Sie sind auf Seite 1von 684

LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII

COMPOSITUS ANNO MCCLXXII

EDITIO TEXTUS LATINI APPARATU CRITICO


A

B. BOGII ET C. JIREEK INSTRUCTA

CURA ET LABORE A. OLJI, V. UNDRICA ET I. VESELI EMENDATA ET IN LINGUAM CROATICAM VERSA

RAGUSII MMII 2

STATUT GRADA DUBROVNIKA


SASTAVLJEN GODINE 1272.

NA OSNOVI KRITIKOG IZDANJA LATINSKOG TEKSTA B. BOGIIA I K. JIREEKA

PRIREDILI I NA HRVATSKI JEZIK PREVELI A. OLJI, Z. UNDRICA I I. VESELI

UVODNU STUDIJU NAPISALA NELLA LONZA

DUBROVNIK 2002. 3

Izdava: Dravni arhiv u Dubrovniku Za izdavaa: Ivo Orekovi, ravnatelj Recenzenti: Ante Marinovi, Nenad Vekari i Stjepan osi Lektor: Antun esko Likovna i tehnika oprema: Maro Krile, dizajnerski studio m&m Priprema i tisak: Alfa-2, Dubrovnik Naklada: 2000 primjeraka ISBN 953-98642-1-6
CIP - Katalogizacija u publikaciji Dubrovake knjinice Dubrovnik UDK 34(497.5)(091)12=124=163.42 352.07(497.5 Dubrovnik)12(094.7)=124=163.42 DUBROVNIK. Statut Statut grada Dubrovnika : sastavljen godine 1272. / na osnovi kritikog izdanja latinskog teksta B. Bogiia i K. Jireeka priredili i na hrvatski jezik preveli A. olji, Z. undrica i I. Veseli ; uvodnu studiju napisala Nella Lonza. - Dubrovnik : Dravni arhiv, 2002. - 680 str.; 24 cm Na spor. nasl. str.: Liber statutorum Civitatis Ragusii.Usporedo lat. tekst i hrv. prijevod. - Biljeke : str. 514-555. - Bibliografske biljeke uz tekst. - Summary.Kazala. 1. Gl. stv. nasl. 2. olji, Ante ISBN 953-98642-1-6

SADRAJ
Rije prireivaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 LATINSKI I HRVATSKI TEKST STATUTA Tabula Rerum / Pregled sadraja . . . . . . . . . . 48 / 49 Prooemium / Proemij . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 / 79 Liber primus / Knjiga prva . . . . . . . . . . . . . . . 82 / 83 Liber secundus / Knjiga druga . . . . . . . . . . . . 124 / 125 Liber tertius / Knjiga trea . . . . . . . . . . . . . . . 184 / 185 Liber quartus / Knjiga etvrta . . . . . . . . . . . . 240 / 241 Liber quintus / Knjiga peta . . . . . . . . . . . . . . 296 / 297 Liber sextus / Knjiga esta . . . . . . . . . . . . . . . 324 / 325 Liber septimus / Knjiga sedma . . . . . . . . . . . 372 / 373 Liber octavus / Knjiga osma . . . . . . . . . . . . . 414 / 415 Notae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514 Index personarum et institutionum . . . . . . . . 557 Index locorum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 Index rerum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585 Tabula nummorum et mensurarum . . . . . . . . 621 Kazalo imena i ustanova . . . . . . . . . . . . . . . . 623 Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 637 Kazalo stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 647 Pregled novaca i mjera . . . . . . . . . . . . . . . . . 671 Objanjenje manje poznatih rijei . . . . . . . . . 673 The Statute of Dubrovnik (Summary) . . . . . . 677

RIJE PRIREIVA I PREVODITELJ


Statut grada Dubrovnika prvi put je, u izdanju JAZU, objavljen 1904, gotovo stotinu godina nakon to je ukinuta Dubrovaka republika. Tekst Statuta priredili su, na temelju etiri redakcije, Baltazar-Baldo Bogii i Konstantin Jireek. 1990. ovaj je Arhiv (tada jo kao Historijski arhiv) ponovno izdao Bogiiev i Jireekov latinski tekst, obogaen uvodnom studijom A. Cvitania i hrvatskim prijevodom Mate Krimana i Josipa Kolanovia. U sljedeih deset godina to je izdanje rasprodano pa smo 2000. godine odluili prirediti novo izdanje Statuta. Nekoliko nas je razloga ponukalo da, umjesto ponavljanja prethodnoga izdanja, priredimo upravo novo izdanje. Osjeali smo, ponajprije, pojaano zanimanje brojnih Dubrovana za taj biljeg politikog identiteta. Raunajui s injenicom da oni struno zainteresirani imaju mogunosti uzeti u ruke i prvo i drugo izdanje, htjeli smo da novo izdanje bude to vie po mjeri dananjih itatelja. Izdanje iz 1990. sadravalo je fototipski reproduciran tekst Bogiieva i Jireekova izdanja, a hrvatski prijevod nije bio sueljen s latinskim tekstom, to je oito vrlo nepraktino. Osim toga, latinski je tekst u vrhu stranice bio obiljeen tako da je itatelj mogao uvijek znati u kojoj se knjizi i glavi nalazi, a to je nedostajalo u hrvatskom prijevodu. Spomenuto je izdanje prireeno upravo uoi hrvatskog osamostaljenja pa je u neku ruku i obiljeeno prijelaznim znaajem te godine. Zakljuili smo da Dubrovaki statut ima podosta obiljeja to istiu vrijednost dravne samostalnosti, a ta se obiljeja mogu istaknuti znatno uoljivije nego je to uinjeno u spomenutom izdanju. Konano, nije bez znaaja bila injenica da smo upravo tada komemorirali petu obljetnicu smrti dugogodinjega djelatnika ovog Arhiva, Zdravka undrice, koji je ve dosta prije 1990. bio dovrio svoj prijevod Statuta, a neke njegove dijelove i objavio. Ne ulazei u razloge zbog kojih taj prijevod nije u cijelosti ugledao svjetlo dana, smatrali smo opravdanim za osnovu ovog izdanja uzeti undriin prijevod . Na to smo gledali kao na jedan moralni dug. Istodobno smo bili svjesni da je u dananjem trenutku taj prijevod nuno osuvremeniti, a ponegdje i ispraviti, kako u svjetlu recenzija Vinka Foretia, Josipa Luia i Ante Marinovia, tako i u svjetlu razvoja koji je od vremena Zdravkova prevoenja proivio hrvatski knjievni jezik. Gospoa undrica je ljubazno ustupila autorsko pravo svoga pokojnog supruga. S obzirom na sve spomenute nove okolnosti odluili smo za uvodnu

studiju zamoliti dr. Nellu Lonza koja nam je i inae bila pri ruci raznovrsnim savjetima, osobito glede prevoenja pravnih izraza.

NAELA PRIREIVANJA
Po mnogim ocjenama Bogiievo i Jireekovo izdanje bilo je uzorno. I mi smo u poetku kanili preuzeti ga u istom obliku kakav je u izdanju 1990. Nakon poduljega kolebanja ipak smo napustili tu ideju. Kao to u uvodnoj studiji istie Nella Lonza, nije utemeljeno govoriti o etiri, nego samo o dvije redakcije Dubrovakoga statuta. A upravo zato to su, uz dvije stvarne redakcije, onu iz 1272. i onu s kraja 14. stoljea, rabili kasnije prijepise, Bogii i Jireek su latinski tekst Statuta preopteretili kritikim aparatom. Dosta nezgrapno djeluju dugi stupci tekstova koje sadri samo redakcija C, pored kojih lijevo zjapi praznina. Sueljavanje tako oblikovanoga latinskog teksta s hrvatskim prijevodom nismo drali opravdanim pa smo te dijelove oznaili slovom C i objavili u normalnom obliku kao to su objavljeni i drugi tekstovi to su nastajali poslije 1272. Ograniujui se na redakcije B i C bitno smo rasteretili kritiki aparat jer se najvei broj biljeaka sastojao od pukih pravopisnih varijanata tzv. redakcija D i E (etiam / eciam, eclesia / ecclesia i slino). Briljivom usporedbom s odgovarajuim kodeksima ustanovili smo i to da je podosta biljeaka u kritiki aparat uvrteno bez opravdanja: vjerojatno su Bogii i Jireek imali nekog suradnika koji je kolacionirao tekst bez poznavanja paleografski uobiajenih kratica pa je esto u biljeke unosio, kao osobitosti redakcija B ili C, posve uobiajene kratice. Kad smo uoili spomenute slabosti u kritikom aparatu Jireekova i Bogiieva izdanja odluili smo se na potpunu rekonstrukciju teksta. To je naravno zahtijevalo vie vremena od prvotno planiranog. Na kraju se pokazalo da je Jireekova i Bogiieva rekonstrukcija obavljena doista savjesno, iako smo ustanovili i poneki propust: tako je na primjer u 59. glavi osme knjige isputen itav jedan redak ( ac facere de vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter ). Osobito zauuje to to prireivai u biljeci priznaju postojanje toga dijela u redakciji C, previajui da on jednako tako postoji i u redakciji B! Oslonili su se dakle iskljuivo na tobonju redakciju E. Pitanja latinskog pravopisa takoer su nas stavila pred dilemu: usvojiti pretpostavljeni pravopis zlatnog doba klasine rimske knjievnosti, to se sve ee usvaja i u slinim izdanjima, ili slijediti u nas tradicionalni

latinski pravopis. Na kraju smo izabrali srednji put, drei se, vie-manje, naela ut iacet. To, dakako, ne znai doslovno prepisivanje: kratice smo razrijeili. Odstupili smo od tradicionalnog pisanja slova j na mjestima gdje je u izvorniku i, ali nam se nije inilo opravdanim dosta nezgrapnoj srednjovjekovnoj latintini ovdanjih pisara odjenuti pravopis klasine latintine. Tako bi, naime, pravopis bio u kriavom nesuglasju s morfo(no)logijom (usp. likove dampnum i sl.) i sintaksom. Uvjereni smo da one koji svoje skromno znanje latinskog jezika poele iskuati na tekstu Statuta ne e puno zbuniti udvostruenost nekih suglasnika ili njezin izostanak pa ni doetci -e umjesto -ae i sl. ini nam se da je uz sintaksu ovdanjih pisara prikladniji njihov pravopis, tim vie to klasini latinski nije ni poznavao grafem , koji se u Statutu susree na vie mjesta (usp. prezime Mene ili sintagmu: ponunt eponem in igne - I, 9). Redakcija C nastala je krajem 14. stoljea, to jest u vrijeme kad je Dubrovnik stekao faktiku suverenost. Time su se stekli uvjeti da se u prisegama dunosnika izostavi obveza vjernosti mletakom dudu. Odstupanja redakcije C od prethodne redakcije B ponajvie su motivirana spomenutom okolnosti. Meutim, kad se radi o sasvim malim razlikama te smo razlike u hrvatskom prijevodu istaknuli uporabom kosih slova za dio teksta koji redakcija C isputa, a u latinskom tekstu naveli smo ih u biljekama.

NAELA PREVOENJA
Uzimajui kao ishodini tekst prijevod Z. undrice od njega smo odstupali ponajvie ondje gdje je taj prijevod, odve vjerno slijedei sintaksu izvornika, remetio reenini ritam. Prijevod smo radili u vie koraka: A. olji je iznova preveo proemij, osuvremenjivanje undriinog teksta podijelili smo tako da je I. Veseli obradio etiri prve knjige a A. olji etiri zadnje, a potom i uskladili tekst svih osam knjiga, kako meu njima ne bi bilo krupnijih, osobito terminolokih, razlika. Pri tomu nam je uvijek pomagala Nella Lonza. eljeli smo da ovo izdanje poslui i u jezino edukativne svrhe: poradi nejedinstva u pravopisnoj politici vodeih hrvatskih jezikoslovaca zavrno smo bruenje teksta povjerili iskusnom lektoru Antunu esku, koji je taj posao obavio savjesno i u tolerantnom dijalogu s nama prireivaima. Naime, osim standardnih pravopisnih nedoumica, bili smo pred nekim dilemama specifinim za izdanja ove vrste. Dugo smo se na primjer kolebali glede pisanja prezimena dubrovakih vlastelinskih

rodova. Latinski likovi pojavljuju se unutar Statuta u vie oblika (npr. de Mene, de Meni, Mencii), ali u Arhivu imamo i ispravu iz 1253. u kojoj ve susreemo vlastelinska prezimena u hrvatskom obliku. Znamo da su neki od njih iz razliitih razloga njegovali tradicije, uostalom ne osobito utemeljene, o svome rimskom podrijetlu, ali su neki potjecali i iz Hercegovine, a ipak preteno rabili latinizirane oblike prezimena. U izvorima svakako prevladavaju latinski oblici, ali je u hrvatskoj kulturi ve vrlo duga tradicija uporabe hrvatskih oblika. U veini su leksikona ta prezimena takoer pisana u hrvatskom obliku. Nakon poduljega kolebanja obratili smo se nekolicini uglednih i iskusnih leksikografa i prihvatili njihovu sugestiju da, uza sve protivne razloge, ustrajemo na hrvatskim oblicima. Terminolokih je dilema bilo vie. Najee smo ih rjeavali tako da smo se odluili za jedan od dva mogua lika, naznaujui pri njegovu prvom pojavljivanju i drugi, koji nam se inio manje prikladnim. Na primjer, servi u ovom Statutu nisu robovi u klasinom smislu, ali smo taj izraz ipak prevodili izrazom rob uz naznaku servi u zagradi, jer se ipak radi o osobama koje se kupovalo i prodavalo pa nam se inilo prikladnijim rabiti izraze rob i robinja nego ostati pri latinskim nazivima. Ostavili smo i dosta arhaizama za koje u hrvatskom jeziku nema prikladnih istoznanica (npr. gajf, nokjer, patrun, aptagi itd.). Nekima od njih potrebno je i neto opirnije objanjenje, a ne samo naznaka sinonima, pa smo ga dali pod posebnim naslovom na kraju knjige. Ponegdje smo, kao prikladnije, prihvatili izraze to su ih rabili M. Kriman i J. Kolanovi, iako je Z. undrica rabio drugaije likove. Na kraju istiemo da su golem tehniki posao viekratnog prepisivanja, kako hrvatskog tako i latinskog teksta, strpljivo i savjesno obavili Ljubomir Svilokos i Anita Tomaevi.

10

UVOD
DUBROVAKI STATUT, TEMELJNA SASTAVNICA PRAVNOG PORETKA I BILJEG POLITIKOG IDENTITETA

Pripremajui pred gotovo stotinu godina prvo izdanje Dubrovakog statuta - najvrsnije u seriji Akademijinih kritikih izdanja naih statutarnih zbirki - prireivai Baldo Bogii i Konstantin Jireek u uvodnom su dijelu ne samo potanko opisali rukopise nego su i donijeli vie dokumenata o dubrovakim pravnim izvorima: o samom Statutu, vrelima to su mu prethodila i o komentaru Frana Gundulia, koji je od XVI. st. pratio mnoge rukopise.1 Piui uvodnu raspravu uz prvo cjelovito prijevodno izdanje Mate Krimana i Josipa Kolanovia,2 Antun Cvitani, ponajbolji poznavatelj naeg statutarnog prava, ralanio je sadraj Dubrovakog statuta, esto tumaei i osvjetljavajui pojedine pravne institute s pomou poredbene grae drugih statutarnih zbirki.3 Premda su u znanosti za pojedina pitanja ponuena nova rjeenja, spomenuti napisi ni do danas nisu izgubili vjerodostojnost i svjeinu. Ovim uvodnim ogledom eljela bih ponajprije prikazati: kako Statut ivi sa zajednicom kojoj pripada, kako se u njoj gradi i razgrauje, kako se (neravnomjerno) protee na grane prava i dravni teritorij, kako ga pravna praksa citira, ali se od njega i utke udaljava, kako statutarni tekst biljei politike prijelome, no u prvom redu slui ideji tradicionalizma, i kako se - premda nosi tragove razdoblja mletake vlasti u kojem je nastao - uklapa u mit o dubrovakoj dravi.

Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., edd. V. Bogii et C. Jireek. Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, IX, Zagreb: JAZU, 1904. 2 Statut grada Dubrovnika 1272., prev. Mate Kriman i Josip Kolanovi. Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990. 3 Antun Cvitani, Uvod u dubrovako statutarno, kasnije zakonsko pravo, ibid., 948.

11

1. Statut, obiaj, zakoni: nedoumice pravnog nazivlja, sloenost zbilje 1.1. Terminoloke zamke
Pristup starijim povijesnim izvorima donosi sa sobom problem znaenja pojedinih termina. Dok e suvremeni itatelj odmah zastati nad onima za koje nije uo i potraiti objanjenje (npr. mogori u Dubrovakom statutu),4 ee e se dogoditi da odmah i ne primijeti kako neki naziv tada ne oznaava isto to i danas, pa e mu se prijevod uiniti neloginim ili e mu izmicati reenini smisao. Taj se problem pojavljuje ve kod pojma statut. U najuem smislu to je isto to i pojedinana odredba, norma.5 Nadalje, koristi se njime za svega nekoliko pravnih odredaba vezanih uz neku materiju, npr. Statut malog suda, Statut o vinskoj dai, Statut o poaru.6 U splitskoj grai pojam statut oznaava takoer skupinu odredaba donesenih u istom razdoblju (za vrijeme istog kneza) a koje ne moraju imati sadrajnu vezu ni biti veeg opsega.7 U najirem smislu rijei oznaava itavu statutarnu zbirku (Volumen statutorum, Liber statutorum, Statuta, Statutum).8 U suodnosu s izrazom statut pojavljuju se jo neki pravni termini koji imaju drugaije znaenje nego danas. Izriajem obiajno pravo (consuetudo) ne oznaava se u izvorima samo ono obiajno pravo koje postoji uz statut ve se ponekad taj naziv rabi mnogo ire, kao oznaka itavoga pravnog poretka, pa ukljuuje i statutarno pravo; redovito oznaava stari obiaj, ali ponekad i potpuno novu normu, a zna se

I, 33. II, 7; usp. II, 12; IV, 75; VIII, 94 et passim. O tome v. i Antonio Teja, Il regime giuridico e la funzione degli Statuti nelle citta dalmate durante il Medio Evo, Zara, 1937: 8-9. 6 VIII, 1; VIII, 54; Liber viridis, ed. Branislav Nedeljkovi. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III,23, Beograd: SANU, 1984: 16; Libri reformationum III, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XXVII, Zagreb: JAZU, 1895: 38. 7 Tako, opisujui rukopis Splitskog statuta iz XVIII. st. u Biblioteci Marciani, B. Dudan navodi da se Statuta nova sastoje od sljedeih dijelova: Statuto Gradonico, Statutum Justiniano, Correctiones, Statutum Hemo, Correctio (Bruno Dudan, Studi e note sugli statuti delle citt dalmate. Trieste, 1939: 43). 8 Teja, Il regime giuridico: 8-9.
5

12

primjenjivati i za oznaku neijeg subjektivnog prava.9 Vieznanost tog pojma kree se u rasponu od subjektivnog ovlatenja do cjelokupnog pozitivnog prava, pa zato nije neobian izriaj poput obiaj statuta dubrovakog grada.10 S druge strane, izraz zakoni (leges) esto nema ono konkretno znaenje koje danas imamo prvo pred oima, ve oznaava ili tzv. ope pravo (tj. ono pravo koje je vrijedilo u itavoj srednjovjekovnoj Zapadnoj Europi a temeljilo se na rimskom i kanonskom pravu)11 ili pak sasvim openito norme po kojima se treba ravnati ljudsko ponaanje, bez obzira na njihovu prirodu i ishodite.12

1.2. Statut i druge sastavnice dubrovakog pravnog poretka


Meu komponentama dubrovakoga pravnog poretka Statut je imao najistaknutije mjesto. Razlog tome ne lei ni u opsenosti ni u iscrpnosti regulacije; on dodue zahvaa sve grane prava, ali ih ne pokriva jednako gusto, pa u nekima od njih i nije osnovni pravni izvor. Primjerice, Statut relativno skromno ulazi u materiju istog obveznog prava, tako da se znatan broj klasinih ugovora u njemu jedva i spominje (npr. zajam, posudba, kupoprodaja). Pomorsko se osiguranje takoer ve potpuno oblikovalo i ustalilo u praksi prije no to je bilo regulirano propisima.13 Ipak, Statut se drao osnovom pravnog poretka, ne samo zato to se odreenom sustavnou izdvajao od drugih pravnih vrela zakonske i obiajne prirode ve i zbog svoga simbolinog znaenja.

Bogii-Jireek u Liber statutorum: XXII-XXIV; Bernard Stulli, Ordines artis nauticae secundum consuetudinem civitatis Ragusii, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 1 (1952): 114-116; Ante Marinovi, Obiajno pravo i samouprave u bivoj Dubrovakoj Republici i njihovo izuavanje, u: Obiajno pravo i samouprave na Balkanu i susednim zemljama. Beograd: Balkanoloki institut, 1974: 94-97; Jelena Danilovi, Dubrovaki statut i consuetudo, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 23 (1975) 1-2: osobito 3-13. 10 () consuetudo statutorum civitatis Ragusii (Libri reformationum II, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XIII, Zagreb: JAZU, 1882: 311). 11 Smatram da je o tom znaenju rije u VIII, 94, kada se proiruje sloboda oporunog raspolaganja i time mijenja raniji restriktivni propis (IV, 7). O koritenju tog termina za oznaavanje opeg prava v. Antonio Liva, La gerarchia delle fonti di diritto nelle citt dellItalia settentrionale. Milano: Giuffr, 1976: 140. 12 () quaelibet lex divina et humana (VIII, 59). 13 Stulli, Ordines artis nauticae: 106-108.

13

Izvan prostora onog to je bilo regulirano Statutom prostiralo se iroko polje obiajnog prava. Ono je postojalo prije Statuta,14 djelomice se u njega preselilo,15 a i tijekom sljedeih ga je stoljea pratilo i dopunjavalo.16 itave grane prava (u suvremenom smislu rijei) preputene su oblikovanju obiajnim putem. Ustaljena sudska praksa moe se drati obiajnim vrelom postupovnog prava.17 Razvijeni i sloeni trgovaki poslovi, zabiljeeni u mnotvu isprava, ravnali su se prema naelima koja su vrijedila u trgovakom svijetu (lex mercatoria), itd. Nae spoznaje o sadraju dubrovakoga obiajnog prava relativno su skromne jer je ono rijetko zapisano, upravo zato to je bilo dobro poznato onima koji su ga primjenjivali; pravnom povjesniaru time izmie velik dio pravne zbilje, i o tome valja voditi rauna. Osim toga, u mnogim sferama stranke su mogle slobodno urediti svoj pravni odnos. Okvir koji su postavljali propisi bio je vrlo irok a i taj se voljom stranaka mogao probijati, npr. unosom uglavka renunciando, kojim se dunik unaprijed odricao primjene statutarnih odredaba, zakona i obiaja koji bi mu ili u prilog.18 Upravo trgovaki odnosi, na kojima se temeljilo dubrovako gospodarstvo, esto su se oblikovali sporazumom i voljom stranaka (dispozitivno pravo). Dubrovaki statut upuivao je na to koji izvor treba primijeniti za sluaj sadrajnog sukoba normi razliite prirode, uspostavljajui hijerahiju pravnih izvora.19 Sluajeve koji nisu opisani u Statutu najprije je trebalo pokuati rijeiti analogijom, tj. proirenim (ekstenzivnim) tumaenjem statutarnih odredaba; statutarnim normama esto nedostaje apstrakcije, pa se bez elastine interpretacije ne bi ni mogle primjenjivati. Ako je neki sluaj svejedno ostajao izvan domaaja statutarnog prava, trebalo je razmotriti i primijeniti pravila obiajnog prava. Ako uporita
14 Primjerice, u ispravi iz 1184. spominje se dubrovaki obiaj (mores) da srodnici jame za onoga tko stupa u slubu da ne e to ukrasti ni pobjei (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, ed. T. Smiiklas. Zagreb: JAZU, 1904: 365). 15 Npr. III, 49-57. 16 Primjerice, sud je 1423. primijenio obiaj (usus) da ivine koje su poinile tetu na usjevima pripadaju oteeniku (Lamenta de foris, ser. 52, sv. 5, f. 133v), koji je dopunjavao statutarne odredbe o poljskoj teti (VIII, 23). Svi citirani neobjavljeni izvori pohranjeni su u Dravnom arhivu u Dubrovniku. 17 Nella Lonza, Pod platem pravde: Kaznenopravni sustav Dubrovake Republike u XVIII. stolje,. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 35-36. 18 VIII, 91. Za primjere s poetka XIV. stoljea v. Ignacij Voje, Il credito nella Ragusa medievale, u: Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinara tra Medioevo ed Et moderna, ur. A. Di Vittorio, Bari: Cacucci, 1990: 49-50. 19 Proemij i II, 4.

14

nije bilo ni u njemu, sud je bio ovlaten predmet rijeiti slobodno, prema vlastitoj prosudbi. Sustav dubrovakih pravnih izvora u konanici se, dakle, zatvarao kreativnom ulogom suda, isto kao u mletakom pravu i u svim zajednicama kojih je pravni poredak iz njega izveden.20 Dok su druge talijanske komune upuivale sud na primjenu naela opega europskog prava (ius commune),21 mletakoj je sredini to bilo odbojno zbog politikih konotacija, pa je uvijek naglaavala samosvojnost institucija vlasti i samodovoljnost prava. Dubrovaki sustav pravnih izvora definiran je 1272. po tome mletakom modelu, no zadran je i poslije jer je - upravo zbog pronoenja ideje autonomije - odgovarao duhu dubrovake drave. Meu sastavnicama dubrovakoga pravnog poretka nije, dakle, spomenuto ope europsko srednjovjekovno pravo (ius commune), utemeljeno na rimskom i kanonskom pravu. No, znai li to da u pravni sustav Dubrovnika nisu prodirala suvremena europska rjeenja? Jesu li vanjski utjecaji odista bili iskljueni, ili su samo preueni? Istraivanja odnosa opeg i posebnog prava pokazala su da je ope pravo u veoj ili manjoj mjeri bilo rasprostranjeno po itavoj Europi. Nudilo je izgraeni terminoloki instrumentarij, koji je opet pronosio pravne koncepte, institute, naela; bez te okosnice esto nije mogue razumjeti ni korektno interpretirati pravo odreene gradske zajednice.22 Nad onim srednjovjekovnim europskim prostorima koji su se odlikovali urbanitetom, gospodarskim odnosima utemeljenima na privatnom vlasnitvu i slobodi ugovora, gdje je ivio notarijat - lebdjelo je ope pravo, bilo ono imenovano meu pravnim izvorima ili ne. U nekim je sredinama njegova primjena bila neposrednija i snanija nego u drugima, no svugdje se, pa tako i u Dubrovniku, batina oba prava (rimskog i kanonskog) odraavala na pravnu praksu.23 Jedan od primjera jest primjena torture pred dubrovakim sudovima, koja se oito ravnala po postavkama opeg prava, dok joj propisi nisu posveivali gotovo nikakvu pozornost.24 ak ni sam Statut nije imun od utjecaja rimskog i kanonskog prava, kako u
20 Lamberto Pansolli, La gerarchia delle fonti di diritto nella legislazione medievale veneziana. Milano, Giuffr, 1970; Giorgio Zordan, Lordinamento giuridico veneziano. Padova: CLEUP, 21984: 205-213. 21 Liva, La gerarchia delle fonti, passim. 22 Manlio Bellomo, LEuropa del diritto comune. Roma, 41989: 85-117. 23 O takvu formalnom nijekanju, a stvarnom koritenju batine oba prava u dubrovakoj praksi govori i Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichit, storia e letteratura de Ragusei, I. Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 184. 24 Potanje v. Lonza, Pod platem pravde: 27.

15

uvodnom tekstu,25 tako u pojedinim odredbama - npr. za osloboenje zavisnih sluga koristi se pravim rimskim terminom manumittere, koji se zatim objanjava srednjovjekovnim francare26 - a kao da se nazire i utjecaj rimskih pravnih izvora na osnovni slijed grae.27

2. Stariji propisi i izradba Statuta 1272. 2.1. Predstatutarni propisi


Ouvane su pojedine pravne odredbe s kraja XII. i poetka XIII. st. koje moemo drati zaetcima dubrovakoga statutarnog prava. Imale su oblik isprave; neke su se nazivale naredba (bandum, bannum)28, a neke zapovijed (preceptum), no u njihovoj prirodi ni formi nema bitne razlike. Iz jedne isprave iz 1235. razvidno je da je povod formuliranju tih prvih propisa esto bio konkretan sluaj: neki Dubrovani kupili su brod od omikih gusara; dubrovake su im vlasti naredile da ga vrate i od takvih rabota odustanu, prijetei im vrlo ozbiljnim sankcijama; istodobno su odredile da e takva kazna snai svakoga onog tko bi kupio brod od Omiana ili drugih gusara. Dakle, rjeavala se pojedinana stvar i istodobno oblikovala opa norma koja ima vrijediti ubudue.29
Prenosi se uvena Ulpijanova definicija prava sadrana u Digestama (D. 1,1,10, pr.). V. Antun Cvitani, Proemiji statuta naih primorskih komuna - specifian koncentriran izraz srednjovjekovnog shvaanja politike vlasti i prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 17 (1967) 3-4: 279. 26 IV, 17 i D. 1,1,4. 27 Taj slijed nije potpuno isti kao u libri legales (Codex, Digesta), no zamjetno je da odredbe o ustroju vlasti stoje u poetku, zatim slijedi sudski postupak, nakon toga se slijed razilazi, da bi se opet poklopio u smjetaju kaznenog prava pri kraju. 28 Zanimljivo je da je jedna naredba uvrtena u Statut zadrala svoj stari naziv i oblik (Bannum vini, II, 18). I rapski protostatut iz 1234. takoer je imao takav oblik (Lujo Margeti, Rapski protostatut iz 1234. godine, Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci, 38 (1996): 106). O znaenjima pojma bandum v. Lexicon latinitatis Medii aevi Iugoslaviae I, ed. M. Kostreni, Zagreb: JAZU, 1969: 101; Lujo Margeti, O nekim osnovnim znaajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, Rad HAZU, 475 (1997): 46 i 52. 29 Odnosi s gusarima bili su nakon toga povodom detaljnije regulacije, koja je nala mjesto u Statutu iz 1272. (VI, 21-22 i 58-61). Zanimljivo je primijetiti da je sankcija za dotini sluaj znatno blaa: globa od 25 perpera i spaljivanje ili oduzimanje broda. U pola stoljea to dijeli te dvije norme, sankcija se zapravo profilirala i uklopila u penalni sustav Statuta.
25

16

Od mnotva listina koje su sadravale takve predstatutarne propise raznolikog sadraja, sauvane su samo neke. G. 1190. proglaeno je slobodno pravo pristupa (salvusconductus) u Grad dunicima i zloincima za blagdan Sv. Vlaha.30 U vrijeme ratne opasnosti 1228. zabranjena je paa uz granice, promet s otocima, te je uveden novani teret za one koji odbijaju straarsku slubu.31 G. 1235. prijetilo se kaznom za krau iz vinograda;32 naredilo se da svaki dubrovaki brod mora prvi teret dovesti u matinu luku, itd.33 Osim zakona sauvanih u izvornom obliku pergamenskih listina neke se mogu razaznati u tkivu statutarne zbirke u koju su preuzeti.34 Sauvani su takoer primjeri kneevskih prisega, koje su se prvotno biljeile u obliku javne isprave,35 a potom je njihov obrazac integriran u Statut.36 Jedini dulji normativni tekst iz predstatutarnog razdoblja sauvan u izvornom obliku jest tzv. Propis o mirazu i piru (Ordo de dotibus et nuptiis),37 donesen 1235. kao pokuaj dubrovake komune da ogranienjem miraza, svadbene opreme i pira suspregne natjecanje u raskoi i rasipanje novca. Trajanje tog propisa bilo je naznaeno kao privremeno, vjerojatno zato da bi se razmotrili uinci i odluilo kako to pitanje treba nadalje regulirati; rok od 29 godina oito je postavljen tako da se izbjegne protek trideset godina, a to je onaj rok uz koji se inae vezuje ustaljivanje prava (npr. kroz dosjelost). Ovaj propis privremene prirode nije preuzet u statut, osim malog dijela (opisa mladenkina ruha), a ni taj nije prikazan kao stariji propis, nego kao dubrovaki obiaj.38
Codex diplomaticus II: 242; Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXII. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1905: 292. 32 Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVI-LXVII; Codex diplomaticus III: 439. 33 Dubrovaka akta i povelje, I.1, ed. J. Radoni. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III,3, Beograd: SANU, 1934: 828. 34 Bannum vini - II, 18. 35 Tekst se za cijelo vrijeme mletakog dominija nije bitno mijenjao, osim to je varijanta iz 1254. proirena s nekoliko vanih elemenata. Sauvane su isprave o prisezi iz 1237, 1238, 1240, 1242, 1244, 1245, 1247. i 1254. (v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVII-LXIX; isprave su objavljene u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1906). I u talijanskim su gradovima prisege dunosnika redovito dobivale pisani oblik (Enrico Besta, Fonti: Legislazione e scienza giuridica dalla caduta dellImpero Romano al secolo decimosesto, I.2., u: Storia del diritto italiano, ur. Pasquale Del Giudice. Milano: Hoepli, 1925 [pretisak Frankfurt am Main-Firenze, 1969]: 520). 36 II, 1. 37 Naslov potjee od prireivaa (Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXIV-LXVI). Velika je vrijednost tog izvora za upoznavanje svadbenih obiaja. 38 Usp. IV, 3.
31 30

17

U statutarnom se tekstu moe razaznati jo jedna vea starija cjelina koja se odnosila na kazneno pravo. Naime, Korulanski statut iz 1265. i Dubrovaki iz 1272. imaju zajedniku kaznenopravnu jezgru. Te su odredbe svakako sadrajem izvedene iz mletakog prava, no dobile su drugaiji poredak od onoga u mletakoj kaznenoj knjizi (Promissio maleficiorum) iz 1232. Na temelju ope logike recepcije prava iz vee i pravno razvijenije sredine u manju, predloak je trebalo potraiti u dubrovakoj sredini prije 1265. I doista, u drugim dubrovakim povijesnim izvorima govori se o kanjavanju prema statutu izraenom u vrijeme kneevanja Ivana Tiepola (1237.-1238.).39 Iz usporedbe dubrovakih, korulanskih i mletakih propisa moe se zakljuiti da su te iste norme, moda uz tek pokoju preinaku, preuzete u Dubrovaki statut iz 1272.40 Drugim rijeima, na poetku statutarne VI. knjige otkriva se vie lanaka koji vjerojatno pripadaju normativnom sloju starijem gotovo pola stoljea. Kazneno pravo i u drugim je komunama esto bilo predmetom ranog zakonskog ureenja41 a tako je bilo i u Veneciji, koje je pravni razvoj za nas od najvee vanosti.42 Povod da se upravo tada u Dubrovniku fiksira kazneno pravo, i to po mletakom modelu, vjerojatno je bila potreba da se uvrsti represivna funkcija javne vlasti: nakon to je 1232. slomljena pobuna, dubrovaka komuna morala je pristati na novi pakt s Venecijom, koji ju je vre podlagao mletakim vlastima.43 Moda nije sasvim nevana okolnost da je ta prva vea zakonska cjelina oblikovana za mandata kneza Ivana Tiepola, dok je na dudevskoj stolici sjedio njegov otac, Jakov Tiepolo,44 znamenit upravo po zakonodavnim

V. prisegu dubrovakog kneza Andrije Daura iz 1254 (Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVII), i zapis o sporu u pitanju kanjavanja ubojstva iz 1307-1308 (VIII, 58). 40 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XXI-XXII; Cvitani, Uvod: 17. 41 Za usporedbu je jamano najzanimljiviji Rapski protostatut, koji sadri kaznenopravnu materiju, a donesen je 1234, gotovo u isto vrijeme kao i dubrovaki Tiepolov statut. Rapske odredbe srodne su langobardskom i langobardsko-franakom pravu, a trajanje im je bilo ogranieno na neto vie od godine dana (vjerojatno s namjerom obnavljanja). Margeti, Rapski protostatut: 105-117.
42 U Veneciji je takva zbirka izraena jo potkraj XII. st., za vrijeme duda Oria Mastropiera. Njezin naziv, Promissio maleficiorum, preuzela je i mlaa kompilacija (Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 192-193). 43 V. Bernard Stulli, Povijest Dubrovake Republike, Dubrovnik-Zagreb: Arhiv Hrvatske i asopis Dubrovnik, 1989: 26. 44 Tiepolo je bio dudem 1229. - 1249. (Adriano Cappelli. Cronologia, Cronografia e Calendario perpetuo. Milano: Hoepli, 51983: 346).

39

18

pothvatima.45 U Veneciji je kaznena knjiga zauvijek ostala izvan tijela statuta, a u Dubrovniku se svakako taj skup odredaba jo neko vrijeme nakon izradbe Statuta iz 1272. nazirao kao zasebna cjelina pod prvotnim, Tiepolovim imenom.

2.2. Izradba Statuta 1272.


Kao razlog izradbi Statuta, u njegovu je proemiju (uvodu) naznaeno da su pravne odredbe bile razasute, proturjene, nepotpune i nejasne, pa je zbog toga dolazilo do prijepora i tekoa u sudskoj praksi. To sigurno i jest bio osnovni motiv izradbi statutarne zbirke jer je kup listina na kojima su bili zapisani dubrovaki zakoni bio sasvim nepregledan, u sve veem raskoraku sa zahtjevima sloenijeg pravnog ivota. U podlozi ovog praktinog povoda osjea se, meutim, tenja zrele komune, u krilu koje se ve raaju zametci aristokratskih institucija vlasti, za jasnijom artikulacijom pravnog sustava;46 nije sluajno da se nekako istodobno voenje javne kancelarije postavlja na prave profesionalne temelje.47 Nemamo nikakvih konkretnih spoznaja o tome kako je tekla izradba Statuta ni tko se prihvatio izdvajanja i sreivanja odredaba i njihova sjedinjavanja u vee cjeline. Redaktor je svakako imao na raspolaganju ne samo dubrovake propise nego je bio upoznat i s lokalnim obiajima i terminima, dok se iz sistematike, terminologije i pojedinih pravnih rjeenja razabire da je poznavao osnove europskog opeg prava. Je li Statut sloio neki obrazovani i pravu vjeti Dubrovanin, neki pravnik u slubi mletake vlasti ili strunjak iz kruga onih koji su se u talijanskim gradovima bavili izradbom statutarnih zbirki?48 Pouzdan odgovor na to jednostavno pitanje ne moe se dati. Svakako, statutarni se uvod dobrim dijelom podudara ne samo s uvodom tek neto mlae zbirke
45 U njegovo je vrijeme izraen model dudeve prisege (1229), zbirke normi pomorskog prava (1229. - 1236.), kaznenog prava (Promissio maleficiorum, 1232) i graanskog prava (Statutum novum, 1242.). V. Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 188-189, 193, 197-198, 201. 46 V. Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode: dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999: 58-61. 47 Gregor remonik, Dubrovaka kancelarija do godine 1300. i najstarije knjige dubrovake arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 39 (1927): 231-233. 48 Spoznaje o ovim strunim kompilatorima statuta (statutarii) jo uvijek su relativno skromne. V. Besta, Fonti: 513-514; Mario Sbriccoli, Linterpretazione dello statuto: contributo allo studio della funzione dei giuristi nellet comunale. Milano: Giuffr, 1969: 56, bilj. 11.

19

dubrovakih carinskih propisa (Liber statutorum doane, 1277.),49 to bi moglo govoriti u prilog domaoj radionici, ve i s proemijima Iulskog, Brakog i Hvarskog statuta iz XIV. i XV. stoljea.50 Znamo li da spomenuti dalmatinski i istarski statuti inae nisu osobito slini, te da ih vezuje ishodite u mletakom pravnom krugu, nametao bi se zakljuak da su te dijelove prepisivali iz zajednikog predloka koji je stizao iz mletakog sredita, moda kao dio naputka knezu, ili kao samostalan tekst koji je imao posluiti upravo pri izradbi zbirke propisa. Dubrovaki statut nosi dakle i biljeg mletake vlasti i peat europskog prava, a podlogu mu - dakako - donosi ono pravo koje se negdje od kraja XII. do potkraj XIII. stoljea postupno taloilo u dubrovakoj komuni, u pisanom i obiajnom obliku.

3. Statutarne redakcije i rukopisne varijante: proces ustaljenja teksta (1272-1437)


Mnogi statuti u prvo vrijeme - u Dubrovniku do poetka XV. st. - nisu imali potpuno uvren tekst, nego se on mogao dopunjavati, liavati suvinog i mijenjati, pratei pravni ivot zajednice i promjene u njezinu zakonodavstvu. Te su izmjene esto, ali ne i uvijek oznaene, pa se moe rei da je Statut bio svojevrstan work in progress, koji se trajno pomalo gradio i razgraivao. S druge strane, bilo je prigoda, kao ona kada je u Dubrovniku 1358. prestala mletaka vrhovna vlast, kad je itav statutarni tekst iznova pregledan i kada su u njemu izvrene sustavne izmjene. Plod takvih opsenijih zahvata, koji se jasno razlikuje od prethodnog stanja, predstavlja novu statutarnu redakciju. U pravnoj povijesti uobiajeno je slijediti definicije i nazive redakcija Dubrovakog statuta koje su pred stotinjak godina utvrdili njegovi izdavai, Baldo Bogii i Konstantin Jireek.51 Njihovu znanstvenom poduhvatu, koji se i nakon takva proteka vremena moe ocijeniti u cjelini izvanrednim, moe se prigovoriti da su olako nazivali novom redakcijom
Knjiga odredaba dubrovake carinarnice 1277, ed. J. Lui, Dubrovnik, 1989: 10-11. Cvitani, Proemiji: 280; upotpunjeno u: Cvitani, Uvod: 17, bilj. 39. V. takoer Nella Lonza, Kaznenopravni sustav Dubrovake Republike u XVIII. stoljeu, Zagreb, 1995 (neobjavljena doktorska disertacija): 35-37. 51 Bogii i Jireek nastojali su prilikom priprave kritikog izdanja sve rukopise svrstati u skupine po slinosti, pa zatim razluiti zasebne redakcije (u Liber statutorum: XLII-LVII). Budui da ih je zanimala prije svega datacija sauvanih rukopisa i uspostava filijacije, svaki su tekstualni tip nazivali novom redakcijom, bez obzira na to jesu li sadrajne i sistemske preinake takve naravi i opsega da bi taj termin opravdale.
50 49

20

svaki tip rukopisa, bez obzira jesu li preinake teksta bile bitne. S novim, organskim pristupom javio se Bernard Stulli, koji je, prouavajui narastanje dubrovakog pravosudnog ustrojstva i cjelokupnoga normativnog sustava, nastojao razluiti istinske nove redakcije od sitnijih ispravaka i dopuna statutarnog teksta.52 Nakon njegove ralambe svakako je jasnije da rukopisne varijante i redakcije nisu jedno te isto, i da tzv. redakcije D i E ne postoje. Po mome miljenju, definiranje nove redakcije trebalo bi biti jo stroe i ima opravdanja govoriti samo o dvije redakcije Dubrovakog statuta, - onoj iz 1272. (koju su Bogii i Jireek nazvali redakcijom A) i onoj iz 1358. (tzv. redakcija C). Kruke i jabuke mogu se smisleno razdvojiti tako da se ostale oznake zadre kao naziv prijepisa (B i C1) ili rukopisnih modela (D i E).

3.1. Redakcija iz 1272.


Prva statutarna redakcija iz 1272. (redakcija A) nije do nas dola u istom obliku.53 Naime, u najstarijem sauvanom rukopisu s kraja prve polovice XIV. stoljea (B) ve su sadrane neke preinake, izbaene su bile neke ukinute odredbe i dodane nove. Posredno znamo, na primjer, da se neto u statutarnom tekstu mijenjalo 1325.54 i da je 1328. ukinuta itava glava koja je zabranjivala brakove s Kotoranima.55 U sauvanom rukopisu te izmjene nisu ostavile nikakva traga. G. 1343. oito se namjeravao Statut znaajnije preraditi jer je posebnom povjerenstvu povjerena zadaa pregleda teksta i izradbe revizijskih nacrta.56 Meutim, zapisnici Velikog vijea u pregledanom dvogodinjem razdoblju nakon toga ne biljee pojaanu zakonodavnu djelatnost; meu odredbama o kojima se

Bernard Stulli, Prilozi pitanju o redakcijama Knjige statuta grada Dubrovnika, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3 (1954): 85-118. 53 Na taj problem u svezi sa Splitskim statutom iz 1312, koji je doivio znate preradbe 1382. - 1385. upozorio je Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 21-22. Pred pravnim povjesniarima jo je znatan posao na istraivanju vremenskih slojeva u dalmatinskim statutima. 54 Taj je popravak nekih iskrivljenih statuta zabiljeen u indeksu Misti del Senato za 1325. (Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i mletake republike, I, ed. S. Ljubi. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, IX. Zagreb: JAZU, 1868: 162). 55 Naslov joj je bio De parentelis non contrahendis cum hominibus de Cataro; kao motiv za njezino ukidanje istie se da je bila suprotna Bojoj i crkvenoj pravdi i interesu Dubrovnika (Libri reformationum V, ed. J. Gelcich. Zagreb: JAZU, 1897: 255). 56 Libri reformationum I, ed. J. Gelcich, Zagreb: JAZU, 1879: 146.

52

21

glasovalo samo se jedna moe odrati razradom jedne statutarne glave, no ni ta nije nala mjesto u statutarnoj zbirci.57 Po svemu sudei, povjerenstvo se nije upustilo ni u kakve znatnije zakonske izmjene, nego se usredotoilo na izbacivanje iz Statuta onoga to je ve bilo ukinuto ili je nadomjeteno drugim, pripremajui time izradbu novog rukopisa s proienim tekstom (varijanta B). Budui da sve izmjene nisu oznaene u najstarijem sauvanom prijepisu, iz njega se ne moe pouzdano rekonstruirati prvotni izgled statutarnog teksta. Ipak, na osnovi prije spomenutih primjera, moe se pretpostaviti da je glavnina teksta redakcije A iz 1272. prenesena u varijanti B. Meutim, pitanje starosti sadraja pojedinih statutarnih odredaba otvara se i u drugome vremenskom smjeru. Kao to sam ve spominjala, u Statut su uklopljeni i neki stariji propisi, pa je osnovni tekst ve rezultat dugotrajnijega normativnog sedimentiranja. Ako se Dubrovaki statut kakav je do nas doao, oprezno raspara po avovima, prepoznaju se cjeline koje se razdvajaju sadrajem i razlikuju izriajem a od kojih su neke vjerojatno bile zaokruene bar koje desetljee prije 1272. Prva knjiga donosi odredbe o prihodima i teretima kneza, nadbiskupa, Crkve sv. Marije, vikara i glasnika. Odnosom kneza kao predstavnika mletake vrhovne vlasti i dubrovake komune, u njoj je postavljen temelj ustroja vlasti na dva stupa.58 Druga knjiga nie obrasce prisega kneza, sudaca, vijenika i ostalih slubenika, i vjerojatno se temelji na nekom starijem registru (capitulare) u kojem su ti bili zapisani.59 Sljedea, trea knjiga regulira graanski postupak, parnini i izvanparnini, te pitanja sudske kompetencije. Opsena etvrta knjiga odnosi se na cjelinu branog, obiteljskog i nasljednog prava, i odlikuje se dosta izraenom sustavnou. Petom knjigom obuhvaeni su raznorodni instituti imovinskog prava: vlasnitvo, slunosti, stvarnopravni i obveznopravni elementi agrarnih odnosa i dr. Jezgru este knjige tvori kaznenopravna materija (moda preuzeta iz tzv. Tiepolova statuta; gl. 1.34.), no potom slijede raznorodne odredbe koje ograniavaju i sankcioniraju nedoputenu trgovinu vinom (gl. 35.-41.), propisi o
Odredba regulira slubu nadzora provoenja zabrane uvoza stranog i peljekog vina (Libri reformationum, I: 179-181). 58 O komplementarnim uglavcima ugovora s Venecijom iz 1232, 1236. i 1252. v. Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, I, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1980: 60-65. 59 Usp. Teja, Statuti di Dalmazia: 29-31. Takve prisege vrlo su esto sadrane u srednjovjekovnim statutima talijanskih gradova, a ponekad je to i njihova prva jezgra (Besta, Fonti: 519-524).
57

22

servima (gl. 42.-53.), pa opet nekoliko odredaba o gradskom ivotu (gl. 55.-57.) koje bi se bolje uklapale u petu knjigu, te vie drugih norma o raznim pitanjima. Upravo suprotno, sedma knjiga, posveena pomorskom pravu, izrazito je konzistentna i ujednaena u izriaju. Vjerojatno je Statut 1272. njome i zavravao. Meutim, ve u prvim godinama nakon toga dopisan je skup odredaba koje se uglavnom odnose na djelovanje Malog suda (Parva curia),60 a koje e s vremenom postati prvih dvadesetak glava osme statutarne knjige. Taj niz glava predstavljao je posebnu cjelinu: nosio je odgovarajui naslov, s glavom VIII, 20 prestajala je tei stara numeracija glava i zavravalo je izvorno kazalo61, a nakon toga mijenja se takoer stil zapisa statutarnih odredaba.

3.2. Slubeni prijepis iz sredine XIV. st. (varijanta B)


Najstariji sauvani statutarni prijepis nije datiran, no na temelju rukopisa moe se zakljuiti da je izraen negdje oko 1349.62 Bio je namijenjen sredinjim institucijama vlasti a danas je pohranjen u Dravnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9b). Bogii i Jireek detaljno su ga opisali i nazvali statutom redakcije B.63 Kao to je i inae bio obiaj, prepisiva nije predloak prepisivao doslovno, nego je isputao u meuvremenu ukinute odredbe, to se najjasnije vidi po tome to je u kazalu prepisao pa precrtao naslov jedne izostavljene glave.64 Nadalje, kod odredaba kojima je sadraj izmijenjen, redovito je prepisivao samo novu, vaeu varijantu. Na primjer, u odredbi o broju svjedoka u kaznenim predmetima samo se kratko spominje stara statutarna odredba (anticum statutum) a citira se ona koja ju je zamijenila, donesena negdje izmeu 1292. i 1305.65 Prepisiva u tome ipak nije bio dosljedan, jer u nekim srodnim primjerima nije

Te su odredbe morale biti dodane Statutu nakon 1272. (jer bi se inae nale u njegovu corpusu), a prije 1275. jer se otada kronolokim slijedom niu glave VIII. knjige. 61 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XVI i 243, bilj. 12. 62 Prema mom uvidu, prva ruka prepisivala je tekst zakljuno s VIII, 97 iz 1349. na f. 91, s time to je posljednjih nekoliko glava pisala rastegnutije, moda malo poslije toga. Neto stariju dataciju (oko 1342.) predloili su Bogii i Jireek u Liber statutorum: XLVXLVI. 63 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIV-XLIX. 64 Usp knjigu VI c. 2 De filio filias homicidium committere (sic) 65 III, 33.

60

23

proistio tekst, ve je prenio staru varijantu a izmjene je registrirao zasebno, pri kraju rukopisa.66 Naposljetku, prepisivao je kao integralni dio teksta i sve odredbe koje su uvrtavane u Statut nakon 1272. Te mlae norme nisu se dopisivale samo u VIII. knjigu, koja je bila namijenjena upravo dopunama, nego su se dobrim dijelom biljeile uz tekst, na mjesto gdje bi sadrajno pripadale. Kako je slobodni prostor na rubovima listova bio ogranien, neke od tih biljeaka bile su gusto nabijene i nepregledne, a prepisiva nije uvijek bio sabran, pa mu se znalo dogoditi da preskoi neku dopunu,67 da je dopie na pogreno mjesto68 ili prepie pogrenim redoslijedom.69 Statutarne norme donesene nakon izradbe ovog rukopisa i opet su se biljeile uz glavu Statuta koju mijenjaju ili dopunjavaju,70 ili su se pak kronolokim redom dodavale VIII. knjizi Statuta.71 Nakon izradbe novog autentinog rukopisa u XV. st., ovaj je stariji kodeks s njime usklaen72 i preputen na uporabu slavenskom kancelaru zaduenome za registriranje sitnijih graanskih sporova.73

66

Npr. III, 3-5 i VIII, 25 iz 1278.; I, 22, 31, 33 i VIII, 52 iz 1296.; III, 38 i VIII, 87 iz

1338. Npr. na f. 29 pisar je ve bio napisao rubriku De forma testamentorum (III, 41), a onda tek primijetio da je uz III, 40 zaboravio prepisati dodatak iz 1332, pa je pogreni tekst izbrisao struganjem lista. 68 Npr. na kraju glave I, 23 naao se dodatak koji se zapravo odnosi na gl. 24. i spadao bi iza nje, jer se na nju referira kao na prethodnu. 69 Npr. kod III, 2, osnovnom je tekstu prvo dopisao dodatak iz 1314., pa onda iz 1293. 70 Npr. na kraj III. knjige ubaene su glave 59. - 61. 71 Tako je bilo i kod mnogobrojnih drugih statuta. Knjige koje su naknadno stvarane kronolokim unoenjem odredaba esto se nazivaju Liber reformationum, ili Reformationes. 72 V. Bogii-Jireek u Liber statutorum: 249-250. 73 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIX i 351. Od 1432. u sporovima vrijednosti do 10 perpera sudio je vikar, a registriranje tih odluka povjereno je kancelaru koji je inae pisao iriline akte (Liber viridis, 257; Filip (Philippus) De Diversis, Opis Dubrovnika , prev. I. Boi. Dubrovnik, 1983: 26 i 32). Potonja injenica naravno ne znai, kako bi to htio Nedeljkovi, da se ti sporovi vode na srpskom i da ih zapisuje srpski kancelar na naem jeziku (uvod uz izdanje Liber viridis, XXIII), nego je rije o preraspodjeli posla na osoblje kancelarije koje, zbog manjeg opsega posla, nije dostatno iskoriteno.
67

24

3.3. Proiavanje Statuta 1358. i redakcija C


Prestanak mletake vrhovne vlasti 1358. godine snano se odrazio na sudbinu Statuta. Zbog politikog htijenja za postavljanjem jasne cezure, pristupilo se izbacivanju odredaba vezanih uz staru vlast, te izradbi proiene verzije koja je u praksi trebala zamijeniti staru. Pri tome su povjerenstvu dane odrijeene ruke da Velikom vijeu predloi i druge dopune i zahvate u statutarni tekst. Unato irokim ovlastima, prvo peterolano povjerenstvo zavrilo je mandat nakon nekoliko mjeseci s vrlo mravim rezultatom,74 a novi trolani sastav pokazao se samo neznatno poduzetnijim.75 Osnovnu zadau brisanja tragova podlonosti Veneciji izvrili su krajnje nemarno, tako da su u vie statutarnih glava zaboravili izbaciti takve dijelove teksta,76 ili su to izveli tako da je reenica ostala okljatrena.77 Unato looj kvaliteti zahvata, time je stvorena nova statutarna redakcija koja e ostati konanom. Propusti se nikada vie nee ispraviti, zbog zazora od mijenjanja statutarnog teksta a i mletaki kameni je vjerojatno nakon nekog vremena prestao uljati novu dubrovaku dravnu samosvijest. Oito su tada sve izmjene oznaene u rukopisu koji je trebao postati modelom za preinake drugih. Vjerojatno je tome posluio rukopis A jer novi slubeni prijepis C1 potjee od njega, a ne od mlaeg rukopisa B.78 To nudi logino objanjenje zato je sporedni slubeni primjerak B sauvan, a vaniji A nije: zbog oznake izmjena potonji je postao nepregledan, pa je u XV. stoljeu zamijenjen novim prijepisom (C1). Budui da se htjela izbjei pometnja u tome koja je varijanta prava i zajamiti pravna sigurnost, nastojao se sprijeiti daljnji optjecaj stare redakcije, pa su pozvani svi privatni vlasnici Statuta da podnesu svoje primjerke na usklaenje s novim slubenim tekstom.79 Koliko je vlastima bilo stalo da se to provede, pokazuje okolnost da su obeavali preradbe u privatnim rukopisima izvriti na javni troak, te prijetili izvanredno otrim kaznama onima koji se na taj poziv oglue. Meutim, im su vlasti
Na njihov prijedlog donesena je jedino statutarna odredba I, 3. Temeljem njihova prijedloga u Statut je uneseneno pet novih odredaba: IV, 80; VI, 1, 65-67. 76 Npr. II, 7, 9, 10-15, 19, 20-21, 25, 33. 77 Primjerice, II, 1 i 3 (u redakciji C). 78 U rukopisu C1 ima ne samo rijei drugaijih nego u B nego i nekih koje u ovome nedostaju, to znai da nisu izvedeni jedan iz drugoga, nego da je predloak obaju rukopisa bio A. O razlikama v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LIII. 79 Liber reformationum I: 247-248.
75 74

25

uspjele staru verziju Statuta povui iz optjecaja, nisu vie osobito marile za povrat rukopisa vlasnicima, pa se ta akcija otegnula na nekoliko sljedeih godina.80

3.4. Nove pravne zbirke i zatvaranje Statuta 1409./10.


U statutarnom su tekstu tijekom 2. polovice XIV. i poetka XV. stoljea povremeno kriane ukinute odredbe81 i dopisivane su nove,82 ali glavnina propisa upisivala se u nove pravne zbirke. Upravo zato to se svakako htjelo izbjei jae zahvaanje u tekst Statuta - zbog straha od zlouporabe, ali i shvaanja da on pripada batini koju ne valja olako dirati - 1335. uveden je novi upisnik, Knjiga svih zakona (Liber omnium reformationum). Taj je zbornik punjen novim odredbama do 1409.1410., kada je otvorena nova zbirka, Zelena knjiga (Liber viridis), a ova je opet 1460. zamijenjena utom knjigom (Liber croceus). Do prijelaza u novi zakonski zbornik nije dolazilo zato to bi stari bio ispisan, nego zbog neaurnog (i nepotpunog) voenja prethodnoga: novi svezak trebao je oznaiti i poetak urednijeg registriranja zakona. Meutim, ti prijelazi nisu bili otri i postojalo je uvijek razdoblje iz kojeg su neki propisi upisani u staru, a neki u novu zbirku. Do takva je preklapanja dolo ve izmeu Statuta i Knjige svih zakona: glavnina propisa iz XIV. stoljea registrirala se, dodue, u novom zborniku, no neki su se i dalje dodavali Statutu,83 a neki ak bili zapisani na oba mjesta.84 Poetkom XV. stoljea Dubrovaka je Republika stabilizirana i ojaana nakon pola stoljea formalne zatite hrvatsko-ugarskog kralja, a faktine samostalnosti. U to doba jasnije su se profilirali sastav i djelokrug dravnih institucija, u sustav vlasti ugraeni su pomoni i nadzorni mehanizmi i teilo se podizanju kvalitete pravosua organizacijskim i proceduralnim inovacijama.85 S namjerom da se unese red i sigurnost u

Liber reformationum III: 32 i 201. Primjerice, pri izradbi novog prijepisa (C1) izostavljena je zabrana sucima i ostalim slubenicima da s drugima piju (II, 4 i VIII, 12), ukinuta 1365. odlukom Velikog vijea (Mihajlo Dini, Iz Dubrovakog arhiva, I, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.17, Beograd: SANU, 1957: 18). Takoer, isputen je posljednji stavak VIII, 99 koji je ukinut 1370. (Liber viridis, 35). 82 V. listu kod Bogii-Jireek, Liber statutorum: 462-463. 83 Razmjer za razdoblje 1306.-1358. jest priblino 4/5 unijetih u Knjigu svih zakona (178 odredbi) u odnosu prema 1/5 u Statut (44 odredbe). 84 Stulli, Ordines artis nauticae: 90, bilj. 14.
81

80

26

pravnoj domeni, u razdoblju oko 1409.-1410. pristupilo se ureenju dubrovakog normativnog sustava. Meutim, budui da je postavljen aksiom da se zbirke nipoto ne smiju preraivati, nego da se moraju ouvati u sadraju i slijedu, ta se akcija svela na utvrivanje njihova autentinog teksta i izradbu slubenih prijepisa. Time su konano zatvoreni Statut i Knjiga svih zakona,86 i u njih se nisu vie smjele unositi nove odredbe.

3.5. Autentini prijepis iz 1437. (varijanta C1)


Malo je vijee donijelo odluku o izradbi novoga slubenog prijepisa Statuta jo 1432,87 no taj je posao zavren tek na proljee 1437.88 Kodeks je izraen od kvalitetnog materijala (pergament), ispisan je s osobitom pomnjom, a poetni inicijal s likom sv. Vlaha oslikao je uveni slikar Ivan Ugrinovi.89 Kao zanimljivost moe se dodati da je potkraj 1443., za svog boravka u Dubrovniku, znameniti humanist Ciriaco Pizzicolli iz Ancone, u taj statutarni primjerak vlastitom rukom upisao predloak teksta za natpise na ploama pod trijemom Kneeva dvora i na Onofrijevoj fontani, te jo neke biljeke.90 Rukopis sadri statutarnu redakciju C s dopunama iz 1358.-1408., pa se moe, po uzoru na Stullijeve oznake, nazvati rukopisnom varijantom C1.91 Kao dravni kodeks s autentinim tekstom, bio je pohranjen u tajnitvu Republike,92 a danas se uva u Dravnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9a).

V. Stulli, Prilozi pitanju o redakcijama: 101; Lonza, Kaznenopravni sustav: 76-77. Posljednja norma unesena u Statut je iz 1408 (VI, 17, 8). Najmlaa odredba u Knjizi svih zakona je iz 1410. (XXXIII, 9). 87 Acta Minoris Consilii, ser. 5, sv. 5, f. 182. 88 U jednom prijepisu iz 1769. ubiljeeno je: Anno 1437 die 14 aprilis fuit finitum (Leggi e istruzioni, ser. 21.1, sv. 47, f. 159v). 89 Kruno Prijatelj, Doprinos Ugrinoviu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15 (1963): 56-60. 90 V. Ante olji, O ranoj renesansi u Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 40 (2002): 137-142. 91 Opis v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIX-LIII. 92 Bernard Stulli, Dva pokuaja inventarizacije Dubrovakog arhiva po. XIX stoljea, Arhivski vjesnik 11-12 (1968-69): 232 i 252.
86

85

27

4. Statut i dubrovaki teritorij


Kako se irilo podruje dubrovake komune, pa zatim drave, i kako su se na tim novim steevinama uspostavljale teritorijalne jedinice, postavljalo se pitanje primjene Statuta i drugih dubrovakih pravnih izvora. Budui da status tih lokalnih jedinica u Dubrovakoj Republici nije bio odreen na jedinstven nain, ni pravni poredak u njima nije bio potpuno istovjetan. Na oblikovanje odnosa centra i periferije utjecali su imbenici i povijesne i politike prirode: prepoznaju se tragovi ranije ili kasnije teritorijalne integracije, ali i traenje one mjere centralizacije koja bi osiguravala uinkovitu, ekonominu i to stabilniju upravu. Pravni poredak perifernih, a geostrateki vrlo vanih zajednica Lastova i Mljeta temeljio se na iroj samoupravi, pa je prirodno da su postojale i posebne pravne zbirke, izraene u 1. polovici XIV. stoljea.93 Premda je njihov uzor nedvojbeno bio Dubrovaki statut,94 ti su normativni zbornici bili prilagoeni lokalnim prilikama;95 ostavljali su vie prostora obiajnom pravu,96 mijenjali parametre represivne politike (npr. za iste prijestupe propisivali blae kazne). Nakon to je dubrovaka komuna 1333. proirila svoje podruje na Ston i Rat, poele su se 1335. u posebnu pergamentsku knjigu upisivati odredbe potrebne za djelovanje stonskog kneza.97 Zakonska zbirka koja je nastala na taj nain ustalila se pod nazivom Stonske odredbe (Ordines Stagni), premda je protegnuta i na druga novosteena podruja u kojima je bilo srodno ustrojstvo lokalne vlasti: 1399. na Primorje,98 a 1427. na Konavle.99 U sklopu razmatranja o vanosti Dubrovakog statuta,
Recentna izdanja popraena su prijevodom na hrvatski: Lastovski statut, prev. A. Cvitani. Split: Knjievni krug, 1994; Mljetski statut, prev. A. Marinovi i I. Veseli. Split: Knjievni krug, 2002. 94 Npr. u opisima kaznenih djela i vrstama propisanih kazna, kod reima miraza i brane imovine, kod svjedoenja, kod javne prodaje nekretnina itd. 95 Primjerice, detaljno je regulirana kraa ivina (Lastovski statut, gl. 7-11; Mljetski statut, gl. 7-11), ega u Dubrovakom statutu nema. 96 To je uostalom i zajameno paktom kojim se lastovska zajednica podvrgnula dubrovakoj vlasti (I, 15). V. primjere lastovskih obiaja u: Josip Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike, u: Lastovski statut: 33-34. 97 Usp. Ordines Stagni, ed. A. Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. Dubrovaki zakoni i uredbe. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III. 6, Beograd: SANU, 1936: 349-383. 98 Liber viridis, 96. 99 Odlueno je da e se konavoskom knezu poslati jedan prijepis spomenute zbirke, bez odredaba koje su u Konavlima neprimjenjive (Liber viridis: 179 i 214).
93

28

znaajno je da je primjena dubrovakog prava na tim podrujima bila ograniena i prilagoena prilikama na terenu. Primjerice, odobreno je rjeavanje graanskih sporova prema obiajnom pravu stanovnika tog podruja, a ne prema Statutu,100 i kod niza zloina propisana je upola blaa kazna od one zaprijeene Dubrovakim statutom.101 Snaga Dubrovakog statuta, dakle, nije bila jednaka na itavom dubrovakom teritoriju, kao to nije bila ni u razliitim domenama pravnog ivota. Kada bi se htjelo slikovito prikazati prostorno vaenje dubrovakog statutarnog prava, onda bi najstarije dubrovako podruje (Grad, Astarea, Elafiti) bilo oznaeno najsnanijom bojom, mlae kopnene steevine (Rat, Primorje, Konavle) svjetlijom, a Mljet i Lastovo najbljeom.

5. Statut kroz vrijeme: izazovi prakse i duh konzervativizma 5.1. Nedostatak sustavnosti pravnih izvora: prijepori oko reforme (XVI. st.)
Svi poststatutarni zbornici (Knjiga svih zakona, Zelena knjiga, uta knjiga) nizali su odredbe kronolokim slijedom, a nedostatak sistematike pokuavao se nadomjestiti izradbom indeksa i pomagala koji bi korisnike upuivali na traeni propis.102 Primjena takva modela izgradnje normativnog sustava tijekom nekoliko stoljea dovela je do potpuno kaotinog normativnog stanja, pa su u XVI. st. dubrovake vlasti ipak bile spremne izvriti nune rezove i preinake. Bilo je planirano temeljito preraditi i graansko i kazneno pravo, a pri tome ih i uskladiti s postavkama rimskog i kanonskog prava.103 Budui da je bila rije o zaista krupnim reformskim zahvatima, ta se zadaa namjeravala obaviti uz pomo stranih strunjaka; akciju je, meutim, ve iste 1534. prekinula opasnost od kuge. Nekoliko godina potom povedeni su pregovori s vie vrlo istaknutih pravnika iz talijanskih sredita, ali oni nisu uspjeno okonani pa se naposljetku odustalo od te ideje.104 teta: da je reformu doista dizajnirao Andrea Alciato, jedan od najznamenitijih pravnika toga

100 101 102 103 104

Ordines Stagni, II, 1. Ordines Stagni, II, 4 i III, 5 i 6. Lonza, Kaznenopravni sustav: 83-85. Stulli, Ordines artis nauticae, 110. Ibid., 110.

29

doba, dubrovako bi pravo bilo upisano u jo jedno poglavlje europske pravne povijesti. U preradbu zakonodavstva prionulo se opet 15581560., kada je povjerenstvo Senata, uz presudnu pomo notara kao osobe vjete pravu, pripremilo nacrte propisa o graanskom postupku.105 Na tome se stalo, tako da je naposljetku reformiran samo jedan segment pozitivnog prava. Jamano ima pravo Stulli kad pretpostavlja da je u meuvremenu meu vlastelom prevladala struja nesklona novotarijama, koja nije htjela pristati na radikalne zahvate u pravnom sustavu.106 Premda se i u sljedeim stoljeima povremeno predlagalo proienje starih pravnih zbirka i njihovo usklaenje s praksom,107 nikada vie nije bilo rijei o takvoj sustavnoj reviziji itavog pravnog poretka. Duh konzervativizma odnio je konanu pobjedu. Umjesto reforme, trebalo je potraiti drugo rjeenje koje bi u normativnu sferu unijelo reda i pojednostavnilo primjenu prava, ne dirajui osnovna pravna vrela. U zadnjoj etvrtini XVI. stoljea tog se zadatka primio vlastelin Frano Gunduli.108 Statut i druge pravne zbirke opremio je kvalitetnim dvovrsnim kazalima a uz svaku je glavu izradio saetak.109 Budui da su njegova pomagala pridonijela lakem nalaenju i tumaenju izvora u praksi, redovito su se unosila u nove prijepise Statuta (rukopisi varijante E).110

Ibid., 111. Ibid., 112. 107 Npr. 1676. osnovano je trolano povjerenstvo koje je trebalo pregledati Statut i Knjigu svih zakona, i utvrditi koje odredbe treba izbaciti (Acta Consilii Rogatorum, ser. 3, sv. 122, f. 81), no nema tragova neke temeljitije reforme. 108 Za osnovne biografske podatke v. Nella Lonza, Gunduli, Frano, Hrvatski biografski leksikon, V. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002: 312-313. 109 Gundulieva pomagala uz Statut objavljena su u ediciji Bogii-Jireek u Liber statutorum: 251-421. 110 Liber statutorum: LIV-LVII.
106

105

30

5.2. Dogradnja i razgradnja statutarnog prava do propasti Republike 5.2.1. Statut pred izazovom tiska
Osim dva spomenuta slubena primjerka Statuta, koja su se sve do pada Republike uvala u uredu dravnog tajnitva,111 dubrovake su vlasti i poslije povremeno naruivale prijepise za potrebe svojih institucija. Primjerice, 1704. odluile su dati na prijepis Statut i druge zakonske zbirke jer se teko itaju, vjerojatno zbog nedostatnog poznavanja starih pisama;112 neki su prijepis izradili 1737. pomonici u notariji113 a u XVIII. st. svojim su primjercima svakako raspolagali Kazneni sud i notarski ured.114 Moe se uiniti neobinim da za vrijeme Republike Statut nikada nije tiskan. Naime, ne samo da je Mletaka Republika svoj statut i druge osnovne zbirke tiskala rano i zatim u mnogo izdanja,115 nego su objavljeni jo u XVI. i XVII. stoljeu.116 Tomu nasuprot, od svih izvora dubrovakog prava tiskani su samo Buniev sudski prirunik i Plovidbeni pravilnik,117 a Statut je prvi put izdan tek nakon davnog nestanka Republike. Osnovni razlog zato se Dubrovaki statut umnoavao prijepisima, a ne tiskanjem, lei vjerojatno u ogranienim potrebama trita. Dubrovaki sustav institucija vlasti bio je relativno jednostavan u usporedbi s mletakim a i gotovo su sva sredinja tijela zasjedala u dvije povezane zgrade Kneeva dvora i Vijenice, pa je nekoliko slubenih primjeraka Statuta bilo sasvim dostatno. Dinamika prepisivanja Statuta za potrebe vlastele oito je isto mogla pratiti potranju: u optjecaju su bili i stari primjerci a vlastelinski krug ionako se postupno, ali neumitno
Spominju se i u inventarima s poetka XIX. st., objavljenima u: Stulli, Dva pokuaja: 232 i 252. 112 Acta Consilii Rogatorum, sv. 138, f. 241. 113 Acta Consilii Rogatorum, sv. 158, f. 26. 114 Detta, ser. 6, sv. 25, f. 18v; sv. 39, f. 14v; sv. 49, f. 26v. 115 Sva je izdanja Mletakog statuta opisao A. Valsecchi, Bibliografia analitica della legislazione della Repubblica di Venezia, Archivio veneto, 4 (1872): 258-288. 116 Najkrae informacije o izdanjima mogu se nai u: Ivan Strohal, Statuti primorskih gradova i opina: bibliografiki nacrt, Zagreb: JAZU, 1911, passim. 117 arko Muljai, O prvoj dubrovakoj tiskari, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4-5 (1958): 603; Josip Lueti, O pomorstvu Dubrovake Republike u XVIII. stoljeu, Graa za pomorsku povijest Dubrovnika, II, Dubrovnik, 1959: 44-45.
111

31

suavao.118 Dakako, niti objavljivanje statuta dalmatinskih gradova podlonih Veneciji nije imalo trinog opravdanja: nekoliko primjeraka za sredinja mletaka dravna tijela, nekoliko primjeraka za domae institucije vlasti i odreeni broj za plemie moglo se bez ikakve tekoe podmiriti prijepisima. Njihovo tiskanje bilo je bitno zbog politikih silnica: u osjetljivoj ravnotei izmeu gradskih zajednica i mletakog sredita bilo je vrlo vano tekst fiksirati i zatititi od samovlasnih izmjena jedne strane.119 U dubrovakoj sredini, meutim, nakon 1358. nikakav vanjski imbenik nije nadzirao pravni poredak, pa nije ni bilo politikog motiva da se tekst Statuta tiskanjem zapeati.

5.2.2. ivo tkivo ili okamina?


Statut iz 1272. ostao je na snazi sve do pada Republike. Dakako, otvara se pitanje u kojoj je mjeri, nakon protijeka vie stoljea, to staro pravo jo bilo primjenjivo. Je li Statut postao okaminom, mrtvim slovom na papiru, ili je ostao ivim izvorom po kojem se oblikovala pravna zbilja? Kroz dubrovaku povijesnu grau moe se pratiti kako je sudska praksa uistinu primjenjivala Statut i pozivala se na njegove odredbe.120 Neki od dokumenata s kraja XIII. st. izrijekom se pozivaju na Statut. Isto tako, kada suci 1416. odluuju osloboditi Milu Kovaia, protiv kojeg se vodio postupak zbog ranjavanja maem, navode statutarnu normu da iskaz jednog svjedoka nije dostatan za osudu (III, 33).121 Od tih ranih primjera primjene Statuta znaajnije je spomenuti zapise koji dokazuju da se i nakon vie stoljea praksa jo uvijek drala Statuta i pozivala na nj. Primjerice, rjeavajui 1763. spor meu susjedima, sud je citirao odredbe (petsto godina starijeg!) Statuta.122

ak ni Gunduliev Osman, pravi bestseler dubrovake knjievnosti, nije tiskan u doba Republike. Usp. Ivo Banac, Dubrovaki eseji,. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1992: 17. 119 V. Gherardo Ortalli, Il ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola e il dominio veneziano, Rivista storica italiana 98 (1986) 1: 195-220. 120 Primjerice, Spisi dubrovake kancelarije, II, ed. Josip Lui, Zagreb: JAZU, 1984: br. 1310 (odnosi se na V, 4) i br. 1316 (V, 18). 121 visa (...) forma statutorum superinde loquentium per que habent quod dictum unius testis nil valet, fuit absolutus (...) et maxime viso capitulo xxxiii. libri iii. (Lamenta de criminali sive libri maleficiorum, ser. 50.1, sv. 4, f. 181). 122 Diversi del criminale, ser. 37, sv. 42, ff. 72v-75v.

118

32

Nadalje, iz pojedinih arhivskih zapisa doznajemo da su dravni slubenici nosili knjigu Statuta sa sobom na teren kako bi se njome mogli posluiti; npr. ponio ju je u luku kancelar koji je 1461. po naredbi graanskog suda provodio ovrhu na brodu.123 Uostalom, injenica da se Statut jo u XVIII. st. prepisivao za slubene potrebe dravnih institucija, potvruje da ga je praksa cijenila nezaobilaznim pravnim izvorom.

5.2.3. Formalne izmjene sadraja


Bez obzira na upravo istaknute argumente koji potvruju viestoljetnu primjenu statutarnih odredaba, jasno je da pravni poredak nije za sve to vrijeme ostao jednak. Statutarne odredbe u naelu nisu bile posebno zatiene od mijenjanja, ve su se mogle revidirati obinom zakonodavnom procedurom;124 u tom smislu statutarne odredbe nisu formalno bile postavljene iznad drugih zakona. Ipak nisu sve statutarne glave bile jednako tvrde. Kod nekih, dodue malobrojnih, stajala je izriita klauzula da se ne smiju revidirati, a onome tko bi se to ipak drznuo predloiti, prijetilo se globom,125 ili su se htjele sprijeiti olake promjene zahtijevajui da se o tome odlui posebnom veinom.126 Druge pak odredbe koje su se pokazale neprikladnima, bez ikakvih su zapreka zamjenjivane novima: primjerice, ve 1278. zabranjeno je povjeravanje sporova meu Dubrovanima drugom suditu, osim domaega;127 God. 1296. revidirane su odredbe o dijelu tereta to ga Dubrovani koji dovoze itarice moraju predati nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala;128 God. 1338. izmijenjeno je naelo o snoenju sudske pristojbe, tako da ne pada na teret optuenika osloboenoga u kaznenom postupku;129 God. 1451. iz teksta prisege lanova Velikog i Malog vijea te kaznenih sudaca izbaeno je prisezanje da e doi na sjednicu; 130 God. 1465. djelomino

Diversa cancellariae, ser. 25, sv. 70, f. 132. VIII, 20. 125 Primjerice, VIII, 61 iz 1309. o prinudnom zajmu. 126 U glavi VI, 68 iz 2. polovice XIV. st. za izmjenu se zahtijeva troetvrtinska veina Malog i Velikog vijea. 127 VIII, 25 kojom se mijenja III, 3-5. 128 VIII, 52 kojom se revidiraju dijelovi odredaba I, 22, 31, 33. 129 VIII, 87 koja modificira III, 38. 130 Liber viridis, 419 kojim se ukida dio odredaba I, 4 i 5.
124

123

33

je izmijenjena odredba o kanjavanju krae131 itd. Takvih primjera mogao bi se navesti velik broj. Premda se u nekima od novih propisa izrijekom upozoravalo na opoziv, ukidanje, ili izmjenu starije statutarne norme,132 pa se ak i tono navodio broj glave na koju se to odnosi,133 u veini primjera izmjena se moe otkriti tek ralambom i usporedbom sadraja. S druge strane, statutarno se pravo i dograivalo novim propisima koji nisu starijima oduzimali snagu, ve su samo potanje i preciznije regulirali ve postojee pravne institute. Takav odnos starog i novog ivo oslikava jedan propis pomorskog prava iz 1511. (sadran u utoj knjizi): donosi se propis kao dopuna starom pravu koje je manjkavo, zbog ega svakodnevno izbijaju prijepori.134 Srodan tome je nomotehniki instrument - slian autentinom tumaenju u suvremenom pravu - kojim se postojei propis tumai drugim. U dubrovakom pravnom sustavu mnotvo je primjera takvih zakonskih interpretacija, od kojih su neke uvrtene i u pravne zbirke.135 Naposljetku, nizu situacija u kojima su se zakonodavnim putem statutarne norme zamjenjivale, ukidale, dopunjavale ili pojanjavale, valja dodati i nerijetke primjere kada se zakonskim aktom statutarna norma izuzimala od primjene u konkretnom sluaju. Takve odluke Velikog vijea predstavljane su kao milost (gratia) a pokrivale su vie situacija u kojima je svrsishodnost nadjaavala zakonitost. Na primjer, 1330. eni Pankracija de Golebo odobreno je preuzimanje duga na teret miraza unato odredbi Statuta da ena pod muevom vlau ne moe preuzeti obvezu od pet perpera navie.136 Ili, Veliko je vijee 1345. ovlastilo Malo vijee da izaslanicima u Dra i srpskom kralju priprijeti viim globama od onih propisanih Statutom; u skladu s tim, Malo je vijee utvrdilo kaznu od 100 perpera i smjesta je primijenilo.137 Ovakva pojedinana norma (lex specialis) imala je vanu funkciju osiguravanja
131

Liber croceus, ed. Branislav Nedeljkovi, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.24. Beograd: SANU, 1997: c. 43 koji revidira VI, 4. 132 Primjerice, Libri reformationum V: 255; Liber omnium reformationum, ed. Aleksandar Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. Dubrovaki zakoni i uredbe, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.6, Beograd: SANU, 1936: X, 3 [recte: 4] koji se odnosi na II, 24, 14. 133 Npr. Liber croceus, 43. 134 Liber croceus, 214 iz 1511., u svezi sa Statutom VII, 11, 21, 22, 16. 135 Npr. Liber viridis, 121; Liber croceus, 253 (u svezi sa VII, 14). 136 Libri reformationum V: 288; usp. statutarnu odredbu VIII, 32. 137 Libri reformationum I: 168.

34

elastinosti pravnog sustava.138 Premda u dubrovakom pravu nije vailo strogo naelo zakonitosti, pa je praksa i bez takve odluke mogla traiti put mimo statutarnih rjeenja, esto se inilo sigurnijim i mudrijim iznimci dati jasni oblik zakonskoga akta.

5.2.4. Preutne promjene


Kada bi se pratile samo promjene u zakonodavstvu, ne bi se dobila ni izdaleka vjerna slika transformacije dubrovakog pravnog sustava. Znatno opsenije i dublje promjene odvijale su se preutno i postupno. Tako penalni sustav koji je propisivao Statut, temeljen na novanim kaznama, ve se tijekom XV. st. poeo mijenjati, pa se zatvorska kazna ne samo probila u taj sustav nego je uskoro osvojila stoerno mjesto.139 U pojedinim elementima praksa se toliko udaljila od Statuta da su neke njegove odredbe nazivane smijenima.140 Temeljem pojedinih sluajeva moe se pratiti postupno odmicanje prakse od statutarne regulative. Taj se otklon ponekad postizao tako da se statutarna odredba naoko nije krila, a ipak se donosila odluka koja je mimo duha propisa. Primjerice, 1401. vodio se postupak protiv nekog Pribislava Bokia, ne samo ozloglaenoga kradljivca, nego i vlastima osobito omrznutoga zbog povezanosti sa zavjerenicima iji je pokuaj urote skren prethodne godine. Kada su se Bokia doepali i priveli ga sudu, lake je bilo dokazati krae nego politiki prijestup, no problem je bio u tome to je za krau Statut odreivao tek novanu kaznu (u viestrukoj vrijednosti ukradenog). Sud se tada posluio odredbom prema kojoj se kradljivcu stvari velike vrijednosti koji ne bi na vrijeme platio iznos kazne, imaju iskopati oba oka. Budui da u toj odredbi nije stajao nikakav rok plaanja, donesena je presuda kojom osuenik mora vrlo visoku kaznu od 177 perpera platiti u roku dok kancelar izgovori
O tome u kontekstu mletake kaznene politike v. Dennis Romano, Quod sibi fiat gratia: Adjustment of Penalties and the Exercise of Influence in Early Renaissance Venice, The Journal of Medieval and Renaissance Studies, 13 (1983) 2: 251-268. 139 Lonza, Pod platem pravde: 165-166. O srodnoj transformaciji u Veneciji v. Elisabeth Crouzet-Pavan, Violence, socit et pouvoir Venise (XIVe-XVe sicles): Forme et volution de rituels urbains. Mlanges de lEcole Franaise de Rome 96 (1984) 2: 905-907; Guido Ruggiero, Politica e giustizia, u: Storia di Venezia dalle origini alla caduta della Serenissima, III, La formazione dello stato patrizio, ur. G. Arnaldi, G. Cracco i A. Tenenti, Roma: Istituto della Enciclopedia Italiana, 1997: 391 i 403. 140 Za postupak bacanja na tle (III, 12) Frano Gunduli u XVI. st. kae da je nepoznat i smijean (Bogii-Jireek u Liber statutorum: 388).
138

35

Oena. Kada mu to, dakako, nije uspjelo, forma je bila zadovoljena i nita nije prijeilo osljepljivanje.141 Slinih primjera ima jo, kao onda kad su suci odredili da dvojica uhienih gusara moraju novanu kaznu platiti smjesta, u roku dok ne dogori svjeica, da bi ih mogli zakonito osuditi na smrt.142 Takvi primjeri iz prakse formalno su u skladu sa Statutom, ali su zapravo suprotni njegovu duhu (jer je prava statutarna kazna zaobiena), prilagoeni potrebama dravne represije i u tom trenutku poeljnoj kaznenoj politici. U nekim sluajevima moe se ne samo pratiti kako praksa postupno naputa slovo Statuta nego i preciznije odrediti vrijeme promjena. Na primjer, Statutom je bilo odreeno da stranka mora formalnim inom prethodno nekog oznaiti kao svjedoka ako se hoe na njega pozvati u parnici.143 U XV. st. taj se procesni zahtjev jo uvijek potovao, ali je u sljedeem stoljeu ve bio naputen.144 S druge strane, pravna praksa nije samo umrtvljivala slovo Statuta. Povoljna statutarna rjeenja znala su se protegnuti i na situacije kojima ta regulacija prvotno nije bila namijenjena. Primjerice, odredba da tetu nastalu gusarskim prepadom ili bacanjem stvari s broda radi njegova spaavanja razmjerno snose vlasnici brodskog tereta prema naelu zajednike havarije,145 pokazala se prikladnom i za putovanja u karavani i za kopnene trgovake pothvate, pa ju je sudska praksa tako elastino interpretirala i primjenjivala.146

Lamenta criminalia, sv. 1, ff. 13r-14v. Lamenta criminalia, sv. 4, ff. 161v-162r. 143 III, 29. 144 V. biljeke Frana Gundulia, s konkretnim upuivanjem na sudske spise (Liber statutorum: 410). 145 VII, 7. 146 To je zabiljeio Frano Gunduli (Liber statutorum: 413-414).
142

141

36

6. Simboliko znaenje Statuta za dubrovaku zajednicu i vlastelinski stale 6.1. Statut u sukobima dubrovake komune i mletakih vlasti
Okolnost da je Statut nastao potkraj XIII. st., u razdoblju napetosti izmeu komune, koja je jaala i teila to iroj autonomiji, i mletakih vlasti i njihovih predstavnika u Dubrovniku vjerojatno je zasluna za potanju regulaciju financijskih i drugih obveze zajednice prema knezu (knj. I). Moda se objema stranama uinilo da e taj zakonski zbornik postati vrim uporitem njihovih prava. Ako se razmotre neki od sporova kakvi su povremeno izbijali, vidi se da je Statut uistinu ponekad predstavljao oruje komune protiv kneza, a ponekad je upravo u domaoj sredini bilo otpora njegovoj primjeni. Primjerice, kada je 1284. sveenik Barbije Longo odsjekao nos redovnici Miri, trajno je osramotivi, pa je bio uhien pri bijegu, u Dubrovniku su se snano uznemirili i pobunili srodnici oteenice i skupina plemia, stalea kojem je pripadala osramoena dumna. Razlog njihovu ogorenju bio je taj to je Statutom za to djelo bila propisana novana kazna147, a to se protivilo njihovu shvaanju to je Longo zasluio (odsijecanje nosa i ruke, odsijecanje noge, moda i smrtnu kaznu). Prvo su razmiljali o tome da zatrae od kneza neka sudi po pravdi, a ne propisima, no zatim su pokuali Longa oteti da bi ga usmrtili ili osakatili, u emu su bili sprijeeni, i zbog ega su se nali pred sudom.148 Osim to govori o pobjedi institucija vlasti nad samovlau, ovaj sluaj upuuje i na raskorak izmeu naela unesenih u Statut i vrijednosti koje je u isto vrijeme osjeala vlastitima skupina iz patricijskog kruga. U nekoliko primjera s poetka XIV. stoljea, oko primjene Statuta sukobila su se upravo sredita politike moi: komuna i knez. Kada je izbio prijepor ima li se kod ubojstva izmeu Dubrovanina i podlonika srpskog vladara primijeniti stari obiaj vrade (tj. platiti novana naknada), kako su traili Dubrovani, ili izrei statutom propisana smrtna kazna, kako je inzistirao knez, te nakon to se oitovao i srpski kralj Uro, mletake su vlasti naposljetku popustile i 1308. odobrile

VI, 3. Dokumenti o tome sadrani su u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1908: 499-500, 510-511, 531-532, 545-547; Spisi dubrovake kancelarije, III, ed. J. Lui, Zagreb: JAZU, 1988: 195-196, 199-202.
148

147

37

primjenu spomenutog obiaja bez obzira na to to je on u suprotnosti sa slovom Statuta.149 U drugom sluaju iz 1313., kada je dolo do unog spora o tome trebaju li neki stranci platiti luku pristojbu jarbolarinu knezu ili ne, Malo vijee odreklo mu je pravo na taj prihod, pozvavi se na odnosnu odredbu iz Knjige statuta.150

6.2. Statut kao simbol dravnog poretka i vlasti


Politika vrijednost Statuta ogledala se u ceremoniji primanja u graanstvo jer se prisega vjernosti polagala na Sveto pismo, ali i dodirivanjem knjige Statuta, kao onda kada je 1348. dubrovakim graaninom postao konavoski upan Sanko Miltenovi.151 U sklopu ritualnog preuzimanja slube (investiture) dubrovaki knezovi prisezali su da e upravljati Dubrovnikom potujui stare obiaje i statute.152 Dok se u starijim pisanim izvorima spominje prisega na Sveto pismo,153 s vremenom su knezovi poeli prisezati polaganjem ruke na tekst prisege u Statutu;154 budui da je najstariji sauvani slubeni primjerak izlizan upravo na tome mjestu, takva je morala biti praksa ve u XIV. st.,155 no lako je mogue da je poela odmah po donoenju Statuta. Na odgovarajui nain i drugi su dubrovaki dunosnici prisezali na otvorenu knjigu Statuta.156 Slino je bilo i u Velikom vijeu, kada su na najvanijem i najsveanijem prosinakom zasjedanju vijenici polagali godinju prisegu. Nakon to bi dravni tajnik proitao njezin tekst, slubeni primjerak statuta pronosio se vijenicom a vlastela su redom polagala ruku na nj, uz podizanje s klupe i lagani naklon u znak
Spor je prenesen u statutarnim odredbama VIII, 58-59. O itavom tom prijeporu vidi Baria Kreki, An International Controversy Over the Death Penalty in the Balkans in the Early Fourteenth Century, Byzantine Studies, 5 (1978) 1-2: 171-176. 150 U odluci Malog vijea (Libri reformationum I: 34) naznauje se da su vidjeli i proitali statut (tj. statutarnu odredbu) o jarbolarini (I, 13). 151 Libri reformationum II, 48; za identifikaciju osobe v. Niko Kapetani i Nenad Vekari, Stanovnitvo Konavala, I, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: 23. Treba ipak upozoriti na to da se inae u aktima spominje samo prisega na Sveto pismo, pa nije iskljueno da je izdava to mjesto pogreno proitao (statutis umjesto scripturis). 152 I, 1; II, 1. 153 V. formulu kneeve prisege iz 1. pol. XIII. st. (v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LVII-LVIII). 154 Cerimoniale II, ser. 21.1 (Leggi e istruzioni), sv. 8.2, f. 25v. 155 II, 1 u rukopisu B na f. 11. 156 Cerimoniale II, f. 45v.
149

38

potovanja.157 Kao posljedica dugogodinje prakse, ispis je na tom mjestu u slubenom primjerku gotovo posve izbrisan.158 Dvostruki simbolini in polaganja ruke i naklona podsjea na liturgijske obrede, nameui usporedbu da je za lana dubrovakoga vlastelinskog stalea Statut ono to je za lana kranske zajednice Sveto pismo.

6.3. Statut i vlastelinski stale


Dubrovaka vlastela nisu se na neki posebni i sustavni nain poduavala upravljanju dravom ni primjeni prava. Uvjetom ulaska u Veliko vijee bila je tek osnovna pismenost, a zatim su patriciji, preuzimajui postupno sve vanije javne slube, svladavali pravnu vjetinu, prikupljali politiko iskustvo i uili se diplomaciji.159 Tek su u rijetkim razdobljima dubrovake vlasti organizirale pravnu poduku, kao 1462., kada su Nikolu onia, sveenika i padovanskog doktora kanonskog prava a tada uitelja dubrovake kole, angairali da osim redovite nastave odrava predavanja iz kanonskog prava i Dubrovakog statuta.160 Od Dubrovana koji se nisu odazvali duhovnom zvanju, tek su malobrojni studirali pravo na inozemnim sveuilitima.161 Veina onih koji su se logikom staleke rotacije uspinjali prema sudakoj i drugim viim slubama, pravo su upoznavali kroz praksu i vlastitim marom.162 Pri tome su se mogli posluiti primjercima Statuta i drugih zakonskih zbirka koje su bile zastupljene u mnogim vlastelinskim knjinicama. U vrijeme uspostave dubrovake dravne nezavisnosti 1358., barem je dvanaest patricija ve imalo vlastite prijepise Statuta.163 Premda je pokoji prijepis u to doba vjerojatno bio u vlasnitvu puana,164 veina primjeraka
Ritual polaganja prisege opisan je u Cerimoniale II, ff. 39v-40r. Mjesto na koje su vijenici polagali ruku jest II, 5, na f. 18v rukopisa C1. V. takoer fotografiju u Nella Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 38 (2000): 17. 159 Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 116-121 i 187-192 160 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XI, bilj. 1. 161 V. Lonza, Pod platem pravde: 29-30 i ondje cit. literaturu; Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 190-191. 162 Sauvane su pravne biljeke ika urevia iz XVI. st, koje je sastavljao povremeno otkad je prvi put postao sucem do smrti, etvrt stoljea poslije (Znanstvena knjinica u Dubrovniku, Ink. 73, privez). 163 Libri reformationum I: 250. 164 Na taj zakljuak upuuje okolnost da se 1358. prijeti otrom kaznom i puanima koji ne podnesu svoje primjerke na unoenje preinaka (Libri reformationum I: 247-248).
158 157

39

bila je u rukama onih koji su ve oblikovali dominantan drutveni sloj, i kojima e upravo u to vrijeme i formalno pripasti politika vlast. Vlastiti primjerak Statuta ne e biti samo podloga za obavljanje javnih poslova i pravni okvir gospodarskih aktivnosti, nego e postajati i biljeg njihove staleke pripadnosti. Veina je vlasnika nastojala pribaviti primjerke na pergamentu, trajnijem i ljepem materijalu a neki su eljeli i da njihov Statut bude ukraen pozlaenim minijaturama.165 No, ak i oni rukopisi izvedeni skromnije, na papiru166 i bez posebnih uresa, bili su skupi jer je cijena prijepisa bila znatna. Na primjer, 1342. prijepis je bio ugovoren na rok od dva mjeseca i za naknadu od 6 perpera,167 to je tada odgovaralo tromjesenoj mornarskoj plai, ili godinjem najmu skromne kue.168 Kao neveliki predmeti znatne materijalne vrijednosti, rukopisi su bili prikladan objekt zaloga. Tako je i Gaue Mihov Rasti 1476. predao u zalog Luju Kristovu Puciu svoj primjerak Statuta za vrijednost od pet i pol dukata.169 Zbog doslovne, ali i simboline vrijednosti primjerci Statuta esto su se nasljeivali unutar vlastelinskog roda, prenosili s koljena na koljeno ili ostavljali odreenome mukom srodniku. Tako je Jakov Matejev urevi (Tamari), oporukom 1462. ostavio svoj statutni primjerak mladom roaku (vjerojatno praneaku) Mateju Ivanovu.170 Rukopis koji je izraen oko 1420. za nekoga iz porodice Gradi, jo je u XVII. st. bio vlasnitvo znamenitog Stjepana Gradia.171 S prilino se vjerojatnosti moe
165 To se razabire iz ugovora kojim Klement Gueti 1450. naruuje prijepis Statuta od dum Nikole Antunova, u kojem izrijekom stoji da prepisiva nije duan izraditi pozlaene minijature (Debita notariae, ser. 36.1, sv. 25, f. 181). 166 Ibid. 167 Naruio ga je Pale de Dime de Pabora od notara i kancelara Francisca Bartholomei de Archo, no ugovor je poslije sporazumno raskinut (Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLII). 168 Vuk Vinaver, Prilozi istoriji plemenitih metala, cena i nadnica (srednjovekovni Dubrovnik), Istorijski glasnik, 1-2 (1960): 68-70. 169 Diversa cancellariae, sv. 77, f. 185v. 170 Diversa notariae, ser. 26, sv. 18, f. 34. Dr. Zdenki Janekovi Rmer zahvaljujem na pomoi pri utvrivanju srodnikih odnosa. 171 ...opus hoc trinum (...) librum statuti (...) libelli viridis reformationum (...) unum per virum ingenuum (...) de Gradi ut illud (...) iuxta sui appetitum et (...) describerem... (f. 1). Ta se datacija moe postaviti na temelju citiranih odredaba iz Zelene knjige (posljednja je c. 173 iz 1419), a potvruje ju gotiko pismo s vrlo rijetkim elementima humanistike. Temeljem oporuke Stjepana Gradia, rukopis je pripao Vatikanskoj biblioteci, kojoj je upravitelj bio, te se ondje i danas uva. Fotografije postoje u ostavtini Bernarda Stullija u Hrvatskom dravnom arhivu (4.1.191).

40

pretpostaviti da je taj rukopis Statuta ostao u istoj obitelji dva i pol stoljea. Slika o rasprostranjenosti Statuta u patricijskom staleu u suton Republike, moe se dobiti ako se broj vei od dvadeset statutarnih prijepisa iz XVIII. stoljea ili starijih172 prispodobi s tek neznatno veim brojem vlastelinskih rodova.173 Pretpostavku da je veina rodova imala vlastiti primjerak Statuta i drugih zakonskih zbirka - radi koritenja u privatnoj sferi i pri obavljanju javnih funkcija, ali i kao znak stalekog identiteta i tradicije - potvruju patricijski ekslibrisi sauvani u nekim primjercima. Sauvan je, primjerice, komplet zakonskih zbirka koje su u drugoj polovici XVIII. st. pripadale vlastelinskom rodu Saraka.174 Ponekad je u rukopisu upisano ime pojedinca koji ga je priskrbio ili je time naknadno oznaio svoje vlasnitvo: npr. Matej Puci imao je prijepis Statuta,175 jedan kodeks u koji su zajedno uvezani Statut i Knjiga svih zakona pripadao je 1747. Antunu Sorkoeviu176 a 1774. Luko Mihov urevi-Buni upisao se kao vlasnik Statuta i Knjige svih zakona.177 Bilo je primjera da su se mladi patriciji sami prihvaali prepisivanja zakonika koji bi im mogli zatrebati u karijeri, kao dvadesetogodinjak Matej Dominkov Getaldi; on je najprije 1725. prepisao Statut i prvi dio ute knjige, a potom i Knjigu svih zakona.178 Vjerojatno su se ee naruivali

Strohal (Statuti) je poetkom XX. st. inventarizirao 24 prijepisa Statuta iz vremena Republike, ne raunajui slubene primjerke iz dravne pisarnice. 173 Prema pregledu koji donose osi i Vekari, u razdoblju 1667-1808. bila su 23 patricijska roda, iskljuivi novoprimljenu vlastelu (Stjepan osi-Nenad Vekari, Raskol dubrovakog patricijata, Anali Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku, 39 (2001): 339342). 174 Zbirka Baltazara Bogiia u Cavtatu, Ms. 154-157. Rukopisi su jednako uvezani i izvorno su na prvoj strani nosili ekslibris i crte grba. U to su vrijeme lanovi Velikog vijea bili Boo (Natalis) Saraca i pet njegovih sinova. 175 Danas u knjinici Dravnog arhiva u Zadru, 41. 176 Arhiv HAZU, I.d.51. 177 Na natpisnom listu Statuta pie 1774 L. Giorgi (Strohal, Statuti: 71). Na temelju podataka iz Ogledala Velikog vijea (ser. 21.1, sv. 4.1), vlasnika je mogue pouzdano identificirati kao Luka Mihova urevia Bunia, koji je u vrijeme upisa imao dvadeset devet godina. Vjerojatno su mu pripadali i rukopisi dvaju drugih zakonskih zbirka (usp. Strohal, Statuti: 75 i 80). Osnovni biografski podatci doneseni su u: Slavica Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1996: 28-30. 178 Na Statutu je ubiljeio: Exscriptum anno D. 1725 per D. Matheum de Ghetaldis. Ad privatam aucthoris utilitatem (Arhiv HAZU, I.c.57.b).

172

41

prijepisi, pa je npr. Antonio Regini 1775.-1778. iz originala prepisao sve zbirke, vjerojatno po narudbi obitelji Kaboga.179 Od vlastelinskih se primjeraka pravnih zbirka ponajprije zahtijevalo da budu pregledne i praktine. U starijem razdoblju, dok dubrovako zakonodavstvo jo nije nabujalo do nepreglednosti, u nekim su se rukopisima pokuavali donijeti i povezati svi vaei propisi (Statut, Knjiga svih zakona i Zelena knjiga). Takav je, primjerice, ve spominjani Gradiev rukopis iz XV. st. Zbog sve opsenijeg zakonodavstva kompilacije toga tipa ubrzo su postale neizvedive. Njihovo je mjesto u XVI. st. zauzeo novi tip prijepisa koji je sadravao pomagala Frana Gundulia namijenjena lakoj uporabi i tumaenju teksta.

6.3. Statut i tradicionalizam dubrovake drave


U Dubrovniku su, kao to smo vidjeli, srednjovjekovni pravni izvori ostali na snazi sve dok nije nestala drava kojoj su pripadali. Slino je bilo i u Veneciji, panjolskoj i drugim dugovjenim dravama Starog poretka.180 Budui da se pravna tradicija cijenila bitnom za politiku legitimaciju, stari su se zakonski tekstovi nerado mijenjali. ak i onda ako je njihov sadraj postao neprimjeren i neprimjenjiv, uvao se izvorni izriaj. Jedan od najzanimljivijih dubrovakih primjera jest tekst prisege lanova Velikog vijea, koju su dubrovaki plemii polagali na prosinakom zasjedanju Vijea sve do propasti Republike.181 Njezin je tekst izvorno bio sroen za malovijenike i definiran Statutom jo u XIII. stoljeu,182 pa ni u jednoj konkretnoj toki nije odgovarao ovlastima koje je Veliko vijee s vremenom dobilo. Prigoda za sastavljanje velikovijenike prisege u vrijeme revizije statutarnog teksta 1358. bila je preuranjena jer je Veliko vijee tada jo uvrivalo svoj djelokrug, a revizijsko povjerenstvo ionako je bilo usmjereno na ienje Statuta od spomena mletake vrhovne vlasti. No, dubrovake vlasti nisu ni poslije izmijenile neodgovarajuu prisegu jer su simbolinu vrijednost i starinu formule drali vanijima od tonosti sadraja.
Rukopisi Knjige svih zakona, ute knjige i indeksa Zelene knjige nalaze se u Zbirci Baltazara Bogiia u Cavtatu (mss. 159, 161, 163), a Statuta u Dravnom arhivu u Dubrovniku (ser. 21.1, sv. 9). 180 Za Veneciju v. Zordan, Lordinamento giuridico veneziano; za panjolsku v. Ruth Pike, Penal practices in Early Modern Spain, Criminal Justice History, 5 (1984): 46. 181 O tome opirnije Lonza, Izborni postupak: 16-18. 182 II, 5.
179

42

Dubrovaki je politiki sustav zazirao od promjena. Prihvatljiva su bila samo ona poboljanja u praksi to su se zadravala na razini vjetine, dok o korjenitim sadrajnim reformama nije bilo ni govora. Na primjer, kad su potkraj XVIII. st. dubrovake vlasti angairale rimskog odvjetnika Luigija Cosintija za nastavu o osnovama prava, izriito su mu zabranile da bude nazoan suenjima i daje strune savjete.183 Bez obzira na to to su dubrovaki izobraeni krugovi bili upoznati s prosvjetiteljskim napisima i reformskim zahvatima u zakonodavstvu nekih europskih zemalja, to se nije odrazilo na pravnu praksu jer je u institucijama vlasti prevladavao duh konzervativizma.184 Ta konzervativnost osjeala se trajno u mnogim sferama dubrovakoga drutvenog ivota, od ideologije i prava do umjetnosti i odijevanja,185 a odnaala je pobjedu i u prijelomnim trenutcima primjerice, nakon potresa iz 1667. - kada se zajednica morala suoiti s izborom izmeu obnove starog ili uvoenja novog.186 Zbog vrijednosti koja se pridavala tradiciji, ponekad se ak i oita novina proglaavala starim obiajem ili povratkom na stari ustroj.187 Razlog takvoj sljubljenosti s tradicijom lei u politikoj legitimaciji dubrovake drave i stalea na vlasti i u uvjerenju da kontinuitet jami stabilnost. Dubrovaki pravni poredak smatran je bitnim potpornjem dravne snage. Govorilo se da je Dubrovnik zakonima naoruan i utvren... jednako kao i zidinama188 a da pravda... raa slogu, njeguje

arko Muljai, Dubrovaka Pravnika kola (1794-1808), u: Beritiev zbornik, ur. V. Cvitanovi, Dubrovnik: Drutvo prijatelja dubrovake starine, 1960: 37. 184 Opirnije v. Lonza, Pod platem pravde: 295-315 i ondje cit. lit.; V. takoer osiVekari, Raskol dubrovakog patricijata: osobito 374-375. 185 V. Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 11, 38, 131-132, 352, 390-391 et passim. Igor Fiskovi smatra dugo zadravanje gotike morfologije u dubrovakom graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu namjernim podsjeanjem zajednice na sretno doba uspostave samostalnosti i uzdizanja domaeg patricijata (Kipar Beltrand Gallicus u Dubrovniku sudionik Posveenja grada oko 1520., Peristil, 37 (1994): 58, bilj. 55). 186 Stjepan Gradi prepoznao je u stanju nakon potresa ansu za modernizaciju grada, proirenje ulica i uvoenje kolnog prometa. Meutim - kako to nadahnuto kae Milan Prelog - Dubrovani su ostali uporni u svojim nastojanjima da uspostave to vie srednjovjekovnog grada jer se on poklapao u njihovoj svijesti s pojmom GRADA uope (Dubrovnik: prostor i vijeme, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljee: Zagreb: MTM, 1987: 30). 187 Za primjer iz izbornog sustava v. Lonza, Izborni postupak: 46 i sl. 188 Prvi izriaj potjee od Ilije Crijevia (cit. u Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 27); drugi je iz Bunieva sudskog prirunika. Nicolaus Joannis de Bona, Praxis judiciaria juxta stylum curiae Rhacusinae. Rhacusii: C. A. Occhi, 1784: 3

183

43

mir.189 U prethodnim ralambama pokazala sam da dubrovaki pravni sustav nije bio monolitna masa, ve niz polja reguliranih razliitim normativnim mehanizmima (obiajima, voljom stranaka itd.). I sami zakoni, na elu sa Statutom, preutno su se i potiho prilagoivali potrebama stvarnosti, i upravo ta podatnost osiguravala im je dugi vijek. Ipak, prispodoba pravnog sustava sa zidinama nije tek nematovito pretjerivanje: u oba sluaja gotovo da je bitnija poruka o vrstini koju ta zdanja upuuju od njihove stvarne neprobojnosti.190 Mit o dubrovakom pravu govorio je: ovo nije sredina kojom vlada bezakonje, ve zajednica ureena drevnim propisima, a nije se pronosio samo kroz slubene akte i politike govore ve je tinjao i u svijesti obinog puka.191

7. Kutovi itanja Dubrovakog statuta


Vjerojatno svatko kome je struka prouavanje starijih hrvatskih povijesnih izvora ima pomijeane osjeaje prema njihovim prijevodnim izdanjima. S jedne strane, jedan vaan dio povijesnog naslijea postaje dostupan iroj publici, potie se interes za prolost i svijest o njoj. S druge strane, ta je batina itekako krhka, slojevita i sloena, i drobi se u rukama onoga tko joj pristupa bez predznanja o povijesnom i pravnom razvoju. Tumaenjima se ponekad pristupa olako, povijesnim realitetima se pridaju suvremena znaenja, nateu se paralele i trae poruke kojih u samom tekstu ne moe biti. Nekakvih recepata za itanje statuta namijenjenih iroj publici, dakako, ne moe biti niti bih se usudila upustiti u takvo to. U nadi da nekoliko zakljunih rijei u ime struke ne e zazvuati preuzetno, voljela bih zakljuno upozoriti na nekoliko metodolokih hridi na koje se suvremeni itatelj lako moe nasukati. Statut, kao i svaki drugi normativni tekst, dvojne je prirode. On propisuje eljeno ponaanje, govori o onome to treba postii, pa u tome ne opisuje stvarnost samu. S druge strane, statut je blizak zbilji jer se u njemu ne e predvidjeti neko stanje koje nema podlogu u realnom ivotu

Proemij Za zidine v. Josip Belamari, Marginalije uz povijest dubrovakih zidina, Dubrovnik, N.S. 4 (1993) 2: 265. 191 Peljeki e mornar u svai istaknuti ovu civilizacijsku razliku i dobaciti svom kapetanu: ... jes ovdi Pravda... erbo nijesmo u Vrgorcu da inimo junatvo (cit. prema Frano Glavina, Kmetski odnosi na poluotoku Peljecu pod Dubrovakom Republikom i njihovo razrjeavanje za austrijske vladavine, Zagreb, 1988 (neobjavljena doktorska disertacija): 38).
190

189

44

ili barem u njoj nije zamislivo. Ako se poigramo knjievnim odrednicama, moemo rei da je statutarni tekst i faction i fiction. Primjerice, zabrana noenja oruja govori o tome da su vlasti to smatrale neprihvatljivim, ali i svjedoe da je toga bilo. Ovim banalnim primjerom htjela sam uvesti problem osjetljivog kontrapunkta izmeu jest i treba, ali i otvoriti pitanje moemo li dokraja vjerovati kako onomu to opisuje, tako i onomu to proklamira. Ako se, na primjer, statutarna odredba u vremenskim razmacima ponavlja i obnavlja, onda to znai da je postojalo dosta uporno htijenje da se postigne njezina djelotvornost, ali i dokazuje njezinu (barem djelominu) neefikasnost. Taj fini odnos neke statutarne odredbe i povijesne stvarnosti vrlo se teko moe spoznati samo na temelju normativnih podataka, i zato statut pravu vrijednost povijesnog izvora dobiva tek sueljen s drugim dokumentima o pravnoj praksi. Dubrovaki statut tako moe zasjati punim sjajem tek na podlozi svih onih bezbrojnih upisnika i isprava u koje je pretoen pravni ivot dubrovake zajednice. Drugi kamen kunje jest pitanje zakonitosti. Premda e se i u dubrovakim izvorima veliati propisi i ponavljati maksime poput one da onaj tko stvara pravo mora pravo i potovati,192 dubrovaku sredinu ne treba zamiljati kao prostor premone vladavine prava.193 Pri tome ne upuujem prije svega na ve isticanu sloenost pravnog sustava (propisi, obiajno pravo, ope europsko pravo itd.), nego na njegovu otvorenost prema slobodnoj prosudbi, oportunitetu, politikoj volji. Granice izmeu doputenog i zabranjenog u praksi esto je povlaila politika svrsishodnost, a ne vrsti i nepromjenjivi pravni kriteriji; zapisana norma obvezivala je, ali ne na strog nain i mogla se prilagoditi konkretnom sluaju.194 Nije bilo, primjerice, nikakve zapreke izricanju drugaije ili tee kazne od one propisane statutom.195 Treba razumijeti da s gledita starog dubrovakog prava to po sebi nije bila zlouporaba ili prekoraenje

Ova je maksima zapisana meu raznim sitnim biljekama u Carinskom zakoniku (Statuta doane civitatis Ragusii, ed. M. Peterkovi, u: Istorisko-pravni spomenici I: 393). 193 Guido Ruggiero je piui o Mletakoj Republici izrekao rijei koje bi se mogle primijeniti i na Dubrovaku Republiku, kao i na bilo koju dravu Starog poretka: to nije pravna drava (Ruggiero, Politica e giustizia: 390). 194 Ruggiero je statut duhovito nazvao izlogom za praksu (Guido Ruggiero, Law and punishment in Early Renaissance Venice. The Journal of Criminal Law & Criminology 69 (1978) 2: 243); o tome v. i Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 10. 195 Npr. u presudi Velikog vijea iz 1360. izriito se kae da e se neki Ratko kazniti stroe od propisanog u statutarnoj odredbi (Libri reformationum III: 49).

192

45

sudske ovlasti, ve prirodan postupak na crti svrsishodne penalne politike. Dubrovaki suci nisu bili zarobljenici prava, ve slobodni oblikovatelji pravne zbilje kojoj je Statut moda bio tek osnovni kalup, ili niti to. Trea okolnost koju mislim da je vrijedno istaknuti jest konkretna i parcijalna priroda propisa.196 U statutarne propise unose se esto samo sporna pitanja oko kojih se u praksi pojavljuju krupnije nedoumice. Zato se neki pravni instituti obrauju detaljnije, a neki samo letimice ili se potpuno preskau. Tako se iz utnje statuta ne smije izvoditi zakljuak da pravni poredak neto nije poznavao; pae, mnotvo je primjera da se u statutarnom tekstu isputalo ono to je opepoznato i samorazumljivo. Ta neujednaena i slaba pokrivenost pravnog polja propisima, na dulji rok moe pokazati snagu. Povoljna strana skromnije regulacije jest ta da se mnogo toga mora rjeavati interpretacijom, pa pravo zadrava potrebnu podatnost i bolje odolijeva vremenu. Na bezbroj primjera u suvremenoj stvarnosti pokazalo se da je dugovjenost nekog propisa obrnuto razmjerna njegovoj duljini i razraenosti; samo su saeti, ogoljeli pravni izvori (poput ustavnih amandmana SAD-a) preivljavali duboke drutvene promjene i zadrali snagu stoljeima, stalno dobivajui premaze novih tumaenja. Bujanje zakonodavstva esto je simptom neodreenih ili uzburkanih drutvenih vrijednosti. Dubrovaki statut svoj ivot dui od preko pola tisuljea zahvaljuje, meu ostalim (vanijim) razlozima, i tome to nije bio odvie rjeit, pa je praksa mogla traiti i nalazila nove putove. Ako pustimo po strani spomenuta razmatranja o pravnopovijesnom kontekstu i metodoloka upozorenja, Statutu se moe prii i iz drugog kuta. Njegov se tekst dade itati oputeno, onako kako moe uivati u stihovima onaj tko ne zna nita o njihovu metru, ili u slici onaj tko se ne razumije u ikonografiju. Ispod strogih pravnih formulacija gdjekad se moe nazrijeti ljepota, mudrost i sklad, i bilo bi teta kada bi pri itanju Statuta izostala ova dimenzija uitka. Novo paralelno izdanje latinskog i hrvatskog teksta nekoga e moda potaknuti da se zamisli nad smislom, ali i oslune ritam starog izvornika.

Nella Lonza

Na to upozorava Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 10. O tome saeto govori i proemij Dubrovakog statuta: (...) jer ima vie poslova nego propisa ().

196

46

TABULA RERUM LIBER PRIMUS


I. Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis II. De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi III. B - De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus C - Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant IV. Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum V. De sale necessario pro familia domini comitis VI. De eo quod dominus comes recipit a beccaria VII. De eo quod comes dat beccariis VIII. De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis IX. De eo quod comes facit naucleriis et marinariis X. De eo quod comes recipit a piscatoribus XI. Quando comes facit piscari aquam Umbule XII. De lignis et teda quam recipit dominus comes XIII. De arboratico foresteriorum venientium per mare XIV. De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur XV. Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii XVI. De vacha de margarisio XVII. De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo XVIII. De eo quod piscatores dant archiepiscopo XIX. De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari XX. De placitis hominum domini archiepiscopi XXI. De monasterio Lacrimonensi et eius villis XXII. De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus XXIII. De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie XXIV. Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum XXV. De reditu statere, rubri, carri et balanciarum quem recipit Sancta Maria XXVI. De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus XXVII. De officio protomagistri operis ecclesie Sancte Marie, et de eo quod habet XXVIII. De eo quod magistri laborantes in ecclesia Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie XXIX. De officio vicarii XXX. De eo quod habet vicarius XXXI. De iure pitantarii

48

PREGLED SADRAJA KNJIGA PRVA


I. Kako Opina i kanonici primaju gospodina kneza II. O onome to je gospodin knez duan initi kanonicima i kanonici njemu III. B - O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru slubenika C - Kako se imaju birati suci, vijenici i kneevi zamjenici IV. Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor V. O soli potrebnoj za kuanstvo gospodina kneza VI. O onome to gospodin knez prima od klaonice VII. O onome to knez daje mesarima VIII. O onome to mlinari ine knezu, a knez njima IX. O onome to knez ini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima X. O onome to knez prima od ribara XI. Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble XII. O drvima i lui koje prima gospodin knez XIII. O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem XIV. O onome to knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila) XV. Kako su Lastovci predali sebe i otok Opini dubrovakoj XVI. O kravi od mogoria XVII. O brodovima koji donose ito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu XVII. O onome to ribari daju nadbiskupu XIX. O parnicama to ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom XX. O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa XXI. O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima XXII. O onome to sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova XXIII. O dijelu koji pomorci daju Crkvi svete Marije XXIV. Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj slubi XXV. O prihodu koji Crkva svete Marije dobiva od vage, itne mjere, kola i tezulja XXVI. O onome to prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara XXVII. O slubi glavnog majstora u gradnji Crkve svete Marije i o onome to dobiva XXVIII. O onome to majstori koji rade u Crkvi svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve XXIX. O slubi kneeva zamjenika XXX. O onome to dobiva kneev zamjenik XXXI. O pravu pitantara (predstojnika arsenala)

49

XXXII. De officio ripariorum XXXIII. De eo quod recipiunt ripparii XXXIV. De eo quod datur rippariis pro quolibet mandato

LIBER SECUNDUS
I. Sacramentum domini comitis II.Sacramentum militum sive sociorum domini comitis III. B - Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii C - Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii IV. Sacramentum iudicum V. B -Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii C - Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii VI. Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus VII. Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones Comunis VIII. Sacramentum illorum qui sunt supra salem ad comparandum eum pro Comuni IX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni X. Sacramentum custodium (sic) noctis XI. Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum XII. Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie Sancte Marie XIII. Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones Sancte Marie XIV. Sacramentum pitantarii et custodum arsane XV. Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam pertinentem Comuni XVI. Sacramentum vicarii XVII. Sacramentum ripariorum XVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra vinum XIX. Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam XX. Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis XXI. Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis XXII. Sacramentum artificum omnium arcium XXIII. Sacramentum nunciorum qui mittuntur a domino comite pro negociis Comunis Ragusii XXIV. De salario nunciorum XXV. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni

50

XXXII. O slubi zdura XXXIII. O onome to dobivaju zduri XXXIV. O onome to se daje zdurima za svaki sudski poziv

KNJIGA DRUGA
I. Prisega gospodina kneza II. Prisega zamjenika ili pomonika gospodina kneza III. B - Prisega vjernosti koju Dubrovani polau gospodinu mletakom dudu i knezu dubrovakom C - Prisega vjernosti koju ljudi polau dubrovakom knezu IV. Prisega sudaca V. Prisega vijenika Malog i Velikog vijea VI. Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima VII. Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potrauju i pokreu parnice o svim opinskim prihodima VIII. Prisega onih koji su zadueni da nabavljaju sol za Opinu IX. Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za Opinu X. Prisega nonih uvara XI. Prisega nadstojnika utega i mjera XII. Prisega prokuratora gradnje Crkve svete Marije XIII. Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i rauna Svete Marije XIV. Prisega predstojnika i uvar arsenala XV. Prisega blagajnika koji primaju novac to pripada Opini XVI. Prisega kneeva zamjenika XVII. Prisega zdur XVIII. Prisega nadzornika vina XIX. Prisega nadzornika penice i svakoga drugog ita XX. Prisega ubiratelja najamnina za opinske kue XXI. Prisega nadzornika odredbe o kruhu XXII. Prisega majstor svih obrta XXIII. Prisega poklisara koje gospodin knez alje za poslove Opine dubrovake XXIV. Plae poklisara XXV. Prisega nadzornika gradnje za Opinu

51

XXVI. Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite XXVII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris XXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram XXIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem XXX. Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur a domino comite XXXI. Sacramentum de galiotis XXXII. Sacramentum illorum qui recipiunt raciones Comunis XXXIII. Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti

LIBER TERCIUS
De ordine iudiciorum et terminis qui dantur in iudiciis De illis qui possunt iudices deiactare De iudicibus qui de foris eliguntur Qualiter iudices de foris electi iudicare debent De fratribus inter se placitantibus De patribus cum filiis suis litigantibus De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens De filio vocato ad placitum absente patre De muliere vidua vocata ad placitum De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare De contumacibus De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere De vocato ad placitum qui est supra viagium De induciis mensis augusti Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere Vocatus super hiis que spectant ad primum viagium non habeat terminum XVII. Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio XVIII. Vocatus super deposito nullum habeat inducium XIX. De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie XX. De hiis que petuntur in stanico XXI. De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur XXII. De foresterio qui habet cartam supra Raguseum XXIII. De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex XXIV. Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex XXV. De carta sine usura vel pena de quinque in sex XXVI. De debitore morienti cui petitur debitum XXVII. De placitis inter laycum et clericum I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI.

52

Prisega kapetana to ih alje gospodin knez Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu Prisega zapovjednika broda ili zapovjednik brodova koje alje gospodin knez XXXI. Prisega veslaa na galiji XXXII. Prisega slubenika zaduenih za opinska potraivanja XXXIII. Prisega knezova otoka ipana, Lopuda i Koloepa

XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX.

KNJIGA TREA
O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima O onima koji mogu odbiti suce O sucima koji se biraju izvana Kako imaju suditi izvana izabrani suci O brai koji se meusobno parnie O oevima koji vode spor sa sinovima O eni tuenoj u muevoj odsutnosti O sinu tuenom u oevoj odsutnosti O tuenoj udovici O tuenom ocu koji zahtijeva da se prieka na sina O onima koji se oglue O onima koji se bace na zemlju i ne e da stupe u parnicu O tueniku koji se spremio za putovanje O odgodama u mjesecu kolovozu Onaj koji se spremio na putovanje moe otii u roku koji mu je dan (za odgodu parnice) XVI. Tko je pozvan na sud zbog neega to se tie prvog putovanja, ne dobiva odgodu XVII. Onaj koga je tuio stranac, ne moe napustiti Dubrovnik XVIII. Tko je tuen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu XIX. Parnice izmeu Dubrovana i Dalmatinaca XX. O onima koji se pozivaju na stanak XXI. O strancu koji je neto primio od Dubrovanina i zbog toga bude tuen XXII. O strancu koji ima ispravu na teret Dubrovanina XXIII. O ispravama koje sadre naknadu ili postotak od dvadeset posto XXIV. Isprava koja sadri potraivanje vee od dvadeset posto XXV. O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto XXVI. O duniku na samrti od kojega se trai dug XXVII. O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV.

53

XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L.

De hiis qui falsos introducunt testes De testibus assignatis De hiis qui repelluntur a testimonio Quod clericus admitatur ad testimonium De testimonio patris vel matris inter filios Quod testimonium unius non valeat Qualiter testes recipi debent De publicacione testium De fide testibus danda Quod sentencia scribatur ante quam detur De illo qui debet solvere iudicium De credencia quam habent patroni vini venditi De credencia quam habet tabernaria De forma testamentorum De testamentis factis extra Ragusium De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt bona sua De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius De induciis devenientibus ad secundam Curiam De aptagi De confessione facta coram domino comite et vicario Quando Comune Ragusii racionem petit supra aliquem De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico, Tragurio, Dalmisio et Spaleto LI. De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi LII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine LIII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie LIV. De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta LV. De consuetudine inter Raguseos et civitates Dalmacie superioris LVI. De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie LVII. De consuetudine inter Raguseos et Sclavos LVIII. De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum (Capp. LIX., LX., LXI. non inveniuntur in cod. B et in cod. C sunt sine titulo)

54

XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.

O onima koji dovode lane svjedoke O predloenim svjedocima O onima koji se odbijaju od svjedoenja Kleriku se doputa svjedoiti O svjedoenju oca ili majke meu sinovima Ne vrijedi svjedoenje (samo) jednog (svjedoka) Kako se trebaju sasluavati svjedoci O obznanjivanju svjedoka O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima Da se presuda prije izricanja napie O onome koji je duan platiti suenje O vjeri na rije vlasnika prodanog vina O vjeri na rije krmarice O obliku oporuka O oporukama uinjenim izvan Dubrovnika O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina O onome tko bude tuen za manje od jednog perpera O odgodama za one koji dou pred drugi sud O aptagima O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom XLVIII. Kad Opina dubrovaka zahtijeva svoju trabinu sudskim putem XLIX. O obiajima izmeu Zadrana i Dubrovana L. O obiajima izmeu Dubrovana i ibenana, Trogirana, Omiana i Spliana LI. O obiajima izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine LII. O obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih podanika LIII. O obiajima izmeu Dubrovana i rakih podanika LIV. O obiajima izmeu Dubrovana i zetskih podanika LV. O obiaju izmeu Dubrovana i gradova Gornje Dalmacije LVI. O obiaju izmeu Dubrovana i gospodara slavenskih krajeva LVII. O obiaju Dubrovana i Slavena LVIII. O onom koji u parnici dobije roba ili robinju (Glave LIX., LX., LXI. ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)

55

LIBER QUARTUS
De dote et perchivio De lecto et vestimentis uxoris De vestimentis quas debent habere novicie De dote seu perchivio non dando sine carta De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium De ordinacione viri cum venit ad mortem De uxore que possidet lectum post mortem viri De anulis quos vir dat uxori De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem De viro qui uxorem expellit de domo De pannis lineis quos uxor facit in domo viri De potestate patris in uxorandis filiis Quod pater possit maritare prius filias quam filios De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare XV. De patre nolente habitare cum filiis uxoratis XVI. De patre volente dividere bona sua inter filios XVII. De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere XVIII. De eo quod pater potest plus donare filio maiori XIX. De testamento filii uxorati vivente patre XX. De potestate quam mater habet supra filios XXI. De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre XXII. De filiis renunciantibus hereditatibus parentum XXIII. Ex quibus causis pater filium exheredare potest XXIV. Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris XXV. Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum XXVI. De divisione facienda inter sorores prime uxoris XXVII. De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus XXVIII. De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris XXIX. De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima XXX. De secunda uxore non habente heredes cum viro XXXI. De secunda uxore habente heredes cum viro XXXII. De uxore lectum viri possidere nolente XXXIII. De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente XXXIV. Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV.

56

KNJIGA ETVRTA
O mirazu i priji O eninoj postelji i ruhu O ruhu koje moraju dobiti nevjeste Da se miraz ili prija ne smiju davati bez isprave O darovima koje roditelji daju kerima povrh prije O muevoj raspolobi kad se nae na samrti O eni koja uva vjernost branoj postelji nakon muevljeve smrti VIII. O prstenju koje mu daje eni IX. O muu koji ima batinike s prvom, a uzima drugu enu X. O muu koji enu izgoni iz kue XI. O lanenim tkaninama koje ena izrauje u muevljevoj kui XII. O oevoj vlasti glede enidbe sinova XIII. Da otac moe prije udavati keri nego eniti sinove XIV. O eni koja uva vjernost branoj postelji, a ne eli stanovati s oenjenim sinom XV. O ocu koji ne eli stanovati s oenjenim sinovima XVI. O ocu koji hoe podijeliti svoju imovinu meu sinove XVII. O onome to otac na samrti moe ostaviti za svoju duu XVIII. O tome da otac moe po svojoj volji vie darovati najstarijem sinu XIX. O oporuci oenjenog sina za oeva ivota XX. O vlasti koju majka ima nad sinovima XXI. O brai i sestrama koji dijele oinsku imovinu za majina ivota XXII. O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva XXIII. Iz kojih razloga otac moe razbatiniti sina XXIV. Da nakon smrti prve ene mu ne moe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve ene XXV. Kako se ima podijeliti oevina izmeu batinika od razliitih ena XXVI. O diobi koja se ima izvriti izmeu sestara roenih od prve ene XXVII. O sestrama roenima od prve ene koje ostaju s braom XXVIII. O batinicima prve ene koji nisu uzeli majin miraz za oeva ivota XXIX. O muu koji ima keri s vie ena, a udaje ker prve od njih XXX. O drugoj eni koja nema batinike s muem XXXI. O drugoj eni koja ima batinike s muem XXXII. O eni koja ne eli uvati vjernost branoj postelji XXXIII. O eni koja nema sinova i ne eli uvati vjernost branoj postelji, ali hoe izdvojiti svoju priju XXXIV. Da je otac duan prije udati keri od prve ene I. II. III. IV. V. VI. VII.

57

XXXV. De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium XXXVI. De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris XXXVII. De vetacione heredum prime uxoris ad patrem XXXVIII. De perchivio mulieris que plures maritos habuit XXXIX. De uxore secundi mariti habente heredes ex primo XL. De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo XLI. De muliere habente heredes ex pluribus maritis XLII. De muliere habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum XLIII. De muliere secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio XLIV. Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra XLV. De patre qui recipit perchivia filiorum XLVI. De filio diviso a patre cum suo perchivio XLVII. Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant XLVIII. Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare XLIX. De fratre habente sorores maritatas L. De sororibus orfanis inter se paciscentibus LI. De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores LII. De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint LIII. De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate LIV. De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris LV. De divisione patris cum filiis prime uxoris LVI. De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre LVII. De dono quod mater potest facere filiis de comunitate LVIII. De dono patris ad filios LIX. De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant LX. De concordio inter virum et uxorem schepatos LXI. De potestate patris et matris ad maritandas filias LXII. De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt LXIII. De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium LXIV. De dono matris ad filiam religiosam LXV. De biochis et aliis religiosis LXVI. De dono patris ad filium euntem ad monesterium LXVII. Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium LXVIII. De dono patris ad filium clericum LXIX. Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus LXX. De genero ad filiandum LXXI. De potestate patris in filios bastardos LXXII. De bastardis LXXIII. De potestate parentum ad filios et filias

58

XXXV. O muu koji za priju primi nekretnine pa na njima obavlja radove XXXVI. O onome koji ima drugu enu a troi neto od prije prve ene XXXVII. O zabrani batinika prve ene prema ocu XXXVIII. O priji ene koja je imala vie mueva XXXIX. O preudanoj eni koja ima batinike od prvoga mua XL. O eni drugog mua koja nema batinike od prvoga XLI. O eni koja ima batinike od vie mueva XLII. O eni koja ima batinika samo s posljednjim muem XLIII. O eni koja uzima drugog mua, a zadrala je za sebe neto od miraza XLIV. Da su sinovi duni pomagati siromanim roditeljima, i obratno XLV. O ocu koji preuzme miraz svojih sinova XLVI. O sinu koji se odijelio od oca sa svojim mirazom XLVII. Da keri udane s prijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini XLVIII. Da otac moe udati keri i protiv volje sinova XLIX. O bratu koji ima udane sestre L. O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore LI. O brai koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara LII. O brai koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoe se eniti LIII. O brai koja stanuju zajedno i polau priju svojih ena u zajednicu LIV. O brai koja prime priju jednoga izmeu sebe bez oeve ili majine privole LV. O odjeljivanju oca od sinova prve ene LVI. O sinovima prve ene koji ne ele stanovati s ocem LVII. O daru koji majka moe dati sinovima iz zajednike imovine LVIII. O oevu darivanju u odnosu prema sinovima LIX. O muu i eni bez djece kad se nau na umoru LX. O sporazumu glede zajednitva imovine izmeu mua i ene LXI. O oevim i majinim ovlastima glede udaje keri LXII. O brai to imaju sestre koje ele poi u samostan LXIII. O eni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji LXIV. O majinu daru keri redovnici LXV. O pokornicama i drugim redovnicama LXVI. O oevu daru za sina koji ide u samostan LXVII. Ako jedan od vie brae poe u samostan LXVIII. O oevu daru sinu kleriku LXIX. Ako jedan od brae htjedne postati klerik LXX. O zetu koji se prihvaa umjesto sina LXXI. O oevoj vlasti nad vanbranom djecom LXXII. O nezakonitoj djeci LXXIII. O vlasti roditelja nad sinovima i kerima

59

LXXIV. De constitucione pitroporum LXXV. De potestate pitroporum LXXVI. De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam LXXVII. De vidua habente filios infra etatem legittimam LXXVIII. De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam LXXIX. De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione post divisionem, et eciam inter sorores LXXX. De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea

LIBER QUINTUS.
I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. De divisione platearum De domibus tectus quarum descendit versus montem De fenestris et balchionibus De cloachis De gayfis et coquina De solariis De dampno dato vicino per laborerium De muro comunali De edifficacione prope murum novum non facienda De domibus que sunt versus pellagus De laboreriis lignaminum Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit De deffensoribus rerum venditarum De laborerio furni De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis De laboreriis veteribus et ruinosis De fundamentis inventis sub terra De revolucione tecti domorum De teritoriis que sunt extra murum civitatis De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis De avedatico et inprestito clericorum De viis vinearum De meia et mergino et macera vinearum De meia et mergino inter vineas et terras plurium De arboribus inter vineas duorum natis De vineis vel terris que vadunt versus montem De terra laborata ad blavam De terra que datur alteri ad laborandum De vinea data ad laborandum per partes De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum

60

LXXIV. O odreivanju izvritelja oporuke (pitropa) LXXV. O ovlasti izvritelja oporuke LXXVI. O izvriteljima oporuke onih koji ostavljaju batinike ispod zakonske dobi LXXVII. O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi LXXVIII. O ugovorima zakljuenima izmeu sestara u zakonskoj dobi LXXIX. O diobi oevine koja se ima provesti meu braom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe LXXX. O dijelu onih koji umru bez oporuke, to ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi

KNJIGA PETA
I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. O podjeli ulica O kuama kojima krovovi imaju pad prema brdu O prozorima i balkonima O kanalizaciji O gajfima i kuhinji O sularima O teti nanesenoj susjedu prigodom gradnje O zajednikom zidu O zabrani gradnje blizu novog zida O kuama koje su prema puini O drvenim graevinama Prodavatelj nekretnine ne moe o njoj biti svjedok O onomu koji izvodi radove na kui ili kuitu koje je kupio O onima koji tite prodane stvari (od evikcije) O gradnji pei O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kue O starim i ruevnim graevinama O temeljima naenima pod zemljom O okretanju kunih krovova O zemljitima koja su izvan gradskog zida O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opinskoj zemlji O klerikom prilogu i zajmu O putovima do vinograda O mei i mrginu i suhozidini vinograda O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljita vie vlasnika O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice O vinogradima ili zemljitima to se pruaju u brdo O zemlji obraenoj za itarice O zemlji to se daje na obradu drugima O vinogradu datom na obradu na udio O kuama ili zemljama zaloenima ili danima u najam

61

XXXII. De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies XXXIII. De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus XXXIV. De terra pastinata que ab alio calumpniatur XXXV. De preconiacione rei que vendi debet XXXVI. De possessione vendita ad alium pertinente XXXVII. De sacramentis a defensoribus prestandis XXXVIII. De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis XXXIX. De evacuacione cartarum facta in testamento XL. De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata XLI. De viis XLII. De scalis XLIII. De compendiis XLIV. De officialibus eligendis super territoriis et viis XLV. Qualiter aqua molendinorum debet reduci

LIBER SEXTUS
I. De homicidiis II. De hiis qui faciunt compagnias III. De percussionibus factis cum armis C - Pro terminis datis pro homicidiis IV. De furtis V. De robatoribus stratarum VI. De violenciis mulieribus inlatis VII. De herbariis VIII. De hiis qui cartam falsam fecerit IX. De hiis qui cartam falsam produxerint X. De furtis vinearum XI. De hiis qui incidunt arbores XII. De eo qui percusserit vicarium XIII. De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio XIV. De blasfemantibus Deum XV. De hiis qui inprestant ludentibus XVI. De sale XVII. Quod nullus vendat salem in Ragusio XVIII. De hiis qui elliguntur in officiis XIX. De minoribus commitentibus maleficia XX. De hiis qui vadunt post tercium sonum campane XXI. De hiis qui vendunt Dalmisianis XXII. De hiis qui comparant a Dalmisianis XXIII. De hiis qui prohiciunt savornam in portu

62

XXXII. O onima koji u kuama ostanu nekoliko dana preko roka XXXIII. O vinogradima i zemljitima to vodu dobivaju iz viega XXXIV. O zemlji zasaenoj vinovom lozom, koju drugi neosnovano prisvaja XXXV. O oglaivanju stvari koja se ima prodati XXXVI. O prodanom posjedu koji pripada drugomu XXXVII. O prisegama koje moraju poloiti zatitnici od evikcije XXXVIII. O vjerovniku iji je dunik prodao neto od svojih dobara XXXIX. O ponitavanju isprava putem oporuke XL. O vjerovniku iji je dunik u njegovoj nazonosti prodao njemu zaduenu imovinu XLI. O ulicama XLII. O stubitima XLIII. O septikim jamama XLIV. O slubenicima koje treba izabrati za zemljita i ulice XLV. Kako treba svoditi vodu mlinova

KNJIGA ESTA
I. O ubojstvima II. O osnivaima urotnikih druina III. O nanoenju udaraca orujem C - O rokovima danim za ubojstva IV. O kraama V. O drumskim razbojnicima VI. O silovanju ena VII. O trovaima VIII. O onima koji uine lanu ispravu IX. O onima koji podnesu lanu ispravu X. O kraama u vinogradima XI. O onima koji posijeku stabla XII. O onomu koji udari kneeva zamjenika XIII. O onomu koji poini prijevaru glede dabine u nekom gradu pa odatle nastane teta Dubrovniku XIV. O onima koji psuju Boga XV. O onima koji posuuju novac kockarima XVI. O soli XVII. Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku XVIII. O onima koji se biraju u slube XIX. O maloljetnim poiniteljima zlodjela XX. O onima koji se kreu nakon treeg oglaivanja zvona XXI. O onima koji prodaju Omianima XXII. O onima koji od Omiana kupuju XXIII. O onima koji u luku bacaju brodski balast

63

XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII.

De portantibus arma per civitatem De foresteriis portantibus arma De tabernis vendentibus post tercium sonum campane De victualibus que possunt haberi in burgo De iniuriis De contumacibus super maleficiis De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio De Raguseo vendente blavam in domo sua De hiis qui fregerit crucem vel sigillum De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam De maleficiis de nocte De vino de foris non portando De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii De hiis qui tenent vinum in burgo De acceto (sic) De mola De vino insularum De percussionibus servorum De hiis qui verberant servos alienos De servis fugitivis De servis et ancillis liberticiis De hiis qui expellunt servos suos de domo De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus XLIX. De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni L. De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni LI. De ancilla babia LII. De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum LIII. De heredibus qui nascentur ex ancilla LIV. De hiis qui adducunt bannitos LV. De caligariis LVI. De domibus factis in loco leprosorum LVII. De paleariis LVIII. De hiis qui vadunt Dalmisium LIX. De facientibus mercatum cum Dalmisianis LX. De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur LXI. De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis LXII. De furtis que fiunt in insulis LXIII. De advocatoribus pro Sclavis LXIV. De hiis qui non reddunt reditum savorne

64

XXIV. XXV. XXVI. XVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.

O onima koji po Gradu nose oruje O strancima koji nose oruje O krmama koje prodaju nakon treeg oglaivanja zvona O namirnicama koje se mogu drati u predgrau O uvredama O onima koji se oglue u kaznenim djelima O Dubrovaninu koji povrijedi stranca O Dubrovaninu koji u svojoj kui prodaje ito O onima koji polome kri ili peat O onima koji uu u kue drugih pa ih napadnu O nonim zlodjelima O tome da se vino ne smije izvana uvoziti O onima koji dovoze vino izvana za prodaju O onima koji s vinom dolaze u dubrovaku luku O onima koji dre vino u predgrau O octu O medovini O otonom vinu O udarcima koje nanesu robovi (servi) O onima koji istuku tue robove O odbjeglim robovima O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama) O onima koji svoje robove izgone iz kue O onome to su osloboeni robovi duni initi svojim gospodarima XLVIII. O robovima koji se bez privole svojih gospodara oene slobodnom enom XLIX. O slobodnjaku koji se oeni tuom robinjom bez gospodarove privole L. O robu koji se oeni tuom robinjom bez gospodareve privole LI. O robinji babici LII. O brakovima robova bez gospodareve privole LIII. O potomcima koji e se roditi od robinje LIV. O onima koji dovode prognane LV. O postolarima (crevljarima) LVI. O kuama podignutima na mjestu za gubavce LVII. O slamnatim kuama LVIII. O onima koji idu u Omi LIX. O onima koji trguju s Omianima LX. O optuenima za trgovanje s Omianima, ako se ne dokae LXI. O prijaviteljima onih koji trguju s Omianima LXII. O kraama koje se dogaaju na otocima LXIII. O odvjetnicima za Slavene LXIV. O onima koji ne daju dohodak sovrnje

65

LXV. Anno domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris LXVI. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso LXVII. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi LXVIII. De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis condempnatorum

LIBER SEPTIMUS
Qualiter patroni tenentur aptare naves suas De navibus que debent habere scribanum De coredis et afisis navium De hiis qui vadunt patroni navium De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus De dampnis que eveniunt mercibus in navi De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis De concordia que fit inter patronum navis et mercatores De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam De pueris mercatorum De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium XII. De marinariis qualiter tenentur complere viagium XIII. De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem XIV. De patronis volentibus vendere navem suam XV. De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios XVI. De patrono navis qui vadit cum ea marinarius XVII. De expensis necessariis in navi XVIII. De faciendo nauclerio XIX. De servis qui vadunt marinarii XX. De servis qui vadunt conducti XXI. De conducto qui fugit XXII. De termino marinariorum qui complent non finito viagio XXIII. De marinario ad partem qui infirmatur XXIV. De marinario ad marinariciam qui infirmatur XXV. De marinario qui moritur XXVI. De discordio super numero parcium inter patronum et marinarios XXVII. De conducto quod possit esse testis XXVIII. De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium XXIX. De paraspodia non extrahenda XXX. De honorificencia nauclerii XXXI. De marinariis captis I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.

66

LXV. Godine Gospodnje tisuu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada LXVI. O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na njemu nemaju toliko mornara koliko i udjela LXVII. O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem LXVIII. O nainu i postupku kojeg se treba drati u molbama i pomilovanjima osuenih

KNJIGA SEDMA
Kako patruni moraju urediti svoje brodove O brodovima koji moraju imati pisara O brodskoj opremi i priboru O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni O brodovima koji kreu na put bez trgovaca O tetama koje pretrpi roba na brodu O tetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca O robi - da se ne smije krcati na palubu O trgovakim djetiima O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika XII. O mornarima - kako su duni zavriti putovanje XIII. O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod XIV. O patrunima koji hoe prodati svoj brod XV. O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara XVI. O patrunu broda koji plovi kao mornar XVII. O nunim trokovima na brodu XVIII. O izboru nokjera XIX. O robovima (servima) koji plove kao mornari XX. O robovima koji plove kao najamnici XXI. O najamniku koji pobjegne. XXII. O rokovima mornara koji istjeu prije zavrenog putovanja XXIII. O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli XXIV. O mornaru koji se razboli a plovi za plau XXV. O mornaru koji umre XXVI. O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara XXVII. O najamniku - da moe svjedoiti XXVIII. O onima koji hoe podijeliti dobit izvan Dubrovnika XXIX. O paraspodiji - da se ne smije izdvajati XXX. O posebnom nagraivanju nokjera XXXI. O zarobljenim mornarima I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.

67

XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI. LII. LIII. LIV. LV. LVI. LVII. LVIII. LIX. LX. LXI. LXII. LXIII. LXIV. LXV. LXVI. LXVII.

De eo qui capitur occassione pignorum De navibus captis a cursariis De obediencia debita nauclerio a marinariis De afflaturis De Raguseo, quod non possit nauliare lignum foresteriorum De mercato quod fit de naulo et arris De peciis pannorum, quod (sic) debent esse per ballam De mercibus qualiter debent ponderari De mercibus que debent poni in navi ad pondus De mercibus que portantur in Marchiam De pecunia que vadit cum navi De navibus que exeunt de Culfo De navibus que vadunt cum entegis De entegis que debent scribi per scribanum navis De manifestacione facienda a nauclerio et marinariis patronis De navi que patitur naufragium De hiis qui recipiunt entegas infra Culfum De hiis qui perdunt de entegis De hiis qui accipiunt cologancias intra Culfum De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia et amittunt de eis De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis De hiis qui non investiunt omnes denarios De eo qui ponit in navi rem calumpniosam De rogancia De strina vel pedocia De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes De hiis qui accipiunt lignum sine licencia patroni De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis De ligno quod inprestatur alicui sine precio De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco De eo qui discaricat vinum de una barca in alia De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis Sacramentum scribani navium

68

XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI.

O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug O brodovima koje zarobe gusari O poslunosti koju mornari duguju nokjeru O plutajuim stvarima O Dubrovaninu - da ne smije unajmiti strani brod O poslu najma broda i kapari O peama sukna - koliko ih mora biti u bali O robi - kako je treba vagati O robi koju treba krcati na brod po teini O robama koje se prevoze u Marku O novcu koji se prevozi na brodu O brodovima koji isplove izvan Jadrana O brodovima koji plove s entegama O entegama koje brodski pisar mora zapisati O oitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima O brodu koji pretrpi brodolom O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu O onima koji izgube neto od entega O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu O onima koji neto prime u koleganciju pa od toga togod izgube LII. O mornaru kojega njegovi drugovi poalju s novcem LIII. O onima koji ne uloe sav novac LIV. O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar LV. O roganciji LVI. O daru ratnom brodu i peljarini LVII. O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret LVIII. O onima koji bacaju togod s broda u more LIX. O onima koji unajme brod bez mornara LX. O onima koji uzimaju u najam barke na udjele LXI. O onima koji uzmu brod bez patrunova doputenja LXII. O onima koji uzimaju barke za berbu groa LXIII. O brodu koji se nekomu posudi bez naplate LXIV. O onima koji unajme brod za berbu groa u odreenome mjestu LXV. O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu LXVI. O onome koji ne moe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groa LXVII. Prisega brodskog pisara

69

LIBER OCTAVUS
Sacramentum militis qui sedet in Parva curia Sacramentum iudicum Parve curie De eligendis tribus iudicibus De quibus iudices Parve curie iudicant De advocatoribus Parve curie De induciis que dantur in Parva curia De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit De muliere vocata pro debito viri sui De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit De vocato qui iam cepit viagium De hiis qui non possunt reffutare Curiam De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus coram se XIII. De eo quod debent recipere advocatores XIV. De officialibus qui vadunt in viagium XV. De hiis qui possunt deiactari XVI. De duodecim denariis pro uno yperpero XVII. De arris XVIII. De superstantibus super laboreriis Comunis XIX. De hiis qui expelluntur a consilio cum tractatur speciale factum XX. De ordinamentis qualiter possint rumpi XXI. De iudicibus Minoris curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc. XXII. De credenciis ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium XXIII. De dampnis que fiunt per animalia et per bestias XXIV. De dampnis datis in vineis, arboribus et fructibus XXV. Quod aliquis non possit ire extra Ragusium pro placitando XXVI. Qualiter solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium XXVII. Quod nullus possit mutuare ad usuram, et de pena contrafaciencium XXVIII. Qualiter debeant fieri raciones de avere Comunis et per quos debeat expendi moneta Comunis XXIX. Quod aliquis ante etatem legittimam non possit facere testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam non habentes (sic) XXX. Qualiter debeant detineri debitores XXXI. Qualiter debeat fieri solucio his qui vendunt possessiones XXXII. Quod mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare XXXIII. Vocatus super aliquo testamento quod inducium possit habere I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

70

KNJIGA OSMA
Prisega kneeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu Prisega sudaca Maloga suda O izboru triju sudaca O emu sude suci Maloga suda O odvjetnicima Maloga suda O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu O eni koje je tuena za dug to ga je sama napravila O eni koja je tuena za dug svoga mua O eni tuenoj za dug koji nije sama napravila O tueniku koji je ve poduzeo putovanje O onima koji ne mogu odbiti sud O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima parnie XIII. O onome to odvjetnici trebaju dobiti XIV. O slubenicima koji idu na put XV. O onima koji se mogu odbiti kao lanovi sudskog vijea XVI. O dvanaest dinara za jedan perper XVII. O kapari XVIII. O nadstojnicima opinskih radova XIX. O onima koji se iskljuuju iz Vijea kad se raspravlja o pitanju pojedinca XX. O uredbama - kako se mogu ukidati XXI. O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeati o svom tubenom zahtjevu XXII. O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeniku ispravu i o kazni za prekritelje XXIII. O tetama koje nanose ivotinje i stoka XXIV. O tetama poinjenim u vinogradima, na vokama i plodovima XXV. Nitko ne smije ii izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu XXVI. Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje XXVII. Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za prekritelje XXVIII. Kako se moraju obraunavati opinski prihodi i tko mora isplaivati opinski novac XXIX. Da nitko prije zakonske dobi ne smije initi oporuku i komu pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob XXX. Kako treba pritvoriti dunike XXXI. Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede XXXII. Da se ena koja je pod vlau mua ne smije zaduivati vie od pet perpera XXXIII. Koliku odgodu moe dobiti netko tko je tuen zbog neke oporuke I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

71

XXXIV. Quod vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum XXXV. De combustionibus capannarum qualiter debeant emendari et solvi XXXVI. Infra quod dies debeat aliquis alium accusare XXXVII. Infra quot dies possit quilibet petere racionem suam super laborerio facto de petris et calce XXXVIII. De pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum XXXIX. De inducio trium dierum dando super societate XL. De mercato facto sine termino nullum habeatur inducium XLI. Vocatus ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat XLII. De pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem XLIII. De muliere que bona viri sui possidere debeat post obitum dicti viri sui XLIV. Quod aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena contrafaciencium XLV. De iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc faciunt XLVI. De avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis XLVII. De sale Comunis XLVIII. De pena illorum qui faciunt contra commissiones XLIX. Infra quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica L. De barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium LI. De marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt LII. De libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario, occasione predicta LIII. De salario vicarii LIV. De revocacione dacii vini LV. De falsis follaris et grossis LVI. C - De personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus comuni vel singularibus personis Ragusii et de offendentibus LVII. Qualiter ordinate sunt vie et domus in burgo tempore civitatis combuste LVIII. De pena vrasde LIX. De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et tenor literarum d. ducis Veneciarum super pena vrasde LX. De igne LXI. De tercia parte doane danda pro inpromtis

72

Da kneev zamjenik ne dobiva perper od otonih knezova O paleu koliba - kako se mora popraviti i namiriti teta U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava Tijekom koliko dana svatko moe traiti svoje pravo glede gradnje u kamenu i vapnu XXXVIII. O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud kad im se naloi XXXIX. O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovakom drutvu XL. Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovakog posla zakljuenoga bez roka XLI. Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje ene, keri ili sestre XLII. O siroadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima XLIII. O eni koja mora posjedovati sva dobra svoga mua nakon njegove smrti XLIV. Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu primiti vie od jednoga groa i o kazni za prekritelje XLV. O sucima - da ne primaju nita i o kazni za one koji to prekre XLVI. O opinskoj imovini - kako se mora uvati i o polaganju rauna onih koji primaju opinski novac XLVII. O opinskoj soli XLVIII. O kazni za one koji postupaju protivno naputcima XLIX. U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom L. O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekritelje LI. O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekritelje LII. O povlastici odobrenoj svima koji dovoze ito u Dubrovnik i to se tom prigodom dodaje na plau kneevu zamjeniku, uvaru arsenala i zdurima LIII. O plai kneeva zamjenika LIV. O ukidanju davanja na vino LV. O nevaljanim folarima i groima LVI. (O osobama iz slavenskih krajeva koje slue i rade za dobro Opine ili pojedinih Dubrovana i o onima koji ih napadaju) LVII. Kako su regulirane ulice i kue u predgrau kad je Grad stradao od poara LVIII. O kazni na temelju vrade LIX. O donoenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst pisma gospodina mletakog duda o kazni na temelju vrade LX. O poaru LXI. O treini carine koja se ima dati za prinudni zajam

XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII.

73

LXII. (De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii Ragusini, quod teneantur respondere - C) LXIII. De sale non portando ad loca proibita LXIV. De navigiis euntibus in conserva LXV. De sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit LXVI. De dohaneriis vel fontecariis qui stant extra districtum Ragusii LXVII. De emptore rei stabilis non solvente precium ad terminum LXVIII. De denunciatione fienda confinatoribus LXIX. De personis detenis in castello occasione debiti LXX. Quantum comes cum Parvo consilio expendere possit de avere Comunis LXXI. De iudicibus Maioris curie petentibus aliis personis vel alie persone cum eis LXXII. De hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes tempore preconiationis LXXIII. Quod nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum, et de pena contrafaciencium LXXIV. De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. LXXV. De hiis qui aducunt salem Ragusium LXXVI. De mensuris non iustis LXXVII. De argento, cera et aliis mercanciis ponderandis, et ponderibus quolibet anno iustandis LXXVIII. De armis portandis in quolibet navigio LXXIX. De marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent LXXX. De vino forense non portando in Ragusium et de pena contrafacientium LXXXI. Quod aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena contrafaciencium LXXXII. De caseo non portando alio quam Ragusium LXXXIII. De quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana LXXXIV. Supra moneta falsa (De grossis contrafactis) LXXXV. De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari ab aliquo creditore etc. LXXXVI. Quod nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro aliquo Catarensi LXXXVII. De accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod nullum iudicium solvant LXXXVIII. De hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non credatur nisi de affictu unius anni elapsi

74

LXII. Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovakog biljenika - dune odgovarati LXIII. O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta LXIV. O brodovima koji plove u konvoju LXV. O soli koja e se proizvoditi u dubrovakoj oblasti - kamo se smije izvoziti LXVI. O carinicima ili nadstojnicima itnice koji borave izvan dubrovake oblasti LXVII. O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku LXVIII. O objavi koju treba uputiti meanicima LXIX. O osobama pritvorenim u Katelu zbog duga LXX. Koliko knez s Malim vijeem moe potroiti od opinske imovine LXXI. O sucima Velikog suda koji tue druge osobe ili druge osobe tue njih LXXII. O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, nisu nazoni u vrijeme objavljivanja LXXIII. Da se nijedan Dubrovanin ne usudi saditi vinograde uz granice sa Slavenima i o kazni za prekritelje LXXIV. O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivi zastupnika itd. LXXV. O onima koji dovoze sol u Dubrovnik LXXVI. O neispravnim mjerama LXXVII. O mjerenju srebra, voska i ostale trgovake robe i o utezima koje treba svake godine badariti LXXVIII. O oruju koje se mora nositi na svakom brodu LXXIX. O mornarima svakog plovila - koje oruje moraju sa sobom nositi LXXX. O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekritelje LXXXI. Da se nitko ne smije aliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekritelje LXXXII. O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik LXXXIII. Koliko se carine treba platiti po svakom trgovakom poslu obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veoj od dvadeset perpera LXXXIV. O krivotvorenim groima (O lanom novcu) LXXXV. O plai nekog dunosnika na koju nijedan vjerovnik ne moe staviti zabranu ni zapljenu itd. LXXXVI. Da nijedan Dubrovanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik nekom Kotoraninu LXXXVII. O optuenima za neko zlodjelo - da ne plaaju sudske pristojbe ako im se ne utvrdi krivnja LXXXVIII. O onima koji imaju ispravu o najamnini koju im netko duguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine

75

LXXXIX. De hiis qui perintrant terrenum Comunis vel viam, et de pena contrafaciencium XC. De cartis notarii registrandis XCI. De hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis XCII. Quod aliquis de Maiori consilio Ragusii non possit facere becchariam XCIII. Si aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui, quod imputetur XCIV. Quod pater possit testari omnia bona sua etc. XCV. De successionibus mulieris etc. XCVI. De possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur XCVII. De carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus XCVIII. Privilegium Venetiarum ad Raguseos XCIX. De pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel dominium

76

LXXXIX. O onima koji zadiru u opinsko zemljite ili put i o kazni za prekritelje XC. O biljenikim ispravama - da se moraju upisati u knjigu XCI. O onima kojima se moe uputiti poziv na sud na kuu njihova stanovanja. XCII. Da nijedan lan dubrovakog Velikog vijea ne moe obavljati posao mesara XCIII. Ako netko primi togod u poklad od kojeg sluge ili slukinje bez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude okrivljen XCIV. Da otac moe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. XCV. O nasljeivanjima ene itd. XCVI. O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjakim redovima i o nainu kojeg se treba pridravati u stvarima koje se ostavljaju. XCVII. O onima koji stavljaju krabulje i preruavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekritelje. XCVIII. Povlastica mletaka Dubrovanima. XCIX. O kazni za one koji ishode koju povlasticu, slubu ili vladanje

77

LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII


compositus per egregium virum dominum Marcum Iustinianum de Veneciis, honorabilem comitem Ragusii, anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo secundo, indicione1 quinta decima, mense madii, confirmatus per populum Ragusinum more solito congregatum, die dominico, vigesimo2 nono eiusdem mensis.
Summus rerum conditor Deus, qui mundialem machinam et primordialem materiam ex nichilo creavit in Verbo, hominemque de limo terre ad ymaginem et similitudinem suam formaverat, quem paulo minus ab angelis diminuerat, simplicem, iustum ac rectum constituit in medio paradisi, cunctaque que vivunt a lunari globo inferius, ipsius dicioni3 subiecit legemque dedit, quam si inviolatam servasset nunquam ab illa gloria decidisset. Postquam autem protoplaustus ille, sui creatoris mandata transgrediens, velut4 inobediens, fuit a sede piorum expulsus, mortem, erumnas et infirmitates omnes quas ex vetiti pomi gustu sibi quesiverat, infeliciter ad sui generis posteritatem transmisit; sicque contigit quod, licet primitus omnia essent hominibus comunia, et quilibet esset contentus hiis que sibi sufficiebant ad usum, crescente postmodum nequicia5 hominum, voluere6 ipsi mortales propria possidere, voluit unusquisque suum agnoscere; ceperunt ad ampliores annelare divicias, cepit eorum cordibus exardescere auri sacra fames et effrenata cupiditas, omnium malorum caput, mater et actrix. Ceperunt inter eos exoriri discordie, contenciones et rixe, per quas violencie, rapine, homicidia et alia maleficia7 committuntur; ceperunt potentes debiliores iniuste obprimere8 et vexare: quod nequiens populus diucius sustinere, leges, constituciones, statuta et consuetudines condiderunt, que ius suum cuilibet conservarent, et ad bene ac virtuose vivendum compellerent homines eosque metu penarum a maleficiis cohercerent. Iusticia enim, ut legitur, est constans et perpetua voluntas ius suum unicuique tribuens. Hec est illa iusticia supra cuius solium si rex sederit, non oviabit9 ei quicquam10 malignum. Hec est que firmat imperia, regna conroborat11, principatus amplificat, auget et multiplicat civitates, parit concordiam, nutrit pacem, gentes et populos regit in statu pacifico12 ac quieto.

78

KNJIGA STATUTA GRADA DUBROVNIKA


koju je sastavio vrli mu gospodin Marko Giustiniani iz Venecije, asni knez dubrovaki, godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset druge, petnaeste indikcije, mjeseca svibnja, potvrena od dubrovakog puka okupljenoga po ustaljenom obiaju, u nedjelju dvadeset devetog dana istoga mjeseca.
Vinji Bog, Tvorac svijeta, koji je ni iz ega u Rijei stvorio svjetski ustroj i pratvar te ovjeka oblikovao iz zemnoga gliba na svoju sliku i priliku, uinivi ga malo manjim od anela, postavio ga je neiskvarena, pravedna i ispravna usred raja, a njegovu vladanju podloio sve ivo ispod mjeseeve kugle i dao mu takav zakon da nikad ne bi bio lien te slave da ga se pridravao. Poto je, dakle, onaj prvooblikovani, prekrivi zapovijedi svoga Stvoritelja, kao neposluan bio istjeran iz boravita blaenih, smrt, nevolje i sve bolesti koje je na sebe navukao kuanjem zabranjene jabuke, zlosretno prenese i na potomstvo svoga roda. I tako, iako je isprva ljudima bilo sve zajedniko i svatko bio zadovoljan onim to mu je dostatno za ivot, dogodilo se nakon porasta ljudske zloe da su ti smrtnici zaeljeli posjedovati vlasnitvo; svatko je htio znati to je njegovo, poee eznuti za veim bogatstvom, zae u njihovim srcima plamtjeti prokleta glad za zlatom i neobuzdana pohlepa, izvor, majka i pokreta svih zala. Stadoe meu njima izbijati nesloge, prepirke i svae, a poradi njih nasilja, grabei, ubojstva i ostala zlodjela. Poee monici bespravno ugnjetavati i zlostavljati slabije. Ne mogavi to narod vie podnositi, napisa zakone, uredbe, statute i obiaje koji bi svakomu uvali njegovo pravo i ljude natjerali na dobar i krepostan ivot, te da bi ih strahom od kazna odvratili od zlodjela. Pravda je, naime, kako se ita, stalna i trajna volja dati svakomu njegovo pravo. To je ona pravda kojoj se nikakvo zlo ne bi isprijeilo kad bi kralj sjedio na njezinu prijestolju. Ona je ta koja uvruje carstva, jaa kraljevstva, iri knetva, poveava i umnaa gradove, raa slogu, njeguje mir, upravlja ljudima i narodima da ive miroljubivo i mirno.

79

Ad hanc igitur condendam, ministrandam, manutenendam ac reddendam subiectis, invigilare et insudare tenentur ex debito universi et singuli quibus, tam a Deo quam hominibus, populorum gubernacula et civitatum regimina committuntur. Qua propter nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, considerantes meditacione frequenti quod statuta Ragusii per diversos comites actenus diversis temporibus edita, in pluribus libellis dispersa erant inter se in aliquibus discrepancia, in quibusdam superflua, in nonnullis non modicum defectiva13, obscura eciam14 et confusa: ita quod ex eis plerumque contenciones et altercationes diverseque opiniones etiam inter iudices nascebantur. Nolentes pati ulterius ut inde discordia prodeat, unde ius debet oriri, invocato Dei nomine ad ipsius honorem et gloriam, et gloriosissime Virginis Matris sue, et beatissimi Marci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et comunis Veneciarum15, bonum, quietum et pacificum statum16 civitatis Ragusii, predicta statuta sic dispersa in presens volumen collegimus, ipsorum discrepanciam concordavimus, resecantes superflua, supplentes defectus, dilucidantes obscura quelibet et confusa; ut in eis de cetero nichil superfluum, obscurum, minus aut capciosum, valeat reperiri; ordinantes et statuentes ut presens Statutum, confirmatum et corroboratum tam per Parvum quam per Magnum Consilium, quam etiam per laudacionem17 tocius populi more solito ad campanarum sonitum congregati, tam18 in iudiciis quam19 extra iudicia a modo in antea locum habeat et robur obtineat firmitatis. Et quia non possunt omnes casus in iuris articulis comprehendi, cum plura sint negocia quam statuta, volumus ut, si quando aliquis inopinatus casus emerserit qui precise presentibus non determinetur statutis, ad ea que sunt illi similia recurratur, et sic de similibus ad similia procedatur.

80

Da bi se, dakle, ona uspostavila, provodila, odravala i dijelila podanicima, obvezni su po dunosti bdjeti i trsiti se, skupno i pojedinano, svi oni kojima se, kako od Boga tako od ljudi, povjeravaju kormila narod i uprave gradova. Zbog toga mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaki, uvidjevi nakon esta razmiljanja da su dubrovaki zakoni, dosad objavljeni od raznih knezova u razna vremena, razbacani u vie sveia, bili meusobno u poneemu proturjeni, u neemu suvini, u neemu poprilino nepotpuni, pa i nejasni i zbrkani, tako da su ponajvie zbog njih i meu sucima izbijale prepirke, svae i razlike u miljenjima, ne htijui dalje trpjeti da nie razdor odanle odakle se mora raati pravo, prizvavi ime Boje na ast Njegovu i slavu preblaene Djevice, majke Njegove, preblaenoga Marka evanelista i slavnoga muenika Vlaha (C: zatitnika ovoga naega grada Dubrovnika), gospodina duda i mletake drave, za dobro, mirno i spokojno stanje grada Dubrovnika, prije spomenute zakone tako razbacane u ovu knjigu prikupismo, njihove nesukladnosti uskladismo, odbacujui suvino, dopunjujui manjkavo, rasvjetljujui sve nejasno i zbrkano, tako da se u njima ubudue ne mogne nai nita suvino, nejasno, nedostatno ili varljivo. Nareujemo i odreujemo da se ovaj Statut, to ga je potvrdilo i osnailo kako Malo tako i Veliko vijee uz odobravanje itavog puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odsad ubudue primjenjuje i bude na snazi kako na sudovima tako i izvan sudova. A budui da se pravnim lancima ne mogu obuhvatiti svi sluajevi, jer ima vie poslova nego zakona, ako bi ponekad iskrsnuo neki neoekivan sluaj koji nije tono odreen ovim Statutom, hoemo da se posegne za onim to je njemu slino, te da se tako postupa prema onomu to je tome slino.

81

LIBER PRIMUS1 I.
Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis
Statuimus quod dominus comes qui per tempora venerit ad civitatem Ragusii iurabit bonum regimen et conservacionem2 tocius civitatis Ragusii in publica concione3, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata ad sonitum4 campanarum, et conservare et custodire antiquas consuetudines et statuta civitatis Ragusii et iudicare secundum ea. Quo sacramento facto, dabitur eidem domino comiti, per manus comunis Ragusii, vexillum Beati Blasii, pontificis et martiris, in manu et taliter investitur in Platea de comitatu et regimine Ragusii. Post que dictus comes cum eodem vexillo statim ibit ad Maiorem ecclesiam5, videlicet Sancte Marie archiepiscopatus, ubi a canonicis et clericis cum incensu et aqua sancta et testa (sic) evangelio recipietur ad ianuam ecclesie6 supradicte, populo civitatis eiusdem sequente eundem dominum comitem intra chorum ecclesie memorate. Eodem autem comite perveniente ante magnum altare ipsius ecclesie, predicti canonici assignabunt ei vexillum Beati Blasii memorati, quo recepto ab eis, dominus comes, salvo7 sacramento domini ducis et8 regiminis civitatis Ragusii et eius consuetudinum, ante ipsum altare iurabit iterum manutenere et conservare omnes raciones et consuetudines ipsius ecclesie et canonicorum eius, sicut in sequentibus capitulis scriptum distincius invenitur; et in illa hora canonici ipsius ecclesie cantabunt in pergulo laudes ipsi comiti, pro quibus laudibus dominus comes dabit eis de suo proprio yperperum unum. Ipso autem domino comite revertente ad Plateam cum populo supradicto, homines Ragusii iurabunt ei fidelitatem secundum quod continetur in capitulari fidelitatis9 et secundum antiquam consuetudinem civitatis. Et sic erit inclitus comes.

82

KNJIGA PRVA I.
Kako Opina i kanonici primaju gospodina kneza
dreujemo da svaki gospodin knez koji u dano vrijeme doe u grad Dubrovnik, na javnom zboru okupljenom na glas zvona, po drevnom dubrovakom obiaju, prisegne da e dobro upravljati i skrbiti se za sigurnost itavoga grada Dubrovnika, da e odravati i uvati stare obiaje i zakone grada Dubrovnika i suditi po njima. Po obavljenoj prisezi, Opina e dubrovaka predati tom gospodinu knezu u ruke barjak blaenoga Vlaha, biskupa i muenika, i tako se on na Placi uvede u knetvo i upravljanje Dubrovnikom. Nakon toga e knez s tim barjakom odmah doi u stolnu crkvu, naime, nadbiskupsku crkvu Svete Marije, gdje e ga na vratima spomenute crkve primiti kanonici i kler s kaenjem i blagoslovljenom vodom te knjigom evanelja, dok e gradski puk pratiti toga gospodina kneza do svetita spomenute crkve. Kada pak knez doe pred glavni oltar te crkve, kanonici e mu predati barjak svetoga Vlaha. Primivi ga od njih, gospodin e knez osim prisege gospodinu dudu i Vladi grada Dubrovnika, glede njegovih obiaja, pred tim oltarom jo jednom prisegnuti da e odravati i uvati sva prava i obiaje te crkve i njezinih kanonika, kako potanje stoji zapisano u sljedeim glavama . I u taj as kanonici te crkve otpjevat e s propovjedaonice pohvale (laude) knezu, za koje e im gospodin knez od svoga dati jedan perper. Kad se gospodin knez vrati na Placu s prije spomenutim pukom, Dubrovani e mu prisegnuti vjernost, kako stoji u kapitularu o prisezi na vjernost i po drevnom obiaju Grada. I tako e postati slavnim knezom.

83

LIBER PRIMUS

II.
De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi
Ut Deo honor debitus prebeatur etiam per illos qui regunt civitates et dominantur in eis, volumus quod in sacro die Natalis Domini ad missam per singulos annos in pergulo Maioris eccelesie, canonici eidem domino comiti Ragusii sollempniter1 cantare debeant laudes, pro quibus laudibus dictus comes dabit eis de suo proprio yperpera duo, unum videlicet pro domino duce2 et alium pro se. In octava vero Natalis Domini, scilicet3 in vigilia post vesperum, canonici ibunt ad dominum comitem in Castellum honorifice cum incenso et duabus candelis, a quo devote recipientur; et dictus dominus comes dabit eis yperpera duo de suo proprio, canonici vero de predictis duabus candelis4 dabunt ipsi domino comiti unam. Similiter in Epiphania5 ibunt canonici predicti ad comitem memoratum in Castellum cum duabus candelis6 et aqua sancta, qui comes dabit eis yperperum unum de suo proprio, et canonici dabunt ei unam ex dictis candelis6, de quibus yperperis post aliquos dies canonici mittent domino comiti causa benedictionis exemium de tercia de yperpero. In vigilia vero Sancti Blasii in vesperis dominus comes, per suum vicarium seu per alios nobiles viros, dominum archiepiscopum vel suos vicarios, si ibi presens non fuerit, episcopos, abbates, canonicos, monacos7, presbiteros et alios clericos qui ibidem reperientur invitari faciet ad bibendum; quibus post vesperum in archiepiscopali palacio8 congregatis, mittet eisdem ad bibendum duo9 quinqua10 vini albi, et ad incensandum eciam11 sanctas reliquias dari faciet libram unam de puro incenso albo, quod vinum et incensum solvitur per Commune Ragusii. In die autem Sancti Blasii ad missam canonici cantabunt in pergulo Maioris ecclesie12 domino comiti sollempniter laudes; pro quibus laudibus dabit eis dominus comes de suo proprio yperperum unum. In sacra vero Cena Domini dari faciet a Comuni quartam unam de vino albo ad lavandum altaria ecclesie supradicte. Sabbatho13 eciam14 sancto dabit idem dominus comes de suo proprio libras quinquaginta de cera munda pro cereo qui benedicitur die eodem, et canonici de illa cera dabunt unum cereum de tribus libris pro benedictione comiti supradicto. Adveniente die Pasce ad missam in pergulo Maioris ecclesie canonici eiusdem cantabunt domino comiti solempniter laudes, pro quibus ipse dabit eis de suo proprio yperperum unum; et hec omnia supradicta anuatim fient15. Quociens16 autem dominus comes venerit ad missam, dicto evangelio diaconus17 et subdiaconus18, post dominum archiepiscopum, defferent ei librum et incensum et similiter pacem; et ad vesperum si fuerit incensum defferent ei. Que omnia sicut scripta sunt volumus inviolabiter observari.

84

KNJIGA PRVA

II.
O onome to je gospodin knez duan initi kanonicima i kanonici njemu
Da i oni koji upravljaju gradovima i vladaju u njima dadu Bogu dunu ast, hoemo da na sveti dan Roenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve njezini kanonici budu obvezani sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu dubrovakomu. Za te e im pohvale knez od svoga dati dva perpera; jedan u ime gospodina duda, a drugi u svoje ime. Na osminu pak Roenja Gospodnjega, tj. na Staru godinu, nakon veernje, kanonici e sveano, s kadionicom i dvije svijee poi gospodinu knezu u Dvor, a on e ih smjerno primiti. Gospodin knez e im od svoga dati dva perpera, a kanonici e dati gospodinu knezu jednu od dviju spomenutih svijea. Jednako e tako na Bogojavljenje kanonici poi knezu u Dvor s dvije svijee i blagoslovljenom vodom. On e im od svoga dati jedan perper, a kanonici njemu jednu od svijea. Nakon nekoliko dana kanonici e od tih perpera kao uzdarje poslati gospodinu knezu treinu perpera. Uoi Svetoga Vlaha, o veernji, gospodin e knez dati pozvati preko svog zamjenika, ili drugih plemia, gospodina nadbiskupa ili njegove zamjenike, a ako on tu ne bude, onda biskupe, opate, kanonike, redovnike, sveenike i ostale klerike koji se tu nau, da dou na pie. Njima e, kad se nakon veernje nau u nadbiskupskoj palai, poslati za pie dva vjedra bijelog vina. Takoer e se pobrinuti da se dade jedna libra istog bijelog tamjana da se pokade svete moi. To vino i tamjan plaa Opina dubrovaka. Na Dan pak svetoga Vlaha kanonici e za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve, sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu. Za te pohvale gospodin knez e im dati jedan perper od svoga. Na Veliki etvrtak naredit e da Opina dade etvrtinu vjedra bijelog vina za pranje oltara spomenute crkve. I na Veliku subotu gospodin knez e dati na svoj troak pedeset libara istog voska za uskrsnu svijeu koja se tog dana blagoslivlja, a kanonici e za uzdarje od tog voska knezu dati jednu svijeu od tri libre. Kada doe Uskrs, katedralni e kanonici tijekom mise, s propovjedaonice te crkve, sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu, a on e im za to od svoga dati jedan perper. Sve ovo prije reeno obavljat e se svake godine. Kad god, pak, gospodin knez doe na misu, akon i podakon e iza itanja evanelja, nakon to ga prinesu gospodinu nadbiskupu, i njemu prinijeti evanelje i pokaditi ga, a isto tako pruit e mu znak mira. I na veernji, ako bi bilo kaenja, pokadit e ga. Hoemo da se sve ovo nepovredivo izvrava kako je zapisano.

85

LIBER PRIMUS

III.
B De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus
Ut nostro comiti in omnibus reverencia prebeatur, dominus comes qui per tempora fuerit in Ragusio potestatem habeat elligendi quinque iudicies, sex consiliarios de Parvo Consilio et unum vicarium ad unum annum tantum, ita quod qui fuerit iudex, consiliarius vel vicarius uno anno, in sequenti anno in eodem officio esse non possit; qui omnes sint oriundi et nativi de civitate Ragusii et presentes quando eliguntur in civitate Ragusii vel districtu; quos omnes iurare faciat dominus comes secundum quod continetur in capitularibus de officiis supradictis; qui dominus comes cum predictis iudicibus et consiliariis Parvi Consilii elliget omnes alios officiales. Et in sequenti anno iudices et consiliarios Parvi Consilii et vicarium mutabit dominus comes secundum voluntatem suam modo supradicto, et cum eis omnes alios officiales. Si vero consiliarios Magni Consilii in sequenti anno visum fuerit sibi et suo Parvo Consilio non mutandos, poterit eos dimittere, sive in parte, sive in totum, in Maiori Consilio supradicto. Curente anno Domini MCCLXXXXIII, indicione VI de mense marcii, tempore egregii militis domini Marini Baduarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum in hunc modum, videlicet: quod ille qui fuerit iudex uno anno in sequenti anno non possit esse iudex nec consiliarius Minoris Consilii; et similiter ille qui fuerit consiliarius Minoris Consilii, in sequenti anno non possit esse consiliarius eiusdem Consilii neque iudex. Item additum et declaratum est quod vicarius in sequenti anno non possit esse vicarius nec iudex Maioris Curie neque consiliarius Minoris Consilii. Item quod vicarius electus ad unum annum usque ad quinque annos non possit esse electus in eodem officio vicarie, conputando terminum a die quo intraverit officium supradictum. Item quod dominus comes de dictis duodecim officialibus, silicet iudicibus et consiliariis et vicario, debeat eligere unum pro sclata.

86

KNJIGA PRVA

III.
B O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru slubenika
Da bi se u svemu iskazalo potovanje naemu gospodinu knezu koji u dano vrijeme bude u Dubrovniku, neka je ovlaten birati pet sudaca, est vijenika Malog vijea i jednog zamjenika samo na godinu dana, tako da onaj tko bude sudac, vijenik ili kneev zamjenik jedne godine, ne moe biti u istoj slubi sljedee godine. Svi oni neka budu podrijetlom i rodom iz grada Dubrovnika, i kad se biraju, neka budu nazoni u gradu Dubrovniku ili u dubrovakoj oblasti. Neka od svih gospodin knez zaite prisegu kako stoji u kapitularima za spomenute slube. Gospodin knez, s prije spomenutim sucima i vijenicima Maloga vijea, birat e sve ostale slubenike. Sljedee godine gospodin e knez po svojoj volji na opisani nain mijenjati suce, vijenike Maloga vijea i (svoga) zamjenika, i s njima sve ostale slubenike. Ako se pak njemu i njegovu Malom vijeu bude inilo da idue godine ne treba mijenjati vijenike Velikog vijea, moi e ih ostaviti u reenom Velikom vijeu, bilo djelomino, bilo u cjelini. Tekue godine Gospodnje 1293., este indikcije, mjeseca oujka, za vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovakoga, taj je gospodin knez, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, razjasnio ovu odredbu kako slijedi: da onaj koji bude sudac jedne godine, ne moe biti sljedee godine sudac ni vijenik Maloga vijea. Jednako tako, tko bude vijenik Maloga vijea, sljedee godine ne moe biti vijenik istog vijea ni sudac. Nadalje, dodano je i proglaeno da kneev zamjenik ne moe biti sljedee godine ni kneev zamjenik ni sudac Velikog suda ni vijenik Maloga vijea. Zatim, kneev zamjenik izabran na jednu godinu, ne moe, dok ne proe pet godina, biti biran na istu dunost zamjenika, raunajui rok od dana kad je stupio u tu slubu. Jednako tako, gospodin knez od reenih dvanaest slubenika smije izabrati samo jednoga iz istog roda.

87

LIBER PRIMUS

C Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant


Ut meliores et utiliores iudices Maioris Curie, consiliarii Parvi Consilii et vicarii de cetero eligantur, statuimus et ordinamus quod omni anno elligi debeant iudices XV, videlicet decem per Maius Consilium in duabus camaris et V per Minus Consilium: qui omnes iudices ad unum debeant ballotari in Maiori Consilio prelibato; et illi V qui habebunt maiorem numerum balotarum ultra medietatem debeant iudices remanere. Et simili modo elligi debeant consiliarii XVIII, videlicet XII per Maius Consilium in duabus camaris et sex per Minus Consilium; quorum omnium sex habentes maiorem numerum ballotarum ultra medietatem debeant consiliarii remanere. Item vicarii tres similiter elligi debeant, videlicet duo per Maius Consilium in duabus camaris, et unus per Minus Consilium; quorum unus habens maiorem numerum ultra medietatem ballotarum debeat vicarius remanere. Et de omnibus istis iudicibus, consiliariis et vicariis debeat unus remanere pro sclata, et debeant esse in dictis officiis a festo Sancti Michaelis mensis septembris usque ad unum annum. Qui quidem iudices, consiliarii et vicarii esse debeant nobiles homines nativi Ragusii et presentes in civitate vel in districtu, quando erunt ellecti; et iurare debeant secundum quod in secundo libro Statutorum continetur. Et qui fuerint iudices, consiliarii, et vicarius uno anno, in sequenti anno non possint esse iudices, consiliarii nec vicarius. Et dominus comes, sive rector cum maiori parte Minoris Consilii in quo esse debeant ad minus novem, elligere debeant omnes alios officiales civitatis, exceptis thesaurariis Sancte Marie et procuratoribus Sancte Marie qui elligendi debeant esse per Maius Consilium quomodo elliguntur iudices et consiliarii. Quod non possit esse in aliquo officio nisi unus pro sclata Item statuimus et ordinamus quod in aliquo officio non possit esse nisi unus pro sclata; quos omnes officiales dominus comes teneatur facere iurare, prout in secundo libro Statutorum de quolibet officiali per ordinem continetur. Ad quantum tempus fiunt thesaurarii et procuratores Sancte Marie Item statuimus et ordinamus quod thesaurarii Sancte Marie et procuratores Sancte Marie fieri debeant in vita, et per illum modum quo fiunt iudices et consiliarii. Quod aliquis non possit habere nisi unam procuratiam Si quis vero fuerit ellectus ad tesaurariam aut ad aliquam procuratiam, videlicet Sancte Marie aut Sancti Blaxii de Platea, vel Hospitalis aut Crome, statuimus et ordinamus quod non possit habere nisi unam procuratiam, quam ipse voluerit de illis ad quas fuerit ellectus. Ad habentibus unam procuratiam qui possunt hinc unum officium recipere Item volumus et ordinamus quod quicumque fuerit thesaurarius Sancte Marie, procurator Sancte Marie, procurator Sancti Blaxii de Platea, procurator Crome aut Hospitalis in civitate possit habere aliud officium iuxta unam dictarum procuratiarum vel thesaurarie.

88

KNJIGA PRVA

C Kako se imaju birati suci, vijenici i kneevi zamjenici


Da bi se ubudue birali bolji i uspjeniji suci Velikog suda, vijenici Malog vijea i kneevi zamjenici, odreujemo i nareujemo da svake godine treba predloiti petnaestoricu za suce, tj. deset u Velikom vijeu u dvije komore, a pet u Malom vijeu. Svi ti suci moraju biti pojedinano izglasani kuglicama u Velikom vijeu, a ona petorica koja dobiju najvie glasova, ako je to vie od polovice, trebaju postati suci. Na slian nain predlau se osamnaestorica za vijenike, tj. dvanaest u Velikom vijeu u dvije komore, a est u Malom vijeu. estorica od njih koji dobiju najvie glasova, ako je to vie od polovice, neka postanu vijenici. Jednako tako imaju se predloiti trojica za kneeve zamjenike, tj. dva u Velikom vijeu u dvije komore, a jedan u Malom vijeu. Jedan od njih koji dobije najvie glasova, ako je to vie od polovice, neka postane zamjenik. Od svih tih sudaca, vijenika i zamjenika smije biti samo jedan iz istoga roda, a sluba im treba trajati godinu dana od Miholjdana u mjesecu rujnu. Ti, dakle, suci, vijenici i zamjenici moraju biti plemii rodom iz Dubrovnika i nazoni u gradu ili oblasti kad budu birani. Moraju poloiti prisegu, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Oni koji budu suci, vijenici i kneev zamjenik jedne godine, ne smiju sljedee godine biti suci, vijenici ni zamjenik. A gospodin knez, to jest rektor, s veinom Malog vijea, u kojem moraju biti najmanje devetorica, mora izabrati sve ostale gradske slubenike, osim rizniara Svete Marije i prokuratora Svete Marije, koje mora birati Veliko vijee, kako se biraju suci i vijenici. Da u nekoj slubi smije biti samo jedan iz istog roda Jednako tako, odreujemo i nareujemo da u nekoj slubi smije biti samo jedan iz istog roda. Od svih slubenika gospodin knez je duan zatraiti prisegu redom za svakog slubenika, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Na koliko se vremena biraju rizniari i prokuratori Svete Marije Jednako odreujemo i nareujemo da se rizniari i prokuratori Svete Marije moraju birati doivotno i onako kako se biraju suci i vijenici. Da nitko ne smije prihvatiti vie od jedne dunosti prokuratora Ako li tko bude izabran na dunost rizniara ili prokuratora, tj. Svete Marije, Svetog Vlaha na Placi, Ubonice ili Lokruma, odreujemo i nareujemo da smije prihvatiti samo jednu dunost, koju hoe od onih na koje bude predloen. O onima koji imaju dunost prokuratora a mogu dobiti jo jednu slubu Jednako tako, hoemo i nareujemo da, tko god bude rizniar Svete Marije, prokurator Svete Marije, prokurator Svetoga Vlaha na Placi, prokurator Lokruma ili Ubonice u Gradu, moe dobiti i drugu slubu uz spomenutu dunost prokuratora ili rizniara.

89

LIBER PRIMUS

De officialibus elligendis pro kalendis ianuarii MCCCLXXXXI die XXII decembris In Maiori Consilio et publica concione sono campane more solito congregatis cum laudo populi, statutum fuit et ordinatum quod a modo in antea debeat fieri electio novorum officialium circa finem mensis decembris; qui inchoare debeant eorum officia in kalendis ianuarii per unum annum usque ad kalendas postea sequentis ianuarii, veluti fieri solebat a festo Sancti Michaelis usque ad aliud festum postea secuturum. Non obstante aliquo statuto seu ordine in contrarium faciente.

IV.
Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum
Si contingat aliquando dominum comitem ire ad plenarium stanicum de voluntate Comunis Ragusii, vel ad habendum colloquium cum aliquo magno domino seu cum comunitate alicuius civitatis, pro servicio1 et utilitate Comunis et civitatis Ragusii, ipse dominus comes ibit, cum tota familia sua et cum Raguseis quos secum vocaverit, ad predictum viagium ad expensas Comunis Ragusii secundum antiquam consuetudinem.

V.
De sale necessario pro familia domini comitis
Volumus etiam quod Comune Ragusii debeat dare domino comiti de sale suo quantum necesse fuerit sibi et sue familie, pro illo precio quo Comune comparaverit ipsum.

VI.
De eo quod dominus comes recipit a beccaria
Ad evidenciorem1 comitatus honorem, dominus comes, qui per tempora fuerit in Ragusio, habeat de beccaria civitatis eiusdem: pro quolibet bove et vacha qui vel que in ipsa beccaria causa vendendi occiditur, follaros sexdecim; pro quolibet porco octo follaros; pro qualibet vero alia bestia, videlicet de castrate vel ariete, yrcho2 aut capra, et aliis bestiis similibus, follaros quatuor; et hoc verum est si predicta animalia fuerint de uno anno et supra. Ceterum si fuerint de medio anno usque ad unum, erit in providencia3 illius qui pro domino comite custodierit beccariam. De hiis vero que fuerint a medio anno inferius nichil habere debeat comes supradictus. Si autem aliquis occiderit vel occidi fecerit aliquam de supradictis bestiis, et nichil vendendo de ea portaverit ad domum suam, nichil de ea dabit comiti supradicto. Die etiam dominico carnisprivii de bestiis que occidentur in ipsa beccaria nichil solvetur eidem.

90

KNJIGA PRVA

O slubenicima koji se dana 22. prosinca imaju birati za 1. sijenja 1391. U Velikom vijeu i na javnom zboru sazvanima, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka, bilo je nareeno i odreeno da se odsad ubudue izbor novih slubenika treba obaviti krajem mjeseca prosinca, a na slubu moraju stupiti prvog sijenja i ostati godinu dana do sljedeega prvog sijenja, kao to se obiavalo od Miholjdana do sljedeeg Miholjdana. Protiv ovoga nema snage nikakva odredba ili propis koji bi propisao suprotno.

IV.
Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor
Ako se katkad dogodi da gospodin knez voljom Opine dubrovake poe na skupni stanak ili na razgovor s nekim velikaem ili opinom nekoga grada, na slubu i korist Opine i grada Dubrovnika, gospodin e knez na to putovanje poi s cijelom svojom pratnjom i s Dubrovanima koje sa sobom pozove, i to po pradavnom obiaju na troak Opine dubrovake.

V.
O soli potrebnoj za kuanstvo gospodina kneza
Hoemo takoer da Opina dubrovaka ima dunost dati gospodinu knezu od svoje soli koliko bude potrebno njemu i njegovu kuanstvu po cijeni po kojoj ga Opina nabavi.

VI.
O onome to gospodin knez prima od klaonice
Da bi kneeva ast bila oitija, neka gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku dobije od gradske klaonice: od svakog vola ili krave koji se u toj klaonici kolju radi prodaje, esnaest folara; od svake svinje osam folara; a od svake druge ivine, tj. od brava ili ovna, jarca ili koze te ostalih slinih ivina, etiri folara. A to vrijedi ako spomenute ivine budu imale vie od godinu dana. Inae, ako budu od pola godine do jedne godine, neka bude na prosudbu onoga koji u kneevo ime bude nadzirao klaonicu. Od onih pak ivotinja koje budu do pola godine, knez ne dobiva nita. Ako bi pak netko zaklao ili dao zaklati neku od spomenutih ivotinja i odnese je svojoj kui ne prodavi od nje nita, ne e od nje nita dati spomenutom knezu. Takoer mu se ne e nita platiti od ivina koje se zakolju u pokladnu nedjelju.

91

LIBER PRIMUS

VII.
De eo quod comes dat beccariis
In vigillia anni novi in sero veniant beccarii Ragusii ad dominum comitem in Castellum, et ipse pro honore sui det eis pro kallendis yperperum unum.

VIII.
De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis
Omnes molendinarii Ragusii comuniter macinare in suis molendinis, sine aliquo precio, totam blavam quam dominus comes ad molendina ipsa pro se et sua familia, cum sua barca et suis servitoribus transmiserit teneantur; cum quibus, si domino comiti placuerit, ibi unus de ripariis sine aliquo precio qui comedet cum servitoribus comitis supradicti, ire teneatur. Molendinarii vero in vigilia anni novi in sero venient ad dominum comitem in Castellum, qui pro sui honore dabit eis pro kallendis denarios grossos octo.

IX.
De eo quod comes facit naucleriis et marinariis
Sciendum est quod in vigilia Natalis Domini post vesperum nauclerii et marinarii de Ragusio veniunt ad d. comitem in Castellum, et secum deferunt eponem unum de ligno et ponunt eum in igne gaudendo, et dominus comes pro honore sui comitatus dat eis pro kalendis yperpera duo de suo proprio et eciam1 bibere; et in illa die camerarii salis Comunis Ragusii dant naucleriis et marinariis de Comuni yperpera duo2. Et procuratores ecclesie3 Sancte Marie de precepto domini comitis dant eis de bonis dicte ecclesie yperperos duos. Et si contingeret quod aliqua navis vel naves Ragusinorum, tantum in die Natalis Domini vel in die Pasce resurrectionis4 Domini, intrarent in portum Ragusii, sciendum est quod illa que prius intraret in portum ipsum et prius poneret ancoram in portu, dominus comes debet dare ei de suo proprio, secundum antiquam consuetudinem, yperperum unum.

92

KNJIGA PRVA

VII.
O onome to knez daje mesarima
Na Staru godinu naveer neka dubrovaki mesari dou gospodinu knezu u Dvor, a on e im, kako dolikuje njegovoj asti, u ime kolendavanja dati jedan perper.

VIII.
O onome to mlinari ine knezu, a knez njima
Svi dubrovaki mlinari duni su zajedniki mljeti u svojim mlinovima bez ikakve plae sve itarice to ih gospodin knez dopremi za sebe i svoje kuanstvo svojim brodom i poslugom u njihove mlinove. S njima je, ako knez ushtjedne, duan ii jedan od zdura bez ikakve plae a hranit e se s kneevom poslugom. Mlinari e doi na Staru godinu naveer gospodinu knezu u Dvor, a on e im, kako dolikuje njegovoj asti, na ime kolendavanja dati osam groa.

IX.
O onome to knez ini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima
Neka se zna da na Badnjak nakon veernje dubrovaki nokjeri i mornari dolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom donose badnjak te ga naloe na vatru veselei se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneevskoj asti, od svoga daje za kolendavanje dva perpera i pie. Toga dana i nadstojnici soli Opine dubrovake daju nokjerima i mornarima dva perpera. I prokuratori Svete Marije po naredbi gospodina kneza daju im od dobara te crkve dva perpera. Ako se dogodi da neki brod ili brodovi Dubrovana uplove u dubrovaku luku, ali samo na dan Roenja ili na dan Uskrsnua Gospodnjeg, neka se zna da je onom brodu koji prvi uplovi u luku i prvi se usidri, gospodin knez duan od svoga dati, po starom obiaju, jedan perper.

93

LIBER PRIMUS

X.
De eo quod comes recipit a piscatoribus
Et si aliqua barca1 piscatorum iret ad Lastam vel Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dabit eis debent piscatores de barca illa dare d. comiti partem unam de illis piscibus, sicut recepit unus de marinariis illius barce. Et si gripus de angusiolis ibit piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum de dictis piscibus tenetur dare domino comiti unam partem, sicut unus de marinariis receperit; et similiter debet habere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca vel londrus iret ad piscandum in nocte cum igne ad pisces scumbros et surones, et ceperit centum et a centum superius, de dictis piscibus dare debent piscatores illi domino comiti sex pisces; et a centum piscibus inferius usque quinquaginta debent dare piscatores illi tres pisces; et a quinquaginta inferius nichil dant domino comiti. Et ille barce piscatorum qui vadunt piscatum cum retibus et adducunt Ragusium pisces salatos a tribus diebus supra, ipsi dant domino comiti pro qualibet barca de piscibus illis salatis duos pisces, unum de melioribus et maioribus et unum de comunalibus, et tercium dant vicario. Et de tracta et de cana et de rete nichil datur domino comiti de angusiolis. Et sciendum est quod piscatores veniunt ad dominum comitem in Castellum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui comitatus dat eis denarios grossos quinque, secundum antiquam consuetudinem. Et aliis piscatoribus, qui cum aliis artibus vadunt piscatum, nichil dat dominus comes. Et omnibus aliis magistris de omnibus artibus, qui Ragusei sunt, dat dominus comes in vigilia anni novi2 pro kallendis quicquid ipse vult3, et ad suum velle.

XI.
Quando comes facit piscari aquam Umbule1
Dominus comes, si ei placuerit, potest facere custodiri ad suam volutantem aquam unam, que dicitur Umbla, quindecim diebus ante festum Natalis Domini, et ad voluntatem suam ante Natale facit eam piscari; et amore eius et suis precibus vadunt piscatores ad piscandum aquam predictam et non ex debito; et vicarius tenetur ire cum piscatoribus illis, si domino comiti placuerit; et homines isti ire debent ad expensas domini comitis; et si Deus dederit eis pisces, dominus comes remunerat eos secundum eius voluntatem et beneplacitum.

94

KNJIGA PRVA

X.
O onome to knez prima od ribara
A ako koja ribarska barka krene do Lastova ili Korule, ili pak na podruje Korule, u ribolov mreama, od ribe to je s Bojom pomoi ulove, ribari sa spomenute barke duni su dati gospodinu knezu dio kakav dobije svaki mornar te barke. A ako s gripom za iglice poe u lov na iglice, onaj koji ponese mreu grip duan je od te ribe dati gospodinu knezu onolik dio koliki dobiva svaki mornar. Jednako tako, toliko treba dobiti od gripa za lokarde. Ako pak koja barka ili londar isplovi u ribolov nou pod svijeom na skue i irune, pa ih ulovi stotinu i vie, ribari su duni od tih riba dati gospodinu knezu est riba; na manje od stotinu riba do pedeset, ribari trebaju dati tri ribe, a na manje od pedeset, nita ne daju gospodinu knezu. A one ribarice koje odlaze na ribarenje mreama i dovoze u Dubrovnik posoljenu ribu od tri dana i vie, ti daju gospodinu knezu po svakom brodu od te posoljene ribe dvije ribe, jednu od boljih i veih, a drugu od osrednjih, treu pak daju njegovu zamjeniku. Od mree potegae i trstike s udicom te mree vojge, ne daje se gospodinu knezu nita od iglica. I treba znati da ribari dolaze gospodinu knezu u Dvor na Staru godinu, a on im, kako dolikuje njegovoj kneevskoj asti, po starinskom obiaju daje pet groa. Ostalim ribarima to odlaze u ribolov s drugim ribarskim priborom, gospodin knez ne daje nita. I svim ostalim majstorima svih obrta koji su Dubrovani, gospodin knez na Staru godinu za kolendavanje daje to god sam hoe i po svojoj volji.

XI.
Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble
Gospodin knez, ako mu se svidi, moe odrediti po svojoj volji da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla petnaest dana pred blagdan Roenja Gospodnjeg, i po svojoj volji odreuje da se u njoj ribari pred Boi. Ribari odlaze ribariti u spomenutoj vodi iz ljubavi prema njemu i na njegovu zamolbu, a ne zbog obveze. I kneev je zamjenik duan ii s tim ribarima ako se svidi gospodinu knezu, a ti ljudi moraju ii na troak gospodina kneza, pa ako im Bog dade da ulove ribe, gospodin knez ih nagrauje po svojoj volji i htijenju.

95

LIBER PRIMUS

XII.
De lignis et teda quam recipit dominus comes
Et sciendum est quod omnes homines, tam Ragusei quam foresterii, qui adducunt tedam per terram supra se vel supra saumerios, dant domino comiti de teda ipsa pro quolibet faxio peciam unam comunalem, et homines illi qui vadunt per mare cum barca ad insulas ad tollendum tedam, dant domino comiti eponem unum de teda, maiorem aliis qui fuerint in barca illa, pro qualibet barca; et vicario dant ipsi eponem unum de minoribus. Et omnes illi homines qui adducunt ligna Ragusium ad focum tam cum equis quam cum saumeriis per terram, dant domino comiti unum lignum comunale pro quolibet faxio, et unus de servitoribus eius debet stare in via per quam veniunt homines cum lignis et accipere ligna. Et pauperes homines et ancille qui vel que adducunt supra se ligna vel frascas nichil dant domino comiti. Et omnes laboratores vinearum, tam servi quam liberi, qui veniunt die sabbati a vineis et adducunt ligna supra se dant domino comiti unum lignum pro quolibet homine de illis lignis que adducuntur. Laboratores omnes qui veniunt cum barca sua vel aliena et adducunt ligna Ragusium dant domino comiti unam sarcinam de illis lignis pro qualibet barca; et illi homines qui vadunt per mare cum barca ad tollendum ligna et adducunt ea Ragusium, ipsi dant domino comiti unam sarcinam de lignis illis pro qualibet barca1; et servitor domini comitis debet ire ad recipiendum illa ligna ad ripam maris. Et si aliquis Raguseus evelleret vineam veterem vel incideret aliqua pomeria, et portaret ligna illa de vitibus et pomeriis, non causa vendendi ea2 set3 pro domo sua, nichil dat domino comiti. Et si dominus archiepiscopus vel aliquod monasterium pro se et sua familia vellet ligna et non causa vendendi ea ducere Ragusium, nichil debet dare d. comiti de lignis ipsis. Et si aliquis homo de Ragusio cum familia sua cum barca adduceret ligna Ragusium, pro utilitate domus sue et non causa vendendi ea, nichil4 debet dare domino comiti de illis lignis, et hoc tam clericus quam laicus; et si aliquis tam clericus quam laicus5 venderet aliquam partem de lignis, ipse tenetur dare domino comiti de lignis illis, secundum quod superius dictum est. Naves quoque omnes tam magne quam parve que veniunt6 de viatico in Ragusium, et veniendo homines inciderint ligna et adduxerint ea in Ragusium, ipsi tenentur dare d. comiti tantum de lignis illis7 quantum portare poterit unus homo pro qualibet nave. Et omnes naves vel barce que adduxerint ligna Ragusium pro calcinaria, vel ad siccandum beccunas et pelles, non datur aliquid domino comiti de lignis illis8.

96

KNJIGA PRVA

XII.
O drvima i lui koje prima gospodin knez
I treba znati da svi ljudi, i Dubrovani i stranci, koji dopreme lu kopnom nosei je sami ili na magarcima, daju gospodinu knezu od te lui od svakog bremena jedan osrednji komad, a oni ljudi koji odlaze preko mora barkom na otoke da ukrcaju lu, daju gospodinu knezu po svakoj barci jednu cjepanicu lui, veu od ostalih koje se nau u toj barci, a kneevu zamjeniku daju jednu od manjih cjepanica. I svi oni ljudi koji u Dubrovnik dopreme drva za ogrjev kopnom, bilo na konjima, bilo na magarcima, daju gospodinu knezu jedno osrednje drvo od svakog bremena, a jedan od njegovih sluga mora stajati na putu kojim dolaze ljudi s drvima i prihvatiti drva. Siromani ljudi i robinje (ancile) koji upreni sami donose drva ili granje, ne daju nita gospodinu knezu. A svi teaci, robovi (servi) ili slobodnjaci koji u subotu dolaze iz vinograda i upreni sami donose drva, daju gospodinu knezu od drva koje donose po jedno drvo. Svi teaci koji dolaze svojom ili tuom barkom i dovoze drva u Dubrovnik, daju gospodinu knezu od tih drva jedan tovar po svakoj barci; oni ljudi koji odlaze barkom morem da ukrcaju drva i dovezu ih u Dubrovnik, daju gospodinu knezu jedan tovar od tih drva po svakoj barci, a sluga gospodina kneza mora poi na obalu prihvatiti ta drva. A ako bi koji Dubrovanin iskrio stari vinograd ili posjekao koji vonjak pa ta drva od loze i vonjaka ne bi odnio za prodaju nego za svoje kuanstvo, ne daje nita gospodinu knezu. Ako bi gospodin nadbiskup ili neki samostan htio dovesti u Dubrovnik drva za sebe i svoju kuu, a ne za prodaju, od tih drva nita ne mora dati gospodinu knezu. Ako bi neki Dubrovanin sa svojom obitelji barkom dopremio drva u Dubrovnik za potrebe svoga kuanstva, a ne radi prodaje, ne mora od tih drva nita dati gospodinu knezu, bilo da je klerik ili svjetovnjak. Ako bi tko, klerik ili svjetovnjak, prodao koji dio drva, taj je duan dati od tih drva gospodinu knezu, kako je prije spomenuto. Takoer svi brodovi, veliki i mali, koji se vraaju s plovidbe u Dubrovnik pa njihova posada usput nasijee drva i doveze ih u Dubrovnik, duni su od tih drva dati gospodinu knezu po svakom brodu koliko moe ponijeti jedan ovjek. Koji bi god brodovi ili barke dopremili drva u Dubrovnik za klainu ili za suenje jareih i drugih koa, od tih drva nita se ne daje gospodinu knezu.

97

LIBER PRIMUS

XIII.
De arboratico1 foresteriorum venientium per mare
Prenotandum est quod omnes naves et barce que veniunt de toto regno Apulie, et de Cicilia, et de tota Marchia Ancone, et de tota Romagna, dant domino comiti pro arboratico yperperum unum pro unoquoque arbore, et inde2 inferius, ad voluntatem ipsius domini comitis si fecerint portum in Ragusio. Et est sciendum quod naves de Ancona, Bari, Termole, Barleto, Sipunto, Ortona, Malfeto, Iovenacio3, Pestie4, Senegaia et Fano nichil dant domino comiti pro arboratico. Et homines de Civita Nova dant pro arboratico, secundum antiquam consuetudinem, solidos quinque. Naves omnes vel barce que veniunt a partibus Larte usque Dyrrachium in Ragusium et faciunt portum, dant pro arboratico de nave yperperum unum pro quoque arbore; et de barca dant ad voluntatem comitis a medio yperpero inferius. Et barca corectoris de quocumque5 loco nichil dat pro arboratico. Omnes etiam naves vel barce de foresteriis que navigant6 secundum usum Ragusii et portant partem operi ecclesie7 Sancte Marie Maioris, nichil8 dant pro arboratico nec pro sosta.

XIV.
De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur
Sciendum est quod omnes Ragusei et foresterii qui comparant sclavum vel sclavam et extrahunt eum vel eam de Ragusio per mare, dant domino comiti pro quoque1 sclavo vel sclava qui vel que fuerit in corpore longus vel longa duobus cubitis in supra, terciam de yperpero et deinde inferius, ad voluntatem domini comitis. Et si sclavus ille vel sclava fuerit longus minus de duobus cubitis vel longa, nichil datur domino comiti, secundum antiquam consuetudinem.

XV.
Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii1
Notandum est quod, quando homines de Lasta dederunt se et insulam Laste Comuni civitatis Ragusii, hoc pacto dederunt se et insulam suam, videlicet, quod Comune Ragusii iuravit manutenere eis omnes suas antiquas consuetudines quas ipsi inter se habent, et secundum hoc pactum Comune Ragusii dedit eam de sua voluntate comiti suo, qui per tempora erit in Ragusio.

98

KNJIGA PRVA

XIII.
O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem
Prije svega treba znati da svi brodovi i barke koji stiu iz cijele kraljevine Apulije i sa Sicilije, te iz Marke jakinske i cijele Romanje, ako pristanu u dubrovaku luku, daju gospodinu knezu za jarbolarinu po svakom jarbolu jedan perper ili manje od toga, prema volji samoga gospodina kneza. I neka se zna da brodovi iz Ancone, Barija, Termolija, Barlette, Siponta, Ortone, Molfette, Giovinazza, Pestizze, Senigalije i Fana, ne daju nita gospodinu knezu za jarbolarinu. A ljudi iz Civitanove daju za jarbolarinu po starinskom obiaju, pet solada. Svi brodovi ili barke koje iz krajeva od Arte do Draa dolaze u Dubrovnik i pristanu u luku, daju za jarbolarinu po brodu jedan perper za svaki jarbol, a od barke daju pola perpera ili manje, prema kneevoj volji. Ni barka glasnika iz bilo kojeg mjesta ne daje nita za jarbolarinu. Jednako tako, svi brodovi i barke stranaca to plove na dubrovaki nain i prinose udio za gradnju crkve Svete Marije Velike, ne daju nita za jarbolarinu niti za zadravanje u luci.

XIV.
O onome to knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila)
Neka se zna da svi Dubrovani i stranci koji kupuju roba ili robinju i izvoze ih iz Dubrovnika morem, za svakog roba ili robinju koji su rastom visoki dva lakta ili vie, daju gospodinu knezu treinu perpera ili manje, po volji gospodina kneza. Ako bi taj rob ili robinja bili nii od dva lakta, po drevnom obiaju nita se ne daje gospodinu knezu.

XV.
Kako su Lastovci predali sebe i otok Opini dubrovakoj
Treba zabiljeiti da su Lastovci, kad su predali sebe i otok Lastovo Opini grada Dubrovnika, to uinili pod ovom pogodbom: da je Opina dubrovaka prisegla odravati im sve starinske obiaje koje imaju, i prema toj pogodbi Opina dubrovaka predala ga je svojom voljom svome knezu koji e u to vrijeme biti u Dubrovniku.

99

LIBER PRIMUS

XVI.
De vacha de1 margarisio
Et est sciendum quod dominus comes habere debet de vacha2 que datur pro margarisio, cosciam unam et mediam persiccam3 pro honorificencia, et vicarius debet dividere ad peciam4 totas alias carnes ipsius vace per bonos homines Ragusii.

XVII.
De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo
Quecumque navis vel aliud lignum que vel quod navigat secundum usum Ragusii, et portat partem ecclesie1 Sancte. Marie, venerit Ragusium ad discarecandum et fuerit caricata vel caricatum de grano vel de blava aut de sale, ille cuius fuerit caricum debet dare domino archiepiscopo et sacristario ecclesie1 Sancte Marie et pitantario Comunis et ripariis, pro partibus suis, illud quod inferius declaratur. Et si comunitas illius ligni haberet partem in illo carico, debet dare racionem suam omnibus supradictis. Et si caricum fuerit de foresteriis2 tantum, dominus archiepiscopus, sacristarius, pitantarius et riparii nichil debent habere, set3 vicarius debet habere moaticum suum. Et si Raguseus haberet partem de dicto carico cum foresteriis, Raguseus ille dare debet domino archiepiscopo et aliis supradictis racionem suam. Hec est pars que dari debet d.archiepiscopo de grano, blava et sale, videlicet de quingentis modiis usque mille modia, debet habere unum modium; et de ducentis et quinquaginta4 modiis usque quingenta modia, debet habere copellos duos; et de centum et quinquaginta modiis inferius, debet habere per racionem a duobus cupellis inferius. Et a mille modiis usque mille et quingenta modia, debet habere modia duo. Et a mille et quingentis modiis usque ad duo millia, habere debet tria modia. Et a duobus millibus modiis usque duo millia quingenta, debet habere quatuor modia; et a numero isto superius, debet habere per racionem; et5 quingentis modiis, debet habere modium unum. Et si non esset milliarium completum et deficeret unum modium, vel duo aut plura, non debet habere nisi modium unum; et sic est de aliis blavis et de sale. Currente anno Domini MCCLXXXXII, indicione quinta6, die mercurii7, XIIII intrante madio8, tempore egregii viri domini Andree Danduli, comitis Ragusii, revocatum fuit hoc statutum, quantum est de ratione et parte danda de frumento et blado9 domino archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantorio10 et de moatico vicarii, prout in inferiori parte istius Statuti distincius11 reperitur. In facto vero salis et aliis distincionibus suam obtinet12 firmitatem. Et quicumque portabit domino archiepiscopo vel suo nuncio a duobus copellis inferius, debet

100

KNJIGA PRVA

XVI.
O kravi od mogoria
I treba znati da gospodin knez u znak poasti treba dobiti od krave koja se daje za mogori jedan i pol suhi but, a kneev e zamjenik sve ostalo meso te krave podijeliti meu ugledne Dubrovane.

XVII.
O brodovima koji donose ito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu

oji god brod ili plovilo to plove na dubrovaki nain i donose dio crkvi Svete Marije, dou u Dubrovnik iskrcavati, a budu nakrcani penicom, itom ili solju, vlasnik tereta mora dati gospodinu nadbiskupu i sakristanu Crkve svete Marije, i predstojniku arsenala i zdurima kao njihov dio ono to se dalje naznauje. I ako bi zajednica toga plovila imala svoj udio u tom teretu, mora dati od svog udjela svima prije spomenutima. A ako bi teret pripadao samo strancima, gospodin nadbiskup, sakristan, predstojnik arsenala i zduri nita ne e dobiti, ali kneev zamjenik mora dobiti svoj moatik (itnu dau). A ako bi Dubrovanin imao udio u reenom teretu sa strancem, taj Dubrovanin mora dati od svog udjela gospodinu nadbiskupu i ostalim prije spomenutima. Ovo je dio koji treba dati gospodinu nadbiskupu od penice, ita i soli: od petsto do tisuu spuda, treba dobiti jedan spud; od dvjesto i pedeset do petsto spuda, treba dobiti dva uborka; do sto pedeset spuda, treba dobiti razmjerno dva uborka i manje; od tisuu do tisuu i petsto spuda, mora dobiti dva spuda; od tisuu i petsto do dvije tisue spuda, mora dobiti tri spuda; od dvije tisue do dvije tisue i petsto spuda, treba dobiti etiri spuda. Od tog broja navie treba dobiti razmjerno, tako da od petsto spuda dobije jedan spud. Ako ne bi bila puna tisua, pa bi nedostajao jedan, dva ili vie spuda, dobiva samo jedan spud; tako i od ostalih itarica i od soli. ekue godine Gospodnje 1292., pete indikcije, u srijedu 14. svibnja, u vrijeme vrlog mua gospodina Andrije Dandola, kneza dubrovakoga, opozvana je ova odredba to se tie iznosa i dijela penice i ita koji se mora dati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala i kneevu zamjeniku na ime moatika, kako potanje stoji u nastavku ove odredbe. I dalje, pak, ostaje na snazi ono to se tie soli i ostalih stavaka. A tko god donese gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku dva uborka ili manje,

101

LIBER PRIMUS

dare dominus archiepiscopus vel eius nuncius ad bibendum illi qui portabit ei frumentum; et si portaverit ei nauclerius vel aliquis marinarius modium unum completum, dabit ei dominus archiepiscopus vel nuncius eius13 dimidiam quartam vini; et si portaverit ei modia duo, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius quartam unam vini; et si portaverit ei ultra de numero isto de frumento, non dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius plus quam quartam unam vini; et si portaverit ei salem, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius tantum ad bibendum. Et si aliqua navis vel aliud lignum navigaret extra caput14 Leuce et extra Lenguam in viagium et veniret Ragusium, de ipso viagio debet dare domino archiepiscopo navis illa yperperum unum, et dominus archiepiscopus debet dare nauclerio cum duobus sociis suis, quos nauclerius portare voluerit secum, prandium unum. Et si aliqua navis veniret Ragusium, que navigaret sicut superius dictum est et portaret granum vel blavam vel salem Ragusium, debet dare domino archiepiscopo vel eius nuncio15 granum, blavam et salem, sicut dictum est superius in capitulo de grano, et insuper yperperum unum. Presciendum est quod nauclerii et marinarii de Ragusio vadunt ad dominum archiepiscopum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui dat eis pro kallendis yperpeum unum.

XVIII.
De eo quod piscatores dant archiepiscopo
Notandum est quod si aliqua barcha1 piscatorum iret ad Lastam vel ad Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dederit eis, factis expensis suis, piscatores dare debent domino archiepiscopo unam partem de illis piscibus, sicut recepit2 unus de marinariis de barca illa pro qualibet barca. Et si contingerit gripum de angusiolis ire piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum, factis expensis suis, de piscibus istis dare debet3 domino archiepiscopo partem unam, sicut recepit unus de marinariis barce. Et sic debet recipere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca iret ad piscandum in nocte cum foco ad capiendum pisces lacertos et surones, et ceperit centum vel inde superius, debent dare piscatores domino archiepiscopo de piscibus illis sex pisces et non plus, et a centum usque quinquaginta debent dare tres pisces, et a quinquaginta inferius nichil datur de piscibus illis. Dominus autem archiepiscopus, si ipse voluerit, facere potest custodiri aquam que vocatur Umbula4 et facere eam piscari die Iovis sancti, in Cena Domini, ad suam voluntatem. Et si festum Sancti Benedicti veniret5 in die Iovis sancti, tunc abbas Sancti Benedicti debet facere piscari aquam Umbule6 ad medietatem cum domino archiepiscopo, verum tamen ad expensas ambarum parcium.

102

KNJIGA PRVA

gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik duan mu je dati napojnicu u ime donesenog ita. Ako mu nokjer ili neki mornar donese jedan puni spud, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat e mu pola kvarte vina. Ako mu donese dva spuda, gospodin e mu nadbiskup ili njegov zastupnik dati kvartu vina. Ako mu donese i vie penice, ne e mu gospodin nadbiskup ni njegov zastupnik dati vie od jedne kvarte vina. Ako mu donese sol, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat e mu samo da se napije. I ako bi koji brod ili drugo plovilo otplovilo mimo Rta Leuke i izvan Lingvete i dolo u Dubrovnik s te plovidbe, taj brod mora dati gospodinu nadbiskupu jedan perper, a gospodin nadbiskup mora dati objed nokjeru i dvojici njegovih drugova koje nokjer ushtjedne sa sobom dovesti. I ako bi u Dubrovnik doao koji brod koji bi plovio kako je prije reeno i nosio penicu, ili itarice ili sol u Dubrovnik, mora dati gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku penice, itarica i soli, kako je prije reeno u poglavlju o itu, i povrh toga jedan perper. Ubudue treba znati da nokjeri i mornari iz Dubrovnika idu gospodinu nadbiskupu na Staru godinu a on im, kako dolikuje njegovoj asti, daje za kolendavanje jedan perper.

XVIII.
O onome to ribari daju nadbiskupu

reba upamtiti da ako koja ribarska barka poe na Lastovo, na Korulu ili u predjele Korule ribariti mreama, od ribe koju im Gospodin dade, ribari, namirivi svoje trokove, moraju dati gospodinu nadbiskupu jedan dio po svakoj barci koliko prima svaki od mornara. I ako bi se dogodilo da grip igliar poe u ribolov na iglice, onaj iji je grip mora od te ribe, namirivi svoje trokove, dati gospodinu nadbiskupu jedan dio kako dobije svaki od mornara. Jednako tako treba dobiti od gripa na lokarde. I ako bi koja barka pola u ribolov nou pod svijeu loviti lokarde i irune, pa uhvati sto ili vie riba, ribari moraju dati od te ribe gospodinu nadbiskupu est riba, a ne vie, a od pedeset do sto, moraju dati tri ribe, a (od ulova) manje od pedeset, nita se ne daje. Gospodin pak nadbiskup, ako bude htio, moe narediti da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla i tu dopustiti ribarenje na Veliki etvrtak, na dan Veere Gospodnje, po svojoj volji. Ako bi blagdan svetoga Benedikta pao na Veliki etvrtak, tada opat svetoga Benedikta treba dati loviti u vodama Omble na polovicu s gospodinom nadbiskupom, ali na troak obiju strana.

103

LIBER PRIMUS

XIX.
De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari
Si contingat dominum archiepiscopum habere aliquod placitum cum aliquo vel aliquibus laycis coram domino comite et sua Curia, et obtinuerit, dominus comes, ad honorem Dei et Sancte Ecclesie1, facit ei racionem2 sine aptagi; si vero amiserit, nihil3 solvet iudicibus pro iudicio ipso.

XX.
De placitis hominum domini archiepiscopi
Et si homines qui morantur in villis domini archiepiscopi habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de aliquo alio facto et missitacione1, vel de pactis aut querimoniis, sciendum est quod dominus archiepiscopus vel vicarius eius debet eos iudicare et rectificare. Verumtamen, si aliquis homo ex ipsis qui morantur in villis domini archiepiscopi, faceret sanguinem in aliquem hominem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante d. comitem et eius Curiam. Si aliquis homo Ragusii haberet questionem aliquam vel legem cum hominibus qui morantur in villis domini archiepiscopi, ipsi homines debent facere racionem hominibus de Ragusio ante dominum comitem et suam Curiam.

XXI.
De monasterio Lacrimonensi et1 eius villis
Et si homines qui morantur in villis vel casalibus monisterii2 Lacrimononsis (sic)3, habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de alia missitacione, aut de pactis vel querimoniis, sciendum est quod d. abbas qui per tempora erit in monasterio Lacrimononsi4, vel vicarius eius aut procurator, debet eos iudicare et iustificare. Si aliquis vero homo ex illis qui morantur in villis aut casalibus monasterii Lacrimonensis faceret sanguinem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante dominum comitem et suam Curiam. Homines quoque de Ragusio si haberent aliquam questionem vel legem cum hominibus qui morantur in villis et in locis monasterii Lacrimonensis, homines dicti monasterii debent esse et facere racionem hominibus de Ragusio, ante dominum comitem et suam Curiam, secundum antiquam consuetudinem, que talis est: quia responditor debet habere omne inducium quod terra Ragusii habet; et eciam si5 responditor vellet deiactare Curiam domini comitis, et concordare se cum illo cum quo habet placitum, et ponere alios iudices de foris, licitum sit ei

104

KNJIGA PRVA

XIX.
O parnicama to ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom
Dogodi li se da gospodin nadbiskup ima neku parnicu s jednim ili vie svjetovnjaka pred gospodinom knezom i njegovim Sudom pa dobije, gospodin e mu knez na slavu Boju i svete Crkve suditi bez naplate pristojbe (aptagi); ako pak izgubi, sucima ne e platiti nita za to suenje.

XX.
O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa
Budu li ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa imali neki meusobni spor o dugovima ili o nekom drugom pitanju i posrednitvu, ili o ugovorima ili o pritubama, neka se zna da im mora suditi i dijeliti pravdu gospodin nadbiskup ili njegov zamjenik. Ipak, ako netko od onih ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa rani nekog ovjeka, poini krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Ako bi neki Dubrovanin imao neki spor ili parnicu s ljudima koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa, ti ljudi moraju odgovarati Dubrovanima pred gospodinom knezom i njegovim Sudom.

XXI.
O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima
Ako bi ljudi koji borave u selima i zaseocima lokrumskog samostana imali koji spor izmeu sebe o dugovima ili o nekom posrednitvu, ili o ugovorima ili pritubama, treba znati da je gospodin opat, koji u to vrijeme bude u lokrumskom samostanu, ili njegov zamjenik, ili zastupnik, duan suditi im i presuivati. Ako pak koji ovjek koji boravi na seoskim posjedima ili zaseocima lokrumskog samostana poini ranjavanje, krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Takoer, ako bi ljudi iz Dubrovnika imali koji spor ili parnicu s ljudima koji borave na seoskim posjedima i zaseocima lokrumskog samostana, ljudi reenog samostana moraju se odazvati i odgovarati ljudima iz Dubrovnika pred gospodinom knezom i njegovim Sudom, po starom obiaju, a on je ovakav: tuenik se smije koristiti svakom odgodom koja se primjenjuje na dubrovakom podruju; takoer, ako tuenik eli odbiti sudbenost gospodina kneza i nagoditi se s onim s kojim je u sporu te predloiti druge suce izvana, neka mu bude doputeno to uiniti.

105

LIBER PRIMUS

facere hoc. Et eciam si placitum fuerit ultra yperperos decem, ipsi possunt ire extra civitatem Ragusii. Dominus autem abbas Lacrimonensis, vel monaci eius aut procurator illius, honoricife debent invitare d. comitem qui per tempora fuerit in Ragusio, ad festum Sancti Benedicti. Et si ipse dominus abbas Lacrimonensis voluerit facere custodiri aquam que dicitur Umbula6 pro festo Sancti Benedicti, potest eam facere piscari et7 custodiri octo diebus ante dictum festum. Monasterium autem Lacrimonense si habuerit navem vel barcam aut aliud lignum et navigaverit, sciendum est quia de eo quod pertinet ad ecclesiam Sancti Benedicti, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte. Et eciam si aliquis homo qui staret in dicto monasterio, iret in aliqua nave extranea vel alio ligno, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte de eo quod sibi procedit pro dicto monasterio. Et si aliquo tempore guerre, quando laici9 non essent ausi eundi pro corectore et ad mittendum nuncios si necesse fuerit, monaci dicti monasterii debent ire cum voluntate abbatis. Notandum est quod monasterium Lacromonense10 nichil11 debet dare12 de carro cum quo fiunt funes, nec de balanciis13, nec de statera, operi Sancte Marie. Tempore nobilis viri domini14 Marci Dandulo, comitis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati15 sonitu16 campanarum, ut moris est, statuimus et ordinamus, quod dominus comes cum suo Minori Consilio, qui per tempora erit in Ragusio, debeat eligere tres procuratores et unum advocatorem monasterio Lacromonensi in festo Sancti Michaelis, et de illis procuratoribus remaneat unus illorum in illo anno, sicut domino comiti et suo Consilio placebit.

XXII.
De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus
Et sciendum est quod sacristanus, qui per tempora erit in ecclesia1 Sancte Marie Maioris, debet habere mediam partem de grano et blava et sale, sicut dominus archiepiscopus habet unam partem, videlicet, si dominus arhiepiscopus habuerit modia duo, sacristanus habere debeat2 modium unum; et si dominus archiepiscopus habuerit modium unum, sacristanus debet habere copellos3 duos; et sic tam de grano quam de blava et de sale in omnibus per medium. Et si aliquis nauclerius cum suis marinariis faceret aliquam cenam, sacristanus Sancte Marie debet dare eis de cereis sufficienter in illa cena.

106

KNJIGA PRVA

Jednako tako, ako bi parnica bila vrijednosti vie od deset perpera, mogu ii izvan grada Dubrovnika. Gospodin pak lokrumski opat, njegovi redovnici ili njegov prokurator moraju sveano pozvati gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, na blagdan svetoga Benedikta. Ako taj gospodin lokrumski opat bude htio narediti da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla za blagdan svetoga Benedikta, moe dati da se u njoj ribari pod nadzorom osam dana pred taj blagdan. Ako pak lokrumski samostan bude imao brod ili barku ili koje drugo plovilo i ako bi se njime koristio za plovidbu, neka se zna da od onoga to pripada crkvi svetoga Benedikta ne mora nita dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Jednako tako, ako bi neki ovjek koji boravi u reenom samostanu sudjelovao u plovidbi nekog tueg broda ili drugog plovila, od onoga to stekne za spomenuti samostan ne mora nita dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Ako u neko ratno vrijeme, kada se svjetovnjaci ne bi odvaili ii kao glasnici, a kad je potrebno slati predstavnike, moraju po potrebi ii redovnici reenog samostana uz opatovu suglasnost . Treba napomenuti da lokrumski samostan ne mora nita davati za gradnju crkve Svete Marije od kola za sukanje uadi, niti od tezulja, niti od vaga. U vrijeme plemenitog mua gospodina Marka Dandola, kneza dubrovakoga, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim Malim vijeem mora predloiti na Miholjdan za lokrumski samostan tri prokuratora i jednog odvjetnika, a od tih prokuratora neka jedan bude izabran za tu godinu po volji gospodina kneza i njegova Vijea.

XXII.
O onome to sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova
Treba znati da sakristan koji u to vrijeme bude u crkvi Svete Marije Velike treba dobiti polovicu penice, ita i soli od dijela koliko dobiva gospodin nadbiskup; naime, ako gospodin nadbiskup dobije dva spuda, sakristan treba dobiti jedan spud, a ako bi gospodin nadbiskup dobio jedan spud, sakristan treba dobiti dva uborka; i tako kako od penice, tako i od ita i soli, u svemu polovicu. Pa ako bi koji nokjer sa svojim mornarima priredio veeru, sakristan Svete Marije treba im dati dostatno votanica za tu veeru.

107

LIBER PRIMUS

XXIII.
De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie
Quelibet navis, tam magna quam parva, et omne aliut1 lignum que vel quod navigaverit in omnibus viagiis, cum denariis vel sine denariis, de quocumque lucro quod Dominus dederit eis, ipsi debent dare partem unam completam operi ecclesie2 Sancte Marie, sicut recipit3 unus de marinariis illis, cum omnibus denariis qui4 navigant ipsi marinario in enticha; exceptis barcis piscatorum, et que irent ad tollendum ligna pro foco vel pro calcinaria, que nichil dant. Currente anno Domini MCCCIX, indicione VII, die VI intrante mense ianuarii, tempore nobilis viri domini Andree Dauro, comitis Ragusii, de voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, in publica cunctione in Plathea5 ad sonum campane more solito congregati (sic), additum fuit huic statuto: quod omnes naves et barce, magne et parve, et quodlibet aliud lignum que et quod navigabunt, cum denariis vel sine denariis, ultra Meledam et ultra Maluntum, solvant partem Sancte Marie quantum habet unus marinarius comunalis. Et iste marinarius comunalis intelligatur6 quod omnes naves et barce et ligna que portant CC stara et inde superius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de follaris XXIIII pro quolibet die. Et omnes barce et alia ligna que portant a CC stara inferius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de folaris XX pro quolibet die pro quanto tempore stabunt, incipiendo a die qua exibunt de porto Ragusii usque ad diem qua revertentur; salvo si aliqua navis vel barca vel aliud lignum rumperet, quod Deus avertat, nichil solvat. Tempore egregii militis Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum de parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie tali modo, quod una pars, quantum habet unus de marinariis comunalibus, extractis expensis, detur ecclesie supradicte; intelligendum est de illis qui vadunt ad marinariciam7. Curente8 anno Domini MCCLXXXXIII, die terico exeunte mense octubris. Nos Marinus Badoarius, miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati sonitu campanarum, ut moris est, ad honorem Beate Marie Virginis, statuimus et ordinamus quod a modo in antea omnes patroni mercacionum9, qui mittunt merces suas per terram et per mare que debent portari in partibus Sclavonie, debeant10 solvere ecclesie Sancte Marie denarium unum grossum pro qualibet salma ; de asino vero solvant pro dimidia salma. Excepto vino, sale et ficubus. Et intelligantur dicte mercaciones11 generaliter omnes pro quibus solvitur ius duane. Curente12 anno Domini MCCCVIII, indicione VI, die VII mensis octubris, tempore nobilis et egregii viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii in secundo suo regimine, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati ad sonum campanarum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod in precedenti13 statuto, ubi dicitur quod eligantur duo procuratores Sancte Marie

108

KNJIGA PRVA

XXIII.
O dijelu koji pomorci daju crkvi Svete Marije
vaki brod, veliki ili mali, i svako drugo plovilo koje bi otplovilo na bilo koje putovanje, s novanim ulozima ili bez njih, od svake dobiti koju im Gospodin dade, moraju za gradnju crkve Svete Marije dati jedan potpun dio kakav dobiva svaki od tih mornara, sa svim novcem koji pripada mornaru koji plovi u entegi, izuzevi ribarske barke i one koje odlaze dovesti drva za ogrjev i za klainu; one ne daju nita. Tekue godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijenja, za vrijeme plemenitog mua Andrije Daura, kneza dubrovakoga, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiaju, na glas zvona, dodano je ovoj odredbi: svi brodovi i barke, velike i male, i svako drugo plovilo koje plovi s novanim ulozima ili bez njih dalje od Mljeta i dalje od Molunta, neka plate dio Svetoj Mariji koliki dobiva obian mornar. Pod tim (propisom) o obinom mornaru podrazumijeva se da svi brodovi i barke i plovila nosivosti od dvjesto stara i vie, plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset i etiri folara dnevno. I sve barke i ostala plovila nosivosti do dvjesto stara, neka plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset folara za svaki dan proveden na moru, poevi od dana kad isplove iz dubrovake luke do dana povratka, osim ako bi se koji brod ili barka, ili drugo plovilo razbilo, to ne dao Bog, tada neka ne plati nita. U vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovakoga, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, razjanjen je ovaj zakon o dijelu koji daju pomorci crkvi Svete Marije, na ovaj nain: da se spomenutoj crkvi daje isti dio koliki dobiva svatko od obinih mornara, odbivi trokove; treba shvatiti da je rije o onima koji plove za plau. Tekue godine Gospodnje 1293. dana 29. listopada, mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, na ast Blaene Djevice Marije, odreujemo i nareujemo: da odsad ubudue svi trgovci koji kopnom i morem alju svoju robu to se ima odvesti u slavenske krajeve, moraju platiti crkvi Svete Marije jedan gro za svaki tovar; od magarca pak da plate za pola tovara, izuzev od vina, soli i smokava. Pod reenom trgovakom robom podrazumijeva se openito sva roba za koju se plaa carina. Tekue godine Gospodnje 1308., este indikcije, dana 7. listopada, za vrijeme plemenitog i vrlog mua gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, za njegove druge uprave, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, prihvaeno je i potvreno: neka se u prethodnom ili sljedeem zakonu koji govori o izboru dvaju prokuratora Svete Marije Velike, kae da se izaberu tri prokuratora Svete Marije Velike koji imaju

109

LIBER PRIMUS

Maioris, dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris14, qui habeant eandem auctoritatem15, et quod16 unus illorum trium finito anno remaneat cum aliis duobus qui eligentur. Et sciendum est quod omnia que mare portaverit, ab ecclesia17 Sancti Iacobi de Visnia et a Punta de Secco18 de Crumula versus portum Ragusii, debent esse ecclesie Sancte Marie, exceptis parvis lignis de foco.

XXIV.
Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum
Dominus autem comes qui per tempora erit in Ragusio, cum iudicibus suis et Parvo Consilio, eligere debet et ponere duos procuratores vel plures ad suam voluntatem supra opera et redditus ecclesie1 Sancte Marie Maioris, quos dominus comes constringere debet per sacramentum, ut bona fide procurent negocia eiusdem ecclesie1. Et procuratores isti debent recipere totum quod pertinet ad opus dicte ecclesie1 et custodire eum fideliter ad utilitatem ecclesie1; et de toto quod ipsa ecclesia debet recipere, procuratores illi possunt facere racionem2 pro ecclesia, si voluerint cum Curia domini comitis aut noluerint. Et si ipsi procuratores venire voluerint ad dominum comitem et suam Curiam, ad petendum3 racionem2 supra aliquem vel aliquos, qui tenerent de bonis illius ecclesie4 aut de eius redditibus, dominus comes cum sua Curia debet eis facere racionem2, et non debet dare ecclesia5 aliquid pro iudicio iudicibus de eo quod vicerit in placito. Et d. comes sine aptagi, si necesse fuerit, debet precipere vicario suo vel preconi quod ipsi pignorent illum vel illos qui tenuerint de bonis dicte ecclesie1. Et ipsi debent eos pignorare sine aptagi. Et si ipsi procuratores sine domino comite et sua Curia vellent precipere vicario vel vicariis qui per tempora essent in Ragusio, quod ipsi pignorarent aliquem qui haberet de bonis dicte ecclesie1, hoc bene possunt facere sine precepto domini comitis et sue Curie; et vicarius et riparii tenentur et debent facere sicut dictum est. Et eciam6 si dicti procuratores ipsimet vellent pignorare aliquem qui haberet de bonis vel reditibus7 nominate ecclesie1, hoc bene possunt facere, et possunt precipere alicui portatori quod portet pignus quod pignoraverint8 ad aliquem locum pro facto ecclesie1. Et si aliqua briga vel discordia pro facto illo cresceret, et procuratores venirent cum illo vel cum illis cum quo vel cum quibus haberent brigam illam vel discordiam, ante dominum comitem et suam Curiam, procuratores dicti non debent substinere9 nec habere aliquod dampnum vel solvere bannum inde pro illa briga vel discordia; et eciam6 si inde fuerit aliqua verberacio10 vel percussio, sicut dictum est erit de hoc. Et dicti procuratores tenere debent bona et redditus memorate ecclesie1, sive sint denarii, sive sint pignora, ad suam voluntatem et ad11 utilitatem ecclesie12; et eciam6 tenentur facere racionem2 quando placuerit domino comiti. Et in fine sui regiminis ipsi debent dare totum quod eis superaverit de bonis ecclesie12 aliis procuratoribus

110

KNJIGA PRVA

istu ovlast, te da jedan od njih trojice po isteku godine ostane s drugom dvojicom koja e biti izabrana. I neka se zna da sve to more nanese od crkve Svetog Jakova u Vinjici i od Rta Seke na Lokrumu prema dubrovakoj luci, mora pripasti crkvi Svete Marije, izuzevi sitno drvo za ogrjev.

XXIV.
Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj slubi
Gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim sucima i Malim vijeem mora izabrati dvojicu ili vie prokuratora po svojoj volji i postaviti ih za nadglednike gradnje i prihoda crkve Svete Marije Velike. Gospodin knez mora ih prisegom obvezati da e se u dobroj vjeri skrbiti za rad na toj crkvi. Prokuratori moraju preuzimati sve to se tie rada na toj crkvi, i to vjerno uvati na korist crkve. Za sve to crkva treba dobiti, prokuratori mogu voditi postupak u ime crkve, bilo da su to voljni pred kneevim Sudom ili da nisu. Ako bi ti prokuratori htjeli doi pred gospodina kneza i njegov Sud traiti pravnu zatitu protiv nekoga ili vie njih koji dre neto od dobara one crkve ili od njezinih prihoda, gospodin knez sa svojim Sudom mora im udijeliti pravdu, a crkva nije duna nita dati sucima od onoga to dobije parnicom. Gospodin knez duan je bez plaanja sudske pristojbe, ako bude potrebno, narediti svom zamjeniku ili glasniku da izvre pljenidbu od onoga ili onih koji dre neto od dobara spomenute crkve. I oni moraju izvriti pljenidbu bez sudske pristojbe. A ako bi sami prokuratori bez kneza i njegova Suda htjeli narediti kneevu zamjeniku ili zamjenicima koji u to vrijeme budu u Dubrovniku da izvre pljenidbu kod nekoga koji ima togod od dobara reene crkve, mogu to valjano uiniti bez naredbe gospodina kneza i njegova Suda. I kneev zamjenik i zduri duni su i moraju uiniti kako je reeno. Isto tako, ako bi sami prokuratori htjeli izvriti pljenidbu kod nekoga koji bi imao neto od dobara ili prihoda spomenute crkve, mogu to valjano uiniti i smiju narediti nekom nosau da odnese zaplijenjeno na neko mjesto za raun crkve. Pa ako bi zbog toga ina izbio kakav spor ili nesuglasje te prokuratori dou s pojedincem ili vie njih s kojima imaju spor ili nesuglasje pred gospodina kneza i njegov Sud, dotini prokuratori ne smiju snositi niti trpjeti kakvu tetu ili platiti globu na ime tog spora ili nesporazuma. Pa ako zbog toga doe i do kakva premlaivanja ili tunjave, neka se postupi onako kako je reeno. Spomenuti prokuratori moraju drati dobra i prihode reene crkve, bilo novac bilo zaplijenjene predmete, po svojoj volji i na korist crkve; takoer su duni poloiti raun kad se to svidi gospodinu knezu. Na kraju svoje uprave moraju predati sve to im preostane od crkvenih dobara drugim prokuratorima koji budu izabrani za sljedeu godinu. I ti prokuratori koji budu izabrani, moraju postupati po svemu kako je prije reeno. Jednako tako,

111

LIBER PRIMUS

qui pro sequenti anno elliguntur13. Et procuratores isti qui ellecti fuerint, debent in omnibus facere sicut superius dictum est. Et eciam6 dominus comes cum Comune Ragusii non potest forcium14 facere in aliquo procuratoribus istis, nec accipere denarios vel aliquid aliud de bonis ecclesie12; nec ipsi per suam voluntatem debent dare aliquid alicui.

XXV.
De reditu1 statere, rubri, carri et balanciarum2 quem recipit Sancta Maria
Redditus autem qui recipiuntur et lucrantur de ballanciis vel de statera cum rubis3 et de carro cum quo fiunt funes omnes sint de opere ecclesie Sancte Marie Maioris. Et procuratores operis ecclesie predicte debent invenire duos bonos homines; uni dent stateram cum ballanciis et cum rubis, alteri feramenta carri. Et ipsi procuratores denunciare debent illos duos homines domino comiti, et ipse debet constringere eos per sacramentum ut ipsi recipiant introitus de statera, ballanciis, rubis et carro fideliter et bona fide, et dabunt procuratoribus Sancte Marie omnes redditus et totam pecuniam quod receperint de dictis instrumentis.

XXVI.
De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus
Quelibet barca vel londrus piscatorum qui vel que vadunt piscatum in nocte cum foco ad pisces lacertos vel surones1, debet dare procuratoribus ecclesie Sancte Marie de centum piscibus et superius sex pisces comunales, et de centum usque quinquaginta debet dare tres pisces, et de quinquaginta inferius nichil datur pro qualibet barca. Et isti pisces debent dividi in duas partes, medietas est procuratorum Sancte Marie et alia medietas est protomagistri operis ecclesie2 Sancte Marie; et si dicti procuratores vellent dare protomagistro medietatem suam de piscibus, hoc bene possunt facere. Barce autem que vadunt piscatum cum gripo de angusiolis, debent dare unam partem de illis piscibus procuratoribus supradictis, secundum quod receperit3 unus de piscatoribus illis in parte sua pro qualibet barca. Et pisces illi debent dividi sicut superius dictum est. Omnes autem barce que vadunt piscatum cum gripo de lacertis et suronibus, dant unam partem de piscibus ipsis procuratoribus supradictis, et pisces isti debent dividi4 sicut superius dictum est. Procuratores quoque operis ecclesie5 Sancte Marie debent dare unum porcum comunalem protomagistro ecclesie2 supradicte in Nativitate Domini, vel yperperum unum, sicut6 placuerit procuratoribus, et debet esse de bonis dicte ecclesie2; et in Pasca Resurreccionis7

112

KNJIGA PRVA

gospodin knez s Opinom dubrovakom ni na to ne smije prisiljavati te prokuratore ni primiti novac ili to drugo od crkvenih dobara, a niti oni smiju po svojoj volji bilo kome to dati.

XXV.
O prihodu koji crkva Svete Marije dobiva od vage, itne mjere, kola i tezulja
Prihodi pak koji se dobivaju i steknu od tezulja ili od vage s utezima i od kola za izradbu uadi, neka svi budu za gradnju crkve Gospe Velike. I prokuratori gradnje spomenute crkve duni su nai dva pouzdana ovjeka: jednomu neka dadu vagu s tezuljama i itnim mjerama, a drugomu eljezninu kola. Prokuratori su duni prijaviti tu dvojicu gospodinu knezu a on ih je duan prisegom obvezati da e poteno i u dobroj vjeri preuzimati prihode od vage, tezulja, itnih mjera i kola te da e sve prihode i sav novac to ga budu primili od spomenutih naprava predati prokuratorima Svete Marije.

XXVI.
O onome to prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara

vaka ribarska barka ili londar koji pou u ribolov nou pod svijeu na lokarde ili irune, moraju dati prokuratorima crkve Svete Marije od sto riba i iznad toga, est osrednjih riba, od sto do pedeset, tri ribe, a od pedeset i manje od toga, nijedna barka ne daje nita. I te ribe treba podijeliti na dva dijela: polovica pripada prokuratorima Svete Marije, a druga polovica glavnom majstoru gradnje crkve Svete Marije. Ako bi spomenuti prokuratori htjeli dati svoju polovicu ribe glavnomu majstoru, mogu to slobodno uiniti. Barke, pak, koje idu u ribolov s gripom na iglice, moraju dati spomenutim prokuratorima po svakoj barci onoliki dio ribe koliko prima jedan od ribara kao svoj dio. I te ribe treba podijeliti kako je prije reeno. Sve pak barke koje pou u ribolov s gripom na lokarde i irune, jedan dio te ribe daju spomenutim prokuratorima, a oni su duni te ribe podijeliti kako je prije reeno. Jednako tako, prokuratori gradnje crkve Svete Marije duni su dati glavnomu majstoru spomenute crkve na Boi osrednje prase ili jedan perper, kako sami odlue, i to iz dobara spomenute crkve, a o Uskrsu trebaju mu dati

113

LIBER PRIMUS

Domini debent ei dare castratum unum vel medium perperum. Et in anno novo debent dare procuratores Sancte Marie protomagistro ecclesie2 predicte denarios grossos duos, et unicuique magistro qui laboraverit in opere illius ecclesie2, milliarenses duodecim8. Item debent dare procuratores predicti unicuique magistro qui laborabit in opere Sancte Marie, in Nativitate Domini, quarterium unum de porco vel carobas tres de folaris; et in Pasca Ressureccionis9 Domini, quarterium unum de castrato vel carobas duas; et hoc est in voluntate procuratorum, sive de bonis ecclesie2 sive non. Clerici autem Sancte Marie in anno novo vadunt ad procuratores eiusdem ecclesie2 honorifice cum incenso, et ipsi dant clericis yperperum unum et ad bibendum de bonis dicte ecclesie. Item procuratores Sancte Marie predicti in anno novo debent dare naucleriis et marinariis10 qui tunc in Ragusio inveniuntur, yperpera duo11 et non ad bibendum, de bonis ecclesie2. Et procuratores laborerii Sancte Marie debent facere adunari omnes lapides12 et omnem inmudiciem13 circa ecclesiam14 Sancte Marie et in tota Platea ad expendium operis dicte ecclesie2; et mulieres que vendunt panes debent portare dictos lapides adunatos et inmudiciem15 ad Lavem de Campo. Et si ipse mulieres non possent portare in una die totam inmudiciem15 que adunata esset, procuratores debent eam facere portari ad expendium operis dicte ecclesie2. Cum aliqui homines mitterent se ad curandum portum in aqua intus a molo, tunc procuratores laborerii Sancte Marie debent providere et dare eis aliquid pro vino, secundum quantitatem hominum qui laboraverint, verumtamen ad voluntatem procuratorum16 de bonis operis ipsius ecclesie2. Si procuratores predicti vellent petere naucleriis de aliqua nave, vel alio ligno aut de compania, quidquid procederet operi ecclesie2 Sancte Marie, potestatem habeant petendi illam partem que procedit dicto operi; et non possint nauclerii illius ligni vel de compania cambire se in aliquem hominem, nisi fuerit de voluntate procuratorum; et ipsi nauclerii teneantur componere dictam partem, et teneantur respondere dictis procuratoribus et conponere17. Et si aput18 aliquem invenietur aut esset pars que procederet dicto operi, et procuratores vellent dimittere nauclerios, et tenere se ad illos qui haberent illud quod procederet ipsi operi, hoc bene possunt facere; et illi apud quos inveniretur illud quod procedit dicto operi, teneantur respondere dictis procuratoribus et componere dictam partem. Et totum id quod necesse fuerit in ecclesia Sancte Marie de opere et19 thesauro et in libris repariandis (sic) vel de novo faciendis, et de capanis20 et totum quod necesse fuerit, debet facere opus ecclesie2 Sancte Marie ad suas expensas.

114

KNJIGA PRVA

jednog brava ili pola perpera. I o Novoj godini duni su prokuratori Svete Marije dati glavnom majstoru te crkve dva groa, a svakomu majstoru koji bude radio na toj crkvi dvanaest milijarensa. Jednako tako, prije naznaeni prokuratori moraju dati svakomu majstoru koji bude radio na gradnji Svete Marije, jedan erek prasca ili tri karube folara, a za Uskrsnue Gospodnje erek brava ili dvije karube. A na prokuratorima je da odlue hoe li to biti iz dobara crkve ili ne. Klerici pak Svete Marije na Novu godinu sveano idu prokuratorima te crkve s kaenjem, a oni daju klericima iz dobara spomenute crkve jedan perper i pie. Isto tako, spomenuti prokuratori Svete Marije imaju dati na Novu godinu nokjerima i mornarima koji se tada zateknu u Dubrovniku, od crkvenih dobara dva perpera, a za pie ne. Prokuratori gradnje Svete Marije trebaju narediti da se pokupi sve kamenje i sva neistoa oko crkve Svete Marije i na itavoj Placi, na troak blagajne spomenute crkve, a ene prodavaice kruha moraju odnijeti skupljeno kamenje i smee na Lave od Poljane. Pa ako te ene ne bi mogle odnijeti za jedan dan sve smee koje se skupi, nadglednici se moraju pobrinuti da se odnese na troak spomenute crkve. Kad bi se koji ljudi spustili u vodu da proiste luku unutar mula, tada se prokuratori gradnje Svete Marije moraju pobrinuti i dati im neto za vino, prema broju ljudi koji budu radili, po volji nadglednika, iz dobara namijenjenih gradnji te crkve. Ako bi prije spomenuti prokuratori htjeli traiti od nokjera kojeg broda ili drugog plovila ili brodske zajednice togod to bi koristilo gradnji crkve Svete Marije, smiju traiti onaj dio koji je od koristi reenoj gradnji, a ne smiju se nokjeri toga broda ili brodske zajednice zamijeniti s kojim ovjekom ako ne bude po volji nadglednika. Ti su nokjeri duni sami namiriti spomenuti dio i odgovarati nadglednicima. A ako se kod nekog nae dio koji bi koristio toj gradnji i nadglednici ushtjednu pustiti nokjere i prihvatiti se onih koji bi imali ono to bi koristilo toj gradnji, to slobodno mogu uiniti. A oni kod kojih se nae ono to pripada toj blagajni, duni su odgovarati nadglednicima i namiriti dotini dio. to god pak zatreba crkvi Svete Marije za gradnju i riznicu, za obnovu knjiga ili prijepis novih, zatim za zvona i sve to je potrebno, to je duna priskrbiti blagajna crkve Svete Marije na svoj troak.

115

LIBER PRIMUS

XXVII.
De officio protomagistri operis ecclesie1 Sancte Marie, et de eo quod habet
Notandum est quod protomagister qui per tempora est in opere ecclesie1 Sancte Marie Maioris, tenetur per sacramentum ire, si vocatus fuerit ab aliquo homine Ragusii, mundano vel spiritali, ad dandum consilium de aliquo laborerio et ad2 dividendum domum vel domos. Et si aliquis nobilis homo Ragusii vel mulier moriretur, dictus protomagister debet ire ad aperiendum et inserandum sepulturam, et procuratores qui per tempora sunt in ecclesia3 dicta non possunt neque debent impedire protomagistrum in hoc. Et si aliquis homo peteret dicto protomagistro de calcina ad bulandum sepulturam, et ecclesia3 Sancte Marie tunc haberet de ea, ipse debet dare ei et non debet habere contrarium a procuratoribus. Et quando magistri laboraverint intus in ecclesia3 Sancte Marie et posuerint lapides in laborerium cum calcina, protomagister debet habere sex follaros pro vino omni die, et unusquisque magistrorum debet habere pro vino4 follaros tres. Et si Comune Ragusii vellet facere aliquod laborerium de petris, protomagister et alii magistri qui per tempora sunt in ecclesia Sancte Marie, si vocati fuerint, debent ire ad laborandum ipsi Comuni ad expendium eiusdem Comunis. Protomagister eciam5 laborerii ecclesie1 Sancte Marie habere debet medietatem omnium piscium qui veniunt procuratoribus, videlicet de partibus illorum, secundum quod in suprascripto capitulo procuratorum continetur; si procuratores habuerint sex pisces, protomagister debet de illis habere tres, et sic est si plures fuerint. Debet habere eciam dictus protomagister ab ipsis procuratoribus in Nativitate Domini unum porcum vel yperperum unum, sicut placuerit procuratoribus de yperpero vel de porco; et debet dari de bonis ecclesie1. Et in Pasca Resurreccionis6 Domini dant ei similiter castratum unum, vel medium yperperum ad eorum voluntatem. Et in anno novo dant ei ipsi procuratores pro kallendis grossos duos.

XXVIII.
De eo1 quod magistri laborantes in ecclesia2 Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie3
Unicuique magistrorum qui laboraverint in ecclesia Sancte Marie, debent dare procuratores laborerii eiusdem ecclesie, in Nativitate Domini, unum quarterium de porco vel tres carobas de follaris; et in Pasca Resurreccionis4 Domini, similiter quarterium unum de castrato vel duas carobas de follaris, et hoc est in voluntate procuratorum, si voluerint, de bonis ecclesie3; et in anno novo pro kallendis milliarenses5 duodecim.

116

KNJIGA PRVA

XXVII.
O slubi glavnog majstora u gradnji crkve Svete Marije i o onome to dobiva
Treba napomenuti kako je glavni majstor koji u to vrijeme vodi izgradnju crkve Svete Marije Velike duan pod prisegom, pozove li ga koji Dubrovanin svjetovnog ili duhovnog stalea, poi dati savjet o nekoj gradnji i podjeli jedne ili vie kua. Umre li koji dubrovaki plemi ili plemkinja, spomenuti je glavni majstor duan poi otvoriti i zatvoriti grob, a tada slubujui prokuratori spomenute crkve ne mogu i ne smiju glavnog majstora u tome prijeiti. Ako bi pak tko od spomenutoga glavnog majstora zatraio vapna da zapeati grob, a crkva Svete Marije ga tada bude imala, ovaj mu mora dati, a prokuratori mu se ne smiju protiviti. I kad majstori budu radili unutar crkve Svete Marije zidajui kamenjem u vapnu, glavni majstor treba dobiti svakodnevno est folara za vino, a svaki majstor po tri folara. A ako bi Opina dubrovaka htjela poduzeti koju gradnju od kamena, glavni majstor i ostali majstori koji u to vrijeme budu u crkvi Svete Marije, budu li pozvani, duni su poi raditi za Opinu na njezin troak. Jednako tako, glavni majstor u gradnji crkve Svete Marije treba dobiti polovicu svih riba koje pripadaju prokuratorima, tj. pola njihovih dijelova, kako stoji u prije napisanoj glavi o prokuratorima; ako bi prokuratori dobili est riba, glavni majstor ima od njih dobiti tri, pa tako ako ih bude i vie. Zatim, spomenuti glavni majstor ima od tih prokuratora dobiti za Boi jedno prase ili jedan perper, za to se ve odlue prokuratori, za perper ili za prase, a to se mora dati od crkvenih dobara. I o Uskrsnuu Gospodinovu daju mu isto tako jednog brava ili pola perpera po svojoj volji. A za Novu godinu prokuratori mu daju za kolendavanje dva groa.

XXVIII.
O onome to majstori koji rade u crkvi Svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve
Prokuratori gradnje crkve Svete Marije duni su svakom majstoru koji radi na toj crkvi dati o Boiu jedan erek prasca ili tri karube folara; o Uskrsnuu Gospodnjem isto tako erek brava ili dvije karube folara, a na volju je prokuratorima hoe li to biti od crkvenih dobara; na Novu godinu za kolendavanje dat e dvanaest milijarensa.

117

LIBER PRIMUS

XXIX.
De officio vicarii
Officium vicarii domini comitis qui per tempora est in Ragusio, tale est: videlicet quia ipse debet ordinare omni die quod servientes domini comitis ponant mensam domini comitis ad prandium, et debet stare tantum quod dominus comes ponat se ad manducandum, si de voluntate domini comitis fuerit. Et quando dominus comes fecerit concionem plenariam et ipse steterit in pedibus rectis, vicarius tunc debet stare in rectis pedibus; et quando dominus comes se posuerit ad sedendum, tunc vicarius si voluerit potest sedere. Et si dominus comes vellet mittere vicarium ad aliquem hominem pro suo servicio et pro servicio1 Comunis, tunc vicarius tenetur ire in Ragusium vel in eius districtum. Et si ipse iret extra districtum Ragusii pro servicio2 domini comitis, tunc debet ire ad expensas3 ipsius domini comitis; et si iret pro negocio Comunis, tunc debet ire ad expensas Comunis. Et eciam in festo Natalis Domini, quando d. comes facit piscari Umbulam4, ipse vicarius debet ire cum piscatoribus, si non dominus comes preceperit ei. Et debet fideliter salvare omnes introitus Commitatus Ragusii et honorem civitatis. Et si aliquis beccarius vel piscator nolet dare racionem5 Commitatus, vicarius debet facere racionem5, et debet invitare tot angararios6 quod (sic) dominus comes preceperit ei pro servicio7 Comunis. Et debet dare vicarius ipse kallendas clericis. Et non potest esse testis vicarius in aliqua racione que procedat ad utilitatem Comitatus.

XXX.
De eo quod habet vicarius
Habeat vicarius qui per tempora fuerit de omnibus aptagi, de arboratico et de omnibus familiis, secundum antiquam consuetudinem, decimam partem; aptagi autem de uno yperpero inferius et totum moaticum sit ipsius vicarii. Et pro suo salario annuatim yperperos viginti tres, et omni die dominico a domino comite coxam unam de carnibus de beccaria. A piscatoribus eciam de lacertis vel suronibus, medietatem quantum dominus comes habuerit, videlicet quando dominus comes recipit sex pisces, vicarius ab eisdem recepit tres pisces; similiter et de gripo de angusiolis. Et si barca aliqua venerit cum teda, vicarius habeat eponem unum comunalem. Item de vacha de margarisio habeat corium1 et ubera vicarius ipse. Ab illis autem barcis que vadunt piscatum a porta Stagni versus ponentem cum retibus et stant per tres noctes, habeat a qualibet barca piscem unum salatum de comunalibus. Possit etiam vicarius custodire aquam Umbule2 per octo3 dies ante Epiphaniam4, et in vigilia facere eam piscari per se. Additum est quod vicarius teneatur solvere dacium de vino, et facere imprestitum, et solvere collectas sive avedaticum, sicut alii Raguseii.

118

KNJIGA PRVA

XXIX.
O slubi kneeva zamjenika
Ovo je sluba zamjenika gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku: svakog dana duan je narediti to e posluga gospodina kneza postaviti na trpezu gospodinu knezu za objed i duan je stajati dotle dok gospodin knez ne sjedne da blaguje, ako bude po volji gospodinu knezu. A kad gospodin knez bude drao opi zbor i sam bude stajao uspravno, tada je zamjenik duan stajati uspravno, a kad gospodin knez sjedne, tada i zamjenik, ako hoe, moe sjesti. Ako gospodin knez htjedne poslati zamjenika nekomu za svoju potrebu ili za potrebu Opine, tada je zamjenik duan ii u Dubrovnik ili u njegovu oblast. Ako bi pak iao izvan dubrovake oblasti za potrebu gospodina kneza, tada mora ii na troak samoga gospodina kneza; poe li pak radi opinskog posla, tada mora ii na troak Opine. Takoer, na Boi, kad gospodin knez naredi da se ribari u Ombli, sam zamjenik mora poi s ribarima ako mu gospodin knez i ne naredi. Isto tako mora vjerno uvati sve prihode Opine dubrovake i ast Grada. A ako koji mesar ili ribar odbije poloiti raun knetvu, zamjenik mora uiniti obraun i pozvati toliko tlanika (rabotara) za potrebe Opine koliko mu gospodin knez bude zapovjedio. I sam zamjenik mora dati dar klericima za kolendavanje. Zamjenik ne smije biti svjedok ni u jednom sporu koji se vodi u korist Opine.

XXX.
O onome to dobiva kneev zamjenik
Neka kneev zamjenik koji bude u slubi u to vrijeme, dobije od svih aptagi (sudskih pristojbi), od jarbolarine i od svih daa brodske posade, po starom obiaju, desetinu. Aptagi pak do jednog perpera i itav moatik (itna daa) neka pripadnu tom zamjeniku, a za svoju plau neka godinje dobiva dvadeset i tri perpera i svake nedjelje od gospodina kneza jedan but od mesa iz mesnice. Nadalje, od ribara, od lokarada i iruna polovicu onoga to dobije gospodin knez; naime, kad gospodin knez dobije est riba, zamjenik dobiva tri ribe; jednako tako od gripa za iglice. Ako bi, pak, koja barka dola s luevinom, neka zamjenik dobije jednu osrednju cjepanicu. Isto tako, od krave na raun mogoria neka taj zamjenik dobije kou i vime. Od onih pak baraka koje odlaze u ribolov mreama od Stonskih vrata prema zapadu i ostanu tri noi, neka po svakoj barci dobije jednu osrednju usoljenu ribu. Isto tako je zamjenik ovlaten zatititi (od ribarenja) vodu Omble osam dana pred Bogojavljenje i dan uoi Bogojavljenja narediti da se za njega u njoj lovi riba. Dodano je da je zamjenik duan plaati dau za vino, davati obvezni zajam i uplaivati namete ili porez, poput ostalih Dubrovana.

119

LIBER PRIMUS

XXXI.
De iure pitantarii
Notandum est quod pitantarius qui per tempora est in servicio Comunis Ragusii, debet habere de quacumque nave vel alio ligno que vel quod venit Ragusium cum frumento, blava et sale, et portat partem domino archiepiscopo, medietatem de tanto quantum recipit dominus archiepiscopus, secundum quod recipit sacristarius1 ecclesie2 Sancte Marie, tam de sale quam de frumento et blava. Et postea debet dividere pitantarius partem istam per medium in duas partes; unam partem recipit3 pitantarius in se, et aliam dividunt riparii inter se.

XXXII.
De officio ripariorum
Riparii qui per tempora sunt in servicio Comunis Ragusii, tenentur ire et facere omne servicium1 quod dominus comes preceperit eis, tam pro suo servicio quam pro servicio Comunis in civitate et districtu Ragusii. Et tenentur custodire et querere et2 manifestare omnes raciones domini comitis et comitatus Ragusii et Comunis; et eciam tenentur custodire omnes res contradictas que non debent venire ad civitatem Ragusii, ut non veniant. Et debent observare omnia precepta vicarii, que spectant ad utilitatem et honorem domini comitis et Comunis Ragusii.

XXXIII.
De eo quod recipiunt ripparii
Obtinebat actenus quod quilibet riparius habebat1 a Comuni pro suo sallario2 omni anno tres yperperos et unam sclavinam pro gonno; quod nos corrigentes ordinamus quod quilibet riparius habeat annuatim pro suo sallario a Comuni yperperos decem et nichil plus. Sostaticum de foresteriis sit comune inter omnes riparios, et illi foresterii dabunt eis sostaticum qui solvunt arboraticum; aptagi eciam a decem milliarensibus inferius est illius riparii cui datur. Et si riparius iverit ad ponendam crucem in vineis vel in terra, aut ad contradicendum, vel iverit extra Ragusium per comitatum causa vocandi aliquem ad placitum, habebit a tribus carubis inferius, secundum quod concordare poterit cum eo pro quo mittetur. Habebunt eciam3 ipsi riparii a qualibet nave vel ligno alio, que vel quod venit4 in Ragusio cum frumento vel blava vel sale, et portat partem domino archiepiscopo, tantum quantum habuerit pitantarius, et illud divident comuniter inter se. De vacha autem de margarisio5 habebunt capud et interiora.

120

KNJIGA PRVA

XXXI.
O pravu pitantara (predstojnika arsenala)
Treba napomenuti da pitantar koji u to vrijeme bude u slubi Opine dubrovake, ima dobiti od svakog broda ili drugog plovila koji stigne u Dubrovnik sa penicom, itom i solju, i daje dio gospodinu nadbiskupu, polovicu od onoga koliko dobiva gospodin nadbiskup, kako od soli tako od penice i ita, kao to prima sakristan crkve Svete Marije. A zatim je pitantar duan taj dio podijeliti popola na dva dijela; jedan dio dobiva pitantar za sebe, a drugi dio dijele zduri izmeu sebe.

XXXII.
O slubi zdura
Zduri, koji u to vrijeme budu u slubi Opine dubrovake, duni su ii i obavljati svaku slubu koju im odredi gospodin knez, kako za njegovu potrebu, tako za potrebu Opine, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti. Nadalje, duni su uvati, potraivati i prijavljivati sve prihode gospodina kneza, dubrovakog knetva i Opine; takoer su duni paziti da ne ue u Grad nita od zabranjenoga i nita to ne smije doi u grad Dubrovnik. Duni su izvravati sva nareenja kneeva zamjenika koja su na korist i ast gospodina kneza i Opine dubrovake.

XXXIII.
O onome to dobivaju zduri
Dosad je bilo propisano da svaki zdur godinje dobiva od Opine za plau tri perpera i jednu suknenu tkaninu za gunj, a mi to ispravljamo nareujui da svaki zdur dobiva godinje za svoju plau od Opine deset perpera i nita vie. Boravina pristojba stranaca neka pripadne zajedno svim zdurima, a boravinu pristojbu davat e im oni stranci koji plaaju jarbolarinu. Aptagi takoer do deset milijarensa pripadaju onome zduru koji ih ubere. A ako bi zdur poao postaviti kri u vinogradima ili na zemljitu, ili izrei zabranu, ili ako poe izvan Dubrovnika po kneiji da nekog pozove na parnicu, dobit e do tri karube ili manje, prema tomu kako se uzmogne nagoditi s onim za iju je stvar poslan. Zduri e takoer dobivati od svakog broda ili drugog plovila koji dou u Dubrovnik sa penicom, itom ili solju, i daju dio gospodinu nadbiskupu, toliko koliko dobije predstojnik arsenala, i to e izmeu sebe zajedniki podijeliti. Od krave, pak, od mogoria dobit e glavu i iznutricu.

121

LIBER PRIMUS

XXXIV.
De eo quod datur rippariis1 pro quolibet mandato
Mittebatur quandoque riparius pro vocando aliquo ad Curiam, qui si eum non inveniebat ad hoc, ut iterum eum quereret et vocaret2, sibi iterum satisfieri postulabat, quod3 molestium (sic) erat hominibus qui in Curia litigabant; quapropter statuimus quod pro quolibet mandato quod fecerit riparius ad Magnam Curiam in civitate, habeat follaros duos, et ad Parvam Curiam follarum unum; ita tamen quod si, receptis duobus follaris vel uno, non inveniat illum quem querit, et si4 non faciat ei mandatum, teneatur ire quocienscumque fuerit requisitus quousque faciat ei mandatum sine aliquo pagamento, et hoc si ille quem debet vocare fuerit in civitate.

Explicit liber primus, incipit secundus

122

KNJIGA PRVA

XXXIV.
O onome to se daje zdurima za svaki sudski poziv
Ponekad su zdura slali da pozove nekoga na sud; ako toga pritom nije naao, zahtijevao je da mu se ponovno plati da bi se ponovno traio i pozvao, a to je optereivalo ljude koji su na sudu vodili spor. Zbog toga nareujemo da za svaki sudski poziv to ga zdur urui za Veliki sud u Gradu, dobiva dva folara, a za Mali sud jedan folar; ipak pod ovim uvjetom: ako dobivi dva folara ili jedan, ne nae onoga koga trai i ne urui mu poziv, duan je ii onoliko puta koliko bude od njega zatraeno sve dok mu ne urui poziv, bez ikakve naknade, i to ako bi onaj koga mora pozvati bio u Gradu.
Zavrava prva knjiga, poinje druga.

123

LIBER SECUNDUS I.
Sacramentum domini comitis B
Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem, ad honorem Comunis Veneciarum et domini ducis, et raciones Comunis Ragusii bona fide salvabo. Et omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo. Et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Conscilii, vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificencias et balias quas habuerunt Veneti comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo, salvo sacramento quod iuravi eidem domino duci Veneciarum.

C
Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem ad honorem Ragusii et augmentum eius, et rationes Comunis Ragusii bona fide salvo. Omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo; et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Consilii vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificentias et balias quas habuerunt alii comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo.

124

KNJIGA DRUGA I.
Prisega gospodina kneza B
Ja, knez dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli tititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i po obiaju, na ast Opini mletakoj i gospodinu dudu, i da u poteno tititi probitke Opine dubrovake. I sprjeavat u sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji e se sklopiti, te zlodjela. I pravdu u jednako izvravati i ispunjavati prema jaima i prema slabijima. I s veinom u Vijeu ili sa Sudom, okupljenima na glas zvona, suzbijat u zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne u pomagati prijatelju, ni prijevarno koditi neprijatelju. Imat u sve poasti i ovlasti koje su Mleani kao dubrovaki knezovi imali u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve ovo u obavljati u skladu s prisegom koju sam poloio gospodinu dudu mletakom.

C
Ja, knez dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli tititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i obiaju, na ast Dubrovniku i njegovu napretku, i da u probitke Opine dubrovake poteno tititi. I sprjeavat u sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji e se sklopiti, te zlodjela. Pravdu u podjednako izvravati i ispunjavati prema jaima i prema slabijima. I s veinom u Vijeu ili sa Sudom, sazvanim na zvuk zvona, suzbijat u zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne u pomagati prijatelju ni prijevarno koditi neprijatelju. Imat u sve poasti i ovlasti koje su imali drugi knezovi dubrovaki u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve u ovo izvravati.

125

LIBER SECUNDUS

II.
Sacramentum militum sive sociorum domini comitis B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii; et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo, et ad melius quam potero consilium dabo salvo honore domini ducis et dicti domini comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credencias tenebo quas ipse dominus comes mihi preceperit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iavabo nec inimicium nocebo per fraudem, et servicium non tollam neque tolli faciam ad aiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercacionem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum ipso comite permansero ad suum servicium usque dum ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide et sine fraude.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii, et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo et ad melius quam potero consilium dabo, salvo honore comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credentias tenebo quas ipse dominus comes mihi precepit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et servicium non tollam neque tolli faciam ad adiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercationem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum comite permansero ad suum servicium usque ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide, sine fraude.

126

KNJIGA DRUGA

II.
Prisega zamjenika ili pomonika gospodina kneza B
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podravati i savjetovati gospodina kneza dubrovakoga; jednako tako titit u grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat u savjet, potujui ast gospodina duda i spomenutog gospodina kneza, a kad me taj gospodin knez zapita o neemu u Vijeu ili izvan Vijea, prihvatit u onaj prijedlog i dati onaj savjet koji se meni uini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju Opinom, bit u vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom dudom i ovdje na zboru u Dubrovniku. uvat u sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio uvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne u pomagati prijatelju niti prijevarno koditi neprijatelju. Ne u uzimati ni doputati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili nakodilo. I ne u se baviti trgovinom na dubrovakom podruju, osim onim to mi preostane od moje plae. Ostat u s tim knezom u njegovoj slubi dok bude upravljao Opinom, osim ako mi prestane davati plau koju mi je obeao. Svega u se ovoga, kako je reeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridravati.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podravati i savjetovati gospodina kneza dubrovakoga; jednako tako titit u grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat u savjet, potujui kneevu ast, a kad me taj gospodin knez zapita o neemu u Vijeu ili izvan Vijea, prihvatit u onaj prijedlog i dat u onaj savjet koji se meni uini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju Opinom, bit u vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom dudom i ovdje na zboru u Dubrovniku. I uvat u sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio uvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne u pomagati prijatelju niti prijevarno koditi neprijatelju. Ne u pak uzimati ni doputati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili nakodilo. Ne u se baviti trgovinom na dubrovakom podruju, osim onim to mi preostane od moje plae. I s knezom u ostati u njegovoj slubi dok bude upravljao Opinom, osim ako mi prestane davati plau koju mi je obeao. Svega u se ovoga, kako je reeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridravati.

127

LIBER SECUNDUS

III.
Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii B
Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum ducem Veneciarum et ad dominum comitem nostrum custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus racionibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate domini ducis ad honorem Veneciarum et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes raciones et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidanciam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini ducis Veneciarum et contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supra dicto sacramento cum aquibus (sic) companiis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compania fecero; imo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam companiam vel sciero faciendam, quam cicius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et raciones et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad comunitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel racionibus habet aliquid, manifestabo domini (sic) comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam cicius potero Comuni reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum Veneciarum et dabo operam quod ab omnibus observetur.

128

KNJIGA DRUGA

III.
Prisega vjernosti koju Dubrovani polau gospodinu mletakom dudu i knezu dubrovakom B
Priseem na sveta Boja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost gospodinu mletakom dudu i naemu gospodinu knezu, da u tititi njega osobno i sve to je njegovo i prava njegova knetva; da u ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat u mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneevinom, potujui vjernost gospodinu dudu na ast Venecije i spas Dubrovnika. Pomagat u mu odravati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneevine, i trudit u se da se ostvare svi probitci i prava. I ne u biti ni u jednoj udruzi ili zavjerenikoj druini ni po prisezi ni po sveanoj obvezi, ni po obeanju, ni na bilo koji nain protiv asti gospodina mletakog duda, i protiv asti naega gospodina kneza, i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao ovim gradom i njegovom kneevinom. A ako sam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjerenikoj druini, raskinut u je i ne u se nje pridravati, niti u kojoj drugoj zavjerenikoj druini poloiti prisegu ili obeanje; tovie, trudit u se da je razbijem ako doznam da neka zavjerenika druina ve postoji ili doznam da se ima osnovati, i otkrit u je gospodinu knezu im budem mogao. I kad gospodin knez zatrai od mene miljenje, dat u mu pravo i vjerno miljenje i rei mu istinu. I podravat u sve probitke i pravice i pravo u svemu to pripada Opini dubrovakoj. I sve to mi gospodin knez zapovjedi, potovat u i obeavam to u dobroj vjeri i bez himbe izvravati. A ako netko prisvoji neto od tih prava ili probitaka, prijavit u gospodinu knezu. A ako ja neto od toga dobijem, to prije budem mogao, vratit u Opini i vie ne u uzeti. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

129

LIBER SECUNDUS

C Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii


Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum comitem nostrum, custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus rationibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate ad honorem et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes rationes et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidantiam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supradicto sacramento cum aquibus (sic) compagniis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compagnia fecero; immo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam compagniam vel sciero faciendam, quam citius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et rationes et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad communitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel rationibus habet aliquid, manifestabo domino comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam citius potero Communi reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum et dabo operam quod ab omnibus observatur (sic).

IV.
Sacramentum iudicum B
Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscienciam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus comes noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel campanam Magni vel Parvi Conscilii (sic) audiero, ibo si non habuero iustum

130

KNJIGA DRUGA

C Prisega vjernosti koju ljudi polau dubrovakom knezu


Priseem na sveta Boja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost naemu gospodinu knezu, da u tititi njega osobno i sve to je njegovo i prava njegova knetva i da u ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat u mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneevinom, potujui vjernost na ast i spas Dubrovnika. Pomagat u mu odravati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneevine i trudit u se da se ostvare svi probitci i prava. I ne u biti ni u jednoj udruzi ili zavjerenikoj druini ni po prisezi ni po sveanoj obvezi, ni po obeanju ni na bilo koji nain protiv asti gospodina naega kneza i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao Gradom i njegovom kneevinom. A ako jesam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjerenikoj druini, raskinut u je i ne u se nje pridravati, niti u kojoj drugoj zavjerenikoj druini poloiti prisegu ili obeanje; tovie, trudit u se da je razbijem. Ako doznam da neka zavjerenika druina ve postoji ili doznam da se ima osnovati, to prije budem mogao otkrit u je gospodinu knezu. I kad gospodin knez zatrai od mene miljenje, dat u mu pravo i vjerno miljenje i rei u istinu. Podravat u probitke, pravice i pravo u svemu to pripada Opini dubrovakoj. Sve to mi gospodin knez zapovjedi, potovat u i obeavam da u to u dobroj vjeri, bez himbe izvravati; ako netko prisvoji neto od tih prava ili probitaka, prijavit u gospodinu knezu. Ako ja neto od toga dobijem, to prije budem mogao, vratit u Opini i vie ne u uzeti, i pridravat u se ugovora i truditi se da ga se svi pridravaju.

IV.
Prisega sudaca B
Ja, sudac dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. Ako ne budem znao obiaj, sudit u bez himbe i zle namisli po svojoj istoj savjesti. I ne u primiti nagradu, ni dati da se primi za postupke koje ja budem imao suditi, pa ako bi netko za mene primio, a ja za to doznao, pobrinut u se u dobroj vjeri i bez himbe da se to vrati. Ako me na gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika, pozove za potrebu Grada, ili ako ujem zvono Velikog ili Malog vijea, poi u ne budem li opravdano sprijeen. I o svemu to

131

LIBER SECUNDUS

inpedimentum. Et de omnibus quibus predictus d. comes vel qui erit in eius loco, interogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iusticia ad honorem comitis et pro salute civitatis. Et illud placitum quod idem dominus comes noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Preterea non dabo sentenciam alicui civi a quinque yperperis supra, nisi de sua licencia, sine ipso comite, vel qui in eius loco fuerit. Et credencias quas dictus dominus comes vel ille qui in loco eius erit, dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude. Et cum quibus sociis ero in iudicio uno vel cum duobus vel tribus vel pluribus de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem d. comes noster cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi, invenerit novam consuetudionem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et in facto de placitis si aliquid ego sciero pertinere predicto domino comiti, manifestabo ei racionem suam. Et cui data fuit occasio et per iusticiam exierit, nichil tollam ab ipso, et faciam ei fieri breve sentencie si pecierit, non recipiendo inde precium. Et donec ero iudex, bona fide sine fraude non ibo ad bibendum cum aliquo neque cum aliqua ullo modo per fraudem, nec eciam per ortos nec per tabernas. Hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de septembri quod erit, Deo dante, unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum comitem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem. Et ero fidelis domino duci Veneciarum usque dum vixero, et domino comiti nostro tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sive fidelitatis, et pactum quod cum domino duce Venetiarum habemus, observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.

C
Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscientiam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus rector noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel per campanam Magni vel Parvi Consilii, audiero, ibo si non habuero iustum impedimentum. Et de omnibus quibus predictus dominus rector vel qui erit in eius loco, interrogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iustitia ad honorem et pro salute civitatis. Et illud

132

KNJIGA DRUGA

me prije spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat u mu ispravan savjet bez himbe; bude li potrebno, trudit u se da se izvri pravda na ast kneza i sigurnost Grada. I onaj postupak koji mi isti na gospodin knez zabrani voditi za dobrobit Grada, ne u voditi dok mi on ne naredi da ga vodim. Osim toga, ne u izrei presudu iznad pet perpera vrijednosti nijednom graaninu bez samog kneza ili njegova zamjenika, osim s njegovim doputenjem. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, povjeri, drat u kako mi on ree, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s jednim, s dvojicom, trojicom ili s vie njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reeno, budem li siguran, ne u himbeno odgaati presudu. I ako isti na gospodin knez na savjet sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju neto doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, u svemu u suditi po tom obiaju u dobroj vjeri, bez himbe. I u pogledu postupaka, ako doznam da neto pripada prije spomenutom gospodinu knezu, oitovat u mu njegovo pravo. I komu bude dano sudsko sredstvo pa pravda bude na njegovoj strani, nita ne u uzeti i naredit u, ako zatrai, da mu se izda isprava o presudi, ne uzimajui za to naknadu. I dok budem sudac, u dobroj u vjeri i iskreno izbjegavati odlaenje na pie radi spletke s bilo kojim, s bilo kojom i na bilo koji nain, po vrtovima ili po krmama. Sve ovo naznaeno izvravat u u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, to e biti, ako Bog da, godinu dana. Niti u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi, osim ako o prije reenome drukije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. A ako bi koji mukarac ili ena preda me priveli neke koji bi u to vrijeme poinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smru ili sakaenjem, sudit u u dobroj vjeri po novom ili starom obiaju, prema poinjenom zlodjelu. I bit u vjeran gospodinu dudu mletakom dok budem iv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naem knezu prema odredbama kapitulara ili prisezi vjernosti, i pridravat u se ugovora koji imamo s gospodinom mletakim dudom, i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Ja, sudac dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. A ako ne budem znao obiaje, sudit u bez himbe i zle primisli po svojoj istoj savjesti. Ne u primiti ni dati primiti nagradu za postupke koje ja budem imao suditi, i ako bi netko za mene primio, a ja za to doznam, pobrinut u se u dobroj vjeri, bez himbe, da se to vrati. A ako me na gospodin knez (rektor), ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika pozove za stvar Grada, ili ako budem uo zvono Velikog ili Malog vijea, poi u ne budem li opravdano sprijeen. I o svemu to me spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat u mu ispravan savjet bez himbe, i bude li potrebno, trudit u se da se izvri pravda na ast i za sigurnost Grada. A onaj postupak koji mi gospodin na knez

133

LIBER SECUNDUS

placitum quod idem dominus rector noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Et credencias quas dictus dominus rector vel ille qui in loco eius erit dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude, et cum quibus sociis ero in iuditio, vel cum duobus vel tribus vel pluribus, de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem dominus rector noster cum consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de setembri quod erit, Deo danti (sic), unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum rectorem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem.

V.
Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii B
Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio, venire et dare rectum consilium secundum meam conscienciam, quocienscumque dominus comes1 noster vel ille qui in eius loco fuerit, me per sonitum campane vel per nuncium vocaverit, ad honorem predicti domini nostri ducis2 et domini nostri comitis vel illius qui in eius loco erit, et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam per fraudem. Et studiosus ero manutenere raciones dicti comitis et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem terre nostre. Et conscilium mihi datum in mandatis occultare per comitem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo forcium predicto domino comiti vel ei qui in eius loco fuerit quando me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino comite et maiore parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum comitem et maiorem partem Consilii. Et si dominus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum cum laudacione populi invenerit3 novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri4, et inde usque ad annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum comitem. Et si ivero in viagium

134

KNJIGA DRUGA

zabrani voditi radi dobrobiti Grada, ne u voditi dok mi ne naredi da ga vodim. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez ili onaj tko ga bude zamjenjivao povjeri, drat u kako mi on ree, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s dvojicom, trojicom ili vie njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reeno, ako budem siguran, neu prijevarno odgaati presudu. A ako isti na gospodin knez s Vijeem uvede novi obiaj, ili uvedenom obiaju neto doda, oduzme ili pak stari izmijeni, posve u suditi po tom obiaju, u dobroj vjeri, bez himbe. I sve ovo naznaeno obavljat u u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, to e, ako Bog da, biti godinu dana. Niti u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi, osim ako o prije reenome drukije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. Ako bi koji mukarac ili ena priveli preda me neke koji bi u to vrijeme poinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smru ili sakaenjem, sudit u u dobroj vjeri po novom ili starom obiaju prema poinjenome zlodjelu.

V.
Prisega vijenika Malog i Velikog vijea B
a, vijenik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli doi i dati ispravan savjet po svojoj savjesti kad god me na gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, pozove zvonom ili po glasniku na ast prije reenog naega gospodina duda i naega gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas nae domovine, i ne u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I ne u primiti ni prijevarno dopustiti da se primi novac. Predano u nastojati uvati prava kneza i Opine naega grada i mislit u i raditi oko spasa i asti nae zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi drati u tajnosti, drat u u tajnosti, i dat u potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatrai da izvrim pravdu. Podrat u, pomoi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veina u Vijeu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reeni gospodin knez i veina u Vijeu. A ako na gospodin knez s vijeem sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju togod doda ili oduzme, ili stari izmijeni, trudit u se da se to provede u djelo. Sve u ovo obavljati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije spomenuti na knez drukije odredi. A ako bih prije toga roka otiao na putovanje, u svemu sam i po

135

LIBER SECUNDUS

ante predictum terminum, in omnibus et per omnia tenear ut supra dictum est. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum, et pactum Veneciarum observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.

C Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii


Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia quod, quotienscunque venero ad consilia bona fide sine fraude et malo ingenio dabo bonum et rectum consilium secundum meam conscientiam1, ad honorem domini rectoris vel illius qui in eius loco erit et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam pro fraude. Et studiosus ero manutenere rationes dicti rectoris et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem nostre terre. Et consilium mihi datum in mandatis occultare per rectorem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo fortium predicto domino rectori vel ei qui in eius loco fuerit quando a me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino rectore et maiori parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum rectorem et maiorem partem Consilii. Et si dominus rector noster cum Consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad unum annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum rectorem.

VI.
Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus B
Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium crossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit,

136

KNJIGA DRUGA

svemu obvezan kako je prije reeno. Bit u vjeran gospodinu mletakom dudu dok budem iv i obvezan sam na vjernost naemu gospodinu knezu prema kapitularu na koji je njemu prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Ja, vijenik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u, koliko god puta doem u Vijee, u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, dati dobar i ispravan savjet po svojoj savjesti na ast gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas nae domovine. I ne u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I ne u primiti ni himbeno dopustiti da se prima novac. I predano u nastojati uvati prava kneza i Opine naega grada, i mislit u i raditi oko ugleda i asti nae zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi drati u tajnosti, drat u u tajnosti, i dat u potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatrai da izvrim pravdu. Podrat u, pomoi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veina u Vijeu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reeni gospodin knez i veina u Vijeu. A ako bi na gospodin knez uveo novi obiaj ili uvedenom obiaju neto dodao ili oduzeo, ili bi stari izmijenio, trudit u se da se to provede u djelo. Sve u ovo obavljati odsad do pune godine dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije reeni na knez drukije odredi.

VI.
Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima B
Ja, odvjetnik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiaju naega grada, one koji me pozovu za odvjetnika, i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u zastupati brata, urjaka, roaka, zeta ili neaka, bratova ili sestrina sina. I ne u prijevarno primati ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groa po postupku. I kad me na gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonom Velikog vijea,

137

LIBER SECUNDUS

vocaverit me per nuncium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini nostri ducis et domini comitis nostri predicti vel qui in loco eius fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi invenerint novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes raciones domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse dominus comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem, advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum, neque introducat falsum testimonium, neque committat aliquam fraudem ullo modo. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Addimus eciam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec debeant aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum crossum nec eciam cum eisdem comedere seu bibere.

C
Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium grossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit, vocaverit me per nuntium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini comitis vel qui in eius loco fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus dominus comes noster cum Consilio iudicum invenerit novam consuetudinem, vel in vetere consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes rationes domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse d. comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum neque introducat falsum testimonium neque committat

138

KNJIGA DRUGA

doi u ako ne budem opravdano sprijeen, i kad doem, dat u ispravan savjet na ast gospodina naega duda i gospodina naeg kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit nae domovine. Pruit u pomo reenom gospodinu knezu, ili onome tko ga bude zamjenjivao, da se izvri pravda. A ako dotini na knez s vijeem sudaca i razboritih ljudi i uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju togod doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, trudit u se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da drim tajnu, drat u je. I uvat u sva prava gospodina kneza i priopit u mu ih. A ako mi sam gospodin knez prethodno naredi da zastupam Opinu protiv druge stranke, zastupat u je u dobroj vjeri. I nikomu koga budem zastupao u postupku ne u savjetovati da lano prisegne, ni da dovede lanog svjedoka, ni da izvri, na bilo koji nain, kakvu prijevaru. Sve u to izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. I bit u vjeran gospodinu mletakom dudu dok budem iv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naemu knezu prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka; pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Dodajemo, isto tako, da nikakvim nainom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju ita primiti od onih to imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

C
a, odvjetnik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiaju naega grada, one koji me pozovu za odvjetnika. Ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u zastupati brata, urjaka, roaka, zeta ili neaka, bratova ili sestrina sina. I ne u himbeno primiti ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groa po postupku. I kad me na gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonu Velikog vijea, doi u ako ne budem opravdano sprijeen, i kad doem, dat u ispravan savjet na ast gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit nae domovine, i pruit u pomo spomenutom gospodinu knezu, ili onomu tko ga bude zamjenjivao, da se izvri pravda. Pa ako reeni na gospodin knez s vijeem sudaca uvede novi obiaj, ili starom obiaju togod dodaju ili oduzmu, trudit u se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da drim tajnu, drat u je i uvat u sva prava gospodina naega kneza i priopit u mu ih. I ako mi gospodin knez prethodno naredi da zastupam Opinu protiv druge stranke, zastupat u Opinu u dobroj vjeri. Nikome koga budem zastupao u postupku ne u savjetovati da lano prisegne ni da dovede lanog svjedoka, ni da izvri na bilo koji nain kakvu

139

LIBER SECUNDUS

aliquam fraudem ullo modo. Hec servabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Addimus etiam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec habere aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum grossum nec etiam cum eisdem comedere seu bibere.

VII.
Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones1 Comunis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero ad inquirendum omnes raciones2 Comunis3 ab uno denario crosso4 superius ab omnibus ubi sciero eas esse; et si habuero de Comune a denario crosso5 supra, d. comiti vel dicto Comuni reddam incontinenti, et illi qui habuerint et incontinenti noluerint Comuni reddere, quam cito potero d. comiti nostro dicam. Et tenebor similiter manifestare dicto Comuni, si sciero, ne aliquid seu aliqua teneat6 de possessionibus Comunis in civitate vel extra, prope vel longe, noviter aut longo tempore; et non tantum predicta manifestabo, set etiam studiose placitabo et operam dabo ut in Comune revertantur, vel quod sint ad voluntatem et mercedem d. comitis et sui Consilii; similiter si aliquis se obligavit cum cartis et sine cartis Comuni nostro, d. comiti manifestabo et ad eius voluntatem placitabo eos. Millesimo CCCX7, indicione octava, die XXII februarii, per d. Bartholomeum Gradonicum8, comitem Ragusii9, et per Minus et Maius Consilium declaratum fuit hoc statutum, quod advocatores Comunis habeant partem suam statim de condempnacionibus10 quas plaidabunt, que fuerint sentenciate11, que exigi debebunt et de quibus date fuerint bone12 plaarie13; de contumacibus nichil habere debent. Et de hiis omnibus que ex meo opere vel socii mei Comune nostrum recuperaverit, sive denarios sive aliquod mobile, habere debemus quadragessimum pro nostro studio et labore. Et similiter studiosus ero manifestare et recuperare omnes raciones14 quas sciero pertinere ad d. comitem; et quando d. comes vel qui in loco eius fuerit, fecerit me vocare ad Magnum Consilium, vel audiero Maioris Consili campanam, quam cicius15 potero veniam. Hec omnia observabo a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sina fraude. Et si d. comes cum16 Consilio et populo adiunxerit mihi vel minuerit aliquid, omnia tenebor ducere ad effectum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur17.

140

KNJIGA DRUGA

prijevaru. Sve u to izvravati od sada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. Dodajemo takoer da nikakvim nainom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju ita primiti od onih koji imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

VII.
Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potrauju i pokreu parnice o svim opinskim prihodima
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano potraivati sve opinske prihode od jednoga groa navie od svih kod kojih doznam da se nalaze, a ako od opinskoga dobijem vie od groa, odmah u vratiti gospodinu knezu ili spomenutoj Opini, a one koji dobiju, i ne budu htjeli odmah vratiti Opini, prijavit u naemu gospodinu knezu im budem mogao. Jednako tako, bit u duan prijaviti naoj Opini doznam li da netko ili neka dri neto od opinskih posjeda u Gradu ili izvan njega, u blioj ili daljoj okolici, odskora ili odavna. I ne samo da u prije spomenuto prijaviti nego u takoer odmah pokretati parnice i truditi se da se to vrati Opini, ili da bude na volju i na raspolaganje gospodinu knezu i njegovu Vijeu. Isto tako, ako se netko obvee, s ispravom ili bez nje, naoj Opini, prijavit u gospodinu knezu i po njegovoj volji pokrenut u parnicu protiv takvih. Godine 1310., osme indikcije, dana 22. veljae, gospodin Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, te Malo i Veliko vijee proglasili su ovu odredbu da opinski odvjetnici dobiju odmah svoj dio od osuda u parnicama koje su pokrenuli a koje su presuene, spremne za ovrhu i u kojima su bila dana jamstva. Od onih koji se oglue na sudski poziv, ne dobivaju nita. Od svega ovoga to naa Opina stekne mojim i moga druga radom, bilo novac ili neku pokretninu, trebamo za svoj trud i posao dobiti etrdesetinu. Jednako tako, predano u nastojati prijaviti i utjerati sva prava za koja doznam da pripadaju gospodinu knezu. I kada me gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, dade pozvati u Veliko vijee, ili kad ujem zvono Velikog vijea, doi u to prije budem mogao. Sve u to izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, poteno, bez himbe. A ako gospodin knez s Vijeem i pukom ovome neto doda ili oduzme, sve u biti obvezan provesti u djelo. (Samo u B:) I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

141

LIBER SECUNDUS

VIII.
Sacramentum illorum1 qui sunt supra salem2 ad comparandum eum pro Comuni
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus super facto salis ad comparandum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si aliquis fecerit contra hoc3 ordinamentum salis, et si aliquem contra4 hoc invenero facientem, quam cicius5 potero d. comiti manifestabo. Et tollam sacramentum nauclerio de omnibus lignis que venerint in portum Ragusii cum sale, vel studebo quod comes ei tollat consuetum sacramentum de facto salis, et totum salem quem comparabo ero studiosus dare eum camerario qui vendit salem pro Comuni. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide sine fraude dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur. Et ea que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo. Et rectam ac puram racionem6 faciam in omnibus et per omnia, tam de introitu, quam de exitu, comiti nostro vel cui mihi ordinaverit, quocienscumque ipse voluerit. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum.7

IX.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni
Iuro ad sancta Dei evangelia quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus super facto salis ad vendendum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si quis fecerit contra hoc ordinamentum salis, et si aliquem contra hoc invenero facientem, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo. Et omnes denarios de introitu salis bona fide salvabo, et ubi preceperit eos d. comes dare cum tribus consiliariis vel inde supra, dabo, et a decem yperperis inferius, dabo ubi ipse mihi preceperit. Et de tota pecunia que pro hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec de ipsa alicui comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur; et que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo, et rectum (sic) ac puram racionem3 faciam in omnibus et per omnia tam de introitu, quam de exitu salis d. comiti vel cui4 ei placuerit cum eo esse, quocienscumque ipse comes inde mihi

142

KNJIGA DRUGA

VIII.
Prisega onih koji su zadueni da nabavljaju sol za Opinu
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe, biti predan u poslu oko nabave soli na korist Opine dubrovake, i predano u istraivati nije li tko prekrio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je kri, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao. I uzet u prisegu od nokjera svih plovila koja uplove u dubrovaku luku sa soli ili u se pobrinuti da knez od njih primi uobiajenu prisegu o soli. Svu pak sol koju budem nabavio, predano u nastojati dati komorniku koji prodaje sol u ime Opine. A kada budem pozvan u Vijee zvonom Velikog vijea, doi u i bit u obvezan u dobroj vjeri, bez himbe, dati ispravan savjet kao to su duni ostali vijenici. Izvravat u ono to gospodin knez sa sucima, Vijeem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti. I poloit u toan i ist raun o svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, naem gospodinu knezu ili komu mi naredi, koliko god puta bude htio. Sve u to izvravati poteno, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naem sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka.

IX.
Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za Opinu
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, biti predan u poslu oko prodaje soli na korist Opine dubrovake i predano u istraivati nije li tko prekrio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je prekrio, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao. I sav novac od prihoda soli poteno u uvati, a svaki iznos vei od deset perpera predat u ondje gdje mi naredi gospodin knez s trojicom ili vie vijenika, a od deset perpera manje predat u gdje mi on sam naredi. I od svega novca koji mi u ovoj slubi doe u ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega ikomu pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za one namjene radi kojih sam postavljen. A kada budem pozvan u Vijee zvonom Velikog vijea, doi u i bit u obvezan poteno dati ispravan savjet kao to su duni i ostali vijenici. I to gospodin knez sa sucima, Vijeem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti, potovat u. I poloit u toan i ist raun u svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, od soli naem gospodinu knezu ili onomu koga on odabere za pomonika, koliko god me puta sam knez

143

LIBER SECUNDUS

dederit noticiam. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur5.

X.
Sacramentum custodium (sic) noctis
Iuro ad evangelia sancta Dei bona fide sine fraude custodire civitatem nostram et galeas et burgum, et nec amicum iuvabo1 nec inimicum nocebo per fraudem. Et si aliquam tabernam post sonitum tercie campane apertam invenero, dabit yperperum unum, et in mane cito manifestabo d. comiti; et si aliquem invenero cum armis, queram arma, que si non dederit, dicam d. comiti et dabit yperperos quinque2 et arma. Et si aliquem invenero sine lumine et sine armis, dabit yperperum unum; et si latronem invenero, ad meum posse ipsum capiam et salvabo et dabo eum d. comiti; et si invenero in eo furtum, accipiam ipsum et dabo3 d. comiti, et si cognovero eum, dicam comiti. Et si aliquis socius meus fecerit aliquod malum vel aliquam4 fraudem, cito manifestabo eum d. comiti. Et vinum5 quod non solverit dacium, si potero, aprehendam illud et tollam ipsum; et eciam9 saumerios et homines qui vinum adduxerint6 aprehendam et tenebo illos et in mane dicam d. comiti, et medietatem de illo vino habebo. Et omnia victualia que in nocte vel in die portaverit aliquis homo contra ordinem, aprehendam illa victualia et hominem qui ea portaverit, et adducam7 d. comiti illum, et dabit unum yperperum; et de illis victualibus habebo medietatem, et de yperpero habebo quartam de yperpero. Et si videro aut certe intellexero quod aliquis vel aliqua vendat panes, dicam d. comiti, et illud quod d. comes mihi adiunxerit vel minuerit, observabo; et si aliquem sciero vendere in domo victualia, dicam d. comiti. Et de isto banno habebo quartam partem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur8. Et eciam9 si vinum de foris adductum videro, dicam d. comiti; et si aliquam rem videro que sit contra honorem d. comitis et Comunis Ragusii, quam cicius10 potero d. comiti manifestabo, et dabo operam efficaciter inde facere iusticiam.

144

KNJIGA DRUGA

o tome obavijesti. Sve u to izvravati poteno, bez himbe, odsada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. (Samo u C: Na ast nepodijeljenoga Trojstva i blaenoga Vlaha, naega zatitnika, i za napredak i dobrobit Dubrovnika.)

X.
Prisega nonih uvara
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, uvati na grad, galije i predgrae i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. Naem li koju krmu otvorenu nakon treeg zvona, platit e jedan perper i rano ujutro prijavit u gospodinu knezu, a ako zateknem nekoga s orujem, zatrait u oruje, a ako ga ne preda, prijavit u gospodinu knezu, pa e platiti pet perpera i predati oruje. A ako zateknem koga bez svjetiljke i bez oruja, platit e jedan perper. A ako zateknem lupea, uhvatit u ga budem li mogao, zadrati i predati gospodinu knezu; ako u njega naem ukradeno, to u oduzeti i predati gospodinu knezu, a ako ga prepoznam, prijavit u knezu. Poini li kakvo nedjelo ili prijevaru koji moj drug, odmah u ga prijaviti gospodinu knezu. I vino za koje ne bude plaen porez, ako budem mogao, zaplijenit u i oduzeti. Nadalje, uzaptit u tovarnu stoku i uhititi ljude koji dovezu vino i zadrat u ih, a ujutro u obavijestiti gospodina kneza, te u od toga vina dobiti polovicu. I zadrat u sve namirnice koje netko danju ili nou protupropisno donese, a i ovjeka koji ih donese, i privest u ga gospodinu knezu, i platit e jedan perper; od tih namirnica dobit u polovicu, a od perpera pripast e mi etvrtina. Ako opazim ili pouzdano doznam da netko prodaje kruh, prijavit u gospodinu knezu, a ono to mi gospodin knez doda ili umanji, potovat u. A ako doznam da netko doma prodaje namirnice, prijavit u to gospodinu knezu i od te u globe dobiti etvrtinu. Svega u se ovoga pridravati poteno, bez himbe. (B:) I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Jednako tako, ako primijetim vino dovezeno izvana, prijavit u gospodinu knezu, a zapazim li neto to je protiv asti gospodina kneza i Opine dubrovake, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao i nastojat u da se u tom pogledu uspjeno izvri pravda.

145

LIBER SECUNDUS

XI.
Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus stare super factum de omnibus mensuris et pesis, et de modio pegule et calcine, nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et secundum ordinem quem precepit mihi d. comes noster cum suo Consilio faciam. Et si apud aliquem invenero falsam mensuram et pesam et modium calcine et pegole minorem illo qui datus fuerit, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo, et solvet bannum yperperum unum, et perdet2 ipsas mensuras et pesas. Et de tota illa peccunia que pro hoc officio ad manus suas venerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitatem pro quibus antepositus sum, et quam cicius1 potero dabo eam d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit; et raciones3 omnes quas sciero pertinere ad d. comitem vel ad Comune civitatis Ragusii, dicto d. comiti manifestabo. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum4.

XII.
Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie1 Sancte Marie
Ego procurator et antepositus laboreriis nostre matris ecclesie1 S. Marie, iuro ad evangelia sancta Dei, et ad honorem Beatissime Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum, quod ab hodierna die in antea usque dum permansero in hoc officio2, quod ero studiosus in laboreriis que videro esse necessaria et magis conveniencia ad utilitatem eiusdem ecclesie3 fieri faciam studiose, et cum minori precio quam potero, et scribam et faciam scribere omnes expensas ecclesie3 vel alias, si fecero de precepto d. comitis nostri et sui Consilii. Et de omnibus et per omnia que recepero, et etiam que expendidero, faciam rectam et iustam racionem4 d. comiti, et cui sibi placuerit, duabus vicibus in anno vel pluribus ad voluntatem eiusdem d. comitis; et de tota illa peccunia5 que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et illud quod d. comes noster cum Magno Consilio et cum Curia et sonitu campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude6 et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;

146

KNJIGA DRUGA

XI.
Prisega nadstojnika utega i mjera
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano nadgledati sve mjere i utege i spud za smolu i vapno. Ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, i postupat u prema odredbi koju mi naredi gospodin na knez sa svojim Vijeem. Naem li u nekoga lanu mjeru i uteg, a spud za vapno i smolu manji od propisanoga, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao, i platit e globu jedan perper te ostati bez tih mjera i utega. Od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od toga ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen, i predat u ga, to prije budem mogao, naem gospodinu knezu ili onomu komu mi on naredi. I sve u prihode za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu ili Opini grada Dubrovnika, prijaviti spomenutom gospodinu knezu. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Sve u to obavljati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana.

XII.
Prisega prokuratora gradnje crkve Svete Marije
Ja, prokurator i nadstojnik gradnje nae majke crkve Svete Marije, priseem na sveta Boja evanelja i na ast Preblaene Djevice Marije i blaenoga Vlaha, biskupa i muenika Bojega, i svih svetih, da u se od dananjeg dana ubudue dok budem u ovoj slubi predano skrbiti za radove za koje uvidim da su potrebni i da vie odgovaraju koristi te crkve. Odgovorno u nastojati da se oni izvedu, i to po to nioj moguoj cijeni. Biljeit u i pobrinuti se da budu zabiljeeni svi crkveni i ostali trokovi to ih uinim po nareenju naega gospodina kneza i njegova Vijea. A o svemu i za sve to primim i to potroim, poloit u toan i ist raun gospodinu knezu, ili nekomu koga on odredi, dvaput ili vie puta u godini, po volji samoga gospodina kneza. Od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen. Potovat u ono to ovome doda ili oduzme gospodin knez s Velikim vijeem i sa Sudom okupljenim na glas zvona. Sve u ovo izvravati poteno i bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s

147

LIBER SECUNDUS

et pactum Veneciarum observabo, et dabo operam quod ab omnibus observetur7. Currente8 anno Domini MCCCIX9, indicione10 VII11, die sexto intrante mense ianuario, tempore nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, cum consensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione12 ad sonum campane more solito in Platea congregata, statutum fuit et firmatum et additum huic Statuto, quod de introitibus Sancte Marie qui incantantur per Comune, medietas possit accipi mutuo per d. comitem, qui per13 tempora fuerit et suum Consilium, ad faciendum turres et fortiliias14 in muro civitates, et tantum plus medietate quantum necesse videbitur d. comiti et suo Consilio pro turribus et fortiliiis faciendis. Et de dictis denariis qui accpientur de dictis introitibus et de aliis qui exigentur de ipsis introitibus de tempore preterito, d. comes qui est et qui per tempora fuerit, nec per se nec per aliquod Consilium aliqua causa vel racione non possit accipere nec expendere in aliquo facto, nisi predictis15 turribus et fortiliiis faciendis. Si vero contingeret quod in ecclesia16 S. Marie fieret aliquod necessarium laborerium, et ad hoc non sufficeret medietas introitus que ei dimittitur, quod d. comes et Commune teneatur dare ad dictum laborerium ecclesie17 de medietate quam debet accipere et de aliis denariis Comunis Ragusii, quantum neccesse18 fuerit pro dicto laborerio faciendo.

XIII.
Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones1 Sancte Marie
Ego procurator et antepositus negociis nostre matris ecclesie2 S. Marie, iuro ad sancta Dei evangelia, et ad honorem Beatissime3 Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum quod ab hodierna die in antea usque dum permansero4 in hoc officio, quod ego ero studiosus excutere omnes raciones5 que pertinent ad eclesiam S. Marie, parvas vel magnas, novas et veteres, et omnia que recipero vel alius pro me receperit, scribam vel faciam scribere recta mente per ordinem. Et omnes expensas quas fecero in utiliatem eiusdem ecclesie similiter faciam scribere vel scribam; et de omnibus et per omnia que recipero et que expendidero, faciam rectam et iustam racionem6 d. comiti vel cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Et eciam7 de ipsa pecunia inprestabo ad voluntatem Communis Ragusii quantum mihi preceperit, et ubi dixerit d. comes per Maius Consilium et per Curiam et cum sonitu campane, et illud quod inprestavero ero studiosus rescutere9 bona fide sine fraude ad meum posse; et illud quod d. comes noster cum Magno consilio et cum Curia et sonitu10 campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo in totum. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non faciam11 aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro

148

KNJIGA DRUGA

Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Tekue godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijenja, u vrijeme plemenitog mua gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, pristankom i voljom Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiaju na glas zvona, odreeno je, potvreno i dodano ovom zakonu: neka od prihoda Svete Marije koje Opina stavlja na javnu drabu, knez koji bude u to vrijeme i njegovo Vijee mogu pozajmiti polovicu za izgradnju kula i utvrda na gradskim zidinama, i onoliko vie od polovice koliko gospodin knez i njegovo Vijee prosude potrebnim za izgradnju kula i utvrda. A od dotinog novca koji e se primiti od spomenutih prihoda, te od ostaloga to e se potraivati od prijanjih, ni sadanji gospodin knez ni onaj koji bude u to vrijeme ne smije ni sam ni preko kojeg Vijea iz bilo kojeg povoda ili razloga uzeti i potroiti za to drugo, osim za izgradnju prije spomenutih kula i utvrda. Dogodi li se pak da se na crkvi Svete Marije izvodi neki nudan rad i za nj ne bude dostatna polovica prihoda to joj se ostavlja, duni su knez i Opina dati za rad na crkvi od polovice koju imaju primiti i od ostalog novca Opine dubrovake, koliko bude potrebno da se obavi ta gradnja.

XIII.
Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i rauna Svete Marije
a, prokurator i nadstojnik poslova nae majke crkve Svete Marije, priseem na sveta Boja evanelja i na ast Preblaene Djevice Marije i blaenoga Vlaha, biskupa i muenika Bojeg, i svih svetih, da u od dananjeg dana ubudue dok budem u ovoj slubi odgovorno naplaivati sve raune koji pripadaju crkvi Svete Marije, male i velike, nove i stare. Sve to primim ja, ili drugi umjesto mene, biljeit u i uznastojati da bude zabiljeeno tono po redu. Jednako u se tako skrbiti da se zapiu svi trokovi koje uinim u korist te crkve ili u ih sam zapisati, a o svemu i za sve to primim i to potroim, poloit u toan i ist raun gospodinu knezu, ili onomu komu on ushtjedne, dva ili vie puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. Isto tako, od toga novca pozajmit u po volji Opine dubrovake koliko mi naredi i gdje mi ree gospodin knez preko Velikog vijea i Suda (okupljenih) na glas zvona. Ono to pozajmim nastojat u poteno utjerati bez himbe, prema svojim mogunostima. I ono to mi na gospodin knez s Velikim vijeem i sa Sudom (okupljenim) na glas zvona doda ili oduzme mojim zadaama, izvrit u u cijelosti. I od svega onog novca to u ovoj slubi doe u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega komu pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam

149

LIBER SECUNDUS

quibus antepositus sum. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad unum annum vel ad complementum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12. Curente13 anno Domini MCCLXXXXI14, die X15 intrante mense16 novembris, per nobilem virum d. Andream Dandulo, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, ordinatum et firmatum fuit, quod procuratores ecclesie2 S. Marie, qui erunt per tempora, per sacramentum teneantur exigere omnes introitus et reditus17 dicte ecclesie2 quod erit ad exigendum suo tempore, et non dimittere aliis procuratoribus18 qui veniunt post eos, aliquid ad exigendum de eo quod exigi debuerit suo tempore, et hoc sub pena et banno yperperorum X19 pro quolibet, et advocatores Comunis teneantur ipsos procuratores placitare si contrafecerint20 predicta. Curente anno Domini MCCCIX21, die X22 mensis februarii, per nobilem virum Andream Dauro, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, captum fuit et firmatum, quod procuratores Sancte Marie qui sunt et qui per tempora erunt teneantur in fine quorumlibet trium mensium, per eorum sacramentum venire ad d. comitem et suum Minus Consilium, et eos instanter requirere et rogare quod audiant raciones ecclesie S. Marie, et in singulis terminis supradictis debeant et teneantur dicti procuratores facere d. comiti et suo Consilio iustam et rectam racionem23 de omnibus introitibus et redditibus, ac debitis et expensis ecclesie S. Marie, in pena de perperis24 V pro quolibet vice, et advocatores Comunis teneantur eos placitare si contra predicta fecerint.

XIV.
Sacramentum pitantarii et custodum arsane
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio custodiam et manutenebo omnes res que ad manus meas pervenerint de Comune Ragusii, tam parvas quam magnas, pertinentes ad arsanam, et diligenter operabor et operari faciam, tam in galeas quam in galiones et omnia alia ligna Comunis Ragusii et Comuni pertinencia1; et in omni alio opere quod pertinet vel pertinebit ad Comune Ragusii, non accipiens inde maius precium quam consueverant habere illi qui ante me fuerunt in officio de arsana, et ullo modo vel ingenio non dabo neque dare faciam aliquam rem dono, precio, neque inprestito de dicto Communi Ragusii, nisi hoc fecero de precepto d. comitis vel de eius certo nuncio2, et si de eius precepto aliquid dedero studiosus ero repetere et custodire, ut predictum est. Preterea si sciero quod si aliquis habeat vel habebit aliquid de Communi3 Ragusii, quam cicius4 potero recuperabo, et si per me recuperare non potero, studiose dicam d. comiti vel illi qui in eius loco fuerit.

150

KNJIGA DRUGA

postavljen. Sve u ovo obavljati poteno odsad godinu dana ili dok se navri puna godina od vremena kada gospodin knez pone upravljati. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Tekue godine Gospodnje 1291., dana 10. studenoga, plemeniti mu gospodin Andrija Dandolo, knez dubrovaki, i njegovo Malo vijee odredili su i potvrdili: duni su prokuratori crkve Svete Marije, koji budu u to vrijeme, pod prisegom utjerivati sve prihode i dohotke dotine crkve. Morat e ih utjerivati u propisano vrijeme, a ne ostavljati drugim prokuratorima koji dolaze iza njih da utjeruju neto to je trebalo utjerati u njihovo vrijeme, i to pod prijetnjom kazne i globe od deset perpera za svakoga, a opinski odvjetnici duni su pokrenuti postupak protiv tih prokuratora ako prekre to je prije reeno. Tekue godine Gospodnje 1309., dana 10. mjeseca veljae, plemeniti mu Andrija Dauro, knez dubrovaki, i njegovo Malo vijee prihvatili su i potvrdili: prokuratori Svete Marije, sadanji i budui, obvezni su svaka tri mjeseca prema svojoj prisezi doi gospodinu knezu i njegovu Malom vijeu i usrdno zahtijevati i moliti da pregledaju raune crkve Svete Marije, i u svakom pojedinom gore reenom roku spomenuti su prokuratori duni i obvezni poloiti gospodinu knezu i njegovu Vijeu ispravan i toan raun o svim prihodima i dohotcima, ali i o dugovima i trokovima crkve Svete Marije, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga svaki put, a opinski odvjetnici obvezni su protiv njih pokrenuti postupak ako prekre to je prije reeno.

XIV.
Prisega predstojnika i uvar arsenala
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe i zle namisli, uvati i odravati sve stvari Opine dubrovake koje dou u moje ruke, kako male, tako velike, koje pripadaju arsenalu. Marljivo u raditi i zahtijevati da se radi i na galijama i na galijunima i svim ostali plovilima Opine dubrovake a koja pripadaju Opini; i na svakom drugom poslu koji se odnosi ili e se odnositi na Opinu dubrovaku, ne primajui za to plau veu od one koju su obiavali dobivati oni koji su prije mene bili na slubi u arsenalu. Nikakvim nainom ni izgovorom ne u dati ni dopustiti da se dade bilo koja stvar Opine dubrovake, kao dar, nagrada ili na posudbu, osim ako to uinim po nareenju gospodina kneza ili njegova pouzdanog glasnika. Dadem li to po njegovu nareenju, pobrinut u se da se to vrati i uva kako je prije reeno. Osim toga, ako doznam da netko ima ili e imati neto od vlasnitva Opine dubrovake, vratit u to to prije budem mogao, a ako sam ne budem mogao vratiti, savjesno u to prijaviti

151

LIBER SECUNDUS

Et omnia precepta et ordinamenta que d. comes mihi fecerit, vel precipiendo mihi miserit per se et suum Consilium, observabo bona fide. Sciendum namque est quod habere debeo pro meo salario annuatim yperperos decem, medietatem a principo anni, et aliam medietatem in fine medii anni, et omnes alios redditus et honorificencias quas consuevit habere Iohannes Temcula. Hec omnia observabo usque dum dictus comes erit in regimine Ragusii vel aliquis loco eius, nisi remanserit pro eo et suo Consilio. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comune Ragusii sibi iuratum5.

XV.
Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam1 pertinentem Comuni
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus inquirere et excutere omnes raciones Comunis quas habebo in noticiam per me seu per d. comitem, et eciam per omnes alios a quibus potero habere noticiam, et ipsam pecuniam salvabo ad utilitatem Comunis Ragusii, et nulli de ipsa pecunia dabo, nisi de precepto d. comitis et Minoris Consilii civitatis, excepto quod si ipse d. comes preceprit mihi dare, dabo a decem yperperis inferius, semel tantum toto tempore sui regiminis expendendis pro utilitate Comunis, si eos habuero; et cetera necessaria expendere per2 se solum non possit, sed cum voluntate dicti Minoris Consilii. Et nullo3 modo vel ingenio de ipsa pecunia pertinente Comuni fraudabo; et omnes raciones4 quas sciero pertinere ad d. comitem, ei quam cito potero manifestabo. Et omnia que d. comes cum Consilio et Curia ad sonitum campane congregata, mihi in hoc sacramento addere vel diminuere voluerit, per omnia tenebo. Et racionem de introitu et exitu faciam quocienscumque5 mihi d. comes preceperit, et cuicumque d. comiti placuerit, ad voluntatem eius. Hec omnia attendam bona fide, non amicum iuvando nec inimicum nocendo per fraudem, hinc usque ad annum6 vel ad complimentum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.

152

KNJIGA DRUGA

gospodinu knezu ili onomu koji ga bude zamjenjivao. I sve zapovijedi i naredbe koje mi gospodin knez izda, ili mi ih sam sa svojim Vijeem poalje kao zapovijed, u dobroj u vjeri izvravati. Neka se pak zna da za svoju plau trebam dobiti godinje deset perpera, polovicu na poetku godine, a drugu polovicu krajem polugodita, i sve ostale prihode i poasti to ih je obiavao imati Ivan Temkula. Sve u to izvravati dok spomenuti knez bude upravljao Dubrovnikom, ili netko mjesto njega, osim ako od toga odustane on i njegovo Vijee. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka.

XV.
Prisega blagajnika koji primaju novac to pripada Opini
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe, predano potraivati i utjerivati sve opinske prihode za koje doznam sam ili od gospodina kneza, a i od svih ostalih od kojih budem mogao doznati. Taj u novac uvati na korist Opine dubrovake, i od tog novca nikome neu dati, osim po nareenju gospodina kneza i Malog vijea Grada. Jedino ako mi sam gospodin knez zapovjedi da dadem, dat u deset perpera ili manje, samo jednom za itavo vrijeme njegove uprave da se utroi u korist Opine, ako ih budem imao, a za ostale potrebe ne smijem sam troiti, nego s privolom spomenutog Malog vijea. I ni na koji nain ni s kakvim izgovorom ne u pronevjeriti nita od tog novca koji pripada Opini, i sve raune o dohotku za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu, prijavit u to prije budem mogao. Posve u izvravati sve to mi gospodin knez s Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, u ovoj prisezi ushtjedne dodati ili oduzeti. I polagat u raun o prihodu i rashodu koliko god mi puta gospodin knez zapovjedi i komu god on po svojoj volji odredi. Sve u to izvravati poteno ne pomaui prijevarno prijatelju niti kodei neprijatelju, odsad godinu dana, ili dok se ne navri puna godina od vremena kad gospodin knez pone upravljati. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

153

LIBER SECUNDUS

XVI.
Sacramentum vicarii B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. ducis Veneciarum et d. comitis Ragusii; et raciones ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua racione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua racione alicuius debiti, sine dilacione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes raciones Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a comiti Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et eciam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quas consuerunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interrogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licencia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. comitis Ragusii; et rationes ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua ratione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua ratione quam pro ratione alicuius debiti, sine dilatione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes rationes Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a Comunitati Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et etiam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum

154

KNJIGA DRUGA

XVI.
Prisega kneeva zamjenika B
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju slubi zamjenika, na ast gospodina mletakog duda i gospodina kneza dubrovakog; i marljivo u istraivati sva prava spomenutog kneza i, to prije budem mogao, priopit u ih gospodinu knezu, pa u ona koja mu pripadaju s velikom pomnjom utjerati i nita mu ne u prikriti ni zatajiti, nego u mu, to prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez ree da plijenim, kako za njegov raun tako i za raun nekog duga, plijenit u bez odgaanja i krzmanja, postojano, na nain i priliku kako on zapovjedi. Osim toga, skrbit u se o svim opinskim pravima i kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poaljem tlanike, poslat u ih. Neka se pak zna da od Opine dubrovake imam dobiti plau odobrenu u Statutu, a i od svega to prijavim gospodinu knezu ili to po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu te sve ostale poasti i prihode to su ih obiavali imati drugi kneevi zamjenici. Gospodinu knezu u o svemu o emu me upita, rei istinu, i izvan granica ove zemlje ne u izlaziti, osim s doputenjem reenoga gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neto narediti u veem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve u ovo obavljati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrenje). I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. Pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju slubi zamjenika, u ast gospodina kneza dubrovakog; i marljivo u istraivati prava spomenutog kneza i, to prije budem mogao, priopit u ih gospodinu knezu, a ona koja mu pripadaju, s velikom u pomnjom utjerivati i nita mu ne u prikriti ni zatajiti, nego u mu, to prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez rekne da plijenim, kako za njegov raun, tako i za raun nekog duga, plijenit u postojano, bez odgaanja i krzmanja na nain i priliku kako on zapovjedi. Osim toga skrbit u se o svim opinskim pravima i, kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poaljem tlanike, poslat u ih. Neka se pak zna da od Opine dubrovake imam dobiti plau odobrenu u Statutu, a i od svega to prijavim gospodinu knezu, ili

155

LIBER SECUNDUS

rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quos consueverunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licentia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum.

XVII.
Sacramentum ripariorum B
Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. duci Veneciarum et d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quemcumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et raciones custodiam, et quam cito potero ei manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, usque dum in hoc officio permansero. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quecumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et rationes custodiam, et quam cito potero manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude usque dum in hoc offitio permansero.

156

KNJIGA DRUGA

to po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu, te sve ostale poasti i prihode koje su obiavali imati drugi kneevi zamjenici. Gospodinu knezu u o svemu o emu me upita, rei istinu, i ne u izlaziti izvan granica ove zemlje, osim s doputenjem gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neto narediti, u veem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve u to obaviti u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrenje).

XVII.
Prisega zdur B
Priseem na sveta Boja evanelja da u dok sam iv biti vjeran gospodinu mletakom dudu i gospodinu knezu dubrovakom dok on bude upravljao Gradom, i pokoravat u se svim njegovim zapovijedima i plijenit u, s njegovim zamjenikom ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez, njegov zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I rei u mu istinu o svemu o emu me upita, i sva u njegova prava i probitke tititi i priopit u mu ih to prije budem mogao. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, dok budem u ovoj slubi. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u dok sam iv biti vjeran knezu dubrovakom dok on bude upravljao Gradom. I pokoravat u se svim njegovim zapovijedima i plijenit u s njegovim zamjenikom, ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez ili zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I rei u mu istinu o svemu o emu me upita i sva u njegova prava i probitke tititi i priopit u mu ih to prije budem mogao. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, sve dok budem u ovoj slubi.

157

LIBER SECUNDUS

XVIII.
Sacramentum illorum qui sunt supra vinum
Bannum vini. Omnes in quocumque ligno fuerint volentes venire Ragusium, videlicet de Veneciis et ab una ripa et altera usque Tragurium et per totam Apuleam, cum ipsos Deus conduxerit Ragusium, de superfluo vino quod eis remanserit, dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad medium quingum1, et superfluum effundatur; et insuper communitas ligni det bannum yperpera duo2, et similiter unaqueque mensa pivatorum det alia yperpera duo per bannum. Et eodem modo bannum confirmamus, de Dulcinio versus Romaniam per totam Apuleam volentes venire Ragusium, sicut prescriptum3 est. Omnes vero a Tragurio versus Ragusium et a Dulcinio similiter4 versus Ragusium volentes venire Ragusium, liceat eis partire5 de superfluo vino ad quartam de vino per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni, et superfluum vini6 effundatur, et comunitas ligni det yperperos duo7, et mensa8 pivatorum det alia yperpera duo. Venientes tamen de Cataro ad Ragusium dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad dimidiam quartam, et si superfluum fuerit effundetur, et det predictum bannum sicut prelegitur. Et hec omnia credantur iuramento nauclerii ligni vel lignorum veniencium9 Ragusium. Verumtamen quicumque nauclerius per suum sacramentum super predictis non dixerit veritatem, omne dampnum et penam quam deberent sustinere marinarii vel pivati, habeat et sustineat illam penam nauclerius solus. Et qui dimiserit vinum in terra in aliqua parte de Corcura versus Ragusium, cadat in dictam penam et bannum, et d. comes habebit yperperum unum et inquisitores vini habebunt alterum; et sub dicta pena nullus nauclerius permittat mittere vinum in suum lignum veniendo Ragusium, nisi tantum ad bibendum in societate et non per se. Additum est quod omnes qui non traxerint vinum de Ragusio pro parte ligni, quando exibunt de Ragusio, non possit in eorum reditu portare similiter vinum pro parte ligni.

XIX.
Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio fecero officium blave mihi1 comissum, et non concedam alicui persone nec licenciam dabo portandi blavam aliquam aut aliquod ligumen nisi per districtum Ragusii; et eciam per illum districtum non concedam nisi secundum hanc quantitatem, videlicet unum copellum frumenti inter tres personas per ebdomada; et si aliquis vellet ordeum, unum copellum inter duas personas per

158

KNJIGA DRUGA

XVIII.
Prisega nadzornika vina
Globa za vino. Svi koji ushtjednu doi u Dubrovnik, na kojem god plovilu bili; naime iz Mletaka, s jedne i druge obale sve do Trogira i diljem cijele Apulije, kad ih Bog dovede u Dubrovnik, neka od suvika vina to im preostane podijele po svakoj osobi i po svakom dijelu plovila po pola vjedra, a to pretekne, neka se prolije. A povrh toga neka brodska udruga plati dva perpera globe i jednako tako svaka putnika zajednica neka plati druga dva perpera globe. Na jednak nain, kao to je propisano, potvrujemo globu za one koji ele od Ulcinja prema Romaniji (Istonom Rimskom Carstvu) preko cijele Apulije doi u Dubrovnik. Svima pak koji hoe doi u Dubrovnik, od Trogira u smjeru Dubrovnika, a jednako tako od Ulcinja u smjeru Dubrovnika, neka je slobodno podijeliti od suvika vina po jednu kvartu svakoj osobi i svakom dijelu broda, a ostatak vina neka se prolije, i neka brodska udruga plati dva perpera, a putnika zajednica druga dva perpera. Oni pak koji dolaze iz Kotora u Dubrovnik, neka podijele po svakoj osobi i po svakom suvlasnikom dijelu broda po polovicu kvarte, a ako to pretekne, neka se prolije, i neka se plati globa kako je naprijed zapisano. I svemu ovome neka se vjeruje na prisegu nokjera plovila ili plovil to prispiju u Dubrovnik. Meutim, koji god nokjer pod prisegom ne rekne istinu o onome to je prije reeno, neka svu tetu i kaznu koju bi morali snositi mornari ili putnici, preuzme i snosi sam. I tko iskrca vino na kopno u nekome mjestu od Korule prema Dubrovniku, neka potpadne pod spomenutu kaznu i globu, i gospodin knez e dobiti jedan perper, a nadzornici vina dobit e drugi. I pod prijetnjom dotine kazne neka nijedan zapovjednik broda ne dopusti unijeti vino na svoj brod kad dolazi u Dubrovnik, nego samo za pie u drutvu, a ne za sebe. Dodano je ovo: oni koji ne izvezu iz Dubrovnika vino za suvlasniki dio broda pri izlasku iz Dubrovnika, jednako tako ne smiju na svom povratku dovoziti vino za suvlasniki dio broda.

XIX.
Prisega nadzornika penice i svakoga drugog ita
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, obavljati povjerenu mi slubu za itarice, i ne u nikomu dopustiti niti izdati dozvolu da dovozi neko ito ili soivo, osim za dubrovaku oblast, ali ni za tu oblast ne u dopustiti, osim u ovoj koliini, to jest jedan uborak penice na tri osobe tjedno. A tko bi htio jeam, jedan uborak na dvije osobe tjedno; ako tko htjedne bob, jedan uborak na

159

LIBER SECUNDUS

ebdomadam; et si aliquis vellet fabam, unum copellum inter quatuor personas et non ultra; et si aliquis vellet portare blavam occassione seminandi in districtu Ragusii vel extra districtum, accipiam ab eis fidanciam2 quod illam blavam seminabit et tempore messionis ducet illam in civitatem3 Ragusii sine iusto impendimento; et si sciero aliquem contra hoc facientem, d. comiti quam cicius4 potero manifestabo. Et per occassionem5 istius officii non accipiam nec accipi faciam aliquid quod ad meam vel alicuius utilitatem pertineat, salvo eo quod si d. comes cum suo6 Consilio mihi voluerit aliquid addere vel minuere super omnia predicta; et si aliquid7 de predictis ad manus meas venerit, quam cicius4 potero d. comiti vel cui ipse dixerit dabo. Et in facto burgi dabo blavam omni die martis secundum predictam quantitatem, in facto insularum et illorum qui vadunt per mare dabo die dominico et die lune, et omnibus alliis locis per terram dabo omnibus aliis diebus edomade, secundum dictum ordinem8. Et ille Raguseus qui portabit blavam, vel portari faciet contra hunc ordinem, perdat yperperum unum et totam illam blavam. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad s. Michaelem de septembri; et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidalitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur9.

XX.
Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus fideliter excutere omnia ficta domorum Comunis1 civitatis Ragusii ab omnibus qui stabunt in eis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et de toto eo quod recepero2 inde, vel ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui comodabo, set3 quam cicius4 potero d. comiti dabo vel cuicumque5 ipse mihi ordinaverit. Et de omnibus et per omnia que recipero6 vel expendidero, faciam rectam et iustam racionem ex toto d. comiti nostro et cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem dicti d. comitis. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sibi per Communitatem Ragusii iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.

160

KNJIGA DRUGA

etiri osobe tjedno, i ne vie od toga. Htjedne li tko dovesti ito radi sijanja u dubrovakoj oblasti ili izvan nje, trait u od njega jamstvo da e to ito posijati i da e ga u vrijeme etve dovesti u grad Dubrovnik ako ne bude opravdano sprijeen. Ako doznam za nekoga da ovo kri, prijavit u ga gospodinu knezu to prije budem mogao. Obavljajui ovu slubu ne u nita primati niti dopustiti da se primi neto to ide u korist mene ili nekoga drugog, potujui ono to gospodin knez sa svojim Vijeem htjedne dodati ili oduzeti u svemu u svezi sa svim prije reenim. Dospije li to od prije spomenutoga u moje ruke, predat u to prije budem mogao gospodinu knezu ili onome kome on rekne. A to se tie Grada, izdavat u ito svakog utorka prema prije reenoj koliini; kad je pak rije o otocima i onima koji plove morem, izdavat u nedjeljom i ponedjeljkom, a svim ostalim mjestima na kopnu izdavat u u sve ostale dane u tjednu, prema spomenutoj odredbi. A onaj Dubrovanin koji bude dovozio ito ili dao da ga drugi dovozi mimo ove uredbe, kanjava se globom od jednog perpera i ostaje bez svega ita. Sve u ovo izvravati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XX.
Prisega ubiratelja najamnina za opinske kue
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati savjesno utjerivati sve najamnine za opinske kue grada Dubrovnika od svih koji budu u njima stanovali, i ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju; od svega onoga to odatle primim ili to dospije u moje ruke, ili pak netko drugi primi u moje ime, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u ikome pozajmljivati, nego u to, to prije budem mogao, predati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. I o svemu i za sve to primim ili potroim, poloit u cjelovito toan i ist raun naem gospodinu knezu i onome koga on odredi, dva ili vie puta godinje, prema volji spomenutoga gospodina kneza. Sve u to vjerno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

161

LIBER SECUNDUS

XXI.
Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus in excuciendo, inquirendo omnes raciones1 pertinentes Comuni civitatis Ragusii supra ordinem panis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed quam cicius2 potero d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit dabo; et eciam de omnibus et per omnia que recipero in hoc officio pertinentibus Comuni Ragusii, faciam rectam et iustam racionem integre d. comiti vel cui sibi placuerit, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.

XXII.
Sacramentum artificum omnium arcium
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude operabor meam artem non machinando eam malo modo; et si aliquis dederit mihi de suo laborerio ad faciendum vel operandum, non fraudabo aliquid de eo neque cambiabo, sed sicut cum eo convenero attendam. Et si sciero aliquem de meo ministerio qui fraudulenter vel machinose operetur, quam cito potero d. comiti manifestabo. Et in hiis omnibus amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur1.

162

KNJIGA DRUGA

XXI.
Prisega nadzornika odredbe o kruhu
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati predano utjerivati i istraivati sve prihode to pripadaju Opini grada Dubrovnika prema odredbi o kruhu, i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. I od svega onog novca to za vrijeme ove slube prispije u moje ruke, ili pak netko drugi u ime moje primi, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe niti u ikom od njega pozajmljivati, nego u ga, to prije budem mogao, predati naem gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. Isto tako, o svemu i za sve to primim u ovoj slubi, a pripada Opini dubrovakoj, poloit u potpuno toan i ist raun gospodinu knezu ili onome koga on odredi, prema volji istoga gospodina kneza. Sve u ovo vjerno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXII.
Prisega majstor svih obrta
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, obavljati svoju obrtniku djelatnost, ne obavljajui je naopako; i ako mi tko dade da za nj obavim neki posao, ne u u njemu nita prijevarno uraditi ni izmijeniti, nego u postupiti kako se s njim dogovorim. A doznam li da netko iz moje djelatnosti radi prijevarno ili spletkarski, prijavit u to gospodinu knezu to prije budem mogao. I u svemu ovome ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. Sve u to izvravati u dobroj vjeri, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

163

LIBER SECUNDUS

XXIII.
Sacramentum nunciorum1 qui mittuntur a domino comite pro negociis2 Comunis3 Ragusii B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii. Et que mihi commissa fuerint dicere vel facere, secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interrogaverint, et eciam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore Comunitatis nostri Ragusii. Et que mihi comisserint dicere vel facere, quod secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interogaverint, et etiam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude.

164

KNJIGA DRUGA

XXIII.
Prisega poklisara koje gospodin knez alje za poslove Opine dubrovake B
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni mogui nain za dobrobit, ast i korist grada Dubrovnika, te na ast gospodina mletakog duda i naeg kneza dubrovakoga. I to mi bude nareeno rei ili uiniti, pomno u to rei ili uiniti bez himbe, onako kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaki; ne u uzimati mito ni dati da se uzme, ne u prijevarno pomagati prijatelju ni neprijatelju koditi. I po svom povratku u Dubrovnik rei u istinu gospodinu knezu i njegovu Vijeu o svemu o emu me upitaju, a isto tako o onome to sam uinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni mogui nain za dobrobit, ast i korist grada Dubrovnika, te na ast nae Opine dubrovake. I to mi bude nareeno rei i uiniti, pomno u to rei i uiniti bez himbe, kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaki; ne u uzimati mito ni dati da se uzme; ne u prijevarno prijatelju pomagati ni koditi neprijatelju. A po svom povratku u Dubrovnik rei u istinu gospodinu knezu i njegovu Vijeu o svemu o emu me upitaju, a isto tako o onome to sam uinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve u ovo izvravati u dobroj vjeri, bez himbe.

165

LIBER SECUNDUS

XXIV.
De salario nunciorum1
Si aliquis nunciu2 vel nuncii3 mitterentur Dyrrachium, habere debeat unusquisque ipsorum yperperos septem et lignum et angarios a Comuni. De Ragusio Avolanam Si Avolanam, habeat unusquisque yperpera4 duodecim et angarios et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni. De Ragusio ad Corfu per mare Si ad Corfu per mare iverint, habeat unusquisque yperperos viginti et naulum ligni et conducturam equorum et angararios5 a Comuni. De Ragusio in Avalonam et de Avolana Corfu per terram Si per terram iverint ab Avalona usque Corfu, habeat unusquisque yperperos triginta, et ipsi de suo sallario solvant conducturam equorum et angararios6. De Avalona in antea Si ab Avalona in antea iverint, habeat unusquisque yperperos quadraginta, angararios et naulum ligni et conducturam equorum persolvant de suo7 sallario; et similiter si iverint Artam. Usque Armiro Si iverint usque Armiro, habeat unusquisque yperperos sexaginta, et ipsi de suo8 sallario persolvant naulum ligni et conducturam equorum et angararios9. De Ragusio in Arbanum Si iverint Arbanum, habeat unusquisque yperperos decem et angararios9 et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni10. De Ragusio in Dulcignum et Antibarum Si iverint Dulcignum vel Antibarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quinque a Comuni11. Die XVII aprilis, curente12 anno Domini MCCLXXXVII13, indicione XV14, tempore egregii viri d. Nicolai Quirini, comitis Ragusii, in15 Parvo Consilio congregato sonitu campanarum more solito additum fuit huic statuto: quod qui iverit Scutarum, habeat unusquisque a Comuni yperperos VII et lignum et angarios16. De Ragusio17 Catarum 18 Si iverit Catarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera tria19 a Comuni. De Ragusio in Rassiam a Brescua in antea Si iverint in Rassiam, videlicet a Briscua20 in antea, unusquisque habeat yperpera quadraginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et quilibet nuncius2 debet habere tres equos, et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperpera tria, et angararios6 condecenter habeat a Comuni.

166

KNJIGA DRUGA

XXIV.
Plae poklisara
Ako bi koji poklisar ili poklisari bili poslani u Dra, svaki od njih treba od Opine dobiti sedam perpera, brod i poslugu. Od Dubrovnika u Valonu Do Valone neka od Opine svaki dobije dvanaest perpera, poslugu i brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika do Krfa morem Ako bi poli na Krf morem, neka svaki dobije od Opine dvadeset perpera, brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Valone i od Valone do Krfa kopnom Ako pou kopnom od Valone do Krfa, neka svaki dobije trideset perpera i neka sami od svoje plae plate najam konja i poslugu. Od Valone dalje Ako bi krenuli od Valone dalje, neka svaki od njih dobije etrdeset perpera, poslugu i brodsku vozarinu, a najam konja neka podmire od svoje plae; isto vrijedi pou li u Artu. Do Armira Ako bi ili do Armira, neka svaki od njih dobije ezdeset perpera, a sami od svoje plae neka plate brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Arbana Ako bi ili u Arbano, neka svaki od njih dobije od Opine deset perpera, poslugu te brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika u Ulcinj i Bar Ako idu u Ulcinj ili Bar, neka svaki od njih dobije od Opine brod te poslugu i pet perpera. Dana 17. travnja, tekue godine Gospodnje 1287., petnaeste indikcije, u vrijeme vrsnog mua gospodina Nikole Kvirina, kneza dubrovakoga, u Malom vijeu, okupljenom, po obiaju, na glas zvona, dodano je ovom zakonu sljedee: poe li netko u Skadar, neka od Opine dobije sedam perpera te brod i poslugu. Od Dubrovnika u Kotor Svaki onaj koji poe u Kotor, neka od Opine dobije brod, poslugu i tri perpera. Od Dubrovnika u Raku, dalje od Brskova Krenu li u Raku, naime dalje od Brskova, svaki neka dobije etrdeset perpera, a najam konja neka plati od svoje plae. Svaki poklisar mora imati tri konja, i nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja vie od tri perpera, a od Opine neka dobije dolinu poslugu.

167

LIBER SECUNDUS

De Ragusio in Brascuam tantum vel Anagastum Si iverint usque Brescuam, habeat unusquisque yperperos triginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperperos duo; et si iverit usque Anagastum, habeat unusquisque yperpera21 quindecim, et dominus equi unum yperperum et medium. De Ragusio in Papoam Si iverit Papoam vel usque ad civitatem Stagni, habeat unusquisque a Comuni5 yperperos quatuor22. De Ragusio in Narentum et in Chelmum Si iverit in Narentum vel in Chelmum, habeat unusquisque nuncius23 lignum et angararios et equos et yperperos sex24 a Comuni. De Ragusio in Bossinam Si iverit25 in Bosinam26, habeat unusquisque nuncius27 yperpera28 viginti quinque et angararios a Comuni, et de suo sallario persolvat equos. De Ragusio Almisium, Spaletum29, Tragurium 30 Si iverit Almisium, Spaletum, Tragurium, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos sex a Comuni. De Ragusio Iadram Si iverit Iadram, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos decem31 a Comuni. De Ragusio Polam usque Triestum Si iverint32 Polam usque Triestum, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos viginti a Comuni. De Ragusio Venecias et in Marchiam Ancontanam Si iverint Venecias vel in totam Marchiam Ancontanam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera triginta tria33 a Comuni. De Ragusio Brondusium usque Vestam Si iverint Brondusium et a Brondusio usque Vestam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quindecim a Comuni; et si iverint per terram longe a marina, habeat unusquisque omni die pro suis expensis et conductura equorum tarinos auri sex.

XXV.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni1
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus operari facere opera super quibus antepositus sum, bene et pro minori precio quam potero, et illam pecuniam que ad manus meas pervenerit diligenter custodiam et expendam in ipso laborerio, nichil apud me de ipsa pecunia occultando ullo modo vel ingenio; et scribam vel scribere faciam totum illud quod recipero vel expendidero per ordinem quam melius potero; et de tota illa pecunia, que pro

168

KNJIGA DRUGA

Od Dubrovnika samo do Brskova ili Nikia Ako budu ili do Brskova, neka svaki dobije trideset perpera, a od svoje plae neka plati najam konja; nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja vie od dva perpera. Pou li pak do Nikia, neka svaki dobije petnaest perpera, a vlasnik konja jedan i pol perper. Od Dubrovnika do Popova Ako poe u Popovo ili do grada Stona, neka svaki dobije od Opine etiri perpera. Od Dubrovnika do Neretve i Huma Ako bi iao do Neretve ili Huma, neka svaki poklisar dobije od Opine brod i poslugu te konje i est perpera. Od Dubrovnika u Bosnu Ako poe u Bosnu, neka svaki poklisar dobije od Opine dvadeset i pet perpera i poslugu, a od svoje plae neka plati konje. Od Dubrovnika do Omia, Splita i Trogira Poe li u Omi, Split ili Trogir, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i est perpera. Od Dubrovnika do Zadra Ako bi iao u Zadar, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i deset perpera. Od Dubrovnika u Pulu do Trsta Ako budu ili u Pulu do Trsta, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i dvadeset perpera. Iz Dubrovnika u Mletke i Ankonsku Marku Ako pou u Mletke ili diljem Ankonske Marke, neka svaki dobije od Opine brod te poslugu i trideset i tri perpera. Od Dubrovnika u Brindisi do Vieste Ako krenu u Brindisi i od Brindisija do Vieste, neka svaki dobije od Opine brod te poslugu i petnaest perpera; ako krenu kopnom podalje od obale, neka svaki od njih dobije dnevno za svoje trokove i najam konja est zlatnih tarina.

XXV.
Prisega nadzornika gradnje za Opinu
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, nastojati da se poslovi za koje sam postavljen izvre dobro i po najnioj moguoj cijeni, a onaj novac to doe u moje ruke, pomno u uvati i troiti na taj rad, ne skrivajui kod sebe bilo kojim nainom ili izgovorom ita od tog novca. I zapisat u ili se pobrinuti da se redom zapie sve ono to budem primao ili troio, kako bolje budem mogao. A od svega onog

169

LIBER SECUNDUS

hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quocienscumque d. comes a me quesierit racionem3, recto modo sine fraude faciam, et omnia que superfuerint consignabo et dabo cui d. comes cum suo Consilio preceperit. Hec omnia studiose attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero duci Veneciarum, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.

XXVI.
Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam nec permittero offendere aliquem amicum Veneciarum vel Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisicione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et racionem faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam neque permittero offendere aliquem amicum Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisitione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et rationem

170

KNJIGA DRUGA

novca to za ovu slubu dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio namjenama za koje sam postavljen. A kad god gospodin knez od mene zatrai raun, poloit u ga tono, bez prijevare, i sve to pretekne, doznait u i dati onomu komu mi zapovjedi gospodin knez sa svojim vijeem. Sve u to pomno izvravati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navri godina dana. I bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegnula Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXVI.
Prisega kapetana to ih alje gospodin knez B
riseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, budno uvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i Opini dubrovakoj, i da u u svemu sluati i potovati sve zapovijedi i naredbe to mi ih izda gospodin knez sa svojim Vijeem. I ne u otetiti niti dopustiti da se oteti ijedan prijatelj Mletaka ili Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit u i dati svima pravedan dio po naem dobrom obiaju. I sudit u i izricati pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridrana naemu gospodinu knezu. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, rei u istinu o svemu o emu me bude pitao gospodin knez. Ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Sve u ovo predano obavljati, u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, budno uvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i Opini dubrovakoj, i da u u svemu sluati i potovati sve zapovijedi i naredbe to mi ih izda gospodin knez sa svojim Vijeem. I ne u otetiti niti dopustiti da se oteti ijedan prijatelj Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit u i dati svima pravedan dio, po naem dobrom obiaju. I sudit u i izricati

171

LIBER SECUNDUS

faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Anno Domini millesimo trecentessimo octuagesimo octavo, indictione undecima, die vigesimo quarto aprilis, in Magno Consilio sono campane congregato, ut moris est, in quo interfuerunt consiliarii quinquaginta octo, captum et firmatum fuit per quadraginta duos dictorum consiliariorum de intelligendo quod patronatus galee habeatur pro offitio.

XXVII.
Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus qui exierint de Ragusio per mare et ibunt in Romaniam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt. Et eciam1 tollam sacramentum ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum qui ibunt de Ragusio in Romaniam, ut dicant veritatem de mercatoribus et de toto habere quod portabunt2 in suo ligno. Et simile sacramentum et simile dacium tollam ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum, et ab omnibus hominibus volentibus ire de Ragusio per mare ad omnia alia loca que condam3 consueta sunt dare doanam; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio4 ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, set5 dabo eam d. comiti, vel cui mihi ipse6 ordinaverit cum maiori7 parte sui Consilii. Et fecero racionem8 de omnibus et per omnia bona fide d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem eiusdem d. comitis9. Et totam illam pecuniam quam percepero10 de facto Romanie, scribam per se in uno loco et aliam per se in alio loco. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michalem de septembri, et de inde ad unum annum completum. Et fidelis ero ad d. ducem Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur11.

172

KNJIGA DRUGA

pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridrana naemu gospodinu knezu. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. I ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Sve u to odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe. Godine Gospodnje 1388., jedanaeste indikcije, dana 24. travnja u Velikom vijeu, sazvanom na glas zvona, kako je obiaj, u kojem je bilo nazono pedeset osam vijenika, prihvaeno je i odlueno s etrdeset i dva glasa dotinih vijenika da se zapovjednitvo galijom ima drati slubom.

XXVII.
Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, vjerno, bez prijevare, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu odlazili iz Dubrovnika morem i plovili u Romaniju, i da u od njih naplaivati pola posto od svega imetka to ga budu sa sobom vozili. Takoer u uzimati prisegu od svih nokjera koji budu plovili iz Dubrovnika u Romaniju, da kau istinu o trgovcima i o svemu imetku koji e prevoziti svojim brodom. Slinu prisegu i slinu pristojbu uzimat u od svih brodskih nokjera i od svih ljudi koji hoe ii morem iz Dubrovnika u sva ostala mjesta za koja se neko obiavala plaati carina. I ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. A od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ili ga netko drugi uime mene primi, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe niti u od njega komu pozajmljivati, nego u ga dati gospodinu knezu, ili onomu koga mi on odredi s veinom svog Vijea. I poloit u poteno raun o svemu i za sve gospodinu knez, u ili onomu koga mi on odredi, dva ili vie puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. I sav onaj novac to budem primao od poslovanja s Romanijom, zapisivat u zasebno na jednome mjestu, a drugi zasebno na drugome mjestu. Sve u to poteno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

173

LIBER SECUNDUS

XXVIII.
Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus euntibus de Ragusio per terram ad omnia loca que consueta sunt condam dare doanam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed eam dabo d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit cum maiori parte sui Consilii; et de omnibus et per omnia faciam rectam racionem1 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi preceperit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem dicti d. comitis nostri. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem2 Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.

XXIX.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus inquirere totum vinum civitatis Ragusii, et1 de eo quod invenero tollam tres follaros per quincum; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et similiter tollam ab eis fidanciam2 ut dicant veritatem de quantitate vini quam habebunt. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed ipsam tenebo et dabo d. comiti nostro, vel cui ipse mihi cum maiori parte sui Consilii ordinare voluerit. Et de omnibus et per omnia faciam rectam et iustam racionem3 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem d. comitis nostri. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.

174

KNJIGA DRUGA

XXVIII.
Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu ili iz Dubrovnika kopnom u sva mjesta koja su nekad obiavala plaati carinu, i da u od njih naplaivati pola posto od svega imetka to ga budu sa sobom nosili. I ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. A od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega kome pozajmljivati, nego u ga dati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi s veinom svog Vijea. I o svemu i za sve poloit u toan raun gospodinu naem knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili vie puta u godini, po volji spomenutog naeg gospodina kneza. Sve u to izvravati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXIX.
Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe i zle namisli, predano utvrivati cjelokupno vino u gradu Dubrovniku, i od onoga to pronaem, uzimat u tri folara po vjedru. I ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Isto tako, uzimat u od njih prisegu da kau istinu o koliini vina koju budu imali. I od svega onog novca koji u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga drati i dati gospodinu naem knezu ili onomu koga mi on htjedne odrediti s veinom svoga Vijea. I o svemu i za sve poloit u toan i pravedan raun naem gospodinu knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili vie puta godinje, po volji naega gospodina kneza. Sve u to poteno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

175

LIBER SECUNDUS

XXX.
Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur1 a domino comite B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Veneciarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, lignum et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinencia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Venetiarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate dominii et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Raguxium, lignum et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinentia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.

176

KNJIGA DRUGA

XXX.
Prisega zapovjednika broda ili zapovjednik brodova koje alje gospodin knez B
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, uvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uad i opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj, i na ovom putovanju ne u otetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). I kapetanu kojega mi odredi gospodin knez pokoravat u se u svemu i po svemu, uvajui vjernost gospodinu mletakom dudu i naemu knezu dubrovakom. Davat u plau tono kako budu odredili Opina i gospodin knez dubrovaki. I pravedan dio od svega to budemo nali, dat u svojoj posadi prema ustaljenom redu i naem dobrom obiaju. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uad, svu opremu i sve to pripada Opini dat u i predati predstojniku arsenala ili onome komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. Sve u to odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, uvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uad i opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj, i na ovom putovanju ne u otetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim za uobiajenu strinu. I kapetanu kojega mi postavi gospodin knez, pokoravat u se u svemu i po svemu uvajui vjernost naoj dubrovakoj Vladi i gospodstvu i knezu. Davat u plau tono kako odrede Opina i gospodin knez dubrovaki. I pravedan dio od svega to naemo dat u svojoj posadi prema ustaljenom redu i naem dobrom obiaju. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uad, svu opremu i sve to pripada Opini dat u i predati predstojniku arsenala ili komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. Sve u to predano izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

177

LIBER SECUNDUS

XXXI.
Sacramentum de galiotis B
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et d. comitis nostri Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinencia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam nec fieri faciam, neque meo posse consenciam facere. Et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam cicius potero manifestabo. Hec studiose attendam bona fide sine fraude.

C
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate comunis Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinentia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam neque fieri faciam, neque meo posse consentiam facere, et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam citius potero manifestabo. Hec studiose attendam sine fraude, et bona fide omnia dicta faciam.

XXXII.
Sacramentum illorum qui recipiunt raciones1 Comunis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero inquirere et inquiri facere omnes raciones1 Comunis Ragusii ab omnibus qui a duobus annis infra de bonis Comunis Ragusii receperunt, et ab omnibus illis quos d. comes mihi preceperit; et si invenero eos aliquid recepisse, ab eis recipiam racionem2 de hiis3 que ipsi receperint, quam racionem4 fideliter et5 bona fide scribam vel scribi faciam, et quicquid apud eos superfluum se (sic) residuum6 invenero, quam cicius7 potero d. comiti annunciabo et manifestabo. Et quandocumque d. comes mihi preceperit quod sim cum sociis meis super hoc electis ad dictas raciones recipiendas, ero in loco quem d. comes mihi voluerit ordinare; nec amicum iuvabo nec inimico nocebo, nec ad odium, timorem prospiciam8 vel amorem; et omnia que mihi d. comes addiderit de hoc vel

178

KNJIGA DRUGA

XXXI.
Prisega veslaa na galiji B
Priseem na sveta Boja evanelja da u se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, uvajui vjernost gospodinu mletakom dudu i naem gospodinu knezu dubrovakom. I da u, to bolje budem mogao, uvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uad i svu opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj. I ne u initi nikakvu tetu niti dati da je drugi ine, niti u, koliko je do mene, pristati da se uini. A doznam li da je netko ini, to prije budem mogao, prijavit u kapetanu ili svom zapovjedniku. To u odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, uvajui vjernost Opini dubrovakoj, i da u, to bolje budem mogao, uvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uad i svu opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj. I ne u initi nikakvu tetu niti dati da je drugi ine, niti u, koliko je do mene, pristati da se uini. Doznam li da je netko ini, to prije budem mogao, prijavit u kapetanu i svom zapovjedniku. To u predano izvravati bez himbe, i sve u initi u dobroj vjeri.

XXXII.
Prisega slubenika zaduenih za opinska potraivanja
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano utjerivati i skrbiti se da se utjeraju sva potraivanja Opine dubrovake od svih koji su u prethodne dvije godine togod primili od opinske imovine, i od svih onih za koje mi zapovjedi gospodin knez; pa naem li da su togod primili, zatrait u od njih polaganje rauna o onome to su primili. Taj u obraun vjerodostojno i poteno zapisati, ili dati da se zapie, a to god naem u njih vika ili preostatka, javit u i oitovat u gospodinu knezu to prije budem mogao. A kad god mi gospodin knez zapovjedi da sa svojim drugovima za to izabranim budem nazoan pri polaganju rauna, bit u tamo gdje mi gospodin knez odredi. I ne u pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u se osvrtati na mrnju, strah ili ljubav. I sve to mi gospodin knez ovome doda ili oduzme,

179

LIBER SECUNDUS

minuerit, bona fide observabo. Nec servicium9 inde tollam, nec tolli faciam; et si sciero quod aliquis pro me acceperit ipsum, quam cicius10 potero bona fide reddam vel reddi faciam. Insuper autem omnes raciones quas pro Comuni recepero, et si invenero quod aliquis plus receperit quam expenderit pro Comuni, vel plus expenderit quam receperit, secundum quod congruencius mihi11 apparuerit, scribam in quaterno Comunis, vel scribi faciam. Et hec omnia attendam bona fide a modo usque ad festum S. Andree proximum venturum, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum donec vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12.

XXXIII
Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusini et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calofodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent. Et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive eciam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterunt reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis d. meo comiti bona fide sine fraude, quam cicius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor1 donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude, salva fidelitate d. ducis, firmiter observabo. Et omnia precepta que d. meus comes mihi imposuerit pro isto comitatu, attendam et toto posse complebo. Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam cicius potero, bona fide d. comiti manifestabo.

180

KNJIGA DRUGA

vjerno u izvravati. U ime toga ne u uzimati mito niti dopustiti da se uzme; ako doznam da je netko za mene primio, poteno u ga, to prije budem mogao, vratiti ili se pobrinuti da se vrati. to se pak tie svih potraivanja koja budem primio u ime Opine, naem li da je netko vie primio nego potroio za Opinu ili vie potroio nego primio, zapisat u ili dati da se zapie u opinsku knjigu, kako mi se bude uinilo prikladnijim. I sve u to izvravati vjerno odsad do sljedeeg blagdana Svetog Andrije i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXXIII.
Prisega knezova otoka ipana, Lopuda i Koloepa B
Priseem na sveta Boja evanelja da u biti vjeran gospodinu mletakom dudu i svom gospodinu knezu dubrovakom, i sve to je sadrano u ugovoru utvrenom izmeu Opine mletake i Opine dubrovake, te sve ostalo na to priseu drugi Dubrovani i gospodinu dudu i gospodinu knezu dubrovakom, postojano u izvravati. I trudit u se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ipana, Lopuda i Koloepa budu vjerni reenoj gospodi dudu i knezu. I predano u, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i tetama dosad poinjenima ili onima koje e ubudue biti poinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci dotinih otoka, kako na vinogradima i svim ivotinjama, tako na plodinama i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i tete koje se ne budu mogle rasvijetliti, pobrinut u se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih teta i kraa to ih prijavim, dobit u polovicu od opinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i tete poinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit u se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoto ne odri; ako to ne budem mogao uiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno u, iste savjesti, bez himbe, to prije budem mogao, prijaviti i predati svom gospodinu knezu. I sve poasti koje moj gospodin knez treba uivati na spomenutim otocima, iskazivat u mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit u kao knez na reenim otocima dok se bude svidjelo mom gospodinu knezu. Sve u pak to initi u dobroj vjeri, bez himbe, postojano, uvajui vjernost gospodinu dudu. I sve zapovijedi koje mi moj gospodin knez izda za ovu kneiju, posluat u i svim silama izvravati. Osim toga, sve krae, tete i prijestupe za koje budem mogao doznati i otkriti ih, vjerno u prijaviti gospodinu knezu to prije uzmognem.

181

LIBER SECUNDUS

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusii et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calafodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent; et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive etiam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterint reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis, d. meo comiti bona fide sine fraude, quam citius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude (observabo). Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam citius potero, bona fide d. comiti manifestabo.

Explicit liber secundus, incipit tercius

182

KNJIGA DRUGA

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u biti vjeran gospodinu mletakom dudu i svom gospodinu knezu dubrovakom, i sve to je sadrano u ugovoru utvrenom izmeu Opine mletake i Opine dubrovake, te sve ostalo na to priseu drugi Dubrovani i gospodinu dudu i gospodinu knezu dubrovakom, postojano u izvravati. I trudit u se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ipana, Lopuda i Koloepa budu vjerni dotinoj gospodi dudu i knezu. I odgovorno u, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i tetama dosad poinjenima ili onima koje e ubudue biti poinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci reenih otoka, kako na vinogradima i svim ivotinjama, tako na plodinama ili i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i tete koje se ne budu mogle otkriti, pobrinut u se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih teta i kraa to ih otkrijem, dobit u polovicu od opinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i tete poinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit u se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoto ne odri; ako to ne budem mogao uiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno u, iste savjesti, bez himbe, prijaviti i predati svom gospodinu knezu to prije uzmognem. I sve poasti koje moj gospodin knez treba uivati na spomenutim otocima, iskazivat u mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit u kao knez na ovim otocima dok to bude po volji mom gospodinu knezu. Sve u pak to izvravati u dobroj vjeri, bez himbe. Osim toga, sve krae i tete i nepravde za koje doznam i koje uzmognem otkriti, u dobroj u vjeri prijaviti gospodinu knezu to prije budem mogao.

Zavrava druga knjiga, poinje trea.

183

LIBER TERCIUS I.
De ordine iudiciorum1 et terminis qui dantur in iudiciis2
Ut de cetero super ordine3 iudiciorum altercaciones4 et dubitaciones quelibet sopiantur, statuimus quod si aliquis Raguseus de alio Raguseo racionem6 habere intendit, primo veniat ad d. comitem vel ad eum qui loco eius fuerit, a quo mandatum recipiat, videlicet ut precipiatur illi quem convenire intendit, quod certa die et hora coram eis compareat. Qui postquam venerit coram eodem comite, vel eo qui loco ipsius fuerit, poterit si voluerit ab eo inpetrare7 inducium octo dierum. Quo inducio elapso, debet iterum comparere et advocatorem petere quemcumque ipse voluerit, qui pro eo respondeat secundum consuetudinem civitatis; quod si ipse advocator absens fuerit de Ragusio, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia provideat super hoc de termino competenti, prout ei videbitur melius, infra quem8 reddire possit Ragusium9. Que omnia locum habeant, nisi10 questio fuerit de debito quod aliquis contraxerit volens ire ad aliquod viagium, et reddiens a primo viagio super eo vocetur ad Curiam, tunc enim inducium super hoc habere non possit ad respondendum, nisi trium dierum tantum, infra quos dies exire non possit de civitate. Sed si infra constitutum terminum advocator predictus venerit vocatus ad placitum, habeat alium terminum octo dierum, quibus completis possit si voluerit, Curiam d. comitis reffutare11. Et tunc ambe partes elligere12 debeant iudices de foris ad suam voluntatem, ita quod pars que reffutaverit13 Curiam d. comitis, primo elligat14 et nominet suos iudices, et si iudices illi ellecti15 alteri parti placuerint, sit ipsum placitum coram eis. Si autem parti interpellanti non placuerint, pars ipsa que interpellat secundo elligat alios iudices, qui si parti vocate ad placitum placuerint, sit dictum placitum coram illis; sed si non placuerint iudices ipsi alteri parti tantum, nominet una pars alteri iudices donec concordent; qui si concordare non poterint, teneatur illa pars vocata reddire ad Curiam d. comitis, et coram eo et suis iudicibus respondere vel se in terram prohiciendi16, et istud redire ad Curiam pars vocata teneatur infra terminum quod d. comes et sui iudices ordinabunt17.

184

KNJIGA TREA I.
O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima
Kako bi ubudue utihnule sve prepirke i nedoumice oko sudbenog reda, odreujemo: ako neki Dubrovanin naumi pokrenuti spor protiv drugog Dubrovanina, neka prvo doe pred gospodina kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao. Od njega e primiti nalog, naime, da se zapovjedi onomu koga namjerava tuiti da se u odreeni dan i sat pojavi pred njima. Kad taj doe pred kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao, moi e, bude li htio, ishoditi odgodu od osam dana. Po isteku te odgode mora se ponovno pojaviti i traiti odvjetnika kojega god sam bude htio da ga taj zastupa, kako je obiaj Grada. Ako meutim taj odvjetnik bude odsutan iz Dubrovnika, neka gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, glede toga sa svojim sudom odredi odgovarajui rok u kojem se moe vratiti u Dubrovnik, kako prosudi da je bolje. Sve ovo neka se primjenjuje, osim ako spor bude zbog duga na koji se netko obvezao htijui poi na neko putovanje pa na sud bude pozvan po povratku s prvog putovanja: tada, naime, za odaziv ne moe dobiti odgodu nego samo tri dana, tijekom kojih ne smije otii iz Grada. Ali ako se u zakazanom roku dotini odvjetnik pojavi, neka tuenik dobije jo jedan rok odgode od osam dana. Po isteku tih osam dana neka mu bude omogueno, bude li htio, odbiti sud gospodina kneza. Tada neka se obje stranke obveu izabrati po svojoj volji vanjske suce tako da stranka koja odbije kneev sud, prva izabere i imenuje svoje suce, pa, ako ti izabrani suci budu po volji drugoj stranci, neka se parnica vodi pred njima. Ako pak ne budu po volji stranci koja podnosi tubu, neka sam tuitelj ovaj put izabere druge suce. Ako ih prihvati tuenik, neka se dotini postupak vodi pred njima. Ali, ako ti suci ne budu po volji samo jednoj stranci, neka stranka jedna drugoj imenuje suce sve dok se ne suglase. Ako se ne uzmognu suglasiti, tuenik je duan vratiti se na sud gospodina kneza i odgovarati pred njim i njegovim sucima, ili se pak baciti na zemlju. A na taj je povratak pred sud tuenik obvezan u roku koji odrede gospodin knez i njegovi suci.

185

LIBER TERCIUS

C
Anno Domini millessimo trecentissimo octuagesimo septimo, die tercio decimo mensis madii. Nos Iohannes de Grede, rector Ragusii, cum nostro Minori et Maiori Consilio, et cum laude populi in publica concione more solito congregati, premeditantes quod refutatio iudicum et dilatio indutiorum occassiones sunt ut tardius ius exibeatur; volentes etiam illorum obviare malitiis qui iura aliorum dilatare nituntur et ut celerius iusticia exibeatur, statuimus et ordinamus quod d. rector cum uno iudice iurato Curie possit et valeat audire, examinare et omnes processus in causa necessarios facere, ac etiam diffinire et per sentenciam iudicare, prout d. rector cum Curia facere actenus poterat, omnes questiones et placita a modo in antea litiganda, videlicet ab yperperis decem et infra, tantum in placitis et questionibus civilibus, et hoc quandocunque predicto d. rectori videbitur. Si vero d. rector non se concordaret in oppinione cum uno iudice, tunc d. rector et iudex vocent et assumant sibi aliquem iudicem ex iudicibus Curie, qui per maiorem partem et rectoris et duorum iudicum procedant, et iudicent placitum illud. Et quicquid fuerit iudicatum per d. rectorem et unum iudicem, si concordes erunt in oppinione vel per maiorem partem ipsorum si duo fuerint iudices, et sit firmum et ratum et executioni mandandum a decam yperperis infra, prout dictum est. Ceterum volumus quod in placitis et questionibus de predicta quantitate et questionibus de predicta quantitate yperperorum decem, nulla partium litigantium possit iudicem vel iudices reffutare, seu inducium vel inducia sive terminos petere vel habere. Verumtamen si predicto d. rectori et iudici vel maiori parti, existentibus duobus iudicibus, prout dictum est, videbitur dare terminum vel terminos partibus litigantibus, secundum qualitatem placiti, valeant hoc facere, ita tamen quod predictus terminus seu termini non transscendat ultra terminos et inducia in Statuto contenta, non obstanibus aliquibus statutis huic ordini seu Statuto contradicentibus.

II.
De illis qui possunt iudices deiactare
Interpellator deiactare potest unum iudicem et duos si occassionem habuerit; interpellatus unum vel duos aut tres, ita tamen quod placitum coram d. comite et iudicibus non deietatis1 procedat. Si autem tot fuerint de iudicibus deietatis1 quod d. comes cum uno tantam iudice remaneat, vel quod non sit curia, possint partes comunes amicos eligere coram quibus placitent, vel redire ad Curiam si voluerint. Anno Domini MCCCXIIII, indicione duodecima, die quinto decimo mensis iunii2, tempore d. Petri Geno, comitis Ragusii, in Maiori Consilio ad sonum campane, ut moris est, congregato, declaratum fuit dictum statutum de iudicibus deiactandis: in questione3 alicuius dacii4 vel duane Comunis, vel gabelle Sancte

186

KNJIGA TREA

C
Godine Gospodnje 1387., dana 13. mjeseca svibnja. Mi, ivo Gradi, knez dubrovaki, s naim Malim i Velikim vijeem i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na javnom zboru, razmiljajui kako su odbijanje sudaca i odgoda rokova razlozi sporijem dijeljenju pravde; htijui takoer stati na put lukavstvu onih koji nastoje otezati s tuim pravima i da bi se pravda bre ostvarila, odreujemo i nareujemo da gospodin knez s jednim zaprisegnutim sucem Suda moe i ima pravo sasluati, ispitati i provoditi sve radnje nune za parnicu, te takoer rjeavati i izricati sudske presude, kako je gospodin knez sa svojim Sudom i dosad mogao initi, u svim sporovima i parnicama koje e se odsada ubudue voditi, naime do deset perpera, samo u graanskim parnicama i sporovima, i to prema nahoenju spomenutoga gospodina kneza. Ako se pak gospodin knez ne bi suglasio u miljenju s tim jednim sucem, neka tada gospodin knez i sudac pozovu i uzmu k sebi nekog od sudaca Suda, tako da oni veinom glasova kneza i dvaju sudaca vode postupak i donesu presudu u toj parnici. I to god presudi gospodin knez s jednim sucem, ako se suglase u miljenju, ili veinom glasova ako budu dva suca, neka bude obvezujue i konano i neka se preda na izvrenje ako je vrijednost do deset perpera, kao to je reeno. Hoemo inae da u parnicama i sporovima do iznosa od deset perpera, nijedna od stranaka u parnici ne smije odbaciti suca ili suce, i iskati ili dobiti odgodu ili odgode, ili produljenje rokova. No ipak, ako gospodin knez i suci, ili veina kad su dva suca, kako je reeno, ocijene prikladnijim odobriti strankama u sporu produljenje roka ili rokova prema vrsti parnice, smiju to uiniti, i to tako da prije spomenuti rok ili rokovi ne prekorae rokove i odgode sadrane u zakonu, bez obzira na bilo koje propise suprotne ovom zakonu ili propisu.

II.
O onima koji mogu odbiti suce
uitelj moe odbiti jednoga ili dva suca ako ima razloga; tueni jednog, dva ili tri, ali ipak tako da se parnica vodi pred gospodinom knezom i neodbijenim sucima. Bude li pak toliko odbijenih sudaca da gospodin knez ostane samo s jednim sucem, ili ne bude Suda, stranke mogu izabrati zajednike prijatelje da pred njima vode parnicu, ili se vratiti na Sud ako budu htjeli. Godine Gospodnje 1314., dvanaeste indikcije, 15. dana mjeseca lipnja, u vrijeme gospodina Petra Zena, kneza dubrovakoga, u Velikom vijeu okupljenom, kako je obiaj, na glas zvona, pojanjen je zakon o odbijanju sudaca ovako: u sporu oko neke dae, opinske carine ili poreza Svete

187

LIBER TERCIUS

Marie et piscarie, vel in quolibet alio dacio vel duana Comunis, per Comune vel per aliquam personam iudices reffutari non possunt. Curente5 anno Domini MCCLXXXXIII, die XVIII6 iunii, per nobilem militem d. Marinum Badoarium, comitem Ragusii, et per Maius Consilium congregati (sic) sonitu campane more solito, interpretatum et determinatum7 fuit hoc statutum: quod si Comune habuerit aliquam questionem cum aliqua speciali persona, quod tam pro parte Comunis quam pro parte illius specialis persone possint iudices deiactari, secundum quod possunt8 alii homines inter se secundum formam istius statuti, hoc intelligendo in questionibus quibus libet. In maleficiis seu criminalibus vero questionibus, iudices deiactari non possint9, secundum antiquam consuetudinem.

C
Anno MCCCLIIII, indicione septima, die secundo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publica concione, additum fuit huic statuto de iudicibus deiactandis, quod tam ille cui petitur, quam ille qui petit, si voluerit iudices reffutare, et erit aliquis iudex illo tempore attinens illi qui reffutat vel alteri parti, quod ille qui fuerit consanguineus vel attinens, non valens sedere secundum formam Statuti, sit de numero illorum qui debent refutari.

III.
De iudicibus qui de foris eliguntur1
Statuimus quod si quando aliquis ad placitum Curiam d. comitis reffutaverit, vel ante quam reffutet ellegerit iudices de foris, et ipsos iudices ambe partes concordant sive sit unus iudex2 sive plures, ambe partes concorditer ibunt ad eos; qui iudices, si in se placitum ipsum receperint, statuant eis tempus et locum ubi et quando partes compareant coram se; et auditis ab eis et intellectis questionibus et placitis ipsis, iudices ipsi bona fide et secundum bonam conscienciam3, et eciam4 secundum consuetudinem Ragusii, dent sentenciam5 inter eos. Et nulla ex illis partibus, postquam in eis consenserint ante sentenciam5 vel post sentenciam5, possit ipsos iudices reffutare. Et si forte aliqua ex partibus reffutaret iudices illos, nichilominus ipsi possint suam sentenciam5 dicere. Sed6 si forte aliquis ex ipsis iudicibus vel omnes propter prohibicionem7 illorum qui eos reffutaverint, vel ex alia causa nolent sentenciam dicere5, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia constringet eos per sacramentum, et sub certa pena iniungens8 quod dicant sentenciam5 ipsam. Et sentencia quam ipsi dixerint sit firma et rata. De qua sentencia9 teneantur ipsi iudices facere cartam10 publicam parti que vicerit11 infra triginta dies a tempore dicte sentencie12; que si facta non fuerit, post dictum terminum sentencia ipsa sit nullius valoris.

188

KNJIGA TREA

Marije i ribarnice, ili oko bilo koje druge dae ili opinske carine, ni Opina ni bilo koja osoba ne smiju odbijati suce. Tekue godine Gospodnje 1293., dana 18. lipnja, plemeniti vitez gospodin Marin Badoero, knez dubrovaki, i Veliko vijee okupljeno, po obiaju, na glas zvona, ovaj su propis ovako protumaili i poblie odredili: ako bi Opina imala kakav spor s nekom privatnom osobom, kako Opina, tako i privatna osoba mogu odbiti suce, kao to mogu ostali ljudi izmeu sebe, u skladu s ovim propisom; to se podrazumijeva za bilo koje sporove. U zlodjelima pak i kaznenim postupcima, suci se prema drevnom obiaju ne mogu odbijati.

C
Godine 1354., sedme indikcije, 2. kolovoza, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, ovom propisu o odbijanju sudaca dodano je sljedee: ushtjednu li odbiti suce, kako tueni, tako i tuitelj, a u to vrijeme neki sudac bude u svojti onome koji odbija ili suprotnoj stranci, neka se meu onima koji se moraju odbiti nae onaj koji bude roak ili u svojti jer po zakonu ne moe sudjelovati u suenju.

III.
O sucima koji se biraju izvana
Ako neki tuenik odbije sud gospodina kneza ili, prije nego ga odbije, izabere vanjske suce, i obje se stranke suglase oko tih sudaca, bilo da je jedan sudac ili vie njih, odreujemo da obje stranke slono stupe pred njih. Ti suci, prihvate li se te parnice, neka im odrede vrijeme i mjesto gdje i kada se obje stranke imaju pojaviti pred njima; i sasluavi ih i razabravi o emu se spore i tue, neka ti suci poteno i po istoj savjesti, a i po dubrovakom obiaju, donesu presudu u njihovu sporu. I nijedna od tih stranaka, poto su na njih pristali prije presude ili nakon presude, ne moe te suce odbiti. Pa ako bi moda koja od stranaka te suce odbila, oni ipak mogu donijeti svoju presudu. Ali, ako bi moda jedan od tih sudaca ili svi, zbog zabrane onih koji ih odbiju ili zbog kakva drugog razloga, ne bi htjeli donijeti presudu, neka ih gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, zajedno sa svojim Sudom prisili pod prisegom i pod prijetnjom odreene kazne da donesu tu presudu. A presuda koju oni donesu, neka bude obvezujua i konana. O toj su presudi spomenuti suci obvezni izdati javnu ispravu stranci koja dobije parnicu u roku od trideset dana od vremena presude. A ne bude li izdana, neka ta presuda nakon tog roka ne obvezuje.

189

LIBER TERCIUS

IV.
Qualiter iudices de foris electi iudicare debent
Illi qui de voluntate ambarum parcium iudices de foris elligantur1, iudicare debeant omnia que placitantur coram eis cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis. Ita tamen quod qui eos elligunt non possint se iactare in terram, nec exire extra civitatem ad placitandum, nec habere inducias nisi octo dierum.

V.
De fratribus inter se placitantibus
Fratres ex diversis parentibus nati, si inter se habuerint placitum, pars que vocatur, reffutare possit Curiam Ragusii si voluerit, et eciam1 extraere aliam partem ad placitum2 extra Ragusium vel in Ragusio extra Curiam d. comitis. Hoc idem locum habeat inter fratres ex utroque parente3 si divisi fuerint inter se.

VI.
De patribus cum filiis suis litigantibus
Pater vel mater extrahere ad placitum extra Ragusium filios vel filias non potest, nec e converso1 filius vel filia patrem vel matrem; in Curia autem d. comitis habent inter se omnem consuetudinem Ragusii, tam in2 induciis quam in iactando se in terram, quam in elligendo iudices de foris et in omnibus aliis.

VII.
De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens
Si aliqua mulier vocatur ad placitum cuius maritus sit a Ragusio absens, volumus quod si ipsa hoc pecierit1 a d. comite vel ab eo qui pro eo fuerit et sua Curia, habeat terminum ad respondendum donec reddeat2 maritus suus, qui postquam reddierit3, teneatur pro ea respondere secundum consuetudinem civitatis. Si vero mulier ipsa ante adventum viri4 sui intraret ad placitum, vel eciam5 presente viro suo in Ragusio sine voluntate ipsius mariti, maritus ipse possit placitum ipsum rumpere si voluerit, et renovare; et quicquid6 actum est cum muliere ipsa pro nichilo habeatur, quia uxor subiecta est viro suo.

190

KNJIGA TREA

IV.
Kako imaju suditi izvana izabrani suci
Oni koji voljom obiju stranaka budu izabrani za vanjske suce, duni su sve parnice koje se pred njima vode presuivati u svemu po istom obiaju kao na sudu gospodina kneza. Ali tako da se oni koji ih izaberu ne mogu baciti na zemlju niti pokrenuti parnicu izvan Grada, niti dobiti sudsku odgodu vie od osam dana.

V.
O brai koja se meusobno parnie
Ako braa roena od razliitih roditelja pokrenu meusobno parnicu, tuenik moe, bude li htio, odbiti dubrovaki sud, pa i drugu stranku izvesti na sud izvan Dubrovnika, ili u Dubrovniku izvan Suda gospodina kneza. To isto neka se primjenjuje meu braom istih roditelja ako su meusobno podijeljeni.

VI.
O oevima koji vode spor sa sinovima
Otac ili majka ne mogu izvesti sinove ili keri na sud izvan Dubrovnika; ni obratno, sin ili ki oca ili majku; na Sudu pak gospodina kneza mogu u svom sporu primjenjivati svaki dubrovaki obiaj, kako u odgodama, tako u bacanju na zemlju i izboru vanjskih sudaca, te u svemu ostalom.

VII.
O eni tuenoj u muevoj odsutnosti
Ako je tuena neka ena kojoj mu nije nazoan u Dubrovnik, hoemo da na svoj zahtjev od gospodina kneza, ili od onoga tko ga bude zamjenjivao, i od njegova Suda dobije odgodu roka za odgovaranje dok joj se mu ne vrati. A on je, kad se vrati, duan umjesto nje odgovarati po obiaju Grada. Ako bi pak ena sama, prije dolaska svog mua, pa ak i kad je nazoan njezin mu u Dubrovniku, ula u spor bez mueve suglasnosti, spomenuti mu moe, ako bude htio, traiti obustavu te parnice i obnovu postupka. I sve to je provedeno s tom enom neka se dri nitavnim jer je ena podlona svome muu.

191

LIBER TERCIUS

VIII.
De filio vocato ad placitum absente patre
Filius in potestate patris constitutus, vocatus ad placitum coram d. comite vel qui pro eo fuerit et1 sua Curia, absente patre respondere minime teneatur. Sed si pater ipse in viagio fuerit, et filius patrem suum expectare pecierit2, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia hoc ei concedet3. Veniens autem pater pro suo filio ad voluntatem suam secundum usum civitatis Ragusii respondebit. Sed si filius ipse ante adventum patris in viagium ire voluerit, dimitet4 et ordinet responsorem qui simul cum patre suo pro eo respondeat; quem si ordinare noluerit ante adventum patris, in viagium ire non possit. Si autem pater ipsius non fuerit Raguseus, set5 habitator alterius civitatis, filius vero fuerit Raguseus, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem terminum infra quem pater possit venire Ragusium; et ipse filius, si hoc voluerit, infra terminum sibi datum ire possit pro patre suo sine aliqua pena.

B
Que locum habent nisi filius ipse stet in stacione vel exerceat alias mercaciones; tunc enim super ipsis mercacionibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.

C
Que locum habent nisi filius ipse stet in statione; tunc enim super ipsis mercationibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.

IX.
De muliere vidua vocata ad placitum
Mulier vidua vocata ad placitum, si patrem, vel filium, aut fratrem, sive generum absentem extra civitatem Ragusii habuerit, et ipsum in advocatorem suum pecierit1, d. comes, vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem vidue terminum ad expectandum predictum advocatorem in duplum de eo quod daret aliis hominibus Ragusii. Qui si infra ipsum terminum venerit, teneatur respondere pro ipsa muliere secundum consuetudinem civitatis.

192

KNJIGA TREA

VIII.
O sinu tuenom u oevoj odsutnosti
Sin koji je pod oevom vlasu, pozvan kao tuenik pred gospodina kneza, ili onoga tko ga zamjenjuje, i na njegov Sud, u oevoj odsutnosti nipoto nije duan odgovarati. Ali, ako otac bude na putu, a sin zatrai da se prieka na oca, neka mu gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom to odobri. Kada pak otac doe, odgovarat e umjesto svoga sina, bude li htio, prema obiaju grada Dubrovniku. Ako sin prije oeva dolaska htjedne poi na put, ostavit e i odredit e zastupnika da skupa s njegovim ocem umjesto njega odgovara. Ne htjedne li ga odrediti prije oeva dolaska, ne moe poi na put. Ako pak njegov otac ne bude Dubrovanin, nego stanovnik drugog grada, a sin bude Dubrovanin, gospodin knez, ili onaj tko ga zamjenjuje, sa svojim e mu Sudom odrediti rok u kojem otac moe stii u Dubrovnik; sam sin, ako to bude htio, moe u zadanom roku poi po oca bez ikakve kazne.

B
Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaku radnju ili ne obavlja druge trgovake poslove; tada je, naime, obvezan za te trgovake poslove odgovarati kao ostali Dubrovani.

C
Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaku radnju; tada je, naime, obvezan za te trgovake poslove odgovarati kao ostali Dubrovani.

IX.
O tuenoj udovici
Ako tuena udovica ima oca, sina, brata ili zeta odsutna iz grada Dubrovnika, pa ako njega zatrai za odvjetnika, gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim e Sudom odrediti toj udovici rok u kojem e se priekati dotini odvjetnik, dvostruko dulji od onoga koji bi dao ostalim Dubrovanima. Ako taj doe u tom roku, duan je odgovarati umjesto te ene, po obiaju Grada.

193

LIBER TERCIUS

X.
De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare
Vocatus ad placitum si filium in viagio habuerit absentem, et ipsum in advocatorem pecierit1, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia, habito respectu ad viagium ipsius filii, debeat eidem patri terminum secundum suum arbitrium dare ad expectandum eum, et pater ipse infra ipsum terminum possit ire vel mittere pro filio suo predicto sine aliqua pena. Hoc idem intelligendum est de fratre ad fratrem2, de socero ad generum et de genero ad socerum.

XI.
De contumacibus
Ter vocatus ad Curiam pro aliquo placito si contumax fuerit et non venerit, et questio fuerit super re stabili, volumus quod interpellator ponatur in1 possessione illius rei quam petit. Si autem questio esset super aliqua quantitate pecunie2, petitor ponatur in1 possessione3 rerum contumacis pro mensura debiti quod petit. Et in utroque casu vicarius qui4 eum in possessionem ponit habeat yperperum unum. Et veniens contumax possit recuperare possessionem suam, restituto yperpero et aliis expensis ipsi interpellanti secundum capitulum de illis qui se iactant in terram.

XII.
De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere
Damus licenciam1 vocato ad placitum, si hoc elegerit se iactandi in terram, qui non teneatur cum se in terram iactaverit respondere. Dominus autem comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia precipiat vicario suo ut recepto ab eo qui interpellat yperpero uno, quod yperperum erit ipsius vicarii, eundem interpellantem inducat in possessionem bonorum illius qui se iactavit in terram secundum modum infrascriptum, videlicet: quod si vocatus fuit qui se iactavit in terram, super aliqua re stabili vel inmobili, vicarius ipse ponet interpellantem in possessione2 ipsi rei3 stabilis. Si vero vocatus fuerit4 super mobili, vicarius ponet interpellantem in possessione bonorum eius qui se iactavit in terram, assignans ei tantum de bonis ipsius que valeant duplum illius quod petebatur. Et si ille qui se iactavit in terram pecierit a d. comite et sua Curia cartam qualiter se iactavit in terram, et in quam possessionem interpellator positus sit, carta ipsa sine aliquo precio5 fiat sibi. Et quandocumque qui se iactavit in terram recuperare voluerit bona sua6, restituat eidem interpellanti dictum yperperum, quo recepto, interpellator bona sua sine dampno et calumpnia eidem restituere teneatur. Et si

194

KNJIGA TREA

X.
O tuenom ocu koji zahtijeva da se prieka na sina
Ako tuenik ima sina na putu, i njega zatrai za odvjetnika, duan je gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom, prihvaajui opravdanim putovanje njegova sina, tom ocu prema svom nahoenju odrediti rok da se on prieka, a taj otac u tom roku moe poi ili nekoga poslati po svoga sina, bez ikakve kazne. Ovo se isto treba podrazumijevati o bratu prema bratu, o tastu prema zetu i o zetu prema tastu.

XI.
O onima koji se oglue
Ako se neki tuenik triput oglui na sudski poziv na neku parnicu i ne doe, a spor bude o nekretnini, hoemo da se tuitelj uvede u posjed stvari koju potrauje. Ako bi se pak spor vodio zbog odreenog iznosa novca, neka se tuitelj uvede u posjed ogluiteljevih stvari, razmjerno dugu koji potrauje. I u jednom i u drugom sluaju neka kneev zamjenik koji ga uvodi u posjed dobije jedan perper. A ako onaj koji se oglui doe, moe svoj posjed vratiti nakon to tom tuitelju vrati jedan perper i ostale trokove, prema glavi o onima koji se bacaju na zemlju.

XII.
O onima koji se bace na zemlju i ne e da stupe u parnicu
Tueniku doputamo, ako to izabere, da se baci na zemlju, a kad se baci na zemlju, taj nije obvezan odgovarati. Gospodin pak knez, ili tko ga bude zamjenjivao, neka sa svojim Sudom naredi svom zamjeniku da, primivi od tuitelja jedan perper, koji e pripasti zamjeniku, uvede toga tuitelja u posjed dobara onoga koji se bacio na zemlju, na sljedei nain: to jest, ako je onaj koji se baci na zemlju bio tuen zbog neke nekretnine, sam e zamjenik tuitelja uvesti u posjed te nekretnine. Ako je pak tuen zbog pokretnine, zamjenik e tuitelja uvesti u posjed imovine onoga koji se bacio na zemlju, predajui mu od njegove imovine u visini dvostruke vrijednosti onoga to se sudski potraivalo. A ako onaj koji se baci na zemlju zatrai od gospodina kneza i njegova Suda ispravu da se bacio na zemlju i u koji je posjed uveden tuitelj, neka mu se ta isprava izda bez ikakve naknade. I kad god onaj koji se bacio na zemlju htjedne vratiti svoju imovinu, neka tom istom tuitelju vrati reeni perper, a kad ga tuitelj primi, obvezan je vratiti njegova dobra bez tete i prigovora. Ako tuitelj

195

LIBER TERCIUS

interpellator ipse positus fuerit in7 possessionem8 vinee debitoris qui se iactavit in terram in primo anno expensas aliquas in ipsa vinea fecerit, et ante tempus vindemiarum vineam ipsam debitori suo patrono vinee, ut dictum est, restituerit, omnes expense ipse facte per creditorem, ab ipso debitore secundum extimacionem9 proborum virorum, qui ad hoc de comuni voluntate elligentur10, restituentur eidem; bona autem illa, sicut sunt, restitui debent. Nec interpellator possit aliquid pro melioracione11 petere si meliorata sunt; nec ille qui se iactavit in terram possit aliquid pro deterioracione12 petere si peiorata sunt, nec fructus nec aliquid aliud. Quibus bonis sibi restitutis, vocatus ipse teneatur interpellanti omnino respondere si hoc interpellator voluerit; et debitor ipse non possit habere aliquod inducium nisi octo dierum tantum et non ultra, post quos dies nulla ex illis partibus reffutare vel fugere Curiam possit. Si autem interpellator noluerit coram illa Curia convenire debitorem illum, sed voluerit aliam Curiam expectare, licitum sit ei hoc facere; et cum alia Curia fuerit, possit interpellare ipsum cum omni consuetudine civitatis. Et debitor similiter respondeat cum omni consuetudine civitatis et habeat omne inducium quod datur aliis Raguseis. Istum autem ordinem servari volumus super assignandis bonis debitoris qui se iactavit in terram: quod primo assignentur denarii seu ulcimonia si ipsa debitor habeat; que si ad satisfacionem13 non sufficiant14, assignentur ipsius animalia; que si non sufficiant vel non sint15, naves, barcusii et alia navigia, sive in parte sive in totum sint ipsius debitoris, assignabuntur creditori ipsius pro illis videlicet partibus que16 sunt sue. Que omnia si non fuerent17 vel non sufficerent pacamentum, servi (sic)18 ipsius debitoris19 assignabuntur sibi; qui similiter si non sufficient, creditori ipsi ancille debitori (sic) assignabuntur. Que omnia si ad satisfacionem20 debiti non sufficient, tunc in21 possessionem rerum stabilium ipse creditor ponetur secundum formam prescriptam. Sed si ex una re posset creditori ad plenum satisfieri, creditor non possit petere duas. Addimus etiam quod si interpellatus pro aliquo debito qui iactaverit se in terram non habuerit mobile sive stabile quod possit assignari22 interpellanti, vel habuerit sed non sufficerint, teneatur vicarius assignare illi personam eius qui se23 iactavit in terram et tunc locum habeant eciam24 omnia supradicta.

XIII.
De vocato ad placitum qui est supra viagium
Si super enticis et colloganciis1 et credenciis2 aliquis vocetur ad Curiam, et veniens dicat et probet se esse supra viagium, d. comes cum sua Curia, habita provisione supra ipsum viagium, dabit ei de reddeundo ad faciendum racionem3 terminum competentem. Et si infra ipsum terminum non venerit nec fuerit qui pro eo respondeat, d. comes ponet creditorem in possessionem bonorum ipsius secundum forman datam super illis qui se iactant in terram. Si autem qui recipit enticam, colloganciam4 aut credenciam5 cum ipsis, diu moram contraxerit extra Ragusium, et ille qui dedit sibi enticam, colloganciam aut credenciam super hoc

196

KNJIGA TREA

bude uveden u posjed vinograda dunika koji se bacio na zemlju, i prve godine bude imao kakvih trokova u tom vinogradu i ako prije berbe taj vinograd kako je reeno vrati svom duniku, vlasniku vinograda, sve e trokove koje vjerovnik bude imao dunik vratiti prema procjeni povjerenika to ih u tu svrhu obostranom voljom izaberu. Ta se pak dobra moraju vratiti onakva kakva jesu, a tuitelj ne moe nita traiti na ime poboljice ako je izvrena, niti onaj koji se bacio na zemlju moe ita traiti zbog pogoranog stanja, ako je pogorano, ni plodove ni ita drugo. Kad mu bude vraena imovina, tueni je obvezan u svemu odgovarati tuitelju ako to tuitelj bude htio; a sam dunik ne moe dobiti nikakvu odgodu, nego samo osam dana, i ne vie. Po isteku tih osam dana ni jedna stranka ne moe odbiti niti izbjei sud. Ako pak tuitelj ne bude htio voditi parnicu s tim dunikom na tom sudu, nego htjedne priekati postupak pred drugim sudom, neka mu je slobodno tako postupiti, a kad pristupi pred drugi sud, moe ga tuiti po svakom obiaju Grada. I dunik neka isto tako odgovara u svemu po obiaju Grada i neka dobije svaku odgodu koja se daje ostalim Dubrovanima. Hoemo pak da se glede predaje imovine dunika koji se bacio na zemlju, potuje ovaj red: da se prvo predaju novci ili trgovaka roba ako je dunik ima; bude li to nedostatno za podmirenje, da se preda njegova stoka; ako pak ona ne bude dovoljna ili je nema, onda e se brodovi, barkuziji i ostala plovila, bilo da su djelomino ili u cjelini u vlasnitvu toga dunika, predati njegovu vjerovniku u onim dijelovima koji su njegovi. Ako svega toga ne bi bilo ili ne bi dostajalo za naplatu, doznait e mu se dunikovi robovi. Isto tako e se, ako i oni ne budu dostatni, vjerovniku predati dunikove robinje. Ako sve to ne bude dostatno za podmirenje duga, tada e se vjerovnik uvesti u posjed nekretnina prema propisu. Ali ako bi se jednom stvari mogao u cjelini podmiriti vjerovnik, on ne moe traiti dvije. Dodajmo takoer i ovo: ako tueni koji se bacio na zemlju zbog nekog duga ne bi posjedovao pokretnine ili nekretnine koja bi se mogla predati tuitelju, ili bi je imao, ali ne bi bila dostatna, duan je kneev zamjenik predati mu osobu onoga koji se bacio na zemlju. A tada neka se primijeni i sve prije reeno.

XIII.
O tueniku koji se spremio za putovanje
Ako tko bude pozvan na sud zbog entega, kolegancija i kredencija, pa doavi kae i dokae da se spremio za putovanje, gospodin e mu knez sa svojim Sudom, dobivi podatke o tom putovanju, dati odgovarajui rok za povratak radi odgovaranja na sudu. Ako se u tom roku ne pojavi i ne bude nikoga da odgovara umjesto njega, gospodin e knez uvesti vjerovnika u posjed njegovih dobara po postupku propisanome za one koji se bacaju na zemlju. Ako pak onaj koji primi entegu, koleganciju ili kredenciju odulji boravak izvan Dubrovnika, a onaj koji mu dade entegu, koleganciju ili kredenciju zbog toga zatrai od gospodina kneza

197

LIBER TERCIUS

pecierit6 a d. comite sibi fieri racionem, d. comes cum sua Curia, habito respectu et provissione ad locum ubi debitor ipse dicitur comorari7, statuat ei terminum sicut sibi videbitur melius, infra quem si non venerit, predictus d. comes cum sua Curia faciat racionem interpellanti secundum formam predictam de illis qui iactant se in terram.

XIV.
De induciis mensis augusti
Si aliquis vocatur ad placitum et inducium petat, et ipsum inducium deveniat a primo die augusti in antea, volumus quod occasione vendemiarum1 usque ad S. Michaelem respondere minime teneatur. A festo autem S. Michaelis in antea hoc respondeat ordine, quod illas consuetudines quas prius habuit2, non habeat iterum, exceptis ultimis octo diebus quos habeat, sive prius habuerit sive non.

XV.
Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere
Homo qui vocatur ad placitum super aliis et non de presenti viagio, si fuerit supra viagium quod probari possit, et pecierit1 a d. comite et sua Curia terminum octo dierum et habuerit, possit infra illos octo dies ire in predictum viagium sine aliquo impedimento Curie. Sed si usque ad octavum diem steterit in civitate Ragusii, omnino teneatur respondere secundum usum civitatis ipsius. Si vero, postquam receperit terminum vellit2 accipere viagium, recedere de civitate non possit3, nisi dimisso procuratore suo legittimo qui pro eo respondeat et satisfaciat, si a Curia condempnetur. Excepto si interpellatus possideret bona stabilia, valencia4 debitum, quod petitur ab eo, tunc enim sufficiat ordinare procuratorem et obligare pro eo bona sua.

XVI.
Vocatus super hiis que spectant ad primum1 viagium non habeat terminum
Si inter patronum navis et mercatorem, vel inter nauclerium et patronum, vel inter patronum et marinarios, seu inter aliquos simul euntes ad viagium, super aliquibus pertinentibus ad ipsum viagium presentem questio oriatur, vocatus ad Curiam super hiis incontinenti respondere teneatur, et aliquod inducium habere non possit.

198

KNJIGA TREA

da mu se dodijelili pravda, neka mu gospodin knez sa svojim Sudom, razmotrivi i provjerivi mjesto u kojemu kau da dunik boravi, odredi rok koji ocijeni da je bolji; ne doe li u tom roku, neka gospodin knez sa svojim Sudom udovolji tuiteljevu zahtjevu prema onomu to je prije reeno za one koji se bacaju na zemlju.

XIV.
O odgodama u mjesecu kolovozu
Ako je netko pozvan na sud i zatrai odgodu, a ta odgoda padne u vrijeme od prvog kolovoza dalje, hoemo da tijekom berbe groa sve do Miholjdana nipoto ne bude obvezan odgovarati. Od Miholjdana pak dalje neka odgovara ovim redom: ne dobiva iznova uobiajene odgode koje je prije dobio, osim posljednjih osam dana, bez obzira na to je li ih prije bio dobio ili nije.

XV.
Onaj koji se spremio na putovanje moe otii u roku koji mu je dan (za odgodu parnice)
ovjek koji je pozvan na sud zbog neega drugog, a ne zbog predstojeeg putovanja, ako se spremio na putovanje i moe to dokazati, te zatrai od gospodina kneza i njegova Suda rok od osam dana pa ga dobije, smije u tom roku od osam dana poi na prije spomenuto putovanje bez ikakve sudske zapreke. Ali ostane li u gradu Dubrovniku do osmog dana, svakako je obvezan odgovarati prema obiaju Grada. Ako pak eli poduzeti putovanje nakon odobrenog roka, ne moe krenuti iz Grada ne ostavi li svog zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i udovolji pravdi ako ga sud osudi. Iznimka je ako bi tueni posjedovao nekretnine u vrijednosti duga koji se od njega potrauje; tada je, naime, dostatno odrediti zastupnika i obvezati se svojim imetkom.

XVI.
Tko je pozvan na sud zbog neega to se tie prvog putovanja, ne dobiva odgodu
Ako iskrsne spor izmeu patruna broda i trgovca ili izmeu nokjera i patruna, ili izmeu patruna i mornara, ili izmeu nekih koji zajedno kreu na putovanje u svezi s neim to se odnosi na to putovanje, tuenik je obvezan odmah u tom predmetu odgovarati, i ne smije dobiti nikakvu odgodu.

199

LIBER TERCIUS

XVII.
Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio
Si foresterius, preter Sclavos de Sclavonia, vocaverit Raguseum ad placitum, volumus quod Raguseus ipse non possit habere inducium nisi trium dierum tantum, et non plus, quibus transactis, Raguseus ipse eidem foresterio respondere teneatur omnino. Et Raguseus ipse infra dictum terminum trium dierum exire non possit de civitate Ragusii, eciam si paratus esset ad aliquem1 viagium vel esset in navi aut in alio ligno seu in viam2, donec respondeat et compleat racionem3 foresterio supradicto, nisi legitimum4 procuratorem dimiserit qui pro eo respondeat et solvat illud ad quod fuerit condempnatus.

XVIII.
Vocatus super deposito nullum habeat inducium
Statuimus quod vocatus ad placitum super aliquo deposito nullum inducium possit habere.

XIX.
De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie1
Si aliquis homo de Dalmacia2 vocaverit ad placitum aliquem Raguseum, et inter comune civitatis unde Dalmatinus ille est civis et Comune Ragusii propter aliquam causam fuerit stanicum3 ordinatum, possit Raguseus ipse, si vult, predictum stanicum expectare, nec coram d. comite vel qui pro eo fuerit, respondere predicto foresterio teneatur. Dictus autem d. comes eidem Raguseo precipiet quod in statuto termino debeat ire ad stanicum supradictum, infra quem terminum Raguseus ipse in viagium extra Ragusium ire non possit, nisi dimisso procuratore qui pro eo foresterio ad stanicum respondeat, et solvat4 si fuerit condempnatus. Si vero predictum stanicum per d. comitem et Comune Ragusii dimittatur, quia eis non apparuerit utile, et dictus Dalmatinus iterum coram d. comite vel qui pro eo fuerit, vocaverit dictum Raguseum ad placitum, Raguseus ipse teneatur respondere eidem nec possit alium stanicum postulare.

200

KNJIGA TREA

XVII.
Onaj koga je tuio stranac, ne moe napustiti Dubrovnik
Ako stranac, osim Slavena iz slavenskih krajeva, pozove na sud Dubrovanina, hoemo da taj Dubrovanin ne smije dobiti odgodu, nego samo tri dana i ne vie, a po njihovu je isteku Dubrovanin svakako obvezan odgovarati tom strancu. A taj Dubrovanin u spomenutom roku od tri dana ne moe napustiti grad Dubrovnik, pa ni ako bi se spremao na neko putovanje, ili bi bio na brodu ili na drugom plovilu ili putu, dok ne odgovori na tubu i ne zavri parnicu s tim strancem, osim ako ostavi zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i plati ono na to bude osuen.

XVIII.
Tko je tuen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu
Odreujemo da onaj tko je tuen zbog kakva pologa, ne moe dobiti nikakvu sudsku odgodu.

XIX.
Parnice izmeu Dubrovana i Dalmatinaca
Ako neki ovjek iz Dalmacije pozove na sud nekog Dubrovanina, a izmeu opine grada kojeg je taj Dalmatinac graanin i Opine dubrovake bude odreen stanak zbog neke parnice, taj Dubrovanin, ako hoe, moe ekati na dotini stanak i nije obvezan odgovarati tom strancu pred gospodinom knezom, ili onim tko ga bude zamjenjivao. Spomenuti pak gospodin knez zapovjedit e tom Dubrovaninu da u odreenom roku mora poi na taj stanak, a tijekom tog roka taj Dubrovanin ne moe otii na put izvan Dubrovnika ako ne ostavi zastupnika da na stanku odgovara strancu umjesto njega i podmiri to je duan bude li osuen. Ako pak gospodin knez i Opina dubrovaka otkau prije spomenuti stanak ocijenivi ga nepotrebnim, pa reeni Dalmatinac ponovno pozove spomenutog Dubrovanina na sud pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, taj mu je Dubrovanin obvezan odgovarati i ne moe zahtijevati drugi stanak.

201

LIBER TERCIUS

XX.
De hiis que petuntur in stanico
Raguseus qui supra aliquem foresterium ad statutum stanicum petere voluerit racionem1, possit si vult procuratorem suum ad stanicum mittere, qui pro eo interpellet et faciat omnia que pertinent ad placitum, que ipse faceret si esset presens, ita tamen, si hoc ordinate faciat cum noticia d. comitis.

XXI.
De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur
Foresterius aliquis existens in Ragusio, recipiens de bonis alicuius Ragusei, si antequam de Ragusio exeat, super bonis ipsis per eundem Raguseum vocetur ad Curiam, teneatur coram d. comite et sua Curia facere racionem1, habendo inducium trium dierum tantum et non plus, si terminum pecierit2 foresterius ipse.

XXII.
De foresterio qui habet cartam supra Raguseum
Si vocaverit foresterius aliquem Raguseum ad Curiam super aliquo debito de quo cartam vel cartas hostendat1, ad usuram vel sine usura, et supra ipsum Raguseum vel bona eius appareant carte antiquiores, id est facte ante cartas vel cartam foresterii supradicti, volumus quod carta vel carte que prius facte apparent primo debeant iudicari et placitari et firme haberi, et bona illius Ragusei2 illi debeant assignari qui cartas primo factas ostendit. Nisi aliquis alicui in viagium eunti mutuaverit pecuniam vel crediderit merces suas, tunc enim in illo primo viagio prius debet ei satisfieri de bonis mobilibus, eciam si appareant alie carte prius facte; quod si plures fuerint ipsi creditores primi viagii, omnibus solvatur pro rata nec unus possit habere plus quam alter.

202

KNJIGA TREA

XX.
O onima koji se pozivaju na stanak
Dubrovanin koji htjedne na zakazanom stanku iznijeti potraivanja od nekog stranca, moe, ako hoe, poslati na stanak svoga zastupnika da umjesto njega podnese tubu i obavlja sve to se odnosi na parnicu, to bi i sam uinio kad bi bio nazoan, ali tako da to uini propisno sa znanjem gospodina kneza.

XXI.
O strancu koji je neto primio od Dubrovanina i zbog toga bude tuen
Stranac koji boravi u Dubrovniku i primi togod od imovine kojeg Dubrovanina, ako ga taj isti Dubrovanin zbog te imovine pozove na sud prije nego napusti Dubrovnik, obvezan je pred gospodinom knezom i njegovim Sudom odgovarati, dobivi sudsku odgodu od samo tri dana i ne vie, ako taj stranac zatrai rok.

XXII.
O strancu koji ima ispravu na teret Dubrovanina
Pozove li stranac nekog Dubrovanina na sud zbog nekog duga za koji predoi ispravu ili isprave, s kamatama ili bez njih, pa na teret tog Dubrovanina ili njegove imovine iskrsnu starije isprave, to jest prije izdane isprave ili isprava spomenutoga stranca, odreujemo da prvo treba na sudu razmotriti, raspraviti i osnaiti ispravu ili isprave za koje se pokae da su prije izdane, i da se imovina toga Dubrovanina mora predati onomu koji pokae prije izdane isprave, osim ako je tkogod pozajmio novac ili dao na kredit svoju robu nekomu koji odlazi na putovanje. Tada, naime, u pogledu toga prvog putovanja on mora biti namiren iz pokretnina, makar bile predoene druge, prije izdane, isprave. Bude li pak vie tih vjerovnika prvog putovanja, neka se isplati svima razmjerno, tako da jedan ne primi vie negoli drugi.

203

LIBER TERCIUS

XXIII.
De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex
Debitor alicuius, supra quem carta apparet cum usura aut pena de quinque in sex per annum, si decesserit, post mortem ipsius carte ipse vel carta in suo robore et vigore permaneant, sive in morte debitoris debitum ipsum quesitum fuerit sive non.

XXIV.
Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex
Si carta fuerit facta cum maiori pena quam de quinque in sex per annum ad certum terminum, termino illo conpleto, dicta pena non currat nec valeat a termino in antea nisi in quinque in sex per annum.

XXV.
De carta sine usura vel pena de quinque in sex1
Creditor qui supra debitorem suum cartam sine usura aut sine pena de quinque in sex per annum, vel testes sine carta habuerit, si in morte ipsius debitoris ipse debitum ipsum non pecierit2, post mortem debitoris eiusdem debitum ipsum ulterius petere non possit. Sed carta vel testes ipsi sint vacui et nullius vigoris3, nisi creditor ipse tempore mortis debitoris non fuerit in Ragusio, vel nisi debitor ipse morte subitanea moriatur vel extra Ragusium moriatur; tunc enim carta vel testes ipsi in suo robore remaneant, et creditor salva habeat iura sua.

XXVI.
De debitore morienti1 cui petitur debitum
Si debitori suo infirmo iacenti in lecto aliquis debitum suum pecierit, et debitor ipse responderit: paratus sum tibi facere racionem2, fac ut Curia veniat huc, nisi interpellans Curiam ad debitorem infirmum adduxerit, volumus quod post mortem debitoris creditor ipse vel alius pro eo, non possit petere debitum illud ab heredibus mortui vel ab hiis qui possidebunt bona ipsius.

204

KNJIGA TREA

XXIII.
O ispravama koje sadre naknadu ili postotak od dvadeset posto
Umre li neiji dunik, i o tom se predoi isprava s kamatama ili postotkom od dvadeset posto godinje, neka nakon njegove smrti te isprave ili isprava ostanu u svojoj kreposti i snazi, bilo da je taj dug na samrti dunika potraen ili nije.

XXIV.
Isprava koja sadri potraivanje vee od dvadeset posto
Ako isprava bude sastavljena s kamatama veim od dvadeset posto godinje na odreeni rok, po isteku tog roka te kamate ne smiju tei i od tada ubudue vrijede samo kamate od dvadeset posto godinje.

XXV.
O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto
Vjerovnik koji na teret svog dunika bude imao ispravu bez kamata ili postotka od dvadeset posto godinje, ili bi imao svjedoke bez isprave, ako nakon smrti toga dunika ne zatrai taj dug, vie ga ne moe potraivati, nego su isprava ili svjedoci bezvrijedni i bez ikakve pravne snage, osim ako vjerovnik u vrijeme dunikove smrti ne bude u Dubrovniku, ili dunik umre iznenadnom smru, ili umre izvan Dubrovnika. Tada, naime, isprava ili svjedoci ostaju u svojoj kreposti, a vjerovnik uiva neokrnjena svoja prava.

XXVI.
O duniku na samrti od kojega se trai dug
Ako bi netko potraivao svoj dug od svog dunika koji lei u bolesnikoj postelji, i taj dunik odgovori: Spreman sam udovoljiti tvom zahtjevu, daj da ovamo doe sudac, pa ako tuitelj ne bi doveo sud bolesnom duniku, hoemo da nakon dunikove smrti ni sam vjerovnik, niti netko drugi umjesto njega, ne moe potraivati taj dug od pokojnikovih batinika ili od onih koji e posjedovati njegovu imovinu.

205

LIBER TERCIUS

XXVII.
De placitis1 inter laycum et clericum
Clericus si cum layco placitum habuerit in curia seculari, omnia teneatur dare et facere que dant et faciunt layci in ipsa curia cum litigant inter se.

XXVIII.
De hiis qui falsos introducunt testes
Quia non tantum per instrumenta, verum eciam1 per testes consueverunt litigantes intenciones suas probare, statuimus, quod si aliquis super aliquo placito falsos introduxerit testes, quos probari sibi poterit corrumpisse2, condempnetur in tantum quantum erat illud super quo eos introducebat. Et in tantundem condempnetur ipse falsus testis, quod qui solvere non poterit, fustigetur3 et boletur4.

XXIX.
De testibus assignatis
Statuimus quod testimonium alicuius non valeat nec teneat nisi fuerit assignatus in testem per ambas partes vel saltim per unam. Excepto super possessione rerum stabilium, ubi testes eciam non assignati possint testificari et valeat dictum eorum.

XXX.
De hiis qui repelluntur a testimonio
Presenti constitucione1 sancimus2 quod omnes illi qui non tenentur contra aliquem advocare racione3 consanguinitatis seu affinitatis, non possint4 pro eo testimonium ferre.

XXXI.
Quod clericus admitatur ad testimonium
Presbiteri et clerici in omnibus causis testes esse possint ut laici1; si sunt ydonei secundum providenciam2 d. comitis et sue Curie, valeat testimonium eorundem.

206

KNJIGA TREA

XXVII.
O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika
Ako klerik bude vodio parnicu sa svjetovnjakom na svjetovnom sudu, obvezan je davati i initi sve ono to na tom sudu daju i ine svjetovnjaci kad se spore izmeu sebe.

XXVIII.
O onima koji dovode lane svjedoke
Budui da su stranke u sporu navikle dokazivati svoje tvrdnje ne samo ispravama nego i svjedocima, odreujemo: ako tko u nekoj parnici dovede lane svjedoke za koje se uzmogne dokazati da ih je podmitio, neka se kazni u visini onog iznosa zbog kolikoga ih je doveo. I na isto toliki iznos neka se kazni sam lani svjedok, pa ako ne bude mogao platiti, neka se iiba i obiljei peatom.

XXIX.
O predloenim svjedocima
Odreujemo da niije svjedoenje ne vrijedi i ne obvezuje ako ga obje stranke, ili barem jedna, ne istaknu za svjedoka. Od toga se izuzima posjed nekretnina; tu nenaznaeni svjedoci mogu svjedoiti, i njihov iskaz vrijedi.

XXX.
O onima koji se odbijaju od svjedoenja
Ovom odredbom potvrujemo da nitko tko u parnici ne moe protiv nekoga nastupiti kao odvjetnik, ne moe za njega ni svjedoiti.

XXXI.
Kleriku se doputa svjedoiti
Sveenici i klerici mogu kao i svjetovnjaci biti svjedoci u svim parnicama ako su po miljenju gospodina kneza i njegova Suda prikladni, i neka vrijedi njihovo svjedoenje.

207

LIBER TERCIUS

XXXII.
De testimonio patris vel matris inter filios
Pater inter filios et filias eiusdem uxoris testis esse potest, et valeat eius testimonium, licet sit solus; mater autem, cum sit mulier, inter filios vel filias testis esse non potest1.

XXXIII.
Quod testimonium unius non valeat
Erat anticum statutum quod in maleficiis valebat unus testis. Idcirco nos Marinus Badoarius, miles1, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi, statuimus et ordinamus, quod de cetero in maleficiis pro quibus aliqua persona deberet mori vel perdere membrum, unus testis non valeat, sed duo ad minus sint necessarii. Salvo quod in aliis maledictis et melefactis valeat unus testis secundum antiquam consuetudinem. In aliis vero causis unus testis non valeat, quia: vox unius, vox nulius2.

XXXIV.
Qualiter testes recipi debent
Si aliquando testes super aliquo placito introducantur, d. comes, habitis primo nominibus ipsorum testium, ipsos vocari faciat coram se sub certa pena, a quibus ipse d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia de veritate dicenda recipiat sacramentum. Et postea eos examinet privatim et semotim, hoc est unum post alterum, quos interrogabit de loco et tempore. In quibus, si eos discordes invenerit, testimonium ipsorum non habebit pro vero seu pro bono. Si autem ipsi testes vel aliquis dicant se non recordari de loco vel tempore, valeat testimonium eorum. Sed si testis dicat se non recordari si fuit assignatus in testem vel non, sit in providencia1 d. comitis et sue Curie si valeat eius testimonium aut non. Quod eciam2 locum habebit in Parva Curia.

208

KNJIGA TREA

XXXII.
O svjedoenju oca ili majke meu sinovima
Otac moe biti svjedokom u sporu meu sinovima i kerima iste ene i njegovo svjedoenje vrijedi, makar bio jedini svjedok; majka pak, budui da je ena, ne moe biti svjedokinjom u sporu meu sinovima i kerima.

XXXIII.
Ne vrijedi svjedoenje (samo) jednog (svjedoka)
Postojala je davna odredba da za zlodjelo vrijedi jedan svjedok. Stoga mi, vitez Marko Badoero, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka odreujemo i nareujemo da ubudue u kaznenim djelima zbog kojih bi neka osoba morala biti smaknuta ili osakaena, ne vrijedi jedan svjedok, nego su potrebna najmanje dva. U ostalim prijestupima rijeju i djelom, i dalje, prema davnom obiaju, vrijedi jedan svjedok. U drugim pak predmetima ne vrijedi jedan svjedok jer je glas jednoga kao glas nijednoga.

XXXIV.
Kako se trebaju sasluavati svjedoci
Ako se koji put u nekoj parnici uvode svjedoci, neka ih gospodin knez, dobivi prethodno imena tih svjedoka, dade pozvati preda se pod prijetnjom utvrene kazne. Neka sam gospodin knez, ili onaj tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom od njih uzme prisegu da e govoriti istinu. A zatim neka ih ispita pojedinano i odvojeno, to jest jednog nakon drugoga, a pitat e ih o mjestu i vremenu, pa ako utvrdi da se u tome ne podudaraju, njihovo svjedoenje ne e smatrati istinitim niti valjanim. Ako pak ti svjedoci ili neki od njih reknu da se ne sjeaju mjesta ili vremena, njihovo svjedoenje vrijedi. Ali, ako svjedok kae da se ne sjea, bio on naznaen za svjedoka ili ne bio, neka gospodin knez i njegov Sud prosude vrijedi li ili ne vrijedi njegovo svjedoenje. To e se isto tako primijeniti na Malom sudu.

209

LIBER TERCIUS

XXXV.
De publicacione testium1
Sancimus2 ut testes qui super aliquo placito introducuntur debeant publicari ante sentenciam3. Et si aliqua parcium4 testes ipsos reprobare voluerit, audiatur.

XXXVI.
De fide testibus danda
Quia iudex melius scire potest utrum fides debeat adhiberi testibus, volumus quod in providencia d. comitis et sue Curie sit si testes producti sint ydonei vel non, et utrum dictis eorum fides debeat dari vel non.

XXXVII.
Quod sentencia1 scribatur ante quam detur
Ne a modo super sentenciis nascatur aliqua questio, statuimus quod de omni placito rei stabilis debeat scribi sentencia, postquam inventa est inter iudices, antequam detur.

XXXVIII.
De illo qui debet solvere iudicium1
Quicumque amiserit2 placitum solvat iudicium. Excepto in maleficiis3, ubi qui vincet solvat iudicium1 ipsum. Volumus eciam quod qui perdit placitum, perdat expensas secundum quod est in Parva Curia ordinatum.

XXXIX.
De credencia1 quam habent patroni vini venditi
Si inter patronum vini venditi et tabernarium vel tabernariam nascatur questio, quia patronus dicat sibi minus assignatum per tabernarium seu tabernariam, habeat ipse patronus super hoc infra annum credenciam, post annum vero non habeat credenciam2 nisi cum testibus.

210

KNJIGA TREA

XXXV.
O obznanjivanju svjedoka
Odreujemo da se svjedoci koji se uvode u neku parnicu moraju obznaniti prije presude, pa ako bi neka od stranaka htjela osporiti te svjedoke, neka se saslua.

XXXVI.
O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima
Budui da sudac moe bolje znati treba li svjedocima vjerovati, zahtijevamo da gospodin knez i njegov Sud odlue jesu li naznaeni svjedoci prikladni ili nisu, i treba li njihovim izjavama vjerovati ili ne.

XXXVII.
Da se presuda prije izricanja napie
Da ne bi ubudue izbio kakav prijepor oko presuda, odreujemo da se o svakoj parnici o nekretnini, poto su je suci donijeli, presuda napie prije negoli se izree.

XXXVIII.
O onome koji je duan platiti suenje
Tko god izgubi parnicu, neka plati suenje, osim u kaznenim parnicama, u kojima suenje mora platiti tko dobije parnicu. Hoemo takoer da onaj tko izgubi parnicu, snosi trokove, kako je odreeno za Mali sud.

XXXIX.
O vjeri na rije vlasnika prodanog vina
Ako izbije spor izmeu vlasnika prodanog vina i krmara ili krmarice zato to vlasnik tvrdi da su mu krmar ili krmarica premalo predali, neka se vlasniku za tu tvrdnju vjeruje na rije do godinu dana, a nakon jedne godine neka mu se vjeruje, ali samo sa svjedocima.

211

LIBER TERCIUS

C
Anno Domini MCCCLXXVIII, indicione prima, die vigessimo nono iulii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato et cum laudo populi, additum fuit dicto statuto de credentia quam habet patronus vel patrona vini supra suum tabernarium vel tabernariam, quod quociens venerit patronus vel patrona vini ad d. rectorem, et voluerit suum tabernarium vel tabernariam debere capi et incarcerari, d. rector teneatur mittere suam familiam et facere capi illum vel illam, et incarcerari in carcere vel poni in Castellum, prout voluerit patronus vel patrona vini venditi a tabernario vel tabernaria, iurando per sacramentum quantum debet recipere ab ipsis tabernario vel tabernaria.

XL.
De credencia1 quam habet tabernaria
Si aliqua tabernaria dicat se alicui dedisse de vino in credenciam2, infra triginta dies postquam vendiderit veietem (sic) ipsius vini habeat ipsa tabernaria credenciam. Si vero ille qui vinum recipit in credencia fugerit antequam solvat, condempnetur in duplum, et tabernaria habeat illud quod credidit3 et Comune habeat aliud, et ipsa tabernaria habeat credenciam infra terminum supradictum. Anno Domini MCCCXXXII, indicione XV, de mense ianuarii, declaratum fuit hoc statutum per Maius Consilium, quod nulla tabernaria habeat credenciam supra aliquam personam nisi de duodecim grossis.

XLI.
De forma testamentorum
Si quis testamentum facere voluerit, teneatur coram duobus ydoneis testibus vel pitropis ad minus facere illud, et testamentum ubi duo testes non intervenerint nichil valeat. Valeat tamen, si patrinus cum uno alio sufficiente teste interfuerit. Qui testes vel pitropi infra triginta dies post mortem eius qui condidit testamentum venient coram iuratis iudicibus et iurato notario, et testificabuntur ordinacionem1 defuncti seu defuncte; de quorum testificatione notarius ipse coram duobus iudicibus iuratis ad minus, secundum quod ab ipsis audierit, faciet testamentum. Nullus autem pitropus seu testis de hiis que sibi a mortuo vel mortua dimittuntur, testificari valeat. Sed ad utilitatem aliorum pitroporum vel aliarum personarum testificacio2 eius valeat et scribatur.

212

KNJIGA TREA

C
Godine Gospodnje 1378., prve indikcije, dana 29. srpnja, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka dodano je ovoj odredbi o vjeri na rije koju ima vlasnik ili vlasnica vina prema svom krmaru ili krmarici: kad god doe vlasnik, ili vlasnica, vina pred gospodina kneza i zatrai da se njegov krmar ili krmarica uhiti i utamnii, duan je gospodin knez poslati svoju pratnju i dati da se on ili ona uhite i zatvore u tamnicu ili zatoe u Katel, kako ve bude htio vlasnik ili vlasnica vina to ga je prodao krmar ili krmarica, izjavivi pod prisegom koliko ima dobiti od toga krmara ili krmarice.

XL.
O vjeri na rije krmarice
Ako neka krmarica izjavi da je nekomu dala vina na vjeru, neka se toj krmarici vjeruje u roku od trideset dana nakon to proda bavu toga vina. Ako bi pak onaj koji uzme vino na vjeru pobjegao prije negoli plati, neka se osudi na dvostruko; neka krmarica dobije ono to je dala na vjeru, a ostalo neka dobije Opina; toj pak krmarici neka se vjeruje u spomenutom roku. Godine Gospodnje 1332., petnaeste indikcije, mjeseca sijenja, Veliko je vijee objavilo ovu odredbu: neka se nijednoj krmarici ne vjeruje na rije protiv neke osobe, osim do dvanaest groa.

XLI.
O obliku oporuka
Ako tko bude htio uiniti oporuku, duan ju je uiniti pred najmanje dvojicom vjerodostojnih svjedoka ili epitropa, a oporuka kojoj nisu bila nazona dva svjedoka, bezvrijedna je. Ipak neka vrijedi ako bude nazoan duhovnik s jednim vjerodostojnim svjedokom. Ti e svjedoci ili epitropi u roku od trideset dana nakon smrti onoga koji je uinio oporuku, doi pred prisegnute suce i prisegnutog notara i posvjedoit e raspolobu pokojnika ili pokojnice; o njihovu svjedoenju notar e pred najmanje dvojicom prisegnutih sudaca, prema onome to od njih bude uo, sastaviti oporuku. Nijedan pak epitrop ili svjedok ne moe svjedoiti za ono to pokojnik ili pokojnica njemu ostavljaju, ali u korist ostalih epitropa ili drugih osoba njegovo je svjedoenje valjano i neka se zapie.

213

LIBER TERCIUS

XLII.
De testamentis factis extra Ragusium
Si contingerit quod aliquis Raguseus vel Ragusea extra Ragusium moriens fecerit testamentum, volumus quod testes vel pitropi qui ipsi testamento presentes fuerint, possint et debeant infra unum mensem postquam pervenerit ad civitatem Ragusii, venire coram d. comite et iudicibus suis et iurato notario, et annunciare testamentum predictum. Qui postquam a predictis d. comite et iudicibus et notario fuerint examinati, si eis ydonei videantur, notarius ipse cum ipsis iudicibus teneantur secundum dictum eorum scribere ipsum testamentum, et testamentum sit firmum. Quod si forte non fuerit in ipso testamento nisi unus Raguseus tantum et alter foresterius, valeat testimonium1 foresterii sicut si esset Raguseus. Idem sit si nullus interfuerit Raguseus, set2 ambo fuerint foresterii, silicet quod dictum eorum valeat et habeantur in loco Raguseorum.

XLIII.
De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt1 bona sua
Si propter aliquod maleficium quod aliquis comisit2 seu offensionem amiserit omnia bona sua mobilia et stabilia, et super bonis ipsis3 appareat aliquis habere aliquam4 racionem5, vel probare poterit cum carta vel sine carta, bona ipsa sibi obligata fuisse, volumus quod debitum illud sit illi salvum nec propter hoc perdat aliquis suam racionem.

XLIV.
De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius
Interpellatus ab aliquo ab uno yperpero inferius inducium seu consuetudinem aliquam habere non possit, sed in continenti respondere teneatur. Illud idem statuimus, si interpellatus fuerit de mercato a quinque yperperis inferius.

214

KNJIGA TREA

XLII.
O oporukama uinjenim izvan Dubrovnika
Dogodi li se da neki Dubrovanin ili Dubrovkinja na samrti uine oporuku izvan Dubrovnika, hoemo da svjedoci ili epitropi koji budu nazoni toj oporuci mogu i moraju u roku od mjesec dana po dolasku u grad Dubrovnik doi pred gospodina kneza i njegove suce i prisegnutog notara te prijaviti dotinu oporuku. Nakon to budu ispitani od prije spomenutog kneza, sudaca i notara, i ako se njima uine vjerodostojnima, duan je taj notar sa sucima prema njihovoj izjavi napisati tu oporuku i neka oporuka bude pravosnana. Ako sluajno u toj oporuci ne bi bio nego samo jedan Dubrovanin, a drugi stranac, neka svjedoenje stranca vrijedi kao da je Dubrovanin. Isto tako, neka bude ako ne bi bio nazoan niti jedan Dubrovanin, nego obadva budu stranci. Naime, neka njihova izjava vrijedi i neka se dri kao da su Dubrovani.

XLIII.
O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina
Ako se nekome zbog poinjenog zlodjela ili prijestupa oduzme sva pokretna i nepokretna imovina pa se pokae da netko polae neko pravo na njegovu imovinu, ili taj uzmogne dokazati ispravom ili bez isprave da mu je ta imovina bila optereena njegovim potraivanjem, hoemo da mu taj dug bude zatien i da zbog toga netko ne izgubi svoje pravo na potraivanje.

XLIV.
O onome tko bude tuen za manje od jednog perpera
Tueni za vrijednost od jednog perpera nanie ne moe dobiti odgodu ili kakvu pogodnost, nego je duan odmah odgovarati. To isto odreujemo ako bi tko bio tuen za trgovaku robu u vrijednosti od pet perpera nanie.

215

LIBER TERCIUS

XLV.
De induciis devenientibus ad secundam Curiam
Vocatus ad Curiam, si receperit inducia1 octo dierum, duorum vel quatuor mensium secundum antiquam consuetudinem civitatis, et ipsa inducia devenerint ad aliam Curiam, firma sint eciam in sequenti Curia, et interpellatus illa iterum habere non possit. Sed ille2 qui interpellat infra unum mensem a die elapsi inducii, ex suo defectu non sequitur suam racionem3. Tunc enim si elapso mense predicto iterum vocet illum ad Curiam interpellatus, iterum habebit inducium nec obstabit illi quod iam habuit eam.

XLVI.
De aptagi
t si aliquis Raguseus debitor fuerit alterius Ragusei cum carta vel sine carta, et ille qui debet recipere debitum illud venerit ante d. comitem vel qui pro eo fuerit et suam Curiam Ragusii, et pecierit racionem1 ab eo dicens quod faciat pactari sibi suum debitum, sive cum ira sive cum bona voluntate fuerit peticio eius, d. comes debet vocare illum2 supra3 quem queritur illud debitum, et si ipse negaverit debitum illud, licitum sit ei respondere interpellanti suo cum consuetudine civitatis, in Curia aut extra Curiam in civitate, cum consuetudine terre, et debet habere omnem aliam consuetudinem civitatis ille qui respondet. Et si ipse confiteretur debitum illud ante d. comitem et alios homines, qui possent4 esse testes in eo, et ille qui debet recipere5 debitum voluerit dare aptagi d. comiti seu per iram seu per bonam voluntatem, tunc d. comes debet providere ad suam iram vel ad bonam voluntatem, et eciam ad quantitatem debiti, si fuerit magnum vel parvum, et similiter debet providere ad possibilitatem debitoris; et providendo d. comes ad omnia ista et suam voluntatem, debet dare terminum illi qui pactare debet debitum illud, dicendo ei ut infra terminium illum sibi datum aut solvat debitum aut concordet se cum creditore6 suo. Et si infra7 terminum illum debitor non solveret debitum nec concordaret se cum creditore suo, tunc d. comes debet facere racionem8 illi qui recipere debet debitum illud, recipiendo aptagi in voluntatem illius qui debet recipere debitum ad dandum aptagi, et debet ei facere racionem. Et est sciendum quod9 aptagi debet habere d. comes de decem10 unum tantum de capitali, de prode autem nichil debet habere; et illi qui debet pactare debitum debet etiam pactare aptagi. Et si ille qui debet recipere debitum voluerit et pecierit racionem8 de toto prode, secundum

216

KNJIGA TREA

XLV.
O odgodama za one koji dou pred drugi sud
Ako bi tuenik dobio odgodu od osam dana, od dva ili etiri mjeseca, prema drevnom obiaju Grada, pa s tim odgodama doe na drugi sud, one mu vrijede i na tom drugom sudu i tueni ih ne moe drugi put dobiti. Ali tuitelj u roku od mjesec dana od dana isteka odgode zbog svoga propusta, ne moe ostvarivati svoje pravo. U tom e sluaju, naime, tueni ako nakon isteka tih mjesec dana bude ponovno pozvan na sud, opet dobiti odgodu i ne e biti zaprekom to ju je ve imao.

XLVI.
O aptagima
Ako koji Dubrovanin bude dunik drugom Dubrovaninu, s ispravom ili bez nje, i ako onaj koji treba primiti taj dug doe pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i pred njegov Sud u Dubrovniku pa zatrai od njega svoje pravo govorei da se pobrine kako bi mu se podmirio dug, bilo da je njegov zahtjev izreen sa srdbom ili dobrohotno, gospodin knez mora pozvati onoga od kojega se potrauje taj dug; ako ovaj zanijee taj dug, slobodno mu je odgovarati svom tuitelju po obiaju Grada, na sudu ili izvan suda u Gradu po domaem obiaju. A onaj koji odgovara, mora dobiti svaku drugu pogodnost uobiajenu u Gradu. A ako on sam prizna taj dug pred gospodinom knezom i ostalim ljudima koji bi u tome mogli biti svjedocima, i onaj koji treba primiti dug htjedne dati (pristojbu) aptagi gospodinu knezu bilo u srdbi ili dobrohotno, tada gospodin knez mora uzeti u obzir njegovu srdbu ili dobrohotnost a takoer i veliinu duga, je li velik ili malen, a isto tako mora uzeti u obzir mogunosti dunika. A gospodin knez je, odvagnuvi sve to i svoju volju, duan odrediti rok onomu koji mora podmiriti dug, govorei mu da u tom roku ili podmiri dug ili se nagodi sa svojim vjerovnikom. Ako u tom odreenom roku dunik ne podmiri dug niti se nagodi sa svojim vjerovnikom, tada je gospodin knez obvezan donijeti odluku u korist onoga koji ima primiti dug, primajui za aptagi onoliko koliko onaj koji ima primiti dug htjedne dati na ime aptagi, i duan mu je donijeti odluku. A treba znati da na ime aptagi gospodin knez ima dobiti samo deseti dio glavnice, a od dobiti ne dobiva nita, a onaj koji ima namiriti dug treba namiriti i aptagi. I ako onaj koji treba primiti dug ushtjedne i zatrai da mu bude dosuena sveukupna dobit, prema sadraju svoje isprave, tada mu gospodin knez mora

217

LIBER TERCIUS

tenorem11 sue carte, tunc d. comes debet ei facere racionem de prode sine aptagi, et etiam iudices non debent habere iudicium de illo prode. Et si debitum illud fuerit tantum quod d. comes possit ponere creditorem in mobile debitoris, debet eum ponere in pactamentum de servis vel ancillis, et de bestialiis et de navibus, et habet potestatem vendendi mobile illud et paccandi se. Et si debitum illud esset tantum quod de mobili debitor non posset paccare creditorem suum, d. comes debet ponere creditorem in tantam quantitatem de vineis debitoris que valeat duplum debitum de prode et capitali, ad voluntatem creditoris, de quibus vineis placuerit ei. Et etiam si debitum fuerit tantum quod creditor non possit paccare se de vineis, et debitor habuerit domum vel domos, d. comes debet ponere creditorem in illas domos secundum formam de vineis, et habeat potestatem creditor laborandi vineas illas vel illas domos aut domum si voluerit, in sua voluntate est. Et totum prode quod creditor habuerit de vineis aut domibus illis est suum, non computando eum in suo paccamento. Et ab illo die in antea quo ipse dederit aptagi, suum debitum non crescat ad prode vel usuram, salvo quod si vinea illa vel vinee laborate fuerint de omni laborerio, et ille positus fuerit in illas vineas laboratas per d. comitem in tempore colligendi fructus et redditus de vineis illis, creditor debet computare redditus illius primi12 anni tantum in suo paccamento. Et si debitum fuerit de uno yperpero vel inde inferius, aptagi est vicarii. Et si fuerit de uno yperpero in supra, aptagi est d. comitis, et vicarius habet decimum illius aptagi. Et si aliquis Raguseus fuerit debitor alicui foresterio, et foresterius ille poterit probare suum debitum verum ante d. comitem et suam Curiam, d. comes debet tollere aptagi a foresterio secundum suprascriptam formam supra Raguseum; et si necesse fuerit placitum, utraque pars debet esse ante d. comitem et suos iudices secundum formam et consuetudinem que est inter Raguseum et foristerium. Et sciendum est quod si aliquis foresterius positus fuerit pro aliquo debito cum aptagi in domum vel vineam, aut navem, barcam, barcusum aut aliud aliquod lignum, potestatem habet foresterius ille inpegnandi13 vel alienandi14 cuicumque sibi placuerit illud in quo positus fuerit, in tantum quantum fuerit debitum suum cum aptagi. Et si aliquis foresterius fuerit debitor alicui Raguseo, d. comes debet facere racionem Raguseo, et non debet habere aptagi a nulla parte secundum antiquam consuetudinem. Et omnes peticiones que fuerint de debitis per cartam vel sine carta tantum de re mobili, d. comes debet habere aptagi de decem yperperis15 unum tantum de capitali, de usura autem nichil debet habere; et ille qui debet recipere debitum debet dare d. comiti pignus de aptagi; et tale pignus quod placeat d. comiti secundum capitale debiti; et debitor debet emendare illud aptagi suo creditori.

218

KNJIGA TREA

udijeliti pravdu o toj dobiti bez aptagi, a i suci takoer ne moraju o toj dobiti suditi. I ako taj dug bude tolik da gospodin knez moe uvesti vjerovnika u posjed dunikove pokretnine, mora ga namiriti robovima i robinjama, stokom i brodovima, i ovlaten je radi namirenja prodati te pokretnine. A ako bi taj dug bio tolik da dunik ne bi mogao od pokretnine isplatiti svoga vjerovnika, gospodin knez mora uvesti vjerovnika u posjed onolikog dijela dunikovih vinograda koji vrijedi dvostruko od duga u dobiti i u glavnici, po volji vjerovnika, od onih vinograda koji mu se svide. Isto tako, ako dug bude tolik da se vjerovnik ne moe namiriti od vinograda, a dunik bi imao kuu ili vie kua, gospodin knez duan je uvesti vjerovnika u posjed tih kua prema odredbi o vinogradima; pritom vjerovnik ima pravo obraivati te vinograde ili koristiti se onom kuom ili kuama ako to ushtjedne; to je njemu na volju. I sva dobit koju vjerovnik stekne od tih vinograda ili kua, pripada njemu; ne uraunava se u njegovu namiru. A od dana u koji dade aptagi ubudue, njegov dug ne raste u dobiti ni u kamatama, s tim to u sluaju da na onom vinogradu ili vinogradima budu obavljeni svi radovi pa gospodin knez njega uvede u posjed tih obraenih vinograda u vrijeme ubiranja plodova i prinosa tih vinograda, vjerovnik mora u svoju isplatu uraunati prihode samo te prve godine. A ako dug bude od jednog perpera i manje, aptagi pripada kneevu zamjeniku. Ako pak bude od jednog perpera navie, aptagi pripada gospodinu knezu, a zamjenik dobiva desetinu od toga. I ako koji Dubrovanin bude dunik nekom strancu pa taj stranac uzmogne pred gospodinom knezom i njegovim Sudom dokazati da njegov dug postoji, gospodin knez duan je od stranca uzeti aptagi prema prije zapisanom propisu o Dubrovaninu. A ako bude potrebna parnica, pred knezom i njegovim Sudom moraju se pojaviti i jedna i druga stranka, prema propisu i obiaju kakav vrijedi izmeu Dubrovanina i stranca. A treba znati ovo: ako koji stranac bude za neki dug s aptagi uveden u posjed kue ili vinograda ili broda, barke, barkuzija ili kojega drugog plovila, on ima pravo kome god ushtjedne dati u zalog ili otuiti ono to je dobio u posjed za onoliko koliko bude njegovo potraivanje zajedno s aptagi. I ako koji stranac bude dunik nekom Dubrovaninu, gospodin knez duan je donijeti presudu u korist Dubrovanina ne dobivajui, po starom obiaju, aptagi ni od jedne stranke. A po svim tubama, s ispravom ili bez nje, podignutima samo u svezi s pokretninama gospodin knez treba dobiti za aptagi jedan perper od deset, samo od glavnice, a od kamata ne dobiva nita. A onaj koji treba naplatiti dug, duan je gospodinu knezu dati zalog na ime aptagi, i to takav kakav htjedne gospodin knez, ovisno o glavnici duga. A dunik mora taj aptagi nadoknaditi svome vjerovniku.

219

LIBER TERCIUS

Et si aliquis homo dederit aptagi supra aliquem hominem pro aliquo debito, et illud debitum non fuerit inventum verum, vel non dederit aptagi secundum ordinem et consuetudinem civitatis Ragusii quando debitor paratus fuerit paccare debitum illud sine aptagi, et ille qui debet recipere debitum dederit aptagi stulte et contra ordinem, ipsemet est emendator et paccator de aptagi; et d. comes non perdit racionem suam, et debitor non tenetur in aliquo pro illo aptagi. Et si aliquis Raguseus debitor fuerit alicui Raguseo, et ille qui debet recipere debitum voluerit habere reditum suum cum aptagi, et debitor quesierit misericordiam a creditore suo ut ipse intret in tenutam de suis bonis sine aptagi, si creditor audierit preces eius, licitum sit ei ad suam voluntatem intrare in tenutam sine aptagi; et tunc d. comes non debet habere aptagi. Et si creditor penitus voluerit habere debitum suum cum aptagi, licitum sit ei habere eum cum aptagi, et tunc debet habere d. comes aptagi. Et est sciendum quod d. comes non debet habere aptagi de aliqua re nisi ille qui debet recipere debitum dederit ei pignus de quantitate illius debiti, videlicet de capitale tantum, si ipse fecerit ei racionem8; et si non, ipse non debet habere aptagi. Et si debitum fuerit de colligancia16, et creditor pecieret racionem a d. comite et sua Curia, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem8 et debet habere aptagi secundum quod superius dictum est in omnibus. Et si debitor ille non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum suo creditori et destruxerit illud quod habuerit, videlicet denarios debiti malo modo et in sua culpa, d. comes debet dare personam debitoris creditori debiti, dando aptagi d. comiti ipse creditor. Et si debitor ille iudicio17 Dei et non in sua culpa, quod sit clare factum, perdiderit illud quod habuit a creditore suo, tunc d. comes non debet dare personam debitoris creditori. Et si debitum non fuerit de colligancia16, et debitor non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum, et creditor debiti pecierit18 personam debitoris, d. comes sine aliqua condicione19 debet ei dare personam debitoris recipiendo aptagi. Et si aliquis homo quesierit racionem8 ante d. comitem et suam Curiam de aliquo debito supra aliquem Raguseum, et creditor debiti poterit probare suum debitum verum, et debitum illud iudicatum fuerit ad paccandum per sentenciam20 d. comitis et suorum iudicum, in illa presente peticione, d. comes debet habere aptagi, si ille qui quesierit racionem8 voluerit eum dare. Et si aliquis homo quesierit supra aliquem Raguseum res stabiles, videlicet domum vel domos, vineam vel vinaes, terram vel terras et de omni stabili, et debitor ante d. comitem et alios homines confitebitur illud debitum, vel vincetur ad paccandum per racionem8 in illa presenti peticione, ille qui debet recipere illud stabile debet dare yperperum unum vicario et non plus; et yperperum est vicarii, et d. comes precipere debet vicario ut ipse ponat illum qui querit illud stabile in quamcunque21 possessionem stabilis quam ipse pecierit.

220

KNJIGA TREA

A ako neki ovjek dade aptagi za drugog ovjeka na ime nekog duga, pa se ustanovi da taj dug ne postoji, ili aptagi ne bude dao po propisu i obiaju grada Dubrovnika kad dunik bude spreman podmiriti taj dug bez aptagi, a vjerovnik dade aptagi nepromiljeno i protupropisno, sam nadoknauje i plaa aptagi. A gospodin knez ne gubi svoje pravo niti dunik glede tog aptagi ima ikakve obveze. A ako koji Dubrovanin bude dunik nekom Dubrovaninu, pa onaj koji ima primiti dugovanje ushtjedne dobiti svoj prihod zajedno s aptagi, a dunik od svog vjerovnika zatrai milost da ue u posjed njegove imovine bez aptagi, pa uslia li vjerovnik njegove molbe, doputeno mu je po vlastitoj volji ui u posjed bez aptagi; i tada gospodin knez ne mora dobiti aptagi. A ako vjerovnik uporno htjedne dobiti svoje dugovanje zajedno s aptagi, doputeno mu je dobiti ga s aptagi, pa tada gospodin knez treba dobiti aptagi. I treba znati da gospodin knez dobiva aptagi za neku stvar samo ako mu onaj koji ima primiti dugovanje dade zalog za visinu onog duga, to jest samo glavnice, pa donese odluku u njegovu korist, a ako ne, knez ne dobiva aptagi. A ako dug bude od kolegancije pa vjerovnik zatrai pravdu od gospodina kneza i njegova Suda, duan je gospodin knez sa svojim Sudom donijeti odluku te mu pripada aptagi u svemu kako je prije reeno. A ako taj dunik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio dug svome vjerovniku, a ono to je imao, to jest novac od duga, zlonamjerno i svojom krivnjom upropasti, duan je gospodin knez vjerovniku predati dunikovu osobu, s tim da sam vjerovnik daje aptagi gospodinu knezu. A bude li taj dunik Bojom voljom, a ne svojom krivnjom, to valja jasno ustanoviti, izgubio ono to je od svoga vjerovnika dobio, tada gospodin knez ne mora vjerovniku predati dunikovu osobu. A ako dug ne bude od kolegancije, a dunik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio taj dug, pa vjerovnik zatrai dunikovu osobu, duan je gospodin knez bez ikakva uvjeta predati mu dunikovu osobu primajui aptagi. A ako koji ovjek pred gospodinom knezom i njegovim Sudom na ime nekog duga zatrai pravdu protiv nekog Dubrovanina i vjerovnik uzmogne dokazati da njegovo potraivanje postoji te po odluci gospodina kneza i njegovih sudaca bude presueno da se taj dug isplati, aptagi pripada gospodinu knezu ako ga podnositelj zahtjeva htjedne dati. A ako koji ovjek protiv nekog Dubrovanina bude potraivao nekretnine, to jest kuu ili kue, vinograd ili vinograde, zemljite ili zemljita i bilo koju nekretninu, a dunik pred gospodinom knezom i drugim ljudima taj dug prizna ili bude usvojen zahtjev za namiru iz te tube, onaj koji treba primiti tu nekretninu ima dati jedan perper, i ne vie, kneevu zamjeniku. A perper pripada zamjeniku, a gospodin je knez duan zapovjediti zamjeniku da onoga koji trai tu nekretninu uvede u posjed nekretnine koju je taj zatraio.

221

LIBER TERCIUS

XLVII.
De confessione facta coram domino comite et vicario
Et si aliquis homo per1 aliquem suum debitorem vocaverit2 d. comitem et suum vicarium, et si d. comes ad se fecerit venire debitorem illum, et inter se et suum vicarium3 in secreto interrogaverit eum de debito illo, et ibi non fuerint alii homines qui possint esse testes nisi d. comes et vicarius, et debitor ille tunc coram eis confitebitur illud debitum, et postea alia die vel alia hora ipse negaverit illud debitum et primam confessionem, confessio quam prius fecit4 in aliquo non noceat ipsi debitori; et si in confessione quam ipse fecerit fuerint alii homines qui possint esse testes in eo5, tunc racio6 teneatur firma. Et nulla confessio que facta fuerit in secreto coram d. comite et suo vicario tantum, de qua7 aliquod prode deveniat eis, sit credenda nec habenda firma, si ille qui eam fecerit, postea negaverit eam, et non noceat ei; nisi ibi fuerint alii homines qui in eo possint esse testes, secundum antiquam consuetudinem.

XLVIII.
2 Quando Comune Ragusii racionem1 petit supra2 aliquem

Et si Comune Ragusii ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum ullam racionem, si Raguseus ille voluerit respondere in Platea ante Curiam, licitum sit ei respondere; et si ipse noluerit respondere in Platea et voluerit trahere Curiam ad aliquem locum secretum in civitate, Curia debet ire ad locum illum; et si ipse noluerit respondere in3 Platea nec in aliquo loco in civitate, et voluerit trahere Curiam usque ad Croman, Curia debet ire usque ad Croman ad audiendum illum Raguseum, et ibi debet finiri placitum, secundum antiquam consuetudinem.

XLIX.
De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii
Notandum est quod si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem supra aliquem Iadre vel Iadratinus supra aliquem hominem Ragusii, sciendum est quod Iadratinus secundum antiquam consuetudinem debet venire Ragusium ad petendum racionem1 Raguseo, et Raguseus debet ire Iadram ad petendum racionem Iadratino.

222

KNJIGA TREA

XLVII.
O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom
Ako neki ovjek pozove kojeg svog dunika pred gospodina kneza i njegova zamjenika, a gospodin knez naredi da taj dunik doe k njemu, i ako ga skupa sa zamjenikom u tajnosti ispita o tom dugu, i tu ne bude drugih ljudi koji mogu biti svjedoci, osim kneza i njegova zamjenika, pa taj dunik tada pred njima prizna taj dug, a poslije, drugi dan ili u drugo vrijeme, zanijee taj dug i prvo priznanje, priznanje koje je prije dao neka ni u emu ne teti tom duniku. A ako kod priznanja koje bude davao bude drugih ljudi koji to mogu posvjedoiti, neka se tada priznanje dri pravovaljanim. I nijednom se priznanju koje se dade u tajnosti samo pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom, iz kojeg njima proizlazi neka dobit, ne mora vjerovati ni drati ga pravovaljanim ako onaj koji ga je iznio poslije to porekne. I neka mu ne teti, osim ako tu bude drugih ljudi koji to, prema starom obiaju, mogu posvjedoiti.

XLVIII.
Kad Opina dubrovaka zahtijeva svoju trabinu sudskim putem
Ako Opina dubrovaka ima bilo kakvu trabinu od nekog Dubrovanina pa taj Dubrovanin ushtjedne odgovarati pred sudom na Placi, neka mu je doputeno odgovarati. A ako on ne bude htio odgovarati na Placi, nego htjedne povui sud na neko skrovito mjesto u Gradu, sud je duan poi na to mjesto. Ako taj ne htjedne odgovarati ni na Placi ni na nekom drugom mjestu u Gradu, a htjedne povui sud na Lokrum, sud je duan poi na Lokrum sasluati toga Dubrovanina, i tu se parnica ima zakljuiti po starom obiaju.

XLIX.
O obiajima izmeu Zadrana i Dubrovana
Treba spomenuti ovo: ako neki Dubrovanin bude imao spor s ovjekom iz Zadra ili Zadranin s nekim ovjekom iz Dubrovnika, treba znati da Zadranin, po starom obiaju, mora doi u Dubrovnik tuiti Dubrovanina, a Dubrovanin mora ii u Zadar tuiti Zadranina.

223

LIBER TERCIUS

Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et Comune civitatis Iadre, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre ad parlamentum et stanicum, et ibi debent iustificare se coram iudicibus ex utraque parte; et tot iudices debent esse ex una parte quot ex alia, districti per sacramentum. Et quecumque pars venerit ante ad dictum locum, debet expectare aliam que non venerit per octo dies completos. Et illa pars que infra dictum terminum octo dierum non venerit ad dictum locum, debet perdidisse placitum, salvo tamen impedimento Dei. Et illa pars2 que venerit ad dictum locum, debet assignare3 testes, homines illius loci, et debet esse lucrata placitum. Et est sciendum quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.

L.
De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico1, Tragurio, Dalmisio et Spaleto
Sciendum est quod si aliquis homo Ragusii ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem hominem de Sibenico vel de Tragurio vel de Dalmisio, aut de Spalato3 vel de Farra, vel aliquis ex istis civitatibus quilibet per se ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem Raguseum, presciendum est quod Raguseus vadit ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem2 ibi; et ille qui habet ad petendum supra Raguseum ex istis supradictis civitatibus, debet venire Ragusium ad querendum racionem2 a Raguseo. Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et comune alicuius civitatis ex istis supradictis, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad unum locum qui dicitur Prevlac de Stagna. Et si aliqua pars de4 supradictis haberet dubium de aliqua segnoriam eterrena, Ragusei debent ire ad illam partem de Prevlac ad ripam. Et si Ragusei haberent dubium de aliqua signoria5 Sclavonie, dicte partes debent venire ad istam partem de Prevlac super ripam. Et si pax fuerit, ipsi debent convenire in medio. Quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.

224

KNJIGA TREA

A ako se dogodi da izbije kakav spor izmeu Opine grada Dubrovnika i Opine grada Zadra zbog kojeg bi htjeli odrati zajedniki stanak i zajedniko zborovanje, po starom se obiaju obje strane moraju nai kod Svete Marije Hvarske na otoku Hvaru na zboru i stanku, i tu se moraju pravdati pred sucima jedne i druge strane, a prisegnutih sudaca mora biti koliko s jedne, toliko s druge strane. I koja god je strana dola prije na to mjesto, treba ekati drugu, koja nije dola, punih osam dana. A ona strana koja u dotinom roku od osam dana ne doe na spomenuto mjesto, mora izgubiti parnicu, osim ako je po Bojoj volji sprijeen. A ona strana koja doe na to mjesto, mora odrediti svjedoke, ljude iz onoga mjesta, i mora dobiti parnicu. I treba znati da se stanak treba provesti prema odredbi poglavlja o Humu.

L.
O obiajima izmeu Dubrovana i ibenana, Trogirana, Omiana i Spliana
Treba znati ovo: ako koji Dubrovanin treba podnijeti tubu protiv nekog ibenanina, Trogiranina, Omianina, Splianina ili Hvaranina, ili netko iz tih gradova sa svoje strane treba podnijeti tubu protiv kojeg Dubrovanina, valja ubudue znati da Dubrovanin ide u grad svoga dunika ondje traiti pravdu, a onaj koji iz spomenutih gradova ima potraivanja od Dubrovanina, mora doi u Dubrovnik traiti pravdu od Dubrovanina. A ako se dogodi da izbije koji spor izmeu Opine dubrovake i opine nekoga od spomenutih gradova zbog kojeg bi htjeli odrati zajedniki stanak i zajedniko zborovanje, po starom se obiaju obje strane moraju nai na jednome mjestu, zvanom Prevlaka stonska. Ako neka od spomenutih strana bude oklijevala zbog neke tue vlasti, Dubrovani trebaju poi ususret toj strani, od Prevlake obalom. Ako bi pak Dubrovani oklijevali zbog kojeg velmoe iz slavenskih krajeva, stranke moraju doi na ovu stranu Prevlake, obalom. A ako bude mir, trebaju se sastati na sredini. Taj stanak mora se provesti prema odredbi poglavlja o Humu.

225

LIBER TERCIUS

LI.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi
Et si aliquod discordium vel debitum aut aliquod malefactum devenerit inter homines Ragusii1 et homines de comitatu de Chelmo, et comes Ragusii cum Comune Ragusii et comes de Chelmo propter hoc vellent ordinare constitutum terminum esse ad stanicum, sciendum est quod utraque pars debet esse ad locum constitutum ad Sanctum Stephanum in Malfo de foris, et ibi debent se coniungere ad plenerium stanicum. Et debent eligere tot iudices ex una parte quot ex alia qui debent iurare ad evangelium Dei iudicare omnes questiones et placita que ibi fient2, bona fide sine fraude secundum antiquam consuetudinem. Et d. comes Ragusii tenetur et debet facere ut omnes Ragusei qui tempore illo inveniuntur in Ragusio, et vocati fuerint a Sclavis ad stanicum ad racionem3, veniant ad stanicum illud aut debent mittere pro eis ad faciendum racionem3 ad illud stanicum. Et comes de Chelmo simili modo tenetur facere ut homines de Chelmo omnes qui vocati fuerint ad stanicum, veniant ad faciendum racionem3 ad illud stanicum vel debent4 mittere pro eis. Et si per illos iuratos iudices iudicatum fuerit sacramentum ad aliquem comitem vel ad eius filium aut filios, licitum sit illi cui iudicatum fuerit ut per se faciat iurare unum de suis nobilibus viris; et ille quando iurat debet stare prope illum pro quo iurare debet ad latus eius, et debet osculari eum ore. Et si comes de Chelmo per se habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune Ragusii vel supra aliquem de Ragusio, hoc debet esse primum placitum quod prius debet placitari ibi. Et si comes de Chelmo per se non habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune vel aliquem de Ragusio, et comes vel Comune Ragusii ad querendum habuerit supra comitem vel aliquem de Chelmo, istud debet esse primum placitum quod ibi placitetur. Et sit primum placitum comitis de Chelmo, secundum debet esse comitis et Comunis Ragusii. Et si comes et Comune Ragusii et comes de Chelmo per se non habuerint ad querendum, alii homines qui ibi fuerint ad querendum raciones5 suas debent ponere tessiram que pars debeat prius incipere placitare, et illa pars que per tessiram6 vicerit debet primo placitare, et alia pars secundo; et sic complentur omnia placita usque ad finem: una pars unum placitum, et alia aliud placitum. Et ille homo qui perdiderit placitum suum per sentenciam7 illorum iudicum, de quacumque parte, dominus eius sine mora debet facere racionem3 illi qui vicerit placitum, nisi ipsi se ad invicem concordaverint. Et si stanicum plenerium non fuerit ordinatum, et aliquis homo de Chelmo venerit ad querendum racionem3 supra aliquem hominem Ragusii, si Raguseus voluerit respondere et facere ei racionem3 ante Curiam Ragusii, faciat; et si noluerit, ordinet stanicum ante Curiam Ragusii ad constitutum locum et ad certum terminum secundum quod ordinatum fuerit ante Curiam; et quelibet pars debeat8 esse in illo loco, pars Raguseorum cum iudicibus Ragusii quos

226

KNJIGA TREA

LI.
O obiajima izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine
ako doe do kojeg spora ili duga ili nekog zlodjela izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine, pa zbog toga dubrovaki knez s Opinom dubrovakom i humski knez ushtjednu odrediti dogovorni rok da se nau na stanku, valja znati da se jedna i druga strana moraju nai na utvrenome mjestu kod Svetog Stjepana u Zatonu, napolju, i tu se moraju sastati u punom broju. I moraju izabrati toliko sudaca s jedne strane koliko i s druge, a oni moraju prisegnuti na Boje evanelje da e sve sporove i parnice koje e se tu voditi suditi u dobroj vjeri, bez himbe, po starom obiaju. A gospodin knez dubrovaki obvezan je i mora se pobrinuti da svi Dubrovani koji se u to vrijeme nalaze u Dubrovniku a Slaveni ih pozovu na stanak kako bi raspravili stvar, dou na taj stanak ili pak poalju nekoga da umjesto njih odgovara na tom stanku. A humski knez duan je isto tako uznastojati da svi Humljani koji budu pozvani dou odgovarati na tom stanku, ili pak poalju svoje zamjenike. I ako ti prisegnuti suci dosude da prisegu poloi koji knez, njegov sin ili sinovi, onaj kojem je to dosueno moe dati da umjesto njega prisegne jedan od njegovih plemia, a kada taj prisee, mora stajati blizu onoga za koga prisee, njemu uz bok i mora ga usnama poljubiti. A ako humski knez sa svoje strane ustreba podnijeti tubu protiv kneza i Opine dubrovake ili nekoga iz Dubrovnika, to mora biti prva parnica koja se ondje mora najprije voditi. A ako humski knez sa svoje strane ne tui kneza ni Opinu niti ikoga iz Dubrovnika, a knez ili Opina dubrovaka podnesu tubu protiv kneza ili nekog iz Huma, to mora biti prva parnica koja e se ondje voditi. I neka se prvo odri parnica humskog kneza, a druga mora biti parnica kneza i Opine dubrovake. Ako knez i Opina dubrovaka i humski knez sa svoje strane ne iznesu nikakve zahtjeve, ostali ljudi koji tu budu sa svojim zahtjevima, moraju se izvlaiti drijebom koja se stranka ima prva parniiti, pa ona koja bude izvuena drijebom, ima se parniiti prva, a zatim druga stranka, i tako se obavljaju sve parnice do kraja; jedna i druga stranka naizmjence. A gospodar onog ovjeka koji po presudi spomenutih sudaca izgubi parnicu, s bilo koje strane bio, duan je bez odugovlaenja dati zadovoljtinu onomu koji dobije parnicu, osim ako se sami izmeu sebe nagode. A ako ne bude odreen stanak u punom broju, pa neki ovjek iz Huma doe pred sud u Dubrovnik s tubom protiv nekog Dubrovanina i Dubrovanin pristane odgovarati i parniiti se s njim pred sudom u Dubrovniku, neka tako uini; ako ne htjedne, neka utanai stanak pred sudom u Dubrovniku na utvrenome mjestu i u odreeno vrijeme kako bude odreeno pred sudom. I svaka se strana mora nai na tome mjestu: dubrovaka strana s dubrovakim

227

LIBER TERCIUS

portare voluerit, et pars Sclavorum cum iudicibus Sclavis quos ducere voluerit, et sint tot iudices ex una parte quot ex alia. Et quecumque ex illis partibus non veniret ad terminum constitutum sine impedimento Dei et dominacionis9 terre, sit10 torta, et perdiderit placitum. Et si Sclavus non concordaret se cum Raguseo ante Curiam Ragusii, Raguseus debet ordinare ante d. comitem et Curiam Ragusii certum terminum eundi ad stanicum cum Sclavo. Et in illo die Raguseus ad suam voluntatem debet elligere11 iudices ab uno in supra, et Sclavus simili modo debet facere: qui iudices sine sacramento debent iudicare placitum vel placita que ibi fient. Et si aliquis Sclavus venerit Ragusium et comprehensus fuerit ab aliquo Raguseo in aliquo debito vel alio malefacto, licitum sit Raguseo ducere Sclavum ante d. comitem et suam Curiam. Et si Sclavus ille sua voluntate per placitum voluerit facere racionem3 Raguseo, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem3; et si ipse12 noluerit et pecierit13 stanicum, licitum sit utrique parti ordinare stanicum ad suam voluntatem secundum predictam formam et ordinem. Et eciam si Raguseus se voluerit concordare cum Sclavo illo per stanicum aut alio quocumque modo, ante quam eum ducat ad d. comitem, ipse bene potest facere hoc et erit firmum. Et si aliquis Raguseus venerit ad d. comitem et pecierit13 ei litteras14 suas, et voluerit ire ad comitem de Chelmo cum litteris ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum de Chelmo, d. comes debet ei facere suas litteras; et Raguseus cum litteris15 illis debet ire ad comitem de Chelmo, et ille Sclavus qui debet facere racionem3 Raguseo, ante comitem de Chelmo debet placitare et facere racionem3 Raguseo, et illa sentencia16 que data fuerit per comitem de Chelmo erit firma. Et quecumque pars non venerit ad stanicum constitutum, et vocata fuerit et non habuerit iustum inpedimentum clare factum, videlicet inpedimentum Dei et contradicionem17 domini terreni, et iudicata fuerit, perdiderit placitum et erit torta. Et si iudicatum fuerit sacramentum vel sacramenta Raguseo in stanico, Sclavus non potest dicere Raguseo: volo quod talis et talis iuret tecum; sed Raguseus iurare debeat cum illis suis propinquis quos ipse habere poterit. Et eciam si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum et ordinatum fuerit stanicum plenerium, et Raguseus ille noluerit ire ad stanicum illud ad querendum racionem3 suam, illud non preiudicat ei in suo iure, et bene potest manere. Et si Sclavus ille inde in antea venerit Ragusium, Raguseus non potest vetare ei terram Ragusii nec potest eum pignerare vel facere pignerari, et nec depredare eum pro racione18 sua, donec placitum suum diffinitum fuerit per racionem3 et per legis sentenciam, pro eo quod noluit ire ad diffiniendum ad stanicum.

228

KNJIGA TREA

sucima koje odlui povesti, a slavenska strana sa sucima Slavenima koje htjedne povesti, i neka bude onoliko sudaca s jedne strane koliko s druge. I koja god od tih strana ne doe u odreenom roku, a nije sprijeena Bojom voljom i voljom zemaljske vlasti, kriva je i gubi parnicu. Ako se Slaven ne nagodi s Dubrovaninom pred sudom u Dubrovniku, Dubrovanin mora pred gospodinom knezom i sudom u Dubrovniku zakazati odreeni rok kad e poi na stanak sa Slavenom. I toga je dana Dubrovanin obvezan po svojoj volji izabrati jednog ili vie sudaca, a to isto mora uiniti i Slaven; parnicu ili parnice koje e se tu voditi, ti su suci duni presuditi bez prisege. I ako koji Slaven doe u Dubrovnik pa ga neki Dubrovanin uhiti zbog nekog duga ili zlodjela, doputeno je Dubrovaninu dovesti Slavena pred gospodina kneza i njegov Sud. I ako taj Slaven htjedne dobrovoljno udovoljiti trabini Dubrovanina, gospodin je knez sa svojim Sudom obvezan izrei presudu; ako on to ne htjedne pa zatrai stanak, doputeno je i jednoj i drugoj strani zakazati stanak po svojoj volji prema prije spomenutom nainu i propisu. Isto tako, ako se Dubrovanin htjedne nagoditi s tim Slavenom na stanku ili na bilo koji drugi nain prije nego ga dovede gospodinu knezu, on to, dakako, moe, i bit e pravosnano. A ako koji Dubrovanin doe gospodinu knezu i zatrai od njega svoje isprave i ako htjedne poi humskom knezu s ispravama utjerivati trabinu od nekog Slavena iz Huma, obvezan je gospodin knez izdati mu isprave. I Dubrovanin je s tim ispravama obvezan poi humskom knezu, a onaj Slaven koji treba udovoljiti Dubrovaninovoj trabini duan je sudjelovati u parnici i pred humskim knezom raistiti Dubrovaninovo potraivanje; ona presuda koju donese humski knez, bit e na snazi. A koja god stranka ne doe na zakazani stanak, a bude pozvana, i ne bude opravdano sprijeena, to se ima jasno utvrditi; naime, sprijeena po Bojoj volji i zabranom zemaljskog gospodara, pa bude suena, izgubit e parnicu i bit e kriva. A ako Dubrovaninu bude dosueno da na stanku poloi prisegu ili prisege, ne moe Slaven rei Dubrovaninu: "Hou da zajedno s tobom prisegne taj i taj", nego je Dubrovanin duan prisegnuti zajedno s onim svojim blinjima koje uzmogne dobiti. Isto tako, ako koji Dubrovanin bude traio ispunjenje trabine od nekog Slavena a bude ugovoren stanak u punom broju, pa Dubrovanin ne htjedne poi na taj stanak radi svoje trabine, neka mu to ne ide na tetu njegova prava i, dakako, smije izostati. A ako bi taj Slaven od tada ubudue doao u Dubrovnik, Dubrovanin mu ne moe zabraniti dolazak u dubrovaku zemlju, niti ga moe plijeniti ni dati da se plijeni, niti ga pljakati u ime svoga prava dok ne bude rijeena njegova parnica po pravdi i zakonskoj presudi, zbog toga to nije htio ii na stanak da se donese sudska odluka.

229

LIBER TERCIUS

LII.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine
Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem1 supra ducem de Bossina vel supra aliquem hominem de Bossina, Raguseus ille cum litteris2 d. comitis Ragusii debet ire ad ducem Bossine ad querendum racionem1 suam, et sentencia3 que data fuerit ei ibi erit firma. Et simili modo facit dux de Bossina de suis hominibus qui habent ad querendum racionem1 supra Raguseos, et veniunt Ragusium cum litteris2 sui ducis ante d. comitem, et sentencia3 que data fuerit erit firma.

LIII.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie
Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Rascia et comitatum et Comune et homines1 Ragusii propter quod vellent ordinare et facere stanicum, si necesse fuerit, sciendum est quod utraque pars debet se2 coniungere ad stanicum in Ioncheto, in loco qui dicitur Arena prope ecclesiam S. Triphoni vel ad Crestam3 prope ecclesiam S. Michaelis, si Sclavi de sua voluntate voluerint locum de Cresta4; et si Sclavi noluerint locum de Cresta, stanicum debet fieri in Ioncheto in predicto loco. Et rex Rasie5 personaliter non tenetur venire ad stanicum nisi fuerit de sua voluntate, sed ipse tenetur mittere, et similiter facit d. comes Ragusii. Et hoc stanicum debet fieri secundum ordinem et formam quod fit stanicum de Chelmo in omnibus, sive plenerium fuerit sive proprium stanicum.

LIV.
De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta
Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Genta et comitatum et Comune et homines Ragusii propter quod ipsi vellent ordinare facere stanicum, si necesse esset, sciendum est quod utraque pars se debet coniungere ad Malina (sic) prope ecclesiam1 sanct (sic) Hylacrioni. Et hoc stanicum, sive plenerium sive proprium fuerit, debet fieri secundum ordinem et formam in omnibus quod fit stanicum de Chelmo.

230

KNJIGA TREA

LII.
O obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih podanika
Ako koji Dubrovanin bude traio ispunjenje trabine od bosanskog vladara ili od kojeg bosanskog podanika, taj Dubrovanin mora ii s ispravom gospodina kneza dubrovakog bosanskom vladaru iznijeti svoje potraivanje, i presuda koja tamo bude donesena, bit e na snazi. Isto tako postupa bosanski vladar sa svojim podanicima koji iznesu potraivanje od Dubrovana i dolaze u Dubrovnik s ispravama svoga vladara pred gospodina kneza, pa e presuda koja bude donesena, biti na snazi.

LIII.
O obiajima izmeu Dubrovana i rakih podanika
Ako se pojavi koji spor ili prituba izmeu rakoga kraljevstva i njegovih podanika i dubrovake kneevine i Opine i podanika, zbog ega bi, ako ustreba, htjeli odrediti i odrati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u umetu na mjestu zvanom Prinata, blizu Crkve svetog Tripuna ili na Kresti blizu Crkve svetog Mihovila ako Slaveni dragovoljno pristanu na mjesto Krestu; ako Slaveni ne prihvate mjesto Krestu, stanak se mora odrati na prije spomenutom mjestu u umetu. A raki kralj nije duan osobno doi na stanak, osim ako ga bude volja, ali je duan poslati zastupnika; isto tako ini gospodin knez dubrovaki. I ovaj se stanak mora odrati prema odredbi i propisu u svemu kako se odrava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaan.

LIV.
O obiajima izmeu Dubrovana i zetskih podanika
Ako se pojavi koji spor ili prituba izmeu kraljevstva i ljudi iz Zete te dubrovake kneevine i Opine i podanika, zbog ega bi oni po potrebi htjeli odrati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u Mlinima blizu Crkve svetog Ilara. I ovaj se stanak mora odrati prema odredbi i propisu u svemu kako se odrava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaan.

231

LIBER TERCIUS

LV.
De consuetudine inter Raguseos et civitates1 Dalmacie2 superioris
Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem3 supra aliquem hominem de civitatibus Dalmacie2 superioris4, vel aliquis homo de illis locis ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum, sciendum est quod Raguseus debet ire ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem3 suam. Et ille qui supra Raguseum habuerit ad querendum ipse debet venire Ragusium ad querendum.

LVI.
De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie
Quicumque Raguseus aliquam messitacionem1 habuerit cum rege Rascie2 in terris Rascie2, vel cum duce Bossine in terris Bossine, vel cum comite de Centa, et messitacio3 illa poterit probari vera, secundum antiquam consuetudinem Raguseus tenetur ire ad illam segnoriam ad paccandum et complendum messitacionem1 illam quam habet in vita sua. Et si Raguseus moriretur antequam vocatus esset ad racionem4, sciendum est, quod uxor vel heredes eius, aut illi qui possident bona sua, tenentur et debent respondere et facere racionem4 in civitate Ragusii pro mortuo. Et si Raguseus nolet respondere et facere racionem4 ante Curiam Ragusii, et peteret5 stanicum secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet ordinare stanicum ad suam voluntatem ante d. comitem Ragusii. Et si uxor vel heredes illius mortui, aut illi qui possident bona eius, non possiderent aliquid de bonis mortui, aut velent6 deiactare se de possessionibus suis, ipsi non tenentur nec debent facere racionem4, secundum antiquam consuetudinem.

LVII.
De consuetudine inter Raguseos et Sclavos
Et si aliquis ad querendum habuerit racionem1 supra aliquem Sclavum vel Sclavus supra Raguseum, et Raguseus Sclavo vel Sclavus Raguseo dixerit: nolo respondere tibi nisi ad plenerium stanicum, et non ad proprium, et stanicum plenerium non fuerit ordinatum per segnorias, sciendum est quod aliqua ex illis partibus non debet nec potest petere stanicum plenerium, sed utraque pars ordinet parvum stanicum ad certum terminum, et ad illud stanicum debet diffinire questiones suas, secundum antiquam consuetudinem.

232

KNJIGA TREA

LV.
O obiaju izmeu Dubrovana i gradova Gornje Dalmacije
Ako koji Dubrovanin ustreba rjeavati neku trabinu od kojeg ovjeka iz gradova Gornje Dalmacije ili koji ovjek iz tih mjesta ustreba rjeavati neku trabinu od kojeg Dubrovanina, valja znati da je Dubrovanin obvezan radi svoje trabine poi u grad svoga dunika. A onaj koji bude imao trabinu od Dubrovanina, obvezan je radi te trabine doi u Dubrovnik.

LVI.
O obiaju izmeu Dubrovana i gospodara slavenskih krajeva
Ako bi koji Dubrovanin imao kakvo poslovanje s rakim kraljem u rakim krajevima ili s bosanskim vladarom u bosanskim krajevima, ili s humskim knezom u humskim krajevima, ili sa zetskim knezom u zetskim krajevima, pa se to poslovanje uzmogne dokazati istinitim, Dubrovanin je po starom obiaju obvezan poi k onoj vlasti kako bi za ivota namirio i ispunio to poslovanje. Ako bi Dubrovanin umro prije nego bi bio pozvan da poloi raun, valja znati da su ena ili njegovi batinici, ili oni koji posjeduju njegova dobra, obvezni i duni za pokojnika odgovarati i polagati raun u gradu Dubrovniku. Ako Dubrovanin ne htjedne odgovarati i polagati raun pred sudom u Dubrovniku, nego zatrai stanak po starom obiaju, duna je jedna i druga strana pred gospodinom knezom dubrovakim odrediti stanak po svojoj volji. A ako ena ili batinici toga pokojnika, ili oni koji posjeduju njegova dobra, ne bi nita posjedovali od pokojnikovih dobara, ili bi se htjeli odrei njegovih posjeda, oni, prema starom obiaju, nisu duni niti moraju polagati raune.

LVII.
O obiaju Dubrovana i Slavena
Ako koji Dubrovanin ustreba rjeavati potraivanje od kojeg Slavena ili Slaven od Dubrovanina, pa Dubrovanin Slavenu, ili Slaven Dubrovaninu ree:"Ne u ti odgovarati, osim na punobrojnom stanku, a ne na pojedinanom", a vlasti ne odrede punobrojan stanak, valja znati da ni jedna od strana nije obvezna niti ovlatena traiti punobrojni stanak, nego neka jedna i druga strana ugovore mali stanak u odreenom roku, i na tom su stanku duni rijeiti svoje sporove, po starom obiaju.

233

LIBER TERCIUS

LVIII.
De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum
Si aliquis homo vel mulier in stanico vel in Curia Ragusii aut in alio loco extra Ragusium, per placitum vicerit aliquem servum vel ancillam, sciendum est quod ille homo vel mulier potestatem habet portandi ad domum suam illum servum vel ancillam quem vel quam vicerit in placito, sine precepto d. comitis et Curie Ragusii et sine dacione domini1, et d. comes cum sua Curia, secundum antiquam consuetudinem, non potest in hoc dare ei contrarium. (Capp. LIX, LX, LXI non inveniuntur in cod. B et in cod. C sine titulo)

LIX.
Anno Domini millessimo trecentessimo sexagesimo nono, inditione septima, die vigesimo tertio mensis madii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica concione statutum et firmatum fuit, quod quociens venerit aliqua persona ad d. rectorem Ragusii et duos iudices iuratos ad minus cum instrumento renunpciando quod habebit supra aliquem suum debitorem vel debitores, et petierit quod dictus suus debitor seu debitores capiantur, d. rector cum dictis iudicibus qui erunt per tempora, teneantur mittere riparium ad vocandum ad iudicium dictum debitorem vel debitores cum familia rectoris, tali condicione quod si dictus debitor vel debitores noluerint venire ad iudicium ad respondendum suo creditori, familia rectoris debeat ipsum vel ipsos capere et aducere ad iudicium; si vero ille debitor vel debitores venerint voluntarie ad solam vocem riparii, dicta familia nullam sibi debeat facere novitatem. Et si creditor petierit fraudulenter cum aliqua carta quam ipse fieri fecerit de qua habuerit suam solutionem, teneatur solvere pro pena ducatos auri centum, cuius pene medietas sit Comunis, ac alia medietas sit debitoris vel debitorum, a quo vel a quibus petetur debitum supradictum. Et si dictam cartam debiti non fecerit fieri ipse actor, sed ipsam habuerit ab aliis per successionem vel per alium modum, si dicta carta fuerit soluta, non teneatur ipse actor solvere aliquam penam, sed teneatur se purgare suo iuramento quod non fraudulenter petebat debitum supradictum; si autem iurare noluerit vel sciverit illud debitum quod petebat fuisse solutum, solvere debeat dictam penam centum ducatorum, ut superius est expressum, aliquo statuto seu consuetudine observatis hactenus in contrarium non obstante.

234

KNJIGA TREA

LVIII
O onom koji u parnici dobije roba ili robinju
Ako neki ovjek, ili ena, na stanku ili na sudu u Dubrovniku, ili na drugome mjestu izvan Dubrovnika, u parnici dobije roba ili robinju, valja znati da taj ovjek ili ena imaju pravo odvesti doma toga roba ili robinju kojega ili koju su dobili u parnici, bez zapovijedi gospodina kneza i dubrovakog suda i bez dae gospodaru, a gospodin knez sa svojim Sudom, po starinskom obiaju, ne moe mu se u tome oprijeti. (Glave LIX, LX, LXI ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)

LIX.
Godine Gospodnje 1369., sedme indikcije, dana 23. mjeseca svibnja, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: kad god netko doe pred gospodina kneza dubrovakog i najmanje dvojicu prisegnutih sudaca s ispravom "Odriui se ...", koju bude imao prema nekom svom duniku ili dunicima, i zatrai da se njegov dunik ili dunici uhite, gospodin knez sa spomenutim sucima koji u to vrijeme budu, obvezan je poslati zdura s kneevom pratnjom da pozove tog dunika ili dunike na sud pod uvjetom da, ako taj dunik ili dunici ne budu htjeli doi na sud odgovarati svom vjerovniku, kneeva pratnja mora njega ili njih uhititi i dovesti na sud. Ako pak taj dunik ili dunici budu svojevoljno doli na sam poziv zdura, pratnja im ne smije praviti nikakvu neugodnost. A ako vjerovnik prijevarno doe s nekom ispravom koju je sam dao izraditi a po kojoj je bio namiren, obvezan je platiti za kaznu stotinu zlatnih dukata, od koje kazne polovica pripada Opini, a polovica duniku, ili dunicima, od kojega, ili kojih, bude potraivan spomenuti dug. Ako takvu ispravu o dugu ne bude dao sastaviti sam tuitelj, nego je dobije od drugih nasljedstvom ili na drugi nain, pa ako spomenuta isprava bude isplaena, tuitelj nije obvezan platiti nikakvu kaznu, ali se mora svojom prisegom oprati od objede da je prijevarno traio prije spomenuti dug. Ako pak ne bude htio prisegnuti ili bude znao da je taj dug koji trai ve isplaen, duan je platiti kaznu od sto dukata, kako je prije kazano, bez obzira na bilo koji ovomu suprotan zakon ili obiaj koji je dosad na snazi.

235

LIBER TERCIUS

LX.
Anno Domini millesimo trecentessimo septuagesimo secundo, inditione decima, die decimo septimo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in puplica contione, statutum et firmatum fuit, quod quilibet Raguesus et qui pro Raguseo se apellat, existens debitor alicuius, pro quo debito tenetur respondere in iuditio Ragusii, a modo in antea non possit impetrare per se vel per alium aliquo modo vel ingenio aliquam literam ab aliquo domino, vigore cuius litere possit in aliqua iustitia impediri fienda contra ipsum, secundum nostros ordines Ragusinos, sub pena solvendi centum ducatos auri Comuni Ragusii pro quolibet contrafacturo et pro quolibet (sic) vice. Pro quibus si statim non solverit, ponatur in carcere, et ibi detineatur donec solverit, nec audiatur in aliquo nisi prius solvat penam predictam. Et soluta vel non soluta pena, nichilominus teneatur respondere in iuditio Ragusii. Et si quis aduxerit vel aduci fecerit literam ab aliquo domino, huiusmodi dicta litera non possit nec debeat in aliquo preiudicare iuribus illius vel illorum, qui petet ius contra illum vel illos tales literas impetrantes. Et si pro aliqua littera huiusmodi nostrum Comune vel aliqua spetialis persona haberet aliquod dampnum, ille, vel illi in favorem cuius vel quorum impetraretur dicta litera, debeat emendare totum dampnum cum expensis et interesse quod Comune vel aliqua particularis persona pateretur ocaxione predicta. Et de dictis dampnis, expensis et interesse credatur sacramento illorum qui paterentur dampna. Et si aliqua litera huiusmodi produceretur Comuni in favorem alicuius, et ille excusaret se et diceret se non habere culpam in dicta littera in suum favorem nostro Comuni transmissa, si probatio haberi non posset contra illum, iudicium de hoc remaneat Consilio Rogatorum ad discernendum et iudicandum utrum fuerit culpabilis vel innocens.

LXI.
nno Domini millesimo trecentessimo septuegesimo septimo, die quinto decimo decembris, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica contione, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod creditores possint petere iura sua contra suos debitores ubique locorum, et quod quilibet creditor possit compellere suum debitorem extra Ragusium, tam cum sententia facta in Ragusio quam cum qualibet carta notarii quam habebit contra ipsum, prout dicto creditori videbitur expedire. Et quod si quis creditor petierit et compulerit suum debitorem cum carta vel sententia soluta, et fecerit sibi inique solvi, quod possit ei per cartam securitatis probari, quod debeat statim restituere dicto debitori illud quod false abstulisset; et tantundem debeat solvere de pena, cuius pene medietas sit nostri Comunis et alia medietas dicti debitoris.

236

KNJIGA TREA

LX.
Godine Gospodnje 1372., desete indikcije, dana 17. mjeseca kolovoza, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na zvuk zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: nijedan Dubrovanin ni onaj koji se naziva Dubrovaninom, ako je neiji dunik, pa je za taj dug obvezan odgovarati na sudu u Dubrovniku, odsad ubudue ne moe od bilo kojeg vladara, sam ni preko drugoga, bilo kojim nainom ili izlikom, ishoditi kakvu ispravu kako bi snagom te isprave mogao sprijeiti bilo koji pravni postupak protiv sebe po naim dubrovakim odredbama, pod prijetnjom globe od stotinu zlatnih dukata plative Opini dubrovakoj za svakog prekritelja i za svaki put. Ako kaznu za to ne plati odmah, neka se baci u tamnicu, i tu zadri dok ne plati, i neka se uope ne saslua dok prije ne plati spomenutu kaznu. A platio on ili ne platio kaznu, svejedno je obvezan odgovarati pred dubrovakim sudom. A ako bi tko predoio ili se pobrinuo da se predoi isprava dobivena od nekog vladara, takva isprava ne moe i ne smije u bilo emu koditi pravima onoga ili onih koji e imati potraivanje na teret onoga ili onih koji izmole takve isprave. A ako zbog koje takve isprave naa Opina ili neki pojedinac pretrpi kakvu tetu, onaj ili oni u iju bi korist bila izmoljena reena isprava, moraju nadoknaditi svu tetu s trokovima i kamatama koju bi prije reenom prilikom pretrpjela Opina ili neki pojedinac. I o tim tetama, trokovima i kamatama neka se vjeruje prisezi onih koji pretrpe tetu. A ako bi se neka takva isprava izdana u neiju korist predoila Opini, a on se opravda i rekne kako on nije kriv za tu ispravu koja je u njegovu korist predoena Opini, pa ako se protiv njega ne uzmognu prikupiti dokazi, neka se odluka o tome prepusti Vijeu umoljenih da prosudi i rasudi je li kriv ili nevin.

LXI.
Godine Gospodnje 1377., dana 15. prosinca, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, prihvaeno je i potvreno: da vjerovnici mogu traiti svoja prava protiv svih dunika u bilo kojemu mjestu, i da svaki vjerovnik moe poduzimati prisilne mjere protiv svog dunika izvan Dubrovnika, kako presudom donesenom u Dubrovniku, tako svakom notarskom ispravom koju protiv njega dobije, kako dotini vjerovnik ocijeni da mu bolje odgovara. A ako koji vjerovnik zatrai povrat i utjera od svoga dunika na temelju ve namirene notarske isprave ili presude, ili uini da mu se neopravdano isplati, a to mu se uzmogne dokazati ispravom o namiri, duan je odmah vratiti spomenutom duniku to je neopravdano oduzeo; i obvezan je isto toliko platiti za kaznu, od koje polovica ima pripasti naoj Opini, a druga polovica dotinom duniku.

237

LIBER TERCIUS

Et quod si quis creditor exegerit aliquid a suo debitore extra Ragusium cum placito vel de concordio seu voluntate, quod non sit aliquod preiuditium iuribus aliorum creditorum qui debent recipere super debitore predicto. Et quod d. rector cum suis iudicibus qui sunt et erunt per tempora, teneantur ex parte tocius nostre Comunitatis recomendare cartas notarie et sententias que portabuntur a creditoribus vel eorum procuratoribus, scribendo verba, modos inductivos et preces in dictis recomendationibus, prout ipsis melius et hutilius videbitur, ut creditores personas suorum debitorum incarceratas et ipsorum res possint obtinere.

Explicit liber tercius, incipit liber quartus.

238

KNJIGA TREA

I ako koji vjerovnik utjera togod od svoga dunika izvan Dubrovnika parnicom, dogovorom ili pristankom, neka to ne bude ni na kakvu tetu pravima ostalih vjerovnika koji imaju togod primiti od toga dunika. A gospodin knez i njegovi suci, sadanji i oni koji budu u to vrijeme, obvezni su u ime itave nae Opine preporuiti notarske isprave i presude koje e nositi vjerovnici ili njihovi opunomoenici, piui u tim preporukama rijei, navode i molbe kako ocijene da je bolje i korisnije, kako bi vjerovnici mogli postii da se utamnie njihovi dunici i da se preuzmu njihove stvari.

Zavrava trea knjiga, poinje etvrta.

239

LIBER QUARTUS I.
De dote et perchivio
Volentes mulieribus super suis dotibus et perchivio providere, statuimus quod quocienscumque mulier seu aliquis pro muliere dederit dotem seu perchivium, de recepcione1 ipsius perchivii maritus teneatur facere cartam ipsi mulieri vel cuicumque sibi perchivium assignaverit. Qui maritus si denarios pro perchivio receperit, ipsos denarios habeat in sua potestate ad faciendum de eis quicquid placuerit sibi; et creditor vel creditores sui possint eum pignerare de dictis denariis. Et d. comes qui per tempora fuerit in Ragusio cum sua Curia possit similiter eum de dictis denariis pignerare, si propter offensam aliquam dictus maritus fuerit condempnatus. Ita tamen locum habent omnia supradicta si maritus habet de bonis suis tantum, unde possit satisfieri mulieri de suo perchivio; aliter nec creditores nec d. comes possit dictos denarios pignerare. Intentionis enim nostre est ut semper et in omni casu dos sive perchivium mulieris sit salvum. Si vero maritus non denarios, sed alia mobilia, videlicet animalia, navem vel naves, barcam vel barcas, vel aliquod aliud lignum pro perchivio uxoris sue receperit, omnia sint in potestate dicti mariti ad faciendum quicquid voluerit. Verumtamen, creditor seu creditores sui pro aliquo debito, vel d. comes cum sua Curia pro aliqua offensione ipsius, capere seu pignorare2 non possint ea; nisi uxor pro qua datum est perchivium illud inveniretur fide iussisse vel manuprehensisse pro eo. Aurum autem, argentum, perle, lapides preciosi et vestimenta que uxor portaverit in domo viri sui pro perchivio, omnia sint in potestate uxoris, et ipsa teneatur salvare et custodire ea ad utilitatem suam et suorum heredum; sed uxor ipsa alienare, impignare aut vendere non possit sine voluntate viri sui. Soluto autem matrimonio, aurum, argentum, perle et lapides preciosi3 ipsi mulieri seu illi qui pro ea remanserit a marito, seu ab illo qui pro eo fuerit, integra restituantur. Nisi uxor confiteretur se donasse, acomodasse seu aliter amisisse ea vel aliquid ex eis: tunc enim donata, acomodata seu amissa per mulierem maritus restituere non cogatur. Vestimenta vero et panni assignati pro perchivio, qui superfuerint tempore mortis, restituantur sicut invenientur. Sed si forte pro faciendis vestimentis uxori sue maritus receperit denarios, et fecerit illa vestimenta pro quibus ipsos receperit, non teneatur tempore mortis ad restitucionem4 denariorum, sed pannorum sicut inveniuntur. Hoc idem de sclavo vel sclava quem vel quam uxor in domo viri duxit, quem vel quam nec maritus sine voluntate uxoris similiter alienare non potest nec pro aliquo debito seu offensione ipsius viri capi vel pignerari. Verumtamen, si illud quod aliquis receperit pro perchivio uxoris sue, consistat in rebus stabilibus seu in perchivio sit aliquid stabile, illud stabile inpignerari vel alienari non possit per maritum sine voluntate et consensu uxoris, nec stabile illud pro offensione aliqua seu debito mariti valeat pignerari; nisi uxor eius inventa fuerit manuprehensa.

240

KNJIGA ETVRTA I.
O mirazu i priji
Htijui se pobrinuti za ene glede njihovih miraza i prije, odreujemo da je svaki put kad ena ili netko u ime ene dade miraz ili priju, mu obvezan o primitku te prije izdati ispravu toj eni ili bilo komu tko mu urui priju. Ako taj mu za priju primi novac, neka tim novcem raspolae i neka radi s njim to god mu se svidi; i njegov vjerovnik ili njegovi vjerovnici mogu plijeniti taj novac. I gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, isto tako sa svojim Sudom smije plijeniti naznaeni novac ako spomenuti mu bude kanjen zbog kakva prijestupa. Sve se pak prije reeno primjenjuje ako mu ima toliko svoje imovine da moe eni namiriti njezin miraz; inae ni vjerovnici ni gospodin knez ne smiju plijeniti spomenuti novac. Naa je, naime, namjera da enin miraz i prija uvijek i u svakom sluaju budu osigurani. Ako pak mu za priju svoje ene ne primi novac, nego druge pokretnine, naime stoku, brod ili brodove, barku ili barke, ili koje drugo plovilo, neka svim time mu raspolae i radi s tim to god ga bude volja. Meutim, te stvari njegov vjerovnik ili vjerovnici zbog kakva duga, ili knez sa svojim Sudom zbog nekog njegova prijestupa, ne mogu uzaptiti ni plijeniti, osim ako se dokae da je ena za koju je dana ta prija za njega jamila ili to dala u zalog. Zlato, pak, srebro, biseri, drago kamenje i odjea koju bi ena donijela u kuu svoga mua za priju, neka sve bude u vlasti ene a ona je duna sve to paziti i uvati na korist svoju i svojih nasljednika, ali sama ena ne smije te stvari bez pristanka svoga mua otuiti, zaloiti ili prodati. Po prestanku pak braka, zlato, srebro, bisere i drago kamenje neka mu, ili onaj tko ostane iza njega, u cjelini vrati eni ili onomu tko ostane iza nje, osim ako ena izjavi da je to ili neto od toga darovala, pozajmila ili na drugi nain izgubila. Tada, naime, mu nije obvezan vratiti ono to je ena darovala, pozajmila ili izgubila. Odjea pak i tkanine dane u priji, preostale u asu smrti, neka se vrate kako se nau. Ali, ako je mu sluajno primio novac da svojoj eni spravi ruho pa spravi to ruho za koje je primio novac, on u asu smrti nije obvezan vratiti novac, nego ruho, kakvo se zatekne. To isto vrijedi za roba ili robinju koje ena dovede u muevu kuu. Njih mu ne moe otuiti bez enina pristanka niti se oni mogu zbog mueva duga ili prijestupa uzaptiti ili zaplijeniti. Ipak, ako se ono to netko primi za priju svoje ene sastoji u nekretninama ili ako u priji bude neka nekretnina, ne moe mu zaloiti ili otuiti tu nekretninu bez enine volje i pristanka, niti se ta nekretnina zbog nekog mueva prijestupa ili duga moe zaplijeniti, osim ako se dokae da ju je ena dala u zalog.

241

LIBER QUARTUS

Addimus eciam huic statuto quod si post cartam factam de recepcione perchivii a marito, ipse maritus contraxerit aliud debitum seu fecerit aliam cartam, carta dotis seu perchivii sit maioris vigoris, et primo satisfieri debeat eidem. Si vero appareant alie carte priores facte ante cartam perchivii, priores carte sint maioris vigoris, et in eis primo debeant satisfieri.

II.
De lecto et vestimentis uxoris
Statuimus quod lectus et res pertinentes ad lectum, et vestimenta uxoris et filie aut filiarum debitoris, aurum, argentum et perle, et alia ornamenta que solent mulieres portare, et ancilla eciam uxoris non possint pro aliquo debito seu culpa viri pignerari; et eciam, si uxor debitoris habuerit stabile vel mobile de suo perchivio vel de dono patris aut matris, seu ex parte antecessorum suorum, illud mobile seu stabile pro aliquo facto viri pignorari non possit; nisi ipsa uxor inventa fuerit fideiussisse pro viro suo in debito suprascripto.

III.
De vestimentis quas debent habere novicie1
Ne ulterius super vestimentis que debet habere novicia2 eveniat aliquod dubium, statuimus quod quocienscunque aliqua nobilis mulier maritatur, habeat mantellum unum de scarlato fornitum et investitum secundum consuetudinem civitatis Ragusii, et mantellum unum de salia virida similiter fornitum et investitum, pellem unam de foinis fornitam et cohopertam3, uppam4 unam de cendato fornitam, eciam pellicionem5 unum leporinum et ancillam unam. Quod si forte ipsa mulier vel qui eam maritaverit, pro dictis vestimentis voluerit dare denarios, teneantur6 dare: pro mantello de scarlato yperpera duodecim, pro mantello viridi7 yperpera octo, pro pelle de foinis yperpera duodecim, pro uppa de cendato yperpera octo, pro pellicione8 yperpera tria et pro ancilla una yperpera duodecim: salvo pacto habito inter eos de dando plus vel minus, pro rebus supradictis. Si vero de auro9 promisso a muliere vel ab alio pro ea aliquid defecerit quod datum non sit, detur pro quolibet sacio yperperum unum.

242

KNJIGA ETVRTA

Ovoj odredbi dodajemo i ovo: ako se mu nakon izdane isprave o primitku prije, drugi put zadui i izda drugu ispravu, isprava o mirazu ili priji ima veu pravnu snagu, i mora se prvo ona podmiriti. Ako se pak pojave druge, starije isprave, izdane prije isprave o priji, te starije isprave imaju veu pravnu snagu, pa se prvo one imaju podmiriti.

II.
O eninoj postelji i ruhu
Odreujemo da se postelja i posteljina i ruho dunikove ene i jedne ili vie keri, te zlato, srebro, biseri i ostali nakit koji ene obiavaju nositi, a isto tako enina slukinja, ne mogu plijeniti zbog bilo kojeg muevljeva duga ili prijestupa. Isto tako, ako bi dunikova ena posjedovala nekretninu ili pokretninu od svoga miraza ili od oeva ili majina dara, ili od svojih predaka, ta se pokretnina ili nekretnina ne moe plijeniti zbog bilo kojeg muevljeva djela, osim ako se dokae da je ena jamila za svoga mua o prije zapisanom dugu.

III.
O ruhu koje moraju dobiti nevjeste
Da ubudue ne bude nikakve dvojbe o ruhu koje mora dobiti nevjesta, odreujemo da svaki put kad se udaje koja plemkinja, treba dobiti jedan grimizni ogrta ukraen i podstavljen, po obiaju grada Dubrovnika, jedan ogrta od tanke vunene tkanine zelene boje, takoer ukraen i podstavljen, jedno kunino krzno s ukrasima i podstavom, jedan ogrta od tanke svile s ukrasima i jedan zeji kouh i jednu slukinju-ancilu. Ako moda sama ena, ili onaj tko je udaje, htjedne dati novac umjesto naznaenoga ruha, obvezan je dati: za grimizni ogrta dvanaest perpera, za zeleni ogrta osam perpera, za kunino krzno dvanaest perpera, za kaput od cendata osam perpera, za kouh tri perpera i za slukinju dvanaest perpera, osim ako meusobno ugovore da e za prije nabrojene stvari dati vie ili manje. Ako bi pak nedostajalo neto od zlatnine koju je obeala ena, ili netko drugi umjesto nje, to nije dano, neka se za svaku estinu une plati jedan perper.

243

LIBER QUARTUS

IV.
De dote seu perchivio non dando sine carta
Erat actenus antiqua consuetudo quod dos sive perchivium sine carta dabatur; et quod si inter uxorem existentem in domo mariti vel alium pro ea et maritum super dote vel perchivio questio verteretur, videlicet quod maritus diceret sibi deficere aliquid de dote, et uxor seu ille qui eam maritaverat dicebat se totam dotem sive perchivium dedisse, et erat prima uxor, totam credenciam1 habebat corona, et nisi probaret maritus se non recepisse, tenebatur ad restitucionem. Quam consuetudinem velud iuri contrariam corrigentes statuimus, quod de cetero nulla dos sive perchivium sine carta publica assignetur2, et quod dotis sive perchivii assignacio3 nisi per cartam, probari non possit. Et si questio inter maritum et uxorem que iam intravit in domo mariti cum corona seu illum qui eam maritavit, de recepcione4 dotis sive perchivii oriretur, non ut olim corona habeat credenciam5 sed, nisi probetur ex parte mulieris per cartam, maritum dotem seu perchivium recepisse, maritus habeat credenciam5 et iuramentum. Curente6 anno domini MCCLXXXXIII7, de mense marcii8, tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est statuto de dote, quod si appareret aliquis cum instrumento debiti supra aliquem habentem uxorem maritatam ante statutum et ante cartam debiti, et non haberet cartam dotis, quod dicta mulier, si esset de nobilibus, non habeat credenciam5 nisi de yperperis quadringentis et ab inde inferius. Si vero fuerit de innobilibus, et non haberet cartam dotis, et maritata esset ante statutum et ante cartam debiti, remaneat in providencia9 d. comitis et sue Curie; salvo si10 ipsa mulier per instrumentum vel testes posset suum perchivium reprobare11; de questionibus vero inter virum et uxorem Statutum in sua permaneat firmitate.

V.
De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium
Contigit aliquando quod patres vel matres filiabus maritatis ultra dotem seu perchivium aliquid donant in morte, et mariti supra ipsis donacionibus molestant uxores; statuimus igitur ut quicquid a patre vel matre vel aliqua alia persona donatum fuerit mulieri, de eo quod potest donari totum illud sit in potestate et voluntate mulieris ipsius et heredum suorum post mortem ipsius; ita quod de eis possit facere vele2 suum, nec maritus habeat aliquid facere super donacione3 predicta. Et si forte mulier cui facta est donacio4 erit secunda uxor, vel tercia aut inde superius, maritus aut filii mariti ex altera uxore nichil habeant in eo facere, sed totus5 sit ipsius mulieris et heredum ex ea descendencium6, ut dictum est.
1

244

KNJIGA ETVRTA

IV.
Da se miraz ili prija ne smiju davati bez isprave
Dosad je bio stari obiaj da su se miraz i prija davali bez isprave; i ako bi izmeu ene koja ivi u muevoj kui, ili izmeu nekoga drugoga u njezino ime, i mua izbio spor oko miraza ili prije, to jest ako bi mu tvrdio kako mu nedostaje neto od miraza, a ena bi ili onaj tko ju je udao tvrdili kako su predali itav miraz ili priju, a bila je to prva ena, puna se vjera poklanjala djevianskom vijencu pa je mu bio obvezan na povrat ako ne bi dokazao da nije primio. Ispravljajui ovaj obiaj kao protivan pravu, odreujemo: neka se ubudue nijedan miraz ili prija ne predaju bez javne isprave, i niim se, osim ispravom, ne moe dokazivati predaja miraza. I ako bi izbio spor izmeu mua i ene koja je ve ula u muevu kuu s vijencem, ili onoga tko ju je udao, neka se za primitak miraza ili prije ne vjeruje, kao nekad, vijencu, nego se, ako se sa enine strane ispravom ne dokae da je mu primio miraz ili priju, ima vjerovati muu, uz prisegu. Tekue godine Gospodnje 1293., mjeseca oujka, u vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, isti je gospodin knez s privolom Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka, dodao odredbi o mirazu ovo: ako bi se tko pojavio sa zadunicom na teret nekoga tko se oenio prije ove odredbe i prije zadunice, pa nema ispravu o mirazu, neka se dotinoj eni, ako je plemkinja, vjeruje samo do etiri stotine perpera i nie od toga. Ako pak bude neplemkinja, i nema ispravu o mirazu a udana je prije ove odredbe i prije zadunice, neka prosude gospodin knez i njegov Sud, osim ako bi sama ena s pomou isprave ili svjedoka mogla unatrag dokazati svoju priju. O sporovima pak izmeu mua i ene neka odredba ostane na svojoj snazi.

V.
O darovima koje roditelji daju kerima povrh prije
Katkad se dogaa da oevi ili majke na samrti udanim kerima daruju neto povrh miraza i prije a muevi zbog tih darova ine enama neugodnosti. Stoga odreujemo da sve ono to otac ili majka, ili koja druga osoba, daruju eni, od onoga to se moe darovati bude na raspolaganje i na volju te ene i njezinih batinika nakon njezine smrti, tako da moe po svojoj volji time raspolagati, i da mu nema nita s prije spomenutim darom. A ako moda ena koja je dobila dar bude druga ena, ili trea ili daljnja, ni mu ni muevljevi sinovi od druge ene nemaju s tim nita, nego sve pripada onoj eni i nasljednicima s njezine strane, kako je reeno.

245

LIBER QUARTUS

VI.
De ordinacione1 viri cum venit2 ad mortem
Cupientes per presens statutum non solum viventibus, verum eciam morientibus subvenire, statuimus ut si aliquis homo uxoratus venerit ad mortem supervivente uxore, et voluerit sue anime providere, possit dimittere pro anima sua quantumcumque sibi placuerit usque ad quartam partem bonorum suorum tam de mobili quam de stabili, sicut actenus antiquam consuetudinem obtinuit.

VII.
De uxore1 que possidet2 lectum post mortem viri
Si contingat quod mulier post mortem mariti sui voluerit possidere lectum, statuimus quod possidendo lectum possideat omnia bona que fuerunt condam3 mariti sui; exceptis hiis que maritus suus pro anima sua dimiserit usque ad quartam partem, ut superius dictum est. Si vero mulier voluerit ad secunda vota convolare4, hoc est accipere alium virum, habere debeat perchivium quod portavit in domo mariti et quicquid5 maritus donavit ei in morte. Quod si heredes mariti vel qui pro marito vel herede essent, haberent eam suspectam ne portaret secum absconse de bonis condam3 mariti, dicta mulier per sacramentum se purgare ex inde teneatur. Si vero mulier illa que lectum mariti mortui possederit, alium maritum quereret, et hoc posset sibi per ydoneos testes probari6, heredes mariti vel qui pro marito vel heredibus fuerint cum hiis que superius dicta sunt, possint eam de domo expellere. Et que dicta sunt de uxore possidente lectum mariti, intelligantur de marito possidere volente lectum uxoris.

VIII.
De anulis quos vir dat uxori
Annullus1 quem vir dat uxori cum recipit et sponsat eam, et annulus2 quem vir ponit ad cingulum uxoris, et annulus2 cum quo vir annellat eam, sunt in potestate uxoris ad iudicandum et faciendum de ipsis voluntatem suam, sive habeat heredes cum viro suo sive non.

246

KNJIGA ETVRTA

VI.
O muevoj raspolobi kad se nae na samrti
elei ovom odredbom pomoi ne samo ivima nego i umiruima, odreujemo: ako se koji oenjeni ovjek nae na samrti, a ena ga nadivi, i ako bi se htio pobrinuti za svoju duu, smije ostaviti za svoju duu koliko god mu se svidi do etvrtine svoje imovine, kako od pokretnina, tako od nekretnina, kako je dosad mogao po starom obiaju.

VII.
O eni koja uva vjernost branoj postelji nakon muevljeve smrti
Ako se dogodi da ena nakon smrti svoga mua htjedne uvati vjernost branoj postelji, odreujemo da, uz vjernost branoj postelji, posjeduje i svu imovinu koja je pripadala njezinu pokojnome muu, izuzevi onu koju je njezin mu ostavio za duu, do etvrtine, kako je prije reeno. Ako bi se pak ena htjela preudati, to jest uzeti drugoga mua, ima dobiti priju koju je donijela u muevljevu kuu i to god joj je mu na samrti darovao. Ako bi ona muevim batinicima, ili onima koji bi zastupali mua ili batinike, bila sumnjiva da ne bi kriomice odnijela sa sobom togod od imovine pokojnog mua, spomenuta je ena obvezna prisegom potvrditi da je to se toga tie ista. Ako bi pak ona ena koja je uvala vjernost branoj postelji pokojnoga mua, traila drugog mua, i to joj se uzmogne dokazati s pomou valjanih svjedoka, muevljevi batinici, ili oni koji zastupaju mua ili batinike, mogu je na temelju toga istjerati iz kue. A to je reeno o eni koja uva vjernost branoj postelji, vrijedi i za mua koji hoe uvati vjernost branoj postelji.

VIII.
O prstenju koje mu daje eni
Prsten koji mu daje eni kad je prima i zaruuje, i prsten koji mu stavlja na enin pojas, i prsten kojim je mu prstenuje, u vlasnitvu su ene da njima raspolae i postupa po svojoj volji, bilo da sa svojim muem ima batinike, bilo da ih nema.

247

LIBER QUARTUS

IX.
De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem
Erat antiqua consuetudo quod mortua uxore alicuius ex qua filium seu filios habebat, si maritus ipse velet1 aliam uxorem ducere, quod perchivium quod habuerat cum uxore premortua daret et assignaret filio vel filiis quos habuerit ex eadem, et eosdem nutrire et dare eis omnia necessaria si cum eo stare voluerint de suo proprio secundum suam possibilitatem; quod si suum patrimonium ad danda eis necessaria non sufficeret2, possit hoc facere de bonis alterius uxoris. Et quod de secunda uxore, dictum est eciam3 de aliis uxoribus. Et quod sine patris voluntate filii prime uxoris a domo4 patris non possent recedere. Qui si contradicente patre et volente eis in domo sua secundum suam possibilitatem necessaria exhibere, filii de domo patris exirent et nolent habitare cum eo, pater eis nichil tenetur dare de suo. Quam consuetudinem ratam habentes in5 perpetuum confirmamus, addicientes eciam3, quod si pater habens secundam uxorem, filios quos cum prima uxore habuerat, noluerit secum in domo tenere, possit eos de domo eicere, dando cuilibet filiorum seu filiarum annuatim yperpera duodecim pro expensis et vestimentis, et pro ancilla annuatim yperperos sex.

X.
De viro qui uxorem expellit de domo
Qui uxorem suam de domo expullerit, quousque ipsam recipere noluerit, teneatur sibi dare expensas et omnia necessaria secundum providenciam1 d. comitis et sue Curie.

XI.
De pannis lineis quos uxor facit in domo viri
Omnes panni lini ad lectum et ad mensam pertinentes quos uxor facit postquam intravit in domum1 viri sui, mortua uxore, in potestate viri remanent, sive habeat de ipsa uxore heredes sive non.

248

KNJIGA ETVRTA

IX.
O muu koji ima batinike s prvom, a uzima drugu enu
Stari je obiaj bio da mu po smrti ene s kojom je imao sina ili sinove, ako bi htio uzeti drugu enu, prija koju je dobio sa enom to je prije njega umrla, dade i preda sinu ili sinovima koje je imao s njom te, ako hoe s njim stanovati, da ih hrani i daje im sve potrebno od svoje vlastite imovine prema svojim mogunostima. Ako pak njegova oevina ne bi dostajala da im prui to je potrebno, moe to uiniti iz imovine druge ene. A to je reeno o drugoj eni, to isto vrijedi i za ostale ene. Sinovi prve ene ne mogu otii iz oeve kue bez oeva pristanka. Ako ti sinovi usprkos oevu protivljenju i spremnosti da im u svojoj kui, prema svojim mogunostima, prui to je potrebno, iziu iz njegove kue i ne htjednu s njim stanovati, otac im nije duan dati nita od svoga. Ovaj obiaj smatramo pravosnanim i obvezujuim za sva vremena, dodajui mu i ovo: ako otac koji ima drugu enu ne htjedne drati sa sobom u kui sinove koje je imao s prvom enom, moe ih izbaciti iz kue, dajui svakome od sinova ili keri dvanaest perpera godinje za trokove i odjeu, i za slukinju est perpera godinje.

X.
O muu koji enu izgoni iz kue
Tko svoju enu istjera iz kue, duan joj je davati za trokove i sve to je potrebno prema prosudbi gospodina kneza i njegova Suda dokle god je ne htjedne opet primiti.

XI.
O lanenim tkaninama koje ena izrauje u muevljevoj kui
Sve lanene tkanine za postelju i za trpezu koje izrauje ena nakon ulaska u kuu svoga mua, iza enine smrti ostaju u vlasnitvu mua, bilo da s tom enom ima batinike ili da ih nema.

249

LIBER QUARTUS

XII.
De potestate patris in uxorandis filiis
Habeat pater licenciam1 uxorandi filium infra etatem legitimam constitutum, et accipiendi perchivium uxoris predicti filii sui et ex inde faciendi suam utilitatem. Filium autem etatem habentem legittimam2 possit pater cum voluntate ipsius uxorare3 et cum eiusdem utilitate similiter perchivium uxoris ipsius recipere4. Quod5 si filius nolet6 perchivium uxoris sue pervenire ad manus patris, set7 ipse vellet eum recipere4, possit pater ipsum filium cum uxore de domo sua licenciare8. Si vero pater nolet perchivium uxoris sui filii predicti recipere, sed dicat: cui datur mulier, detur et perchivium, filius ipse, si recepit9, ad restitucionem10 perchivii teneatur, et pater pro ipso perchivio nullatenus obligetur11.

XIII.
Quod pater possit maritare prius filias quam filios
Pater habens filios et filias non maritatas nec uxoratos1 potestatem2 habeat maritandi et uxorandi filios et filias, ut dictum est. Quod si filius antequam maritentur sorores sue velit uxorem ducere, nisi sit de voluntate patris, hoc facere non possit. Sed pater habeat potestatem prohibendi ne filius prius ducat uxorem quam filie maritentur.

XIV.
De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare
Si mater habens filium uxoratum, que possideat1 lectum et bona mariti sui, nolit cum filio in una domo habitare, potestatem habeat licenciandi2 eundem, et ipse filius teneatur exire. Si mater vel pater recepisset perchivium uxoris predicti filii, non possit mater ipsum de domo sua expellere nisi assignato sive restituto perchivio supradicto. Quod si non haberet unde posset dictum perchivium restituere, potestatem habeat vendendi tantum de possessionibus patrimonii ut dicto filio de ipso perchivio satisfiat3.

250

KNJIGA ETVRTA

XII.
O oevoj vlasti glede enidbe sinova
Neka je ocu slobodno oeniti sina koji je ispod zakonske dobi i primiti priju ene svoga prije spomenutog sina i njom se sluiti u svoju korist. Sina, pak, koji ima zakonsku dob otac moe oeniti uz njegov pristanak i isto tako primiti priju njegove ene u njegovu korist. A ako sin ne bi htio da prija njegove ene doe u oeve ruke, nego je on htjedne preuzeti, doputeno je ocu toga sina sa enom otpustiti iz svoje kue. Ako pak otac ne htjedne primiti priju ene svoga sina, nego ree: "Komu se daje ena, neka mu se dade i prija", sam je sin, ako je primi, obvezan i na povrat prije, a otac nije ni u kakvoj obvezi glede te prije.

XIII.
Da otac moe prije udavati keri nego eniti sinove
Neka je ocu koji ima sinove i keri to nisu uli u brak, doputeno udavati keri i eniti sinove, kako je reeno. A ako sin hoe dovesti enu prije nego se udaju njegove sestre, ne smije to uiniti ako to nije po volji ocu. Naprotiv, ocu je doputeno zabraniti sinu da se oeni prije nego se poudaju keri.

XIV.
O eni koja uva vjernost branoj postelji, a ne eli stanovati s oenjenim sinom
Ako majka koja ima oenjena sina, a uva vjernot branoj postelji i posjeduje imovinu svoga mua, ne eli stanovati sa sinom u istoj kui, doputeno joj je otpustiti ga, a sin je duan izii. Ako su majka ili otac primili priju ene prije reenog sina, majka ga ne smije istjerati iz svoje kue, osim ako mu preda i vrati priju. Ako pak ne bi imala odakle vratiti spomenutu priju, doputeno joj je prodati toliko od oevine da dotinom sinu namiri priju.

251

LIBER QUARTUS

XV.
De patre nolente habitare cum filiis uxoratis
Si quis habens filium vel filios uxoratos et nolit habitare cum eis, possit eum vel eos cum suis uxoribus de domo sua eicere, et ipse filius vel filii exire compellantur de domo, ita tamen, quod si pater receperat perchivium uxoris vel uxorum eorum ante quam exeat de domo patris, pater ipse perchivium illud ipsis restituere teneatur. Ultra illud, pater1, cum exierint de domo ipsius, nichil dare teneatur nisi quicquid de sua voluntate ipsis dare voluerit. Quidquid2 autem filius vel filii predicti, postquam exiverint de domo patris, lucrati fuerint cum perchivio uxoris sue seu ex industria persone sue3, suum sit proprium; et fratres alii nichil petere possint vel debeant in lucro predicto. Si autem pater perchivium ipsius filii vel filiorum expendisset ad suam utilitatem et non haberet unde solveret ei perchivium, et voluerit ipsi filio tantum de suo patrimonio assignare quantum valuit perchivium quod receperat, teneantur ipse filius vel filli illum recipere, et cum eo de domo patris exire. Si vero habens plures filios uxoratos velit unum vel aliquos de domo sua licenciare4, et alium seu alios retinere, teneatur pater illi vel illis quos licenciat5 dare expensas sicut dat aliis quos retinet secum in domo; quod si facere nolet predictus pater, dicti filii a domo patris exire nullo modo compellantur6 nec pater possit eos expellere. Si autem aliquis habeat filios uxoratos vel non uxoratos, tenetur ipse pater filios non habentes uxores tenere in domo, et eis omnia necessaria exhibere; nec alii filii uxorati possunt in aliquo patri contradicere super7 hoc. Si vero filius uxoratus de domo patris cum perchivio sue uxoris sine voluntate et licencia8 patris exiverit, quicquid9 ipse filius10 lucrabitur, totum sit comune cum patre et fratribus suis.

XVI.
De patre volente dividere bona sua1 inter filios
Si pater voluerit inter filios suos sua bona mobilia dividere et distribuere, possit hoc facere eciam2 filiis nolentibus; stabilia eciam2 possit dividere et partem suam unicuique filio assignare, et si voluerint3, dum vixerit apud se partes filiorum omnium retinere4.

252

KNJIGA ETVRTA

XV.
O ocu koji ne eli stanovati s oenjenim sinovima
Ako netko tko ima sina ili sinove oenjene ne eli stanovati s njima, moe njih s njihovim enama izbaciti iz svoje kue, i neka se sin ili sinovi prisile da iziu iz kue, ali tako da je otac, ako je primio priju ene ili ena njihovih, obvezan vratiti tu priju prije nego iziu iz oeve kue. Povrh toga, kad iziu iz kue, otac nije obvezan nita dati, osim ako im po svojoj volji htjedne togod dati. to god pak pojedini sinovi, nakon to iziu iz oeve kue, steknu prijom svoje ene ili svojim osobnim radom, neka bude njihovo; i ostala braa ne mogu i ne smiju nita traiti od prije spomenute dobiti. Ako pak otac potroi priju toga sina, ili sinova, u svoju korist, i nema mu otkud isplatiti priju, a voljan je tom sinu dati toliko od svoje oevine koliko je vrijedila prija koju je primio, obvezni su sin ili sinovi to primiti i s time izii iz oeve kue. Ako bi pak htio, imajui vie oenjenih sinova, jednog ili neke od njih otpustiti iz svoje kue, a drugoga ili druge zadrati, otac je obvezan onome ili onima koje otpusti davati za trokove, kao to daje drugima koje zadri sa sobom u kui. Ako to taj otac ne bi htio uiniti, neka se sinovi nipoto ne prisiljavaju da iziu iz oeve kue, niti ih otac moe istjerati. Ako pak netko ima oenjenih i neoenjenih sinova, taj je otac duan drati u kui sinove koji nemaju ene i pruati im sve potrebno; niti se ostali oenjeni sinovi glede ovoga mogu u iemu protiviti ocu. Ako bi pak oenjeni sin mimo oeve volje i doputenja iziao iz oeve kue s mirazom svoje ene, to god taj sin zaradi, neka bude zajedniko s ocem i njegovom braom.

XVI.
O ocu koji hoe podijeliti svoju imovinu meu sinove
Ako otac htjedne podijeliti i rasporediti svoju pokretnu imovinu meu svoje sinove, moe to uiniti pa makar sinovi ne htjeli. Nekretnine takoer moe podijeliti i predati svakom sinu njegov dio, a moe, bude li htio, dok je iv zadrati dijelove svih sinova u sebe.

253

LIBER QUARTUS

XVII.
De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere1
Si quis moriens2 habens filios voluerit de suo3 pro anima sua testari, possit tam de mobili quam de stabili, usque ad quartam partem bonorum suorum secundum suam voluntatem pro anima sua disponere; servos eciam4 et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam, ita tamen, si eos vel eas de suo proprio comperavit5.

XVIII.
De eo quod pater potest plus donare filio maiori
Pater decedens, id est moriens possit maiori filio donare aliquid secundum voluntatem suam usque ad napum unum argenteum de libra una.

XIX.
De testamento filii uxorati vivente patre
Si filius habens uxorem, infirmitate gravatus velit condere testamentum super patrimonio suo vivente patre, si ipse pater consenserit, valeat testamentum. Ceterum, si pater nolet ei consentire quod faciat testamentum, filius ipse potest secundum suam voluntatem1 usque ad quartam partem mobilium et stabilium, que ipsum de patrimonio suo contingit, testari; verumtamen testamentum ipsum non possit compleri nec duci ad effectum nisi post mortem patris. Illo autem moriente, testamentum ipsum super illa quarta ad effectum ducatur, reliquis tribus partibus penes uxorem ipsius filii seu heredes suos remanentibus. Filio autem non uxorato morienti pater potest dare licenciam2 testandi super una quantitate ad voluntatem suam. Qui filius non uxoratus si in manibus et potestate patris decesserit, habeat pater potestatem faciendi pro anima ipsius filii quantum sibi placuerit, et alii filii super hoc non possint contradicere patri. Et hec omnia intelligenda sunt quando pater possederit lectum uxoris. Si vero filius uxoratus non patrem sed matrem habeat et sorores eciam3 maritatas, et ipse filius moraretur cum matre, possit filius ipse super parte ipsum contingente de patrimonio suo ad voluntatem suam testari; testamentum autem ipsius in tribus partibus non perducetur ad effectum nisi post mortem matris, si ipsa tunc lectum patris possederit, et eciam3 uxoris sue si possederit lectum suum.

254

KNJIGA ETVRTA

XVII.
O onome to otac na samrti moe ostaviti za svoju duu
Ako netko tko ima sinove ushtjedne na samrti neto od svoga oporuno namijeniti za svoju duu, moe po svojoj volji namijeniti za svoju duu, kako od pokretnina, tako od nekretnina, do etvrtine svoje imovine; robove i robinje smije otpustiti, to jest osloboditi preko vrijednosti etvrtine ako ih je kupio od vlastite imovine.

XVIII.
O tome da otac moe po svojoj volji vie darovati najstarijem sinu
Odlazei s ovoga svijeta, to jest umirui, otac moe neto vie darovati najstarijem sinu, do vrijednosti jednog srebrnog vra od jedne libre.

XIX.
O oporuci oenjenog sina za oeva ivota
Ako sin koji ima enu, pritisnut boleu, ushtjedne uiniti oporuku o svojoj oevini za oeva ivota, oporuka vrijedi ako otac pristane. Inae, ako otac ne htjedne pristati da on uini oporuku, taj sin moe oporuiti po svojoj volji do etvrtine pokretnina i nekretnina koje mu od njegove oevine pripadaju. Meutim, ta se oporuka ne smije izvriti ni provesti nego tek po oevoj smrti. Kada pak otac umre, neka se ta oporuka o onoj etvrtini provede u djelo, dok ostala tri dijela ostaju eni toga sina ili njegovim batinicima. Umiruem, pak, neoenjenom sinu otac moe dati doputenje da u odreenoj vrijednosti oporui po svojoj volji. Ako taj neoenjeni sin umre dok je jo pod oevim nadzorom i vlasti, otac ima pravo dati za duu toga sina koliko mu se svidi, a da se ostali sinovi u tome ne mogu protiviti ocu. A sve ovo podrazumijevajui da otac bude uvao vjernost branoj postelji. Ako pak oenjeni sin nema oca, nego majku i sestre, takoer udane, a taj sin stanuje s majkom, on moe po svojoj volji oporuiti dio oevine koji mu pripada. Njegova pak oporuka u trima etvrtinama ne e se provesti u djelo, nego nakon majine smrti ako ona tada bude uvala vjernost branoj postelji. Isto tako, nakon smrti njegove ene ako ova bude uvala vjernost njegovoj postelji.

255

LIBER QUARTUS

XX.
De potestate quam mater habet supra filios
Equiparantes1, quoad filios, matrem patri2, statuimus, quod illam potestatem quam habet pater supra filios in vita sua, eandem habeat mater3 post mortem viri sui, possidendo lectum ipsius; excepto de divisione patrimonii facienda inter filios, et4 super redendo testimonium inter filios et filias. Et illud quod filii tenentur facere patri in vita sua, teneantur et matri possidenti lectum et bona mariti.

XXI.
De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre
Fratres et sorores bona paterna vivente matre que lectum mariti possidet, bene possunt inter se dividere, eciam1 matre nolente; ita tamen quod mater ipsa in vita sua teneat omnes partes, et post mortem eius secundum divisionem ipsam quilibet habeat partem suam. Nolentibus vero filiis, mater inter eos patrimonium eorum dividere non possit.

XXII.
De filiis renunciantibus1 hereditatibus parentum
Filius vel filii debitoris alicuius qui hereditati paterne vel materne renunciaverint2, nolentes aliquid de bonis patris sui vel matris, volumus quod nec ad solvenda ipsius patris vel matris debita teneantur.

XXIII.
Ex quibus causis pater filium exheredare potest
Deferentes1 paterne reverencie2 in hac parte, statuimus quod si filius, paterna beneficia oblitus, verberaverit patrem aut matrem suam, seu cum amica patris iacuerit, vel eundem patrem coram Curia accusaverit tali accusacione3, hoc est de tali malefficio4 qua probata pater amitteret vitam vel membrum, aut si vite ipsius patris vel matris per venenum vel alio modo insidiare temptaverit, et hec plene possint probari, pater talem filium possit exhereditare a tota hereditate patrimonii sui sine parte facere.

256

KNJIGA ETVRTA

XX.
O vlasti koju majka ima nad sinovima
Izjednaujui majku i oca to se tie sinova, odreujemo da onu istu vlast koju ima otac nad sinovima za svoga ivota, ima majka nakon smrti svoga mua ako uva vjernost branoj postelji, izuzevi ovlast glede diobe oevine izmeu sinova i svjedoenja u sporu meu sinovima i kerima. I ono to su sinovi obvezni initi ocu za njegova ivota, obvezni su initi i majci koja uva vjernost branoj postelji i posjeduje muevljevu imovinu.

XXI.
O brai i sestrama koji dijele oinsku imovinu za majina ivota
Braa i sestre, dakako, mogu oinsku imovinu podijeliti izmeu sebe za ivota majke koja uva vjernost branoj postelji, pa i mimo majine volje, ali tako da majka doivotno zadri sve dijelove i da po njezinoj smrti svatko dobije svoj dio prema toj diobi. Majka pak ne moe podijeliti izmeu njih njihovu oevinu ako to sinovi ne e.

XXII.
O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva
Odreujemo da sin ili sinovi nekog dunika koji se odreknu oeva i majina nasljedstva, ne htijui nita od imovine svoga oca ili majke, nisu obvezni ni plaati oeve ni majine dugove.

XXIII.
Iz kojih razloga otac moe razbatiniti sina
Iskazujui potovanje prema ocu, u tom pogledu odreujemo sljedee: ako sin, zaboravivi na oinska dobroinstva, istue oca ili svoju majku, ili legne s oevom ljubavnicom, ili pred sudom optui svog oca takvom optubom, to jest za takvo zlodjelo za koje bi otac, dokae li se optuba, bio kanjen smru ili sakaenjem, ili ako pokua ugroziti oev ili majin ivot otrovom ili na drugi nain, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, takva sina otac moe razbatiniti glede itave njegove oevine i ostaviti ga bez dijela.

257

LIBER QUARTUS

XXIV.
Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris
Si aliquis mortua uxore sua, velit secundam uxorem accipere, reddito prius perchivio, quod habuit de prima uxore heredi vel heredibus aut illis qui essent pro herede prime uxoris, aliam ducat uxorem1, ante tamen quam perchivium prime uxoris restituat, aliam uxorem nullo modo ducere possit.

XXV.
Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum
Volumus quod heredes duarum uxorum vel plurium, videlicet prime et secunde1 et inde superius, sive sint masculi sive femine, patrimonium patris sui tam mobile quam stabile equaliter dividere debeant inter se.

XXVI.
De divisione facienda inter sorores prime uxoris
Presenti constitucione1 statuimus quod filie prime uxoris, si non habent fratrem vel fratres, sint tamquam masculini in patrimonio tam mobili quam stabili patris sui; quod si habent fratrem vel fratres, ipsi fratres sint masculi2 suis sororibus, et ipse sorores sint femine fratribus suis. Hoc idem intelligendum est de filiis et filiabus secunde uxoris et eciam3 omnibus aliis.

XXVII.
De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus
Si filie prime uxoris habent fratrem vel fratres ex eadem uxore, sive sint maritate sive non maritate, omnes debent recumbere et esse in fratrem vel fratres suos cum suis partibus. Et frater vel fratres earum tenentur eas maritare si maritate non sunt. Et si necesse fuerit, cum omnibus bonis patris sui tenentur fratres et debent maritare easdem. Quod si forte bona patris ad ipsas maritandas non sufficerent, ipsi fratres de lucro suo teneantur maritare easdem. Si vero sorores ipse maritate essent, frater vel fratres earum habeant partem patrimonii ipsis contingentem. Hoc idem sit de sororibus secunde et tercie uxoris et de omnibus aliis.

258

KNJIGA ETVRTA

XXIV.
Da nakon smrti prve ene mu ne moe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve ene
Ako netko nakon smrti svoje ene hoe uzeti drugu enu vrativi prethodno miraz koji je dobio od prve ene batiniku, ili batinicima, ili onima koji zastupaju batinike prve ene, neka uzme drugu enu. Meutim, prije nego vrati miraz prve ene, nipoto ne smije dovesti drugu enu.

XXV.
Kako se ima podijeliti oevina izmeu batinika od razliitih ena
Hoemo da batinici dviju ili vie ena, naime prve i druge i daljnjih, bilo da su mukarci ili ene, trebaju batinu svoga oca, kako pokretnu, tako nepokretnu, podijeliti podjednako izmeu sebe.

XXVI.
O diobi koja se ima izvriti izmeu sestara roenih od prve ene
Ovom uredbom odreujemo: prema kerima prve ene, ako nemaju brata ili brau, u batini svoga oca, kako pokretnoj, tako nepokretnoj, neka se postupa kao s mukarcima. A ako imaju brata ili brau, neka ta braa budu kao muki potomci uz svoje sestre, a te sestre neka budu kao enski potomci uz svoju brau. To se isto podrazumijeva glede sinova i keri druge ene, a i svih ostalih.

XXVII.
O sestrama roenima od prve ene koje ostaju s braom
Ako keri prve ene imaju brata ili brau od iste ene, bilo da su udane ili neudane, sve sa svojim dijelovima moraju pasti i biti na teret bratu ili brai. A brat ili braa njihova obvezni su ih udati ako nisu udane. A ako ustreba, braa su obvezana svom imovinom svoga oca i duna su udati ih. I ako moda za njihovu udaju ne bude dostatna oeva imovina, ta su braa obvezna udati ih od svoje steevine. Ako pak te sestre budu udane, neka brat ili braa njihova dobiju dio oevine koja im pripada. Ovo isto vrijedi za sestre od druge i tree ene i od svih ostalih.

259

LIBER QUARTUS

XXVIII.
De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris
Si heredes prime uxoris non traxissent perchivium matris sue vivente patre, antequam pater eorum acciperet aliam uxorem, et post mortem patris, si pater habuerit alios heredes cum secunda uxore, heredes prime uxoris prius debent detrahere de bonis paternis perchivium matris sue. De eo autem quod supererit detrahant heredes secunde uxoris perchivium matris sue. Et sic intelligendum est de heredibus tercie uxoris et de omnibus aliis. Quod si secunda uxor seu eius heredes non haberent unde possent trahere suum perchivium, quia patrimonium mariti seu patris defecerit, sue fortune inputant1, et heredes prime uxoris non teneantur ipsis pro ipso perchivio in aliquo respondere. Hoc idem esse censemus de secunda uxore ad terciam2 et de omnibus aliis.

XXIX.
De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima
Si aliquis homo habens heredes de duabus uxoribus vel de pluribus maritasset unam de filiabus prime uxoris vel plures cum perchivio, et post mortem ipsius patris dicte filie velent1 detrahere perchivium prime uxoris, videlicet matris sue, volumus quod perchivium seu perchivia filie vel filiarum quas pater maritavit debeant computari in perchivio ipsius prime uxoris, matris earum. Quod si perchivium vel perchivia dictarum filiarum maius seu maiora essent quam perchivium prime uxoris, et post mortem viri contingeret quod secunda uxor non habuerit unde possit trahere suum perchivium integrum et completum2, sed aliquid sibi deficiat, statuimus quod hoc fortune sue debeat inputare3, et prime uxoris heredes tam maritati quam non maritati non teneantur secunde uxori pro suo perchivio, quia pater earum dedit eis perchivium in vita sua. Si vero, detracto perchivio secunde uxoris integro et completo, aliquid in bonis ipsius viri de mobili seu stabili remanserit, volumus quod illud quod superfuerit inter ipsos heredes taliter dividatur, videlicet quod heredes secunde uxoris tantum accipiant supra perchivium, quod cohequatur heredibus4 prime uxoris, et quod remanserit, inter se comuniter tam masculi quam femine dividant per capita singulorum. Quod si bona illius viri deficerent et non posset fieri coequacio5 de secundo herede ad primum, sit in fortuna secundi heredis, et primi heredes non teneantur eis propter raciones6 predictas.

260

KNJIGA ETVRTA

XXVIII.
O batinicima prve ene koji nisu uzeli majin miraz za oeva ivota
Ako batinici prve ene ne preuzmu priju svoje majke za oeva ivota, prije nego je njihov otac uzeo drugu enu, nakon oeve smrti, ako je otac imao druge batinike s drugom enom, batinici prve ene trebaju iz oinskih dobara prvo izdvojiti priju svoje majke. Od onoga, pak, to preostane neka batinici druge ene izdvoje priju svoje majke. I tako se ima podrazumijevati i glede batinika tree ene i svih drugih. Ako druga ena ili njezini batinici ne bi imali odakle izdvojiti svoju priju, zato to ne bi bila dostatna oevina mua, to jest oca, neka to pripiu svojoj zloj sudbini, a batinici prve ene nisu obvezni za tu priju u bilo emu im odgovarati. Odluujemo da isto tako bude izmeu druge i tree ene te svih ostalih.

XXIX.
O muu koji ima keri s vie ena, a udaje ker prve od njih
Ako bi koji ovjek koji ima batinike od dviju ili vie ena s prijom udao jednu od keri prve ene ili vie njih, pa ako bi dotine keri nakon smrti svoga oca htjele izdvojiti priju prve ene, to jest svoje majke, hoemo da se prija ili prije keri koje je otac udao, obvezno uraunaju u priju te prve ene, njihove majke. Ako bi prija ili prije prije reenih keri bile vee od prije prve ene, pa se nakon mueve smrti dogodi da druga ena nema odakle izdvojiti svoju cjelovitu i potpunu priju, ve bi joj to nedostajalo, odreujemo da to mora pripisati zloj sudbini i da batinice prve ene, kako udane, tako neudane, nemaju obvezu prema drugoj eni za njezinu priju jer im je njihov otac dao priju za svog ivota. Kad se izdvoji cjelovita i potpuna prija druge ene, ako neto preostane od pokretne ili nepokretne imovine njezina mua, hoemo da se ostatak izmeu batinika podijeli ovako: naime, da batinici druge ene povrh prije dobiju toliko da se izjednae s batinicima prve ene, a to pretekne neka podijele zajedniki izmeu sebe po svakoj glavi, kako muki, tako i enske. Ako bi imovina njezina mua bila nedostatna, pa se ne bi mogao izjednaiti drugi batinik s prvim, neka se pripie zloj sudbini drugog batinika, a prvi batinici nemaju obvezu prema drugima zbog prije naznaenih razloga.

261

LIBER QUARTUS

XXX.
De secunda uxore non habente heredes cum viro
Uxor secunda, si cum viro suo heredes non habuerit, mortuo marito, bona ipsius viri possit triginta diebus et non amplius possidere; completis vero triginta diebus, cum suo perchivio de domo viri teneatur exire. Sed si heredes prime uxoris haberent eam suspectam quod si ipsa1 portet aliquid de bonis mariti, mulier ipsa teneatur iurare si de bonis ipsius nichil portaret.

XXXI.
De secunda uxore habente heredes cum viro
Si secunda uxor cum viro suo heredes habuerit, mortuo viro suo, debet post triginta dies cum filiastris1 suis possessiones dividere; quod si lectum viri possidere voluerit, volumus quod partem filiorum suorum possideat et supra partem habeat lectum, cum lectum possideat. Hoc idem intelligendum est de tercia uxore et de omnibus aliis. Si vero lectum viri possidere noluerit, tunc lectum supra partem non habeat nec partes filiorum ad ipsam perveniant, sed ad ipsos filios si sunt maiores, vel ad tutores eorum si legittime etatis non sunt.

XXXII.
De uxore lectum viri possidere1 nolente
Mulier que lectum viri sui iam mortui possidere noluerit, potestatem habeat extrahendi suum perchivium de bonis ipsuis mariti si habet unde possit extrahere; quod si non habet, sue fortune inputet2. Si autem filios habeat, ab ipsis se non possit dividere nisi velit accipere secundum maritum. Nam si voluerit vidua permanere, perchivium de bonis mariti non possit detrahere.

262

KNJIGA ETVRTA

XXX.
O drugoj eni koja nema batinike s muem
Ako druga ena ne bude imala batinike sa svojim muem, po muevoj smrti moe posjedovati imovinu toga mua trideset dana i ne dulje. Po isteku pak trideset dana duna je sa svojim mirazom izii iz mueve kue. Ali ako bi batinici prve ene posumnjali da ona togod odnosi od muevljeve imovine, ta je ena obvezna prisegnuti da ne odnosi nita od njegove imovine.

XXXI.
O drugoj eni koja ima batinike s muem
Bude li druga ena imala batinike sa svojim muem, kad umre njezin mu, mora nakon trideset dana podijeliti imovinu sa svojim pastorcima. A ako bude htjela uvati vjernost branoj postelji, hoemo da dri u posjedu dio to pripada njezinoj djeci i povrh tog dijela da dobije muevu postelju, jer uva vjernost branoj postelji. Ovo se isto ima podrazumijevati glede tree ene i svih ostalih. Ako pak ne bi htjela uvati vjernost branoj postelji, neka tada povrh tog dijela ne dobije postelju i neka djeji dijelovi ne pripadnu njoj, nego toj djeci ako su punoljetna, ili njihovim skrbnicima ako djeca nisu dosegla zakonsku dob.

XXXII.
O eni koja ne eli uvati vjernost branoj postelji
ena koja ne htjedne uvati vjernost postelji svojega ve preminulog mua, ima pravo izdvojiti svoju priju iz imovine svoga mua ako je ima odakle izdvojiti, a ako nema, neka to pripie zloj sudbini. Ako, pak, ima djecu, od njih se ne moe odijeliti, osim ako htjedne uzeti drugog mua. Ako naime ushtjedne ostati udovicom, ne moe izdvojiti priju od mueve imovine.

263

LIBER QUARTUS

XXXIII.
De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente
Si mulier non habens filios vel1 filias, mortuo viro suo lectum ipsius viri possidere noluerit, sed cum suo perchivio voluerit exire de domo mariti, perchivium ipsum ab illis ad quos bona ipsius viri pertinent, petere debet2; quod si ab ipsis dictum perchivium habere non poterit, vadat ad d. comitem et suam Curiam, et ab eo petat de suo perchivio racionem3; qui d. comes statuat illis presentibus ad quos bona defuncti pertinent, spacium4 duorum mensium, infra quos restituere debeant perchivium ipsum mulieri predicte. Si vero successores mortui viri non sint presentes in civitate Ragusii, d. comes dabit eis terminum quatuor mensium ad restituendum ipsum perchivium mulieri predicte. Sed si infra predictos terminos mulier ipsa habere non poterit, d. comes cum sua Curia eliget tres bonos viros et faciet5 eos iurare, quod ipsi faciant paccari vel paccabunt ipsi mulieri suum perchivium de bonis viri sui mortui. Et si ipsa mulier voluerit accipere de possessionibus condam mariti sui in paccamentum pro suo perchivio, predicti tres homines appreciabunt6 tantum de possessionibus ipsius defuncti et assignabunt eidem mulieri quantum valet perchivium supradictum. Que si possessiones noluerit, predicti tres homines, ex auctoritate et precepto d. comitis et sue Curie, appreciabunt7 et vendent tantum de bonis defuncti, quantum est perchivium, et8 eidem mulieri assignabunt. Et quicquid dicti tres homines fecerint, tam de appreciacione9 quam eciam10 de vendicione11 possessionum, sit ratum et firmum. Interim tamen, donec mulier rehabeat suum perchivium, habere debeat expensas et necessaria de bonis viri sui defuncti. Si vero predicta mulier habeat filios, tunc sit sicut in superiori capitulo12 continetur.

XXXIV.
Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris
Aliquis habens filias ex diversis uxoribus tenetur prius maritare filias prime uxoris et postea secunde, et sic de aliis per ordinem.

264

KNJIGA ETVRTA

XXXIII.
O eni koja nema sinova i ne eli uvati vjernost branoj postelji, ali hoe izdvojiti svoju priju
Ako ena koja nema sinova ni keri, nakon smrti svoga mua ne eli uvati vjernost postelji tog mua, nego hoe sa svojom prijom izii iz mueve kue, mora tu priju zatraiti od onih kojima pripada imovina njezina mua. A ako od njih ne mogne dobiti tu priju, neka poe gospodinu knezu i njegovu Sudu i od njega zatrai ostvarenje prava na svoju priju. Taj gospodin knez neka odredi, u nazonosti onih kojima pripada pokojnikova imovina, rok od dva mjeseca u kojem roku moraju vratiti priju spomenutoj eni. Ako, pak, nasljednici pokojnog mua ne budu nazoni u gradu Dubrovniku, gospodin e im knez odrediti rok od etiri mjeseca da vrate priju spomenutoj eni. Ali ako u prije naznaenim rokovima ta ena ne bi to mogla dobiti, gospodin knez e sa svojim Sudom izabrati tri povjerenika i naredit e da prisegnu kako e se oni pobrinuti da se toj eni prija namiri ili e sami namiriti njezinu priju iz imovine njezina pokojnog mua. I ako ena htjedne primiti od posjeda svoga pokojnog mua namiru svoje prije, spomenuta e tri povjerenika procjenom utvrditi pripadajui dio posjeda tog pokojnika i predati toj eni onoliko koliko vrijedi dotina prija. A ako ona ne htjedne posjede, spomenuta e tri povjerenika po ovlasti i nalogu gospodina kneza i njegova Suda procijeniti i prodati od pokojnikove imovine onoliko koliko vrijedi prija pa to predati toj eni. I to god uine ta tri povjerenika, kako glede procjene, tako glede prodaje posjeda, neka bude pravosnano i obvezujue. U meuvremenu, pak, dok ena ne dobije svoju priju, treba joj iz imovine njezina pokojnog mua davati za izdatke i potrebe. Ako pak ta ena ima djecu, neka bude onako kako stoji u prethodnoj glavi.

XXXIV.
Da je otac duan prije udati keri od prve ene
Tko ima keri s razliitim enama, duan je prije udati keri od prve ene, a zatim druge i tako redom keri ostalih ena.

265

LIBER QUARTUS

XXXV.
De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium
Maritus si ab uxore sua prima, secunda vel tercia acceperit pro perchivio aliquod stabile, videlicet terras vel casale, et laboraverit casale vel pastinaverit terras, sciendum est quod eo mortuo, quicquid fecit remanebit uxori; excepto si vir laborabit illud cum ordine, videlicet cum ydoneis testibus vel cum publico instrumento.

XXXVI.
De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris
Homo habens filios ex prima uxore, si secundam vel terciam aut plures uxores acceperit, et fecerit dispendium in domo vel in terris secunde vel tercie uxoris cum carta vel sine carta, cum testibus vel sine testibus, et heredes ipsi legittime etatis non fuerint, non noceat illis, quod a patre in domo vel in terris predictis fuerit laboratum in1 partibus que eis competunt. Sed si homo ille ex prima uxore non masculum filium, sed feminam tantum habet, sive sit etatis legittime sive non, antequam maritetur, non nocet ei expendium factum a patre in dictis domibus vel in terris, sicut non nocet masculis qui non sunt etatis legittime, ut superius est expressum2.

XXXVII.
De vetacione1 heredum prime uxoris ad patrem
Filii ex prima uxore, in legittima constituti etate, patri habenti secundam uxorem vetare possunt quod non expendat bona sua in terris vel domibus quas in perchivium pro secunda uxore accepit. Hoc idem possunt2 filie maritate3 ex prima uxore nate ubi filii masculi4 non supersunt; nisi secunda illa uxor velit se filiastris suis5 per cartam vel coram ydoneis testibus obligare in eo quod maritus eius, videlicet pater eorum, expendiderit in terris vel6 domibus sui perchivii, salvum sit ius eorum. Tunc enim filii prohibere non possunt patri quod non laboret. Idem est de secundo herede ad tercium, et sic de aliis.

266

KNJIGA ETVRTA

XXXV.
O muu koji za priju primi nekretnine pa na njima obavlja radove
Ako mu od svoje prve, druge ili tree ene za priju primi nekretninu, to jest zemljita ili kuitinu pa na kuitini bude obavljao radove ili sadio lozu na zemljitima, valja znati da e po njegovoj smrti to god je napravio ostati eni, osim ako to mu uradi uz pravna jamstva, to jest uz vjerodostojne svjedoke ili uz javnu ispravu.

XXXVI.
O onome koji ima drugu enu a troi neto od prije prve ene
Ako ovjek koji ima sinove s prvom enom, sklopi brak s drugom, treom ili daljnjim enama, pa bude troio za kuu ili zemljita druge ili tree ene, s ispravom ili bez isprave, sa svjedocima ili bez svjedoka, a ti batinici ne budu u zakonskoj dobi, neka ne ide na njihovu tetu to to otac uradi na kui ili na zemljitima, na dijelovima koji njima pripadaju. Ali ako taj ovjek nema od prve ene muko dijete, nego samo ensko, bilo da je u zakonskoj dobi ili ne, prije nego se ona uda, ne ide na njezinu tetu izdatak to ga je otac imao na dotinim kuama ili zemljitima, kao to ne ide na tetu mukih koji nisu u zakonskoj dobi, kako je prije naznaeno.

XXXVII.
O zabrani batinika prve ene prema ocu
Sinovi prve ene koji su uli u zakonsku dob, mogu zabraniti ocu koji ima drugu enu da troi njihovu imovinu na zemljita ili kue koje je primio u priju za drugu enu. To isto mogu uiniti udane keri roene od prve ene, kad nema muke djece, osim ako bi se ta druga ena obvezala svojim pastorcima ispravom ili pred valjanim svjedocima da ono to njezin mu, to jest njihov otac, utroi na zemljita ili kue njezine prije ne e okrnjiti njihovo pravo. Tada naime sinovi ne mogu zabraniti ocu da radi. Isto vrijedi za drugog batinika prema treemu, a tako i glede ostalih.

267

LIBER QUARTUS

XXXVIII.
De perchivio mulieris que plures maritos habuit
Quecumque mulier successive duos vel tres maritos habuerit, si ipsis mortuis alium accipiat, totum perchivium suum nec non donum vel partem quod vel quam a patre vel a matre accepit in potestate sua, si vult accipere potest. Ita tamen quod post mortem mulieris ipsius, filii ultimi mariti habebunt totum perchivium eius; donum autem vel pars1 quod vel quam accepit a patre vel matre vel undecumque sibi obvenerit, dividetur per capita inter filios omnium maritorum.

XXXIX.
De uxore secundi mariti habente heredes ex primo
Uxor secundi mariti, si ex primo marito heredes habuerit et non cum secundo, si moriatur secundo marito superstite, maritus ipse bona ipsius uxoris possidere non potest nisi triginta diebus tantum. Completis vero triginta diebus, omnia predicta bona perveniant ad heredes primi mariti; eo salvo quod mulier ipsa potest dimittere quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua ad vele1 suum, quod intelligitur vel minus quantum voluerit. Et si dicti heredes primi mariti haberent dictum secundum maritum suspectum2, quod portaret aliquid de bonis matris sue, teneatur ipse maritus de hoc per sacramentum purgare, si heredes hoc ellegerint.

XL.
De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo
Secundus maritus mulieris non habentis ex primo marito heredem possit post mortem mulieris ipsius bona eiusdem possidere; eo1 salvo, quod uxor ipsa usque ad quartam partem tam de mobili quam de stabili possit pro anima sua dimitere2 ad voluntatem suam.

XLI.
De muliere1 habente heredes ex2 pluribus maritis
Si qua mulier ex duobus vel pluribus maritis habens heredes, alium acciperit virum et cum eo filios non habuerit, post mortem ipsius omnia bona sua perveniant ad illos heredes quos habuerat cum aliis viris; ita tamen, quod usque

268

KNJIGA ETVRTA

XXXVIII.
O priji ene koja je imala vie mueva
Svaka ena koja bude imala zaredom dva ili tri mua, ako se nakon njihove smrti preuda, itavu svoju priju i dar ili dio koji je dobila od oca ili majke, moe ako hoe uzeti u svoje vlasnitvo. Meutim, nakon smrti te ene sinovi e posljednjeg mua dobiti itavu njezinu priju. Dar pak ili dio to je primila od oca ili majke, ili joj od bilo kuda pripadne, podijelit e se po glavi izmeu sinova svih mueva.

XXXIX.
O preudanoj eni koja ima batinike od prvoga mua
Ako preudana ena ima djecu s prvim muem, a s drugim ne, pa ona umre, a drugi je mu nadivi, taj mu ne moe posjedovati eninu imovinu vie od trideset dana. A kad se navri trideset dana, sva ta imovina ima pripasti batinicima od prvog mua, osim to ta ena moe, ako hoe, etvrtinu imovine ostaviti za svoju duu, a, razumije se, i manje, koliko hoe. Posumnjaju li pak ti batinici od prvog mua da drugi mu odnosi neto od imovine njihove majke, taj je mu duan prisegnuti da je ist ako batinici tako odlue.

XL.
O eni drugog mua koja nema batinike od prvoga
Drugi mu ene koja nema batinika od prvog mua, moe iza smrti te ene posjedovati njezinu imovinu, osim to ta ena moe po svojoj volji namijeniti za svoju duu do etvrtine i od pokretnina i od nekretnina.

XLI.
O eni koja ima batinike od vie mueva
Ako neka ena koja ima batinike od dva ili vie mueva, uzme jo jednog mua pa s njim ne bude imala djece, po njezinoj smrti neka sva njezina imovina pripadne onim batinicima koje je imala s drugim muevima. Moe meutim po

269

LIBER QUARTUS

ad quartam partem bonorum ipsorum possit pro anima sua dimittere ad voluntatem suam. Qui heredes bona ipsa per capud hominis divident inter se, et in hoc femina sit femina fratribus suis. Que si fratrem masculum non habuerit, sit sibi ipsa idem masculus.

XLII.
De muliere1 habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum
Ex uno vel pluribus maritis habitis, mulier si heredem non habuerit sed ex ultimo viro filios habeat, ea mortua, totum suum perchivium ad heredes ultimi mariti perveniat; eo salvo, quod usque ad quartam2 partem mulier ipsa pro anima sua de ipso potest dimittere vel minus ad voluntatem suam.

XLIII.
De muliere1 secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio
Mortuo viro alicuius mulieris, si mulier ipsa accepto suo perchivio et omnibus que pertinent ad eam alium virum accipiat, retenta sibi parte perchivii vel aliorum bonorum, volumus quod totum illud quod sibi retinuit nec assignavit marito, sit in2 potestate mulieris ipsius et heredum suorum.

XLIV.
Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra
Dicebat antiqua consuetudo: quod filius vel filii uxorati vel non uxorati, habentes patrem vel matrem simul vel divisim ita pauperes quod non haberent unde vivere possent, tenentur ipsis sufficienter in suis necessitatibus subvenire ut decenter vivere possent1, et eis dare ydonea vestimenta secundum possibilitatem eorum. Quam presenti statuto firmamus, addentes quod pater et mater e converso filiis pauperibus ad similia teneantur. Filios tamen non uxoratos, nisi pro culpa et malicia2 eorum, pater vel mater a se expellere non possint.

270

KNJIGA ETVRTA

svojoj volji ostaviti do etvrtine te imovine za svoju duu. Tu e imovinu batinici podijeliti meusobno po glavi, i neka u tome sestra prema svojoj brai bude kao ensko. Ako ne bude imala brata, neka (u nasljeivanju) bude kao muko.

XLII.
O eni koja ima batinika samo s posljednjim muem
Ako ena od jednoga ili vie mueva s kojima je ivjela ne bude imala batinika, ali ima sinove s posljednjim muem, kada umre, neka sav njezin miraz pripadne batinicima od posljednjeg mua, osim to ta ena moe, po vlastitoj volji, od svog miraza ostaviti do etvrtine ili manje za svoju duu.

XLIII.
O eni koja uzima drugog mua, a zadrala je za sebe neto od miraza
Kad nekoj eni umre mu, ako ta ena, preuzevi svoj miraz i sve to joj pripada, uzme drugog mua, zadravi za sebe dio miraza ili druge imovine, odreujemo da sve ono to je za sebe zadrala i nije predala muu, bude u vlasnitvu te ene i njezinih batinika.

XLIV.
Da su sinovi duni pomagati siromanim roditeljima, i obratno
Stari je obiaj nalagao da su oenjeni ili neoenjeni sin ili sinovi kojima su otac ili majka, zajedno ili zasebno, tako siromani da nemaju od ega ivjeti, obvezni pomoi im u njihovim potrebama dostatno kako bi mogli pristojno ivjeti, i dati im prikladnu odjeu prema svojim mogunostima. Taj obiaj ovom odredbom potvrujemo, dodajui tomu da su otac i majka sa svoje strane duni na slian nain postupiti prema siromanim sinovima. Neoenjene pak sinove, osim zbog njihove krivnje i zloe, otac ni majka ne smiju od sebe otjerati.

271

LIBER QUARTUS

XLV.
De patre qui recipit perchivia filiorum
Pater qui perchivium duorum filiorum vel plurium recepit, si uni ex eis perchivium suum reddiderit, teneatur et aliis si hoc pecierint sua perchivia reddere. Qui si non haberet unde posset omnia perchivia suis filiis reddere, dampnum eius quod defficit1 omnes filii comuniter per sua perchivia porciantur2.

XLVI.
De filio diviso a patre cum suo perchivio
Si unus ex filiis, recepto a patre suo1 perchivio, iverit in suum patrimonium cum predicto perchivio sine contradicione2 aliorum fratrum, si postea remanentibus deficeret aliquid quod non possent a patre habere completa sua perchivia, frater qui suum recepit, aliis fratribus reffundere vel restaurare aliquid nullo modo teneatur3.

XLVII.
Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant1
Si quis non habens uxorem, vel si qua non habens maritum, filiam vel filias quas habet cum perchivio maritaverit, in hiis que sibi remanserint, habeat2 plenariam potestatem; filie autem predicte in hiis nullum habeant ius. Sed si quedam ex filiabus sint maritate, quedam non maritate, que non sunt maritate, statuimus quod debeant cum perchivio maritari. Et quod superfluum fuerit de patrimonio seu matrimonio, inter omnes filias comuniter dividatur, eo3 salvo, quod mulier de eo quod sibi remanserit, potest detrahere usque ad quartam partem sui perchivii et dare pro anima sua.

XLVIII.
Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare
Pater vel mater, cum pater non est, habens filias et filios, potestatem habeat maritandi filias, eciam1 filiis contradicentibus, ipsorum filiorum contradicione2 non obstante. Qui si filie vidue, quam maritat3 iterum, velit de suo proprio pro4 perchivio aliquid addere, possint hoc facere. Nec noceat aliquid contradicio5 filiorum.

272

KNJIGA ETVRTA

XLV
O ocu koji preuzme prije svojih sinova
Ako otac koji je preuzeo priju dvaju ili vie sinova, jednome od njih vrati priju, duan je i ostalima vratiti njihove prije ako to zatrae. Ako ne bude imao mogunosti da svojim sinovima vrati sve prije, neka tetu zbog manjka svi sinovi zajedniki porazdijele na svoje prije.

XLVI.
O sinu koji se odijelio od oca sa svojom prijom
Ako jedan od sinova, primivi od oca svoju priju, bez protivljenja ostale brae odijeli svoju oevinu sa svojom prijom, a poslije onima koji ostanu uzmanjka te od oca ne mognu dobiti svoje potpune prije, brat koji je primio svoju priju nipoto nije duan bilo to namirivati ili vraati ostaloj brai.

XLVII.
Da keri udane s prijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini
Ako neki koji nema ene ili neka koja nema mua s prijom uda svoju ker ili keri koje ima, neka nad preostalom imovinom ima punu vlasnost. Prije spomenute keri neka na to ne polau nikakvo pravo. Ali ako neke od keri budu udane, a neke neudane, odreujemo da se one koje nisu udane moraju udati s prijom. I to preostane od oevine ili majina imetka, neka se zajedniki podijeli izmeu svih keri, osim to ena moe, od onoga to joj preostane, odvojiti do etvrtine svoje prije i dati za svoju duu.

XLVIII.
Da otac moe udati keri i protiv volje sinova
Otac, ili kad nema oca, majka, koji imaju keri i sinove, i kad se sinovi protive, ovlateni su udati keri, a protivljenje sinova to ne moe sprijeiti. Ako keri udovici koju ponovno udaju hoe za priju dodati neto od svoje vlastite imovine, mogu to uiniti. A protivljenje sinova neka tome ne bude nikakva zapreka.

273

LIBER QUARTUS

XLIX.
De fratre habente sorores maritatas
Filius uxoratus sorores maritatas habens, si cum matre steterit, potest in ultimis suis ad voluntatem suam condere testamentum super parte sua, eciam1 matre contradicente. Mater tamen possidebit bona ipsius filii usque ad mortem suam. Post mortem vero ipsius matris distribuentur ipsa sicut ipse filius ordinavit; salvo tamen in omnibus iure uxoris filii supradicti.

L.
De sororibus orfanis1 inter se paciscentibus
Sorores virgines non habentes patrem nec matrem, sive stant per se sive cum aliquo, si aliquod pactum vel sacramentum cum fratribus aut cum aliqua alia persona fecerint2, pactum illud vel sacramentum sit nullius valoris. Si autem una vel plures de dictis sororibus velent3 se maritare, potestatem habeant accipiendi partem suam a suis sororibus in qualicumque etate ipse sint; et hoc sit firmum inter sorores orfanas4 cum fratribus suis. Que si fratrem vel fratres habeant, fratres ipsi teneantur eas maritare. Si vero ipse sorores maritare nolent sed regulariter vivere, fratres ipsi secundum possibilitatem suam teneantur eisdem sororibus providere.

LI.
De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores
Fratres non habentes patrem, neque matrem, neque sorores, donec ad legittimam etatem pervenerint, simul cohabitent; ita tamen quod habentes etatem legittimam, non possint impignerare neque vendere nec donare aliquod stabile quod noceat fratribus aliis non habentibus etatem legittimam in1 partibus suis. Cum autem omnes erunt etatis legittime, tunc secundum quod magis voluerint, aut simul maneant vel divisim.

274

KNJIGA ETVRTA

XLIX.
O bratu koji ima udane sestre
Bude li oenjeni sin koji ima udane sestre stanovao s majkom, moe pred smrt po vlastitoj volji uiniti oporuku o svom dijelu, makar se majka protivila. Majka e ipak posjedovati imovinu toga sina sve do svoje smrti, a nakon majine smrti ta e se imovina podijeliti kako je sam sin oporuio, zadravajui u svemu prava ene prije spomenutog sina.

L.
O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore
Ako neudane sestre bez oca i majke, bilo da stanuju zasebno ili s nekim, sklope kakav ugovor ili pogodbu pod prisegom s braom ili nekom drugom osobom, taj ugovor ili prisega nemaju nikakve vrijednosti. Ako se pak jedna ili vie tih sestara htjednu udati, slobodno im je uzeti svoj dio od svojih sestara, u kojoj god dobi one bile, i neka to bude na snazi izmeu sestara bez roditelja i njihove brae. Ako imaju brata ili brau, ta su braa duna udati ih. Ako se pak same sestre ne bi htjele udati, nego ivjeti redovniki, ta su braa duna skrbiti se o sestrama prema svojim mogunostima.

LI.
O brai koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara
Braa koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara, neka stanuju zajedno dok ne navre zakonsku dob, s tim da braa koja imaju zakonsku dob ne mogu zaloiti, ni prodati, ni darovati neku nekretninu ime bi nakodili ostaloj brai, koja nemaju zakonsku dob, u njihovim dijelovima. Kad pak svi budu zakonske dobi, tada nek ostanu zajedno ili neka se podijele, kako im bude drae.

275

LIBER QUARTUS

LII.
De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint
Si1 fratres patrem vel matrem non habentes simul steterint, et aliqui illorum legittime etatis fuerint, et unus ex eis uxorem cum perchivio acceperit et ipsum in compagniam aliorum fratrum posuerit2, volumus quod perchivium illud sit salvum; et cum ipsi fratres bona sua inter se dividere voluerint, quod probare poterit de omnibus rebus comunibus ipsorum fratrum, dictum perchivium prius salvum et integrum extrahatur. Et reliqua que superfuerint, fratres ipsi equaliter dividant inter se. Si autem tempore divisionis bona ipsorum fratrum ad complendum totum ipsum perchivium non sufficerent, teneatur quilibet ipsorum fratrum ad id quod defecerit pro rata3. Et si aliter solvere non poterint, tenebuntur ad complimentum ipsius perchivii cum uxores acceperint de perchivio uxorum suarum. Quod si frater ipse uxoratus probare non poterit se posuisse4 perchivium suum in comunitate fratrum, ipsi fratres eidem ad hoc nullo modo teneantur. Aliquo autem ex ipsis5 fratribus existente in minori etate, frater ipse perchivium ipsum a comunitate extrahere non possit. Qui si ante divisionem ipsam moriatur, et uxor eius alium virum velit accipere, libere et sine aliqua calumpnia perchivium suum a comunitate extrahere possit, et fratres mariti sui defuncti ad restitucionem sui perchivii teneantur. Statuimus eciam6, quod si prius frater uxoratus perchivium uxoris sue in comunitate fratrum posuerit vel non posuerit, alii fratres cum uxores acceperint, similiter facere teneantur.

LIII.
De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate
Si unus aut plures ex fratribus simul habitantibus perchivium quod ex uxoribus suis receperint in comunitate aliorum fratrum posuerint, ordinamus quod omnes expensas uxorum suarum et heredum, nec non et nutricum heredum faciant de tota comunitate. Si vero frater uxoratus perchivium suum in comunitate non posuerit, omnes expensas quas pro predictis1 personis fecerit, de suo perchivio faciat et non de comuni. Quas si de comunitate fecisse probetur, ipsas2 sibi in parte sua volumus computari.

276

KNJIGA ETVRTA

LII.
O brai koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoe se eniti
Ako braa koja nemaju oca ni majke budu ivjela zajedno i neki od njih navre zakonsku dob, pa jedan od njih uzme enu s prijom i unese priju u zajednicu s ostalom braom, hoemo da se taj miraz ouva, pa kad ta braa ushtjednu podijeliti svoju imovinu za koju se uzmogne dokazati da je zajednika brai, neka se prvo izdvoji dotina prija, ouvana i cjelovita. A ostalo to pretekne, neka braa podijele meu se podjednako. Ako pak u trenutku diobe ne bi dostajala imovina te brae da se namiri sav taj miraz, svaki od te brae obvezan je razmjerno nadoknaditi dio onoga to bude nedostajalo. A ako ne budu mogli platiti drukije, bit e obvezani namiriti tu priju kad se oene, od prija svojih ena. A ako oenjeni brat ne bude mogao dokazati da je svoju priju poloio u zajednicu s braom, braa u tom pogledu nemaju prema njemu nikakve obveze. Ako je pak neki od te brae maloljetan, taj brat ne moe izdvojiti priju iz zajednice. Ako on umre prije te diobe a njegova ena htjedne uzeti drugoga mua, moe slobodno i bez ikakva osporavanja izdvojiti svoju priju iz zajednice i duna su braa njezina pokojnog mua vratiti njezinu priju. Takoer odreujemo: bilo da prvi oenjeni brat poloi priju svoje ene u zajednicu s braom, bilo da je ne poloi, neka ostala braa kad se oene postupe na slian nain kao on.

LIII.
O brai koja stanuju zajedno i polau priju svojih ena u zajednicu
Ako jedan ili vie brae koja stanuju zajedno poloe priju koju su primili od svojih ena u zajednicu s braom, odreujemo da sve izdatke svojih ena i batinika pa i dojilja svoje djece, podmiruju na teret cijele zajednice. Ako pak oenjeni brat ne poloi svoju priju u zajednicu, neka sve trokove koje bude uinio za naznaene osobe podmiruje iz svoje prije, a ne iz zajednike imovine. Ako se dokae da ih je podmirio iz zajednike imovine, hoemo da mu se oni uraunaju u njegov dio.

277

LIBER QUARTUS

LIV.
De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris
Si plures sint fratres, habentes patrem et matrem, et aliquis illorum uxorem cum perchivio acceperit et pater aut mater perchivium ipsum recipere1 noluerit in comunitate, alii fratres si voluerint, supra se perchivium ipsum recipere possint; ita tamen, quod pater vel mater eidem filio pro ipso perchivio non obligentur in vita sua. Post mortem vero patris vel matris, perchivium illud de bonis illorum fratrum integrum extrahatur.

LV.
De divisione patris cum filiis prime uxoris
Pater habens heredes de duobus1 vel pluribus uxoribus, si cum filiis prime uxoris dividere voluerit bona sua, cum voluntate eorum possit divisionem ipsam facere; salvo perchivio prime et secunde uxoris; ita videlicet, quod heredes prime uxoris recipiant partem suam, et pater recipiat similiter suam et partem heredum secunde uxoris. De quibus bonis, tam mobilibus quam stabilibus, pater ipse pro parte sua habebit tantum quantum habebit unus ex filiis suis. Et si uxor ipsius tempore divisionis fuerit pregnans, habebit ipse pater pro illo filio non nato tantum quantum habebit unus ex filiis suis iam natis.

LVI.
De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre
Si1 filii prime uxoris2 cum patre habitare noluerint, sed ab eo se dividere voluerint, statuimus quod pater teneatur eis restituere perchivium matris eorum et eciam3 perchivium uxorum illorum, si illud pater recepisse probetur. Et quicquid postea dicti filii lucrati fuerint sine patre, ipsis debeat remanere. Post mortem autem patris de bonis paternis habeant partem suam.

LVII.
De dono quod mater potest facere filiis de comunitate
Mater potestatem habeat donandi omnibus filiis et filiabus suis equaliter et non aliis de comunitate archam cum rebus intus habitis ad suam voluntatem;

278

KNJIGA ETVRTA

LIV.
O brai koja prime priju jednoga izmeu sebe bez oeve ili majine privole
Ako je vie brae koja imaju oca i majku, pa neki od njih uzme enu s prijom, a otac ili majka ne pristanu primiti tu priju u zajednicu, ostala braa mogu, budu li htjela, primiti za svoj raun tu priju, s tim da otac ni majka prema tomu sinu nemaju nikakvu obvezu za tu priju dok su ivi. A nakon oeve ili majine smrti neka se itava prija izdvoji iz imovine ostale brae.

LV.
O odjeljivanju oca od sinova prve ene
Bude li otac koji ima batinike s dvije ili vie ena htio podijeliti imovinu sa sinovima prve ene, moe tu diobu izvriti uz njihov pristanak, ne okrnjujui priju prve i druge ene, to jest tako da batinici od prve ene dobiju svoj dio, a da i otac isto tako dobije svoj dio i dio to pripada batinicima od druge ene. Od te imovine, kako pokretne tako nepokretne, otac e za svoj dio dobiti onoliko koliko i svaki od njegovih sinova. I ako mu ena u vrijeme diobe bude trudna, otac e za to jo neroeno dijete dobiti onoliko koliko i jedan od njegovih ve roenih sinova.

LVI.
O sinovima prve ene koji ne ele stanovati s ocem
Ako sinovi prve ene ne bi htjeli stanovati s ocem, nego se hoe od njega odijeliti, odreujemo da im je otac duan vratiti priju njihove majke, a isto tako i priju njihovih ena ako se dokae da ju je otac primio. I to god spomenuti sinovi poslije bez oca steknu, neka ostane njima. A po oevoj smrti neka dobiju svoj dio od oeva imetka.

LVII.
O daru koji majka moe dati sinovima iz zajednike imovine
Majka je ovlatena po svojoj volji darovati iz zajednike imovine podjednako svim svojim sinovima i kerima, a ne drugima, krinju sa stvarima koje se u njoj

279

LIBER QUARTUS

excepto auro, quod dare non possit. In morte autem sua si vult, dimittere1 possit usque ad quartam partem sui perchivii et vestimenta sua.

LVIII.
De dono patris ad filios
Pater1 sine voluntate filiorum suorum aliquid donare non possit.

LIX.
De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant
Maritus et uxor filios vel filias invicem non habentes si ad mortem devenerint, inter ipsos tale ius volumus observari, quod si alter eorum morte preveniatur, et alter velit lectum morientis possidere, moriens super rebus suis taliter possit facere testamentum quod usque ad quartam partem bonorum suorum possit pro anima sua dimittere, et illud in continenti per illum qui supervixerit exolvatur. Super reliquis tribus partibus volumus quod moriens possit secundum voluntatem suam testari et dimittere cui sibi placuerit; ita tamen quod qui supervixerit, cum lecto possideat illas tres partes in vita sua. Post mortem vero ipsius voluntati prius mortui compleatur, detracto tamen semper perchivio mulieris. Si autem qui prius decesserit super tribus partibus nichil dixerit, predicte tres partes volumus quod vadant ad propinquiores successores ipsius, post mortem tamen eius qui supervixerit, ut dictum est; quarta autem intelligatur detracto perchivio. Si vero alter eorum omnino intestatus decesserit, teneatur qui supervixerit dare in continenti pro anima mortui quartam partem bonorum seu perchivii ipsius, reliquis tribus partibus sibi in vita sua remanentibus, et post eius mortem1 ad propinquiores iam mortui pervenientibus, ut dictum est. Volumus eciam2 quod si uxor primo moriatur habens ancillam babiam, possit eam liberare et facere de ea ad voluntatem suam.

LX.
De concordio inter virum et uxorem schepatos
Si vir et uxor schepati in vita sua aliquod concordium fecerint, quod per cartam notarii aut per ydoneos testes a duobus in supra possit probari, censemus ipsum ratum et firmum.

280

KNJIGA ETVRTA

nalaze, izuzevi zlatninu, koju ne smije davati. Na svojoj pak samrti, ako hoe, moe im ostaviti do etvrtine svoje prije i svoju odjeu.

LVIII.
O oevu darivanju u odnosu prema sinovima
Bez privole svojih sinova otac ne smije nita darivati.

LIX.
O muu i eni bez djece kad se nau na umoru
Kad se mu i ena nau na umoru, a nemaju zajednike sinove ili keri, hoemo da se meu njima primjenjuje ovakva odredba: ako jedno od njih umre prije, a drugo htjedne uvati vjernost postelji umrlog, umirui moe sastaviti oporuku o svojim stvarima tako da moe ostaviti do etvrtine svoje imovine za svoju duu, i da to onaj koji nadivi odmah isplati. O ostale tri etvrtine odreujemo da umirui moe po svojoj volji oporuiti i ostaviti kome se njemu svidi, s tim da onaj koji dulje poivi, uz postelju doivotno posjeduje te tri etvrtine. A nakon njegove smrti neka se izvri volja prije umrloga, izdvojivi ipak uvijek eninu priju. Ako pak onaj koji prije umre nita ne odredi o tri etvrtine, odreujemo da te tri etvrtine pripadnu njegovim bliim batinicima, ali, kako je reeno, nakon smrti onoga koji je nadivio. Neka se pak etvrtina rauna tek poto se izdvoji prija. Ako jedno od njih umre bez ikakve oporuke, duan je onaj koji dulje poivi odmah dati za duu umrloga etvrtinu njegove imovine ili prije, dok mu ostale tri etvrtine ostaju doivotno, a po njegovoj smrti neka pripadnu blioj rodbini umrloga, kako je reeno. Takoer odreujemo: ako umre prije ena koja ima robinju babicu, moe je osloboditi i postupiti s njom po svojoj volji.

LX.
O sporazumu glede zajednitva imovine izmeu mua i ene
Ako mu i ena to ive odvojeno uine neki sporazum koji se moe dokazati biljenikom ispravom ili s dva i vie valjanih svjedoka, drimo ga pravovaljanim i obvezujuim.

281

LIBER QUARTUS

LXI.
De potestate patris et matris ad maritandas filias
Statuimus quod pater, vel mater ubi pater non est, potestatem habeat monachare filiam suam etatem legittimam non habentem, et dare ei quantum sibi placuerit, et quicquid sibi promiserit valeat et sit firmum. Filiam autem legitimam habentem etatem, pater vel mater sine ipsius voluntate monachare1 non possint2. Si vero filia ipsa voluntarie ire voluerit in monasterium, pater teneatur sibi promittere quantum promitteret filie legittime (sic) non habenti etatem, et quicquid ei promiserit, sit firmum et ratum. Et cum pater vel mater ad mortem venerit, possit filie sue monache ad voluntatem suam dimittere de eo quod remanserit de bonis suis secundum possibilitatem suam.

LXII.
De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt
Fratribus sine patre et matre habentibus sorores etatis legittime, si aliqua de ipsis sororibus in monasterium ire voluerit, omne pactum quod sorores ipse cum fratribus suis fecerint vel eciam1 concordium, volumus esse ratum et firmum.

LXIII.
De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium
Si alicuius filia sine voluntate patris vel matris vel fratrum fugeret vel iverit in monasterium, statuimus quod pater vel mater seu fratres eius teneantur ei secundum ipsorum voluntatem in aliquo providere. Hoc idem intelligendum est si fuerint plures1 sorores.

LXIV.
De dono matris ad filiam religiosam
Mater habens filiam religiosam de archa sua eidem quicquid sibi placuerit potest donare.

282

KNJIGA ETVRTA

LXI.
O oevim i majinim ovlastima glede udaje keri
Odreujemo da otac, ili majka gdje nema oca, ima pravo svoju ker koja nije dosegla zakonsku dob poslati u samostan i dati joj koliko mu se svidi, a to god joj obea, neka je valjano i obvezujue. Ker pak koja ima zakonsku dob, otac ni majka ne mogu poslati u samostan bez njezina pristanka. Ako pak ta ki bude htjela dragovoljno poi u samostan, otac je duan obeati onoliko koliko bi obeao dati keri koja nema zakonsku dob, pa to god joj bude obeao dati, neka bude obvezujue i konano. A kad se otac ili majka nau na samrti, mogu svojoj keri redovnici ostaviti po svojoj volji od onoga to preostane od njihove imovine, prema svojoj mogunosti.

LXII.
O brai to imaju sestre koje ele poi u samostan
Ako braa bez oca i majke imaju sestre u zakonskoj dobi pa neka od tih sestara zaeli poi u samostan, odreujemo da je valjan i obvezujui svaki sporazum, ili nagodba, to sestre zakljue sa svojom braom.

LXIII.
O eni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji
Ako neija ki bez pristanka oca, majke ili brae pobjegne i poe u samostan, odreujemo da su otac, majka ili njezina braa duni neim je opskrbiti po svojoj volji. To se isto podrazumijeva ako bude vie sestara.

LXIV.
O majinu daru keri redovnici
Majka koja ima ker redovnicu, moe joj iz svoje krinje darovati to god joj se svidi.

283

LIBER QUARTUS

LXV.
De biochis et aliis religiosis
Volentes non tantum mundanis, verum eciam1 religiosis per presens providere statutum, ordinamus, quod si aliquis vel aliqua habeat filiam biocham vel aliter viventem2 in penitencia3 extra monasterium, pater vel mater teneatur in vita sua prestare sibi omnia necessaria, post mortem vero suam, teneatur4 sibi aliquid dimittere pro vita sua sustentanda5; ita tamen, quod post mortem ipsius religiose, illud quod pater suus vel mater sibi dimiserat, perveniat ad fratres masculos ipsius religiose vel heredes eorum, et si fratres masculos non haberet, perveniat6 ad sorores et heredes eorum7. Et illi teneantur dare pro anima ipsius usque ad quartam partem valoris ipsius rei quam pater vel mater sibi dimiserat8. Si vero fratrem masculum vel sororem non habuerit, predicta biocha vel aliter religiosa de hiis que sibi pater vel mater dimiserat in mortem suam faciat vele9 suum.

LXVI.
De dono patris ad filium euntem ad monesterium
Si unus ex pluribus filiis cum patris voluntate in monasterium ire voluerit, pater ipse potest ei dare illud quod sibi placet, ita tamen, quod illud quod sibi dederit, sit infra illam partem que pertinet ad eum vel procedit ei, et quicquid pater minus eidem promiserit, sit firmum et ratum.

LXVII.
Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium
Plures fratres sine patre et matre, si etatis legittime fuerint et unus aut plures ex eis in monasterium ire voluerint, volumus quod potestatem habeant extrahendi partem que pertinet vel procedit eis. Si autem volentes intrare religionem etatis legittime non fuerint, alii fratres non teneantur aliquid eis dare. Et si contingat eos exire de religione ipsa antequam ad legitimam etatem perveniant vel postquam pervenerint, infra annum habeant1 integras partes suas. Hoc idem statuimus intrantibus religionem postquam etatis legittime fuerint, si exierint infra annum, silicet quod habeant integras partes suas.

284

KNJIGA ETVRTA

LXV.
O pokornicama i drugim redovnicama
Htijui utvrditi norme ne samo za one to su svjetovnjaci nego i za one u samostanima, odreujemo: ako bi neki ovjek ili ena imali ker pokornicu koja ivi po odreenom pravilu ili pak ker koja drugim nainom ivi pokorniki izvan samostana, duni su otac ili majka za svoga ivota davati joj sve potrebno, a nakon svoje smrti ostaviti joj neto za njezino ivotno uzdravanje, ali tako da nakon smrti te redovnice ono to su joj ostavili otac ili majka pripadne brai te redovnice ili njihovim nasljednicima. A ako ne bi imala brae, neka pripadne sestrama i njihovim nasljednicima. A oni su duni za njezinu duu dati do etvrtine vrijednosti onoga to su joj ostavili otac ili majka. Ako pak ne bude imala brata ni sestre, prije spomenuta pokornica ili redovnica neka s onim to su joj ostavili otac ili majka na samrti raspolae kako hoe.

LXVI.
O oevu daru za sina koji ide u samostan
Ako bi jedan od vie sinova htio s oevom privolom poi u samostan, otac mu moe dati ono to mu se svidi, ali tako da ono to mu dade bude manje od onoga dijela koji mu pripada ili (iz nasljedstva) proistjee. I to god tom sinu manje otac obea, neka je pravosnano i obvezujue.

LXVII.
Ako jedan od vie brae poe u samostan
Ako bi bilo vie brae bez oca i majke u zakonskoj dobi, pa jedan ili vie njih budu htjeli poi u samostan, hoemo da imaju pravo izdvojiti dio koji im pripada ili iz nasljedstva proistjee. Ako pak oni koji hoe ui u red ne bi bili u zakonskoj dobi, ostala im braa nisu obvezna nita dati. Ako se dogodi da istupe iz reda prije nego dosegnu zakonsku dob ili kad je navre, u roku od jedne godine, neka dobiju cijele svoje dijelove. Ovo isto odreujemo za one koji uu u red kad navre zakonsku dob, pa istupe u roku od jedne godine, neka naime dobiju cijele svoje dijelove.

285

LIBER QUARTUS

LXVIII.
De dono patris ad filium clericum
Filio clerico cum d. archiepiscopo presentabitur, pater vel mater potestatem habeat donandi seu promittendi donum de rebus stabilibus suis ab yperperis quinquaginta1 inferius secundum suam possibilitatem supra partem suam, que eum contingit de bonis paternis; de quibus habere debet quantum unus de aliis fratribus. Donum autem ipsum quod pater vel mater sibi promiserit, habere non possit nisi post mortem patris vel matris.

LXIX.
Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus
Si fuerint plures fratres sine patre et matre, et aliquis illorum1 voluerit fieri clericus, sufficiat sibi pars sua, tantum videlicet, quantum habet unus ex aliis fratribus et ultra id nichil a fratribus suis petere possit.

LXX.
De genero ad filiandum
Si intervenerit aliquis in domum soceris1 vel socere ad filiandum per cartam puplicam, sine qua nil valeat, moriretur sine herede, uxor eius, salva consuetudine patris et matris sue, bene se poterit iterum maritare et quociens voluerit, sive ad filiandum sive ad non filiandum dum fuerit sine herede. Sed2 si uxor ipsa vivente viro premoritur, vir ipse3 possideat dum possidebit lectum uxoris omnia bona que possidebat vivente uxore sua ad filiandum. Qui si vivente socero et socera ad mortem pervenerit, de omnibus hiis que ipse portavit secum in domum soceri et socere, testetur et ordinet ad suam voluntatem; in rebus autem ipsius soceri et4 socere nullam habeat potestatem, sed5 ipse socer et socera habeant potestatem faciendi de eis ad voluntatem suam. Si vero socer et socera premorirentur6, possint ipsi socer et socera quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua dimittere, reliquis tribus partibus ipsi filio afiliato7 remanentibus ad voluntatem suam pro anima sua, uxoris, soceri et socere, ad ecclesias, loca religiosa et pauperes extraneos dimittendi. Si autem consanguineis suis de bonis comunis aliquid dederit, donacio8 ipsa non teneat, nisi tantundem det consanguineis9 uxoris sue. Sed si mortua filia, socer afiliati, dimissa uxorie (sic) sua et genero afiliato premoriretur, et gener ipse ad mortem venerit vivente socera, possit in bonis que fuerunt soceri ad voluntatem suam testari et ordinare, ita tamen, quod ipsa socera dum velit mariti lectum possidere, possideat et bona ipsius, et post mortem eius testamentum generi

286

KNJIGA ETVRTA

LXVIII.
O oevu daru sinu kleriku
Sinu kleriku, kad bude predstavljan gospodinu nadbiskupu, vlasni su otac ili majka darovati ili obeati dar od svojih nekretnina u visini do pedeset perpera, prema svojim mogunostima, povrh njegova dijela koji mu pripada od oevine, od koje mora dobiti koliko i pojedini od ostale brae. Taj dar pak to mu ga otac ili majka obeaju moe dobiti tek nakon oeve ili majine smrti.

LXIX.
Ako jedan od brae htjedne postati klerik
Ako bude vie brae bez oca i majke pa netko od njih zaeli postati klerikom, neka se zadovolji svojim dijelom, to jest s onoliko koliko dobiva svaki pojedini od ostale brae, i ne moe od svoje brae traiti nita povrh toga.

LXX.
O zetu koji se prihvaa umjesto sina
Ako netko doe u kuu tasta ili punice da bude posinjen javnom ispravom, bez koje je taj in bezvrijedan, pa umre bez batinika, njegova ena, ne dovodei u pitanje obiajno pravo svoga oca i majke, moi e se ipak, dok bude bez batinika, ponovno udati koliko god puta bude htjela, bilo za domazeta, bilo za drugoga. Ali ako ta ena umre dok je mu jo iv, sva dobra koja je posjedovao za ivota svoje ene kao domazet-posinak, neka posjeduje dok bude uvao vjernost eninoj postelji. Ako se nae na umoru za ivota tasta i punice, neka sve ono to je donio sa sobom u kuu tasta i punice oporukom ostavi po svojoj volji, ali nad imovinom samoga tasta i punice nema nikakvo vlasnitvo, nego tast i punica mogu njome raspolagati po svojoj volji. Ako pak tast i punica umru prije njega, taj tast i punica imaju pravo ostaviti etvrtinu te imovine za svoju duu, dok ostale tri etvrtine ostaju tom domazetu-posinku da ih po svojoj volji ostavi crkvama, redovnikim kuama i tuoj sirotinji za duu svoju, svoje ene, tasta i punice. Ako pak od zajednike imovine togod dade svojoj rodbini, to je darivanje nitetno ako isto toliko ne dade i eninoj rodbini. Meutim, ako nakon kerine smrti tast domazeta-posinka umre prije, ostavivi za sobom enu i posinjenog zeta pa tom zetu doe smrtni as dok je punica jo iva, taj moe tastovu imovinu oporuno ostavljati i njome raspolagati po svojoj volji, ali tako da punica, dok bude htjela uvati vjernost muevoj postelji, posjeduje njegova dobra, a nakon njezine smrti neka se izvri zetova oporuka. Isto vrijedi kad

287

LIBER QUARTUS

impleatur. Hoc idem in10 premortua socera socero remanente. Sed si contingerit quod gener ipse afiliatus cum uxore sua heredes habuerit, nichil super bonis que habuit cum uxore ad filiandum valeat ordinare, set11 ipsa omnia ipsa possideat cum heredibus ipsis, donec lectum viri defuncti voluerit possidere. Si autem alium virum accipere voluerit, bona ipsa per medium dividantur, quorum medietatem mulier ipsa secum ad alium virum portet, alia medietate apud heredes quos cum marito suo afiliato habuit remanente. Si vero uxor ipsa premoriretur, remanentibus heredibus et marito, donec maritus ipse lectum uxoris possederit, possideat et bona cum heredibus supradictis. Qui si aliam uxorem accipere voluerit, omnia bona que fuerunt soceri et socere et uxoris remaneant heredibus uxoris filiate defuncte, et nichilominus a patre victum habeant et vestitum et partem bonorum ipsius, secundum illud scriptum, qualiter alii filii habent12 a patribus suis. Pro debito autem quod maritus ipse, sive antequam uxorem receperit sive post, fecerit, bona illius uxoris pignorari vel alienari non possint, nisi uxor ipsa inventa fuerit per cartam notarii de ipso debito fideiussor. Vir eciam13 ipse bona illius uxoris nec vendere, nec donare, nec pignerare, nec alienare possit, nisi uxore ipsa per cartam notarii consenciente.

LXXI.
De potestate patris in filios bastardos
Habens filios vel filias bastardos potestatem habeat in morte sua assignandi et dimittendi eisdem unam parvam quantitatem de bonis suis secundum possibilitatem1 suam. Et eciam2 in vita sua maritandi eandem in unum equalem hominem illi; et post mortem ipsius patris, illi qui possident bona eiusdem, tenentur maritare eandem secundum ordinacionem3 patris predicti.

LXXII.
De bastardis
Si vero bastarda ipsa non maritata devenerit meretrix vel malefica aut ruffiana, tam ipse pater quam filii sui legittimi potestatem habent castigandi et percuciendi1 eandem, expellendi et eciam2 extra civitatem vendendi. Et si bastardus ipse fuerit masculus et latro aut habens in se aliud malum vicium3, ipse pater et legittimi filii sui eundem ad voluntatem suam verberent et castigent; quam potestatem verberandi et castigandi in masculum et feminam concedimus eciam uxori ipsius patris.

288

KNJIGA ETVRTA

punica umre prije, a iza nje ostane tast. Dogodi li se pak da taj domazet-posinak ima batinika sa svojom enom, nita ne moe odreivati u pogledu imovine koju je imao sa enom kao posinak, nego ona sa svojim nasljednicima tu imovinu posjeduje dok bude htjela uvati vjernost postelji pokojnoga mua. Ako pak htjedne uzeti drugog mua, neka se ta imovina podijeli popola: polovicu neka spomenuta ena nosi sa sobom drugom muu, a druga polovica ostaje batinicima to ih je imala sa svojim posinjenim muem. Ako bi pak ena umrla prije, a za njom ostanu batinici i mu, neka mu, dok bude uvao eninu postelju, posjeduje i imovinu s dotinim batinicima. Bude li htio uzeti drugu enu, sva dobra koja su pripadala tastu, punici i eni, neka ostanu batinicima pokojne domazetove ene i povrh toga neka od oca dobivaju za hranu i odjeu te dio njegove imovine, prema onom propisu po kojemu druga djeca dobivaju od svojih oeva. Za dug pak kojim se taj mu zadui, bilo prije nego se oenio, bilo nakon toga, ne moe se zalagati ni otuivati imovina te ene, osim ako se notarskom ispravom utvrdi kako je sama ena bila jamac za taj dug. Isto tako, taj mu ne moe eninu imovinu ni prodati, ni darovati, ni zaloiti, ni otuiti, osim ako na to pristane sama ena notarskom ispravom.

LXXI.
O oevoj vlasti nad vanbranom djecom
Onaj tko ima vanbrane sinove ili keri, ima pravo na asu smrti dodijeliti im i oporuno ostaviti jednu malu koliinu svoje imovine, prema svojoj mogunosti. Isto tako ima pravo za ivota udati ker za ovjeka njoj ravna, a poslije smrti njezina oca duni su je udati oni koji posjeduju njegovu imovinu prema oporuci prije spomenutog oca.

LXXII.
O nezakonitoj djeci
Ako neudana nezakonita ki postane bludnica, vraara ili svodilja, neka je, kako samom ocu, tako i njegovim zakonitim sinovima, slobodno kanjavati je, ibati, istjerati pa i prodati izvan Grada. A ako vanbrani sin postane razbojnik, lupe ili ako se oda nekom drugom poroku, sam otac i njegovi zakoniti sinovi smiju ga po svojoj volji ibati i kanjavati. Tu ovlast ibanja i kanjavanja muke i enske djece dajemo i eni toga oca.

289

LIBER QUARTUS

LXXIII.
De potestate parentum ad filios et filias
Filios et filias pater potestatem habeat verberandi et castigandi sine pena. Frater eciam in fratres et sorores, soror eciam1 in sorores et fratres, avunculus et amita, frater et soror videlicet patris et matris, avus et avia in nepotes et neptes similem habeant potestatem.

LXXIV.
De constitucione pitroporum
Mulier vel homo cum ad mortem devenerit, potestatem habeat dimittendi et ordinandi pitropos ad suam voluntatem super hiis que ad eos pertinent. Qui pitropi teneantur facere et complere de bonis ipsis, secundum quod ipse homo vel mulier statuerit et1 ordinaverit. Et si aliquis propinquus illius mortui vel mortue usque ad quartam propinquitatem quesierit racionem2 ab ipsis pitropis, volens scire si bona defuncti data sunt secundum ordinacionem3 mortui predicti, teneantur ipsi pitropi super hiis eidem propinquo facere racionem2. Qui propinquus, si bona ipsa data non invenerit iuxta disposicionem4 defuncti, possit ire ad Curiam spiritalem. Que Curia ad peticionem ipsius propinqui compellat pitropos ordinacionem3 defuncti perducere ad effectum.

LXXV.
De potestate pitroporum
Presenti statuto ordinamus, quod si homo ad mortem deveniens ordinaverit pitropos, et se in manibus et potestate ipsorum dimiserit super bonis que spectant vel pertinent de iure ad eum, nemo de propinquis seu heredibus suis possit epitropis ipsis in aliquo contradicere, quod ordinamentum mortui ad complementum non ducant1.

LXXVI.
De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam
Epitropi ordinati ab hiis qui heredes habuerint etatem legittimam non habentes, quesiti vel vocati ad Curiam ad placitum pro dictis heredibus, respondere pro eisdem1 minime teneantur donec aliquis ex ipsis heredibus ad

290

KNJIGA ETVRTA

LXXIII.
O vlasti roditelja nad sinovima i kerima
Otac ima pravo nekanjeno ibati i kanjavati sinove i keri. Istu ovlast ima i brat nad braom i sestrama, isto tako sestra nad sestrama i braom, stric, ujak i tetka, to jest brat i sestra s oeve i majine strane, te djed i baka nad mukom i enskom unuadi.

LXXIV.
O odreivanju izvritelja oporuke (pitropa)
Kad se ena ili mukarac nau na samrti, ovlateni su po svojoj volji ostaviti ono to im pripada i odrediti izvritelje oporuke. Ti izvritelji oporuka obvezni su uiniti i postupiti s tom imovinom kako im taj mukarac ili ena odrede. A ako koji roak onoga pokojnika ili pokojnice do etvrtog koljena srodstva zatrai polaganje rauna od tih izvritelja oporuke, htijui znati je li pokojnikova imovina dana prema oporuci toga pokojnika, izvritelji su obvezni tom srodniku o tome poloiti raun. Ako taj srodnik ustanovi da dotina imovina nije dana prema raspolobi pokojnika, moe ii na crkveni sud. I neka taj sud na zahtjev srodnika prisili izvritelje oporuke da provedu u djelo pokojnikovu raspolobu.

LXXV.
O ovlasti izvritelja oporuke
Ovom odredbom nareujemo: ako ovjek koji se nae na smrtnom asu odredi izvritelje oporuke i preda u njihove ruke vlast nad imovinom na koju ima pravo i koja mu pripada, nitko se od njegovih srodnika ni batinika ne moe u bilo emu protiviti tim izvriteljima da do kraja izvre pokojnikovu raspolobu.

LXXVI.
O izvriteljima oporuke onih koji ostavljaju batinike ispod zakonske dobi
Ako izvritelji oporuke koje su odredili oni to imaju batinike ispod zakonske dobi, budu po tubi zatraeni ili pozvani na sud radi parnice uime dotinih batinika, nipoto nisu obvezni umjesto njih odgovarati dok netko od

291

LIBER QUARTUS

etatem pervenerit legittimam, videlicet masculus ad quatuordecim annos, femina vero ad duodecim. Nec eciam2 ipsi heredes per se teneantur alicui respondere3 nisi unus eorum vel plures ad ipsam etatem pervenerint. Tunc enim epitropi pro eis et ipsi, maiores et minores, respondere omnibus4 teneantur. Si vero epitropi ipsi contra formam istius Statuti pro minoribus ipsis responderint, et aliquod dampnum eis supervenerit, totum illud dampnum teneantur ipsi epitropi de suo proprio dictis minoribus emendare si hoc pecierint5 cum pervenerint ad etatem legittimam.

LXXVII.
De vidua habente filios infra etatem legittimam
Si remanserit mulier vidua habens heredes etatem legittimam non habentes, et pro predictis heredibus vocetur ad placitum, pro ipsis omnino teneatur respondere. Si vero1 mulier ipsa secundum maritum acceperit, locum habeat, quod superius dictum est, videlicet quod uno ex ipsis perveniente ad legittimam etatem, omnes, tam maiores quam minores, teneantur omnibus respondere.

LXXVIII.
De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam
Due sorores vel plures habentes etatem legittimam, quicquid inter se fecerint, et una consenserit alteri in maritacionibus1 suis et intrando2 monasterium, sit ratum et firmum.

LXXIX.
De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione1 post divisionem, et eciam2 inter sorores
Si fuerint fratres volentes inter se patrimonium dividere, iunior, id est minor frater, sive sit clericus sive laicus3, teneatur dividere domos, casilia (sic), staciones, furnos tam de lignamine quam de petra, terenum prope civitatem, ortos et molendina ad suum velle. Qua divisione facta, maior frater primo recipiat partem suam, et post eum secundus a maiore et sic alii successive secundum quod nati fuerint, ita quod ultima pars remaneat fratri minori. Et si aliquis ex ipsis fratribus addere voluerit alteri fratri denarios vel aliquid aliud pro parte sua, non possit hoc facere nisi cum voluntate omnium aliorum fratrum. Facta autem ipsa divisione, ille qui de hoc voluerit4 partem suam recipere, habeat inducium octo dierum ad habendum consilium super parte sua recipienda,

292

KNJIGA ETVRTA

tih batinika ne navri zakonsku dob, to jest mukarac etrnaest a enska dvanaest godina. Isto tako ni sami batinici nisu duni u svoje ime nikomu odgovarati ako jedan ili vie njih ne navre tu dob. Tada su naime izvritelji duni svima u njihovo ime odgovarati, a i oni sami, bili punoljetni ili maloljetni. Ako bi pak izvritelji suprotno sadraju ove odredbe odgovarali umjesto malodobnih, pa im se nanese kakva teta, duni su izvritelji oporuke od vlastite imovine dotinim maloljetnim batinicima nadoknaditi svu tu tetu, ako to oni zatrae kad navre zakonsku dob.

LXXVII.
O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi
Ako ena ostane udovica, a ima batinike koji nisu navrili zakonsku dob, pa bude pozvana pred sud uime prije spomenutih batinika, svakako je duna umjesto njih odgovarati. Ako se pak ta ena preudala, neka se primijeni to je prije reeno, to jest kad jedan od njih dospije do zakonske dobi, da su svi, i punoljetni i maloljetni, duni svima odgovarati.

LXXVIII.
O ugovorima zakljuenima izmeu sestara u zakonskoj dobi
to god se dvije ili vie sestara koje su dosegle zakonsku dob izmeu sebe dogovore, pa i ako jedna drugoj dadu pristanak na udaju i ulazak u samostan, pravovaljano je i obvezujue.

LXXIX.
O diobi oevine koja se ima provesti meu braom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe
Ushtjednu li braa izmeu sebe podijeliti oevinu, mlai, to jest najmlai brat, bio on klerik ili svjetovnjak, obvezan je podijeliti po svojoj volji kue, kuitine, duane, pei, i one za kruh i one za vapno, zemljite u okolici grada, vrtove i mlinove. Nakon to se obavi ta podjela, neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega drugi iza najstarijega, i tako redom kako su roeni, tako da najmlaemu ostane posljednji dio. A ako koji od brae htjedne dodati drugom bratu na njegov dio novca ili ega drugoga, ne smije to uiniti, osim s privolom sve ostale brae. Kad se okona ta dioba, onaj koji bi htio od toga preuzeti svoj dio, neka dobije poek od osam dana da se posavjetuje o svom dijelu koji treba dobiti, a po isteku tog roka neka uzme svoj dio. A ako u vrijeme diobe on ili

293

LIBER QUARTUS

quibus completis recipiat partem suam. Quod si tempore divisionis ipse vel aliquis ex ipsius (sic) fratribus steterit in domo vel in alia re que dividi debet, et ille qui dividit, dixerit ei quod de domo vel re ipsa exeat, exire sine condicione5 aliqua teneatur. Maior autem frater, sive sit clericus, sive sit laicus6, dividat vineas et terras que sunt ad frumentum cum omnibus condicionibus supradictis sub modo et forma prescripta; ita tamen, quod minor frater prius recipiat partem suam de terris et vineis, et post eum secundus a minore, et sic omnes alii, a minore usque ad maiorem. Si vero res que inter fratres dividi debent, sint mobiles, videlicet: argacium7 domus et omnia alia mobilia, tunc frater medianus vel fratres mediani divident ipsum argacium7 domus et cetera mobilia. Et tunc frater maior prius recipiat partem suam et post eum omnes alii secundum quod nati sunt, servato in omnibus supradicto modo et forma, et ultima pars remaneat ei qui divisit; quod si duo fuerint qui diviserint, maior eorum prius recipiat partem suam. Volumus autem quod illi qui diviserint, debeant hostendere8 et assignare partes divisas omnibus illis qui partem debent recipere, tam de vineis quam de terris, quibus assignatis et hostensis9, qui prius debet recipere10, habeat inducium, ut predictum est, et post eum omnes alii, et sic quilibet recipiat partem suam. Si vero duo sint tantum fratres qui inter se bona debent dividere minor frater, qui dividit domos, dividat eciam11 argacium7 domus, naves et barcas; et maior qui dividit vineas, dividet argacium7 vinearum, animalia, denarios et familiam. Quod si sorores tantum fuerint que patrimonium volunt dividere non habentes fratrem, ille ordo et modus inter eas servetur, qui inter fratres dividentes servari superius est statutus.

LXXX.
De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea1 C
Quia quarta bonorum illorum qui decedunt sine testamento melius dispensari non potest quam per modum infrascriptum, per Maius et Generale Consilium et cum laudo populi sono campanarum congregatum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod quarta omnium bonorum defunctorum ab intestato de tempore preterito et futuro usque ad decem annos, converti debeat in laborerium ecclesie sancti Blaxii de Plathea. Quam quartam petere possint procuratores dicte eclesie sicut prius petere poterat d. comes cum Parvo Consilio; considerando quod dicta quarta intestatorum melius dispensari non potest pro ipsorum animabus. Et si ante decem annos dicta ecclesia foret completa, ipsa quarta intestatorum revertatur ad dictum d. comitem et Parvum Consilium ad dispensandum sicut prius. Explicit liber quartus, incipit liber quintus.

294

KNJIGA ETVRTA

netko od brae bude stanovao u kui, ili uivao neto drugo to se mora podijeliti, pa mu onaj koji dijeli rekne da izie iz kue ili napusti posjed, obvezan je izii bez ikakva uvjeta. Najstariji pak brat, bio on klerik ili svjetovnjak, neka podijeli vinograde i oranice prema svim onim prije naznaenim uvjetima, propisanim nainom i postupkom, ali tako da prvo najmlai brat uzme svoj dio zemlje i vinograda, a nakon njega drugi iza najmlaeg i tako svi ostali od najmlaega do najstarijeg. Ako se pak meu braom ima podijeliti pokretna imovina, to jest pokustvo i sve ostale pokretnine, tada e srednji brat ili srednja braa podijeliti to pokustvo i ostale pokretnine. A tada neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega svi ostali redom kako su roeni, drei se u svemu spomenutog naina i propisa, a neka posljednji dio ostane onomu to je dijelio. Budu li dvojica djelitelja, neka prvo stariji od njih primi svoj dio. Hoemo pak da oni koji budu dijelili, moraju pokazati i oznaiti podijeljene dijelove svima onima koji imaju primiti dio, kako od vinograda, tako od zemljita. Kad budu oznaeni i pokazani, neka se onomu koji ima prvi preuzeti dade odgoda kako je prije reeno, i nakon njega svima ostalima, te neka tako svatko preuzme svoj dio. Ako su pak samo dva brata koja imaju meu se podijeliti imovinu, mlai brat koji dijeli kue neka podijeli i pokustvo, brodove i barke, a stariji, koji dijeli vinograde, neka podijeli i alat za vinograde, stoku, novac i poslugu. Htjednu li oevinu dijeliti samo sestre koje nemaju brata, neka se i meu njima primjenjuje onaj red i nain koji je prije odreen za brau koja se dijele.

LXXX.
O dijelu onih koji umru bez oporuke, to ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi C
Budui da se etvrtina imovine onih koji umiru bez oporuke ne moe bolje razdijeliti nego na nie opisani nain, Veliko i Ope vijee, uz odobravanje puka okupljenoga, kako je obiaj, na glas zvona, usvojilo je i potvrdilo: etvrtina svih dobara umrlih bez oporuke, u prolosti i budunosti do deset godina, ima se upotrijebiti za gradnju Crkve svetoga Vlaha na Placi. Tu etvrtinu prokuratori spomenute crkve mogu traiti, kao to je prije mogao traiti gospodin knez s Malim vijeem, drei da se dotina etvrtina umrlih bez oporuke ne moe bolje rasporediti za njihove due. A ako prije deset godina bude zavrena spomenuta crkva, neka se ta etvrtina umrlih bez oporuke prepusti gospodinu knezu i Malom vijeu da se rasporeuje kao prije.

Zavrava etvrta knjiga, poinje peta.

295

LIBER QUINTUS. I.
De divisione platearum
Ut super factis platearum nulla in posterum dubitacio1 oriatur, sancimus: ut domus que sunt ex uno latere platee, habeant terciam partem de ipsa platea et alie domus que sunt ex alio latere, habeant aliam terciam2, et Comune aliam terciam. Et quilibet possit in sua tercia facere amblitum et scalam de petra vel de ligno sicut voluerit, et portam scale et canipe; et medietas celi est unius partis, et alia medietas alterius partis. Si vero domus ipse habeant antiquas scalas de petra, sive scale3 ipse minus habeant sive plus quam tercium, semper in eo statu permaneant, et que minus habent, non possint eam acrescere; ellevare autem eam in altum possint quantum voluerint. Si autem voluerint eas refficere in eo statu, refficiant sicut fuerunt antiquitus. Sed si antiqua scala fuerit de lignamine, et patronus voluerit eam in petram commutare, vel de lignamine renovare, et in antiqua fuerit minus quam tercium aut plus, possit usque ad tercium accipere et non plus.

II.
De domibus tectus quarum descendit versus montem
Omnes domus tectus quarum descendit versus montem et omnes platee1 que2 vadunt a pellago3 versus montem, possunt habere et facere scalam de petra vel de ligno ad suum velle in tercia parte platee, et quelibet pars habet medietatem de celo. Est eciam sciendum quod celum in altum ita debet esse divisum ut inde possint portari tine et buticelle, et mulieres portare galetas in capite. Platee autem et domus que vadunt de oriente in occidentem, si de novo voluerit4 facere amblitum, faciant amblitum longobardiscum in se, qui habeat gradum unum de foris. Et ubi antiquo tempore fuit scala aut terminus scale, terminus permaneat sicut fuit antiquitus.

III.
De fenestris et balchionibus1
Potest quilibet in suo pariete seu in sua parte fenestram facere vel balchionem nisi ex alia parte ab opposito2, id est per medium, sit fenestra vel balchio; tunc enim balchionem vel fenestram facere non potest.

296

KNJIGA PETA I.
O podjeli ulica
Da ubudue ne bi dolazilo ni do kakvih dvojbi, odreujemo da kue koje su s jedne strane ulice imaju jednu treinu te ulice, a druge - to su s druge strane ulice - drugu treinu; preostala treina jest opinska. I da svatko moe na svojoj treini napraviti terasu i kameno ili drveno stubite kako bude htio, te vrata za stubite i za konobu; polovica neba pripada jednoj, a druga polovica drugoj strani. Ako pak te kue imaju stara kamena stubita, da uvijek ostanu u tom stanju, bilo da ta stubita imaju manje, bilo vie od treine, a kue koje imaju, manje ne mogu ih proiriti; uvis ih pak mogu podignuti koliko budu htjeli. Ako ih pak budu htjeli obnoviti, neka ih obnove onako kako su bila od starine. Ali ako bi staro stubite bilo drveno pa ga vlasnik bude htio izmijeniti u kameno ili obnoviti u drvu, moe uzeti do treine, a ne vie, iako je u starini zauzimalo manje ili vie od treine.

II.
O kuama kojima krovovi imaju pad prema brdu
Sve kue kojima krov ima pad prema brdu i sve ulice koje idu od mora prema brdu, mogu imati i po svojoj volji praviti stubite od kamena ili od drva na jednoj treini ulice, a svaka strana ima polovicu nadsvoa. Takoer treba znati da nadsvoe treba biti podijeljeno u visinu tako da se onuda mogu pronositi bave i bavice i da ene mogu na glavi nositi kablie. Ako bi se pak u ulicama i kuama koje idu od istoka prema zapadu, htjelo iznova napraviti terasu, neka se napravi langobardska terasa, a ta neka ima jednu vanjsku stubu. A gdje je od starine bilo stubite ili zavretak stubita, neka zavretak ostane kako je bio od starine.

III.
O prozorima i balkonima
Svatko moe na svom zidu ili na svom dijelu napraviti prozor ili balkon, osim ako s druge strane nasuprot, to jest po sredini, postoji prozor ili balkon; tada, naime, ne moe praviti balkon ni prozor.

297

LIBER QUINTUS

IV.
De cloachis
Quelibet pars domus partem habeat in coacla (sic), videlicet in tantum quantum illa pars domus capit de coacla comuni, secundum omnem divisionem; portam autem ex opposito, id est in frontem alterius porte vel fenestram in fronte alterius fenestre, facere non potest, nec eciam super coaclam alterius fenestram aliquis facere potest, nec in sua coacla coquinam.

V.
De gayfis et coquina
Quelibet domus facere potest in suo medio celo gayfum et in ipso gayfo coquinam, ita tamen quod ab ipso non spargeat1 aquam in via.

VI.
De solariis
Super tectum domus alterius solarium facere nemo potest.

VII.
De dampno dato vicino per laborerium
Quicunque laboret1 in altum in suo proprio, dampnum quod vicino suo fecerit, eidem emendare et restituere teneatur.

VIII.
De muro comunali
Si quis suum laborerium in comunalem murum affirmare voluerit, de tanto quanto se in eundem murum affirmaverit, secundum quod boni homines dati per d. comitem et suam Curiam illud appreciabuntur, domino alterius partis solvere teneatur. Sed1 si in dictum murum affirmare noluerit, dimisso spacio2 unius pedis ab ipso muro, laboret in se.

298

KNJIGA PETA

IV.
O kanalizaciji
Neka svaki dio kue ima udio u kanalizaciji, to jest onoliko koliko taj dio kue zahvaa od zajednike kanalizacije prema itavoj podjeli. Vrata pak nasuprot, to jest suelice drugim vratima, ni prozor suelice drugom prozoru, ne moe se praviti, a jednako tako nitko ne moe praviti prozor nad tuom kanalizacijom niti kuhinju nad svojom kanalizacijom.

V.
O gajfima i kuhinji
Svaka kua moe imati na svojoj polovici ulinog nadsvoa gajf i u tom gajfu kuhinju, ali tako da odatle voda ne prska po putu.

VI.
O sularima
Nitko ne moe graditi sular nad krovom tue kue.

VII.
O teti nanesenoj susjedu prigodom gradnje
Tko god gradi u visinu na svome, duan je popraviti i nadoknaditi tetu koju nanese svome susjedu.

VIII.
O zajednikom zidu
Ako bi netko htio osloniti svoju gradnju na zajedniki zid, duan je za onoliko koliko se bude oslonio na taj zid platiti vlasniku tueg dijela prema onomu to procijeni povjerenstvo odreeno od gospodina kneza i njegova Suda. Ali ako se ne bude htio osloniti na taj zid, neka gradi na svomu, ostavljajui razmak od jedne stope do tog zida.

299

LIBER QUINTUS

IX.
De edifficacione1 prope murum novum non facienda2
Nullus possit de cetero edifficare3 domum prope novum murum civitatis, intus vel extra usque ad tres passus. Et si infra illud spacium aliquis habeat territorium4, Comune teneatur illud emere vel dare sibi ex cambio.

X.
De domibus que sunt versus pellagus1
Decernimus quod prime domus que sunt versus pellagus1, volvere debeant archum2 voltum versus pellagus1 et versus montem, et omnes alie volvant archum3 voltum versus montem, et sic vadat4 usque ad murum civitatis.

XI.
De laboreriis lignaminum
Antiqua consuetudo est quod nullum laborerium lignaminis habeat possessionem vel terminum stabilem.

XII.
Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit
Venditor alicuius rei stabilis pro emptore cui ipse vendidit vel contra eum super re ipsa, testis esse non potest.

XIII.
De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit
Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia1 pereat, statuimus quod, si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit de petris et calce per quod laborerium sit preiudicium alicui, ille qui habet petere racionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infra terminum octo dierum postquam sciverit3 illud laborerium factum fuisse, ac si

300

KNJIGA PETA

IX.
O zabrani gradnje blizu novog zida
Nitko ubudue ne moe graditi kuu blizu novoga gradskog zida, ni iznutra ni izvana, do na tri senja. A ako netko ima zemljite unutar tog prostora, Opina ga je duna otkupiti ili mu dati zamjensko zemljite.

X.
O kuama koje su prema puini
Odreujemo da prve kue koje su prema puini, moraju okrenuti svod (nad ulicom) prema puini i prema brdu, a sve ostale neka okrenu svod prema brdu i neka tako ide sve do gradskog zida.

XI.
O drvenim graevinama
Stari je obiaj da nijedna drvena graevina ne odreuje stabilnu granicu posjeda.

XII.
Prodavatelj nekretnine ne moe o njoj biti svjedok
Prodavatelj neke nekretnine ne moe o njoj biti svjedok za kupca kojem ju je prodao, niti protiv njega.

XIII.
O onomu koji izvodi radove na kui ili kuitu koje je kupio
Ne htijui da netko iz neznanja zbog zastare izgubi pravo, odreujemo da ako netko na svojoj kui ili svom zemljitu izvede gradnju u kamenu i vapnu, ime bi ugrozio nekoga drugoga, onaj koji ima traiti svoje pravo, moe podnijeti tubu i u roku od osam dana nakon to dozna da je ta gradnja izvedena, traiti svoje pravo kao da ta gradnja i nije izvedena. A ako se netko u

301

LIBER QUINTUS

laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit nec racionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laborerio supradicto.

XIV.
De deffensoribus rerum venditarum
Venditor tamen qui domum vel casale vendiderit, teneatur illud defendere secundum iusticiam in vita sua. Sed si ille qui deffensorem1 habuerit sine deffensore2 suo ad placitum se posuerit, deffensor ille ipsum defendere3 non teneatur. Comparator autem qui proprietatem aliquam seu stabile comparaverit4, si super hoc ei ab aliquo calumpnia inferatur, teneatur ostendere qualiter possideat vel habeat proprietatem vel stabile illud.

XV.
De laborerio furni
Qui domum vel casale comparaverit1, in vita sua fornum in eo facere non potest. Post mortem autem ipsius, heres eius hoc facere potest. In suo namque2 patrimonio potest quilibet facere vele3 suum. Ille eciam qui assidum inter se et suum vicinum habuerit, furnum facere non possit.

XVI.
De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis
Si inter duas domus fuerit comunis paries de lignaminibus, et domini ipsius voluerint1 eum laborare de lapidibus, fundamentum illius muri fiat in comunali terra, videlicet quod tantum dimittatur2 de terra ex una parte, quantum ex altera, et opus illud fiat ad expensas ambarum parcium3. Si vero una pars occassione4 paupertatis non posset facere expensas in eo muro necessarias pro parte sua, altera pars que potest faciat ipsum murum cum suis expensis, ita tamen quod altera pars teneatur ei per cartam notarii refundere partem suam quandocunque poterit. Istud autem quando poterit, volumus quod sit in providencia5 d. comitis et sue Curie, dum tamen ille qui debet refundere, propter hoc vendere de bonis suis non compellatur. Que eciam omnia predicta locum habeant, quando murus qui est inter ipsas domus est de lapidibus et est ruinosus, quod timeatur quod cadat6, et de comuni voluntate ambarum partium refficitur ipse

302

KNJIGA PETA

tom roku ne javi i ne bude traio svoje pravo, da vie glede te gradnje ne moe traiti nikakva prava.

XIV.
O onima koji tite prodane stvari (od evikcije)
Prodavatelj koji proda kuu ili kuite, duan je prema naelu pravinosti, dok je iv, tu stvar tititi od evikcije. Ali ako se onaj koga netko titi od evikcije bez njega upusti u parnicu, taj ga vie nije duan tititi. Kupac pak koji kupi neko imanje ili nekretinu, ako mu netko osporava pravo na to, duan je dokazati kako je doao u posjed ili stekao to imanje ili nekretninu.

XV.
O gradnji pei
Tko kupi kuu ili kuite, ne moe za svoga ivota u njoj praviti pe. No nakon njegove smrti, njegov batinik to moe uiniti. Svatko naime moe na svojoj oevini initi to hoe. Onaj tko izmeu sebe i susjeda ima drveni pregradni zid, takoer ne moe graditi pe.

XVI.
O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kue
Ako izmeu dvije kue postoji zajedniki drveni zid, pa ga njegovi vlasnici ushtjednu napraviti od kamena, neka temelj toga zida bude na zajednikoj zemlji, to jest neka se s jedne strane ostavi toliko zemlje koliko i s druge, a neka radovi budu na troak obiju strana. Ako pak jedna strana zbog siromatva ne bi mogla snositi trokove potrebne za vlastiti dio, neka ga druga strana, koja to moe, napravi na svoj troak, ali tako da je druga strana duna, na osnovi biljenike isprave, nadoknaditi svoj dio im bude mogla. A to "im bude mogla" hoemo da bude preputeno prosudbi kneza i njegova Suda s tim da onaj koji je duan nadoknaditi ne bude primoran u tu svrhu prodavati neto od svoje imovine. A sve ovo naprijed reeno vrijedi i kad je zid meu tim kuama od kamena, ali ruevan te postoji bojazan da e pasti, pa se taj zid obnavlja zajednikom voljom obiju strana. Ali ako moda onaj koji moe snositi trokove

303

LIBER QUINTUS

murus. Sed si forte ille qui potest expensas facere nolet dictum murum laborare, d. comes cum sua Curia faciet7 murum ipsum ruinosum et veterem iactari in terram ne faciat alicui dampnum.

XVII.
De laboreriis veteribus et ruinosis
Si domus aliqua habuerit supra viam aut supra plateam murum vel archivoltum ita veterem et ruinosum, quod videatur hominibus de facili debere cadere, d. comes cum sua Curia vadat ad locum illum, et si ei videbitur ruinosus, faciet1 a patronis murum vel archivoltum ipsum laborari et renovari. Sed si ipsi patroni ipsum laborare et renovare noluerint, d. comes faciet eum dirrui in terram ne noceat alicui.

XVIII.
De fundamentis inventis sub terra
Fundamentum inventum subtus terram vel equale ad terram1, habeatur pro termino et fine illius territorii in quo invenietur.

XIX.
De revolucione1 tecti domorum
Supra tectum domus vicini sui tectum domus sue volvere nemo potest, videlicet, quod pluvia vadat vel cadat2 in domum vicini sui, sed tectum ipsum stare debeat sicut stetit antiquitus.

XX.
De teritoriis1 que sunt extra murum civitatis
Teritoria2 que sunt extra murum civitatis, ire debent cum illis terminis qui vadunt per civitatem.

304

KNJIGA PETA

ne bi htio graditi taj zid, gospodin e knez sa svojim Sudom dati sruiti taj ruevni i stari zid da nekomu ne nanese tetu.

XVII.
O starim i ruevnim graevinama
Ako neka kua uz put ili ulicu bude imala tako star i ruevan zid da se ljudima ini kako e lako pasti, neka gospodin knez sa svojim Sudom poe na to mjesto, pa ako on ocijeni da jest ruevan, naredit e da taj zid ili svod vlasnici ojaaju ili obnove. Ali ako ga sami vlasnici ne budu htjeli ojaati ni obnoviti, gospodin knez dat e ga sruiti da nekomu ne nakodi.

XVIII.
O temeljima naenima pod zemljom
Temelj naen pod zemljom ili na razini zemlje neka se smatra granicom i krajem onog zemljita na kojem se nae.

XIX.
O okretanju kunih krovova
Nitko ne moe okrenuti krov svoje kue nad krov susjedove kue, da bi se naime kia slijevala i padala na kuu njegova susjeda, nego krov mora stajati kako je stajao od starine.

XX.
O zemljitima koja su izvan gradskog zida
Zemljita koja su izvan gradskog zida moraju ii onim granicama kojima idu kroz Grad.

305

LIBER QUINTUS

XXI.
De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis
Supra terram Comunis si habuerit aliquis stacionem vel canipam, laborerium aliquod de lignaminibus1 vel de petra non potest facere extra se.

XXII.
De avedatico et inprestito1 clericorum
Presbiter seu clericus de hiis que de suo patrimonio habuerit, avedaticum vel imprestitum secundum antiquam consuetudinem facere teneatur.

XXIII.
De viis vinearum
Volumus quod quilibet patronus vinearum habeat viam per quam vadat ad vineam suam secundum suam antiquitatem; qui si antiquitatem non haberet, ille qui pastinat terram illam, dabit ei viam in se de loco illo unde ei placuerit. Vie autem que fuerunt antiquitus, debent permanere. Et vie comunis cararie debent1 esse tam ample quod duo saumerii honerati, si ad invicem unus obviaverit alteri, in eis possint transire2. In tempore tamen vindemiarum possit quilibet ire per illam viam que sibi videbitur melior et brevior, ad eundum ad ripam vel ad civitatem.

XXIV.
De meia et mergino et macera vinearum
Si aliqua vinea aut terra fuerit supra aliquam meiam, et aliquis homo subtus ipsam meiam1 habeat vineam aut terram, patronus illius terre vel vinee que est subtus meiam, si facere voluerit maceram, facere possit eam in suo proprio, et meiam illam cum cutello et serpo2 curare; et dimittere teneatur cubitum unum de terra longe ad dicta meia pro3 mergeio, quod mergegnum4 ipse5 possit6 curare cum apa non tangedo meiam7 predictam.

306

KNJIGA PETA

XXI.
O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opinskoj zemlji
Ako netko bude imao prodavaonicu ili konobu na opinskoj zemlji, ne moe izvan njih praviti nikakvu graevinu od drva ili kamena.

XXII.
O klerikom prilogu i zajmu
Sveenik ili klerik duan je po starom obiaju dati ili priloiti u javni zajam od onoga to mu pripadne iz oevine.

XXIII.
O putovima do vinograda
Hoemo da svaki vlasnik vinograda ima put kojim e ii do svog vinograda kuda je od starine iao, a ako ga nije imao od starine, onaj koji tu zemlju obrauje, sam e mu ondje odrediti put kuda mu se svidi. Putovi pak koji su bili od starine, moraju ostati. A opinski kolni putovi moraju biti tako iroki da se na njima mogu mimoii dva natovarena magarca, ako se sretnu. Meutim, u vrijeme berbe svatko moe ii onim putem koji mu se uini boljim i kraim da doe do obale ili do grada.

XXIV.
O mei i mrginu i suhozidini vinograda
Ako neki vinograd ili zemlja bude povie neke mee, a netko ispod te mee ima vinograd ili zemljite, vlasnik tog zemljita ili vinograda to je ispod mee, ako bude htio napraviti suhozidinu, moe je napraviti na svome, a tu meu istiti noem i srpom. A duan je ostaviti jedan lakat zemlje du reene mee za mrgin, koji moe istiti motikom ne dirajui prije spomenutu meu.

307

LIBER QUINTUS

XXV.
De meia et mergino inter vineas et terras plurium
Si inter vineas vel terras que in1 plano sunt fuerit meia vel mergegnum, illa meia vel mergegnum comune sit inter patronos vinearum vel2 terrarum ipsarum, et cum patroni predicti laboraverint predictas terras vel vineas, meiam que est inter eos transire3 non possint4; mergegnum autem5 sit medium unius partis et medium alterius partis.

XXVI.
De arboribus inter vineas duorum natis
Arbor plantata inter duas vineas vel in latere vinee alicuius, si ramos pendentes habeat supra terram vel vineam alterius, potestatem habeat patronus illius terre vel vinee supra quam rami ipsius pendebunt, tollendi et comedendi omnes fructus qui fuerint in ramis pendentibus et stantibus supra vineam vel terram suam, et eciam1 incidendi ramos ipsos sine pena et dampno.

XXVII.
De vineis vel terris que vadunt versus montem
Patronus terre vel vinee que vadit versus montem, ascendendo ire potest1 ad suam voluntatem deorsum in sursum donec inveniat contrarium per consuetudinem.

XXVIII.
De terra laborata ad blavam
Si terra aliqua fuerit laborata ad blavam per eum qui eam possideat, et alius super terra ipsa vellit petere racionem1, laborerium illud sibi non noceat nec2 propter hoc perdat racionem1 suam, cum laborerium illud sit stabile.

308

KNJIGA PETA

XXV.
O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljita vie vlasnika
Ako izmeu vinograda i zemljita to su u razini bude mea ili mrgin, neka ta mea ili mrgin budu zajedniki vlasnicima tih vinograda ili zemljita, a kad dotini vlasnici budu obraivali reena zemljita ili vinograde, ne smiju prelaziti meu koja je meu njima. A mrgin neka bude pola jedne, a pola druge strane.

XXVI.
O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice
Ako stablo zasaeno izmeu dva vinograda ili uz rub neijeg vinograda ima grane nadvite nad zemlju ili vinograd drugoga, vlasnik te zemlje ili vinograda ima pravo pobrati i pojesti sve plodove koji budu na granama to vise i nadvijaju se nad njegov vinograd ili zemlju, pa i posjei te grane, bez kazne i odtete.

XXVII.
O vinogradima ili zemljitima to se pruaju u brdo
Vlasnik zemljita ili vinograda koji se prua u brdo moe se tamo uspinjati kuda mu drago, dolje i gore, dok ne utvrdi da je to protivno obiaju.

XXVIII.
O zemlji obraenoj za itarice
Ako neko zemljite bude obradio za itarice onaj koji ga posjeduje, a drugi ushtjedne pokrenuti spor o tom zemljitu, neka mu ta obrada ne ide na tetu i neka zbog nje ne gubi svoje pravo, jer ta obrada pripada nekretnini.

309

LIBER QUINTUS

XXIX.
De terra que datur alteri ad laborandum
Qui terram suam desertam, id est lidignam, alteri dederit ad laborandum, usque ad tercium fructum completum ipsam laboratori tollere non potest nec laborator eam dimittere usque ad terminum supradictum1; et si contingerit quod laborator aliquo tempore eam dimiserit, talem debet eam dimittere qualem recepit, silicet (sic) laboratam vel non laboratam. Quod autem dictum est de patrono, quod non possit eam tollere laboratori usque ad tercium fructum, verum est, nisi ipse patronus vellit terram ipsam vendere, vel filie sue dare in doctem (sic), seu pastinare; tunc enim post primum annum quandocunque potest tollere laboratori predicto. In primo eciam2 anno potest eam tollere ipsi laboratori propter predictas causas, restitutis sibi expensis. Si autem terra non fuerit deserta, hoc est lidigna, sed alias laborata, possit patronus post primum annum quandocunque3 sibi placuerit, ipsam tollere laboratori.

XXX.
De vinea data ad laborandum per partes
Qui vineam alterius recipit ad laborandum ad partem, teneatur putare eam iuste et fideliter secundum usum civitatis, et postea usque ad medietatem mensis marcii apare eam et iterum usque ad festum s. Viti iuste et fideliter eam apare, et post hec spanpanare ipsam. Et si laborator in aliquo de predictis laboreriis fraudulenter defecerit et si possit probari, patronus vinee potestatem habet tollere laboratori ipsam vineam et eciam1 opera que fecit in eam2, eo salvo, quod per spanpanaturam et curaturam de herbis laborator non perdit fructus nec laborerium, sed tenetur3 illud complere. In illa eciam vinea non potest seminari frumentum nec ordenum neque vena.

XXXI.
De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum1
Qui domum vel vineam aut terram posuerit in pignore aut dederit ad casaticum vel ad laborandum ad terminum, si voluerit, possit ipsam vendere vel in perchivium dare, ita tamen, quod laborator qui vineam ipsam laboraverat2 vel terram seminaverat, habeat partem suam de fructibus illius anni. Sed si ipsam terram tantum araverat, habeat expensas quas fecit in ea. Ille autem qui stat in predicta domo, solvere debet casaticum pro rata illius temporis quo stetit in ea.

310

KNJIGA PETA

XXIX.
O zemlji to se daje na obradu drugima
Tko svoju zaputenu zemlju, to jest ledinu, dade na obradu drugome, ne moe je obraivau oduzeti do treega dozrelog uroda niti je obraiva moe napustiti do toga roka. A ako se dogodi da je obraiva u neko doba napusti, mora je ostaviti kakvu je primio, to jest obraenu ili neobraenu. A to je reeno o vlasniku, da je ne moe do treega uroda od obraivaa oduzeti, to jest tako, osim ako je vlasnik bude htio prodati ili dati za miraz svojoj keri ili na njoj posaditi vinograd. Tada je, nakon prve godine, moe u svako doba oduzeti obraivau. Iz tih razloga moe je tom obraivau oduzeti i u prvoj godini, uz naknadu njegovih trokova. A ako zemlja ne bi bila zaputena, to jest ledina, vlasnik je nakon prve godine moe od obraivaa oduzeti kad god mu se svidi.

XXX.
O vinogradu danom na obradu na udio
Tko radi obrade na dio primi tui vinograd, duan je obrezati ga valjano i poteno po obiaju Grada, a potom ga do sredine oujka okopati te ga jo jednom valjano i poteno okopati do blagdana Sv. Vida; nakon toga duan ga je plijeviti. A ako obraiva prijevarno propusti neki od prije naznaenih poslova, a to se uzmogne dokazati, vlasnik vinograda ovlaten je oduzeti obraivau taj vinograd pa i s onim to je tamo napravio, osim to obraiva, kad (vinograd) oplijevi i oisti ga od trave, ne gubi plodove ni rad, ali to mora dovriti. Jednako tako, u tom se vinogradu ne smije sijati penica ni jeam ni zob.

XXXI.
O kuama ili zemljama zaloenima ili danima u najam
Tko kuu ili vinograd ili zemlju zaloi ili dade u najam ili na obradu na odreeno vrijeme, moe je, ako bude htio, prodati ili dati u miraz, ali tako da obraiva koji je obraivao taj vinograd ili zasijao zemlju, dobije svoj dio od plodova te godine. Ali ako je tu zemlju tek uzorao, neka mu se namire trokovi koje je na njoj imao. Onaj pak koji stanuje u prije reenoj kui, mora platiti najamninu razmjerno vremenu koje je u njoj stanovao. Ako bi pak vlasnik koji

311

LIBER QUINTUS

Si autem patronus, qui domum suam dederit ad casaticum, expullerit hominem stantem in ea, nichil habebit de eo quod ille stetit in domo predicta. Et si ille qui moratur in predicta domo, cum voluntate patroni fecisset in ea aliquod laborerium, tenebitur ipse patronus eidem restituere quod expendit. Sed si absque voluntate patroni fecisset, possit illud laborerium extrahere foris et secum portare. Si autem ille qui in ipsa domo habitat ad casaticum, posuerit secum alias personas ad casaticum in eadem domo, totum illud casaticum perveniat ad patronum domus. Et si ille qui habitat in illa domo exeat ab ea, et pro eo tempore quod3 debuerat stare, det alteri domum illam et casaticum, totum illud similiter deveniat ad patronum. Si vero ille qui moratur in ipsa domo, non solverit casaticum ad terminum constitutum, possit patronus illius domus tollere pignus4 de hiis que in ipsa domo inveniuntur et claudere portas vel foras extrahere. Sed5 si fugeret antequam solvat casaticum, possit patronus de hiis que inveniuntur in domo, sive illius fuerint sive non, sibi satisfacere de suo casatico.

XXXII.
De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies
Si detur alicui domus vel stacio1 ad casaticum ad mensem, et completo mense steterit in ea2 per aliquos dies et exire voluerit, teneatur solvere casaticum pro illis diebus ad racionem3. Si vero ad annum, et completo uno anno steterit in ea per quindecim dies, et voluerit exire, pro toto anno casaticum solvere teneatur.

XXXIII.
De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus
Patronus vel patrona illius vinee vel terre que recipit aquam ex alto, in se ipsam recipere teneatur et aperire in se ut inferius ad vicinum suum discurat, excepto, si haberet patacum vel carbonarium; tunc enim potest portare aquam illam in illum suum patacum1 vel carbonarium. Que pataca2 et carbonaria stabunt in illa antiquitate qua steterunt antiquitus; et aque ibunt secundum quod iverunt antiquis3 temporibus.

XXXIV.
De terra pastinata que ab alio calumpniatur
Si pastinaverit aliquis aliquam terram et aliquis credat sibi fieri preiudicium1 per pastinaturam ipsam, possit primo anno quo pastinata est, pastinaturam illam

312

KNJIGA PETA

bude dao kuu u najam istjerao ovjeka koji u njoj stanuje, ne e dobiti nita za to to je taj ovjek stanovao u toj kui. A ako bi onaj koji boravi u dotinoj kui uz pristanak vlasnika u njoj izvrio neke radove, taj e mu vlasnik morati nadoknaditi troak. Ali ako bi to obavio bez vlasnikove suglasnosti, moe taj uradak skinuti i odnijeti. Ako pak onaj koji stanuje u unajmljenoj kui u istoj kui uzme druge u podstanarstvo, sva ta najamnina treba pripasti kuevlasniku. A ako onaj koji u toj kui stanuje iz nje izie pa tijekom vremena kad je trebao stanovati prepusti drugomu tu kuu i najamninu, neka sve to takoer pripadne kuevlasniku. Ako pak onaj koji boravi u toj kui ne bi u odreeno vrijeme platio najamninu, kuevlasnik moe dio stvari to se nalaze u toj kui uzeti u zalog pa zakljuati vrata ili ih iznijeti van. Ali ako bi pobjegao prije nego plati najam, vlasnik moe nadoknaditi najamninu stvarima koje se nau u kui, bile one najmoprimeve ili ne bile.

XXXII.
O onima koji u kuama ostanu nekoliko dana preko roka
Ako se nekomu kua ili prodavaonica iznajmi na mjesec pa nakon navrena mjeseca tu ostane nekoliko dana pa ushtjedne izii, duan je za te dane razmjerno platiti najam. Ako mu se pak iznajmi na godinu pa po isteku jedne godine tu ostane petnaest dana i ushtjedne izii, duan je platiti najam za cijelu (zapoetu) godinu.

XXXIII.
O vinogradima i zemljitima to vodu dobivaju iz viega
Vlasnik ili vlasnica vinograda ili zemljita to vodu dobiva iz viega, duni su je primiti i kod sebe ostaviti otvor da ona tee nanie njihovu susjedu, osim ako bi imao potok ili jarak; tada naime tu vodu mogu navesti u taj svoj potok ili jarak. A ti potoci ili jarci stajat e onako kako su stajali od starine i vode e tei onako kako su tekle u stara vremena.

XXXIV.
O zemlji zasaenoj vinovom lozom koju drugi neosnovano prisvaja
Ako netko podigne vinograd na nekom zemljitu, a netko drugi vjeruje da mu je tim podizanjem vinograda nanesena teta, moe prve godine u kojoj je

313

LIBER QUINTUS

disradicare sine aliquo dampno vel pena, et postea sit ad placitum cum eo qui pastinaverat terram ipsam; et si contingerit quod ille qui disradicavit, perdiderit placitum, emendabit dampnum disradicacionis2 dicte pastinature. Qui si eam disradicare noluerit, possit infra annum quo facta fuit dicta pastinatura usque ad S. Michaelem super ipsa petere racionem3. Si autem infra predictum terminum non interpellaverit, perdat racionem suam et ultra interpellare non possit, nisi eo tempore quando pastinatur a Ragusio esset absens; tunc enim, quandocunque redierit infra quatuor menses, possit interpellare, et non fiat4 ei preiudicium per pastinaturam. Si autem infra ipsum terminum non interpellaverit5, perdat racionem3 suam et ultra non audiatur, eciam6 si infra ipsum terminum exeat de Ragusio et non redeat7 infra terminum supradictum.

XXXV.
De preconiacione1 rei que vendi debet
Si quando rem stabilem voluerit aliquis vendere, et sit cum emptore de precio2 in concordia, antequam compleatur ipsa vendicio3 et solvatur precium4, ordinamus quod vendicio ipsa de mandato d. comitis debeat preconiari per civitatem, et banum5 ipsum scribi in quaterno Comunis. Post quod bannum precium sit in depositum per tres menses, infra quem terminum, si veniat aliquis qui probet rem venditam sibi obligatam fuisse, illi de eodem precio6 satisfiat. Si autem infra ipsum terminum nullus calumpniator appareat, detur ipsa pecunia venditori, et veniens postea contra emptorem non audiatur, nisi forte calumpniator ipse, hoc est ille qui dicit rem predictam sibi obligatam, absens fuisset a Ragusio tempore vendicionis7 et preconiacionis8; tunc enim, quandocunque reddiens9 infra annum, possit agere contra emptorem et prosequi suam racionem10. Qui si infra annum tacuerit, contra ipsum emptorem nichil dicere possit, salva tamen racione11 creditoris ipsius contra suum debitorem in omni casu super aliis bonis suis. Vendicio3 autem contra istum ordinem facta nichil valeat. Tempore nobilis viri d. Marini Mauroceni12, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem et Maius Consilium ordinatum fuit quod d. comes non teneatur constringere emptores possessionum deponere precium4 in camera, nisi fuerit de instancia13 venditorum. Additum est tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii quod tabula una ponatur ante Lodiam in qua scribantur omnes vendiciones14, et stent per spacium15 trium mensium.

C
Anno Domini millesimo trecentesimo septuagesimo secundo, inditione decima, die vigesimo tertio mensis septembris, nos Iohanes de Grede, rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi

314

KNJIGA PETA

podignut vinograd iupati nasad bez ikakve tete ili kazne, pa neka se poslije parnii s onim koji je na toj zemlji posadio lozu. A ako bi se dogodilo da izgubi parnicu onaj koji je iupao nasad, nadoknadit e tetu zbog upanja reenog nasada loze. A ako taj ne htjedne upati nasad, moe tijekom godine u kojoj je podignut dotini vinograd do Miholjdana traiti svoje pravo. Ako pak ne ustane tubom u prije spomenutom roku, gubi pravo i vie ne moe podnositi tubu, osim ako bi u vrijeme podizanja vinograda bio odsutan iz Dubrovnika; tada, naime, moe podnijeti tubu u roku od etiri mjeseca kad god se vrati, i neka mu podizanjem vinograda ne bude nanesena teta. Ako pak u tom roku ne ustane tubom, neka izgubi svoje pravo i neka se njegov zahtjev vie ne razmatra makar u tom roku otiao iz Dubrovnika i ne vratio se u prije spomenutom roku.

XXXV.
O oglaivanju stvari koja se ima prodati
Ako netko nekada bude htio prodati nekretninu pa se s kupcem suglasi o cijeni, odreujemo da se ta prodaja, prije nego se ona izvri i isplati cijena, po nalogu gospodina kneza mora razglasiti po Gradu a to oglaivanje upisati u opinsku knjigu. Nakon toga oglaenja neka ugovoreni iznos bude tri mjeseca u pologu; ako u tom roku doe netko pa dokae da je prodana stvar bila optereena dugom prema njemu, neka se namiri iz te cijene. Ako se pak u tom roku ne pojavi nijedan osporavatelj, neka se taj iznos dade prodavatelju a zahtjev nakon toga uloen protiv kupca neka se ne razmatra, osim ako taj osporavatelj, to jest onaj koji kae da je prije reena stvar optereena dugom prema njemu, u vrijeme prodaje i razglaivanja nije bio u Dubrovniku; tada naime moe, kad god se vrati u roku od godine dana, pokrenuti spor protiv kupca i traiti svoje pravo. A ako se taj tijekom godine dana ne oglasi, ne moe nita zahtijevati od kupca, osim to ostaje netaknuto njegovo vjerovniko pravo spram duniku u svakom sluaju glede njegove ostale imovine. Prodaja pak uinjena protivno ovoj odredbi nita ne vrijedi. U vrijeme plemenitog mua gospodina Marina Morosinija, kneza dubrovakoga, po istomu gospodinu knezu i Velikom vijeu bilo je odreeno da gospodin knez nije duan siliti kupce posjeda da iznos cijene poloe u komoru ako to ne bude po zahtjevu prodavatelja. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, dodano je da se pred Luom postavi ploa na koju se moraju upisivati sve prodaje, i da stoje tri mjeseca.

C
Godine Gospodnje tisuu tristo sedamdeset druge, desete indikcije, dvadeset treeg dana mjeseca rujna, mi, Divo Gradi, knez Opine dubrovake, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljena, po obiaju, na glas

315

LIBER QUINTUS

sono campane more solito congregati, statuimus et ordinamus: quod que domus de lapidibus et calce edificate sunt et que de cetero edificabuntur super territorio Comunis vel ecclesiarum vel aliarum spetialium personarum, que solvunt affictum pro territorio, si venduntur, debeant vendi et banniri secundum ordines et statuta aliarum possessionum stabilium, cum illis modis, consuetudinibus, terminis et statutis, cum quibus alia stabilia venduntur et banniuntur. Et quod in dicta venditione debeat contineri, super quo territorio fuerit dicta domus et quantum solvitur de affictu; et tam si continetur in dicta venditione cuius sit territorium et quantum solvitur de affictu dicti territorii, quam etiam, si non continetur, illis qui habent ius in dicto territorio nichil preiudicet dicta venditio et bannitio, sed semper sit salvum ius ipsorum de territorio prelibato, tam si se presentaverint in terminis, quam non.

XXXVI.
De possessione vendita ad alium pertinente
Si proprietas vel possessio vel vinea aut terra alicuius hominis vel suorum vetranorum (sic), vendita fuerit vel alienata, et ipse tunc temporis presens fuerit in Ragusio, possit infra unum mensem a die banni1 interpellare et revocare vendicionem2 ipsam; qui si infra ipsum terminum non interpellaverit, interpellans postea non audiatur. Si autem tempore vendicionis3 et preconiacionis4 de Ragusio esset absens, possit quandocunque veniat ad civitatem Ragusii, infra duos menses interpellare et revocare ipsam vendicionem2; post ipsum autem terminum interpellans non audiatur. Hoc idem locum habeat in filiis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre; cilicet (sic), quod possint hoc facere, si sunt ab eis divisi. Ita tamen, quod tam filii quam alii, si emptor haberet ipsos suspectos quod fraudulenter non per se sed pro alio volunt ipsam recuperare, teneatur qui rem petit super hoc prestare duodecim sacramenta, si hoc emptor pecierit5.

XXXVII.
De sacramentis a defensoribus1 prestandis
Si res comparata a comparatore per aliquam personam extraneam evincatur, quam ille qui vendidit tenetur defendere, et per d. comitem vel eum qui eius loco2 fuerit, et suam Curiam sacramentum vel sacramenta iudicata fuerint illi qui vincit, defensor ipse ad sacramentum ordinatum per Curiam ipsum ducere possit. Si autem deffensor3 ipse illum ad sacramentum nolet ducere, conparator4 qui possessionem ipsam comparaverat, possit vincentem ipsum ducere ad sacramentum. Illo autem iurante, ille qui vendiderat possessionem ipsam, restituat illi cui vendiderat, a quo res est evicta, tantum quantum recepit ab eo,

316

KNJIGA PETA

zvona, odreujemo i nareujemo: neka one kue u kamenu i vapnu to su sazidane i to e ubudue biti sazidane na opinskom ili crkvenom zemljitu, ili na zemljitu pojedinih osoba koje za zemljite plaaju najam, ako se prodaju, moraju biti prodane i oglaene prema zakonima i propisima to vrijede za druge nekretnine, po onim postupcima, obiajima, rokovima i uredbama po kojima se i druge nekretnine prodaju i oglaavaju. I da u naznaenoj kupoprodaji mora biti sadrano na kojem se zemljitu nalazi dotina kua i koliko se najma plaa. I bilo da je u reenoj kupoprodaji naznaeno ije je zemljite i koliko se najma plaa za to zemljite, bilo da to nije naznaeno, neka reena prodaja i oglaenje ne bude ni na kakvu tetu onima koji imaju pravo na dotino zemljite, nego neka uvijek bude osigurano njihovo pravo na prije spomenuto zemljite, javili se oni u roku ili ne.

XXXVI.
O prodanom posjedu koji pripada drugomu
Ako imanje, ili posjed, ili vinograd, ili zemlja nekog ovjeka ili njegovih predaka bude prodana ili otuena, a on u to vrijeme bude u Dubrovniku, on moe u roku od mjesec dana od dana oglaenja podnijeti tubu i pobijati tu prodaju; neka se zahtjev tog tuitelja, ako tubu ne podnese u tom roku, poslije ne razmatra. Ako pak u vrijeme prodaje i oglaavanja ne bi bio u Dubrovniku, on moe, kad god doe u Dubrovnik, u roku od dva mjeseca podnijeti tubu i pobijati prodaju; meutim, neka se tuiteljev zahtjev poslije tog roka ne razmatra. Neka se to isto primjenjuje na sinove ili keri koji hoe vratiti stvari to su ih prodali otac ili majka; jasno je da to mogu uiniti ako su od njih odijeljeni, ali tako da su potraivai, bili to sinovi ili drugi - ako bi ih kupac sumnjiio da stvar prijevarno hoe vratiti, ne za sebe, nego za drugoga - zatrai li to kupac, duni poloiti dvanaest prisega.

XXXVII.
O prisegama koje moraju poloiti zatitnici od evikcije
Ako neka trea osoba pokrene parnicu za povrat stvari koju je kupac kupio a prodavatelj je duan tititi je od evikcije, pa gospodin knez, ili onaj tko bude mjesto njega, i njegov Sud presude da onaj koji tvrdi da je stvar njegova mora poloiti prisegu ili prisege, toga i sam jamac moe privesti na polaganje prisege. Ako ga pak jamac ne bi htio privoditi da prisegne, moe onaj koji je bio kupio taj posjed tog tuitelja privesti da prisegne. A kad taj prisegne, neka onaj koji je posjed prodao vrati onomu komu je prodao, a komu je oduzet, onoliko koliko je od njega primio, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru, to jest samo glavnicu. To

317

LIBER QUINTUS

secundum quod continetur in carta facta5 de vendicione6, videlicet capitaneam tantum. Quod intelligendum est de omnibus qui deffensores7 sunt de possessionibus venditis. Si vero sacramentum vel sacramenta ipsi deffensori8 fuerint iudicata et ipse deffensor3 nolet iurare, dicens se sacramentum vel sacramenta iuste facere non potest (sic), teneatur comparatori iurare quod non per fraudem nec maliciose se vetat vel fugeat9 facere sacramentum vel sacramenta predicta, sed quia iuste non potest ea facere. Quo defensore iurante, et comparator4 illius rei recipiat ad (sic) venditore suo tantum, quantum dedit ei quando comparavit rem illam, videlicet capitaneam tantum.

XXXVIII.
De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis1
Si debitor alicuius cuius bona creditori obligata sunt vendiderit de bonis suis, specialiter causa maritandi filias vel sorores, et sibi tantum remaneat unde satisfacere possit creditori, creditor recurat2 primo contra debitorem suum et bona que ei remanserunt. Et si aliquid ei defecerit pro eo, contra emptorem in statuto tempore possit habere recursum, et non alias.

XXXIX.
De evacuacione1 cartarum facta in testamento
Creditor qui cartam vel cartas debiti supra aliquem habet, quomodocunque facte sint carte ille, in ultimo vite sue potest eas rumpere et evacuare, dummodo illa evacuacio2 possit probari per testamentum ipsius vel per cartam publicam3, per testes autem probare non possit.

XL.
De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata
Si vendiderit debitor bona obligata creditori suo ipso creditore presente, ita quod creditor in carta vendicionis1 testis inveniatur, creditor ipse ab eo emptore ipsius rei super re ipsa aliquid petere non possit. Nec sit preiudicium hoc statutum iudicibus qui testantur in instrumentis.

318

KNJIGA PETA

treba razumjeti glede svih koji su zatitnici od evikcije prodanih posjeda. Ako pak bude dosueno da jamac poloi prisegu ili prisege, a branitelj ne bi htio prisegnuti, govorei da iz opravdana razloga ne moe prisezati, neka prisegne kupcu da tu prisegu ili prisege ne odbija niti izbjegava prijevarno ni iz zle namjere, nego zato to ih iz opravdana razloga ne moe poloiti. Kada taj jamac prisegne, kupac te stvari neka primi od svog prodavatelja onoliko koliko mu je dao kad je tu stvar kupio, to jest samo tu glavnicu.

XXXVIII.
O vjerovniku iji je dunik prodao neto od svojih dobara
Ako neiji dunik, koji se svojom imovinom obvezao vjerovniku, proda neto od svoje imovine, osobito radi udaje keri ili sestara, pa njemu ostane tek toliko da time moe namiriti vjerovnika, neka vjerovnik najprije istupi protiv svoga dunika i imovine koja mu je preostala. A ako mu za to neto uzmanjka, za to protiv kupca moe istupiti u zakonskom roku, inae ne.

XXXIX.
O ponitavanju isprava temeljem oporuke
Vjerovnik koji ima ispravu ili isprave o neijem dugu, kako god one bile napravljene, moe ih u posljednjem asu svoga ivota raskinuti i dug otpustiti, a taj se otpust moe dokazati jedino njegovom oporukom ili javnom ispravom; ne moe se pak dokazivati iskazom svjedoka.

XL.
O vjerovniku iji je dunik u njegovoj nazonosti prodao njemu zaduenu imovinu
Ako dunik proda imovinu zaduenu vjerovniku u nazonosti samog vjerovnika tako da se vjerovnik nae kao svjedok na kupoprodajnom ugovoru, neka taj vjerovnik od kupca iste stvari ne moe potraivati nita na raun kupljene stvari. Ali neka ova odredba ne bude na tetu sucima koji se pojavljuju kao svjedoci na ispravama.

319

LIBER QUINTUS

XLI.
De viis
Que de novo emergunt, novo indigent consilio. Quia igitur, annuente Deo, urbi Ragusii alia nova civitas est adiuncta que1 burgus actenus vocabatur, ne super stratis et viis ipsius burgi de cetero dubitacio2 oriatur, hac editali lege in perpetuum valitura statuimus: quod via que venit a porta Leonis vadat recta usque ad Campum; et via que venit a porta de Meni vadat sicut vadit usque ad Campum; et via que venit a porta de Celenga vadat rectam3 usque ad viam que est ante castrum. Et via que est inter domum Marini Villani et Michaelis de Binola4, eundo ad viam Omnium Sanctorum, que vadit ad portam muri civitatis, debeat stare sicut est. Via autem que venit a porta5 que subtus domum Bogdani de Pissino vadat rectam3 usque ad Campum; et via que vadit ad ecclesiam Omnium Sanctorum vadat rectam3 usque ad portam muri civitatis; et via porte de sorte (sic) vadat recta usque ad predictam viam Omnium Sanctorum que vadit ad portam muri civitatis. Et via que exit de via Omnium Sanctorum, que est inter viridarium archiepiscopatus et viridarium dumpni Iohannis6, vadat recta usque ad puteos. Que omnes predicte vie sint latitudinis palmorum novem. Et via que est ante portam castri et vadit inter domum Sergii et Vitalem Glede, vadat recte subtus puteum Comunis qui consueverat vocari puteus de ercua (sic), inter ipsum puteum et viridarium ecclesie7 Omnium Sanctorum, et ad viam Comunis que descendit prope dictam ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Et via que est a furno Doymi, vadat ab ipso furno versus ponentem recta linea usque ad viam que descendit a porta de Meni, et vadat ab ipso furno veniendo versus levantem recta linea usque9 ad staciones comunis que sunt in Campo. Et via que venit a porta de Celagna (sic) usque ad ecclesiam Omnium Sanctorum, vadat versus levantem usque ad viam que est subtus territorium Mathie de Mene. Que quidem vie sint latitudinis palmarum quatuordecim. Et illi qui ad presens possident aliquid ex territoriis unde predicte vie vadunt, possint10 super ipsas vias facere archivolta; qui autem a modo in antea emerit11 dicta territoria, archivolta ipsa facere non possit12. De omnibus autem aliis patronatis patroni dabunt inter se viam, qui si13 concordare non possint ad invicem, dominus comes cum sua Curia faciat dari viam uni vicino ab altero, et refundi pro ipsa via quod sibi videbitur iustum.

XLII.
De scalis
Nulla domus que est in burgo possit habere scalam extra domos1, et quicunque habuerit ipsam scalam, solvat pro banno yperperum unum.

320

KNJIGA PETA

XLI.
O ulicama
U novim okolnostima potrebna su nova rjeenja. Jer je, dakle, po Bojoj volji gradu Dubrovniku pripojen drugi, novi grad koji se dosad zvae predgraem, pa da ubudue ne dolazi do dvojbe oko putova i ulica toga predgraa, ovim zakonom, koji treba ostati na snazi za sva vremena, odreujemo da ulica koja dolazi od Lavljih vrata ide ravno do Poljane, a ulica koja dolazi od Menetia vrata da ide kako ide do Poljane, a ulica koja dolazi od vrata Celenge da ide ravno do ulice to je pred Katelom. A ulica to je izmeu kue Marina Villanija i Miha Binuljevia, koja izlazi na Ulicu svih svetih, to ide do vrata gradskog zida, da mora ostati kako jest. Ulica pak koja dolazi od vrata to su ispod kue Bogdana de Pissino da ide ravno do Poljane, a ulica to ide do crkve Svih svetih da ide ravno do vrata gradskog zida, a da ulica Vrata od orte ide ravno do spomenute Ulice svih svetih, koja ide do vrata gradskog zida. A da ulica to izlazi od Ulice svih svetih, koja je izmeu vrta nadbiskupije i vrta dum Ivana, ide ravno do Pueva. Sve prije reene ulice neka budu iroke devet pedalja. A ulica to je pred vratima Katela i ide izmeu kue Sra i Vitala Glede neka ide ravno ispod opinskog pua, koji su obino zvali puem od crkve, pa izmeu toga pua i vrta crkve Svih svetih neka ide do opinske ulice to se sputa blizu reene crkve Svih svetih. A ulica to ide od Dujmove pekare neka od te pekare ide prema zapadu ravnom crtom do ulice koja se sputa od Menetia vrata i neka tako ravno ide prema istoku sve od te pekare do opinskih duana to su na Poljani. A ulica to dolazi od Vrata Celenge do crkve Svih svetih neka ide prema istoku do ulice koja je pod zemljitem Matije Menetia. Te pak ulice neka budu iroke etrnaest pedalja. A oni koji sada posjeduju neto zemljita kuda idu ulice neka nad tim ulicama mogu praviti svodove; tko, meutim, odsad ubudue kupi dotina zemljita, ne moe praviti te svodove. A od svih drugih posjeda vlasnici e jedan drugomu dati prolaz; ako se oni ne mognu izmeu sebe nagoditi, neka gospodin knez sa svojim Sudom naredi da susjed susjedu dade prolaz i za taj prolaz odredi platiti naknadu koju ocijeni pravednom.

XLII.
O stubitima
Nijedna kua u predgrau ne smije imati stubite izvan kue, pa tko god bude imao takvo stubite, neka plati globu od jednog perpera.

321

LIBER QUINTUS

XLIII.
De compendiis1
Volumus quod compendia que sunt in burgo debeant esse sub terra; et qui supra2 terram habuerit compendia in burgo, solvat pro banno yperperos quinque; compendia autem que sunt intus in civitate3, quibuslibet decem annis ad expensas patronorum purgentur, et ad hoc elligantur officiales pro Comuni.

XLIV.
De officialibus eligendis1 super territoriis et viis
Ordinamus quod quolibet anno elligantur2 tres de melioribus hominibus super territoriis et viis, et quod nullus possit hedificare domum nisi presentibus ipsis vel minus duobus ex eis: domus ipsa designetur et secundum illos terminos fiat.

XLV.
Qualiter aqua molendinorum debet reduci1
Providentes comuni utilitati statuimus quod quolibet anno in kalendis iunii tota aqua molendinorum reducatur et recolligatur in unum cursum sive aqueductum2, ubi videlicet sunt duo molendina, ita tamen quod lucrum quod fiet de dictis molendinis molentibus dividatur inter patronos omnium molendinorum.

Explicit liber quintus, incipit sextus

322

KNJIGA PETA

XLIII.
O septikim jamama
Hoemo da septike jame koje su u predgrau moraju biti pod zemljom, a tko u predgrau bude imao septike jame iznad zemlje, da plati globu od pet perpera; one pak septike jame to su u Gradu, da se svakih deset godina iste na troak vlasnika i da se za to izaberu opinski slubenici.

XLIV.
O slubenicima koje treba izabrati za zemljita i ulice
Nareujemo da se svake godine izaberu trojica ponajvrsnijih ljudi koji e biti zadueni za zemljita i ulice, i da nitko ne moe zidati kuu, osim kad su nazoni oni ili barem dvojica od njih; neka se kua zacrta i neka se gradi u tim granicama.

XLV.
Kako treba svoditi vodu mlinova
Imajui u vidu opu korist, odreujemo da se svake godine prvog lipnja sva voda mlinova svede i skupi u jedan tijek ili vodovod gdje su naime dva mlina, ali tako da se dobit koju e imati mlinari od reenih mlinova podijeli izmeu vlasnika svih mlinova.

Zavrava peta knjiga, poinje esta.

323

LIBER SEXTUS I.
De homicidiis B
Quicunque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod plene possit probari, moriatur. Si autem qui homicidium ipsum comiserit aufugiat, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.

C
In Maiori Consilio et cum laudo populi in publica contione, ut moris per sonitum campanarum congregato, captum fuit et firmatum: quod quicumque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod probari possit, mori debeat. Et si aufugeret ille qui homicidium commiserit, sit in bampno perpetualiter de Ragusio et eius districtu, et eius bona deveniant ad eius filios masculos vel ad heredes masculos filiorum, si habebit; et si non haberet nepotes ex filio, deveniant ad neptes. Et si non essent nepotes vel neptes ex filio, deveniant ad propinquiores ex linea masculina. Et si non essent heredes masculini, deveniant ad feminas propinquiores. Et illi heredes qui remanebunt de dicto homicida, ipsa bona non possint vendere, alienare vel obligare modo aliquo vel ingenio, in vita illius qui homicidium commisserit salvo pro maritatione filiarum ipsius vel neptum heredis vel heredum illius omicide (sic), remanente semper in sua firmitate possedio mulierum.

II.
De hiis qui faciunt compagnias1
Qui fecerit compagniam per sacramentum vel per promissionem, quod probari possit, si fuerit caput et auctor ipsius companie, moriatur; qui si fugerit, sit in banno2 perpetuo, et perdat omnia bona sua. Ille autem, qui ipsi companie per sacramentum vel per promissionem3 astringeretur, et non erit4 caput, perdat yperperos viginti quinque5; quos si solvere non poterit, perdat manum dextram; qui si auffugerit6, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.

324

KNJIGA ESTA I.
O ubojstvima B
Tko god poini ubojstvo, osim branei se, to se moe u potpunosti dokazati, neka umre. Ako pak onaj koji bude poinio ubojstvo pobjegne, neka bude zauvijek protjeran i lien svih svojih dobara.

C
U Velikom vijeu i uz odobravanje puka sabranom na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, zakljueno je i potvreno da tko god poini ubojstvo, osim branei se, a da se to moe dokazati, mora umrijeti. A ako bi pobjegao onaj koji poini ubojstvo, neka bude zauvijek protjeran iz Dubrovnika i njegove oblasti a njegova dobra neka pripadnu njegovoj mukoj djeci ili mukim batinicima djece ako ih bude imao; ako ne bi imao unuka od sina, neka pripadnu unukama. A ako od sina ne bi bilo ni muke ni enske unuadi, neka pripadnu bliim srodnicima po mukoj liniji, pa ako ne bude mukih batinika, neka pripadnu bliim srodnicama. A oni batinici koji budu ostali od dotinog ubojice, ne smiju ta dobra prodati, otuiti ni zaloiti ni na koji nain dok je iv onaj koji poini ubojstvo. Iznimno se to moe uiniti za udaju njegovih keri ili unuka jednog ili vie ubojiinih nasljednika. S tim da posjed ena uvijek ostane na snazi.

II.
O osnivaima urotnikih druina
Tko bude pod prisegom ili obeanjem osnovao urotniku druinu, a to se uzmogne dokazati, pa bude li voa ili zaetnik te urotnike druine, neka umre; ako taj pobjegne, neka zauvijek bude protjeran i lien svih svojih dobara. Onaj pak koji bi se vezao prisegom ili obeanjem za tu druinu, a ne bi bio voa, neka bude kanjen s dvadeset pet perpera globe, a ako ih ne bi mogao platiti, neka mu se odsijee desna ruka, a ako bi pobjegao, neka bude zauvijek protjeran i lien svih svojih dobara.

325

LIBER SEXTUS

III.
De percussionibus factis cum armis1
Si quis percusserit alium cum spata vel alio gladio vel de macia de ferro, et fecerit sanguinem, perdat pro omni culpo yperperos viginti quinque2. Si vero percuserit3 eum in membro, et propter hoc percussus ipsum membrum amittat4, aut in facie, perdat pro ipso culpo yperperos quinquaginta. Si autem ipsa yperpera solvere non poterit, perdat manum dextram, et Comune teneatur facere medicinari percussum si percussus voluerit. Qui autem percusserit alium de petra aut de macia de ligno, ita quod ruperit et fecerit sanguinem vel livorem, perdat yperperos duodecim; sed si non ruperit et non fecerit sanguinem nec livorem, perdat yperperos sex, quos si solvere non poterit, fustigetur et boletur. Qui autem cum manu percusserit alium, perdat yperpera sex, que si solvere non poterit, fustigetur. Si vero percussor fugerit, sit in banno, et perdat tantum ad quantum comdempnaretur si esset presens, et medietatem eiusdem ultra id; nec de banno ipso exire possit nisi prius predicta persolvat. Si vero bannitus, id est bandiatus capiatur, sit in potestate domini comitis et sui Parvi Consilli punire eum secundum5 qualitatem maleficii perpetrati ab eo. Sed si forte percussus non pecierit6 racionem7, dominus comes ex officio8 possit inquirere et condempnare. Sed si sit mulier que percusserit et dicat se non posse solvere, teneatur in carceribus donec solvat. Tempore egregii militis domini Marini Badoarii, comitis Ragusii, currente anno Domini MCCLXXXXIII9, indictione10 VIa de mense marcii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, additum fuit huic statuto de percussionibus, videlicet: quod si aliquis percusserit aliquem cum manu, et percussus11 in illo eodem loco et momento repercusserit illum qui primo percusserit eum, et hoc plene probari poterit, condempnetur ille qui primo percussit et rixam incepit yperpera VI12, et alter nullam senciat13 penam. Verumtamen, si ambo percucierint se et probari non poterit qui primo percussit et rixam incepit, ambo predicti condempnentur yperpera sex, videlicet yperperos tres pro quolibet.

C Pro terminis datis pro homicidiis


In Maiori Consilio sono campane in Platea Comunis more solito congregato captum fuit et firmatum ad laudem (sic) populi in publica contione sono campane in Platea Comunis, ut consuetum est, de dando plenam et liberam potestatem, auctoritatem et baliam domino comiti qui per tempora fuerit et sue Curie dare et assignare terminum et terminos sicut sibi placuerit et videbitur convenire, omnibus illis qui accusati fuerunt de aliquo homicidio vel aliquo

326

KNJIGA ESTA

III.
O nanoenju udaraca orujem
Ako tko udari drugoga sabljom ili nekim sjeivom ili eljeznom toljagom pa ga okrvavi, neka za svaki udarac bude kanjen globom od dvadeset pet perpera. Ako ga udari po udu pa udareni bude osakaen, ili po licu, neka se za taj udarac kazni globom od pedeset perpera. Ako pak ne mogne platiti te perpere, neka mu se odsijee desna ruka, a neka Opina bude zaduena lijeiti udarenoga bude li to udareni htio. Onaj pak koji drugoga udari kamenom ili drvenom toljagom tako da doe do prijeloma ili krvarenja ili modrice, neka se kazni s dvanaest perpera globe, ali ako ne doe do prijeloma ni krvarenja ni modrice, neka se kazni sa est perpera globe, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iiba i obiljei uarenim peatom. Onaj pak koji drugoga udari rukom, neka se kazni sa est perpera globe, a ako ne uzmogne platiti, neka se iiba. Ako pak napada pobjegne, neka se protjera i kazni novanom kaznom na koliko bi bio osuen da je bio nazoan i polovicu vie od toga, a progonstvo mu se ne smije ukinuti dok prije spomenuto ne plati. Ako pak prognani ili protjerani bude uhvaen, neka gospodin knez i Malo vijee budu ovlateni kazniti ga prema tome kakvo je zlodjelo poinio. No ako udareni moda ne bude traio pravdu, gospodin knez moe po slubenoj dunosti povesti postupak i izrei osudu. No ako udarac nanese ena pa rekne da ne moe platiti, neka se dri u tamnici dok ne plati. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset tree, este indikcije, mjeseca oujka, po istom je gospodinu knezu voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, ovoj odredbi o udarcima bilo dodano sljedee: ako tko drugoga udari rukom pa udareni na tom istom mjestu i isti as uzvrati udarac onome koji ga je prvi udario, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, da onaj koji je prvi udario i zametnuo tunjavu bude osuen na est perpera (globe), a drugi uope ne bude kanjen. Meutim, ako se oba budu tukli, a ne bude se moglo dokazati tko je prvi udario i zapoeo tunjavu, da se obojica osude na est perpera (globe), to jest svaki na tri perpera.

C O rokovima danim za ubojstva


U Velikom vijeu sabranome na opinskoj Placi, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, kako je obiaj na glas zvona na opinskoj Placi, bilo je odlueno i potvreno da se knezu tijekom njegove slube i njegovu Sudu dade potpuna i neograniena mo, ovlast i pravo da svima koji budu optueni za ubojstvo ili zlodjelo rijeju ili djelom dadu i odrede, kako im se svidi i kako im bude odgovaralo, rok i rokove da se pred njima pojave, uzimajui u

327

LIBER SEXTUS

maledicto et malefacto ad comparendum coram eis, habito respectu ad locum ubi factum et commissum fuerit illud maleficium sive homicidium, non obstante aliquo statuto vel ordinamento hinc retro facto, loquente contra hanc libertatem.

IV.
De furtis
Ille qui fecerit furtum, pro1 primo furto condempnetur in quadruplum, pro secundo condempnetur in octuplum, pro tercio pro uno in duodecim, pro quarto vero pro uno in viginti. Qui si non habet unde solvat, et furtum fuerit a duobus yperperis infra, fustigetur2. Si autem furtum ipsum fuerit a duobus usque ad quinque yperpera, fustigetur et boletur. Si autem a quinque usque ad decem, perdat unum occulum3; si vero a4 decem usque viginti, perdat manum dextram. Si a viginti superius, perdat ambos occulos5. [C. De furtis mulierum.]6 Nobilis vir dominus Andreas Dauro, comes Ragusii, de7 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campanarum more solito congregati MCCLXXXXVIIII8, indictione9 secunda, die XXa10 mensis decembris, statuit et ordinavit: quod si qua mulier furtum fecerit a perperis II11 usque in V12, et non habuerit unde solvat13, frustigetur14; si a V usque in XX15, frustigetur et buletur16; et si a XX17 superius, perdat nasum et bandiatur de civitate Ragusii et districtu.

V.
De robatoribus1 stratarum
Robatores stratarum pro prima robaria condempnentur2 in octuplum, pro secunda vero pro uno in sexdecim, et sic inde superius semper pena duplicetur. Qui si rapuerit usque ad unum yperperum et non habeat unde possit solvere penam, fustigetur et boletur; si autem rapuerit ab uno yperpero usque ad tres et non habeat unde solvat, perdat unum occulum3. Si autem a tribus usque ad sex, perdat manum dextram. Sed si a sex usque ad decem, perdat ambos occulos; si vero a decem4 superius, suspendatur.

VI.
De violenciis1 mulieribus inlatis
Si mulierem quis contra voluntatem ipsius foraverit, quod possit probari, solvat yperperos quinquaginta. Quod si non poterit solvere, perdat ambos

328

KNJIGA ESTA

obzir mjesto gdje to zlodjelo ili ubojstvo bude poinjeno i izvreno, bez obzira na bilo koji prije doneseni propis ili uredbu koji se protive ovoj ovlasti.

IV.
O kraama
Onaj tko poini krau, neka se za prvu krau osudi na etverostruko, za drugu osmerostruko, za treu dvanaesterostruko a za etvrtu dvadeseterostruko. Ako kradljivac nema odakle platiti a kraa bude manja od dva perpera, neka se iiba. Ako pak kraa bude od dva do pet perpera, neka se iiba i obiljei peatom. A ako bude od pet do deset, neka ostane bez jednoga oka; ako pak od deset do dvadeset, neka mu se odsijee desna ruka. Ako ukrade vie od dvadeset perpera, neka ostane bez oba oka. (O kraama koje poine ene) Plemeniti mu gospodin Andrija Dauro, knez dubrovaki, voljom svoga Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, po obiaju, sabrana na glas zvona tisuu dvjesto devedeset devete, druge indikcije, dvadesetog dana mjeseca prosinca, propisao je i naredio: ako neka ena poini krau od dva do pet perpera, a ne bude imala odakle platiti, neka se iiba; ako (ukrade) od pet do dvadeset, neka se iiba i obiljei uarenim peatom; ako ukrade vie od dvadeset, neka joj se odsijee nos i neka se protjera iz Dubrovnika i iz dubrovake oblasti.

V.
O drumskim razbojnicima
Drumski razbojnici neka se za prvu pljaku osude na osmerostruko, za drugu esnaesterostruko, i tako navie neka se kazna uvijek udvostruuje. Ako taj opljaka do jednog perpera, a nije u stanju platiti, neka se iiba i obiljei uarenim peatom; ako pak opljaka od jednog do tri perpera, a nema odakle platiti, neka ostane bez jednog oka. A ako opljaka od tri do est, neka mu se odsijee desna ruka. No ako opljaka od est do deset, neka ostane bez oba oka, a ako opljaka od deset navie, neka se objesi.

VI.
O silovanju ena
Ako tko siluje enu protiv njezine volje, a to se uzmogne dokazati, neka plati pedeset perpera, a ne mogne li to platiti, neka ostane bez oba oka. Osim ako

329

LIBER SEXTUS

occulos2, nisi mulierem volentem velit accipere in uxorem; tunc enim si de comuni sit voluntate, nichil solvat, sed illam accipiat in uxorem.

VII.
De herbariis
Quecunque persona fecerit herbariam vel maleficium herbarie de quo aliquis posset mori vel perdere sensum, et hoc possit probari, quod per ipsam herbariam sit mortuus vel admiserit sensum, comburatur; et si non moriretur nec amiserit1 sensum, sit in providencia2 domini comitis. Eciam3 si non probabitur maleficium herbarie, sed de eo suspicio4 habeatur, dominus comes secundum quod ei placet, inquirat maleficium supradictum.

VIII.
De hiis qui cartam falsam fecerit (sic)
Qui cartam falsam fecerit vel conscripserit, perdat manum dextram, si ei poterit1 probari.

IX.
De hiis qui cartam falsam produxerint
Si1 cartam falsam ad placitum pro sua utilitate quis2 adduxerit, perdat placitum et veritatem suam et yperperos quinquaginta; quod si solvere non poterit, perdat manum dextram. Et hoc locum habeat si ipse fecit fieri cartam ipsam. Si autem carta ipsa producta ad placitum que probatur falsa fuerit patris vel avi vel antecessorum suorum, tunc qui eam producit defendat se per manus undecim hominum secum iurantium, quod cartam illam nescivit esse falsam, nec fecit eam, nec argumentavit illam, et perdat placitum tantum. Si autem probaretur fecisse cartam illam vel iurare non poterit, paciatur penam superius comprehensam.

X.
De furtis vinearum
Intrans in vineam alicuius si uvam rapuerit vel aliquod aliud dampnum fecerit1, reddat dampnum et perdat yperperos quinque; quod si non habet unde possit solvere, fustigetur.

330

KNJIGA ESTA

enu uz njezin pristanak bude htio oeniti; tada, naime, ako oboje pristanu, neka ne plati nita, nego neka je oeni.

VII.
O trovaima
Koja god osoba poini trovanje ili zlodjelo trovanja od kojeg bi netko mogao umrijeti ili sii s uma, a uzmogne se dokazati da je od trovanja umro ili siao s uma, neka se spali, a ako taj ne bi umro ni siao s uma, neka gospodin knez prosudi (kako e ga kazniti). A ako zlodjelo trovanja i ne bude dokazano, ali o njemu postoji sumnja, neka gospodin knez, po svom nahoenju, provede postupak o tom zlodjelu.

VIII.
O onima koji uine lanu ispravu
Tko uini ili napie lanu ispravu, neka mu se odsijee desna ruka, ako mu se bude moglo dokazati.

IX.
O onima koji podnesu lanu ispravu
Ako tko na sudu u svoju korist podnese lanu ispravu, neka izgubi spor i vjerodostojnost i pedeset perpera, a ako to ne uzmogne platiti, neka mu se odsijee desna ruka. A to se primjenjuje ako je sam dao uiniti tu ispravu. Ako, meutim, ta na sudu podnesena isprava, za koju se dokae da je lana, bude oeva ili djedova ili njihovih predaka, neka se tada onaj koji je podnosi brani s pomou jedanaest suprisenika kako nije znao da je ta isprava lana i da je nije on uinio ni za nju dao podatke, pa neka samo izgubi spor. Ako bi se pak dokazalo da jest napravio tu ispravu ili ne uzmogne prisegnuti, neka snosi prije opisanu kaznu.

X.
O kraama u vinogradima
Ako onaj koji ue u neiji vinograd bude krao groe ili poini neku drugu tetu, neka nadoknadi tetu i plati pet perpera, a ako ne bude u stanju platiti, neka se iiba.

331

LIBER SEXTUS

XI.
De hiis qui incidunt arbores
Si quis incideret1 arborem alicuus sine voluntate patroni illius arboris puniatur in yperperos duodecim, cuius pene medietas deveniat ad Comune et alia medietas ad patronum arboris si patronus ipse de hoc fuerit conquestus. Si autem d. comes ex suo officio2 sine lamentacione3 patroni hoc inquisierit, totum ipsum bannum deveniat ad Comune.

XII.
De eo qui percusserit vicarium
Quicumque percusserit vicarium seu ripparium suum officium exercentem, condempnetur in duplum, et duplicem penam subsisteat (sic) quam subsisteret vel condempnaretur si alium hominem percussisset.

XIII.
De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio
Qui extra Ragusium in aliquo loco fraudaverit aliquod dacium vel abstulerit aliquid, nisi offendendo inimicos nostros, et propter hoc aliquod dampnum aliquo Raguseo evenerit, dampnum ipsum illi componat vel vadat ad terram ubi dampnum fecit et faciat racionem1.

XIV.1
De blasfemantibus Deum
Qui blasfemaverit Deum et sanctos suos, solvat pro banno yperperum unum, quem si solvere non poterit, ligetur ad palum.

XV.
De hiis qui inprestant1 ludentibus
Qui alicui ludenti ad datos2 vel ad alios ludos, cum pignore vel sine pignore, inprestaverit3, solvat pro banno yperpera duo, et reddat debitori pignus sine aliqua peccunia.

332

KNJIGA ESTA

XI.
O onima koji posijeku stabla
Ako bi tko posjekao neije stablo mimo volje njegova vlasnika, neka se kazni s dvanaest perpera, a pola od te kazne neka pripadne Opini, a druga polovica vlasniku stabla, ako sam vlasnik za to podnese tubu. Ako pak gospodin knez pokrene postupak bez vlasnikove tube, neka cijela ta globa pripadne Opini.

XII.
O onomu koji udari kneeva zamjenika
Tko god udari kneeva zamjenika ili njegova zdura pri obavljanju dunosti, neka se osudi na dvostruko i snosi udvostruenu kaznu koju bi snosio i na koju bi bio osuen ako bi udario drugoga ovjeka.

XIII.
O onomu koji poini prijevaru glede dabine u nekom gradu pa odatle nastane teta Dubrovniku
Tko u nekomu mjestu izvan Dubrovnika poini prijevaru glede neke dabine ili togod otme, osim da nakodi naim neprijateljima, pa zbog toga nastane teta nekom Dubrovaninu, neka mu tu tetu namiri ili neka poe u zemlju gdje je poinio tetu, i za to odgovara.

XIV.
O onima koji psuju Boga
Tko opsuje Boga i njegove svece, neka za globu plati jedan perper, a ako ne bude mogao platiti, neka se vee za stup (srama).

XV.
O onima koji posuuju novac kockarima
Tko posudi novac nekomu koji se kocka i igra druge igre (na sreu), sa zalogom ili bez zaloga, neka plati dva perpera globe a duniku vrati zalog bez ikakva novca.

333

LIBER SEXTUS

XVI.1
De sale
Qui salem portaverit in Ragusio, sive sit extraneus sive civis, discarcare (sic) salem ipsum vel vendere non possit, nisi Comuni Ragusii, sine voluntate et licencia2 d. comitis. Qui si cum Comuni concordare3 non potest, nec habere licenciam4 a predicto d. comite vendendi salem ipsum alteri quam Comuni, possit portare salem ipsum ubicunque voluerit extra Ragusium5. Si autem extraneus aliquis sine licencia2 d. comitis vendiderit salem alicui Raguseo, solvat pro banno yperperos decem et Raguseus qui comparaverit solvat pro banno yperperos decem, et insuper perdat salem. Additum est quod quicumque, tam Raguseus quam foresterius, exoneraverit salem in Ragusio, solvat dictum bannum et perdat salem.

XVII.
Quod nullus vendat salem in Ragusio
ullus Raguseus in Ragusio vendat salem alteri Raguseo vel extraneo ad minutum neque in grossum sine licencia1 d. comitis, et qui contra hoc fecerit, perdat totum salem et det pro banno yperperos sex; quod si solvere non poterit, fustigetur. Et qui a capite Comari versus Ragusium, et a Budua versus Ragusium vendiderit salem, det pro banno yperperos viginti sex, et perdat precium salis quem vendidit. Eodem modo puniatur qui salem cum suo ligno vel cum ligno extraneorum ad naulum, vel quocumque alio modo vel ingenio portaverit ad vendendum infra loca predicta. MCCCVIIII, die VI augusti, tempore d. Andree Dauro, comitis Ragusii, per Minus et Maius Consilium et in publica concione2 additum fuit huic statuto: quod nullus Raguseus vel foresterius, cuiuscunque condicionis3 sit, audeat emere vel vendere in Ragusio vel districtu salem ab aliqua persona, nec contractum4 mercati, nec mercatum de sale facere per se vel per alium, aliquo modo vel ingenio sine licencia5 d. comitis et sui Minoris Consilii. Et qui contrafecerit, solvat pro banno yperperos X et perdat salem vel valorem salis, tam qui emerit quam qui vendiderit. Et simili pena puniatur mediator illius mercati. Et qui accusaverit habeat medietatem. Et quilibet officialis6 personaliter teneatur accusare.

C
MCCCCVIII, die VI mensis iunii, tempore d. Alovisii de Gocis, rectoris, in Maiori Conscilio ad sonum campane more solito congregato, in quo Consilio

334

KNJIGA ESTA

XVI.
O soli
Tko doveze sol u Dubrovnik, bio on stranac ili graanin, ne smije tu sol ni iskrcati ni prodati bez privole i doputenja gospodina kneza, osim Opini dubrovakoj. Ako se taj ne moe nagoditi s Opinom niti dobiti doputenje reenoga gospodina kneza da tu sol proda drugomu umjesto Opini, smije tu sol odvesti gdje god bude htio izvan Dubrovnika. Ako pak neki stranac bude prodao sol nekom Dubrovaninu bez doputenja gospodina kneza, neka za kaznu plati deset perpera, a Dubrovanin koji (je) kupi neka za kaznu plati deset perpera i povrh toga neka mu se sol oduzme. Dodano je da koji god, bilo Dubrovanin bilo stranac (bez doputenja), iskrca sol u Dubrovniku, plati naznaenu kaznu i da mu se sol oduzme.

XVII.
Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku
Neka nijedan Dubrovanin ne prodaje sol u Dubrovniku drugom Dubrovaninu ni strancu, ni na malo ni na veliko, bez doputenja gospodina kneza, a tko to prekri, neka mu se sva sol oduzme i neka za kaznu plati est perpera, a ako to ne bude mogao platiti, neka se iiba. I tko od rta Komari prema Dubrovniku i od Budve prema Dubrovniku bude prodavao sol, neka za kaznu dade dvadeset est perpera i neka mu se oduzme utrak od soli koju je prodao. Na isti nain neka se kazni tko svojim plovilom ili plovilom stranaca koje unajmi ili bilo kojim drugim nainom ili izgovorom doveze sol radi prodaje izmeu prije reenih mjesta. Tisuu tristo devete godine, dana estog kolovoza, u vrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, ovoj je odluci po Malom i Velikom vijeu i na javnom zboru bilo dodano da se nijedan Dubrovanin ni stranac, bilo kojeg poloaja, ne usudi kupiti ili prodati sol u Dubrovniku ili (dubrovakoj) oblasti od bilo koje osobe niti zakljuiti ugovor o prodaji ni prodati sol sam ili preko drugoga, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, bez doputenja gospodina kneza i njegova Malog vijea. A tko to prekri, neka za kaznu plati deset perpera i neka mu se oduzme sol i utrak od soli, kako kupcu tako i prodavatelju. I neka se istom kaznom kazni posrednik te trgovine. A tko prijavi, neka dobije polovicu. I neka svaki slubenik osobno bude obvezan prijaviti.

C
Tisuu etiristo osme godine, estog dana mjeseca lipnja, u vrijeme kneza gospodina Alojzija Guetia, u Velikom vijeu sabranom, po obiaju, na glas

335

LIBER SEXTUS

fuerunt consiliarii LXI, captum fuit per quinquaginta tres, quod adatur prescripto statuto salis hec aditio, videlicet: quod barcha vel aliud lignum que vel quod inventum fuerit portare sal in contrabando ad loca vetita, comburatur omnino, et quod patronus cum marinariis navigantibus cum ipsa barcha stet in carceribus Comunis per tres menses continuos, non obstantibus aliis statutis et penis; que statuta et pene remaneant in sua firmitate.

XVIII.
De hiis qui elliguntur in officiis1
Ellectus in ambaxatorem vel ad aliquod aliud officium, si ire vel officium ipsum facere noluerit, solvat pro banno yperperos viginti quinque. Nisi iustum habeat impedimentum in persona sua, de quo impedimento credatur ellecto in ambaxatorem iuranti2; aliis3 autem non, nisi probent ipsum impedimentum: tunc enim nichil solvant. Additum est quod ellectus in ambaxatorem, si poterit probare legittime quod ceperit viagium antequam electus4, aut si poterit probare quod pater vel mater, frater aut uxor vel filius sive filia sit impeditus vel impedita gravi infirmitate corporea, vel eciam5 si poterit probare, quod sit paratus facere nupcias6 filii vel filie, videlicet ad tale tempus quod non possit redire de ambaxaria ad quam fuerit electus, vel ad tempus illud in quo ordinavit facere nupcias6. Si poterit probare legittime aliquod ex dictis inpedimentis7, iurando eciam5 quod ipse non remanet propter aliud, nisi propter aliquod ex inpedimentis7 predictis, tunc non compellatur ire in dictam ambaxariam, nec penam aliquam solvere teneatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, additum est statuto, quod infrascripti officiales non solvant penam: superstans arsenatus, comites insularum et Astaree, officiales cere.

XIX.
De minoribus commitentibus1 maleficia
Infans minor, videlicet quatuordecim annorum, si aliquod maleficium commiserit, sit in providencia2 d. comitis et sue Curie punire eum, habito respectu ad etatem suam.

336

KNJIGA ESTA

zvona, a u vijeu je bio nazoan 61 vijenik, zakljueno je s pedeset i tri glasa da se prije zapisanoj zakonskoj odluci o soli doda ova dopuna, to jest da se barka, ili drugo plovilo za koje se utvrdi da je krijumarski vozilo sol u zabranjena mjesta, sasvim spali i da patrun s mornarima koji plove tom barkom ostane u tamnicama tri puna mjeseca neovisno o drugim zakonskim odlukama i (zaprijeenim) kaznama; te odluke i kazne neka ostanu na snazi.

XVIII.
O onima koji se biraju u slube
Izabrani za poklisara ili za neku drugu slubu, ako ne bude htio ii ili obnaati tu slubu, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, osim ako ima opravdanu osobnu zapreku. A glede te zapreke neka se izabraniku za poklisara vjeruje na prisegu; drugima pak ne, ne dokau li tu zapreku; ako je naime dokau, neka nita ne plate. Dodano je da se izabrani za poklisara ne treba siliti da poe u reeno poslanstvo niti da plati bilo kakvu kaznu ako bude mogao zakonito dokazati da je krenuo na put prije nego je bio izabran, ili ako uzmogne dokazati da su mu otac ili majka, brat ili ena, sin ili ker u tekoj tjelesnoj slabosti, ili isto tako ako bude mogao dokazati da se sprema obaviti svadbu sina ili keri, pa se naime ne moe vratiti s poslanstva na koje je biran u vrijeme kad je odredio obaviti svadbu. Osim zakonitog dokazivanja neke od tih zapreka mora i prisegnuti da ne ostaje zbog drugoga, nego zbog neke od tih zapreka. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, ovoj je zakonskoj odluci dodano da kaznu ne plaaju ovi slubenici: nadstojnik arsenala, knezovi otoka i Astareje, slubenici to skrbe o vosku.

XIX.
O maloljetnim poiniteljima zlodjela
Ako neko zlodjelo poini maloljetno dijete, naime do etrnaest godina, neka gospodin knez i njegov Sud prosude kako ga kazniti, imajui obzira prema njegovoj dobi.

337

LIBER SEXTUS

XX.
De hiis qui vadunt post tercium sonum campane
Inventus post tercium sonum campane sine lumine, solvat pro banno yperperum unum, nisi veniret de vinea vel iret ad succurendum navem quando est tempestas maris et venti, quod sit in providencia1 d. comitis et sue Curie. Si vero inventus portaverit lumen, sit in providencia1 d. comitis qui habebit respectum ad famam illius.

XXI.
De hiis qui vendunt Dalmisianis
Raguseus qui vendiderit navem vel aliud lignum in Dalmisio, solvat pro banno yperperos centum et perdat precium ligni.

XXII.
De hiis qui comparant a Dalmisianis
Qui scienter comparaverit lignum aliquod a Dalmisianis vel ab aliis piratis, solvet pro banno yperperos viginti quinque, et lignum illud incendatur. Additum est: quod si patronus dicti ligni apparuerit, illud lignum reddatur patrono ipsius ligni. Et eciam1 remaneat in providencia2 d. comitis et sue Curie ad incendendum dictum lignum vel tenendum illud, ut melius videbitur, si non apparuerit aliquis patronus ligni predicti.

XXIII.
De hiis qui prohiciunt1 savornam in portu
Si quis proiecerit, id est iactaverit in2 portu saornam aut ros (sic) vel brecias sive inmundicias sine mandato d. comitis, solvat pro banno yperpera duo, quod si solvere non poterit, fustigetur; et ille qui hunc manifestaverit, habeat quartam partem banni.

338

KNJIGA ESTA

XX.
O onima koji se kreu nakon treeg oglaivanja zvona
Tko se zatee bez svjetiljke iza treeg oglaivanja zvona, neka za kaznu plati jedan perper, osim ako bi se vraao iz vinograda ili bi iao pritei u pomo brodu kad je olujna jaina mora ili vjetra, a to neka bude stvar slobodne prosudbe kneza i njegova Suda. Ako pak zateeni bude nosio svjetiljku, neka bude na prosudbu gospodina kneza, koji e imati u vidu na kakvu je taj glasu.

XXI.
O onima koji prodaju Omianima
Dubrovanin koji proda brod ili drugo plovilo u Omiu, neka za kaznu plati sto perpera i neka mu se oduzme utrak od plovila.

XXII.
O onima koji od Omiana kupuju
Tko svijesno od Omiana ili ostalih gusara kupi neko plovilo, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a to plovilo neka se zapali. Dodano je da se to plovilo, ako se pojavi njegov patrun, vrati patrunu. Isto tako neka ostane za slobodnu prosudbu gospodina kneza i njegova Suda treba li to plovilo zapaliti ili da se zadri, kako se ocijeni boljim, ako se ne pojavi nijedan patrun prije reenog plovila.

XXIII.
O onima koji u luku bacaju brodski balast
Ako netko bude u luku bacao brodski balast ili rujevinu ili otpatke bez naredbe gospodina kneza, neka za kaznu plati dva perpera, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iiba, a etvrtinu od kazne neka dobije onaj koji toga prijavi.

339

LIBER SEXTUS

XXIV.
De portantibus arma per civitatem
Qui portaverit cutellum feritorium vel alia arma facta ad offendendum per civitatem1 in die, solvat pro banno yperpera duo, qui autem in nocte, solvat yperpera quinque et perdat arma2

XXV.
De foresteriis portantibus arma
Foresterius comorans in civitate Ragusii, non tamen1 habitans ibi, si2 arma fraudulenta portaverit, solvat pro banno yperperum unum; sit tamen hoc3 in providencia4 d. comitis.

XXVI.
De tabernis vendentibus post tercium sonum campane
Taberna que post tercium sonum campane inventa fuerit aperta vel in qua vendetur vinum post ipsum tercium sonum campane aliis quam capitaneo cum custodibus civitatis illius noctis, solvat pro banno yperperum unum, cuius medietas sit Comunis et alia medietas custodum1 illius noctis.

XXVII.
De victualibus que possunt haberi in burgo
Cum post construccionem1 muri burgus pro civitate2 habeatur, statuimus quod habitantes in burgo possint ibidem tenere victualia, vinum autem ibidem habere non possint, nisi habentes domos lapideas, id est de petra: illi enim possint habere vinum ad voluntatem suam.

XXVIII.
De iniuriis
Super iniuriis quas viri vel mulieres dixerint inter se vel iudicibus aut consiliariis, super comminacionibus1 et aliis maledictis, d. comiti damus arbitrium ut in providencia2 ipsius sit punire omnia supradicta, cum isto tamen

340

KNJIGA ESTA

XXIV.
O onima koji po Gradu nose oruje
Tko po Gradu bude danju nosio no za ranjavanje ili drugo napadako oruje, neka za kaznu plati dva perpera, a (ako to bude) nou, neka plati pet perpera i neka mu se oruje oduzme.

XXV.
O strancima koji nose oruje
Ako napadako oruje bude nosio stranac koji boravi u gradu Dubrovniku, ali tu nema prebivalite, neka za kaznu plati jedan perper, no neka to bude stvar slobodne prosudbe gospodina kneza.

XXVI.
O krmama koje prodaju nakon treeg oglaivanja zvona
Krma koja se nae otvorena iza treeg oglaivanja zvona ili u kojoj se nakon tog treeg oglaivanja zvona prodaje vino drugima, osim kapetanu s uvarima Grada na dunosti te noi, neka za kaznu plati jedan perper, a od toga neka polovica bude Opini, a druga polovica uvarima noi.

XXVII.
O namirnicama koje se mogu drati u predgrau
Budui da se predgrae nakon izgradnje zida smatra Gradom, odreujemo da stanovnici predgraa tamo mogu drati namirnice, ali da vino tamo ne mogu drati ako nemaju zidane, to jest kamene kue; ti, naime, mogu drati vino po svojoj volji.

XXVIII.
O uvredama
Za uvrede to ih muevi ili ene izreknu izmeu sebe ili sucima ili vijenicima, za prijetnje i ostale zle rijei, dajemo punu ovlast gospodinu knezu da u njegovoj slobodnoj prosudbi bude kanjavanje svega spomenutoga, ali uz

341

LIBER SEXTUS

temperamento3 quod, sicut minus iniuriosum est dictum factum, sic4 dicti quam facti minor sit pena.

XXIX.
De contumacibus1 super maleficiis
Vocatus ad Curiam ter per ripparium super aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio2, si3 contumaciter venire contempserit, pro4 iudicato super ipsa iniuria habeatur, et veniens postea, super hoc non audiatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii5, comitis Ragusii, curente anno Domini MCCLXXXXIII6, de mense marcii7, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi additum est quod quicumque accusatus fuerit de aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio8, habeat terminum trium dierum infra quem venire debeat ad racionem9, et elapso termino pro iudicato habeatur. Item, eodem tempore d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, curente MCCLXXXXIII10, mensis marcii, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est quod si aliquis accusatus fuerit de aliquo homicidio, et non venerit ad mandata d. comitis infra terminum constitutum, et contumax fuerit, dictus accusatus quandocunque fecerit pacem et concordium cum parentibus mortui, quod ei contumacia11 remittatur et possit venire ad racionem9 coram d. comite et sua Curia, et tunc procedatur contra eum secundum precepit ordo iuris. Et nichilominus, tempore accusationis, d. comes per sacramentum inquirere teneatur testes super dicto maleficio diligenter. Et intelligantur isti parentes, cum quibus debet fieri pax predicta, pater, mater, filii et fratres et sorores; et si predicti non fuerint, tunc intelligantur alii propinquiores12.

XXX.
De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio
Raguseus si foresterium percusserit vel verberaverit, aut ei aliquam aliam iniuriam fecerit, de banno quod propter hoc Raguseus ipse solverit, nichil habeat foresterius, sed totum deveniat ad Comune. Idem est de viris et mulieribus percucientibus, iniuriantibus vel verberantibus se ad invicem. Hoc idem statuimus, si foresterius percusserit aut verberaverit Raguseum vel ei aliquam aliam iniuriam fecerit.

342

KNJIGA ESTA

umjerenost, tako da bude manja kazna za reeno nego za uinjeno, kao to je manja teta ono to je reeno od onoga to je uinjeno.

XXIX.
O onima koji se oglue u kaznenim djelima
Onaj tko se i na tri poziva zdura na sud zbog neke usmene ili tvorne uvrede ili nekoga zlodjela bude ustrajno ogluivao, neka se smatra osuenim za tu uvredu, pa ako poslije doe, neka se o tome ne saslua. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset tree, mjeseca oujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, dodano je da tko god bude optuen za neku usmenu ili tvornu uvredu ili zlodjelo, ima rok od tri dana u kojemu mora pristupiti sudu, a nakon to istee rok, da se smatra osuenim. Takoer u isto vrijeme gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue tisuu dvjesto devedeset tree, mjeseca oujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, dodano je: ako tko bude optuen za koje ubojstvo, pa ne pristupi u odreenom roku po nalogu pred gospodina kneza i oglui se, neka se dotinom optueniku ogluha oprosti kad god se pomiri i nagodi s rodbinom pokojnika, te da moe doi odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom i da se tada protiv njega provodi postupak kako je propisano procesnim pravom. I da je gospodin knez svejedno obvezan u vrijeme optube svjedoke pod prisegom pomnjivo ispitati o spomenutom zlodjelu. A da se pod tom rodbinom podrazumijevaju otac, majka, sinovi te braa i sestre, a ako ne bude prije spomenutih, tada se podrazumijevaju ostali blii po srodstvu.

XXX.
O Dubrovaninu koji ozlijedi stranca
Ako Dubrovanin udari ili istue stranca ili ga kako drugaije ozlijedi, neka od kazne koju za to Dubrovanin bude platio nita ne ide strancu, nego neka sve pripadne Opini. Isto vrijedi za meusobno udaranje, ozlijede i tunjave izmeu mueva i ena. To isto odreujemo ako stranac udari ili istue Dubrovanina, ili ga kako drugaije ozlijedi.

343

LIBER SEXTUS

XXXI.
De Raguseo vendente blavam in domo sua
Nullus Raguseus nec forensis vendat aliquam blavam in domo neque in aliquo loco nisi fundico, sine licencia1 d. comitis, sub pena yperperorum quinque; et quicunque accussaverit2, habeat medietatem, et Comune aliam medietatem.

XXXII.
De hiis qui fregerit crucem vel sigillum
Si per d. comitem et suam Curiam fuerit posita crux in vinea vel in navi aut alio ligno sive in aliqua quacunque re alicuius, vel domus aut stacio1 sigilata2 occassione3 dandi aptagi4, et ille in cuius re crux est posita, vel domus aut stacio sigillata, deiectaverit vel deiectari5 fecerit crucem et frangerit aut frangi fecerit sigillum per fraudem, quod si probari possit, solvat pro banno yperpera6 duodecim, que yperpera deveniant ad Comune Ragusii.

XXXIII.
De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam
Si aliquis intraverit in domum alterius et verberaverit vel percusserit patronum vel patronam ipsius domus, vel fecerit ei aliquod forcium1 vel aliquid vi, id est2 per forcium inde abstulerit, solvat pro banno yperpera viginti quatuor, videlicet duodecim pro intratica domus, et duodecim pro exitu; de quibus verberatus vel verberata habeat medietatem, si lamentacionem3 coram d. comite de hoc fecerit. Si autem lamentacionem4 non fecerit, sed d. comes ex suo officio processerit, verberatus vel verberata nichil habeat, sed tota condempnacio5 deveniat6 ad Comune. Si autem dictum maleficium fiat de nocte, et probari non possit per testes masculos, valeat super hoc testimonium mulierum a duabus supra, ita tamen, quod ille qui condempnari debeat in yperpera viginti quatuor, si per masculos probaretur, condempnetur in duodecim tantum, videlicet sex pro intrata et sex pro exitu, quando per mulieres probatur.

C
Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo sexto, indicione quarta, die vigesimo septimo mensis augusti. Nos Petrangna de Bonda rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono campanarum more solito congregati, considerantes quod per fragilitatem et

344

KNJIGA ESTA

XXXI.
O Dubrovaninu koji u svojoj kui prodaje ito
Neka nijedan Dubrovanin ni stranac, pod prijetnjom globe od pet perpera, ne prodaje bez doputenja gospodina kneza nikakvo ito u kui ni na bilo kojemu mjestu, osim u (opinskoj) itnici, a tko god to prijavi, neka dobije polovicu globe, a drugu polovicu Opina.

XXXII
O onima koji polome kri ili peat
Ako gospodin knez i njegov Sud postave kri u vinogradu, ili na brodu, ili na drugom plovilu, ili na bilo kojoj stvari, ili bude zapeaena kua ili duan radi davanja zaloga (aptagi) pa onaj na ijoj je stvari postavljen kri ili mu bude zapeaena kua ili duan, prijevarno baci ili dade baciti kri, ili slomi ili dade slomiti peat, a to se bude moglo dokazati, neka za kaznu plati dvanaest perpera, koji imaju pripasti Opini dubrovakoj.

XXXIII.
O onima koji uu u kue drugih pa ih napadnu
Ako tko ue u tuu kuu pa istue ili udari domaina, ili domaicu, ili poini neko nasilje ili odatle neto nasilno odnese, neka za kaznu plati dvadeset i etiri perpera, to jest dvanaest za upad u kuu i dvanaest za izlazak; neka od toga udareni, ili udarena, dobije polovicu ako za to pred gospodinom knezom podnese tubu. Ako pak ne podnese tubu, nego gospodin knez pokrene postupak po slubenoj dunosti, neka udareni, ili udarena, ne dobije nita, nego neka itava kazna pripadne Opini. Ako se pak reeno zlodjelo dogodi nou i ne bude se moglo dokazati s pomou mukih svjedoka, neka o tome vrijedi svjedoanstvo dviju ili vie ena s tim da e se onaj koji se ima osuditi na dvadeset i etiri perpera da se dokazalo putem mukih, osuditi samo na dvanaest, to jest est za upad a est za izlazak, kad se dokazuje iskazom enskih svjedoka.

C
Godine Gospodnje tisuu tristo ezdeset este, etvrte indikcije, dvadeset sedmog dana mjeseca kolovoza. Mi, Petranja Bundi, knez dubrovaki, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka sabranoga, po obiaju, na glas zvona, prosuujui da se zbog slabosti i zloe slukinja mogu ili bi se mogle

345

LIBER SEXTUS

maliciam servitialium multa enormia pericula accidere possunt vel possent, ponendo homines in domum patronorum vel patronarum, statuimus et ordinamus: quod si qua servitialis a modo in antea ponet aliquem hominem in domum patroni vel patrone sine licentia patroni vel patrone, quod dicte servitiali nasus amputetur de vultu. Et si quis homo capietur in domo alicuius patroni vel patrone qui intraverit domum sine licentia patroni vel patrone, ad servitialem aliquam, stare debeat menses sex in carceribus inferioribus; qui si aufugerit de carceribus antequam compleverit menses sex, si postea capietur vel de sua voluntate reverteretur ad carceres, quod tunc solummodo terminus dictus currere incipiat. Et si non posset capi in domo vel non posset sibi probari, tunc sit in discretione d. rectoris qui esse debeat cum omnibus iudicibus ad puniendum illum vel illos qui fuerint accusati intrasse domum alicuius patroni vel patrone ad servicialem aliquam; qui d. rector debeat se adherere voluntati maioris partis omnium iudicum, et ipsam executioni mandare in puniendo illum vel illos qui intravissent domum ad aliquam servicialem, et non fuissent capti vel eis probari non posset.

XXXIV.
De maleficiis de nocte
Qui extra domum in Platea vel in Campo de nocte percusserit vel verberaverit aliquem, et per testes masculos probari non possit, valeat in hoc testimonium mulierum a1 duobus2 supra. Ita tamen, quod qui condempnari debet, non possit condempnari pro testimonio mulierum, nisi medietatem de eo quod condempnaretur si probatum esset per testes masculos. Et intelligatur nox in isto casu: pulsato tintinabolo tercio usque ad diem.

XXXV.
De vino de foris non portando
Prohibemus quod nullus Raguseus portet vinum de foris in Ragusio1 causa vendendi vel donandi illud aut portandi2 ad domum suam, ultra illud quod ordinatum est per d. comitem et Comune Ragusii in capitulari de vino; et qui contra hoc fecerit, solvat yperperos XXV pro banno, et totum vinum superfluum stampanetur; si autem fuerit foresterius qui contra hoc fecerit, perdat vinum ipsum. Eo salvo, quod fratres predicatores et minores possint recipere vinum pro elemosina3 ab omni persona que venit in Ragusio, non emendo illud. Et possunt eciam4 adducere vinum de foris undecumque voluerint pro eorum sustentacione5. Et quicumque accusaverit contrafacientem, habeat medietatem supradictorum yperperorum de pena si per eius accusam veritas poterit reperiri.

346

KNJIGA ESTA

dogoditi mnoge krupne pogibli kad putaju ljude u kuu domaina, ili domaice, odreujemo i nalaemo: ako koja slukinja odsad ubudue pusti nekog mukarca u kuu domaina, ili domaice, neka se toj slukinji odsijee nos s lica. A ako u kui kojega domaina, ili domaice, bude uhvaen neki mukarac koji bi bez dozvole domaina uao k nekoj slukinji, da mora odleati est mjeseci u donjim tamnicama. Ako taj pobjegne iz tamnice prije nego odlei est mjeseci, pa ako poslije bude uhvaen ili se svojevoljno vrati u tamnice, neka tek tada pone tei reeni rok. A ako se ne bi mogao uhvatiti u kui ili mu se ne bi moglo dokazati, neka onda gospodin knez, koji mora biti sa svim sucima, prosudi glede kanjavanja onoga ili onih koji budu optueni da su uli u kuu kojega domaina, ili domaice, k nekoj slukinji. A taj gospodin knez mora se prikloniti volji veine svih sudaca i provesti je u djelo kanjavajui onoga ili one koji bi uli u kuu k nekoj slukinji, a ne bi bili uhvaeni na djelu ili im se ne bi moglo dokazati.

XXXIV.
O nonim zlodjelima
Tko izvan kue, na Placi ili na Poljani, nekoga udari ili istue nou, a to se ne bi moglo dokazati svjedoenjem mukih svjedoka, neka o tome vrijedi iskaz dviju ili vie ena. Ali tako da onaj koji mora biti osuen ne moe po svjedoenju ena biti osuen vie nego na polovicu onoga na to bi bio osuen da su bili muki svjedoci. A neka se u ovom sluaju pod nou podrazumijeva (vrijeme) od oglaenja treeg zvona do svanua.

XXXV.
O tome da se vino ne smije izvana uvoziti
Zabranjujemo da ijedan Dubrovanin doprema vino izvana u Dubrovnik radi prodaje ili darivanja ili donoenja u svoju kuu povrh onoga to su odredili gospodin knez i Opina dubrovaka u pravilniku o vinu; tko bude inio protivno tome, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a vino to pretjee, neka se sve prolije. Ako pak prekritelj bude stranac, neka mu se vino oduzme, uz iznimku da braa Propovjednici i Mala braa mogu primiti vino za milostinju od svake osobe koja doe u Dubrovnik, ne kupujui ga. A za svoje uzdravanje mogu isto tako dovesti vino izvana odakle god budu htjeli. A tko god prijavi prekritelja, neka dobije polovicu prije reenih perpera od kazne ako se po njegovoj prijavi bude mogla utvrditi istina.

347

LIBER SEXTUS

Anno domini MCCCXX, indicione tercia, die XIIII6 februarii, tempore d. Ugolini Iustiniani7, comitis Ragusii8, per ipsum d. comitem cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono9 campane more solito congregato, statutum fuit et hordinatum10, quod de cetero nullus foresterius11 cuiuscumque condicionis12 existat, portet vinum de foris in Ragusium causa vendendi vel donandi aut portandi domui sue habitacionis, sub pena XXV perperorum13, et totum vinum stampetur, et accusator habeat medietatem banni, si per eius accusam poterit reperiri.

XXXVI.
De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum
Raguseus qui adduxerit vinum de foris et fecerit portum ad vendendum illud a portu Budue usque ad capud Comari1, perdat vinum illud et solvat pro banno yperpera2 duo; vinum autem de Ragusio extractum quilibet possit in omni loco vendere sine dampno et pena.

XXXVII.
De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii
Si aliquod lignum Raguseorum1 vel foresteriorum venerit ad portum Ragusii cum carico vini, iusticiarii ordinati super facto vini, vel d. comes si ipsi non fuerint, iurari faciet patronum illius vini vel nauclerium et quatuor de marinariis, si patronus non esset, quod in Ragusio vel districtu eius non vendent, nec donabunt, nec discaricabunt2, nec vendi, nec discaricari3 facient aliquid de ipso vino sine licencia4 d. comitis et sui Consilii. Et donec lignum illud steterit in portu Ragusii, d. comes dabit duos homines pro Comuni, qui vinum ipsum custodiant, ad expensas patroni vel illorum qui sunt in ligno, si patronus non esset.

XXXVIII.
De hiis qui tenent vinum in burgo
Quicumque in burgo tenuerit vel vendiderit vinum, exceptis illis qui habent domos lapideas, id est de petra, solvet yperpera duo pro banno, et vinum ipsum stampanetur, cuius banni medietatem habeat accusator.

348

KNJIGA ESTA

Godine Gospodnje tisuu tristo dvadesete, tree indikcije, etrnaestoga veljae, u vrijeme Ugolina Giustinianija, kneza dubrovakoga, po istome gospodinu knezu, voljom njegova Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka sabranoga, po obiaju, na znak zvona, bilo je odlueno i nareeno da ubudue nijedan stranac, bilo kojeg poloaja, ne donosi u Dubrovnik vino izvana radi prodaje ili darivanja ili donoenja u kuu gdje boravi, pod prijetnjom globe od 25 perpera, i da se sve vino prolije, a da prijavitelj dobije polovicu od kazne ako bi se po njegovoj prijavi mogla utvrditi istina.

XXXVI.
O onima koji dovoze vino izvana za prodaju
Dubrovaninu koji doveze vino izvana i pristane u luku da ga proda, od luke Budve do rta Komari, neka se to vino oduzme i neka za kaznu plati dva perpera; vino pak izvezeno iz Dubrovnika svatko smije prodati na svakome mjestu, bez tete i kazne.

XXXVII.
O onima koji s vinom dolaze u dubrovaku luku
Ako neko plovilo Dubrovana ili stranaca doe u dubrovaku luku s teretom vina, justicijari odreeni za pitanja vina ili gospodin knez, ako njih ne bude, zatrait e da vlasnik toga vina ili nokjer i etvorica mornara, ako ne bude vlasnika, prisegnu da nita od toga vina ne e bez doputenja gospodina kneza i njegova Vijea u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti prodati ni darovati ni iskrcati, niti e dati prodati ili iskrcati. A dok to plovilo bude stalo u dubrovakoj luci, gospodin e knez dati uime Opine dva ovjeka da to vino uvaju na troak patruna ili onih koji su na plovilu ako ne bude patruna.

XXXVIII.
O onima koji dre vino u predgrau
Tko god bude u predgrau drao ili prodavao vino, izuzev onih koji imaju zidane kue, to jest od kamena, neka za kaznu plati dva perpera i neka se to vino prolije, a neka prijavitelj dobije polovicu te globe.

349

LIBER SEXTUS

XXXIX.
De acceto (sic)
Accetum (sic) in Ragusio (sic) Raguseus vel foresterius causa vendendi portare non possit. Pro utilitate autem domus sue Raguseus usque ad medium quingum portare possit ad voluntatem1 suam. Et Raguseus qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera duo, et accetum2 superfluum stampanetur, et medietas banni sit accusatoris; si autem fuerit foresterius, perdat accetum ipsum.

XL.
De mola
Molam ad vendendum facere nemo possit, et qui fecerit solvat pro banno yperpera duo, et tota illa mola1 stampanetur; et qui accusaverit, habeat medietatem banni. Ad bibendum autem in domo sua quilibet possit facere molam.

XLI.
De vino insularum
Damus licenciam1 insulis Iupane, Dalafote et Calamote, ut vinum quod nascitur in qualibet istarum insularum possit in eadem insula vendi ad tabernam; de una autem insula ad aliam, vinum illud ad vendendum portari non possit. Ille tamen, qui habet vineas in aliqua predictarum insularum, possit ibidem de vino in ea natum (sic) ad suam voluntatem dimittere, et si voluerit, vendere ab tabernam. Sed si aliquis voluerit extrahere vinum de civitate Ragusii, et portare ipsum ad aliquam ipsarum insularum causa vendendi ipsum in taberna, faciat hoc cum licencia2 d. comitis, dicendo ei quantitatem ipsius vini. Qui autem contra hoc fecerit, solvat yperpera duo pro banno, et vinum adductum de foris stampanetur.

XLII.
De percussionibus servorum
Si servus vel ancilla alicuius percusserit aliquem francum seu mulierem liberam, de quocumque1 seu cum qualibet re cum qua potest percuti, et percussus seu percussa de hoc fecerit lamentacionem, et probet se a servo vel ancilla percussum, possit d. comes condempnare illum servum vel ancillam in

350

KNJIGA ESTA

XXXIX.
O octu
Ocat u Dubrovnik ne smije radi prodaje dopremati ni Dubrovanin ni stranac. Meutim, za potrebe svoje kue Dubrovanin moe slobodno donijeti do pola vjedra. A Dubrovanin koji ovo prekri, neka za kaznu plati dva perpera i neka se viak prolije, a polovica od kazne neka se dade prijavitelju. Ako pak (prekritelj) bude stranac, neka mu se taj ocat oduzme.

XL.
O medovini
Nitko ne smije praviti medovinu za prodaju, a tko bude pravio, neka za kaznu plati dva perpera i neka se sva medovina prolije; tko prijavi, neka dobije polovicu od kazne. Za pie pak u svojoj kui neka svatko slobodno pravi medovinu.

XLI.
O otonom vinu
Dajemo doputenje otocima ipanu, Lopudu i Koloepu da se vino to rodi na bilo kojem od tih otoka, moe prodavati u krmi na istom otoku; ne smije se pak nositi na prodaju s jednog otoka na drugi. Meutim, onaj tko ima vinograde na nekom od tih otoka, slobodno smije ostaviti vina to ondje rodi i prodavati u krmi bude li htio. Ali ako tko bude htio izvesti vino iz grada Dubrovnika i odnijeti ga na neki od tih otoka radi prodaje u krmi, neka to uini s doputenjem gospodina kneza, iskazujui mu koliinu toga vina. Tko pak to prekri, neka za kaznu plati dva perpera i neka mu se prolije vino dovezeno izvana.

XLII.
O udarcima koje nanesu robovi (servi)
Ako neiji rob ili robinja udare kojeg slobodnjaka ili slobodnu enu bilo kojim povodom i bilo kojom stvari kojom se moe udariti, a udareni ili udarena za to podnese tubu i dokae da je udaren od roba ili robinje, gospodin knez moe toga roba ili robinju osuditi na kaznu polovice prodajne cijene, naime na tri

351

LIBER SEXTUS

banno dimidie vendicionis2, videlicet in yperperis tribus3, que yperpera, si patronus vel patrona pro ipso servo vel ancilla solvere noluerit, servus ipse vel ancilla per totam civitatem fustigabitur4, et postea reddibit ad domum patroni vel patrone in servitute sicut fuerat ante. Si vero percussus vel percussa a servo vel ancilla ex ipsa percussione moriatur, d. comes secundum iusticiam condempnet ipsum servum vel ancillam ad mortem. Volumus quod, antequam de eo vel ea fiat iusticia, Comune Ragusii solvat patrono vel patrone ipsius yperpera duodecim, qui servus et ancilla ad aliam penam quam ad mortem condempnari non possit. Et totum mobile quod habuerit sive in domo patroni sive alibi, sit patroni vel patrone ipsius, et d. comes et Curia non possit super ipsis rebus pignorare vel molestare patronos.

XLIII.
De hiis qui verberant servos alienos
Si quis servum vel ancillam alterius verberaverit vel percusserit, et patronus ipsius servi vel ancille lamentacionem de hoc fecerit, solvat pro banno yperpera tria. Si vero patronus vel patrona ipsius lamentacionem1 non fecerit, nichil solvat.

XLIV.
De servis fugitivis
Si servus vel ancilla alicuius fugerit vel se absconderit, possit patronus vel patrona ipsius querere vel queri facere illum vel illam ad voluntatem suam; et si invenerit, portare et facere1 portari, capere et facere capi, verberare et facere verberari, et facere de eo vel de ea quicquid sibi placuerit. Et d. comes propter hoc aliquod bannum vel penam ei inponere non potest. Que omnia facere potest sive cum licencia2 d. comitis sive sine licencia2, sicut sibi placuerit.

XLV.
De servis et ancillis liberticiis
Servus vel ancilla liberticii1 liberati, videlicet a servitute dominorum, et filii ipsorum angariam facere non teneantur. Et si ipsi2 servi liberticii se vel filios suos regere vel manutenere non possint, et voluerint se vendere vel in pignus dare, vel sine precio se dare in servitutem, patronus vel patrona qui ipsos vel ipsum liberavit, et filii et filie eius, et primi nepotes ipsius, reducant illum vel illos in servitutem pro illo precio quod de se poterit se habere, vel sine precio, si sine

352

KNJIGA ESTA

perpera, a za te perpere, ako gospodar ili gospodarica ne budu htjeli platiti u ime tog roba ili robinje, rob e ili robinja biti ibani po itavom gradu, a poslije e se vratiti gospodarevoj, ili gospodariinoj, kui u ropstvo kako i prije bijae. Ako pak od roba ili robinje udareni od tog udarca umre, neka gospodin knez toga roba ili robinju po pravdi osudi na smrt. Prije negoli se nad njim ili nad njom izvri pravda, hoemo da Opina dubrovaka gospodaru, ili gospodarici, plati dvanaest perpera, a taj se rob ili robinja ne smije osuditi na drugu kaznu nego na smrt. A sva pokretnina koju budu imali, bilo u kui gospodara, bilo drugdje, neka pripadne gospodaru, ili gospodarici, a gospodin knez i Sud ne mogu te stvari plijeniti ni zbog njih uznemirivati gospodare.

XLIII.
O onima koji istuku tue robove
Ako tko istue ili udari tueg roba ili robinju a gospodar toga roba ili robinje za to podnese tubu, neka za kaznu plati tri perpera. Ako pak njegov ili njezin gospodar, ili gospodarica, ne podnese tubu, neka ne plati nita.

XLIV.
O odbjeglim robovima
Ako neiji rob ili robinja pobjegne ili se sakrije, gospodar, ili gospodarica, moe njega ili nju traiti ili dati traiti po svojoj volji, pa ako nae, odvesti i dati odvesti, uhvatiti i dati uhvatiti, iibati i dati iibati te initi s njim ili s njom to im drago. A gospodin knez ne moe zbog toga nametati nikakvu globu ni kaznu. A sve to moe (gopodar ili gospodarica) initi bilo s doputenjem gospodina kneza, bilo bez doputenja, po vlastitom nahoenju.

XLV.
O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama)
Rob ili robinja osloboenici, to jest osloboeni sluenja gospodarima, a tako i njihovi sinovi, nisu obvezani na tlaku (rabotu). A ako ti osloboeni robovi ne mogu uzdravati ili prehranjivati sebe i svoju djecu, pa se budu htjeli prodati ili dati u zalog ili u slubu bez naknade, neka ih gospodar ili gospodarica to su ih oslobodili te njihovi sinovi i keri i prvi unuci, uzmu natrag u slubu po onoj cijeni kakva za njih bude mogua, ili besplatno ako se htjednu dati besplatno. A

353

LIBER SEXTUS

precio3 se voluerit vel voluerint dare. Et si iam se vendidit, patronus vel patrona possit eum vel eos redimere pro illo precio4 quo se vendidit.

XLVI.
De hiis qui expellunt servos suos de domo
Si aliquis vel aliqua servum suum vel ancillam de domo expullerit1 vel fecerit eos ire male vestitos vel male pastos, ad hoc ut servus ipse vel ancilla corigatur2 vel emendetur de aliquo vicio3 quod habet in se, patronus ipse vel patrona potest servum illum vel ancillam ad domum reducere ad voluntatem suam. Sed si aliquis homo franchus4 vel mulier francha5 servum suum ipsum vel ancillam expulsum (sic) sine licencia patroni vel patrone receperit, et de servo ipso vel ancilla aliquod dampnum contigerit, vel moreretur, vel fugeret, servum ipsum vel ancillam6 patrono vel patrone tenebitur emendare et dare pro persona ipsius yperpera duodecim, secundum antiquam consuetudinem; et omnes dies quibus eum tenuit, videlicet pro quolibet mense yperperum unum. Si autem servum ipsum vel ancillam7 cum voluntate patroni receperit, tunc propter predictas causas nullum senciat dampnum vel penam.

XLVII.
De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis
Servus liberticius domino qui eum liberavit, uxori eius, heredibus ipsius, filiis et filiabus ipsius, primis nepotibus et neptibus infrascripta servicia1 facere teneantur: videlicet tempore vindemiarum vogare barcham de Gravosio in Ragusio (sic) sine precio, si propter tempestatem temporis barca2 steterit ibi. Et si homines Ragusii iverint cum armis in Vergatum vel ad alium locum ad honorem et utilitatem civitatis per terram, liberticius ipse teneatur portare arma post unumquemque predictorum. Et si aliquis de predictis iverit ad aliquod placitum in aliquem locum Dalmacie3, liberticius ipse teneatur ire cum eo et vogare barcham, et facere4 sibi omnia servicia sine precio5, dummodo ille det sibi comedere et bibere donec erit in dictis serviciis. Si aliquis eciam6 de7 predictis captus fuerit vel detentus in carcere in aliqua parte, et filius eius qui captus est vel dominus liberticii voluerit ipsum mittere ad videndum et sciendum locum ubi ille captus est aut detemptus8, vel quid9 de eo factum sit, teneatur liberticius ipse ire ad expensas illius domini sui ad locum ubicunque sit captus; possit tamen alium loco sui mittere ad ex