Branko opi:

JEEVA KUICA

Po umi, irom, bez staze, puta, Jeurka Jei povazdan luta. Lovom se bavi, esto ga vide, s trista kopalja na juri ide.

I vuk, i medo, pa ak i ovca, poznaju jea, slavnog lovca. Jastreb ga tuje, vuk mu se sklanja, zmija ga arka po svu no sanja. Pred njim, dan hoda, iri se strava, njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO
Jednoga dana, vidjeli nismo, Jei je, kau, dobio pismo. Medeno pismo, priao meca, stiglo u torbi potara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Jea Na kraju gaja"

U pismu pie: Jeurka, brate, sanjam te esto i mislim na te. Evo ti piem iz kamenjara guskinim perom. Divno li ara! Doi na ruak u moju logu, pouri samo, ne ali nogu.

Sa punim loncem i masnim brkom ekat u na te, pouri trkom. Njeno te grli medena lica i pozdrave alje lisica Mica.

Je se veseli: Na gozbu, veli, tu ale nema, hajd da se sprema. Jeurka Jei lukavo kilji, pregleda bodlje i svaku ilji. Ako bi usput dolo do boja, nek bude spremna obrana moja.

KOD LIJINE KUE Sunani krug se u zenit dig'o kad je Jeurka do lije stig'o. Pred kuom-logom, kamenog zida, Jeurka Jei svoj eir skida, klanja se, smjeka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: Dobar dan, lijo, vrlino ista, klanjam se tebi, sa bodlja trista.

Nek perje pjetla krasi tvoj dom, koko nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. ivjela vjeno u miru, srei, nikada lave ne ula psei. I jo ti ovo na kraju velim: ja sam za ruak trbuhom cijelim!

Otpoe ruak aroban, bajni. I je i lija od masti sjajni. Jelo za jelom samo se nie, Jeurka esto zdravicu die:

u zdravlje lije i njene kue, za pogibiju loveva ue. Nie se ruak etverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

Evo i noi, nad umom cijelom nadvi se suton sa modrim velom. Promakne samo leptiri koji i vjetar nonik listove broji. Utihnu uma, nestade graje, maaka divljih oi se sjaje.

Skitnica svitac svjetiljku pali, arobnim sjajem putanju zali. A sova huknu svoj ratni zov: Dr'te se, ptice, poinje lov!

RASTANAK

Jei se die, njukicu brie. Ja moram kui, dosta je vie. Dobro je bilo, na stranu ala, lisice draga, e, ba ti hvala. Moja je kua vrsta k'o grad, prenoi u njoj. Kuda e sad? Tako ga lija za konak sladi,

a je se brani, ta da se radi: Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je drai moj skromni dom! Ostani, kume, lija sve gue, moli ga, zove, za ruku vue. Al' je, tvrdoglav, osta pri svom. Drai je meni moj skromni dom!

POTJERA

utei umom je mjeri put, kroz granje Mjesec svijetli mu ut. Ide je, guna, dok zvijezde sjaju: Kuico moja, najljepi raju! Ostade lija, misli se: Vraga, to mu je kua toliko draga?

Kad Jei tako udi za njom, bit' e to, bogme, bogati dom. Jo ima, moda, od perja pod, peene eve krase mu svod. Ta kua, vjeruj, obiljem sja. Poi u, kradom, da vidim ja.

VUK

Pouri lija, neujna sjena, paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom, na stazi, stvori se vuk. Grrrr, kuda uri, kai-der lovcu; moda si, negdje, pronala ovcu?

Idem da doznam, lija sve duva zato je kuu toliko uva. Eh, kua, trice! Veli vuk zao. Ta ja bi svoju za janje dao! Poi u s tobom, jer volim alu, hou da vidim jea budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k'o strijela, srete ih medo, prijatelj pela. Sumnjiva urba, medo ih gleda, moda ste nali jezero meda? Ne, nego matu golica moju, zato je voli kuicu svoju.

Kuica, glupost! Moje mi njuke, svoju bih dao za gnjile kruke. Za sati meda dat' u je svakom! Govori medo, na jelu lakom. Poi u s vama, jer volim alu, hou da vidim jea budalu!!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k'o divlja rijeka, odjednom evo kaljuga neka. Divlja se svinja u njoj banja, pospano kilji i jelo sanja. Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?! Poskoi svinja uz mnogo graje, a vuk joj nato odgovor daje:

Traimo razlog, blatnjava zvijezdo, zato je voli roeno gnijezdo! Roeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola ruka ja bih ga dala! Poi u s vama, jer volim alu, hou da vidim jea budalu!

PRED JEEVOM KUICOM

Svi jure slono ka cilju svom, kuda god prou prasak i lom! Pristigli jea, glede:

on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od lia suha.

Tu Jei ue, pliva u srei, uti i pipa gdje li e lei. Namjesti krevet, od pedlja dui, zijevnu, pa lee i noge prui. Sav blaen, sretan, nie bez broja:

Kuico draga, Slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek u vjeran ostati tebi, nizato ja te mijenjao ne bi'! U tebi ivim bez brige, straha i branit u te do zadnjeg daha!

TRI GALAMDIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja grmnue gromko prava oluja: Budalo jeu, bodljivi soju, zar tako cijeni straaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov ti truo, prostirka slaba.

tenara to je, tijesna, i gluha, sigurno u njoj ima i buha! Kuicu takvu, hvalio mali, za ruak dobar svakom bi dali! Rekoe tako njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani uti.

JEEV ODGOVOR

Die se Jei, oi mu sjaje, gostima udnim odgovor daje: Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno ivim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag za ruak daju svoj rodni prag!

Zbog toga samo, lude vas troje, estite kue nemate svoje. ivite, ujem, od skitnje, pljake i svrit ete naopake! To slua lija, pa sudi zdravo: Sad vidim i ja, je ima pravo!

To ree, klisnu jednom uviku, a ono troje digoe viku: Je nema pravo, nastranu ala; a i ti, lijo, ba si budala! ta dalje bjee, kakav je kraj? Priat u i to, potanko, znaj.

Krvnika vuka, jadna mu majka, umlati brzo seljaka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pele. I divlja svinja pade k'o kruka, smae je zimus lovaka puka.

Po umi, danas, bez staze, puta Jeurka Jei lovi i luta. Vjetak i majstor u poslu svom, radi i uva roeni dom.

Dinka Jurii