Institut za jezik u Sarajevu Posebna izdanja 14

Urednik: prof. dr. Ibrahim edi

INSTITUT ZA JEZIK SARAJEVO

Redakcija: prof. dr. Josip Baoti prof. dr. Ibrahim edi prof. dr. Svein Mennesland prof. dr. Alija Piri prof. dr. Hanka Vajzovi prof. dr. Naila Valjevac

Autori i obraivai: prof. dr. Ibrahim edi ass. Hadem Hajdarevi ass. Safet Kadi mr. Aida Kro prof. dr. Naila Valjevac

RJENIK BOSANSKOG JEZIKA

C I P - K at a lo g iz a c ij a u p u b li k ac ij i N a c i o n a l n a i un iv e r z it e ts k a b ib l io te k a Bosne i Hercegovine. Sarajevo 8 1 1 . 1 6 3 . 4 * 3 ' 374.81

RJENIK bosanskog jezika / [autori i o b r a iv a i I b r ah i m e d i ... [et al.]. - S a r a j e v o : Institut

za j e z ik , 2 00 7. - 1313 str. ; 24 cm . - ( P o s e b n a iz d an ja / Institut za je z i k u S a r a j e v u : I4) ISBN 978-9958-620-08-9 1. ed i , I b r ah im C O B I S S . BH - ID 1 5 9 38 56 6

Sarajevo, 2007.
U m noavanje, kopiranje i svaka zloupotreba ovog rjenika kanjiva je po zakonu.

Predgovor

Standardni ili knjievni jezik je neorganski idiom - svjesno odabran sistem iz inventara to ga imaju organski idiomi (govor, dijalekat, narjeje), utemeljen na strogo sistemskim pravilima - gla sovnim, oblikim, leksikim i sintaksikim kako bi se mogla ostvariti to preciznija komunikacija. Pored tih sistemskih pravila upotreba jezikih jedinica u standardnom jeziku regulie se jo standardno-jezikom normom, koja je data u gramatici, pravopisu i rjeniku. U gramatici su skupljena razna gramatika pravila, a pravopisom je regulisan nain pisanja i utvrena pravila pretvaranja govora u tekst. Rjenik standardnog jezika daje opis rjenikog blaga jednog jezika potrebnog za komunikaciju u svim sferama ivota. Bez ovih triju knjiga upitno je postojanje jednog standardnog jezika. Ako one ne postoje, prisutne su razne nedoumice, lutanja i razliita tumaenja prirode jednog jezika, to se upravo i dogodilo sa dananjim bosanskim jezikom, za koji 1990. godine osim imena nismo imali ni gramatike, ni pravopisa, ni rjenika. U proteklih petnaestak godina ta praznina je samo donekle popunjena izlaskom gramatika i pravopisa, ali uvijek se osjeao nedostatak rjenika u kojem bi bilo predstavljeno svo bogatstvo i priroda leksike bosanskog jezika. Posebna vanost rjenika naglaava na je i u zakljucima naunog skupa Simpozij o bosanskom jeziku , Biha, 1998. Iako je jasna vanost rjenika za jedan standardni jezik, mora se znati da je izrada rjenika veoma krupan poduhvat koji podrazumijeva niz faza, u kojima su najvanije prikupljanje grae i istraivanje svakodnevne jezike prakse na osnovu ega je mogue utvrditi standardnojeziku normu odreenog standarda. Zbog toga, tek sada je, nakon obavljenih istraivanja, mogue ponuditi javnosti ovaj jednotomni rjenik koji moe pokazati specifinost i duh bosanskog jezika. Inventar rijei bosanskog ijekavskog standarda ine izvorne rijei i posuenice. Prve su nastale u historijskom razvoju jezika i kulture, a druge su preuzete rijei iz drugih jezika. Posuenice su rijei

koje su se prilagodile sistemu bosanskog jezika i unesene su na razliite naine. Preuzimanje rijei iz drugih jezika najee je rezultat nauno-tehnikih veza, osvajakih pohoda, ekonomskog, politikog i kulturnog povezivanja raznih naroda. Stoga, meu posuenicama nalazimo orijentalizme, grecizme, latinizme, anglicizme, germanizme, romanizme itd. Posebna i karakteristina osobina bosanskog jezika je mogunost izraavanja istog ili slinog sadraja razliitim jezikim sredstvima, pa korisnik jezika po svojoj navici vri izbor jezikih sredstava. U nauci o jeziku taj leksiki sloj nazivamo dvostrukostima i viestrukostima. One predstavljaju bogatstvo koje omoguava da izrazimo svaku nijansu, svaki detalj. Za ovakav leksiki sastav jednog jezika najbolje funkcionie blaga jezika norma koja tolerie ravnopravnu upotrebu rijei i oblika, ime se slijedi svakodnevna jezika praksa. Kruta jezika norma kojom se nastoje ukloniti dvostrukosti i viestrukosti samo bi tetila prirodi bosanskog jezika koji je upravo po njima prepoznatljiv. Isti efekat bi imalo normom nasilno nametanje rijei koje su korisnicima nepoznate i neobine. Stoga smo u ovom rjeniku predstavili standardnojeziku normu koja je naslonjena na sadanju jeziku praksu i koja u velikoj mjeri daje mogunost slobodnog izbora jezikih sredstava u upotrebi. U ovom rjeniku su sistemski zapisane rijei (lekseme) bosanskog jezika, njihov oblik, znaenje, gramatike i semantike osobenosti. U principu, zbog ogranienog prostora u rjeniku davane su najosnovnije i najbitnije osobine kada je u pitanju gramatika struktura, tj. navoeni su oblici koji se zbog neke svoje osobine razlikuju od ostalih oblika u paradigmi. Npr. kod pridjeva nisu navoeni oblici enskog i srednjeg roda jer je to poznato iz gramatike, ali su navedeni odreeni i neodreeni vid zbog tendencije u praksi da se sve vie mjesto odreenog vida upotrebljava oblik neodreenog vida. Takoer, potrebno je bilo navesti oblike u kojima je izvrena neka glasovna promjena, dubletne oblike itd. Upotreba akcenata u jezikoj praksi je veoma arolika, pa je i taj fenomen trebalo rijeiti na odgovarajui nain. Neke rijei izgovaraju se sa dva ili tri akcenta, tj. i tu imaju dvostrukosti i viestrukosti. Zbog opredjeljenja za ve spomenutu normu, biljeeni su i naporedni akcenti ukoliko su sasvim uobiajeni. Pored toga, u praksi kod posuenica se javljaju silazni akcenti i na unutranjim slogovima. Iako su ti akcenti ovjereni u praksi, u ovom rjeniku nisu biljeeni i

postupljeno je prema do sada u nauci prihvaenim pravilima biljeenja akcenata. Potrebno je jo rei da je ovim rjenikom u velikoj mjeri preslikana naa jezika stvarnost koju smo nastojali predstaviti na to jednostavniji nain i osvijetliti pravu prirodu bosanskog jezika i ukloniti sva lutanja i nedoumice o tome ta je bosanski jeziki standard koji ne treba zamjenjivati sa neim drugim. Naravno, ovaj rjenik e prihvatiti oni korisnici koji bosanski jezik prihvataju kao svoj. Meutim, zbog politike mnogi u Bosni i Hercegovini smatraju da je njihov neki drugi jezik iako se u meusobnoj komunikaciji svi sasvim dobro sporazumijevaju. Ovaj rjenik je rezultat rada jezikih strunjaka zaposlenih u Institutu za jezik u Sarajevu. Prema uputstvima za obradu grae rukovodioca projekta prof. dr. Ibrahima edia, pripremu grae i obradu pojedinih slova u prvoj verziji uradili su: prof. dr. Ibrahim edi (A, B, C, , , D, D, , E, F, L, LJ, N, , U, T), Hadem Hajdarevi (G, H, I, J, K), Safet Kadi (M, NJ, R, S, V), mr. Aida Kro (O, ) i prof. dr. Naila Valjevac (P, Z), a konanu obradu izvrili su: prof. dr. Ibrahim edi i prof. dr. Naila Valjevac. Sarajevo, juli 2007.

A
A a fonema, glas, vokal; poetno slovo abecede i azbuke; veznik, aba im. . r. (ar.) - grubo sukno od vune; odjea od abe, gunj, ogrta; pejor. staro, poderano, runo odijelo, dronjci, abadija im. m. r. (ar.- tur.) g. mn. aba dija - zanatlija koji kroji odjeu od abe. abdest im. m. r. (perz.) - umivanje lica, pranje ruku i nogu, ispiranje usta i nosa, potiranje mokrom rukom po uima, vra tu i tjemenu glave prije molitve - nama za. abdiririlnje gl. im. s. r. od abdicirati, abdicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. abdiciram - odrei se vladavine i sii sa prijestolja; uope: odricati se od nee ga. abdomen im. m.r. (lat.) - stomak, trbuh, trbuna upljina, abeceda im. . r. - skup slova ili grafema u latinikom pismu; naziv nastao prema redoslijedu slova: a, b, c, d. abecedni prid., odr. v. - koji je poredan po abecednom redu, npr. rijei u rjeniku, abnormalan prid. (lat.), odr. v. abnor m alni - koji je izvan normi ponaanja; nenormalan; neuraunljiv, abolicija im. . r. (lat.) - pomilovanje osuenog, oslobaanje, amnestija, abonent im. m. r. (fr.) g. pi. mn. abo nenata - onaj koji je unaprijed uplatio novac za ishranu u menzi, za posjetu pozorinim predstavama i sl.; pretplat nik. abrazija im. . r. (lat.), g. mn. abrazija odronjavanje morske obale pod utica jem morskih talasa; med. razaranje po vrinskog sloja koe, kosti; uope ostrugano mjesto, ogrebotina, aik prid. i pril. (tur.) - otvoren, jasan, svijetao; nezastrt, nepokriven; otvore no, jasno. akosum! akosum! uzvik (ar.-tur.) ivio! bravo! svaka ast! ada im. . r. (tur.), g. mn. ada - rijeno ostrvo, otok usred rijeke, adaptacija im. . r. (lat.) - prilagoavanje, navikavanje; prepravljanje i mijenjanje ega (npr. adaptacija stana). adaptirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. adaptiram se - prilagoditi se, na viknuti se. adekvatan prid. (lat.), odr. v. adekvatni, odgovarajui, podudaran, ade im. m. r. (tur.), g. jd. adea/adea imenjak. adet im. m.r. (tur.) - obiaj, navika, administracija im. m. r. (lat.) - organi dravne vlasti; vlade, ministarstva, ko misije, referenti, inovnici; neproizvo dni dio kakvog preduzea, direktori, se kretari, raunovoe itd. admiral im. m. r. (tur.), g. jd. admirala oficir sa najviim inom u ratnoj mo rnarici; vrsta leptira, adolescencija im. . r. (lat.) - vrijeme u ovjekovom ivotu koje dolazi iza pu berteta, mladost, adolescent im. m. r. (lat.) - mladi ili djevojka u adolescenciji, adrenalin im. m. r. (lat.), g. jd. adrena lina - hormon nadbubrene lijezde, di e krvni pritisak suavanjem krvnih sudova. adresa im. . r. (fr.-njem.) - naziv imena i mjesta gdje neko stanuje ili radi. adresant im. m. r. (fr.-njem.) g. mn. adresanata - poiljalac pisma, poruke, paketa. adresar im. m. r. (fr.), g. jd. adresara popis adresa; knjiga, sveska ili notes u kojem su zabiljeene adrese, adresat im. m. r. (fr.), g. jd. adresata primalac pisma, poruke, paketa i sl.

adut adut im. m. r. (fr.), g. jd. aduta - argu ment; najjaa boja u kartanju, advent im. m. r. (lat.), g. mn. ddvendta povratak Isusa na zemlju; etiri poslje dnje sedmice pred Boi. adventist(a) im. m. r. (lat.) - pripadnik kranske adventistike crkve, advent'istica/adventiskinja im. . r. (lat.) - pripadnica adventistike crkve, adventizam im. m. r. (lat.), g. jd. adventizma - religijsko uenje koje nain ivo ta vee za advent, advokat im. m. r. (lat.), g. jd. advokata onajkoji na sudu brani optuenog, za stupnik u sudskoj raspravi, odvjetnik; iron. zastupnik jedne strane u kakvoj jalovoj prepirci, advokatura im. . r. (lat.), g. mn. advo katura - advokatski posao, odvjetni tvo; sluba, djelatnost, ado im. m. r. (tur.), g. jd. ddze/ddia, hip. - amida, striko; starac, dedo. aerodrom/aerodrom im. m. r. (gr.) pista za slijetanje i uzlijetanje aviona (zrakoplova) sa kontrolnim tornjem i instrumentima za navoenje, zrana (vazduna) luka. afek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. dfekdtd osjeanja srdbe i bijesa koje je teko razumom kontrolisati, praeno napetou miia, promjenama krvnog priti ska. afektirati gl. (lat.), svr. i nesvr., prez. afektirdm - pretvarati se, prenemagati se, ponaati se neprirodno. afera im. . r. (fr.) - neki skandalozan dogaaj, zbivanje koje zbog svoje negativnosti odjekne u javnosti, afet im. m. r. (ar.) - nesrea. afinitet im. m. r. (lat.), g. jd. afiniteta nadarenost za neki posao, sposobnost u obavljanju posla; sila spajanja; srod nost, slinost, veza. afirmacija im. . r. (lat.) - zbog svoje sposobnosti postati priznat u javnosti, biti uvaavan kao specijalist, umjetnik, politiar itd.; tvrdnja, tvrenje, potvrda, jasnost suda; gl. afirmisati/afirmirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. afirmiram! afi rmietn (se) - stei afirmaciju, aforizam im. m. r. (gr.), g. jd. aforizma . g. mn. aforizdmch jednostavna, saeta i

2 duhovita misao o ivotu i svijetu; krat ka duhovita reenica puna smisla, afrodizijak im. m. r. (gr.), n. mn. afro dizijaci - sredstvo za pojaavanje se ksualne elje i moi. aga im. m. r. (tur.), g. jd. age, n. mn. age, g. mn. aga - plemi za vrijeme Turskog Carstva, zapovjednik turske plaene vo jske, vlasnik obradive zemlje, bogat i moan ovjek, agava/agava im. . r. (gr.) - vrsta biljke debelih mesnatih listova, agda im. . r. (ar.), g. mn. dgdVdgdd ukuhani eer koji slui kao preliv za kolae. agencija/agencija im. . r. (lat.) - pred stavnitvo, ustanova, preduzee sa po sebnim usmjerenjem u poslu, agencije pijunske, turistike, novinske itd. agenda im. m. r. (lat.) - biljenica, notes; podsjetnik sa biljekama; program rada, dnevni red. agent im. m. r. (lat.), g. mn. agenata saradnik organizacije koja za dravu ili nekog drugog prikuplja strogo povjer ljive i teko dostupne informacije; poli cajac; osoba koja se bavi pijunaom, pijun. agentura im. . r. (lat.), g. mn. agentura neka ispostava ili organizacija iji veo ma dobro plaeni agenti za dravu, voj sku, policiju, industrijske koncerne, na une ustanove i sl. prikupljaju strogo povjerljive i teko dostupne informaci je. agilan prid. (lat.), odr. vid. agilni - vrije dan, brz, spreman, okretan, spretan, agilnost im. . r. (lat.), instr. jd. agilnou/ agilnosti - okretnost, spretnost, ustrina u poslu. aginica/aginica im. . r., - agina ena. agitacija im. . r. (lat.), g. mn. agitacija aktivnost na okupljanju ljudi oko odre enih, najee politikih ideja; naini djelovanja na iroke narodne mase kako bi bile podrane odreene ideje i pro grami. aglomeracija im. . r. (lat.) - skupljanje, nagomilavanje sitnih ruda ili raznih ma terija na gomilu, aglomerat im. m. r. (lat.), g. jd. aglomerdita - cjelina dobijena aglomeraci jom. agonija/agonija im. . r. (gr.) - stanje pred smrt, izdisanje; prenes. odumiranje ega, gaenje, nestajanje, agovanje/agovanje gl. im. s. r. - nain kako ive age, ivljenje na visokoj nozi. agovati/agovati gl. nesvr. (tur.), prez. agujem - ivjeti kao aga, na visokoj no zi. agrar im. m. r. (lat.), g. jd. agrara - poljo privreda, zemljini posjed, agrarni prid. - zemljini, koji se odnosi na agrar, npr. agrarna reforma. agregat im. m. r. (lat.), g. jd. agregata skup istovrsnih estica; postrojenja za razliitu namjenu, npr. agregat za pro izvodnju elektrine energije; skup raz nih postrojenja koji funkcioniu kao cjelina. agreman im. m. r. (fr.), g. jd. agremana sporazum, ugovor; pristanak, odobrenje kod imenovanja novog diplomatskog predstavnika, agresija im. . r. (lat.) - napad jedne ili vie drava na druge drave radi uzi manja teritorije i nasilnog uvoenja svog politikog sistema; uope: napad, grub i silovit nasrtaj na neiji integritet, agresivan prid. (lat.), odred. v. agresivni nasrtljiv, nasilan, napadaki, agresor im. m. r. (lat.) - napada, zavoje va, onaj koji provodi agresiju, agrikultura im. . r. (lat.) - zemljoradnja, poljoprivreda, agronom im. m. r. (lat.-gr.) - strunjak za poljoprivredu, agronomija im. . r. (lat.-gr.) - ukupna znanja o obraivanju zemlje, nauka o poljoprivredi, agrumi im. m. r. mn. (tal.) - zajedniko ime za kiselkasto voe (limune, naran e, mandarine, grejp). ah im. m. r. (tur.) - elja za neim, enja, (npr., ima ah na vru burek). ahbab im. m. r. (ar.), g. jd. ahbaba , n. mn. ahbab i - prijatelj, ahbabluk im. m. r. (ar.-tur.) - prija teljstvo. ahiret im. m. r. (ar.) - ivot na drugome svijetu, zagrobni ivot, ahlak im. m. r. (ar.), g. jd. ahlaka - moral; odgoj, ud, narav, ahmak im. m. r. (ar.) - glup ovjek, * glupak, budala, neznalica.

akcentirati ahmedija im. . r. (ar.), g. mn. ahmedijd tanko platno omotano oko fesa, bijelu ahmediju nose hode i hafizi, a arenu hadije. ajalet im. m. r. (ar.) - pokrajina, oblast, podruje u kojem je valija bio nadlean, ajan im. m. r. (ar.), g. jd. ajana - prvak, velika, ugledan ovjek; istaknuti pred stavnik jedne klase, stalea, ajatolah/ajatulah im. m. r. (tur.), g. jd. ajatolaha/ajatulaha - u islamu iitski duhovni velikodostojnik, ajet im. m. r. (ar.) - odlomak iz Kurana; osn. zna. znak, oznaka, ajluk/ajluk im. m. r. (tur.) - mjesena plaa. ajvar/ajvar im. m. r. (tur.), g. jd. ajva ra/ajvara - ljuto zainjen dodatak jelu od paprike, patlidana i paradajza, akacija im. . r. (gr.) - vrsta tropskih biljaka; kod nas u razg. jeziku bagrem, akademac im. m. r. (gr.), g. jd. akademca , u. mn. akademci, g. pi. akddemaca - onaj koji se koluje na vojnoj ili nekoj drugoj akademiji, pitomac, akademija im. m. r. (gr.), g. mn. akade mija - zvanino udruenje veoma obra zovanih ljudi koji se bave naukom, umjetnou, poezijom; naziv nekih ko la ili fakulteta, akademik im. m. r. (gr.), n. mn. akade mici - veoma obrazovan ovjek koji je izabran za lana akademije, akademijin/akademijski prid. - koji pri pada akademiji akademski/akademski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na akademiju; obi ljeava sve pojave u kojima dolazi do izraaja visok stepen znanja; uen, sa visokim obrazovanjem, akademski/akademski pril. (gr.) akcen(a)t im. m. r. (lat.), n. mn. akcenti, g. mn. akcenata - naglasak na vokalima u rijeima; prenes. istaknuti dio kakve izjave, novinskog lanka, melodije, glat vna osobina neega, misao vodilja, akcentiranje/akcentovanje gl. im. s. r. od akcentirati/akcentovati. akcentirati/akcentovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. akcentiram/akcentujem naglasiti, naglaavati, istaknuti neto; obiljeavati akcente u rijeima.

akcija akcija im. . r. (lat.) - rad, radnja, in, poduhvat, djelo; vrijednosni papir, dio nica; film dinamine radnje u kojem ima mnogo borbe, tue, pucnjave, aka im. . r. (tur.) - sitni srebreni novac u vrijeme Osmanskog Carstva; sredinom 19. stoljea 4 ake su vrijedile gram srebra. aklamacija im. . r. (lat.), g. mn. akla macija - oduevljeno i glasno odobra vanje neega; izglasati neto bez pre brojavanja glasova, akmada/atmada im. . r. (tur.) - ptica (kobac, soko) dresirana za lov. akna im. . r. (gr.) g. mn. dkni/dkna bubuljica, priti. ako/ako vezn. - pogodbeni veznik {Ako bude dobro radio , pla e biti vea). akobogda pril. - uzreica kojom izraava mo svoje uvjerenje da e se sve dobro zavriti, imati pozitivan ishod, akomodirati se gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. akomodiram se - prilagoditi (se), prilagoavati (se), akontacija im. . r. (tal.) - isplata jednog dijela novca prije konanog obrauna; avans, predujam, akonto pril. (tal.) - u vezi sa akontacija unaprijed isplatiti dio novca na raun ega; u razg. jez. to se ega tie, o to me. akord im. m. r. (fr.) - mu. termin za skup tonova razliite visine; koliina posla na osnovu koje se vri obraun zarade, akov im. m. r. (ma.) n. mn. kovi - mjera za tenost - pedesetak litara, akram im. m. r. (ar.) g. jd. akrma vrsnik, jednak po godinama, asti, imet ku, junatvu, akreditacija im. . r. (fr.) - punomo, ovlaivanje, akreditiranje. akreitirati/akreditovati gl. svr. i ne svr. - dati punomo, akreditaciju, ovla stiti. akreditiv im. m. r. (fr.), g. jd. akreditiva punomo u pisanom obliku koju amba sador predaje vladi zemlje u kojoj treba da obavlja diplomatsku slubu; rijetko: vjerodajnica, akrep im. m. r. tar.) - opasna ivotinja sa tipaljkama na udovima, tipavac, ko rpion, korpija.

4 akribija im. . r. (gr.) - preciznost, bri ljivost, tanost u radu, posebno u pisa nju naslonjenom na pisane izvore i po datke iz njih. akrobat(a) im. m. r. (gr.) g. jd. akrobate, n. mn. akrobate/akrobati - vjet i hrabar ovjek koji zna izvesti i najopasnije vjebe, najee u cirkusu, aksiom im. m. r. (gr.), g. jd. aksiome , n. mn. aksiomi - oigledna injenica, za kon, naelo, ono to se moe odmah prihvatiti bez posebnog dokazivanja, aksioma im. . r., (gr.), g. jd. aksiome , n. mn. aksiome - aksiom, akam im. m. r. (tur.-perz.) - predveerje, prvi mrak; etvrta po redu muslimanska molitva (namaz-klanjanje), koja se oba vija po zalasku sunca, akamdija/akaamlija/ akamluar im. m. r. (tur.) - onaj koji provodi akamluk. akam hajrula/akam hajrosum (turar.) - pozdrav, dobro vee! sreno vee! akamluenje im. s. r. (tur.-ar.) - provo enje akamluka. akam luiti gl. nesvr. - provoditi akamluk. akamluk im. m. r. (tur.) - veernja sje deljka i razgovor uz meze i pijuckanje alkoholnih pia, najee rakije. akt im. m. r. (lat.), n. mn. akti/akta, g. m. akata/aktova - in, djelo, postupak; do kumenti, spisi; u likovnoj umjetnosti slika, crte ili kip koji prikazuje ljudsko tijelo, mnoina u tom znaenju; aktovi. akter im. m. r. (fr.) - uesnik kakvih dogaanja; glumac u filmu i teatru; akterka im. . r., dat. jd. akterki, g. mn. akterki - ena akter, aktiv/aktiv im. m. r. (lat.), g. jd. aktiva! aktiva - skup ljudi okupljenih oko iste djelatnosti (drutvene, obrazovne i sl.). aktiva im. . r. (lat.) - imovina, vlastita sredstva kakvog preduzea, firme, aktivan/aktivan prid. (lat.), odr. v. akti vni/aktivni - koji voli raditi, radian, poduzetan, nije lijen, aktivirati (se) gl. (lat.) svr. i nesvr., prez. aktiviram (se) - staviti neto u fu nkciju, pokrenuti, potaknuti; izvui se sam iz pasivnosti, aktivno/aktivno pril. (lat.) - marljivo, vrijedno, radino. aktivnost im. . r. (lat.), instr. jd. aktiv nou/aktivnosti - rad, djelovanje, oso bina onoga koje aktivan, aktovka im. . r. (lat.), dat. jd. aktvci i aktdvki - tana za dokumente, akte; dra ma u jednom inu, jednoinka, aktualan prid. (lat.), odr. v. aktualni aktuelan. aktualizirati/aktuelizirati gl. svr. i nesvr. (lat.) prez - aktualiziram/aktnelizirdm - uiniti aktuelnim, aktuelan prid. (lat.) odr. v. aktuelni sadanji, trenutni, koji se tie dananje stvarnosti, aktualan, akumulacija im. . r. (lat.) - prikupljanje i uveavanje koliine novca ili ega drugog, npr. akumulacija vode u jezeru, akumulator im. m. r. (lat.), g. jd. akumiddtora, g. mn. akumulatora - baterija u automobilu; naprava koja prikuplja i pohranjuje elektrinu struju, akupunktura im. . r. (lat.) - lijeenje neke bolesti pomou zabadanja igala u oboljelo mjesto i oko njega, akustian prid. (gr.), odr. v. akustini koji savreno bez nepotrebnih umova prenosi i ispunjava prostor zvukom, zvuan. akustinost im. . r. (gr.), instr. jd. akustinou/akustinosti - osobina neega to je akustino, akustika im. . r. (lat.), dat. jd. akustici dio fizike koji se bavi prouavanjem zvuka; razg. muzike linije sa pojaa lom i zvunicima, akuzativ im. m. r. (lat.) - u gramatici etvrti pade, pade blieg objekta, akutan prid. (lat.), odr. v. akutni - odnosi se na neku negativnu pojavu koja se brzo razvija i zahtijeva brzo rjeavanje npr. akutan prdblem, akutna bolest. akvamarin im. m. r. (lat.), g. jd. akva marina - vrsta plavozelenkaste boje, kao boja mora; dragi kamen takve boje. akvarel im. m. r. (tal.) - tehnika rada vodenim bojama u likovnoj umjetnosti; slika koja je nastala tom tehnikom. akvarelist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. akva reliste, n. mn. akvarelisti i akvareliste likovni umjetnik koji stvara akvarele, akvarelistkinja/akvarelistica im. . r. (lat.) - ena akvarelist.

alat akvarij im. m. r. (lat.) - od posebnog stakla napravljen bazen u kojem.su ive ribe ili druge vodene ivotinje; zbirka akvarija u muzeju, akvizicija im. m. r. (lat.) - neto to je steeno, zarada, tekovina, dobra lovina, akviziter im. m. r. (lat.), g. jd. akvizitera ovjek koji raznosei prodaje raznu ro bu i uzima odreeni procenat kao zara du; onaj to prikuplja pretplatu, lana rinu, podatke za novine i sl. ala/ala im. . r. (tur.) - mit. prodrljivac, adaha, zmaj; prenes. onaj ko brzo, halapljivo jede hranu prodirui je. alabaster im. m. r. (gr.) - vrsta rude, bijela vrsta gipsa; prenes. bjelina koe u poreenju kao alabaster. Allah im. m. r. (ar.), g. jd. Allaha - Bog u islamskoj vjeri, alahemanet! (ar.-tur.) - pozdrav: Bogu na amanet! zbogom! (razg. alajhmanet!) Alah rahmetUe! uzvik (ar.-tur.) - kae se rahmetliji, u znaenju da mu se Allah smiluje, da ga obdari svojom milou. alahselamet! uzvik (ar.) - upuivanje ko me dobre elje, da ti je Bog na pomoi, da mu Bog da spas; kae se za ovjeka koji je na svoju ruku (udne naravi), ili se rekne nekom iz saaljenja, alajbeg im. m. r. (tur.), n. mn. ilajbezi histor, zapovjednik spahijama u san daku; pukovnik u vojsci Osmanskog carstva. alajau im. m. r. (tur.) - histor, podoficir u vojsci Osmanske carevine, alapaa, alakaa im. . r. - pejor. brbljiva ena, brbljivica. alarm im. m. r. (tal.), g. mn. alarma znak za uzbunu; uzbuna; ureaj koji ukljuuje snaan zvuk u sluaju obija nja i provale, alarmantan prid (tal.), odr. v. alarmantni - koji upozorava, uzbunjujui, zabrinja vajui, uznemirujui, alarmantno pril. (tal.) - upozoravajue, uzbunjujue, na krajnje zabrinjavajui nain. alas/alas im. m. r. (ma.) - ribar, alast prid. (ar.), odr. v. alas ti - ruiast, alaa im. . r. (tur.) - konji puteni na ispau; fig. rulja, olo. alat im. m. r. (perz.-tur.) - konj crvenka ste, riaste dlake.

alat alat im. m. r. (ar.), g. jd. alata - orue za obradu materijala, razna sredstva koji ma se slui zanatlija pri obradi i izradi, alatke. alatast prid. (ar.) - crvenkast, ri, najee konj, kobila, drijebe, alatka im. . r., dat. jd. alatki, g. mn. alat akialatki - pojedinani komadi ala ta, testera, eki, klijeta itd. Albanac im. m. r., g. jd. Albanca . r. Albanka, dat. jd. Albanki - stanovnik Albanije i Kosova; iptar, raniji nazivi: Arbanas, Arnaut; govore albanski ili iptarski jezik, albanski prid. odr. v. - koji se odnosi na Albance. album/album im. m. r. (lat.) - knjiga u kojoj je zbirka fotografija, potanskih maraka i sl.; gramofonska ploa ili ed koji ju je zamijenio u novije vrijeme, alak im. m. r. (tur.), n. mn. alaci mangup, aljivdija, prefriganac, vrago lan; navaljalac. alakluk im. m. r. (tur.), n. mn. alakluci - mangupluk, vragolija, nevaljatvo; va ranje. alegorija im. . r. (gr.) - stilska figura; slika, opis, pripovijedanje u kojima je sadrano preneseno znaenje kako bi se oznaila neka druga situacija, dogaaj, ideja. aleja im. . r. (fr.) - ulica koja s obje stra ne ima drvored, pravilno zasaena stab la. alejhiselam (Alejhiselam) im. m. r. (ar ), g. jd. alejhiselma (Alejhuselama) izgovara se i pie iza imena pejgambe ra, npr. Muhammed alejhiselam, skra: a. s. alejkumu selam, alejk selam, ale sel am, alejumu selam (ar.) - otpozdrav, odgovor na pozdrav selam alejk, selam ale, selam alejkum, alem/alem im. m. r. (ar.) - dragi kamen, brilijant, dijamant; neto vrlo lijepo, a istovremeno skupocjeno, alem im. m. r. (ar.) - polumjesec kao ukras na minari; svijet, dunjaluk, alergian prid. (gr.), odr. v. alergini koji ima alergiju; koji je osjetljiv i ne podnosi koga ili to. alergija im. . r. (gr.) - bolest koe, sluznice i sl. izazvana raznim vanjskim

6 supstancama na koje organizam nije otporan; osjetljivost na neto; nepodno enje neega ili nekoga, alev prid. (perz.) - crven, jasna crvena boja. alfa/alfa im. . r. (gr.) - poetno slovo grkog pisma, alfabet/alfabet im. . r. (gr.), g. jd. alfabeta/alfabeta - sva slova grkog pisma; poredak slova u tom pismu. alga im. . r. (lat.), dat. jd. algi, g. pi. algi - vrsta vodenih biljki koje sadre hlo rofil. alhamiado im. m. r. (ar.-p.) - knjievni tekstovi pisani arebicom - arapskim pismom koje je prilagoeno glasovnom sistemu bosanskog jezika. ali vezn. - vezuje suprotne sloene reeni ce. alibi im. m. r. (lat.) - dokaz da osumnji eni nije bio tu u vrijeme kad je izvren zloin; izgovor za neki propust, isprika, alica im. . r. - vrsta krupne trenje otvorenocrvene boje, rana trenja. Aliun im. m. r. (ar.-tur.) - praznik, 2. avgust, imenica izvedena od Alija i glin (dan); Ilinden po starom kalendaru 20. Alifakovac im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. Alifakovca - mahala i groblje u Sarajevu, nazvani po nekom Ali-ufaku (malom Aliji). aligrah im. m. r. (perz.) - vrsta crvenog graha. alim im. m. r. (ar.) - uen ovjek; vjerski znanstvenik, aligator im. m. r. (p.) - vrsta krokodila, opasna i prodrljiva ivotinja sa veli kim zubalom, alijansa im. . r. (fr.) - savez ili sporazum vie politikih subjekata oko zajednike ideje. alijenacija im. . r. (lat.) - otuenje; zamjena; duevno rastrojstvo, rastresenost. alimentacija im. . r. (lat.) - naknada koja se prema odluci suda mora isplaivati za neije izdravanje, npr. otac djetetu koje je ostalo kod majke poslije razvo da braka. alineja/alineja im. . r. (lat.) - novi red u paragrafu kakvog zakona; stav, stavak, pasus.
. J ula. * .

7 aliteracija im. . r. (lat.) - ponavljanje istih konsonanata u nekoliko uzastopnih rijei. alhemiar/alkemiar im. . r. (ar.-gr.) ovjek koji se bavi alhemijom i trai kamen mudraca, alhemija/alkemija im. . r. (ar - gr.) uenje o svemoguem kamenu mudraca u srednjem vijeku kojim je mogue, npr. obine metale pretvoriti u zlato i srebro, pronai univerzalni lijek za sve bolesti; ope znaenje: dokazivati ne mogue. alkohol/alkohol im. m. r. (ar.) - bezbojna, zapaljiva i isparljiva tenost, u sastavu je raznih opojnih pia - vina, viskija, konjaka, piva... alkoholiar im. m. r. - pijanica, ovjek ovisan o alkoholu, alkoholiarka im. . r., d. jd. alkohdliarki - ena alkoholiar, alkoholizam im. m. r., g .jd . alkoholizma, g. mn. alkoholizama - pretjerano uiva nje u alkoholnim piima, ovisnost o alkoholu. alkoholizirati se gl. svr. i nesvr., prez. alkoholizira se - opijati se, opiti se, ispijati velike koliine alkohola, alkotest im. m. r. (ar.-engl.) - postupak za provjeru koliine alkohola u krvi, naj ee kod vozaa, alma im. m. r. (tur.) - jabuka, almanah im. m. r. (ar.), n. mn. almanasi godinjak, zbornik radova vie autora, knjiga koja povremeno izlazi, almas im. m. r. (gr.), g. jd. almasa dragi kamen, dijamant, alokacija im. . r. (lat.) - smjetanje, doznaivanje mjesta; u ekonomici: dobavljanje sirovina, dobara, alovit/halovit prid. (tur.) - silan, poma man, vilen, zmajevit. Alpe im. . r. mn. - planinski masiv na granici srednje i june Evrope. alpinist(a) im. m. r., g. jd. alpiniste, n. mn. alpinisti/alpiniste, g. mn. alpinista - planinar, sportista koji voli da savla uje vrlo teke uspone, da osvaja teko pristupane terene na planinama, alpski prid. - koji se odnosi na Alpe. alt im. m. r. (tal.) - muziki: vrsta glasa

amalgam

koji se odlikuje najdubljim tonovima; pjeva ili pjevaica koji imaju taj glas. alternacija im. . r. (lat.) - zamjena, za mjenjivanje ega na istom mjestu (dva glumca naizmjenice u istoj ulozi, zam jena foneme ci sa t u izvedenici: podpis>potpis i sl.), alternativa im. . r. (lat.) - izbor izmeu dvije mogunosti, alternativan prid. (lat.), odr. v. alterna tivni - koji se odnosi na alternativu. altruist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. altruiste, n. mn. altruisti/altruiste - nesebian o vjek, onaj koji pokazuje altruizam. altriiistikT prid. (tal.) - koji se odnosi na altruizam. altruizam im. m. r. (tal.), g. jd. altruizma - nesebinost i razumijevanje drugog, portvovanost u pomoi drugima, vla stito rtvovanje za opi interes i bla gostanje. aludirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. aludiram - rijeima ciljati na neto dru go, iznositi aluzije, aluminij im. m. r. (lat.) - hemijski eleme nat, metal koji se industrijski proizvodi od glinice, srebrenasto bijele boje, zbog lahkoe mnogo se koristi u aerotehnici. aliimlnijev i aluminijski prid. odr. v. (lat.) - koji je izraen od aluminija ili sadri taj metal, aluvij im. m. r. (lat.) - poplava, nanos; dananje razdoblje u razvoju Zemljine kore, doba naplavine, najmlae geolo ko doba. aluzija im. . r. (lat.), g. mn. aluzija nagovjetaj, natuknica; ciljanje na neto drugo od onoga to rijeima kaemo, alveola im. . r. (lat.) - anat. upljina u tijelu; izboenje s unutranje strane usta iznad prednjih gornjih zuba; mjesto u kojem je korijen zuba; mjehuri u plu ima. alveolaran prid. (lat.), odr. v. alveolarni koji pripada alveoli, aljkav prid., odr. v. aljkavi - neuredan, nemaran, povran, neprecizan, amajlija im. . r. (tur.) - hamajlija, amalgam im. m. r. (gr.), g. jd. amalgama - legura ive i nekog drugog metala; pren. neto to je postalo cjelina a mje avina je raznih elemenata, ideja.

aman! aman! aman jarabl! uzvik (ar.) - uzvik preklinjanja i vapaja: pobogu! zaboga! miliost! amanet im. m. r. (ar.) - zavjet, povjerenje, preporuka, svetinja, amandman im. m. r. (fr.) g. jd. aman dmana - popravak, dopuna kakvog la na, stava ili alineje u zakonu ili slinom tekstu; prijedlog za njegovo poboljanje ili izmjenu, amanet/amanet im. m. r. (ar.) g. jd. ama neta/amaneta - preporuka, zavjet, uva nje, svetinja; predmet koji se daje na uvanje, na povjerenje, amater im. m. r. (fr.), g. jd. amatera onaj koji u nekom poslu nije profe sionalac, nego se time bavi iz ljubavi, to mu najee ne rjeava ivotne pro bleme. amaterizam im. m. r. (fr.), g. jd. amaterizma - djelatnost i kvalitet rada kojim se bave amateri, amaterski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada ili se odnosi na amatere; pril. uraeno kako to rade amateri, ambalaa im. . r. (fr.) - papir ili neto drugo u ta se zamotava roba prilikom transporta. ambasada im. . r. (fr.) - diplomatsko predstavnitvo neke strane zemlje, ambasador im. m. r. (fr.) - diplomatski predstavnik neke zemlje najvieg ranga, ef u ambasadi. amber1 im. m. r. i ambra im. . r. (ar.) parfem od crne miriljave smole koja se vadi iz lijezda kitova; vrsta drveta iz tropskih krajeva. amber2 im. m. r. (ar.-perz.) - vrsta indij skog pirina duguljastih zrna, koji ima miris ambera. amberija im. /r. (ar.) - vrsta likera koji ima miris ambera. ambicija im. . r. (lat.) - nastojanje da se to postigne i ostvari, enja za uspje hom; pejor. ostvarivanje uspjeha, vlasti i slave ne birajui sredstva. ambijent im. m. r. (lat.) - mjesto gdje ivimo, okruenje, sredina, ambis im. m. r. (gr.) - ogromna dubina kojoj ne znamo dno, bezdan, ponor, provalija.

8
ambivalencija/ambivalentnost im. . r. (lat.) - neto sa dvije vrijednosti, to se moe na dva puta iskoristiti, amblem im. m. r. (fr.), g. jd. amblema poseban crte, slika, znak i sl. koji su oznaka udruenja, vlasti, ustanove, par tije i sl. ambrozija im. . r. (gr.) - hrana grkih bogova sa Olimpa; posebno ukusno i kvalitetno jelo. ambulanta/ambulanta im. . r. (lat.) medicinska ustanova za pruanje jedno stavnije ljekarske usluge, ambulantnl/ambulaiitski prid. - pripada ili se odnosi na ambulantu. ameba im. . r. (gr.) - siuni jedno elijski ivi organizam vidljiv samo pomou mikroskopa, amen i amin uzv. (jevr.) - zaista je tako, uistinu je tako; kraj mnogih religijskih molitava i obrednih tekstova; prenes. gotovo, svreno, ameriki prid. odr. v. - pripada i odnosi se na Ameriku i Amerikance, ameriki pril. - na ameriki nain, kao Amerikanac. Amerika im. . r., dat. jd. Americi - ime kontinenenata koji su izmeu Atlan skog i Tihog okeana; drugi naziv za Sjedinjene Amerike Drave. Amerikanac im. m. r. - stanovnik Ameri ke; graanin Sjedinjenih Amerikih Drava Amerikanka, d. jd. Amerikanki - graan ka Amerike, amerikanizirati gl. nesvr. i svr., prez. amerikanizira - propagirati i nametati osobine amerikog naina ivota, ametist im. m. r. (lat.) - dijamant ljubi aste boje. amfibija/amfibija im. . r. (lat.) - vozilo koje se moe kretati kopnom i ispod vodene povrine, amfiteatar/amfiteatar im. m r. (gr.) mjesto gdje su se izvodile pozorine predstave u Staroj Grkoj, sjedala za gledaoce bila su postavljena stepenasto i polukruno, a bina je bila na samom dnu; posebna sala u obliku amfiteatra na fakultetima ili drugim mjestima, amfora im. . r. (gr.) g. jd. amfora - po suda od gline u kojoj su stari Grci drali ito, vino i sl. amida im. m. r. (ar.) - oev brat, stric, aminati gl. nesvr., prez. ami nam - izgo varati amin! aminovati gl. svr. prez. aminujem odobriti, prihvatiti, amnestija im. . r. (gr.) g. mn. amnestija - pomilovanje, kad osuenom potpuno ili djelimino onaj ko to po zakonu moe ukida presudu. amnestirati gl. svr. i nesvr., prez. amne stira - pomilovati, proglasiti i provesti amnestiju. amnezija/amnezija im. . r. (gr.) - pot puno ili djelimino gubljenje pamenja, amoralan/amoralan prid. (gr ), odr. v. amoralni/amoralni - nemoralan, ne po tuje moralne norme, amorfan/amorfan prid. (gr.), odr. v. amdrfni/amorfni - koji nema oblik gra e kao kristal; uope: neodreen, nije odreenog oblika, amortizacija im. . r. (lat.) - nadoknada sredstava uloenih u neki posao; uma njivanje ili otpisivanje vrijednosti pro izvodnih sredstava nakon due upotre be. amortizacionl/amortizacljskl prid. odr. v. (lat.) - koji pripada i odnosi se na amortizaciju, amortizer im. m. r. (gr.), g. jd. amorti zera - dio na automobilu, kamionu, amortizirati/amortizovati gl. svr. i nes vr., prez. amortiziram!amortizujem nadoknaivati/nadoknaditi sredstva ulo ena u neki posao; (iz)vriti amortizaciju. amper/amper im. m. r., g. jd. ampera/ ampera - mjera kojom se izraava jai na elektrine energije, amplituda im. . r. (lat.) - razmak izmeu dviju krajnjih vrijednosti. amputirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. amputiram - ukloniti bolesni dio tijela hirurkim zahvatom, (iz)vriti amputa ciju; uope: odstraniti ono to smeta, to je nepotrebno, anafora im. . r. (gr.) - ponavljanje istih rijei na poetku vie stihova uzasto pno. anagram/anagram im. m. r. (gr.) - premetaljka, rije nastala premjetanjem glasova, npr. bor - rob.

anarhino anahronizam im. m. r. (gr.) g. jd. ana kronizma - neto zastarjelo to se sad javlja a pripada prolom vremenu; rjee: anakronizam, analni prid. odr. v. (gr.) - odnosi se na anus, mar. analfabet(a) im. m. r. (gr.) n. mn. anal fabeti/analfabete - nepismen ovjek; uope: neznalica. anali im. m. r. plur. tantum (lat.) - teksto vi u kojima su hronoloki zabiljeeni dogaaji; ljetopisi, analistika im. m. r. (gr.), d. jd. analistici - djelatnost vezana za pisanje i proua vanje anala. analitiar im. m. r. (gr.) - osoba koja primjenjuje analizu u prouavanju, koja svemu pristupa analitiki, analitiarskl prid. odr. v. (gr.) - pripada ili se odnosi na analitiare, analitiarski pril. - na nain analitiara, kao analitiar, analitiki/analitini prid. odr. v. (gr.) kojem je osobina analiza, analitiki pril. (gr.) - kao analitaar, na analitiki nain, analiza im. m. r. (gr.) - ralanjivanje ega na sastavne elemente kako bismo lake otkrili sve osobine, utvrdili uzro ke, posljedice i izveli zakljuke, analizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. analiziram - vriti analizu, ralanjivati, analogija im. . r. (gr.) - primjena pra vila, propisa, zakljuka i sl. koji vae za jednu pojavu u svim slinim sluaje vima; u lingv. prilagoavanje, ujedna avanje odreenih jezikih oblika dru gima s kojim su u nekoj vezi, npr. analogijom je nastao nepravilni oblik n. jd. nosioc prema g. jd. nosioca. analogljskl i analokl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na analogiju, anamneza/anamneza im. . r. (gr.) - u med. hronoloki dati podaci o bolesti, ananas im. m. r. (peruan.) - tropska biljka i njen plod. anarhian prid. (gr.), odr. v. anarhini bez reda, bez vlasti, nesistemski, nesre en, haotian, anarhino pril. (gr.) - haotino, nesree no, na nain bez reda, sistema i vlasti.

anarhinpst anarhinost im. . r. (gr.), instr. jd. anarhino scu/anarhino ti - anarhino stanje, anarhina situacija, anarhija im. . r. (gr.) - nered, haos, bezvlae, bez ikakve organizacije. anarhist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. anarhi ste n. mn. anarhisti/anarhiste - zagovo rnik haosa, nereda, anarhinog stanja, to bi se iskoristilo za uzimanje vlasti od vladajue strukture, anarhistiki prid. odr. v. (gr.) - pripada i odnosi se na anarhiste, anarhistiki pril. (gr.) - pril. za nain: kao anarhist, anarhizam im. m. r. (gr.), g. jd. ana rhizma - ideja anarhista o ureenju dru tva u kojem nema hijerarhije vlasti, neke funkcije drave u takvom uree nju preuzima proizvodni dio drutva, anatema/anatema im. . r. (gr.) - isklju enje nepodobnog i neposlunog iz crkvene zajednice, bacanje prokletstva, anatemisati/anatemizirati gl. svr. i ne svr. (gr.) prez. anatemiem/anatemiziram - baciti anatemu, prokleti, pro glasiti koga nepodobnim, iskljuiti iz crkvene zajednice, anatomija im. . r. (gr.) - graa, oblik, sastav (ovjeka, ivotinja i sl.); nauka o grai, oblicima i sastavu organskih bi a. aneo im. m. r. (gr.) g. jd. anela , u. mn. aneli - u kranskoj religiji krilato bie u dugoj bijeloj haljinki, posrednik izmeu Boga i ljudi, olienje dobrote i bezazlenosti, u islamu: melek/mele; prenes. veoma lijepa i dobra osoba, aneoski/aneoski prid. odr. v. (gr.) pripada i odnosi se na anela, aneoski/aneoski pril. (gr.) - kao aneo, na nain anela, anegdota/anegdota im. . r. (gr.) - vrsta kratke prie o zanimljivoj zgodi iz ivo ta umjetnika, pisaca, naunika, anegdotski/anegdotski prid. odr. v. (gr.) aneks im. m. r. (lat.) g. mn. aneksa - do datak, prilog, aneksija im. m. r. (lat.) - pripajanje, pri pojenje tue teritorije svome dravnom sistemu jednostranom odlukom i nasilu, npr. austro-ugraska aneksija Bosne i Hercegovine poetkom 20. stoljea.

10 aneksionl/aneksionl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na aneksiju. aneksionist(a) im. m. r. (lat.) n. mn. aneksidnisti/aneksioniste - zagovara ane ksije i onaj to je provodi, aneksionistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na aneksioniste. anektirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. anektiram - pripojiti ili pripajati jedno stranom odlukom i nasilu tuu terito riju, vriti i izvriti aneksiju, anemian prid. (lat.), odr. v. anemini malokrvan, blijed; bezbojan, beizraajan, nekvalitetan, lo. anemija im. . r. (gr.) - malokrvnost; sta nje u krvi zbog smanjenog hemoglobi na i eritocita. anestetik im. m. r. (gr.), n. mn. anestetici - lijek koji izaziva neosjetljivost na bol cijelog ili dijela tijela podvrgnutog ope rativnom zahvatu, anestezija im. . r. (gr.) - priprema tijela na neosjetljivost pomou anestetika ka ko bi se mogla izvesti operacija; uspavljivanje pomou anestetika; narkoza, anesteziolog im. m. r. (gr.), n. mn. ane steziolozi - medicinski strunjak koji prouava i izvodi anesteziju, anestezirati gl. svr, i nesvr. (gr. -lat.), prez. anesteziram - vriti i izvriti ane steziju; pripremati i pripremiti pacijenta za hirurki zahvat, angairanost/angaovanost im. . r. (fr ), instr. jd. angairanou/angairanosti i angazovanou/angazovanosti - sudje lovanje u kakvom poslu, ukljuenost, umijeanost, uestvovanje, angairati/angaovati (se) gl. svr. i ne svr.. prez angazujemiangairam (se) uvesli uzeti primiti koga u posao, slu bu; zalagati se, starati se, postati ue snik ega. angaman im. m. r. - rad, posao, sluba u ta je ko uveden, primljen pod pose bnim uslovima, angina im. . r. (lat.) - vrsta bolesti koja se oituje upalom grla, krajnika, drije la, tonzila. anglistika im. . r. (engl.) - prouavanje engleskog jezika, knjievnosti, kulture, anglicizam im. m. r. (engl.), g. jd. angliciztna - rije iz engleskog preuzeta i prilagoena sistemu naeg jezika. Angloamerikanac im. m. r. - Amerikanac koji je porijeklom Englez, potie iz Engleske. angloameriki prid. odr. v. - koji se odnosi na Angloamerikance. Anglo-Amerikanci mn. - Englezi i Ame rikanci angloameriki prid. odr. v. - koji se odnosi na Engleze i Amerikance, anglofil/anglofil im. m. r. (engl.), g. jd. anglofila/anglofila - ovjek zaljubljen u Englesku, njen jezik, kulturu i nain ivota. anglofob im. m. r. (engl.) - suprotno od anglofil. angora im. . r. - vuna istoimene sorte ovaca; tkanina od te vune. animalan/animalan prid. (lat ), odr. v. animalni/animalni - ivotinjski, animator im. m. r. (lat.) - ovjek koji pokree kakvu aktivnost, npr. u kulturi; crta pokreta u crtanom filmu, animirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. animiram - potaknuti, pokrenuti to, znati zainteresovati drutvo, zabaviti ga; uiniti da crtei dobiju pokret u crtanom filmu, animizam im. m. r. (lat.), g. jd. animizma - uvjerenost pojedinih ljudi da sve ima duu (stvari, biljke, ivotinje), anketa im. . r. (fr.) - metoda za priku pljanje podataka od veeg broja ljudi kako bi se to vjernije istraila i pro uila odreena pojava, anlaisati/anlajisati gl. (tur ), prez. anlaiem/anlajiem - razumjeti, shvatiti. anoda im. . r. (lat.) - u izvoru elektrine energije pozitivni pol, negativni je kato da. anomalija/anomalija im. . r. (gr.) - ono to nije uobiajeno, odstupanje od pra vila, neto nepravilno, izvan logike, anonlm/anonlm im. m. r. (gr.), g. jd. anomma/anonima - najee autor kak vog teksta kojem se ne zna ime, bezi meni. anoniman prid. (gr.), odr. v. anonimni nepoznat(i), bezimen(i). anonimnost im. . r. (gr.), instr. jd. anonimnosu/anonimnosti - osobina onoga to je anonimno, nepoznato u javnosti.

ll

antikvarnica anorganski/anorganski prid. odr. v. (gr.) - neorganski, sastav mu nije kao u ivih bia, spada u neivu prirodu, ansambl im. m. r. (fr.), g. mn. ansambala - grupa reproduktivnih umjetnika, naj ee muziara ili glumaca, anatagonistikl prid. odr. v. (gr.) - koji je drugaijih ideja i pogleda, suprotsta vljen, nepomirljiv sa drugom stranom, antagonizam im. m. r. (lat.), g. jd. anta gonizma - sukob dviju strana razliitih pogleda, nepomirljivost zbog potpuno razliitih ideja, antanta/antanta im. . r. (fr.) - okupljanje vie drava i stvaranje saveza oko zaje dnikog programa. Antartik im. m. r. - podruje prekriveno ledom na Junom polu Zemlje, antena im. . r. (lat.) - neophodna elektro nska naprava za primanje i odailjanje radio i televizijskih signala, anterija im. . r. (ar.) - vrsta odjee, muka anterija je od deblje tkanine, dok je enska od svile, antibiotik im. m. r. (gr.), n. mn. antibidtici - lijek koji uklanja mikroorgani zme - izazivae raznih bolesti, anticiklon im. m. r. (gr.) - podruje viso kog vazdunog pritiska, anticiklona im. . r. (gr.) - anticiklon, anticipacija im. . r. (lat.) - avans, predu jam; unaprijed stvoren sud prije iskus tva. antiki prid. odr. v. (lat.) - odnosi se i pri pada antici, svijetu stare Grke i Rima. antika im. . r. (lat.), dat. jd. antici - jedno ime za staru Grku i Rim; starina, pred met historijsko-umjetnike vrijednosti, antikni prid. odr. v. (lat.) - starinski, npr. namjetaj, antiki prid. odr. v. - antiki, antikvar/antikvar im. m. r. (lat.) g. jd. antika ar a/antikvara - ovjek koji saku plja i uva od propadanja stare knjige i druge predmete koji imaju kulturnu vri jednost, trgovac koji otkupljuje i proda je antikvitete, antikvarnica/antikvarnica im. m. r. (lat.) - mjesto gdje se uvaju, otkupljuju i prodaju stare knjige i drugi predmeti koji imaju kulturnu vrijednost.

antikvitet antikvitet im. m. r. (lat.), g. jd. antikviteta - stare knjige, slike i dr. umjetniki pre dmeti. antilop im. m. r. (gr.), g. jd. antildpa vrsta koe, originalna od antilope ili imitacija. antilopa im. . r. (gr.) - vrlo lijepa i brza ivotinja dugih nogu iz tropskih kraje va, spada u papkare i preivare. antinomija im. . r. (gr.-lat.) - protivrje nost, suprotnost pojmova, sistema, antipatija im. . r. (gr.-lat.) - osjeanje odbojnosti, suprotno od simpatija, antipod/antipod im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. antipoda/antipoda - ovjek potpuno su protan drugom ovjeku po karakteru, stavovima, pogledima, antisemitizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. antisemitizma - mrnja, neprijateljstvo, rasizam prema Semitima, meu koje spadaju i Jevreji, antiseptik im. m. r. (gr.), n. mn. antis ep tici - sredstvo za dezinfekciju, za unitavanje zaraznih bakterija, antiteza/antiteza im. . r. (gr.) - protiv rjenost, suprotnost, negacija kakve tvr dnje; suprotstavljanje dvaju pojmova kako bi u kontrastu bile vidljivije njiho ve specifinosti, antologija im. . r. (gr.) - zbirka odabra nih pjesama ili drugih djela vie pisaca prema kriteriju sastavljaa, antonim im. m. r. (gr.), g. jd. antomma rije sa suprotnim znaenjem u odnosu na neku drugu (lijep : ruan, jak : slab), antropologija im. . r. (gr.) - nauka koja prouava ovjeka i srodna bia, biolo ke tipove, rase, ponaanje, antropomorfan/antropomorfan prid. (gr.), odr. v. antropomorfni/antropo morfni - ovjekolik, sve to slii tom obliku. antropomorfizam im. m. r. (gr ), g. jd. antropomorfizma - pripisivanje ljudskih osobina drugim pojavama i predmeti ma. antropozofija im. . r. (gr.) - nastojanje da se razumom i intuicijom spoznaju natprirodne sile. anuitet im. m. r. (lat.), g. jd. anuiteta rata, ugovorom odreen iznos novca kojim se otplauje dio dugoronog kre dita.

l2 aorta/aorta im. . r. (gr.) - u krvotoku glavna ila koja sprovodi krv sa kisi kom iz lijeve komore srca u ostale dije love organizma, apanaa im. . r. (fr.) - novana sredstva koja se isplauju lanovima kakve ple mike porodice obino jednom godi nje; u novije vrijeme: mjesena nova na naknada lanovima upravnih tijela, redakcija, stalnih komisija i sl. aparat im. m. r. (lat.), g. jd. aparta najee kakvo tehniko postrojenje sa stavljeno od niza komponenti (npr. radioaparat); skupina ljudi u vlasti; skup organa koji obavljaju istu funkciju (npr. sluni aparat), aparatik im. m. r. (rus.) - poslunik u sistemu komunistike vlasti koji sve poslove obavlja po tuem diktatu bez line inicijative, aparthejd/aparthejd im. m. r. (engl.) sistem vlasti Organizovan na rasnim razlikama u kojoj, npr. jedna rasa ma kar bila i manjina vlada drugom rasom, apartman im. m. r. (fr.), g. jd. apartmana - vea soba u hotelu sa posebnim pogo dnostima, udobnija od ostalih hotelskih soba, jer vie nalikuje stanu, apatija im. . r. (gr.) - vrsta psihikog stanja koje se odlikuje bezvoljnou, osjeajem bezizlaza i interesa za situa ciju oko sebe. apel im. m. r. (fr.) - poziv; opomena; zbor, skup u vojsci radi prozivke, apeliranje/apelovanje gl. im. s. r. od apelirati/apelovati. apelirati/apelovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apeliram/apelujem - iznijeti svoj stav koji je istodobno i zahtjev za rjea vanje kakvog problema od ega bi naj ee veina imala korist, aperitiv im. m. r. (lat.), g. jd. aperitiva pie prije jela. apetit im. m. r. (lat.), g. jd. apetita slatkohranost, uivanje u jelu, tek. aplauz/aplauz im. m. r. (lat.), g. mn. aplauza/aplauza - pljesak, aplicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apliciram - primijeniti, primjenjivati to. apodiktikl/apodiktinl prid. odr. v. (gr.) - odluan u svojim tvrdnjama, stavovima, miljenjima. apodiktiki/apodiktini pril. (gr.) odluno, sa odlunou. apoen im. m. r. (fr.), g. jd. apoena vrijednost pojedinih novanica ili papi ra od vrijednosti, apokalipsa im. . r. (gr.) - spis iz Novog zavjeta; sudnji dan, propast svijeta, za dnji asovi ovjeanstva, apokrif im. m. r. (gr.) - kranski religi ozni spis koji se ne priznaje zbog nevje rodostojnog sadraja. apologet(a) im. m. r. (gr.), g. jd. apolo gete, n. mn. apologete/apologeti ovjek koji zastupa i brani neko uenje apologija im. . r. (gr.) - neki tekst kao argument kojim se brani, zastupa i hvali neko uenje, shvatanje i sl. apostol/apostol im. m. r. (gr.) - uenik Isusa Krista, apostrof/apostrof im. m. r. (gr.) - znak slian zarezu kojim se u rijei oznaava izostavljeno slovo; prenes. u govoru emu pridati vanost, apostrofirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apostrofiram - na neki nain oznaiti neto to je u govoru vano, naglasiti ili naglaavati bitno, uiniti to to vidljivi jim. apostrofiranje gl. im. s. r. (lat.) - istica nje, naglaavanje, obiljeavanje ega vanog. apostrofirati gl. svr. i nesvr., prez. apo strofiram - isticati, naglaavati neto bitno. apoteka im. . r. (gr.), dat. jd. apoteci rjee: ljekarna , ustanova u kojoj se mogu kupiti lijekovi ili podii na lije niki recept; prenes. sinonim za sku pou i istou, apotekar im. m. r. (gr.), g. jd. apotekra - farmaceut, strunjak koji prodaje lije kove u apoteci potujui sve zakonske propise; rjee: ljekarnik. apotekarski prid. odr. v. (gr.) - koji pripada i odnosi se na apoteku, apotekarski pril. (gr.) - precizno kao u apoteci gdje se ne proputa nijedna si tnica; prenes. sitniavo, apoteoza im. . r. (gr.) - davanje poasti, uzdizanje, velianje ega, u starom Rimu rimskih careva, kasnije domovine i vanih dogaaja iz historije.

13

apsurd aprecijacija im. . r. (lat.) - rast kupovne moi odreene novane valute, porast njene cijene kad se mijenja za drugu valutu. april im. m. r. (lat.), g. jd. aprila - etvrti mjesec u godini, travanj, aprioran prid. (lat.), odr. v. apriorni uzima se kao takav bez dokazivanja, bez prethodnog iskustva, aproksimacija im. . r. (lat.) - priblinost; mat. priblina vrijednost; odreivanje pribline vrijednosti, aprovizacija im. . r. (lat.) - organizovana i racionalna nabavka namirnica, apsolutan/apsolutan, prid. (lat ), odr. v. apsolutnilapsolutni - potpun, kao takav uzima se sam za sebe. apsolutizam im. m. r. (lat.), g. jd. apso lutizma - vrsta vlasti u kojoj jedna oso ba vlada bez ikakve kontrole ili bilo kakvog ogranienja; vlast u rukama je dnog ovjeka, samovlada, apsolutizirati/apsolutizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apsolutiziraru/apsolitizujem - primijeniti bez ikakvog ogra nienja stav o jednom predmetu ili po javi i na sve druge koji se analiziraju, apsolutno/apsolutno pril. - bez sumnje, svakako. apsolvirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apsolviram - odsluati zakonom propi sani broj semestara na fakultetu; za vriti jedan dio nekog posla. apsorbirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apsdrbiram - upiti ili upijati, uvui ili uvlaiti, primiti to u sebe i zadrati to u sebi. apsorpcija im. . r. (lat.) - upijanje, uvla enje (u sebe), apstinent im. m. r. (lat), g. mn. apstinenata - osoba koja se ega u potpunosti odrekla (npr. alkohola), apstrahirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. apstrahiram - izdvojiti neto od neega radi uspjenije analize, izuzeti, izuzima ti. apstrakcija im. . r. (lat.) - suprotno od konkretnog, pojava koju je mogue sa mo miljenjem dosegnuti, apsurd im. m. r. (lat.) - besmislica, neto suprotno logici i zdravom razumu, neizvodivo.

14 jal i dodavati ga majstoru; raditi teke poslove; u Osmanskom Carstvu: kuluiti. argumen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. argu menta, g. mn. argumenata - prilog, do kaz kakve tvrdnje, injenica, fakt. arhaizam im. m. r. (gr.), g. jd. arhaizma, g. mn. arhaizama - zastarjela rije ili oblik, neto to se osjea d aje starina, arhaizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. arhaiziram - initi da neto izgleda sta rije nego to jeste, dati ili davati arha ian oblik. arheolog im. m. r. (gr.), n. mn. arheo lozi, g. mn. arheologa - ovjek koji pro uava materijalne izvore iz najstarijih epoha ljudskog drutva i na osnovu njih rekonstruie prolost, arheologija im. . r. (gr.) - nauka koja na osnovu raznih spomenika, djelimino i iskopanih, nastoji doi do saznanja o ivotu i kulturi u najstarijim epohama, arhipelag im. m. r. (gr.), g. jd. arhipe laga, n. mn. arhipelazi - niz ostrva, ostrvlje, otoje. arhitekt(a) im. m. r. (gr.), n. mn. arhi tekti/arhitekte , g. mn. arhitekata/arhi tekata - strunjak koji izrauje projekte za gradnju zgrada i drugih graevinskih objekata u emu je esto nuno i njego vo poznavanje estetike, arhitektonika im. . r. (gr.), dat. jd. arhitektdnici - razne zakonitosti i pri ncipi koji se moraju potovati u grae nju. arhitektura im. . r. (gr.) - djelatnost projektovanja graevinskih objekata i njihovo estetsko oblikovanje, arhiv im. m. r. (gr.), g. jd. arhiva , g. mm arhiva - mjesto za uvanje dokumenata' i spisa; ustanova koja prema zakonu mora uvati sav arhivski materijal zna ajan za dravu, arhiva im. . r. (gr.) - razni spisi, teksto vi i dokumenta koje neko sakuplja i pohranjuje; poseban odjel ili sluba u preduzeu koja se tim bavi. arhivar im. m. r. (gr.), g. jd. arhivara , g. mn. arhivara - strunjak za voenje arhive. arhivarka im. . r. (gr.), dat. jd. arhivarki, g. mn. arhiv arki - ena arhivar. arhivist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. arhivi sti/arhiviste - istraiva arhivske grae koja mu je glavni izvor u prouavanju. arija im. . r. (tal.) - vokalna melodija uz pratnju instrumenta, napjev; dio opere, arijevac im. m. r. (sanskrt), g. jd. arijev ca , n. mn. arijevci, g. mn. arijevaca pripadnik bilo kojeg indoevropskog na roda. aristokracija/aristokratija im. . r. (gr.) - sloj vladara, feudalaca, plemia iz ko jeg se jedino regrutuju pripadnici vlasti; doivotni vlastodrci; sloj izuzetno bo gatih ljudi koji upravljaju u mnogim oblastima ivota. arist6krat(a)/aristokrat(a) im. m. r. (gr.) g. jd. aristokrate, n. mn. aristrokati/aristokrate - pripadnik aristokraci ja aristokratkinja im. . r. (gr.) - ena aristokrat. aristokratski prid. odr. v. (gr.) - pripada ili se odnosi na aristokratiju, aristokratski pril. (gr.) - na aristokratski nain, kao aristokrata, ari im. m. r. g. mn. aria - vrsta crnogorinog drveta, aritmetika im. . r. (gr.), d. jd. aritmetici - jedna od matematikih disciplina, vje tina raunanja pomou brojeva. aritmija im. . r. (gr.) - nepravilan, nes kladan ritam; u medicini: nepravilan rad srca. arivizam im. m. r. (fr.), g. jd. arivizma, g. mn. arivizama - nastojanje za uspjehom u karijeri po bilo koju cijenu, karije rizam, laktanje, laktatvo, arkada im. . r. (lat.), g. mn. arkada - dio kosti iznad oka u obliku luka; u grad. stupovi povezani lukovima (arkadama). Arkadija im. . r. (gr.) - u poeziji: zem lja sretnih pastira. Arktik im. m. r. - naziv sa pojas Zemlje oko Sjevernog pola. arlaukati/arlaukati gl. nesvr. prez. arlauem/arlauem - urlati, galamiti, vikati; zavijati. arlekin im. m. v. (tal.) - harlekin, armatura im. . r. (lat.) - ice i drugi komadi eljeza koji zajedno sa betonom doprinose vrstoi graevine, armija im. . r. (fr.) - vojska, oruane snage, vojna jedinica kombinirana od

15

artikulacijski vie rodova vojske sa velikom koli inom oruja. Arnaut im. m. r. (tur.), g. jd. Arnauta, g. mn. Arnauta - nefrekventno, v. Alba nac. arnjevi im. r. mn. (ma.) - platneni krov na zaprenim kolima, arogancija im. . r. (lat.) - osobina onoga ko je arogantan; osornost, oholost, agresivnost, napuhanost, aroma im. . r. (gr.) - prijatan miris kahve ili kakvog zaina za jelo. aromatian prid. (gr.), odr. v. aromati n i - osobina onoga to ima aromu, arpadik im. m. r. (tur.), n. mn. arpadici - sjeme crvenog luka. arpeo im. m. r. (tal.) - mu. term. izvo enje tonova istog akorda jednog za drugim. arsen im. m. r. (gr.) - vrsta otrova, hemijski element (As), arsenik im. m. r. (gr.), g. jd. arsenika arsen. arsenal im. m. r. (tal.), g. jd. arsenala ogromna koliina sredstava na raspo laganju - alata, rezervnih dijelova, opre me, municije, oruja, dokaza, tvrdnji... arslan im. m. r. (ar.) - lav. arin im. m. r. (tur.), g. jd. arina - starija mjera za duinu, izmeu 65 i 72 cm. artefakt/artefakt im. m. r. (lat.) - neto to je izmiljeno, vjetaki stvoreno, iskonstruisano kao misao ili patoloka pojava namjerno izazvana kakvim ma terijalnim supstancama. arterija/arterija im. . r. (gr.), g. jd. arterije/arterije - med. ila koja odvodi krv iz srca, ila kucavica; prenes. vrlo frekventna cesta, put, saobraajnica u gradu ili nekom drugom prostoru, artiok im. m. r. artidka im. . r. (fr.) biljka iz junih krajeva sa mesnatim cvijetnim glavicama, spada u jestivo povre. artikl im. m. r. (lat.), g. mn. artikala/arti kala/artikala - svaka pojedinana vrsta robe u prodavnici. artikulacija im. . r. (lat.) - tvorba i izgovor glasova, poloaj organa govor nog aparata prilikom tvorbe i izgovora glasova. artikulacijskl/artikulaonl prid. odr. v. (lat.) - odnosi se na artikulaciju.

ar im. m. r. (lat.), n. mn. ari - 100 m^ zemlje, mjera za povrinu. ara i arara im. . r. (indij.) - vrsta papa gaja dugog repa sa perjem raznih boja. arabeska im. . r. (tal), dat. jd. arabesci, g. mn. arabesaka/arabeski - ukrasi, a re, motivi i slike u arapskom stilu, arebica/arabica im. . r. (ar.) - arapsko pismo prilagoeno glasovnom sistemu bosanskog jezika; djela alhamijado knjievnosti pisana su arebicom. arak/arak im. m. r. (lat.), n. mn. anii/ arci - mjera za papir, dva lista, etiri stranice; u tamparstvu veliki list papira od kojeg se u knjizi dobije 16 stranica, araner im. m. r. (fr.), g. jd. aranera osoba koja umije poredati, udesiti razne elemente kako bi davali utisak lijepog. aranirati gl. (fr.) svr. i nesvr., prez. araniram - razne elemente poredati kako bi ostavili utisak lijepog (izlog prodavnice, razna jela na stolu za ruavanje, buket cvijea), aranman im. m. r. (fr.), g. jd. aran mana - neto udeeno, ureeno; ugovor, sporazum oko neega. Arapin im. m. r. (ar.), n. pi. Arapi - g. mn. Arapa - pripadnik naroda iji se maternji jezik zove arapski, arapski prid. odr. v. (ar.) - to pripada i odnosi se na Arape, arapski pril. (ar.) - kao Arapi (uraditi ta). Arbanas im. m. r. (arh.) - v. Albanac, arbitar/arbitar im. m. r. (lat.), g. jd. arbitra/arbitra - osoba koja presuuje prema sportskim pravilima, sudija, su dac. arbitraa im. . r. (fr.) - sudjelovanje neutralne strane u mirnom rjeavanju spora izmeu drava, preduzea, suprotstavljenih osoba, area/area im. . r. (lat.), g. mn. area/area - prostor, veliko podruje, pojas raspro stranjenosti ega. arena im. . r. (lat.) - posebne graevine podignute u antiko doba sa prostorom za borbu i gledaoce, argat im. m. r. (gr.) - nadniar, radnik koji nije zanatlija i radi teke poslove za dnevnicu, irgat. argatovati i irgatovati gl. nesvr. (gr ), prez. argatujemArgatu jem - raditi za dnevnicu uz zanatliju, prinositi materi

artikulirati artukulirati/artikulisati (to) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. artikuliram/artikulisem - jasno izgovoriti ili izgovarati; precizno ta obrazloiti, artiljerija im. . r. (fr.) - vojnici artiljerci i topovi zajedno, topnitvo, artiljerijski prid. odr. v. (lat.) - pripada i odnosi se na artiljeriju, artiljerijski pril. (fr.) - uiniti neto kao artiljerija, na njen nain. artist(a) im. m. r. (lat.) - ovjek koji u cirkusu, varijeteu, nonom lokalu izvo di akrobatski, onglerski i maioniarski program; umjetnik reproduktivac koji besprijekorno izvodi muzika ili druga djela artis tkinja/artistica im. . r. (fr.) - ena artist. artistiki prid. - koji se odnosi na artiste, artistiki pril. odr. v. (fr.) - kao artista, na nain artiste, artritis im. m. r. (gr.) - bolest zglobova; kostobolja, arzuhal im. m. r. (ar.), g. jd. arzuhla molba, predstavka, memorandum. as im. m. r. (lat.), n. mn. asovi - prvak, pobjednik, najbolji; najjaa karta, kec. aseptikl/aseptinl prid. odr. v. (gr.) koji ima zatitu od zaraznih bakterija, koji spreava sepsu, asfalt im. m. r. (gr.) - supstanca od bitu mena i drobljenog kamena koja slui kao gornji sloj u gradnji cesta, puteva i ulica. asfaltirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. asfaltiram - prekrivati ili prekriti to slojem asfalta, asimetrian, prid. (gr.), odr. v. asimetri ni - suprotno od simetrian, nije podu daran u svim takama sa pojavom s druge strane zamiljene ose. asimilacija im. . r. (lat.) - utapanje manjine u neto to je veina, to pre vladava? u lingv. jednaenje glasova u suglasnikim grupama radi lakeg izgo vora, npr. svatba > svadba. asimilirati/asii lilovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. asimiliram!asimilujem provesti ili provoditi, vriti asimilaciju, asistencija im. . r. (lat.) - pomo, pripo mo asistenta; u pejor. znaenju: besmi slena i nepotrebna pomo.

16 asistent im. m. r. (lat.) - mlaa obrazo vana osoba na samom poetku u naunoistraivakom radu koja pomae profesoru sa zvanjem u istraivanju ili izvoenju nastave na fakultetu, asistirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. asistiram - vriti posao asistenta koji pripomae starijem i iskusnijem kolegi, npr. pri operaciji, asker im. m. r. (ar.) - vojnik; vojska, asket/asketa im. m. r. (lat.) - ovjek koji tei savrenom moralu, pa se stoga odrie odreenih jela, pia, obuzdava poudu i sl. asli part. (ar.) - sigurno, upravo, zaista, vjerovatno, asocijacija im. . r. (lat.) - sposobnost miljenja u povezivanju jedne pojave s drugom; udruivanje, savez pravnih su bjekata, preduzea, tvrtki sa istom pri rodom posla i sl. asocijalan prid. (gr.-lat.), odr. vid. aso cijalni - nedrutven, ne umije da se prilagodi drutvu, koji voli biti sam. asocijativno pril. - povezano, po asoci jaciji. asocijativnost im. . r. (lat.), instr. jd. asocijativnou/asocijativnosti mogunost da se jedna pojava povee sa nekom drugom, asonanca im. . r. (lat.) - ponavljanje istih vokala u nekoliko uzastopnih rijei, asortiman im. m. r. (fr.), g. jd. asorti mana - izbor robe u prodavnici. aspek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. aspekata - ugao promatranja, stanovite, gledite; osobina glagola, npr. (ne)svreni vid (aspekt). aspiracija im. . r. (lat.) - elja, enja, tenja za neim; tenja da se kome ta oduzme i prisvoji, aspirin im. m. r. g. jd. aspirina - lijek (acetilosalicilna kiselina) u obliku ta blete ili praka za sniavanje tempera ture ili kakvog bola (glavobolje, reuma tizma i sl.), astenija im. . r. (gr.) - nemo, slabost, opadanje snage, uope: razni oblici slabljenja organizma. astma im. m. r. (gr.) - bolest koja se manifestuje sipnjom, napadima tekog disanja, nestaicom daha. astmatiar im. m. r. (gr.) - bolesnik od astme, . r. astmatiarka. astmatin! prid. (gr.), odr. v. - koji se odnosi na astmu, astrahan im. m. r. (rus.) - veoma sku pocjeno sjajnocrno krzno od janjeta astrahanske ovce. astralan prid. (gr.), odr. v. astralni zvjezdan, zvjezdani, koji je porijeklom od zvijezda; nije zemaljski, astrolog im. m. r. (gr.), g. mn. astrdlozi ovjek koji se bavi astrologijom, astrologija im. . r. (gr.) - nadriuenje koje se bavi proricanjem budunosti na osnovu poloaja zvijezda i drugih nebe skih tijela. astrolokl prid. - koji se odnosi na astro logiju i astrologe, astroloki pril. - kao u astrologiji, na nain tog nadriuenja. astronaut im. m. r. (gr.) - kosmonaut, lan posade svemirskog broda, pilot, leta u svemir, astronom im. m. r. (gr.) - naunik koji istrauje svemir, prouava zvijezde, sazvjea, magline i sl. astronomija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem pojava u svemi ru. astronomski prid. - koji se odnosi na astronome i astronomiju; prenes. kad je neto isuvie skupo, aija im. m. r. (perz.-tur.) - kuhar, aika im. . r. (perz.-tur.) - kuharica, ainica im. . r. - vrsta restorana u kojem slue razna orijentalna jela. aiare pril. (perz.) - oigledno, oevidno, jasno. aik im. m. r. (ar.), n. mn. aici, g. mn. aika - ljubav, udvaranje, ljubavnik, udvara, dragan, momak, aeklija. aiklija im. m. r. (ar.) - momak koji aikuje, zaljubljeni, ljubavnik, aikluk im. m. r. (ar.-tur.) - isto to i aikovanje, udvaranje djevojci, voenje ljubavnog razgovora, aikovanje gl. im. s. r. (ar.-tur.) - aikluk, aikovati gl. nesvr. (tur.), prez. asikujem - voljeti se, udvarati se djevojci, voditi ljubavni razgovor, meusobno se gle dati iz ljubavi, akenaz im. m. r., g. jd. akenaza , n. mn. akenzi - Jevreji iz Poljske, Njemake,

17

atlas sjeverne Maarske koji su to ime dobili prema Akenas, kako se zvao jedan narod u Jermeniji, alama im. . r. (tur.) - kvalitetna pitoma trenja. aov/aov im. m. r. (ma.) - vrsta iljate lopate pogodne za kopanje i sitnjenje zemlje. at im. m. r. (tur.) - konj, pastuh, drijebac plemenite pasmine. atak im. m. r. (fr.) - napad, nasrtaj, juri, navala. atakira ti/a takovati gl. svr i nesvr. (fr.), prez. atakiram!atakujem - vriti ili izvr iti atak, napasti ili napadati koga. ataman im. m. r. (rus.), g. jd. atamana, v. jd. atamane - komandant Kozaka. atae im. m. r. (fr.), g. jd. ataea - slu benik u ambasadi, savjetnik u nekom njenom odjeljenju (za tampu, vojna pitanja, vize, trgovinu), atavizam im. m. r. (lat.), g. jd. atavizma biol. pojavljivanje nekih osobina preda ka koje u sadanjosti normalno ne pos toje kod ivih bia. ateist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. ateiste , mn. ateiste!ateisti - pristalica ateizma, ateistkinja im. . r. (gr.) - ena ateist. ateizam im. m. r. (gr.), g. jd. ateizma neprihvatanje religije, nevjerovanje u postojanje Boga i natprirodnih sila, objanjavanje nastanka materijalnog i duhovnog svijeta bez uea Boga. atelje im. m. r. (fr.), g. jd. ateljea - naje e prostor u kojem stvara slikar, kipar; svaka radionica u kojoj se obavlja neki umjetniki rad. Atena im. . r. (gr.) - Atina. Atina im. . r. (gr.) - glavni grad Grke; mit. boginja rata i mudrosti, atentat im. m. r. (lat.), g. jd. atentata, g. mn. atentata - pokuaj ubistva ili ubis tvo vane osobe iz javnog ili politikog ivota. atentator im. m. r. - osoba koja je izvri telj atentata, aterirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. ateriram - spustiti ili sputati avion, ba lon, helikopter na zemlju, prizemljiti kakvu letjelicu, atlas/atlas im. m. r. (gr.) - zbirka geogra fskih karata; vrsta sjajne svilenkaste tkanine, saten.

atlet(a) atlet(a) im. m. r. (gr.) - sportski graen i snaan ovjek, atletiar im. m. r. (gr.) - vrsta sportiste, osoba koja se bavi atletikom, atletiarka im. . r., g. mn. atletiarki ena atletiar, atletika im. . r. (gr.), g. jd. atletike jedno ime za vie sportskih disciplina: tranje, skokovi u vis, u dalj, s motkom, bacanje kugle, kladiva, koplja, atletski/atletski prid. odr. v. (gr.) - to pripada i odnosi se na atletiku i atlete. atmejdan im. m. r. (tur.-ar.) - pijaca gdje se konji prodaju; hipodrom, mjesto gdje se odravaju trke. atmosfera im. . r. (gr.) - zrani omota oko zemaljske kugle; jedinica za mje renje pritiska; prenes. raspoloenje, na in miljenja, okolnosti, atmosferski prid. odr. v. (gr.) - to pripada i odnosi se na atmosferu. atom im. m. r. (gr.), g. jd. atoma - naj sitniji djeli materije sa pozitiyno nabi jenom jezgrom i negativno nabijenim omotaem, atomistika im. . r. (gr.), dat. jd. atomistici - nauna disciplina koja se bavi istraivanjem svih pojava koje su u vezi sa atomima. atomizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. atomiziram - razbiti ili razbijati ta na najsitnije djelie radi analize, to vie usitniti. atomski prid. odr. v. (gr.) - sve to je u vezi sa atomom ili atomskom energi jom. a tona/a tona im. . r. (gr.) - rije bez akcenta. atonija im. . r. (gr.) - bezglasnost; mlitavost, klonulost miia; gram. nenaglaenost slogova ili rijei, atrakcija im. . r. (lat.) - neto draesno, zabavno, zanimljivo, to privlai, zaba vlja - izvedba, koncert, priredba, atraktivan prid. (lat.), odr. v. atraktivni privlaan, zabavan, zanimljiv, atribucija im. . r. (lat.) - ono to kome pripada ili mu se pripisuje, atribut im. m. r. (lat.), g. jd. atributa osobina, svojstvo, karakteristika; u gram. reenini lan - rije (pridjev, zamjenica, broj) koja poblie odreuje imenicu uz koju stoji.

18 atrij im. m. r. (lat.) - predvorje sa stupo vima u javnim zgradama, predsoblje, trijem, natkriven ulaz. atrofija im. m. r. (gr.) - propadanje, uvehlost, slabljenje, nestajanje, zakrljava nje. audicija im. . r. (lat.) - vrsta ispita pred komisijom koja ocjenjuje sposobnosti kandidata za odreeni posao, ob. sa glumcima i pjevaima, audijencija im. . r. (lat.) - slubeni prijem kod visokih predstavnika vlasti, audio pril. (lat.) - odnosi se na zvuk, ono to opaamo ulom sluha, audiovizuelan prid. (lat.), odr. v. audiovizuelnl - koji se odnosi na istovremeno prenoenje tona i slike u komunikaciji, to opaamo i ulima sluha i vida. audio vizuelno pril. - nain da istovreme no opaamo ulima sluha i vida. audlt im. m. r. (lat.) - finansijska revizija, auditivan prid. (lat.), odr. v. auditivni koji se odnosi na ulo sluha, audltor im. m. r. (lat.) - finansijski revi zor. auditorij im. m. r. (lat.) - dvorana u kojoj se izvode predavanja, sluaonica; oni to sluaju predavanje u auditoriju, sluaoci/sluatelji, publika, augmentativ im. m. r. (lat.) - rije koja ima znaenje neeg uveanog, gradi se od osnovne rijei pomou sufiksalnog morfema, ponekad hipokoristik (ljudi na), a nekad pejorativ (babetina); sup rot. deminutiv, august/avgust im. m. r. (lat.) - osmi mjesec u godini, kolovoz, aukcija im. . r. (lat.) - prodaja robe po sistemu ko ponudi vie novca za ono to se prodaje; licitacija, draba. aula im. . r. (gr.) - sveana dvorana za okupljanje; veliko predvorje iza ulaza u kakvu javnu zgradu, aura im. . r. (gr.), g. mn. dura - prema nekim uenjima nevidljiva svjetlost to okruuje ivo tijelo; vjetri, lahor; ozra je; med. nelagodno osjeanje bolesni ka, neraspoloenje koje prethodi epileptikim ili sl. napadima, aureola/aureola im. , r. (lat.) - oreol; krug oko glave svetaca na starim sli kama; pren. presti, slava, priznanje. Australac im. m. r., g. jd. Australca , n. mn. Australci, g. mn. Australaca - sta novnik Australije. Australijanac im. m. r., g. jd. Australijnca, g. mn. Australijanaca - Austra lac. A u stralijsk a im. . r. - stanovnica Australije. Australka im. . r. - Australijanka. Australija im. . r. - kontinent, austr alskl/australijanski prid. - koji se odnosi na Australiju. Austrija im. . r. - drava u Evropi. Austrijanac im. m. r., g. jd. Austrijanca, n. mn. Austrijanci, g. mn. Austrijanaca - stanovnik Austrije. Austrijanka im. . r. - stanovnica Austri je. austrijski prid. odr. v. - koji se odnosi na Austriju i Austrijance, austrofil im. m. r. - osoba koja je naklonjena Austriji, pristalica austriskog naina ivljenja i dravnog ure enja. aut/aut im. m. r. (engl.) - sportski izraz za prostor izvan crtama obiljeenog igra lita. autarhija im. . r. (gr.) - samovlada; upravljanje samim sobom; samodovo ljnost i zatvorenost u nekoj administrativno-politikoj cjelini; rjee: autarkija. autentinost im. . r. (gr.), instr. jd. autentinou/autentinosti - ono to je izvorno, vjerodostojno, istinito, pravo, autizam im. m. r. (gr.), g. jd. autizma povlaenje u sebe, bijeg od stvarnosti, nepovjerljivost. auto im. m. i s. r. (gr.), n. mn. auti i auta - automobil. autobiografija im. . r. (gr.) - kad neko sam opie svoj ivot; vlastita biografija (ivotopis), autobus im. m. r. (gr.-lat.) - vee ili ve liko motorno vozilo za prevoz veeg broja putnika, autobuskl/autobusnl prid. odr. v. (gr lat.) - koji se odnosi na autobus itd. autocenzura im. . r. (gr.-lat.) - spo sobnost osobe da cenzurira svoj iskaz u javnosti tako to ga usklauje sa za htjevima vlasti ili okolnostima koje u tom momentu ne dozvoljavaju

19

automobilizam

iznoenje svih pojedinosti, autoelektriar im. m. r. (gr.) - majstor-specijalista za elektrine instalacije na automobilima, autogol/autogol im. m. r. (gr.-engl.) - u sportu: ubaciti loptu u vlastitu mreu; prenes. uiniti to na svoju tetu, autograf im. m. r. (gr.) - autentian izvor pisan rukom autora; ono to nije kopija ili prepis; original, autogram im. m. r. (gr.) - originalni pot pis. autohton/autohton prid. (gr.), odr. v. autohtoni/autdhtdnl - prvi, koji nema prethodnika, koji nije nov, starosjedila ki. autokefalan prid. (gr.), odr. v. autokefa lni - tako se zovu nacionalne pravosla vne crkve koje sobom upravljaju; sa mostalan, nezavisan, autokracija/autokratija im. . r. (gr.) sva vlast u rukama jednog ovjeka, sa modravlje, neograniena vladavina po jedinca. autokrat(a) im. m. r. (gr.), n. mn. auto krate - vlastodrac, apsolutni vladar, diktator; onaj koji je sklon nametanju svoje volje drugima, npr. u radnom odnosu. automat im. m. r. (gr.), g. jd. automata, g. mn. automata - sprava koja vri odreene radnje samostalno, pri emu se ovjekova uloga svodi na putanje u pokret i kontrolu; prenes. ovjek koji radi po ablonu bez line inicijative i kreativnosti; vrsta vatrenog oruja koje ispaljuje vie metaka, automatizacija im. . r. (gr.) - upotreba automata u proizvodnji; osobina koju sam ovjek kod sebe razvija nakon estog ponavljanja istih radnji, automatski prid. odr. v. (gr.) - po navici, uhodano, bez razmiljanja, automatski pril. - na automatski nain, automobil/automobil im. m. r. (gr.?lat.), g. jd. automobila/automobila, n. mn. automobili/automobili - vozilo koje pokree motor sa unutranjim sagorije vanjem. automobilizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. automobilizma - sport u kojem su auto mobili sredstvo za postizanje pobjede.

automobilski automobilski/automobilski prid. - koji se odnosi na automobile, npr. automobil ska industrija i sl. autonoma im. m. r. (gr.), g. jd. autonomaa, n. mn. autonomi, g. mn. autonoma - zagovornik autonomije, borac za autonomiju, autonomija im. . r. (gr.) - pravo stano vnika neke teritorijalne ili nacionalne zajednice da sama rjeava pitanja unu tranje uprave u okviru neke vee dra vne zajednice, autoportret im. m. r. (fr.), g. jd. auto portreta, n. mn. autoportreti, g. mn. autoportreta - likovni rad na kojem je autorov lik. autopsija im. . r. (gr.) - rezultati done seni na osnovu posmatranja, svjedoe nja i linog iskustva; med. obdukcija, autoput/autoput im. m. r. (gr.), g. jd. autoputa/autoputa , mn. autoputevi vrlo kvalitetan put sa najmanje dvije trake istoga smjera i mjestima za odmor. autor/autor im. m. r. (lat.) - stvaralac, pojedinac koji je pravi tvorac kakvog teksta, pjesme, slike i sl. autorica im. . r. (lat.), v. jd. autorice ena autor, autoritaran prid. (lat.), odr. v. autoritarni - koji se zasniva autoritarnosti, koji zahtijeva slijepo potinjavanje vlasti. autoritet im. m. r. (lat.), g. jd. autoriteta, n. mn. autoriteti, g. mn. autoriteta osobina odreene osobe razvijena na njegovom ugledu, razumu, pameti, iskustvu, snazi, autorizacija im. . r. (fr.), g. mn. auto rizacija - priznanje autora da je njegov neki tekst; postupak kojim se progla ava da nekom pripada kakav prona lazak ili djelo kako bi mogao koristiti prava koja mu pripadaju, autorstvo/autorstvo im. s. r. (fr.), g. mn. autorstava/autorstava - pripadnost dje la njegovu tvorcu - autoru, auto-stop/auto-stop im. m. r. (gr.-engl.) - zaustavljanje vozila na cesti i molba vozau da putnika besplatno poveze. autostoper/auto-stoper im. m. r. (gr engl.) - putnik koji dizanjem palca ruke na cesti zaustavlja vozila kako bi bes platno prevalio odreeni dio puta.

20 autosugestija/autosugestija im. . r. (gr.-lat.) - sugestivan uticaj na samog sebe. autsajder/autsajder im. m. r. (engl.) uope: osoba koja nema nikakvih izgle da za postizanje uspjeha, kojoj se zbog nestrunosti, neupuenosti i sl. daje sporedno mjesto, avan im. m. r. (tur.) - posuda u kojoj se udarcima bata mrvi kafa, eer, biber, avangarda im. . r. (fr.) - predvodnici, zagovornici novih ideja, novih puteva u bolji ivot, za novo u umjetnosti, za kakvu ideologiju. avans im. m. r. (fr.), g. mn. avansa - u finasijama: dio isplate prije okonanog posla, predujam, akontacija, avantura im. . r. (fr.) - dogodovtina sa puno uzbuenja i nepredvidljivih obrta, pustolovina. avanturist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. ava nturiste, n. mn. avanturisti/avanturiste pustolov, ovjek koji svjesno trai uzbudljiv ivot, koji je sklon avanturi, avanturistiki prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na avanturu i avanturiste, avanturistiki pril. (fr.) - na nain ava nturiste, kao avanturist, avanzirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. avanziram - napredovati u slubi, dobiti ili dobijati vie zvanje, avaz/avaz im. m. r. (perz.), g. jd. avaza/ avza - glas. avazde/avazile pril. (per.-tur.) - glasno, na sav glas. avenija/avenija im. . r. (fr.) - iroka i uredna gradska ulica koja je prilaz cen tru. averzija im. . r. (lat.) - odbojnost, nesklo nost prema neemu; gaenje, odvrat nost; antipatija, zaziranje, avet/avet im. . r. (ar.), instr. jd. aveti! aveti, rjee aveu/veu - utvara, strai lo, sablast, privienje, prikaza; jeziva slika ega neprirodnog, avetan/avetan prid. - mahnit, avetinja im. . r. - avet. avijacija im. . r. (lat.) - flota raznih le tjelica (aviona, helikoptera) koja slui u razne svrhe. avion im. m. r. (lat.), g. jd. aviona , g. mn. avioni, g. mn. avina - letjelica sa tru pom, krilima i tokovima za prizemljenje koju pokree klipni ili motor na mlazni pogon; rjee: zrakoplov . avitaminoza im. . r. (gr.-lat.) - medi cinski termin za bolest izazvanu poma njkanjem vitamina u ishrani, avlija im. m. r. (gr.) - prostor ispred kua izgraenih u orijentalnom stilu; dvori te. avokado im. m. r. (p.) - vrsta tropskog voa. azbest im. m. r. (gr.) - vrsta materijala vlaknaste grae koji slui za zatitu od vatre, kiselina i sl. azbestnl prid. - koji je od azbesta, npr. azbestna tkanina, azbuni/azbuni prid. (stsl.) - sastavljen po azbuci, po azbunom redu slova, azbuka/azbuka im. . r. (stsl.), dat. jd. azbuci - irilika slova i njihov redo slijed. azgin prid. (tur.) - pomaman, obijestan, bijesan, nemiran, udarljiv. azginluk im. m. r. (tur.) - pomama, pomamnost, obijest, bijes. Azija im. . r. (fen.) - najvei kontinent na Zemlji; kontinent na istoku. Azijac im. m. r. (fen.), g. jd. Azijca, n. mn. Azijci, g. mn. Azijaca - stanovnik Azije, Azijat.

21

aurirati Azijka im. . r. dat. jd. Azijki, g. mn. A zijki - ena iz Azije, Azijatka. azijski prid. - koji se odnosi na Aziju i Azijce. azil im. m. r. (gr.), g. jd. azila - utoite politikih izbjeglica u inostranstvu; sklo nite, pribjeite, zatita, sigurnost, azimut/azimut im. m. r. (ar.) - ugao na krugu horizonta izmeu meridijana i visinskog kruga pojedine zvijezde; ho rizontalni ugao to ga zatvaraju pravac prema sjeveru i pravac prema nekom predmetu na zemlji ili prema nekoj pla neti. Azrail im. m. r. (jevr.) - aneo smrti. azur im. m. r. (perz.), g. jd. azura - nebe sko plavetnilo, ultramarin boja, plava boja neba. adaha im. . r. (perz.) - najee u bajka ma opasna i prodrljiva zvijer sa neko liko glava, zelene je boje i riga vatru, zmaj; prenes. opaka, zla ena. auran/auran prid. (fr.), odr. v. aurni/ aurni - odgovoran u poslu, koji posao zavrava na vrijeme (obino u rauno vodstvu). aurirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. auriram - neto dovesti u red da bude usklaeno s propisanim vremenom.

23 bademov prid. - koji je od badema, npr. bademov cvijet, bademovaa im. . r. - rakija sa aromom badema. badlje im. . r. mn. - trepavice koje rastu u oku i nadrauju ga. badnjak im. m. r., n. mn. badnjaci - tek usjeeno drvo koje se uoi Boia polo i na ognjite; dan uoi Boia - Bad njak, Badnji dan. badnji prid. - koji se odnosi na Badnjak Badnji dan. bada im. . r. (perz.) - otvor na krovu kroz koji je izlazio dim kad su po kua ma i kolibama postojala ognjita, bado im. m. r. (tur.), hip. od badenog, badanak. badanak, badenog im. m. r. (tur.) muevi dviju ili vie sestara u odnosu jedan na drugog, bagatela im. . r. (tal.) - mu. kratka ko mpozicija lakeg sadraja; beznaajan iznos novca kad se neto kupuje, jefti noa, malenkost, sitnica, bagatelisati/bagatelizirati gl. svr. i nes vr., prez. bagateliem/bagateiziram potcijeniti ili potcjenjivati, omalovaiti ili omalovaavati, baga im. . r. (tur.) - vorugasta izraslina na nogama, najee kod konja, bagav prid., odr. v. bagavi - koji na noga ma ima bage, koji boluje od baga; kad se neko u hodu zbog bolesne noge mora oslanjati vie na onu drugu, pa zanosi ti jelom. bagaa im. . r. (fr.) - prtljag. bager im. m. r. (njem.) - teko motorno vozilo sa dodatnim prikljucima veoma pogodno za razne grube graevinske ra dove - iskopavanje, raiavanje i sl. bagerisati gl. svr. i nesvr., prez. bageriem - obaviti ili obavljati kakav graevi nski posao uz upotrebu bagera, baglama im. . r. (tur.) - gvozdena spojni ca kanata ili vrata sa tokom pomou koje se mogu otvarati i zatvarati. bagra im. . r. - veoma loi ljudi, olo, ljam. bagrem im. m. r., n. mn. bagremovi vrsta drveta iz porodice lepimjaa sa cvjetovima koji imaju vrlo prijatan mi ris.

Bajram

B
B b - fonem(a), konsonant, glas, drugo slovo abecede i azbuke. baba1 im. . r. - oeva ili majina majka; stara ena; pejor. ena; prenes. muka rac sa nekim enskim osobina - puno pria; neko puno straljiv. baba2 im. m. r. (perz.) - titula ili epitet za dobrog, potenog ili pobonog starca, npr. Alibaba. babac im. m. r., g. jd. bpca, g. mn. babaca - u pozitivnom smislu: dobrodrea, zdrava i vitalna starija ena; pejor. mukarac koji kretnjama, ponaa njem, govorom nalikuje kakvoj babi. babaroga im. . r., dat. jd. babarogi izmiljeno strailo kojim se prijeti djeci da e ih odnijeti kad su nemirna; uope neto ime koga treba zastraiti, babetina im. . r., aug.- pejor. od baba; isto: babuskara, velika baba zbog neeg nesimpatina, babica im. . r. - ena koja pomae poro d iti pri poroaju, babin prid. - koji pripada babi, oev. babin/babin prid. - kad neto pripada babi, npr. babini unuci, babine im. . r., plur. tantum - vrijeme iza poroda kad porodilji i bebi blinji dono se poklone i novac, bablji prid. odr. - koji pripada babi, npr. bablje ljeto. babo im. m. r. (perz.), g. jd. baba/babe otac, tata, aa. babovina im. . r. - oevina, nasljedstvo od oca. babura im. . r. - vrsta krupne paprike. baca im. m. r., g. jd. bacaa - onaj koji neto baca, npr. u sportu baca koplja, kamena, kugle, diska; vojn. baca pla mena. bacakati se gl. nesvr., prez. bacakam se , izv. od glagola bacati; ponavljati bacakanje u istim vremenskim razmacima. bacati gl. nesvr., prez. bacam - zamahom ruke ili ruku neto od sebe odbacivati, npr. koplje; bacati naglasak na neto, pridati emu vanost, ukazati na teite problema. bacil im. m. r. (lat.) - med. jednoelijska bakterija, uzronik zarazne bolesti, npr. bacil tuberkuloze, baciti gl. svr., prez. bacim , trp. prid. baen - zamahom i putanjem iz ruke odjednom neto odbaciti; prenes. odrei se ega, npr. baciti duhan; uludo i be skorisno utroiti, npr. novac; baciti kri vicu na koga, okriviti ga itd. baciti se gl. svr., prez. bacim se - npr. zbog opasnosti naglo lei na zemlju; posvetiti se emu - baciti se na posao. Baka im. . r., dat. jd. Bakoj - velika ravnica u Vojvodini izmeu Tise i Du nava. bava im. . r., g. mn. baava/bavi ovee bure od drveta za vino ili rakiju, kaca. bavar im. m. r. - majstor, zanatlija koji izauje bave i druge drvene posude, bavarija im. m. r. - bavarski zanat i radionica u kojoj se izrauju bave, bavast prid. - trbuast, nalik bavi, bauka im. m. r. (rus.) - ruski vojnik, openito Rusi. badanj im. m. r., n. mn. badnjevi - drvena posuda u kojoj se dri sir i sl., kaca; u mlinu (vodenici) izdubljen trupac kojim tee voda i pada na vodenini toak, badava pril. (perz.-ar.) - besplatno, daba, bez naplate i nagrade; kad je neto vrlo jeftino i prodaje se u bescijenje. badem, bajam im. m. r. (sanskrt) - biljka koja raste u toplijim krajevima i daje kotunjav plod ija je jezgra vrlo ukusna za jelo. bademast prid., odr. v. bdemasti - koji je iste boje kao badem.

bagremov prid. - koji je od bagrema, npr. bagremov med. bahanalije im. . r. mn. (lat.) - orgije, pijanke, terevenke; viednevne svetko vine u starom Rimu u slavu Baha, boga vina. bahat prid., odr. v. bahati - koji nikoga ne potuje, ophodi se prema drugima oholo i sa visine, pravi se vaan, bahatost im. . r., instr. jd. bahatosu/ bahatosti - osobina onoga k oje bahat, bahnuti gl. svr., prez. bdhnem - obinije: banuti bailisati se, bajilisati se gl. svr. (tur.) onesvijestiti se; zanijeti se, pasti u za nos. bajam im. m. r. - isto to i badem, bajagi pril. (tur.) - toboe, kao da, oja. bajan prid., odr. v. bajni - pjesniki: ud novato lijep, krasan, divan, aroban, bajat prid. (ar.), odr. v. bajati - star, ob. se misli na hljeb koji je dugo stajao, bajati gl. nesvr. (tur.), prez. bdjem - go vorenje ena bajalica za koje se u naro du vjeruje da posebno izgovorenim rije ima mogu izlijeiti bolest ili istjerati kakvo zlo, ili navui na koga to dvoje; lijepo priati o onome to je netano s namjerom da se prevari, bajbok im. m. r. i bajbokana im. . r. iron. zatvor, hapsana, buhara, uza, pro storija sa reetkama iz koje se teko moe pobjei. bajka im. . r., dat. jd. bajci, g. mn. bajki - vrsta knjievnog djela u kojem bia iz realnog ivota imaju nevjerovatne do ivljaje i susrete sa nerealnim biima (vilama, zmajevima, raznim udoviti ma); razg. izmiljotina, nerealna pria (priati bajke), bajonet/bajunet im. m. r. i bajoneta/ba juneta im. . r. (fr.) - hladno oruje, po dugaak no sa dvije otrice koji voj nici nose o pasu ili stavljaju na vrh pu ke. bpjrak im. m. r. (tur.) - zastava, stijeg, bajraktar im. m. r. (tur.) - osoba koja no si bajrak. Bajram im. m. r. (tur.) - najvei islamski praznik (blagdan), Ramazanski bajram dolazi iza ramazanskog posta, a drugi Kurban-bajram sedamdeset dana iza njega.

bajramluk

24 bakrenjak im. m. r., n. mn. bakrenjaci sitan novac od bakra; ono to je od bak ra (bakreni kotao), bakropis im. m. r. - tehnika crtanja na bakrenoj ploi uz pomo kiseline, crte na ploi u toj tehnici, bakrorez im. m. r. - tehnika crtanja urezi vanjem na bakrenoj ploi; crte nastao tehnikom bakroreza, baksuz im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. baksuzi - neko koga ne prati srea pa esto doivljava neuspjeh, zlosretnik; osoba koja i drugima donosi lou sreu, onaj koji stalno doivljava peh. baki im. m. r. (perz.) - novac dat nekome pored redovne plae, napojnica, baktati se gl., nesvr. (tur.), prez. bakem se - kad nam u nekom poslu zbog nee ga ne tee sve kako smo zamislili, pa se patimo i gubimo vrijeme, bakterija im. . r. (gr.) - golim okom nevidljiv jednoelijski organizam, bakteriolog im. m. r. (gr.), n. mn. bakteriblozi - strunjaci koji se bave proua vanjem bakterija, bakteriologija im. . r. (gr.) - nauna disciplina koja se bavi prouavanjem bakterija. bakterioloki prid. - koji se odnosi na bakteriologiju i bakteriologe. bal im. m. r. (fr.), n. mn. balovi - masovno posjeen sveani ples, na kojem je sve na visini, gospodski, muzika, odjea ple saa, organizacija. bala im. . r. (tal.) - u sveanj smotana mehka roba. balaban im. m. r. (tur.) - dresirani med vjed (ili meka) koji igra uz bubanj, pa ga vode po teferiima i pokazuju publi ci; tap kojim se udara u bubanj; neko ko je pun snage, nezgrapan krupan ovjek. balada im. . r. (fr.) - kraa lirsko-epska pjesma, tuna sadraja; vrsta vokalne ili instrumentalne kompozicije, balalajka im. . r. (rus.), dat. jd. balalajci - vrsta tambure trokutasta izgleda iz Ukrajine i Rusije. balansirati gl. nesvr. (fr.), prez. balansi ram - odravati ravnoteu, npr. na cirku skoj ici; dovoditi u ravnoteu automo bilske gume; kolebati se kojoj se strani prikljuiti. balav prid., odr. v. balavi - slinav, kome curi iz nosa; mlad, neiskusan, nezreo, zelen. balavac im. m. r., g. jd. balavca - onaj ko je slinav; neko suvie mlad, zelen, ne zreo i neiskusan; pejor. neotesanac, balavica im. . r. - mlada, neiskusna en ska osoba. balak im. m. r. (tur.), n. mn. balaci dio maa ili noa koji se dri u ruci, dio u koji je usaena otrica, baldahin im. m. r. (tal.), g. jd. baldahina platno iznad kreveta, prijestolja, nosi ljke. balega im. . r., dat. jd. balegi/balezi govei izmet, balerina im. . r. (tal.) - ena koja se bavi baletom, plesaica baleta, balet/balet im. m. r. (tal.) - umjetniki ples zasnovan na ljepoti kretnji ljudskog tijela; dio umjetnikog ansambla u po zoritu. baletan im. m. r. (tal.), g. jd. baletana mukarac koji se bavi baletom, plesa baleta. balija im. m. r. (ar.) - seljak musliman; neobrazovan prost ovjek koji nije pri padao plemstvu; pejor. naziv za musli mana. balist(a) im. m. r. (alb.), g. jd. baliste lan Albanske vojske u Drugom svjet skom ratu. balistiar im. m. r. (lat.) - strunjak koji se bavi proavanjem kretanja, uinka i porijekla ispaljenog zrna. balistika im. . r. (lat.), dat. jd. balistici izuavanje kretanja, uinka i porijekla zrna ispaljenih iz kakvog oruja; djelat nost naroito zastupljena u kriminalistici. baliti gl. nesvr., prez. bali - kad nekome curi iz nosa; prenes. cmizdriti, plakati; priati gluposti, bulazniti. Balkan im. m. r. (tur.), g. jd. Balkana Balkansko poluostrvo/poluotok; niz pla nina na sjeveristonom dijelu poluostr va; drave na poluostrvu. Balkanac im. m. r. (tur.), g. jd. Balkanca, g. mn. Balkanaca - stanovnik Balkana; prenes. onaj koji ne usvaja kulturne vri jednosti Evrope, balkanizacija im. . r. - pejor. zavoenje odnosa podijeljenosti meu narodima;

25

banalan

bajramluk im. m. r. (tur.), n. mn. bajramluci - poklon za Bajram, baj ram ski dar. bajram-namaz im. m. r. (tur.-perz.) - po sebna molitva (namaz) ujutru prvog da na Bajrama, bajramovati gl. nesvr., prez. bcijramujem - provoditi Bajram, proslavljati Baj ram, veseliti se za vrijeme Bajrama, bak im. m. r., lokalizam, n. mn. bkovi bik. baka im. . r., dat. jd. baki, v. jd. bako , hip. od baba. bakal, bakalin im. m. r. (ar.) - trgovac, prodava namirnica, bakaluk im. m. r. (ar.-tur.) - trgovanje namirnicama, bakalar im. m. r. (tal.) - vrsta ribe koja ivi u sjevernim morima, prireuje se suena na razne naine, pa otud izraz suh kao bakalar za nekoga ko je mrav. bakam im. m. r. (ar.) - vrsta rumenila koje je sluilo kao kozmetiko sredstvo za uljepavanje lica. Danas se tako zove ru za usne, karmin, bakamiti se gl. nesvr., prez. bakarnim se - bojiti i tako uljepavati lice bakarnom, bakanda im. . r. (ma.) - teka i okova na cipela koja je naroito pogodna za noenje kad ima snijega i leda. bakar im. m. r. (tur.), g. jd. bakra hemijski elemenat Cu, vrsta metala koji je veoma dobar provodnik elektrine struje. baklava im. . r. (ar.), g. mn. baklava orijentalna poslastica koja se u doma instvima najee priprema u vrijeme Bajrama; pravi se slaganjem jufke, koja se filuje smjesom tirinta, eera i sa mljevenih oraha, a poslije peenja pre liva agdom (u toploj vodi rastopljeni eer). baklja im. . r. (njem.), g. mn. baklji buktinja, tap na ijem vrhu gori vatra i slui za osvjetljavanje, potpaljivanje vatre i sl. bakra im. m. r. (tur.) - bakreni kotao, vea posuda od bakra za kuhanje na otvorenoj vatri, bakreni prid. - neto to je izraeno od bakra. bakrenast/bakrenast prid. - koji je po neem kao bakar, npr. bakrene boje.

raspadanje drave na vie zavaenih di jelova. balkanizam im. m. r. - neke iste osobine jezika kojim se govori na Balkanu bez obzira na njihovu genetsku srodnost; ono to pripada Balkanu po uvjerenju i miljenju u ostalom dijelu Evrope, balkon im. m. r. (tal.), g. jd. balkona izboen, ograen i vratima povezan dio kue sa njenom unutranjou; poseban izdignuti dio u pozoritu ili kinu odakle se bolje moe pratiti program, balon im. m. r. (tal.) - djeija igraka na pravljena od tankog rastegljivog mate rijala; kad se napue, ima kuglast ili ne ki drugi oblik; letjelica napuhana ga som koji je laki od zraka, balota im. . r. (tal.) - kugla u boanju. balvan im. m. r. (tur.) - velik komad drve ta dobijen obaranjem stabla; drvena si rovina spremna za obradu; prenes. pri glup, sirov, nedokazan, tvrdoglav ov jek, glupak, balzam im. m. r. (gr.) - mehlem; ljeko vita smjesa raznih biljnih ekstrakata; sredstvo za balzamiranje. balzamiranje gl. im. s. r. - obraivanje tijela pomou balzama kako bi se sau valo od raspadanja, balzamirati gl. svr. i nesvr., prez. balzdmiram - pomou balzama uiniti da se tijelo mrtvaca sauva od raspada nja. baljezgati gl. nesvr., prez. baljezga pejor. govoriti neto to nije ni blizu pameti, lupetati, izvaljivati razne glupa rije. bambus im. m. r. (lat.), n.jd. bambusi vrsta trske; biljka koja raste u tropskim predjelima, bambusov prid. - neto od bambusa, npr. bambusov tap. bamja im. . r. (tur.) - vrsta biljke od ijeg ploda se spravlja ukusno istoimeno jelo. ban im. m. r. (avar.), n. mn. banovi - titula vladara u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi (Kulin ban), banalan prid. (fr.), odr. v. banalni obian, svakodnevan, esto vien, oe kivan, bezvrijedan, otrcan, bez origina lnosti.

banalizirati banalizirati/banalizovati gl. svr. i nes vr., prez. banaliziram i bandlizujem initi ili uiniti da ta bude banalno, banalnost im. . r. instr. jd. banlnon/ banalnosti - neto to je banalno, banana im. . r. (gvinej.) - vrsta voa iz tropskih predjela; vrsta elektrinog uti kaa; nestabilne banana drave u Sred njoj i Junoj Americi. Banat im. m. r., g. jd. Banata - ravnica u Vojvodini istono od rijeke Tise. baniti gl. nesvr., prez. bani - pijaniti i gubiti vrijeme, pijanenje, uivati u ras pojasanom drutvu. banda im. . r. (tal.), g. pi. bandi - grupa ljudi sklonih kriminalu, maltretiranju drugih i loem ponaanju; orkestar lime nih instrumenata, bandairati gl. (fr.) svr. i nesvr., prez. bandairam - neto vrsto zaviti, staviti zavoj, povezati zavojem, bandera im. . r. (tal.) - jedan od visokih drvenih stupova koji vode ice elektri ne energije, bandit im. m. r. (tal.) - razbojnik, osoba sklona pljakanju, prevari, ubijanju; lan bande, banditizam im. m. r. - kriminalna djela koja ine banditi; pljake, ubistva, razbojnitva. bandoglav prid., - lakomislen, osoba koja se lahko uputa u sve bez razmiljanja. Banija im. . r. - predjel u Hrvatskoj izmeu rijeka Kupe i Une. Bamjac im. m. r. - stanovnik Banije. Banijka im. . r. - stanovnica Banije. banka im. . r. (tal.), dat. jd. banci, g. mn. banaka/banki - dravna ili privatna usta nova ije je poslovanje vezano za pro met novca i vrijednosnih papira, bankar im. m. r. - strunjak za poslovanje u banci; vlasnik privatne banke, bankarski prid. - koji pripada bankarstvu i bankarima, bankarstvo im. . r. - djelatnost kojom se bave banke, banket im. m. r. (fr.), g. jd. banketa slavlje i gozba sa posebno pozvanim go stima nekim povodom ili u neiju ast. bankina im. . r. (tal.) - ivica, ivinjak, rubni dio ceste, banknota/banknota im. . r. (tal.) - pa pirni novac, novanica vee vrijednosti.

26 bankovni prid. odr. v. - koji se odnosi na banku, npr. bankovni kapital, bankrot im. m. r. (tal.) - propast banke u momentu kad ne moe da isplati uloeni novac; propast preduzea, steaj; pre nes. propast, slom, fijasko, bankrotiranje gl. im. s. r. od bankrotirati, bankrotirati gl. svr., prez. bankrdtiram doivjeti bankrot, pasti pod steaj; razg. ostati bez novca, banovina im. . r. - hist. oblast kojom upravlja ban, npr. u okviru Kraljevine Jugoslavije Hrvatska je bila banovina, a BiH je bila podijeljena na tri banovine, banovinski prid. - koji se odnosi na bano vinu. banski prid. - koji se odnosi na bana i banove. banuti gl. svr. prez. banem - iznenada doi, najednom isakrsnuti, naglo se po javiti, bahnuti. banja im. . r. (tal.) - bazen napunjen toplom mineralnom vodom koja izvire iz zemlje, med. ustanova koja mineralnu vodu koristi u lijeenju ljudi, ljeilite; toplice. bapski prid. - koji se odnosi na babe, npr. bapska pria, naklapanje. bar1, barem pril. (tur.) - makar, u najma nju ruku, ako nita drugo. bar2 im. m. r. (engl.) n. mn. barovi - vrsta lokala u kojem svira muzika, plee se, pije stojei ili sjedi na visokim stolica ma uz ank. bara im. . r. - voda koja se zadrala u udubljenjima zemlje, lokva; zemljite koje je uvijek mokro, natopljeno vo dom, blato, movara, baraba im. m. r. - ovjek neotesana, gru ba ponaanja, propalica, olo. baraka im. . r. (p.), dat. jd. baraci, g. mn. baraka - daara, improvizovana niska nastamba za smjetaj alata i radni ka na gradilitu, baratati gl. nesvr. - rukovati neim, biti vjet. barbar(in) im. m. r. (gr.) - surov ovjek sklon osvajanju i unitavanju svega pred sobom, varvarin, barbarizam im. m. r. (gr.), g. jd. barba rizma - kovanica ili fraza izvedena kri vom primjenom pravila ili ropski udeena prema stranom jeziku; varvarizma.

27

bastion

barbarski prid. - koji se odnosi na barba re/varvare. barbarstvo im. s. r. - ono to ine barbari, divljaki i unitavalaki odnos prema svemu; surovost, divljatvo, nekultura, varvarstvo., barbut im. m. r. (perz.) - vrsta istonjake hazardne igre kockama. bard im. m. r. (engl.-kelt.) - vrlo cijenjen i proslavljen pisac, majstor lijepe rijei, nacionalni pjesnik, bardak im. m. r. (perz.), g. jd. bardka posuda od zemlje po obliku kao ibrik, barel im. m. r. (engl.) - mjera za tenost, najee za naftu u SAD jedan barel = 158,96 litara, bareljef im. m. r. (tal.-fr.) - niski reljef kod kojeg se likovi ne uzdiu znatno od podloge. barijera im. . r. (fr.) - neto to nam se isprijei kao oteavajua okolnost u po slu, neko ogranienje; neka prepreka na putu, smetnja prilikom prolaska; tekoa u komunikaciji ljudi koji govore razli ite jezike, barikada im. . r. (fr.) - niz raznih stvari naslaganih na zgodnom mjestu radi zaklanjanja i odbrane od neprijatelja, bariton/bariton im. m. r. (tal.) - u pjeva nju muki glas izmeu tenora i basa; pjeva koji pjeva tim glasom, barjak im. m. r. (tur.) - u nar. pjesmi zastava, stijeg, bajrak., barjaktar im. m. r. (tur.) - u nar. pjesmi onaj to nosi zastavu; hist. in u vojsci Osmanskog Carstva, bajraktar. barka im. . r. (tal.), dat. jd. barci, g. mn. barki - manji brod za plovidbu morem, brodi. barkalora im. . r. (tal.) pjesma koja doarava idilu vonje uz more, a pjeva je gondolijer. barok im. m. r. (port.) - stilski pravac u Evropi od kraja 16. do polovine 18. vijeka u arhitekturi, likovnoj umjetnosti, muzici i knjievnosti, nemirnog izraza, dekorativnosti, patetinosti... barometar im. m. r. (gr.) - naprava za mjerenje pritiska zraka, barovit prid., odr. v. bardviti - koji je pun bara, a time uvijek mokar, barski prid. - moe se odnositi na lokal koji se zove bar (barska dama), na baru

(,barska ptica), te na grad Bar u Crnoj Gori. barski pril. - kao u lokalu, na barski na in, kao u baru. barun im. m. r. (ma.) - vrsta kvalitetne tkanine njene povrine; kadifa, pli, sa mt, velvet. barunast prid., odr. v. barunasti - koji je izraen od baruna; prenes. neto to ima osobine baruna, neiji glas, njego vana koa. baron/barun im. m. r. (tal.) - pripadnik plemikog reda nieg ranga, baronica/barunica im. . r. - plemkinja, ena pripadnik plemikog reda nieg ra nga. barutina im. . r., pejor. od bara - baretina, runa bara koja niemu ne slui, zemljite puno vode i mokrine koje se ne moe iskoristiti za zemljoradnju; pre nes. drutvana sredina puna bezidejno sti, bez ikakva dogaanja, puna uma losti. barut im. m. r. (gr.) eksplozivna smjesa kojom je napunjen metak, naglim sago rijevanjem izbacuje tane iz vatrenog oruja. bas im. m. r. (tal.) - najdublji glas kod pjevaa; zvuk koji se moe izvesti mu. instrumentom, basamak im. m. r. (tur.) - stepenica i preaga na ljestvama. basati gl. nesvr. (tur.), prez. basam - stu pati, gaziti tekim hodom; lutati, tuma rati. basma im. . r. (tur.) - arena pamuna tkanina od koje su se krojile enske ha ljine. basna im. . r., g. mn. basni - vrsta knji evnog djela sa moralnom poukom, u kojem su ivotinje simboli dobrih i loih ljudskih osobina, basnopisac im. m. r., g. jd. basnopisca pisac koji pie basne, basnoslovan prid., odr. v. basnoslovni koji je velik, ogroman, neizmjeran (ba snoslovno blago), bastard im. m. r. (tal.) - mjeanac, pro dukt mijeanja dviju rasa. bastion im. m. r. (fr.), g. jd. bastiona tvrava, bedem, grudobran, utvrda; pre nes. pojedinac ili grupa ljudi u odbrani odreenih najee pozitivnih ideja.

ba

28 bataljon/bataljun im. m. r. (fr.) - ko pnena vojnika jedinica sastavljena od tri ete. baterija im. . r. (fr.) - depna elektrina svjetiljka; umetak za depnu svjetiljku (tranzistorski prijemnik i sl.) sa pohra njenom elektrinom energijom; akumu lator; vojn. artiljerijska jedinica, batil im. m. r. (ar.) - pokvarenjak, neva ljalac. batina im. . r. - predmet nalik na tap za zadavanje udaraca, za batinanje, batina im. m. r., g. jd. batina - onaj koji udara batinom, u nedemokratskom drutvu takvi sprovode naloge vlasti i pomou batine pokazuju njenu mo. batinati gl. nesvr. - tui batinom, mlatiti, udarati. batisati gl. nesvr. (tur.) - crknuti, krepati, batiskaf im. m. r. (fr.) - podvodno vozilo za osmatarnje ivota u dubinama mora. batrgati se gl. nesvr., prez. batrgam se izvoditi kretnje kako bi se oslobodili ega, otimati se, izvlaiti se iz nevolje; natezati se, muiti se. bauk im. m. r., n. mn. bauci - pojava koja nas strai, strailo neodreena lika. bauljati gl. nesvr. - hodati pomaui se rukama, teko se kretati zadnjim atomi ma snage. baviti se gl. nesvr., prez. bavim se - biti zaokupljen nekom aktivnou (pisa njem, slikanjem i sl.). baza im. . r. (lat.) - osnova; temelj koji slui kao poetak kakvoj nadgradnji; mjesto gdje boravi vojska sa orujem i opremom; sigurno utoite, bazalt im. m. r. (lat.) - kamen crne ili zelene boje vulkanskog porijekla. bazar im. m. r. (perz.), g. jd. bazara mjesto gdje se neto prodaje; pazar; ozi dana i natkrivena pijaca u orijentalnom stilu; bezistan, bazeran im. m. r. (perz.) - trgovac, bazati gl. nesvr., prez. bazam - raditi neto bez ikakva plana; vrljati, tumarati bez cilja. bazen im. m. r. (fr.), g. jd. bazena - od betona ili kakva drugog materijala pro stor ispunjen vodom; podruje bogato rudnim naslagama. bazga im. . r. - ee: zova, zohva, ljeko vita biljka bijelih grozdastih cvjetova. bazilika im . . r. (lat.), dat. jd. baz.ilici najee stara kranska crkva pravo uglog tlocrta i specifine arhitekture, bazirati (se) gl. svr. i nesvr., prez. baziram (se) - zasnivati se na neemu, badariti gl. nesvr. (perz.), prez. bada rim - provjeriti odreenim instrumenti ma a li neto posjeduje utvrenu mje ru. bdjeti gl. nesvr., prez. bdijem - ne spa vati; ostati budan kako bi se o nekom brinuo. beamter im. m. r. (njem.) - inovnik; iron. onaj to je nekreativan i posluan. beba im. . r. - tek roeno dijete, novo roene; lutka, bebast prid., odr. v. bebastI - koji ima lije-po lice kao beba, nalikuje bebi. Beanin/Belija im. m. r., . r. - stano vnik Bea. Beanka im. . r., dat. jd. Beanki stanovnica Bea. beiti se gl. nesvr., prez. beim se neubiajeno izbuljiti oi, zgledati se s nekim (u udu), beki prid. odr.v.- koji pripada ili se odnosi na Be (beki odrezak), bear im. m. r. (perz.), g. jd. bera veseljak, ravnjak, enoljubac, sklon jelu i piu; mlai neenja, momak, bearac im. m. r., g. jd. berca, g. mn. bearaca - vrsta vesele narodne pjesme karakteristine melodije sa erotskim alu zijama; narodno kolo. bedak im. m. r. (perz.), n. mn. bedaci glupak, umno ogranien ovjek, bedast prid. - glup, umno ogranien, tupa st. bedem im. m. r. (ar.), g. mn. bedema zidina, masivan zid podignut za odbranu tvrave ili grada, bedevija im. . r. (ar.) - kobila arapske pasmine; jak teretni konj; pren. snana, visoka i vrijedna ena. bedinerica/bedmerka im. . r. (njem.) spremaica, ena koja zarauje obavlja jui kuanske poslove u gospodskim ku ama. bedreni prid. odr. v. - koji se odnosi i pripada bedru (npr. bedrena kost), bedrenica im. . r. - vrsta bolesti, obolje nje slezene kod goveda.

29

belim

ba pril. (tur.) - kojim neto istiemo, naglaavamo (bilo je ba tako); umanju jemo lou osobinu (nije on ba ni lud); pitamo (Ba?), baa im. . r. (perz.), g. mn. baa/bai - bata, obradivo zemljite kraj kue sa voem, cvijeem ili povrem; prostor ispunjen stolovima i stolicama ispred restorana, kafia, kafane. Baarija im. . r. (tur.-perz) - dio grada Sarajeva sa ouvanom orijentalnom ar hitekturom, baeskija im. m. r. (tur.) - stari islueni janjiar, janjiarski veteran, baibozuk im. m. r. (tur.) - hist. pripadnik neregularnog dijela vojske Osmanskog Carstva. baica im. m. r. (tur.) - prva kap, prva rakija koja potee iz kazana, baka pril. (tur.) - posebno, odvojeno, bakariti se gl. nesvr., prez. baka rim se - izleavati se, predavati se uivanju, koristiti udobnost. balija im. m. r. (tur.) - ioda, pribadaa, igla sa glavicom, baluk im. m. r. (tur.), n. mn. baluci uspravan i lijepo istesan kamen posta vljen na mezaru (grobu) umrloga, mu slim. nadgrobni spomenik, batina im. . r. - ee: naslijee, zao stavtina, imanje, oevina, djedovina; naslijeeno kulturno blago (umjetnost, knjievnost, spomenici, obiaji itd.), batinik im. m. r. - nasljednik, batiniti gl. svr., prez. batinim - naslije diti. batovan im. m. r. (perz.), g. jd. batovana - osoba koja sadi povre i cvijee u bati, vrtlar, baunsagosum (tur.) - izjava sauea da ti je iva glava! Na ovo se odgo vara sa: dostum sagosum! zdrav mi bio moj prijatelju! bat im. m. r. - zvuk koji se uje od vojnikog koraka, konjskih kopita. batak im. m. r. (tur.), n. mn. bataci mesnati dio noge kod ptica i peradi; pre nes: lijepo graene enske noge. batal prid. (ar.) - pokvaren, lo, neotesan, bataliti gl. svr. (tur.), prez. bata Um - oka niti se ega, ostaviti (bataliti puenje); obataliti, pokvariti, upropastiti.

bedro im. s. r., g. jd. bedra , g. mn. bedara - gornji dio ovjekove noge. beduin im. m. r. (ar.), n. mn. beduini Arapi koji ive nomadskim ivotom, bedulnka im. . r., dat. jd. beduinki - ena beduin. beg im. m. r. (tur.), n. mn. begovi, u nar. pjesmi bei - plemi u Osmanskom Car stvu; zapovjednik na veem dijelu teri torije, npr. sandaka; ugledan, bogat o vjek. begovica im. . r. - begova ena. begenisati gl. svr. i nesvr. (tur.), prez. begeniem - izabrati neto prema srcu, zavoljeti u ljubavi; uope odabrati neto to nam se svia, bege im. m. r. (ma.) - vrsta muzikog instrumenta, kao kontrabas, beglerbeg im. m. r. (tur.) - beg zapo vjednik. begluk im. m. r. (tur.), n. m. begluci - be gova imovina, zemlja; administrativna jedinica kojom upravlja beg. begovat im. m. r. (tur.) - vlast begova; ukupno svi begovi u odnosu na druge. behar im. m. r. (perz.), g. jd. behra cvat na voakama u proljee, beharati gl. nesvr. (perz.), prez. behara cvjetati. behut im. m. r. (perz.), prez. behuta omamljenost, opijenost, nesvijest, bejbisiter im. . r. (engl.) - dadilja, enska osoba koja uva i pazi malu djecu dok su roditelji odsutni, bejturan im. m. r. (ar.) - biljka vrlo ugo dna mirisa. bek im. m. r. (engl.), n. mn. bekovi - u fudbalu igra koji je pretposljednji isp red golmana u odbrani vlastitog gola. beknuti gl. svr., prez. bekne - glas ovce; oponaati taj glas; prenes. progovoriti, rei. bekrija im. m. r. (ar.) - pripit ovjek koji se klatari od jedne do druge gostionice i pijani, bekrija se; pijanica. belaj im. m. r. (ar.), g. jd. belaja - nepri lika; nesrea; nugodnost; neprijatnost, belajisati gl. nesvr., prez. belajiem patiti se, muiti se, ivjeti stalno u ne kim nevoljama i bijedi, belim pril. (ar.-perz.) - moda, valjda, vjerovatno.

belegija

30 bensilah im. m. r. (tur.-ar.), g. jd. bensilaha, n. mn. bensilsi - irok koni opa sa sa vie pregrada sprijeda za novac, duhan, papire, noeve, oruje, bent im. m. r. (perz.) - brana, ustava, nasip. benzin im. m. r. (njem.), g. jd. benzina derivat nafte koji slui kao pogonsko gorivo za motorna vozila, benzinski prid. - koji se odnosi na benzin, npr. benzinski motor, benzinska pum pa... bera im. m. r., g. jd. beraa - osoba ili neka sprava koja bere, npr. jabuke, beraica im. . r. - ena bera, berat im. r. (tur.), g. jd. berata - sultanov ukaz. berba/berba im. . r., g. mn. berbi/berba - skupljanje plodova raznih biljki, jabu ka, groa, kukuruza, ljekovitih trava. berber(in) im. m. r. (tal.) - brija, brico, zanatlija koji brije, ia, suneti, berbernica im. . r. (tal.) - radnja u kojoj radi berber, brijanica, beriet im. m. r. (ar.) - korist, dobit, dobar prinos, izobilje, berietan prid., odr. v. berietni - u vezi sa berietom, plodonosan, koristan, obi lan. bernardinac im. m. r., g. mn. bernardinaca - vrsta velikog alpskog psa. berza/berza im. . r. (tal.), g. pi. berzi/ berzi- trite vrijednosnih papira; hrv. burza. besa im. . r. (alb.) - vrsto obeanje koje dadne Albanac; zadana rije koja se potuje pod svaku cijenu, asna rije. besan prid., odr. v. besani - bez sna, bez spavanja (besana no), besanica im. . - nesanica, nespavanje, besjeda im. . r. - obraanje auditoriju u sveanoj prilici, posebno pripremljen govor. beskamatni prid. - kredit ili zajam koji ne predvia naplatu kamata prilikom po vratka novca, beskarakteran prid., odr. v. beskarakte rni - lo, koji nema karaktera, od njega se samo neto negativno oekuje, beskimenjak/beskimenjak im. m. r., n. mn. beskiemenjaci/beskimenjaci - biol. bia koja nemaju kimu za razliku od kimenjaka; prenes. osobe koje su bez svog stava, bez karaktera, bez ponosa; poltroni; beskraljenjak, beskonaan/beskonaan prid., odr. v. be skonani/beskonani - beskrajan, bez okonanja, ne vidi mu se zavretak, beskoristan prid., odr. v. beskorisni - od kojeg nema ni pomoi ni koristi, niti se to moe oekivati, beskraj im. m. r. - ono emu ni um gra nice ne moe dosei; neogranieno u prostoru. beskrajan prid. odr. v. beskrajni - besko naan, bez kraja, nesaglediv, beskrupulozan prid., odr. v. beskrupulo zni - bezobziran, bezobrazan, bezosje ajan, drzak, na sve spreman u negativ nom smislu, beskrvan prid. odr. v. beskrvni - malo krvan, bez krvi; pren. slab, lo, neodlu an, beizraajan. beskunik im. m. r., n. mn. beskunici siromah, ovjek bez igdje iega, besmisao im. m. r., g. jd. besmisla - bes mislenost, nerazumnost, koji je neshvat ljiv, neobjanjiv, besmislen prid. odr. v. besmisleni - odno si se na besmisao, besmislenost, besmislenost im. . r., instr. jd. besmislenosu/besmislenosti - besmisao, besmi slica, besmisleno ponaanje, besmislica im. . r. - neto to je bez smisla, tetna, nepotrebna i iskonstruisana glupost, besmrtan prid., odr. v. besmrtni - vjeno, neunitivo, nezaboravno, nema mu kra ja. bespara im. . r. (ar.-perz.) - krpa za pranje posua u kuhinji, besparica im. . r. - nedostatak para, kad se ivi sirotinjski bez dovoljno novca, besperspektivnost im. . r., instr. jd. besperspektivnou/besperspektivnosti stanje bez valjanih izgleda za bolju bu dunost i razvoj, besplatan prid., odr. v. besplatni - neto to se dobije bez novane naknade, bez plaanja novcem, besplatno pril. - bez novane naknade, na nain bez plaanja, besplodan prid., odr. v. besplodni - jalov, ne daje ploda (zemlja, voka); pren. uzaludan, nekoristan (npr. besplodna di skusija).

31

bestilj

belegija im. . r. (ar.) - kamen za otrenje kose, noeva; brus. belenzuka im. . r. (tur.), dat. jd. belenzuki - narukvica od vie zlatnih ili sre brenih lania, beli pril. (ar.) - sigurno, zaista, beletristikl prid. (fr.) - pripada i odnosi se na pisce i lijepu knjievnost (beletri stiku). beletristiki pril. (fr.) - na nain kao to ini pisac. beletristika im. . r. (fr.), dat. jd. beletristici - lijepa knjievnost u koju spadaju pje-sme, pripovijetke, romani, eseji, putopisi. Belgijanac im. m. r., g. jd. Belgijanca, g. mn. Belgijanaca - dravljanin Belgije. Belgijanka im. . r., dat. jd. Belgijanki dravljanka Belgije, belkanto im. m. r. (tal.) - talijanski izraz u pjevanju. belzebub im. m. r. - prema biblijskoj prii filistejskom bogu bilo je ime Baal Zebub; naelo dobra prema zlu; avo, vrag, sotona, ben im. m. r. (tur.), n. mn. benovi - mla de na licu ili nekom drugom dijelu tijela. bena im. . r. (tur.) - naivan, priglup ovjek, onaj koji sporo misli, benast prid., odr. v. benasti - budalast, luckast, glupav, benaviti gl. nesvr., prez. benavim - budalesati, govoriti gluposti, benetati gl. nesvr., prez. bendam - pri znavati, pridavati vanost. Bendbaa, Bembaa im. . r. (perz. tur.) mjesto gdje Miljacka ulazi u grad Sara jevo; istoimena brana, ustava na tom mjestu. benediktinac im. m. r., g. jd. benediktin ca, g. mn. benediktinaca - redovnik iz katolikog reda sv. Benedikta kojem je ideal molitva i rad. benetati gl. nesvr. (tur.), prez. beneem naklapati, lupetati, budalesati, govoriti gluposti. beneventana im. . r. (tal.) - kurzivni oblik latinice u srednjem vijeku, benevolentno pril. (l^t.) - dobronamjerno, s naklonou prema nekome, dobre vo lje.

bespogovorno pril. - posluati bez protiv ljenja, bez rijei, posluno, bespolan prid., odr. v. bespolni - bez oso bina pola u smislu razmnoavanja, bespomoan prid., odr. v. bespomoni ne moe ni sebi pomoi, nemoan, besposlen prid. odr. v. besposleni - nije zauzet nikakvim poslom; koji nema ta da radi, pa se bavi raznim glupostima; dokon. besposlenjak im. m. r., n. mn. besposlenjaci - besposliar, neradnik; onaj koji ne voli raditi, besposlica im. . r. - ni u ta utroeno vrijeme, dangubljenje, dokolica, bespotedan prid., odr. v. bespotedni nemilosrdan, bezobziran, surov, koji ni koga ne tedi, bespravan prid. odr. v. bespravni - uraditi neto mimo pravnih propisa, bespravlje im. s. r. - nepotivanje pravnih propisa i normi, bespravnost. bespravnost/bespravnost im. . r. - be spravlje. bespredmetan prid., odr. v. bespredme tni - neosnovan, neutemeljen, bezrazlo an. besprijekoran prid., odr. v. besprijekorni - savren, ne prua priliku za prigovor ili kritiku ni u jednoj pojedinosti, besprimjeran prid., odr. v. besprimjerni takav je da mu nema primjera, poseban, jedinstven bio lo ili dobar, besprincipijelan prid., odr. v. besprncipijelni - suprotno od principijelan, ne principijelan; nije zasnovan na oekiva nom naelu, besprizoran/besprizoran prid., odr. v. besprizorni/bezprizorni - djeca bez rodi telja koje odgaja ulica i razvija negati vne karakterne osobine, bespue im. s. r. - besputica, zabaen kraj u kojem se ne zna ni za put; prenes. bilo koja situacija u kojoj se ovjek ne sna lazi, nema puta, izlaza, besraman prid., odr. v. besramni - koji je tvra obraza, ne stidi se. besramno pril. - ponaa se bestidno, bez srama. bestijalan prid. (lat.), odr. v. bestijalni surov, okrutan, kao divlja zvijer, bestilj im. m. r. (lat.), g. jd. bestilja - gust pekmez od ljiva.

bestseler

32 bezazlen - prid., odr. v. bezazleni - dobro duan, bez zlih namjera i konstruisanja podvala. bezazoran prid., odr. v. be zazorni - osobi na onoga koji se nieg ne ustruava, ne strai se, ne zazire ni pred im. bezbeli pril. (tur.-ar.) - sigurno, zaista, besumnje, dakako, bezbjednost im. . r., instr. jd. bezbjednou/bezbjednosti - sinonim; sigurnost, bezbojan prid., odr. v. bezbojni - koji je bez boje; prenes. pojava koja se ne isti e, nije izrazita, bez osobina koje su po trebne. bezbolan prid., odr. v. - odnosi se naj ee na kakvu operaciju koja proe bez bola; prenes. kad neto jednostavno pro e, bez oekivanih neprilika, bez pro blema. bezbonik im. m. r. - ateist(a), onaj to porie postojanje Boga, nevjernik, bezbrad prid. odr. v. bezbradl - osav; koji nema dlaka na bradi, ne rastu mu. bezbrinost im. . r., instr. jd. bezbirinou/bezbriznosti - stanje ovjeka koji nema briga, bezbroj/bezbroj im. m. r. - velika koli ina ega, mnotvo, bezdan/bezdan im. m. r. - ambis, ponor, provalija, neto to je toliko duboko da se ini kako nema dna. bezdani prid. odr. v. - veoma dubok, bez dna, npr. bezdana jama se kae za neto to guta veliki novac bez ikakvih rezu ltata. bezimnl prid. odr. v. - koji sagorijeva a nema dima. bezdrvnl prid. odr. v. - materija koja u svom sastavu nema drveta ili je ono svedeno na najmanju mjeru, npr. bezdrvna hartija, bezduan prid., odr. v. bezdunl - koji je bez due i ne saosjea sa drugima, okru tan, surov. bezemlja im. m. r., g. jd. bezemljaa onaj koji nema ili ima sasvim malo ze mlje, sirotinja, bezglasan prid. odr. v. bezglasni - koji je bez glasa; tih, neujan, bezglav prid. odr. v. bezglavi - smeten, smuen, sulud; kad neko postupa kao da je bez razuma. bezglavo pril. - kao bez glave, smeteno, smueno, suludo, bezgotovinski/bezgotovinski prid. odr. v. - kad se pri kupovini ne mora imati go tov novac, bezgotovinsko plaanje, bezgranian/bezgranian prid., odr. v. bezgranini/bezgranini - beskonaan, beskrajan, ni razumom ne moemo odre diti granicu, bezidejan prid., odr. v. bezidejnl - koji nema ideju za rjeenje ega, bez stvara lake perspektive, bezimen/bezimen prid., odr. v. bezimeni/ bezimeni - koji nema imena, tajnovit, bezistan/bezistan im. m. r. (ar.-perz.), g. jd. bezistana/bezistna - bazar; natkrive na pijaca sazidana u orijentalnom stilu, bezlian prid., odr. v. bezlini - koji je bez linog stava, bez individualnosti, beznaajan prid., odr. v. beznaajni sporedan, bezvrijedan, nevaan, beznadan prid., odr. v. beznadni - kad nema nade za neto ili za koga, kad se ne vjeruje da ima izlaz iz kakve tekoe, bezobratina im. . r. - bezobrazluk, drskost; neiji nepristojan, nekorektan i uvredljiv odnos prema drugoj osobi bez imalo osobne samokritinosti i osjetlji vosti; prenes. erotika, bezobrazan prid., odr. v. bezobrazni koji je nekorektan, nepristojan, neosjet ljiv, bez obraza u odnosu prema drugi ma. bezobrazluk im. m. r. (tur.) - bezo bratina. bezobziran prid., odr. v. bezobzirni - koji se mnogo ne obazire i samo svoje pro vodi. bezoan/bezoan prid., odr. v. bezoni! bezoni - koji nee da sagleda sve detalje, nego postupa drsko i bezobzir no. bezonost im. . r., instr. bezonou/ bezonosti - osobina osobe koja je bezo bzirna, bezona, bezopasan prid., odr. v. bezopasni - nije opasan, pitom, bezosjeajnost im. . r., instr. jd. bezosjeijnou/bezosjejnosti - osobina onog koji ne podlijee emocijama, neosjetlji vost.

33

bibliografija bezrazloan prid., odr. v. bezrazloni koji se dogodio bez razloga, nikakvim razlogom poduprt, bezrezervan prid., odr. v. bezrezervni potpuno saglasan, bez rezervne varijante podran. bezub prid., odr. v. bezubi - osobina ono ga to je pogubio zube, bezubi ovjek, bezuman prid., odr. v. bezumni - bez uma, nepromiljen, nerazuman, neraz borit, bezumlje im. s. r. - stanje ovjeka koji je bezuman. bezuslovan prid., odr. v. bezuslovnl - koji je obavezan, pod moranje, bezuvjetan, bezuslovno pril. - na nain bez postav ljanja uslova, bezuvjetno, bezuvjetan prid., odr. v. bezuvjetni - be zuslovan, bezuvjetno pril. - bezuslovno, bezvezan prid., odr. v. bezvezni - neto bez veze sa stvarnou, smislom i sl., besmislen. bezvjerac im. m. r., g. jd. bezvjerca, g. mn. bezvjeraca - ovjek koji ne vjeruje u vie bie, ateist(a). bezvlae im. s. r. - bezakonje, stanje u drutvu kad nema vlasti i ne potuju se pravne norme, bezvodan prid., odr. v. bezvodni - koji je bez vode izvora, rijeka, npr. bezvodna visoravan. bezvoljan prid., odr. v. bezvoljni - u stanju bez volje, nezainteresovan za bilo ta; apatian, beivotan prid., beivotni - mrtav, koji ne daje znakove ivota; kad neko nije vita lan, ivahan, biber im. m. r. (ind.) - papar , zain otra ukusa; plod tropske biljke, biberli neprom. prid. (ind.-tur.) - pobiberen, papren, zabiberen, ljut. Biblija im. . r. (gr.) - Sveto pismo; knjiga odabranih spisa idovstva i kr anstva, tekstovi Starog i Novog zavje, ta. biblijski prid. odr. v. (gr.) - koji pripada sa-drajima iz Biblije, bibliofil im. m. r. (gr.) - ovjek koji voli knjige i skuplja ih u kolekciju, bibliografija im. . r. (gr.) - literatura, spisak tekstova koji su koriteni prili-

bestseler im. m. r. (engl.) - veoma popu larna i u prodaji uspjena knjiga, bestjelesan prid., odr. v. bestjelesni - bez tijela, nematerijalan, neopipljiv, samo naim mislima pojmljiv, apstraktan, bestraga pril. - ide uz nau elju ili ljutnju da neto nestane iz naeg ivota, da vie nikad ne znamo gdje je, doslovice bez ikakva traga, besvijest im. . r., instr. jd. besvijeu/ besvijesti - besvjesnost, stanje u kojem kod neke osobe ne funkcioniu ula; stanje bez svijesti, beae im. s r . - stanje bez asti, oso bina osobe koja se ne pridrava nikak vih principa ljudskosti, pokvarenost. beutan prid., odr. v. beutnl - neosjet ljiv, bezosjeajan, ne saosjea sa nekim ko je u nevolji, beika im. . r. (tur.), dat. jd. beici kolijevka za bebu; razg. mokrani mje hur. betija im. . r. (tal.) - ivotinja; prenes. osoba koja se ponaa loe kao betija, beuman prid., odr. v. beumnl - ne pravi nikakvu buku dok radi, tih, neujan, bevakat namaz im. m. r. (tur.-ar.-perz.) pet musi. svakodnevnih molitava (sa bah, podne, iindija, akam i jacija), beter im. m. r. (perz.) lo, hrav ovjek, nevaljalac; ruan, grdan, gadan.. beton im. m. r., g. jd. betona - materijal koji se dobiva mijeanjem cementa, pi jeska i vode. betonirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. betdnlram - prilikom gradnje koristiti smjesu cementa, pijeska i vode. betonski - prid. - koji je od betona, betonjara im. . r. - kua skoro sva od betona, sasvim malo cigle, bevanda im. . r. - u zap. Hercegovini naziv za vino pomijeano sa vodom, bez prijei. - u padenoj konstrukciji zna i nedostatak, odsustvo ega (bez pa meti, bez urbe), bezakonje im. s. r. - drutveno stanje u kojem niko ne potuje pravne zakonske norme; bespravlje, bezalkoholan prid., odr. v. bezalkoholni neto to u svom sastavu ne sadri alko hol, najee pie.

biblioteki kom nastajanja kakvog naunog djela monografije, studije, rasprave, lanka, biblioteki/bibliotenl prid. odr. v. - koji pripada biblioteci ili se odnosi na nju. biblioteka im. . r. (gr.), dat. jd. biblio teci - velika koliina knjiga u istoimenoj ustanovi, koja ih uva i posuuje itao cima. bibliotekar im. m. r., g. jd. bibliotekara strunjak koji radi u biblioteci., bibliotekarka im. . r., dat. jd. bibliote karki, g. mn. bibliotekarki - enska oso ba biblitekar. bibliotekarski prid. - odnosi se na biblio tekare i biblioteku, bibliotekarski pril. - na nain biblio tekara, kao bibliotekar, bicikl im. m. r. (lat.) - biciklo, prevozno sredstvo sa dva toka, pokree se okre tanjem pedala objema nogama. biciklist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. bicikliste - osoba koja vozi biciklo. biciklistiki prid. - odnosi se na bicikliste, biciklistiki pril. - na nain bicikliste, kao bici-klista. biciklo im. s. r. - bicikl, bi im. m. r., n. mn. bievi - predmet od koe ili kakvog drugog materijala za bievanje najee konja koji slue za vuu. bicevalac im. m. r., g. jd. bievaoca , g. mn. bievalaca - onaj koji se slui bi em, koji upotrebljava bi. bievati gl. nesvr. - ibati koga biem, udarati. bii im. m. r. hip., em. - mali bik. biina im. m. r. augm. - velik i veoma snaan bik. biijl prid. - pripada ili se odnosi na bika. bikija im. . r. (tur.) - otar no polu krunog sjeiva za rezanje koe. bie im. s. r. - ivi stvor, neto ivo. bide im. s. r. (fr.), g. jd. bidea - u zahodu mala kada slina wc-olji sa esmom za pranje initimnih dijelova tijela, bidermajer im. m. r. (njem.) - naziv za stilsku epohu u evropskoj umjetnosti prve polovine 19. v. koja je olienje jednostavnosti, ugodnosti i komotnosti graanskog ivota. bife im. m. r.(fr.), g. jd. bifea - ugosti teljski objekat u kojem se slui kafa, alkoholna i bezalkoholna pia.

34 bifedija im. m. r. (fr.-tur.) - ugostiteljski radnik u bifeu, gostioniar, vlasnik bi fea. biflati gl. nesvr. - uiti napamet, bubati, biftek im. m. r. (engl.) - veoma ukusno govee meso, jelo pripremljeno od tog mesa. bifurkacija im. . r. (lat.) - geog. term. razdvajanje jedne rijeke i oticanje njene vode u dva sliva, bigamija im. . r. (lat.-gr.) - dvoenstvo, brak mukarca sa dvije ene. biglisati gl. nesvr., prez. biglie - pjeva nje slavuja, biheviorizam im. m. r. (engl.) - teorija u psihologiji koja stanje svijesti zamje njuje psihologijom ponaanja; uenje u lingvistici: na osnovu ponaanja jezikih jedinica prouava se jezik, bihuzur neprom. prid. (perz.-tur.) - uzne miren, omatan od drugoga, koji nema mira. bihuzurluk im. m. r. (perz.-tur.) - uzne mirenost, nemanje mira, patnja, bijeda im. . r. - oskudica u svemu, siro matvo, neimatina; prenes. amoralnost, neasnost, nikakve karakterne osobine. bijedan prid., odr. v. bijedni - siromaan; jadan, nesrean, upropaten. bijednik im. m. r., n. mn. bijednici - onaj koji je bijedan, koji ivi u bijedi; osoba nikakva karaktera, bijedno pril. - jadno, siromano; nekarakterno, amoralno. bijeg im. m. r., mn. bjegovi - veoma brzo, trei, pobjai; uklanjanje s mjesta opa snosti. bijel prid., odr. v. bijeli, komp. bjelji bijele boje, boje snijega, potpuno supro tno od crnog, bijeliti gl. nesvr., prez. bijelim - initi to bijelim. bijeljeti se gl. nesvr., prez. bijelim se biti bijel, isticati se bjelinom, izdvajati se zbog te osobine od okoline, b'ijes im. m. r., mn. bjesovi - nerazumno izraavanje sile, gnjev; pretjerano forsi ranje prohtjeva i elja, bijesan prid., odr. v. bijesni - osoba puna bijesa; zaraen bjesnilom, bijesno pril. - pun bijesa, s bijesom, kao bijesan se ponaa. bik im. m. r., n. mn. bikovi - govee mukog pola. bikini im. m. r. - enski kupai kostim iz dva dijela. bikovski prid. - odnosi se i pripada biko vima. bikovski pril. - kao bik, na takav nain, bikulja im. . r. - krava koja je po snazi slina biku; pejor. veoma snana i robu sna ena. bilabijal im. m. r. (lat.) - dvousneni sugla snik (p, b, m). bilanca im. . r. (fr.) - ee: bilans, bilans im. m. r. (fr.) - term. rezultat poslo vanja izraen novano za neki vremen ski period; uope: zbir uspjeha ili neu spjeha, konanica. bilateralan prid. (fr.), odr. v. bilateralni obostran, isti odnos prema neemu na obje strane, npr. u diplomatskim odnosi ma dviju drava, bilesi pril. (tur.) - ak, tavie, bilion im. m. r. - rjee: bilijun, milion mi liona, pie se brojkom sa dvanaest nula. bilingvizam im. m. r. (lat.) - dvojezinost, upotreba dva jezika u nekoj drutvenoj zajednici. bilmez im. m. r. (tur.), v. jd. bilmezu/ bilmeze - pejor. tupan, glup ovjek; oso ba koja se pretvara da je glupa zbog nekih svojih ciljeva; ovjek velike snage i izdrljivosti, bilten im. m. r. (fr.) - glasilo skromnijeg obima u kojem se iznose izvjetaji, oba vjetenja i sl. bilijar im. m. r. (fr.) - igra u kojoj se tapovima pokreu kugle na**bilijarskom stolu. biljar im. m. r. - osoba koja skuplja, uzga ja i prodaja bilje, travar, biljarski prid. - koji se odnosi na biljare. blije zbir. im. s. r. - razne vrste biljki, bilj ni svijet. biljeg im. m. r., mn. biljezi - obiljeje, spoljni znak kakve osobine; posebna oznaka na tijelu; zabiljeeno mjesto po mou kojeg se bolje snalazimo u trae nju ega; taksena marka za administra tivne trokove, biljeka im. . r., dat. biljeci, g. mn. bi ljeaka/biljeki - zapis, kratak tekst sa najhitnijim pojedinostima.

35

bira

biljeiti gl. nesvr., prez. biljeim - zapi sivati, praviti biljeke, oznaavati to. biljenica im. . r. - ukorieni prazni listovi papira za pisanje, sveska, biljenik im. m. r., n. mn. biljenici - prije se tako zvao slubenik koji vodi admini strativne poslove, biljka im. . r., dat. jd. biljci, g. mn. biljaka/biljki - jedinka iz biljnog svijeta; organizam koji ne spada u ivotinjski dio svijeta, biljni prid. - koji je biljnog porijekla ili se odnosi na biljke, biljojed im. m. r. - biljoder, ivotinja koja se hrani samo biljem, biljur im. m. r. (ar.) - kristal, bina im. . r. (njem.) - pozornica, razg. stejd (engl.), binarni prid. (lat.) - udvojen, dvolan, od dva povezana dijela, binjeija im. m. r. (tur.) - dobar i vjet jaha konja, dokej, biograf im. m. r. (gr.) - pisac koji pie biografiju ili biografije, biografija im. . r. (gr.) - ivotopis; tekst u kojem su hronoloki opisane sve pojedinosti iz neijeg ivota, biografski prid. - koji se odnosi na bio grafe ili biografiju, biografski pril. - na nain biografa, kao biograf. biohemija im. m. r. (gr.), rjee: bioke mija - nauna disciplina koja proava hemijski sastav i procese ivih organiza ma. biolog im. m. r. (gr.) - strunjak za bio logiju, onaj koji se bavi biologijom, biologija im. . r. (gr. ) - nauka koja se bavi prouavanjem zakona nastanka, postojanja i odranja biljnog i ivotinj skog svijeta, bioloki prid. - koji se odnosi na biologe i biologiju, bionjaa im. . r. - bijeli dio oka. bioritam im. m. r. (engl.), g. jd. bioritma - ritam ljudskog organizma odreen unutranjim ili promjenama koje uslo vljava okolina u kojoj se nalazi, biosfera im. . r. (gr.) - ukupnost pro stora Zemlje i njene atmosfere naselje nog ivim biima. bira im. m. r. - osoba koja ima pravo da neto izabere; onaj koji ima pravo dati

biraki

36 pola; seksualna sklonost jedne osobe prema osobama oba pola. biser im. m. r. - vrlo lijepa sedefasta zrna za izradu nakita koja se oblikuju u unu tranjosti koljke, biserak im. m. r. - hipok. od biser, biserni prid. odr. v. - koji je od bisera, koji se odnosi na biser, biserast/biserkast prid., odr. v. biserastV biserkasti - slian biseru, poput bisera, biserdik im. m. r. - vrsta sitnog veza slinog biseru; cvijet i biljka urevak, biseriti se gl. nesvr. - svijetliti se sjajem bisera. biserje zbir. im. s. r. od biser, biserka im. . r., dat. jd. biserki - domaa koko sa sivobijelim perjem nalik na biser. biskati gl. nesvr. - lagano prolaziti prsti ma kroz neiju kosu; prebirajui kosu traiti kakve parazite. biskup im. m. r. (lat.) - jedno od visokih zvanja sveenika katolike i evangelisti ke crkve, upravitelj biskupije, biskupija im. . r. - upravno podruje crkve kojom upravlja biskup; zgrada i ured biskupa, biskupski prid. - koji pripada biskupu, biskupski pril. - kao biskup, na biskupski nain. biskvit im. m. r. (fr.), g. jd. biskvita vrsta keksa od jaja, eera i brana, bismila im. . r. (ar.) - ime stava kojim poinje svako poglavlje (sure) u Kur anu. bismillah (ar.) - u ime Boga! Boe pomozi! bista im. . r. (fr.) - kip kojim je predstav ljena samo glava i prsa neke linosti; poprsje. bistar prid., odr. v. bistri - koji je proziran (npr. voda); inteligentan (o osobi), bistrac im. m. r., g. jd. bistraca - bistrik, bistrina, mjesto u rijeci, jezeru, potoku gdje je voda izuzetno bistra; prenes. onaj k o je izuzetno bistar, bistrica im. . r. - bistra voda, bistra rakija; vrsta ljive, bistrik/bistrik im. m. r. - bistrac, mjesto u rijeci i sl. gdje je voda izuzetno bistra, bistrina im. . r. - osobina onoga to je bistro ili osobe koja je inteligentna. bistriti gl. nesvr., prez. bistrim - initi da kakva tekuina bude bistra ili bistrija; prouavati to da nam bude jasnije, razjasniti uzroke i posljedice, bistro pril. - jasno, razumno, otroumno, bistro im. m. r. (fr.), mn. bistrdi - manji ugostiteljski objekat u kojem se brzo posluuje. Bianin im. m. r. - stanovnik Bihaa. Bianka im. . r . - stanovnica Bihaa, bit im. . r. - sutina, ono najvanije u nekoj stvari, bit im. m. r. (engl.), skra. od binary digit - jedinica u teoriji informacija koja mo e poprimiti dvije binarne vrijednosti 0 ili 1. bitak im. m. r., g. jd. bitka - kategorija u filozofiji kojom se oznaava sve ono to jest, ukupnost svih realnih predmeta i iskustava, ono to omoguava postoja nje svakog bia. bitan prid., odr. v. bitni - vaan, sutinski, glavni, osnovni, temeljni, bitanga im. . r., pejor. - osoba sa puno negativnih osobina, od koje se moe oekivati sve najgore; nitarija. biti1 pom. gl. svr. i nesvr., prez. budem, jesam (supl.), sam (enkl.) - postojati; nalaziti se, boraviti; biti2 (koga) gl. nesvr., prez. bijem - tui, udarati. bitka im. . r., dat. jd. bitki/bici, g. mn. bitaka/bitki - boj, sukob naoruanih voj nih snaga. bitumen im. m. r. (lat.) - asfalt, tvorniki proizvedena smolasta masa neophodna u gradnji kvalitetnih puteva i cesta. biva modalna rijeca od gl. bivati - to jest, dakle, toboe. bivak im. m. r. (fr.), n. mn. bivci - logor pod otvorenim nebom, na meraji. bivakovati gl. nesvr., prez. bivakujem boraviti u bivku. bivati gl. nesvr. prez. bivam - biti s vremena na vrijeme, dogaati se, dea vati se; postajati, bivo/bi'vol im. m. r. - vrsta goveeta up ljih rogova; prenes. veoma snaan ov jek koji moe sve podnijeti, b'ivstvovanje gl. im. s. r. od bivstvovati. bivstvovati gl. nesvr., prez. bivstvujem, biti ostvaren u svom postojanju, opsto jati, egzistirati.

37

bjelasati se bivi gl. pril. proli od gl. biti u slubi prid. - proli, nekadanji, raniji. Bizant im. m. r. - Vizant, Istonorimsko Carstvo; histor, u 7. v. p. n. e. grka kolonija, kasnije Konstantinopol, Cari grad i Istanbul. Bizantija im. . r. - Vizantija, Istono rimsko Carstvo, bizantika im. . r., arh. - vizantika, stil u umjetnosti, bizantdlog im. m. r. - vizantolog, osoba koja prouava historiju, kulturu i mate rijalne vrijednosti Vizantije, bizaran prid. (fr.), odr. v. bizarni - neobi an, udan, iznenaujui; bez vrijedno sti. bizarnost im. . r., instr. jd. bizarnou/ bizarnosti - osobina onoga to je biza rno. bizmut im. m. r. - hemijski element, metal, simbol Bi. biznis im. m. r. (engl.) - posao u kojem se vrti profit, sklapanje velikih poslova, unosan posao, biznismen im. m. r. (engl.) - poslovan ovjek. bizon im. m. r. - vrsta divljeg goveeta iz Sjeverne Amerike, gdje su ivjela velika krda ovih ivotinja, glavni izvor hrane za Indijance; bijelci su zbog kvalitetne koe skoro istrijebili ove ivitinje u dru goj polovini XIX v. biuterija im. . r. (fr.) - vrsta nakita koji nije izraen od plemenitih metala, pa je stoga vrlo jeftin, bjanko prid. (tal.) - nepopunjen, neispi san, npr. ek. bjegunac im. m. r., g. jd. bjegunca - oso ba koja je u bijegu zbog neega (od vlasti, opasnosti po ivot, od loih uslo va ivota i sl.), bjekstvo im. s. r. - bijeg, ono to ini bje gunac. bjelance im. s. r., g. jd. bjelanceta - rjee: bjelanjak, bijeli dio jajeta, bjelanevine im. . mn. - proteini, priro dni hemijski spojevi koji sadre ugljik, kisik, azot i vodonik, bjelasanje gl. im. s. r. - prelijevanje, isticanje bijele boje. bjelasati se gl. nesvr., prez. bjelasam se isticati se bijelom bojom u tamnijem okruenju.

svoj glas na izborima za nosioce zako nodavne i izvrne vlasti, biraki prid. - koji se odnosi na birae, biralite im. s. r. - mjesto gdje se vre izbori. birati gl. nesvr., prez. biram - iz mnotva izdvajati ono to nam se ini najkvalitet nije ili ono to elimo; biranjem na izborima opredijeliti se za ili protiv e ga. bircuz im. m. r. (njem.) - razg. iron. birti ja, gostionica, lokal gdje se toe alkoho lna pia. bireta im. . r. (fr.) - instrument u obliku cijevi za laboratorijsko mjerenje manjih koliina tenosti ili plina, birkati gl. nesvr., prez. birkam - u bira nju biti veoma sitniav i nalaziti razne nedostatke, npr. vou izloenom na prodaju. biro im. m. r. (fr.), g. jd. birda , mn. birdi kancelarija, ured; ispostava kakve agen cije, npr. turistiki biro. birokrat(a) im. m. r., g. jd. birdkrate jedan od inovnika u birokratskoj vlasti, birokratija im. . r. (fr.-gr.) - rjee: birokracija; vladavina inovnika, vlast administrativnog aparata u dravnim i privrednim subjektima; pretjerana mo administracije, birokratizam im. m. r., g. jd. birokrati zma - birokratija, birokratizirati/birokratizovati gl. svr. i nesvr., prez. birokratizJram/birokratizujem - uvesti ili uvoditi vladavnu biro kratije. birokratski prid. - koji pripada ili se odnosi na birokratiju, birokratski pril. - na nain birokrate, kao birokrata. birta im. m. r., (njem.), g. jd. birtda onaj koji dri ili radi u birtiji, birtija; osoba koja se prostaki ponaa, birtija im. . r. - razg. gostionica, krma, bircuz. bisage plur. tantum (lat.) - torba za noe nje raznih potreptina u vrijeme kad je konj bio glavno prevozno sredstvo; bi sage su se prebacivale preko sedla ili samara sjedne i druge strane, biseksualnost im. . r. (lat.), instr. jd. biseksualnou/biseksulnosti - kad jedna osoba ima osobine i mukog i enskog

bjela bjela im. m. r., g. jd. bjela - bijelac, bjelan, konj bijele boje; histor, glasa u Crnoj Gori koji se poslije Prvog Svjet skog rata izjasnio za ujedinjenje sa Srbi jom (po bijeloj boji glasakog listia); pristalica nastavka takve politike, bjelica im. . r. - vrsta penice, trenje, bijelopepeljaste obradive zemlje, bjeliast prid., odr. v. bjeliasti - bjelkast, na kojem prevladava nijansa bijele boje. bjelilo im. s. r. - sredstvo pomou kojeg se moe to izbijeliti, bjelina im. . r. - bijela boja po kojoj se neto istie, platno, boja koe, svjetlost dana, prazan prostor izmeu slova na papiru i sl. bjelkast prid., odr. v. bjelkasti - bjeliast, bjelkinja im. . r. - ena bijele rase. bjelodan prid., odr. v. bjelodani - oit, oigledan, jasan, nema mjesta sumnji, bjelodano pril. - jasno, oigledno, oito, bjeloglav prid., odr. v. bjeloglavi - koji ima sijedu ili plavu kosu. bjelogorica im. . r. - drvee kojem pred zimu opada lie, listopadno drvee, bjelogorini prid. odr. v. - koji se odbosi na bjelogorica bjelokost im. . r., instr. jd. bjelokou/ bjelokosti - ee: slonovaa, kljova slo na, slonova kost. bjeloonica im. . r. - bionjaa, bijeli dio oka. bjeloputan prid., odr. v. bjeldputni - koji ima svijetlu, bijelu put. bjelosvjetski prid. - pejor. polusvjetski, koji je iz svakakvog svijeta, bjelouka im. . r., dat. jd. bjelduki, g. mn. bjelduki- zmija koja ivi uz vodu. bjelutak im. m. r., n. mn. bjeluci - bijeli, gladak manji kamen koji se moe nai kraj rijeke, bjesnilo im. s. r. - bjesnoa, zarazna bolest koju kod ivotinja uzrokuje virus; razjarenost, velika estina koju pokazuje neka osoba koja kao da ima bjesnilo, bjesnoa im. . r. - bjesnilo, bjesnjeti gl. nesvr. - vladati se kao bije san, razjaren, s velikom jarou; kad je neto u najveem jeku (epidemija, rat, poplava i sl.), bjesomuan prid., odr. v. bjesomuni sumanut, estok do najvee mjere, kao bijesan u raznim oblicima ponaanja

38 (kad neto dokazuje, namee miljenje, ne odustaje od neega i sl.), bjesomuno pril. - na bjesomuan nain, bjeakati gl. nesvr., prez. bjeakam bjeati s vremena na vrijeme, biti prisi ljen da esto bjei, bjeanija im. . r. - ekspres, bijeg, bjek stvo; traenje spasa u bijegu, krae iz bjeglitvo. bjeanje gl. im. s. r. - odmicanje, udalja vanje ob. trei od mjesta gdje vreba opasnost. bjeati gl. nesvr., prez. bjeim - obino u trku udaljavati se od mjesta gdje vreba opsanost, trei se odmicati od progo nitelja i sl. blag prid., odr. v. blagi, komp. blai dobroudan, umjeren, nije ljut, ugodne prirode. blagajna im. . r., g. mn. blagajni mjesto gdje se plaa za kupljenu robu, prodaju karte za putovanje, uva novac, isplauju plae; posebno uraena kasa sa sigurnosnim ureajima i iframa u koju se zakljuava novac i sl. blagajniki prid. - koji se odnosi na bla gajnu i blagajnika, blagajnik im. m. r., n. mn. blagajnici osoba koja radi na blagajni, prima i izdaje novac, blagajnica im. . r. - ena blagajnik, blagdan im. m. r. - ob. praznik, neradni dan, dan kad se obiljeava kakav dra vni ili vjerski praznik i sl. blagdanski prid. - prazniki, koji se odno si na blagdan. blago1 im. s. r. - neka velika vrijednost (novac, zlato, nekretnine i sl.); puno ovaca, krava, stoka, marva. blago2 pril. - na blag nain, milo, s bla gom naravi, umjereno. blago3 uzv. u kontekstu, npr. blago meni. blagodat im. . r., inst. jd. blagodau/ blagodati - sve to nam dolazi kao dobro, korist, srea, milost, radost i sl. blagoglagoljiv prid., odr. v. blagoglago ljivi - priljiv, blagoreiv, slatkoreiv; iron. kojem jezik ne stoji, koji ne zatva ra usta. blagoglasje im. s. r. - ono to dobro zvui, suglasje, usklaenost zvukova, blagozvuje, eufonija; suprot, kakofonija. blagohotan prid. (arh.), odr. v. blagdhotni - dobronamjeran, prijazan, naklonjen, slab prema nekome. blagorjeiv prid., odr. v. blagorjeivi slatkorjeiv, blagoglagoljiv, blagorjeivost im. . r., instr. jd. blago reiv ou/blagorjeiv osti - svojstvo ono ga koji je blagorjeiv. blagoslivati gl. nesvr. prema svr. bla gosloviti, prez. blagosivam - izraavati ili izraziti elju za dobro prizivanjem milosti (uz prigodnu molitvu i priziva nje Boje milosti), davati ili dati blago slov. blagoslov im. m. r. - izgovaranje rijei koje prizivaju dobro i milost (uz pose bnu molitvu i Boiju milost), blagost im. . r., inst. jd. blgou/ blagosti - osobina onoga koji je blag, umjeren, dobroduan, dobronamjeran, blagostanje im. s. r. - bogatstvo, obilje materijalnih dobara, izobilje koje omo guava dobar ivot, blagotvoran prid., odr. v. blagdtvdrni djelotvoran, koji popravlja stanje, koji je koristan. blagotvorno pril. - djelotvorno, na blago tvoran nain, blagotvornost im. . r., instr. jd. blagotvornou/blagotvornosti - svojstvo ono ga koji je blagotvoran, djelotvoran, blagovaonica im. . r. - ee: trpezarija, prostorija u kojoj se slue i jedu dnevni obroci hrane, blagovjesnik im. m. r., n. mn. blago vjesnici - onaj koji donosi radosnu vije st. blagovremen prid., odr. v. blagdvremeni - koji se ostvario u mravi trenutak, u pravo vrijeme, pravovremeno. blamaa im. . r. (fr.) - bruka, sramota, ruglo. blamiranje gl. im. s. r. (fr.) - blamaa, brukanje, sramoenje, blamirati (se) gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. blamiram (se) - doivjeti ili doivljavati blamau, sramotiti se, brukati i obrukati se. blanket im. m. r. (fr.), g. jd. blanketa ee: obrazac, formular, papir sa rubri kama koje se popunjavaju odreenim podacima.

39

blefer

blanja im. . r. - hobla, hobli, stolarski alat za ravnanje drveta kako bi postalo glatko. blanjalica im. . r. - stolarska maina za struganje drveta, blasfemija im. . r. (gr.) - bogohuljenje, pogrda, hu ljenje, blatan prid., odr. v. blatni - ee: blat njav, koji je od blata, uprskan blatom, ukaljan, kaljav, blatarica im. . r. - etka za uklanjanje blata; gumena zatita od blata iza toko va automobila, blatite im. s. r. - movarno zemljite, mjesto gdje ima blata, blatnjara im. . r. - blatua, kua od ilovae, erpia, ee: erpiara. blatnjav prid., odr. v. blatnjavi - blatan. blato im. s. r. - od kie raskvaena zemlja, glib, kal; prenes. prljavtinja, porok, drutveno dno; bara, movara, ije je dno blatnjavo, blatobran im. m. r. - dio vozila oko tokova koji zadrava blato, blatutina im. . r. augm. i pejor. od blato. blavor im. m. r. - zmijolik guter iz poro dice sljepia; prenes. primitivac, neobra zovan ovjek, blaziran prid., odr. v. blazirani - koji je postao ravnoduan, neosjetljiv; kojemu je sve dodijalo; koji se pretvara da je ravnoduan; umiljen, naduven, blazlranost im. . r., instr. jd. bldziranou/blaziranosti - svojstvo onoga ko je blaziran. blaen prid., odr. v. blaeni - proet osjeajem sree, zadovoljstva, uzvieno st!; koji iri takva raspoloebnja oko sebe. blaeno pril. - presretno, na blaen nain, blaenstvo im. s. r. - stanje onoga koji je blaen. blebetati gl. nesvr., prez. blebee - puno priati o svemu i svaemu, govoriti o glupostima, brbljati, lajati, blebetav prid., odr. v. blebetavi - brbljiv, lajav. blebetua im. . r. - ena koja mnogo brblja, blebee. blef im. m. r. (engl.), n. mn. blefovi - in uvjeravanja drugog u neto bez pokria, blefer im. m. r. (engl.) - onaj koji blefira.

blefiranje blefiranje gl. im. s. r. (engl.) - uvjerava nje koga u svoje samopouzdanje i sigu rnost; obmanjivanje protivnika u karta nju itd. blefirati svr. i nesvr., prez. blefiram nastojati uvjeriti koga u svoju sigurnost, prikazati ili prikazivati se jakim (ob. u kartanju) iako za to nema pokria, obmanjivati koga. blehnuti gl. svr.., prez. blehne - isto to i blenuti. blejati gl. nesvr., prez. blejim - oglaa vanje ovce i janjeta; prenes. kad neko u neto dugo gleda, a ne razumije, blenda im. . r. (njem.) - otvor na foto grafskom aparatu kroz koji na film pada vie ili manje svjetlosti prilikom foto grafi sanja. blentav prid., odr. v. blentavi - blesav, budalast, kojem nedostaje razuma, blento im. m. r. - osoba koja je blentava, blesava, blentavac. blenuti gl. svr., prez. blene - gledati kao u nesvjesnom stanju, odsutno, tupo. blesan im. m. r. - blesava osoba, blento. blesav prid., odr. v. blesavi - blentav, glup, budalast, blickrlg im. m. r. (njem.) - rat u kojem se iznenadnim napadom eli to bre pora ziti protivnik, munjeviti rat. blijed prid., odr. v. blijedi, komp. bljei kad je ije lice suvie bijelo bez priro dnog rumenila; kad je neto slabijeg uspjeha nego to se oekivalo, blijedjeti gl. nesvr., prez. blijedim - po stajati blijed, gubiti prorodnu boju lica. blijedo pril. - bez prirodne boje, suvie bi jelo; prenes. neuvjerljivo, slabog uspje ha, neargumentovano. blijesak im. m. r., mn. blijesci - kratko trajno jako svjetlo, odsjaj, odsjev, blijetati (se) gl. nesvr., prez. blijeti (se) - jako svijetliti, sijati, odbijati svjetlo, blijetiti (se). blijetiti (se) gl. nesvr., prez. blijeti (se) - blijetati (se). blindirati gl. svr. i nesvr. (njem.) - vrs tim metalom, najee elikom oklopiti tenk, voz, vozilo, vrata i sl. radi zatite, blinker im. m. r. (njem.) - mala metalna ribica uz udicu koja slui kao mamac u ribolovu.

40 blisko pril. - blizu; prenes. nije strano, prihvatljivo, bliskost im. . r., instr. jd. bliskou/bliskosti - osobina onoga to je blisko u prostoru, vremenu, osjeanjima, misli ma, stavovima, blistati (se) gl. nesvr., prez. blista (se) sjajiti se, ostavljati poseban utisak zbog izvanrednih osobina, blistavost im. . r., instr. jd. blistavou/ blistavosti - osobina onoga to blista, blitva im. . r. - jestiva zeljasta biljka, blizak prid., odr. v. bliski - koji nije uda ljen; prenes. po krvnom ili nekom dru gom srodstvu, blizanac im. m. r., g. jd. blizanca , vok. jd. blizdne , g. mn. blizanaca - roen sa jo jednom osobom pri istom poroaju, blizanka im. . r., dat. jd. blizm ki - roe na sa jo jednim djetetom pri istom po roaju. blizina im. . r. - mala udaljenost, osobina onoga to nije daleko, blizu pril. - u blizini, nije daleko, bliiti se gl. nesvr., prez. bliim se - pri bliavati se, pilaziti blie; prenes. sprija teljiti se, prihvatiti neije miljenje i sl. blinji prid. - koji nam je blizu, srodan. blok im. m. r. (fr.) - biljenica; skup listova za crtanje; vea cigla za zidanje; savez koji sklapa vie drava, blokada im. . r. (lat.) - potpuno one moguavanje bilo kakve veze odree nog mjesta sa ostalim dijelom svijeta, vrsta pritiska za postizanje raznih poli tikih ciljeva; obustava isplate sa rauna u banci; oduzetost rada miia itd. blokej im. m. r. (lat.) - metalna ploica za zatitu potpetica i ona na cipeli, blokirati gl. svr. i nesvr., prez. bldkiram - vriti ili izvriti blokadu; zabiljeiti to u blok; izdati raun (blok), blokovski prid. - koji se odnosi na politi ke blokove, blon neprom. prid. (fr.) - plavokos, oso ba plave kose. blondma/blondinka im. . r. - plavua, ena plave kose. blud im. m. r., lok. jd. bludu - grijean, razvratan, nedoputen seksualni odnos, bludan prid., odr. v. bludni - odan bludu, razvratan. bludniiti gl. nesvr., prez. bludnii voditi razvratniki ivot, odavati se bludu, ponaati se kao bludnik, blunikl prid. - koji se odnosi na blu dnike i bludnice. bludnik im. m. r., n. mn. bludnici - osoba koja ivi razvratniki, odaje se bludu, razvratnik. bludnica im. . r. - ena koja se odala bludu. bludnitvo im. s. r. - razvrat, pojava oda vanja bludu, bludno pril. - na bludan nain, kao blu dnik. bluza im. . r. (fr.) - gornji dio enske odjee iznad pojasa; dio vojnike unifo rme. bluzica im. . r., em. - mala bluza, bljedilo im. s. r. - bljedoa, suvie blijeda boja lica, drugaija od prirodne boje. bljedoa im. . r. - bljedilo, bljedolik prid., odr. v. bljedoliki - blijed u licu, blijeda lica. bljedolikost im. . r., instr. jd. bljeddlikou/bljeddlikosti - osobina onoga ko je blijeda lica. bljesak im. m. r., n. mn. bljesci - blijesak, bljeskati (se) gl. nesvr., prez. bljeskam (se) - u kratkim razmacima svjetlucati, bljesnuti gl. svr., prez. bljesnem - u trenu jako zasvijetliti, sijevnuti; prenes. izne nada se pojaviti (u pozitivnom smislu: ideja, misao, spas i sl.), bljetav prid., odr. v. bljetavi - koji bljeti. bljetavilo im s. r. - osobina onoga to blijeti; prenes. bogastvo, rasko, bljutav prid., odr. v. bljutavi - ob. za hranu i pie bez ukusa; prenes. ljigavo ponaanje, bez dostojanstva, uliziki, bljiitavost im. . r., instr. jd. bljutavu/ bljutav osti - svojstvo onoga to je blju tavo. bljuvati gl. nesvr., prez. bljujem - povra ati; pejor. svata priati, runo govoriti, bij ugati gl. nesvr., prez. bljuzga - kad istodobno padaju snijeg i kia; prskati kao bljuzgavica; isputati zvuk koji lii na hodanje po bljuzgavici. bljuzgavica im. . r. - pomijeani snijeg i kia. boa im. . r. (lat.), g. jd. bde - velika zmi ja; udav.

41

bodlja bob1 im. m. r. - zrno u mahuni graka. bob2 im. m. r. - zimski sport; specijalne saonice za natjecanje na bob stazi, bobica im. . r. - vrlo sitan plod biljke i ono to tome nalikuje, bobiast prid., odr. v. bdbiasti - kao bo bica, nalik na bobicu, bobiav prid., odr. v. bdbiavi - koji je po koi zbog kakve zaraze ima bobice, bobiavost im. . r., instr. jd. bdbiavou/bdbiavosti - svojstvo onoga to je bobiavo. boca im. . r. (tal.) - flaa, posuda od stakla za uvanje tenosti, bockanje gl. im. s. r. - ubadanje vie puta; prenes. peckanje, zadirkivanje. bockati gl. nesvr., prez. bockam - ubosti vie puta, ponavljati bockanje; prenes. peckati koga, zadirkivati, bockav prid., odr. v. bdckavi - koji ima osobinu da bocka; prenes. da zadirkuje, pecka. bockalo im. m. r. - osoba koja bocka; prenes. koji zadirkuje, pecka, bocnuti gl. svr., prez. bocnem - izvriti jedan kratkotrajan ubod; prenes. pecnu ti, dirnuti. boica im. . r. em. - mala boca, flaica. boiti se gl. nesvr., prez. bdim se praviti se vaan, prsiti se. boni prid. - koji je na boku, s bone strane. boa im. . r. - kugla kojom se boa, drve ni ili plastini rekvizit za boanje. boanje gl. im. s. r. - igra u kojoj igrai bacaju velike boa da bi se to vie pribliili se maloj kugli ili balinu i tako postigli pobjedu, boar im. m. r., v. jd. bdare/bddru igra koji se takmii u boanju. boarski prid. - koji se odnosi na boare i boanje. bod im. m. r. - ubod iglom ili iljatim predmetom; tehnika u pletenju vezenju; mjera uspjeha, poen. boflar prid., odr. v. bodri - ilan, odmo ran. bode im. m. r. - no sa dva sjeiva. bodlja im. . r. - iljate iglice, npr. na kaktusu ili kod jea; prenes. kakav zaje dljiv izraz.

bodljari

42 svemoni gospodar svega to postoji; prenes. bogata, mona osoba, sila, vlast, bogalj im. m. r. - osoba sa nekim fizikim nedostatkom; invalid; prenes. tupava osoba, glupak, bogami rijeca - razg. bogme, potapalica kojom se u razgovoru nastoji uvjeriti sagovornika u istinitost izreenog; zai sta, vala(hi), istina, bogarati gl. nesvr., prez. bogara- boga tati, psovati Boga. bogat prid., odr. v. bogati - vrlo imuan, s velikim novanim sredstvima, nekretni nama, preduzeima, tvrtkama itd.; pre nes. pun dobrih osobina, vrijedan, obilat i sl. bogata im. m. r., g. jd. bogataa - osoba koja je bogata, bogataki prid. - koji pripada bogataima ili se na njih odnosi, bogatati gl. nesvr. - stalno se zaklinjati Bogom, u svemu se pozivati na Boga; opsovati Boga; bogarati, bogetati. bogaenje gl. im. s. r. - poveavanje bogatstva, obogaivanje, bogatiti (se) gl. nesvr., prez. bdgatTm (se) - postajati bogat, poveavati bogastvo, obogaivati (se), bogato pril. - kad ima svega u izobilju, obilno. bogatstvo im. s. r. - imovina velike vrijednosti, obilje novca i mnogih dra gocjenosti, stanje onoga ko je bogat; prenes. razne ljudske vrline: dobrota, darovitost, pamet, razum i dr. bogatun im. m. r., g. jd. bogatuna - pejor. bogata. bogaza im. . r. - neprohodan predio, besputica; uzak prolaz, bogda im. . r. (tur.) - mrva, zrnce, neto male veliine i koliine, bogetati gl. nesvr., prez. bogeta - suvie spominjati Boga, u svemu se na njega pozivati; psovati Boga; bogatati, boginja im. . r. - boica, boanstvo sa enskim likom; u gr. mitologiji: Afro dita, kod Slavena: Vesna i sl. boginjav prid., odr. v. boginjavl - roav, osobina osobe koja je preboljela boginje od kojih su na licu ostali tragovi, boginje im. . r. mn. - veoma opasna bolest od koje se pojavljuju bubuljice na koi. bogobojazanost im. . r., instr. bogobojaznou/bogobdjaznosti - strah od Boga, bogobojaljivost, skruenost, bogobojaljivost im. . r., instr. jd. bogobojdiljivou/bogobojdzljivosti - bogobojaznost. bogoae im. s. r. - slavljenje Boga, uka zivanje asti i potovanja, bogohulan prid., odr. v. bogohulni - oso bina onoga koji vrijea Boga, onaj koji bogohuli. bogohulitelj im. m. r. - osoba koja huli (vrijea) Boga, bogohulnik, bogohuliti gl. nesvr., prez. bogohuli huliti Boga, vrijeati Boga. bogohulnik im. m. r., n. mn. bogohulnlci - bogohulitelj. bogohulstvo im. s. r. - bogohuljenje, bogohuljenje gl. im. s. r. - bogohulstvo, bogoljubac im. m. r., g. jd. bogoljupca onaj koji voli Boga, supr. bogomrzac, bogoljublje im. s. r. - ljubav prema Bogu. bogomdan prid., odr. v. bogomdani koji je od Boga; koji je takav po prirodi, bez iijeg uea obdaren, bogomolja im. . r. - mjesto, prostorija, graevina gdje se Bogu moli; damija, crkva, sinagoga, bogomoljac im. m. r. - osoba koja se stalno moli Bogu. bogomoljka im. m. r., dat. jd. bogomljki ena bogomoljac, bogomrzac im. m. r., g. jd. bogomrsca osoba koja ne voli Boga. bogoraditi gl. nesvr., prez. bogoradim dosaivati kome stalnim preklinjanjem i molbama. Bogorodica im. . r. - Marija, majka Isusova, Gospa, bogoslov im. m. r. - ak u bogosloviji, osoba koja pohaa bogosloviju, bogoslovija im. m. r. - kola u kojoj se obuavaju bogoslovi; vjerska kola za uenje teolokih i drugih predmeta, bogotovlje im. s. r. - potovanje Boga. bogovati gl. nesvr., prez. bogujem - biti moan, razg. drmati svim i svaim zahvaljujui moi koju moe pruiti bo gatstvo, vlast, sila. bogovjetnl prid. - u kontekstu dolazi kao pojaanje znaenja imenice koja ima znaenje neke mjere, npr. itav bogo-

43

bojler

bodljari/bodljai/bodljikai/bodljokoci im. m. r. mn. - morski beskimenjaci koji imaju bodlje, bodljiica im. . r. em. od bodljika, bodljika im. . r. - manji iljasti izrataj na stabljici biljke, npr. kod rue. bodljikare im. . r. mn. - biljke sa bodljikama. bodljikast prid., odr. v. bddljikasti - onaj koji ima bodljike, koji je slian bodljiki. bodljikav prid., odr. v. bodljikavi - koji ima bodljike, koji bode kao da ima bodljike. bodljikavost im. . r., instr. jd. bodljikavou/bddljikavosti - osobina onoga to ima bodljike, to je bodljikavo, bodovanje gl. im. s. r. - ocjena kakvog uspjeha ili neke vrijednosti u bodovima, bodovati gl. nesvr., prez. bodujem - bro jem bodova ocjenjivati kakav uspjeh ili neku vrijednost, bodovni prid. - koji je izraen u bodovima ili se odnosi na bodove, bodrenje gl. im. s. r. - hrabrenje koga, ulijevanje samopouzdanja navijanjem za njega. bodriti gl. nesvr., prez. bodrim - hrabriti koga, navijajui ulijevati mu samopo uzdanje. bodro pril. - ilno, odmorno, krepko, bodrost im. . r., instr. jd. bodrou/ bodrosti - krepkost, ilnost, osobina ono ga koji je bodar, boem/bohem im. m. r. (fr.), g. jd. boema umjetnik ili intektualac koji ne podreu je svoj ivot udobnosti i sticanju mate rijalnih dobara, koji ivi neuredno, ne sreeno. boemina im. m. r., augmen. - veliki bo em. boemski prid. odr. v. - koji pripada i odnosi se na boeme, boemski pril. - kao boemi, na boemski nain. boemstvo im. s. r. - boemtina, ivot boema, osobina osobe koja je boem. boemtina im. . r. - boemstvo. bofl im. m. r. (njem.) - nekvalitetna vrlo jeftina roba; kart, bofor im. m. r. (fr.), g. mn. bofora - mjera za jainu vjetra. Bog im. m. r., mn. bogovi/bozi - relig. tvorac duhovnog i materijalnog svijeta,

vjetni dan. bogovski prid. - koji se odnosi na bogove, bogovski pril. - izvrsno, bogato; na sjajan nain. bogumil im. m. r., g. jd. bogumila - naziv za vjernike srednjovjekovne Bosanske crkve. bogumilski prid. odr. v. - koji se odnosi na bogumile, bogzna pril. - ne zna niko osim Boga, ko e znati, ne zna ovjek, bohemizam im. m. r., g. jd. bohemizma posuena rije iz ekog jezika. boj1 im. m. r. (tur.) - ekspres, u epici: bitka, sukob oruane sile na starinski nain. boj2 im. m. r. (tur.) - sprat, kat boja im. . r. (tur.) - zajedniko ime za razne njene nijanse: crvenu, plavu, utu itd., farba. bojadisati gl. nesvr. (tur.), prez. bojadiem - farbati, bojiti, prekrivati bojom, bojadija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji se bavi bojenje, bojati se gl. nesvr., prez. bojim se straiti se, biti straljiv, osjeati strah, strepjeti, plaiti se. bojazan im. . r. - strah od neega, bojaznost im. . r., instr. jd . bojaznou/ bojaznosti - stanje osobe obuzete stra hom od neega, pune bojazni, bojaljiv prid., odr. v. bojaljivi - plaljiv, koji se plai, strepi, strljiv. bojice im. . r. mn. - olovke raznih boja, tempere i sl. bojite im. s. r. - mjesto gdje se suko bljavaju ili su se sukobile zaraene stra ne, poprite gdje se vodi boj, bitka; front. bojiti gl. nesvr., prez. bojim - nanositi boju na papir ili kakav drugi materijal, bojkot im. m. r. (engl.) - opstrukcija, odbijanje saradnje u kakvom poslu koji druga strana ne moe sama izvesti; sred stvo za postizanje politikih i drugih .ciljeva. bojkotirati/bojkotovati gl. svr. i nesvr., prez. bojkotlram/bojkotujem - vriti boj kot da neko ne ostvari eljeni cilj. bojler im. m. r. (engl.) - ureaj za zagrija vanje vode pomou plina ili elektrine struje.

'i

bojna

44 boljeviki pril. - kao boljevici, na bo ljeviki nain, boljevik im. m. r. (rus.) - pripadnik ruske Socijaldemokratske radnike partije od 1903. godine; komunista koji ispred svoje partije provodi represivnu dravnu politiku. boljevizam im. m. r., g. jd. boljevizma teorija i metode djelovanja komunisti ke partije i revolucionara radi stvaranja komunistikog drutvenog sistema, boljevizirati gl. svr i nesvr., prez. boljevizlram - provoditi osnovne ideje boljevizma radi stvaranja komunisti kog drutvenog sistema; uvesti ili uvo diti boljevizam. bomba im. . r. (fr.-njem.), g. mn. bombi eksplozivno borbeno sredstvo namije njeno za razaranje; prenes. jak i preci zan udarac loptom; neka vijest koja sve potrese. bombarder im. m. r. (fr.), g. jd. bombar dera - posebna vrsta aviona iz kojeg se isputaju bombe kako bi se razorilo odreeno opasno podruje, bombardiranje/bombardovanje gl. im. s. r. - bacanje bombi na odreeno opas no podruje, bombardirati/bombardovati gl. svr. i nesvr., prez. bombardlram/bdmbardujem - baciti ili bacati bombe radi razara nja, vriti bombardovanje, bombardon im. m. r. (fr).), g. jd. bombardna - najvei puhaki mu. instrument, bombastian prid. (fr.), odr. v. bombasti ni - pretjeran, sadri previe ukrasa, su vie velikih i nepotrebnih rijei, bombastino pril. (fr.) - pretjerano, suvie kieno, na bombastian nain, bombastinost im. . r. (fr.), instr. jd. bombastinou/bombastinosti - osobi na onoga to je bombastino, bomba im. m. r. (fr.), g. jd. bomba vojnik koji u borbi najee koristi bom be; prenes. osoba koja slatkorjeivou hoe prevariti, zavrnuti koga radi vlasti te koristi. bombaki prid. odr. v. (fr.) - koji se odno si na bombae, bombaki pril. - na nain bombaa, kao bomba. bombica im. . r. (fr.), em. - mala bomba; prenes. poslastica, kolai.

45

boranje

bojna/bojna im. . r. (hrv.) - vojna jedi nica u Hrvatskoj vojsci sastavljena od tri satnije. bojnik/bojnik im. m. r. (hrv.) - vojni in u Hrvatskoj vojsci, major; ratnik, borac, bojovnik. bojovnik im. m. r. (hrv.), n. mn. bojdvnlci - borac, ratnik, bojnik. bok im. m. r., n. mn. bokovi - dio ljudskog tijela od rebara do kuka; jedna od strana, npr. lijevi i desni bok kakve vojne jedi nice. bokal im. m. r. (tal.), g. jd. bokala posuda od stakla ili kakva drugog mate rijala irokog otvora; pehar, vr. boks1 im. m. r. (engl.) - sportska discipli na u ringu, aketanje, pesnienje, meu sobno udaranje boksera pesnicama na kojima se nalaze bokserske rukavice. boks2 im. m. r. - koa od koje se izrauju razni predmeti nakon to je posebno obraena i pripremljena. boks3 im. m. r. - vie istovjetnih manjih prostorija nalik na pregrade, npr. na pijaci, u konjunici i sl. boksa/bokser1 im. m. r. - osoba koja se bavi boksom. bokser2 im. m. r. - hladno oruje od meta la koje kad se stavi na prste ruke oja ava udarac, boksati gl. nesvr., prez. boksam - boriti se prema pravilima za tu sportsku disci plinu, baviti se boksom, boksit im. m. r. (fr.) - ruda crvenkastosmee boje od koje se proizvodi alumi nij. bokvica im. . r. - zeljasta biljka sa ljeko vitim svojstvima, bol im. m. r., g. jd. bola, n. mn. bolovi ; im. . r., g. jd. boli, instr. jd. bolju/boli, n. mn. boli - osjeanje fizike ili duev ne patnje. bolan prid., odr. v. bolni - koji se odnosi na bol, koji boli, boluje, bolestan; potre sen, koji pati zbog loih emocija, boleiv prid., odr. v. boleiv! - saaljiv, popustljiv prema kome. boleivo pril. - saaljivo, popustljivo, na boleiv nain, bolero im. m. r. (p.) - ples laganog ritma nastao u paniji; kratki enski kaputi sa krojem prema panskoj nonji.

bolesniki prid. - koji se odnosi na bole snike. bolesnik im. m. r., g. jd. bolesnika , n. mn. bolesnici - osoba koja je bolesna, bolesnica im. . r. - bolesna ena. bolesnikov prid. - koji pripada bolesniku, bolesno pril. - obuzeto boleu; pejor. pretjerano, preko granice uobiajenog, normalnog, bolest im. . r., instr. jd. boleu/bolesti narueno zdravlje, poremeaj funkcija organa; pretjerano insistiranje na nee mu, opsesija, bolestan prid., odr. v. bolesni - onaj koji nije zdrav, naruenog zdravlja, boleljiv prid., odr. v. boleljivi - koji je neotporan, sklon pobolijevanje, slaba zdravlja. boleljivost im. . r., instr. jd. boleljivou/boleljivosti - osobina onoga ko je neotpran, sklon poboljevanju. boletina im. . r., augm. - teka bolest, bolid im. m. r. (gr.), g. jd. bolida - mete or koji se raspada pri ulasku u atmosfe ru; naziv veoma brzog trkaeg automo bila. bolnica im. . r. - institucija za smjetaj i lijeenje bolesnika, bolniar im. m. r. - osoba koja njeguje bolesnike u bolnici, bolniarka im. . r., dat. jd. bdlniarki medicinska sestra, bolniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na bolniare i bolniarke, bolniki prid. odr. v. - koji se odnosi na bolnicu i sve to joj pripada. bolno pril. - s bolom. bolovanje gl. im. s. r. od glagola bolovati - odsustvovanje s posla zbog bolesti, bolovati gl. nesvr., prez. bolujem - biti bolestan. bolje pril., komp. od dobro, boljeti gl. nesvr., prez. bdll - stalno osjeati trajanje boli. boljitak im. m. r., g. jd. boljitka, n. mn. b oljki - bolji ivot, prevazilaenje bije de; mir, obilje, blagostanje, boljka im. . r., dat. jd. boljci, g. mn. boljki - bolest; stalna laka bol; prenes. slaba taka, ono u emu je neko slab. boljeviki prid. odr. v. (rus.) - koji pripada boljevizmu i boljevicima.

bombon im. m. r. (fr.), g. jd. bombona bombona, slatki od eera i drugih sa stojaka koji se ne guta, nego se sporo otapa u ustima, bombona im. . r. (fr.), g. jd. bombone bombon. bombonjera im. . r. (fr.) - kutija u kojoj su razne vrste bombona. bon im. m. r. (fr.), n. mn. bonovi - vrije dnosni papir koji se moe koristiti za kupovinu robe, kao nalog za isplatu novca, potvrda o primljenom novcu itd. bonapartizam im. m. r. (fr.), g. jd. bona partizma - tip vladavine kakva je bila u Francuskoj za vrijeme Napoleona Bona parte i svaka vladavina njoj slina, bonifikacija im. . r. (lat.) - popust u cijeni; odobrenje rauna; odteta, nakna da. bonitet im. m. r. (lat.-franc.), g. jd. boni teta - sposobnost otplate kredita; vrijed nost zemljita prema kvalitetu, bonton im. m. r. (fr.), g. jd. bontona skup pravila i naina prikladnog i dob rog ponaanja u drutvu, bonvivan im. m. r. (fr.), g. jd. bonvivana osoba koja nije zaineresirana za rad, ne go samo cijeni provod u ivotu i sve to me podreuje, bonvivanski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na bonvivane. bonvivanski pril. - na nain bonvivana, kao bonvivan. bor1 im. m. r., n. mn. borovi - vrsta zim zelenog drveta, jedna od biljaka etina ra. bor2 im. m. r. (perz.) - hemijski elemenat (B), nalazi se u prirodi kao borna kise lina. bora im. . r. - najee crta na koi lica. borac im. m. r., g. jd. borca, g. mn. bora ca - osoba koja se za neto bori (u ratu, ivotu i sl.), boraki prid. odr. v. - koji se odnosi na borce, npr. boraki sta. borak im. m. r., em. - mali bor. boraks im. m. r. (perz.) - hemijski spoj bora, natrija i kisika u listiavim krista lima. boranija im. . r. (ar.) - mahune; pren. ljudi koji nisu bitni u kakvoj hijerarhiji, boranje gl. im. s. r. - nastajanje bora na licu; nabiranje tkanine.

borati se

46 borovica im. . r. - biljka kleka i rakija od ploda te biljke; klekovaa, borovina im. . r. - borovo drvo kao sirovina za dalju obradu, borovit prid., odr. v. boroviti - umsko podruje koje obiluje stablima bora. borovnica im. . r. - slatki tamnoplavi plod u obliku bobice koji raste na isto imenom grmu. borovnjak im. m. r., g. jd. borovnjaka borova uma, borik, bor im. m. r. (rus.) - supa od razne zeleni i mesa uz obavezno dodanu cveklu. bos prid. - golih stopala, neobuven, boso nog. Bosanac im. m. r., g. jd. Bosnca, n. mn Bosnci, g. mn. Bdsanaca - stanovnik Bosne. Bosanka im. . r., dat. jd. Bdsanki - stano vnica Bosne, bosanski prid. - koji se odnosi na Bosnu i Bosance. bosanski pril. - na nain Bosanaca, kao Bosanci. bosanskohercegovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na dravu Bosnu i Hercego vinu kao jedan pojam. Bosfor im. m. r. (gr.) - morski tjesnac, prolaz iz Crnog u Mramorno more. bosiljak im. m. r., g. jd. bdsiljka - biljka ugodna mirisa i zain od te biljke, bosilje zbir. im. s. r. - bosiljak. Bosna im. . r. - dio drave Bosne i Hercegovine koji se po gruboj odredbi prostire od Ivansedla na sjever do rijeke Save, na zapad do Une i na istok do Dri ne, skraeni naziv za dravu Bosnu i Hercegovinu, bosonog prid., odr. v. bosdnogi - koji je bosih nogu, neobuven, bez obue i ara pa. bosotinja im. . r. - stanje onoga ko je bos; bijeda, siromavo. bostan im. m. r. (perz.) - lubenica, karpuza; mjesto gdje raste bostan, bosti gl. nesvr., prez. bddem, rad. prid. bo, trp. prid. bdden - neim iljatim (igla, no, aoka, alac i sl.) ubadati u neto. boa im. . r. (perz.), g. mn. boi/boa - enska marama za pokrivanje glave; zaveljaj; kecelja. boaluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. boaluci - dar zamotan u bou koji daje mlada, nevjesta, bonjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na Bonjake. Bonjak im. m. r., n. mn. Bonjaci pripadnik bonjake nacije. Bonjakinja im. . r. - pripadnica bonja ke nacije. Bonjanin im. m. r., n. mn. Bdnjani naziv za narod koji je ivio u srednjo vjekovnoj Bosni prije dolaska Turaka, bonjatvo im. s. r., g. mn. bdnjatava politiki pokret koji se zasniva na pojmu Bonjak. botaniar im. m. r. - osoba koja se bavi prouavanjem biljnog svijeta, botaniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na botaniare, botaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na botaniku. botanika im. . r. (gr.), dat. jd. botanici dio biologije koji se bavi prouavanjem ivota biljaka, bova im. . r. (tal.) - plutaa na moru uvrena sidrom. boza im. . r. (perz.) - osvjeavajue pie koje se pravi od kukuruzova brana, eera i vode, buza. bozadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj_koji pravi i prodaje bozu. boanski prid. odr. v. - koji se odnosi na boanstvo, pripada ili ima njegove oso bine; izvanredno lijep, najboljih osobi na; boanstven, boanstven prid., odr. v. boanstveni boanski, ob. kad se govori o ljepoti i sl. vrlinama. boanstvo im. s. r., g. mn. boanstava bie boanskog porijekla, boica im. . r. - boginja. Boi im. m. r. - blagdan ili praznik na koji se slavi roenje Isusa Krista/Hrista, katolici u decembru, a pravoslavci u januaru. boievati gl. nesvr., prez. bdiuje slaviti Boi, provoditi dane u vrijeme Boia. boini prid. odr. v. - koji se odnosi na Boi. boinica im. . r. - jabuka koja dospijeva u doba Boia i daje se kao dar; plaa ili druga nagrada koja se dijeli o Boiu.

47

brale

borati se gl. nesvr., prez. bora se - dobi vati bore na licu; prenes. kad se nabira platno ili tkanina, boravak im. m. r., g. jd. bdravka , n. mn. bdravci, g. mn. bdravaka - vrijeme pro vedeno na nekom mjestu, boravini prid. - koji se odnosi na bora vite. boravite im. s. r. - mjesto boravka, pre bivalite. borba im. . r., g. mn. bdrbi/borba sukob dviju sila radi ostvarivanja pobje de; nastojanje u savladavanju ivotnih nedaa. borben prid., odr. v. bdrbeni - koji je sklon borbi, s voljom i eljom da se bori. borbenost im. . r., instr. jd. bdrbenou / bdrbenosti - svojstvo osobe koja je borbena. bordel im. . r. (fr.) - kupleraj, javna kua. bordo nepromj. prid. (fr.) - tamnocrvena boja. bordura im. . r. (fr.) - ukrasna vrpca za opivanje ruba tkanine, borer im. m. r. (njem.) - svrdlo, borgis im. m. r. (fr.) - naziv za veliinu tamparskih slova od devet taaka, bori im. m. r., em. - mali bor. borija im. . r. (tur.) - truba, borik im. m. r., g. jd. borika - uma u kojoj su stabla bora. borika im. . r., dat. jd. bdrici, g. mn. borika - vitko stablo bora; puzavica koja se penje uz bor. borilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na sport u kojem se bori, npr. boks. borilite im. s. r. im. s. r. - mjesto gdje se bori (ring, arena), boriti se gl. nesvr., prez. brim se sudjelovati u borbi kako bi se savladao direktni protivnik i postigla pobjeda; u borbi pokuavati savladati neku ivotnu ne-dau i sl. borje zbir. im. s. r. - borik, borni prid. odr. v. - koji odreuje da je kakvo vozilo namijenjeno za borbu, borniran prid. (fr.), odr. v. bdrnirani koji je ogranienih pogleda, nema irinu razumijevanja. borov prid., odr. v. bdrovi - koji potie od bora.

boiji prid. - koji se odnosi na Boga ili mu pripada. bour im. m. r., g. jd. bdziira- zeljasta biljka sa velikim crvenim cvjetovima, brabonjak im. m. r., g. jd. brabnjka, n. mn. brabonjci, g. mn. brabonjakd oviji ili koziji izmet nalik na bobice, braco im. m., g. jd. brce/braca - hip. od brat. bra im. m. r. (tal.) - iani instrument dubljeg tona, tambura, brani prid. - koji se odnosi na brak. braa zbir. im. od brat - osobe mu. pola kojima su isti otac i majka. brada im. m. r., g. mn. brada - dio lica ispod usta, dlake na tom dijelu lica. bradat prid., odr. v. bradati - neobrijan, zarastao u bradu, bradavica im. . r. - okrugla izraslina na koi; vrh dojke, bradaviast prid., odr. v. bradiviasti nalik na bradavicu, poput bradavice, bradaviav prid., odr. v. bradaviavi pokriven sa mnogo bradavica, bradetina im. . r., augm. i pejor. od bra da - velika brada, bradurina. bradica im. . r., em. i hip. - mala brada, bradonja im. m. r., g. mn. bradonja osoba koja nosi bradu; etnik, bradurina im. . r., augm. i pejor. od brada - bradetina, bradva im. . r. - sjekira iroke otrice, brahikefalan prid. (gr.), odr. v. brahikefa ln i - iroke i okrugle lubanje, brahman im. m. r., g. jd. brahmana - oso ba koja prihvaa i slijedi brahmanizam, brahmanizam im. m. r. (sanskrt) - vjero vanje i spoznaje o Brahmi, stvoritelju svih stvari i principa stvaranja, brajan im. m. r., hip. od brat - brajko, potapalica u obraanju, moj brajane, brajko. brak im. m. r., mn. brakovi - graanskim ili religioznim zakonima i propisima regulisan zajedniki ivot mukarca i ene. brakolomstvo im. s. r. - naruavanje prin cipa na kojima poiva institucija braka, nesuglasice izmeu mukarca i ene koje dovode do razilaenja i razvoda, brale/brale im. m. r., g. jd. brale/braleta hip. od brat.

brana

48 vanje unutar neke skupine ljudi ujedi njenih vjerski, rasno, politiki itd. bratac/bratac im. m. r., hip. od brat. bratanac im. m. r., g. jd. bratnca - amidin, dajdin (striev, ujakov) sin. branje gl. im. s. r. - prikupljanje plodova. brati gl. nesvr., prez. berem - prikupljati, otkidati plodove, cvijee i sl. brati im. m. r. - v. bratanac, bratija zbir. im. . r. - kalueri u pravo slavnom manastiru; pejor. neka skupina koja radi protiv drugih ljudi; klika, ma fija. bratimljenje gl. im. s. r. - sklapanje brat skih odnosa meu ljudima koji nisu od istih roditelja, bratimiti se gl. nesvr., prez. bratimim se - sklapati bratske odnose iako nema krvnog srodstva; sklapati vrsto prijate ljstvo. bratimstvo im. s. r. - pobratimstvo, bratiti se gl. nesvr., prez. bratim se bratimiti se. bratoljublje im. s. r. - ljubav prema bratu, blinjima; ovjekoljublje, bratoubilaki prid. odr. v. - koji se odno si bratoub(oj)icu. bratoubilaki pril. - kao bratoub(oj)ica, na nain bratoub(oj)ice. bratoubistvo im. s. r. - bratoubojstvo. bratoub(oj)ica im. m. r. - onaj koji je ubio svoga brata, bratoubojstvo im. s. r. - bratoubistvo. bratov(ljev) prid. odr. v. - koji pripada bratu. bratovtina im. . r. - vjersko ili kakvo drugo udruenje zasnovano na odree nim vrstim pravilima, bratski/bratski prid. - koji se odnosi na brata i brau, bratski/bratski pril. - na nain brata i brae, kao braa, bratstvo im. s. r., g. mn. bratstava - odnos izmeu brae; hist. vie porodica u srodnikim odnosima; svojta; vjerska i dr. udruenja onih koji se oslovljavaju sa brat i braa, bratued im. m. r. - bratov sin. brav im. m. r. - ovca ili koza pojedinano. brava im. . r. - metalni mehanizam sa kljuem koji slui za zakljuavanje vra ta. bravar im. m. r. - zanatlija ire metalske struke; doslovno: strunjak za brave, bravarija im. . r. - bravarski zanat; bra varstvo; bravarska radionica; svi tipovi brava i drugih predmeta koje izrauju i postavljaju bravari, bravarski prid. - koji se odnosi na bra variju i bravare, brave im. s. r., g. jd. brveta - em. od brav. bravetina im. . r. - ovetina, bravlje meso. bravlji/bravlji prid. - koji je od brava. bravo! uzv. (njem.-tal.-fr.) - odlino! Iz vrsno! bravura im. . r. - neki izvrstan potez, npr. vjet dribling u nogometu, bravurozan prid., odr. v. bravurdzni koji ima osobine bravure, izvrstan, vjet, brazda im. m. r., g. mn. brazdi - trag prevrnutih slojeva zemlje koji ostaje nakon oranja; jaka bora na licu. brazdati gl. nesvr., prez. brazdam - ora ti, plugom prevrtati zemlju, jedna faza u pripremi zemlje za sijanje usjeva, brazdica im. . r. - em. od brazda, brazgotina im. . r. - trag na koi koji je ostao nakon zarasle rane. Brazil im. m. r., g. jd. Brazila - drava u Junoj Americi. Brazllija im. . r. - drugi uobiajeni naziv za dravu Brazil, brbljalo im. s. r. - osoba koja voli brbljati, puno priati, naklapati, brbljarija im. . r. - svojstvo prie o nevanim stvarima, naklapanje o besmi slicama. brbljanje gl. im. s. r. - brbljarija, nakla panje. brbljati gl. nesvr., prez. brblja - puno priati o nevanim stvarima, govoriti besmislice, naklapati, brbljiv prid, odr. v. brbljivi - onaj koji mnogo brblja, brbljivac im. m. r., g. jd. brbljivca osoba koja mnogo brblja, brbljalo, brbljivko im. m. r. - brbljivac, brbljalo, brbljivost im. . r., instr. jd. bfbljivou/ brbljivosti - osobina onog koje brbljiv, brbot im. m. r. - klokot; glas purana, brbotati gl. nesvr., prez. brboem - klo kotati. Brak im. m. r. - stanovnik Brkog.

49

brenta

brana im. . r. - prepreka pomou koje se dri eljeni nivo vode u akumulacionom jezeru; nasip koji onemoguava izlijeva nje rijeke i poplavu; prepreka i pregrada bilo emu. brani im. m. r., g. jd. brania- osoba koja neto brani, ob. igrai iz ue odbra ne u fudbalu (golman i bekovi), branik im. m., g. jd. branika - ono to ne to ini sigurnijim, zatiuje, npr. zatita na putevima iznad provalije, rampa na prelazu preko ina i sl. branilac im. m. r., g. jd. branioca, g. mn. branilaca - branitelj, zatitnik, koji uva i brani neto svoje, branioe v prid. odr. v. - koji pripada bra niocu. branitelj im. m. r. - branilac, branjenje gl. im. s. r. - odbrana, zatita; zastupanje na sudu; zabrana, uskraiva nje. braniti gl. nesvr., prez. branim - tititi ivot i sve ostalo svim sredstvima od napada, nepogode, raznih opasnosti; za stupati koga na sudu kao advokat; uskraivati, zabranjivati nekome to. brana im. . r. (fr.) - u arg. pripadnici iste djelatnosti, posla, struke, branjenik/branjenik/branjenik im. m. r., n. mn. branjenici/brnjenici/branjenici - onaj koji je branjen, branjenica/branjenica/branjenica im . r. - ena koju brane, branjevina im. . r. - mlada uma u kojoj nije dozvoljena sjea; livada na kojoj se ne moe napasati stoka; zabran, braon neprom. prid. (njem.) - sme. branast prid., odr. v. branasti - nalik na brano, u prahu, branen prid. odr. v. braneni - koji je pripremljen od brana ili slui za brano (branena vrea), branenica/branenica im. . r. - jelo od brana pripremljeno za put, ob. pogaa, brano im. s. r. - u mlinu samljeveno zrnevlje neke od itarica (penice, zobi, rai itd.). branjav prid, odr. v. branjavi - posut branom. brat im. m. r. - muka osoba meu djecom od istih roditelja, za razliku od polubrat, koji je od jednog zajednikog roditelja; term. koji slui za oslovlja-

Branka im. . r., dat. jd. Branki stanovnica Brkog. brkati (se) gl. nesvr., prez. brkam (se) - initi pokrete rukama ili kakvim predmetom u vodi bez nekog reda; igrati se u vodi. brnuti (se) gl. svr., prez. brnem (se) uiniti pokrete bez reda u vodi, bunuti (se). brdace im. s. r. , em. i hip. od brdo. brdeljak im. m. r., em. od brdo. brdina im. . r., augm. od brdo - veliko brdo. brdo im. s. r., g. jd. brda, g. mn. brda geografski naziv za uzvienje zemlje koje je manje od planine; prenes. velika koliina neeg nabacanog bez reda; dio stana za tkanje ilima, brdovit prid., odr. v. brddviti - kad je neki kraj (prostor, podruje) sav od brda. brdski prid. odr. v. - koji ivi u brdima, koji se odnosi na brda. branin im. m. r., n. mn. brdani - osoba koja ivi u brdima, branka im. . r., dat. jd. branki - ena branin. brecati (se) gl. nesvr., prez. brecam (se) - biti osoran, osijecati se na koga; trzati se ili trznuti se od straha, lecnuti se. brecnuti (se) gl. svr., prez. brecnem (se) - trznuti se od straha, lecnuti se. brektanje gl. im. s. r. - stvaranje buke, tutnjanje. brektati gl. nesvr., prez. brekem - pro izvoditi zvuk kao motorno vozilo; bu ati, tutnjati. breme im. s. r., g. jd. bremena - teret, neto teko to nosimo na leima; pre nes. obaveza; duevna tekoa, bremenita/bremenita prid. - trudna, no sea, gravidna, u drugom stanju; prenes. previe problema koji trae rjeenje, npr. bremenita situacija, bremenitost im. . r., instr. jd. bremenitou/bremenitosti - svojstvo onoga ko je bremenit. bremze im. s. r. (njem.) - ee: konica, bremzati gl. nesvr. (njem.) - ee: ko iti. brenta im. . r. (tal.) - drvena posuda u koju se bere groe.

breskovaa

50 brija im. m. r., g. jd. brija - onaj koji brije; britva, brijakl prid. odr. v. - koji se odnosi na brijaa. brijai prid. koji se odnosi na bri-janje, npr. aparat, brijati gl. nesvr., prez. brijem - pomou sapuna i britve uklanjati dlake s brade, ili brijaim elektrinim aparatom, brijeg im. m. r., n. mn. bregovi - manje brdo. brijest im. m. r., n. mn. brijestovi - listopadno, bjelogorino drvo. briket im. m. r. (fr.), g. jd. briketa - vrsta uglja za loenje koji je proizveden pod pritiskom. brilijant/briljant im. m. r. (fr.) - brueni dijamant. briljantan prid., odr. v. briljantni - koji je vrlo precizno i sjajno izraen, koji se istie izvanrednim kvalitetom; vrlo uspjean, blistav (kad je rije o osobi, tekstu, kakvoj mu. izvedbi i sl.), brinet im. m. r. (fr.) - osoba smee kose. brineta im. . r. - enska osoba smee kose. brinuti (se) gl. nesvr., prez. brinem (se) biti u brizi, osjeati uznemirenost; sta rati se da neto bude kako treba ili o nekome, voditi brigu, brlo im. m. r. (tal.) - oznaka tempa u mu zici, ivahnost, bns im. m. r., n. mn. brisovi - uzorak sekreta uzet od bolesnika radi pronala enja uzronika bolesti, brisa im. m. r., g. jd. brisaa - dio na automobilu za brisanje prednjeg i zad njeg stakla, brisani prid. odr. v. - otvoren, pregledan, ist, npr. brisani prostor, brisati gl. nesvr., prez. briem - uklanjati neto to ne elimo na kakvoj povrini, npr. gumicom brisati tragove olovke, brisaem vodu i neistou sa vjetro brana, krpom prainu sa stvari itd. britanski prid. odr. v. - koji se odnosi na Britaniju i Britance, britko pril. - otro. britkost im. . r., instr. britko u/b itko sti - osobina onoga to je britko, britva im. . r., g. mn. britvi/britdva veoma otro sjeivo koje slui za brija nje.

51 britvica im. . r. hip. i em . od britva, britvurina im. . r. augm. i pejor. od bri tva, velika britva, brizgalica im. . r. - naprava za ubrizga vanje tenosti; prica, brizgati gl. nesvr., prez. brizgam - izla enje tekuine u jakom mlazu pod priti skom; ikljati, briznuti gl. svr., prez. briznem - iknuti, naglo potei, brian prid., odr. v. brizni - paljiv, bri ljiv, savjestan; koji je u brigama, briljiv prid., odr. v. briljivi - brian, paljiv itd. briljivo pril. - paljivo, savjesno, s puno brige. briljivost im. . r., instr. jd. briljivou/briljivosti - osobina onog ko je briljiv. brinost im. . r., instr. jd. brinou/ briinosti - osobina onoga ko je brian, brk im. m. r., n. mn. brci/brkovi - dlake koje kod mukaraca rastu izmeu nosa i gornje usne. brkat prid., odr. v. brkati - koji ima brkove. brkati gl. nesvr., prez. brkam - mijeati pojmove, zamjenjivati jedne nekim dru gim, dolaziti u zabunu, ne razlikovati jednu stvar od druge, brklja im. . r., g. mn. brklji - rijetko, obinije: rampa, brlog/brlog im. m. r., n. mn. brlozi/brlozi - zaklonjeno skrovite u kojem borave ivotinje; pejor. prljava, neuredna i zaputena prostorija, brlja im. . r. - veoma loa rakija, brljati gl. nesvr., prez. brljam - kaljati, initi blatnjavim; prenes. ne raditi kako bi trebalo, initi greke u radu; priati nevezano, iznositi besmislice, brljavac im. m. r., g. jd. brljavca - osoba koja brlja, brljivac, brljivko. brljaviti gl. nesvr., prez. brljavim - brlja ti. brljiv prid., odr. v. brljivi - koji brlja, kva ri; nepouzdan, neuredan, brljivo pril. - na brljiv nain, nepouzdano, neuredno. brljotina im. . r. - loe izveden posao, brnja im. . r. - mrlja drugaije boje od ostale dlake oko usta koze ili ovce.

brootoac

breskovaa im. . r. - rakija koja je od breskve ili ona kojoj je dodata aroma breskve. breskva im. . r., g. mn. breskvi/bresaka - voka i njen veoma ukusan plod. breskvica im. . r., em. od breskva, breskvlk im. m. r. - parcela na kojoj je vonjak stabala breskve. brestov prid. odr. v. - koji je od drveta brijesta. brea im. . r. (fr.) - otvor, prolaz za neto to e se proiriti, to e biti vee (vojni napad, neka neeljena pojava, brevijar im. m. r., g. jd. brevijara - knjiga svakodnevnih molitvi kod katolika; pre nes. neka veoma bitna knjiga. breza im. m. r. - vrsta listopadnog drvetabije boje stabla s liem koje treperi, brezovaa im. . r. - metla od brezovog drveta naroito pogodna za ureivanje dvorita, travnjaka; batina od breze, brezovina im. . r. - brezovo drvo kao graa. brei im. m. r., em. i hip. od brijeg, breuljak im. m. r., em. - mali brijeg, breuljkast prid., odr. v. breuljkasti pun breuljaka, sastoji se od breuljak, brgljez im. m. r. - ptica pjevica. brgljun im. m. r., g. jd. brgljuna - vrsta morske ribe; inun, brico im. m. r., hip. od brija. brid im. m. r., n. mn. bridovi - ivica, linija na kojoj se sijeku dvije plohe, bridak prid., odr. v. britki - otar (britka sablja). briditi/bridjeti gl. nesvr. prez. bridim osjeati na koi neprijatno peckanje, bol i sl. od hladnoe, amara, dodira are. brid im. m. r. (engl.) - vrsta kartake igre u kojoj sudjeluju etiri igraa, dva protiv dva. briga im. . r., dat. jd. brizi, g. mn .briga osjeaj uznemirenosti zbog nekog pro blema, ono to namee takva osjeanja; misao o ostvarivanju kakve zamisli, brigada im. . r. (fr.) - vojna jedinica; terenska radna jedinica specijalizirana za odreenu vrstu posla, brigadir im. m. r., g. jd. brigadira zapovjednik brigade u nekim vojskama; voa (ef) radne brigade, brigadni prid. odr. v.- koji se odnosi na brigadu.

brnjica im. . r. - kona futrola koja se psu stavlja na njuku kako ne bi mogao ujesti. brod im. m. r., g. jd. brdda - veliko plo vno sredstvo na razne pogone i sa raz nim namjenama u plovidbi; mjesto na rijeci gdje je plia voda i gdje se moe lahko pregaziti, prei, gaz. brodar/brodar im. m. r., g. jd. brodra/ brodara - osoba kojoj je struka brodar stvo, rad s brodovima, sklapanje raznih poslova vezanih za plovidbu, brodarenje im. s. r. - djelatnost vezana za obavljanje prevoza brodovima, brodar stvo. brodarica im. . r. - po usmenom preda nju vodena vila koja uzima brodarinu, brodarka. brodariti gl. nesvr., prez. brddarim baviti se brodarstvom kao zanimanjem, brodarka im. . r., dat. jd. brddarki - vila brodarica. brodarski prid. - koji se odnosi na bro dare, brodove i brodarstvo, brodarstvo im. s. r. - obavljanje prevoza brodovima, brodarenje; obrazovanje ko je osposobljava za bavljenje tom djelat nou. brodica im. . r. - manji brod za krau priobalnu plovidbu, brodi im. m. r. em. i hip. od brod, mali brod. broditi gl. nesvr. - kad se brod kree po vodi, ploviti; prelaziti rijeku, gazei, brodogradilite im. s. r. - preduzee u kojem rade brodograditelji na izradi i odravanju brodova, brodograditelj im. m. r. - osoba kojoj je zanimanje izrada brodova, brodolom im. m. r. - slom broda u plovidbi koje se moe zavriti i potonuem. brodolomac im. m. r., g. jd. brodolomca , n. mn. brodolomci, g. mn. brodoldmaca - rjee: brodolomnik, osoba koja je bila na brodu za vrijeme brodoloma, onaj ko je preivio brodolom, brootoac im. m. r., g. jd. brodotdca , n. mn. brodotdci, g. mn. brodotdaca koljka, onaj koji bui, toi, rastae drvo broda.

brodovlasnik

52

53 bronhitis im. m. r. (gr.) - bolest plua uzrokovana nahladom, upala sluznice bronha. bronza im. . r. (tal.) - legura bakra i kositra. bronzan prid., odr. v. brdnzani - koji je od bronze, bronan, bronzln im. m. r. (tal.) - kotli od bronze u kojem se kuha nad otvorenom vatrom, bro im. m. r. (fr.) - vrsta enskog nakita koji se moe privrstiti na odjeu, brolran prid., odr. v. brdirani - koji ima korice od kartona, mehki povez, broirati gl. svr i nesvr., prez. brdiram - ukoriiti knjigu u mehki povez, broura im. . r. (fr.) - knjiica u mehkom povezu u kojoj se razmatraju neke aktu elne teme ili daju kakve informacije, brrr uzv. - izraava osjeaj hladnoe ili se iznosi stav prema onome to izaziva strah. brstiti gl. nesvr., prez. brstim - kad koza ili neka druga ivotinja otkida lie sa grana kakvog drveta, brljan im. m. r. - zimzelena biljka penja ica. bruco im. m. r. - student prve godine na fakultetu, brujanje gl. im. s. r. - od gl. brujati, brujati gl. nesvr., prez. brujim - uti se kao zvuk deblje ice na instrumentu; prenes. odjekivati, prenositi se od usta do usta; zvuk razgovora ljudi u kojem ne moemo prepoznati rijei i glasove, briika im. . r., dat. jd. bruci - sramota, ono ega se svako treba stidjeti, brukati (se) gl. nesvr., prez. brukam (se) - sramotiti koga; sramotiti sebe. brundanje gl. im. s. r.izv. od brundati, brundati gl. nesvr., prez. brundam - gla sati se kao medvjed, mumljati, mrmljati; buniti se brundanjem, govoriti sebi u bradu. brus im. m. r., g. jd. brusa, n. mn. brusovi - posebna vrsta kamena za otrenje no eva, kose. brusa im. m. r., g. jd. brusaa - brusilac, osoba koja brusi i ona kojoj je to zani manje. briisaki prid. odr. v. - koji se odnosi na brusae. brusai prid. odr. v. - koji slui za bru enje, npr. b. kamen. brusar im. m. r. - osoba koja izrauje bruseve. brusarskl prid. - koji se odnosi na brusare. brusilac im. m. r., g. jd. britsioca - brusitelj, brusa, brusilica im. . r. - alatka za bruenje i glaanje povrine, brusionica im. . r. - prostorija u kojoj se brusi. brusitelj im. m. r. - brusilac, brusa, bruenje gl. im. s. r. od brusiti, brusiti gl. nesvr. - otriti brusom sjeivo noa i sl.; bruenjem glaati kakvu po vrinu; prenes. jasno formulisati misao, pojam. brusni prid. odr. v. - koji se odnosi na brus i bruenje, brusnlk im. m. r., g. jd. brusnika - kamen podesan za izradu brusova, brutalan/brutalan prid. (fr ), odr. v. bru talni/brutalni - surov, grub, divljaki, bruto neprom. prid. (tal.) - koliina novca zajedno s porezom; teina robe zajedno sa ambalaom, brvnara im. . r. - nastamba, kua izgra ena od brvana, brvno im. s. r. - vee drvo, balvan kojim se moe premostiti potok ili od vie brvana izgraditi brvnara, brz/brz prid., odr. v. brzi/brzi, komp. bri - hitar, koji sve obavlja ne troei puno vremena. brzak im. m. r., g. jd. brzaka - mjesto na rijeci gdje je voda brza i jak; brzica, brzati gl. nesvr., prez. brzam - brzo se kretati, stalno dodavati brzinu, npr. pri vonji automobila; previe uriti, brzica im. . r. - brzak, brzina im. . r. izv. - pojava koja ide uz sve to je brzo. brzinomjer/brzinomjer im. m. r. - napra va za mjerenje brzine, brzinski prid. odr. v. - koji se odnosi na brzinu. brzo/brzo pril. - hitro, naglo, odmah; na brz nain, brzojav im. m. r. - telegram, depea, brzometan prid., odr. v. brzometni - koji moe brzo ispucati mnogo metaka, npr. brzometna puka, top. brzonog prid., odr. v. brzonogi - brzih nogu, brzo tri i moe utei.

bubreg brzopis im. m. r. - tip pisma u starim dokumentima. brzoplet(an) prid. - onaj koji brzo radi, brza, pa se zaplete i pogrijei, brzopletost im. . r., instr. brzopletou/ brzopletosti - svojstvo onoga ko je brzo plet. brzopletnost im. . r. - brzopletost, brzopotezni/brzopotezni prid. - brzih po teza, u kojem se brzo vuku potezi, npr. brzopotezni ah. brzotlsak im. m. r. (hrv.) - tampanje, tiskanje pomou strojeva, tamparskih maina. bre-bolje pril. - na brzu ruku, brzajui. buba im. . r. - insekt, kukac, bubac im. m. r., g. jd. bupca - eludac kod peradi i ptica, bubalica im. . r. - osoba koja ui napa met, bez razumijevanja, biflant, bubant, treber. bubamara im. . r. - insekt sa prepo znatljivim crvenim krugovima na crnim krilima; vjeruje se da najavljuje radost, vjenanje, dolazak pisma; buba rada. bubanj im. m. r., g. jd. bubnja, n. mn. buubnjevi - mu. instrument sastavljen od upljeg valjka preko kojeg je nategnuta koa. bubavaba im. . r. - ohar, bubati gl. nesvr., prez. bubam - udarati da odjekuje; udarati u bubanj; uiti na pamet. bubica im. . r. em i hip. od buba - mala buba. bubnuti gl. svr., prez. bubnem - jako udariti koga; lupnuti, izvaliti kakvu bu dalatinu. biibnjar/bubnjar im. m. r., g. jd. bu bnjara/bubnjara - onaj koji udara u bu banj; muziar, bubnjati gl. nesvr., prez. bubnjam udarati u bubanj; davati ritam u mu. kompoziciji udaranjem u bubanj; pre nes. kad neki zvuk kao udaranje u bu banj, npr. kad pada krupa; dobovati, bubnji im. m. r., em. od bubanj; med. bubna opna u uhu. bubreg im. m. r. (tur.), n. mn. bubrezi organ koji lui mokrau; sa drugim bu bregom nalazi se u sistemu organa za mokrenje.

brodovlasnik im. m. r. - vlasnik jednog ili vie brodova, vlasnik brodarske kompa nije. brodski prid. odr. v. - koji se odnosi na brod. Broanin im. m. r., n. mn. Broani stanovnik Bosanskog Broda. Broanka im. . r., dat. jd. Broanki stanovnica Bosanskog Broda. broj im. m. r. - oznaka za koliinu jedinki izraenih brojkom; vrsta rijei kojom izraavamo koliinu ili red. broja im. m. r., g. jd. brojaa - osoba ili kakva sprava koja broji; aparat za mje renje utroka (struje, plina, vode); broji lo, sat, mjerilo, brojan prid., odr. v. brojni - mnogobro jan, ima velik broj neega, brojanice im. . r. plur. tantum - niska nanizanih zrna koja se dri meu prsti ma za vrijeme molitve; krunica, brojanje gl. im. s. r. od glagola brojati postupak utvrivanja ukupne koliine onoga to se broji, brojati gl. nesvr. prez. brdjim - nain utvrivanja koliine imenujui svaku jedinicu pojedinano, brojanik im. m. r. - prednja strana sata sa brojkama; ploa sa brojevima kojima se neto mjeri, brojilac im. m. r., g. jd. brdjioca, g. mn. brdjilaca - brojitelj, onaj koji broji, brojilo im. s. r. - aparat za mjerenje, bro ja, sat, mjerilo, brojitelj im. m. r. - brojilac, brojka im. . r., dat. jd. brojci, g. mn. brdjki - znak za broj, cifra, brojnik im. m. r., n. mn. brojnici - gornji broj u razlomku, broj koji se dijeli, brojno pril. - izraeno u brojevima, brojnost im. . r., instr. jd. brjnou/ brojnosti - osobina onoga to je brojno, brokat im. m. r. (tal.), g. jd. brokata svila protkana zlatnim ili srebrenim niti ma. broker im. m. r. (engl.) - osoba koja na berzi prati rast i pad vrijednosti dionica, prodaje ih ili posreduje u kupovini; meetar na berzi, brom im. m. r. - hemijski elemenat (Br), bronhije/bronhije im. . r. mn. (gr.) niz sitnih dijelova plua.

bubrei

54 budilica im. . r. - sat sa zvoncetom za buenje. budist(a) im. m. r., n. mn. budisti/budiste - zagovornik i pripadnik budistike religije. budistiki prid. odr. v. - koji se odnosi na budizam i na budiste, buditi (se) gl. nesvr., prez. budim (se) nekom prekinuti spavanje; sam prestati spavati; prenes. kad se javlja neto novo; oivljavati (priroda, emocije), budizam im. m. r. - uenje o spoznavanju svijeta nastalo u Indiji u 6. vijeku p. n. e. budnica im. . r. - pjesma koja budi nacionalna osjeanja; kompozicija koja se izvodi na trubi radi buenja vojske, budnost im. . r., instr. jd. budnou/ budnosti - stanje osobe koja je budna, budoar im. m. r. (fr.), g. jd. budora prostorija uz spavau sobu ureena kao salon. budui prid. odr. v. - koji e biti u bu dunosti, npr. budui profesor, budui gl. pril. sad. od gl. biti (budui razoaran, nije ni otiao na sastanak), budui da uzr. vezn. - zato to, zbog toga to, jer, zato. budunost im. . r., instr. jd. budunou/ budunosti - doba koje tek dolazi; ivot i dogaaji koji tek predstoje, buda im. m. r. (ar.) - razg. moan i bogat ovjek kojem je to omoguio visok po loaj na vlasti, budak im. m. r. (tur.), n. mn. budzci zabaeno skrovito i neugledno mjesto, kutak pun smetlja i raznih otpadaka, budet im. m. r. (engl.), g. jd. budeta predvieni iznos prihoda i rashoda za neki budui vremenski period (drave, preduzea i sl.); u hrv. tand, proraun, bu/ biia im. . r. (tur.), instr. jd. bui/ buom - plijesan, gljivica koja se javlja na organskim materijama u stanju raspa danja. buav prid., odr. v. buavi - ono to je zahvatila bu, pljesnjiv. buelar im. m. r. (ma.), g. jd. buelara neto u em se dri novac; novanik, lisnica. bufonerija im. . r. (tal.) - pozorini komad pun kominih scena; smijean ispad. bugarija im. . r. (tur.) - vrsta tambure, manja od argije. bugartica/bugartica im. . r. - lirska ili epska narodna pjesma najee sa sti hom od petnaest ili esnaest slogova. buha im. . r., dat. jd. buhi - mali insekt koji se hrani krvlju ljudi i ivotinja, buha im. m. r., g. jd. buhaa - miriljiva biljka iz familije glavoika. buhara im. . r. - aljivi naziv za zatvor, hapsanu, bajbokanu, uzu. bujad im. . r. - paprat; korov. bujan prid., odr. v. bujni - kad je neto naraslo u velikim koliinama (biljke, kosa); prenes. pun ivota, snaan, bujanje gl. im. s. r. - narastanje, razvija nje, nadolaenje. bujati gl. nesvr. (tur.), prez. bujam - rasti naglo i u velikim koliinama, narastati, nadolaziti. bujica im. . r. - ogromne koliine vode koje se brzo slijevaju; mnogo ljudi u po kretu. bujon im. m. r. (fr.), g. jd. bujona - supa od mesa ili povra sa jajetom, bujrum uzv. (tur.) - izvolite, poziv, ponu da onome ko je doao da ue, da sjedne, da jede i sl. buk im. m. r., n. mn. bukovi - vodopad, slap. buka im. . r., dat. jd. buci - jaki neprija tni zvukovi kojima su uzrok galama, graja, rad tekih strojeva i sl. buka im. m. r., g. jd. bukaa - osoba koja se stalno buni i podie buku; bun dija. biikadar/bukadar pril. (tur.-ar.) - mnogo, puno; mnotvo, bukagije im. . r. (tur.) - okovi na nogama zatvorenika, bukara im. . r. - aa od drveta iz koje se pije vino. buket im. m. r. (fr.), g. jd. buketa - cvijee pripremljeno kao poklon, buknuti gl. svr., prez. buknem - kad se vatra naglo zapali; prenes. za razne po jave koje se naglo razvijaju, odjednom izbijaju, npr. rat. bukovina im. . r. - bukovo drvo. buktinja im. . r. - baklja, zublja, buktjeti gl. nesvr., prez. biiktim - pla mtjeti, kad neto gori jakim plamenom;

55

bumerang

bubrei im. m. r., em. i hip. od bubreg - mali bubreg. bubreast prid., odr. v. bubreasti - ima olik bubrega, nalik na bubreg, bubreni prid. odr. v. - koji pripada ili se odnosi na bubrege, bubrenjak im. m. r., n. mn. bubrenjaci - bubrezi i loj kojim su obloeni; komad peenja u kojem se nalaze bubrezi. bubriti gl. nesvr., prez. bubrim - uvea vati se upijanjem vode; oticati, bubuljica im. . r. - priti na licu. bubuljiav prid., odr. v. bubuljiavi - koji ima bubuljice. bubuljiavost im. . r., instr. jd. bubuljiavou/bubuljiavosti - svojstvo onoga ko ima bubuljice. bucmast prid., odr. v. bucmasti - koji je debeo i ima pune obraze. buan prid., odr. v. buni/buni - koji je suvie glasan, koji pravi buku; pun bu ke, npr. buna kafana, buati gl. nesvr., prez. biiim - stvarati buku, galamiti, buno/buno pril. - s bukom, na buan nain. bukati gl. nesvr., prez. bukam - skakati u vodu, udarati po vodi, igrati se u vodi (to doarava zvuk bu), bunuti gl. svr. prez. bunem - skoiti u vodu, udariti po vodi, upasti u vodu, up. bukati. bukuri im. m. r., g. jd. bukuria - pie i hrana za koje ne znamo od ega su; ono to je bljutavo i bez ukusa, budak im. m. r. (tur.), g. jd. budaka alatka za kopanje koja za razliku od motike ima uzak metalni dio, trnokop, budala im. . r. (ar.) - osoba koja zbog svojih nerazumnih postupaka odudara od okoline i izaziva podsmijeh, budalast prid. (ar.), odr. v. - budalasti koji slii budali, koji je budala, budala im. m. r. (ar.), g. jd. budala koji ima ponaanje budale, koji budali, budalatina im. . r. (ar.) - neki postupak, nelogina izmiljotina i rezultati toga, glupost. budalina im. m. r. (ar.), augm. od budala, budaliti gl. nesvr. (ar.), prez. budalim govoriti i ponaati se kao budala. budan prid., odr. v. budni - koji ne spava; koji je na oprezu.

prenes. kad je neto u punom zamahu, npr. bukti rat. bukva im. . r., g. mn. bukava/bukvi listopadno drvo; prenes. ovjek koji nije u stanju da neto shvati, tupan, glupan, bukvalan prid., odr. v. bukvalni - doslo van; kad neko sve shvata suvie doslo vno. bukvalno pril. - doslovno, u doslovnom smislu. bukvar im. m. r. (rus.), g. jd. bukvra knjiga iz koje se ui pisati i itati; poe tnica. bukvica im. . r., em. i hip. - mala buk va, bukvi; vojna knjiica, bukvi/bukvi im. m. r., em. - mlada bukva; bukov trupac. bula im. . r. (tur.) - muslimanska vjero uitelj ica; vjerski obrazovana muslima nka koja za ene obavlja izvjesne vje rske dunosti, bulazniti gl. nesvr., prez. bulaznim - go voriti besmislice, buncati, bulbul im. m. r. (tu r.) - pjesn. slavuj, buldog im. m. r. (engl.), n. mn. buldozi pasmina pasa snane grae i kratke nju ke. buldoer im. m. r. (engl.) - motorno vo zilo koje slui za ravnanje tla. bulevar im. m. r. (fr.), g. jd. bulevara iroka ulica u gradu sa drvoredom, bulevarski prid. - sve to se odnosi na bulevar ili je u vezi s njim. bulimija im. . r. (gr) - bolest kad je ovjek stalno gladan, vuja glad. bulumenta im. . r. (tal.), g. mn. bulu menti - pejor. mnogo ljudi koji su ne mirni i protestiraju, buljav prid.,odr. v. buljavi - koji ima izboene oi, buljook, buljook prid., odr. v. buljdoki - buljav, buljuk im. m. r. (tur.), n. mn. buljuci - je dinica turske vojske, eta; prenes. go mila. bum im. m. r. (engl.) - uspjeh preko noi, nagli procvat u nekoj oblasti ivota i rada. bumbar im. m. r. (perz.) - velik insekt s krilima; prenes. krupan, miiav ovjek; debela osoba vrste grae, bumerang im. m. r. (engl.) - oruje aus tralskih starosjedilaca, koje kad se baci, ako ne pogodi cilj, vraa se bacau; pre-

buna

56 gativne emocije; uzbuenje, uznemire nost. biirag im. m. r. - jedan (vei) dio eluca kod goveeta. buran prid., odr. v. burni - nemiran, pun bure. buranija im. . r. - boranija. buraz(er) im. m. r. (p erz.) - razg. brat. bure im. s. r., g. jd. bureta - kaca, bava, buredik im. m. r. (tur.), n. mn. buredzici - vrsta jela spravljeno od jufke i mesa. buregdija im. m. r. (tur.) - osoba koja pravi i prodaje bureke i ostale vrste pita. buregdinica im. . r. - ugostiteljski obje kat u kojem se spravljaju i prodaju bure ci i druge pite. burek im. m. r. (perz.), n. mn. bureci pita u kojoj je najvie mljevenog mesa, malo luka i krompira sa dodatim zaini ma. burence im. s. r., g. jd. burenceta , hip. i em. - malo bure. burgija im. . r. (tur.) - svrdlo, dio bez kojeg ne moe raditi builica; prenes. smicalica, neslana ala, prenemaganje, budalatina, burgijati gl. nesvr., prez. burgijam buiti burgijom, svrdlati; prenes. neto za sebe sreivati zaobilaznim putem, ra diti protiv koga radi pakosti, burlak im. m. r., n. mn. bur lac i - mornari, laari koji su konopima s kopna vukli lau (na Volgi i dr. ruskim rijekama), burleska im. . r. (tal.), dat. burlesci filmska ili pozorina predstava u kojima je naglasak na aljivim zapletima koji treba da izazovu smijeh kod gledalaca, burleskno pril. - kao u burlesci, burma/burma im. . r. (tur.) - prsten za vjenanje; vera. burmut im. m. r. (tur.) - posebno prireen duhan da se moe nosom umrkivati. burmutica im. . r. - kutijica u kojoj se uva burmut. burno pril. - poput bure; prenes. kad se deava mnogo vanih dogaaja, buruntija im. . r. (tur.) - hist. turska pisana zapovijest, nalog, odobrenje, buroazija/buroazija im. . r. (fr.) ideol. klasa u drutvu koji ima sredstva za proizvodnju i izrabljuje radniku klasu; bogati sloj drutva koji u skladu sa svojim imovnim stanjem njeguje kvalitetan ivot u odnosu na sirotinju, buruj im. m. r., g. jd. burzuja - pripadnik buroazije; bogata, busati se gl. nesvr., prez. busam se prsiti se, razmetati se svojim moguno stima, snagom. busen im. m. r., n. mn. busenovi, zbir. busenje - komad zemlje iskopan zajedno sa travom. busija im. . r. (tur.) - zasjeda; neka zla aktivnost kome iza lea niskim sredstvi ma, iz potaje, busija im. m. r., g. jd. busijaa - onaj ko djeluje iz busije, busola/busola im. . r. (tal.) - kompas, buenje gl. im. s. r. - pravljenje rupa bu ilicom. biijT prid. - izv. od buha, koji se odnosi na buhe . builica im. . r. - generalni naziv za niz vrsta alatki za buenje, buiti gl. nesvr., prez. buim - builicom pro vrti ti rupu.

57

buzdovan buotina im. . r. - rupa koja nastaje na kon buenja, npr. naftna buotina. but im. m. r. (tur), n. mn. butovi - dio noge ivotinje od koljena do trupa; be dro, stegno. butan im. m. r. (gr.), g. jd. butna - gas, plin ugljikovodik; zemni plin. butelja im. . r. (tal.) - boca za vino izduenog grlia, butik im. m. r. (fr.), n. mn. butici - pro davnica kvalitetne odjee posebnog kro ja kakve obino nema u drugim slinim radnjama, butina im. . r., augm. od but; bedro, butrast/biitrast prid. (tur.), odr. v. butrasti/butrasti - debeo i niska rasta, butumfle pril. (tur.) - svi listom (doli), sve ujedno, buzdovan/buzdovan im. m. r. (tur.) rijet. buzdohan, starinsko oruje za bor bu izbliza, sastoji se od palice i kvrge sa iljcima na kraju kojim se udara; prenes. priglupa osoba koja slabo shvaa.

nes. kad se loe postupanje i nekorek tnost vraa kao osveta, okree se protiv onoga ko prljavo igra. buna im. . r. - hist. pobuna naroda protiv vlasti; protivljenje, otpor, biinar/bunar im. . r. (tur.), g. jd. bunara/ bunra - iskopana duboka rupa u zemlji za sakupljanje vode. bunardija/bunardija im. m. r. (tur.) ovjek koji kopa i gradi bunare; prenes. osoba koja bunari, krade, buncati gl. nesvr., prez. buncam - govo riti pod temperaturom, u groznici; pre nes. bulazniti, trabunjati. bunda im. . r. (ma.), g. mn. bundi muki i enski gornji dio odjee koji se nosi zimi, s vanjske strane obloen krz nom. bundeva im. . r. - jestiva tikva, jede se peena ili se od nje pravi pita tikvenica. bundija im. m. r. - osoba koja se stalno i bez razloga neto buni. bunika im. . r., dat. jd. buniti - zeljasta biljka (korov) otrovnog ploda, bunilo im. s. r. - grozniavo stanje; kad zbog neega (bolesti i sl.) osoba u bunilu ne vlada sobom, buniti (se) gl. nesvr., prez. bunim (se) poticati druge na bunu ili se sam buniti, izazivati osjeaje nezadovoljstva/prote stovati. bunker im. m. r. (engl.) - od betona ili kojeg drugog materijala izraeno utv renje za manji broj vojnika iz kojeg kontroliu odreeni prostor, a donekle su zatieni od neprijateljske vatre, bunovan prid., odr. v. bunovni - kad je neko tek iza sna; koji je kao u bunilu, bunovndpril. - kao u bunilu, iza sna. bunt im. m. r. (njem.), n. mn. buntovi protivljenje emu, iskazivanje nezado voljstva; otpor, buntovan prid., odr. v. buntovni - koji je spreman na bunt i bunu. buntovnik im. m. r., n. mn. buntvnici osoba koja je buntovna, koja sudjeluje u buntu, koja se uvijek buni i protestuje, bunjite im. s. r. - smetljite, na seoskom dobru mjesto gdje je odloeno stajsko gnojivo. bura im. . r. (tal.) - jak vjetar na moru; prenes. dogaaj koji donosi nemir, ne

59

cerebralni

c
C c - fonema, suglasnik, afrikat(a), tree slovo abecede, kad je izvan konteksta ita se ce; u rimskim brojevima oznaka za 100. caklina im. . r. - gle, gornji sloj na zubima; glazura; vrsta materije kojom se zatiuju i uljepavaju metalni i kera miki predmeti, npr. porculan, cakliti se gl. nesvr., prez. caklim se imati odsjaj kao caklina ili staklo; sjajiti se vie nego obino, capin/cepin im. m. r. - alatka sa iljatim gvozdenim vrhom na drvenoj dralici; slui za guranje balvana; manji cepin koriste alpinisti prilikom uspona na planinske vrleti, car im. m. r., v. jd. care , n. mn. carevi/ cdrovi - vladar drave, monarh; prenes. onaj to je u emu iznad svih. carev i carski prid. odr. v. - koji pripada caru, koji se odnosi na cara. carevati/carovati gl. nesvr., prez. carujem - kad car vlada, kad je car nosilac vlasti; vladati kao car; prenes. kad neto dominira, prevlauje, npr. caruje nerad, carevi im. m. r. - carev sin, nasljednik prijestolja. carevina im. . r., g. mn. carevina - car stvo, drava kojom upravlja car. carevna im. . r. - careva kerka, prin ceza. carica im. . r. - ena koja vlada carevinom, careva ena. cari im. m. r., v. jd. cariu - vrsta ptice pjevice. Carigrad im. m. r. - Istanbul, Stambol, grad u Turskoj, carina im. . r. - novana naknada za robu koja se uvozi u dravu; dravna sluba zaduena za primjenu propisa o carinje nju robe. carinarnica/carinarnica im. . r. ustanova u kojoj se naplauje carina. carinik im. m. r., n. mn. carinici inovnik (slubenik) koji vri pregled robe na carini i prema odgovarajuim zakonskim propisima naplauje carinu, cariniti gl. svr. i nesvr., prez. carinim naplatiti/naplaivati carinu, carizam im. m. r., g. jd. carizma , g. mn. carizama - carska vladavina, carstvo im. sr. r., g. mn. carstava - care vina, drava kojom vlada car; prenes. kakva zajednica kao npr. nebesko car stvo, ivotinjsko carstvo, cecelj/cecelj im. m. r. - vrsta kisele trave; prenes. kad je neto ljuto pa se kae da je kao cecelj, cedulja im. . r. - papiri na kojem je to zapisano. ceduljica im. . r. em. od - cedulja. ceh im. m. r. (njem.), n. mn. cehovi - his tor. staleko udruenje zanatlija, trgova ca i sl.; pejor. grupa ljudi sa istim inte resom; u argonu povelik raun za ugo stiteljsku uslugu. cekin im. m. r. (tal.), g. jd. cekina - vrsta dukata za vrijeme Mletaka. celer im. m. r. (njem.) - vrsta biljke, selen, celibat im. m. r. (lat.), g. jd. celibata - za brana ulaska u brak sveenicima kato like vjeroispovijesti, celofan im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. celofana - prozirna ambalaa od celuloze, ne proputa vodu i najee slui za pako vanje keksa i drugih prehrambenih pro izvoda. celuloid im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. celu loida - lahko zapaljiva materija od nitroceluloze i kamfora; ranije se dosta kori stio za izradu filmskih vrpci, celuloza im. . r. (lat.) - osnovni dio elijske opne biljke sastavljen od ugljenika, kisika i vode, koristi se u proizvodnji raznih vrsta papira.

celuloznl prid. odr. v. (lat.) - koji je od celuloze, koji se odnosi na celulozu, cement im. m. r. (lat.) - poseban proizvod u prahu neophodan u graevinarstvu; pomijean sa vodom, pijeskom i armatu rom vrlo brzo postaje vrst kao kamen, cementni prid. odr. v. koji se odnosi na cement cementirati gl. svr. i nesvr., prez. cementiram - upotrijebiti ili upotreblja vati cement u graevinarstvu kako bi se to povezalo i uvrstilo; prenes. neto vrsto uvezati kao da je upotrijebljen cement, npr. vrsto se dogovoriti o ne emu i sl. cent im. m. r. i centa im. . r. (lat.) mjera za teinu, metriki cent (oko 100 kg), kvintal; stoti dio novanih valuta dolara i eura. centar im. m. r. (lat.), g. jd. centra , g. mn. centara - sredite, centralna taka u krugu, mjesto koje je jednako udaljeno od perifernih dijelova grada; prenes. neka najbitnija pojava u nizu dogaaja, misli, stavova i sl. centarfor im. m. r. (engl.) - srednji navalni igra, voa navale, centarhalf im. m. r. (engl.) - igra koji povezuje igru odbrane i navale, centilitar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. centilitra, g. mn. centilitara - stoti dio litra. centimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. centimetra , g. mn. centimetara - stoti dio metra, 10 milimetara, centrala im. . r. (lat.) - elektrana; sredi nje mjesto okupljanja kakve stranke; sjedite banke, preduzea, ustanova koji imaju svoje podrunice, ogranke, poseb ne pogone i sl.; rjee: sredinjica. centralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. cen traliste, n. mn. centralisti/centraliste pristalica centralizma, centralistiki prid. - koji se odnosi na centralizam i centraliste, centralistiki pril. za nain - kao centra lista, kao u centralizmu, centralizam im. m. r. (lat.), g. jd. centra lizma , g. mn. centralizdma - vlast koja ne dozvoljava posebnu lokalnu, regio nalnu ili pokrajinsku upravu, centralizirati/centralizovati gl svr. i nesvr., prez. centraliziram/'centralizu-

jem - provesti ili provoditi centraliza ciju, upravljati iz centra, centralni prid. odr. v. - sredinji, koji se odnosi na centar, pripada centru, nalazi se u centru, centrifuga im. . r. (lat.) - maina (stroj) ili vrsta maine koja koristi centrifu galnu silu zbog koje po prirodnom za konu sve bjei od centra, takav pro gram ima npr. maina za pranje vea. centrifugalni prid. (lat.) - koji se odnosi na centrifugalanu silu po kojoj prirodno sve kree od centra ka periferiji, centripetalni/centripetalni prid. (lat.) koji se odnosi na centripetalnu silu kod koje je za razliku od centrifugalne sile izraena tenja privlaenja prema cen tru. centrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. centriram - podesiti ili podeavati ta prema centru, npr. toak bicikla centriranjem dovesti u eljeni poloaj prema osovini. cenzor im. m. r. (lat.) - osoba koja obavlja cenzuru. cenzura im. . r. (lat.) - pojava koja se obino odnosi na izbacivanje dijelova teksta koji svojim sadrajem ne odgova raju moralnim, politikim i ostalim kri terijima izgraenim u odreenom dru tvenom sistemu, cenzurirati/cenzurisati gl. svr. i nesvr., prez. cenzuriram/cenzuriem - vriti ili izvriti cenzuru, cenzus im. m. r. (lat.) - procjenjivanje vrijednosti imovine radi utvrivanja vi sine porezne stope, cepelin im. m. r. (njem.) - duguljasti vazduhoplov koji je mogao letjeti jer je u rezervoarima imao gas laki od zraka; ime je dobio po pronalazau Zeppelinu. ceptjeti gl. nesvr., prez. ceptim - drhtati od srdbe ili uzbuenja. cer im. m. r. - vrsta drveta, crni hrast, cerada im. . r. (lat.) - nepromoiva tkanina koja slui za zatitu ljudi, kola, tereta i sl. od padavina na otvorenom prostoru; od nje se prave atori, iju odijela za mornare i sl. cerebralni prid. odr. v. (lat.) - modani, koji se odnosi na mozak, koji pripada mozgu; misaoni, intelektualni.

eerebralnost

60

61 cicero im. m. r. - visina slova u tam parstvo cicija im. m. r. - tvrdica, lukavac, krtica. cicijaiti gl. nesvr., prez. cicijaim - biti tvrdica, cicija, krtariti u svemu, cicijatvo im. s. r. - krtost, tvrdiluk, cica im. . r. - velika hladnoa, jaka zima. ciati gl. nesvr., prez. ciim - onomatop. isputati piskav zvuk, kao mi. cifra im. . r. (ar.), g. mn. cifara/cifri oznaka za biljeenje brojeva, brojka, cifrati se gl. nesvr., prez. cifram se previe se dotjerivati, kinuriti se; kad se nekome neto nudi pa se neka; pre nemagati se. ciganiti/ciganiti gl. nesvr., prez. ciganim/iganim - prositi, iznuivati; pona ati se nekulturno, nedostojno; krtariti. Ciganija im. . r. - nekulturno i nepri mjereno ponaanje; loe i runo postu panje u meuljudskim odnosima, radu, trgovini. Ciganin im. m. r., n. mn. Cigani - pri padnik naroda koji je porijeklom iz Indije, Rom. ciganluk im. m. r., n. mn. ciganluci naselje ili mahala gdje stanuju cigani; cigantina. cigantina im. . r. - ciganluk, cigara im. . r. (p.) - list duhana runo savijen i pripremljen za puenje; tom pus, kuba; u razg. jeziku i u znaenju cigareta. cigar-age im. s. r. (p. - prez.) - tanki papir za savijanje cigarete, cigareta im. . r.(p.) - mljeveni ili rezani duhan savijen u poseban papir kako bi se mogao puiti, cigaretni prid. odr. v. (p.) - koji je u vezi sa cigaretama (dim, papir i sl.), cigarluk im. m. r. - cigarpic, mutikla, cigarilo im. m. r. (p.) - manji duhanski list savijen u veliini cigarete pripre mljen za puenje; arg. cigarilos. cigarpic im. m. r. (p.-njem.) - pribor za puenje cigareta bez filtera u obliku cijevi izraen od drveta ili kakvog dru gog materijala. cigla im. . r. (njem.), g. mn. cigli - opeka, vrsti graevinski materijal koji se pro izvodi u ciglanama peenjem gline, ciglana im. . r., g. mn. ciglana - fabrika za proizvodnju cigle.

cilikati

eerebralnost im. . r. (lat.), instr. jd. cerebrlnou/cerebrlnosti - pojava koja je cerebralna, koja je u vezi sa mozgom, cerekalo im. s. r. - onaj koji se cereka, cerekati se gl. nesvr., prez. cerekam se smijati se nepristojno, neuljudno, runo i glasno. ceremonija im. . r. (lat.) - sveanost koja ima strogo utvrena pravila protokola kako bi sve imalo ton uglaenosti, pom pe, kienosti i sl. ceremonijal im. m. r. (lat.) - propisani protokol za vrijeme ceremonije, ceremonijalan prid. (lat.), odr. v. cere monijalni - usklaen sa propisanim pro tokolom ceremonije; suvie formalan, ceribaa im. m. r. (tur.) - u najranijem periodu Osmanskog Carstva zapovjed nik odreda neredovne ili pomone voj ske; obavjetajac vojnog odreda za vri jeme ratnog pohoda, ceriti se gl. nesvr., prez. cerim se - smi jati se sa grimasom koja pokazuje bol, srdbu, bijes, cerik im. m. r. - uma sa drveem cera. cerje im. . r. - uma i mjesto gdje raste cer. cerovina im. . r. - cerovo drvo koje npr. moe sluiti za ogrjev, certifikat/sertifikat im. m. r. (lat.) - vrsta pismenog odobrenja za kakav postupak, potvrda; kreditna finansijska obveznica dravnih organa; posebni papiri drav nih kredita, cesta/cesta im. . r. - vrsta asfaltiranog ili makadamskog puta vee irine za vozila i pjeake; em. cestica. cestar/cestar im. m. r., g. jd. cestara/ cestra - radnik koji se bavi odrava njem ceste, cestarina im. . r. - porez koji ubire drava za koritenje ceste, prikupljena sredstva namijenjena su za odravanje i izgradnju saobraajnica, cestogradnja im. . r. - aktivnost drave i graevinskih preduzea na odravanju i izgradnji saobraajnica, cestica im. . r., em. - mala cesta, cestovni/cestovni prid. - koji se odnosi na ceste. cezura im. . r. (lat.) - poet. pauza u stihu od vie stopa, predah.

ciglar/ciglar im. m. r., g. jd. ciglara/ ciglara - radnik koji je direktno uklju en u prizvodnju cigle, ciglarski prid. odr. v. - koji se odnosi na ciglare, npr. ciglarski posao, ciglast prid., odr. v. iglasti - koji ima istu boju kao cigla, ciglenl/ciglenl prid. odr. v. - koji je od cigle. Cigo im. m. r. hipok. od Ciganin, cijanid im. m. r. (gr.), g. jd. cijanida so(l) cijanovodonine kiseline, otrov, cijankalij im. m. r. (gr.-ar.) - kalijev cijanovodik, cijanid, otrov, cijanoza im. . r. (gr.) - usporeno kolanje krvi u krvnim sudovima, plave usne i koa zbog bolesti, alkoholizma i hlad noe; modrenica, cijediti gl. nesvr., prez. cijedim - istiskati sok iz ega, pomou cjediljke uzeti samo potrebno iz neke tenosti i sl. cije im. m. i . r. - luina; voda kuhana sa pepelom ranije sluila za pranje rub lja. cijel/cio prid., komp. cjelji- neokrnjen, ima sve dijelove, potpun; nedirnut, i tav, sav. cijelac im. m. r., g. jd. djelca , g. mn. cijelaca - neugaen snijeg; pren. neto nedirnuto, netaknuto, cijena im. . r. - vrijednost raznih pro izvoda izraena u novcu; prenes. priznatost, cijenjenost, vanost raznih poja va u ivotu, cijeniti (se) gl. nesvr., prez. cijenim , trp. prid. cijenjen - naznaiti vrijednost ono ga to se plaa novcem; priznavati nei ju vrijednost, potovati, uvaavati; po tovati sam sebe, imati visoko miljenje o sebi. cijepati gl. nesvr., prez. cijepam - udar cima sjekire pripremati drva za loenje; uope: otrim predmetom neto rasturati na manje komade, cijepiti gl. svr. i nesvr., prez. cijepim vakcinisati, unositi vakcinu u organizam kako bi postao otporen na kakvu bolest; kalemiti, usaivati kalem (cijep) pleme nite voke na drugu, cijev im. m. r., g. mn. cijevi - okrugao duguljast predmet od bilo kojeg mate rijala koji je upalj i ima otvore na objema stranama.

iju uzv. - onomat. zvuk kojim se ogla avaju neke ptice, mi i sl. cijukati gl. nesvr., prez. cijuem - ono mat oglaavati se uzvikom ciju. cik im. m. r. - poetak zore (u cik zore), osvit. cik - doaravnje zvuka laganog dodira dva staklena predmeta, cika im. . r. - podvriskivanje, vritanje od straha, uzbuenja, smijeha; u pjeva nju odreenih pjesama uzvici ju, iju(ju). ciklama im. . r. (lat.), g. mn. ciklama biljka bijelih ili ruiastih cvjetova ugo dna mirisa, klobuac, gorska ljubica, cikliki/ciklini prid. odr. v. (gr.) - kru ni. ciklon im. m. r. (gr), g. jd. ciklona vrtlono kretanje zraka popraeno oblanou i padavinama, oluja, vihor; vrsta otrovnog plina (mjeavina cijanovodika i hlora) za unitavanje gamadi, ciklona im. . r. (gr.) - podruje niskog vazdunog pritiska okrueno viim pri tiskom. ciklonizirati/ciklonizovati gl. svr. i nes vr. (gr.), prez. cikloniziram/cikldnizujem - unititi ili unitavati gamad otrov nim plinom ciklonom, ciklonski prid. odr. v. - koji se odnosi na ciklone. ciklotron im. m. r. (gr.), g. jd. ciklotrona - elektromagnetsko postrojenje koje pro ducira brze estice radi razbijanja atom skog jezgra, ciklus/ciklus im. m. r. (gr.) - skup poja va, radnji, procesa koji se ponavljaju po nekom uobiajenom redu, cikliki, ciknuti gl. svr., prez. ciknem - vrisnuti od radosti, uzbuenja, straha i sl.; gla sati se kao pti ili mi. cikorija im. . r. (lat.) - biljka iji se ispren korijen koristi za proizvodnju dodatka za kafu, a listovi za salatu, cile-mile pril. - u kontekstu: nema ti sa mnom cile-mile, znai: nema ti sa .mnom ale, nee proi olahko, cilik im. m. r., n. mn. cilici - tanak, visok zvuk, npr. violine, cilikanje gl. im. s. r. od cilikati, cilikati gl. svr., prez. cilikdm/ciliem sviranjem na violini produkovati tanke, visoke zvukove - cilike.

cilinder

62 cinkati gl. nesvr., prez. cinkam - olajavati, prijavljivati koga, tuakati ga, kako bi se kod pretpostavljenog pribavila ne ka korist. cinkografija im. . r. (njem.-gr.) - postu pak za umnoavanje analogan litogra fiji, litografski kamen zamjenjuje plou od cinka u koju se urezuju slike i slova; radionica za izradu tamparskih klieja, cinober im. m. r. (njem.) - jedna od nijansi crvene boje; ivin sulfid, cio prid. - cijel. cionist(a) im. m. r. (hebr.), g. jd. cidniste , n. mn. cidnisti/cidniste - pripadnik cio nizma; nacionalni pokret Jevreja za us postavu drave Izraela u Palestini naz van je po brdu i tvravi Sion u starom Jerusalemu (hebr. Zijjon) u kojoj je po predanju grob kralja Davida, cionistkinja im. . r. (hebr.) - ena cio nist. cionizam im. m. r. (hebr.), g. jd. cionizma - jevrejski nacionalni pokret za uspo stavu drave Izraela u Palestini (v. cio nist). cirkulacija im. . r. (lat.) - kruno kreta nje, kolanje, optok, npr. krvi, saobraaja itd. cirkular im. m. r. (lat.), g. jd. cirkulra okrugla motorna testera, pila; pismo, dopis istog sadraja upuen na vie adresa. cirkulfrati/cirkulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. cirkuliram/cirkuliem - kru iti, kretati se u krugu, kolati, cirkumfleks/sirkumfleks im. m. r. (lat.) dugi silazni akcenat i znak Q kojim se biljei. cirkus/cirkus im. m. r. (lat.) - ograen pod atorom kruni prostor sa arenom u sredini gdje artisti za publiku izvode odreeni program (komini klovnovi, akrobatske vjetine, dresirane ivotinje, maioniarski trikovi itd.); neto to je komino, buno, zabavno; pometnja, zbrka kad se ne zna ko pije a ko plaa, rkusant im. m. r. (lat.) - artist, osoba koja izvodi program u cirkusu; prenes. svako ko voli od svega napraviti alu; neozbiljna osoba, komedija, rkusantkinja/cirkiisantica im. . r. ena cirkusant. cirkusantskl prid. odr. v. - koji se odnosi na cirkusante. cirkusantski pril. - biti kao cirkusant, na nain cirkusanata. cirkuski prid. odr. v. - koji se odnosi na cirkus, pripada cirkusu, cirkuski pril. - na cirkuski nain, kao u cirkusu. ciroza im. . r. (lat.) - bolest koja obino zahvata jetru, cirus im. m. r. (lat.), n. mn. cirusi - sitni oblai nalik bijelom paperju, cista im. . r. (gr.), g. mn. isti- boleu izazvana upljina na tijelu ispunjena sukrvicom ili gnojem, cisterna im. . r. (lat.), g. mn. cisterni spremite za raznu vrstu tekuina (voda, benzin i sl.); moe biti u kombinaciji sa kakvim prevoznim sredstvom (voz, mo torno vozilo) radi transporta, cistoskopija im. . r. (gr.) - med. pregled ciste pomou cistoskopa. citadela im. . r. (tal.) - vrsta tvrave. citat im. m. r. (lat.), g. jd. citata - dio neijeg izlaganja doslovno prenesen, na vod. citirati gl. nesvr., prez. citiram - doslo vno prenijeti neije rijei, navesti dio neijeg izlaganja, citologija im. . r. (gr.) - nauna disci plina koja prouava grau elija ivih organizama, citra im. . r. (gr.) - muziki instrument s velikom brojem metalnih ica. civil im. m. r. (lat.), g. jd. civila - graa nin, ovjek koji ne nosi uniformu (voj nu, policijsku i sl.) civilizacija im. . r. (lat.) - visok stepen drutvenog, duhovnog i materijalnog ra zvoja ljudske zajednice u pozitivnom smislu. civilizacijski prid. - koji se odnosi na civi lizaciju. civiliziran/civilizovan prid., odr. v. civili zirani/civilizovani - koji je se ponaa po uhodanim normama civilizacije, cizelirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. cizeliram - obraditi ili obraivati kip da mu povrina bude glatka; urezati ili ure zivati dlijetom slova, likove i sl. na povrinu kovine.

63

cjepivo

cilinder im. m. r. (gr.) - valjak; stakleni dio lampe; dio motora sa unutranjim sagorijevanjem; vrsta eira, cilindrian prid. (gr.) odr. v. cilindrini u obliku cilindra, valjkast, cilj im. m. r. (njem.), n. mn. ciljevi - meta; neto to treba postii, dosegnuti; svrha kakve aktivnosti; krajnja taka u spor tskom nadmetanju i sl. ciljati gl. nesvr., prez. ciljam - okom odmjeravati u namjeri da se pogodi cilj iz kakva oruja; prenes. o nekom govo riti a da se ne spominje njegovo ime. cimati gl. nesvr. - treskajui tegliti neto to visi. cimer im. m. r. (njem.) - arg. sustanar, kolega s kojim se dijeli ista soba. cimerka im. . r., dat. jd. m erki , g. mn. m erki - koleginica s kojom se dijeli ista soba. cimet im. m. r. (gr.) - vrsta tropske trave - lovora, slui kao zain za slatkie, cimnuti gl. svr. - potegnuti neto to visi. Cincar im. m. r., n. mn. Cincari - grecizirana etnika skupina u balkanskim zem ljama. Cincarka im. . r., dat. jd. Cincarki - ena Cincar. cincar im. m. r. - trgovac koji voli zaki dati u mjerenju robe, cjenjkati se; tvrdi ca, krtac, titiz, cicija, cincarskl prid. - koji pripada cincarima (Cincarima), koji se odnosi na cincare (Cincare). cincarskl pril. - na nain cincara; kao Cincari. cinan prid., odr. v. - cinanI - koji je od cinka. cinian prid., (gr.) odr. v. ciniki/cinini - koji je pun cinizma. cinik im. m. r. (gr.), n. mn. cinici, g. mn. cinika - drznik, bezdunik koji ima hla dan odnos prema injenicama bez imalo ljudskosti i dobrote; pripadnik staro grke filozofske kole cinika koju je osnovao Aristotelov uenik Anisten. cinizam im. m. r. (gr.), g. jd. cinizma ponaanje svojstveno ciniku, osobi koja je cinina; uenje starogrke kole cini ka. cink im. m. r. (njem.) - metal plavkastobijele boje; hemijski element, oznaka Zn.

cjediljka im. . r., dat. jd. cjedlljci - dio kuhinjskog posua koje slui za cijee nje, cjedilo, cjelica im. . r. - neorana zemlja, ledina, cjelina im. . r. - kad neto ima sve dije love to mu pripadaju, ukupnost sasta vnih elemenata, ono to je neokrnjeno, cjelivati gl. nesvr., od cjelov (poljubac), ekspr. knji. - ljubiti, cjelodnevni prid. - kad se neto odvija i traje cijeli dan. cjelokupan prid. odr. v. cjeldkupnl - koji je cijel, potpun, cjelov im. m. r., eksp. knji. - poljubac, cjeloveernji prid. odr. v.- kad neto traje cijelu veer, npr. cjeloveernji film. cjelovit prid. odr. v. cjeloviti - ukupan, sa svim dijelovima, cjelovito pril. - u cjelini, potpuno, cjelovitost im. . r., instr. jd. cjeldvitosu/ cjeldvitosti - ono to je cjelovito,to ima sve potrebne elemente, cjenik/cjenovnik im. m. r. - popis robe i usluga sa cijenama, cjenkati se gl. nesvr. - u kupovini trgov cu predlagati niu cijenu i zajedno s njim nai povoljnu za obojicu, cjepak prid., odr. v. cjepki - onaj to se lahko cijepa, cjepljiv, cjepalo im. s. r. - vei komad drveta, kla da, panj na kojima se cijepa drvo i pri prema za loenje, cjepanica/cjepanica im. . r. - dui ko madi drveta koji se cijepanjem ine pri kladni za loenje, cjepar/cjepar im. m. r., g. jd. cjepara! cjepra - radnik koji zarauje cijepajui drva. cjepica im. . r., em. - mala cjepka, cjepidlaiti/cjepidlaiti gl. nesvr., prez. cjepidlaim/cjepidlaim - traiti najma nje i beznaajne sitnice, previe ih na glaavati u rjeavanju kakvih problema, doslovno: cijepati dlaku, cjepidlaki/cjepidlaki prid. odr. v. - koji se odnosi na cjepidlake, cjepidlaki/cjepidlaki pril. - na nain cjepidlake, kao cjepidlaka, cjepidlaka/cjepidlaka im. m. i . r. osoba koja voli cjepidlaiti, cjepivo im. s. r. - vakcina, serum protiv zarazne bolesti.

cjepka

64 crijevo im. s. r. - dio organa za varenje u trbunoj upljini; duga uplja cijev od gume ili druge tvari za provoenje vode, plina i sl. crkavati gl. nesvr., prez. crkavam - pri bliavati se kraju, smrti, ugibati; prenes. teko ivjeti, ivotariti, umirati od bije de i gladi. crkavica im. . r. - u narodu neodreen naziv za bolest od koje crkava stoka; prenes. mala plaa od koje se ne moe ni ivjeti ni umrijeti, crknuti/cri gl. svr., prez. crknem - ugi nuti, prestati sa ivotnim funkcijama; prenes. u izrazima: crknuti od smijeha reakcija na neto izuzetno smijeno, crknuti od posla - kad se radi preko mje re, crknuti od dosade - kad je previe dosadno i sl. crkotina im. . r. - tijelo uginule ivotinje u stanju raspadanja, crkva im. . r., g. mn. crkava/crkvi bogomolja, mjesto gdje krani/hriani obavljaju vjerske obrede, crkveni prid. odr. v. - koji se odnosi na crkvu, koji pripada crkvi, crkvenjak im. mj. r., g. jd. crkvenjka osoba koja se bavi odravanjem crkve, crn prid., odr. v. crni - mraan, taman, najtamnija boja, sasvim suprotno od bijel, bijeli, crnac im. m. r., g. jd. crnca , g. mn. crnaca - pripadnik crne rase; Crnac graanin Sjedinjenih Amerikih Drava crne rase. crni im. m. r., em. - mali crnac, crnina im. m. r. - augm. i pejor. - veliki crnac, crnuga. crniti gl. nesvr., prez. crnim - raditi mnogo, preko mjere, kao crnac, crnica im. . r. - zemlja tamne boje najpo godnija za obradu, crnilo im. s. r. - tinta, tenost koja slui za pisanje perom, crnina im. . r. - crna roba koja se nosi za vrijeme alosti. crnka im. . r., dat. jd. crnki - ensko tamne kose. crnkast prid., odr. v. crnkasti - nijansa koja najvie naginje ka crnoj boji. crno pril. - neto to se odvija na nepovo ljan nain (crno nam se pie).

65 crnoberzijanac im. m. r. (bos. - tal.), g. jd. crnoberzijnca - osoba koja se bavi crnom berzom, vercer. Crnogorac/Crnogorac im. m. r. - gra anin Crne Gore. Crnogorka im. . r. - graanka Crne Gore. crnogorica im. . r. - vie vrsta drvea koje je i zimi zeleno (bor, smreka, jela i sl.). crnogorim prid. odr. v. - koji se odnosi na cmogorino drvee, crnogoricu. crnogorski prid. odr. v. - koji pripada Crnoj Gori i Crnogorcima, crnogorski pril. - na crnogorski nain, kao Crnogorci, crnokos prid., odr. v. crnkosi - kad je neko crne kose. crnokoulja im. m. r., g. jd. crno kouljaa - talijanski faisti koji su nosili crne koulje kao dio uniforme, crnomanjast prid., odr. v. crndmanjasti kad je neko cme puti i kose. crnook prid., odr. v. crndoki - kad neko ima crne oi. crnoput prid., odr. v. crnoputi - kad bijelac ima tamniju boju koe, koji je crne puti. crnorizac im. m. r., g. jd. crnorisca , g. mn. crnorizaca- hist. osoba koja nosi crnu rizu, kaluer, crnjak im. m. r., g. jd. crnjaka - razg. neto crno, vrsta vica. crnjeti (se) gl. nesvr., prez. crnim (se) postajati crn; odudarati od okoline zbog cme boje. crpka im. . r., g. mn. crpki - naprava pomou koje se to crpe; pumpa; mjesto gdje se mogu natoiti benzin, nafta i sl. crpsti/crpiti gl. nesvr., prez. crpem - po mou posebne naprave izvlaiti tenost, crta/crta im. . r., g. mn. crta - linija; zamiljeni ili stvarni geometrijski pojam kojim se ta dijeli; karakteristika, osobi na, obiljeje, oznaka, crta im. m. r., g. jd. crtaa - osoba koja zna crtati crtee, likovni umjetnik, crtakl prid. odr. v. - koji se odnosi na crtae. crtaki pril. - kao crta, na nain crtaa, crtai prid. odr. v. - koji slue za crtanje, crtai pribor, npr.

crvotoan crtanka im. . r., dat. jd. crtanki - blok veih listova na kojima crta izrauje crtee. crtanje/crtanje gl. im. s. r. od crtati izrada crtea likova, predmeta olovkom, perom i sl. crtati gl. nesvr., prez. crtam - izraivati crtee, ono to radi umjetnik crta. crte im. m. r. - likovna tehnika, rukom nacrtani objekti, likovi, predmeti; likov ni rad umjetnika crtaa, crtica/crtica im. . r., em.- mala crta. crtkati gl. nesvr., prez. crtkam - crtati isprekidanu crtu; od dosade, nervoze i sl. crtati isprekidane kratke crte. crv im. m. r., n. mn. crvi - vrsta ivotinje bez nogu. crven im. . r. - crvenilo. crven prid., odr. v. crveni - koji je crvene boje, npr. cvijet; prenes. pripadnik parti je kojoj je ta boja simbol, crvenac im. m. r. - luk koji je crveniji od obinog crvenog luka. crvenda im. m. r., g. jd. crvendaa ptica sa crvenim perjem na vratu, crvenica im. . r. - zemlja crvene boje. crvenilo im. s. r. - mjesto koje je crveno, npr. na obrazu od stida, crven, crveniti gl. nesvr., prez. crvenim - initi ta crvenim, davati emu crvenu boju. crvenkast prid., odr v. crvenkasti - koji ima nijansu crvene boje, malko crven, crvenko/crvenko im. m. r. - ovjek rie kose i brade, crvenoarmejac/crvenoarimjac im. m. r. - pripadnik Crvene armije, crvenokos prid., odr. v. crvenokosi - oso ba koja ima crvenu kosu; riokos, crvenokoac im. m. r., g. jd. crvenokoca, g. mn. crvenokoaca - osoba crvene ra se, Indijanac, crvenjeti (se) gl. nesvr., prez. crvenim (se) - postajati crven; stidjeti se. crvi im. m. r., em. - mali crv. crvljiv prid., odr. v. crvljivi - neto u emu ima crv(a), npr. crvljiva voka, sir isl. crvolik prid. odr. v. c n dliki - nalik crvu, ima oblik kao crv. crvotoan prid., odr. v. crvotoni - neto to su razjeli crvi, npr. crvotono drvo.

cjepka im. . r. - manji komadi drveta dobiveni cijepanjem cjepanice, cjepkati gl. nesvr., prez. cjepkam - brzim udarcima usitniti ili usitnjavati drvo i sl. na sitne komadie, cjepnuti gl. svr., prez. cjepnem - brzim udarcem malo otcijepiti. cjevanica im. . r. - jedna od kostiju noge kod ovjeka, cjevast prid., odr. v. cjevasti - koji je u obliku cijevi, cjevica im. . r., em. - mala cijev, cjevina im. . r., augm. i pejor. - velika cijev. cjevovod im. m. r. - cijevi koje slue za provoenje vode, nafte, gasa. cmakati gl. nesvr., od onomat. cmok , prez. cmaem - obilno i glasno ljubiti ili poljubiti koga. cmizdra/cmizdra im. m. i . r. - osoba koja cmizdri, plae bez pravog uzroka. cmizdrav prid., odr. v. cmizdravi - pla ljiv. cmizdravac im. m. r., g. jd. cmizdravca osoba koja je cmizdri, cmi'zdravost im. . r., instr. cmizdravouJcmizdrav osti - osobina cmizdrav ca, onoga koji cmizdri, cmizdriti gl. nesvr. - bez pravog razloga stalno plakati; kukati, tuiti se vie nego to treba. cmok im. m. r. - onomat. koja izraava zvuk glasnog poljupca, cmoknuti gl. svr., prez. cmoknem - glas no u slast poljubiti, coknuti gl. svr., prez. coknem - izgovo riti ts ili c u znaenju odricanja ega. coktati gl. nesvr., prez. cokem - izgova rati ts ili c u znaenju odricanja neega to sagovornik pita ili kae, uditi se. cokula im. . r. (tal.) - ranije vrsta vojni ke obue, velika cipela okovana ekseri ma; bakanda, col im. m. r., mn. coli/colovi - mjera za duinu (26 mm), najee za irinu vo dovodne cijevi, crepar im. m. r., g. jd. crepra - radnik u fabrici crijepa, proizvoa crijepa, creparstvo im. s. r. - industrija proizvod nje crijepa, crijep im. m. r., mn. crepovi/crjepovi vrsta cigle za pokrivanje krovova kua.

crvotoina

66 tuiti na to, oplakivati se; kripati (vrata npr.), cvjear im. m. r, g. mn. cvjeara - osoba koja uzgaja i prodaje cvijee, cvjeara im. . r. - prodavnica cvijea, cvjearka im. . r., dat. jd. cvjearki ena koja uzgaja i prodaje cvijee, cvjearski prid. - koji se odnosi na cvje are. cvjearstvo im. s. r. - zanimanje koje podrazumijeva uzgajanje i trgovinu cvi jeem, cvjetaa im. . r. - karfiol, cvjetanje gl. im. s. r. od cvjetati, cvjetast prid. odr. v. cvjetasti - nalik na cvijet; izraen u obliku cvijeta, cvjetati gl. nesvr., prez. cvjetam - kad se iz pupoljaka razvijaju cvjetovi, cvasti; prenes. napredovati, uspjeno se razvija ti, doivjeti razvoj, cvjeti/cvjeti im. m. r., em. - mali cvijet. cvjetni prid. odr. v. - neto to pripada cvijeu, to je od cvijea, u cvijeu, pre kriveno cvijeem, cvjetnjae im. . r. - biljke koje imaju cvijet. cvokotati/cvokotati gl. nesvr., prez. cvdkoem - od zime, straha i sl. udarati do njim zubima u gornje, cvoktati gl. nesvr. - coktati, cvrcnuti gl. svr., prez. cvrcnem - nakon prekomjernog pia promijeniti ponaa nje, biti veseo, razvezati jezik, cvrak im. m. r., g. jd. cvrka , g. mn. cvraka - turak, taman insekt prozirnih krila koji se oglaava cvranjem, cvrati gl. nesvr., prez. cvrim - zvuk koji nastaje kad se ta pri, kad gore mokra drva, kad se oglaava cvrak, cvrkut im. m. r., g. jd. cvrkuta - pjev ne kih ptica, npr. vrapca, cvrkutati gl. nasvr., prez. cvrkue - ogla avati se cvrkutom; priati umilnim glasom u vedrom raspoloenju; pejor. dodvoravati se priajui sve najljepe iako je istina drugaija, cvrkutav prid., odr. v. cvrkutavi - onaj koji cvrkue, osobina govora i glasanja koji se odlikuju cvrkutanjem. vrljiti gl. nesvr., prez. cvrljim - iron. kad se neto pee, pri, ali zbog neega to ide veoma sporo.

crvotoina im. . r. - mjesto na drvetu koje su napravili crvi; prah koji je nas tao od drveta jer su ga crvi najeli, crvuljak im. m. r., g. jd. crvuljka - crvi, mali crv; privjesak slijepog crijeva, d id a im. . r. - duda od gume. cuclati gl. nesvr., prez. cuclam - sisati cu clu. cuga im. . r. - arg. alkoholno pie. ciigati gl. nesvr., prez. cugam - piti alko holna pia. cupkati gl. nesvr., prez. cupkam - ravno mjerno poskakivati u mjestu podiui samo pete. cura im. . r., g. mn. cura - djevojka, curetina im. . r., augm. i pejor. - velika cura. curica im. . r., em. - mala cura; djevoj ica. ciiriica im. . r., hip. - mala curica, curiti gl. nesvr., prez. curi - proputati teost kroz kakvu rupicu na posudi i sl., tei tankim mlazom, urkom pril. - proputati vodu na nain da curi. ciipajz im. m. r. (njem.) - vrsta jela, varivo. cvast im. . r., instr. jd. cvasti - vie cvje tova iste biljke koji izgledaju kao jedan cvijet. cvasti gl. nesvr., prez. cvatem - cvjetati. cvat im. m. r. - cvast; cvjetanje, cvatjeti gl. nesvr. - cvjetati, cvatnja im. . r. - cvjetanje, cvatui prid. - koji cvjeta, koji je u pro cvatu. cvijet im. m. r., mn. cvjetovi, zb. im. cvijee - dio biljke iz kojeg se razvija plod; prenes. najbolje, vrhunsko dosti gnue, kruna u kakvoj aktivnosti, cvijetnjak im. m. r., mn. cvijetnjaci komad zemlje, lijeha na kojoj se uzgaja cvijee; bata prepuna cvijea, cvikati gl. nesvr. (njem.), prez. cvikam ponitavati buenjem karte, kidati dio ega; straiti se koga, bojati, osjeati se nelagodno, cviker im. m. r. (njem.), plur. tantum cvikeri - vrsta naoala koje se dre na nosu; razg. svake naoale, oale, cviliti gl. nesvr., prez. cvilim - od bola prigueno plakati; prenes. nepotrebno se

- fonema, suglasnik, afrikat(a), etvrto slovo abecede. abar im. m. r. (tur.), g. jd. abra, n. mn. abrovi - vea drvena posuda za pranje; kaf. akalica im. . r. - tanki tapi od drveta zailjen na oba kraja kojim se uklanjaju ostaci hrane izmeu zuba. akati gl. nesvr., prez. akam - pomo u akalice uklanjati ostatke hrane izmeu zuba; prenes. raditi na otkriva nju ega to se skriva ili nasluuje, ador im. m. r. (tur.) - ator, adorbez im. m. r. (perz.-tur.) - vrsta deblje tkanine (botana, bez) od koje su se izraivala atorska krila i otud ova kav naziv. adordija im. m. r. (perz.-tur.) - zanatlija koji pravi i prodaje adore. aditi gl. nesvr., prez. ddim - izbacivati au, zasipati aom; gariti; gdje ima ae, svi predmeti oko njenog izvora uade. a im. . r., instr. jd. au/ai - aa. aa im. . r. - a, crn prah koji se od dima taloi u unutranjosti dimnjaka (odaka); gare, aast prid., odr. v. aasti - kad je neto nalik na a, neto posuto au, tamnija nijansa aaste boje. aav prid., odr. v. aavi - posut aom; garav; boja u nijansi ae. aaviti gl. nesvr., prez. aavim - uini ti neto aavim, aavjeti gl. nesvr., prez. aavim - po stajati aav, aavost im. . r., instr. jd. aavou/ aavosti - kad je to aavo, agalj im. m. r. (tur.), g. jd. aglja , n. mn. agljevi - akal; divlja ivotinja slina vuku.

ahura im. . r. - dio metka, ovojnica u kojoj je barut; ovojnica od niti i vlakana koju isprede gusjenica, air im. m. r. (tur.) - livada, panjak. aj im. m. r. (kin.), n. mn. ajevi - napitak koji se spravlja od cvjetova, listova, sta bljike i korijena raznih biljaka, pa otuda i razliite vrste ajeva, ajanka im. . r., g. pi. ajanki - sjedeljka na kojoj se pije aj. ajni prid. odr. v. - koji se odnosi na aj ili je u nekoj vezi s njim. ajnik im. m. r., n. mn. ajnici - posuda u kojoj se kuha aj, posuda iz koje se po sluuje ovaj napitak. ak vezn. (tur.) - to vie, dapae; u zn. pitanja: ak toliko?, ili doputanje neke mogunosti uz veznike: ak ako zaka snim, ak iako.. akar im. m. r. (tur.) - pripitomljen i dre siran soko. akar(ast) prid., odr. v. akarasti - osoba raznobojnih oiju; razrok, akavac im. m. r., g. jd. kavca, g. mn. kavaca - osoba kojoj je maternji go vor akavsko narjeje, akavka im. . r. - ena kojoj je maternji govor akavsko narjeje, akavski prid. odr. v. - koji se odnosi na akavsko narjeje i akavce. akavtina im. . r. - akavsko narjeje, karakteristine crte tog narjeja, akija im. . r. (tur.) - depni noi kojem se otrica moe zaklopiti u korice, aklja im. . r., g. pi. akiji - duga motka sa kukom na vrhu kojom se privlai amac ili neto izvlai iz vode. akmak im. m. r. (tur.), mn. akmaci kremen, kresivo, ranije dio pribora koji je koriten kako bi se ta zapalilo: duhan u luli, vatra i sl.; kremen, kresivo.

akrija

68 arobno pril. - oaravujue, na aroban nain. arobnjakT prid. - koji se odnosi na arobnjatvo i arobnjake, arobnjak im. m. r., n. mn. arobnjaci najee u bajkama linosti sa natpriro dnim moima, prenes. snalaljiv i spo soban ovjek u bilo kojoj oblasti ivota, arobnjatvo im. s. r. - mogunost izved be nekih radnji koje su nemogue po prirodnim zakonima; darovitost i sna laljivost odreenih ljudi u svakodnev nom ivotu, arolija im. . r. - neto to je oarava jue, prekrasno, arobno; ono to izvodi arobnjak. araf im. m. r. (perz.), g. mn. arafa platneni prekriva za postelju, arija im. . r. (perz.) - dio grada koji je drutveni, proizvodni, zanatski i trgova ki centar; prenes. ljudi i njihov uticaj na razvoj politikog i drutvenog ivota, arfnlija im. m. r. (perz.-tur.) - osoba koja ivi u ariji, ovjek iz arije, obr tnik, trgovac, arter im. m. r. (engl.) - ugovor o iznaj mljivane brodova i aviona za turistika putovanja. aruga im. . r.(tur.) - opanak; u ali: dru mski razbojnik, odmetnik od zakona, pljaka. as im. m. r., n. mn. asovi - trenutak, tren, momenat, kratak dio vremena, asak im. m. r., g. jd. aka, em. - tren, trenutak. askom pril. - zaas, na brzinu, odmah; asniki prid. odr. v. - v. oficirski, koji se odnosi na oficire, asnik im. m. r., n. mn. asnici - ee: oficir; osoba koja u vojsci ima oficirski in. asno pril. - na astan nain, asomice pril. - ponavljajui se trenuta no, u momentu, u trenutku, asopis im. m. r. (e.) - publikacija slina knjizi koja povremeno izlazi sa sadra jem namijenjenim itaocima odreenog profila. ast im. m. r., inst. jd. au/asti - ljud ska osobina zasnovana na moralnim pri ncipima na osnovu kojih se u drutvu stie potovanje i uva samopotovanje.

69

avijl astiti gl. svr. - ukazati kome ast, ugo stiti koga; jelom i piem astiti prijatelje i tako proslaviti svoj neki uspjeh i sl.; ukazati ast svome gostu; izraziti kome svoje potovanje... astohlepan prid., odr. v. astdhlepnl onaj to silno tei za au, za poasti ma po svaku cijenu, astoljubiv prid., odr. v. astoljubiv! koji potuje ast, ali i u znaanju asto hlepan (v.). astoljiibivo pril. - kad se ko ponaa na astoljubiv nain, astoljubivost im. . r., instr. jd. astoljubivou/astoljubivosti - asto ljublje, osobina nekog ko je astoljubiv, ali i u znaenju astohlepljiv, astohle pnost, astohleplje. aa im. . r. - obino posuda od stakla iz koje se pije; koliina tenosti koja staje u jednu au. aetina im. . r., augm. i pejor. - velika aa. aica im. . r., em. od aa - mala aa od stakla; aica (izolator) preko koje prelazi elektrina struja na banderi; ze leni listii kao kruna koji dre i uvaju cvijet; kost u koljenu, aka im. . r., dat. jd. dki - aica kod cvijeta, vie zelenih listia kao kruna koji dre i tite cvijet, aiirina im. . r. augm. i pejor. - velika aa. atiti gl. nesvr. (st.sl.) - itati pravoslav ne crkvene molitve, atma im. . r. (tur.) - zid kue napravljen od drvenih greda, a potom oipkan i omalterisan. atrlja im. . r. (tur.) - straara, nastamba od prua, privremeno sklonite, atrnja im. . r. (ma.) - u bezvodnim krajevima (npr. u Hercegovini) u zemlji ozidano ili izbetonirano spremite za sakupljanja kinice. au im. m. r. (tur.) - hist. in u turskoj vojsci; onaj koji brine za red i raspolo enje meu svatovima; telal, avao im. m. r., g. jd. avla, g. mn. avala - vrsta eksera. avka im. . r., dat. avki - ptica iz poro dice vrana, avijl prid. - koji je od avke, koji se odnosi na avku.

akrdija/akirdija im. m. r. (tur.) onaj koji lovi ptice uz pomo dresiranog sokola. akire im. . r. plur. tantum (tur.) ranije: vrsta pantalona od valjane vune; uskih nogavica od koljena nanie a i roke u gornjem dijelu, alabrcnuti gl. svr., prez. alabrcnem pojesti neto na brzinu; prezalogajiti. alabrak im. m. r., g. jd. alabrka - ono to se prezalogaji, pojede na brzinu, alabrcne, neto malo, mali obrok hrane, algidija im. m. r. (tur.) - svira, algija im. . r. (tur.) - svirka, alija im. . r. (tur.) - grm, ikara, gutik. alma im. . r. (tur.), g. mn. dlml - povez oko fesa; saruk, aluk im. m- r. (tur.) - otputenik iz janji arske vojske i izbrisan iz vojnih knjiga; plaljivac, smetenjak, am im. m. r. (tur.) - bor. amac im. m. r. (tur.), g. jd. amca , g. mn. amaca - kori tato prevozno sred stvo na rijeci, jezeru, moru. ami im. m. r. em. - mali amac, amdija im. m. r. (tur.) - osoba koja upravlja amcem, laar, amiti gl. nesvr., prez. amim - patiti u amotinji, trpiti dosadu, biti u stanju bez akcije. amotan prid. odr. v. amotnl - koji se odnosi na amotinju, amotinja im. . r. - dosada, stanje bez akcije, prazno raspoloenje, amov prid., odr. v. amovi - koji je od amovine. amovina im. . r. - jelovo drvo, jelovina, ampara im. . r. (perz.) - lani na uzdi privezan za em, stoji oko konjskih vaj j aampraz im. m. r. (perz.) - mangup. anak im. m. r. (tur.), g. jd. anka - drve na posuda iz koje se jedu itka jela. ani im. m. r. em. - mali anak, andrljiv prid., odr. v. andrijivl - onaj to stalno neto prigovara, zvoca, buni se; angrizav. angrizalo/agrizalo im. s. r. - onaj to je andrljiv, angrizav, angrizav prid., odr. v. angrizavi - an drljiv. ankoliz im. m. r. (tur.) - doslovno: onaj koji lie neiji anak, ulizica, dodvorica.

anta im. . r. (tur.) - kona tana, torba; antalija, podulja haljina, antalija im. . r. (tur.) - podulja haljina koja na sredini ima irok dep (zbog ega je i nazvana tako), apkun im. m. r. (tur.) - nestako, vrago lan; konj koji ima sitan kas, a ipak je veoma brz. aplja im. . r., g. mn. aplji - ptica mo varica. apnuti gl. svr., prez. apnem - okinuti malo kakve hrane; alabrcnuti; drpnuti. aporak im. m. r. - prst i nokat pande, aprazdivan im. m. r. (tur.) - ulagivanje, poltronstvo, zaobilaznim putem doi do neije naklonosti; primanje na sultano vom dvoru po strogim pravilima pona anja. ar im. m. r. - osobina neke pojave koja nas zanosi, zadivljuje, privlai, ara im. . r. (perz.) - pomo, spas, lijek, arni prid. odr. v. - ono to obiluje ari ma, to zadivljuje, oarava, arapa im. . r. (tur.) - dio odjee i obue opleten ili saiven koji se navlai na noge kako bismo ih zatitili od zime. arati gl. svr., prez. ar dm - govoriti neke mistine rijei, dozivati tajne i svemone sile pomou nekih radnji ka ko bi se ostvarila neka elja, arda im. . r. (ma.) - gostionica u ravni arskim krajevima, izvan naselja, ardak im. m. r. (tur.) - istureni dio go rnjeg boja prema ulici u kuama orije ntalne gradnje, ardaklija im. m. r. - kua sa ardakom, arda im. m. r. (ma.) - maarski naro dni ples i muzika za taj ples. arka im. . r. (tur.), dat. jd. arci, g. mn. arki - vojn. manji oruani sukob, pre pucavanje; sukob rijeima, manja svaa, arka/arkar/arka im. m. r. - uesnik u arki, onaj koji izaziva arku, arkadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji je u prvim bojnim redovima i zapo inje arku, arkati gl. nesvr., prez. arkdm - zame tnuti arku, ulaziti u manji oruani sukob; ulaziti u raspravu koja prerasta u sukob rijeima, aroban/aroban prid., odr. v. arobni7 arobni - prekrasan, divan, pun ara, magian.

avli avli/avli im. m. r., em. - mali avao, avrljati gl. nesvr., prez. avrljam - vo diti ugodan i neobavezan razgovor. edan prid. odr. v. edni - koji je bez po roka, nevin, blag, skroman, edno pril. - bez hile, skromno, nevino, na edan nain. edo im. s. r. - dijete, ker, sin, novoro ene. edomorac im. m. r., g. jd. edomorca ub(oj)ica vlastitog djeteta, svoga eda. edomorka im. . r., dat. eddmorki - ona koja je ubila svoje dijete, edomorstvo im. s. r., g. mn. edomorstava - edoubistvo, edoubojstvo - ubistvo vlastitog djeteta. edoiib(oj)ica im. m i . r. - onaj koji je ubio svoje dijete, edoubistvo/edoubojstvo im. s. r. - e domorstvo, egrtaljka im. . r., dat. jd. egrtaljci, g. mn. egrtaljka - sprava od drveta iji se jedan dio pokretom ruke moe okretati i proizvoditi zvuk (egrtanje). egrtanje gl. im. s. r. od egrtati, egrtati gl. nesvr., prez. egrtam - pro izvoditi egrtanje pomou egrtaljke. egrtua im. . r. - zmija otrovnica koja repom moe egrtati. eh im. m. r. n. mn. esi - pripadnik eke nacije, stanovnik eke, ehno/esno im. s. r., g. jd. ehna/esna - dio glavice bijelog luka. ehra im. . r. (perz.) - lice, izgled lica; narav, ljudska priroda, ejrek im. m. r. (perz.), n. mn. ejreci etvrt, etvrtina; etvrt zaklane ovce; komad od neeg raskomadonog. ek im. . r. (engl.), mn. ekovi - u ban karstvu obrazac za prenos i isplatu nov ca. eka im. . r. - posmatranica sa koje lovci prate kretanje divljai i divljih svi nja. ekaonica im. . r., - mjesto predvieno za ekanje (u ordinacijama, na autobuskoj stanici i sl.), ekanje gl. im. s. r. od ekati, ekati gl. nesvr., prez. ekam - provoditi vrijeme dok se doe na red, dok neto ne stigne, dok neko ne doe i sl. eketalo im. s. r. (tur.) - dio mlina za kafu kojim se pokree mljevenje.

70 eki im. m. r. (tur.) - alatka za ukucava nje eksera. ekiati gl. nesvr., prez. ekiam - eki em obiljeavati stabla za sjeu; zvuk izazvan udarcima ekia; udaranje u mozgu kao eki od glavobolje i sl. ekinja im. . r. - otra dlaka kod nekih ivotinja; u ali: neobrijana brada, otra neukrotiva kosa kod ovjeka, ekinjast prid., odr. v. ekinjasti - koji se odnosi na ekinju, ekinjai im. m. r. mn. - naziv za ivo tinje koje imaju ekinju, ekinjav prid., odr. v. ekinjavi - koji je zarastao u ekinju, ekinjica im. . r., em. - male ekinje, dlake koje su tek poele rasti, ekmede im. s. r. (tur.), g. jd. ekmedzeta - mali sandui sa ladicom sa strane koji slui kao drvena kasa. ekovni prid. odr. v. - koji se odnosi na ek, npr. ekovni raun. ekrk im. m. r. (tur.) - kolo, kotur; sprava koja se okree. ekrkli prid. (tur.) - koji se odnosi na neto to se okree poput ekrka, elebija im. m. r. (tur.) - obrazovan ov jek, gospodin; titula za mladia plemi kog porijekla, elenka im. . r. (tur.), dat. jd. elenki zlatni ili srebreni nakit u obliku perja nice privren na pokrivalu za glavu (kapa, kalpak, alma i sl.), eliana im. . r. - fabrika za proizvodnju elika. elienje gl. im. s. r. od eliiti, eliiti gl. nesvr., prez. eliim - odree nim procesom od eljeza proizvoditi elik; prenes. initi ovjeka izdrljivim, otpornim za podnoenje tekoa, elini prid. odr. v. - koji je od elika, prenes. izdrljivo kao d a je od elika, elinoplav prid., odr. v. elinoplavi biti plave boje koja ima nijansu kao elik. elik im. m. r. (tur.), g. jd. elika , n. mn. elici - metal velike tvrdoe koji se posebnim postupkom dobija od eljeza. elist(a) - im. m. r., n. mn. elisti/eliste muziar koji svira na muzikom instru mentu koji se zove elo. elistkinja/elistica im. . r. - ena koja svira elo. elistikl prid. odr. v. - koji se odnosi na eliste. elni prid. odr. v. - koji vodi, koji je na elu, npr. vojnik na elu kolone, elnik im. m. r., n. mn. elnici - predvod nik kakve stranke, vlasti i sl., koji stoji na elu. elo im. s. r. - dio lica iznad oiju; prednji dio zgrade, proelje. elo im. s. r. (tal.) - gudaki instrument sa etiri ice. eljade im. s. r., g. jd. eljdeta - ovjek, ljudsko bie, osoba; ukuanin, eljusni prid. odr. v. - koji se odnosi na eljust. eljust im. . r., instr. jd. eljusti - gornja i donja vilica, embalo im. m. r. (tal.) - muziki instru ment sa tipkama slian klaviru, emer/emer im. m. r. (tur.) - jad, tuga, gorina; teko duevno stanje, emeran prid., odr. v. emerni - alostan, tuan, bolan, obuzet tekim duevnim stanjem. emerno pril. - kao emer, s mnogo e mera, gorko, empres im. m. r. (lat.) - vrsta zimzelenog drveta. engele im. . r. plur. tantum (perz.) eljezne kuke u mesarama na koje se vjea meso. eoni prid. - koji se odnosi na elo ov jeka, npr. eona kost. ep im. m. r. - dio koji zatvara boce, bu rad za vino i sl. epi im. m. r. em. - mali ep. eprkati gl. nesvr., prez. eprkam - kad koko kandom kopka po zemlji; pre nes. pomalo raditi neki posao; traiti, pretraivati kako bi se osujetila neija podvala. ereiti gl. nesvr., prez. ereim - ejreiti. ejreiti gl. nesvr., prez. ejreim - komdati; sjei meso na ejreke (etvrtine); prenes. u bijesu koga raskomadati; nez grapno dijeliti, razbijati, erga im. . r. (tur.), g. mn. ergi - impro vizirani ator Cigana koji sele od mjesta do mjesta. ergar/erga im. m. r. (tur.) g. jd. ergra/erga - Ciganin koji ivi u ergi i ivi nomadski.

71

eka

ergarskl prid. odr. v. - koji pripada ergarima. ergarski pril. - kao ergari, na nain ergara. erupati gl. nesvr., prez. erupam odstranjivati perje sa kokoke, patke; prenes. iskoritavati koga materijalno, pljakati. esma im. . r. (tur.), g. mn. esmi - ozi dan i ureen izvor iz kojeg voda tee kroz cijev u mlazu, esno im. s. r., g. jd. esna - ehno, dio glavice bijelog luka (saransaka). est prid., odr. v. esti, komp. ei - koji je uobiajen ili se ponavlja u kratkim vremenskim razmacima, estar im. m. r., g. jd. estra - mlada gusta uma, gusti, estica im. . r. - najmanji dio neke nedje ljive cjeline, npr. katastarska estica, estit prid., odr. v. estiti - dobar, poten, moralan; prikladan, odgovara potrebi, estitar im. m. r., g. jd. estitara - onaj koji estita, estitanje gl. im. s. r. od estitati. estitati gl. nesvr. i svr., prez. estitam odati kome priznanje za uspjeh; izraziti elju za bolji budui ivot povodom kakvog slavlja ili ugodnog dogaaja, estitka im. . r., dat. jd. estitki, g. mn. estitki - elja izraena povodom kak vog znaajnog dana, priznanje za us pjeh; tekstom izraen takav sadraj na dopisnici sa slikom, estito pril. - poteno, asno, bez hile, kako treba, estitost im. . r., instr. jd. estitou/ estitosti - vrlina onog ko je estit. esto pril., komp. ee - na est nain, eagija im. . r. (tur.) - metalna etka za njegovanje i ienje dlake goveeta ili konja. ealj im. m. r., n. mn. eljevi - alatka sa zupcima koja slui za ureivanje i u le pavanje frizure, eanj im. m. r. - svaki dio glavice bijelog luka, esno, ehno. eati gl. nesvr., prez. eem - prstima ruke zagrebati po mjestu na koi kako bi se otklonio svrbe ili kakvu druga nela goda. eka im. . r., dat. jd. ekj - drava u kojoj ive Cesi.

ekati ekati gl. nesvr., prez. ekam - eati polahko, sa prekidima, eki prid. - koji pripada ekoj i esima, eljast prid., odr. v. eljast! - slian elju jer ima zupce. eljati gl. nesvr., prez. eljam - urei vati kosu, uljepavati frizuru eljem; prenes. neto temeljito pregledavati ka ko se ne bi potkrala greka, elji im. m. r., em. - mali ealj, eljugar im. m. r. - vrsta ptice pjevice sa perjem krasnih boja. enjak im. m. r. - bijeli luk, saransak. eta im. . r. - jedinica u bivoj JNA koja otprilike broji oko 200 vojnika; fig. vei broj ljudi donekle organizovanih, npr. ima ih cijela eta. etina im. . r. - etinari koji kao list imaju iglice, etinari im. m. r. mn. - sve vrste drvea i grmlja koji imaju iglice ili ljuice umjesto lista; etinjae, etiri broj, g. etiriju , dat. etirima - rije kojom tano biljeimo da neega toliko ima na broju; biljei se cifrom 4. etka im. . r., dat. jd. etki, g. mn. etki alatka kod koje je na vrstu podlogu usaena dlaka ili drugi pogodan materi jal, slui za ienje, ribanje i sl. etkar im. m. r. - zanatlija koji proizvodi etke. etkarskl prid. - koji pripada etkarima. etkast prid., odr. v. etkasti - slian et ki. etkica im. . r., em. - mala etka; kist. etni prid., odr. v. - koji pripada eti. etniki prid. - koji se odnosi na etnike, etniki pril. - kao etnik, na detniki na in. etnik im. m. r., n. mn. etnici - od 1903. pripadnici srpske vojnopolitike organi zacije koja se borila protiv svega to je tursko; pripadnik srpskih monarhistikih vojnih snaga u Jugoslaviji od 1941. do 1945.; lan srpskog etnikog pokreta osnovanog 1990.; od Drugog svjetskog rata do danas naziv za koljaa, ovini stu, faistu, ultranacionalistu, zloinca, etnikovati gl. nesvr., prez. etnikuje provoditi politiku etnika, etnitvo im. s. r. - etnika politika i njeni ciljevi.

72 eterdeset broj - oznaka kojom se ozna ava da toliko ima neega ukupno, bilje i se cifrom 40. eterdesetosmakl prid. odr. v. - odnosi se na dogaaje koji su bili 1848. i 1948. etobaa im. m. r. (tur.) - zapovjednik ete. etverac im. m. r., g. jd. et\>erca, g. mn. etverica - neto to ima etiri elemen ta: strofa od etiri stiha, amac sa etiri veslaa, slobodan udarac sa etiri metra i sl. etvero zbir. broj - oznaka za zbir neega ivog srednjeg roda, npr. etvero djece, ali i za zbir bia razliitog roda, npr. otac, majka i dvoje djece, etverokatnica im. . r. - zgrada sa etiri sprata (kata, boja), etverospratnica. etverokut im. m. r. - geometr. ono to ima etiri strane i etiri ugla (kuta), etverougao. etveronoke pril. - kad neko mora biti oslonjen i rukama i nogama na pod i tako se kretati, etveronoac im. m. r., g. jd. etverdnoca - ivotinja koja se kree na etiri no geetvorica im. . r. - zbirno: etiri mukar ca. etvorka im. . r. - brojka, cifra; etiri osobe koje rade zajedno; ocjena u koli; broj kakvog javnog prevoznog sredstva i sl. etvorni prid. - ee: kvadratni, npr. me tar. etvrt im. . r. - jedan od etiri dijela kakve cjeline; dio grada; jedna od etiri Mjeseeve mijene, etvrtak im. m. r., n. mn. etvrci - etvrti dan u sedmici, dan prije petka, etvrtast/evrtast prid. odr. v. etvrtastiZ etvrtasti - nalik kvadratu zbog etiri iste strane i ugla. etvrti red. broj - oznaka za neto to je etvrto u redu. etvrtica im. . r. - isto to i etvorka, etvrtina im. . r. - etvrti dio neega, etvrt. etvrtinka im. . r. - u muzici: etvrti dio cijele note. evrntija im. . r. (tur.) - okretanje oko svoje osi. eze im. . r. plur. tantum (ma.) - kola koja vuku dva konja, eznuti gl. nesvr., prez. eznem - neto arko eljeti, to je esto dugotrajno i sa prikrivenom patnjom, eznutljiv prid., odr. v. eznutljivi - koji ezne, pati za neim, eznutljivost/enjivost im. r., instr. jd. eznutiji vou/ezn u tiji vost i , eznjivou/eznjivosti - osobina osobe koja je obuzela enja, enja im. . r., g. mn. enji - osjeaj neugasive elje za neim, ono za im se ezne. enjivo pril. za nain - sa enjom, ibuk im. m. r. (tur.), n. mn. ibuci, g. mn. ibiika - pomagalo za puenje ciga reta bez filtera, cigarpic; u tursko doba namet koji su ljudi davali od ovaca i koza. ibuljica/ivuljica im. . r. (tur.) - bubu ljica na licu, osip. cia im. m. r. - ekspres, star ovjek, iak im. m. r., g. jd. ika , n. mn. ikovi/ici - biljka sa bodljikastom glavi com na vrhu koja se lahko lijepi za odje u. icica im. m. r., em. - stariji dobroudan ovjek. ikav prid., odr. v. ikavi - zbog bodlji nalik iku, ifija im. m. r. (tur.), g. mn. ifija - pos jednik za vrijeme osmanske vlasti koji je od spahije uzimao u zakup ifluk (it luk), tj. jedno selo kmetova, ifluk im. r. (tur.), n. mn. ifluci - itluk, cift im. m. r. (perz.) - par, dvoje, ifta im. . r. (perz.) - udarac konja, magarca ili mazge stranjim nogama, iftast prid., odr. v. iftast! - dvije biljege na elu (kod konja), iftati se gl. nesvr., prez. ifta se - uda rati zadnjim nogama, ritati se (konj), iftelija im. m. r. (perz.-tur.) - iftast konj; aldija, petljanac, spletkar. ifut(in) im. m. (jevr.) - Jevrej, idov; prenes. krtac, igra im. . r., g. pi. igri - komad drveta ili nekog drugog materijala vretenasta oblika koji se moe zavrtjeti vjetim pokretom ruke. igrast prid., odr. v. igrast! - slian igri, takvog oblika.

73

inovniki

iji zamj. - upitna i odnosna zamjenica u znaenju kome ili emu neto pripada, ijigod zamj. - neodreeno: bilo iji. ik im. m. r., mn. ikovi - opuak od ciga rete. ikati gl. nesvr., prez. ikam - izazivati koga na borbu ili na natjecanje, ikma im. . r. (tur.) - sokak, ulica bez izlaza na drugu stranu, orsokak, iko im. m. r. (ma.) - konjuar. il(an) prid., odr. v. ilni - io, odmoran, raspoloen za akciju, ila im. m. r. (tur.), g. jd. ila - konj sa arenim pjegama. fle/ile im. m. r., g. jd. ilea/ilea drava u Junoj Americi, ileanski prid. odr. v. - koji se odnosi na ile, koji je iz ilea, ilost im. . r instr. jd. ilou/ilosti svojstvo onoga koji je ilan. ilski prid. - odnosi se na ile, npr. ilska alitra. im vezn. - za vrijeme: tek, tek to; za uzrok: jer, budui da, zbog toga. imbur im. m. r. (tur.) - jelo od od umu enih i prenih jaja. impanza im. m. r. (fr.) - vrsta majmuna. in im. m. r., mn. inovi - radnja, djelo, akt; dio pozorine predstave; stepen na predovanja u vojnoj hijerarhiji, npr. in kapetana. inila im. . r. (p.) - glodavac krasnog gustog i lijepog krzna, ini im. m. i . r. mn. - osnovna sredstva u vraanju, najee ona to trebaju kome nanijeti zlo, uroci, bajanja, inija im. . r. (tur.) - posuda, zdjela, inilac/initelj im. m. r., g. jd. inioca/ initelja - faktor, onaj to ima vanu ulogu, koji je pokretna snaga; hrv. im benik. initi (to) gl. nesvr., prez. inim - raditi, radom nastojati neto izmijeniti, initi se gl. povr., prez. ini se - prikazi vati se, praviti se drugaijim nego to si; rei neto u ta nismo sigurni (ini mi se d aje bio on), inovniki prid. odr. v. - koji se odnosi na inovnike. inovniki pril. - raditi kao inovnici, na nain inovnika.

inovnik

74 istilite im. s. r. - mjesto gdje se isti; religijski: prostor izmeu raja i pakla, istina im. . r. - istac, istionica im. . r. - objekat u kojem se to isti, npr. hemijska istionica, istitelj im. m. r. - istilac, onaj koji isti, istiti gl. nesvr., prez. istim, trp. prid. ien - uklanjati prljavtinu, odstranji vati sve to smeta, raskrivati, istiti se gl. povr., prez. istim se - na sebi vriti tu radnju; prazniti crijeva; prenes. sklanjati se, gubiti se s oiju, istka im. . r. (rus.), dat. jd. istki, g. mn. istki - uklanjanje politiki nepodobnih iz politikog ivota i vlasti, isto pril., komp. istije - bez prljavtine, na ist nain; jasno, razgovijetno govo riti. istoa im. . r. - osobina onoga to je is to, bez prljavtinje, mrlja ili bilo kakvog nedostatka. istokrvan prid., odr. v. istokrvni - po utvrenim kriterijima ima pravu krv ka kve sorte, pasmine, rasni, npr. istokrvni konj lipicaner. istota im. . r. - vii stepen istoe, osobina kad je to bez ikakvih neelje nih primjesa, duhovna istoa. istunac im. m. r., g. jd. istunca, g. mn. istunac a - onaj to pretjerano pazi na higijenu, koji se stalno ureuje i dogoni; onaj to strogo slijedi razne propisane norme; puritanac, istunstvo im. s. r., g. mn. istunstava naziv za razne pojave vezane za istun ce. cit im. m. r. (tur.) - arena pamuna tkanina. ita im. m. r., g. jd. ita - onaj koji ita neki tekst kao posrednik, npr. spiker; redovni posjetilac itaonice; pomona naprava koja slui za itanje, itak prid., odr. v. itki - odnosi se na svojstvo teksta u kojem je svako slovo itljivo; lahko itljiv, razumljiv po smi slu. italac/itatelj im. m. r., g. jd. itaoca/ itatelja, n. mn. itaoci/itatelji, g. mn. italaca/itatelja - osoba koja po svom interesu ita razne tekstove, itatelj ica/itatelj ka im. . r. - ena ita lac.

75

okoladni

inovnik im. m. r., g. jd. inovnika, n. mn. inovnici - slubenik, kancelarijski rad nik koji ne radi za mainom ili fiziki, inovnitvo im. s. r. - svi inovnici, ino vniki stale, injenica im. . r. - fakt, ono ime pot vrujemo da neto postoji, da se dogaa ili se dogodilo, injeniki/injenini prid. - koji je potvr en injenicama, sastavljen od injeni ca. injeniki pril. - postupiti prema injeni cama, drei se stvarnih injenica, ioda im. . r. - iglica pribadaa, iopa im. . r. - vrsta ptice sline lastavici, ipka im. . r., dat. jd. ipki, g. mn. ipki od konca runo izraena tkanina sa mnogo raznih ukrasa, ipkani prid. odr. v. - ono to je od ipke, ili je ukraeno ipkom, ipkarica im. . r. - ena koja izrauje ipke. ipkast prid., odr. v. ipkasti - nalik na ipku, slian ipki zbog upljikavosti i niza ukrasa, ipkati gl. nesvr., prez. ipkam - raditi na izradi ipki, ipkica im. . r., em. - mala ipka, ir im. m. r., n. mn. irevi - bolest koja se manifestuje oteklinom ispod koje je gnoj. irak im. m. r. (tur.), n. mn. iraci svijenjak; ali i momak koji slui kod gazde, egrt, kalfa, irav prid., odr. v. iravi - pun ireva. iravost im. . r., instr. jd. iravou/ iravosti - osobina onoga koji je irav, ist prid., odr. v. isti - onaj koji nije prljav, umaen, koji nema nita na sebi to je nepotrebno i suvino, besprijeko ran. istac im. m. r., g. jd. istaca - prostor koji moemo vidjeti bez smetnji, u umi mjesto gdje nema stabala istina; u kon tekstu: neto zamreno razjasniti, neto dovediti do kraja, npr. istjerati stvari na istac. ista im. m. r., g. jd. istaa - zanimanje, onaj koji isti, istaica im. . r. - ena koja isti, istilac im. m. r., g. jd. istioca, n. mn. istioci - istitelj, onaj koji isti; aparat za ienje.

itanka im. . r., dat. itanki, g. mn. i tanki - knjiga sa raznim sadrajima iz knjievnosti i jezika koncipirana prema uzrastu uenika, itaoev prid. odr. v. - pripada itaocu, itaonica im. . r. - najee prostorija uz biblioteku u kojoj se ita. itateljstvo im. s. r. - svi koji itaju; knji evna javnost, itati gl. nesvr., prez. itam - na osnovu poznavanja slova razumijevati smisao napisanog teksta, itav prid., odr. v. itavi - cio, cijel, pot pun, nedirnut, neoteen, itko pril. - itljivo, razgovijetno jasno, itluki prid. - koji pripada itluku, itluk im. m. r. (tur.), n. mn. itluci, g. mn. itluka - ifluk, seoski posjed, zase lak na spahijskom imanju u vrijeme tur ske vladavine, itljiv prid., odr. v. itljivi - itak, ivija im. . r. (tur.) - ekser, avao, klin iljata oblika sa glavom na jednom kraju od kakvog metala ili drveta, nezao bilazan potroni materijal u graevinar stvu, stolarstvu i dr. iviluk im. m. r. (tur.), mn. iviluci vjealica. ivit im. m. r. (tur.) - plava boja (up. modar kao ivit); indigo, iza im. . r. (tur.) - crta, linija; prenes. granica. izma im. . r. (tur.), g. mn. izmi/izama - vrsta obue koja se navlai do koljena ili preko koljena; prenes. gruba nasilna vojna vlast, izmar im. m. r. - zanatlija koji izrauje izme. izmarskl prid. odr. v - odnosi se na izmare. izmetina im. m. r., augment. i pejor. velika i teka izma; prenes. nasilje vla sti. izmica im. . r., em. - mala izma, kalja im. . r. - rupa u zemlji, brlog. lan im. m. r., mn. lanovi - jedan dio ne ega: lan u zakonu, pripadnik stranke, eljade u porodici, dio skupa u matema tici, jeziki elemenat koji dolazi uz ime nicu u nekim jezicima (engl. the) i sl. lanak im. m. r., mn. lnci - vrsta knji evnog teksta, zglob, zglavak, gleanj.

lanarina/lanarina im. . r. - odgovara jua suma novca koju, npr. na raun svoje stranke (drutva, organizacije i sl.) uplauje svaki njen lan. lankonoac im. m. r., g. jd. lankonosca , g. mn. lankdnozaca - zglavkar, ivo tinja iz familije zglavkara, koji su grae ni od zglavaka, lanaka, lankovit prid. odr. v. lankdviti - koji ima lanke, lanski prid. - koji pripada lanovima i lanstvu. lanstvo im. s. r., g. mn. lanstava - svi lanovi kakvog udruenja, stranke i sl. mar im. m. r., mn. mrovi - zavretak debelog crijeva, anus. mavati gl. nesvr. - izleavati se, spavati, ljenariti. miak im. m. r., g. jd. mika - ee: jemir, jemiak, oteklina na onom ka pku ispunjena gnojem, jemenac, obane im. s. r., g. jd. dbaneta, em. obani, mali obanin, obanica im. . r. (perz.) - ona koja uva stoku na ispai, pastirica, obani im. m. r. (perz.), em. - oban e, mali obanin, obanin im. m. r. (perz.) - uvar stoke na ispai, pastir. obanija im. . r. (perz.) - ime jedne damije i naselja u Sarajevu na lijevoj strani Miljacke. oek im. m. r. (tur.) - vrsta plesa koju izvode oeci i oekinje. oha/oha im. . r. (perz.) - tvorniki valjano sukno i odjea od njega, ohadija/ohadija im. m. r. (perz.-tur.) - zanatlija koji izrauje odjevne predme te od ohe, trgovac koji prodaje ohu. ohan prid., odr. v. dhani - materijal od ohe. ojstvo im. s. r. - ljudskost, dobrota, potenje, dranje vlastite rijei, ok im. m. r. (engl.) - poluga koja pomae pri paljenju motora automobila, okanj im. m. r. (tur.) - staklena boica iz koje se ispija rakija, okanj i im. m. r., em. - mali okanj, okolada im. . r. (meks.) - poslastica od kakaa, mlijeka, eera i niza drugih do dataka. okoladni prid. - koji je od okolade.

okot

76 ovjekov prid. odr. v. - koji pripada o vjeku. ovo im. m. r., hip. od ovjek, ova. ubra im. . r. - ljekovita biljka za sprav ljanje aja. uanj im. m. r., n. mn. unji/unjevi, g. mn. unjeva - poloaj ovjeka kad ui. uanje gl. im. s. r. - stanje u kojem je onaj koji ui. uati gl. nesvr., prez. uim - kad ov jek teinu tijela prebaci na presavijene noge i tako stoji izvjesno vrijeme; pre nes. stalno bez ikakve akcije dangubiti, amiti. uavac im. m. r., g. jd. uavca - nunik u kojem nema olje, pa se pri nudi mo ra uati. ueke pril. - obavljati radnju uei, unuti gl. svr., prez. unem - presaviti koljena i ostati u tom poloaju, udaki prid. - koji se odnosi na udaka. udak im. m. r., n. mn. udci - ovjek koji je svoj ivot organizovao drukije nego drugi ljudi, neobian ovjek zbog svojih postupaka, udakov prid. - koji pripada udaku, iidan prid., odr. v. udni - poseban, razli- , it po svom ponaanju od drugih, izne nauje svojim postupcima, udatvo im. s. r., g. mn. uda stav a svojstvo onih koji su udaci, udesan prid., odr. v. udesni - koji je produkt uda, natprirodan; koji ima sa vrenu ljepotu, koji svojim besprijeko rnim osobinama moe izazvati samo di vljenje, ushienje, udesno pril. - savreno, izrazito lijepo, dojmljivo, na udesan nain nastalo, iidesnost im. . r., instr. jd. udesnou/ udesnosti - svojstvo onoga to je ude sno. uditi (se) gl. nesvr., prez. udim se izazivati uenje; biti iznenaen, obuzet uenjem. udnovat prid., odr. v. udnovati - udan, udnovato pril. - udno, na udnovat na in. udnovatost im. . r. - osobina onoga to je udnovato, iido im. s. r., n. mn. uda/udesa - neto to je neoekivano, mimo prirodnih za-

77 kona, predvianog toka, u emu se vidi djelo Boga. udolik/udnolik prid., odr. v. udblikV udndliki - onaj koji je udna lika. udotvorac im. m. r., g. jd. udotvorca , g. mn. uddtvraca - neko ko stvara uda (obino u bajkama i sl.), udotvorka im. . r., dat. jd. udotvorki ena koja stvara uda. udotvoran prid., odr. v. uddtvornl- koji moe da stvara uda (obino u bajkama i sl.). iiotvorno/udotvorno pril. - na udo tvoran nain, udotvorstvo im. s. r., g. mn. uddtvrstav a - mo stvaranja uda. iidovisni prid. odr. v. - kao udovite, grozan, straan, grdan (najee u izno enju ideja i ponaanju). ujan prid., odr. v. ujni - kad je zvuk dovoljno jak da ga moemo uti. ujnost im. . r., instr. jd. ujnou/ ujnosti - osobina ega da se uje, npr. neke radio-stanice. uka im. . r. (tur.), dat. jd. uki - brdo ili brdace s jedne strane izrazito strmo; prenes. penis, muki polni organ, ukalj im. m. r. - dio na nozi od ovce, gleanj. iikanje gl. im. s. r. od ukati. iikast prid., odr. v. ukasti - po obliku slian uki. ukati gl. nesvr., prez. ukam - njeno udarati. uknuti gl. svr., prez. uknem - udariti, zavriti sa ukanjem. iiknut prid., odr .v. uknuti - udaren, koji nije pri sebi, aknut, ukundruk im. m. r. (tur.) - kravlja repi ca. iilast/iilav prid., odr. v. idasti/ulavi koji ima presavijene ili odsjeene ui, ulast. ulni prid. odr. v. - koji se odnosi na ula; osjetilni; senzualni, ulnost im. . r., instr. jd. ulnou/ulnosti - senzualnost; svojstvo onoga ko je ulan, koji se ravna prema svojim osje anjima. ulo im. s. r., g. jd. ula - osjetilo, organi pomou kojih se uspostavlja odnos sa okolinom (ulo vida, sluha, mirisa, opi pa, ukusa).

uvarka

okot im. m. r. (tur.) - trs, struk loze, zbir. okotje. omaga im. . r. (tur.) - toljaga, batina, opor im. m. r. (ma.) - mnogo ivotinja zajedno (obi. zvijeri); prenes. ljudi koji se ponaaju kao opor, orba im. . r. (tur.), g. mn. orbi - teno jelo gue od supe, spravljeno od mesa, raznog povra i zaina, orbadija im. m. r. (perz.-tur.) - prije starjeina jedne janjiarske orte; kuhar koji se bavi spravljanjem raznih vrsta orbe; orbar. orbast prid., odr. v. orbasti - u tenom stanju, kao orba, orbetina im. . r. pejor. - neto to se zove orba a nikakva je kvaliteta, bez ukusa, loe spravljena, orbuljak im. m. r., em. - slaba orba kojoj mnogo toga nedostaje, nema me sa, dovoljno zaina i dr. sastojaka, ovjean prid. odr. v. dvjeni - dobar, sa srcem, sa samilou, ovjekoljubiv, ovjeanskl prid. - ono to se odnosi na ljudski rod. ovjeanstvo im. s. r. - svi ljudi ukupno, ljudski rod. ovjeiji prid. odr. v. - ljudski, koji se odnosi i pripada ovjeku i njegovom organizmu, ovjeno pril. - ponaati se kao ovjek, kako dolikuje ovjeku, ovjenost im. . r., instr. jd. ovjenou/ ovjenosti - svojstvo onoga koji je o vjean, koji se ponaa ovjeno, ovjeuljak im. m. r., g. mn. ovjeuljaka - ovjek sitna rasta. ovjek im. m. r., n. mn. ljudi - jedinka ljudskog roda bilo koje rase ili pola. ovjekolik prid., odr. v. ovjekdliki- koji ima lik kao ovjek, nalik ovjeku kao vrsti. ovjekoljubiv prid., odr. v. ovjekoljubivi - koji voli ljude, suprot, od ovjeko mrzac. ovjekoljiibivost im . r. - osobina onoga koji je ovjekoljubiv, ovjekoljublje, ovjekoljublje im. s. r. - ovjekoljubivost. ovjekomrzac im. m. r., g. jd. ovjekomrsca, g. mn. ovjekomrzac a - onaj koji mrzi ljudski rod.

un im. m. r. - mali plitki amac. unak im. m. r., g. jd. unka - pokretni dio stana za tkanje; sulunar kroz koji dim iz pei ulazi u dimnjak, unj im. m. r., n. mn. unjevi - kegla; figure od drveta koje u kuglani igrai treba da obore kuglom, unjast prid., odr. v. imjasti - koji je u obliku unja. upa im. . r. - mnogo dlake. upa im. . r. - upava, neoeljana ena. upav prid., odr. v. upavi - neoeljan, sa mnogo uzrasle kose na glavi, upati gl. nesvr., prez. upam - izvlaiti to iz ega; erupati perje s peradi; va diti koga iz neprilike, upavac im. m. r., g. jd. upavca, g. mn. upavaca - osoba sa bujnom, neoeljanom i neoianom kosom, zarastao u kosu, upavko. iipavost im. . r., instr. jd. upavou/upavosti - osobina onoga ko je upav, uperak im. m. r. - dio kose koji stri izvan frizure, iipkast prid., odr. v. upkasti - pomalo upav, osobina modernih frizura koje su namjerno tako oblikovane. iipkanje gl. im. s. r. od upkati, upkati gl. nesvr. iter., prez. up kam lagano upati sa prekidima, ponavljati upkanje. uruk im. m. r. (tur.) - nedostatak, maha na; krhkost; prid. pokvaren, nezdrav, ne ispravan, nevaljao, kart, iist prid. (perz.), komp. ui - kae se za osobu sa lijepom figurom tijela; hitar, okretan, spretan, iiti svr. i nesvr., prez. ujem , trp. prid. uven - ulom sluha registrovati zvu kove. utura im. . r. (rum.) - ploska od drveta ili metala sa epom koja slui za noe nje vode ili kakvog pia. uturica im. . r. em. od utura, uval im. m. r. (perz.), g. jd. uvala - vre a, dak. uvalduz im. m. r. (perz.) - velika igla za proivanje vrea, ebadi, slamarica. uvar im. m. r., g. jd. uvara - osoba koja neto uva po danu ili nou. uvarka dat. jd. iivarki, g. mn. uvarki ona koja neto uva.

uvarkua

78 vorak im. m. r., g. jd. vorka, n. mn. vorci , g. mn. vbrakd - ptica pjevica. vorast prid., odr. v. vorasti - vorav, vornat, nalik na vor. voravost im. . r., instr. vorav ou/vorav osti - osobina, npr. drveta koje ima vorove. vori im. m. r., em. - mali vor. vorina im. m. r., augm. i pejor. - veliki vor. vorim prid. odr. v. - koji pripada ili se odnosi na vorite, vorite im. s. r. - mjesto gdje se sijeku pravci, pruge, ceste, uticaji itd. vornat/vornat prid., odr. v. vornatV vdrnati - vorast, vorav, koji ima vo rove. vornatOst/vornatost im. . r., instr. jd. vbrnatou/vornatosti i vdrnatou/ vdrnatosti - osobina onoga to je vornato. voruga im. . r. - kvrga, oteeno mjesto od udarca (najee na glavi), vrga im. . r., dat. jd. vrgi - voka, vrgnuti gl. svr., prez. vrgnem - vo knuti, udariti kome vrgu, vrsnuti gl. nesvr., prez. vrsne - posta jati vrst, postajati vri, vrst prid., odr. v. vrsti, komp. vri kompaktan, otporan, sa dobro poveza nim i uvrenim svim sastavnim ele mentima, snaan, postojan, vrstina/vrstoa im. . r. - osobina ono ga to je vrsto.

uvarkua im. . r. - zeljasta ukrasna biljka. uvanje gl. im. s. r. od gl. uvati, uvati gl. nesvr., prez. uvam - paziti da ko ta ne otui, da se ta ne oteti, da se ta ne izgubi itd. uvstven prid., odr. v. uvstveni - osjea jan. uvstvo im. s. r. - osjeaj, osjeanje, ono to osjeamo prema nekome ili neemu, uvstvovati/uvstvovati gl. nesvr., prez. uvstvujem!uvstvujem - osjeati, biti obuzet osjeanjima, vakati gl. nesvr., prez. vakam - otkida ti pomalo od velikog komada (kao ptica kljunom). vaknuti gl. svr., prez. vaknem - otki nuti malo od velikog komada (kao ptica kljunom). varak im. m. r. - komadii koji ostaju nakon topljenja masnog tkiva, sala; pre nes. iron. naziv za vojnike inove, vfljak im. m. r., g. jd. viljka, g. mn. viljaka - bubuljica, priti na koi. voka im. . r., dat. jd. voki - udarac ko me u glavu odapinjanjem palca, vrga, voka ti gl. nesvr., prez. vokam - udarati kome voke, voknuti svr., prez. voknem - udariti kome voku, vrgnuti, vor im. m. r., n. mn. vorovi - neto uve zano ili zamreno (konac, konopac, ica i sl.); mjesto gdje se ukrtaju raskrsnice; kakav nerjeiv i zamren problem; cen tar krvnih sudova i nervnih niti; mjera za brzinu u pomorskoj plovidbi.

s. r. - fonema, glas, konsonant, suglasnik, afrikata, peto slovo abecede. aba im. . r. (ar.) - muslimansko svetite u Meki gdje muslimani idu na hadiluk; graevina kockastog oblika (iroka 10, duga l2, visoka 15 metara). Prema Kuranu, sagradili su je Ibrahim-pejgamber i sin mu Ismail-pejgamber. aa im. m. r. - otac, babo, tata. ain/ain prid. odr. v. - oev, babin, ta tin. afir im. m. r. (ar.) - pejor. nevjernik, neznabonik, ateist(a). age im. s. r. (perz.), g. jd. ageta, n. mn. ageta - papir, hartija, aknut prid., odr. v. aknuti - pejor. budalast, nije sasvim na zemlji, udaren, uknut. apiti/opiti/apiti gl. svr. - togod na brzinu zgrabiti, odnijeti drugima ispred nosa, prisvojiti, ukrasti, ar im. m. r. (perz.) - zarada, dobitak. arlijati gl. nesvr., prez. arllja - kad vjetar blago piri, pirka, lahori, asa im. . r. (perz.) - posuda, zdjela bez ruki sa poklopcem, askalo/askalo im. m. r. - osoba koja voli askati, askati gl. nesvr., prez. askam - ugodno razgovarati o obinim svakodnevnim pojavama, at im. m. r. (perz.) - cigar-papir. ato/ata im. m. r. (tur.) - pisar, razg. onaj koji vodi jednostavne administrativne poslove. ebe im. s. r. (tur.), g. jd. ebeta - pokri va najee od vune koji moe poslu iti u svakoj prilici, f ee: eif im. m. r. (ar.) - osjeaj ugodnosti, zadovoljstva, naslada zbog kojih ovjek neto uradi.

efin im. m. r. (ar.), g. jd. efina; ee se upotrebljava mn. efini - bijelo platno u koje se uvijaju meiti (umrli) kod musli mana. ehaja im. m. r. (perz.) - upravnik, nad glednik imanja; vezirov poslanik. ela im. m. r. (tur. i perz.) - mjesto na gla vi bez kose. elav prid., odr. v. elavi - osoba koja ima elu. elavac im.m. r., g. jd. elavca, n. mn. elavci, g. mn. avaca - osoba koje je elava, bez kose. elavko im. m. r. - elavac, osoba koja je elava. elavljenje gl. im. s. r. - osobina onoga koji postaje elav, koji gubi kosu. elavjeti gl. nesvr., prez. elavim - posta jati elav, gubiti kosu s glave, elavost im. . r., instr. elavouJela vosti - osobina elave osobe, elija im. . r. (lat.) - prostorija u samo stanu, u zatvoru; organizacijska jedinica kakve stranke ili partije; biol. stanica, osnovni element ivih bia; jedan otvor u sau to ga grade pele i ose. emalua im. . r. (ar.) - naziv ulice u Sarajevu. emane im. s. r. (perz.), g. jd. emdneta violina. emer im. m. r. (perz.) - proiveni pojas od koe ili platna u kojem su se nosili dukati i drugi novac kad se ilo na put; ukrasni enski popjas; svod (vrata, pro zora, mosta), enar/enar im. m. r. (perz.), enara/enra - rub, ivica, okolica; vrsta izatkane prostirke; vrsta pamunog platna, enffa im. . r. (ar.) - poljski zahod, nunik od daske izvan kue. epenak/efenak im. m. r. (tur.), g. jd. epenka/efenka - krilo, kanat duana u

eramida

80 ilimak im. m. r., em. - ilimi, mali ilim. ilimar/ilimar im. m. r. - zanatlija koji izrauje ilime. ilimarstvo im. s. r. - vrsta zanata, vjetina izrade ilima, industrija, pro izvodnja ilima kao obrt. ilimi im. m. r., em. - mali ilim, ilimak. ilit im. m. r. (gr.) - katanac, lokot, irilica im. . r. (gr.) - pismo slavenskih naroda nastalo po ugledu na slova u grkom pismu, ima vie tipova irilice, u taj tip pisma spada i bosanica, irilikl/irilskl prid., odr. v. - koji pripa da irilici. itab im. m. r. (ar.), g. jd. itaba - knjiga; zakon; itab, knjiga koja sadri vjerska uenja, propise (Kur an), iverica im. . r. - razg. glava, npr. dati kome po iverici, ivot im. m. r. (gr.) - kod pravoslavaca posebno izraen koveg (sanduk) u ko jem se uvaju svete moti (moi), ok im. m. r. (tur.) - korijen; porijeklo, lo za od koje je neka porodica, opati gl. nesvr., prez. opam - hodati drugaije nego ostali zbog bolesne no ge, hramati, opekluk im. m. r. - pasjaluk, obijest, orabaka im. . r., dat. jd. orbaki djeija igra: kad jedno dijete povezanih oiju hvata ostale, orak im. m. r. (tur..), g. jd. orka, g. mn. oraka - metak bez zrna, manevarski metak; podsmjeljivo: neto to je pro palo iako je najavljivano kao svrena stvar. orav prid. (tur.), odr. v. orav!- slijep na jedno oko; osobina osobe koja slabo vi di. oravac im. m. r., g. jd. oravca, n. mn. oravci - orava osoba; prenes. onaj ko ne razumije neto to je oito, oravost im. . r., instr. jd. oravosu/oravosti - osobina onoga ko je orav, orda im. . r. (perz.) - sablja, oretati gl. nesvr., prez. oretam - muiti se traei ta ili itajui u polumraku, orka im. . r., dat. jd. orki, g. mn. orki - zatvor, hapsana. orlaisati gl. nesvr., prez. orldiem udariti na neto kad se ne pazi preda se; ii po mraku, orsokak/orsokak im. m. r., n. mn. or sokaci/orsokaci - slijepa ulica, sokak bez izlaza na drugom kraju; prenes. u dogovaranju nemogunost nalaska rje enja za neki problem, osav prid. (perz.), odr. v. osavi - kojem ne rastu brkovi i brada, oso im. m. r. (perz.) - osoba mukog pola kojoj ne rastu brkovi i brada, oa/dak im. m. r. (perz.) - ugao (kut) koji ine dva zida. okast prid. (perz.), odr. v. dkasti uglast; prenes. kad je neko nezgodan u razgovoru, kojem je teko neto dokaza ti. iiba im. . r. - uperak od perja na glavi nekih ptica; sam od sebe izdignut ili posebno zaeljan dio kose. ud im. . r., instr. jd. udi - narav, priro da; skup raznih osobina: ponaanja, ka raktera, nagona, udljiv prid. odr. v. udljivi- hirovit; koji mijenja ud. udljivost im. . r., instr. udljivou/udIjivosti - svojstvo onoga k o je udljiv, udoredan prid. (arh.), odr. v. udoredni - moralan, etian; koji dri do etikih principa. udorednost im. . r. (arh.), instr. jd. udorednou/udorednosti - moral, mora lnost, etinost; udoree, osobina onoga ko je udoredan, udoree im. s. r. (arh.) - stariji naziv za moral, moralnost, udorednost, ufte im. s. r. (tur.-perz.), g. jd. ufteta, n. mn. ufteta - okruglice od mljevenog mesa pripremljene u saftu. iifur im. m. r. (ar.) - bezvjerstvo; nevje rovanje u jednog Boga. uk im. m. r. - nona ptica grabljivica iz porodice sova. ulah im. m. r. (perz.), g. jd. ulaha kapa od valjane vune. uliti gl. nesvr., prez. uli - kad pas die ui kako bi to bolje uo. umez im. m. r. (tur.) - kokoinjac; pejor. mala neugledna i neuredna prostorija.

81

uza umur im. m. r. (tur.) - ugalj. umurija im. . r. (tur.-ar.) - naziv mosta u Sarajevu. up im. m. r. (ar.), n. mn. upovi - glinena posuda sa irim otvorom, trbuasta obli ka, slui za uvanje zrnastih plodova ili kakve tekuine, uprija im. . r. (gr.), g. mn. uprija most. uprijetina im. . r. augm. - velika uprija. uprijica im. . r. em.- mala uprija, urak im. m. r. (tur.) - ogrta od Ovije koe sa dlakom, uran im. m. r. - puran, tukac. urka im. . r. - pura, tuka. urija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji izrauje urkove. iirllk im. m. r. - zvuk drvene svirale; pjev i oglaavanje ptica, urlikati gl. nesvr., prez., urliem svirati sviralu ili dvojnice; oglaavati se urlikom. iirs im. m. r. (ar.) - govornica sa koje se vazi u damiji, uskija im. . r. (tur.) - alatka od eljeza koja kao poluga slui za dizanje tereta, pravljenje rupa u zemlji i za druge grub lje radove. iika im. . r., dat. jd. uki, g. mn. uki - amar, pljuska, udarac dlanom u neije lice. ukati gl. nesvr., prez. iikam - odgurivati od sebe bez reda; pomicati to na eljeno mjesto; dijeliti uke dlanom, unuti gl. svr., prez. usnem - odgurnu ti. utjeti gl. nesvr., prez. utim - osjeati, utubhana im. . r. (ar.), arh. - biblioteka, knjinica. utuk im. m. r. (tur.), n. mn. iituci, g. mn. Utuka - nakratko izrezani komadi cjepanice ili balvan, panj, trupac; pre nes. smetenjak, glupan, bezveznjak. uvik im. m. r. (perz.), g. jd. uvika brdo; breuljak; glavica brda. uza im. . r. - arg. zatvor, hapsana, bajbokana, orka.

ariji, slui umjesto vrata, ima dva dije-la, gornji se zakai za gredu, a donji slu-i kao tezga za prodaju robe. eremida/eremida/eremit im. . r. (gr.) - crijep polukruna oblika, eretalo im. s. r. - naklapalo, prialica, podsmjeljiv izraz za osobu koja stalno pria, avrlja, naklapa, eretanje gl. im. s. r. - prianje, naklapnje, askanje, avrljanje, eretati gl. nesvr., prez. eretam - pria ti, avrljati, naklapati, askati, eretav prid., odr. v. eretavi - priljiv, koji voli eretati, erpi im. m. r. (tur.) - od smjese gline i pljeve posebnim kalupom oblikovana cigla koja se ne pee, nego se osui na suncu i slui za gradnju kua. esar im. m. r. (arh.) - v. esar, isto to i car (u starijem jeziku), esatluk im. m. r. (ar.-tur.) - privredna kriza, zastoj u zapoljavanju i trgovini, eke im. s. r. (perz.), g. jd. esketa - vrsta jela od gerla i kokoijeg mesa. eten im. m. r. (ar.) - lan. eten-halva im. . r. (tur.) - vrsta halve koja se pravi od uvarenog eera i bije log brana. Uvareni eer se dugo raz vlai u branu dok se ne pretvori u tanke konce (kao vlati lana), evabdija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji pee i prodaje evape i druga jela od mesa ispeena na rotilju, evap/evapi im. m. r. (ar.) - samljeve no govee meso oblikovano u valjie i ispeeno na rotilju, 'ifta/ifta im. . r., izv. od ifut - krtac, sitniar; trgovi, lihvar, zelena; pre nes. filistar, iftmskl prid. - koji se odnosi na ifte. iftmski pril. odr. v. - na iftinski nain, kao ifta. iler/kiler im. m. r. (lat.) - ostava za hra nu; sobica, ilibar im. m. r. (perz.), g. jd. ilibara jantar (rus.), smola prastarog zimzele nog drvea od koje se prave ukrasni predmeti; lok. vrsta stolnoga groa, ilim im. m. r. (perz.) - prostirka za pod izatkana od vune na stanu, sag, tepih, prostira.

83
jedan naglaen; osnovni element grkog i latinskog heksametra. daktilograf im. m. r. (gr.) - zanimanje; osoba koja ukucava tekst na pisaoj ili maini sa tastaturom, daktilografkinja im. . r. (gr.) - ena daktilograf, tipkaica, daktilografija im. . r. (gr.) - starinsko oblikovanje teksta pomou pisae mai ne, to je vremenom zamijenjeno kom pjuterskom obradom teksta, daktiloskop im. m. r. (gr.) - ureaj koji pomae pri identifikaciji otisaka prstiju, daktiloskopija im. . r. (gr.) - postupak uzimanja i ispitivanja otisaka prstiju ka ko bi se na osnovu toga utvrdile odre ene injenice u istranom postupku, dal im. m. r. (ar.) - naziv za arapsko slovo d. dalaj-lama im. m. r. (tibet.) - tibetanski duhovni i svjetovni poglavar, daldisati gl. nesvr. (tur.), prez. daldiem - zamisliti se, zadubiti se u misli, zani jeti se, zabaviti se neim. dalek prid., odr. v. daleki, komp. dalji neto to je prostorno udaljeno od mje sta gdje se nalazimo; vremenski: nee to jo biti, treba dugo ekati; prenes. nema se nita zajedniko s nekom osobom ko ja je kao stranac, daleko pril., komp. dalje - udaljeno od mjesta gdje smo, u daljini, dalekometni/dalekometni prid. odr. v. koji moe dobaciti i do mete koja je da leko (top). dalekosean/dalekosean prid., odr. v. dalekdsezni/dalekosezni - koji vremen ski dosee daleko u budunost; dugoro an. dalekovidan/dalekovidan prid., odr. v. dalekdvidni/dalekovidni - onaj ko dobro vidi na daljinu, a ne vidi blizu; prenes. koji moe predvidjeti razvoj dogaaja, dalekovod/dalekovod im. m. r. - sistem ureaja koji pomou ica provode struju na velike daljine, dalekozor im. m. r. - ee: dvogled, durbin; instrument sa ugraenim leama (soivima) koje pribliavaju udaljene predmete. dalga im. . r. (tur.) - bura na moru, valovi, talasi.

danononi

D d - fonema, glas, suglasnik, sedmo slovo abecede, da - namjerni, uzroni, izrini, posljedini veznik. dabar im. m. r., g. jd. dabra , n. mn. dabrovi - ivotinja iz reda glodara priviknuta na ivot u vodi i kraj vode. dabogda pril. - izricanje dobre elje ili sumnje da e se neto pozitivno rijeiti, dabome/dabogme pril. - dakako, dabrovina im. . r. - krzno od dabra; mast od dabra. dadaistikl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na dadaizam i dadiste. dadaist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. dadaiste n. mn. dadaisti/dadaiste - pristalica dadaizma. dadaizam im. m. r. (fr.), g. jd. dadaizma pravac u evropskoj umjetnosti poetkom 20. v., osnovan u Cirihu (Zurich) 1916., reakcija protiv rata i militarizma, u po etku se propagirala negacija svake logike i obaranje svih vrednota civiliza cije, pa i umjetnosti, dadilja im. . r. (perz.), hip. - ena koja uva i pazi malu djecu kad su im rodi telji odsutni; guvernanta, bejbisiter. dadiljati gl. nesvr., prez. dadiljom brinuti se o djeci, uvati ih. dagara im. . r. (tur.) - abar, vea drvena posuda sa dvije ruke iz koje se kravi daje napoj; takoer: vei sud od gline, dagerotipija im. . r. (fr.) - nekadanji nain fotografi sanja i izrada fotografija pomou srebrenih soli. dagnja im. . r., g. mn. dagnji - vrsta koljke. dah im. m. r. - udisanje i izdisanje zraka, dahija im. m. r. (tur.), g. mn. dahija poglavar janjiarske vojske; svaki turski starjeina ili nosilac vlasti; silnik, tira nin.

dahiluk im. m. r. (tur.), n. mn. dahiluci -' dahijsko vlast, dahijsko zvanje; silnitvo. dahnuti gl. svr., prez. dahnem - samo jednom udahnuti zrak i ispustiti ga. dahtati gl. nesvr., prez. daem - brzo disati tako da se uje strujanje udahnutog i istisnutog zraka, daida im. m. r. (tur.) - dajda, majin brat. daidina im. . r. (tur.) - dajdina ker, dajdina. daidi im. m. r. (tur.) - dajdin sin, dajdi. daidinica im. . r. (tur.) - dajdina ena, dajdinica, dainica. daire im. . r. plur. tantum (ar.) - muziki instrument koji se sastoji od obrua sa malim zvoniima na koji je nategnuta koa; def. dainica im. . r., hip. - dajdinica. dajanisati gl. nesvr. (tur.), prez. dajanisem - podnositi, trpjeti; izdrati, odolije vati. dajanli prid. neprom. (tur.) - izdrljiv, tra jan, vrst. dajda im. m. r. (tur. ) - daida, brat od majke, ujak. dajdina im. . r. (tur.) - dajdina ker, daidina. dajdi im. m. r. (tur.) - dajdin sin, sin materinog brata, dajdinica im. . r. - dajdina ena, dai dinica, ujna. dajko im. m. r. hip. - dajda. dajo im. m. r. hip. - dajda. dakako/dakako pril. - razumije se, narav no, dabogme. dakle/dakle - vezn. zakljune reenice; prema tome, onda, i zato. daktil im. m. r. (gr.), g. jd. daktila pjesnika stopa od tri sloga od kojih je

daltonist(a) im. m. r. (engl.), g. jd. daltdniste - osoba koja ne razlikuje boje. daljina im. . r. - razmak izmeu dva mjesta, velika udaljenost, daljinski prid. odr. v. - koji se odnosi na daljinu, koji se obavlja sa daljine, daljnji prid. odr. v. - koji dolazi, slijedi, nadovezuje se na neto, dama im. . r. (fr.) - ena odnjegovanih osobina i otmjenog ponaanja po mjeri lima graanskog drutva; karta u pilu, damast im. m. r, - tkanina koja je dobila ime po sirijskom gradu Damasku, platno od svile, presijeva se na svjetlu i vrlo je skupocjeno, damping im. m. r. (engl.), mn. dampinzi prodaja robe u inostranstvu po niim cijenama radi osvajanja trita. damski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na dame. damski pril. (fr.) - na nain kako to radi dama, kao dama. dan im. m. r., n. mn. dani, g. mn. dana vrijeme od izlaska do zalaska sunca. danak1im. m. r., g. jd. danka, hip. - dan. danak2 im. m. r., g. jd. danka - histor, vrsta nameta koji se plaao dravi na razne naine. danas pril. - ovog dana; ovo vrijeme, dananjica. dananji prid. odr. v. - koji se odnosi na danas ili dananje vrijeme, dananjica im. . r. - dananje doba sa svim svojim pozitivnim i negativnim pojavama. dan-danas pril. poluslo. - kako je bilo nekad, tako je i danas, do dananjeg dana uvijek isto. danguba im. . r., g. mn. danguba - osoba koja uzalud troi vrijeme, besposliar, neradnik; pojava traenja vremena bez ikakva uinka, dangubiti gl. nesvr., prez. dangubim traiti vrijeme uzalud, besposliariti, troiti previe vremena za jednostavan posao. Danica im. . r. - naziv za jutarnju zvijezdu, ustvari planetu Veneru, danino im. . r. - vrsta cvijeta, mauhica, danomice/danimice pril. - iz dana u dan, svakodnevno, danononi prid. odr. v. - koji je stalni, neprekidan, i danju i nou.

danonono

84

85 daak im. m. r., g. jd. daska , n. mn. daci, em. i hip. - mali dah. aanl prid. odr. v. - koji je napravljen od dasaka. daara im. . r. - kuica napravljena od dasaka. daetina im. . r., augm. i pejor. - velika daska, daurina. dati gl. svr., prez. dm/dadem/dadnem, aor. dadoh - uruiti to iz ruke u ruku. datirati gl. svr. i nesvr., prez. datiram, trp. prid. datiran - upisati datum, tj. dan, mjesec i godinu; odrediti postanak ega u prolosti, dativ/dativ im. m. r. (dat.) - trei pade u deklinaciji, odgovara na pitanje kome ili emul datost im. . r., instr. jd . datou/datosti injenica, fakt; injenino stanje od ko jeg se polazi u istraivanju, datoteka im. . r. (engl.), dat. jd. datoteci - razni podaci i informacije koje su po hranjene, npr. u kompjuteru, na traci i sl. datula im. . r. (tal.) - biljka iz tropskih krajeva i jestivi plod te biljke. datum im. m. r. (lat.) - dan, mjesec i godina prema vaeem kalendaru, broj ke kojim se to biljei; vaan dogaaj koji vrijedi pamtiti, daulbaz im. m. r. (ar.) - talambas, vrsta bubnja u obliku anka ili dublje ae sa razapetom koom; nosili su ga pjeaci bubnjari u vojsci koje su zvali au, a kasnije i svatovi aui. dava/davija im. . r. (ar.) - u tursko doba naziv za tubu, za parnicu na sudu. davalac im. m. r., g. jd. davaoca - dava telj, osoba koja neto daje. davanje gl. im. od davati - ono to se izdvaja iz osobnih primanja i vraa u dravne fondove, dabina; ono to se daje. davatelj im. m. r. - davalac, davateljica im. . r. - ena koja neto daje. davati gl. nesvr., prez. dajem - biti pri volji ili u obavezi da se nekom neto daje. davljenje gl. im. s. r. od daviti, daviti gl. nesvr., prez. davim - stezanjem vrata oduzimati kome dah i tako ga usmrivati; guiti, ometati disanje; prenes. onemoguavati svojim postupcima razvoj ega; iscrpljivati koga nepresta nom i besmislenom priom punom po navljanja i nevjetih iskaza, davljeniki prid. - koji se odnosi na dav ljenika. davljenik im. m. r. - osoba koja se davi. davnanji prid. odr. v. - koji se dogodio davno u prolosti, davni prid. odr. v. - proli, od koga je prolo mnogo vremena; drevni, davnina im. . r., g. mn. davnina - davno doba, prolost. davno pril. - prije mnogo vremena, davranisati se gl. svr., prez. dav rani em se - snai se, oduprijeti se, doekati se. davudija im. m. r. (ar.-tur.) - tuitelj, tuilac, dabina im. . r. - davanje, dad im. m. r. (st.sl.), n. mn. dazdi, vrlo rijetko - kia, padanje, dadevnjak/dadevnjak im. m. r., n. mn. dazdevnjaci/dazdevnjaci - ivotinja vo dozemac slina guteru; salamandar, debakl im. m. r (fr.) - neuspjeh u kakvom takmienju, slom. debata im. . r. (fr.) - diskusija u kojoj se analizira neki problem i sueljavaju mi ljenja; pretresanje, rasprava, debatiranje gl. im. s. r. (fr.) od debatirati. debatirati gl. nesvr. (fr.), prez. debatiram - sudjelovati u debati, debatni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na debatu. debelo pril. - u sloju koji je debeo, obilan, debeljkast prid., odr. v. debeljkasti - nije suvie nego samo malo debeo, debeljko im. m. r. - debela osoba koja je debeljkasta. debeljuca im. . r. - debeljkasta enska osoba. debeo prid., odr. v. debeli - koji je ugojen, sa mnogo kilograma, pun, punaak, debi im. m. r. (fr.), g. jd. debija - neiji prvi nastup pred publikom, debil im. m. r. (lat.), g. jd. debila - menta lno zaostala osoba, arg. glupan, tupan, debitant im. m. r. (lat.), g. mn. debitanata - osoba koja prvi put nastupa u javnosti; . r. debitantica/debitantkinja. debi tir anj e/debi tovanje gl. im. s. r. (lat.) od debitirati/debitovati.

defektologija debitirati/debitovati gl. svr., prez. debitiram/debitujem - prvi put nastupiti pred publikom. deblo im. s. r., g. mn. debala - dio stabla od korijena do prvih grana, debljati gl. nesvr., prez. debljam - dobi jati na teini, gojiti se; kod ivotinja to viti. debljina im. . r. - ugojenost, gojaznost; promjer kakva predmeta uzimajui u obzir irinu, decembar im. m. r. (lat.) - dvanaesti mjesec u godini; rjee: prosinac, decenija im. . r. (lat.) - vrijeme od deset godina, desetljee, dekada, decibel im. m. r. (lat.) - jedinica za mjere nje jaine zvuka, buke, uma, oznaka dB. decidiran prid. (fr.), odr. v. decidirani izreen direktno bez uvijanja, odluan, odreen, precizan, decidirano pril. - odreeno, odluno, bez uvijanja. decimala im. . r. (lat.) - deseti dio broja, decimalni prid. odr. v. (lat.) - ono tro se bazira na broju 10, koji se odnosi na decimale. deki/deki im. m. r., hip. i em deko, mali deko, djeai. deko im. m. r. - djeak u uzrastu kad vie nije nejako dijete, edera uzv. kojim se potie da izvri zapovijest, dedera jedi. dedo im. m. r. (tur.) - djed. dedukcija im. . r. (lat.) - metoda izvo enja zakljuaka polazei od opeg ka pojedinanom, od opih sudova ka poje dinanim ili ka drugim opim sudovima. def im. m. r. (tur.) - daire, defanziva im. . r. (lat.) - vojn. odstupa nje, povlaenje, odbrana, defekt im. m. r. (lat.) - kvar, zastoj rada maine, stroja, defektan prid. (lat.), odr. v. defektni - koji nije ispravan, pa ne radi (kod aparata, strojeva); koji je sa mentalnom manom, defektolog im. m. r. (lat.-gr.), n. mn. defektdlozi - specijalist, strunjak za de fektologiju; . r. defektolokinja. defektologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka koja prouava organske, fizioloke i du evne nedostatke kod ljudi i trai puteve lijeenja.

danonono pril. - stalno, i danju i nou. danovati gl. nesvr., prez. danujem - pro voditi dane na jednom mjestu, predanjivati. danji prid. odr. v. - koji je po danu, za vidjela, ee: dnevni. danju pril. - po danu, za vidjela, na obdan. dapae/dapae pril. - tovie, ak; rije koja pojaava, pritvruje ono to je reeno. dar im. m. r., mn. darovi - poklon; tale nat, darovitost, dareljiv prid., odr. v. dareljivi - koji nije krt, ve daruje bez ustezanja, dareljivost im. . r., instr. jd. dareljivou/dareljivosti - osobina onoga ko je dareljiv. darivati gl. svr. i nesvr., prez. darivam/ darujem - dati ili davati poklone kao znak panje, ljubavi, potovanja, darmar/dar-mar im. m. r. - pometnja, zbrka, mete, darnuti gl. svr., prez. darnem - dirnuti u osjetljivo mjesto, taknuti tamo gdje boli pokretom ili rijeju, darodavac im. m. r., g. jd. darodvca, g. mn. darddavaca - osoba koja daje dar, darovalac, darovatelj, darovdija. darodavka im. . r., dat. jd. darddavki darovatelj ica. darovalac im. m. r., g. jd. dardvaoca darodavac, darovatelj, darovdija. darovdija im. m. r. tur.) - darodavac, darovatelj. darovatelj im. m. r. - darovalac, daroda vac, darovdija. arovateljica im. . r. - darovateljka. darovati gl. svr., prez. darujem, trp. prid. darovan - pokloniti, dati dar. darovit prid. odr. v. dardviti - nadaren, talentiran. darovitost im. . r., instr. jd. darovitou/ darovitosti - nadarenost, talentiranost. darovnica im. . r. - dokumenat kojim se to daruje. darvinizam im. m. r., g. jd. darvinizma teorija o evoluciji razvoja ivota na Ze mlji, nazvana prema njenom tvorcu a rlsu Darvinu. daska im. . r., dat. jd. dasci, g. mn. dasaka - komad drveta dobiven reza njem balvana.

defektdlokinja

86 promijenit emu oblik, izobliiti, izgu biti prethodni oblik, degairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. degazlram - izvriti degaman, suprotno angaman, osloboditi koga obaveze koja poroistie iz ugovora; u sportu kad gol man ispucava loptu ispred svoga gola. degeneracija im. . r. (lat.) - kad iz generacije u generaciju slabe psihike i fizike osobine; bioloko ili psihiko nazadovanje, degenerik im. m. r. (lat.), n. mn. dege nerici - osoba koja je fiziki i psihiki nazadovala u odnosu na svoje roditelje, pa je isod prosjenih mogunosti u odnosu na druge, degradacija im. . r. (lat. ) - nazadovanje, vraanje na nii stepen; u slubi vra anje na nii poloaj, degustator im. m. r. (la t.) - specijalista za procjenjivanje kvaliteta vina i namirnica kuanjem, te na osnovu mirisa, ukusa, boje i dr. osobina, degustirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. degustiram - procjenjivati kvalitet vina i namirnica, to ini degustator, degutantan prid. (fr.), odr. v. degutantni odbojan, neukusan, odvratan, deiksa im. . r. (gr.) - upuivaka rije, deiktikl prid. (gr.) - upuivaki, zasno van na dokazima, deizam im. m. r. (gr.), g. jd. deizma uenje po kojem u spoznatljivu svijetu postoji Bog koji poslije stvaranja ne uestvuje u razvoju svog djela. deka1 broj (gr.) - deset; u metrikom sistemu dodaje se uz naziv jedinice mjerenja (npr. dekalitar = deset litara). deka2 im. . r. (gr.) - skraeni naziv za dekagram. deka3 im. . r. (njem.), dat. jd. deki - ebe, pokriva od vune ili kakvog drugog materijala; u graevinarstvu sloj betona i armature kojim se zavrava sprat, be tonska ploa. dekabrist(a) im. m. r. (rus.),, g. jd. dekabriste , n. mn. dekabristi/dekabriste - uesnik u ustanku protiv samovolje ruskog cara Nikolaja I u Rusiji 1825. dekada im. . r. (gr.) - adm. vremenski period od deset dana; razdoblje dugo deset godina, decenija, desetljee. dekadensa/dekadenca/dekadencija im. . r. (fr.) - nazadak, nazadovanje, po manjkanje stvaralakih snaga u umje tnosti i drugim podrujima ivota; ter min kojim se oznaava vie smjerova u umjetnosti i knjievnosti postromantiarske epohe, dekadent im. m. r. (fr.) - pripadnik dekadencije, onaj to je u dekadenciji, dekadentan prid. (fr.), odr. v. dekadentni - odnosi se na svojstvo ili stanje onoga to je u dekadenciji. dekan im. m. r. (lat.), g. jd. dekana veoma obrazovana i sposobna osoba ko ja vodi fakultet i predsjedava najviem nastavno-naunom organu, dekanat im. m. r., g. jd. dekanata poseban odjel na fakultetu u kojem se nalaze kabineti dekana i fakultetske administracije, deklamacija im. . r. (lat.) - nain inter pretiranja teksta pred gledalitem; pre nes. govor koji je izvjetaen, neuvjer ljiv, bez sadraja, sa praznim frazama i patetinog tona. deklamator im. m. r. (lat.)- osoba koja deklamuje. deklamlranje/deklamovanje gl. im. s. r. (lat.) od deklamirati/ deklamovati - de klamacija. deklamlrati/deklamovati gl. svr. i nes vr. (lat.), prez. deklamiram/deklamujem - interpretirati, artikulirati, intonirati na poseban nain tekst; govoriti izvjetaeno, bez sadraja, deklaracija im. . r. (lat.) - izjava u kojoj se iznose stavovi, osnovna naela, tvr dnje, npr. deklaracija o ljudskim pravi ma. deklarativan prid. (lat.), odr. v. deklarati vni - izreen oblikom deklaracije, izriit, deklarlrati/deklarisati (se) gl. svr i nes vr., prez. deklariram/deklarisem - izja viti, objaviti, izrei, razjasniti, opredije liti se. deklinacija im. . r. (lat.) - gram. promje na imenikih rijei po padeima, skla njanje; kretanje magnetne igle na kom pasu u odnosu na ekvator, deklinlranje gl. im. s. r. (lat.) od dekli nirati - deklinacija, deklinirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. deklinlram - mijenjati po padeima,

87

delikatesa

defektdlokinja im. . r. (lat.- gr.) - ena defektolog. defetist(a) im. m. r. (fr.), g. jd . defe tis te, n. mn. defetisti/defetiste , g. mn. defetlsta - osoba koja ne vjeruje u uspjeh, koja iri defetizam, defetiskinja/defetistica im. . r. - ena defetist. defetizam im. m. r. (fr.), g. jd. defetizma osjeaj poraenosti, gubljenje nade u postojanje izlaza i irenje nevjerice u uspjeh. deficit im. m. r. (lat.) - gubitak u poslo vanju kad su vei trokovi nego zarada, deficitan/deficitaran prid. (lat.), odr. v. deficitni/deficitarni - koji je u gubitku, jer vie troi nego to zarauje; kojega nedostaje iako je traen, npr. nedostatak strunjaka u nekom poslu, defile im. m. r. (fr.), g. jd. defilea - sve ana povorka na kakvoj paradi, defiliranje/defilovanje gl. im. s. r. (fr.) od defilirati/defilovati. defilirati/defilovati gl. nesvr., prez. defi liram/defriujem - prolaziti u ureenoj sveanoj povorci u znak poasti, definicija im. . r (lat.) - reenica (ili vie njih) koja tano, logiki utemeljeno, jas no i neprotivrjeno objanjava i analizi ra ukupnost osobina nekog pojma; tano znaenje neke rijei, definiranje/definisanje gl. im. s. r. (lat.) od definirati/definisati, definirati/definisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. definlram/definiem - dati ili davati definiciju nekog pojma, definitivan prid. (lat.), odr. v. definitivni konaan, neosporiv, definitivno pril. (lat.) - konano, neospor no. deflacija im. . r. (lat.) - smanjenje koli ine novca u opticaju kako bi mu se po visila vrijednost, suprotno: inflacija, defloracija im. . r. (lat.) - pucanje opne djevinjaka (himena) kod djevojke pri prvom spolnom odnosu, deformacija im. . r. (lat.) - gubljenje normalnog oblika, izoblienost. deformlranje/eformisanje gl. im. s. r. (lat.) od deformirati/ deformisati, deformirati/deformisati gl. svr i nesvr. (lat.), prez. defdrmlram/defdrmiem -

sklanjati; kretanje magnetne igle na ko mpasu u odnosu na ekvator, dekolte im. m. r. (fr.), g. jd. dekoltea izrez na haljini koji otkriva vrat i pop rsje. dekor im. m. r. (fr.), g. jd. dekora - razni ukrasi na pozornici, ulici, izlogu i sl. za vrijeme kakve svetkovine; odreeni zna kovi po kojima kod osobe prepozna jemo dostojanstvo, uenost, kulturu, po loaj u drutvu, dekoracija im. . r. (fr.) - ukraenost, kienost. dekorater im. m. r. (fr.), g. jd. dekoratera - specijalist za dekoracije, za najbolji izgled dekorisanog prostora, dekorlrati/dekorisati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dekdrlram/dekdriem - raditi na dekoraciji, urediti da neki prostor bude ukraen, dekorisan. dekreendo im. m. r. (tal.) - mu. termin: postupno stiavanje tona pri izvoenju kompozicije; diminuendo. dekret im. m. r. (lat.), g. jd. dekreta naredba ili odluka sa zakonskom moi. ekstrm im. m. r. (lat.), g. jd. dekstrma ugljini hidrat dobiven od kroba, delegacija im. . r. (lat.) - posebno iza brana grupa ljudi koje predstavljaju dravu, vlast, zajednicu, preduzee itd. delegat im. m. r. (lat.), g. jd. delegta jedan od lanova delegacije, delegatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na delegate ili im pripada, deleglranje gl. im. s. r. (lat.) od delegirati. delegirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. delegiram - izabrati, odrediti, odreivati koga a bude delegat, delfin im. m. r. (gr.), g. jd. delfina - du pin, morska ivotinja iz familije sisara, delija im. m. r. (tur. ) - hist. konjanik u turskoj vojsci, lan strae koja je uvala vezira; danas: kran, snaan momak, delikatan/delikatan prid. (lat.), odr. v. delikatni/delikatni - osjetljiv, prema ko me treba imati puno obzira i osobite panje. delikatesa im. . r. (lat.) - jelo koje je veoma kvalitetno i ukusno, hrana za sladokusce; slatki proizvodi (okolada, kolai, keksi, bomboni) i dr. zaini, pia.

delikatno delikatno/delikatno pril.(Iat.) - osjetljivo, pipavo, neto to zahtijeva osobitu pa nju i koncentraciju, delikt im. m. r. (lat.), g. mn. delikata protivzakonito djelo, pretjeran prekraj zakona koji za sobom povlai veoma otru kaznu, delikvent/delinkvent im. m. r (lat.) osoba sklona injenju delikta, poinitelj takvog protivzakonitog prekraja, delirij im. m. r. (lat.) - nenormalno stanje svijesti izazvano boleu; veoma izraen zanos; ekstaza, deloacija im. . r. (fr.) - prisilno izba civanje iz stambenog ili poslovnog pro stora po nalogu vlasti i uz prisustvo po licijskih organa, deloiranje gl. im. s. r. (fr.) od deloirati deloacija. deloirati gl. svr. i nesvr., prez. deldTram - izbaciti, iseliti koga prisilno. delta im. . r. (gr.) - slovo grkog alfa beta; ue rijeke razgranato u vie ru kavaca. deltoid im. m. r. (gr.), g. jd. deltoida geom. vrsta etverougla, etverokuta, demagog im. m. r. (gr.), mn. demagozi osoba koja zna priom punom obeanja stei povjerenje masa, a u sutini radi se o obmani i irenju iluzija, demagogija im. m. r. (gr.) - nain i metoda kojom se slui demagog, demagoki prid. odr. v. - koji se odnosi na demagohiju i demagoge, demant im. m. r. (fr.) - javno i slubeno negiranje neke vijesti, stava, tvrdnje, demantiranje/demantovanje gl. im. s. r. (fr.) od demantirati/demantovati, demantirati/demantovati gl. svr. i nes vr. (fr.), prez. demantiram/ demantujem - izai ili izlaziti s demantom pred jav nost. demarkacija im. . r. (fr.) - razgranienje, obiljeavanje granine linije izmeu za raenih strana ili drava, demarkacljskl/demarkacionl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na demarkaciju. demar im. m. r. (fr.) - protest ili zahtjev stranoj dravi na diplomatskom nivou, dembel im. m.r. (tur.) - lijena osoba koja samo gleda da doe na gotovo, da ne radi i da se goji, lijenina.

88 dembelija im. . r. (tur.) - zemlja kakvu prieljkuju dembeli, u kojoj svega ima u izobilju i ne treba raditi, demilitarizacija im. . r. (lat.) - ukidanje vojnog reima, vojske, ope razoruanje. demilitariziranje/demilitarizovanje gl. im. s. r. (lat.) od demilitalizirati/demilitarizovati. demilitarizirati/demilitarizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. demilitaliziram/de militarizujem - vriti ili izvriti demilita rizaciju. deminutiv im. m. r. (lat.) - izvedene rijei koje izraavaju umanjenost izv. (npr. noi=noi). demirli neprom. prid. (tur.) - okovan, od metala, od eljeza (pender), demisija im. m. r. (lat.) - dobrovoljno odricanje poloaja ili visoke funkcije; ostavka, odstupanje, demobilizacija im. . r. (lat.) - smanjenje broja vojnika u vojsci nakon rata otpu tanjem iz vojne slube, demobiliziranje/demobilisanje gl. im. s. r. (lat.) od demobilizirati/ demobilisati, vrenje demobilizacije, demobilizirati/demobilisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. demobiliziram/demobiliem - vriti ili izvriti demobilizaciju. demograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi demografijom, demografija im. . r. (gr.) - nauka koja primjenom statistike i dr. metoda prou ava stanovnitvo jedne drave (broj, natalitet, zanimanje, etniki sastav), demografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na demografiju i demografe, demokratija im. . r. (gr.) - rjee: demo kracija - drutveno ureenje u kojem se zakonodavna i izvrna vlast bira na osnovu slobodnih izbora punoljetnih stanovnika. demokrat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. demdkrate n. mn. demdkrati/demdkrate - pri stalica demokratije, demokratian prid., odr. v. demokratini - koji ima osobine demokratije, to je u demokratskom duhu. demokratinost im. . r. (gr ), instr. demokrdtinosu/demokratino ti - svojstvo onoga ko je demokratian i to je demokratino, demokratizacija im. . r. (gr.) - proces uvoenja demokratskih promjena u dru tvu gdje je vladao neki drugi sistem; demokratija kao rezultat tih promjena, demokratizam im. m. r. (gr.), g. jd. de mokratama - ukupnost ideja demokra tije; tenje, raspoloenja i ideje proete demokratijom, demokratski prid. odr. v. (gr.) - sve to se odnosi i pripada demokratiji i demo kratama. demolirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. demoliram - ruiti, nititi, unitavati, ra zarati. demon im. m. r. (gr.), g. jd. demona - iz mit. dobro ili zlo boansko bie koje upravlja ljudskom sudbinom; kod kr ana i Jevreja pali aneo; zao duh, soto na; prenes. opaka osoba, demonizam im. m. r. (gr.), g. jd. demonizma - vjerovanje u postojanje demona; okrutnost, neovjenost. demdnskl prid. odr. v. (gr.) - koji pripa da demonu, poput demona, demonstracija im. . r. (lat.) - prikaziva nje, predstavljanje, pokazivanje kako ta radi, kako se upotrebljava; ljudi u po vorci koji pokazuju svoje neraspoloe nje, protest, nezadovoljstvo zbog postu paka vlasti, demonstrant im. m. r. (lat.), g. mn. demdnstranata - onaj koji sudjeluje u de monstraciji, demonstrativan prid. (lat.), odr. v. de monstrativni - koji javno pokazuje svoje neslaganje i negodovanje; pokazni, npr. pokazna zamjenica, demonstrativno pril. (lat.) - na demon strativan nain, s negodovanjem; otvo reno, javno, demonstrator im. m. r. (lat.) - stariji stu dent na fakultetu koji izvodi praktine vjebe u okviru nastavnog plana i pro grama. demonstratorica/demonstratorka/demonstrantkinja . r. - ena demonstra tor. demonstrirati gl. svr. i nesvr., prez. demdnstriram - otvoreno neto pokazati

89

dentistica ili pokazivati; biti uesnik u demon straciji; oevidno to prikazivati, demontaa im. . r. (fr.) - demontiranje, rastavljanje ega na sastavne elemente, demontiranje gl. im. s. r. (fr.) od demon tirati - demontaa, demontirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. demdntiram - rastaviti to na sastavne dijelove. demoralizacija im. . r. (lat.) - opadanje morala, volje, samopouzdanja, hrabro sti, demoraliziranje, demoralisanje/demoraiiziranje gl. im. s. r. (lat.) od demoralisati/demoralizirati, demoralizacija, demoralisati/demoralizirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. demoralieml demoraliziram - gubiti i izgubiti samo pouzdanje, hrabrost, volju i sl.; dopri nijeti da ko izgubi moral, denacionalizacija im. . r. (lat.) - postu pak vraanja vlasniku imovine koju je drava bila oduzela nacionalizacijom, denaturalizacija im. . r. (lat.) - oduzi manje dravljanstva; gubitak graan skog ili zaviajnog prava, denaturalizir anj e/denaturalizo vSnj e gl. im. s. r. (lat.) od denaturalizirati/denaturalizovati. denaturalizirati/denaturalizovati - gl. svr. prez. denaturalizir amidenaturalizujem - oduzimati dravljanstvo; gubiti graansko ili zaviajno pravo, denaturirati/denaturisati gl. svr. i ne svr. (fr.), prez. denaturiram/denaturiem - prirodnu supstancu dodavanjem vjetakih primjesa uiniti neupotre bljivom. dendi im. m. r. (engl.), g. jd. dendija osoba koja prati modu i pomodno se odijeva; kico, dental im. m. r. (lat.) g. jd. dentala , g. mn. dentla - zubni suglasnik koji se artiku lira vrhom jezika u pojasu gornjih zuba, npr. c, z, s. dentist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. dentiste, n. mn. dentisti/dentiste - zubar, stomato log. dentistica/dentistica, dentistkinja/dentistkinja im. . r. - ena dentist.

denuncijant denuncijant im. m. r. (lat.), g. mn. denuncljanata - dounik, potkaziva, izdaj nik. denunciranje gl. im. s. r. (lat.) od denu ncirati. denuncirati gl. svr. i nesvr. (lat.) - pot kazati ili potkazivati koga, biti dounik, denjak im. m. r. (perz.), g. jd. denjka omot; zaveljaj, upakovana roba. departman im. m. r. (fr.), g. jd. departmdna - administrativni odjel, odjelje nje dravnih administrativnih ustanova, dravni departman; naziv za administrativno-teritorijalno podruje u nekim zemljama. depea im. . r. (fr.) g. mn. depea - neka hitna vijest, telegram, brzojav, izvjetaj, deplasiran prid. (fr.), odr. v. deplasirani neodgovarajui, koji nije na svom mje stu, neumjesan, neukusan, nije za tu priliku. depo im. m. r. (fr.), g. jd. depda - velika prostorija u kojoj se ostavljaju i popra vljaju vagoni, lokomotive, tramvaji, ha ngar, remiza; spremite za velike mai ne, arhive, knjige; mjesto u banci gdje se pohranjuju novac i dr. vrijednosti, deponija im. . r. (lat.) - odlagalite, mje sto za odlaganje smea i raznih otpada ka, smetljite. deponiranje/deponovanje gl. im. (lat.) od deponirati/deponovati, deponirati/deponovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. depdniram/deponujem odloiti, odlagati, ostaviti na uvanje, pohranjivati ili pohraniti, depopulacija im. . r. (lat.) - opadanje broja stanovnika neke zemlje zbog sla bog nataliteta, smrtnosti ili iseljavanja, deportacija im. . r. (lat.) - izgon, istjerivnje ljudi po odluci vladajueg reima, prisilno odvoenje ljudi iz mjesta i vljenja deportfrati/deportovati gl. svr. i nesvr. - up. deportacija, depozit/depozit/depozit im. m. r. (lat.) ulog, ono to se uloi u banku; neka vrijednost koju klijent ostavlja kao ga ranciju da e potovati ugovor, depozitni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na depozit, deprecijacija im. . r. (lat.) - opadanje kupovne moi novane valute u pore

90 enju sa drugim valutama, devalvacija; prenes. potcjenjivanje, omalovaavanje, depresija/depresija im. . r. (lat.) - du evno stanje, osjeaj klonulosti, slabo sti, potitenosti, bezvoljnost; podruje niskog atmosferskog pritiska; dio Ze mljine povrine nii od morskog nivoa. depresivan prid. (lat.), odr. v. depresivni koji je u depresiji, koji se odnosi na depresiju. depresivnost im. . r. (lat.), instr. jd. depresivnou/depresivnosti - stanje ono ga to je depresivno, deprimlranost im. . r., instr. jd. deprimiranou/deprimiranosti - stanje ono ga ko je deprimiran, depresivan, depre sivnost, depresija, deprimirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. deprimiram - izazivati deprimiranost, biti uzrok depresiji, deputacija im. . r. (lat.) - grupa ljudi izabrana i poslana negdje u ime kakve organizacije sa odreenom zadaom, izaslanstvo, deputat im. m. r. (lat.), g. jd. deputata izabrani predstavnik, izaslanik, zastup nik, poslanik, deraina im. . r. - galama, vikanje, dera nje; prenes. prodaja po visokim cijena ma. deran im. m. r., pejor. - bezobrazan, nevaspitan, neodgojen mladi, deraniranje gl. im. s. r. (fr.) od deran irati. deranirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. derdniram - initi da ko bude uzne miren, mijenjati ije obiaje i navike, ometati ili smetati kome. deranje gl. im. s. r. od derati (se), derati gl. nesvr., prez. de rem - skidati kou sa ivotinje; prenes. iskoritavati koga prodajom po visokim cijenama; habati odjeu, obuu i sl. derati se gl. nesvr, prez . d e rem se - pe jor. vikati iz sveg glasa, priati mnogo glasnije nego to je potrebno, plakati (dijete). deratizacija im. . r. (fr.) - aktivnost na unitavanju mieva i takora, derbi/derbi im. m. r. (engl.) - u sportu: utakmica mjesnih rivala ili veoma va an sportski susret ekipa u kojem se ne moe odrediti pravi favorit. dereda im. . r. (ar.) - stepen, stupanj; stanje, poloaj, dereglija im. . r. (ma.) - rijeni teretni brod, nema svoj pogon, nego ga uzvo dno treba tegliti, dere im. m. r. (ma.) - klupa na kojoj se javno izvodila kazna batinanjem, derikoa im. m. r. - prenes. osoba koja koristi svoj poloaj i prilike, pa nemilo srdno podie cijene, gulikoa, derite im. s. r., g. jd. derita , - pejor. be zobrazno, neodgojeno dijete koje se ne moe snositi, devle. deriad/devlad zb. im. s. r. od derite, derivacija im. . r, (lat.) - tvorba, grae nje rijei; izvoenje ega od ve pozna tih elemenata; odstupanje zrna iz vatre nog oruja od zamiljenog pravca; pre laz prava sa jedne osobe na drugu, derivat im. m. r. (lat.), g. jd. derivata ono to je rezultat derivacije,to je na kon nje dobiveno, novi oblik, up. u tvo rbi rijei, rad : radnik, devlad zb. im. s. r. - deriad. derle im. s. r., g. jd. derleta - suvie mla da osoba jo nedorasla, premlad, zelen, derman im. m. r. (perz.), g. jd. dermna, n. mn. dermni - spas, lijek, pomo, dermatolog im. m. r. (gr.), n. mn. der m a to lo zi dat.-inst.-lok. mn. dermatdlozima - ljekar specijalista za kone bole sti. dermatologija im. . r. (gr.) - medi cinska nauka koja prouava kone bole sti i naine lijeenja, dermatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na dermatologiju i dermatologe, derneiti gl. nesvr. (tur.), prez. derneim - zabavljati se uz jelo, pie, muziku, ve seliti se. dernek im. m. r. (tur.), mn. derneci, dat.instr.-lok. mn. dernecima - teferi, skup, zbor, zabava, veselje, dernuti gl. svr., prez. dernem - udariti, lupiti; opaliti (iz topa), dernjava im. . r. - deranje, dernjane, vi kanje na nepodnoljiv nain, dernjanje gl. im. s. r. od dernjati se, dernjava. dernjati se gl. nesvr., prez. dernjam se derati se na nesnosan nain, dert im. m. r. (perz.) - briga, ljubavna bol i pokazivanje te boli uz alkoholno pie.

91

desetkovati

dertli prid. (perz.-tur.), komp. dertliji jadan, pun brige, tuan, bolan, dertlija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji ima brigu, jadan, tuan, bolan, derutan prid., odr. v. derutni - troan, propao, poderan, rastrojen. dervi im. m. r. (perz.), g. jd. dervia, v. jd. derviu - pripadnik dervikog reda. derviki prid. odr. v. (perz.) - koji se odnosi na dervie, derviki pril. - na derviki nain, kao dervi. derviluk/derviluk im. m. r. (perz.-tur.) - derviki red, nain ivota dervia, desant im. m. r. (fr.) - iskrcavanje vojske na neprijateljski teritorij s mora ili iz vazduha. desert im. m. r. (fr.), g. mn. deserta/ deserata - jelo koje se kao poslastica servira na kraju objeda (kola, sladoled, vona salata i sl.). deset broj - koji dolazi iza devet a ispred jedanaest, biljei se cifrom 10. desetak pril. - koliina oko deset jedinica otprilike. desetar im. m. r., g. jd. desetara - nii in u vojsci, osoba koja zapovijeda deseto rici vojnika; kaplar; u domobranskoj vojsci: desetnik, deseterac im. m. r., g. jd. deseterca - stih od deset slogova, najee u epskoj na rodnoj pjesmi, deseteraki prid., odr. v. - koji se odnosi na deseterac, deseteraki pril. - na nain kao u dese tercu. desetero broj - odnosi se na ukupno deset jedinki, dolazi ispred imenice koja je u genitivu mnoine, deseti redni broj - koji je deseti u redu, a dolazi iza devetog prije jedanaestog, desetica im. . r. - desetka, ono to je oznaeno brojkom 10 (igra, tramvaj, ocjena, igraa karta itd.), desetina/desetina im. . r. - deseti dio neega; vojn. jedinica, desetinka/desetinka im. . r. - deseti dio sekunde. desetka im. . r., dat. desetki, g. mn. desetki - desetica, desetkovati gl. svr. i nesvr., prez. de setku] em - strijeljati ili ubiti svakog de

desetljee setog; prenes. nanijeti teke gubitke u ljudstvu. desetljee im. s. r. - vrijeme od deset go dina, decenija, desetljetni prid., odr. v. - koji je od deset ljeta (godina), desetogodinji, desetoboj/desetoboj im. m. r. - takmie nje u atletici u deset disciplina, destobojac im. m. r., g. jd. desetobojca, n.mn. desetobojci, g. mn. desetdbdjaca - atletiar koji se natjee u desetoboju, desetorica brojna im. . r. - deset mukih osoba. desetsatni prid. odr. v. - odnosi se na neto to traje deset sati (sastanak), esignacija im. . r. (lat.) - designiranje, oznaivanje, odreivanje, imenovanje unaprijed. designiranje gl. im. s. r. (lat.) izv. od designirati, esignacija. designirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. designiram - odrediti ili odreivati, unaprijed odrediti, desiti se gl. svr. - zbiti se, dogoditi se; prenes. nai se na nekom mjestu, zatei se. deskripcija im. . r. (lat.) - opisivanje bez analize i utvrivanja uzrono-posljedinih veza. deskriptivan prid. (lat.), odr. v. deskripti vni - opisan, opisni. desni1 im. . r. plur. tantum - mesno tkivo oko zuba. desni2 prid. odr. v. - onaj koji je suprotno od lijeve strane, desnica im. . r. - desna ruka; prenes. politiko usmjerenje desniara, desniar im. m. r. - osoba koja slijedi desniarska politika usmjerenja, desniarski prid. odr. v. - koji se odnosi na desniare. desno pril. - na desnoj strani, desperatan prid. (lat.), odr. v. desparatni - oajan, bezizgledan, izgubljen, bezna dan. despot im. m. r. (gr.) - vlastodrac, onaj koji vlada okrutno i samovoljno; histor, titula nekih srpskih vladara poslije bitke na Kosovu 1389. god. despotija im. . r. (gr.) - despotizam, neograniena samovoljna vladavina; zemlja kojom upravlja despot.

92 detaljno pril. (fr.) - bez isputanja detalja, pojedinosti, sitnica. detairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. detairam - poslati koga negdje sa za datkom; premjestiti, odvojiti, detektiv/detektiv im. m. r. (lat.), g. jd. de tektiva/detektiva - privatni istraitelj; policijski slubenik u civilu; agent, detektivski/detektivski prid. (lat.) - koji se odnosi na detektive, detektivski/detektivski pril. - na nain detektiva, kao detektivi, detektor im. m. r. (lat.) - ureaj za otkri vanje mina, otrova, radijacije i sl. deterdent im. m. r. (lat.-engl.) - sredstvo za pranje i ienje u tenom stanju ili u prahu. determinacija im. . r. (lat.) - blie odre ivanje, utvrivanje kakvog pojma; u biol. prepoznavanje bioloke vrste orga nizama. determinanta im. . r. (lat.) - glavni fak tor koji karakterie neku injenicu, determimrati/determinisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. determiniram/determiniem - odrediti ili odreivati, utvr ivati sutinu nekog pojma, utvrditi, predodrediti, zadati granice u okviru kojih je to. detonacija im. . r. (lat.) - zvuk, tutanj, odjek od eksplozije, prasak, detonator im. m. r. (lat.) - upalja za izazivanje eksplozije eksploziva (kapi sla, tapin), detronizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. detroniziram - svrgnuti ili svrgavati sa trona, prijestolja, deva/deva im. . r. (tur.), v. jd. devo/devo - jednogrba ili dvogrba domaa ivo tinja u tropskim krajevima, slui za ja hanje i prenoenje tereta, kamila, devalvacija im. . r. (lat.) - smanjenje vri jednosti, umanjivanje platene moi no vca prema odluci vlade ili glavne ban ke. dever im. m. r. (ar.) - briga, muka, teke ivotne nedae, teki dogaaji, zbivanja puna nevolja i neeljenih okolnosti, dever anje gl. im. s. r. (ar.) od deverati. deverati gl. nesvr. (tur.), prez. deveram kuburiti, boriti se sa ivotnim nedaama i sl. deverika im. . r. - vrsta rijene ribe.

93

dezinfekcljski

despotizam im. m. r. (gr.) - samovoljna vlast, despotija, despotovina im. . r. (gr.) - zemlja kojom vlada despot, despotija, despotski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na despota, despotski pril. (gr.) - kao despot, na nain despota, destilacija im. . r. (lat.) - destiliranje, prelazak iz tenog stanja u paru i hla enjem pare u tekuinu radi proia vanja i mijenjanja koncentracije otopi ne. destilat im. m. r. (lat.), g. jd. destilata rezultat destilacije, produkt koji se do bije destilacijom, destilator im. m. r. (lat.) - osoba koja destilira; ureaj za destilaciju, destiliranje/destilovanje gl. im. s. r. (lat.) od destilirati/destilovati - destilacija, destilirati/destilovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. destiliram/destilujem - vriti ili izvriti destilaciju, destrukcija im. . r. (lat.) - razaranje, uni tavanje, ruenje normalnog razvoja, lo gine strukture, destruktivan prid. (lat.), odr. v. destru ktivni - ruilaki, razarajui, koji ima funkciju razaranja, deavati se gl. nesvr., prez. deava se dogaati se, zbivati se. deifriranje/deifrovanje gl. im. s. r. (fr.) od deifrirati/deifrovati, deifrirati/deifrovati svr. i nesvr. (fr.) - protumaiti neto to je ifrirano, ne itko napisano. denjak im. m. r. g. jd. denjaka - onaj to se bolje slui desnom rukom., denjakinja. im. . r. - ena denjak, detalj im. m. r. (fr.), g. jd. detalja , g. mn. detalja - jedan dio, pojedinost, element neke cjeline, detaljan prid. (fr.), odr. v. detaljni iscrpan, koji ne proputa ni namanju si tnicu u opisu, izlaganju. detaljist(a) im. m. r. (fr.) n. mn. detdljisti/ detaljiste - osoba koja ne proputa ni jednu sitnicu, vodi rauna o detaljima, detaljizira ti/detaljizovati gl. svr. i nes vr. (fr.), prez. detaljizJrdm/detaljizujem - u prii ulaziti u detalje, na proputati detalje.

deverli prid. (ar.-tur.) - slabe sree, pun briga i nevolja, tegoban. devet broj - oznaka za devet jedinki, broj koji dolazi poslije osam, a prije deset i biljei se arapskom cifrom 9. devetati gl. nesvr., prez. devetam - mla titi koga, tui sa zadovoljstvom nekoga ko je to sasvim zasluio svojim postu pcima. deveti red. broj - ono to je poslije osam a prije devet u redu. devetka im. . r., dat. jd. devetki, g. mn. devetki - brojka devet, ono to je ozna eno tom brojkom, npr. ocjena na faku ltetu. devijacija im. . r. (lat.) - odstupanje od normalnog ili predvienog ponaanja, obiaja, putanje, politike i sl., oklon. devin/devin/devin prid. - neto od deve. deviza im. . r. (fr.) - lozinka, geslo; izre ka koja se uzima kao pravilo, devize im. . r. mn. (fr.) - strani novac kao sredstvo plaanja, devizni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na devize, npr. devizni teaj, devlet im. m. r. (ar.) - carevina, carstvo, drava, zemlja, ezavuiranje/dezaviiisanje gl. im. s. r. (fr.) od dezavuirati/dezavuisati. dezavuirati/dezavuisati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dezavuiram/dezaviiiem opozvati ili opozivati, osporiti ili ospo ravati, poricati ili porei neije tvrdnje, dezerter im. m. r. (fr.), g. jd. dezertera bjegunac iz vojske, osoba koja izbjega va obavezno sluenje u vojsci, dezerterskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na dezertera, dezerterski pril. (fr.) - kao dezerter, na nain dezertera, dezerterstvo im. s. r. (fr.) - izbjegavanje vojne obaveze, samovoljno bjeanje iz vojske. dezertirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dezertiram - bjeati iz vojske, samovo ljno izbjei sluenje vojnog roka. dezinfekcija im. . r. (lat.) - unitavanje zaraznih bakterija pomou raznih sred stava i aparata, raskuivanje. dezinfekcljskl/dezinfekcioni prid. odr. v. - koji se odnosi na dezinfekciju.

dezinfektor dezinfektor/dezinfektor im. m. r. (lat.) osoba koja vri dezinfekciju; aparat za vrenje dezinfekcije, dezinficijens im. m. r. (lat.)- hemijski preparat za vrenje dezinfekcije, dezinficiranje/dezinfikovanje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od dezinficirati/ dezinfikovati. dezinfidrati/dezmftkovati/dezinfikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dezinficiram/dezinfikujem/dezinfikujem - izvriti ili vriti dezinfekciju, dezinformacija im. . r. (lat.) - namjerno plasirana neistina koja treba da napako sti primaocu poruke, dezinsekcija im. . r. (lat.) - unitavanje insekata hemijskim sredstvima, dezintegracija im. . r. (lat.) - postupak rasturanja neke cjeline, raspadanje, razjedinjavanje onoga to je imalo vrstu unutranju vezu. dezorganizirati/ezorganizovati gl. svr. i nesvr. (gr.) - nastojati rasturiti neto to se organizira ili to je organizovano, unitavati organizaciju, dezorijentacija im. m. r. (lat.) - gubljenje orijentacije, nesposobnost snalaenja u prostoru, vremenu, idejama itd. dezorijentirati/dezorijentisati gl. svr. i nesvr. (lat.), dezorijentiram/dezorijentiem - izgubiti ili gubiti orijentaciju, ne snalaziti se. demekast prid. (tur.) - koji nije miiav, mekan, debeljukast, podebeo, zdepast, deuranje gl. im. s. r. (fr.) od deurati deurstvo. deurati gl. nesvr. (fr.), prez. deuram biti stalno prema rasporedu slube na odreenom mjestu, deuran prid. (fr.), odr. v. deurni - onaj koji deura, deurstvo im. s. r. (fr.), g. mn. deurstava - dunost onoga koji deura, diba im. . r. (perz.) - vrsta teke svilene tkanine iarane vezenim cvjetovima i granama, brokat, dibek im. m. r. (tur.), n. mn. dlbeci, g. mn. ibeka - posuda od izdubljenog drveta ili kamena u kojoj se tue prena kafa, eer i sl. diiti se gl. nesvr., prez. diim se - pono siti se ime, biti ponosan zbog nekoga.

94 dii gl. svr. prez. dignem , trp. prid. di gnut - dignuti, didaktika im. . r. (gr.), dat. jd. didaktici - dio pedagogije, nauna disciplina o metodama i vjetinama poduavanja u nastavi. didaskalije im. . r. mn. (gr.) - dodatna objanjenja u dramskom tekstu za glu mce i reisere o tome kako ta postaviti na sceni prilikom izvoenja u pozoritu, difamacija im. . r. (lat.) - kleveta, akt javnog sramoenja, blaenja itd. kakve osobe, djela, difamiranje gl. im. s. r. (lat.) od difami rati. difamirati svr. i nesvr. (lat.), prez. difa miram - klevatati, sramotiti, iriti zao glas oko neega, diferencija im. . r. (lat.) - razlika, diferencijacija im. . r. (lat.) - razlikova nje, razadvajanje zbog nastalih razlika, razilaenje u miljenju, razluivanje, diferencijal im. m. r. (lat.), g. jd. diferen cijala - kod kamiona mehanizam, prenosna veza izmeu poluosovina koja omoguuje njihovo okretanje istom ili razliitom brzinom; mat. termin za gra ninu vrijednost diferencijalnig kvoci jenta. diferencijalni prid. odr. v.. (lat.) - razliko vni, koji se odnosi na diferenciju; koji se odnosi na diferencijal, diferenciranost im. . r. (lat.), instr. jd. diferenciranou/diferenciranosti - oso bina onoga to je zbog razlike odvojeno od neeg slinog, diferenciranje gl. im. s. r. (lat.) od dife rencirati. diferencirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. diferenciram - uiniti ili initi razliku, razlikovati se. difterija im. . r. (gr.) - veoma opasna zarazna bolest koju karakterie upala grla, drijela, nosa, guobolja, diftong im. m. r. (gr.) n.mn. diftonzi dvoglas, dva vokala koji tvore ili tee da tvore jedan slog, npr. Europa; suprot, od monoftong (jednoglas). difuzan prid. (lat.), odr. v. difuzni - rai ren, rasprostranjen, difuzija im. . r. (lat.) - irenje, raspro stiranje, razlijevanje, prodiranje npr. tekuine ili plina kroz poroznu materiju (tvar). diglosija im. . r. (gr.) - dvojezinost, dva jezika u upotrebi na istoj teritoriji, npr. bosanski i turski u doba osmanske vladavine u Bosni, digitalan prid. (lat.), odr. v. digitalni koji pokazuje mjere brojkama, nume riki, brojani; koji ima najnovije tehni ke mogunosti, npr. digitalni sat, digi talna televizija. dignuti gl. svr., prez. dignem , aor. ignuh/igoh , rad. prid. dignuo/digao, trp. prid. dignut - dii to na vii nivo, uspraviti to prema gore; uiniti da se ljudi pobune, pobuniti se; ukrasti to; ustati iz sjedeeg ili leeeg poloaja; uspeti se na drutvenoj ljestvici; oboga titi se. dihati gl. nesvr., prez. diem - disati, uvlaiti i isputati zrak iz plua, dihnuti gl. svr., prez. dihnem - jednom udahnuti i ispustiti vaduh iz plua, digresija im. . r. (lat.) - odstupanje, uda ljavanje od osnovne teme u govoru i pisanju; ono to se ne uklapa u osnovnu misao. dijabetes im. m. r. (gr.) - eerna bolest, oituje se u pojaanom mokrenju, dijabetiar im. m. r. (gr.) - ovjek koji boluje od eerne bolesti, eera, dijabetiarka im. . r. (gr.), dat. jd. dija betiarki,, g. mn. dijabetiarki - ena di jabetiar dijabolian prid. (gr.), odr. v. dijabdlini - koji ima avolske, sotonske ideje i motive; opak, zao. dijaboliar im. m. r. (gr.) - dijabolik, ovjek sa avolskim idejama, zao, opak ovjek. dijaboliki pril. (gr.) - up. dijabolino, dijabolino pril. (gr.) - na nain dijabolika, dijaboliki. dijabolinost im. . r. (gr.), instr. jd. dijabdlinou/dijabdlinosti - svojstvo onoga to je dijabolino, sotonsko, vra ije, avolsko. dijabolik im. m. r. (gr.) - osoba koja ima sotonske, avolske, zle i sl. motive i ideje, koji je dijabolian, dijadema im. . r. (gr.), n. mn. dijabdlici - ukras optoen draguljima koji ene

95

dijalekatski nose na glavi; kraljevski povez oko gla ve, kruna. dijafilm im. m. r. (gr.-engl.) - slike na filmskoj vrpci povezane zajednikom temom. dijafragma im. . r. (gr.), g. mn. dija fragm i - med. miina ili opnena pre grada, miina pregrada izmeu prsne i trbune upljine; pregrada, folija, mem brana. dijagnosticirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. dijagnosticiram - utvrditi ili ut vrivati injenino stanje, postaviti ili postavljati dijagnozu, dijagnostiar im. m. r. (gr.), v. jd. dijagnbstiaru/dijagndstiare - ljekar koji postavlja dijagnozu, onaj koji dijagno sticira. dijagnostiarka im. . r. (gr.), dat. jd. dijagndstiarki, g. mn. dijagndstiarki ena dijagnostiar, dijagnostiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na dijagnostiku, dijagnostika im. . r. (gr.), dat. jd. dijagndstici - medicinska disciplina ko ja se bavi utvrivanjem dijagnoze bole sti. dijagnoza im. . r. (gr.) - ljekarev nalaz o prirodi bolesti; konstatacija, miljenje utemeljeno na injenicama, dijagonala im. . r. (gr.) - mat. term. linija koja u etverouglu spaja vrhove koji nisu susjedni; razg. preac, preica, dijagonalni prid. odr. v. (gr.) - popreni, u smjeru dijagonale, dijagonalno pril. (gr.) - popreno, popri jeko, po dijagonali, dijagram/dijagram im. m. r. (gr.) - gra fikon, grafiki prikaz odnosa meu ve liinama, geometrijski crte koji sliko vito pokazuje odnose brojeva, dijak/dijak im. m. r. (gr.) g. jd. dijaka/ dijaka , v. jd. ijae, n. mn. dijaci/dijci - naziv za pisara na dvoru srednjeve kovnih bosanskih vladara i uenika u tadanjim vjerskim kolama, dijakritiki prid. odr. v. (gr.) - odnosi se na neki znak koji slui za razlikovanje od ega slinog, npr. znakovi na slovi ma , , u odnosu na s, c u latinici, dijalekatski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na dijalekte, koji im pripada dijalekatski pril. (gr.) - kao u dijalektu.

dijalek(a)t dijalek(a)t im. m. r. (gr.) g. mn. dijalekata - prirodni jeziki idiom koji nije normiran konvencionalnom nor mom; osnovica standardnog jezika, npr. u osnovici bosanskog jezika je to kavski dijalekt, dijalektiki/dijalektinl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na dijalektiku, dijalektika im. . r. (gr.), dat. dijalektici - vjetina nalaenja istine otkrivanjem suprotnosti, vjetina raspravljanja; nau ka o opim zakonima kretanja i razvoja prirode, ljudskog drutva i miljenja, dijalektizam im. m. r. (gr.) - jezika osobina koja je svojstvena dijalektu, a nije u standardnom jeziku, dijalektolog im. m. r. (gr.), g. jd. dijalektizma, g. mn. dijalektizama - jeziki strunjak koji se bavi dijalektologijom. dijalektologija im. . r. (gr.) - dio nauke o jeziku koji prouava i opisuje dija lekte. dijaliza im. . r. (gr.) - rastavljanje, odvajanje jedne tvari od druge, npr. pomou aparata za dijalizu postupak odvajanja tvari olakava se rad obolje lih bubrega, dijalog im. m. r. (gr.), n. mn. dijalozi, dat. - instr. - lok. mn. dijalozima - raz govor dviju osoba, dijalogizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. dijalogiziram - uvesti ili uvoditi dijaloge u neki tekst, dijaloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na dijalog, dijaloki pril. (gr.) - kao u dijalogu, razgovomo. dijamant im. m. r. (fr.), g. mn. dijama nata - veoma skupocjen dragulj, sjajan, vrst i proziran, alem-kamen; kristalizi rani ugljik, dijamantni prid. odr. v. (fr.) - koji je od dijamanata, dijametar im. m. r. (gr.) - prenik, linija koja prolazi kroz centar i spaja dvije take oboda kruga. dijametralan prid. (gr.), odr. v. dijame tralni - suprotan, oprean, na drugoj strani. dijametralno pril. (gr.) - suprotno, opre no, potpuno razliito, dijapazon im. m. r. (gr.), g. jd. dijapa zona - raspon, raspon osobina i djelat

96
nosti, opseg mogunosti, domet; raspon koji ima ljudski glas ili muziki instru ment; muzika viljuka koja daje ton. dijapozitiv/dijapozitiv im. m. r. (gr.lat.) - fotografija na prozirnom materi jalu kako bi se mogla prikazivati na platnu. dijareja im. . r. (gr.) - proljev, dijaspora im. . r. (gr.) - rasutost jednog naroda po svijetu, iseljenici iz svoje ze mlje. dijatonika im. . r. (gr.), dat. jd. dijatdnici - dijatonska skala, mu. ljestvica, sedam uzastonih tonova dur ili mol ljes tvice. dijeceza im. . r. (gr.) - biskupija i podruje koje obuhvata; administrati vna jedinica Rimskog Carstva, dijel im. m. r. g. jd. dijela - dio. dijeliti gl. nesvr., prez. dijelim , trp. prid. dijeljen - po nekoj mjeri ili principu ra laniti to na manje dijelove, segmen te, elemente i sl. dijelom pril. - djelimino, djelimice, dijeljenje gl. im. s. r. od dijeliti, dijereza im. . r. (gr.) - gram. dijeljenje, rastavljanje dvaju samoglasnika u dvoglas na dva sloga u poeziji; u hirurgiji razdvajanje bolesnog od zdravog tkiva, dijeta im. . r. (gr.) - ogranieno uzima nje hrane zbog bolesti ili vika kilogra ma. dijetalan prid., odr. v. dijetalni - koji je zasnovan na dijeti, npr. dijetalna kuhi nja. dijete im. s. r., g. jd. djeteta , vok. jd. dijete - ljudsko bie od roenja pa do puberteta; sin i ker u odnosu na rodite lje; prenes. osoba pretjerano naivna i djetinjasta, dijetetika im. . r. (gr.) - nauka o dijeti i svrsi provoenja ograniene ishrane, dijetetski prid. odr. v. - koji se odnosi na dijetetiku. dika im. . r. - ponos; draga, mila osoba (ob. momak djevojci), dikcija im. . r. (lat.) - jasan i pravilan izgovor glasova, rijei i reenica; nje govanje pravilnog rada govornih orga na, ljepote, jasnoe i prepoznatljivosti izgovora. dikcion3r im. m. r. (lat.), g. jd. dikcionra - ee: rjenik, vokabular; glosar. dikobraz im. m. r. (e.) - bodljikavo prase. diktafon im. m. r. (lat.-gr.) - aparat za snimanje i prenoenje usmenih poruka, izraen na istom principu kao magne tofon. diktat im. m. r. (lat.), g. jd. diktata usporeno kazivanje koje neko zapisuje; prenes. pritisak, prisila, bezuslovno iz vrenje, nametnuto rjeenje, diktator im. m. r. (lat.) - osoba koja ima neogranienu vlast i provodi samo voIju. diktatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na diktatore, diktatorski pril. (lat.) - kao diktator, na nain diktatora, diktatura im. . r. (lat.) - neograniena i svojevoljna vlast, diktirlnje gl. im. s. r. od diktirati, diktirati gl. svr. i nesvr., prez. diktiram - lagano kazivati kome kako bi ovaj mogao to zapisati; prenes. nametati ili nametnuti kome neto, dilber im. m. r. (perz.) - mila, draga, ljup ka, voljena osoba; mlado privlano e ljade; zavodnik, zavodnica, dilberka im. . r. (perz.), g. jd. dilberki, g. mn. dilberki - ena dilber dilber prid. (pers.) - lijep, krasan, zano san, divan. dilbere im. s. r. (pers.), g. jd. dilbereta hip. od dilber, dilema im. . r. (gr.) - dvoumljenje, ne doumica, odluivanje za jednu od dvije mogunosti; sumnja, diletant im. m. r. (lat.), g. mn. diletanata osoba bez strune spreme koja se bavi kakvom djelatnou iz vlastitog zado voljstva, amater; prenes. nestrunjak koji sebe smatra savreno kompeten tnim za djelovanje i prosuivanje, diletantski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na diletanta, diletantski pril. (lat.) - kao diletant, na nain diletanata, dilinkalija im. m. r. (perz.) - osoba kojoj je sve ravno do mora; kojoj je vazda Bajram; priglup i stalno veseo ovjek; veseljak. diliansa im. . r. (fr.) - kola sa konjskom zapregom za prevoz pote i putnika; potanska kola.

97
dilum im. m. r. (tur.) - komad, krika, dio, (npr. dilum baklave), diluvlj im. . r. (lat.) - ledeno doba, naj mlae razdoblje u razvoju zemlje, vrije me pojave praovjeka, diltivljskl prid. odr. v. (lat.) - ono to pripada i odnosi se na diluvij. diljem pril. - irom, svuda po nekom pro storu. dim im. m. r., n. mn. dimovi - gasoviti produkt izgaranja; prenes. varljiva na da, neto prividno, dimenzija im. . r. (lat.) - brojem iskazan podatak o veliini, irini, visini, obimu, rasprostranjenosti itd. dimenzioniranje gl. im. s. r. (lat.) od dimenzionirati, dimenzionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dimenzioniram - izmjeriti i mjeriti dimenzije. dimije im. . r. mn. (gr.), g. mn. imija enska odjea u orijentalnom stilu, dimiskija im. . r. (ar.) - damaskija, demekinja, sablja od elika koja se isprva kovala u Damasku, dimljenje gl. im. s. r. od dimiti, dimiti gl. nesvr., prez. dimim , trp. prid. dimljen - stvarati dim; prenes. puiti, dimljen prid., odr. v. dimljeni - suen na dimu (meso, sir), dimljiv prid., odr. v. dimljivi - koji kad gori mnogo dimi, koji slii dimu. dimnjaar im. m. r. - zanatlija koji isti dimnjake, odaar, dimnjaarski prid. odr. v. - koji se odnosi na dimnjaare, dimnjaarski pril. - kao dimnjaar, na dimnjaarski nain, dimnjak im. m. r. - odak, posebno ozi dan dio kue koji omoguava odvod di ma iz pei. dimorfan/dimorfan prid. (gr.), odr. v. imorfni/dimdrfni - koji ima dva oblika, dvooblian. dimorfija im. . r. (gr.) - dvooblinost, neto to se pojavljuje u dva oblika, npr. enski i muki pol kod ivih bia. din1 im. m. r. (perz.) - vjera, vjeroispovi jest, vjerozakon, ukupnost islamske re* ligije i nain ivota muslimana. din2 im. m. r. (DIN) - skra. za Deutsche Industrienorm (njemaki industrijski standard).

dinama dinama/dinama im. . r. (gr.) - dinamomaina, stroj koji mehaniku energiju pretvara u elektrinu, dinamian prid. (gr.), odr. v. dinam inipokretljiv, brz, iv, sa velikom pokreta kom snagom, dinamino pril. (gr.) - ivo, pokretljivo, brzo, na dinamian nain, dinaminost im. . r.(gr.), instr. jd. dina mino u/dinamino ti - svojstvo ono ga to je i koji je dinamian, dinamika im. . r. (gr.), dat. jd. dinamici - dio mehanike koji prouava kretanje tijela zavisno od sila koje na njih utiu; pokretljivost, pokretaka sila, promje nljivost; izmjenjivanje jaine tonova i zvukova. dinamit/dinamit im. m. r. (gr.), g. jd. dinamita/dinamita - eksploziv velike razorne moi koji je smjesa nitroglicerina s kremenim pijeskom, ugljenom ili celulozom, dinamita im. m. r. (gr.), g. jd. dinamitasa - strunjak za eksploziv koji mi nira ili vri diverziju pomou dinamita, dinar im. m. r. (gr.), n. mn. dinari - nov ana jedinica, naziv za novac u nekim zemljama. dinarac im. m. r. g. jd. dinarca , n. mn. dinar ci, g. jd. dinar dea - osoba koja je porijeklom iz podruja koje se naziva Dinarski sistem, dinari im. m. r. (gr.), hip. od dinar mali dinar, prenes. nevelika a dobro dola zarada. dinarski1 prid. (gr.) - koji se odnosi na dinar, (npr. dinarska novanica). dinarski2 prid. - koji se odnosi na stanovnitvo, podruja i planine Dinarskog sistema, ne uzimajui u obzir nacije i vjere, dinast im. m. r. (gr.) - vladar, kralj; pripadnik dinastije, dinastija im. . r. (gr.) - plemika loza iz koje dolaze vladari; prenes. oni koji nasljeuju ili prenose privilegije na po tomstvo. dm-diimanin im. m. r. (perz.) - neprija telj vjere, zakleti protivnik, dine/dine im. . r. mn. (kelt.) - vjetrom nanesene gomile pijeska u pustinji ili uz morsku obalu.

98 d'inga im. m. r. - vrsta groa na polu ostrvu Peljecu; vino od toga groa, dingo im. m. r. - australijski divlji pas. dinleisati gl. nesvr. (tur.), prez. dinleiem - sluati. inosaur(us) im. m. r. (gr.) - ogromni izumrli reptil iz mezozoika, dinja im. . r. - biljka i istoimeni uti plod slatkog ukusa, dio im. m. r., g. jd. dijela , n. mn. dijelovi jedan element neke cjeline. dioba im. . r., g. mn. dioba - dijeljenja, podjela, razgraniavanje. diobeni/diobeni prid. odr.v. - koji se odnosi na diobu, dioksid im. m. r. (gr.) - dvostruki oksid, dvooksid, dva atoma kisika vezana za atom nekog elementa, dionica im. . r. - jedan dio puta ili elje znike pruge; dio muzikog djela koji se izvodi na jedan ili vie instrumenata iste vrste; vrijednosni papir kojim se dokazuje dio vlasnitva u ukupnom ka pitalu preduzea. dionik im. m. r., g. jd. dionika , n. mn. dionici - uesnik, sudionik, dioptrija im. . r. (gr.) - stepen daleko vidnosti i kratkovidnosti oka, jedinica za mjerenje vida koja slui za izradu naoala i kontaktnih soiva za one sa slabom dioptrijom, d'iplanje gl. im. s. r. od diplati, diplati gl. nesvr., prez. iplam - svirati pomou dipala; prenes. priati besmisli ce, imati dosadnu i priglupu priu, diple im. . r. plur. tantum, g. mn. dipala/ ipli - duhaki mu. instrument izaen od dvije cijevi sa rupama i napuhanim mjehom, gajde, diploma im. . r. (gr.) - dokument, svjedodba, vrsta potvrde koja dokazu je kvalifikaciju, strunost, zavreno ko lovanje. diplomacija/diplomatija im. . r. (gr.) naini, pravila i ponaanje vlade jedne zemlje u meunarodnim politikim odnosima. diplomat(a) im. m. r. (gr.) - politiar koji ispred drave provodi politiku u odnosima sa drugim zemljama; prenes. lukav, prepreden ovjek s kojim nikad ne znate nita sigurno, prepredenjak, li sac. diplomatkinja im. (gr.) . r. - ena diplomat diplomatian prid. (gr.), odr. diplomatini - koji sadri elemente diplomatije, diplomatika im. . r. (gr.), dat. jd. diplo matici - nauka koja prouava diplome, povelje, ugovore i dr. slubene doku mente u okvirima historije kao nauke, diplomatizirati/diplomatizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. diplomatiziram/ diplomatizujem - postupati prema pri ncipima, naelima i pravilima diploma tske slube, biti oprezan, promiljen, ta ktizirati. diplomatski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na diplomate, diplomatski pril. (gr.) - kao diplomata, na nain diplomate, diplomiranje gl. im. s. r. (gr.) od diplo mirati. diplomirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. dipldmiram - uspjeno poloiti zavrni ispit ime se ostvaruju uslovi za stica nje diplome, diplomski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na uslove za stjecanje diplome od kojih je jedan npr. izrada diplom skog rada. di'ptih im. m. r. (gr.), mn. iptisi - neto dvostruko sloeno; dva idejno povezana umjetnika djela, diranje gl. im. s. r. od dirati, dirati gl. nesvr., prez. diram , trp. prid. diram - doticati, ticati ta, mijenjati ta ne potivajui postojee stanje; prenes. priom, rijeima bockati, zadijevati, do dirivati osjetljiva mjesta, direk im. m. r. (tur.), mn. direci, g. mn. direka - stup, bandera, oslonac, podupi ra, greda. direkcija im. m. r. (lat.) - uprava, ravna teljstvo, rukovodstvo preduzea sa di rektorom na elu; upravna zgrada u kojoj je smjeteno rukovodsvo predu zea, ustanove, tvrtke, direktiva im. . r. (lat.) - smjernica, nalog, naredba; direktna naredba vieg politikog organa niim organima o tome kako treba postupati u odreenim situacijama. * direktor im. m. r. (lat.) - upravitelj, ravnatelj; slubenik, inovnik sa najvi im ovlatenjima u preduzeu, osoba

99

disciplina odgovorna za organizaciju rada i pro izvodnju u preduzeu, ustanovi, tvrtki i sl. direktorski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na direktore, direktorski pril. (lat.) - kao direktor, na nain direktora, direktorstvo im. s. r. (lat.), g. mn. direktrstava - poloaj direktora; zanima nje direktora, dirigent im. m. r. (lat.), g. mn. dirigenata - osoba koja diriguje, ravnatelj, npr. simfonijskom orkestru pri izvoenju nekog muzikog djela. dirigentski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na dirigente, dirigentski pril. (lat.) - kao dirigent, na nain dirigenta, dirigiranje/dirigovanje gl. im. s. r. (lat.) od dirigirati/dirigovati. dirigirati/dirigovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dirigiram/dirigujem - po kretima ruku davati upute muziarima u orkestru prilikom izvoenja neke kom pozicije, upravljati, ravnati orkestrom; prenes. vladati, zapovijedati, nareivati kome kako e postupati, dirmnje gl. im. s. r. (perz.) od diriniti, diriniti gl. nesvr. (perz.), prez. dirinim - raditi dugo veoma teke poslove, mu iti se. dirka im. m. r., dat. jd. dirci, g. mn. dirki - dio na klaviru, harmonici i sl., koji dodirom prsta proizvode odreeni ton, tipka. di'rkanje gl. im. s. r. od dirkati. dirkati gl. nesvr., prez. dirkam - lagano, malo dodirivati, doticati; prenes. zadir kivati, bockati koga. dirljiv prid., odr. v. dirljivi - emotivan, koji dira, izaziva ganue, dirljivo pril. - na dirljiv nain, da izaziva ganue, ganutljivo, disati gl. nesvr., prez. diem - radom organa za disanje uzimati kiseonik i isputati neiskoriteni dio; prenes. i vjeti, postojati, disciplina im. . r. (lat.) - red, pravila, propisi i principi ponaanja nametnuti kakvoj mnogoljudnoj zajednici ili orga nizaciji koja bez njih ne moe funkcio nisati; stega; ue podruje neke nauke; ua specijalnost u nekom sportu.

disciplinirano disciplinlrano/isciplinovano pril. (lat.) potujui disciplinu, na disciplinovan nain disciplinirati/disciplinovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. discipliniram/disciplinujem - uvesti ili uvoditi disciplinu, zavesti red disciplinom, disciplinski/disciplinski prid. odr. v. koji je u vezi sa disciplinom, (npr. disciplinski propis, mjera). disertacija im. . r. (lat.) - doktorska teza, djelo koje iscrpno osvjetljava odreeno dotada neistraeno podruje, pisana ras prava za dobijanje stepena doktora nau ka. disharmonija im. . r. (gr.) - naruava nje harmonije; neslaganje, nesklad izme u pojedinih elemenata u odnosu na cjelinu. disident im. m. r. (lat.) - ovjek sa razli itim miljenjem u odnosu na grupu ko joj je pripadao; odmetnik, otpadnik, disidentski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na disidente, disidentstvo/disidentstvo im. s. r., g. mn. disidentstava/disidenstava - izdvajanje disidenta iz grupe kojoj je pripada zbog neslaganje sa idejama koje su mu ostali nametali, odmetnitvo, otpadnitvo, disimilacija im. . r. (lat.) - gram. razje dnaavanje istih samoglasnika u susje dnim slogovima tako to jedan od njih bude zamijenjen drugim glasom: kreem>kreom; raspadanje grae ivih bia; rastvaranje organskih materija na prostije spojeve, disjunkcija im. . r. (lat.) - suprotnost, nepodudarnost, iskljuivost, disk im. m. r. (gr.), mn. diskovi - okrugla ploa, npr. konice automobila; nosai zvuka i raznih podataka u informatici i muzici; kod ovjeka ploa od hrskavice i veziva izmeu dva zglobna tijela; u sportu rekvizit za bacanje, diska/diska im. m. r. g. jd. diskda/ iskaa - disko-klub, mjesto gdje se pu ta modema muzika, di'sk-dokej im. m. r. (engl.) - ovjek koji odabire muziku koja se slua u diskoklubovima. disketa im. . r. (gr.) - magnetna ploica za pohranjivanje podataka u kompjuter skoj tehnici.

100
disko-klub/diskoklub im. m. r. (gr.engl.) - diskoteka, mjesto gdje se plee i slua muzika sa ploa i cedea. diskont im. m. r. (tal.), g. mn. diskonata kamate obraunate od dana kupovanja mjenice pa do dana dospijea koje se odbijaju od ukupne sume mjenice ako se ona otkupljuje prije roka; trgovanje s popustom, diskontiranje gl. im. s. r. (tal.) od disko ntirati. diskontirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez. diskdntiram - obaviti ili obavljati disko nt. diskontni prid. odr. v. (tal.) - koji je u ve zi sa diskontom, diskoteka im. . r. (gr.), dat. jd. disko teci , g. mn. diskoteka - zbirka gramofo nskih ploa ili cedea; disko-klub, ugo stiteljski objekat gdje se plee i slua muzika sa ploa i cedea. diskrecija im. . r. (lat.) - neupadljivost, obzirnost, uvanje povjerljivih tajni, paljivo biranje rijei zbog osjetljivosti sugovornika, prikrivanje vlastitog pona anja, neupadljivost. diskreditirati/diskreditovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez, diskreditiram/diskreditujem - namjerno ili nenamjerno initi ili uiniti da neko izgubi autoritet, povjerenje, dobar glas; ozloglasiti koga. diskrepancija im. . r. (lat.) - neskladnost, razliitost, nesuglasje; neslaganje u miljenju, diskretan/diskretan prid. (lat.), odr. v. diskretni - neupadljiv, razborit, uvia van, povjerljiv, obziran u govoru, diskretno pril. (lat.) - sa diskrecijom, na neupadljiv nain, neupadljivo, obzirno, diskretnost im. . r., instr. jd. diskretnou/diskretnosti - osobina onoga koji je diskretan. diskriminacija im. . r. (lat.) - postupci kojima se ograniavaju prava rasa, gra ana ili naroda; obespravljivanje; prav na nejednakost, diskriminacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na diskriminaciju, diskrimimranje gl. im. s. r. (lat.) od diskriminirati, diskriminirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. diskriminiram - provesti ili provo diti diskriminaciju. di'skurs/diskurs im. m. r. (lat.) - govor, razgovor; ralanjivanje; gram. vezani tekst. diskurzivan prid. (lat.), odr. v. diskurzivni - koji je izveden na osnovu logikog zakljuivanja, racionalan. diskusija/diskusija im. . r. (lat.) - ras prava, pretres, pretresanje nekog pro blema, debata; iznoenje razliitih mi ljenja kako bi se dolo do istine ili naj boljeg rjeenja, d'iskusionl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na diskusiju, diskutabilan prid. (lat.), odr. v. disku tabilni - nesiguran, problematian, o kojem jo treba diskutovati, koji trai diskusiju. diskutirati/diskutovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. diskutiram/diskutujem - su djelovati u diskusiji, diskvalificiranje/diskvalifikovanje gl. im. s. r. (lat.) od diskvalificirati/diskva lifikovati. diskvalificirati/diskvalifikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. diskvalificiram!diskvalifikujem - provesti ili provoditi dis kvalifikaciju, diskvalifikacija im. . r. (lat.) - diskva lificiranje, diskvalifikovanje, javno pro glaavanje koga nesposobnim ili nedo stojnim; u sportu izbacivanje sportiste ili ekipe iz daljeg takmienja, dislociranje gl. im. s. r. (fr.) od dislo cirati. dislocirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. disldcirdm - premjestiti ili premjetati ono to je vezano uz pojam lokacije (graevinske objekte i sl.), dislokacija im. . r. (fr.) - mijenjanje mje sta, premjetanje; poremeaj, raspad, isolucija im. . r. (lat.) - raspad, raspa danje; razaranje, disonanca/disonancija im. . r. (lat.) nesklad, neslaganje glasova, pogrean akord; prenes. neslaganje, nesuglasje, dispanzer im. m. r. (fr.), g. jd. dispanzera - dom zdravlja, medicinska ustanova u kojoj se ambulantno lijei i spreava razvoj zaraznih bolesti, npr. tuberku loze. disparatan prid. (lat.), odr. v. disparatni nesaglasan, potpuno nespojiv, razliit, nepodudaran, nepomirljiv.

101

distinkcija

disparitet im. m. r. (lat.), g. jd. dispariteta - nespojivost, razliitost, nesaglasnost, nesklad, nepodudarnost, dispeer im. m. r. (engl.) - strunjak koji rasporeuje i nadzire rad kakvog siste ma, npr. gradskog saobraaja, eljezni ce itd. disperzija im. . r. (lat.) - rasprivanje, razlaganje, rasipanje; rasipanje estica jedne materije u nekoj drugoj materiji; rasipanje svjetlosti, di'sperzlvnl prid. odr. v. (lat.) - raspren, razasut, sa osobinom disperzije. dispozicija im. . r. (lat.) - vojn. raspo djela, razmjetaj, raspored, npr. vojnih jedinica; zakonska odluka, naredba, pro pis; med. naslijeena sklonost prema bolestima; uroen dar za bavljenje umje tnou. dispozicljskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na dispoziciju, di'spozitiv im. m. r. (lat.) - odluka, rjee nje o pravnom aktu ili presudi, disproporcija im. . r. (lat.) - nesklad, nesrazmjer, nejednakost, disproporcionalan prid. (lat.), odr. dis proporcionalni - nesrazmjeran, neskla dan. disproporcionalno pril. (lat.) - nesraz mjerno, neskladno, na nesrazmjeran na in. disproporcionalnost im. . r. (lat.), instr. jd. disproporcionalnou/disproporcionalnosti - osobina onoga to je dispro porcionalno, disput/disputacija im. m. r. (lat.) - ras prava, prepirka, diskusija, debata, su kob miljenja, sporenje, distanca im. . r. (lat.) - razmak, razda ljina; udaljenost u vremenskom i pro stornom smislu, distanciranje gl. im. s. r. (lat.) od distan cirati se. distancirati (se)gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. distanciram (se) - udaljiti ili uda ljavati se, biti udaljen, drati se podalje od koga, odmaknuti se. distingvirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. distingviram - razlikovati, odvojiti ono to je razliito, distinkcija im. . r. (lat.) - razlika, razli kovanje, odvajanje po osobinama.

distinktivan distinktivan prid. (lat.) odr. v. istinktivni - koji je razliit, koji posjeduje razlike, distoniranje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od di sumirati, distonirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. distdniram - svirati ili pjevati u pogre nom tonu; arg. falirati; prenes. iska zivati nesaglasnost na nezgodan, nepo eljan, neprihvatljiv nain, distribucija im. . r. (lat.) - raspodjela, podjela, raspored, rasporeivanje, raz mjetaj. distribucljskl/distribucionl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na distribuciju, distribuiranje gl. im. s. r. (lat.) od distri buirati. distribuirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. distribuiram - obaviti ili obavljati di stribuciju. distributer im. m. r. (lat.), g. jd. distri butera - osoba koja obavlja distribuciju, distributivan prid. (lat.), odr. v. distribu tivni - koji moe obaviti distribuciju na vie strana. dini prid. odr. v. - koji je u vezi sa disanjem {dini organi). ditiramb im. m. r. (gr.), g. mn. ditiramba - himna kod starih Grka u ast boga Dionisa (Baha), div im. m. r. (perz.), mn. divovi/divovi - u bajkama i priama ogromno bie sa nat prirodnom snagom, din, kolos, goro stas, gigant. diva im. . r. (lat.) - uvena i uspjena pje vaica ili glumica, zvijezda, vede ta. divan prid., odr. v. divni - neobino lijep, krasan, koji izaziva divljenje. divan im. m. r. (ar.-perz.), g. jd. div dna u Osmanskom Carstvu vezirsko ili car sko vijee, vlada; vrsta namjetaja za sjedenje ili leanje; razg. govor, pria, razgovor up. divaniti, divanhana im. . r. (perz.) - povea pro storija u orijentalnim kuama za sjede nje, razgovor i puenje. divanija1 im. . r. (perz.) - vrsta arapskog pisma kojim su pisani carski fermani. divanija2 im. m. r. (perz.) - blesav, lahkouman, sulud ovjek, divaniti gl. nesvr. (perz.), prez. divanim govoriti, priati, razgovarati.

102 divergencija im. . r. (lat.) - razilaenje, odstupanje, razlikovanje, neslaganje; biol. pojava razliitih osobina pri razvi tku neke vrste ivotinja ili biljaka; u mat. razilaenje vektora, divergentan prid. (lat.), odr. v. divergen tni - koji se odnosi na divergenciju, koji se razlikuje od neega. divergirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. divergiram - odstupiti ili odstupati od neega, razii se ili razilaziti po osobi nama. diverzant im. m. r. (lat.), g. mn. diverza nata - osoba koja vri diverziju, diverzantski prid. (lat.) - koji se odnosi na diverzante, diverzantski pril. (lat.) - kao diverzanti, na nain diverzanata, diverzija im. . r. (lat.) - akcija u kojoj diverzanti razaraju vojne objekte u ne prijateljskoj pozadini; prenes. svaki po stupak ili aktivnost koji izazivaju des trukciju ili obaraju neku inicijativu, dividend im. m. r. (lat.) - u mat. broj koji treba dijeliti, dijeljenik. dividenda im. . r. (lat.) - dio istog do bitka dionikog drutva koji se na osno vu bilansa dijeli dioniarima, divinizacija im. . r. (lat.) - oboavanje, iskazivanje kome poasti kao da se radi o boanstvu, divinizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. diviniziram - svrstati ili svrstavati koga meu boanstva, potovati koga kao boanstvo. divit im. m. r. (ar.) - pribor za pisanje sa perom i tintom, tintarnica, pernica sa mastionicom zajedno. diviti se gl. nesvr., prez. divim se - biti obuzet osjeajem da je neto lijepo,' divno, uzvieno, biti opinjen, oaran. divizija im. . r. (lat.) - vojnika jedinica sastavljena od nekoliko pukova ili bri gada osposobljena za samostalno djelo vanje. divlzor im. m. r. (lat.) - broj kojim se dijeli, djelitelj, divlja zbir. im. . r. - divlje ivotinje koje se love ili se uzgajaju za lov; meso od tih ivotinja, divljaan prid., odr. v. ivljdni - koji se ponaa divlje, kao divljak; nevaspitan, neodgojen.

103 divljaina im. . r. pejor. od divljak ekspr. divljina; divljako ponaanje, di vljatvo; meso od divljai, divljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na divljake. divljak im. m. r., g. jd. divljaka - nevaspi tan, neodgojen, neotesan ovjek, ije ponaanje odudara od opih normi dru tva. divljakinja im. . r. - ena divljak, div ljakua. divljaka im. . r., dat. jd. divljaci - samo nikla nekalemljena voka, divljakua im. . r. - enska osoba divljeg ponaanja, divljakinja, divljatvo im. s. r., g. mn. divljatava osobina onoga koji je divlji, postupci i ponaanje divljaka i divljakua. divljanje gl. im. s. r. od divljati, divljati gl. nesvr., prez. divljam - postu pati kao divljak, ponaati se neodgoje no, neotesano, prelaziti iz normalnog stanja u divlje, divlje pril. - neodgojeno, neotesano, gru bo, surovo, kao divljak, na nain divlja ka. divlji prid. odr. v. - suprotno od pitom, neotesan, neodgojen, izvan opih normi ponaanja, neprilagoen, divljina im. . r. - podruje izvan civiliza cije, sve osobine takvih prostora, divno pril. - na divan, oaravajui nain, divojarac im. m. r. g. jd. ivojarca, v, jd. ivojare, n. mn. divo ja r ci, g. mn. divojaraca - divlji jarac, mujak divokoze, preivar sa manjim zavinutim upljim rogovima koji ivi na planinskom kru. divokoza im. . r. - divlja koza, enka divojarcu. divota im. . r. - ono to zadivljuje, budi divljenje, ljepota, divotan prid., odr. v. divotni - pun divote, krasan, divan, divovski prid. odr. v. - ogroman, poput diva, dinovski, gorostasni, divovski pril. - kao div, na divovski nain. diza im. m. r., g. jd. dizaa - osoba koja neto die, npr. tegove, dizalica im. . r. g. mn. dizalica - stroj za dizanje tereta, dizalo/dizalo im. s. r. - ee lift, ureaj u zgradama za prevoz ljudi u smjeru gore-dolje.

djedovina

dizati gl. nesvr., prez. diem , trp. prid. dizan - pomicati to iz nieg u vii poloaj. dizdar/dizdar im. m. r. (perz.), g. jd. dizdara/dizdara, v. jd. dizdaru/-re, n. mn. dizdari/dizdari - zapovjednik utvr de u vrijeme Osmanskog Carstva, dizenterija im. m. r. (gr.) - med. zarazna stomana bolest, srdobolja, dizgin/dizgin im. m. r. (tur.), mn. dizgini uzda, povodac kojim se upravlja ko njem. dizgini im. m. r. plur. tantum (tur.) - dio zaprene opreme: dugi kajii kojima se upravlja upregnutim konjima, izija/diska im. . r. (tur.) - niska dukata ili bisera. djeca zbir. im. . r., dat.jd. djeci, lok. jd. djeci/djeci, g. djece - mladi potomci ljudi do 15. godina starosti djeak im. m. r., g. jd. djeaka, n. mn. djeaci - muko dijete poslije ranog djetinjstva do puberteta, djeai im. m. r., em. i hip. - djeak mlaeg uzrasta; mali djeak, djeaina im. m. r., augm. - korpulentan djeak snane grae, momina, djeaki prid. odr. v. - koji se odnosi na djeake. djearac im. m. r. g. jd. djearca, n. mn. djearci, g. mn. djearaca - hip. od dje ak. djeatvo im. s. r. - djeako doba ivota, djeica im. . r. hip. - sitan, mala djeca; brojna djeca, djeiji prid. odr. v. - koji se odnosi na djecu, npr. djeiji dom. djed im. m. r., mn. djedovi, g. mn. djedova, hip. dedo, djedo , rjee, djedi, dj edd - oev ili majkin otac; prenes. preci, oni koji su ivjeli prije nas. djedov prid. - koji pripada djedu, djedica/djedica im. m. r. hip. od djed drag, mio djed, malen djed. djediin/djedim prid. - koji pripada #djedici. djedo im. m. r. - hip. od djed, djed od milja. djedovina/djedovina im. . r. - n asle eno imanje (zemlja, kua) koje je djed ostavio svojim potomcima; prenes. do movina.

djelatan djelatan prid., odr. v. djelatni - radan, aktivan, koji djeluje, djelanje gl. im. s. r. od djelati, djelati gl. nesvr., prez. djelam - raditi, biti aktivan, djelovati javno za opu korist. djelatnik im. m. r., mn. djelatnici - osoba koja djela, radnik, slubenik, djelatnost im. . r., instr. djelatnou/ djelatnosti - struka, polje rada jedne osobe, vie struka, djelce im. s. r., g. jd. djelca/djelceta , em. - malo djelo, kad je autor skroman pa tako naziva svoje djelo, djeli/djeli im. m. r. em. - mali dio. djelidba im. . r., g. mn. djelidbi - dije ljenje jednog od drugog; dijeljenje je dnog broja sa drugim, djelilac im. m. r., g. jd. djelioca - djelitelj, onaj koji dijeli; u mat. broj kojim se di jeli. djelitelj im. m. r. - djelilac, djelimice pril. - djelimino, djelomice, nepotpuno, parcijalno, djelimian prid., odr. v. djelimini - koji je to samo jednim dijelom, djelomian, nepotpun, parcijalan, djelimino pril. - djelimice, djelomino. djelo im. s. r., g. jd. djela, g. mn. djela proizvod, rezultat rada, stvaranja, inje nja. djelokrug im. m. r., mn. djelokruzi - po slovi koji su u nadlenosti vlasti, podru je unutar kojeg se odvija odreena dje latnost. djelomice pril. - djelimice, djelimino, djelomino, djelomino pril. - djelimice, djelomice, djelomian prid., odr. v. djelomini djelimian, nepotpun, parcijalan, djelotvoran prid., odr. v. djelotvorni koji povoljno djeluje, uspjean, efika san, uinkovit, djelotvorno pril. - uspjeno, efikasno, ui nkovito. djelovati gl. nesvr., prez. djelujem - ini ti, raditi, uticati na koga ili ta; raditi javni posao; biti dojmljiv, ostavljati utisak; izvoditi vojne operacije, gaati artiljerijom, djeljati gl. nesvr., prez. djeljam - noem ili drugim otrim sredstvom tanjiti, re

104 djevrka im. . r., dat. jd. djeverci/ djeverki - djeverova ena, ee: jetrva, djeverovati gl. nesvr., prez. djeverujem biti djever na vjenanju, djevica im. . r. g. mn. djevica/djevicadjevojka ili ena koja nije imala seksu alne odnose. djevianski prid. odr. v. - netaknut, nedir nut, koji pripada djevicama, koji ima osobine djevice, djevianski pril. - na nain djevice, kao djevica. djevianstvo im. s. r. - nevinost, netaknutost, stanje djevice, djevinjak im. m. r., mn. djevinjaci himen, ednjak, djevojatvo im. s. r., g. mn. djevojatava - vrijeme ivota djevojke poslije dje tinjstva i prije udaje. djevoje im. s. r. - hip. od djevojka, djevojurak. djevojica im. . r. - dijete enskog pola. djevojuljak im. m. r., g. jd. djevojuljka, n. mn. djevojuljci, g. mn. djevdjuljaka - hip. od djevojka, djevoje, djevojura im. . r., v. jd. djevdjuro, g. mn. djevdjura, pejor. - raskalaena ne moralna enska osoba bez imalo dosto janstva. djevojka im. . r., dat. djevojci, v. jd. dje vojko, g. mn. djevojaka, v. mn. djevojke - mlada enska osoba spremna za uda ju, koja nije vie dijete. djevovati/djevovati gl. nesvr., prez. djevujem - vrijeme koje provodi djevojka do udaje. dlaetina im. . r., augm. i pejor. - ogrom na dlaka, dlaurina. dlaica im. . r. em. - mala dlaka. dlaka im. . r., dat. jd. dlaci/dlaki, n. mn. dlake, g. mn. dlaka - vlasi koje rastu iz koe ovjeka i ivotinja, dlakast prid., odr. v. dldkasti - slian dlaci, koji je kao dlaka, dlakav prid., odr. v. dlakavi - obrastao dlakama, kosmat, ranjav, rutav, dlakavost im. . r., instr. jd. dldkavotu/ dlakavosti - stanje onoga koji je dlakav. dlan im. m. r., mn. dlanovi, g. mn. dla nova - unutranja strana ake sem prsta, dlani im. m. r., hip. - mali dlan. dlijeto im. s. r., g. jd. dlijeta - orue od

105

dobarce

zati, iljiti komad drveta dok se ne doe do eljenog oblika, djeljenik im. m. r., mn. djeljenici - broj koji se dijeli drugim brojem, djeljiv prid., odr. v. djeljivi - ono to se moe dijeliti na manje dijelove, npr. est je djeljivo sa tri. djeljivost im. . r., instr. jd. djeljivou/ djeljivosti - osobina onoga to je djelji vo. djeljkati gl. nesvr., prez. djeljkam, em. - pomalo iz dosade djeljati; precizno i polahko djeljati, djenuti se gl. svr., prez. djenem se izgubiti se, neprimjetno nestati, zagubiti se. djetelina im. . r. - livadska biljka s tri srcolika lista, slui kao hrana za stoku, djetece/djetece im. s. r., hip. - malo dijete, djetence, djetinjarija im. . r. - neozbiljnost, nepri mjerena tvrdnja ili postupanje to mogu uiniti samo djeca, djetinjast prid., odr. v. djetinjasti - odnosi se na odraslu osobu koja postupa kao dijete. djetinjasto pril. - neozbiljno, kao dijete, na nain djeteta, djetinji prid. - koji pripada djeci, kakteristino za djecu, djetinjiti gl. nesvr., prez. djetinjim - po naati se neozbiljno, nerazumno, kao dijete; stariti i postajati djetinjast, djetlhjskl pril. - kao dijete, na nain svoj stven djetetu, djetinjstvo/djetinjstvo im. s. r. - doba ivota od roenja do puberteta, djetli/djetli im. m. r. - ptica koja ivi u dupljama drveta, dugog kljuna i perja upeatljivih boja, koji djela, kljuje koru drveta traei insekte. djeva im. . r., vok. jd. djevo - hip. od dje vojka. djevac im. m. r., g. jd. djevca , n. mn. djevci, g. mn. djevaca - mukarac koji nije imao seksualne odnose ili je lien dodira sa enom zbog raznih okolnosti, djever im. m. r., g. jd. djevera , n. mn. djeveri/djeverovi, g. mn. dj ev er a/djeverdva/djeverva - muev brat; mukarac koji u svatovima vodi mladu prije nego to je preda muu.

metala za dubljenje rezbarenje drveta, dnevni prid. odr. v. - koji se odvija preko dana, u okvira toga dana, koji se odnosi na dan. dnevnica/dnevnica im. . r. - novana naknada za jedan dan rada, zarada; na knada za troak tokom slubenog puta. dnevnik im. m. r., n. mn. dnevnici - knji ga u koju se svakodnevno biljee bitni podaci; novine koje izlaze svaki dan, dnevne novine; radijska ili televizijska emisija sa najsvjeijim vijestima toga dana. dnevno pril. - svaki dan, svakodnevno, na dan, po danu. dno im. s. r., g. jd. dna - najnii dio, npr. posude, ae, tvrdi dio ispod vode u mora, jezera, rijeci, do prijedlog - pokraj, uz; oznaava mjesto gdje se zavrava radnja (npr. pet minuta do kue); priblinost ega, oko (npr. do dva kilometra ); uzrok (npr. to je do vre mena). doajen im. m. r. (fr.), g. jd. doajena veoma popularan, ugledan stariji pred stavnik kakvog muzikog pravca, dru tva, uglednog skupa i sl. dob im. . r., dat., instr., lok. dobi/dobi jedna od faza u ovjekovom ivotu, npr. srednja dob. doba1 im. s. r., dat. i lok. dobu/dobu - faza u razvoju Zemlje, kulture, civilizacije, npr. kameno doba; dio dana, npr. jutro, podne. doba2 im. . r., g. jd. ddbe - jedinica u muzici za mjerenje takta, dobaciti gl. svr., prez. ddbacim, trp. prid. ddbaen - bacanjem uiniti da to pad ne na tano odreeno mjesto; prenes. govoriti kome to u prolazu, na brzinu, dobacivanje gl. im. s. r. od dobacivati, dobacivati gl. nesvr. prez. dobacujem, trp. prid. dovacivan - obavljati dobaci vanje, bacati ta do odreenog cilja. dobar prid., odr. v. dobri, kom. bolji op aj koji ima sve pozitivne osobine: poten, koristan, valjan, nije zao i lo; sa svojstvima koja slue namjeni; pri kladan, odgovarajui, dovoljne veliine, kakav treba, dobarce im. s. r., g. jd. dobrca/dobarceta, g. mn. ddbaraca, hip. od dobro1.

dobaviti dobaviti gl. svr., trp. prid. ddbavljen izvriti opskrbu, namiriti se ime; doku iti, domoi se ega. dobavljati gl. nesvr. prez. ddbavljam vriti dobavljanje. dobavlja im. m. r. - osoba koja vri dobavlja robu kupcu, dobavljaica im. . r. - ena dobavlja, dobavljakl prid. odr. v. - koji se odnosi na dobavljae, doberman im. r. (njem.) - sorta pasa po godna za dresiranje. dobijati gl. nesvr. prez. ddbijam - dobi vati dobit/dobit im. . r., instr. jd. ddbiti/dobiti - profit, preostali dio sredstava u poslo vanju nakon podmirenja svih obaveza. dobitak im. m. r. g. jd. dobitka , mn. dobici - dobit, profit; ono to se dobije na lutriji, lotu i sl., zgoditak, dobiti gl. svr., prez. dobijem - primiti to; zaraditi, stei, dobivati gl. nesvr. prez. ddbivam - dobi jati, primati na poklon; sticati, dobitnik im. m. r., n. mn. dobitnici - oso ba koja je ostvarila dobitak, koja dobija nagradu. doboga pril. - u spoju sa drugom rijeju: silno, jako, strano (npr. doboga sposo ban). dobo im. m. r. (ma.) - mali bubanj koji je nosio telal; mali bubanj u orkestru, doboar im. m. r. (ma.), g. jd. doboara - bubnjar, onaj koji maljicama udara u dobo. doboarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na doboare. dobovati gl. nesvr., prez. dobujem - uda rati u dobo, ravnomjerno udarati kao kia, bubnjati, dobrano pril. - rijetko: dobrahno, prili no, osjetno, svojski, dobriak im. m. r. g. jd. dobrika, mn. dobri'ci - isuvie dobar ovjek blage udi od kojeg nikom ne prijeti opasno st, dobriina, dobriina im. m. r. - dobriak, ovjek dobre i blage udi. dobro1 im. s. r. - imanje, posjed, nekretni na. dobro2 pril. - kako valja, kako treba, savr eno.

106 dobrobit im. . r., instr. jd. dobrobiti stanje koje je poeljno, koje ne teti, srea, zdravlje, napredak, dobroinilac/dobroinitelj im. m. r. g. jd. dobroinioca, vok. jd. dobroinioe , n. mn. dobroinioci, g. mn. dobroinilaca - onaj koji ini dobra djela, koji pomae drugima. obroiniteljica im. . r. - dobroiniteljka, ena dobroinitelj, dobroinitelj ka im. . r., dat. jd. dobroiniteljki, g. mn. dobroiniteljki - dobroiniteljica, ena dobroinitelj, dobroinstvo/dobroinstvo im. s. r., g. mn. dobrdinstdvd/dobroinstdva - dje lo koje uini dobroinitelj, dobroudan prid., odr. v. dobroudni/ dobrdudni - dobre udi, dobre due, koji ima dobru narav, dobroudno/dobroudno pril. - dobrodu no, na dobroudan nain, dobroudnost/dobroudnost im. . r., instr. jd. dobroudnosu/dobrdudnou/dobrdudnost i dobroudnosti osobina onoga koji je dobroudan, dobrodunost. dobrodoao prid., odr. v. dobroddli - u pravo vrijeme, koji je koristan, rado prihvaen. dobrodolica im. . r. - radovanje, poz dravi, srdaan doek i sl. pri neijem dolasku. dobroduan/dobroduan prid., odr. v. dobroduni/dobrdduni - dobre due i namjera; dobroudan, dobrodunost/dobrodunost im. . r., instr. jd. dobrddunou/dobrddunosti i dobrodunou/dobrodunosti - osobi na onoga ko je dobroduan, dobrohotan/dobrohotan/dobrohotan prid., odr. v. dobrohotni/ddbrohotni/ dobrohotni - dobronamjeran, blagona klon. dobrohotno/dobrohotno/dobrohotno pril. - dobronamjerno, blagonaklono, dobrohotnost/dobrohotnost im. . r., instr. jd. ddbrohotnou/ddbrohotnosti i dobrdhotnou/dobrdhotnosti - osobina onoga k o je dobrohotan, dobronamjeran prid., odr. v. dobronam jern i - koji je sa dobrim namjerama, do brohotan, blagonaklon. dobronamjerno pril. - na dobronamjeran nain, s dobronamjemou. dobronamjernost im. . r., instr. dobronmjernou/dobronmjernosti - osobi na onog koje dobronamjeran, dobrostiv prid., odr. v. dobrdstivi - koji izraava dobrotu, milostiv, dobar, blag. dobrostivo pril. - milostivo, blago, milo, na dobar nain, dobrosusjedski prid. odr. v. - dobri odnosi meu susjedima, komijski. dobrota im. . r. - osobina suprotna zloi, koju ima osoba s dobrim namjerama i postupcima, koja ne ini zlo. dobrotvor/dobrotvor im. m. r. - ovjek koji ini dobra djela, pomae materi jalno u nevolji drugima, zatiuje ih, omoguuje opstanak, dobrotvorka im. . r., dat. jd. dobrotvor ki, g. mn. dobrotvorki - ena dobrotvor, dobrotvorni prid. - koji se odnosi dobrotvorstvo. dobrotvorno pril. - na nain injenja do brih djela. dobrotvornost im. . r., instr. jd. dobrotvornou/dobrotvornosti - osobina ono ga to je dobrotvorno, dobrovoljac im. m. r., g. jd. dobrovoljca, g. mn. dobrdvdljaca - osoba koja bez protivljenja i bez prisile svojom voljom sudjeluje u ratu ili kakvoj drugoj akti vnosti, dragovoljac, dobrovoljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na dobrovoljce, dobrovoljan prid., odr. v. dobrovoljni koji se odnosi na vlastitu dobru volju, bez iije prisile, svojom slobodnom odlukom. dobrovoljnost im. . r., instr. jd. dobrovIjnou/dobrovoljnosti - osobina onoga koji dobrovoljno, bez prisile pristaje su djelovati u odreenoj aktivnosti, dobrovoljstvo im. s. r. - dobrovoljnost, sluenje proisteklo iz vlastite dobre vo lje, bez poziva i prisile, docent/docent im. m. r. (lat.), g. mn. ddcenata/docenata - prvo zvanje u koje se bira profesor na fakultetu nakon odbra ne doktorske teze. doarati gl. svr., prez. doaram - vjeto rijeima prikazati ta kako bi slualac mogao u mislima stvoriti vjernu sliku.

107

dodijeliti doaravati gl. nesvr., prez. doaravam obavljati doaravanje. doek im. m. r., g. mn. ddeci/ddeka primanje gostiju uz potovanje obiaja ili protokola, pozdravljanje, dobrodoli ce itd. doekati gl. svr., prez. ddekam - kad se ostvari ono to se oekivalo, neiji do lazak ili rjeenje kakvog problema, doekivanje gl. im. s. r. od doekivati, doekivati gl. nesvr., prez. doekujem obavljati doekivanje. doepati se gl. svr., prez. doepam se tekom mukom doi do ega, dokopati se; pejor. na brzinu doi do ega, ugra biti. doitati gl. svr., prez. doitam , trp. prid. doitan - zavriti sa itanjem knjige, doi do kraja, douti gl. svr., prez. ddujem - posredno saznati neku informaciju, nauti, doi/doi gl. svr., prez. doem , imp. doi - stii sa jednog mjesta na drugo u blizinu onoga koji govori, prispjeti, dodatak im. m. r., g. jd. dodatka, n.mn. dodaci, g. mn. dddataka - neto to se dodaje na postojeu cjelinu ili koliinu, dodatak na plau; u gram. rije koju dodajemo da bi izraz bio jasniji, npr. atribut je dodatak subjektu, dodati gl. svr., prez. dddam, trp. prid. dodat/dodan - kakvim dodatkom pove ati ve postojee stanje, obim ili broj, dometnuti; pruiti kome to; jo neto rei nakon iznesenog miljenja, dodatni prid. - koji se dodaje na neto postojee, npr. dodatni problemi, dodavati gl. nesvr., prez. dddajem - up. dodati. doderati gl. svr., prez. ddderem/doderem, trp. prid. doderan - neto nakon duge upotrebe (cipele, kaput i sl.) pot puno istroiti, dodijati gl. svr., prez dodijem - dosaditi zbog stalnog ponavljanja istih i neugo dnih zbivanja, duge dosadne prie, do tuiti. dodijavati gl. nesvr., prez. dodijavam up. dodijati, dodijeliti gl. svr., prez. dodijelim - up. dodjeljivati.

dodir dodir im. m. r., n. mn. dodiri - doticaj, dodirnuti, dotaknuti koga prstom i sl., doticaj. dodirivati (se) gl. nesvr., prez. dodiru jem (se) - lagano se obostrano doticati; imati priblino isto miljenje kao neko drugi. dodirljiv prid., odr. v. dodirljivi - koji se moe dodirnuti, dotaknuti; prenes. do stupan. dodirnuti (se), svr. prez. dddlrnem (se)up. dodirivati dodjeljivati gl. nesvr., prez. dodjeljujem - dati kome neto potujui odreene propise; povjeriti kome kakvu dunost, postaviti ga na neko radno mjesto, dodola im. . r. - kad momak ili djevojka okieni cvijeem za vrijeme sue pjeva ju obredne pjesme kojima se moli da padne kia (oj dodo, oj dodole ). dodolskl prid. odr. v. - koji se odnosi na dodole. dodue pril. - ustvari, upravo, zapravo, dodvoravanje gl. im. s. r. od dodvoravati se. dodvoravati se gl. nesvr., prez. dodvdrava se - ulizivati se kome radi sticanja naklonosti a zbog svoje koristi, laskati, ulagivati se. dodvorica im. m. r. - ulizica, osoba koja se dodvorava, dodvoriki prid. odr. v. - ulizivaki, koji se odnosi na dodvorice, dodvoriti se gl. svr., prez. dodvdrlm se up. dodvoravati se doga im. . r. (engl.), dat. dogi - sorta sna nog i velikog psa. dogaaj im. m. r., mn. dogaaji - zbiva nje, ono to se dogodilo na nekom mje stu i u neko vrijeme; zgoda, vana poja va. dogaati se gl. nesvr., prez. dogaa se deavati se, zbivati se. dogegati se gl. svr., prez. ddgegam se stii, doi gegajui se. doglavnik/doglavnik im. m. r. - hist. prvi do vladara, cara, kralja, kneza, poglava ra; danas van upotrebe poglavar i do glavnik. dogled im. m. r. - optika sprava za pos matranje udaljenih objekata; dalekozor, dvogled.

108 dogledan prid., odr. v. dogledni - koji e se ubrzo dogoditi, u bliskoj budunosti, dogma/dogma im. . r. (gr.), g. dogmi/ ddgml - uvjerenje, miljenje ili tvrdnja iza kojih se vrsto stoji, koje treba od mah prihvatiti bez mogunosti provje re, npr. religijska dogma, ideoloke dogme itd. dogmatizam im. m. r. (gr.), g.jd. dogma tizma - oslanjanje na dogmu u radu, djelovanju, miljenju, ponaanju, dognati gl. svr., prez. dognam, trp. prid. dognan - dovesti gonjenjem koga ili to na eljeno mjesto; prenes. prisiliti koga da doe. dogodine pril. - idue godine, nee biti u ovoj godini nego u narednoj, dogoditi se gl. svr., prez. ddgodl se - de siti se, zbiti se, ostvariti se. dogodovtina im. . r. - dogaaj, doiv ljaj, zgoda iz ivota; avantura, pustolo vina. dogon/dogon im. m. r. - ono to je dotjerano, dognano, ob. stoka, dogorjeti gl. svr., prez. dogdrlm , prid. rad. dogdrio, dogdrjela - izgorjeti do kraja, npr. svijea, dogotoviti gl. svr., prez. dogdtovlm, trp. prid. dogdtovljen - dovriti, zavriti, spremiti; uiniti da ta bude gotovo, dogovor im. m. r. - sporazum, postizanje potpune saglasnosti o kljunim takama i meusobnim obavezama u poslu i sl.; sastanak zakazan radi dogovaranja, dogovoran prid. odr. v. dogovorni - spo razuman. dogovoriti se gl. svr., prez. dogdvorlm se, trp. prid. dogdvoren - uspostaviti dogovor, sporazumjeti se. dogovorno pril. - prema dogovoru, spo razumno. dograditi gl. svr., prez. ddgradlm, trp. prid. ddgraen - graenjem na ve sa graeno dodati jo jedan dio. dogradnja im. . r. - dograda, dograiva nje uz ve sagraeno, nadograivanje, dogrdjeti/dogrdjeti gl. svr., prez. ddgrdlm/ddgrdlm - dodijati, dosaditi, do jaditi kome. dogurati gl. svr., prez. doguram - gura njem to smjestiti; prenes. doi do ne kog kraja.

109

dokinue dojave; dounik, potkaziva, denuncijant. dojedan zamj., g. jd. dojednog(a) - svaki (ob. u kontekstu svi dojednoga - svaki bez izuzetka), dojene im. s. r. g. jd. dojeneta, zb. im. dojenad - dijete koje jo sisa, beba. dojilica im. . r. - sprava za muu krava, dojilja/dojilja im. . r. - ena koja doji svoje dijete, dojenje gl. im. s. r. od dojiti, dojiti gl. nesvr., prez. dojim, trp. prid. dojen - hraniti mlijekom dojene ili mladune. dojka im. ., dat. jd. dojci, g. mn. ddjki sisa, ena ima dvije dojke na grudima koje poslije poroaja lue mlijeko za hranu dojenetu. dojkinja/dojkinja im. . r. - ena koja doji tue dijete, dojmljiv prid., odr. v. dojmljivi - koji ostavlja veoma jak dojam, utisak, dojmljivost im. . r., instr. jd. ddjmljivou/ddjmljivosti - osobina onoga to je dojmljivo. dojueranji prid. odr. v. - koji je postojao do jue; donedavni. dok1 im. m. r. (engl.), mn. ddkovi - mjesto gdje se smjetaju brodovi radi poprav ke, istovara i utovara robe itd. dok2 vezn. - npr. u vremenskoj reenici, npr. Dok radi, dobro je. dokaiti gl. svr., prez. ddkalm - udariti, zahvatiti koga ili to. dokad(a) pril. - do kojeg vremena, dokle, dokasno/dokasno pril. - ostati u noi dugo budan, izbivati do jutarnjih sati. dokaz im. m. r. - injenica koja pomae da se utvrdi istina, dokazati gl. svr., prez. ddkazem, trp. prid. ddkazan - pomou injenica utvr diti istinu, na osnovu oiglednih inje nica izvesti dokaz, dokazni prid. - koji se odnosi na dokaz, ono to ima vrijednost injenice pomo u koje se izvodi dokaz, dokaziv rjee: dokaljiv prid., odr. v. dokazivi/dokaljivl - kojem se moe do kazati; koji se moe dokazati, doker im. m. r. (engl.) - fiziki radnik na doku, radnik koji utovara i istovara ro bu na doku; hamal, dokinue gl. im. s. r. od dokinuti.

dogustiti gl. svr., prez. dogu ti - zapasti u neprilike; kad dodiju ivotne tekoe i nevolje. dohaberiti gl. svr. (ar.), prez. dohaberlm - dojaviti, obavijestiti, prenijeti vijest, dohakati gl. svr. (tur.), prez. dohakam stati kome ili emu u kraj, uiniti da se prestane sa podvalama, marifetlucima i sl. dohodak im. m. r. g. jd. dohotka, n. mn. dohoci, g. mn. dohodaka - zaraeni no vac, plata, plaa; ono to se zaradi u odreenom vremenskom periodu i na kraju obrauna, dohoenje gl. im. s. r. od dohoditi, dohoditi gl. nesvr., prez. dohodim - do laziti, redovno navraati na odreeno mjesto. dohraniti gl. svr., prez. dohranlm, trp. prid. dohranjen - dovriti hranjenje; bri nuti se o kome do smrti; pojaati hranu stoci kako bi dobila na teini zbog pro daje. dohvat/dohvat/dohvat im. m. r. - neveli ka razdaljina, onolika da se moe ru kom dohvatiti, dohvatiti gl. svr., prez. dohvatim, trp. prid. dohvaen - dodirnuti ili uhvatiti ono to je na dohvat ruke. doimanje gl. im. s. r. od doimati, doimati se gl. nesvr., prez. doimam se izazvati dojam, ostavljati utisak, initi se. doista/doista pril. - zaista, stvarno, uisti nu, zbilja. dojaditi gl. svr., prez. dojadim - dosaditi, dodijati, dozlogrditi, dojakonjl prid. odr. v. (arh.) - dosada nji. dojam im. m. r. (e.), g. jd. dojma, n. mn. dojmovi - utisak, lijep ili ruan doivljaj izazvan opaanjem spoljnih pojava. dojava im. . r., g. mn. dojava - tajna informacija izreena u povjerenju, ono to treba samo neko da zna; denunci jacija. dojaviti gl. svr., prez. dojavim, trp. prid. dojavljen - prenijeti dojavu onom ko to mora znati, dojavljiva im. m. r., g. jd. dojavljivaa , g. mn. dojavljivaa - osoba koja prenosi

dokinuti dokinuti gl. svr., prez. ddkinem, trp. prid. ddkinut - zavriti s neim, ukinuti ga da vie ne postoji; zaustaviti, obusta viti. doklatariti se gl. svr., prez. doklatarim se - pejor. dovui se nakon potucanja ili klatarenja na neko mjesto i naseliti se. dokle/dokle/dokle pril. - dokad, doknaditi gl. svr. - ee: nadoknaditi, nai zamjenu za ono to je izgubljeno, dokolica im. . r. - vrijeme kad se ne radi, slobodno vrijeme, dokoliar im. m. r. - besposlenjak. dokoliarski pril. - kao dokoliar, na na in besposlenjaka. dokoljenica im. . r. - arapa koja see do koljena. dokon prid., odr. v. dokoni - besposlen, koji ima previe slobodnog vremena, dokonati gl. svr., prez. dokonam, trp. prid. dokonan - dovriti, privesti kraju, dovesti do konca, dokotrljati se gl. svr., prez. dokotrlja se - zaustaviti se na nekom mjestu nakon kotrljanja; prenes. postii kakav uspjeh, dogurati do dobrog mjesta sa malo rada i puno sree, dokrajiti gl. svr., prez. ddkrajim - uni titi, uiniti da neto ima kraj; usmrtiti, doksat im. m. r. (tur.) - izboeni dio u prednjem dijelu kue sa prozorima na tri strane, neka vrsta balkona, doktor im. m. r. (lat.), g. jd. doktora, g. mn. doktora - najvii akademski stepen koji se najee stie odbranom doktor ske teze; razg. ljekar, lijenik, doktorat im. m. r. (lat.) - najvei akadem ski stepen, posjedovanje titule doktora nauka. doktoriranje gl. im. s. r. od doktorirati. doktorirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. doktdriram - postajati i postati doktor nauka odbranom doktorske teze. doktrina im. . r. (lat.) - skup teorija, mi ljenja, stavova, injenica i sl. vezanih za odreenu oblast, npr. ekonomska do ktrina, vojna doktrina, doktrinarac im. m. r., (lat.), g. jd. doktrinrca - osoba koja se slijepo dri dok trine. dokuiti gl. svr., prez. ddkuim - dohva titi neto ispruenom rukom ili se po sluiti pomagalom ako je dalje; prenes.

110 razumom neto rijeiti ta u prvi mah nije razumljivo, shvatiti ta, rekonstru isati. dokumen(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. do kumenata - pisani dokaz, tekst kao argument, iv primjer, isprava, povelja, dokumentacija im. . r. (lat.) - zbirka dokumenata; niz dokumenata o istom problemu; mnogi dokumenti kojima se neto dokazuje, dokumentarni prid. odr. v. (lat.) - potkri jepljen originalnim dokumentima kao dokazima, oslikano stvarno stanje (film, fotografija, pisani dokaz), dokumentiranje/dokumentovanje gl. im izv. od dokumentirati/ dokumentovati. dokumentirati/dokumentovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dokumentiram/dokumentujem - priloiti dokumente kao dokaze, potkrijepiti dokazima, dokupiti gl. svr., prez. ddkupim, trp. prid. ddkupljen - kupiti jo ta osim onog to je ve kupljeno, dokundisati gl. svr. (tur.), prez. dokundiem - dojaditi, dodijati, dozlogrditi; nauditi. dokusuriti gl. svr. (ar.), prez. dokiisurim - unititi koga ili to; uiniti emu kraj; dokrajiti. do(l) im. m. r., n. mn. ddlovi - mala dolina, udolina, dolaf im. m. r. (perz.), g. jd. dolfa ormar sa policama privren na zid ili uzidan u zidu. dolaktica im. . r. - ee: podlaktica, dolama im . r. (tur.), g. mn. dolama duga haljinka sa rukavima preko koje se stavlja pojas; kratak gornji kaput koji su nosili konjanici, dolap im. m. r. (perz.), g. jd. dolpa - od drveta izgraen sistem za navodnjava nje. dolazak im. m. r., g. jd. ddlaska - radnja pribliavanja koga ili ega na oekiva nom mjestu, vrijeme odvijanja pomenu te radnje, dolaenje gl. im. s. r. od dolaziti, dolaziti gl. nesvr., prez. ddlazim - vriti radnju dolaska, pribliavati se odree nom mjestu, doleprati gl. svr., prez. dolepram - do letjeti leprajui (ptica). doletjeti gl. svr., prez. ddletim - stii letei na neko mjesto; prenes. stii u velikoj urbi, najedanput se pojaviti, dolian/dolian prid., odr. v. ddlini/ dolini - prikladan, usklaen sa pristojnou, ugledom, dostojanstvom i zna njem; kompetentan, dolino pril. - prikladno, na dolian nain, kako dolikuje; kompetentno, dolijati/dolijati gl. svr., prez. ddlijam biti uhvaen, ulovljen u krai, laganju i raznim marifetlucima bez obzira na lukavstvo, mudrost, snalaljivost, dolijevanje/dolivanje gl. im. s. r. od doli jevati/doli vati. dolijevati/dolivati gl. nesvr., prez. ddlijevam/ddlivam - dosipati tenost, doda vati jo na ve ulivenu tekuinu, dolikovati/dolikovati gl. nesvr., prez. ddlikujem/dolikujem - biti prikladno, odgo varati, pristajati, priliiti, dolma/dolina im. . r. - dio zemljita izmeu brda, esto uz kakvu rijeku, doliti gl. svr., prez. dolijem - up. dolije vati/doli vati. dolma im. . r. (tur.) - paprike napunjene mljevenim mesom, pirinom i zaini ma; punjene paprike, dolmiti gl. nesvr., prez. dolmim - puniti, nadijevati, filovati, doljanin/doljanin im. m. r., n. mn. dolja ni/doljani - osoba koja je iz doline, koja ivi u dolini, dolje pril. - u nizini, ispod nogu, suprotno od gore. dom im. m. r., g. jd. ddma , n. mn. ddmovi - kua, tamo gdje ivimo sa porodicom; porodica i kuna eljad; zemlja gdje smo roeni, kraj, zaviaj, domai prid. odr. v. - koji pripada domu; koji je izraen kod kue, namijenjen za upotrebu u kui; proizveden u zemlji, nije uvoz; prisan i prirodan u ophoe nju, patrijarhalan (o osobi), domaica im. . r., v. jd. domaice - rje e: kuanica; ena domainu, domai nova supruga, koja vodi poslove u kui; svaka ena koja brine o redu tamo gdje je potreban domai ugoaj (prijemi, ugostiteljski objekti i sl.); nezaposlena ena. domain im. m. r., n. mn. domaini glava porodice, osoba koja se se brine o

lil

dometnuti porodici, upravlja domom i bori za bolji ivot; osoba kojoj je dunost da se bri ne za neki objekat, prostorije i sl.; lice koje je na svadbi ili nekoj drugoj svea nosti na prvom mjestu, domainski pril. - ponaati se kao doma in, u korist i prosperitet porodice, domainstvo im. s. r., g. mn. domainsta va - posjed (kua, zemlja, stoka), imo vina iji je vlasnik domain; posjed kao ekonomska jedinica, domali prid. odr. v. u slubi im. m. r. prst na ruci; onaj do maloga prsta, domalo pril. - vremanski: skoro odmah iza neke radnje u prolosti, domamiti gl. svr., prez. domamim, trp. prid. domamljen - privui koga da doe iako je to izgledalo nemogue, domamljivati gl. nesvr. - up. domamiti, domar/domar im. m. r., g. jd. domara/ domra - osoba koja uva i brine se o odravanju kue, prostorija kakve insti tucije i sl. domarka/domarka im. . r. dat. jd. ddmarki/domarki, g. mn. domarki/domarki - ena domar, domaaj im. m. r., n. mn. domaaji - uda ljenost koja je na dohvat ruke; ono to se moe dosegnuti; doseg, domet, domaiti gl. svr., prez. domaim - doba citi, dohvatiti, dosegnuti to na nekoj udaljenosti, domazet im. m. r. - mu koji je zasnovao porodicu na eninom imanju, doslovno: zet u eninom domu. domazluk im. m. r. (tur.) - domae ivo tinje koje se uzgajaju za potrebe doma instva; mjesto gdje se napasa stoka, domen im. m. r. (fr.), g. jd. domena i domena im. . r. (fr.), g. jd. domene podruje ili oblast u nauci, struci, sfera, djelokrug; u vrijeme feudalizma zemlji ni posjedi kralja; u irem znaenju: dravno imanje, zemljoposjedi, vlasteli nstvo. domet im. m. r. - najvea razdaljina do koje se moe dobaciti, dometnuti; pre nes. zadnja mogua granica uma, stru ke, saznanja, sredstava itd.; doseg, dometati/dometati gl. nesvr., prez. do meem - up. dometnuti, dometnuti gl. svr., prez. dometnem, trp. prid. dometnut - dobaciti, npr. kame-

domicil

112 domunavanje gl. im. s. r. od do munavati se. domunavati se gl. nesvr., prez. domunavam se - dogovarati se apui sa istomiljenikom, razmjenjivati mi ljenje sa nekim tako da drugi ne uju i ne razumiju, saaptavati se. domuz im. m. r. (tur.) - krmak, prasac; prenes. tvrdoglav ovjek, domuzluk im. m. r. (tur.) - ljutnja iz tvrdoglovasti, tvrdoglavost, nepodopti na, krmaluk. domuzovina im. . r. - krmetina, donacija im. . r. (lat.) - dar, poklon, pri log kao pomo u novcu ili neem dru gom bez obaveze vraanja, donator im. m. r. (lat.) - davalac donacije, onaj koji daruje (osoba, agencija, dra vni organ, humanitarna organizacija itd.). donde pril. - do odreenog mjesta, donedavni/donedavni prid. odr. v. - koji je postojao do prije kratkog vremena, donedavno/donedavno pril. - do prije kratkog vremena, donekle/donekle pril. - nije u cijelosti, djelimice, do neke mjere, donijeti gl. svr., prez. ddne sem/done sem, rad. prid. donio, donijela, trp. prid. do nesen - robu, namirnice, novac, kakav materijal itd. u rukama prenijeti do odreenog mjesta; prenes. usvojiti za kon, objaviti mjere, donosilac im. m. r., g. jd. dondsioca, n. mn. dondsioci, g. mn. donosilaca - oso ba koja ta donosi; organ koji donosi zakone, propise, uredbe i sl. donositelj im. m. r. - donosilac, donositeljica im. . r. - ena donosilac/ donositelj. donositi gl. nesvr., prez. donosim, trp. prid. donesen/donijet - up. donijeti, donoe im. s. r., g. jd. donoeta - dijete roeno u pravo vrijeme, ni prije, ni po slije oekivanog dana poroda, dopadati se gl. nesvr., prez. dopadam se - sviati se, smatrati ta lijepim, dopadljiv prid., odr. v. dopadljivi - ugo dan za oko, koji se dopada, dopadljivo pril. - ugodno za oko, privla no.

113 dopadljivost im. . r., instr. jd. dopadlji vou/dopadljivosti - osobina onoga to se dopada, onoga koji je dopadljiv, dopasti gl. svr., prez. ddpadnem se prez. ddpadnem - zapasti u kakvu nevolju, suoiti se sa kakvim zlom, doi u nee ljenu situaciju, dopasti se gl. svr., prez. ddpadnem se svidjeti se, up. dopadati se. doping im. m. r. (engl.), mn. dopinzi, g. mn. dopinga - medikament koji pojaa va psihofizike sposobnosti sportaa kako bi postigli izvrsne rezultate, dopis/dopis im. m. r. - slubeni akt, dokument u administrativnoj komuni kaciji; u novinarstvu lanak dopisnika iz inostranstva i udaljenih mjesta, dopisati g. svr., prez. dopiem - dodati jo teksta na ono to je ve napisano; dovriti pisanje, dopisivati (se) gl. nesvr., prez. dopisu jem (se) - se: slati kome pisma i primati ih, voditi prepisku; stalno dodavati no ve reenice na neto to je ve napisa no. dopisnica/dopisnica im. . r. - potanska karta sa markom za dopisivanje, nema slike, pa se razlikuje se od razglednice; ena novinar, dopisniki/dopisniki prid. - koji se odno si na dopisnike i dopisnice, dopisnik/dopisnik im. m. r. n. mn. dopi snici/dopisnici - novinar koji alje dopi se, vijesti, reportae nekom javnom me diju iz inostranstva ili udaljenih mjesta, dopisnitvo/dopisnitvo im. s. r. - radna jedinica izvan sjedita javnog medija koja alje dopise urednitvu kako bi bili objavljeni. doplata im. . r. - dodavanje odreene koliine novca na ve uplaenu sumu. ddplatak im. m. r., n. mn. doplaci, g, jd. doplatka, g. mn. doplataka - ono to se zaposlenom isplauje prema odree nom propisu kao dodatak uz osnovnu plau, (npr. djeiji doplatak), doplatiti gl. svr., prez. doplatim, trp. prid. doplden - uplatiti jo novca na ve uplaenu svotu zbog raznih uzroka (poskupljenja i sl.), dopodne/dopodne pril. - vrijeme prije ruka, od jutra do podneva.

dopunjavati dopodnevnl/dopodnevnT prid. - prijepo dnevni, koji pripada tom vremenu, dopola pril. - do polovice ega, do polo vine. dopratiti gl. svr., prez. dopratim, trp. prid. dopraen - stii s nekim u drutvu na odreeno mjesto, dovesti koga. doprema im. . r. - isporuka, do voenje robe na odredite, dopremati gl. nesvr., prez. dopremam ispruivati, donositi, dovoziti robu. dopremiti gl. svr., prez. dopremim, trp. dopremljen - isporuiti, donijeti, dove sti, dovui robu. dopreporodni/dopreporodm prid. odr. v. - koji se odnosi na neto prije kakvog preporoda, dopiranje gl, im. s. r. od dopirati, dopirati gl. nesvr., prez. dopirem - dose zati, dolaziti do odreenog mjesta ili osobe uz odreeni napor i tekoe; do laziti iz daljine (zvuk i sl.) sa snagom koja je sve manja kako se pribliava cilju. doprijeti gl. svr., prez. doprem, rad. prid. dopro, doprla - dosegnuti, doi do odreeneg mjesta ili osobe uz uloeni napor; doi iz daljine sa umanjenom snagom (zvuk, ideje, vijesti i sl.), doprinijeti gl. svr., prez. doprinesem/ doprinesem - svojim sudjelovanjem po moi da se neto uspjeno okona, dati svoj prilog u radu, pridonijeti, doprinositi gl. nesvr., prez. doprinosim stalno nastojati da se neto uspjeno okona, davati svoj doprinos, doprinos/doprinos im. m. r. - sve ono to neko uradi kako bi se neka aktivnost uspjeno okonala (novac, ideje, zami sli, rad i sl.); obavezno namjensko odbi janje odreenog postotka od novanih prihoda graana i preduzea ime dra va finansira zdravstvo, obrazovanje i sl. dopuna im. . r. - ono to se doda emu da bi postalo cjelina, dopuniti gl. svr., prez. dopunim, trp. prid. dopunjen - dodati emu ono to nedostaje kako bi postalo cjelovito, fu nkcionalno, npr. dopuniti bateriju, dopunjavati gl. nesvr., prez. dopunja vam - dodavati emu ono to nedostaje kako bi postalo cjelovito, funkcionalno i sl.

nom; dodati, uini da neega ima vie, potkrijepiti sa vie rijei kakvu tvrdnju. domicil im. m. r. (lat.), g. jd. domicila stalno boravite, mjesto stanovanja, dominacija im. . r. (lat.) - vladavina nad nekim, mo, premo, prevlast, dominanta im. . r. (lat.), g. mn. dominanti - glavna osobina, svojstvo koje prevladava, glavna nit; peti stepen mu zike dijatonske skale (dur ili mol), dominantan prid. (lat.), odr. v. dominan tni - koji dominira, preovladava, dominiranje gl. im. s. r. (lat.) od domini rati. dominirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dominiram - preovladavao, imati vlast, isticati se, izdizati se; histor, gospo dovati. domine/domine im. . r. mn. (tal.) provougle ploice na kojima su take i prazna polja koje slue za igru. domisliti gl. svr., prez. ddmislim, trp. prid. ddmiljen - zavriti sa miljenjem i oblikovati konaan stav, jo smisliti, domiljanje gl. im. s. r. od domiljati, domiljati se gl. nesvr., prez. domiljam se - pomou miljenja pokuavati nai najbolje rjeenje kakvog problema; smi ljati, dovijati se. domobran im. m. r. - mobilizirani pripa dnik vojske u Nezavisnoj dravi Hrvat skoj tokom Drugog svjetskog rata; do slovno: onaj koji brani domovinu, domobranski prid. odr. v. - koji se odnosi na domobrane, domobranski pril. - kao domobran, na domobranski nain, domoi se gl. svr., prez. ddmognem se doi na eljeno mjesto; uzeti u posjed neto nakon dugog rada i napora; stei to. domoljublje im. s. r. - ljubav prema do movini; patriotizam; rodoljublje, domorodac/domorodac im. m. r., g. jd. domdroca/domorca, g. mn. domdrodaca/domdrddaca - starosjedilac, onaj k o je odvajkada stanovnik u tom kraju, domovina im. . r. - zemlja u kojoj smo roeni, iz koje potiemo, u kojoj je na dom, za koju su vezani nai osjeaji, domovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na domovinu.

dopunski dopunski/dopunski prid. - koji ima slubu dopune, koji dopunjava, dopust/dopust im. m. r. - neradni dani koji se dobivaju prema propisima o slu bi. dopustiti gl. svr., prez. ddpustlm, trp. prid. ddputen - dozvoliti; ne protiviti se da neko neto uradi, dopustiv prid., odr. v. dopustiv! - koji se moe dopustiti, za koji nema prepreke da se uradi, doputati gl. nesvr., prez. doputam - up. sa svr. dopustiti, doputenje im. s. r. - odobrenje, dozvola, doputovati gl. svr. prez. doputujem doi na neko odredite nakon putova nja. dorada im. . r. - zavriti neto to nije do kraja zavreno, dodati elemente koji nedostaju kako bi to predstavljalo cje linu, dotjerivanje nekog proizvoda, doraditi gl. svr., prez. ddrddim, trp. prid. ddraden - zavriti, dotjerati ta da bude cjelina, dodati elemente koji nedostaju, doraivati nesvr., prez. doraujem - up. sa svr. doraditi, dorasti gl. svr., prez. dorstem/dordstem, rad. prid. dorastao, dorasla - ima ti razvijene sposobnosti za obavljanje kakvog sloenog posla, biti sposoban. dorat im. m. r. (tur.) - konj tamnorie dla ke, dorin, doro. doratast prid. - tamnori. dorei gl. svr., prez. doreem/doreknem, trp. prid. doreen - na ve reeno dodati jo kako bi se bolje razumjelo, izrei sve do kraja, u potpunosti rijeima obli kovati to. doro im. m. r. - hip. od dorat, doruak im. m. r., g. jd. doruka, n. mn. doruci, g. mn. doruaka - prvi obrok u danu, uzimanje hrane na poetku dana. dorukovati gl. svr. i nesvr., prez. dorukujem - pojesti ili jesti doruak. dosad(a) pril. - do ovog trenutka, do mo menta kad govorimo, dosada im. m. r. g. mn. dosada - neugo dan osjeaj praznine u momentima koji nisu ispunjeni aktivnou, zanimljivim zbivanjima, kad vrijeme sporo tee. dosadan prid., odr. v. dosadni - koji je ispunjen dosadom, sadri ili izaziva dosadu.

114 dosaditi (kome) gl. svr., prez. dosadim kad neto prevri mjeru, dodijati, posta ti nepodnoljivo. dosaivati gl. nesvr., prez. dosaujem, up. sa dosaditi, dosei gl. svr. - isto: dosegnuti, doseg/doseg im. m. r., n. mn. dosezi/do sezi - dohvat, razdaljina, duina koju moemo rukom ili im drugim dohva titi. dosegnuti gl. svr., prez. dosegnem, aor. dosegnuli/dosegoh, trp. prid. dosegnut dohvatiti, dokuiti; prenes. uz odreeni napor izjednaiti se s kim, postii odre eni nivo u kakvoj aktivnosti, doseliti (se) gl. svr., prez. doselim se, trp. prid. doseljen - doi iz drugog mjesta i nastaniti se. doseljavati se gl. nesvr. prez. doselja vam, up. sa svr. doseliti se. doseljenikl prid. odr. v. - koji se odnosi na doseljenike, doseljenlki pril. - kao doseljenik, na na in doseljenika. doseljenik im. m. r. v. jd. doseljenie/doseljenie, n. mn. doseljenici - onaj koji se odnekud doselio, dosezati/dosezati gl. nesvr. prez. dosezem/dosezem - up. sa svr. dosei, dose gnuti. dosinonjl prid. odr. v. - koji je trajao do sino. dosipati gl. nesvr., prez. dosipam - up. dosuti. dosje im. m. r. (fr.), g. jd. dosjea, n. mn. dosjei - razni spisi sa podacima o odre enoj osobi ili problemu, dosjetiti se gl. svr., prez. dosjetim se sjetiti se ega to smo zaboravili; izne nada doi do ideje kojom neto moe mo rijeiti, u momentu shvatiti to je najbolje uiniti; formulisati zamisao, dosjetka im. . r., dat. jd. dosjetki, g. mn. dosjetki - brz i duhovit odgovor kome, neoekivana duhovita asocijacija ili po reenje; momentalno pronalaenje ide je, lahkog rjeenja, efektan i domiljat izlaz iz neke situacije, dosjetljiv prid., odr. v. dosjetljivi - dovi tljiv, koji se lahko dosjeti i nalazi rjee nja. dosjetljivo pril. - dovitljivo, duhovito, na domiljat nain.

115 dosjetljivost im. . r., instr. jd. dosjetljivou/dosjetljivosti - svojstvo onoga ko je dosjetljiv; dovitljivost, doskoica im. . r. - duhovita, na brzinu dobro sroena i esto zajedljiva primje dba na neiju ne ba prijateljsku priu, doskoiti gl. svr., prez. doskoim - sko iti do odreenog mjesta; u trenutku nai izlaz, svladati kakvu tekou; brzo i duhovito kome odgovoriti, doskok im. m. r., n. mn. doskoi, g. mn. doskkd - zavrni dio skoka, momenat kad se skaka sputa na zemlju, doskora/doskoranji/doskoro pril. - do nedavni. doslovan prid., odr. v. dslovni - stvaran, vjerno protumaen od slova do slova, dosluh im. m. r., n. mn. doslusi - tajni sporazum, dogovaranje u kojem sudje luje samo nekoliko osoba, dosljedan/dosljedan prid. dosljedni/dosljedni - koji ne mijenja miljenje, dri se pravila, postojan, dosljedno/dosljedno pril. - postojano, pri dravajui se stava, ideje, dosljednost/dosljednost im. . r., instr. dosljednou/dosljednou i dosljednosti/ddsljednosti - osobina onoga ko je dosljedan. dosoliti gl. svr., prez. ddsolim, trp. prid. ddsoljen - dodati jo soli; prenes. na kakav nesporazum dodati jo lai kako bi se jo vie zakuhalo, dospijee im. s. r. - zakonsko vrijeme kad neto dospijeva za naplatu, dospijevati gl. nesvr., prez. dospijevam up. sa svr. dospjeti, dospjeti gl. svr., prez. dospijem - doi negdje, zapasti u kakve neoekivane okolnosti, dost im. m. r. (perz.) - prijatelj, dosta pril. - dovoljno, ne treba vie; uzv. zahtjev da se odmah prestane sa nekom radnjom ili priom, dostajanje gl. im. s. r. od dostajati, dostajati gl. nesvr., prez. dostajem - biti ega dovoljno, dostatan prid., odr. v. ddstatni - dovoljan, ima koliko treba, dostava im. . r. - isporuka robe kui ili u skladite; prijava, dojava, cinkarenje.

dos toj nost dostaviti gl. svr., prez. ddstavim, trp. prid. dostavljen - isporuiti robu; prija viti, cinkariti. dostavlja im. m. r., g. jd. dostavljaa, g. mn. dostavljaa - isporuilac; kurir; potkaziva, dojavljiva, denucijant, cinkaro. dostavljati gl. nesvr. prez. dostavljam, trp. prid. dostavljan, up. sa svr. dosta viti. dostavnica/dostavnica im. . r. - doku ment koji slui kao potvrda o predaji i primitku robe. dostii gl. svr. prez. ddstignem, trp. prid. dostignut - dostignuti, dostignue gl. im. s. r. od dostignuti rezultat rada, napora, istraivanja; pro nalazak, uspjeh, dostignuti gl. svr., prez. ddstignem, trp. prid. ddstigniit - dostii, stii koga kre ui se veom brzinom; uei, radei, usavravajui se i sl. izravnati se sa kakvim uzorom; pribliiti se postavlje nom cilju. dostizati gl. nesvr., prez. dostiem - up. dostii, dostignuti, dostian/dostian prid., odr. v. dostini/ dostini - koji se moe stii, dostii, postii. dostojan/dostojan prid., odr. v. dostojni/ dostojni - koji odgovara neemu po vrijednosti; astan, ugledan, dostojanstven prid., odr. v. dostojanstve n i - koji se odlikuje dostojanstvom. dostojanstvenik im. m. r. n. mn. dosto janstvenici- osoba na visokom poloaju vezanom za ast, ugled i dostojanstvo, dostojanstveno pril. - na dostojanstven nain. dostojanstvenost im. . r., instr. jd. dostojanstvenosu/dostojanstveno ti - osobi na onoga k o je dostojanstven, dostojanstvo/dostojanstvo im. s. r., g. mn. dostojanstava - skup osobina koje treba potovati (ast, potenje, prave, dnost, ukus, korektnost, odmjerenost), dostojno/dostojno pril. - na dostojan na in. dostojnost/dostojnost im. . r., instr. jd. dostojnou/dostojnou i dostojnosti/ dstojnosti - osobina onoga ko je dosto jan.

dostupan dostupan/dostupan prid., odr. v. ddstupni/dstupni - kojeg moemo nai, koji je pristupaan, dohvatljiv, dostupnost/dostupnost im. . r., ddstupnou/dstupnou i ddstupnoti/do stupnosti - osobina onoga to je do stupno. dosuti gl. svr., prez. dospem, trp. prid. dosut - na ve usutu koliinu ega do dati jo koliko je potrebno, doapnuti gl. svr., prez. ddapnem - na brzinu kome kratko rei neto povjer ljivo, tajno, doaptavati gl. nesvr., prez. doaptavam - up. doapnuti, dokolovati (se) gl. svr. i nesvr., prez. ddkolujem (se), trp. prid. ddkolovan nakon zavrenog kolovanja upotpuniti znanje dodatnim obrazovanjem, doljak im. m. r., g. jd. doljka, n. m. doljaci - osoba koja je tek dola; onaj ko od starine nije tu, koji se doselio, doseljenik, doljakinja im. . r. - ena doljak, do seljenica. dotampati gl. svr., prez. ddtampam, trp. prid. ddtampan - zavriti tampa nje, otiskati do kraja; nakon raspro danog tiraa odtampati jo primjeraka knjige. douljati se gl. svr., prez. dduljam se prii neprimjetno, doi uljajui se. dota im. . r. (tal.), g. mn. dota - miraz, dotacija im. . r. (lat.) - odreena svota novca koja se prebacuje na raun firme ili kakve organizacije za isplatu plaa, namirivanje materijalnih trokova i dr. potreba. dotai gl. svr., prez. ddtaknem, trp. prid. dotaknut - dotaknuti. dotad(a) pril. - do tog vremena, dotadanji/dotadanji prid. - koji je trajao dotad, do tog vremena, dotaknuti (se) gl. svr., prez. ddtaknem (se), rad. prid. ddtakao (se), trp. prid. ddtakniit - dodirnuti, dotai, dotei gl. svr. prez. ddtekne/dotee doteknuti. doteknuti gl. svr., prez. ddteknem/doteem - dotei, biti dovoljan, doticaj im. m. r. - dodir, kontakt, dotini/dotini prid. odr.v. - o kojem se govori bez spominjanja imena.

116

117 dotiranje gl. im. s. r. (lat.) od dotirati. dotirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ddiiram - dati ili davati dotaciju, nova no pomoi ili pomagati, dotiskati gl. svr. prez. ddtiskam, trp. prid. ddtiskan - dotampati, jo natiska ti. dotjerati gl. svr., prez. ddtjeram - dosta viti robu, dovesti to, isporuiti; urediti se, urediti svoj vanjski izgled; popeti se na vii poloaj (npr. dotjerao je do mi nistra). dotle/dotle pril. - do tog mjesta, do tog vremena; u isto vrijeme, istovremeno, dotoiti gl. svr., prez. ddtoim, trp. prid. ddtoen - doliti tenosti koliko je potre bno. dotrajati gl. svr., prez. ddtrajem - postati staro i skoro neupotrebljivo, posluiti do roka trajanja; biti na izmaku, dotui gl. svr., prez. dotuem/dotuem, trp. prid. dotuen - zavrnim udarcem ubiti onoga ko je ve onesposobljen; argumentima u potpunosti anulirati, obezvrijediti neije miljenje, dotuiti gl. svr., prez. ddtuim - dosaditi, dodijati kome; ogaditi se. dounica im. . r. - ena dounik, dojavljivaica. douniki prid. - ono to pripada ili se odnosi na dounike, douniki pril. - na nain dounika, kao dounik. dounik im. m. r., n. mn. ddunici - onaj to prenosi tajne, potkaziva, dojavlji va, cinkaro. dounitvo im. s. r., g. mn. ddunitava aktivnost dounika, dova im. . r. (ar.), n. mn. dove/ddve, g. mn. dova/dova - vrsta molitve u islamu; molba za milost, blagoslov, dovabiti gl. svr., prez. ddvabim, trp. prid. ddvabljen - privui vabljenjem, prima miti posebnim uzvicima (npr. pi-pi), ili na koji drugi nain, dovaija/dovadija im. m. r. (ar.-tur.) osoba koja ini dovu, koji upuuje molitvu bogu za sebe ili za nekog dru gog. dovale v. - ejdovale. dovde/dovde/dovdje/dovdje pril. - do ovog mjesta. dovee(r) - pril. ove veeri, veeras. dovesti1 gl. svr., prez. dovedem/dove dem, trp. prid. doveden - uiniti da ko doe do odreenog mjesta; omoguiti kome da doe do cilja; biti uzrok da ta doivi propast. dovesti2 gl. svr., prez. ddvezem/dovezem, trp. prid. dovezen - dovui stvari, teret, dopremiti. dovijati se gl. nesvr., prez. ddvijam se snalaziti se, domiljati se, koristiti sve naine da se nae rjeenje za neku ne priliku ili nevolju. dovijek(a) pril. - zauvijek, vjeno, dovikivanje gl. im. s. r. od dovikivati, dovikivati gl. nesvr., prez. dovikujem najjaim glasom dozivati, vikati kako biste koga dozvali. dovod/dovod im. m. r. - ono to slui za dovoenje, npr. vode, plina i sl. dovoditi gl. nesvr. prez. ddvoim, trp. prid. doveden - prema svr. dovesti, dovodni/dovodni prid. - koji pripada ili se odnosi na dovod, dovoljan/dovoljan prid., odr. v. ddvljnV dovoljni - kojeg ima toliko da zadovolji trenutnu potrebu; ocjena uspjeha u ko li. dovoljno pril. - koliko je potrebno, u do voljnoj mjeri, dovoljnost/ovoljnost im. . r., instr. jd. dbvdljnou/dovljnou i dovdljnosti/ dovoljnosti - osobina onoga ega ima dovoljna koliina, dovoz/dovoz im. m. r. - dopremanje robe prevoznim sredstvom, dovoenje. dovoenje gl. im. s. r. od dovoziti - do voz. dovoziti gl. nesvr., prez. ddvozim, trp. prid. ddvoen - dopremati robu vozi lom. dovratak im. m. m. r., g. jd. ddvratka, n. mn. ddvraci, g. mn. ddvrataka - dovratnik, gornja poprena greda okvira vrata; razg. tok. dovratnlk im. m. r. n. mn. ddvratnici dovratak. dovui gl. svr., prez. dovuem/dovuem, trp. prid. dovuen - vukui dostaviti ta na odreeno mjesto ili cilj; pejor. do vesti koga neeljenog u kuu ili dovesti onog koji ne eli. dovlaiti gl. nesvr., prez. ddvlaim - up. sa svr. dovui.

doivjeti

doza im. . r. (gr.) - tano odreena mjera kakvog lijeka koji se daje bole sniku; odreena koliina neega, gida. dozirati gl. svr. i nesvr., (gr.), prez. ddziram, trp. prid. ddziran - odrediti ili odreivati dozu. dozidati gl. svr., prez. ddzidam - dogra diti, zidanjem dodati jo jedan dio na postojeu graevinu, prizidati, dozivanje gl. im. s. r. od dozivati, dozivati gl. nesvr., prez. ddzivam - poja anim glasom koga zvati, dozlaboga pril. - ne moe biti gore, ve oma loe. dozlogrditi gl. svr., prez. dozlogrdim toliko dodijati da se ve moe porediti sa zlom, postati nepodnoljivo, prei sve granice, doznaiti gl. svr., prez. doznaim - ispo ruiti kakvu poiljku (novac, pismo i sl.) putem posrednika; posredno koga isplatiti. doznaavati/doznaivati gl. nesvr., prez. doznaavam!doznaujem - dat. jd. do znaci, g. mn. doznaka, up. sa svr. do znaiti. doznaka im. . r. - nalog za isplatu, iznos novca koji treba isplatiti, dozrelost im. . r., instr. jd. ddzrelouf ddzrelosti - osobina onoga to je do zrelo. dozreo prid., odr. v. ddzreli - koji je sasvim proao kroz proces zrenja, dozreti gl. svr., prez. dozremJdozrim proi sve procese zrenja, sazreti, dozrijevati gl. nesvr., prez. dozrijevam, up. sa svr. dozreti - sazrijevati, trajanje zrenja. dozvati gl. svr., prez. dozdvem/ddzovem - up. sa nesvr. dozivati, kad ko uje nae dozivanje. dozvola im. . r. g. mn. dozvola - odo brenje, doputenje, saglasnost, dozvoliti gl. svr., prez. ddzvolim, trp. prid. ddzvoljen - dati dozvolu, odobriti, biti saglasan, dozvoljavati gl. nesvr., prez. dozvo ljavam - up. sa svr. dozvoliti; dopu tati, stalno odobravati, davati dozvolu za neto. doivjeti gl. svr., prez. ddzivim, rad. prid. ddzivio, doivjela, trp. prid. ddivljen biti uesnik u kakvom dogaaju; proi

doivljaj kroz opasne situacije; biti iv dugo godina (doivjeti duboku starost), doivljaj im. m. r. - neki dogaaj koji smo lino doivjeli; ono to imamo u svom iskustvu, doivljeno pril. - na nain onoga ko je doivio. dolvljenost im. . r., instr. jd. ddlvljenou/ddlvljenosti - svojstvo onoga to je doivljeno, doivotno pril. - do kraja ivota, dok se ivo. draa im. . r. - samonikle bodljikave b iljk e, trnje; grmlje, draast prid., odr. v. draastl - nalik na drau, pun bodlji. drag prid., odr. v. dragi, komp. drai mio, omiljen. draga im. . r., dat. jd. drai - manji morski zaliv, zaton. draga, dragana im. . r. - voljena dje vojka, ona koju voli momak, dragan im. m. r., g. mn. dragana - mo mak kojeg voli djevojka. drago pril., komp. drae - na nain da je po volji, da godi srcu, da stvara ugodu, dragocjen/dragocjen prid., odr. v. dragdcjenl - skupocjen, velike vrijednosti po ljepoti, ali i potrebi, dragocjenost im. . r., instr. jd. dragdcjenou/dragdcjenosti - predmet koji je dragocjen, ono to ima veliku vrijedno st. dragoman im. m. r. (ar.) - slubeni tu ma, prevodilac, dragost im. . r., instr. jd. drgou/drgosti - osjeaj miline, ono to godi srcu i razumu. dragovoljno pril. - prihvatiti ta drage volje, bez protivljenja, rado. dragulj im. m. r., g. jd. dragulja - mineral koji se odlikuje rijetkou, ljepotom, bojom, vrstoom, skupocjenou (dija manti, smaragdi, safiri, rubini); dragi kamen. draguljar im. m. r., g. jd. draguljara ovjek koji zna o draguljima, izrauje od njih nakit i bavi se prodajom, draguljarnica im. . r. - prodavnica u kojoj se vri prodaja dragulja, draguljarstvo im. s. r. - posao koji podrazumijeva obradu i trgovinu dragu

118 ljima. dram im. m. r. (gr.) - mjera za teinu, oko tri grama, drama/drama im. . r. (gr.) - vrsta knjievnog djela pisanog za izvoenje u pozoritu, karakterie ga ozbiljnost za pleta i dubokog proivljavanja likova; prenes. potresan dogaaj, doivljaj, dramaluk im. m. r. (gr.-tur.) - sama, krupna zrna za metke lovake puke, dramatian prid. (gr.), odr. v. dramati ni - potresan, potresni, dramatiar im. m. r. (gr.) - pisac drama, dramatizacija im. . r. (gr.) - prerada romana ili kakvog drugog knjievnog djela u dramu radi izvoenja u pozori tu. dramatiziranje/dramatizovanje gl. im. s. r. (gr.) od dramatizirati/dramatizovati; dramatizacija, dramatizfrati/dramatizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. dramatizlram/dramatizujem - preraditi ili preraivati roman ili kakvo drugo knjievno djelo u dramu. dramaturg/dramaturg im. m r., n. mn. dramaturzi/dramaturzi - osoba u pozo ritu koja bira dramska djela koje e se nai na repertoaru, dramaturgija im. . r. (gr.) - nauka o drami i dramskoj umjetnosti, dramski/dramski prid. - koji pripada i odnosi se na dramu, dramski/dramski pril. (gr.) - na nain kao u drami, drangulija im. . r. (tur.) - sitnica, neto bez vrijednosti to slui kao zamjena za skupocjenu stvar, npr. jeftin nakit, biuerija. draperija/draperija im. . r. (fr.) - kva litetna tkanina sloena u nabore koji djeluju kao ukras, zastor na prozoru, drastian prid. (gr.), odr. v. drastini otar, neumoljiv, estok, sa brzim i ene rginim djelovanjem bez poputanja, drakanje gl. im. s. r. od drakati, drakati gl. nesvr., prez. drakam - lagahno kakljati, golicati koga; pomalo draiti; poticati, izazivati. dra im. . r. g. jd. drai , n. mn. drai , g. mn. drai - ugodnost, milina, osjeaj izazvan neim lijepim, ugodnim.

119 draba im. . r. - licitacija, nadmetanje u kupovini robe po principu ko ponudi veu svotu, draeja im. . r. (fr.) - tableta lijeka, draest im. . r., instr. jd. draeu/draesti - draesnost, svojstvo onoga to je draesno. draesnost/draesnost im. . r., instr. jd. draesnou/draesnosti i draesnou/ draaesnosti - draest, draestan/draestan prid., odr. v. drae sni/draesni - mio, drag, ugodan za oko i duu; . r. draesna, s. r. draesno. drainovac im. m. r. g. jd. drainovca, n. mn. drainvci, g. mn. drainovaca pristalica i pripadnik etnikog pokreta Drae Mihailovia (1941 -1945). . draenje gl. im. s. r. od draiti, draiti gl. nesvr., prez. draim , trp. prid. draen - spoljnim uticajem pojaavati aktivnost ula ili organa (plua, bronhija, oiju, grla); izazivati kod koga lj utnju, nemir, bijes; bockati, zadirkivati, initi koga razdraljivim, dreanje gl. im. s. r. od dreati, dreati gl. nesvr., prez. dreim - derati se, vikati, jaukati; prenes. previe se isticati jakim i upadljivim bojama, dreav prid., odr. v. dreavi - koji drei, upadljiv za oko zbog jake boje. dreavo pril. - upadljivo, na dreav nain, dreelprid. odr. v. - dreav. drek im. m. r. (njem.) - izmet; prenes. bezvrijedna i nepotrebna stvar, bezna ajna sitnica, ono to je suvino. dreka im. . r., dat. jd. dreci - galama, vika, verbalno negodovanje povienim tonom, protest, drekavac im. m. r., g. jd. drekavca , g. mn. drekavaca - osoba koja esto die dreku, galamu; vrsta majmuna, dreknuti gl. svr., prez. dreknem - prema nesvr. dreati, dremljiv prid., odr. v. dremljivl - kojem se drijema, pospan, dremljivo pril. - pospano, na dremljiv nain. dremljivost im. . r., instr. jd. dremljivou/dremljivosti - osobina onoga ko je dremljiv, drijeme, dremuckanje gl. im. s. r. od dremuckati, dremuckati gl. nesvr., prez. dremuckam - naizmjenino drijemati i spavati,

drijemati isprekidano drijemati, zaspati i buditi se u kratkim intervalima, dren/drijen im. m. r. - stabljika utih cvjetova i crvenih kiselih plodova. dren im. m. r. (fr.) - cijev, jarak, drenaa im. . r. (fr.) - uklanjanje vode sa naplavljenog zemljita odvodnim kana lima ili cijevima; ureenje zemljita za graenje kakve zgrade; nain ienja rane nakon hirurke operacije, drenovina im. . r. - drenovo drvo. drenjina im. . r. - drijenjak, plod drena. dres im. m. r. (engl.) - odjea koju nose sportisti prilikom nastupa, dreser im. m. r. (fr.) - krotitelj ivotinja, onaj ko dresira divlje ivotinje, resiranje gl. im. s. r. (fr.) od dresirati, dresirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dresiram - vriti dresuru, uvjebavati ivotinje za nastupanje u cirkusu, za lov, za potrebe policije, vojske i sl. dresura im. . r. (fr.) - uvjebavanje ivo tinja, resiranje. dretva im. . r. (njem.) - veoma vrst konac za uivanje obue, drevan prid., odr. v. drevni - prastari, koji je postajao u ranijem historijskom ra zdoblju. dredanje gl. im. s. r. od dredati, dredati gl. svr., prez. dredlm - provo diti vrijeme na jednom mjestu, dugo ekati u neizvjesnosti trpei nepodno ljivu dosadu; amiti, drhtaj im. m. r. - jedan pokret u drhtanju tijela. drhtanje gl. im. s. r. od drhtati, drhtati gl. nesvr., prez. drhtim/drem, pril. vr. sad. drui - tresti se od straha, hladnoe; prenes. pretjerano se brinuti za nekoga ili za neto, strepiti, drhtav prid., odr. v. drhtavi - koji po drhtava, dre. drhtavica im. . r. - drhtanje od straha, groznice, slabosti i sl. drhtavo pril. - na drhtav nain, podrhta vajui. drhturiti gl. nesvr., prez. drhturlm - po malo drhtati, lagahno se tresti, drijemalo im. s. r. - osoba sklona drijemanju. drijemati gl. nesvr., prez. drijemam - biti u stanju polusna.

drijeme drijeme im. m. r. - dremljivost, izmeu sna i budnog stanja, pospanost, sanji vost. drijenjak im. m. r. - plod drena, drenjina, drijeiti gl. nesvr., prez. drije sun - raspe tljati vor, razvezati ono to je zaveza no. dril im. m. r. (engl.-njem.) - nametanje stroge discipline i poslunosti, najee u vojnoj obuci, dripac im. m. r. g. jd. dripca , v. jd. dripe, n. mn. dripci, g. mn. dripaca nepristojna, sirova, neuglaena osoba, djeak ili momak runog ponaanja, ne otesanac, klipan, drljaa im. . r., g. mn. drljaa - orue za usitnjavanje gornjeg sloja zemlje nakon oranja. drljanje/drljanje gl. im. s. r. od drljati, drljati/drljati gl. nesvr., prez. drljam/ drljam - obraivati, sitniti zemlju drlja om nakon oranja; grepsti, strugati; pre nes. neitko, runo pisati, pisati stilski loe. drmanje gl. im. s. r. od drmati, drmati gl. nesvr., prez. drmam - upo trebom sile uiniti da se ta trese, kad se to stalno trese; prenes. imati mo odluivanja, voditi glavnu rije, npr. u hijerarhiji vlasti, drmator im. m. r. - u razg. iron. onaj koji odluuje, koji se pita i ima mo. drmnuti gl. svr., prez. drmnem , rad. prid. drmnuo - up. nesvr. drmati, drmusati gl. nesvr., prez. drmusam lagahno drmati to. drndalo/rndalo/drndalo im. s. r. - ono to drnda, sprava za drndanje, raeljavanje vune. drndanje/rndanje gl. im. s. r. od drnda ti. drndati/drndati gl. nesvr., prez. drn dam/drndam - dmdalom raeljavati vunu; zvuati kao kad radi drndalo; loe svirati; dosaivati priom, zvrndati. drob im. m. r. - stomak, eludac i crijeva, utroba. drobina im. . r. - pejor. od drob; izvaen drob ivotinja, drobljenje gl. im. s. r. od drobiti.

120
drobiti gl. nesvr., prez. drdblm , trp. prid. drobljen - mrviti, sitniti ta pokretima prstiju ili kakvim oruem, drobljiv prid., odr. v. drdbljivT - koji se lahko drobi, koji se zaas moe smrviti, drobljivost im. . r., instr. jd. drdbljivou/drdbljivosti - osobina onog to je drobljivo. roca im. . r. - razg. pejor. prostitutka, kurva, drolja, drolja im. . r., pejor. - up. droca. drombulja im. . r. - muziki instrument koji se dri u zubima, svira se trzanjem opruge, a usna duplja slui kao rezo nator. drombuljanje gl. im. s. r. od drombuljati, drombuljati gl. nesvr., prez. drombuIjam - svirati na drombulji. dronjak im. m. r. g. jd. dronjka, n. mn. dronjci, g. mn. drdnjaka - stara, podera na tkanina, rita, krpa, prnja; prenes. bi jednik, nitarija, jadnik, dronjav prid, odr. v. dronjavi - koji je u dronjcima, otrcan, odrpan, bijedan, dronjavac im. m. r. - poderanac, osoba sva u dronjcima, dronjavica im. . r. - dronjavka, ena dronjavac. dronjavost im. m. r., instr. jd. dronjavou/dronjav osti - svojstvo onoga ko je dronjav, ili to je dronjavo. drozd/drozd im. m. r. - ptica pjevica. drozga im. . r. - ostaci, otpad koji ostaje nakon topljenja rudae, troska, drozgav prid., odr. v. drozgovi - pun drozge. drpanje/drpanje gl. im. s. r. od drpati, drpati/drpati gl. nesvr., prez. drpam/ drpam - trgati, nekontrolisano vui, te gliti, potezati, kidati; pejor. tipati, pi pati; krasti, drpnuti/drpnuti gl. svr., prez. drpnem/ drpnem - malo povui, trgnuti, pote gnuti; pipnuti, tipnuti koga; ukrasti, zdipiti. drsko pril. - bezobzirno, bez stida, bezo no, bezobrazno, drskost im. . r., instr. jd. drskou/ drskosti - svojstvo onoga k o je drzak. drka im. . r. dat. jd. drci, g. pi. drki/ draka - drak, ono za ta se moemo drati, ono to dri. drtina im. . r. - neto staro, ofucano, istroeno, neupotrebljivo; zemlja koja ne daje prinos, posna zemlja. drug im. m. r., n. mn. drugovi, g. mn. drugova/drugva - osoba s kojom nas vee razumijevanje, prisnost, prijatelj stvo, kolegijalnost; rije za oslovljavanje meu ljudima u komunistikom sistemu i vladajuoj partiji komunista. druga im. . r. - ona s kojom se ko drui, s kojom je u prisnim, prijateljskim odnosima ispunjenim obostranim razu mijevanjem, drugarica, drugaije/drukije pril. - razliito, na nain koji ima razliku u odnosu na dru godrugaiji/drukiji prid. odr. v. - razliit, nije isti kao neto drugo, drugar im. m. r., g. jd. drugara, n. mn. drugri, g. mn. drugara - drug. drugarica im. . r. - ena drug, prijateljica, drugarski prid. odr. v. - koji se odnosi na drugove i drugare, drugarski pril. - kao drugovi, na dru garski nain, drugarstvo im. s. r., g. mn. drugarstava osjeaj prijateljstva, bliskosti, poveza nosti meu drugovima, drugdje pril. - na nekom drugom mjestu. drugi1 red. broj - ono to dolazi iza prvoga. drugi2 prid. odr. v. - koji se razlikuje od spomenutog, drugaiji; ostali, drugojaijl prid. odr. v. - drukiji, dru gaiji. drugovati gl. nesvr., prez. drugujem biti drug sa nekim, provoditi vrijeme u drugarstvu. druker im. m. r. (njem.) - vrsta dugmeta, kope; radnik metalske struke koji ru no savija lim, pleh. drum im. m. r. (gr.) - put, cesta, drumarina/drumarina im. . r. (gr.) cestarina, novana naknada za korite nje druma. drumski prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na drum. driiskati/triiskati gl. nesvr. prez. druskam/truskam - voziti se loim putem punim rupa, tresti se.

121

drvce

drutven/drutven prid., odr. v. drutveni - koji se voli druiti sa drugim ljudima, koji pripada drutvu, drutveno pril. - na drutven nain, kao u drutvu. drutvenost im. . r., instr. jd. drutvenou/drutveno ti - osobina onoga ko je drutven; drueljubivost. drutvo im. s. r., g. pi. drutava - ljudi koji ive zajednici u kojoj se potuju odreene zakonitosti bitne za opstanak i napredak. druba im. . r., g. mn. drubi - druina, drutvo; druenje, driibenica im. . r. g. mn. drubenica osoba enskog pola koja pravi drutvo drugoj enskoj osobi; pratilja, obikua, driibenikl prid. odr. v. - koji se odnosi na drubenike i drubenice. drueljubiv prid., odr. v. drueljubivi koji se voli druiti, drutven, drueljubivo pril. - na drueljubiv nain, drueljubivost im. . r., instr. jd. drueIjubivou/drueljubiv osti - osobina onoga ko je drueljubiv, drutven, ko se voli druiti, druica/druica im. . r. - em. i hip. od druga(rica). druina/druina im. . r. - druba; grupa osoba sa zajednikim interesom, milje njem, ciljem. drvar im. m. r. - trgovac koji prodaje drva; drvosjea, drvara im. . r. - stovarite drva, prodajno mjesto drveta na malo. drvarija im. . r. - razne djelatnosti vezane za drvo (sjea, prodaja, odvoz, obrada i sl.); drveni proizvodi, drvena rija. drvarina im. . r. - porez za sjeu drveta ili carinska naknada pri uvozu, drvariti gl. nesvr., prez. drvarim - imati obrt sa drvima (prodavati, prevoziti, cijepati i sl.), drvarnica/drvarnica im. . r. - zatvorena i patkrivena prostorija uz kuu ili u kui u kojoj stoje drva, upa, drvamik, drvljanik. drvce/drvce im. s. r., g. jd. drvca/drvceta i drvca/di'vceta - malo i mlado drvo; mali komad iscijepanog drveta (npr. ibica, akalica).

drvee drvee zbir. im. s. r. - izvedenica od drvo. drven prid. odr. v. drveni - od drveta, drvenar im. m. r. g. jd. drvenrci - vrsta mrava koji ivi u dupljama drveta, drvenarija im. . r. - stolarski proizvodi za kuu; prozori, vrata, lamperija i sl. u stanu. drvenast prid., odr. v. drvenasti - nalik na drvo po nekim osobinama; prenes. neo sjetljiv, nepomian, neokretan (osoba). Drvenija im. m. r. - naziv za most od drveta preko Miljacke u Sarajevu. drvenik im. m. r., g. jd. drvenika , n. mn. drvenici, g. mn. drvenika - drvarnica, drvljanik, upa. drvenilo im. s. r. - stanje onoga ko je drvenast; ukoenost, utrnulost, neosje tljivost. drveno pril. - ukoeno, neosjetljivo, nepo mino, beivotno, drvenjak im. m. r., g. jd. drvenjaka - ono to je nainjeno od drveta (tap), obua od drveta (klompe); prenes. neosjetljiv, ukoen ovjek, drvenjara im. . r. - kua od drveta, od dasaka. drvenjeti se gl. nesvr., prez. drvenim se postajati drven, gubiti osjeaj opipa, drvljanik im. m. r. g. jd. drvljanika, n. mn. drvljanici, g, mn. drvljanika - drva rnica, drvenik, drvlje/drvlje zb. im. s. r. - izv. od drvo. drvni/drvni prid. - koji se odnosi na drvo. drvo im. s. r., g. jd. drva/drveta, n. mn. drva, g. mn. drva, dat. - instr.- lok. mn. drvima - biljka sa stablom i liem; graa ili ogrjev dobiveni obradom drve ta (sijeenje, rezanje), drvojeci im. m. r. mn. - drvotoci, insekti koji jedu, rastau drvo. drvored im. m. r. n. mn. drvoredi - stabla zasaena u pravilnom redu du ulica, etalita, parka, drvorez im. m. r. - urezivanje u drvo sli ka, crtea kako bi se ukrasilo ili napra vio otisak za umnoavanje tih slika i crtea. drvorezac im. m. r., g. jd. d n oresca , g. mn. drvbrezacd - umjetnik koji se bavi izradom drvoreza, drvosjea im. m. r. - ovjek koji sijee stabla u umi.

122

123
drvoto im. m. r. - drvotoac, insekt potkornjak koji jede, rastae drvo, drvojeci. drvotoac im. m. r., g. jd. drvdtoca, g. mn. drvoto ded - vrsta koljke koja izjeda, rastae drvo broda. drzak prid., odr. v. drski - nepristojan, bezobziran, bezobrazan, bezoan, agre sivan. drzman im. m. r. (tur.) - veoma krupan, visok i snaan ovjek, drznik im. m. r. n. mn. drznici - osoba koja je drska, koja ne potuje nikakve norme ponaanja, bezobraznik, drznuti se gl. svr., prez. drznem se uiniti ono za ta je potrebna posebna hrabrost, osmjeliti se. drzovit prid., odr. v. drzoviti - drzak, drzovito pril. - na drzak nain, drsko, drzovitost im. . r., instr. jd. drzovitou/ drzovitosti - osobina onoga ko je drzo vit, drzak. dra im. m. r., g. jd. draa, g. mn. draa - ono to dri, podupira. drak im. m. r. g. jd. drzka, n. mn. drai, g. mn. drakci - drka, dralo, dralica. dralo im. s. r. - drveni dio u koji se uglavljuje pero; drka, drak, dralica, ono to drimo u ruci, npr. drveni dio lopate. dranje gl. im. s. r. od drati, drati gl. nesvr., prez. drim, trp. prid. dran - imati tau rukama i nastojati da ne padne, da se ne pomakne; podu pirati; prenes. misliti, cijeniti, uvaava ti, biti na ijoj strani, drati se gl. nesvr., prez. drim seuhvatiti se za to da ne bismo pali; biti uz koga, slijediti ije ideje; praviti se vaan, biti hladan; prenes. dobro izgle dati za svoje godine, drava im. . r. - politiko-pravna, suve rena meunarodno priznata administra tivna i teritorijalna organizacija sa ra zliitim oblicima vlasti i unutranjeg ureenja; zemlja koja posjeduje vlastitu teritoriju, odreeni politiki sistem na vlasti, policiju, vojsku itd. dravica im. . r.,em. - mala drava, dravljanin/dravljanin im. m r. - sta novnik odreene drave, onaj kojem pripadaju prava njegove drave; . r. dravljanka, dravljanstvo im. s. r. - pripadnost ljudske jedinke jednoj dravi, dravni prid. odr. v. - koji pripada dravi, koji se odnosi na dravu, dravniki prid. odr. v. - koji se odnosi na dravnike, dravniki pril. - na nain dravnika, kao dravnik. dravnik im. m. r., n. mn. dravniici, g. mn. dravnika - politiar koji vodi dra vu. dravnltvo im. s. r., g. mn. dravnlstava - vjetina voenja drave, dravnost im. . r., instr. jd. dravnosu/ dravnosti - ureenje drave, suvereni tet, samostalnost, organizacija vlasti, dravotvoran prid., odr. v. dravotvorni odnosi se na onoga koji nastoji da stvori i unapreuje dravu; koji ima svojstva drave, drei prid. - koji je uprkos godinama dobrog zdravlja; koji se dobro dri. dual im. m. r. (lat.), g. jd. dudla - dvojina, pored jednine i mnoine u gramatici naeg starijeg jezika postojala je jo i dvojina kad se govorilo o emu to dolazi u paru; dvojina se u bos. jeziku izgubila, za nju zna, npr. slovenski (slovenaki) jezik, dualizam im. m. r. (lat.) g. jd. dualizma filozofski pravac koji u miljenju pret postavlja dva principa, npr. fiziko i du hovno, tijelo i dua, dobro i zlo itd. dub im. m. r., n. mn. dubovi - hrast, dubac im. m. r. - em. od dub. dubak im. m. r., g. jd. dupka, n. mn. dupci - stalak, naprava od drveta ili ka kvog drugog materijala koja pomae djetetu stajati i prohodati, dubara im. . r. (perz.) - u dominama: duplo dva; prenes. podvala, varka, dubina im. . r. - razmak od povrine do krajnje take na dnu, npr. dubina vode u rijeci, moru. dubinski prid. odr. v. - koji se odnosi na dubinu. dubinski pril. - na svestran nain, teme ljito, npr. analizirati, dubioza im. . r. (fr.) - sumnjivo novano potraivanje.

duduk

dubiti gl. nesvr., prez. dubim - stajati na glavi, uspravno; initi sve da bi se i nemogue postiglo; praviti udubljenje, dupsti. dubler im. m . r. (fr.), g. mn. dublera dvojnik; zamjenik glavnom glumcu u filmu koji nastupa u izvoenju opasnih i vratolomnih scena, kaskader, dublet im. m. r. (fr.), g. jd. dubleta - dvije jedinice istog znaenja, a razliita lika, npr. u gram. a rtist: artista, dubliranje gl. im. s. r. (fr.) - izv. od dublirati. dublirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dubliram - zamjenjivati glavnog glumca, biti kome dubler u opasnim scenama u filmu. dubljenje gl. im. s. r. od dubiti. dubok prid., odr. v. duboki - odnosi se na ono to ima velik razmak izmeu dna i povrine. duboko pril. - na nain da ide u dubinu, duborez im. m. r. - vrsta umjetnosti u kojoj se dubljenjem i urezivanjem u kamen, drvo i sl. izrauju ukrasni pre dmeti. dubrava im. . r., g. mn. dubrava - staro ime za umu; est naziv naseljenih mje sta (Dubrava), dubrovaki prid. odr. v. - koji pripada i odnosi se na Dubrovnik, dubrovaki pril. - na nain Dubrovana i Dubrovnika. Dubrovanin/Dubrovanin im. m. r., n. mn. Dubrdvani/Dubrovndni - stano vnik Dubrovnika. Ditbrovkinja/Dubrovanka im. . r. ena iz Dubrovnika dubura im. . r. (ar.) - stranjica; mar. duan im. m. r. (ar.), g. jd. duana, g. mn. duand - prodavnica, trgovaka radnja, duandija im. m. r. (ar.-tur.) - trgovac, prodava u duanu. Dubrovnik im. m. r., v. jd. Dubrovnie ime grada na Jadranskom moru; hist. , Dubrovaka Republika, dud im. m. r. (tur.), n. mn. dudovi - listopadno drvo sa slatkim, jestivim plo dom, murva, duda/diida im. . r. - cucla; vrsta svirale od trstike. duduk im. m. r. (tur.), n. mn. duduci, g. mn. duduka - vrsta svirale; prenes.

duel glupak, osoba koja teko da ta moe razumjeti, tokmak. duel im. m. r. (fr.) - dvoboj, obraun izmeu dvojice protivnika. duet im. m. r. (tal.) - pjevanje i sviranje udvoje; muzika kompozicija za dva glasa ili instrumenta. dug im. m. r., mn. dugovi, g. mn. dugova/ dugova - ono to se pozajmi i treba vratiti; prenes. moralna obaveza prema nekome. dug prid., odr. v. dugi, komp. dui/dulji dugaak, odnosi se na ono to ima velik razmak izmeu svojih krajnjih taaka (npr. dug tap); kad je ta due nego to je potrebno, nego to smo oekivali, predugo. duga im. . r., dat. jd. dugi/duzi - jedna od daska od kojih je izraeno drveno bure ili bava. duga im. . r., dat. jd. dugi/duzi - spektar boja koji vidimo na nebu izazvan prelamanjem suneve svjetlosti kroz kapljice kie. dugaak/dugaak prid., odr. v. dugaki/ dugaki - up. dug. dugajlija im. m. r., hip. - dugonja, veoma visoka osoba, dugme/dugme im. s. r. (perz), g. jd. du gmeta/dugmeta, zb. im. dugmad - puljka, puce, okrugla oblika, slui za zakopavanje odjee; ploice raznih oblika na aparatima, napravama, ureajima i sl. pomou kojih ih pokreemo i njima upravljamo. dugo pril. - kad se neto dogaa u duem vremenskom razdoblju, npr. ekati dugo. dugodnevnica/dugodnevnica im. . r. najdui dan, a najkraa no u godini (21. 06), solisticij. dugonja im. m. r., hip. - vrlo visok i mrav ovjek, dugajlija, dugoprstai im. m. r. mn. - vrsta ivotinja sa dugim prstima, dugoprsti im. m. r. (arg.) - lopov, osoba koja krade, dugoroan/dugoroan prid., odr. v. dugdroni/dugoroni - dogovoren za pla anje na dugi rok u jednakim mjese nim novanim ratama. dugotrajan/dugotrajan prid., odr. v. dugotrajni/dugotrajni - koji dugo traje.

124 dulek im. m. r. (tur.) - tikva, bundeva, dulje/diilje pril. - due. duljina im. . r. - duina, duljenje gl. im. s. r. - izv. od duljiti, duljiti gl. nesvr., prez. duljim - initi da to bude dulje; priati to due, razvla iti priu, nadugako pripovijedati, duman im. m. r. (tur.), g. jd. dumdna dim, magla, smog; prenes. briga, ma glovite misli kao u polusnu. dumdum/dumdiim im. m. r. (engl.) vrsta metka koji eksplodira pri udaru u tijelo, pa zadaje teke rane, rasprska vajui metak, dundo/dundo im. m. r. - u Dubrovniku naziv za amidu ili dajdu (strica ili ujaka); iko. duner(in) im. m. r. (perz.) - stari naziv za zanatliju, stolara, graditelja; pejor. onaj ko ne uradi dobro odreeni posao, nemaj stor. diinja im. . r. - stablo voke sa isto imenim plodom, dunjaluk im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. dunja luka , n. mn. dunjaluci, g. mn. dunjaluka - ovaj svijet; svi ljudi na zemaljskoj kugli. diio im. m. r. (tal.) - duet. dupe im. s. r., g. jd. dupeta - stranjica; prenes. osoba loeg karaktera; glupan, dupin/dupin im. m. r. - sisar iz familije kitova koji ivi u moru, delfin, dupke pril. - dupkom, popunjeno do vrha; uspravljeno, biti u stojeem poloaju, dupkom pril. - dupke. dupli prid. odr. v. (lat.) - dvostruk, udvo struen, udvojen, duplikat im. m. r. (lat.), g. jd. duplikta drugi primjerak istog dokumenta; kopi ja, prepis; ono to ima istu pravnu vrije dnost; ono to ima sve osobine kao ori ginal, ali nije to. duplja/duplja im. . r. - upljina u drvetu gdje se nastanjuju ptice; dijelovi govor nog aparata, usna i nosna upljina, dupsti/dupsti gl. nesvr., prez. dubim praviti udubljenje pomou kakvog o trog alata (no, dlijeto); dubiti, duraan/duratan/durean prid. (tur.) odr. v. durani/du ratni/du reeni - izdr ljiv, trajan, postojan, durati gl. nesvr. (tur.), prez. ditram trpjeti, podnositi tekoe, izdravati.

125

duman(in)

dugotrajnost im. . r., instr. jd. dugo trajnou/dugotrajnosti - osobina ono ga to je dugotrajno, dugduko im. m. r., hip. - u priama za djecu, stripovima i crtanim filmovima naziv za zeca. duguljast prid., odr. v. duguljasti - izdu en, izrazito dui nego iri. duh im. m. r., vok. jd. due , n. mn. duho vi/dusi - sposobnost miljenja, spozna je, dovitljivosti, morala; ope psihiko i moralno stanje; nevidljivo bie. duha im. m. r., g. jd. duha - umjetnik muziar koji svira neki od duhakih instrumenata (truba, oboa, rog i sl.), puha. duhaki prid. odr. v. - koji se odnosi na duhae, puhaki. duhal prid. odr. v. - odnosi se na mu zike instrumente koji sviraju pomou puhanja. duhan im. m. r. (ar.), g. jd. duhana biljka koja sadri nikotin, koja kao sirovina slui za proizvodnju cigara, ci gareta i sl. duhandija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji pui duhan, pua cigareta, duhaniti gl. nesvr., (ar.), prez. duhanim puiti, kupovati kome duhan, snabdije vati koga duhanom, duhati gl. nesvr., prez. duem - puhati, duhovni prid. odr. v.- odnosi se na duh; suprotno od svjetovni; crkveni, konfesi onalni. duhovit prid., odr. v. duhdviti - koji ima duha, koji zabavlja, nasmijava, ima smisla za humor, duhovito pril. - na duhovit nain, s du hom. duhovitost im. . r., instr. duhdvitou/ duhovitosti - osobina onoga to je duho vito, ili osobe koja je duhovita, duhovnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na duhovnike, iihovniki pril. - na nain duhovnika, kao duhovnik. duhovnik im. m. r., n. mn. diihvnici crkveno lice, sveenik, duhovnost im. . r., instr. jd. duhovnou/ duhovnosti - svojstvo onoga to je du hovno. dukat im. m. r. (tal.), g. mn. dukata - hist. novac od zlata, zlatnik.

durbin im. m. r. (perz.), g. jd. durbina , g. mn. durbina - dvogled, dalekozor, na prava koja pomou lea omoguava da se bolje vidi neto u daljini, duriti se gl. nesvr., prez. durim se - po kazivati ljutnju i uvrijeenost, ljutiti se. dustaban/dustaban prid. (tur.) - ravnih stopala. dustabanlija im. m. r. (tur.) - osoba koja ima ravna stopala. dua im. . r. v. jd. duo - ono to pred stavlja ivot u ovjekovu tijelu; ovje kova svijest, osjeanja, osobine kara ktera; prenes. osoba, eljade, stanovnik, ukuanin. duak im. m. r., g. jd. duka - mali odsje ak vremena koji traje izmeu udisaja i izdisaja zraka. duek im. m. r. (tur.), n. mn. dueci, g. mn. dueka - dio posteljine, ono na em se lei za vrijeme spavanja, madrac, duekluk im. m. r. (tur.), n. mn. duekluci - platno od kojeg se prave dueci; vrsta ormara u kojem se dre dueci, duevan prid., odr. v. duevni - koji je u vezi sa unutranjim psihikim stanjem; koji je dobroduan, razuman, spreman pomoi jer ima duu. duevno pril. - na duevan nain, s du om. duevnost im. . r., instr. jd. duevnou/ duevnosti - osobina onoga ko je due van. duica im. . r. - em. i hip. od dua; unutranji dio gume, zranica. duini prid. - koji se odnosi na duik, azotu. duik im. m. r., g. jd. duika - azot, hem. element, nitrogenijum, oznaka N, gas bez boje, ukusa i mirisa, duikov prid. odr. v. - koji se odnosi na duik. duenje gl. im. s. r. od duiti, duiti gl. nesvr., prez. duim - guiti ko ga, initi da ko ne moe disati; prenes. previe i nepotrebno priati, daviti, duiti se gl. nesvr., prez. duim se - ne mati zraka, ne moi disati, daviti se pri plivanju. duman(in) im. m. r. (perz.), mn. dumani - neprijatelj, zlotvor, osoba koja mrzi.

dumanka dumanka im. . r. (perz.), dat. jd. dumanki , g. mn. dumanki - ena dumanin dumanluk/dumanluk im. m. r. (perz.tur.) - neprijateljstvo, mrnja, dumanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na dumane. dumanski pril. - na nain dumana, kao dumanin. dunik im. m. r. g. jd. dunika , n. mn. dunici , g. mn. dunika - dio organa za disanje od hrskavice koji ide od drijela do plua gdje se rava na dva ogranka, duebrinik/duebrinlk - im. m. r. n. mn. duebrinici/duebrinici - osobe koje se brinu za spas due; sveenik, duhovnik; prenes. onaj ko pokazuje pretjeranu, nametljivu ili lanu brigu za koga. duvak/duvak im. m. r. (tur.), g. jd. duvaka/duvaka, n. mn. duvati!duvdei, g. mn. duvaka/duvaka - veo koji nosi mlada preko glave i lica, koprena, vala. duvar im. m. r. (perz.) - zid. du prij. - znai pravac ili smjer po dui ni, npr. du puta. duan prid., odr. v. duni - odnosi se na onoga koji mora da vrati dug, zaduen, dud/dud im. m. r. - hist. vladar Mleta ke Republike, due/diie pril. - dulje, duica im. . r. - dio oka, arenica, duina im . r. - razmak izmeu dviju taaka, duljina, duinskl prid. odr. v. - koji se odnosi na duinu. duiti gl. nesvr., prez. duim - duljiti, uiniti neto duim; zaduivati koga i me. dunik im. m. r., g. jd. dunika , n. mn. dunici, g. mn. dunika - osoba koja je duna, koja mora vratiti dug; . r. dunica. dunosnik/dunosnik im. m. r. (hrv.) n. mn. dunosnici/dunosnici - onaj koji je na dunosti u hijerarhiji vlasti, ee: slubenik; funkcioner u vlasti, dunost im. . r., instr. jd. dunou/ dunosti - posao, sluba; obaveza za ne to to se mora uiniti. dva broj m. r., g. dvaju, dat. dvama/dva ma - za jedan vie od jednoga; oba.

126 dvadesetak broj m. r. - neodreeno, priblino dvadeset, oko dvadeset, npr. ljudi. dveri im. . r. plur. tantum (stsl.) - velika vrata zamka, dvorca, hrama, crkve, dvije broj . r., g. dviju/dviju, dat. dvjema/ dvjema - za jednu vie od jedne, obje. dviza im. . r. - ovca, koza i sl. od dvije godine. dvizac im. m. r., g. jd. dvisca , n. mn. dvisci, g. mn. dvizaca - ovan, jarac itd. od dvije godine, dvize im. s. r. - em. i hip. od dviza i dvizac. dvoboj/dvoboj im. m. r. - duel, borba izmeu izazivaa i izazvanog pred svje docima uz upotrebu hladnog ili vatre nog oruja; prenes. polemika, una ra sprava, prepirka izmeu dviju strana, dvodfhalice im. . r. mn. - vrsta riba koje diu krgama i ribljim mjehurom, dvogled im. m. r. - optika sprava pomo u koje sa oba oka moemo posmatrati udaljene objekte, dalekozor, durbin dvojac im. m. r., g. jd. dvojca, n. mn. dvojci, g. mn. dvojaca - u sportu amac sa dva veslaa; arg. dvojica istomilje nika. dvojba im. . r., g. mn. dvdjbi - nedo umica, dvoumljenje. dvoje zb. broj s. r., g. dvoga/dvdjega, dat. dvma - jedno i jo jedno ivo bie u zbiru. dvojezikl/dvojezinl i dvojezikl/ dvo jezini prid. odr. v. - koji je na dva jezika. dvoji brojni prid. - uz imenice koje znae da je neto u paru: dvoji opanci, dvoja vrata. dvojica brojna im. . r. - dva mukarca, dvojina im. . r. - isto: dual. dvojmskl prid. odr. v. - koji se odnosi na dvojinu, dual. dvojka im. . r., dat. jd. dvojci, g. mn. dv ojki/dvojaka - brojka, cifra kojom se oznaava broj dva. dvojnice/dvojnice im. . r. plur. tantum narodni muziki instrument, svirala ko ja ima dvije cijevi, dvojnik im. m. r. n. mn. dvojoici, g. mn. dvojnika - osoba koja je veoma slina ili jednaka drugoj osobi. dvojnost im. . r., instr. jd. dvojnou/ dvojnosti - osobina onoga to je dvo struko, udvojeno, dvostrukost, dvokatnica im. . r. g. mn. dvdkatnica kua sa dva sprata (kata), dva boja, dvospratnica, dvokolica im. . r. - zaprena kola sa dva toka, eze. dvokratan prid., odr. v. dvdkratni - neto to se obavlja u dva maha tokom dana, npr. dvokratno radno vrijeme, dvokrilac/dvokrilac im. m. r., g. mn. dvdkrilaca - stariji tip aviona sa dva krila sa svake strane trupa; zool. poro dica insekata, kukaca, dvolian prid., odr. v. dvdlini - neiskren, nepoten, licemjeran, nedosljedan, dvolinost im. . r., instr. jd. dvdlinou/ dvdlinosti - osobina onoga ko je dvo lian, nedosljedan; licemjerstvo. dvolinjak im. m. r.. mn. dvdlinjaci osoba sa dva lica; dvolian, neiskren, nedosljedan ovjek, licemjer, dvometra im. m. r., g. jd. dvometraa, n. mn. dvometrai, g. mn. dvometraa ovjek visok oko dva metra, dvopapkari im. m. r. mn. - red sisara biljojeda koji na nogama imaju dva pa pka. dvopek im. m. r., n. mn. dvdpeci, g. mn. dvopeka - vrsta hljeba peenog do e ljene tvrdoe koji moe due stajati da se ne pokvari, dvopreg im. m. r., n. mn. dvdprezi, g. mn. dvoprega - zaprega koju vuku dva ko nja. dvor im. m. r., mn. dvdrovi/dvorovi - dvo rac, posebno ureena graevina u kojoj je sjedio vladar (car, kralj i sl.); zamak; meton. osobe koje ive na dvoru, svita, vladar i njegovi povjerljivi ljudi; tako er: dvorite, avlija, dvorac im. m. r., g. jd. dvorca, g. mn. dvoraca - veleljepna graevina, dvor; zamak; vila. dvorana im. . r., g. mn. dvorana - sala, velika prostorija za priredbe, predava nja i sl. dvoranin/dvoranin im. m. r., n. mn. dvorani/dvrani - ovjek koji ivi i radi na dvoru. dvorite/dvorite im. s. r. - ograeni pro stor ispred kue, dvor, avlija.

127

dvoznanost

dvoriti/dvoriti gl. nesvr., prez. dvdrim/ dvorim - posluivati, prinositi jela za sto, ureivati i spremati stan, pomagati u kui. dvorkinja im. . r. - osoba koja po do govoru povremeno obavlja poslove u kui i brine se za red i istou, dvorski prid. odr. v. - koji se odnosi ili pripada dvoru (npr. dvorski protokol), dvosjed im. m. r., g. mn. dvosjeda automobil sa dva sjedala, vozilo za dvi je osobe. dvosjekli prid. odr. v. - koji je sa dvije otrice (npr. dvosjekli no), dvosloan prid., odr. v. dvdsloni - sa stavljen od dva sloga (npr. ku-a). dvosmislen prid., odr. v. dvdsmisleni ono to se moe na dva naina protu maiti, kad je ispod jednog smisla po dmetnut ili se namee drugi, dvosmislenost im. . r., instr. jd. dvdsmislenou/dvd smisleno ti - osobina ono ga to je dvosmisleno, dvosmjeran prid., odr. v. dvdsmjerni kad neto ima dva smjera, npr. dvo smjerna ulica u kojoj je dozvoljen pro met u oba smjera, dvosoban prid., odr. v. dvdsobni - koji ima dvije sobe, sastoji se od dvije sobe. dvostruk prid., odr. v. dvostruki - udvo jen, dvojak, dvovrstan, sastavljen od dva sloja. dvotreinski prid. odr. v. - kad je neto sastavljeno ili mora imati dvije treine (npr.dvotreinski takt u muzici, dvotre inski broj glasova prilikom donoenja odluka). dvoumljenje gl. im. s. r. - izv. od dvo umiti se. dvoumiti se gl. nesvr., prez. dvdumim se - biti neodluan, u nedoumici, kolebati se u izboru; dvojiti, sumnjati. dvousneni prid. odr. v. - bilabijalni, npr. suglasnik koji se izgovara sa objema usnama. dvouka im. . r., dat. jd. dvduci/dvduki - vrsta biljke iz familije glavoika. dvoznaan prid., odr. v. dvoznani - koji ima dva znaenja, dvoznanost im. . r., instr. jd. dvoznanou/dvdznanosti - osobina onoga to je dvoznano.

dvoenstvo dvoenstvo/dvoenstvo/dvoenstvo im. s. r., g. mn. dvozenstavaldvozenstaval

128 dvdenstava - bigamija, sklapanje braka sa dvjema enama; ivot sa dvije ene u neozakonjenom braku.

D d - fonema, glas, suglasnik, afrikata, sedmo slovo abecede, daba/dabe pril. (tur.) - besplatno, ba dava; vrlo jeftino; uzalud, dabaluk im. m. r. (tur.), n. mn. dabaluci - neto to je besplatno, dabe; jeftino a; ivot bez rada. dada im. . r. (ar.) - put, cesta, drum. dahil im. m. r (ar.) - neznalica, neobrazo van ovjek, daiz pril. (ar.) - dozvoljeno, doputeno, slobodno. dak im. m. r. (ma.), n. mn. dakovi vrea. dam im. m. r. (perz.) - prozorsko staklo, damadan im. m. r. (perz.) - dio muke nonje, muki zatvoreni prsluk od ohe ili kadife. damija im. . r. (ar.) - zgrada, prostorija, mjesto gdje se muslimani mole Bogu, graevina sa munarom i posebnim kon turama, dan im. m. r. (perz.) - dua. danarika im. . r. (perz.-tur.), dat. jd. dzanarici - stablo ljive slino trnu i njen krupan okrugli utocrveni plod. daneija im. . r. (perz.) - vrsta domae kune halve, doslovno jelo za duu. danum uzreica (perz.-tur.) - duo moja, duo draga, dapanje gl. im. s. r. od gl. dapati se. dapati se gl. nesvr., prez. dapam se otimati se, skakati oko ega. deb(h)ana im. . r. (ar.-perz.) - municija, streljivo.Debrail im. m. r. (jevr.) - aneo preko koga je poslaniku Muharpedu a. s. dola Boija objava; arhanel Gavrilo, defa im. . r. (ar.) - svaa, prepirka, u na rasprava.

eferdar im. m. r. (perz.), g. jd. deferdara - starinski pitolj due cijevi ukraen sedefom, srebrom itd. dehenem im. m. r. (jevr.) - u islamskoj religiji naziv za pakao, delat im. m. r. (ar.), g. jd. delata izvrilac smrtne kazne, krvnik; okrutna osoba, dumanin. dem im. m. r. (engl.) - slatko spravljeno od voa i eera, demat im. m. r. (ar.), g. jd. demata zajednica, drutvo, skupina; osnovna organizaciona jedinica Islamske zaje dnice; skup ljudi koji zajedniki klanja ju. dematile pril. (ar.-tur.) - svi zajedno, ukupno. dematlija im. m. r. (ar.-tur.) - pojedinac, lan demata, demper im. m. r. (engl.), g. mn. dempe ra - pleteni muki i enski odjevni pred met koji se nosi preko koulje; sviter. denabet im. m. r. (ar.) - poganac, nevaljalac, bitanga, denaza im. . r. (ar.) - ispraaj meita na ahiret kod muslimana; klanjanje za vri jeme denaze; pogreb, sahrana, sprovod, denet im. m. r. (ar.) - u islamskoj religiji mjesto na onom svijetu gdje dospijevaju bezgrijeni; raj. denetlija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji e u denet; osoba koja je to zasluila, denetski prid. odr. v. (ar.-tur.) - koji se #odnosi na denet, koji pripada denetu; rajski. dentlmen im. m. r. (engl.) - ovjek kojeg krase mnoge vrline: plemenitost, ast, korektnost, uglaeni maniri, dentlmenski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na dentlmene.

dentlmenski

130 dip im. m. r. (engl.), g. jd. dipa - moto rno vozilo namijenjeno za kretanje po svim terenima, dokej im. m. r. (engl.), g. jd. dokeja, v. jd. dokeju, g. mn. dokeja - jaha, doger im. m. r. (engl.) - u arg. osoba koja tri radi rekreacije; trka, doker im. m. r. (engl.), g. mn. doker a karta koja u nekim igrama moe zamije niti svaku kartu; rezerva, argument koji moe preokrenuti situaciju, domba im. . r. (ar.-perz.), g. mn. dombi - provalija, ponor, bezdan, dombast prid., odr. v. dombast! - koji je sav od dombi (put, zemljite); prenes. nezasit ovjek, diiboks im. m. r. (engl.) - automatska muzika linija koja emituje probranu kompoziciju kad se ubaci novac, dudo im. m. r. (jap.), g. jd. d.uda - bori laki sport porijeklom sa Dalekog Isto ka. dukac im. m. r., g. jd. diikca, g. mn. dukacd - pas koji nije opasan, dukela im. . r., g. mn. diikela - pas mjeanac; pas lutalica; velik i opasan pas; prenes. pejor. osoba loih karakte rnih osobina, nitkov, hulja, dul im. m. r. (engl.) - jedinica za mje renje rada (energije), duma im. . r. (ar.), g. mn. d u m a podnevna islamska molitva petkom u damiji; zove se jo duma-namaz. dumbus im. m. r. (perz.), g. mn. dumbusa - nered, zbrka, frka, galama, ha os. dungla im. . r. (engl.), g. mn. dungli gusta neprohodna uma puna raznih bi ljki, povijua, lij ana; prauma, dunka im. . r. (kin.), dat. jd. dunki brodica za ribolov ili prevoz tereta u vo dama Bengalskog zaliva do Koreje, dus im. m. r. (engl.) - voni sok. diiz im. m. r. (ar. perz.), n. mn. duzovi dio Kurana koji sadri deset listova; trideseti dio Kurana; posebno uvezan jedan duz.

dentlmenski pril. (engl.) - kao de ntlmen, na nain kako to rade dentlme ni. dep im. m. r. (ar.), n. mn. depovi - dio na odjei za uvanje sitnijih predmeta; prenes. manji prostor unutar vee cjeli ne. depar im. m. r. (ar.) - kradljivac, osoba koja krade iz tueg depa, deparac im. m. r. (ar.), g. jd. deprca odreena suma novca namijenjena za svakodnevne potrebe, depni prid. odr. v. (ar.) - odnosi se na ono to se nosi u depu, deride im. . r. mn. (ar.) - novine. dez im. m. r. (engl.) - muzika posebnog ritma nastala na improviziranom muzi ciranju amerikih crnaca, dezva im. . r. (ar.), g. mn. dezv! - posu da od bakra ili kakvog drugog materijala za kuhanje kafe. dibra im. . r. (tur.), g. mn. dzibri ostatak od ljiva, groa i sl. poslije destilacije alkohola, npr. kod peenja rakije. dida im. . r. (tur.) - komad nakita; neto lijepo; predmet zgodan za igru, igraka. digerica im. . r. (perz.) - jetra, digljast prid., odr. v. dzigljasti - visok i mrav, koji se protegao u visinu, dihad im. m. r. (ar.) - sveti rat, rat za vjeru, za odbranu islama, dziju-di'ca im. . r. (jap.) - borilaki sport koji vodi porijeklo iz Japana, dilit im. m. r. (ar.) - kratak tap sa kvrgom na kraju kao u topuza koji konjanici u istoimenoj igri bacaju jedan na drugog kao to se baca koplje, dilitati se gl. nesvr., prez. dilitam se bacati dilit, dilitnuti se svr., prez. dzilitnem se baciti se dilitom. din1im. m. r. (ar.) - div, gorostas. din2 im. m. r. (engl.) - alkoholno pie spravljeno od ita sa dodatom aromom bobica kleke. dinovski prid. odr. v. - ogroman, velik, gorostasan.

- fonema, glas, suglasnik, afrikat, osmo slovo abecede i dvadeset i osmo irilice. ae im. s. r., g. jd. aeta - em. i hip. od ak. ai im. m. r. - em. i hip. od ak. aki prid. odr. v. - koji se odnosi na ake. aki pril. - na aki nain, kao ak. ak im. m. r., vok. jd. ae, n. mn. aci uenik, onaj koji ide u kolu. akon im. m. r. (gr.) - pomonik svete niku prilikom Boije slube; onaj koji jo nije svetenik, akonat im. m. r. (gr.) - in, zvanje i dostojanstvo akona. aur(in) im. m. r. (perz.) - onaj koji nije musliman; hrianin, aurka im. . r. - ena aur(in) avo im. m. r. (gr.), g. jd. avla/avola, n. mn. avli/avoli - vrag, demon, ejtan, sotona, bie koje ini zlo, simbol svega to je opako; zla i opaka osoba; prenes. osoba sklona nestalucima, ali i smijehu. avolica im. . r. (gr.), hip. - vragolasta mlada i nestana ena, vragolanka. avolski prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na avola, ejtanski, avolski pril. (gr.) - na nain avla, kao avo. avolji prid. odr. v. (gr.) - koji pripada avolu; prenes. opak, surov, teak kao da dolazi od samog avola, avoluk im. m. r. (gr. - tur.) - nestanost, nestaluk. em im. m. r. (perz.) n. mn. emovi - vala, dio od gvoa koji se konju stavlja u gubicu, na em je privrena uzda. emija im. . r. (tur.) - laa, brod. emijica im. . r., em. (tur.) - mala emija. eram im. m. r. (perz.), g. jd. erma duga motka na koju je privezana kanta za vaenje vode iz bunara; bunar iz kojeg se tako crpi voda. erdan im. m. r. (perz.), g. jd. erdna ogrlica na kojoj su nanizani dragulji, biseri, komadi zlata i sl. erdek im. m. r. (tur.), n. mn. erdeci, g. mn. er deka - soba u kojoj mladenci provedu prvu branu no. eref im. m. r. (tur.), g. mn. erefa okvir od drveta i sl. u koji se zategne platno kako bi se moglo vesti, eride im. . r. mn. (tur.) - novine, asopis. evir im. m. r. (perz.), g. jd. evira posuda za cijeenje, evrek im. m. r. (tur. ), n. mn. evreci , g. mn. evreka - pecivo u obliku kotura, idija im. m. r. (tur.) - ivahan i nestaan mladi, objeenjak; osoba kojoj se dive, ali je i kritikuju; junak, ido im. m. r. v. jd. ido, hip. od idija fkljati gl. nesvr. prez. i kijam - rasti naglo uvis. i'Iko im. m. r. (ma.), n. mn. ilkoi mladi pun snage i obijesti, spreman za razne esto samo njemu zabavne smica lice; vjetrogonja, inuha im. . r. (ma.) - naunica, minua. 'ipiti gl. svr. prez. iplm - naglo skoiti, izlija im. . r. (tur.), g. mn. izlija - po tajna bludnica; ena raspojasana pona anja. ogat im. m. r. (tu r.) - bijel konj. dogo im. m. r. (tur.) - hip. od ogat, oja pril. (perz.) - toboe, bajagi. on im. m. r. (tur.), g. jd. dna, n. mn. donovi - dio na obui kojim se staje na tlo, potplat.

oniti oniti gl. nesvr., prez. onim, trp. prid. onjen - pri izradi obue postavljati on lijepljenjem ili prikucavanjem. on-obraz prid. (tur.) - bezobrazan, nepo ten, koji se nieg ne stidi, dorati (se) gl. nesvr. (tur.) - arg. mije njati se za ta; trampiti, oz im. m. r. (tur.) - oko; staklo na pro zoru. ozluci im. r. mn. (tur.), g. mn. dzluka naoale doze im. s. r. mn. izv. od oz - razg. naoale. ubrad zb. im. od ubre - prenes. osobe loeg karaktera, nevaljalci. ubre/ubre im. s. r. (gr.), g. jd. ubre ta/ubreta - stajsko gnojivo; pejor. pre nes. osoba loeg karaktera, smee, ge neralno: neto bez vrijednosti, ubrenje gl. im. s. r. (gr.) - iznoenje gnojiva na njivu, ubriti svr. i nesvr. (gr.), prez. ubrim - na njivu nanositi ubre, gnojiti zemijii. ubrivo im. s. r. (gr.) - gnojivo, ugum im. m. r. (tur. ) - vea metalna posuda za vodu i mlijeko sa irokim grliem na kojem je poklopac, ul/ul im. m. r. (perz.) - rua. ulabija im. . r. (p erz.) - crvena, sona i slatka jabuka duguljasta oblika, ulbastija - im. . r. (tur.), g. mn. ul bastija - orijentalno jelo od tuenog mesa ispeeno na aru. iil-baa im. . r. (perz.) - baa zasa ena ruama, ruinjak, cvijetnjak, ulad zbir. im. s. r. - tanad, meci, topov ske kugle. ule/ule im. s. r. (tur.), g. jd. uleta , zbir. ulad - kugla koja se ispaljivala iz starinskog topa.

132

ulistan im. m. r. (perz.), g. jd. ulistna - ruinjak, cvijetnjak. umbir im. m. r. (ma.), g. jd. umbtra biljka iz tropskog dijela Azije od koje se korijen upotrebljava kao zain hrani i lijek. umruk im. m. r. (lat.) - carina; taksa za prolaz. umrukija im. m. r. (lat.-tur.) - carinik, unah im. m. r. (perz.), g. jd. unaha grijeh; pogreka; krivnja, urevak im. m. r. g. jd. urevka uric, urica, cvijet iz familije ljilja na sa bijelim mirisnim cvjetovima nalik na zvonce. uric im. m. r. i urica im. . r. - ur evak. us im. m. r. (engl.), g. jd. dua - stanje rezultata u sportu (tenis, ping-pong, odbojka i sl.) kada poeni stoje izjedna eno, a jednoj od strana su potrebna dva uzastopna da pobijedi, uture/iiture pril. (tur.) - sve koliko ima, ukupno uzeto, kupljeno sve po ci jeni od oka iako se prodaje po komadu ili na kilogram, uturum im. m. r. (tur.), g. mn. uturuma - osoba koja je onemoala i oronula zbog starosti ili bolesti, te je nesposob na za normalno kretanje. uturumluk im. m. r. (tur.) - onemoalost, oronulost usljed starosti ili bolesti. uve im. m. r. (tur.) - jelo od mesa, rie, paradajza, paprike, krompira, uvegija im. m. r. (tur.) - mladoenja, zarunik, momak za enidbu, uzel neprom. prid. (tur.) - lijep, divan, krasan. uzeluk im. m. r. (tur.) - ljepota.

E
E e - fonema, glas, samoglasnik, deveto slovo abecede, a sedmo irilice, ebanovina im. . r. (gr.) - tamno tvrdo teko drvo iz tropskih krajeva, eda - vezn. edba im. . r. (ar.) - pratnja, pristalice, sljedbenici, edem im. m. r. (gr.), g. jd. edema - med. nagomilana tenost u ivom tkivu; ote klina od te tekuine, eden im. m. r. (jevr.) - vrt, baa, zemalj ski raj. edepsuz im. m. r. (ar.-tur.) - neodgojen, neuljudan, nepristojan, drzak ovjek, edepsiizluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. edepsuzluci - nepristojnost, neodgojenost, neuljudnost, drskost, edicija im. . r. (lat.) - izdanje neke knjige ili asopisa, edikt im. m. r. (lat.) - nareenje, ukaz vlasti, propis, zapovijest, proglas, obja va. edukacija im. . r. (lat.) - obrazovanje, prosvjeivanje, odgoj, razvijanje um nih, moralnih i tjelesnih sposobnosti, edel im. m. r. (ar.), g. mn. edzala - usud, kob; sueni as kad se mora umrijeti. efek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. efekata uinak, rezultat, posljedica kakvog ra da. efektan/efektan prid. (lat.), odr. v. efe ktni/efektni - djelotvoran, koji utie, uinkovit. efektivan prid. (lat.), odr. v. efektivni stvaran, realan, pravi, uinjen, efemeran prid. (gr.), odr. v. efemerni prolazan, kratkotrajan, beznaajan, efemernost im. . r. (gr.), instr. jd. efemernou/efemernosti - prolaznost, kratkotrajnost, beznaajnost, efendi/efendija im. m. r. (tur.) - gospodin; pokrovitelj; titula uenih ljudi u Turskoj; hoda; vjerski obrazovan mu sliman. efeniluk im. m. r. (gr.-tur.) - gospo tina, osobina onoga ko ima titulu efen dije. efendisi-benum, efendum uzreica (gr. tur.) - esto u govoru starijih ljudi, a znai: gospodine moj. efikasan/efikasan prid. (fr.), odr. v. efika sni/efikasni - djelotvoran, uspjean, ui nkovit. efikasnost/efikasnost im. . r. (fr.), instr. jd. efikasnou/efikasnosti i efikasno u/efikasnosti - osobina onoga ko je efikasan i onoga to je efikasno, egalizirati/egalizovati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. egaliziram/egalizujem - izra vnati, izjednaiti (najee u politikim i ekonomskim pravima), eglen/eglen im. m. r. (tur.), g. jd. eglena/ eg lena - razgovor, sobet, zabava u pri jateljskom razgovoru, eglendija im. m. r. (tur.) - osoba koja za bavlja, govorljiv ovjek, koji puno pri a. eglenisati gl. nesvr. (tur.), prez. egleniem - razgovarati, egocentrian prid. (lat.), odr. v. egoce ntrini - koji sebe smatra centrom sve ga; usmjeren samo na svoje ja (ego), egocentrizam im. m. r. (lat.), g. jd. egocentrizma - svojstvo onoga ko je ego centrian, egocentrinost, egocentrinost im. . r. (lat.), instr. jd. egocentrinou/egocentrinosti - ego centrizam. egoist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. egdiste osoba koja svoje line interese, pitanja, potrebe stavlja iznad svih; sve okree u svoju korist na tetu drugima; sebi njak.

egoizam egoizam im. m. r. (lat.), g. jd. egoizma osobina i stanje egoista, egoistkinja im. . r. (lat.) - ena egoist, egzaktan/egzaktan prid. (lat.), odr. v. eg zaktni/egzaktni - istinit, taan, dokaziv materijalnim injenicama, potpun, u skladu sa pravilom i logikom, egzaltacija im. . r. (lat.) - zanos, veliko uzbuenje, duevna napetost, bolesna ivahnost, pretjeranost. egzaltiran prid. (lat.), odr. v. egzaltirani uzbuen, prenapet, ponesen emocijama, egzekucija im. . r. (lat.) - primjena kaznenih mjera; pljenidba; izvravanje smrtne kazne, pogubljenje, egzekutor im. m. r. (lat.) - osoba koja izvrava egzekuciju, egzemplar im. m. r. (lat.), g. jd. egzemplara - primjerak, svaki predmet nai njen prema istom tipu, komad, egzemplaran prid. (lat.), odr. v. egzem plarni - koji moe da slui kao primjer, kao uzorak, egzibicija im. . r. (lat.) - neki vanjski efekat postignut vjetim, efektnim pote zom, npr. u sportu; prenes. elja za isti canjem. egzibicionist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. egzibicidnisti/egzibicidniste - osoba sklona egzibicionizmu; . r. egzibicionistkinja. egzibicionizam im. m. r. (lat.), g. jd. egzibicionizma - sklonost prema isticanju spoljnih efekata. egzil im. m. r. (lat.), g. jd. egzila - pro gonstvo, mjesto gdje ivi prognanik iz svoje drave, egzistencija im. . r. (lat.) - sam ivot, nain ivota; postojanje, opstanak, egzi stiranje. egzistencijalizam im. m. r. (fr.), g. jd. egzistencijalizma - filozofska struja u francuskoj literaturi poslije Drugog svjetskog rata (osniva J.P.Sartre), osno vne su mu postavke: pesimizam, nevje rovanje u ivotnu snagu ovjeka i po manjkanje perspektive. egzistencijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. egzistencijalist^ - pristalica egzistenci jalistikih filozofskih ideja, egzistencijalistkinja im. . r. (lat.) - ena egzistencijalist(a)

134 egzistencijalistiki prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na egzistenciju i egzistencijaliste. egzistiranje gl. im. s. r. (lat.) - opstojanje, egzistencija; puko ivljenje, preivlja vanje. egzistirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. egzistiram - postojati; biti; ivjeti; opstajati. egzodus/egzodus im. m. r. (lat.), g. jd. egzodusa - odlazak velikog broja ljudi iz svoje zemlje. egzorcist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. egzo rciste - osoba koja istjeruje zle duhove, avola. egzorcizam im. m. r. (gr.), g. jd. egzorci zma - pojava vezana za neke vjerske sekte, obred izgona zlih duhova ili a vola iz neke osobe za koju se smatra da je opsjednuta; vjerska bjesomunost, religiozna opsjednutost, egzoterian prid. (gr.), odr. v. egzoteririi - svima pristupaan, otvoren po smislu i sadraju, namijenjen javnosti, prikazan na razumljiv nain, egzotian prid. (gr.), odr. v. egzotini koji se odnosi na egzotiku, koji prelazi granice obinog, egzotika im. . r. (gr.), dat. jd. egzotici sveukupna obiljeja dalekih zemalja i civilizacija koja su na neki nain neo bina. eh! uzv. - slui za pojaavanje i izraa vanje raspoloenja, ehalija im. . r. (ar.) - stanovnitvo, mje tani; svijet, narod. eho im. m. r. (gr.), g. jd. eha - odjek, je ka. ejdovale! (ar.-tur.) - dovale, pozdrav ono ga koji odlazi, na koji onaj koji ostaje odgovara ejsahadilel ejsadile! ejluk im. m. r. (tur.), n. mn. ejluci - do broinstvo, plemenitost, dobrota, dobro djelo. ejlukija im. m. r. (tur.) - dobroinitelj, plemenit i dareljiv ovjek, ejsahadfle! ejsadile ! (tur.-ar.) - pozdrav na rastanku: u dobar as poao! ejvalah! ejvala! (ar.) - dovienja, zbo gom; hvala; tako je; bravo, svaka ast. ekavac im. m. r., g. jd. ekdvca , n. mn. ekavci, g. mn. ekav ac a - osoba koja upotrebljava rijei sa ekavskom zamje nom jata. ekavka im. . r., dat. jd. ekavki, g. mn. ekavki - ena ekavac ekavica im. . r. - ekavtina; narjeje u kojem je praslavenski jat zamijenjen sa e (npr. mleko), ekavizacija im. . r. - nastojanje da se u svim rijeima javlja ekavska zamjena jata iako odreeni govor ima ijekavicu ili ikavicu; ekaviziranje. eka vizirati gl. svr. i nesvr., prez. ekaviziram - oblike rijei sa ijekavskim ili ikavskim refleksom jata prebaciti u ekavicu, poekaviti. ekcem im m. r. (gr.), g. jd. ekcema oboljenje koe popraeno svrabom i gnojnim voriima. ekipa/ekipa im. . r. (fr.) - skup specija lista koji rade zajedno u istom poslu, projektu; u sportu: sastav, momad, tim. eklatantan prid. (fr.), odr. v. eklatantni oit, oigledan, oevidan, zoran, eklekticizam im. m. r. (gr.), g. jd. eklek ticizma - nepostojanje saglasnosti, jedi nstva i povezanosti teorija, ideja i mi ljenja, spajanje razliitih, nespojivih po gleda, npr. materijalizma sa idealiz mom. ekmedija/ekmekija im. m. r. (tur.) pekar. ekmeinica/ekmekinica im. . r. (tur.) - pekara. ekolog im. m. r. (gr.), n. mn. ekdlozi strunjak za ekologiju, osoba koja se bavi ekologijom, ekologija im. . r. (gr.) - nauka o skladu zajednikog ivota svih organizama u prirodi, nainima zatite prirode i borba protiv naruavanja tog sklada raznim procesima, koji najee dolaze od o vjeka i njegovih aktivnosti, ekoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na ekologiju i ekologe, ekonom im. m. r. (gr.) - domain, gospo dar; onaj ko se brine o trokovima, eko nomski strunjak u preduzeu ili na imanju. ekonomian prid. (gr.), odr. v. ekonomini - koji ima pozitivan uinak, a ostva ruje utede, isplativ u odnosu na ulaga nja.

135

ekshumirati

ekonominost im. m. r. (gr.), instr. jd. ekonomino scu/ekondmino ti - osobi na onoga to je ekonomino; pozitivan uinak u poslovanju uz niske trokove ulaganja. ekonomija im. . r. (gr.) - prouavanje ekonomike; poljoprivredno imanje; vo enje rauna o trokovima u poslova nju. ekonomika im. . r. (gr.), dat. jd. eko nomici - privredno ureenje drutva; ra cionalnost u troenju, tednja. ekonomist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. eko nomisti/ekonomiste - specijalist(a), stru njak sa znanjima iz ekonomije koji se bavi ekonomskim pitanjima, novanim tokovima. ekonomizirati/ekonomisati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. ekonomizJram/ekonomisem - raspolagati novcem bez rasipa nja, postizati eljene efekte, ali ostvari vati i utede. ekran im. m. r. (fr.), g. jd. ekrana - bijelo platno ili zid u kinu za prikazivanje fil mova; staklo na monitoru, televizoru, ekranizfrati/ekranizovati gl. svr. i nes vr. (fr.) prez. ekranizjrdm/ekranizujem - snimiti film, prenijeti na film sadraj knjievnog djela, romana i si. ekrija im. m. r. (tur.) - prevrtljivac, koji ne dri do rijei, ekselencija im. . r. (lat.) - rije koja se obavezno upotrebljava pri oslovljavanju visokih linosti, ekscentrian prid. (lat.), odr. v. ekscentri ni - koji nije u centru, odstupa od cen tra; prenes. udan, znatno i nepoeljno odstupa od uobiajenih normi, neura vnoteen, poseban, ekscerpirati svr. i nesvr. (lat.), prez. ekscerpiram - itajui kakav tekst (knji ge, dokumenti, razni spisi) praviti bilje. ke, vaditi ta iz njih. ekscerpt im. m. r. (lat.) - ono to je ekscerpirano, zabiljeeno iz kakva teksta, eksces im. m. r. (lat.), g. mn. ekscesa postupak koji prelazi granice uobiaje nih normi ponaanja ili propisa; ispad, ekser im. m. r. (tur.), g. mn. eksera - kli nac, avao. ekshumirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ekshumiram - izvaditi ije posmrtne

eksik ostatke radi istrage, prenosa u drugo groblje i sl. eksik/jeksik prid. (tur.) - nepotpun, manj kav, nije pravi, falian, naet, ekskomunicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ekskomuniciram - izopiti, baciti anatemu, izbaciti, ekskomunikacija im. . r. (lat.) - izope nje iz crkve; izbacivanje iz kakve stran ke, preduzea, udruenja i sl. ekskurzija im. . r. (lat.) - putovanje koje ima osim zabave i sporta i edukativan karakter (ob. kolske ekskurzije), ekspandirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ekspandiram - iriti, ekspanzija im. . r. (lat.) - generalno: i renje, zauzimanje vee zapremine, os vajanje. ekspedicija im. . r. (lat.) - putovanje koje se organizuje radi naunog istraivanja; grupa ljudi koji izvode ekspediciju, ekspeditivan prid. (lat.), odr. v. ekspe ditivni - brz, hitar, koji veoma brzo obavlja posao, ekspeditor im. m. r. (lat.) - onaj koji otprema poiljke, potu i sl. eksperimen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. eksperimenta - ogled, opit, pokus; pos tupak pomou kojeg se u istraivanju dolazi do novih saznanja o odreenim pojavama. eksperimentalan prid. (lat.), odr. v. eks perimentalni - zasnovan na eksperimen tu. eksperimentira ti/eksperimentisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. eksperimentiram/eksperimentiem - izvoditi eksperi ment. ekspert im. m. r. (lat.), g. mn. eksperata strunjak, specijalist, vjetak, osoba sa velikim znanjem iz odreene oblasti ili djelatnosti. ekspertiza im. . r. (fr.) - struna procjena koju vri ekspert; vjetaenje, eksplicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ekspliciram - objasniti i objanjavati, tumaiti, izlagati, eksplikacija im. . r. (lat.) - objanjenje sa svim podacima i argumentima, eksploatacija im. . r. (fr.) - koritenje prirodnih izvora rude, energije i sl.; iskoritavanje, izrabljivanje jedne klase ljudi od strane druge.

136 eksplodirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. eksplddiram - praskati, rasprsnuti se zbog nekog unutranjeg procesa, naje e namjerno izazvanog, eksplozija/eksplozija im. . r. (lat.) prasak, rasprsnue (npr. eksploziva) ko jem su uzrok unutranji procesi naje e potaknuti ovjekovom voljom; pre nes. provala bijesa, nagli izliv osjea nja. eksploziv/eksploziv im. m. r. (lat.), eks ploziva/eksploziva - materija koja u do diru s vatrom, paljenjem, trenjem, udar cem moe eksplodirati i unititi sve oko mjesta gdje je eksplodirala, eksplozivan prid. (lat.), odr. v. eksplozivni - onaj koji moe eksplodirati, prasnuti; prenes. estok, naglih poteza. eksponat im. m. r. (lat.), g. jd. eksponata - pojedinaan primjerak postavljen na izlobi, sajmu i sl. eksponirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ekspdniram (se) - izloiti, izlagati; prenes. isturiti se na elo. eksport im. m. r. (lat.) - izvoz robe; koli ina i vrijednost izvezene robe. ekspozicija im. . r. (lat.) - uvod, uvodni dio referata, polazite; u fotografisanju izlaganje filma, fotografske ploe, papi ra svjetlosti. ekspres1 pril. (lat.) - brzo, hitno, urgen tno. ekspres2 im. m. r. (lat.) - brzi voz (vlak) koji se zaustavlja samo na veim stani cama. ekspresija im. . r. (lat.) - izraz, izraajnost, posebno izraajno sredstvo, npr. u poetici. ekspresionizam im. m. r. (fr.-njem.), g. jd. ekspresionizma - umjetniki pravac na poetku 20. v. koji u osnovi ima subjektivni izraz o vanjskim utiscima i esto rui realistike naine izraavanja. ekspresivan prid. (lat.), odr. v. ekspresi vni - izraajan, dojmljiv, sa utiskom, asocijativan; koji se odnosi na ekspre sivnu upotrebu rijei i izraza u okviru knjievnog djela, eksproprijacija im. . r. (lat.) - oduzima nje prava na imovinu propisom koji donosi drava. eksterijer im. m. r. (fr.), g. jd. eksterijera - vanjtina, spoljni vidljivi dio, npr. kue; scene filma snimljene izvan studija. eksteritorijalan prid. (lat.), odr. v. ekste ritorijalni - koji ne potpada pod zakone i vlasti drave na ijoj je teritoriji (ambasade, njihove zgrade, osoblje i sredstva); nepovrediv, eksteritorijalnost im. . r. (lat.), instr. eksteritorijalnou/eksteritorijalnosti svojstvo onoga to je izuzeto od zakona i obaveza drave na ijoj je teritoriji; nepovredivost, eksterni prid. odr. v. (lat.) - vanjski, izvanjski, spoljni, ekstra pril. (lat.) - posebno, osobito, na pose. ekstrakt im. m. r. (lat.), g. mn. ekstrakta/ ekstrakata - ono to se iscrpi posebnim postupkom od neke materije, hrane, zaina, biljke itd. ekstra-proflt im. m. r. (lat.) - posebna zarada, viak vrijednosti, ekstravagancija im. . r. (lat.) - rije naj ee vezana za pojave u modi; pose bnost; neobinost, prenaglaenost, napadnost. ekstravagantan prid. (lat.), odr. v. ekstra vagantni - koji se odnosi na ekstravaga nciju. ekstrem im. m. r. (lat.), g. jd. ekstrema onaj koji insistira na krajnostima esto i opasnim po okolinu, ekstremitet im. m. r. (lat.), g. jd. ekstre miteta - krajnji dio tijela (ruke, noge), udovi. ekija im. . r. (tur.) - kompot od mije anog voa obino zainjen mirodija ma. ekumenizam im. m. r. (gr.), g. jd. eku menizma - nastojanje katolike crkve za ujedinjenjem kranskih crkvi i pribli avanjem drugim religijama u svijetu, ekvator im. m. r. (lat.) - zamiljena linija oko Zemljine kugle koja je jednako udaljena od obaju polova i dijeli je na sjevernu i junu polutku, ekvinocij im. m. r. (lat.) - ravnodevnica, doba kad dan i no isto traju, npr. 21. marta. ekvilibrirati/ekvilibrisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. ekvilibriram/ekvilibri

137

elektrika s t - drati ravnoteu, dovesti u ravno teu. ekvivalencija im. . r. (lat.) - jednaka, ista vrijednost. ekvivalentan prid. (lat.), odr. v. ekviva lentni - koji prema nekoj jedinici mjere nja jednak, jednakovrijedan, odgovara jui. elaborat im. m. r. (lat. ), g. jd. elaborata tekst u kojem je struno, precizno i temeljito obrazloeno neko pitanje, te ma, predmet, projekt. elan im. m. r. (fr.), g. jd. elana - polet, zanos, poticaj za stvaranje, za rad. elastian prid. (gr.), odr. v. elastini rastezljiv; prenes. koji se lahko prilagoava; savitljiv, elastinost im. . r. (gr.), instr. elastinou/elastinosti - osobina onoga to je elastino. elija im. m. r. (tur.) - poslanik, poslanik strane drave, izaslanik, elegancija im. . r. (lat.) - prefinjenost i uglaenost u vladanju, izbor odjevnih predmeta i nain kako se nose. elegantan prid. (lat.), odr. v. elegantni koji se odlikuje elegancijom, elegija im. . r. (gr.) - vrsta lirske pjesme bolnog i tunog karaktera, sjetnog mire nja sa sudbinom i ala za nedostignutim idealima. elhamdulilahl/elhamdulilah (ar.) - hvala Bogu! elhumulilah! (ar.) - to bog da! Kako bog bude odredio, onako e biti! elektricitet im. m. r. (gr.), g. jd. ele ktriciteta - skup elektrinih naboja; ele ktrina struja, elektriar im. m. r. (gr.) - zanatlija koji postavlja i popravlja elektrine instala cije, elektroinstalater, elektrini prid. odr. v. (gr.) - koji radi na elektrinu struju, elektrifikacija im. . r. (gr.) - dovoenje elektrine struje na sva podruja, u sela i gradove, kako bi se zadovoljile svako dnevne potrebe u industriji i domain stvima. elektrika im. . r. (gr.), dat. jd. elektrici sve to je vezano za elektrinu struju, rasvjeta, instalacije, postrojenja, centra le.

elektrizirati elektrizirati/elektrisati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. elektrizJrain/elektr iem imati elektriciteta u sebi i prenositi ga dalje; prenes. stvarati ili stvoriti napetu atmosferu u drutvu; naelektrisati, elektroda im. . r. (gr.) - provodnik, vodi koji prenosi elektricitet prema potrebi. elektroinstalater im. m. r. (gr.-fr.), g. jd. elektroinstalatera - zanatlija koji insta lira elektrine vodove i aparate, elektri ar. elektroliza im. . r. (gr.) - pomou ele ktrine struje hemijsko razlaganje mate rije (vode, otopina), elektron im. m. r. (gr. ), g. jd. elektrona , g. mn. elektrona - naelektrisana estice materije; nosilac najmanje mjerljive ko liine negativnog elektrinog naboja, elektronika im. . r. (gr.), dat. jd. elektrdnici - sprave, aparati, ureaji iji se rad zasniva na kretanju elektrona; zna nja koja omoguavaju konstruiranje i odravanje takvih ureaja, elektrotehniar im. m. r. (gr.)- osoba koja se bavi elektrotehnikom, elektrotehnika im. . r. (gr.-fr.), dat. jd. elektrotehnici - nauka koja se bavi pro uavanjem i tehnikom primjenom po java koje su u vezi sa elektricitetom. elemen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. elementa - sastavni dio neke sloenije cjeline; na jmanja estica koju ne moemo dalje rastavljati; osnovni pojam, izvor, uzrok, elementaran prid. (lat.), odr. v. elementa rni - osnovni, temeljni, bez kojega se ne moe. elif im. m. r. (ar.) - naziv prvog slova ara pskog pisma, elifba im. . r., elifbe im. s. r. (jevr.- ar.) pismo, alfabet, abeceda, eliksir im. m. r. (gr.), g. jd. eliksira - u dotvorni napitak sa ljekovitim svoj stvima; najkvalitetniji ekstrakt iz kakve tvari; pie koje okrepljuje, vraa u i vot. eliminacija im. . r. (lat.) - iskljuenje, odstranjivanje, uklanjanje; u sportu izbacivanje iz daljeg takmienja, elimimrati/eliminisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. eliminiram/eliminiem iskljuiti, odstraniti, izbaciti, ukloniti.

138 elipsa im. . r. (gr.), g. mn. elipsa matem. termin za krivulju kod koje je zbir udaljenosti svake take od njenih dvaju fokusa uvijek jednak; knji, reenice sa markiranim stilskim znae njem iako su isputeni odreeni reeni ni dijelovi, npr. Vatra! Voda! elisa im. . r. (gr.-fr.) - propeler na avionu, brodskom motoru i sl. elita im. . r. (fr.) - probrani sloj drutva; vodei ljudi zajednice, drutva, predu zea itd. elitni prid. odr. v. (fr.) - izabrani, probra ni, najbolji, otmjeni, elokvencija im. . r. (lat.) - sposobnost u izraavanju, lahkoa pravog izbora rije i i reenica, vjeto baratanje jezikim sredstvima, rjeitost, elokventan prid. (lat.), odr. v. elokventni vjet u govoru, uvjerljiv, sa pravim izborom rijei, rjeit, govorljiv. emajl im. m. r. (fr.) - staklasta neprozirna masa za nanoenje na metal, predmete od peene gline, emajlirati gl. svr. i nesvr., prez. emajli ram - prevlaiti ili prevui emajlom, emancipacija im. . r. (lat.) - proces oslo baanja pravne ili drutvene zavisnosti, nejednakosti ili polne potinjenosti, emancipirati se/emancipovati se gl. svr i nesvr. (lat.), prez. emancipiram se/ emancipujem se - ostvariti emancipaci. Juembargo/embargo im. m. r. (p.), g. mn. embarga - zabrana izvoza ili uvoza ro ba ili neke vrijednosti u neku zemlju; zadravanje imovine koja pripada dru goj dravi; zabrana objavljivanja infor macija. embrio(n) im. m. r. (gr.), g. jd. embrija / embrina - zametak novoroeneta ili mladuneta; fetus, plod. embrionalan prid. (gr.), odr. v. embri onalni - koji se odnosi na embrion, na zametak. ementaler im. m. r. (njem.) - vrsta sira trapista proizvedenog po posebnom vi carskom receptu, emigracija im. . r. (lat.) - ljudi koji su zbog raznih (najee politikih) razlo ga otili da ive u nekoj drugoj dravi, emigranti.

139 emigrant im. m. r. (lat.), g. mn. emigranata - osoba koja je u emigraciji, koja je otila u drugu zemlju da ivi. emigrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. emigriram - otii ivjeti u drugoj dra vi, iseliti se prisilno ili dobrovoljno, ii u emigraciju, emin im. m. r. (ar.), g. mn. emina - ovjek od povjerenja, povjerenik, pouzdan o vjek. emin prid. (ar.) - siguran, vjeran, pouz dan. eminencija im. . r. (lat.) - dostojanstve nik; preuzvieni, uzoriti, eminentan prid., odr. v. eminentni - ugle dan, istaknut, uzorit, preuzvien. emir im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. emira prvak, voa, plemi, vlastelin; vladar, emisar im. m. r. (lat.), g. jd. emisra osoba koja je u misiji od posebne va nosti, izaslanik; pejor. iron. osoba koja je poslana da iznese tue miljenje ili poruku. emisija im. . r. (lat.) - emitovanje, odailjanje (radiotalasa, radioprograma, televizijske slike, svjetlosnih signala i sl.); tampanje novca, emitirati/emitovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. emitiram/emitujem - odai ljati, poslati emisiju, emocija im. . r. (lat.), g. mn. emcija osjeanje, uvstvo, stanje due (radost, strah, ljubav itd.), emocionalan prid. (lat.), odr. v. emocio nalni - osjeajan, svojstven emociji, izazvan emocijom, empirija im. . r. (gr.) - sticanje znanja kroz iskustvo, emulzija im. . r. (lat.) - tenost u kojoj se nalaze kapljice druge tenosti; smjesa za obradu metala; tanak sloj na foto grafskom filmu osjetljiv na svjetlost, enam im. m. r. (ar.), g. jd. en ama - vrsta hamajlije: knjiica sa estim poglavljem iz Kur ana i jo nekoliko drugih izvoda, nosi se kutijici za vrijeme putovanja i

epiderma endem im. m. r. (gr.) - biljna ili ivo tinjska vrsta koja je svojstvena samo jednom ogranienom podruju, endemian prid. (gr.), odr. v. endemini - svojstven samo jednom mjestu, ende mski. endemija im. . r. (gr.) - trajno vladanje neke zarazne bolesti u nekom kraju, endemski prid. (gr.) - koji ima osobine endema. energetika im. . r. (gr.), dat. jd. ener getici - oblast ivota vezana za energi ju; prouavanje energije i iskoritavanje njenih izvora, energian prid. (gr.), odr. v. energini odluan, odreit. energija im. . r. (gr.) - djelotvorna sila sposobna da ostvari odreeni uinak (struja, nafta, plin i sl.); odlunost, upo rnost, odreitost, engleski prid. - koji se odnosi na Engle sku, Engleze i jezik. Englez im. m. r., n. mn. Englezi - pripad nik naroda koji ivi u Engleskoj, enigma/enigma im. . r. (gr.), g. mn. enigmi/enigmi - zagonetka, neto to treba rijeiti, enigmatika im. . r. (gr.), dat. jd. enigmatici - sastavljenje i rjeavanje za gonetki. eno rijeca - pokazivanje, skretanje panje sagovorniku na traeni objekat, entitet im. m. r. (lat.), g. jd. entiteta izdvojen segmet koji se odlikuje raznim posebnostima u odnosu na okolinu. entuzijast(a) im. m. r., g. jd. entuzijaste , n. mn. entuzijasti/entuzijaste - koji je pun entuzijazma; osoba zanesena ne im, zanesenjak, entuzijazam im. m. r. (gr.), g. jd. entuzi jazma - stanje zanosa, oduevljenja, a ra za neim, zanesenost. ep im. m. r., n. mn. epovi - spjev o he rojskim dogaajima iz historije, epicentar im. m. r. (gr.-lat.) - podruje na povrini Zemlje iznad glavnog ari ta zemljotresa, taka iz koje dolazi potres. epidemija im. . r. (gr.) - naglo irenje zarazne bolesti; poast, epiderma im. . r. (gr.) - gornji sloj ko e; pokoica.

sl.
enciklopedija im. . r. (gr.) - knjiga u kojoj su ukratko abecedno ili azbuno dati podaci o nekoj oblasti ljudskog i vota ili o ukupnom znanju.

epigon
epigon im. m. r. (gr.), g. jd. epigona sljedbenik, imitator ideja i metoda kak ve naune, umjetnike, ideoloke itd. kole. epigram im. m. r. (gr.) - lirska pjesma elegijskog distiha esto politikog ili didaktikog sadraja sa zajedljivim to nom. epilepsija im. . r. (gr.) - oboljenje ivaca koje jo zovu padavica, epitaf im. m. r. (gr.) - natpis na nad grobnom spomeniku, epitet im. m. r. (gr.), g. jd. epiteta - naj ee pridjev uz imenicu koji se dodaje radi izraajnosti (prsten zlatni, bijelo grlo). epizoda im. . r. (gr.) - jedna sekvenca u okviru veeg zbivanja; jedan nastavak stripa ili televizijske serije. epoha im. . r. (gr.), dat. jd. epohi/eposi dugotrajno razdoblje u razvoju Zemlje; razdoblje u historiji, povijesti, umjetno sti i sl. epohalan prid. (gr.), odr. v. epohalni znaajan jer daje peat odreenom raz doblju, epohi, epski prid. (gr.) - koji se odnosi na ep, u kojem se osjea epska irina i druge osobine ove epske vrste. epski pril. - obraeno kao u epu, na nain epa. era im. . r. (lat.) - vremensko razdoblje u historiji Zemlje, odsjek vremena (stara i nova era). erbab im. m. r. (ar.), g. jd. erbba - vje tak. erenda/renda im. . r. - erende/rende erende/rende im. s. r. (pers,) - kuhinjsko pomagalo za rendanje krompira, kupu sa, jabuka; strug za obradu drvene gra e. ergela im. . r. (tur.) - krdo konja; imanje na kojem se uzgajaju konji, eritrociti/eritrociti im. m. r. mn. (gr.) crvena krvna zrnca, erodiranje gl. im. s. r. (lat.) od erodirati. erodirati gl. nesvr. (lat.), prez. erddlram - kad voda, led, vjetar svojim djelo vanjem razaraju povrinske slojeve ze mlje; med. povrinski oteivati kou, tkiva; slabiti, kvariti se. erotika im. m. r. (gr.), dat. jd. erdtici ljubav, strasti vezane za ljubav, osje

140 ajnost; erotski podraaji koji navode na seks; literatura kojoj je samo to tema; pjesnika djela o ljubavi, erozija im. . r. (lat.) - razaranje po vrinskog sloja zemlje pod naletom vo de, vjetra, leda; izjedanje, podlokavanje; med. povrinsko oteenje koe, tkiva, sluznice; slabljenje, kvarenje, erudicija im. . r. (lat.) - uenost, nai tanost; veliko znanje iz mnogih oblasti koje neko ima. erupcija im. . r. (lat.) - nagla provala lave iz vulkana, nafte iz naftnog izvora; riganje. esej im. m. r. (fr.), g. jd. eseja - vrsta knjievnog djela koje je sadrajno blis ko naunom tekstu, a po jezikim sred stvima beletristici. esejist(a) im. m. r., g. jd. esejiste , n. mn. esejisti/esejiste - knjevnik koji se bavi pisanjem eseja, eselamu alejkum! selam alejkum! po zdrav (ar.) - pozdravljam vas, upuujem vam selam (pozdrav), esesovac im. m. r. (njem.), g. jd. esesovca, g. mn. esesovaca - histor, pripadnik Hitlerovih SS-trupa u Drugom svjet skom ratu. eskija im. . r. (tur.) - starudija, neto staro; stara konjska ploa, eskivaa im. . r. (fr.) - eskiviranje, izbje gavanje udaraca u boksu, eskiviranje gl. im. s. r. (fr.) - eskivaa, izbjegavanje, eskivirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. eskiviram - vjetim trzajem tijela izbje i udarac protivnika u boksu; izbjei i izbjegavati. esnaf im. m. r. (ar.), g. jd. esnafa - hist. udruenje trgovaca, zanatlija; drutvo ljudi okupljeno oko zajednikih intere sa. esnaflija im. m. r. (tur.-ar.) - zanatlija, esnafluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. esnafluci - bavljenje zanatom, zanatsko za nimanje. espap im. m. r. (ar.), g. jd. esppa - opre ma, materijal, potreptine, esperanto/esperanto im. m. r. (lat.) iskonstruisani vjetaki meunarodni jezik.

141

evakuacija etika im. . r. (gr.), dat. jd. etii - nauka 0 moralu; ponaanje u skladu s pravili ma morala. etiketa im . r. (fr.) - nalijepljena cedulja na kakvom proizvodu; red i nain dru tvenog ophoenja; prenes. kakav neargumentovani sud o kome, npr. dobio je etiketu ekstrema, etimolog im. m. r. (gr.), n. mn. etimdlozi - lingvista koji se bavi etimologijom, etimologija im. . r. (gr.) - lingvistika disciplina koja prouava nastanak rijei 1 odreuje koji im je prvotni korijen, etimologijski/etimoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na etimologiju i etimologe. etniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na narod; narodnosni, etnografija im. . r. (gr.) - dio etnolo gije, prouavanje i opisivanje duhovne i materijalne kulture pojedinog naroda, etnologija im. . r. (gr.) - uporedno prouavanje ivota naroda u svim obli cima, o rasprostiranju naroda i ovjeka, eto rijeca - za pokazivanje ega, a u kontekstu i za izraavanje iznenaenja (eto ti, eto ti sad). eufemizam im. m. r. (gr.), g. jd. eufemi zma - upotreba rijei blaeg ili suprot nog znaenja za neto loe (zaobilaziti istinu mj. lagati), euforija im. . r. (gr.) - pretjerano odu evljenje ime, povieno raspoloenje, euharistija im. . r. (gr.) - priest; moli tva zahvalnica prije pretvorbe; rtveni darovi hljeba i vina kao simboli tijela i krvi Isusove, eukaliptus im. m. r. (gr.) - vrsta drveta od kojeg se dobija eterino ulje. euro im. m. r. - novana jedinica u zem ljama Evropske unije koja je zamijenila prijanje valute (njemaku marku, fra nak, liru itd.). Europa im. . r. (gr.) - mitol. ki kralja Agenora ili Feniksa, koju je oteo Zevs; naziv kontinenta, Evropa, eutanazija im. . r. (gr.) - usmrenje neizljeivih bolesnika pomou narkoti ka. evakuacija im. . r. (lat.) - organizovano izmjetanje stanovnika nekog podruja zbog odreene opasnosti koja prijeti, npr. rata, prirodnih nepogoda.

esre im. s. r. (tur.) - dijakritiki znak u arapskom pismu koji oznaava kratki vokal /i/. estagfirullah!/estagfirullah uzv. (ar.) Boe sauvaj! Boe, traim od tebe oprost. esteta im. m. r. (gr.) - isto: estetiar, estetik; osoba koja sve cijeni sa stano vita estetike, estetika im. . r. (gr.), dat. jd. estetici nauka o lijepom u umjetnosti i stvarala tvu. estrada im. . r. (fr.) - organizovanje i izvoenje mu. koncerata i pozorinih predstava; ljudi koji sudjeluju u toj djelatnosti (muziari, glumci, menade ri i sl.). earpa im. . r. (fr.), g. mn. earpi - dugi enski al; paradni oficirski pojas kao dio uniforme, eek im. m. r. (tur.) - magarac, eekluk im. m. r. (tur.) - glupost, magaratina. ekija im. . r. (ar.) - odmetnici, hajduci, razbojnici; roba koja se krijumari, npr. duhan. ekindija im. m. r. (tur.) - ratnik, naoru ani konjanik, etabliranje gl. im. s. r. (fr.) od etablirati, etablirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. etabliram - namjestiti, postaviti, osno vati; uvesti u visoko drutvo, namjestiti se u drutvenoj hijerarhiji. etapa im. m. r. (fr.) - jedan dio uraenog posla, odsjek vremena provedenog u obavljanju jednog dijela neke aktivno sti. etatizam im. m. r. (fr.), g. jd. etatizma veoma izraena dravna vlast u ekono mskim i drutvenim odnosima, etaa im. . r. (fr.) - sprat, kat, boj. etani prid., odr. v. (fr.) - koji se odnosi na etau, sprat, kat. eter im. m. r. (gr.) - pretpostavljeni mehaniki nosilac svjetlosti, generalno nosilac elektromagnetskih talasa; pro stor kroz koji prolaze elektromagnetski talasi radio-emisija; tekuina za narko zu. etian prid. (gr.), odr. v. etini - moralan, zasnovan na etici.

e vakufr anje evakufranje gl. im. s. r. (lat.) - od eva kuirati. evakufrati/evakuisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. evakuiram/ev akuisem - vri ti ili izvriti evakuaciju, ejvalah/evala/ejvala (ar.) - uzvik pohva le. evanelje im. s. r. (gr.) - spisi iz prvih stoljea kranstva o ivotu Isusa Kri sta, od kojih su etiri ula u Bibliju (Novi zavjet), eventualan prid. (lat.), odr. v. eventualnimogu uz izvjesne potekoe, koji e se moda dogoditi, evidencija im. . r. (lat.) - biljeenje, popis ljudi i sredstava, evidentan prid. (lat.), odr. v. evidentni oigledan, oit, jasan po sebi. evlad im. m. r. (ar.), g. jd. evlada - potom stvo, djeca, roeno dijete, evlija im. m. r. (ar.) - sveti ovjek, dob ri. evo rijeca za upozoravanje ili pokaziva nje. evocfranje gl. im. s. r. (lat.) od evocirati, evocirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. evdciram - prisjeati se, buditi uspome ne o dogaajima iz prolosti, evokacija im. m. r. (lat.) - prisjeanje, prizivanje uspomena; dozivanje u pa met. evolucija im. . r. (lat.) - razvitak, postajanje, nastajanje; neprekidna promjena iz jednog stanja u drugo.

142

evoluirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. evoluiram - razviti se i razvijati se, pro mijeniti se i mijenjati se. Evropa im. . r. (gr.) - rjee: Europa, kontinent. Evropejac im. m. r. (gr.), g. jd. Evropejca, n. mn. Evropejci, g. mn. Evrdpejeca - osoba koja ima evropsku kulturu, koja se ponaa na evropski nain. Evropljanin im. m. r. (gr.) - stanovnik Evrope. evropski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Evropu i Evropljane. ezan im. m. r. (ar.), g. jd. ezana - molitva koju ui mujezin na damijskoj munari; mujezin ui ili okujie pet puta svako dnevno. ezijet im. m. r. (ar.) - vrijeanje, uznemiravnje, maltertiranje. ezfjetiti gl. nesvr. (ar.), prez. ezljetlm, trp. prid. ezijeen - uznemiravati, vrije ati, muiti koga. ezopovskl prid. odr. v. - koji je kao u Ezopa. ezopovski pril. - kao u Ezopa, na nain Ezopa. ezoterian prid. (gr.), odr. v. ezoterini tajni, skroviti, za uzak krug; po smislu teko razumljiv, neitljiv (tekst). egal im. m. r. (ar.) g. jd. egala - osoba ili predmet oko ega se ovjek mora mnogo brinuti i truditi; prevelika oba veza u poslu, prezaposlenost.

F
F f fonema, glas, suglasnik, deseto slovo abecede. fabriranje/fabrikovanje gl. im. s. r. od fabricirati/fabrikovati, fabricirati/fabrikovati gl. svr. i nesvr., prez. fabriciram/fabrikujem - proizvo diti to runo ili pomou strojeva, fabrika im. . r. (lat.), dat. jd. fabrici tvornica. fabrikat im. m. r., g. jd . fabrikta - gotov fabriki, tvorniki proizvod, fabula im. . r. (lat.), g. mn. fabula kratak sadraj, sie radnje i dogodov tina iznesenih u romanu, pripovijeci i sl. fabulatlvan prid. (lat.), odr. v. fabulativni - koji se odnosi na fabulu, fabulirati gl. svr. i nesvr., prez. fabuli ram - ispriati ukratko fabulu; graditi fabulu; razg. izmiljati priu, faca im. . r. (tal.) arg. - lice, prenes. osoba koja je po neem posebna i vana, fakati gl. nesvr., arg., prez. fakam hvatati, loviti (ene), fagfurija im. . r. (perz.) - kineski porcu lan, predmet od kineskog porculana. fagot im. m. r. (tal.) - drveni duhaki ins trument muklih tonova. fah im. m. r. (njem.), mn. fahovi - struka, zanimanje, specijalnost; pretinac, pre gradak. fahia im. . r. (ar.) - nevaljalica, pro stitutka. faiz im. m. r. (ar.) - kamata, prirataj, fajda im. . r. (ar.) - korist, dobitak, fakin im. m. r. (tal.), g. jd. faklna - man gup, deran, neotesanac, grubijan, fakir im. m. r. (ar.), g. jd. faki'ra - lutajui musliman prosjak; asketa koji na putu usavravanja ovladava tijelom protivno prirodnim zakonima, koji izvodi razne opsjene: lebdenje u zraku, hipnotiziranje zmija i sl. fakfrak im. m. r., g. jd. fakirka - siro maak. faks im. m. r., arg. fakultet. faksimil im. m. r. (lat.) - vjerna repro dukcija rukopisa, slike, crtea; peat sa ugraviranim neijim potpisom, fakt im. m. r. (lat.), g. mn. fakata - inje nica. faktiki/faktini prid. odr. v. - injenini, istinit, zbiljski, stvaran, faktografija im. . r.(lat.-gr.) - pisanje kojem je sadrina grubo iznoenje inje nica, bez analize; raspolaganje materija lom od kojeg nastaje umjetniko djelo, faktor im. m. r. (lat.) - inilac, initelj; sredstvo, pokretna snaga; u mat. svaki broj koji se mnoi, faktura im. . r. (lat.), g. mn. faktura raun o poslanoj ili prodanoj robi. fakturirati/fakturisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fakturlram/faktruriem - na pisati i izdati fakturu, fakultativan prid., odr. v. fakultativni koji je po izboru pojedinca; naporedan, neobavezan; koji se moe i promijeniti u izmijenjenim uslovima, npr. neki pred met u kolskoj obuci, fakultet im. m. r. (lat.), g. jd. fakulteta visokokolska ustanova odreenog pro fila koja je u sastavu univerziteta, fakultetski prid. odr. v. - koji se odnosi na fakultet ili mu pripada, falake im. . r. mn. (ar.) - sprava za mue nje u koju se sveu noge osobe koju i baju po tabanima, falan pril. (ar.) - navodno, toboe, oja, falanga im. . r. (gr.), dat. jd .falangi, g. mn. falangi - teko naoruana pjeadija u vojsci stare Grke, koja je u borbi nastupala u zbijenoj formaciji nalik na klin; panjolska faistika stranka; kosti

faledija

144

145 sanjar, osoba koja svoje fantazije smatra stvarnou, fantastian prid. (gr.), odr. v. fantastini - stvoren fantazijom, matanjem, ude san; prenes. vrijedan, izvanredan, fantastinost im. . r. (gr.), instr. jd. fantastinou/fantastinosti - svojstvo onoga to je fantastino, fantastika.' fantastika im. . r. (gr.), dat. jd. fanta stici - pojava stvorena fantazijom, neto to je plod ljudske mate, fantazija im. . r. (gr.), g. mn. fantazija mata, uobrazilja, ono to je vezano za matu i sanjarenje, fantaziranje gl. im. s. r. (gr.) od fantazi rati. fantazirati gl. svr. i nesvr.(gr.), prez. fantaziram - matati, priati o neemu to nema oslonca u objektivnoj stvarno sti; predati se ili predavati fantaziji, fantazma im. . r. (gr.) - privienje, utvara, prikaza, avet(inja), sablast, fan tom, duh. fantazmagorian prid. (gr.), odr. v. fantazmagdrini/fantazmagdriki - koji se odnosi na fantazmagoriju. fantamazgorija im. . r. (gr.) - vjetina prikazivanja udesnih, fantastinih slika u tamnoj sobi pomou optikih pomaala, opsjena; neobine slike koje moe vidjeti ovjek u bunilu, fantom im. m. r. (gr.), g. jd. fantoma privienje, utvara, avet, sablast, fantomka im . r., dat. jd .fantm ki - ple tena kapa sa prorezima za oi, koju nose likovi u stripu i kriminalci. far im. m. r. (gr.), n. mn. frovi - prednje svjetlo na automobilu, faraon im. m. r. (hebr.), g. jd. faraona vladar u starom Egiptu. farba im. . r. (njem.), g. mn. fa rb i - bo ja . farbanje gl. im. s. r. (njem.) od farbati, farbati gl. nesvr. (njem.), prez .farbam bojiti; praviti koga blesavim, varati, obmanjivati, farisej/farizej im. m. r. (jerm. - jevr.), g. jd. fariseja/farizeja - lan religiozno politike stranke u Judeji; onaj to se dri pobono i strogo potuje religiozne obrede; doslovni tuma Mojsijevog za kona. farisija im. . r. (perz.) - perzijski jezik, perzijsko pismo. farma im. . r. (engl.) - poljoprivredno dobro za uzgoj stoke i itarica, farmaceut im. m. r. (gr.) - ovjek koji zna o lijekovima, strunjak za lijekove, magister farmacije, apotekar, ljekarnik, farmaceutkinja im. . r. (gr.) - ena farmaceut. farmacija im. . r. (gr.) - sva znanja o lijekovima (spravljanje, ispitivanje, kon trola, uvanje, upotreba, djelovanje), farmakologija im. . r. (gr.) - nauka o djelovanju lijekova na organizam, farmakopeja im. . r. (gr.) - knjiga u kojoj su popisani svi poznati lijekovi, propisi o njihovoj upotrebi i sve ostale potrebne informacije, farmer im. m. r. (engl.) - poljoprivrednik; vlasnik seoskog imanja; uzgajatelj stoke i itarica. farmerke/farmerice im. . r. plur. tantum (engl.) - isto: traperice, veoma popular ne sportske pantalone od texas platna, karakteristinog kroja, s nitnama oko depova i nizom drugih ukrasa. farsa im. . r. (fr.), g. mn .fa rsi - pozorini komad u kome preovladavaju grube ale; prenes. neto iz zbilje to se pre tvara u ruglo, nakon to je izgubljeno svako dostojanstvo, farz im. m. r. (ar.), n. mn. farzi/farzovi stroga islamska vjerska zapovijed koja ne bi smjela ostati neizvrena, kao npr. klanjanje namaza, post itd. fasada im. . r. (fr.) - sloj maltera na spo ljnim zidovima graevine; prenes. vanj ski izgled iza koga se krije neto drugo, prividnost. fasader im. m. r. (fr.), g. jd. fasadera zidar, strunjak za izradu fasada, fascikl im. m. r. (njem.) - fascikla, fascikla im. . r. (njem.), g. mn. fascikli tvrdi omot od kartona ili kog drugog materijala za ulaganje dokumenata, spi sa i sl. fascinacija im. . r. (lat.) - opinjenje, oaranost, oduevljenje fascinantan prid., odr. v. fascinantni - ko ji okupira panju, fascinira, djeluje oa ravajue. fasciniranje gl. im. s. r. (lat.) od fascini rati.

fatum

koje sainjavaju kostur prstiju na ruci i nozi. faledija im. m. r. (tal.-tur.) - tobdija i popravlja topova, faletanje gl. im. s. r. (tur.) od faletati. faletati gl. nesvr. (tur.), prez. faletam gatati, proricati sudbinu, faliti gl. nesvr. (njem.), prez .fa li - nedo stajati, manjkati, ne biti prisutan na a su. falsificirati/falsifikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. falsificiram/falsifikujem krivotvoriti, proturati umjesto originala radi koristi, npr. novac, osobne isprave i sl falsifikat im. m. r. (lat.), g. jd. falsifikata , g. mn. falsifikata - kopija novca, slike i sl. koja se predstavlja kao original radi zarade, krivotvorina, lano izdanje; iskrivljavanje injenica dodavanjem la nih podataka, fal prid. (njem.) arg. - pogrean, iskriv ljen, izokrenut, krivotvoren, falsificiran, faltna im. . r. (njem.), g. mn .fa ltn i- nab or na odjei. fama im. . r. (lat.) - informacija koja tee od usta do usta i gubi na svojoj autentinosti, glasina, govorkanje, familija im. . r. (lat.) - porodica, obitelj, rodbina; familija biljaka ili ivotinja, familijaran prid. (lat.), odr. v. familijarni - koji se odnosi na familiju; rodbinski, domai, srastao, u prisnim odnosima. famozan prid. (lat.), odr. v. famozni- o kojem se stalno pria, na dobru ili zlu glasu; glasovit, uven, izvrstan, izvan redan, opepoznat. fanatian prid. (lat.), odr. v. fanatini/ fanatiki - kojem je svojstven fanatizam, fanatik im. m. r. (lat.), n. mn. fanatici ovjek koji insistira na nekim idejama i aktivnostima do krajnosti, do ludila, koji je proet fanatizmom, fanatizam im. m. r. (lat.), g. jd .fanatizma - strastvena predanost nekim idejama i aktivnostima proeta krajnjom netrpeljivou prema drugim; zanesenost, luda zagrijanost za neto. fanfara im. . r. (ar.-fr.), g. mn . fanfara vrsta trube, vojnika melodija koja se izvodi na toj trubi. fantast(a) im. m. r. (gr.), g. jd. fantaste , n. mn. fantasti/fantaste - zanesenjak,

fascinirati gl. nesvr. (lat.), prez. fascini ram - oarati, odueviti, zanijeti, opini ti. fasik im. m. r. (ar.), n. mn. fasici - grjenik koji se ne pridrava vjerskih propi sa; pokvarenjak. fasung im. m. r. i fasunga im. . r. (njem.) - grlo za uvrtanje sijalice na kra ju elektrinog voda; sedmino ili mjese no sledovanje hrane koja se izdaje na bonove. faist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. faiste, n. mn. faisti/faiste, g. mn. faista - pripa dnik faizma, pristalica ideja faistikog pokreta. faistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odno si na faizam i faiste. faistiki pril. (lat.) - kao faista, na nain faiste. faizam im. m. r. (lat.), g. jd. faizma diktatorska vlast u kojoj su voa, nacija i drava iznad graanina i njegovih pra va, zagovaranje prava jedne nacije i ne giranje drugih, ideje faizma uvijek do vode do rata i masovnih zloina koje fa isti ine svojim neistomiljenicima, npr. njemaki i italijanski faizam u Drugom svjetskom ratu, faizam u ratu u BiH. fatalan prid. (lat.), odr. v. fatalni - sudbo nosan, nesretan, neizbjean, smrtono san. fatalist(a) im. m. r. ( lat.), g. jd .fataliste pristalica fatalizma, osoba koja vjeruje u sudbinu i predaje joj se. fatalizam im. m. r. (lat.), g. jd .fatalizma vjerovanje da su pojave i dogaaji una prijed odreeni sudbinom i ne mogu se izbjei. fatamorgana im. . r. (engl. - fr.) - nepo stojee slike koje vidi izmoreni i iscr pljeni putnik u pustinji, optika varka, privienje. Fatiha im. . r. (ar.) - naziv prve sure Kur ana koja se ui kao molitva za duu umrlih. fatiha! uzv. - znai: svreno! Kada se rek ne nakon dove, ima znaenje: svrena je dova i treba prouiti Fatihu! fatum im. m. r. (lat.) - sudbina, sudba, kob, usud.

faul

146 federalni/federativni prid. odr. v. (lat.) koji pripada federaciji, koji je u sastavu federacije. federirati gl. nesvr. (njem.), prez. federiram - istezati se i stezati kao feder, feferon im. m. r. (njem.), g. jd. feferona mala veoma ljuta paprika koje ima vie vrsta. fekalije im. . r. mn. (lat.) - izmet, izme tine (iz tijela), felah im. m. r. (ar.), n. mn . fels i - arapski seljak; crnac; fig. prid. avolast, ivahan kao avo. feldmaral im. m. r. (njem.) - naziv za visoki vojni in u njemakoj vojsci. feler im. m. r. (njem.), g. mn. felera greka. felga im. . r. (njem.), dat. jd .felgi, g. mn. felg i - metalni dio toka od automobila na koji dolazi guma. feljton im. m. r. (fr.), g. jd .feljtona - vrsta teksta u novinama u kojem se razmatra ju razne teme iz kulture, politike, histo rije i sl. namijenjene irem krugu itala ca. feljtonist(a) im. m. r., g. jd. feljtdniste osoba koja pie feljtone, feministkinja im. . r. (lat.) - pristalica fe minizma. feminizam im. m. r. (lat.), g. jd. fem iniz ma, g. mn. feminizama - pokret za izje dnaavanje ene sa mukarcima u svim pravima. feminizirati gl. nesvr., prez. feminiziram - initi enstvenim, dati enske osobine, raznjeiti. fen im. m. r. (njem.) - elektrini aparat za suenje kose. feniks im. m. r. (gr.) - ptica iz bajke koja izgori i ponovo se iva izdigne iz pepe la; prenes. kad se neto obnovi, preporo di, uskrsne iako je bilo uniteno; Feniks - sazvijee. fenomen im. m. r. (gr.), g. jd .fenom ena rijetka pojava, pojava koja iznenauje, koja je izuzetak u pozitivnom smislu u odnosu na okolinu; rijetka pojava, neto znaajno, izuzetak; fil. pojam u ideali stikoj filozofiji - subjektivna pojava koja postoji samo u svijesti, fenomenalan prid. (gr.), odr. v. fen o menalni - vrijedan, izvanredan, izuze tan, veoma rijedak, sasvim neobian.

147 fenjer im. m. r. (gr.), g. mn. fenjera svjetiljka posebnog oblika sa okruglim staklom koje titi plamen od vjetra, lam pa koja se moe nositi, fer neprom. prid. (engl.) - korektnost i ast u ponaanju, poten, prav. feraiz im. m. r. (ar.) - erijatsko zakonsko nasljedno pravo, feral im. m. r. (tal.), g. jd. ferla - fenjer na ribarskoj brodici za privlaenje riba tokom nonog ribolova, fereda im. . r. (ar.), g. mn. fereda odjea koju nose muslimanke sa tam nom providnom mreom za lice. Ferhadija im. . r. (pers. - ar.) - damija i ulica u Sarajevu, poruena damija u Banja Luci, nazvane prema teanjskom beglerbegu Ferhat-begu. feribot im. m. r. (engl.) - brod za obalnu plovidbu, prevozi teret, putnike, auto mobile; trajekt, ferijalac im. m. r. (lat.), g. jd .ferijalca, g. mn. ferijalaca - lan ferijalne organiza cije za organizovanje skupnog odlaska na odmor tokom ferija. ferije im. . r. plur. tantum (lat.) - kolski raspust, dui odmor, ferman im. m. r. (perz.), g. jd. fermana sultanov ukaz, naredba, zapovijest, ferment im. m. r. (lat.) - organski sastojak koji ubrzava razne hemijske procese u ivim organizmima, npr. proces vrenja; kvasac. fermentiranje gl. im. s. r. (lat.) od ferme ntirati. fermentirati gl. svr. i nesvr., prez. fer mentiram - mijenjati se pod uticajem fermenata. fes im. m. r. (ar.), g. jd .fesa - kapa crvene boje i posebnog oblika nazvana po gradu Fesu u Maroku gdje se izrauje, fesad im. m. r. (ar.), g. jd. fesada - smu tnja, svaa, zavada, nered, feslian im. m. r. (gr.) - bosiljak, feslija im. m. r. (ar.-tur.) - ovjek koji no si fes. festa/feta im. m. r. (tal.) - sveanost, veselje uz jelo, pie, igru i zabavu, festival/festival im. m. r. (lat.), g. jd. festiv alalfe Stivdia - kulturna ili zabavna priredba muzike, filma, drame, folkolora i sl.

figuratfvnost

faul im. m. r. (engl.) - prekraj u nogo metu, gruba igra, ruenje protivnikog igraa. faulirati gl. svr i nesvr. (engl.), prez. fauliram - kriti ili prekriti pravila igre, fiziki omesti protivnikog igraa, ruiti ga, grubo postupati u igri. Faun im. m. r. (lat.) - u starorimskoj mitologiji dlakavo boanstvo, s kozijim nogama, repom i rogovima, bog uma i ivotinja, bog plodnosti, zatitnik pasti ra. fauna im. . r. (lat.) - skup svih ivo tinjskih vrsta nekog kraja, zemlje ili epohe u historiji ivota na Zemlji, favorit/favorit im. m. r. (lat.), g. jd .favdrita/favorita - u sportu onaj za koga se misli da e pobijediti; miljenik, ljubi mac; osoba koja uiva neije pokrovi teljstvo, zatitu, favoriziranje/favorizovanje gl. im. s. r. izv. od favorizirati/favorizovati. favorizirati/favorizovati gl. nesvr., prez. favoriziram/favdrizujem - davati kome prednost, ii mu na ruku, pomagati ije elje za napredovanjem u slubi i sl. faza im. . r. (gr.), g. mn. fza - razdob lje, period, stepen u procesu razvitka, kakvih promjena, dio ciklusa. fazan im. m. r. (gr.), g. jd .fazana - vrsta lovne divljai iz familije koka. fazanerija im. . r. (gr.) - farma za uzgoj fazana i srodne divljai (prepelica, jare bica). fazni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fazu i faze. fazon im. m. r. (fr.), g. jd. fazona - oblik, forma, nain na koji je neto postavlje no. februar im. m. r. (lat.) - drugi mjesec u godini, veljaa, feder im. m. r. (njem.), g. mn. federa opruga. federacija im. . r. (lat.) - drava sasta vljena od vie federalnih jedinica sa jed nom vladom; savezna drava. federalist(a) im. m. r. (lat.), g. mn. fed e raliste , n. mn. federalisti/federaliste pristalica ili borac za federaciju, federalizacija im. . r. (lat.) - prelaz dra ve sa centralistikog na federalistiko ureenje.

feti im. m. r. (fr.), g. jd. fetia, g. mn. fetia - predmet koji se oboava kao no silac udotvorne sile. fetiizam im. m. r. (fr.), g. jd. fetiizma pojava oboavanja fetia; prenes. slijepo oboavanje (ideje, voe i sl.), fetva im. . r. (ar.), g. mn. fetava/fetvi pravno rjeenje ili uputstvo o tome kako da se rijei odreeno erijatsko pitanje. fetus im. m. r. (lat.) - zametak, plod, embrio. feud im. m. r. (starogerm.) - zemljini posjed iji je vlasnik feudalac po naslje dnom pravu, feudalac im. m. r., g. jd .feudalca, g. mn. feudalaca - vlasnik feuda po nasljednom pravu; vlastelin, velmoa, feudalizacija im. . r. (starogerm.) - uvo enje feudalizma, feudalizam im. m. r. (starogerm.), g. jd. feudalizma - feudalni sistem vladavine, socijalno-ekonomsko drutveno uree nje u kojem upravljaju feudalci uz po mo crkve, hronoloki dolazi iza robo vlasnikog sistema a prije kapitalizma, feudalni prid. odr. v. (starogerm.) - koji se odnosi na feudalizam, feud i feudal ce. fibula im. . r. (lat.) - kopa, spona, igla koja sastavlja dva dijela odjee; medic. kost ispod koljena, cjevanica, lisna kost. fifiri im. m. r. (ma.), g. jd. fifiria v. jd. fifiriu - kico, onaj to se stalno dogoni, gladi, gizda, gizdelin, fio im. m. r. hip. od Fiat - popularni naz iv za mali automobil te marke, fiukati gl. nesvr., prez. fiukam - zvi dukati neku melodiju, fige im. . r. mn. - smjestiti palac izmeu kaiprsta i srednjeg prsta da se uva srea i da se ta dogodi prema elji, figura im. . r. (lat.) - lik, oblik, slika, spoljni izgled tijela; kretnje u plesu, ba letu; stilski ukras u pjesmi, figuralni/figuratlvnl prid. odr. v. (lat.) kpji je u vezi sa figurativnou i figu rom, izraen preneseno ili u raznim oblicima viene ili zamiljene slike ili predstave. figurativnost im. . r. (lat.), instr. jd. figurativnou/figurativno ti - osobina onoga to je figurativno.

figurirati
figurirati gl. nesvr., prez. figuriram - biti samo figura, formalno obavljati du nost; oblikovati figuru, uiniti da to dobije eljeni oblik, fijaker im. m. r. (fr.) - koija sa dva konja i koijaem, svojevremeno glavno pre vozno sredstvo u gradovima, danas turi stika atrakcija, fijasko im. m. r. (tal.) - neuspjeh u jav nom nastupu; propast, osramoenje. fijolica im. . r. (lat.) - obinije: ljubiica, ljubica. fijuk im. m. r., n. mn. fijuci, onomat. otar zvuk vjetra ili kakva otra pred meta koji ree vazduh (puano zrno, strijela, no i sl.), fikcija im. . r. (lat.) - izmiljotina, izmi ljeni dogaaj, la, lagarija. fikh, fikuh im. m. r. (ar.) - erijatsko pra vo. fiksan prid., odr. v. fiksn i - odreen, ne promjenjiv, stalan, fiksati se gl. nesvr. (njem.), prez .fiksa se - unositi drogu pomou price ili igle u organizam, drogirati se. fiksir im. m. r. (lat.), g. jd. fiksira - he mijski preparat koji koriste fotografi u izradi fotografija, slui za odstranjivanje srebrnog bromida s fotografskog filma, fiksiranje gl. im. s. r. (lat.) od fiksirati, fiksirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fik siram - postaviti neto u vrst i stalan poloaj da se ne pomjera; uvrstiti do govor; gledati stalno u neto, piljiti; odstranjivati srebreni bromid s fotograf skog filma, fiktivan prid. (lat.), odr. v. fiktivni - laan, iskonstruisan, bez oslonca u stvarnosti, nepostojei, fikus/fikus im. m. r. (lat.) - vrsta sobne ukrasne biljke koja je iz porodice dudo va. fil1 im. m. r. (ar.) - slon. fil2 im. m. r. (gr.) - prijatelj, pristalica e ga (up. slavenofil) fildls im. m. r. (ar. - tur.) - slonova kost, predmet izraen od slonove kosti, filantrop im. m. r. (gr.) - osoba koja voli ljude i brine se da im bude bolje, ovje koljubac. filantropija im. . r. (gr.) - ovjekoljub lje, dobrotvornost, briga o ovjeku i na stojanje da mu bude bolje.

148

149 filatelija im. . r. (gr.) - strast za saku pljanjem i pravljenjem zbirki potanskih maraka iz raznih vremena i drava. filatelist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. fila teliste - osoba koja zadovoljava svoju strast za sakupljanjem potanskih mara ka. filatelistkinja/filatelistica im. . r. - en ska osoba filatelist, fildan/findan im. m. r. (perz.), g. jd. fildlna/findna - oljica bez drke ko ja je dio posua za sluenje crne bosan ske kahve. fileki/fileci im. m. r. mn. (njem.-ma.) obinije i ee: tripice, kembii, furda, drob. fileti im. m. r. mn. (tal.) - tanko isjeeno bijelo meso od ribe ili pileih prsa, po soljeno i zainjeno, filharmonija im. . r. (gr.) - simfonijski orkestar u kojem su zastupljeni mnogi muziki instrumenti; ustanova kojoj je radna djelatnost njegovanje filharmonije i prireivanje koncerata, filigran im. m. r. (tal.), g. jd. filigrana veoma lijep ukrasni predmet izraen fi ligranskom tehnikom od spleta tankih zlatnih i srebrenih ica i mreica, filigranski prid. odr. v. (tal.) - koji je izra en poput filigran; prenes. njean, krh ak. filijala im. . r. (lat.) - podrunica, ispo stava, ogranak kakve banke, preduzea, stranke i sl. kojima je glavna uprava u centrali na drugom mjestu, filir im. m. r. (ma.) - novana jedinica, stoti dio austrougarske krune, poslije u Maarskoj stoti dio forinte, filistar im. m. r. (njem.), g. jd. filistra, g. mn. filistar a - malograanin; samozado voljan, uskogrud i ogranien ovjek sa uskim svakidanjim pogledom i licemje rnim ponaanjem, film im. m. r. (engl.) - celuloidna traka za snimanje; dokumentarni i igrani sadraji snimljeni na filmsku vrpcu za prika zivanje u kinu ili na televiziji; metonim. djelatnost koja je zasnovana na snima nju filmova, filmska umjetnost i filmska industrija. filmadija im. m. r. (engl.-tur.), g. mn. filmadija - osoba koja je na bilo koji nain vezana za filmsku umjetnost. filmski prid. odr. v. (engl.) - koji se odno si na film. filmski pril. (engl.) - kao na filmu, na filmski nain, filolog im. m. r. (gr.), n. mn. filolozi strunjak za filologiju, onaj ko se bavi filologijom, jezikoslovac, filologija im. . r. (gr.) - nauka o jeziku u irem smislu, prouavanje jezika, knji evnosti, pisanih spomenika i narodnih obiaja. filozof im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi filozofijom; prenes. ovjek koji puno mudruje, pametuje, izmilja probleme gdje ih nema. filozofiranje gl. im. s. r. (gr.) od filo zofirati. filozofirati gl. nesvr. (gr.), prez. filozo firam - razmatrati filozofska pitanja i teme; prenes. pametovati, mudrijati. filter im. m. r. (lat.), g. jd. filtera - u hrv. filtar, tijelo, pribor, sprava koja moe propustiti eljenu supstancu a zadrati nepotrebnu, npr. filter za proiavanje zraka, vode itd. filtriranje gl. im. s. r. (lat.) od filtrirati, filtrirati gl. nesvr. (lat.), prez .filtriram proputati to kroz filter da bi se pro istilo. fimoza im. . r. (gr.) - med. nemogunost da se bolesna koica prevue preko gla via penisa, fin prid. (njem.-fr.-tal.), odr. v. fin i - tan an, tanak, njean, izvrstan, odabran, si tan, vjet, istanan, finale im. s. r. (tal.) - zavrni dio umjet nikog djela, svretak, kraj; zavrnica sportskog takmienja kad se odluuje o konanom pobjedniku, finalni prid. odr. v. (tal.) - zavrni, kona ni. finans im. m. r. (fr.) - poreski slubenik, finansije im. . r. mn. (fr.) - sve aktivnosti vezane za novana sredstva, zarada, profit, deficit, suficit, raspodjela, uplate, isplate, propisi finansijskog poslovanja; novana sredstva, novac, finansijer im. m. r. (fr.), g. jd. finans ije ra - osoba koja finansira izvoenje nekog posla, projekta, ulae u posao; koji daje novana sredstva.

fieklije finansijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na finansije, npr. finansijsko po slovanje. finansiranje gl. im. s. r. (fr.) od finansirati. finansirati gl. nesvr. (fr.), prez. finansi rani - ulagati u posao, novano potpo magati izvoenje posla; koga novano podupirati, finesa im. . r. (fr.) - posebnost, mala ta nana razlika meu istorodnim pojava ma; istananost, profinjenost, uglaeno st. fini im. m. r. (engl.) - zavretak, svretak, zavrnica; zavrni dio takmienja u spo rtu. finta im. . r. (tal.) - u sportu neoekivana kretnja koja zavarava protivnika, npr. u driblingu; generalno: neko sitno lukav stvo, trik. firaun im. m. r. (ar.) - Ciganin; prenes. inaija, bezobraznik, hinja. firaunka im. . r. (ar.), dat. jd. firaunki Ciganka, ena firaun, firaiinluk im. m. r. (ar.-tur.) - ciganluk, cigantina, bezobrazluk, firer im. m. r. (njem.) - voa, lider sa pretjeranom eljom za vlau; Hitler, firma im. . r. (lat.), g. mn. firm i - predu zee, tvrtka; pejor. svima poznata osoba sa loim karakternim osobinama, firnajs/firnajz im. m. r. (njem.) - tekuina kojom se premazuje drvo ili metal radi zatite od vlage i sl. fisija/fisija im. . r. (lat.) - cijepanje atom skog jezgra ime se oslobaa ogromna energija. fiskalni prid. (lat.) - blagajniki, novani; koji se odnosi na dravnu blagajnu i dravu kao vlasnika imovinskog prava, fiskultura im. . r. (gr.) - skra. od fizi ka kultura, neolog. koji skoro da nije u upotrebi, ob. tjelesni odgoj, fistan im. m. r. (gr.), g. ]d. fistna - suk nja. fiek im. m. r. (tur.), n. mn .fieci, g. mn. fieka - hist. metak, naboj, patrona; kesi ca od papira iljata oblika, fieklije im. . r. plur. tantum (tur.) - od koe izraen pojas sa pregracima u koji ma se nose meci, patrone.

fikal

150 flanel im. m. r. (engl.), g. jd. flanela vrsta lahke i mehke tkanine od vune ili pamuka. flaster im. m. r. (njem.) - ljepljiva traka na kojoj ima komad gaze, to je efektna zatita za manje ozljede na tijelu. flaa im. . r. (njem.), g. mn .flaa - boca, posuda od stakla ili neke druge tvari za uvanje tekuine, flairati gl. svr i nesvr. (njem.), prez. flairam - spremiti u bocu kakvu teku inu (vodu, razna pia) kako bi se mogla uvati, prenositi, prodavati, flauta im. . r. (tal.) - muziki instrument. flautist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. flautiste , n. mn. flautisti/flautiste - muziar koji svira na flauti, flautistica/flautistkinja im. . r. - ena koja svira na flauti, flegmatian prid. (gr.), odr. v. flegmati ni - hladnokrvan, teko ga iznervirati, flegmatik im. m. r. (gr.), n. mn .flegm atici - osoba koja je flegmatina, hladno krvna, teko razdraljiva, fleka im. . r. (njem.), g. mn. fleka - mrlja, uprljano mjesto, ob. na tkanini, fleksibilan prid. (lat.), odr. v. fleksibilni gram. promjenljiv, ima fleksiju; prilago dljiv situaciji, sa pristupanim stavovi ma, koji se umije sporazumijevati; savit ljiv (predmet). flert im. m. (engl.) - udvaranje, razmjena simpatija, ljubakanje, aikovanje, ljuba vna igra. fle im. m. r. (engl.) - magnezijeva svjet lost pri fotografisanju; blic; prenes. odb ljesak, kratkotrajni sijev svjetla, fliper im. m. r. (engl.), g. mn. flipera - u centrima za zabavu aparat za igru na kojem se pomou poluga tjera kuglica i savlauju razne prepreke, flomaster im. m. r. (engl.) - vrsta pisaljke sa hemijskim punjenjem raznih boja. flora im. . r. (lat.) - sve vrste biljaka ne koga kraja, predjela ili epohe u histo rijskom razvoju Zemlje; biljni svijet; ta ko nazvano prema Flori, starorimskoj boici cvijea, plodnosti i proljea, floret im. m. r. (fr.), g. mn .floretd - tanak ma sa kuglicom na vrhu sjeiva za vje banje u maevanju; polusvila, tkanina koja se pravi od svilenih otpadaka.

151 floskula im. . r. (lat.) - u govornitvo: vjet izraz, jeziki ukras; prenes. uplja pria, smicalica bez osnove; la. flota im. . r. (tal.), g. mn. flota - skup vie brodova namijenjenih za potrebe vojske, trgovine ili turizma; dravni bro dovi ili privatnog vlasnika. fluid im. m. r. (lat.), g. jd. fluida - tenost, tekuina; materija u tekuem ili gasnom stanju; prenes. privlanost, simpatija, naklonost, ono to struji od nekoga, fluktuacija im. . r. (lat.) - nestalnost, kolebanje, stalno mijenjanje stanja i bro ja; talasanje, titranje tenosti, strujanje, pritjecanje i otjecanje; promjene, fluktuiranje gl. im. s. r. (lat.) od fluktu irati. fluktuirati gl. nesvr. (lat.), prez. fluktu iram - talasati se, strujati; izmjenjivati stanje, biti nestalan, fliior im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat iz grupe halogena, na tablici broj 9, oznaka F. fluorescencija im. . r. (lat.) - svjetlucanje, zasniva se na izbijanju elektrine struje kroz plin i metalne pare niskog pritiska. fluoroscentan prid. (lat.), odr. v. fluoroscentnl - koji se odnosi na fluoroscenciju. fluvijalan prid. (lat.-gr.), odr. v. fluvija lni - nataloen djelovanjem vode, nane sen rijenom vodom, nastao raspada njem zbog djelovanja leda. fobija im. . r. (gr.) - vrsta bolesti koja se manifestuje neobjanjivim strahom od umiljenih opasnosti, npr. strah od visi ne, od zatvorenog prostora, foka im. . r. (gr.), dat. jd .foki - tuljan, foksterijer im. m. r. (engl.) - pas posebne rase. fokstrot im. m. r. (engl.) - vrsta plesa. fokus im. m. r. (lat.) - centar, sredite, arite; u centru dogaanja, u sreditu, na oku. fol im. m. r. (tal.), g. jd .fola, n. mn. folovi - finta, obmana, la. folija im. . r. (lat.) - veoma istanjen materijal od plastike, kovine i sl. kojim se moe to zamotati i zatiti, folirati gl. nesvr. (tal.), prez. foliram izvoditi folove kako bi se stvari prika zale drugaijim, obmanuti, slagati.

formalizam

fikal im. m. r. (lat.), g. jd. fikala - zast., advokat, odvjetnik; prenes. onaj koji pa metuje, mudrija, fitilj im. m. r. (ar.), g. jd. fitilj a, g. mn. fitllja - vrpca u lampi i fenjeru uronjena u mali rezervoar lampe ispunjen petrolejom, gasom, fitiljaa im. . r. (ar.)- svjetiljka koja ima fitilj (fenjer, lampa), fitmiluk im. m. r. (ar.-tur.) - smutnja, spletka, intriga, fitmija/fitnija im. . r. (ar.) - vragolanka, namigua, smutljivica. fiziar im. m. r. (gr.), v. jd. fiziare/ fiziaru - profesor fizike, fiziarka im. . r. (gr.), dat. jd .fiziarki profesorica fizike, fiziki/fizikalni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fiziku; koji sve radi sna gom miia; tjelesni. fizika im. . r. (gr.), dat. jd .fizici - nauka koja prouava pojave dostupne mjere nju, atome, molekule, elektricitet, vr sta, tekua i plinska stanja materije, kre tanja razne vrste, zraenja, otkriva zako nitosti po kojima se te pojave zbivaju itd. fiziolog im. m. r. (gr.), n. mn. fiziolozi osoba koja se bavi fiziologijom, fiziologija im. . r. (gr.) - jedna od biolkoih nauka koja pruoava funkcije organizma, procese koji su svojstveni ivom organizmu, fizioloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fiziologiju i fiziologe, fizionomija im. . r. (gr.) - sve osobine koje ine oblik ili karakter neega; oblik, opi utisak; ukupnost crta ijeg lica. fizioterapeut im. m. r. (gr.) - strunjak za fizioterapiju, fizioterapija im. . r. (gr.) - poseban tretman lijeenja osoba koje imaju blo kade u kretanju, lijeenje fizikim vje bama, toplinom, elektricitetom, vode nim kupkama, mehanikim spravama. fjord im. m. r. (norv.), n. mn. fjordovi uzak i dubok morski zaliv oko koga su okomite stijene, flagrantan prid. (lat.), odr. v. flagrantni oigledan, oit, nesumnjiv, svakom vid ljiv.

folklor/folklor im. m. r. (engl.), g. jd .folkolora/folkldra - narodna kulturna tra dicija, mitovi, usmena knjievnost, ru kotvorine, nonja, muzika itd. folklorist(a) im. m. r. (engl.), n. mn. folkldristi/folkldriste - osoba koja prou ava folklor, folkloristkinja/folkloristica im. . r. - e na folkolorist. fond im. m. r. (fr.), mn. fondovi - novana sredstva namijenjena za odreenu svrhu; rezerva, zaliha, gotovina, fondacija im. . r. (lat.) - udruenje, dru tvo koje raspolae nekim fondom i usm jerava ga za odreene namjene, zaklada, fonetika im. . r. (gr.) - nauka o fizio lokim osobinama glasova i izgovoru, fonetski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fonetiku, fonologija im. . r. (gr.) - nauka koja prouava glasove kao funkcionalne i distinktivne elemente u jeziku, nauka o fonemama. fonoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fonologiju i fonologe. fontana im. . r. (tal.), g. mn, fontana graevina raznih oblika sa vodoskocima koja krasi kakav trg, park i sl. for im. m. r. (njem.) - u nogometu spretan udarac naprijed kojim se upoljava sui gra, dati for. fora im. . r. (njem.) - prednost koja se daje kome u igri; prenes. ala, smicalica, dosjetka za skretanje panje na sebe. forinta im. . r. (tal.) - novana jedinica u Austro-Ugarskoj, koja je imala stotinu kraj cera. forma im. . r. (lat.), g. mn. form i - oblik, spoljnji izgled; psihika i fizika snaga, kondicija, stanje, formacija im. . r. (lat.) - oblik, sastav, skupina; neka organizacija sa vie ele menata, npr. vojna formacija; naslage i slojevi zemlje, stijena, rude stvoreni to kom geolokog razvoja, formalan prid. (lat.), odr. v. fdrm alnl koji se tie forme; vanjski, spoljanji; samo po obliku, bez sadraja. formalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. formaliste - osoba koja strogo pazi na formu. formalizam im. m. r. (lat.), g. jd. form ali zma - pridavanje vanosti formi, uva

formalnost nje ustaljenih formi na tetu sutine; u filoz, oblicima idealizma rastavljanje fo rme od sadraja; razdvajanje teorije od prakse. formalnost im. . r. (lat.), instr. '^ .fo rm a lno scu/formalno ti - osobina onoga to je formalno, zadovoljenje forme prema nekom pravilu, neto uobiajeno bez ve like vanosti, format im. m. r. (lat.), g. jd .formata - ve liina ega, dimenzije, npr. format knji ge. formirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fdrmiram - oblikovati, dati formu; orga nizovati to. formula im. . r. (lat.) - simbolima iska zano pravilo; obrazac, ifra, formulacija im. . r. (lat.) - tano i odre eno rijeima iskazana misao, stav, za kljuak i sl. formular im. m. r. (lat.), g. jd. formulra - odtampani obrazac u koji se unose traeni podaci, formulirati/formulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. formullram/formuliem izraziti neto na najbolji nain; poredati rijei u najboljem obliku kako bi se omoguilo razumijevanje, forsiranje gl. im. s. r. (fr.) od forsirati, forsirati gl. nesvr. (fr.), prez. fdrsiram nastojati da se to ostvari, da uspije, zalagati se i tjerati da se provede neki plan, vojn. nastojanje da se savlada neka prepreka, npr .forsirati rijeku, fortificiranje gl. im. s. r. (lat.) od fortificirati - utvrivanje, gradnja utvrenja, fortificirati gl. nesvr. (lat.), prez. fortificiram - utvrivati, graditi sistem odbra mbenih objekata, fortifikacija im. . r. (lat.) - vojn. tvrava, utvrenje, jako utvren sistem odbrane koji oteava nadiranje neporijatelja. forum im. m. r. (lat.) - trg, pijaca u anti kim gradovima; izabrano tijelo nadle no za rjeavanje odreenih pitanja; pre nes. centar, sredite neega, fosfat im. m. r. (gr.), ob. u mn. fosfati soli fosforne kiseline; vjetaka gnojiva koja uglavnom sadre fosfate, fosfor im. m. r. (gr.) - hem. elemenat, na tablici br. 15, oznaka P.

152 fosforni prid. odr. v. (gr.) - koji je od fosfora, jedinjenje koje u sebi ima fosfora. fosil im. m. r. (lat.), g. mn. fosila - oka menjeni ostatak nekog organizma iz starijih epoha razvoja Zemlje; prenes. ostarjela osoba po godinama, osoba za starjelih pogleda, fosilni prid. odr. v. (gr.) - zastarjeli, starovremski, okamenjeni, fotelja im. . r. (fr.), g. mn. fotelja- dio namjetaja sa naslonjaem, koji je vrlo udoban za sjedenje i odmor; prenes. visok poloaj u hijerarhiji vlasti, foto-amater im. m. r. (gr.- fr.), g. jd. foto-amatera - osoba koja nije profesio nalni fotograf, kojem je fotografiranje hobi. foto-aparat im. m. r. (gr.-fr.), fo to aparata - fotografski aparat, aparat za dobijanje negativa filma pomou kojeg se nakon razvijanja u laboratoriju izra uju fotografije, foto-elija im. . r. (gr.-lat.) - elija koja svjetlost pretvara u elektrinu energiju, nezaobilazan element u tehnikim ure ajima na televiziji, u alarmnim sistemi ma itd. fotogenian prid. (gr.), odr. v. fotogenini - koji lijepo izgleda na fotografiji, ljepe nego u stvarnosti, koji je pogodan za fotografisanje, fotograf im. m. r. (gr.), g. jd. fotdgrafa , g. mn. fotdgrafa - osoba koja se profe sionalno bavi izradom fotografija, fotografija im. . r. (gr.) - slika izraena sa negativa u fotografskoj laboratoriji, fotografirati/fotografisati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. fotografiram/fotografiem - snimati fotografskim aparatom, razg. slikati se. fotografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na fotografiju i fotografe, fotografski pril. (gr.) - na fotografski nain, kao fotograf, fotokopija im. . r. (gr.-lat.) - tekst, knji ga, akt i sl. reprodukovani pomou foto kopirnog aparata ili foto-aparata. fotokopirati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.), prez. fotokopiram - izraditi ili izraivati foto-kopije. fotokopirni prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se odnosi na kopije i aparate kojima se izrauju. foto-montaa im. . r. (gr.-fr.) - kombi niranje detalja sa vie fotografija na jednu koja prikazuje nepostojei prizor, foto-reporter im. m. r. (gr.-fr.), g. jd. foto-reportera - fotograf koji snima fo tografije za novine i asopise, fra skra. (lat.) od fratar, fragment im. m. r. (lat.), g. jd .fragmenta, g. mn. fragmenata - dio, sekvenca; sa uvan ostatak umjetnikog djela ili tek sta; izdvojen odlomak iz knjievnog djela, slike i sl. fragmentaran prid. (lat.), odr. v. fragm e ntarni - ono to je fragment, to nije sauvano u cijelosti; izdvojen, nepot pun. fragmentarno pril. (lat.) - izdvojeno, ne potpuno; sauvano kao fragment, frajer im. m. r. (njem.), arg. - momak koji odjeom i ponaanjem nastoji na sebe skrenuti panju i istai se u svojoj sredini; prenes. osoba koja je nespretna i povrna, od koje nema koristi; nespretnjakovi. frak im. m. r. (fr.), g. jd. fraka , n. mn. frakovi - sveano crno odijelo sa kapu tom koji ima repove sa stranje strane, frakcija im. . r. (lat.) - grupa lanova kakve politike stranke ili partije koja zastupa poglede i stavove razliite od vodstva ili veine, to se esto okonava osnivanjem nove stranke; prenes. vrsta krupnijeg pijeska od mljevenog kamena, frakcionatvo im. s. r. (lat.) - stvaranje frakcija unutar stranke, grupatvo u po litikoj organizaciji, fraktura im. m. r. (lat.) - prelom, lom ko sti; tampana slova u gotikom pismu, francuski prid. odr. v. (fr.) - koji se odno si na Francusku i Francuze, franko nepr. prid. (tal.) - izraz u trgovini, obaveza prodavaa da po ugovoru o svom troku dopremi robu na mjesto isporuke. franiza im. . r. (fr.) - onaj dio tete koji prema polisi osiguranja plaa korisnik, franjevac im. m. r. (tal.), g. jd .franjevca, g. mn. frnjevaca - pripadnik reda Sv. Franje Asikog.

153

frenetinost

franjevaki prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na franjevce, franjevaki pril. (tal.) - nanain franjeva ca, kao franjevac, frape im. m. r. (fr.), g. jd. frapea - osvje avajue pie od voa i mlijeka, frapiranje gl. im. s. r. od frapirati. frapirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. frapiram - zaprepastiti, zauditi, zabeze knuti, iznenaditi, oamutiti, dojmiti, ui niti snaan utisak, fratar im. m. r. (lat.) - sveenik nekih katolikih redova, ob. franjevac, fraz im. m. r. (njem.) - gr koji nastaje od straha, nemogunost dolaska do daha zbog plaa; zacena. fraza im. . r. (gr.) - izraz u govoru koji se ustalio u upotrebi; reenica koja ima potpun smisao; prenes. izrazi koji nita ne znae, ali se mnogi njima slue kako bi prikrili neznanje; u mu. po veliini najmanja dovrena sekvenca, frazeologija im. . r. (gr.) - ukupnost fraza koje se pojavljuju u nekom jeziku i dio lingvistike koji prouava te jezike jedinice. fraziranje gl. im. s. r. (gr.) od frazirati, frazirati gl. nesvr. (gr.), prez. fraziram - u govoru se sluiti frazama, upotre bljavati beznaajne rijei, gomilati praz ne fraze. frcati gl. nesvr., prez. frcam , onomat. snano prskati (voda), naglo iskakati na sve strane (iskre iz vatre), frcnuti gl. svr., prez. frcnem, onomat. prema nesvr. frcati, frati gl. nesvr., prez. fr im - biti ljut na koga, duriti se, govoriti ispod glasa ili puhati kroz nos od ljutine. frka im. . r. - uvojak, kovrda od kose. fregata im. . r. (tal.), g. mn. fregata - tip ratnog broda, frekvencija im. . r. (lat.) - esto pona vljanje, esta pojava, uestalost; u fiz. broj titraj a u sekundi, frekventan prid. (lat.), odr. v. frekventni uestan, est. frenetian prid. (gr.), odr. v. frenetini oduevljen, buran, uzbuen, frenetinost im. . r. (gr.), instr. jd. frenetinou/frenetinosti - oduevljenost, uzbuenost; osobina onoga to je frenetino.

freska

154

155 frljiti, frljaknuti gl. svr. (tur.), prez. frljlm, frljdknem - baciti neto iz daleka. frnjoka(lica) im. . r. - u arg. pejor. nos i usta na licu ovjeka, front im. m. r. (lat.), rjee: fronta im. . r. - poprite bitke u ratu; prednja strana velike vojne jedinice; koalicija politi kih stranaka sa istim ciljem; u meteor, prednja strana rasporeda vazdunih ma sa. frontalan prid., odr. v. frontalni - proelni, s prednje strane; vojn. koji se po kree cijelim frontom, npr. frontalni na pad. frontalno pril. (lat.) - direktno, izravno, elom u elo (sudariti se), frotir im. m. r. (fr.), g. jd. frotira - vrsta upavog pamunog platna od kojeg se izrauju istoimeni pekiri, runici, frtutma im. . r. (tur.) - mete, frka, zbrka. fruktoza im. . r. (lat.) - voni eer, frula/frula im. . r. - narodni duhaki instrument izraen od drveta, dio u koji se pue ima pisak, a ostali dio je upalj sa rupama na koje frula stavlja prste i tako proizvodi tonove; vrsta svirale, frula im. m. r. - osoba koja zna izvoditi kompozicije na fruli, muziar, frustracija im. . r. (engl.) - osjeaj neza dovoljstva i prevarenosti koji su poslje dica prepreka, smetnji ili prekida zado voljenja nagona ili ostvarivanja nekog cilja. frustriranje gl. im. s. r. (engl.) od frustri rati. frustrirati (se) gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. frustriram (se) - dovoditi ili dove sti sebe ili koga drugog u stanje fru stracije. fiikanje gl. im. s. r. od fukati, fukati gl. nesvr., prez .fukam , onomat. - zvidati. fiifljati gl. nesvr., prez. fufljam, onomat. - ne govoriti razgovijetno zbog govorne mane, ne moi izgovoriti odreene gla sove. fuga1 im. . r. (lat.), dat. jd. fugi, g. mn. fuga - muzika trodijelna kompozicija u kojoj razline partije redom ponavljaju isti motiv. fuga2 im. . r. (njem.), dat. jd .fugi, g. mn. fuga - lijeb izmeu dviju ploica posta vljenih na zid banje; spoj, zglob, sasta vak. fugiranje gl. im. s. r. (lat.) od fugirati. fugirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fuglram - napraviti fuge spajanjem plo ica, dasaka, kamenova i popuniti ih odgovarajuom smjesom, fuj uzv. (njem.) - kojim se izraava gae nje, preziranje, negodovanje, fukara im. . r. (ar.) - siromah, sirotinja; prenes. propalica, fukarluk im. m. r. (ar.-tur.) - siromatvo, neimatina, fukaratina. fukaratina im. . r. (ar.) - fukarluk, siro matvo, siromatina, fundamentalan prid. (lat.), odr. v. funda mentalni - osnovni, temeljni, fundirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fundiram - osnovati, utemeljiti, zasno vati; potkrijepiti argumentima; dokumentovati. fiindus im. m. r. (lat.) - imanje, imovina, blago, zaliha, obilje; temelj zgrade, funkcija im . r. (lat.) - sluba; svrha, cilj, namjena; poloaj u slubi; mat. promje nljiva veliina koja se mijenja zavisno od druge promjenljive veliine; biol. rad organa u organizmu, funkcionalan prid. (lat.), odr. vid. funkci onalni - onaj koji valjano obavlja fun kciju, koji slui cilju slube, funkcioner im. m. r. (lat.) - osoba na poloaju, ob. politiar, dunosnik, funkcionirati/funkcionisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. funkcidnlram/funkcidniem - raditi u skladu sa normama koju ima odreena funkcija, odgovarati svrsi slube; biti ispravan (kod aparata, maina i sl.). funta im. . r. (engl.) - novana jedinica; engleska mjera za teinu (=453,59 gr.), funjara im. . r. (tur.), g. mn. funjara pejor. gad, pokvarenjak, nitarija, furda im. . r. (pers.) - drobina, utroba zaklane ovce ili goveeta (eludac i cri jeva); tripice, furgon im. m. r. (fr.), g. jd. furgona , g. mn. furgona - zatvorena zaprena kola ili vagon za prevoz tereta ili stoke, furija im. m. r. (lat.) - rimska boginja osvete; pomama, jarost, bijes, mahni tost; prenes. svadljiva, zla ena puna jarosti, zloa.

fuzionirati

freska im. . r. (tal.), dat. jd. fresci/freski, g. mn. freski - velika slika na zidu, uraena vodenim bojama na svjee osu enom malteru, frfljati gl. nesvr., prez. frfljam, onomat. govoriti tako da slualac ne razumije; prenes. govoriti budalatine, brbljati ne odgovornoj glupo, friganica im. . r. (tal.) - ee: prenica, krika hljeba namoena u jaje i isprena, frigati gl. nesvr. (tal.), prez .frigam - e e: priti. frigidan/frigidan prid. (lat.), odr. v. frigi dni/frigidni - hladan, leden, neosjetljiv, ravnoduan; med. seksualno i emotivno neosjetljiv, frigidnost im. . r. (lat.), instr. jd. frigldnou/frigldnosti - seksualna hladnoa, ravnodunost prema erotskoj privlano sti drugog pola. frivolan/frivolan prid. (lat.), odr. v. frivo lni/frivolni - bezvrijedan, nitavan, bez vanosti; lakomislen, nepristojan, friak/friak prid. (njem.), odr. v. friki/ friki - svje, frivolnost im. . r.(lat.), instr. j d.frivlnou/frivolnosti - svojstvo onoga to je frivolno; bezvrijednost; lakomislenost, nepristojnost, frizer im. m. r. (fr.), g. jd. frizera - znalac koji njeguje kosu i oblikuje frizure, frizerka im. . r., dat. jd. frizerki , g. mn. frizerki - frizerica, enska osoba koja njeguje kosu i oblikuje frizure, frizerica im. . r. - frizerka. frizirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem), prez. friziram - ureivati kosu, uobliavati odreeni tip frizure frizerskim alatom (makaze, ealj, fen, hauba itd.), prenes. preurediti kakvu informaciju, vijest, tekst za javnost; krivotvoriti, falsfikovati, prepraviti to. frizura im. . r. (fr.-njem.), g. mn .frizura - nain eljanja i ianja, konaan izg led koji kosa dobije nakon obrade kod frizera. friider im. m. r. (fr.), g. jd. friidera hladnjak, naprava za uvanje hrane od kvarenja, frktanje gl. im. s. r. od frktati. ffktati gl. nesvr., prez. frkem - hrzati (konj); glasno isputati vazduh kroz nos u ljutnji, bijesu, nervozi.

furiozan prid. (lat.), odr. v. furiozni bijesan, pomaman, divlji, silovit, furnir im. m. r. (fr.-njem.), g. jd .furnira veoma tanki listovi kvalitetnog drveta koji se lijepe na vanjske dijelove namje taja radi ukraavanja, fursat im. m. r. (ar.), g. mn . fu r sata - ne ije pretjerivanje, bezobzirna samovolja; zgoda, prilika, zgodan trenutak, furuna im. . r. (gr.), g. mn. furund pe. furundija im. m. r. (gr.-tur) - zanatlija koji pravi pei (furune). fusnota im. . r. (njem.) - biljeka ispod teksta tampana sitnijim slovima, ukrat ko dodano objanjenje ili kakav podatak uz glavni tekst, npr. u naunom tekstu ukratko izneseni podaci o djelu iz kojeg je uzet citat. fii(eraj) im. m. r. (njem.) - povrno ura en posao, lo rad, lo proizvod. fuer im. m. r. (njem.), g. jd. fuera , g. mn. fuera - osoba koja radi fuerski, posao koji uradi je fueraj. fuerski prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na fueraj, nestruno, bez panje, samo da ispadne iz ruku. futrola im. . r. (njem.) - navlaka, korice, kutijica za noenje ili uvanje raznih predmeta (naoale, no, mobitel i sl.). futurist(a) im. m. r. (lat.), n. mn .futuristi/ futuriste - stvaralac koji se po idejama uklapa u futurizam, pravac u knjievno sti i umjetnosti, futuristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na futurizam i futuriste. futuristiki pril. (lat.) - kao futurista, na nain futurizma. futurizam im. m. r. (lat.), g. jd .futurizma - pravac u knjievnosti i umjetnosti na stao u Italiji poetkom 20. stoljea, ve lia industriju i mehanizaciju, a naroito hrabrost, drskost i buntovnost, te propa gira faizam, naciju i rat. fuzija im. . r. (lat.) - spajanje, stapanje, slijevanje; u fiz. reakcija lahkih atom skih jezgara i nastajanje teih pri emu se oslobaa velika koliina energije, fuziomranje/fuzionisanje gl. im. s. r. (lat.) od fuzionirati/fuzionisati. fuzionirati/fuzionisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez . fuzidnlrdm/fuzidniem - spa-

jati, obaviti fuziju, ujediniti, sjediniti, sastaviti.

G
G g - fonema, glas, suglasnik; jedanaesto slovo latinice; etvrto slovo irilice, ga uzv., onomat. - podraavanje glasanja gusaka ili vrana, esto u svrhu izrugiv anja neijem besmislenom govoru, gabarit im. m. r. (fr.), g. jd. gababrita, g. mn. gabarita - dimenzija odreenog predmeta ili objekta, gabela im. . r. (tal.) - mjesto gdje se naplauje carina; carinarnica, gabula im. . r. (njem.) - teka ivotna situacija, nevolja, kripac, gacanje gl. im. s. r. od gacati, gacati gl. nesvr, prez. gacam - hodati po blatu. Gaanin im. m. r., n. mn. Gaani - stan ovnik Gacka ili onaj koji je porijeklom iz Gacka. Gaanka im. . r., dat. jd. Gaanki - stan ovnica Gacka, enska osoba iz Gacka. gaan im. m. r. - golub ili pijevac kojem su noge obrasle perjem; gaa, gaea. gae im. . r. - donji dio enskog ili mu kog rublja. gaetine im. . r.; augm. i pejor. - velike gae, gaurine. gaice im. . r., em. - male ob. enske gae. gad im. m. r. - zla i bezobzirna osoba ija prisutnost izaziva prezir i gaenje; pok varenjak. gadan prid., odr. v. gadni, komp. gadniji ruan, odvratan, neugledan; zao, pokva ren, nepoten, gadara im. . r. (ar.) - vrsta teke sablje s otricom na obje strane, gadarija im. . r. - gadost, opakost; gnu soba. gaditi se gl. nesvr., prez. gadim (se) izazivati gaenje kod koga; osjeati ve liku odbojnost, zazor, muninu prema neemu. gadljiv prid., odr. v. gadljivi - koji izaziva gaenje; gadan, odvratan, gnusan; koji sklon gaenju, gadljivac im. m. r., g. jd. gadljivca, g. mn. gadljiv dea - osoba koja se brzo ga di. gadljivost im. m. r., instr. jd. gadljivosu / gadljivosti - svojstvo onoga to je ga dljivo; svojstvo onog kojem se gadi. gadno pril. - na ruan, odvratan nain; s vrlo neugodnim posljedicama (gadno se udariti). gadost im. . r.; instr. jd. gadou! gadosti - gadna, nepotena, niska, neukusna po java ili ukupnost takvih pojava i postu paka. gadura im. . r. - nevaljala, karakterno niska, mizerna enska osoba, gaanje gl. im. s. r. od gaati, gaati gl. nesvr., prez. gaam - nastojati pogoditi metu (gaati vatrenim oru jem). gaenje gl. im. s. r. od gaditi (se) - neugo dan osjeaj, izazvan neim to je runo, neugodno, to neposredno izaziva mu ninu, ili to je podstaknuto neijim nepotenim, opakim, nedolinim pos tupkom. gaf im. m. r. (fr.), n. mn. gafovi - nesmo trenost; greka, propust, gagrica im. . r. - insekt iz porodice komjaa. gagriav prid. odr. v. - u emu su se zametnule gagrice (gagriavo meso), gagricavost im. r., instr. jd. gagriavosufgagriav osti - svojstvo onog to je gagriavo. gaj im. m. r., n. mn. gajevi - breuljak obrastao umom, gaib/gajb im. m. r. (ar.) - mistinoduhovna skrivenost od zemaljskog, vid-

gajba

158 galamdija im. m. r. (tur.), n. mn. galamd/ije - osoba koja pravi galamu, koja suvie glasno, neiskreno, s mnogo retorike buke i ispraznosti govora izno si svoje stavove, galamiti gl. nesvr., prez. galamim - go voriti glasnije negoli to to obiaji i pravila lijepog ponaanja doputaju; ljutito se buniti, otro protestirati; hvaliti se i razmetati zabrinutou ili vlastitom vanou u rjeavanju nekog stvarnog ili izmiljenog problema, galantan prid. (p.), odr. v. galantni - koji se odlikuje uljudnim, otmjenim, ili udvomikim ponaanjem, koji nije ustezljiv i krt u materijalnim odricanjima; paljiv, uglaen, galanterija im. . r. (p.) - sitne ukrasne stvarice za luksuz ili svakodnevnu upotrebu (npr. kona galanterija). galeb im. m. r., n. mn. galebovi - ptica iz reda plovua, irokog raspona krila i graciozna izgleda dok leti; prenes. mlai zavodnik, ljubavnik, osobito starijim i imunijim damama; arg. igolo, galebica im. . r. - enka galeb, galeblji/galeblji prid. - koji se odnosi na galebove, to je od galebova, galerija im. . r. (tal.) - dugaka natkrive na prostorija, izgraena radi spajanja odijeljenih dijelova graevine; podzem ni hodnik u rudniku kojim su povezane odijeljene rudnike utvrde i okna; naj vii balkon u pozoritu; posebno ureeni prostor u kojem se upriliuju izlobe umjetnika djela. galerist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. galeriste, dat. jd. galeristi - strunjak koji radi u galeriji; poznavalac umjetnina i trgovac umjetninama; vlasnik galerije, galeristica/galeristkinja im . r. - ena galerist. galica im. . r. - opi naziv za razne sul fate (npr. modra galica); rod ptica iz po rodice vrana, galicizam im. m. r. (lat.), g. jd. galidzma, g. mn. galicizama - usvojeni leksiki oblik ili druga jezika pojedinost iz francuskog jezika koja se prepoznaje u drugom jeziku, gallj im. m. r. - hemijski elemenat (Ga), slui za izradu toplomjera. galija im. . r. (tal.) - brod koji se pokree veslima. Galija im. . r. - naziv za teritoriju dananje Francuske u vrijeme Rimskog Carstva. galijot im. . r. (tal.) - vesla na galiji, galimatijas im. m. r. (fr.) - zbrkan, nepo vezan, nejasan, neosmiljen govor ili pismeni sastav. galon im. m. r. (engl.), g. jd. galona mjera za zapreminu tekuine (engl. galon: 4,541; amer. galon: 3,781); razg. staklena posuda za spremanje i uvanje namirnica. galop im. m. r. (fr.) - konjski trk punim korakom i brzinom; brzi ples iz 19. st. galopiranje gl. im. s. r. (fr.) od galopirati, galopirati gl. nesvr. (fr.), prez. galdpiram -jahati u galopu, galoa im. . r. (fr.) - ob. kaloa, kaljaa, galvanoplastika im. . r. (tal.), dat. jd. galvanopldstici - izrada otisaka u kovini pomou elektrolize. gama im. . r. (gr.) - tree slovo grkog alfabeta. gamad zb. im. . r. - insekti tetoine u kui i uope u prostoru kojemu se bora vi (ohari, stjenice, itd.); bezvrijedni, beznaajni ljudi ije prisustvo izaziva nelagodu i gaenje; olo. ganglije im. . r. mn. (gr.) - sredite, zavretak nervnih niti; nervni sistem kod jednostavnijih oblika ivota, gangrena im. . r. (lat.) - odumiranje dijelova tkiva, organa ili tijela u ivom organizmu usljed loe prokrvljenosti. gangster im. m. r. (engl.) - pripadnik neke razbojnike grupacije; razg. osoba koja nema skrupula u ostvarivanju svoga ci lja; nitkov. ganue im. s. r. - osjeanje samilosti koja je izazvana vanjskim povodom ili po draajem, uz naglaeni osjeaj sjete, ganuti gl. svr., prez. ganem , trp. prid. ganut - uzbuditi, potresti koga (u dui), dirnuti koga (u srce), ganutljiv prid., odr. v. ganutljivi - koji se lahko gane; osjetljiv, ganutost im. . r., instr. jd. ganutou Iganutosti - osobina onoga koji je ganut ganja im. . r. (ind.) - jedno od imena za hai. ganja im. . r. - djeija igra, ganjanje.

159

gardist(a)

ljivog svijeta (npr. gajb svijet - nevieni svijet, nedostupni svijet). gajba im. . r. (njem.), g. mn. gajbi plastini sanduk za transport voa ili bo ca za pie; arg. stan, mjesto za stano vanje; soba za posebne namjene; arg. zatvor. gajda im. m. r. (tur.) - svira na gajdama. gajde im. . r. (tur.) - muziki duhaki instrument s mjeinom i dulcem u koji se pue. gajenje gl. im. s. r. od gajiti, gajiti gl. nesvr., prez. gajim - uzgajati (npr. biljke); odgajati podizati (djecu); nositi i uvati prema nekome ili neemu posebna emocionalna osjeanja (npr. u ljubavi). gajka im. . r., dat. jd. g a jd - pokretan konati prsten na kaiu u koji se pro vlai ostatak kaia; metalni prsten na cijevi puke koji slui za provlaenje remena. gajret im. m. r. (ar.-tur.) - nastojanje, zauzimanje, pomo, solidarnost, sudje lovanje u dobrotvornoj akciji; Gajret naziv muslimanskog kulturnog i dobro tvornog drutva, osnovanog poetkom 20. v. u Sarajevu, gajtan im. m. r. (gr.) - pamuna ili svilena upredena, upletena vrpca koja slui za porubljivanje ili ukraavanje odjee; ice presvuene gumom za do vod elektrine struje u kuanske aparate, gajtandija im. m. r. (gr-tur.) - izraiva ili prodava gajtana, gakanje gl. im. s. r. od gakati, gakati gl. nesvr., prez. gae - glasati se s ga; prenes. priati nesuvislo, gala neprom. prid. (fr.) - svean, sjajan, izuzetno raskoan, gala pril. razg. - odlino, sjajno (bilo je gala na predstavi), galabija im. . r. (ar.) - bijeli ogrta u tradicionalnoj arapskoj nonji, galaksija im. . r. (lat.) - velika skupina zvijezda u svemiru (npr. galaksija Ku mova slama); sazvijee. galaktoza im. . r. (gr.) - eer iz biljaka i nekih ivotinjskih organizama galama im. . r. (tur.) - velika, haotina, neorganizirana, koliina ljudskih glaso va; vika, buka.

ganjak im. m. r. (njem.), razg. - hodnik ili predsoblje u kui. ganjanje gl. im. s. r. od ganjati (se), ganjati (se) gl. nesvr., prez. ganjam (se) - juriti za nekim ili neim da bi ga se na neto prisililo ili privoljelo; meusobno se juriti u igri. gar im. . r., instr. jd. gar ju/gari - crni prah koji se stvara izgaranjem i talo enjem iz dima; a. gara im. . r. - narodski izraz za enu crne kose i tamnije puti. garancija im. . r. (fr.) - jamstvo, jam e nje, pismeno osiguranje (za novac, ne kretnine, itd.); jamevina, garantiranje/garantovanje gl. im. s. r. (fr.) od garantirati/garanovati. garantirati/garantovati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. garantiram/garantujem - ja miti za nekoga, garantni prid.odr. v. - koji se odnosi na garanciju {garantni list; garantni rok). garav prid., odr. v. garavi - koji je aav; koji je crne kose; crnomanjast, garaa im. . r. (fr.) - zatvoreni prostor u okviru kue, zgrade ili kao posebna gra evina za smjetaj jednog ili vie auto mobila. garairanje gl. im. s. r. (fr.) od garairati, garairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. garaziram - smjestiti, parkirati ili uvati automobil u garai. garda im. . r. (fr.) - tjelesna straa vla dara drave ili komandanta vojske; iza brani dijelovi vojske za posebne namje ne. garderoba im. . r. (fr.) - ormar za odijela i druge odjevne predmete; prostor za odlaganje ogrtaa i prtljaga u hotelima, restoranima, na autobuskim stanicama, aerodromima itd.; prostorija u pozoritu za presvlaenje, minkanje i pripremu glumaca za izlazak na pozornicu; sva odjea koju neko posjeduje, garderober im. m r. (fr.), g. jd. gardero ber a - onaj koji radi u garderobi (u po zoritu, hotelu, na aerodromu, itd.), garderoberka im. . r. (fr.) - ena koja radi u garderobi, gardijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi ili pripada gardi. gardist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. gardiste pripadnik garde, vojnik u gardi.

gare

160 gastritis im. m. r. (gr.) %upala sluznice eluca; katar eluca, gastronom im. m. r, (gr.) - ovjek koji se razumije u hranu i dobro kuhanje; izbi ra u jelu, sladokusac, gurman, gastronomija im. . r. - struno poznava nje i vjetina kuhanja jela; kult hrane i kuharskog umijea, gasul im. m. r. (ar.) - obredno kupanje umrloga kao priprema za denazu, gasulhana im. . r. (ar.-perz.) - posebna prostorija ili graevina gdje se obavlja obredno kupanje umrloga i pripremanje za denazu, gasuliti gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. gasulim - obavljati gasul; kupati, pripremiti umrlog za denazu i sahranu. gat im. m. r., n. mn. gatovi - ustava za vodu koja tee; posebni izraeni dio u luci za pristajanje brodova, gatara im. . r. - ena koja gata; vraara, gatanje gl. im. s. r. od gatati, gatati gl. nesvr., prez. gatam - proricati sudbinu (gledanjem u dlan, razbacivati grah); vraati, gatka im. . r., dat. jd. gatki, g. mn. gatka - ono to je nastalo gatanjem; pria o ivotu i sudbini; formula sastavljena od posebnih rijei koje se izgovaraju pri gatanju; isprazna pria; izmiljotina, bu dalatina. gavran im. m. r., n. mn. gavrani!gavra novi - ptica cme boje, velikog karakteri stinog kljuna; prenes. onaj koji vjeito priziva i sluti neko zlo. gaz im. m. r., n. mn. gzovi - plitko mjes to u rijeci kud se moe prei bez teko a; dubina do koje je plovilo poronjeno u vodu. gaza im. . r. - sterilizirana tkanina pro rijeena tkanja od pamuka, lana ili svile za previjanje rana. gazapluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. gazapluci - nesrea. gazda im. m. r. (ma.), g. mn. gazda vlasnik, bogat ovjek, gospodar, gazdarica im. . r. - vlasnica, bogata ena, gazdina ena; razg. ona koja iznajmljuje stan ili sobu. gazdinstvo im. s. r. - zemljini ili koji drugi posjed, gazel im. m. r. (ar.) - lirska pjesma na nekom od orijentalnih jezika (arapski, perzijski, turski) sa sedam do dvanaest distiha u kojoj se prva dva stiha rimuju i potom se rimuje svaki parni stih. gazela im. . r. (ar.) - afrika antilopa slina smi, ali manja, vitkija i bra. gazija im. m. r. (ar.) - heroj i pobjednik u boju. gaziluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. gaziluci - ratno junatvo, herojstvo, gaziranje gl. im. s. r. od gazirati, gazirati gl. nesvr., prez. gaziram - puniti gasom, obino ugljinom kiselinom (be zalkoholne napitke, soda vodu i sl.), gaziran prid. odr. v. gazirani - zasien ugljinim dioksidom, napunjen gasom (gazirani sokovi), gaenje gl. im. s. r. od gaziti, gaziti gl. nesvr., prez. gazim - gazei pre laziti preko neega pritiui to nogama (gaziti cestu, gaziti vodu); prenes. uni tavati koga neljudskim postupcima; tla iti nekoga; kriti, naruavati drutvene norme ponaanja, gdje pril. - za mjesto (tamo gdje je jeze ro); u slubi veznika (idi tamo gdje ima jagoda) itd. gdjegdje pril. - ponegdje; pokatkad, tu i tamo. gdjegod pril. - negdje, gdje bilo. gdjekad(a) pril. - katkad, ponekad, gdjeko zamj. - neko, poneko, gdjeno pril. - u znaenju gdje, gdje ono (ob. u stihu), gdjeto/gdjeta zamj. - neto, poneto; pril. - ponegdje, ponekad, ga - skraenica od gospoa, gica - skraenica od gospoica, geo (geda) im. m. r., gen. jd. gedeneprosvijeeni, bahati srbijanski seljak posmatran iz perspektive graanina s druge strane Save iz Vojvodine i Srema, geg im. m. r. (engl.), n. mn. gegovi duhovit i iznenadan pokret tijelom koji napravi glumac u filmskoj ili pozorinoj komediji, geganje gl. im. s. r. od gegati se. gegati se gl. nesvr., prez. gegam (se) hodati polahko, bez urbe, klatei se lijevo-desno poput patke, gegav prid., odr. v. gegavi - onaj koji se gega dok hoda. gegavo pril. - gegajui se.

161

generalizacija

gare im. m. i . r. - nagomilani, staloeni gar; a. gargaa im. . r. - pribor za eljanje, grebenjanje vune. garib im. m. r. (ar.) - siromani ovjek koji je u novu sredinu doao sa strane; siromah, siromaak, garib neprom. prid. (ar.) - koji je neobi an, udnovat, socijalno neprilagodljiv, garite im. s. r. - mjesto gdje je bio poar, ostaci poara; zgarite, gariti gl. nesvr., prez. gdrim - prljati ili bojiti ta garom; prenes. brzo voziti, juriti. garmranje gl. im. s. r. (fr.) od garnirati, garnirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. garniram - dodati jelu jelu prije posluenja razne priloge; ukrasiti; prenes. iron. dodati u govoru malo istine ili lai. garnitura im. . r. (fr.) - skup pojedina nih predmeta koji se podrazumijevaju kao cjelina (npr. garnitura namjetaja); grupa ljudi vezanih istim stavovima ili interesima (politika garnitura). garnizon im. m. r. (fr.), g. jd. garnizona vojska u kasarni ili tvravi, garsonijera im. . r. (fr.) - mali stan, uglavnom za samca. gas im. m. r., n. mn. gasovi - plin; zapa ljiva bezbojna smjesa, gasal im. m. r. (ar.) - onaj koji gasuli; hoda ili druga zaduena osoba koja obrednim kupanjem priprema umrloga za denazu, gasilac im. m. r., g. jd. gasioca - osoba koja gasi, koja pritekne u pomo u gae nju poara, gasitelj, ob. vatrogasac, gaenje gl. im. s. r. od gasiti, gasiti (se) gl. nesvr., prez. gasim (se) initi da prestane gorjeti vatra, prekidati proces gorenja; ulijevati vodu u kre (gasiti kre); uope: prekidati neko po stojee stanje, iskljuivati (gasiti e; gasiti televizor itd.); prestajati gorjeti, prestajati svijetliti, blijedih; prenes. gubiti ivotni sjaj (zvijezda mu se gasi); prolaziti, umirati, gastarbajter im. m. r. (njem.) - arg. radnik koji radi u inozemstvu; osoba koja je iz inozemstva donijela odreene navike i ukus pa to javno pokazuje u svojoj kui i drutvu.

gegice im. . r. - jednodjelni odjevni predmet za manju djecu, geguckati se gl. nesvr., prez. geguckam se - kretati se sasvim usporeno gegajui se: geja im. . r. (jap.), g. mn. geja/geji plesaica i pjevaica u japanskim kr mama koje su i djevojke za zabavu, gejzir im. m. r. (island.), g. jd. gejzira vru izvor koji u pravilnim vremenskim razmacima izbacuje vodu uvis. gel im. m. r. (fr.), n. mn. gelovi - elatinozna masa izluena iz rastopine kolo ida, ob. slui za njegu kose. gelender im. m. r. (njem.), n. mn. gelenderi - ograda stubita, balkona ili eljez na ograda na prozorima koja slui za privrivanje i zatitu. geler im. m. r. (njem.) - krhotina granate ili metka. gem im. m. r. (engl.), n. mn. gemovi izraz u tenisu kojim se oznaava zbir odreenog broja poena u toku igre. gema im. . r. (lat.) - ukrasni kamen u prstenu ili kojem drugom nakitu u ko jem je urezan lik. gemit im. m. r. (njem.) - bijelo vino pomijeano s gaziranom mineralnom vodom; razg. smjesa ili grupacija napra vljena od razliitih sastojaka. gen im. m. r. (lat.) - nosilac nasljednih svojstava organizama; nasljedni inilac, genealogija im. . r. (gr.) - prouavanje nasljednih osobina i granjanja porodi nih, plemenskih i etnikih loza; rodoslovije. generacija im. . r. (lat.) - sve to pripada istoj dobi ivota i vremenu pojavljiva nja. general im. m. r. (lat.), g. jd. generala glavni, najvii in komandnog kadra vojnih kopnenih i zranih snaga; pogla var isusovakog reda. generalan prid. (lat.), odr. v. generalni openit, opi, glavni, vrhovni, generalije im. . r. (lat.) - opi lini podaci (ime, prezime, datum i mjesto roenja, mjesto stanovanja, itd.); okolnosti i pita-nja koja su ope naravi, generalizacija im. . r. (lat.) - podvrgava nje pojedinanog opem; uopavanje; stvaranje vie openitih zakljuaka; ola hko, povrno izvoenje zakljuaka bez

generaliziranje elje dubljeg ulaenja u postavljenu problematiku, generaliziranje/generalizovanje gl. im. s. r. (lat.) od generalizirati/generalizo vati. generalizirati/generalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. generaliziram/generalizujem - izvoditi generalne, ope zakljuke; uopavati, generaltab im. m. r (njem.) - najvia komanda jedne vojske u smislu organi zacije i strunog voenja operacija u ratu. generator im. m. r. (lat.) - maina koja pretvara mehaniku energiju u elektri nu; prenes. pokreta novih akcija, generlranje/generisanje gl. im. s. r. (lat.) od generirati/generisati. generirati/generisati gl. svr. i nesvr. (lat.); prez. generiram!generiem - pro izvoditi elektromagnetske titraje; pre nes. raati ideje i akcije; uzrokovati sta nje u nekoj sredini ili drutvu, genetiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi genetikom, genetiarka im. . r. (gr.) - ona koja se bavi genetikom, genetiki prid. odr. v. - to se odnosi na genetiku. genetika im. . r. (gr.) - dio biologije koji prouava pojave i zakone nasljed nosti. geneza im. . r. (gr.) - porijeklo i posta nak neega, genijalan prid. (lat.), odr. vid genijalni to se odnosi na genija, genijalno pril. (lat.) - na genijalan nain, kao genije. genij(e) im. m. r. (lat.) - ovjek neobine duhovne i umne sposobnosti; veliki stvaralaki um; genij alac. genijalnost im. . r., instr. jd. genijalnou/genijalnosti - skup genijalnih osobi na genija; najvii stupanj neije duhov ne i umne nadarenosti, genitalije im. . r. mn. (lat.) - spolni orga ni; spolovila, genitalni prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na genitalije (genitalni organi) genocid im. m. r. (gr.-lat.) - zloin upe ren protiv itavog naroda ili naroda u cilju njegova/njihova potpunog istrebljenja {genocid nad Jevrejima u Dru

162 gom svjetskom ratu; genocid nad bo njakim stanovnitvom u Srebrenici i Podrinju 1995). genotlp im. m. r. (gr.) - naziv za sve ukupnost nasljednih svojstava nekog organizma, geocentrian prid. (gr.-lat.), odr. v. geocentrini - koji se odnosi na sredite Zemlje; koji se odnosi na geocentrizam. geocentrizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. geocentrizma - antiko uenje prema kojem je Zemlja nepomino sredite oko kojeg se kreu sva druga nebeska tijela; ovo uenje je kasnije opovrgnuto, geodet im. m. r. (gr.) - strunjak za geodeziju. geodezija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem razmjera zemlje i oblika njezine povrine u cjelini, geofiziki prid. odr. v. - koji se odnosi na geofiziku i geofizika istraivanja, geo fizika im. . r. (gr.), dat. jd. geofizici nauka koja prouava fizike pojave u Zemljinoj atmosferi, u vodama i tlu pla nete Zemlje, geografija im. . r. - nauka koja se bavi prouavanjem planete Zemlje (kopno, more, stanovnitvo, privreda, ekonomija itd.). geolog im. m. r. (gr.), n. mn. gedlozi strunjak u geologiji; istraiva i prouavalac sastava i grae tla, te prirodnih procesa i pojava koji se zbivaju ili su se zbivali kako na povrini Zemlje tako i u dubini zemaljske kore. geologija im. . r. (gr.) - nauka o Zemlji, 0 svim fizikim i bio-hemijskim sasta vinama zemaljske kugle. geologljskl prid. odr. (gr.) - to se odnosi na geologiju, geoloki prid. odr. v. - to se odnosi na geologe i geoloka istraivanja, geometar im. m. r. (gr.) - strunjak u premjeravanju zemljita, geometrija im. . r. (gr.) - dio mate matike koji se bavi prouavanjem oblika 1 prostornih odnosa izmeu skupova taaka (linije, krivulje, plohe, poliedri itd.). gepard im. m. r. (fr.) - pjegasta zvijer iz porodice maaka, gepiti gl. svr., prez. gepim - razg. ukrasti, zdipiti. gerijatrija im. . r. (gr.) - nauka o lijeenju starakih bolesti; bolniki odjel za njegu osoba s takvim problemima, gerila im. . r. (p.) - borba samostalnih malih naoruanih odreda izvan sastava redovne vojske; borba pobunjenika pro tiv vlasti i njene vojske (najee, protiv okupatorske i kolonijalne vlasti), gerilac im. m. r. (p.), n. mn. gerilci pripadnik gerile, gerilski prid. odr. v. (p.) - koji se odnosi na gerilu {gerilski rat), germa im. . r. (njem.) - kvasac (za spravljanje hljeba i peciva), germanizam im. m. r. (njem), g. jd. ger manizma - prepoznatljiva pojedinost iz njemakog jezika usvojena u drugom jeziku. gerontologija im. . r. (gr.) - proua vanje biolokih, sociolokih ili ekonom skih problema starih osoba; up. gerijatri ja. geslo im. s. r. (e.) - kratka izreka ili rije kao ideja vodilja; lozinka, parola, krila tica. gest im. m. r. (lat.), n. mn. gestovi - pokret ruke u slubi pojanjenja govora; pre nes. javni in, postupak, gestapovac im. m. r. (njem.) - pripadnik tajne njemake policije Gestapo u Dru gom svjetskom ratu. gestikulacija im. . r. (lat.) - izraavanje gestama; gestikuliranje. gestikuliranje gl. im. s. r. (lat.) od gesti kulirati. gestikulirati gl. nesvr., prez. gestikuli ram - ob. zbog nepoznavanja jezika slu iti se pokretima ruku radi komunika cije. gete im. . r. (tal.) - arh. visoke cipele; posebne vunene arape kojima se pre kriva noga od lanaka do potkoljenice za zatitu od zime. geto im. m. r. (tal.) - gradska ili koja druga naseljena, ivotno i socijalno za tvorena etvrt u kojoj je zbijena neka etnika ili koja druga manjina, getoizacija im. . r. (tal.) - dobrovoljno ili prisilno (samo)izoliranje, zatvaranje, gubljenje veza sa susjednim narodima i kulturama kroz slobodnu razmjenu ideja i iskustava.

163

gimnastiar

gib im. m. r., n. mn. gibovi - pokret tijelom. gibak prid., odr. v. gipki - koji se lahko savija i ne lomi, koji se nakon savijanja lahko vraa u prvobitni poloaj; elasti an, savitljiv, gibanica im. . r. - peeno jelo od razvijana tijesta sa sirom, mlijekom i jajima. gibanj im. m. r., n. mn. gibnjevi - lisnata opruga. gibanje gl. im. s. r. - ob. kretanje. gibati (se) gl. nesvr., prez. gibam (se) ob. kretati se, mijenjati poloaj tijela, uvijati se; pomjerati ta iz mjesta nje gova stajanja, gibeija im. m. r. (tur.) - onaj koji gibeti, koji ogovara i zlurado prenosi tue rijei. gibetiti gl. nesvr., prez. g ibe tim - zlurado prenositi tue rijei; ogovarati, opanjkavati. gibljiv prid., odr. v. gibljiv! - koji se lahko giba, koji je savitljiv, elastian; gibak, gibljivost im. . r., instr. jd. gibljivou /glbljivosti - osobina onoga koji je gibljiv, koji je savitljiv, elastian; gip kost. gica im. . r., hipok. - svinja; pogrdan izraz za debelu enu koja podsjea na svinju. gicanje gl. im. s. r. od gicati se. gicati se gl. nesvr., prez. gicam se bacakati se nogicama (o bebi); naglo se trzati; nesputano se ritati. gigant im. m. r. (gr.), g. jd. giganta-, g. mn. giganata - din, div, gorostas, ov jek divovskoga stasa; neto vrlo veliko (privredni gigant), giljati gl. nesvr., prez. giljam - teko i nesigurno se kretati, kao po blatu li klizavici. giljotina im. . r. (fr.) - sprava za odrubljivanje glava osuenima na smrt. giljotinirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. giljotiniram - pogubiti koga na giljotini; prenes. unititi koga, pogubiti, potpuno obezglaviti (najee u politici), gimnasticirati gl. nesvr. (gr.), prez. gimnasticiram - vjebati tijelo gimnasti kom. gimnastiar im. m. r. (gr.) - sportista koji se natjee u gimnastici.

gimnastiarka gimnastiarka im. . r. - ona koja se natjee u gimnastici, gimnastika im. . r. (gr.), dat. jd. gimna stici - vjebanje tijela da postane gipko i lijepo graeno; tjelovjeba; sportska dis ciplina u kojoj prvenstveno sudjeluje gipkost i uvjebanost ovjekova tijela, gimnazija im. . r. (gr.) - srednja kola u kojoj se stie ope obrazovanje, gimnazijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na gimnaziju i gimnazijalce, ginekolog im. m. r. (gr.) - ljekar za enske bolesti i uvanje zdravlja polnih i reproduktivnih organa kod ena. ginekologija im. . r. (gr.) - grana medicine koja prouava grau i funkcije enskih polnih organa, ginuti gl. nesvr., prez. ginem - gubiti ivot; pogibati; samounitavati se u nastojanju za neim ili nekim, gipkost im. . r., instr. jd. glpkou! gipkosti - osobina onoga koji je gibak i onoga to je gipko. gips im. m. r. (gr.) - mineral bijele boje koji slui u graevinarstvu; hirurki zavoj uvren gipsom, gipsoteka im. . r., dat. jd. gipsoteci zbirka umjetnikih ili drugih kipova, reljefa, eksponata odlivenih u gipsu. girica im. . r. (lat.) - sitna morska riba. gitara/gitara im. . r. (gr.) - muziki instrumnet sa est ica. gitarist(a) im. m. r. - muziar koji svira gitaru. gizda im. . r. - nakienost; nakinurenost. gfzdanje gl. im. s. r. od gizdati se. gizdati se gl. nesvr., prez. gi'zdam se naglaeno se dotjerivati (u oblaenju, minkanju, itd.); kititi se; ukraavati se; javno se gorditi svojom ukraenou i kienou. gizdav prid., odr. v. gizdavi- koji je kitnjast, nakien, nakinuren; koji je naglaeno gord u svojoj nakienosti i ukraenosti. gizdavac im. m. r., g. jd. gizdav ea , g. mn. glzdavaca - koji je u svakoj prilici gizdav; gizdelin; kico, gizdavica/gizdavka im. . r. - ena gizdavac. gizdavo pril. - nakieno, nakinureno, ureeno, kitnjasto, na gizdav nain.

164 gizdavost im. . r., instr. jd. glzdavou/ gizdavo ti - svojstvo onog to je gizda vo. gizdavua im. . r. - ona koja je uvijek gizdava (u nonji, minki, itd.), gizdavi ca. gizdelin im. m. r., g. jd. gizdelina - koji se paljivo i pomno odijeva prema posto jeoj modi; gizdavac, glacijacija im. . r. (lat.) - stvaranje velikih ledenih naslaga na Zemljinoj ko ri; zaleivanje, glaalica im. . r. - alatka kojom se glaa, glaalo im. s. r. - ob. pegla, naprava koj om se pegla platno ili tkanina, glaanje gl. im. s. r. od glaati, glaati gl. nesvr., prez. glaam - ob. peglati, pomou pegle (glaala) uz po mo toplote i vlage uklanjati hrapavosti i nabore na platnu. glad im. . r., instr. jd. glau/gladi osjeanje potrebe za jelom; stanje velike nestaice hrane i namirnica; oskudica, gladac im. m. r., g. jd. glaa , g. mn. gladacd - onaj koji se neprestano gladi (dotjeruje), gladak prid., odr. v. glatki; komp. glai! glatkiji - koji nema hrapavosti ni nerav nina, koji ima ravnu povrinu, gladan prid., odr. v. gldni; komp. glad niji - koji osjea glad, koji nije odavno nita jeo; koji nije sit. gladijator im. m. r. (lat.) - borac koji se Starom Rimu u areni borio na ivot i smrt s drugim borcima ili divljim zvije rima; profesionalni borac u cirkuskim igrama. gladijatorski prid. odr. v. (lat.) - ono to se odnosi na gladijatore, gladijatorski pril. (lat.) - na nain gladi jatora; surovo, beutno i nemilosrdno, gladiola im. . r. (lat.) - ukrasna biljka iji listovi oblikom podsjeaju na ma; sa bljiica. gladiti gl. nesvr., prez. gladim , trp. prid. glaen - prelaziti rukom ili ime drugim po povrini neega radi provjere ili postizanja glatkoe; lagahno prelaziti rukom u cilju iskazivanja njenosti; milovati, gladnica m. i . r. - osoba koja je u stalno gladna i nikako se ne moe nahraniti; gladonja, glaner, gladu, izjelica; umrtvljena, nerodna zemlja,

165 kojoj je potrebna dohrana gnojivom i navodnjavanjem, gladniti gl. nesvr., prez. gladnim - initi koga gladnim, izgladnjivati koga. gladnjeti gl. nesvr., prez. gladnim postajati gladan, gladomora im. . r. - vrijeme kad zbog nedostatka hrane dolazi do pomora lju di i ivotinja, gladovanje gl. im. s. r. od gladovati, gladovati gl. nesvr., prez. gladujem trpjeti glad zbog nedostatka hrane, biti eljan jela. glagol im. m. r. - vrsta rijei kojom se oznaava radnja, stanje ili zbivanje, glagolski prid. odr. v. - to se odnosi na glagol. glagoljanje gl. im. s. r. (stsl.) od glagoljati. glagolja im. m. r. (stsl.), g. jd. glagoljaa - pop, svetenik koji crkvenu slubu vri na staroslavenskom jeziku. glagoljaki prid. odr. v. (stsl.) - to se odnosi na glagoljae, glagoljatvo im. s. r. (stsl.) - ukupnost obrednih vjerskih i kulturnih injenica vezanih za katoliko bogosluje na sta roslavenskom jeziku prema knjigama pisanim glagoljicom, glagoljati gl. nesvr. (stsl.), prez. glagdljam - govoriti, priati due nego to je uobiajeno, raspriati se. glagoljica im. . r. (stsl.) - slavensko pismo nastalo polovinom 9. st. na Bal kanu. glagoljiv prid. (stsl.), odr. v. glagdljivi koji mnogo govori; govorljiv; razgovor ljiv. glagoljivost im. . r., instr. jd. glagdljivou/glagdljivosti - osobina onoga koji mnogo pria, koji je glagoljiv; govorljivost, priljivost. Glamo im. m. r. - gradi u Bosni i Her cegovini. Glamoak/Glamoanin im. m. r., n. mn. Glamoaci!Glamoani - stanovnik Gla moa; onaj koji je od Glamoa. Glamoanka im. . r., dat, jd. Glmoanki - stanovnica Glamoa, glancati gl. nesvr. (njem.), prez. glancam - initi da neto dobije sjaj, da se sija (,glancati cipele).

glasnost

glas im. m. r., n. mn. glasovi - zvuk koji nastaje radom govornih organa, vokal, sonant, konsonant; prenes. vijest, glasa im. m. r. - onaj koji glasa na izborima; bira, glasaica im. . r. - ona koja glasa, glasaki prid. odr. v. - koji se odnosi na glasae i glasanje, glasak im. m. r., g. jd. glska , n. mn. glasci, g. mn. glasaka, em. i hipok. mali, skoro neujan glas. glasan pridj., odr. v. glasni - koji je tako izgovoren da se dobro uje. glasanje gl. im. s. r. od glasati - davanje svoga glasa na politikim ili drugim izborima. glasati gl. nesvr., prez. glasam - davati svoj glas na izborima ili prilikom kak vog drugog odluivanja, glasati se gl. nesvr., prez. glasam se javiti se glasom ili nekim zvukom, glasilo im. s. r. - novine ili koja druga redovna ili periodina publikacija koja prvenstveno slui za objavljivanje zva ninih stavova neke stranke, organiza cije, institucije, udruenja i dr. glasiljke im. . r. mn. - glasnice, glasne ice. glasina im. . r., augm. - glas koji se odlikuje jainom i zvunou; nepo uzdana i sumnjiva vijest koja se brzo iri. glasiti gl. nesvr., prez. glasi - sadravati neku obavijest; imati odreeni sadraj, glasnice im. . r. mn. - glasne ice, gla siljke, dio govornog aparata koji aktivi ranjem daje artikulacijska svojstva poje dinim glasovima, glasnik im. m. r., vok. jd. glasnie, n. mn. glasnici - onaj koji donosi vijest; glaso noa; novine, glasilo, publikacija, glasno pril. - tako jako da se uje. glasnoa im. . r. - osobina onoga to je glasno; glasnost, glasnogovornik im. m. r., n. mn. glasnogdvdm ici - portparol, osoba zaduena za javno iznoenje zvaninih stavova (npr. neke politike stranke); iron. pejor. onaj koji javno i buno zastupa neije milje nje i stavove, glasnost im. . r., instr. jd. glasnou! glasnosti - osobina onoga to je glasno, glasnoa.

glasonoa glasonoa im. m. r. - donosilac i pronosilac vijesti; glasnik, glasovati gl. nesvr., prez. glasujem - ob. glasati. glasovit prid., odr. v. glasdviti - koji je na dobru glasu, koji je veoma poznat, glasovni prid. - koji se odnosi na glas i glasove (glasovni sistem), glatko pril. - bez ikakvih nabora i neravnina. glatkoa im. . r. - osobina onoga to je glatko, glatkost. glatkost im. . r., instr. jd. glatkou/ glatkosti - osobina onoga to je glatko, glatkoa. glava im. . r. - dio ljudskog ili ivotinj skog tijela; centar ovjekova uma, razu ma, pameti; glavni ili prvi u neemu; voa, predvodnik; pojedinac; jedna stra na metalnog novia u odnosu na drugu stranu (pismo); dio knjige (prva glava romana), poglavlje itd. glavar im. m. r. - onaj koji je na elu ega, koji se pita, koji vlada, starjeina, glavarina im. . r. - porez koji se plaa po pojedincu. glavarstvo im. s. r., g. jd. glavarstva vodstvo; starjeinstvo; vlast monarha ili visokog plemstva, glava im. m. r. - osoba s velikom glavom; glavonja; plod koji ima velik oblik glave, glavaica m. . r. - vodozemna ivotinja u krakim i peinskim vodama; ovjeija ribica. glavat prid., odr. v. glavati - koji je velike glave u odnosu na druge, glaveina im. m. r. - iron. pejor.. onaj koji je visoko rangiran unutar postojee po litike vlasti i drutvenih odnosa, glavica im. . r., hip. i em. - mala glava; okrugli dio ploda (luk, kupus i sl.); vrh brda koji asocira na glavu, glaviici im. . r., hip. - mala glavica, glavinjanje gl. im. s. r. od glavinjati, glavinjati gl. nesvr., prez. glavinjam kretati se s izrazitom slabou i bez odgovarajue kontrole tijela i odlunosti da se to osjeanje popravi; teturati, ba uljati. glavni prid. odr. v. - koji je prvi u vano sti i najpozvaniji za donoenje odluka.

166 glavnica im. . r. - novana suma na koju nisu uraunate kamate, glavnina im. . r. - najvei dio unutar neke cjeline, glavno pril. - najvanije (glavno je da smo doli). glavnja im. . r. - zapaljeni ili arei komad drveta, glavobolja im. . r. - bol u glavi; prenes. ono to zadaje brigu, glavoike im. . r. - biljke iji su cvjetovi u obliku glavica, glavonoci im. m. r. mn. - morski meku ci koji plijen hvataju krakovima, glavonja im. m. r. - ovjek velike glave; iron. pejor. vana i uticajna osoba u po litici i drutvu; glaveina, glavosjea im. m. r. - onaj koji odsijeca glave, delat; prenes. mona osoba koja smjenjuje nepodobne (u politici npr.), glavurda im. . r., augm. i pejor. - velika, runa glava, glavua im. . r. - peena (janjea ili telea) glava, glazba im. . r. - ee: muzika, glazbalo im. s. r. - ee: muziki instru ment. glazben prid., odr. v. glazbeni - koji se odnosi na glazbu; ee muziki, glazbenik im. m. r. - ee: muziar, onaj koji se bavi muzikom, glaziranje gl. im. s. r. (fr.) od glazirati. glazirati gl. nesvr. (fr.), prez. glaziram prevui odgovarajuom glazurom, glazura im. . r. (fr.) - tanki staklasti sloj koji se stavlja na keramike proizvode; caklovina; gle; sloj prozirna eera kojim su premazani voni ili koji drugi kolai; tvra bijela smjesa kojom je prekrivena vidljiva povrina zuba; cakli na; prenes. dodatno ulepavanje ega (dati glazuru). gleer im. m. r. (njem.) - ledeni brijeg; ledenjak. gledalac im. m. r., g. jd. gledaoca , vok. jd. gledaoe , n. mn. gledaoci, g. mn. gledalaca - gledatelj, onaj koji gleda, posmatra, gledalakl prid. odr. v. - to se odnosi na gledaoce. gledalite im. s. r. - publika i mjesto odakle se prati odreena predstava, pro jekcija, utakmica i dr. gledanost im. . r., instr. jd. gledanou/ gledanosti - interes publike koji se izraava brojem i postocima gledalaca, gledatelj im. m. r. - gledalac, onaj koji gleda. gledateljstvo im. s. r. - gledaoci, publika, gledanje gl. im. s. r. od gledati, gledati gl. nesvr., prez. gledam - posma trati, pratiti pogledom odvijanje neega; prenes. miljenjem i stavom biti u odno su prema nekome ili neemu, gledite im. s. r. - miljenje o neemu; ugao posmatranja na dogaaj, pojavu i sl.. gle im. . r., instr. jd. gleu/glei - gor nji, sjajni sloj na zubima, caklina; glazu ra kojom se prekriva povrina ega (po sue, keramika i sl.), gleanj im. m. r., g. jd. glenja, n. mn. glenjevi - noni zglob u kojem se spa jaju stopalo i potkoljenina kost; lanak, glenjak im. m. r., n. mn. glenjai povez preko glenja radi uvrivanja hlaa pri zatiti od vlage (najee, dio sportske ili vojnike opreme). glib im. m. r., dat. jd. glibu - gusto, ljeplji vo blato; kal; prenes. drutveno dno. glibav prid., odr. v. glibavi - koji je od gliba, u glibu; koji je umazan glibom; blatnjav, kaljav, glicerin im. m. r., g. jd. glicerina - bez bojna gusta tekuina (upotrebljava se u medicini i kozmetici), glicerlhskl prid. odr. v. - koji je od glicerina ili se odnosi na glicerin (glicerinski sapun), glicinija im. . r. (gr.) - puzavica, ukra sna biljka, povijua, ljubiastih cvjeto va. glikoza (gr.) im. . r. - ob. glukoza, groani eer. glina im. . r. - vrsta zemlje, ilovaa; posebna vrsta ljepljive, prirodno homo genizirane zemlje koja se upotrebljava u lonarstvu i keramici, glinast prid., odr. v. glinasti - koji je od gline ili slian glini; glinovit, glinen prid., odr. v. glineni - koji je od gline (glineno posue), gliptoteka im. . r., dat. jd. gliptoteci zbirka skluptura. gliser im. m. r. (fr.) - brzi motorni amac koji se pokree elisom.

167

glomazan glista im. . r. - mekuac dugog tankog tijela, koji ivi u zemlji ili, kao parazit, u ljudskom ili ivotinjskom probavnom traktu; prenes. osoba niskih moralnih vrijednosti, ljigavac, beskimenjak. globa im. . r. - novana kazna global im. m. r. (fr.) - sveobuhvatnost, ukupnost. globalan/globalan prid. (fr.), odr. v. globalni - sveopi, openit, koji je uku pan, sveobuhvatan, globljenje gl. im. s. r. od globiti, globiti gl. nesvr., prez. gldbim - napla ivati globu, kanjavati novanom kaz nom; prenes. pretjerivati u podizanju cijena; izrabljivati, guliti, globulin im. m. r. (lat.), g. jd. globulina jedna od bjelanevina koja se nalazi u krvi, mlijeku i biljkama mahunarkama, globus im. m. r. (lat.) - planeta Zemlja; model Zemlje u obliku kugle s ucrtanim kontinentima, okeanima, morima, gloda im. m. r., g. jd. gloda - vrsta zanata, radnik na glodalici, glodalica im. . r. - stroj kojim se obrauje drvo i metal, glodanje gl. im. s. r. od glodati, glodati (se) gl. nesvr., prez. gloem (se) strugati tvrde predmete i tvari (npr. mi, puh, vjeverica); jesti meso do same kosti struui zubima; prenes. nagrizati, dovoditi do postepenog oteenja; su djelovati u netrpeljivosti (glou se me usobno). glodari im. m. r. mn. - ivotinje koje predmete glou isturenim otrim sjekutiima. glodnjak/glodnjak im. m. r. - sjekuti glodara glog im. m. r. - grmoliko drvo iz porodice rua. gloginje im. s. r. - plodovi gloga. glogov prid. odr. v. - koji je od gloga (glogov kolac), glogovac im. m. r., g. jd. gldgvca - to je napravljeno od gloga; leptir ija gusjeni ca ivi na glogu. glogovaa im. . r. - alkoholni ili koji dugi napitak pripravljen od plodova gloglomazan pridj., odr. v. gldmazni - pre velik, izuzetne vliine.

glomaznost glomaznost im. . r.; instr. jd. gldmaz.nonlglomaznosti - svojstvo onoga to je glomazno; osobina ovjeka koji gloma zan. glorificiranje/glorifikovanje gl. im. s. r. (lat.) od glorificirati/glorifikovati. glorifirati/glorifikovati gl. nesvr. i svr. (lat.); prez. glorificiram/ gldriflkujem uzdizati i slaviti do nivoa posveenosti; veliati. glorifikacija im. . r. (lat.) - slavljenje, velianje, uznoenje na najvie nivoe potovanja, glosa im. . r. (gr.) - dodatno objanjenje, napomena uz neki tekst; misao vodilja; geslo; pjesma od etiri strofe, u kojoj posljednji stihovi sainjavaju novu stro fu. glosar im. m. r. (gr.), g. jd. glosra , g. mn. glosra - rjenik manje poznatih rijei, pojmova ili veih cjelina u nekom tekstu. gldsarlj im. m. r. (gr.) - glosar, gloenje gl. im. s. r. od gloiti se. gloiti se gl. nesvr., prez. gldzTm se - biti u svai i netrpeljivosti, glojak im. m. r., n. mn. glojaci - glogov estar; gloginje. gluh prid., odr. v. gluhi, komp. gluhlji /glui - koji nita ne uje, koji nema osjetilo sluha, gluha im. m. r. - cmogorino drvo. gluha im. m. r. - gluha osoba, onaj koji nita ne uje. gluhara im. . r. - divlja patka; vrsta gljive. gluhnuti gl. nesvr., prez. gluhnem postajati gluh. gluho pril. - na nain da nita ne uje. gluhoa im. . r. - stanje onoga koji je gluh ili ima oteeno ulo sluha, gluhonijem prid., odr. v. gluhonijemionaj koji ne uje i ne moe govoriti, gluhonijemost im. . r., instr. jd. gluhonijemou!gluhonijemdsti - stanje onoga koji je gluhonijem, gluhota im. . r. - stanje u kojemu se nita ne uje, u kojem je potpuno sve zamrlo; tajac. glukoza im. . r. (lat.) - glikoza, biljne i ivotinjske tvari od kojih se dobiva glu koza.

168 gluma im. . r. - scensko tumaenje lika iz drame govorom, mimikom ili gestom; prenes. lano predstavljanje; pretvaranje. glumac im. m. r. - onaj koji se (u filmu ili teatru) bavi glumom; prenes. onaj koji se lano predstavlja (veliki glumac). glumaki prid. odr. v. - koji se odnosi na glumce (,glumaki poziv; glumaka koia ) .

169 glupavost im. . r.; instr. jd. glupavosu! glupavosti - osobina onoga koji je glup av. glupjeti gl. nesvr., prez. glupim - posta jati glup; oglupljivati; initi koga glu pim; zaglupljivati, glupo pril. - na glup nain; glupavo, glupost im. . r., instr. jd. gluposul gluposti - svojstvo onoga koji je glup; glup, nepromiljen postupak s neugod nim posljedicama; stanje odreene ope drutvene neuravnoteenosti i neprikladnosti i sl. gluiti gl. nesvr., prez. gluim - postajati gluh, gluhnuti. gljivar im. m. r. - sakuplja, uzgajiva ili poznavalac gljiva, gljivarstvo im. s. r., g. jd. gljivarstva uzgajanje i prouavanje gljiva gljivast prid., odr. v. gljivasti - koji je od gljiva; koji oblikom ili ukusom podsjea na gljive. glj'ive im. . r. mn. - biljke bez lia, cvata ili zelenila, sa stabljikom i proirenim gornjim dijelom, gljivetina im. . r., augm. - velika runa gljiva; gljivurina. gljivice im. . r. mn., hip. - male gljive; sitni organizmi koji uzrokuju razlaganje organskih tvari, gljiviav prid., odr. v. glfiviavi - koji je zaraen gljivicama, glji'viavost im. . r., instr. jd. gljiviavou/gljiviavosti - stanje onoga to je napadnuto gljivicama, gljivini prid. - koji se odnosi na gljivice ili je uzrokovan gljivicama (gljivino oboljenje), gljivurina im. . r., augm. - velika runa gljiva; gljivetina. gmaz im. m. r. - ee: gmizavac, gmizanje gl. im. s. r. od gmizati, gmizati gl. nesvr., prez. gmizem - kretati se tako da se trbuhom dotie tlo (kao zmija); kretati se vrlo polagano; prenes. pejor. biti pred kim ponizan, bez ponosa i osjeanja linog dostojanstva; puzati, gmizavac im. m. r.; nom. mn. gmizavci ivotinja koja gmie (zmija, guter, krokodil i dr.); prenes. pejor. onaj koji se poniava, koji nema nimalo ponosa pred drugima; puzavac.

gnusan

glumaki pril. - na nain glumca, kao glumac. glumatati gl. nesvr., prez. glumatam glumiti s naglaenijim gestama i drugim vidovima glumakog posla; loe glu miti; prenes. unositi pred drugima u svoj govor i geste suvie emocija i izvjetaenosti; prenemagati se. glumi im. m. r., em. - osrednji glu mac; beznaajan glumac, glumina im. m. r., augm. - glumac veli kih glumakih mogunosti u ostvariva nju uloga u filmu ili teatru, glumite im. s. r. - ukupnost glumake i openito pozorine djelatnosti; stariji bosanski naziv za pozorite, glumljenje gl. im. s. r. od glumiti, glumiti gl. nesvr., prez. glumim - igrati, tumaiti odreenu ulogu u teatru ili na filmu; prenes. pretvarati se; jedno govo riti, a drugo misliti i osjeati. glup prid., odr. v. glupi, komp. gluplji koji je umno ogranien, koji povlai loe poteze nepovoljne po sebe i druge, tup, budalast, glupaa im. . r., pejor. - glupa enska osoba. glupan im. m. r. - onaj koji je glup; glupak. glupiranje gl. im. s. r. od glupirati se. glupirati se gl. nesvr., prez. glupim se rijeima, pokretima tijela i ukupnim po naanjem izigravati glupaka. gluparija im. . r. - netom dogoena ili izreena glupost, glupav prid., odr. v. glupavi - koji je donekle glup. glupavko im. m. r. - onaj koji se ponaa glupavo i prema ijoj se osobenosti mo e imati izvjesnih simpatija ili suosje anja.

gnijezditi se gl. nesvr., prez. gnijezdim se - graditi, svijati gnijezdo; prenes. namjetati se, zauzimati udobniji polo aj; vrpoljiti se. gnijezdo im. s. r. - nastamba od slame i sl. koju svijaju ptice ili druge ivotinje radi prebivanja ili dovoenja mladih na svijet; prenes. mjesto u kojemu se za odreeno ili trajno vrijeme prebiva; dom, kua; utoite, gnoj im. m. r. - gusta izluevina nastala oboljenjem i upalom tkiva; stoni izmet, ubrivo, gnojivo, gnojan prid., odr. v. gnojni- koji je ispunjen gnojem (gnojna upala); koji je dobro pognojen, poubren. gnojav prid. - koji je od gnoja ili je pun gnoja. gnojavica im. . r. - ranica ispunjena gnojem; bubuljica, gnojenje gl. im. s. r. od gnojiti, gnojiti (se) gl. nesvr., prez. gndji (se) obogaivati zemlju mineralima i drugim hranljivim sastojcima, ubriti; ispunja vati se gnojem (o rani), gnojivo im. s. r. - ubrivo, sredstvo za gnojenje, ubrenje zemljita, gnojnica im. . r. - jama ili posebni ograeni prostor za skladitenje gnojiva; ubretamica. gnom im. m. r. (gr.) - mit. demonsko bie; runi patuljak koji u zemlji uva blago. gnoma im. . r. (gr.) - mudra, pouna izreka; sentencija, gnomski prid. odr. v. (gr.) - koji je vezan za gnomu (gnomski aorist), gnoseologija im. . r. (gr.) - filozofska nauka koja se bavi teorijom i moguno stima spoznaje, gnosticizam im. m. r. (gr.), g. jd. gnosti cizma - uenje (u ranom kranstvu) o principu dobra i principu zla i uenje o spoznaji Boga putem samopospoznaje; gnostika. gnostika im. . r. (gr.) - gnosticizam, gnostikl prid. odr. v. (gr.) - ono to se odnosi na gnostiku i gnosticizam. gnu im. m. r., g. jd. gnua - vrsta afrike antilope. gnusan prid., odr. v. gnusni - koji je odvratan, mrzak, gadan.

gniisno

170 gnjezdlte im. s. r. - mjesto za gradnju ili svijanje gnijezda, gnjida im. . r. - insekt slian ui, parazit koji ivi na glavi pod kosom; prenes. pejor. osoba loeg karaktera, bez ikakva osjeanja linog dostojanstva, podmu kao ovjek, gad. gnjidav prid., odr. v. gnjidavi - koji ima gnjida; prenes. koji je loeg karaktera, gnjidavac im. m. r., g. jd. gnjidav ea osoba koja ima gnjida; prenes. osoba loeg karaktera i ponaanja; puzavac, gnjidavica im. . r. - ona koja ima gnjide; prenes. koja je loeg karaktera, gnjidica im. . r., em. - mala gnjida, gnjflenje gl. im. s. r. od gnjiljeti, gnjiljeti gl. nesvr., prez. gnjili - gnjiliti, pretvarati se u gnjile, raspadati se, truhnuti. gnjile im. m. r., g. jd. gnjilezi - ono to je ugnjilo, to je truhlo; trule, truhlovina. gnjilina im. . r. - ono to je nastalo gnjiljenjem; pojava gnjiljenja; gnjilost. gnjiliti gl. nesvr., prez. gnjili - postajati gnjio; truhnuti. gnjilost im. . r., instr. jd. gnjilou! gnjilosti - pojava gnjiljenja; gnjiloa; gnjilina. gnjio prid., odr. v. gnjili - ono je zahva eno gnjiljenjem ili to je sagnjilo. gnjurac im. m. r., g. jd. gnjurca , g. mn. gnjuraca/gnjuraca - ronilac; vrsta ptice koja ivi na vodi. gnjuriti gl. nesvr., prez. gnjurim - roniti. go(l) prid., odr. v. goli - nag, bez odjee na sebi. god im. m. r., n. mn. godovi - koncentrini krugovi na presjeenom deblu drveta koji kazuju starost stabla, godimice pril. - ekspr. iz godine u godinu, godina im. . r. - vrijeme od dvanaest mjeseci (365 ili 366 dana), godinica im. . r., hip. od godina (u nar. pjesmama, radi metra i postizanja ekspresivnosti). godinjak im. m. r., n. mn. gddinjaci zbornik radova koji izlazi jednom godi nje (up. Godinjak Zemljskog muzeja u Sarajevu); onaj koji je napunio jednu godinu. godinje pril. - na godinu dana, svake godine (dvaput godinje). godinji prid. odr. v. - koji se odnosi na cijelu godinu {godinji budet); koji se dogaa, ugovara, dobiva itd. na jednu godinu. godinjica im. . r. - dan u godini u kojem se dogodio odreeni vaan dogaaj i koji se zbog toga obiljeava {godinjica braka). godite/godite im. sr. r. - godina roenja (pedeseto godite, tj. roen 1950.); svi brojevi kakvog glasila objavljeni u jed noj godini. goditi gl. nesvr., prez. gddi - biti ugodan, prijati, dopadati se. gojan prid., odr. v. gojni - ugojen, goja zan. gojazan prid., odr. v. gdjazni - koji vidno ima vie kilograma i masnog tkiva nego to je uobiajeno; ugojen, gojaznost im. . r., instr. jd. gojznou! gojznosti - stanje onoga ko je gojazan, ko je debeo; ugojenost. gojenac im. m. r., g. jd. gojenca , n. mn. gojenci, n. mn. gojenaca - onaj ko je othranjen i odgojen pod neijom brigom i zatitom; tienik, gojiti (se) gl. nesvr., prez. gdjim (se) uzgajati ta (biljku, bau i sl.); odgajati, podizati dijete; postajati gojazan; deblja ti se. gojnost im. . r., instr. jd. gojnou! gojnosti - svojstvo onoga koji je gojan; gojaznost. gojzerica im. . r. - cipela od koe za planinarenje ili skijanje. gol im. m. r., n. mn. golovi - zgoditak u nogometnoj ili rukometnoj utakmici; vrata (u nogometu ili rukometu). gola im. m. r., g. jd. golaa - pu koji nema kuicu (pu gola); onaj koji je nag, bez odjee na sebi; nudist; prenes. koji je bez igdje iega; siromah. golem prid., odr. v. gdlemi - koji je vrlo velik; ogroman; glomazan, golemost im. . r.; instr. jd. gdlemou Igdlemosti - stanje ili svojstvo onog to je golemo, veliko. golet im. . r., g. jd. goleti - zemljite na kojem nema ume i druge vegetacije. golf im. m. r. (engl.) - igra na travnatim terenima u kojoj se loptica tapom uba cuje u male rupe; marka popularnog automobila iz njemake proizvodnje.

171

golubarnik

gnusno pril. - na gnusan nain; odvratno, gadno. gniisnost im. . r., instr. jd. gnusnou! gnusnosti - svojstvo onoga koji je gnu san; gnjusoba. gnusoba im. . r. - moralna i dr. nei stoa; gnusnost. gnuanje gl. im. s. r. od gnuati se osjeaj gaenja i odbojnosti, gnuati se gl. nesvr., prez. gnuam se biti u stanju gaenja i odbojnosti prema neemu. gnjat im. m. r., n. mn. gnjti/gnjatovi dio noge od koljena do glenja, gnjavator im. m. r. - onaj koji gnjavi, gnjavatorka im. . r., dat. jd. gnjavatdrki - ona koja gnjavi, koja je dosadna, gnjavaa im. . r. - muno, teko stanje; posao koji se otegao, koji je ubitano dosadan, koji nepotrebno iscrpljuje, gnjavljenje im. s. r. od gnjaviti, gnjaviti gl. nesvr., prez. gnjavim - gnje iti, guvati; prenes. dosaivati, zanovi jetati, dangubiti, gnjecanje gl. im. s. r. od gnjecati, gnjecati gl. nesvr., prez. gnjecam -hodati po gnjecavom terenu; gacati; ljapkati; mijesiti neto gnjecavo (brano, glinu); prenes. govoriti i ponaati se suvie pa tetino. gnjecav prid., odr. v. gnjecavi - vlaan, mokar, lepljiv, gnjecavost im. . r., instr. jd. gnjecavou/gnjecavosti - stanje ili osobina ono ga to je gnjecavo, gnjekati gl. nesvr., prez. gnjeckam gnjecati na mahove, povremeno, gnjealica im. . r. - sprava za gnjeenje; muljaa. gnjeenje gl. im. s. r. od gnjeiti, gnjeiti gl. nesvr., prez. gnjeim - priti skati ta da bude to meke (npr. voe prilikom cijeenja soka). gnjev im. m. r., n. mn. gnjevi!gnjevovi velika ljutnja; srdba; bijes; jarost gnjevan prid., odr. v. gnjevni - koji je pun gnjeva, koji je jako srdit, gnjeviti se gl. nesvr., prez. gnjevim se izraavati gnjev, srditi se, ljutiti se. gnjevno pril. - na gnjevan nain, srdito, jarosno. gnjezdace/gnjezdace/gnjezdace im. s. r., em. i hip. - malo gnijezdo.

golgeter im. m. r. (engl.) - igra koji daje veliki broj golova. Golgota im. . r. (kaldej.) - breuljak izvan zidina Jeruzalema na kojem je, prema kranskom vjerovanju, razapet Isus Krist; prenes. velike muke; mue nitvo. golicanje gl. im. s. r. od golicati, golicati gl. nesvr., prez. golicam - pobu ivati uzbuenje, smijeh i sl. dodiriva njem osjetljivijih mjesta na neijem tije lu; draiti, drakati, kakljiti. golicav prid., odr. v. golicavi - koji iza ziva golicanje; koji je osjetljiv na goli canje; kakljiv; koji sadri lascivnu aso cijaciju. Golijat im. m. r. - div kojeg je, prema Bibliji, David ubio u dvoboju (Dalut, prema Kur'anu); prenes. jak ovjek; go rostas. golina im. . r. - nepokriveno mjesto na tijelu; neobraeno zemljite; dio zemlji ta koje je siromano hranjivim sastojci ma za usjeve, goliav prid. odr. v. goliavi - koji je go tovo go, razgolien {goliave scene u filmu i sl.), golman im. m. r. (engl.-njem.) - igra u nogometnoj ili rukometnoj utakmici koji brani da lopta proe okvir gola; vratar, golobrad prid., odr. v. goldbradi - onaj kojemu jo ne raste brada {golobradi mladi); prenes. neiskusan; zelen (za posao) itd. gologuz prid., odr. v. gologuz! - prenes. vrlo siromaan, golomrazica im. . r. - vrijeme otrog mraza bez snijega; suhomrazica, goloruk prid., odr. v. goldruki - koji nema oruje za odbranu; nenaoruan {goloruki narod). golosjemenjaa im. . r. - biljka cvjetnjaa koja ima golo, otkriveno sjeme, golotinja im. . r. - neodjevenost, tijela; nagost; prenes. oskudnost, oskudica, si romatvo. golub im. m. r., n. mn. golubovi, g. mn. golubova - vrsta ptice, golubar im. m. r., g. jd. golubara , g. mn. golubara - uzgaja golubova; onaj koji lovi golubove, golubarnik im. m. r., n. mn. golubarnici nastamba za golubove; prenes. tijesan

golubarstvo

172

173 gonetati gl. nesvr., prez. gdnetam rjeavati neku zagonetku ili nedoumicu; rjeavati, odgonetati. gong im. m. r. (malaj.) - metalna okrugla ploa o koju se udara batom te najav ljuje poetak ili trajanje odreenog do gaaja (u boksu i sl.) gongorizam im. m. r. - jezik u knjiev nom djelu koji je izvjetaen, nepriro dan, prezasien slikama i kitnjastim izrazima, termin izv. prema imenu p. pjesnika Gongore (16/17 v.). goni im. m. r., g. jd. gonia - onaj koji goni (npr. stoku); koji progoni druge ljude, neistomiljenike (kao stoku), iz politikoideolokih ili drugih razloga, progonitelj; gonilac, gonilac im. m. r., g. jd. gdnioca , g. mn. gdnilaca - onaj koji goni drugoga elei da ga uhvati; gonitelj. gonilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na gonioce. gonilaki pril. - na nain gonioca; kao gonilac, gonitelj im. m. r. - gonilac, goniti (se) gl. nesvr., prez. gonim (se), trp. prid. gonjen - tjerati ta pred sobom (npr. stoku); gonjenjem nastojati iznu diti neiji pristanak u svoju korist; nastojati udaljiti koga od sebe; meuso bno se optuivati i gloiti; pariti se (o ivotinjama), gonoreja im. . r. (gr.) - zarazna bolest polnih organa, triper, kapavac, gonjanje gl. im. s. r. od gonjati (se), gonjati (se) gl. nesvr., prez. gonjam (se) - utrkivati se i zaikavati se s nekim bez nekog odreenijeg cilja i svrhe; natezati se s nekim oko kakvoga nerijeenog problema; prepirati se. gonjenje gl. im. s. r. - od goniti (se). gora im. . r., n. mn. gore/gore - planina, uzvienje obino obraslo gustom um om. gorak prid., odr. v. g ir k i , komp. gori koji ima teak, opor okus (kao okus pelina i sl. goranin im. m. r., n. mn. gdrani - onaj koji u okviru organizirane akcije sudje luje u poumljavanju umskih goleti, goranka im. . r., dat. jd. gdranki - ona koja sudjeluje u poumljavanju.

goropad

prostor u stanu, kui ili zgradi u odnosu na vie drugih, veih prostorija, golubarstvo im. s. r. - bavljenje uzgojom golubova. golubast prid., odr. v. golubasti - koji je po boji slian golubu, golubica im. . r. - enka goluba, golubiast prid., odr. v. golubiasti - koji je kao u goluba; golubast, golubiica im. . r., em. i hip. - mala golubica golubi im. m. r., hip. i em. - mali golub; prenes. onaj koji je zaljubljen, golupi, golubiji prid. odr. v. - koji je od goluba; koji je kao u goluba, golupi im. m. r., em. - golubi, goludrav prid., odr. v. goludravi - koji je bez perja; kojemu jo nije izraslo per je; prenes. koji je nedovoljno odjeven, koji je ogolio. goljo im. m. r., g. jd. golje - koji je gol, koji nema ta odjenuti; koji je sasvim siromaan, gomba im. . r. - guva, mete, gombanje, gombanje gl. im. s. r. od gombati (se), gombati (se) gl. nesvr., prez. gombam (se) - nadjaavati se u nekim vjetina ma; uplesti se u guvu, tuu, glasnu pre pirku i sl. gomila im. . r., g. mn. gomila - veliki broj stvari neuredno nabacanih na jed nom mjestu; mnogo ljudi zbijenih na malom prostoru; masa, svjetina (razula rena gomila). gomilanje gl. im. s. r. od gomilati, gomilati gl. nesvr., prez. gomilam - sla gati ta na gomili; uveavati, umnaati (gomilati materijal), gomolj im. m. r. - korijen nekih biljaka (krompir i sl.), gomoljaa im. . r. - biljka s korijenom u obliku gomolja, gomoljka im. . r. - vrsta gljive, gondola im. . r. (tal.) - dugi venecijanski amac koji ima izdueni pramac; ono to je nalik gondoli, goneta im. m. r. - onaj koji goneta; gonetalac, ob. odgoneta. gonetalac im. m. r., g. jd. gonetaoca , g. mn. gonetalica - onaj koji gonetanjem uspostavlja ili rjeava postavljene zago netke; goneta. gonetanje gl. im. s. r. od gonetati.

goranski prid. odr. v. - koji se odnosi na gorane. gorast prid., odr. v. gorasti - koji je malo ili djelomino gorak; nagorak, gor kast. gorati gl. nesvr., prez. gra - imati gorak okus; postajati gorak; prenes. i niti ta gorkim; zagoravati, gorica im. . r. - biljka iji se korijen upotrebljava u ljekovite svrhe ili u spravljanju zaina za jelo (senf od gorice). gorika im. . r., dat. jd. gdrici - vrsta zeljaste biljke iz porodice glavoika. Gorin im. m. r. - starobos. mu. ime; lik u uvenoj istoimenoj pjesmi Maka Diz dara. gorina im. . r. - okus onoga to ima gorak okus; osjeaj duboke uvrijeeno sti, jetkosti, ogorenosti nakon nekog doivljenog razoarenja bez vedrine i radosti. goriti gl. nesvr., prez. gori - imati gorak okus; initi ta gorkim, dodavati emu ta gorko. gord prid., odr. v. gordi, komp. gordi ponosan, uznosit, koji ima visoko mi ljenje o sebi. gorditi se gl. nesvr., prez. gordim se ponositi se, uznositi se, diiti se. gordo pril. - na gord nain; na nain dienja; poneseno, ponosno, gordost im. . r., instr. jd. grdoul gordo ti - svojstvo onog to je gordo, onog koji je gord; uznositost, ponositost. gore pril. - komp. od loe i od zlo (gore od svega drugoga). gore pril. - iznad ega. gorevina im. . r. - miris onog to gori ili to je izgorjelo; gorjelina, izgorjelina. gorgonzola im. . r. - posebna vrsta sira kod kojeg se uhvatila plijesan, gori prid. - komp. od lo. gorica im. . r., hip. i em. - mala gora. gorila im. m. i . r. - vrsta majmuna; pre nes. onaj koji je pratilac i koji uva neku vanu osobu, tjelohranitelj. goriv prid., odr. v. gdrivi - koji moe gorjeti. gorivo im. s. r. - tvar koja gorenjem, sagorijevanjem oslobaa odgovarajuu

koliinu energije (npr. pogonsko gori vo). gorivost im. . r., instr. jd. gdrivoul gdrivosti - svojstvo onoga to moe gor jeti; mogunost ega da bude gorivo, gorje im. s. r. - skup vie gora. gorjelina im. . r. - ostaci gorenja; gore vina. gorjeti, gl. nesvr., prez. gdrim - biti obu zet vatrom, biti u plamenu; sagorijevati; gorei davati svjetlost, osvjetljavati (si jalica i sl.); imati visoku temperaturu; prenes. vrue eznuti za kim ili im (gorjeti od ljubavi; gorjeti od enje za zaviajem), gorkast prid., odr. v. gorkasti - to ima gorak okus; to je s okusom gorine; gorast. gorkinja im. . r. - po narodnom vjerovanju vila koja ivi u gori; gorska vila; djevojka ili nevjesta porijeklom iz visokih gora. gorko pril., komp. gore (vie gorko) - na nain da je neto gorka okusa; prenes. oaloeno, uvrijeeno, jetko, s gori nom; ogoreno, gorkost im. . r., instr. jd. gorkoul gorkosti - svojstvo onog to je gorko; gorina. gorljiv prid., odr. v. gdrljivi - koji s puno ara i predanosti sudjeluje u nekom pos lu; zduan, gorljivo pril. - s gorljivou, na nain pun predanosti ara. gorljivost im. . r., instr. jd. gdrljivoul gdrljivosti - osobina ili svojstvo onog to je gorljivo, gornjak im. m. r., n. mn. gdrnjaci - koji je gornji (npr. kamen u mlinu); onaj koji je iz gornjih krajeva, gornji prid. odr. v. - koji se nalazi gore u odnosu na ta drugo (gornji dio grada; gornji zubi), gorobilje im. s. r. - gorsko bilje, planin sko bilje. gorocvijet im. m. r. - vrsta gorskog, plani nskog cvijeta snanog i opojnog mirisa; cvijet koji raste ili je ubran u gori; pla ninski cvijet, goropad im. . r. - ono to ima svojstva nasilnosti, bijesa, nemilosrdnosti, to se ponaa kao neman.

goropadan

174 gospa - dama, gospoa; vrsta otrovne gljive. Gospod im. m. r. - Bog prema kranskom uenju, gospoda im. . r., vok. gospodo - izdvoje ni, gospodski sloj u nekoj sredini ili drutvenoj zajednici, gospodar im. m. r., g. jd. gospodara , g. mn. gospodara - onaj koji vlada, koji ima vlast, vladar; koji je vlasnik ega; koji upravlja situacijom, gospodarenje gl. im. s. r. od gospodariti, gospodariti gl. nesvr., prez. gospodarim - upravljati ime; imati vlast, biti vlas nik. gospodarski prid. - koji se odnosi na gos podare i gospodarstvo (privreda, ekonomija). gospodarstveni prid. odr. v. - gospodar ski; ee: privredni, ekonomski, gospodarstvenik im. m. r. - onaj koji se bavi gospodarstvom; ee: ekonomist, privrednik, gospodarstvo im. s. r., g. jd. gospodar stva - ee: imanje, posjed; ukupnost bogatstava i dobara u okviru neke dru tvene zajednice; privreda, ekonomija, gospodii/gospodii im. m. r., pejor. razmaeni mladi kicoke odjee i manira. gospodin im. m. r. - ovjek uglaena, profinjena, pristojna ponaanja; odredni ca kojom se, iz utivosti i potovanja, oslovljava drugi ovjek u svakodnevnoj komunikaciji izmeu ljudi (potovani gospodinel). gospodnji prid. - koji se odnosi na Gospoda Boga. gospodovati gl. nesvr., prez. gospodujem - ponaati se u skladu s gospodskim ma nirima; imati vlast, ovlatenja ili odlu ujui uticaj na nekom podruju ili dru tvenoj oblasti; dominirati. gospodski prid. odr. v. - koji se odnosi na gospodu ili gospodina, gospodstven prid., odr. v. gospostvenl koji se odlikuje gospodstvom; otmjen, uglaen. gospodstveno pril. - na gospodstven na in; otmjeno, uglaeno, gospodstvenost im. . r., instr. jd. gospodstvenoulgospodstvenosti - osobina onog to je gospodstveno. gospodstvo im. s. r. - otmjenost u ponaanju i ophoenju; rasko, udob nost; vladavina nad ime, vladanje, gospoa im. . r. - udata enska osoba iz graanskog drutvenog sloja, supruga, ena, hanuma, gospoica im. . r. - mlaa neudata en ska osoba iz graanskoga drutvenog sloja. gospoja im. . r. - razg. gospoa; iron. enska osoba koja se razmee kao da je gospoa. gospotina/gospotina im. . r. - ukup nost osobina vezanih za gospodu, gost/gost im. m. r., n. mn. gosti - onaj koji dolazi nekome u posjetu; posjetilac/ posjetitelj; onaj koji boravi u hotelu ili kojoj drugoj turistikoj destinaciji, tu rist. gostinski prid. odr. v. - koji se odnosi na goste. gostionica/gostionica im. . r. - ugostitelj ska radnja u kojoj se gosti posluuju jelom i piem, gostioniar/gostioniar im. m. r. - vlas nik gostionice; onaj koji posluuje goste u gostionici, gostioniarskl/gostioniarski prid. odr. v. - koji se odnosi na gostioniare i posao koji obavljaju, gostiniki/gostionikl pridj. - ono to se odnosi na gostionicu gostiti (se) gl. nesvr., prez. gostlm (se) doekati i usluivati koga kao gosta; (se) uivati u jelu i piu. gostoljubiv prid., odr. v. gostoljubivi koji rado doekuje i usluuje goste; koji pokazuje posebnu panju prema gosti ma. gostoljubivost im. . r. instr. jd. gosto ljubivost!gostoljubivosti - osobina ono ga koji je gostoljubiv; gostoljublje. gostoljublje/gostoljubije im. s. r. - gosto ljubivost; gostoprimljivost. gostoprimljiv prid., odr. v. gostoprimljivi - gostoljubiv, gostoprimljivost im. . r., instr. jd. gostoprimljivou/gostoprimljiv osti - svojstvo onoga koji je gostoprimljiv; gostoljubi vost. gostoprimstvo im. s. r. - srdaan prijem, lijepo doekivanje i usluivanje gostiju.

175

govedarnlk

goropadan prid., odr. v. goropadni neobuzdan, nasilan, goropaenje gl. im. s. r. od goropaditi se. goropaditi se gl. nesvr., prez. goropadan se - ponaati se poput goropadi; biti nasilan, bijesan, neobuzdan, goropadniki pril. - na goropadan nain; goropadno, goropadnica/goropadnica im. . r. - ona koja je goropadna, goropadnik/goropadnik im. m. r., n. mn. goropadnici - onaj koji je goropadan, goropadno/goropadno pril. - na goropa dan nain; goropadniki. gorosjea im. . r. - onaj koji sijee drva u umi; drvosjea; opa sjea ume. gorostas im. m. r. - ovjek koji stasom, razvijenou i pojavom nadmauje dru ge ljude; div, din. gorostasan prid., odr. v. gorostasni - koji je ogroman, koji ima vliku snagu i zna aj. gorostasno pril. - na nain gorostasa, poput gorostasa, gorovit prid., odr. v. gordvitl - koji je obrastao umom, umovit, gorovitost im. . r., instr. jd. gordvitoul gordvitosti - svojstvo onog to je goro vito, umovito, gorski prid. odr. v. - to je vezi sa gorom {gorski izvor), gortaina im. m. r., augm. - krupan gortak. gortaki prid. odr. v. - koji se odnosi na gortake. gortaki pril. - kao gortak, na nain gortaka. gortak im. m. r., n. mn. gortaci - onaj koji je porijeklom ili je stanovnik brd skih, planinskih krajeva; branin; planintak. gortakinja im. . r. - ona koja je iz gore. gorui prid. odr. v. - koji gori; zaaren; koji je u procesu gorenja; prenes. koji je vrlo vaan i treba ga hitno rijeiti, goruica im. . r. - jednogodinja biljka iz porodice slaica, od koje se, kao doda tak jelima od mesa, pripravlja zain pi kantna okusa; osjeaj kiseline u elucu; garavica. Gospa im. . r. - majka Isusa Krista (Dje vica Marija), prema kranskom uenju;

gostovanje/gostovanje gl. im. s. r. od gostovati. gostovati gl. nesvr., prez. gostujem - biti u gostima, boraviti gdje u okviru odre enog posla (sportska takmienja, turi stike i druge posjete, poslovni i kul turni projekti itd.). goa im. . r. - ona koja je gost. gotica im. . r. (njem.) - latiniko pismo iz kasnoga Srednjeg vijeka vezano za nje maki jezik, gotiki prid. odr. v. (njem.) - koji se odno si na goticu (pismo) i gotiku (stil u umjetnosti), gotika im. . r. (njem.) - stil u umjetnosti (12.-16. st.) karakteristian po otrim lukovima i okomitim linijama. gotov prid., odr. v. gotovi - koji je zavren {gotov posao), gotovan im. m. r., g. jd. gotovna , g. mn. gotov dna - onaj koji izbjegava obaveze, oekujui da neko drugi obavi, dovri, prigotovi poslove umjesto njega, koji voli doi na gotovo; lezihljebovi. gotovanka im. . r. - ona koja voli doi na gotovo. gotovanski prid. odr. v. - koji se odnosi na gotovane. gotovanski pril. - na nain gotovana; kao gotovan. gotovanstvo im. s. r. - osobina onoga koji je gotovan, gotovina im. . r. - odreena suma novca kojom se moe plaati; ke. gotovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na gotovinu. gotoviti gl. nesvr., prez. gotovim spremati, prireivati, spravljati {gotoviti jelo). gotovo pril. - samo to nije; umalo, zama lo; skoro {gotovo uhvaen), gotski prid. odr. v. - koji se odnosi na Gote i gotiku {gotski jezik), govee im. s. r., g. jd. goveeta - domaa ivotinja, govedo, govedar im. m. r. - uvar goveda, govedarica/govedarka im. . r. - ona koja uva goveda, govedarnlk im. m. r., n. mn. govedarnlci - mjesto gdje su (obino na stonim pijacama i sajmovima) smjetena gove da.

govedarski

176

177 govornik im. m. r., n. mn. govornici/ govornici - onaj koji govori, koji je ovlaten da govori; koji je poznat kao vrlo rjeita i govorniki nadarena osoba, govornitvo im. s. r. - vjetina usavrava nja i umijea govorenja putem to rjei tijeg, slikovitijeg i uvjerljivijeg izraa vanja; retorika, govorua im. . r. - ena koja mnogo i brzo govori. gozba im. . r., g. mn. gdzbi - posebni, sveani objed, u ast posebno vanog dogaaja. grab im. m. r., n. mn. grabovi, g. mn. grabova - vrsta bjelogorinog drveta, grabe im. m. i . r. - grabljenje, otimanje oko ega; jagma, pljaka; to je ostva reno grabljenjem, pljakom, na nepriro dan i nezakonit nain, grabeljiv prid., odr. v. grabeljivi - koji je sklon prevarama i nezakonitom stica nju i gomilanju imetka, grabeljivac im. m. r., g. jd. grabezljivca , n. mn. grabeljivci - onaj koji je grabe ljiv. grabeiji vica/grabeljlvka im. . r., dat. jd. grabeljivici/ g rabeljivki - ona koja je grabeljiva, grabeljivo pril. - na nain grabeljivca; s grabljeivou. grabeljivost im. . r., instr. jd. grabeljivou/grabeljivosti - svojstvo onoga ko je grabeljiv, grabi im. m. r., em. - mladi grab. grabilica im. . r. - poljoprivredna alatka za grabljenje ili za usitnjavanje i uravna vanje uzorane zemlje za sjetvu odree nih poljoprivrednih kultura, grabimice pril. - uzimati ta na nain grabei, grabljenje gl. im. od grabiti, grabiti gl. nesvr., prez. grabim, trp. prid. grabljen - pohlepno ta prisvajati i stica ti iskljuivo za sebe i za svoje interese; hitati, uriti (grabiti uz brdo); skupljati grabljama pokoenu travu, ito i sl. grablje im. . r. plur. tantum - poljo privredna alatka za rad u vrtu ili polju, grabljiv prid., odr. v. grabljivi - koji je sklon zgrabiti, prigrabiti, prisvojiti; gra beljiv. grabljivac im. m. r. - onaj koji je grabljiv. grabljivica im. . r. - ona koja je grabljiva, grabeljivica; ptica, bez obzi ra na rod, koja lovi glodavce i druge sitnije ivotinje (jastreb itd.), grabljivo pril. - na grabljiv nain; otima ki. grabljivost im. . r., instr. jd. grabljivou/grabljivosti - svojstvo onoga koji je grabljiv; grabeljivost, grabov prid. odr. v. - koji je od graba (grabova uma), grabovina im. . r. - grabovo drvo; gra bova uma. grabulje im. . r. plur. tantum - up. grablje. gracija im. . r. (lat.) - graciozna, draes na, skladna, lijepa ena; ljepotica, kraso tica. gracilan pridj. (lat.), odr. v. gracilni - koji je njean, krhak, osjetljiv na vanjske uti caje. graciozan prid. (lat.), odr. v. graciozni koji je lijepa stasa i dranja; draestan skladak. grad1 im. m. r., n. mn. gradovi, g. mn. gradova/gradova - veliko naseljeno mjesto; utvrda, zamak. grad2 im. m. r. (njem.) - jedinica za mjerenje uglova; jedinica jakosti alko hola. grad im. m. r. - padavina u obliku kristala leda; krupa, tua. gradacija im. . r. (lat.) - postepeno prelaenje od manjeg ka veem, od ni eg ka viem; gram. pozitiv, komparativ i superlativ kod pridjeva. Gradaac im. m. r., g. jd. Gradaca historijsko-turistiki grad u sjevernoj Bosni. gradaakl prid. odr. v. - koji se odnosi na grad Gradaac, gradele im. . r. plur. tantum (tal.) priruna peica za prenje jela od mesa (evapi, pljeskavice, suduke, ribe itd.); rotilj. gradi im. . r. plur. tantum (njem.) - razg. sprava za mjerenje temperature, toplo mjer. gradilite im. s. r. - prostor na kojemu se ta izgrauje ili obavlja koji drugi posao; prostor koji je predvien zg izgradnju; graevinska parcela.

graanka

govedarski prid. odr. v. - koji se odnosi na govedare i govedarstvo, govedarski pril. - na nain govedara; kao govedar (govedarski se izraavati), govedarstvo im. s. r. - bavljenje uzgojom goveda. govedina im. . r. - meso od goveeta. govedo im. s. r. - opi naziv za govee (krava, vo, tele, june itd.); prenes. pe jor. vrlo glupa osoba, govedski prid. odr. v. - koji se odnosi na goveda. govedski pril. - na nain goveda; kao govedo (kad su u pitanju priproste, neotesane osobe), govei prid. odr. v. - koji je od govedine ili od goveeta (govei odrezak). govor im. m. r. - prirodna ovjekova sposobnost sporazumijevanja jezikim sredstvima, konkretna realizacija jezika, govorancija/govorancija im. . r. - iron. dug i dosadan govor; govor koji je sam sebi svrha. govordija/govordija im. . r. - iron. onaj koji se lahko uputa u govor bez odreenijeg smisla i vanosti, govorenje gl. im. s. r. od govoriti, govoriti gl. nesvr., prez. gdvorim obavljati radnju govora, imati sposob nost prenoenja poruke i meusobnog sporazumijevanja pomou rijei i ree nica. govorkati gl. nesvr., prez. govdrkam govoriti o emu tu i tamo, u dijelovima, s ciljem stvaranja fame. govorljiv prid., odr. v. govdrljivT - koji voli priati, koji rado govori bez uste zanja; koji uvijek ima odgovarajue rije i za ono to osjea i misli; rjeit, govorljivo pril. - na govorljiv nain; rjei to. govorljivost im. . r., instr. jd. govdrljivou/gdvorljivosti - svojstvo onoga koji je govorljiv; glagoljivost. govorni prid. odr. v. - koji se odnosi na govor i njegove karakteristike, govornica im. . r. - posebno oznaeno i tehniki opremljeno mjesto (s podijem, mikrofonom i dr.), odakle se govori, uzima ili upuuje rije, govorniki prid. odr. v. - koji se odnosi na govornike {govorniki dar).

gradina im. . r., augm. - veliki grad; ostatak starog grada ili zamka gradinar im. m. r. - batovan, vrtlar, gradirati gl. nesvr. (lat.), prez. gradiram - vriti gradaciju; stepenovati; mjeriti gradima (npr. koliina gradi u alkoho lu). gradiki prid. odr. v. - koji se odnosi na Gradiku (Bosanska Gradika), graditelj im. m. r. - onaj koji neto gradi (kue, puteve, bolje uslove ivota itd.), graditelj ica/graditelj ka im. . r., dat. jd. graditelj ici/graditeljki - ona koja gradi, graditeljski prid. odr. v. - koji se odnosi na graditelje, graditeljski pril. - na nain graditelja; kao graditelj. graditeljstvo im. s. r., g. mn. graditeljstava - ukupnost graditeljske djelatnosti; ukupnost djelatnosti graditelja, graenje gl. im. s. r. od graditi, graditi gl. nesvr., prez. gradim - podizati graevine (zgrade, puteve, mostove i sl.); izgraivati neto to treba postati cjelina. gradivo im. s. r. - materijal od kojeg je ta napravljeno; graa; skup injenica, pra vila i drugih pojedinosti koje se iznose u okviru odreenog nastavnog predmeta u koli. gradnja im. . r. - proces i nain na koji se ta gradi; graenje, gradonaelnik im. m. r., vok. jd. gradonaelnie, n. mn. gradonaelnici - iza brani, prvi politiki predstavnik grada, gradonaelnica im. . r. - ona koja je izabrana a bude na elu grada, gradonosan prid., odr. v. graddnosni oblak koji sadri grad, led. gradski prid. odr. v. - koji je dio grada; koji se odnosi na grad. gradski pril. - kao u gradu, na nain ivota u gradu. graa im. . r. - materijal od kojeg se ta gradi ili je izgraeno; ukupnost poda taka, arhivskih i drugih dokumenata koji se koriste u naunoistraivakom radu. graanin im. m. r., n. mn. graani - onaj koji ivi u gradu, stanovnik drave; osoba uglaenog i kultiviranog ponaa nja. graanka im. . r. - up. graanin.

graanski graanski prid. odr. v. - koji se odnosi na graane; koji pripada graanima, graanski pril. kao graanin; na nain graanina. graanstvo im. s. r., g. jd. graanstva ukupno svi graani u dravi; dravljan stvo. graevina im. . r. - ono to se gradi ili stoje sagraeno. graevinac im. m. r., g. jd. graevinca razg. onaj koji sudjeluje u gradnji; stud ent graevinskog fakulteta, graevinar, graevinar im. m. r., g. jd. graevinara strunjak za izradu projekata, organiza ciju i proces izvoenja gradnji, graevinarka im. . r. - ena graevinar, graevinarski prid. odr. v. - koji se odno si na graevinare i graevinarstvo, graevinarski pril. - kao graevinar; na nain graevinara, graevinarstvo im. s. r. - djelatnost izra de projekata, organiziranja i voenja graevinskih procesa radova, graevinski prid. odr. v. - koji se odnosi na graenje; koji sudjeluje u graenju, graevni prid. odr. v. - koji se odnosi na gradnju; koji slui za gradnju (o materi jalu). grafein im. m. r. (gr.) - slovo, znak u pismu, grafema, grafema im. . r. (gr.) - grafem, grafiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi grafikom; radnik zaposlen u grafikotamparskoj industriji, grafiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na grafiku i grafiare, grafiki pril. (gr.) - na grafiki nain, kao grafiar, grafija im. . r. (gr.) - sistem slovnih znakova (grafema) unutar odreenog jezika; pismo, grafika im. . r. (gr.), dat. jd. grafici likovni rad, crte izraen olovkom, ugljenom i sl.; ukupnost grafike umjet nosti. grafikon im. m. r. (gr.) - grafiki prikaz porasta ili pada u nekoj ivotnoj oblasti, dijagram kojim se pokazuje meusobni odnos promjenljivih veliina unutar ne kog sistema (rast ili pad drutvenog standarda, kretanje cijena, prolaznost u koli itd.).

178 grafit im. m. r. (gr.), g. mn. grafita umetak u olovci; crte, poruka, simbol na zidu zgrade, grafolog im. m. r. (gr.), n. mn. grafdlozi - onaj koji se bavi grafologijom. grafologija im. . r. (gr.) - utvrivanje vjerodostojnosti neijeg rukopisa (ob. potpisa) na osnovu oblikovanja slova u pisanju. grafolokl prid. odr. v. - to se odnosi na grafologiju i grafologe. grafoman im. m. r. (gr.), pejor. - osoba koja boluje od grafomanije, prevelikog i preestog pisanja, grafomanija im. . r. (gr.), pejor. - bo lesna i pretjerana potreba za pisanjem o svemu i svaemu, skribomanija. grah im. m. r. - biljka koja ima zrnast plod, jedna od osnovnih ivenih namir nica u naim krajevima, graham im. m. r. (engl.) - hljeb ili pecivo napravljeno bez kvasca od brana iz kojeg nisu odstranjene mekinje, grahorast prid., odr. v. grahorasti - koji je slian grahorici; koji je osut pjegama poput grahorice. grahorica im. . r. - rod jednogodinjih i viegodinjih zeljastih biljaka, grahorovina im. . r. - mahuna, ovojnica, komuka od graha koja ostaje nakon vaenja zrna. graja im. . r. - izmijeani, nerazaznatljivi glasovi vee grupe ljudi, galama, graknuti gl. svr., prez. graknem - ogla siti se kao vrana; prenes. viknuti u znak protivljenja, graktanje gl. im. s. r. od graktati, graktati gl. nesvr., prez. grakem - gla sati se kao vrana; prenes. govoriti nepri rodnim, neugodnim glasom, protivei se vikati. gram im. m. r. (gr.) - jedna od mjera za teinu, hiljaditi dio kilograma, gramatiar im. m. r. (gr.) - jeziki stru njak, onaj koji se bavi gramatikom, ling vista. gramatiarka im. . r. (gr.) - ona koji se bavi gramatikom, lingvistica. gramatiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na gramatiare. gramatiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na gramatiku; koji pripada gra matici, koji je prema pravilima grama tike. gramatiki pril. (gr.) - tako da je prema pravilima gramatice. gramatika im. . r. (gr.), dat. jd. grama tici - prouavanje sistema nekog jezika i njegovih unutarjezikih zakonitosti; knjiga, udbenik u kojem je metodiki opisan i obrazloen sistem unutarjezi kih zakonitosti, gramofon im. m. r. (gr.) - ureaj za reprodukciju zvukova snimljenih na vinilnim gramofonskim ploama gramziti gl. nesvr., prez. gramzl - po hlepno teiti za im; nastojati da se stie to vie imetka, gramziv prid., odr. v. gramzivi - koji pohlepno grabi sve ega se moe doko pati. gramzivo pril. - na gramziv nain; pohle pno. gramzivost im. . r., instr. jd. gramzivou/gramzivosti - svojstvo onoga ko je gramziv. grana im. . r. - dio stabla koji izrasta iz debla; prenes. dio nekog sistema (pri vredna grana). granap im. m. r. - manja prodavnica ivenih namirnica (skr. od Gradsko nabavno preduzee), granat im. m. r. (lat.) - mineral tamno crvene boje. granat prid., odr. v. granati - koji ima velike i guste grane; razgranat granata im. . r. (lat.) - artiljerijsko tane napunjeno eksplozivnim tvarima; u He rcegovini naziv za nar, ipak, granati (se) gl. nesvr., prez. granam (se) - rastui iriti grane (o drveu), prenes. iriti se, napredovati, dobivati ogranke kao nove organizacione jedinice (u pre duzeima, pokretima, idejama i sl.). grandiozan prid. (tal.), odr. v. grandidzni - velik, velianstven, impozantan, grandomanija im. . r. (lat.-gr.) - pretje rana tenja za veliinama; megalomanija. granica im. . r. - linija kojom se obilje ava dokle se prostire a odakle poinje prostor druge drave, ili druge administrativno-upravne teritorije; nivo do koj eg se ta moe trpjeti, podnositi, dokle je ta dozvoljeno.

179

gravirati

graniar im. m. r., vok. jd. graniaru/ graniare - uvar granice drave (voj nik, policajac); stanovnik uz dravnu granicu. graniarka im. . r., dat. jd. graniarki ena graniar, graniiti gl. nesvr., prez. graniim - ima ti zajedniku granicu (dravnu, admi nistrativnu, upravnu i sl.); nalaziti se na granici. granini prid. odr. v. - koji se odnosi na granicu; koji je dio granice, koji je na granici. graninik im. m. r., n. mn. graninici kamen kojim je obiljeena granica meu dvjema dravama; biljeg, mea; ureaj koji spreava da bude preena granica, granit im. m. r. (lat.) - tvri sivi kamen eruptivnog porijekla, granitni prid. odr. v. (lat.) - koji je od granita; prenes. vrst, otporan, postojan, kao da je od granita, granulacija im. . r. (lat.) - stvaranje tkiva u obliku zrna; uzmjivanje. granulom im. m. r. (lat.) - nabujalost tkiva u obliku vora, u ijem su sreditu gnojna tjeleca, a uokolo zrnasto tkivo, granuti gl. svr., prez. grane - sinuti, zasjati (sunce, proljee itd.), granje zb. im. s. r. - mnotvo grana, graak im. m. r., g. jd. grka - biljka iz roda mahunarki sa plodom okruglog i zelenog oblika, koristi se u ishrani, graevina im. . r. - sorta groa i vino dobiveno od te sorte; rizling, graka im. . r., dat. jd. graki/graci zrno (od graha, graka i sl.), grakov prid. odr. v. - koji je od graka, gratis pril. (lat.) - besplatno, daba, pride, graver im. m. r. (fr.) - onaj koji se bavi graviranjem (izrada nakita i sl.), graviditet im. m. r. (lat.), g. jd. gravidi teta - trudnoa. gravira im. . r. (fr.) - ee: gravura: urezivanje linija, ukrasa i sl. u tvrdu povrinu (drvo, metal, kamen, linoleum i dr.). graviranje gl. im. s. r. od gravirati. gravirati gl. nesvr. i svr. (fr.), prez. graviram - urezivati sliku u tvrdi pred met (pomou posebnih dlijeta, fotomehaniki ili hemijskim sredstvima).

gravitacija

180
grbovnlk im. m. r., n. mn. grbovnici zbirka grbova (u muzeju ili u knjzi). grbuan prid., odr. v. grbuni - poguren, kao a ima grbu, pogrbavljen. grcaj im. m. r., n. mn. grcaji - sastavni dio grcanja, jedan trenutak prilikom grcanja, grcanje gl. im. s. r. od grcati, grcati gl. nesvr., prez. grcam - doivlja vati prekide disanja uz neodreeno grleno glasanje pri nehotinom uvlae nju zraka u plua; prenes. boriti se s nedaama (grcati u dugovima), grcnuti gl. nesvr., prez. grcnem - imati jedan grcaj; nehotino popiti gutljaj vode (u moru, pri plivanju i sl.), gr im. m. r., n. mn. grevi - bolno ste zanje miia mimo volje (gr u elucu), grevit prid., odr. v. greviti - koji je u gru; koji se bori u gru, napregnuto, grevito pril. - u gru; s velikim naporom, gri prid., komp. od grk - ob. gori, grenje gl. im. s. r. od griti (se), griti (se) gl. nesvr., prez. grim (se) savijati se u tijelu zbog greva; savijati se od bolova ili radi zauzimanja to podnoljivijeg poloaja. Grka im. . r., dat. jd. Grkoj - zemlja i drava na jugu Balkanskog poluostrva, grki prid. odr. v. - koji se odnosi na Grke i Grku (grki jezik), grki pril. - na grki nain, kao Grci. grdan prid., odr. v. grdni, komp. gri koji je ruan; neskladan; neugodno ve lik, tegoban, grdilo im. s. r. - ono to je ostalo kao posljedica nereda, pometnje, nagriva la . grditi gl. nesvr., prez. grdim - koriti, ruiti, runo kome govoriti povienim tonom; predstavljati ta grdnim, runim, neskladnim; nagrivati, grdno pril. - vrlo runo, neugodno, grdnja im. . r., g. mn. grdnji - prekorijevanje otrim rijeima tonom; grenje. grdoba im. . r. - onaj koji je vrlo ruan; nakaza, rugoba; runoa, grdobina im. . r., augm. - velika grdoba; vrsta morske ribe. grdosija im. . r. - ono to je ogromno i neskladno, to izaziva uenje, zaprepa tenje ili strah grdosljskl pril. - na nain grdosije; kao grdosija. grebaa im. . r. - ostatak nakon to se oisti konoplja, kudjelja ili lan; kuhinj ska alatka za izgrebavanje masnih i dr. naslaga. grebanje gl. im. s. r. od grebati, grebati (se) gl. nesvr., prez. grebem strugati ostatke tvari s dna posua; prisloniti se uz koga radi vlastite koristi (grebati se za cigare), greben im. m. r., n. mn. grebeni uzdignutiji dio brda ili planine; stijena koja se uzdie iznad mora; alatka sa zupcima koja slui za grebenjanje (vune, konoplje i sl.), grebenanje gl. im. s. r. od grebenati, grebenati gl. nesvr., prez .grebenam grebenom raeljavati (vunu, lan, ko noplju). greda im. . r. - dugaak, obino etvrtast i obraen komad drveta, grehota im. . r. - postupak zbog kojeg se moe ogrijeiti, koji ne treba initi iz saaljenja i samilosti (grehota je dirati ga). grejpfrut im. m. r. (engl.) - agrum veli kog i sonog ploda, grepkanje gl. im. s. r. od grepkati. grepkati gl. nesvr., prez. grepkam - po malo grepsti; grebuckati, grepsti gl. nesvr., prez. grebem - grebati, greica im. . r., em. - mala greka, greka im. . r., dat. jd. greci!greki, g. mn. greaka - omaka, radnja kojaje mi mo uspostavljenog reda; neto uinjeno zbog nepanje ili odsustva koncentra cije. grekom pril. - pogreno, usljed poinje ne greke. greznuti gl. nesvr., prez. grezne - upa dati u neto to je vrlo ozbiljno i opasno, grge im. m. r. - vrsta rijene ribe. grgljanje gl. im. s. r. od grgljati, grgljati gl. nesvr., prez. grgljam - ispirati grlo kakvom tenou zabaene glave, grgoljenje gl. im. s. r. od grgoljiti, grgoljiti gl. nesvr., prez. grgdljim - pro izvoditi grgolj (o vodi koja tee), grgurav prid., odr. v. grguravi - koji ima kovrdavu kosu; kovrdav, kudrav; koji je neravan, s izboinama (grgurav put), grgutanje gl. im. s. r. od grgutati.

181

griz' grgutati gl. nesvr., prez. grguem - hra pavo gugutati; gugutati iz grla. grickati gl. nesvr., prez. grickam - zubi ma otkidati komadie ega (grickati keks). grif im. m. r. (njem.) - nain zahvata u hrvanju; konjska potkovica, grija im. m. r., g. jd. grijaa - sprava ili aparat za zagrijavanje, grijai prid. odr. v. - koji slui za grijanje (grijai aparati), grijalica im. . r. - aparat za zagrijavanje prostorija. grijanje gl. im s. r. od grijati (se), grijati (se) gl. nesvr., prez. grijem (se), imp. grij (se) - initi pomou izvora toplote da bude zagrijano, grijeh im. m. r., n. mn. grijesi! grijehovi ruan in, prekraj u odnosu na odre ene principe (ljudskosti, morala, religi je, drutva itd.), grijeiti gl. nesvr. gl. nesvr., prez. grijeim - initi grijeh; praviti greke (o poslu). grijenik im. m. r., vok. jd. grijenie,n. mn. grijenici - onaj koji grijei, koji ini grijeh. grilje im. . r. pi. tantum (tal.) - drvena prozorska krila za zatitu od sunca, grimasa im. . r. (fr.) - poseban izraz na licu kao reakcija na neki spoljni poticaj (ob. na neto neprijatno, nelagodno), grimiz im. m. r. (sanskrt.) - ljubiastocrvena boja; purpur, grinje im. s. r. - sitne kopnene i vodene ivotinje. gripa im. . r. - epidemijska bolest uzro kovana virusom, gristi (se) gl. nesvr., prez. grizem (se), trp. prid. grizen - zubima otkidati (npr. komade hrane); prenes. meusobno se napadati, svaati se; ustro se truditi se na poslu ili u nekoj drugoj aktivnosti, griva im. . r. - duga dlaka na glavi i vratu konja; prenes. bujna, gusta kosa; pejor. velika, neuredna kosa. grivna im. . r., g. mn. grivni - narukvica; manji obru kojim se ta spaja, uvru je, pritee; okov; karika, grivnja im. m. r., g. jd. grivnja - golub s bijelom ogrlicom perja. griz1 im. m. r., n. mn. grizovi - pokret kojim se grize i otkida zalogaj.

gravitacija im. . r. (lat.) - sila Zemljine tee koja sve privlai da ostane na tlu. gravitacioni/gravitacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na gravitaciju, gravitiranje gl. im. s. r. (lat.) od graviti rati. gravitirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. gravitlram - teiti, stremiti, naginjati neemu; biti uz neto, gravura im. . r. (fr.) - rjee: gravira, grb im. m. r., n. mn. grbovi - simbolini znak pojedinih drava, gradova, nacio nalnih zajednica, pokreta, plemikih i drugih porodica u povijesti, izraen prema posebnim likovnim pravilima i s naglaenim konvencionalnim uvaava njem unutar zajednice ili grupe, grba im. . r. - deformacija na ljudskom tijelu u obliku izboine na leima; prirodni oblik lea kod nekih ivotinja (npr. kamile), grbaa im. . r. - ovjekova lea u znaenju onoga na ta se navaljuje pre vie tereta, grbaenje gl. im. s. r. od grbaiti, grbaiti gl. nesvr., prez. grbaim - teko raditi i s tekom mukom zaraivati za ivot, biti previe optereen u poslu, grbast prid., odr. v. grbasti - koji izgleda tako kao da ima grbu. grbav prid., odr. v. grbavi - koji ima grbu (ovjek); koji nije ravan, grbavac im. m., g. jd. grbavca; g. mn. grbavaca - ovjek sa grbom; grbonja, grbavljenje gl. im. s. r. od grbaviti, grbaviti gl. nesvr., prez. grbavim - posta jati grbav; guriti se. grbavo pril. - neugodno, na neugodan, nepoeljan nain; neskladno, grbavost im. . r., instr. jd. grbavou! grbavosti - osobina onoga koji ima grbu; stanje onog to je grbavo, grbica im. . r., em. - mala grba. grbina im. . r., augm. - velika grba; izboenje na putu ili terenu, gubljenje gl. im. s. r. od grbiti se. grbiti se gl. nesvr., prez. grbim se povijati se u leima; imati nepravilno dranje tijela u sjedeem ili stojeem poloaju. grbovnica im. . r. - hist. povelja dodjelji vanja grba.

182 grlat prid., odr. v. grlati - koji ima prodoran glas, jako grlo; pejor. koji se bez pokria razmee rijeima i glasom, grlato pril. - jakim i prodornim glasom; pejor. s vikom kojom se nita nee postii; bukaki. grlatost im. . r. instr. jd. grlatoul grlatosti - osobina onoga koji grlat, onoga to je grlato, grlce im. s. r., g. jd. grlcalgrlceta, em. i hip. - usko, malo grlo, prednji dio vrata, grle im. s. r., ekspr. - mlado grlice, grlen prid., odr. v. gflenl - koji dolazi iz grla; koji se oblikuje u grlu (grleni glasovi). grlica im. . r. - ptica iz porodice golubova, grliica im. . r., hip. - mala grlica, grli im. m. r., hip. - mali, sueni dio na vrhu boce, uture, pletenke i sl.; dio naziva za poetak materice, grljenje gl. im. s. r. od grliti, grliti (se) gl. nesvr., prez. grlim (se) obavijati koga rukama oko vrata i preko plea iz prijateljstva, obradovanosti, nje nosti ili ljubavi, grlo im. s. r., g. jd. grla - gornja unutranjost drijela s gornjim dijelom grkljana i jednjakom; prednja strana vrata. grlobolja im. . r. - bolest grla. grm im. m. r. - bun, nii skup stabljika koje oblikuju jednu cjelinu, grmalj im. m. r., g. jd. grmalja , n. mn, grmalj i, pejor. - osoba krupne tjelesne grae i priprostog ponaanja, grmai im. m. r. (mn.) - liajevi koji se javljaju uz grmlje, grml im. m. r., em. - mali grm; grmi, grme im. m. r. - predio obrastao grmljem; Grme, planina u zapadnoj Bosni, grmen im. m. r. - grm. grmiak im. m. r., g. jd. grinika, hipok. - mali grm; ono to ima oblik malog grma. grmi im. m. r., em. - grmi grmiti gl. nesvr., prez. grmi - proizvoditi prasak i tutnjavu (npr. grom, top.); prenes. protestirati zbog neslaganja s kim, galamiti u ljutnji, bijesu, grmljak im. m. r., n. mn. grmljaci prostor obrastao gustim grmljem; ikara.

183 grmljavina im. . r. - snano uestalo praskanje i tutnjava kad grmi (npr. grom, topovi), grmlje zb. im. s. r. od grm. grmolik prid., odr. v. grmdlikl - koji oblikom podsjea na grm grmovit prid., odr. v. grmdvitl - koji je obrastao grmljem. grmovitost im. . r., instr. jd. grmdvitoulgrmdvitosti - svojstvo onoga to je obraslo grmljem. grmua im. . r. - vrsta ptice pjevice koja ivi u grmlju, grnar im. m. r., g. jd. grnara, n. mn. grnari - onaj koji oblikuje proizvode od gline; lonar, grnarija im. . r. - izraivanje posua i drugih predmeta od gline; lonarstvo, gro im. m. r. (fr.) - najvei dio; glavnina. grob im. m. r. - iskopana jama u koju se sahranjuju mrtvaci, raka, mezar, grobak im. m. r., g. jd. grdpka, em. mali grob. grobar im. m. r. - onaj koji kopa grobove; prenes. osoba koja svojim ponaanjem i djelovanjem doprinosi propasti; vrsta insekta kornjaa iz porodice strvodera. grobarski prid. odr. v. - koji se odnosi na grobare. grobarski pril. - na nain grobara; kao grobar. grobi im. m. r., em. - mali grob; prenes. neto to, u znatno umanjenijem obliku, podsjea na grob. groblnl prid. odr. v. - to se odnosi na grobite. grobite im. s. r. - mjesto gdje su bili grobovi; prostor gdje je smjeteno groblje. grobljanski prid. odr. v. - koji se odnosi na groblje. grobljar im. m. r. - osoba bolesno optere ena grobovima, koja esto posjeuje groblja. groblje im. s. r., g. jd. groblja, g. mn. grobalja - mezarje, posebno odreeni prostor u kojem su sahranjeni ili se sah ranjuju umrli, grobni prid. odr. v. - koji se odnosi na grob. grobnica im. . r. - mjesto gdje je sahranjeno vie osoba.

gromobran

griz2 im. m. r. (njem.) - krupno samlje veno ito. grizica im. m. i . r. - onaj koji je u nepre stanoj unutarnjoj grinji, koji je mrzovo ljan; grizlica, grizli im. m. r. (engl.), g. jd. grizlijci vrsta medvjeda koji ivi u Sjev. Ame rici; sivi medvjed, grizlica im. . r. - onaj koji se stalno gri ze, koji je mrzovoljan; grizica. griznuti gl. svr., prez. griznem - neznat no ta zagristi; otkinuti mali zalogaj; pojesti ta u maloj koliini, grizoduje im. s. r. - grinja savjesti, izlo enost samoptubama i samoprijekorima. grizotina im. . r. - ugrizeno mjesto na tijelu; ono to je ve neko grizao pa ostavio ili odbacio; ogrizina, grizuckanje gl. im. s. r. od grizuckati, grizuckati gl. nesvr., prez. grizuckam pomalo grickati, griljivo pril. - na griljiv nain; zajedlji vo. grinja im. . r. - stanje duevne potitenosti i samoprijekora {grinja savjesti); grizoduje. grk prid., odr. v. grki, komp. gri - koji je opora okusa; gorak. Grk im. m. r., n. mn. Grci - graanin drave Grke. Grkinja im. . r. - graanka drave Grke. grkljan im. m. r. - gornji dio dunika. grkljanskl prid. odr. v. - koji se tie grkljana; koji je dio grkljana, grknuti gl. nevsr., prez. grkne - dobivati ukus grkosti, postajati gorak, goriti, grkoa im. . r. - svojstvo ili stanje grk (gorak) ukus; grkost, gorina, grkoistoni prid. odr. v. - hist. arh. pravoslavni, grkokatoliki prid. odr. v. - koji se odnosi na grkokatolike, grkokatoliki pril. - na nain grkokato lika; kao grkokatolik, grkokatolik im. m. r., n. mn. grkokatolici - pripadnik Katolike crkve istonog obreda; unijat. grkost im. . r., instr. jd. grkosid grkosti - svojstvo onog to je grko (gorko); grkoa; gorina.

grobovlje im. s. r. - vie grobova na jednom mjestu, grobite, groblje. grof im. m. r. (njem.), n. mn. grofovi plemika titula, grofovija im. . r. (njem.) - grofov posjed, grofovski prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na grofa, grofovski pril. (njem.) - kao grof, na nain grofa, grofovstvo im. s. r. (njem.), g. mn. grofdvstava - grofovska titula, gorofovska feudalna ast i status grog im. m. r. (engl.) - pie od ruma ili konjaka sa eerom i vodom, grogirati (se) gl. nesvr. i svr. (engl.), prez. grogiram (se) - oamutiti grogom, opiti ili opijati koga; udarcima uiniti da ko onemoa (u boksu), grohnuo prid., odr. v. grdhnull - koji je fiziki ili duhovno izgubio na snazi i ivotnosti; oronuo, grohnuti gl. nesvr. i svr., prez. grohnem - osjetno gubiti ili izgubiti na snazi; uruavati se. grohot im. m. r. - glasan smijeh, grohotan prid., odr. v. grohotni - koji se smije grohotom, koji se glasno smije, grohotanje gl. im. s. r. od grohotati (se), grohotati (se) gl. nesvr., prez. grdhoem (se) - smijati se grohotom, groktanje gl. im. s. r. - zvuk koji se uje kad svinja groke. groktati gl. nesvr., prez. groke - glasati se kao svinja. grom im. m. r., n. mn. grdmovi - prirodna pojava pranjenja elektriciteta za vrije me nevremena praena praskom i tutnjavinom. gromaa im. . r. - zgomilana koliina kamenja; ograda od neobraenog kame na i bez vezivne tvari, gromada im. . r. - ono je glomazno, ogromno, teko za premjetanje, grdo sija. gromadan prid., odr. v. grbmadnl - koji je ogroman; masivan; krupan, snaan, kao od stijene odvaljen, gromak prid., odr. v. gromki - koji je gla san, zvuan, kao grom. gromko pril. - zvuno, snano, glasno, gromobran im. m. r. - ureaj na zgradi to odvodi struju munje u zemlju te titi od udara groma.

gromoglasan gromoglasan prid., odr. v. gromoglasni koji je glasan poput groma, gromoglasno pril. - poput groma; kao grom. gromovit prid., odr. v. gromdvitT - koji je vrlo glasan i buan, koji tutnji i odjekuje kao grom na sve strane, gromavito pril. - snano, glasno, kao grom. gromovnik im. m. r., g. jd. grdmvnika , n. mn. grdmovnici, g. mn. grdmvnika onaj koji dri gromove, koji udara gro movima (npr. bog Zeus u grkoj mitolo giji)gromuljica im. . r. - sitna grudica, vrlo mala kuglica koja se pojavljuje ili obli kuje u uljnoj tenosti i sl. gropi im. m. r. - grobi. grosist(a) im. m. r. (njem.) - trgovac na veliko; veletrgovac, gro im. m. r. (njem.), n. mn. groevi/ gr si - metalni novac male vrijednosti; prenes. neto to je bezvrijedno, groteska im. . r. (fr.), dat. jd. grotesci likovno i verbalno prikazivanje ljudi, ivotinja, drutvenih pojava i sl, u iskri vljenim esto nakaznim oblicima, groteskno pril. - na groteskan nain, grotlo im. s. r., n. mn. grdtla - krater u stijeni ili zemlji; otvor na palubi za uno enje i iznoenje tereta, grotulja im. . r. - vijenac svijen od plodova (luk, smokve i sl.); niz, lanac. groza im. . r. - osjeaj jeze, odvratnosti prema emu. grozan prid., odr. v. grozni - koji izaziva grozu, koji je straan, jeziv; koji je neprimjeren u izgledu i u ponaanju. grozd im. m. r., n. mn. grozdovi - mnogo bobica zajedno kao cjelina (npr. plod vinove loze u cjelini); ono to svojim skupljenim zrnastim kuglicama nalikuje grozdu. grozdast prid., odr. v. grozdasti - koji nalikuje grozdu; koji je u obliku grozda, groziti se gl. nesvr., prez. grozim se dobivati ili osjeati grozu; grstiti se. groznica im. . r. - stanje tijela zahvaen og drhtavicom zbog poviene tempera ture. grozniav prid., odr. v. grdzniavi - koji je bolestan od groznice; prenes. koji je vrlo nestrpljiv u elji da privede kraju

184 zapoeti posao ili okona neku neizvjes nost. grozniavo pril. - u groznici; u punom uzbuenju {grozniavo se pripremati), grozniavost im. . r., instr. jd. grdzniavou!grdzniavosti - stanje ili svojstvo onoga koji je grozniav, grozno pril. - to izazova jezu, jezovito; strano. grozomora im. . r. - stanje u kojem groza izaziva moru. grozomoran prid., odr. v. grozomorni koji je straan, uasan, jeziv; ije grozno ponaanje izaziva moru kod drugih, grozota im. . r. - groza; ono to izaziva grozu. groanl prid. odr. v. - koji je od groa (groani eer), groe zb. im. s. r. - opi naziv za plod vinove loze. groice im. . r. mn. - suhe bobice gro a. grstiti se gl. nesvr., prez. grstim {se) pokazivati gaenje. grub prid., odr. v. grubi, komp. grublji koji je hrapav, bez glatkoe pri dodiru; ovlano ureen, izraen samo u osnov nim crtama {grub crte); zadran u svome prirodnom obliku, grubijan im. m. r., g. jd. grubijna - grub ovjek. grubo pril. - na grub nain; ugrubo, ovla, gruboa im. . r. - svojstvo onoga koji je grub, grubost, grubost im. . r., instr. jd. grubosu!gru bosti - osobina onoga koji je grub; svoj stvo onog to je grubo; gruboa. grud im. . r., poet. - grudi. gruda im. . iv - ono to je oblikovano kao zaokruena cjelina {gruda snijega, rodna gruda , tj. rodni kraj, zaviaj, do movina), grudanje gl. im. s. r. od grudati se. grudati se gl. nesvr., prez. grudam {se) igra na snijega u kojoj se grudama ues nici gaaju meusobno; pretvarati se u grude i grudice. grudi im. . r. mn. - prednji dio ovjekova tijela od vrata do trbuha, grudica im. . r., em. - mala gruda, grudni prid. odr. v. - koji se odnosi na grudi {grudni ko). grudnjaa im. . r. - sredinja kost u prsima. grudnjak im. m. r., n. mn. grudnjaci - dio enskoga intimnog rublja za zatitu i njegu grudi, grudobolja im. . r. - grudna bolest (tuberkuloza, suica), grudobran im. m. r. - postavljeni vrsti zaklon od neprijateljskoga direktnog udara. grudva im. . r. - ee: gruda, grudvati se gl. nesvr., prez. grudvam se ee: grudati se. gruhanje gl. im. s. r. od gruhati, gruhati gl. nesvr., prez. gruham - pucati iz artiljerijskog oruja, grumen im. m. r. - kruti komad ega odvojen od vee cjeline {grumen zem lje)grumenjav prid., odr. v. grumenjav i - koji je u grumenovima; koji u sebi sadri grumenje. grundiranje gl. im. s. r. (njem.) od grundirati. grundirati gl. nesvr. i svr. (njem.); prez. grundiram - nanositi ili nanijeti osnovnu boju preko koje se poslije nanosi glavni sloj boje. grunt im. m. r. (njem.) - posjed, parcela zemlje. gruntovnica/gruntovnica im. . r. - zem ljina knjiga u koju su uneseni podaci o nekretninama i o njihovom vlasnitvu; slubene prostorije u kojima se nalaze tekue informacije vezane za zemljine knjige. gruntovniar/gruntovniar im. m. r. (njem.) - slubenik koji vodi zemljine knjige. grupa im. . r. (fr.) - vie pojedinaca okupljenih u odreenu cjelinu radi zaje dnikog djelovanja; skupina, grupacija im. . r. (fr.) - sloj, grupa ljudi; velika grupa organizacija, preduzea, upravnih tijela i sl. okupljenih u svrhu zajednike djelatnosti, grupaenje gl. im. s. r. od grupaiti (se), grupaiti (se) gl. nesvr. (fr.), prez. grupaim (se) - stvarati posebne interes ne grupe unutar ve postojeih organizi ranih cjelina u svrhu posebnih sebinih koristi.

185

giicnuti

grupisanje gl. im. s. r. (fr.) od grupisati (se). grupisati (se) gl. nesvr. i svr. (fr.); prez. griipiem (se) - razdijeliti se ili svrstati se u posebne grupe, grupni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na grupu (grupni portret), grupno pril. (fr.) - u grupi, griianje gl. im. s. r. od gruati (se), gruati se gl. nesvr., prez. grua se razdvajati se unutar tekuine u krutu tvar (npr. bjelanevine u mlijeku), giiba im. . r. - teka zarazna bolest koe; lepra; gljiva koja raste na stablu, trud; opi naziv za gljivu gubar im. m. r. - vrsta leptira ija gusjeni ca nanosi velike tete umi. gubav prid., odr. v. gubavi - koji je obolio od gube; leprozan; koji ima gljivino oboljenje. gubavac im. m. r., g. jd. gubavca , g. mn. gubavaca - bolesnik od gube. giibavost im. . r., instr. jd. gubavou! gubavosti - stanje onoga koji je gubav i onoga to je gubavo. giibica im. . r. - usta kod ivotinja (konj ska gubica); pogrdan naziv za velika usta kod ljudi, gubietina im. . r., augm. i pejor. - veli ka gubica; gubiina. giibiica im. . r., em. - mala gubica, gubilite im. s. r. - mjesto gdje ljudima ubijanjem oduzimaju ivot, stratite. gubitak im. . r., g. jd. gubitka, n. mn. gubici - ono to je izgubljeno (u novcu, imovini, u drutvenim odnosima i dr.), to je nepovratno propalo; teta, gubita im. m. r., g. jd. gubita - pojedi nac ili preduzee koje posluje s gubit kom; gubitnik, gubljenje gl. im. s. r. od gubiti (se), gubiti (se) gl. nesvr., prez. gubim (se), gl. pril. sad. gubei (se) - ostajati bez onoga to se posjedovalo ili se moglo imati; dolaziti u stanje gubljenja konce ntracije, prisebnosti, svijesti; nestajati iz vidnog polja; tjerati koga (gubi se!). gubitnica im. . r. - ona koja gubi. gubitnik im. m. r., n. mn. gubitnici - onaj koji gubi u igri, poslu, borbi, u ivotu, giicnuti gl. svr., prez. gucnem - popiti mali gutljaj; okusiti; prenes. biti opijen

guda

186 gulikoa im. m. i . r. - osoba koja bez ikakvih obzira i potovanja iskoritava neiji rad i zarauje na tome; derikoa, zelena, lihvar, guljenje gl. im. s. r. od guliti, guliti gl. nesvr., prez. gulim , trp. guljen guljenjem skidati povrinski sloj sa ega (npr. koru s krompira); prenes. naplai vati preko mjere za prodatu robu, isko ritavati iji rad. guljaina im. . r. - bezobzirno iskorita vanje koga i nepoteno bogaenje na osnovu toga. guma im. . r. (gr.) - vrsta i vrlo elasti na materija dobivena postupkom vulkanizacije, preraeni kauuk i razliite da lje preraevine, gumarski prid. odr. v. (gr.) - to se odnosi na proizvoae guma i gumarstvo. gumast prid. (gr.), odr. v. gumastl - koji ima osobine gume, ilav, gumb im. m. r. (ma.) - dugme, gumenjak im. m. r., g. jd. gumenjka, n. mn. gumenjaci - ono to je napravljeno od gume (npr. onanci od gume), gumenjarka im. . r. - enska osoba koja nosi opanke od gume; osoba koja svo jim ponaanjem ostavlja dojam o svome ruralnom porijeklu, gumica im. . r., em. - dio kolskog pribora za brisanje onog to je napisano olovkom; tanki obru od gume za privrivanje ega; kondom, gundelj im. m. r. - vrsta insekta tvrdokrilca. gunalica im. m. i . r. - osoba koja mnogo guna, koja niim nije zadovo ljna i na sve ima primjedbe, gunalo im. s. r. - osoba sklona gunanju, gunanje gl. im. s. r. od gunati, gunati gl. nesvr., prez. gunam - tiho i nejasno izraavati lino nezadovoljstvo; prigovarati, mrmljati, gungula im. . r. (perz.) - mete, galama, vreva; opa pometnja i strka, guntura im. m. r., g. jd. gunturaa konjska bolest; slinavka, gunj im. m. r., n. mn. gunjevi - pokriva ili odjevni predmet izraen od vune; ogrta. giinjkati gl. nesvr., prez. gunjkdm govoriti kao ispod gunja, jedva ujno, nerazgovijetno, vie za sebe nego za druge. gurabija im. . r. (ar.) - kola okruglog oblika napravljen od brana, jaja, masla i eera. guranje gl. im. s. r. od gurati (se), gurati (se) gl. nesvr., prez. guram (se), gl. pril. sad. gurajui (se) - guranjem initi sebi mjesto, probijati se u guvi; prenes. nastojati se doepati nekog vieg poloaja u drutvu ili u vlasti. gurav prid., odr. v. guravi - koji je povijenih lea, koji nema uspravno dranje, guravo pril. - na lo nain (provesti se, proi). gurbet im. m. r. (ar.), n. mn. gurbeti skitalica, onaj koji ivi u tuini osamlje no i izvan tekue drutvene stvarnosti; nar. naziv za Cigane ergae i skitalice. gurbetluk im. m. r. (ar.-tur.) - skitnja i prosjaenje radi osiguravanja osnovnih uvjeta za ivot, giirenje gl. im. s. r. od guriti se. guriti se gl. nesvr., prez. gurlm (se) - po stepeno dobivati poguren izgled i dranje. giirkanje gl. im. s. r. od gurkati (se), gurkati (se) gl. nesvr. prez. gurkam (se) pomalo (se) gurati, gurman im. m. r. (fr.) - osoba koja se razumije u birana jela i koja u uiva u jelu; sladokusac, gurmanski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na gurmane, gurmanski pril. (fr.) - poput gurmana; na nain gurmana; slatkohrano. gurnuti gl. svr., prez. gurnem (se), imp. gurni, trp. prid. gurnut - naglo ta po maknuti, jednim pokretom ta od sebe odmaknuti, gusak im. m. r n. mn. gusci - domaa pernata ivotinja, mujak guske; prenes. muka osoba koja nije mnogo pametna, gusan, gusan im. m. r. - gusak, gusar im. m. r. - pirat, pomorski pljaka, razbojnik, unajmljeni ratnik, gusarenje gl. im. s. r. od gusariti, gusariti gl. nesvr., prez. gusarlm - baviti se gusarskim poslovima, pljakati bro dove na moru. gusarski prid. odr. v. - koji se odnosi na gusare i gusarstvo.

187

giisuliti (se)

preko mjere a govoriti kako je samo malo gucnuo. guda im. m. r. - muziar koji svira na instrumentu s gudalom (violina, viola, violonelo, kontrabas). gudaki prid. odr. v. - koji se odnosi na gudae (gudaki instrument), gudai prid. - koji je namijenjen guenju. gudalakl prid. odr. v. - gudaki, gudalo im. s. r. - dio sa zategnutom stru nom koji ide uz gudaki instrument i kojim se tokom sviranja prelazi preko struna instrumenta, guditi gl. nesvr., prez. gudlm - prelaziti preko struna i tako svirati; prenes. priati uvijek isto; govoriti neuvjerljivo i dosadno. gudnjava im. . r. - jednolini, uglavnom alopojni zvuk gusala ili ono to podsje a na takav zvuk. gudura im. . r. - uski kameniti usjek sa strmim i visoko uzdignutim stranama, gugutanje gl. im. s. r. od gugutati, gugutati gl. nesvr., prez. guguem , gl. pril sad. guguui - glasati se kao golub ili grlica; obraati se kome njenim, umiljatim ili zaljubljenim tonom, gugutka im. . r., dat. jd. gugutki, g. mn. gugutki - ptica slina grlici; kumrija. guja im. . r. - u nar. poeziji izraz za zmiju (ljuta guja). gujavica im. . r. - kina glista; crijevni parazit; prenes. prilagodljiva osoba sa veoma loim sebinim karakterom, gujin prid. - koji pripada guji; koji je kao kod guje. gujinjl prid. - koji pripada guji i gujama, gukanje gl. im. s. r. od gukati, gukati gl. nesvr., prez. guem ; gl. pril. sad. guui - glasati se kao golub; pre nes. govoriti umilne rijei, umiljavati se kome. gulanfer im. m. r. (tur.) - onaj koji je bez osjeaja za obaveze prema ikome; pro bisvijet, skitnica, baraba, gulanferski prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na gulanfera; to pripada gulanferu. gulanferski pril. (tur.) - na nain gula nfera, kao gulanfer, gula im. m. r. (ma.) - jelo od komadia mesa pripravljeno u umaku (up. govei gula).

gusarstvo im. s. r., g. mn. gusar stav a gusarski posao; gusarski postupci; gusa renje. gusjenica im. . r. - liinka leptira; kolut meusobno uklopljenih ploa kojim su povezani tokovi tenka, gusjeniar im. m. r. - insekt koji se hrani gusjenicama; koji na sebi ima gusjenice (tenk, traktor, teglja i sl.), gusjeniav prid. - koji je pun gusjenica, giiska im. . r., g. mn. gusaka!guski - per nata ivotinja koja ivi na vodi; prenes. glupa enska osoba; glupaa; posuda u koju mokre teko pokretni bolesnici, gusketina im. . r., augm. i pejor. - velika runa guska; glupa enska osoba; gue tina. giiskica im. . r. - mala guska; prenes. mlada enska osoba glupa ponaanja, guslaica im. . r. - sviraica na guslama, gusla im. m. r. - ee: guslar, onaj koji svira na guslama i pjeva epske pjesme; prenes. prialica, onaj koji o svemu i svaemu pria nadugo i nairoko, guslar im. m. r. - gusla, pjeva narodnih pjesama uz gusle, guslati gl. nesvr., prez. guslam - svirati uz gusle; guditi; prenes. mnogo priati i biti jednolian, dosadan, gusle im. . r. mn., gen. mn. gusala istonjaki muziki instrument s jednom icom od strune i gudalom. gust prid., komp. gui - koji u svojoj masi ima mnogo vrsto vezanih i meusobno sabijenih estica; supr. rijedak. gustiranje gl. im. s. r. (njem.) od gusti rati. gustirati gl. nesvr. (njem.), prez. gustlram - probati jelo, ocijeniti ukus jela i pia; prepustiti se uivanju u jelu, posmatra nju ili u emu drugom, gusti im. m. r. - prostor koji je sav obra stao niskim rastinjem i ibljem; ipraje, ikara; gusti talog, gusto pril. - na nain daje zbijeno, gustoa im. . r. - svojstvo tvari i dr. da ima vru strukturu u odnosu na neto drugo. giisul im. m. r. (ar.) - obavezno kupanje u muslimanskoj tradiciji, giisuliti (se) gl. nesvr. i svr., prez. gusullm (56?) - kupati se iz vjerskih raz

gua

188
izradu izolacionih materijala za suhozemne i morske kablove, gutanje gl. im. s. r. od gutati, gutati gl. nesvr., prez. gutam - potiski vati zalogaje hrane ili gutljaje pia prema jednjaku i organima za varenje; izostavljati pojedine glasove pri itanju; podnositi nadolazee nevolje i probleme (gutati knedle), gutljaj im. m. r. - koliina pia koja se moe odjednom progutati, giituralan prid. (lat.), odr. v. guturalni koji se artikulira u grlu (npr. velari g , h). guvernanta im. . r. (fr.), g. mn. guver n a n ta - kuna uiteljica i odgajateljica, guverner im. m. r. (fr.), g. jd. guvernera upravitelj jedne pokrajine u dravi; ge neralni rukovodilac u upravi banke, guvno im s. r., g. jd. guvna, g. mn. guvana/guvna - prostor na kojemu se vre ito ili mlaenjem izdvaja zrnevlje od slame. guz im. m. r., n. mn. guz,evi - vrsta neotrovne zmije. guva im. . r., g. mn. guvi - veliki broj ljudi u pokretu na malom prostoru; met e, nered, pometnja, giivanje gl. im. s. r. od guvati (se), guvara im. . r. - pita od jufki smotanih u obliku guvi, guvati (se) gl. nesvr., prez. guvam (se) - uiniti da neto izgubi glatkou i bude pretvoreno u guvu (npr. platno, papir i sl.); biti u guvi, trpjeti stisku, tjeskobu (guvati se u trmvaju). gvano im. m. r. (p.), g. jd. gvana - nasla ge gnojiva nastale raspadanjem ptiijeg izmeta i tijela uginulih ptica, gvardijan im. m. r. (tal.) - prvi sveenik u samostanu u nekim od redova unutar katolike crkve (gvardijan franjevakog samostana), gva im. m. r. (fr.) - slikarska tehnika vodenim pojama pomijeanim s bijelom bojom i s ljepljivom tvari; slika uraena tom tehnikom. gvozd im. m. r. (arh.) - prostor obrastao umom. gvozden prid., odr. v. gvozdeni - koji je od gvoa; eljezni. gvoa im. m. r. mn. - klopka za divlja izraena od eljeza ili kojeg drugog vrstog metala, gvoara im. . r. - prodavnica za prodaju alatki od gvoa i drugih metala; gvo arnica.

189

gvourija

loga koji propisani islamskim obredoslovljem. gua im. . r. - prednji dio vrata; izraslina ili oteklina pod vratom usljed poreme aja rada tiroidne lijezde; proireni jed njak u pojedinih vrsta ptica, guan im. m . r . - vrsta goluba, giianje gl. im. s. r. od guati se. guati se gl. nesvr., prez. guam se fiziki se obraunavati s kim hvatajui se za gue. guav prid. - koji ima guu. giiavica im. . r. - biljka iz porodice karanfila. guavost im. . r., instr. jd. guavou/ guavosti - svojstvo i stanje onoga koji ima guu; vrsta bolesti, guad zb. im. s. r. od gue - guii kao cjelina. guar im. m. r. - uvar ili uzgojiva gusaka. guarnik im. m. r., n. mn. guarnici posebno mjesto za uzgoj gusaka; napra vljena nastamba za guske gue im. s. r., g. jd. gueta , n. mn. guii - mlado od guske, guetina im. . r., augm. - velika guska, gusketina; meso od guske, giiica im. . r., em. i hip. - mala guska, giii im. m. r., em. i hip. - mali gusak, mladune guske, guiji prid. odr. v. - koji je od guske, koji pripada guski, guenje gl. im. s. r. od guiti (se), guiti (se) gl. nesvr., prez. guim (se) silom kome onemoguavati disanje; osjeati nedostajanje zraka, ne moi no rmalno disati; biti u velikim nevoljama usljed prekomjernih dugova, nemogu nosti napredovanja u karijeri i sl. guobolja im. . r. - razg. grlobolja . guta im. . r. (ar.) - izraslina na tijelu; prenes. mnogo novca najednom mjestu. guta im. m. r., g. jd. gutaa - onaj koji guta, koji se bavi gutanjem (guta vatre); koji prihvata ivotne probleme i injenice takvima kakvi su, izbjegava jui ili odgaajui njihovo skorije rjea vanje. gutaperka im. . r. - smolasta tvar, slina kauuku, koja se dobiva od mlijenog soka nekih malajskih biljaka i slui za

gvoarnica im. . r. - gvoara, gvoe im. s. r., g. jd. gvozda - eljezo, gvourija im. . r. - beznaajni i ve koriteni predmeti od gvoa.

191

halabuka

H h - fonema, glas, suglasnik, konsonant; dvanaesto slovo abecede; dvadeset peto slovo azbuke, ha! uzv. - npr. ironini ili neki drugi uzvik prema sagovorniku, osobama, pojavama ili stvarima (Ha! Vidi ti njega!). habanje gl. im. s. r. od habati, habati gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. habam upotrebljavati neto tako da se ono otvoreno i vidno troi (dio odjee, alat ka, stroj i dr.); sam sobom se troiti, haber im. m. r. (ar.); n. mn. haberi - vije st, glas, obavijest o nekome ili neemu; osjeaj, mar za nekoga ili neta, haberdija im. m. r. (ar.-tur.); n. mn. haberdzije - donosilac vijesti; glasnik, habilitacija im. . r. (lat.) - sticanje prava napredovanja na vei stepen (npr. u naunoistraivakom i obrazovnom ra du). habit im. m. r. (lat.) - sveeniko redov niko odijelo za mukarca, habitus im. m. r. (lat.) - dranje tijela i izgled neke osobe na osnovu ije se va njtine odreuje i duevna konstitucija te osobe. hableina im. m. i . r. - razg. onaj koji se ponaa budalasto, otkaeno, priprosto, bez razmiljanja o posljedicama, hadis im. m. r. (ar.), n. mn. hadisi - izre ka, govor, usmena tradicija vezana za vjero vjesnika islama Muhammeda a. s.; drugi temeljni vjerski i pravni izvor islama, odmah poslije Kur'ana, odnosno opi naziv za sve ono to je vjerovjesnik Muhammed a. s. govorio, radio ili, pak. drugima preporuivao da, u svrhu ne posrednoga prakticiranja islamskog ue nja, rade. h adiski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na hadis i hadise.

hadum im. m. r. (ar.); n. mn. hddumi evnuh, ukopljenik; prenes. mukarac bez ideja, bez ikojeg stvaralakog pod sticaja i energije, had im. m. r. (ar.) - hodoaenje svetih mjesta u islamu; odlazak u Mekku i Medinu. hadet-rekat (hadi-reat) im. m. r. (ar.tur.), n. mn. hadireti/ hadzirekati molitva (namaz) kod muslimana u cilju da se izmoli od Boga ispunjenje neke elje. hadi (ar.) - dodatak imenu i prezimenu za muslimanskog hodoasnika koji je posjetio sveta mjesta islama, ili kr anskog hodoasnika koji je posjetio Je ruzalem. Hadii im. mn. - gradi kod Sarajeva, prema jugozapadu, hadija im. m. r. (ar.) - onaj koji je iao na had. hadijskl pridj. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na hadiju, hadiluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. hadiluci - in izvrenja hada u sveta vjerska mjesta; hodoae, hadinica im, . r. (ar.) - ona koja je ila na had; prenes. bogata ena. hadinicin prid. - koji je od hadinice hadi-reat im. m. r. - hadet-rekat. hafifan pridj. (ar.), odr. v. hdfifni - suvie lahak, lagahan, beznaajan; onaj koji je suvie njean, povodljiv, slab, koji je lahka roba. hafiz im. m. r. (ar.) - onaj koji zna cijeli Kur'an napamet; doslov. zn. uvar, tj. onaj koji u svome pamenju uva tekst Kur'ana. hafizluk im. m. r. (ar.-tur.); n. mn. hafizliici - uenje Kur'ana napamet; hafisko zvanje.

hagiografija im. . r. (gr.-lat.) ivotopis sveca u kranstvu predoen u knjievnom obliku, hairli prid. (ar.-tur.) - koji je dobar i sretan; koji je u dobru; koji se obavlja s dobrim namjerama i pozitivnim poslje dicama. hairlija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. hairlije - sretan ovjek, sretnik; iron. onaj kojemu nita ne ide od ruke, nesretnik. hairsuz im. m. r. (ar.-tur.) - onaj od kojeg se ima najvie tete; nevaljalac, teto ina. hajat im. m. r. (ar.), g. jd. hajta - ivot; hodnik u prizemlju u starinskim kuama ili spoljni hodnik od kunih vrata do avlijskih vrata koja vode na ulicu, pred soblje, trijem; mala upa prislonjena uz kuu za smjetanje osnovnih ivotnih namirnica ili napravljena u kunoj avliji za ivot mladenaca. hajati glag. nesvr., prez. hajem, pril. sad. hajui - skretati panju, obraati panju na neto ili nekoga; mariti, hajduica im. . r. (tur.) - vrsta ljekovite trave, hajduka trava, u narodu poznati ja pod imenom kunia ; pripadnica haj duke odmetnike grupe, hajditicln pridj. odr. v. (tur.) - koji je ima veze s hajduicom, koji je od haj duke. hajduija im. . r. (tur.), n. mn. hajduije - odmetnitvo od postojeih drutvenih standarda, normi i zakonitosti; bavljenje drumskim ili kojim drugim razbojnitvom. hajduki pridj. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na hajduke, hajduki pril. - kao hajduk, (uinjeno) na nain hajduka, hajduk im. m. r. (tur.), g. jd. hajduka , vok. jd. hajdue , n. mn. hajduci - osoba prijeke naravi i nasilnika ponaanja, koja je sklona nasilju i razbojnitvu; odmetnik od osmanske i, openito, pro tiv svake vlasti i uspostavljenih drutve nih standarda; haramija. hajka im. . r., dat. jd. hajci, g. mn. hajki - organizirano gonjenje divljai i drugih tetoina ( hajka na vukove); javno go njenje, medijska ili koja druga haranga protiv odreene drutvene grupacije, ideje ili pojedinca, s namjerom prot

jerivanja ili javnog prokazivanja i dis kreditiranja, hajka im. m. r., g. jd. hajka - uesnik u hajci; progonitelj, hair/hajr im. m. r. (ar.) - dobro, dobrota; neko opekorisno djelo (posaditi voku na javnom mjestu, dovesti vodu za za jedniku upotrebu, napraviti damiju ili koju drugu zadubinu, itd.), hajrat im. m. r. (ar.) - dobro djelo uinjeno u cilju ope drutvene koristi; vakuf, zadubina, hajr-dova im. . r. (ar.) - molitva za sre tan i blagosloven poetak nekog posla, hajrovanje gl. im. s. r. od hajrovati. hajrovati gl. nesvr., (ar.), prez. hajrujem - sticati neposrednu korist, obino na ruan i neprimjeran nain, hajvan im. m. r. (ar.) - opi naziv za ivotinje; stoka; marva; prenes. izraz za ovjeka nekultivirane naravi, osoba koja se nerazumno i budalasto ponaa, hajvanskl pridj. odr. v. (ar.) - to se odnosi na hajvana, to je od hajvana, hajvanski pril. - na nain hajvana, kao hajvan. hak im. m. r. (ar.) - nepobitno pravo i pravda, vrhunska istina (Hak Allah , Bog je istina); steena drutvena zasluga; odreeni dio zarade koji je redovni za kupac (ifija) davao vlasniku zemlje agi ili begu. hakaret im. m. r. (ar.) - grdilo, rugoba, runoa; prezrenost, omalovaenost. hakareenje gl. im. s. r. od hakaretiti. hakaretiti se glag. nesvr. (ar.), prez. hakretim (se) - initi ta runim (haka retiti lice), tj. lice initi runim neodgo varajuom minkom ili u svrhu maskiranja), unakaziti; initi hakaretom. hakikane pril. (perz.) - istinito, stvarno, onako kako i dolikuje, hal im. m. r. (ar.), g. jd. hala - stanje, okolnost, poloaj uvjetovan nekim bit nim (sudbinskim) zakonitostima. hala im. . r. (engl.) - velika prostorija u kojoj se neto uva, prozivodi itd. hala im. . r. (ar.) - zahod, nunik, W C ; prenes. prljavac, gad, manipulator. halabuka im. . r., dat, jd. halabuci velika buka oko neega.

hala

192 vlastitom ili tuom voljom u odreenu interesnu grupaciju (sjesti u halku), halogen! prid. odr. v. (gr.) - elementi fluor, brom, jod, hlor koji s metalima daju soli. halucinacija im. . r. (lat.) - bolesna umiljena predodba o neemu to u stvarnosti ne postoji, halucinator im. m. r. (lat.) - ovjek koji pati od halucinacija, haluciniranje gl. im. s. r. (lat.) od halucinirati, halucinirati glag. nesvr. (lat.), prez. haluciniram - biti u stanju razliitih privianja usljed poremeene percepcije stvarnosti, doivljavati halucinacije, halucinogen pridj. (lat.-gr.) - koji stvara, uzrokuje halucinacije. halva im. . r. (ar.) - slatko jelo spravljeno od peninog brana, masla i eera, halvadija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji spravlja i prodaje halvu, halvadljka im. . r. - ona koja spravlja ili prodaje halvu, halvat im. m. r. (ar.) - velika, prostrana soba u prizemlju starinskih kua, koja se smatra initimnim porodinim prosto rom, osiguranim od bilo kakva uznemiravanja sa strane, halvetija im. m. r. (ar.), n. mn. halvetije pripadnik jednog od dervikih redova, haljina im. . r. - jednodjelna enska odjea koja pokriva trup i dio nogu. haljine im. . r. mn. - opi naziv za neodreen broj odjevnih predmeta, haljmka im. . r. - openito: pojedinani odjevni predmet bez obzira na vrstu i porijeklo. ham im. m. r. (ma.), n. mn. hmovi - dio konjske opreme koji slui za uprezanje u konja u kola. hamajlija/hamajlija im. . r. - mala knji ica, paljivo umotana u posebnu konu ili koju drugu ambalau, s odreenim poglavljima i reenicama iz Kur'ana te molitvama na arapskom jeziku radi uvanja od ivotnih nevolja, neugodnih iznenaenja zlih sila; zapis savijen u platno ili kou, obino u obliku trokuta, koji se nosi uz miicu na ruci, o vratu, ili drugdje ispod odjee, a prema narod nom vjerovanju titi od bolesti, uroka i dr. ivotnih nezgoda. hamal im. m. r. (ar.), g. jd. hamala nosa; prenes. neiji poslunik, rob. hamam im. m. r. (ar.) - javno kupatilo u muslimanskim zemljama i sredinama, hamamdija im. m. r. (ar.-tur.) - upravit elj ili poslovoa u hamamu. haman pril. (perz.) - gotovo, skoro, samo to nije. hambar im. m. r. (ar.-perz.), n. mn. hambari - ograeno i ureeno spremite za itarice i drugu zrnastu hranu; silos; drveni sanduk za itarice i brano u kui. hamburger im. m. r. (njem.) - sendvi od posebnog okruglog peciva i posebno pripravljena mesa, sa salatom i razlii tim umacima i zainima; sorta vinove loze. hamsln im. m. r. (ar.) - drugi, pedesetodnevni period zime, koji traje od 31. januara do poetka proljea; topli suhi, pedesetodnevni proljetni vjetar u sjever noj Africi. han1 im. m. r. (perz.), n. mn. hanovi posebna zgrada za odmor, okrjepu i konaenje putnika, svratite, prenoite (up. Moria-han u Sarajevu). han2 im. m. r. (tur.-tatar.) - kan, car, vladar; titula mongolskih i tatarskih vladara, to je kasnije preraslo u pridjevak uz imena plemia i visokih ugled nika. handar im. m. r. (ar.), g. jd. handzra dugi, iljasti no s otricom s obje stra ne. handija im. m. r. (perz.-ar.) - vlasnik ili upravitelj hana. hanefija im. m. r. (tur.), n. mn. hanefije pristalica, u islamskom obredoslovlja erijatsko-pravne kole (mezheb) Imami A'zama Ebu Hanife, hanefijski prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na hanefijsku pravnu kolu u islamskom uenju, hanikah im. m. r. (perz.), n. mn. hanikahi - tekija s internatom za dervie [Gazi Husrevbegov hanikah u Sarajevu], hanuma im. . r. (tur.) - gospoa, vienija i odlinija muslimanka; supruga u tradi cionalnijim bosanskim ^muslimanskim sredinama.

193

haram

hala im. m. r. (tur.) - zanatlija koji se bavi pucanjem pamuka i vune za jorgane i pojedine odjevne predmete, halhala im. . r. (ar.) - narukvica u obliku koluta, od zlata, srebra ili kojeg drugog metala. halakanje im. s. r. od halakati, halakati glag. nesvr., prez. halaem ; glag. pril. sad. halaui - glasno i nearti kulirano uzvikivati u cilju plaenja zvi jeri i drugih tetoina na poljoprivred nom ili kojem drugom dobru; uzvikivati Allahovo ime u borbenom pokliu, halal im. m. r. (ar.) - ono to je muslima nima vjerski dozvoljeno; oprotaj koji je uvijek line naravi, najee pri ispra aju umrloga, kad oni koji su ostali ivi, tokom denaze i sahrane, oprataju (halaljuju) eventualne grijehe, uvrede, nepravde koje je umrli tokom svoga ivota poinio prema njima; dati ta bez ikakva otkupa, pokloniti; izraavanje oduevljenosti nekim ili neim ili, pak, ironino negodovanje protiv nekoga ili neega (halal ti vjera!), halaliti (se) gl. svr., (ar.-tur.), prez. halallm (se) - oprostiti kome za neku nanesenu bol, uvredu ili nepravdu; pok loniti ta bez ikakve nadoknade; pejor. odrei se ega; (se) dati meusobni oprost; pomiriti se s odreenim gubit kom i nemogunou da to ikada bude vraeno. halal-mal im. m. r. (ar.-tur.) - imovina steena potenom zaradom, halalosum pril. (ar.-tur.) - neposredno izraavanje linog pristajanja na opro taj (neka mu je halal); izraz pri poklanjanju (halal ti ova knjiga), halaljivati glag. nesvr. (ar.), prez. halaIjujem - up. halaliti, halifa im. m. r. (ar.) - vrhovni vjerski voa muslimana, ija institucionalnost ne postoji od ukinua muslimanskoga hilafeta 1918. godine, halifat im. m. r. (ar.), g. jd. halifata hilafet. haliluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. haliluci - nenaseljeni prostor, pusto; praznina koja stvara neugodnost i strah, halka im. . r. (tur.), g. mn. halki - kolut, karika, obru (od drveta, metala ili ega drugog); prsten; prenes. ukljuiti se

hanumica im. . r. (tur.), em. - gospo ica, vienija, odlinija neudata musli manka. hantalasto pril. - nezgrapno, nimalo odgovarajue, haparlaisati glag. svr. i nesvr. (tur.), prez. haparlciiem, trp. pridj. haparlaisan - navaliti na neto radi prisvajanja ili navaliti na nekoga radi nasilnikoga pridobijanja za neto; odbiti grubo neto ili nekoga bez ikakva sustezanja i zadrke. hapa im. . r. - spravljena kaa, jelo, ili posebno spravljeni lijek; prenes. zaku lisna radnja, podvala, hapnuti glag. svr., prez. hapnem, trp. pridj. hapnut - bespravno to otuiti, zgrabiti, ukrasti, haps im. m. r. (ar.) - hapenje, uhienje koga radi odvoenja u zatvor, hapsana im. m. r. (ar.-perz.) - zatvor, prostorija ili zgrada gdje su privremeno ili za due vrijeme smjetene uhapene osobe, bajbokana. hapenje im. s. r. (ar.) - haps. hapsiti gl. nesvr., prez. hapsim - vriti hapenje, liavati koga slobode i odvo diti ga u zatvor, hapenik/hapenik im. m. r., n. mn. hapsenlci/hapsenlci - osoba koju hapse radi odvoenja u zatvor, hapenica/hapenica im. . r. - enska osoba podvrgnuta hapenju, hara im. . r. (perz.) - vrsta svilene tka nine s valovitim prugama; vrsta barske biljke. harabatija im. m. r. (ar.-perz.) - ono to je staro, zaputeno, istroeno, to jedva funkcionie. hara im. m. r. (ar.) - redovni porez u vrijeme Osmanske Carevine, haralija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. haralije - sakuplja poreza u pravnom sistemu osmanske drave, harakfri im. m. r. (jap.), g. jd. harakirija ritualno samoubistvo paranjem trbuha u Japanu. harani im. m. r. (ar.), n. mn. harami - sve ono to je, prema islamu, vjernicima zabranjeno, nedozvoljeno, to je grijeno (npr. haram je ubiti, ukrasti, psovati, piti alkohol i konzumirati druga opojna

haramija

194 harflst(a) im. m. r. (njem.), g. jd harfiste onaj koji svira na harfi, harfistica/harflstkinja im. . r. (njem.) sviraica na harfi, harmonian pridj. (lat.), odr. v. harmdninl - koji je u harmoniji, potpuno usklaen sa neim drugim (mjerom, zvukom, dimenzijama, stavom itd.), harmonij im. m. r. (gr.) - muziki instrument s tipkama, slian orguljama, harmonija im. . r. (gr.) - potpun sklad dijelova i cjeline; usklaenost; sloga, slonost. harmonijski pridj. odr. v. (gr.) - koji ima veze s harmonijom, harmonika im. . r. (gr.), dat. jd. harmdnici - muziki instrument s tipka ma kod kojeg metalni jezici proizvode tonove treperei pod strujom zraka koji dolazi iz mijeha, harmonika im. m. r. (gr.), g. jd. harmonikaa - muziar koji svira harmoniku, harmonikaica im. . r. (gr.) - sviraica na harmonici, harpija im. . r. (gr.) - mitsko bie iz starogrke mitologije, pola djevojka, po la ptica grabljivica, brza kao vjetar; si mbol nezasitljive grabeljivost; grabe ljiva ptica sokolovka iz June Ameri ke; prenes. pakosna ena; vulg. arg. izraz za muki polni organ, harpun im. m. r. (hol.) - orue slino koplju, nazubljeno s dva ili tri iljka na vrhu, koje se upotrebljava u lovu na kitove, velike ribe i openito ivotinje, has/has pridj. (ar.) - osobit, poseban; koji je pravi, nepatvoren, originalan, dosljed an u svome poslu, hase im. m. r. (ar.) - zavidnost. hasta im. m. i. . r. (perz.) - onaj koji je bolestan; bolesnik, hasul pridj. (ar.) - koji je lijepo priprav ljen, ukusan (o jelu), hasuliti gl. nesvr. (ar.), prez. hsullm pripravljati ta, ureivati, hasura im. . r. (ar.), g. mn. hasura prostirka ispletena od mehke trstike, ae ili rogozine, haer im. m. r. (tur.) - unitenje, upropatenje, propast (haer uiniti, tj. potpuno to protjerati ili zatrijeti). hai im. m. r. (ar.) - vrsta narkotika iz cvjetova indijske konoplje; arg. trava. hatar im. m. r. (ar.), n. mn. hatrovi/hatri misao, sjeanje na neto (biti na hatru), posebna ljubav prema neemu/nekome (Nemoj majci hatar pogaziti); pokva riti hatar (zamjeriti nekome ta naao uiniti, razoarati), hatib im. m. r. (ar.), g. jd. hatiba, n. mn. hatibi - imam ili koja druga ovlatena vjerska osoba koja petkom u damiji, u vrijeme dume-namaza, vjernicima dri sedminu hutbu (govor, propovijed), hatierif im. m. r. (ar.) - sultanova povelja, ferman radi provoenja reformi ili kao opi drutveni proglas (npr. Hatierif iz 1839. kojim su nagovijete ne proevropske reforme u Osmanskom Carstvu). hatma im. . r. (ar.) - prouiti (pro itati) cijeli Kur'an od poetka do kraja: a) radi Boije milosti za due neposred nih srodnika, prijatelja i dr.; b) u okviru redovne muslimanske vjerske pouke, prenes. uope: konani kraj u nekom poslu, zavretak, hatma-dova im. . r. (ar.) - sveana dova (molitva) upriliena nakon zavretka uenja Kur'ana, hatula im. . r. (tur.) - vee udubljenje na zidu pod jednostranom strehom koje obino slui kao spremite za alatke i drugi radni i potroni materijal. hauba im . r. (njem.) - poklopac motora na automobilu; naprava u obliku kape za suenje kose u frizerskom salonu, haubica im. . r. (e.) - top kratke cijevi srednjeg ili velikog kalibra, hava im. . r. (ar.) - zrak, vazduh; openito, podneblje, klima. Hava im. . r. (ar.) - prema islamu ena prvog ovjeka i prvog vjero vjesnika Adema a. s. havarija im. . r. (tal.) - unitenje ega, saobraajna nesrea (npr. potapanje broda, sudar); prenes. doivljeni neusp jeh i nesrea u ivotu, hazard im. m. r. (fr.), g. mn. hazarda igra na sreu, pokuaj da se kockanjem ostvari neki cilj u ivotu; kocka, kockanj e hazarder im. m. r. (fr.) - ovjek sklon hazardu; kockar, hazarderstvo im. s. r. (fr.), g. jd. hazarderstva, g. mn. hazarderstava -

195

hegemonizam

sredstva, krivo se zaklinjati, ne izvra vati vjerske obaveze, itd.), haramija im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. harmije , g. mn. haramija - osoba koja je ogrezla u haramu; razbojnik, bandit, hajduk. harambaa im. m. r. - voa haramija; voa razbojnika, hajduki poglavica, haram-mal im. m. r. (ar.) - imetak steen na nepoten nain injenjem harama. haran prid. (ar.), odr. v. harni - stidan, lijepo odgojen, koji ima obraza; prenes. vrijedan, valjan, estit, haranga im. . r. (fr.), dat. jd. harangi; g. mn. harangi - hukaki govor; poticanje negativne energije prema nekoj ideji, pojedincu ili zajednici, harangiranje gl. im. s. r. (fr.) od haran girati. harangirati gl. nesvr. (fr.), prez. haranglram - provoditi harangu; podstreka vao, podbadati, hukati, harar im. m. r. (tur.), n. mn. harari dak, vrea od kostrijeti (od kozije dla ke). hararet im. m. r. (ar.) - stanje vruine, omorine, oednjelosti; ea, groznica, haranje gl. im. s. r. (tur.) od harati, harati glag. nesvr. (tur.), prez. haram postepeno to troiti; unitavati, zatirati, harba im. . r. (ar.) - malo kratko koplje, har im. m. r. (ar.-tur.) - materijal za troenje, ono to se troi (npr. har za pravljenje jela), hariti glag. nesvr. (ar.-tur.), prez. harlm - neumjereno troiti, hardver im. m. r. (engl.) - dio kompjuter skog sistema, hareke im. s. r. (ar.) - dijakritiki znak za kratke vokale u arapskom pismu. harem im. m. r. (ar.) - molitveno-obredni prostor neposredno uz Kabu u Mekki; ograeno damijsko dvorite, koje je, esto, i muslimansko groblje; enske odaje u tradicionalnoj muslimanskoj ku i; sultanski ili koji drugi vladarski dvor na Orijentu s puno ena, ljubavnica, harf im. m. r. (ar.), n. mn. harfovi - slovo u arapskom pismu. harfa im. . r. (njem.), g. mn. harfi iani muziki instrument trouglasta okvira.

stavljanje svega na kocku to najee dovodi do gubitka i propasti, hazardfrati glag. nesvr. i svr. (fr.), prez. hazardlram - staviti ili stavljati sve na kocku; prepustiti sve sluajnosti kako bi se ostvario neki cilj; initi neto i po cijenu gubitka, hazna/hazna im. . r. (ar.) - blagajna, riznica; blago, hazna-kolan im. m. r. (ar.) - vrsta ukraenog pojasa, haznadar im. m. r. (ar.-perz.) - uvar riznice, blaga; blagajnik, hazreti neprom. pridj. (ar.) - uzvieni, posebno uvaeni, posebno potovani, odabrani (up. hazreti Alija, hazreti Fati ma). hazur prid. (ar.) - koji je gotov, spreman, pripravan za planiranu akciju. Hebrej/Hebrej im. m r. (hebr.) - pripad nik jevrejskog naroda iz biblijskih vre mena. Hebrejka im. . r. (hebr.) - pripadnica jevrejskog naroda iz biblijskih vremena, hebrejski prid. odr. v. (hebr.) - koji se odnosi na Hebreje (npr. hebrejski jezik), heim im. m. r. (tur.) - lijenik, ljekar, hedija im. . r. (ar.) - poklon, dar hedonizam im. m. r. (lat.), g. jd. hedoniz ma, n. mn. hedonizmi, g. mn. hedonizama - filozofsko-etiki pravac koji u uivanju, senzualnim, duhovnim individualistikim i dr. zadovoljstvima vidi smisao ovjekovog ivota, hefta im. . r. (gr.) - sedam dana; sedmi ca, nedjelja, hegelijanstvo im. s. r. (njem.) - filozofija Fridricha Hegela (1770-1831) i njegovih sljedbenika, koju karakterizira klasini idealizam i dijalektiki pristup svijetu i mijenama u njemu; hegelijanizam. hegelijanizam im. m. r. (njem.), g. jd. hegelijanizma - hegelijanstvo. hegemon im. m. r. (lat.), g. jd. hegemona - gospodar, vladar na odreenom pod ruju. hegemonija im. . r. (lat.) - rukovodea uloga, prevlast, dominacija neke drave, nacije ili politikog sistema nad dru gima. hegemonizam im. m. r. (lat), hegemoniz ma - tenja za hegemonijom; propagira nje hegemonije.

he-he

196 hematom im. m. r. (gr.) - krvni podliv, ugruak ispod koe ili na tkivu nastao usljed udara i sl. hemisfera im. . r. (gr.) - polutka Ze mljine kugle ili druge planete, hemofilija im. . r. (gr.) - nasljedna bolest krvarenja zbog nedostatka plazmatskih faktora koji su vani za zgruavanje krvi. hemoroidi im. m. r. mn. (gr.) - bolest proirenja vena na kraju debelog crije va; uljevi, hemung im. m. r. (njem.), n. mn. hemunzi - psihika smetnja koja se kao zapreka javlja pri izvravanju voljnih radnji, hendek im. m. r. (ar.-perz.), n. mn. hendeci - opkop oko zidina utvrenoga graa; duboki, iroki jarak iskopan oko neega radi sprjeavanja pristupa, hendikep im. m. r. (engl.) - oteavajua okolnost; manjkavost, nedostatak ega to umanjuje izglede za uspjeh, hendikepiran prid. (engl.), odr. v. hendi kepiram - koji je s vidnom manjkavou, koji ima neki hendikep, hendikepiranje gl. im. s. r. (engl.) od hendikepirati. hendikepirati glag. svr. i nesvr. (engl.), prez. hendikepiram - dovesti u nepovo ljan poloaj, umanjiti kome mogunost uspjeha. hepatitis im. m. r. (gr.) - bolest, upala jetre. hepiend im. m. r. (engl.) - sretan zavre tak (filma, knjievnog djela, ili dogaaja iz svakodnevnog ivota), heraldika im. . r. (fr.), dat. jd. heraldici znanost o grbovima, prouavanje njiho va nastanka, razvoja i upotrebnosti. herav prid. (tur.), odr. v. heravi - nagnut na jednu stranu; ukrivljen. herbar im. m. r. (lat.) - zbirka presovanih, osuenih biljaka ili njihovih dijelova, herbicid im. m. r. (lat.), g. jd. herbicida hemijski preparat za unitavanje inseka ta. herc im. m. r. (njem.), g. jd. herca - jedi nica za frekvenciju elektromagnetskih valova (Hz); igraa karta, herceg im. m. r. (ma.-njem.) - visoka plemika titula u rangu izmeu kralja i vojvode.

197 Hercegovac im. m. r., n. mn. Hercegvci - stanovnik junog dijela Bosne i Hercegovine, hip. Hero. Hercegovka im. . r. - stanovnica junog dijela Bosne i Hercegovine. Hercegovina im. . r. - dio Bosne i Hercegovine, geografski i historijski prostor u slivovima rijeka Neretve, Ra me, Ugrovae, Bune, Bregave, Trebi njice. hereditaran prid. (lat.), odr. v. hereditarni - koji je nasljedan, heretik im. m. r. (gr.), n. mn. heretici pristalica hereze, sljedbenik zabranjenog vjerskog uenja; bogumil, pataren, hereza im. . r. (gr.) - otpadnitvo od zvanine vjerske dogme; prenes. odstu panje od ideolokoh dogmi, hermelin im. m. r. (lat.), g. jd . hermelma - velika lasica; krzno od te vrste lasice, hermetian prid. (gr.), odr. v. hermetini - koji je potpuno zatvoren, tako uope ne proputa zrak; teko razumljiv. hernija im. . r. (lat.), g. mn. hernija kila, bruh. heroin im. m. r. (gr.), g. jd. heroina droga koja se uglavnom uzima putem injekcija; diacetilmorfin. heroina im. . r. (gr.) - junakinja (npr. u odbrambenom ratu za domovinu i sl.); glavni enski lik u dramskim, filmskim ili knjievnim djelima; glumica u nekoj od glavnih uloga u herojskim dramama ili tragedijama, heroizam im. m. r. (gr.), g. jd. heroizma , g. mn. heroizama - djelo heroja; juna tvo, herojstvo, herpes im. m. r. (gr.), herpesa - virusno oboljenje, obino u obliku mjehuria na sluznici (npr. na usni ili genitalijama), hesab im. m. r. (ar.) - jasan raun, pouz dana procjena, heterogen prid. (gr.), odr. v. heterogeni koji nije jedinstven, nego se sastoji od vie razliitih elemenata, heureka uzv. (gr.) - uzvik kojim se glas no izraava da je neto otkriveno, pro naeno; dosl. Naao sam!, Arhimedov uzvik kad je otkrio hidrostatski zakon, hi uzv. - zvuk priguena, stidljiva, suz drana smijeha (hi-hi-hi).

higijena

he-he uzv. - neposredno izraavanje zadovoljstva, esto podsmijeha, nevjerice ili sumnje, hej uzv. - uzvik kojim se neko doziva, priziva, kome se skree panja, hejbet pril. (tur.) - mnogo; gotovo pre vie; neogranieni broj. heklanje gl. im. s. r. (njem) od heklati, heklati glag. nesvr. (njem.), prez. heklam - plesti iglom kukaom; kukiati. hekleraj im. m. r. (njem.) - ono to nasta je heklanjem. heksametar im. m. r. (gr.), g. jd. heksametra, n. mn. heksametri, g. mn. heksametara - antiki stih od est daktilskih stopa u kojemu su npr. spjevane Ilijada i Odiseja. hektar im. m. r. (gr.) - jedinica za mje renje povrine zemljita (1 ha iznosi 10.000 m2). hektolitar im. m. r. (gr.) - jedinica za mjerenje koliine tenosti (1 h1 iznosi 100 litara). hela im. m. r. (ar.-tur.) - propast, ono to je doivjelo propast, to je upropateno. hele(m) uzr. (tur.) - tako; na kraju, na koncu. Helada im. . r. (gr.) - hist. dio Grke, sredinji dio Tesalije, a poslije i cijela Grka. helenizam im. m. r. (gr.), g. jd. helenizma, g. mn. helenizama - kultura i civili zacija stare Grke, helij im. m. r. (gr.) - hemijski element, plemeniti plin, koji se, zbog svoje izra zite laganosti, koristi se za punjenje ba lona. helikopter im. m. r. (gr.) - letjelica s velikim propelerom, heliocentrian prid. (gr.-lat.), odr. v. heliocentrini - kojemu je Sunce sredi te (npr. heliocentrini sistem), heliodrom im. m. r. (gr.) - prostor koji slui za sputanje letjelica, heljda im. . r. - vrsta itarice (najee se jede u obliku kae, ali i hljeba), hem uzv. (perz.) - uzvik za izraavanje neodreena stava prema neemu ili nekome (hem ovako, hem onako), hematologija im. . r. (gr.) - nauka u medicini koja se bavi prouavanjem krvi.

hibrid im. m. r. (lat.), g. jd. hibrida biljka ili ivotinja nastala ukrtanjem srodnih vrsta; krianac, mjeanac, hic uzv. (perz.) - nita, nikako. hidra im. . r. (gr.), g. mn. hidri - mit. vieglava vodena zmija; ivotinja iz po rodice vodenih polipa, hidrant im. m. r. (gr.) - prikljuak za vodu. hidraulika im. . r. (gr.), dat. jd. hidraulici - sistem za upravljanje motor nim vozilima u kojem se sila upravljanja prenosi tekuinom, hidroavion m. m. r. (gr.-lat.), g. jd. hidroaviona - avion osposobljen za spu tanje na vodenu povrinu i za uzlijeta nje s vodene povrine, hidrocentrala im. . r. (gr.-lat.) centrala za proizvodnju elektrine ene rgije pretvarajui vodenu energiju u ele ktrinu. hidroelektrana im. . r. (gr.-lat.) hidrocentrala, hidroliza im. . r. (gr.) - hemijska reakcija izmeu vode i nekog spoja, to dovodi do stvaranja novih spojeva, hidrologija im. . r. (gr.) - nauna dis ciplina koja prouava vode i cirkulaciju voda na povrini Zemlje, hidronim im. m. r. (gr.) - geografski naziv za vode na povrini Zemlje (npr. Bosna, Drina, Borako jezero, Jadran sko more itd.), hidroterapija/hidroterapija im. . r. (gr.) - lijeenje vodom; primjena ljeko vitosti vode u medicinske svrhe, hidra/hidret im. . r. (ar.) - preseljenje vjerovjenika Muhammeda a. s., iz Mekke u Medinu 16. 07. 622. g. nakon to mu je obeano da e u novoj sredini nesmetano moi propagirati islamsko uenje; poetna godina muslimanskog kalendara, hiaja im. . r. - isto to i hikaja, hifz im. m. r. (ar.) - in uenja cijeloga kuranskog teksta napamet, od poetka do kraja, i in zavravanja njegova uenja; poloiti hifz: pokazati znanje Kurana napamet pred odgovarajuom komisijom koja je sastavljena od hafiza, higijena im. . r. (gr.) - skup pravila i postupaka u svrhu uvanja i odravanja istoe i zdravlja.

higijenski

198 himber im. m. r. (njem.) - sok od malina; voni sirup od kojega se razblaivanjem vodom pripravlja sok . himen im. m. r. (gr.) - opna koja zatvara ulaz u rodnicu; djevinjak. himera im. . r. (gr.) - mitsko bie u starogr, mitologiji s lavljim raljama, tijelom koze i zmajevim repom koje riga vatru i pustoi sve uokolo; prenes. pusta matarija, fantazija, iluzija, neostvariva zamisao. himna im. . r. (gr.) - sveana pjesma; sveana pjesma neke drave, naroda, pokreta, organizacije i sl. koja se izvodi u posebnim sveanim prilikama, himnikl pril. (gr.) - na izrazito svean nain, na nain himne, himnodija im. . r. (gr.) - oda himni; himnopojstvo. hinduizam im. m. r., g. jd. hinduizma ; g. mn. hinduizama - ukupnost vjerskog uenja, sistema vrijednosti i tradicije u religiji brahmanske Indije, hip im. m. r. - trenutak, tren, asak, as. hiperbola im. . r. (gr.) - stilska figura u kojoj je izraeno pretjerivanje, preuveli avanje. hiperbolian pridj. (gr.), odr. v. hiperbdlini - koji je preuvelian, koji sam sobom pokazuje preuvelianost. hiperprodukcija im. . r. (gr.-lat.) pretjerana proizvodnja; proizvodnja ko ja premauje potrebe potranje i mogu nosti potronje, hipertonija im. . r. (gr.) - povieni krvni pritisak, hipertonik im. m. r. (gr.) - osoba koja boluje od povienog krvnog pritiska, hipertrofija im. . r. (gr.) - prekomjerno poveanje obima nekog organa ili tkiva {hipertrofija miia); prenes. poveanje ega do nenormalno velikih razmjera, hipnotizer im. m. r. (gr.) - onaj koji hipnotizira, hipnotisanje/hipnotiziranje gl. im. s. r. (gr.) od hipnotisati/hipnotizirati. hipnotisati/hipnotizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. hipndtiem/hipno tiziram - podrvrgnuti ili podvrgavati koga hipnozi; prenes. razg. odueviti koga do stanja opinjenosti; zaluditi, omaijati. hipnoza im. . r. (gr.) - psihiko stanje slino snu, omamljenosti, izazvano sugestibilnom vjetinom hipnotizera ili kojim drugim vidom sugestije, hipodrom im. m. r. (gr.) - teren za takmienje u konjikim sportovima, hipofiza im. . r. (gr.) - lijezda s unu tranjim luenjem ije izluine potpo mau rad drugih hormonskih lijezda, hipohondrija im. . r. (gr.) - umiljanje bolesti. hipoteka im. . r. (gr.), dat. jd. hipoteci zalaganje nekretnina koje omoguava zajmodavcu da naplati nenamirena pot raivanja. hipotenuza im. . r. (gr.) - najdua stranica pravokutnog trokuta, hipotetian prid. (gr.), odr. v. hipotetini - koji je zasnovan na hipotezi, na pret postavci; hipotetski, hipotetiki, pret postavljajui, hipotetikl prid. odr. v. (gr.) - hipo tetini. hipoteza im. . r. (gr.) - pretpostavka za koju se misli da bi mogla biti istinita to se provjerava istraivanjem, hir im. m. r. (tur.), n. mn. hirovi neposredni in izliva emocija (iz obijesti, protesta i sl.); prohtjev, kapric, obijest. hiromantija im. . r. (gr.) - gatanje, odgonetanje sudbine iz linija na dlanu, hirovit prid. (tur.), odr. v. hirdviti- koji je sklon hirovima i nepredvidivim prohtje vima; udljiv; plahovit, nagao, hise im. s. r. (ar.), g. jd. hiseta - dio npr. u zajednikoj imovini, u porodinom ime tku. hisedar/hisetar im. m. r. (ar.-perz.) - onaj koji ima svoje hise (dio) u zajednikoj imovini; suvlasnik, histerian prid. (gr.), odr. v. histerini koji pati od histerije, koji je sklon jakom izlivu emocija, histerija im. . r. (gr.) - duevni pore meaj s jakim izlivima emocija, historiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi historijom, historiarka im. . r. (gr.) - ena histo riar. historija im. . r. (gr.) - skup znanja o razvitku prirode i ljudskog drutva;

199

hizmear

higijenski/higijenski prid. odr. v. gr. to se odnosi na higijenu, to je u skladu s higijenom, higijenski/higijenski pril. - na nain kako *to propisuje higijena, hihotanje/hihotanje gl. im. s. r. od hihotati se - kihotanje. hihotati se gl. nesvr., prez. hihoem se kihotati se, isprekidano se smijati, hijena im. . r. (gr.) - divlja ivotinja, zvijer koja se hrani leinama, ivi u Africi i junoj Aziji; prenes. osoba koja kao leinar stie korist na tuoj nesrei i nevolji. hijerarhija im. . r. (gr.) - ustanovljeni stepeni pojedinih ovlatenja, inova, uvaavanja stepena dostojanstva i sl.; sistem podreenosti i nadreenosti u ustanovama i raznim organizacijama, hijeroglif! im. m. r. mn. (gr.) - egipatsko pismo izraeno u slikama; prenes. ne itljiva slova, rukopis koji se ne moe proitati. hikaja im. . r. (ar.) - pouna pria; hiaja. hikmet im. m. r. (ar.) - mudrost s direkt nom poukom, ob. u formi tajne, uda, zagonetnosti. hila im. . r. (ar.) - podmukla varka, prevara, podvala, uinjena nepravda, hilafet im. m. r. (ar.) - institucija, ustano va halife; prostor djelovanja halife; ha lifat. hilal im. m. r. (ar.) - mladi mjesec; akalica od kosti (iljasta strana slui za ienje zuba, a druga, s lopaticom, slui za ienje une koljke). hiljada im. . r. (gr.) - tisua, koliina od 1000 jedinica, hiljadarka/hiljadarka im. . r. (gr.), dat. jd. hiljadarkahiljadrki - novanica ija je vrijednost hiljadu jedinica nekog nov ca. hiljaenje gl. im. s. r. od hiljaditi, hiljaditi se gl. nesvr. (gr.), prez. hiljadim - umnoavati se, naveliko se uvea vati, nagomilavati se. himba im. . r., g. mn. himbi - pretvara nje, pretvornost. himben prid., odr. v. himbeni - koji se pretvara, pretvoran, himbeno pril. - na himben nain; pretva rajui se, pretvorno.

nauno istraivanje i prouavanje dogaaja iz prolosti, povijest, historijat im. m. r. (gr.), g. jd. historijata - blii, iscrpniji opis slijeda nekog doga aja, povjesnost. historijski pridj. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na historiju; koji je uao u histo riju, povijesni, historiograf im. m. r. (gr.) - onaj koji pie o dogaajima iz historije i nepos redno ih opisuje; povjesniar, historiografkinja im. . r. (gr.) - ena historiograf, historiografija im. . r. (gr.) - opisivanje prolosti prema ve uspostavljenoj me todologiji. historizam im. m. r. (gr.), g. jd. historizma - historijsko prilaenje pojavama u prirodi i drutvu; prenaglaeno uzimanje injenica iz historije u prouavanju jav nog i uope drutvenog ivota; rije kojom je oznaena odreena pojava iz prolosti (npr. ifluk, kmet, buroazija, komunistika internacionala, itd.). hitac im. m. r., g. jd. hica, n. mn. hici, g. mn. hitaca - pucanj iz vatrenog oruja; zamah, bacanje u sportu. hitan prid., odr. v. hitni - koji se ne moe odgoditi, koji ne trpi kanjenje, urgen tan, uran. hitar prid, odr. v. hitri - koji se kree brzo, koji brzo obavlja posao; brz. hitati gl. nesvr., prez. hitam - nastojati da se neto to prije obavi, uriti, hititi gl. nesvr., prez. hitim - brzo se kretati, hitati, uriti, hititi gl. svr., prez. hitim - baciti, odbaciti od sebe; hitnuti, hitno pril. - brzo, urgentno, na to bri nain; bez imalo odgaanja, hitnuti gl. svr., prez. hitnem, trp. prid. hitnut - hititi, baciti, hitrina im. . r. - brzina, hitrost, hitroa, hitro pril. - brzo, brzim kretnjama; okret no hitpoa im. . r. - hitrina, hitrost. hitrost im. . r., instr. jd. hitrou/ hitrosti - osobina i svojstvo onoga to je hitro u kretanju ili u izvravanju svojih poslova i obaveza, hitrina, hitroa. hizmear im. m. r. (ar.-perz.), g. jd. hizmeara - onaj koji posluuje, poslu itelj.

hizmearka hizmearka/hizmearica im. . r. (ar.perz.), dat jd. hizmearki/hizmearici ona koja hizmeti, koja slui; slukinja, hizmearenje gl. im. s. r. (ar.-perz.) od hizmeariti. hizmeariti gl. nesvr. (ar.-perz.), prez. hizmearlm - raditi za koga kao sluga; razg. pejor. osjeati ponienje u slue nju drugome, hizmet im. m. r. (at.) - sluenje kome; pomaganje u obavljanju poslova ili kak voj nevolji, hizmeti ti gl. nesvr. (ar.), prez. hizmetim sluiti kome; pomagati u obavljanju redovnih poslova, pomagati u kakvoj nevolji. hia im. . r., ekspr. - ob. kua, dom. hlae im. . r. mn., gen. mn. hlaa - dio odjee koji pokriva donji dio tijela, do pasa; pantalone, hladan prid., odr. v. hladni, komp. hladniji - koji ima nisku temperaturu; studen; prenes. koji je sabran i miran u neugodnim i neprijatnim situacijama; nezainteresovan, neljubazan, hladionik im. m. r., g. jd. hladionika ; n. mn. hladionici, g. mn. hladionika ureaj za za hlaenje i uvanje namirni ca; friider, hlaenje im. s. r. od hladiti, hladiti (se) gl. nesvr., prez. hladim (se), trp. prid. hlaen - initi da ta bude hladno; smanjivati toplotu izazivati ugo dnost, initi ta svjeijim, prijatnijim za boravljenje; prenes. umirivati koga, stiavati ljutnju; postajati ravnoduan, gu biti poetnu oduevljenost za neto, hladno pril. - bez uzbuenja, s hladno om, ravnoduno, neljubazno, hladnoa im. . r. - vremenske prilike s izrazito niskom temperaturom; studen; prenes. mirnoa i prisebnost duha u ne lagodnim i osjetljivim situacijama; hlad no dranje prema kome ili emu; su zdranost, neljubaznost, hladnjak im. m. r., n. mn. hladnjaci posebno ureeno mjesto na otvorenom za zatitu od sunca i za odmaranje; ureaj za hlaenje motora, hlepiti gl. nesvr., prez. hleplm - jako eljeti, eznuti za im; uditi.

200
hmelj im. m. r., g. jd. hmelja - indus trijska biljka koja se upotrebljava kao sirovina u proizvodnji piva. hober im. m. r., n. mn. hdberi! hdherovi krijesta u pijevca; razg. vulg. dio ens kog polnog organa; himen, draica, hobi im. m. r. (engl.), g. jd. hobija, n. mn. hobiji - posao ili zanimanje kojim se ko bavi iz linog zadovoljstva a ne iz pro fesionalne obaveze, hoa im. . r. - razg. ona koja neto hoe; supr. nea (ako nee nea, hoe ho a.). hod im. m. r., n. mn. hodovi - hodanje, koraanje; nain hodanja i koraanja (npr. brz hod); rad neke maine; prenes. kretanje u drutvu, privredi, umjetnosti itd. (npr. privredni hod, hod po muka ma). hoda im. m. r., g. jd. hoda, n. mn. hodai - onaj koji hoda; sport, osoba koja se bavi hodanjem, hodaica im. . r. - ona koja hoda. hodanje gl. im. s. r. od hodati, hodati gl. nesvr., prez. hodam - kretati se na nogama, ii; savladavati odreeni prostor hodanjem; raditi, obavljati ta, biti u funkciji, hoditi gl. nesvr., prez. hddlm - ii hodati. hodnik im. m. r., nom mn. hodnici - prva manja prostorija iza ulaza u kuu iz koje se ulazi u ostale prostorije, hodoasnik/hodoasnik im. m. r., g. jd. hodoasnika/hodoasnika, n. mn. hodo asnici/hodoasnici - onaj koji hodoas ti, koji ide na hodoae, hodoasnica/hodoasnica im. . r. - ena koja hodoasti, hodoasniki/hodoasniki prid. odr. v. koji se odnosi na hodoae i hodoas nike. hodoae/hodoae im. s. r. - putovanje na sveta mjesta motivirano pobonou i vjerom u svetost puta. hodulje im. s. r. mn., g. hodulja - tule, dva duga tapa s ugraenim prekama za stopala koji slue za hodanje (npr. u cirkusu). hoda im. m. r. (perz.) - predvodnik vjerskog duhovnog ivota i praktiko v a la islamskog obredoslovlja muslima na, imam. hoda im. . r. (perz.) - lok. naziv za vjerouiteljicu; bula. hodaluk/hodaluk im. m. r. (perz.-tur ). n. mn. hodzaluci - hodinsko zvanje, hodarina/hodarina im. . r. (perz.) plata koju prima hoda; skupljeni nov ani prilozi za hodu tokom mjeseca ramazana i sl. hohtapler im. m. r. (njem.) - onaj koji ostvaruje dobit vjetim manipulacijskim trikovima i prevarama, hohtapleraj im. m. r. (njem.), g. jd. hohtaplerija - postupci i posljedice onoga to ini hohtapler i hohtapleri, hojrat im. m. r. (gr.-tur.), g. mn. hojrata - osoba sklona svai i priprostoj komu nikaciji; prostak, hojratka/hojratkinja im. . r. (gr.-tur.) ensko sklono svai i priprostoj komu nikaciji, prostakua. hokej im. m. r. (engl.), g. jd. hokeja vrsta sportske igre na ledu ili travi u kojoj se tapom za hokej nastoji ubaciti ploica u protivniki gol. hokejskl prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na hokej, hokeja im. m. r. (engl.) - igra hokeja, hokejaki prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na hokejae i hokej, holding im. m. r. (engl.), n. mn. hdldinzi drutvo, preduzee koje ne proizvodi nego posjeduje dionice drugih predu zea i upravlja njima, holesterol im. m. r. (gr.) - poveana koliina masti u krvi,masnoa u krvi. holokaust im. m. r. (gr.) - hist. mit. spaljena rtva prinoena bogovima ili duama pokojnika; faistiki genocid nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu; uope: masovno stradanje jednog naroda zbog vrenja zloina i genocida nad njim. holta im. . r. (tur.) - ogrlica od bisera sastavljena od vie niski, homogen prid. (gr.), odr. v. homogeni koji ima ista svojstva, koji je istovrsan, istorodan. homogenizacija im. . r. (gr.) - homogeniziranje, gubljenje razlika i dobiva nja istovrsnih svojstava (npr. u idejama, grupama i sl.); svjesno i dirigovano ujednaavanje ideja i postupaka u jednoj nacionalnoj grupi s odreenim ciljem.

201

hormonski

homogeniziranje gl. im. s. r. (gr.) od homogenizirati, homogenizirati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. homogeniziram - pod pritiskom, prisilom neto meusobno ujednaavati tako da se gube razlike i da se stvara istovrsnost, istorodnost. homogenost/homogenost im. . r. (gr ), instr. jd. homogenosu/homogeno ti i homogenou/homogenosti - osobina onoga to je homogeno, homoseksualac im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. homoseksualca, n. mn. homoseksulci, g. mn. homoseksualaca - onaj koji je spolno naklonjen osobama istoga spola; razg. vulg. peder, honorar im. m. r. (lat.), g. jd. honorara novana naknada za obavljeni posao koji se povremeno obavlja, honoriranje/honorisanje gl. im. s. r. (lat.) od honorirati/honorisati. honorirati/honor isati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. honbriram/honbriem - honorisati, platiti autoru honorar prema ugovoru za neki obavljeni posao ili za ustupljeno djelo. hora im. . r. (gr.-lat.) - pogodno vrije me, pravi as za obavljanje kakvog posla (npr. hora za sjetvu), horan prid. (lat.), odr. v. hornl - koji je spreman, raspoloen, odmoran, koji ima volju. horda im. . r. (mong.-tur.) - neorganizi rana drutvena grupacija; opor, rulja; vojno-administrativna organizacija turansko-mongolskih nomada (Zlatna Ho rda, naziv za mongolsko-tatarsku dra vu iz 13. stoljea), horizont im. m. r. (gr.), g. mn. horizona ta/horizonata - vidljiva granica izmeu neba i zemaljske povrine, obzor, horizontala im. . r. (gr.) - vodoravna linija paralelna s linijom horizonta ili s povrinom mirne vode. horizontalan prid. (gr.), odr. v. horizon talni - koji je vodoravan; koji je u horiz ontali. hormon im. m. r. (gr.), n. mn. hormoni, g. mn. hormona - tvar koju u organizmu izluuju lijezde i koja se putem krvi prenosi do organa u kojima djeluje, hormonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na hormone.

horosan

202
molitve i bogosluja (politeistiki hram, crkva, damija, sinagoga i dr.); vano mjesto iz neke oblasti gdje se stiu naj vanija, najljepa, vrhunska saznanja o svijetu i ivotu (npr. hram umjetnosti, hram nauke itd.). hramanje gl. im. s. r. od hramati. hramati gl. nesvr., prez. hramam/hramIjem , glag. pril. sad. hrmajui/hramljui - zbog kakvog oteenja, ozljede ne hodati normalno, naginjati se u hodu, epati; prenes. zaostajati za drugima. hranilac im. m. r., g. jd. branioca, n. mn. branioci - hranitelj, onaj koji koga iz drava, koji za sebe i za drage zarauje i osigurava hranu i ostalo za nesmetani ivot. hranitelj im. m. r., g. jd. hranitelja - hra nilac. hraniteljica/hraniteljka im. . r., dat. jd. hraniteljicifhraniteljki - ona koja nekoga izdrava, koja zarauje i osigurava hra nu i sl. hranjenje gl. im. s. r. od hraniti. hraniti (se) gl. nesvr., prez. hranim (se); glag. pril. sad. branei (se), trp. prid. hranjen - davati kome hranu direktno u usta; zaraujui osiguravati kome hranu, izdravati koga; opskrbljivati korisnim, hranjivim sastojcima (npr. biljku); lino uzimati i konzumirati hranu, npr. dobro se hraniti. hranjenik im. m. r., n. mn. branjenici onaj koji se hrani ili kojeg hrane (npr. usvojeno dijete, kojemu su nebioloki roditelji omoguili potrebne uvjete za ivot). hrapav prid., odr. v. hrapavi - koji je neravne povrine. hrast im. m. r., n. mn. hrastovi - visoko listopadno drvo iroke kronje iji je plod ir. hrastovina im. . r. - graa pripravljena od hrastova drveta; hrastova uma, hra e. hrae zb. im. s. r. - hrastova uma, hra stovina. hrbat im. m. r., g. jd. hrpta/hrbata; g. mn. hrbata/hrptva - lea; istaknuti izdueni dio brda ili gorja; dio knjige na kojem su sastavljeni listovi. hrak im. m. r., g. jd. hrka, n. mn. hrci - poljski glodar poznat po tome to skuplja hranu u kesicama kraj usta; prenes. ovjek koji marljivo skuplja i uva zalihe hrane i, openito, materijal na dobra. hra im. . r., vok. jd. hro, g. mn. hra tanka navlaka na eljezu nastala oksida cijom, djelovanjem vode ili soli; prenes. nadola nevolja, bijeda; pejor. osoba pokvarena karaktera i ponaanja, ne valjalac, nitkov. hren im. m. r., g. jd. hrena - povrtna biljka pikantna okusa, upotrebljava se kao zain jelima, hrenovka im. . r., dat. jd. hrenovki vrsta kobasice od posebno mljevena me sa, izduena oblika koja se jede skuha na. hrestomatija im. . r. (gr.) - zbirka izabranih tekstova iz odreene naune discipline, knjievnosti ili koje druge oblasti; itanka, hrid im. m. r., g. jd. hridi - isturena i strma kamena gromada, stijena koja str i, hridina, hridina im. . r. - hrid. hripanje gl. im. s. r. od hripati, hripati gl. nesvr., prez. hripam, glag. pril. sad. hripajui - isputati pri disanju hrapav um iz plua i bronhija. hripav prid., odr. v. hripavi - koji hripa. hripavac im. m. r., g. jd. hripavca, n. mn. hripavci, g. mn. hripavaca - akutna zarazna bolest grla i disajnih organa, izaziva grevit, hripav kaalj. Hrist/Krist im. m. r. (gr.), g. jd. Hristal Krista - osniva kranskog uenja (vjerovjesnik Isa u islamu), hrianin/kranin im. m. r., n. mn. hri ani/krani - vjernik hrianin pravo slavac i vjernik kranin katolik, hrianstvo/kranstvo i hrianstvo/ kranstvo im. s. r. - ukupnost vjere, vjerovanja i kulturno-civilizacijskih te kovina i posebnosti u hrianskoj pravo slavnoj i kranskoj katolikoj religio znosti. hrka im. . r. (ar.) - haljinka za gornji dio tijela sastavljena od raznih tkanina i naloena pamukom, esto odjea dervi a i drugih mistika; pamuklija; iznosani, ishabani ogrta koji se nosi radi privremene zatite od vjetra, kie ili studeni.

203

hrsuz

hordsan im. m. r. (perz.) - lijek iz Horasana (Perzija) koji se upotrebljava protiv glista u crijevima i za normali zaciju probavnog trakta; hist. vrsta te kog i skupog ala za opasivanje izrai vanog u Horasanu, horoskop/horoskop im. m. r. (gr.) - pre dvianje sudbine i karakterizacija lino sti na osnovu poloaja zvijezda u asu roenja; raspored, konfiguracija planeta, Sunca i Mjeseca na nebu u odreeno vrijeme. horoz im. m. r. (perz.), n. mn. horozi pijetao, kokot; dio puke, ho-ruk uzv. - uzvik kojim se podstie na istovremeno zajedniko podizanje tereta ili u nekom drugom fizikom poslu, hostel im. m. r. (engl.) - prenoite, kona ite, pansion (za studente, radnike i sl.), hostija im. . r. (lat.), g. mn. hostija - hist. ivotinja koja se ubijala uz posebne obrede; okrugli tanki listi od peninog brana koji kod katolika slui za prieivanje; vrsta reklamnih naljepni ca u obliku hostije, okrugle etikete i sl. hoaf im. m. r. (perz.) - kompot od izva rana voa; suho voe (ljive, jabuke, kruke, itd.), hoahana im. . r. (perz.) - posebno izgra ena pe (uz kuu, vonjak, u bai i sl.) za suenje voa; punica, hdgeldija/hoeldija im. . r. (perz.-tur.) - dobrodolica. hotel im. m. r. (fr.), n. mn. hoteli, g. mn. hotela - posebna, namjenski napravljena zgrada s razliitim ugostiteljskim uslu gama (svratite, prenoite, mjesto za boravak, ishranu, odmor itd.), hotelijer im. m. r. (fr.), n. mn. hotelijeri vlasnik ili upravnik hotela, hotelijerka im. . r. (fr.) - vlasnica ili direktorica hotela, hotelijerstvo im. s. r. (fr.) - privredni lanac hotela i poslova vezanih za hotel sko ugostiteljstvo, hotelski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na hotel, hrakanje gl. im. s. r. od hrakati, hrakati gl. nesvr., prez. hriem - vulg. odstranjivati sluz iz grla hrauim istis kivanjem zraka, hram im. m. r., n. mn. hramovi - mjesto za obavljanje razliitih oblika pobone

hrka im. m. r., g. jd. hrkaa - onaj koji hre, ije hrkanje ometa drugima miran san. hrkanje gl. im. s. r. od hrkati, hrkati gl. nesvr., prez. hrem/hrem, onom. - isputati pri spavanju hrapav zvuk iz grla i nosa. hrljenje gl. im. s. r. od hrliti, hrliti gl. nesvr., prez. hrlim, glag. pril. sad. hrlei - ii s radou prema nekome ili neemu; stremiti, hrom im. m. r. (gr.) - rjee: krom, hem. element. hrom prid., odr. v. hromi - kojem je jedna noga oteena, to se vidi dok hoda; epav. hromatizam im. m. r. (gr.), g. jd. hromatizma, g. mn. hromatizama - rjee: kromatizma, svojstvo bijele zrake da se razlae u vie razliitih boja. hromirati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. hromiram - rjee: kromirati, prevlaiti ili prevui po emu hrom. hromozom im. m. r. (gr.), n. mn. hromo zorni - rjee: kromozom, tapiaste sa stavine u elijskoj jezgri u organizmu, prijenosnici nasljednih svojstava, hroniar im. m. r. (gr.) - rjee: kroniar, pisac hronike; onaj koji redovno prati i biljei dogaaje, hronika im. . r. (gr.), dat. jd. hronici rjee: kronika, tekst u kojem su vremen skim slijedom ubiljeeni i opisani doga aji; rubrika u novinama ili elektron skim medijima u kojoj se prate i biljee odreeni dogaaji, hronologija im. . r. (gr.) - rjee: krono logija, iznoenje dogaaja prema vrem enskom redoslijedu, hrpa im. . r., g. jd. hrpe, g. mn. hrpa vie ega nabacano u neredu na jednom mjestu; gomila, npr. hrpa pijeska, hrpimice pril. - na neorganizirani nain, poput gomile, hrskanje gl. im. s. r. od hrskati, hrskati gl. nesvr., prez. hrskam - lomiti, mrviti zubima neto krto, lahko lomlji vo, hrskavo, hramati (hrskati keks), hrsnuti gl. svr., prez. hrsnem - up. hrska ti. hrsuz im. m. r. (tur.) - lopov, kradljivac; uope: onaj koji svojim postupcima

hrsuzluk

204 hujali prid. (perz.-tur.) - koji je sklon huji; ljut. huk im. m. r., n. mn. huci/hukovi - hujanje ili huanje koje se slijeva u jedinstveni umni slijed (huk vjetra; huk vodopada), hukanje gl. im. s. r. od hukati, hukati gl. nesvr., prez. huem, glag. pril. sad. huui, onomat. - snano ispuhivati vru dah u dlanove radi zagrijavanja; isputati glas slian glasanju uka ili sove. huknuti glag. svr., prez. huknem - up. hukati. huktati gl. nesvr., prez. hukem - uzvi kivati hu-hu u dervikom obredu zikru, zazivati Boije ime, Boiju ljubav i po mo; pejor. beznadeno to potraivati, beskorisno se u emu glasno prenema gati (Huki ti kol'ko hoe, nema fajde). huIefai-raIdln/hulefai-r-raTdlh im. m. r. (ar.) - prva etvorica halifa u povijesti islama, neposredno nakon smrti vjerovjenika Muhammeda a. s. hiilja im. m. i . r., g. mn. hulja - neastan i nepoten ovjek; nevaljalac, pokva renjak, nitkov, human prid. (lat.), odr. v. humani - koji je ovjean, ljudski; ovjekoljubiv. humanist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. huma niste - onaj koji je u ideji i djelu pri vren opeljudskim vrijednostima i to neposredno pokazuje, humanistica/humanistkinja im. . r. (lat.) - ena humanist, humanizam im. m. r. (lat.), g. jd. huma nizma, g. mn. humanizama - uenje i praksa da sve mora poivati na ov jekovoj prirodi i da je ovjek mjera svih stvari; hist. evropski kulturni pokret, od poetka 14. st. do kraja 15. st., koji je u centar svijeta i mijena u svijetu stavio ovjeka i koji se borio za ouvanje i afirmaciju klasine kulture i tradicije; op. ovjenost, ljudskost u neposred nim postupcima; humanost, humanost im. . r. (lat.), instr. jd. humano u!humanosti - osobina onoga koji je human; svojstvo onoga to je humano. humanistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na humanizam i humaniste; koji je iz vremena humanizma i renesanse. hurija im. . r. (ar.), g. mn. hurija putena ljepotica u denetu (raju), hurijet im. m. r. (ar.) - sloboda, hurijskl prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na huriju. hurma im. . r. (perz.) - biljka iz tropskog roda palmi, plod te biljke; datula, hurmadik im. m. r. (perz.-tur.) n. mn. hurmadzici - hurmaica. hurmaica im. . r. (perz.-tur.) - vrsta zalivenog slatkia porijeklom s Orijenta iji su osnovni sastojci brano, eer, maslo, kiselo mlijeko ili sire, koji se poredaju u tepsiji, u obliku hurme, oda kle je dobiveno ime, te, nakon peenja, zaliju agdom. hutba im. . r. (ar.), g. mn. hutbi - vjerski edukativni govor imama (hatiba) pet kom i u vrijeme obavljanja bajram-namaza s minbera u damiji, huzur im. m. r. (ar.), g. jd. huz.ura dokolica, odmor, ljenarenje. hvala im. . r. - izreeno lijepo miljenje o emu; hvaljenje, zahvalnost, prizna nje. hvaldija im. m. r. (bos.-tur.) - onaj koji se previe hvali; hvalisavac, hvalilac/hvalitelj im. m. r., g. jd. hvdlioca!hvalitelja, n. mn. hvalioci!hvalite lji, g. mn. hvalilaca!hvalitelj a - onaj koji mnogo hvali, hvalisanje gl. im. s. r. od hvalisati se.

205

hvatati (se)

pravi nered u ustaljenim drutvenim normama; nevaljalac, hrsuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. hrsiizluci - ono to uini hrsuz; kraa, lopovtina, nevaljalstvo, hrum im. m. r. (perz.) - povika na koga, bijes, ljutnja, hrut im. m. r., n. mn. hrutevi/hrutovi vrsta biljnog insekta, ija larva dostie duinu do 5 cm i koji se javlja kao veliki tetoina; vrsta domae, kalem ljene trenje, jedra i sona okusa. hrt im. m. r., n. mn. hrtovi - brzi lovaki pas vitka tijela, udubljena trbuha, dugih nogu. Hrvat im. m. r., g. jd. H n ta - pripadnik hrvatskog naroda. Hrvatica im. . r. - pripadnica hrvatskog naroda. Hrvatska im. . r. - evropska drava na sjeverozapadu Balkana, hrz im. m. r. (ar.), n. mn. hrzovi potenje, ast, obraz, hrzanje gl. im. s. r. od hrzati. brzati gl. nesvr., prez. hrzem ; glag. pril. sad. hrzui, onom. - glasati se hrzanjem. htijenje gl. im. s. r. od htjeti - namjera da se ta uini, postigne, ostvari, htjeti gl. nesvr., prez. hou {u), htjeclnem, aor. htjedoh!htjeh, imperf. hdtijah! hoah, glag. pril. sad. htijui! hdtei; glag. pril. pr. htjevi!hdtjevi; glag. pridj. rad. htio, htjela - imati i poka zivati volju za ime; namjeravati to; biti saglasan da to bude, sloiti se sa ime. huanje gl. im. s. r. od huati, huati gl. nesvr., prez. huim, glag. pril. sad. huei - dok tee snano umiti (o rijeci). hudam im. m. r. (ar.) - posluni din (duh) koji slui onome koji saziva dine. hudera im. . r. (ar.) - sporedna soba uz kuhinju koja slui kao ostava, hilj uzv. - ob. fuj, uzvik iraavanja neza dovoljstva, odvratnosti, gaenja prema emu; nar. uzvik kojim se odgone ja strebovi i druge ptice grabljivice od domaih pernatih ivotinja (huj-huj!).. huj im. m. r. - jednokratno hujanje vjetra, hiija im. . r. (perz.) - stanje srditosti; ljutnja, nervoza, stanje naljuenosti.

hvalisati se gl. nesvr., prez. hvaliem se\ glag. pril. sad. hvaliui se - neodmjere no hvalili samoga sebe; odavati se sa mohvali i iskljuivo isticati svoje vrline, vrijednosti i rezultate; hvastati se. hvalisavac im. m. r., g. jd. hvalisavca, n. mn. hvalisavci, g. mn. hvalisavaca onaj koji se previe hvali, koji u svemu prvenstveno istie svoje vrline, ulogu i zasluge; hvaldija hvalitelj im. m. r. - hvalilac, hvaljenje gl. im. s. r. od hvaliti, hvaliti (se) gl. nesvr., prez. hvalim (se), glag. pril. sad. hvalei (se), trp. prid. hvaljen - isticati ija dobra svojstva i osobine; pretjerivati u isticanju vlastitih svojstava, osobina, zasluga i rezultata, hvastati se gl. nesvr., prez. hvastam se, glag. pril. sad. hvastajui se - hvalisati se, isticati u svemu iskljuivo sebe i svoje vrline, vrijednosti, hvatanje gl. im. s. r. od hvatati, hvatati (se) gl. nesvr., prez. hvatam (se), glag. pril. sad. hvatajui (se) - nastojati to uzeti ili zgrabiti rukama ili im drugim; loviti ta ili koga; priljubljivati se uz neto, rukama dohvaati mjesto boli na svome tijelu, obuhvatati se oko ega; vulg. dodirivati se, pipati, stiskati tijelom u svrhu seksualnog uzbuivanja i privoljavanja.

207

idui

I i - fonema, glas, vokal, samoglasnik prednjeg reda, trinaesto slovo abecede, dvadeset esto slovo azbuke, i vezn. - povezuje dvije ili vie rijei, sintagmi ili sintagmatskih sklopova u odreenom govornom nizu. 'iako vezn. - u dopusnom znaenju {Iako je bilo nevrijeme, krenuli su na put), ibadet im. m. r. (ar.) - ukupni sistem vjerskih obredoslovnih obaveza u isla mu i njihovo prakticiranje u svakida njem ivotu, ibadetiti gl. nesvr., prez. ibadetim provoditi ibadet, obavljati revnosno sve postavljene vjerske islamske dunosti, ibadetlija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. ibadetlije - musliman koji revnosno obavlja sve vjerske obaveze predviene ibadetom, ibis im. m. r. - mistika ptica. Iblis im. m. r. (ar.), g. jd. Iblisa - melek (aneo) koji se, prema islamu, nije htio pokloniti ovjeku (Ademu, prvom ovjeku i prvom vjerovjesniku u islamu, i njegovoj druici Havvi), samozavjetujui se da e do Sudnjega dana iriti nered i smutnju na zemlji; ejtan, avo, sotona. Ibrahim im. m. r. (ar.) - muslimansko muko ime, jedan od poznatijih vjerovjesnika u islamskom uenju (bibl. Abraham ili Avram), praotac Arapa i Jevreja. ibret im. m r. (ar.) - ivotna pouka, ilustrativni iskustveni primjer, ibretiti se gl. nesvr. (ar.), prez. ibretlm se - uditi se nekom iznenadnom steenom iskustvu. ibrik im. m. r. (perz.), n. mn. ibrici bakrena posuda za vodu valjkasta oblika i uska grla, na ijem je vrhu poklopac kupasta oblika.

ibriim im. m. r. (ar.) - tanki svileni konac za vezenje, ibriimli prid. (ar.-tur.) - koji se odnosi na ibriim, svilenkast, iiji zamj. - bilo iji, ma iji, iji god. ikija im. . r. (tur.) - alkoholno pie; strast za neim do stanja opjanjenosti. ie im. m. r. - ono to se jede, hrana, ii gl. nesvr., prez. 'idem, gl. pril. sad. idui, gl. pril. pr. iavi, gl. prid. rad. iao - openito: kretati se u nekom smjeru; hodati, iindija im. . r. (tur.) - ikindija, iram im. m. r. (ar.-tur.) - ikram, ast, poast, goenje, idara im. . r. (ar.) - izdravanje; snab dijevanje, opskrba. ideal im. m. r. (lat.), g. jd. ideala - naj bolja i najljepa projekcija neega, savrenstvo, uzor kojemu se tei. idealan prid. (lat.), odr. v. idealni - koji se odnosi na ideal, koji odgovara idealu, savren, bez greke. idealist(a) im. m. r. - onaj koji svijet i zbivanja oko sebe vidi u idealnom obli ku i sadraju, onaj koji je u svome pona anju poten, bezazlen, naivan, pristaa idealizma u filozofiji, idealistkinja/idealistica im. . r. - ona koja je idealist, idealizacija im. . r. - predstavljanje nee ga u boljem, savrenijem, idealnijem obliku nego to je u stvarnosti, idealizam im. m. r. (gr.), g. jd. idealiz ma , n. mn. idealizmi, g. mn. idealizama - filozofsko uenje kojim se stvarnost promatra u ozraju i u kontekstu ideja, stav kojim se vlastito miljenje o svijetu i ivotu podvrgava nekom projiciranom idealu, shvaanje umjetnosti i dr. kao neposredni izraz odreenog ideala, idealiziranje/idealizovanje gl. im. s. r. (gr.) od idalizirati/idealizovati.

idealizirati/idealizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. ideaUziram/idealizujem zanositi se neim i prikazivati to u idealnoj slici, idealno pril. - tako da je neto idealno, savreno. ideja im. . r. (gr.) - zamisao, misaono oblikovanje ega, neposredno nadahnu e, izazvani podsticaj, idejni prid. odr. v. (gr.) - to se odnosi na ideju (idejni projekt), idejnost im. . r. (gr.), instr. jd. idejnou/idejnosti - svojstvo onoga to je proeto idejom, identian prid. (lat.), odr. v. identini potpuno jednak, istovjetan {identian pojam, indetini stavovi). idetificiranje/iden tiflko vanje gl. im. s. r. (lat.) od indentificirati/indentifikovati. identificirati/identifikovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. identificiram/identifikujem (se) - smatrati, prepoznati, pre poznavati ta identinim, istovjetnim, izjednaiti se/izjednaavati se. identifikacija im. . r. (lat.) - poistovje ivanje, izjednaavanje, prepoznavanje, utvrivanje identiteta, identitet im. m. r. (lat.), g. jd. identiteta , g. mn. identiteta - istovjetnost, skup injenica, osobina, svojstava itd. po ko jima su neko bie, predmet, pojava itd. razliiti od bilo kojega drugog bia, predmeta ili pojave, ideolog im. m. r. (gr.) - nosilac jednog odreenog ideolokoga miljenja i akti vni zagovara njegova praktinog prim jenjivanja. ideologija im. . r. (gr.) - ukupnost pojmova i konstrukcija u razliitim obli cima svijesti u cilju njihova praktinog primjenjivanja, ukupnost filozofskih, drutvenih, politikih, moralnih, religij skih i dr. ideja u jednom povijesnom razdoblju ili u jednoj drutvenoj grupa ciji (npr. komunistika ideologija). ideologijski prid. odr. v. (gr.) - to se odnosi na ideologiju, ideoloki prid. odr. v. (gr.) - ono to se odnosi na ideologiju i na ideologe kao nosioce odreene ideologizirane svijesti, idet im. m r. (ar.) - odreeni vremenski period (etiri mjeseca) u kojemu ena, prema islamskome erijatskom pravu,

nakon smrti mua ili nakon razvoda, ne moe sklopiti novi brak. idila im. . r. (gr.) - uope: sretan, izvrstan sklad i ugoaj u ivotu; prirodni sklad i ravotea; njean zaljubljeniki ivot udvoje; lirska pjesma nastala u antikoj Grkoj s pomenutim osobina ma. idilian prid. (gr.), odr. v. idilini - to po svojim osobinama slii i podsjea na idilu. iilinost im. . r., instr. jd. idilinou/ idilinosti - stanje u kojem se manifestu je idila. idiom im. m. r. (lat.), g. jd. idioma , g. mn. idioma - posebni jeziki oblik, prepoz natljivi jezik nekog kraja ili, pak, poje dinoga govornika, posebni izraz u nek om jeziku koji je teko prevodiv ili neprevodiv na druge jezike, izraz vezan za neku posebnu oblast (muziki idiom, folklorni idiom). idiot im. m. r. (lat.) - osoba duhovno zaostala u razvoju; glupa, neinteligentna osoba, koja se ponaa primitivno, koja ini razne nevaljatine i nepodoptine, idiotija im. . r. (gr.) - idiotizam, najtei stupanj duevne zaostalosti, bolesno sta nje svijesti u nekom pojedinanom ili drutvenom ponaanju, idiotizam im. m. r. (gr.), g. jd. idiotizma - duevna zaostalost steena u djetinj stvu, idiotija, (razg.) velika glupa, pro maena zamisao ili konkretni postupak s moguim neugodnim posljedicama, idiotski prid. odr. v. - koji se odnosi na idiote. idiotski pril. - na nain idiota, na idiotski nain. idol im. m. r. (gr.) - figura ili kip kojem se pripisuju uzviena, boanska svojs tva, koji simbolizira neku viu, natpriro dnu silu i koji se oboava; prenes. osoba koju oboavaju (up. glumac idol), idolatrija im. . r. (gr.) - kultno potiva nje kipova, slika, odreenih predmeta kojima se pripisuju nadnaravne, boan ske moi; idolopoklonstvo, pretjerano uzdizanje nekoga ili neega i neposred no odnoenje prema njemu kao prema idolu. idui prid. odr. v. - koji je na redu, koji upravo slijedi, slijedei.

idazet

208 igra im. . r., g. jd. igri, g. mn. igara fizika ili intelektualna aktivnost radi zabave i rekreacije, slina aktivnost koja u sportskim i drugim oblastima podra zumijeva nadmetanje u sportskim i dru gim vjetinama uz neposredno potiva nje odreenih takmiarskih pravila; glu ma na filmu ili u pozoritu itd. igra im. m. r., g. jd. igraa - uesnik u igri, lan tima u sportskim nadmetanji ma. igraica im. . r. - ena igra, igraka im. . r., dat. jd. igraki - predmet namijenjen za igru. igraki prid. odr. v. - koji se odnosi na igrae. igraki pril. - na nain igraa, kao igra, igranica im. . r. - prostorija u kojoj se igraju hazardne igre, ob. kockarnica, igrai prid. odr. v. - ono to se odnosi na igru ili to slui za igru (igrae karte, igrai sto), igrallnl prid. odr. v. - ono to se odnosi na igralite, igralite im. s. r. - prostor ureen za sportsku i dr. igru, teren (koarkako igralite, igralite za djecu). igranje gl. im. s. r. od igrati, igraonica im. . r. - posebni ograeni ili koji drugi prostor predvien za igru, prostorija za igru. igrati (se) gl. nesvr., prez. igram (se), gl. pr. sad. igrajui (se) - provoditi vrijeme u igri; nastupati protiv druge sportske ekipe; skakati u mjestu; glumiti u predstavi; ponaati se neozbiljno, igraju i se doi u ivotnu opasnost, igrokaz im. m. r. - jednostavni pozorini komad. iguman im. m. r. (gr.) - starjeina pravo slavnog manastira, igumanija im. . r. (gr.) - starjeina u enskom pravoslavnom manastiru, ih uzv. - npr. za pojaavanje pohvale (Ih! To je bilo neto.), opovrgavanje kakvog izraza (u zn. Nije valjda! Nemoj ti meni!) itd. ihram im. m. r. (ar.) - bijeli nesaiveni ogrta koji nose muslimanski hodo asnici (hadije) u Meki u vrijeme obre da hada ili u neko drugo vrijeme prili kom posjete Kabi. ihtijar im. m. r. (ar.), n. mn. ihtijari - stari ovjek kojem je potrebna socijalna i medicinska zatita, ihtiolog im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi ihtiologijom. ihtiologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem riba. ihtiologljskl prid. odr. v. (gr.) - to je u vezi s ihtilogijom, ihtioloki. ihtiolokl prid. odr. v. (gr.) - to je u vezi s ihtiolozima koji se bave prouavanjem riba. ijekavac im. m. r. - onaj koji u govoru i pisanju upotrebljava ijekavicu, ijekavica im. . r. - govor u kojem se na mjestu praslav. glasa jat izgovara ije i je (bijelo, m/>ra). ijekavka im. . r. - ona koja u govoru i pisanju upotrebljava ijekavicu, ijekavski prid. - koji se odnosi na (ijek a vicu. ijekavski pril. - kao ijekavac, na nain ijekavaca. iju uzv. - izraz zadovoljstva, podvriskivanja (npr. pri igranju u kolu). 'ikad(a) pril. - bilo kad(a), ma kad(a). ikakav zamj. - u zn. izrie nepostojanja drugog ili ravnoga po kakvoi, bilo ka kav, kakav god. ikako pril. - nainski prilog kojim se izri e krajnja ili jedina mogunost, na bilo koji nain, bilo kako. ikamo pril. - bilo kamo, igdje, ikavica im. . r. - govor u kojem se umje sto praslav. glas jat izgovara sa i (bilo prema ijekavskom bijelo). ikavizam im. m. r., g. jd. ikavizma, g. mn. ikavizama - rije u kojoj je prasi, jat zamijenjeno sa i (cvit, Up, svit). ikindija im. . r. (tur.) - iindija, svako dnevna molitva u islamu koja se obavlja od sredine izmeu podneva i zalaska sunca i traje sve do veernje molitve (akam), druga molitva, iko zamj. - barem neko, makar ko, bilo ko (nema govora da to iko zna). ikoji zamj. - ijedan, ikakav, ma bilo koji. ikona im. . r. (gr.) - slika svetaca ili odreenih likovno predoenih biblijskih prizora prema pravilima ortodoksnih crkava; prenes. popularan i istaknuti lik u odreenom drutvenom kontekstu (pop-ikona, ikona naeg vremena).

209

ilegalan

idazet im. m. r. (ar.) - doputenje, dozvo la. idtihad im. m r. (ar.) - samostalni trud i rjeavanje vjerskih pitanja u islamu na temelju erijatsko-pravnih izvora u Kur'anu i Hadisu, ifrizluk im. m. r. (ar.-tur.) - potpadnutost pod djelovanje zlog dina, demona; srdba, bijes, iftar im. m. r. (ar.), g. jd. iftra - zavre tak dnevnog posta u islamu, vrijeme kaed se onaj koji posti moe omrsiti, iftira im. . r. (ar.) - potvora, kleveta, iirot im. m. r. (tur.) - ljekovita biljka aromatina lia. igalo im. s. r. (gr.), g. jd. igala - ljunkovita obala, igbal im. m. r. (ar.), g. jd. igbala - srea, igda pril. - ikada, nekada, igdje pril. - bilo gdje. igla im. . r., g. mn. igala/igala - iljata metalna alatka sa uicama koja slui za ivanje; dio nekih aparata (up. gramo fonska igla, magnetska igla). iglast prid., odr. v. iglasti - koji je slian igli; koji je pokriven ili je u obliku igala (grana bora, kaktus), igleni/igleni prid. odr. v. - koji je dio igle (up. iglene ui) iglica im. . r., em. - mala igla, najsitniji list na grani etinara ( iglice bora), igliast prid., odr. v. igliasti - koji je nalik iglici/iglicama, igliav prid., odr. v. igliavi - koji je pokriven iglicama, koji je u obliku igli ca. iglo im. s. r. (engl.) - nastarrtba Eskima sainjena od leda i snijega, iglun im. m. r., g. jd. igluna - rijena riba sabljarka. ignorancija im. . r. (lat.) - ponaanje prema nekom kao da ne postoji; namjer no ili nenamjerno zanemarivanje infor macija, vanih pojedinosti i injenica, ignorant im. m. r. (lat.) - onaj koji neto ignorie, koji ta ne uzima kao vano, ignoriranje/ignorisanje gl im. s. r. (lat.) od ignorirati/ignorisati, ignorirati/ignorisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. igndriram/igndriem - nam jerno ili podsvjesno ne htjeti prihvatiti ili uzeti u obzir odreena znanja i inje nice o nekome ili neemu.

ikonica im. . r., em. - mala ikona, slii ca na displeju preko koje se ulazi u kompjuterske programe i fajlove. ikonoborac im. m. r., g. jd. ikonobrca, g. mn. ikonobraca - onaj koji osuuje poboniko klanjanje ikonama; ikonoklast, onaj koji se bori protiv gotovih miljenja i istina u drutvu, ikonoborstvo im. s. r. - pokret ikonoboraca. ikonografija im. . r. (gr.) - prouavanje i opis ikona i, openito, slikarskih djela objedinjenih slinom tematikom i simb olima. ikonostas im. m. r. (gr.) - pregrada u pravoslavnoj crkvi koja dijeli svetite od prostora za vjernike. 'ikra im. . r. plur. tantum - riblja jajaca, mrijest. ikrar im. m. r. (ar.) - oitovanje, prizna nje, odluka, ikram im. m. r. (ar.-tur.) - iram, ast, poast, goenje. Ikre im. s. r. - poglavlje (ura) u Kur'anu za koje se, u islamu, vjeruje da su njego ve uvodne reenice (ajeti) poetak Boi jeg objavljivanja Kur'ana poslaniku Mu hamedu a. s. ikrica im. . r. - mala ikra; liinka tra kavice u posljednjem stadiju razvoja, lkriavost im. . r., instr. jd. ikriavou/ ikriavosti - stanje onog to je ikriavo, to je zaraeno ikricama (bolest svinja i goveda). i'kud(a) pril. - u bilo kojem smjeru, bilo kuda, ma kuda. ilad im. m. r. (ar.), n. mn. Hadi - lijek, iladli prid. (ar.-tur.) - ljekovit, ilahija im. . r. (ar.) - pjesma napisana i muziki uobliena, u svrhu slavljenja Boga. ilegala im. . r. (lat.) - nezakonita tajna politika ili druga djelatnost koja djeluje protiv vladajueg reima, ilegalnost, ilegalac im. m. r. (lat.), g. jd. ileglca, g. mn. ilegalci, g. mn. ileglaca - pripad nik ilegale, onaj koji je protivnik vladajueg reima. 'ilegalan prid., odr. v. ilegalni - koji je nezakonit prema vaeim drutvenim zakonima i standardima, koji se skriva od vlasti i sl.

ilegalnost

210
ilumli prid. (ar.-tur) - koji je pun znanja, koji je naroito uen i obrazovan (ilumli alim). ilustracija im. . r. (lat.) - prigodna slika, skica ili crte uz tekst, dodatno obja njenje u obliku komentara, ilustrativan prid. odr. v. iustrativni - koji slui kao ilustracija, koji neposredno objanjava ili na to ukazuje ( ilustrati van primjer), ilustrator im. m. r. (lat.) - onaj koji ilu strira, umjetnik koji crta ili izrauje ilu stracije. ilustrir anj e/ilustrovanje gl. im. s. r. (lat.) od ilustrirati/ilustrovati, ilustrirati/ilustrovati gl. svr. i nesvr. (lat.) prez. ilustriramAlustrujem - ukra siti to odgovarajuim ilustracijama, uslikati, oslikati, navesti kao slikovit primjer radi boljeg razjanjenja, rasvjetljenja i sl. iluzija im. . r. (lat.) - uzaludna nada, lano iekivanje, zavaravanje, privid. iluzionist(a) im. m. r. (lat.) - osoba koja se profesionalno bavi iluzionizmom, tj. izvoenjem iluzionistikih vjetina; onaj koji je podlegao iluzijama i za kojeg vie nema anse da se vrati realnom i votu. iluzionistica/iluzionistkinja im. . r. (lat.) - ena iluzionist. iluzoran prid. - koji se zasniva na iluzija ma, neostvariv, varljiv, imaginacija im. . r. (lat.) - mata, uobra enje, sposobnost zamiljanja i milje nja u predodbama, slikama ili metafo rama. imalo pril. - makar malo, bar malo. imam im. m. r. (ar.) - muslimanski duho vni voa, predvodnik u dematu u zaje dnikim molitvama i svim drugim po slovima vezanim za organizacijsku stru kturu Islamske zajednice, imamet im. m. r. (ar.) - imamsko zvanje; prostor zvaninoga duhovnog uticaja islamskog slubenika imama, imamiti gl. nesvr. (ar.) - biti imam u dematu, obavljati redovnu imamsku djelatnost, predvoditi zajedniku molit vu muslimanskih vjernika, iman im. m. r. (ar.) - vjerovanje, imanski prid. odr. v. - ono to se odnosi na iman. imanentan prid. (lat.), odr. v. imanentnikoji je sadran u biti neke pojave, koji potie iz neke pojave ili je tom pojavom ogranien. imanje im. s. r. - posjedovanje ega ( ima nje razumijevanja), imanje im. s. r. - posjed, imovina, imetak, imaret im. m. r. (ar.), n. mn. imreti javna dobrotvorna kuhinja za siromane graane, putnike namjernike, uenike medresa i dr. imati gl. nesvr., prez. imam - biti vlasnik neega, posjedovati (npr. imanje), imbecll im. m. r. (lat.) - osoba zaostala u mentalnom razvoju; onaj koji svojim ponaanjem odaje utisak mentalno za ostale osobe. 'imbecilan prid. (lat.), odr. v. imbecilni koji je mentalno zaostao; koji se ponaa kao mentalno zaostala osoba. 'ime im. s. r., g. jd. imena, g. mn. imena rije kojom neto imenujemo (npr. ime neke osobe). imela im. . r. - zimzelena parazitska bilj ka na vokama i drugim stablima, 'imendan im. m. r. - dan u kojem se, u kranskoj tradiciji, proslavlja krsno ime. 'imenica im. . r. - promjenljiva vrsta rijei kojom se oznaavaju bia, pre dmeti, pojmovi, radnje, stanja, svojstva itd. imeniki prid. odr. v. - to se odnosi na imenice, to pripada imenicama, imen ski. imenik im. m. r., n. mn. imenici - knjiga koja sadri sreeni popis imena prema nekom zvaninom redoslijedu (npr. po abecedi). imenovanje gl. im. s. r. - zvanino pos tavljanje na odreenu dunost (imenova nje vlade). imenovati gl. svr. i nesvr., prez. imenujem - navesti ili navoditi neije ime, postaviti ili postavljati koga na odreeni drutveni i dr. poloaj i du nost (imenovati ministre u vladi), imetak m. m. r., g.jd.imetka, n. mn. imeci, g. mn.imetaka - ukupnost onoga to se posjeduje, imovina, imigracija im. . r. (lat.) - nastanjivanje u drugoj zemlji, useljenje, imigriranje gl. im. s. r. od imigrirati.

211

imponirati

ilegalnost im. . r., instr. jd. ilegdlnosu! ileglndsti - stanje ili osobina ono to nije javno drutveno prihvaeno, to je ilegalno, ilegala. 'ilegitiman prid. (lat.), odr. v. ilegitimni koji se ne uklapa u postojee zakonske okvire, nelegitiman, ili vezn. - oznaava mogunost realizacije jednog od dvaju paralelnih sadraja (ili jedan, ili drugi), ilida im. . r. (tur.) - izvor ljekovite vrue vode, toplice, banja (up. naziv za mjesto Ilida kod Sarajeva). Ilir im. m. r., . r. Ilirka , n. mn. Iliri pripadnik naroda koji je naseljavao Bal kanski poluotok prije romanizacije i, kasnije, procesa slavenizacije prostora Balkanskog poluostrva, ilirac im. m. r., . r. ilirka, g. jd. Hirea, n. mn. ilirci, g. mn. iliraca - pripadnik ili sljedbenik ilirizma, pokreta u Hrvatskoj u 19. st. pod vodstvom Ljudevita Gaja. iliriki prid. odr. v. - arh. ilirski, ilirizam im. m. r. - ukupnost onoga to je u politici i kulturi bilo vezano za ilirski pokret u Hrvatskoj u 19. st. ilirski prid. odr. v. - koji se odnosi na Ilire kao na prastanovnike Balkana, koji se odnosi ilirizam, na ilirski pokret u 19. st., iliriki. ilirstvo im. s. r. - ukupnost kultumo-politikih spoznaja i osjeanja to ih je u sebi nosio ilirski pokret, ilirizam, iliti vezn. (arh.) - ili, drugim rijeima, drukije reeno, ilmihal im. m. r. (ar.) - poetnica osnov nih znanja islamske vjeronauke i obre doslovlja. ilmija im. . r. (ar.) - muslimanski duhov nici, Udruenje muslimanskih vjerskih slubenika, ilovaa/ilovaa im. . r. - vrsta gline (slu i, npr. za proizvodnju cigle), ilovast prid. - u kojemu ima odreena koliina ilovae, koji je poput ilovae, ilum im. m. r. (ar.), n. mn. Humi - znanje, ukupnost pojedinanog ili opeg znanja iluminacija im. . r. (lat.) - ukraavanje knjiga pisanih rukom ili drugih predme ta.. iluminirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. iluminiram - ukrasiti ta iluminacijama.

im igrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. imigriram - useliti se u drugu zemlju, imigrant im. m. r. (lat.) - osoba koja je uselila u stranu zemlju, useljenik, imitacija im. . r. (lat.) - ono to je napravljeno, izraeno, uinjeno prema odreenom uzoru bez vlastite kreativno sti i nadahnua, ono to se lano prika zuje onim to u stvarnosti nije, oponaa nje. imitator im. m. r. (lat.) - onaj koji imitira, koji se imitacijom bavi kao vjetinom, imobilizfranje gl. im. s. r. od imobilizi rati. imobilizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. imobiliziram - staviti izvan funkcije, imobilnost im. . r. (lat.), instr. jd. imobilnou/imobilnosti - osobina onoga to je imobilizirano, stavljeno izvan funk cije. imovina im. . r. - ono to se ima u vlasnitvu, imetak, posjed, imovinski prid. odr. v. - to se odnosi na imovinu. 'imperativ im. m. r. (lat.) - glagolski oblik za izricanje zapovijedi, zapovijedni na in. imperativan prid., (lat.) odr. v. impera tivni - koji je obavezujui, koji je neupi tan i neodloan, imperija im. . r. (lat.) - dravna tvorevi na kojoj je na elu imperator, carevina; simbol nekog oblika moi (npr. industri jska imperija). imperijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. imperijaliste - onaj koji je na elu impe rije; onaj koji je pristalica imperijaliz ma. imperijalizam im. m. r. (lat.), g. jd. imperijalizma, g. mn. imperijalizama tenja jedne drave ili drugog oblika moi da gospodari tuim dravnim pro storima, narodima, kulturama, privred nim i drugim ivotnim resursima, implikacija im. . r. (lat.) - ono to je sadrano, obuhvaeno, to se podrazu mijeva, ali nije reeno, to e biti neiz bjena posljedica, impomranje/imponovanje gl. im. s. r. od imponirati/imponovati, imponirati/imponovati gl. nesvr. (lat ), prez. impdniram/imponujem - ostavljati

import potujui i zadivljujui utisak svojim dobrim odlikama i vrlinama. import im. m. r. (lat.) - uvoz; ono to je odnekud dolo, to nije domae, impotencija im. . r. (lat.) - spolna ne mo, nesposobnost; prenes. nekreativnost (spisateljska impotencija). impotentan prid. (lat.), odr. v. impotentni - koji je u stanju impotencije, koji je spolno ili stvaralaki nesposoban, ne moan, nekreativan. impozantan prid. (fran.), odr. v. impo zantni - koji imponira, koji svojom poja vom ostavlja snaan utisak, zadivljujui, silan. impregnacija im. . r. (lat.) - sloj onog ime je ta impregnirano, impregniranje gl. im. od impregnirati. impregnirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. impregniram - premazati neto zatitnim sredstvom (katran, lak i sl.) kako ne bi propadalo. impresija im. . r. (lat.) - utisak, dojam, ono to je doivljeno neposredno, putem osjetila, a ne putem logikog rasuiva nja. impresiomranje gl. im. s. r. (lat.) od impresionirati, impresionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. impresioniram , gl. pril. sad. impre sionirajui - izazvati ili izazivati iv i snaan utisak (impresiju), impresionizam im. m. r. (fran.) - pravac u likovnoj umjetnosti gdje dominira tenja ka slobodnom i nesputanom izraavanju svega to je oko vidjelo i ula doivjela, razg. zakljuivanje na osnovu neposred nih utisaka, bez oslanjanja na materijal ne injenice i metodologiju. impresivan prid. (lat.), odr. v. Impresivni - koji ostavlja iv i snaan utisak, improvizacija im. . r. (lat.) - neto to je uraeno ili napravljeno na brzinu, bez priprema i planova, improviziranje/improvizovanje gl. im. s. r. (lat.) od improvizirati/improvizovati. improvizirati/improvizovati gl. nesvr. (lat.), prez. improviziram/improvizujem , gl. pril. sad. improvizirajui/ improvizu jui - napraviti ta bez prethodnih pri prema.

212
impuls im. m. r. (lat.), g. mn. impulsa poetni podsticaj da bi se pokrenulo ne ko tijelo i sl., signal. impulsTvan prid. (lat.), odr. v. impulsivni - koji brzo reagira, bez prethodnog raz miljanja, koji je nagao, sklon brzoj sva i. impulsivnost im. . r. (lat.), instr. jd. impulsivnou/impulsivnosti - svojstvo onoga to je impulsivno, imputiranje gl. im. s. r. od imputirati, imputirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. imputiram - neopravdano ta kome ili emu pripisivati, imsak im. m. r. (ar.), n. mn. imsaci vrijeme poetka muslimanskog posta. imuan prid. odr. v. imuni - koji je dob roga imovnog stanja, koji posjeduje ve lika materijalna dobra, dobrostojei, bogat ovjek. imun prid. (lat.), odr. v. imuni - koji ima imunitet. imunitet im. . r. (lat.) - med. sposobnost organizma da se odupre zaraznim bole stima; povlateni poloaj kad je u pita nju zakon (npr. diplomatski imunitet). inae pril. - drukije, na drugi nain, u protivnom, inaica im. . r. - ono to je razliito po obliku a isto u znaenju, dublet, inad/inat im. m. r. (tur.) - tvrdoglavo postupanje suprotno volji drugih, radi ouvanja vlastitog ponosa, ili uslijed oholosti, samoljublja i sl., prkos, inaenje/inaenje gl. im. s. r. (tur.) od inatiti/inaditi. inaditi/inatiti (se) gl. nesvr. (tur.), prez. inadimAnatim - prkositi kome ili emu, tjerati inad. inadljiv/inatljiv prid. (tur.), odr. v. inadljivi/inatljivi - koji se voli inatiti, svad ljiv inadija/inaija im. m. r. (tur.) - onaj koji tjera inad, koji tvrdoglavo ustrajava u svome miljenju i stavovima, inauguracija im. . r. (lat.) - sveano otvorenje; sveano uvoenje u posao, ustolienje; dodjeljivanje asti, 'inauguralan prid. (lat.), odr. v. inaugura lni - koji se odnosi na inauguraciju, pri stupni, nastupni, inaugurirati/inaugurisati gl. svr. i nes vr. (lat.), prez. inauguriram/inaugurisem - obaviti sveano otvaranje ega; postaviti koga na poloaj, ustoliiti; na vijestiti ta. incest im. m. r. (lat.) - spolni odnos s bliim krvnim srodnikom, rodoskrvnue. incident im. m. r. (lat.), g. jd. incidenta , g. mn. incidenata - iznenadni, nepredvie ni, nemili dogaaj, incidntan prid. (lat.), odr. v. incidentni koji je sklon injenju incidenata, przniav. indeks im. m. r. (lat.), g. mn. indeksa sadraj, registar imena; broj koji u pos tocima pokazuje uzastopne promjene unutar neke ekonomske pojave (indeks privrednog rasta); studentska knjiica u koju se upisuju semestri, predmeti, ocje ne i sl. indicija im. . r. (lat.) - znak na osnovu kojeg se moe predvidjeti ishod, izvesti zakljuak itd. indiferentan prid. (lat.), odr. v. indifer entni - koji je ravnoduan, nezainteresian, koji niim ne pokazuje svoju naklo nost. indigo im. m. r. (p.) - modroljubiasta boja nazvana po istoimenoj biljci iz koje se svojevremeno dobivala, posebni pa pir koji se stavlja izmeu dvaju papira radi pravljenja kopija na pisaoj maini. Indijac im. m. r., g. jd. Indijca - stanovnik Indije, onaj koji svojim izgledom i vanjtinom upuuje da je porijeklom iz Indije. Indijka im. . r. - stanovnica Indije. Indijanac im. m. r., . r. Indijanka , g. jd. Indijanca , n. mn. Indijanci, g. mn. Indi janaca - pripadnik starosjedilakog sta novnitva Sjeverne i June Amerike, indijanski prid. - to je porijeklom od Indijanaca ili to se odnosi na Indijance, indijski prid. odr. v. - to se odnosi na Indiju ili Indijce {indijski aj), indikacija im. . r. (lat.) - oznaka, znak, polazina osnova za neki zakljuak, mi ljenje, sumnju i sl. indikator im. m. r. (lat.) - sprava ili aparat kojim se registriraju trenutna stanja ne ke pojave, pokazatelj, indiskrecija im. . r. (lat.) - odavanje tajni, nepristojna radoznalost i otvoren ost.

213

indukcija indiskretan prid. (lat.), odr. v. indiskretni - koji je nametljivo i nepristojno radoz nao, koji ne zna uvati povjerenu tajnu, indisponiran prid. (lat.), odr. v. indispdnirdni - koji je bezvoljan, nepripremljen za predvieni posao, neraspoloen, indisponlranost im. . r. (lat.), instr. jd. indispdnlranou/indispdniranosti - be zvoljnost, neraspoloenost. 'individualan prid. (lat.), odr. v. Individu alni - koji je lian, osoben, pojedinaan, samostalan i nezavisan u odnosu na dru g?g 'individualno pril. (lat.) - samo za sebe, na svoj vlastiti nain, zasebno. individualist(a) im. m. r. (lat.) - pristaa i pobornik individualizma, onaj koji svo jom naravi, javnim ponaanjem, sklono stima, iznesenim stavovima izdvaja od drugih, osoba nesklona organiziranim drutvenim oblicima ivota, individualizacija im. . r. (lat.) - izdvaja nje jedinke ili neke posebnosti prema odreenim istaknutijim svojstvima, individualizam im. m. r. (lat.), g. jd. individualizma , g. mn. individualizama teorija prema kojoj se na pojedinca gle da kao na najveu drutvenu vrijednost, nedostatak osjeanja za ire drutvene potrebe i za solidarnost s drugima. individuum im. m. r. (lat.) - svaka samos talno postojea i, u drutvenom ili priro dnom kontekstu, izdvojena linost, po sebnost, organizam i sl.; pejor. beznaa jna linost, linost u koju se sumnja. Indoevropljani im. m. r. - zajedniko ime za pripadnike naroda koji govore jezike iz indoevropske porodice jezika (napri mjer, indijski jezici, perzijski, slavenski, romanski, germanski jezici itd.), indolencija im. . r. (lat.) - ravnodunost prema radu i obavezama, nehaj, nemar nost. indologija im. . r. - prouavanje jezika i kulture Indije, indukcija im. . r. (lat.) - donoenje za kljuaka polazei od pojedinanih slu ajeva prema opim zakonitostima, fiz. izazivanje elektrine struje u provod niku njegovim kretanjem u magnetskom polju ili promjenom magnetskog polja oko njega.

induktivan induktivan prid. (lat.), odr. v. Induktivni to se odnosi na indukciju, u emu se dolazi do zakljuaka na osnovu pojedinanih sluajeva (induktivna metoda), industrija im. . r. (lat.) - ukupnost mehaniko-proizvodnog procesa u preraivanju sirovina ili proizvoda u gotovi proizvod (npr. teka industrija , metalna industrija, prehrambena industrija i sl.), industrijalac im. m. r. (lat.), g. jd. indu strijalca, g. mn. industrijalaca - vlasnik industrijskog preduzea ili istaknutiji preduzetnik u industrijskom procesu, industrijalizacija im. . r. (lat.) - proces osnivanja, postavljanja, organiziranja industrije u jednoj zemlji ili regiji, industrijski prid. odr. v. (lat.) - ono to se odnosi na industriju, to je neposredni dio industrijskog procesa (industrijska proizvodnja, industrijska sirovina, indu strijska, biljka, industrijski centar, itd.), industrijski pril. (lat.) - kao u industriji, na industrijski nain. Indil im. m. r. (ar.) - jedna od etiri velike Knjige Boije u islamu (Tevrat, Zebur, Indil, Kur'an); Evanelje u kr anskom uenju, inercija im. . r. (lat.) - fiz. svojstvo tijela da zadri stanje mirovanja ili kretanja; prenes. odsustvo volje za kretanjem ili sudjelovanjem u nekoj akciji, tromost, nevoljnost. inertan prid. (lat.), odr. v. inertni - koji je bez inicijative, nepoduzetan, trom. 'infantilan prid. (lat.), odr. v. infantilni koji se ponaa djetinjasto, nezreo, infarkt im. m. r. (lat.), g. jd. infarkta, g. mn. infarkta/infarkata - arite odumira nja u organima uslijed poremeaja krvo toka, tromboze i sl. (infarkt srca, infarkt plua). infekcija im. . r. (lat.) - prodiranje zaraz nih mikroorganizama u tkivo, zaraza, infektolog im. m. r. (lat.-gr.), n. mn. infektdlozi - ljekar koji se bavi lijee njem zaraznih bolesti, infektologija im. . r. (lat.-gr.) - prou avanje i lijeenje zaraznih bolesti. inferioran prid. (lat.), odr. v. inferiorni koji je slabiji, nii, manje vrijedan u odnosu na druge, inferiornost im. . r. (lat.), instr. jd. inferiornou/inferiornosti - svojstvo

214 manje vrijednosti i podreenosti u odno su na druge, supr. superiornost, infiranje gl. im. s. r. od inficirati. inficirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. inficiram - uzrokovati infekciju, zaraziti, inflacija im. . r. (lat.) - prekomjerno tampanje novca to smanjuje njegovu vrijednost. inflacijski prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na inflaciju, inflacijski pril. (lat.) - kao inflacija, na nain inflacije, inflatoran prid. (lat.), odr. v. inflatorni koji je dio ili posljedica inflacije, influenca im. . r. (lat.) - akutna bolest izazvana prehladom (s velikom vrui com i klonulou). informacija im. . r. (lat.) - obavijest, poruka; izvjetaj, informacijski prid. (lat.) odr. v. - to se odnosi na informaciju, to je dio infor macije, informacioni. informacioni prid. odr. v. (lat.) - infor macijski. informatiar im. m. r. (lat.) - onaj koji se bavi informatikom, informatika im. . r. (lat.), dat. jd. informatici - ukupnost znanja o obradi, koritenju i primjeni informacija, 'informativan prid. (lat.), odr. v. informa tivni - koji sadri informacije, koji je u slubi imanja i davanja informacija. Informbiro im. m. r. (fran.), g. jd. Informbiroa - Informacioni biro, vrhov no tijelo komunistikih partija SSSR-a i drugih zemalja unutar Varavskog pakta osnovano radi jedinstvenoga idejnopolitikog rada i djelovanja (1947-1953) u kojem su glavnu rije imali ruski komu nisti. informiranje/informisanje gl. im. s r. (lat.) od informirati/informisati. informirati/informisati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. infdrmiram/infdrmiem (se) - dati, davati ili dobiti, dobi vati informaciju, obavijestiti (se), infrastruktura im. . r. (lat.) - temeljna ekonomska i organizaciona podloga za neku veu, obuhvatniju, visoko razvije nu proizvodnu ili koju drugu djelatnost (vodovodna i kanalizaciona mrea, elektrifikaciona mrea, saobraajnice, itd.).

215 infuzija/infuzija im. . r. (lat.) - unoenje tekuine, obogaene solju i glukozom, u bolesni ili iscrpljeni organizam radi nadoknade gubitka krvi i vode. ingenioznost im. . r. (lat.), instr. jd. inge niozno scu! ingeniozno ti - naglaena da rovitost u nekom poslu ili u iznoenju stavova, domiljatost, razboritost, otroumnost. ingeniozan prid. (lat.), odr. v. ingenidzni koji je naglaeno darovit, domiljat, raz borit, otrouman, ingerencija im. . r. (lat.) - sudjelovanje u emu, uplitanje u ta radi ostvarivanja uticaja, uee, inhalacija im. . r. (lat.) - udisanje pare, plinova ili tekuina rasprenih u kapljice radi olakavanja disanja i lijeenja, inhalator im. m. r. (lat.) - sprava za lije enje agi. im. s. r. (lat.) od inhalirati, inhalirati se gl. nesvr. (lat.), prez. inhaliram se - udisati, uvlaiti u disajne orga ne paru ili rasprene kapljice tekuine radi lijeenja. ini zamj. - drugi, ostali, inicijali im. m. r. mn. (lat.) - poetna slo va imena i prezimena. inicijativa im. . r. (lat.) - poetni korak u nekom radu, pobuda, podstrek. inicijator im. m. r. (lat.) - onaj koji podstie, koji pobuuje, podstreka, iniciranje gl. im. s. r. (lat.) od inicirati, inicirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. iniciram - podsticati, podstai, pokretati, pokrenuti. injekcija im. . r. (lat.) - med. ubrizgava nje rastopine lijeka u tijelo pomou igle; prenes. dati emu poetni stimulans u radu i djelovanju (dati injekciju). Inke m. m. r. - naziv za pripadnike etni ke skupine Keua-Indij anaca u Junoj Americi. inkarnacija im. . r. (lat.) - utjelovljenje, ovaploenje, olienje, inkarniranje gl. im. s. r. (lat.) od inkarni rati. inkarnirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. inkdrniram - utjelovljavati, utjeloviti, inkasator im. m. r. (lat.) - onaj koji pri kuplja novac od dunika (npr. za potro enu struju).

inkvizicija

inkasirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. inkasiram - prikupljati ili prikupiti nov ac za pruenu uslugu, naplatiti, inkognito pril. (lat.) - pod lanim imen om, daleko od oiju javnosti, tajno, skri veno, kriom, inkomodacija im. . r. (lat.) - pravljenje smetnji, dosaivanje i ometanje ije udobnosti. inkomodiranje gl. im. s. r. (lat.) od inko modirati. inkomodirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. inkdmodiram - naruavati neiji komoditet, ometati, smetati, izgubiti ko moditet, biti doveden u stanje uznemi renosti. 'inkompatibilan prid. (lat.), odr. v. inkompatibilni - koji se ne slae s ime, koji nije u suglasju, nespojiv, nezdruiv. inkompatibilnost im. . r. (lat ), instr. jd. inkompatibUnou/inkompatibilnosti stanje onoga to je inkompatibilno, to je s ime nespojivo, nezdruivo, to se ne moe usuglasiti, inkongruentan prid. (lat.), odr. v. inkongruentni - koji je nepodudaran, nesugla san, nekongruentan. inkorporacija im. . r. (lat.) - ukljuenje ili ukljuivanje u odreeni proces ili sistem. inkorporiranje gl. im. s. r. (lat.) od inkor porirati. inkorporirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. inkorpdriram - ukljuiti u neki proces ili sistem, uiniti da ta postane sastavni dio cjeline, pripojiti, ujediniti, inkubacija im. . r. (lat.) - vrijeme koje protekne od trenutka zaraze nekom bo leu do prvih simptoma oboljenja, inkubator im. m. r. (lat.) - ureaj za nje govanje pilia i druge peradi umjetnim putem; aparat u porodilitu za njego vanje nedonoadi. inkunabule im. . r. mn. (lat.) - prvi otisci knjiga iz vremena kad je pronaen tam parski stroj (do g. 1500). inkvizicija im. . r. (lat.) - ustanova Kato like crkve koja je u Srednjem vijeku, putem sistematske ideoloke pijunae, prokazivala i kanjavala heretike i here tika uenja; prenes. zagrizeno istrai vanje javnog mnjenja koje se provodi

inoa grubim metodama i ugroava slobodu miljenja. inoa im. . r. - druga ena, pored ve postojee supruge, inojezikl prid. - koji se odnosi na drugi jezik, drugojeziki. inkorespodent im. m. r. (lat.) - osoba koja vodi korespodenciju, prevodilac (u preduzeu ili politiko-diplomatskoj mi siji). inokosan prid. (crk.-slav.), odr. v. indkosni - koji u razliitim poslovima, meu sobnim odnosima, obavezama, nadle nostima i sl. djeluje sam, pojedinaan ( inokosni poslovodni organ), inovacija im. . r. (lat.) - obnova, obnav ljanje, promjena, inovator im. m. r. (lat.) - onaj koji ino vira, pronalaza, izumitelj, inoviranje gl. im. s. r. (lat.) od inovirati, inovirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. indviram, gl. pril. sad. inovirajui - uvo diti inovacije, obnoviti, obnavljati, 'inozemni prid. - koji je iz inozemstva, inostrani. inozemstvo im. s. r. - inostranstvo, pro stori drugih zemalja, strane zemlje, tui na. insan im. m. r. (ar.) - ovjek, osoba, insanijet im. m. r. (ar.) - ljudstvo, ovje nost. insanskl prid. (ar.), odr. v. - to se odnosi na insana, ovjeiji, ljudski, inscenacija im. . r. (gr.-lat.) - oprema i kulise za scenu u teatru i sl. insceniranje gl. im. s. r. (gr.-lat.) od inscenirati, inscenirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.), prez. insceniram - prilagoditi knjievno djelo za za pozorinu izvedbu, prenes. izvesti neku gestu ili predstavu s nam jerom da se ko dovede u zabludu, insekt im. m. r. (lat.), g. mn. insekata kukac (pele, mravi, leptiri itd.), insekticid im. m. r. (lat.) - sredstvo za unitavanje insekata, insert im. m. r. (lat.), g. jd. inserta, g. mn. inserata/inserta - to je umetnuto (film ski insert). insinuacija im. . r. (lat.) - lana optuba da bi se koga okrivilo, potvora, kleveta, insinuiranje gl. im. s. r. (lat.) od insinu irati.

216 insinuirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. insinuiram , gl. pril. sad. insinuirajui navoditi ili navesti lanu misao, lanu predodbu ili informaciju, potvarati, po tvoriti, podmetati, podmetnuti, insistiranje gl. im. s. r. (lat.) od insistirati, insistirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. insistiram - biti ustrajan u svojim zahtje vima, ne poputati, inspekcija im. . r. (lat.) - nadziranje procesa rada (u preduzeu, koli, usta novi i sl.), nadzorna sluba, inspektor im. m. r. (lat.) - osoba zaduena za nadgledanje rada i potovanje uspo stavljenih pravila rada i ponaanja, nad zornik, nadziratelj. inspektorat im. m. r. (lat.) - sluba za obavljanje inspekcijskih poslova, nadzo rnitvo, nadglednitvo. inscipijent im. m. r. (lat.), g. mn. incipijenata - osoba u teatru zaduena nadzirati poslove iza pozornice, inspiracija im. m. r. (lat.) - iznenadni unutarnji podsticaj za duhovni i stvara laki rad, nadahnue, inspiriranje/inspirisanje gl. im. s. r. (lat.) od inspirirati/inspirisati, inspirirati/inspirisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. inspiriram/inspiriem, gl. pril. sad. inspirirajui!inspiriui - pod sticati ili podstaknuti na duhovni i stva ralaki zanos, nadahnuti, instalacija im. . r. (lat.) - ukupnost me usobno povezanih ureaja u nekom si stemu (npr. elektrina instalacija), instalater im. m. r. (lat.) - osoba zaduena za provoenje instaliranja, instaliranje gl. im. s. r. od instalirati, instalirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. instaliram, gl. pril. sad. instalirajui postavljati instalaciju, uvezivati ureaje u sistem; uvesti koga u novu radnu du nost, ustoliiti, instanca im. . r. (lat.) - hijerahijski nivo (npr. u vlasti, sudstvu, politici, admini straciji). instinkt im. m. r. (lat.), g. jd. instinkta, g. mn. instinkata - uroena osobina koja omoguava da se to predvidi, predo sjeti; uroeni nagon kojim se ovjek slui nesvjesno i bez razmiljanja, intu icija. 'instinktivan prid. (lat.), odr. v. instiktivni - koji se odnosi na instikt. 'instinktivno pril. (lat.) - pomou instikta, nagonski. institucija im. . r. (lat.) - ustanova, zav od; prenes. izraz za ovjeka iji anga man premauje radne mogunosti poje dinca. 'institucionalan prid. (lat.), odr. v. institu cionalni - koji je postavljen i ureen prema propisima institucije, institut im. m. r. (lat.) - ustanova od po sebnog znaaja za neku oblast (npr. za nauku, odgoj i sl.), zavod, institutski prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na institut, to pripada institutu, institutski pril. (lat.) - kao institut, na na in instituta, instruiranje gl. im. s. r. (lat.) od instru irati. instruirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. instruiram/instruiem - davati upute, upuivati, davati sate iz neke naune, nastavne, praktine i dr. oblasti, podua vati. instrukcija im. . r. (lat.) - uputa, pouka, nalog za obavljanje nekog posla, podu avanje izvan redovne nastave (instruk cije iz matematike). 'instruktivan prid. (lat.), odr. v. instrukti vni - koji sadri instrukciju, koji je po uan (instruktivna nastava), instruktor im. m. r. (lat.) - onaj koji daje instrukcije, instrument im. m. r. (lat.), g. mn. instru menata - sredstvo, orue za rad (u labo ratoriji, ordinaciji i sl.); dokument ili propis koji ima pravno djelovanje; pre nes. osoba koja djeluje prema neijim uputama ili uticajem (instrument u slu bi vladajue oligarhije), instrumentacija im. . r. (lat.) - prilago avanje kompozicija za muzike instru mente; koritenje, upotreba instrumena ta. instrumentalizacija im. . r. (lat.) - pre nes. upotreba u ciljane, praktine, uglav nom u pogrene svrhe (politika instru mentalizacija), manipulacija, instrumentalizfranje gl. im. s. r. (lat.) od instrumentalizirati. instrumentalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. instrumentaliziram - upotre

217

inteligencija

bljavati, upotrijebiti, koristiti, iskoristiti, manipulirati u svrhu neke ideoloke, po litike itd. opcije, instrumentarij im. m. r. (lat.) - ukupnost instrumenata za neku djelatnost ili pos ao. inalah (inallah) uzv. (tur.-ar.) - akobog da (ako Bog da), dao Bog pa da bude tako. intaktan prid. (lat.) - koji je nedirnut, netaknut. intarzija im. . r. (lat.) - ukraavanje drvenih predmeta razliitim dodacima od metala, slonove kosti, drveta i sl. integracija im. . r. (lat.) - spajanje dijelova u cjelinu ( integracija drutva), integral im. m. r. (lat.) - mat. granina vrijednost zbira beskonano malih veli ina u odreenim granicama. 'integralan prid. (lat.), odr. v. integralni koji ima sve svoje dijelove, koji je cjelo vit, koji sam sobom ini jednu potpunu cjelinu, potpun, ukupan, integriranje/integrisanje gl. im. s. r. (lat.) od inegrirati/inegrisati. integrirati/integrisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. integriram/integrisem - izvr iti ili vriti integraciju (zemlju, drutvo, ideje i sl.), ujediniti ili ujedinjavati, spo jiti ili spajati, integritet im. m. r. (lat.) - postojanost svih dijelova unutar neke cjeline, neokrnjenost, potpunost (integritet linosti), intelekt im. m. r. (lat.) - um, razum, svije st, mo shvaanja, intelektualac im. m. r. (lat.), g. jd. intelektulca, g. mn. intelektualaca - onaj koji se bavi umnim radom, mislilac koji paljivo i odgovorno promilja u svome javnom djelovanju, intelektualan prid. (lat.), odr. v. intele ktualni - koji se odnosi na intelekt, na koritenje i uvaavanje znanja ( intelek tualni rad), intelektualka im. . r. (lat.) - ena inte lektualac. intelektualno pril. (lat.) - to je na inte lektualni nain, inteligencija im. . r. (lat.) - neformalni intelektualni stale u odreenome dru tvenom konktekstu; sposobnost brzog i lahkog uoavanja, otkrivanja ili donoe-

inteligentan nja neposrednih zakljuaka u vezi sa nekim problemom, inteligentan prid. (lat.), odr. v. inteligen tni - koji lahko shvaa i razumijeva, pametan, bistar, koji ostavlja dojam ra zumne, umne, prosvijeene osobe (inte ligentna pojava), inteligentno pril. (lat.) - na intelegentan nain. inteligibilan prid. (lat.), odr. v. inteligibllnl - koji je shvatljiv jedino razumom, a ne osjetom, intencija im. . r. (lat.) - namjera, nakana, htijenje. intedant im. m. r. (lat.) - koji brine za hranu i redovno snabdijevanje vojnika i vojnih jedinica; rukovodilac u pozoritu, intendantura im. . r. (lat.) - posebna organizirana jedinica koja brine o ishra ni i opskrbi vojske. intenzitet im. m. r. (lat.) - stepen snage, jaine i napetosti. 'intenzivan prid. (lat.), odr. v. intenzivni snaan, jak, moan, izraen u velikoj mjeri. intenzivnost im. . r. (lat.), instr. jd. intenzlvnou/intenzivnosti - osobina onoga to je intenzivno, interdisciplinaran prid. (lat.), odr. v. interdisciplinarni - koji se tie vie raz liitih naunih disciplina. interes im. m. r. (lat.) - zanimanje za neto; korist, dobitak (u novcu i sl.), interesantan prid. (lat.), odr. v. interesan tni - koji izaziva interes, zanimljiv, interesent im. m. r. (lat.) - osoba koja pokazuje zanimanje za neto, interedija. interesiranjeA'nteresovanje gl. im. s. r. (lat.) od interesirati/interesovati (se), interesirati/interesovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. intereslram/interesujem (se) - zanimati se za neto ili o neemu, eljeti saznati to vie infor macija i pojedinosti. 'interesni prid. (lat.) - koji je povezan s interesom, koji se odnosi na interes, interedija im. m. r. (lat.-tur.) - razg. ovjek koji u svemu vidi prvenstveno linu korist i ostvarenje iskljuivo svo jih interesa.

218 interijer im. m. r. (fr.) - unutranjost prostorije, supr. eksterijer, intermeco im. m. r. (tal.) - umetak, pauza, stanka, meuin u nekom slijedu doga aja. internacija im. . r. (lat.) - odreivanje zabrane slobode kretanja ili progon na neko mjesto radi izdravanja propisane kazne. internacionala im. . r. (lat.) - meunar odna politika organizacija socijalisti kih, komunistikih i radnikih partija i udruenja u Evropi i ire formirana radi zatite i afirmacije radnikih prava, him na meunarodnoga proletarijata. 'internacionalan prid. (lat.), odr. v. inter nacionalni - koji ima meunarodni zna aj, ugled i uticaj ( internacionalni kul turni festival, internacionalna sportska karijera). internacionalizam im. m. r. (lat.) - pove zivanje naroda, kultura i tradicijskih drutvenih vrijednosti na temelju meu sobnog sporazumijevanja i uvaavanja, izvan pojedinanih nacionalnih uvjeto vanosti i interesa, internat im. m. r. (lat.) - kolska obrazov na, odgojna itd. ustanova za zajedniki ivot uenika, studenata, pitomaca i sl. internet im. m. r. (engl.) - mrea za po vezivanje kompjuterskih sistema, interni prid. (lat.) - to je za unutranju upotrebu, unutranji, interniranje gl. im. s. r. (lat.) od interni rati. internirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. interniram - osuditi koga na internaciju ili je provesti, internirac im. m. r. (lat.), n. mn. intermrci - osoba osuena na internaciju. internist(a) im. m. r. (lat.) - ljekar koji lijei bolesti unutranjih organa, internistica/internistkinja im. . r. - ena internist. interpolacija im. . r. (fr.) - naknadno umetanje, uvrtavanje (u tekst, umjet niku tvorevinu i sl.), interpret im. m. r. (lat.) - interpretator, interpretacija im. . r. (lat.) - izvoenje dramskog ili kojega drugog umjetnikog djela (glumom, pjevanjem ili sviranjem, govorenjem itd.); objanjavanje, tuma enje smisla neega. interpretator im. m. r. (lat.) - onaj koji interpretira (npr. glumac koji govori/ tumai knjievnoumjetniki tekst i sl.), interpretiranje gl. im. s. r. (lat.) od interpretirati, interpretirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. interpretiram - objasniti, objanja vati, protumaiti, tumaiti, interpunkcija im. . r. (lat.) - pravopisni znaci (npr. taka, zarez, upitnik, uzvi nik, crta, zagrade, itd.), interval im. m. r. (lat.) - vrijeme izmeu dviju vremenskih cjelina, mu. odnos izmeu tonova prema njihovoj visini i broju titraja. intervencija im. . r. (lat.) - mijeanje u proces ili podruje nadlenosti s namjer om mijenjanja postojeega stanja (vojna intervencija); upad; javljanje za rije; istup; ljekarski, hirurki) zahvat (inter vencija na srcu), intervemranje/intervenisanje gl. im. od intervenirati/intervenisati. intervenirati/intervenisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. intervenlram/interveniem - umijeati se, uplesti se u podru je neijeg djelovanja, posao ili proces putem akcije, posredovanja i sl.), intervju im. m. r. (engl.), g. jd. intervjua , n. mn. intervjui - razgovor u kojem neko odgovara na pitanja i daje svoje milje nje, iznosi stavove itd. (npr. za medije), intervjuiranje/intervjuisanje gl. im. s. r. (engl.) od intervjuirati/intervjuisati. intervjufrati/intervjuisati gl. svr. i ne svr. (engl.), prez. intervjuiram/intervjiiise - voditi razgovor slijedom posta vljanja pitanja i dobivanja odgovora, intima im. . r. (lat.) - vlastiti, unutranji duevni i funkcionalni svijet ovjekova bia. 'intiman prid. (lat.), odr. v. intimni - koji je duboko lian i skriven od oiju jav nosti (intimni ivot, intimno rublje); koji je vrlo blizak, prisan, koji ostavlja utisak bliskosti i prisnosti (intimni prijatelji), 'intimno pril. (lat.) - duboko lino, skrive no, na initiman nain, prisno, intimnost im. . r. (lat.), instr. jd. intunnou/intimnosti - osobina onoga to je intimno.

219

introvertiran

'intimus im. m. r. (lat.) - prisni prijatelj kojemu se mogu povjeriti najlinije taj ne. intonacija im. . r. (lat.) - ritmiko-melodijska osobenost govora; mu. odmjera vanje visine glasa; lik. nain mijeanja i kombiniranja oblika i boja; uope osno vno obiljeje, karakter, duh. intoniranje gl. im. s. r. (lat.) od intonirati, intonirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. intdnlram - dati ili davati emu intona ciju, zapoeti ta s pjevanjem ili svira njem ( intonirati dravnu himnu), pove sti ili voditi prirodu razgovora i sl. u odreenom smjeru, dati/davati ton. intravenozno pril. (lat.) - direktno u venu (intravenozno dati injekciju), intriga im. . r. (fr.), dat. jd. intrigi potaknuta meuljudska spletka, zavjera protiv nekoga; zaplet radnje u knjiev nom djelu, pozorinoj predstavi ili fil mu. intrigant im. m. r. (fr.) - osoba sklona intrigama, spletkaro, smutljivac, intrigantica/intrigantkinja im. . r. (fr.) enska osoba sklona intrigama, smutljivica. intrigantski/intrigantskl prid. odr. v. koji se odnosi na intrige i intigrante (intrigantsko ponaanje), intrigantski/intrigantski pril. - na nain intriganta, kao intrigant, introdukcija im. . r. (lat.) - uvodni dio muzikog djela (u simfoniji, operi i sl.), pristup. introspekcija im. . r. (lat.) - ispitivanje vlastite svijesti i savjesti, poniranje u emocionalne, duhovne i intelektualne svjetove svoje linosti i iskuavanje vla stitih mogunosti, samoispitivanje. introspekcljskl prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na introspekciju, to je vezano sa inom samoposmatranja i samoispitivanja vlastite svijesti i linosti, introspekcljski pril. (lat.) - na nain intro spekcije. introvertan prid. (lat.), odr. v. introvertnl - koji je okrenut prvenstveno prema sebi i zatvoren prema vanjskome svijetu, povuen, samozatajan; supr. ekstrovertan. introvertiran prid. (lat.), odr. v. intro vertirani - koji se usljed razoarenja

introvertlranost

220
inventivnost im. . r. (lat.), instr. jd. inventivnou/inventivnosti - svojstvo onoga koji je inventivan, nadarenost, inventura im. . r. (lat.) - popisivanje robe i dr. (u trgovini, skladitu, preduze u i sl.); prenes. svoenje rauna (u i votu, profesiji, drutvenom ambijentu i distribucija ve zgotovljenih misli i stavova radi pridobijanja za svoje ideje o svijetu, drutvenim zbivanjima i o i votu uope (politiki inenjering). inje im. s. r. - smrznuta resa, kristali leda koji se usljed vlage i niskih temperatura taloe po tlu i drveu; prenes. sijede vla si. iole pril. - imalo, ikoliko, ita, makar ma lo, makar u najmanjoj mjeri. ion (gr.) - elektriki nabijena estica, ionako pril. - kako god bude, kako god se to bude razumjelo, tako i tako (npr. Njemu je ionako svejedno.), ionizacija im. . r. - proces nastajanja iona. ipak pril. - uprkos svemu, unato svemu (ipak se stiglo na vrijeme), bez obzira na sve, kad se uzme u obzir, na kraju kraje va. iracionalan prid. (lat.), odr. v. iracionalni - nerazuman, neobuhvatljiv mjerilima razuma. irada im. . r. (ar.) - carska zapovijest, irealan prid. (lat.), odr. v. irealni - koji je izvan postojee stvarnosti i zbilje, nest varan. 'irealno pril. (lat.) - na irealan nain (ireal no se ponaati), irealnost im. . r. (lat.), instr. jd. irelnou/irealno ti - stanje i svojstvo onoga to je irealno, nestvarnost. iredenta im. . r. (tal.) - politika i ideo loka tenja manjih nacionalnih zajedni ca da se pripoje zemlji matici. iredentist(a) im. r. (tal.) - zagovornik i pristalica ideologije iredentizma, iredentistiki prid. (tal.) - to se odnosi na iredentu i iredentizam, iredentistiki pril. - na nain iredente i iredentizma, kao to ini iredenta i ire dentisti. iredentizam im. m. r. (tal.), g. jd. irede ntizma, g. mn. iredentizama - ideolokopolitika doktrina kojom se zagovara odvajanje dijelova drave na kojoj ivi stanovnitvo ija je nacionalnost, vjer ska pripadnost i jezik podudarna s dra vom koju smatraju zemljom maticom i kojoj se ele ili ih se eli pripojiti. iregularan prid. (lat.), odr. v. iregularni koji nije usklaen sa utvrenim drutve nim i dr. pravilima, neregularan.

221

isceriti se

vanjskim svijetom, ljudima, drutvom i sl. zatvorio u sebe. introvertlranost im. . r. (lat.), instr. jd. introvertiranou/introvertiranosti - sta nje i svojstvo onoga ko je introvertiran, samozatvorenost, povuenost. intuicija im. . r. (lat.) - sposobnost neposrednog, brzog, istinskog shvaanja novoiskrsle pojave ili problema, bez pomoi logikog rasuivanja, predosje aj. intuitivan prid. (lat.) - koji se odnosi na intuiciju, koji se oslanja na vlastiti neposredni predosjeaj, intuitivno pril. (lat.) - na intuinitivan nain, predosjeaj no. invalid im. m. r. (lat.), g. jd. invalida, g. mn. invalida - koji je usljed tjelesnih ili duevnih oteenja djelomino ili potpu no onesposobljen za rad (ratni vojni invalid , invalid rada), invalidan prid. (lat.), odr. v. invalidni koji je s oitim nedostacima, koji je sakat, nemoan, nejak, slab. invaliditet im. m. r. (lat.) - zdravstveno stanje onoga k o je invalid, invalidnost, invalidnina im. . r. (lat.) - novana ili koja druga pomo koju dobiva invalid, invalidska penzija, invalidno pril. (lat.) - na nain invalida, kao invalid, invalidski. invalidnost im. . r. (lat.), instr. jd. invalidnou/invalidnosti - stanje onoga ko je invalid, invaliditet, invalidski prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na invalide ili je namijenjeno invalidima (invalidska kolica), invalidski pril. (lat.) - kao invalid, na nain invalida; trapavo, slabano, invazija im. . r. (lat.) - osvajaki vojni pohod veih razmjera na drugu zemlju, navala, najezda, invencija im. . r. (lat.) - naglaena nada renost u izumiteljskim i inovativnim stvaralakim poslovima, domiljatost, inventar im. m. r. (lat.) - popis pokretne imovine s podacima o njenoj trinoj i dr. vrijednosti; imovina openito, inventivan prid. (lat.), odr. v. inventivni koji je darovit u pronalazatvu, nadaren; domiljat.

sl.).
inverzija im. . r. (lat.) - obrat u odnosu na uobiajeni redovni slijed, preokreta nje; gram. obrnuti redoslijed glavne i zavisne reenice unutar sloene reeni ce, kad je zavisna reenica na prvom mjestu. investicija im. . r. (lat.) - ulaganje kapitala u neki razvojni projekt, kapital uloen u neki posao, investicijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na investicije, to je u slubi investicija, investicioni. 'investicioni prid. (lat.) - investicijski, investiranje gl. im. s. r. (lat.) od investi rati. investirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. investiram - uloiti, ulagati kapital u privredni ili razvojni projekt radi ostva rivanja dobiti, investitor/investitor im. m. r. (lat.) - onaj koji investira, koji ulae kapital. inzulin im. m. r. (lat.) - hormon lijezde guterae koji uravnoteuje nivo eera u ljudskom organizmu, hormon koji se koristi kao lijek protiv eerne bolesti, inenjer im. m. r. (fr.) - strunjak u grae vinarstvu, industriji i drugim privrednim djelatnostima (graevinski inenjer, ele ktroinenjer ., inenjer u umarstvu itd.), inenjerac im. m. r. (fr.) - razg. pripadnik vojne ili koje druge jedinice koja izvodi inenjerijske radove ili se brine za tehni ko odravanje puteva, graevina, po strojenja i sl. inenjerija im. . r. (fr.) - vojna jedinica za obavljanje graevinskih, tehnikih i dr. poslova, inenjerljskl prid. odr. v. (fr.) - to se odnosi na inenjeriju, to se odnosi na posao i opseg radnih mogunosti ine njera. inenjering im. m. r. (engl.) - ustanova u kojoj je spojeno vie srodnih preduzea za tehnike i inovatorske usluge; prenes. napadna ideoloka proizvodnja i javna

irelevantan prid. (lat.), odr. v. irelevantni - koji je nevaan, beznaajan, supr. rele vantan. irgat im. m. r. (gr.) - unajmljeni radnik, nadniar. irgatiti gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. irgatim - raditi za nadnicu, nadniariti. indij im. m. r. (gr.) - hemijski element, slian platini (Ir), irigacija im. . r. (lat.) - navodnjavanje zemljita u svrhu poboljanja prinosa, med. ispiranje, iris im. m. r. (gr.) - perunika, iritacija im. . r. (lat.) - draenje, podraivanje, upala na tkivu ili kojem organu fizikim djelovanjem ili dodirom s he mijskim sredstvom; upanje ivaca, iritantan prid. (lat.), iritantni - koji iritira, koji iritiranjem stvara nelagodu i nervo zu. iritiranje gl. im. s. r. (lat.) od iritirati. iritirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. iriti ram - ii kome na ivce; izazivati nela godu svojim prisustvom ili djelovanjem; med. fizikim ili hemijskim putem iza zivati podraaje na tkivu ili kojem orga nu. ironian prid. (gr.), odr. v. irdnini - koji izraava ironiju, pun ironije, ironino pril. (gr.) - na ironian nain, s ironijom, podrugljivo, ironija/ironija im. . r. (gr.) - podrugljiv nain izraavanja gdje se smisao onog to se eli rei, naglasiti, komentarisati prikriva u opreci onoga to se nepo sredno kazuje, naglaava, komentarie (npr.: ba ste vrijedni! = potpune ste ljenine!). ironiziranje/ironisanje gl. im. s. r. (gr.) od ironizirati/ironisati, ironizirati/ironisati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. ironiziram! irdniem - izvr gnuti ili izvrgavati ta ironiji, podsmjeh nuti se, podsmjehivati se, bagatelisati, 'irvas im. m. r. (rus.), n. mn. irvasi - sje verni jelen, sob. Isa im. m. r. (ar.), vok. jd. Isa - jedan od Boijih vjerovjesnika u islamskom ue nju (prema Isus, u kranstvu), isceriti se gl. svr., prez. iscerim se pokazati zubima, ustima i ukupnim izra zom lica neko nezadovoljstvo, neslaga nje, bijes.

iscijediti

222
iscuriti gl. svr., prez. iscurim - istei curenjem (uglavnom, tenost); prenes. postepeno nestati {iscurio imetak), iseliti (se) gl. svr., prez. iselim, trp. prid. iseljen - uiniti da ko promijeni mjesto svoga boravka ili stalnog prebivalita; (se) svojevoljno ili pod pritiskom napu stiti ranije mjesto stanovanja, iseljavanje gl. im. s. r. od iseljavati (se), iseljavati (se) gl. nesvr., prez. iseljavam {se) - up. iseliti (se), iseljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na iseljenike {iseljeniki knjievni asopis, iseljenika problematika), emigrantski, emigracijski, iseljeniki pril. - kao iseljenik, na nain iseljenika. iseljenik im. m. r., g. jd. iseljenika, n. mn. iseljenici - onaj koji je iselio iz svoje zemlje i odabrao ivjeti u nekoj drugoj zemlji, emigrant, iseljenitvo im. s. r. - ukupni broj iselje nika (iz neke zemlje, pokrajine, grada i sl.); emigracija, isforsirati gl. svr., prez. isfdrsiram, trp. prid. isfdrsiran - uiniti da se ta prove de po svaku cijenu; da se ko nasilno i bez dovoljno razloga postavi na neki vei poloaj i sl., iznuditi. Ishak im. m. r. (ar.), vok. Iskae!Ishaku jedan od vjerovjesnika u islamskom uenju. ishitren prid., odr. v. ishitreni - to je uinjeno na brz i nedovoljno priprem ljen nain {ishitreni zakljuci), ishitreno pril. - na ishitren nain, brzo pleto. ishitriti gl. svr., trp. prid. ishitren - uini ti ta prije vremena, bez odgovarajuih priprema i uporita za upsjeh, sastaviti nabrzinu. ishlapiti/ishlapjeti gl. svr., prez. ishla pim, trp. prid. ishlapljen - ispariti, izugubiti na karakteristinom mirisu i jako sti. ishod im. m. r., n. mn. ishodi - ono to je nastalo kao posljedica nekog uzroka, ishodati se gl. svr., prez. ishddam se dovoljno se nahodati, umoriti se od ho danja. ishodini prid. odr. v. - koji se odnosi na ishodite, polazni, poetni. ishodite im. s. r. - taka, mjesto ili trenutak u vremenu odakle se ta ishodi, odakle ta polazi i poinje se razvijati u vremenu i u prostoru, polazite, ishoditi gl. svr., prez. ishodim, gl. prid. trp. ishoen - nastojati da se ta postigne putem molbi, zauzimanjem za koga i sl. ishodovati gl. svr. i nesvr., prez. ishodujem - up. ishoditi. ishrana im. . r. - nain hranjenja, hranje nje {pravilna ishrana), ishranjenost im. . r., instr. jd. ishranjenouAshranjenosti - stanje pojedinca ili drutvene grupe koja je pravilno i dobro hranjena, isijavanje gl. im. s. r. od isijavati, isijavati gl. nesvr., prez. isijavam - slati od sebe ili iz sebe svjelosne zrake, zra iti. isipati gl. nesvr., prez. isipam - sipati ta iz neega (isipati vodu), isisati gl. svr., prez. isiemAsisam, imp. isii/isisaj - sisanjem iz ega izvui te kuinu; izvui iz koga posljednje ostat ke snage i mogunosti; prenes. tvrditi neto bez ikakve osnove, izmisliti, isisavanje gl. im. s. r. od isisavati, isisavati gl. nesvr., prez. isisavam - up. isisati. isjeckati gl. svr., prez. isjeckam - isjei noem na to sitnije komade, isjeak im. m. r., g. jd. isjeka, n. mn. isjeci, g. mn. isjeaka - dio vee cjeline izdvojen isijecanjem {isjeak iz novina), isjei gl. svr., prez. isijeem, imp. isijeci - dovriti sijeenje {isjei drva), sijeenjem ili na drugi nain mainiti otvor ili izvaditi dio povrine, izrezati, izdubiti. iskakanje gl. im. s. r. od iskakati, iskakati (se) gl. nevsr., prez. iskaem (se) - skakati iz ega; dati sebi oduka u ska kanju (iskakati se na igralitu); isticati se u odnosu na grupu i okolinu (iskakati u razredu). iskaliti (se) gl. svr., prez. iskalim (se) zavriti kaljenje (metala i sl.); dati sebi oduka, izbaciti iz sebe, istresti (bijes, gnjev, srdbu), iskamiti gl. svr., prez. iskamim - dobiti ili postii ta moljenjem, zanovijeta njem, dosaivanjem, izmoljakati, iskapati gl. svr., prez. iskapaAskaplje -

223

iskipiti

iscijediti gl. svr., prez. iscijedim, trp. prid. Iscijeen - snanim stezanjem odvojiti tekuinu od ega {iscijediti rublje); iscrpsti iz koga ili ega posljed nje atome snage i radnih mogunosti (biti iscijeen, biti u stanju iznemoglo sti, iscrpljenosti, bljedila). iscijeliti gl. svr., prez. iscijelim, trp. prid. iscijeljen - uiniti da ta ozdravi, izlije iti. iscijepati gl. svr., prez. iscijepam - razdi jeliti cijepanjem u vie eljenih dijelova, razderati (tkaninu, papir, pismo), iscjedak im. m. r., g. jd. iscjetka, n. mn. iscjedci - med. ono to je nastalo lue njem unutar organizma, izluina, izluevina; ono to se iscijedi stezanjem i pritiskivanjem. iscjelitelj im. m. r. - onaj koji iscjeljuje, izljeitelj. iscijeliteljka im. . r. - ona koja iscijeiscrpan prid., odr. v. iscrpni - koji obiluje svim vanim i upotrebljivim injenica ma i podacima {iscrpan opis dogaaja), iscrpati gl. svr., prez. iscrpam, trp. prid. iscrpan - izvui iz ega svu tenost ili koju drugu sadrinu, iscrpsti, iscrpiti (se) gl. svr., prez. iscrpim (se) izvui iz ega sve raspoloive zalihe; izgubiti posljednje ostatke snage, pre moriti se. iscrpiv prid., odr. v. iscrpivi - koji se moe iscrpiti, iscrpljiv. iscrpljenost im. . r., instr. jd. iscrpljenouAscrpljenosti - osobina onoga koji je iscrpljen, stanje onoga to je iscrpljeno, iscrpljiv prid. odr. v. iscrpljivi - iscrpiv, iscrpljivanje gl. im. s. r. od iscrpljivati. iscrpljivati gl. nesvr., prez. iscrpljujem crpljenjem izvlaiti neku tenost ili koji drugi sadraj iz neega; bez prestanka se izlagati radnim ili kojim drugim napo rima. iscrpno pril. - na iscrpan nain {iscrpno izloiti nastavnu materiju), iscrpsti gl. svr., prez. iscrpam - iscrpati, iscrpiti. iscrtati gl. svr., prez. iscrtam!iscrtam, trp. prid. iscrtan - prekriti crtama, ia rati, izraditi crte (npr. u likov, umjetno sti, u nekoj osnovnoj naznaci pri izradi projekta i sl.).

istei kap po kap. iskapanje gl. im. s. r. od iskapati, iskapati gl. nesvr., prez. iskapam - kopa ti malo pomalo, dio po dio. iskapiti gl. svr., prez. iskapim, trp. prid. iskapljen - odjednom ispiti do posljed nje kapi, ispiti do dna (iskapiti uturu), iskasapiti gl. svr. (ar.), prez. iskasapim , trp. prid., iskasapljen - isjei noem, izbosti noem, nanijeti teke tjelesne po vrede. iskaljati gl. svr., prez. iskaljem , imp. iskalji - izbaciti to iz organa za disa nje. iskaljavanje/iskaljivanje gl. im. s. r. od iskaljavati/iskaljivati. iskaljavati/iskaljivati gl. nesvr., prez iskaljavam/iskaljujem - bolno izbaci vati zrak, lajm itd. iz organa za disanje, iskat im. m. r. (ar.) - vrsta milostinje u muslimanskoj tradiciji koja se daje siro manima za duu umrloga, iskati gl. nesvr., prez. item - traiti od koga da dadne neto. iskaz im. m. r. - ono to je izreeno, to je uneseno u reenice i u tekst, usmena ili pismena izjava o emu (iskaz na sudu), iskazati (se) gl. svr., prez. iskaem (se) izrei to; istaknuti se u emu, pokazati se, postupiti na odgovarajui nain, iskaznica im. . r. - lini dokument kojim se utvruje identitet ili lanstvo u nek om drutvu, udruenju, klubu itd., lina karta, lanska karta, iskefati gl. svr. (tur.), prez. iskefam, gl. prid. trp. iskefan - razg. ietkati koga ili ta; prenes. oitati kome lekciju, izruiti koga. iskesiti (se) glag., prez. iskesim (se) usiljeno se nasmijati krivljenjem usta, pokazati zube. iskidati (se) gl. svr., prez. iskidam (se), trp. prid. iskidan - rastrgati to u koma die; rastrgati se u obavljanju vie pos lova i na vie strana, iskilaviti se gl. svr., prez. iskilavim se ?iron. smoriti se od umora kao da se do bila kila (hemija); biti rtva uslijed veli kih napora, iskipiti/iskipjeti gl. svr., prez. iskipi prei gornji rub posude (ob. mlijeko kad se vari).

iskititi

224 iskolaiti gl. svr., prez. iskdlaim - iro ko i znatieljno otvoriti oi pred iznena ujuim dogaajem ili slikom, iskoliti gl. svr., prez. iskolim, trp. prid. isklen - oznaiti granicu posjeda ili je dnog njegova dijela postavljanjem kola ca. iskomadati gl. svr., prez. iskomadam izdijeliti u komade (obino, nasilno i grubo). iskon im. m. r. (slav.), n. mn. iskoni prapoetak (od iskona - od pamtivjeka). iskonski prid. - koji je od iskona, koji je naslijeen iz daleke prolosti, iskonstruira ti/iskonstriiisati gl. svr. (lat.), prez. iskonstruiram/iskonstruiem - proizvoljno ta povezati, stvoriti lanu sliku (iskonstruirati/iskonstruisati pri u). iskop im. m. r. - mjesto gdje se vri isko pavanje s odreenim ciljem i svrhom (pripremanje zemljita za graevinske poslove, iskopavanje grobne rake i sl.), iskopati gl. svr., prez. iskdpam - kopa njem u zemlji napraviti rupu, jamu, ja rak, iskopinu, izvaditi to iz zemlje; pre nes. pronai i obznaniti kakvu tajnu, iskopavanje gl. im. s. r. od iskopavati, iskopavati gl. nesvr., prez. iskdpavam up. iskopati, iskopati gl. svr., prez. iskdpam, trp. prid. iskopan - prekinuti meusobnu povezanost, dotok energije i sl., supr. ukopati. iskopina im. . r. - ono to je iskopano, to je naeno kopanjem (arheoloka iskopina ). iskopniti/iskopnjeti gl. svr., prez. iskopnim - nestati kopnjenjem (o snijegu); prenes. naglo oslabiti, iskoprcati se gl. svr., prez. iskoprcam se - izbaviti se iz ega, izvui se, iskobe ljati se, koprcanjem se spasiti. iskoraiti gl. svr., prez. iskdraim - istu piti jedan korak naprijed u odnosu na druge (iz reda, vojnog stroja i sl.), iskoraknuti; prenes. izai iz ega (iz ugo vornih obaveza, iz previenog plana i sl.). iskorak im. m. r., n. mn. iskoraci - pokret jednom nogom prema naprijed, dok je teina tijela oslonjena na drugu nogu,

225 korak naprijed u odnosu na postavljenu liniju i na druge, iskoraknuti gl. svr., prez. iskbraknem uiniti iskorak, iskoraiti, iskorijeniti gl. svr., prez. iskdrijenim, trp. prid. iskdrijenjen - sasvim unititi, zatrti ta u njegovu korijenu, istrijebiti, iskoristiti gl. svr., prez. iskoristim , trp. prid. iskdrien/iskdriten - izvui iz ega odreenu vrijednost, dobit ili ko rist, izvui korist na tui raun, iskoristiv/iskoristljiv prid., odr. v. iskoristivi/iskoristljivi - koji se da iskoristiti, koji moe posluiti za neto iskoristivost/iskoristljivost im. . r., ins tr. jd. iskoristivou/iskoristivosti i iskoristljivou/iskoristljivosti - oobina ono ga koji je iskoristiv (iskoristljiv), svojs tvo onoga to je iskoristivo (iskoristljivo) iskoriiva im. m. r. - iskoritava. iskoritava im. m. r. - onaj koji isko ritava, koji se koristi plodovima tueg rada i postignutih rezultata, iskoriiva. iskorjenitelj im. m. r. - onaj koji iskor jenjuje, iskorjenjiva. iskosa pril. - na nain da se posebno gle da, iz posebnog poloaja, sa sumnjom, iskositi (se) gl. svr., prez. isksim (se), trp. prid. iskoen - staviti ta nakrivo, u kosi poloaj; postaviti se ukoso, iskovati gl. svr., prez. iskujem, imp. iskuj - kovanjem izraditi ta od metala (npr. sablju); prenes. postii ta upornim rad om i zalaganjem (iskovati uspjenu karijeru). iskra im. . r., g. mn. iskri - varnica, go rua ili uarena sitna estica odvojena od predmeta ili tvari koja gori; prenes. neto to je najava ohrabrujueg poetka (iskra nade), iskradanje gl. im. s. r. od iskradati se. iskradati se gl. nesvr., prez. iskradam se - odlaziti kradomice, neprimijetno, kri om. iskrasti se gl. svr., prez. iskrddem (se) neprimjetno otii, up. iskradati se. iskrcaj im. m. r. - in iskrcavanja, iskrca vanje, iskrcavanje gl. im. s. r. od iskrcavati (se) iskrcati/iskrcati (se) gl. svr., prez. iskrcamliskrcam (se), imp. iskrcaj (se), trp. prid. iskrcan - izii s broda, iz voza i

iskrivljenost

iskititi gl. svr., prez. iskitim, trp. prid. iskien - ukrasiti kienjem; pretjerati u dodavanju i ukraavanju ( iskititi tekst), isklati (se) gl. svr., prez. iskoljem (se), imp. iskdlji (se) - zatrijeti se meusob nim klanjem i ubijanjem; prenes. do bola se meusobno izvrijeati tekim osudama, psovkom, mrnjom, rivalst vom i sl. isklesati gl. svr., prez. iskleem - izraditi ta klesanjem ( isklesati kip), isklijati/isklijati gl. svr., prez. isklijam pustiti klicu, izdanak, iskliznuti gl. svr., prez. iskliznem - isko iti iz leita ili putanje (iskliznuti iz tranica, iskliznuti iz ivotnog ritma), iskljueno pril. - nije ni u kakvoj moguoj kombinaciji, ne dolazi u obzir, nemogu e. iskljuenje gl. im. s. r. od iskljuiti, iskljuiti (se) gl. svr., prez. iskljuim (se) - oduzeti kome pravo daljnjeg sudjelo vanja (iskljuiti iz igre); izuzeti to, odstraniti ( iskljuiti mogunost); pritis kom na dugme ili na drugi nain preki nuti vezu ili mogunost da ta radi (isk ljuiti struju); povui se iz ega, prestati raditi ( iskljuiti se iz politikog ivota). iskljuiv prid. - koji je uporan u svome stavu, koji se ne slae s drugima i s dru kijim miljenjima, iskljuivanje gl. im. s. r. od iskljuivati. iskljuivati (se) gl. nesvr., prez. iskljuu jem (se) - udaljavati od ega, oduzimati pravo sudjelovanja; povremeno se uda ljavati, ne sudjelovati neko vrijeme u emu. iskljuivo pril. - samo, jedino, iskljuuju i sve drugo; tvrdokorno, iskljuivost im. . r., instr. jd. iskljuivou/iskljuivosti - osobina onog koji je iskljuiv, svojstvo onog to je iskljui vo. iskljunl prid. - koji iskljuuje, kojim se to iskljuuje (iskljune reenice), iskobeljati se gl. svr., prez. iskobeljam se - uspjeti izvui se ispod ega, izvui se iz teke situacije (iskobeljati se ispod snjenih smetova, iskobeljati se iz dugo va). iskoiti gl. svr., prez. iskoim - skokom izii iz ega (iskoiti iz voza); prenes. naglo se pojaviti, prestati biti anoniman.

sl.; iznijeti, istovariti teret s broda, iz voza itd. iskrcavati (se) gl. nesvr., prez. iskrca vam (se) - up. iskrcati (se), iskriti gl. svr.. prez. iskrim, gl. prid. rad. iskren - uiniti zemljite obradivim sjeom ume i vaenjem panjeva i kori jenja drvea. 'iskren prid., odr. v. iskreni, komp. iskre niji - koji otvoreno govori onako kako misli, koji ne krije i ne preuuje, iskreno pril.- na iskren nain, otvoreno iskrenost im. . r., instr. jd. iskrenou/ iskrenosti - osobina onoga ko je iskren, ko jasna izraava svoje misli i osjeanja, iskrenuti gl. svr., prez. iskrenem, imp. iskreni - okreui uiniti da ta promije ni poloaj; staviti ta u neprirodan polo aj; uganuti (npr. nogu); prenes. uiniti to potpuno drukijim, izvrnuti, iznevje riti (iskrenuti injenice). iskrenje gl. im. s. r. od iskriti, iskretanje gl. im. s. r. od iskretati, iskretati gl. svr., prez. iskre em - up. iskrenuti. iskrica im. . r., em. - mala iskra, iskriav prid., odr. v. iskriavi - koji iskri, koji baca iskre uokolo; prenes. koji je izraajan; pun duhovitih dosjetki (iskri av dijalog), iskriavo pril. - iskrei se, izbacujui iskre; prenes. izraajno; s duhovitim do sjetkama, duhovito (iskriavo predava nje). i'skriavost im. . r., instr. jd. iskriavou/iskriavosti - osobina onoga koji je iskriav (predava, govornik, itd.), svoj stvo onog to je iskriavo, i'skrienje gl. im. s. r. od iskriiti. i'skriiti (se) gl. nesvr., prez. iskrici (se) izbacivati iskre, svjetlucati poput iskri, iskrite im. s. r. - mjesto gdje iskau iskre. 'iskrenje gl. im. s. r. od iskriti, iskriti gl. svr., prez. iskrim - izbacivati iskre, svjetlucati kao iskra, iskriviti (se) gl. svr., prez. iskrivim, gl. prid. trp. iskrivljen - uiniti to krivim, ne biti uspravan, iskrivljenost im. . r., instr. jd. iskrivljenouAskrivljenosti - stanje onog to je iskrivljeno.

iskriati iskriati gl. svr., prez. iskriam - poni titi to precrtavanjem (iskriati tekst), izrezati to noem u komade (npr. hljeb, jabuku i sl.), iskrsnuti gl. svr., prez. iskrsnem - izne nada se pojaviti, iskrstiti gl. svr., prez. iskrstim - pokrstiti, izvriti obred krtenja nad vie osoba, iskrvariti gl. svr., prez. iskrvarim izgubiti svu krv, umrijeti usljed gubitka krvi, izgubiti najvei dio krvi i doi u ivotnu opasnost, iskrvaviti gl. svr., prez. iskrvavim - uma zati to krvlju, iskrviti (se) gl. svr., prez. iskrvim (se) meusobno prolijevati krv, tui se, rato vati (zbog mrnje, svaa, razmirica, ide olokih projekata itd.). iskrzati (se) gl. svr., prez. iskrzam (se) otetiti (se) na krajevima uslijed duge upotrebe i habanja (npr. dijelovi odjee, ilimi, knjige, fotografije i sl ). iskucati gl. svr., prez. iskucam - izraditi to kucanjem (npr. dezvu, ibrik ili koji drugi predmet nainjen runim radom); izbiti to iznutra lagahnim udarima (npr. ep iz bave); zavriti prekucavanje tek sta, istipkati. iskucati se gl. svr., prez. iskuca se - pre nes. izvucati se, nakratko zavriti sa ras kalanim ivotom punim seksulnih orgi ja iskuhati gl. svr., prez. iskuham - obaviti kuhanje ega koliko je to potrebno, iskuhavanje gl. im. s. r. od iskuhavati. iskuhavati gl. nesvr., prez. iskuhavam up. iskuhati, iskulaen prid. (tur.), odr. v. iskulaeni koji je previe iskoriten, previe upot rebljavan (konj, ena, radnik na poslu itd.). iskulaiti gl. svr. (tur.), prez. iskuldim preko svake mjere jahati koga. iskuljati gl. svr., prez. iskuljam - snano u veoj koliini izbiti iz ega (kad je rije o dimu, nadoloj vodi i sl.), iskundaiti gl. svr. (tur.), prez. iskimdaim, trp. prid. iskimdaen - izudarati kundakom puke, iskupati se gl. svr., prez. iskupam se, imp. iskupaj se - zadovoljiti se kupa njem.

226 iskupitelj im. m. r. - onaj koji iskupljuje koga (od grijeha, zarobljenitva, itd.), otkupitelj, spasitelj, iskupiti (se) gl. svr., prez. iskupim (se), trp. prid. iskupljen - u potpunosti platiti otkupninu; uiniti to da se oprosti po greka ili grijeh, iskupiti (se) gl. svr., prez. iskupim (se) sa-stati se, sabrati se. iskupnica im. . r. - dokument kojim se to iskupljuje ili potvruje a je to iskupljeno, iskusan prid., odr. v. iskusni - koji posje duje odgovarajua znanja steena prak som, koji je je pun iskustva o stvarima, vjetinama, problemima i uope o ivo tu. iskusiti gl. svr., prez. iskusim - saznati to ili o emu neposrednim iskustvom, iskusno pril. - sa iskustvom, na iskusan nain. iskustven prid., odr. v. iskiist\>eni - koji je zasnovan na iskustvu, empirijski, iskustvo im. s. r., g. mn. iskustava!iskus tva - znanje steeno praksom i nepos rednim doivljavajima, znanje koje je sticano i uveavano radom, neposred nim poduhvatima i kontinuiranim savla davanjem vjetina, ono to se spoznalo intimnim odnosom s drugom osobom, iskusurati gl. svr. (tur.), prez. iskusuram - isplatiti i posljednje novce dugovanog zajma. iskuati (se) gl. svr., prez. iskuam (se), gl. prid. trp. iskuan - izloiti koga isku enju (provjeriti vrstinu, otpornost, fu nkcionalnost, postojanost, vjernost), is probati; isprobati sebe u nekoj vjetini ili djelatnosti, iskuenica im. . r. - ena iskuenik, iskuenikl prid. odr. v. - koji se odnosi na iskuenike i iskuavanje, iskuenlki pril. - na nain iskuenika, kao iskuenik (ivjeti iskueniki). iskuenik im. m. r., g. jd. iskuenika, n. mn. iskuenici, g. mn. iskuenika - onaj koji je izloen kakvoj kunji; onaj koji se u kranskoj sveenikoj hijerarhiji sprema za redovnika, redovniki pripra vnik. iskuenitvo im. s. r., g. mn. isknenitava - stanje iskuenika, vrijeme iskuenike trpnje.

227

ispaa

iskuenje im. s. r. - ono to privlai, zavodi, to pobuuje elje i ini se vrlo primamljivim, iskvariti (se) gl. svr., prez. iskvarim (se), trp. prid. iskvaren - pokvariti koga ili to (kad je rije o osobama i stvarima); pos tati lo u odnosu na nekadanju dobrotu, islah im. m. r. (ar.) - stanje ureenosti, pravo stanje, islahana im. . r. (ar.-perz.) - hist. zanatlijska kola u doba Osmanske carevine, iji je prvenstveni cilj bio preodgajanje uenika i poboljanje njihovog ponaa nja i navika, islam im. m. r. (ar.), g. jd. islma - mono teistika religija, utemeljena u 7. st. n. e. preko vjerovjesnika Muhammeda a. s., kojemu je, prema islamskom uenju, od Boga dostavljen Kur'an, kao trajna upu ta muslimanskom svijetu, islamijet im. m. r. (ar.) - ukupnost kultu ralnih, vjerskoobrednih i dr. svojstava vezanih za islam i muslimane, muslima nstvo. islamiziranje gl. im. s. r. (ar.) od islami zirati. islamizirati gl. nesvr. i svr. (ar.), prez. islamiziram - uvesti u islamsku vjeru one koji do tada nisu bili muslimani, islamski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na islam. islamski pril. (ar.) - kao u islamu, na nain koji je propisan islamom (ivjeti islamski). isluen prid., odr. v. islueni - koji je dovrio svoje sluenje, koji je vie nije nizata, koji je dotraj ao. isljedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na isljednika (isljedniki posao), isljedniki pril. - kao isljednik, na nain isljednika. isljednik im. m. r., n. mn. isljednici - onaj koji isljeuje (istrauje) za potrebe poli cije, pokretanje sudskog procesa i sl., istraitelj, istrailac. ismijati (se) gl. svr., prez. ismijem, imp. ismij, trp. prid. ismijan - uiniti koga ili to smijenim, izvrgnuti smijehu; smija ti se do mile volje (siti se ismijali). ismijavanje gl. im. s. r. od ismijavati (se), ismijavati (se) gl. nesvr., prez. ismija vam (se) - izlagati to ili koga povre

menom ili kontinuiranom smijehu, initi smijenim. Ismail im. m. r. (ar.) - ime jednog od vjerovjesnika u islamu, sin vjerovjes nika Ibrahima a. s.; Jimael u Bibliji, ismailije im. m. r. mn. (ar.) - sekta u isla mskoj tradiciji, ogranak iijskog uenja, ismailljskl prid. odr. v. (ar.) - ono to se odnosi na muslimansku sektu ismailije, ispaenst im. . r., instr. jd. ispaenou/ ispaenosti - stanje ispaene osobe, ispad im. m. r., n. mn. ispadi - nagli istup (verbalni ili koji drugi) koji je u suprot nosti s uspostavljenim redom, obiajima i pri stoj nou. ispadanje gl. im. s. r. od ispadati, ispadati gl. nesvr., prez. ispadam - pada ti iz neega (iz kutije, iz voza); zbog loih rezultata biti udaljen (npr. iz tak mienje); neoekivano se pojaviti (od nekud on ispade, ispaliti gl. svr., prez. ispalim, trp. prid. ispaljen - izvriti ispaljivanje (npr. iz topa). ispaljivanje gl. im. s. r. od ispaljivati, ispaljivati gl. nesvr., prez. ispaljujem povremeno to izlagati paljenju (vatreno oruje, materijal za paljenje i sl.), isparati gl. svr., prez. isparam, imp. isparaj - paranjem po avovima odvojiti ta. isparavanje gl. im. s. r. od isparavati (se), isparavati (se) gl. nesvr., prez. ispara vam (se) - postepeno se pretvarati u pa ru, nestajati u vidu pare. isparati gl. svr., prez. isparam - izdije liti na parie, na vie komada, iskoma dati. isparenje im. s. r. - ono to se isparava, isparina isparina im. . r. - ono to se isparava ili se isparilo, to je iz tekueg stanja pre lo u paru. ispariti se gl. svr., prez. ispari se - pret voriti se u paru, prei iz tenog stanja u paru; izvjetriti; prenes. kriom se udaljiti iz drutva, nestati, ispasti gl. svr., prez. ispadnem - pasti iz ega (npr. klin, zub, kamen u zidu, cri jep i sl.); prenes. iznenada se gdje poja viti; postii uspjeh (dobro je ispalo). ispaa im. . r. - mjesto na kojemu se napasa stoka, pasite.

ispatanje

228 prenes. dodirivati koga u nastupu nje nosti. ispira im. m. r., g. jd. ispiraa - naprava ili ureaj za ispiranje, ispiranje/ispiranje gl. im. s. r. od ispirati, ispirati/ispirati gl. nesvr., prez. isplrem/ isplram - prati unutranjost ega vodom ili nekim hemijskim sredstvom, istiti ta ispiranjem; prenes. traati, runo go voriti o kome (ispirati usta). ispis im. m. r. - akt brisanja iz evidencije, ispisivanje; posljedica pisanja, ispisati gl. svr., prez. isplem, trp. prid. ispisan - dovriti pisanje; brisati koga iz evidencije, ispisivanje gl. im. s. r. od ispisivati, ispisivati gl. nesvr., prez. ispisujem - up. ispisati. ispisni prid. - koji se odnosi na ispis, ispisnica im. . r. - potvrda o ispisivanju, istupnica. ispit im. m. r. - provjera znanja i dobiva nje ocjene (np. u koli, na fakultetu itd.); iskuenje, kunja, ispitanik im. m. r., g. jd. ispitanika, g. mn. ispitanici - onaj koji polae ispit, kojeg ispituju. ispitati gl. svr., prez. ispitam - provjeriti ije znanje, postavljanjem pitanja i tra enjem odgovora; doznati o emu koli ko je mogue vie o emu; utvrditi is pravnost itd. ispiti gl. svr., prez. ispijem, trp. prid. ispijen - popiti ta do kraja u jednom mahu; prenes. oduzeti kome ili emu svjeinu, jedrinu. ispitiva im. m. r., g. jd. ispitivaa - onaj koji ispituje, ispitivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ispitivaa, koji pripada ispitivau, ispitivaki pril - kao ispitiva, na nain ispitivaa. ispitivalac im. m. r., g. jd. ispitivaoca, n. mn. ispitivaoci, g. mn. ispitivalaca onaj koji ispituje, ispitiva, ispitivalakl prid. odr. v. - koji se odnosi na ispitivaoca, poput ispitivaoca, na na in ispitivaoca, ispitivaki, ispitivanje gl. im. s. r. od ispitivati. ispitivati gl. nesvr., prez. ispitujem - up. ispitati. ispitljiv prid., odr. v. ispitljivl - koji se lahko da ispitati. ispitljivo pril. - na ispitivaki nain, ispitujui, znatieljno, ispitni prid. - koji ima veze s ispitom (ispitna komisija, ispitni rok), ispjevati (se) gl. svr., prez. ispjevam (se) - spjevati, stvoriti pjesmu, spjev; pjevati do zasienosti (ispjevati se na slavlju), isplaivanje gl. im. s. r. od isplaivati, isplaivati gl. nesvr., prez. isplaujem up. isplatiti, davati novanu naknadu za uraeni posao, dijeliti zaraenu plau, isplakati gl. svr., prez. isplae - podrivati tlo dugotrajnim udarima vode i tako mi jenjati odreeni reljef, isplakati (se) gl. svr., prez, isplaem (se), imp. isplai (se) - plakati do odre ene mjere, naplakati (se), isplanirati gl. svr., prez. isplaniram - u cjelini izraditi plan za odreeni projekt (npr. u graevinarstvu i sl.). isplata im. . r. - in davanja ili primanja novca u svrhu podmirivanja preuzetih obaveza, isplaivanje, isplatiti (se) gl. svr., prez. isplati (se), trp. prid. isplaen - obaviti isplatu, pod miriti potrebne trokove; biti od koristi (isplati se vidjeti), isplativ prid., odr. v. isplativi - koji se isplati, koji je koristan, isplatni prid. - koji se odnosi na isplatu (isplatni rok, isplatni listi), isplaviti gl. svr., prez. isplavlm, trp. prid. isplavljen - izbaciti na obalu plavljenjem. isplaviti gl. svr., prez. isplavlm - initi da to bude plavo, isplavjeti gl. svr., prez. isplavlm - postati plav; izblijediti; izgubiti na svjeini ili na bliskosti, isplazati gl. svr., prez. isplazem, trp. prid. isplazan - izvui se iz ega plazanjem (iz vode, blata i sl.), isplaziti gl. svr., prez. isplazim, gl. prid. trp. isplazen - pokazati to na nedolian nain (isplaziti jezik), isplesti gl. svr., prez. ispletem, trp. prid. ispleten - izraditi ta pletenjem (isplesti arape). isplivati gl. svr., prez. isplivam - pojaviti se na povrini, plivanjem izai na obalu, isploviti gl. svr., prez. isplovim - izai kakvim plovilom iz luke, krenuti na pu tovanje.

229

isposniki

ispatanje gl. im. s. r. od ispatati, ispatati gl. nesvr., prez. ispatam - sno siti posljedice zbog loeg postupka, krive procjene, neprovedena plana itd. ispatiti se gl. svr., prez. ispatlm se, trp. prid. ispaen - pretrpiti patnju, napatiti se. ispavati se gl. svr., prez. ispavam se, trp. prid. ispavan - naspavati se. ispeiti se gl. svr., prez. ispelm se, trp. prid. ispeen - peenjem pokazati nasalganje, nepristajanje na neto; prenes. stati kao prepreka emu. ispei (se) gl. svr., prez. ispeem (se), aor. ispekoh (se), imp. ispeci (se), trp. prid. ispeen - na vatri pripremiti kakvo jelo (ispei hljeb); biti peen (meso, hljeb i sl.), dobiti opekline (ispei se na suncu). ispeglati gl. svr., prez. ispeglam, trp. prid. ispeglan - peglom uiniti da tkani na nije poguvana; prenes. izloiti koga due vrijeme dosadnom govoru, ispeljati (se) gl. svr., prez. ispeljam (se) razg. izvui se iz guve, iz kakve nepri like. isperak im. m. r., g. jd. isperka, n. mn. isperci, g. mn. ispe raka - manji struk kukuruza uz vei, glavni struk, ispeti se gl. svr., prez. Ispnem se - popeti se, sa nieg doi navie mjesto, uspeti se. ispetljati gl. svr., prez. ispetjam, trp. prid. ispeti]an - osloboditi to petlji, izvui se iz zapetljanosti. ispiutura im. m. i . r. - onaj koji preko mjerno pije, koji mnogo uiva u alkoho lu, pijanac, pijanica, pijandura, ispijanje gl. im. s. r. od ispijati. ispijati gl. nesvr, prez. ispijam - piti to polahko, na prekide, s uitkom, ispijen prid. odr. v. ispijeni - koji djeluje kao da je iscijeen, iscrpljen, istroen (ispijena lica), ispijenost im. . r., instr. jd. ispijenou/ ispijenosti - stanje onoga ko izgleda ispijeno. ispiliti (se) gl. svr., prez. ispilim (se), trp. prid. isplljen - izrezati pilom; izlei se iz jajeta. ispipati gl. svr., prez. ispipam, trp. prid. ispipan - pipanjem dodirnuti ta na vie mjesta da bi se dolo do zakljuka;

ispljunuti gl. svr., prez. ispljunem - izba citi to iz usta pljuvanjem; prenes. izrei kakvu tajnu, koja je stajala na vrh je zika. ispljuskati gl. svr., prez. ispljuem, trp. prid. ispljuskan - pljuskanjem oprati ili namokriti ta; udariti kome vie pljuski otvorenim dlanom po licu, iamarati, ispljuvak im. m. r., g. jd. ispljuvka, n. mn. ispljuvci, g. mn. ispljuvaka - ono to se ispljuje. ispljuvati gl. svr., prez. ispljujem, imp. ispljuj - izasuti na koga ili na ta pljuvaku, prekriti ispljuvcima, prenes. arg. izvrijeati koga. ispod prijed. - oznaava da se ta nalazi pod neim, ispodvlaiti gl. svr., prez. ispddvlalm podvui sve to se smatra neizostavno bitnim (npr. u tekstu), ispoganiti gl. svr., prez. ispdganlm isprljati, uiniti poganim, ispolitizirati/ispolitizovati gl. svr. (gr.), prez. ispolitizlram/ispolitizujem, trp. prid. ispolitiziran/ispolitizovan - preve sti ta u jezik, mjerila i zakonitosti po litike, podrediti ta tekuoj politikoj manipulaciji, ispoljiti gl. svr., prez. ispoljlm, trp. prid. ispoljen - izai na vidjelo, pokazati, oi tovati kakvo svojstvo, doi do izraaja, izraziti (se). 'ispomo im. . r., instr. jd. Ispomou/ Ispomoi - pomaganje u kakvom poslu, pomo. ispoprijeki se gl. svr., prez. ispdprijelm, gl. prid. trp. ispdprijeen - nai se ispred ega. isporazbijati gl. svr., prez. isporazbijam - razbiti sve redom, isporuiti gl. svr., prez. ispdrulm, trp. prid. ispdruen - poslati, dostaviti, uru iti kupljenu ili naruenu robu. isporuka im. . r., dat. jd. Isporuci - in slanja, dostavljanja, uruivanja naruene ili kupljene robe. isposlovati gl. svr., prez. isposlujem postii ta razgovorom, molbom, protu uslugom. isposniki prid. odr. v. - koji se odnosi na isposnike (isposniki ivot), isposniki pril. - na nain isposnika, po put isposnika (ivjeti isposniki).

isposnik

230 ispovjednik im. m. r., n. mn. ispovjednici - katoliki sveenik koji ispovijeda, ispovraati (se) gl. svr., prez. ispdvraam (se) - silovito na usta u vie maho va izruiti hranu iz eluca, ispozdravljati se gl. svr., prez. ispdzdravljam se - pozdraviti se sa svima redom. ispraaj im. m. r., n. mn. ispraaji - in praenja koga na odlasku ( ispraaj ma turanata). ispraskati se gl. svr., prez. ispraskam izvikati se na koga. ispraiti gl. svr., prez. ispraim , trp. prid. ispraen - oistiti prainu; istui koga; istjerati koga s odreenog prostora, ispraiva im. m. r. - pomagalo kojim se umjerenim udarima isti od praine, ispraivanje gl. im. s. r. od ispraivati. ispraivati gl. nesvr., prez. ispraujem up. ispraiti, isprati (se) gl. svr., prez. isperem (se), trp. prid. ispran - oistiti vodom ili koj om drugom tenou unutranjost ega; izgubiti prvobitnu boju usljed pranja, ispratiti gl. svr., prez. ispratim - pratiti koga do kraja (npr. do ulaska u voz). isprava im. . r. - pismeni dokument koj im se potvruju odreeni podaci (putna isprava ). ispravak im. m. r., g. jd. ispravka, n. mn. ispravci, g. mn. ispravaka - tekst kojim se ispravljaju pojedinosti u nekom ranije objavljenom tekstu, ispravan prid. odr. v. ispravni - koji nema loih osobina (o osobama); koji nije u kvaru, koji moe raditi (o aparatima), ispraviti gl. svr., prez. ispravim, trp. prid. ispravljen - uiniti da ta bude pra vo; ukloniti greke; otkloniti uinjenu nepravdu, ispravka im. . r. - ispravak, ispravlja im. m. r. - onaj koji ispravlja (o osobama); dio namijenjen regulisanju rada kakvog aparata (npr. ispravlja za struju). ispravljaica im. . r. - ona koja ispravlja, ispravljanje gl. im. s. r. od ispravljati, ispravljati gl. nesvr., prez. ispravljam initi da ta bude ispravno, uklanjati greke, nepravdu itd. ispravljiv prid. - koji se moe ispraviti, popravljiv.

231 ispravno pril. - pravilno, na ispravan na in. ispravnost im. . r., instr. jd. ispravnou! ispravnosti - osobina onog koji je ispra van, svojstvo onog to je ispravno, 'isprazan prid. odr. v. isprazni - izreen bez ikakva znaenjskog osnova i smisla, neosnovan, neutemeljen, koji je bez vri jednosti, povran (isprazan govor, is prazan ovjek), isprazniti gl. svr., prez. ispraznim, trp. prid. ispranjen - uiniti da ta bude prazno, bez sadraja; iznijeti namjetaj iz prostorije; potroiti ranije akumuli ranu energiju (npr. u bateriji i sl.), ispraznost im. . r. im. . r., instr. jd. isprznoulisprznosti - osobina onoga koji je isprazan, svojstvo onog to je isprazno, povrnost, neosnovanost, ne utemeljenost, ispranjavanje gl. im. s. r. od ispranjavati. ispranjavati gl. nesvr., prez. ispranjavam - initi to praznim, up. isprazniti. isprSnjenost im. . r., instr. jd. ispranjenouAspranjenosti - stanje onog to je ispranjeno. isprebijati (se) gl. svr., prez. isprebijam (se) - snano istui koga; izmuiti se (npr. leei na neudobnom mjestu), ispred prijed. - s genitivom oznaava da je neto s prednje strane (ispred kue), ispredati gl. nesvr., prez. ispredam - pre denjem od vune praviti niti za pletenje; prenes. nadugo i nairoko o emu go voriti (ispredati priu), ispregnuti gl. svr., prez. ispregnem, imp. ispregni - osloboditi iz zaprege (npr. konja). isprekidan prid., odr. v. isprekidani - koji je sa prekidima, koji ne radi stalno, isprekidano pril. - s pauzama, na prekide, s prekidima, isprekldanost im. . r., instr. jd. isprekidanou!isprekidano ti - svojstvo onoga to je isprekidano, isprekidati gl. svr., prez. isprekidam, imp. isprekidaj - prekinuti na vie mjes ta. ispremetati gl. svr., prez. ispremeem premetnuti sve redom (ispremetati ladi ce).

isprositi

isposnik im. m. r., n. mn. isposnici - onaj koji, iz vjerskih ili drugih razloga, ivi izdvojeno od drugih, s najosnovnijim potrebama za preivljavanje, koji se svega odrie, asket(a). isposnica im. . r. - ena isposnik, ispostava im. . r. - posebni, izdvojeni ured, odjeljenje, filijala ili ekspozitura neke banke ili preduzea u odnosu na glavni ured, podrunica, ispostaviti (se) gl. svr., prez. ispdstavi (se), trp. prid. ispdstavljen - izdati to, uruiti (raune, vrijednosne papire i sl.); prenes. otkriti istinu nakon niza nedo umica. ispostiti gl. svr., prez. ispostim, trp. prid. ispoenAspoten - privesti kraju ra mazanski post (kod muslimana); do voljno dugo postiti, omraviti usljed du gog posta, oslabiti. 'ispotaje pril. - neprimjetno, potajno, pota jice, podmuklo, na prevaru, ispotiha pril. - na tih nain, potiho, potaj no, samozatajno, ispotiti se gl. svr., prez. ispotim , trp. prid. ispoen - iznojiti se. ispotpisivati (se) gl. svr., prez. ispotpisujem (se) - potpisati (se) sve redom, ispovijed im. . r., instr. jd. ispovijeu/ ispovijedi - in priznanja svojih grijeha i traenje oprosta (u katolianstvu); iskre no i javno priznavanje greaka; pria o ivotu i o svemu to je kome priutio; ispovijest. ispovijest im. . r., instr. jd. ispovijeuf ispovijesti - ispovijed, ispovjedaonica im. . r. - izdvojeni pros tor u katolikoj crkvi ili izvan crkve u kojem se ispovijeda, ispovjedaonica prid. odr. v. - koji pripa da ispovjedaonici. ispovjedaoniki pril. - kao u ispovjedao nici. ispovijediti se gl. svr., prez. ispovijedim se - ispriati sveeniku o svojim grijesi ma i traiti oprost (u katolianstvu); iznijeti kome kakvu linu tajnu, pogre ke itd. ispovjednik! prid. odr. v. - koji se odnosi na ispovjednika, ispovjedniki pril. - kao ispovjednik, na nain ispovjednika.

ispremjetati gl. svr., prez. ispremjetam - premjestiti sve redom, isprepadati gl. svr., prez. isprepadam prepasti sve redom, sve uplaiti (ispre padati protivnika), ispreplesti gl. svr., prez. isprepletem - u potpunosti preplesti, preplesti do kraja, isprepletenost im. . r., instr. jd. isprepletenou!isprepletenosti - stanje ono ga to je isprepleteno, ispreskakati gl. svr., prez. ispreskaem, imp. ispreski - preskoiti to vie pu ta; prenes. nadmudriti koga u govoru ili u kojoj drugoj vjetini, ispresti gl. svr., prez. ispredem, trp. prid. ispreden - izraditi to predenjem; pre nes. uobliiti (npr. priu i sl.), ispreturati gl. svr., prez. ispreturam, imp. ispreturaj - preturiti sve redom, na praviti veliki nered, ispremjetati (ispre turati stvari), isprevrtati gl. svr., prez. isprevrem prevrnuti sve redom, ispreturati, ispriati gl. svr., prez. ispriam - usme no izloiti, ispripovijedati, isprinica im. . r. - pismeno opravdanje (npr. za izostanak sa kolske nastave i sl.). isprijeiti (se) gl. svr., prez. isprijeim (se) - postaviti ta poprijeko kao smet nju; postaviti se kao zapreka (isprijeiti se na putu). 'isprika im. . r., dat. jd. isprici - izvinje nje. ispripovijedati gl. svr., prez. ispripdvijedam - ispriati ta o neemu, isprljati gl. svr., prez. isprljam - uiniti to prljavim, zaprljati, zamazati, uflekati. isprobati gl. svr., prez. isprobam - staviti ta ili koga na probu (isprobati rad auto mobila). isprobavanje gl,, im. s. r. od isprobavati, isprobavati gl. nesvr., prez. isprdbavam, gl. im. isprobavanje - up. isprobati, isprolijevati gl. svr., prez. isprdlijevdm proliti sve redom, proliti do kraja iz jedne ili vie posuda, isprosipati gl. svr., prez. isprosipam prosuti u vie navrata (iz vrea, sandu ka, transporta i sl.), prosuti sve redom, isprositi gl. svr., prez. isprosim, trp. prid. isproen - dobiti pristanak djevojke za

isprosjaiti udaju; iznuditi to proenjem na nain prosjaka; izmoliti to dugim i usrdnim molbama. isprosjaiti gl. svr., prez. isprdsjaim dobiti to prosjaenjem, iznuditi trae njem i moljenjem. isprovocirati gl. svr., prez. isprovdciram - uiniti provokaciju; izazvati bijes; potaknuti une i neprimjerene emocio nalne reakcije, pospjeiti odreeni bio loki proces {isprovocirati poroaj). isprsiti segl? svr2 prez. isprsim se - istu riti prsa i uvui stomak; pree, pokazati se pred drugima velikoduan, hrabar, vaan, galantan, ispruiti (se) gl. svr., prez. ispruim (se) - protegnuti ta u cijeloj duini; lei punom duinom tijela u horizontalnom poloaju. isprva pril. - u poetku, najprije, isprve pril. - odmah na poetku, iz prvog pokuaja, otprve. ispriti (se) gl. svr., prez. isprim (se) pripraviti jelo prenjem; ispei se na suncu, dobiti opekotine, ispsovati gl. svr., prez. ispsujem - psovati sve redom, obasuti koga grdnjama, izg rditi. ispucati (se) gl. svr., prez. ispucam (se) ispaliti sve metke iz vatrenog oruja; dobiti pukotine (npr. ispucala zemlja); prenes. zadovoljiti se ime ili izliti na koga svoj gnjev, bijes, ljutnju, ispuiti gl. svr., prez. ispuim , trp. prid. ispuen - izvaditi kopicu iz ljive ili koje druge voke, ispuiti gl. svr., prez. ispuim - izbaciti, isturiti (npr. usne), ispuhati (se) gl. svr., prez. ispuem (se), imp. ispui (se) - ukloniti to puhanjem ili isputanjem zraka (ispuhati balon); primiriti dah poslije napora, ispum pati gl. svr. (njem.), prez. ispumpam - isprazniti ta pumpanjem, ispunjenje gl. im. s. r. od ispuniti, ispuniti gl. svr., prez. ispunim, gl. prid. trp. ispunjen - uiniti to punim, popu niti to potrebnim sadrajima, ispunjaljka im. . r., dat. jd. ispunjdljki ono to se ispunjava, vrsta zagonetke; ukrtenica. krialjka, ispunjavanje gl. im. s. r. od ispunjavati.

232
ispunjavati gl. nesvr., prez. ispunjavam initi to punim, up. ispuniti, ispunjiv prid. - koji je mogue ispuniti, ispunjenost im. . r., instr. jd. ispunjenouAspunjenosti - svojstvo onog to je ispunjeno ( ispunjenost blagostanjem), ispupenost im. . r., instr. jd. ispupenouAspupenosti - svojstvo onog to je ispupeno, to jednim dijelom stri u odnosu na svoj izgled i fizionomiju, ispupiti gl. svr., prez. ispupim - isturiti ta, izboiti, ispusni prid. - koji slui za ispust (ispusni ten til)::' ispust im. m. r., n. mn. ispusti - mjesto koje slui za isputanje (npr.otpadnih voda, neupotrebljivog materijala i sl.), ispustiti gl. svr., prez. ispustim , gl. prid. rad. isputen - prestati drati i pustiti da padne (ispustiti au); dopustiti da ta izmakne {ispustiti pobjedu iz ruku); vaenjem epa ili poklopca dopustiti da to istee {ispustiti vodu iz rezervoara), nehotino ili namjerno izostaviti neke pojedinosti iz teksta, govora i sl. ispuiti gl. svr., prez. ispuim - do kraja popuiti (npr. cigaretu), isputanje gl. im. s. r. od isputati, isputati gl. nesvr., prez. isputam , gl. pril. sad. isputajui - u kontiniutetu ili prekidima initi da ta bude isputeno, ispuzati gl. svr., prez. ispuem, imp. ispui - puui izai gdje ili se popeti na to. is ra f im. m. r. (ar.) - pretjerano rasipanje novcem i imetkom, prelaenje mjere u troenju. Israfil im. m. r. (ar.-jevr.) - melek (aneo) koji e, prema islamskom vjerovanju, objaviti poetak kijametskoga dana. istabanati gl. svr. (tur.), prez. istabanam - iibati po tabanima; razg. prepjeaiti odreeni prostor, protabanati. istak n u t prid., odr. v. istaknuti - koji zbog neega stri i izdvaja se u odnosu na druge, koji je na visokom drutvenom poloaju, koji uiva ugled, istaknuti (se) gl. svr., prez. istaknem (se), imp. istakni (se) - posebno koga ili ta izdvojiti, naglasiti, potcrtati; izdvojiti se u odnosu na druge (hrabrou, zna njem, sposobnou). ishodite im. s. r. - taka, mjesto ili trenutak u vremenu odakle se ta ishodi, odakle ta polazi i poinje se razvijati u vremenu i u prostoru, polazite, ishoditi gl. svr., prez. ishodim, gl. prid. trp. ishoen - nastojati da se ta postigne putem molbi, zauzimanjem za koga i sl. ishodovati gl. svr. i nesvr., prez. ishodujem - up. ishoditi. 'ishrana im. . r. - nain hranjenja, hranje nje {pravilna ishrana), ishranjenost im. . r., instr. jd. ishranjenouAshranjenosti - stanje pojedinca ili drutvene grupe koja je pravilno i dobro hranjena, isijavanje gl. im. s. r. od isijavati, isijavati gl. nesvr., prez. isijavam - slati od sebe ili iz sebe svjelosne zrake, zra iti. isipati gl. nesvr., prez. isipam - sipati ta iz neega {isipati vodu), isisati gl. svr., prez. isiemAsisam, imp. isii/isisaj - sisanjem iz ega izvui te kuinu; izvui iz koga posljednje ostat ke snage i mogunosti; prenes. tvrditi neto bez ikakve osnove, izmisliti, isisavanje gl. im. s. r. od isisavati, isisavati gl. nesvr., prez. isisavam - up. isisati. isjeckati gl. svr., prez, isjeckam - isjei noem na to sitnije komade, isjeak im. m. r., g. jd. isjeka, n. mn. isjeci, g. mn. isjeaka - dio vee cjeline izdvojen isijecanjem {isjeak iz novina), isjei gl. svr., prez. isijeem, imp. isijeci - dovriti sijeenje {isjei drva), sijeenjem ili na drugi nain mainiti otvor ili izvaditi dio povrine, izrezati, izdubiti. iskakanje gl. im. s. r. od iskakati, iskakati (se) gl. nevsr., prez. iskaem (se) - skakati iz ega; dati sebi oduka u ska kanju (iskakati se na igralitu); isticati se u odnosu na grupu i okolinu (iskakati u razredu). iskaliti (se) gl. svr., prez. iskalim (se) zavriti kaljenje (metala i sl.); dati sebi oduka, izbaciti iz sebe, istresti (bijes, gnjev, srdbu), iskamiti gl. svr., prez. iskamim - dobiti ili postii ta moljenjem, zanovijeta njem, dosaivanjem, izmoljakati, iskapati gl. svr., prez. iskapaAskaplje -

223

iskipiti

duplikat, fali 233

istei kap po kap. iskapanje gl. im. s. r. od iskapati, iskapati gl. nesvr., prez. iskapam - kopa ti malo pomalo, dio po dio. iskapiti gl. svr., prez. iskapim , trp. prid. iskapljen - odjednom ispiti do posljed nje kapi, ispiti do dna (iskapiti uturu), iskasapiti gl. svr. (ar.), prez. iskasapim, trp. prid., iskasapljen - isjei noem, izbosti noem, nanijeti teke tjelesne po vrede. iskaljati gl. svr., prez. iskaljem, imp. iskalji - izbaciti to iz organa za disa nje. iskaljavanje/iskaljivanje gl. im. s. r. od iskaljavati/iskaljivati. iskaljavati/iskaljrvati gl. nesvr., prez. iskaljavam/iskaljujem - bolno izbaci vati zrak, lajm itd. iz organa za disanje, iskat im. m. r. (ar.) - vrsta milostinje u muslimanskoj tradiciji koja se daje siro manima za duu umrloga, iskati gl. nesvr., prez. item - traiti od koga da dadne neto. iskaz im. m. r. - ono to je izreeno, to je uneseno u reenice i u tekst, usmena ili pismena izjava o emu (iskaz na sudu), iskazati (se) gl. svr., prez. iskaem (se) izrei to; istaknuti se u emu, pokazati se, postupiti na odgovarajui nain, iskaznica im. . r. - lini dokument kojim se utvruje identitet ili lanstvo u nek om drutvu, udruenju, klubu itd., lina karta, lanska karta, iskefati gl. svr. (tur.), prez. iskefam, gl. prid. trp. iskefan - razg. ietkati koga ili ta; prenes. oitati kome lekciju, izruiti koga. iskesiti (se) glag., prez. iskesim (se) usiljeno se nasmijati krivljenjem usta, pokazati zube. iskidati (se) gl. svr., prez. iskidam (se), trp. prid. iskidan - rastrgati to u koma die; rastrgati se u obavljanju vie pos lova i na vie strana, iskilaviti se gl. svr., prez. iskilavim se iron. smoriti se od umora kao da se do bila kila (hemija); biti rtva uslijed veli kih napora, iskipiti/iskipjeti gl. svr., prez. iskipi prei gornji rub posude (ob. mlijeko kad se vari).

istonik

234 ivotinjske zaprege; mjesto predvieno za isto varanje, istovariti gl. svr., prez. istdvarim, trp. prid. istdvaren - skinuti teret (tovar) s vozila za prevoz, s konja ili ega dru gogistovarni prid. - koji se odnosi na istovar, istovaranje. istovjetan prid., odr. v. istdvjetni - koji je isti u svim svojim svojstvima, identian, istovjetno pril. - na jednak nain, identi no. istovremen prid. odr., v. istdvremeni - ko ji se dogaa u isto vrijeme kao to dru go, istodoban, istovremeno pril. - u isto vrijeme, istodo bno. istovremenost im. . r., instr. jd. istdvremenou/istdvremenosti - svojstvo onog to je istovremeno sa im drugim, to se dogaa u isto vrijeme, istodobnost, istovrijedan prid. odr. v. istdvrijedni koji je iste vrijednosti, koji ima jednaku vrijednost. istovrsnost im. . r., instr. jd. istdvrsnon/istdvrsnosti - svojstvo onoga to je istovrsno, to ima istu svrhu, istovrstan prid., odr. v. istdvrsni - koji pripada istoj vrsti, istoznaan prid., odr. v. istoznani - koji je istog znaenja. 'istraga im. . r., dat. jd. istrazi pripremna faza u prikupljanju potrebnih dokaza u krivinom postupku; hist. na ziv za progon i unitenje muslimanskog stanovnitva u Crnoj Gori na prelazu izmeu 18. i 19. st. (istraga poturica), genocid. istrajan prid., odr. v. istrajni - koji istrajava u svome poslu i u ostvarivanju postavljenih ciljeva, ustrajan, uporan, istrailac/istraitelj im. m. r., g. jd. istraioca/istraitelja, n. mn. istraioci!istraitelji - onaj koji vou istragu (npr. sudski istrailac/istraitelj); uope: onaj koji ta istrauje, istraitelj ica/istraitelj ka im. . r. - ona koja istrauje, istraiva im. m. r. - onaj koji istrauje, koji se bavi istraivanjem u svrhu stica nja novih znanja i spoznaja o svijetu, ivotu, povijesti (istraivai kulturnog naslijea). istraivaica im. . r. - ona koja istrauje, istraivalac/istraivatelj im. m. r., g. jd. istraivaocalistraivatelja - istraiva, istraivateljica im. . r. - istraivaica, istraiti gl. svr., prez. istraim - provesti svu potrebnu proceduru u istranom krivinom postupku, istraivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na istraivae i istraivanje, istraivalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na istraioca i istraioce (istraivalaki postupak), istraiteljski, istraivanje gl. im. s. r. od istraivati, istraivati gl. nesvr., prez. istraujem, imp. istrauj - prikupljati injenice, informacije itd. kako bi se dolo do isti ne ili novih znanja, istrani prid. - koji se odnosi na istragu (istrani postupak), istrati gl. svr., prez. istrim - izai tranjem (istrati na fudbalski teren); brzo, uglavnom s negativnim posljedi cama umijeati se u neki razgovor; ishi treno iznijeti svoj stav i miljenje, istrebitelj im. m. r. - istrebljiva, istrebljiva im. m. r. - onaj koji trijebi, koji tamani i unitava, istrebljivaica im. . r. - ona koja trijebi i unitava. istrebljivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na istrebljivae. istrebljivaki pril. - na nain kako to ini istrebljiva, kao istrebljiva istrenirati (se) gl. svr., prez. istreniram (se) - izvjebati (se) u nekoj sportskoj ili kojoj drugoj disciplini; stei naviku tre niranjem, postii odreenu vjetinu, istresti (se) gl. svr., prez. istreseni (se), imp. istresi (se), trp. prid. istresen - tre sui izbaciti, izasuti to ega, tresui oistiti od praine; naglo se na koga okomiti, naglo sve izrei, istrgati gl. svr., prez. istrgam - unititi to trganjem, iskidati na komade, ras trgati. istrgnuti (se) gl. svr., prez. istrgnem (se), imp. istrgni (se), gl. prid. rad. istrgnuo! istrgao (se) - naglo ta iz ega iupati; oteti se ijem uticaju, osloboditi se, otrgnuti se. istrijebiti gl. svr., prez. istrijebim - trijebei ta unititi, potpuno iskorijeniti,

235

istutnjati se

istonik im. m. r., n. mn. istonici - ono od ega ta poinje, odakle ta poinje, zaetak, praizvor, vrelo, vrutak, istono pril. - prema istoku, istonjaki prid. odr. v. - koji se odnos na istok i istonjake. istonjaki pril. - kao istonjak, na nain istonjaka. istonjak im. m. r., n. mn. istonjaci vjetar koji pue s istoka; onaj koji je porijeklom s istoka ili je vezan za neto to je s istoka, istonjatvo im. s. r. - ukupnost svojstava i obiaja vezanih za istok i za isto njake. istodoban prid., odr. v. istodobni - koji se dogaa u isto doba, istovremen, istodobno pril. - u isto doba, u isto vrije me, istovremeno, istodobnost im. . r., instr. jd. istodobnou/isto dobno ti - osobina onog to se dogaa istodobno, istovremenost. istoimen prid., odr. v. istoimeni - koji je istog imena, istojezikl prid. odr. v. - koji se odnosi na isti jezik. istok im. m. r. - strana svijeta s koje izlazi sunce, (Istok) zemlje istono od Evrope, istokraan prid., odr. v. istokrani - koji ima jednake krakove, i'stokrvan prid., odr. v. istokrvni - koji je iste krvi kao neko drugi, istom pril. - u tom asu, tek. istomiljenik im. m. r., n. mn. istomilje nici - onaj koji ima isto ili slino milje nje kao neko drugi, istopiti gl. svr., prez. istopim , trp. prid. istopljen - obaviti do kraja topljenje, i'storedan prid., odr. v. istoredni - koji pripada istom redu. istorodan prid., odr. v. istorodni - koji je istog roda. i'storodnost im. . r., instr. jd. istorodnou/istorodnosti - svojstvo onog to je istorodno. istosmjeran prid., odr. v. istosmjerni koji je u istom smjeru, koji se kree u istom pravcu, istostranian prid., odr. v. istostrcmini koji ima jednake stranice, istovar im. m. r. - ono to to treba biti istovareno ili to je istovareno, to je skinuto s vozila koje prevozi teret ili sa

zatrijeti (ljude, bolest, drutvene pojave, kulturu, korov itd.), istrljati gl. svr., prez. istrljam, gl. prid. trp. istrljan - zavriti s trljanjem. istroen prid., odr. v. istroeni - koji je upotrebom doveden do kraja, koji vie nije dobar; prenes. koji vie nema snage ni svjeine, oronuo, istroenost im. . r. - stanje onog koji je istroen, oronulost. istroiti (se) gl. svr., prez. istroim (se), trp. prid. istroen - dovesti ta upo trebom do kraja njegova trajanja; potro iti mnogo novca ili ega drugog (snage, energije i sl.), istruhnuti gl. svr., prez. istruhnem potpuno propasti usljed procesa raspa danja. istruhliti gl. svr., prez. istruhli - istruh nuti. istui gl. svr., prez. istuem, trp. prid. istuen - izmlatiti koga, izudarati, istup/istup im. m. r., n. mn. istupi/istupi javna reakcija, javno iznoenje milje nja, suda, stava, istupanje gl. im. s. r. od istupati, istupati gl. svr., prez. Istupam, gl. prid. trp. istupan - isitniti jeam, penicu ili koju drugu itaricu u stupi, istupati gl. nesvr., prez. istupam -.javno iznositi ideje, stavove i miljenja u dru tvenom ivotu, istupiti gl. svr., prez. istupim, trp. prid. istupljen - uiniti ta tupim (istupiti no); izai iz reda (jedan ili vie kora ka); ispisati se iz lanstva neke organi zacije, udruenja, kluba; izjasniti se jav no o emu (istupiti protiv nepravde), istupnica im. . r. - obrazac (dokument) kojim se potvruje istupanje iz lanstva, isturiti gl. svr., prez. isturim, trp. prid. isturen - pomaknuti prema naprijed koji dio tijela (isturiti prsa); pomaknuti ta daleko naprijed (vojnike u vojnoj akciji, napadae u toku fudbalske utakmice i
, s1-)istuirati (se) gl. svr., prez. istuiram (se) - okupati (se) pod tuem istutnjati se/istutnjiti se gl. svr., prez. istutnjam/istutnjim se - istrati se, naui vati se u igri i raspusnosti; iskaliti ti se prema kome gnjevom, bijesom, vikom, pogrdama.

isukati

236 vim i upornim traenjem otkriti ta ne poznato, tajeno, skriveno, ietkati gl. svr., prez. ietkam - oistiti ta etkom, iezavanje gl. im. s. r. od iezavati, iezavati gl. nesvr., prez. iezavam nestajati iz vidnog polja, gubiti se iz obrisa. ieznue im. s. r. od ieznuti, ieznuti gl. svr., prez. ieznem - izgu biti se iz vidnog polja, ifliti/ifljeti gl. svr., prez. iilim, gl. prid. rad. iilio - izgubiti se, izvjetriti, ispariti; uope: izgubiti snagu, izgubiti se, nestati. iistiti gl. svr., prez. iistim, trp. prid. iien - istei ta izbaciti, ienjem ukloniti ono to ne treba, iitati gl. svr., prez. iitam - do kraja ta proitati, proitati paljivo i s razu mijevanjem, iuditi se gl. svr., prez. i udim se mnogo se ime nauditi, iuavanje gl. im. s. r. od iuavati se. iuavati se gl. nesvr., prez. iuavam se - javno pokazivati uenje, uditi se napadno, neiskreno, s gestama, vie ne goli to povod za uenje iziskuje. iupati (se) gl. svr., prez. iupam (se), trp. prid. iupan - upanjem izvui ta iz ega; prenes. izvui se iz ega, oslo boditi se {iupati se iz problema), iil im. m. r. (ar.) - nasluivanje ega, slutnja, sumnja, pretpostavka, iukati gl. svr., prez. iukam - ukanjem koga napasti, ietati (se) gl. svr., prez. ietam (se), imp. i etaj (se) - izai odnekud etnjom; dovoljno se naetati, zasititi se etnjom, iibati gl. svr. iibam - izudarati koga ipkom. 'iijas im. m. r. (gr.) - bolna upala ivca koji se protee stranjom stranom noge od diska nadolje, ikolovati gl. svr., prez. ikolujem - ui niti da ko bude kolovan, imrkati gl. svr., prez. imrem, imp. imri - izbaciti sline iz nosa; iscrpati ta pomou mrka, ispumpati, ista zamj. - bar neto, bar malo, imalo, itekati gl. svr. (njem.), prez. itekam izvaditi kabal iz utinice, prekinuti do vod elektrine struje. itipati gl. svr., prez. itipam, imp. itipaj - vie puta utinuti, itrcati gl. svr., prez. itrcam, gl. prid. trp. itrcan - izbaciti iz ega tenost trc anj em. itekako (i te kako) pril. - izuzetno mnogo, veoma, vrlo. itikaf im. m. r. (ar.) - vjerski obiaj u islamu da se u posljednjih deset dana hidretskog mjeseca ramazana sve do Ramazanskog bajrama osami u damiji imam ili koji drugi poboni, obino si romaniji ovjek, radi uenja dova i drugih molitvi, radi traenja od Boga dobra, milosti, oprosta za svoj demat i za sve muslimanske vjernike; uope nenaputanje kue, neizlaenje meu ljude i u svijet. iva im. . r. - vrsta vrbe; rijetka ljekovita trava koja raste u hercegovakom i pri morskom kru. ivanica im. . r. - poljski cvijet gustih bijelih latica i ute cvijetne unutranjo sti. ivanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na Ivanjdan (roenje sv. Ivana krstitelja), 'iver im. m. r. - sitniji komadii drveta koji otpadaju pri tesanju, sijeenju i sl. iverje zb. im. s. r. - iver. iverak im. m. r., em. - mali iver; vrsta morske ribe. 'iverica im. . r. - daska ili ploa, dobivena lijepljenjem i pregniranjem usitnjenih dijelova drveta (iver), koja slui za izra du kunog i drugog namjetaja, ivica im. . r. - rub (ivica stola), ivinjak im. m. r., n. mn. ivinjaci - rub na, ureena linija ceste (puta), iz prijed. - odreuje mjesto ili unutranjost odakle to izlazi ili potie (up. iz kue), iza prijed. - oznaava da se to nalazi ili dogaa s druge strane koga ili ega (iza zgrade), ili se poslije dogodilo (iza zi me). izabran prid., odr. v. izabrani - koji je u neem izdvojen u odnosu na druge, izabranik im. m. r., g. jd. izabranika, n. mn. izabranici - onaj koji je za to izabran (za branog druga, za lana sportske selekcije i sl.), izabranica im. . r. - ona koja je izabrana, izabrati gl. svr., prez. izaberem, imp. izaberi, gl. prid. rad. izabrao, trp. prid.

237

izazvati

isukati gl. svr., prez. istiem, imp. istii, trp. prid. istikan - brzo izvaditi ma ili sablju iz korica ili iza pasa. Isus im. m. r. (gr.) - Isus Hrist, utemeljit elj kranske religije; vjerovjesnik Isa kod muslimana, isusovac im. m. r., g. jd. isusovca, n. mn. isusovci, g. mn. isusovaca - lan isu sovakog reda u katolikoj crkvi, jezuit, isusovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na isusovce {isusovaki red), isusovaki pril. - na nain isusovaca, kao isusovac, jezuitski, isuiti gl. svr., prez. istiim, trp. prid. istien - uiniti ta suhim, ukloniti iz e ga vodu ili vlagu {isuiti movaru), isuivanje gl. im. s. r. od isuivati - proces uklanjanja vode ili vlage iz ega. isuivati gl. nesvr., prez. isuujem - initi ta suhim, uklanjati iz ega vodu ili vlaiamarati gl. svr. (tur.), prez. iamaram izudarati koga amarima po obrazima; prenes. javno ukoriti jasnim i nepobit nim argumentima, iarati gl. svr., prez. iaram - ukrasiti ta arama; prekriti papir aranjem bez reda i smisla. iaret im. m. r. (ar.), n. mn. iareti - dava nje nekog znaka pokretom ruku, oiju i sl. o onome to se zbiva; predosjeaj, iareenje gl. im. s. r. od iareti ti. iaretiti gl. nesvr. (ar.), prez. iare tim davati znakove (rukama, prstima, gla vom, oima, raznim pokretima tijela), gestikulirati, iakati gl. svr., prez. iakam - aka njem ta otkloniti; prenes. otkriti koju nepoznatu ili skrivanu injenicu upor nim i strpljivim istraivanjem, iahuriti se gl. svr., prez. iahurim izai iz ahure, izlei se iz ahure; uop e: izai iz ega, iz neijeg okrilja i sl. iaenost im. . r., instr. jd. iaenou/ iaenosti - stanje onoga koji je iaen, stanje onog to je izbaeno iz ai ce, to je iaeno. iaenje gl. im. s. r. od iaiti, iaiti gl. svr., prez. iaim, trp. prid. iaen - izbaciti iz aice, pomaknuti iz zgloba. ieprkati gl. svr., prez. ieprkam izvaditi ta eprkajui; prenes. strplji

J U \

izabran - biranjem koga ili ta izdvojiti; donijeti odluku u izboru (izabrati sup runika, iz.abrati zastupnike u parlamen tu, iz.abrati zdravo voe), izai gl. svr., prez. izaem , aor. izoh izii, hodanjem se pojaviti iz kakvog unutranjeg prostora, izgargarati gl. svr., prez. izgargdram isplakati usta i grlo grgljanjem. izaglasa pril. - punim glasom, naglas, izanati se gl. svr., prez. izanam, gl. prid. rad. izanao - istroiti se od pre velike upotrebe, izasipanje gl. im. s. r. od izasipati. izasipati gl. nesvr., prez. izasipam - isi pati; sipanjem to ispranjavati. izaslanik im. m. r., g. jd. izaslanika, n. mn. izaslanici - onaj koji je ovlaten da zastupa interese drugoga, slubena oso ba koja zastupa vladu jedne zemlje ili neko udruenje, ustanovu, privrednu ko rporaciju, neku javnu osobu, izaslanstvo im. s. r., g. mn. izaslanstava! izaslanstva - grupa izaslanika na istim poslovima, u zajednikoj predstavnikoj misiji. izasuti gl. svr., prez. izaspem, imp. izaspi - up. izasipati, isuti, i'zatrke pril. - sa zatravanjem (izatrke ga je oamario). izaziva im. m. r., g. jd. izazivaa - onaj koji izaziva na dvoboj ili koje drugo odmjeravanje snaga, koji poziva na ver balni ili fiziki obraun, izazivaki prid. odr. v. - koji izaziva, to se odnosi na izazivae, izazivaki - na nain izazivaa, kao izazi va. izazivanje gl. im. s. r. od izazivati. izazivati gl. nesvr., prez. izazivam - up. izazvati. 'izazov im. m. r. - in izazivanja, ono to neposredno podstie na okuavanje sna ga i mogunosti. 'izazovan prid., odr. v. izazovni - koji izaziva ili se ponaa kao izaziva, koji izaziva svojom privlanou, koji je za vodljiv. izazovno pril. - na izazovan nain, izazi vajui (izazovno se oblaiti), izazvati gl. svr., prez. izazovem - inje njem podstaknuti na sukob, rivalstvo,

izba

238 izbijati gl. nesvr., prez. izbijam, gl. im. izbijanje - udarcima initi da ta ispad ne; prenes. povremeno se pojavljivati, izbijeliti gl. svr., prez. izbijelim, trp. prid. izbijeljen - uiniti da ta postane bijelo, izbijeljeti gl. svr., prez. izbijelim - postati bijel, postati bjelji, izbira im. m. r., g. jd. izbira - onaj koji sitniari u izbiranju. izbiraica im. . r. - ona koja probira. izbirljiv prid., odr. v. izbirljivi - koji je vrlo zahtjevan u biranju, probirljiv (izbirljiv momak), izbirljivost im. . r., instr. jd. izbirljivou /izbirljivosti - osobina onoga koji je izbirljiv. izbistriti (se) gl. svr., prez. izbistrim (se) - dovesti ta u stanje bistrine; prenes. uiniti da bude jasno, razjasniti se (kad su u pitanju ideje, misli, problemi i sl.), izbiti gl. svr., prez. izbijem, trp. prid. izbijen - snanim pokretom, udarcem ili na drugi nain pomjeriti ta s ciljem da ispadne (izbiti iz zida), izbivanje gl. im. s. r. od izbivati. izbivati gl. nesvr., prez. izbivam, gl. pril. sad. izbivajui - biti izvan stalnog mje sta boravka, nalaziti se dugo vremena negdje daleko od kue. izbjei gl. svr., prez. izbjegnem - izbjeg nem. izbjegavanje gl. im. s. r. od izbjegavati, izbjegavati gl. nesvr., prez. izbjegavam, gl. prid. izbjegavajui - up. izbjei, izbjegnuti. izbjeglica im. m. i . r. - onaj koji je, pod politikim ili ratnim pritiskom, izbjegao iz svoga mjesta stanovanja, domovine ili iz jednog dijela svoje zemlje, izbjegliki prid. odr. v. - koji se odnosi na izbjeglice (izbjegliki karton), izbjeglitvo im. s. r. - stanje u kojem se nalaze oni koji su izbjegli, izbjegnuti gl. svr., prez. izbjegnem, imp. izbjegni, gl. prid. rad. izbjegao/izbje gnuo, trp. prid. izbjegnut - izbjei, izma i, skloniti se od onoga to je opasno po ivot, neprijatno (npr. od rata, od ne sree, od nezgodnog susreta i sl.), izbjeljivanje gl. im. s. r. od izbjeljivati, izbjeljivati gl. nesvr., prez. izbjeljujem initi da ta postane bijelo. izbjeiv prid. - kojeg je mogue izbjei, koji se moe izbjei, izblanjati gl. svr., prez. izblanjam - obra diti blanjom; prenes. do kraja ta urediti, izblebetati gl. svr., prez. izblebeem blebeui rei sve do kraja i tako otkriti tajnu, odati, izblijediti gl. svr., prez. izblijedim, gl. prid. rad. izblijedio - uiniti blijedim, izblijedjeti gl. svr., prez. izblijedim postati blijed, izbliza pril. - iz neposredne blizine, izblie pril. - izbliza. izbljuvak im. m. r., g. jd. izbljuvka, n. mn. izbljuvci, g. mn. izbljuvakd - ono to se izbljuje. i'zbljuvan prid., odr. v. izbljuvani - koji je pobiju van; koji je pretrpio teke rijei i uvrede. izbljuvati (se) gl. svr., prez. izbljujem (se), prid. izbljuvan - povratiti; isprljati koga bljuvanjem; prenes. izbaciti iz sebe rijeima ono to mori i optereuje sav jest. izboen/izboen prid., odr. v. izboem/ izboeni - koji se izdie, koji stri u odnosu na neku povrinu, izboina im. . r. - mjesto koje je izboeno, izdignuto, koje stri (izboina u stijeni). izboiti gl. svr., prez. izboim, trp. prid. izboen - uiniti da to stri iz ravne povrine, ispupiti, izbor im. m. r. - in i rezultat biranja, ono to je mogue birati, ono to je iz ega izabrano. izborati se gl. svr., izboram se, trp. prid. izboran - postati pun bora (npr. na licu), izboriti (se) gl. svr., izborim (se) - ostva riti ta verbalno ili fizikom borbom, izborni prid. - koji se odnosi na izbor i mogunosti biranja (izborni zakon, izbo rni rezultati). izbornik im. m. r., n. mn. izbrnici - onaj koji ima pravo i mogunost biranja, se lektor. izbosti gl. svr., prez. izbodem/izbodem, prid. rad. izbo, trp. prid. izboden - ubosti koga noem ili kojim drugim otrim predmetom vie puta nanosei rane. izbrati gl. svr., prez. izberem - izabrati, izbrbljati gl. svr., prez. izbrbljam - izrei ta brbljajui, odjednom, mnogo govo

239

izdanak

takmienje i sl. (izazvati tuu, izazvati protivniku ekipu na sportski dvoboj), izba im. . r. - mala soba, uope: manja prostorija u kojoj se boravi ili se to uva. izbaciti gl. svr., prez. izbacim, trp. prid. izbaen - baciti ta napolje (npr. iz kue); silom udaljiti koga iz odreenog prostora (izbaciti iz kluba), uiniti da ta bude odstranjeno. izbacivanje gl. im. s. r. od izbacivati, izbacivati gl. nesvr., prez. izbacujem up. izbaciti, izbaaj im. m. r. - zavrni trenutak u izbacivanju ega (u bacanju kamena s ramena, u atletskim bacakim discipli nama, dizanju tegova i sl.). izbalansirati gl. svr. (fr.), prez. izbalan siram - dovesti ta u potpuno jednak omjer i ravnoteu, uravnoteiti, izbalegati se gl. svr., prez. izbalega (se) ostaviti iza sebe balegu (kad je rije o ivotinjama papkarima i preivarima). izbatinati gl. svr., prez. izbatinam - izu darati batinom, izbavilac/izbavitelj im. m. r., g. jd. izbavioca/izbavitelj a, n. mn. izbavioci/izbavitelji, g. mn. izbavilaca/izbavitelja onaj koji izbavlja, spasilac, spasitelj, izbaviteljica im. . r. - ona koja izbavlja, spasiteljica, spasiteljka. izbaviti gl. svr., prez. izbavim - spasiti koga od kakvoga zla i neugodnosti, otr gnuti od nevolje, izbeiti se gl. svr., prez. izbeim se , trp. prid. izbeen - zaueno ili znatieljno izbuljiti oi. izbezumiti (se) gl. svr., prez. izbezumim (se), trp. prid. izbezumljen - postati kao bez uma, zbuniti (se) do kraja, izluditi koga. izbezumljeno pril. - potpuno zbunjeno, izvan sebe, sumahnuto. izbezumljivanje gl. im. s. r. od izbezumlj ivati. izbezumljivati gl. nesvr., prez. izbezumljujem - initi da ko postane izbezum ljen, viekratno izbacivati iz takta i mo gunosti rasuivanja, izluivati, izbija im. m. r. - alatka za izbijanje ono ga ta treba ispasti, izbijanje gl. im. s. r. od izbijati.

rei, otkriti sve to se do tog trenutka tajilo. izbrijati gl. svr., prez. izbrijem, trp. prid. izbrijan - temeljito, do glatkosti, obrija ti. izbrisati gl. svr., prez. izbriem, trp. prid. izbrisan - brisanjem ta oistiti, ukloniti trag ega. izbrisiv prid., odr. v. izbrisivi - koji se moe izbrisati, koji se moe uiniti ne bitnim. izbrojiti gl. svr., prez. izbrojim - zavriti s brojenjem (izbrojiti do sto), izbrojiv prid., odr. v. izbrojivi - koji se da izbrojiti, koji ima svoj konaan broj. izbrusiti gl. svr., prez. izbrusim, trp. prid. izbruen - bruenjem uiniti da ta bude obraeno po potrebi; prenes. ui niti ta najboljim strpljivim radom, izbuljiti gl. svr., prez. izbuljim - odjed nom, znatieljno i nepristojno, prema kome ili emu uperiti pogled, iskolaiti oi. izbuiti gl. svr., prez. izbusim, trp. prid. izbuen - probuiti ta na vie mjesta, 'izdah im. m. r., n. mn. izdasi - netom isputeni zrak (dah) iz plua, izdahnuti gl. svr., prez. izdahnem , imp. izdahni - ispustiti zrak (dah) iz disajnih organa; prenes. ispustiti duu, umrijeti. izdaja im. . r. - priklanjanje protivnikoj strani, in kojim se unitava neto svoje (izdaja domovine), izdajica im. m. i . r. - onaj koji se priklonio protivnikoj strani, onaj koji je iznevjerio ljubav, prijateljstvo, posti gnuti sporazum i sl., izdajnik, izdajniki prid. odr. v. - koji se odnosi na izdajnike. izdajniki pril. - na nain izdaje i izdajni ka, kao izdajnik, izdajnik im. m. r., . r. izdajnica, n. mn. izdajnici - onaj koji je izdao, prokazao, otkrio, koji izdaje, izdajica, izdajstvo im. s. r., g. mn. izdjstava/ izdajstva - ukupnost postupaka izdajni ka, izdaja. izdaleka pril. - iz dalekog kraja, izdalje; neizravno, izokola, izdalje pril. - izdaleka, izdaljega. izdanak im. m. r., n. mn. izdanci, g. mn. izdanaka - granica koja izbija iz

izdanje

240
izdevetati gl. svr., prez. izdevetam istui, nalupati (npr. neposlunu djecu), izdii (se) gl. svr., prez. izdignem (se), prid. rad. izdigaoAzdignuo (se), .trp. prid. izdignut - izdignuti, izdignuti (se) gl. svr., prez. izdignem (se), prid. rad. izdignuoAzdigao (se), trp. prid. izdignut - izdii (se), podignuti ta na vii nivo; dati kome ili emu vee mjesto, poloaj, drutvenu vanost, ast i sl.; dobiti, stei bolji poloaj, biti iznad trenutnih dogaanja u drutvu ( izdignuti se iznad trivijalnosti), izdijeliti gl. svr., prez. izdijelim , trp. prid. izdijeljen - podijeliti na vie dijelova. izdiktirati gl. svr. (lat.), prez. izdiktiram - izrei neto kome kako bi ovaj to zapisao. izdisaj im. m. r. - zrak koji izbacujemo iz plua; prenes. zadnji momenat ivota, umiranje (posljednji izdisaj). izdisanje gl. im. s. r. od izdisati, izdisati gl. nesvr., prez. izdiem - ispu tati zrak iz plua; prenes. biti na samrti, umirati. izdjeljati gl. svr., prez. izdjeljam - pomo u noa ili ega drugog dati komadu drveta eljeni oblik; prenes. dati emu eljeni oblik, izdovoljiti (se) gl. svr., prez. izddvoljim (se) - nauivati se u emu do mile volje, izdrapati gl. svr., prez. izdrapam - nag lim i grubim pokretima iskidati to u komade. izdrljati gl. svr., prez. izdrljam - izra vnati drljaom (npr. oranicu), izdrobiti gl. svr., prez. izdrobim, gl. prid. trp. izdrobljen - drobljenjem usitniti ta u najsitnije komadie (npr. hljeb), izdrati gl. svr., prez. izdrim , imp. izdri - podnijeti teret, ustrajati pod pri tiscima u uprkos postojeim oklnostima. izdravanje gl. im. im. s. r. od izdrati ono od ega neko ivi. izdravati gl. nesvr., prez. izdravam initi da neko ima zadovoljene osnovne potrebe za ivot, izdrljiv prid., odr. v. izdrljivi - koji je vrst, ustrajan, postojan u postavljenom zadatku i u svome planiranom cilju, izdrljivost im. . r., instr. jd. izdrljivouAzdrljivosti - stanje onoga koji je izdrljiv, svojstvo onoga to je izdrlji vo. izdubak im. m. r. g. jd. izdupka, n. mn. izdupci, g. mn. izdubdka - ono to je na neem izdubljeno (npr. na drvetu), izdubiti gl. svr., prez. izdubim, trp. prid. izdubljen - napraviti u emu udubljenje, izduljiti (se) gl. svr., prez. izduljim (se) uiniti to dugim ili duljim; postati du ljim. izdupsti gl. svr., prez. izdubim - izdubiti, izduiti gl. svr., prez. izduim - izgubiti snagu, polet, smisao (kad je rije o ljudima), izvjetriti, iiljeti (kad je rije o stvarima, pojavama, pojmovima); ispuhati; (se) izgubiti zrak (npr. balon, lopta, automobilska guma), arg. pe. nestati s lica mjesta, izgubiti se, pobjei (izduiti s mjesta dogaaja), izduiti (se) gl. svr., prez. izduJm, trp. prid. izduen - uiniti to dugim ili duim, razvui to u odreenom smjeru u odnosu na irinu; vidno se protegnuti (kad je rije o rastu), izrasti, izduljiti (se). izdvajanje gl. im. s. r. od izdvajati (se), izdvajati (se) gl. nesvr., prez. izdvajam (se) - up. izdvojiti se. izdvojiti (se) gl. svr., prez. izdvojim (se) - odijeliti koga ili ta od cjeline, grupe, od drugih; odabrati ta; biti u emu poseban u odnosu na druge (izdvojiti se u miljenju); osamiti se. izeglenisati (se) gl. svr. (tur.), prez. izegleniem (se) - ispriati se u prijate ljskoj i ugodnoj atmosferi, izgaranje gl. im. s. r. od izgarati, izgarati gl. svr., prez. izgaram - gorjeti do kraja; prenes. previe se truditi u ne kom poslu ili namjeri (izgarati u elji za uspjehom), izgaziti gl. svr., prez. izgazim, trp. prid. izgaen - zgaziti sve redom, jako gaziti do unitenja (izgaziti travu), izginuti gl. svr., prez. izginem - stradati, poginuti svi redom, izglaati gl. svr., prez. izglaam - uiniti povrinu glatkom, ravnom, izgladiti gl. svr., prez. izgladim, trp. prid. izglaen - izglaati, uiniti glatkim; pre nes. uiniti da u meusobnim odnosima nestanu problemi.

241

izgnanik

korijena, ile ili debla; onaj koji je potomak porodine loze. izdanje gl. im. s. r. od izdati - ukupna koliina primjeraka (tira) knjige, novi na i sl. izdaan prid., odr. v. Izdani - koji je koliinski bogat; koji se isplati (izdaan urod); koji rado daje drugima, dareljiv, izdanost im. . r., instr. jd. izdanoui Izdanosti - osobina onoga koji je izda an u davanju, svojstvo onog sto je izda no. izdatak im. m. r., g. jd. izdtka , n. mn. izdaci, g. mn. izdataka - novac koji je utroen ili se troi u neku svrhu, troak, izdati gl. svr., prez. izdam , trp. prid. izdan/izdat - izruiti to kome na raspo laganje u predvienim koliinama i po ve uspostavljenim pravilima ( izdati ro bu), iznajmiti (izdati opremu za skija nje); odati, otkriti tajnu (postati izda jnik); objaviti knjigu; dati stan pod kiriju itd. izdava im. m. r., g. jd. izdavaa - organi zator i finansijer izdavanja i distribuira nja knjiga. izdavaki prid. odr. v. - koji se odnosi na izdavae. izdavaki pril. - na nain izdavaa, kao izdava. izdavalac im. m. r., g. jd. izdavaoca , n. mn. izdavaoci, g. mn. izdavalaca - onaj koji to izdaje, izdava, izdavatelj, izdavanje gl. im. s. r. od izdavati, izdavatelj im. m. r. - izdava, izdavalac, izdavati (se) gl. nesvr., prez. izdajem (se) - up. izdati; prenes. lano se predsta vljati kao neko drugi; priajui previe iznositi svoje tajne. izeklamirati/izdeklamovati gl. svr. (lat.), prez. izdeklamiram/izdeklamujem - iskazati ono to je naueno napamet, to se oekuje da bude izgovoreno, bez veeg znaaja i uvjerljivosti. izderati (se) gl. svr., prez. izderem (se), imp. izderi, trp. prid. izderan - iscijepati to na nejednake dijelove ( izderati knji gu), upotrebom to dovesti do istroe nosti, istroiti (izderati izme); bez kon trole zagalamiti na koga, grubo koga upozoriti, glasno ukoriti, izderina im. . r. - ono to je izderano, oteeno i sl., poderina.

izgladniti gl. svr., prez. izgladnim - ui niti da ko doe u stanje izgladnjelosti, izgladnjeti, izgladnjelost im. . r., instr. jd. izgladnjeloulizgladnjelosti - stanje onoga koji je izgladnio, neishranjenost, izgladnjeti gl. svr., prez. izgladnim dugo osjeati elju za hranom, biti due vrijeme gladan i neishranjen. izgladnjivanje gl. im. s. r. od izgladnji vati. izgladnjivati gl. nesvr., prez. izgladnjuje m , gl. pril. sad. izgladnjujui - muiti koga glau, izglaivanje gl. im. s. r. od izglaivati, izglaivati gl. nesvr., prez. izglaujem, gl. pril. sad. izglaujui - up. izgladiti; izmirivati, sreivati odreene probleme, meusobne odnose i sl. izglasa pril. - punim glasom, izglaviti gl. svr., prez. izgldvim, trp. prid. izglavljen - izvaditi iz leita ono to je bilo uglavljeno, zaglavljeno, izglavljivati gl. nesvr., prez. izglavljujem , gl. pril. sad. izglavljujui, gl. im. izglavljivanje - nastojati to izvaditi iz leita, up. izglaviti, izgled im. m. r. - vanjtina, ono to se vi di; prenes. mogunost, ansa (dobri izgledi). izgledan prid., odr. v. izgledni - koji dobro izgleda, koji je lijep, skladan, koji obeava, koji ima anse da uspije, perspektivan (izgledan sportski rezul tat). izgledati gl. svr., prez. izgledam - za vriti s gledanjem, obaviti gledanje (izgledati sve pozorine predstave), izgledati gl. svr., prez. izgledam - biti u stanju kakvim se vidi, kakvim se moe predvidjeti, doimati se (dobro izgledati)', initi se, priinjavati se (izgledalo je vrlo jasno), izglodati gl. svr., prez. izgloem, trp. prid. izglodan - oglodati zubima (npr. meso s kosti), izgnaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na izgnanike. izgnanik im. m. r., . r. izgnanica, n. mn. izgnanici - onaj koji je izgnan iz mjesta svoga prebivalita, prognanik.

izgnanstvo

242
izgrditi gl. svr., prez. izgrdim, gl. prid. trp. izgren - izruiti, najotrije uputiti pogrde, zamjerke, izgred im. m. r. - gruba povreda dru tvenih normi i pravila ponaanja, razu zdani, nasilniki in, ispad, izgredniki prid. odr. v. - koji se odnosi na izgrednike, izgredniki pril. - na nain izgrednika, kao izgrednik. izgrednik im. m. r., n. mn. izgrednici onaj koji je poinio izgred, onaj koji je sklon izgredima, izgrepsti gl. svr., prez. izgrebem/izgrebem, trp. prid. izgreben - grebui im otrim otetiti povrinu, napraviti ogre botine. izgubiti (se) gl. svr., prez. izgubim (se), trp. prid. izgubljen - pretrpjeti kakav gubitak, ostati bez ega; prenes. udaljiti se s odreenog mjesta, nestati, zalutati; pasti u nesvijest, izgubljen prid., odr. v. izgubljeni - koji se izgubio, koji je bespomoan, dezorijentisan. izgubljeno pril. - bespomono, dezorijentisano (ponaati se izgubljeno). izgubljenost im. . r., instr. jd. izgubljenouAzgubljenosti - stanje onoga koji je izgubljen. izguliti gl. svr., prez. izgulim, trp. prid. izguljen - istrgnuti ta guljenjem, grubo odvojiti jedan neega, izgurati gl. svr., prez. izguram - gura njem ta ili koga iz pomaknuti; uspjeti u emu ( izgurati do prvog u mjesecu), izgustirati gl. svr., prez. izgustiram izdovoljiti se, prestati emu biti sklon, prestati ta voljeti i eljeti, izguvati gl. svr., prez. izguvam/izgu vam, trp. prid. izguvan - uiniti ta da bude zguvano, naborano (izguvati pa pir). izii gl. svr., prez. iziem, aor. izidoh, imp. izii, gl. prid. rad. iziao - izai, kretanjem napustiti zatvoren prostor (izii iz kue), izigrati/izigrati (se) gl. svr., prez. izi gram/izigram (se), trp. prid. izigran zadovoljiti se igrom; dobiti na lutriji; prenes. prevariti koga, izgubiti ije pov jerenje (izigrati prijatelje), izigravanje gl. im. s. r. od izigrati. izigravati gl. nesvr., prez. izigravam raznim nainima nastojati da se pred kim poeljna slika o sebi i emu drugo me, da sve bude predstavljeno u druk ijem liku i svjetlu od onoga to je u stvarnosti (izigravati budalu), iziskivanje gl. im. s. r. od iziskivati, iziskivati gl. nesvr., prez. iziskujem, gl. pril. sad. iziskujui - zahtijevati to uz vei napor, izjadati se gl. svr., prez. izjadam se priajui kome o nakupljenom jadu ola kati duu. izjaditi se gl. svr., prez. izjadlm se izjadati se. izjaloviti (se) gl. svr., prez. izjalovi (se), trp. prid. izjalovljen - ne uspjeti donijeti plod, pobaciti; prenes. ne ostvariti ono to je planirano, to se zapoelo raditi, emu se nadalo, izjasniti se gl. svr., prez. izjasnim (se) iznijeti svoje miljenje, svoj stav, oito vati se. izjava im. . r. - usmeni ili pismeni in javnog oitovanja (slubena izjava). izjaviti gl. svr., prez. izjavim - dati izjavu o neemu, izrei, izjavljivanje gl. im. s. r. od izjavljivati, izjavljivati gl. nesvr., prez. izjavljujem davati o emu ili povodom ega svoje miljenje, oitovati se, izjanjavati se, izricati. izjedati (se) gl. nesvr., prez. izjedam (se), trp. prid. izjeden - nagrizati; jede njem initi da ta nestane; propadati zbog nekog unutranjeg procesa, vlage, hre; initi da ta propada, da ga nema; rastakati (se); trpjeti teku unutarnju gri nju savjesti, izjeden prid., odr. v. izjedeni - koji je nestao jedenjem; koji je nagrizen, rastoen (od crva, kiseline, dotrajalosti i sL)izjedina im. . r. - rana ili opritali otvor na koi nastao usljed dugog leanja u bolesnikoj postelji i sl. izjednaiti (se) gl. svr., prez. izjednaim (se), trp. prid. izjednaen - dovesti do poravnanja, do jednakog omjera u veli ini, vrijednosti, vanosti i sl. (izjedna iti rezultat); postati jednak (izjednaiti se u pravima i obavezama).

243

izlemati

izgnanstvo im. sr. r., g. jd. izgnanstva, g. mn. izgnanstav al izgnanstva - stanje onog koji je izgnan, izgnjaviti gl. svr., prez. izgnjavim, gl. prid. trp. izgnjavljen - izgnjeiti ta, izmijesiti, izguvati; prenes. izmuiti koga dugom priom, upornim dosaiva njem i sl. izgnjeiti gl. svr., prez. izgnjeim - ume kati to pritiskanjem (glinu, tijesto, itd.). izgnjiliti gl. svr., prez. izgnjilim - biti potpuno zahvaen gnjiljenjem, do kraja izgubiti prirodnu boju i svjeinu, istru hnuti. izgnjiti gl. svr., prez. izgnji - isto to i izgnjiliti. izgon im. m. r. - premjetanje gonjenjem iz jednog prostora u drugi (izgon stoke na pau); protjerivanje iz stalnog mjesta boravka. izgoniti gl. nesvr., prez. izgonim - istje rivati koga ili to. izgori ti/izgorjeti gl. svr., prez. izgorim, gl. prid. rad. izgorio Iizgorjela, gl. prid. trp. izgoren - dovesti gorenje do kraja; sasuiti se zbog ege; ispei kou na suncu; prenes. propasti u onome za ta se izgaralo (izgorjeti na poslu), izgovarati gl. nesvr., prez. izgovaram, gl. im. izgovaranje - oblikovati, izricati glasove, rijei. izgovor im. m. r. - nain na koji se izgo varaju glasovi i rijei (pravilan izgovor); prenes. nai razlog da se ta izbjegne, opravdanje, izlika {pronai izgovor), izgovoriti gl. svr., prez. izgovorim, trp. prid. izgovoren - uobliiti, izrei gla sove, rijei, reenice; izrei to od po etka do kraja; prenes. nai izgovor za nesudjelovanje, opravdati se. izgovorljiv prid. - koji se moe oblikovati u organima za artikulaciju, izgraditi gl. svr., prez. izgradim, trp. prid. izgraen - dovriti graenje {izgra diti kuu); prenes. sastaviti ta, konstrui sati, stvoriti {izgraditi povjerenje), izgradnja im. . r. - izgraivanje, izgraivanje gl. im. s. r. od izgraivati. izgraivati gl. nesvr., prez. izgraujem, imp. izg raduj, gl. pril. sad. izgraujui sudjelovati u procesu gradnje, vidj. izgraditi.

izjelica im. m. i . r. - onaj koji neumje reno i sve redom jede, koji je prodrljiv, prodrljivac, izjesti gl. svr., prez. izjedem, imp. izjedi, gl. prid. rad. izio, izjela, izjelo, trp. prid. izjeden - pojesti to do kraja; nagristi; rastoiti (npr. crvu u drvetu i sl.); (se) izmuiti se zbog grinje savjesti, izjuriti gl. svr., prez. izjurim, trp. prid. izjuren - brzo napustiti odreeni prostor (izjuriti iz kue); istjerati koga, najuriti (izjuriti iz kluba), izjutra pril. - u ranim jutarnjim satima, na poetku dana, u jednom trenutku dok traje jutro. izlaga im. m. r., . r. izlagdica, g. jd. izlaga - onaj koji sudjeluje na izlobi, sajmu i sl. ( izlaga slika, izlaga knji ga), onaj koji javno izlae neku temu u obliku izvjetaja, referata, diskusije i sl. izlaganje gl. im. s. r. od izlagati (se), izlagati (se) gl. nesvr., prez. izlaem (se) - umjetnine predstaviti na izlobi, sajmu i sl.; govoriti o odreenoj temi; svjesno biti na najvidnijem i najopasnijem mje stu. izlagati se gl. svr., prez. izlaem se, gl. prid. trp. izlagan - izgovoriti mnogo lai o svemu i svaemu, nalagati se. izlanuti gl. svr., prez. izlanem - nehoti no ta rei, odati se. izlaz im. m. r. - mjesto predvieno za izlaenje iz ega (kue, tramvaja); in izlaenja (izlaz na teren); prenes. mogu e rjeenje (izlaz iz tekoa), izlazak im. m. r., g. jd. izlaska, n. mn. izlasci, g. mn. izlazaka - izlaz, in izla enja (izlazak na izbore, izlazak sunca); as pojavljivanja, as objavljivanja (npr. knjiga). izlaziti gl. nesvr., prez. izlazim, gl. pril. sad. izlazei, gl. im. izlaenje - hoda njem prolaziti kroz izlaz; pojavljivati se, biti odtampan (o asopisu); zabavljati se, aikovati, izlazni prid. - koji se odnosi na izlaz (izlazna vrata), izlei (se) gl. svr., prez. izlee (se) - sje dei na jajima izvesti mlade; prenes. imati neugodne posljedice (svata se iz toga moe izlei). izlemati gl. svr., prez. izlemam - istui, pretui.

izlet

244
izlae roba kako bi se mogla i spolja vidjeti. izlokati gl. svr., prez. izloem, trp. prid. izlokan - djelovanjem vode izdubiti tlo (izlokan put); pejor. popiti, potroiti lokanjem pia u kafani ( izlokati imetak), izlomiti gl. svr., prez. izlomim , trp. prid. izlomljen - silom izdijeliti ta na vie komada (izlomiti hljeb), izloak im. m. r., n. mn. izloci, g. mn. izloaka - predmet izloen na izlobi ili u izlogu, eskponat. izloba im. . r., g. mn. izlobi - mjesto na kojem su izloeni umjetniki, prodajni, reklamni i dr. predmeti (npr. izloba slika). izlobeni prid. odr. v. - koji se odnosi na izlobu (izlobeni katalog), izloenost im. . r., instr. jd. izloenou! izloenosti - svojstvo onoga to je izlo eno. izluevina im. . r. - ono to lue organi tijela, sekret, izluni prid. odr. v. - koji izluuje, izluditi gl. svr., prez. izludim , trp. prid. izluen - uiniti koga ludim, dovesti ko ga do stanja ludila, izludjeti gl. svr., prez. gl. nesvr., prez. izludim - postati lud (od bola, briga, nervoze i sl.), izgubiti sposobnost stalo enog i pribranog gledanja na stvari i pojave. izluivanje gl. im. s. r. od izluivati, izluivati gl. nesvr, prez. izluujem svojim ponaanjem dovesti koga do sta nja gubljenja staloenosti, pribranosti, razboritosti, jako nervirati, izlupati gl. svr., prez. izlupam, gl. prid. trp. izlupan - izudarati koga ili ta lupa njem, istui, izljeenje im. s. r. - ozdravljenje, rezultat uspjenog lijeenja, izljev im. m. r. - izliv, izljubiti (se) gl. svr., prez. izljubim (se), trp. prid. izljubljen - poljubiti koga vie puta, ljubiti sve redom; meusobno se ljubiti (izljubiti se na rastanku), izmai gl. svr., prez. izmaknem - izmak nuti. izmaglica im. . r. - prorijeena magla, sumaglica. izmak im. m. r. - as kad neto prestaje (danje na iz,maku, tj. blii se no). izmaknuti gl. svr., prez. izmaknem, imp. izmakni, gl. prid. rad. izmaknuoAzmakao, trp. prid. izmaknut - izmai, pomje riti ta iz njegova ranije poloaja (izma knuti stolicu); prenes. izbjei ta, utei od ega (izmaknuti pravdi), izmamiti gl. svr., prez. izmamim, trp. prid. izmamljen - mamljenjem ostvariti neki cilj, dobiti ta se eljelo, izmanevrirati/izmanevrisati gl. svr. (fr.), prez. izmanevriram!izmanevriem izvriti manevar (npr. vagona, vojn. je dinica itd.); prenes. vjeto neto izvesti, izmasirati gl. svr. (fr.), prez. izmasiram obaviti ili primijeniti masau, izmeu prijed. - npr. s genitivom: izmedu kua, meu. izmesti gl. svr., prez. izmetem, trp. prid. izmeten - iistiti ta metlom, izmesti gl. svr., prez. izmetem - mete njem u stapu izdvojiti maslo iz mlijeka, izmet im. m. r. - neiskoriteni dio hrane to ga odbacuju organizmi ivih bia. izmetina im. . r. - ostavljeni izmet, po gan, fekalije, izmetnuti se gl. svr., prez. izmetnem se pretvoriti se u ta drugo u odnosu na ranije stanje, izmicanje gl. im. s. r. od izmicati, izmicati gl. nesvr., prez. izmiem - pomi canjem pomjeriti neto, ukloniti ispod ega (izmicati kome stlicu). izmigoljiti se gl. svr., prez. izmigoljim izai iz ega migoljei, izvui se od kakve obaveze, dunosti, mogunosti, neugodnosti, izmijeniti (se) gl. svr., prez. izmijenim (se), trp. prid. izmijenjen - uiniti to drukijim; postati drukiji, promijeniti se. izmijeati gl. svr., prez. izmijeam - mi jeanjem od onoga to je razliito na praviti jednu cjelinu, izmirenje gl. im. s. r. od izmiriti, izmiriti gl. svr., prez. izmirim - postii pomirenje, dovesti do mira, zajednikog ivota i saradnje onih koji su u svai, sukobu, neprijateljstvima; rijeiti se ra nije preuzetih obaveza, izravnati raune (izmiriti dugove), izmisliti gl. svr., prez. izmislim - stvoriti ta matom, izmatati.

245

izmoriti izmiljotina im. . r. - ono to je izmi ljeno, stvoreno matanjem, to je izmi ljeno. izmjena im. . r. - promjena, smjena; pre laenje iz jednog stanja ili oblika u dru go stanje ili oblik, mijenjanje, i^mjenice pril. - izmjenino, izmjenian prid., odr. v. izmjenini - koji se moe mijenjati, koji se u odreenim vremenskim razmacima vraa ili ponavlja. izmjenino pril. - na izmjenian nain, u odreenim periodima, povremeno, izmjenice. izmjenjiv prid., odr. v. izmjenjivi - koji se moe izmijeniti, izmjenjiva im. m. r. - naprava koja slui za podeavanje smjera ili jakosti ener gije, onaj koji izmjenjuje, izmjenjivanje gl. im. s. r. od izmjenjivati, izmjenjivati gl. nesvr., prez. izmjenju jem, gl. pril sad. izmjenjujui, gl. im. izmjenjivanje - initi zamjene poslije e ga neto postaje drukije u odnosu na prethodni oblik ili stanje, izmjeriti gl. svr., prez. izmjerim - odre diti mjeru pomou odgovarajuih instru menata (npr. veliinu, duinu, irinu, dubinu, teinu itd.), izmjeriv prid., odr. v. izmjerivi - koji se moe izmjeriti, izmjestiti gl. svr., prez. izmjestim, trp. prid. izmjeten - prebaciti, prenijeti, pre seliti neto s jednoga mjesto na drugo, izmlatiti gl. svr., prez. izmlatim, trp. prid. izmlaen - mlaenjem ta isitniti, razdvojiti (npr. graak iz oljupine), izmekati; prenes. istui koga. izmljeti gl. svr., prez. izme Ijem, trp. prid. izmljeven - dovriti mljevenje (izmljeti ito); prenes. svata izgovoriti, bez reda, obzira i smisla, izmokriti gl. svr., prez. izmokrim - oslo boditi se mokrae iz organizma (uglav nom u stanju neke bolesti), izmoliti gl. svr., prez. izmolim, trp. prid. izmoljen - dobiti ta usrdnim molbama, isprositi. izmoriti gl. svr., prez. izmorim, trp. prid. izmoren - dovesti u stanje potpunog umora (izmoriti konje).

izlet im. m. r. - izlazak u prirodu, krae putovanje ili odsustvovanje od mjesta neposrednog boravka, izletite im. s. r. - mjesto koje je predvi eno i ureeno za izlet i izletnike, izletjeti gl. svr., prez. izletim , gl. prid. rad. izletio - izai odnekud letei; izjuriti iz nekog prostora ( izletjeti iz kole); prenes. neoprezno ta izjaviti; biti izba en (npr. iz kole); iznenada se pojaviti, izletniki prid. odr. v. - koji se odnosi na izletnike ili je namijenjen izletnicima, izletniki pril. - na nain izletnika, kao izletnik. izletnik im. m. r., n. mn. izletnici - osoba koja ide na izlete, izleavanje gl. im. s. r. od izleavati se. izleavati se gl. nesvr., prez. izleavam se - stalno leati, nita ne raditi, niim se ne baviti, ljenariti, izlijeiti gl. svr., prez. izlijeim , trp. prid. izlijeen - vratiti kome zdravlje, uiniti da ko ne bude bolestan, izlijepiti gl. svr., prez. izlijepim, trp. prid. izlijepljen - prekriti lijepljenjem kakvu povrinu, izlijetanje gl. im. s. r. od izlijetati, izlijetati gl. nesvr., prez. izlijeem - up. izletjeti. izlijevati gl. nesvr., prez. izlijevam - izli vati, up. izliti. izlika im. . r. - opravdanje za neki uinjeni postupak, isprika, izlian prid., odr. v. izlini - nepotreban, suvian. izlino pril. - nepotrebno, suvino, izliti gl. svr., prez. izlijem , imp. izlij, trp. prid. izliven - isuti tekuinu iz posude i sl., uobliiti skulpturu lijevanjem; izai iz korita, poplaviti (o rijeci), izliv im. m. r. - ono to se izlilo; trenutno isticanje (izliv krvi u mozak); prenes. naglo izraavanje trenutnog miljenja i osjeaja (izliv srdbe), izlivati gl. nesvr., prez. izlivam - up. izliti. izlizati gl. svr., prez. izliem, gl. prid. trp. izlizan - pohabati, potpuno to istroiti trenjem, hodanjem i sl. (izlizati obuu); sve polizati jezikom (npr. sladoled), izlog im. m. r., n. mn. izlozi - posebno ureen i ukraen dio radnje u kojem se

izmotati

246
unititi sjeivom ili na drugi nain, ui niti ta nakaznim, unakaziti, iznakaen prid. - koji je unakaen, isparan kakvim sjeivom. iznakaenost im. . r., instr. jd. izndkazenou/iznakaenosti - stanje onoga koji je iznakaen ili onog to je iznakaeno. 'iznebuha pril. - neoekivano, iznenada, gotovo niotkuda, niodakle ( iznebuha se pojaviti). iznemoi gl. svr., prez. iznemognem izgubiti mo, snagu, malaksati, klonuti, iznemogao prid., odr. v. iznemogli - koji je izgubio snagu, malaksao, klonuo, iznemoglost im. . r., instr. jd. iznemoglou!iznemoglosti - stanje onog koji je iznemogao, onemoalost, klonulost, iznenada pril. - kad se niko nije nadao, izvan oekivanja, neoekivano, nepre dvieno, iznenandno. iznenadan prid., odr. v. Iznenadni - koji dolazi, pojavljuje se, postaje prisutan kad mu se niko nije nadao, neoekivan, iznenaditi (se) gl. svr., prez. iznenadim (se), trp. prid. iznenaen - pojaviti se mimo oekivanja, zatei koga nepripremljenog; zauditi se, doivjeti iznenae nje. iznenadno pril. - neoekivano, iznenada, iznenaen prid., odr. v. iznenaeni - koji je nenadano zateen, iznenaenje im. s. r. - stanje nepriprem ljenosti na neku pojavu ili dogaaj, zateenost, ono to izaziva stanje neoe kivanih pojava i dogaaja, iznenaivati (se) gl. nesvr., prez. iznena ujem (se) - zaticati koga nepripremljenim na neoekivane pojave i dogaaje; doivljavati iznenaenja, iznervirati (se) gl. svr. (lat.), prez. iznerviram (se) - naljutiti koga do stanja ivane uzbuenosti; postati nervozan, iznevjeriti gl. svr., prez. iznevjerim pogaziti zadanu rije, ne opravdati uka zano povjerenje, iznii gl. svr., prez. izniknem - izniknuti, iznijeti gl. svr., prez. iznesemAznesem, trp. prid. iznesenfiznijet - premjestiti to noenjem prenijeti ta iz zatvorenog prostora, odnijeti na visinu ( iznijeti na brdo); prenes. izrei ta, saopiti (iznije ti dnevni red). izniknuti gl. svr., prez. izniknem , gl. prid. rad. izniknuo/iznikao - iznii, izra sti iz zemlje (biljka); prenes. neoeki vano se pojaviti, izniman prid. odr. v. iznimni - koji pred stavlja iznimku, koji je drukiji u odno su na druge, izvanredan, izuzetan, iznunka im. . r., dat. jd. iznimci - ono to odstupa od pravila ili grupe, izuzetak, iznimno pril. - na izniman nain, u pose bnim povodima i okolnostima, izuzetno, iznojiti (se) gl. svr., prez. iznojim (se), trp. prid. iznojen - dobro koga umoriti, do iznojavanja (iznojiti konje); postati obliven znojem (iznojiti se u sauni), iznos im. m. r. - novana svota; koliina robe adekvatna vrijednosti novca, iznosati gl. svr., prez. iznsam, trp. prid. iznosan - istroiti to noenjem (iznosati odijelo). iznositi gl. nesvr., prez. iznosim, trp. prid. iznoen - nosei premjetati neto iz zatvorenog prostora napolje; iznosati, istroiti noenjem, iznoen prid., odr. v. izno seni - koji je iznoenjem pomican s jednog mjesta na drugo, koji je dotrajao od noenja, iznoenje gl. im. s. r. od iznositi, iznova pril. - ponovo, nanovo, opet, drugi put. iznudica im. . r. - ono to je iznueno bez mogunosti a se bira (npr. u igri aha, u poravnjanju duga itd.), iznuditi gl. svr., prez. iznudim, trp. prid. iznuen - postii ta ucjenama i pritisci ma, silom izvui ta iz koga ili ega (iznuditi priznanje), iznuiva im. m. r., g. jd. iznuivaa onaj koji neto iznuuje raznim metoda ma. iznuivaica im. . r. - ona koja iznuuje, iznuivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na iznuivaa i posao koji obavlja, iznuivaki pril. - na nain iznuivaa, kao iznuiva. iznuriti gl. svr., prez. iznurlm, trp. prid. iznuren - dovesti u stanje potpunog umora, iscrpsti iz koga svu snagu, mo i energiju, izmoditi, iznutra pril. - u unutranjosti, iznutrica im. . r. - unutarnji organi kod ljudi i ivotinja.

247

izoliran iznjedriti gl. svr., prez. iznjedrim, trp. prid. iznjedren - ekspr. stvoriti neto (u obliku misli, ideje, stvaralakog djela itd.). izobilje im. . r. - velika koliina mate rijalnih dobara i izrazita mogunost tro enja (ivjeti u izobilju). izoblTenost im. . r., instr. jd. izobllenou! izoblieno ti - stanje onog to je izo blieno. izobliiti (se) gl. svr., prez. izoblllm (se), trp. prid. izoblien - izmijeniti e mu oblik, namjenu ili smisao, uiniti gorim; postati dranjem i odnosom pre ma svijetu loiji u odnosu na ranije vri jeme (izobliiti se u ponaanju), izobrazba im. . r., g. mn. Izobrazbi ee: obrazovanost, proces usvajanja znanja. izobraziti se gl. svr., prez. izdbrazlm se, trp. prid. izobraen - ee: obrazovati se; osposobiti se izobrazbom; prenes. promijeniti se u ta drugo, izohipsa im. . r. (gr.) - krivulja koja spaja take jednake apsoultne visine, izokola pril. - izdaleka, okoliui (govoriti izokola). izokrenuti gl. svr., prez. izdkrenem, trp. prid. izokrenut - obrnuti neto (izokre nuti znaenje); potpuno se promijeniti nagore, izopaiti se. izolacija im. . r. (tal.) - samovoljno ili prisilno osamljivanje (drutvena izo la cija) , ono to spreava dodir, zatita od opasnosti (izolacija elektrinog kabla), izolacijski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na izolaciju, izolacioni (izolacij ski materijal), izolacioni prid. odr. v. - izolacijski (izola cioni kablovi), izolacionizam im. m. r. (tal.), g. jd. izola cionizma, g. mn. izolacionizamd - osa mljivanje, zatvaranje u vlastite granice i norme (politiki izolacionizam). izolator im. m. r. (tal.) - poseban materijal koji titi od gubljenja energije, od vlage i drugih nepovoljnih vanjskih uticaja (npr. na elektrinim vodovima, provo dnicima za struju, telefon, zvuk, u gra evinarskim radovima itd.), izoliran prid., (tal.), odr. v. izolirani sam, odvojen, osamljen, povuen od

izmotati gl. svr., prez. izmdtam - ispre plesti ta u neodreenu, haotinu cjeli nu. izmotavanje gl. im. s. r. od izmotavati se. izmotavati se gl. nesvr., prez. izmdtavam se - izbjegavati obaveze i preuzimanje odgovornosti, izbjegavati izjanjavati se o emu. izmoditi gl. svr., prez. izmozdim , trp. prid. izmozden - dovesti do potpune iscrpljenosti i gubitka snage, do kraja izmoriti. izmrcvariti (se) gl. svr., prez. izmrcva rim (se), trp. prid. izmrcvaren - iivjeti se na kome ili emu; izmuiti se dugim, dosadnim i tekim poslom, izmrviti gl. svr., prez. izmrvim, trp. prid. izmrvljen - mrvljenjem uiniti da ta bude sitno, u mrvama (izmrviti hljeb), izmuenost im. . r., instr. jd. izmuenou/izmuenosti - stanje onoga koji je izmuen; iscrpljenost, malaksalost, izmuiti (se) gl. svr., prez. izmuim (se) unititi koga muenjem; iivjeti se na kome; izvesti kakav zahvat s neodgo varajuim alatom; iscrpsti se tekim, na pornim radom ( izmuiti se na poslu), izmukati gl. svr., prez. izmukam mukanjem kakve posude uiniti da bi se tvari u njoj izmijeale i sjedinile, izmudriti gl. svr., prez. izmudrlm, trp. prid. izmudren - dovtljivo i mudro ta pribaviti, smisliti, izmamiti od koga. izmudrovati gl. svr., prez. izmudrujem up. izmudriti. izmusti gl. svr., prez. izmuzem, imp. izmuzi, gl. prid. rad. izmuzao, trp. prid. izmuzen - obaviti muu mlijeka (o kravi, ovci); prenes. do kraja koga ili ta finansijski, materijalno iskoristiti ( izmu sti sav novac), iznad prijed. - oznaava poloaj, mjesto ispod kojeg se neto nalazi, iznajmiti gl. svr., prez. iznajmim, gl. prid. trp. iznajmljen - dati ili uzeti ta u najam, pod zakup, na privremeno ili trajne koritenje (iznajmiti stan), iznajmljiva im. m. r., . r. iznajmljivaica, g. jd. iznajmljivaa - onaj koji iznajmljuje, koji daje u najam ili pod zakup. iznakaziti/iznakaziti gl. svr., prez. iznakazlm, trp. prid. iznakaen - do kraja ta

izoliranost svijeta; obloen materijalom za izolaciju (izolirana ica), izoliranost im. . r. (tal.), instr. jd. izoliranou!izoliranosti - stanje onoga koji je izoliran ili onoga stoje izolirano. izolirati gl. svr. (tal.), prez. izoliram , gl. pril sad. izolirajui, gl. im. izoliranje osamiti (se), odvojiti (se), odijeliti (se) od grupe ili sredine, obloiti izolatorom, izopaenost im. . r., instr. jd. izdpaenou/izopaenosti - stanje onoga koji je izopaen i onoga stoje izopaeno, izopaiti gl. svr., prez. izopaim , trp. prid. izopaen - pokvariti ta, iskriviti, izobliiti, okrenuti naopako u odnosu na ranije stanje; postati opak, zloban, isk varen. izopenik im. m. r., g. jd. izopenika , n. mn. izopenici - onaj koji je izopen (iz crkve, sredine, drutva), izopenica im. . r. - ona koja je izopena, izopenost, im. . r., instr. jd. izopenou/izopenosti - stanje onoga koji je izopen, izopenje, izopenje im. s. r. - in kojim se neko izopuje; izopenost. izopiti gl. svr., prez. izopim , trp. prid. izopen - iskljuiti koga iz grupe, cje line, organizirane zajednice, drutvenog poretka i sl. brisanjem iz lanstva ili izo liranjem, zaobilaenjem, ignoriranjem, izostanak im. m. r., g. jd. izostanka , n. mn. izostanci, g. mn. izostanaka - nedo lazak, neprisustvo (izostanak s nastave), izostati gl. svr., prez. izostanem - ne doi aa oekivano mjesto, ne pojaviti se, ostati izvan neega (izostati sa spiska); prenes. ne dostii u emu razvoj, napre dovanje, ostvarenje rezultata, izostaviti gl. svr., prez. izostavim , trp. prid. izostavljen - uiniti da ko ili to bude izostavljeno, zaobieno, isputeno (izostaviti dijelove teksta), izotriti gl. svr., prez. izotrim , trp. prid. izotren - obaviti otrenje (npr., noa, sjekire i sl.); prenes. uiniti neto otri jim, jasnijim, istananijim (izotriti mi ljenje). izotopi im. m. r. mn. (gr.) - atomi istoga hemijskog elementa koji se razlikuju brojem neutrona u jezgri, uz isti broj protona.

248 izrabiti gl. svr., prez. iz,rabim, trp. prid. izrabljen - istroiti neto dugom ili uestalom upotrebom; prenes. upotrije biti koga u svoje ciljeve i korist, izrabljiva im. m. r., g. jd. izrabljiva onaj koji izrabljuje, koji ivi od tuega rada. izrabljivaica im. . r. - ona koja izrablju jeizraunati gl. svr., prez. izraunam obaviti raunsku radnju, raunanjem do i do rezultata, izraunavati gl. nesvr., prez. izrauna vam - dugo raunati, sudjelovati u pro cesu raunjanja. izraimljiv/izraunjiv prid. - koji se mo e izraunati. izrada im. . r. - in ili proces rada kojim se ta izrauje, izraivanje, izraditi gl. svr., prez. izradim, trp. prid. izraen - napraviti ta, oblikovati neto rukama ili pomou alata; prenes. preva riti koga, izdii, izraditi se gl. svr., prez. izradim se fiziki se istroiti, izraevina im. . r. - ono to je nastalo izradom, runim radom, pomou alatki, u tvornikom procesu i sl. Izraelac im. m. r., . r. Izraelka, n. mn. Izraelci - graanin izraelske drave koji pripada jevrejskoj vjeri, izraelianin im. m. r., n. mn. izraeliani pripadnik monoteistike vjere iji je utemeljitelj Mojsije, izraniti gl. svr., prez. izranim, gl. prid. trp. izranjen - nanijeti mnogo rana. izranjanje gl. im. s. r od izranjati, izranjati gl. svr., prez. izranjam - povre meno se javljati na povrini (vode, mo ra, mase ili gomile), izranjavati (se) gl. svr., prez. izranjavam (se) - nanijeti sebi ili drugome mnogo rana, izranjaviti (se), izranjaviti (se) gl. svr., prez. izranjavim (se) - izranjavati (se), izraslina im. . r. - ono to je nastalo izrastanjem na povrini tkiva ivog bia ili na biljci (izraslina na licu, izrasline ma vokama), izrataj, izrasti gl. svr., prez. izrastem - dovoljno narasti, dosegnuti potrebnu visinu u rastu, doi do punog razvitka (izrasti u pokret, izrasti u veliko preduzee). izrataj im. m. r. - izraslina, ono to je nastalo rastenjem i razvijanjem. izravan prid., odr. v. izravni - direktan, neposredan, izravnati gl. svr., prez. izravnam - uiniti ta ravnim, dovesti u isti red, uiniti jednakim, izjednaiti; uzvratiti jedna kom mjerom na uvredu, udarac, poni enje, prevaru itd. izravno pril. - bez okolianja, neposredno, direktno. izraz im. m. r. - oitovanje misli ili osje aja pomou jezika, neposrednih gesti kulacija, umjetnosti itd.; rije ili skup rijei kojima se to istie (filozofski izrazi, izrazi iz botanike i sl.); vanjski izgled koga ili ega (zabrinut izraz lica); vanjski oblik unutranjeg podsticaja (izraz dobre volje, izrazi suosjeanja). izrazit prid., odr. v. izraziti - koji je pun izraza; koji se istie; koji je tipian pre dstavnik neke grupe, posebnosti, kvali teta, stila itd. izraziti gl. svr., prez. izrazim, gl. prid. trp. izraen - uobliiti, pokazati, oito vati to rijeima, gestikulacijom, ut njom, dranjem, ukupnim odnosom pre ma emu (izraziti svoje zadovoljstvo), izrazito pril. - s jasnim izrazom, tipino, izrazitost im. . r., instr. jd. izrazitou/ izrazitosti - osobina onoga koji je u emu izrazit, svojstvo onog to je izra zito. izraaj im. m. r. - izraz (doi do izraaja). izraajan prid., odr. v. izraajni - koji je bogat izrazima, koji ostavlja poseban utisak, dojmljiv, upeatljiv, izraajno pril. - na izraajan nain, doj mljivo, upeatljivo, izraajnost im. . r., instr. jd. izrajnou/izrajnosti - osobina onog koji je izraajan, svojstvo onog to je izraajno, izrei gl. svr., prez. izreem/izreknem, trp. prid. izreen - oblikovati glasove, rijei, govornu cjelinu i sl. organima za artikulaciju, izgovoriti, nehotino izgo voriti ono to se nije htjelo, izreda pril. - sve po redu, redom (izreda ispitivati). izredati gl. svr., prez. izredam - redom sve izgovoriti ili nabrojati po redu; re dom se izmjenjivati na nekom poslu.

249

izrovati

izreka im. . r., dat. jd. izreci - skup rijei kojima je, u saetoj i jasnoj formi, uoblieno pouno ivotno iskustvo i mudrost (narodna izreka). izreknuti gl. svr., prez. izreknem, imp. izrekni, trp. prid. izreknut - up. izrei, izreetati gl. svr., prez. izreetam isprobijati ta nakon ega to nalii na reeto, prenes. temeljito koga ispitati postavljajui brojna pitanja i potpitanja (na ispitu, sudskom ispitivanju i sl.), izrez im. m. r. - oblik ili otvor dobiven iz cjeline koja se izree (izrez na suknji), izrezak im. m. r., g. jd. izreska, n. mn. izresci, g. mn. izrezaka - ono to je iz ega izrezano (izrezak iz novina), izrezati gl. svr., prez. izreem, imp. izrei - reui izdijeliti ta na vie komada; izdvojiti komad od cjeline; izraditi to rezanjem. izrezbariti gl. svr., prez. izrezbarim, trp. prid. izrezbaren - izraditi ta rezbarenjem. izribati gl. svr., prez. izribam - oprati, oistiti ta ribanjem (izribati pod); otro koga ukoriti, oitati kome lekciju, iz grditi. izriaj im. m. r. - izreka, iskaz, izraz. izriit prid. - koji je izraen jasno, oito, nedvosmisleno. izriito pril. - u potpunosti jasno, oito, nedvosmisleno, izrigati gl. svr., prez. izrigam - povratiti, izbljuvati. izrijekom pril. - punim rijeima, potpu nim iskazom, izriito, izrod im. m. r. - ono to nije poniklo na pravi nain, to ne nalii svom rodu od kojeg potie, koji je iskvarena jedinka (izrod u porodici), izroditi (se) gl. svr., prez. izrodim (se) vie puta roditi (izroditi mnogo djece); postati izrod u odnosu na porodicu, pretke; preokrenuti se u negativnom smislu u odnosu na ranije stanje itd. (u ta se to izrodi). izroniti gl. svr., prez. izronim - nakon ronjenja isplivati na povrinu; ronei iznijeti to na povrinu vode. izrovati gl. svr., prez. izrujem, imp. izruj - rujui ta iskopati, izdubiti rilom (npr. vepar, krtica itd.).

izruiti

250
izuzetak im. m. r., g. jd. izuzetka, n. mn. izuzeci, gen, mn. izuzetaka - ono to je mimo svih drugih, iznimka, izuzetan prid., odr. v. Izuzetni - koji je poseban u svojim odlikama u odnosu na sve druge, poseban, izuzeti gl. svr., prez. izuzmem, imp. izuzmi, trp. prid. izuzet - izdvojiti iz grupe, cjeline, izmeu vie osoba, pre dmeta ili pojmova (izuzeti svoje milje nje). izuzetno/izuzetno pril. - iznimno, samo u rijetkim prilikama, u najveoj mjeri, izvanredno ( izuzetno nadaren), izuzetnost/izuzetnost im. . r., instr. jd. izuzetnou/izuzetnosti i izuzetnou/izuzetnosti - stanje onoga koji je izuzetan, svojstvo onog to je izuzetno, izuzimanje im. s. r. - izdvajanje koga ili ega od cjeline, grupe, ovlatenja i sl. izuzimati gl. nesvr., prez. izuzimam - up. izuzeti. izvadak im. m. r., g. jd. izvatka, n. mn. izvaci, g. mn. izvadaka - ono to je izvaeno iz cjeline, odlomak; slubeni papir s potrebnim informacijama iz osnovnog dokumenta, izvaditi gl. svr., prez. izvadim, trp. prid. izvaen - izvui ta iz neega; dobiti potvrdu ili kakav dokumenat od zva nine vlasti; razg. izbaviti koga iz nevo lje (npr. zatvora), izvagati (se) gl. svr., prez. izv dem! izvagdm (se), imp. izvai/izvagaj (se) izmjeriti ta na vagi; prenes. odmjeriti prije nego to se ta kae ili postupi (dobro izvagati)', izmjeriti svoju teinu, izvaliti (se) gl. svr., prez. izvalim (se), trp. prid. izvaljen - silom izvaditi, iu pati ta iz neega; prenes. nepromiljeno ta izrei (izvaliti glupost); udobno i oputeno se smjestiti (izvaliti se na ka uu). izvan prijed. - uz gen. izvan obaveza, izvan grada. izvana pril. - s vanjske strane, izvanmaterini prid. odr. v. - koji je izvan materice (izvanmaterina trudno a). izvanredan prid., odr. v. izvanredni - koji je u svojim osobinama, svojstvima, kva litetima poseban u odnosu na druge, odlian.

251
izvanredno pril. - na izvanredan nain, odlino, izvrsno, izuzetno, izvanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na dio s vanjske strane, vanjski dio neega, izvarati gl. svr., prez. izvaram - prevariti sve redom. izvedba im. . r., g. mn. izvedaba/izvedbi - in izvoenja dramskog, muzikog ili kojeg drugog djela (premijerna izved ba). izvesti gl. svr., prez. izvedem!izvedem, imp. izvedi, trp. prid. izveden - vodei uiniti da ko ili ta izae iz odreenog prostora (izvesti iz bolnice); doi do loginog kraja u razvijanju ideje i misli (izvesti zakljuak); ostvariti (izvesti pe nalu) itd. izvesti gl. svr., prez. izvezemlizvezem, imp. izvezi, trp. prid. izvezen - vozei premjestiti ta s jednog mjesta na drugo, otpremiti u inozemstvo (npr. robu za izvoz). izvesti gl. svr., prez. izvezeni, trp. prid. izvezen - dovesti do kraja vezenje, izra diti to vezenjem (izvesti goblen), izvidjeti gl. svr., prez. izvidlm, trp. prid. izvien - istraiti, ispitati (nepoznati pro stor, problem, namjere neprijatelja u ratu itd.). izvidnica im. . r. - grupa za izvianje, posebna jedinica u vojci koja otkriva neprijateljske poloaje i istrauje i pro uava njihove borbene namjere, izvia im. m. r., . r. izviaka, g. jd. izviaa - onaj koji izvia, vojnik izvi ake jedinice; lan omladinske izvia ke organizacije, izviaka im. . r. - ona koja izvia, ena izvia. izviaki prid. odr. v. - koji se odnosi na izviae. izviaki pril. - na nain izviaa, kao izvia. izvianje gl. im. s. r. od izviati, izviati gl. nesvr., prez. izviam - izvi djeti. izvija im. m. r., g. jd. izvijaa - alatka kojom se izvija ili privija vijak (araf), izvijestiti gl. svr., prez. izvijestim, gl. prid. trp. izvijeten - dostaviti o emu izvjetaj. izvikati (se) gl. svr., prez. izvlem (se), imp. izvii (se), trp. prid. izvikan -

izvjetaen

izruiti gl. svr., prez. izruim , gl. prid. trp. izruen - izasuti ta iz posude koja se dri u ruci; predati koga; prenijeti ta kome (izruiti zarobljenike, izruiti ro bu, izruiti pozdrave), izubijati se gl. svr., prez. izubijam se ozlijediti se na vie mjesta, postati sav natuen od udaraca, izuavanje gl. im. s. r. od izuavati, izuavati gl. nesvr., prez. izuavam sticati znanja o emu, prouavati, studi rati. izuiti gl. svr., prez. izuim , trp. prid. izuen - uenjem postii o emu potpu no znanje. izudarati gl. svr., prez. izudaram - uda riti koga vie puta, istui, izujedati gl. svr., prez. izujedam - ujesti zubima na vie mjesta; bez sustezanja, namjerno i uvredljivo kome svata ru no izgovoriti, ujedati rijeima, izum im. m. r., n. mn. izumi - pronalazak, ono to je produkt ljudskog uma i na temelju prirodnih zakonitosti, izumiti gl. svr., prez. izumim , gl. prid. trp. izumljen - ostvariti izum, otkriti, pronai, konstruisati neto za ta se dotad nije znalo, izumitelj im. m. r. - onaj koji je ta izumio, pronalaza, inovator, izumiteljica im. . r. - ona koja je neto izumila. izumre im. s. r. - vremenska linija od koje se rauna da je jedan rod izumro. izumrijeti gl. svr., prez. izumre - umrijeti do posljednjeg, poumirati, izun im. m. r. (ar.) - doputanje da se ta uradi, dozvola, privola, pristanak (daj mi iz.un). izunama im. . r. (ar.-perz.) - pismena dozvola, doputenje, izuti se gl. svr., prez. izujem se, imp. izuj se, trp. prid. izuvenfizut - skinuti obuu; prenes. previe platiti, preplatiti da se ostane i bez obue, izlivanje gl. im. s. r. od izuvati. izuvati gl. nesvr., prez. izuvam - up. izuti. izuzee im. s. r. - odluka da u sudskom postupku ne sudjeluje neki sudija ili sudsko vijee kako bi se izbjegla mogu a pristrasnost.

stvoriti famu da je neto izuzetno iako u stvarnosti nije tako (izvikan kao dobar pjeva); izdovoljiti se viui, izvikivanje gl. im. s. r. od izvikivati, izvikivati gl. nesvr., prez. izvikujem povremeno veoma glasno vikati (izviki vati parole), izviniti se gl. svr. (rus.), prez. izvinlm se - zatraiti oprost za uinjenu nesmotre nost ili uvredu, izvinuti gl. svr., prez. izvlnem - saviti se prema gore, baciti se u zrak s uzdignu tim rukama (golman se izvinuo na golu), izvirati gl. nesvr., prez. izvirem, gl. pril. sad. izvirui, gl. im. izviranje - izbijati iz zemlje na povrinu (izvor), izvisiti gl. svr., prez. izvislm - izloiti ta na vie mjesta (npr. robu za prodaju u duanu); ostati u emu prikraen (izvisi ti u raspodjeli imetka), izviti (se) gl. svr., prez. Izvijem se, imp. izvlj se, trp. prid. izvijen - promijeniti ravan oblik savijanjem (grede se izvile)\ prenes. uiniti da ta ode uvis (izviti se u visine). izvitoperiti se gl. svr., prez. izvitdperl se, trp. prid. izvitdperen - promijeniti oblik u neeljenom smjeru, iskriviti se; pre nes. postati lo, vidno se nagore promi jeniti u postupcima, gestama, ponaanju, izvidati/izvidati gl. svr., prez. izvlzdlmlizvizdlm, trp. prid. izvldan! izv iz dan - zvidanjem iskazati neslaganje, negodovanje, protest (izvidati fudbalskog sudiju). 'izvjesno pril. - vrlo vjerovatno, pouzdano, izvjesnost im. . r., instr. jd. Izvjesnoul Izvjesnosti - svojstvo onog to je izvje sno, pouzdanost, izvjestan prid., odr. v. Izvjesni - koji je na pomolu, koji je skoro sigurno takav biti. izvjestilac/izvjetitelj im. m. r. g. jd. izvje stioca/izvjestitelja - onaj koji izvjetava, koji podnosi izvjetaj; izvjeta, izvjestitelj ka im. s. r. - ona koja izvje tava. izvjee im. s. r. - izvjetaj, izvjeta im. m. r. - onaj koji o emu izvjetava (izvjeta s nogometne uta kmice), izvjestilac, izvjestitelj, izvjetaen prid., odr. v. izvjetaen! koji je neprirodan, usiljen, namjeten,

izvjetaeno

252
izvojevati gl. svr., prez. izvojujem - do stii neto vojevanjem, borbom (izvoje vati pobjedu), izv o jev a ti gl. nesvr., prez. izvdlijevam pokazivati pretjerane prohtjeve, traiti uvijek samo najbolje, najlake, najleernije, ono to najvie odgovara onome ko to trai. izvor im. m. r. - mjesto gdje iz unu tranjosti zemlje na povrinu izlazi vo da, nafta, plin i dr.; dokument, djelo i sl. koji slui za nauno istraivanje (nauni izvori); prenes. ono to iz neega ne posredno proizlazi, to je emu uzrok (izvor bolesti), izvorini prid. - koji se odnosi na izvor i izvorite. izvorni prid. odr. v. - koji se tie izvorni ka, koji pripada izvorniku, originalni, autentini (izvorni osjeaj), izvornik im. m. r., n. mn. izvornici autentini primjerak, original, izvorski prid. odr. v. - koji je s izvora (izvorska voda), izvoz im. m. r. - slanje prodane robe u drugu zemlju, izvozati (se) gl. svr., prez. izvozmi (se), trp. prid. izvozan - izdovoljiti se vozanjem, navozati se; prenes. napraviti od koga budalu, izvoenje gl. im. s. r. od izvoziti, izvoziti gl. nesvr., prez. izvozim, gl. pril. sad. izvozei - prodavati robu u drugoj zemlji. izvozni prid. odr. v. - koji je vezan za izvoz, koji se odnosi na izvoz, izvoznik im. m. r., n. mn. izvoznici - onaj koji izvozi robu u drugu zemlju, izvri gl. svr., prez. izvrgnem, gl. prid. rad. izvrgaoAzvrgnuo, trp. prid. izvrgnut - izvrgnuti., izvrgnuti gl. svr., prez. izvrgnem, imp. izvrgni - izmetnuti se u ta drugo; izlo iti koga ili se izloiti emu to je vrlo nepovoljno, neprijatno (izvrgnuti ruglu, izvrgnuti se nedaama), izvrijeati gl. svr., prez. izvrijeam, trp. prid. izvrijedan - postupcima, rijeima, ponaanjam koga do kraja uvrijediti, uvrijediti sve redom, izvrnuti (se) gl. svr., prez. izvrnem (se), imp. izvmi (se), trp. prid. izvrnut okrenuti ta s jedne na drugu stranu, prevrnuti okretanjem; prenes. izmijeniti ta da bude loije (izvrnuti smisao u reenici); prevrnuti se u padu, opruiti se (izvrnuti se na snijegu, izvrnuti se na leaju). izvrsno pril. - odlino, izvanredno, izvrstan prid., odr. v. izvrsni - koji ima osobita svojstva, odlian, izvanredan, izvravanje gl. im. s. r. od izvravati, izvravati gl. nesvr., prez. izvravam, gl. pril. sad. izvravajui, gl. im. izvrava nje - obavljati redovne ili preuzete oba veze. izvrilac/izvritelj im. m. r., g. jd. izvri oca/izvritelja, n. mn. izvrioci/izvriteIji - onaj koji obavlja odreeni posao, koji provodi donesenu odluku, izvrenje gl. im. s. r. od izvriti, izvriti gl. svr., prez. izvrim, trp prid. izvren - obaviti ta do kraja, uiniti u potpunosti, provesti, izvrni prid. odr. v. - koji je zaduen da se ta izvrava (izvrni direktor, izvrna vlast). izvrtanje gl. im. s. r. od izvrtati, izvrtati gl. nesvr., prez. izvrem, gl. pril. sad. izvrui - okretati ta na drugu stra nu u odnosu na onu na kojoj je bilo, pre okrenuti, vrenjem ta pomjerati iz le ita (izvrtati sijalicu), izvrtiti gl. svr., prez. izvrtim, trp. prid. izvren - vrenjem izvui ta iz neega; nainiti rupu pomou svrdla, izvrtjeti.

253

ivatati

koji se neprirodno i lano predstavlja (izvjetaen govor), izvjetaeno pril. - neprirodno, usiljeno, namjeteno, izvetaenost, im. . r., instr. jd. izvjetaenou/izvjetaenosti - stanje onoga koji je izvjetaen, koji je neprirodan, svojstvo onog to je neprirodno, usilje no, namjeteno, izvjetaj im. m. r. - prikupljeni podaci, informacije i dr. pripremljeni da ih se kome dostavi (novinski izvjetaj), rjee: izvjee. izvjetavanje gl. im. s. r. od izvjetavati, izvjetavati gl. nesvr., prez. izvjetavam, gl. pril. sad. izvjetavajui - podnositi izvjetaj o prikupljenim podacima, info rmacijama i sl. izvjetiti se gl. svr., prez. izvjetiti! se postati u emu vjet ( izvjetiti se zana tu). izvjetriti gl. svr., prez. izvjetrim - izgu biti miris i svjeinu usljed dugog staja nja, izgubiti svjeinu i bodrost duha, ishlapiti. izvlaenje gl. im. s. r. od izvlaiti (se), izvlaiti (se) gl. nesvr., prez. izvlaim (se), gl. pril. sad. izvlaei (se) - vukui, teglei vaditi ta iz neega ili otkuda (izvlaiti trupce); sklanjati se od nekog posla ili obaveze, zabuavati, izvod im. m. r. - slubeni papir s naj osnovnijim podacima, izvodilac/izvoditelj im. m. r., g. jd. izvddioca/izvdditelja - vrilac neposredne radnje izvoenja ega. izvoenje gl. im. s. r. od izvoditi, izvoditi gl. svr., prez. izvodim - initi da ko ili ta iz ega bude izvedeno (izvoditi iz kole, izvoditi predstavu), izvodljiv prid. - koji se moe izvesti, izvodnica im. . r. - taka, inija ili ploha koja pri gibanju oblikuje liniju, plohu ili tijelo. izvoa im. m. r., g. jd. izvoaa - onaj koji izvodi djelo, plan ili projekt (izvo a radova), izvoaica im. . r. - ona koja izvodi, izvoaki prid. odr. v. - koji se odnosi na izvoae (izvoaki projekt), pril. na nain izvoaa, kao izvoa.

izvui (se) gl. svr., prez. izvuem (se), imp. izvuci (se), trp. prid. izvuen vukui ta izvaditi; spasiti, izvaditi koga iz nevolje ili problema (izvui iz dugo va); oprezno izai iz ega opasnog; hinjski koga ostaviti da sam radi. idikljati gl. svr., prez. idikljam! idikljam , gl. prid. rad. idikljao! idikljao - naglo izrasti, protegnuti se u visinu. iivjeti (se) gl. svr., prez. izivim/izfvim (se), trp. prid. iJvljen - izdovoljiti se ega; dati oduka, predati se emu do kraja; doi do kraja u ivotnom poletu, iivljavanje gl. im. s. r. od iivljavati (se), iivljavati (se) gl. nesvr., prez. iivlja vam (se), gl. pril. sad. iivljavajui (se) grubim, zluradim, bolesnim i agresiv nim ponaanjem poniavati, vrijeati koga; izrugivati se sa pretjeranim ui vanjem. imikati gl. svr., prez. imikamAmiem, imp. imii - iscijediti uvijanjem, mikajui (imikati krpu); prenes. arg. iscije diti koga koji je izloen naporima, ivakati gl. svr., prez. ivaem, imp. ivi, trp. prid. ivdkaan - vaui ta sasvim zdrobiti, isitniti, smekati i ras kvasiti u ustima (npr. jelo za probavu); prenes. istroiti ta do kraja upotrebom, dugotrajnim razgovorima, ponavljanji ma i sl. (ivakati priu), ivatati gl. svr., prez. ivaem - ivakati.

255
koji se vie pretvara da je jadan negoli to zaista jest. jadnik im. m. r., vok. jd. jadnie , n. mn. jadnici - ovjek koji je zabavljen vlasti tim jadom ili je izloen jadu, tj. odree nim nepovoljnim ivotnim okolnostima; nesretnik, jadan ovjek, jadno pril. - to se ispoljava na jadan nain; bijedno, siromaki, mizerno, jao im. m. r., n. mn. jde - jadnik, onaj koji je zaputen i u svome fizikom izgledu i u naravi i karakteru. Jadran im. m. r. - Jadransko more. jadranski prid. odr. v. - sve ono to se odnosi na Jadran, odnosno na Jadransko more. jafta im. . r. (perz.) - tabla s natpisom, cedulja, etiketa, predloeni pismeni ras pored; openito, odjeljenje, odred, gru pa; grupa sela i drugih naseobina koja pripadaju jednoj opini ili dematu, jaftadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji dijeli na grupe, na odrede, jag im. m. r. (tur.) - mirisavo, egzotino ulje, koje, obino, donose hadije iz ara pskih zemalja na povratku iz Meke. jaglac im. m. r., g. jd. jaglaca, n. mn. jaglaci - rani proljetni uti cvijet, jagor evina. jagluk im. m. r. (tur.), n. mn. jdgluci duguljasti rubac od odabrane tkanine izvezen zlatom u jednom uglu. jagma/jagma im. . r. (perz.) - grabe, otimanje, pljaka; otimanje oko neega; nastojanje da se do neega doe prije svih drugih, jagmiti/jagmiti (se) gl. nesvr., prez. jagmim (se)/jagmlm (se) - nastojati da se do ega doe prije svih drugih, jagoda/jagoda im. . r., jagoda - niska zeljasta biljka, crvena i slatka ploda, jagodast prid., odr. v. jagodastl - koji je oblikom slian jagodi, jagodica/jagodica im. . r., em. - mala jagoda; izboeni dio lica ispod oka; obli dio prsta nasuprot nokta, jagodini/jagodini prid. - odr. v. koji se odnosi na jagodice (jagodina kost), jagodnjak/jagodnjak im. m. r., n. mn. jagodnjaci/jagodnjaci - vrt zasaen ja godama ili tlo na kojem rastu jagode, jagorevina im. . r. - proljetni uti cvijet.

jajovod

J
J j - fonema, glas, sonant; etrnaesto slovo latinice, jedanaesto slovo irilice; znak za jedinicu rada, energije i toplote; simbol za element jod u herniji (J). ja li. zamj., g. mene/mene, me, dat. meni/ meni, mi', instr. (sa) mndm; lok. (o ) m eni/ meni. ja uzv. - da, molim i sl. ja vezn. (perz.) - razg. ili (ja ovo ja ono), jabana im. . r. (perz.) - ono to je strano, tuinsko, nesrodniko; neko zaputeno, neureeno, uglavnom niije zemljite, ledina ili strana unutar naselja ili izvan naselja. jabandija im. m r. (tur.) - stranac i samac, tuin u nekoj novoj sredini, pri dolica. jablan im. m. r., n. mn .jablani/ jablanovi - drvo iz roda vrba, visoke i uske kronje. jabuar im. m. r. - proizvoa ili trgovac koji prvenstveno trguje jabukama i proizvodima od jabuka; vrsta paradajza iji plodovi krupnoom podsjeaju na jabuku. jabuast prid.; odr. v. jabuastI - koji svojim oblikom nalikuje jabuci, jabuica im. . r., em. - mala jabuka; izboina hrskavica na prednjem dijelu vrata kod mukaraca; dio oka koji ini bionjaa i ronjaa, jabuni prid. odr. v. - ono to je od jabuke; to se odnosi na jabuku, jabunjak im. m. r., n. mn. jabunjaci vonjak zasaen jabukom, jabuka im. . r., dat. jd. jabuci, g. mn. jabuka - vrsta voke s vie sorti i njezin plod; naziv za neto to svojom okruglou podsjea na jabuku, jabukov prid. odr. v. - koji je od jabuke, jabuni. jabukovaa im. . r. - slatka pita od jabuka; rakija od jabuka. jabukovina im. . r. - graevinski materijal od od jabuke, jabukovo drvo. jacija im. . r. (tur.) - vrijeme (doba) oko dva sata poslije zalaska sunca kada se klanja istoimena muslimanska molitva (namaz), jaanje gl. im. s. r. od jaati, jaati gl. nesvr., prez. jaam - postajati jai u tjelesnom ili nekom drugom smislu; initi da neko postane jai; sna iti. jad im. m. r., n. mn. jadi/jadovi - osjeaj duevne boli i patnje usljed nanesene nepravde ili nadolih nepovoljnih ivot nih okolnosti; prenes. bijednik, bezvrije dan, prezren ovjek, jadac im. m. r. g. jd. jaca, em. - jad. jadac im. m. r. (perz.), g. mn. jadaca tanka prsna dvokraka kost kod pernate ivine. jadan prid., odr. v. jadni; komp. jadniji koji je u tekom psihikom ili materijal nom stanju; bijedan, nesretan, sirot; koji izaziva prezir ili saaljenje, jadanje gl. im. s. r. od jadati se. jadati se gl. nesvr., prez .jadam se - aliti se, tuiti se, uglavnom u povjerenju, na nekoga ili neto, jadika im. . r., dat. jd. jadici, g. mn. jadika - alosna vrba; osoba koja se uvi jek jadi na nepovoljne ivotne i druge okolnosti. jadikovati gl. nesvr., prez. jadikujem up. jadati se. jadikovka im. . r., dat. jd. jadikovke, g. mn. jadikovkl - iskazivanje rastuenosti i razoaranosti; vrsta lirske pjesme, jadnfak im. m. r., g. jd . jadnlka, n. mn. jadnfci, g. mn. jadnlaka - nesretnik, jadnik, osoba potpuno svedena u svoj jad i nitavnost u drutvenom kontekstu u kojemu ivi; prenes. izraz za ovjeka

jaguar im. m. r. (indijan.), n. mn .jaguari - zvijer iz porodice maaka, ivi u trop skim krajevima June Amerike; marka luksuznih automobila. jaha im. m. r., g. jd. jahaa , n. mn. jahai - openito, onaj koji jae; konja nik; dokej, jahaica im. . r. - ena jaha, jahaki prid. odr. v. - koji se odnosi na jahae. jahaki pril. - to se obavlja na nain jahaa; kao jaha, jahaica im. . r. - ono to se jae (mazga jahaica). jahalite im. s. r. - prostor za uvjebava nje jahanja, jahaonica im. . r. - natkriveni prostor za obuku u jahanju, jahanje gl. im. s. r. - odjahati, jahati gl. nesvr., prez. jaem, gl. pril. sad. jaui - sjediti na leima konja dok on tri; prenes. provoditi svoju volju, bijes i sl. na nekome, nametati tvrdoglavo kome vlastite prohtjeve, podreivati i poniavati koga, maltretirati ga. jahnija im. . r. (perz.) - vrsta jela od braveeg mesa. jahta im. . r. (engl.), g. mn. jahti/jahta manji brod s jarbolom opremljen za krstarenje morem. jajar im. m. r. - proizvoa i prodava jaja; onaj koji se bavi sitnim kraama i prevarama, j aj arka/j aj ara im. . r. - ena jajar, jajast prid., odr. v. jajasti - koji je obli kom slian jajetu; jajolik, jajace/jajace im. s. r., n. mn. jajca/ jajajsca - rasplodno zrno ivih organi zama (insekata, riba i dr.). jajce im. s. r., g. jd. jjca/jajceta, em. malo jaje; vulg. testis. Jajce im. s. r., g. jd. Jajca - stari historijski grad u srednjoj Bosni. jaje im. s. r., g. jd. jajeta, n. mn. jaja, g. mn. jaja - ono to snese koko ovalna oblika u ljusci; rasplodna elija; testis, jajnik im. m. r., n. mn. jajnici - enski organ koji proizvodi rasplodne elije, jajolik prid., odr. v. jajdlikl - koji je svo jim oblikom slian jajetu; jajast, jajovod im. m. r. - organ koji povezuje jajnike i matericu kod ene.

jak

256 jalovica/jalovica im. . r. - jalova, besplo dna, sterilna enska osoba, nerotkinja; jalova krava, jalovak im. m. r., g. mn. jalovka -jalov ovjek, jalovi uzorak biljke, jalovina/jalovina im. . r. - zemlja koja je besplodna ili u kojoj nema dovoljno ruda i minerala za eksplotaciju; prenes. sve to je jalovo; zaludno nastojanje u neemu; bezvrijednost, jalovljenje gl. im. s. r. od jaloviti (se), jaloviti/jaloviti (se) gl. nesvr., prez. jalovi (se) - initi jalovim odstranjiva njem polne lijezde; kopiti (vola, konja itd.), trojiti, kastirati; prenes. initi neto bez rezultata, baviti se ispraznim poslom. jalovost im. . r., instr. jd. jalovosu! jalovosti - svojstvo onog to je jalovo; besplodnost. jalovua im. . r., pejor. - besplodna enska osoba ili neka ivotinja (npr. ovca). jama im. . r., g. mn. jam a - svako vee udubljenje u zemlji, rupa; duboka u pljina u krakom tlu; okno u rudniku, jamac im. m. r., g. jd. jam ca , n. mn. jam ci , g. mn. jam aca - onaj koji za drugoga daje materijalno pokrie ili koji drugi oblik garancije (npr. u podizanju kredita u banci); jemac, irant, jamano pril. - pouzdano, sigurno, zacije lo. jamar im. m. r. - onaj koji je u nekoj vezi s jamom: golub duplja, lovaki pas dre siran za ulaenje u jame, rudar koji radi u jami i brine za njeno fukcionisanje i sigurnost. jamb im. m. r. (gr.) - dvoslona pjesni ka stopa s naglaskom na drugom slogu, jamevina im. . r., g. mn .jam evina garancija u novcu i sl. za siguran povra tak zajma. jamiti/jamiti gl. nesvr., prez. jamim/ jamim - garantirati, preuzeti odgovor nost za nekoga ili za neto (jamiti na sudu; jamiti da e sve biti u redu), jamica im. . r., hip. i em. - mala jama; mala udubina na licu prilikom smijanja, jamstvo/jamstvo im. s. r. - garancija, preuzimanje obaveze i odgovornosti za ono za ta se jami.

257 jantar im. m. r. (rus.) - amorfni mineral, fosilna smola crnogorinog drveta iz tercijera; ilibar, jantara! prid. odr. v. - koji je od jantara, koji je kao jantar, januar im. m. r. (lat.) - prvi mjesec u godini, sijeanj, janjac/janjac im. m. r., g. jd. janjca/janj ca, n. mn. janjci/janjci - janje; razg. ja nje pripremljeno za okretanje na ranju, janjad zb. im. - od janje janje im. s. r., g. jd. janjeta , n. mn. janjci - mlado od ovce; osoba umiljata i ljuba zna ponaanja, janjei prid. odr. v. - to je od janjeta (janjei but); prenes. njean, krotak, janjenje im. s. r. - period u godini u ko jem se ovce janje, janjece/janjece im. s. r., gen. jd. janjeceta/janjeceta, em. i hip. - malo ja nje; prenes. onaj k o je umiljat i nije opa san. janjetina/janjetina im. . r. - meso od janjeta; janjee peenje, janjiar/jenjiar im. m. r. (tur.) - vojnik u posebnom rodu vojske iz vremena Osmanske Carevine, janjiti (se) gl. nesvr., prez. janji (se) donositi na svijet janje (o ovci), jao! uzv. - glasno izraavanje osjeaja straha, nesree, tuge ili bola. japanke im. . r. - lahke ljetne sandale s jednostavnom povezicom izmeu prva dva nona prsta, japija im. . r. (tur.) - drveni graevinski materijal; graa; prenes. tjelesna graa (graen od dobre japije). japrak im. m. r. (tur.), n. mn. japraci vrsta jela: listovi ratike ili vinove loze sa nadjevom od mljevenog mesa, rie i zaina. jar im. m. r., n. mn. jari/jarovi - ob. jara; stanje raspaljenosti zbog vreline; jarost, jara im. . r. - velika vruina zraka; pripeka. jarac im. m. r., g. jd. jarca, v. jd. jare, n. mn. jari!jarevi, g. mn. jaraca - mu jak koze; znak u horoskopu; sport, gi mnastika sprava za preskakanje; konj, kozli; vrsta kruke koja zrije u jesen; prenes. izraz za ovjeka koji javno po kazuje seksualnu pohotu i nezajaljivost.

jarko

jak prid., odr. v.jakT, komp. ja i - koji se istie velikom fizikom snagom, sna an. jak im. m. r. (tibet.) - govee Tibeta i Pamira. jaka im, . r. (tur.) - okovratnik (koulje); kragna. jakna im. . r. (fr.-njem.-tal.), g. mn. jakni/jakni -kratki odjevni predmet od koe ili tvreg tekstila. jako pril. - snano; vrlo, veoma, jakobinac im. m. r. (fr.), g. jd. jakobinca, n. mn. jakobinci , g. mn. jakobinaca pripadnik politikog pokreta u doba francuske revolucije, jakost im. . r., instr. jd .jakou! jakosti svojstvo onoga koji je jak ili neega to je jako; jaina, snaga. Jakob/Jakov im. m. r. (hebr.) - istaknuta linost u Bibliji, otac dvanaestorice sinova, meu njima i Josipa, koji se smatraju praocima izraelskih plemena; Jakub, prema Kur'anu i muslimanskoj tradiciji. Jakub im. m. r. (ar.) - jedan od vjerovjesnika u islamu; Jakob, odn. Jakov u Bibliji. jal im. m. r. (tur.), n. mn. jalovi osjeanje doivljene nevolje, povrijee nosti, zavisti; spremnost na zlobu i osvetu. jalan/jalan prid., odr. v. ja ln i - koji je pun jala; zavidan, zloban; laan, patvoren, koji je imitacija, jalija im. . r. (tur.); n. mn. jalije - ranije, ovei nenaseljeni i nekultivirani prostor na periferiji naselja ili drugdje, danas ulica pored rijeke; ledina; opi naziv za grupu mladia skitnikog, neodgojenog, raskalaenog ponaanja, jalija im. m. r. (gr.-tur.) - besposliar, skitnica, pustahija, siledija; neodgojena osoba priprosta i bahata ponaanja, jallah! uzv. (ar.) - O Boe! Boe pomozi! jalov prid., odr. v. jalovi - koji ne moe dati nikakva poroda; besplodan, sterilan; prenes. koji govori ili radi bez ikakva smisla. jalovac/jalovac im. m. r., g. jd. jalovca/ jalovca - besplodna, sterilna muka oso ba.

jarad zb. im. - od jare. jarak im. m. r. (tur.), g. jd. jarka , n. mn. jari , g. mn. jiraka - otvoreni kanal za odvoenje vode. jaram im. m. r., g. jd. jarm a , n. mn. jarm ovi , g. mn. jarama - drvena naprava u koju se upree teglea marva, najee volovi; prenes. teko ivotno breme; tlaenje, ropstvo, ugnjetavanje, jaramaz im. m. r. (tur.), n. mn. jaramazi osoba nestana i uvredljivo nesputana duha i ponaanja; nevaljalac, jaran/jaran im. m. r., g. jd . ja r ina!jarana (perz.) - prijatelj, drug, povjerljiv saue snik. jaranica im. . r. (prez.) - ena koja se jaranski ponaa, prijateljica, jaranstvo im. s. r. (perz.) - prijateljstvo, drugarstvo, sauesnitvo u nekom poslu, jarbol/jarbol im. m. r. (lat.), n. mn. jarboli/jarboli - stup na brodu na kojem stoji jedro; stup za podizanje zastave, jarcanje gl. im. s. r. od jarcati. jarcati (se) gl. nesvr., prez . ja r am (se) podbadati, podraivati, poticati koga; ra spaljivati vatru; ponaati se raskalaeno, jari im. m. r., em. - mali jarac; prenes. iron. mukarac mala rasta ili djeai sklon svai; mali jarak, jariji prid. odr. v. - koji je od jarca, koji pripada jarcu, jarina im. m. r., augm. - veliki jarac; veliki jarak. jare im. s. r., g. jd. jareta - mlado od koze. jarebica im. . r. - vrsta ptice, koja je dosta esto lovaki plijen zbog svoga posebno ukusna mesa; kamenjarka, jarei prid. odr. v. - to je od jareta; koji je kao u jareta (jarea brada), jarece/jarence/jarece/jarence im. s. r., em. i hip. - malo ili mlado jare. jaretina im. . r. - jaree meso; jaree peenje. jari im. m. r., em. - malo jare, mla dune od koze. jariti se gl. nesvr., prez. ja ri se - dono siti na svijet jare (koza). jarki prid. odr. v., komp. jari/jarkiji koji proizvodi jaru (jarko sunce); vru, vreo; blistav, sjajan, izrazit (jarka boja), jarko pril. - arko, vatreno; ivo, izrazito sjajno.

jarmiti jarmiti gl. nesvr., prez. jarmim - stavljati jaram tegleoj marvi; prenes. ubijati ne iju volju i pokoravati ga vlastitim zah tjevima. jarosno pril. - to je s jarom (up. jar); bijesno, s puno gnjeva, ljutito. jarost im. . r., instr. jd. jarou/ jarosti stanje raspaljenosti; gnjev, srdba, jarostan prid., odr. v. jarosni - koji je u jaru; gnjevan, srdit, jaruga im. . r. (tur.), g. mn. jaruga - rupa ili pukotina koju je izrovala vodena bujica. jarugast prid. (tur.), odr. v. jarugasti koji je pun jaruga i izbrazdanosti tla. jasan prid., odr. v. ja sn i - koji niim nije zamraen ili zamagljen, koji je potpuno oevidan; bistar, proziran; koji je lahko shvatljiv, razumljiv. jasen im. m. r., n. mn. jaseni/jasenovi listopadno drvo sivkasto-zelenkaste ko re, bijele drvne unutarnje boje i sitnim s listovima koji nalikuju peru. jasenovina im. . r. - jasenovo drvo kao graevinski materijal, jasika im. . r., g. mn. jasika - stablo iz porodice vrba. jasikov prid. odr. v. - koji je od jasike. jasikovina im. . r. - jasikovo drvo kao graevinski materijal ili kao drvo za ogrjev. Jasin (Ja-Sin) im. m. r. (ar.) - 36. poglavlje u Kur'anu, koje se esto ui pred due umrlih, jasle im. . r. plur. tantum - posebno izraeni drveni sanduci koji slue za hranjenje goveda, konja i druge stoke, jaslice im. . r. pi. tant. em. - male jasle; posebni tip ustanove za uvanje i odga janje djece najmlaeg uzrasta; boine jaslice: likovni ili plastini prikaz ro enja Isusa Krista, prema kranskom uenju. jasmin im. m. r. (perz.), g. jd. jasmina vrsta vrtnog cvijeta. jasno pril. - s punim sjajem, nimalo po mueno; oigledno; potpuno razgovijet no; nedvosmisleno; razumljivo, jasnoa im. . r. - shvatljivost, razumlji vost (u pojmovima, tekstovima i javnim istupima, prosuivanjima); jasnost.

258
jasnost im. . r., instr. jd. jasnou/ jasnosti - svojstvo onog to je jasno; jas noa. jasnovidnost im. . r., instr. jd. jasndvidnosu!jasndvidnoti - sposobnost jasnog vienja injenica i dogaaja i intuicija o njihovu karakteru i slijedu u neposred noj budunosti, jastog im. m. r., n. mn. jastozi - veliki morski rak. jastreb im. m. r., n. mn. jastrebiljastrebovi - ptica grabljivica iz roda orlova; prenes. agresivna osoba radikalnih i ekstremnih ideolokih uvjerenja (politi ki jastreb ). jastrebast prid. odr. v. ja stre b a st - koji nalikuje jastrebu oblikom nosa ili po ideolokoj razjarenost, jastuac/jastuak im. m. r. (tur.), n. mn. jastuci , hip. - mali jastuk; jagodica na vrhovima prstiju, jastui im. m. r. (tur.), em. i hip. - mali jastuk; podloga koja slui vlaenju pe ata, tambilja, jastuk im. m. r. (tur.), n. mn. jastuci podloga na kojoj poiva glava prilikom spavanja; uzglavlje, jamak im. m. r. (erm.), n. mn. jamaci koprena od bijelog muslina kojom su muslimanke koje su nosile feredu podbraivale svoja lica; op. nar. arh. veliki enski rubac koji slui kao povezaa za glavu. jatagan im. m. r. (tur.), n. mn. jatagani dugi krivi no poput sablje koji se nosi za bensilahom. jatak im. m. r. (tur.), v. jd. jatae , n. mn. jataci - onaj koji daje utoite odmetni cima, hajducima, bjeguncima, jatimice pril. - kretati se na nain kretanja u jatu (ptice i dr. ivotinje), jato im. s. r., g. mn. jata - zajednica ivotinja iste vrste (ptice i sl.). jauk im. m. r., n. mn. jauci - krik usljed tjelesnog ili duevnog bola. jaukanje gl. im. s. r. od jaukati, jaukati gl. nesvr., prez. jauem - oglaa vati se jaucima; glasno, otegnuto, alostivo izraavati fiziku ili duevnu bol. jauklija im. . r. (tur.) - voljena djevojka; odabranica. java im. . r. - budno stanje; stvarnost, zbilja. javan prid., odr. v. javni - koji nije skri ven, nije tajan, koji je svakome pristu paan; koji je opi (u smislu drutvenih okolnosti i odnosa graana prema dra vi). java prid. (tur.) - blag (java duhan, tj. duhan koji je nedovoljno jak za strastve nijeg puaa); lagahan, spor, tih. java pril. (tur.) - sporo, blago, javaluk im. m. r. (tur.), n. mn .javaluci nemar u poslu, neodgovornost prema preuzetim obavezama, javiti (se) gl. svr., prez. javim (se), trp. prid. javljen - usmeno ili pismeno doni jeti ili proslijediti neku vijest, novost, informaciju; usmeno ili pismeno dati kakva glasa o sebi; pozdraviti se sa ne kim. javno pril. - to nije sakriveno, to nije tajno; pred svima, pred javnou, javnost im. m. r., instr. jd. javnouljvnosti - svojstvo onoga to je javno; uku pnost drutvene upuenosti, obavijete nosti i informacijske atmosfere unutar jedne zajednice i njene veze s drugim zajednicama i njihovim drutvenim kon tekstima; javno mnijenje; javno milje nje. javor/javor im. m. r. - bjelogorino drvo iz istoimene porodice biljaka, javorov prid. odr. v. - koji je od javorova drveta (javorove gusle), javorovina im. . r. - javorovo drvo kao graevinski materijal ili kao drvo za ogrjev. jaz im. m. r., n. mn. jazovi - prepreka kojom se zaustavlja ili eli preusmjeriti tok vode (npr. za mlin ili potrebe navod njavanja zemljita); teko savladiva pre preka u razgovoru ili u meusobnom odnosu. jazavac im. m. r., g. jd. jazavca, n. mn. jazavci, g. mn. jazavaca - umska ivo tinja iljate njuke, kratkih nogu i duge ekinjaste dlake na pruge, poznata po pravljenju tete u kukuruzitu, jazavar im. m. r., n. mn. jazavari lovaki pas kratkih nogu obuen za lov na jazavce i druge tetoine, jazavarskl prid. odr. v. - koji se odnosi najazavce. jazavijl prid. odr. v. - koji je od jazavca (npr. jazav( i)ja jazbina).

259

jedak

jazbina im. . r. - nastamba vee ivotinje npr. (vuija jazbina); prenes. neugledna, zamraena prostorija; zatvoreni prostor u kojem se skupljaju sumnjivci, prestu pnici, kriminalni svijet (npr. kafana na loem glasu), jazija im. . r. (tur.) - ono to je napisano; pismo, pisanje, natpis; ona strana kova nog novca na kojoj je naznaena njego va vrijednost (druga strana se zove tu ra). jazuk im. m. r. (tur.), n. mn. jazuci, g. mn. jaziika - teta. jecaj im. m. r. - isprekidani, greviti pla ispunjen uzdisanjima, jecanje gl. im. s. r. od jecati, jecati gl. nesvr., prez. jeam - isprekida no, grevito plakati, jecav prid. odr. v. jecavi - koji je slian jecanju. jeam im. m. r., g. jd. jema - vrsta itarice duga klasa koja se upotrebljava u prehrambenoj industriji i proizvodnji piva. jeati gl. nesvr., prez. jeim - glasno iskazivati svoju bol. jeerma im. . r. (tur.) - dio muke i enske narodne nonje; prsluk, jemenac im. m. r., g. jd. jem enca , n. mn. jemenci - jemiak, jem eni prid. odr. v. - ono to je sprav ljeno od jema (jemeni hljeb), jemenica/jemenica im. . r. - pogaa od jemenog brana, jemenjaa im. . r. - vrsta kruke koja dozrijeva u vrijeme zrijenja jema; napi tak od jema koji se pripravlja kao nadomjestak za kahvu; jemena kahva, jemiak im. m. r., g. ]&. jemika, n. mn. jemici, g. mn. jemiaka - mali ir ko ji se pojavljuje kao oboljenje na onom kapku i iji oblik natekline nalikuje zrnu jema; jemenac, jed im. m. r., n. mn. jedi/jedovi - osjeaj ogorenosti zbog nanesene nepravde, povrijeena ponosa ili pretrpljena nepri jateljstva; u. jedai prid. odr. v. - koji slui za jedenje (npr. jedai pribor), jedak prid., odr. v. jetki - zajedljiv, pako stan, zloban.

jedan jedan broj - brojka, cifra, rije u znaenju jedno; rije u svrhu pojaavanja iskaza (npr. konju jedan ; udo jedno). jedanaesterac im. m. r., g. jd. jedana esterca , n. mn. jedanaesterci, g. mn. jedanaesteraca - stih od jedanaest slo gova; kazneni udarac u nogometu koji se izvodi l l m udaljenosti od protiv nikoga gola, penal, jedanput/jedamput pril. - samo u jednoj prilici; jednom. jedar prid., odr. v. jedri - s naglaeno zdravom i vrstom unutranjom struktu rom; krepak, jedared/jedared pril. - po jednom u odre enoj prilici; katkad, jedinac im. m. r., g. jd. jedinca , n. mn. jedinci , g. mn. jedinaca - onaj koji je jedan, nema drugoga (sin jedinac), jedinanl prid. odr. v. - koji se odnosi na ono to je jedino; pojedinani, jedincat pril. - jedan jedini, poseban, jedini prid. odr. v. - koji je iskljuivo je dan { jedini dan u godini), jedinica im. . r. - jedina ker; brojka ko jom se oznaava prirodni broj 1; pose ban, postojan i nepromjenljiv dio neke cjeline; grupa ljudi koja ima vlastiti djelokrug svoga djelovanja (npr. radna jedinica ; vojna jedinica). jedinini prid. odr. v. - koji se odnosi na jedinicu kao odreenu mjeru neega, jedinka im. . r., dat. jd .jedinci/jedinki, g. mn. jedinki - pojedinani element izdvo jen iz cjeline; jedan ovjek u odnosu na ljudsko drutvo, pojedinac; predstavnik biljne ili ivotinjske vrste, jedino pril. - samo, iskljuivo; vezn. sa mo, tek to (npr. Svi su tu, jedino nema Merne). jedinstven prid., odr. v. jedinstveni - koji se posebno istie u svojoj vrsti; izu zetan; vanredan, izvanredan, poseban, jedinstveno pril. - svuda jednako; zaje dniki, skupno; iznimno; izuzetno, po sebno. jedinstvo im. s. r., g. jd .jedinstva, g. mn. jedinstava - stanje onoga to je jedin stveno, sjedinjeno, jediti (se) gl. nesvr., prez. jedim (se) ljutiti koga; srditi; osjeati i trpjeti ljut nju; srditi se. jednaenje gl. im. s. r. od jednaiti.

260
jednaiti gl. nesvr., prez. jednaini initi jednakim; izjednaavati, jednak prid., odr. v. jednaki - koji se ne razlikuje od drugog, isti. jednako pril. - u jednakoj mjeri; na jed nak nain; neprestano; bez prekida, jednakomjerno/jednakomjerno pril. - u jednakoj mjeri; ravnomjerno; uravno teeno. jednakost im. . r., instr. jd. jednakou! jednakosti - potpuna podudarnost u koli ini, teini i drugim svojstvima ili pra vima. jednako vremenl/j ednakovremenl prid. odr. v. - koji se dogaa u isto vrijeme; istovremen, istodoban. jednina im. . r. - gramatiki oblik opre an mnoini, jednobojan/jednobojan prid., odr. v.jed ndbdjni/jednobojni - koji je u jednoj bo jijednobotvo im. s. r. - razg. vjerovanje u jednog Boga ili u jedno boanstvo, mo noteizam. jednoboac im. m. r., g. jd. jednoboca, n. mn. jednoboci, g. mn. jedndbdzaca/ jednobzaca - onaj koji slijedi jedno botvo, monoteista, jednoboaki prid. odr. v. - koji se odnosi na jednobotvo, jednodnevni/jednodnevni prid. odr. v. koji traje jedan dan {jednodnevni izlet), jednodomni/jednodomni prid. odr. v. koji se sastoji od jednog (zakonodav nog) doma; koji (kod biljaka) ima na istoj stabljici muke i enske cvjetove, jednoduan/jednoduan prid., odr. v. jednoduni/jedndduni - koji je proet ili neposredno izraen istim mislima, sta vovima i osjeanjima {jednoduna ^ ocje na, tj. slona zajednika ocjena nekog problema), jednoglasan/jednoglasan prid., odr. v. je dno glasm/j edndglasni - koji je donesen, bez iznimke, svim glasovima (npr. je dnoglasan izbor); koji se pjeva glasom iste visine (u muzici), jednoglasno/jednoglasno pril. - glasovi ma svih; na istoj visini glasa (u pjeva nju); ujedan glas. jednogodinjak im. m. r., n. mn. jednogddinjaci - koji ima samo jednu godinu (npr.dijete od jedne godine). jednogodinji prid. odr. v. - kojemu je jedna godina {jednogodinje dijete); koji traje samo godinu dana (npr. jedno godinja biljka), jednojajani prid. odr. v. - koji potie iz istoga oploenog jajeta (npr. jedno jajani blizanci), jednojezikl prid. odr. v. - koji je napisan na jednom jeziku (udbenik, prirunik, broura i sl.), za razliku od: dvojezini, viejezini i sl. jednokatnica im. . r. - kua ili zgrada koja ima jedan kat; jednospratnica, jednokrvan prid., odr. v. jednokrvni koji je od jedne, iste krvi {jednokrvna braa); istokrvan. jednolian prid., odr. v. jedndlini - koji je (u zvuku, u pojavi, u svemu) uvijek isti; monoton; jednolik, jednolino pril. - na jednolian nain; monotono; jednoliko, jednolinost im. . r., instr. jd. jednolinou/jedndlinosti - svojstvo onoga to je jednolino; jednolikost. jednolik pridj., odr. v. jedndliki - jedno lian; koji je istoga lika kao neko drugi, jednoliko pril. - jednolino, jednolikost im. . r., jedndlikou/jedndlikosti - svojstvo onoga to je jednoliko; jednolinost, jednomjerno pril. - svuda jednako; ujed naeno. jednomjeseni/jednomjeseni prid. odr. v. - koji traje jedan mjesec, koji se odnosi na vrijeme od jednog mjeseca (npr. jednomjeseni obraun), jednoobrazan pridj., odr. v. jednodbrazni - koji je ureen prema istome obrascu, jednoobrazno pril. - jednako u svome li ku i obliku; ujednaeno, jednoobraznost im. . r., instr. jd. jednodbraznou/jednodbraznosti - svojstvo onoga to je jednoobrazno, to je ujed naeno; ujednaenost, jednook prid., odr. n> . jednook! - kop samo jedno oko; prenes. koji je u svojim pogledima i stavovima kao slijep na jedno oko, jednopartijski prid. odr. v. - koji se sastoji samo od jedne partije (jedno partijski politiki sistem).

261

jednoumlje

jednopreg im. m. r,, n. mn. jedndprezi zaprena kola u koja se upree samo jedna zaprena ivotinja, jednorog im. m. r., n. mn. jedndrozi mitska ivotinja, slina konju, na ijem se eonom dijelu glave istie dugi rog; morska ivotinja s kljovom; narval; i votinja kojoj je odbijen jedan i preostao drugi rog (npr. jednorog ovan), jednosedmini prid. odr. v. - koji je ve zan za sedmicu (npr. jednosedmini pauza u radu), jednosjed im. m. r. - prevozno sredstvo i sl. koje ima samo jedno sjedalo, jednosmjeran prid., odr. v. jednosmjerni - koji ima samo jedan smjer, koji vodi u jednom smjeru (jednosmjerna ulica), jednosoban/jednosoban prid., odr. v. jednosobni/jedndsobni - koji se sastoji od jedne sobe (jedndsoban stan), jednospolan prid., odr. v. jednospolni koji (u svijetu biljaka) ima samo pranike ili samo tukove. jednospratnica im. . r. - kua ili zgrada s jednim spratom; jednakatnica. jednostavan prid., odr. v. jednostavni koji nije suvie sloen, nego se sastoji od jednog dijela; prost; koji je lahko shvatljiv, razumljiv; koji nije ni kien ni ukraavan (npr. jednostavan namjetaj), jednostavno pril. - prosto, bez ikakve ote avajue sloenosti i zamrenosti; bez velikih zahtjeva, skromno, jednostavnost im. . r., instr. jd. jedno stavnou/jednostavnosti - svojstvo ono ga to je jednostavno, to niim ne ote ava, to je skromno, jednostran prid., odr. v.jedndstrani - koji zahvaa ili koji se se odnosi samo na jednu stranu; pristran, jednostranaki prid. odr. v. - koji se sa stoji od samo jedne stranke (politike i sl.); jednopartijski, jednostrano pril. - na jednostran nain. prid , odr. v . jednostruki - ko ii je samo od jednog struka, koji nije udvostruen, niti sastavljen od vie stru kova. jednotranl/jednotranl prid. odr. v. - sa samo jednom tranicom (npr. jednotrana pruga), jednoumlje im. s. r. - nain miljenja koji se u javnom ivotu priklanja samo

jednovremen

262
koja se uspijeva uvijek izvui ili provui u svim teim ivotnim okolnostima, jeguljast prid. odr. v. je g u lja st - koji nalikuje jegulji. Jehudija im. m. r. (ar.) - Jevrej; naziv za pripadnika jevrejskog naroda uobiajen u muslimanskom svijetu prema njego vom arapskom nazivu, jejina im. . r. - vrsta none ptice grabljivice; sova. jeka im. . r. - odbijanje zvunih talasa zvuka ili glasa koji se uju kao ponav ljanje, odjek, eho. jeknuti gl. svr., prez. jeknem - glasno izraziti nadolu tjelesnu ili duevnu bol. Jektenija im. . r. (gr.) - kratka molitva u pravoslavnom obredoslovlja jela im. . r. - jelika, cmogorino stablo s granama podignutim vodoravno i s iglicama koje rastu eljasto. jelek im. m. r. (tur.), n. mn . jeleci, g. mn. jeleka - dio starinske muke ili enske odjee bez rukava; prsluk. jelen im. m. r., n. mn. jeleni - umska ivotinja, papkar, s razgranatim rogovi ma u mujaka, jelenak im. m. r., g. jd. jelenka, n. mn. jelenci, g. mn. jelenaka - veliki insekt tvrdokrilac s vrlo razvijenim rogovima u obliku klijeta, jelenji prid. odr. v. - koji je od jelena ili pripada jelenu, jelka/jelka im. . r., d. jd. jelci/jelki i jelci/jelki, n. mn. jelke/jelke, g. mn. je l ki/jelki - jela ili smreka koja se, u kranskoj i drugim tradicijama, kiti u vrijeme Boia, jela. jelo/jelo im. s. r., g. mn. jela/jela - ono to slui za hranjenje, hrana, jeloto im. m. r. - insekt koji ivi ispod kore odjele. jelov prid. odr. v. - to je je odjele (jelova graa) ili to pripada jeli (jelovo stablo; jelova uma), jelovina im. . r. - jelova graa ili jelovo drvo koje slui za ogrjev, jelovnik/jelovnik im. m. r., n. mn. jelov nici/jelovnici - izbor ili popis jela u ugostiteljskoj radnji, meni. jemac/jemac im. m. r., g. jd. jemca, n. mn. jemci, g. mn. jemdca -jamac, irant, jemek im. m. r. (tur.), n. mn. jem eci , g. mn . jemeka - jelo; objed, gozba. jemenija im. . r. (ar.) - mahrama od tankog platna kojom se povezuje glava obino ukraena crteima biljaka, jamenija. jemin im. m. r. (ar.), g. jd. jemina zakletva, jemstvo im. s. r. - jamstvo, jena im. . r. (tur.) - pratilja nevjeste u svatovima; djeverua, jenjavanje gl. im. s. r. od jenjavati, jenjavati gl. nesvr., prez. jenjava - pos tepeno se gasiti, slabiti, opadati, popu tati (vjetar, poplava, zima, vatra, kriza u drutvu, rat, napeta emotivna osjea nja i sl), jenjiar im. m. r. - janjiar, jer vezn. - zato to; budui da, i sl. jerbo vezn. - razg. arh. - jer. jerej im. m r. (gr.), g. jd. jereja , n. mn. jereji - sveteno lice u pravoslavnoj crkvi. jeribasma im. . r. (tur.) - vrsta kruke sona, slatkasta i aromatina ploda, jerinlprid. - to je od jerita (rezanaca), jerite im. s. r. - domai rezanci sainjeni od posebno pripremljene tjestenine, jesam pom. gl., prez. jd. jesam/sam, jesi/ si, jest(e)/je; mn. jesmo/smo, jeste!ste, jesu/su - u zn. biti, postojati, slui za tvorbu glagolskih oblika (npr. perfekta: radio sam). jesen im. . r., g. jd .jeseni - godinje doba koje traje izmeu ljeta i zime (23. sep tembar - 21. decembar); prenes. zrelo doba kad se poinje zalaziti u godine starosti. jesenas pril. - u toku jeseni: koja je ve prola (npr. jesenas su dovreni poslovi) i koja tek treba stii (npr. radove emo poeti jesenas). jesenski prid. odr. v. - koji je vezan za jesen (npr. kie jesenske ); koji se obavlja u danima jeseni (npr. jesenski radovi), jesenji, jesti gl. nesvr., prez. jedem - uzimati, vakati i gutati hranu, hraniti se. jestiv prid., odr. v. jestivi - koji se moe i smije jesti (npr. jestive gljive), jet! im. m. r. - snjeni ovjek za kojeg se vjeruje da ivi negdje u visokim hima lajskim gorjima.

263

jeziac

jednom shvatanju i ne doputa protok novih ideja, novih miljenja, jednovremeno pril. - u istom vremenu; u istom trenutku, jednoenstvo im. s. r. - brak mukarca s jednom enom; monogamija, jednjak im. m. r., n. mn. jednjaci - dio probavnoga kanala iza drijela kuda hrana prolazi za eludac, jedrac im. m. r., n. mn. jedrac i - vrsto tkivo stabla drveta, jedranje gl. im. s. r. - od jedrati, jedrati gl. nesvr., prez. jedram - postajati jedar, zdrav i vrst, jedrenjak im. m. r. - vei brod s jedrima, koji plovi na pogon vjetra ili u kombi naciji s motorom, jedrenje gl. im s. r. od jedriti: sportska grana plovljenja; plovidba jedilicom. jedrilica im. . r. - barka ili manje plovilo s jedrima; letjelica bez motora s kabi nom za letaa, jedriliar im. m. r., g. mn. jedriliara onaj koji upravlja jedrilicom, jedriliarstvo/jedriliarstvo im. s. r. sportska grana jedrenja ili letenja jedrili com. jedrina im. . r. - stabilna unutranja po vezanost (biljka, tkivo, ljudsko tijelo); krepkost, poletnost. jedriti gl. nesvr., prez. jedrim - ploviti jedrilicom, jedriti gl. nesvr., prez. jedrim - postajati jedar. jedro im. s. r., g. jd. jedra, n. mn. jedra, g. mn. jedara - razapeto platno na je drilici ili jedrenjaku u koju pue vjetar i pokree tako plovilo, jedva/jedva pril. - s tekom mukom; s ve likim naporom. Jedud i Medud im. m. r. (ar.) - narod niska rasta koji e, prema musliman skom vjerovanju, preplaviti cijeli svijet i tako biti jedan od neposrednih znakova Sudnjeg dana (u Bibliji: Gog i Magog), jeftin/jeftin prid., odr. v. jeftini/jeftini koji nije skup, koji mnogo ne kota; prenes. koji ne vrijedi; koji je lo. jeftinoa im. . r. - masovnija pojava niskih cijena i povoljnija kupovna mo. jegulja im. . r., g. mn. jegulja - riba zmijolika oblika koja ivi u rijekama i morima; osoba sumnjivog karaktera

je tim im. m. r. (ar.), g. jd. jetima, n. mn. jetimi - dijete bez jednog ili bez oba roditelja; siroe. jetko pril. - zajedljivo, pakosno; otro, odreito. jetra im. . r. - unutranji organ kod o vjeka i kod ivotinja ija je uloga blago vremena razmjena tvari u organizmu, digerica. jetreni prid. odr. v. - koji se odnosi na jetru; to se pravi od jetre (jetrena pa teta). jetrva/jetrva im. . r. - supruga od muevljeva brata, djeverova ena. jeza im. . r. - osjeaj izazvan strahom, iznenaenjem, uzbuenjem, hladnoom i sl., koji praen marcima, srsima; po seban unutranji osjeaj topline pri su sretu sa dragom osobom, kad se uje rado ekana vijest i sl. jezditi gl. nesvr., prez. jezdim - brzo jahati ili juriti (na konju, motoru i sl.), jezerce/jezerce im. s. r., g. jd. jezerca/ jezerceta, em. - malo jezero, jezero im. s. r., n. mn. jezera, g. mn. jezera - prirodna ili vjetaka vea aku mulacija vode ( Orlovako jezero na Zelengori; Jablaniko jezero). Jezero im. s. r. - mjesto kod Jajca, na obali Plivskog jezera, jezerski prid. odr. v. - koji se odnosi na jezero ili je dio jezera. Jezersko im. s. r. - mjesto kod Bos. Krupe. jezgra im. . r., n. mn. jezgre, g. mn. jezgri - jestivi dio kod biljaka s kotunjavim plodovima (badem, orah, ljenik i dr.); dio atoma koji se sastoji od protona i neutrona (atomska jezgra)-, sredinji dio neega (gradska jezgra). jezgrica im. . r., em. - mala jezgra, jezgro im. s. r., g. mn. jezgara - jezgra (npr .jezgro grada), jezgrovit prid., odr. v. jezgrdviti - koji je kratak a ispunjen sadrajem (tekst, go vor, nastup, prijedlog i sl.), jezgrovitost im. . r., instr. jd. jezgrovitou/jezgrdvitosti - stanje ili svojstvo onoga to je jezgrovito (jezgrovitost misli). jeziac im. m. r., g. jd. jezica, g. mn. jeziacd, em. - mali jezik; ono to je

jeziar

264
jeast prid., odr. v. jezasti - koji svojim izgledom podsjea na jea; koji ima bodlje kao u jea. jeev prid. odr. v. - koji pripada jeu (npr. jeeve bodlje), jeiti se gl. nesvr., prez. jeim se - osje ati jezu (usljed straha, studeni i sl.), jidi im. m. r. (njem.) - jezik Jevreja istonih evropskih zemalja, koji potie iz staronjemakog jezika, s hebrejskim i slavenskim elementima. Job im. m. r. - linost iz Biblije za koju se u propovijedima vezuje naglaena trpnja i strpljivost naprema Boijih kunji i sudbine; Ejub, prema Kur'anu i musli manskoj tradiciji, jobovski prid. odr. v. - koji se odnosi na Joba. jobovski pril. - kao Job, na nain Joba; kao Job; strpljivo, sa trpnjom. jod im. m. r. - hemijski element (J); tin ktura za dezinfekciju, jodlati gl. nesvr. (njem.), prez. jodlam izvijati u pjevanju izmjenjujui glasove potaknute iz prsa s grlenim glasovima. jodni prid. - koji odnosi na jod (jodni rastvor). joga im. . r. (sanskr.) - osobita tehnika koncentracije i meditacije s ciljem uspo stavljanja ravnotee u organizmu i pot punog ovladavanja vlastitim tijelom, jogunast prid., odr. v. jdgunasti - koji se opire bez razloga (uglavnom, kad je rije o djeci); koji tvrdoglavo brani svo je miljenje i stav; obijestan, joguniti se gl. nesvr., perz . jdgunim (se) - opirati se, jogunasto se protiviti, kofriti se. jogurt im. m. r. (tur.), n. mn. jdgurti vrsta kiselog mlijeka. joha im. . r. - listopadno drvo iz porodice breza (raste uglavnom uz rijeke i na zemljitu bogatom vodom), johovina im. . r. - graa od johova drve ta. joj! uzv. - izraz potaknut osjeanjem jake boli, straha, alosti, ili radosti, zadivlje nosti, iznenaenja, jordamiti gl. nesvr. (tur.), prez. jdrdamim - ponosito se ponaati, drati se na visoku; pejor. ponaati se oholo, umi ljeno; peiti se. jordamli prid. (tur.) - najvaniji sebi; ponosit (npr. jordamli djevojka), jordamluk im. m. r. (tur.), n. mn. jordamluci - stanje ili svojstvo oholosti, uznositosti, ponositosti; jordam. jorgan im. m. r. (tur.), n. mn. jdrgani pokriva u postelji, obino napunjen pa mukom i proiven. jorgandija/jorgandija im. m. r. (tur.) izraiva jorgana; trgovac jorganima, jorgovan im. m. r. (perz.), g. jd. jorgovana - viegodinja biljka, raste u obliku grma ili stabla, s plavoljubiastim ili bijelim mirisnim cvjetovima. Josip im. m. r. - biblijska linost, poznat po tome to je spasio svoj narod u Izra elu od gladi dovevi ga u faraonski Egipat; Jusuf, prema Kur'anu i muslima nskoj tradiciji, jo pril. - tako da pored osnovnog ima i vie. joi im. m. r., em. - mlado johovo drvo. jota im. . r. - grko slovo i (glas j) po emu je nazvano jotovanje. jotovanje gl. im. s. r. - gram. glasovna promjena po kojoj su se npr. glasovi d, t, n itd. u dodiru sa j mijenjali u , , nj itd. (npr. ljut-ji > ljui), jotovati se gl. nesvr., prez. jotuje se gram. mijenjati se u dodiru s glasom j. jozefinizam im. m. r. (njem.), g. jd. jozefinizma - vrijeme vladavine prosvee nog apsolutizma austrijskoga cara Josi pa 11(1780-1790). jubilaran prid. (st.hebr.), odr. v. jubilarni - koji se odnosi na jubilej (npr. jubilar na godina), jubilej im. m. r. (st.hebr.), g. jd .jubileja obiljeavanje ili proslava godinjice i vota, rada, djelovanja neke osobe, usta nove ili dogaaja. jue(r) pril. - dan prije u odnosu na danas; nedavno, blisko prolo vrijeme (npr. Do juer se drukije mislilo), jueranji prid. odr. v. - koji je od jue, koji pripada jueranjem dan; koji pri pada nedavnoj prolosti, jueranjica im. . r. - ono to se dogo dilo juer, to je dio jueranjega dana; ukupnost nedavne prolosti, judaizam im. m. r., g. jd. judaizma - sve to je u povijesnoreiigijskom i etnikom

265

junai

slino jeziku a nije jezik (npr. jeziac na vagi). jeziar im. m. r. - razg. lingvista, stru njak za jezik, onaj koji prouava jezik, profesor jezika, jezikoslovac, jeziarka im. . r., dat. jd. jeziarki lingvistica, ona koja prouava jezik, jeziara im. . r. - ena koja puno pria, koja otro, brzo i pakosno izgovori veo ma mnogo rijei i reenica, jeziav prid. odr. v. jeziavi - koji ima dug jezik; koji je otar na jeziku, jeziavost im. . r., instr. jd. jeziavou/ jeziavosti - svojstvo onoga koji ima dug i otar jezik, jeziina im. . r., augm. - veliki jezik, pren. dug i velik jezik koji njegov vlasnik rijetko uvlai u usta, a govori otro, otvoreno, bez skrivanja misli, bez traenja ikakvog izvinjenja. jeziki prid. odr. v. - koji se odnosi na jezik (npr. jeziki savjetnik, jezika istraivanja), jezini, jezinjak im. m. r., n. mn. jezinjaci vrsta ljekovite biljke; zdravac. jezik im. m. r., n. mn. jezici, g. mn. jezika - pljosnati miini organ u usnoj uplji ni, dio govornog aparata; sistem jezi kih znakova kojim ljudi izraavaju svoje misli i osjeanja, sredstvo za sporazumi jevanje. jezikoslovac im. m. r., g. jd. jezikoslovca , n. mn .jezikoslovci, g. mn. jezikoslovaca - ee: lingvist, strunjak koji prouava jezik; filolog. jezikoslovlje/jezikoslovlje im. s. r. - e e: lingvistika, nauka o jeziku, proua vanje jezika; filologija, jezikoznanstvo. jezikoznanstvo/jezikoznanstvo im. s. r. jezikoslovlje. jeziv prid., odr. v. jezivi - koji izaziva jezu (usljed straha, uasnutosti, grozote), jezivo pril. - na jeziv nain, na straan nain. jezovit prid., odr. v. jezoviti - jeziv, jezuit im. m. r. - pripadnik isusovakog reda unutar katolike crkve; isusovac. je im. m. r. - ivotinja iz reda sisara obrasla iglastim bodljama; morska ivo tinja iz ije tvrde ljuture izlaze bodlje; prenes. ono to izgledom podsjea na jea.

vidu vezano za jevrejski narod; jevrej stvo; idovstvo, jufka/jufka im. . r. (tur.) - na tanko rasukano, razvueno tijesto za spravlja nje raznih pita, savijaa i drugih jela. jug im. m. r. - strana svijeta, nasuprot sjeveru. jugo im. m. r. - vjetar koji pue s juga. jugonostalgija im. . r. - emocionalno ili politiko-ideoloko aljenje za Jugosla vijom. Jugoslaven/Jugosloven im. m. r. - sta novnik Jugoslavije koja se raspala 1990. godine; onaj koji se izjanjavao pripa dnikom jugoslavenske nacije; onaj koji politiko-ideoloki zastupa jugosla venske dravotvorne ideje, koji je pri stalica ideje o kulturnom jedinstvu ju noslavenskih naroda, jugoslavenski prid. odr. v. - koji je pripadao Jugoslaviji, koji se odnosio na Jugoslaviju, jugoslavenstvo im. s. r. - ukupnost jugo slavenskih ideja, jugovina im. . r. - toplo vrijeme uzro kovano puhanjem junog toplog vjetra. juha im. . r. - supa, orba, teno predjelo ob. od malo mesa, povra, tjestenine i zaina. jujukati gl. nesvr., prez. jujuem - uzvi kivati ju-ju, podvriskivati (pri izvoenju narodnih pjesama, u kolu i sl.), jukstapozicija im. . r. (lat.) - uporedni poloaj dviju stvari radi poreenja (npr. dva teksta), jular im. m. r., g. jd . julra (gr.) - ogla vak i povodac za konja od ueta ili kojeg drugog materijala, ular. jul(i) im. m. r. - sedmi mjesec u godini; srpanj. jumrija im. (tur.) - vrsta kazandijske alatke. jumruk im. m. r. (tur.), n. mn. jumruci stisnuta aka. junac im. m. r., g. jd .junca, n. mn. junci, g. mn. junaca - mladi, jo neukopljeni vo na prelazu izmeu dobi teleta i odra slog goveeta. junaan prid., odr. v. jim ani - koji ima junaka svojstva; koji se odlikuje juna tvom i koji je voljan to i pokazati, junai im. m. r., hip. i em. - mali junak; mladi junak; pejor. onaj koji se samo

junaina prikazuje junakom, koji je u stvarnosti slabi. junaina im. m. r., augm. - veliki junak, pravi junak; junak koji je ve dokazao svoje junatvo, junaenje gl. im. s. r. od junaiti se. junaiti se gl. nesvr., prez .jiinalm (se) javno se prikazivati kao junak. junaki prid. odr. v. - koji se odnosi na junake (junaki podvizi), junaki pril. - kao junak; na nain kako bi to uradio junak, herojski, jiinano pril. - na junaan nain. junak im. m. r., vok. jd. junae, n. mn. junaci - onaj koji se odlikuje hrabrou i smjelou; glavni lik u knjievnom, pozorinom ili filmskom djelu, heroj; pre nes. hvalisavac koji rijeima prikriva da je kukavica, junakinja im. . r. - ona koja se odlikuje hrabrou, smjelou; lik u filmu ili knjievnom djelu; up. junak, junatvo im. s. r. - osobina onoga ko se odlikuje hrabrou; ostvareno junako djelo, herojstvo. june im. s. r., g. jd. juneta - govee na prijelazu izmeu teleta i odraslog gove eta. junei prid. odr. v. - koji je od juneta (junei odrezak). jun(i) im. m. r. - esti mjesec u godini, lipanj. junica im. . r. - enka goveeta na prijelazu izmeu dobi teleta i krave, junior im. m. r. (lat.) - takmiar mlaeg uzrasta. junoa im. m. r. (rus.) - ekspres, mladi u punoj snazi, ivotnom poletu i zanosu; mladac. Junus im. m. r. (ar.) - jedan od Bojih vjerovjesnika u islamu, poznat po tome to je preivio u tijelu kita; Jon u Bibliji, jurcanje gl. im. s. r. od jurcati, jurcati gl. nesvr., prez. jurcam - juriti uprazno tamo-amo bez pravog cilja i smisla; stalno ubrzavati vozilo tokom vonje. jurisdikcija im. . r. (lat. ) - sudska nad lenost na odreenom podruju; djelo krug na kojem se prostire pravo na su enje. jurist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. juriste student prava; pravnik.

266
juristikl prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi na juriste. juristiki pril. (lat.) - kao jurist; na nain juriste. juris im. m. r. (tur.) - silovit i brzi napad na protivnike poloaje; borbeni pokli za brz i odluni napad na neprijatelja, jurianje gl. im. s. r. od juriati, juriati gl. nesvr., prez. juriam - vojn. izvoditi juri; uporno navaljivati (rijei ma, molbama, uvjeravanjima, hvalisa njima itd.) radi ostvarivanja zacrtanoga cilja. jurinik im. m. r. n. mn. jurinici - onaj koji je u prvim redovima borbe (poli tiki jurinik), ratnik, juriti gl. nesvr., prez. jurim, trp. prid. juren - veoma brzo se kretati, trati; ganjati koga. Jurjevo im. s. r. - kranski praznik slavljenja Sv. Jurja (6. maj); urevdan; doba u kojem se smjenjuje hladno i toplo vrijeme u godini, jurjevskl prid. odr. v. - koji je u vezi sa Jurjevom (Jurjevski teferi), jurnuti gl. svr., prez. jurnem - poeti juriti; naglo se na koga ili ta ustremiti; navaliti. jurnjava im. . r. - kretanje u urbi; jurenje; pretjerana hitnja koja uzrokuje smetnje i nered (npr. gradska jurnjava); pometnja, mete. Jusuf im. m. r. (ar. ) - jedan od Boijih vjerovjesnika u islamu; Josip u Bibliji, jiita im. . r. (beng.) - biljka iz porodice lipa, od ijih se vlakana prave vree i dr. jutarnji prid. odr. v. - koji pripada jutru ili se obavlja i dogaa u vrijeme dok traje jutro. juten prid., odr. v .ju te m - koji je od jute. jiitrenje gl. im. s. r. od jutriti (se), jutriti (se) gl. nesvr., prez. ju tri (se) svanjivati (se), svitati, jutro im. s. r., g. jd. jutra, n. mn. jutra, g. mn. jutara - prvi dio dana, vrijeme od zore pa do podneva; mjera za povrinu zemljita (5745 m"). jutrom pril. - u vrijeme dok je jutro, jutros pril. - u vrijeme dananjeg jutra, jutronji prid. - koji se odnosi na dana nje jutro (npr. jutronji doruak). juvelir im. m. r. (fr.-njem.) - onaj koji se bavi obraivanjem, trgovinom ili sku pljanjem dragulja; draguljar, juvellrnica im. . r. (fr.-njem.) - pro davnica dragulja, juzbaa im. m. r. (tur.) - zapovjednik vojne jedinice od stotinjak vojnika, juan prid., odr. v. juni - koji je s juga, koji se po smjeru odnosi na jug. juina im. . r. - jugovina, juiti gl. nesvr., prez. ju li - otopliti pod

267

junjakinja

uticajem junog vjetra, juno pril. - na junoj strani; supr. od sje verno. junjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na junjake. junjaki pril. - na nain junjaka. jiinjak im. m. r. - ovjek koji je porije klom ili mjestom stanovanja s juga; vje tar koji pue s juga. junjakinja im. . r. - ena s juga.

269
kaca im. . r. - visoka drvena okruglasta posuda za kiseljenje kupusa i sl. kaciga im. . r. (lat.), g. mn. kaciga posebna kapa izraena od metala ili kojeg drugog materijala otpornog na udare, povrede od oruja i sl.; ljem, kaamak im. m. r. (tur.), n. mn. kaamaci - jelo od kukuruznog brana; pura, pa lenta. kaar im. m. r. - izraiva kaca. kakati gl. nesvr., prez. kakam - izra ivati ipke ili sline rukotvorine po sebnom iglom, kakavalj im. m. r. (tur.), g. jd. kakavlja - vrsta masnog ovijeg sira. kaket im. m. r. (fr.), g. jd. kaketa - kapa s naprijed isturenim titnikom od sunca, kaiperka im. . r., g. mn. kaiperka ena sklona pretjeranom kienju; pomo darka. kaun im. m. r. (tur.) - vrsta poljskog ili vrtnog cvijeta; orhideja. kad im. m. r. (tur.) - miris dima od duha na ili kojeg opojnog ljekovitog biljnog ili narkotikog isparenja. kad(a) pril., vezn. - prilog kojim se ozna ava u koje vrijeme se neto dogaa (Kada doe, vidjet e). kada im. . r. - velika posuda koja slui za kupanje; posuda za ispiranje, moenje i druge opitne radnje u laboratorijama, kadaif im. m. r. (ar.-tur.) - vrsta slatkog jela od tijesta i ueerena preliva (erbeta) u orijentalnoj kuhinji, kadaifnjak im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. kadifnjaci - dublja tepsija s izrezima na krajevima u kojoj se pee kadaif. kadar1 im. m. r. (fr.) - osobe koje pove zuje jedna profesionalna struka, ista slu ba, organizacija i sl. (npr. obrazovni kadar, vojni kadar)\ etverokutni uokvi reni prostor koji snima ili je snimila kamera (filmski kadar). kadar2 prid. (ar.) - sposoban; koji je u stanju neto uiniti, kadaver im. m. r. - mrtvo tijelo; le; pejor. osoba s voljom da se nametne ne shvatajui pad vlastitih snaga i mogu nosti usljed starosti, bolesti i dr.; starost koja ne zavrjeuje potovanje ni suosje anje.

kafana

K
K k - fonema, glas, suglasnik, konsonant; petnaesto slovo abecede i jedanaesto slovo azbuke. k(a) prijei. - uz dativ, prema emu, prema kome. Kaba (aba) im. . r. (ar.), g. Kabe hram i sveto mjesto u Mekki, prema kojem se muslimani okreu pri redov nim dnevnim i drugim molitvama; opi naziv za odreeni ivotni orijentir, kabadahija im. m. r. (tur.) - zamjenik dahije u Osmanskom carstvu, nasilnik, siledija, ovjek priprosta ponaanja, kabadahljskl prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na kabadahiju, nasilniki, kabadahljski pril. (tur.) - na nain ka badahije; kao kabadahija, kabal im. m. r. (engl.), g. jd. kabla, n. mn. kablovi - izolirani provodnik za struju, telefon i dr.; konopac od elika za upo trebu na brodovima, kabala im. . r. (hebr.) - traenje viih smislova i mistikih objava u jevrejskoj religiji prema srednjovjekovnim uzori ma. kabalistika im. . r. (hebr.), dat. jd. kabalistici - prouavanje kabale, kabanica im. . r. - ogrta za zatitu od kie, vjetra i drugih prirodnih nepogoda, kabare im. m. r. (fr.), g. jd. kabarea, n. mn. kabarei, g. mn. kabarea - malo zabavljako pozorite u kojem se, uz ugostiteljske usluge, izvodi muziki i openito raznovrsni zabavni program, kabast prid. (tur.), odr. v. kabasti krupan, golem, ogroman, koji zauzima mnogo prostora u odnosu na svoju teinu pa time oteava rukovanje, kaba im. m. r. (tur.) - vrsta grubog jednostavnog gunja koji su, u vrijeme Osmanske Carevine, nosili siromaniji slojevi stanovnitva; vrsta sapuna (uglavnom, za runo pranje rublja) reska i neugodna mirisa. Kabil im. m. r. (ar.), bibl. Kain, ili Kajin jedan od sinova prvog ovjeka i vjero vjesnika u islamu Adema (Adam), po znat kao bratoubica mlaega Ademova sina Habila (Abel, Avelj), kabina im. . r. (fr.) - manji prostor za razne namjene (na brodu, u automobilu, preduzeu itd.), kabinet im. m. r. (fr.) - radna soba; posebna prostorija sa zbirkom tehnikih i drugih pomagala u naunim ili obra zovnim ustanovama s mogunou pra ktinog rada (npr. kabinet za fiziku); skup ljudi kao drutvenopolitika cjelina (npr. vlada odreene drave), kabinetskl prid. odr. v. - to se odnosi na kabinet, to je dio kabineta, kaburski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na kabinu. kablica im. . r. - drvena posuda s poluobruem. kablovski prid. odr. v. - koji se odnosi na kablove, koji se prenosi putem kablova, kabriolet im. m. r. (fr.), g. jd. kabridleta automobil s dva sjedala i pokretnim krovom. kabul prid. (ar.) - koji je uslian (od strane Boga), prihvaen (kabul dova, tj. usliana molitva), kabuliti gl. nesvr. (ar.), prez. kabulim prihvatati, usvajati, kabulosum uzv. (ar.-tur.) - bilo ti prim ljeno kod Boga (Kod muslimana se ovim rijeima zahvaljuje onaj kome se dadne kakav dar (npr. kurban u vrijeme Kurban-bajrama). kabur im. m. r. (ar.), n. mn. kabur i/kaburovi - grob, raka, mezar, kaburdija im. m. r. (ar.-tur.) - kopa kabura i ureiva groblja; grobar.

kader im. m. r. (ar.-tur.) - ovjekovo i votno predodreenje, prema islamu; su dbina. kaderija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. ka derije - pripadnik dervikog reda koji je osnovao Abdulkadir al-Gilani u XII. st., u vrijeme vladavine Selduka u povi jesti Turske Imperije, kaderljskl prid. odr. v. (ar.-tur.) - koji se odnosi na kaderije, koji je od kaderija (kade rijski derviki red). kadet im. m. r. (fr.), n. mn. kadeti - pito mac vojne ili pomorske kole; sportist mlaeg uzrasta; marka automobila, kadifa im. . r. (tur.) - vrsta cvijeta jarkosvijetlih boja; svilena barunasta tkani na. kadifast prid. (tur.), odr. v. kadifast! - koji bojom i izgledom nalikuje kadifi; baru nast. kadija im. m. r. (ar.); vok. jd. kadija/ kadijo , g. mn. kadija - sudija, sudac; hist. sudija koji sudske odluke i rjeenja izvodi na osnovu erijatskoga zakonika, kadikad pril. - poneki put, s vremena na vrijeme; ponekad, kadrovlk im. m. r. (rus.), vok. jd. kadrdvie, n. mn. kadr ovii - aktivni oficir ili vojnik, ob. s profesionalnim vojnim sta tusom; posebno kolovani radnik za neko zanimanje ili posao; postavljeni namjetenik, kadrovski prid. odr. v. (rus.) - koji se odnosi na kadar, odnosno budunost neke politike partije, politike, naune, privredne ili koje druge drutvene orga nizacione opcije, kadulja im. . r. (lat.) - ljekovita biljka, obino ljubiasta cvijeta; alfija, kaduna im. . r. (tur.) - ugledna, naglae no gospodstvena enska osoba, kadun-butii im. m. r. (tur.) - posebna vrsta kolaia od mesa (ufteta), koji se zainjavaju limunovim sokom, kadunica im. . r. (tur.) - mala kaduna; gospoica. kafa/kahva (ar.) im. . r. - biljka koja uspijeva u tropskim krajevima, plod i napitak od tog ploda, kafedija im m. r. - kahvedija, onaj koji pripravlja kafu. kafana im. . r. - gostionica u kojoj se posluuje kafa, sokovi i alkoholna pia.

kafanski

270 iskljuivo slui za kuhanje kahve/kafe; manja soba u ustanovi ili u drutvenim prostorijama u kojoj se kuha i posluuje kahva/kafa. kahvopija/kafopija im. m. r. (ar.) - onaj koji uveliko voli konzumirati kahvu/ ka fu. kail prid. (ar.) - koji je spreman, voljan, kai/kaji im. m. r. (tur.) - opasa; remen, kaiar im. m. r. - osoba koja pravi ili po pravlja kaie ve; prenes., pejor. onaj koji posuuje novac ili koja druga dobra uz velike kamate kaiariti gl. nesvr., prez. kaiarT - pre nes. baviti se kaiarskim poslovima; ne dolino i zelenaki zaraivati. kajak im. m. r. (eskim.), n. mn, kajaci lagahni amac (kod Eskima) obloen koom koji slui za ribolov; sportski amac slina izgleda za natjecanje na mirnim ili brzim vodama, kajaka im. m. r. (eskim.), g. jd. kajaka a, g. mn. kajakaa - osoba koja se bavi kajakatvom, kajakatvo im. s. r. (eskim.) - veslanje u kajacima ili kanuima, kajanje gl. im. s. r. od kajati (se), kajati (se) gl. nesvr., prez. kajem (se), gl. pril. sad. kajui (se) - izraavati aljenje zbog nekog loeg ina ili proputene prilike. kajasa im. . r. (tur.) - uzica od izrezane koe; kai kojim se upravlja tegleim konjem. kajda im. . r. (ar.) - melodija; muzika jedinica, nota. kajdanka im. . r. (ar.), dat. jd. kajdanki im. . r. - biljenica za note s ve unesenim linijama, kajgana im. . r. (perz.) - jelo od jaja upreno u posebnoj posudi na maslacu ili na jestivom ulju. kajmak im. m. r. (tur.), n. mn. kajmaci proizvod od mlijeka; pjena koja se po javi na povrini prilikom kuhanja kahve; prenes. ono to je najbolje, to je pro brano unutar neke cjeline, kajmakli prid. (tur.) - to je od kajmaka; to ima osobine kajmaka, kajmekam im. m. r. (ar.), g. jd. kajmekama: n. mn. kajmekami - zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom podruju ili u nekoj politikoj dunosti; sreski naelnik, kajsija im. . r (tur.) - marelica, kajtiti gl. nesvr. (tur.), prez. kajtim - arh. lok. upisivati, biljeiti, registrirati kajzerica im. . r. (njem.) - okruglo peci vo od bijeloga brana, kakadu im. m. r. (malaj.), g. jd. kakadua vrsta papagaja. kakao im. m. r. (meh.), g. jd. kakaa praak od ploda kakaovca i napitak od toga praka, kakaovac im. m. r., g. jd. kakaovca , g. mn. kakaovaca - tropsko drvo od ijeg se ploda dobiva kakao. kakav upit. zamj., . r. kakva, s. r. kakvo kojom se trai odgovor o osobini koga ili ega (Kakav je to ovjek?). kako vezn., pril. - npr. u slubi izricanja naina (Kako ije, tako e i ponjeti), kakofonija im. . r. (gr.) - osobina onog to nije zvuno ili na drugi nain uskla eno. kaktus im. m. r. (lat.) - vrsta bodljikave biljke debelih, mesnatih listova u kojima se zbog sunih pustinjskih perioda za drava vlaga kakvoa im. . r. - skup posebnih prepo znatljivih svojstava. kal im. m. r. - raskvaena zemlja; blato; to je neposredno ostvareno procesom kaljenja. kalaj im. m. r. (tur.) - bijeli metal kojim se radi zatite presvlai bakreno posue; kositar. kalajdija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji kalajie sue. kalajisanje gl. im. s. r. od kalajisati, kalajisati gl. nesvr. (tur.), prez. kalajiem , trp. prid. kalajisan - kalajem pre svlaiti bakrene i dr. metalne proizvode, kalamar im. m. r. (tal.) - posuda s pra kom za posipanje tinte nakon pisanja, kalambur im. m. r. (fr.) - neto bez ika kva reda i smisla (naprimjer, gomilanje rijei istog zvuanja a dvojaka znae nja); nagomilanost, nabacanost. kalan prid., odr. v. kaim - koji je u kalu; blatnjav, zaprljan, kalatura im. . r. (tur.) - raskalaena ena raspojasana ponaanja, koja se svu da i sa svakim povlai; stara, iznoena cipela.

271

kaljenje

kafanski prid. odr. v. - koji se odnosi ili pripada kafani. kafenisati gl. nesvr., prez. kafeniem kahvenisati. kafez im. m. r. (perz.) - kavez, drvena ili iana krletka za ptice; svaki posebno ograeni prostor u kojem je neko za tvoren i bez slobode, kafi im. m. r. - manji ugostiteljski objekt u kojem se posluuje kafa/kahva i ostala pia. kafilerija im. . r. (njem.) - ustanova koja se bavi zbrinjavanjem pasa lutalica, kafir (afir) im. m. r. (ar.), n. mn. kfiri/ firi - ovjek bez vjere u Boga; bez vernik, nevjernik, kaftan im. m. r. (tur.) - muki ili enski dugi kaput, tradicionalna gradska nonja u pojedinim vjerskim zajednicama u Turskoj i pojedinim sredinama u Evropi, kahar im. m. r. (ar.) - stanje oaloeno sti; tuga, zabrinutost kaharli prid. (ar.-tur.) - alostan, snuden, neveseo. kahlica im. . r. (njem.) - bolesnika po suda za nonu upotrebu, kahpija (ar.-tur.) - bludnica, kurva; pre nes. osoba nepouzdana, prevrtljiva po naanja. kahpijati (se) gl. nesvr., prez. kahpija se - skitati se s bludnikim namjerama; bludniiti; ponaati se vragolasto, pre vrtljivo. kahriman im. m. r. (perz.) - junak, kahva/kafa im. . r. (ar.) - biljka grmasta oblika koja da je zrnat plod; napitak od prenog ploda kahve ili sline mjea vine; ugostiteljska radnja u kojoj se posluuje kahva, kafana, kahvajl prid. (ar.-tur.) - koje ima smeu boju kahve; kafen(o). kahvedija im. m. r. (ar.-tur.) - kafedija, onaj koji pripravlja kahvu/kafu; vlasnik gostionice u kojoj se pripravlja i usluuje kahva/kafa. kahvenisati gl. nesvr. (ar.-tur.); prez. kahveniem; gl. pril. sad. kahveniui; gl. im. kahvenisanje - kafenisati, razgo varati uz pijenje kahve/kafe. kahvenjaci im. m. r. (ar.-tur.) - posue za pripravljanje kahve/kafe. kahve-odak im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. kahve-ddaci - otvoreni odak koji

kalauz im. m. r. (tur.), n. mn. kalauzi posebni, vei klju, kaldrma im. . r. (gr.) - put poploan kamenom. kaldfmdija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj koji pravi kaldrmu, kaledioskop im. m. r. (gr.) - optika sprava u obliku cjevice ija je unu tranjost popunjena duguljastim i pod odreenim uglom sloenim ogledalima, izmeu kojih se nalaze raznobojna zrnca ili stakalca, to pri obrtanju cjevice stvara osobite simetrine uzorke; pre nes. brza promjena utisaka. kalem im. . r. (ar.-gr.-tur.) - cjevica za namotavanje konca, ice i dr.; mosur; mladica voke kojom se kalemi. kalemiti gl. nesvr. (gr-tur.), prez. kalemim - ucjepivati mladicu pitome voke u biljku divljaku, kalemli prid. (gr.-tur.) - to je mogue oplemeniti ili to je ve oplemenjeno kalemljenjem, kalemljenje gl. im. s. r. (gr.-tur.) od kalemiti. kalemua im. . r. (gr.-tur.) - plemenita sorta rue ili koje druge biljke; biljka koja moe biti kalemljena, kalendar im. m. r. (lat.) - popis dana i mjeseci u godini; nain raunanja vre mena (gregorijanski, hidretske, jevrej ski, julijanski, kineski itd. kalendar); raspored obaveza u odreenom vremen skom periodu, kale im. m. r. (lat.) - aa posebnog obli ka koja se upotrebljava prilikom vjer skog obreda. kalfa im. m. r. (ar.) - pomonik majstoru u zanatskoj radionici, pomonik trgov cu. kalibar im. m. r. (gr.-ar.) - unutranji promjer cijevi u vatrenom oruju kojim se odreuje njegov ubojiti uinak, kaligraf im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi lijepim pisanjem; krasopisac. kaligrafija im. . r. (gr.) - vjetina lije pog pisanja, kaligrafski prid. odr. v. (gr.) - to je na pisano na posebno lijep nain. kalij im. m. r. (ar.) - hemijski element (K); metal srebrenaste boje. kaljenje gl. im. s. r. od kaliti.

kaliti (se)

272
kalvarija im. . r. (lat.) - serija slika i skulptura u crkvi koje prikazuju Kristo ve muke u vrijeme raspinjanja na kri, nazvane prema brijegu Kalvariji kod Jeruzalima; prenes. velike brige, muke, patnje kroz koje valja proi, kalvinist im. m. r.; . r. kalvinistkinja sljedbenik kranskog uenja Jeana Cal vina (1509-1564), pripadnik kalvinistike crkve. kalja im. . r. (ar.) - jelo od krumpira i kupusa s poprenim lukom i mesom, kaljaa im. . r. - plitka obua koja se navlai na cipelu radi zatite, kaloa, kaljati gl. nesvr., prez. kaljam - prljati, initi to kaljavim, blatiti; prenes. sra motiti koga. kaljav prid., odr. v. kaljavi - koji je pun kala; blatnjav, kaljavost im. . r., instr. jd. kaljavou/ kaljav osti - stanje ili svojstvo onoga koji je kaljav; stanje onog to je kalj a vo. kaljenje gl. im. s. r. od kaliti, kaljuga im. . r., dat. jd. kaljuzi - itka masa od blata i vode; prenes. sredina bez skrupula i ureenosti, kaljua im. . r. - kaljuga, kaljun im. m. r. (gr.) - vrsta starinske ratne lae koja je naoruana topovima, kaljuati gl. nesvr., prez. kaljuzam stvarati kaljugu. kam im. m. r. - pjesn. kamen. kama im. . r. (tur.) - bode s otricom s obje strane, kamara im. . r. (gr.) - gomila, hrpa (kamara knjiga). kamarila im. . r. (p.) - klika oko kojeg monog pojedinca ili lobija (dvorska kamarila). kamata im. . r. (gr.) - svota koja se plaa za iznajmljeni novac ili se dobija za uloeni novac (kreditna kamata ). kamatni prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi s kamatom (kamatna stopa), kamenje gl. im. s. r. od kamiti, kamiti gl. nesvr., prez. kamim - iznu ivati ta moljakanjem, kameleon im. m. r. (gr.) - vrsta gutera koji mijenja boju prema okoliu u kojem se nalazi; prenes. osoba prevrtljiva po naanja, nestabilna karaktera, koji mije nja stavove prema prilikama, okolno stima i interesima. kameleonstvo im. s. r. (gr.) - prevrtlji vost, mijenjanje politikih boja; kameleontina. kamelija im. . r. (fr.) - vrsta biljke bijelih ili crvenih mirisnih cvjetova. kamen im. m. r., n. mn. kamenovi - tvrda homogena tvar odreenog mineralnog i hemijskog sastava koji se nalazi unutra ili na povrini Zemljine kore. kamen prid., odr. v. kameni - koji je od kamena. kamenac im. m. r., g. jd. kamenca , n. mn. kamenci, g. mn. kame enac a - kruta tvar koja se nakuplja na zubima; tvar koja se staloi i utvrdne u bubrezima ili ui; nataloeni vapnenac u kuhinjskom sudu i kuanskim aparatima, kameni prid. odr. v. - koji je od kamena; koji ima svojstva kamena, kamenica im. . r. - vrsta morske koljke; ostriga. kamenica im. . r. - komad od kamena koji se namjerava baciti, kamenit prid., odr. v. kameniti - koji je od kamena; koji je pun kamena, kamenolom im. m. r. - mjesto (majdan) iz kojega se vadi kamen za daljnju gra evinsku i drugu obradu, kamenorez im. m. r. - natpis ili ukras ure zan u kamenu (kamenorezi na stecima). kamenorezac im. m. r., g. jd. kamenoresca , n. mn. kamenoresci, g. mn. kamendrezaca - onaj koji izrauje nadgrobne spomenike od kamena, klesar, kamenovanje gl. im. s. r. od kamenovati, kamenovati gl. svr. i nesvr., prez. ka menujem - zasuti ili zasipati koga ili ta kamenjem, kamenjar im. m. r. - kamenito tlo s malo zemlje i oskudnim, niskim rastinjem, kamenjarka im. . r., g. mn. kamenjarka zmija otrovnica koja ivi u kamenjaru, kamenje zb. im. s. r. - neodreena koli ina od kamena kao cjelina, kamera im. . r. (lat.) - fotografski ili filmski aparat za snimanje; elektronska naprava za direktno prenoenje ivih prizora na daljinu (na televiziji), kamenja im. . r. (ar.) - balkon u starijim . tradicionalnim muslimanskim kuama s vie neustakljenih muebaka. kamerman im. m. r. (lat.-engl.) - onaj koji zna rukovati kamerom, snimatelj.

273

kampanilizam

kaliti (se) gl. nesvr., prez. kalim (se) initi tvrim eljezo naizmjeninim za grijavanjem i hlaenjem; prenes. po stajati jaim kroz ivotna iskuenja. kalk im. m. r. (fr.), n. mn. kalkovi - pro zirni i osobitim sastojcima nakvaeni papir ili tkanina koji se stavlja na crte a bi se s njega skinula kopija; lingv. preuzeta rije ili fraza iz drugog jezika njenim doslovnim prevoenjem, kalkulacija im. . r. (fr.) - ono to se rauna unaprijed; predraun, kalkuliranje/kalkulisanje gl. im. s. r. (fr.) od kalkulirati/kalkulisati. kalkulirati/kalkulisati gl. nesvr. (fr.), prez. kalkuliram/kalkuliem - raunati, proraunavati, praviti predraun; paziti ta rei, kakav stav zauzeti, kako se o emu izjasniti zbog sebinosti ili iz stra ha. kalo im. m. r. (tal.) - smanjenje teine zbog gubitka vlage, osipanja pri tran sportu i sl.; naknada za manjak u teini robe. kalbdont im. m. r. (gr.) - tvorniko ime jedne zubne paste; svaka zubna pasta bez obzira na tvorniko ime. kaloper im. m. r. - ukrasna miriljava biljka iz porodice glavoika. kalorian prid. (lat.), odr. v. kaldrini - u kojem ima kalorija; koji ima znatan izvor toplote, kalorifer im. m. r. (lat.) - elektrina gri jalica koja pomou ventilatora izbacuje toplotu u okolni prostor, kalorija im. . r. (lat.) - jedinica za mje renje koliine toplote, energije i energet ske hranjivosti prehrambenih proizvoda, kaloe im. . r. mn. (lat.) - plitka gumena zatitna obua koja se navlai na cipele, kalpak im. m. r. (tur.), n. mn. kalpaci vrsta vojnike kape iji je obod nainjen od krzna. kaluer im. m. r. (gr.) - redovnik, monah u pravoslavnoj crkvenoj hijerarhiji, kaluf/kalup im. m. r. (perz.) - oblik, obra zac, forma (npr. drvo u obliku cipele kojim se slue obuari pri popravci ili izradi obue), kalufiti / kalupiti gl. nesvr. (perz ), prez. kalufimAalupim - pomou kal ufa dovo diti ta u eljeni oblik.

kamerni prid. odr. v. (lat.) - koji je na mijenjen manjem, posebnom broju slualaca ili gledalaca (Kamerni teatar, ka me m a muzika), kamfor im. m. r. (ar.) - aromatina mate rija biljnog porijekla koja se dobija od kamforovca. kamforovac im. m. r., g. jd. kamforovca zimzeleno stablo, najprostranjenije u jugoistonoj Aziji, od kojeg se dobija kamfor. kamgarn im. m. r. (njem.) - tkanina za izradu mukih odijela, kamiak im. m. r., g. jd. kamika, n. mn. kamici, g. mn. kamiaka, em. i hip. mali kamen, kamikaza im. . r. (jap.) - hist. pilot sa moubica (npr. japanski vojnici u Dru gom svjetskom ratu); onaj koji je po cijenu ivota i bez obzira na posljedice odluio istrajati u svojim namjerama, kamila im. . r. (gr.) - jahaa ivotinja na Bliskom i Srednjem istoku; deva. kamilar im. m. r. (gr.) - vodi ili goni kamila. kamilavka im. . r. (gr.) - valjkasta kapa kod pravoslavnih sveenika i kaluera, kamilica im. . r. (lat.) - ljekovita biljka iz porodice glavoika od koje se spravlja aj. kamui im. m. r. (lat.), g. jd. kamina - ku no loite ili posebna pe s otvorenom ili zastakljenom vatrom, kamion im. m. r. (fr.) - vozilo za prevo enje tereta; meton. koliina tereta (ka mion robe), kamionet im. m. r. (fr.) - manji kamion, kamionski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada kamionu, koji je od kamiona, kami im. m. r. (tur.) - cijev kroz koju se uvlai dim iz lule. kamo pril. - u kojemu pravcu, gdje. kamogod/kamogod pril. - u bilo koje mjesto; bilo kamo, bilo gdje. kamoli vezn. - slui za isticanje onog to je prethodno reeno; nekmoli. kamp im. m. r. (engl.), n. mn. kaampovi ureeni prostor s potrebnim instala cijama i higijenskim uvjetima za bora vak vie ljudi; logor, kampanilizam im. m. r. (tal.), g. jd. kampanUizma - prenaglaena ljubav prema

kampanja svome gradu i svome kraju ne vodei rauna o iroj drutvenoj zajednici, kampanja im. . r. (fr.) - povremeni intenzivni rad radi ostvarenja nekog vanog cilja (predizborna politika kam panja). kampanjac im. m. r. (fr.), g. jd. kamp anj ea , n. mn. kampnjci - onaj koji ui ili ta drugo radi povremeno, samo toliko koliko mu je potrebno da savlada postavljenu prepreku, kampanjski pril. (fr.) - povremeno i na brzinu. kampovanje im. s. r. (engl.) od kampo vati. kampovati gl. nesvr. (engl.); prez. kampujem - boraviti u kampu, kampus im. m. r. (engl.) - razg. isto to i kamp. kamuflaa im. . r. (fr.) - prikrivanje pravih namjera maskiranjem ili pokazi vanjem lanih injenica, kamufliranje gl. im. s. r. (fr.) od kamufli rati. kamuflirati gl. svr. i nesvr., prez. ka mufliram - prikrivati, maskirati. kan im. m. r. (mong.) - vladar (kod turkmenskih i mongolskih etnikih za jednica, Dingis-kan, Batu-kan); han. kana im. . r. - kna. Kanada im. . r. - drava u Sjevernoj Americi. kanada im. . r. - vrsta jabuke jedra i kiselkasta ploda; lederica. Kanaanin im. m. r., n. mn. Kanani stanovnik Kanade; onaj koji ima kanad sko dravljanstvo. Kanaanka im. . r., dat. jd .Kanaanki stanovnica Kanade. kanal im. m. r. (lat.) - manji ili vei pri rodni ili vjetaki prokop ispunjen vo dom; prenes. ob. tajni put kojim se vercuje roba, prenose, informacije i dr. kanalizacija im. . r. (lat.) - mrea odvo dnih cijevi za otpadne vode i sl. kanalizirati/kanalisati gl. nesvr. (lat ), prez. kanaliziram/kanali sem - usmjera vati ta u eljenom pravcu, kanapa/kanafa im. . r. (tur.) - deblji konani sloj, napravljen obino od usu kane konoplje, slui za vezivanje amba lae, materijala i sl. kanara im. . r. (tur.) - klaonica.

274
kanarinac im. m. r,, g. jd. kanarinca, n. mn. kanarinci, n. mn. kanarinaca - vrsta ptice pjevice porijeklom s Kanarskih ostrva. kanarlnka im. . r. - ptica pjevica. kanasta im. . r. (p.) - vrsta kartake igre u kojoj sudjeluje dva ili vie igraa, kancelarija im. . r. (lat.) - posebna, izdvojena slubena prostorija; ured, ofis. kancona im. . r. (tal.) - vrsta lirske pjes me, lirska popijevka, kanconijer im. m. r. (tal.), g. jd. kanconijera - zbirka pjesama kancona, kandidat im. m. r. (lat.), g. jd. kandidta onaj koji je predloen, izabran ili nepo sredno zainteresiran za neku drutvenu poziciju, poloaj, zvanje, funkciju, kandidatkinja im. . r. - ona koja je kan didat za neto, kandidatura im. . r. (lat.) - natjecanje za neki poloaj, zvanje, funkciju, neku ast itd. kandidiranje/kandidovanje gl. im. s. r. (lat.) od kandidirati/kandidovati (se), kandidirati/kandidovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kandidiram/kandidujem (se) - predloiti koga kao kandi data; biti za ta kandidovan; biti kan didat za neto, predstaviti se kao kandi dat. Kandija im. . r. (tur.) - hist. otok Krit u Sredozemnom moru. kandijski prid. odr. v. - to se odnosi na Kandiju (Kandijski rat), kandilo im. s. r. (gr.) - uzdignuta, ukra ena posudica u kojoj gori svijea, kandilj im. m. r. (lat.) - staklena posudica s uljem u kojem je zamoen fitilj koji gori i osvjetljava odreeni prostor; ulja na svjetiljka; upaljena svjetla na damijskoj munari kojim se vjernicima posta ima oznaava kraj dnevnog posta i poetak iftara, kandlt im. m. r. (fr.) - ueereno voe; bombona od voa. kanda im. . r. (tur.) - eljezna kuka; izdueni otri nokat ptice grabljivice; panda. kandija/kamdija im. . r. (tur.) - bi, korba. kandijati gl. nesvr., prez. kandijam udarati koga kandijom; prenes. nadjaavati koga bujicom bespotednih rijei, dokazivanja ili uvreda, kanibalizam im. m. r. (p.), g. jd. kani balizma - ljudodersvo, jedenje ljudskog mesa; prenes. meusobno unitavanje ljudi, mrnja prema ovjeanstvu, prodiranje politikih protivnika, kanister im. m. r. (gr.) - vea limena ili plastina posuda za prenoenje ili uva nje tenosti (vode, benzina i sl.), kaniti se gl. nesvr., prez. kanim (se) - ne pri-stupiti odmah poslu, ne zapoinjati ra-diti zbog lijenosti, kanon im. m. r. (gr.), g. jd. kanona skup normi i obaveza (u vjerskom, u stvaralakom radu i sl.); svako strogo i neupitno pravilo u drutvu, dogma, kanonada im. . r. (fr.) - uestala paljba topova i drugog tekog naoruanja; pre nes. otar napad rijeima, kanonik im. m. r. (lat.), vok. jd. kanonie, n. mn. kanonici - vii sveenik u kato likoj crkvenoj hijerarhiji. kanta im. . r. (njem.) - vea limena ili plastina posuda (uglavnom, za preno enje ili uvanje tenosti); prenes. pro drljiva osoba koja u sebe trpa hranu bez ikakva izbora i reda. kantar im. m. r. (tur.) - starinska naprava za mjerenje teine, kantardija im. m. r. (lat.-tur.) - mjera kantarom na pijaci; prenes. onaj koji insistira da sve ima svoju pravu i pre ciznu mjeru, kantata im. . r. (tal.) - velika vokalnoinstrumentalna kompozicija, kantilena im. . r. - pjesma, melodija; melodiozni dijelovi unutar opsenijih muzikih kompozicija, kantina im. . r. (tal.) - mala priruna trgovina s osnovnim ivotnim potrepti nama, obino s prostorom za jelo (uz kasarne, fabrike i sl.), kanton im. m. r. (fr.) - manja administrativno-teri torij aina jedinica u okviru jedne drave, kantor im. m. r. (lat.) - glavni pjeva u sinagogi; crkveni pjeva; muziki uitelj u crkvi. kanu im. m. r. (engl.), g. jd. kanua, n. mn. kanui - amac sjevernoamerikih Indija naca; sport, amac i sportska disciplina.

275

kapavac

kanun im. m. r. (gr.-ar.) - zakon, pravilo; stari arapski muziki instrument, kanunama im. . r. (gr.-ar.-perz.) - knji ga koja sadri zakon; zakonik, kanundija im. m. r. (gr.-ar.-tur.) - onaj koji uspostavlja zakon, kanuti gl. svr., prez. kanem - prosuti se u obliku kapi; prenes. dobiti ta u malim koliinama, kanjon im. m. r. (p.), g. jd. kanjona usjeena tijesna rijena dolina; uzak prolaz izmeu stijena, sutjeska. kao vezn. - za izricanje slinosti (kerka kao majka); naina (spava kao janje); poreenja (ima ih kao mrava) itd. kap im. . r., instr. jd. kaplju/kapi, n. mn. kapi, g. mn. kpi - najmanji dio tenosti koji nastaje kapanjem, iskapljivanjem (kap vode). kapa im. . r. (tal.) - dio odjee kojom se pokriva glava; prenes. ono to se nalazi na vrhu ega (kapa nebeska). kapacitet im. m. r. (tal), g. jd. kapaciteta - veliina prostora koji je mogue popuniti samo do odreene granice (ho telski kapaciteti)', fiz. sposobnost tijela da primi elektricitet ili koliinu toplote; sposobnost a se to ostvari; neija posebno izraena pripremljenost i nada renost (u nauci, sportu, umjetnosti i sl.); koliina proizvoda koji u odreenom vremenskom periodu moe proizvesti neki tvorniki pogon, fabrika i sl. kapak im. m. r. (tur.), g. jd. kapka, n. mn. kapci, g. mn. kapaka - poklopac (na lon cu, erpi i sl.); pokretno krilo prozora; pokretni dijelovi ljudske koe kod ljudi i ivotinja kojima se zatvaraju oi; pre nes. kraj ega, nema vie, gotovo, kapaljka im. . r., dat. jd. kapaljki, g. mn. kapaljki - cjevica s gumenim dijelom na jednom kraju iz koje se potiskuje tenost u kapljicama. kapar im. m. r. (lat.) - zainska biljka, kapara im. . r. (tal.) - predujam za neki ugovoreni kupoprodajni posao koji je, obino, izraen u novcu, kapanje gl. im. s. r. od kapati, kapati gl. nesvr., prez. kdpljem - padati, isticati u kapima; prenes. dobivati po malo ali sigurno (o zaradi), kapavac im. m. r., g. jd. kapavca, g. mn. kapavaca - spolna bolest koja se oituje

kapela

276
kapitalistiki pril. - na nain kapitalizma, na osnovu naela kapitalizma (ponaati se kapitalistiki). kapitalizam im. m. r. (lat.), g. jd. kapita lizma - drutveno-ekonomsko ureenje u dravi zasnovano na slobodnoj radnoj inicijativi, slobodnom tritu, privatnom vlasnitvu i neometanom proticanju rada i kapitala. kapitulacija im. . r. (lat.) - prekid borbe i predaja suprotnoj strani u sukobu pri znavanjem vlastitog poraza; prenes. odustajanje od daljnjeg nadmetanja, kapitulant im. m. r. (lat.) - onaj koji ka pitulira, poklekne pred tekoama i ne mogunostima da ih u svoju korist rije i; onaj koji je sklon kapitulaciji, kapituliranje gl. im. s. r. (lat.) od kapi tulirati. kapitulirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. kapituliram - predati se, priznati poraz, poloiti oruje, kapkanje gl. im. s. r. od kapkati. kapkati gl. nesvr., prez. kapkam - po malo kapati; kapati u kraim prekidima, kaplar im. m. r. (tal.) - vojn. desetar, naj nii in u mnogim vojskama, kaplarski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na kaplare, kaplarski pril. (tal.) - na nain kaplara, kao to bi to uinio kaplar, kaplja im. . r. - isto to i kap. kapljica im. . r., em. - mala kaplja; mjera nekog lijeka u tenom obliku; prenes. kvalitetno vino ili neko drugo pie. kapljevina im. . r. - tekuina kao otopina posebnog mineralnog sastava (u pilja ma, peinama i sl.); tekuina koja se odvaja od cjeline u kapima (npr. s pe enja na ranju), kapric im. m. r. (tal.) - udljiv, tvrdoglav postupak; inad, inat. kapriciozan prid. (tal.), odr. v. kapri ciozni - koji je udljiv, tvrdoglav, koji tjera inad. kapriciozno pril. - na kapricirajui nain; udljivo, tvrdoglavo, inadijski kapsula im. . r. (lat.) - ovojnica za lijekove u prahu; upalja koji na udar ili dodir pali barut u metku ili patroni vat renog oruja; kapisla. kaptaa im. . r. (lat.) - zatvaranje izvora vode, plina, nafte kako bi se sprijeio gubitak i posebnim ureajem regulisao pravilan protok, kaptol im. m. r. (lat.) - zbor kanonika u slubi biskupu, kapuljaa im. . r. - pokrivalo za glavu naiveno za ovratnik na jakni, mantilu i
sl.

277

karavlah

gnojnom upalom mokrane cijevi; go noreja, arg. triper, kapela im. . r. (lat.) - mala crkva ili manji izdvojeni prostor s oltarom (npr., na grobljima za sahrane), kapetan im. m. r. (lat.), g. jd. kapetana zapovjednik broda ili aviona; upravitelj nekog grada, dijela teritorije i sl.; vojni in; in u ratnoj mornarici {kapetan fre gate). kapetanija im. . r. (lat.) - kancelarija lukog kapetana, kapica im. . r. (tal.), em. i hip. - mala kapa; manji okruglasti dio koji ta pokriva {kapica nalivpera); vrsta jestive koljke. kapidija im. m. r. (tur.) - onaj koji uva ulazna vrata; vratar, kapidik im. m. r. (tur.), n. mn. kapidzici - mala, sporedna vrata okrenuta prema ulici ili susjednom dvoritu, kapija im. . r. (tur.) - vrata (uglavnom, na avliji, na ulazu u grad i sl.), kapilar im. . r. (lat.), n. mn. kapildri najsitnija krvni sud, ila. kapilarnost im. . r. (lat.), instr. jd. kapiIrnoulkapilarno ti - uticaj povrinske napetosti tekuina na njihova stanja i uravnoteenost, kapirati gl. svr i nesvr. (lat.), prez. kdpiram - razg. shvatiti to; shvatati, kapisla im. . r. (lat.) - upalja koji na udar ili dodir pali barut u metku ili pa troni vatrenog oruja; kapsula, kapital im. m. r. (lat.), g. jd. kapitala imetak, vrijedne stvari, novac; doslov no; glavnica bez kamata, kapitalac im. m. r. (lat.), g. jd. kapitalca , n. mn. kapitlci - prvorazredan primje rak divljai (jelen kapitalac)', prenes. koji ima ili iza kojeg stoji skup odre enih vrijednosti koje valja iskoristiti; pejor. umiljena osoba koja se izdaje za mnogo imunijeg, vanijeg, uticajnijeg negoli to u stvarnosti jest. kapitalist(a) im. m. r. (lat.) - vlasnik kapitala, onaj koji ulae svoj kapital u dalje poslove; pristaa i zagovornil ka pitalizma; arg. bogata osoba, kapitalistkinja im. . r. - ena kapitalist, kapitalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na kapitalizam.

kaput im. m. r. (tal.), g. jd. kaputa - gornji dio odjee za zatitu od studeni. kara prid. (tur.) - crn, taman; ob. prvi dio sloenice kojim se naznaava da je ne to crno, tamno {karaboja). karabin im. m. r. (fr.) - kratka vojnika puka; lovaka puka s ilijebljenom ci jevi za zrno. karabinjer im. m. r. (tal.) - talijanski andar; policajac naoruan karabinom, karabit im. m. r. (lat.) - hemijski spoj koji s vodom daje acetilen; sredstvo pogod no za rasvjetu, karaoz im. m. r. (tur.) - hist. teatar sjena, i danas vrlo popularan u Turskoj; komi ar, lakrdija, karakonda im. . r. (tur.) - vjetica; izraz za enu brza i zla jezika, lukavih i opasnih namjera; karakondula karakondula im. m. i . r. (tur.) - kara konda. karakter im. m. r. (gr.) - ukupnost oso bina, pogleda, ivotnih principa i dru tvenog ponaanja odreene osobe; pre nes. ovjek stabilnih uvjerenja; najprepoznatljivije i najsvojstvenije obiljeje. karakteristian prid. (gr.), odr. v. kara kteristini - koji se u neemu izdvaja u odnosu na druge; to je posebno tipino; svojstven. karakteristika im. . r. (gr.), dat. jd. karakteristici - osobina, bitno svojstvo nekoga ili neega; obiljeje; usmena ili pisana izjava o neijoj strunosti, jav nom djelovanju i sl. (radne karakterisike). karakterisanje/karakteriziranje gl. im. s. r. (gr.) od karakterisati/karakterizi rati. karakterisati/karakterizirati gl. nesvr. (gr.), prez. karakte riem/karakterizi ram - opisati ija osnovna svojstva i po sebnosti.

karamanka im. . r. (tur.) - vrsta kruke porijeklom iz Turske, karambol im. m. r. (fr.) - sudar; bilijarska igra na stolu bez rupa. karamela im. . r. (p.) - slatki u obliku bombone spravljen od smjese prenog eera i mlijeka, karamut im. m. r. (tur.-perz.) - vrsta kru ke koja se upotrebljava za spravljanje turije. karandoloz im. m. r. (tur.) - crni demon, zao duh; duh kojim se plae djeca da bi bila posluna, karanfil im. m. r. (gr.-tur.) - vrsta cvijeta raznobojnih cvjetova; alkatmer. k aran fili im. m. r. (gr.-tur.) - vrsta zaina; klini, karantena im. . r. (tal.) - ob. karantin. karantln im. m. r. (tal.), g. jd. karantina preventivna izolacija bolesnih osoba ili onih u iju se oboljelost sumnja; izo lirani boravak sportista pred neko vano natjecanje, karantena, karar im. m. r. (ar.) - donesena odluka, zakljuak; prava mjera u emu, pogodna prilika. karasevdah im. m. r. (tur.-ar.), n. mn. karasevdasi - stanje velike ljubavne zanesenosti koja uslovljava pisanje i pje vanje pjesama; ljubavna melanholija. karat im. m. r. (gr.) - mjera za istou zlata i dragog kamenja, karate im. m. r. (jap.), g. jd. karatea borilaka vjetina koja je dola s Dale kog istoka; posebna sportska disciplina, karanje gl. im. s. r. od karati, karati (se) gl. nesvr., prez. karam (se) upuivati kome ili emu glasne primjed be, prijekore; prekorijevati; svaati se. karatist(a) im. m. r. (jap.), g. jd. karati ste! karatista, n. mn. karatisti/karatiste onaj koji je savladao vjetinu karatea karaula im. . r. (tur.) - straarnica; vojna pogranina stanica, karavan im. m. r. (perz.) - povorka za prenih ivotinja i kola, s robom i to varim; tip automobila, karavela im. . r. (p.) - hist. tip jedre njaka; tip aviona za prevoz putnika, karavlah im. m. r. (tur.-srp.) - izraz za ovjeka tamnije puti porijeklom iz ju nih dijelova Rumunije i Negotinske krajine u Srbiji; pejor. izraz za onoga

karbon

278
namjernim iskrivljavanjem slike; praviti (od koga ili ega) karikaturu, ismijavati; pretjerati u opsivanju ega toliko da se to pretvori u svoju suprotnost, kariran prid. (fr.), odr. v. karirani - koji je ukraen pomou kvadrata; kockast (karirana koulja; karirani stolnjak), kariik im. m. r. (tur.), n. mn. kariici smjesa od vie pojedinosti; prid. - izmi jean, pomijean, karitativan prid. (lat.), odr. v. karitativni - koji dobrotvoran, dareljiv, karitativno pril. (lat.) - na nain darelji vosti i milosra karlica im. . r. (njem.) - skup kostiju u donjem dijelu trbuha; posuda za mlije ko. karmin im. m. r. (tal.) - jarkocrvena boja; ru za usne. karmine . r. mn. (lat.) - gozba organizi rana u ast preminuloga; poduje, karnet im. m. r. (fr.) - cjelina vie pre voznih karata koje se ponitavaju prije vonje i tako postaju vaeima, karneval im. m. r. (tal.), g. jd. karnevala sveanost koju karakteriu plesovi na ulici u kostimima i pod maskama; ma karada. karo im. m. r. (fr.) - uspravni crveni kosi etvorougaonik u kompletu francuskih igraih karata; isti takav uspravni etvo rougaonik na platnu ili tkanini, karoserija im. . r. (fr.) - gornji dio auto mobila. karpuza im. . r. (perz.) - lubenica, bo stan. karta im. . r. (gr.), g. jd. karte, g. mn. karata/krtl - crte povrine Zemlje u koji su uneseni geografski podaci; ko madi tvreg papira ili plastike za igru i kockanje (igrae karte); dokument za identifikaciju (lina karta ; lanska kar ta ); dopisnica; ulaznica, kupon, karta im. m. r. (gr.) - onaj koji se karta, kartaro. kartaka im. . r. (gr.) - ona koja karta, ena kartaro, kartaro im. m. r. (gr.) - onaj koji je ogrezao u kartanje, kojem su kartanje i kocka strast, kartaki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na karte, na igru kartama.

279
kartanica im. . r. (gr.) - prostorija za kartanje. kartati (se) gl. nesvr., prez. kartam (se) igrati neku kartaku igru; prenes. koc kati se s neizvjesnou kakve e biti posljedice; rizikovati, karte im. m. r. (tal.) - metak za top koji ima punjenje u obliku same, kartel im. m. r. (lat.) - oblik udruivanja kapitala i poslova velikih privrednih korporacija, karter im. m. r. (engl.) - leite motora, kartica im. . r. (gr.), em. - mala karta; posebno izraena plastificirana karta na kojoj su kodirani podaci za otvaranje bankovnog rauna ili u druge svrhe, kartograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi izradom geografskih karata, karto grafijom. kartografija im. . r. (gr.) - skup metoda grafikog prikazivanja geografskih po dataka prilikom izrade zemljopisnih ka rata. kartografski prid. odr. v. (gr.) - koji je odnosi na kartografiju, kartografski pril. (gr.) - na nain karto grafa i metoda kartografije; jasno, pre cizno. karton im. m. r. (fr.), g. jd. kartona - krut deblji papir; posebni slubeni papir za razne oblike evidencije (vojni kartom, zdravstveni karton). kartonski prid. odr. v. - koji je od kartona (kartonska kutija), kartotetka im. . r. (gr.) - ureena zbirka karata, kartica, kartona u kojima su po hranjeni osnovni podaci popisnog ili informativnog karaktera; kutija za uva nje te zbirke. kas im. m. r., n. mn. kasovi - kretanje ko nja koje je neto bre od obinog hoda a sporije od galopa kasa im. . r. (tal.) - blagajna . kasaba im. . r. (ar.) - manji grad izgra en u tradicionalnom bosanskom orijen talnom duhu; varo, kasablija im. . r. (ar.-tur.) - stanovnik kasabe; prenes. malograanin, provincijalac. kasacija im. . r. (fr.) - vrhovna sudska odluka kojom se potvruje ili osporava presuda donesena na niem sudskom nivou.

kasno

koji izbjegava ili uope ne potuje vjerske propise, karbon im. m. r. (lat.), g. jd. karbona ugljen; hist. etvrti period paleozojske ere kad su u Zemljinoj kori formirani najvei bazeni kamenog uglja, karcinom im. m. r. (gr.), g. jd. karcino ma - med. bolest raka. karda im. m. r. (tur.) - drug, prijatelj kardinal im. m. r. (lat.), g. jd. kardinala visoki dostojanstvenik u hijerarhiji kato like crkve; vrsta jabuke; vrsta groa; ptica pjevica iz porodice zeba, ivi u Americi. kardiogram im. m. r. (gr.) - grafiki pri kaz rada srca; prenes. ritam odreenih aktivnosti. kardiohirurg im. m. r. (gr.) - ljekar spe cijalist za operacije na srcu. kardiologija im. . r. (gr.) - prouavanje i lijeenje bolesti srca. karfiol im m. r. (tal.); gen. jd. karfila po vrtna kultura iz roda cvjetaa, kargo im. m. r. (p.) - brodski teret; teret ni brod. karija im. m. r. (ar.) - ua Kur'ana s jas nim, tanim izgovorom i muziki odnje govanom melodijom, karijera im. . r. (fr.) - napredovanje u nekoj djelatnosti (politika karijera, sportska karijera ). karijerist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. karije riste - onaj koji nema obzira, koji je bez skrupula u postizanju uspjeha i udovo ljavanja linim interesima, lakta, karijes im. m. r. (lat.) - razaranje vrstog zubnog tkiva, karika im. . r. (ma.), dat. jd. karici jedan od sastavnih dijelova lanca, ono to spaja, kolut, obru, halka, karikatura im. . r. (lat.) - crte koji u kratkim potezima, ob. s ironijom, istie najuoljivije vanjske, ali i karakterne osobine nekog lika, dogaaja, pojave i sl.; prenes. ono to je potpuni promaaj, to iskrivljuje, ismijava, obesmiljava sliku, pojavu ili dogaaj. karikaturist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. kari katuriste - onaj koji crta karikature, koji se bavi karikaturom, karikiranje gl. im. s. r. od karikirati. karikirati gl. nesvr. (lat.), prez. kariki ram - izvrgnuti koga ili ta poruzi

kasa im. m. r. - onaj koji kasa; konj uvjeban za kas. kasan prid., odr. v. kasni - koji dolazi kasnije, poslije ega drugog (kasne tre nje). kasapin im. m. r. (ar.) - mesar; prenes. onaj koji se u drutvu ponaa kao mesar; nasilnik, zloinac, kasapljenje gl. im. s. r. (ar.) od kasapiti, kasapiti gl. nesvr. (ar.), prez. kasapim sjei meso, obavljati mesarske poslove; prenes. ponaati se prema kome ili emu nasilniki; ubijati, unitavati, zatirati, kasapnica im. . r. (ar.) - mesarska raddnja; mesara, mesnica, kasarna im. . r. (tal.-fr.-njem.) - zgrada u kojoj boravi vojska, kasanje gl. im. s. r. od kasati, kasati gl. nesvr., prez. kasa - trati ka som (konj); razg. kretati se polahko; kaskati. kaseta im. . r. (tal.) - posebno izraena kutija za uvanje stvari; plastina kutija u koju se smjeta magnetofonska traka ili film. kasetofon im. m. r. (tal.-gr.) - aparat koji moe reprodukovati zvuk sa kaseta, kasida im. . r. (ar.) - podua pjesma na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku kojom se neto hvali i uzvisuje, rimo vana na jednu rimu i moe imati najma nje 15 stihova, kasino im. s. r. (tal.) - zgrada ili skup pro storija koje su predviene za igre na sreu, kockanje i za drutvenu zabavu kaskada im. . r. (fr.) - prelijevanje vode preko stepenaste ili koje druge posebno podloge; manji vodopad, kaskader im. m. r. (fr.), g jd. kaskadera onaj koji za vrijeme snimanja filma umjesto glumca izvodi opasne scene, kaskanje gl. im. s. r. od kaskati, kaskati gl. nesvr., prez. kaskam - kasati, zaostajati za kime u obavljanju kakvog posla; kasniti, kaskatiti se gl. nesvr. (tur.), prez. kaskatlm se - region, uditi se, snebivati se od uda. kasniti gl. nesvr., prez. kasnim - dolaziti sa zakanjenjem, uiniti ta poslije dogovorenog vremena. kasno pril. - sa zakanjenjem, kasnei, nepravovremeno.

kasta kasta im. . r. (p.), g. mn. kasta/kasti - u Indiji posebni, odijeljeni drutveni sloj povezan vlastitim nasljednim pravima; prenes. zatvorena drutvena grupacija okupljena zajednikim interesima i s posebnim privilegijama. kastanjete im. . r. mn. (p.) - panski instrument u obliku drvenih izdubljenih ploica koje pri izvoenju kompozicije muziar dri u obje ruke i njima pro izvodi prepoznatljiv zvuk. kastile pril. (ar.-tur.) - s jasnom namje rom, namjerno, kastracija im. . r. (lat.) - kopljenje, uklanjanje polnih lijezda, kastrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kastriram - ukopiti, utrojiti, odstraniti polne lijezde. Kasum im. m. r. - osmi novembar, dan u kojem se dijeli ljetni i zimski period u godini (Mitrovdan u kalendaru pravo slavne crkve). kaa im. . r. - itko jelo koje se jede kaikom. kaagija im. . r. (tur.) - eagija, eljezna etka kojom se timare konji, kaagijati gl. nesvr. (tur.), prez. kaagijam - timariti konja kaagijom. kaalj im. m. r., n. mn. kaljev i - nadra ajno i bolno izbacivanje zraka iz plua (u toku bolesti, alergije i sl.), kaast prid., odr. v. kaasti - koji je poput kae; idak, kaiica im. . r. (tur.), em. - mala kai ka; prenes. neto malo, jadno, oskudno (ivot na kaiica ); lica, kaika im. . r. (tur.), dat. jd. kaici - dio pribora za jelo; dio kakve maine kojim se ta zahvata, kaljucanje gl. im. s. r. od kaljucati, kaljucati gl. nesvr., prez. kalj ue am pomalo, povremeno kaljati, kamir im. m. r., g. jd. kamira - fina tkanina od dlake kamirskih koza. katig im. m. r. (lat.) - kazna, kaun im. m. r. (tal.) - veliki sanduk sko van od dasaka ili manja kutija napravlje na od kartona otvoren s gornje strane. kat im. m. r. (tur.) - sprat, boj (kua na tri kata ); platno za ensku nonju u musli manskoj tradiciji (ob. dimije i bluza).

280
kataklizma im. . r. (gr.) - velika ele mentarna nesrea; propast veih razmje ra, katastrofa, katakombe im. . r. mn. (tal.) - podzemni hodnici i spilje iz antikog vremena; tajnoviti i nedovoljno osvijetljeni tuneli; prenes. ono to je zamreno i teko istraivo. katalizator im. m. r. (gr.) - tvar koja mijenja brzinu hemijske reakcije, a sa ma se ne mijenja; prenes. ono to smi ruje napetu situaciju u drutvu, katalog im. m. r. (gr.), n. mn. katalozi ureen popis prema nekom ustaljenom redu i sistematizaciji; registar; prigodno izdanje s osnovnim podacima o izlobi, teatarskoj predstavi ili kojoj drugoj kul turnoj i opedrutvenoj smotri, katanac im. m. r. (tal.), g. jd. katanca, n. mn. katanci - sigurnosna brava koja sa mostalno visi i zakljuava lanac; lokot, katapult im. m. r. (gr.) - ratna naprava za bacanje kamenja, zapaljivih tvari i sl.; naprava s koje se ta moe lansirati u zrak; prenes. sredstvo koje nekoga uzdie na vei drutveni poloaj i dr., odskona daska. katar im. m. r. (gr.), n. mn. katari - hu njavica, kaalj; oboljenje sluznice; pre hlada, nazeb, katarka im. . r. (gr.), dat. jd . katarki, g. mn. katarkl - jarbol, katarza im. . r. (gr.), g. jd. katarza/ katarzi - duhovno i etiko proienje izazvano povoljnim vanjskim podstica jima koje dovodi do potpunije fizike i psihike ravnotee, katastar im. m. r. (lat.), g. jd. katastra, g. mn. katastara - evidencija zemljita i zemljinih parcela na osnovu ega se prave zemljine knjige i razrezuju odgo varajui porezi, katastarski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na katastar (katarstarska esti ca). katastrofa im. . r. (gr.) - koban dogaaj ili vie meusobno povezanih dogaaja s velikim traginim posljedicama (ratna katastrofa ); prenes. potpuni neuspjeh, katedra im. . r. (gr.), g. mn. katedri posebna vrsta stola za predavaa u uionici; odsjek za odreeni predmet na fakultetu. katedrala im. . r. (gr.) - zgrada crkve u katolikoj vjerskoj zajednici u kojoj bis kup vri obrede unutar djelokruga je dne biskupije, kategorian prid. (gr.), odr. v. kategdrinl - koji je jasno odreen, bezuvje tan, odluan, izriit, kategoriki prid. odr. v. (gr.) - katego riki. kategoriki pril. (gr.) - na kategorian nain; odluno, izriito, bezuvjetno, kategorija im. . r. (gr.) - klasa, grupa, vrsta, razred, red; pojave prepoznatljive prema nekom zajednikom obiljeju; fil. pojam koji u sebi sadri najopenitije osobine, veze, odnose odreenog posto janja i miljenja (kategorija vremena), kategorljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na kategoriju, kategorljski pril. (gr.) - prema katego rijama, na kategorije katehizam/katekizam im. m. r. (gr.lat.), g. jd. katekizma , g. mn. katehizdma - izlaganje kranskog uenja prilago eno usvajanju prvih znanja o svijetu i ivotu. kateter im. m. r. (gr.) - cijev koja se uvlai bolesniku u tjelesne upljine radi oslobaanja vika tenosti i ienja, ispiranja i lijeenja, katil im. m. r. (ar.) - ubica, krvnik, katilskl pril. odr. v. (ar.) - na nain ubice; ubilaki, krvniki, katkada pril. - s vremena na vrijeme, od prilike do prilike; kadgod, ponekad, katmer im. m. r. (tur.) - cvijet karanfil, katmerli prid. (tur.) - koji je punocvjetan, s puno rascvjetanosti. katolicizam im. m. r. (gr.), g. jd. kato licizma - jedna od kranskih vjero ispovijesti, kojoj je vrhovni duhovni po glavar papa. katoliki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na katolike ili katolicizam, katoliki pril. (gr.) - na nain katolika ili katolicizma, kao katolik, katolik im. m. r. (gr.), n. mn. katolici pripadnik katolike vjeroispovijesti; onaj koji je krten prema katolikom vjerskom obredu, katolkinja im. . r. - pripadnica katolike vjeroi spo vjeti.

281

kauzalan

katran im. m. r. (ar.) - crna, itka ili smolasta tvar koja se dobija kuhanjem borove smole ili suhom destilacijom iz drveta ili kamenog uglja, derivat nafte, katraniti gl. nesvr. (ar.), prez. katranlm mazati, podmazivati ili zalijevati to katranom. katranizirati/katranizovati gl. svr. i nesvr. (ar.), prez. katranizlram/katranizujem - pretvoriti ili pretvarati ta u katran. katul im. m. r. (ar.) - ubistvo, pogublje nje, smaknue, katul-bujruntija im. m. r. (ar.-tur.) slubeni dopis (bujrunutija) vie ili vrhovne vlasti u Osmanskoj Carevini kojom se nareuje da neko bude pogu bljen. katul-ferman im. m. r. (ar.-perz.) - fer man kojim se nareuje da neko bude ubijen. katun im. m. r. (rum.-alb.), g. jd. katuna planinsko stoarsko naselje s velikim okolnim ispasitima, gdje se stoka izgo ni u ljetnjem periodu, kaucija im. . r. (lat.) - novani iznos koji se daje kao zalog za moguu tetu; jam evina. kau im. m. r. (engl.) - lealjka s niskim naslonom koja slui i za spavanje i za sjedenje. kauuk im. m. r. (engl.) - tvar u irokoj proizvodnoj upotrebi koja se dobiva od smolaste tvari koju lui kauukovac, kauukovac im. m. r. (engl.), g. jd. kauukvca , g. mn. kauukovaca - tropsko drvo koje lui smolastu tvar od koje se dobiva kauuk, kaukija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji izrauje kape od debele vunene ili pa mune tkanine (kauk). kaur im. m. r. (perz.), n. mn. kauri narodski izraz za pojedinca pripadnika nemuslimanske zajednice; rjee: aur. kaurkinja im. . r. (perz.) - pripadnica nemuslimanske zajednice, rjee: aurkinja. kaurma/kavurma im. . r. (tur.) - jelo spravljeno od bravlje iznutrice, porobac, drobina, kauzalan prid. (lat.), odr. v. kauzalni uzroan, uzrono povezan.

kavalerija

282 kanjenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na kanjenike. kanjenik im. m. r., n. mn. kaznjenici onaj koji je na izdravanju zatvorske ili koje druge kazne; zatvorenik, zatoenik, kanjenica im. . r. - ena kanjenik, kanjiv prid., odr. v. kanjivi - koji se moe kazniti, koji po zakonu povlai kaznu. ker im. . r., g. jd. keri - ensko dijete u odnosu na svoje roditelje, kerka im. . r., g. jd. kerke, vok. jd. kerko - ker, ki. ki im. . r., g. jd. keri - ker, kerka, kecelja im. . r. (ma.) - dodatni dio odjee koji se oblai kao zatita od prlj anj a i neistoe (radna kecelja). keiga im. . r. - vrsta rijene ribe. kefa im. . r. (tur.) - ob. etka, priruna alatka za ienje, ribanje, skidanje pra ine ili prljavtine. kefati gl. nesvr. (tur.), prez. kefam - razg. etkati, skidati prainu ili prljavtinu etkom. kefini im. m. r. mn. (ar.) - efini, po smrtna odjevna oprema za umrlog u muslimanskoj tradiciji, koja se sastoji od bijelog platna u koji se umotava umrli. kefir im. m. r. (tur.), g. jd. kefira - pro izvod od mlijeka koji se priprema prema posebnom receptu. keks im. m. r. (engl.), n. mn. keksi/keksovi - sitno suho slatko pecivo, kelam im. m. r. (ar.) - govor, besjeda; (Kelam) jedan od fundamentalnih atri buta Boije prisutnosti u svijetu prema islamskom uenju, kelj im. m. r. - vrsta zeljastog povra kemija im. . r. (gr.-ar.) - ob. hemija, kengur im. m. r. (engl.) - australski tobolar jakih zadnjih nogu; klokan, kentaur im. m. r. (lat.) - mitoloko bie kojemu je gornji dio ljudski, a donji konjski. kenjac im. m. r., g. jd. kenjca, v. jd. ke nje, n. mn. ke njci - magarac (izraz za magarca u Hercegovini); prenes. arg. onaj koji se ponaa nedostojno svoga ugleda i poloaja, kenja im. . r. - enka kenjac, kenjiluk im. m. r., n. mn. kenjiluci zbijanje neslanih ala; magaretina.

283

kianka

kavalerija im. . r. (fr.) - rod vojske, konjica. kavalir im. m. r. (fr.), g. jd. kavalira prvotno konjanik, vitez; danas mukarac koji se odlikuje brinim, kultiviranim odnosom prema damama; onaj koji se u drutvu ponaa velikoduno i galantno, kaverna im. . r. (lat.), g. mn. kaverni kaverna - upljina u tkivu ivog orga nizma nastala usljed bolesti. kavga im. . r. (perz.), g. mn. kavgi - otar sukob, svaa, prepirka, kavijar im. m. r. (tur.) - ikra od pojedinih vrsta riba pripravljena za jelo. kazaljka im. . r., dat. jd. kazaljki - mala poluga na satu ili na kakvom instrume ntu za mjerenje, pokazuje vrijeme, utro ak energije, krvni pritisak i sl. kazamat im. m. r. (tal.) - tamnica. kazan im. m. r. (perz.) - veliki kotao za razliite namjene (vojniki kazan). kazandija im. m. r. (perz.-tur.) - zanat lija koji izrauje kazane, kazati gl. svr., prez. kaem - izrei rijei ma, rei, spomenuti, saopiti, opisati, predstaviti, kazivanje gl. im. s. r. od kazivati. kazivati gl. nesvr., prez. kazujem - izgo varati rijei unaprijed propisanim to nom, izgovarajui rijei neto predstavljati. kazna im. . r., g. mn. kazni - izreena ili izvrena sankcija za poinjeni prestup, krivicu, propust, zloin itd. kazneni prid. odr. v. - koji se odnosi na kaznu, koji je u odreenoj vezi postup kom za sankcioniranje kazne, kaznionica im. . r. - zgrada ili prostorija u kojoj osueni izvravaju svoju kaznu, kazniti gl. svr., prez. kaznim , trp. prid. kanjen - izrei ili izvriti kaznu zbog kakvog veeg ili manjeg prestupa i po vrede zakona, kazuistika im. . r. (gr.), dat. jd. kazu istici - razmatranje pojedinih primjera u duhu aktuelnih pravnih normi; primjena opih (dogmatskih) pravila na pojedine (sudske i sl.) sluajeve; prenes. izvrtanje konkretnih injenica pomou raznih smicalica i doskoica, kaiprst im. m. r. - prst na ruci izmeu palca i srednjeg prsta kojim se pokazuje.

kenjkanje gl. im. s. r. od kenjkati, kenjkati gl. nesvr., prez. kenjkam - biti neraspoloen i to javno pokazivati, du riti se; priguenim plaom izraavati ne zadovoljstvo (o djetetu), kepec im. m. r. (tur.), n. mn. kepeci - oso ba vrlo nisakog rasta, kao patuljak, keramet im. m. .r. (ar.) - eramet, nat prirodno svojstvo ili pojava koja se, pre ma islamskom uenju, prvenstveno jav lja kao milost Boija prema ljudima (Allahovi kerameti). keramiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi izradom predmeta ili drugih elje nih oblika od keramike, zanatlija koji ugrauje keramiku, keramiarka im. . r. (gr.) - ena kera miar. keramiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na keramiku, koji pripada kera mici. keramiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na keramiku; koji je od kera mike. keramika im. . r. (gr.), dat. jd. keramici - proces izrade predmeta i drugih e ljenih oblika postupkom peenja gline ili ugraivanje odgovarajuih kerami kih predmeta u procesu gradnje (npr. keramike ploice); predmeti nastali u keramikom oblikovanju, kerber im. m. r. (lat.) - troglavi pas u antikoj mitologiji koji uva ulaz u za grobni svijet Had; prenes. onaj koji gro zniavo i beutno uva steene pozi cije; osoba koja ropski i bespogovorno slui interesima svoga poslodavca, kerefeke im. s. r mn. (ma.) - pretjerane vanjske manifestacije (uglavnom tikovi ma, grimasama i sl.) bez unutarnje vri jednosti i vanosti. kesa im. . r. (perz.) - vreica (od najlona, koe, platna i sl.) koja obino slui za jednokratnu upotrebu, kesedija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji odluno sijee, koji odsijeca, kesiti (se) gl. nesvr., prez. kesim (se) pokazivati zube (ivotinjama); zlurado se smijati pokazujui zube. kesre im. s. r. (ar.) - dodatni znak u arap skom pismu kojim se oznaava vokal i. kesten im. m. r. (gr.), n. mn. kesteni! kestenovi - vrsta drveta s plodovima

smjetenim u tvrdim smeim koulji cama; plod tog drveta, kestendija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj koji pee i prodaje kestene, kestenjast prid. (gr.), odr. v. kestenjaste koji ima smeu boju i nijansu kao ke stenov plod. kestenje zb. im. s. r. (gr.) - uma keste nova; hrpa kestenova ploda, kibernetika im. . r. (gr.), dat. jd. kibernetici - cjelina ljudskih znanja i teorija o komunakciji i suodnosu ivih bia i strojeva; prouavanje kompju terskih sistema i ovjekova nervnog si stema u svrhu prouavanja i pojanja vanja prirode ljudskog mozga, kibla im. . r. (ar.) - strana svijeta na kojoj se nalazi Mekka i u njoj aba (Kaba), prema kojoj se muslimani okreu u vri jeme klanjanja redovnih namaza i oba vljanja drugih molitava, kibletnama im. . r. (ar.-perz.) - busola, u tradicionalnom ivotu muslimana slui za odreivanje u kojem se pravcu nalazi Mekka, odnosno aba, radi klanjanja namaza i obavljanja drugih molitava, k'ibur im. m. r. - ibur, pretjerivanje u visokom miljenju o sebi i vlastim vri jednostima; oholost, nadmenost. kico im. m. r.; . r. kicokinja - osoba koja mnogo polae na svoje javno do tjerivanje i uljepavanje. ki im. m. r. (njem.) - neukusno djelo (prvenstveno u umjetnosti) koje podilazi loem ukusu i samo ga proizvodi, kieraj im, m. r. (njem.) - neposredni rezultat ili proces onog to strunjaci unutar odreene oblasti prepoznaju kao ki. kiica im. . r. - slikarski kist. kima/kima im. . r. (tur.) - hrbat, kra ljenica, niz kostiju koje ine kimeni stup kod kimenjaka; prenes. ono to je glavna, sutinska vrijednost ega, sim bol sigurnosti, kicjnenjak im. m. r. (tur.), n. mn. kimenjaci!kimenjci - organizmi i iva bia koja imaju kimu; prenes. osoba s postojanim i odlunim stavovima; supr. beskimenjak, kianka im. . r. - resa od debljih konaca od vune i slinog materijala koja visi kao ukras (na odjei, konjskoj uzdi i sl.).

kien

284
kila im. . r. - bolest koja nastaje spu tanjem trbunih organa u susjedne u pljine; hernija, kilav prid., odr. v. Kilavi - koji ima kilu; prenes. koji samo iz njemu poznatih razloga odugovlai s poslom i obave zama; to se bezrazlono usporava; ne spretan, nepohitan, neokretan (kilav po sao). kilavac im. m. r., g. jd. kilavca , n. mn. kilavci - onaj koji ima kilu; prenes. onaj koji otee s poslovima kao da ima kilu. kila vij enj e/kila vij enj e gl. im. s. r. od kilaviti se. kilaviti/kilaviti se gl. nesvr., prez. Kila vim/kilavim se - muiti se u nekom po slu; arg. pe. vrlo sporo ta raditi, kilavost im. . r., instr. jd. Kilavou! Kilavosti - stanje ili svojstvo onog koji je kilav, osobina onog to je kilavo. kilo- (gr.) - prvi dio sloenice kojim se oznaava hiljada (npr. kilogram, kilo metar, kilobajt itd.), kilobajt im. m. r. (engl.) - jedinica mje renja koliine energije u informatici (1 kilobajt = 10,24 bajtova) kilogram im. m. r. (gr.) - jedinica za teinu (1.000 grama); skr. kg. kilometar im. m. r. (gr.) - jedinica za mjerenje duine (1.000 metara); skr. km. kilovat im. m. r. (gr.) - jedinica za mje renje elektrinog napona (1.000 vata); skr. kw. kim im. m. r. (njem.), n. mn. Kimovi vrsta biljke titarke koja se upotrebljava kao zain. kimono im. m. i s. r. (jap.) - japanska enska haljina sa irokim rukavima i pojasom; sport, odjea za karate, dudo i druge borilake vjetine, kinurenje gl. im. s. r. od kinuriti (se), kinuriti (se) gl. nesvr., prez. kinurim (se) - pretjerano ta ukraavati; ukra avati se bez mjere i ukusa, kinematograf im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi kinematografijom; sala u kojoj se prikazuju filmska ostvarenja, kinematografija im. . r. (gr.) - snima nje filmova i reprodukovanje pokretnih slika na filmskom platnu. kineski prid. odr. v. - koji je porijeklom iz Kine, koji ima veze s Kinom i Kinezi ma. Kinez im. m. r. - pripadnik kineskog naro da; stanovnik drave Kine kinin im. m. r. - lijek protiv vruice, oso bito protiv malarije, koji se dobiva od kore cinchona-drveta. kino im. s. r. (gr.), g. mn. kina - sala u kojoj se prikazuju filmovi; prenes. arg. ono to je izvrgnuto neorganiziranosti i ruglu (praviti kino od sebe), kinologija im. . r. (gr.) - nauka o psima, kinoteka im. . r. (gr.) - ustanova za u vanje starih filmova i filmskog mate rijala, filmska arhiva, kinjenje gl. im. s. r. od kinjiti, kinjiti gl. nesvr., prez. kinjim - muiti koga dosaivanjem; zadavati kome ne ugodnosti. kiosk im. m. r. (tur.) - kuica za proda vanje tampe, cigareta i druge robe, tra fika. kip im. m. r. (ma.) - oblikovani lik o vjeka ili ivotinje u tri dimenzije od ka mena ili kakvog drugog materijala. kipar im. m. r. - umjetnik koji oblikuje kipove; vajar, skulptor, kiparstvo im. s. r., g. mn. kiparstava/ kiparstava - umjetnost oblikovanja ki pova. kipljenje gl. im. s. r. od kipiti. kipiti gl. nesvr., prez. kipim - doi u sta nje kipljenja, prskanja ispod poklopca zbog prevelikog zagrijavanja tenosti; prenes. biti obuzet snanim osjeajima usljed uzbuenja, ljutnje, uzrujanosti. kiraet im. . r. (ar.) - pravilno itanje (uenje) Kur'ana prema pravilima tedvida. kiraethana im. . r. (ar.-perz.) - hist. i taonica. kiretaa im. . r. (fr.) - ienje materice istrugivanjem. kiridija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji s konjima i zaprenim kolima prevozi ro bu uz odgovarajuu novanu naknadu; kirija kirija im. . r. (ar.) - zakup, zakupnina (mjesena kirija). kiselina im. . r. - vrsta hemijskog spoja (azotna kiselina); uope: ono u emu prevladava kiselost, kisela tekuina.

285

kitab

kien prid., odr. v. kien! - koji je ukraen (cvijeem, nakitom i sl.), ureen, kienost im. . r., instr. jd. klenou/ klenosti - stanje ili svojstvo onoga to je kieno. kidanje gl. im. s. r. od kidati, kidati gl. nesvr., prez. Kidam - trgati ta naglo zubima, rukama i sl.; nasilno ta prekidati (npr. prijateljstku vezu); ukla njati ubrivo iz tale ili obora; arg. naglo utei s opasnog mjesta, kidisanje gl. im. s. r. od kidisati, kidisati gl. nesvr. (tur.), prez. kidiem pogibeljno, po cijenu ivota uprijeti sve snage da se postigne zacrtani cilj. kidnapiranje/kidnapovanje gl. im. od kidnapirati/kidnapo vati. kidnapirati/kidnapovati gl. svr. i ne svr., prez. kidnapiram/kidnapujem - ob. kidnapovati, izvriti otmicu ili sudje lovati u otmicu (radi ucjene, iznuivanja otkupnine i sl.), kifla im. . r. (njem.) - pecivo u obliku polumjeseca, kihati gl. nesvr., prez. kiem, gl. pril. sad. kiui - izbacivati u prekidima zrak kroz nos i usta usljed nadraaja, nahlade, alergije, bez uticaja vlastite volje, kihnuti gl. svr., prez. kihnem - up. kihati, kijam im. m. r. (ar.) - stajanje na nogama u vrijeme obavljanja namaza kod musli mana. Kijamet im. m. r. (ar.) - Sudnji dan, Smak svijeta; prenes. stanje uurbanosti, po metnje, stresa, kijametiti glag. nesvr. (ar.), prez. kijmetlm - traiti ta vikom, galamom, pojaanom nervozom; neposredno ispo ljavati plahovitost, hirovitost, nestrplje nje. kijametskl prid. odr. v. (ar.) - koji se tie Kijameta (Sudnjeg dana, prema islam skom uenju), koji je povezan s Kijametom. kijametski pril. - kao u asu Kijameta, kika im. . r., dat. jd. kiki - dio kose upleten i povezan tako da pada ili stri, kikiriki im. m. r., g. jd. kikirikija - plod biljke uljarice koji se jede pren, kiklop im. m. r. (lat.) - jednooki div u antikoj mitologiji, kikot im. m. r. - hihot.

kiselkast prid., odr. v. kiselkasti - koji ima osobenosti kiseline; nakiseo (kiselkast okus). kiselost im. . r., instr. jd. kiselout kiselosti - stanje ili svojstvo onoga to je kiselo. kiselo pril. - s kiselim ukusom; prenes. nevoljno, neveselo, kiseljak im. m. r., n. mn. kiseljci - mi neralna voda, s otopinama mineralnih tvari koje imaju znatne koliine ugljine kiseline, to daje kiselkast okus. kiseo prid., odr. v. kiseli - koji ima okus poput limuna; kojemu je bitno svojstvo takav okus (kiselo mlijeko); prenes. koji ima nezadovoljan izraz lica pa svojim ponaanjem i gestama izraava kiselost, kiseonik/kisik im. m. r., g. jd. kiseonika gas bez boje, ukusa i mirisa, prijeko potreban za disanje; hem. element (O). kismet im. m. r. (ar.) - sudbina, usud. kisnuti gl. nesvr., prez. kisnem - biti izloen padanju kie; postajat mokar od kie, kvasiti se. kist im. m. r., n. mn kistovi - slikarska etkica, kiica, kia im. . r. - vodeni atmosferski talog; oborina u obliku vodenih kapi. kisiti gl. nesvr., prez. kii - padati (kad je rije o kii). kini prid. odr. v. - koji se odnosi na kiu, koji je vezan za pojavu kie; koji slui za zatitu od kie (kina kabanica), kinica im. . r. - voda dobivena skuplja njem kie. kiovit prid., odr. v. kidviti - koji je ispu njen kiom, u kojemu esto kii [kio vito jutro]. kit1 im. m. r. (gr.), n. mn. kitovi - najvei morski sisar. kit2 im. m. r. (njem.) - smjesa minija ili krede i firnajsa koja slui za spajanje i zaptivanje (najee, prozorskih okvira), kita im. . r. - cvjetovi vezani u snopi (kita cvijea); ukras od vie niti vezanih u svome gornjem a oputenih u donjem dijelu; dio kose uvezan vrpcom u jednu cjelinu; arg. vulg. muki spolni organ, kitab im. m. r. (ar.) - itab, knjiga; na rodski knjiga od posebnog vjerskog odgojnog i obrazovnog znaaja; (Kitab) Kur'an.

kitica

286
klanjati se gl. nesvr., prez. klanjam se ljubazno se pozdravljati uz naklon; pre nes. pe. dodvorati se kome, ulagivati se. klanje gl. im. s. r. od klati, klaonica im. . r. - preduzee, pogon ili odgovarajui prostor gdje se obavljaju mesarski poslovi, kanara; prenes. veliki pokolj s mnogo ljudskih rtava (u meu etnikom ili suparnikom sukobu, ratu i sl.). klapa im. . r. - arg. drutvo koje se stalno dri zajedno; film. drvena crna ploica na kojoj se zapisuju podaci o kadru koji se snima, osiguravajui sinhroniziranost slike i tona. klapanje gl. im. s. r. od klapati, klapati gl. nesvr., prez. klapam - arg. dolaziti do ega polahko ali sigurno, odvijati se u predvienom vremenu, klapna im. . r. (njem.) - sastavni, zaklapajui dio ega (npr. na koricama knjige); zaklopac, klarinet im. m. r. (tal.) - duhaki muziki instrument s jednojezikim piskom. klas im. m. r. - vrh stabljike ita gdje se razvija plod. klasa im. . r. (lat.) - odreeni drutveni sloj; jedna generacija uenika, stude nata, pitomaca; stepen napredovanja u inovnikoj hijerarhiji; dio prostora za putnike u vozovima, brodovima, avio nima i sl.; grupa biljaka prepoznatljiva po nekim zajednikim svojstvima; razg. osoba posebno uvaavanih znanja, spo sobnosti i vjetina, klasanje gl. im. s. r. od klasati, klasati gl. nesvr., prez. klisam - davati, izbijati cvat na stabljici ita. klasicizam im. m. r. (lat.), g. jd. klasiciz ma - naziv za smjer u knjievnosti i umjetnosti na prelazu iz 18. u 19. sto ljee; sistem obrazovanja u kojem se prvenstveno izuavaju klasini jezici (grki i latinski) i stare kulture, klasian prid. (lat.), odr. v. klasini - koji se odnosi na antiki svijet Grke i Rima; prenes. koji ima svojstva prvorazrednosti, uzornosti, izvrsnosti (npr. u literaturi i umjetnosti); koji je starinski, neka danji, koji nije moderan ; koji je uobi ajen, tipian. klasiar im. m. r. (lat.) - onaj koji se bavi prouavanjem klasika, klasificiranje/klasifikovanje gl. im. s. r. (lat.) od klasificirati/klasifikovati, klasificirati/klasifikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. klasificiram/klas ifikujem - rasporediti prema odjelima, vrstama, razredima; razdvojiti prema kvalitetu i upotrebljivosti, klasik im. m. r. (lat.), n. mn. klasici opepriznati i uvaeni pisac; istaknuti pojedinac u nauci, filozofiji, umjetnosti i sl. ija djela imaju trajnu vrijednost, klasje zb. im. s. r. od klas. klate im. m. r. - osobe i grupe iz najnieg drutveog sloja (prosjaci, skitnice, pija nice) klati gl. nesvr., prez. koljem - ubijati presijecanjem grkljana (brava, goveeta itd.). klatno im. m. r., g. jd. kltna , g. mn. klatana - kruto tijelo objeeno o jednoj taki; njihalo etalica (kao dio sata, zvona i sl.). klaun im. m. r. (engl.) - klovn, posebno obuen i maskiran artista u cirkusu za duen da stvara dobro raspoloenje svo jim akrobacijama, klaustrofobija im. . r. (lat.-gr.) - strah od boravka u zatvorenu prostoru; strah od usamljenosti, klauzula im. . r. (lat.) - odredba kojom se u ugovoru i sl. ta dodatno pripo minje, ograniava, uvjetuje, klavir im. m. r. (fr.) - muziki instrument na kojem se zvuk proizvodi udaranjem batia pokrenutih tipkama. klavirist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. klaviriste - svira na klaviru; pijanist, klaviristica/klaviristkinja im. . r. (fr.) ona koja svira na klaviru, pijanistica, pijanistkinja. klecanje gl. im. s. r. od klecati, klecati gl. nesvr., prez. klecam - gubiti u hodu ili pri stajanju oslonac i snagu u koljenima; prenes. bojati se ega. kleanje gl. im. s. r. od kleati, kleati gl. nesvr., prez. kleim - biti u kleeem poloaju, stajati sa koljenima na podu, na tlu; prenes. trpjeti ponie nje.

287

klesanje

kitica im. . r,, em. - mala kita; strofa u pjesmi, kienje gl. im. s. r. od kititi, kititi gl. nesvr., prez. latim - ukraavati, dodavati ukrase da neto bude ljepe, upeatljivije, nakienije; prenes. doda vati u prianju vie nego to treba, kitnjast prid., odr. v. kitnjast! - koji je pun ukrasa; koji se odlikuje naglaenom ukraenou. kitolovac im. m. r., g. jd. kitolovca , n. mn. kitolovci - lovac na kitove; brod oprem ljen za lov na kitove, kivan prid., odr. v. kivni - koji je vrlo ljut (zbog prevare, ponienosti, uvrede i sl.); gnjevan, raspaljen, ostrvljen. klackalica im. . r. - daska za ljuljanje u kojoj se jedan kraj sputa dok se drugi kraj die; prenes. povremena izmjena odnosa snaga meu ljudima i raznim grupacijama, klaina im. . r. (lat.) - mjesto gdje se gasi klak (kre); kreana. klada im. . r. - deblji dio drveta za loe nje nastao rezanjem, presijecanjem i sl., balvan, trupac; prenes. nepokretna, tupa, lijena osoba, kladionica im. . r. - organiziran nain igara na sreu; prostor u kojemu se uplauju ili na drugi nain provode igre na sreu, klaenje gl. im. s. r. od kladiti se. kladiti se gl. nesvr., prez. kladim se postaviti jednu ili vie mogunosti gdje se dobiva ili gubi. kladivo im. s. r. - bacaki atletski rekvizit i disciplina, klak im. m. r. (lat.) - kre. klan im. m. r. (engl.), n. mn. klnovi hist. rodov. zajednica u kotskoj i Ir skoj; prenes. ljudi udrueni zajednikim interesima u upravljanju poslovima, ja vnim dobrima, kapitalom; klika, mafija, klanac im. m. r., g. jd. klanca , n. mn. klnci, g. mn. klanaca - uzak prolaz s okolnim strmim stranama meu brdima, klanja im. m. r. - onaj koji u skladu s muslimanskim propisima klanja, obavlja namaz. klanjaica im. . r. - ona koja klanja, klanjanje gl. im. s. r. od klanjati, klanjati gl. nesvr., prez. klanjam - obav ljati namaz (molitvu) u islamu.

klek im. m. r., n. mn. klekovi/kleci - grmo lika biljka iz porodice empresa tvrdih otrih iglica, kleknuti gl. svr., prez. kliknem - spustiti se tako da se tlo dotakne koljenima, pa sti na koljena; pokoriti se. klekovaa im. . r. - rakija u koju je dodan plod kleke. klempav prid., odr. v. klempavi - kojem su ui malo odmaknutije od glave. klen im. m. r. - klijen. klepanje gl. im. s. r. od klepati, klepati gl. nesvr., prez. klepam - udarati koga ili to u prekidima, klepetanje gl. im. s. r. od klepetati, klepetati gl. nesvr., prez. klepeem - pro izvoditi uestale zvukove udaranjem predmeta o predmet (klepetati nanula ma); prenes. priati o svemu i svaemu bez ikakva reda i smisla, klepetua im. . r. - limeno zvono to se stavlja oko vrata goveetu ili ovnu pre dvodniku; prenes. ena koja mnogo i nesuvislo govori, koja klepee. klepsidra im. . r. (gr.) - naprava za mjerenje vremena ujednaenim otica njem voda ili ujednaenim curenjem pijeska; vodeni sat, pjeani sat; prenes. simbol proticanja ivota, kleptoman im. m. r. (gr.) - onaj koji ima potrebu da krade, kradljivac, kleptomanija im. . r. (gr.) - neodoljiva elja za kraom, kleptomanka im. . r. (gr.) - ona koja ima potrebu da krade, kradljivica. kler im. m. r. (gr.) - duhovni stale u kranskoj crkvenoj hijerarhiji; sveen stvo. klerikalac im. m. r. (gr.), g. jd. kleriklca, n. mn. klerikalci - pripadnik kle ra; zagovornik klerikalnog miljenja po naanja; klerikalist(a). klerikalizam im. m. r. (gr.), g. jd. kleri kalizma , n. mn. klerikalizmi, g. mn. klerikalizama - politiki pokret unutar crkvene i openito unutar vjerske hije rarhije koji se zalae za uticaj i vladanje crkve u politikom i kulturnom ivotu drutva i zemlje, klesar im. m. r. - onaj koji se bavi obra ivanjem i klesanjem kamena, klesarstvo im. s. r. - klesarski zanat i obrt. klesanje gl. im. s. r. od klesati.

klesati

288
sijee ili kida (zubarska klijeta ); dio tijela rakova, nekih insekata i dr. klijetka im. . r., g. mn. klijetki - jedna od dviju sranih komora iz kojih se krv potiskuje u arterije, komora, klika im. . r. (fr.) - grupa Ijuda okup ljenih zajednikim interesom iz koristo ljublja i niskih sebini ciljeva (klika po litikih monika), kliker im. m. r. (njem.) - malena staklena ili kamena kugla kojom se igraju djeca, klikera im. m. r. (njem.) - onaj koji se igra klikerima; prenes. koji inteligentno donosi brze, tane, logiki izvedene za kljuke. klikeraica im. . r. - ena klikera, kliknuti gl. svr., prez. kliknem - uskli kom izraziti odobravanje, zadovoljstvo, up. kliktati, kliktanje gl. im. s. r. od kliktati, kliktati gl. nesvr., prez. klikem - veselo, zaneseno uzvikivati; klicati; glasati se kliktanjem (ptice), klima im. . r. (gr.) - meteoroloki uvjeti karakteristini za neki kraj, podneblje, doba u godini; prenes. ope stanje u ne koj sredini, zajednici, drutvu (klima sa radnje i povjerenja), klimaks im. m. r. (gr.) - postepeni rast ega; prelazno doba kod ena, klimak terij. klimakterij im. m. r. (gr.) - med. pre lazno doba kod ena kad, zbog starenja, prestaje djelovanje polnih lijezda, klimanje gl. im. s. r. od klimati, klimati gl. nesvr., prez. klimam - pokre tati glavu u znaenju odobravanja i sla ganja s neim ili s nekim, klimatizacija im. . r. (gr.) - proienje i hlaenje zraka u nekom prostoru radi stvaranja povoljnije atmosfere za bora vak i rad. klimatski prid. odr. v. (gr.) - koji se tie klime, koji je povezan s klimom, klimav prid., odr. v. klimavi - koji se klima, ljulja, koji je nepostojan u svome leitu. klin im. m. r., n. mn. klinovi - manji ili vei duguljast komad drveta ili gvoa kojim se spajaju dijelovi neega, klinast prid., odr. v. klinasti - koji ima klin, koji nalikuje klinu i klinovima (klinasto pismo. klinac im. m. r., g. jd. klinca , n. mn. klinci - mali klin kojim se ta prikiva i po vezuje; ekser; prenes. razg. djeak, dje arac. klinka im. . r. - razg. djevojica, klin im. m. r. (engl.) - sport, trenutak kad bokser u toku borbe hvata svoga pro tivnika i tako nakratko zadrava borbu; prenes. stanje zaustavljenog dogaanja; zauzlanost. klini im. m. r., em. - mali klinac; osu eni pupoljak tropskog drveta, upotre bljava se kao zain; karanfili, kliniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na kliniku kao medicinsku ustanovu ili na lijeenje u klinici, kliniki pril. (gr.) - na kliniki nain; prema klinikim metodama, klinika im. . r. (gr.), dat. jd. klinici - bo lnica, bolniki centar koji je istovreme no mjesto univerzitetske prakse i naunoistraivakog rada. klip im. m. r., n. mn. klipovi - plod ku kuruza sa zmjem; tehn. dio motora u obliku valjka koji klizi u cilindru, klipan im. m. r., n. mn. klipani - pejor. mlai ovjek koji se obijesno i runo ponaa. klipni prid. odr. v. - koji se odnosi na klip motora. klistir im. m. r. (gr.), g. mn. klistira tekuina koja se medicinskim tretma nom ulijeva u debelo crijevo radi pra njenja crijeva, klistfranje gl. im. s. r. (gr.) od klistirati, klistirati gl. nesvr. (gr.), prez. klistiram - ulijevati tekuinu u debelo crijevo radi pranjenja. klisura im. . r. (gr.) - uska dolina ozmeu stjenovitih brda. klitoris im. m. r. (lat.) - dio enskog polnog organa; draica. klie(j) im. m. r. (fr.), g. jd. kliea/klieja, n. mn. kliei!klieji - predloak na rav noj podlozi koji slui za izradu veeg broja istovjetnih otisaka; prenes. meha niki nain objanjavanja ega, slijepa primjena, postupak koji je istovjetan u svakoj situaciji, kliza im. m. r. - onaj koji upravo klie; onaj koji se bavi klizanjem kao sportom; dio naprave (u vozilima i sl.) koji klie

289

klopa

klesati gl. nesvr., prez. kleem - obra ivati kamen; izraivati ukrasne ili umjetnike predmete od kamena; pre nes. strpljivo raditi na poboljanju rezul tata u poslu i profesiji. kleti (se) gl. nesvr., prez. kunem (se) izloiti koga ili ta kletvi; proklinjati; tvrditi da je to istina zazivanjem Boga ili koga (ega) drugog u zaklinjanju, kletva im. . r., g. mn. kletava!kletvi teka rije ili rijei kojima se nekome priziva nesrea, propast, prokletstvo, na meu zle ini. kleveta im. . r. - lana, podmetnuta zla glasina, klevetanje, klevetanje gl. im. s. r. od klevetati, klevetati gl. nesvr., prez. kleveem! klevetam - ocrnjivati koga pred drugim, iznositi klevete; opanjkavati, objeivati, klevetnica im. . r. - ona koja klevee, koja iri klevete. klevetnik im. m. r.; . r. klevetnica , n. mn. klevetnici - onaj koji izmilja ili iri kle vete. klica im. . r. - biol. zametak u razvoju ivog organizma; embrij; izdanak iz sjemena ili korijena; prenes. prvi poe tak ega. klicanje gl. im. s. r. od klicati, klicati gl. nesvr., prez. kliem - veselo uzvikivati; usklicima koga bodriti, kliconoa im. m. i . r. - onaj ili ona koji/ koja u sebi nose zarazne klice kakve bo lesti. klijanje gl. im. s. r. od klijati, klijati gl. nesvr., prez. klija - putati kli ce. klij en im. m. r. - vrsta drveta iz porodice javora. klijent im. m. r. (lat.) - stalni korisnik usluga; posjetilac, kupac, muterija; osoba koja je poslovno povezana s ne kom bankovnom, trgovakom ili kojom drugom organizacijom; onaj koji drugo me povjeri zastupanje svojih interesa (advokatu, notaru, istraitelju i dr.), klijentica/klijentkinja im. . r. (lat.) - e na klijent. klijentela im. . r. (lat.) - ukupnost onih koji trae uslugu u zastupanju linih i poslovnih interesa, klijeta im. . r. mn. - orue u obliku upoprijeenih poluga kojim se to vadi,

odreenom povrinom ili po kojemu kli e drugi dio naprave, klizaica im. . r. - ona koja klie; koja se bavi klizanjem kao sportom, klizak prid., odr. v. kliski - po kojem se lahko klie; klizav, klizalite im. s. r. - ureena povrina za klizanje. klizaljka im. . r., dat. jd. klizaljki - obua s ugraenim metalnim dijelom za kliza nje. klizanje gl.im. s. r. od klizati, klizati gl. nesvr., prez. klizem - kliui se kretati ob. po zaleenoj povrini, klizav prid., odr. v. klizavi - po kojemu se moe klizati; klizak kliziti gl. nesvr., prez. klizim - lagahno se pomjerati prema dolje zbog klizavosti, nizbrdice, velike teine, klizni prid. odr. v. - koji se klie; koji je sklon klizanju i klizavosti; koji se moe pomjerati (klizno radno vrijeme), klobuk im. m. r., n. mn. klobuci - ono to je nadignuto, uokrugljeno, namjehureno, to se naklobuilo u odnosu na postoje u ili zamiljenu povrinu i to je iznu tra uplje (vodeni klobuk ); reg. eir, klofer im. m. r. (njem.) - naprava za ispraivanje ilima i drugih prostirki, klokan im. m. r. - australski tobolar jakih zadnjih nogu; kengur, klokot im. m. r. - um vode koja tee preko kamena, navire iz esme, kljua ili se uzdie u malim vodoskocima, klompe im. . r. mn. - kuna ili avlijska obua s drvenim onom, klon im. m. r. (gr.), g. jd. klona - labo ratorijski proizveden dvojnik s istim ge netskim osobinama, kloniranje gl. im. s. r. od klonirati, klonirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. kldniram - laboratorijski proizvesti dvo jnika s identinim genetskim osobinam bespolnim razmnoavanjem; napraviti ta poptuno identinog oblika i sadraja, kloniti se gl. nesvr., prez. klonim se izbjegavati koga ili ta; uklanjati se. klonuti gl. svr., prez. klonem - izgubiti snagu, nemati vie volje (klonuti du hom, tj. prepustiti se stihiji i beznau), klopa im. . r. - razg. hrana, jelo.

klopka klopka im. . r., g. mn. klopki - zamka, stupica, namjetaljka u koju se treba ne ko ili neto uhvatiti. klor im. m. r. (gr.), g. jd. klora - ob. hlor. klorofil im. . r. (gr.), g. jd. kloroflla ob. hlorofil, kloar im. m. r. (fr.) - onaj koji ivi na ulici, koji nema kue ni mjesta stanova nja, beskunik, skitnica, sirotinja, klozet im. m. r. (fr.), g. jd. kldzeta - za hod, nunik, toalet, we. klub im. m. r. (engl.), n. mn. klubovi drutvo, udruenje, grupa koja je oku pljena prema nekoj meusobnoj pripad nosti i sklonosti (klub stranakih zastup nika; sportski klub). klupa im. . r. - komad namjetaja na pravljen od drveta ili kojeg drugog ma terijala koji slui za sjedenje vie osoba (u koli, parku i sl.), klupko im. m. r., g. jd. klupka - namotano predivo u obliku lopte; prenes. ono to je zajedno smotano, to je isprepleteno (klupko problema), klupski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na klub ili klubove, kljakav prid., odr. v. kljakav! - koji ima kakav tjelesni nedostatak, koji se loe pokree i hoda; sakat, kljakavac im. m. r., g. jd. kljakavca , n. mn. kljakav ci - onaj koji je kljakav, koji je sakat, koji hodom i pokretima poka zuje d a je kljakav, kljakavo pril. - sakato, nemamo, kako bilo, prenes. loe uraeno, kljast prid., odr. v. kljasti - koji nema dio tijela; sakat, osakaen, kljakav, kljova im. . r., n. mn. kljove - zub slona, mora i jo nekih sisara, kljucanje gl. im. s. r. od kljucati, kljucati gl. nesvr., prez. kljuca - udarati kljunom (o pticama); uzimati ta ono liko koliko moe u kljun stati; razg. pe jor. neprestano koga gnjaviti jednom te istom priom ili institiranjem; podjarivati, nabadati, dosaivati, klju im. m. r., n. mn. kljuevi - sredstvo kojim se otvara i zatvara brava; alatka kojom se ta stee, pritee, priarafljuje (francuski klju ); nain na koji se to rjeava, uspostavlja, provodi (nacionalni klju)-, mu. znak na poetku notnog zapisa.

290 kljuaonica im. . r. - otvor brave u koji se radi otvaranja i zatvaranja uvlai klju. kljuar im. m. r. - zanatlija koji izrauje kljueve; onaj koji dri ili uva kljueve (npr. tamniar, portir, uvar magacina, i

291

koalicija

sl.).
kljuanje gl. im. s. r. od kljuati, kljuati gl. nesvr., prez. kljua - zagrija vanjem uiniti da voda baci klju, da prokljua, da uzavrije. kljuni prid. odr. v. - koji je presudno vaan, koji je osnovni, glavni, bitni (kljuni problem), kljuk im. m. r., n. mn. kljukovi/kljuci izgnjeeno, izmuljano groe iz kojeg se cijeenjem dobiva vino; razg. ono to se podraajem gaenja, uslijed bolesti i sl. povratiti punim ustima, kljiikanje gl. im. s. r. od kljukati, kljukati (se) gl. nesvr., prez. kljukam (se) - trpati kome vee koliine hrane; prenes. agresivno koga indoktrinirati ideologijom i propagandom; bez mjere jesti vee koliine hrane, kljiikua im. . r. - vrsta pite koja se pri pravlja od usitnjena krumpira, tijesta i dr. kljun im. m. r., n. mn. kljunovi - izdueni ronati dio na prednjem dijelu glave ptica i nekih drugih ivotinja; prenes. ono to svojom izduenou podsjea na kljun (kljun broda), kljuna im. m. r. - sisar s kljunom; pre nes. iron. osoba s izrazito velikim no sem. kljuse im. s. r., g. jd. kljuseta - slab, mrav, oronuo konj. kljuvati gl. nesvr., prez. kljujem - udarati i upati kljunom, kmet im. m. r., n. mn. kmetovi - hist. se ljak bez slobode koji je vezan za zemlju feudalca zemljoposjednika; seoski sta rjeina. kmetovati gl. svr. i nesvr., prez. kmetujem - raditi kao kmet; razg. reg. utvrditi ili utvrivati materijalnu tetu nastalu u privatnom posjedu, kmetstvo im. s. r., g. mn. kmetstava - hist. srednjovjekovno feudalno ureenje koja poiva na odnosu feudalnog gospodara zemlje i neslobodnog seljaka koji tu zemlju obrauje.

knedla im. . r. (njem.) - jelo od tjestenine okrugla, valjkasta oblika, kneginja im. . r. - kneeva supruga; plemika titula, kneginjica im. . r. - neudata kneeva ker. kneginjin /kneginjm prid. odr. v. - koji pripada kneginji kneginjicin/knjeginicui prid. odr. v. koji pripada kneginjici. knez im. m. r., n. mn. knezovi/kneevi feudalni nasljedni vladalac jedne obla sti; nar. razg. seoski starjeina, kniti gl. nesvr. (ar.), prez. knijem - bojiti ta knom (kniti kosu), knjiga im. . r. - vie odtampanih i meu korice uvezanih listova s odgovarajuim knjievnoumjetnikim, naunim ili ko jim drugim ispisanim tekstom, knjigovezac im. m. r. - radnik u tampa riji koji se bavi uvezivanjem, ukoriavanjem knjiga, knjigoveznica im. . r. - ena knjigove zac. knjigoveznica im. . r. - posebna prosto rija, radionica u kojoj se uvezuju i ukoriavaju knjige, rukopisi, razliita akta i sl. knjigovodstvo im. s. r. - sistematsko biljeenje zaraenog i troenog novca, primjerna obveznica i drugih vrijednos nih papira, te utvrivanje poslovnih re zultata u odreenom vremenskom perio du; posao knjigovoe, knjigovoa im. m. r. - onaj se bavi knji govodstvom; koji vodi trgovake i bla gajnike knjige, knjiki prid. odr. v. - koji se nalazi u knjigama, koji je vezan za knjige, koji se tumai na nain kako je to u knjiga ma. knjiar im. m. r. - trgovac knjigama; vlasnik knjiarske radnje; osoba koja se bavi izdavanjem i distribuiranjem knji ga. knj'iarka im. . r. - ena knjiar, knjiara im. . r. - trgovina u kojoj se prodaju knjige, knjiarstvo im. s. r., g. jd. knjiarstva, g. mn. knjizrstava - ukupnost djelatnosti vezanih za izdavanje, promociju i pro daju knjiga, udbenika, kolskog materi jala, muzikalija i sl.

knjievni prid. odr. v. - koji se odnosi na knjievnost (knjievni susreti; knjievna kritika; knjievni jezik, itd.), knjievniki prid. odr. v. - koji se odnosi na knjievnike (knjievniki ivot), knjievnica im. . r. - ena knjievnik, spisateljica, knjievnik im. m. r., vok. jd. knjievnie, n. mn. knjievnici - onaj koji se stvara laki bavi knjievnou, onaj koji pie knjige; pisac, spisatelj, literata, knjievnost im. . r., instr. jd. knjievno u/knjievnosti - duhovno i umjetniko stvaranje jezikim izraajnim sredstvi ma; nauna, knjievnoumjetnika, filo zofska djela koja su u slubi opih ljudskih kulturnih potreba. knjiica im. . r., em. - mala, tanka knji ga (knjiicu stihova); dokument posebne namjene (tedna knjiica, zdravstvena knjiica, lanska knjiica itd.). knjienje gl. im. s. r. od knjiiti, knjiiti gl. nesvr., prez. knjiim - upisi vati ta u poslovne i dr. knjige, knjini prid. odr. v. - koji pripada knjizi (kao predmetu); koji je od knjige ili se sastoji od knjiga (knjini fond). knjinica im. . r. - ustanova u kojoj se uvaju i iz koje se iznajmljuju knjige; biblioteka. knjiniar im. m. r. - strunjak koji radi u knjinici (biblioteci), bibliotekar, knjiurak im. m. r., g. jd. knjiurka, n. mn. knjiurci, g. mn. knjiuraka, em. mala knjiga; iron. knjiga oskudna ili nikakva kvaliteta, knjiurina im. . r., augm. - velika knji ga; arg. iron. debela, nebitna knjiga ko ja se obino i ne otvara, ko zamj., g. i ak. kdga/kog, dat. i lok. kdme/kom, instr. kime/kim - zamj. kojom se odreuje direktni ili nedirektni upit o kome (ko je doao; reci koga si vidio); odn. zamj. koja je u sintaksikoj vezi s pokaznom zamjenicom taj, onaj i sl. (onaj ko doe, taj e i da proe), koagulacija im. . r. (lat.) - zgruavanje, sirenje krvi. koalicija im. . r. (lat.) - udruivanje, po vezivanje, usaglaavanje politikih stra naka i drugih drutvenih grupa i cjelina u svrhu ostvarivanja i provoenja zajed-

koaliranje

292 kobra im. . r. (lat.-port.), g. mn. kobri vrsta velike otrovne zmije; naoarka. kocka im. . r.; gen. mn. kocaka/kocki geometrijsko tijelo sa est kvadrata iste povrine; predmet tog oblika u igrama na sreu; graevinski materijal itd. kockar im. m. r. - onaj koji se bavi hazardnim igrama, doslovno koji sve stav lja na kocku, kockarnica im. . r. - prostorija predvie na za hazardne igre. kockanje gl. im. s. r. od kockati (se), kockarski prid. odr. v. - koji se odnose na kockare i kockanje, kockarski pril. - na nain kockara; kao kockar. kockast prid., odr. v. kockasti - koji je u obliku kocke, kockati (se) gl. nesvr., prez. kockam (se) - igrati hazardnu igru u novac ili koju drugu materijalnu protuvrijednost; pre nes. izlagati se opasnosti, unitenju, po gibelji (kockati se ivotom), koanj im. m. r., g. jd. konja - kukuru zni klip s kojeg je skinuto zrnevlje, koija im. . r. (ma.) - kola s konjskom zapregom za prevoz putnika, koija im. m. r. (ma.) - onaj koji uprav lja koijom ili konjskom zapregom, koenje gl. im. s. r. od koiti, koiti (se) gl. nesvr., prez. koim (se) konicom smanjivati brzinu, usporavati radi zaustavljanja vozila; prenes. uspo ravati razvoj ega (koiti razvoj predu zea); gubiti mogunost kretanja tijela ili pojedinih dijelova, postajati ukoen; praviti se vaan, prsiti se, napuhivati se (ta se tu koi). konica im. . r. - naprava za usporavanje ili zaustavljanje vozila, stroja u procesu rada i sl.; prenes. ono to usporava ili oteava neki proces (konica razvoja), koniar im. m. r. - onaj koji je zaduen da koi (npr. u vozu); uope: onaj koji koi, koji usporava, oteava, pravi pro bleme. kooperenje gl. im. s. r. od kooperiti se. kooperiti se gl. nesvr., prez. kodperlm se - praviti se vaan pred drugima; epu riti se. kod prijed. - pokazuje da se to nalazi ili dogaa u neposrednoj blizini onoga to

293 je oznaeno genitivom, blizu, kraj, po red itd. kod im. m. r. (fr.), n. mn. kodovi - sistem ugovorenih znakova radi uspostave odgovarajue komunikacije; ifra, klju; sistem znakova (jeziki kod). kodein im. m. r. (gr.) - derivat opijuma koji se koristi kao lijek protiv kalja, kodeks im. m. r. (lat.), g. mn. kodeksa hist. najstariji oblik knjige; prav. zbirka statuta, pravila i dr. pravniki siste matiziranih regula; skup pravila djelo vanja, vladanja, obiaja, navika i sl. u nekom drutvenom kontekstu (javni kodeks). kodificiranje/kodiftkovanje gl. im. s. r. od kodificirati/kodifikovati, kodificirati/kodifikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kodificiram/kddifikujem - obaviti ili vriti kodifikaciju, sastaviti, uzakoniti ili uzakonjivati, si stematizirati odreena zakonska ili koja druga pravila kojima se reguliraju odre ene zajednike norme djelovanja i ponaanja unutar postojeega drutve nog ivota, kodiranje gl. im. s. r. (fr.) od kodirati, kodirati glag. svr. i nesvr. (fr.), prez. kddiram - primijeniti kod; dovesti neki oblik do eljenog koda; ifrirati koegzistencija im. . r. (lat.) - istodobni meusobni ivot, saradnja, razumijeva nje vie razliitih oblika ivota, iden titeta i pojava bez obzira na njihovu politiku, religijsku, ideoloku i dr. orijentiranost i tradiciju, kofa im. . r. (tur.) - sud za zahvatanje, noenje ili uvanje vode; vedro, kofein im. m. r. (ar.) - opojni sastojak kafe. kofer/kufer im. m. r. (njem.) - dio prtlja ga u obliku kovega, sanduka, kofera/kufera im. m. r. (njem.) - do ljak, onaj koji je odnekud doao samo s kuferom. kohezija im. . r. (lat.) - hem. unutarnja sila koja djeluje izmeu molekula nekog tijela i dri ih na okupu; prenes. energija meusobne povezanosti unutar grupe ili vie grupa ljudi kohezlonl prid. odr. v. (lat.) - koji to dri na okupu i povezanosti (kohezioni fak tor).

koko

nikih ciljeva, interesa i nastupa prema protivnikoj strani (vladajua koalicija). koaliranje gl. im. s. r. (lat.) od koalirati. koalirati glag. svr. i nesvr. (lat.), prez. koaliram - ujediniti se ili ujedinjavati se, usuglasiti, usuglaavati se radi ostvari vanja zajednikih politikih i dr. intere sa. koautor im. m. r. (lat.) - sustvaralac, sara dnik u pisanju knjige ili u sudjelovanju na nekom zajednikom projektu i sl. koautorstvo im. s. r. (lat.), g. jd. koautdrstva , g. mn. koautdrstava - zajedniko sudjelovanje dvojice ili vie autora u izradi i realizaciji projekta, pisanju knji ge i dr. kob im. . r., g. jd. kobi - znak, znamenje prema kojemu se sluti, osjea, predvia dobro ili zlo; udes, nesrea, usud (zla kob). kobac im. m. r., g. jd. kopa, n. mn. kopi - ptica grabljivica iz porodice jastrebo va; prenes. pejor. nasrtljivac koji ni od ega ne preza da bi doao do postavlje nog cilja. kobajagi pril. - kao d a je stvarno; toboe {kobajagi ga slua), koban prid., odr. v. kobni - koji u sebi nosi zlo i nesreu; koji je sudbinski pre dodreen s neizbjenim i fatalnim po sljedicama; fatalan, sudbonosan, kobasica im. . r. - crijevo napunjeno mjeavinom mljevenog mesa i zaina, kobasiar im. m. r. - onaj koji pravi ili prodaje kobasice, kobeljanje gl. im. s r. od kobeljati se. kobeljati (se) gl. nesvr., prez. kobeljam (se) - s mukom se iz ega izvlaiti, kobila im. . r. - enka konja; prenes. razg. enska osoba koja svojim izgle dom i priprostim ponaanjem nalikuje na kobilu. kobilica im. . r., em. i hip. - mala ko bila; uzduna greda u kosturu brodskog dna; podmeta ispod struna ili ica na gudakom muzikom instrumentu, kobiliin prid. - koji je od kobile, kobiljaa im. . r. - reg. vrsta trave iro kog mesnatog lista kojom se slatkohrano napasaju konji, kobilji prid. odr. v. - reg. to je od kobile (kobilje mlijeko).

koincidencija im. . r. (lat.) - sluajna istodobnost nekog zbivanja, sluajno podudaranje, kojekakav prid. - koji je raznovrstan, sva kakav; pejor. koji je kakav god hoe, problematian, bezvrijedan, kojekako pril. - na razliite naine; sva kako (kojekako se ponaati); s mukom, nekako (snalazim se kojekako). kojekud(a) pril. - na bilo koju stranu, na sve strane, bilo kuda (pobjegli smo koje kuda). kojeta neodr. zamj. - tota, razne stvari; pe. ono to je bez veze i smisla, bilo to, ta god. kojetarija im. . r. - ono to je bez ika kve vee vanosti i smisla, sitnica, bes mislica. koji/koji zamj. - upitna zamjenica (npr. koji je dan); odnosna zamjenica (npr. radost koju osjeam), koka im. . r. (p.) - biljka koja sadri kokain (porijeklom iz Perua), koka im. . r., hip. - kokoka; reg. jezgra oraha ili od kojeg drugog kotunjava voa; prenes. razg. ena izraene seksu alnosti. kokain im. m. r. (p.) - narkotik za ubla avanje bolova, zloupotrebljava se kao droga. kokarda im. . r. (fr.) - metalna znaka sa dvoglavim orlom i etiri irilika slova s na kapi srpskih vojnika, oficira i e tnika. koketiranje gl. im. s. r. (fr.) od koketirati. koketirati gl. nesvr. (fr.), prez. koketi ram - nastojati privui panju pripadni ka suprotnog pola neposrednim ponaa njem, zavodnikim pogledima, rijeima i sl., nastojati se svidjeti, dopasti, na metnuti kome i sl. kokica im. . r., em. i hip. - mala koko; prenes. izuzetno privlana ena; preno zrno kukuruza kokiara. kokos im. m. r. (p.) - stablo i plod visoke tropske palme, kokosov prid. - koji je od kokosa (koko sovo brano), koko im. . r., g. jd. kdkoi, g. mn. kokdiju/kokdl - kokoka, domaa pernata ivotinja iz roda ptica; prenes. glupa osoba koja puno i besmisleno pria.

kokoar

294
kola im. m. r., g. jd. kolaa - poslastica od tijesta, eera, jaja itd.; prenes. neka vrijednost koja se ob. dijeli (svak dobiva svoj dio kolaa). kolajna im. . r. (tal.) - odlikovanje, medalja; lani oko vrata, kolan im. m. r. (tur.) - pojas; koni ili prteni pojas konju oko trbuha koji privruje sedlo ili samar, kolaps im. m. r. (lat.) - nagla malaksalost povezana sa slabljenjem rada srca i gubitkom svijesti; prenes. stanje pred slomom (u ekonomiji, privredi, privat nom ivotu, itd.). kolar im. m. r. - majstor koji pravi ili popravlja kola. kolanje gl. im. s. r. od kolati, kolati gl. nesvr., prez. kolam - igrati u kolu; prelaziti iz ruke u ruku (o ai); ii od usta do usta (o prii); kruiti, biti u opticaju, cirkulirati. kola im. m. r. (fr.), g. jd. kola, n. mn. kolai - slikarska tehnika lijepljenja na podlozi raznobojnih papira; mjeavina razliitih pojedinosti, splet, koktel, kolebanje gl. im. s. r. od kolebati se mijenjanje vrijednosti, oscilacija, kolebati se gl. nesvr., prez. kolebam se dvoumiti se izmeu dviju ili vie mo gunosti. kolebljiv prid., odr. v. kolebljivi - koji se koleba. koleda im. . r. (lat.) - religiozna pjesma, u kranskoj tradiciji, koja se pjeva uoi Boia idui od kue do kue. koled im. m. r. - obrazovna ustanova intematskog tipa. kolega im. m. r. (lat.), dat. jd. kolegi, g. mn. kolega - muka osoba sa istim zva njem, zanimanjem, u istom poslu, kolegica im. . r. (lat.) - enska osoba sa istim zvanjem, zanimanjem, u istom po slu. kolegij im. m. r. (lat.) - skup imenovanih osoba u nekoj ustanovi, preduzeu, udruenju koje su upravni ili savjeto davni organ (redakcijski kolegij). kolegijalan prid. (lat.), odr. v. kolegijalni - koji je susretljiv, astan, solidaran pre ma kolegama, koji dri do etikih prin cipa i potovanja meuljudskih odnosa, kolegijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. kolegijalnou/kolegijlnosti - osobina ono ga koji se prema kolegama odnosi ko legijalno. kolekcija im. . r. (lat.) - zbirka ega (kolekcija potanskih maraka), kolekcionar im. m. r. (lat.) - osoba koja ta sakuplja i sistematizira (rijetke pred mete, relikvije, umjetnine, potanske marke, stari novac itd.), kolekcionarka im. m. r. (lat.) - ona koja ta sakuplja i sistematizira, ena kolek cionar. kolektiv im. m. r. (lat.) - odreena dru tvena zajednica; ljudi koji ine jednu organizaciju, udruenje, drutvo; grupa ljudi na zajednikom zadatku, kolektivan prid. (lat.), odr. v. kolektivni koji je skupni, zajedniki, koji je udru en u neki kolektiv, kolektivizam im. m. r. (lat.), g. jd. kole ktivizma , g. mn. kolektivizama - drutve na zajednica, organizacija, udruenje koje ima zajedniko vlasnitvo sredsta va za proizvodnju i ponaa se prema tim naelima. kolektivizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kolektiviziram - obuhvaati ta u sistem i proces kolektivizacije; pretva rati privatne posjede u dravnu imovinu radi stvaranja velikih organizacionih i proizvodnih sistema koji su u vlasnitvu drave. kolektor im. m. r. (lat.) - glavna ispusna cijev u sistemu gradske kanalizacije; preista otpadnih voda; ograeni pro stor u kojemu se skupljaju otpaci; ureaj za sakupljanje, koncentriranje ega. kolera im. . r. (gr.) - zarazna bolest praena velikim povraanjem i naglim gubitkom pokretljivosti i snage; kuga. kolerik im. m. r. (gr.), n. mn. kolerici osoba sklona naglom i hirovitom uzbuivanju; osoba napraite udi, sklona unim razgovorima i prgavom ponaa nju. kolesterol im. m. r. (gr.) - ob. holesterol. kolhoz im. m. r. (rus.) - hist. kolektivna dravna ekonomska cjelina gdje je obje dinjena uglavnom monokultuma pri vredna proizvodnja, koliba im. . r. - nastamba od drveta ili kojeg drugog lakeg materijala (granja, slame i sl.), slui kao sklonite ili boravite na odreeno vrijeme.

295

kolobar

kokoar im. m. r. - uzgajiva kokoiju i prodava proizvoda dobivenih od njih; veliki evropski jastreb kojem su glavni plijen kokoi; onaj koji krade kokoi, koji krade nasitno, ta stigne, pokazu jui tako svu mizeriju i bijedu svoga zanata. kokoiji prid. odr. v. - koji se odnosi na kokoi. kokoinjac im. m. r., g. jd. kokoinjca posebno izraena nastamba za kokoi; umez. kokoka im. . r., dat. jd. kdkoki - ko ko. kokot im. m. r. - ob. pijevac, pijetao, horoz. koks im. m. r. (engl.) - visokokalorini ugalj koji se dobiva suhom destilacijom prirodnog uglja, koksara im. . r. (engl.) - tvornica ili po strojenje za proizvodnju koksa, koktel im. m. r. (engl.), n. mn. kokteli pie spravljeno mijeanjem jedne ili vie vrsta alkoholnih pia obino sa so kom. kokuz im. m. r. (tur.) - osoba koja nema novca. kokuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. kokuzluci - nestaica novca, nemanje dovoljno sredstava za ivot, sirotinja. kola im. . r. mn. - razg. zapreno pre vozno sredstvo sa tokovima; vozila na tokovima s razliitim pogonom; auta, automobili, kolablranje gl. im. s. r. (lat.) od kolabi rati. kolabirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kolabiram - pasti ili padati u kolaps zbog slabosti, fizike iscrpljenosti i sl. kolaboracionist(a) im. m. r., g. jd. ko laboracioniste - saradnik neprijatelja, izdajnik. kolaborirati gl. svr. i nesvr. - saraivati s neprijateljem, sudjelovati u emu sa kim, izdati. kola im. m. r., g. jd. kolca/koca, g. mn. kolaca - dui komad drveta zailjen s jedne strane, ob. slui za pravljenje ograde i sl. kolacionirati gl. svr. i nesvr., prez. koalicidniram - poreenjem provjeriti ono to je prepisano.

kolibar im. m. r. (p.), n. mn. kdlibri ptica koja ivi u Junoj Americi; kolibri. kolica im. . r., hip. i em. - mala kola; pokreu se guranjem i slue za prevoz male djece, bolesnika, tereta. koliina im. . r. - pojam koji se odreuje i oznaava svojstvo veliine, mnotva, rasprostranjenosti u prostoru i u vreme nu; kvantitet, kolinik im. m. r., n. mn. kdlinlci - rezul tat dobiven dijeljenjem jedne veliine drugom veliinom; broj koji kazuje ko liko se puta djelitelj nalazi u djeljeniku; kvocijent. koliiranje gl. im. s. r. (lat.) od kolidirati. kolidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kolidiram - biti u koliziji, kositi se sa ime; protivrjeiti; ne moi se ostvariti zbog toga to bi se to moralo dogoditi na istom mjestu ili u isto vrijeme, kolijevka im. . r., g. mn. kdlijevkl posebno izraeni leaj za njegu djeteta u najranijem dobu; beika, zipka; prenes. mjesto odakle neto potie, kdlikizamj. - u upitnom znaenju pitanja o koliini, mjeri i sl. (koliki je dopri nos?). koliko pril. - izraava pitanje vezano za koliinu ili isticanje velike koliine e ga. kolikogod pril. - bez obzira koliko to bilo, koliko-toliko, kolizija im. . r. (lat.) - situacija kad neto s neim kolidira, protivrjei, kad se nijedna od dvoga ne moe ostvariti, jer ometa jedno drugo. kolnik im. m. r., n. mn. kodlnlci - dio ulice namijenjen za kretanje vozila; ko lovoz. kolo im. s. r., g. jd. kola , g. mn. kola predmet u obliku kruga ili krunice, kolut (toak na kolima); narodna igra ili ples gdje su uesnici povezani u krug; prenes. ono to je povezano, zdrueno pekom zajednikom osobinom ili svoj stvom (prvo kolo biblioteke), kolobar im. m. r.; gen. jd. kolobra prsten difuznog svjetla oko Mjeseca, Sunca i drugih neposrednih ili posrednih izvora svjetlosti; obru povie glave svetaca; nimbus, oreol; izraeni natekli podonjaci (ob. u mnoini); prstenasti

kolokvij krug oko bradavice na enskim gru dima. kolokvij im. m. r. (lat.) - struni razgovor eksperata iz odreene oblasti i meu sobna razmjena miljenja; usmena pro vjera znanja na visokokolskim ustano vama, ob. kao dio ispita ili predispit, kolokvijalni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na kolokvij (kolokvijalni ispit), kolona im. . r. (tal.) - ljudi, ivotinje, vozila, strojevi i sl. jedno za drugim u nizu i u istom pravcu kretanja; izdvo jena grupa ljudi unutar vee drutvene grupacije koja se ponaa izdajniki i radi u korist neprijatelja (peta kolona); vertikalan poredak brojeva, slova, poda taka i sl. kolonada im. . r. (tal.) - arhit. trijem sa stupovima, kolonija im. . r. (lat.) - zemlja koja nije nezavisna i suverena na svojoj teritoriji, nego njom upravlja druga drava, kolonijalan prid. (lat.), odr. v. kolonijalni - koji se odnosi na kolonije, koji ima osobine kolonije (kolonijalni poloaj), kolonizator im. m. r. - onaj koji provodi kolonizaciju, kolonizacija im. . r. (lat.); - naseljavanje slobodnih nenaseljenih dravnih terito rija; nasilna ili drukije organizirana okupacija i eksplotacija prirodnih re sursa tue zemlje, koloplet im. m. r. - stanje zamrenosti, stanje meusobne uvjetovanosti, kolor im. m. r. (lat.) - boja; ono to je u bojama. kolorit im. m. r. (lat.), g. jd. koldrita uoljiva vanjska odlika djela, kraja, razdoblja, fenomena u svim bojama i nijansama, kolos im. m. r. (gr.) - bie, predmet ili neka skupnost koja je iznimne veliine i uvjerljivosti; div, din, orija, titan, kolosalan prid. (gr.), odr. v. kolosalni koji je vrlo veliki; divovski, gorostasan; prenes. koji je sjajan, divan, velian stven. kolosijek im. m. r., n. mn. kolosijeci eljenika ili tramvajska pruga, razmak izmeu dviju tranica (uski kolosijek ); mjesto na eljeznikoj stanici za prihvat i prolaz vozova (dio perona).

296
koloteina im. . r. - ustaljeni red i votnog ritma i dogaaja, kolotura im. . r. - toak sa lijebom u koji se umee konopac, slui za dizanje tereta. kolovoa im. m. i . r. - onaj koji vodi kolo; pejor. onaj koji vodi neku akciju (ob. u negativnom smislu), predvodnik, kolovoz im. m. r. - prostor na putu, cesti, autocesti koji je odreen za voenje automobila; osmi mjesec u godini, avgust. kolporter im. m. r. (fr.), g. jd. kolportera, n. mn. kolporteri - ulini prodava no vina. kolporterka im. . r. (fr.) - ena kol porter. kolumna im. . r. (lat.), g. mn. kdlumnl prilog u novinama o aktuelnim pita njima, politiki ili neki drugi komentar; autorska novinska rubrika urednika, no vinara ili novinskog saradnika. kolumnist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. kolu mniste- onaj koji u nekom listu, reviji asopisu ispisuje svoju kolumnu s odre enom tematikom i prepoznatljivim au torskim profilom. kolut im. m. r., n. mn. koluti!kolutovi predmet okrugla oblika, kolutanje gl. im. s. r. od kolutati, kolutati gl. nesvr., prez. kolutam - initi da se ta okree u pokretu, okretati, kolja im. m. r., g. jd. kolja - onaj koji kolje, zloinac; zub zvijeri kojim kolje, koljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na koljae. koljaki pril. - na nain koljaa, kao kolja. kolje zb. im. s. r. - mnogo kolaca kao cjelina. koljence im. s. r., g. jd. koljenca/koljenceta , hip. - malo koljeno; mali savijeni dio neke naprave koji podsjea na koljeno., koljenica im. . r. - telea ili janjea potkoljenica (za jelo); zatitni omota oko koljena, koljeno im. s. r., g. jd. kdljena, g. mn. koljena - anat. zglob noge (ovjeka ili ivotinje) koji spaja potkoljeninu i bedrenu kost; tehn. dio naprave ili predmeta koji je savijen u jednom dijelu pod odreenim uglom, pregib; izraz za klasifikaciju u biljnom i ivotinjskom svijetu; ljudski srodnici u odnosu na svoga zajednikog pretka, porijeklo ili pleme. koljenovi im. m. r. - onaj koji je od dobra roda. koljivo im. s. r. - kuhana penica pomije ana sa eerom, orasima i, od strane pravoslavnog duhovnog lica, blago slovljena i polivena vinom, obredno se jede prema pravoslavnim vjerskim obi ajima; ono to je predvieno da bude zaklano. kom im. m. r. - ostatak od voa nakon to se iscijedi sok. koma im. . r. (gr.) - med. stanje duboke nesvjestice poslije koje obino nastupa smrt; prenes. raspoloenje nakon stresa i pomirenosti s onim to slijedi zbog velikih tekoa; depresija. komad im. m. r. - odlomljeni, odvojeni dio neke cjeline (komad hljeba, komad zemlje); pojedini primjerak neke garni ture, servisa i sl. (komad suda); muzika kompozicija, dramska ili koja druga knjievna cjelina (dramski komad) , pre nes. zgodna enska osoba, komadanje gl. im. s. r. od komadati, komadati gl. nesvr., prez. komadam rasturati ta na nejednake dijelove; zu bima i upanjem ta razdirati (zvijer), komanda im. . r. (fr.), g. mn. kdmandl usmena ili pismena zapovijest; naree nje, naredba, zapovijed; organ koji izda je komande; elktronski ureaj pomou kojeg se stavljaju strojevi u pogon itd. komandant im. m. r. (fr.) - onaj koji izdaje zapovijesti; oficir koji stoji na elu velike vojne jedinice ili broda ratne ili trgovake mornarice; zapovjednik, komandir im. m. r. (fr.) - oficir koji stoji na elu manje vojne jedinice (komandir voda). komandiranje/komandovanje gl. im. s. r. od komandirati/komandovati, komandirati/komandovati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. komandi ram/kdmandujem - izdavati naredbe kome, kime, emu, ime; imati koga ili to pod svojom komandom, upravom i odgo vornou; zapovijedati, komandlrka im. . r. (fr.) - ena ko mandir.

297

kombinirati

komandos im. m. r. (fr.-engl.) - vojnik obuen da se u toku rata i vojnih operacija ubacuje na neprijateljsku teri toriju radi izvravanja diverzantskih za dataka; specijalac. komarac im. m. r., g. jd. komarca, n. mn. komari, g. mn. kdmaraca - vrsta lete eg insekta tanka tijela i dugih nogu koji sie krv ovjeka i ivotinje, komara im. . r. - vrsta morske ribe ukusna mesa s dvije zlataste pruge iznad oiju. komasacija im. . r. (lat.) - grupisanje zemljinih posjeda u cilju postizanja vee efikasnosti u poljoprivrednoj pro izvodnji. kombajn im. m. r. (engl.) - poljoprivredni stroj s vie maina koje, u isto vrijeme, kose i vrhu ito. kombi im. m. r. (engl.), g. jd. kombija neto vei automobil auta za prijevoz putnika (8-10 putnika) ili tereta (u za tvorenom kuitu), kombinacija im. . r. (lat.) - meusobno vezivanje i slaganje vie (srodnih ili razliitih) pojmova, osoba, predmeta i sl. (odjevna kombinacija ); mat. bilo koji odabir iz nekog skupa; tehn. ifra kojom se otvara specijalna brava; traenje ili slaganje plana u oivljavanju neke ideje, akcije, projekta, kombinat im. m. r. (lat.) - veliko pri vredno preduzee u koji je tehnolokim prosesom zdrueno vie preduzea i proizvodnih grana, kombinatorika im. . r. (lat.), dat. jd. kombinatdrici - mat. prebrojavanje ko nanih skupova; arg. pejor. pravljenje kojekakvih kombinacija kako bi se udo voljilo zainteresiranim stranama (po litika kombinatorika). kombine im. m. r. (fr.), g. jd. kombinea dio enskog donjeg rublja, kombinezon im. m. r. (fr.), g. jd. kombi nezona - iroke hlae s naramenicama i rukavima, slui kao radno odijelo (automehaniarski kombinezon). kombiniranje/kombinovanje gl. im. s. r. od kombinirati/kombinovati, kombinirati/kombinovati gl. nesvr. (lat.), prez. kombiniram!kdmbinujem smiljati, planirati, traiti, provoditi ko mbinaciju; uvezivati meusobno vie

komedija bliskih ili razliitih mogunosti (kombi nacija) u cilju oovotvorenja postavlje nog interesa, komedija im. . r. (gr.) - vrsta drame ili pozorinog komada aljivog, smijenog, satirinog sadraja; prenes. dogaaj u kojemu je dolo do zbrke, smuenosti, iznevjerenog oekivanja to je samo navodilo na smijeh (bila je to komedija od suenja), komedija im. m. r. (gr.), g. jd. kome dijaa - osoba koja je sklona da pravi komedije; aljivina, aljivdija; onaj koji svojim ponaanjem izaziva smijeh ili porugu. komedijaka im. . r. (gr.) - ena kome dija. komedijaenje gl. im. s. r. (gr.) od ko medijaki. komedijaki gl. nesvr. (gr.), prez. komedijalm - initi to smijenim, po naati se komedijaki; izazivati nad i me ili o emu sprdnju i podsmijeh, komedijaki prid. odr. v. - koji se odnosi na komedijae i komedijaenje. komedijant im. m. r. (gr.) - glumac u komediji; komedija, komemoracija im. . r. (lat.) - skup orga niziran u povodu neije smrti, komemorirati/komemorisati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. komemdrlrdm/komemdriem - ispratiti umrlog prigodnim govorom i okupljanjem najblie rodbine i prijatelja. komentar im. m. r. (lat.) - tumaenje, objanjenje ega; osvrt na neki dogaaj, osobu i sl.; primjedba, komentarisanje/komentiranje gl. im. s. r. od komentarisati/komentirati, komentarisati/komentirati gl. svr i nesvr. (lat.), prez. komentariem!ko mentiram, gl. pril. sad. komentariui! komentirajui - izrei ili izricati o kome ili emu svoje miljenje, komentator im. m. r. (lat.) - onaj koji izrie komentare, komercijalan prid. (lat.), odr. v. ko mercijalni - koji se odnosi na prodaju, zakone trita i profit (komercijalni odjel, komercijalna literatura) komercijaliziranje/komercijalizovanje gl. im. s. r. (lat.) od komercijalizirati/ komercijalizovati.

298
komercij alizirati/komercij alizo va ti gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. komercijallzjram/kdmercijalizujem - uskladiti neku djelatnost s principima i zakonitostima trita i profita, komesar im. m. r. - slubeno lice s po sebnim povjerenjem, ovlastima i odgo vornostima; povjerenik, komeanje gl. im. s. r. od komeati se. komeati se gl. nesvr., prez. komeam se - kretati se, vrpoljiti se u mjestu obino zbog neke neprijatnosti, nelagode, ne pravde (narod se komeao). kometa im. . r. (gr.) - hladno nebesko tijelo osobite strukture u sklopu Sune va sistema; nar. zvijezda repatica, komfor im. m. r. (fr.-engl.) - ono to bo ravak ini prijatnim, udobnim, ugodnim; oputenost, leernost, komforan prid. (fr.-engl.), odr. v. kdmf rn l - koji prua komfor, omoguava udobnost i osjeaj oputenosti (komfo ran stan). komian prid. (gr.), odr. v. komini koji je ispinjen komikom, koji izaziva smijeh, aljiv komiar im. m. r. (gr.) - glumac ija je ua specijalnost igranje uloga u kome dijama. komiarka im. . r. (gr.), dat. jd. komiarki - ena komiar, komika im. . r. (gr.) - ono to je smi jeno, to potie na smijeh, komisija im. . r. (lat.) - posebno radno tijelo sastavljeno od vie osoba koje je zadueno da neto procijeni, ocijeni, predloi. komision im. m. r. (lat.), g. jd. komisiona - radnja u kojoj se otkupljuje i prodaje roba. komisionar im. m. r. (lat.) - posrednik u prodaji robe. komita im. . r. (lat.) - odmetnuti naoru ani pobunjenik ili razbojnik (u vrijeme osmanske uprave u BiH), komitet im. m. r. (fr.), g. jd. komiteta odbor. komocija/komocija im. . r. (njem.) komfor; stanje oputenosti i polagahnosti u obavljanju ili preuzimanju oba veza. komoda/komoda im. . r. (fr.) - nizak ormar. komora im. . r. (gr.) - zatvoreni prostor ureen za posebne namjene (npr. za razvijanje filmova i izradu fotografija); vojn. dio vojne jedinice s konjima i vo zilima koji prevoze hranu; ustanova ko ja zastupa interese neke od privrednih ili drutvenih djelatnosti (Privredna kom ora BiH). komora im. m. r. (gr.) - vrtna samo nikla mediteranska biljka, slui kao za in. komotan prid. (tal.-njem.), odr. v. komot ni - koji je udoban, dovoljno prostran (komotan sako); prenes. koji je bezbri an, kojem je svejedno kako e ta biti i kako e se zavriti (komotan u poslu), kompaktan prid. (lat.), odr. v. kompaktni - koji je iznutra vrsto povezan, zbijen, gust; koji je organizaciono potpun, za okruen, cjelovit (kompaktno drutvo), kompanija im. . r. (fr.) - veliko indu strijsko ili trgovako preduzee (drvopreraivaka kompanija)', razg. grupa ljudi koji su stalno u drutvu, kompanjon im. m. r. (fr.); . r. kompanjonka - ortak u poslu; prenes. onaj koji se ponaa kao ortak; sudrug pratilac, komparacija im. . r. (lat.) - uporei vanje, poreenje, usporedba; gram. ste penovanje pridjeva, gradacija (npr. lijep, ljepi). kompariranje gl. im. s. r. (lat.) od ko mparirati. komparirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kompariram - uporediti ili uporeivati to sa ime; sravniti, sravnjivati, kompas im. m. r. (tal.) - naprava pomou koje se odreuju strane svijeta; busola, kompatibilnost im. . r. (lat.), instr. jd. kompatibllnou/kompatibilnosti - spo sobnost a se ko ili ta mjerom, vri jednosno i sl. podudari, uskladi, usaglasi s nekim ili neim, kompenzacija im. . r. (lat.) - naknada, namirenje za neto izgubljeno; porav nanje (meusobnih potraivanja i dugo vanja). kompenziranje gl. im. s. r. (lat.) od kom penzirati. kompenzirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kompenziram - nadoknaditi to ne im drugim; izravnati (raune i sl.).

299

komplementaran

kompetencija im. . r. (lat.) - djelokrug, nadlenost i mjerodavnost odluivanja pojedinca ili ustanove; priznata stru nost u nekoj oblasti; osposobljenost, mjrodavnost. kompilacija im. . r. (lat.) - tekst ili skup ideja koji je sastavljen od tuih tekstova i djela. kompilator im. m. r. (lat.) - onaj koji uzima iz tuih djela i pravi kompilaciju u kojoj na kraju ima vrlo malo autor skog. kompiliranje gl. im. s. r. (lat.) od kompi lirati. kompilirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kompiliram - sastaviti ili sastavljati te kstualnu ili koju drugu cjelinu iz vie dijelova i raznih izvora kompjuter/kompjutor im. m. r. (lat engl.) - elektronski ureaj za obradu po dataka pomou odgovarajuih progra ma, raunar, raunalo., kompjuterizacija im. . r. (lat.-engl.) uvoenje kompjuterskih programa i si stema u neku sistem (kolstvo, trgovina, privredna djelatnost), kompj uter izir anj e/kompj u ter izo v anj e im. s. r. (lat.-engl.) od kompjuterizirati/ kompjuterizovati, kompjuterizirati/kompjuterizovati gl. svr. i nesvr. (lat.-engl.) - kompjuterizi ram!kdmpjuterizujem, pril. sad. kompjuterizlrajui/kdmpjuterizujui - uvesti ili uvoditi u neku djelatnost kompju terske programe i sistem, kompleks im. m. r. (lat.), g. mn. kom pleksa - sklop, splet svih pojava zdru enih u jednu cjelinu (hotelski kom pleks)-, zemljite u jednom komadu; psih. splet zamrenih podsvjesnih pred stava uvjetovanih sukobom izmeu li nih tenji, savjesti i drutvenog kontek sta koji se razumijeva tuim ili neprija teljskim, a to se oituje raznim vidovi ma iznenadnih i nenormalnih reakcija. (kompleks inferiornosti, tj. osjeaj manje Vrijednosti u odnosu na druge), kompleksan prid. (lat.), odr. v. kdmpleksnl - koji je sloen, sastavljen iz vie dijelova, zamren, zapleten, komplementaran prid. (lat), odr. v. komplementarni - koji to ili koga

komplet

300
zati i uiniti funkcionalnom cjelinom; sloiti, slagati; sastaviti, sastavljati, kompost im. . r. (lat.) - ubrivo nastalo od ivotinjskih i biljnih otpadaka, kompot im. m. r. (lat.) - slatko jelo koje se pravi od posebno ukuhanog voa. kompozicija im. . r. (lat.) - usklaenost svih elemenata u nekom umjetnikom ili kojem drugom ostvarenom djelu (likovna kompozicija ; kompozicija tek sta); mu. djelo nastalo kao rezultat muzikoga stvaralakog nadahnua; ras pored unutar neke cjeline (eljeznika kompozicija)-, spoj razliitih tvari, oblika i sl. (kompozicija tla), kompozitor im. m. r. (lat.) - autor mu zikoga djela, kompresija/kompresija im. . r. (lat.) smanjivanje volumena poveanjem pri tiska; zbijenost, nabijenost. kompresor im. m. r. (lat.) - stroj za zbi janje (zraka, plinova i sl.), kompromis im. m. r. (lat.) - sporazum postignut obostranim ustupcima, kompromiser im. m. r. (lat.) - arg. iron. osoba spremna napraviti kompromis po svaku cijenu, uglavnom na svoju tetu i tetu onih koje zastupa, kompromitacija im. . r. (lat.) - kvarenje ijeg drutvenog statusa i dobrog glasa u javnom ivotu, kompromitovanje/kompromitlranje gl. im. s. r. (lat.) od komprovitovati/kompromitirati. kompromi to vati/kompromitirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kdmpromitujem!kompromitiram, gl. pril. sad. kdmpromitujuilkompromitirajui - urediti da ko izgubi dobar glas o sebi, repu taciju, drutveni status; osramotiti, obru kati; (se) izgubiti dobar glas o sebi; obrukati se. komija im. m. r. (tur.); . r. kdminica onaj koji ivi u blizini; susjed, kdmijskl prid. odr. v. (tur.) - koji je vezan za komije i njhove meusobne odnose. komiluk im. m. r. (tur.) - skup porodica i domainstava u neposrednoj ivotnoj blizini; susjedstvo, komuna im. . r. (lat.) - hist. grad koji ima lokalnu samoupravu; hist. ideol. administrativna i teritorijalna jedinica

301
seoskog ili gradskog tipa; organizirana i meusobno solidarna grupa koju veu zajedniki interesi i pogled na ivot i svijet. komunalac im. m. r. (lat.), n. mn. ko munalci - radnik u komunalnom pre duzeu ili komunalnoj djelatnosti, komunalije im. . r. (lat.) - ukupnost komunalnih poslova i ureaja kojima je omogueno normalnije odvijanje ivota u gradu. komunalan prid. (lat.), odr. v. kdmunalni - koji se odnosi na komunalce i komu nalije (komunalni radnik); koji je u nadletvu mjesnih ili opinskih organa vlasti (komunalne usluge), komuniciranje gl. im. s. r. (lat.) od ko municirati. komunicirati gl. svr i nesvr. (lat.); komuniciram, gl. pril. sad. komunicira jui - sporazumijevati se; biti s kim u neposrednoj vezi; uspostaviti ili odra vati kontakt, saradnju, vezu. komunikacija im. . r. (lat.) - sporazu mijevanje, stanje ili proces uspostavlja nja veza (usmena komunkacija)', saobra ajna i dr. veza ozmeu dvaju odredita (avionska komunikacija). komunikativan; prid. (lat.), odr. v. komu nikativni - koji se odnosi na meusobnu uspostavljenost veza, na komunikaciju; koji lahko stupa u kontakte i razgovore s drugim osobama, razgovorljiv; koji je shvatljiv, razumljiv, dostupan. komunist(a) im. m. r. (lat.) g. jd. komu niste - sljedbenik ideje uspostavljanja komunistikoga drutvenog sistema, komunistkinja im. . r. (lat.) - ena ko munist. komunistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na komunizam i komuniste, komunistiki pril. - prema metodama ko munizma; kao komunisti, komunizam im. m. r. (lat.), g. jd. komu nizma, n. mn. komunizmi - politiki pro jekt besklasnoga drutvenog ureenja u kojem su materijalna dobra i sredstva za proizvodnju u opem, zajednikom (drutvenom, dravnom i sl.) vlasnitvu, a ostvarena dobra i rezultati se dijele prema postojeim potrebama lanova drutvene zajednice.

koncentrat

nadopunjuje, koji s drugim zaokruuje jednu cjelinu, komplet im. m. r. (lat.) - ono to je cje lovito, emu ne nedostaje ni jedan dio (komplet ahovskih figura); garnitura istovrsnih predmeta (komplet tanjira); skup dijelova jedne cjeline koji su izra eni serijski (komplet asopisa); haljina i suknja sa sakoom od istog materijala, kompletan prid. (lat.), odr. v. kdmpletni kojemu nita ne nedostaje; itav, pot pun, sav. kompletiranje gl. im. s. r. (lat.) od kom pletirati. kompletirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kompletiram , gl. pril. sad. kompletira jui - upotpuniti to ili upotpunjavati; dopuniti ili dopunjavati (kompletirati sportsku opremu), kompletnost im. . r. (lat.), instr. jd. kompletno u!kompletno ti - stanje ili svojstvo upotpunjenosti; cjelovitost, kompliciran/komplikovan prid. (lat.) koji je teko rjeiv, zamren, zapleten, sloen. kompliclr anj e/komplikovanje gl. im. s. r. (lat.) od kompliciranje/komplikovanje. kompliclrati/komplikovati gl. nesvr. (lat.), prez. kompliciiram/kdmplikujem uiniti ili initi to zapletenim, tekim, nejednostavnim. komplikacija im. . r. (lat.) - zamrena, iznenadna, teko rjeiva, uglavnom ne predviena tekoa, kompliment im. m. r. (fr.-njem.-tal.) isticanje koje osobine posebno biranim i afirmirajuim rijeima; iskazano pozi tivno miljenje o emu hvalei ga i las kajui mu. komplot im. m. r. (fr.) - dogovor dviju strana uperen protiv tree strane; urota, zavjera, urovanje. komponenta im. . r. (lat.) - bitna injenica unutar nekog sistema koja je sastavni dio cjeline, koja sudjeluje u ostvarivanju nekog rezultata; sastavnica, komponovanje/kompomranje gl. im. s. r. (lat.) od komponovati/komponirati. komponovati/kompomrati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kdmponujem/kompdniram - napisati ili pisati muziko djelo; skladati; skladno ta meusobno pove

komimjara im. . r., pejor. - podrugljiv naziv za pripadnike nekadanje Komu nistike partije ili Saveza komunista pod optubom da se u posttotalitaristikim drutvenim okolnostima svjesno ili ne svjesno nastavljaju zalagati za nekada nje komunistike ideale i metode dru tvenog ureivanja i ponaanja, komuina im. . r. - listovi odguljeni sa kukuruznog klipa, komutacija im. . r. (lat.) - zamjena je dnoga s drugim (npr., pretvaranje izmje nine struje u istosmjernu), kona im. . r. (tur.), hip. - kominica. konac im. m. r., g. jd. konca, n. mn, konci, g. mn. konaca - tanke i meu sobno upletene niti pamuka, svile i sl. (za ivanje, vezenje, povezivanje itd. konaan prid., odr. v. kdnani - koji je posljednji, iza kojeg vie nikoga i nie ga nema, koji je definitivan (konana presuda). konaite im. s. r. (tur.) - prenoite, ugostiteljski objekt u kojem se samo moe prenoiti uz najnunije ugosti teljske usluge, konaenje gl. im. s. r. (tur.) od konaiti, konaiti gl. nesvr. (tur.), prez. kdnaim provesti gdje no; prenoiti (konaiti u gradu; konaiti u hanu), konak im. m. r. (tur.), n. mn. kdnaci mjesto gdje se moe odmoriti i pre noiti; bolja kua uglednog domaina gdje ima mjesta za goste i konaenje; hist. zgrada valije ili kojeg drugog upra vnog ili vojnog zapovjednika iz vreme na osmanske uprave u BiH. koncentracija im. . r. (lat.) - pojaano pojavljivanje ega na jednom mjestu, okupljanje, zbijanje (koncentracija vo jske); intenzivnije usmjeravanje panje na neku pojavu, pojam, sadraj, fokusiranje, usredotoenje, usmjerenje, usmje renost; ekon. postepeno gomilanje ime tka i kapitala (koncentracija bogatstva); hem. koliina neke tvari, sastojka i sl. (koncentracija radioaktivnosti), koncentrat im. m. r. (lat.), g. jd. ko ncentrata - hrana za perad i stoku s pojaanim hranjivim sastojcima radi breg okrupnjavanja i debljanja; pove ana koliina neke tvari u smjesi.

koncentrian

302
konan prid., odr. v. kdnani - koji izra en od konca (konane rukavice), koni im. m. r. - em. mali konac, kondenzacija im. . r. (lat.) - sabijanje, zgunjavanje; pretvaranje plina i pare u teno stanje, kondenzat im. m. r. (lat.), g. jd. ko ndenzata - ono to je proizvod konden zacije; kondenzvana tvar (npr. mlijeko i
sl-)-

303
masovne proizvodnje, koji u sebi nema posebnosti i originalnosti; pril. - prema principat konfekciji; po istom kalupu, konferansa im. . r. (fr.) - prigodne rijei uz neki sveani povod ili zabavni pro gram, voenje programa na nekoj mani festaciji ili priredbi, posao voditelja pro grama. konferencija im. . r. (lat.) - slubena razmjena miljenja veeg broja ljudi s predvienim dnevnim redom; vijeanje (mirovna konferencija); iznoenje slu benog stava o emu nekog tijela, usta nove, organizacije i sl. (konferencija za tampu). konferansje im. m. r. (fr.), g. jd. konfe ransjea - voditelj programa, onaj koji najavljuje i objanjava ta e se dalja dogoditi, osoba zaduena za konferansu. konfesija im. . r. (lat.) - vjeroispovijest u okviru neke od vjerskih grupacija ili zajednica. konfiguracija im. . r. (lat.) - oblik ze mljine povrine uvjetovan rasporedom brda, dolina itd. (konfiguracija terena); raspored dijelova unutar neke cjeline, konfiskacija im. . r. (lat.) - zapljenjivanje imovine pojedinca ili zajednice u korist drave, konflikt im. m. r. (lat.) - ozbiljno izraene nesuglasic; sukob, konfliktan prid. (lat.), odr. v. kdnfliktni koji se odnosi na konflikte, koji lahko uzrokuje konflikt, koji upada u sukob, nesporazum, nesuglasicu (konfliktna osoba). konformist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. konfdrmiste - onaj koji se odlikuje konfor mizmom; pojedinac koji eli da mu uvijek bude dobro, lagodno, uslijed ega nastoji izbjei sukob i iznijeti vlastiti stav o neemu, konformistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na konformiste, konformistiki pril. - kao konformist (po naa se konformistiki). konformizam im. m. r. (lat.), g. jd. kon formizma, n. mn. konformizmi - stanje svijesti da se to vie prilagodi, prihvati tue miljenje makar ono bilo i drukije, da se radi linog komoditeta izbjegnu sukobi i nesuglasice.

konjunktura

koncentrian prid. (lat.), odr. v. ko ncentrini - koji upuuje prema za jednikom sreditu, koji ima zajedniko sredite. koncentriranje/koncentrisanje gl. im. s. r. (lat.) od koncentrirati/koncentrisati (se). koncentrirati/koncentrisati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. koncentriram/ koncentriem (se) - sakupiti na jednom mjesto; fokusirati (koncentrirati aktiv nosti); usmjeriti se prema jasno odree nom cilju; usredotoiti se. koncepcija im. . r. (lat.) - razraen nacrt ega to treba ostvariti (sastava, govora, projekta itd.), koncept; zaee (djeteta u utrobi i, uope, zametka), koncept im. m. r. (lat.), g. mn. kdncepata - nacrt, skica pisanog sastava, govora, ideje, tek roene predstave o emu i sl. konceptualan prid. (lat.), odr. v. kon ceptualni - koji se odnosi na pojmove; koji se bavi definicijama i odnosima u nekoj istraivakoj oblasti, koncern im. m. r. (engl.), n. mn. kdncerni - udruenje vie preduzea ili udruenje vie vlasnika kapitala radi omogua vanja breg i prohodnijeg toka kapitala. koncert im. m. r. (tal.) g. mn. kdncerata javno izvoenje instrumentalnih ili vokalnih kompozicija (koncert Sarajev ske filharmonije); opseno muziko dje lo. koncesija im. . r. (lat.) - posebni ugovor kojim se uz odreene povlastice i oba veze daje pravo iskoritvanja odreenih privrednih resursa u zemlji; ustupak, koncil im. m. r. (lat.), g. jd .koncila - sa stanak biskupa i crkvenih dostojanstve nika u Katolikoj crkvi radi savjeto vanja, donoenja zakljuaka i ustano vljavanja odreenih propisa, koncipiranje gl. im. s. r. (lat.) od konci pirati. koncipirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. koncipiram, gl. pril. sad. koncipirajui sainiti koncept za to (koncipirati pre davanje); zamisliti to u cilju izvoenja kakvog plana, koncizan prid. (lat.), odr. v. kdncizni koji je saet, jezgrovit, koncizno pril. (lat.) - na saet, jezgrovit nain.

kondenzator im. m. r. (lat.) - sprava koja skuplja elektrini naboj; sprava za ko ndenzaciju vodene pare; optiko staklo koje skuplja zrake iz izvora svjetlosti usmjeravajui ih na predmet koji treba osvijetliti. kondenziranje/kondenzovanje gl. im. s. r. (lat.) od kondenzirati/kondenzovati. kondenzirati/kondenzovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kondenziram/kdndenzujem (se) - postati i postajajati guim, zgusnuti se, odnosno zgunja vati se; zbiti se, zbijati se. kondicija im. . r. (lat.) - fiziko i psihi ko stanje ovjekove izdrljivosti, spo sobnost da se podnese odreeni fiziki i duhovni napor, kondicional im. m. r. (lat.) - pogodbeni gl. nain. kondom im. m. r. (fr.), g. jd. kondoma zatitno sredstvo pri spolnom odnosu od spolnih bolesti i zaea; prezervativ, gu ma; razg. vulg. kurton. kondor im. m. r. (p.), g. jd. kondora velika junoamerika ptica irokog ra spona krila, kondukter im. m. r. (fr.), n. mn. kondu kteri - osoba zaduena za ovjeru i napla ivanje putnih karata u prevoznom sred stvu. kondukterka im. . r. (fr.) - ena kon dukter. konduktor im. m. r. (lat.) - provodnik elektrine struje; vodi od kovine na kojemu se skuplja elektricitet, konfederacija im. . r. (lat.) - savez suverenih drava, konfekcija im. . r. (lat.) - industrijska proizvodnja odjee prema standarnim modelima i veliinama, konfekcijski prid. odr. v. (lat.) - to je vezano za konfekciju i proizvodnju na standardni nain; prenes. koji je dio

konfrontacija im. . r. (lat.) - sukob, su dar, suprotstavljanje, konfrontiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko nfrontirati. konfrontirati (se) gl. svr i nesvr. (lat.), prez. konfrdntiram (se), gl. pril. sad. konfrontirajui (se) - izrei ili izraziti neslaganje; biti u sukobu, suprotstaviti se, suprotstavljati se. konfuzan prid. (lat.), odr. v. konfuzni koji je smuen, smeten, nepovezan, zbrkan, neorganiziran, konfuzija im. . r. (lat.) - stanje pometnje, smuenosti, smuenosti, smetenosti, zbrke (u miljenju, postupcima, nainu rada, nainu ophoenja, itd.), konfuzno pril. (lat.) - smueno, smeteno, zbrkano, neorganizirano, konfuznost im. . r., instr. jd. konfuznou/konfuznosti - stanje onoga koji je konfuzan; osobina ili svojstvo onoga to je konfuzno, kongenijalan prid. (lat.), odr. v. konge nijalni - koji je duhovno srodan, koji je na istom nivou s nekim (u duhu, obra zovanosti, ivotnim osjeanjima, intere sovanjima, opredjeljenjima i sl.), konglomerat im. m. r. (lat.), g. jd. konglomerata - sedimentna stijena sa stavljena od povezanih kamenih cjelina; prenes. mjeavina raznorodnih ljudskih priroda, neusklaenih pojmova ili ideja i
sl.

kongregacija im. . r. (lat.) - skup ljudi koji je uprilien u vjerske svrhe; udru enje vie samostana istog reda u Kato likoj crkvi; vijee koje upravlja odre enim poslovima u katolikoj vjerskoj organiziranosti; udruenje slino duhov nom redu, ali s jednostavnim zavjetima (svjetovna kongregacija). kongres im. m. r. (lat.) - sastanak veeg broja strunjaka iz odreene oblasti, umjetnika, politiara itd. radi razmatra nja vanih pitanja, razmjene iskustava, donoenja odluka za naredni period svo ga djelovanja, konian prid., odr. v. kdnini - koji je u obliku konusa; kao unj, unjast, konjugacija im. . r. (lat.) - promjena glagola. konjunktura im. . r. (lat.) - stanje u cijenama, u vrijednosti novca i vrijedno-

konkavan

304
konoplja im. . r. (lat.) - biljka iz porodice konopljika, slui kao sirovina za izradu tkanina, konsenzus im. m. r. (lat.) - postignuta saglasnost u vezi s rjeavanjem nekog otvorenog problema ili pitanja (politiki konsenzus) konsignacija im. . r. (lat.) - prodaja robe putem posrednika, robna poiljka; obi ljeavanje, peaenje, igosanje {konsi gnacija stoke), konsignacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na konsignaciju, konsignacijski pril. - na nain konsigna cije. konsolidacija im. . r. (lat.) - postizanje sreenosti za uspjeno djelovanje nakon vrlo loeg stanja {konsolidacija u pri vredi). konsolidiranje/konsolidovanje gl. im. s. r. (lat.) od konsolidirati/konsolidovati. konsolidirati/konsolidovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. konsolidiram/kdnsolidujem (se) - u potpunosti urediti, uvrstiti, ustabiliti postojee stanje, izvui iz neprilika kako bi se moglo uspjeno djelovati {konsolidovan pre duzee; konsolidovan redove, npr. u vojci i ratnim zadacima i sl.), konspiracija im. . r. (lat.) - tajnost rada, dogovorena utnja, konspirativan prid. (lat.), odr. v. kdnspirativni - koji je vezan za konspiraciju, koji se dri u strogoj ili doziranoj tajno sti {konspirativan rad, konspirativno ime). konstanta im. . r. (lat.) - stalna, nepro mjenjiva veliina, konstantan prid. (lat.), odr. v. konstantni - koji se ne mijenja; stalan, nepromje njiv, ustrajan, konstatacija im. . r. (lat.) - tvrdnja, zaokruena misao o emu na osnovu injenica ili pretpostavki; zakljuak, konstatiranje/konstatovanje gl. im. s. r. od konstatirati/konstatovati, konstatirati/konstatovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. konstatirdm/kdnstatujem - utvrditi, ustanoviti, javno obzna niti injenicu, konstelacija im. . r. (lat.) - poloaj vie injenica u meusobnom odnosu; sticaj odreenih okolnosti, meusobni odnos

305
vie snaga i interesnih grupacija {kon stelacija politikih dogaaja), konsternacija im. . r. (lat.) - stanje nagle zaprepatenosti zbog neke pojave, doga aja, stvorene atmosfere i sl.; preneraenost, zateenost, zanijemjelost, preseneenje, zaprepatenost. konsternlran prid., odr. v. konsternirani koji je zapao u konsternaciju; prenera en, zaprepaten, konstitucija im. . r. (lat.) - kvalitet i funkcionalnost ovjekova organizma (ovjek jake konstutucije); hist. osnovni zakon kojim su odreeni oblici ureenja i graanskih prava, konstituiranje/konstituisanje gl. im. s. r. (lat.) od konstituirati/konstituisati. konstituirati/konstituisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. konstituiram/konstituiem , pril. sad. konstituirajui/konstituiui - dati emu osnovne organiza cione oblike i djelatnu namjenu; osno vati, utemeljiti, konstruiranje/konstruisanje gl. im. s. r. (lat.) od konstruirati/konstruisati, konstruirati/konstruisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. konstruiram/konstruiem , pril. sad. konstruirajui/konstruiui - sastaviti to iz vie dijelova, na praviti ili praviti mehanizme strojeve ili dijelove za strojeve i dr.; izumiti, izmi sliti {konstruirati novi tip motora,); pre nes. iskrivljeno, samovoljno to tuma iti; izmisliti injenice o nekom ne postojeem dogaaju {konstruirati priu). konstrukcija im. . r. (lat.) - ono to je proces ili rezultat konstruiranja {kon strukcija zgrade, konstrukcija teksta); prenes. formirana vizija ega na osnovu nepotpunih podataka {konstrukcija bu dunosti); subjektivna interpretacija (dogaaja, teksta i dr.); izmiljotina, konstruktivan prid. (lat.), odr. v. konstru ktivni - koji se odnosi na konstrukciju; koji djeluje stvaralaki, s kojim se moe uspjeno saraivati u zajednikim ide jama i poduhvatima; supr. destruktivan, konstruktivizam im. m. r. (lat.), g. jd. konstruktivizma, n. mn. konstruktivizmi, g. mn. konstrktivizama - umjetniki pra vac koji prirodu predstavlja u osnovnim geometrijskim oblicima.

kontingent

snim papirima; razg. vrijeme dobrih pri lika za brzu i lahku zaradu, konkavan prid. (lat.), odr. v. kdnkavni udubljen; supr. konveksan (izboen) konkordancija im. . r. (lat.) - saglasnost u emu; geol. paralelan tok pojedinih slojeva u tlu. konkordat im. m. r. (lat.) - sporazum, konkretan prid. (lat.); kdnkretni - koji postoji, koji je dostupan osjetilima, koji je stvaran, odreen, jasan; supr. apstrak tan. konkretno pril. (lat.) - na konkretan na in, bez okoliavanja. konkubina im. . r. (lat.) - nevjenana ena, prilenica, sulonica. konkubinat im. m. r. (lat.) - vanbrani ljubavniki ivot; prilenitvo, suloni tvo. konkurencija im. . r. (lat.) - suparnitvo u nekoj oblasti; borba da se postigne to bolji rezultat u odnosu na druge (trina konkurencija ). konkuriranje/ konkurisanje gl. im. s. r. od konkuririrati/konkurisati. konkurirati/konkurisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. konkurlram/konkuri em, pril. sad. konkuriuUkonkurira jui - biti kome konkurent, natjecati se s kime, natjecati se u emu, nadmetati se, biti u konkurenciji; sudjelovati u natje aju, prijaviti se na konkurs (natjeaj), konkurs im. m. r. (lat.) - postupak u kojemu se izmeu vie prijavljenih kan didata odabere onaj koji je najbolji; nat jeaj, nadmetanje, konoba im. . r. (lat.) - posebna prostorija unutar primorske kue gdje se uvaju bave s vinom, maslinovim uljem i dru ge zalihe pia i hrane; ugostiteljski objekt koji svojim izgledom i izborom jela i pia lii na konobu, konobar im. m. r. (lat.) - osoba koja u ugostiteljskom objektu posluuje goste jelom i piem, radnik u ugostiteljstvu, konobarica im. . r. (lat.) - radnica u ugostiteljskom objektu. konop im. m. r. (lat.) - konopac, ue. konopac im. m. r. (lat.), g. jd. kdnopca, n. mn. kdnopci, g. mn. kdnopaca - deblja ili tanja vieslojno upredena nit krunog presjeka, slui za vezivanje; konop, ue.

konstruktor im. m. r. (lat.) - onaj koji konstruira, koji projektuje, smilja, una preuje. konstruktorica/konstrutorka im. . r. ena konstruktor, konsultacija im. . r. - razgovor sa stru njakom iz odreene oblasti; traenje savjeta, meusobno donoenje zajedni kog stava o emu. kontakt im. m. r. (lat.), g. mn. kdntakata dodir, doticaj (drutveni kontakt)', veza dvaju provodnika elektrine struje; spoj. kontaktiranje gl. im. s. r. (lat.) od konta ktirati. kontaktirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kontaktiram, gl. pril. sad. kontaktirajui - biti u kontaktu s kim; doticati se, susretati, ophoditi se u poslovnim odno sima; uspostaviti vezu s kim na svoju inicijativu {kontaktirati ljekara specija listu). kontaminacija im. . r. (lat.) - zagaenje tla i stvari otrovnim, zaraznim ili radio aktivnim tvarima, kontejner im. m. r. (engl.) - mjesto, na prava za odlaganje smea, uope onog to se odlae; veliki spremnik u kojem se prevozi roba. kontekst im. m. r. (lat.), g. mn. kdnteksta - smisao onog to je izgovoreno ili napisano; tano odredljiv smisao svake rijei u okviru takve cjeline; povezana misaona cjelina; povezanost, suvislost. kontemplacija im. . r. (lat.) - duboko poniranje u vlastite tokove misli i osje anja; posmatranje sebe i svijeta oko sebe (pasti u kontemplaciju). kontemplativan prid. (lat.), odr. v. ko ntemplativni - koji sadri kontempla ciju; koji se odlikuje posmatranjem svi jeta i ivota na duboki misaoni nain, kontinent im. m. r. (lat.), g. mn. konti nenata - jedan od najveih kopnenih dijelova planete Zemlje (Afrika, Antartik, Azija, Evropa, Juna Amerika, Sje verna Amerika), kontinentalan prid. (lat.), odr. v. konti nentalni - koji se nalazi na kontinentu; koji ima odreena svojstva vezana za kontinent {kontinentalna klima), kontingent im. m. r. (fr..), g. mn. ko ntingenata - odreena ili ugovorena ko-

kontinuiran liina robe (za izvoz, uvoz ili prodaju); skup ega drugog (npr. vojnih snaga), kontinuiran prid. (lat.), odr. v. konti nuirani - koji je trajan, neprekidan, sta lan (kontinuirana proizvodnja), kontinuitet im. m. r. (lat.), g. jd. konti nuiteta , n. mn. kontinuiteti - trajnost, neprekidnost, stalnost. konto im. m. r. (tal.) - raun na kojem se biljei stanje rashoda i prihoda kontra- (lat.) - kao prvi dio sloenice kojim se oznaava da je to u supro tnosti s onim to je odreeno drugim dijelom sloene rijei {kontranapad, kontraobavjestajna sluba, itd.) kontrabas im. m. r. (lat.-tal.) - najvei gudaki instrument, kontracepcija im. . r. - postupak spre avanja zaea, kontradikcija im. . r. (lat.) - protu rjenost, proturjeje, protuslovlje (pasti u kontradikciju). kontraindikacija im. . r. (lat.) - su protan, suprotstavljen znak; med. ono to moe (u koritenju lijekova i sl.) iza zvati nepoeljne efekte; supr. indika cija. kontrakcija im. . r. (lat.) - stezanje (npr. miia). kontrapunkt im. m. r. (lat.) - povezivanje dviju ili vie melodija u zajedniku muziku cjelinu pri izvoenju, kontrarevolucija im. . r. (lat.) - borba protiv revolucije; djelovanje kojim se eli sprijeiti revolucija, kontrast im. m. r. (fr.), g. mn. kontrasta naglaena razlika izmeu dviju ili vie pojedinosti; odudaranje od ega, opre nost u cjelini ili u nekom dijelu ili po sebnosti {kontrast boja), kontrapijunaa im. . r. (lat.-tal.) - in suzbijanja neprijateljskih pijunskih dje lovanja; kontraobavjetajna sluba, kontrola im. . r. (fr.) - nadzor nad ime, provjera (otii u ambulantu na kontro lu); ustanova osobe ili slube koja obav lja kontrolu (policijska kontrola ); mo, prevlast nad kime ili ime (ona ga kon trolira). kontroliranje/kontrolisanje gl. im. s. r. (fr.) od kontrolirati/kontrolisati, kontrolirati/kontrolisati gl. nesvr. (fr ), prez. kou tr IIram! kem trdl iem, gl. pril.

306
sad. kontrolirajuUkontrdliui - obaviti ili obavljati kontrolu, podrvrgnuti koga ili ta kontroli; imat prevlast nad kime ili ime, imati potpun uvid (ko kontro lira situaciju), kontrolni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na kontrolu, koji slui kontroli i kontroliranju {kontrolni zadatak), kontrolor im. m. r. (fr.) - onaj koji ko ntrolira; nadzornik; tehn. aparat za po kretanje i regulaciju elektromotora kod tramvaja, dizalica i sl. kontrolorka im. . r. (fr.) - ena ko ntrolor. kontroverzija im. . r. (lat.) - neslaganje u nekom pitanju, problemu i sl; suprot stavljanje oprenih, drukijih, meuso bno sukobljenih miljenja, kontura im. . r. (fr.-njem.) - obris pre dmeta, pojave, lika, onog to se nejasno vidi; osjenak. kontuzija im. . r. (lat.) - ozljeda udarom bez vidnih povreda vanjskih dijelova tkiva; nagnjeenje, naboj, konveksan prid. (lat.), odr. v. konveksni izboen (konveksna lea, soivo); supr. konkavan (udubljen), konvencija im. . r. (lat.) - opevaea, ustaljena pravila koja jednako vae za sve i kojih se pridravaju lanovi odre ene drutvene zajednice; meunarodni sporazum o kakvom vanom pitanju (npr. enevske konvencije u okviru rada Meunarodnog komiteta Crvenog kri a); veliki zbor, skuptina, opi sastanak neke politike stranke ili kojeg drugog tijela na kojoj zastupnici usvajaju neku zajedniku odluku vaeu za sve la nove. konvencionalan prid. (lat.), odr. v. kon vencionalni - koji se zasniva na dru tvenoj ili usvojenoj konvenciji; koji se dri ustaljenih pravila ponaanja; pejor. koji slijepo slijedi postojee drutvene konvencije; neinventivan, dosadan, ne originalan, zastario. konvertibilan prid. (lat.), odr. v. ko nvertibilni - koji je stabilan kao valuta i kao takav je priznat u svijetu novca i bankarstva {konvertibilna marka), konvertibilnost im. . r., instr. jd. konvertibilnou/konvertibilnosti - svoj stvo onoga to je konvertibilno, mogunost nesmetanog mijenjanja jedne val ute za drugu, konverzacija im. . r. (lat.) - razgovor; diskusija vezana za odreenu temu. konverzija im. . r. (lat.) - prelaenje iz jedne vjere u drugu; zamjena jedne va lute u drugu valutu; op. pretvaranje ega u ta drugo (npr. konverzija teksta iz jednog kompjuterskog programa, iz jednog fonta u drugi, itd.), konvikt im. m. r. (lat.), g. mn. kdnvikata arh. odgojno-obrazovna institucija gdje pitomci imaju stan i hranu, konvoj im. m. r. (fr.) - hist. jedan ili vie trgovakih ili transportnih brodova praenih ratnim brodovima u svrhu zatite od neprijateljskih podmornica i napada iz zraka; grupa vozila koja se kreu zajedno prema istom cilju (humanitarni konvoj). konzekvencija im. . r. (lat.) - dosljed nost, zakljuak; posljedica (povui konzekvencije, tj. izazivati ili snositi po sljedice); rjee: konzekvenca, konzekventan/konsekventan prid. (lat.), odr. v. konzekventni/konsekventni - koji se ne da pokolebati u svome stavu i pogledima; postojan, ustrajan, nepoko lebljiv. konzerva im. . r. (lat.) - limena hermetiki zatvorena kutija za konzerviranu hranu, ob. valjkasta oblika; prenes. o vjek staromodnih, konzervativnih pogle da na svijet, konzervans/konzervans im. m. r. (lat.) sredstvo koje se dodaje hrani prilikom konzerviranja kako se ne bi hranila, konzervativac im. m. r. (lat.), g. jd. konzervativca, n. mn. konzervativci onaj koji je privren starim obiajima, nazorima, stavovima, ideolokim uvje renjima; lan neke stranke koja se u svome politikom programu zalae za ouvanje konzervativnih tradicijskih vrijednosti u drutvu, konzervatlvka im. . r. (lat.) - ena ko nzervativac, konzervativan prid. (lat.), odr. v. ko nzervativni - koji se zalae za ouvanje starog sistema vrijednosti, koji se opire inovacijama, staromodan; koji se odnosi na politike stranke koje se opiru

307

konj

smjelijim promjenama drutvenog i po litikog sistema, konzervator im. m. r. (lat.) - strunjak za zatitu i uvanje materijalne kulturne batine (umjetnikih djela, graevina i dr.). konzervatorka im. . r. (lat.) - ena konzervator, konzervatorij im. m. r. (lat.) - najvia muzika kola konzerviranje/konzervisanje gl. im. s. r. (lat.) od konzervirati/konzervisati. konzervirati/konzervisati gl. nesvr. (lat.), prez. konzervirain/konzervisem , pril. sad. konzervirajuifkonzerviui zatiti ta od propapadanja posebnim postupkom zatite {konzervirati hranu, konzervirati umjetniku sliku), konzilij im. m. r. (lat.) - grupa strunjaka koja se savjetuje oko nekog vanog pitanja radi donoenja odgovarajueg pravovremenog rjeenja {konzilij ljekara). konzola im. . r. (fr.) - potporni stup, potporanj; nosa s uporitem samo na jednoj strani, konzorcij/konzorcij im. m. r. - poslovni sporazum ili formiranje posebnog udru enja vie banaka ili vlasnika kapitala u cilju zajednikog izvrenja odreenih operacija za tokove i okrupnjavanje ka pitala. konzulat im. m. r. (lat.), g. jd. konzulata predstavnitvo jedne drave u drugoj dravi, nie od ambasade, koje zastupa interese svoje zemlje, konzumacija im. . r. (lat.) - ugostiteljska narudba i cijena narudbe; dio cijena i narudbe koji se u posebnim okolno stima plaa na samom ulazu u ugosti teljski objekt, konzument im. m. r. - korisnik ugosti teljskih, trgovakih i dr. usluga; kupac robe, potroa, konzumiranje gl. im. s. r. (lat.) od konzumirati. konzumirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. konzumiram , gl. pril. sad. konzumirajui - isprobati, isprobavati ta, utvrivati kvalitet; troiti, koristiti. konj im. m. r., n. mn kdnji, g. mn. konja domaa ivotinja iz reda kopitara; ah. figura koja se tokom igre prebacuje iz

konjak

308
kooptiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko optirati. kooptirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kooptiram, pril. sad. kooptirajui ukljuiti koga u neko operativno, rukovodno i sl. tijelo bez izborne pro cedure i postupka biranja, koordinacija im. . r. (lat.) - usklaenost (pokreta, postupaka, djelatnosti i sl), koordinata im. . r. (lat.) - mat. veliina koja odreuje poloaj take na odre enoj ravnini, pravcu, prostoru; prenes. smjernica (odrediti koordinate privred nog razvoja), koordimranje/koordini-sanje gl. im. s. r. (lat.) od koordinirati/koordinisati. koordinirati/koordinisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. koordiniram/koordiniem, pril. sad. koordinirajui!koordini ui - uskladiti ta, usklaivati, vriti ko ordinaciju. kop im. m. r., n. mn. kopovi - ono to je ili gdje je iskopano u jednom pravcu ili prostoru; podzemni hodnik aktivnog ru dnika. kopa im. m. r., g. jd. kopaa - onaj koji kopa; prenes. koji ta predano radi. kopaica im. . r. - ena kopa. Kopai im. m. r. mn. - mjesto kod Gorada. kopaka im. . r. (e.), g. mn. kdpaki sportska obua s konatim ili plastinim epovima na potplatama (za nogomet i druge srodne sportove), kopaki prid. odr. v. - koji ima veze s kopaima {kopaki posao), kopaki pril. - kao kopa, na nain ko paa. kopal prid. odr, v. - koji slui za kopanje {kopae alatke), kopanje gl. im. s. r. od kopati, kopati gl. nesvr., prez. kdpam , gl. pril. sad. kdpajui - kopanjem obraivati zemlju za sijanje; praviti udubinu, isko pinu u zemlji {kopati bunar, kopati grob); prenes. temeljito to pretraivati {kopati po dokumentima). kopa im. . r. (tur.) - metalna kukica i mali metalni koluti za kopanje odjee, kopanje gl. im. s. r. od kopati, kopati gl. nesvr. (tur.), prez. kdpam, pril. sad. kdpajui - vezati kopom, spajati dugmad na odjei; prenes. shva ati, razumijevati, arg. kapirati, kopija im. . r. (lat.) - prepis s originala (teksta, formulara i sl.); djelo slino ili vrlo priblino originalu dobiveno po navljanjem radnog procesa i u grani cama postojeih tehnikih mogunosti; pejor. ono to nema izvorna autorska svojstva nego je nainjeno prema odre enom uzroku, kopilan/kopiljan im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji je kopile; prenes. osoba koja je vragolasta i neozbiljna u svome ponaa nju. kopile im. s. r. (ar.-tur.) - dijete roeno izvan brane zajednice; prenes. arg. onaj koji se ponio ili se ponaa runo, samoivo, prijetvorno, kopiranje gl. im. s. r. (lat.) od kopirati. kopirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kopiram , pril. sad. kopirajui - izraditi ili izraivati kopiju; prenes. nastojati koga oponaati kao svoj uzor; imitirati kopitar im. m. r. - sisar koji ima kopita, kopito im. s. r. - ronati, tvrdi dio dijela noge kojim ivotinja gazi. kopljanik im. m. r., vok. jd. kopljanie, n. mn. kopljanici - onaj koji nosi koplje; vojnik naoruan kopljem, koplje im. s. r., g. mn. kopalja - oruje u obliku motke, zailjeno prvi vrhu, slui za borbu, lov i sportsko nadmetanje; sport, jedna od atletskih disciplina (ba canje koplja ); motka za zastavu, kopnen prid., odr. v. kdpneni - koji se odnosi na kopno, kopnjenje gl. im. s. r. od kopniti. kopiliti gl. nesvr., prez. kdpnim, gl. pril. sad. kdpnei - nestajati s tla (kad je rije o snijegu); prenes. postajati tjelesno slab, neotporan; nestajati, gasiti se. kopno/kopno im. s. r., g. jd. kopna - dio Zemljine povrine nepokriven vodom, kopiranje gl. im. s. r. od koprcati se. koprcati se gl. nesvr., prez. koprcam , gl. pril. sad. koprcajui - nastojati izbaviti se iz kakve nevolje brzim pomjeranjem ruku, nogu, itavog tijela, batrgati se. koprena im. . r. - tanko i djelomino providno platno koje se nosi preko lica radi sakrivanja lica; uope ono ime se ta prikriva, kopriva im. . r. - ara.

309

korektan

polja u polje u obliku slova L, skaka; sport, gimnastika sprava; prenes. pej. onaj koji radi neto to je nerazumno, glupo, nepromiljeno; onaj koji nosi, tegli, koji se troi u kakvom poslu, ob. bez izgleda na ikakvu naknadu, konjak im. m. r. (fr.) - estoko alkoholno pie od groa nazvano po regiji Cognac u Francuskoj, konjaniki prid. odr. v. - koji se tie konjanika i konjanitva. konjanik im. m. r., vok. jd. konjanie , n. mn. konjanici - onaj koji jae konja, jaha; vojn. osoba koja je u konjanitvu, koja se bori na konju, konjetina im. . r. - meso od konja. Konjic/Konjic im. m. r. - gradi u Bosni i Hercegovini, konjica im. . r. - vojne jedinice sa stavljene od konjanika; konjanitvo. Konjianin/Konjianin im. m. r. - sta novnik Konjica; osoba koja je porijek lom iz Konjica. Konjianka/Konjianka im. . r. - sta novnica Konjica, konjiki prid. odr. v. - koji je iz Konjica ili s podruja konjike opine, konjiki prid. odr. v. - koji se odnosi na konjicu {konjiki sport), konji im. m. r., em. - mali konj; drugi dio imena morske ribe iji oblik po dsjea na glavu konja (morski konjic), konjogojstvo im. s. r. - uzgoj konja i selekcija plemenitih pasmina; konjar stvo. konjokradica im. m. i . r. - lopov koji krade konje, konjski prid. odr. v. - koji je od konja, ono to je vezano za konja {konjski povodac); prenes. koji likom podsjea na konja {konjski rep, konjsko lice), konjski pril. - kao konj, na nain konja {konjski raditi), konjuar im. m. r., g. jd. konjuara - onaj koji hrani, timari, koji se brine za konje, konjunica im. . r. - tala za konje, kooperativan prid. (lat.), odr. v. ko operativni - koji je spreman na saradnju i iznalaenje kompromisa, kooperacija im. . r. (lat.) - zajedniki poslovi sa zajednikim ciljem i ostvarujuim interesima.

koprodukcija im. . r. (lat.) - zajednika proizvodnja dvaju li vie poslovnih par tnera ob. prilikom snimanja filma, koptisati gl. svr. (tur.), prez. kdptiem iznenada se pojaviti; navaliti na koga ili to. kopun im. m. r. (tal.) - reg. ukopljeni pijevac. kora im. . r. - vanjski dio na stablu drve ta; tvrdi, povrinski sloj ega;omota nekih plodova {kora banane); med. va njski omota velikog mozga, korablja im. . r. - brod, jedrenjak, koraanje gl. im. s. r. od koraati, koraati gl. nesvr., prez. koraam , pril. sad. koraajui - kretati se u koracima (brzo koraati, koraati ukoeno); pre nes. kretati se naprijed {koraati u bu dunost). koranica im. . r. - muzika kompozicija pisana u dvodijelnom taktu i naglae nom ritmu koji odgovara marevskom koraku. korak im. m. r., n. mn. koraci - pokret u hodanju pri kojem se jedna noga sputa na zemlju, a druga die; mjera za uda ljenost od jednog do drugog mjesta pri hodanju (jo stotinjak koraka do cilja), koral/koralj im. m. r. (gr.) - nepomina morska ivotinja koja oblikom nalikuje na biljku. koralni/koralj ni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na koralje, koji je od koralja {koraljni greben, koraljna ogrlica), korba im. m. r. (tur.) - bi od ispre pletenog konog remenja, kordon im. m. r. (fr.), g. jd. kordona gusto rasporeeni vojnici, policija u svrhu zaustavljanja prodora neprijatelj skih vojnika, mase protestanata i dr. korekcija im. . r. (lat.) - ispravka, ispra vljanje, dovoenje u red (teksta, vida, dijela tijela obavljanjem plastine opera cije, rada motora, smjera vatre iz oruja, itd.). korektor im. m. r. (lat.) - osoba koja vri korekciju. korektorica /korektorka im. . r. (lat.) ena korektor, korektan/korektan prid. (lat.), v. kdrektni/korektni - koji je u okviru pravila; ispravan; koji se ponaa u skladu s lije pim normama u ophoenju.

korektura korektura im. . r. (lat.) - ispravljanje greaka u otipkanom rukopisu za tam panje; ispravljanje ega (npr. oinjeg vida), korekcija, korelacija im. . r. (lat.) - meusobna povezanost u zajednikom djelovanju; suodnos, korenje gl. im. s. r. od koriti, koreograf im. m. r. (gr.) - umjetnik koji osmiljava i uvjebava ples za scensko izvoenje, strunjak za koreografiju, koreografija im. . r. (gr.) - opisivanje plesnih pokreta pomou osobitog siste ma znakova; umjetnost plesa; vjetina postavljanja baletnih plesova na pozo rnicu. korepeticija im. . r. (lat.) - ponavljanje i usvajanje kolskog, teajnog i dr. gra diva (putem instruktivne nastave, za jednikim vjebama, uvjebavanju i sl.), korespondencija im. . r. (lat.) - dopi sivanje izmeu pojedinih ljudi, grupa cija, ustanova i sl. korespondent im. m. r. (lat.), g. mn. korespondenata - dopisnik novina, aso pisa ili novinske agencije iz jednog mje sta ili okruga; inovnik zaduen za vo enje slubene korespodencije predu zea, ustanove, institucije i sl.; osoba ili ustanova koja izvrava finansijske, trgo vake i dr. naloge za drugu osobu ili ustanovu; onaj koji se s nekim dopisuje; stvar ili pojava koja odgovara (ko respondira) nekoj drugoj stvari ili poja vi. korespondentica/korespondentkinja im. . r. (lat.) - ena korespodent. korespondiranje gl. im. s. r. (lat.) od korespondirati. korespondirati gl. nesvr. (lat.), prez. korespdndiram, gl. pril. sad. korespon dirajui - dopisivati se; biti u harmoniji jedno s drugim, meusobno se obo strano korisno i funckionalno poduda rati. korica im. . r., em. - tanka kora (po snijegu, korica leda, korica hljeba i sl.), pokorica; krastica na rani koja zacijeijuje korice im. s. r. mn. - vanjski zatitni ovitak knjige, sveske i dr. (tvrde korice ); posebno ivena obloga od koe, platna, pletenine u kojoj se dri hladno oruje

310 za paom ili preko ramena (no, sablja, ma). korienje gl. im. s. r. od koriiti, koriiti gl. svr. i nesvr., prez. kdriim, gl. pril. sad. kdriei - uvezivati u ko rice; sastaviti u oblik knjige ono to je bilo u nepovezanim listovima; ukoriavati. korida im. . r. (p.) - borba s bikovima (u paniji, Portugalu, itd.), koridor im. m. r. (fr.), g. jd. koridora uski prostor kojim se omoguuje pravo prolaza (npr. zemlji preko teritorije dru ge zemlje radi izlaza na more, spajanje s drugim teritorijama i sl.); prolaz, hodnik kojim su povezane dva prirodno pove zana prostora; svaki prolaz kojim se omoguuje veza izmeu dva ili vie mjesta (zrani koridor , predviena i po sebnim propisima regulirana putanja aviona i drugih letjelica), korigiranje/korigovanje gl. im. s. r. od korigirati/korigovati, korigirati/korigovati gl. svr. i nesvr. (lat.) - korigiram/kdrigujem , gl. pril. sad. kdrigujui/korigirajui - obaviti ili obavljati ispravku, ispravljanje (korek ciju). korijen im. m. r., n. mn. ko rij eni/ko rjenovi , zb. im. kdrijenje - bot. dio biljke koji se nalazi u zemlji i crpi hranjive tvari; prenes. poetak ega {korijen pro blema); mat. rezultat operacije korjeno vanja. korisnik im. m. r., vok. jd. kdrisnie , n. mn. kdrisnici - onaj koji to koristi, upotrebljava i dr. {korisnik stana, ko risnik bankovne kartice i sl.), korist im. . r., instr. jd. koriu/koristi dobar rezultat u emu, povoljan ishod; rezultat izraen u novcu ili materijalnim dobrima, prihod, dobitak, zarada, koristan prid., odr. v. korisni - koji do nosi dobre rezultate; koji dobro slui svojoj namjeni i svrsi, koristiti gl. nesvr., prez. kdristim , gl. pril. sad. koristei - sluiti nekoj svrsi, biti od koristi; upotrebljavati koga ili ta radi ostvarenja boljeg rezultata, koristiti se gl. nesvr., prez. kdristim se sluiti se ime, upotrebljavati ta. koristoljubiv prid., odr. v. koristoljiibivi u kojeg je vrlo izraena sklonost sti-

311
canju i gomilanju materijalnih dobara; proraunat, koristoljiibivost im. . r., instr. jd. koristoljubivosuikoristoljiibivosti - osobi na onoga koji je koristoljubiv; proraunatost. korienje/koritenje gl. im. s. r. od kori stiti. koriti gl. nesvr., prez. kdrim, pril. sad. kdrei - izraavati prijekor i nezado voljstvo prema kome ili emu; kritiko vati, prekoravati korito im. s. r. - posuda ob. od udubljenog debla za hranjenje domaih ivotinja ili za pranje rublja; oblik tla nastao proticanjem rijeke ili potoka, korizma im. . r. (lat.) - kranski post etrdeset dana pred Uskrs, korjenit prid., odr. v. korjeniti - koji ima duboko i jako korijenje; prenes. koji je temeljit, radikalan {korjenite promjene). kormilar im. m. r., g. jd. kormilara - oso ba koja upravlja kormilom, usmjerava plovidbu i pristajanje plovila; prenes. onaj koji upravlja kakvom javnom dje latnou. kormilo im. s. r. - naprava za upravljanje brodom; prenes. ono to pomae da se uhvati pravi i sigurniji smjer u emu. korner im. m. r. (engl.) - kazneni udarac iz ugla ako je nogometa izbacio loptu preko gol crte na svome dijelu terena, kornet im. m. r. (tal.) - limeni duhaki instrument; napolitanski tuljak za sla doled koji ima takav oblik (sladoled u kornetu). kornjaa im. . r. - kopnena i morska ivotinja jakog oklopa i ob. dugovjeka. korodiranje gl. im. s. r. (lat.) od korodirati. korodirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. korddiram, pril. sad. korodirajui - na grizati povrinu metala (o hri), oksi dirati; med. izjesti ili izjedati tkivo dje lovanjem bolesti; geol. vremenom se mijenjati zbog hemijskih procesa (kad je rije o rudama), koroma im. m. r. - vrtna samonikla je stiva biljka, primorskog podneblja, po desna za zaine, korona im. . r. (lat.) - viebojni prsten oko Sunca i Mjeseca; mu. znak za pro

korzet

duavanje trajanja tona, akorda ili pa uze. korov/korov im. m. r. - zajedniki naziv za samonikle biljke koje ometaju rast poljoprivrednih usjeva, korozija im. . r. (lat.) - tehn. nagrizanje metala uslijed uticaja vlage i hemikalija iz atmosfere; oksidacija, hranje; geol. nagrizanje kamena i minerala uslijed he mijskog djelovanja vode; med. nagri zanje tkiva; prenes. rastakanje, raspada nje. korpa im. . r. (njem.) - posuda pletena od prua ili kojeg drugog materijala, slui za uvanje ili noenje voa, povra i sl.; koara; prenes. odbijanje na udva ranje suprotnog spola (dati korpu , tj. odbiti od sebe), korpica im. . r. (njem.), em. - mala kor pa; koarica, korporacija im. . r. (lat.) - udruenje vie preduzea ili vlasnika kapitala radi ostvarenja opsenijih ciljeva izgradnje i okrupnjavanja kapitala, korpulencija im. . r. (lat.) - naglaena krupnoa tijela; korpulentnost. korpus im. m. r. (lat.) - vojn. velika vojna jedinica koju ini vie jedinica (hist. Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine); ukupan jezikoistraivaki, jeziki materijal koji slui za izradu rjenika, gramatika, nominaciju pravo pisnih normi i sl.; tijelo, trup. korumpiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko rumpirati. korumpirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. korumpiram , pril. sad. korumpirajui dati ili davati kome novac u svrhu pod miivanja radi ostvarenja svojih inte resa; podmititi, podmiivati, mititi, pot kupiti, potkupljivati, korupcija im. . r. (lat.) - stanje korumpi ranosti u drutvu ili odreenoj drutve noj sredini, korupciona im. m. r. (lat.), g. jd. korupcionaa - onaj koji je sklon korupciji, koji sudjeluje u korupciji, korzet im. m. r. (fr.), g. jd. korzeta - dio enskog donjeg rublja koji oblikuje struk, steznik; sigurnosni pojas za za titu prsa i trupa od metaka i drugih smrtonosnih povreda.

korzo korzo im. s. r. (tal.) - glavna ili koja druga ulica kao veernje etalite u gradu. kos im. m. r. - vrsta ptice pjevice. kos prid., odr. v. kosi - koji je nagnut pod odreenim uglom. kosa1 im. . r. - vlasi na ovjekovoj glavi (bujna kosa, sijeda kosa). kosa2 im. . r. - manje uzvienje u obliku brijega, zakoeno prema jednoj strani (popeti se na kosu). kosa3 im. . r. - poljoprivredna alatka kojom se s obje ruke kosi trava, kosbaa/kozbaa im. m. r. (tur.) - pre dvodnik koscima. kosac im. m. r., g. jd. kosca, n. mn. kosci onaj koji kosi travu, kosaica im. . r. - ena koja sudjeluje u koenju; maina za koenje trave, ko silica. kosidba im. . r. - koenje, konja, vri jeme u kojem se kosi, sui trava i ukuplja sijeno. kosijer im. m. r. - alatka savijenog sjeiva u vrhu za sjeenje i obrezivanje granja, loze i dr. kosilica im. . r. - maina za koenje tra ve; kosaica. kosina im. . r. - tlo koje je blago nagnuto na jednu stranu; kosa. kositar im. m. r. (gr.), g. jd. kdsitra , g. mn. kdsitara - kovina srebrenastobijele boje; kalaj, kositi gl. nesvr., prez. kosim , pril. sad. kdsei - rezati, odsijecati travu kosom ili kosilicom; prenes. obarati, sjei, uni tavati sve pred sobom (kad su u pitanju vjetar i druge prirodne nepogode, rat, bolesti itd.), kositi se gl. nesvr. prez. kdsim se - neslagati se s neim, biti u neskladu s neim, neslagati se s nekim; biti osorljiv prema kome. kositi se gl. nesvr. prez. kosim se, pril. sad. kosei se - nakri vij avati se ukoso, na jednu stranu, kriviti se. kosmat prid., odr. v. kdsmati - koji je mnogo obrastao kosom, koji je mnogo dlakav po tijelu; dlakav, kdsmikl^kozmikl prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na kosmos (kosmiki brod); prenes. koji je ogroman u svojim dimenzijama, sveobuhvatan (kosmika

312 bol, to je poprimilo kosmike dimen zije); kosmodrom/kozmodrom im. m. r. (gr.) - mjesto sa kojeg polijeu svemirske le tjelice u kosmos. kosmogonija/kozmogdnija im. . r. (gr.) - prouavanje kosmosa, kosmologija/kozmologija im. . r. (gr.) nauka o kosmosu, kosmonaut/kozmonaut im. m. r. (gr.) onaj koji sudjeluje u znanstvenoistrai vakim pohodima u kosmos kosmopdlit(a) im. m. r. (gr.) - ovjek koji itav svijet smatra svojom domovi nom. kosmopolitizam/kozmopolitizam im. m. r., g. jd. kosmopolitizma/kozmopolitiz ma, n. mn. kosmopolitizmilkozmopoliti zmi - kozmopolitski pogled na svijet po kojem meu ljudima ne treba biti trve nja, sukoba, ugroavanja, poto svi tre baju biti jednaki i imati ista prava, kosmos/kozmos im. m. r. (gr.) - ukup nost svega postojeeg, otrkivenog i ne otkrivenog, na Zemlji i na nebu; svemir, kosnuti gl. svr., prez. kosnem, trp. prid. kosniit - u trenutku izazvati jaki bol i rastuenost; bolno se dojmiti, kosook prid., odr. v. kosdoki - koji je kosih oiju; izraz za pripadnika ute ra se. kost im. . r., instr. jd. koufkosti - tvrdi dio tijela ovjeka i ivotinja od kojeg se sastoji kostur (kljuna kost, nosna kost, itd.); prenes. ob. u kontekstu: onaj koji je vrst, postojan, stamen, kojeg nije lahko savladati (tvrda je on kost). kostim im. m. r. (fr.), g. jd. kostima odijelo koje nosi umjetnik na predstavi (kostim glumca); enska odjea koja se sastoji od sakoa, suknje ili pantalona; enski komplet za kupanje (kupai ko stim). kostimiran prid. (fr.), odr. v. kostimirani - koji je obuen u kostim (glumac u predstavi i sl.) kostimograf im. m. r. (fr.-gr.) - onaj koji kreira kostime, kostimografija im. . r. (fr.-gr.) - kre iranje kostima za potrebe pozorinih predstava u teatru, kostimografkinja im. . r. (fr.-gr.) ena kostimograf. kostobolja im. . r. - hronina bolest ko stiju. kostrijeenje gl. im. s. r. od kostrijeiti (se). kostrijeiti (se) gl. nesvr., prez. kdstrijeim (se), gl. pril. sad. kostrijeseci (se) dizati se ob. od straha, uzbuenja (kosa, dlaka i sl.); prenes. zauzimati borbeni stav, roguiti se. kostrijet im. m. r., instr. jd. kostrijeu / kostrijeti - koa nekih ivotinja s otrom dlakom (npr. koza), kostur im. m. r. - skup svih kostiju u organizmu; osnovni prikaz neke ideje, projekta, plana; prenes. veoma mrav ovjek. kosturnica im. . r. - mjesto ili zgrada gdje su ukopane kosti veeg broja ljudi; (Kosturnica) memorijalni spomenik na Tjentitu kao sjeanje na Petu neprijate ljsku ofanzivu protiv jugoslavenskoga partizanskog pokreta u toku Drugog svjetskg rata. ko im. m. r. - pletena posuda od prua, koara, sepet; tome slini predmeti za razliite namjene (za odlaganje smea i sl.); obru s mreicom za davanje ko eva; pogodak u igri koarke; med. naziv za kosti na prsima (prsni kos). koara im. . r. - pleteni predmet od prua; ko, sepet, koarica im. . r., em. - mala koara, sepeti. koarka im. . r., dat. jd. kdarci - ekipna sportska igra u kojoj je cilj dati to vie koeva protivnikoj strani i to uspje nije odbraniti vlastiti ko. koarka im. m. r. - onaj koji igra ko arku, koji se profesionalno bavi igrom koarke. koarkaica im. . r. - ena koarka, koat prid., odr. v. kdati - u kojeg se istiu kosti (koate ruke, koata gra a). koica im. . r., em. - mala kost; koska (boli me svaka koica). koenje gl. im. s. r. od kositi kosom, koenje gl. im. s. r. od kositi se - nakrivljavanje ega na jednu stranu, nakrivljavanje ukoso, kokanje gl. im. s. r. od kokati se. kokati se nesvr. prez. kokam se, gl. pril. sad. kokajui se - meusobno se

313

kotirati

svaati ili izmjenjivati blae udarce; prepirati se. komar im. m. r. (fr.) - stanje izmeu jave i sna s tekim privienjima i rastresenou; bunilo, mora. konica im. . r. - nastamba za pele; pre nes. prostor u kojemu vrvi mnogo ljudi, konja im. . r. - koenje, kosidba, kopica im. . r. - tvrdi dio ploda; reg. pica. kotac im. m. r., g. jd. kotaca, n. mn. kotaci - hrvaki zahvat (ob. poetak borbe hrvanja stezanjem kostiju protiv nika). kotan prid., odr. v. kdtani - koji je od kosti, ono to je od kosti (kotana sr, kotani nakit), kotanje gl. im. s. r. od kotati, kotati gl. nesvr (njem.), prez. kotam, gl. pril. sad. kotajui - imati prodajnu cijenu, stajati toliko i toliko u novcu; zahtijevati odreene izdatke, trokove, kotunjav prid., odr. v. kotunjavi - koji je tvrde ljuske, iz koje se teko izdvaja jezgra (npr. orah); koji ima vidno izra ene kosti na tijelu, kotunjavac im. m. r., g. jd. kotunjavca, n. mn. ko tunjavd, g. mn. kotunjav aca - koji je kotunjav (npr. orah tvrde lju ske). koulja im. . r. - odjevni predmet za gornji dio tijela; prenes. posebna kutija, omot, obloga i sl. kouljica im. . r., em. - koulja manje veliine; obloga, ovojnica oko ega. kouta im. . r. - enka jelena; prenes. blaga i umiljata enska osoba. kota im. . r. (fr.) - odreena taka kojom je na geografskoj karti oznaena na dmorska visina, kotao im. m. r., g. jd. kdtla, n. mn. kdtlovi - vea posuda za kuhanje na otvorenoj vatri, kazan; metalna potpuno zatvorena posuda za posebne namjene (parni ko tao). kotar im. m. r., n. mn. kotari - hist. uprav na jedinica; zagraeni prostor za stoku, kotiranje gl. im. s. r. (fr.) od kotirati. kotirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. kdtiram, gl. pril. sad. kotirajui - imati cijenu (na berzi, u struci, u drutvenoj hijerarhiji i sl.); odreivati emu cijenu,

koenje

314
gdje se potkivaju konji, kovanica im. . r. - metalna novanica, kovanje gl. im. s. r. od kovati, kovati gl. nesvr., prez. kujem, gl. pril. sad. kujui - udarcima ekia oblikovati usijano eljezo; prenes. raditi to, obli kovati, izraivati (svako kuje svoju sreu). koveg im. m. r., n. mn. kdvezi - sanduk ob. u obliku kvadra za uvanje i pre noenje stvari; ono u emu se sahranjuju mrtvaci. koverat im. m. r. (fr.) - koverta, kuverat, koverta im. . r. (fr.) - kuverta, kuverat, vanjski dio pisma na kojem se ispisuje adresa. kovei im. m. r., em. - mali koveg; kutija u kojoj se uva nakit i druge dragocijenosti. kovina im. . r. - kruti hemijski element (osim ive), dobar provodnik toplote i elektriciteta, kovitlac im. m. r., g. jd. kovitlaca, n. mn. kovitlaci - naglo kruno kretanje vjetra; vrtlog; prenes. ono to je zapleteno, za mreno, kao u vrtlogu, kovnica im. . r. - radionica ili ustanova gdje se izrauje (kuje) novac u metal nim apoenima, kovrda im. . r. (tur.) - uvojak, pramen kutrave kose. kovrdanje gl. im. s. r. od kovrdati se. kovrdati (se) gl. nesvr. (tur.), prez. kovrda (se) - uvijati kosu u kovrde. kovrdast/kovrdast prid. (tur.), odr. v. kdvrdzastT/kovrdzastT - koji ima ko vrde, kod kojeg je uvijena kosa. koza im. . r. - domaa rogata ivotinja, kratke otre dlake, koja daje mlijeko; prenes. pejor. enska osoba koja se glu po ponaa; kozli za pilanje drva. kozak im. m. r. (rus.); im. m. r., n. mn. kozaci - stanovnik naoruanih pograni nih grupacija carske Rusije oko rijeke Don; pripadnik posebne vojne formacije u carskoj Rusiji, kozakinja im. . r. (rus.) - ena kozak, kozar im. m. r. - uzgaja i uvar koza. Kozarac im. m. r., g. jd. Kozrca - mjesto u sjeverozapadnoj Bosni.

315

krajem

vrijednost, znaaj (valute, vrijednosnih papira i sl.); odreivati kote. koenje gl. im. s. r. od kotiti, kotiti gl. nesvr., prez. kdti, gl. pril. sad. kdtei - donositi mlade (o maki i sl.); prenes. pejor. prekomjerno se mnoiti, kotizacija im. . r. (fr.) - ulog, lanarina; novac koji treba uplatiti da bi se u emu sudjelovalo, kotlar im. m. r. - izraiva kotlova; arg. pejor. onaj koji krpi i kalaie kotlove; koti okrpa. kotlarnica im. . r. - mjesto za po pravljanje i uvanje kotlova; kotlovnica, kotlet/kotlet im. m. r. (fr.), g. jd. kotleta / kdtleta - komad mesa s rebrima, kotlina im. . r. - duboka prostrana dolina s brdima uokolo (ob. iri prostor oko rijeke). kotlokrpa im. m. r. - onaj koji krpi, po pravlja, kalaie kotlove, lonce, kuhinjs ko posue. kotlovnica im. . r. - posebne prostorije u kojima su smjeteni kotlovi za grijanje na ugalj, plin i dr.; kotlarnica, kotrljanje gl. im. s. r. od kotrljati (se), kotrljati (se) gl. nesvr. prez. kotrljam (se) - valjati ta pred sobom; kretati se obrui se, valjati se; prenes. nekako uspijevati odrati korak u ivotu; kotu rati se. kotur im. m. r., nom. mn koturi!koturovi valjak na koji se to namotava. koturaljke im. . r. mn. - sportski rekvizit s tokiima, koji se privruje na cipele ili je umontiran zajedno s cipelama; arg. rolue, koturanje gl. im. s. r. od koturati se. koturati se gl. nesvr. prez. kotiiram se , gl. pril. sad. koturajui se - kretati se okreui se; kotrljati se (o koturu, o toku i sl.), kotva im. . r., g. jd. kotava/kohn - sidro. kov im. m. r., n. mn. kovovi - nain, kvalitet i neposredni rezultat kovanja (dobar kov); kovina, metal. kova im. m. r., g. jd. kovaa - onaj koji kovanjem obrauje eljezo; vrsta mo rske ribe. kovanica im. . r. - radionica u kojoj se izrauju predmeti od eljeza; mjesto

Kozaranin im. m. r., n. mn. Kozarani stanovnik Kozarca. Kozaranka im. . r., dat. jd. Kozrdnki - stanovnica Kozarca. kozbaa im. m. r. (tur.) - onaj koji je na elu kosaca. kozer im. m. r. (fr.) - osoba koja umije lijepo i ugodno askati; armer, kozerija im. . r. (fr.) - duhovito i za nimljivo napisana opaska o nekom aktu alnom pitanju u drutvu, kozetina im. . r. - meso od koze. kozica im. . r., em. - mala koza; morski rai. kozice im. s. r. mn. - djeija bolest, po javljuje se kao osip po koi, ospice, bo ginje; morski raii, koziav prid., odr. v. kdziavi - koji po licu i tijelu ima tragove preboljele kone bolesti; rohav, roav. koziji pridj. odr. v. - to je od koze, ono to se tie koze. kozina im. . r. - kozija koa s dlakom, kostrijet. kozli/kozli im. m. r. - mlado od koze; jare; sport, gimnastika sprava, kozmetiar im. m. r. (gr.) - strunjak koji njeguje i uljepava kou lica i tijela, kozmetiarka im. . r. (gr.) - ena ko zmetiar. kozmetika im. . r. (gr.), dat. jd. ko zmetici - vjetina njegovanja koe lica i tijela; sredstva za njegu koe lica i tijela; prenes. iron. ulepavanje ega samo da bi se prikrili vidni nedostaci, kozorog im. m. r., n. mn. koz,oroz.i - sisar, preiva izrazito velikih, neuvinutih ro gova, ivi na planinskom kru. koa im. . r., g. mn. koa - vanjski organ na tijelu ovjeka i ivotinje. koar im. m. r. - osoba koja prerauje, tavi koe. koara im. . r. - prostorija, radionica ili tvornica za obradu koe i izradu odjev nih i dr. predmeta od koe; radnja za prodaju proizvoda od koe. koica im. . r., em. - tanka koa; tanki, povrinski sloj na tkivu; pokoica; po steija. konat prid. - koji je od koe; koji je kao koa. koni prid. odr. v. - koji je izraen od

koe (koni kaput), kouh/kouh im. m. r., n. mn. kdusi ogrta od bravlje koe s krznom na unutranjoj strani, krabulja im. . r. - maska, krinka, obra zina, prekrivka za nos i oi, dio kostima, kojim se simboliki skriva identitet oso be. kraun im. m . r., g. jd. krauna - naprava kojom se vodoravnim pokretanjem za tvaraju/otvaraju vrata i prozori; zasun, kraanje gl. im. s, r. od kraati, kraati gl. nesvr., prez. kraa - postajati krai (dani kraaju). kraenje gl. im. s. r. od kratiti - uskra ivanje, odbijanje; mat. operacija kojom se brojilac i nazivnik dijele istim bro jem; skraivanje, kradljivac im. m. r., g. jd. kradljivca, n. mn. kradljivci, g. mn. kradljivaca - oso ba koja krade, koja to otuuje od dru gih i prisvaja sebi; lopov tat. kradljivica im. . r. - ona koja voli krasti, kradom pril. - tako da niko ne vidi i ne uje; kradomice, kriomice, kriom, po sve neujno i tiho. kradomice pril. - tako da bude daleko od tuih oiju, uiju, saznanja; kriomice, kriom, kradom. kraa im. . r. - neovlateno, protuzako nito otuivanje imovine ili dijela imo vine od drugog, prisvajanje u svrhu vlastitog koristoljublja (sitna kraa; kra a stoljea), kragna im. . r. (njem.), g. mn. kragni dio koulje oko vrata, s debljim i izra zitijim platnom; ovratnik kragulj im. m. r., g. jd. kragulja - ptica grabljivica, kobac krah im. m. r. (njem.) - propast ega, ban krot, katastrofa kraj1 im. m. r., n. mn. krajevi - posljednja taka, crta ili trenutak kad se to za vrava. kraj2 im. m. r., n. mn. krajevi - oblast, , prostor, areal. kraj prijed. - pokraj, pored, u neposrednoj blizini (kua kraj puta), krajcer im. m. r. (njem.) - sitni novac u doba austrougarske vladavine, krajem pril. - pri kraju, potkraj (krajem godine).

krajiak

316 kraljica im. . r. - enska osoba na kra ljevskom poloaju; kraljeva supruga; figura u ahu; prenes. osoba koja se izdie nad svima drugima u dranju i ponaanju {kraljica sporta i sl.), kraljiin prid. - ono to pripada kraljici, to je vezano za kraljicu, krampa im. . r. (njem.) - alatka kojom se moe kopati i razbijati kamenje. kras im. m. r. - kamenito tlo, s niskim ras tinjem, ob. bezvodno; kr;, krasan prid., odr. v. krasni - koji je vrlo lijep, blistav, sjajan, pogodan za to {krasan dan), kraenje gl. im. s. r. od krasiti, krasiti gl. nevr., prez. krasim, pril. sad. krsei - initi to ili koga krasnim; davati emu krasan izgled, ukraavati; uljepavati, krasno pril. - na krasan nain {krasno si to napisao), krasnopis im. m. r. - lijep, kitnjast, itak rukopis; kaligrafski profilirano pismo, krasota im. . r. - osobina ili stanje onoga koji je krasan ili onog to je krasno, krasta im. . r. - skorena, sasuena krv na rani koja je u fazi zarastanja, krastavac im. m. r., g. jd. krastavca, n. mn. krastavci - povre iz porodice ti kava izduena ploda i sona okusa, upo trebljava se najee za pripravljanje sa lata; krastavica, krasti gl. nesvr., prez. kradem/kradem, pril. sad. kradui, trp. prid. krdden - pri svajati ono to je tue. kraki prid. odr. v. - koji se odnosi na kras; koji je kr ili se sastoji od kra {kraka polja), kratak prid., odr. v. kratki, komp. krai koji je nevelik u duljini {kratak put); koji se izrie s malo rijei {kratak go vor). krater im. m. r. (gr.) - otvor na vulkanu u obliku lijevka kroz koji se izlijevala ili izlijeva lava; rupa nastala eksplozijom bombe, granate i sl.; prenes. velika rupa. kratica im. . r. - skraena rije u pisanju, skraenica (npr. dat. od dativ); krai put (bolje ii kraticom). kratiti gl. nesvr., prez. kratim, pril. sad. kratei - initi neto kraim; skraivati {kratiti tekst; kratiti radno vrijeme). kratko pril. - kratkog trajanja {kratko re eno). kratkoa im. . r. - svojstvo onoga to je kratko ili onoga to se osjea kratkim {kratkoa puta; kratkoa vremena), kratkoroan prid., odr. v. kratkdronl koji se dogaa, obavlja u kratkom vre menskom periodu; koji je vezan za kra tki vremenski rok. kratkotrajan prid., odr. v. kratkotrajni koji kratko traje; koji je predvien da traje u kraem vremenskom periodu {kratkotrajna kriza), kratkovidnost im. . r., instr. jd. kratkdvidnou/kratkdvidnosti - osobina onoga koji ne vidi na daljinu, kratkovidost im. . r., instr. jd. kratkovidou/kratkovidosti - kratkovid nost. krava im. . r. - ensko govee; prenes. pejor. naziv za ensku osobu zbog nje nog neprimjerenog postupanja i ponaa nja. kravar im. m. r. - obanin zaduen za uvanje goveda i ostale krupne stoke, kravata im. . r. (fr.) - dio odjee koji kao ukras visi naprijed i vee se za oko vratnik koulje, kravljenje gl. im. s. r. od kraviti se. kraviti se gl. nesvr., prez. kravlm se prestajati biti zaleen, smrznut; otkravljivati se, otapati se; prenes. prestajati biti ukoen, nepovjerljiv, oprezan u dru tvu, poslu i sl. kravlji prid. odr. v. - koji se odnosi na krave, koji je od krava {kravlje mlijeko, kravlje ludilo), krc uzv. - doaravanje lomljenja, napuknua, cijepanja i sl. (letve, kolca, kosti, oraha, badema, itd.) krcat prid., odr. v. krcati - koji je do kraja pun (autobus krcat putnicima; vree krcate voem), krcati gl. nesvr., prez. krcam, gl. pril. sad. krcajui, gl. im. kranje - utova rivati teret u prevozno sredstvo, krcati gl. nesvr., prez. krcam - lomiti lju sku oraha, ljenjaka ili badema; krckati, tucati, tui. krag im. m. r., g. jd. kraga - zemljana posuda u kojoj se uva, nosi ili iz koje se pije voda. kranje gl. im. s. r. od krati.

317

kreatura

krajiak im. rn. r., gem. jd. krajika , n. mn. krajici, g. mn. krdjlakd, - manji dio ega (krajiak hljeba), krajiki prid. odr. v. - koji se odnosi na Krajinu (Bosanska krajina). Krajinik im. m. r., vok. jd. Krajinle , n. mn. Krajinici - onaj koji je porijeklom ili mjestom stanovanja iz Bosanske krajine. krajnici/krajnici im. m. r. (mn.) - lije zde u gornjem dijelu grla, ispod nepca, razvijeni kao parni organi, krajnost im. . r., instr. jd. krdjnoul krajnosti - krajnji dosegnuti stepen pre ko kojeg se vie ne moe; ono to se dosezanjem do najvee mogue mjere pretvara u svoju oprenost, krajnji/krajnji prid. - koji je na kraju, koji je posljednji u redu {krajnji rezul tat). krajolik im. m. r., vok. mn. krajolie, n. mn. krajolici - ono to je dostupno jednom pogledu, to se moe vidjeti do kraja; predio, pejza. krak im. m. r., n. mn. krai!krakovi noga, ud abe ili koje druge ivotinje (hobotnica, rak i dr.); prenes. ono to je uoljivije duine u odnosu na ostali dio tijela. krakat prid., odr. v. krakati - koji ima velike udove; prenes. koji ima duge no ge. kralj im. m. r., . r., n. mn. kraljevi vladar monarh ija je vlast nasljedna; figura u ahu; jedna od igraih karata; prenes. koji je prvi, najbolji, najistaknu tiji u emu {kralj dungle, tj. lav), kraljenica im. . r. - ob. kima, povor, niz povezanih kostiju koje se proteu duinom lea; prenes. okosnica ega. kraljevi im. m. r. - sin kralja; princ, kraljevina im. . r. - drava kojom vlada kralj ili kraljica (hist. Bosanska kralje vina), kraljevstvo, kraljevna im. . r. - kraljeva ker; prin ceza. kraljevski prid. odr. v. - koji se odnosi na kralja; to se odnosi na kralja ili to je kao kod kralja {kraljevski ruak), kraljevski pril. - na kraljevski nain; odlino, sjajno {kraljevski se ponaati), kraljevstvo im. s. r. - kraljevina, drava kojom vlada kralj ili kraljica.

krati gl. nesvr., prez. krim, pril. sad. krei, onomat. - zvuk koji se uje u utrobi {kre mi crijeva od gladi); pro izvoditi zaguujuu buku ili umove (kri telefon), krevina im. . r. - tlo osloboeno od rastinja, kamenja, pripremljeno za obra ivanje; in pretvaranja ikare, zaumljena ili kamenita zemljita u obra divu povrinu, krenje gl. im. s. r. od kriti, kriti gl. nesvr., prez. krim, pril. sad. krei - temeljito oslobaati zemljite od korijenja i pretvarati ga u obradivu povrinu; prenes. uklanjati prepreke {kriti put u ivotu), krkanje gl. im. s. r. od krkati, krkati gl. nesvr., prez. krkam, pril. sad. krkajui - vriti, kuhati jelo polahko na tihoj vatri, krma/krma im. . r., g. mn. krmi/ krmi - ugostiteljska radnja u kojoj se uglavnom toi i pije alkohol, krmar im. m. r. - vlasnik krme, onaj koji radi u krmi, krmarica im. . r. - vlasnica krme, krmareva supruga. krdo im. s. r., g. jd. krda, g. mn. krda vei broj ivotinja koje se zajedno kreu i pasu (goveda, jeleni i dr.); prenes. pejor. ljudska neobuzdana masa podlo na uticajima i sklona bezglavom djelo vanju. krda im. . r. - reg. duhan slabog kva liteta. kreacija im. . r. (lat.) - originalno djelo, izum, ostvarenje, kreativan prid. (lat.), odr. v. kreativni koji posjeduje stvaralaki duh (u poslu, znanosti, umjetnosti i sl.), kreativnost im. . r. (lat.), instr. jd. kre atlvnoulkreativnosti - osobina onoga koji je kreativan; stanje onog to je u procesu originalne stvaralake kreacije {kreativnost u poslu), kreator im. m. r. (lat.) - onaj koji stvara, izumljuje, koji je autor kreacije (modni kreator). kreatorka im. . r. (lat.) - ena kreator, kreatura im. . r. (lat.) - stvorenje sa izoblienim dijelovima tijela; pejor. onaj koji nije dorastao mjestu na kojem se nalazi, kojeg su izmislili, postavili

kre

318 zano i dosadno, ob. prigovarati, nabijati na nos i sl. kreketua im. . r. - aba koja krekee; prenes. pejor. mnogo brbljiva ena. krema im. . r. (fr.) - smjesa raznih sa stava koja se koristi u ljekovite, kozme tike, higijenske i dr. svrhe, maza; pre nes. arg. iron. ono to se misli da je najbolje i najodabranije u drutvu; elita (gradska krema). kremacija im. . r. (lat.) - spaljivanje tijela umrlog u skladu sa zakonima, pro pisima te iskazanom voljom umrloga prije smrti, krematorij im. m. r. (lat.) - zgrada ili ureaj za spaljivanje tijela umrlih, kremen im. m. r., n. mn. kremeni/kremenovi - vrlo tvrd mineral staklasta izgleda (poznat u koritenju za potpaljivanje vatre davanjem varnice pri trenju); pre nes. razg. onaj koji je vrst, stabilan, vrlo otporan, nepopustljiv, kremenjaa im. . r. - hist. stara puka koja se pali kresanjem kremena. kremenjak im. m. r., g. jd. kremenjka, n. mn. kremenjaci - stijena ili pjeenjak od sraslih zrnaca kremena; prenes. o vjek koji je tjelesno vrlo otporan i moralno vrst i nepokolebljiv, krenuti gl. svr., prez. krenem, gl. pril. pr. krenuvi, gl. pril. rad. krenuo - poeti ii s jednog mjesta prema drugome; ma knuti se, poi, pokrenuti se; poeti dje lovati, poeti se razvijati (krenulo me je u poslu). krepak prid., odr. v. krepki.; komp. krepl/krepkijl - koji je svje, poletan, odmoran, raspoloen; koji okrijepljuje, okrijepljujui. krepalina im. . r. (njem.) - strvina, le, crkotina; prenes. osoba ije su kretnje umrtvljene, mlitave, krepati gl. svr. (njem.), prez. krepani , imp. krepaj - uginuti (ob. kad je rije o ivotinji); pejor. umrijeti; prenes. suvie se umoriti od posla, krepavanje gl. im. s. r. od krepavati, krepavati gl. nesvr. (njem.), prez. krepa vam, pril. sad. krepavajui - crkavati, lipsavati, polahko umirati (o ivotinja ma); trpjeti umor, izmuenost, teko fiziko i psihiko stanje (krepavati od umora; krepavati od gladi).

319

kriav

kao svoga eksponenta, marionetu (po litika kreatura). kre im. m. r. (tur.) - tvar bijele boje, kalcijev oksid, koji se dobije peenjem kamena krenjaka; otopina peenog ka mena krenjaka koja, razrijeena u vodi, slui za kreenje; vapno, kreana im. . r. (tur.) - mjesto peenja krenjaka za dobijanje krea; prenes. arg. mjesto ope pometnje i neugo dnosti (baen u kreanu, tj. izloen ne ugodnim pitanjima, ali ili prigovara njima). kreenje gl. im. s. r. od kreiti, kreiti gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. kre im, gl. pril. sad. kreei - prekrivati, premazivati zidove ili to drugo kreom, krenjak im. m. r. (tur.), n. mn. krenjaci - vrsta kamena sastavljenog od minerala kalcita i primjesa, slui za dobivanje krea; vapnenac. kreda im. . r. (lat.) - vrsta stijene nastale taloenjem prozirnog krenjaka; doba u razvoju planete Zemlje; komad krenja ka kojim se pie na kolskoj tabli; crtaki materijal i tehnika; slika ili crte izraen takvom tehnikom, kredenac im. m. r. (tal.), n. mn. kredenci - kuhinjski ormar koji slui za posue i kuhinjski pribor. kredit im. m. r. (lat.), g. jd. kredita - no vac koji se kome ili od koga pozajmljuje pod uvjetima preciziranim u ugovoru (namjenski kredit; beskamatni kredit)-, davanje robe ili novca na dug pod odreenim uvjetima i ugovornom garancijskom zatitom; prenes. imanje povje renja (on ima kredita kod mene), kreditni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na kredit, na poslovanje s kreditima. kredo im. s. r. (lat.) - miljenje koje se moe saeti u kratku i jasnu formulaciju (to je moj ivotni kredo). kreiranje gl. im. s. r. (lat.) od kreirati. kreirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kreiram-, gl. pril sad. kreirajui - autor ski to oblikovati, kreker im. m. r. (engl.) - hrskavo slano pecivo. kreketanje gl. im. s. r. od kreketati, kreketati gl. nesvr., prez. krekee, gl. pril. sad. krekeui, onomat. - oglaavati se kao aba; prenes. priati ta nepove

krepko pril. - na krepak nain, s krepkou, ivahno, krepkoa im. . r. - ivost, ilost, krepkost. krepkost im. . r., instr. jd. krepkou / krepkosti - osjeanje tjelesne i duevne snage; ivost, ilost, krepkoa, kreposno pril. - na krepostan nain, krepostan prid., odr. v. kreposni - koji je proet krepkou. kresanje gl. im. s. r. od kresati, kresati gl. nesvr., prez. kreem, pril. sad. kreui - rezati vanjski dio ega; podrezivati, podsijecati (kresati brkove; kre sati grane); udarati kamenom o kamen ili upaljaem s kremenom radi izazi vanja iskre i dobijanja vatre; prenes. smanjivati to (zaradu, budet, nadle nosti i sl.); govoriti otvoreno i otro, bez dlake na jeziku, kresivo im. s. r. ono ime se udara (kree) o kremen radi izazivanja iskre i pro izvodnje plamena; ognjilo, kresnuti gl. svr., prez. kresnem-, imp. kresni, gl. pril. pr. kresnuvi - udariti i izazvati varnicu, upaliti (kresnuti ibi cu); prenes. arg. jako koga udariti, kresta/krij esta im. . r., g. mn. krestU krijestl i kres ta!krijesta - tvrda, mesnata, crvenomodrikasta nazubljena izraslina na glavi pijevca; hober. kreendo im. s. r. (tal.) - postepeno poja avanje tona i uope intenziteta; sprava na orguljama opremljena pomonim aluzijama ijim se rasklapanjem i ste zanjem postie rastui ili snizujui inte nzitet pjevanja ili sviranja, kreevo im. s. r. - sudar u borbi, okraj, boj; (Kreevo) grad u srednjoj Bosni, kretanje gl. im. s. r. od kretati (se), kretati (se) gl. nesvr., prez. kreem (se), gl. pril. sad. kreui (se) - odlaziti s nekog mjesta; ii s jednog mjesta prema drugom; etati; pokretati se; mijenjati se. kreten im. m. r. (fr.) - onaj koji boluje od kretenizma, koji je mentalno i fiziki zaostao u razvoju; prenes. koji se u e mu nije snaao, koji se ponio ili ponaao glupo, budalasto, nedoraslo (ba je ispao kreten).

kretenast prid. (fr.), odr. v. kretenastI koji ima fizika ili mentalna svojstva kretena. kretenizam im. m. r. (fr.), g. jd. kre tenizma, n. mn. kretenizmi - bolest koja se oituje poremeajem rasta i zaosta lou duevnog razvitka; osobina onoga koji je kreten; arg. postupak koji izra ava glupost, nedoraslost, kretenastost. kretenski prid. odr. v. (fr.) - koji se odno si na kretene, kretenski pril. - kao kreten, na nain kre tena. kretnja im. . r., g. mn. kretnji!kretnja jednokratni pokret tijela, kreveljenje gl. im. s. r. od kreveljiti se. kreveljiti se gl. nesvr., prez. kreveljim se - praviti rune grimase, krevet im. m. r. (gr-tur.) - dio pokustva, slui za leanje i spavanje, krevetac im. m. r., g. jd. kreveca, n. mn. kreveci, g. mn. krevetaca, hip. - mali krevet; djeiji krevet, krevetni prid. odr. v. - koji je od kreveta, koji pripada krevetu, krevetnina im. . r. - oprema za krevet (posteljina, jastunice, prekriva i dr.); dnevna ili mjesena kirija za koritenje kreveta. krezub prid., odr. v. krezubi - koji je bez zuba, kojem se vidi da nema zuba. krezubost im. . r., instr. jd. krezuboul krezubosti - stanje onoga koji je krezub. krhak prid., krhki, komp. krhkijl - koji je lahko lomljiv; prenes. koji je slab, ne otporan, prenj ean. krhkoa im. . r. - lomljivost, krhkost, krhkost im. . r., instr. jd. krhkou/ krhkosti - osobina onoga koji je krhak; stanje onog to je krhko, lomljivo, sla bo; krhkoa. krhotina im. . r. - manji komad ega to je slomljeno, odlomljeno, otkinuto od cjeline. krhtina im. . r., g. mn. krhtlna - meso odvojeno od kostiju, stek. krianje gl. im. s. r. od kriati, kriati gl. nesvr., prez. kriim - isputati krike, vikati otrim, piskavim, emotivno neuravnoteenim glasom, kriav prid., odr. v. kriavl - koji je jarko obojen; ee: dreav.

kriavost

320 kriminalac im. m. r. (lat), g. jd. krimi nalca, n. mn. kriminalci - poinilac kri minalnog djela; zloinac, kriminalka im. . r. (lat.) - ena krimi nalac. kriminalan prid. (lat), odr. v. kriminalni koji sadri elemente kriminala; koji je rezultat kriminalnih djelatnosti; prenes. arg. koji je lo, oajan, nikakav (krimi nalna knjiga). kriminalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. krimi naliste - onaj koji istrauje kriminal; koji se bori protiv kriminala i kriminal nih radnji. kriminalistkinja im. . r. (lat.) - ena ko ja se bori protiv kriminala, kriminalistiki prid. odr. v. (lat) - koji se odnosi na kriminalistiku; prenes. koji je temom vezan za kriminal i zloine (kri minalistiki film), krin im. m. r. (gr.), n. mn. krinovi - lji ljan, zambak. krinka im. . r., dat. jd. krinki/krinci, g. mn. krinki - maska, obrazina, krabulja, dio maskimog kostima; ono ime se prikriva identitet osobe, krinolina im. . r. (fr.) - hist. iroka suk nja napeta obruima, kriomice pril. - tako a se ne vidi, da niko ne sazna; kriom, kradom, kradomice, kradimice. kripta im. . r. (gr.), g. mn. kripatal kripta!kripti - hist. podzemni hodnik sa svodovima i elijama; grobnica ispod nivoa zemlje, kriptografija im. . r. (gr.) - tajno pismo shvatljivo samo za upuene, kripton im. m. r. (gr.) - hem. element iz grupe plemenitih plinova (Kr). Krist im. m. r. (gr.) - osniva kranstva, Isus (vjerovjesnik Isa, prema islamskom uenju). kristal im. m. r. (gr.), g. jd. kristla tvrdo tijelo koje ima pravilan unutarnji raspored atoma i koje se s vanjske stra ne oituje geometrijskom pravilnou postojeih oblika; fino brueno staklo (aa od kristala)', sitni eer; isti led; prenes. proziran, ist sjajan, doveden do savrenstva (kristali stiha), kristalan prid. (gr.), odr. v. kristalni koji je od kristala; prenes. koji je kao kristal (proziran, jasan, ist). kristaliziranj e/kr is tali anje gl. im. s. r. (gr) od kristalizirati/kristalisati, kristalizirati/kristalisati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. kristaliziram!kristalisem, pril. sad. kristalizirajui! kristalisui - pretvarati se u kristal; prenes. do bivati konaan poeljno savren oblik, kristalno pril. (gr.) - kao kristal, na kristalan nain, kriom pril. - tako da niko ne vidi i ne uje; potajno, kradom, kriomice, kriterij im. m. r. (gr.) - nain na koji se mjeri odreena vrijednost; odlika ili svojstvo na osnovu ega se to uspo stavlja, ocjenjuje, rasporeuje; mjerilo (visoki kriteriji, bez kriterija). kriti (se) gl. nesvr., prez. krijem (se) initi da ta drugima ne bude dostupno, da se to ne vidi i ne sazna; nastojati se drati izvan ijeg vidokruga; potajno negdje prebivati (kriti se od javnosti), kritian prid. (gr.), odr. v. kritini - koji se odnosi na kritiku (kritian tekst); koji se odnosi na teko stanje, krizu, koji moe biti opasan, pogibeljan, kritiar im. m. r. (gr.) - onaj koji o emu prosuuje, koji analizira, ocjenjuje, vre dnuje prema struno uspostavljenim drutvenim kriterijima; onaj koji ispi suje kritike tekstove (knjievni kriti ar, filmski kritiar, itd.), kritiarka im. . r. (gr.) - ena kritiar, kritik im. m. r. (gr.), n. mn. kritici - isto to i kritiar, kritika im. . r. (gr.), dat. jd. kritici - pi smena ili usmena ocjena nekog postup ka, rada, djela i sl. kritikovanje/kritiziranje gl. im. s. r. (gr.) od kritikovati/kritizirati, kritikovati/kritizirati gl. nesvr. (gr.), prez. kritikujem!kritiziram, gl. pril. sad. kritikujui!kritizirajui - ukazivati na lo e strane ega, loe postupke i sl. kritizer im. m. r. (gr.) - pejor. onaj koji voli da kritikuje, da pronalazi ili izmi lja loe strane, bez dovoljno razloga i argumanata. kriv prid., odr. v. krivi', komp. krivlji koji je uvinut, zakrivljen, savijen, herav; supr. prav, ravan (krivo stablo); koji ne odgovara predvienoj namjeni; pogre an; supr. ispravan, taan (krivi korak); koji je poinio neto to je zabranjeno i

321

krivotvorilac

kriavost im. . r., instr. jd. kriavosu/ kriavosti - svojstvo onoga to je kria vo. krigla im. . r. (njem.) - malo vea sta klena aa sa rukom, krijepost im. . r., instr. jd. krijepou! krijeposti - ukupnost moralnih vrlina i predanosti moralnoj istoti kao stavu; moralna istota; krepost, krijes im. m. r. - velika vatra na otvo renom prostoru, krijetanje gl. im. s. r. od krijetati, krijetati gl. nesvr., prez. krijestim , gl. pril. sad. krijetei - glasati se prodorno, hrapavo kao vrana, svraka, sojka i dr. ptice; prenes. arg. iron. govoriti pistavim, promuklim, neugodnim glasom, krijumar im. m. r. - onaj koji u poslo vanju i tokovima novca i dobara izbje gava potovati zakonske obaveze, koji se bavi krijumarenjem; vercer, krijumarka im. . r. - ena krijumuar. krik im. m. r., n. mn. krici!krikovi - jak, otar, prodoran uzvik koji je izazvan strahom, iznenaenjem, neposrednim snanim emocijama; prenes. ono to je novo u odreenoj drutvenoj oblasti (krik mode), kriknuti gl. svr., prez. kriknem , gl. pril. pr. kriknuvsi - ispustiti krik. krilatica im. . r. - saeta misao koja u se bi sadri ivu opu, opominjuu, podstiuu istinu o svijetu i ivotu, krilce im. s. r., g. jd. krilca!krilceta, hip. malo krilo, krilace, krilni prid. odr. v. - koji se odnosi na krila ili na krilo, krilo im. s. r., g. jd. krila - organ za lete nje kod ptica, insekata i dr.; pokretni ili boni dio ega (krilo zgrade, atorsko krilo i sl.); onaj koji je na strani (npr. lijevo krilo u nogometu): radikalno krilo unutar neke politike stranke ili opcije, itd.); skut (njie dijete u krilu). krimi im. m. r. - arg. roman ili film koji je kriminalistikog sadraja, kriminal im. m. r. (lat), g. jd. kriminala izvoenje protuzakonitih i drutveno opasnih djelatnosti (prisvajanje tue imovine, ugroavanje ili povreda ijeg fizikog integriteta, podmiivanje ili uzimanje mita, krijumarenje, itd.).

kanjivo; supr. nevin, prav, ispravan (proglaen je krivim), krivac im. m. r., g. jd. krivca, vok. jd. krive, n. mn. krivci - onaj koji je zbog neega kriv; koji skrivio inei kakvu nedozvoljenu aktivnost; osoba koja je sudski proglaena daje kriva. krivica im. . r. - djelo onoga koji je kriv i zbog ega je odgovoran; krivnja (pre uzeti krivicu na sebe), krivian prid., odr. v. krivini - koji se odnosi na djela kanjiva po zakonu (krivino djelo, krivini postupak), krivino pril. - onako kako nalae zakon, po zakonu (krivino odgovarati), krivina im. . r. - zavoj na cesti, okuka; prenes. ono to se ini kako bi se ta izbjeglo (uhvatiti krivinu). kriviti gl. nesvr., prez. krivim, gl. pril. sad. krivei, gl. im. krivljenje - initi da ta bude krivo, koso; iskrivljavati; bacati na koga krivicu, smatrati koga krivim za poinjeno djelo, kriviti se gl. nesvr., prez. krivim se, pril. sad. krivei, gl. im. krivljenje - odstupati o pravilna dranja i poloaja (kriviti se u leima); bacati krivicu na sebe, okrivlja vati se; arg. reg. oglaavati se otegnuto, prodorno, razlijegajue; uz krikove izra avati bol ili ojaenost (kriviti se od bo lova i plaa), krivnja im. . r. - krivica (osjeaj kriv nje). krivo pril. - na nain da ne bude pravo, neispravno, kako ne treba (krivo su ui nili); koso, ukoeno, nakrivljeno (posta viti krivo). krivokletnik/krivokletnik im. m. r., vok. jd. krivokletnie, n. mn. krivokletnici onaj koji se lano zakleo, koji se lano kune. krivokletnica im. . r. - ona koja se krivo zaklela. krivolov im. m. r. - protuzakoniti lov na divlja (u vrijeme lovostaja, nedozvo ljenim sredstvima, kao to su zamke, nepropisnim orujem, itd.), krivonog im. m. r., odr. v. kriv dnogi - koji ima krivu nogu ili krive noge. krivotvorilac im. m. r., g jd. krivotvdrioca, n. mn. krivotvdrioci, g. mn. krivotvdrilaca - krivotvoritelj.

krivotvoritelj krivotvoritelj im. m. r. - krivotvorilac, onaj koji se bavi krivotvorenjem (novca, vrijednosnih papira, putnih isprava, umjetnikih djela i dr.); falsifikator, krivotvorina im. . r. - ono to je lano, to nije original; falsifikat, patvorina, krivotvorenje gl. im. s. r. od krivotvoriti, krivotvoriti gl. nesvr., prez. krivdtvorim, gl. pril. sad. krivdtvorei - proizvoditi to krivo po ugledu na original; falsifi kovati, falsificirati, krivovjerje im. s. r. - ono to se sa sta novnitva jedne vjere smatra krivim vje rovanjem u okviru druge vjere ili drugih vjera; stranputice u vjerovanju unutar vjerskih naela odreene vjerske pripa dnosti; hereza; supr. pravovjerje, krivudanje gl. im. s. r. od krivudati, krivudati gl. nesvr., prez. krivudam , gl. pril. sad. krivudajui - kretati se tamoamo, lijevo-desno; prenes. izbjegavati rei ono to se oekuje; izmotavati se, zaobilaziti, krivulja im. . r. - uvijena, ukrivljena li nija koja ne oblikuje ugao. krivuljati gl. nesvr., prez. krivuljam, gl. pril. sad. krivuljajui - praviti krivulje u kretanju, krivudati, kriza im. . r. (gr.) - teko stanje u ivotu pojedinca ili u drutvu poslije ega se oekuje ili razrjeenje problema ili kata strofa; nestaica ega. krizantema im. . r. (gr.) - hrizantema, krizma im. . r. (gr.) - katoliki obred koji obavlja biskup; sakrament potvrde u vjeri. kri im. m. r. - krst, kranski simbol pre ma Isusovu raspeu na kriu; raspelo, krialjka im. . r., dat. jd. krialjki/kri aljci - ukrtenica, vrsta zagonetke u obliku crtea sastavljenog od praznih kvadratia u koja se vodoravno i usprav no ispisuju odgovarajue rijei kao odgovor na pitanja, krianac im. m. r., g. jd. krianca , n. mn. krianci, g. mn. kridanaca - onaj koji u sebi nosi osobenosti dviju rasa ili vrsta; mjeanac, melez, krianka im. . r. - ena krianac, kriar im. m. r. - hist. krsta, kranski vojnik koji od kraja l l . do druge po lovine 13. st. sudjeluje u vojnim poho dima za osloboenje Jeruzalema i Isu

322
sova groba od vlasti muslimana; prenes. pojedinac koji na ekstremno militantan nain zastupa i promovira interese kranskog uenja, kriarka im. . r. - krstaica, ena kriar, krianje gl. im. s. r. od kriati - ukrtanje kriati gl. nesvr., prez. kriam, gl. pril. sad. kriajui - precrtati, izbaciti dio teksta; sjei to u komade (kriati ja buku); spari vati jedinke razliitih vrsta ili pasmina, kriati se gl. nesvr., prez. kriam se, gl. pril. sad. kriajui se - na sebi praviti znak kria; krstiti se; presijecati se pod odreenim uglom; ukrtati se. krini prid. odr. v. - koji se odnosi na kri, koji ima veze s kriem (npr. krini put, vrijeme trpnje i kunje, prema Isusovu hodu na Golgotu); koji oblikuje kri. krkae pril. - na leima (nositi dijete krkae). krkan im. m. r. - osoba priprosta, bahata ponaanja i gestikulacija, bez elementar nih manira i osjeaja, krkljanac im. m. r.s g. jd. krkljanca, n. mn. krkljnci - velika guva u kojoj se teko snai, opa pometnja, krkljati gl. nesvr., prez. krkljdm, gl. pril. sad. krkljajui, gl. im. krkljanje - ispu tati mukle, neartikulirane isprekidane, glasove; jae isticati ili izvirati u ne ujednaenim mlazevima, s klobucima (krv, voda i sl.), krkanluk im. m. r., n. mn. krkanluci reg. arg. obilno jedenje, jedenje bez mjere i ukusa; velika koliina jela. krletka im. . r., dat. jd. krletki, g. mn. kr letaka/krletki - mala iana ili pletena kutija za dranje ptica ili kojih drugih ivotinja, ob. kunih ljubimaca; kafez krljut im. m. r. - sitne ljuske na vanj skom tkivu ribe i drugih vodenih ivo tinja. krma im. . r. - zadnji dio broda, suprotno od pramca; stona hrana, krmivo, krmaa im. . r. - svinja, prasica; prenes. pejor. enska osoba koja je vrlo loeg karaktera; mnogo ugojena, zaputena ena. krmak im. m. r., g. jd. krinka, n. mn. krme i, g. mn. kr maka - prasac; prenes. razg. pej. osoba runih postupaka, loeg karaktera; onaj koji lahko zamjeri i daje do znanja da nee odustati od ljutnje; mnogo ugojen mukarac. krme im. s. r., g. jd. krmeta - mlado domae ili divlje svinje; prenes. tvrdo glava i ljuta osoba, krmeljav prid., odr. v. krmeljavi - koji se nije dovoljno naspavao, koji nije oprao krmelj ine; prenes. koji je spor, mlitav, mualjiv u poslu koji obavlja, krmeljina im. . r. - zgusnuta izluevina iz oka. krmeni prid. odr. v. - koji se odnosi na krmu broda. krmni prid. odr. v. - koji se odnosi na bilje za prehranu stoke, krntija im. . r. (tur.) - ono to je staro, dotrajalo, razvaljeno (auto, aparat, stroj i krnj prid., odr. v. krnji - kojemu je odbi jen jedan dio; oteen, krnjav prid., odr. v. krnjavi - kojemu trajno ili privremeno nedostaje jedan dio (krnjavo posue, krnjava plata); krnj. krnjadak im. m. r., n. mn. krnjci - osta tak pokvarena zuba u vilici; krnjatak, krnjiti gl. nesvr., prez. krnjim, gl. pril. sad. krnjei - initi da to bude krnje, kroatiziranje gl. im. s. r. (lat.) od kro atizirati. kroatizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kroatiziram, gl. pril. sad. kroatizirajui prilagoditi ta hrvatskom jeziku, stilu i sl.; pohrvatiti kroiti gl. svr., prez. kroim - stupiti nogom; uiniti kretnju (kroiti u novi ivot). krofna im. . r. (njem.) - vrsta kolaa peenog u masnoi i punjenog demom, okoladom i sl.; rjee: krafna. kroj im. m. r., n. mn. krojevi - nacrt, osnova za ono to se ije; nain na osnovu kojeg je ta oblikovano (staro modan kroj). kroja im. m. r., g. jd. krojaa - onaj koji kroji i ije. krojaica im. . r. - ona koja kroji i ije. krojaki prid. odr. v. - koji se odnosi na krojenje i krojae {krojaki zanat; kro jaka radnja), krojenje gl. im. s. r. od krojiti, krojiti gl. nesvr., prez. krdjim, gl. pril. sad. krdjei - rezati po nacrtu tkaninu,

323

kroenje

sL)

kou i sl. radi ivanja odjee, obue i dr.; razg. rezati grau {krojiti grede); prenes. ureivati iji ivot i ponaanje prema svojim mjerilima i standardima, kroki im. m. r. (fr.) - crte izveden po vlaenjem osnovnih crta, skica; prenes. ono to je predoeno u osnovnim crtama krokodil im. m. r. (gr.), g. jd. krokodila ivotinja tropskih krajeva slina veli kom guteru, ije je tijelo prekriveno jakom ronatom krljut!; aligator, krokodilski prid. odr. v. (gr.) - koji je od krokodila, koji se odnosi na krokodile. krom im. m. r. (gr.) - ob. hrom, hem. elemenat (Cr). kromatizam im. m. r. (gr.) - ob. hrama ti zam krom irati im. m. r. (gr.) - ob. hromirati, krom ozom im. m. r. (gr) - ob. hromozom. krompir im. m. r. - biljka s jestivim plo dom koji se razvija u zemlji (gomolj); jedan gomolj te biljke; razg. jelo sprav ljeno od ove biljke, krompirite im. s. r. - dio zemljita na kojemu je zasaen krompir, krompirov prid. - koji se odnosi na kro mpir, koji je od krompira {krompirova zlatica). kroniar im. m. r. (gr) - ob. hroniar, kronika im. . r. (gr) - ob. hronika, kronologija im. . r. (gr) - ob. hronolo gija. kros im. m. r. (engl.) - atletska ili koja druga utrka na otvorenom, kronja im. . r., g. mn. kroanja/kronji gornji dio stabla, iznad debla, koji ine grane; pletena koarica za noenje voa i sl. kronjast prid., odr. v. kronjasti - koji ima veliku, razgranatu kronju, kronjo im. m. r. - razg. reg. mukarac jakih, irokih prsa i miiavih udova, krotak prid.: odr. v. krotki; komp. krotkiji - koji je blag, popustljiv, sklon umiljatosti, brzo prilagodljiv, krotilac im. m. r., g. jd. krdtioca, n. mn. krdtioci, g. mn. krdtilaca - krotitelj, krotitelj im. m. r. - krotilac, koji koga ili to ukrouje; onaj koji se bavi kroe njem divljih i opasnih ivotinja {krotitelj lavova), kroenje gl. im. s. r. od krotiti.

krotiti krotiti gl. nesvr., prez. krdtim, gl. pril. sad. krdtei - privikavati, pripitomljavati (ivotinju i sl.); nasilnim metodama kriti neiju volju podreujui je svojim nazorima i navikama; pokoravati. krov im. m. r., g. jd. krdva, n. mn. krdvovi - konstrukcija koja pokriva kuu, zgradu i dr.; prenes. gornji dio ega to ima svrhu da titi (krov automobila); vrh ega (krov svijeta, Himalaji), krovni prid. odr. v. - koji se odnosi na krov ( krovna konstrukcija); prenes. ono to je iznad ega i to ima objedinjujuu funkciju (krovni zakoni u dravi). krovopokriva im. m. r. - onaj koji se bavi pravljenjem krovnih konstrukcija i pokrivanjem kua, zgrada i sl.; pokriva krovova. kroz(a) prijed. - npr. uz akuzativ (proi kroz grad, ii kroza umu), krpa im. . r., g. mn. krpa - komad platna s odreenom namjenom (kuhinjska krpa); slab odjevni predmet (sve same krpe); prenes. pejor. osoba bez asti i dostojanstva, krpara im. . r. - dronjak, krparija im. . r. - ono to je dobiveno krparenjem; loe izvedena akcija, krparenje gl. im. s. r. od krpariti, krpariti gl. nesvr., prez. krpa rim, pril. sad. krparei - teko i jadno ivjeti, jedva nekako sastavljati kraj s krajem, krpelj im. m. r. - insekt parazit koji se zavlai pod kou ljudi i ivotinja i sie krv; prenes. dosadna osoba koja se voli prilijepiti u drutvu i gnjaviti svojim priama. krpenjaa im. . r. - lopta od krpa za igra nje nogometa, krpe im. m. r. - ono to je skrpljeno, to je napabireno s vie strana; krparija, krpica im. . r., em. i hip. - mala krpa; vrsta jela od ispeenih komadia mesa s lukom u somunu; razg. komad odjee, krpljenje gl. im. s. r. od krpiti, krpiti gl. nesvr., prez. krpim, gl. pril. sad. krpei - stavljati i uivati zakrpe na odjeu; prenes. esto popravljati ta (o autu); popravljati oteenu povrinu {krpiti cestu); razg. uivati rane; sna laziti, vezati kraj s krajem u ivotnoj oskudici.

324
krsni prid. odr. v. - koji se odnosi na krtenje {krsni list), krst im. m. r. - kri. krsta im. . r. mn. - mjesto na tijelu gdje se zavrava kima, krstarenje gl. im. s. r. od krstariti - turi stiko putovanje brodom, krstarica im. . r. - ratni brod velikog radij u sa kretanja, krstariti gl. nesvr., prez. krstarim, gl. pril. sad. krstrei - ploviti morem na jahti ili brodu u sportsko-rekreativne ili turistike svrhe; prenes. kretati se pje ice ili vozilom u raznim pravcima, krsta im. m. r., g. jd. krstaa - kriar, krstionica im. . r. - posuda sa svetom vodom kod krana u koju se uranja krtenik; prostorija u kojoj se vri obred krtenja. krstiti gl. svr. i nesvr., prez. krstim, gl. pril. sad. krstei, gl. pril. trp. krten obaviti ili obavljati in uvoenja u kranstvo posebnim obredom; dati ko me ime na krtenju; razg. iron. priivati kome svakakva imena, ob. s pogrdnim znaenjem, krstjanin im. m. r. - pripadnik stare bo sanske kranske vjere; bogomil, pata ren. kr im. m. r. - podruje s mnogo kamena; prenes. ostaci onoga to je polupano, razbijeno, to je u komadima, kran prid., odr. v. krni - koji se sastoji od kra; prenes. koji je naoit, snaan, krepak, takav kao da je od stijene (kra) odvaljen {kran mladi), kranin im. m. r., n. mn. krani - pri padnik kranskog vjerskog uenja; hri anin (kod pravoslavaca), kranka im. . r. - pripadnica kran skog vjerskog uenja, kranski prid. odr. v. - koji se odnosi na kranstvo i na krane, kranski pril. - na nain kako je pro pisano kranstvom, kao kranin, kranstvo/kranstvo im. s. r. - vjera zasnovana na uenju Isusa Krista krevit prid., odr. v. kreviti - koji je od kamena, stijena; kamenit, stjenovit, krenje gl. im. s. r. od kriti, kriti gl. nesvr., prez. krim, pril. sad. krei - namjerno lomiti ono to se une koliko svojom tvrdoom opire {kriti

325 grane); slamati, ubijati u kome volju, otpor, pobunu; ne pridravati se za konskih normi i prihvaenih drutvenih obaveza {kriti zakon), krtenica im. . r. - zvanina isprava s podacima o krtenju; potvrda da se du hovno i svjetonazorom pripada kran skoj crkvi. krtenje/krtenje gl. im. s. r. od krstiti obredni in uvoenja u kransku vjeru. krt prid., odr. v. krti, komp. kri/krtiji koji se pri jaem stiskanju lahko lomi, razdvaja u dijelove, raspada; krhak krtica im. . r. - sisar koji ivi pod ze mljom u vrtovima, njivama, livadama i rovi podzemne hodnike u potrazi za pli jenom; prenes. pijun koji radi za supro tnu, neprijateljhsku stranu; prenes. vrlo marljiva i poslu priljena osoba (prava krtica u nauci), krtiin/krtiin prid. - koji je od krtice, krtinjak im. m. r., n. mn. krtinjaci - na stamba krtice pod zemljom, krtina im. . r. - ob. krhtina, meso koje je bez kostiju, krtola im. . r. - u Hercegovini naziv za krompir; plod krompira, gomolj. krug im. m. r., n. mn. krugovi - mat. dio ravnine omeen krunicom; ono to ima prstenast oblik, oblik krunice, posebni zatvoreni, ogranieni prostor u kojem se odvija odreeni zajedniki ivot (zatvo rski krug); prenes. ljudi iste profesije, interesovanja, socijalnog sloja itd. {krug umjetnika), kriih im. m. r., n. mn. kruhovi - hljeb, proizvod od brana, nezaobilazan u ljudskoj ishrani. kruna im. . r. (lat.) - ono to monarsi nose na glavi kao simbol vlasti; simbol pobjede, uspjeha i sl. u odreenom po slu ili natjecanju (npr. u izboru za mi icu); zavrni dio nekog uspjeno obav ljenog posla, rezultat {kruna uspjeha); ono to je gornji dio ega {kruna zuba). kruna im. . r. (lat.) - novana jedinica u nekim zemljama (Norveka, vedska), krunica im. . r. (lat.) - em. mala kruna; nanizana zrnca za molitvu u kranskom obredu. krunisanje gl. im. s. r. (lat.) od krunisati in kojim se ko kruni, postaje vladar;

krut

prenes. zavrni dio nekog vanog posla ili procesa, krunisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kruniem - obnaviti in krunisanja, ui niti da ko postane car, kralj, mis; efek tno ime okonati neki posao, proces, karijeru itd. (pobjedom krunisati sport sku karijeru); hist. ovjenati, krunjenje gl. im. s. r. od kruniti, kruniti gl. nesvr. (lat.) prez. krunim, gl. pril. sad. krunei - skidati zrnevlje s kli pa kukuruza; odvajati ta s odreene cjeline tako da se usitnjava, mrvi, okrzava. krunski prid. odr. v. - koji se odnosi na krunu, koji se tie krune; prenes. ono to je nepobitni argument {krunski dokazi, krunski svjedok). krupa im. . r. - padavina u obliku leda; grad, tua. krupan prid., odr. v. krupni, komp. kru pniji - koji je velikog obujma ili po vrine; koji je robusne grae, povelik {krupan ovjek); prenes. koji je vrlo vaan, znaajan (poduzeti krupne kora ke). krupica im. . r. - ito mljeveno u kru pnijim djeliima, tako da je zrnato (na suprot sitno mljevenom branu), krupno pril. - u veim komadima (nare zati krupno). krupnoa im. . r. - stanje onoga koji je krupan; svojstvo onog to je krupno, krupnjanje gl. im. s. r. od krupnjati, krupnjati gl. nesvr., prez. krupnjam initi da ta bude krupno, kruka im. . r., dat. jd. kruci/kruki, g. mn. kruaka!kruki - vrsta voke veoma ukusnog ploda karakteristinog izdue nog oblika, kruka im. . r. - reg. rakija od kruke; krukovaa krukast prid., odr. v. krukasti - koji ima oblik kruke; krukolik, krukov prid. - koji je od kruke ili ploda kruke. krukovaa im. . r. - rakija spravljena od kruke; kruka, kruni prid. odr. v. - koji se odnosi na kruh {kruna pe, kruna mrva). krut prid., odr. v. kruti; komp. krui - koji se ne moe ili ne da oblikovati, mijesiti,

krutost savijati; neelastian; prenes. osoba koja je vrlo stroga, krutost im. . r., instr. jd. krutou!kru tosti - osobina onoga koji je krut; svoj stvo ili stanje onog to je kruto, kruenje gl. im. s. r. od kruiti, kruiti gl. nesvr., prez. kruim - kretati se u krug; obilaziti oko neega i vraati se na mjesto polaska; ii od ruke do ruke, od usta do usta, kolati (o prii), kruni prid. odr. v. - koji ima oblik kruga; koji se dogaa unutar stvarnog ili za miljenog kruga (kruni tok), krunica im. . r. - mat. zatvorena linija u kojoj su sve take jednako udaljene od sredita. kruok im. m. r. (rus.), n. mn. kruoci hist. grupa ljudi na istom obrazovnoedukacionom zadatku (nain uenja i ideoloke indoktrinacije iz vrimena komunstikih odnosa), krv im. m. r., instr. jd. krvi/krvlju - teku ina koja tee kroz ile ivog organiz ma; prenes. ivotna snaga; temperament (jaka krv); porod, koljeno, loza, rasa, pa smina i sl. krvarina/krvarina im. . r. - odteta za ubijenog; dug u krvi, krvna osveta, krvarenje gl. im. s. r. od krvariti - isti canje krvi iz organizma, krvariti gl. nesvr. (tur.) - prez. krvarim gubiti krv isticanjem iz rane, nosa, itd.; prenes. patiti, trpjeti bol, podnositi rtvu za koga ili ta. krvav prid., odr. v. krvavi - koji je umrljan ili obliven krvlju; prenes. vrlo naporan, preteak {krvav hljeb zarau ju); arg. izvrstan, odlian, krvavljenje gl. im. s. r. od krvaviti, krvaviti gl. nesvr., prez. krvavim , pril. sad. krvvei - postajati krvav, krvavo pril. - s mnogo krvi; prenes. s tekom mukom {krvavo raditi), krvljenje gl. im. s. r. od krviti se. krviti se gl. nesvr., prez. krvim se, pril. sad. krvei se - neposredno sudjelovati u velikoj svai, nesnoljivosti i neprija teljstvu. krvni prid. odr. v. - koji se odnosi na krv {krvna grupa); koji je vezan za srodstvo (knma veza); koji je smrtni, do smrti (knmi neprijatelj, knma osveta).

326 krvniki prid. odr. v. - koji se odnosi na krvnike. krvniki pril. - kao krvnik, na nain krvnika (knmiki se ponaati), krvnik im. m. r., n. mn. krvnici - izvrilac smrtne kazne, delat; prenes. muitelj, ubica. krvoloan/krvoloan prid., odr. v. krvoloni/kndloni - koji lahko i beutno ubija (ovjek); koji kolje ili ubija da bi se hranio mesom (zvijer), krvolok/krvolok im. m. r., n. mn. krvolocilkrvdloci - osoba koja je krvolona; krvolona ivotinja, krvopija im. . r. - onaj koji beutno iskoritava drugoga (tako kao da mu krv pije); naziv za vampira. krvoprolie im. s. r. - in prolijevanja krvi (u ratu, u asu ubistva i sl.), krvotok im. s. r., n. mn. krvotoci - kola nje krvi u organizmu ovjeka ili ivo tinje. krvoedan prid., odr. v. krvoedni - koji zloinaki udi da koga ubije; krvolo an. krzamak im. m. r. (tur.), n. mn. krzamaci - djeija bolest s osipom, u vidu sitnih crvenih pjega po tijelu, krzanje gl. im. s. r. od krzati (se), krzati (se) gl. nesvr., prez. krzam se troiti se na rubovima (kad je rije o odjei, knjigama i dr. predmetima), krzmanje gl. im. s. r. od krzmati se. krzmati (se) gl. nesvr., prez. krzmam {se), gl. pril. sad. krzmajui (se) - kole bati se oko ega; biti neodluan, dvojiti se. krznar/krznar im. m. r., g. jd. krzmra/ krznara - onaj koji se bavi proizvod njom i prodajom krzna i krznenih odjev nih predmeta, krznarica/krznarka im. . r. - ona koja se bavi obradom i prodajom krzna, krzneni prid. odr. v. - koji je izraen od krzna. krzno im. s. r., g. jd. krzna, g. mn. krzna koa nekih ivotinja prekrivena dlakom koja se obrauje za izradu odjee (lisiije krzno); odjea od krzna, krljav prid., odr. v. krljavi - koji je za stao u rastu, koji se nije razvio, koji je ostao nerazvijen i slab (krljavo dijete, krljavo stablo; krljave ideje). krljavac im. m. r., g. jd. krljav ea, n. mn. krljavci, n. mn. krJjavdca - onaj koji je ostao nedovoljno razvijen, krljavina im. . r. - ono to je ostalo nedovoljno razraeno, razvijen (o poslu, o ideji). krljavljenje gl. im. s. r. od krljaviti, krljaviti gl. nesvr., prez. krljavim postajati krljav, zaostajati u razvoju, krljavost im. . r., instr. jd. krljavou! krljavosti - stanje onoga koji je krljav; osobina onog to je krljavo, ksenofilija im. . r. (gr.) - naglaena na klonost prema strancima, stranim kultu rama i tradicijama, ksenofobija im. . r. (gr.) - odbojnost prema svemu to dolazi iz vana, iz dru gih jezika, kultura i tradicija. kub im. m. r. (lat.) - dizanje broja na trei stepen, trostruki umnoak, kuba im. . r. (lat.) - dio eira bez oboda; vrsta cigarete s posebnim pakovanjem. kubatura im. . r. (lat.) - broj kubinih jedinica u zapremini. kube im. s. r. (tur.) - svod, kupola (gornji svod u damijama, turbetima i drugim objektima muslimanske orijentalne arhi tekture). kubik im. m. r. (lat.), g. jd. kubika, n. mn. kubici - kubni metar, kubistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na umjetniki pravac kubizam, kubistiki pril. (lat.-fr.) - na nain kubizma; kao kubist, kubizam im. m. r. (lat.-fr.), g. jd. kubizma, n. mn. kubizmi - pravac u umjetno sti koji nastoji da, u likovnom izrazu, predmete svede na osnovne oblike (ko cka, kugla, valjak i dr.), posmatrajui ih iz vie perspektiva, kubura im. . r. (tur.) - hist. mala puka koja se punila barutom i iz koje se ispa ljivalo samo jedno zrno. kuburenje gl. im. s. r. (tur.) od kuburiti, kuburiti gl. nesvr. (tur.), prez. kuburim oteano ivjeti, boriti se sa ivotnim nevoljama, podnositi patnju, deverati, tavoriti. kuburlija im. . r. (tur.) - hist. mala puka koja se zadijeva za pojas, kiic onomat. - izraz kojim se oznaava jednokratan zvuk kucanja.

327

kuariti

kitcanija im. . r. - pasji instinktivni na gon za razmnoavanjem; opor pasa i kuja u vrijeme parenja; prenes. naziv za neije ob. razvratno ponaanje, kucanje gl. im. s. r. od kucati, kucati gl. nesvr., prez. kucam - kratkim laganim udarcima udarati u neto radi najave, upozorenja i sl.; ispisivati tekst na pisaoj maini itd. kucanje gl. im. s. r. od kucati se. kucati se gl. nesvr., prez. kuca se slijediti instinkt za parenjem (o kuki), kucavica im. . r. - med. arterija; krvni sud, krvna ila po kojoj se moe ocije niti je li ko iv. kuckati gl. nesvr., prez. kuckam - dodiri vati to prstima, predmetom ili upravlja ti ime na stroju polahko, ovla, u kra im i ujednaenim prekidima; pomalo kucati. kiicnuti gl. svr., prez. kucnem - izazvati zvuk kucanja jednokratnim kucanjem o neto. kue im. s. r. - mlado od psa, tene, psi. kuina im. . r. - neobraeno, zamreno vlakno od konoplje ili lana. kiika im. . r. - kuja; prenes. arg. ena pasjeg ponaanja; ena lahkog morala, bludnica. kua im. . r. - zgrada sa zidovima, kro vom i koja slui za stanovanje; prenes. ukupnost porodice, porodinih veza i ivotnog prostora onih koji ive u je dnom domainstvu, u kui. kua im. . r. - reg. mala iskopana rupa u vrtu, bai, oranici u koju se polae sje me graha, krompira, kukuruza i sl. kako bi iznikla biljka, kiianica/kiienica im. . r. - ona koja voli da se kui, koja brine o kui, poro dici i porodinom imanju, domaica, kuanski prid. odr. v. - koji se odnosi na kuu (kuanski poslovi, kuanski apara ti). kuanstvo im. s. r., g. mn. kuanstava/ kuanstva - ukupnost poslova i obaveza vezanih za kuu i kuenje. kuara im. . r. - mala kua izraena za psa ili kojeg drugog ljubimca, kuariti gl. nesvr., prez. kuarim - pro davati ta od kue do kue.

kuati kuati gl. nesvr., prez. kucam - praviti male iskopine u zemlji (kue) radi po laganja sjemena, kuerak im. m. r., g. jd. kuerka, n. mn. kue rei, g. mn. kue raka - mala, neu gledna, zaputena kua. kuerina im. . r. - augm. od kua; velika, nezgrapna, neugledna kua. kuepazitelj im. m. r. - onaj koji je u veoj zgradi zaduen da pazi na poto vanje kunog reda i kunih obiaja, kuepaziteljka im. . r. - ena kuepa zitelj. kuevlasnik im. m. r., vok. jd. kuevlasnie , n. mn. kuevlasnici - onaj koji posjeduje kuu, vlasnik kue. kuica im. . r., em. i hip. - mala kua (npr. kuica za ptice), kuite im. s. r. - ono u emu je neto smjeteno (kuite motora); kua i pro stor oko kue. kuenje gl. im. s. r. od kuiti se. kuiti se gl. nesvr., prez. kuim se - pri bavljati, kupovati, osiguravati sve ono to je potrebno za normalan ivot u ku i. kuni prid. odr. v. - koji se odnosi na kuu, koji je od kue (kuni red). kiid(a) pril. - oznaava u kojem je pravcu, kojim putem, kudikamo/kudikamo pril. - itekako, zna tno; slui za pojaavanje znaenja ko mparativa (kudikamo ljepe), kudilac/kuitelj im. m. r. - onaj koji ku di, koji umanjuje vrijednost emu. kuditi gl. nesvr., prez. kudim - iznositi javno ije nedostatke i loe strane, pri govarati; panjkati; namjerno i zlobno umanjivati vrijednost emu. kudjelja im. . r. - vlakna konoplje ili la na koja slue za razliite namjene, kiidrav prid., odr. v. kiidravi - koji se uvija i kovrda (kad je rije o kosi ili dlaci psa, make); kovrdav, kudret im. m. r. (ar.) - mo, Boija mo. kudret-sahat im. m. r. (ar.) - tajanstveni nevidljivi sat ije se kucanje uje u kunim prostorijama i koji, prema tradi cionalnom vjerovanju kod muslimana, predskazuje neki vrlo vaan dogaaj, bilo daje dobar ili lo. kudrov im. m. r. - pas kudrave dlake: prenes. onaj koji ima kudravu kosu.

328
Kudus im. m. r. (ar.) - Jeruzalem, kuenje gl. im. s. r. od kuditi. kufer im. m. r. (njem.), n. mn. kuferi/ koferi - kofer, manji sanduk s rukom koji slui za noenje linih i drugih stva ri. kufera im. m. r. (njem.), n. mn. kuferasi - kofera, pejor. onaj koji se s koferom i najlinijim stvarima u njemu kree iz mjesta u mjesto radi slube, traenja posla, nadnienja, prebivanja u razlii tim mjestima na odreeno vrijeme. kuga im. . r. - teka zarazna bolest koja je se nekada javljala u velikim epide mijama i uzrokovala masovni pomor stanovnitva; nar. morija; zarazna bolest ivotinja (koko ija kuga); prenes. nado lazee zlo, poast. kugla im. . r. (njem.), g. mn. kugli - mat. geometrijsko tijelo kojemu su sve take jednako udaljene od sredita; sportski rekvizit u obliku kugle; planeta Zemlja; zrno vatrenog oruja, kuglana im. . r. (njem.) - ureena dvo rana ili koje drugo mjesto za kuglanje; staza na kojoj se kuglai takmie u obaranju unj ev a. kuglanje gl. im. s. r. (njem.) od kuglati sport, igra u kojoj se pobjeda postie obaranjem veeg broja unjeva. kugla im. m. r. (njem.), g. jd. kugla sport, onaj koji baca kuglu u lahkoj atle tici. kuglati se gl. nesvr. (njem.), prez. ku glam se - takmiiti se u kuglanju, kuglini prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na kugle (kuglini leaj), kuhaa im. . r. - vea kaika, ob. drvena, koja slui za mijeanje jela pri kuhanju, varjaa. kuhalo im. s. r. - sprava za kuhanje po mou struje, pirita ili plina; reo. kujundija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji izrauje umjetnike, filigranski ukrae ne predmete od zlata i srebra, kujundiluk im. m. r. (tur.), n. mn. ku jundiluci - kujundijski zanat; dio ulice ili mahale s kujundijskim rainjama.. kukaviluk im. m. r., n. mn. kukaviluci osjeanje uplaenosti, straivost. kula im. . r. (ar.) - utvrda u tvravi; zgra da izgraena od kamena koja umjesto prozora ima manje prozore-otvore kao pukarnice u sluaju napada s vana; toranj; ahovska figura, top. kulak im. m. r. (rus.), vok. jd. kidae, n. mn. kulaci - hist. ideol. vlasnik zemlje iji posjed prelazi nametnuti zemljini maksimum, kiilaga im. . r. (tur.) - hist. vojni in u osmanskoj carskoj vojci; oficir u turskoj vojci nii od bimbae a vii od juzbae, kapetan (kapetan prve klase). kula im. m. r. (tur.) - konj sivopepeljaste dlake; boje olova, miije boje. Kulin im. m. r. - bosanski ban, uteme ljitelj srednjovjekovne bosanske drave, vladao od 1180. do 1204. god. kulisa im. . r. (fr.), g. mn. kulisa - sa stavni dio scenografije na pozornici u slubi scenskog doaravanja eljenih predmeta i okolnosti u kojima se dogaa dramska radnja; prenes. ono ta ko ini u prikrivanju stvarnih injenica, namjera i sl. kulminacija im. . r. (lat.) - najvii ili najnii poloaj nebeskog tijela (npr. kulminacija Sunca u podne); najjai na pon u nekom radu, akciji, procesu; vrhu nac napetosti, kulmimranje gl. im. s. r. (lat.) od kulmi nirati. kulminirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kulminiram - dostii, dostizati najvii stepen u emu. kuloar im. m. r. (fr.) - hodnik; u ko ntekstu: mjesto gdje se pria, iznose i razmjenjuju miljenja koja nisu javna i nemaju zvaninu potvrdu i vjerodostoj nost. kuloarski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na kuloare (kuloarske prie), kuloarski pril. (fr.) - kao u kuloarima, prema kuloarima, kult im. m. r. (lat.), n. mn. kultovi - po tovanje ili sluenje koga s religijskom zanesenou i uz obred; prenes. pretje rano potovanje prema kome ili em (kult linosti), kultivator im. m. r. (lat.) - poljoprivredni stroj za obradu zemlje, kultiviranje/kultivisanje gl. im. s. r. (lat.) od kultivirati/kultivisati, kultivirati/kultivisati gl. svr. i nesvr.,

329

kumrija

prez. kultiviram!kultiviem - njegovati, uzgajati (kultivirati vrt); uvoditi ta u upotrebu, iriti; prenes. nauiti ili koga pristojnom i uglaenom ponaanju, kultni prid. odr. v. (lat.) - koji je vezan za kult, koji je izrazito potovan cijenjen (kultni film), kultura im. . r. (lat.) - ukupnost svega to je stvorio ovjek i ljudsko drutvo u svome razvoju i to postoji kao rezultat duhovnog i fizikog rada ljudi; stepen savrenstva postignut u ovladavanju odreenom granom znanja ili djelovanja (kultura govora; kultura tijela; opa kul tura ); uzgoj, obrada i njegovanje bilja ka u odreenom ivotnom prostoru (kul tura kukuruza); gajenje bakterija i dru gih mikroorganizama radi naune obra de podataka; kolonija bakterija dobivena laboratorijskim istraivanjem; uope: dostignuti stepen drutvene obrazova nosti i prosvijeenosti (u smislu lijepog ponaanja, ophoenja, obzirnosti, finoe u komunikaciji i sl.), kulturan prid. (lat.), odr. v. kulturni - koji se odnosi na kulturu; koji je obrazovan, prosvijeen, uglaenih manira i ponaa nja (kulturan mladi); poljopr, koji se moe uzgojiti (kad je rije o biljkama), kulturno pril. - na kulturan nain, kiuenje gl. im. s. r. (tur.) od kuluiti, kuluiti gl. nesvr. (tur.), prez. kuluim raditi teke poslove pod prisilom i bez naknade. kuluk im. m. r. (tur.), n. mn. kuluci prisilan fiziki rad na izgradnji cesta, puteva utvrenja i sl. u korist drave; teak rad bez novane naknade. kum im. m. r., n. mn. kumovi - svjedok pri sklapanju braka (vjenani kum); onaj koji odsijee prvi pramen kose djetetu; svjedok pri porinuu broda ili kojeg drugog plovila; neprikosnoveni voa mafijakog ili kojeg drugog klana. kuma im. . r. - svjedokinja pri vjenanju, up. kum; prenes. narodni izraz za dolazeu bolest, izraz za kugu. kumir im. m. r., g. jd. kumira - kip kojem se klanja kao boanstvu; prenes. ono to se potuje do oboavanja, kiimrija im. . r. (ar.) - ptica gugutka, vrsta grlice.

kuna kuna im. . r. - ivotinja skupocjenog krzna; novana jedinica u Republici Hrvatskoj. kundak im. m. r. (tur.), n. mn. kundaci drveni dio puke, kundura im. . r. (gr.) - arh. cipela kundurija/kundiirdija im. m. r. (gr.tur.) - onaj koji pravi i popravlja cipele, obuar. kuni im. m. r., g. jd. kunia - pitomi zec. kiin'ja im. . r. (ar.) - posebna vrsta arapskog imena, nastala genitivnom ve zom oblika ebu (otac), ibn (sin), bint (ker) itd., ime koje se stavlja ispred linog imena i predstavlja prezime (npr. Ebu Hanifa, Ibn Saud). kunjanje gl. im. s. r. od kunjati, kunjati gl. nesvr., prez. kunjam - biti u stanju polusna, drijemati. kup im. m. r., n. mn. kupovi - ono to je sloeno u jednu cjelinu (voni kup); (engl.) pehar; takmienje za trofej u obliku kupa (pehar), kiipa im. . r. - gomilica ili gomila; boja u talijanskim igraim kartama. kupac im. m. r., g. jd. kupca, n. mn. kupci - onaj koji to kupuje, muterija. kupa im. m. r., g. jd. kupaa - onaj koji se kupa. kupaica im. . r. - ona koja se kupa. kupaki prid. odr. v. - koji se odnosi na kupae. kupai prid. odr. v. - koji se odnosi na kupanje (kupa kostim). kupalini prid. odr. v. - koji se odnosi ma mjesto kupanja (kupalini uvjeti), kupalite im. s. r. - mjesto na obali rijeke pogodno za kupanje; zdravstvena usta nova s ljekovitom vodom gdje je pred vieno kupanje i lijeenje gostiju i pa cijenata. kupaonica im. . r. - zatvorena prostorija za kupanje (ob. s kadom ili samo tu em); kupatilo, kupanje gl. im. s. r. od kupati se. kupati (se) gl. nesvr., prez. kupam (se) prati koga vodom i sredstvima za kupa nje; prati se; prenes. plivati u vodi. kupe im. m. r. (fr.), g. jd. kupea , n. mn. kupei - zatvorena prostorija u vozu sa sjeditima.

330 kupina im. . r. - grmasta biljka iz po rodice rua s bobiastim plodom tamne boje (slatko od kupine). kupinov prid. - koji je od kupine (kupinov sok). kupiti gl. svr., prez. kupim , trp. prid. kupljen - plativi novcem ili im drugim uzeti ta u vlasnitvo; pejor. podmititi koga novcem, privilegijom i sl.; pri dobiti koga lijepim ophoenjem, laska njem. kupljenje gl. im. s. r. od kupiti, kupiti gl. nesvr., prez. kupim, trp. prid. kupljen - dizati i prikupljati ta; skupiti na jedno jedno mjesto (kupiti sijeno na livadi). kuplet im. m. r. (fr.) - mu. lagahna pjes ma jednostavne melodije i lahke izvo dljivosti s teitem na satirinim rijei ma i efektima (esto parodija na ve postojee muzike kompozicije), kuplung im. m. r. (lat.) - dio motora, kva ilo, spojnica, kupnja im. . r., g. mn. kupnji - jedno kratan in kupovanja; kupovina, kupola im. . r. (tal.) - zaobljeni krov ili slian ukras na zgradi; svod slian polu kugla kube (damijska kupola). kupon im. m. r., g. jd. kupona - ulaznica, dio ulaznice, vrijednosni papir, kupoprodaja im. . r. - in kojim se ta s jedne strane prodaje a s druge strane kupuje. kupoprodajni prid. odr. v. - koji je vezan za kupovinu i prodaju (kupoprodajni ugovor). kupovanje gl. im. s. r. od kupovati, kupovati gl. nesvr., prez. kupujem - up. svr. gl. kupiti, kupovina im. . r. - kupnja, kupovni prid. odr. v. - ono to se kupuje; koji se odnosi na kupovanje (kupovna mo stanovnitva). kupus im. m. r. - vrtna biljka iji se liske ploda samoumotavaju u glavice, kupusar im. m. r. - vrsta leptira kojemu su glavna poslastica kupus i druge ze ljaste biljke, kupusara im. . r. - velika knjiga puna sumnjivog znanja i vrijednosti (to je neka kupusara); pohabana knjiga ili kolska sveska. kupusni prid. odr. v. - koji je od kupusa, koji se tie kupusa (kupusna presada, kupusna orba). kura im. . r., g. mn. kura - sistem i pro cedura odreenog naina lijeenja s pro pisanom koliinom lijekova i medicin skog tretmana (kura mravljenja; vitaminska kura). kiirabilan prid. (lat.), odr. v. kurabilni koji se moe izlijeiti, izlijeiv. kurada um. . r. (tur.) - star, mator konj, hravo kljuse, kljusina. Kur'an im. m. r. (ar.) - sveta knjiga kod muslimana (Kur'an asni) koja je, pre ma islamu, objavljena vjerovjesniku Muhammedu (571.-632.) kao uputa o vjeanstvu i svim svjetovima do Su dnjega dana kur'an-hamajlija im. . r. (ar.) - mala knjiica s posebnim unesenim dijelo vima iz Kur'ana koja se nosi uz tijelo ili uva na posebnim mjestima radi uva nja od zlih ina, uroka i nevaljalstava. kurat im. m. r. (tal.) - sveenik, duhov nik, upnik, kurativa im. . r. (lat.) - lijeenje kao organizirana medicinska djelatnost (za razliku od preventivnih postupaka), kura im. . r. (fr.), g. jd. kurazi - stanje izrazite hrabrosti i odvanosti, kuraan prid. (fr.), odr. v. kurani - koji je hrabar, odvaan, smion, kurban im. m. r. (ar.) - ivotinja koja se, prema islamskim propisima, kolje u vrijeme Kurban-bajrama kao rtva; pre nes. rtva (uiniti kurbanom, tj. rtvo vati). Kurban-bajram im. m. r. (ar.-perz.) jedan od bajrama (etverodnevni vjerski praznik u islamskom kalendaru), koji nastupa dva mjeseca i deset dana nakon Ramazanskog bajrama, poznat kao vri jeme rtve, odricanja (klanje kurbana) i hodoaa svetih mjesta u islamu (had); Hadijski bajram, Hadinski bajram; reg. Hadilajski bajram, Hadibajram. kiirblanje gl. im. s. r. (njem.) od kurblati, kurblati gl. nesvr. (njem.), prez. kurblam - arg. stavljati motor u pogon pomou kurble.

331

kurtizana Kiird im. m. r. - pripadnik naroda koji ivi u istonoj Anadoliji i na Srednjem istoku, stanovnici Kurdistana. Kiirtkinja im. . r. - ena Kurd, stano vnica Kurdistana, kurentan prid. (lat.), odr. v. kurentni koji je u opticaju, koji je openito pri hvaen i u upotrebi; koji se dobro pro daje kurija im. m. r. (lat.) - hist. zajednica rimskih rodova; kanonika kua; dvor domaeg plemstva; vie staleko udru enje s posebnim organizacionim fo rmama i nadlenostima, kuriozitet im. m. r. (lat.), g. jd. kurioziteta - ono to se izdvaja svojom posebnou i neobinim odlikama. kurir im. m. r. (fr.), g. jd. kurira, n. mn. kuriri - hist. onaj koji prenosi potu i obavijesti (partizanski kurir); slubenik koji prima i raznosi potu u okviru rada preduzea, ustanove, udruenja i sl.; do stavlja. kurisanje gl. im. s. r. (tur.) od kurisati se. kurisati (se) gl. svr. (tur.), prez. kuriem (se) - namjestiti, urediti ta; udobno se namjestiti. kurjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na kurjake (kurjaki opor), kitrjaki pril. - kao kurjak, na nain kako to ini kurjak (kurjaki preklati rtvu), kurjak im. m. r., vok. jd. kurjae, n. mn. kurjaci - vuk; prenes. osoba vuijeg po naanja i udi. kurs im. m. r. (lat.), n. mn. kursevi pravac u kojemu se usmjerava puto vanje (kurs broda); politiki, ideoloki itd. smjer koji se slijedi ili koji treba slijediti, linija (novi kurs); nauni, obra zovni, informativni teaj (ljetni kurs; kursevi stranih jezika); razg. odnos me usobnih vrijednosti nacionalnih valuta, teaj (kurs eura). kurum im. m. r. (tur.) - olovo; puano zrno, metak od puke kurumlija im. . r. (lat.) - zgrada po krivena olovom (ob. damije, hamami, medrese, turbeta i dr.), kurtizana im. . r. (fr.) - enska osoba lahkog morala; kurva, bludnica, prosti tutka.

kurtoazan

332
poravnavati meusobne raune; izmiri vati dugove, kua im. m. r., g. jd. kuaa - osoba kojoj je posao da to kua, proba, ispita; degustator, kualac im. m. r., g. jd. kuaoca , n. mn. kuaoci, g. mn. kualaca - onaj koji to upravo kua; onaj od kojeg se oekuje ili koji je zaduen da se to kua. kualica im. . r. - ee: epruveta, kusanje gl. im. s. r. od kuati, kuati gl. svr. i nesvr., prez. kuam probati jelo i pie radi odreivanja uku sa; stei ili sticati loe ivotno iskustvo, kunja im. . r. - izazov da se provjere sposobnosti ili dosljednosti u nekom ivotnom stavu i opredjeljenju; iskue nje (moralna kunja ). kutrav prid., odr. v. kutrav! - kojem je kosa kovrdava, izraztito valovita, ra zbaruena, koja se ne da do kraja poe ljati. kut im. m. r. - ugao, dio ravnine gdje se zatvaraju dva pravca. kutak im. m. r., n. mn. kutci, hip. - kut; podobno mjesto za ivot, boravak i sl. (ivotni kutak). kutija im. . r. (gr.-tur.) - drveni, me talni, kartonski ili kakav drugi sandui sa poklopcem (npr. kutija za eer.) kutijica im. . r., em. - mala kutija, kutlaa im. . r. - velika drvena ili metalna kaika kojom se servira hrana. kutni prid. odr. v. - koji se odnosi na kut; koji ima kutni oblik ili je namijenjen da stoji u kutu; ugaoni, kutnjak im. m. r., n. mn. kutnjaci - gornji i donji zubi koji slue za vakanje, kutomjer im. m. r. - uglomjer. kuverat im. m. r. (fr.) - koverat, koverta, kuverta. kuverta im. . r. (fr.) - koverat, koverta, kuverat, omotnica za pismo, kuvet im. m. r. (ar.) - sila, snaga, jaina, kuvetli prid. (ar.-tur.) - koji ima snage; jak, vrst, izdrljiv. kuan prid., odr. v. kuzn! - koji se odnosi na kugu; prenes. koji je zarazan, koji donosi zarazu ili nepovoljne osjeaje, klienje gl. im. s. r. od kuiti, kuiti gl. nesvr., prez. kuim, pril. sad. klizei - iriti zarazu, djelovati opasno po okolinu (kad je rije o emu za raznom i opasnom po zdravlje), kuenje gl. im. s. r. od kuiti, kuiti gl. nesvr., prez. kuim , pril. sad. kuei - razg. razumijevati to, shvatati, skopavati. kliznuti gl. svr., prez. kulnem , trp. prid. kuniit - razg. opaziti iznenada ta po sebno i zanimljivo; odmah razumjeti, shvatiti, skopati, kvailo im. s. r. - kuplung, dio motora, spojnica. kvadar im. m. r. (tal.), g. jd. kvadra , g. mn. kvdara - mat. geometrijsko tijelo ogranieno pravougaonicima i kvadra tima. kvadrant im. m. r. (lat.), g. mn. kvadranata - mat. etvrtina kruga (npr. tako odreen dio Zemljine povrine); naziv za novo urbano naselje u znaenju novoizgraene gradske etvrti; sprava za mjerenje visine te usmjeravanje topov ske paljbe. kvadrat im. m. r. (lat.), g. jd. kvadrata mat. povrina jednako omeena sa sve etiri strane; broj pomnoen sam sa so bom. kvadratni prid. odr. v. (lat.) - koji ima oblik kvadrata; koji je pomnoen sam sa sobom. kvadratura im. . r. (lat.) - broj kva dratnih jedinica u nekom prostoru {kva dratura stana), kvadriga im. . r. (lat.) - etveropreg na kolima s dva toka. kvaka im. . r. - drka blizu brave kojom se otvaraju vrata, prozori, ladice i sl.; kuka; prenes. odluna i nepobitna poje dinost u nekom zakonu, propisu, ugo voru i sl., kojom se ta doputa ili one moguuje; arg. smetnja, zapreka, pote koa. kvalificiranje/kvalifikovanje gl. im. s. r. (lat.) od kvalificirati/kvalifikovati (se), kvalificirati/kvalifikovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. kvalifidram/kvalifikujem (se) - stei ili sticati kvalifikaciju (npr.u obrazovanju), plasirati se u sport skom nadmetanju u vii stepen takmi enja; izrei ili izricati kakvu ocjenu o emu. kvalifikacija im. . r. (lat.) - dosegnutost odreene vrijednosti, valjanosti, prikla

333

kvasiti (se)

kurtoazan prid. (fr.), odr. v. kurtoazni koji ima veze s kurtoazijom (kurtoazno pismo). kurtoazija im. . r. (fr.) - potovanje forme i usrdnosti u ophoenju i komu nikaciji kurton im. m. r. - gumeno zatitno sredstvo od spolnih bolesti i zaea; kondom, prezervativ. kurva im. . r. (njem.) - razg. pej. ne vjerna ena; ena koja stupa u seksualne veze za novac, prostitutka; prenes. oso ba prevrtljiva i lahka morala, koja je sklona varanju, laima, podvalama, kurvaluk im. m. r. (njem-tur.), n. mn. kurvaluci - stanje, svojstvo ili osobina kurvanja, sklonost varanju, lai, prevari (politiki kurvaluk). kurvanje gl. im. s. r. od kurvati se. kurvati se gl. nesvr. (njem.), prez. kurvam se - biti kurva; sudjelovati u ku rvanju; prenes. ponaati se lano, prije tvorno, podvaljivaki, prodavati se za novac i interese, kurvetija im. m. i . r. (njem.) - razg. pejor. osoba prezrena zbog svoje ogrezlosti u kurvanju; prenes. potpuno nepo uzdana, laljiva, beskarakterna osoba, kurziv im. m. r. (lat.) - tip slova koja su nadesno ukoena; italik. kus prid., odr. v. kus! - koji nema repa; koji je vie skraen nego to bi trebalo; kusav. kusati gl. nesvr., prez. kusam - jesti ta kaikom {kusati orbu); prenes. morati jesti ono to se ve zamijesilo, zaku halo; snositi posljedice {kusati poparu). kiisav prid., odr. v. kusav! - kojemu nedostaje rep {kusav konj), koji je vidno skraen u odnosu na raniju duinu; kus. kustos im. m. r. (lat.) - strunjak koji sreuje, ureuje, obrauje, uva i obna vlja zbirke koje se nalaze u muzeju, kiistosica gl. im. s. r. (lat.) - ena kustos, kustura im. . r. (ar.) - stari, istupljeni, izanali no. kusur im. m. r. (ar.-tur.) - vraena razlika u vrijednosti novca izmeu cijene i po nuene novanice, kusuranje gl. im. s. r. od kusurati se. kusurati se gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. kusuram se , gl. pril. sad. kusurajui se -

dnosti za ta; postignuti uspjeh u savla davanju prepreke u obrazovanju; sport, plasiranje u vii rang takmienja, kvalitativan prid. (lat.), odr. v. kvdlitat!vn! - koji se odnosi na kvalitet, kvalitet im. m. r. (lat.) - mjera poeljnih, standardiziranih vrijednosti da se ta svojim svojstvima razlikuje i istie u odnosu na drugo; kakvoa, vrsnoa; ah. razlika u vrijednosti meu pojedinim fi gurama u procesu igre. kvalitetno pril. (lat.) - na kvalitetan nain, kvantitativan prid. (lat.), odr. v. kvantitathm! - koji je izraen koliinom, ko liinski. kvantitet im. . r. (lat.) - koliina ega, brojnost; duina sloga u gramatici ili metrici. kvantum im. m. r. (lat.) - odreena ko liina ega. kvar im. m. r. - smetnja zbog koje ne mo e normalno raditi neki mehanizam, tra jati radni proces i sl.; gubitak u vri jednosti ili upotrebljivosti, teta, kvaran prid., odr. v. kvarn! - koji je u stanju kvarenja, koji ima osobinu kva renja {kvaran motor; kvarna ivotna sredina). kvarc im. m. r. (njem.) - mineral (kremenov oksid) koji se iroko primjenjuje u tehnici {kvarc-lampa), kvarenje gl. im. s. r. od kvariti (se), kvariti (se) gl. nesvr., prez. kvar! (se). initi da to gubi na vrijednosti, cijeni, ureenosti, ljepoti, vanosti, funkciji; stalno se zaustavljati zbog kvara; gubiti upotrebljivost i kvalitet zbog unutranjeg procesa kvarenja, kvartal im. m. r. (lat.) - etvrtina godine (u svrhu obraunskih i drugih potreba u preduzeu), kvartet im. m. r. (tal.), g. jd. kvarteta muzika grupa od etiri pjevaa ili mu ziara; muziko djelo pisano za etira glasa ili etiri muzika instrumenta. kvas im. m. r. (rus.) - kiselo pie spravlje no od raenog brana i slada kvasac im. m. r., g. jd. kvasca - tvar u kojoj se nalaze gljivice koje uzrokuju kiselo vrenje (pri spremanju hljeba i sl.), prenes. poetak neke akcije, razvoja i sl. kvasiti (se) gl. nesvr., prez. kvasan (se), pril. sad. kvdsei - initi ta nakva-

kvaenje

334
dijeljenja; polazini stadij odakle se ta poinje raunati (kvocijent inteligenci-

enim; namakati ta u tenost (kvasiti rublje); initi sebe nakvaenim; arg. napijati se alkoholnim piima, kvaenje gl. im. s. r. od kvasiti, kvazi- (lat.) - prvi dio sloenice u znae nju navodni, tobonji, lani (kvazinaunik). kveker im. m. r., n. mn. kvekeri - pri padnik jedne od protestantskih crkvi u SAD. kvintal im. m. r. (fr.), g. jd. kvintla mjera za teinu, metrika centa (100 kg). kvintet im. m. r. (tal.), g. jd. kvinteta muzika grupa od pet pjevaa ili svi raa; muzika kompozicija za pet instru menata ili ljudskih glasova, kvinsling im. m. r. (norv. -), n. mn. kvinslinzi - opi naziv za izdajnika svoje zemlje prema norvekom majoru Vidkunu Kislingu pomagau njemakih oku pacionih snaga u Drugom svjetskom ratu. kvit prid. (fr.-njem.) - koji su izravnati u raunima i meusobnim obavezama (sad smo kvit). kviz im. m. r. (engl.), n. mn. kvizovi nadmetanje u znanju i drugim vjeti nama pred publikom (kviz znanja; tele vizijski kviz). kvocanje gl. im. s. r. od kvocati, kvocati gl. nesvr., prez. kvocam , pril. sad. kvocajui, onomat. - glasati se sa kvoc-kvoc (kokoka); prenes. nametlji vo i dosadno o emu govoriti; zanovije tati, zvocati, kvocijent im. m. r. (lat.) - kolinik

je).
kvoka im. . r., dat. jd. kvoki, g. mn. kvbaka/kvoki - koko, kokoka; pre nes. pejor. brbljiva osoba koja o svemu i svaemu pria, kvorum im. m. r. (lat.) - potrebni broj lanova nekog skupa, radnog tijela, ko misije, udruenja i sl. radi donoenja pravovaljanih odluka. kvota im. . r. (lat.) - iznos ega to je vezano za odreeni rok (izborna kvota). kvrcanje gl. im. s. r. od kvrati, kvrati gl. nesvr., prez. kvrcam , gl. pril. sad. kiTcajiii, onomat. - proizvoditi zvuk kvrc u kratkim razmacima lomlje njem ega krtog, otvaranjem boca, raz bijanjem oraha i sl. kvrcnuti gl. svr., prez. kvrcnem - pro izvesti iznenadni otri zvuk kvrc, up. krcati. kvrnje gl. im. s. r. od kvriti se. kvriti se gl. nesvr., prez. kvrim se, gl. pril. sad. kvrei se - skupljati (se), stiskati tijelo usljed bola, studeni, teka sna i sl.; kutriti se. kvrga im. . r., dat. jd. kvrzi/kvrgi zadebljanje na kori drveta; tvrdo odebljanje na koi; prenes. arg. onaj ije je tijelo s puno izraenih miia, koji je neugodnog ponaanja i voljan za tuu. kvrgav prid., odr. v. kvrgavi - koji ima puno kvrga; to je puno kvrga; prenes. koji je teak u komunikaciji, koji ne uvaava miljenja i stavove drugih kvrica im. . r., em. - mala kvrga.

L
L 1 - glas, fonema, likvida, sonant, e snaesto slovo abecede; skra. za litar preparata, med. pretrage krvi i sl. za potrebe lijeenja, laboratorijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na laboratorij, ili se obavlja u laboratoriji, labrador im. m. r. - vrsta psa; ukrasni kamen; poluostrvo Labrador na obali Kanade. labrnja im. . r., g. mn. labrnja, pejor. gubica, usta. labud im. m. r. - vrlo lijepa ptica karak teristino duga i elegantno povijena vrata koja ivi na kopnu i na vodi. labudica im. . r. - enka labud, labudova enka. labudov, labui prid. odr. v. - koji pri pada labudu. laburist(a) im. m. r. (engl.), g. jd. labu riste, g. mn. laburista - pripadnik i pri stalica ideja stranke laburista u Velikoj Britaniji i Australiji, laburistiki prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na laburiste, laati se gl. nesvr. prez. latim se - pri hvatati se, prihvatiti se ega, npr. posla, ladica/ladica im. . r. (njem.) - dio stola, ormara i sl.; fioka, pretinac, ladole im. m. r. - biljka penjaica. laa im. . r. g. mn. laa - rijeni brod. laar im. m. r., g. jd. laara, v. jd. laaruAaare - osoba koja upravlja laom, laarenje gl. im. s. r. od laariti. laariti gl. nesvr., prez. laarim - voziti e laom, prevoziti teret i putnike, laica im. . r. em. - mala laa. lafet im. m. r. (fr.), g. jd. lafeta i lafeta im. . r. (fr.), g. jd. lafete - postolje za artiljerijsko oruje, lafiti gl. nesvr. (perz.), prez. lafim - go voriti, priati, razgovarati; uprazno pri ati; blebetati; nadgovarati se.

(1 ). L - rimska oznaka za broj 50. labav prid., odr. v. labavi - nije zategnut, nenategnut; nije uvren; klimav; pre nes. nesiguran, slab, nepouzdan, nepo stojan. labavo pril. - nije uvreno; nije zate gnuto; klimavo; nesigurno, slabo, labijal im. m. r. (lat.), g. jd. labijal, g. mn. labijla - labijalni suglasnik, glas koji se izgovara pomou usana (b, p, m, v). labilan prid. (lat.), odr. v. labilni - ne uravnoteen, sklon padu; slab sa ivci ma, nestaloen, nepribran. labilnost im. . r. (lat.), instr. jd. labilnouAabilnosti - osobina onoga koji je labilan, to je labilno, labiodental im. m. r. (lat.), g. jd. labiodentla - usneno-zubni suglasnik, koji se artikulira uz pomo donje usne i zuba (v, f). labirint im. m. r. (gr.), labirinata - lavi rint, antike graevine (grki labirint na Kritu kod Knosa, u Egiptu kod Krokodilopolisa) sa mnogo zapetljanih hodni ka i prostorija iz kojih je teko nai izlaz. laborant im. m. r. (lat.), g. mn. labdranata - ob. medicinski tehniar u labo ratoriji. laborantica/laborantica i laborantkinja/ laborantkinja im. . r. (lat.) - ena laborant. laboratorija im. . r. (lat.), g. jd. labo ratorije - prostorija sa nizom aparata, epruveta i dr. pomagala u kojoj se vre naunoistraivaki pokusi, kontrola teh nolokog procesa, izrada

lagahan lagahan/lagahan/lagan prid., odr. v. lagahni/lagani - koji ima malu teinu, lagahno/lagahno/lagano pril. - lahko, la ko; bez hitnje, polahko, lagarija im. . r. - la, ono to je neistinito a ipak se prianjem uveliava. laganje gl. im. s. r. - izv. od lagati, lagati gl. nesvr., prez. Vaem - namjerno u prii izokretati stvarne injenice, za obilaziti istinu, tvrditi neto to je pro tivno istini. lager im. m. r. (njem.) - mjesto gdje se sprema roba prije prodaje, stovarite, spremite; savez vie drava na vojnom i politikom planu (npr. bivi Varavski lager). lagodan prid., odr. v. lagodni - ugodan, koji se odvija s dobrim raspoloenjem bez tekoa, lagodno pril. - ugodno, s raspoloenjem i bez tekoa, lagodnost im. . r., instr. jd. lagodnou/ lagodnosti - stanje onoga kojem je lagodno, koji ima lagodan ivot, lagum im. m. r. (perz.) - mina, eksploziv za miniranje (u rudniku i sl.); ono to je ostalo nakon miniranja, lagumanje gl. im. s. r. (perz.) od lagumati. lagumati gl. nesvr i svr. (perz.), prez. lagumam - minirati, lagumdija im. m. r. (perz.-tur.) - miner; od ovoga i prezime Lagumdija, laguna im. . r. (tal.), g. mn. laguna - dio mora u malom zalivu odijeljen od mora poluostrvom, lahak/lak prid., odr. v. lahki/ldki, komp. laki - koji je male teine; shvatljiv, jasan, razumljiv, koji ne iziskuje veliki napor da bi se razumio; neto to se jednostavno podnosi i prihvata, lahnuti/laknuti gl. svr. bezli., prez. lahne/lakne - osloboditi se tegobe, osjetiti olakanje; olakati; rasteretiti se. lahko/lako pril., komp. lake - bez napo ra, na lagan nain, jednostavno, lahkoa/lakoa im. . r. - osobina onoga to je lahko, lahkomislen/lahkomislen/lakomislen prid., odr. v. lahkdmisleni!lahkomisleni/lakdmisleni - lahkouman, koji sve ola(h)ko shvata pa se nepromiljeno u neto uputa ili preduzima.

336
lahkouman/lakouman prid., odr. v. la(h)koumni - lahkomislen, lahkovjeran/lakovjeran prid., odr. v. la(h)kovjerni - naivan, koji u sve povje ruje bez imalo sumnje. lahor im. m. r. - tih vjetri, povjetarac, lahuri/lahurli prid. (ind.) - nesiguran, la bav; leprav; prenes. kratke pameti, ne razuman, blesav, laiki/laiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na laike, laiki/laiki pril. (gr.) - na laiki nain, kao laik. laik im. m. r. (gr.) - ovjek koji ne pripada sveenikom (svetenikom) staleu, redovnik koji nije sveenik; prenes. neznalica, osoba koja nije strunjak. lailahe illallah! uzv. (ar.) - Nema drugog Boga osim jednog Allaha! lajanje gl. im. s. r. - od lajati, lajati gl. nesvr., prez. laje - nain kako se pas oglaava; prenes. psovati, runo go voriti, otvoreno i mnogo priati, svaati se. lajav prid., odr. v. lajavi - koji mnogo laje; koji se se stalno svaa, lajavac im. m. r., g. jd. lajavca , n. mn. lajavci, g. mn. lajavaca - pas koji stalno laje; osoba koja je sklona lajanju, lajavost im. . r., instr. jd. lajavou/ lajavosti - osobina onoga koji je lajav, lajtmotiv im. m. r. (njem.) - motiv koji se provlai kroz cijelo muziko djelo; mi sao vodilja koja se ponavlja i naglaava vie puta, karakteristina tema. lak im. m. r. (fr.-njem.), g. jd. laka , n. mn. lakovi - vrsta boje za zatitu drveta, metala i sl., specijalna smjesa karakteri stina mirisa koja premazanom predme tu daje manji ili vei sjaj. lakej im. m. r. (fr.), g. jd. lakeja , g. mn. lakeja - uniformisani lan posluge u bo gatim kuama; pejor. slugan, ulizica, podlac. lakat im. m. r., g. jd. lakta, n. mn. lakti/ laktovi, g. mn. lakata/laktova - zglob ruke u kojem se presavija nadlaktica i podlaktica; mjera za duinu (70-77 cm); prenes. otra okuka na cesti, lakiranje gl. im. s. r. (fr.-njem.) - izv. od lakirati. lakirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem.), prez. lakiram - premazati ili mazati lakom; prenes. predstaviti ili predstavljati stva ri drugaijim nego to jesu. lakirovka im. . r., dat. jd. lakirvki, g. mn. lakirvki - ob. u politici prikaziva nje drutvenih pojava boljim nego to jesu. lakmus im. m. r. (njem.) - sredstvo za hemijsko ispitivanje, boja koja slui kao pokazatelj, od kiseline pocrveni, a od baze pomodri. lakom prid., odr. v. lakomi - pohlepan, gramziv. lakomiti se gl. nesvr., prez. lakomi se biti pohlepan, gramziv, lakomo pril. - pohlepno, gramzivo, lakomost im. . r., instr. jd. lakomou/ lakomosti - osobina onoga k oje lakom, lakonski pril. (gr.) - govoriti kratko, jas no, jezgrovito i tano, lakrdija im. . r. (tur.) - dogaaj pun smijenih situacija; dramski komad u kojem je teite na smijenim i apsurd nim zapletima; besmislene prazne rije i. lakrdija im. m. r., (tur.) g. jd. lakrdijaa, g. mn. lakrdijaa - osoba koja ini la krdiju. lakrdijati gl. nesvr. prez. lakrdijam initi lakrdiju, aliti se. laksativ im. m. r. (lat.) - sredstvo za probavu, za lake pranjenje crijeva; purgativ. laktacija im. . r. (lat.) - luenje mlijeka, lakta im. m. r., g. jd. laktaa, n. mn. laktai, g. mn. laktaa - karijerist, osoba koja kao da se gura laktovima da bi ostvarila uspjeh u karijeri, onaj to ne bira sredstva da doe do cilja, laktatvo im. s. r. - osobina onih koji su laktai, koji se guraju do uspjeha, laktoza im m. r. (lat.) - mlijeni eer koji se nalazi u sastavu mlijeka sisara, lala im. . r. (perz.) - tulipan; momak lijep kao cvijet, lola, dragi. lama1 im. . r. (pan.) - ljama; junoamerika bezgrba kamila iz predjela Anda; daje meso, mlijeko i vunu. lama2 im. m. r. (tibet.) - tibetanski monah iz reda budista-lamaista. lama3 im. . r. (tal.) - lim; kanta od lima, limenka; limeni pokov na puci.

337

lapavica

lamela im. . r. (tal.), g. mn. lamela tanka ploica od metala, metalni listi, lamentacija im. . r. (lat.) - jadikovka, tualjka, tugovanje, alopojka, lamentiranje gl. im. s. r. (lat.) od lamenti rati. lamentirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. lamentiram - jadikovati, tugovati. lampa im. . r. (njem.), g. mn.lampi svjetiljka, obino na gas sa fitiljom i cilindrom. lamperija im. . r. - daice kojima se oblau zidovi i plafoni u prostorijama, lampica/lampica/lampica im. . r. (gr.) em. - mala lampa, lampion im. m. r. (fr.), g. jd. lampiona, g. mn. lampiona - lampe, svjetiljke sa obojenim staklenim dijelom, ob. slue kao ukras u sveanim prilikama. lan im. m. r. - biljka sa vlaknastim stab lom i sjemenki bogatih uljem, od vlaka na lana proizvodi se laneno platno. lanac im. m. r., g. jd. lanca n. mn. lanci, g. mn. lanaca - metalne karike poreda ne u cjelinu; sindir, lanani prid., odr. v. - koji se odnosi na lanac; radi pomou lanca (lanani po gon); slijedi u nizu (lanani sudar), lanano pril. - jedno za drugim, povezano u nizu. lani/lani im. m. r., em. - mali lanac, landranje/landranje gl. im. s. r. (njem.) od landrati - skitanje, landrati/landrati gl. nesvr. (njem.), prez. landram/landram - bezbrino skitati. lane im. s. r. g. jd. laneta - mlado od sme ili koute, lanet im. m. r. (ar.) - prokletstvo, lanen/lanen prid., odr. v. laneni/laneni izraeno od lana, dobiveno od lana (la neno platno), lani pril. - prole godine, godinu prije ove. lansiranje gl. im. s. r. (fr.) od lansirati. lansirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. lansiram - izbaciti raketu s lansirne ra me; prenes. pustiti u javnost neku vije st, predstaviti neki modni novitet, lanjski prid. odr. v. - prologodinji, koji je od lani. lapavica im. . r., onomat. - klapavica, bljuzgavica, kad padaju zajedno kia i snijeg.

lapidaran lapidaran prid. (lat.), odr. v. lapidarni saet, kratak, jezgrovit (izraz), lapidarij im. m. r. (lat.), g. jd. lapidarija posebno odjeljenje muzeja u kojem je zbirka kamenih spomenika iz prolosti, lapidarnost im. . r. (lat.), instr. jd. lapidmouAapidamosti - saetost, jez grovitost, izrazitost. lapis im. m. r. (lat.) - kamen; olovka, pi saljka (nekad su pisaljke bile od kame na). lapor im. m. r. (kelt.) - prirodna smjesa gline i krenjaka koja slui kao sirovina za proizvodnju cementa, lapsus im. m. r. (lat.), g. mn. lapsusa nehotina greka u pisanju ili govoru; omaka. laptanje gl. im. s. r. - onomat., izv. od laptati. laptati gl. nesvr., prez. lape - onomat. piti vodu zamasima jezika uz prepo znatljiv zvuk (pas); kad pada mokar snijeg i stvara lapavicu, hlaptati, laringal im. m. r. (gr.), g. jd. laringala , g. mn. laringala - grleni glas. laringalan prid., odr. v. laringalni - koji se odnosi i pripada grkljanu, larinks im. m. r. (gr.) - grkljan, grlo. larma im. . r. (njem.) - galama, vika, preglasno govorenje vie osoba u isto vrijeme. larmadija im. m. r. (njem.-tur.) - galam dija, onaj koji se uvijek neto buni i to izraava vikom; koji se hvali i galamom istie svoje zasluge, larmanje gl. im. s. r. (njem.) od larmati, larmati gl. nesvr. (njem.), prez. larmam - dizati galamu, initi larmu, larpurlartizam im. m. r. (fr.), g. jd. lar purlartizma - pravac u umjetnosti koji se suprotstavlja utilitarizmu i propagira ideju da umjetniko djelo treba biti samo sebi svrhom; doslovno umjetnost radi umjetnosti. larva im. . r. (lat.), g. mn. larvi - liinka, poetni oblik u razvoju leptira, lascivan prid. (lat.), odr. v. lascivni - bez stida, erotski uzbudljiv, bludan, skoro razvratan. laser/laser i lejzer im. m. r. (engl.) sprava koja svojim sistemom snopo vima svjetlosti daje razornu snagu,

338
upotrebljava se u astronomskim istrai vanjima, medicini i sl. laserski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na laser, laserski pril. (engl.) - kao laserom, uz upotrebu lasera, lasica im. . r., g. mn. lasica- mala ivotinja grabljivac iz porodice kuna. laskanje gl. im. s. r. od laskati, laskati gl. nesvr., prez. laskam - pre tjerano koga hvaliti; hvaliti koga na nain koji mu je posebno drag. laskavac im. m. r., g. jd. laskavca , n. mn. laskavci - osoba koja voli kome laskati, laskavica im. . r. - ena laskavac. laso im. m. r. (p.), g. jd. lasa , mn. lasa , g. mn. lasa - dug konopac sa omom na jednom kraju, najee slui za hvata nje goveda, lasta/lastavica im. . r. - ptica selica; lastavica je i dio krova na kui koji se zavrava u obliku trokuta. lastaviijl prid. odr. v. - koji se odnosi na lastavice. lastaviin/lastavicin prid. - koji pripada lastavici. lastika im. m. r. (gr.), dat. jd. lastici, g. mn. lastika - elastina vrpca izraena od gumenih niti i drugih vlakana, lastin/lastm prid. odr. v. - koji pripada lasti, lastin rep. latilo im. s. r., ee krema, pasta kojom se premazuje obua kako bi due trajala. latentan prid. (lat.), odr. v. latentni - koji se spolja ne vidi; prikriven, nevidljiv, tajan. latentno pril. (lat.) - prikriveno, pritajeno, tajno. latica im. . r. - tanki dio cvijeta, listi koji sa ostalim ini krunicu cvijeta, latifundija im. . r. (lat.) - veliki zemljini posjed za vrijeme Rima. latifundist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. latifundisti/latifundiste - veleposjednik, vla snik latifundije, latinac im. m. r. (lat.), g. jd. latinca , n. mn. latinci, g. mn. latinac!, arg. - oso ba koja zna latinski jezik, profesor la tinskog jezika, latina im. m. r.(lat.), razg. - sveenik koji se slui latinskim jezikom. latinica im. . r. (lat.-bos.) - ime za sva pisma nastala od starog latinskog pisma koje se irilo uporedo sa irenjem rim ske vlasti, naa latinica je sastavljena po principu za svaku fonemu jedan znak, slovo. latinist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. latinisti/ latiniste - strunjak za latinski jezik i knjievnost, koji prouava latinski jezik i knjievnost; pisac koji je stvarao na lat. jeziku osobito u vrijeme humaniz ma. latinizam im. m. r. (lat.), g. jd. latinizma rije preuzeta iz latinskog jezika i prila goena uslovima jezika u koji je ula. latinski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na Latine. latintina/latintina im. . r. (lat. - bos.) latinski jezik, latiti se gl. svr. prez. latim se - naglo se prihvatiti posla; poeti raditi; dohvatiti se ega. laureat im. m. r. (lat), g. jd. laureata pronalaza, pisac, umjetnik, glumac, osoba koja je zbog uspjeha svog djela zasluila nagradu, priznanje, pohvala. lav im. m. r., g. jd. lava, n. mn. lavovi divlja ivotinja iz porodice maaka, ivi u Africi; prenes. hrabar, smion ovjek; sazvjee (Lav), lavica im. . r. - enka lava. lava im. . r. (tal.) - magma, uarena tena masa koju izbacuje aktivirani vulkan na Zemljinu povrinu, lavabo/lavabo im. s. r. (fr.), g. jd. lavabda , g. mn. lavabo! - umivaonik, lavanda im. . r. (tal.) - mirisna ljekovita biljka plavih cvjetova, parfem; lavendula. lavendula im. . r. (tal.) - lavanda. lave im. m. r. - zvuk koji se uje kad laje pas, lajanje, lavina im. . r. - otiskanje velikih koliina snijega sa planinskih strmina; prenes. neto nezadrivo to se kree velikom silinom. lavirati gl. nesvr. (hol.), prez. laviram jedriti protiv vjetra; prenes. biti neodlu an, ne znati na koju stranu; vrludati, izmicati, lavirint im. m. r. - labirint, lavlji prid. odr. v. - koji je od lava, ili pripada lavu (npr. lavlji brlog).

339

leblebija

lavor im. m. r. (fr.), g. jd. lavora , g. mn. lavora - okrugla priruna posuda za pranje, leden, lavovski prid. koji se odnosi na lavove, lavovski pril. - kao lav, na nain lava (npr. boriti se lavovski), lavra im. . r. (gr.) - manastirsko naselje, zgrade u kojima se nalaze monake elije. lazanje im. . r. mn. (tal.) - vrsta jela od jufke, mesnog nadjeva i umaka, lazaret im. m. r. (tal.) - karantin; vrsta bolnice za smjetaj bolesnika koji bolu ju od zaraznih bolesti; vojnika bolnica koja je u blizini bojita. la im. . r., instr. jd. lajuAai - ono to je suprotno od istine, neistina; svjesno zaobilaenje stvarnih injenica; obma na. laac im. m. r. g. jd. laca, n.mn. lasci, g. mn. lazaca - laljivac, laov, osoba ko ja se slui laima, laljivica/laljlvka im. . r. - ona koja se slui neistinom, koja lae. laan prid., odr. v. lani - neistinit, krivo tvoren, koji se stavlja umjesto pravog, lairanje gl. im. s. r. od lairati. lairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. lai ram - u sportu: namjerno namjestiti re zultat na svoju tetu u dogovoru s pro tivnikom. laiv/laljiv prid., odr. v. laivi/lazljivi sklon laganju^ laima; prenes. osobina onoga to zavarava, varljiv, laljivac im. m. r. g. jd. laljivca, n. mn. lazljivci, g. mn. laljivac! - laac, la ov. laljivost im. . r., instr. laljivou/ laljivosti - osobina onoga koji je la ljiv. lano pril. - neistinito; krivotvoreno, falsi fikovane; nije pravo, lanost im. . r., instr. lanou/lanosti svojstvo onoga to je lano, laov im. m. r., g. jd. laova/labva laac, laljivac, lebdjeti gl. nesvr., prez. lebdim - biti na visini na istom mjestu i ne kretati se; prenes. dobro se osjeati, biti bezbrian, nemati nikakvu sekiraciju. leblebija im. . r. (tur.) - sjeme biljke slanutka ili nauta (pri se i gricka).

lecati se lecati se gl. nesvr., prez. lecam - trecati se. lecnuti se gl. svr., prez. lecnem se - trecnuti se, naglo se trznuti zbog nekog spoljanjeg poticaja a ne svojom vo ljom. lea im. . r., g. mn. lea - soivo, u fiz. stakleno tijelo od dviju konkavnih i konveksnih ploha, umanjuje ili povea va ono to se gleda, npr. slue za regu laciju vida i u nizu drugih ljudskih po treba; hranljiva biljka iz familije mahu narki i jelo od ploda koji ima oblik lee, soivica. lei gl. svr., prez. legnem, rad. prid. legao - postaviti se u leei poloaj. led im. m. r., g. jd. leda, lok. jd. ledu smrznuta voda, zbog niske temperaure izmijenjeno agregatno stanje vode; kru pa, grad, tua; prenes. hladnoa, mraz. leden/leden prid., odr. v. ledeni/ledeni hladan, studen; sainjen od leda; pre nes. hladan, neljubazan, odbojan, ledenica im. . r. - komadi leda koji vise s krova najee iljasta oblika; friider, hladnjak. ledeno pril. - hladno, studeno; prenes. na hladan nain, odbojno, neljubazno, ledenjak im. m. r., g. jd. ledenjaka, n. mn. ledenjaci, g. mn. ledenjaka, dat.-instr.lok. mn. ledenjacima - gleer, naslage vjenog leda na vrhovima planina, ledian prid. (njem.), odr. v. ledini - onaj to je slobodan, neoenjen; ledina neudata. ledina im. . r. - neuzorana i neobraena zemlja. ledite im. s. r. - taka mrnjenja vode, temperatura na kojoj se voda pretvara u led. lediti se gl. nesvr., prez. ledim se, trp. prid. leden - smrzavati se; pretvarati se u led; prenes. trpjeti strah, kad se ledi krv u ilama od straha, ledolomac/ledolomac im. m. r., g. jd. ledolomca - brod posebno izraen za razbijanje leda i stvaranje prolaza za druge brodove, ledomat im. m. r., g. jd. le domara naprava za pravljenje kockica leda na mijenjenim za rashlaivanje pia i so kova.

340
lea im. s. r. plur. tantum, g. lea - gornji dio ljudskog tijela kroz koji prolazi kima, suprotno od prsa i trbuha, leni/leni prid. - koji pripada ili se odno si na lea. legalan/legalan prid. (lat.), odr. v. legalni/ legalni - utemeljen po zakonskim pro pisima, dozvoljen po zakonu, zakonit, pravovaljan, leden im. m. r. (gr.) - legen. legalizacija im. . r. (lat.) - ozakonjanje, usklaivanje za zakonom, legaliziranje, legaliziranje gl. im. s. r. (lat.) od legali zirati, legalizacija. legalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. legaliziram - uskladiti sa zakonom, ui niti to zakonitim, ozakoniti, legen im. m. r. (gr.) - lavor za umivanje, legenda im. . r. (lat.), g. mn. legenda/ legendi - pria, predaja o kakvoj osobi iz prolosti uvenoj po hrabrosti, ju natvu, znanju, dobroinstvu; pria o prolim herojskim vremenima i doga ajima; objanjenje za simbole na ge ografskoj karti. . legendaran prid. (lat.), odr. v. legendarni - onaj koji je uao u legendu zbog hra brosti, znanja i historijske vanosti, sla van, vrijedan da se ovjekovjei, legija im. . r. (lat.), g. mn. legija - vojna jedinica s velikim brojem vojnika (npr. legija stranaca), legionar im. m. r. (lat.), g. jd. legionra, n. mn. legionari, g. mn. legionra pripadnik legije, vojnik u legiji, legislacija im. . r. (lat.) - zakonodavna vlast, zakonodavstvo, legislativa, legislativa im. . r. (lat.) - legislacija, legitimacija im. . r. (lat.) - isprava kojom se dokazuje identitet osobe; lina karta, osobna karta, iskaznica, legitiman prid., (lat.) odr. v. legitimni zakonski, zakonit, zasnovan na zakonu, legitimirati/legitimisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. legitimiram/legitimiem traiti iju legtimaciju radi utvrivanja identiteta. legitimnost im. . r. (lat.), instr. jd. legitimnou/legitimnosti - osobina onoga to je zasnovano na zakonu, ono to je pravnovaljano. leglo im. s. r., g. mn. legala - mjesto gdje se legu ivotinje; prenes. arite iz ko jeg to dolazi (bolest, zlo, la, urota i sl.). legura im. . r. (tal.) - novonastali metal nastao spajanjem vie metala, lehem im. m. r. (sanskrt) - zastarjelo i izvan upotrebe, v. lem. lehemiti gl. nesvr. (sanskrt.), prez. lehemim - zastarjelo i izvan upotrebe, v. lemiti. Lejlei-berat im. m. r. (ar.) - mubarekveer (blagoslovljena no), etrnaesta no mjeseca abana, kod muslimana se smatra da je to no oprosta od grijeha i provodi se u pobonosti. Lejlei-kadr im. m. r. (ar.) - no, sudbine; dvadeset i sedma no Ramazana u kojoj je Muhammedu a. s. dola prva Boija objava, tu no muslimani smatraju naj svetijom. Lejlei-mirad im. m. r. (ar.) - dvadeset i sedma no mjeseca redepa u kojoj je poslanik Muhammed a. s. sa melekom Dibrilom (Gabriel) uzletio na nebesa. Lejlei-regaib im. m. r. (ar.) - no uoi prvog petka mjeseca redepa u kojoj je zaet poslanik Muhammed a. s. lekcija im. . r. (lat.), g. mn. lekcija nastavna jedinica, predavanje, neki pro blem obraen i objanjen u udbeniku; prenes. prijekor, opomena, pouka ono me ko grijei u postupcima, lekcidnar rjee: lekcionarlj im. m. r. (lat.) - knjiga u kojoj su odlomci iz Biblije za itanje pri katolikom bogosluenju. leksem im. m. r. i leksema im. . r. (gr.) - rije, oznaka za neto iz stvarnosti, leksika im. . r. (gr.), g. mn. leksika vrlo rijetko: leksik - sve rijei jednog jezika, leksikograf im. m. r. (gr.) - strunjak za jezik, lingvista koji se bavi pisanjem rjenika, leksikona, leksikografija im. . r. (gr.) - lingvisti ka aktivnost na sastavljanju rjenika i leksikona. leksikolog im. m. r. (gr.), n. mn. leksikdlozi - lingvista koji se bavi prikuplja njem i prouavanjem svih rijei jednog jezika na osnovu ega je jedino mogue sastaviti rjenik ili leksikon, leksikologija im. . r. (gr.) - lingvistika disciplina koja se bavi prouavanjem gramatikih i semantikih osobina rijei

341

lenger na osnovu ega se sastavlja rjenik jednog jezika, leksikon/leksikon/leksikon im. m. r. (gr.) - knjiga u kojoj su abecednim ili azbunim redom poredani pojmovi uz koje stoje relevantna objanjenja, infor macije i sl. lektira im. . r. (fr.) - knjige koje je prema kolskom programu obavezno proitati, lektor im. m. r. (lat.), g. jd. lektora, g. mn. lektora - lingvista koji tekstove ita i prilagoava standardnojezikoj normi odreenog jezika; osoba koja ui izgo voru i dr. pravilima one koji savlauju strani jezik, lektorisati/lektorirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. lektdrisem/lektoriram vriti lekturu, lektura im. . r. (lat.) - ispravljanje i usklaivanje ijeg teksta ili izgovora prema standardnojezikim normama, lelekanje gl. im. s. r. od lelekati, lelekati gl. nesvr., prez. leleem - plakati, naricati, aliti uz ponavljanje izraza lele', iron. pretjerano jadikovati, kukati iako objektivno to situacija ne zahtije va. lelujanje gl. im. s. r. od lelujati se. lelujati se gl. nesvr., prez. leluja se izvijati se, povijati se as na jednu as na drugu stranu, npr. kao plamen svije e od strujanja zraka. lem im. m. r. (sanskrt) - sredstvo za lemljenje od kositra koji se brzo topi i stvrdnjava. lemanje gl. im. s. r. od lemati, lemati gl. nesvr., prez. lemam - mlatiti koga, dobro tui, devetati, fiziki koga slamati. leme im. m. r. - dio pluga, otrica koja sijee zemlju, ralica, lemilica im. . r. (sanskrt) - orue pomou koje se vri lemljenje, lemilo, lemilo im. s. r. (sanskrt) - lemilica, lemiti gl. nesvr. (sanskrt), prez. lemim, ne: lehemiti, lehemim - povezivati ice, lim i sl. pomou lema i lemilice. lemljenje gl. im. s. r. (sanskrt) od lemiti, lendohan im. m. r. (perz.) - lijenina, lijen ovjek, leak, neradnik, lendohanluk im. m. r. (perz.-tur.) lijenost, nerad, izleavanje, lenger im. m. r. (perz.) - sidro, kotva.

lenta lenta im. . r. (rus.) - iroka traka koje se stavlja slavljeniku preko ramena i su protnog boka, ukraena ili sa bojama dravne zastave, leopard im. m. r. (gr.) - zvijer iz poro dice maaka koja ivi u Africi i Aziji; panter(a). lepe! uzv. (ar.) - izvolite! molim! lepet im. m. r. - lepetanje lepetanje gl. im. s. r. od lepetati - lepet, lepetati gl. nesvr. prez. lepe em - kad ptica mae krilima, to proizvodi pose ban um (lepet), lepeza im. . r. (tur.-perz.) - priruno sredstvo sastavljeno od vie dijelova, moe sklopiti i rasklopiti, rasklopljenom lepezom maui ispred lica nasto jimo se rashladiti, lepezast/lepezast prid., odr. v. lepezasti/ lepezasti - koji ima polukruan oblik kao lepeza, lepina i lepinja im. . r. - vrsta tankog i okruglog peciva od peninog brana, somun. lepra im. . r. (gr.) - veoma teka zaraz na bolest, guba, prokaza, leprati gl. nesvr., prez. lepram - lagano lelujati na vjetru (zastava, zavjesa, kosa i sl.); brzo mahati krilima (ptica), leprav prid., odr. v. lepravi - koji le pra; prenes. dopadljiv, lagan, dojmljiv, lepravo pril. - lagano, dopadljivo, doj mljivo, na leprav nain, lepravost im. . r., instr. jd. lepravou/ lepravosti - osobina onoga to je le pravo, svojstvo onoga koji je leprav, leptir im. m. r., n. mn. leptlriAeptirovi veoma lijep insekt velikih raznobojnih krila; staklo na vratima automobila, leptirica im. . r. - enka leptira; noni insekt iz familije leptirova koji lijee oko izvora svjetla. leptiri im. m. r. - em. i hip. od leptir, mali leptir. les im. m. r. (njem.) - lapor, stijena nastala taloenjem gline i vapnenca. le1 im. m. r., mn. leevi - tijelo ovjeka poslije smrti. le2 im. m. r. (njem.) - ljaka, ono to osta ne nakon izgaranja uglja u visokoj pei i sl. leina im. . r., g. mn. leina - mrtvo tijelo ivotinje; crkotina.

342 leinar im. m. r., v. jd. leinar u/leinare ptica koja se hrani mesom leine; prenes. osoba koja koristi tuu nesreu za svoj lini uspjeh, onaj koji gazi pre ko leeva, leo prid. (tal.) - kuhan. let im. m. r. - kretanje zrakom uz savla ivanje zemljine tee (ptice, avioni, he likopteri i sl.). leta im. m. r., g. jd. leta, g. mn. letaa - onaj koji leti, pilot, letaica im. . r. - ona koja leti; ptice koje letei prelaze velike razdaljine, ob. u mn. letaice, letaki prid. odr. v. - koji se odnose na letae (npr. letaki ispit). letak im. m. r., g. jd. letka , n. mn. leci, g. mn. letaka , dat.-instr.-lok. mn. leci - list papira na kojem je tekst propagandnog sadraja. letalitet im. m. r. (gr.), g. jd. letaliteta smrtnost, mortalitet, letargija im. . r. (gr.) - bolest slina snu; manifestuje se smanjenjem ivo tnih funkcija, u nekim sluajevima su puls i disanje skoro neprimjetni; prenes. mrtvilo, lijenost, tromost, bolesna ra vnodunost, letati gl. nesvr., prez. letam - lij etati, letei prid. odr. v. - koji se odnosi na onoga koji moe letjeti, letimice/letimino pril. - povrno, usput, ubrzano. letimian prid., odr. v. letimini - po vran, usputan, ovlaan, koji je uraen bez prouavanja i udubljivanja, letjelica im. . r. g. mn. letjelica - naprava koja moe letjeti: svemirski brodovi, rakete, avioni, helikopteri, diriabli, baloni itd. letjenje gl. im. s. r. - izv. od letjeti letjeti gl. nesvr., prez. letim - kretati se iznad zemljine povrine pomou krila, motora i sl.; prenes. postizati veliku brzinu, juriti, hitati, uriti, trati; biti izbaen s radnog mjesta ili sa slubenog poloaja. letva im. . r., g. pi. letvi - tanki i lijepo obraeni dui komadi drveta koji se koriste za izradu ograde, kao ukras na proizvodima od drveta itd. letvica im. . r. - em. mala letva. leukemija im. . r. (gr.) - veoma teka bolest krvi koja se manifestuje stva ranjem velikog broja bijelih krvnih zrnaca na tetu crvenih. leut im. m. r. (tal.) - muziki instrument sa 24 ice; lutnja. Levant im. m. r. (tal.-fr.) - Bliski istok, zemlje uz istonu obalu Sredozemnog mora, obale Male Azije, Sirije i Egipta, ievha im. . r. (ar.) kaligrafski napisani i uramljeni citati iz Kur'ana ili mudre istonjake izreke, levhi-mahfuz im. m. r. (ar.) - Boija tabla sudbine na kojoj je sve zapisano. Levijatan im. m. r. - u Bibliji strana i opasna morska neman; generalno: zvi jer, udovite, zloduh; prenes. neto ogromno, udovino, sablasno, levitacija im. . r. (lat.) - izdizanje i odravanje tijela iznad zemlje bez oslo nca; tobonje lebdenje tijela izvedeno maioniarskim trikovima i slinim se ansama. lezbijka im. . r. (lat.), dat. jd. lezbijki, g. mn. lezbijki - ena koja upranjava seksualnu potrebu u odnosu sa drugim enama. leaj im. m. r., n. mn. leaji/leajevi, ureeno mjesto za leanje, odmor i spavanje: krevet, postelja; dio u mai nama koji je oslonac, prihvata i dri pokretne dijelove, npr. kuglini leaj, lealjka im. . r., dat. jd. lealjki, g. mn. lealjki - stolica za poluleei poloaj koja se moe sklopiti, rasklopiti i pre nositi. learina/learina/learina im. . r. - no vana naknada za uvanje robe, potan ske poiljke i sl. leanje gl. im. s. r. - izv. od leati, leati gl. nesvr., prez. leim - ispruiti se na leaj i mirovati; prenes. biti u zatv oru; pejor. ne raditi, izleavati se; za uzimati prostor u skladitu, biti uskla diten (roba, poiljke, stvari itd.), leeke pril. - u leeem poloaju, leeran/leeran prid. (fr.), odr. v. leerni/ leerni - bez nervoze, prirodan u pona anju i ophoenju, s lahkoom, neusiljen. leerno/leerno pril. (fr.) - prirodno, nor malno, neusiljeno, lahko, bez optreenja.

343

licemjer

leernost im. . r. (fr.), instr. jd. leernou/leernosti - neoptreenost, neusiljenost, lahkoa, leite/leite im. s. r. - mjesto gdje neto lei, ono to prihvaa i dri, oslonac, libela im. . r. (lat.) - alat u graevinarstvu kojim se utvruje da li su pravac ili ravnina horizontalni, vaservaga (njem.), liberal im. m. r. (lat.), g. jd. liberala onaj koji podrava liberalizam; lan li beralne stranke, liberalan prid. (lat.), odr. v. Tiberalnl slobodnomislilaki, slobodouman, slo bodarski; koji se odnosi i pripada libe ralima, osobitost libearlizma. liberalizam im. m. r. (lat.), g. jd. libera lizma - sistem politikih i ekonomskih ideja po kojima su prava i slobode po jedinca najvia vrijednost; sloboda mi ljenja, slobodoumnost. liberalizirati/Iiberalizovati gl. svr. i nesvr., prez. liberalizJram/liberalizujem - uiniti liberalnim, slobodoumnim, dati slobodu miljenja i postupati po pravima pojedinca, libido im. m. r. (lat.) - pohota, pouda, se ksualna enja; sve pojave vezane za seksualni nagon. libiti se gl. nesvr., prez. libim se - ustru avati se, stidjeti se, ustezati se. libretist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. libretiste , n. mn. libretisti/libretiste - osoba koja pie libreto za operu, libreto im. m. r. (tal.), n. mn. libreta tekst arija koje izvode operski pjevai u operi i opereti, lice im. s. r. - prednji dio glave ovjeka, dio na kojem se nalaze elo, obrazi, obrve, oi, nos, usta, brada; osoba; pre dnji dio kakve graevine; uloga u dra mskom djelu; gramatika kategorija: prvo, drugo i tree lice za jedninu i mnoinu. licej im. m. r. (gr.), g. jd. liceja - u anti ko doba kola u Atini gdje je predavao .Aristotel; tip srednje kole intematskog tipa. licemjer/licemjer im. m. r. - osoba koja se predstavlja potenom i dobrom, ali iza ispravnih i moralnih stavova skriva sasvim drugaiju prirodu; podlac, hipo krit, dvolinjak.

licemjeran licemjeran prid., odr. v. licemjerni - koji je licemjer, koji pokazuje licemjerje, dvolian.. licemjerje/licemjerje im. s. r. - osobina licemjera, lano prikazivanje karaktera punog vrlina iako je sve sasvim druga ije. licemjerno pril. - kao licemjer, na lice mjeran nain, licenca im. . r. (lat.) - odobrenje, dobi jeno pravo koritenja tueg pronalaska, patenta, recepta i sl. u vlastitoj proizvo dnji. licencija im. . r. (lat.) - isto to i licenca, najee u izrazu licencia poetika , tj. pjesnika sloboda, slobodna upotreba jezika, esto protivna jezikoj normi, licencnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na licencu, koji se obavlja u skladu sa licencom. licitacija im. . r. (lat.) - draba, ponuda u prodaji slika, antikviteta, robe i sl. po sistemu ko da vie. licitar im. m. r. (njem.), g. jd. licitara/ licitara - proizvoa licitarskih srca, ukraenih kolaia sa ogledalcem koje prodaje na vaarima i teferiima; . r. licitarka; prid. licitarski, licitiranje gl. im. s. r. (njem.) od licitirati. licitirati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez. licitiram - ponuditi to za prodaju pre ma uvjetima licitacije; dati ili davati vi e novca na licitaciji kako bi se neto otkupilo, nadmetati se. lickati se gl. nesvr. prez. lickam se uljepavati se, ureivati se. l'ian prid., odr. v. lini - subjektivan, koji se u svemu odreuje polazei od sebe; osobni. Lianin im. m. r. - osoba iz Like. Lianka im. . r., dat. jd. Lianki, g. mn. Lianki - koja je iz Like. liilac im. m. r., g. jd. liioca , n. mn. liioci, g. mn. liilaca - osoba koja ne to premazuje bojom, liina im. . r. - ue ispleteno od like. liinka im. . r., dat. jd. liinki, g. mn. liinki - larva, ono iz ega e se razviti leptir. liiti gl. nesvr., prez. liim - bojiti, nano siti boju, premazivati farbom, liiti gl. nesvr., prez. liim - sliiti na nekoga, nalikovati.

344
liki prid. odr. v. - koji se odnosi na Liku i Liane. lino pril. - osobno, glavom i bradom; subjektivno, linost im. . r., instr. jd. linou/linosti - osoba sa svim svojim osobinama po kojima se izdvaja i razlikuje od ostalih ljudskih jedinki. lider im. m. r. (engl.), g. jd. lidera, g. mn. lidera - voa, predvodnik, osoba koja je na elu kakve politike stranke; prvi na ljestvici u sportu, vodei, liderski prid. odr. v. (engl.) - ono to pripada lideru, liderski pril. (engl.) - kao lider, na liderski nain. liferant im. m. r. (njem.) - dobavlja i isporuitelj robe na veliko, liferovati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez. liferujem, trp. prid. liferovan - nabav ljati i isporuivati robu na veliko. Lift im. m. r. (engl.), n. mn. liftovi - dizalo u viespratnicama za prevoz stanara i tereta. liga im. . r. (p.), dat. jd. ligi - udruenje, savez, drutvo, zajednica; u sportu: rang natjecanja (npr. prva liga itd.) ligament im. m. r. (lat.), g. mn. ligamenata - ligatura, tkivo koje vee kosti i ojaava zglobove. liga im. m. r. (lat.), g. jd. ligaa , g. mn. ligaa - lan lige, tim koji se takmii u nekom rangu sportskog takmienja, ligaki prid. (lat.) - koji se odnosi na ligu i ligae. lignit/lignit im. m. r. (lat.), g. jd. lignita/ lignita - ugalj koji je nastao od drveta, drveni ugalj, lignja im. . r., g. mn. lignji - morska i votinja iz familije glavonoaca; specija litet u ishrani, lihva im. . r. - lihvarenje, zelenatvo, pozajmljivanje novca uz pretjeranu ka matu. lihvar im. r., v. jd. lihvaru/lihvare - zele na, osoba koja pozajmljuje novac uz pretjerano veliku kamatu, lihvarenje gl. im. s. r. od lihvariti. Tihvare v/li'hvarov prid. prisv. - koji pripa da lihvaru. lihvariti gl. svr. i nesvr.. prez. lihvarim - pozajmljivati novac uz uzimanje pretjerano velike kamate, pribavljati veliku korist za uinjenu uslugu, fihvarka im. . r. dat. jd. lihvarki, g, mn. lihvarki - ena lihvar, lihvarski prid. odr. v. - koji se odnosi na lihvarenje i lihvare, lihvarski pril. - na nain lihvara, kao lihvar. lijana im. . r., g. mn. lijna - biljka povi jua u dungli, lijeenje gl. im. s. r. - izv. od lijeiti, lijeiti (se) gl. nesvr., prez. lijeim (se) initi da ko ozdravi, da se ukloni uzrok bolesti; biti na lijeenju, uzimati lijeko ve. lijeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na lijenike. lijenik im. m. r., v jd. lijenie, mn. lijenici - ljekar, osoba sa diplomom o zavrenom medicinskom fakultetu; onaj koji lijei. lijenica im. . r. v. jd. lijenice - ena lijenik; ona koja lijei, fijenitvo im. s. r. - medicinsko osoblje, oni koji se bave lijeenjem, lijeha im. . r., dat. jd. lijehi, g. mn. lijeha - gredica, obraen i povrem zasaen komad zemlje u vrtu. Tijek im. m. r., n. mn. lijekovi - medika ment, sredstvo za suzbijanje bolesti, za lijeenje; prenes. ono to pomae u ne prijatnoj situaciji (npr. pravni lijek), lijen prid., odr. v. lijeni, komp. ljeniji i ljenji - koji ne voli raditi, koji izbjegava rad. lijenina im. m. i . r. - lijentina, lenji vac, osoba koja je lijena, koja ne voli raditi. lijeno pril. - na lijen nain; sporo, tromo, lijenost im. . r., instr. lijenou/lijenosti osobina onoga koji je lijen, lijep prid., odr. v. lijepi, komp. ljepi ugodan za oko, dopadljiv, koji je prema kriterijima ljepote, suprot, ruan, lijepak im. m. r., g. jd. lijepka, n. mn. lijepci, g. mn. lijepaka - ljepilo, sredstvo za lijepljenje, lijepljenje gl. im. s. r. od lijepiti, lijepiti (se) gl. nesvr., prez. lijepim (se) pomou ljepila spajati dvije povrine; spajati se sa neim, biti ljepljiv, lijepo pril. - na lijep nain.

345

likvidacija

lijes im. m. r.. lok. jd. lijesu, n. mn. Ljesovi - mrtvaki sanduk, koveg, lijeska im. . r., dat. jd. lijeski, g. mn. lijeski - grmolika biljka iji je plod lje nik. lijetati gl. nesvr., prez. lijeem - kretati se sa mjesta na mjesto, obilaziti vie mjesta u kratkom vremenu kako bi se uradio neki posao, lijevak im. m. r., g. jd. lijevaka, n. mn. lijevci - pomagalo za nalijevanje teno sti u boce i posue sa uskim grlom, lijevati gl. nesvr., prez. lijevam - tei u mlazu, padanje obilne koliine tenosti (npr. kia lije kao iz kabla); od rasto pljena metala initi eljeni oblik, livati, lijevi prid. odr. v. - koji je na strani gdje je ljudsko srce, suprot, desni; prenes. ne odgovarajui, pogrean, nesposoban, lijevo pril. - na lijevoj strani; na lijevu stranu. lik im. m. r., n. mn. likovi! likov i - crte lica; lice u umjetnikom djelu; pojava, oblije. Lika im. . r. - podruje u Hrvatskoj; rijeka ponornica u tom podruju. Tika im. . r., dat. jd. liki - konast i ilav sloj sa unutranje strane kore drveta koji se iskoritava u pleterstvu. liker/liker im. m. r. (fr.) - alkoholno pie u kojem ima eera, likovanje/likovanje gl. im. s. r. od liko vati. likovati/likovati gl. nesvr., prez. likujem - naslaivati se pobjedom, iskazivati zadovoljstvo zbog ega to je osvojeno u rivalstvu; trijumfovati, likovni/likovni prid. odr. v. - izraen li kom (kao u likovnoj umjetnosti koja obuhvata slikarstvo, kiparstvo, grafiku, arhitekturu), likovnjak im. m. r., g. jd. likovnjaka, n. mn. likovnjaci, g. mn. likovnjka - u arg. naziv za likovnog umjetnika ili nastavnika, likvida im. . r. (lat.) - u gram. likvidni, tekui suglasnici (r, 1). likvidacija im. . r. (lat.) - uklanjanje, fiziko unitenje, odstranjenje; prekida nje rada preduzea, steaj; likvidiranje; obraun, obraunavanje.

likvidan likvidan prid. (lat.), odr. v. likvidni - koji ne posluje sa gubitkom, zarada pokriva rashode. likvidator im. m. r. (lat.) - osoba koja likvidira, vri likvidaciju, likvidatura im. . r. (lat.) - odjel u raunovodstvu, ured u kojem se vri likvidacija, obraun, obraunavanje, likvidiranje gl. im. s. r. od likvidirati, likvidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. likvidiram - ukloniti, fiziki unititi, odstraniti, obraunati se s neprijateljem; prekinuti rad, pasti pod steaj, likvidnost im. . r. (lat.), instr. jd. likvi dnou/likvidnosti - svojstvo preduzea i sl. koje je likvidno, koje posluje bez gubitaka. lila/lila neprom. prid. (fr.) - ljubiasta boja, boja jorgovana. liliputanski prid. odr. v. - veoma malen, patuljast (kao da je iz Liliputa, zemlje patuljaka u romanu Guliverova putova nja Donatana Svifta). Firn im. m. r. (tal.), g. jd. lima , n. mn. limovi, g. mn. limova - pleh, tanka me talna ploa, liman im. m. r. (gr.), g. jd. limana pristanite, luka; zaljev; duboka voda. limar im. m. r. (tal.) - zanatlija koji izra uje predmete od lima. limarija im. . r. (tal.) - radionica u kojoj se obrauje lim; dijelovi od lima, npr. kod auta. Timarski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na limare, koji je proizveden od lima. limb im. m. r. (lat.) - rub, ivica, kraj; relig. mjesto gdje se due iste za ulazak u raj; istilite, pretpakao; sprava za mje renje uglova, limeni prid. odr. v. (tal.) - koji je od lima, plehani. limenka im. . r. (tal.), dat. jd. limenki, g. mn. limenki - konzerva od lima. limfa/limfa im. . r. (lat.) - bezbojna te nost u ivom tkivu koja odstranjuje nepotrebne produkte metabolizma, na staje iz krvne plazme, limfni/limfni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na limfu. limit/limit im. m. r. (lat.) - granica vrijednosti ili veliine koja se ne moe prekoraiti; ogranienje; cijena koja se ne smije poveavati.

346 limitiranje gl. im. s. r. (lat.) od limitirati. limitirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. limitiram - ograniiti ili ograniavati; odrediti posljednju vrijednost ili kolii nu. limun/limun im. m. r. (tal.) - juno voe kiselkasta ukusa i ute boje koje je plod istoimene biljke iz familije citrusa. limunada im. . r. - osvjeavajue pie spravljeno od vode, eera i soka od limuna. limuntoz/li'muntoz im. m. r. (pers.-tur.) ekstrakt od limuna u prahu, limuzina- im. . r. (fr.) - luksuzni auto mobil elegantnih linija, lin im. m. r. (engl.) - kazna vjeanjem izvrena bez sudskog postupka; samo voljan postupak gomile, ubistvo, zloin, linovanje gl. im. s. r. (engl.) od lino vati, lin. linovati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. linujem - vriti ili izvriti lin, objesiti, vjeati. linearan prid. (lat.), odr. v. linearni - u obliku linije, pravca; koji se poveava ravnomjerno, u istoj vrijednosti. lingvist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. lingviste, n. mn. lingvisti/lingviste - osoba koja se bavi lingvistikom, strunjak za jeziku problematiku, istraiva koji prouava knjievni i narodni jezik, jezikoslovac, lingvistika im. . r. (lat.), dat. jd. lingvi stici - nauka o jeziku, prouavanje fun kcije i opih zakonitosti jezika; jeziko slovlje. linija im. . r. (lat.) - crta, mea, granica; prenes. stavovi i ideje kojih se dre pri padnici politikih stranaka, slubeni pravac; utvreni pravac u saobraaju (brodski, avionski, autobuski i sl.), linijski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada ili se odnosi na liniju, linjanje/lmjanje gl. im. s. r. od linjati se. linjati/linjati se nesvr. - kad sa ivotinje spada dlaka; pejor. stariti, gubiti svje inu u izgledu, ali i pamet. Fipa im. . r., g. mn. lipa - vrsta drveta iroke kronje sa cvjetovima od kojih se pravi med i kuha aj. lipanj im. m. r., g. jd. lipnja, ee: juni esti mjesec u godini, lipicaner im. m. r. (slov.) - vrsta pleme nite pasmine konja koja je dobila ime prema ergeli u Lipici u Sloveniji; isto: lipicanac. lipov prid. odr. v. - koji je od lipe (npr. lipov cvat), liptanje gl. im. s. r. od liptati, liptati gl. nesvr., prez. lipe - ikljati, tei u mlazu (krv), li'psanje gl. im. s. r. - izv. od lipsati, lipsati gl. svr., prez. Upsem - cri, crknu ti, uginuti (ob. govee, konj), prenes. umoriti se, ostati bez snage, lira/lira im. . r. (gr.) - iani muziki instrument, simbol muzike umjetnosti i poezije. lira/Fira im. . r. (tal.) - talijanska novana jedinica. liriar i lirik im. m. r. (gr.) - lirski pjesnik, onaj koji stvara lirsku poeziju, lirik im. m. r. (gr.), n. mn. lirici, g. mn. lirika - liriar, lirika im. . r. (gr.), g. mn. lirika - poe zija, knjievna vrsta koja ponajvie izraava stanje pjesnikove due i misli, umjetnost izraena stihom, lirski prid. odr. v. (gr.) - osjeajan, uvstven, koji se odnosi na liriku, lisac im. m. r., g. jd. Usca, n. mn. Usci, g. mn. lisaca - divlja ivotinja, grabelji vac iz familije pasa, mujak lisice; pre nes. lukava, prepredena muka osoba, lisica im. . r., g. mn. lisica - divlja ivo tinja, enka liscu; u basnama simbol lukavosti; prenes. lukava enska osoba; krzno od lisice, lisice im. . r. plur. tantum - od elika izraena naprava sa dva obrua i meha nizmom za zakljuavanje, slue za ve zanje uhapene osobe; lisiine, okovi, lisiin prid. odr. v. - lisiin, koji pripada lisici. lisiarka im. . r., g. mn. lisiarki - vrsta gljive koja se moe koristiti u ishrani, lisiiji prid. odr. v. - koji se odnosi na lisice, koji je od lisice, lisiin prid. odr. v. - lisiin, koji pripada lisici. lisiine im. . r. plur. tantum - lisice, okovi. liska im. . r., dat. lisci/liski, g. mn. liski ptica movarica crna perja; jedan list, listi; prenes. dovitljiva osoba, lukavac, prepredenjak, ovjek kojem se teko

347

literat(a)

staje u kraj. lisnat prid., odr. v. lisnati - obilan liem; sloen poput listova (lisnato tijesto). lisni prid. odr. v. - koji se odnosi na list, koji je dio lista, lisnica/lisnica im. . r. - novanik, list im. m. r., n. mn. listovi, zbir. im. lie - plosnati najee zeleni dijelovi biljke; komad papira u knjizi ili svesci; jufka, razvueno tijesto; tampano gla silo. lista im. . r., g. mn. listi - spisak, popis, listak/listak im. m. r. g. jd. Uska, g. mn. listaka - em. od list, listi, listanje gl. im. s. r. od listati, listati gl. nesvr., prez. listam - prevrtati list za listom u knjizi, prenes. upoznati se letimino sa tekstom, listi/listi im. m. r. - em. od list, mali list, listak. listom pril. - svi ukupno, zajedno, ma hom. listonoa im. m. r. - ee: potar, osoba koja raznosi potu, pismonoa, listopad im. m. r. - ee: oktobar, deseti mjesec u godini, listopadni prid. odr. v. - koji se odnosi drvee kojem pred zimu opada lie, listopadski/listopadni prid. odr. v. - koji se odnosi na listopad, liaj im. m. r., mn. liaj i/liaj evi - kona bolest u obliku tamne mrlje; biol. vrsta niske biljke (simbioza gljive i alge) koja raste na zemlji, drvetu i kamenu u svim krajevima lice im. s. r. - em. i hip. od lice. lie zbir. im. s. r. - izv. od list, mnotvo listova na gomili ili razbacanih. liiti (se) gl. svr., prez. liim - sprijeiti kome da ostvaruje ono na ta ima pra vo, oduzeti nekome slobodu; osloboditi se ega nepoeljnog, neprijatnog; raste retiti se, odrei se. litanija im. . r. (gr.) - crkvena molitva koja se govori i pjeva, pop pone a vjernici u horu odgovaraju; prenes. du gotrajno i dosadno pripovijedanje, na klapanje, zanovijetanje, litar im. m. r. (gr.), rjee: litra - mjera za koliinu tenosti. literat(a) im. m. r. (lat.) - pisac, knji evnik, spisatelj.

literatura literatura im. . r. (lat.) - knjievnost; studije, rasprave, lanci i sl. koriteni tokom nastajanja nekog strunog ili naunog djela. Iiti gl. nesvr., prez. njem, trp. prid. liven jako tei, lijevati, litica im. . r. (gr.) - visoka skoro okomita stijena, litografija im. . r. (gr.) - tehnika uzima nja otiska urezanog crtea sa povrine kamena; tehnika tampanja, litraa im. . r. (gr.) - zapremina izra ena u litrima. litreni prid. odr. v. (gr.) - koji ima zapreminu od 1 litra, liturgija im. . r. (gr.) - bogosluenje u pravoslavnoj crkvi, kod katolika: misa. livac im. m. r. - radnik metalac obuen za livanje metala, livada im. . r., g. mn. livada - prostor prekriven travom koja se kosi ili gdje pase stoka, air(a). livnica im. . r. - tvornica u kojoj se rastopljeni metal lije u kalupe, ljevaoni ca. livreja im. . r. (fr.) - odjea posebnog kroja koju je nosilo pomono osoblje u vlasteoskim kuama, hotelima (dvorani, sluge, batovani, portiri, vratari), livrlran prid. (fr.), odr. v. livrirani odjeven u livreju, lizalo im. s. r., g. mn. lizala - slatki na tapiu, lizanje gl. im. s. r. od lizati, lizati gl. nesvr., prez. liem - jezikom prelaziti preko slatkia ili ega drugog, lobanja/lubanja im. . r., g. mn. lobanja/ lubanja - kosti glave koje obavijaju mozak. lobi im. m. r. (engl.) - grupa uticajnih ljudi koji svojim glasom odluuju o mnogim bitnim pitanjima. lobist(a) im. m. r., (engl.), n. mn. lobisti/ Idbiste - pojedinac u lobiju koji nastoji pridobiti poslanike ili zastupnike za ostvarenje neke politike, loriranje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od loci rati. locirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. Idciram - odrediti tano gdje se ta nalazi, smjestiti ta na odreeno mjesto, loa im. . r. (tal.), g. mn. loa - otvoren

348 natkriven prostor na prednjem dijelu zgrade, balkon sa zatvorenim bonim stranama. loga im. . r., dat. jd. logi, g. mn. loga mjesto gdje se neko krije ili neto skri va; leglo ivotinja, jazbina, logiar im. m. r. (gr.), v. jd. Idgiaru/ Idgiare - osoba koja se bavi logikom; koji logino misli, razborit, razuman ovjek. logian prid. (gr.), odr. v. logini - razu man, razborit, u skladu s logikom, koji se odnosi na logiku, logiki prid. odr. v. (gr.) - logian, logi ki. logika im. . r. (gr.), dat. jd. Idgici razum, miljenje, povezivanje injeni ca, potovanje istine; nauka o principi ma miljenja, asocijacijama, donoenju zakljuaka, logistika im. . r. (gr.), dat. jd. logistici pozadinska podrka vojsci na frontu hranom i materijalno-borbenim sred stvima. logoped/logoped im. m. r. (gr.) - stru njak za logopediju, logopedija im. . r. (gr.) - nauka koja prouava izgovor glasova osoba koje imaju poteke u govoru i izgovaranju. logor im. m. r. (njem.), g. jd. logora, g. mn. logora - privremeno obino atorsko boravite istraivaa, planinara, vo jnika itd. pod vedrim nebom; prenes. sabirni centar prisilno dovedenih ljudi radi iskoritavanja njihovog rada ili likvidacije, logora im. m. r. (njem.), g. jd. logoraa, g. mn. logora - uhienik u logoru, o vjek na prisilnom radu u logoru, rtva terora u logoru, logornik im. m. r. (njem.), n. mn. logor nici - upravnik logora, osoba na elu logora. logorovanje gl. im. s. r. (njem.) od logorovati. logorovati gl. nesvr. (njem.), prez. logorujem - privremeno boraviti u logoru, ivjeti logorskim ivotom planinara, istraivaa, vojnika i sl. logorski prid. odr. v. (nje.) - koji pripada logoru, odnosi se na logor. loj im. m. r., g. jd. loja, lok. jd. loju - mas no tkivo ob. od ovce, koze, goveeta, masnoa u tkivu, lojalan prid. (lat.), odr. v. lojalni - koji potuje zakone, poredak, vlast, poko ran; vjeran, iskren, odan. lojalnost im. . r. (lat.), instr. jd. lojlnou/lojlnosti - osobina onoga ko je lojalan. lojanica im. . r. - svijea od loja. lojni prid. odr. v. - koji je od loja, koji se odnosi na loj, koji izluuje loj. Ijnica im. . r. - lijezda u tkivu koja lui loj. lokacija im. m. r. (lat.), g. mn. lokacija mjesto gdje se neto gradi ili nalazi, poloaj. lokal im. m. r. (lat.), g. jd. lokala, n. mn. lokali, g. mn. lokala - poslovni prostor (ob. obrt, trgovina, ugostiteljstvo i sl.), lokalan prid. (lat.), odr. v. Idkalni osobit, sveden, ogranien samo na jedno podruje, za odreeno mjesto, lokalitet im. m. r. (lat.), g. jd. lokaliteta poloaj, mjesto, kraj sa posebnim obi ljejima. lokalizam im. m. r. (lat.), g. jd. lokalizma, g. mn. lokalizdma - govorna ili kakva druga osobina nekog podruja, kraja; dijalektizam, lokaliziranje/lokalizovanje gl. im. s. r. (lat.) od lokalizirati/lokalizovati, lokalizirati/lokalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. lokaliziram/lokali zuj em svesti to samo na odreeno mjesto, izdvojiti od ostalog, ograniiti; odrediti gdje se ta nalazi, na kojem mjestu, lokarda im. . r. (tal.), g. mn. lokardi plava riba slina sardini i skui, sa usti ma zavrnutim prema gore. lokanje gl. im. s. r. od lokati, lokati gl. nesvr., prez. loem - naglo piti vodu uz propratni zvuk (pas); pejor. piti bez mjere; kad voda odnosi zemlju, podlokati, lokma im. . r. (ar.) - zalogaj, lokmiti gl. nesvr. (ar.), prez. lokmim jesti u slast, zaloiti. lokna im. . r. (njem.), g. mn. Idkni uvojak kose, kovrda, lokomotiva im. . r. (lat.), g. mn. loko motiva - insko vozilo na ugalj (parnja a), naftu (dizelka) ili struju, slui za

349

longeta vuu vagona, eljeznika maina; par njaa; dizelka. lokot im. m. r. (tal.), n. mn. lokoti - vrsta brave koja nije ugraena u vrata, ilit, katanac. lokum im. m. r. (ar.), g. mn. lokuma vrsta orijentalnog slatkia od brana, eera, ljenika i sl. lokva im. . r., g. mn. lokava/lokvi - voda koja se zadrala u udubljenjima zemlje poslije kie i sl.; prolivena tekuina (npr. lokva krvi), lokvanj im. m. r., g. jd. lokvanja - vodena biljka velikih listova i cvjetova, lopo. lola im. m. r. (perz.), v. jd. lolo, hip., razg. - lala, momak lijep kao cvijet, dragi; osoba kojoj je sve ravno do mora, koja nastoji na svoj nain uivati u ivotu, troei najvei dio vremena na veselje, ene, pie i kafanu. lom im. m. r., n. mn. Idmovi - lomljenje i posljedice lomljenja, razbijanja; pre lom; raskid; prekid, lomaa im. . r., g. mn. lomaa - ogromna vatra na kojoj se neto spaljuje, loman/loman prid., odr. v. lomni/lomnilomljiv; slabaan, krhak, njean, lomljenje gl. im. s. r. - izv. od lomiti, lomiti gl. nesvr., prez. Idmim, trp. prid. lomljen - silom ili snanim udarcima neto tvrdo rasturiti na vie dijelova; prenes. vriti pritisak na koga da ini neto to ne eli. lomiti se gl. nesvr. - kidati se, pucati, rasturati se; kriti se; prenes. sam sebe prisiljavati na neto suprotno vlastitoj volji. lomiv/lomljiv prid., odr. v. Idmljivi - koji se lahko lomi, krhak, krt. lomljava im. . r. - zvuk koji ujemo kad se neto lomi, lomljavina. lonac im. m. r., g. jd. lonca, g. mn. Ibndca - vrsta duboke posude za kuhanje, lonar/lonar im. m. r., g. jd. lonara/ lonara, n. mn. Idnari/lonri, g. mn. lonara/lonara - zanatlija koji izrauje lonce. lonarija im. . r. - grnarija, posue od gline; lonarski zanat, loni/loni im. m. r., em. - mali lonac, longeta im. . r. (lat.), g. mn. longeta udlaga, predmet od vrsta materijala

longituda pomou kojeg se imboliziraju prelomi kostiju. longituda im. . r. (lat.) - duina, longitudinalan prid. (lat.), odr. v. longitu dinalni - koji se odnosi na duinu, duinski. lopar im. m. r., g. jd. lopra - alatka od drveta slina lopati za vaenje hljeba iz pei u pekari, lopata im. . r., g. mn. lopata - alatka za runo prevrtanje, grtanje, bacanje i ra zbacivanje zemlje, lopatica im. . r., em. - mala lopata; dio kakve naprave, npr. dijelovi vodenikog toka; kost na leima ovjeka, ili uz prednju nogu ivotinje, lopo im. m. r., ee: lokvanj. lopov im. m. r. (ma.) - osoba koja krade; kradljivac, varalica, tat. lopovluk im. m. r. (ma.-tur.) - protivzakonita radnja, kraa, pljaka, lopovski prid. odr. v. (ma.) - koji se odnosi lopove i lopovluk, lopovski pril. - na lopovski nain, kao lopov. lopovtina im. . r. (ma.) - lopovluk, lopovska posla, lopovski postupak. lopta im. . r., g. mn. lopti, ne: hlopta neophodan rekvizit u nizu sportova, okruglog oblika, od gume i sl,, elastina jer je napunjena zrakom pod pritiskom; fudbal, lopta za nogomet, koarku i sl. loptanje gl. im. s. r. od loptati se - igranje loptom. loptati se gl. nesvr., prez. loptam se igrati se loptom, loptica im. . r., em. - mala lopta, lopuh im. m. r., n. mn. lopusi - vrsta koro va; biljka iz familije glavoika; iak. lord im. m. r. (engl.), n. mn. Idrdovi visoka plemika titula u Engleskoj, lornjet/lornjon im. m. r. (fr.), g. jd. lornjetallornjna - pomagalo za vid, slino naoalama, po potrebi se prinosi oima. losos im. m. r. (rus.) - vrsta ribe iz familije pastrmki. lo prid. neodr. - nije kvalitetan, nema vrijednost, jeftin; hrav; nije unosan (lo posao); bez estetske vrijednosti (lo film); bez usklaenosti sa logikom; prenes. nema karaktera, pokvaren, bez moralnih kvaliteta, zao.

350 loe/loe pril. - nekvalitetno, slabo, zlo, pokvareno, nevaljalo. loto im. m. r., g. jd. lota - vrsta igre na sreu. lotos im. m. r. (gr.) - vodena biljka iz familije lokvanja. lov im. m. r., g. jd. lova, 1 . jd. Idvu - potra ga lovaca za ivotinjama, odstreljivanje divljai u prirodi; progoniti ovjeka; ulov, lovina, lova im. . r., arg. - novac, pare. lovac im. m. r., g. jd. lovca , n. mn. lovci, g. mn. Idvaca - osoba koja lovi ivo tinje u prirodi; vrsta borbenog aviona; figura u ahu. lovaki prid. odr. v. - koji se odnosi lovca, lovaki pril. - kao lovac, na lovaki nain, lovina/lovina im. . r. - ono to se ulovi, ulov. lovite im. s. r. - podruje odreeno za lov, mjesto gdje se moe loviti, loviti gl. nesvr., prez. Idvim, trp. prid. lovljen - proganjati i ubijati iz lovake puke divlja u prirodi; progoniti i hva tati ovjeka; prenes. pratiti prilike, na stojati da ta ne promakne kako bi se ostvario neki interes, lovni prid. odr. v. - koji se odnosi na lov. lovor im. m. r. (lat.) - stablo za zimzele nim listovima posebne arome koji slue kao zain jelima; kod Grka i Rimljana vijenac od lovora je bio simbol pobjede i slave. lovostaj im. m. r. - vrijeme kad je zabra njen ribolov i lov na divlja. loza im. . r. - puzavica; biljka puzavica iji je plod groe; niz generacija jedne porodice. loza im. . r. - lozovaa, rakija najee spravljena od groa, lozinka im. . r. (njem.), dat. jd. Idzinki, g. mn. Idzinki - tajno dogovoreni izraz pomou kojeg se vri provjera, prepo znavanje, saeta misao ili ideja, deviza, parola, geslo, lozovaa im. . r. - rakija loza. loa im. . r. (fr.) - izdvojen prostor za nekoliko gledalaca u kinu, pozoritu i sl.; elija u organizaciji politikog ili religioznog udruenja (npr. masonska loa). loa im. m. r., g. jd. loza - osoba kojoj je zanimanje da loi, brine se o peima i parnim kodovima, ukljuuje ureaje za grijanje itd. loenje gl. im. s. r. od loiti, loionica/loionica im. . r. - prostorija u kojoj se loi vatra, u kojoj su smjetene pei, parni kotlovi i drugi ureaji za grijanje. loite im. s. r. - mjesto u pei gdje se potpaljuje vatra, gdje gori ugalj, drvo i druge vrste goriva, loiti gl. nesvr., prez. loim, trp. prid. loen - dodavati u upaljenu vatru nove koliine uglja, drveta i sl. kako bi se vatra odravala, lonica im. . r. - ee spavaa soba, prostorija u kojoj se spava, spavaonica, mjesto gdje je postelja, leaj, lubenica im. . r., g. mn. lubenica jednogodinja biljka okruglog oblika, zelene ili zeleno prugaste kore ispod koje je crvena i za jelo veoma ukusna nutrina; bostan, karpuza. lucidan prid. (lat.), odr. v. lucidni - bistar, otrouman, dovitljiv, pronicljiv (osobi); sjajan, jasan, svijetao (o idejama), luckast prid., odr. v. luckasti - blesav, pomalo lud, koji je u izvjesnoj mjeri izvan opih pravila ponaanja, luckasto pril. - na luckast nain. lu im. . r., instr. jd. lui - borovina koja se lahko pali pa slui za potpalu vatre. lua im. . r. - ekspr. baklja, zublja; zraka, svijetla misao, luenje gl. im. s. r. - izv. od luiti, luiti gl. nesvr., prez. luim - isputati to, npr. lijezde sa unutranjim i va njskim luenjem, borovo drvo lui smo lu i sl. luki prid. odr. v. - koji se odnosi na luku. luni prid. - koji se odnosi na luk, koji je dio luka. luonoa/liionoa im. m. r. - doslovno onaj koji nosi lu, svjetlo; prenes. osoba koja daje prednost obrazovanju, znanju, nauci itd. lud prid., odr. v. lui, komp. lui - psihi ki poremeen, umno bolestan; izbe zumljen, van sebe; prenes. besmislen, neshvatljiv, nerazuman; arg. velians tven, odlian, izvrstan. luda im. . r., g. mn. luda - malo blae od luakinja.

351

luka

ludilo im. s. r. - duevni poremeaj, bo lest; nekontrolisano ponaanje, bezum lje, nerazumnost; stanje u kojem se nalazi osoba koja se ludo ponaa, iji su postupci izvan uobiajenog i normal nog. ludnica im. . r. - medicinska ustanova u kojoj lijee duevno poremeene, umo bolnica; prenes. zbrka, nered, haos, be zumlje. ludo pril. - na nain luaka; nerazumno, bezumno, izbezumljeno; arg. velians tveno, odlino, originalno, svojeglavo, ludost im. . r., instr. jd. ludou/ludo ti osobina onog ko je lud, bez razuma, promiljenosti itd. ludovanje/ludovanje gl. im. s. r. od ludo vati. ludovati/ludovati gl. nesvr., prez. ludu jem - ponaati se ludo, biti nepromi ljen; zanositi se neim, zagrijati se za to. luaki prid. odr. v. - koji sa odnosi ili odreuje luaka, luaki pril. - na luaki nain, kao luak. luak im. m. r., g. jd. luaka, n. mn. luci, g. mn. luaka - duevno poremeeni, luakinja im. . r. - ona koja je luda; koja se ponaa ludo. lug1 im. m. r., g. jd. luga, n. mn. lugovi gaj, umica. lug2 im. m. r. - pepeo, lugar/lugar im. m. r. - ee: umar, oso ba kojoj je zanimanje da uva lug, u mu. lugarnica im. m. r. - umarska kua, kua u umi koja slui za potrebe lugara u toku njegova posla, lujka im. . r. - luckasta, blesava osoba sa ponaanjem izvan uobiajenog. luk im. m. r. n. mn. lukovi - mat. polu kruna krivulja omeena dvjema taka ma; dio oruja sa zapetom tetivom ko jim se odapinju strijele, luk im. m. r. - povre okrugla oblika i ljuta ukusa, koje se koristi u ishrani najee kao zain. luka im. . r., dat. jd. luci - pristanite, ureeno mjesto uz obalu rijeke ili mora gdje mogu pristajati brodovi; prenes. mjesto spasenja, pribjeite, utoite.

lukav lukav prid., odr. v. lukavi - prepreden, spreman svima pomrsiti raune radi svojih ciljeva; sa skrivenim namjerama i emocijama; krt. lukavac im. m. r., g. jd. lukavca, n. mn. lukavci, g. mn. lukovaa - lukava oso ba. lukavica im. . r. - lukava ena, ona koja se slui lukavstvom, luksuz im. m. r. (lat.), g. mn. luksuza ono to je iznad osnovnih potreba ivo ta, rasko, uivanje u blagodetima koje prua bogatstvo, lukija im. . r. - tenost u kojoj je prokuhan lug, pepeo. lula im. . r. (perz.) - pomagalo za puenje duhana, cijev izraena najee od drveta sa veim proirenjem na jednom kraju u kojem sagorijeva duhan dok pua pui; naprave koje oblikom slie luli. lumbago im. m. r. (lat.) - bol u donjem dijelu lea, u krstima, zbog prehlade ili nezgodnog pokreta tijela, lumbarda im. . r. (tal.), g. mn. lumbardi - starinski top. lumen im. m. r. (lat.) - jedinica za mje renje svjetlosti, lumperaj im. m. r. (njem.), g. jd. lumpe raja - pijanenje, terevenka, lumpovati gl. nesvr. (njem.), prez. lumpujem - pijaniti, biti na terevenki. luna im. . r. (lat.), ekspres. - mjesec, nebesko tijelo, lunatizam im. m. r. (lat.), g. jd. lunatizma - hodanje u snu; mjesearstvo; prenes. nesnalaenje, biti s glavom u oblacima, baviti se neostvarljivim idejama. lunapark im. m. r. (tal.) - mjesto na kojem se mogu nai razne sprave za zabavu i razonodu, ringipili, mini golf, streljane zranom pukom itd. lunjati gl. nesvr., prez. lunjam - hodati bez cilja i ideje; potucati se, tumarati. lupa1 im. . r. (fr.) - posebno izraeno pomagalo sa poveom leom za uvea vanje teko vidljivih stvari golim okom. liipa2 im. . r., ne: klupa - veoma jaka bu ka izazvana snanim udarcima ili suda rom tekih i tvrdih predmeta, lupanje gl. im. s. r. od lupati, lupati gl. nesvr., prez. lupam, ne: hlupati, hlupam - izazivati buku udarajui

352 po tvrdom predmetu; iznositi u prianju besmislice, lupetati bez naslanjanja na stvarne injenice, lupeki prid. odr. v. - koji se odnosi i pripada lupeima, lupeki pril. - kao lupe, na lupeki nain, lupetanje gl. im. s. r. - izv. od lupetati, lupetati gl. nesvr., prez. lupetam - govo riti gluposti, besmislice, iznositi neto bez veze sa stvarnim stanjem. lupe im. m. r. - lopov, kradljivac, uope: osoba problematinog karaktera i pona anja. lupeica im . r. - ena lupe, luping im. m. r. (engl.), mn. lupinzi vjetina pilota da leti avionom tako da mu je glava nadolje, liipiti gl. svr., prez. lupim - lupati, lupkati gl. nesvr., prez. lupkam, ne: hlupkati, hlupkam - vie puta slabijim uda rcima ponavljati istu buku. luster/luster im. m. r. (fr.), g. mn. lustera - ukraena svjetiljka sa jednim ili vie izvora svjetlosti (svijea, arulja ). lutanje gl. im. s. r. od lutati, lutati gl. nesvr., prez. lutam - ii tamo i ovamo zbog nepoznavanja puta; bes ciljno hodati; prenes. ne snalaziti se u neemu, ne nalaziti pravo rjeenje i sl. lutak i. m. r., n. mn . luci/lutkovi - lutka mukarca. liitka im. . r., dat. lutki, g. mn. lutaka/ lutki - djeija igraka, beba; prenes. osoba kojom drugi upravljaju; figura, lutkar im. m. r. - strunjak za umjetniki izraz u pozoritu lutaka, glumac koji omoguava da se lutka na sceni kree i govori. lutkica im. . r. hip. i em. od lutka mala lutka; prenes. ensko izvanredne ljepote. liitnja im. . r. (tal.) - starinski iani muziki instrument, leut. lutrija im. . r. (fr.), g. mn. lutrija - sre ka; igra na sreu, brojevi na srekama sudjeluju u izvlaenju za novanu ili neku drugu nagradu. luina/1 uina im. . r. - hemijski spoj koji s kiselinama daje soli; otopina alkalijskih hidroksida, lunjak im. m. r., n. mn. lunjaci - stablo posebne vrste hrasta.

Lj
Lj lj - fonema, glas, sonant, sedamnaesto slovo abecede, a etrnaesto slovo azbu ke. ljaga im. . r., dat. jd. ljazi - ono to stoji na nekom kao peat sramote, sramota. Ijama im. . r. (pan.) - lama, domaa ivotinja u andskom podruju June Amerike iz familije kamila, nema grbu, daje meso, mlijeko i vunu. ljeilite im. s. r. - ustanova u kojoj se u lijeenju bolesnika pored strune njege koristi ljekovita voda i ist zrak, banjsko ljeilite. ljekar im. m. r., g. jd. Ijekra - lijenik; strunjak za medicinu sa zavrenim me dicinskim fakultetom; u narodu: osoba koja lijei ljekovitim travama, ljekarna im. . r., g. mn. ljekarni, ee: apoteka - prodavnica lijekova i mjesto gdje se spravljaju odreeni lijekovi, ljekovit prid., odr. v. Ijekdvitl - osobina biljke ili preparata koji mogu izlijeiti, koji slue za lijeenje. Ljeljo im. m. r. - bog proljea u slavens koj mitologiji. Ijenjivac im. m. r., g. jd. Ijenivca - lijeni na, lijentina, osoba koja ne voli rad. ljepenka im. . r., dat. jd. Ijepenki, g. mn. Ijepenkl - nepromoivi graevinski ma terijal izraen od tankih slijepljenih slo jeva papira, ljepilo im. s. r., g. mn. ljepila - sredstvo prirodnog ili vjetakog porijekla koje moe vrsto zalijepiti dvije povrine, ljepiv/ljepljiv prid., odr. v. Ijepivl/ljepljivl - koji ima svojstva ljepila, ljepota im. . r., g. mn. ljepota - ono to je lijepo, ugodno za oko i druga ula, skla dno. ljepotan im. m. r., g. jd. ljepotana - osoba izrazite ljepote, lijepih crta lica i sklad nog tijela.

ljepotica im. . r. - izrazito lijepa ena. Ijepuan/ljepuast/ljepukast prid., odr. v. Ijepusnifljepuastl/ljepuskastl - prili no lijep. ljeskov prid. neodr. v. - koji je od drveta lijeske (tap), ljestve im. . r. plur. tantum, g. ljestvi/ Ijestava - merdevine, lotre, od drveta i metala pomagalo za penjanje i silaenje, ljestvica im. . r., g. mn. ljestvica - skala, raspon, niz uzastopnih tonova u muzici; ono to je stepenovano. ljenik/ljenik im. m. r., n. mn. Ijesnlci/ Ijenlci - plod lijeske sa tvrdom glatkom ljuskom ispod koje se nalazi ukusna jezgra, ljeti-pril. - za vrijeme ljeta, ljetina im. . r. - svi plodovi sa zemlje u jednoj godini (sijeno, povre, ito, voe itd.), godinji urod. ljetni prid. odr. v. - koji se odnosi na ljeto. ljeto im. s. r. - toplo godinje doba koje kalendarski traje od 21. 6. do 22. 9. u godini; godina, ljetopis im. m. r. - knjiga sa opisima zbi vanja tokom niza godina, anali, hronika, historija. ljetos pril. - ovoga ljeta koje je tek prolo, proteklog ljeta, ljetonji prid. odr. v. - koji se odnosi na proteklo ljeto, ljetovalite im. s. r. - mjesto u koje se ide na odmor preko ljeta, u kojem se ljetuje, ljetovanje gl. im. s. r. od ljetovati - ljetnji odmor, ljetnji praznici, ljetovati gl. nesvr., prez. ljetujem odmarati se za vrijeme ljeta, provoditi odmor u nekom ljetovalitu, ljeva im. m. r., g. jd. ljevaa - livac, radnik metalac, strunjak za lijevanje metala.

ljevak

354 ljubavniki prid. odr. v. - koji se odnosi na ljubavnike, ljubavniki pril. - na nain ljubavnika, kao ljubavnik, ljubavnik im. m. r. - osoba koja ima ljubavne odnose izvan braka; koji vodi ljubav i ima uspjeha u ljubavi, ljubavnica im. . r. - ena koja ima ljubavne odnose izvan braka, ljubazan prid., odr. v. ljubazni - pristojan i ugodan u ophoenju sa drugima, srdaan, prijateljski, susretljiv, ljubazno pril. - srdano, prijateljski, su sretljivo, na ugodan nain u ophoenju, ljubaznost im. . r., instr. jd. Ijubznou/ ljubaznosti - svojstvo onoga ko je ljuba zan. ljubica/ljubiica im. . r. - vrsta biljke sa ljubiastim cvjetovima lijepog mirisa, ljubiast prid., odr. v. ljubiasti - koji je boje ljubiice, boje koja se moe dobiti mijeanjem plave i crvene. ljubimac im. m. r., g. jd. ljubimca - milje nik, draga osoba ili ivotinja, ljubimica im. . r. - miljenica, draga enska osoba, ljubitelj im. m. r. - osoba koja voli neto, koja je sklona prema emu; poklonik, ljubljenje gl. im. s. r. od ljubiti, ljubiti gl. nesvr., prez. ljubim, trp. prid. ljubljen - dodirom usana izraziti ljubav nu emociju, naklonost, potovanje; cjeli vati; voljeti osobu drugog pola. ljubomora im. . r. - negativna emocije koja se manifestuje kao duevna bol zbog sumnje u osobu od koje se oekuje vjernost; suparnitvo sa drugom osobom u ljubavi, poslu, meuljudskim odnosi ma itd. ljubomoran prid., odr. v. ljubomorni koji osjea ljubomoru, koji pati od te duevne boli. ljudeskara im. . r., augm. i hip. - ljudina, ogroman visok ovjek velike tjelesne snage; div, gorostas, kolos, din; prenes. uvijek korektan i prijateljski raspoloen ovjek. ljudi im. m. r. - mn. od ovjek, ljudina im. m. r., augm. i hip. - ljudeska ra, ovjek sa najvrednijim osobinama, korektan, hrabar, poten, estit, ljudoder im. m. r. - kanibal, osoba koja jede meso drugih ljudi. ljudoderstvo im. s. r. - kanibalizam, pojava kad ljudi jedu ljudsko meso. ljudski prid. odr. v., komp. Ijudskijl - koji se odnosi na ljude, ljudski pril. - na ljudski nain, ljudskost im. . r., Ijudskou/ljudskosti osobina onoga to je ljudsko; ovje nost, plemenitost, humanost, suosjeanost. ljudstvo im. s. r. - mnogo ljudi na broju; sastav kakve ekipe, vojne jedinice; po sada. ljuljaka im. . r., g. mn. ljuljaki njihaljka; visea naprava na kojoj se moe ljuljati; stolica izraena za ljulja nje. ljuljanje gl. im. s. r. od ljuljati, ljuljati (se) gl. nesvr., prez. ljuljam se njihati (se), zibati (se), kretati se naprijed-nazad u ljuljaki i sl. uz osjeaj prijatnosti. ljuljukanje gl. im. s. r. od ljuljukati, ljuljukati (se) gl. nesvr., prez. Ijuljuskam (se) - s vremena na vrijeme lagano se ljuljati. ljiipina im. . r. - vanjski dio nekih plo dova i jajeta, ono to se oljuti, ljuska, ljupko pril. - na umilan nain, draesno, umiljato. ljupkost im. . r., instr. jd. Ijupkou/ ljupkosti - osobina onoga to je ljupko, draest, ljupkoa. ljuska im. . r. - ljupina. ljiiskica/ljiiica im. . r., em. - mala ljuska. Ijlistina im. . r., augm. - velika ljuska, ljutenje gl. im. s. r. od ljutiti.

355

ljutost

ljevak im. m. r., g. j d ljevaka - osoba koja se slui lijevom rukom kao neko desnom. ljevaonica/ljevaonica im. . r. - livaonica, prostorija u kojoj se istopljeni metal izlijeva u kalupe; tvornica, fabrika sa takvom namjenom, ljevica im. . r. - lijeva ruka; u politici partije i zastupnici ideja koje idu u ko rist niih i siromanijih slojeva drutva, ljeviarska politika, ljeviar im. m. r. - pristalica Ijeviarske politike. ljeviarka im. . r. - ona koja je pristalica Ijeviarske politike, ljeviarskl prid. odr. v. - koji pripada ljeviarskoj politici, ljevkast prid., odr. v. ljevkast1 - slian lijevku po obliku, ljevoruk prid., odr. v. ljevoruki - za osobu koja se bolje slui lijevom rukom, ljigav prid., odr. v. ljigavi - odvratan, koji zbog sluzavosti izaziva gaenje; prenes. koji je loeg karaktera, prevrtljiv i ne pouzdan, iji postupci izazivaju gaenje, ljigavac im. m. r., g. jd. Ijigavca - osoba koja je ljigava po karakteru, ponaanju, vanjtini. ljiljan im. m. r., g. mn. ljiljana - biljka velikih cvjetova bijele, ute ili crvene boje; krin, zambak. ljosnuti gl. svr., prez. Ijosnem - iron. naglo pasti, tresnuti na tlo koliko je dug i irok. ljuba im. . r. - u epici: ena, supruga; voljena ena, draga, ljubak prid., odr. v. ljupki - drag, mio, umilan. ljubakanje gl. im. s. r. od ljubakati, ljubakati (se) gl. nesvr., prez. ljubakam (se) - udvarati (se), stalno voditi ljubav sa nekim bez obaveza; imati povremeno prolazne ljubavi; flertovati, ljubav im. . r., instr. jd. ljubavlju/ljubavi - emocija u odnosu na druge osobe koja se manifestuje na razne naine: naklo nost, privrenost, duhovna i seksualna privlanost; ljubljena osoba; snana sklonost prema emu (domovina, poro dica, djelatnost itd.), ljubavni prid. odr. v. - koji se odnosi na ljubav.

ljutiti gl. nesvr., prez. Ijutlm - skidati ljusku jajeta, luka itd.; razg. piti intezivno alkoholna pia; prenes. guliti koga materijalno, zaraivati izrabljujui koga, biti gulikoa, ljutura im. . r. - krljut, npr. kod ribe; tvrda masa oko tijela koja slui kao oklop. ljut prid., odr. v. ljuti, komp. ljui - koji pee jezik i druge organe (paprika); ljutit, srdit, gnjevan u ponaanju, surov, neumoljiv, otar (osoba i sl.), ljutica im. . r. - ovjek koji se ljuti, zla ili neumoljiva osoba, ljuti/ljuti im. m. r. - vrsta biljke, ljutika im. . r., dat. jd. ljutici - vrsta luka, kozjak. ljutina im. . r. - osobina onoga to je ljuto i onoga ko je ljut. ljutit prid., odr. v. ljutiti - ljut, srdit, zlovoljan, ljuenje gl. im. s. r. od ljutiti, ljutiti (se) gl. nesvr., ljutim (se) - biti obuzet osjeajem ljutnje zbog kakve nepravde, greke i sl.; initi to neko rektno i time izazivati ljutnju druge oso be; srditi. ljiitkast prid., odr. v. Ijutkastl - pomalo ljut, nije po ukusu do kraja ljut. ljutnuti se gl. svr.- prez. Ijutnem se - biti kratko ljut, u momentu osjetiti ljutnju, ljutnja im. . r., g. mn. ljutnji - srdba, gnjev, zlovolja, izraavanje nezadovolj stva. ljuto pril., komp. ljue - ljutito, s ljut njom, srdito, zlovoljno, ogoreno, ljutost im. . r., instr. Ijutosu/ljuto ti osobina ega to je ljuto; ljutnja (osoba).

357 maestro im. m. r. (tal.), g. jd. maestra poasni naziv za kakvog velikog maj stora (umjetnika, muziara, naroito di rigenata, ahista), mafija im. . r. (tal.) - hist. tajna klanovska nasilnika organizacija na Sici liji; prenes. podzemlje, kriminalci, raz bojnika organizacija, teroristi, mafija/mafija im. m. r., n. mn. mafijai/ mafijai - pripadnik mafije, kriminalac, siledija, iznuiva. mag im. m. r. (hebr.), n. mn. magovi vra, arobnjak, gatar; mudrac; moan i sposoban ovjek; majstor, spretan ov jek. magacin im. m. r. (tur.) - magazin, magacionar im. m. r. (tur.) - magazioner. magarac im. m. r., g. jd. magarca, vok. jd. magare, g. mn. magaraca - kopi tar iz porodice konja, domaa tovama ivotinja; reg. kenjac, tovar; pren. sim bol tuposti; tvrdoglav i tup ovjek, magarad zb. im. . r. od magare, magaraluk im. m. r. (tur.), n. mn. magarluci - magarei posao, budalatina, magaratina; ludorija, nevaljalost. magari im. m. r., em. - mali magarac, magare. magarina/magarina im. m. r., augm. veliki magarac; prenes. izuzetno tvrdo glava osoba, magare im. s. r., g. jd. magareta -maga rac. magarei prid. odr. v. - koji je svojstven magarcu. magaretina im. . r., g. jd. magaretine, g. mn. magaretina - ludorija, nevalja lost, budalatina, magarica im. . r. - enka magarac, kenja; ona koja je namagarena. magaza im. .r. (ar.), g. jd. magaze, n. mn. magaze, g. mn. magaza - magazin, duan sazidan od kamena, podrum; skladite, stovarite; riznica, magazin i magacin im. m. r. (tur.) skladite robe, stovarite; asopis; TVemisija; spremnik za municiju kod automatskog oruja, arer, magazioner im. m. r. (tur.) - radnik u skladitu robe. magbul/makbul nepr. prid. (ar.) - cije njen, drag, pribran; uslian, uvaen, usvojen.

maglovitost magian prid. (gr.), odr. v. magini oaravajui, aroban, neodoljivo privla an. magino pril. - na magian nain, magija im. . r. (gr.), g. jd. magije, g. mn. magija - tajanstvena natprirodna mo, arolija, arobnjatvo; bavljenje tajanstvenim, natprirodnim moima i silama, aranje, magistar im. m. r. (lat.) g. jd. magistra, n. mn. magistri, g. mn. magistara - zvanje onoga k o je magistrirao; nauni stepen, magistar im. m. r. (lat.) - farmaceut, apotekar. magisterij im. m. r. (lat.) - nauni stepen magistra. magistrala im. . r. (lat.), g. jd. magis trale, n. mn. magistrale - iroka i mode ma cesta, glavna saobraajnica; uope: glavna linija na koju se prikljuuju spo redne. magistralan prid. (lat.), odr. v. magis tralni - glavni, osnovni, temeljni, magitsrand im. m. r. (lat.) - student post diplomskog studija koji jo nije odbra nio magistarski rad. magistrat im. m. r. (lat.) g. jd. magistrata - gradska uprava, poglavarstvo, vijeni ca. magistrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. magistriram - stei/sticati zvanje magi stra, postati magistar, poloiti magistar ski ispit, odbraniti magistarski rad. magla im. . r., g. jd. magle, n. mn. mag le, g. mn. magli - zgusnuta isparenja pri zemlji; dim; prenes. neto nejasno, neo dreeno, nepouzdano i neizvjesno, maglica im. . r., em. - mala magla, magliast prid., odr. v. magliasti - koji je poput magle, zamagljen; prenes. prili no mutan, nejasan, maglina/maglina im. . r. - daleki skup zvijezda u svemiru, maglovit prid., odr. v. magloviti - koji ispoljava svojstva magle; koji je u maglif obavijen maglom, pun magle; pre nes. mutan, nejasan, maglovito pril. - kao kroz maglu, nejasno, mutno. maglovitost im. . r., instr. jd. maglovitou/magldvitosti - stanje onoga to je maglovito.

M
M m - fonem a, poluzvuni bilabijalni nazalni glas; osam naesto slovo abece de; petnaesto slovo irilice; u b o s a n i ci brojna vrijednost 40; M - rimska oznaka za brojku 1000; gram. znak za muki rod (m askulinum ); znak za metar (m2 - kvadratni, m3 - kubni). M a - hemijski znak za mazurij (renij, tehnecij); oznaka za M achov broj. ma vezn. (tal.-ngr.) - u suprotnim reeni cam a u zn. ali; u dopusnim reenicama: makar. mA - znak za m iliam per, hiljaditi dio ampera. m aca im. . r., hip. - mala maka. m acan im.m. r., hip. - maak; prenes. na oit, zgodan, privlaan mukarac, m acenje gl. im. sr. r. od maciti se. m acin prid. - koji pripada ili potie od mace. m aciti se gl. nesvr., prez. m a i se - kotiti mlade (maie), m acola im. . r. (tal.) - gvozdeni eki, malj. m a im. m. r., g. jd. m aa , n. mn. maevi - starinsko m etalno dvosjeklo oruje, nosi se o pasu u koricama. m aak im. m. r., g. jd. m aka , vok. m aak/m aku , n. mn. m akovi i m aci, g. mn. m aaka/m akova - zool. mujak make; arg. naoit, zgodan mukarac; iskusan i pouzdan ovjek; valjak za kreenje. m ae im. s. r., g. jd. m aeta, zb. im. maad, hip. - m ladune make, mai, m aevalac im. m. r., g. jd. m aevaoca , n. mn. m aevaoci , g. mn. m aevalaca borac maem; sportski takm ac u m ae vanju. m aevanje gl. im. s. r. od maevati se nadm etanje u borbi maevima. m aevati (se), gl. nesvr., prez. maujem (se) - boriti se, takmiiti se maevima, m ai im. m. r., n. mn. m aii - mlado od make; mae. m aiji prid. odr. v. - koji pripada maki ili potie od nje, koji je svojstven maki. m aka im. . r., g. jd. m ake , dat. jd. m aki , g. mn. m aaka/m aki - zool. dom aa ivotinja koja lovi mieve; prenes. izazovna i privlana djevojka, m aketina im. . r., augm., pejor. - velika i runa maka; makurina. m akica im. . r., em. - mala i umiljata maka; maca. m aeha im. . r., d.. jd. m aehi , g. mn. m aeha - oeva druga ena, ona koja nije prava majka, m aehm skl prid. odr. v. - svojstven m a ehi, nejednak, neregularan, neprave dan, diskrim inatorski. m aehlnski pril. - na nain maehe, m ai gl. svr., prez. maknem - maknuti, pom jeriti s mjesta, maknuti, m auhica im. . r., g. jd. mauhice vrtni cvijet bez mirisa; "dan i no", m ada vezn. - prem da, iako, i pored toga to. madrac im. m. r. (tal.), g. jd. m adraca , n. mn. m adraci , g. mn. m adraca - elasti ni opruni uloak za krevet; duek. M aar/M adar im. m. r. - pripadnik ma arskog naroda, dravljanin Maarske. M aarska/M adarska im. . r. - geogr, zemlja u srednjoj Evropi, postojbina M aara, gl. grad Budimpeta, m aarski prid. odr. v. - koji potie ili pripada M aarim a, koji je svojstven Maarima, maija im. . r. - v. magija, m aioniar im. m. r . - onaj koji se bavi magijom; opsjenar, iluzionista; obma njiva.

magma magma im. . r. (gr.), g. mn. magmi/ magma - geol. uarena rastaljena masa u utrobi Zemlje, izmeu kore i jezgra, magnat im. m. r. (lat.) g. jd. magnata krupni zemljoposjednik, feudalac ili kapitalista; velika, magnet im. m. r. (gr.), g. jd. magneta tijelo koje ima svojstvo privlaenja gvoa i elika, magnetian prid., odr. v. magnetini koji ima svojstvo magneta; prenes. pri vlaan, neodoljiv, magnetisati/magnetizirati gl. nesvr., prez. magnetisemJmagnetizJram - pre nositi, provoditi svojstva magneta na neto to nije namagnetisane. magnetizovati gl. nesvr., prez. magnetizujem - magnetizirati/magnetisati, magnetit im. m. r. (gr.) - gvozdeni oksid, prirodni magnet, magnetizacija im. . r. (gr.) - prenos magnetizma na ono to nije namagneti sane. magnetizam im. m. r. (gr.), g. jd. ma gnetizma - svojstvo onoga to ima mag net ili je namagnetisane, magnetofon/magnetofon im. m. r. (gr ), g. jd. magnetofona/magnetofona - ure aj za snimanje i reprodukciju zvuka, magnetni/magnetski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na magnet, magnezij, im. m. r., g. jd. magnezija srebmastobijeli metal male gustoe, he mijski element iz grupe luina; hem. simbol Mg. magnezijev prid. odr. v. (gr.) - koji vodi porijeklo od magnezija, magnezljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na magnezij; magnituda im. . r. (lat.) - mjera za energiju potresa prema Richterovoj i Merkalijevoj ljestvici, magnolija im. . r. (lat.) - ukrasno zimzeleno drvo, porijeklom sa Dalekog istoka, s bijelim tulipanastim cvjetovi ma. magnovenje/magnovenje/magnovenje im. sr. r. (cslav.) - tren, trenutak, asak, magrib im. m. r. (ar.) - zapad. Magrib - naziv za arapske zemlje zapad no od Misira (Egipta), tj. Libiju, Tunis, Alir i Maroko.

358
Magribija im. . r. (ar.) - Zapadna, ime damije u sarajevskoj etvrti Marindvor, nekada najzapadnija gradska da mija. Magriblija im. m. r. (ar.) - Arap s Magri ba. mah im. m. r., lok. jd. m ahu , n. mn. mahovi, g. mn. mahova - kretnja, pok ret, zamah; prenes. tren, period. mah im. m. r. (njem.), g. jd. maha - jedi nica mjere za brzinu zvuka, primjenjuje se u avionskom saobraaju. Mahabharata im. m. r. (sanskrt.) najvei indijski junaki ep o kralju Bharatu sa preko 200.000 stihova, mahagonij im. m. r. (indijan.) - fino tvrdo lahko i trajno graevinsko drvo crvenkastosmee boje. mahala im. . r. (ar.) g. mn. mahala - dio grada, etvrt, kvart; selo, zaselak, mahala im. m. r. (ar.), g. jd. mahala osoba koja se bavi mahalatvom; raskopua. mahalaki prid. odr.v. (ar.) - koji je svojstven mahala tvu. mahalaki pril. (ar.) - na mahalaki nain, traerski. mahalatvo im. s. r. (ar.) - bavljenje mahalskim poslovima, na mahalski na in, velianje mahale; pejor. sitnosopstvenitvo, traanje, mahalati gl. nesvr. (ar.), prez. mahalam - razglabati, traati, mahalhaa im. m. r. (ar.-tur.), g. mn. mahalbaa - elnik jedne mahale, seo ski starjeina, mahaldija im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. mahaldije - osoba koja se bavi mahala tvom; raskopua, mahala. mahalelija im. ni. r. (ar.-tur.) g. mn .-.ma hale lija - stanovnik mahale; mahaljanin. mahalski prid. odr.v. (ar.) - koji potie ili pripada mahali (npr. mahalska da mija). mahalski pril. (ar.) - na nain mahale, mahalaki. mahalua im. m. r. (ar.) - osoba koja se bavi mahalatvom, raskopua. mahana/mahana im. . r. (perz.), g. mn. m a h a n a /m a h a n a - ob. mana, tjelesni ili umni nedostatak, manjkavost, pogreka, zamjerka; falinka. mahandija im. m. i . r. (ar.-tur.) - osoba koja svemu nalazi mahane, maharada im. m. r. (ind.), g. jd. maharade - titula indijskih velikaa, mahati gl. nesvr., prez. maseni - podi gnutom rukom praviti ravnomjerne rit mine pokrete as na jednu as na dru gu stranu. maher im. m. r. (njem.), g. jd. mahera , g. mn. mahera - umjean i spretan ovjek, mahfil im. m. r. (ar.) g. jd. mdhfila, g. mn. mahfila - galerija u damiji gdje obino klanjaju ene. mahinalan, prid. (lat.), odr. v. mahinalni mehaniki, nesvjestan kao stroj, nehoti an. mahluk im. m. r. (ar.), g. jd. mahluka, vok. jd. mahlue/mahluku - stvorenje, ivo bie; ivotinje, mahmuran prid. (ar.), odr. v. mahmurni mamuran, mrzovoljan, u stanju iscrplje nosti i glavobolje nakon opijanja alko holom. mahmurluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. mahmurluci - mamurluk, stanje iscrp ljenosti i glavobolje u vrijeme trijenjenja nakon pijanstva, mrzovolja, mahmurno pril. (ar.) - mamurno, mrzo voljno, bunovno, mahnit prid. (ar.), odr. v. mahniti - lud, luckast, mamen, pomaman, bijesan, ne uraunljiv. mahnitati gl. nesvr. (ar.), prez. mahni tam - ludovati, budalasati. mahnitost im. . r. (ar.), instr. jd. mahni tosti/mahnitou - ludost, budalatina, mahnitov im. m. r. (ar.), g. mn. mahnitovd - luckast ovjek, blentov, iriaddija, bezveznjak. mahnuti gl. svr., prez. mahnem - prema nesvr. mahati. mahom pril. - odreda, veinom; preteno, najee. mahovina/mahovina im. . r., g. mn. mahovina!mahovina - bot. niska i gu sta biljka koja raste u zajednici s liajem (pioniri vegetacije) na zemlji, drveu, stijenama; fig. - neto nevano, svakodnevno, obino, mahrama im. . r. (ar.) g. jd. mahrame marama; ubrus, runik, pekir; krpa, rubac, boa kojom ene pokrivaju glavu.

359

majica

mahramica im. . r., em. - maramica, mala mahrama. mahsuz pril. (ar.) - maksuz, naroito, specijalno, osobito, mahsuzfja im. . r. (ar.), g. jd. mahsuzije, g. mn. mahsuzija - maksuzija, naroit dar; specijalan odnos; poseban status, maher im. m. r. (ar.) g. mn. mahera mjesto gdje e se po muslimanskom vjerovanju iskupiti sav svijet na Sudnji dan; mnotvo ljudi, masa svijeta, mahuna im. . r., g. mn. mahuna - plod graha ili graka u kojem se nalazi zrnevlje ovih biljki, boranija, mahunarka im. . r., dat. jd.. mahunarki biljka koja kao plod ima mahunu sa zrne vij em. mahune im. pi. tant. - mahunasto povre, mladi grah u mahuni. maj im. m. r. (lat.) g. jd. maja, g.mn. majeva - peti mjesec u godini po gre gorijanskom kalendaru; slav. svibanj.. maja im. . r. (perz.) g. mn. maja i m aji vrsta kvasca, ferment za sirenje mlije ka; sirite. maja im. . r., g. mn. maja - domaica, kuanica. majasil/mujasil im. m. r. (ar) - kona bolest, uljevi, majica im. . r. - em. i hip. - majka od milja, majkica. majin/majin prid.- koji potie od majke ili njoj pripada, majkin, majinski prid. odr. v. - koji je svojstven majci, poput majke, majinski pril. - kao majka, na majinski nain, poput majke, majinstvo im. sr. r., g. mn. majinstava stanje ili svojstvo majke, materinstvo, majdan im. m. r. (ar.) - rudnik, rudokop, mjesto odakle se vadi ruda ili kamen, kamenolom; pren. neiscrpno blago; izvorite. majdandija im. m.r. (ar.-tur.) - rudar. Maje im. pi. tant. - Indijanci koji su ivje li u Srednjoj Americi, o njihovoj kulturi danas svjedoe tupe piramide, tvrave, slikovno pismo, kalendar, majica im. . r. - posebni dio rublja koji se nosi ispod koulje, potkoulja; dio rublja, haljinka koja se nosi umjesto koulje.

majka majka im. . r., dat. jd. m ajci, g. mn. maj kf - ona koja je rodila, roditelj ica, roditelj ka. majka im. . r. - nena, nana, baba, stara majka. * majkin prid. odr. v. - koji potie od majke ili njoj pripada, majin, majkin prid. odr. v. - nanin, nenin, babin, majmun im. m. r. (tur.) g. mn. majmuna ovjekoliki sisar, najrazvijeniji predsta vnik ivotinjskog svijeta, iz reda prima ta; pejor. necivilizovan ovjek, neovjek, divljak, glupan, majmunast prid. (tur.), odr. v. majmunasti - koji ima osobine majmuna, koji nalikuje majmunu, koji je poput maj muna. majmunad zb. im. (tur.) od majmune, majmune im. s. r. (tur.), g. jd. majmuneta - mladune majmuna, majmuni; hip. od majmun, majmunica im. . r. - enka majmun, majmunisati gl. nesvr., prez. majmuniem - initi budalatine, praviti ludorije; glupirati se. majmunluk im. m. r. (tur.), n. mn. majmunluci - majmunski postupak, ne ljudski in, gluparija, budalatina, div ljatvo, podvala, majmunolik prid. (tur.), odr. v. majmundliki - koji je po opim svojstvima grae nalik majmunu; majmunast, m ajm unski prid. odr. v. - koji se odnosi na majmune, majmunski pril. - poput majmuna, majoneza im. . r. (fr.) - idak hladni umak od umanceta, senfa, ulja i sire ta. major im. m. r. (lat.), vok. jd. majore , instr. jd. majorom - vii oficirski in. majorana im. . r. - zain mauran, majorica im. . r. (lat.) - ena major, majorovica im. . r. (lat.) - majorova supruga. majorizacija im. . r. (lat.) - prevladava nje, dominacija veine; boljevizam, majorizirati/majorizovati/majorisati gl. nesvr. (lat.), prez. maj oriziram/maj orizujem/majdriem - prevladavati, uspo stavljati veinu; nadglasavati, majstor/majstor im. m. r. (njem.) - obr tnik, samostalni zanatlija; specijalist, uzoran i savren strunjak; umjetnik;

360
rang u nekim sportskim disciplinama; prenes. lukavac, prepredenjak, majstorica im. . r. - ena majstor, majstorica im. . r. - odluujua, pre sudna utakmica ili partija aha. majstorija im. . r. - vjeto izvedeno djelo, majstorluk, majstorstvo, majstorluk im. m. r. (njem.-tur.) - vjeto izvedeno djelo, majstorija, majstorstvo, majstorski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od majstora, majstorski pril. - na nain majstora, majstorstvo im. sr. r. - vjeto izvedeno djelo, majstorija, majstorluk. mak im. m. r., g. jd. maka, n. mn. makovi - jednogodinja biljka jarkocrvenih cvjetova od ijeg se ploda spravlja opi jum. Mak - pjesniko ime velikog bosanskog pjesnika Mehmedalije Dizdara (akro nim od: MehmedAlijaKasimov). makadam im. m.r. - ugaen put nasut zdrobljenim kamenom (po imenu kot skog ininjera Mac Adama). makar vezn. - bar, barem, pa ma, iako. makara im. . r. (tur.) g. mn. makara/ makara - mosur sa namotanim kon cem, vitao, vitlo, koturaa, makaroni im. m. r. pl.tant. (tal.) - jelo od suhog tijesta cjevasta oblika, makase/makaze im. pi. tantum (tur.) - ob. makaze, noice, kare. Makedonac im. m. r., vok. jd. Makedone - pripadnik slavenskog naroda na jugu Balkana prema Grkoj. Makedonija im. . r. - postojbina i drava Makedonaca na jugoistoku Balkana izmeu Bugarske, Srbije, Albanije i Grke. makedonski prid. odr. v. - koji se odnosi na Makedoniju i Makedonce, maketa im. . r. (franc.) g. jd. makete , g. mn. maketa - skica, model, prethodni, obino umanjen obrazac neega. Makijaveli im. m. r. - Nicollo Machia velli (1469. - 1527.) - ital. historiar i politiar koji je u svojoj knjizi "Vladar" 1513. izloio naela politike po kojima su za stvaranje jake vlasti u dravi doputena sva sredstva nezavisno od ikakvog moralnog kriterija. makijavelist(a) im. m. r., g. jd. makijaveliste - pristalica makijavelizma. makijavelistiki prid. odr. v. - koji potie ili pripada makijavelizmu, makijavelistiki pril. - na nain makijaveliste. makijavelizam im. m. r. - pokret zasno van na naelima Makijavelijeve politi ke. makovnjaa im. . r. - kola ili pita od maka. makro- pref. (gr.) - prvi dio sloenica sa znaenjem: velik (npr. makroprojekt). makro (franc.) - svodnik; onaj koji se stara o prostitutkama i prodaje ih za novac. makrobiotika im. . r., dat. jd. makro biotici - nauka koja u ishrani preporu uje zdravu hranu, makrokosmos/makrokozmos im. m. r. (gr.) - sveopi univerzum. maksima im. . r. (lat.) - saeta misao, geslo, naelo, maksimalan prid. (lat.) odr. v. maksi malni- najvei; suprot, minimalan. maksimalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. maksimaliste, n. mn. maksimaliste - onaj koji zagovara najvie zahtjeve; suprot, minimalista. maksimalno pril. (lat.) - u najveoj mjeri, do kraja, u cjelini, maksimum im. m. r. (lat.) - najvea mjera; suprot, minimum, maksum im. m. r. (ar.) - malodobno, ne jako dijete, maksume im. sr. r. (ar.), g. jd. maksumeta - djetence, djetece, mal prid., odr. v. mali', komp. manji - koji je po veliini ispod srednje mjere, mal im. m. r. (ar.) - imovina, imetak; blago, stoka. mala poim. prid. . r. - razg. hip. naziv za djevojku. malac im. m.r., g. jd. mlca, n. mn. malci, g. mn. malaca, hip. - malodobno elja de, djeak, malian; mali ovjek, malahit im. m. r. (gr.), g. mn. malahita mineral svijetlozelene boje malaksati gl. svr. i nesvr, prez. malaksam - onemoati, posustati, splasnuti, malarian prid. (tal.), odr. v. malarini zaraen malarijom, malarija im. . r. (tal.) - zarazna bolest koju prenose komari.

361

malodunost

malice pril. - posve malo; trunicu, mrvi cu.. malehan/malehan prid., odr. v. malehni i malehni - ob. mal, malen. malen prid., odr. v. maleni , komp. manji malehan, malean, malenkost im. . r., instr. jd. malenkosti i malenkou - neznatnost, sitnica, bez naajnost, maler im. m. r. (fr.) - peh, neprilika, malerozan prid. (fr.), odr. v. malerozni naklonjen neprilikama, baksuz, malean, prid., odr. v. m aleni - malen, malehan. Malezija im. . r. - muslimanska zemlja u jugoistonoj Aziji, glavni grad Kuala Lumpur. maliciozan prid. (tal.-fr.), odr. v. malicizn i- pakostan, zloban, potcjenjivaki. maligan prid. (lat.), odr. v. maligni zloudan, poguban, kodljiv, opak, zao, opasan, suprot, benigan. malina im. . r., g. mn. malina - umska grmolika biljka sa veoma ukusnim zrnastim plodom, malinov prid. odr. v. - koji je od maline, malinovac im. m. r., g. jd. mdlinovca alkoholno pie od maline; sok ili sirup od maline. malian im. m. r., g. jd. maliana, g. mn. maliana - djeak, pikule. malko pril. em. hipok. - malice. malo pril., komp. manje - u neznatnom obimu ili koliini; nedovoljno. malo- pref. - u sloenicama odreuje da je u manjoj mjeri izraeno ono to je u njenom drugom dijelu (up. malobro jan). malobrojan prid., odr. v. malobrojni - u malom broju, malodoban prid., odr. v. malodobni - s malo godina, maloljetan, maloduan/maloduan prid., odr. v. maloduni/maldduni - bez samopouzda nja i odlunosti; kolebljiv, maloduje/maloduje im. sr. r., g. jd. maloduja/maldduja - stanje slabosti i neodlunosti, malodunost, malodunik/malodunik im. m. r., vok. jd. malodunie/malddunie - malodu an ovjek; nevoljnik, malodunost/malodunost im. . r., instr. jd. malodunou/malodunosti i mald-

malogradski dunou/malddunosti - osobina malodunih ljudi, maloduje, malogradski/malogradski prid. odr. v. koji je osobina malog grada, provincij ski; supr. velegradski, malograanin im. m. r., n. mn. malograani - ovjek ogranienog duha, uahuren ovjek, poluinteligent. malograanski prid. odr. v. - koji se odnosi na malograane. malograanski pril. - na nain malogra anina. malograantina im. . r. - skup osobina malograana, mentalitet polusvijeta, malokalibarski prid. odr. v. (gr.-ar.) malog kalibra, promjera, malokrvan prid., odr. v. malokrvni - blje dunjav, anemian, kojem nedostaje krvi. maloljetan prid., odr. v. maloljetni - koji ima nedovoljno godina za zrelost, ma lodoban, nezreo, suprot, punoljetan, maloljetnost im. . r., instr. jd. maloljet no u/malolj etno ti - doba nezrelosti; suprot, punoljetnost, malo-pomalo pril. - odmjereno, postepe no, mic po mic, korak po korak, maloposjednlk im. m. r., vok. jd. malopsjednie , n. mn. malopsjednici onaj koji ima malo zemlje u posjedu; suprot, veleposjednik, maloprije pril. - prije kratkog vremena, maloprodaja im. . r. - trgovina na malo, pojedinana prodaja; suprot, velepro daja. malotiraan prid., odr. v. malotirazni koji ima mali broj primjeraka, malouman prid. odr. v. maloumni zaostao u razvoju, slabouman, ograni en, blentav, retardiran, mal-sahibija im. m. (i .) r. (ar.) imuan, bogat ovjek, veleposjednik. Malta im. m. r. - ostrvska drava u Sredozemnom moru. malta im. . r. (njem.) - carina, troarina; mitnica; razg. malter, buka, malter im. m. r. (njem.) - buka, vezivno sredstvo pri zidanju ili fasadiranju (od krea, pijeska i vode), malterisanje gl. im. s. r. (njem.) - lijeplje nje zidova malterom, postupak ili rad nja pravljenja fasade na kui.

362
malterisati gl. nesvr. (njem.), prez. mal te riem - nanositi malter na zid, initi malterisanje. malteki prid. odr. v. - koji pripada Malti. maltretirati gl. nesvr. (fr.), prez. maltre tiram - loe postupati s kim, kinjiti, uznemiravati ili zlostavljati koga. malverzacija im. . r. (fr.) - manipulacija, pronevjera, utaja. malj im. m. r., g. jd. malja , g. mn. mljevi - veliki eki, bat. malja im. . r., g. mn. malja - dlaica, ruta, runja. maljav prid., odr. v. maljavi - obrastao maljama, dlaicama, maljavost im. . r., instr. jd. maljavosti/ maljavou - obraslost maljama, dlai cama, dlakavost. ni am im. m. r. - ob. mamac, vab. mama im. . r. - mam, mamac, vab. mama/mama im. . r., g. mn. mama , hipok. - majka, mater. mamac im. m. r., g. jd. mmca , g. mn. mamaca - mamilo, klopka; lano obe anje, prevara, mamen prid., odr. v. mdmeni - uzrujan, srdit, ljut, bijesan, pomaman, mamin/mamin prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mame. mamiti gl. nesvr., prez. mamim , trp. prid. mamljen - pridobijati, privlaiti, navo diti na mamac, mamlaz im. m. r. (ma.), g. mn. mdmlazd - tupan, bukvan, glupak, nespretnjakovi, mahnitov, tikvan, zvekan. mamljenje gl. im. s. r. od mamiti. mamut im. m. r. (rus., iz jakutskog), g. mn. mamuta - vrsta ogromnih praivotinja poput slona, izumrlih u ledenom dobu. mam utski prid. odr. v. - koji se odnosi na mamuta, ogromnih dimenzija, kolosa lan. mamutski pril. - poput mamuta, manastir im. m. r. (gr.) - crkvena zgrada za izdvojeni ivot pravoslavnih monaha i monahinja, samostan, mandal im. m. r. (tur.), g.mn. mandala greda za zapiranje vrata, zasun, zasov nica, zavor, mandaliti gl. nesvr. (tur.), prez. mdndalim - stavljati mandal, zatvarati manda lom, zapirati vrata. mandarin im. m. r. (sanskrt), g. jd. mandarina - najvii civilni ili vojni dravni inovnik u Kineskom carstvu. mandarina im. . r. (tal.) - mediteranska voka iz reda citrusa, bogata C-vitaminom. mandarinski prid. odr. v. (sanskrt.) - koji se odnosi na mandarina, koji je svojs tven mandarinu, mandarinski pril. (sanskrt.) - poput man darina. mandat im. m. r. (lat.) - nalog, punomo, punovlasna pogodba; vrijeme odreeno za neki posao, dunost, mandatar im. m. r. (lat.), g. jd. manda tara , vok. jd. mandatare/mandataru povjerenik, opunomoenik, mandolina im. . r. (tal.) - muziki instrument sa pet pari ica natimanih po kvintama. mandra im. .r. (gr.), g. mn. mandri/ mandra - jednostavno obansko jelo od kukuruzna mliva; pastirski bivak, mje sto na planini gdje se nalaze torovi i kolibe u kojima se spravlja sir. mandragora im. . r. (tal.), g. mn. man dragora - biljka s ovjekolikim korije nom, okoloep, bunika, mandrljati gl. nesvr., prez. mandrljam raditi povrno i nespretno, maneken im. m. r. (fr.), g. jd. manekena promotor novih modela odjee, manevar/manevar im. m. r. (fr.) g. mn. manevara - pokret vojne jedinice za izvrenje zadatka; vjebe velikih vojnih jedinica; kretanje lokomotive po vie kolosijeka radi sklapanja kompozicije voza; prenes. izvrdavanje. manevarski/manevarski prid. odr. v. koji se odnosi na manevar, manevarski/manevarski pril. - na nain manevra, poput manevra, manevrlrati/manevrisati gl. nesvr., prez. manevriram/manevriem - izvodi ti manevre; taktizirati, mangal im. m. r.( ar.), g. mn. mangala posebna povea tanjirasta posuda na nogarima u koju se mee eravica radi zagrijavanja prostorije, podgrijavanja ili odravanja toplote jela ili kahve. mangup im. m.r. (ar.), g. jd. mangupa nestanik, dokoliar; propalica, drznik.

363

manipulirati

mangupluk im. m. r. (ar.-tur.), vok. jd. mangiiplue, n. mn. mangiipluci, g. mn. mangupluka - nestaluk, nepodoptina, neobuzdanost; drskost, mangupski prid. odr. v. - koji potie ili pripada mangupu, mangupski pril. - kao mangup, poput mangupa. manifest im. m. r. (lat.) - proglas, objava, obznana. manifestacija im. . r. (lat.) - javno ispo ljavanje pogleda i stavova, manifestlranje/manifestovanje gl. im. s. r. (lat.) od manifestirati/manifestovati, manifestirati/manifestovati gl. nesvr. (lat.), prez. manije stiram/manife tujem - javno izraavati, ispoljavati, iznositi u javnost. maniheizam im. m. r. (perz.), g. jd. manihelzma - filozofsko-religijsko dualisti ke uenje utemeljeno na suprotnosti Dobra i Zla. manihejac im. m. r. (perz.), g. jd. mani hejca , g. mn. manihejaca - pripadnik pagansko-kranskog dualistikog ue nja koje je utemeljio Perzijanac Manes, manihejski prid. odr. v. (perz.) - koji pripada ili potie od manihejca. manihejski pril. (perz.) - kao manihejac, poput manihejca. manija im. . r. (gr.) - bolesno psihiko stanje opsjednutosti neim; snana bo lesna strast; zanos za neim, manijakl prid. odr. v. (gr.) - koji potie ili pripada manijaku, manijacki pril. (gr.) - na nain manijaka, poput manijaka, manijak im. m. r. (gr.) - onaj koji pati od manije. manijakalan prid. (gr.), odr. v. manija kalni - sa svojstvima manije, koji sadri maniju. manipulacija im. . r. (lat.) - baratanje, rukovanje; prenes. vjeto varanje i izvo enje podvala, manipulant im. m. r. (lat.), g. mn. manipulanata - rukovalac, nii slubenik u uredima i firmama; prenes. prevarant, manipullrati/manipulisati gl. nesvr. (lat.), prez. manipuliram/manipidiem rukovati, baratati; upravljati ijim pos tupcima.

manir manir im.m. r. (fr.) - ustaljen nain ponaanja; umjetniki stil. manirist(a) im. m. r., g. jd. maniriste koji se dri odreenih manira, maniristikl prid. odr. v. (fr.) - koji ima osobine maniriste, poput maniriste. maniristiki pril. (fr.) - na nain maniri ste. manirizam im. m. r. (fr.), g. jd. manirizma , n. mn. manirizmi, g. mn. manirizama - strogo pridravanje ustaljenih pravila; nategnutost, izvjetaenost. mansarda im. . r. (fr.), g. jd. mansarde , n. mn. mansarde , g. mn. mansarda/ mansarda - potkrovlje, stan u potkrovIju. mansardni prid. odr. v. - koji se odnosi na mansardu. mantati se gl. nesvr. (gr.), prez. manta se - imati vrtoglavicu, mantija im. . r. (gr.) - dugi sveeniki ili sveteniki ogrta, mantija im. m. r. (gr.) - pop, sveenik, mantil im. m. r. (njem.) - lahki ogrta, manuelan prid. (lat.), odr. v. manuelni runi, koji se izvodi rukom, runo, manufaktura im. . r. (lat.) - runa pro izvodnja; rukotvorina, manuskript im. m. r. (lat.), g. jd. manu skripta , g. mn. manus kripti/manuskripta/manuskripata - rukopis, manjak im. m. r., g. jd. manjka , n. mn. manj ci/manj kov i - ono to nedostaje, nedostatak; suprot, viak. manje pril., komp. od malo - izraz za ra unsku radnju oduzimanja, minus, manjina im. . r., g. mn. manjina - manji dio cjeline; suprot, veina, manjkanje gl. im. s. r. od manjkati, manjkati gl. nesvr., prez. manjkam , pril. sad. manjkajui - nedostajati, faliti, manjkav prid., odr. v. manjkavi - nepot pun, nedostatan, falian, manjkavost im. . r., instr. jd. mdnjkavou/manjkavosti - nedostatak, falinost. mapa im. . r. (lat.), g. jd. mape , g. mn. mapa - zemljopisna, geografska karta; karta, plan (posjeda, imanja, kue, pu tovanja). mar im. m. r. - briga, brinost; marljivost, prilenost marama im. . r. - rubac, maramica, mahrama.

364
maramica im. . r., em. - mala marama, rubac, mahrama. maran prid., odr. v. marni - radin, marljiv, vrijedan, maraska im. . r. (tal.), g. mn. maraski primorska (mediteranska) vinja, maraton im. m. r. (gr.) - sport, najdua trkaka disciplina (42.195 m), dobila naziv prema polju kod grkog sela Ma raton, koje je pretrao glasnik atinske vojske da javi o pobjedi nad deseterostruko brojnijom perzijanskom voj skom. maratonski prid. odr. v. (gr.) - dugo trajni. maratonski pril. (gr.) - dugotrajno, na maratonski nain, marcipan im. m. r. (tal.), g. jd. marcipna - kola od badema i eera, marelica im. . r. (njem.) - voka utih mehkih plodova sa kopicom, marela, kajsija. marenda im. . r. (tal.), g. mn. marendi doruak, uina, margarin im. m. r. (fr.) - biljno maslo, biljni puter., margina im. . r. (lat.), g. mn. margina rub, okrajak, ivica, marginalija im. . r. (lat.) - primjedba na rubu knjige, opaska; usputnost, dodatnost. marginaliziranje/marginalizovanje gl. im. s. r. od marginalizirati/marginalizovati. marginalizirati/marginalizovati gl. svr. i nesvr., prez. marginaliziram/marginalizujem - potisnuti ustranu, uiniti sporednim, marifetluk im. m. r. (ar.), n. mn. mari fetluci - dovitljivost, vjetina, majsto rija, vragolija, smicalica, marina im. . r. (tal.) - mornarica; morska luka za manje brodove u zavjetrini; slika s morskim pejzaom, marioneta im. m. r. (fr.) - lutka na uzi cama u lutkarskom glumitu; prenes. nesamostalan ovjek kao slijepo orue u tuim rukama, marionetski prid. (fr.) - koji se odnosi na marionete. marionetski pril. (fr.) - na nain marione te, poput marionete, marenje gl. im. s. r. od mariti. mariti gl. svr., prez. marim - hajati, obraati panju, osjeati naklonost, marka/marka im. . r. (fr.) - potanski ili takseni biljeg razliite vrijednosti; tvor niki ig, znak tvrtke, obiljeje; dobra roba ili strunjak, markiranje gl. im. sr. r. od markirati, markirati glag. svr. i nesvr. (fr.), prez. markiram - obiljeiti, oznaiti, markiz im. m. r. (fr.), g. jd. markiza - ple mika titula, po rangu izmeu vojvode i grofa. markiza im. . r. (fr.) - plemkinja, enska osoba, prema markiz, marksizam im. m. r., g. jd. marksizma prema imenu osnivaa Karla Marksa (1818.-1883.) nauka o razvitku prirode i drutva; jedno od otkria marksizma je objanjenje odnosa izmeu kapitala i rada, odnosno o eksploataciji radnika od strane kapitalista. marksist(a) im. m. r. - pristalica mark sizma. marksistiki prid. odr. v. - koji se odnosi na marksiste i marksizam, marksistiki pril. - na marksistiki nain, marljiv prid., odr. v. marljivi - koji voli raditi, koji je vrijedan, predan, marljivo pril. - predano, priljeno, vrije dno. marljivost im. .r., instr. jd. mdrljivou/ marljivosti - radinost, predanost, marmelada im. . r. (fr.) - slatko koje se dobija preradom voa. marseljeza im. . r. (fr.) - francuska revo lucionarna pjesma iz vremena buroaske revolucije 1792. god.; danas fran cuska himna, mar im. m. r. (fr.), g. mn. mareva ritmian i ravnomjeran hod organizo vane kolone, stupanje, koraanje; kora nica; vojnika komanda: naprijed! maral im. m.r. (fr.), g. jd. marala najvii vojni in u nekim vojskama koji se dodjeljuje zaslunim generalima, mariranje gl. im. s. r. (fr.) od marirati. marirati gl. nesvr. (fr.), prez. mariram - izvoditi mar, stupati u koloni, marruta im. . r. (fr.) - pravac kretanja vojske, aviona, zemaljskog saobraaja; uputstvo za putovanje; prenes. uputa za bilo kakvo djelovanje.

365

maslac

mart im. m. r. (lat.) g. jd. marta , n. mn. martovi, g. mn. martovd - oujak, trei mjesec u godini, martovski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi namart. martoloz im. m. r. (tur.- gr.) - kranski vojnik u pograninim podrujima Otomanskog Carstva, marva im. . r. (ma.) - ivotinje, stoka, marvine im. sr. r. (ma.), g. jd. marvineta - stona jedinka, stono grlo. mara im. .r. (fr.) - razlika izmeu ku povne i prodajne cijene, provizija. masa im. . r. (lat.), g. mn. masa - ukup nost nekoga tijela; neuobliena tvar, sirov materijal; mnotvo, masakr im. m. r. (fr.) - pokolj, krvo prolie, masovno ubijanje, kasapljenje. masaa im. . r. (fr.) - blago trljanje dijelova tijela radi njege i lijeenja, maser im. m. r. (fr.), g. jd. masera - onaj koji masira, strunjak za masau. maska im. .r. (fr.), dat. jd. maski, g. mn. maski - predmet koji pokriva lice i prikriva identitet, obrazina, krinka; pri vidan, vanjski izgled; navlaka na licu ili dijelu lica radi zaklona, zatite od praine ili otrovnih plinova; namaz pre ko lica radi njege, makara/makara im. . r. (ar.- tur.) ala, ismijavanje, zadirkivanje; minka; tu za trepavice, maskenbal im. m. r. (fr.) - bal pod maskama, ples pod skrivenim identite tom. masker im. m. r. (fr.) - strunjak za maskiranje. maskiran prid., odr. v. maskirani- koji nosi masku, maskirano pril. - tako da je maskiran, s maskom. masklfanost im. . r., instr. jd. maskiranou/mdskiranosti - osobina onoga koji je maskiran, maskiranje gl. im. s. r. (fr.) od maskirati, maskirati (se) gl. svr. i nesvr., prez. maskiram (se) - stavljati masku; preruavati, kamuflirati, maskota im. . r. (fr.) - predmet ili figu rica koji simbolizuje neto kao zatitni znak; hamajlija, zapis, talisman, maslac im. m. r., g. jd. maslaca , instr. jd. maslac om/maslac em, g. mn. maslaca -

maslaak masnoa, maslo izdvojeno iz mlijeka mehanikim putem, mlado maslo, me tenjem, puter, maslaak im. m. r., g. jd. maslaka , n. mn. maslaci, g. mn. maslaaka - biljka iz porodice glavoika utog cvijeta, maslakov prid. odr. v. - koji je od maslaka. maslenica/maslenica im. . r., g. mn. maslanica - pita od polaganih jufki (po sebno peenih ili nepeenih, isjeenih ili cijelih) i masla, povlake, kajmaka i mlijeka. maslina im. . r., g. mn. masima/maslina - primorsko-mediteransko dugogodinje zimzeleno stablo s mesnatim bobiastim plodovima i kopicom, od kojih se dobija jestivo ulje, zejtin, maslinarstvo im. sr. r., g. mn. maslinarstava - uzgoj maslina, maslinast prid., odr. v. m aslinasti- koji je boje masline, sivozelen. maslinik/maslinik im. m. r., n. mn. masli nici/maslinici - zasad maslina, masli njak. maslinov prid. odr. v. - koji pripada ili vodi porijeklo od masline, maslinjak im. m. r., n. mn. maslinjaci maslinik. maslo im. sr. r. - proizvod od mlijeka, puter; masnoa, mast, mrs. masnica/masnica im. . r. - trag na tijelu od udarca; modrica. masno pril. - na nain da sadri mast. masnoa im. . r. - svojstvo masne tvari, masnost. mason im. m. r. (fr.) - pripadnik maso nskog reda; slobodni zidar, masonstvo im. s. r. (fr.) - polutajno udru enje u koje se pristupa uz iskuenja, ritual i zidarsku simboliku; projekat duhovnog bratstva graditelja slobodnog drutva; pejor. masonerija, masovan prid. (lat.), odr. v. masovni koji ima veliku masu; mnogobrojan, masovno pril. (lat.) - na masovan nain, u velikom broju masovnost im. . r. (lat.), instr. jd. masovnou/masovnosti - svojstvo velike ma se, mnogobrojnosti. mast im. . r., g. jd. masti , instr. jd. mau/masti, g. mn. m asti - jedan od

366
sastojaka tkiva ivotinja i biljaka; mas noa, maslo; maza. mastan prid., odr. v. m asni - koji ima svojstva masti, mastika im. . r. (gr.), dat. jd. mastiki/ mastici - vrsta rakije kojoj je dodat plod mastiksa. mastilo im. sr. r. - tinta, sredstvo za pisanje, mureep. mastionica im. . r. - dio pribora za pisanje, boica u kojoj je mastilo, tinta, mastiti gl. nesvr., prez. mastim - doda vati mast u neto, podmazivati, mastodont im. m. r., g. mn. mastddonata -prahistorijska ivotinja slina slonu, sa kljovama u obje vilice, ali bez odbram benih mehanizama za opstanak, masturbacija im. . r. (lat.) - seksualno samozadovoljavanje nadraivanjem po lnih organa, onanija, samoblud, drkanje. masturbiranje gl. im. s. r. (lat.) od masturbirati, masturbirati gl. nesvr. (lat.), prez. masturbiram - seksualno se samozado voljavati, onanisati. masa im. . r. (tur.), g. mn. masa - oeg, gvozdena lopatica sa dugom drkom za vaenje vatre i luga iz pei ili za rad oko vatre i saa na ognjitu, maala/maallah uzv. (ar.) - s Boijom voljom, izraz odobravanja, radosti i podrke, maenje gl. im. s. r. od mastiti, maice im. pi. tantum - ara, grnja. maina im. . r. (gr.) - mehanika naprava, ureaj, stroj, mainerija im. . r. (gr.) - unutranji mehaniki sklop maine, skup strojeva, maiti gl. svr., prez. maim - ne pogoditi, promaiti (cilj, metu, temu, rupu), maiti se gl. svr., prez. maim se posegnuti za im. makara im. .r. (tal.) - maskirana osoba u karnevalskim priredbama, razg. neu kusno odjevena osoba, nakaza. mana im. .r. (njem.), g. mn. m ani/ mana - ukrasna vrpca vezana na uzao, uzica; kravata, marik im. m. r. (ar.) - istok, jedna od etiri strane svijeta gdje "sunce izlazi". mata im. . r. - sposobnost stvaranja predstava nezavisno od neposrednih ulnih podraaja, fantazija, matanje gl. im. s. r. od matati, matarija im. . r., pejor. - izmiljotina matati gl. nesvr., prez. matam - ispo ljavati matu, sklapati misli o neemu nedostupnom, fantazirati, sanjariti, matovit prid., odr. v. matdviti - pun mate, nadahnut. mat im. m. r. (ar.- perz.), instr. jd. matom , n. mn. matovi - pobjedniki potez u ahu. matador im. m. r. (p.), g. jd. matadora glavni borac u borbi sa bikovima; pre nes. pobjednik; istaknuta osoba, utica jan ovjek, matematiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi matematikom, matematiki stru njak. matematiki prid. odr. v. (gr.) - koji potie ili pripada matematici, matematiki pril. (gr.) - na nain mate matike, po matematikim principima, matematik im. m. r. (gr), n. mn. mate matici - ob. matematiar, matematika im. . r. (gr.), dat. jd. matematici - raun, raunjanje, uenje o veliinama o koliinskim odnosima i prostornim oblicima stvarnog svijeta, matematski prid. odr. v. - matematiki, matereina im. . r., pejor. - materetina. materetina im. . r., pejor. augm. matereina. materica im. . r. - uterus, organ kod ena u kojem se razvija dijete za vrijeme trudnoe. materija im. . r. (lat.) - fiziki sastav stvari, tvar, graa, supstanca. materijal im. m. r. - graa, gradivo, sirovina; oprema, pribor; izvor, osnova; spisi, dokumenti, materijalist (a) im. m. r. - pristalica mate rijalizma; arg. sebinjak, koristoljubac, koji sve posmatra sa stanovita vlastite koristi materijalizam im. m. r. - shvatanje svije ta po kojem je materija u osnovi svega; suprot, idealizam, materijalizirati/materijalizovati gl. svr., prez. materijaliziram/materijalizujem - preobraziti u materiju, pos-

367

maven

tvariti, uiniti opipljivim, vidljivim, stvarnim. materin prid. odr. v. - koji pripada materi ili potie od matere, m aterinski prid. odr. v. - svojstven mate ri, materin, majinski, maternji. materinski pril. - na materin nain, poput matere, pokroviteljski, materinstvo im. s. r., g. mn. materinstava - svojstvo ene kao matere, maternica im. . r. - enski unutranji polni organ u kojem se zainje i razvija plod, materica, uterus, maternji prid. odr. v. - koji potie ili pripada materi, materinski, majinski. mati im. . r., g. jd. matere , g. mn. matera - mater, roditeljka, majka. matica im. . r., g. jd. matice , g. pi. maticdlmatica - enka kod pela i dr. insekata koja nosi jajaca iz kojih se legu larve; glavna, sredinja struja u vodenom toku; prenes. ono to je sredinje, glavno; sredinjica, centrala; matini vijak, zavrtanj, matiar im. m. r. - slubenik koji vodi matine knjige, upisuje vjenane i no voroene. matini - koji pripada ili potie od matice, mator prid., odr. v. mdtori - iron. koji je zaao u godine, vremean, star. matrica im. . r. (fr.), g. mn. matrica matica, kaluf, obrazac, matrijarhat im. m. r. (lat.-gr.) - rodov ska zajednica s dominacijom majke; suprot, patrijarhat, matuh im. m. r. (ar.), n. mn. matusi senilan starac; prid. - senilan; malo umno lice u erijatu. matura im. . r. (lat.), g. mn. matura ispit zrelosti na zavretku srednje kole, maturalnl/maturskl prid. (lat.) - koji se odnosi na maturu, maturant im. m. r. (lat.), g. mn. matu ranata - uenik zavrnog razreda sred nje kole. mauzer im. m. r. (njem.) - brzometno vatreno oruje, mauzerka, brzometka, automat. mauzolej im. m. r. (gr.), g. jd. mauzoleja - nadgrobni spomenik, turbe. maven prid. (tur.), odr. v. mdveni - mo dar, plav, mavi.

mavi-kamen mavi-kamen im. m. r. (tur.) - mineral modra galica, mavi neprom. prid. (tur.- ar.) - koji je boje istog mora ili neba poslije kie; modar, plav. ma vilo im. s. r. (tur.), g. mn. mavila plava boja za bojenje, maviti (se) gl. nesvr.(tur.), prez. mavim (se) - initi neto mavenim, plaviti; postajati ili biti maven, modar, plaviti (se). m aza1 im. . r. - razmaena osoba, mazno dijete, mjezime. maza2 im. . r., g. mn. maza - pripravak od ljekobilja za lijeenje rana i uboj a, mehlem; krema za njegu lica. mazalica im. . r., g. mn. mazalica predmet za mazanje ili ureaj za pod mazivanje strojeva; mazalo, mazati gl. nesvr.prez. maem , imp. mazi - nanositi mazivo na neto. mazga im. . r., dat. jd. mcizgi, g. mn. mazgi/mazga - domaa tovarna ivoti nja, mjeanac pastuha i magarice; pren. snana i izdrljiva osoba; pejor. tvrdo glava osoba, mazgov im. m. r., g. jd. mazgova , g. mn. mazgova - tvrdoglav, nedokazan ovjek. mazija im. . r. (fr.) - elik, ocal, nado. m aziti gl. nesvr., prez. mazim - ispo ljavati njenost prema nekome, milova ti. mazivo im. sr. r., g. mn. maziva - sredstvo za mazanje i podmazivanje, maza. maznost im. . r., instr. maznosu/ mznosti - osobina umaene osobe, maznuti gl. svr., prez. maznem, imp. mazni - razg. udariti koga, zviznuti; ukrasti neto, drpiti, mazohista im. m. r. (njem.) - osoba sklo na mazohizmu, koja uiva u trpljenju bola; suprot, sadista, mazohizam im. m. r. (njem.), g. mn. mazohizama - polna izopaenost, naka radnost, kada ovjek polno uiva samo ako trpi bol, zlostavljanje i nipodatavanje od partnera; uivanje u trpljenju bola; suprot, sadizam, mazurka im. . r. (polj.), dat. jd. mazurki - ivahni poljski narodni ples u troetvrtinskom taktu koji se u 19. stoljeu proirio po cijeloj Evropi.

368
mazut im. m.r. (turkm.) - mineralno gorivo od nafte, kada se izdvoje benzin, petrolej i dio ulja. maenje gl. im. sr. r. od maziti, mauran im. m. r. - zainska biljka ugo dna mirisa iz porodice usnatica; majorana. meandar im. m. r., g. mn. meandara krivudanje rijeke; krivaja. meazalah uzv. (ar.) - Boe sauvaj, ne daj Boe. meblo im. s. r. (fr.) - namjetaj, po kustvo. mecena im. m. i . r. (lat.) - dareljiv pokrovitelj znanosti i umjetnosti, mecenatstvo im. sr. r., g. mn. mecenatstava - pokroviteljstvo, mecenat. me im. m. r. (engl.), instr. jd. meom , n. mn. meovi/meevi - nadmetanje, ta kmienje, odmjeravanje snaga, utakmi ca, dvoboj, mejdan. mee im. sr. r., g. jd. meeta, zb. mead medvjedi, mei. mei im. m. r. - mlado medvjeda, medvjedi, mee. meka im. . r., dat. jd. meki, g. mn. meki/meaka - enka medvjeda, med vjedica; razg. naziv za automobil mercedes. meava im. . r., g. mn. meava/meava nevrijeme, snijena oluja. med im. m. r., g. jd. meda , n. mn. medovi/medovi - slatki pelinji pro izvod od cvijetnog praha. med prijed. - pjesn. meu, izmeu, medalja/medalja im. . r. (fr.), g. mn. medalja/medalja - izgravirana ploica od neke kovine, odlije, odlikovanje, kolajna; sport, uobiajeno odlije spor tistima na vrpci: zlatna, srebrena, bronzana. medaljon im. m. r. (fr.), g. jd. medaljona - enski nakit oko vrata u obliku medalje. medan prid., odr. v. m edni - koji ima oso bine meda, koji je poput meda. medenjak im. m. r., g. jd. medenjaka, n. mn. medenjaci - pecivo spravljeno od brana i meda. meden prid., odr. v. m edeni - od meda, koji je kao med, s medom, medeno pril. - slatko kao med. mednjaa im. . r. - vrsta posebno ukusne i slatke kruke u Bosni, mednica; kolaua. medicina im. . r. (lat.) - nauka o ljud skom organizmu, o njegovim bolesti ma, o otkrivanju, sprjeavanju i lijee nju bolesti, medicinar im. m. r. (lat.), g. jd. medici nara - medicinski radnik, poslenik, dje latnik u medicini, medicinski/medicinski prid. (lat.) - koji pripada ili potie od medicine, medicinski pril. - na medicinski nain. medij im. m. r. (lat.), g. jd. medija, n. mn. mediji - sredstvo komunikacije; sredina, splet okolnosti u kojima neto postoji; okruenje, posrednik, medikament im. m. r. (lat.), g. mn. medi kamenata - lijek, mehlem, pomono sredstvo. Medina im. . r. (ar.) - sveti grad u Saudijskoj Arabiji, gdje je nakon pro gona iz Mekke naao utoite Boiji poslanik Muhammed, a. s. mediokritet im. m. r. (lat.), g. jd. medio kriteta - sredina, osrednjost, neznatnost; prenes. osoba ogranienih ili osrednjih umnih sposobnosti, meditacija im. . r. (lat.) - duboko razmi ljanje, udubljivanje u neki problem, unutranji dijalog, meditativan prid., (lat.), odr. v. medi tativni - sklon meditaciji, duboko zami ljen, sklon razmiljanju, misaon. Mediteran vi. im. m. r. (lat.) - Sredo zemlje, veliko more izmeu Afrike, Azije i Evrope i zemlje oko njega, meditiranje gl. im. s. r. od meditirati. meditirati gl. svr. i nesvr., prez. medi tiram - razmiljati, sanjariti, snovati, zadubiti se, uroniti u misli. medo im. m. r., g. jd. mede, hip. od medvjed. medovaa im. . r. - slatki dovretak objeda; zahlada, zaslada, medovina im. . r. - napitak od meda. medresa im. . r. (ar.- tur.) - vjerska kola, mjesto gdje se dri nastava, uili te. medvjed im. m. r., g. mn. medvjeda divlja zvijer; prenes. nezgrapan ovjek, medvjei prid. odr. v. - koji potie ili pripada medvjedu.

369

meuzavisnost

medlis im. m. r. (ar.), g. jd. medzlisa vijee, savjet, odbor. mea im. . r. - granica, razdjelnica. mea im. m. r. - graninik, granini ka men, menik. meanlprid. odr. v. - granini, razdjelni, meer pril. (pers.) - dakle, bogme, stvar no, zbilja, doista, meu prijed. - s akuzativom i lokativom, izmeu. meudravni prid. - koji upuuje na odnos vie drava, meugradski prid. odr. v. - koji upuuje na odnos meu gradovima, meuigra im. . r., g. mn. meuigara sporedna, dodatna igra meu glavnim igrama, razigravanje; prenes. razg. sporedni dogaaj, meumjesni prid. odr. v. - koji se uspos tavlja izmeu naseljenih mjesta meunarodni prid. odr. v. - koji oznaa va odnose meu narodima, meunovica im. . r. - ljetni period po slije Aliuna (Ilindana), traje tri sedmi ce. meuovisnost im. . r., instr. meudvisnou/meudvisnost - uzajamna ovisnost, meuzavisnost, meuplanetarni prid. odr. v. - koji se uspostavlja meu planetama, meuput im. m. r., n. mn. meuputevi prostor izmeu dva puta. meuratni/meuratni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme izmeu dva rata. meurijeje im. sr. r. - podruje izmeu dvije rijeke, meusobica/meusobica im. . r. - ne suglasica. meusobni/meusobni prid. odr. v. - koji se tie odnosa meu osobama, uzajam ni. meustranaki prid. odr. v. - koji se tie odnosa meu strankama, meutim vezn. - u zn. ali, dok, ipak. meuvlae im. sr. r., instr. jd. meuvlan/meuvlasti - vrijeme uspostavljanja nove vlasti, interregnum, meuvrijeme im. sr. r. - vrijeme izmeu dva dogaaja, meuzavisnost im. . r., instr. jd. meuzdvisnos tu/meuzavisno ti - uzajamna za visnost, ovisnost.

m ega-

370
mehkoa im. . r. - osobina ili stanje blagosti stvari, mehkost, mehkota, me koa; suprot, tvrdoa, mehkoutan/mehkoutan prid., odr. v. mehkoutni/mehkdutni - preosjetljiv, blag, tankoutan, mehkoputan/mehkoputan prid. odr. v. mehkoputni/mehkdputni - koji je mehke puti, njean, njegovan, mehkost im. . r., g. jd. mehkosti, instr. jd. mehkou/mehkoti, g. mn. mehkdsti - mehkoa, mehkota. mehkota im. . r., g. jd. mehkdte , g. mn. mehkta - mehkoa, mehkost. mehkuac im. m. r., g. jd. mehkuca , g. mn. mehkuaca - ob. mekuac (ljuske, koljke); prenes. slabi, mehlem im. m. r. (gr.-tur.), g. jd. mehlema, g. mn. mehlema - maza kao lijek za rane, kraste, uboje. mehr im. m. r. (tur.-ar.) - brani dar prili kom vjenanja po uzusima erijatskog prava. meit im. m. r. (ar.) - mejit, mrtvac, umrli, mejdan im. m. r. (tur.-ar.) - povelik slo bodan prostor u naselju; trg, trna; jali ja; musala; megdan, boj, dvoboj, mejdandija im. m. r. (ar.-tur.) - megdan dija, onaj koji dijeli mejdan", koji se bori na mejdanu. mejhana im. . r. (tur.-perz.) - mehana, krma, svratite kraj puta. mejit im. m. r. (tur.- ar.) - meit, mrtvac, umrli. mejta im. m. r. (ar.-tur.) - posebno obli kovan kamen na koji se sputa mejit u tabutu da bi mu se klanjala denaza; prostor gdje se nalazi taj kamen; u mnogim mjestima u BiH postoje trgovi sa ovim imenom, npr. Mejta u Sara jevu. mek prid., odr. v. m eki - mehak Meka im. . r. (ar.) - grad u Saudijskoj Arabiji u kome se nalazi aba, sveti hram muslimana i mjesto hodoaa hadija iz cijelog svijeta, mekam im. m. r. (tur.- ar.) - melodinost glasa pri uenju K ur'ana ili ezana; arija, melodija, glas; poloaj u nekom zvanju. mekan prid., odr. v. m ekani - mehak. meket im. m. r., g. jd. meketa - glasanje koza (ili ovaca), meketanje. meketati gl. nesvr., prez. mekeem , pril. sad. mekeui - oglaavati se meketom koze ili ovce, bleketati, bleati. mekinje im. . r. plur. tantum - ljuske sa mljevenog ita koje se izdvoje prosija vanjem brana, meko - mehko mekruh prid. i pril. (ar.) - ono to je pokueno prema erijatu. mekanje gl. im. s .r. od mekati, mekati gl. nesvr., prez. mekam - posta jati mehak ili initi da neto postane mehko, omekavati, smekavati, razmekavati. mekteb im. m. r. (ar.), n. mn. mektebi, g. mn. mekteba - osnovna kola u musli mana, mejtef, melanholija im. . r. (gr.) - tuno raspo loenje, tuga, jad, briga, sjeta, turobnost, snudenost. mele/melek im. m. r. (ar.), g. jd. meleka, n. mn. meleki/meleci, g. mn. meleka aneo. melez im. m. r. (ar.) - mjeanac, polutan, mulat. melioracija im. . r. (lat.) - postupak kojim se priprema zemljite (navodnja vanje, isuivanje i sl.) kako bi bilo pogodno za poljoprivrednu proizvod nju. melodian prid. (gr.), odr. v. melddini milozvuan, blagozvuan, ugodan za sluanje. melodikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na melodiku. melodino pril. - na melodian nain, melodija im. . r. (gr.) - skladan niz tonova koji obrazuju odreeno muziko jedinstvo, napjev, arija, milozvunost. melodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na melodiju, melodika im. . r. (gr.), dat. jd. melddici, g. mn. melddika - nauka o melodiji; odlike melodija jedne stilske epohe; svojstva melodije; duhaki instrument s klavijaturom, melodiozan prid. (gr.), odr. v. melodiozni - koji ima svojstva melodije, melodian, milozvuan, melodioznost im. . r. (gr.), instr. jd. melodioznou/melodioznosti - melodi nost, milozvunost.

371

memur

mega- pref. (gr.) - kao prvi dio sloenice oznaava neto veliko, silno, golemo, milion puta uveano ono to znai drugi dio sloenice. megalomanija im. . r. (gr.) - ludilo veliine, patoloka tenja za veliinom, umiljena veliina; samohvala, megalomanski prid. - koji je svojstven magalomanu. megalomanski pril. - na nain megalo mana. megdan im. m. r. (ar.) - mejdan, boj, dvoboj, sukob junaka i isprobavanje snage i vjetine, megdandija im. m. r. (ar.-tur.) - uesnik u megdanu, ovjek spreman za borbu, mehak prid., odr. v. m ehki, komp. m eki mekan, neotporan na pritisak; prenes. blag, popustljiv; suprot, tvrd. mehana im. . r. (tur.) - starinski ugostiteljski objekat, svratite kraj puta. mehaniar im. m. r. (gr.) - strunjak u mehanici. mehaniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na mehaniku; koji djeluje pos redstvom mehanizma, samokretan; pre nes. koji se dogaa bez uea ljudske volje, mahinalan, mehaniki pril. (gr.) - na mehaniki nain, nehotino, ne mislei, mehanika im. . r. (gr.), dat. jd. meha nici - nauka o strojevima, spravama, aparatima, mainama; strojarstvo, ma inska tehnika, mehanizacija im. . r. (gr.) - zamjena ljudske radne snage mainama, uku pnost strojeva u procesu raa mehanizam im. m. r. (gr.), g. jd. meha nizma , g. mn. mehanizama - unutranje ustrojstvo stroja ili sprave koje ih stav lja u pokret; mehaniki sklop nekog stroja, maine, mehanizfranje/mehanizovanje gl. im. s. r. (gr.) od mehanizirati/mehanizovati. mehanizirati/mehanizovati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. mehaniziram/ mehanizujem - zamjenjivati ljudsku radnu snagu mainama, uvoditi maine u pro ces proizvodnje; automatizirati/automatizovati. mehko pril. - na mehak nain, blago, njeno, suzdrano, meko; suprot, tvrdo.

melodrama im. . r. (gr.) - drama spoje na s pjevanjem i muzikom; dramsko djelo proeto prenaglaenom patetikom i lanom osjeajnou, koje tei iza zivanju potresnih efekata preko prena glaenih likova i nestvarnih situacija; sladunjava drama, melodramski prid. odr. v. (gr.) - koji ima svojstva melodrame, emotivno sla dunjav. melodramski pril. (gr.) - na melodram ski nain. melos im. m. r. (gr.) - pjesma, napjev; melodika; skup melodijskih osobina ne ke stilske epohe, kompozicione vrste ili kompozitora, meljava im. . r. - mljevenje, meljavina; meljivo. mem, im. m. r. (pers.), g. jd. merna - vla ga, vlanost, memla, membrana im. . r. (lat.) - koica, tanah na kouljica, opna ili tanka gipka me talna ploica koja prenosi zvune ti tra je. memla im. . r. (perz.), g. jd. memle vlaga, vlanost, mem. memli prid. (tur.-perz.) - obuzet memom, memlom, memljiv, memljiv prid. (perz.), odr. v. memljivl proet memlom, memom, memli, memoari im. m. r. pi. tant. (fr.) - pisana sjeanja, zapisi o prolim dogaajima kojima je autor bio savremenik i ues nik. memoarski prid. (fr.) - koji se odnosi na memoare. memoarski pril. - na memoarski nain, memorandum im. m. r. (lat.) - pod sjetnik, spomenica, predstavka; spis u kojem su obraena pitanja koja su pred met diplomatskih razgovora; slubeno pismo, oznaka firme, memorija im. . r. (lat.) - pamenje, sje anje. memorijal im. m. r. (lat.) - spomenobiljeje. memoriranje/memorisanje gl. im. s. r. (lat.) od memorirati/memorisati. memorirati/memorisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. memoriram/memdriem zadrati u pamenju, pamtiti, memur im. m. r. (ar.), g. jd. memura slubenik, inovnik.

menader menader im. m. r. (engl.), g. jd. menadera - kreativni struni voditelj i organizator rada firme ili projekta, menaerija im. . r. (fr.) - putujua izloba ivih ivotinja, pokretni zoolo ki vrt; zvjerinjak, mendilj im. m. r. (ar.), g. jd. mendilja , g. mn. mendilja - rubac, maramica, menuha im. . r. (pers.), n. mn. menuhe - naunica, inuha, minua, mengele im. . r., plur. tantum (gr.) procijep za stezanje, sprezanje, presa; okovi, negve, meni im. m. r. (fr.), g. jd. menija , n. mn. menij i - izbor, ponuda, sadraj u okviru nekog programa; popis jela, jelovnik; utvren izbor jela ugostiteljskog objek ta. meningitis im. m. r. (gr.) - upala moda nih opni, ovojnica, meniskus im. m. r. (gr.), n. mn. meniskusi - figura slina polumjesecu; anat. hrskavica u koljenu, menopauza im. . r. (gr.) - prestanak mjesenice u klimaksu, menstruacija im. . r. (gr.) - mjesenica, perioda, ensko pranje, menzes, menura im. . r. (ar.) - carski dekret visokim dravnim ili vjerskim dunos nicima kao ovlatenje za obavljanje po vjerene dunosti; ukaz; certifikat, mentalitet im. m. r. (lat.) - nain milje nja; duevni karakter; duhovno ustroj stvo. mentalan prid. (lat.), odr. v. mentalni koji se odnosi na duh, duu, pamet, razum; koji se nalazi u svijesti; duho van, duevan, miljen, umni. mentol im. m. r. (lat.) - bazini sastojak metvicina ulja. mentor im. m. r. (gr.) - voa, voditelj, nastavnik, odgojitelj. menza im. . r. (lat.), g. mn. menzi/menza -javna kuhinja, blagovaonica, imaret, meraja im. . r. (ar.) - ledina, panjak; javni posjed, meraiti gl. nesvr. (ar.), prez. meraim uivati, naslaivati se, imati merak na neto. merak, im. m. r. (ar.), g. jd. merka , v. jd. merde, n. mn. merai - naslada, uiva nje; strast, udnja, elja za uivanjem.

372
merakli prid. i pril. indecl. (ar.-tur.) - koji ima merak, na neto, strastven, eljan naslade i uivanja, meraklija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji voli i zna uivati i provoditi se. meram im. m. r. (ar.), g. jd. merama volja, elja; cilj, namjera, merdevine im. . r. pi. tant. (pers.) ljestve. merhaba pozdrav (ar.) - dobro doao!, budi komotan! merhamet im. m. r. (ar.) - samilost, milost, milosrdnost, milosre, merhametli prid. (ar.-tur.) - milostiv, mehka srca. meridijan im. m. r. (lat.), g. jd. meridija na - podnevnik, zamiljena linija koja spaja dva pola Zemlje, meritoran prid. (lat.), odr. v. meritorni mjerodavan, kompetentan, bitan, vaan. merkantilist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica merkantilizma koji smatra da blagosta nje drave zavisi od to veeg gomila nja novca. merkantilizam im. m. r. (lat.), g. jd. merkantilizma - ekonomska politika koja je odraavala ineterese trgovakog kapita la i prethodila industrijskom kapitalu, mermer im. m. r. (tur.) - vrsta kamena krenjaka srednje tvrdoe pogodnog za obradu i glaanje; mramor, mermerli prid. (tur.) - od mermera, mermeran. mesar im. m. r., g. jd. mesara - onaj kome je zanimanje klanje stoke i prodaja mesa na malo; prenes. onaj koji voli meso; pejor. hirurg, mesara im. . r. - prodavaonica mea, mesnica, mesarnica, mesarski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mesara, mesarski pril. - poput mesara, mesdid im. m. r. (ar.) - mjesto gdje se na seddu pada, gdje se klanja; damija; u Bosni naziv za manju muslimansku bogomolju bez mimbera i munare i gdje se ne moe klanjati duma-namaz. mesh im. m. r. (ar.) - dio abdestskog obreda, potiranje mokrom rukom po mestvama ili po glavi. Mesija im. m. r. (hebr.) - prema kranskom vjerovanju onaj koji e donijeti kraljevstvo Boije na Zemlju; spasitelj. Mesijada im. . r. (hebr.) - pjesniko djelo o ivotu i djelovanju Isusa Krista kojeg krani smatraju Mesijom, mesijanizam im. m. r. (hebr.) - vjera u spasenje po Mesiji, mesijanstvo im. s. r. (hebr.) - vjera u svoje Boansko poslanje, mesina im. . r.. augm. - velika koliina mesa. mesing im. m. r. - legura bakra i cinka, mjed.. mesnat prid., odr. v. mesnati - koji je poput mesa; koji ima mnogo tkiva; zadebljao; soan. mesni prid. odr. v. - koji potie od mesa. mesnica im. . r. - prodavnica mesa, me sara, mesarnica. meso im. sr. r., g. jd. mea, n. mn. mesa/mesa, g. mn. mea - mehko, mii no tkivo ivotinjskog ili ljudskog tije la. mesojed im. m. r. - zool. ivotinja koja se hrani mesom drugih ivotinja, meso der, grabljivica, zvijer; suprot, biljojed, biljoder. mesojee im. sr. r. - vjer. vrijeme izmeu Nove godine i korizmenog posta, mesopust im. m. r., instr. mesopustom vjer. mesne poklade; nedjelja ili utorak u posljednjoj sedmici mesojeda, mesoder im. m. r. - mesojed, red sisara koji lovi druge ivotinje i hrani se nji ma, zvijer; suprot, biljoder, biljojed, mesti gl. nesvr., prez. metem - metlom istiti otpatke i prljavtinu po tlu. mesti gl. nesvr., prez. metem - posebnim postupkom izdvajati mlado maslo iz zakislog mlijeka, mestve im. . r. plur. tantum (tur.), g. mn. mestvi/mestava - lahke kone zatvorene papue bez ona, pokunice od koe. meetar/meetar im. m. r. (lat.), g. jd. meetara/meetara - spretni posrednik u sklapanju poslova, agent; pejor. koji se snalazi na tui raun; mutikaa, mutivoda. meetarenje gl. im. s. r. (lat.) od meeta riti. meetariti gl. nesvr. (lat.), prez. meetarim - posredovati, mutiti zbog izvlae nja vlastite koristi.

373

metalizacija meetarskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na meetara, meetarski pril. (lat.) - poput meetara, na nain meetara. Meihat im. m. r. (ar.), g. jd. Meihata starjeinstvo; povij, sjedite, ured ejhu1-islama u Istanbulu, mekoljenje gl. im. s. r. od mekoljiti se. mekoljiti se gl. nesvr., prez. mekoljim se - vrtiti se, vrpoljiti se. metar im. m. r. (njem.), g. jd. metra, n. mn. metri, g. mn. metara - majstor svog zanata. meta im. . r. (lat.), g. jd. mete - cilj, biljeg; oznaeni cilj gaanja; pravac usmjerenja, metabolizam im. m. r. (gr.), g. jd. metabolizma - proces izmjene tvari u organizmu; fizikalna i hemijska prerada hrane u tijelu radi odravanja ivota organizma, metabolian prid. (gr.), odr. v. metabblini - promjenljiv, metafiziki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na metafiziku, natprirodan; nefiziki, nematerijalan, zaumni. metafizika im. . r. (gr.), dat. jd. metafi zici - idealistika filozofija o prapoecima bivstvovanja, o biti svijeta, o ono me to se ne moe dokuiti ulima; metoda miljenja suprotna dijalektici; natprirodnost, neto izvan ovoga svije ta. metafora im. . r. (gr.), g. mn. metafora - rije ili izraz koji se upotrebljava u prenesenom smislu na temelju neke slinosti; skriveno poreenje u kojem je isputeno ono u emu je slinost; svako alegorino, slikovito izraavanje pojma. metak im. m. r., g. jd. metka, n. mn. meci, g. mn. metaka - ubojno sredstvo za pu njenje vatrenog oruja koje se sastoji od zrna, ahure s barutom i kapsle. metal im. m. r. (gr.), g. jd. metala - ko vina. metalac im. m. r., g. jd. metalca, v. jd. metdle, g. mn. metalaca - koji se bavi proizvodnjom i obradom metala, kovinar. metalan prid., odr. v. metalni - koji je od metala, kovni. metalizacija im. . r. - oblaganje meta lom, pometalj ivanje.

metamorfoza metamorfoza im. . r. (gr.) - promjena oblika, preobraenje, preobrazba, pret varanje, transformacija. metan im. m. r. (fr.), g. jd. metna movarni plin, gas bez boje i mirisa, koji nastaje kao produkt truhljenja organskih tvari; hem. spoj ugljika i vodika (CH4), lahko zapaljiv i eksplo zivan. metanisanje gl. im. sr. r. (gr.) - pokora, pokoravanje; nekritiko povlaivanje, poltronisanje. metanje gl. im. s. r. od metati. metar im. m. r. (gr.), g. jd. metra , n. mn. metri, g. mn. metara - osnovna jedinica dunog, metrikog sistema od 100 cm ili 1000 mm. metastaza im. . r. (gr.) - med. prijenos uzronika bolesti krvnim ili limfatinim putem iz prvobitnog arita na neko drugo mjesto organizma, metateza im. . r. (gr.) - premjetanje (osobito slogova u rijei), metati gl. nesvr., prez. meem - stavljati, turati; bacati, hitati, meteh im. m. r. (gr.), g. jd. meteha, n. mn. metesi - posjed; kraj, kotar, oblast, drava. metenje gl. im. s. r. od mesti, metenje gl. im. s. r. od mesti, meter im. m. r. (fr.), g. jd. metera - prela ma sloga u tampariji, meteorolog im. m. r. (gr.), n. mn. meteordlozi - osoba koja se bavi meteoro logijom, strunjak u meteorologiji, meteorologija im. . r. (gr.) - proua vanje fizikih i hemijskih svojstava i zakonitosti atmosfere i predvianje vre mena. meteorologijskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na meteorologiju, meteoro loki. meteoroldgljski pril. (gr.) - na nain meteorologije, meteoroloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na meteorologiju i meteorologe, meteoroloki pril. (gr.) - kao meteoro log, na nain meteorologa, meteor im. m. r. (gr.), g. jd. meteora tvrdo nebesko tijelo koje pada na ZemIju. meteorski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na meteore; prenes. munjevit.

374
meteorski pril. (gr.) - kao meteor, poput meteora. meteriz im. m. r. (tur.) - opkop, anac, rov. mete im. m. r. - pometnja, guva, kome anje. metil im. m. r. (gr.), g. jd. metila - jednovalentni radikal ugljika, ostatak metana, metllnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na metil, koji sadri metila, metilj im. m. r., g. mn. metilja - vrsta parazitskih plosnatih crva; unutranji parazit domaih ivotinja i ovjeka, metiljavost im. . r., instr. jd. metiljavou/metiljavosti - osobina onoga koji je napadnut metiljem; iscrpljenost, sapetost. metla im. . r., g. mn. metla/metli naprava za metenje, ienje, metlika im. .r., dat. jd. metlici - biljka od koje metlari izrauju prirune metle, metnuti gl. svr., prez. metnem - staviti, poloiti na neko mjesto; smjestiti, metoda im. . r. (gr.), g. mn. metoda nain, put naunog ispitivanja ili prakti nog djelovanja, metodian prid. (gr.), odr. v. metddinikoji se odlikuje propisanim postupkom, koji se vri po odreenoj metodi, metodiki prid. odr. v. (gr.) - koji se tie metodike. metodiki pril. (gr.) - na metodian nain. metodika im. . r. (gr.), dat. jd. metodici - nauka o izuavanju i poduavanju nastavnim postupcima, metresa im. . r. (fr.) - ljubavnica, sulonica. metrika im. . r. (gr.), dat. jd. metrici prouavanje ritma u poeziji i strukturi stiha; up. versifikacija, metro im. m. r. (fr.), g. jd. metra^ podzemna ili nadzemna elektrina e ljeznica. metropola im. . r. (gr.) - matina zem lja u odnosu prema svojim kolonijama; glavni i najvei grad drave sa domina ntnom koncentracijom vlasti, metropolit im. m. r. (gr.), g. jd. metropolita/metropdlita - biskup u glavnom gradu, nadbiskup kod katolika; up. mitropolit. metvica im. . r. - biljka iz porodice usnatica karakteristina mirisa mentola, nana. mevlevije im. m. r. mn. (ar.) - pripadnici dervikog reda koji je osnovao zname niti arapski mislilac, sufija i pjesnik Mevlana Delaluddin Rumi (umro 1273.). mevliid im. m. r. (ar.) g. jd. mevluda spjev, hvalospjev u ast i povodom roendana Muhammeda a.s. meza im. . r. i meze im. sr. r. - prismok, zakuska; mezetluk, mezanin im. m. r. (tal.), g. jd. mezanina polusprat, meusprat, mezar im. m. r. (tur.) - grob. mezarje zb. im. s. r. (tur.) - greblje/ groblje; mezarluk, mezaristan. mezarluk im. m. r. (tur.) - mezarje, mezaristan im. m. r. (tur.) - mezarje, mezeenje gl. im. s. r. od mezetiti. mezetiti gl. nesvr., prez. mezetim - obil no jesti uz ispijanje alkohola ili drugog pia; prenes. naslaivati se. mezetluk im. m. r. (tur.) - hrana koja se jede uz ispijanje pia. mezgra im. . r., g. mn. mezgrl - vlak nasto tkivo izmeu kore i trupla drveta; bilika; sok od drveta, mezheb im. m. r. (ar.) - pravna kola u erijatskom pravnom sistemu. Musli mani u BiH pripadaju hanefijskom me zhebu (pored: malikijski, afijski i hanbelijski). mi li. zamj. 1.1. mn., g. mn. nas - zamje nica kojom govorno lice oznaava vie lica u koje i sebe ubraja, mica im. . r., g. jd. niice , g. mn. mica stara narodna igra za razbibrigu i doko licu, micanje kamenia po iscrtanoj mrei. micina im. .r., g. mn. micina - kona bolest, veliki ir. mienje gl. im. s. r. od mititi, mida im. . r. (ar.) - eludac, drob. mig im. m. r., n. mn. migovi - namjerni treptaj oka kojim se kome daje neki znak; prenes. nalog, odobrenje, miganje gl. im. sr. r. od migati, migati gl. nesvr., prez. migam - davati znak okom, initi migove.

375

mije enje mignuti gl. svr., prez. niignem - trepnuti okom, dati znak okom kratkim stiskom onog kapka, namignuti, migoljenje gl. im. s. r. od migoljiti, migoljiti gl. nesvr. migoljim - micati se, kretati se uvijajui; mekoljiti se; vrpo ljiti se; prenes. izvlaiti se od obaveza, migracija im. . r. (lat.) - seoba, seljenje; premjetanje, migracijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na migraciju, migracijski pril. (lat.) - na nain migra cije. migracioni prid. odr. v. (lat.) - migra cijski. migrena im. . r. (fr.) - veoma jaka glavobolja sa muninom. M iholjdan im. m. r. - kranski jesenji blagdan sv. Mihovila, arhanela Miha ila. Miholje im. s. r. - svetkovina sv. Miho vila, Miholjdan. miholjskl prid. odr. v. - koji je o Miholju, kasnojesenji. mihrab im. m. r. (ar.), g. jd. mihrba ovalno udubljenje u damiji u pravcu kible, odnosno Mekke, gdje klanja imam predvodei grupni namaz; up. oltar. Mihrivode im. pi. tant., g. Mihrivda lokalitet i naselje u sjeveroistonom dijelu Sarajeva, m'ijeh im. m. r., n. mn. mjehovi - mjeina, posuda nalik vrei napravljena od zguljene ivotinjske koe, ob. slui za u vanje sira, kajmaka, brana, prenoenje vode itd., mjeina, mijena im. . r. - promjena, izmjena (npr. Mjeseeva mijena ). mijenjanje gl. im. sr. r. od mijenjati, mijenjati gl. nesvr., prez. mijenjam initi drugaijim u odnosu na prethodno stanje. mijenje/mivenje gl. im. s. r. od miti. mijesiti gl. nesvr., prez. mijesim - praviti tijesto od mliva i vode, praviti smjesu od razliitih elemenata, mijeanje gl. im. sr. r. od mijeati, mijeati gl. nesvr., prez. mijeam sastavljati, spajati, sjedinjavati razliite tvari, praviti smjesu, mjeavinu, mijeenje gl. im. sr. r. od mijesiti.

Mikail Mikail im. m. r. (hebr.) - melek, aneo koji se po muslimanskom vjerovanju stara o izdravanju (nafaki) ivih bia, Mihailo. mi'kro- pref. (gr.) - kao prvi dio sloenice znai vrlo mali, sitan; suprot, makro. mikrofon/mikrofon im. m. r. (gr.) sprava za pretvaranje zvunih u elektro magnetske valove i obrnuto, mikrokozam im. m. r. (lat.), g. jd. mikrokozma , g. mn. mikrokozama svijet u malom, mikrosvijet, svijet ato ma; minijatura, mikron im. m. r. (gr.), g. jd. mikrona milioniti dio metra ili hiljaditi dio mili metra. mikroorganizam im. m. r. (gr.), g. jd. mikroorganizma - vrsta jednoelijskih ivih bia; sitni i okom neprimjetni biljni ili ivotinjski svijet, mikroskop im. m. r. (gr.) - optika sprava sa dva sabirna soiva za uvea vanje sitnih predmeta; sitnozor, mikroskopski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na mikroskop, mikroskopski pril. (gr.) - pomou mi kroskopa, sitnozorno, sitnozorski. mikser im. m. r. (engl.) - elektrini ureaj za usitnjavanje i mijeanje raznih sasto jaka; osoba koja pravi mjeavinu raznih sastojaka; tehniar u elektronskim me dijima za udeavanje poeljnog tona i slike. mila im. m. r. (tur.), g. jd. mila - zemlji te na kojem se moe izgraditi kua, zgrada. milahan prid., odr. v. milahni, em. i hipok. - ob. mio, drag. Mile im. plur. tantum - lokalitet kod Viso kog, gdje je neko vrijeme u srednjeve kovnoj Bosni bilo sjedite Dida, vrhov nog poglavara bosanske crkve, milenij im. m. r. (lat.), g. jd. milenija , n. mn. mileniji - vremensko razdoblje od 1000 godina, milenijski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada mileniju; koji je traje hiljadu godina, tisuljetni, tisuugodinji, hiljadugodimilenijski pril. (lat.) - na nain, u duhu milenija.
n -ii -

376
milicija im. . r. (lat.) - posebna naoru ana sluba za odravanje reda u nekoj zajednici, dravi, milicionar/milicioner im. m. r. - pripad nik milicije, milicajac; hipok. aja, pe jor. drot. milijarda im. . r. (fr.), g. mn. milijardi hiljadu miliona (1.000.000.000). milijarder im. m. r. (fr.), g. jd. milijarde ra - vrlo veliki bogata koji ima na milijarde novanih jedinica bogatstva, milika im. . r., dat. jd. miliki - mehki sivobijeli kamen pogodan za obradu; mi lje vi na. milina im. .r., g. mil. milina - osjeaj zadovoljstva, ugodnosti, prijatnosti; milodraje, dragost; ljupkost, dra, uiva nje. milion im. m.r. (tal.), g. jd. miliona milijun, hiljadu hiljada (1,000.000). milioner im. m. r. (lat.), g. jd. milionera milijuner, veliki bogata koji ima boga tstvo mjereno milionima. milionerskl prid. odr. v. (lat.) - koji pripa da ili potie od milionera. milionerski pril. (lat.) - poput milionera. militant im. m. r. (lat.-engl.) - onaj koji vjeruje u vojnu silu, naoruani pripad nik neke militantne politike organiza cije. militantan/militantan prid. (lat ), odr. v. militantni/militantni - borben, bojovan, ratoboran. militarizacija im. . r. (lat.) - povojnienje drutva, militarizam im. m. r. (lat.), g. jd. mili tarizma,, g. mn. militarizama - ustroj dru-tva na vojniki nain, politika naorua-vanja i pripremanja za rat. militariziranje/militarizovanje gl. im. sr. r. od militarizirati/militarizovati. militarizirati/militarizovati gl. nesvr., prez. militarizirain/militarizujem - pro vesti militarizaciju, povojniiti drutvo, militi gl. nesvr., prez. milim - ii sporo, polahko se kretati, laziti, militi (se) gl. nesvr., prez. milim - osjea ti milinu, elju, dopadati se, sviati se. milkiti gl. nesvr., prez. milkim - em. i hipok. od milovati, mille im. s. r. i millet im. m. r. (ar.) stvorenje, stvor, ivo bie; narod, naci ja, vjera; zajednica; up. ummet. milo pril. - na umiljat nain, ljupko, ljubazno. milo- pref. - kao prvi dio sloenice pripi suje osobinu milog, dragog onome to stoji u drugom dijelu sloenice. milodar im. m. r., g. jd. milodara . g. mn. milodara - poklon iz milosra, dobro instvo, milostinja, sadaka, mi'lodah im. m. r., n. mn. milodasi prijatan dah, miris, miloduh im. m. r., n. mn. milbdusi, g. mn. miloduhd - bot. biljka iz porodice tita ra, ljupac, isop. milom pril. - na lijep, na mio nain; dobrovoljno, milosnik/milosnik im. m. r., g. jd. milo snika/milosnika, vok. milosnie/milosnie , n. mn. milosnici/milosnici, g. mn. milosnika/milosnika - miljenik, ljubi mac, mjezimac, milosre/milosre im. s. r. - osjeanje i postupak milosti i dobroinstva, milost im. . r., g. jd. milosti, lok. jd. milosti/milosti, g. mn. milosti - milina, milota, miloa, miloa, razdraganost; izraz naklonosti; velikodunost; panja, milostinja im. . r. - davanje siromasima i prosjacima, milodar, milostiv prid., odr. v. milostivi - koji ima milosti, mehka srca, merhametli. milovanje gl. im. s. r. od milovati, milovati gl. nesvr., prez. milujem - umil no od dragosti njeno rukom gladiti; maziti. milozvuan prid., odr. v. milozvuni - koji je ugodnog, milog zvuka, prijatan, sluljiv. Miljacka vi. im. . r. - rijeka koja protie kroz grad Sarajevo, milja im. m. r. (tur.), g. mn. miljea mil, prazno zemljite gdje se moe graditi. milje im. m. r. (fr.), g. jd. miljea , n. mn. miljei, g. mn. milljea - sredina, okolina, drutvo ili krug u kojem se neko kree; mali vezeni ili ipkasti stolnjak, mala ukrasna ipka. milje im. sr. r., g. jd. milja - razdraganost, milina. miljevina im. . r., g. jd. miljevine , g. mn. miljevina - vrsta sivobijelog mehkog kamena pogodnog za obradu; milika.

377

mineral mimar im. m. r. (ar.- tur.) - graditelj, neimar, arhitekt, mimiki pril. (gr.) - pomou mimike, mimikom. mimika im. . r. (gr.), dat. jd. mimici govor pokreta, izraavanje misli i osje anja oima i miiima lica. mimikrija im. . r. (gr.) - sposobnost nekih vrsta biljaka i ivotinja da se izgledom prilagode okolini radi zatite od prirodnih neprijatelja; up. kamufla a; prenes. prikrivanje pravih misli i osjeanja, mimo pril. - osim; naspram, pored, mimogred pril. - mimo, pored, mimohod im. m. r., g. jd. mimohoda , g. mn. mimohoda - mimoilazak, prolazak, mimoii (se) gl. svr., prez. mimbiem (se) - proi pored, mimoilazak im. m. r., g. jd. mimoilaska , n. jd. mimoilasci - mimohod., mimoilaenje gl. im. s. r. od mimoilaziti, mimoilaziti (se) gl. nesvr., prez. mimo ilazim (se) - prolaziti pored onih koji dolaze iz suprotnog smjera, mimoza im. . r. (lat.) - grmolika biljka sa sitnim mirisnim utim cvjetovima u grozdu. mina im. . r. (fr.), g. mn. m in a - eksplo zivna naprava; granata; bomba, minaret im, m. r. (ar.-tur.) - munara, minber im. m. r. (ar.-tur.) - govornica u damiji desno od mihraba sa najmanje sedam basamaka sa koje imam dri hutbu. minder im. m. r. (tur.) - slamnjaa ili tanki vuneni duek iljte koji se stere po seiji; seija, minderluk im. m. r. (tur.) - seija po kojoj je prostrt minder; divan, sofa; pla tno koje se upotrebljava za minder. minua im. . r. (perz.) - menuha, naunica, unjak. miner im. m. r. (fr.) - ovjek koji se bavi minama, strunjak za postavljanje, pro nalaenje i uklanjanje mina; radnik koji vri miniranje u kamenolomima ili rud nicima. mineral im. m. r. (fr.), g. jd. minerla prirodna tvar nepromjenljivog sastava, neorganski elemenat sastava Zemljine kore, ruda.

mineralni mmeralnl prid. odr. v. (fr.) - koji je mineralnog porijekla, rudni, mineralog im. m. r. (fr.-gr.) - strunjak za minerale, mineralogija im. . r. (fr.-gr) - nauka o mineralima, znanost koja istrauje nji hov sastav, svojstva, porijeklo i promje ne. mineralogijskl prid. odr. v. (fr.-gr.) koji se odnosi na mineralogiju, mineraloki prid. odr. v. (fr.-gr.) - koji se odnosi na mineraloge, minijatura im. . r. (fr.) - nacrtan i obojen ukras u starim rukopisnim knjigama; slikarstvo malih razmjera i prefinjene izrade na slonovoj kosti, metalu; mala skica ili kratka pria; neto u umanje nim razmjerama, minimalac im. m. r. (lat.), g. jd. minimlca - najnia zajamena plata prema kolektivnom ugovoru. minimalan prid. (lat.) - najmanji, najsitni ji, u najmanjoj mjeri; suprot, maksi malan. minimalist(a) im. m. r. (lat.), g. mn. minimalista - onaj koji zahtijeva i zado voljava se najmanjim to se moe. minimum im. m. r. (lat.) - najmanja vri jednost, koliina, najnia granica ega; mat. najmanja vrijednost promjenljive veliine; suprot, maksimum, miniranje gl. im. s. r. (fr.) od minirati, minirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. miniram - raznijeti, razoriti minama; graditi minske prepreke, postaviti mine; prenes. pokvariti, unititi neije napore ili djelo; pripremati propast nekome; potkopa(va)ti, rovariti, ministar im. m. r. (lat.), g. jd. ministra, g. mn. ministara - lan vlade na elu jedne grane dravne uprave, pomonik premi jera za odreeni resor, ministarka im. . r. (lat.), dat. jd. mini starki - ena ministar, ministrica, ministarski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na ministre, ministarski pril. (lat.) - poput ministra, ministarstvo im. s. r. (lat.) - najvii organ uprave u odreenoj oblasti; odjel drav ne administracije koji vodi jedan mini star i objekat gdje je smjeten taj od sjek.

378
ministrant im. m. r. (lat.), g. mn. ministranata - onaj koji na misi posluuje sveenika. ministrica im. . r. - ena ministar, mini starka. ministriranje/ministrovanje gl. im. s. r. (lat.) od ministrirati/ministrovati, ministrirati/ministrovati gl. nesvr. (lat.), prez. ministriram/ministrujem - vriti slubu ministranta; vriti dunost mi nistra. ministrovica im. . r. (lat.) - ministrova supruga. minolovac im. m.r., g. jd. minolovca, g. mn. minoldvaca - lovac mina, vojn. vrsta broda opremljenog za otkrivanje i unitavanje mina. minotaur im. m. r. (gr.) - neman iz grke mitologije to tamani ljude: pola ovjek (tijelo ovjeka), pola bik (glava bika), minski prid. odr. v. (fr.) - koji je vezan za mine. minuciozan prid. (fr.), odr. vid. minucio zni - koji ide do tanina, sitniav, pe dantan, podroban, iscrpan, minuciozno pril. (fr.) - na minuciozan nain, s prisutnom minucioznou. minuli prid. odr. v. - koji je proao, proli, mmulost im. . r., instr. jd. mmulou/ minulosti - nepovratnost, proteklost, prolost. minus pril. (lat.) - manje; mat. znak (-) za oznaavanje oduzimanja ili negativne veliine; prenes. nedostatak, manjak, mahana; suprot, plus. minuskula im. . r. (lat.) - oblik grkog ili latinskog pisma od malih slova; suprot, majuskula, minuta im. . r. (lat.) - mjera za vrijeme (60 sekundi), minuti gl. svr., prez. minem - nepovratno proi, protei, otii u prolost, mio prid., odr. v. m ili - drag, omiljen, voljen, umiljat, ljubak; suprot, mrzak, mir im. m. r., g. jd. mira, n. mn. mirovi, g. mn. mirova - tiina, muk; normalno stanje bez rata. mirad im. m. r. (ar.), g. jd. miradza, g. mn. miradza - uzdizanje u nebo Boijeg poslanika Muhammeda a. s., uznesenje, uzdignue. miradija, im. . r. (ar.) - pobona pjesma o uzdizanju u nebo poslanika Mu hammeda, a. s. mirakula im. . r. (lat.) - udnovat doga aj; vrsta srednjevjekovne drame u ko joj se prikazuje ivot svetaca, miran prid., odr. v. mirni, komp. mirniji koji se ne mie; koji je umiren; koji nije uznemiren, miraska im. . r. (ar.) - potencijalna udavaa sa mirazom, dobra prilika, mirazua. miraija im. m. r. (ar.-tur.) - nasljednik, onaj koji ima ta naslijediti. miraz im. m. r. (ar.-tur.) - naslijedstvo, batina, naslijeena imovina; imovina koju djevojka donosi muu prilikom udaje. mirazua irm . r. (ar.) - potencijalna udavaa sa mirazom, dobra prilika, mi raska. mirdija im. m. r. (tur.) - mirovnik, pomiritelj; predstavnik mladoenjine familije koji prvi dolazi u pohode mla dinoj kui na "mirenje", mirenje gl. im. sr. r. od miriti, miriha im. . r. - bosiljak, mirha im. . r. (ar.), g. mn. mirhi/mirha smola nekih tropskih stabala za kaenje i balzamiranje. nurija im. . r. (ar.-pers.) - vladarevo vlasnitvo, carska imovina, carsko bla go, zemljite u vlasnitvu drave, mirina im. . r. - mir, blagost, mirnoa, mimost. miris im. m. r., n. mn. mirisi/mirisovi osobina svega to mirie, mirisan prid., odr. v. mirisni - koji posje duje i odaje prijatan miris, miriljav, mirisav, miriljiv, mirisanje/mirisanje gl. im. s. r. od miri sati. mirisati, gl. nesvr., prez. miriem - iriti miris; odisati mirisom; pren. razg. pod sjeati na- neto, odavati neku slinost sa neim. miriljav prid., odr. v. miriljavi - koji posjeduje i ispoljava ugodan miris, mi risan. miriti (se) gl. nesvr., prez. mirim (se) uspostavljati mir meu zavaenim; do voditi u saglasnost; fig. navikavati se, primati neto kao obino, pomiriti se;

379

misao postajati miran, stiavati se; prihvatiti mir. miriti gl. nesvr., prez. mirim - pjesn. mirisati. mirnoa im. . r. - osobina onoga koji je miran; stanje mirovanja, tiina; nepominost. mirodija im. . r. (ngr.) - zain od mirisnih biljaka, miroija, miroija im. . r. (ngr.) - mirodija, zain. miroljubiv prid., odr. v. miroljubivi - koji zagovara mir, koji nastupa kao miran ovjek, suprot, ratoboran, miroljubivost im. . r., instr. jd. mirolju bivos u/miroljubivosti - osobina miro ljubivih ljudi; ljubav prema miru. mirotvorac im. m. r., g. jed. mirotvorca, g. mn. mirotvoraca - koji tvori mir, koji miri, miriteIj. mirotvoran prid., odr. v. mirotvorni - koji ima osobine tvorbe mira, miroljubiv, mirotvornost im. . r., instr. jd. mirotvornou/mirotvornosti - tvoraki po tencijal mira, svojstvo onoga koji je mirotvoran, miroljubivost, mirovanje gl. im. sr. r. od mirovati, mirovati gl. nesvr., prez. mirujem - biti u stanju mirovanja, nekretanja; biti ne aktivan; ne kretati se; nalaziti se na istom mjestu, mirovina im. . r. - penzija; novana naknada za umirovljenika, penzionera, mirovinski/mirovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na mirovinu, mirta im. . r. (gr.), g. mn. mirti - zim zelena mediteranska biljka sa sitnim bijelim cvjetovima, miruh im. m. r., g. jd. rriiruha, n. mn. mirusi/miruhovi - ob. miris, miruhiti gl. nesvr., prez. miruhi - ob. mirisati.. misa im. . r. (lat.), g. mn. misa - obred, jutarnje bogosluje u katolikoj crkvi. misal im. m.r., g. jd. misala, g. mn. misala - knjiga koja sadri molitve i "upute za misni obred u katolikoj litur gijimisao im. . r., g. jd. misli, g. mn. misli rezultat aktivnosti mozga, proizvod mi ljenja, izraajni oblik uma; meton. uvjerenje, ideja, shvaanje, namjera, za-

misaon misao, elja, miljenje; saeto razmi ljanje; maksima, misaon prid., odr. v. misaoni - koji izra ava misao, koji se odnosi na misli, mi slen; uman; apstraktan, misaono pril. - na misaon nain, umno. misija im. . r. (lat.) - zadatak, poziv, poruka; diplomatsko predstavnitvo; specijalna delegacija; poslanstvo; sje dite namijenjeno misiji; misionarska organizacija, misionar im. m. r. (lat.), g. jd. misionara, vok. jd. misionaru - pripadnik misije; osoba koja vri vjersku propagandu i prevjeravanje, osobito u osvojenim, po korenim zemljama; nosilac neke ideje i borac za nju. Misir vi. im. m. r. (hebr.), g. mn. Misira Egipat, arapska drava na krajnjem sjeveroistoku Afrike, glavni grad Kairo (El Kahira). misiraa im. . r. (hebr.) - vrsta velike i tvrde tikve porijeklom iz Egipta, misirka. mislrka im. . r. (hebr.) - misiraa; koko biserka. misk im. m. r. (sanskrt), g. jd. miska , n. mn. miskovi - mous, miruljiva mast smekaste boje koja se nalazi u lijezdi oblika pupka kod mujaka gazele, miskln im. m. r. (ar.) - nevoljnik, sirotan, siromaak. mislen prid., odr. v. mislenl - koji izraa va misao, koji se odnosi na misli, mi saon; uman; apstraktan, mislilac/mislitelj im. m. r., g. jd. misli oca/mis lite lja, n. mn. mislioci!mislite Iji, g. mn. mislllaca/mislitelja - tvorac velikih misli, veleumnik, stvaralac; po jedinac obdaren sposobnou da origi nalno i stvaralaki misli, misliti gl. nesvr., prez. mislim - svojim umom stvarati misao, ideju; donositi sudove, zakljuke, rasuivati, zakljui vati; smatrati, pretpostavljati, zamilja ti; htjeti, eljeti. misni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na misu. misterij im. m. r. (gr.) - misterija, misterija im. . r. (gr.) - tajna, tajanstve nost, zagonetka, misteriozan prid. (gr.), odr. v. misterio zni - tajanstven, tajnovit, zagonetan,

380 nerazjanjiv, nedokuiv, nerazumljiv, taman. misticizam im. m. r. (gr.) - vjera u tajanstveno, natprirodno, mistian prid. (gr.), odr. v. mistini - koji se odnosi na misticizam; tajanstven, za gonetan. mistiki/mistini prid. odr. v. (gr.) - koji pripada mistiku ili mistici, mistificiranje/mistifikovanje gl. im. s. r. (gr.) od mistificirati/mistifikovati, mistificirati/mistifikovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. mistificlrdm/mistifikujem - obavijati tajanstvenou, initi neto nerazumljivim, nedokuivim, mistik im. m. r. (gr.), n. mn. mistici, g. mn. mistika - zastupnik, pristalica mi sticizma, mistiar, mistika im. . r. (gr.), dat. jd. mistici misticizam; neto tajanstveno, zagonet no, natprirodno, narazumljivo, nerazja njiv, neshvatljivo, mistrija im. . r. (ar.) - zidarski alat kojim se nabacuje i ravna malter, misvak im. m. r. (ar.), g. jd. misvaka , n. mn. misvaci - vrsta etkice za zube koja se u gradskim muslimanskim kuama u naim krajevima stoljeima upotreblja vala. mi im. m. r., n. mn. mi i/mievi - vrlo rasprostranjen sitni glodar iljate njuke i duga repa. miar im. m. r. - ptica grabljivica iz po rodice sokola, miica im. . r. - enka mia. miica im. . r. - mii i dio ruke od rame na do lakta, mika, mii/mii im. m. r., g. mn. miia , em. - mali mi. mii im. m. r., g. jd. miia , g. mn. miia - tkivo s uzdunim vlaknima koje omoguuje pokrete tijela, miiav/miiav prid., odr. v. miiavi/ miiavi - miiast, koji je snanih ista knutih miica, pun miia, muskulozan, miiavost/misiavost/miiavost im. . r., instr. jd. miiavoii/miiavoid miiavosti - osobina organizma koji ima puno miia, miiji prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mia. mijak im. m. r., g. mn. mi jaka - miiji brabonjci; mievina, miinjak. mijakinja im. . r., mijaklnja - bot. vidovica; biljka iz porodice karanfila; vrsta biljke iji cvat nalikuje zvijezdi, mika im. . r., g. mn. miki- miica, miljenje gl. im. s. r. od misliti, miolovka/miolovka im. . r., dat. jd. mioldvki/mioldvki, g. mn. miolovkl/ midlvkl - sprava za lovljenje mieva, stupica, klopka, mit im. m. r. (gr.), g. jd. mita, lok. jd. mitu, n. mn. mitovi - predaj no vjero vanje starih naroda o porijeklu i po stanku svijeta, o prirodnim pojavama, o boanstvima i legendarnim herojima; bajka, pria, izmiljotina, nevjerodo stojan prikaz nekih dogaaja, mitos, mitarenje gl. im. s. r. od mitariti, mitariti gl. nesvr., prez. mitarl - gubiti, mijenjati perje (o pticama); krzmati (se). miti gl. nesvr., prez. mljem - prati (obino ruke, lice i glavu), umivati, miting im. m. r. (engl.), n. mn. mitinzi politiki skup, javna skuptina, zbor. mitinga im. m.r. (engl.), g. jd. mitinga - stalni uesnik na mitinzima; demagog; frazer; bundija, bukadija. mititi gl. nesvr., prez. mitlm - skriveno davati mito, potkupljivati, podmiivati, mitnica/mitnica im. . r., g. jd. mitnice/ mitnice , g. mn. mitnica/mitnica - carina, malta. mitniar/mitniar im. m. r. - carinik, makar. mito im. s. r., g. jd. mita, instr. jd. mitom skriveni dar za protivusluga, tajni pok lon. mitologija im. . r. (gr.) - skup mitova, bajki o boanstvima i legendarnim he rojima. mitologljskl prid. odr. v. (gr.) - koji izvire iz mitologije, koji se odnosi na mitologiju, mitoloki prid. (gr.) - koji pripada mitologu, koji se odnosi na mitologe. mitra im. . r. (gr.), g. mn. mitri - kruna starovjekovnih orijentalnih vladara; biskupska kapa kod (katolikog) bogo sluja; up. inpula; specijalni zavoj za ranjenu glavu, mitraljez im. m. r. (fr.) - jednocijevno ili viecijevno orue za automatsko gaa nje mecima.

381

mjenica

mitraljiranje gl. im. s. r. (fr.) od mitraljirati. mitraljirati gl. nesvr. (fr.), prez. mitralji ram - zasipati neprijatelja mitraljeskom vatrom. Mitrovdan vi. im. m. r., g. jd. Mitrovdana - jesenji hrianski praznik, dan sv. Demetrija, 8. novembra; Kasum, dan koji dijeli ljeto i zimu. miva im. . r. (pers.) - voe, voka, mizantrop im. m. r. (gr.) - ovjeko mrzac, osobenjak, samotnjak, mizerija/mizerija, im. . r. (lat.) - bijeda, ubogost, siromatvo, kukavnost; prenes. hulja, nikogovi, mizeran prid. (lat.), odr. v. mizerni bijedan, ubog, nitavan, prezren, jadan, siromaan, nevrijedan, kukavan, mizerno pril. (lat.) - bijedno, jadno, mjauk im. m. r., g. mn. mjauci, onamat. jedan zov make, jednokratno oglaa vanje, mjaukanje make, mjaukanje gl. im. s. r. od mjaukati. mjaukati gl. nesvr., prez. mjaiie - ogla avati se kao maka, mjauknuti gl. svr., prez. mjaiikne oglasiti se kao maka, mjed im. . r., g. jd. mjedi, g. mn. m jedi slitina, legura bakra i cinka, mesing. Mjedenica im. . r. - gradska etvrt u Sarajevu. mjehur im. m. r., g. jd. mjehura, lok. jd. mjehuru/mjehuru, n. mn. mjehuri/mjehurov i/mjehuri - napeta, napuhana, nabubrena opna; klobuk; balon; anat. miino-opnasta kesa, beika; ispupeni i nabubreni dio koe ispunjen limfom usljed opekline, plik; plua kod aba; organ ula mirisa kod riba. mjehurast/mjehurast prid. odr. v. mjehurastl/mjehurastl - koji slii, koji je po put mjehura, mjehuriast/mjehuricast prid., odr. v. mjehuriastl/mjehuriastl - proet mje huriima, mjehuriav. mjehiiriav prid., odr. v. mjehuriavl koji je poput mjehuria, mjehuri im. m. r., em. - mjehuri, mjehuri im. m. r., em. - mali mjehur, mjenica im. . r., g. mn. mjenica - zako nom propisana isprava kojom se neko obavezuje da nekom isplati upisanu

mjenja novanu sumu u oznaenom roku, garantno pismo, mjenja im. m. r., g. jd. mjenjaa, instr. mjenjem/mjenjom - onaj koji mije nja, zaposlenik u mjenjanici; ureaj na motornom vozilu kojim se usklauje brzina obrtaja motora i tokova, mjenjanica im. . r., g. mn. mjenjanica - poslovnica u kojoj se vri razmjena valuta. mjera im. . r., g. jd. mjere, g. mn. mjera - jedinica za odreivanje neke veliine (duine, teine, povrine, koliine, za premine), etalon, mjerilo; dimenzija di jela tijela pri izradi odjee; vaga; normalna dozvoljena veliina, granica; odmjerenost, takt; sredstva, postupci, radnje preduzete u nekom cilju; mu. ritmika jedinica, metar, takt. mjera im. m. r., g. jd. mjera - onaj koji mjeri; sredstvo, sprava za mjerenje, mjerenje gl. im. s. r. od mjeriti, mjerica im. . r., em. - mala mjera; ustaljena posuda za neki proizvod, mjerilo im. s. r., g. mn. mjerila - mjera, kriterij, ljestvica, skala; znak koji slui za ocjenu ili procjenu neega; sprava za mjerenje, mjera, mjeriti gl. nesvr., prez. mjerim - odre ivati ukupnost meuodnosa stvari u prostoru; ustaljenom mjerom izraavati neku veliinu; odreivati pomou etalona neku veliinu (duinu, teinu, po vrinu, koliinu, zapreminu), uzimati mjeru. mjernik/mjernik im. m. r., n. mn. mjerni ci/mjernici - geometar, mjerodavan prid., odr. v. mjerodavni nadlean, ovlaen; kompetentan, po zvan, struan, mjerodavno pril. - na mjerodavan nain, kompetentno. Mjesec im. m. r. - nebesko tijelo, satelit planete Zemlje, mjesec im. m. r., g. mn. mjeseci - vre menski period od 30 dana po gregorija nskom solarnom kalendaru ili 28 dana po muslimanskom lunarnom kalendaru (koliko je potrebno da Mjesec obie puni krug oko Zemlje), mjesear im. m. r. - onaj koji je pod uticajem mjeseca, koji u snu ustaje i

382
hoda, koji pati od mjesearstva; somnabul. mjesear ka im. . r., dat. jd. mjesearki, g. mn. mjesearki - enska osoba mje sear; biljka koja mjeseno cvjeta ili daje plodove, mjeseina im. . r., g. jd. mjeseine, g. mn. mjeseina - Mjeseev sjaj, odraajna Mjeseeva svjetlost, mjeseni prid. odr. v. - koji se dogaa svakog mjeseca, mjesenica im. . r., g. mn. mjesenica menstruacija, perioda, menzes, mjesenik im. m. r., n. mn. mjesenici asopis ili magazin koji se pojavljuje jednom mjeseno, mjesni prid. odr. v. - koji se odnosi, koji pripada mjestu, mjestance im. sr. r., g. jd. mjestanceta, em. i hipok. - malo mjesto, mjestace, mjestace im. sr. r. - mjestance, mjestimice pril. - na ponekom mjestu, tui-tamo, ovdje-ondje, mjestimino, mjestimian prid., odr. v. mjestimini koji se javlja na ponekom mjestu, periodino, napreskok, mjestimino pril. - na ponekom mjestu, mjestimice, mjesto im. sr. r., g. jd. mjesta , g. mn. mje sta - lokalitet, poloaj, prostor, podru je, kraj; naselje, mjestovina im. . r. - naknada, taksa za privremeno zauzimanje i upotrebu ne kog prostora, placarina. mjealica im. . r. - sprava za mijeanje, pravljenje smjese, mjeavine, mjeanac im. m. r., g. jd. mjeanca, n. mn. mjenci, g. mn. mjeanaca - kria nac, polutan, mulat, melez, mjeavina/mjeavina im. . r. - ono to je nastalo mijeanjem raznorodnih eleme nata; smjesa, mjeina im. . r., augm. - veliki mijeh; pejor. trbuina, mjeovit prid., odr. v. mjedviti - sasta vljen od raznorodnih elemenata, pomi jean; raznovrstan, mjetanin im. m.r., n. mn. mjetani itelj, stanovnik nekog mjesta, naselja, mjetanka im. . r., dat. jd. mjetanki stanovnica nekog mjesta, mlaan prid., odr. v. mlaiti - mlak. mlaenje gl. im. s. r. od mlaiti. mlaiti gl. nesvr., prez. mlaim - initi mlakim, postajati mlak zagrijavanjem, zagrijavati, mlanost im. . r., instr. jd. mlanou/ mlanosti - stanje, osobina ili svojstvo onoga to je mlano, mlakost, mlaenica im. . r., g. mn. mlaenica napitak od mlijeka iz kojeg je u stapu izmeteno maslo, mlaenje gl. im. s. r. od mlatiti. mlad1 prid., odr. v. mladi - koji je u poet noj, ranoj dobi ivota i postojanja, ma lodoban, malovremen; pjesn. tek na stao, ran, nezreo; suprot, star. mlad2 im.. r., g.jd., mladi, g. mn. mladi domae mlade ivotinje (janjad, jarad, telad). mlada im. . r., dat. jd. mladi/mladoj - tek udata djevojka, mladac im. m. r., g. jd. mlca, n. mn. mlaci, g. mn. mladaca - mladi, neisku san i nezreo mukarac, mladaki pril. - kao mladac, mladalaki prid. odr. v. - koji pripada mladalatvu, koji je svojstven mladosti, mladalaki pril. - na mladalaki nain, mladenac im. m. r., g. jd. mladenca, vok. jd. mladene - mladoenja; enik, mladenaki prid. odr. v. - koji se odnosi na mladence. mladenka, im. . r., g. jd. mladenki mlada, nevjesta, mlade zb. im., g. mladei - mladi nara taj, tinejderska populacija, omladina, mlade im. m. r., g. jd. mladea, n. mn. mladei, g. mn. mladea - prirodni oi ljak, tjelesna izraslina, biljeg, mrlja, made. mladica im. . r., g. jd. mladice, g. mn. mladica - mlada biljka ili ivotinja ili novi izdanak mlade biljke, mladica im. .r., em. od mlada - mlada ena koja se istom udala dok ne dobije prvo dijete, mladi im. m. r., g. jd. mladia - mlad ovjek koji jo nije zaao u zrelu dob; mlai neoenjen ovjek; mladac, mo mak. mladiki prid. odr. v. - koji se odnosi na mladie. mladiki pril. - na nain mladia.

383

mlatilo

mladina im. . r., g. mn. mladina razdoblje mladog stanja, mladi narataj, mlade. mlado poim. prid. s. r. - mladune ivo tinje. mladolik prid., odr. v. mladliki - koji je mladog lika, koji ima lik svojstven mladosti, koji mlai nego to ima godina. mladost im. . r., instr. jd. mladou/ mladdsti - osobina i stanje onoga to je mlado; razdoblje ivota ovjeka izmeu djetinjstva i zrelog doba; mlade, omla dina. mladoenja im. m. r. - mukarac u vrije me svoje enidbe; momak za enidbu, enik. mladunac im. m. r., g. jd. mladunca mladune. mladune im. s. r., g. jd. mladuneta, zb. im. mladunad - mlado ivotinje od okota do osamostaljivanja. mla im. . r., g. jd. mlai - riblji pod mladak, mlada riba kojom se poribljuju vode. mlaahan prid., odr. mlaahni - primlad, mlaan, mladovit, "zelen", mlaak im. m. r., n. mn. mlaaci - mladi mjesec, prva etvrt, mlaarija zb. im. - mlade, omladina. mlak prid., odr. v. mlaki, komp. mlaitek neznatno ugrijan, ni hladan ni topao; pren. mlitav, neodluan. mlaka im. . r., dat. jd. mlaki - manje udubljenje sa zaostalom vodom; lokva, pijaca. mlako pril. - na mlak nain; mlitavo; bla gomlakonja im. m. r., g. mn. mlakonja nepreduzimljiva osoba; mlitavac, mlakost im. . r., instr. jd. mlkou/ mlakosti - svojstvo, osobina mlakog. mlat im. m. r., n. mn. mlati/mlatovi sredstvo kojim se neto mlati; mlatilo, omlat. mlataranje gl. im. s. r. od mlatarati, mlatarati gl. nesvr., prez. mlataram razmahivati okolo nesuvislo i nekontro lisano. mlatilo im. s. r. - sredstvo za mlaenje, mlat, omlat.

mlatiti mlatiti gl. nesvr., prez. mlatim , trp. prid. mlaen - udarati uestalo zamahujui, biti, tui; mlatom izbijati zrnje iz ljuske, mlatnuti gl. svr., prez. mldtnem - udariti, lupiti. mlaz im. m. r., n. mn. mlzovi - strujnica tenosti, zraka ili plina to naglo brine, ikne, potee. mlaznica im. . r. - jedan tok, pravac mlaza; brizg, ikljaj, mlazati gl. nesvr., prez. mlaza - tei mlazom, ikljati, mlazni prid. odr. v. - koji je u obliku mlaza. mlaznjak/mlanjak im. m. r., n. mn. mlanjaci/mlanjaci - avion na mlazni pogon. Mleci vi. im. mn., g. Mletaka (pored Venecija) - ime nekadanje mone re publike na zapadnoj obali Jadrana, mletaki prid. odr. v. - koji je porijeklom ili pripada Mlecima, mlije im. . r., g. jd. mlijei - cvjetni prah koji pele prerauju za hranu svojih zametaka, larvi, liinki, m lijeni prid. odr. v. - koji je od mlijeka ili poput njega, mlijenost im. . r., instr. jd. mlijenou/ mlijenosti - osobina ili stanje prisustva mlijeka. mlijeko im. s. r. - bijela hranljiva teku ina. mlin im. m. r., n. mn. mlini/mlinovi objekat gdje se melje ito u brano, mlinica, potoara, mlinac im. m. r., g. jd. mlinca , n. mn. mlinci, g, mn. mlinaca - mlin za mlje venje kahve, bibera, maka. mlinar im. m. r. - onaj koji radi u mlinu bavei se mljevenjem ita. mlinarka/mlinarka im. . r. - ena koja radi u mlinu, mlinica im. . r., g. mn. mlinica - mlin na vodeni pogon na potoku ili rijeci; vode nica, potoara, mlitav prid., odr. v. mlitavi - bez vrstine, ilosti, volje; mlohav; slab, nejak, mlitavac im. m. r., g. jd. mlitavca, vok. jd. m li tave, n. mn. mlitav ci, g. mn. mlitavaca - mlitav, mlohav, nejak ovjek. mlitavilo im. sr. r. - stanje mlitavosti i osobina mlitavaca; nemo, mrtvilo.

384
mlivo im. sr. r., g. jd. mliva, n. mn. mliva/mliva g. mn. mlivd/mliva brano, samljeveno zrnevlje ita u prah. mljackanje gl. im. s. r. od mljackati, mljackati gl. nesvr., prez. mljackam pucketati jezikom prilikom jela. mljekar im. m. r. - osoba koja se bavi mlijekom, koja proizvodi, prodaje mli jeko i mlijene proizvode: kajmak, ma slac, povlaku, sir. mljekara im. . r. - tvornica mlijenih proizvoda. mljekarnica im. . r. - prodavnica mlijeka i mlijenih proizvoda, mljekarski prid. - koji se odnosi na mljekarstvo i mljekare, mljekarstvo im. s. r., g. mn. mljekarstava/mljekar stav a - djelatnost proizvod nje, prerade i prodaje mlijeka, mljeti gl. nesvr., prez. meljem - mljeve njem od zrna ita proizvoditi brano, mljezivo im. sr. r., g. mn. mljezivd/mlje iva - mlijeko u sisara nakon poroda; grua, grualina. mnijenje/mnjenje gl. im. s. r. od mniti, mniti gl. nesvr., prez. mnim/mnijem - mi sliti, smatrati. mnogi prid. odr. v. - kojega ima u veli kom broju, u velikoj koliini, mnogo brojan; koji se javlja, koji postoji u veli koj koliini; obilan, bogat. mnogo pril. - u velikom broju, veliki broj; znatno, dosta, mnogobotvo im. s. r., g. mn. mnogobotava - vjerovanje u vie bogova, poli teizam; suprot, jednobotvo, monotei zam. mnogobrojan/mnogobrojan prid., odr. v. mnogobrof hi/mnogobrojni - u nebroje no velikom broju; bezbrojan; suprot, malobrojan, mnogobrojnost im. . r., instr. jd. mnogobrjnou/mnogobrjnosti - svojstvo neega to je u velikom broju, mnogo brojno; suprot, malobrojnost, mnogoljudan/mnogoljudan prid., odr. v. mnogoljudni/mnogdljudni - koji obu hvata mnogo ljudi, naseljen velikim brojem ljudi, mnogoljudnost/mnogoljudnost im. . r., instr. jd. mnogoljudnou/mnogoljudnosti - prisustvo velikog broja ljudi, prenaseljenost. mnogostran/mnogostran prid., odr. v. mnogostrani/mnogostrani - koji ima vie strana; pren. raznovrstan, raznolik; svestran: suprot, jednostran. mnogostruk/mnogostruk prid. odr. v. mnogostruki/mnogostruki - viestruk, viekratan, raznovrstan, mnotvo im. s. r. g. jd. mnotva - mnoi na, mnogobrojnost, masa, svjetina; ru lja; veliki broj ega. mnoenik/mnoenik im. m. r., g. jd. mnoenika/mnoenika, g. mn. mnozenici/mnozenici - broj koji se mnoi dru gim brojem, faktor, mnoenje gl. im. s. r. od mnoiti. mnoina im. . r. - veliki broj, koliina, mnotvo; gram. pojam suprotan jednini, plural. mnoilac/mnoitelj im. m. r., g. jd. mnozioca/mndzitelja, n. mn. mndioci/mndzitelji, g. mn. mnoilac a mnoitelja term. onaj koji mnoi; broj kojim se mnoi drugi broj. mnoiti (se) gl. nesvr., prez. mndim brojno uveavati, umnoavati; mat. ter. traiti umnoak; razmnoavati se. moba im. . r., g. nm. mobi - narodni obiaj solidarnosti za skupno obavljanje nesvakidanjih, velikih i hitnih poslova (etva, koevina, gradnja kue, komanje kukuruza). mobilan prid. (lat.), odr. v. mobilni pokretan, pokretljiv, pomian, gibak, promjenljiv; prevrtljiv, povodljiv, nepo stojan. mobilisanje/mobilizfranje/mdbilizovanje gl. im. s. r. od (lat.) mobilisati/ moblizirati/mobilizovati. mobilisati/moblizirati/mobilizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. mobiliem/ mobiliziram/mobi Iizuj em - staviti u po kret; vriti mobilizaciju, mobilizacija im. . r. (lat.) - stavljanje u pokret, pokretanje; vojn. masovno pozi vanje vojnih obveznika za rat; potpuno angairanje raspoloivih potencijala. mobilnost im. . r. (lat.), instr. jd. mobilnou/mobilnosti - pokretljivost; suprot, imobilnost, mobitel (skr. od mobilni telefon) im. m. r. (lat.), g. mn. mobitela - individualni beini satelitski telefon, hendi. moenje gl. im. s. r. od moiti.

385

modelarstvo

moilo im. s. r., etnol. - posebno mjesto na vodotoku gdje se potapa, moi vuna, lan, konoplja, moiti gl. nesvr., prez. moim - potapati u vodu, tekuinu, mouga im. . r., dat. jd. mdugi, g. mn. mdugUmouga, augm. i pejor. - velika motka, toljaga, movara im. . r. - plitka stajaa vodena povrina obrasla vegetacijom; bara, rit. movaran prid.odr. v. movarni - osobina podvodnog zemljita, movarica im. . r., em. - mala movara, barica. movarica im. . r. - vrsta ptice kojoj je movara ivotno stanite, movarka im. . r., dat. jd. movarki vrsta barske biljke. mo im. . r., g. jd. moi, instr. jd. mou! moi, g. mn. m di - sila, snaga, moan prid. - koji ima veliku snagu, jak, silan; koji ima veliki uticaj, vlast, mo nad ljudima. moi im. pi. tantum - term. u istonoj crkvi prema stcsl. moti, moi/moi, gl. svr., prez. md gu, moe , moe', moemo , moete, mogu - biti u mogunosti, u prilici, imati snagu, vo lju, sposobnost, znanje itd. za obavlja nje neke aktivnosti, monik im. m. r., n. pi. monici - onaj koji ima mo, vlast. moda im. . r. (fr.) - preovlaujui ukus u nekom vremenu ili prostoru, modalitet im. m. r. (lat.) - nain na koji se neto dogaa ili misli, modar prid., odr. v. modri - koji je boje istog vedrog neba poslije kie, boje mora ili mavi kamena (modre galice); plav, maven. model im. m. r. (fr.), g. jd. modela - uzo rak, kalup za izradu predmeta; osoba koja pozira pred umjetnikom; kopija za odliv metala; unikatni odjevni predmet, modelar im. m. r. (fr.), g. jd. modelara, n. mn. modelari - onaj koji izrauje mo dele, kalupdija. modelarnica/modelarnica im. . r. (fr.) radionica u kojoj se izrauju modeli, modelarstvo im. s. r. (fr.), g. mn. modelarstava/modelarstav a - djelatnost, bav ljenje izradom modela.

modeliranje modeliranje/modelovanje gl. im. s. r. od m odelirati/modelovati. modelirati/modelovati gl. nesvr., prez. modeliram/mode luj em - oblikovati, kre irati modele, moderan prid. (fr.), odr. v. m oderni - koji je u skladu s ukusom vremena, moerfranje gl. im. s. r. (lat.) od mode rirati. moderirati gl. nesvr. (lat.), prez. moderiram - ublaiti, suspregnuti, obuzdati, svesti na pravu mjeru; usmjeriti; utaiti; stiati; udesiti; upraviti; jenjati, moderna im. . r. - umjetniki, knjievni pravac u evropskoj knjievnosti poet kom 20. stoljea. moernist(a) im. m. r. (fr.) - koji pristaje uz modernizam; koji je u duhu moder nog vremena, modernistiki prid. odr. v. (fr.) - koji pripada duhu sadanjeg vremena, koji se odnosi na modernizam, modernistiki pril. (fr.) - na nain mo dernizma. modernizacija im. . r. - proces ili postu pak osavremanj avanja, modernizam im. m. r., g. jd. modernizma - savremenost, duh sadanjeg vremena; novi smjer u nekoj drutvenoj djelatno sti ili u nazorima koji nastoji uvesti novo i savremenije, tenja za osavreme njavanjem; ukupnost novih traenja i ostvarenja u umjetnostima 20. stoljea, moderniziranje/modernizovanje gl. im. s. r. od modernizirati/modernizovati, modernizirati/modernizovati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. moderniziram/mddernizujem - slijediti tenje i potrebe novoga vremena; uvesti, uvoditi novi duh i novu tehniku, moderno pril. (fr.) - na moderan nain, po najnovijoj modi. modificiranje/modiffkovanje gl. im. s. r. od modificirati/modifikovati, modificirati/modifikovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. modificiram/mddifikujem - preobliiti, preinaiti, prilago diti. modifikacija im. . r. (lat.) - preobliavanje, preinaavanje, prilagoavanje, modifikovanje/modificiranje gl. im. s. r. (lat.) od modifikovati/modificirati.

386
modifikovati/modificirati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. mddifikujem/modifi ciram - preobliiti, preinaiti, prilago diti. modistica im. . r. (fr.) - ona koja se bavi izradom garderobe u skladu sa modnim trendom, modistkinja. modistkinja im. . r. - modistica. modrica im. . r., g.mn. modrica - tamnomodri potkoni podliv krvi od nagnjeenja tkiva, uboj, masnica, modrina im. . r., g. mn. modrina - modra boja neba ili mora, plavetnilo, modrovoljka im. . r., dat. jd. modrovoljki, g. mn. modrdvdljki - slavuj, bul bul. modrulj im. m. r., g. jd. modrulja - mor ski pas. modul im. m. r. (lat.) - dio vasionskog broda u kojem je smjetena posada, modulacija im. . r. - sputanje i dizanje glasa u govoru i pjevanju; promjena tonaliteta; prilagoavanje, usklaivanje; izmjenjivanje amplitude, moduliranje/modulisanje gl. im. s. r. (lat.) od modulirati/modulisati. modulirati/modulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. moduliram/moduliem izvesti, izvoditi modulaciju, mogila im. . r. (rus.) - znatno uzdignut grobni humak, mogranj im. m. r., n. mn. mdgranji grmolika voka primorskih krajeva sa rumenim okruglim plodovima, punim crvenih kiselkastih zrna. mogu prid., odr. v. m ogui - koji moe postojati, koji se moe ostvariti, koji bi se mogao dogoditi; ostvarljiv, izvodljiv. moguan prid., odr. v. moguni - koji posjeduje mogunost; imuan, dobro stojei; mogu, mogue pril. - ono to se moe ostvariti, ostvarivo. moguno pril. - na mogu nain, ostva rivo. mogunost im. . r., instr. jd. moguno u/mogunosti - izraz moi; postojei izlaz; pruena prilika; vjerovatnost; uroena ili steena sposobnost za neto, mogustvo im. s. r., g. mn. mogustava/ mdgustava - stanje mogueg, mogu nost, imunost; bogatstvo. Mohikanac vi. im. m. r. - pripadnik starosjedilakog indijanskog plemena u Sjevernoj Americi koje su ognjem i maem potpuno istrijebili kolonizatori; prenes. posljednji, jedini preostali. moj prisv. zamj. (. r. mdja , s. r. mdje ), g. jd. m. i s. r. mdg(a)fmdjeg(a), . r. mdje - izraz pripadanja licu, osobi koja go vori; rije za pojaavanje u izravnom obraanju. mokar prid., odr. v. mokri - pokvaen ili poliven vodom (tekuinom), kvasan, pokvaen; suprot, suh. mokaslhke im. . r. ob. mn., g. mokasinki - lahke otvorene ljetne cipele koje se ne veu. mokraa im. . r. - izluevina bubrega koja se skuplja u mokranom mjehuru, urin. mokrenje gl. im. s. r. od mokriti, mokrina im. . r., g. mn. mokrina - obuzetost vodom ili vlagom, mokrost, mokroa, vlanost, mokriti gl. nesvr., prez. mokrim - initi to mokrim, smokrenim, kvasiti vodom neto; suprot, suiti; isputati mokrau iz mokranog mjehura kroz mokrane organe. mol im. m. r. (lat), n. mn. molovi - mu. tugaljiv i njean tonski rod. mol im. m. r. (tal.) - luki nasip; gat. molba im. . r., g. mn. molbi/molba - blag i uljudan zahtjev; elja; pisani podnesak nekog zahtjeva, traenja ili elje. Moldavija vi. im. . r. - istonoevropska zemlja izmeu rijeka Pruta i Dnjestra, gl. grad Kiinjov; Moldova, moleiv prid., odr. v. moleivi - koji je sklon moljenju, koji je molilaki nastro jen; otuan, moleivo pril. - na moleiv nain, poniz no. molekula im. . r. (lat.) - skup atoma koji ine najmanju esticu neke tvari sa svim bitnim hemijskim svojstvima da moe samostalno postojati, molekularan prid. (lat.), odr. v. molekula rni - koji se sastoji od molekula, mo lekulski. molekulski prid. odr. v. (lat.) - moleku laran. molekulski pril. (lat.) - na molekulski nain, poput molekula.

387

momi

molilac/molitelj im. m. r., g. jd. moliocaJ molitelja , n. mn. mdlioci/molitelji, g. mn. mdlildcd/mdliteljd - onaj koji moli; koji upuuje molitvu; koji podnosi mol bu. moliteljica/moliteljka im. . r., dat. jd. moliteljici/moliteljki - ona koja moli; koja upuuje molitvu; koja podnosi mo lbu. moliti (se), gl. nesvr., prez. molim (se) upuivati molbu, obraati se, umilno i pokorno iskati, traiti ta od koga. molitva im. . r., g. jd. molitve, g. mn. molitava/molitvi - stalna molba, obraa nje Svevinjem Stvoritelju Milostivom Samilosnom. molitveni prid. odr. v. - koji potie ili pripada molitvi, koji se odnosi na moli tvu. molitvenik/molitvenik im. m. r., n. mn. molitvenici - crkv. prirunik sa molitva ma, zbirka molitvi, moljac im. m. r., g. jd. moljca , n. mn. moljci, g. mn. mdljaca - sitni insekt, leptiri, ije gusjenice razjedaju krzno i vunu. moljakati gl. nesvr., prez. moljakam stalno ponavljati molbu, dosaivati upornim moljenjem, moljenje gl. im. s. r. od moliti. moma im. . r., hipok. - djeva, djevojka, momaki prid. odr. v. - koji pripada mo mku ili potie od momka, koji se odno si na momke, momaki pril. - kao momak, poput mo mka. momak im. m. r., g. jd. momka, vok. jd. mome, n. mn. momci, g. mn. momaka mladi, neoenjen mlad ovjek izmeu djeatva i zrele dobi. momatvo im. s. r., g. mn. - razdoblje momakog ivota, momkovanje. momad zb. im. - momadija; sport, sa stav, tim, ekipa, momadija zb. im. - momad, naziv za muku populaciju nakon djeakih go dina. mome/mome im. s. r., g. jd. mdmeta/ mometa, v. jd. mdme/mome - mlad momak koji se tek zamomio, momi, momi im. m. r., em i hip. - mome, momuljak.

m om ina m om ina im. m. r. - aug. i hip. od momak, pravi momak, momak u pu nom smislu, mom iti/m om iti (se) gl. nesvr., prez. momim/momim se - postajati momak, prelaziti iz djeatva u momatvo, mom uljak im. m. r. - mome. m om en(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. mdmenta, g. mn. momenata - trenutak, asak; pra-va prilika, hora, prigoda, m om entalan prid. (lat.), odr. v. m omen talni - trenutan, iznenadan; letimian; strelovit. m om entalno pril. (lat.) - trenutno, odmah, sad, smjesta, m om ko vanj e/momkova nj e gl. im. s. r. od momkovati, mom kovati/momkovati gl. nesvr., prez. mdmkujem/mdmkujem - biti momak, provoditi momako doba ivota, ispo ljavati momake odlike, monada im. . r. (gr.) - fil. nedjeljiva i nesvodiva jednostavna jedinica kao osnovni elemenat svega postojeeg. monah im. m. r. (gr.), v. jd. m dnahu/ m dnae , n. mn. mdnasi - samostanac, redovnik, kaluer, m onarh im. m. r. (gr.), v. jd. m onarhu/ m dnare , n. mn. mdnarsi - apsolutni vladar, car, imperator, sultan, kralj, m onarhija im. . r. (gr.) - carevina, imperija, kraljevina, m onarhijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na monarhiju, carski, imperatorski. m onarhist(a) im. m. r. - sljedbenik monarhizma, pristalica monarhije kao obli ka vladavine, m onarhistiki prid. odr. v. (gr.) - koji izraava ideje monarhizma; koji potie ili pripada monarhistima, monarhistiki pril. (gr.) - na nain m o narhista. m onarhizam im. m. r. (gr.), g. jd. m o narhizma, g. mn. monarhlzama - idejni i politiki koncept apsolutne vladavine monarha; uenje i politiki pokret mo narhista. m onaki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na monahe, monaki pril. (gr.) - po monakom, na monaki nain.

388
monden im. m. r. (fr.), g. jd. mondena ovjek koji se kree u "visokom drutvu", svjetski ovjek, moderan u najviem smislu rijei, m ondenskl prid. odr. v. (fr.) - koji pri pada ili potie od mondena, mondenski pril. (fr.) - poput mondena, monem im. m. r. i monema im. . r. (gr.) - najmanji, dalje neralanjivi jeziki oblik. moneta im. . r. (lat.), g. mn. moneta kovani novac, novanica; novac, monetarni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na monetu, novani. M ongolija im. . r. - zemlja u sjevero istonom dijelu Azije, mongoloid im. m. r., g. jd. mongoloida dijete zaostalo u razvoju i izgledom podsjea na Mongola, mongololdan/mongololdan prid., odr. v. mdngololdnl/mongoldldnl - koji nali kuje, koji podsjea na mongoloide, monitor im. m. r. (lat.), g. jd. monitora brod plitka gaza za posebne zadatke u pliacima. monitor im. m. r. (lat.), g. jd. mdnltorakontrolni ekran u tv studiju; dio kom pjutera; ekran, monizam im. m. r. (gr.), g. jd. monizma , g. mn. - filozofsko uenje koje za te melj svih pojava na svijetu uzima samo jedno naelo: materiju ili duh; suprot, dualizam. monodrama im. . r. (gr.) - drama sa samo jednim uesnikom u izvoenju, monofazan prid. (gr.), odr. v. monofazni - koji ima jednu fazu, jednofazan, monoftong ini: m. r. (gr.) - gram. jednoglasnik, jedan glas. monogamija im. . r. (gr.) - brana veza izmeu jednog mukarca i jedne ene, jednobranost; suprot, poligamija, monografija im. . r. (gr.) - znanstvena ili esejistika obrada jednog izdvojenog pitanja, jedne teme, jednotematski spis. m onografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na monografiju, monografski pril. (gr.) - na monografski nain . monogram/monogram im. m. r. (gr.) znak od stilizovanih poetnih slova imena i prezimena.

389
monokl im. m. r. (fr.) - optiko pojaalo vida zajedno oko, jednogled. monokord im. m. r. (gr.) - muziki instrumenat s jednom icom; akustika sprava za odreivanje visine tona i "timanje" instrumenata, monokultura im. . r. (gr.-lat.) - jedna vrsta usjeva koji se uzgajaju na posje du. monolit/monolit im. m.r. (gr.), g. mn. monolit d/mond lita - kamena gromada; spomenik isklesan iz kompaktnog ko mada kamena, monolitan/monolitan prid., odr. v. monolitnl/mondlltnl - jedinstven, kompaktan, nerazoriv; vrsto povezan, monolog im. m. r. (gr.), g. mn. mondlozi - podui govor jednog dramskog lika; govor nasamo sa samim sobom; samogovor; suprot, dijalog, monoloki prid. odr. v. (gr.) - koji ima oblik monologa, monoloki pril. (gr.) - na nain monologa. monopol im. m. r. (gr.) - privilegija, pri vilegovane, iskljuivo pravo na neto, monopolisati/monopolizirati/monopoli zovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. monopdliem/monopoUzlram/mdnopolizujem - imati privilegovano pravo na neto. monoteizam im. m. r. (gr.), g. jd. mono teizma - vjerovanje u jednog Boga i Boije jedinstvo, jednobotvo, tevhid; suprot, politeizam, monoton prid. (gr.), odr. v. m onotoni koji je stalno na istom tonu, jedno zvuan; prenes. jednolian, dosadan, monotonija im. . r. (gr.) - jednolinost, monotono pril. (gr.) - jednolino, monstranca im. . r. (lat.) - crkv. posuda posebnog oblika u katolikom bogo sluju u kojoj se uva hostija; poka znica, sakrament, svetotajstvo. monstrum im. m. r. (lat.) - udovite, na kaza, neman, nakarada, grdosija, grdo ba, rugoba, strailo; prenes. uasan ov jek, neman od ovjeka, monstruozan prid. (lat.), odr. v. monstru ozni - uasan, jezovit, udovian, naka zan, grdan, grozovit, grdoban, n ev ero vatan, neprirodan.

moralist(a)

monsun im. m. r. (ar.), n. mn. monsuni vjetar koji mijenja pravac u zavisnosti od godinjih doba: zimi s kopna na more, ljeti s mora na kopno, m onsunski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na monsun, m ontanistika im. . r. (lat.), dat. jd. montanistici - nauna disciplina o rudarstvu i rudnicima, m onter im. m. r. (fr.) - radnik metalne struke koji vri sastavljanje strojeva, ureaja i postrojenja, montiranje gl. im. s. r. (fr.) od montirati, montirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. mdntlram - sastavljati, sklapati, namje stiti; prenes. podvaliti nekome, potvoriti nekoga. monum en(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. monumenata- veliki spomenik, grandi ozno djelo, monum entalan prid. (lat.), odr. v. m onu m entalni - moan, kolosalan; velian stven, nezaboravan, m onum entalnost im. . r. (lat.), instr. jd. m omimentlnou/monumentalnosti grandioznost, velianstvenost. moped im. m. r. (lat.), g. jd. mopeda malolitrani motocikl, motori. mora im. . r., g. jd. m dre , g. mn. mora teko osjeanje, duevna tegoba; gue nje u snu, komar; kuga, pomor; epide mija. mora im. . r. (lat.) - kratki slog. moral im. m. r. (lat.), g. jd. morala - skup pravila odreenog drutva ili drutvene klase o sadraju i nainu meusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica; esti tost, potenje, vrlina, etika; visok duh, polet, zanos, moralan prid. (lat.), odr. v. m oralni - koji se dri pravila morala, etian; estit, po ten, ispravan, moralisanje/moraliziranje/moralizovanje gl. im. s. r. (lat.) od moralisati/ moralizirati/moralizovati. moralisati/moralizirati/moralizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. m ordlieml moralizlram/mdralizujem - insistirati na moralu, drati pridiku o moralu, pretje rivati u moralnim zahtjevima. moralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. m orali ste - koji javno zastupa moralnost u svakodnevnom ivotu.

moralizam moralizam im. m. r. (lat.), g. jd. moralizma - zagovaranje strogog mora la, tenja ka moralnom savrenstvu, moralizator im. m. r. (lat.) - zagovara moralnih naela, onaj koji istie i insi stira na moralu, moralizatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na moralizatore i moralisanje/ moraliziranje/moralizovanje. moralnost im. . r. (lat.), instr. jd. morlnou/morlnosti - prisustvo moralnih naela; osobina onog koji je moralan, moran prid., odr. v. mdrni - smrtan, sa mrtan; neizbjean, moranje gl. im. s. r. od morati., morati gl. nesvr., prez. moram - biti prisiljen, nuno htjeti; obavezno initi, moratorij im. m. r. (lat.) - odgoda pla anja duga, privremeno mirovanje oba veza; moratorij um. morbidan prid. (lat.), odr. v. morbidni koji je optereen tekim i bolesnim mis lima. more im. s. r., g. jd. m ora ; n. mn. mora , g. mn. md ra - velika koliina slane vode izmeu kontinenata; prenes. velika koliina neega, morenje gl. im. s. r. od moriti, moreplovac im. m. r., g. jd. moreplovca , g.mn. moreplovaca - pomorac, mornar, moreuz/moreuz im. m. r. - morski tjes nac. morfij/morfijum im. m. r. (gr ), g. jd. morfij a - glavni alkaloid opijuma, vrlo jak analgetik, opojna droga. morfmist(a) im. m. r., g. jd. morfiniste ovisnik o morfiju. moriti gl. nesvr., prez. morim - usmri vati, ubijati, satirati, zatirati, unitavati; muiti, (po)gromiti. morlaki prid. odr. v. (gr.) - koji pripada ili potie od Morlaka. morlaki pril. (gr.) - na morlaki nain, primitivno, grubo, neotesano. Morlak vi. im. m. r. (gr.), vok. jd. Morlae, n. mn. Morlaci - stanovnik Dal matinske zagore, gortak uz jadransku obalu; Vlah. Morlakinja im. . r. (gr.) - ena Morlak. mormon im. m. r., g. jd. mormona - pri padnik sjevemoamerike vjerske sekte koja upranjava mnogoenstvo.

390
mornar im. m. r., g. jd. mornara - po morac, moreplovac, lan brodske posa de; marinac, mornarica im. . r., g. mn. mornarica brodovlje s ljudstvom i pomorskim ustanovama, mornarski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mornara, mornarski pril. - na nain mornara, po mornarskim obiajima, morski prid. odr. v. - koji je od mora, koji pripada moru. mortalitet im. m. r. (lat.), g. jd. morta liteta - smrtnost, pomor, umiranje; su prot. natalitet, mor im. m. r., n. mn. mdrzevi - "brkati" morski sisar iz reda perajara, morski konj. Moskov im. m. r. (tur.) - stariji naziv za Rusa i Rusiju. Mosor im. m. r., g. jd. Mosdra - planina u Dalmaciji, odijeljena erozijom od dru gih dijelova dinarskog planinskog vije nca. most im. m. r., g. jd. mosta , n. mn. mdstovi - graevina za prijelaz preko rijeke, uprija; fig. veza, spona, mosti im. m. r., em. - mali most. mostiti gl. nesvr., prez. mdstim - graditi most, spajati, povezivati, mostobran im. m. r. - zatitni zid pored mosta; vojn. osvojeni uski pojas na pro tivnikoj obali kao uporite za odbranu mosta i osiguravanje prelaza vojske, mosur im. m. r. (tur.), g. jd. mosura uplji valjak, cijev za namotavanje kon ca u tekstilnoj industriji ili ice u elek troindustriji; kalem; ledenica; stalaktit, moenje gl. im. s. r. od mostiti, moeja im. . r. (njem.) - muslimanski hram, bogomolja, damija, monje im. . r. pi. tant. (gr.-lat.), g. mn. mdnji/mdsanja - polna kesa sa testisi ma kod mujaka; kesa, vrea, torbica, tobolac. mot im. m. r. (njem.), g. jd. mota - mla do vino, preevina; neuzavrio sok od zrelog voa, ira. moti im. . r. pi. tantum (csl.), g. mdti/ mdtiju - posmrtni ostaci, kosti nekog sveca; relikvija. mous im. m. r. (gr.), g. jd. mdusa miris spravljen od sekreta lijezde moitara, azijskog mukatnog jelena bez rogova, motanje gl. im. s. r. od motati, motati (se) gl. nesvr., prez. mdtam (se) obavijati, navijati, namota vati nit oko ega; uvijati u omot, pakovati; prolaziti, nizati se; vrzmati se oko ega; oblijetati oko koga, tumarati. motel im. m. r. (amer. Motorists Hotel) svratite i prenoite pored ceste; ko nak. motika im. . r., dat. jd. motici - alatka za okopavanje usjeva i usitnjavanje zemlje. motiv im. m. r. (lat.) - poticajni razlog; svrha, cilj; tema, sie umjetnikog dje la; melodija, napjev (v. lajtmotiv), motivacija im. . r. (lat.) - skup motiva; iznoenje motiva; obrazloenje, motiviranost/motivisanost im. . r., instr. jd. motiviranou/motiviranosti i motivisanou!motivisanosti - posjedovanje motiva; opravdanost, obrazloenost. motiviranje/motivisanje gl. im. s. r. (lat.) od motivirati/motivi sati. motivirati/motivisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. motiviram/motiviem - izni jeti, iznositi motive, obrazloiti, obja sniti; potaknuti, poticati, motka im. . r., dat./lok. jd. motki, g. mn. motki - podue tanje drvo, pritka, tap. motka im. m. r., g. jd. motka - grah penja (supr. uo ili uavac); sport, skaka s motkom, motkica im. . r., instr. jd. mdtkicom , em. - mala motka, moto im. m. r. (tal.), g. jd. mota - otro umna, duhovita izreka; kratki napis na poetku knjige ili poglavlja; geslo, lo zinka, epigraf koji ukratko nagovjeta va smisao onog to slijedi. motocikl im. m. r. (lat.-gr.), g. mn. motocikala/motocikla - motorno vozilo sa dva toka, motor. motociklist(a) im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. motocikliste - onaj koji vozi motocikl, motorist. motociklistikl prid. odr. v. (lat.- gr.) koji se odnosi na motocikliste. motociklistikl pril. (lat.- gr.) - na nain motocikliste motociklizam im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.

391

motrite motociklizma - motociklistiki saobra aj, bavljenje motociklistikim spor tom. motor im. m. r. (lat.), g. jd. motora maina, stroj za pokretanje; motocikl; fig. pokreta, pogoni, m otoriki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pokrete i modane procese vezane za pokretanje miia, pokretlji vi. motorika im. . r. (lat.), dat.-lok. motorici - sposobnost kretanja, pokretljivost; di naminost. motorist(a) im. m. r., g. jd. motdriste radnik koji rukuje motorima i odrava motorne ureaje; voza motocikla, mo tora. motoristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na motoristiku i motoriste. motoristiki pril. (lat.) - kao motorista, po pravilima motoristike. motoristika im. . r. (lat.), dat. jd. motoristici - nauka o motorima, sportsko takmienje na motociklima, motocikli zam. motorizacija im. . r. (lat.) - snabdije vanje, opremanje motornim vozilima, uvoenje motornih vozila u upotrebu; zb. sva motorna vozila neke tvrtke ili vojne jedinice, motoriziranje/motorizovanje gl. im. s. r. (lat.) od motorizirati/ motorizovati. motorizirati/motorizovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. motoriziram/ mdtorizujem - uvesti u upotrebu motorna vo zila. motorkota im. m. r. (lat.), g. jd. motor kotaa - motocikl, motorni prid. odr. v. (lat.) - koji je na motorni pogon; fig. pokretaki, motornjak im. m. r. (lat.), g. jd. motornjka , n. mn. motornjci - voz, vlak, amac ili brod na motorni pogon; su prot. parnjak, motoruge im. . r. plur. tantum - paoci na mlinskom kolu na koje se privruju lopatice. motovilo im. sr. r. - naprava za namo tavanje prediva; vitlo, motrenje gl. im. s. r. od motriti, motrite im. sr. r. - gledite, stajalite, stanovite.

motriti motriti gl. nesvr., prez. motrim - paljivo gledati, pratiti pogledom; posmatrati, promatrati, mozaik im. m. r. (tal.), n. mn. mozaici slika, likovna kompozicija, ornament sastavljen od pojedinanih zbijenih ra znobojnih kamenia. mozak im. m. r., g. jd. mozga - anat. centralni organ nervnog sistema u o vjeka i drugih kimenjaka, pihtijasta, mehka masa od vlaknastih nervnih eli ja koja ispunjava lubanju (tjemenu dup lju) i kimu (kimena modina), cerebrum; prenes. pamet, um. mozganje gl. im. s. r. od mozgati, mozgati gl. nesvr., prez. mozgam - misli ti, razmiljati, domiljati, umovati; pe jor. pametovati, mozgonja im. m. r. - pejor. koji se pravi pametan; lanoumnik. moda pril. - moe biti da, mogue je da. modani prid. - koji pripada mozgu ili od njega potie (modana kora, opna, ma sa). modina im. . r. - modano tkivo, kota na sr; anat. term. kimena modina masa koja popunjava kimeni kanal, moebitan prid., odr. v. moebitni - ob. mogu, moguan, mraan prid., odr. v. mrani - obuhvaen mrakom, mrklinom; taman, neosvijet ljen, neproziran; crn; supr. svijetao; fig. nejasan u namjerama, smrknut, tmuran, turoban; zlovoljan, mraenje gl. im. s. r. od mraiti (se), mraina im. . r., g. mn. mraina - mranost, pomrina, mranota, mrklina, tmaa; mrak zbog kojeg se nita ne vidi. mraiti (se) gl. nesvr., prez. mraim (se) - nestajanje svjetlosti, nadolaenje mra ka; tonuti u mrak; postajati taman, mra an; crniti. mranost im. . r., instr. jd. mrnoul mranosti - stanje i osobina onoga to je mrano, tamnoa. mranjakl prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mranjaka, mranjaki pril. - poput mranjaka, mranjak im. m. r., mranjaku/mranjae , n.mn. mranjaci - nazadnjak, destruktivac; onaj koji je obuzet crnim mislima.

392
mranjatvo im. s. r., g. mn. mrdnjastavd/mrdinjatva - ideja, stanje i oso bina nazadnjaka, destruktivaca, cmomislilaca. mrak im. m. r., n. mn. mrakovi/mrakovi/ mraci - odsustvo svjetlosti, mrklina, tama, tma, tmina, tmua, pomrina, neprovidnost, neprozirnost, mraka im. . r., dat. jd. mraki, vok. jd. mrako - prenes. nezgodan, opasan ov jek ili grupa, mrakaa im. . r., hip. i augm. - mrak, mranost, mraina, pomrina, mrakan. mramor im. m. r., n.mn. mramori/ mramorovi - vrsta kamena krenjaka sred nje tvrdoe pogodnog za obradu i gla anje, mermer; nadgrobni biljeg, mramoran prid., odr. v. mramorni - koji je od mramora, kao da je od mramora; mermerli. mramor je im. s. r. - nadgrobni spomenici mramorovi, steci; nekropola steaka. mrav im. m. r., g. mn. mrava - zool. sitni insekt opnokrilac koji ivi organizo vano u zajednicama i gradi nastambe mravinjake; simbol marljivosti, mravac im. m. r., g. jd. mravca , n. mn. mravci - trnac, marac, srh, jeza; mra vak. mravak im. m. r., g. jd. mrdvka , n. mn. mravci, hip. i em. - mali mrav; mra vac, mravi, mravi im. m. r., g. jd. mravia , em. mali mrav; mravak, mravinjak im. m. r., n. mn. mravinjaci mravlje stanite, gnijezdo; nastamba koju izgrauju mravi; prenes. prena seljenost; guva, vreva, mravlji prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mrava, mravinji; term. mrav lja kiselina. m ravinji prid. odr. v. - koji pripada ili potie od mrava, mravlji, mravnat prid., odr. v. mrdvnati - koji je nastanjen mravima, koji je prepun mra vi. mravojed im. m. r. - ivotinja duge uske njuke iz porodice sisara tropske Ame rike koji se hrani mravima izvlaei ih dugim ljepljivim jezikom; mravoder. mravozub im. m. r. - zool. crna una. mravozuba im. . r. - zool. vrsta ptice. mravozubac im. m. r., g. jd. mravozupca , - vrsta djetlia. mraz im. m. r., n. mn. mrdzovi/mrazevi smrznuta rosa na travi i drveu; mrzao, mrzlina, smzlina; studen, hladnoa; inje. mrazan prid., odr. v. mrazni - obuzet, prekriven mrazom; smrznut, leden; mrazovit. mrazl im. m. r., g. jd. mrazia , em. mali mraz. mrazite im. s. r. - taka mrnjenja vode. mrazotina im. . r. - smrzotina, mrzlina; arh. sladoled, mrazovac im. m. r., g. jd. mrazovca bot. otrovna biljka iz porodice ljiljana (u upotrebi u farmakologiji); mrazovnik. mrazovice im. . r. mn. - bot. porodica biljaka u koju spada mrazovac, mrazovit prid., odr. v. mrazoviti - obuzet, prekriven mrazom; smrznut, leden; mrazan. mranjenje gl. im. sr. r. od mraziti1, mrcina im. . r., g, mn. mrcina - krepana ivotinja, krepalina, crkotina, strvina; prenes. pokvaren, nikakav ovjek, mrcinlte im. sr. r. - mjesto ukopavanja mrcina; lov. term. - mjesto ostavljanja mamca. mrati gl. nesvr., prez. mr am - postajati mrk, obuzet mrklinom; gubiti sjaj, tam nih. mriti (se) gl. nesvr., prez. mrim se crniti se, gariti, tamni ti; smrkavati se. mrdaj im. m. r. - pokret, micaj; pomak, mrdnuti gl. svr., prez. mrdnem - nainiti pokret, pomaknuti. mrena im. . r., g. mn. mrena - oboljenje oka, zamre, katarakta, mreka im. . r., g. mn. mreki - lagahni nabor povrine vode ili tkanine, mrekati se gl. nesvr., prez. mrekam nabirati se. mrea im. . r, g. pi. mrea - oplet, splet od rastavljeno isprepletenih niti; prenes. zamka; sistem povezanih i isprepletenih linija ili odnosa: npr. diplomatska mrea, kompjuterska mrea, elektrina mrea, cestovna mrea, obavjetajna mrea i sl. mreast prid., odr. v. mrezasti - poput mree, nalik mrei.

393

mrmljanje

mreica im. . r., em. - mala mrea, mrenica/mrenjaa im. . r. - unutranja opna one jabuice koja prima svjetlo sne podraaje, retina, mrgodan prid., odr. v. mrgodni - neraspo loen, namrgoen, smrknut, zlovoljan, mrzovoljan, mrgoditi se gl. nesvr., prez. mrgodim se - praviti mrzovoljan izraz lica, mrtiti se, roguiti se. mrijest im. . r., instr. jd. mrijeu/ mrijesti - mrijeenje; ikra. mrijestiti se gl. nesvr., prez. mrijesti (se) - izbacivati, oploavati ikru, polagati jaja; pariti se (o ribama). mrijeti gl. nesvr., prez. mrijem/mrem prelaziti iz stanja ivota u stanje smrti, umirati, ginuti, m restilite im. sr. r. - mjesto gdje se riba mrijesti, polae jaja. mrk prid., odr. v. m rki - crn, taman; mra an; smrknut, mrkalj im. m. r. - konj tamne boje. mrkli prid. odr. v. - crni, mrki, tamni, mrani. mrklina/mrklina im. . r. - odsustvo svjetlosti, mranost, pomrina, tama, tma, tmina, tmua, neprovidnost, nepro zirnost. mrknuti gl. svr. i nesvr., prez. mrknem tonuti u mrak, mraiti, mraati, smrka vati se. mrko pril. - na mrk nain, smrknuto, namrgoeno, ljutito. mrkost im. . r., instr. jd. mrkou/ mrkosti - osobina i izgled onoga to je mrko, tamno; crnoa, mranost, mrkli na. mrkva im. . r., g. mn. mrkava/mrkvi bot. dvogodinja vrtna biljka sa crvenkasto-ukastim korijenom koji se jede, argarepa. mrlja im. . r., mrlja - oneieno, za mrljano mjesto na emu, fleka, muzga; mjesto koje se razlikuje od ostale po vrine ega, pjega; fig. neastan postu pak, sramota, ljaga, mrljati gl. nesvr., prez. mrljam - praviti mrlje, prljati, mrljav prid., odr. v. mrljavi - koji ima mrlje, prljav, mrljica im. . r., em. - mala mrlja, mrmljanje gl. im. s. r. od mrmljati.

mrmljati mrm ljati gl. nesvr., mrmljam - oglaa vati se, govoriti tiho i nerazgovijetno, m rmor im. m. r. - smijeani razni glasovi, agor; mrmljanje, mrm orenje gl. im. s. r. od mrmoriti, mrm oriti gl. nesvr., prez. mrmorim stvarati mrmor; agoriti, mrm ot im. m. r. (tal.)1 '- zool. glodar nalik vjeverici, svizac, mrnjaukati gl. nesvr., prez. mrnjaue onomat. - glasanja make, mjaukati. mrs im. m. r., lok. jd. mrsu - hrana openito i jelo koje sadri meso i druge masnoe; bijeli mrs: maslo, kajmak, sir; suprot, post. mrsan prid., odr. v. m rsni - koji sadri mrs, mastan, pomaen; suprot, pos(t)an, nematan. mrsiti gl. nesvr. mrsim - zaplitati tkala ke niti, kosu i sl.; prenes. unositi zbrku, nered. mrsko pril., komp. mrskije/mrze - nerado, s odbojnou, s mrnjom, m rskost im. . r., instr. mr skou!mrsko ti - osobina onoga to je mrsko, mrskoa, odvratnost, m rsnlk im. m. r., g. jd. mrsnika pripadnik "obinih" vjernika, pristalica srednjovjekovne bosanske vjere, mra im. . r. - mrcina, strvina, m ranje gl. im. s. r. od mrati, m rati gl. nesvr., prez. mrsam - smanji vati miino i masno tkivo; gubiti na tjelesnoj teini, debljini, "kopniti"; su prot. debljati, mrav prid., odr. v. m ravi - s malo miinog tkiva openito; bez debljine, masnog tkiva, neuhranjen, suh, slab; su prot. debeo, mravac im. m. r., g.jd. mravca, g. mn. mravaca - mrava osoba; mravko, mraviti gl. nesvr., prez. mravim postajati mrav, mrati. mravko im. m. r., g.jd. mrvka - mra va, neuhranjena osoba, mravljenje gl. im. s. r. od mraviti, mravost im. .r., instr. jd. mravou! mravosti - osobina neuhranjenih, mravih ljudi, mrenje gl. im. s. r. od mrsiti, mro im. m. r., g. jd. m rse , g. mn. mra mravac, mravko.

394
mrtiti se gl. nesvr., prez. mrtim se praviti mrzovoljan izraz lica, mrgoditi se, roguiti se. mrtav prid., odr. v. m rtvi - u smrti, beivotan, usmren; suprot, iv. mrtvac im. m. r., g. jd. mrtvaca , g. mn. mrtvca - mrtav ovjek, mejit; le. m rtvaki prid. odr. v. - koji ima osobine mrtvaca, mrtvaki pril. - poput mrtvaca, mrtvanica im. . r., g. mn. mrtvanica prostor u kojem su smjeteni mrtvaci prije ukopa, mrtvaja im. . r. - neprotoni (mrtav) rijeni rukavac (u kojem voda ne tee); presahlo korito ponornice; suhotok; prenes. stanje beivotno ti. mrtvilo im. s. r. - obamrlost, umrtvljenost; bezvoljnost, ravnodunost, mala ksalost, apatija; stanje bez zbivanja, mrtvost; potpuni mir, ogluenost. mrtvina im. . r. - vrsta vodene biljke, mrtvo pril. - beivotno, tromo, mrtvoroene im. s. r., g. jd. mrtvordeneta - dijete roeno mrtvo, mrtvouzica im. . r. - nerazmrsiv uzao, vor koji je zavezan za trajno, tako da se vie ne razvezuje. mrtvouzice pril. - na nain mrtvog uzla, da se ne moe razvezati, m rtvozornik im. m. r., n. mn. mrtvdzornici - ovlaeno lice za utvrivanje smrti neke osobe i uzroka smrti. mrva im. . r., g. mn. mrva - vrlo sitan dio hljeba/kruha; mali dio neega, m rvica im. . r., em. - mala mrva, mali (najmanji) dio neega, komadi; prenes. mala, sitna osoba, mrviti gl. nesvr., prez. mrvim - sitniti, drobiti, kruniti, mrvljenje gl. im. s. r. od mrviti, mrvljiv prid., odr. v. m rvljivi - koji ima svojstvo mrvljivosti, koji se lahko mrvi. mrzak prid., odr. v. m rski , komp. mr ski ji/m rzi - koji izaziva, prema kome je usm jerena mrnja, omraen, omrznut, mrziti gl. nesvr., prez. mrzim - osjeati i ispoljavati mrnju, mrzlina im. . r. - zaleena povrina, mrzlost, mrzloa, mrzlost im. . r., instr. mrzlou/mrzlosti mrzlina. mrznuti gl. nesvr., prez. mrznem smrzavati se, lediti, mrzovolja im. . r. - loa volja, zlovolja, nezadovoljstvo, neraspoloenje, bez voljnost. mrzovoljan prid., odr.v. mrzovoljni - loe volje, neraspoloen, zlovoljan, smrknut, bezvoljan. mrzovoljno pril. - neraspoloeno, zlovolj no, bezvoljno, mrenje gl. im. s. r. od mrziti, mrnja im. . r., g. mn. mrnji - osjeaj jake odbojnosti i nepodnoljivosti pre ma nekome ili neemu; snano osjea nje zlobe, neprijateljstva prema neko me. mrnjenje gl. im. s. r. od mrznuti, mualim im. m. r. (ar.) - uitelj, nastavnik u mektebu. mualim a im. . r. - ena mualim. mubarek/mubare im. m. r. (ar.) - ra dost, veselje, slavlje; uzv. - sretan, bla gosloven. mubarekleisati gl. svr., prez. mubarekleiem - poeljeti radost i sreu, esti tati. mucanje gl. im. s. r. od mucati, mucati gl. nesvr., prez. mucam - govoriti zapinjui, s tekoama u izgovoru po jedinih glasova, mucav prid., odr. v. mucavi - koji muca, koji teko govori, mucavac im. m. r., g. jd. mucavca - naziv za mucava ovjeka; pogrdan naziv za nekoga. mucavost im. . r., instr. jd. mucavoul mucavosti - govorni nedostatak, pore meaj govornih organa, tekoe pri go voru i izgovaranju pojedinih glasova, muan/muan prid., odr. v. muni - koji je od muke, tegoban, neprijatan, mueniki prid. - koji pripada ili potie od muenika, patniki. mueniki pril. - poput muenika, muenik im. m. r., v. jd. muenie , n. mn. muenici, g. mn. muenika - onaj koji muku mui, koji trpi i pati, patnik, pa enik, stradalnik, muenitvo im. s. r., g. mn. miienitava stanje trpljenja patnje i bola; muka, mu enje, patnja, muenje gl. im. s. r. od muiti.

395

mudrovanje

muilo im. s. r., g. mn. muila - sredstvo, orue za muenje, muitelj im. m. r., g. jd. muitelja, n. mn. muitelji, g. mn. muitelja - onaj koji nekog mui, krvnik, sadista, muilite im. s. r. - mjesto za muenje, stratite. muiti gl. nesvr., prez. muim - ne govoriti, ne putati glasa od sebe, utiti. muiti (se) gl. nesvr., prez. muim (se) zadavati, priinjavati muke i bol, prisi ljavati na muke i patnje, napor, tekoe; dosaivati, uznemiravati, smetati, ops jedati; trpiti, podnositi muku, truditi se. muki prid. - podmukao, potajan, koji ima skrivene namjere. muki pril. - podmuklo, neujno, tajno, kriom, nenadano, munina im. . r. - muno, neprijatno, neugodno stanje; tegoba, muka. muno pril. - s mukom, tegobno, teko, muak im. m. r. - pomueno, pokvareno jaje; prenes. pokvarenjak; surogat; ni kogovi, nita, muenje gl. im. s. r. od mutiti, mukati gl. nesvr., prez. mukam - mu titi, mijeati tresui tenost; prenes. raditi iza lea, nedozvoljene stvari. mudar prid., odr. v. mudri - dubokouman, razloan, pametan, iskusan, mudrac im. m. r., g. jd. mudraca , g. mn. mudraca - dubokouman, pametan i pro nicljiv ovjek, mudrakl - koji pripada ili potie od mudraca. mudraki pril. - na nain mudraca, poput mudraca. mudrica im. . r., hip. i em. - ona koja misli svojom glavom, pametnica. mudrija im. m. r., g. jd. mudrijaa pejor. pametnjakovi, mudro pril. - promiljeno, pametno, raz lono. mudrolija im. . r. - zgoda, mudroslovlje im. s. r., g. mn. mudro* slovlja - mudrost, filozofija, mudrost im. . r., instr. jd. mudrou/ mudrosti - misao koja otkriva dublji i teko dokuivi smisao ivota; sentenca, izreka. mudrovanje/mudrovanje gl. im. s. r. od mudrovati.

mudrovati mudrovati gl. nesvr., prez. mudrujem domiljati duboke i pametne misli; pejor. ispoljavati lanu mudrost, nakla pati. muderis im. m. r. (ar.) - uen ovjek, profesor. muflon im. m. r. (fr.), g. jd. muflona zool. divlja, kratkorepa ovca sa povijenim dugim rogovima, mufljuz im. m. r. (tur.) - propalica, bankroter, bitanga, mufte pril. - mukte, dabe, badava, bes platno. muftija im. m. r. (ar.) - najvii musliman ski vjerski dostojanstvenik u jednoj po krajini koji ima samostalne nadlenosti, muftiluk im. m. r. (ar.-tur.) - upravnovjersko podruje jednog muftije. muha im. . r., dat. jd. muhi - najraireniji letei insekt iz roda dvokrilaca; sport, term. muha kategorija - bokserska dis ciplina teine boksera od 48 do 51 kg. muhabet im. m. r. (ar.) - razgovor, muhadir im. m. r. (ar.) - doseljenik, doljak, pridolica, muhamedanac im. m. r. (ar.) - hist. naziv za sljedbenike Muhammeda a. s., musliman. muhamedanski prid. odr. v. (ar.) Muhammedov, koji je svojstven Mu hammedu a. s. muhamedanski - na Muhammedov na in, poput Muhammeda a. s. muhamedanstvo im. s. r. - uenje koje je zastupao Muhammed a. s., musliman stvo, islam. Muhammed a. s. im.m. r. (ar.) - Boiji poslanik objave islama, vjerovjesnik; osniva prve muslimanske drave, muhanat prid. (ar.), odr. v. muhanati osjetljiv; strai vica, propalica, muhara im. . r. - otrovna gljiva (Amanita muscaria). muharrem im. m. r. (ar.) - naziv prvog mjeseca muslimanskog lunarnog kalen dara. miihanje gl. im. s. r. od muhad se. muhati se gl. nesvr., prez. mitham se vrzmati se, motati se, tumarati, muhetina im. . r., augm. - velika muha. muhlija im. . r. (ar.) - krpeno dugme na proivenu iljtetu ili dueku.

396
muhnuti gl. svr., prez. miihnem - nena dano kao upozorenje, obino laktom u slabine ili rebra, udariti u znak opome ne ili ifre upozorenja: mugnuti, nepri mjetno se udaljiti, muholovka im. . r,. g. mn. muholovki ono ime se love muhe, naprava za hvatanje muha. muhta neprom. pridj. (ar.) - koji ovisan o drugome, m u h ta r im. m. r. (ar.), g. jd. muhtdra starjeina mahale, sela. miihtarovati gl. nesvr. (ar.), prez. miihtarujem - obavljati dunost muhtara. miihur im. m. r. (ar.) - ig, peat, tammujasil im. m. r. (ar.) - kona bolest, uljevi, hemoroidi, mujezin im. m. r. (ar.), g. jd. mujezina damijski slubenik, oglaiva namas kog vakta, ua ezana i imamov pomo nik u namazu. muk im. m. r., n. mn. muci/mukovi - tajac, mir, tiina. muka im. . r., g. jd. muke, g. mn. muka tekoa, tegoba, patnja, mukabela im. . r. (ar.) - javno uenje Kur'ana u damiji poslije namaza, naj ee tokom Ramazana, mukajet prid. indekl. (ar.) - obziran, za interesovan, oprezan, paljiv, mukao prid., odr. v. m ukli - priguen, poluujan, zatomljen glas ili zvuk. mukati gl. nesvr., prez. mue - ogla avati se, glasati kao govee, muklo pril. - prigueno, poluujno, zato mljeno. mukom pril. - utke, bezglasno, mukotrpan prid., odr. v. mukotrpni tegoban, muan, naporan, mukotrpno pril. - trpei muke, s velikim tekoama, muktadija im. m. r. (tur.) - onaj koji hoe sve dabe, mukte, koji hoe da se asti na tui raun; gotovan; parazit; krvopija. miikte pril. (tur.) - na tui raun, gotovanski, besplatno, dabe, badava. mula im. m. r. (ar.), g. mn. mula - gospo dar, uen ovjek, teolog, kadija u veim gradovima; titula koju je sultan do djeljivao zaslunim uenim ljudima. mula im. . r. (lat.), g. mn. mula - mj eanac kobile i magarca; mazga, mulac im. m. r. - mula; prenes. glupan, onaj koji nije pametan, mulat im. m. r. (pan.) - potomak iz mijeanog braka bijelaca i crnaca, mje anac. mule im. sr. r., g. jd. muleta - mlado od mule. mulj im. m. r., n. mn. muljevi - talog na dnu vode. muljaga im. . r. - muljevita zemlja, tlo koje sadri mulj. muljanje gl. im. s. r. od muljati, muljati gl. nesvr., prez. muljam - gnjeiti i cijediti groe; prenes. nekorektno, prljavo raditi; mutiti, petljati; meeta riti. muljav prid., odr. v. muljavi - pun mulja, muljevit, blatnjav, muljevit prid., odr. v. muljeviti - koji sadri mulj; muljevan, blatnjav, muljevitost im. . r., instr. jd. muljevitou/muljevitosti - osobina ili stanje ono ga to sadri mulj, to je muljevito, mumificiran] e gl. im. s. r. (perz.) od mumificirati, mumificirati gl. svr. i nesvr. (perz.), prez. mumificira - balzamovati truplo umrlog i oblikovati ga u mumiju, mumija/mumija im. . r. (perz.) - isu eno, balzamovano, mrtvo ovjeije ti jelo; pejor. istroena osoba koja je preivjela vrijeme, ivi mrtvac; iron. stara osoba, mumin im. m. r. (ar.), g. mn. mumina onaj koji vjeruje u Boga, vjernik, musli man. mumlati gl. nesvr., prez. miimlam glasati se kao medvjed, proizvoditi ne razgovijetne glasove, gunati, mrmljati, munafiiti gl. nesvr. (ar.), prez. mundfiim - ponaati se kao dvolinjak, li cemjer, praviti smutnju, spletkariti, munafik im. m. r. (ar.), n. mn. munafici licemjer, dvolinjak, smutljivac, spletkaro. munara im. . r. (ar.-tur.), g. mn. munara - minaret, damijski toranj sa kojeg mu jezin oglaava namaski vakat i ui ezan pozivajui muslimane na namaz, munati gl. nesvr., prez. munam - po tajno se dogovarati, mumlati, mrmljati.

397

musliman

bi!J-.

miingo(s) im. m. r., g. jd. munga/mungo sa (sanskrt.) - zool. glodar nalik kuni koji unitava zmije otrovnice, municija im. . r. (lat.) - naboj, meci za puke i topove, debana. municipij im. m. r. (lat.) - grad ili opina sa samostalnom upravom. Miinkir i Nekir im. m. r. (ar.) - sualdije, kabur-sahibije, u muslimanskoj tradiciji dva meleka koji doekuju mejita u ka buru i vre selekciju po uinjenim djeli ma. munja im. . r. - nebeski bljesak nastao naglim pranjenjem elektrinog napona u atmosferi, praen grmljavinom; svjet lac, svjetlica, munjovod im. m. r. - provodnik munja s neba u zemlju, zatitnik graevina od groma, gromobran, murad im. m. r. (ar.), g. jd. murada - cilj, elja, namjera, mureef im. m. r. (tur.) - mastilo, tinta, murtat im. m. r. (ar.), g. mn. murtata izdajica. murva im. . r. (lat.), g. mn. murvi - dud. Musa vi. im. m. r. (ar.), g. jd. Muse muslimansko muko imeu Bonjaka; up. asir. Mojsije. M usaf im m. r. (ar.) - uvezana knjiga, zbirka; sinonim za knjigu Kur'an, musafir im. m. r. (ar.) - putnik, putniknamjernik, gost. musafirhana im. . r. (ar.-perz.) - ugo stiteljska kua sa besplatnim prenoi tem i hranom za putnike-namjemike, gostinica. musaka im. . r. (tur.), dat. jd. musaki, g. mn. musaka - vrsta jela od krompira, mljevenog mesa i jaja. musala im. . r. (ar.) - mjesto gdje se kla nja namaz, povei slobodan prostor u svakom muslimanskom naselju na ko jem se dematile pod otvorenim ne bom klanja bajram-namaz, musalla, trg. muselim im. m. r. (ar.) - zastupnik pae u ? sandaku, oblasni upravitelj, sreski na elnik; kajmekam. muskulatura im. . r. (lat.) - miini sklop organizma, miije. muslim im. m. r. (ar.) - onaj koji je as tan, poboan musliman im. m. r. (ar.) - sljedbenik Boije objave Kur'ana.

muslimanski muslimanski prid. odr. v (ar.) - koji pripada ili potie od muslimana, muslimanski pril. (ar.) - poput muslima na. muslimanstvo im. s. r. (ar.) - pripadnost islamu; muslimanski svjetonazor, musti gl. nesvr., prez. muzem/muzem obavljati muu mlijeka, mustra im. . r. (njem.), g. mn. mustri uzorak, model, primjer(ak); proba, po kus. miiehak im. m. r. (tur.), g. jd. muepka, g. mn. muebaka - reetkasta drvena mrea na penderu, prozom, muema im. . r. (tur.), g. mn. muema votano platno, stolnjak; nepromoiv ogrta, kina kabanica, muica im. . r., em. - mala muha; dio niana vatrenog oruja, miilr im. m. r. (tur.), g. jd. muira maral, vrhovni zapovjednik, vojvoda, mukarac im. m. r., g. jd. mukarca , g. mn. mukaraa - osoba mukog pola, muko, mu. mukari im. m. r., em. - mali mu karac, djeak, mukarina im. m. r., g. jd. mukarine: , augm. - snaan, krupan, odluan mu karac. muketir im. m. r. (fr.) - vojnik naoruan pukom muketom; musketar; prenes. jedan od trojice drugova prema romanu Tri muketira A. Dime. muki prid. odr. v. - koji potie ili pripada mukom polu; suprot, enski. muki pril. - na nain mukarca; vrsto, odluno. mukinje zb. im. s. r. - muke osobe, mukarci, mukadija, mukobanja im. . r. - ena s nekim mu kim osobinama ili ponaanjem, mukost im. m. r., instr. jd. mukou/ mukosti - ispoljavanje, izraz mukog pola, mukoa. mumula im. . r. (gr.) - bot. biljka i plod iz porodice rua. murik im. m. r. (ar.), n. mn. murici, g. mn. murika - poganin, neznaboac, mnogoboac, muterija m. i . r. (ar.) - kupac, zaintere sovani za kupovinu, interesent; klijent, mutranje gl. im. s. r. (njem.) od mu trati.

398
mutrati gl. nesvr. (njem.), prez. mutram - vojniki uvjebavati, drilovati, vjebati nasilu; maltretirati, zlostavljati, mutuluk im. m. r. (perz.-tur.), n.mn. mutuluci - nagrada za radosnu vijest; doglasnina. mutulugdija im. m. r. (perz.-tur.) donosilac dobre, radosne vijesti, glasa, mutacija im. . r. (lat.) - nasljedno preno enje promjena u organizmu; promjena genetskog koda ivih bia; promjena boje glasa. mutan prid., odr. v. mutni - oneien, zamuen, zamagljen, neprovidan, ne proziran; neist od kakvih primjesa, ne jasan, nerazgovijetan; supr. bistar, ist, proziran. mutant im.m. r., g.mn. mutanata/muta nata - bie nastalo mutiranjem. mutap im. m. r. (perz.) - tkanina od kostrijeti. mutav prid., odr. v. mutavi, komp. mli taviji - umno ogranien, smuen; nijem; neupuen, nezreo; mucav, mutavac im. m. r., g. jd. mutavca - muta va muka osoba; eprtlja, mutevelija im. m. r. (ar.) - upravitelj posjeda, obino vakufa, mutfak im. m. r. (tur.), n. mn. mutfaci kuhinja, u Bosni posebno izgraen objekat u avliji za spremanje hrane, posebno ljeti, mutiranje gl. im. s. r. (lat.) od mutirati. mutirati gl. nesvr. (lat.), prez. mutiram preobraati se usljed genetskog pore meaja, pretvarati se u neto drugo; mijenjati boju glasa, mutiti gl. nesvr., prez. mutim - rastapati u vodi zemlju ili druge topljive tvari; initi vodu neprozirnom, oneiavati; pren. initi neku stvar nejasnom, mutivoda im. m. i . r. - smutljivac, spletkar, petljanac; mutikaa, mutno pril. - na mutan nain; neisto, ne jasno, nerazumljivo, muvekit im. m. r. (ar.) - onaj koji se brine o ustanovljavanju tanog vremena radi utvrivanja namaskih vakata, vremena nastupanja dnevnih namaza, muvekithana im. . r. (ar.-perz.) - objekat gdje se utvruje vrijeme, muvekitov ra dni prostor; astronomski opservatorij; zvjezdarnica. muza im. . r. (gr.), vok. muzo - svaka pojedina od devet keri Zeusa i Mnemosine, kao boginje zatitnice pojedi nih oblasti stvaralatva u znanosti i umjetnosti, muzara im. . r., g. mn. muzara - krava koja daje obilne koliine mlijeka. muzej im. m.r. (gr.), g. jd. muzeja , instr. jd. muzejem - ustanova u kojoj se sabiru i uvaju predmeti i zbirke iz razliitih oblasti ljudskog ivota i stvaralatva, miizga im. . r., dat. jd. muzgi - pruga, trak, trag tenosti; curak, miizgav prid., odr. m uzgavl - pun muzgi, prljav, umuzgan. miizgavac im. m. r., muzgavca g. mn. muzgavaca - zool. vrsta osmokrakog glavonoca okruglog svijetlosmeeg ti jela bez ljuture i sa crnim mrljama, pjegama. muzicirati gl. nesvr. (gr.), prez. muzi ciram - izvoditi muziku, baviti se svira njem. muzika im. . r. (gr.), dat. muzici - umje tnost izraavanja tonovima; glazba, muzikalan prid. (gr.), odr. v. m uzikalni nadaren za muziku, muzian. muzikant im. m. r., g. jd. muzikanata muziar, glazbenik, svira muzika. muzikologija im. . r. (gr.) - nauka, zna nost o muzici.

399

munja

m uzilica im. . r. - sprava, aparat za muu. m uzilja im. . r. - ona koja se bavi muom. m uzlica im. . r. - posuda za muu. mu im. m. r., n. mn. muevi - suprug. mua im. . r., g. mn. mua - nain dobijanja mlijeka npr. iz kravljeg vim e na, muenje, miiar im. m. r., g. jd. muar al m uar a stupa u kojoj se drobe i mrve zrna, npr. kafe, bibera, eera itd., dibek. m uevan prid., odr. v. m uevni - koji posjeduje izrazite muke osobine, koji je pravo muko, mu. m uevljev prid. odr. v. - koji pripada muu, muev. m uevnost im. . r., instr. jd. m uevnou/ m uevnosti - osobina i stanje onoga ko je muevan, mukost., mui, im. m. r., em. i hip. - mal i drag mu, suprug, m ujaki prid. odr. v. - koji potie ili pripada mujaku, mujaki pril. - na mujaki nain, mue vno, muki, m ujak im. m. r., v. jd. m ujae , n. mn. m ujaci - muko, muki dio porodice, munja im. . r., vok. jd. munjo, g. mn. m unji/m unja - mua, nain dobijanja mlijeka, npr. iz vim ena krave.

401
nabiti gl. svr., prez. nabijem ; imp. ndbij, trp. prid. nabijen - nabijanjem uiniti ta tvrdim (nabiti zemlju); nataknuti na iljat predmet snanim zamahom; ojaa ti (nabiti miie); prenes. prekoriti koga, prigovoriti mu (nabiti mu na nos); izvriti preljubu (nabiti rogove). naboj im. m. r., n. mn. naboji - ozljeda na koi usljed nabijanja; koliina energije unutar nekog mehanizma (elektrini naboj) ili osobe (seksualni naboj). nabolje pril. - usmjereno u pravcu pobolj anja nabor im. m. r., g. jd. nabora - presavi jeno mjesto na tkanini ili platnu, esto kao ukras na odjei; mjesto na licu gdje se nabire koa; bora; svaka neravnina koja nalikuje naboru (neravnina tla, mrekanje vode, vijuga modane kore, itd.). naborina im . r. - neposredni vidljivi znak naboranosti nabosti gl. svr., prez. nabodem, trp. prid. nabdden - uiniti da je ta nabodeno na iljato. naboan prid, odr. v. nboni - koji predano slui odravanju i irenju po bonosti. nabrajanje gl. im. s. r. od nabrajati, nabrajati gl. nesvr.. prez. nabrajam, pril. sad. nabrajajui - redati u prii ta prema uobiajenom, ustaljenom nizu i ritmici. nabrati gl. svr., prez. naberem, trp. prid. nabran - skupiti ta branjem (nabrati voa); napraviti nabore ili dobiti bore. nabreklina im. . r. - ono to je nabreklo, ovrslo; nateklina, oteklina, nabreknuti gl. svr., prez. ndbreknem poveati tjelesni i dr. obim i vrstou; nateknuti, natei, nabreknutost im. . r., instr. jd. nabreknutou/nabreknutosti - osobina onoga to je nabreklo, poveanje, otvrlost, nateknutost, nadutost, nabrojiti/nabrojati glag. svr., prez. na brojim, imp. nabrojinabrdji - brojanjem utvrditi taan broj; navesti redom brojei. nabrusiti (se) gl. svr., prez. nabrusim (se), imp. nabrusi , trp. prid. nabruen bruenjem uiniti ta otrim (no, kosa); prenes. pripremiti se za posebno isku

naciokracija

N
N n - fonema, glas, sonant; devetnaesto slovo latinice, devetnaesto slovo irili ce; oznaka za srednji rod (neutrum ); oznaka za jedinicu sile njutn (newton ) u fizici; hemijski simbol za azot (N); meunarodna oznaka za sjever (North). Na - hem. oznaka za natrij, na- - prefiksalni morfem, prefiks u izve denicama (najesti se, nagluh, naslijepo), na prijed. - za mjesto gdje se ta nalazi (na stolu) ili na koje se ta stavlja (stavi na sto). nabacati gl. svr., prez. nabacam, trp. prid. nabacan - staviti ta na gomilu ili na vie gomila bez ikakva reda i zako nitosti; nakamarati. nabaciti gl. svr., prez. nabacim, trp. prid. nabaen - baciti ta povrh ega ili na neto (nabaciti pokriva preko glave); upraviti ta prema kome (nabaciti loptu na glavu); prenes. ukratko izloiti neku misao ili prijedlog, nabacivanje gl. im. s. r. od nabacivati, nabacivati (se) gl. nesvr., prez. naba cujem (se), pril. sad. nabacujui (se) bacati ta povrh ega ili na neto, upravljati ta prema kome, skicirati neku misao ili prijedlog; prenes. truditi se da bi se kome umililo, skrenulo panju na sebe, osvojilo (djevojka, novo drutvo i sl.), nabadanje gl. im. s. r. od nabadati, nabadati gl. nesvr., prez. nabadam - navaliti ta na neki iljati predmet (nabadati ranjie); prenes. hodati nesi gurno jae se oslanjajui na jednu nogu; nasumce ta istraivati ili jeziki artiku lirati (nabdati neki strani jezik), nabajati gl. svr. prez. nabajem napriati svata o nekome ili neemu, nabajati gl. nesvr., prez ndbajam - baja njem ili kojim drugim narodskim iscijeliteljskim nainom pokuavati izlijeiti koga; opiniti bajanjem ili vradbinom. nabasati gl. svr., prez. nabasam - ne oekivano se susresti s nekim ili sluajno na ta naii, nabaka pril. (tur.) - posebno: odvojeno nabava im. . r. - nabavka, nabavljanje, npr. kupovina namirnica ili kakvih pot reptina. nabaviti gl. svr., prez. nabavim, trp. prid. nabavljen - doi do potrebnog predmeta ili namirnice kupovinom ili na drugi nain. nabavka im. . r., dat. jd. nabavci - naba va, nabavljanje. nabavlja im. m. r., g. jd. nabavljaa osoba zaduena za nabavljanje; trgova ko preduzee kojem je djelatnost nabav ljanje. nabavljaica im. . r. - enska osoba koja je zaduena da ta nabavlja, nabavljati gl. nesvr., prez. nabavljam, trp. prid. nabavljan - dolaziti u odree nim vremenskim razmacima do potreb nih namirnica, materijala ili ega drugo ga; up. nabaviti, nabavni prid. - koji se odnosi na nabavku, nabelajisati gl. svr. (tur.), prez. nabelajiem - naii, nagaziti na kakvo zlo, preivjeti razne belaje, up. belaj, nabija im. m. r., g. jd. nabija - ono ime se ta nabija; onaj koji nabija, nabijanje gl. im. s. r. od nabijati, nabijati gl. nesvr., prez. nabijam ; pril. sad. nabijajui - puniti ta uz savlai vanje otpora; pritiskom i snagom initi da ta bude tvre (npr. nabijati zemlju), nabijen prid., odr. v. nabijeni - koji je pretrpio nabijanje, koji je pod pritiskom uvren, nabiranje gl. im. s. r. od nabirati, nabirati (se) gl. nesvr., prez. nabirem (se)', pril. sad. nabi ruci (se) - stvarati nabore na neemu, presavijanjem i sl.; dobivati nabore, prestajati biti gladak.

enje (npr. za kakvo takmienje, za borbu). nabrzati gl. svr., prez. nabrzmn - pod staknuti na veu brzinu nabfziti glag. svr.; prez. nabrzim - pod staknuti na veu brzinu; ubrzati; pouriti koga; prenes. otjerati koga ko pravi probleme. nabrzo pril. - u to krae vrijeme, to urnije; ubrzo; na brzinu, nabubati gl. svr., prez. nabubam, trp. prid. nabuban - istui koga da zauvijek upamti; nauiti napamet, bez razumijevanja. nabubriti gl. svr., prez. nabubri ~ nabre knuti zbog poveane koliine tenosti (ljive pred zrijenje, plik nakon ozljede), nabujati gl. svr., prez. nabujdm - postati koliinski vei (nabujala rijeka), nadoi; prenes. postati bogatiji ivotnom energi jom (nabujala mladost), nabusit prid., odr. v. nabusiti - koji je grub, neljubazan i osoran u ophoenju, nabusito pril. - na nabusit nain, osorno, naceriti (se) gl. svr., prez. nacerim (se) nakreveljiti se sa grimasom oko usana, nacifrati (se) gl. svr. (ar.), prez. ndcifram (se), trp. prid. nacifrati - razg. s posebnom se panjom i pedantnou obui, urediti se, pripremiti za neki su sret ili nastup, nacija im. . r. (lat.), g. jd. nacije n. mn. nacije - ljudska zajednica formirana to kom historije na osnovu zajednikog i votnog prostora, ekonomije, kulturne tradicije, vjere, jezika i drugih drutvenopsiholokih osobitosti, proeta indivi dualnom i kolektivnom svijeu o pripa dnosti i kontinuitetu, nacijediti glag. svr., prez. nacijedim , trp. prid. ndcijeen - cijeenjem istisnuti odreenu koliinu tenosti, nacijepati gl. svr., prez. nacijepatii zavriti s cijepanjem, naciljati gl. svr., prez. naciljam , trp. prid. naciljan - usmjeriti oruje i pode siti nianske sprave prema meti; nania niti naciokracija/naciokratija im. . r. (lat.) uspostavljanje i svoenje svih systemskih rjeenja, zakljuaka prema mjeri nacije i nacionalnim interesima.

nacionalan

402 naelo im. s. r. - polazna taka u poimanju odreenog pitanja i zauzima nja vlastitog stava; osnovno pravilo ponaanja; princip, naeti gl. svr., prez. nanem, imp. nani, trp. prid. naet - otkinuti komad od cjeline (naeti hljeb); poeti ta troiti (naeti uteevinu); prenes. poeti raditi neki posao (Naeli smo temu za razgovor). naikati (se) gl. svr., prez. naikam, trp. prid. naikan - gusto ta postaviti, zbiti (se) na malom prostoru (npr. naikani navijai); iron. nakititi s pre vie ukrasnih detalja. nain im. m. r., n. mn. nini - oblik ophoenja, ponaanja, postupaka, oblik i metoda obavljanja odreenog posla, nain rasuivanja; stil. nainiti gl. svr., prez. nainim - napra viti, izraditi ta. naisto pril. - u potpunosti; sasvim (npr. naisto lud); potpuno jasno i razjanjeno (Sad smo naistol). naitan prid., odr. v. naitani - koji je proitao mnogo knjiga, koji mnogo zna. nauditi se gl. svr., prez. naudim se mnogo se emu uditi, naupati gl. svr. prez. naupam trp. prid. naupan - upanjem nabrati predvienu koliinu ega (npr. trave, povra), nauti gl. svr., prez. naujem - primiti dijelove informacije, uti neke prie i govorkanja, ali ne i cjelinu; slabo uti i ne moi razaznati neki zvuk. nai/nai gl. svr., prez. naem , imp. nai, aor. naoh , prid. rad. naao, trp. prid. naen - uspjeti doi do onoga to je izgubljeno ili to se trai; sastati se s nekim prema ve predvienom dogovo ru (nai se s djevojkom); dospjeti u kakvu ivotnu situaciju, nauliti gl. svr., prez. nauli - podignuti ui da bolje uje (o psu i sl.); prenes. napregnuti ulo sluha da se ta bolje uje i razumije, nave im. . r., g. jd. navi, g. mn. naava - drvena jednodjelna izdubljena posuda za pripravljanje hljeba mijesenjem nad prijed. - za obiljeavanje mjesta, iznad koga ili iznad ega (nad kuom).

403

nadirati

nacionalan prid. (lat.), odr. v. nacionalni - koji se odnosi na naciju. nacionalist(a) im. m. r. (lat.) - onaj koji djeluje u duhu nacije i nacionalnih inte resa. nacionalizacija im. . r. (lat.) - uspos tavljanje nacije; postupak u kojem dra va radi viih interesa pretvara privat nu imovinu u dravno ili drutveno vlasnitvo (zemlja, zgrade, tvornice i druga sredstva za rad i proizvodnju), nacionaliziranje/nacionalizovanje gl. im. s. r. od nacionalizirati/nacionalizovati. nacionalizirati/nacionalizovati gl. svr. i nesvr, prez. nacionaliziram/nacionalizujem - provesti ili provoditi nacionali zaciju nacionalizam im. m. r., g. jd. nacionaliz ma , g. mn. nacionalizama - javno djelo vanje u duhu nacije i nacionalnih inte resa. nacizam im. m. r. (njem.), g. jd. nacizma, g. mn. nacizama - vjerovanje u nadmo germanske rase i u metode sile da se ta nadmo i ostvari pokoravanjem drugih naroda; (ideologija Nacionalsocijalistike partije u Njemakoj (1933-1945) pod vodstvom Adolfa Hitlera). nacrt im. m. r., g. jd. nacrta - crte tlocrta neke graevine, skica zemljinih parce la; polazni tekst koji treba jo dorai vati; uope: osnovne crte koje se u praksi mogu jo poboljavati, nacrtati gl. svr., prez. nacrtam - predsta viti crteom; dovriti crte, nacrtni pridj. odr. v. - koji se odnosi na nacrt. naas pril. - na trenutak, odjednom, iznenada. naekati (se) gl. svr., nae kam (se) predugo ekati naelan prid., odr. v. nelni - zasnovan, utemeljen na opim principima, usagla en u glavnim crtama (postignut je naelni sporazum), naelnik im. m. r.; . r., vok. jd. naelnie ; n. mn. nelnici - najvii nosilac vlasti u opini ili drugoj drutve noj i upravnoj sredini, naelnica im. . r. - ena naelnik, naelno pril. - u naelu, principijelno; dosljedno; u osnovnim crtama.

nad- pref. - u izvedenim rijeima (nadli jetati, nadljudski), nat- ispred bezvunog suglasnika (natprirodni). nada im. . r., v. nado - psihiko stanje u kojem se oekuje da neka elja bude ispunjena. nadahnue gl. im. s. r. - inspiracija, raspoloenje s izraenom radnom i stva ralakom energijom (pjesniko nadah nue). nadahnuti gl. svr., prez. nadahnem podstaknuti, pobuditi ime stvaralake osjeaje i zanos, inspirisati, nadahnuto pril. - s nadahnuem; inspirativno. nadaleko/nadaleko pril. - vrlo daleko, neodreeno daleko (Nadaleko se pro uo). nadalje pril. - dalje, zatim; nakon toga. nadaren prid., odr. v. nadareni - koji ima istaknute sposobnosti; darovit, talenti ran. nadarenost im. . r., instr. jd. nadareno u/nadarenosti - osobina onoga ko je u neemu nadaren; talent, nadariti gl. svr., prez. nadari, trp. prid. nadaren - uiniti koga darovitim, spo sobnim (o prirodi), nadasve/nadasve pril. - vie od svega, iznad svega, naanje gl. im. s. r. od nadati se. nadati se gl. nesvr., prez. nadam se, pril. sad. nadajui se - oekivati dobru vijest, prieljkivati povoljan razvoj ivotne situacije. nadati se gl. svr., prez. nadam se upustiti se u neto (nadati se bijeg), nadavati (se) gl. svr., prez. nadajem (se) - dati mnogo ta u velikim koliinama i vie puta (nadavati se poreza), nadbiskup/nadbiskup im. m. r. - pogla var nadbiskupije u katolikoj crkvenoj organizaciji, nadesno pril. - na desnu stranu, na desnoj strani (skrenuti nadesno). nadglasati gl. svr., prez. nadglasam nadjaati glasom; dobiti vei broj glasova (npr. na sjednici, u parlamentu i sl.). nadglasavanje gl. im. s. r. od nadglasa vati.

nadglasavati gl. nesvr., prez. nadglasa vam - nadjaavati glasom; nadvikivati; postizati vei broj glasova, nadgledanje gl. im. s. r. od nadgledati, nadgledati gl. nesvr., prez. nadgledam, pril. sad. nadgledajui - nadzirati da sve tee prema predvienom planu i progra mu. nadglednik im. m. r.; vok. jd. ndglednie, n. mn. ndglednici - onaj koji zadu en da nadgleda obavljanje planiranog posla i ostvarivanje programa, nadgraditi gl. svr., prez. nadgradim dograditi, sagraditi na ve postojeoj gradnji; prenes. dodati i poboljati ono to ve postoji (tekst, miljenje, drutve ni sistem, itd.); usavriti, nadgradnja im. . r. - ono to je sagrae no na ve postojeoj gradnji; sistem aktivnosti koje omoguavaju razvoj kul turnih i civilizacijskih potreba drutva, nadgrobni prid. odr. v. - koji se nalazi iznad groba, nadignut prid., odr. v. nadignuti - koji je jednim dijelom ili u cjelini uzdignut iznad svoje podloge ili povrine, nadignuti (se) gl. svr., prez. nadignem (se), rad. gl. prid. nadigao / nadignuo (se) - djelomino ili potpuno podignuti s podloge ili povrine (nadigao se parket), nadigrati/nadigrati gl. svr., prez. nadig ram - biti bolji u kakvoj igri, pobijediti koga; prenes. nadmudriti koga. nadijevanje gl. im. s. r. od nadijevati, nadijevati gl. nesvr., prez. nadijevam puniti (npr. paprike); davati nekome ime. nadilaziti gl. nesvr., prez. nadilazim ; pril. sad. nadilazei - ii iznad ega; prelaziti preko neega traei bolje (nadilaziti tekoe); nadmaivati, nadilaenje gl. im. s. r. od nadilaziti, nadimak im. m. r., g. jd. ndimka n. mn. nadimci - dodatno ime pored pravog (npr. Himzo Bai Crni). nadimanje gl. im. s. r. od nadimati. nadimati (se) gl. nesvr., prez. nadimam (se) - puniti (se) zrakom ili plinovima (o stomaku), nadiranje gl. im. s. r. od nadirati, nadirati gl. nesvr., prez. nadirem, pril. sad. nadirui - navaljivati u velikom

nadizanje

404 nadmorski/nadmorski prid. - koji je iznad nivoa mora. nadmudriti gl. svr., prez. nadmudrim, trp. prid. nddmiidren - nadvisiti sugovo rnika ili takmaca u mudrosti, domilja tosti ili lukavstvu, nadmudrivanje gl. im. s. r. od nadmudri vati. nadmudrivati gl. nesvr., prez. nadmu drujem - nastojati da se bude mudriji, spretniji, domiljatiji, lukaviji od od svoga protivnika, nadnaravan prid., odr. v. nadnaravni natprirodan, iznad postojeih i ovjeko vu umu poznatih prirodnih zakonitosti, nadnica im. . r., g. jd. nadnice, n. mn. nadnice - ugovoreni novani iznos za obavljanje posla u toku jednog dana, dnevnica. nadniar im. m. r. - radnik koji svoj posao naplauje u ugovorenim nadnica ma. nadnijeti (se) gl. svr., prez. nadnesem (se), trp. prid. nadnijet/nadnesen - stavi ti ta u poloaj iznad neega; postaviti se iznad ega. nadoi gl. svr., prez. nadem, imp. nadoi - dii se u odnosu na prethodni nivo (npr. voda i sl.); nabujati; nakvasati (o tijestu); nai rjeenje za neki prob lem, dosjetiti se. nadodati gl. svr., prez. nadddam - dodati jo neto uz ve postojee; pridodati; dometnuti. nadohvat/nadohvat pril. - sasvim blizu; nadomak. nadohvat prijed. - s gen.: sasvim blizu; nadomak (nadohvat ruke), nadojiti gl. svr., prez. nddojim - nahra niti dojene mlijekom iz dojke; prenes. zadojiti koga ideologijom; indoktrini rati. nadoknada im. . r. - protuvrijednost koja se dobija za neto to je oteeno, za gubljeno, neispravno i sl.; naknada, nadoknaditi gl. svr., prez. nadoknadim', trp. prid naddknaen - dati kome nadoknadu, nadolaenje gl. im. s. r. od nadolaziti, nadolaziti gl. nesvr., prez. naddlazJm podizati se vie u odnosu na prethodni nivo (voda i sl.); postepeno dolaziti do rjeenja nekog postavljena problema.

405 nadolijevati gl. nesvr., prez. nadolijevam - dodavati jo tenosti na ve postojeu koliinu. nadolmiti gl. svr., prez. nddolmim napraviti dolmu; napuniti paprike, nadolje pril. - prema dolje; nanie, nadomak/nadomak pril. - blizu, neda leko od, nadohvat, nadomak/nadomak prijed. - s gen.: blizu, nadohvat (nadomak sela), nadomjestak im. m. r., g. jd. naddmjestka, n. mn. naddmjesci, g. mn. nadomje staka - zamjena za original, surogat, nadoplatiti gl. svr., prez. naddplatim, trp. prid. nadoplaen - platiti razliku u cijeni (npr. prilikom zamjene kupljene robe za skuplju), nadopuniti gl. svr., prez. naddpunim, trp. prid. naddpunjen - dodati ta na ve postojeu koliinu (npr. nadopuniti ulje za konicu u autu), nadovezati gl. svr., prez. naddveem, imp. nadovei, trp. prid. naddvezdn vezanjem ta spojiti; u razgovoru nasta viti priati o temi koju je naeo prethod ni govornik., nadrapati glag. svr., prez. nddrapam (razg. lok.) - pretrpjeti posljedice; stra dati; nadrljati nadraaj im. m. r., g. jd. nadraaja - po draaj, ono to registruju ula a uzro kovano je spoljnim djelovanjem; osjeaj koji budi nagon za seksom, nadraiti gl. svr., prez. nadraim - izaz vati nadraaj e. nadrealizam im. m. r. (lat.), g. jd. nadrealizma - smjer u umjetnosti poet kom dvadesetih god. XX. st., nastao u Francuskoj, koji se oslanja na psihoana lizu i tei spontanom, neracionaliziranom i nadrealnom izraavanju, nadrediti gl. svr., prez. nadredim , trp. pridj. nadreen - dati emu znaajnije mjesto u odnosu na neto drugo, nadrljati gl. svr., prez. nadrljam obraditi zemljite drljaom prije sjetve usjeva; prenes. nagrabusiti, nadrapati, stradati, provesti se kao bos po trnju, nadrkan prid., odr. v. nddrkani - ukruen; razg. prenes. naljuen; mrzovoljan; bije san. nadrobiti gl. svr., prez. nadrobim', trp. pridj. nddrobljen - iskidati na komadie

nadzemaljski

broju ili u velikim koliinama (voda, voska, horde), nadizanje gl. im. s. r. od nadizati, nadizati (se) gl. nesvr., prez. nddiem (se), pril. sad. ncidiui (se) - postepeno (se) dizati iznad podloge ili povrine, nadjaati gl. svr., prez. nadjaam postati jai od nekoga ili neega; savla dati nadjenuti/nadjeti gl. svr., prez. nadjenem/nadijem , trp. prid. nadjenut! nadjeven - napuniti (npr. paprike); dati kome ili emu ime nadlaktica im. . r. - dio ruke od ramena do lakta. nadlanica im. . r. - gornji dio ake nadletvo im. s. r., g. jd. ndletva, g. mn. nadletava - upravno tijelo nadleno za upravljanje odreenim poslovima, nadlean prid., odr. v. nadleni - koji ima pravo odluivanja; mjerodavan; kompe tentan. nadlenost im. . r., instr. jd. nadleno u!nadlenosti - pravo odluivanja o nekom pokrenutom pitanju, pojavi ili problemu; kompetencija; poslovi u dje lokrugu odreenoga upravnog ili sud skog organa, nadlijetanje gl. im. s. r. od nadlijetati, nadlijetati gl. nesvr.; prez. nadlijeem, pril. sad. nadlijeui - letjeti iznad ega vie puta. nadljudski prid. odr. v. - koji je iznad prirodnih i realnih ovjekovih moguno sti i snaga. nadmaiti gl. svr., prez. nadmaim pokazati vei uspjeh, uinak, bolje rezu ltate u poreenju s drugim, nadmen prid., odr. v. nadmem - koji je ohol u svome ponaanju i u komunika ciji s drugima; umiljen, nadmetanje gl. im. s. r. od nadmetati, nadmetati se gl. nesvr., prez. nddmeem se, pril. sad. nadmeui se - natjecati se u neemu (sportske discipline, kviz znanja i sl.); sudjelovati na drabi, nadmo im. . r., instr. jd. nadmoi - vea mo u odnosu na drugog; premo, nadmoan prid., odr. v. nadmoni - koji ima veu mo; koji je jai, bolji, vei, uspjeniji. nadmono pril. - na nadmoan nain; premono.

(npr. hljeba) i pomijeati sa tenim jelom (mlijeko, orba, kompot i sl.); prenes. svata napriati bez ikakva reda, smisla i znaenja, nadstrenica im. . r., g. jd. nadstrenice , n. mn. nadstrenice - uzdignuti zaklon iznad vrata ili prozora u obliku krova, nadugo pril. - na dug nain; opirno, nadimati gl. svr., prez. nadurdm - podni jeti tekou trpei, izdurati, izdrati, naduravanje gl. im. s. r. od naduravati se. naduravati se gl. nesvr., prez. naduravam se - muiti se s nekim ili s neim; natezati se; takmiiti se u izdrljivosti i strpljenju. naduriti se gl. svr., prez. nddurim se naljutiti se; namrgoditi se. naduak pril. - u jednom dahu izgovoriti; ispiti u jednom gutljaju, naiskap, nadut prid., odr. v. naduti - kojem je stomak poveanog obima zbog bolesti i sl.; napuhan; razg. pejor. ohol; umiljen, nadmen. naduti (se) gl. svr., prez. nadmem (se) imp. nadmi (se) - biti nadut, poveati zapreminu ubacivanjem zraka ili plina; razg. postati umiljen; uzoholiti se. nado tost im. . r., instr. jd. nddutou/ nadutosti - stanje ili osobina onoga k o je nadut. nadvikati gl. svr., prez. nadviem vikati jae od drugoga, nadvikivanje gl. im. s. r. od nadvikivati se. nadvikivati se gl. nesvr., prez. nadvi kujem (se) - svojom vikom priguivati viku drugoga, nadvisiti gl. svr., prez. nadvisim izdignuti se vrlinom, sposobnou i sl. iznad drugoga; postati vii; nadmaiti koga ili ta. nadviti (se) gl. svr., prez. nadvijeni (se) postaviti se iznad koga, nai se nad neim. nadyladati gl. svr., prez. nadvladam stei prevlast; savladati, nadvonjak im. m. r., n. mn. nadvonjaci - vrsta mosta iznad ceste ili eljeznike pruge. nadzemaljski prid. odr. v. - koji je izvan zemaljskih mjera i zakonitosti; nadnara vni, natprirodni.

nadzemni

406 nafora im. . r. (gr.) - zalogaj posveena hljeba u pravoslavnome crkvenom obre du, to se kao priest dijeli vjernicima nakon liturgije. nafta im. . r. (gr.) - tekua uljna smjesa nastala raspadom organskih materija ko ja se crpi iz zemlje i slui kao sirovina u proizvodnji benzina i drugih derivata, naftalin im. m. r. (gr.) - tvrda tvar bijele boje i jaka mirisa, slui za zatitu krzne nih i vunenih predmeta od insekata, naftalmac im. m. r. (gr.) - prenes. onaj koji ima zastarjele, preivljene, demodirane nazore o svijetu i o ivotu, naftni prid. odr. v. - koji je od nafte; koji se odnosi na naftu, naftovod im. m. r. - cjevovodni sistem izgraen radi transporta nafte. nag prid., odr. v. nagi - koji na sebi nema nikakve odjee, potpuno go. nagaanje gl. im. s. r. od nagaati, nagaati gl. nesvr., prez. nagaam , pril. sad. nagajui - pokuati ta doznati na osnovu nedovoljnih i nepouzdanih injenica. naganjati (se) gl. nesvr., prez. naganjam (se) - zavriti sa ganjanjem koga da brzo rjeava kakav problem; mnogo se namu iti stalnim trenjem u rjeavanju kak vog problema; izganjati se tranjem, nagao prid., odr. v. nagli - koji ima ne obuzdanu, hirovitu narav, nagariti gl. svr., prez. nagarim , trp. prid. nagaren - nanijeti na ta manju koliinu gara ili crne boje {nagariti obrve); pre nes. pojaati ta, npr. dodati brzinu u vonji, bre potrati, nagaziti gl. svr., prez. nagazim , trp. prid. nagaen - stati stopalom u hodu na ne to; prenes. naletjeti na neiju lou volju, upasti u neku nevolju, biti opinjen inima. nagib im. m. r. - ukoeni dio puta, strmina. naginjanje gl. im. s. r. od naginjati, naginjati (se) gl. svr., prez. naginjem (se), gl. pril. sad. naginjui (se) - posta viti ta u ukoenu poziciju u odnosu na tlo i drugu vodoravnu podlogu; prenes. postajati sve vie sklon (naginjati prema Zapadu), priklanjati se. nagizdati (se) gl. svr., prez. nagizdam (se), trp. prid. nagizdan - urediti (se), nainiti (se) gizdavim, ureenim, poseb no sveanim, naglasak im. m. r., g. jd. naglaska , n. mn. nglascv, g. mn. naglasaka - akcent, akcenat; ono to je naglaeno, na emu je teite; gram. posebno isticanje voka la u rijei pri izgovoru; znak kojim se obiljeava naglasak, naglasiti gl. svr., prez. naglasim, trp. prid. naglaen - staviti naglasak na odgovarajui vokal u rijei; akcentirati; dati emu veu vanost; podvui; pot crtati. naglaavanje gl. im. s. r. od naglaavati, naglaavati gl. nesvr., prez. naglaavam - up. naglasiti. naglav(i)ce pril. - s glavom prema dolje; naglavake; vrlo brzo; navrat-nanos, nagliti gl. nesvr., prez. naglim, pril. sad. nglei - postupati naglo, nenadano, nepromiljeno; srljati. naglo pril. - brzo, bez upozorenja, s ljutnjom, bez razmiljanja, iznenada, naglost im. . r., instr. jd. nglou/ naglosti - svojstvo ili osobina onoga ko ji je nagao, nagluh prid., odr. v. nagluhi - koji dobro ne uje, koji ima smetnje sa ulom sluha. nagluhost im. . r., instr. jd. nagluhou / nagluhosti - djelomina oteenost ula sluha. nagnati gl. svr., prez. nagnam - prisiliti koga na bijeg, uzmicanje i sl.; natjerati, nagnue gl. im. s. r. - up. nagnuti; sklo nost prema kome ili emu, naklonost, simpatija, tenja, nagnut prid., odr. v. nagnuti - koji je koso u odnosu na vodoravnu povrinu, kos, ukoen. nagnuti (se) gl. svr., prez. nagnem se doi u nagnut poloaj, nakriviti (se), uiniti ta ukoenim u odnosu na vodo ravnu povrimu. nagnuto pril. - na nagnut nain, nagodba im. . r., g. mn. nagodaba / nagodbi - dogovor kojim se ureuje neki odnos meusobnih interesa; sudsko poravananje, sporazum postignut pred sudom. nagoditi se gl. svr., prez. nagodim se postii nagodbu, dogovoriti se, spora zumjeti.

407

nagraisati

nadzemni prid. odr. v. - koji je smjeten iznad zemlje, nadziranje gl. im .s r. od nadzirati, nadziratelj im. m. r. - onaj koji nadzire, nadzornik. nadzirati gl. nesvr., prez. nadzirem obavljati nadzor nad nekim ili neim, nadgledati, kontrolisati, nadzor im. m. r. - stalno, paljivo praenje i nadgledanje; kontrola, nadzorni prid. odr. v. - koji se odnosi na nadzor {nadzorni organ), nadzornica im. . r. - ena koja vri nadzor. nadzornik im. m. r., vok. jd. nadzornie onaj koji je zaduen obavljati nadzor, nadziratelj. nadzvuni prid. odr. v. - koji je iznad ovjekovih slunih mogunosti; koji je bri od brzine zvuka, nadivjeti gl. svr., prez. nadivim ivjeti dulje od koga ili ega {nadivjeti svoju generaciju), nadak im. m. r. (tur.), n. mn. nddaci dio starinske bojne opreme: sjekirica na dugom drku s otricom s jedne strane i uicama s druge strane, nadak-baba im. m. r. (tur.) - ena koja je uvijek spremna na svau; svaalica, nadidati gl. svr.(tur.), prez. nadidam - ukrasiti s mnogo razliitih detalja, poredati dide, nakititi, naelektrisan prid., odr. v. naelektrisani koji je ispunjen elektricitetom; prenes. ljut, naljuen, pun bijesa, naelektrisano pril. - na naelektrisan na in. naelektrisati/naelektrizirati gl. svr., prez. naelektriem/naelektriziram - ispu niti elektricitetom; prenes. razdraiti, uznemiriti koga. nafaka im. . r. (ar.), dat. jd. nafaki - ono to je ovjeku od Boga predodreeno da pojede, popije i iivi na ovome svijetu; uope: hrana, jelo, pie, novac, mate rijalna dobra, nafakali neprom. prid. (ar.-tur.) - kojem je sudbina da uvijek ima bogatu nafaku, nafila im. . r. (ar.) - dodatna molitva (namaz) u islamu, koja nije obavezna i koja se obavlja ili kao nadomjestak za ranije proputene molitve ili kao vjer niko traenje oprosta i milosti od Boga.

nagomilati gl. svr., prez. nagomilam, trp. prid. nagomilan - staviti ta na gomilu, vremenom se sakupiti na jednom mje stu. nagon im. m. r., g. jd. nagona - uroena sposobnost ivih bia da nesvjesno do prinose svom opstanku, nagonski prid. odr. v. - koji ima nagon, koji je potaknut nagonom, nagonski pril. - po nagonu, nagore pril. - prema gore, navie, uzbrdo, nagore pril. - od loeg jo gore, uz po goranje. nagoriti gl. svr., prez. nagorim - uiniti da gori, zapaliti, nagorjeti glag. svr., prez. ncigori - biti djelimino nagoren nakon djelovanja vatre. nagost im. . r., instr. jd. nagou/ngosti - osobina onoga koji je nag, golotinja, nagovaranje gl. im. s. r. od nagovarati, nagovarati gl. nesvr., prez. nagdvaram rijeima poticati koga da neta uini, da postane istomiljenik, nagovijestiti gl. svr., prez. nagdvijestim izokola objaviti ta e se dogoditi, uiniti da ta bude poznato unaprijed, prorei. nagovjetaj im. m. r., g. jd. nagovjetaja ono to se izokola, nejasno ili posredno najavljuje. nagovor im. m. r., g. jd. nagovora poticaj rijeima da ko neta uini, da u ta povjeruje, nagrabiti gl. svr., prez. nagrabim , trp. prid. nagrabljen - skupiti pomou grablji; prenes. stei imovinu na lahak nain, omastiti brk, napuniti depove novcem, nagrabusiti gl. svr., prez. nagrabusim, trp. prid. nagrabuen - loe se provesti, nadrljati, neoekivano pretrpjeti razne tekoe. nagrada im. . r., g. jd. nagrade - ono to se dodjeljuje za uspjeh, za postignute rezultate, zasluge; priznanje, nagraditi gl. svr., prez. nagradim, trp. prid. nagraen - dodijeliti nagradu za rad, zasluge, uspjehe, umjetniko djelo itd. nagradni prid. odr. v. - koji se odnosi na nagradu. nagraisati/nagrajisati glag. svr., prez. nagraiem/nagrajiem - loe proi, na-

nagrda

408 nahukati gl. svr., prez. nahukam , trp. prid. nahukan - hukanjem potaknuti koga da doe u sukob; potaknuti psa na napad, nahuckati. nahvaliti gl. svr., prez. nahvalim , trp. prid. ndhvaljen - uputiti niz pohvala, ak vie nego je potrebno, nahvatati gl. svr., prez. nahvatam , trp. prid. nahvatan - hvatanjem pribaviti odreenu koliinu ega, uhvatiti mnogo. naii gl. svr., prez. naiem - proi pored ega, pojaviti se nenajavljeno; naletjeti na neto, nai ta bez traenja, naigrati (se) gl. svr., prez. naigram (se) puno se igrati, potpuno se zadovoljiti igrom. nailazak im. m. r., g. jd. nailaska - dola zak, pojavljivanje, rezultat nailaenja. nailaziti gl. nesvr., prez. nailazim - up. naii. nailaenje gl. im. s. r. od nailaziti, naime pril. - podsjeanje na neizreeno; to jest. naimenovati gl. svr., prez. naimenujem, trp. prid. ndimenovan - imenovati koga za odreenu funkciju u vlasti, ustanovi i sl. naiskap pril. - do posljednje kapi (ispiti), naduak. naivac im. m. r. g. jd. naivca , g. mn. naivaca - iron. ovjek koji u sve vjeruje; samouki slikar koji slika svakodnevni ivot (selo, priroda, ivotinje itd.) a nije zavrio likovnu akademiju, naivan prid., odr. v. naivni - koji u sve vjeruje, prostoduan; neiskusan; prenes. glup. ogranien. naivina im. m. r., g. jd. naivine, n. mn. nahcine onaj koji je nepopravljivo naivan, kojeg je lahko uvjeriti i preva riti. naivka im. . r., g. mn. ndlvkl - ena naivac. naivko im. m. r,, n. mn. naivci, g. m. ndlvaka, hip. - naivac, naizgled pril. - kao to je na prvi pogled, kao to izgleda, naizmjenice pril. - naizmjenino, tako da se smjenjuje jedno sa drugim, naizmjenian prid., odr. v. naizmjenini koji se smjenjuje s neim drugim u pravilnom vremenskom razmaku, prvo jedno pa drugo. naizmjenino pril. - naizmjenice, naizust pril. - tako da se izgovori bez greke, napamet, najahati gl. svr., prez. najaem - zaja hati, najaiti, sjesti na konja; prenes. biti dosadan da bi se od koga ta iznudilo, biti bezobziran. najam im. m. r., g. jd. najma , n. mn. najmovi - unajmljivanje, privremeno koritenje neijeg rada, prostora i sl. uz plaanje najamnine, najamni prid. - koji se odnosi na najam, najamnica im. . r. - ena najamnik, najamnik im. m. r., g. jd. najamnika onaj koji je unajmljen da radi; plaenik, vojnik koji ugovara slubu za novac, najamnina im. . r. - novac koji se daje za ono to je iznajmljeno, najaiti gl. svr., prez. najalm - najahati. najava im. . r. - pismeno ili usmeno obavjeenje o posjeti, sastanku, preda vanju, predstavi i sl. najaviti (se) gl. svr., prez. najavim (se) pismenim ili usmenim putem obavije stiti javnost ili pojedinca o nekom budu em dogaanju; obavijestiti koga o svom dolasku, najavljivanje gl. im. s. r. od najavljivati. najavljivati (se) gl. nesvr., prez. najav ljujem (se) - vie puta obavjetavati o o onom to e se dogoditi nekom ili o svom dolasku, najedanput pril. - iznenada, odjednom, najednom, najedared. najedare pril. - najedanput, najedanje gl. im. s. r. od najedati, najedati (se) gl. nesvr., prez. najeddm (se) - izjedati, nagrizati, razarati; prejedati se. najednom pril. - najedanput, najesti (se) gl. svr., prez. najedem (se) jesti do sitosti, dobro se nahraniti, nasiti ti se. najetkati gl. svr. prez. najetkam - neku podlogu obraditi jetkanjem. najezda im. . r. - prelazak neke velike osvajake vojne sile preko neke zemlje; nailazak kakvog mnotva (najezda veli kog opora vukova); uope dolazak ega u nepodnoljivoj koliini, najeiti (se) gl. svr., prez. najeim (se) osjetiti jezu; biti prestravljen, promrzao,

409

nakastiti

drljati, nagrabusiti, nadrapati, biti izubi jan, opljakan, nagrda im. . r., g. jd. nagrde - ono staje nagreno, grdoba, rugoba, nagrditi glag. svr., prez. nagrdlm, trp. prid. ndgren - uiniti grdnim; prenes. oklevetati, ocrniti, nagrenost im. . r., instr. jd. nagrenou/ndgrenosti - osobina onoga koji je nagren, svojstvo onoga to je nagre no. nagristi glag. svr., prez. nagrlzem , trp. prid. nagrizen - uiniti da je ta nagri zeno, biti oteeno kiselinom, hrom, starou itd. nagrnuti glag. svr., prez. nagrnem naglo u gomili stii, jumuti; zagrtanjem nainiti gomilu, nabaciti zemlju ili ta drugo preko neega, nagrtanje gl. im. s. r. od nagnati, nagrtati gl. nesvr., prez. nagrem - up. nagrnuti. nagruhati gl. svr., prez. nagruham napuniti preko mjere, nagurati gl. svr., prez. naguram, trp. prid. naguran - guranjem smjestiti veu koliinu u neki prostor, nahakaretiti (se) gl. svr. (ar.), prez. nahakaretim (se) - uiniti (se) hakaretom, napraviti (se) runim, unakaziti (se). naheriti gl. svr. (tur.), prez. naherlm nakositi, postaviti ta nakoso, nahero, nahero pril. (tur.) - nakrivo, nakrivljeno, nakoeno na jednu stranu, nahija im. . r. (ar.) - administrativna jedinica u Osmanskoj Carevini, nahlada im. . r. - prehlada, nahoe im. s. r., g. jd. nahoeta , zb. im. nahoad - dijete koje je naeno i kojem se ne znaju roditelji, nahodati se glag. svr., prez. nahodam se - previe hodati, hodajui osjetiti umor. nahdditi (se) glag. nesvr., prez. nahodI se - nalaziti se, biti na nekom mjestu, nahoenje gl. im. s. r. od nahoditi se. nahraniti (se) gl. svr., prez. nahranim (se), trp, prid. nahranjen - dati kome da jede; utaiti sopstvenu glad. nahrupiti glag. svr., prez. nahrupim naglo stii ili ui u gomili, upasti, nahuckati gl. svr., prez. ndhuckam, trp. prid. nahuckati - nahukati.

suvie uzbuen od ega se uzdignu dlaice na tijelu; nakostrijeiti se. najlon im. m. r. (engl.), g. jd. najlona sintetika plastina masa koja se odliku je vrstoom i elastinou. najlonka im. . r. (engl.), dat. jd. najlone - enska arapa izraena od najlonski sintetikih vlakana. najmiti gl. svr., prez. n aj mim - uzeti ko ga u najam, najmljenica im. . r. - ena uzeta u najam. najmljenik im. m. r., g. jd. najmljenlka. v. jd. najmljenle, n. mn. najmljenlci onaj koji je uzet u najam, najmodavac im. m. r., g. jd. najmodavca - onaj koji daje u najam, najmoprimac im. m. r., g. jd. najmo prlmca - onaj koji prima u najam, najposlije/najposlije pril. - najkasnije, znatno iza drugih dogaanja, sa zaka njenjem, nakon svega, najprije pril. - prije svih drugih; u izla ganju rije koja kazuje ta e je najva nije. najuriti gl. svr., prez. najurim, trp. prid. najuren - otjerati, istjerati, izbaciti koga, natjerati ga u bijeg, najzad pril. - napokon, konano, napos ljetku, poslije dugog ekanja, nakalemiti gl. svr., prez. nakdlemlm, trp. prid. nakalemljen - okalemiti divlju vo ku radi oplemenjivanja; prenes. dodati emu neke elemente koji tu ne spadaju; nametnuti. nakana im. . r. - namjera, odluka da se ta uini. nakaniti se gl. svr., prez. nakanim se odluiti se na neto i pored umora, bez voljnost! i elje, nakapati gl. svr., prez. nakapam, trp. prid. nakapan - ukapati, uliti ta u kapi ma. nakapnica/nakapnica im. . r. - rezervo ar za skupljanje kinice, atmja, cister na; u bubregu vreica u koju se izluuje mokraa. nakarada im. . r., g. mn. nakarada neto grdno, rugoba, nakaza, kakva izo paenost. nakastiti gl. svr. (tur.), prez. ndkastlm odluiti se za neto, naumiti uraditi ta.

nakaljati se

410 nakloniti se gl. svr., prez. nakldnim se, trp. prid. naklonjen - uiniti naklon u znak potovanja, naklonost im. . r., instr. jd. nklonou/ naklonosti - sklonost prema kome ili emu, osobina onoga koji je prema ko me naklonjen, prijateljski raspoloen, dobronamjeran, naknada im. . r., g. jd. naknade, n. mn. naknade - nadoknada, naknadan prid., odr. v. naknadni - koji dodatno dolazi poslije neeg to je ve zavreno, kasniji, naknaditi gl. svr., prez. naknadim, trp. prid. naknaen - nadoknaditi, izvriti naknadu, isplatiti novcem ili im drugim za uraeni posao, uinjenu uslugu i sl. nakniti (se) gl. svr., prez. naknijem (se) obojiti se knom, okniti se. nakon prijed. - u zn. poslije (nakon kie), nakopati (se) gl. svr., prez. nakopam (se), trp. prid. nakopan - kopanjem doi do ega, dobiti eljenu koliinu (npr. krompira); prenes. naraditi se. nakositi gl. svr., prez. ndkosim , trp. prid. nakoen - uiniti ta kosim, nakriviti, nakositi gl. svr., prez. ndkosim - kosom oboriti odreenu koliinu trave i, sl. nakostrijeen prid., odr. v. nakdstrijeeni - kojem se digla dlaka ili perje od straha, zime, najeen. nakostrijeiti (se) gl. svr., prez. nakdstrijeim (se) - od straha, zime i sl.dii dlaku ili perje tako da stri (o ivotinjana). nakot im. m. r., g. jd. nakota - mladun ad, okot, ono to je okotila enka ivo tinje (kuka, maka), nakotiti (se) gl. svr., prez. nakoti, trp. prid. nakoen - okotiti u velikom broju (o ivotinjama), nakovanj im. m. r., g. jd. nakovnja, n. mn. nakvnji - metalno postolje na ko jem kova kuje. nakrasti gl. svr., prez. nakrddem - ne primjetno i povremeno krasti, potkrada ti, puno ukrasti kad se sve sabere, nakratko pril. - ukratko, s malo rijei; na kratko vrijeme, nakrcati gl. svr., prez. nakrcam, trp. prid. nakrcan - natovariti mnogo, nositi ogroman teret. nakrenuti gl. svr., prez. ndkrenem, trp. prid. nakrenut - uiniti da ta stoji ukoso, nakrenuto. nakresan prid., odr. v. nakresani - koji je pijan, u alkoholiziranom stanju, nakresati (se) gl. svr., prez. nakreem (se) - kresanjem priskrbiti odreenu koliinu (npr. nakresati granja); razg. opiti se, naljoskati se (rakije i sl.), nakriviti (se) gl. svr., prez. nakrivim (se), trp. prid. nakrivljen - uiniti d a je ta nakoeno na jednu stranu; ii nak rivljen na jednu stranu. nakrivljen prid., odr. v. nakrivljeni - koji ne stoji uspravno, koji je nagnut na jed nu stranu, nakoen, nakrivljeno pril. - na nakrivljen nain, nahero, nagnut na jednu stranu, nako eno. nakrivo pril. - nakoeno, tako da odstupa od prethodne uspravnosti, nakrkake pril. - na leima (nositi koga), nakrkaiti gl. svr., prez. nakrkaim, trp. prid. nakrkaen - staviti koga na lea. nakfkati se gl. svr., prez. nakrkam se, trp. prid. nakrkan - dobro se najesti, naderati se. nakrupno pril. - u veim komadima, ukrupno. nakuhati (se) gl. svr., prez. ndkuham (se), trp. prid. ndkuhan - kuhajui napra viti mnoga jela; umoriti se kuhajui, nakupac im. m. r., g. jd. nakupca - onaj to trguje robom (ob. preprodajom sto ke). nakupati se gl. svr., prez. nakupam se puno se iskupati, izdovoljiti se kupanjem. nakupiti (se) gl. svr., prez. nakupim (se), trp. prid. nakupljen - kupljenjem sabrati ta; nagomilati (se), nakupljanje gl. im. s. r. od nakupljati, nakupljati gl. nesvr., prez. nakupljam - up. nakupiti. nakupovati gl. svr., prez. nakupujem, trp. prid. nakupovati - kupovanjem doi do razne robe. nakvasiti gl. svr., prez. ndkvasim, trp. prid. ndkvaen - uiniti ta mokrim, vlanim, navlaiti, nalagati gl. svr., prez. ndlazem, trp. prid. nalagan - ispriati puno lai.

411

nalickati (se)

nakaljati se gl. svr., prez. nakaljem se - kratko kahnuti, zakaljati se. nakesiti se gl.svr., prez. nakesim se iskesiti se, naceriti se, runo se nasmijati pokazujui zube. nakinuren prid., odr. v. nakiniireni koji je previe ukraen bez ikakvog uku sa, nadidan. nakinuriti gl. svr., prez. nakinurim biti nakinuren. nakiseo prid., odr. v. nakiseli - koji nije posve kiseo, blago kiseo, malo kiseo, nakisnuti gl. svr., prez. nakisne - postati malo kiseo, poeti se kvariti, uskisnuti; pokisnuti, biti malo pokvaen od kie. nakit im. m. r., g. jd. nakita - dragocjen i skup predmet koji ob. nose ene (prenje, ogrlice, narukvice, naunice i sl.), nakititi (se) gl. svr., prez. nakitim (se), trp. prid. nakien - zakititi, ukrasiti koga cvijeem ili im drugim; prenes. dobro se napiti, biti pijan. nakjue(r) pril. - dan prije prekjue(r), prije tri dan, trei dan od ovoga, naklada im. . r. (e.) - izdanje knjige; preduzee koje tampa i izdaje knjige, izdava; tira, broj tampanih primjera ka. nakladnica im. . r. - ena koja se bavi poslovima naklade, nakladnik im. m. r., v. jd. nakladniie , n. mn. nakladnici - izdava, onaj koji se bavi poslovima naklade, naklanjati (se) gl. nesvr, prez. nakla ti]am (se) - initi naklone u znak poto vanja; naginjati prema emu (politici, kakvom uenju itd.); u islamu: obaviti proputene namaze, naklapanje gl. im. s. r. od naklapati, naklapati gl. nesvr., prez. naklapam priati nadugo i nairoko o svemu i svaemu, raspredati o emu bez mnogo pouzdanih informacija, dokuivati mo gue ishode, naklati (se) gl. svr., prez. nakoljem (se) poklati mnogo; koljui ne zavriti klanje. naklon im. m. r. - poloaj tijela u mo mentu iskazivanja potovanja prema nekom (sagnuta glava ili gornji dio tijela).

nalagati gl. nesvr., prez. ndlazem naloiti, izdati nalog, nalajati (se) gl. svr., prez. ndlaje (se) puno lajati, izlajati se do mile volje (o psu); prenes. izgovoriti razne rune rije i i izmiljotinje o kome, iznijeti puno neistina u javnost, nalaktiti se gl. svr., prez. nalaktim se, trp. prid. nalaken - osloniti se na lakto ve. nalatiti gl. svr., prez. ndlatim, trp. prid. nalaten - nanositi kremu (latilo) ob. na kou od cipela i trljanjem uiniti da se sjaji. nalaz im. m. r., g. jd. nalaza - ono to je naeno; med. to je utvreno i istraiva njem. nalazite im. s. r. - mjesto gdje se ta moe nai, gdje se moe crpsti ta dra gocjeno (ruda, nafta itd.), nalaziti (se) gl. nesvr., prez. nalazim (se) - traei pronalaziti ta, utvrditi posto jee stanje ega; vriti pretrage i istra ivati; (se) biti negdje, zauzimati neki prostor; biti u nekom stanju, situaciji, poloaju. nalei gl. svr., prez. ndlegnem , gl. prid. rad. nalegao - nalegnuti, pristajati sas vim dobro na gornju stranu neega, nalegnuti gl. svr., prez. ndlegnem, gl. prid. rad. nalegnuo - nalei, nalemati gl. svr., prez. nalemam , trp. prid. naleman - dobro namlatiti koga, istui. nalet1 im. m. r. (ar.), g. jd. naleta - osoba nezgodnog ponaanja, onaj za koga se nikad ne zna kako e postupiti, proklet nik, naletnik, ters. nalet2 im. m. r. - napad u letu (avionom); brz i nezaustavljiv napad, navala, naletjeti gl. svr., prez. ndletim/naletim, gl. rad. prid. naletio, naletjela - u letu udariti u neto; jurei naii; prenes. upasti u klopku; natrati; izdovoljiti se letjenja. naletnik im. m. r., g. jd. naletnika n. mn. naletnici - nalet, ters, prokletnik, naletosum uzv. (tur.) - prokletsvo! doavola. nalickan prid., odr. v. nalickani - koji je dotjeran, ureen, koji se lickao, nalickati (se) gl. svr., prez. nalickam (se) - pretjerano (se) dotjerati.

naliiti

412 poubijati (patke, eeve itd.); zadovoljiti se lovom. naloiti gl. svr., prez. naloim , trp. prid. ndloen - baciti ta u vatru da gori; potpaliti vatru, podloiti, naloiti gl. svr., prez. naloim, trp. prid. ndloen - narediti, izdati nalog, zapovijediti. nalupati gl. svr., prez. nalupam, trp. prid. nalupan - izmlatiti koga, izubijati, izudarati; izmutiti (npr. jaja), naljepnica im. . r. - samoljepivi komad papira koji se stavlja na proizvode ili za kakvu drugu informaciju, naljoskati se gl. svr., prez., ndljoskam se, trp. prid. ndljoskan - napiti se alkohola do besvijesti, naliti se, opiti se. naljut prid., odr. v. naljuti - koji je pomalo ljut, koji se povremeno ljuti; to je pomalo ljuto ( o jelu), naljutiti (se) gl. svr., prez. naljutim (se) uiniti koga ljutim; postati ljut, rasrditi se, razbjesniti se. nam im. m. r. (tur.), g. jd. nama - ugled, dobar glas, popularnost, namai gl. svr., prez. namaknem, rad. prid. namakao, trp. prid. namaknut namaknuti, namagariti gl. svr., prez. namagarim, trp. prid. namagaren - podvaliti kome, prei koga kao glupog magarca, nasa mariti, nasaditi, namah pril. - odmah, odjednom, namakanje gl. im. s. r. od namakati, namakati gl. nesvr., prez. ndmaem stavljati ta u tenost kako bi bilo navaleno, smoiti, namaknuti gl. svr., prez. namaknem, rad. prid. namaknuo, trp. prid. namaknut - namai, pokretom staviti ta oko ega (povodac oko konjskog vrata); prenes. stei imovinsku dobit, priskrbiti, namamiti gl. svr., prez. namamim, trp. prid. ndmamljen - mamei privui koga, domamiti, dovabiti, namastiti gl. svr., prez. ndmastlm, trp. prid. namaten/namaen - premazati mau. nametanje gl. im. s. r. od namatati, namatati gl. svr., prez. namatam - initi da to bude namotano, up. namotati, namaz im. m. r. (perz.), g. jd. namaza molitva kod muslimana koja se obavlja

413 pet puta dnevno klanjanjem i izgova ranjem molitvi iz Kur ana. namaz im. m. r., g. jd. nmaza - ono to se moe namazati, ono to je namazano, namazati gl. svr., prez. ndmaem, trp. prid. namazan - nanijeti namaz na kakvu povrinu; prenes. iron. loe naslikati. namazbez im. m. r. i namazbeza im. . r. (perz.-ar.) - posebno izraena i ukraena mahrama koju na glavi nose ene muslimanke, namor im. m. r. (tur.) - nevaljalac, podmukao ovjek, nezahvalnik, namorast prid. (tur.), odr. v. ndmorastl - koji se odnosi na namora, nevaljao, podmukao, nezahvalan, nameiti se gl. svr., prez. namelm se, rad. prid. nameio se - navaditi se na neto, ne odustajati od neega, nameivanje gl. im. s. r. od nameivati. namelvati se gl. nesvr., prez. nameujem se - up. nameiti se nametati (se) gl. nesvr., prez. nameem (se) - initi da kome ta bude nametnu to, prisiljavati koga na neto; (se) nastojati da kome budemo dragi mimo njegove volje, biti nametljiv; nanositi snijeg (meava), nametljiv prid., odr. v. nametljivi - koji bez poziva ulazi u odnose sa drugim ljudima, koji se namee, nametljivica im. . r. - ona koja se namee. nametljivac im. m. r., g. jd. nametljlvca onaj koji je nametljiv, koji se namee, nametljivo pril. - na nametljiv nain, nametnica im. . r. - up. nametnik, nametnik im. m. r., g. jd. nametnika parazit, biljni ili ivotinjski organizam koji ivi u tijelu ili na tijelu drugog organizma, nametnuti (se) gl. svr., prez. nametnem (se), trp. prid. nametnut - staviti, naba citi ta na neto; prisiliti da neko prihvati nato mimo svoje volje; (se) stei vlast i uticaj mimo elje drugih, namicanje gl. im. s. r. od namicati, namicati gl. nesvr., prez. namiem - up. namaknuti, initi da ta bude namaknu to. namigivanje gl. im. s. r. od namigivati.

namjesnik

naliiti gl. svr., prez. naliim - biti slian, liiti na koga. nalije im. s. r. - druga strana, iza one koja nije pod direktnim pogledom; prenes. druga, esto neugodna, skrivena strana ega. nalijepiti gl. svr., prez. nalijepim, trp. prid. nalijepljen - lijepljenjem ta pri vrstiti; prenes. izruiti, kome svata nagovoriti, podmetnuti neistinu, nalijevo/nalijevo pril. - na lijevu stranu, s lijeve strane. nalik neprom. prid. - slian, koji nalikuje kome ili emu. nalikovanje gl. im. s. r. od nalikovati, nalikovati gl. nesvr., prez. nlikujem biti nalik, sliiti na koga. naliti (se) gl. svr., prez. nalijem (se) napuniti tenou, uliti do vrha posude; pokisnuti; napiti se rakije, opiti se. nalivpero im. s. r. - pero za pisanje sa spremnikom u koji se doliva tinta kad se potroi. nalog im. m. r., n. mn. nalozi - ono to se kome usmeno ili pismeno naloi da uradi; nareenje, nalogodavac im. m. r., g. jd. nalogoda vca , g. mn. nalogdddvdcd - onaj koji izdaje naloge, nalogodavka im. . r., dat. jd. nalogdddvki - ona koja daje naloge, nalogoprimac im. m. r., g. jd. nalogoprlmca, g. mn. nalogdprlmaca - onaj koji prima nalog i postupi prema njego vim navodima, nalogoprimalac im. m. r., g. jd. nalogoprimaoca - nalogoprimac, nalogoprimatelj. nalogoprimatelj im. m. r. - onaj koji prima nalog, nalogoprimac. nalogoprimateljka im. . r. - ona koja prima nalog, nalokati se gl. svr., prez. naloe se, trp. prid. nalokan - napiti se vie nego to treba; napiti se loui (ivotinje); opiti se rakijom, naliti se, naljoskati se do besvijesti. nalomiti gl. svr., prez. nalomim , trp. prid. ndlomljen - lomljenjem nabrati; malo slomiti, naloviti (se) gl. svr., prez. ndlovlm (se), trp. prid. ndlovljen - u lovu nahvatati ili

namigivati gl. nesvr., prez. namigujem namigivanjem davati kome neke poruke ili znakove razumijevanja, namignuti gl. svr., prez. ndmignem, rad. prid. namignuo - brzo zatvoriti jedno oko kako bi se kome prenijela kakva poruka ili znak razumijevanja, namigua im. . r. - ena koja namjerno privlai panju mukaraca, namijeniti gl. svr., prez. namijenim, trp. prid. namijenjen - odrediti namjenu emu, predvidjeti svrhu; uputiti kome ta, uiniti da kome ta pripadne, namirisati (se) gl. svr,, prez. nami riem (se), trp. prid, namirisan - ulom mirisa ili njuha registrovati kakav miris; pomou mirisa uiniti se miriljavim, staviti miris na sebe; prenes. predosje titi, naslutiti (npr. razvoj dogaaja). namiriti (se) gl. svr., prez. namirim (se), trp. prid. namiren - zadovoljiti kakve potrebe (npr. u hrani, novcu); isplatiti dugove; ispuniti kakvu obavezu, namirnice im. . r. mn. - prehrambeni proizvodi. namjena im. . r,, g. jd. namjena - ono to je emu namijenjeno, to e se upotreb ljavati, to e imati naku svrhu, namjenski prid. odr. v. - koji se odnosi na namjenu, namjenski pril. - za namjenu, namjera im. . r., g. jd. namjere , n. mn. namjere - ono to je ko odluio da uradi, namjeran prid., odr. v. namjerni - koji je uinjen s namjerom, svjesno uraen, namjeravati gl. nesvr., prez. namjera vam - imati namjeru, pripremati se za ostvarivanje namjere, namjeriti se gl. svr., prez. namjerim se naii na koga, susresti se; naletjeti na koga ko je nezgodan i sukobiti se s njim. namjernik im. m. r., v. jd. nmjernle, n. mn. namjernici - onaj koji je doao, koji se namjerio, namjerno pril. - na namjeran nain, svjesno. namjesnica im. . r. - ena koja obavlja funkciju namjesnika, namjesnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na namjesnika, namjesnik im. m. r., v. jd. nmjesnle, n. mn. namjesnici - onaj koji je namjeten

namjesnitvo da upravlja, da vlada u ime koga, visoki predstavnik, namjesnitvo im. s. r. - sistem vladavine i uprave kojoj je namjesnik na elu. namjestiti (se) gl. svr., prez. namjestim (se), trp. prid. namjeten - uiniti da se ta nae na pravom mjestu; urediti, pospremiti (u kui); uskladiti poloaj tijela i mjesto na kojem se nalazi radi udobnosti. namjetaj im. m. r. - predmeti koji slue za potrebe stanovanja ili rada; poku stvo. namjetati (se) gl. nesvr., prez. namje tam (se) - up. namjestiti, namjetaljka im. . r., g. mn. namjetaljki - prevara, podvala. namjeten prid., odr. v. namjeteni - koji je zaposlen, koji je dobio stalan posao; ureen, opremljen; koji je tako postav ljen da djeluje ispravno; prividno ispra vno. namjetenica im. . r. - ena namjetenik. namjetenik im. m. r,, g. jd namjetenika, v. jd. namjetenice, n. mn. namjetenici - slubenik, administrativni radnik, namjeteno pril. - ureeno; podvaljeno, podmetnuto, namlatiti gl. svr., prez. namlatim, trp. prid. namlaen - istui koga, priskrbiti kome dobre batine; udaranjem po kro nji stabla doi do ploda, namljeti gl. svr., prez. nameljem, trp. prid. namljeven - mljevenjem ta usitni ti; prenes. ispriati sve i svata, namnaanje gl. im. s. r. od namnaati. namnaati (se) gl. nesvr., prez. namnazam (se) - up. mnoiti (se), namnoiti (se) gl. svr., prez. namnoim (se), trp. prid. namnoen - poveati mnoenjem, razmnoiti (se), namoiti gl. svr., prez. namoim , trp. prid. namoen - staviti u vodu, uiniti da ta bude vlano, namotati gl. svr., prez. namotam, trp. prid. namotan - zavriti sa motanjem ega na ta. namrekati (se) gl. svr., prez. namrekam (se), trp. prid. namrekan - nabrati (se), prekriti se sitnim borama (o licu), naborati se. namrgoditi se gl. svr., prez. namrgodim (se), trp. prid. namrgoen - namjestiti

414
mrgodu, natmuren izraz lica (u ljutnji, nezadovoljstvu, loem raspoloenju), namrgoeno pril. - namrteno, ljutito. namrgoenost im. . r., instr. jd. namrgoenou/namrgoenosti -osobina onoga koji je namrgoen, namrteno pril. - sa namrtenim licem, nabranog ela i obrva; ljutitog izgleda lica. namrtenost im. . r., instr. jd. namrtenon/namrtenosti - osobina onoga koji je namrten, namrtiti se gl. svr., prez. ndmrtim se, trp. prid. namrten - nabrati elo i stis nuti obrve to pokazuje ljutnju, nezado voljstvo, neslaganje, namrtvo pril. - uz gl. ubiti, napiti se, pretui i sl. tako d a je posljedica mrtvilo namrviti gl. svr., prez. ndmrvim, trp. prid. namrvljen - mrvljenjem napraviti mrvice (npr. od hljeba), namuiti (se) gl. svr., prez. namuim (se), trp. prid. namuen - izmuiti (se), pretrpjeti muke; zadavati kome muke; izmoriti (se), namusti gl. svr., prez. namuzem, trp. prid. namuzen - muzui kravu dobiti mlijeko. nana1 im. . r., v. jd. nano, g. mn. nana majka, baka. nana2 im. . r. - ljekovita biljka od koje se pravi aj, metvica, menta. nanbudo im. m. r. (jap.) - japanska bori laka vjetina, nandu im. m. r., g. jd. nandua, n. mn. nandui - velika junoamerika ptica trkaica. nanervirati (se) gl. svr., prez. nanerviram (se), trp. prid. nanerviran - izvui kome ivce, iznervirati se. nanesreu pril. - po nesrei, nesreom, nesretnim sluajem, nang im. m. r. (taji.), mn. nangovi tajlandsko pozorite sjena u kojem se igre izvode konatim figurama iza para vana. nanijeti gl. svr., prez. nanesem, trp. prid. nanesen/nanijet - pribaviti dovoljnu koliinu ega nosei u vie navrata; napraviti nanose (vjetar, voda); nama zati, prekriti ime kakvu povrinu (bojom, kreom); ucrtati, upisati; iza zvati bol kod koga. nanijetiti gl. svr. (ar.), prez. nanijetim naumiti, namijeniti, nanianiti gl. svr. (perz.), prez. nanianim, trp. prid. nanianjen - naciljati, uzeti koga ili ta na nian, nanizam im. . r. (fr.), g. jd. nanizma abnormalno nizak rast i visina kod ljudi, ivotinja i biljaka, nanizati gl. svr., prez. naniem, trp. prid. nanizan - napraviti niz od ega, redati jedno za drugim, nanie pril. - prema dolje. nanos im. m. r., g. jd. nanosa - ono to je naneseno (npr. rijeni nanos), nanoenje gl. im. s. r. od nanositi, nanositi gl. nesvr., prez. nanosim - initi nanose, prekrivati povrinu ime. nanovo pril. - ponovo, iznova, jo jedanput. nanule im. s. r. mn. (ar.) - obua od drveta sa kaiem u koji se uvlai prednji dio stopala, slina sandalama, nanuldija im. m. r.(tur.) - zanatlija koji izrauje i prodaja nanule, nanjuiti gl. svr., prez. nanjuim, trp. prid. nanjuen - osjetiti njuhom miris (o psu); prenes. predosjetiti razvoj dogaa nja i ijeg uea u kreiranju situacija koje mogu nastati, naoblaenost im. . r., instr. jd. naoblaenou/naoblaenosti - stanje neba pred kiu kad se od oblaka ne vidi sunce, naoblaenje, naoblaka, naoblaenje gl. im. s. r. od naoblaiti se naoblaenost, naoblaka, naoblaiti se gl. svr., prez. naoblai se pred kiu prekriti nebo oblacima naoblaka im. . r., dat. i lok. jd. naoblaci - naoblaenje, naoblaenost, naobrazba im. . r., g. mn. naobrazbi ee: obrazovanost, znanje i vjetine steene kolovanjem, naobraavanje gl. im. s. r. od naobraavati (se). naobraavati (se) gl. nesvr., prez. naobraavam (se), trp. prid. naobraen - ee: obrazovati se; obrazovanjem sticati znanja i vjetine. naobraen prid., odr. v. naobraeni ee: obrazovan., koji je proao na obrazbu. naoale im. . r. plur. tantum - pomagalo za poboljanje vida s dva soiva u

415 okvirima i drkama koje se stave na ui, oale, naoari. naoari im. . r. plur. tantum - naoale, naoarka im. . r., dat. jd. naoarki vrsta opasne zmije, kobra, naoi pril. - pred oima, pred svjedocima, oigledno, oevidno, naoigld pril. - naoi, pred oima, oigledno, oevidno, naoit prid., odr. v. naoiti - lijep za gledanje, koji pada u oi zbog stasa i ljepote. naoitost im. . r., instr. jd. naoitou/ naoitosti - osobina onoga koji je na oit. naoko pril. - na prvi pogled, naizgled, od oka, bez detaljnije analize i mjerenja, naokolo pril. - svuda oko ega, sa svih strana; zaobilazno, ne preicom nego okolnim putem, naopake pril. - naopako, pogreno, okre nuto na nalije, naopak prid., odr. v. ndopaki - drugaiji, izvrnut na nalije; prenes. koji se ponaa nerazumno, od kojeg se svata moe oekivati. naopako pril. - naopake, izvrnuto; pre nes. pogreno shvaajui, nerazumno, naoruan prid., odr. v. naoruani - koji ima oruje, naoruanost im. s. r., instr. jd. naorua no u/naoruano ti - stanje onoga koji je naoruan, naoruanje gl. im. s. r. - oruje i oprema zajedno u posjedu pojedinca, naoruati (se) gl. svr., prez. naoruam (se), trp. prid. naoruan - dati kome oruje da bude naoruan; pribaviti sebi naoruanje radi odbrane, naoruavati (se) gl. nesvr., prez. naoru avam (se) - permanentno svim sposob nim za borbu dopremati oruje i opre mu. naotriti (se) gl. svr., prez. naotrim (se), trp. prid. naotren - uiniti ta otrijim (o nou i sl.); pripremiti se za verbalni ili kakav drugi okraj, naovamo pril. - dosada, do danas (od tada naovamo). napa1 im. . r., g. mn. napa - naprava u kuhunji iznad pei za prikupljanje pare i mirisa.

416 napa2 im. . r., g. mn. napa - stolnjak, prekriva. n apabiriti gl. svr., prez. napabirim, trp. prid. napabiren - prikupiti mnogo pabiraka. napaen prid., odr. v. napaeni - koji je bio pod patnjom, namuen, napad im. m. r., g. jd. napada - napadaj, atak, agresivni in kojim se ugroava neiji ivot, opstanak, drava; kritika; kratka smetnja u funkcionisanju orga nizma; u sportu akcija koja ima cilj postizanje pogotka, napada im. m. r., g. jd. napadaa - onaj koji napada, koji sudejluje u kakvom napau. napadaki prid. odr. v. - koji se odnosi na napad i napadae, napadaj im. m. r. - napad, napadan prid., odr. v. napadni - koji je sklon napadu; koji namjerno privlai panju svojim nametanjem; koji je uoljiv zbog svojih osobina (npr. drea vih boja). napadanje gl. im. s. r. od napadati napad, napadaj, napadati gl. nesvr., prez. napadam vriti napad; pasti ega u velikim ko liinama, npr. snijega, napadno pril. - uoljivo, primjetljivo. napadnost im. . r., instr. jd. npadnou/ npadnosti - osobina onoga koji je na padan i onoga to je napadno, napadnut prid., odr. v. napadnuti - koji je predmet napada, koji trpi napadanje. napadnuti gl. svr., prez. napadnem , trp. prid. napadnut - napasti, izvriti napad. napajalite im. s. r. - mjesto gdje se vri napajanje, napajanje gl. im. s. r. od napajati, napajati (se) glag. nesvr., prez. napajam davati kome vode da se napije; dodavati ureajima elektrinu energiju, napakfrati gl. svr. (njem.), prez. napakiram - napakovati, napakostiti gl. svr., prez. napakostim ponijeti se s pakou prema kome, namjerno kome uiniti ta naao, napakovati gl. svr., prez. ndpakujem napakirati, pripremiti kakvu podvalu, prevaru; u kartanju udesiti raspored karata kako bi ko izgubio partiju. napalm im. m. r. (engl.), g. jd. napalma veoma zapaljiva smjesa koja tokom izgaranja dostie snaan plamen koji sve pretvara u pepeo, koristi se ratnim djejstvima iako je to zabranjeno u me unarodnim sporazumima, napamet pril. - naizust, iz glave bez ita nja (izgovoriti); bez dokaza, bez dovolj no znanja (iznijeti iskaz), naparfimirati/naparfimisati (se) gl. svr., prez. naparfimiram/ naparfimiem (se) - nanijeti parfem na kou radi prijatnijeg mirisa tijela, napariti (se) gl. svr., prez. ndparim, trp. prid. naparen - staviti ta na paru; podvrgnuti se djelovanju pare. napasnica im. . r. - ena napasnik, napasniin prid. - koji pripada napasnici, napasnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na napast i nasnike. napasniki pril. - kao napasnik, na nain napasnika. napasnik im. m. r., v. jd. napasnie , n. mn. napasnici - onaj koji napastuje ko ga; koji gnjavi i dosauje; koji se grubo namee. napast im. . r., instr. jd. napau/ napasti - osoba ili stvar koja predstavlja neugo dnost ili smetnju; neto to je privlano, emu se teko oduprijeti, napasti gl. svr., prez. napadnem, trp. prid. napadnut - izvriti napad na koga. napasti (se) gl. svr., prez. napse (se) uiniti da stoka pase do sitosti. napasanje gl. im. s. r. od napasati, napasati gl. nesvr., prez. napasam - ini ti da se stoka napase do sitosti. napastovan prid., odr. v. napastovani koji je bio podvrgnut napastvovanju od napasnika. napastovati gl. nesvr., prez. napastuje biti napasnik, maltretirati koga. napatiti (se) gl. svr., prez. napatim (se), trp. prid. napaen - namuiti, podvrguti koga patnjama; ispatiti se, namuiti se. napei gl. svr., prez. napeem, trp. prid. napeen - ispei ta 11 dovoljnoj koliini, naperiti gl. svr., prez. naperim, trp. prid. ndperen - usmjeriti ob. puku prema meti prije pucanja; prenes. pokazati izrazitu volju da se negdje krene, da se ta uini. napet prid., odr. v. napeti - koji je jako zategnut; prenes. koji je u nervnoj napetosti, ivan, napeti (se) gl. svr., prez. napnem (se) jako ta zategnuti; (se) zapeti, nastojati svom snagom ta postii, napeto pril. - s velikom panjom i napregnutou, s velikim iekivanjem, napetost im. . r., instr. jd. napetou/ napetosti - osobina onoga koji napet, svojstvo onoga to je napeto, napijanje gl. im. s. r. od napijati (se). napijati (se) gl. nesvr., prez. napijam (se) - stalno piti kakvu tenost vie nego to je potrebno da se ugasi e. napiliti gl. svr., prez. napilim, trp. prid. ndpiljen - piljenjem pribaviti dovoljnu koliinu (npr. drva), napinja im. m. r., g. jd. napinjaa - ono ime se ta napinje, zatee, napinjanje gl. im. s. r. od napinjati (se), napinjati (se) gl. nesvr., prez. napinjem (se) - zatezati, initi ta zategnutim, naprezati se. napipati gl. svr., prez. napipam, trp. prid. napipan - pronai ta opipom, identifikovati neto vrhovima prstiju, napirlitati (se) gl. svr., prez. napirlitam (se), trp. prid. napirlitan - urediti (se), napis im. m. r., g. jd. napisa - tekst objavljen u novinama, napisati gl. svr., prez. napiem, trp. prid. napisan - pisanjem sainiti kakav tekst, napismeno pril. - u pisanoj formi, napi sano na papiru, napiati gl. svr., prez. naplam, trp. prid. napian - pianjem ispuniti ta, mokra om prekriti kakvu povrinu, napitak im. m. r., g. jd. napitka, n. mn. napici - osvjeavajue bezalkoholno pi e prepoznatljivog ukusa, napiti (se) gl. svr., prez. napijem (se), rad. prid. napio, napila (se) - popiti dovoljno vode da bi se utaila e; pijui alkoholna pia postati pijan; dati kome vode da se napije. napjeaiti se gl. svr., prez. napjeaim se, rad. prid. napjeio se - dugo hodati pjeaei, umoriti se nakon dugog pjea enja. napjev im. m. r., g. jd. napjeva - melodija pjesme; dio pjesme prije pripjeva.

417

napljakati se

naplaati (se) gl. svr., prez. ndplaam (se) - stalno neto plaati u nepodno ljivom iznosu, dugo vremena izdvajati novac za plaanje na vie strana; biti rtva izdataka, naplaenost im. . r., instr. jd. naplaenou/naplaenosti - osobina onoga to je naplaeno. naplaiva im. m. r., g. jd. naplaivaa onaj koji naplauje, naplakati se gl. svr., prez. naplaem se, rad. prid. naplakao, naplakala se - dugo vremena plakati za ovim i onim. napjevati se gl. svr., prez. napjevam se zadovoljiti se pjevanjem, dugo pjevati, naplatiti gl. svr., prez. naplatim, trp. prid. naplaen - uzeti novac za ono to je prodato, za obavljeni posao, unoviti mjenicu, ek; prenes. izvriti osvetu, naplata im. . r. - uzimanje ili prikuplja nje novca za uinjenu uslugu, prodatu robu itd. naplativ prid., odr. v. naplativi - koji se moe naplatiti, naplativost im. . r., instr. jd. naplativou/naplativosti - osobina onoga to je naplativo. naplavina im. . r. - ono to je naneseno pi avlj enjem naplaviti gl. svr., prez. naplavim , trp. prid. naplavljen - nanijeti plavljenem. naplavan prid., odr. v. naplavni - koji ima osobine naplavine, naplesati se gl. svr., prez. napleem se, rad. prid. naplesao se - puno plesati, izdovoljiti se plesanjem, napiesti gl. svr., prez. napletem, trp. prid. napleten - pletenjem dodati jo jedan dio na opleteno; oplesti mnogo odjevnih predmeta, arapa, naplet im. m. r., g. jd. npleta - ono to je od ega spleteno; dio dodan pletenjem na ve opleteno. naplijeniti se gl. svr., prez. naplijenim se, trp. prid. ndplijenjen - nagrabiti se plijena. naplivati se gl. svr., prez. naplivdm se izdovoljiti se plivanja, napljakati se gl. svr., prez. napljakam se - puno opljakati, oteti pljakanjem mnogo imovine i novca.

napoj

418 naposljetku pril. - na kraju, nakon svega; uostalom, kad se sve uzme u obzir, naprasan prid., odr. v. naprasni - izne nadan, nagao, naprasit prid., odr. v. napraiti - ljutit, svadljiv, koji reaguje naglo i otresito. naprasito pril. - ljutito, svadljivo, otre sito. naprasitost im. . r., instr. jd. naprasitouJnaprasitosti - osobina onoga ko je naprasit. naprasno pril. - na naprasan nain, naglo, nenadano. napraiti gl. svr., prez. napraim, trp. prid. ndpraen - nasuti praha po emu, zapraiti. naprava im. . r. - ureaj, mehanizam, sprava, stroj koji ima funkciju u obav ljanju posla, napraviti (se) gl. svr., prez. napravim (se), trp. prid. napravljen - nainiti to, stvoriti, sastaviti; pripraviti (npr. jelo); pretvarati se (npr. da spava), napriti se gl. svr., prez. naprim se, trp. prid. napren - isturiti se, izbaciti to (npr. napriti nos, sagnuti se i izbaciti stranjicu), napreac pril. - odjednom, naglo, iznena da, bez upozorenja, naprasno, napredak im. m. r., g. jd. napretka, n. mn. napreci - dostignue, progres, po boljanje, porast, napredan prid., odr. v. napredni - koji zagovara napredak, koji tei napretku; koji je stekao znanja i vjetine; koji se udebljao. naprednost im. . r., instr. jd. naprednou/ndprednosti - osobina onoga to je napredno i onoga koji je napredan, naprednjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na naprednjaka i naprednjake, naprednjaki pril. - na nain napre dnjaka. naprednjak im. m. r., g. jd. naprednjaka, v. jd. naprednjae, n. mn. naprednjci onaj koji tei napretku, naprednjatvo im. s. r. - osobina stranaka, partija i svih onih koji su za napredak u drutvu i drutvenom ure enju. napredovanje gl. im. s. r. od napredovati, napredovati gl. nesvr., prez. napredujem postizati uspjeh kreui se naprijed; savlaivati otpor neprijatelja u borbi, osvajati teritoriju; dobijati bolje radno mjesto u slubi, napregnue gl. im. s. r. - stanje napregnu tost. napregnuti (se) gl. svr., prez. napregnem (se), trp. prid. napregnut - upotrije biti svu snagu i napore da se ta uradi i postigne. napregnuto pril. - na napregnut nain, pod pritiskom napora i optereenja, napregnutost im. . r., instr. jd. napregnutou/napregnutosti - osobina onoga koji je napregnut, naprem/naprema prijed. - prema, napreskok pril. - napreskokce, bez reda skaui s jednog na drugo, napreskokce pril. - napreskok, napresti gl. svr., prez. napredem, trp. prid. napreden - predenjem napraviti dosta prediva, napretek pril. - vie nego dovoljno, naprezanje gl. im. s. r. od naprezati, naprezati (se) gl. nesvr., prez. napreem (se) - initi velike napore da se ta ostvari, up. napregnuti (se), napriati (se) glag. svr., prez. napriam (se) - zadovoljiti se prianjem, dugo priati o svemu i svaemu, naprijed pril. - u pravcu koji je ispred (npr. naprijed ii), naprimjer pril. - izraz za najavljivanje injenica koje kao primjer potvruju odreenu tvrdnju, napromaivati se gl. svr., prez. napromaujem se - napraviti mnogo proma aja, promaiti vie puta. naprosto pril. - jednostavno reeno, naprotiv pril. - suprotno tome, nasuprot, naprslina im. . r. - mjesto gdje je neto napuklo, napuklina, naprsnuti gl. svr., prez. naprsnem, trp. prid. naprsnut - dobiti naprslinu, napuk nuti. naprstak im. m. r., g. jd. nprska, n. mn. nprsci - navlaka za vrh prsta od metala za potiskivanje igle dok se ije, naprnjak. naprnjak im. m. r., n. mn. nprnjaci naprstak. naprtiti (se) gl. svr., prez. naprtim (se), trp. prid. napren - staviti ta teko na lea (torbu, vreu).

419

napujdati

napoj im. m. r., g. jd. napoja - spirine, splaine, hrana za stoku; prenes. hrana loeg kvaliteta, napojiti gl. svr., prez. napojim , trp. prid. napojen - dati kome vode da se napije; dodati ureajima elektrinu energiju kako bi mogli funkcionisati, napojnica im. . r. - u novcu data nagrada kome mimo cijene usluge, napokon pril. - najzad, naposljetku, ve jednom. napola pril. - na dva dijela, popola, napolica im. . r. - odnos u kojem se prinos dijeli napola izmeu vlasnika zemlje i obraivaa. napoliar im. m. r. - onaj koji radi na napolicu. napoliarka im. . r., dat. jd. napoliariti, g. mn. napoliarki - ena napoliar, napoliarstvo im. s. r. - djelatnost napo li a r. napolitanka im. . r. (tal.), g. mn. napo litanki - vrsta poslastice spravljene od oblandi premazanih okoladom ili dru gim slatkim prelivom. napol!tanskl prid. (tal.) - napuljski. napolje pril. - uz gl. kretanja (ii napolje), van. napolje! uzv. - kad koga istjeramo; van! napomena im. . r. - dodatno objanjenje, dopuna, ispravka; primjedba; fus-nota. napomenuti gl. svr., prez. napdmenem, trp. prid. napdmenut - rei ta naknadno, dopuniti prethodno, dodati primjedbu, prigovor, uiniti ispravku itd. napon im. m. r., g. jd. napona - koliina snage (napon struje, fizika snaga), naponski prid. odr. v. - koji se odnosi na napon. napor im. m. r., g. jd. npora - ono to je potrebno da se savlada kakva tekoa, naprezanje, trud. naporan prid., odr. v. naporni - koji trai mnogo napora, koji umara, naporno pril. - na naporan nain, s naporom. naporedan prid., odr. v. naporedni paralelan, koji ide istovremeno, upore dan. naporedno/naporedo pril. - paralelno, istovremeno, usporedo, napose pril. - posebno, zasebno, odvoje no.

naprtnjaa im. . r. - torba koja se nosi na leima, ruksak, napriti gl. svr., prez. naprim, trp. prid. ndpren - prenjem pripremiti mnogo ega (npr. hranu), napucati (se) gl. svr. prez. napucam (se), trp. prid. napucati - ispucati (se), puca njem se zadovoljiti; udariti jako nogom (npr. loptu), napuivanje gl. im. s. r. od napucavati. napuivati gl. nesvr., prez. napucavam ispucavati (se), jako udarati, napuenost im. . r., instr. jd. napuenou/napuenosti - gusta naseljenost, pre naseljenost, napuiti gl. svr., prez. napuim, trp. prid. napuen - naseliti, poveati broj stanov nika, dobiti gustu naseljenost, napui gl. svr., prez. napuknem, rad. prid. napukao/napuknuo - napuknuti, napuivanje gl. im. s. r. od napuivati, napuivati gl. nesvr., prez. napuuj em upuivati, davati uputstva kako postu piti. napuiti gl. svr., prez. napuim, trp. prid. napuen - isturiti naprijed (npr. usta), napuderisati (se) gl. svr., prez. napuderiem (se), trp. prid. napuderisan - pre kriti puderom, napudrati se. napudrati (se) gl. svr., prez. napudram (se), trp. prid. napudran - napuderisati
(se).

napuhan prid., odr. v. napuhani - u koji je ubaena odreena koliina zraka; prenes. koji se pravi vaan; koji prika zuju veim nego to je. napuhanac im. m. r., g. jd. napuhanca, g. mn. napuhanaca - napuhanko, osoba koja se pravi vana, koja je puna sebe. napuhano pril. - na napuhan nain; oho lo; umiljeno. napOhanost im. . r., instr. jd. napuhano u/napuhanosti - osobina onoga koji je napuhan i onoga to je napuhano, napuhati (se) gl. svr., prez. ndpuem (e), trp. prid. napuhan - puhanjem uba citi zrak u ta; prenes. prikazati (se) vanijim nego to je realnost, napujdati gl. svr., prez. napujdam , trp. prid. napujdan - nahukati, napucikati (npr. psa).

napuknuti

420 naranast/naranast prid. (tur.), odr. v. naranasti/nardndzasti - koji je iste boje kao narana, oker. naranin prid. (tur.) - koji pripada na rani, koji je od narane, naranin im. m. r. (tur.), g. jd. naranina - drugo ime za mandarinu, ali vrlo rijet ko u upotrebi, narastanje gl. im. s. r. od narastati, narastati gl. nesvr., prez. narastam - up. narasti. narasti gl. svr., prez. narastem, rad. prid. narastao, narasla - rastui postati vii, rastom doi do konane visine, narataj im. m. r., g. jd. narataja - poko ljenje, skup ivih jedinki iste ili sline dobi. narativan prid. (lat.), odr. v. narativni pripovjedaki, koji se iznosi naracijom, narativnost im. . r. (lat.), instr. jd. naratlvnou/naratlvnosti - osobina onoga to je narativno, narator im. m. r. (lat.) - pripovjeda, koji svojom priom vodi radnju knjievnog djela. naratologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka o naraciji, analiza knjievnog teksta za snovana na strukturalizmu. narav im. . r., g. jd. naravi, instr. jd. naravi - priroda linosti, ud, temperamenat. naravan prid., odr. v. naravni - prirodni, kojeg je dala priroda, naravno pril. - prirodno, jasno, razumljivo naravouenije im. s. r. (csl.) - pouka koju treba izvui iz basne ili drugog knjiev nog djela; gorko iskustvo, narazgovarati se gl. svr., prez. narazgdvaram se - izdovoljiti se voenjem du gih razgovora, narcis im. m. r. (gr.) - prema mitolo kom liku Narcisu koji se zaljubio u svoj lik svaka osoba zaljubljena u sebe i obuzeta vlastitim izgledom, narcisoidna osoba; naziv za biljku sunovrat, narcisoidan prid. (gr.), odr. v. narci soidni - koji je zaljubljen u sebe kao Narcis, samoljubiv, narcisoidnost im. . r. (gr.), instr. jd. narcisoldnon/narcisoldnosti - osobina onoga koji je narcisoidan. narcizam im. ni. r., g. jd. narcizma samozaljubljenost, samoljublje, samo dopadnost, pretjerana zaljubljenost u svoj izgled i tijelo, naredati gl. svr., prez. naredam , trp. prid. naredan - poredati, staviti ta u niz. naredba im. . r., g. mn. naredaba/ naredbi - nareenje, nalog, zapovijest, naredbodavac im. m. r., g. jd. naredbo davca , g. mn. naredbdddvacd - onaj koji izdaje naredbe, koji nareuje, naredbodavan prid., odr. v. naredbo davni - koji ima ovlasti naredbodavca, naredbodavka im. . r., dat. jd. naredbddavki, g. mn. naredbddavaka/naredbddavkl - ena naredbodavac, narediti gl. svr., prez. naredim , trp. prid. nareen - izdati nareenje, zapovijediti. narednikl prid. odr. v. - koji se odnosi na narednike, naredniki pril. - kao narednik, narednik im. m. r., v. jd, narednle, n. mn. nrednlci - podoficir u vojsci; onaj koji nareuje, nareenje gl. im. s. r. od narediti, naresiti gl. svr., prez. nareslm, trp. prid. nareen - ukrasiti, nakititi, narez im. m. r., g. jd. ndreza - ono to je otrim predmetom narezano na emu. narezak im. m. r., g. jd. nareska, n. mn. naresci - narez, ono to je narezano, ob. suhomesnati proizvodi, konzervirano mljeveno meso. narezati gl. svr., prez. ndrezem, trp. prid. narezan - rezanjem ta pretvoriti u ma nje komade, narezivanje gl. im. s. r. od narezivati. narezivati gl. nesvr., prez. narezujem otrim predmetom praviti nareze. narezuckati gl. svr., prez. narezuckam rezuckanjem ta isitniti, nargila im. . r. (perz.), g. mn. nargila orijentalna naprava za puenje duhana kod koje kroz u vodu uronjenu krivudavu cijev prolazi dim i tako se hladi, naribati gl. svr., prez. naribam, trp. prid. nariban - ribanjem ta isitniti (npr. kupus za salatu), naricaljka im. . r., dat. jd. naricaljki pjesma tune melodije kojom se opla kuju pokojnik, naricanje gl. im. s. r. od naricati.

421

narkopodzemlje naricati gl. nesvr., prez. narlem jadikovati, oplakivati, aliti za pokojni kom. nerijetko pril. - rijetko u velikim vremen skim ili prostornim razmacima, narikaa im. . r. - ena koja narie, ali, tuguje; ena koja se profesionalno bavi naricanjem uz naknadu, narjeje im. s. r. - skup narodnih govora koji se po osobinama vrlo malo razliku ju, skup dijalekata, narkl im. m. r. (gr.)- razg. narkoman, narko- (gr.) prvi dio sloenice koji kazuje da se ta rije odnosi na neto to je u vezi sa opojnim sredstvima (up. narkomanija). narkoanalgetik im. m. r. (gr.), n. mn. narkoanalgetici - lijek narkotik koji slu i za ublaavanje nesnosnih bolova, narkobos im. m. r. (gr.-engl.), mn. narkobdsovi - ef gangsterima u narkomafiji. narkodiler im. m. r. (gr.-engl.) - onaj koji prodaje drogu narkomanima, narkolanac im. m. r. (gr.-bos.) - tajna veza kojom se distribuira droga od pro izvoaa do potroaa, narkolepsija im. . r. (gr.) - patoloki poremeaj koji se oituje u prolaznim napadima spavanja, narkomafija im. . r. (gr.-tal.) - krimi nalci koji se bave krijumuarenjem i prodajom droge, narkoman im. m. r. (gr.), g. jd. narko mana - osoba koja se drogira, koja je ovisna o narkoticima, narkomanka im. . r. (gr.), g. mn. narkdmanaka/narkdmankl - enska oso ba ovisna o narkoticima, narkomanija im. . r. (gr.)- ovisnost i elja za upotrebom droga, narkomanskl prid. odr. v. (gr.- bos.) koji se odnosi na narkomane, narkomanski pril. (gr.-bos.) - na nain narkomana, narkomanstvo im. s. r. (gr.-bos.) narkomanija, narkos im. m. r. (gr.) - narkoman, narkopodzemlje im. s. r. (gr.-bos.) ilegalno trite za rasparavanje i pro daju droge, podzemlje koje trguje dro gom.

napuknuti gl. svr., prez. napuknem , rad. prid. napukao/napuknuo - naprsnuti, na pui, dobiti napuklinu, napumpati gl. svr., prez. napumpam , trp. prid. napumpan - pomou pumpe napuniti zrakom (npr. loptu), pumpa njem napuniti vodom, benzinom i sl. napuniti gl. svr., prez. napunim, trp. prid. napunjen - uiniti da je ta napu njeno, d a je do vrha puno. napustiti gl. svr., prez. napustim , trp. prid. naputen - otii sa nekog mjesta; izdvojiti se i ne uestvovati dalje u nekom poslu; ostaviti koga i ne brinuti se vie o njemu, napuiti se gl. svr., prez. ndpulm se, trp. prid. napuen - mnogo puiti duhan; drogirati se puenjem marihuane, naputenost im. . r., instr. jd. naputenou/ndputenosti - osobina onoga koji je naputen ili onoga to je naputeno, naputak im. m. r., g. jd. naputka, mn. npuci - ee: uputa, uputstvo za upo trebu (npr. lijeka), naputiti gl. svr., prez. naputlm - ee: uputiti, dati savjet kako postupiti, naputovati se gl. svr., prez. naputujem se - provesti mnogo vremena putujui, zadovoljiti se putovanja. nar im. m. r. (perz..), n. mn. narovi - i pak. naracija im. . r. (lat.), g. jd. naracije prianje, hronoloko pripovijedanje do gaaja. naraditi se gl. svr., prez. naradlm se mnogo raditi, umoriti se puno radei naraati (se) gl. svr., prez. naraam (se) - popraviti natalitet, naroditi puno djece; umoriti se od raanja, naramak im. m. r., g. jd. naramka , mn. naramci, g. mn. naramaka - koliina ega koliko se moe ponijeti na ramenu ili u ruci savijenoj u laktu (up. naramak drva za loenje). narana/naranda im. . r. (perz.), g. mn. nar anaa/naranadza i naranl/narandz.1 - vrsta biljke iz toplijih krajeva ploda narandaste boje i prijatnog uku sa. naranada/narandada im. . r. (tur.) pie od soka narane, oranada.

narkoterapija narkoterapija im. . r. (gr.) - metoda psihijatriskog lijeenja davanjem sred stava za uspavljivanje. narkotikl prid. odr. v. (gr.-bos.) - koji se odnosi na narkotike, narkotiki pril. (gr.-bos.) - kao narkotik, narkotino pril. (gr.-bos.) - kao pod narkotikom, u narkotinom stanju, narkotik im. m. r. (gr.), n. mn. narkdtici - droga, opojna sredstva koja mijenjaju duevne i tjelesne reakcije, sredstva za ublaavanje boli, napetosti, za uspavlji vanje. narkotiziranje gl. im. s. r. (gr.-lat.) od narkotizirati, narkotizirati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.), prez. narkotlzlram , trp. prid. narkotiziran - med. dati, davati narkozu; pre nes. oamutiti, oamuivati koga dro gom, drogirati, narkoza im. . r. (gr.) - stanje duboke nesvijesti u koju se opojnim sredstvima dovodi bolesnik prije hirurkog zahvata. naroit prid., odr. v. naroiti - poseban, drugaiji od ostalih, osobit; namijenjen za posebnu priliku, naroito pril. - posebno, osobito, veoma, s posebnom namjenom, naroitost im. . r., instr. jd. ndroitou/nr oito ti - osobina onoga koji je naroit i onoga to je naroito, narod im. m. r. - skupina ljudi povezanih istom historijom, vjerom, jezikom, obi ajima, istim nainom ivota, stanov nitvo, puk; cjelokupno stanovnitvo je dne drave, ukupnost graana, naroditi (se) gl. svr., prez. narodim (se) raanjem podii natalitet, poveati broj stanovnitva, narodni prid. - koji pripada narodu, nacionalni, narodnooslobodilaki prid. odr. v. -koji se odnosi na rat za osloboenje naroda od faistikog okupatora (1941-1945) pod vodstvom Komunistike partije Ju goslavije i Josipa Broza Tita. narodnosni prid. odr. v. - koji se odnosi na narodnost, narodnost im. . r., instr. jd. narodnoul narodnosti - osobine i svijest pripadno sti narodu, etnikoj skupini; etninost; dio naroda u jednoj dravi izvan svoje matine drave, nacionalna manjina.

42 2 narodnjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na narodnjaka ili narodnjake, narodnjaki pril. - na nain narodnjaka, kao narodnjak, narodnjak im. m. r., v. jd. ngrodnjde, n. mn. narodnjaci - pripadnik narodne stranke; izvoa narodne muzike, narodnjatvo im. s. r. - aktivnost i djelo vanje narodnjaka u drutvu, narodski prid. odr. v. - koji je svojstven narodu, supr. gospodski, graanski, narodski pril. - na nain naroda, kao narod. naroguiti se gl. svr., prez. nardgulm se , trp. prid. naroguen - postati naro guen, nakostrijeiti se; naljutiti se. naroguenost im. . r., instr. jd. nardguenou/nardguenosti - stanje onoga koji je naroguen, naroljati se gl. svr., prez. nardljam se , trp. prid. ndrdljan - razg. previe se opiti, postati veoma pijan, naliti se raki jom i sl. narositi gl. svr., prez . nar osi, trp. prid. narosen - porositi, postati vlaan od rose. naruan prid., odr. v. nrunl - koji je na ruku, kojim se moe spretno baratati, naruilac im. m. r., g. jd. naruioca, g. mn. naruilaca - naruitelj, osoba koja naruuje. naruitelj im. m. r., g. jd. naruitelja naruilac. naruiti gl. svr., prez. naruim , trp. prid. naruen - izvriti narudbu, traiti da se poalje, dostavi ili poslui narueno, naruje im. s. r. - poloaj ruku kojima smo ta obgrlili, narudba im. . r., g. mn. nrudzabd/ narudbi - in kojim se neto naruuje, ono to je takvim inom narueno, narudbenica im. . r. - administrativni obrazac kojim se naruuje, narugati se gl. svr., prez. ndrugam se ruganjem koga ismijati, omalovaiti i pokazati besmislenim ije ponaanje, postupke i sl. naruku pril. - uz gl. ii u znaenju da se ta razvija povoljno, bez smetnji narukvica im. . r. - nakit koji se nosi na ruci iznad ake, grivna, brazleta. narumeniti gl. svr., prez. narumenlm, trp. prid. narumenjen - uiniti ta rume nim, obojiti rumenilom (usne, obraze), naruavati gl. nesvr., prez. naruavam up. naruiti. naruiti gl. svrs., prez. naruim, trp. prid. naruen poremetiti neki dotadanji red, pokvariti mir, unijeti neku nepovoljnu izmjenu. naruiti gl. svr., prez. narulm, trp. prid. naruen - izgrditi, prekoriti koga, ruenjem pokuati popraviti ije ponaanje, narval im. m. r. (ved.), g. jd. narvala kit sjevernih mora koji ima dugu iljatu kljovu; zuban, kljovan. nasad im. m. r., g. jd. nasada - posaeno bilje; zemlja na kojoj je posaeno bilje; ono na ta je neto nasaeno, dralica; jaja na kojima kvoka lei. nasaditi (se) gl. svr., prez. nasadim (se), trp. prid. nasaen - naglaviti, nabiti ta na dralicu; staviti kvoku na jaja kako bi se izlegli pilii; posaditi sjeme kako bi izrastao zasad; prenes. nekoga namje rno prevariti; sam sebe prevariti (nasa diti se). nasadnl prid. odr. v. - koji se odnosi na nasad, koji se nasauje, koji pripada nasadu. nasafunjati (se) gl. svr., prez. nasafiinjam (se) - nasapunjati. nasamariti (se) gl. svr., prez. nasamarim (se), trp. prid. nasamaren - prenes. izigrati, prevariti koga, nainiti podvalu, biti rtva podvale, nasamarivati (se) gl. nesvr., prez. nasamarlvam (se) - up. nasamariti, nasamo pril. - u etiri oka, bez prisustva drugih osoba, nasankati (se) gl. svr., prez. nasankam (se), trp. prid. ndsankan - zadovoljiti se sankanja; prenes. biti prevaren, nasama riti se. nasapunjati (se) gl. svr., prez. nasapunjam (se), trp. prid. nasapunjan - pre kriti (tijelo, tkaninu itd.) pjenom od sapuna prilikom kupanja ili pranja, nascentan prid. (lat.), odr. v. nascentnl koji je u nastajanju, koji se upravo stvara. naseliti (se) gl. svr., prez. naselim se, trp. prid. naseljen - dovesti koga da ivi na

423

nasilnik

nekom mjestu, doi odnekuda i nastaniti se na nekom mjestu, naseljavanje gl. im. s. r. od naseljavati, naseljavati (se) gl. nesvr., prez. naselja vam (se) - up. naseliti, naselje im. s. r. - svako naseljeno mjesto bez obzira na veliinu (grad, selo); no voizgraen! dio grada, naseljen prid., odr. v. naseljeni - (o mjes tu) na kojem ive ljudi, naseljenica im. . r. - ona koja se naselila, nastanila na nekom mjestu, doseljenica., naseljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na naselje i naseljenike. naseljenlki pril. - kao naseljenik, na na in naseljenika. naseljenik im. m. r., g. jd. naseljenika, v. jd. naseljenle, n. mn. naseljenlci - onaj koji se doselio i nastanio na jednom mjestu, dosljenik. naseljiv prid., odr. v. naseljivl - koji se moe naseliti, koji prima naseljenike. naseljenost im. . r., instr. jd . naseljenou/naseljenosti - gustina i broj stanov nika na nekom mjestu, napuenost stanovnitvom, naseobina im. . r. - naselje, mjesto na koje su se ljudi naselili i trajno nastanili, naslb im. m. r. (arr.), g. jd. naslba - onaj ili ona koji su kome sueni za enidbu ili udaju, suenik; ono ta je kome sue no, naprijed zapisano i odreeno, nasigurno pril. - sasvim sigurno, bez rizi ka. nasihat im. m. r. (ar.), g. jd. nasihata savjet ili opomena onima koji izlaze iz islamskog uenja, nasijecati gl. nesvr., prez. nasijecam otrim predmetom praviti nasjeke (npr. na drvetu), nasilan prid., odr. v. nasilni - koji koristi silu, nasilje, prinudu, nasilniki, nasilnica im. . r. - enska osoba koja se ponaa nasilniki, nasilniki prid. odr. v. - koji se odnosi na nasilnike i nasilnice, nasilniki pril. - kao nasilnik i nasilnica, na nain nasilnika. nasilnik im. m. r., g. jd. nsilnlka, v. jd. nasilnle, n. mn. nsilnlci - osoba koja se ponaa i djeluje nasilniki, koja vri nasilje nad kim.

nasilnitvo

424 naskoro pril. - ee: uskoro, za kratko vrijeme. naskroz pril. - skroz, do kraja, ukupno, naslada im. . r., g. jd. naslade, n. mn. naslade - uitak, ispunjeno zadovoljenje elje, prohtjeva, nasladiti se gl. svr., prez. nasladim se osjetiti uitak i zadovoljstvo; prenes. zlobno se obradovati tuoj nevolji, naslaivanje gl. im. s. r. od naslaivati se. naslaivati se gl. nesvr., prez. nasla ujem se - uivati, osjeati veliko zado voljstvo; prenes. zlobno uivati u tuoj nevolji, svetiti se za neko prije naneseno zlo. naslagati gl. svr., prez. naslazem , trp. prid. naslagan - sloiti vie predmeta jedan preko drugoga, naslanjanje gl. im. s. r. od naslanjati, naslanjati (se) gl. svr., prez. naslanjam (se) - postavljati (se) uz neto to slui kao naslon, naslijediti gl. svr., prez. naslijedim , trp. prid. naslijeen - testamentom ili rodbi nskom vezom dobiti nasljedstvo i po stati vlasnik, naslijee im. s. r. - ono to je naslijeeno, nasljedstvo, batina, naslijepo pril. - bez gledanja, bez plana, nasumice, otprilike, naslikati gl. svr.. prez. naslikam, trp. prid. naslikan - izraditi sliku u odre enoj tehnici; prenes. pojaviti se, nacrta ti se na nekom mjestu, naslon im. m. r., g. jd. nslona - ono na ta naslanjamo lea, dio stolice; daska koja se stavlja u mezar, nasloniti (se) gl. svr., prez. nasldnim (se), trp. prid. naslonjen - postaviti (se) uz neto to slui kao oslonac, prisloniti (se). naslonja im. m.r., g. jd. naslonjaa vrsta stolice sa kosim naslonom i oslon cima za ruke. naslonjenica im. . r. - gram. nenagiaena rije naslonjena na onu koja ima akcenat i sa njom ini izgovornu cjelinu (npr. je u radio je), naslov im. m. r., g. jd. naslova - rije ili rijei koje predstavljaju naziv teksta, lanka, knjige i sl.; adresa. nasloviti gl. svr., prez. naslovim, trp. prid. naslovljen - napisati naslov; uputiti na neku adresu, naslovni prid. - koji se odnosi na naslov, koji je u naslovu, naslovnica im. . r. - prva strana novina, naslovna strana, naslovnik im. m. r., n. mn. naslovnici adresat. nasluati se gl. svr., prez. nasluam se uti razne prie, razliite vezije o emu, zasititi se i umoriti od tih pria, nasluivanje gl. im. s. r. od nasluivati, nasluivati gl. nasvr., prez. nasluujem up. naslutiti, naslutiti gl. svr., prez. naslutim , trp. prid. nasluen - predosjetiti, stvoriti predsta vu o neemu u opim crtama, nasljedan prid., odr. v. nasljedni - koji se odnosi na naslijee, koji je zasnovan na naslijeu. nasljednica im. . r. - ona koja ta nasljeuje ili je naslijedila, nasljednicln/nasljedniln prid. - koji pri pada nasljednici, nasljednikl prid. odr. v. - koji se odnosi na nasljednike, nasljedniki pril. - kao nasljednik, na nain nasljednika, nasljednik im. m. r., v. jd. nasljednice , n. mn. nasljednici - onaj koji ta nasljeuje ili je naslijedio, nasljedstvo im. s. r., g. mn. nasljedstava skup kulturnih dobara i kvalitet ivota ostavljen generacijama koje dolaze, ba tina, naslijee; imovina umrloga koje se prenosi na potomke, nasljee im. s. r. - naslijee, nasljeivanje gl. im. s. r. od nasljeivati. nasljeivati gl. nesvr., prez. nasljeujem - dobivati naslijee, biti u postupku dobivanja nasljedstva, nasmijati (se) gl. svr., prez. nasmijem/ nasmijem (se), trp. prid. nasmijan potaknuti koga na smijeh; biti potaknut na smijeh. nasmijavanje gl. im. s. r. od nasmijavati, nasmijavati gl. svr., prez. nasmijavam podsticati koga na smijanje, nasmijeiti se gl. svr., prez. nasmijeim se, trp. prid. nasmijeen - osmjehnuti se, malo se nasmijati.

425

nastaviti

nasilnitvo im. s. r. - nasilje, koritenje sile za postizanje nekog cilja, nasilniko ponaanje, nasilno pril. - sa silom, nasilniki, nasilnost im. . r., instr. jd. nsilnou/ nasilnosti - osobina onoga koji provodi nasilje, koji je nasilan, nasilu pril. - silom, prisilno, protivno svojoj ili tuoj volji, nasilje im. s. r. - postupak primjene sile protivno ijoj volji ili pravima. nasip im. m. r., g. jd. nasipa - izdignuti pojas od zemlje, pijeska ili betona koji titi od poplave, nasipanje gl. im. s. r. od nasipati, nasipati gl. svr., prez. nasipam - pokri vati ta zemljom, pijeskom ili neim to je rastresito, nasisati (se) gl. svr., prez. nasiem (se) zadovoljiti se siui, sisati do sitosti ili koliko je potrebno, nasititi (se) gl. svr., prez. nasitim (se) zasititi, uiniti koga sitim; najesti se, postati sit. nasitno pril. - na male komadie (isjei, isitniti ta), nasjecati gl. svr., prez. nasjecam , trp. prid. nasjecan - brzim potezima otrim predmetom isjeckati to na sitne komadie (up. nasjecati luka), nasjeckati gl. svr., prez. nasjeckam , trp. prid. nasjeckan - nasjecati, sjeckajui ta pripremiti, nasjei gl. svr., prez. nasijeem , imp. nasijeci, trp. prid. nasjeen - sijeenjem pripraviti eljenu koliinu (up. nasjei drva). nasjek im. m. r., n. mn. nasjei - brazda na povrini dobivena sijeenjem. nasjesti gl. svr., prez. nasjednem, rad. prid. nasjeo, ndsjela - biti rtva podvale, spletke, prevare; zagristi mamac i biti prevaren. naskakati gl. nesvr., prez. naskaem uporno skakati na ta. naskakivanje gl. im. s. r. od naskakivati. naskakivati gl. nesvr., prez. naskakujem - s prekidima skakati na ta, prema potrebi i mogunostima, naskitati se gl. svr., prez. naskitam se puno se skitati, zadovoljiti se skitanjem, naskoiti gl. svr., prez. naskoim - sko iti na gornju povrinu ega i odrati se.

nasmrt pril. - na nain kao da je dola smrt; jako, nemilosrdno, bezumno, bezgranino (up. pretuen nasmrt). nasoliti gl. svr., prez. nasolim, trp. prid. ndsoljen - posoliti ta kako bi bilo slano, naspavati se gl. svr., prez. naspavam se zadovoljiti potrebu za spavanjem, naspram prijed. - prema, nasuprot, nasreu pril. - sreom, po srei, sretnim sluajem. nasred prijed. - kojim se kazuje da je ta na sredini (up. nasred sobe), nastajanje gl. im. s. r. od nastajati, nastajati gl. nesvr., prez. nastajem postajati, razvijati se od poetka, dobija ti odreeni oblik, nastamba im. , r., g. mn. nastambi graevina u kojoj se stanuje, nastanak im. m. r., g. mn. nastanka postanak, razvijanje, poetak postojanja, nastaniti (se) gl. svr., prez. nastanim (se), trp. prid. nastanjen - dati kome stan, naseliti (se), smjestiti se u kakvom stanu na krai ili dui period, nastanjen prid., odr. v. nastanjeni - u kojem ive ljudi, nastanjenost im. . r., instr. jd. nastanjenou/nastanjenosti - osobina onoga to je nastanjeno, nastanjivati gl. nesvr., prez. nastanjujem - up. nastaniti (se), nastati gl. svr., prez. nastanem - postati, razviti se, oblikovati se. nastava im. . r. - osnovna djelatnost kolskih institucija, nain organiziranog prenoenja znanja, vjetina itd. na one koji pohaaju kolu, nastavni prid. odr. v. - koji se odnosi na nastavu. nastavnica im. . r. - ena koja organizuje i izvodi nastavu za odreeni predmet, nastavniki prid. odr. v. - koji se odnosi nastavnike, nastavnik im. m. r., v. jd. nstavnie , n. mn. nastavnici - onaj koji organizuje i izvodi nastavu, nastaviti gl. svr., prez. nastavim, trp. prid. nastavljen - opet poeti nakon pauze, prekida ili zavretka jednog dijela; ostaviti da bude po starom, nita ne mijenjati; ne prestajati.

nastavlja

426 nastup im. m. r., g. jd. nastupa - izlazak pred gledalite (npr. prilikom koncerta); snaan nailazak ega (vojske, osjeanja itd.). nastupati gl. nesvr., prez. nastupam sudjelovati u priredbama pred publickom; nadolaziti i zauzimati prostor (npr. epidemija, vojska itd.); up. nastupiti nastupiti gl. svr., prez. nastupim - poeti sa neim (npr. s radom u kakvoj slubi); imati nastup; izvoditi kakav program pred publikom; ponaati se u ophoenju s drugim osobama. nastupni prid. odr. v. - koji se odnosi na nastup, koji je dio nastupa, nasuho pril. - na nain: bez prisustva tenosti, bez vlage (uraditi), nasukati (se) gl. svr., prez. nasiiem (se), trp. prid. nasukan - brodom ili kakvim drugim plovilom doi u pliak, nalei na greben, zakaiti dno; prenes. prevariti, nasamariti, nasukavanje gl. im. s. r. od nasukavati (se). nasukavati (se) gl. nesvr., prez. nasukujem (se) - nasukivati se, up nasukati (se). nasukivanje gl.im. s. r. od nasukivati. nasukivati (se) gl. nesvr., prez. nasukujem (se) - nasukavati se, up. nasukati (se). nasumce/nasumice pril. - otprilike, bez analize, bez istraivanja i uzimanja u obzir potrebnih injenica, sluajno, nasuprot pril. - na suprotnoj strani, nasuprot prijed. - naspram, prema (na suprot kui), nasuan prid., odr. v. nasuni - koji je prijeka potreba, prijeko potreban (npr. hljeb nasuni). nasuti gl. svr., prez. naspem, trp. prid. nasut - napuniti ili prekriti im rastresi tim (npr. pijeskom), naaliti se gl. svr., prez. naalim se izvesti kakvu alu na neiji raun, naarati gl. svr., prez. na aram, trp. prid. naaran - bojama naslikati are; protkati ta arama; prenes. runo i neuredno pisati, loe naslikati, nairoko pril. - u irokom krugu oko ega.

427 naiti gl. svr., prez. naijem, trp. prid. naiven - ivanjem dodati jo jedan dio na ve saiveno, priiti, naivak im. m. r., n. mn. nlvci - ono ta je naiveno; naivena ukrasna traka na odjei. naivanje gl. im. s. r. od nai vati. naivati gl. nesvr., prez. nalvam - prisivati jo ta na ve saiveno, up. naiti, nakoditi gl. svr., prez. nakodim - na nijeti tetu, tetno djelovati; povrijediti, uiniti nepravdu, nakrabati gl. svr., prez. nakrabam runo napisati, krabajui napisati, naminkati (se) gl. svr., prez. namin kam (se), trp. prid. naminkan - nanositi minku na lice; minkanjem uljepati lice; nanosei minku uljepati (se) radi izazivanja dojma kod posmatraa; na padno ukrasiti i dotjerati se. natampati gl. svr., prez. natampam, trp. prid. natampan - nainiti otiske (teksta, crtea itd.) u tampariji, natis kati. natancati gl. svr., prez. natancam , trp. prid. natancan - pripraviti ta tanca njem, dobiti dovoljno na taj nain, natetiti gl. svr. (njem.), prez. natellm razg. namjestiti, uiniti ta sigurnim (npr. prolazak na ispitu), nauuriti se gl. svr., prez. nauurlm se, trp. prid. nauuren - podignuti se (npr. kosa na glavi), navrljati gl. svr., prez. navrljam, trp. prid. navrljan - runo napisati, nakra bati. natakati gl. nesvr., prez. ncitaem nasipati, ulivati, nali vati ta teno, nataknuti gl. svr., prez. nataknem, trp. prid. nataknut - natai, staviti na neta. natalitet im. m. r. (lat.), g. jd. nataliteta prirataj stanovnitva, broj novoroene djece u odreenom periodu u odnosu na broj stanovnika, nataloiti se gl. svr., prez. natalozJm se, trp. prid. natlozen - taloenjem se na kupiti. natandriti (se) gl. svr., prez. natandrlm (se), trp. prid. natandren uiniti neto nepoeljno svojoj okolini, nametnuti ta neprijatno (npr. natandrio nam onu dosadnu muziku, natandrili onog brbljivca).

natjecateljski

nastavlja im. m. r., g. jd. nastavljaa onaj koji nastavlja, koji slijedi ije ideje i postupke, sljedbenik. natavljaev prid. odr. v. - koji pripada nastavljau, nastavljaica im. . r. - ona koja nastavlja, ena sljedbenica, nastavljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na nastavljae, nastavljanje gl. im. s. r. od nastavljati, nastavljati gl. nesvr., prez. nastavljam zapoinjati prekinuto, kratko prestati pa opet nastaviti sa radom, nastojanje gl. im. s. r. od nastojati, nastojati gl. nesvr., prez. nastojim imati tenju da se ta postigne, truditi se oko ega, zalagati se za uspjeno okon anje. nastradati gl. svr., prez. nast raam doivjeti kakvu nesreu, biti ranjen, oboljeti, umrijeti nasilnom smru; pre nes. pretrpjeti veliku bruku zbog ne uspjeha. nastran prid., odr. v. nastrani - koji ima loe i neprirodne navike (npr. u seksu), izopaen; koji je udnog ponaanja, ekscentrian, nastrano pril. - na nastran nain, izopa eno. nastranost im. . r., instr. jd. nastranou/ nastranosti - izopaenost; ekscentri nost. nastranu pril. - tako da to nije mnogo bitno u tom momentu, nastrii gl. svr., prez. nastri'zem , trp. prid. nastrizen - strigui pripremiti (npr. vune od ovaca), nastrijeliti gl. svr., prez. ndstrijellm, trp. prid. nastrijeljen - pogoditi iz vatrenog oruja (ob. kakvu divlja), raniti, nastrijeti gl. svr., prez. nastrem , trp. prid. nastrt - prekriti kakvu povrinu, razastrijeti. nastrojen prid., odr. v. nastrojen! - koji je pun volje za im, usmjeren po prirodi za neto. nastrojenost im. . r., instr. jd. nastrojenou/ndstrojenosti - osobina onoga koji je nastrojen, nastrugati gl. svr., prez. nastruzem, trp. prid. nastrugan - struganjem pripremiti eljenu koliinu ega, naribati, napiliti.

natanko pril. - na tanke komade (izre zati); potanko, detaljno (opisati), natapirati gl. svr. (fr.), prez. natdplram , trp. natdplran - posebnom vrstom elja sa rijetkim zupcima urediti kosu. natate/natate pril. - na prazan eludac, natei gl. svr., prez. nateeni, rad. prid. natekao - nateknuti, dobiti oteklinu, oteknuti zbog udarca, ozljede, bolesti, nategnue im. s. r. - stanje izazvano tako to se neta nateglo. nategnuti gl. svr., prez. nategnem, trp. prid. nategnut - snano zategnuti, na peti; neto braniti iako ne postoji do voljno pouzdanih argumenata, pretjeri vati u tvrdnji, nateklina im. . r. - oteklina, nateknue. nateknue im. s. r. - oteklina, nateklina, nateknuti gl. svr., prez. nateknem , rad prid. natekao - natei, dobiti nateklinu. natenane pril. (tur.) - polahko, bez urbe, po istilahu. natentati gl. svr., prez. natentam, trp. prid. natentan - nagovoriti, navratiti ko ga da uini ta dobro ili loe. natezanje gl. im. s. r. od natezati, natezati gl. nesvr., prez. nateem - sna no zatezati, initi da ta bude zategnuto, natikae im. . r. mn. - vrsta obue otvo rene pete koja se natie. natiskati (se) gl. svr., prez. natiskam (se), trp. prid. natiskan - guranjem i pritiskom napuniti; nagurati (se) u neta; odtampati, natampati. nativist(a) im. m. r. (engl.), g. jd. nativiste - pristalica nativizma. nativistica/nativistkinja im. . r. (engl.) ena pristalica nativizma. nativizam im. m. r. (engl.), g. jd. nativiz ma - uenje o uroenosti nekih ljudskih funkcija, predstava i pojmova, natjecanje gl. im. s. r. od natjecati se. natjecatelj im. m. r. - onaj koji se natjee, takmiar. natjecateljica im. . r. - ona koja se natje e; takmiarka, natjecateljka. natjecateljka im. . r., dat. jd. natjecateljki - natjecateljica, takmiarka. natjecateljski prid. odr. v. - koji se odnosi na natjecatelje, natjecateljski pril. - kao natjecatelj, na nain natjecatelja.

natjecati se natjecati se gl. nesvr., prez. natjeem se - sudjelovati na natjeaju, konkurisati; takmiiti se u sportskoj disciplini, natjeaj im. m. r., g. jd. natjeaja konkurs, raspisani oglas kojim se omo guava dobivanje posla, prijem i upis u kolu, kupovina dobara itd. natjeajni prid. - koji se odnosi na natje aj (npr. natjeajni uvjeti), natjerati gl. svr., prez. natjeram - tjera jui usmjeriti koga, nagnati, prisiliti koga da bjei ili da uini ta protivno svojoj volji, prinuditi, natkoljenica im. . r. - dio noge iznad koljena kod ovjeka, bedro, natkriliti gl. svr., prez. natkrilim - po kriti krilima; nadnijeti se na koga ili ta. natkriti gl. svr., prez. natkrijem , trp. prid. natkriven/natkrit - staviti ta pod krov, pokriti, natmuren prid., odr. v. natmureni - pre kriven oblacima; neraspoloen, namrgo en. natmurenost im. . r., instr. jd. natmurenosu/natmurenosti - osobina onoga to je natmureno i onoga koji je natmuren, natmuriti se gl. svr., prez. natmurlm se, trp. prid. natmuren - naoblaiti se; one raspoloiti se, namrgoditi se (o osobi), natoiti gl. svr., prez. natoim, trp. prid. natoen - nasuti ta teno u posudu, bocu i sl., naliti, uliti, natopiti gl. svr., prez. natopim, trp. prid. natopljen - namoiti, uiniti vlanim; topljenjem pribaviti dovoljnu koliinu ega. natovariti gl. svr., prez. natdvarim staviti teret (tovar) na lea ili na kakvo prevozno sredstvo; opteretiti se brigom; prenes. okriviti koga bez osnova, lano optuiti. natpis im. m. r., g. jd. natpisa - tekst npr. na spomeniku, na ploi, zidu kojim se javnost obavjetava ili upozorava, natpjevati gl. svr., prez. natpjevam, trp. prid. natpjevan - nadjaati koga glasnim pjevanjem; biti bolji u pjevanju od drugih. natpjevavanje gl. im. s. r. od natpjevavati. natpjevavati gl. nesvr., prez. natpjevavam - nadjaavati koga glasnim pjeva njem; pokazivati se boljim u pjevanju.

428 natpolovian prid., odr. v. natpoldvini koji je vei od polovine, veinski, natprirodan prid., odr. v. natprirodni koji je po snazi iznad prirode, koji je nadmauje, prelazi prirodno, nadnara van, mistian, natprirodno pril. - na natprirodan nain, nadnaravno, mistino, natprirodnost im. . r., instr. jd. natpriro dno u/natprirodno ti - osobina onoga to je natprirodno, natprosjean prid., odr. v. natprosjeni koji je iznad nekog prosjeka, natprosjeno pril. - na natprosjean na in. natprosjenost im. . r., instr. jd. natprdsjenosu/natprdsjenosti - osobina onoga to je natprosjeno, natrabunjati gl. svr., prez. natrabunjam - trabunjajui svata ispriati, izgovoriti razne budalatine, natrag pril. - nazad, u pravcu iza sebe. natrake pril. - natrag, nazad (ii) s lei ma u pravcu kretanja, natrapati gl. svr., prez. ndtrapam - ho dajui trapavo nai neto, ugaziti u ta zbog nepanje; sresti koga bez elje i namjere. natrati (se) gl. svr., prez. natrim (se) trei sudariti se, naletjeti na neto; prenes. ne razmiljajui upasti u zamku; umoriti se mnogo trei, natreskati se gl. svr., prez. natreskam se, trp. prid. natreskan - razg. iron. opiti se. natresti gl. svr., prez. natresem - tresui kronju uiniti da popadaju plodovi s grana. natrij im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat (Na), srebrenobijeli metal, natrljati gl. svr., prez. natrljam, trp. prid. natrljan - trljanjem izmasirati; pre nes. izgrditi koga (up. natrljati kome nos). natroje pril. - na tri dijela natrpati (se) gl. svr., prez. natrpam, trp. prid. natrpan - staviti u to onoliko koliko moe primiti; ogromnu koliinu ega smjestiti bez reda; nagomilati; na tovariti se ; dobro se najesti, natrpavanje gl. im. s. r. od natrpavati (se). natrpavati (se) gl. nesvr., prez.. natrpa vam (se) - up. natrpati (se). natruati gl. svr., prez. natriiam, trp. prid. natruan - svata napriati, izgo voriti mnogo gluposti, olakih tvrdnji, besmislica itd. natruavanje gl. im. s. r. od natruavati. natruavati gl. nesvr., prez. natruavam - up. natruati. natruha im. . r., dat. jd. natrusi - sitan trag; nepoeljna trunica; prenes. pri mjesa nepoeljne ideje u kakvom tekstu, miljenju itd. natruho prid., odr. v. natruhli - koji je djelimino truho; nagnjio, natruhlost im. . r., instr. jd. natruhlosu/ natruhlosti - svojstvo onoga to je natruhlo. natruniti gl. svr., prez. natrunim, trp. prid. natrunjen - nabacati trunja na ta, uiniti da neto bude trunjavo; prenes. dodati neto sporedno, neto emu tu nema mjesta (npr. u izlaganje unijeti netane podatke), natrunjenost im. . r., instr. jd. natrunjenou/natrunjenosti - osobina onoga to je natrunjeno, natrunjivati gl. nesvr., prez. natrimjujem - up. natruniti, natui gl. svr., prez. natuem, trp. prid. natuen - vrsto nataknuti, nabiti; ulo viti ega u velikom broju; potamaniti (npr. tetoina); jako koga istui, pre mlatiti; tucanjem pribaviti odreenu ko liinu (natui oraha), natucati gl. svr., prez. natucam, trp. prid. natucan - sitno izdrobiti to pomou tuka, tucala i sl. naticanje gl. im. s. r. od natucati, natucati gl. nesvr., prez. natucam - slabo govoriti neki jezik (npr. natucati njema ki). natuen prid., odr. v. natueni - koji je ozlijeen udarcem ili padom, malo uda ren, nabijen (o tijelu, o vou), natuk im. m. r., n. mn. natui - rijet. ozljeda od udarca, kontuzija, natuknica im. . r., g. jd. natuknice - rije u rjeniku, leksikonu i sl. koja se objanjava, definira itd.; rije koja se izgovara ili daje kome kao sugestija ili podsjetnik za ono to e govoriti; cilja nje na ta o emu se direktno ne govori; nagovjetaj, aluzija, naznaka, natuknuti gl. svr., prez. natuknem, trp.

429

naturalnost

prid. ncituknut - rei to neodreeno, okolino o neemu o emu se direktno ne govori; nagovijestiti, nabaciti, nazna iti. natura im. . r. (lat.), g. jd. nature priroda, narav, ud, osobine linosti, temperament i karakter; priroda osobe u irokom smislu; stvaralaka priroda, ono to teologija, katkad i filozofija izjednauje s pojmom Boga; stvorena priroda, pojedinane stvari svijeta, svijet sam. naturalan prid. (lat.), odr. v. naturalni koji se odnosi na prirodu, koji je nastao kao dio prirode; prirodan, neposredan, neizvjetaen. naturalije im. . r. mn. (lat.) - preparirani ili konzervirani predmeti iz prirode za zbirke i muzeje; pravn. prirodni sastojci, prirodna dobra, naturalizacija im. . r. (lat.) - rezultat i proces naturaliziranja; davanje dravlja nstva strancu ili osobi bez dravljanstva, naturalizam im. m. r. (lat.), g. jd. natura lizma - uenje u filozofiji prema kojem je priroda sutina i osnova svega; u umjetnosti i knjievnosti pravac iz dru ge polovine 19. v. blizak realizmu; u promatranju prirode i ovjeka pisci se oslanjaju na biologiju, psihologiju, filo zofiju, pozitivizam i dr.; razg. insisti ranje na runom, grubom, munom u prikazivanju nekog dogaaja, stanja i sl. naturalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. natu raliste - stvaralac ija djela imaju osobi ne naturalizma, naturalistica/naturalistkinja im. . r. (lat.) - ena naturalist, naturalistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na naturaliste. naturalistiki pril. (lat.) - na nain naturaliste, kao naturalist, naturaliziranje/naturalizovanje gl. im. s. r. (lat.) od naturalizirati/naturalizovati, naturalizirati/naturalizovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. naturaliziram/ naturalizujem (se) - dati/davati drav ljanstvo strancu; udomaiti ta (biljke, ivotinje, ideje); udomaiti se, osjeati se domaim, primiti/primati dravljan stvo zemlje u koju se naseljava, naturalnost im. . r. (lat.), instr. jd. naturalnou/naturdlnosti - osobina onog

naturist(a)

430 lizaciju (upotrebljava se u sluaju slabe vidljivosti), nautomanija im. . r. (gr.) - pretjerana elja za plovidbom morem, nauzeja im. . r. (gr.) - morska bolest, munina od putovanja; munina koja prethodi povraanju; odvratnost, gae nje. nauzeozan prid. (gr.), odr. v. nauz.eoz.nl koji izaziva muninu; odvratan, nauznak pril. - na boku, (leati) ni na leima ni na trbuhu, nauivati se gl. svr., prez. nauzivam se - zadovoljiti se uivanja u neem. nav im. m. r. (prasi.) - drugi svijet u slavenskoj mitologiji, nava im. . r. (lat.) - opi naziv za vei jedrenjak sa dvije do tri palube, navabiti gl. svr., prez. navablim , trp. prid navabljen - vabei pridobiti, nama miti. navada im. . r., g. jd. navade , n. mn. navade - steena sklonost; navika, ono na ta se ko navadi, navaditi (se) gl. svr., prez. navadlm (se) - navii (se), priuiti na to, ne odustajati od ega, biti dosadan, uporan. navaho/navajo im. m. r. - naziv za jezik Navaho/Navajo Indijanaca iz Sjeverne Amerike (SAD), koji pripada u porodicu naene. navakat pril. (bos.-ar.) - na vrijeme, u pravo doba. navalizacija im. . r. (lat.) - jaanje ili stanje ratne mornarice i njenih objekata na moru, militarizacija mora. navaliziranje gl. im. s. r. (lat.) od navalizirati. navalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. navalizlram - provesti ili provoditi navalizaciju. navala im. . r., g. jd. navale - napadaki poduhvat, napadanje u borbi ili u sportskoj igri; dio tima koji vri napad radi postizanja zgoditka; nastupanje mnotva ljudi, posjetilaca itd. navaliti (se) gl. svr., prez. navalim (se), trp. prid. navaljen - snano napasti, nasrnuti, udariti, nahrupiti, ustremiti se; staviti ta relativno teko ili glomazno povrh ili preko ega; pripisati kome neto loe bez zasluge; podmetnuti (kome); oklevetati; nasloniti se svom

431

navigacija

koji je naturalan, prirodnost, priroenost; prenes. prostodunost; naturist(a) im. m, r.(lat.), g. jd. naturiste pristalica, sljedbenik naturizma, nudist, naturistica im. . r. (lat.) - ena naturist, nudistica. naturistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na naturizam, koji pripada naturizmu. naturizam im. m. r. (lat.), g. jd. naturiz ma - uenje prema kojem je oboavanje prirodnih sila u korijenu religija; njego vanje kulta prirode; doktrina povratka prirodnom nainu ivota (prirodna hra na, boravak u prirodi); lijeenje prirod nim lijekovima; boravak u kampovima ili hotelima u kojima nije obavezno noenje odjee (razlikuje se od nudizma koji predvia samo sunanje i kupanje bez odjee), naturiti gl. svr., prez. naturim, trp. prid. naturen - uiniti da ko prihvati neto protiv svoje volje; nametnuti; navui na neto, natui, npr. kapu na glavu, naturik im. m. r. (lat.), n. mn. naturici - onaj koji nije profesionalni glu mac, koji igra ob. ono to je inae u ivotu. naturnicl im. m. r. i naturnicla (njem.) - meso od teleeg buta peeno bez jakih zaina. nauan prid., odr. v. nauni - koji je zasnovan na nauci, nauavanje gl. im. s. r. od nauavati, nauavati gl. nesvr., prez. nauavam uiti drugoga u nastavi, iriti nauk. nauenjakl prid. odr. v. koji se odnosi na nauku i nauenjake. nauenjak im. m. r., n. mn. nauenjci naunik, znanstvenik, naiiitelj im. m. r. - onaj koji prenosi nauk, vjerouitelj, nauiteljica im. . r. - ena nauitelj. nauiti (se) gl. svr. nauim (se), trp. prid. nauen - stei znanje, vjetinu, iskustvo; prenijeti kome svoje znanje, vjetinu ili iskustvo; poduiti; naviknuti se. nauni prid. - koji se odnosi na nauku; znanstven, naunica im. . r. - ena naunik, nauniin prid. - koji pripada naunici, naunikl prid. odr. v. - koji se odnosi na naunike.

naunik im. m. r., v. jd. naunle , n. mn. naunici - onaj koji se bavi naukom, uenjak, znanstvenik; onaj koji ui za nat; uenik u privredi, egrt, nauditi gl. svr., prez. naiidlm - nanijeti tetu, bol, nakoditi. nauk im. m. r., n. mn. nauci - ono to se nauilo iskustvom; iskustvo; doktrina (npr. krianski nauk). nauka/nauka im. . r., dat./lok. jd. nauci/nauci - ukupnost posebnih i speci jaliziranih znanja do kojih se dolazi istraivakom metodom, znanost; razg. ustaljena sklonost; navika, navada, nauljiti gl. svr., prez. nauljim, trp. prid. nauljen - namazati uljem, podmazati. naum im. m. r., g. mn. nauma - namjera, nakana. naumiti gl. svr., prez. naumim , trp. prid. naumljen - namjeravati, smjerati, imati u planu. naupatija im. . r. (gr.) - morska bolest, naunica/naunica im. . r. - nakit koji se nosi na uhu; minua, nautrb pril. (pie se i na utrb) - na neiju tetu; na raun koga/ega. naut/nohut im. m. r. (ar.) - biljka slan utak, slani grah. nautiar im. m. r. (gr.) - mornar, pomo rac, onaj koji upravlja plovilom; uenik pomorske kole; onaj koji se natjee u sportskom jedrenju; onaj koji se rekreativno bavi nautikom, nautiarev/nautiarov prid. (gr.) - koji pripada nautiaru, nautiarka im. . r. (gr.), dat. jd. naiiticarki zena nautiar, nautiki prid odr. v. (gr.) - koji se odnosi na nautiku; pomorski/ mornari ki. nautika im. . r. (gr.), dat. jd. nautici znanja i vjetine upravljanja brodom i plovilima uope; navigacija, nautilit im. m. r. (gr.), g. jd. nautilita okamenjeni nautilus, nautilus im. m. r. (gr.) - mekuac glavo noac iz Tihog okeana, ob. smjeten unutar spiralne sedefaste koljke; indij ska laica. nautofobija im. . r. (gr.) - bolestan strah od plovidbe brodom, nautofon im. m. r. (gr.), g. jd. nautofona - akustiki aparat za pomorsku signa-

teinom na koga ili na neto itd. navalni prid. ~ koji se odnosi na navalu, koji je u navali (npr. navodni igra), navaljati gl. svr., prez. navdljam - valja njem postaviti dosta ega na neko mje sto. navaljiva im. m. r., g. jd. navaljiva onaj koji navaljuje, onaj koji je uporan u neemu. navaljivaica im. . r. - ena navaljiva. navaljivanje gl. im. s. r. od navaljivati. navaljivati gl. nesvr., prez. navaljujem up. navaliti, navar im. m. r. (lat.) - navigacijski radar, ureaj za regulisanje vazdunog saobra aja. navaratra im. . r. - religijski hinduistiki festival koji traje devet dana s bogatim ritualom, uz atletska natjecanja i upri zorenja dijelova epa Ramajana. navee(r) pril. - uvee(r), u veernjim satima. naveliko/naveliko pril. - u velikoj mjeri; puno. navesti gl. svr., prez. navezem , trp. prid. navezen - izvesti, vezenjem obraditi. navesti1 gl. svr., prez. navedem , trp. prid. naveden - vodei uiniti da ko ili ta doe do cilja. navesti2 gl. svr., prez. navezem , trp. prid. navezen - navozei dopremiti, navezati gl. svr., prez. navezem , trp. prid. navezan - vezanjem dodati, pro iriti, produiti ta; nadovezati, navezak im. m. r., g. jd. naveska, n. mn. navesci - gram. pokretni vokal, samo glasnik koji moe doi na kraj rijei, a da nimalo ne promijeni njezino znaenje (npr. dobrom/dobrome/dobromu; pred/ preda). navicert im. m. r. (engl.) - dokument koji izdaje diplomatski predstavnik zaraene drave u neutralnoj zemlji kojim se potvruje da teret na nekom teretnom brodu ne podlijee pravilima pomorskog ratnog plijena, navii (se) gl. svr., prez. naviknem (se) naviknuti. navigacija im. . r. (lat.) - voenje brodo va ili letjelica najpovoljnijim putem uz primjenu navigacijske vjetine i ureaja za navigaciju; prouavanje naina sigur ne plovidbe ili leta.

navigacijski

432 navijen/navit - zategnuti oprugu kako bi kakav mehanizan mogao raditi, up. na vijati. navrnuti gl. svr., prez. navinem, trp. prid. navinut - zategnuti oprugu kakvog me hanizma, naviti, navitak im. m. r., g. jd. navitka, n. mn. navici - prea navijena na vratilo stana za tkanje. navjeivati gl. nesvr., prez. navjeujem - navjetavati. navjetaj im. m. r. - ono to je navijeeno, nagovjetaj, navjetavati gl. nesvr., prez. navjetavam - navjeivati, navjetenje gl. im. s. r. od navijestiti, navjetrina im. . r. - strana zgrade okre nuta vjetru, na vjebati (se) gl. svr., prez. navjebam (se), trp. prid. navjeban - razg. uvjeba ti, vjebanjem stei vjetinu, npr. izvo enja notnog teksta; (se) vjebati do eljene mjere, navlaenje gl. im. s. r. od navlaiti, navlaiti gl. nesvr., prez. navlaim - sna gom ta razvlaiti, natezati, zatezati; stavljati navlaku na neto, up. navui, navlaka im. . r., dat. jd. navlaci - ono to se na neto navlai kako bi se zatitilo, navla pril. - hotimice, namjerno, s na mjerom, ovla, navlaiti (se) gl. svr., prez. navlaim, trp. prid. navlaen - uiniti da ta bude vla no, da dobije vlagu; postati vlaan. navod im. m. r., g. jd. nvoda - citat, ono to se navodi iz nekog drugog teksta, navoditi gl. nesvr., prez. navodim, trp. prid. navoen - vodei koga uiniti da doe ili a ta uradi; odrediti emu puta nju ili smjer; skrenuti; doslovno prenije ti ije rijei, citirati, navodni prid. odr. v. - koji je pretopostavljen, tobonji, u iju se istinitost sumnja, navodnik im. m. r., n. mn. navodnici (ob. mn.) - pravopisni znak (...), znaci za obiljaavanje citata, naslova knjiga itd. navodno pril. - kako se tvrdi, kako se pretpostavlja, toboe, navodniti gl. svr., prez. navodnim , trp. prid. ndvodnjen - up. navodnjavati, navodnjavanje gl. im. s. r. od navodnja vati. navodnjavati gl. nesvr., prez. navddnja-

433 vam - dovoditi vodu na zasaene parcele radi poboljavanja uslova za bolje pri nose. navodnjenost im. . r., instr. jd. navodnjenou/navodnjenosti - osobina ze mljita koje je navodnjeno. navoenje gl. im. s. r. od navoditi. navoj im. m. r., g. jd. navoja - iljebljeni dio matice, arafa; navojak. navojak im. m. r., g. jd. navjka - navoj, navotiti (se) gl. svr., prez. navotim (se), trp. prid. navoten - premazati (se) voskom, natopiti voskom, navoenje gl. im. s. r. od navoziti, navoziti gl. svr., prez. navozim - vozei dopremiti ta. navoznlprid. odr. v. - koji pripada, koji se odnosi na navoenje. navraanje gl. im. s. r. od navraati, navraati gl. nesvr., prez. navraam up. navratiti, navrat im. m. r., g. jd. navrata - prilika, mah. navratiti gl. svr., prez. navratim - skre nuti ta u eljenom smjeru; posjetiti ko ga usput, nakratko, svratiti; navesti koga na kakav postupak ili radnju, navrat-nanos pril. - brzo, bez dovoljno pripreme, bre-bolje, grlom u jagode, s neba pa u rebra, navrh prijed. - na vrhu (npr. brda), navrijeme pril. (u pisanju i rastavljeno: na vrijeme) - kad je povoljno, kad se mora, kad je dogovoreno (uraditi, stii, doi). navrnut prid., odr. v. navrnuti - zavrnut (o matici); prenes. koji je na svoju ruku, udaren, udan, navrnuti gl. svr., prez. navrnem, trp. prid. navrnut - up. navrtati, navravanje gl. im. s. r. od navravati, navravati gl. nesvr., prez. navravam up. navriti, navriti (se) gl. svr., prez. navrim (se), trp. prid. navren - napuniti odreeni broj godina na odreeni dan (navrio je pet godina, navrilo se pet godina), navrtanje gl. im. s. r. od navrtati, navrtati gl. svr., prez. navrem - navrtanjem, vrtnjom privriva (o arafu). navrtak im. m. r., g. jd. navrtka, dat. jd. navrtki, n. mn. navri - navrtka, matica, navrtanj im. m. r., g. jd. navrtnja, n. mn.

Nazaret

navigacljskl/navigaclonl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na navigaciju, naviganje gl. im. s. r. (lat.) od navigati. navigati gl. nesvr. (tal.), prez. navigam ploviti (ob. na dugim prugama), navigator im. m. r. (lat.), g. jd. navigato ra - pomorac ili lan posade aviona koji je specijalista za navigaciju, navigatorica/navigatorka im. . r. (lat.) ena specijalista za navigaciju, navigatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na navigatore, navigatorski pril. (lat.) - kao navigator, na nain navigatora, navija im. m. r., g. jd. navijaa - onaj koji navija za koga; pristalica, navijaev prid. odr. v. - koji pripada navi jau. navijaica im. . r. - ona koja navija za koga. navijanje im. s. r. od navijati, navijati gl. nesvr., prez. navijam - svo jim odobravanjem davati kome podrku, npr. na utakmici; zatezati oprugu sata i sl. kako bi radio neki mehanizam, navijestiti gl. svr., prez. navijestim,trp. prid. navijeten - nagovijestiti, najaviti, objaviti. navika m. . r., dat. jd. navici - sklonost, navada, ustaljeni nain postupanja, ono od ega se teko odviknuti, navikavanje gl. im. s. r. od navikavati, navikavati (se) gl. nesvr., prez. navika vam (se) - up. naviknuti (se), naviknuti (se) gl. svr., prez. naviknem (se), rad. prid. navikao (se) - stei navi ku, navii (se), pomiriti se s neim ili nekim; uiniti da kome ta postane navi kom, obiknuti se. naviljak im. m. r., g. jd. naviljka, n. mn. naviljci - koliina sijena koliko se za hvati vilama, naviranje gl. im. s. r. od navirati, navirati gl. nesvr., prez. navirem - nado laziti u obilnoj koliini, snano izbijati, naglo isticati (npr. naviru suze, naviru misli). navrijeti gl. svr., prez. navrem - up. navirati. na visoko pril. - tako da tei u visinu, navie/navie pril. - prema gore, nagore, prema neemu to se nalazi vie. naviti gl. svr., prez. navijeni, trp. prid.

navrtnji - navrtak, navrtka, navrtka im. . r., g. mn. navrtki - matica, navrtak, navrtanj, araf, ob. u obliku esterostrane prizme s rupom, u ijoj je unutranjosti navoj, navui (se) gl. svr., prez. navuem (se), trp. prid. navuen - laganim pokretima uiniti da ta bude prekriveno tako da prilijee uza sve strane; vukui mnogo raditi; biti umoran od vue; vukui mno go stvari ili vrijednosti koncentrirati na jednom mjestu (pakete, teret, sanduke), nagomilati, dovui; prenes. mnogo stei, postati imuan dugim procesom ili ra dom; pridobiti koga da se usmjeri na neto. nazad pril. - natrag. nazadak im. m. r. nazatka, n. mn. nazad - vraanje na loije, nazadovanje, pro padanje, recesija, regresija, nazadan prid., odr. v. nazadni - koji zaostaje; zaostao, reakcionaran, nazadnost im. . r., instr. jd. nazadnou/ nazadnosti - osobina onoga koji je naza dan ili svojstvo onoga to je nazadno, nazadnjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na nazadnjake. nazadnjaki pril. - kao nazadnjak, na nain nazadnjaka. nazadnjak im. m. r., v. jd. nazadnjae , n. mn. nazadnjaci - onaj koji tegli natrag u razvoju; onaj koji u drutvenim odno sima i graanskim pravima tei bivem i prolom; reakcionar, nazadnjakinja im. . r. - ena nazadnjak, nazadnjatvo im. s. r. - osobina onoga koji je nazadan, nazadovanje gl. im. s. r. od nazadovati, nazadovati gl. nesvr., prez. nazadujem vraati se nazad; zaostajati, opadati. nazal im. m. r. (lat.), g. jd. nazala - gram. glas koji se izgovara tako da zrana struja prolazi kroz nos, nazalni (nosni) glas. nazalni prid. (lat.) - nosni; koji se izgovara kroz nos (o glasu), nazalnost im. . r. (lat.), instr. jd. nazalnou/nazlnosti - nain izgovora glasova tako da zrana struja prolazi kroz nos; hunjkanje. nazar im. m. r. (tur.) - urok. Nazaret im. m. r. - grad u Izraelu, hist. grad u Galileji u kojem je Isus proveo

Nazareanin

434 naziranje gl. im. s. r. od nazirati, nazirati gl. nesvr., prez. nazirem - raza birati obrise ega u daljini; prenes. nasluivati, shvatati u glavnim crtama, nazitis im. m. r. (lat.) - med. upala nosa, rinitis. naziv im. m. r., g. jd. naziva - rije kojom se neto imenuje, ime; termin, nazivanje gl. im. s. r. od nazivati, nazivati gl. nesvr., prez. nazivam - davati naziv, imenovati; pozivati koga. nazivlje im. s. r. - popis strunih naziva, terminologija, nazivnik im. m. r., n. mn. nazivnici - mat. djelitelj u razlomku, broj ispod crte u razlomku. nazivoslovlje im. s. r., neolog. - proua vanje nastajanja pojmova, odnosa i veze meu njima, njihov opis i definicije; terminologija, naznaiti gl. svr., prez. naznaim , trp. prid. naznaen - obiljeiti, odrediti, nagovijestiti, naznaivanje gl. im. s. r. od naznaivati, naznaivati gl. nesvr., prez. naznaujem - up. naznaiti, naznaka/naznaka im. . r., dat. jd. naznaci/naznaci - vanjski znak koji nagovjetava neto, crta ili svojstvo po kojima se neto da zakljuiti ili predvid jeti, najava ega u obliku ijeg postupka ili djelovanja, nazoan prid., odr. v. nazoni - ee: prisutan, koji je tu gdje se neto zbiva; suprot, izoan. nazoje im. s. r. - nazonost, ee: prisutnost. nazonica im, . r. - ona koja je prisutna emu. nazonlk im. m. r., v. jd. nazonle, n. mn. ndzonlci - onaj koji je prisutan emu. nazonost im. . r., instr. jd. nazonou/ nazonosti - ee: prisutnost; injenica da se neko nalazi na mjestu gdje se to zbiva ili na mjestu o kojem se govori. nazor im. m. r., g. jd. nzora - pogled, nain kako se ta shvaa; gledite, mi ljenje, uvjerenje u neto. nazor pril. - silom, na silu. nazreti gl. svr., prez. ndzrem - vidjeti obrise ega; prenes. naslutiti, nazubiti gl. svr., prez. nazublm , trp. prid. nazubljen - napraviti zupce na emu. nazubljenost im. . r., instr. jd. nazubljenosu/ndzubljenosti - svojstvo onoga to je nazubljeno. nazuti gl. svr., prez. nazujem , trp. prid. nazuven/ndzut - navui arapu ili obuu na nogu; obuti, supr. izuti, nazuvak im. m. r., g. jd. ndzuvka , n. mn. nazuvci - ono to se nazuva; kratka ple tena arapa, nazuvati gl.nesvr., prez. nazuvam navlaiti arapu ili obuu na nogu, obuvati se. nazvati gl. svr., prez. nazdv em/na zovem, trp. prid. nazvan - dati naziv, ime ili nadimak; imenovati, prozvati; izgovoriti pozdrav; pozvati koga telefonom, tele fonirati. naalost/naalost pril. - izraava nepovoljniji ishod od eljenog; na nesreu, naao/naao (pie se i rastavljeno: na ao) pril. - (uiniti naao), otetiti koga, uiniti ta na tuu tetu, naderati (se) gl. svr., prez. nazderem (se) - derui prejesti se. naderavanje gl. im. s. r. od naderavati se. naderavati (se) gl. nesvr., prez. naz.deravam se - najedati se derui, prejedati se. nadirati (se) gl. nesvr., prez. nadirem (se) - nadrijeti se. nadrijeti (se) gl. svr., prez. nazdrem (se), rad. prid. nazdro (se) - ekspr. naderati (se), naivcirati (se) gl. svr., prez. naziv dram (se), trp. prid. najvlran - iivcirati, iznervirati (se), naivjeti se gl. svr., prez. nazlvlm se dugo proivjeti, lijepo provesti ivot, nalvo pril. - tako da je onaj ili ono na emu se obavlja radnja jo ivo (u zn. doslovno iv; neugaen kao ivi kra; nekuhan ili nepeen, sirov), nauljati (se) gl. svr., prez. ndzuljdm (se), trp. prid. nazuljan - nauljiti (se), dobiti uljeve, prouzroiti kome ulj(eve). naut prid., odr. v. nazuti - koji je pomalo ut, umjereno ut; ukast. Nb - hem. simbol za element niobij. n.b. skra. (lat. nota bene) - dobro (za)pamti.

435

nebo

djetinjstvo i gdje je poeo propovijedati svoj nauk te stoga bio protjeran. Nazareanin im. m. r., n. mn. Nazareani - nazaren, nazarenac, onaj koji je iz grada Nazareta (Isus Nazareanin). Nazaren im. m. r. - graanin Nazareta, Nazareanin, Nazarenac. Nazarenac im. m. r. - nazaren, est naziv za Isusa Krista; hist. umj. pripadnik religiozne romantike slikarske kole u 19. st. u Rimu i Diisseldorfu. Nazarenka im. . r., dat. jd. Nazarenki ena iz Nazareta. nazarenskl prid.odr. v. - koji se odnosi na Nazarene. nazaretsk! prid. odr. v. - koji se odnosi na Nazaret. nazdraviti gl. svr., prez. nazdravim , trp. prid. nazdravljen - uputiti zdravicu, ispi jajui pie izrei elje za dobro zdravlje, uspjeh, sreu, nazdravica im. . r. - kratak govor u cere moniji nazdravljanja; zdravica; nazdraviar im. m. r. - onaj koji dri zdravicu, koji nazdravlja, nazdraviarev/nazdraviarov prid. odr. v. - koji pripada nazdraviaru, nazdraviarka im. . r., dat. jd. nazdraviarki - ena nazdraviar, nazdravljanje gl. im. s. r. od nazdravljati, nazdravljati gl. nesvr., prez. nazdrav ljam - up. nazdraviti, nazdravlje/nazdravlje! uzv. - dobra elja za zdravlje neposredno kad tko kihne. nazdravo pril. (pie se i: na zdravo) razboljeti se a da se ne zna zbog ega. nazeb im . m. r., g. jd. nazeba - prehlada, bolest izazvana hladnoom, nazepsti gl. svr., prez. nazebem - prehla diti se. nazebao prid, odr. v. nazebll - koji ima nazeb, prehlaen, nazunu pril. - u zimi koja slijedi (doi e opet nazunu). nazir im. m. r. (tur.) - nadglednik, nadstojnik, nadzornik, nazir (nazirejac) im. m. r. (hebr.) - kod starih Jevreja onaj koji se izdvojio i posvetio Bogu, doivotno ili na neko vrijeme te nije smio rezati kosu, piti alkoholna pia, jesti neke plodove niti dodirivati neiste stvari (npr. mrtva ce).

Nd - hemijski simbol za element neodimij ne rijeca - rije za odricanje, negacija, negira znaenje punoznanih rijei (up. radi - ne radi). ne- pref. - prvi dio izvedene rijei koji negira ono to ona znai (up. ovjek neovjek). Ne - hemijski simbol za element neon. n. e. skra. - oznaka uz godinu koja preci zira da se radi o novoj eri (o vremenu poslije roenja Krista ili poslije nulte godine). neadekvatan prid. (lat.), odr. v. neade kvatni - koji je neprimjeren; nepoduda ran, neodgovarajui, nejednak, neadekvatnost im. . r. (lat.), instr. jd. neadekvdtnou/neadekvatnosti svojstvo onoga to je neadekvatno, neaktivan prid. (lat.), odr. v. neaktivni koji nije aktivan, pasivan, nepoduzetan. neaktivnost im. . r. (lat.), instr. jd. neaktivnou/neaktivnosti - osobina ili stanje onoga koji je neaktivan, neandertalac im. m. r. (njem.), g. jd. neandertalca , g. mn. neandertalaca antrop. fosilni ostaci praovjeka iz ra zdoblja pleistocena koji je bio vrlo ni zak, snane grae, znao za vatru i sluio se kamenim oruem; prenes. razg. ne otesan, primitivan ovjek, neandertalev prid. odr. v. (njem.) - koji pripada neandertalcu, neandertlaka im. . r. (njem.), g. mn. neandartalkl - ena neandertalac, neandertalskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na neandertalce neangairan prid. (fr.), odr. v. neanga irani - koji nije ukljuen u ta, nema angaman; koji se ne eli ukljuiti; koji neutralno stoji po strani, nebaht im. m. r. (perz.) - nesrea, zao udes. nebeski prid., odr. v. - koji se odnosi na nebo. nebitan prid., odr. v. nebitni - nevaan, sporedan. nebitno pril. - nevano, sporednog znae nja. nebitnost im. . r. , instr. jd. nebitnou/ nebitnosti - svojstvo onoga to je nebit no nebo im. s. r., n. mn. nebesa, g. mn. neba/nebesa - atmosfera i svemirski

neboder

436 ono to nije asno, to je nepoteno, beae, sramota, neastan prid., odr. v. neasni - koji nema asti; sramotan, nepoten, neastivi im. m. r., g. jd. neastivog(a) relig. vrag, avo, sotona, neiji zamj. - koji pripada nekoj neodre enoj osobi, neist prid., odr. v. neisti - prljav; uka ljan; nejasan, nedotjeran, npr. govor, neist im. . r., instr. jd. nelu/nelsti prljavtina; ljudski izmet; neistoa, neisto pril. - na neist nain; prljavo, nemoralno, nepoteno, neistoa im. . r., g. mn. neistoa stanje onoga to je neisto; prljavost, neist. neitak prid., odr. v. neitki - koji nije itljiv, koji je nejasno napisan (o tekstu, knjizi), neitljiv, neitkost im. . r., instr. jd. neitkosu/ neitko ti - svojstvo onoga to je neit ko. neitljiv prid., odr. v. neitljivi - koji nije itljiv, neitak, neitljivost im. . r., instr. jd. neitljivou/neitljivosti - osobina onoga to je neitljivo. neovjek im. m. r., n. mn. neljudi , pejor. onaj koji nije ovjek u smislu potpune i cjelovite linosti; onaj koji je bez dobrih svojstava ovjeka, sposoban za zlo. neovjean prid., odr. v. neovjeni - koji je bez dobrih osobina ovjeka, neljud ski. neovjeno pril. - kao neovjek, na nain neovjeka. neovjenost im. . r., instr. jd. neovjenou/neeovjenosti - osobina onoga to je neovjeno, neovjetvo im. s. r. - osobina onoga koji je neovjean, onoga to je neovjeno, neljudsko; surovost, okrutnost, nemi losrdnost, zloin, neujan prid., odr. v. neujni - koji se ne uje, koji je vrlo tih, priguen, koji se jedva uje. neujnost im. . r., instr. jd. neujnou/ neujnosti - svojstvo onoga to je ne ujno. neuven prid, odr. v. neuveni - pejor. kakav jo nije vien, tako loih postu paka za koje se jo nije ulo, nevjerojatan, nemogu, neuvenost im. . r., instr. jd. neuvenou/neuvenosti - svojstvo onoga to je neuveno. neakl prid. odr. v. - koji se odnosi na neaka. neaki pril. - kao neak, na nain neaka. neak im. m. r., v. jd. neae, n. mn. neaci - bratov ili sestrin sin; brati, sestri. neaka im. . r. - bratova ili sestrina keka, bratina ili sestrina, neakinja, neakinja im. . r. - neaka, nekati se gl. nesvr., prez. nekam se - u nedoumici odbijati prihvatiti ono to se prua u izravnom razgovoru, ponudi i sl. nedaa im. . r., g. mn. nedaa - nesretan ishod ega; nevolja, zlo, tekoa, nepri lika. nedalek prid., odr. v. nedaleki - koji nije daleko, oblinji, nedaleko pril. - tako da nije daleko, blizu, nedavan prid., odr. v. nedavni - koji se dogodio prije kratkog vremena, skora nji. nedavno pril. - prije kratkog vremena, skoro. nedefmliran/nedefinisan prid. (lat.), odr. v. nedefinlranl/nedefinisam - koji nije obuhvaen definicijom; koji je neodre en, nejasan, mutan, nesazreo. nedirnut prid., odr. v. nedirnuti - koji je u prvobitnom stanju, onakav kakav je izraen, ili kako ga je priroda dala, nedotaknut. nediscipliniran/nedisciplinovan prid. (lat.), odr. v. nedisciplinirani/nedisci plinovani - koji se potuje disciplinu, neposluan, hirovit, samovoljan, anarhi an. nedisciplinlrano/nedisciplinovano pri 1 . (lat.) - na nediscipliniran nain, nedisciplinlranost/nedisciplinovanost im. . r. (lat.) - osobina onoga koji je nediscipliniran, nedjelo im. s. r. - zlo djelo, zloin, nedjelotvoran prid., odr. v. nedjelotvorni - koji nije djelotvoran, koji ne djeluje, npr. nedjelotvoran lijek, nedjelotvornost im. . r., instr. jd. nedje lotvornou/nedjelotvornosti - svojstvo onoga to je nedjelotvorno ili osobina

437

nedokuivost

prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod; relig. prebivalite viih bia i onih koji su zasluili zagrobni ivot, neboder im. m. r. - zgrada koja ima mnogo spratova, oblakoder, soliter, neboglasnlk im. m. r., n. mn. nabdglasnici - biljka iz porodice otrolista. nebranjiv prid., odr. v. nebranjivi - koji se ne moe braniti, nebranjivost im. . r., instr. jd. nebranjivou/nebranjivosti - svojstvo onoga to je nebranjivo, nebriga im. . r., dat./lok. nebrizi , g. mn. nebriga - pomanjkanje brige, odsutnost brige, nemanje brige, povran odnos prema emu. nebrian prid., odr. v. nebrinl , komp. nebrizniji - koji se odnosi na nebrigu, nebrino pril. - na nain koji nije brian; nemamo, nehajno, nebrojan prid., odr. v. nebrojnl - koji je malobrojan, nebrojen prid., odr. v. nebrojeni - koji nije broj en. nebrojeno pril. - mnogo puta, veoma mnogo, bezbroj, bezbroj puta. nebrojenost im. . r., instr. jd. nebrojenou/nebrojenosti - svojstvo onoga to je nebrojeno. nebruen prid., odr. v. nebruseni - koji nije obraen bruenjem (npr. nebruseni dijamant). nebuloza im. . r. (lat.) - nejasna, maglo vita, mutna predstava, nebulozan prid. (lat.), odr. v nebulozni koji je nejasno predoen, maglovit, mu tan, nerazumljiv, smeten, nebuloznost im. . r. (lat.), instr. jd. nebuIznou/nebuloznosti - osobina onoga koji je nebulozan ili svojstvo onoga to je nebulozno nec im. m. r. (njem.) - mrea (u sporto vima u kojima se igra preko mree, npr. u tenisu, stolnom tenisu, odbojci i sl.); mreasta, pletena vreica u kojoj se s trnice i sl. nose dnevne namirnice, neasno/neasno pril. - na neastan, ne poten nain; sramotno, neasnost/neasnost im. . r., instr. jd. neasnou/neasnosti i neasnou/ neasnosti - osobina onoga koji je ne astan ili svojstvo onoga to je neasno, neast im. . r., instr. jd. neau/neasti -

onoga koji je nedjelotvoran, nedjelovanje im. s. r. - stanje mirovanja ili potpune pasivnosti, nedjelja im. . r., g. m. nedjelja - dan poslije subote, a prije ponedjeljka; se dam dana po redu i imenima, sedmica, rjee: tjedan, nedjeljni prid. odr. v. - koji se odnosi na nedelju kao dan, koji je u nedjelju (npr. nedjeljni ruak); koji se odnosi na sedmicu; rjee: tjedni, nedjeljno pril. - u nedjelju, svake nedje lje, nedjeljom, nedoba im. s. r. - vrijeme koje nije uobi ajeno za to; nezgodno vrijeme, nevri jeme. nedodirljiv prid., odr. v. nedodirljivi koji ima povlaten poloaj tako da je poteen prigovora, zamjerki itd. nedodirljivost im. . r., instr. jd. nedodirIjivou/nedodirljivosti - osobina onoga koji je nedodirljiv, nedoija im. . r. - kraj ili zamiljena zemlja koja je krajnje negostoljubiva ili koja je nepristupana, u koju je teko doi. nedogled im. m. r. - velika daljina koja se ne moe pregledati, beskraj, nedohvatljiv prid., odr. v. nedohvatljivi koji se ne moe dohvatiti, do kojega se ne moe doi; nedokuiv, nedohvatljivost im. . r., instr. jd. nedohvatljivou/nedohvitljiv osti - osobina onoga koji je nedohvatljiv ili svojstvo onoga to je nedohvatljivo; nedohvatnost nedokazan prid., odr. v. neddkdzanl - koji nije potvren dokazom, nedokaziv prid., odr. v. nedokazivi - koji se ne moe potvrditi dokazom, koji se ne moe izvesti dokazima; kojemu se ne moe dokazati, koji ne prima savjete, koji nikoga ne slua, kojemu je uzalud govoriti; tvrdoglav, nerazloan, nedokazivost im. . r., instr. jd. nedokazivou/nedokazivosti - svojstvo onoga to se ne moe dokazati ili osobina onoga kojemu se ne moe dokazati, nedokuiv prid., odr. v. nedokuivi - koje mu se ne moe dokuiti smisao, ne shvatljiv; nedohvatljiv, nedokuivost im. . r., instr. jd. nedokuivosu/nedokiiivosti - osobina onoga

nedokuhan

438 pravilima ega, obiajima, propisima itd. nedopustivost im. . r., instr. jd. nedopu stiv osu/ne dopustiv osti - svojstvo onoga to je nedopustivo, nedoputenost. nedoputenost im. . r., instr. jd. nedopuenou/neddputenosti - nedopustivo st. nedoraen prid., odr. v. neddrdeni - koji nije u obradi izraen ili usavren do kraja, koji je ostavljen nezavren u pro cesu proizvodnje, nedoraeno pril. - na nedoraen nain, nedotjerano; nedoraenost im. . r., instr. jd. neddraenou/nedoraenosti - svojstvo onoga to je nedoraeno, nedorastao prid., odr. v. nedorasli - koji jo nije odrastao; koji nije sposoban da obavlja neki posao, nedoraslost im. . r., instr. jd. nedoraslou/nedoraslosti - osobina onoga koji je nedorastao, nedoreen prid., odr. v. nedoreeni - koji nije izreen do kraja; iji izraz nije do kraja zavren, nedoreenost im. . r., instr. jd. nedoreenon/nedoreenosti - svojstvo onoga to je nedoreeno, nedosljedan prid., odr. v. neddsljedni koji nije dosljedan, nedosljednost im. . r., instr. jd. nedosljednou/nedosljednosti - osobina onoga koji je nedosljedan, nedostajanje gl. im. s. r. od nedostajati, nedostajati gl. nesvr., prez. neddstajem - ne biti na mjestu, ne biti ondje gdje se oekuje, manjkati; ne biti zastupljeno u eljenom broju; svojom odsutnou uzrokovati kome tjelesnu ili duevnu tegobu. nedostajui prid. - koji nedostaje u nekoj cjelini, nizu, seriji itd. nedostatak im. m. r., g. jd. nedostatka , n. mn. nedostaci - ono to nedostaje; neispravnost; greka; pomanjkanje, ne staica; mana, mahana, nedostatan prid.,odr. v. neddstatni - koji ne dostaje; koga nema u dovoljnoj koliini.. nedostatnost im. . r., instr. jd. nedostatno u/ne dd statno st i - svojstvo onoga to je nedostatno; nedovoljnost, manjak. nedostiiv prid., odr. v. nedostlivi - koji se ne moe dostii; nedostian, nedostian prid., odr. v. nedostini - koji se ne moe dostii, nedostiiv; koji se ne moe postii, nedostiivost im. . r., instr. jd. nedostiivoscu/nedostiiv osti - osobina onoga ko ji je nedostiiv ili svojstvo onoga to je nedostiivo, nedostinost. neostinost im. . r., instr. jd. nedostinou/nedostinosti - osobina onog to je nedostino, nedostiivost. nedostojan prid., odr. v. nedostojni - koji nije dostojan ega; koji nema dostojan stva; neastan, kompromitiran, bez ugle da. nedostojno pril. - na nedostojan nain; nedolino. nedostojnost im. . r., instr. jd. nedstojnou/nedostjnosti - osobina onoga ko ji je nedostojan ili svojstvo onoga to je nedostojno, nedostupan prid., odr. v. nedostupni koji nije dostupan, do kojega se ne moe doi, kojemu se ne moe ui u trag, koji nije pristupaan, nepristupaan, nedostupnost im. . r., instr. jd. nedostupnou/nedostupnosti - osobina onoga koji je nedostupan ili svojstvo onoga to je nedostupno, nedotaknut prid., odr. v. nedotaknuti nedirnuti. nedotaknutost im. . r., instr. jd. nedotaknutou/neddtaknutosti - stanje onoga to je nedotaknuto. nedotjeran prid., odr. v. nedotjerani neuredan, zaputen; koji se nije uredio (umio, poeljao itd.); nedoraen, nedotjerano pril. - na nedotjeran nain; nedoraeno, neizbrueno. nedotjeranost im. . r., instr. jd. nedotjeranou/neddtjeranosti - stanje onoga koji nije dotjeran, nedouen prid., odr. v. nedoueni - koji je samo djelomino obrazovan, koji je pre kinuo kolovanje, nedouenost im. . r., instr. jd. nedouenou/nedouenosti - stanje onoga koji je nedouen, nedoumica/nedoumica im. . r. - dvoum ljenje, kolebanje, dilema, nedovoljan prid., odr. v. nedovoljni - koji ne zadovoljava (koliinom, kvalitetom

439

nedvojbenost

koji je nedokuiv ili svojstvo onoga to je nedokuivo, neddkuhan prid., odr. v. neddkuhani koji nije dovoljno kuhan, koji nije ku han do kraja, koji je ostao sirov i pored kuhanja. nedokuhanost im. . r., instr. jd. nedokuhanou/nedokuhanosti - osobina onoga stoje nedokuhano. nedokumentlran/nedokumentovan prid. (lat.), odr. v. nedokumentirani/nedokumentovani - koji nije potkrijepljen doku mentima. nedokumentlranost/neddkumentovanost im. . r. (lat.), instr. jd. nedokumentiranou/ne dokumentirano st i i nedokumentovanou/neddkumentovanosti svojstvo onoga stoje nedokumentirano. nedolazak im. m. r., g. jd. neddlaska , n. mn. neddlasci - izostanak, ob. kad se ne doe na mjesto na kojem je ko oekivan ili najavljen, nedolian prid., odr. v. nedolini - nepri stojan, neprilian, koji ne dolikuje, koji ne prilii. nedolino pril. - na nedolian nain; ne dostojno; nedolinost im. . r., instr. jd. nedolinou/nedolinosti - postupak onoga koji je nedolian ili svojstvo onoga to je nedolino. nedomiljen prid., odr. v. neddmiljeni koji nije doraen kao ideja, koji nije dobio smisao koji proizlazi iz razmilja nja, koji nije izveden do kraja, nedomiljenost im. . r., instr. jd. nedomiljenou/neddmiljenosti - svojstvo ono ga to je nedomiljeno. nedonoe im. s. r., g. jd. nedonoeta dijete roeno prije vremena, koje je no eno manje od uobiajenih devet mjese ci; prematurus, nedopeen prid., odr. v. nedopeeni - koji nije dovoljno peen, koji nije peen do kraja, sirov; pren. koji je nedozreo, nedovoljno struan ili neobrazovan, nedopeenost im. . r., instr. jd. nedopeenou/nedopeenosti - svojstvo onoga to je nedopeeno, nedopustiv prid., odr. v. nedopustivi koji se ne moe dopustiti, nedopustivo pril. - ono to se ne smije dopustiti, to ne dolazi u obzir prema

itd.); term. loa, negativna ocjena u ko li. nedovoljnost im. . r., instr. jd. nedovoljnosu/nedovljnosti - svojstvo onoga to je nedovoljno, nedozreo prid., odr. v. nedozreli - koji nije dozreo, nezreo, zelen (o plodu); prenes. onaj koji se jo nije potpuno fiziki i duhovno razvio, koji nije uao u doba zrelosti, nedozrelost im. . r., instr. jd. nedozrelosu/nedozrelosti - osobina onoga koji je nedozreo ili svojstvo onoga to je nedozrelo. nedrag prid., odr. v. nedragi - koji nije drag; mrzak, nedrago pril. - na nedrag nain; nemilo, mrsko. nedrutven prid., odr. v. nedrutveni koji ne voli drutvo, samoiv, nedrutveno pril. - na nedrutven nain, povueno, zatvoreno, nedrutvenost im. . r., instr. jd. nedrutvenou/nedrutvenosti - osobina onoga koji nije drutven, nedravni prid. odr. v. - koji ne pripada dravi, koji nije osnovala drava, koji nije zavisan o dravi, graanski, nedugo pril.- poslije kratkog vremena, uskoro (nedugo zatim); kratko, neduhovit prid., odr. v. neduhoviti - koji nije duhovit; u kojem nema duhovitosti, neduhovito pril. - bez duhovitosti, na nain da nije duhovito, neduhovitost im. . r., instr. jd. neduhovitou/neduhovitosti - osobina ili in onoga koji nije duhovit, svojstvo onoga to nije duhovito, neduan prid., odr. v. neduni - koji nije nita skrivio, nevin, bezazlen, neduno pril. - na neduan nain, nevino, nedunost im. . r., instr. jd. nedunou/ nedunosti - odlika onoga koji nije kriv, nevinost. nedvojben prid. odr. v. nedvojbeni - o kojem ne treba dvojiti, koji ne ostavlja mjesta sumnji, nesumnjiv, siguran, po uzdan. nedvojbeno pril. - bez sumnje, bez dvoj be, nesumnjivo, pouzdano, sigurno, nedvojbenost im. . r., instr. jd. nedvdjbenou/nedvdjbenosti - svojstvo onoga to je nedvojbeno ili osobina onoga koji

nedvosmislen

440 neformalan prid. (lat.), odr. v. neformalni - koji ne slijedi propisane oblike; koji se istie nedostatkom formalizma i formal nosti; koji je u uobiajenoj upotrebi (npr. neformalni jezik). neformalno pril. - na neformalan nain, nefoskop im. m. r. (gr.) - instrument za odreivanje smjera i brzine kretanja oblaka, obino u obliku graduiranog ogledala. nefotogenian prid. (gr.), odr. v. nefotogeninl - koji nije pogodan za fotografi sanje, koji je na fotografiji runiji nego u prirodi. nefotogeninost im. . r. (gr.), instr. jd. n efotogeninou/n efotogen inosti osobina onoga koji nije fotogenian, nefrektomija im. . r. (gr.) - hirurko odstranjenje bubrega zbog nepopravlji vog oteenja, nefrlt im. m. r. (njem. ), g. jd. nefrita mineral iz skupine amfibola, kalcijev magnezijev silikat, zelene boje, tzv. bubreni kamen; upotrebljava se za izra du malih umjetnikih predmeta, ukrasa i nakita. nefritis im. m. r. (gr.) - akutna ili hronina upala bubrega, zbog infekcije, alergije, djelovanja otrova i dr. nefrolitijaza im. . r. (gr.) - bubreni kamenci nefroskleroza im. . r. (gr) - bolest skupljanja, kvrenja bubrega zbog renovaskularnih promjena, nefroza im. . r. (gr.) - bubrena bolest degenerativne naravi, nefs im. m. r. (ar.) - strast; seks. nefundiran prid. (lat.), odr. v. nefundlranl - neosnovan, neutemeljen, koji nema oslonca u injenicama. nefunkcionalan prid. (lat.), odr. v. nefunkcionalni - koji nije u funkciji, koji nije svrsishodan, nefunkcionalnost im. . r. (lat.), intsr. jd. nefunkcionalno s u/nefunkcionalno ti svojstvo onoga to je nefunkcionalno, negacija im. . r. (lat.) - poricanje, odbi janje, nijekanje; u lingv. rije za odrica nje ne. negativac im. m. r. (lat.), g. jd. negatlvca - lik u filmovima, dramskim djelima itd. koji ima negativne i nepoeljne osobine i postupke. negativan prid. (lat.), odr. v. negativni koji izrie negaciju, neslaganje, odbija nje, proturjenost; odrean; nepovoljan, lo, neprihvatljiv, negatfvev prid. odr. v. (lat.) - koji pripa da negativcu. negativist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. negativiste - onaj koji negira, dovodi u sumnju po unaprijed postavljenom zakljuku i misaonom postupku, negativistkinja im. . r. (lat.) - ena negativista. negativitet im. m. r. (lat.), g. jd. negativiteta - u filoz, ontoloki pojam koji ozna ava nita kao integralni momenat samoga bitka, kao dijalektiki protupojam pojmu, negacija pozicije, antiteza teze te prema tome sastavni dio svega zbiljskog (Hegel); beskonanost i nadnaravnost bitka moemo spoznati samo negativnim odrednicama, pa tako i Boga spominjemo samo onime to on nije (Bog nije tjelesan, Bog nije konaan itd.). negativizam im. m. r. (lat.), g. jd. negativizma - djelovanje, postupak i duevno stanje negativista; suprotstavljanje ili opiranje, prikriveno ili oito; psiho patski defekt volje, jak osjeaj za otpor, izvrenju nekog ina. negatlvka im. m. r. (lat.), dat. jd. negatlvki - ena negativac negativnost im. . r. (lat.), instr. jd. negatlvnou/negativno ti - osobina onoga koji je negativan ili svojstvo onoga to je negativno, negator im. m. r. (lat.) - onaj koji negira, odrie, nijee, odricatelj. negatorica/negatorka im. . r. (lat.) ena negator, negatoriin prid. odr. v. (lat.) - koji pripa da negatorici. negiranje gl. im. s. r. (lat.) od negirati. negirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. negiram - poricati, nijekati; odricati ta nost rijei sagovornika, osporavati ta u cjelini; protivrjeiti; mat. izvesti ope raciju negiranja, negativ im. m. r. (njem.) - razvijena i fiksirana slika na fotografskoj ploi ili filmu na kojoj su tamna i svijetla mjesta rasporeena obratno rasporedu u priro di.

441

negrofobija

je nedvojben, nedvosmislen prid., odr. v. nedvosmisleni - koji ne ostavlja mogunost da bude dvosmislen; nedvojben, potpuno jasan, nedvosmisleno pril. - potpuno jasno, s jasnim smislom; na nain da ne ostavlja sumnju o tome ta znai, nedvosmislenost im. . r., instr. jd. nedvo smisleno su/nedvosmisleno ti - osobina onoga sto je nedvosmisleno i onoga koji je nedvosmislen, nedvoumno pril. - bez dvoumljenja, ne dvoumei, bez dvoumice, odluno, ne oklijevajui; nedvosmisleno, nedari im. m. r. mn. (ar.) - zajedniki naziv za zanatlije: klesare, dunere, dogramije; po tome je nastao i naziv sarajevskog naselja Nedarii. neefikasan prid. (lat.), odr. v. neefikasni koji nije efikasan, uinkovit, neefikasnost im. . r. (lat.), instr. jd. neefikasnou/neefikasnosti - svojstvo onoga to je neefikasno ili osobina ono ga koji je neefikasan, neekonomian prid. (gr.), odr. v. neekonom inl - koji nije ekonomian; neispla tiv. neekonominost im. . r. (gr.), instr. jd. nekondminou/neekondminosti - svo jstvo onoga to nije ekonomino, neisplativost. neelastian prid . prid. (gr.), odr. v. neelastini - koji nije elastian, nesavit ljiv, nerasteziv; prenes. koji se teko prilagoava okolini, neprilagodljiv, nefanallza im. . (gr.) - meteor, analiza mase oblaka kako se vide na satelitskim slikama. nefelometrija im. . r. (gr.) - hem. foto metrijska metoda kvantitativne analize koja se osniva na mjerenju intenziteta svjetlosti koja prolazi kroz ispitivanu suspenziju, nefer im. m. r. (ar.), g. mn. nefera obian vojnik, pjeak (ob. u vojsci Osmanskog Carstva), nefer prid. (engl.) - nepoten; neispravan; neastan. nefer pril. (engl.) - nepoteno, neispravno, neasno. nefes im. m. r. (ar.) - dah, daak, izdisaj, nefologija z im. . r. (gr.) - meteorol. disciplina koja prouava oblake.

negaen prid., odr. v. negazenl - koji nije gaen; netaknut, negda pril. - nekada, jednom, neko, negdanji prid. odr. v. - nekadanji, negdje pril. - na neodreenom mjestu; mjestimino, gdjegdje, neglazlran prid. (fr.), odr. v. ne glaziranikoji nije podvrgnut procesu glaziranja, npr. neglazirani prina. negligencija im. . r. (lat.) - nebriga, nemar, nehaj, nepanja, aljkavost; pravn. blai stepen krivnje koja nastupa zbog nepredvianja opasnih posljedica koje je poinitelj bio duan predvidjeti, neglie im. m. r. (fr.), g. jd. neglizea lagana intimna odjea; jutarnja kuna haljina; polugolotinja. nego vezn. - npr. reenici: nisam rekao ja, nego on. negodovanje gl. im. s. r. od negodovati, negodovati gl. nesvr., prez. negodujem izraavati nezadovoljstvo; buniti se, protestovati, negocijacija im . r. (lat.) - prodaja jo nedospjele mjenice; davanje ili raspisi vanje javnog zajma; rad s novcem u trgovini, obrtanje trgovakog kapitala, negocijant im. m. r. (lat.), g. mn. negocijanata , arh. - trgovac na veliko, vele trgovac. negoli vezn. - uz prezent svr. glagola u zn. radnje koja se izvrava prije druge radnje (npr. sve u pripremiti prije negoli doem), negostoljubiv prid., odr. v. negostoljubivI - koji nije gostoljubiv, koji ne voli primiti gosta, negostoljubivost im. . r., instr. jd. negostoljubivou/ne gostoljubivosti osobina onoga koji je negostoljubiv, negrid im. m. r. (njem.) - antrop. pripad nik crnake rase. negrito im. m. r. (p.), n. mn. negrisi antrop. prastanovnik Filipina i Malaj skog poluotoka; pripadnik cme rase i srodnih tipova karakteristinog niskog rasta. negrofilija im. . r. (p.) - naklonost prema crncima i njihovim pravima, obi ajima, muzici itd. negrofobija im. . r. (p.) - odbojnost prema crncima i njihovim pravima, obi ajima, muzici itd.

negrdld

442 nehotice pril. - nenamjerno, nevoljno, sluajno. nehotian/nehotimian prid., odr. v. nehotini/nehotimini - koji je sluajno poinjen; nenamjeran, nehotinost im. . r., instr. jd. nehotinou/nehotino ti - osobina onoga to je uinjeno nehotice, onoga to je neho tino. nehrajul prid. odr. v. - koji ima svoj stvo da ne hra. nehuman prid. (lat.), odr. v. nehumani koji nije human, neljudski, koji je nemi losrdan. nehumano pril. (lat.) - na nehuman nain; neovjeno, okrutno, nehumanost im. . r. (lat.), instr. jd. nehumanou/nehumanoti - neovjenost, nemilosrdnost, neimar im. m. r. (ar.) - graditelj, arhitekt, graevinski inenjer, neimanje im. s. r. - stanje kad se nema, neimatina, neimatina im. . r., g. jd. neimtine siromatvo, bijeda, nemanje, neimanje, neimenovanje im. s. r. - izbjegavanje ili proputanje da se imenuje, supr. imeno vanje. neinteligentan prid. (lat.), odr. v. neinteli gentni - koji sporo shvata, koji ne ra zumije ta; nerazuman; glup; priglup, neinteligentno pril. (lat.) - na neineligentan nain; nerazumno, glupo, priglupo, neinventivan prid. (lat.), odr. v. neinvetivni - koji je bez ideja; koji nije domi ljat. neinventivnost im. . r. (lat.), instr. jd. neinventivnou/neiventivnosti - osobina onoga koji je neinventivan ili svojstvo onoga to je neinventivno; nematovitost. neiscrpan prid., odr. v. neiscrpni - koji ima bogate rezerve (o rudama), koji prua iroke mogunosti istraivanja, neiscrpiv/neiscrpljiv prid., odr. v. neiscrpivi/neiscrpljivi - koji se ne moe iscrpsti. neiscrpnost im. . r., instr. jd. neiscrpnou/neiscrpnosti osobina onoga koji je neiscrpan ili svojstvo onoga to je neiscrpno. neise uzre. (tur.) - kako god bilo, kako mu drago, makar.

443

neizbjean

negrold im. m. r. (p.), g. jd. negroida pripadnik ogranka negro-australoidne rasne skupine, slian crncu, ali nije crnac. negroldan prid. (p.), odr. v. negroidni koji je slian crncu, poput crnca (irok nos, puna usta), iako nije crnac, negroizam im. m. r. (p.), g. jd. negroizma - ukupnost interesa crnaca i zalaga nja za prava crnaca negromantija im. . r. (st.lat.) - prori canje, gatanje na osnovi prizivanja du hova pokojnika; arobnjatvo, crna ma gija. negromant im. m. r. (st.lat.), g. mn. negrdmandta - onaj koji se bavi priziva njem duhova, koji trai izravnu vezu s umrlima; spiritist; prenes. onaj koji se bavi nestvarnim kombinacijama, onaj koji iri nejasnoe i nejasne pojmove; opsjenar, arlatan, negromantkinja/negromantica im. . r. (st.lat.) - ena negromant. negromantskl prid. odr. v. (st.lat.) - koji se odnosi na negromantiju i negromante. negromantski pril. (st.lat.) - na nain negromanata, kao negromanti. Negro spirituals (izg. Nigro spiritjuals) im. m. r. (engl.) - mu. religiozne narod ne pjesme Crnaca Sjeverne Amerike na stale na temelju crkvenih pjesama preobraenih specifinom crnakom inter pretacijom, gospel negus im. m. r. (engl.) - pie slino punu, omiljeno u Engleskoj, negve im. . r., plur. tantum (ma.) - oko vi za noge, lanci s kuglama. nehaj im. m. r., g. jd. nehaja - nedostatak brige, nemarnost, nehajan prid., odr. v. nehajni - nezainte resovan, nemaran; koji ne haje ni za ta. nehajno pril. - na nehajan nain; nemar no. nehajnost im. . r., instr. jd. nehjnou/ nehajnosti - odnos onoga koji ne haje. nehat im. m. r., g. jd. nehata - nezainte resovanost, nemarnost, nehaj, nehatan prid., odr. v. nehatni - nehajan, koji se odnosi na nehat, nehatno pril. - na nehatan nain, nehajno, nehatnost im. m. r., instr. jd. nehatnou/ nehatno ti - odnos i osobina onoga koji je nehatan.

neishranjen prid., odr. v. neishrdnjeni koji je mrav, zakrljao zbog nedovoljne i nepravine ishrane, neishranjeno pril. - na neishranjen nain, neishranjenost im. . r., instr. jd. neishranjenou/neishranjenosti - stanje onoga koji je neishranjen. neiskazan prid., odr. v. neiskazani neizreen. neiskaziv prid., odr. v. neiskazivi - koji nije iskaziv, koji se ne moe iskazati, neiskazivost im. . r., instr. jd. neiskazivosu/neiskazivosti - svojstvo onoga to je neiskazivo. neiskorijenjen prid., odr. v. neiskdrijenjeni - koji nije do kraja iskorijenjen ili uniten. neiskoriten prid., odr. v. neiskdriteni koji nije iskoriten, neiskorltenost im. . r., instr. jd. neiskoristenosu/neiskdritenosti - osobina onoga koji nije iskoriten ili svojstvo onoga to je neiskoriteno, neiskorjenjiv prid., odr. v. neiskorjenjivi - koji se ne da iskorijeniti; neunitiv, neiskorjenjivost im. . r., instr. jd. neiskorjenjiv osu/neiskorjenjovosti svojstvo onoga to je neiskorjenjivo, neiskren prid., odr. v. neiskreni - koji nije iskren. neiskreno pril. - na neiskren nain, neiskrenost im. . r., instr. jd. neiskrenou/neiskrenosti - osobina onoga koji je neiskren neiskusan prid., odr. v. neiskusni - koji nema iskustva; naivan, neiskustvo im. s. r. - osobina ili stanje onoga koji je neiskusan, neiskvaren prid., odr. v. neisk\>dreni koji nije iskvaren; poten, nepokvaren, neiskvareno pril. - na neiskvaren nain; nepokvareno, neiskvarenost im. . r., instr. jd. neiskvarenou/neiskvarenosti - osobina onoga koji je neiskvaren, neispavan prid., odr. v. neispavani - koji se nije naspavao. neispavanost im. . r., instr. jd. neispavanou/neispavanosti - stanje onoga koji je neispavan. neispisan prid., odr. v. neispisani - na kojem nije nita napisano (npr. list pa pira).

neispitan prid., odr. v. neispitani - koji nije ispitan; neistraen, neisplaen prid., odr. v. neisplaeni - koji nije isplaen, kojem nije uruena plaa, neisplativ prid., odr. v. neisplativi - koji se ne isplati, koji ne donosi dobit, neisplativost im. . r., instr. jd. neispldtivou/neipldtivosti - osobina onoga to je neisplativo, neisplakan prid., odr. v. neisplakani - koji nije isplakan. neispravan prid., odr. v. neispravni - koji nije ispravan, pokvaren; nepravilan, neispravljiv prid., odr. v. neispravljivi koji se ne moe ispraviti, neispravno pril. - na neispravan nain, neispravnost im. . r., instr. jd. neispravnou/neisprvnosti - stanje onoga to je neispravno. neispunjen prid., odr. v. neispunjeni koji nije ispunjen do vrha; u koji nisu uneseni svi traeni podaci; kojem je prazan ivot, neistina im. . r. - la; neistinita tvrdnja; ono to se ne poklapa sa stvarnou, neistinit prid., odr. v. neistiniti - koji nije istinit, koji ne sadrava istinu; laan, neistinito pril. - na neistinit nain, neistinitost im. . r., instr. jd. neistinitou/neisitnitosti - svojstvo onoga to je suprotno od istine; lanost, neistomiljenlk im. m. r., v. jd, neistomilje nie, n. mn. neistomiljenici - onaj koji o neemu misli drugaije nego ostali. neistomiljenica im. . r. - enska osoba ije se miljenje izdvaja, koje je druga ije nego kod ostalih, neistraen prid., odr. v. neistraeni - koji nije podvrgnut istraivanju, koji tek tre ba istraiti; nepoznat, neprouen. neistraiv prid., odr. v. neistrazivi - koji se ne moe istraiti, neistraivost im. . r., instr. jd. neistrazivosu/neistrazivosti - svojstvo onoga to je nemogue istraiti, neistroen prid., odr. v. neistroseni - koji nije istroen, koji jo moe posluiti, neistroiv prid., odr. v. neistrdivi - koji se ne moe istroiti, neizbjean prid., odr. v. neizbjeni - koji se ne moe izbjei, koji se mora dogo diti; neminovan; neizbjeiv.

neizbjeiv

444 tu/neizvjesno ti - svojstvo onoga to je neizvjesno. nejak prid., odr. v. nejaki - koji nije jak, slab, krhak, nedovoljno jak; koji se jo ne moe za se brinuti, neja im. . r. - sve to je jo nejako (djeca), oni koji se jo ne mogu o sebi brinuti. nejae im. s. r, g. jd. nejaeta, zb. neja ad - nejako dijete, dijete u uzrastu kad je ovisno o roditeljskoj brizi, nejasan prid., odr. v. nejasni - koji nije jasan; zamagljen, mutan; koji nema jasan smisao; nerazumljiv, nejasno pril. - na nejasan nain, nejasnoa im. . r., g. mn. nejasnoa nejasnost. nejasnost im. . r., instr. jd. nejasnou/ nejasnosti - svojstvo onoga to je nejas no; nejasnoa. nejednako pril. - na nain da nije jedna ko. nejednakost im. . r., instr. jd. nejednakou/nejednakosti - svojstvo onoga to je nejednako, nejestiv prid., odr. v. nejestivi - koji nije jestiv, koji se zbog neega ne moe jesti, npr. otrovna gljiva, nek im. m. r. (engl.), n. mn. nekovi - stup od stvrdnute vulkanske lave. nek(a) - vezn. u zn. da: donio je neka se nae; u zn. ako, ako samo: neka doe i gotovo je; rije za iskazivanje modalnih sadraja (zapovijed, poticaj): neka doe itd. nekad(a) pril. - davno, u prolo vrijeme; katkad, ponekad, nekadanji/nekadanji prid. - koji je bio nekada u prolom vremenu, nekakav zamj. - neodreeno: neki, ma ka kav, jedan bilo kakav; koji nije poseban, koji ne vrijedi mnogo, nekako pril. - na neki neodreen nain; otprilike; kako-tako. nekamo pril. - negdje, prema nekom ne poznatom mjestu, nekarakteran prid. (gr.), odr. v. nekarakterni - koji je bez karaktera, nepoten, nekarakterno pril. (gr.) - na nain bez karaktera. nekanjen prid., odr. v. nekanjeni - koji nije kanjen i pored krivice, nekanjiv prid., odr. v. nekanjivi - koji

445

nekretnina

neizbjeiv prid., odr. v. ne izbje ivi neizbjean, neizbjeivo pril. - tako da se ne moe izbjei; neminovno, neizbjeivost im. . r., instr. jd. neizbjelivou/neizbj eliv osti - neizbjenost, neizbjeno pril. - neminovno, neizbjei vo, nuno, nezaobilazno, neizbjenost im. . r., instr. jd. neibjeno u/neizbjenost i - svojstvo onoga to je neizbjeno; neizbjeivost. neizbrisiv prid., odr. v. neizbrisivi - koji se ne moe izbrisati; prenes. koji se ne moe zaboraviti (o dojmu), neizbrisivost im. . r., instr. jd. neizbrisivosu/neizbnsivosti - svojstvo onoga to je neizbrisivo, neizdriv/neizdrljiv prid. odr. v. neizdrzivi/neizdrljivi - koji se ne moe izdrati (o naporu); nepodnoljiv, neizdrivo/neizdrljivo pril. - na neiz driv nain, neizdrivost/neizdrljivost im. . r., instr. jd. neizdrivou/neizdrzivosti i neizdrzljivou/neizdrzljivosti - svojstvo onoga sto je neizdrljivo, neizgoriv prid., odr. v. neizgorivi - koji ne moe izgorjeti; nesagoriv, neizljeiv prid., odr. v. neizljeivi - koji se ne moe izlijeiti, neizljeivost im. . r., instr. jd. neizljeivou/neizljeivosti - stanje onoga to je neizljeivo, neizmirljiv prid., odr. v. neizmirljivi - koji se ne moe izmiriti, dovesti u sklad s ime. neizmjenjiv/neizmjenljiv prid., odr. v. neizmjenjivi/ne izmjenljiv! - koji se ne moe izmijeniti; nepromjenjiv, nezamjenjivo/nezamjenljivo pril. - na nezamjenljiv nain, neizmjenjivost/nezamjenljivost im. . r., instr. jd. nezamjenjivost u/nezamjenji vosti i nezamjenljiv ostu/nezamjenljivosti - svojstvo onoga to je neizmjenjivo, nezamjenljivo, neizmjeran prid., odr. v. neizmjerni beskrajan, beskonaan, veoma velik; ko ji se ne moe izmjeriti, neizmjeriv prid., odr. v. neizmjerivi koji se ne moe izmjeriti, neizmjerivost im. . r., instr. jd. neizmje riv oscu/neizmjeriv osti - svojstvo onoga

to je neizmjerivo, neizmjerno pril. - beskrajno, beskonano, neogranieno, u velikoj mjeri, neizmjernost im. . r., instr. jd. neizmjernon/neizmjernosti - svojstvo onoga sto je neizmjerno; beskonanost, neizostavan prid., odr. v. neizostavnikoji se ne moe izostaviti, neizostavnost im. . r., instr. jd. neizostavnou/neizostvnosti - svojstvo ono ga to je neizostavno, neizraen prid., odr. v. neizrazeni - koji nije izraen, izreen, izgovoren, neizraenost im. . r., instr. jd. neizraenou/neizraenosti - stanje onoga to je neizraeno. neizraziv/neizraljiv prid., odr. v. neizraziv!/neizrazljivi - koji se ne moe izraziti. neizrazivost im. . r., instr. jd. neizrazivou/neizrazivosti - svojstvo onoga to je neizrazivo. neizraajan prid., odr. v. neizrazajni koji nije izraajan, neizraajnost im. . r., instr. jd. neirazajnou/neizraiajnosti - svojstvo onoga to je neizraajno, osobina onoga koji je neizraajan. neizreen prid., odr. v. neizreen! - koji nije izreen; neiskazan, neizraen. neizreciv prid., odr. v. neizrecivi - koji se ne moe opisati ili izrei rijeima; neiskazan, neopisiv, neizrecivo pril. - tako da se ne moe izrei rijeima; neiskazivo, neopisivo, neizrecivost im. . r., instr. jd. neizrecivou/neizrecivosti - svojstvo onoga to je neizricivo. neizvediv prid., odr. v. neizvedivi - koji se ne moe izvesti; neizvodiv, neizvedivost im. . r., instr. jd. neizvedivou/neizvedivosti - svojstvo onoga sto je neizvedivo, neizvodiv/neizvodljiv prid., odr. v. neizvodivi/neizvddljivi - koji se ne moe izvesti, koji se ne moe provesti u djelo, koji se ne moe realizirati; neizvodljiv, neizvjestan prid., odr. v. neizvjesni - koji se ne moe predvidjeti ili zakljuiti s pouzdanou; nesiguran, nepouzdan, neizvjesno pril. - na neizvjestan nain; nepouzdano, nesigurno, neizvjesnost im. . r., instr. jd. neizvjesno-

nije kanjiv. neki zamj. - neodreeno koji, jedan bilo koji. nekih pril. - oko, otprilike (npr. nekih dva metra). neko neodr. zamj., g. nekoga , dat. nekom(e), instr, nekim - neki neodreeni subjekt, neka osoba, neki vrilac radnje, neko pril. - davno, u neodreenoj pro losti. nekolicina im. . r. - nekoliko osoba (mukaraca, ena), nekoliko pril. - u neodreenoj koliini, nekomercijalan prid. (lat.), odr. v. nekomercijalni - koji ne donosi zaradu, koji je unaprijed zamiljen da nee do nositi dobit, nekompetentan prid.(lat.), odr. v. nekom petentni - nenadlean, nemjerodavan; nestruan. nekompetencija im. . r. (lat.) - nenadlenost, nemjerodavnost, nestrunost, nekomplanarnl prid. odr. v. (lat.) - mat. koji nije u istoj ravni, nekomunikatlvan prid. (lat), odr. v. n'ekomunikativni - koji nije komunikati van, koji je nepristupaan, koji ne voli razgovarati, zatvoren, nekomunikatfvnost im. . r. (lat ), instr. jd. nekomunikativnou/nekomunikativnosti - osobina onoga koji nije komu nikativan i onoga to nije komunika tivno. nekonkurentan prid. (lat.), odr. v. nekonkurentni - koji nije konkurentan, koji nije dovoljno kvalitetan da bi bio konkurencija, nekonsekventan prid. (lat.), odr. v. nekonsekventni - nekonzekventan, koji je nedosljedan, nepostojan, nije ustrajan u stavovima i pogledima, nekonvencionalan prid. (lat ), odr. v. nekonvencionalni - koji je suprotan konvenciji, koji je izvan uobiajenih no rmi. nekorektan prid. (lat.), odr. v. nekorektni - koji nije poten, profesionalan, korek tan; neispravan, pokvaren, nekoen prid., odr. v. nekoseni - koji nije koen. nekretnina im. . r., g. jd. nekretnine nepokretna imovina (npr. kue, zgrade, zemlja).

nekritian

446 grupa vodenih ivotinja koje se same kreu u vodi za razliku od planktona koje nosi kretanje vode. nekud(a) pril. - nekim putem neodreeno (ii). nekuhan prid., odr. v. nekuhani - sirov, koji nije kuhan, nekurentan prid., odr. v. nekurentnl - koji nije traen, koji ne ide u prodaji, nesav remen. nekvalifidran/nekvalifikovan prid. (lat.), odr. v. nekvalificirani/ nekvalifikovani koji nema kvalifikacije, koji nije obra zovan, neosposobljen. nelagoda im. . r. - neugodan osjeaj izazvan situacijom, neijim neprimje renim ponaanjem itd. nelagodan prid., odr. v. nelagodni - koji nije lagodan, koji ima osjeaj nelagode, nelagodno pril. - neugodno, na nelagodan nain. nelegalan prid. (lat.), odr. v. nelegalni koji nije prema zakonskim propisima, koji ne vai, protiv zakonit, nelikvidan prid. (lat.), odr. v. nelikvidni koji ne posluje dovoljno dobro da bi mogao udovoljiti rokovima plaanja, nelikvidno pril. (lat.) - na nelikvidan na in. nelikvidnost im. . r.(lat.), instr. jd. nelikvidnou/nelikvidnosti - stanje ono ga to je nelikvidno, nelimitlran prid. (lat.), odr. v. ne Iimi tirani - koji nije limitiran, neogranien, nelogian prid. (gr.), odr. v. neldgini koji je bez logike, besmislen, protivrje an. nelogino pril. (gr.) - na nelogian nain, neloginost im. . r. (gr.), instr. jd. neldginou/neldginosti - stanje onoga to je nelogino, nelojalan prid. (fr.), odr. v. nelojalni koji nije odan, vjeran, privren, nelojalno pril. (fr.) - na nelojalan nain, nelojalnost im. . r. (fr.), instr. jd. nelojlnou/nelojalnosti - stanje onoga koji je nelojalan, neiskrenost, nevjernost. nelomljiv prid., odr. v. neldmljivi - koji se ne moe lomiti, nelson im. m. r. (engl.) - vrsta zahvata u hrvanju grko-rimskim stilom, neljubazan prid., odr. v. neljubazni - koji

447 nije ljubazan, neljubazno pril. - na neljubazan nain. neman im. m. r., g. jd. nemani, instr. jd. nemani - velika i opasna ivotinja iz bajki; prenes. sve emu se mogu pripi sati zastraujua svojstva. nemar im. m. r. - nebriga, neurednost, nepanja. nemaran prid., odr. v. nemarni - koji ne mari, nebrian, nepaljiv, neuredan, nemarno pril. - na nemaran nain, nemarnost im. . r., instr. jd. nemarnou/nemrnosti - osobina i stanje onoga koji je nemaran, nematerijalan prid. (lat.), odr. v. nema terijalni - koji nije od materije, koji nije materija, nemanje gl. im. s. r. od nemati, neimatina/neimatina im. . r. - siro matvo, namanje, bijeda, nemati gl. nesvr., prez. nemam - ne ima ti, ne raspolagati ime, ne biti vlasnik; biti siromaan, ivjeti u bijedi. Nemesis im. m. r. (gr.) - grka boica Nemesis koja je darovala sreu i nesreu prema zasluzi, progonila obijest i ba hatost. nemetal im. m. r., n. mn. nemetali - hem. elementi koji se po svojim osobinama razlikuju od metala (npr. kisik, jod, hlor itd.) ili nemetalne rude (npr. gips, azbe st, so itd.). nemijeanje im. s. r. - nesudjelovanje u emu, ostajanje po strani, nemilosrdan prid., odr. v. nemilosrdni nemoljiv, okrutan, nepopustljiv, koji je bez milosti, nemilosrdno pril. - na nemilosrdan nain, bez milosti, nemilosrdnost im. . r., instr. jd. nemilosrdnou/nemilosrdno ti - osobina ono ga koji je nemilosrdan, nemilice pril. - nemilosrdno, bez milosti, nemilo pril. - nemilosrdno, nemilostivo. nemilost im. . r., instr. jd. nemilou/ nemilosti - stanje u kojem nema milosti, nemilostiv prid., odr. v. nemildtivi - koji nije milostiv, bez milosti, nemilostivo pril. - bezobzirno, nemilo, bez milosti, neminovan prid., odr. v. nemindvni - ne izbjean, koji e sigurno biti. neminovno pril. - neizbjeno.

nenadlean

nekritian prid. (gr.), odr. v. nekritini koji ne umije uputiti kritiku, koji racio nalno ne odmjerava injenice, koji je vi e emocionalan nego razuman, nekritino pril. (gr.) - na nekritian nain, bez kritike, nekritinost im. . r. (gr.), instr. jd. nekritinou/nekritinosti - osobina onoga koji je nekritian i onoga to je kritino. rottl im. m. r. (gr.), g. jd. nekrofila :evni bolesnik, onaj koji boluje od rofilije. rifija im. . r. (gr.) - duevno mje koje se manifestuje u doivlja>eksualnog uzbuenja u dodiru s cm, leom. V?a im. . r. (gr.) - patoloki mrtvaca. m im. . r. (gr.) - oboavanje : im. m. r. (gr.), n. mn. nekrdlozi - temo posveen umrlome, govor posve en pokojniku pri ukopu. nekrom anija im. . r. (gr.) - seksualno skrnavljenje leeva; prenes. pripisivanje zasluga i slave samo onima koji nisu vie ivi. nekropola im. . r. (gr.) - prethistorijsko ili antiko groblje; podzemna grobnica, nekropsija i nekroskopija im. . r. (gr.) - postupak kojim mrtvozomik utvruje smrt, mrtvozorstvo. nekrotom ija im. . r. (gr.) - hirurki zahvat kojim se uklanja mrtvo tkivo iz organizma, nekroza im. . r. (gr.) - odumiranje dije lova tkiva u organizmu; konano smrtno stanje elije ili tkiva, neksus im. m. r. (lat.) - veza, spoj, splet, vor; gram. skup rijei koji ini reeni cu. n ek tar im. m. r. (gr.) - u mitologiji naziv napitka bogova sa Olimpa koji sa ambrozijom daje vjenu mladost; pre nes. cvijetni sok, slatki sok; okrepljujui napitak. nektarlj im. m. r. (lat.) - dio cvijeta koji izluuje nektar, nektarm a im. . r. (gr.) - vrsta voa iji je plod nastao ukrtanjem breskve i ljive. nekton im. m. r. (gr.), g. jd. nektona -

neminovnost im. . r., instr. jd. nemino vnou/neminovnosti - osobina onoga to je neminovno. nemir im. m. r. - duevno stanje uznemi renosti; galama, komeanje (npr.u razre du). nemiran prid., odr. v. nemirni - koji nije miran, uznemiren, nemirno pril. - uznemireno, bez mira, uzbueno. nemjerljiv prid., odr. v. nemjerljivi kojem nije mjerljiva vrijednost, drago cjen. nemjerljivo pril. - na nemjerljiv nain, nemjerljivost im. . r., instr. jd. nemjerljivou/nemjerljivosti - osobina onoga to je nemjerljivo. nemo im. . r., g. jd. nemoi, instr. jd. nemoi - nedostatak moi, fizika sla bost, manjak snage; nepostojanje volje i unutranjih potencijala za izvoenje kakve aktivnosti, nemoan prid., odr. v. nemoni - koji je bez moi, bez snage, slab; koji ne moe pomoi. nemono pril. - na nain bez snage, slabo, nemogu prid., odr. v. nemogui - koji se ne moe dogoditi; nepodnoljiv; prenes. nevjerovatan. nemogue pril. - na nemogu nain, nemogunost im. . r., instr. jd. nemogu nou/nemogunosti - stanje koje ne dozvoljava bilo kakvo djelovanje, nemoral im. m. r. (lat.) - ono to nije moralno, nedostatak morala, pokvarenost, nepotenje, nemotivlran/nemotivisan prid., odr. v. nemotivirani/nemotivisani - koji je bez motiva, koji nema razloga da neto ui ni. nemut prid., odr. v. nemuti - nijem, koji ne moe govoriti, nena im. . r. (tur.) - nana, oeva ili materina majka; baka, baba. nenaet prid., odr. v. nenaeti - koji je u cjelini, koji nije naet, nedirnut, neriaitanost im. . r., instr. jd. nenaitanou/nenaitanosti - osobina onoga ko ji ne ita, slaba naitanost, nenadan prid., odr. v. nenadani - neoe kivan, iznenadan, nenadano pril. - neoekivano, iznenada, nenadlean prid., odr. v. nenadleni - koji

nenadmaan

448 nenametljiv prid., odr. v. nenametljivi koji nije nametljiv, nenametljivo pril. - na nenametljiv nain, nenametljivost im. . r., instr. jd. nenametljivou/nenametljivosti - osobina onoga koji nije nametljiv, koji se ne namee. nenamjeran prid., odr. v. nenamjerni koji je uinjen bez namjere, sluajan, hotimian, nenamjerno pril. - na nenamjeran nain, nenamjeten prid., odr. v. nenamjetenl koji nije namjeten, neureen, nenamjeteno pril. - tako a nije namje teno. nenamjetenost im. . r., instr. jd. nenamjetenou/nendmjetenosti - svojstvo onoga to nije namjeteno, nenaoruan prid., odr. v. nenaoruani koji je bez naoruanja, goloruk, nenapadanje im. s. r. - ob. sporazum izmeu drava o meusobnom neizvra vanju napada, nenapisan prid., odr. v. nenapisani - koji nije napisan iako postoji u mislima (tekst, djelo, pismo), nenaplaen prid., odr. v. nenaplaeni koji nije naplaen, nenaplativ prid., odr. v. nenaplativi - koji se ne moe naplatiti zbog odreenih smetnji, razloga, propisa, nenaplativo pril. - tako da nije plativo, nenaplativost im. . r., instr. jd. nenapla tiv ou/nendplativosti - stanje onoga to se ne moe naplatiti, nenapuenost im. . r., instr. jd. nenapuenou/nenapuenosti - stanje onoga to nije napueno; nenaseljenost. nenaseljen prid., odr. v. nenaseljeni - koji nije naseljen; pust. nenaviknut prid., odr. v. nenaviknuti koji nije naviknut, nenormalan prid. (lat.), odr. v. nenormal ni - koji nije normalan, koji ponaanjem, postupcima, pameu i sl. odudara od drugih. nenormalno pril. (lat.) - na nenormalan nain. neo im. m. r. (gr.), g. jd. nea - lingv. naziv za novi meunarodni jezik koji bi u osnovi imao osobine latinskog, talijan skog, engleskog, francuskog, njemakog i ruskog jezika.

449 neobarok im. m. r. (gr.-port.) - novi barok, stil u graevinarstvu druge polovine 19. v., doao do izraaja u gra dnji palaa i drugih velelepnih objekata koji spoljnim izgledom slijede elemente baroka a u unutranjosti se naglasak daje bogatim dekoracijama, neobavezan prid., odr. v. neobavezni koji nije obavezan, koji nema obavezu a neto uini, neobavezan prid., odr. v. neobavezanI koji nije obavezan, vezan ime; slobo dan. neobavezno pril. - tako da nema obavezu, neobavezndst im. . r., instr. jd. neobaveznou/neobaveznosti - ono to ne oba vezuje. neobavijeten prid., odr. v. neobdvijetenl - koji nije upoznat, koji nije obavijeten o emu. neobavijeteno pril. - na nain da nije obavijeten, neobavijetenost im. . r., instr. jd. neobavijetenou/neobavijetenosti stanje onoga koji nije obavijeten, neobian/neobian prid., odr. v. neobi ni/neobini - koji nije obian, koji se izdvaja po svojim osobinama, nesvaki danji. neobino/neobino pril. - na neobian nain; udno; izvanredno, neobinost/neobinost im. . r., instr. jd. neobinou/neobinosti i nedbinou/ nedbinosti - osobina onoga koji je ne obian; stanje onoga to je neobino, neobjanjiv prid., odr. v. neobjanjivi koji nije objanjiv, koji se ne da obja sniti. neobjanjivo pril. - na neobjanjiv nain, neobjanjivost im. . r., instr. jd. neobjdnjivou/neobjanjivosti - osobina ono ga to je neobjanjivo, neobjektivan prid. (lat.), odr. v. neobjek tivni - koji nije objektivan, nekorektan, nepoten. neobjektivno pril. (lat.) - na neobjektivan nain. neobjektivnost im. . r. (lat.), instr. jd. neobjektlvnou/neobjektlvnosti - osobi na onoga koji nije objektivan, neoblikovan prid., odr. v. neoblikovanl koji nije oblikovan, koji nema konani oblik.

neoekivano

nije ovlaten, koji nema nadlenost, nenadmaan prid., odr. v. nenadmani kojeg je teko nadmaiti; od kojeg je teko biti bolji; koji je na vrhu, vrhun ski. nenadmaen prid., odr. v. nenddmaenl koji je takav da ga niko nije nadmaio, nenadmaiv, nenadmaiv prid., odr. v. nenadmaivi nenadmaen. nenadmaivo pril. - na nenadmaiv nain, nenadmaivost im. . r., instr. jd. nenadmdivou/nenadmdivosti - svojstvo onoga koji je nenadmaiv ili onoga to je nenadmaivo, nenadmanost im. . r., instr. jd. nenadmanou/nenadmanosti - osobina onoga koji je nenadmaan i onoga to je nenadmano, nenadoknadiv prid., odr. v. nenadokna divi - koji je nezamjenjiv, koji se ne moe nadoknaditi, nenadomjestiv. nenadoknadivo pril. - na nain da se ne moe nadoknaditi, nenadoknadivost im. . r., instr. jd. nenadoknadivou/nenadoknadivosti osobina onoga to je nenadoknadivo, nenadomjestiv prid., odr. v. nenadomjestivi - koji se ne moe nadomjestiti, nenadoknadiv, nenadomjestivo pril. - na nenadomjestiv nain. nenadomjestivost im. . r., instr. jd. nenadomjestivou/nenadomjestivosti osobina onoga to se ne moe nadomje stiti. nenaen prid., odr. v. nenaeni - koji nije naen, izgubljen, nenaglaen prid., odr. v. nenaglaenl koji nema naglaska, neakcentovan. nenaglaeno pril. - na nain da nije naglaeno, bez naglaska, nenaglaenost im. . r., instr. jd. nenaglaenou/nenaglaenosti - stanje onoga to nije naglaeno, nenaklonjen prid., odr. v. nenaklonjen! koji nije naklonjen kome. nenaklonjeno pril. - na nenakolonjen nain. nenaklonjenost im. . r., instr. jd. nenaklonjenou/nenaklonjenosti - stav i miljenje onoga koji je nenaklonjen ko me.

neoblikovanost im. . r., instr. jd. neoblikovanou/nedblikovdnosti - stanje ono ga to nije oblikovano, neobnovljiv prid., odr. v. neobnovljivi koji se ne moe obnoviti, neobnovljivost im. . r., instr. jd. neobno vljiv ou/neobnovljivosti - stanje onoga to je neobnovljivo, neoboriv prid., odr. v. neoborivi - koji se ne da oboriti, koji je vrsto utemeljen (npr. dokaz), neoborivo pril. - na neoboriv nain, neoborivost im. . r., instr. jd. neoborivou/neoborivosti - stanje onoga to je neoborivo, osobina onoga koji je neobo riv. neobraen prid., odr. v. neobraeni - koji nije obraen (npr. zemljite), neobrazovan prid., odr. v. neobrazovani koji nije obrazovan, koji se nije kolo vao. neobrazovano pril. - tako da nije obrazo vano. neobrazovanost im. . r., instr. jd. neobrazovanou/nedbrazovanosti - osobi na onoga koji je neobrazovan, neobrijan prid., odr. v. neobrijdnl - koji nije obrijan, neobuhvaen prid., odr. v. neobuhvaeni - koji nije obuhvaen kakvim propisom, koji nije uzet u obzir, neobuzdan prid., odr. v. neobuzdani neukrotiv, divlji, neobuzdano pril. - na neobuzdan nain, neobuzdanost im. . r., instr. jd. neobuzdanou/neobuzdanosti - osobina onoga koji je neobuzdan; neukrotivost. neobvezan prid., odr. v. neobvezni ee: neobavezan, neobvezan prid., odr. v. neobvezani ee: neobavezan, nezavezan, neomotan. neobziran prid., odr. v. neobzJrnl - koji nema obzira, bezobziran, neobzlrno pril. - na neobziran nain, bezobzirno, neobzirnost im. . r., instr. jd. neobzirnou/neobzlrnosti - osobina onoga koji je neobziran, bezobzirnost, neoekivan prid., odr. v. neoekivani iznenadan, nenajavljen, neoekivano pril. - iznenada, nenajavlje no.

neodgodiv

45 0 nepromiljen, neodmjereno pril. - na neodmjeren nain, nepromiljeno, neodmjerenost im. . r., instr. jd. neddmjernou/neddmjerenosti - osobina onoga ko je neodmjeren, koji u pona anju nema mjere, nepromiljenost. neodobravanje im. s. r. - postupak kojim se kome neto ne odobrava i iznosi dru gaiji stav, miljenje i sl. neodoljiv prid., odr. v. neoddljivi - kojem se ne moe odoljeti, koji privlai, neodoljivo pril. - na neodoljiv nain, neodoljivost im. . r., instr. jd. neodoIjivou/neoddljivosti - osobina onoga koji je neodoljiv i onoga to je ne odoljivo. neodreen prid., odr. v. neodreeni - koji nije odreen, neodreeno pril. - na neodreen nain, neodreenost im. . r., instr. jd. neodreenou/neodreenosti - osobina onoga koji je neodreen i onoga to je neodre eno. neodriv prid., odr. v. neodrivi - koji nije odriv. neodrivo pril. - na neodriv nain, neodrivost im. . r., instr. jd. neodrzivou/neodrzivosti - stanje onoga to je neodrivo. neofaist(a) im. m. r. (gr.-lat.) - prista lica neofaizma. neofaistikl prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se odnosi na neofaizam, koji pripada neofaizmu. neofaistiki pril. (gr.-lat.)- na nain neofaista, kao neofaisti. neofaistica/neofaistkinja im. . r. (gr.lat.) - ena pristalica neofaizma. neofaizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neofaizma - tenje i aktivnosti za obnavljanjem faizma i nacizma poslije drugog svjetskog rata; neonacizam; svi ekstremni pokreti koji svojim djelova njem podsjeaju na faizam, neoflt im. m. r. (gr.), g. jd. neoffta - novi pripadnik vjere, onaj koji se preobratio, nanovo pokrten, neofobija im. . r. (gr.) - strah od novog i nepoznatog, neogotika im. , r. (gr.-njem.) - smjer u evropskoj arhitekturi i umjetnosti inspi risan gotikom, nova gotika. neograen prid., odr. v. neograeni - koji nema ograde, koji nije ograen, neogranien prid., odr. v. neogranieni koji nije niim ogranien, oko koga ne ma granice, neoklasicistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na neoklasicizam, neoklasicizam im. m. r. (lat.), g. jd. neoklasicizma - umjetniki stil iz druge polovine 19. v. koji preuzima teme i oblike antike, renesanse i klasicizma u gradnji reprezentativnih javnih objekata i rezidencija; smjer u slikarstvu 20. v.; sklonost ka formalnoj hladnoi i line arnoj jasnoi, monumentalnim oblicima i antikim mitolokim oblicima, neoklasian prid. (lat.), odr. v. neoklasini - koji se odnosi na neoklasiku. neoklasika im. . r. (lat.), dat. jd. neoklasici - smjer u muzici koji se razvio poslije 1. svjetskog rata, blizak klasinoj polifoniji renesanse i baroka, neokokm im. m. r. (gr.), g. jd. neokokina - koncentrat crvene boje koji se topi u vodi, slui kao boja za retuiranje. neokolonijalizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neokolonijalizma - novi vid kolo nijalizma koji se manifestuje u eko nomskom i politikom uticaju ime se zadrava kontrola u nerazvijenim ze mljama. neokorteks im. m. r. (nlat.), g. mn. neokorteksd - anat. najmlai dio kore velikog mozga, neokretan prid., odr. v. neokretni - koji ne umije da se snae, nesnalaljiv, neokrnjen prid., odr. v. neokrnjeni - koji je cijel, nenaet, itav, neoliberalizam im. m. r. (lat.), g. jd. neoliberalizma - pravac u ekonomiji poetkom sedamdesetih godina20. v. koji se suprostavlja dravnoj intervenciji u privredi. neolit/neollt/neolitik im. m. r. (gr.) najmlae razdoblje kamenog doba od 4000. do 1800. g. p. n. e. neolitikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neolitik, neolitski/neolitski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na neolit. neologist(a) im. m. r. (gr.) - onaj koji tvori nove rijei.

451

neopipljivost

neodgodiv prid., odr. v. neodgodivi - koji se ne moe odgoditi, neodgodivo pril. - tako da se ne moe odgoditi, bez odgaanja, neodgodivost im. . r., instr. jd. neodgodivou/neodgddivosti - svojstvo onoga to je neodgodivo, neodgoj im. m. r. - osobina onoga koji nije odgojen, koji se ne umije ponaati, neodgojenost. neodgojen prid., odr. v. neddgojeni - koji nije odgojen, kojem odgojem nisu razvi jene navike pristojnog ponaanja, neodgojeno pril. - na neodgojen nain, neodgojenost im. . r., instr. jd. neodgojenou/neddgojenosti - neodgoj, neuljudnost. neodgovarajui prid. odr. v. - koji nije odgovarujui, koji se zbog svojih oso bina ne moe upotrijebiti, neodgovoran prid., odr. v. neodgovorni koji nije odgovoran, koji olahko shvata svoju dunost, neodgovorno pril. - na neodgovoran na in. neodgovornost im. . r., instr. jd. neodgovrnou/neodgvornosti - osobina ono ga ko je neodgovoran, neodijeljen prid., odr. v. neddijeljeni koji nije odijeljen, koji je u zajednici, zdruen. neodijeljeno pril. - na neodijeljen nain, neodijeljenost im. . r., instr. jd. neodijeIjenou/neddijeljenosti - stanje onoga koji je neodijeljen, koji nije izdvojen, stanje onoga to je neodijeljeno. neodjeljiv prid., odr. v. neodjeljivi - koji se ne moe odijeliti; koji je sastavni dio ega. neodluan prid., odr. v. neodluni - koji ne moe da se odlui, koji teko i sporo donosi odluku, neodluen prid., odr. v. neodlueni - koji nije odluen, ne zna se ishod (npr. tamo gdje se trai pobjednik), neodlueno pril. - na neodluan nain, neodluno pril. - tako da se sporo i teko donosi odluka, na neodluan nain, neodlunost im. . r., instr. jd. neodlu nou/neodlunosti - osobina onoga ko je neodluan, neodmjeren prid., odr. v. neddmjereni koji nema mjere u postupcima, prii,

neologistkinja im. . r. (gr.) - ona koja tvori nove rijei, neologizam im. m. r. (gr.), g. jd. neologizma - lingv. nova rije, kovanica ili posuenica iz drugog jezika, rijei koje se tvore od postojeih elemenata prema odgovarajuem modelu (up. biblioteka, diskoteka, datoteka itd.), neomeen prid., odr. v. nedmeeni - koji nije omeen, koji nema granica, neomeeno pril. - na neomeen nain, neomeenost im. . r, instr. jd. neomeenou/ne omeeno ti - osobina onoga to je neomeeno, neomicln im. m. r. (gr.), g. jd. neomicina - vrsta antibiotika od plijesni, slian streptomicinu, pronaen 1949. godine. neon im. m. r. (gr.), g. jd. neona hemijski elemenat iz skupine plemenitih plinova (Ne), slui za punjenje neonskih cijevi. neonka im. . r. (gr.), dat. jd. neonki, g. mn. nednki - neonska svjetiljka, neonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neon, koji je od neona (npr. neonsko svijetlo). neonacizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neonacizma - pokret i ideologija koji najvie lie nacizmu, novi nacizam, ne ofaizam. neonaturalizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neonaturalizma - pravac u umjetnosti potaknut bihevioristikim i bilogistikim idejama, nastoji to vjernije protu maiti ovjeka kao bioloko bie. neopazice/neopazice pril. - neopaeno, neprimjetno, tako da niko ne vidi. neopaeno pril. - neopazice. neophodan prid., odr. v. neophodni - koji je potreban, bez kojeg se ne moe, nu an, nezaobilazan, neophodno pril. - nuno, potrebno, neophodnost im. . r., instr. jd. neophdnou/neophdnosti - osobina onoga to je neophodno i onoga koji je neophodan, neopipljiv prid., odr. v. neopipljivi - koji se ne da opipati; o kojem ne moemo suditi na osnovu ula opipa; neuhvatljiv, maglovit, nejasan, neopipljivost im. . r., instr. jd. neopipljivon/neopipljivosti - osobina onoga to je neopipljivo.

neopisiv neopisiv prid., odr. v. neopisivi - koji se ne moe opisati, koji ima takve izvan redne osobine da se ne da do kraja opisati, neizreciv, neopisivo pril. - na neopisiv nain, neizre civo, beskrajno, neopisivost im. . r., instr. jd. neopisivou/neopisivosti - stanje onoga to je neopisivo. neopitek im. m. r. (gr.), g. jd. neopiteka - fosil majmuna iz tercijera, neoplazija im. . r. (gr.) - med. rast i stvaranje novog tkiva, neoplazma im. . r. (gr.), g. mn. neoplazmi - pat. tumor, vori, izraslina na tijelu. neoporeziv prid., odr. v. neoporezivi koji nije oporeziv, za koji se ne plaa porez. neoporezivo pril. - na nain da se ne oporezuje. neoporezivost im. . r., instr. jd. neoporezivosu/neoporezivosti - svojstvo ono ga to je neoporezivo, neoporezovan prid., odr. v. neopdrezo vani - koji nije oporezovan, za koji nije obavazno plaanje poreza; koji je ispla en a nije plaen porez, neoportun prid. (lat.), odr. v. neoportuni neprikladan, nerazborit, nezgodan, neopozitivizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neopozitivizma - filoz, pravac dvadese tih godina 20. v. koji se oslanjao na rezultate matematike i egzaktnih nauka, neopoziv prid., odr. v. neopdzivl - koji nije opoziv, definitivan, od kojeg se ne odustaje (npr. neopoziva ostavka), neopozivo pril. - bez opoziva, bez odu stajanja. neopozivost im. . r., instr. jd. neopozivou/neopdzivosti - svojstvo onoga to je neopozivo, neopravdan prid., odr. v. neopravdani koji nije opravdan, neopravdano pril. - na neopravdan nain, neopravdanost im. . r., instr. jd. nedpravdanou/nedpravdanosti - svoj stvo onoga to nije opravdano, neopredijeljen prid., odr. v. neopre dijeljeni - koji nije opredijeljen, neopredijeljenost im. . r., instr. jd. neopredijeljenou/neopredijeljenosti osobina onoga koji nije opredijeljen.

452 neopren im. m. r. (gr.) - vrsta sintetskog kauuka. neoprezan prid., odr. v. neoprezni - koji nije oprezan, neoprezno pril. - na neoprezan nain, neopreznost im. . r., instr. jd. neopreznou/ne opreznosti - osobina onoga koji je neoprezan, neoprostiv prid., odr. v. neoprostivi - koji nije oprostiv, to se ne moe oprostiti, neoptereen prid., odr. v. neoptereeni koji nije optereen, neoptereeno pril. - na neoptereen nain. neoptereenost im. . r., instr. jd. neoptereenou/neoptereenosti - stanje ono ga koji nije optereen; svojstvo onoga to je neoptereeno. neorealist(a) im. m. r. (gr.-lat.) - prista lica neorealizma. neorealistkinja im. . r. (gr.-lat.) - ena neorealist. neorealizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neorealizma - smjer u slikarstvu dvade setih godina 20. v. sa izrazitom socijal nom angairanou; pravac u talijanskoj kinematografiji i knjievnosti iza 2. svjetskog rata. neorenesansa im. . r. (gr.-lat.) - nova renesansa, jedan od stilova u arhitekturi 19. v. kojemu kao uzor slui talijanska renesansa. neorganski/neorganski prid. odr. v. (gr.) - anorganski, koji ne prida herniji ivog organizma; prenes. koji ne pripa da nekoj ivoj cjelini, koji je u njoj strano tijelo; nepovezan, neoromantizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. neoromantizma - novi romantizam u kojem je umjetniko stvaranje nadahnu to romantizmom i suprostavljeno pozitivizmu i naturalizmu s kraja 19. i poetkom 20. v. neosjetan/neosjetan prid., odr. v. neosjetnl/nedsjetni - koji nije osjetan, koji se ne moe osjetiti, neosjetljiv prid., odr. v. neosjetljivi - koji nije osjetljiv, neosjetljivo pril. - na neosjetljiv nain, neosjetljivost im. . r., instr. jd. neosjetljivou/neosjetljivosti - osobina onoga koji je neosjetljiv, neosjetno/neosjetno pril. - na neosjetan

453

neozbiljnost

nain, neprimjetno, neoskolastika im. . r. (gr.), dat. jd. neoskolastici - pravac u filozofiji koji na osnovama uenja Tome Akvinskog u 16. v. pokuava dokazati da razvoj kulture i miljenja nosi u sebi bitne elemente skolastikog duha (jedna od reakcija na reformaciju); filozofskoreligiozni smjer u 19. v. koji se suprostavlja pozitivizmu prirodnih nau ka. neoskrnavljen prid., odr. v. neoskrnavljenl - koji nije oskrnavljen, (npr. neoskr navljen grob), neoskvrnjen prid., odr. v. neoskvrnjeni koji nije oskvrnjen, ob. neoskrnavljen, nedirnut. neosnovan prid., odr. v. neosnovani - koji je bez osnova, ni na emu zasnovan, neutemeljen, neosnovano pril. - na neosnovan nain, neosnovanost im. . r., instr. jd. neosnovanou/neosnovanosti - osobina onoga to neosnovano, neosporan prid., odr. v. neosporni - koji je neporeciv, koji se niim ne moe osporiti. neosporiv prid., odr. v. neospdrivl - neo sporan, neporeciv, neosporivo pril. - neosporno, na neospo riv nain. neosporno pril. - nesporno, neosporivo, na neosporan nain, neostvaren prid., odr. v. neostvareni koji nije ostvaren (npr. neostvaren san), neostvarenost im. . r., instr. jd. neostvarenou/nedstvdrenosti - svojstvo onoga to nije ostvareno, neostvariv prid., odr. v. neostvarivi - koji se ne moe ostvariti, neosuen prid., odr. v. neosuenl - koji je i pored suenja ostao vlaan, neosvojiv prid., odr. v. neosvdjivl - koji se ne moe osvojiti, koji nije osvojiv, neoteen prid., odr. v. ned steeni - koji je proao bez tete, koji nije oteen, neoteeno pril. - bez tete, neotesan prid., odr. v. neotesani - koji nije otesan (o drvetu); prenes. neodgo jen, bez prihvatljivog ponaanja u dru tvu. neotesanac im. m. r., g. jd. ne ote semea neuljuena, neotesana, neodgojena, ne-

uglaena osoba, grubijan, neotesanka im. . r., dat. jd. neotesanki enska osoba koja ima osobine kao ne otesanac, neotesano pril. - na neotesan nain, neotesanost im. . r., instr. jd. neotesanou/neotesanosti - osobina onoga koji je neotesan; svojstvo onoga to nije otesano. neotklonjiv prid., odr. v. neotklonjivl koji se ne da otkloniti, koji se ne moe zaobii. neotporan prid., odr. v. neotporni - koji ne moe pruiti otpor; iji organizam nema sposobnost da izdri nalet kakve bolesti, hladnoe itd. neotpornost im. . r., instr. jd. neotpornou/neotpornosti - osobina onoga koji je neotporan. neotuen prid., odr. v. neotueni - koji nije otuen, neotuenost im. . r., instr. jd. nedtuenou/nedtuenosti - svojstvo onoga to je neotueno, neotuiv prid., odr. v. neotuivi - koji se ne moe otuiti, neotuivost im. . r., instr. jd. neotuivou/neotuiv osti - osobina onoga to je neotuivo, nesporno pril. - neosporno, neovisan prid., odr. v. neovisni - neza visan. neovisno pril. - nezavisno, na neovisan nain; samostalno, neovisnost im. . r. g. jd. neovisnosti, instr. jd. neovisnou!neovisnosti - ne zavisnost. neovlaen/neovlaten prid., odr. v. nedvlaenl/nedvlatenl - koji nije opu nomoen. neovlaeno/neovlateno pril. na neovla ten nain. neovlaenost/neovlatenost im. . r. g. jd. nedvlaenostiJnedvlatenosti - oso bina onoga koji nije ovlaten, neozbiljan prid. odr. v. neozbiljni - koji nije ozbiljan, nepouzdan, neodgovoran, neozbiljno pril. - na neozbiljan nain, neozbiljnost im. . r. g. jd. neozbiljnosti, instr. jd. neozblljnou!neozbiljno ti osobina onoga koji nije ozbiljan ili svojstvo onoga to nije ozbiljno.

neozlijeen neozlijeen prid., odr. v. nedzlijeeni koji nije zadobio ozljedu, koji nije ozli jeen. n eozle en ost im. . r. g. jd. nedzlijeenosti, instr. nedzlijeenou/nedzlijeenosti - osobina onoga koji je neozlije en. neozoik im. m. r. - geol. najmlae Zemlji no razdoblje, razdoblje od kraja mezzozoika do danas; kenozoik, neozojskl prid. odr. v. - koji se odnosi na neozoik. neoenjen prid., odr. v. nedzenjeni - koji nije oenjen, ledian, neoenjenost im. . r. g. jd. nedzenjenosti, instr. jd. neozenjenou/neozenjenosti stanje onoga koji je neoenjen; leinost. Nepal im. m. r. g. jd. Nepala - geogr. drava u Aziji, glavni grad Katmandu. neparan prid., odr. v. neparni- koji nije par, svaki drugi koji nije djeljiv sa 2 (brojevi 3, 5 itd.), neparlamentaran prid. odr. v. neparla mentarni - koji nije zastupljen u parla mentu;. koji ne potuje pravila parla mentarnog ponaanja, neparnost im. . r. g. jd. neprnosti, instr. jd. neparnou!neprnosti - osobina onoga koji je neparan ili svojstvo onoga to je neparno, nepartijac im. m. r., g. jd. nepartijca , n. mn. nepartijci, g. mn. nepartijaca onaj koji ne pripada nijednoj politikoj partiji, stranci, nepanja im. . r. g. mn. nepanja/ nepa nji - odsutnost panje, koncentracije ili usredotoenosti na ta. nepaljiv prid., odr. v. nepaljivi - koji nije paljiv, nepaljivo pril. - na nain bez panje, nepaljivost im. . r. g. jd. nepazljivosti, instr. jd. nepdzljivou/nepdzljivosti osobina onoga koji je nepaljiv. nepce im. s. r., g. jd. nepca - anat. gornja povrina usne upljine, nepani prid. - koji pripada nepcu, koji se odnosi na nepce (npr. nepani suglas nik). nepanik im. m. r., n. mn. nepanici fon. nepani suglasnik, nepeen prid., odr. v. nepeeni - koji nije peen, sirov.

454
nepisan prid., odr. v. nepisani - koji se podrazumijeva, koji je opepoznat i koji svi potuju, iako ne postoji u pisanom obliku, nepismen prid., odr. v. nepismeni - koji ne zna itati i pisati; pejor. koji loe sastavlja tekstove, nepismeno pril. - na nepismen nain, neuko. nepismenost im. . r. g. jd. nepismenosti, instr. jd. nepismenou/nepismenosti osobina onoga koji je nepismen ili svojstvo onoga to je nepismeno, nepismenjak im. m. r. g. jd. nepismenjaka , n. mn. nepismenjci - pejor. onaj koji eli djelovati u javnom ivotu, a ne raspolae znanjem, kulturom, sposo bnou korektnog oblikovanja i iznoe nja misli i pismenou u viem smislu rijei (stilom i kulturom), nepismenjakinja im. . r. - ena nepismenjak, nepismenjatvo im. s. r., g. mn. nepismenjatavd/nepismenjtava - pejor. nepi smenost u drutvu kao niska kultura knjievnog jezika, stila i izraavanja, nepitak prid., odr. v. nepitki - koji nije pitak. nepitkost im. . r. g. jd. nepitkosti, instr. jd. nepitkou!nepitkosti - svojstvo ono ga to je nepitko. neplaen prid., odr. v. neplaeni - koji nije plaen, neplanski prid. odr. v. - koji nije planiran, koji je bez plana, neplatia im. m. r. onaj koji ne plaa svoje redovne obaveze, koji ne podmi ruje raune, neplativ prid. odr. neplativi - koji se ne moe platiti, opr. plativ, nepliva im. m. r. g. jd. nepliva - onaj koji ne zna plivati, neplivaica im. . r. - ona koja ne zna plivati. neplodan prid., odr. v. neplodni - koji nije plodan, koji se ne moe razmnoavati; jalov, sterilan; prenes. nedjelotvoran, uzaludan, neplodno pril. - na neplodan nain, neplodnost im. . r. g. jd. neplodnosti, instr. neplodnou/neplodnosti - osobi na onoga koji je neplodan ili svojstvo onoga to je neplodno. nepobitan prid., odr. v. nepobitni - koji se ne moe pobiti protudokazima; neupi tan. nepobitno pril. - tako da se ne moe pobiti; neoborivo, nepobitnost im. m. r,, g .jd . nepobitno ti, instr. jd. nepobitnou/nepobitnosti svojstvo onoga to je nepobitno, nepobjediv prid., odr. v. nepobjedivi kojega se ne moe pobijediti, koji je nesavladiv kao neprijatelj u ratu, protiv nik u igri i sl. nepobjedivost im. . r. g. jd. nepobjedivo sti, instr. jd. nepobjedivou/nepobjedi vosti - osobina onoga koji je nepobje div. nepoudan prid., odr. v. nepoudni - koji nije nekom po volji, koji nije u skladu s vladajuom ideologijom; nepodoban, nepoudnost im. . r. g. jd. nepoudnosti, instr. jd. nepoudnou/nepoudnosti - osobina onoga koji je nepou dan ili svojstvo onoga to je nepo udno, nepodobnost, nepodmitljiv prid., odr. v. nepodatljivi koji se ne podaje, koji se teko obrauje ili oblikuje, nepoderiv prid., odr. v. nepoderivi - koji se ne moe poderati, nepoderivost im. . r., g. jd. nepoderivosti, instr. jd. nepoderivou/nepoderivosti - svojstvo onoga to je nepoderi vo. nepodmazan prid., odr. v. nepodmazani koji nije podmazan koliko je potrebno, nepodmitljiv prid., odr. v. nepodmitljivi koji nije podmitljiv, nepodmitljivost im. . r., g. jd. nepodmitIjivosti, instr. nepodmitljivou/nepodmitljivosti - osobina onoga koji je nepodmitljiv, nepodnosiv/nepodnoljiv prid. odr. v. nepodndsivi/nepodndljivi - koji se ne moe podnositi; neizdrljiv, teak, tere tan, opr. podnosiv, podnoljiv, neponosivost/nepodnoljivost im. . r., instr. jd. nepodnosivou/nepodnosivosti i nepodndljivou/nepodndljivosti - svojstvo onoga to je nepodnoljivo ili osobina onoga koji je nepodnosiv, nepodoban prid., odr. v. nepodobni - koji nije podoban; nepoudan, neprikladan, nepodobnost im. . r., g. jd. nepodobno

455

nepokolebljivo sti, instr. jd. nepodobnou/nepodobnosti - osobina onoga koji je nepodo ban. nepodoptina im. . r. - smiljen lo po stupak prema kome, ob. kao nepristoj nost, nevolja uzrokovana krenjem sva kodnevnih obiaja i pristojnosti medu ljudima i sl. nepoduzetan prid., odr. v. nepoduzetni koji premalo poduzima, koji se ne odli kuje poduzetnou. nepoduzetnost im. . r., g. jd. nepoduzetnosti, instr. jd. nepoduzetnou/nepoduzetnosti - osobina onoga koji je nepodu zetan ili svojstvo onoga to je nepoduzetno. nepodvodljiv prid., odr. v. nepodvddljivi - koji nije pod vodljiv, nepogoda im. . r. - vrlo loe vrijeme; nevrijeme, oluja; svaka prirodna nepril ika koja izaziva tetu (poplava, potres, sua, tua, oluja itd.), nepogodan prid., odr. v. nepogodni - koji nije pogodan, nepogodnost im. . r., g. jd. nepogodnoti, instr. jd. nepogdnou/nepogodnosti - neprilika, nepovoljna okolnost, stjecaj okolnosti koje ne idu emu u prilog. nepogrean prid., odr. v. nepo greni koji ne grijei, nepogreiv prid., odr. v. nepogreivi koji ne moe pogrijeiti, nepogreivost im. . r., g. jd. nepogrei vosti, instr. jd. nepogreivou/nepogreivosti - osobina onoga koji je nepo greiv ili svojstvo onoga to je nepogre ivo. nepogrenost im. . r., g. jd. nepogrenosti, instr. jd. nepogrenou/nepogrenosti - svojstvo onoga koji je nepogre an. nepojmljiv prid., odr. v. nepdjmljivi - koji nije pojmljiv; koji je izraen u velikoj koliini ili intenzitetu, nepojmljivost im. . r., g. jd. nepjmljivoti, instr. jd. nepdjmljivou/nepdjmljivosti - svojstvo onoga to je nepojmlji vo ili osobina onoga koji je nepojmljiv, nepokolebiv/nepokolebljiv prid. odr. v. nepokolebivi/nepokolebljivi - koji se ne da pokolebati, nepokolebljivo pril. - na nepokolebljiv

nepokolebljivost nain. nepokolebljivost im. . r., g. jd. nepokole bljivosti, instr. jd. nepokole bij ivo u/ne pokolebljivosti - osobina onoga koji je nepokolebljiv, nepokoran prid., odr. v. nepokorni - koji se ne da pokoriti; neukrotiv, neposlu an. nepokoren prid., odr. v. nepdkoreni - koji nije pokoren, nepokoriv prid., odr. v. nepokdrivi - koji se ne moe pokoriti; nesavladiv, nepokorivo pril. - na nepokoriv nain; nesavladivo, nepokorivost im. . r., g. jd. nepokdrivosti, instr. jd. nepokdrivou/nepokdrivosti - osobina onoga koji je nepokoriv ili svojstvo onoga stoje nepokorivo, nepokornost im. . r., g. jd. nepokornosti, instr. jd. nepokrnou/nepokmosti osobina onoga koji nije pokoran, nepokretan prid., odr. v. nepokretni - koji nema sposobnosti kretanja, koji lei i nema sposobnost da se sam o sebi brine. nepokretljiv prid., odr. v. nepokretljivi koji nije pokretljiv, koji se ne moe pokrenuti. nepokretnost im. . r., g. jd. nepokretno s t, instr. jd. nepokretnou/nepokretnosti - stanje ili osobina onoga koji je nepokretan ili onoga sto je nepokretno, nepokvaren prid., odr. v. nepokvareni koji nije pokvaren; ispravan; poten, nepokvareno pril. - na nepokvaren nain; neiskvareno, ispravno, poteno, nepollran prid., odr. v. nepdlirani - koji nije poliran, koji nije prevuen sred stvom za poliranje, nepolitiki prid., odr. v. - koji je izvan politike, koji ne pripada politici; koji je lo s politike take gledita, politiki pogrean. nepomian prid., odr. v. nepomini - koji se ne mie; nepokretan, nepomino pril. - na nepomian nain, nepominost im. . r., g. jd. nepominosti, instr. jd. nepominou/nepominosti - stanje onoga koji je nepomian ili svojstvo onoga sto je nepomino, nepomirljiv prid., odr. v. nepomirljivi koji se ne moe s im pomiriti, koji je posve protivan emu.

456
nepomirljivo pril. - na nepomirljiv nain, nepomirljivost im. . r., g. jd. nepomirlji vosti, instr. jd. nepomirljivon/nepomirljivosti - osobina onoga koji je nepomirljiv ili svojstvo onoga to je nepomirljivo, nepomnjiv prid., odr. v. nepdmnjivi - koji nije paljiv, koji nije briljiv, nepomuen prid., odr. v. nepomueni koji nije niim smetan; koji nije zamu en. nepomuenost im. , r., g. jd. nepdmuenosti, instr. jd. nepdmuenoulnepomiienosti - svojstvo onoga to je nepo mueno. neponovljiv prid., odr. v. nepondvljivi koji se ne ponavlja, koji se samo je dnom dogaa, jedinstven, unikatan, neponovljivo pril. - na neponovljiv nain, nepopravljiv prid., odr. v. nepopravljivi koji se ne moe popraviti; koji se ne moe nadoknaditi; ije ponaanje, sta vove, navike nije mogue promijeniti, nepopravljivo pril. - na nepopravljiv na in, tako da se ne moe popraviti, nepopravljivost im. . r. g. jd. nepopravIjivosti, instr. jd. nepopravljivosulne popravljiv osti - osobina onoga koji je nepopravljiv, nepopustljiv prid. odr. v. nepopustljivi koji ne poputa; tvrdoglav, stamen, opr. popustljiv. nepopustljivo pril. - na nepopustljiv na in; uporno, tvrdoglavo, nepopustljivost im. . r. g. jd. nepopu stljivosti, instr. jd. nepopustljivou/nepopustljivosti - osobina onoga koji je nepopustljiv, neporaen prid,, odr. v. nepdraeni - koji nije doivio poraz, neporeciv prid., odr. v. neporecivi - koji nije poreciv, nesumnjiv, neporecivost im. . r., g. jd. neporecivosti, instr. jd. neporecivou/neporecivosti - svojstvo onoga to je neporeci vo. neporoan prid., odr. v. neporoni - koji je bez poroka, koji nije poroan, neporono pril. - na neporoan nain, neporonost im. . r., g. jd. neporonosti, instr. jd. neporonou!neporonosti osobina onoga koji je neporoan, neposluan prid., odr. v. neposluni - koji odbija posluati naredbu, neposluh im. m. r. - neposlunost, neposluno pril. - na neposluan nain, neposlunost im. . r. g. jd. neposlunosti, instr. jd. neposlunou! neposlunosti osobina onoga koji je neposluan; ne posluh. neposredan prid., odr. v. neposredni koji se ostvaruje bez posredovanja; direktan, izravan, neposredno pril. - na neposredan nain; direktno; izravno; prirodno, srdano, neusiljeno. neposrednost im. . r., g. jd. neposredno sti, instr. jd. neposrednou!neposred nosti - osobina onoga koji je neposre dan. nepostojan prid., odr. v. nepostojani koji nije postojan, nepostojano pril. - na nepostojan nain; nestalno, prevrtljivo, nepostojanost im. . r. g. jd. nepostojanosti, instr. jd. nepostojanou/nepostojanosti - svojstvo onoga to nije posto jano ili osobina onoga koji je neposto jan. nepostojanje im. s. r. - ono to ne postoji, ega nema. nepostojei prid. - koji ne postoji, kojega je ko izmislio, laan, neposveen prid., odr. v. nepdsveeni koji nije posveen, neposveenlk im. m. r. g. jd. nepdsveenika, n. mn. nepdsveenici - onaj koji nije upuen u kakvo vie znanje, dublje spoznaje ili u veliko znanje, koji ne pripada krugu znalaca, laik, amater, diletant, poetnik, nestrunjak, neposveenost im. . r., g. jd. nepdsveenosti, instr. jd. nepdsveenou/nepdsveenosti - stanje onoga koji je nepo sveen. nepoten prid., odr. v. nepoteni - koji nije poten; pokvaren, nepoteno pril. - na nepoten nain; ne asno, pokvareno, nepotenjak im. m. r. g. jd. nepotenjka, vok. jd. nepotenjae, n. mn. nepotenjci - onaj koji nije poten, nepotenje im. s. r. - osobina onoga koji nije poten. nepotist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica nepotizma.

457

nepouzdan

nepotistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na nepotizam i nepotiste. nepotistiki pril. (lat.) - kao nepotist, na nain nepotiste. nepotizam im. m. r. (lat.), g. jd. nepotiz ma, n. mn. nepotizmi - zloupotreba poloaja u korist roaka i prijatelja na raun drugih, zaslunijih ljudi, nepotkupljiv prid., odr. v. nepotkupljivi koji se ne moe potkupiti, koji se ne da korumpirati; nepodmitlj iv. nepotkupljivost im. . r., g. jd. nepotkup ljivosti, instr. jd. nepotkupljivouJnepotkiipljivosti - osobina i svojstvo ono ga koji je nepotkupljiv, nepotonjiv prid., odr. v. nepotdnjivi - koji ne moe potonuti; nepotopiv. nepotonjivost im. . r. g. jd. nepotonjivosti, instr. jd. nepotdnjivoulnepotdnjivosti - svojstvo onoga to je nepotonjivo; svojstvo broda da zadri plovno st nakon prodora vode u njegovu unu tranjost. nepotpadanje im. s. r. - stanje onoga koji ne potpada, koji nije obuhvaen nekom opom akcijom ili propisom, nepotpun prid., odr. v. nepotpuni - koji nije potpun; djelomian, manjkav, nepotpuno pril. - na nepotpun nain, nepotreban prid., odr. nepotrebni - koji nije potreban, nepotrebno pril. - na nepotreban nain, bez potrebe; suvino, nepotrebnost im. . r., g. jd. nepotrebnosti, instr. jd. nepotrebnou!nepotre bno ti - stanje onoga to je nepotrebno ili stanje onoga koji je nepotreban, nepotroiv prid., odr. v. nepotrdivi - koji se ne da potroiti; nepoderiv; koji je uvijek pun ivota, neunitiv, ija je energija neiscrpna, nepotroivost im. . r., g. jd. nepotrdivosti, instr. jd. nepotrdivou/nepotrdivosti - svojstvo onoga to je nepotroivo ili osobina onoga koji je nepotroiv. nepotvren prid., odr. v. nepotvreni koji nema potvrdu, koji nije potvren, nepotvrenost im. . r., g. jd. nepdtvrenosti, instr. jd. nepdtvrenou/nepdtvrenosti - stanje onoga to je ne potvreno. nepouzdan prid. odr. nepouzdani - koji nije pouzdan; nesiguran.

nepouzdano nepouzdano pril. - na nepouzdan nain; nesigurno. nepouzdanost im. . r., g. jd. nepouzda nosti,, instr. jd. nepouzdanou!ne pouzdanosti - osobina onoga koji je nepouzdan ili svojstvo onoga to je nepouzdano, nepovezan prid., odr. v. nepovezani - koji nije povezan; kojemu je teko shvatiti smisao. nepovezano pril. - na nepovezan nain; isprekidano, nepovezanost im. . r., g. jd. nepovezanosti, instr. jd. nepdvezanosu!nepoveza nosti - svojstvo onoga to je nepoveza no. nepovjerenje im. s. r. - stav, miljenje, postupanje i sl. koji ne sadre povje renje, ono to izaziva sumnju, u ta se ne moe povjerovati, nepovjerljiv prid., odr. v. nepovjerljivi koji nema povjerenja; u kojega se nema povjerenja, nepovjerljivo pril. - na nepovjerljiv na in; sumnjiavo, nepovjerljivost im. . r. g. jd. nepovjerljivosti , instr. jd. nepovjerljivoulnepovjerljivosti - osobina onoga koji je nepovjerljiv, nepovoljan prid., odr. v. nepovoljni - koji nije povoljan, nepovoljno pril. - na nepovoljan nain, nepovoljnost im. . r., g. jd. nepovoljnosti, instr. jd. nepovoljnon!nepovo ljno ti - svojstvo onoga to je nepovo ljno. nepovrat im. m. r. - mjesto odakle se ne vraa. nepovratan prid., odr. v. nepovratni - koji ne podlijee povratu, koji se ne vraa, bespovratan, nepovratno pril. - bez povrata, tako da nije predvien povrat onoga to je dobiveno. nepovratnost im. . r. g. jd. nepovratnosti, instr. jd. nepovratnou/nepovratnosti - svojstvo onoga to je nepovra tno. nepovrediv prid., odr. v. nepovredivi koji uiva posebno izuzimanje od pro pisa, imun. nepovredivost im. . r., g. jd. nepovredi vosti,, instr. jd. nepovredivou/ne

458
povredivosti - svojstvo onoga to je nepovredivo (up. nepovredivost grani ca). nepoznat prid., odr. v. nepoznati - koji nije poznat; stran, tu. nepoznanica im. . r. - mat. nepoznata promjenljiva veliina koju treba odre diti da bi se rijeila jednaina; ono to je nepoznato u nekoj situaciji; pitanje, nepoznavanje im. s. r. - neupuenost u neto, kad se o neemu ne zna dovoljno (up. nepoznavanje injenica), nepozornost im. . r. g. jd. nepozornosti, instr. jd. nepozornou/nepozornosti ee: nepanja; nemarnost, nepozvan prid., odr. nepozvani - koji nije pozvan (npr. u goste), nepoeljan prid., odr. v. nepoeljni - koji nije poeljan, nepoeljno pril. - na nepoeljan nain, nepoeljnost im. . r., g. jd. nepoeljnosti, instr. jd. nepozeljnoulnepoeljnosti stanje onoga to je nepoeljno; osobina onoga koji je nepoeljan, nepraktian prid., odr. v. nepraktini koji nije praktian; koji se ne pokazuje svrsishodnim. nepraktino pril. - na nepraktian nain, nes vrsi shodan, nepraktinost im. . r., g. jd. neprakti nosti, instr. jd. nepraktinou/ne praktinosti - svojstvo onoga to nije praktino ili osobina onoga koji nije praktian. nepravda im. . r., g. mn. nepravda/ nepravdi - nepostojanje pravednosti ili pravde; sam in koji nije pravedan, nepravedan prid., odr. v. nepravedni koji nije pravedan, nepravian, nepravedno pril. - na nepravedan nain, bez pravde, nepravednost im. . r., g. jd. nepraved nosti, instr. jd. nepravednosulnepravednou - osobina onoga koji je nepra vedan ili svojstvo onoga to nije pravedno. n epravi prid. odr. v. - koji nije pravi; umjetni, krivotvoreni, vjetaki, nepravian prid., odr. v. nepravini - koji nije pravian, nepravino pril. - na nain da nije pravi no. nepravinost im. . r., g. jd. nepravinoti, instr. jd. nepravinou/nepravi nosti - osobina onoga koji je nepra vian ili svojstvo onoga to je nepravi no. nepravilan prid., odr. v. nepravilni - koji nije pravilan, nepravilno pril. - na nepravilan nain; neispravno, pogreno, nepravilnost im. . r., g. jd. nepravilnosti, instr. jd. nepravilnou - svojstvo ono ga to je nepravilno, nepravo pril. - na nain da nije pravo, nepravo im. s. r. - ono to nije pravo, neprecizan prid., odr. v. neprecizni - koji nije precizan, koji je netaan, nedovo ljno promiljen, neprecizno pril. - na neprecizan nain, nepreciznost im. . r., g. jd. neprecizno sti, instr. jd. nepreciznou/nepreciznosti - osobina onoga koji je neprecizan ili svojstvo onoga to je neprecizno, nepreduzetan prid., odr. v. nepreduzetni koji nije preduzetan, koji nee nita da poduzme. nepredvidljiv prid., odr. nepredvidljivi koji je nepredvidljiv, nepredvidljivo pril. - na nepredvidljiv nain. nepredvidljivost im. . r., g .jd. nepredvi dljivosti, instr. jd. nepredvidljivou svojstvo onoga to je nepredvidljivo ili osobina onoga koji je nepredvidljiv (u svojim postupcima), nepredvien prid., odr. v. nepredvieni koji nije predvien, neplaniran, nepredvieno pril. - na nepredvien na in. nepredvienost im. . r., g. jd. nepredvienosti, instr. jd. nepredvienosu!ne predvieno ti - svojstvo onoga to je nepredvieno, nepregledan prid., odr. v. nepregledni koji se ne moe pregledati pogledom; ogroman, beskrajan; koji nema pregle dnosti, loe ureen i nejasan (tekst, plan itd.). nepreglednost im. . r., g. jd. nepregle dnosti, instr. jd. nepreglednou/nepreglednosti - svojstvo onoga toje nepregledno, neprekinut prid., odr. v. neprekinuti koji nije prekinut, neprekidan prid., odr. v. neprekidni - koji

459

nepresunost

se ne prekida; stalan, neprekidno pril. - bez prekida, ne preki dajui, bez prestanka, neprestano, ko ntinuirano, neprekidnost im. . r., g. jd. neprekidno sti, instr. jd. neprekidnou!nepreki dnosti - svojstvo onoga to je neprekid no. neprekinutost im. . r., g. jd. neprekinutosti, insr. jd. neprekinuto scu!neprekiniitosti - svojstvo onoga to je nepre kinuto; mat. svojstvo nekih funkcija da imaju u bilo kojem intervalu podruja definicije samo konane vrijednosti, neprelazan prid., odr. v. neprelazni - koji nije prelazan; koji se ne moe prei ili predriblati (o igrau), neprelaznost im. . r., g. jd. neprelaznosti, instr. jd. neprelaznou/neprelaznosti - svojstvo onoga to je neprelazno. nepremostiv prid., odr. v. nepremdtivi koji se ne moe premostiti; koji se ne moe savladati; nerjeiv, nepremostivost im. . r., g. jd. nepremostivosti, instr. jd. nepremostivou/nepremd Stiv osti - svojstvo onoga to je nepremostivo, neprenosiv prid., odr. v. neprendsivi koji se ne moe prenositi, neprenosivost im. . r., g. jd. neprenosivosti, instr. jd. neprenosivosu/neprenosivosti - svojstvo onoga to je ne prenosivo, neprepoznatljiv prid., odr. v. neprepo znatljivi - koji nije prepoznatljiv, neprepoznatljivo pril. - na neprepoznat ljiv nain. neprepoznatljivost im. . r., g. jd. ne prepoznatljivosti, instr. jd. neprepoznatljivou/neprepoznatljivosti - svo jstvo onoga to je neprepoznatljivo, nepreraen prid., odr. v. nepreraeni koji nije preraen; sirov, izvoran, neprestan prid., odr. v. neprestani - koji ne prestaje; stalan, neprekidan, neprestance pril. - neprestano, neprestano pril. - bez prestanka; nepre kidno, stalno, neprestance, nepresuan prid., odr. v. nepresuni - koji ne moe presuiti; neiscrpan, nepresunost im. . r., g. jd. nepresunosti, instr. nepresunou/nepresunosti -

nepretenciozan svojstvo onoga stoje nepresuno, nepretenciozan prid., odr. v. nepretencidznl - koji nije pretenciozan, koji nema velikih ambicija; skroman, nezahtjevan. nepretencioznost im. . r., g. jd. nepretencioznosti, instr. nepretenciznou/ nepretencioznosti - osobina onoga koji je nepretenciozan ili svojstvo onoga to je nepretenciozno. nepretpostavan prid., odr. v. nepretpostavni - koji nije ili se ne moe pretpostaviti, nepretpostavljiv prid., odr. v. nepretpostavljivi - nepretpostavan. nepretpostavnost im. . r., g. jd. nepretpostvnosti, instr. nepretpostvnou/ nepretpostavnosti - fil. metodiki ideal znanstvenoga istraivanja koji zahtijeva neovisnost o pretpostavkama izvan nje ga samoga, neprevodiv prid., odr. v. neprevddivi koji se ne moe prevesti s jednog jezika na drugi (o izrazima, tekstovima, knji evnim i drugim djelima), neprevodivo pril. - na nain da nije prevodivo. neprevodivost im. . r., g. jd. neprevddivosti, instr. neprevddivou/neprevddivosti - svojstvo ega koje se oituje u nemogunosti da se prevede (ob. o tek stu, knjievnom djelu i sl.), nepreivai/nepreivari im. m. r. mn. zool. podred sisara iz reda parnoprstaa koji ne preivaju hranu (vodeni konji i svinje). nepribran prid., odr. v. nepribrani - koji nije pribran; smeten, zbunjen, dekoncentriran. nepribrano pril. - bez pribranosti; smete no. nepribranost im. . r., g. jd. nepribranosti, instr. nepribranou/nepribranosti osobina ili stanje onoga koji je nepri bran. neprihvaanje im. s. r. - odbijanje da se ta prihvati, primi, usvoji, neprihvaenost im. . r., g. jd. neprihvaenosti, instr. jd. neprihvaenou/neprihvaenosti - stanje ili poloaj onoga koji nije prihvaen (ob. koji nije pri hvaen u drutvu i sl.), neprihvatljiv prid., odr. v. neprihvatljivi koji se ne moe prihvatiti, koji ne

460 dolazi u obzir da se prihvati, neprihvatljivo pril. - tako da nije prihvat ljivo. neprihvatljivost im. . r., g. jd. neprihvat ljivosti,, instr. jd. neprihvatljiv os tu / neprihvatljivosti - svojstvo onoga to je neprihvatljivo, neprijatan prid., odr. v. neprijatni neugodan, nelagodan, neprijatno pril. - neugodno, nelagodno, neprijatnost im. . r., g. jd. neprijatnosti, instr. neprijatnosu/neprijatnosti - oso bina onoga to nije prijatno, neugod nost, nelagoda, neprijatelj im. m. r. - onaj koji je protiv nekoga; koji kome eli ili nanosi zlo, bolest, nesreu; protiv koga se vodi rat. neprijatelj ica im. . r. - ena neprijatelj, neprijatelj i in prid. - koji pripada nepri jatelj ici. neprijateljski prid. odr. v. - koji se odno si na neprijatelja, neprijateljski npril. - na nain neprija telja. neprijateljstvo im. sr. r. g. mn. neprija teljstava/neprijateljstva - neprijateljski odnos ili osjeaj prema kome; ratni sukob izmeu neprijatelja, neprijazan prid., odr. v. neprijazni - koji nije prijazan; neljubazan, neprijemiv prid., odr. v. neprijemiv! koji nije prijemiv, neprijemivost im. . r., g. jd. neprijemivosti, instr. jd. neprijemivou/neprijemivosti - svojstvo onoga to je neprijemivo ili osobina onoga koji je neprijemiv, neprikladan/neprikladan prid., odr. v. neprikladnitneprikladm - koji ne odgo vara svrsi, namjeni, veliini, eljenom trajanju itd.; nepodesan, neprikladnost im. . r., g. jd. neprikladnosti, instr. jd. neprikladnou/neprikladnosti - osobina onoga koji je neprikladan ili svojstvo onoga to je neprikladno, neprikosnoven prid. (stsl.), odr. v. neprikosndveni - koji ne podlijee promi ljanju ni razlonoj analizi, koji je una prijed postavljen kao ispravan, koji je unaprijed poteen svih kritici ili ana lizi svojstvenih mjerila; nepovrediv, nedodirljiv. neprikosnoveno pril. (stsl.) - na nepriko snoven nain; nepovredivo, nedodirlji vo. neprikosnovenost im. . r. (stsl.) g. jd. neprikosnoveno ti, instr. jd. neprikosndvenou/neprikosndvenosti - svoj stvo onoga to je neprikosnoveno, neprilagodljiv prid., odr. v. neprilagddljivi- koji se ne moe prilagoditi, neprilagodljivo pril. - na neprilagodljiv nain. neprilagodljivost im. . r., g. jd. neprilagddljivosti, instr. jd. neprilagddljivou/neprilagddljivosti - osobina onoga koji je neprilagodljiv ili svojstvo onoga to je neprilagodljivo, neprilian prid., odr. v. neprilini - koji nije prikladan u nekoj prilici, koji ne odgovara okolnostima i obiajima, neprflinost im. . r., g. jd. neprilino ti, instr. jd. neprilinou/neprilinosti svojstvo onoga to je neprilino, neprilika im. . r., dat. jd. neprilici neugodan dogaaj, tekoa, nezgodna situacija. neprimjenljiv/neprimjenjiv prid., odr. v. neprimjenljivi/neprimjenjivi - koji se ne moe primijeniti; neprovediv, neupora bljiv. neprimjenljivost/neprimjenjivost im. . r., instr. jd. neprimjenljivou/neprimjenljivosti i neprimjenjivou/neprimjenjivosti - svojstvo onoga to je neprimjenljivo. neprimjeren prid., odr. v. neprimjereni koji nije primjeren; koji ne odgovara, neprimjereno pril. - na neprimjeren na in; neodgovarajue, neprimjerenost im. . r., g. jd. neprimje renosti, instr. jd. neprimjerenosu/neprimjerenosti - svojstvo onoga to je neprimjereno, osobina onoga koji je neprimjeren, neprimjetan prid., odr. v. neprimjetni koji se ne primjeuje, neprimetljiv prid., odr. v. neprimjetljiv! koji se ne moe primijetiti, neprimjetljivost im. . r., g. jd. neprimjetljivosti, instr. jd. neprimjetljivou/ neprimjetljivosti - osobina onoga koji je neprimjetljiv ili stanje onoga to je neprimjetljivo. neprimjetno pril. - na neprimjetan nain;

461

neprirodan

nevidljivo. neprimjetnost im. . r., g. jd. neprimjetnosti, instr. jd. neprimjetnou/ neprimjetnosti - osobina onoga koji je neprimjetan ili stanje onoga to je neprimjetno, neprincipijelan prid., odr. v. neprincipi je ln i- koji ne odgovara naelu, koji nije dosljedan principu; nenaelan. neprincipijelno pril. - bez principa, ne dosljedno. neprincipijelnost im. . r. g. jd. neprincipijelnosti, instr. jd. neprincipijelnou/ neprincipijelno ti - svojstvo onoga to je neprincipijelno ili osobina onoga koji je neprincipijelan; nenaelnost. nepripravan prid., odr. v. nepripravni koji nije pripravan, n ep rip ravan prid., odr. v. nepripravljeni - nepripremljen. nepripravljenost im. . r., instr. jd. nepripravljenou/nepripravljenosti - stanje onoga koji je nepripravljen ili onoga to je nepripravljeno. nepripravno pril. - nespremno, nepripremljeno. nepripravnost im. . r., g. jd. nepriprav nosti, instr. jd. nepripravnou/nepriprvnosti - svojstvo onoga to je nepripravno ili osobina onoga koji je nepripravan, nepripremljen prid., odr. v. nepripremIjeni - koji se nije pripremio za neto, za koji nisu izvedene potrebne radnje da bi sluio svrsi, nepripremljenost im. . r., g. jd. nepri premljenosti, instr. jd. nepripremljenou/nepripremljenosti - stanje onoga koji je nepripremljen ili onoga to je nepripremljeno. neprireen prid., odr. v. nepriredeni koji nema potrebnih povoljnih okolno sti, kojemu nisu prethodile predradnje ili pripreme; nepripremljen. neprireenost im. . r., g. jd. nepriredenosti, instr. jd. neprireenon/neprireenosti - stanje onoga koji je nepri reen i onoga to je neprireeno. neprirodan prid., odr. v. neprirodni - koji se ne ponaa prirodno; usiljen, izvjeta en, utogljen, krut, afektiran; koji nije u prirodnoj veliini ili drugim svoj stvima ne odgovara uobiajenim mje-

neprirodno rilima i sl. neprirodno pril, - na neprirodan nain, neprirodnost im. . r., g. jd. neprirodno sti, inst. jd. neprirodnou/neprirodnosti - osobina onoga koji nije prirodan ili svojstvo onoga to nije prirodno, nepristajanje im. s. r. odbijanje sudjelo vanja u emu. nepristojan prid., odr. v. nepristojni - koji nije pristojan, nepristojno pril. - na nepristojan nain, nepristojnost im. . r., g. jd. nepristojno sti, inst. jd. nepristjnou - osobina onoga koji je nepristojan ili svojstvo onoga to je nepristojno, nepristran prid., odr. v. nepristrani - koji nije pristran; objektivan, nepristrano pril. - na nepristran nain, objektivno, nepristranost im. . r., g. jd. nepristrano sti, instr. nepristranou/nepristranosti - osobina onoga koji je nepristran ili svojstvo onoga to je nepristrano. nepristupaan prid., odr. v. nepristupani - koji nije pristupaan, nepristupano pril. - na nepristupaan nain; odbojno, zatvoreno, nekomunikativno. nepristupanost im. . r., g. jd. nepristupanosti, instr. jd. nepristupanou/ nepristupano ti - svojstvo onoga to je nepristupano ili osobina onoga koji je nepristupaan, neprivreda im. .r. - ukupnost djelatnosti koje ne proizvode materijalna dobra, oni koji ive od prorauna ili dotacija (npr. prosvjeta, zdravstvo), neprivredni prid. odr. v. - koji se ne odnosi na privredu, nepriznat prid., odr. v. nepriznati - koji nije priznat, neprobavljen prid., odr. v. neprdbavljeni - koji nije proba vij en. neprobavljiv prid., odr. v. neprobavljivi koji se ne moe probaviti, prenes. koji je neugodan; nepodnoljiv, dosadan, neprobavljivost im. . r., g. jd. neprobavljivosti, instr. jd. neprobavljivosu/ neprobavljivosti - svojstvo onoga to je neprobavljivo ili osobina onoga koji je neprobavljiv, neprobitaan prid., odr. v. neprobitani koji nije probitaan, koji nije prodoran..

462
neprobitano pril. - na neprobitaan nain, tako da ne bude probitano, neprobitanost im. . r., g. jd. neprobita no ti, instr. neprobitanou/ neprobi tanost i - svojstvo onoga to je nepro bitano. neprobojan prid., odr. v. neprobojni koji nije probojan, neprobojnost im. . r., g. jd. neprobojno sti, instr. neprobojnou/neprobojnosti - svojstvo onoga to je neprobojno ili osobina onoga koji je neprobojan, neprocesuiranje im. s. r. (lat.) - pravn. in ili postupak kojim se ne otvara proces, izbjegavanje ili odgaanje da se ta podvrgne pravnom procesu, neprocjenjiv prid., odr. v. neprocjenjivi koji nije procjenjiv, izuzetno vrijedan, dragocjen. nepromenjivost im. . r., g. jd. neprocjenjivosti, instr. neprocjenjivou/neprocjenjivosti - svojstvo onoga to je ne procjenjivo, neproien prid., odr. v. neproieni koji nije proien, koji je prljav, neproienost im. . r., g. jd. neprdienosti, instr. neprdienou/neprdienosti - svojstvo onoga to je nepro ieno. neprodan prid., odr. v. neprodani - koji nije prodan, koji je ostao nakon prodaje. neproduktivan prid. (lat.), odr. v. nepro duktivni - neproizvodan, koji nedo voljno proizvodi, koji ne daje dobit ili proizvod u koliini koja bi se isplatila, od kojega nema koristi, neproduktivnost im. . r. (lat.), g. jd. neproduktivno st i, instr. neproduktivnou/neproduktivnosti - svojstvo onoga to je neproduktivno ili osobina onoga koji je neproduktivan, neproizvodnost. neprofesionalac im. m. r. (lat.), g. jd. neprofesionalca, n. mn. neprofesio nalci, g. mn. neprofesionalaca - onaj koji u nekom poslu nije profesionalac; onaj koji ne obavlja svoj posao sa vjesno, vjeto i temeljito, neprofesionalan prid. (lat.), odr. v. ne profesionalni - koji nije profesionalan; koji nije dobar u poslu, neprofesionalka im. . r. (lat.), g. mn. neprofesionalki - ena neprofesionalac. neprofesionalno pril. (lat.) - bez profesi onalnosti; nesavjesno, neodgovorno, nevjeto. neprofesionalnost im. . r., instr. jd. neprofesionalnou/neprofesionalnosti - osobina onog to nije profesionalno ili onoga koji nije profesionalan. neprofltan prid., odr. v. neprofitni - koji ne ostvaruje profit, koji nije usmjeren na profit. neprohodan prid., odr. v. neprdhodni koji nije prohodan, neprohodnost/neprohodnost im. . r., instr. jd. neprohodnou/neprohdnosti i neprdhodnou/neprdhodnosti - svoj stvo onoga toje neprohodno, neproizvodan prid., odr. v. neproizvodni - koji nije proizvodan, koji ne pro izvodi; neproduktivan, neisplativ. neproknjien prid., odr. v. neproknjizeni - koji nije unesen u slubene knjige, koji nije evidentiran. neprolazan/neprolazan prid., odr. v. ne prolazni/neprolazni - koji ne prolazi, trajan, vjean; kojim se ne moe proi; neprohodan; koji ne omoguuje prolaz, neprolaznost im. . r., g. jd. neprolaznosti, instr. jd. neprolaznou/neprolaznosti - svojstvo onoga to je neprolaz no, vjenost, neproliferacija im. . r. (lat.) - neirenje; odnosi se na spreavanje irenja nukle arnog oruja, nepromijenjen prid., odr. v. nepromijenjeni - koji nije promijenjen; isti. nepromijenjenost im. . r., g. jd. nepromijenjenosti, instr. jd. nepromijenjenoulneprmijenjenosti - stanje onoga to je nepromijenjeno, nepromjenljiv prid., odr. nepromjenljivi koji nije promjenljiv; gram. vrsta rijei koje se ne mijenjaju (prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, estice), nepromjenljivica im. . r. - konstanta, nepromjenjiv prid., odr. v. nepromjenjivi - nepromjenljiv, nepromjenjivo pril. - nepromjenljivo, nepromjenjivost im. . r., g. jd. nepro mjenjivosti, instr. nepromjenjivou/ne promjenjivosti - svojstvo onoga to je nepromjenljivo. nepromiljen prid., odr. v. neprdmiljeni - koji nije promiljen, brzoplet, lahko

463

neprovjereno

mislen, na brzu ruku. nepromiljeno pril. - na nepromiljen nain. nepromilj enost im. . r., g. jd. nepromiljenosti, instr. jd. nepromilj enou/ neprdmiljenosti - postupak onoga koji je nepromiljen ili svojstvo onoga toje nepromiljeno, nepromoiv prid., odr. v. nepromdivi koji ne moe promoiti, koji ne propu ta vodu, kiu. nepromoivost im. . r., g. jd. nepromdivosti, instr. jd. nepromoivou/nepromdivosti - svojstvo onoga to je nepromoivo, nepropisan prid., odr. v. nepropisni - koji nije u skladu s propisima, nepropisan prid., odr. nepropisani - koji nije propisan; neobavezan, fakultativan, nepropisno pril. - na nepropisan nain, nepropustan prid., odr. v. nepropusni koji nije propustan, nepropusnost im. . r., g. jd. nepropu snosti, instr. jd. nepropusnou/nepropusnosti - svojstvo onoga to je nepro pusno. neprosperitetan prid. (lat.), odr. v. neprosperitetni - koji nema izgleda da ostvari bilo kakav napredak, neprosvijeen prid., odr. v. neprdsvijee ni - koji nije prosvijeen, neprosvijeenost im. . r., g. jd. neprosvijecenosti, instr. neprdsvijeenou / neprosvijeenosti - osobina onoga koji nije prosvijeen, koji je neuk. neprotoan prid., odr. v. neprotoni - koji nije protoan, neprotonost im. . r., g. jd. neprotonosti, instr. jd. neprotonou/neprotono ti - svojstvo onoga to je neprotono. neprovediv prid., odr. v. neprovedivi koji se ne moe provesti, neprovidan prid., odr. v. neprovidni - koji nije providan; neproziran, mutan, neprovidnost im. . r., g. jd. neprovidnosti, instr. jd. neprovidnou/ neprovidnosti - svojstvo onoga to je neprovidno. neprovjeren prid., odr. v. neprovjereni koji nije provjeren, neprovjereno pril. - na neprovjeren na in.

neproziran neproziran prid., odr. v. neprozirni neprovidan; prenes. koji se teko prozire, koji se teko otkriva, neprozirno pril. - na neproziran nain, neprozirnost im. . r., g. jd. neprozirno sti , instr. jd. neprozirnou/neprozirnosti - svojstvo onoga to je neprozirno. Neptun im. m. r., g. jd. Neptuna - rimski bog mora, sin Saturna i Reje, Jupiterov brat; poistovijeen s grkim Posejdonom; astron, planeta Suneva sistema, neptunij im. m. r. (nlat.) - hem. umjetno dobiveni radioaktivni element (Np, atomski broj 93); srebmobijeli metal iz grupe transurana. nepucavci im. m. r. mn. - bot. biljni plo dovi (kotunica, orai) koji se u zrelom stanju ne otvaraju niti dijele. nepun prid., odr. nepuni - koji nije (sas vim) pun; nepotpun; nenavren. nepunoznanica im. . r. - lingv. nepunoznana rije (veznik, prijedlog, uzvik, estica). nepua im. m. r., g. jd. nepuaa - onaj koji nikada ne pui duhan ili koji je ostavio puenje, nepuaev prid. - koji pripada nepuau. nepuaica im. . r. - ona koja ne pui. nepuakl prid. odr. v. - koji se odnosi na nepuae. nepuaki pril. - kao nepua, na nain nepuaa. nerabljen prid., odr. v. nerabljeni - koji nije rabljen, neupotrebljavan, nov. nerabljenost im. . r., g. jd. nerabljenosti, instr. jd. nerabljenou/nerabljenosti svojstvo onoga sto je nerabljeno. neracionalan prid. (lat.), odr. v. nera cionalni - koji se ne zasniva na razumu, koji se opire logikim razlozima, za kljucima i razmiljanjima; iracionalan, nerazuman, neracionalno pril. (lat.) - na neracionalan nain; iracionalno, nerazumno, neracionalnost im. . r. (lat.), g. jd. nearcionlnosti, instr. jd. neracionlnou/ neracionlnosti - osobina onoga koji je neracionalan ili svojstvo onoga to je neracionalno. nerad im. m. r. - stanje kad se ne radi ili kada se ne eli raditi, neradni prid. odr. v. - koji nije radni, koji nije predvien za rad.

464
nerodnica im. . r. - ena neradnik, neradniln prid. - koji pripada neradnici, neradnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na neradnike, neradniki pril. - kao neradnik, na nain neradnika. neradnik im. m. r., vok. jd. neradnie, n. mn. neradnici - onaj koji nee raditi, koji ljenari, koji nije dobar radnik, neradnltvo im. s. r. - stanje kad se ne radi koliko je potrebno; ljenarenje, nerad; ukupno svi koji ne rade, svi ne radnici. nerado pril. - bez volje, bez radosti, s ustezanjem, nerafiniran prid. (fr.), odr. v. nerafinirani - koji nije rafiniran, neproien, nerahat prid. (ar.) - koji nije rahat, nespokojan, uznemiren, neraskidiv/neraskidljiv prid., odr. v. neraskidivi/neraskidljivi - koji se ne moe raskinuti, koji se ne raskida, vrsto spo jen. neraskidivost/neraskidljivost im. . r., instr. jd. neraskid(lj)ivou/ neraskid(Ij)ivosti - svojstvo onoga to je neraskidivo. neraspoloen prid., odr. v. neraspdlozeni - koji nije raspoloen; neveseo, tuan, koji nije naklonjen; nesklon. neraspoloeno pril. - na neraspoloen nain; tuno, neveselo, neraspoloenost im. . r., g. jd. neraspoloenosti, instr. neraspdlozenou/neraspdlozenosti - stanje onoga koji je ne raspoloen, nerastavljiv prid., odr. v. nerastavljivi koji se ne moe rastaviti na dijelove, neraien prid., odr. v. neraieni koji nije raskren ili oien; koji je nejasan; koji nije izveden na istac, neraienost im. . r., g. jd. neraienosti, instr. jd. nerdienou/neraienosti - stanje onoga to nije raieno. neratoboran prid., odr. v. neratoborni koji nije ratoboran, neratobornost im. . r., g. jd. neratobrnosti, instr. neratobrnoulneratobornosti - osobina onoga koji je nerato boran. neravnopravan prid., odr. v. neravno pravni - koji nije ravnopravan, koji nema ista prava; nejednakopravan. neravnopravnost im. . r., g. jd. neravnoprvnosti, instr. jd. neravnopravnou./ neravnopravnosti - osobina ili stanje onoga koji je neravnopravan, nerazborit prid., odr. v. nerazboriti - koji nije razborit, nerazborito pril. - na nerazborit nain, nerazboritost im. . r., g. jd. nerazboritosti, instr. jd. nerazboritoul nerazborito ti - osobina onoga koji je nerazborit. nerazdijeljen prid., odr. v nerazdijeljeni koji nije razdijeljen, koji je u komadu, nerazdijeljenost im. . r., g. jd. nerazdijeIjenosti, instr. jd. ne razdijeljeno u/nerazdijeljenosti - stanje onoga to je nerazdijeljeno. nerazdruiv prid., odr. v. nerazdruzivi koji se ne moe razdruiti. nerazdruivost im. . r. g. jd. nerazdruzivosti, instr. nerazdruivou/nerazdruzivosti - osobina jonoga koji je ne razdruiv ili svojstvo onoga to je ne razdruivo, nerazdvojan prid., odr. v. nerazdvdjni koji se ne razdvaja od koga, koji je uvijek zajedno s kim. nerazdvojiv prid., odr. v. nerazdvjivi koji se ne moe razdvojiti, nerazdvojivost im. . r., g. jd. nerazdvdjivosti, instr. jd. nerazdvdjivou/nerazdvdjivosti - osobina onoga koji je neraz dvojiv ili svojstvo onoga to je neraz dvojivo. nerazdvojnost im. . r., g. jd. nerazdvjnosti, instr. nerazdvojnou/ nerazdvojnosti - osobina onoga koji je neraz dvojan. nerazgovijetan prid., odr. v. nerazgo vijetni - koji nije razgovijetan; nerazu mljiv. nerazgovijetno pril. - na nerazgovijetan nain. nerazgovijetnost im. . r., g. jd. nerazgo vijetno ti, instr. jd. nerazgovijetnou/ nerazgovijetno ti - svojstvo onoga to je nerazgovijetno. nerazlikovanje im. s. r. - neuoavanje razlika; neraspoznavanje, nerazumije vanje. nerazluiv prid., odr. v. nerazluivi - koji se ne moe razluiti, odijeliti.

465

nerazumijevanje

nerazluivost im. . r., g. jd. nerazJuivosti , instr. jd. nerazluivou/nerazluivosti - svojstvo onoga to je nerazlu ivo. nerazmjer im. m. r. - nesrazmjer, nesklad dijelova cjeline, nerazmrsiv prid., odr. v. nerazmrsivi koji se ne moe razmrsiti; nerazveziv, nerazrjeiv. nerazmrsivost im. . r., g. jd. nerazmrsivosti, instr. nerazmrsivou/nerazmrsivosti - svojstvo onoga to je neraz mrsivo. nerazoriv prid., odr. v. nerazorivi - koji nije razoriv, koji se ne moe razoriti, unititi. nerazraen prid., odr. v. nerazraeni koji nije razraen; jednostavan, tur, nedovren, nerazraenost im. . r., g. jd. nerazrae nosti, instr. jd. nerazraenou/nerazraenosti - svojstvo onoga to je nerazraeno. nerazrijeen prid., odr. v. nerazrijedeni - koji nije razrijeen, opr. razrijeen, nerazrijeenost im. . r., g. jd. nerazrijeenosti, instr. jd. nerazrijeenou/nerdzrijeenosti - svojstvo onoga to je nerazrij eeno. nerazrijeen prid., odr. v. nerazrijeeni koji nije rijeen, opr. razrijeen, nerazrijeenost im. . r., g. jd. nerazrijeenosti, instr. nerazrijeenou/nerazrijeenosti - svojstvo onoga to je nerazrijeeno, nerazrjeiv prid., odr. v. nerazrjeivi koji nije razrjeiv, koji se ne moe ra zrijeiti. nerazreivost im. . r., g. jd. nerazrjeivosti, instr. jd. nerazrjeivou/nerazrjeivosti - svojstvo onoga to je nerazrjeivo. nerazruiv prid., odr. v. nerazruivi - koji se ne da razruiti; prenes. koji je vrlo vrst, jak, trajan (o prijateljstvu); nena ru iv . nerazreivost im. . r., g. jd. nerazrei vost, instr. nerazruivou/ nerazrei v o st - svojstvo onoga to je nerazruivo. nerazuman prid., odr. v. nerazumni - koji nije razuman, nerazumijevanje im. s. r. - pomanjkanja

nerazumnica interesa ili osjeaja za drugoga, neshva anje. nerazumnica im. . r, - ona koja je ne razumna. nerazum nikl prid. odr. v. - koji se odnosi na nerazumnike. nerazumnlk im. m. r., vok. jd. nerazumnie, n. mn. nerazumnici - onaj koji je nerazuman, nerazumnost im. . r., g. jd. nerazum nosti , instr. jd. nerazumnou/nerazumnosti - osobina ili postupak ono ga koji je nerazuman; nerazboritost. nerazumljiv prid., odr. v. nerazumljivi koji nije razumljiv, nerazumljivo pril. - na nerazumljiv na in; zamreno, nerazumljivost im. . r., g. jd. nerazum ljivosti, instr. jd. nerazumljivou/nerazumljivosti - svojstvo onoga to je nerazumljivo, nerazvijen prid., odr. v. nerazvijeni - koji nije razvijen, koji je zaostao u razvoju; ekon. drave na niskom stupnju ekono mskog razvoja; zemlje u razvoju, nerazvijenost im. . r., g. jd. nerazvije nosti, instr. jd. nerazvijenou/nerazvijenosti - stanje onoga koji je nerazvijen ili svojstvo onoga to je nerazvijeno, nerazvonjen prid., odr. v. nerazvodnjeni - kojemu nije dodana voda radi ra z r e ivanja; koji je autentian, originalan, nerazvonjenost im. . r., g. jd. nerazvodnjenosti, instr. jd. nerazvodnjenoul nerazvodnjenosti - stanje i svojstvo onoga to nije razvodnjeno. nerc im. m. r. (njem.), n. mn. nerevi mala ruska vidra; krzno te ivotinje, nerealan prid. (lat.), odr. v. nerealni koji se ne zasniva na stvarnosti, nestva ran; koji se ne moe ostvariti; neostva riv, iluzoran, nerealno pril. (lat.) - lieno osjeaja za stvarno, nemogue, neostvarljivo. nerealnost im. . r. (lat.), g. jd. nerelno ti , instr. jd. nerelnou/ nerelnosti osobina onoga koji je nerealan ili svoj stvo onoga to je nerealno, nerealizlran/nerealizovan prid. (lat.), odr. v. ne realizirani/ne realizovani - ko ji se nije realizirao, zgoditak koji nije postignut. nerealiztranost/nerealizovanost im. . r.

466
(lat.), instr. jd. nerealiziranou/nerealiziranosti i nerealiovanou/ nerealizovanosti - stanje onoga to nije reali zirano. nered im. m. r. - stanje bez reda; neured nost, zaputenost; naruavanje reda na javnom mjestu, neredovan prid., odr. v. neredovni - koji nije redovan, neredovit, neredovno pril. - neredovito, neredovit prid. odr. v. nereddviti - koji nije redovit, neredovan, neredovito pril. - na neredovit nain; po vremeno, neredovno, neredovitost im. . r., g. jd. nereddvitosti, instr. jd. nereddvitou/nereddvitosti osobina onoga koji je neredovit ili svoj stvo onoga to je neredovito, neredovnost im. . r., instr. jd. neredovnou/neredvnosti - osobina onoga ko ji je neredovan; stanje onoga to je neredovno, neregularan prid. (lat.), odr. neregularni - koji nije u skladu sa zakonskim pro pisima, pravdom, redom, navikama. neregularnost im. . r., g. jd. neregular nosti, instr. jd. neregulrnou/neregularnosti - svojstvo onoga to je nere gularno. nerejld im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. nerejida - astron, mjesec u orbiti Neptuna. nerentabilan prid. (fr.), odr. v. nerenta bilni - koji nije rentabilan. n eren tab iln o st im. . r. (fr.), g- jd. neren tabilnosti, instr. nerentabilnou/nerentabilnosti - svojstvo onoga to je ne rentabilno. Neretljanin im. m. r., n. mn. Neretljani pripadnik slavenskog plemena koje se u 7. st. naselilo u podruju od Neretve do Cetine i susjedne otoke, od 9. st. orga niziraju se u Neretvansku kneevinu. Neretljanka im. . r. - pripadnica Neretljana. Neretva im. . r. - rijeka koja izvire u Boru, tee kroz Hercegovinu i ulijeva se u Jadransko more kod Ploa. Neretvanin im. m. r., n. mn. Neretvani stanovnik naselja u dolini Neretve. Neretvanka im. . r., dat. jd. Neretvanki stanovnica naselja u dolini Neretve, neretvanski prid. - koji se odnosi na Neretvu i Neretvane. nerezident im. m. r. (lat.), g. mn. ne rezidenatd - onaj za koga se smatra da ne ivi i ne radi stalno na podruju drave u kojoj prebiva, nerezidentan prid. (lat.), odr. nerezidentni - koji nema stalni boravak; ekon. raun inostranih fizikih i pravnih oso ba otvoren kod poslovne banke ili neke druge financijske institucije u zemlji, nergi im. m. r. (perz.) - bot. vrsta krizanteme iz porodice glavoika. nerijeen prid., odr. v. nerijeeni - koji nije rijeen; bez pobjednika (o utakm i ci), rezultat dvaju jednakih protivnika, neodluen. nerijeeno pril. - bez odluke, bez rjeenja; s jednakim rezultatom; neodlueno, nerijeenost im. . r., g. jd. nerijeeno ti, instr. jd. nerijeenou/nerijeenosti stanje onoga to je nerijeeno, nerijetko pril. - esto, prilino esto, u mnogim prilikama, nije rijedak sluaj (da se to dogodi, nae itd.), neritmian prid. (gr.), odr. v. neritm ini - koji nije ritmian, neritminost im. . r. (gr.), instr. jd. neritminou/neritminosti - svojstvo onoga to je neritmino. nerizian prid. (tal.), odr. v. nerizini koji nije rizian; siguran, nerizino pril. (tal.) - na nerizian nain, bez rizika. nerjeiv prid., odr. v. nerjeivi - koji nije rjeiv. nerjeivost im. . r., g. jd. nerjeivo ti, instr. nerjeiv oulnerjeiv osti - svoj stvo onoga to nije rjeivo, nerodan prid., odr. v. nerodni - koji nije rodan. nerodica im. . r. - doba kad slabo raa, kad je lo urod na poljima i njivama, narodnost im. . r., g. jd. nerodnosti , instr. jd. nerodnou/nerodnosti - svoj stvo onoga toje nerodno. neroen prid. odr. v. neroeni - koji nije roen. nerotkinja im. . r. - ena koja ne moe roditi iz biolokih razloga, nertera im. . r. (gr.) - podzemni dio biljke; korijen ili gomolj. nerv im. m. r. (lat.), g. mn. nerava - ivac, dio ivanog ili nervnog sistema u organizmu kojim se prenose podraaji.

467

nesamostalnost

nervatura im. . r. (lat.) - anat. ivani sistem; bot. raspored ilica na liu. nervik im. m. r. (lat.), n. mn. nervici razg. onaj koji se lahko nervira, koji je sklon uzrujavanju; neurotik, ivac, ivo. nerviranje gl. im. s. r. od nervirati. nervirati (se) nesvr. (lat.), prez. nervi ram (se) - ii komu na ivce, uzrujavati koga, uznemiravati, ivcirati; biti u sta nju napetih ivaca, uzrujavati se, ivci rati se. nervni prid. (lat.) - koji se odnosi na nerve, koji pripada nervima, nervoza im. . r. (lat.) - stanje ivane napetosti; razdraljivost, nespokojstvo, neuroza.. nervozan prid. (lat.), odr. v. nervozni koji se nervira, koji je slabih ivaca; razdraljiv, uzrujan, ivan, nervozno pril. (lat.) - na nervozan nain, razdraljivo, ivano, nesabran prid., odr. v. nesabrani - pren. koji nije sabran; rastresen, nesabrano pril. - na nesabran nain; rasterseno. nesabranost im. . r., instr. jd. nesabranou/nesabranosti - stanje onoga koji je nesabran, nesaglasan prid., odr. v. nesaglasni - koji nije saglasan, nesuglasan, nesaglasno pril. - na nesaglasan nain, nesuglasno. nesaglasnost im. . r., instr. jd. nesaglasnou/ne saglasno ti - stanje onoga to je nesaglasno, nesuglasnost. nesaglediv prid., odr. v. nesagledivi - koji se ne moe sagledati, koji nema kraja, kojemu se ne vidi mjera, intenzitet ili kraj. nesagledivost im. . r., instr. jd. nesaglediv oul nesaglediv osti - svojstvo onoga to je nesagledivo. nesagoriv prid., odr. v. nesagorivi - ne izgoriv. nesam ostalan prid., odr. v. nesam ostalni - koji se ne odlikuje dovoljnom samo stalnou ili nije nimalo samostalan, nesam ostalno pril. - na nesamostalan na in. nesam ostalnost im. . r., g. jd. nesamo stalnosti, instr. jd. nesamostlnoul nesamostlnosti - svojstvo onoga koji

nesanica

468
neshvaen prid., odr. v. neshvaeni - koji

469
nesklonost im. . r., g. jd. nesklonosti, instr. jd. nesklonou/nesklonosti - oso bina onoga koji je emu nesklon, nesklonjiv prid., odr. v. neskldnjivi gram. koji se ne moe sklanjati; koji nije promjenjljiv, indeklinabilan. nesklonjivost im. . r., g. jd. nesklonjivosti, instr. jd. neskldnjivou/neskldnjivosti - lingv. svojstvo imenice ili imenske rijei da se ne moe sklanjati; indeklinabilnost. neskroman prid., odr. v. neskromni - koji nije skroman, neskromno pril. - na neskroman nain (npr. ivjeti), neskromnost im. . r., g. jd. ne skrom nosti, instr. jd. neskromnou/neskromnosti - osobina onoga koji nije skro man. neskuen prid., odr. v. neskueni - koji nije skuen, neskuenost im. . r., g. jd. neskuenosti, instr. jd. neskuenou/neskuenosti osobina onoga koji nije skuen ili svoj stvo onoga to nije skueno, osobina onoga koji se odlikuje irim pogledima, neslan prid., odr. neslani - u kojem nema soli; u kojem nema dovoljno soli; blju tav; neumjestan (neslana ala), neslavan prid., odr. v. neslavni - koji nije stekao slavu, koji se proveo loe, ostao bez slave; ispao ne postigavi oekiva ni rezultat. neslavenski prid. - koji se odnosi na neslavene neslavno pril. - bez slave, na neslavan na in (npr. propasti), neslavnost im. . r., g. jd. neslavnosti, instr. jd. neslavnou/neslavnosti - oso bina onoga koji je neslavan, nesloboda im. . r., g. mn. nesloboda stanje bez slobode i ljudskih prava; ograniena sloboda, neslobodan prid., odr. v. neslobodni - koji nije slobodan; nedovoljno slobodan, onaj kojem je neko ograniio slobodu, nesloga im. . r. - nemogunost zajedni kog skladnog djelovanja, rada itd. neslomljiv prid., odr. v. nesldmljivi - koji se ne moe slomiti, prenes. koji se ne moe pokoriti, neslomljivo pril. - na neslomljiv nain; vrsto.

nesnalaljivost

je nesamostalan ili onoga to je ne samostalno, nesanica im. . r. - nedostatak sna, besa nica. nesavitljiv prid., odr. v. nesavitljivi - koji se ne moe savijati; prenes. odluan, nesalomljiv, postojan, nesavitljivo pril. - na nesavitljiv nain; odluno. nesavitljivost im. . r., g. jd. nesavitljivosti, instr. jd. nesavitljivou/nesavitljivosti - osobina onoga koji je nesavitljiv ili svojstvo onoga to je nesavitljivo. nesavjestan prid., odr. v. nesavjesni - koji nije savjestan, nesavjesno pril. - na nesavjestan nain raditi. nesavjesnost im. . r., g.jd. nesavjesnosti, instr. jd. nesvjesnou/nesvjesnosti osobina onoga koji nije savjestan, nesavladiv/nesavladljiv prid., odr. v. nesavladivi/nesavladljivi - koji se ne mo e savladati, nesavladivo/nesavladljivo pril. na nesav ladiv nain. nesavladivost/nesavladljivost im. . r., instr. jd. nesavladivou/nesavladivosti i nesavladljivou/nesavladljivosti osobina onoga koji je nesavladiv ili svojstvo onoga to je nesavladivo, nesavren prid., odr. v. nesavreni - koji nije savren, koji ima mane; manjkav, nepotpun, nesavreno pril. - na nesavren nain, nesavrenost im. . r., g. jd. nesavre nosti, instr. nesavrenou/nesavrenosti - osobina onoga koji je nesavren ili svojstvo onoga to je ne savreno, nesebian prid., odr. nesebini - koji nije sebian, koji se daje nesebino; port vovan, dareljiv, nesebinost im. . r., g. nesebinosti, instr. jd. nesebinou/nesebinosti osobina onoga koji je nesebian ili svojstvo onoga to je nesebino, neseser im. m. r. (fr.), g. jd. nesesera razg. mali putni koveg ili kutija za najnunije toaletne potreptine, neshvaanje/nesh vatanje im. s r. - ne sposobnost da se shvati, pomanjkanje sposobnosti ili volje da se uoe inje nice i njihovi odnosi; nerazumijevanje.

nije shvaen; nerazumljiv, neprihvaen. neshvaenost im. . r., g. jd. neshvaenosti, instr. jd. neshvaenou/neshvaenosti - stanje i poloaj u drutvu onoga koji je neshvaen, neshvatljiv prid., odr. v. neshvatljivi koji nije shvatljiv; koji prelazi sva oe kivanja po neloginosti; nepredvidljiv; nemogu; neubrojiv. neshvatljivost im. . r., g. jd. neshvatljivosti, instr. jd. neshvatljivou/neshvatIjivosti - osobina onoga koji je nes hvatljiv ili svojstvo onoga to je ne shvatljivo. nesiguran prid., odr. v. nesigurni - koji nije siguran u konaan ishod; koji nije pouzdan; koji se mijenja, nesigurno pril. - na nesiguran nain; ko lebljivo, nepouzdano, nesigurnost im. . r. g. jd. nesigurnosti, instr. jd. nesigurnou/nesigurnosti osjeaj bespomonosti; stanje onoga koji je nesiguran, nesim etrian prid. (gr.), odr. v. nesime trini - koji nije u simetriji, koji nema simetrije; nerazmjeran, neskladan, nesim etrino pril. (gr.) - na nesimetrian nain. nesim etrinost im. . r. (gr.), g. jd. nesimetrinosti, instr. jd. nesimetrinou - svojstvo onoga to je nesimetri no; nepravilnost, nesistem atian prid. (gr.), odr. v. nesistematini - koji se ne pridrava ne kog odreenog sistema; nesustavan, nesistem atinost im. . r. (gr.), g. jd. nesistemdtinosti, instr. jd. nesistemdtinou/nesistemdtinosti - osobina ono ga ko je nesistematian i svojstvo ono ga to je nesistematino; nesustavnost. nesit im. m. r. - zool. ptica pelikan, sit. neskafe im. m. r. (njem.- fr.) - instant kafa za brzo pripripremanje. nesklad im. m. r. - ono to nije u skladu, neskladan prid., odr. v. neskladni - koji nije skladan, neskladno pril. - na neskladan nain, nesklanost im. . r., g. jd. neskladnosti, instr. jd. neskladnoulneskladnosti svojstvo onoga to nije skladno, nesklon prid., odr. neskloni - koji nije emu sklon.

nesloan prid., odr. v. ne sl o m i - koji nee da ivi slono sa drugima, neslonost im. . r., g. jd. nesloinosti, instr. jd. ne sloznou/ne slono ti - sta nje onoga to je neslono, nesloga, nesluen prid., odr. v. neslueni - koji se unaprijed nije mogao naslutiti, koji ima tako velike razmjere, otrinu itd. nesluenost im. . r., g. jd. nesluenosti, instr. jd. nesluenou/nesluenosti svojstvo onoga toje neslueno, nesluben prid., odr. v. neslubeni - koji nije sluben, privatan, neslubeno pril. - na nesluben nain, nesmanjen prid., odr. v. nesmanjeni - koji zadrava uvijek istu snagu ili intenzitet, koji se nije smanjio, uvijek jednak, nesmanjenost im. . r., g.jd. nesmanjenosti, instr. ne smanjeno u/ne smanjenoti - svojstvo onoga toje nesmanjeno, nesmiljen prid., odr. v. nesmiljeni - koji nema milosti; nemilosrdan; kojemu se nemogue suprotstaviti, nesmiljeno pril. - nemilosrdno, bez ogra nienja u estini i nemilosrdnosti, nesmiljenost im. . r., g. jd. nesmiljeno ti, instr. jd. nesmiljenou/nesmiljenosti osobina onoga koji je nesmiljen ili svoj stvo onoga to je nesmiljeno, nesmotren prid., odr. v. nesmotreni kojem nedostaje panje, opreza ili koncentracije; nepaljiv, neoprezan, nesmotreno pril. - na nesmotren nain; lakoumno, nepromiljeno, nesmotrenost im. . r., g. jd. nesmotreno sti, instr. nesmotrenou/ nesmotrenosti - osobina onoga koji je nesmotren ili svojstvo onoga toje nesmotreno, nesmotrenjak im. m. r., g. jd. nesmotrenjaka, vok. jd. nesmotrenjae, n. mn. nesmotrenjci - onaj koji je nesmotren, koji se nesmotreno ponaa, nesmotrenjakinja im. . r. - ona koja je nesmotrena, nepaljiva, nesnalaljiv prid., odr. ne sna Iazij ivi - koji se ne zna snai, koji nije okretan, koji nije dorastao situaciji, nesnalaenje gl. im. s. r. - osobina onoga koji se ne umije snai; nesnalaljivost, nesnalaljivost im. . r., g. jd. nesnalalji vosti, instr. ne snalaljiv ou! ne snala ljiv osti - osobina ili stanje onoga koji je nesnalaljiv; nesnalaenje.

nesnosan nesnosan prid., odr. nesnosni - koji se ne moe podnositi, nesnosno pril. - na nesnosan nain, nesnosnost im. . r., g. jd. nesnosnosti, instr. jd. ne sno snos u/ne sno sno ti svojstvo onoga sto je nesnosno, osobina ili postupak onoga koji je nesnosan, nesnoljiv prid., odr. nesndljivi - koji se ne moe snositi; koji nije snoljiv (nesnoljiv pritisak, nesnoljiva vrui na). nesnoljivo pril. - na nesnoljiv nain, nesnoljivost im. . r., g. jd. nesndljivosti, instr. jd. nesndljivou/nesnolji vosti - osobina i djelovanje onoga koji je nesnoljiv; svojstvo onoga to je nesnoljivo. nesolidan prid. (lat.), odr. nesolidni - koji nije vrst, valjan, siguran; nepouzdan; ije su karakteristike sumnjive ili dvoj bene. nesolidaran prid. (fr.), odr. nesolidarni koji ne iskazuje solidarnost; koji se ne slae. nesolidnOst im. . r. (lat.), g. jd. nesolid no ti, instr. jd. nesolidnou/nesolidnosti - osobina onoga ko je nesolidan i svojstvo onoga to je nesolidno; nepo uzdanost. nespavanje im. s. r. - stanje bez sna, nesanica. nespojiv prid., odr. v. nespdjivi - koji nije spojiv. nespojivost im. . r., g. jd. nespdjivosti, instr. jd. nespdjivou/nespdjivosti svojstvo onoga to je nespojivo i oso bina onoga koji nije spojiv, nespokoj im. m. r. - duevni nemir, nespokojan prid. odr. nespokojni - koji ima nemir u dui, koji nije spokojan, nespokojnost im. . r., g. jd. nespokojnosti, instr. jd. ne spokjnou/ne spokoj nosti - stanje onoga koji je nespokojan, nesporan prid. odr. v. nesporni - koji nije sporan. nespornost im. . r., g. jd. nespdrnosti, instr. jd. nespornou/ne sporno ti svojstvo onoga to je nesporno, nesporazum im. m. r. - pogreno razu mijevanje u razmjeni misli, pogreno; razilaenje u stavovima i nainu razmi ljanja. nesposoban prid., odr. v. nesposobni -

470
koji nije sposoban uraditi ta (npr. sluiti vojsku), nesposobno pril. - na nesposoban nain, nesposobnost im. . r., g. jd. nesposobno sti , instr. jd. nesposobnou/nesposobnosti - osobina onoga koji je nesposo ban. nesposobnjakvi im. m. r. - razg, iron. onaj koji je nesposoban, nesposobnjakovika im. . r. - razg. iron. ona koja je nesposobna, nespoznatljiv prid., odr. v. nespoznatljivi - koji nije spoznatljiv. nespoznatljivst im. . r., g. jd. nespoznatljivosti, instr. jd. nespoznatljivou/ nespoznatljivosti - osobina onoga to je nespoznatljivo, nespreman prid., odr. nespremni koji se nije pripremio, koji nije spreman, nespremno pril. - na nespreman nain, nespremnost im. . r., instr. jd. nespremnou/nespremnosti - osobina onoga koji je nespreman ili svojstvo onoga to je nespremno, nespretan prid., odr. v. nespretni - koji nije spretan, nespretno pril. - na nespretan nain; nevjeto. nespretnjakovi im. m. r. - razg. iron. onaj koji je veoma nespretan, nespretnjakovika im. . r. - razg. iron. ona koja je veoma nespretna, nesputan prid., odr. v. nesputani - doslov no: koji nije sputan, svezan (npr. konj); prenes. koji je spontan, slobodan u ophoenju i izraavanju; leeran, priro dan. nesputanost im. . r., g. jd. nesputanosti, instr. jd ne sputanou/ne sputano ti stanje i djelovanje onoga koji je nespu tan. nesrazmjer im. m. r. - nedostatak, nepostojanje sklada izmeu dijelova neke cjeline; disproporcija, nerazmjer, nesrea im. . r. - stanje bez sree; loa srea, lo sticaj okolnosti; peh; nezgo da. nesrean/nesretan prid., odr. v. nesreni/ nesretni - koji je bez sree; koji ne sadri ili donosi sreu; zlosretan, nepri kladan, neuopotrebljiv. nesreom pril. - po nesrei, na nesreu, nesretnim sluajem. nesreen prid., odr. v. nesreeni - koji nije sreen, nesreeno pril. - na nesreen nain nesretnica im. . r. - ona koja je nesretna, nesretniih prid. - koji pripada nesretnici. nesretnik im. m. r., vok. jd. nesretnie , n. mn. nesretnici - onaj koji nema sree, koga stalno prati nesrea, nesretno pril. - bez sree, na nesretan nain. nesronost im. . r., g. jd. nesronosti, instr. jd. nesronou/ne srodnosti - gra matiko neslaganje rijei u reenici koje su sintaksiki ovisne jedne o dru gima. nesrodan prid., odr. v. nesrodni - koji nije u rodu, koji nije srodan ili blizak po svojstvima, nesrodnica im. . r. - ona koja nije u rodu s kim, nije srodnik, nesrodnlk im. m. r., n. mn. nesrodnici onaj koji nije u rodu s kim. nesrodnistvo im. s. r. - svojstvo onoga to nije srodno, nesrodnost. nesrodnost im. . r., g. jd. nesrodnosti, instr. jd. nesrodnou/nesrodnosti svojstvo onoga to nije srodno, nesrodnitvo. nesroen prid., odr. v. nesroeni - koji nije sroen s kim. nesroenost im. . r., g. jd. nesroenosti, instr. jd. nesroenou/nesroenosti svojstvo onoga to nije sroeno. nestabilan prid. (lat.), odr. v. nestabilni koji nije stabilan u odnosu na postolje ili podlogu, koji e pasti; prenes. koji nije pouzdan, stalan, vrst; nepostojan, nestabilnost im. . r. (lat.), g. jd. nesta bilnosti, instr. jd. nestabilnou/nesta bilnosti - osobina onoga ko je nesta bilan i svojstvo onoga to je nestabilno; nepostojanost. nestajanje gl. im. s. r. od nestati, nestajati gl. nesvr., prez. nestajem, pril. sad. nestajui - up. nestati, nestalan prid., odr. nestalni - promjenjiv, smjenjiv, privremen; arh. nesiguran, nestalno pril. - na nestalan nain; nepo stojano, promjenjivo, nestalnost im. . r. g. jd. nestalnosti, instr. jd. nestlnoulnestalnosti - osobina onoga koji je nestalan ili svojstvo ono ga to je nestalno.

471

nestrpljivo

nestanak im. m. r., g. jd. nestanka, n. mn. nestanci - prestanak postojanja; propa danje; nestajanje (npr. elektrine ener gije)', stanje neprisutnosti (npr. nesta nak ovjeka), nestaan prid., odr. v. nestani - ivahan, neobuzdan, nemiran, udarljiv (o djeci), nestako im. m. r., n. mn. nestci - razg. onaj koji je nestaan, nestaluk im. m. r., n. mn. nestaluci postupak onog koji je nestaan; nestanost, nepodoptina, nestano pril. - na nestaan nain, nestanost im. . r., g. jd. nestano ti, instr. jd. nestanou/nestanosti - oso bina onoga koji je nestaan, nestaica im. . r. - stanje kad na tritu nema nekog proizvoda ili ga ima mno go manje nego to se trai, nestati gl. svr., prez. ne stanem - prestati postojati; vie ne biti (nestalo struje); izgubiti se iz vida, prestati biti prisutan; ieznuti. nestatutaran prid. (lat.), odr. v. nestatutarni - koji nije usklaen sa statutom, nesti nesvr., prez. nese , pril. sad. ne stii, trp. prid. nesen - nositi jaja (o kokoi), nestorijanac im. m. r., g. jd. nestorijnca, n. mn. nestorijnci, g. jd. nestorijanaca - pristalica nestorijanizma, samostalne kranske crkve nastale u 5. st., koja se do danas odrala u Iranu, Iraku, Siriji, Indiji i SAD. nes torij anizam im. m. r. g. jd. nestorijanizmna - uenje carigradskog patrijarha Nestorija prema kojem Krist ima i bo ansku i ljudsku narav, nestorijanstvo im. s. r. - nestorijanizam. nestranaki prid. odr. v. - koji ne pripada nijednoj stranci, nepartijski. nestrpljiv prid., odr. v. nestrpljivi - koji nema strpljivosti za to, koji nije strp ljiv. nestrpljenje im. s. r. - nestrpljivost, nestrpljivac im. m. r., g. jd. ne strpljiv ez, h. mn. nestrpljivci - onaj koji je nestrp ljiv. nestrpljlvev prid. odr. v. - koji/pripada nestrpljivcu. nestrpljlvka im. . r., g. mn. nestrpljivki nestrpljiva enska osoba, nestrpljivo pril. - bez dovoljno strpljivo sti, jedva ekajui to, premalo/nedo-

nestrpljivost voljno strpljivo, nestrpljivost im. . r., instr. jd. nestrpljivou/nestrpljivosti - osobina onoga koji je nestrpljiv; nestrpljenje, nestruan prid., odr. v. nestruni - koji nema struke, koji nema znanja za posao koji obavlja; koji nije obavljen struno, nestruno pril. - na nestruan nain, nestrunost im. . r., g. jd. nestrunosti, instr. jd. nestrunou/nestrunosti svojstvo onoga koji je nestruan, nestrunjaki prid. odr. v. - koji se odno si na nestrunjake, nestrunjaki pril. - kao nestrunjak, na nain nestrunjaka, nestrunjak im. m. r., n. mn. nestrunjaci - lo strunjak, onaj koji nema uope ili nema dovoljno znanja da radi neki posao; onaj koji je izvan neke struke, koji se ne bavi strukom (o kojoj se govori), onaj kojemu ta struka nije po sao ni usmjerenje u radu. nestrunjatvo im. s. r. - nestrunost, svojstvo nestrunjaka, opa nestrunost kao pojava u drutvu, nestvaran prid., odr. v. nestvarni - koji nije stvaran; nezbiljski, izmiljen; koji se priinio; sablastan, nestvarnost im. . r., g. jd. nestvarnosti, instr. jd. nestvarnou/nestvarnosti svojstvo onoga to je nestvarno, nere alnost. nesuen prid., odr. nesueni - koji nije postao ono to je elio biti (nesueni pilot); koji stjecajem okolnosti nije uao ili kojemu nije bilo sueno da ue u odnose koji su bili zamiljeni (nesu eni zet). nesuenica im. . r. - ona kojoj nije bilo sueno a bude to to je eljela (nesuena glumica), nesuenik im. m. r. g. jd. nesuenika, v. jd. nesuenie , n. mn. nesuemci - onaj koji nije bio suen da bude to to se eljelo. nesuglasan prid., odr. v. nesuglasni nesaglasan, nesuglasica im. . r. - nesporazum, spor rijeima, razmjena otrijih rijei; nesla ganje u miljenju; nesklad, raskorak, razilaenje, nesuglasje, nesuglasje im. s. r. - nepodudarnost gla sova; miljenja, stavova, nesuglasica.

472 nesaglasnost im. . r., g. jd. nesaglas nosti, instr. jd ne suglasno u/nesiiglasnosti - nesaglasnost, osobina onoga to nije suglasno, nesukladan prid., odr. v. nesukladni - koji nije sukladan, nesumjerljiv prid., odr. nesumjerljivi koji nije sumjerljiv, nesumjerljivost im. . r., g. jd. nesumjer ljivosti, instr. nesumjerljivou/nesumjerljivosti - izraz koji oznaava gledi te o nepostojanju zajednikih mjerila neovisnih o teoriji, a koja bi sluila za to da se objektivno prosudi vrijednost naunih teorija, nesumnjiv prid., odr. v. nesumnjivi - koji ne doputa sumnju, o kojem se ne moe sumnjati, koji se ne dovodi u pitanje, nesumnjivo pril. - na nesumnjiv nain, bez sumnje, jasno, pouzdano, nesumnjivo rijeca - koja pojaava zna enje izraza uz koji stoji (on je, nesum njivo, tako mislio), nesumnjivost im. . r., g. jd. nesiimnjivosti, instr. jd. nesumnjivou/nesumnjivosti - svojstvo onoga to je nesum njivo, onoga to ne ostavlja mjesta sumnji, onoga to je nedvojbeno, nesusretljiv prid., odr. nesusretljivi - koji nije susretljiv, nesusretljivo pril. - na nesusretljiv nain, nesusretljivost im. . r., g. jd. nesusretlji vosti, instr. jd. nesusretljivou/nesusretljivosti - osobina onoga koji je nesusretjiv. nesustavan prid., odr. v. nesustavni ee: nesistemski, koji nije sustavan, ne pripada sustavu (sistemu), nesustavno pril. - ee: nesistemski, na nesustavan nain, nesustavnost im. . r., g. jd. nesustavnosti, instr. jd. nesustavnou - osobina onoga koji je nesustavan ili svojstvo onoga to je nesustavno, nesuvisao prid., odr. v. nesuvisli - koji nije suvisao, nesuvislo pril. - na nesuvisao nain, nesuvislost im. . r., g. jd. nesuvislosti, instr. nesuvislou/nesuvislosti - osobi na onoga to je nesuvislo, nesvakidanji prid. odr. v. - nesvakidanji, nesvakidanji prid. odr. v. - koji se rijet ko dogaa, rijedak, izniman; nesvakida nji. nesvakodnevan prid., odr. v. nesvakodne vni - koji nije svakog dana. nesvijest im. . r., g.jd. nesvijesti, instr. jd. nesvijesu/nesvijesti - stanje bez svije sti; nesvjestica, nesvjesno pril. - na nesvjestan nain, bez uticaja svijesti, nesvjesnost im. . r., g. jd. nesvjesnosti, instr. ne svjesnou/ne svjesno ti - stanje onoga koji je nesvjestan, nesvjestan prid., odr. v. nesvjesni - koji nije svjestan, uinjen bez uticaja volje, nesvjestica im. . r. - stanje bez svijesti kad se ona izgubi djelovanjem ega, ne svijest. nesvodiv/nesvodljiv prid. odr. v. nesvddivi/nesvddljivi - koji se ne moe svesti na neto. nesvodivost/nesvodljivost im. . r., instr. jd. nesvddivou/nesvddivosti i nesvddIjivou/nesvddljivosti - svojstvo onoga to je nesvodljivo. nesvrhovit prid., odr. v. nesvrhdviti - koji nema svrhe, koji nije svrhovit, nesvrhovitost im. . r., g. jd. nesvrhbvitosti, instr. jd. nesvrhdvitou/nesvrhdvitosti - svojstvo onoga to je nesvrho vito. nesvrstan prid., odr. v. nesvrstani - koji se nije svrstao, koji se ne angauje (nesvrstane zemlje), nesvrstanost im. . r., g. jd. nesvrstanosti, instr. nesvrstanou/nesvrstanosti - ter min koji je oznaavao meunarodni poloaj i vanjsku politiku zemalja koje nisu bile svrstane u vojnopolitike blo kove velikih sila. nesvren! prid. odr. v. - gram. kojemu nije svrila radnja, zbivanje ili stanje; imperfektivni (nesvreni glagoli), nesvrenost im. . r., g. jd. nesvrenosti, instr. jd. nesvrenou/nesvrenosti svojstvo onoga to je nesvreno. nekodljiv prid., odr. v. nekddljivi - koji ne kodi, ne teti, nekodljivo pril. - na nekodljiv nain; netetno. nekodljivost im. . r., g. jd. nekddljivosti, instr. jd. nekodljivou/nekddljivosti - svojstvo onoga to je nekodljivo. netedimice/neteice pril. - rastrono,

473

netragom rasipniki (o novcu i drugome to se troi ili rabi); ne tedei, nemilosrdno, bez milosti; nesebino, ne krtarei, velikoduno, neto zamj., g. neega - znaenjem upu uje na neto neodreeno; na nepoznat uzrok (neto me boli); kao prilog u znaenju malo (neto kuice) itd. netaan prid., odr. v. netani - koji ne odgovara istini; koji nije ispravan ili precizan (sat); koji kasni (voz, auto bus). netano prilog - na netaan nain; pogreno, neistinito, netanost im. . r., g. jd. netanosti, instr. jd. netanou/netano ti - svojstvo onoga to nije tano ili osobina onoga koji nije taan, netaktian prid. (lat.), odr. v. netaktini koji nema takta; koji nema osjeaj mjere i smisla za ponaanje u drutvu, netaktino pril. (lat.) - na netaktian nain. netaktinost im. . r., g. jd. netaktinosti, instr. netdktinou/netdktinosti - oso bina onoga ko je netaktian i svojstvo onoga to je netaktino; nespretnost, neobzimost. netipian prid. (engl.), odr. v. netipini koji nije uobiajen ili karakteristian, atipian, opr. tipian. netko neodr. zamj. - ee: neko. neto prid. (tal.) - teina robe bez omota; ist prihod nakon odbitka svih rashoda (poreza, doprinosa itd.), netolerantan prid. (lat.), odr. v. netolera ntni - koji nije tolerantan; nesnoljiv, netrpeljiv. netolerancija im. . r. (lat.) - netolerant nost. netolerantno pril. (lat.) - na netolerantan nain; nesnoljivo. netolerantnost im. . r. (lat.), g. jd. neto lerantnosti, instr. jd. netolerantnou osobina onoga ko je netolerantan; ne trpeljivost, nesnoljivost, netolerancija, netom pril. - upravo, sada (netom sam stigao). netopir im. m. r. (prasi.) - arh. imi; noni leta, netopiv prid., odr. v. netdpivi - koji se ne moe otopiti, netragom pril. - bez traga, (nestati) bez

netremice ikakva traga, netremice pril. - ne trepnuvi, vrlo pa ljivo, vrlo pozorno, napeto (gledati), netrpeljiv prid., odr. v. netrpeljivi - razg. koji nije trpeljiv; nesnoljiv, iskljuiv, netolerantan, netrpeljivo pril. - na netrpeljiv nain; nesnoljivo. netrpeljivost im. . r., g. jd. netrpeljivosti, instr. jd. netrpeljiv os tuinetrpeljiv osti osobina onoga koji je netrpeljiv ili svojstvo onoga to je netrpeljivo, netrini prid. odr. v. - koji nije trini, netvorben prid., odr. v. netvdrbeni - koji nije tvorben, koji nema tvorbu; gram. nemotivirana rije ije znaenje ili izraz ne moemo dovesti u vezu s kojom drugom rijeju u jeziku (npr. sumpor), netvork (network) im. m. r. (engl.) - niz kompjutera (raunara) meusobno spo jenih na zajedniki server koji imaju pristup zajednikoj opremi (npr. pisau) i mogunost meusobne razmjene info rmacija; mrea, net vort (net wort) im. m. r. (engl.) ekon. stvarna vrijednost imovine vlas nika preduzea, iskazana kao razlika koja preostane kada se od stvarne vri jednosti aktive poduzea odbiju svi dugovi (dobavljaima, bankama i sl.), neubrojiv prid., odr. v. neubrdjivi - na kojeg se ne moe raunati; neuraun ljiv. neubrojivost im. . r., g. jd. neubrdjivosti, instr. jd. neubrdjivou/ neubrdjivosti osobina onoga koji je neubrojiv; stepen duevnog poremeaja koji onemogu uje postojanje pravne odgovornosti ili sposobnosti osobe, neuraunljivost, neuinkovit prid., odr. v. neuinkoviti koji ne daje uinak, koji nema uinka; nedjelotvoran, neuspjean, neuinkovito pril. - na neuinkovit nain, neuspjeno, neuinkovitost im. . r., g. jd. neuinkovitosti, instr. jd. neuinkovitou/neuinkovitosti - svojstvo onoga to je neuinkovito ili osobina onoga koji je neuinkovit, neudoban prid., odr. v. neudobni - koji nije udoban, neprikladan, neudobno pril. - na neudoban nain (npr. leati).

474
neudobnost im. . r., g. jd. neudobnosti, instr. jd. neudobnou/neudobnosti svojstvo onoga toje neudobno, neuglaen prid., odr. v. neuglaeni - koji nije uglaen, koji je bez manira ugla eno st; nedotjeran; neformalan, neuglaeno pril. - na neuglaen nain (ponaati se), neuglaenost im. . r., g. jd. neuglaenosti , instr. jd. neuglaenotu/neuglaenosti - osobina onoga koji je neugla en ili svojstvo onoga to je neugla eno. neugledan prid., odr. v. neugledni - koji je bez ugleda; beznaajan, nevaan, koji ne izgleda naroito; neprivlaan, neugledno pril. - na neugledan nain, neuglednost im. . r., g. jd. neuglednosti, instr. jd. neuglednou/neuglednosti osobina onoga koji je neugledan ili svojstvo onoga to je neugledno, neugodan prid., odr. v. neugodni - koji nije ugodan; nelagodan, neprilian, ne zgodan. neugoda im. . r. - ono to je neugodno, neugodnost, nelagoda, neprijatnost, neugodno pril. - na neugodan nain, bez ugode. neugodnost im. . r., g. jd. neugodnosti, instr. jd. neugodnou/neugodnosti uinak neugodne situacije; ono to se doivi kao neugodno, neprijatnost, ne lagoda. neugoen prid., odr. neiigoeni - koji nije ugoen; nenatiman. neuhvatljiv prid., odr. v. neuhvatljivi koji nije uhvatljiv, koji se ne moe uhvatiti jer se brzo i nepredvidljivo kree, jer stalno uri, mijenja mjesto i sl.; prenes. kojega je teko razumjeti, neuhvatljivo pril. - na neuhvatljiv nain, neuhvatljivost im. . r., g. jd. neuhvatljivosti , instr. jd. neuhvdtljivou/neuhvatIjivosti - svojstvo onoga to je neuhvat ljivo ili osobina onoga koji je neuhvat ljiv. neujednaen prid., odr. v. neujednaeni koji nije ujednaen s drugim, koji odstupa od ega drugoga; neusklaen. neuk prid., odr. v. neuki - koji nije stekao nikakva znanja, koji ivi u neznanju; neobrazovan, neukljuen prid., odr. v. neukljueni koji nije ukljuen, neuko pril. - na neuk nain, bez znanja, neukost im. . r., instr. jd. neukou/ neukosti - osobina onoga koji je neuk. neukorien prid., odr. v. neukdrieni koji nije ukorien, koji nema korice, neukorienost im. . r., g. jd. neukorienosti, instr. jd. neukorienou/neukorienosti - stanje onoga to je neukorieno. neukrotiv prid., odr. v. neukrdtivi - koji se ne moe ukrotiti, koji se ne pod vrgava procesu kroenja (o ivotinjama koje se krote); koji se zbog divljeg temperamenta ne uklapa u drutvo, koji se ne smiruje, koji je u stalnom tra enju. neukrotivost im. . r., g.jd. neukrdtivosti, instr. jd. neukrdtivou/neukrdtivosti svojstvo onoga toje neukrotivo ili oso bina onoga koji je neukrotiv, neukus im. m. r. - djelovanje i posljedica pomanjkanja ili nemanja ukusa, neukusan prid., odr. v. neukusni - koji je loeg, neugodnog ukusa (o hrani); koji je posljedica loeg ukusa, neukusno pril. - na neukusan nain, neukusnost im. . r., g. jd. neukusnosti, instr. jd. neukusnou/neukusnosti svojstvo onoga toje neukusno, to ima lo ukus; postupak onoga koji je neukusan; pomanjkanje ukusa, neuljudan prid., odr. v. neuljudni - koji se ne ponaa uljudno; nepristojan, neutiv, neuljudno pril. - na neuljudan nain; nepristojno, neuljudnost im. . r., g. jd. neuljudnosti, instr. jd. neuljudnou/neuljudnosti osobina onoga koji je neuljudan, svoj stvo onoga toje neuljudno. neuljuen prid. odr. v. neuljueni - koji nije uljuen, koji ne zna ili ne priznaje civilizacijske norme; neciviliziran, neuljuenost im. . r., g. jd. neidjuenosti, instr. jd. neuljuenou/neuljuenosti - osobina onoga koji je neulju en ili svojstvo onoga to je neuljueno. Neum im. m. r. - grad i opina u BiH na obali Jadranskog mora, jedini izlaz BiH na more. neuman prid., odr. v. neumni - koji nije uman; priglup.

475

neumrli

neumijee im. s. r. - neposjedovanje znanja i vjetina, neumjenost. neumijean prid., odr. v. neumijeani koji nije umijean, koji se nije mijeao u to, koji je ostao ist, nekompromi tiran. neumitan prid., odr. v. neumitni - neizbje an, neotklonjiv. neumitno pril. - na neumitan nain; neminovno, neizbjeno, neumitnost im. . r., g. jd. neumitnosti , instr. jd. neumitnoulneumitnosti svojstvo onoga to je neumitno, neumjesan prid., odr. v. neumjesni - koji nije umjean; nespretan, nedovoljno spreman da to spretno uini ili pro vede. neumjenost im. . r., g. jd. neumjesnosti, instr. jd. neumje sno u/neumj esno ti svojstvo onoga koji je neumjean. neumjeren prid., odr. v. neumjereni - koji nije umjeren, neumjereno pril. - na neumjeren nain; pretjerano (npr. piti), neumjerenost im. . r., g. jd. neumjerenosti , instr. jd. neumjerenotu/neumjerenosti - osobina onoga koji je neumje ren. neumjestan prid., odr. v. neumjesni - koji nije umjestan, neprilian, neumjesno pril. na neumjestan nain; ne prilino, nezgodno, neumjesnost im. . r., g. jd. neumjesnosti, instr. jd. neumjesnou/neumjesnosti osobina onoga koji je neumjestan, neumjean prid., odr. v. neumjeni - koji ne posjeduje umjenost za ta. neumoljiv prid., odr. v. neumljivi - koji nema milosti; nemilosrdan, neumoljivo pril. - na neumoljiv nain; nesmiljeno, nepopustljivo, neumoljivost im. . r., g. jd. neumdljivosti, instr. jd. neumbljivosu/neumdljivosti - svojstvo onoga to je neumoljivo ili osobina onoga koji je neumoljiv. neumoran prid., odr. v. neumorni - koji se ne moe umoriti, neumorno pril. - na neumoran nain, neumornost im. . r., g. jd. neumornosti, instr. jd. neumornou/neumornosti osobina onoga koji je neumoran, neumrli prid. - koji nije umro, koji jo ivi; koji vjeno traje, ije je djelo ivo

neumrlost i nakon smrti ili nestanka, neiimrlost im. . r., g. jd. neumrlosti, instr. jd. neumrloulneumrlosti - stanje onoga koji je neumrli, neunitiv prid., odr. v. neunitivi - koji se ne moe unititi; koji je vrlo trajan, kao neunitiv. neunitivost im. . r., g. jd. neunitivosti, instr. jd. neunitivou/neunitivosti svojstvo onoga to je neunitivo ili osobina onoga koji je neunitiv, neuobiajen prid., odr. v. neuobiajeni koji nije uobiajen, koji nije uao u upotrebu, nesvakidanji, neuobiajeno pril. - na neuobiajen na in; nesvakidanje, neuobiajenost im. . r., g. jd. neuobiajenosti, instr. jd. neuobiajenou/ neuobiajeno ti svojstvo onoga to je neuobiajeno, neupadljiv prid., odr. v. neupadljivi - koji nije upadljiv; neuoljiv, neupadljivo pril. - na neupadljiv nain; neuoljivo, neopazice. neupadljivost im. . r., g. jd. neupadljivosti, instr. jd. neupadljivou/neupddIjivosti - osobina onoga koji je ne upadljiv ili svojstvo onoga to je ne upadljivo. neuplsan prid., odr. v. neuplsanl - koji jo nije upisan ili se nije uspio upisati, neupitan prid., odr. v. neupitani - koji nije upitan, kojega nitko nije pitao (ob. kad govori a da ga nitko ne pita), koji se javlja za rije ili iznosi svoje miljenje javno, a da ga nitko nije pitao (kad se to oekuje), nepitan. neupitan prid., odr. v. neupitni - koji ne dolazi u pitanje, koji ima takve odlike da se u njega ne moe sumnjati, koji izdrava svaku kritiku ili ispit valjano sti. neupitnost im. . r., g. jd. neupitnosti, instr. jd. neupitnou/neupitnosti - oso bina onoga koji je neupitan, svojstvo onoga to je neupitno, neuporabljiv prid., odr. v. neuporabljivi ee: neupotrebljiv, koji se ne moe rabiti. neuporabljivost im. . r., g. jd. neuporabIjivosti, instr. jd. neuporabljivoul neupordbljivdsti - ee: neupotreblji vost; osobina onoga koji je neupora

476
bljiv ili svojstvo onoga to je neuporab ljivo. neuopreiv prid., odr. v. neuoporedivl koji nije uporediv, neusporediv, neuporedivo pril. - na neuporediv nain, neusporedivo, neuporedivost im. . r., instr. jd. neuporedivou/neuporedivosti - osobina onoga to je neuporedivo, neuporedivost. neupravan prid., odr. v. neupravni - koji nije upravan, usmjeren na koga ili ta, indirektni govor; lingv. preoblikovan upravni (direktni) govor iza kakvog glagola u zavisnosloenu reenicu (Ka e da dolazi), neupuen prid., odr. v. neupueni - koji nije upuen; koji nema potrebno znanje o emu; koji nije obavijeten o emu. neupueno pril. - na neupuen nain, neupuenost im. . r., g. jd. neupuenosti, instr. jd. neupuenou/neupuenosti stanje onoga koji nije upuen, neuraunljiv prid., odr. v. neuraunljivi pravno: koji je u vrijeme izvrenja kri vinog djela u nemogunosti da pravil no i potpuno rasuuje o svome postup ku; abnormalan, neubrojiv. neuraunljivost im. . r., g. jd. neuraun ljivosti, instr. jd. neuraunljiv ou/ neuraunljivosti -osobina onoga koji je neuraunljiv, neuralgija im. . r. (gr.) - pat. uestala, jaka, grevita i teko podnoljiva bol ivca, posebno osjetljive bolne take su na izlaznim mjestima ivca, neuralgian prid., odr. v. neuralginl koji je zahvaen neuralgijom. neurastenija im. . r. (gr.) - pat. opa ivana bolest, ivana slabost, iscrplje nost, rastrojenost; naziv koji se ope nito upotrebljava za sindrom vegeta tivne distonije kao posljedica fizike i psihike iscrpljenosti i stresa, bolest praena tegobama (glavoboljom, vrto glavicom, nesanicom, znojenjem itd.), neurastenian prid. (gr.), odr. v. neurasteninl - koji ima svojstva ili boluje od neurastenije, neurasteniarka im. . r. (gr.) - ena neurastenik, neurastenino pril. (gr.) - kao neuraste nici, na nain neurastenika, neurastenik im. m. r. (gr.), vok. jd. neurastenie, n. mn. neurastenici - onaj koji boluje od neurastenije, neuravnoteen prid., odr. v. neuravndtezenl - koji nije uravnoteen (o osobi), labilan. neuravnoteeno pril. - na neuravnoteen nain; nesreeno, neujednaeno, neuravnoteenost im. . r., g. jd. neuravndteenosti, instr. jd. neuravnotezenou/neuravndteenosti - osobina ili sta nje onoga koji je neuravnoteen, neuredan prid., odr. v. neuredni - koji nije uredan, neuredno pril. - na neuredan nain, bez reda, bilo kako. neurednost im. . r., g. jd. neurednosti, instr. jd. neurednou!neurednosti osobina onoga koji je neuredan ili stanje onoga stoje neuredno, neurektomija im. . r. (gr.) - med. operativno uklanjanje dijela ivca radi lijeenja neuralgije. neurlt im. m. r. (gr.), g. jd. neurlta anat. ivano vlakno, izdanak ivane stanice. neuritis im. m. r. (gr.) - pat. upala koja ob. zahvaa vie ivaca u spletu i iza ziva razne osjetne i druge smetnje, neurobiologija im. . r. (gr.) - grana biologije koja se bavi prouavanjem ivanog sistema i njegovom struktu rom. neurodermitis im. m. r. (gr.- lat.) - pat. upala koe i kone promjene za koje se pretpostavlja da su posljedica emotivenih ili neurotskih poremeaja, karakte rizira ih svrbe koe, crvenilo i arenje, neuroendokrinologija im. . r. (gr.) med. prouavanje odnosa izmeu iv anog sistema (osobito mozga) i endo krinog sistema, neurofarmakologija im. . r. (gr.) farm. grana klinike farmakologije koja se koristi novim spoznajama o nastanku bolesti ivanog sistema, pa nizom snanih lijekova nastoji racionalizirati terapiju tih bolesti, neurofibrom im. m, r. (gr.), g. jd. neurofibrma - pat. neuahureni, do broudni tumor mehkog tkiva, neurofibrosakom im. m. r. (gr.), g. jd. neurofibrosarkma - pat. rijedak zlo udni tumor mekog tkiva koji se

477

neuropatologija

najee javlja na vratu, podlaktici i stranjici odraslih osoba, neurofiziologija im. . r. (gr.) - med. nauka koja istrauje odnos izmedu strukture ivanog sistema i njegovih funkcija. neurohemija im. . r. (gr.) - rjee: neurokemija; grana hemije koja se bavi ivanim sistemom, ukljuujui i he mijske spojeve u njemu, neurohirurgija im. . r. (gr.) - rjee: neurokirurgija, lijeenje ivanih bole sti operativnim putem, neurohormon im. m. r. (gr.), g. jd. neurohormna - fiziol. hemijski preno snik koji se stvara u hipotalamusu i djeluje na razne elije, neuroleptik im. m. r. (gr.), n. mn. neuroleptici - farm. lijek za smirivanje ivaca. neurolingvistika im. . r. (gr.-lat.), dat. jd. nenrolingvistici - disciplina koja se bavi prouavanjem neurolokih osnova govora i implementacija jezikne spo sobnosti u mozgu, neurolog im. m. r. (gr.), n. mn. neurdlozi - lijenik specijalist za bolesti sredi njeg ivanog sistema i perifernih iva ca. neurologija im. . r. (gr.) - grana medici ne koja se bavi bolestima ivanog sistema, mozga, kimene modine, ve getativnih i perifernih ivaca, neurologijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neurologiju, neuroloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neurologiju i neurologe, neuroloki pril. (gr.) - kao neurolog, na nain neurologa, neuroni im. m. r. (gr.), g. jd. neuroma pat. izraslina na ivcu, tumor ganglijskih stanica i ivanih vlakanaca. neuron im. m. r. (gr.), g. jd. neurona anat. ivana stanica, neuropat im. m. r. (gr.) - ivani bolesnik, onaj koji ima bolesne ivce, neuropatija im. . r. (gr.) - bolest ivaca, neuropatolog im. m. r. (gr.), n. mn. neuropatdlozj - lijenik specijalist koji se bavi analizom patolokih promjena ivanog tkiva, neuropatologija im. . r. (gr.) - dio medicine, disciplina koja prouava iv-

neuroprenosnlk ane bolesti, neuroprenosnlk im. m. r., n. mn. neuroprenosnici - anat. hemijska tvar koja se nalazi u ivanom sistemu i koja pre nosi ivane impulse (dopamin, serotonin i dr.); neurotransmiter. neuropsihijatar im. m. r. (gr.) - lijenik specijalist koji lijei nervne i duevne bolesti. neuropsihijatrija im. . r. (gr.) - grana medicine koja prouava i lijei ivane i duevne bolesti, neuropter im. m. r. (gr.), mn. neurdpteri - zool. insekt s dva para mreastih krila izraene nervature; mreokrilac. neuroreceptor im. m. r. (gr.- lat.) vezno mjesto u sredinjem ivanom sistemu za psihoaktivna sredstva, neuroprenosnike i hornione. neuroticizam im. m. r. (gr.), g. jd. neuroticizma - jedna od tri osnovne, kontinuirane i meusobno neovisne di menzije Ejsenkova modela linosti; u odreenom stepenu prisutan je kod svih ljudi, pri emu nizak stepen neuroticizma oznaava osjeajnu stabilnost, a visok stepen osjeajnu labilnost, neurotian prid. (gr.), odr. v. neurdtini - koji se tie ivaca, ivan, neurotiar im. m. r. (gr.) - onaj koji ima neku bolest ivanog sistema, koji pati od nervoze, neurotik, neurotiarev/neurotiarov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada neurotian!, neurotiarka im. . r. (gr.) - ona koja pati od nervoze, neurdtiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neurotiare. neurotiarski pril. (gr.) - na nain neurotiara, kao neurotiar. neurotikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neurotike. neurotiki pril. (gr.) - kao neurotik, na nain neurotika. neurotino pril. (gr.) - na neurotian nain, ivano, nervozno, neurotinost im. . r., instr. jd. neurdtinou/neurdtinosti - osobina onoga ko je neurotian, neurotik im. m. r. (gr.) - neurotiar. neurotoksln im. m. r. (gr.), g. jd. neurotoksina - med. tvar koja djeluje tetno ili unitavajue na ivano tkivo.

478
neurotomija im. . r. (gr.) - med. hirurko presijecanje ivca, neurotskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na neurozu i neurotike. neurotski pril. (gr.) - kao neurotik, na nain neurotika. neurovegetatlvan prid. (gr.-lat.), odr. v. neurovegetativni - biol. koji pripada, koji se odnosi na ivce organa za disa nje i organa za prehranu, neuroza im. . r. (gr.) - med. psihike smetnje koje bolesnicima stvaraju potekoe u svakodnevnom funkcioni ranju; ob. posljedica psihikih konflika ta koji nastaju u djetinjstvu; a u ka snijem su ivotnom dobu potisnuti i ostaju nesvjesni; razlikuje se od psihoza koje znatnije mijenjaju linost, a oso bito odnos prema stvarnosti, neuroznanost im. . r., g. jd. neuroznanosti, instr. jd. neuroznanou/ neuroznanosti - med. istraivanje funkcija mozga i neurolokih supstrata ponaa nja; ukljuuje anatomiju, genetiku, biohemiju, psihijatriju itd. neusiljen prid., odr. v. neusiljeni - koji nije usiljen; prirodan, neusiljeno pril. - na neusiljen nain, neusiljenost im. . r., g. jd. ne usiljeno ti, instr. jd. neusiljenou/neusiljenosti osobina onoga koji je neusiljen ili svojstvo onoga to je neusiljeno. neuskladiv prid., odr. v. neuskladivi - koji se ne moe uskladiti, neuspjeh im. m. r., n. mn. neuspjesi neostvareni cilj; nepovoljan ishod odlu ke, radnje, dogaaja i sl.; pomanjkanje uspjeha, bezuspjeh, poraz, neuspio prid., odr. v. neuspjeli - koji nije izveden kako treba, koji nije doivio, neuspjelo pril. - na neuspio nain, bez uspjeha. neuspjelost im. . r., g. jd. neuspjelosti, instr. jd. neuspjelou/neuspjelosti - sta nje onoga koji je neuspio ili svojstvo onoga to je neuspjelo, neuspjean prid., odr. neuspjeni - koji nema uspjeha ili ne postie znatnije uspjehe. neuspjeno pril. - na neuspjean nain, bez uspjeha, neuspjenost im. . r., g. jd. neuspjeno sti, instr. jd. neuspjenou/ neuspjenosti - osobina onoga koji nije uspje an; bezuspjenost. neusporediv prid., odr. v. neusporedivi koji nije usporediv, koji se ne moe porediti s ime, ee: neuporediv, neusporedivost im. . r., g. jd. neuspore divo ti, instr. jd. neusporedivou/ neusporedivosti - osobina onoga koji je neusporediv ili svojstvo onoga to je neusporedivo, neuporedivost. neustavan prid., odr. v. neustavni - koji nije u skladu s ustavom, neustavno pril. - na neustavan nain; protivustavno, neustavnost im. . r., g. jd. neustavnosti, instr. jd. neustavnou/ neustavnosti svojstvo onoga to je neustavno. neustOn im. m. r. (njem), g. jd. neustona ekol. zajednica vodenih organizama na povrini mirne vode (alge, kukci, liin ke i nii raii), neustraiv prid., odr. v. neustraivi - koji se ne strai, koji se ne boji; hrabar, smion. neustraivo pril. - na neustraiv nain, neustraivost im. . r., g. jd. neustraivo ti, instr. jd. neustraiv ou/neustraivosti - osobina onoga koji je neustraiv, neutaiv prid., odr. v. neutaivi - koji se ne moe utaiti; ugasiti (o ei), neutaivost im. . r., g. jd. neutaivosti, instr. jd. neutaivou/neutaivosti svojstvo onoga toje neutaivo. neutemeljen prid., odr. v. neutemeljeni koji ne poiva na injenicama, koji ne ma oslonca u argumentima ili dokazi ma; neosnovan, nezasnovan. neutemeljeno pril. - na neutemeljen na in, bez osnove, neutemeljenost im. . r., g. jd. neuteme ljenosti, instr. jd. neutemeljenou/ neutemeljenosti - svojstvo onoga to je neutemeljeno, neuticajan/neutjecajan prid., odr. v. neuticajni/neutjecajni - onaj koji nema utjecaja. neutjeiv/neutjeljiv prid. odr. v. neutjeivi/neutjeljivi - koji se ne moe utjeiti; neutjean, neutjean prid., odr. v. neutjeni - n eute iv. neutjeivo pril. - na neutjeiv nain. neutjeivOst/neutjeljivost im. . r. g. jd.

479

neutralnost neutjeivosti, instr. jd. neutje(lj)ivou/ neutje(lj)ivosti - svojstvo onoga to je neutjeivo, osobina onoga koji je ne utjeiv; neutj enost. neutjenost im. . r., g. jd. neutjenosti, instr. jd. neutjenou!neutjenosti osobina i stanje onoga koji nema utje he, neutjeivost. neutoljiv prid., odr. v. neutdljivi - koji se ne moe utoliti, nezajaljiv, neutral im. . r. (lat.), g. jd. neutrala lingv. vjetaki jezik iz 1903. zamiljen kao svjetski jezik budunosti, neutralan prid. (lat.), odr. v. neutralni koji ne pristaje ni uz jednu stranu, koji se ne eli opredijeliti; nepristran, ne svrstan. neutralac im. m. r., g. jd. neutrlca, n. mn. neutrlci, g. jd. neutralacd - razg. onaj koji je neutralan u nekom sukobu; neutralist. neutralisanje/neutraliziranje/neutralizovanje gl. im. s. r. (lat.) od neutralisati/neutralizirati/neutralizovati. neutralisati/neutralizirati/neutralizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. neutraliem/neutraliziram/neutralizujem - pro vesti/provoditi neutralizaciju; prenes. osujetiti/osujeivati, onemoguiti/one moguavati, onesposobiti. neutralist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica neutralistike politike, onaj koji se ne svrstava. neutralistica/neutralistkinja im. . r. (lat.) - ona koja je neutralist. neutralizacija im. . r. (lat.) - stvaranje, ostvarivanje neutralnosti; objava neke drave da zauzima neutralan stav; hem. uklanjanje kiselosti ili bazinosti neke otopine pomou dodavanja alkaline odnosno kisele otopine, svaka meuso bna reakcija kiselina i baza pri emu se stvara sol i voda; vojn. spreavanje djelovanja; osujeivanje, onemogua vanje; lingv. ukidanje opreke, doki danje razlikovnosti izmeu dvaju fonema. neutralizam im. m. r., g. jd. neutralizma - pol. nastojanje na neutralnosti u mirnodopskim i ratnim prilikama u odnosima meu dravama, neutralno pril. - na neutralan nain, neutralnost im. . r. (lat.), g. jd. neutral-

neutron no ti, instr. jd. neutralnou/neutrlnosti - osobina onoga koji je neutralan, onoga to je neutralno; neutralan stav, nemijeanje u tue sporove; pravno i politiko stanje drave koja u sluaju rata ne sudjeluje u njemu niti prua pomo zaraenim stranama, neutron im. m. r. (lat.), g. jd. neutrna fiz. elementarna estica, barion, bez elektrinog naboja i spina 1/2 (fermion), mase priblino jednake protonu, sastavni dio atomskog jezgra, neutronika im. . r. (lat.), dat. jd. neutrdnici - grana fizike koja prouava svojstva i ponaanje neutrona, neutronskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na neutrone (npr. neutronski generator), neutrosfera im. . r. (lat.-gr.) - sloj zraka u atmosferi izmeu povrine Zemlje i jonosfere, u kojem je koncentracija jona praktino zanemarljiva. neutrum im. m. r. (lat.) - nijedno; gram. srednji rod. neutvren prid., odr. v. neutvreni - koji nije utvren; nedokazan, neutemeljen, klimav. neutvrenost im. . r., g. jd. neutvrenosti , instr. jd. neutvrenoulneiitvrenosti - stanje onoga to je neutvreno, neuviavan prid., odr. v. neuviavni koji nije uviavan, neuviavno pril. - na neuviavan nain, neuviavnost im. . r., instr. jd. neuvivnou/neuviavnosti - osobina ono ga koji je neuviavan, neuvijen prid., odr. v. neuvijeni - koji nije uvijen; prenes. otvoren, iskren, neuvijeno pril. - otvoreno, iskreno, odrje ito, nedvosmisleno; bez uvijanja (pre ma predstavi d a je tako ljepe), neuvijenost im. . r., g. jd. neuvijenosti, instr. jd. neuvijenou/neuvijenosti osobina onoga koji je neuvijen, neuvjerljiv prid., odr. v. neuvjerljivi - koji nije uvjerljiv, neuvjerljivo pril. - na neuvjerljiv nain, neuvjerljivost im. . r., g. jd. neuvjerlji vosti, instr. jd. neuvjerljivouJ ne uvjerljivosti - osobina onoga koji je neuvjerljiv ili svojstvo onoga to je neuvjerljivo, neuvjeban prid., odr. v. neuvjeban! -

480
koji nije uvjeban; nepripravan, nepri premljen. neuvjebano pril. - na neuvjeban nain, neuvjebanost im. . r., g. jd. neuvjezbanosti, instr. jd. neuvjezbanou/neuvjezbanosti - stanje onoga koji nije uvje ban i onoga to nije uvjebano, neuzdran prid., odr. v. neuzdran! - koji nije uzdran; raspojasan, neutoljiv, neuzubillah! uzv. (ar.) - Boe sauvaj! neuzvraen prid., odr. v. neuzvraeni koji nije uzvraen, nevakat im. m. r. (ar.), g. jd. nevakta, n. mn. nevakti - razg. loe odabran as, nevrijeme za izvoenje kakve radnje, lo sticaj okolnosti, zao trenutak, nevaktom pril. (ar.) - u nevrijeme, nevaljan prid., odr. v. nevaljani - koji nije valjan. nevaljalac im. m. r., g. jd. nevdljalca, n. mn. nevaljala - onaj koji je nevaljao, neposluan, nevaljalstina im. . r. - postupak ne valj alca, ono to ini onaj koji je nevaljao, nevaljao prid., odr. v. nevaljali - kojeg odlikuju loe osobine, opak, pokvaren; loe odgojen (o osobi); koji nije upo trebljiv; neupotrebljiv (o stvarima), nevaljanost im. . r., g. jd. nevaljanosti, instr. jd. nevaljanou/ nevaljanosti svojstvo onoga to je nevaljano, nevazil im. m. r. (ar.) - upala mesa oko zuba. nevaan prid., odr. v. nevani - koji nije vaan. nevaei prid. - koji ne vai (ob. zbog isteka roka vaenja); koji se ne prizna je nevelik prid., odr. v. neveliki - koji nije velik. neven im. m. r. - bot. ukrasna biljka iz porodice glavoika, u narodnoj medici ni slui kao antiseptik; kalendula. nevenka im. . r., g. mn. nevenkl - bot. biljka rod iz porodice glavoika. nevera im. . r. (tal.) - iznenadna oluja na Jadranu i priobalju, esto s grmljavi nom. neverln im. m, r. (tal.), g. jd. neverna manja, slabije izraena iznenadna oluja, nevera kraeg trajanja, neverbalan prid. (lat.), odr. v. neverbalni - koji nije izraen rijeima, koji nije iskazan sredstvima ljudskog jezika; jezik znakova koji izraava neke poru ke bez rijei; grimase, geste i pokreti dijelovima tijela (npr. podignut palac ruke u zn. odlino), neveseo prid., odr. v. neveseli - koji nije veseo. neveselst im. . r., g. jd. neveselosti, instr. jd. neveselou/neveselosti - oso bina onoga to je neveselo, nevesika im. . r. - bot. biljka iz porodice titarki. Nevesinje im. s. r. - naselje u istonoj Hercegovini, nevzan prid., odr. v. nevezani - koji nije vezan; slobodan; koji je bez strogog programa; improviziran, slobodan, nevian prid., odr. nevini - koji nije vian; nevjet, nenaviknut, nevino pril. - na nevian nain; nenaviklo. nevinost im. . r., g. jd. nevinosti, instr. jd. nevinosu!nevino ti - osobina onoga koji je nevian, nevidljiv prid.- odr. v. nevidljivi - koji se ne moe vidjeti, nevidljivo pril. - na nevidljiv nain, tako a se ne vidi; neopazice. nevidljivost im. . r., g. jd. nevidljivosti, instr. jd. nevidljivosu/ nevidljivosti osobina ili stanje onoga koji je nevi dljiv, svojstvo ili stanje onoga to je nevidljivo. nevien prid., odr. v. nevieni - koji jo nije vien u ukupnosti svojih osobina; izniman, senzacionalan, ^ nevienost im. . iv, g. jd. nevienosti, instr. jd. neyie(iou/nevienosti - oso bina onpg koji je nevien ili svojstvo onoga to je nevieno. nevin prid., odr. v. nevini - koji nije kriv, na kojemu ne lei krivica, neduan; bezazlen, naivan, neduan; koji je bez seksualnih iskustava, nevinace im. s. r., g. jd. nevinaceta/ nevinaca - nepokvarena, bezazlena osoba; prenes. onaj koji se pravi naiv nim. nevino pril. - na nevin nain; neduno, bezazleno. nevinost im. . r., g. jd. nevinosti, instr. jd. nevinou/nevinosti - stanje onoga koji je nevin i one koja je nevina.

481

nevjesta

nevitekl prid. odr. v. - koji se odnosi na onoga koji po ponaanju nije vitez, koji nije astan i ne odlikuje se dobrotom i drugim pozitivnim osobinama, neviteki pril. - tako kako pravi vitez ne postupa. nevjenan prid., odr. v. nevjenani - koji jo nije vjenan, koji je u vanbranom odnosu. nevjenano pril. - na nevjenan nain, nevjera im. . r. - in kojim je prekrena vjernost;, nevjerovanje u ono u to ko oekuje da e se vjerovati; nevjerica, sumnja, sumnjanje; pejor. tua vjera kad se shvaa kao kriva, nevjernika, nevjerac im. m. r., g. jd. nevjerca, n. mn. nevjerci - bezvjerac, nevjernik, nevjeran prid., odr. v. nevjerni - koji nije vjeran. nevjerev prid. odr. v. - koji pripada nevjercu. nevjerica im. . r. - jako izraena skepsa, velika sumnja u to. nevjernica im. . r. - nevjerna ena. nevjerniui prid. - koji pripada nevjerni ci. nevjerniki prid. odr. v. - koji se odnosi na nevjernike, nevjerniki pril. - kao nevjernik, na nain nevjernika, nevjernik im. m. r., vok. nevjernie, n. mn. nevjernici - onaj koji ne vjeruje u ta; sumnjiavac; onaj koji ne priznaje vjeru, ateist; pejor. onaj koji pripada tuoj vjeri kad se shvaa kao krivjl; onaj koji je prekrio vjernost, nevjerno pril. - na nevjeran nain; izdaj niki. nevjernost im. . r., g. jd. nevjernosti, instr. jd. nevjernou/nevjernosti - oso bina onoga koji je nevjeran, nevjerojatan prid. odr. nevjerojatni nevjerovatan, u koji je nemogue po vjerovati, koji nekom osobinom iznena uje, izniman, izuzetan, nevjerojatnost im. . r., g. jd. nevjerdjatnosti, instr. jd. nevjerdjatnou/nevjerdjatnosti - nevjerovatnost, svojstvo ono ga to je nevjerojatno, nevjerovatan prid., odr. v. nevjerdvatni nevjerojatan, nevjerovatnost im. . r. - nevjerojatnost. nevjesta im. . r. - ona koja se udaje

nevjet mlada; sinova ili bratova ena; snaha, nevjet prid., odr. v. nevjeti - koji nema vjetina, koji nije spretan u obavljanju kakvog posla; nevian, nevjeto pril. - na nevjet nain, nes pretno. nevladin prid. odr. v. - koji ne pripada ili nije zavisan o vladi (vlastima); graan ski. nevolja im. . r. - zlo, nesrea, bijeda; nuda, potreba; pejor. onaj koji je bijedan; jadnik, siromaak, nesretnik, nevoljan prid., odr. v. nevoljni - koji nije pod uticajem volje; nevoljan, hotimi an; jadan, sirot, bijedan, nemoan, sav nikakav; bezvoljan; beivotan, apati an. nevoljko pril. - protiv volje, s malo volje; nerado, nelagodno, nevoljkost im. . r., g. jd. nevoljkosti, instr. jd. nevoljkou/nevoljkosti - svoj stvo onoga to je nevoljko, nevoljnica im. . r. - ena nevoljnik. nevoljniin prid. odr. v. - koji pripada nevoljnici. nevoljnik im. m. r., g. jd. nevoljnie, n. mn. nevoljnici - onaj koji je pritisnut nevoljom; koga mui neimatina, siro mah; onaj koji pati od pomanjkanja volje za neto, onaj koji je bezvoljan, nevoljnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na nevoljnike, nevoljniki pril. - kao nevoljnik, na nain nevoljnika, nevoljno pril. - bez volje, nevoljen prid., odr.v. nevoljeni - koji nije voljen. nevoljenost im. . r. g. jd. nevoljenosti, instr. jd. nevoljenou/nevolj enosti stanje onoga koji je nevoljen, nevoljnost im. . r., g. jd. nevoljnosti, instr. jd. nevoljnou!nevoljno ti - oso bina onoga koji je nevoljan, nevrijedan prid., odr. v. nevrijedni - koji nije vrijedan; bezvrijedan; nedostojan, nevrijeme im. s. r., g. jd. nevremena openito runo vrijeme (vrlo jak vjetar, grmljavina, pljusak, tua i sl.); nezgod no doba, vrijeme za obavljanje ega, u zao as. nevremenskl prid. odr. v. - koji se ne zbiva u vremenu kao odreenoj mjernoj jedinici, koji se ne mijenja proticanjem

482
vremena. nevus im. m. r. (lat.) - mlade na koi, znak na koi, nenasljedna mana koe (s pigmentom, bez pigmenta, dlakavost i sl.). nezabludivost im. . r., instr. jd. nezabludivon/nezabludivosti - nepogreivost, nezaboravak im. m. r., g. jd. nezabdravka - bot. vrsta trave, potonica, nezaboravan prid., odr. v. nezaboravni koji se ne moe zaboraviti, kojega pamtimo, koji ne pada u zaborav, nezaboravljen prid., odr. v. nezabdravIjeni - koji nije zaboravljen, nezaboravljiv prid., odr. v. nez,aboravljivi - koji ne zaboravlja, koji pamti, nezaboravnost im. . r., g. jd. nezaborav no ti, instr. jd. nezaboravnoulnezaboravnosti osobina onoga koji se ne zaboravlja ili onoga to se ne zaboravnezacjeljiv prid., odr. v. nezacjeljivi - koji ne moe zacijeliti, zarasti, nezacjeljivost im. . r., g. jd. nezacjeljivosti, instr. jd. nezacjeljivou/nezacjeIjivosti - svojstvo onoga to je nezacjeljivo. nezainjen prid., odr. v. nezainjeni - u kojem nema nimalo zaina, koji je bez zaina; nedovoljno zainjen, u kojem je premalo zaina, nezadovoljan prid., odr. v. nezadovoljni koji nije zadovoljan, kojem neto sme ta. nezadovoljavajui prid. - koji ne zadovo ljava potrebe, oekivanja itd. nezadovoljnica im. . r. - ona koja je nezadovoljna, nezadovoljniin prid. - koji pripada neza dovoljnici. nezadovoljnik! prid. odr. v. - koji se odnosi na nezadovoljnike, nezadovoljniki pril. - kao nezadovoljni ci, na nain nezadovoljnika, nezadovoljnik im. m. r. v. nezadovoljnie, n. mn. nezadovoljnici - onaj koji ni je zadovoljan, nezadovoljstvo im. s. r. - stanje onoga koji je nezadovoljan. nezadr(lj)iv prid., odr. v. ne zadrti lj)ivi koji se ili koga se ne da zadrati u kretanju ili nastojanju; koji napreduje u kretanju ili nastojanju bez zadravanja
*ja-

483
ili zaustavljanja. nezadr(lj)ivo pril. - na nezadriv nain. nezadr(lj)ivost im. . r. g. jd. nezadrz(lj)ivosti, instr. jd. nezadrz(lj)ivou/nezadrz(lj)ivosti - osobina onoga koji je nezadriv ili svojstvo onoga to je nezadrivo, nezahvaen prid., odr. v. ne zahvaeni neobuhvaen; koji nije zahvaen, nezahvalan prid., odr. v. nezahvalni - koji ne izraava zahvalnost, koji se ne oduuje hvalom ili zahvalom; koji nije izdaan, koji se ne isplati, nezahvalnica im. . r. - ona koja se ne zahvaljuje, ena nezahvalnik, nezahvalnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na nezahvalnike. nezahvalnikl pril. - kao nezahvalnik, na nain nezahvalnika. nezahvalnik im. m. r., g. jd. nezahvalnie, n. mn. nezahvalnici - onaj koji nije zahvalan. nezahvalno pril. - na nezahvalan nain, rizino, nije sigurno, nezahvalnost im. . r., g. jd. nezahvlnosti, instr. jd. nezahvlnou/nezahvalnosti - odlika onoga koji je nezahvalan, nezainteresiran/nezainteresovan prid., odr. v. nezainteresirani/nezaintereso vani - koji nije zainteresiran, nezaintereslrano/nezaineresovano pril. na nezainteresiran nain, nezainteresiranost/nezainteresovanost im. . r., instr. jd. nezainteresiranou/ nezainteresiranosti i nezainteresovano u/nezainteresovanosti - odlika onoga koji je nezainteresiran, nezajaljiv prid., odr. v. nezajaljivi - koji se ne moe zajaziti (o rijeci na kojoj se ne moe napraviti jaz); prenes. koji je neogranien u zahtjevima; pohlepan, neumjeren, nezasitan, nezajaljivost im. . r., g. jd. nezajazljivosti, instr. jd. nezajaljiv ou/nezajazljivosti - osobina onoga koji je nezaja ljiv; nezasitnost, nezakonit prid., odr. v. nezakoniti - koji nije u skladu sa zakonom, koji je u suprotnosti sa zakonom, nezakonito pril. - protivno zakonu, nezakonitost im. . r., g. jd. nezakonitosti, instr. jd. nezakonitou/nezakonitosti svojstvo onoga to je nezakonito.

n e z a o b ila z n i nezakonski prid. odr. v. - koji nije u skla du sa zakonom, nezakopan prid., odr. v. nezakopani koji nije zakopan, nezamijeen prid., odr. v. nezamijeeni koji nije zamijeen, nezamijeenost im. . r., g. jd. nezdmijeenosti, instr. jd. nezdmijeenou/nezamijeenosti - osobina onoga koji je nezamijeen ili svojstvo onoga to je nezamijeeno, nezamisliv prid., odr. v. nezamislivi - koji se ne moe zamisliti, koji je izniman prema razmjerima, dimenzijama, dose zima itd. nezamislivo pril. - na nezamisliv nain, nezamislivost im. . r., g. jd. nezamislivosti, instr. jd. nezamislivou/nezamislivosti - svojstvo onoga to je nezami slivo, osobina onoga koji je nezamisliv, nezamjenljiv/nezamjenjiv prid., odr. v. nezamjenljivi/nezamjenjivi - koji se ne moe zamijeniti, nezamjenljivost/nezamjenjivost im. . r., instr. jd. nezamjenljivou/nezamjenljivosti i nezamjenjivou/nezamjenjivosti - osobina onoga koji je nezamjenjiv i svojstvo onoga toje nezamjenjivo, nezamjetljiv prid., odr. v. nezamjetljivi koji nije zamjetljiv, koji je neprimjetan, nezamjetan prid., odr. v. nezamjetni koji nije zamjetan, nezamjetljivo pril. - na nezamjetljiv na in; neopazice, neprimjetno, nezamjetljivost im. . r., g. jd. nezamjetljivosti, instr. jd. nezamjetljivou/ nezamjetljivo ti - osobina onoga koji nezamjetan ili svojstvo onoga to je nezamjetno. nezanemariv prid., odr. v. nezanemdrivi koji nije zanemariv, nezanimljiv prid., odr. v. nezanimljivi koji nije zanimljiv; dosadan, nezanimljivo pril. - na nezanimljiv nain, nezaobilazan prid., odr. v. nezaobilazni koji se ne smije zanemariti kad se to radi ili kad se o emu razmilja, s kojim se mora raunati, bez kojega se ne moe. nezaobilaznost im. . r., g. jd. nezaobilaznosti, instr. jd. nezaobilaznou/nezaobilaznosti - svojstvo onoga to je nezaobilazno ili osobina onoga koji je

nezapam en

484
mu se ne moe zavidjeti, nezavisan prid., odr. v. nezavisni - koji ne zavisi od drugoga, koji samostalno i bez tueg uticaja oblikuje svoje misli, djelovanje i nain postojanja, neovisan, nezavisno pril. - na nezavisan nain; samostalno, nezavisnost im. . r., instr. jd, nezavis nou/nezavisnosti - stanje onoga koji ne zavisi od drugoga; neovisnost, nezavriv prid., odr. v. nezavriv! - koji nije zavriv. nezblljskl prid. odr. v. - koji se ne pojavljuje u zbilji, koji nije stvaran, nezbrinut prid., odr. v. nezbrinut! - koji nije opskrbljen; zaputen, nezbrinutost im. . r., g. jd. nezbrinutosti, instr. jd. nezbrinutou/nezbrinutosti stanje onoga koji je nezbrinut, nezdrav prid,, odr. v. nezdravi - koji nije zdrav, koji ima zdravstvenih tegoba, koji je bolestan; koji djeluje tako da stvara podlogu za razne bolesti; prenes. koji je pogrean i tetan, nezdravo pril. - na nezdrav nain, tetno, kodljivo, loe; bolesno, nenormalno, nezdravost im. . r., g. jd. nezdravosti, instr. jd. nezdravou/riezdravosti - sta nje onoga koji je nezdrav ili svojstvo onoga to je nezdravo, nezemaljski prid. odr. v. - koji nije ze maljski. nezgoda im. . r. - nemio dogaaj; nepri lika, nesrea, nezgodan prid., odr. v. nezgodni - koji nije zgodan; neprijatan, neugodan, nezgodno pril. - nije prikladno, nije ugo dno, ne prilii, nezgrapan prid., odr. v. nezgrapni - u kojem nema profinjenosti, harmonije i sl.; neskladan; nespretan, nezgrapno pril. - na nezgrapan nain, nezgrapnost im. . r., g. jd. nezgrapnost/, instr. jd. nezgrapnou/nezgrapnosti osobina onoga koji je nezgrapan ili svo jstvo onoga stoje nezgrapno, neznaboev prid. odr. v. - koji pripada neznabou. neznabotvo im. s. r. - bezbonitvo, neznaboac im. m. r., g. jd. neznaboca, v. neznabde, n. mn. neznaboci - onaj koji ne zna za Boga (sa stanovita onoga koji govori), koji nije upoznao pravoga Boga; poganin, neznaboakl prid. odr. v. - koji se odnosi na neznaboce. neznabbaki pril. - kao neznaboci, na nain neznaboca. neznaboan prid., odr. v. neznabdzni koji ne zna za Boga. neznalac im. m. r., g. jd. neznalca - onaj koji nema znanja, neznanstven prid., odr. v. neznanstveni koji nije raen po metodama koje trai znanost, nenauan. neznanje im. s. r. - nepoznavanje inje nica o emu, nepostojanje znanja, neznalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na neznanje, neznalaki pril. - bez znanja, na nain onoga koji nema znanja, neznalica im. . r., n. mn. neznalice pejor. onaj koji nita ne zna, a eli po kazati da zna. neznaliln prid. odr, v. - koji pripada neznalici. neznan prid., odr. v. neznani - koji je nepoznat {neznani junak), neznanac im. m. r., g. jd. neznanca , vok. jd . neznane, n. mn. neznanci, g. mn. neznanaca - onaj koga niko ne poznaje, neznanev prid. odr. v. - koji pripada ne znancu. neznanka im. . r., g. mn. neznankl - ona koju niko ne poznaje, neznano pril. - nigdje odreeno, u nepoz natom kraju, neznatan prid., odr. v. neznatni - koji je bez osobite vrijednosti ili vanosti; beznaajan; koji je male veliine; sitan, neznatno pril. - malo, beznaajno, neznatnost im. . r., g. jd. neznatnosti, instr. jd. neznatnou/neznatnosti - oso bina onoga koji je neznatan ili svojstvo onoga to je neznatno, nezreo prid., odr. v. nezreli - zelen, nedozreo; koji nije odrastao, nezrelo pril. - na nezreo nain, nezrelost im. . r., g. jd. nezrelosti, instr. jd. nezreloLi/nezrelosti - osobina ono ga koji je nezreo ili svojstvo onoga to je nezrelo. nezvan prid., odr. v. nezvanI - nepozvan, neeljen prid., odr. v. neeljeni - koji nije eljen. neenja im. m. r. - onaj koji nije oenjen i

485

nifaz koji se nije enio, neiv prid., odr. neivi - koji nema obilje ja ivota ili ivoga bia; nedovoljno iv, premalo ivahan, nedovoljno dina mian, bez dogaanja, neivost im. . r., g. jd. nezivosti, instr. jd. nezivou/neiivosti - svojstvo onoga to je neivo ili osobina onoga koji je neiv. neivotan prid., odr. v. neivotni - koji nije ivotan, beivotan, neivotnost im. . r., g. jd. nezivotnosti, instr. jd. neiv otnoulneivotno ti osobina onoga koji je neivotan. ni vezn. - pri izlaganju i nabrajanju porie postojanje ili prisutnost (ni tu, ni tamo). Nica im. . r. - luka, grad i turistiko sjedite na Aurnoj obali (Francuska), nicati gl. nesvr., prez. nie - razvijati se iz sjemena, izbijati iz zemlje (o biljka ma). nieanac im. m. r., g. jd. nieanca pristalica Nieove filozofije (Nietzsc he). niice pril. - doslovno: biti na koljenima, licem prema zemlji, ob. u izrazu: pasti pred kim niice i tako iskazati duboko potovanje (vladaru ili kome drugome). niiji zamj. - koji ne pripada nikome, koji nema vlasnika (niija zemlja), niah im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. niaha brak, enidba; novac koji mu po eriatu polae eni pri sklapanju braka radi njene materijalne sigurnosti, nici gl. svr., prez. niknem - niknuti, nidifuge im. . r. mn. (nlat.) - zool. mladunci nekih pernatih ivotinja (ko koi, gusaka) koji se izlegu s perjem i sposobni su se sami hraniti, nidikole im. . r. mn. (nlat.) - zool. mla dunci nekih pernatih ivotinja (vrabaca, golubova) koji se izlegu goli, slijepi i bespomoni, nielo (niello) im. m. r. (tal.) - u zlatarstvu tehnika ukraavanja metalnih, napose srebrnih predmeta tamnim, gotovo crnim ornamentalnim motivima postup kom koji je slian emajliranju. nifablepsija im. . r. (gr.) - zaslijeplje nost snjenom bjelinom, nifaz im. m. r. (ar.), g. jd. nifaza - stanje ene porodilje od trenutka poroaja, pa sve dok traje ienje.

nezaobilazan, nezapamen prid., odr. v. nezapameni koji je takav kakav se ne pamti, nezapaen prid., odr. v. nezapaenI - koji nije zapaen, koji nije pobudio panju, nezapaeno pril. - na nezapaen nain, nezaposlen prid., odr. v. nezaposlen! koji nije zaposlen, koji nema posla, nezaposlenost im. . r., g. jd. neza poslenosti, instr. jd. nezaposlenou/ nezaposlenosti - stanje onoga koji je nezaposlen, koji nema posla u svome zvanju. nezasijan prid., odr. v. nezasijani - koji nije zasijan, nezasitan prid., odr. v. nezasitni - koji se ne moe zasititi ega, koji se ne moe najesti; koji je prodrljiv; koji je uvijek eljan bogatstva, novca, asti itd.; nezasitljiv. nezasien prid., odr. v. nezasien! - koji nije zasien, koji ega nema u do voljnoj mjeri; hem. organski spojevi koji u molekuli imaju dvostruke ili trostruke veze preteno izmeu atoma ugljika. nezasitljiv prid., odr. v. nezasitljiv! nezasitan. nezasitnica im. . r. - ona koja se ne moe zasititi, koja je nezasitna, nezasitnlk im. m. r., vok. jd. nezasitnle, n. mn. nezsitnlci - onaj koji je ne zasitan. nezasitno pril. - na nezasitan nain, nezasitnost im. . r., g. jd. nezasitnosti, instr. jd. nez.sitnou/nezasitnosti osobina onoga koji je nezasitan, nezatien prid., odr. v. nezatien! - koji nema zatitu od ega, koji nije obloen, izoliran, tehniki opremljen, nezatienost im. . r., g. jd. neza tienosti, instr. jd. nezatlenou/nezatlenosti - stanje onoga koji je nezatien ili onoga to je nezatieno, nezatomljiv prid., odr. v. nezatdmljiv! koji se ne moe zatomiti, nezaustavljiv prid., odr. v. nezaustavljiv! - koji se ne moe zaustaviti u kretanju ili nastojanju, nezadriv, nezaveden prid., odr. v. nezaveden! - koji nije unesen u slubenu knjigu, zaveden kao slubeni podatak, nezavidan prid., odr. v. nezavidni - koje

nife nife im. m. r. (lat.) - kratica za Zemljinu jezgru, koja se uglavnom sastoji od nikla i eljeza, mfograf im. m. r. (gr.) - ureaj za kontinuirano biljeenje koliine napadalog snijega koji radi na principu vage. nigdina im. . r. - dalek nepoznat kraj, daleka zemlja, nepoznata i neodreena, nigdje pril. - ni na kojem mjestu, niger im. m. r. (p.) - razg. crnac, pri padnik crne rase, naziv najee po grdnog prizvuka. N iger im. m. r. - geogr, drava u Africi, glavni grad Niamej; istoimena rijeka u Africi. Nigerac im. m. r., g. jd. Nigerca , n. mn. Nigerani - stanovnik ili dravljanin Nigera. Nigerka im. . r. - stanovnica Nigerije, nigerskl prid. odr. v. (p.) - koji se odnosi na nigera. nigerskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Niger i Nigerane. Nigerija im. . r. - geogr, drava u Africi s izlazom na Gvinejski zaljev, glavni grad Abuja (do 1991. Lagos). Nigerijac im. m. r., g. jd. Nigerijca, n. mn. Nigerijci - stanovnik ili dravljanin Nigerije. Nigerijka im. . r. - stanovnica Nigerije, nigerijski prid., odr. v. - koji se odnosi na Nigeriju i Nigerijce. nigrozin im. m. r. (njem.), n. mn. nigrozini - hem. grupa crnih ili sivih indulina koji se upotrebljavaju pri boje nju vune, svile, koe itd. nihajet im. m. r. (ar.-tur.) - kraj, svretak, konac. nihajet pril. (ar.-tur.) - na kraju, napokon, n'ihil zamj. (lat.) - nita. nihilist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. nihiliste , n. mn. nihilisti/nihiliste - pristalica ni hilizma koji podrava miljenje da su sve tradicionalne vrijednosti i vjerova nja neutemeljena, besmislena i besko risna; osoba koja ne priznaje nikakva ustaljena naela ni autoritete, nihilistica/nihilistkinja im. . r. (lat.) ena nihilist nihilistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na nihilizam i nihiliste. nihilistiki pril. (lat.) - kao u nihilizmu,

486
kao nihilisti, na nain nihilista. nihilizam im. m. r. (lat.), g. jd. nihilizma nain miljenja u kojem se negiraju svi ustaljeni pogledi, naela i vjerovanja; filozofsko uenje da nita zbiljski ne postoji ili da se nita ne moe pouzdano spoznati. nihon kempo im. m. r. (jap.) - japanski borilaki sport, jedan od stilova karatea, nastao prilagoavanjem kineskog boksa japanskim borilakim vjetin-ma. nijansa im. . r. (fr.), g. mn. nijansi prelaz jedne boje u drugu, primjesa jedne boje drugoj, prelijevanje boje; prenes. lagahan prelaz jednog oblika u drugi (druga nijansa miljenja), nijansiranje gl. im. s. r. (fr.) od nijansi rati. nijansirati gl. nesvr. (fr.), prez. nijansi ram - bojiti u nijansama; razluivati (boje, znaenja, pojave), nijedan prid. zamj. - niti jedan, odricanje onoga to oznaava imenica uz koju stoji (nijedan ovjek), nijedanput pril. - koji izrie da se neto nijednom (nikada) nije dogodilo; nijed nom. nijekanje gl. im. s. r. od nijekati, nijekati gl. nesvr., prez. nijeem , pril. sad. nijeui, prid. trp. nijekan - odri cati, negirati neku injenicu ili tvrdnju; poricati. nijean prid., odr. v. nijeni - koji nijee, odrian, negativan, n'ijenica im. . r. - rije kojom se nijee, porie; negacija, nijeno pril. - na nijean nain, odrino. nijem prid., odr. v. nijemi - koji nema sposobnost govora, mutav; prenes. koji uti kao da je nijem, koji ne eli govo riti; koji se odvija u tiini; tiina potpu na tiina. nijemac im. m. r., g. jd. nijemca, n. mn. nijemci, g. mn. nijemaca - onaj koji je nijem. Nijemac im. m. r. - na naziv za sta novnika Njemake, nijemo pril. - bez rijei, ne govorei, ne dajui glasa od sebe. nijemost im. . r., g. jd. nijemosti, instr. jd. nijemo u!nijemo ti - osobina onoga koji je nijem, nijet im. m. r. (ar.-tur.) - namjera, nakana, naum; po islamskim propisima i obia jima dobra i estita namjera u nekom djelu; izreka na arapskom jeziku koja se izgovara prije klanjanja molitve, nijetiti gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. nije tim namjeravati, namjenjivati. n'ikad(a) pril. - ni u koje vrijeme, ni u kakvoj prilici; nigda, nigdar. nikakav prid. zamj., odr. v. nikakvi - koji odrie postojanje ili prisutnost onoga to znai imenica; prid. pejor. lo, slab, bezvrijedan, loeg kvaliteta. nikako pril. - ni na koji nain, ni u kojem sluaju, nipoto, nikamo pril. - ni na koje mjesto, nikl im. m. r. g. jd. nikla - hem. element (Ni), bijeli metal, feromagnetian, tvrd i kovak; spojevi nikla slue za bojenje stakla i keramike. ni'klovnje gl. im. s. r. od niklovati, niklovati gl. nesvr. (njem.), prez. niklujem - prevlaiti ta niklom, uiniti da povrina bude od nikla i time zatiena od hre. niknuti gl. svr., prez. niknem , pril. pr. nikuvi, imp. nikn i, aor. niknuh/nikoh , prid. rad. niknuo!nikao, pril. pr. niknuvilnikavi - nii, prirodnim rastom iz zemlje ili tkiva pojaviti se na povrini (biljka, zubi), niko zamj., g. nikoga - nijedna osoba, rjee: nitko, nikogovi im. m. r. - pejor. onaj ko nema imena, koji nita ne znai, koji je niko i nita, nitarija. nikoji prid. zamj. - nijedan, nikakav, n'ikolik zamj. - izrie nepostojanje koga ili ega kad je u pitanju koliko, nikoliko pril. - nijedan, nita (u dijalokoj situaciji na pitanje koliko"). Nikolinje im. s. r. - dan sv. Nikole, slavi se 6. decembra, nikolinjskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Nikolinje, nikotin im. m. r. (fr.), g. jd. nikotina aktivni sastojak duhana, otrov i narko tik. nikotinizam im. m. r. (fr.), g. jd. nikotinizma - trovanje nikotinom, nikotmskl prid. odr. v. (fr.) - koji ima nikotina, koji sadri nikotin, koji se odnosi na nikotin. Nikozija im. . r. - glavni grad grkog

487

nimfica dijela Kipra, niktalopija im. . r. (gr.) - bolest oiju kod koje bolesnici vide bolje u tami nego danju; dnevno sljepilo, niktofobija im. . r. (gr.) - noni strah kod djece; strah od mraka, nikturija im. . r. (gr.) - uestalo mokre nje nou; znak sranih bolesti, dijabe tesa, neuroze, nikturlab im. m. r. (gr.-lat.) - astro nomski instrument s kraja 16. st., sluio je za odreivanje geografske irine na kojoj se brod nalazi. ni'kud(a) pril. - ni u kojem pravcu. N il im. m. r. - rijeka u Africi, najdua rijeka na svijetu (6648 km), utie u Sredozemno more. nilski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nil (nilski konj), nimalo pril. - ni najmanje, ni u kojoj mjeri. nimbostratus im. m. r. (lat.) - rod oblaka mjeovitog sastava (kapljice vode i kristalii leda) koji daje trajnu oborinu (kiu ili snijeg), javlja se kao tamni, debeli sivi sloj oblaka, nimbus im. m. r. (lat.) - tamni, sivi oblak iz kojeg padaju oborine; pljusak, nevri jeme; naslikani krug oko glave nekih careva na antikom novcu; sjajni krug oko glave svetaca, aura, aureola, svetokrug (u egipatskom, grkom; rimskom i kranskom slikarstvu), nimet im. m. r. (ar.-tur.) - njimet, Boiji dar, dar s neba; blagoslov; hljeb, kruh kao zalogaj; blagodat, nimfa im. . r. (gr.), g. mn. nimfi - brojne grke boice, najee ljepotice i djevi ce, koje su nastanjivale okeane, izvore, rijeke, ume i drvee; lijepa djevojka vitkog i njenog stasa, nimfej im. m. r. (gr.), g. jd. nimfeja svetite nimfi; prirodna ili sagraena pilja s vrelom, vilinska pilja; enska kupaonica kod Grka i Rimljana, nimfeta im. . r. (gr.), g. mn. nimfeta maloljetnica s prerano izraenom erotinou kojom privlai zrele mukarce; nimfica; tip filmske zvijezde naglaeno erotine vanjtine, nimfeja im. . r. (gr.) - bot. lopo, lokvanj. nimfica im. . r. (gr.) - nimfeta.

nimfoleot nimfolept im. m. r. (gr.) - onaj koga su nimfe zatravile, zaludile; kojega su nimfe zarobile, nimfoman im. m. r. (gr.), g. jd. nifomna - seksualno nezajaljiva osoba, nimfomanija im. . r. (gr.) - psih. bolesna nezasitnost seksualne poude kod ena; andromanija, nimfomanka im. . r. (gr ), g. mn. nimfdmanki - ona koja pati od nimfomanije; razg. koja luduje za mukarci ma. nimfomanskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na nimfomaniju i nimfomane. nimfomanski pril. (gr.) - kao nimfoman, na nain nimfomana. Nin im. m. r., g. jd. Nina - gradi, u blizini Zadra, jedna od prijestolnica ranosrednjovjekovne hrvatske drave, ninda im. m. r. (jap.) - udruenje pobu njenika u feudalnom Japanu (najmljene ubice); majstor borilakih vjetina, rat nik. ninork im. m. r. - norveki narodni jezik koji je kao standardni ravnopravan s bokmalom, jedan od dvaju norvekih standardnih jezika, ninski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nin i Ninjane. nintendo im. m. r. - vrsta aparata koji se se prikljuuju na televizor za igranje igrica. Nioba im. . r. - mit. tebanska kraljica, Tantalova ki, pretjeranom samouvjerenou i hvalisanjem o broju (sedam sinova i sedam keri) i ljepoti svoje djece izazvala je titanku Letu, majku Apolona i Artemide; djeca su joj po bijena, a nju Zeus pretvara u stijenu koja vjeno plae, nioblj im. m. r. (nlat.) - hem. element (Nb), naziv dobio po Niobi, Tantalovoj keri; metal srodan tantalu; upotreblja va se za oplemenjivanje elika i u legurama za termoelemente u nukle arnim reaktorima, niobizam im. m. r., g. jd. niobizma - pat. stanje u kojem bolesnik stalno plae i narie nad svojom sudbinom; kronino samooplakivanje. niodakle pril. - ni od koga mjesta, niot kud, neznano otkud. niotkud(a) pril. - prostorno ni s jedne

488
strane, ni iz kojeg smjera, ni iz kojega kraja; niodakle. nipofll im. m. r. (jap.- gr.), g. jd. nipofila - ljubitelj Japana i svega to je japan sko. nipofob im. m. r. (jap.-gr.), g. jd. nipofba - neprijatelj, onaj koji mrzi Japan i sve to je japansko, nipoto pril. - ni u kojem sluaju, nikako; ni za koju cijenu izraenu novcem, niralamba im. . r. - vjeba u jogadisciplini: trup i noge su u vertikalnom poloaju s osloncem na ramenima i potiljku; ova vjeba jaa vratne, lene i trbune miie; svijea, nirguna im. . r. - vrsta joga meditacije, nirnberki prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na Nlirnberg, grad u Njemakoj (nirnberki proces), nirvana im. . r. - stanje postignutog mira i osloboenja od patnje pojavnog ivo ta; u budizmu, ugasnue karme, ime se zavrava krug od roenja do smrti; u hinduizmu, izbavljenje kroz sjedinjenje Atmana s Brahmom; kraj, prestanak, koji je iezao, utrnuo, n'isan im. m. r. (hebr.-tur.) - sedmi mjesec jevrejske godine, po aktualnom kalen daru, oznaava poetak proljea; mje sec u kojem se slavi Pesah, niska im. . r. - ono to je nanizano (up. niska bisera), niz. nisko pril., komp. nie - na maloj Verticalnoj udaljenosti od povrine, blizu tla; prenes. na maloj visini u drutvenom poloaju; necijenjeno; pejor. podlo, po dmuklo, neasno, niskobudetskl/niskobudetni prid. odr. v. - koji je raen s niskim budetom; za koji su utroena skromna sredstava; jeftin. niskogradnja im. . r. - graevinski radovi usmjereni uglavnom na izgrad nju cesta, mostova, tunela itd. niskonaponski prid. odr. v. - koji se odnosi na struju niskog napona, niskst im. . r., g. jd. niskostir, instr. jd. niskou/niskosti - svojstvo onoga to je nisko; prenes. podlost, podmuklost, neasnost. niskoturani prid. odr. v. - koji ima nizak, mal, nedovoljan tira (ob. o novinama), n'iskotlanl prid. odr. v. - koji se odnosi na nizak tlak, koji ima nizak pritisak, niskotonac im. m. r., g. jd. niskotonca razg. vrsta zvunika koji reproducira niske tonove (za razliku od visokotonca i srednjotonca). nistagmus im. m. r. (gr.) - treperenje oiju bez uea volje; vaan je poka zatelj u neurologiji, otologiji i oftalmo logiji, moe biti priroen ili uzrokovan organskim bolestima uha, oka ili moz ga. nia im. . r. (lat.), g. mn. nia - udu bljenje u zidu za smjetaj kipova, vaza ili predmeta; vojn. udubljenje pod grudobranm u rovovima, zatieno od ne prijateljske vatre, niador im. m. r. (ar.-tur.) - amonijev hlorid, armenska so; otopina niadora upotrebljava se u proizvodnji boja i kao lijek, salmijak. nian im. m. r. (tur.-perz.) - cilj, biljeg, meta u koju se strijelja; dio vatrenog oruja koji omoguuje uspjeno cilja nje, ciljnik; nadgrobni kamen postav ljen po islamskim propisima, niandija im. m. r. (tur.-perz.), n. mn. niandzije - onaj koji niani (est termin u vojsci Kraljevine Srbije i zatim Jugo slavije); zastar. strijelac, nianiti gl. nesvr. (tur.-perz.), prez. niariim, pril. sad. nianei - traiti cilj pomou niana prije otvaranja vatre iz oruja; ciljati, nianskl prid. odr. v. (tur.-perz.) - koji se odnosi na nian. nianjenje gl. im. s. r. od nianiti, niesta im. . r. i nieste im. s. r. (tur.perz.) - brano nastalo rastiranjem, a ne mljevenjem zmja; penini skrob u prahu; vrsta halve spravljene od takva brana. nita odr. zamj., g. jd. niegainieg, instr. niim - nijedan predmet, stvar, pojava ili dogaaj; nikako, nimalo, nitarija im. . r. - pejor. bezvrijedna, neasna osoba, nitav prid., odr. v. nitavi - nitavan, nitavan prid., odr. v. nitavni - koji ne vai, koji je prestao vaiti; poniten; bijedan, nikakav, nitavilo im. s. r. - praznina, beskrajnost praznog prostora; ono to je bezna ajno, bezvrijedno.

489

nitrii

nitavnost im. . r., g. jd. nitavnosti, instr. jd. riitavnoulnitavnosti - oso bina onoga koji je nitavan, svojstvo onog to je nitavno, nitica im. . r. - naziv za nulu (0) kojom se oznaava nepostojanje koliine, nititi gl.nesvr., prez. nitim - ponita vati, ukidati, nit im. . r., g. jd. niti, instr. jd. niti - neto to je tanko i po izgledu kao konac; prenes. neprekinut slijed ega, neto to se potanko moe pratiti kako tee, razvija i sl. nitast prid., odr. v. nitasti - koji je u obli ku niti. nitavost im. . r. (prasi.), g. jd. rutavosti, instr. nitavou/nitavosti - bolest biljnih kultura koja smanjuje prirod (nitavost krompira). niti vezn. - u sastavnoj reenici za pojaavanje odricanja (Niti grmi, n it *se zemlja trese), nitko odr. zamj., g. nikoga, dat. nikomu ee: niko; nijedna osoba, nijedan od ljudi; prenes. pejor. bezvrijedan ovjek; nitavilo. nitkov im. m. r., g. mn. nitkova - hulja, neastan ovjek, nitkovluk im. m. r., n. mn. nitkdvluci ekspr. postupak podla ovjeka, nitarije, nitkova; neastan in. nitkovski prid. odr. v. - koji se odnosi na nitkove i nitkovluk, nitkovski pril. - na nain nitkova, kao nitkov. nitna im. . r. g. mn. nitna/nitni - reg. metalna spojka koja vrsto i trajno spaja dijelove; zakovica (za razliku od spojeva s maticama i vijcima). nitracija im. . r. (gr.) - hem. uvoenje nitrogrupe u molekulu organskog spoja mijeanjem sa azotnom kiselinom, nitrat im. m. r. (gr.), mn. nitrati im. m. r. - soli azotne (duine) kiseline; u pri rodi nastaju iz amonijaka i iz organskih tvari koje sadre duik djelovanjem mikroorganizama; slue za proizvodnju gnojiva, eksploziva i u tamparstvu. nitratnl prid. odr. v. (gr.) - koji pripada nitratima. nitridi im. m. r. mn. (gr.) - hem. spojevi metala s azotom; tvrdi su i otporni pre ma visokim temperaturama.

nitrifikaciia nitrifikacija im. . r. (gr.) - hem. pretvaranje amonijaka i amonijevih soli u nitrite i nitrate pomou bakterija u tlu; jedan od procesa kruenja duika u prirodi. nitrfli im. m. r., mn. (gr.) - hem. Organ ski cijanidi, spojevi koji nastaju od ugljikovodika zamjenom H-atoma sku pinom - CN (npr. acetonitril CH3CN). nitriti im. m. r., mn. (gr.) - hem. soli duiaste kiseline, nastaju redukcijom nitrata. nitritnl prid. odr. v. (gr.) - koji pripada nitritima. nitroceluloza im. . r. (gr.) - hem. bijela lako zapaljiva vlaknasta masa, celulozni nitrat koji slui za proizvodnju koloida, celuloida i sl., tzv. praskavi pamuk. n'itrogen(ij) im. m. r. (gr.) - duik, nitrogenski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na azot, azotni, duini, nitroglicerin im. m. r. (gr.), g. jd. nitroglicerin - hem. uljasta vrlo eks plozivna tekuina od koje se pravi dina mit, a slui i kao lijek protiv stenokardije; nitroglicerol, glicerol-trinitrat. nitroglicerol im. m. r. (gr.) - nitrogli cerin. n'itrolak im. m. r. (gr.-lat.) - lak s nitrocelulozom kao vezivnim sredstvom, nitrospojevi im. m. r. mn. - spojevi s nitrogrupom NO, vezanom za C-atom; dobivaju se nitriranjem; redukcijom daju amine; slue kao meuprodukti u sintezama bojila i lijekova i kao eksplo zivi. nitroza im. . r. - hem. nitrosumporna kiselina kao meuproizvod u postupku proizvodnje sumporne kiseline u olovnim komorama, n'iukoliko pril. - ni u najmanjoj mjeri, ni za malo, ni za najmanje, nivelacija im. . r. (fr.) - rezultat niveliranja; postupak kojim se postie da svi dijelovi tla budu u istom nivou; pora vnavanje. nivelator im. m. r. (fr.) - onaj koji izrav nava, poravnava, sravnjuje ili izjedna ava. niveleta im. . r. (fr.), g. mn. niveleta libela (vaservaga), instrument u gra evinarstvu za uravnanje, odreivanje

490
jednake visine i nivoa, nivelir im. m. r. (fr.), g. jd. nivelira instrument za mjerenje apsolutnih visi na odn. visinskih razlika izmeu zemlji nih taaka geometrijskom metodom; razulja, libela, nivelin. nivelln im. m. r., g. jd. nivelina - nivelir, niveliranje/mvelisanje gl. im. s. r. (fr.) od nivelirati/nivelisati. nivelirati/nivelisati gl. svr. (fr.-njem ), prez. niveliram/niveliem, pril. sad. ni velirajui - provesti/provoditi postupak kojim se odreuje razlika izmeu dviju ili vie taaka povrine; (po)ravnati, svoditi na jednu ravninu, izjednaavati, otklanjati razlike, nivelm in im. m. r. (fr.), g. jd. nivelmana odreivanje visinskih taaka na zemalj skoj povrini. niv5 im. m. r., g. jd. nivoa , n. mn. nivdi visina kakve povrine (npr. vode), razi na; stepen na kojem se ta nalazi (ispod, iznad); stepen drutvenog ophoenja i ustaljenih konvencija, nivogram im. m. r. (fr.-gr.) - osnovni dijagram koji pokazuje promjenu visine vodostaja tijekom vremena, nivometar im. m. r. (fr.-gr.), g. jd. riivometra, n. mn. nivometri - tehn. naprava za mjerenje debljine snijega, nivoz im. m. r. (fr.), g. jd. nivoza - etvrti mjesec francuskog republikanskog ka lendara, traje od 21/23. decembra do 20/22. januara, niz im. m. r., n. mn. nizovi - biseri, zrna i sl. nanizani na konac; niska; vie osoba, predmeta ili pojava jedan pored drugo ga ili jedan za drugim; knjiki: niza (Niza od koralja). niz(a) prijed. - s akuz. izraava kretanje nanie (niz ulicu); odnos na ono to znai rije u akuzativu (ruka niz tijelo), nizak prid., odr. v. niski, komp. nii - ma le visine (nizak ovjek); koji je ispod prosjeka po visini, nivou, koliini; pejor. nemoralan, neastan, podao; sla bije razvijen (nii organizmi), nizam im. m. r. (tur.), g. jd. nizma - re gularna vojska u Osmanskom Carstvu, ustanovljena 1826.; vojnik te vojske; borbeni poredak, nizanj im. m. r., g. jd. niznja, n. mn. niznji - bot. umska zeljasta biljka iz porodice titarki. niz.
nizemlija im. m. r. (tur.), n. mn. nizemlije

491

nobilizirati instrument politike i ope represije, u nekim razdobljima i surovog terora. NLO skra. - neidentificirani letei objekt (engl. UFO) no im. m. r. (jap.), g. jd. noa - talent, sposobnost; tradicionalna herojska ja panska kratka drama s plesom i pje vanjem; maska u japanskom teatru. no1 vezn. - u suprotnom znaenju: nego (nije san java). no2 part. - u dijalokoj situaciji na rijei sugovornika: itekako, nego to, jo ka ko, da samo noa im. . r. - antrop. rije koja oznaava da u neemu nema natprirodne snage ili da je ima vrlo malo, suprot, tabu; rije koja oznaava d a je ta doputeno. Noa im. m. r. (hebr.), g. jd. Noe - bibl. jedini ovjek koji je sa svojom poro dicom preivio opi potop u arci to ju je izgradio na Boiju zapovijed; praotac svih ljudi; Nuh kod muslimana. Nobel, Alfred (1833-1896) im. m. r. vedski hemiar, izumitelj dinamita i utemeljitelj fonda iz kojeg se svake godine dodjeljuju Nobelove nagrade (za herniju, fiziku, medicinu, knjievnost, ekonomske znanosti i za ouvanje mira u svijetu). nobellj im. m. r. - hem. umjetno dobiveni transuranski radioaktivni element (No); naziv prema A. Nobelu. nobelovac im. m. r., g. jd. nobelovca onaj koji je dobio Nobelovu nagradu, nobelovcev prid. odr. v. - koji pripada nobelovcu, nobelovka im. . r., g. mn. ndbelovki ona koja je dobila Nobelovu nagradu, nobet im. m. r. (tur.-ar.) - arh. smjena u straarenju; straa; utvreni red po ko jem vie osoba obavlja isti posao jedna za drugom, nobilitaclja im. . r. (lat.) - dodjeljivanje plemikoga naslova, proglaenje neke osobe plemiem, nobilitet im. m. r. (lat.), g. jd. nobiliteta plemstvo, plemiko porijeklo, ukupnost prava plemia, aristokracija; plemiko ponaanje, vitetvo; izuzetnost u polo aju, porijeklu, vrednovanju i pravima, nobiliziranje gl. im. s. r. (lat.-njem.) od nobilizirati. nobilizirati gl. svr. i nesvr. (lat.-njem.),

- hist. pripadnik carske vojske nizama. nizanje gl. im. s. r. od nizati. nizati (se) gl. nesvr., prez. niem (se) stavljati bisere, zrna itd. na konac, praviti nisku; redati ta jedno za dru gim. nizina im. . r., g. mn. nizina - svojstvo onoga to je na nioj visini, to nije visoko; ravan teren na nioj visini od onoga koji ga okruuje; nizak teren, nizinski prid. odr. v. - koji se odnosi na nizinu. nizastranu pril. - nizbrdo, niz strminu, nizata/nizato pril. - ni zbog ega, bez razloga; za vrlo mali novac, za bagate lu. nizbrdo pril. - niz strminu, nizastranu, prema dnu brijega, nizbrdica im. . r. - teren koji se sputa, koji pada u odnosu na smjer gledanja ili kretanja; kosina, nagib, nizdlaku pril. - odobravajui, ulagujui se, povlaujui, pristajui uz to. Nizozemska im. . r., dat. jd. Nizozemskdj - evropska drava s izlazom na Sjeve rno more, glavni grad Amsterdam, sje dite vlade Den Haag; Holandija. Nizozemac im. m. r., n. mn. Nizozemci stanovnik ili dravljanin Nizozemske. Nizozemka im. . r., dat. jd. Nizozemki stanovnica ili dravljanka Nizozemske, nizozemski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nizozemsku i Nizozemce, nizvodno pril. - u pravcu toka rijeke ili potoka, nizvodice pril. - nizvodno, nlzvodu pril. - onako kako tee voda, tokom, smjerom toka vode. nie pril. - s gen. na niem nivou u odno su na ta drugo (nie hotela), nierazredan prid., odr. v. nierazredni koji se odnosi na nie razrede kole (od prvog do etvrtog razreda; koji je nieg ranga (npr. u sportskom natjecanju), manje vrijedan itd. NKVD skra. (Narodni komesarijat unu tranjih djela) - ured vlade SSSR-a koji je rukovodio policijskim i obavjetaj nim slubama od 1934. do 1946. godi ne; kasnije pod raznim nazivima (npr. KGB) sve do raspada SSSR-a glavni

492
prez. nobllziram , pril. sad. noblizJrajui - proglasiti/proglaavati plemiem, do dijeliti/dodjeljivati plemiki naslov. nobl1 prid. (fr.) - razg. koji se ponaa kao plemi, poput plemia, koji je otmjen, dostojanstven. nobl2 pril. (fr.) - plemenito, dostojanstve no. noblesa im. . r. (fr.) - razg. plemstvo, aristokracija, 'visoko drutvo; otmje nost, plemenitost, gospodstvenost. nocija im. . r. (lat.) - fil. neposredna openita, priblina spoznaja (o emu), spoznaja; pojam, misao, koncept; gram. osnovno znaenje. no im. . r., g. jd. noi, instr. jd. noi! nou , g. mn. noi - vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedeeg izlaska. noas pril. - u noi koja je prola, protekle noi, ove noi. noca im. . r., hip. od no. noenje gl. im. s. r. od noiti - no pro vedena na nekom mjestu, npr. u hotelu, noite im. s. r. - mjesto spavanja, pre noite. noiti gl. svr., prez. noim - provesti, provoditi no; poivati nou. noi vati gl. nesvr., prez. ndivam - up. noiti. nonik im. m. r., n. mn. nonici - knjiki onaj koji bdije nou, koji se kree nou, noni tip, onaj koji radije radi nou ne go danju; lokalni vjetar obratnog smjera od danika, pue nou niz obronke pla nine prema dolini; gornjak, noobdija im. m. r., n. mn. noobdije osoba koja kasno lijee, koja je budna nou; hist. osoba koja nou pazi na javni red i mir u gradovima, nou pril. - u vrijeme kad je no. nourak im. m. r., g. jd. nourka , g. mn. nduraka - bot. porodica biljaka, neke se uzgajaju kao ukrasne; akam, akamiek. noule im. . r. mn. (lat.) - mineralna tije la izgraena od submikroskopski sitnih zrna kvarca ili kalcedona i ronjaka. nouii im. m. r. mn. (lat.) - vorii u koi ili potkonom tkivu, javljaju se npr. u reumatoidnom artritisu kod sarkoidoze. noetika im. . r. (gr.), dat. jd. noetici fil. uenje o pojmu, spoznaji ili milje nju, spoznajna teorija; spoznaja putem misaonog uvida, nasuprot osjetilnog. noetikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na noetiku. noetiki pril. (gr.) - kao u noetici, na na in noetiara. noeza im. . r. (gr.) - fil. akt intencionalne svijesti u kojem se, prema fenomenolokoj filozofiji, osvjeuju osjetilini doivljaji. noga im. . r., dat. jd. ndz.i, g. mn. nogu/noga - jedan od dijelova tijela po mou kojeg se hoda. prenes. dio na kojem neki predmet stoji, npr. stol. nogari im. m. r. plur. tantum - stalak ili postolje koje ima noge. nogat prid., odr. v. ndgati - koji ima velika stopala, koji nosi veliki broj ci pela; koji ima duge noge; krakat (o osobi). nogatost im. . r., g. jd. ndgatosti, instr. jd. ndgatou/ndgatosti - osobina onoga koji je nogat, nogavica im. . r. - dio hlaa ili gaa koji obuhvaa nogu. nogica im. . r., hip. i em. - mala noga. nogiranje gl. im. s. r. od nogirati. nogirati gl. svr. i nesvr., prez. ndgiram arg. rijeiti/rjeavati se koga, (o)tjerati ga od sebe, jednostrano prekinuti vezu s kim; dati mu nogu (npr. kad djevojka prekine vezu s momkom itd.), nogomet im. m. r. - igra u kojoj se lopta udara nogom i glavom (ne rukama), cilj igre je pobjeda postizanjem vie zgo ditaka (golova), fudbal, nogometa im. m. r., g. jd. nogometaa igra nogometa; fudbaler, nogometaka im. . r. - igraica nogome ta. nogometakl prid. odr. v. - koji se odnosi na nogometae; fudbalerski. nogometaki pril. - kao nogometa, na nain nogometaa, nogometni prid. odr. v. - koji se odnosi na nogomet, koji slui za nogomet, fudbalski. noj im. m. r., n. mn. ndjevi - ptica trkaica iz reda nojevki jakih, dugih nogu. nojev prid. odr. v. - koji pripada noju i nojevima. nojevskl prid. odr. v. - koji se odnosi na nojeve; prenes. koji zatvara oi pred nepoeljnim injenicama, koji bjei od toga da rjeava probleme, nojevski pril. - kao noj, na nain nojeva. nokat im. m. r., g. jd. nokta, n. mn. nokti , g. mn. nokata!nokti/ndktiju - ronata izraslina na vrhovima prstiju ruku i nogu, nokaut im. m. r. (engl.) - termin u boksu kad snano udareni bokser nakon bro janja do deset ne moe nastaviti borbu, potez, manevar, argument i sl. koji donosi potpunu pobjedu i onemoguava protivnika. nokaiiter im. m. r. (engl.), g. jd. no kautira - razg. boksa koji borbe odlu uje nokautom (ob. ne pridajui dovo ljno vanosti taktici prilagoenoj borbi u punom trajanju). nokautirati gl. svr. (engl.), prez. noka utiram, pril. sad. nokautirajui - pora ziti protivnika nokautom; udariti/udara ti koga snano akom; prenes. poraziti koga u dijalokoj borbi, nokdaun im. m. r. (engl.) - prekid borbe u boksu zbog privremene nesposobnosti boksaa da nastavi borbu (zbog pada boksaa na tlo, kada po procjeni sudije boksa ne prua otpor i sl.), noklice im. . r. mn. (njem.), em. - jelo od tijesta koje se zahvaa kaikom i stavlja u vruu vodu da se skuha, noksa im. . r. (lat.) - med. neto to tetno djeluje na zdravlje, uzronik bolesti, naziv za bilo kakva uzronika bolesti; teta, krivica, prestup, nokir im. m. r. (njem.), g. jd. nokira arh. nona posuda, nokti im. m. r., em. - mali nokat, noktua im. . r. (lat.) - zool. sova. nokturalan prid. (lat.), odr. v. nokturalni - koji je mraan, taman; koji se dogaa nou, koji ivi samo po noi, noni, nokturno im. m. r. g. mn. nokturna umjetniko djelo (knjievno, muziko itd.) koje predstavlja no, ugoaje noi, none prizore; rei. molitva starokran skih asketa, nolens volens pril. (lat.) - htio ne htio, milom ili silom, nom im. m. r. (gr.) - starogrka obredna pjesma u ast boga Apolona. noma1 im. . r. (lat.) - gangrenozno raspa danje sluznice koje se pojavljuje kod

493

nominalizam

slabunjave djece i kao posljedica nekih zaraznih bolesti. noma2 im. . r. (gr.) - administrativna, upravna jedinica u starom Egiptu. nomad im. m, r. (gr.), g. jd. nomada onaj koji stalno se seli (lovci, ribari, stoari) traei pogodnije mjesto ivlje nja. nomadizam im. m. r. (gr.), g. jd. nomadizma - psih. bolesna tenja za putovanjem, nomadski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na nomade, nomadski pril. (gr.) - na nain nomada, kao nomadi, nomarh im. m. r. (gr.), n. mn. ndmarsi civilni ili vojni glavar u starom Egiptu; upravitelj nome. nomen im. m. r. (lat.) - gram. zajedniki naziv za imenske rijei (imenice, za mjenice, pridjeve i brojeve), nomenklator im. m. r. (lat.) - u starom Rimu, rob koji je imao zadatak da svo me gospodaru za vrijeme jutarnjeg prijema potiho kazuje imena pojedinih osoba kako bi ih on pri pozdravljanju mogao nazvati po imenu, kaziva imena; lista, registar imena; prirunik koji navodi nomenklaturu odreene struke. nomenklatura im. . r. (lat.) - skup i popis termina, ifara i ostalih znakova potrebnih u nekoj djelatnosti (medicini, matematici, lingvistici itd.); terminolo gijanominacija im. . r. (lat.) - in nomini ranja, prijedlog za dobivanje nagrade, imenovanje (nominacija za Oskara). nominala im. . r. (lat.) - slubeno utvre na vrijednost onoga to je u javnom prometu, npr. jedinice novca u odnosu prema nekoj drugoj valuti, nominalan prid. (lat.), odr. v. nominalni koji postoji samo po imenu, na papiru, a ne stvarno; nazivni. nominalizam im. m. r. (lat.), g. jd. notninalizma - fil. uenje srednjovjekovne filozofije po kojem su ope ideje samo pojmovi (imena) izvedeni iz objektivno postojeih stvari, koje su primame, a njihovi pojmovi (imena) sekundarni; ekon. krai naziv za nominalistike teo rije novca, koje vrijednost i ulogu no-

nominativ vca u procesu prometa izvode iz drav nih odredaba, nominativ im. m. r. (lat.) - gram. prvi pade (na pitanje ko ili to), pade ko jim se imenuje, nominiranje gl. im. s. r. (lat.) od nomi nirati. nominirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. nominiram, pril. sad. nominirajui, pril. pro. nominiravi - imenovati, nazvati/ nazivati; predloiti/predlagati u ui izbor za neke nagrade, gdje se nomini ranje objavljuje i ve ono predstavlja ast i priznanje, nomofilaci im. m. r. (gr.) - u antikim grkim dravama, kolegij inovnika ko ji je pazio da se ne kre zakoni, nomografija im. . r. (gr.) - pisanje zakona; disciplina koja se bavi teorijom i konstrukcijom nomograma, nomogram im. m. r. (gr.) - mat. speci jalni crte, grafikon koji prikazuje zavi snost dviju ili vie veliina; grafika predodba nekog matematikog zako na. nomokanon im. m. r. (gr.) - hist. vizan tijski zbornik dravnih i crkvenih prav nih propisa, nomologija im. . r. (gr.) - fil. nauka o zakonima miljenja, psihikih procesa, zbivanja; nauka o opim zakonima kre tanja, zbivanja, nomos im. m. r. (gr.) - pravn. ono to je dodijeljeno; obiaj, red, zakon, moralni zakon, dunost, pravni propis koji vai za sve; mu. naziv u staroj Grkoj za ustaljene tradicionalne napjeve i melo dije; krai melodijski obrazac za govo renje Homerovih stihova, nomotehnika im. . r. (gr.), dat. jd. nomotehnici - vjetina ili umijee sasta vljanja zakona i propisa, nomotetika im. . r., dat. jd. nomotetici fil. metodoloki pojam koji oznaava nain otkrivanja zakonitosti prirodnih dogaanja, znanstveni postupak prirod nih znanosti, nomotetiki prid. odr. v. - koji se odnosi na nomotetiku; koji se zasniva ili proizlazi iz zakona; koji odreuje zako ne; legislativan, nona im. . r. (lat.) - katolika redovnica, nonagon im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. nona-

494
gna - mat. deveterokut. nonagonalan prid. (lat.- gr.), odr. v. nonagonalni - deveterokutan. nonakord im. m. r. (lat.) - mu. peterozvuk, akord koji se sastoji od terce, kvinte; septime i none poevi od najniega tona, septakord kojemu je dodana jo jedna terca, nonet im. m. r. (engl.-njem.-lat.), g. jd. noneta - kompozicija za devet glasova ili solistikih instrumenata; orkestar od devet instrumenata ili skupina od devet pjevaa. nonius im. m. r. - tehn. pomina ljestvica za oitavanje desetinki jedinica na ljestvicama mjerila i mjernih instrume nata (npr. na uglomjeru); ime prema Portugalcu Petrusu Noniusu (14921577) za kojeg se dralo da je spravu konstruisao iako je zapravo to uinio 1636. Nizozemac Petrus Vemier (15801673). nonkonformizam im. m. r.(lat ), g. jd. nonkonformizma - neslaganje s uobia jenim normama, nepokoravanje, indivi dualizam (osobito u politikim i dru tvenim pitanjima). nonkonformist(a) im. m. r. (lat.) - onaj koji se ne podreuje ustaljenim konven cijama, obiajima i vladajuim milje njima; koji ostaje pri svojim stavovima i onda kad je u manjini ili osamljen; individualist, neposlunik. nonkonformistikl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na nonkonformizam, nonkonformistiki pril. (lat.) - kao no nkonformisti, na nain nonkonformista. nonkonformistkinja im. . r. (lat.) - ona koja je nonkonformist, nonparel im. m r. (fr.) - vrsta sitnih tam parskih slova veliine est tipografskih taaka; tekst tampan takvom veliinom slova. nonsens im. m. r. (engl.) - besmisao, be smislica, glupost, non-stop prid. (engl.) - koji stalno radi, koji radi bez prekida (npr. trgovina); pril. neprestano, stalno, neprekidno, nonalansa im. . r. (fr.), g. mn. nonalansa/nonalansi - osoba ili njezino pona anje kojem nedostaje estine; nehaj, nemarnost, leernost, neusiljenost. nonalantan prid. (fr.), odr. v. nonalantni - koji se ne uzrujava ni oko ega; oputen, neusiljen, nehajan, nonalantno pril. (fr.) - na nonalantan nain, oputeno, neusiljeno. nonalantnost im. . r. (fr.), g. jd. nonalantnosti, instr. jd. nonalantnou/nonalantnosti - osobina onoga koji je nonalantan; oputenost, neusiljeno st, nemarnost, noologija im. . r. (gr.) - nauna disciplina koja prati uenje o duhu i istom miljenju kojim se nastoje pomiriti proturjeja izmeu objektivno ga i subjektivnoga, noosfera im. . r. (gr.) - podruje u kojem ivi ovjek i koje je predmet njegovih istraivanja: atmosfera, bio sfera itd. nopal im. m. r. (p.), g. jd. nopla - vrsta kaktusa; plod toga kaktusa nalik bo dljikavoj kruki, nopalm im. m. r. (p.), g. jd. nopalina fina grimizna, crvena boja koju daje titasta u. no pasaran uzv. (p.) - u znaenju: faizam nee proi, lozinka panjolskih republikanaca za vrijeme graanskog rata u panjolskoj 1936-1939. Nordijac im. m. r., mn. Nordijci - pripa dnici sjevernih naroda Danske, ved ske, Norveke, Islanda, nordijski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nordijce, koji pripada sjeveru; sjeverni, od Islanda do vedske, nordistika im. . r., dat. jd. nordistici znanost koja se bavi prouavanjem nordijskih naroda, njihovih jezika, hi storije i kulture; njem. Nord: sjever. Norto im. m. r., g. jd. Norina - rjeica, pritoka Neretve, uz nju se nalazio anti ki gradi. norlt im. m. r. (norv.) - dubinska eruptiv na stijena. norma im. . r. (lat.), g. mn. normi pravilo, propis, obrazac, kriterij prema kojem se odreuje kako bi neto trebalo biti, npr. standardnojezika norma: uku pnost leksikih, gramatikih i pravo pisnih propisa za pravilno sluenje jezi kom. normala im. . r. (lat.) - mat. pravac koji zatvara pravi ugao sa zadanim pra vcem; razg. obino, ispravno stanje.

495

normirev

normalan prid. (lat.), odr. v. normalni pravilan, propisan; uobiajen, redovan; tipian. normalizacija im. . r. (lat.) - dovoenje u normalno stanje, regulisanje, normaliziranje/normalizovanje gl. im. s. r. (lat.) od normalizirati/normalizovati, normalizirati/normalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. normaliziram/normalizujem - vraati, vratiti u normalno stanje, u normalne okvire, normalno pril. (lat.) - na normalan nain; uobiajeno, normalnost im. . r. (lat.), instr. jd. normalnou/normalnosti - osobina onoga to je normalno. Normandija im. . r. (fr.) - pokrajina u Francuskoj na obli La Mana. normandijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na Normandiju, normativ im. m. r. (lat.), g. jd. normativa - planirane vrijednosti za potrebni utro ak materijala, rada i ostalih ulaganja u proizvodnji, po kojima se izrauje tro kovnik, budet i planira prodajna cije na; utvreni minimum kvaliteta pro izvoda; utvreni elementi za proizvod nju (npr. sirovinski sastav) koji garanti raju odreeni kvalitet. normativac im. m. r. (lat.), g. jd. norma tivca, n. mn. normativci, g. jd. normativaca - onaj koji nastoji utvrditi norme, koji je pristalica uvoenja vrstih normi (npr. u jeziku), koji sve svodi na normu, normativan prid.(lat.), odr. v. normativni - koji se odnosi na normu, npr. normati vna gramatika odreuje pravilne oblike rijei i konstrukcija. normatlvka im. . r. (lat.), g. mn. normativki- ena normativac. normirac im. m. r. (lat.) g. jd. normirca , n. mn. normirci, g. mn. ndrmiraca onaj koji utvruje norme to ih je poje dini radnik duan ostvariti u radnom procesu i vodi evidenciju o realizaciji tih normi. normiranje gl. im. s. r. (lat.) od normi rati. normirati gl. svr. (lat.), prez. ndrmiram, pril. sad. normirajui - postaviti/po stavljati normu, odrediti/odreivati pro pis; propisati/propisivati, normirev prid. odr. v. (lat.) - koji

normlrka pripada normircu. normlrka im. . r. (lat.), g. mn. ndrmirkal ndrmirki - ena normirac, normizacija im. . r. (lat.) - stanje uspostavljenog sistema normi, sistem normiranja iskazan u propisima, brojka ma i formulama itd. norteno im. m. r. (p.) - muziki anr nastao u graninom pojasu Meksika i SAD-a mijeanjem latinoamerikih, evropskih (valcer) i country utjecaja, zvan i tex-mex. Norveka im. . r., dat. jd. Ndrvekoj drava na Skandinavskom poluostrvu s izlazom na Atlantski okean, glavni grad Oslo. norveki prid. odr. v. - koji se odnosi na Norveku i Norveane norveki pril. - kao Norveanin, na nain Norveana. Norveanin im. m. r., n. mn. Norveani stanovnik Norveke. Norveanka im. . r., dat. jd. Norveanki - stanovnica Norveke, nos im. m. r., g. noa , n. mn. nosevi/ nosovi - sastavni dio organa za disanje, nalazi se na sredini ovjekovog lica. nosa im. m. r., g. jd. nosaa - onaj koji nosi teret; dra ega. nosaica im. . r. - ona koja nosi. nosat prid., odr. v. ndsati - koji ima veliki nos. nosati gl. nesvr., prez. ndsam - nositi tamo-ovamo, besciljno u raznim smje rovima. nosatost im. . r., g. jd. ndsatosti, instr. ndsatou/ndsatosti - osobina onoga koji je nosat, nosei prid. - nosiv, koji nosi; nosea, trudna ena. nosema im. . r. (gr.) - bolest pela. nosi im. m. r., em. - mali nos. nosila im. . r. plur. tantum - pomagalo za runo prenoenje bolesnika i ranjenika, nosilac im. m. r., g. jd. ndsioca - onaj koji nosi, nositelj, nosilica im. . r. - ona koja nosi, nesilica; dio konstrukcije koji nosi itd. nosilja im. . r. - ona koja nosi, nosaica. nosiljka im. . r., dat. jd. ndsiljki - sjedalo sa zastorima u kojem dva nosaa nose kakvog plemia ili bogata, nosina im. . r., augm. - veliki nos; no-

496
surda. nositelj im. m. r. - nosilac, nositelj ica/nositelj ka im. . r. - ona koja nosi. nositi gl. nesvr., prez. nosim - kreui e prenositi teret; imati na sebi odjeu, obuu, ukras, itd. nosiv prid. odr. ndsivi - koji nosi, nosei, nosivost im. . r., g. jd. ndsivosti, instr. jd. nosivou/ndsivosti - koliina tereta ko ju moe ponijeti neko vozilo ili kojom se moe opteretiti graevna konstruk cija, maksimalno doputeno opteree nje. noskapln im. m. r., g. jd. noskapina farm. sastojak opijuma, djelotvoran protiv kalja; narkotin, tvorniko ime. nosni prid. odr. v. - koji se odnosi na nos (npr. nosni suglasnik), nosnica im. . r. - jedan od dvaju otvora nosa, nozdrva, nosofobija im. . r. (gr.) - strah od bolesti. nosografija im. . r. gr.) - med. opis, opisivanje bolesti, nosologija im. . r. (gr.) - med. nauka o bolestima i njihovoj klasifikaciji, nosonja im. m. r. , n. mn. nosonje - pejor. onaj koji ima velik nos. nosorog im. m. r., n. mn nosorozi - zool. veliki nepamoprsta, ima jednu ili dvije ronate izrasline na njuci, ivi u Africi i Aziji. nostalgian prid. (gr.), odr. v. nostalgi n i - koji osjea nostalgiju, nostalgiar im. m. r. (gr.) - onaj koji je nostalgian, nostalgiarev/nostalgiarov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada nostalgian!, nostalgiarka im. . r. (gr.), g. mn. nostalgiarki - ena nostalgiar. nostalgino pril. (gr.) - na nostalgian nain; eznutljivo, nostalginost im. . r. (gr.), g. jd. nostal ginosti, instr. nostalgino scu/ nostalgi nosti - osobina onoga ko je nostalgi an. nostalgija im. . r. (gr.) - jak osjeaj enje ili patnje za neim to je bilo ili prolim i izgubljenim (za prijateljima, domovinom, starim ljubavima i sl.), nostrifiranje gl. im. s. r. (lat.-njem.) od nostrificirati.
nostrificirati gl. svr. i nesvr. (lat.-

497

Nova Gvineja na notare. notarski pril. (lat.) - kao notar, na nain notara. notata im. s. r. mn. (lat.) - zabiljeke, napomene, biljeke. notes im. m. r. (lat.) - manja depna biljenica; podsjetnik. notirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ndtiram - (za)biljeiti, zapisati/ zapisi vati radi podsjeanja, evidentirati upisi vanjem podataka o emu, (za)pamtiti. notificirati gl. svr. i nesvr. (lat.-njem), prez. notificiram - (iz)vriti notifikaciju. notifikacija im. . r. (lat.) - dipl. obavijest jedne zemlje drugoj u vezi s kakvim meunarodnim aktima; obznana, sapenje, proglas, notoran prid.(lat.), odr. v. ndtorni - koji je opepoznat; oigledan; koji je na loem glasu; ozloglaen (notorni laov), notorno pril. (lat.) - opepoznato, oigle dno; ozloglaeno, noumenon im. m. r. (gr.), g. jd. noumenona - fil. ono to je promiljeno, to se moe spoznati samo duhom ili istom milju (npr. kod Platona ideje, svijet ideja). noumenalnl prid. odr. v. (gr.) - koji je samo zamiljen poput noumenona i koji pripada oblasti istih misli, nasuprot svijetu istih fenomena. nov prid., odr. v. novi - koji je tek izraen, tek nastao, koji se tek pojavio; koji nije upotrebljavan; drugaiji nego neki do sada; koji smjenjuje koga ili ta; koji je uslijedio poslije ega to mu prethodi, nova im. . r. (lat.) - zvijezda koja zbog unutranje eksplozije naglo zablista. novac im. m. r., g. jd. novca - sredstvo za plaanje (metalni ili papirnate novani ce). novaiti gl. nesvr., prez. ndvaiim ee: regrutirati, pozivati novake, uzi mati u vojsku one koji prvi put slue; uvoditi ono to je novo, uvoditi novo tarije. novakl prid. odr. v. - koji se odnosi na novake. novaki pril. - kao novak, na nain nova ka. Nova Gvineja im. . r. - geogr, ostrvo u Tihom okeanu, po veliini drugi na Zemlji.

njem.), prez. nostrificiram - dati/davati kakvoj ispravi valjanost domae ispra ve, priznati/priznavati inozemnu ispra vu. nostrifikacija im. . r. (lat.-njem.) postupak kojim se kakvoj ispravi (ob. kolskoj) steenoj u inozemstvu daje valjanost domae isprave, nostromo/notromo im. m. r. (tal.-p.) voa palube, in u pomorstvu, nosurda im. . r., augm. i pejor. - nosina, veliki nos. nonja im. . r., g. mn. nonji - odjea i obua domae izrade od prirodnih ma terijala, tipina za pojedine krajeve. nota im. . r. (lat.) - mu. kajda, grafiki znak za odreeni muziki ton; dipl. dopis jedne drave drugoj s posebnim znaenjem i s odreenim povodom; kraa biljeka, primjedba, napomena, notabilitet im. m. r. (lat.), g. jd. notabiliteta - ugled, uvaenost, vienost, istaknutost, dobar glas. notacija im. . r. (lat.) - biljeenje, ozna avanje; sistem znakova u nekoj oblasti koji slue za obiljeavanje izraza i sim bola; mu. biljeenje nota; notni sistem, notafilija im. . r. (lat.) - iron. ljubav prema novanicama, banknotama; sku pljanje novanica. notafilist(a) im. m. r. (lat.) - ljubitelj banknota, skuplja novanica, notafilistica im. . r. (lat.) - ena notafilist. notalan prid. (lat.), odr. v. notalni - koji se odnosi na note, koji je po notama. notar im. m. r. (lat.), g. jd. notara - osoba ovlatena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prepie i druge doku mente; javni biljenik, pisar, brzopisac, notaro. notarev/notarov prid. (lat.) - koji pripada notaru. notarica im. . r. (lat.) - ena notar, notariln prid. (lat.) - koji pripada notarici. notarijat im. m. r. (lat.), g. notarijata sluba notara u srednjem vijeku koju su organizirali i plaali tadanji gradovi, notaro im. m. r. (lat.) - (seoski) biljenik, notar. notarskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi

novajlija novajlija im. m. r. - ovjek koji je poetnik u neemu, pridolica, novak. novak im. m. r., g. jd. novaka , n. mn. novci - regrut, novi vojnik, tek uzet u vojsku; novi uenik, lan kakve zaje dnice i sl. novakinja im. . r. - ona koja je tek dola, koja poinje (npr. raditi), novator im. m. r. - onaj koji hrabro uvodi neto novo (patent, poboljanja u pro izvodnji ili organizaciji), unosi nove ideje. novatorskl prid. odr. v. - koji se odnosi na novatore; koji se odnosi na proces nastao zaslugom novatora. novatorski pril. - kao novator, na nain novatora. novcat prid., odr. v. ndvcati - pojaani izraz za nov. novani prid. odr. v. - koji se sastoji od novca, koji poiva na novcu, novanica im. . r. - metalni ili papirnati novac, banknota, novano pril. - pomou novca, novcem, u novcu. novar im. m. r., g. jd. ndvara - ob. bankar. novarski prid. odr. v. - koji se odnosi na novare i novarstvo, novarski pril. - kao novari, na nain novara. novarstvo im. s. r. - bankovno poslova nje, bankarstvo; uope: rad s novcem (krediti, kamate, uplata, isplata itd.), novi im. m. r., em. - metalni novac male vrijednosti i veliine, noveento im. m. r. (tal.), g. jd. noveenta - ukupnost dogaanja u 20. st. u Italiji (ob. u umjetnosti). novela1 im. . r. (tal.), g. mn. novela! novela - knji, pripovijetka, krai ro man. novela2 im. . r., g. mn. novela - pravno: kasnija izmjena ili dopuna prijanjeg zakona. noveleta im. . r. (tal.), g. mn. noveleta knji, mala novela, prelazni oblik izme u novele i kratke prie; mu. podulja kompozicija najee za klavir u kojoj se izmjenjuju nmogi kontrastni odlomci sugestivne romantike izraajnosti. noveliranje gl. im. s. r. (tal.) od novelirati.

498
novellrati gl. svr. (tal.), prez. noveliram unositi neku novu pojedinost u zakon, nova pravila, uredbe. novelist(a) im. m. r. (tal.) - knji, pisac novela. novelistica/novelistkinja im. . r. (tal.) ona koja pie novele, novelistikl prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na novele i noveliste, novelistiki pril. (tal.) - kao novelist, na nain novelista, novembar im. m. r. (lat.), g. jd. ndvembra -jedanaesti mjesec u godini; studeni, novembarski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na novembar, koji je u novem bru. novena im. . r. (lat.) - pobonost kod katolika koja traje devet dana; devetnica. novial im. m. r., g. jd. novila - meu narodni jezik to ga je 1928. predloio danski jezikoslovac O. Jespersen koje mu je leksiki fond bio uglavnom grko-latinski, a gramatika ustrojena po uzoru na englesku, novicijat im. m. r. (lat.), g. jd. novicijata razdoblje u kojem se priprema i isku ava onaj koji eli stupiti u crkveni red; zgrada za redovnike kandidate, novina im. . r., g. mn. novina - nova pojava, pronalazak, novi nain, promje na koja smjenjuje to prethodno; no vost. novinar im. m. r., g. jd. novinara urnalist, onaj koji priprema sadraje za novine. novinari im. m. r., pejor. - beznaajan novinar. novinarev/novinarov prid. - koji pripada novinaru. novinarka im. . r., g. mn. novinarki ena novinar, novinarski prid. odr. v. - koji se odnosi na novinare, novinarski pril. - na nain novinara, kao novinar. novinarstvo im. s. r. - djelatnost koja se bavi masovnom komunikacijom putem novina; urnalistika, novinine/novinetine im. . r. plur. tantum, pejor - novine koje iznose lai, gluposti, u kojima su loi i povrni tekstovi; novinski papir, novine pretvorene u smee, novine im. . r. plur. tantum, g. ndvina publikacija koja se pojavljuje dnevno ili sedmino; sadravaju vijesti, komen tare, reportae, oglase itd. novinski prid. odr. v. - koji je od, koji je iz, koji pripada, koji se odnosi na novine. novinstvo im. s. r. - ukupnost djelatnosti na izdavanju i pisanju novina. Novi Pazar im. m. r. - grad u dolini Rake, Srbija, glavno sredite Sanda ka. noviranje gl. im. s. r. od novirati. novirati gl. svr., prez. ndviram, pril. sad. novirajui, pril. pr. noviravsi, gl. im. noviranje - propisati, propisivati to no vo. Novi Sad im. m. r. - glavni grad Vojvo dine, na lijevoj obali Dunava, novitet im. m. r. g. jd. nov ite ta - ono to je novo na tritu kao prodajni artikl, novi proizvod, ono to je novost u smislu mode ili kao kakav pronalazak u proizvodnji, potronji i sl. Novi Vinodolski im. m. r. naselje (u blizini Crikvenice), 3851 stan.; prvi put se spominje u Vinodolskom zakoniku (1288) kao posjed kneza Frankapana. Novi Zeland im. m. r. - drava u junom dijelu Tihog okeana, glavni grad Velington. novogodinji prid. odr. v. - koji pripada, koji se odnosi na novu godinu, novogovor im. m. r. - nain izraavanja u koje se nalaze nove izmiljene rijei ili je postojeim rijeima dato novo znae nje (esto s ciljem da se izbjegne jasno izraavanje i izjanjavanje), novogradnja im. . r. - zgrada koja se gradi ili novoizgraena zgrada, novogrki prid. odr. v. - koji se odnosi na novovjeke Grke i njihov jezik. novoimenovan! prid. - koji je tek imeno van, imenovati, novoizabran prid., odr. v. novoizabrani koji je tek izabran, novoizmiljen prid., odr. v. novoizmiljeni - koji je izmiljen u novije vrijeme ili nakon ega srodnog to je ve posto jalo. novokain im. m. r. (lat.), g. jd. novokaina - farm. praak bez boje i mirisa, upo

499

novotvorenica trebljava se u medicini kao sredstvo protiv bolova; prokain, tvorniko ime. novokomponlran/novokomponovan prid., odr. v. novokompdnirani/novokdmponovani - koji je kao muzika kompozicija nastao u novije vrijeme, esto kao replika, muziki citat, imita cija i sl. (novokomponovana/ novokomponirana narodna pjesma), novolatinskl prid. odr. v. - latinski knjie vni jezik od humanizma pa nadalje, neolatinski. novonastali prid. odr. v. - koji je nastao u novije vrijeme; koji je nastao nakon ega ili nekim procesom od ega {novo nastali pokret), novootkriven prid., odr. v. novootkriveni - onaj koji je otkriven u novije vrijeme, koji je nedavno otkriven, novopeen prid., odr. v. novopeeni - koji je jo nov, koji je tek neto postao i sl. (novopeeni majstor), novopostavljen prid., odr. v. novopdstavljeni - koji je postavljen u novije vrijeme ili nakon ega ili koga. novopronaen prid., odr. v. novoprdna eni - koji je pronaen u novije vrije me. novoroen prid., odr. v. novordeni - koji se tek rodio, novoroene im. s. r., g. jd. novoroen eta, ib. im. novoroenad - dijete koje je tek roeno, dijete u prvom mjesecu ivota, beba. novosadski prid. odr. v. - koji se odnosi na Novi Sad. Novosaanin im. m. r., mn. Novosaani stanovnik Novog Sada. Novosaanka im. m. r., dat. jd. Novosaanki - stanovnica Novog Sada. novst im. . r., g. jd. novosti, instr. jd. novou/ndvosti - novina, novotarija, nova vijest, novotar im. m. r., g. jd. novotara - onaj koji uvodi novotarije, sklon novotarijama, up. novator, novotarija im. . r., pejor. - neprikladna ili ne osobito vrijedna nova stvar; no vost. novotarka im. . r., g. mn. novotarki ona koja uvodi novotarije, novotvorenica im. . r. - rije ili izraz novijeg postanja, osjea se kao nov te

no vo vj ek ne pripada ustaljenoj jezinoj tradiciji, moe nastati razvijanjem podruja na koje se rije odnosi ili razvijanjem unutarjezine stilizacije (parobrod, telefon, alunirati, ekologija, kisik; popridjevljenje, samobitnost, draica, brzoglas, bi tnica), kovanica, novovjek prid., odr. v. novovjeki - koji pripada novom vijeku; suvremen, mo deran. novovjekovni prid. odr. v. - koji se odnosi na razdoblje novoga vijeka, novozavetni prid. odr. v. - koji pripada, koji se odnosi na Novi zavjet, novozelandski prid. odr. v. - koji se odno si na Novi Zeland i Novozelanane. Novozelananin im. m. r., n. mn. Novo zelanani - stanovnik ili dravljanin Novog Zelanda. Novozelananka im. . r., dat. jd. Novozelnanki - stanovnica ili dravljanka Novog Zelanda, novum im. m. r. (lat.) - novi moment u promijenjenim okolnostima, podatak koji mijenja osnove za zakljuak; oko lnost koja nakon jednog postupka daje povoda da se pokrene novi; uope: ne to novo, novost, nozdrva im. . r. - jedan od dva otvora njuke koji po organskoj funkciji odgo vara nosu (up. konjska nozdrva), no im. m. r., g. jd. noa, v. nou, n. mn. noevi - priruno sredstvo za rezanje i hladno oruje za sjeenje i hoenje, noar im. m. r., g. jd. noara - onaj koji izrauje noeve, noarev/noarov prid. - koji pripada noaru. noarstvo im. s. r. - obrt izrade noeva, noice im. . r. pi. tantum - makaze, kare, noi im. m. r., em. - mali no. noina im. m. r., n. mn. ndine, augm. veliki i prijetei no. noni prid. odr. v. - koji se odnosi na nogu (noni prst). NTSC skra. - tehn. vrsta televizijskog signala koji se emituje u SAD-u, Kana di, Japanu i dr. zemljama (od engl. naziva National Television Systems Committee), u Evropi PAL-sistem. Nubija im. . r. - geogr, kraj u Egiptu i Sudanu, izmeu Libijske pustinje i Crvenog mora.

500 niibllan prid. (lat.), odr. v. nubilni - koji je sposoban za brak. niibilaran prid. (lat.), odr. v. nubilarni oblaan; taman, nubuk im. m. r. (njem.) - vrsta gotove koe barunasta izgleda, nuditelj im. m. r. - onaj koji ta nudi, ponua. nuditi (se) gl. nesvr., prez. nudim (se), imp. nudi (se), pril. sad. nudei (se) nuenjem initi da ko ta prihvati, odbije ili razmisli o prijedlogu; izraa vati spremnost ili iskazivati nakanu; (se) stavljati na raspolaganje svoje uslunudist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. nudiste poklonik nudizma, osoba koja se suna gola; gola, nudistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na nudizam i nudiste, nudistiki pril. (lat.) - kao nudist, na nain nudiste, nudistkinja/nudistica im. . r. (lat.) - e na nudista, nudizam im. m. r. (lat.), g. jd. nudizma navika koja poiva na izlaganju nagoga tijela djelovanju sunca; nudistiki pok ret, naturizam. nudle im. . r. mn. (njem.), g. mn. nudla valjuci za juhu; njoki. nudliee im. . r. mn. (njem.), em. - male nudle. nudofobija im. . r. (lat.) - psih. bolesno zaziranje od vlastite golotinje, nudomanija im. . r. (lat.-gr.) - psih. bolestan nagon da se bude bez odjee, pretj erana sklonost golotinj i. nuenje gl. im. s. r, od nuditi (se), nugat im. m. r (fr.) - poslastica od oraha (ljenjaka, badema ili pistacija) umije anih u smjesu rastopljena eera, meda s vanilijom i tuenih bjelanjaka 2; vrsta tvornikog keksa. Nuh im. m. r. (hebr.-perz.) - pejgamber kod muslimana; Noa kod Jevreja, nujan prid., odr. v. nujni - ekspr. sjetan, melanholian, niikanje gl. im. s. r. od nukati, niikati gl. nesvr., prez. nukam - nagova rati, poticati koga na neto, nukati im. m. r. (jap.) - udarac prstima u karate u. nukleacija im. . r. (lat.) - proces kojim
g e

501 specifine estice u atmosferi, tzv. Jez gre, dovode do toga da vodena para prelazi u tekue ili kruto stanje, ili iz tekueg u kruto stanje, nuklearac im. m. r. (lat.), g. jd. nuklearca, n. mn. nuklerci, g. mn. nuklearaca - razg. onaj koji se bavi nuklearnom fizikom ili atomistikom. nuklearev prid. odr. v. (lat.) - koji pri pada nuklearcu. nuklearka im. . r. (lat.), g. mn. nukle arka/nuklearki - razg. nuklearna ele ktrana, centrala nuklearni pogon za pro izvodnju struje, nuklemi im. m. r. mn. (njem.) - nukleoproteidi. nuklelnskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na nukleine, ob. u: nukleinske kiseline', visokomolekulski spojevi (naj vee organske molekule DNA i RNA), bitni sastojci elijskih jezgara i nosioci genetskih informacija ivih organiza ma. nukleon im. m. r. (lat.), n. nukleni zajedniki naziv za proton i neutron, tj. za estice koje ine atomsku jezgru, nukleonika im. . r. (lat.), dat. jd. nuklednici - dio fizike koji se bavi prouava njem nukleona, tj. atomskog jezgra, nukleoproteidi im. m. r. mn. (lat.), g. nukleoproteida - hem. bjelanevine sa stavljene od nukleinskih kiselina i je dnostavnih bazinih proteina (histona), najvaniji sastojci biljnog i ivotinjskog tkiva; nukleini. nukleotidi im. m. r. mn. (lat.), g. nukleotida - hem. osnovne ponavljajue jedinice (monomeri) u sastavu nukle inskih kiselina, nukleus im. m. r. (lat.) - centralni ili kljuni elemenat oko kojeg se okupljaju drugi elementi; fiz. jezgro atoma sasta vljeno od protona i neutrona, nuklld im. m. r. (lat.), g. jd. nuklida - fiz. atom ili grupa atoma specificirani bro jem protona (atomski broj) i brojem neutrona. niila im. . r., g. mn. nula - mat. cijeli broj sa svojstvom neutralnog elementa za operaciju zbrajanja (a + O = O + a = a), takoer kardinalni broj praznog skupa; nitica; pejor. onaj koji je beznaajan (o osobi, stvari ili pojmu); lingv. odsutnost

numizmatiar glasovnog izraza kao oznaka jezikog znaenja, nulti morfem, nulta oznaka; nulta taka apsolutne temperature (= stepeni), niilerica im. . r. - potpuno oiana kosa, elektrina maina za ianje kose; bijelo brano posebno mljeveno; razg. ono to je obraeno, to se obrauje i sl. neim to u nomenklaturi ima oznaku nula, nuliranje im. s. r. - fiz. vrsta zatite od dodira visokog napona, uzemljenje, niillte im. s. r. - fiz. vorite nekog siste ma naizmjenine elektrine energije u kojem vlada potencijal Zemlje, nulti prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na nulu, koji polazi od nule. niil-vektor im. m. r. - mat. vektor kojem je modul jednak nuli, a smjer neodre en. nulvodl im. m. r., g. jd. nulvodfa - fiz. neutralni vodi (provodnik); ako su namotaji generatora ili transformatora izmjenine struje vezani u zvijezdu, tada je iz zvjezdita izveden poseban vodi koji slui kao povratni vodi ostalim raznim vodiima; u sluaju nejednolino optereenih faza nulvodi preuzima razliku raznih struja, numa im. . r. (lat.) - hist. kovani novac, kovanica. numera im. . r. (lat.) - broj, brojka; popularna pjesma; muziki broj. numeracija im. . r. (lat.) - oznaavanje brojevima. numeralija im. s. r. mn. (lat.) - gram. brojevi (kao vrsta rijei); numere, numerator im. m. r. (lat.) - tehn. naprava za numeriranje, otiskivanje ili oitava nje brojeva; broja, brojilo, numeriki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na broj ili brojeve, numeriranje gl. im. s. r. (lat.) od nume rirati. numerirati/numerisati gl. svr. (lat ), prez. numeriram/nume riem, pril. sad. numerirajui - oznaiti/oznaavati ta brojevima (stranice knjige, listove u blokovima, sreke, ekove itd.), numerologija im. . r. (lat.-gr.) - proua vanje simbolike ili skrivenih znaenja brojeva. numizmatiar im. m. r. (njem.), g. jd. numizmatiara - onaj koji se bavi numi-

numizmatiarka zmatikom; sakuplja starog novca, numizmatiarka im. . r. (njem.) - ona koja se bavi numizmatikom, numizmatika im. . r. (njem.), dat. jd. numizmatici - skupljanje starog novca i medalja; pomona historijska disciplina koja prouava postanak, razvoj, eko nomsko, historijsko i umjetniko znae nje starog kovanog novca, medalja i sl. nunanje gl. im. s. r. od nunati, nunati gl. nesvr., prez. nunam, pril. sad. nunajiii, onomat. - nanati, izgovarati na, na ili nu, nu kako bi dijete zaspalo, tepanjem djecu uspavljivati. nuncij im. m. r. (lat.) - papin poslanik pri vladi neke drave; izaslanik, nuncijatura im. . r. (lat.) - stalno diplo matsko predstavnitvo Svete Stolice u nekoj dravi, istog ranga kao velepo slanstvo. Nuncijata im. . r. (tal.) - Blagovijest, Navjetenje Marijino (vijest da e roditi Isusa); crkva posveena Navjetenju Marijinu. nunaku im. m. r. (jap.), g. jd. nunakna japanska borilaka vjetina koja sastoji se u rukovanju dvama drvenim tapo vima dugim 30 cm, spojenim uetom ili lancem; jedan se tap dri, drugim se vitla i udara, nunkupacija im. . r. (lat.) - pravno: imenovanje batinika, nasljednika, nupcija im. . r. (lat.) - pravno: sklapanje braka, brak; vjenanje, enidba, nupcijalitet im. m. r. (lat.), g. jd. nupcija liteta - sociol. termin kojim se oznaava pojava sklapanja brakova; podaci o uestalosti vjenanja i rastave brakova osnova su prouavanja, nupturijent im. m. r. (lat.), g. mn. nupturijenata - muka osoba koja stupa u brak; mladoenja, nur im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. mirovi svjetlo; svjeina u licu; relig. svjetlost, plamen, koji se prema muslimanskom narodnom vjerovanju pojavljuje na gro bovima svetaca ili pobonih ljudi i na mjestima gdje je zakopano blago, nurija im. . r. (gr.) - hist. upa, parohija (ob. u Osmanskom Carstvu). Niirnberg im. m. r. (njem.) - grad u Bavarskoj (Njemaka) u kojem je bilo suenje nacistikim voama Hitlerova

502
Treeg Rajha za ratne zloine 1945. pred Meunarodnim vojnim sudom), nus im. m. r. (gr.) - razum, intelekt; bog. nuspojava im. . r. - usputna pojava, po java koja se javlja uz drugu, popratna pojava uz neku pojavu (dogaanje, bolest, promjena u ljudskom drutvu itd.); farm. neeljeno djelovanje lijeko va koje se javlja kod njihove primjene, nusproizvod im. m. r. - sporedni proizvod koji u programu proizvodnje ima spo redno mjesto, koji ne ulazi u ono to je osnovno. nusprostorija im. . r. - pomona, spo redna prostorija (zahod, kuhinja, kupa onica, ostava), nustitnjaa im. . r. - anatom, male endokrine lijezde s unutranje strane titnjae koje izluuju paratireoidni ho rmon potreban za metabolizam minera la, napose kalcija, niistdrta im. . r. (njem.) - poslastica, torta s orasima, nutacija im. . r. (lat.) - astron, kolebanje Zemljine rotacione ose a s time u vezi i nebeske polarne osi, oko precesijskog kruga u toku od 26.000 godina (Plato nova godina), nastaje uglavnom pod utjecajem Mjeseca, odn. njegove rela tivno brze deklinacije; uope: klimanje i kolebanje bilja, niitkanje gl. im. s. r. od nutkati, nutkati gl. nesvr., prez. nutkam - nuditi kome ta da uzme, poticati ga da pri stane. nutricija im. . r. (lat.) - prehrana, prehranjivanje, ishrana. nutricionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. nutricidniste - onaj koji je strunjak za pitanja prehrane, nutricionistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na nutricionizam i nutricioniste. nutricionistiki pril. (lat.) - kao nutricionist, na nain svojstven nutricionisti. nutricionistika im. . r. (lat.), dat. jd. nutriciomstici - disciplina koja se bavi prouavanjem kvaliteta i svrsishodnost prehrane s medicinskog gledita, nutricionistkinja/nutricionistica im. . r. (lat.) - ena nutricionist. nutricionizam im. m. r. g. nutricionizma primijenjena znanost, bavi se problemirna prehrane ljudi, nutrija im. . r. (p.) - zool. vrsta ivo tinje glodara koja se uzgaja radi pro izvodnje krzna, nutrina im. . r. - ono to je unutar osobe ili nekog tijela, unutranjost; ono to je skriveno pogledu izvana ili se sastoji od organa kojima se mogu pripisati osje aji ili ukupno stanje duha ili raspolo enja. niitritlvan prid. (lat.), odr. v. nutritivni koji pridonosi prehrani, koji ima svoj stvo da hrani; hranjiv, prehrambeni, nutritfvnost im. . r. (lat.), g. jd. nutritivnosti, instr. jd. nutritivnou/nutritivnosti - svojstvo onoga to je nutritivno, hranjivost. nuvab im. m. r. (ar.), g. niivaba - hist. arh. sudac, kadija u vrijeme turske vlasti u BiH. nuzgredan prid., odr. v. nuzgredni -

503

nunost

uzgredan, nuzgred pril. - uzgred, niizgredno pril. - uzgredno, nuzla im. . r. (ar.) - pat. reg. bolest desni oko zuba, skorbut, nuzzarada im. . r. - razg. dodatna zara da, zarada pored redovne plate, nuan prid., odr. v. nuni - bez kojega se ne moe; prijeko potreban, neophodan, nuda im. . r., g. mn. nudi - neophodna potreba koja proizlazi kao posljedica nevolje, teke situacije i sl.; ono zbog ega se ide u WC. nunik im. m. r., n. mn. nuznici - zahod, toalet, we. nuno pril. - na nuan nain; prijeko potrebno. nunost im. . r., instr. nunou/nunosti - svojstvo onoga to je nuno, to je neophodno potrebno.

505 njiihnuti gl. svr., prez. njuhnem , imp. njuhni - malo ponjuiti, pomirisati, osjetiti. nju vejv (new wave) im. m. r. (engl.) novi val, novi talas, pop muzika koja se javlja nakon pojave panka; ime podra zumijeva stilski razliite muzike prav ce. Njujork (New York) im. m. r. - najvei grad u Sjedinjenim Amerikim Drava ma . njiijorkl prid. odr. v. - koji se odnosi na Njujork, koji pripada Njujorku. Njujoranin im. m. r., n. mn. Njujorani - stanovnik Njujorka. Njujoranka im. . r., dat. jd. Njujoranki - stanovnica Njujorka. njuka im. .r., dat. jd. njuki, g. mn. njuki - prednji dio glave ivotinje s aparatom za njuenje.

njiitn njuketina im. . r., augm. i pejor. velika i runa njuka, njukica im. .r., g. mn. njukica , em. mala njuka, njuenje gl. im. s. r. od njuiti, njuiti gl. nesvr., prez. njuim , pril. sad. njuei - njuhom omirisati, osjeati, opaati, otkrivati, njukalo im. s. r., g. mn. njukala - pejor. onaj koji stalno i svugdje njuka, koji svugdje zabada nos, koji eli sve otkriti, pronai dokaz, prikupiti informacije; naziv za privatnog detektiva u krimi romanima, njiikanje gl. im. s. r. od njukati, njukati gl. nesvr., prez. njuka - stalno njuiti; pejor. nepoeljno istraivati, njuni prid. - koji se odnosi na njuh. njiitn im. m.r. (engl.), g. mn. njutna jedinica sile u fizici.

Nj
Nj nj - glas, fonema, nosni (nazalni) glas; dvadeseto slovo latinice i sedamnaesto irilice. njak im. m. r., g. mn. ujakovi - oglaa vanje, zov magarca, njakanje gl. im. s. r. od njakati, njakati gl. nesvr., prez. njae, pril. sad. njaui - oglaavati se njakanjem; reva ti. njedra im. . r. pi. tant., g. njedara prednji dio ljudskog tijela od trbuha do vrata; grudi, prsa. njega im. . r., dat. jd. njezi - briga, pa nja, staranje, zatita; njegovanje; lijee nje. njegovateljica im. . r. - osoba koja nje guje, koja se bavi njegom bolesnih ili starih lica. njegovanje gl. im. s. r. od njegovati, njegovati gl. nesvr., prez. njegujem , pril. sad. njegujui - pruati njegu, brinuti o nekome, paziti nekoga, njegov prisv. zamj. - koji pripada, koji potie od koga, to je u ijem vlasnitvu (njegov imetak). Njemaka im. m. m. r. - drava u zapadnoj Evropi, njemaki prid. odr. v. - koji potie ili pripada Nijemcima ili Njemakoj, njemaki pril. - na njemaki nain, poput Nijemca. njemak im. m. r., g. jd. njemka , n. mn. njemaci - nijem ovjek, mutavac. Njemica im. .r. - pripadnica njemakog naroda ili njemake drave, njemoa im. . r. - nijemost. nj emo vati gl. nesvr., prez. nj em ujem, pril. sad. njemujui , gl. im. njemdvdnje - ne govoriti, biti nijem. njen prisv. zamj. - koji potie od one ene, koji pripada njoj, to je u njenom posjedu; njezin. njezin, prisv. zamj. - koji pripada onoj enskoj osobi, njen. njean prid., odr. v. njeniji - koji po kazuje njenost prema drugima, koji je blag, obziran, usrdan; fig. ugodan, njenost im. . r., instr. jd. njenou/ njenosti - osobina onoga koji je nje an; blagost, paljivost; osjeajnost, njihalo im. s. r. - njihalica, klatno; ljulja ka. njihaj im. m. r., g. mn. njihaja - jedan po kret njihala, njihalica im. . r. - njihaljka, njihalo, njihaljka im. .r. - njihalica, njihalo; ljuljaka, njihanje gl. im. s. r. od njihati se. njihati (se) gl. nesvr., prez. njiem , pril. sad. njiui - zrakom ravnomjerno mi cati tamo-amo, klatiti se, zibati se, lilati se, ljuljati se. nj'ihnuti gl. svr., prez. njlhnem - nainiti jedan njihaj, pokrenuti njihalicu. njihov prisv. zamj. - koji pripada njima, njimet im. m. r. (ar.) - boija blagodet, boiji dar; razg. hljeb, njin skra. od njihov, njisak im. m. r., g. jd. njiska , n. mn. njisci , g. pi. njisaka - oglaavanje konja. nj'iska im. .r., g. mn. njiski/njisaka konjsko oglaavanje, njetanje. njitanje gl. im. s. r. od njitati, njitati gl. nesvr., prez. njiti, pril. sad. njitei - oglaavati se njiskom. njiva im. . r. - zemljite koje slui za obradu, oranica, njokalica im. . r. - razg. njuka, nos. njorac im. m. r., g. jd. njorca, g. mn. njoracd - zool. ptica plovua, plivaica iz porodice gnjuraca. njuh im. m. r., n. mn. njuhovi - ulo, osjetilo mirisa.

507 proslijediti u pismenoj ili usmenoj for mi. obazirati (se) gl. nesvr., prez. obazirem (se) - bacati pogled lijevo, desno i iza sebe. obazrijeti se gl. svr. prez. obazrem (se) nakratko baciti pogled lijevo, desno ili iza sebe. obazriv prid., odr.v. obazrivi - paljiv, onaj koji ima obzira prema nekom ili neemu. obazrivo pril. - paljivo, s obzirom, obdan pril. - u toku dana; danju, preko dana. obdaren prid., odr. v. dbdarenl - koji je dobio dar, koji je prirodno nadaren, tale ntiran. obdareno pril. - s obdarenou. obdarenost im. . r., inst. jed. dbdarenou/dbdarenosti - nadarenost, talentiranost. obdariti gl. svr., prez. obdarim - dati kome dar, pokloniti mu to; prenes. biti prirodno obdaren talentom, pameu, obdukcija - im. . r. (lat.), g. mn. obduk cija - med. zahvat, operacija kojom se utvruje uzrok smrti. obdukcTjskl/obdukcionl prid. odr. v. koji se odnosi na obdukciju, obeanje gl. im. s. r. od obeati, obeati gl. svr., prez. obeam - dati rije da e dogovoreno biti ostvareno, obeavati gl. nesvr., prez. obeavam davati nekome rije, uvjeravati ga da e se uraditi onako kako je dogovoreno obeharati gl. svr. (perz.), prez. obehara procvjetati, biti sve u beharu, obehutiti gl. svr. (perz.), prez. obehutlm, trp. prid. obehuen - onesvjestiti, obez naniti. obelisk im. m. r. (gr.), n. mn. obelisci, g. mn. obelisaka - etverougaoni ili vieugaoni kameni stub kupastog oblika obenijati gl. svr. (perz.), prez. obenijam, trp. prid. obenijan - opiniti, opo jiti, omamiti, zaarati nekoga, baciti na koga ini, magiju, dati mu napitak kako bi se uinila prevara ili iznudio kakav pristanak. obescijeniti gl. svr., prez. obescijenim, trp. prid. obescijenjen - pretjerano uma njiti emu cijenu, obezvrijediti.

obian

o
O o - vokal, samoglasnik; dvadeset i prvo slovo abecede, a osamnaesto azbuke; prijedlog uz lokativ; znak za hemijski element oksigen (O). oaza im. . r. (gr.), g. jd. oaze - mjesto u pustinji gdje ima vode i zelenila; prenes. utoite, sklonite (up. oaza mira), oba broj. m. i sr. r., g. obaju - dva; i jedan i drugi. obad im. m. r, g. jd. obada, g. mn. obadva/dbada - vrsta insekta dvokrilca, ku kac koji napada goveda i konje. Obad im. m. r. - brdo na rubnom dijelu Sarajeva. obadati se gl. nesvr., prez. obadam se bjeati u trku od obada (o stoci), obajatiti gl. svr. (ar.), prez. obajatlm postati bajat, prestati biti svje, osuiti se (hljeb). obal/obao prid., odr. v. obli - okrugao, koji nema otre ivice. obala im. . r. g. mn. obala - rub, prostor uz rijeku, jezero ili more. obalijestiti se gl. svr. (tur.), prez. obalijestlm se - izgubiti svijest, onesvijestiti se. obamrijeti gl. svr., prez. obamrem - ma laksati, biti iscrpljen da jedva pokazuje znake ivota, obamrlost im. . r., instr. jd. bbamrlou/ obamrlo ti - stanje m alaksalost, iscrp ljenosti. obara im. m. r., g. mn. obaraa - okida na pitolju ili puci koji se povlai prstom, da bi se ispalio metak iz cijevi, obariti gl. svr., prez. dbarlm - prokuhati ta nekoliko minuta u vreloj vodi. obarivati gl. nesvr., prez. obarujem , trp. prid. obaren - u vreloj vodi prokuhavati to. obasjati gl. svr., prez. obasja - obasuti sjajem, osvijetliti; sinuti, granuti (sun ce). obasuti gl. svr., prez. obaspem - zasuti (rijeima, poklonima) obaka pril. (tur.) - baka, odvojeno, ras tavljeno; posebno jedno, posebno drugo, obataliti (se) gl. svr. (tur.), prez. obatallm, trp. prid. obataljen - pokvariti (se). obaveza im. . r., g. mn. obaveza - ono to moramo uraditi, posao koji ne mo emo odgoditi, obveza, obavezati gl. svr., prez. obavezem, trp. prid. obavezan - uiniti da se mora ura diti ono to proistie iz obaveze, uiniti da ko ima obavezu, obvezati, obavezan prid., odr. v. obavezni - nuan, neophodan, obvezan, koji ima obavezu; koji je obavezan ime. obaveznica im. . r. - obveznica, vrijed nosni papir koji je potvrda u ueu u nekom kapitalu, obaveznik im. m. r. - obveznik, onaj koji po zakonu podlijee nekoj opoj obave zi (npr. sluiti vojni rok), obavezno pril. - nuno, neophodno, obve zno. obavijest im. . r., instr. jd. obavijesti/ obavijeu - obavjetenje, informacija u pismenoj ili usmenoj formi, obavijestiti gl. svr., prez. obavijestim informisati, izvijestiti, obavjetavati gl. nesvr., prez. obavje tavam - obavjeivati, iznositi obavije sti, stalno iznositi informacije. obavjeivati gl. nesvr., prez. obavje ujem - informisati nekoga ili primiti informaciju o neemu, obavjetajac im. m. r., g. mn. obavje tajaca - onaj koji obavjetava, priku plja informacije za nekoga, tajni agent, pijun. obavjetenje gl. im. s. r., g. jd. obavje tenja - obavijest, informacija koju treba

obescjenjivati gl. nesvr., prez. obesejenjujem - stalno umanjivati emu vrijed nost, obezvrjeivati, obeshrabriti gl. svr., prez. obeshrabrim, trp. prid. obeshrabren - uiniti da neko izgubi samopouzdanje, poljuljati mu sa mouvjerenost, uiniti ga nespremnim, obeshrabrivati gl. nesvr., prez. obeshra brujem - stalno utjecati na koga da po sumnja u svoje sposobnosti, initi da se poljulja neije samopouzdanje, obespraviti gl. svr., prez. obespravlm, trp. prid. obespravljen - oduzeti nekome prava. obeastiti gl. svr., prez. obeastlm, prid. trp. obeaen - povrijediti neiju ast, naruiti mu dostojanstvo neljud skim postupkom, nanijeti sramotu neko me, silovati, obetetiti gl. svr., prez. obetetim, prid. trp. obeteen - nadoknaditi nekome te tu. obezglaviti gl. svr., prez. obezglavim, prid. trp. obezglavljen - skinuti nekome glavu; prenes. skinuti idejnog vou kak voj organiziranoj skupini ljudi i tako onemoguiti dalje djelovanje, obezliiti gl. svr., prez. obezlllm, prid. trp. obezlien - promijeniti neiji lik, obezvrijediti nekoga, oduzeti mu poseb nost obezvrijediti gl. svr., prez. obezvrijedim, prid. trp. obezvrijeen - obescijeniti, do kraja umanjiti neiju ili neku vrijednost ili negirati neiji znaaj, obezvrjeivati gl. nesvr., prez. obezvrje ujem - stalno umanjivati cijenu ega, obescjenjivati. obgrliti gl. svr., prez. dbgrllm, prid. trp. dbgrljen - priviti nekog uza se, zagrliti ga objema rukama; uzeti nekog u zati tu. Obhoda im. . r., g. jd. Obhddze naselje u starom dijelu Sarajeva obiaj im. m. r., g. mn. obiaja - uobia jeni postupci, navike u nekoj zajednici, nepisana pravila koja se prenose s kolje na na koljeno, obiajan prid., odr. v. obiajni - koji se odnosi na obiaj, obian prid., odr. v. dbinl - koji nije stran, koji ne odudara od ostalih, koji nije dosadan.

obiavati

508
obilazak im. m. r., g. jd. obilaska , mn. obilasci, gen. mn. obilazaka - kretanje kojim se zaobilazi oko ega, zao bilaenje; aktivnost koja omoguava uvid u trenutno stanje; posjeta; smotra, obilaziti gl. nesvr., prez. obilazim - vriti obilazak, ii oko neeg, posmatrati ne to sa raznih strana, zaobilaziti da bi se to izbjeglo; utvrivati trenutno stanje, obilaznica/obilaznica im. . r., g. mn. obilaznica - saobraajnica koja obilazi oko grada, obilaenje gl. im. s. r. od obilaziti, obilno/obilno pril. - mnogo, puno, vie nego je potrebno, obilovati gl. svr. i nesvr., prez. obiluje koliinski imati mnogo vie, biti u obiIju. obilje im. s. r. - bogatstvo; mnotvo, obiljeavanje gl. im. s. r. od obiljeavati, obiljeavati gl. nesvr., prez. obiljeavam - stalno biljeiti, oznaavati, obiljeen prid., odr. v. obiljeeni - koji ima biljeg, oznaku, obiljeeno pril. - oznaeno, s biljegom, obiljeenost im. . r., instr. jd. obiljezenou/obiljezenosti - osobina onoga to je obiljeeno, obiljeiti gl. svr., prez. obiljeim - ozna iti neto obiljeje im. s. r., g. mn. obiljeja - ozna ka, biljeg, simbol, ono to je svojstveno nekom vremenskom periodu. obim im. m. r., g. mn. dblma - obujam, ukupan zbir vanjskih strana nekog geo metrijskog tijela; proporcije tijela; veli ina ili dimenzije kakve pojave, obiman prid. odr. v. obimni - koji je veli kih razmjera, ogroman, obimno pril. - ogromno, velikog obima, oblmnost im. . r., instr. jd. obunnou/ obimnosti - svojstvo onoga to je obim no. obistiniti/obistiniti se gl. svr., prez. obistinim se - pokazati se istinitim ono u ta se sumnjalo, obitavalite im. s. r., g. mn. obitavalita boravite, mjesto gdje se povremeno boravi, obitava, obitavanje gl. im. s. r. od obitavati, obitavati gl. nesvr., prez. obitavam boraviti, ivjeti izvjesno vrijeme na nekom mjestu.

509
obitelj im. . r., g. mn. obitelji - ob. poro dica, familija, oni koji su u srodstvu, obiteljski prid. odr. v. - ob. porodini, familijarni, koji se odnosi na obitelj, koji pripada obitelji, obiti gl. svr., prez. bbijem , trp. prid. obijen - razvaliti, odvaliti to radi pro vale; uiniti kanjivo djelo, objasniti gl. svr., prez. objasnim/dbjas nim, trp. prid. dbjanjen - uiniti neto jasnim, razumljivijim, pribliiti sadraj onima koji ne razumiju, objanjavanje gl. im. s. r. od objanja vati. objanjavati gl. nesvr., prez. objanja vam - initi razumljivim, pojednostavlji vati ili tumaiti neto, objanjenje gl. im. s. r., g. jd. objanje nja , g. mn. objanjenja - tumaenje, objanjiv prid. odr.v. objanjivi - koji se da objasniti, uiniti jasnim, objava im. . r., g. mn. objava - obavijest, informacija upuena javnosti; dokume nat sa zakonskom snagom, objaviti gl. svr., prez. dbjavlm, trp. prid. dbjavljen - iznijeti kakvu vijest, izai sa odreenom informacijom u javnost; raz glasiti putem medija; tampati knjievna i nauna djela u knjigama i asopisima, objavljivanje gl. im. s. r. od objavljivati, objavljivati - gl. nesvr., prez. objavlju jem - iznositi vijesti, davati informacije za javnost; tampati knjievna i nauna djela. obje broj, . r., g. obiju , dat. objema dvije, i jedna i druga. objed im. m. r. - dnevni obrok u ishrani; ruak; objedovanje; rana nastala objeanjem, objedeno mjesto, objeda im. . r. - iznoenje neistina, pro turanje lai o kome, opube iznesene protiv onoga ko nije kriv. objedanje gl. im. s. r. od objedati. objedati gl. nesvr., prez. dbjedam - naje dati, nagrizati, objeden prid., odr. v. objedenl - koji je bio podvrgnut objedanju. objedeno pril. - tako da je bilo po dvrgnuto objedanju. objediniti gl. svr., prez. objedinim, trp. prid. objedinjen - obuhvatiti sve u jednu cjelinu, spojiti, uvezati, objedovanje gl. im. s. r. od objedovati.

objeenjak

obiavati gl. nesvr., prez. obiavam imati obiaj initi odreene radnje u datom trenutku, obino pril, - nita posebno, uobiajeno. kao i uvijek, obinost im. . r., instr. jd. bbinou/ dbinosti - svojstvo onoga to je obino. obii, svr. gl., nesvr. obilaziti, prez. dblem - proi oko neega, ii okolo, obigravati gl. nesvr., prez. obigravam iskazivati elju da se doe do ega bez direktnog iskazivanja namjere, obija im. m. r., g. jd. obijaa - onaj koji se bavi obijanjem; kriminalac koji pro valjuje radi krae; pomagalo, predmet kojim se vri obijanje, obijaica im. . r. - ona koja se bavi obijanjem. obijakl prid. odr. v. - koji se odnosi na obijae. obijaki pril. - kao obija, na nain obijaa. obijanje gl. im. s. r. od obijati. obijati gl. nesvr., prez. obijam - raz valjivati to (npr. vrata, bravu) da bi se dolo do ega. obijeliti gl. svr., prez. dbijelim - uiniti neto bijelim, obijeljeti gl. svr., prez. obijelim - postati bijel. obijesnica/obijesnica im. . r., g. mn. objesnlca - neobuzdana, raskalaena e nska osoba; ona koja bez ikakvog obzira ispunjava svoje elje i ostvaruje svoje ciljeve. obijesnikl prid. - bezobzirno, razuzdano, ne razumski nego nagonski implusivno. obijesniki pril. - sa obijeu, kao obijesnik. obijesnlk im. m. r., v. jd. obijesrile, n. mn. obijesnlci - osoba koja je obijesna, neobuzdana, hirovitog ponaanja, obijest im. m. r., instr. jd. dbijesti/dbijeu - razuzdanost, hirovito ponaanje, obijestan prid., odr. v. obijesni - razuz dan, hirovit obiknuti se gl. svr., prez. dbiknem naviknuti se, stei naviku za neto, uklopiti se u novoj sredini, obilan prid. (tur.), odr. v. obilni - koji je u velikim koliinama, raskoan, sadrajan, obilat prid. (tur.), odr. v. obilati - obilan, mnogo vie od uobiajenog.

objedovati gl. nesvr., prez. dbjedujem ruavati, hraniti se, jesti dnevne obroke hrane. objekcija im. . r. (lat.), g. mn. objekcija prigovor, napomena, prijekor, ukor, opaska, napomena, zamjerka; zapreka, smetnja. objek(a)t im. m. r. (lat.), g: mn. objekata predmet koji sainjava dio vanjskog materijalnog svijeta; u gram. dopuna predikatu, npr. djeak (subjekat); vozi (predikat) bicikl (objekat); uope: pred met, stvar. objektiv/objektiv im. m. r. (lat.), g,! mn. objektiva/objektiva - teh. dio optikog instrumenta sastavljen od jedne ili vie lea. objektivacija/objektivizacija im. . r. (lat.), g. mn. objektivclja/objektivizclje - injenje ega predmetom, opredmeivanje, ostvarivanje, objektivan prid. (lat.), odr. v. objektivni predmetan, stvaran, koji stoji nezavisno od subjekta, njegovih opaanja, milje nja i vrednovanja; koji ne podlijee svojim stavovima i emocijama ve stva ri gleda onako kakve su u stvarnosti, objekatskl prid. odr. v. - objektni, koji pripada objektu, objektni prid. odr. v. - objekatski, koji pripada objektu, objelodaniti gl. svr., prez. objelddanlm, trp. prid. objelddanjen - iznijeti pred javnost kakvu vijest o neemu to je dotada skrivano, svima otkriti tajnu, jav no progovoriti o emu. objelodanjivanje gl. im. s. r. od objeloda njivati. objelodanjivati gl. nesvr., prez. objelo danjujem - up. objelodaniti, iznositi pred javnost, javno progovarati, objeruke/objeruke/objeruke pril. prihvatiti objema rukama objesiti gl. svr., prez. dbjeslm - uiniti da neto visi; izvriti vjeanje, objesti se gl. svr., prez. dbjedem se - do biti osip po koi zbog neadekvatne higi jene ili ega drugog, objeenjak im. m. r., n. mn. objeenjci, g. mn. objeenjaka - nestana, vrago lasta osoba uvijek spremna za veselje, zadirkivanja i razne komine smicalice, spadalo.

oblaak

510
ravnih i drugih povrina u vanjskom izgledu; nain na koji neto sagleda vamo; vrsta knjievnog djela; lingv. skup fonema i morfema koje ine jedin stvenu rije, oblikovati gl. svr., prez. oblikujem, trp. prid. oblikovan - uiniti da neto dobije odreen oblik, nainiti odreene linije i povrine. oblina im. . r., g. mn. oblina - ono to nema otre ivice; oblik sa finim, meka nim linijama, obliti gl. svr., prez. oblijem, trp. obliven brzo politi (up. obliti krvlju), oblizati (se) gl. svr., prez. obliem (se) polizati jezikom, oblizniti (se) gl. svr., prez. dblizni (se) donijeti na svijet blizance, roditi dvojke, dva potomka, oblinji prid. odr. v. - onaj koji je u blizini, koji nije daleko obloga/obloga im. . r., n. mn. obloge , g. mn. oblga - ono to se stavlja kao lijek na bolno mjesto, ob. neim natopljena krpa; up. podne i zidne obloge kao izo lacija. obloiti gl. svr., prez. dbloim, trp. prid. obloen - prekriti oblogom; omotati to radi termo ili hidro-izolacije. oblutak im. m. r., g. jd. oblutka, g. mn. oblutaka - obli kamen koji je voda uinila takvim; ono to je oblo, to nema otre ivice, obljetnica im. . r., g. mn. obljetnica godinjica neega, obljuba - im. . r., g. jd. obljube ljubavni in, obljubljivanje. obljubiti - gl. svr., prez. obljubim, trp. prid. obljubljen - izvriti obljubu, obljubljivanje gl. im. s. r. od obljubljivati. obljubljlvati gl. nasvr. - izvravati oblju bu. obljutaviti/obljutaviti gl. svr. i nesvr., prez. obljutaviti! - postati bljutav, bez okusa, ruan, gadan, obmana im. . r., g. mn. obmana - pre vara, prijevara; la, ono to nije istina, obmanjiva im. m. r., g .jd . obmanjivaa - onaj koji obmanjuje, obmanj iva ica im. . r. - ona koja obmanjuje. obmanjivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na obmanjivae, obmanjivaki pril. - na nain obmanji vaa. obmanjivanje gl. im. s. r. od obmanjivati, obmanjivati gl. nesvr., prez. obmanju jem - govoriti nekome neistinu i na tome naslanjati priu; davati netane podatke i time obmanuti - prevariti javnost, obnarodovati gl. svr., prez. obnarodujem - iznijeti injenice pred javnost; uiniti da narod sazna, obnaati gl. nesvr., prez. obnaam obavljati neku dunost, obnavlja im. m. r. - onaj koji neto obnavlja. obnavijaica im. . r. - ona koja neto obnavlja. obnavljanje gl. im. s. r. od obnavljati, obnavljati gl. nesvr., prez. obnavljam vriti obnovu ega; ponovo zapoinjati posao koji je stao. obnaiti gl. svr., prez. obnaim - skinuti odjeu; postati nag. obnova im. . r., g. jd. obnove, g. mn. obnova - obnavljanje, popravljanje ne ega to je ostarjelo, vraanje oteenog ili unitenog u prvobitno stanje, obnovitelj im. m. r. - onaj koji obnavlja, obnoviteljka im. . r. - ona koja neto obnavlja. obnoviti gl. svr., prez. dbnovim, trp. prid. obnovljen - popraviti neto to je poru eno, oteeno ili uniteno. oboa im. . r., g. jd. oboe - muziki duha ki instrument. obod im. m. r., g. mn. oboda - rub, ivica obodriti gl. nesvr. prez. obodrim/obo drim - bodriti, hrabriti, podsticati nekog da bude uspjeniji u radu, uenju, natje canju. obogatiti (se) gl. svr., prez. obdgatim, trp. prid. dbogaen - (se) postati bogat; uiniti da to postane kvalitetnije doda vanjem novih elemenata; dodati emu vie sadraja, obojadisati gl. svr., prez. obojadiem obojiti, premazati kakvu povrinu ne kom bojom, ofarbati neto, obojak im. m. r., n. mn. obojci, g. mn. obojaka - komad tkanine koji se nosio umjesto arapa ispod stopala ili su se

511

obraunavati (se)

oblaak im. rn. r., g. jd. oblaka, g. mn. oblaaka, em. - oblai, mali oblak, oblaan prid., odr. v. oblani - koji je prekriven oblacima, oblaenje gl. im. s. r. od oblaiti, oblaiti (se) - gl. nesvr., prez. oblaim (se) - vriti oblaenje odjee, odijevati se; kad se nebo prekriva oblacima, postajati oblaan, oblaganje gl. im. s. r. od olaganje. oblagati gl. nesvr., prez. oblaem - pre krivati pod ili unutranjost neega ne kim materijalom, oblogom, izolacijom i sl. oblak im: m. r., lok. jd. oblaku/oblaku, n. mn. oblaci, g. mn. oblaka - zgusnuta vodena para u atmosferi iz koje nastaju padavine, oborine; svaka masa estica koja lebdi u vazduhu, oblanda im. . r. (lat.), g. mn. oblandi suhe, tanke kore za kolae, oblasni prid. odr. v. - koji se odnosi na oblast, koji pripada nekoj oblasti, oblast im. m. r., instr. jd. oblasti/oblau dio cjeline, nauno ili geografsko po druje koje se izdvaja po neemu od ostale cjeline, okrug, administrativa je dinica. obletjeti gl. svr., prez. dbletim - letei obii oko neeg; pregledati neto povr no. oblica im. . r. g. mn. oblica - valjkasti komad drveta dobiven piljenjem od posjeenog stabla, oblije im. s. r. - lik, oblik, konture nee ga. obligacija im. . r. (lat.) - obaveza, dug; vrsta vrijednosnog papira, obveznica; garancija, jemstvo, obligacljskl/obligacionl prid. odr. v. koji se odnosi na obligaciju. oblijepiti gl. svr., prez. oblijepim , trp. prid. dblijepljen - obaviti to kakvim materijalom i privrstiti ga ljepilom, oblijetanje gl. im. s. r. od oblijetati, oblijetati gl. nesvr., prez. dblijeem vrtjeti se oko ega radi ostvarivanja nekog cilja, da bi se to osvojilo na najlaki nain. oblik im. m. r., lok. jd. obliku/obliku, n. mn. oblici, gen. mn. oblika - forma; uoblienost vidljivih dijelova; vrsta ega, razliit lik ili izgled ega; odnos

tom tkaninom obavijale noge do kolje na. oboje broj - i jedno i drugo obojiti gl. svr., prez. dbojim, trp. prid. dbojen - premazati povrinu nekom bo jom; obojadisati, ofarbati, oboljenje gl. im. s. r., g. mn. oboljenja bolest; stanje kad je neko obolio od neke bolesti, oboljeti gl. svr.; prez. dbolim - postati bolestan; ne biti zdrav obor im. m. r., n. mn. obori - ograen prostor u kome se uva stoka; tor. oborina im. . r., g. mn. oborina - neka vrsta padavina, oboriti gl. svr., prez. dborim - sruiti neto na zemlju; uiniti da ko ili to padne na tlo. oboruan prid., odr. v. oboruani - naoru an. oboruati gl. svr., prez. oboruam - nao ruati; podijeliti nekome oruje, obostran/obostran prid., odr. v. obdstra ni/obostrani - isto na obje strane, i jedna i druga strana, obostrano/obostrano pril. - na obostran nain. oboavalac im. m. r., g. jd. obobvaoca, g. mn. oboavalaca - oboavatelj, neko ko je zadivljen neijim likom, idejom, radom. oboavatelj im. m. r., g. mn. oboavatelja - oboavalac, oboavan prid., odr. v. oboavani - vo ljen, potovan, oboavati gl. svr. i nesvr., prez. obo avam - potovati, voljeti, diviti se ne kome do ushienja, obraun im. m. r., g. mn. obrauna - zbir knjigovodstvenog stanja u jednom pe riodu; verbalno fiziko razraunavanje; tua, npr. obraun pesnicama, obraunati gl. svr., prez. obraunam sastaviti knjigovodstveni raun, svesti raune; imati verbalni ili fiziki obraun sa nekim. obraunavanje gl. im. s. r. od obrauna vati. obraunavati (se) gl. nesvr., prez. obraunavam (se) - sastavljati obraun, svoditi raune; fiziki ili verbalno razra unavati se sa nekim.

obraunski

512
obrat im. m. r., g. jd. obrata - preokret, potpuna promjena prilika, stava, milje nja. obratan prid., odr. v. obratni - koji pre okrenut, suprotan, obrati gl. svr., prez. dberem, gl. pril. proli dbravi, trp. prid. obran - skinuti plodove sa grana drveta (npr. dbrati jabuke). obratiti (se) gl. svr., prez. dbratim usmjeriti panju na neto ili nekog; pre usmjeriti koga na drugu stranu, uiniti ga obraenikom; osloviti koga, uspo staviti kontakt s kim. obratno pril. - suprotno, na drugu stranu. obraz im. m. r., g. mn. obraza - dio lica izmeu nosa i uha; prenes. potenje, ast, ponos (npr. izgubiti obraz u zn. izgubiti ast, potenje), obrazac im. m. r., g. jd. obrasca, g. mn. obrazaca - formular, oblik uplatnice, upitnika; forma slubenog dokumenta za prikupljaje podataka u svrhu regu lisanja nekih prava ili obaveza kod zva ninih organa uprave, obrazina im. . r. - maska, krinka, obrazlaganje gl. im. s. r. od obrazlagati, obrazlagati gl. nesvr., prez. obrazlazem - izlagati o emu detaljno, sa svim poje dinostima, iznositi razna dodatna obja njenja i argumente, obrazli prid. - poten, s obrazom, kara kteran. obrazloenje gl. im. s. r., g. jd. obrazlo enja - izlaganje sa dodatnim argume ntima koje doprinosi boljem razumije vanju kakve postavke, stava, miljenja, obrazloiti gl. svr., prez. obrazloim ; gl. pril. proli obrazldivi - dodatnim izla ganjem uiniti neto jasnijim, dati argu mentaciju za neto, obrazovan prid., odr. v. dbrazovani - koji se obrazovao, koji je kolovan, obrazovanost im. . r., instr. jd. obrazovanou/dbrazovanosti - svojstvo ono ga koji je obrazovan, kolovan, nao brazba. obrazovanje/obrazovanje gl, im. s. r. od obrazovati, obrazovati (se) gl. svr. i nesvr., prez. obrazujem - kolovati (se), pruiti/pru ati kome priliku da se obrazuje; osno vati, utemeljiti, stvoriti, sastaviti/sastav ljati. obrazovni/obrazovni prid. odr. v. - koji se odnosi na obrazovanje, koji mu pri pada (npr. obrazovni sistem.), obrecnuti se gl. svr., prez. obrecnem se trznuti se; reagovati kratko i otro; osor no, grubo, netaktino uputiti rijei ko me, okomiti se na koga. obred im. m. r., g. jd. obreda - rei. uspo stavljanje odnosa sa viim biem ili biima; propisi o tome kako se obavljaju ili dijele sakramenti, obresti se gl. povrat, svr. prez. obretem se, - nai se na nekom mjestu, zadesiti se. obrezati gl. svr. prez. obreem - skratiti ili uljepati stabla rezanjem suhih grana koje kvare izgled voke ili ive ograde; osunetiti, izvriti obrezivanje, obreziva im. m. r. g. mn. obreziva osoba koja vri obrezivanje, obrezivanje gl. im. s. r. od obrezivati. obrezivati gl. nesvr., prez. obrezujem, gl. pril. sad. obrezujui - skraivati i ulje pavati stabla voaka rezanjem suhih grana koje kvare izgled voke; sunetiti, vriti obrezivanje, obrijati (se) gl. svr., prez. obrijem (se) iletom ili nekim otrim sjeivom uklo niti dlake sa koe. obris im. m. r. gen. mn. obrisa - kontura, silueta, slabo vidljive crte i povrine ega zbog smanjene vidljivosti, polu tame, izmaglice, magle, obrisati gl. svr., prez. dbriem, gl. pril. proli dbrisavi - uiniti da neto postane isto, oistiti povrinu neega (krpom, spuvom itd.), obrkatiti gl. svr. prez. obrkatim, gl. prid. rad. obrkatio - dobiti brkove, postati brkat. obrlatiti gl. svr. prez. obrlatim, gl. pril. proli obrlativi - prevariti nekog na brzinu, zbuniti ga priom, uvjeriti ga u neto drugo i pridobiti za ostvarenje nekog cilja; zamazati kome oi. obrnut prid., odr. v. obrnuti - okrenut na drugu stranu, preokrenut, suprotan, obrnuti gl. svr. prez. obrnem, gl. pril. proli dbimuvi - krenuti s druge strane, okrenuti neto suprotno od poetnog; obrnuti priu, obrnuti red, itd.

513

obruavanje

obraunski prid. odr. v. - neto to je vezano za obraun, npr. obraunski pe riod. obraanje gl. im. s. r. od obraati, obraati (se) gl. nesvr., prez. dbraam (se) - zapoinjati razgovor s nekim, jav ljati se nekome, iznositi kome svoj stav, svoje miljenje, obraenik im. m. r., n. mn. obraenici onaj to je promijenio stranu (ideoloku, drutvenu ili bilo koju drugu) drugaiju od one na kojoj je bio. obraenica im. . r. - ena obraenik, obrada im. . r., g. mn. obrada - proces rada kojim se to obrauje, obraivanje; dodavanje novih elemenata radi u lep a vanja ili proirenja uz zadravanje i ra nijih osobina, obraditi gl. svr., prez. dbradim, trp. prid. dbraen - izvriti niz radnji potrebnih da ta slui svojoj namjeni (npr. zemlju, materijal za izradu ega, tema, tekst itd.); utjecati na koga da promijeni mi ljenje, da radi kako se od njega trai, obradiv prid., odr. v. obradivi - koji se moe obraditi, obradovati (se) gl. svr., prez. dbradujem (se), trp. prid. dbradovan - uiniti koga radosnim, obradovanim; sam postati obradovan, radostan, usreen, obraivanje gl. im. s. r. od obraivati. obraivati - gl. nesvr., prez. obraujem uope: vriti obraivanje ega kako bi bolje sluilo svojoj namjeni, npr. obra ivati zemlju kako bi bili bolji prinosi; paljivo izokola utjecati na koga, ubje ivali ga da odstupi od svoga stava i promijeni miljenje, obrana im. . r. - ee: odbrana, sistem mjera i postupaka zatite od ijeg napa da, otklanjanje ili odbijanje opasnosti od koga ili ega; igrai u timu koji u igri odbijaju napade; obrazloenja kandidata koji to brani pred komisijom; posao advokata na sudu. obraslOst im. . r., instr. jd ob raslo u/ obraslosti - osobina onoga to je obra slo. obrasti - gl. svr., prez . obrastem - zara sti u travu i korov, obrai im. m. r., g. mn. obraia, em. - mali obraz;

obrok im. m. r., n. jd. dbroci, g. mn. obroka - koliina jela u jednom od tri obroka, porcija; jedna rata u otplaiva nju ega, odreena suma novca u odre enom dogovorenom iznosu koju treba uplatiti. obronak im. m. r., g. jd. obronka, n. mn. dbrnci, g. mn. dbronaka - blago nag nuti dijelovi planine, brijega, brda koji se sputaju u kotlinu, obrt im. m. r., n. jd. dbrti, g. mn. obrta posao, djelatnost izuenik majstora i obrtnika koja zahtijeva vladanje poseb nim vjetinama i znanjima, obrtaj im. m. r., n. jd. obrtaji, g. mn. obrtaja - okretaj, okretanje ega oko osovine ili neke take, obrtati gl. nesvr. prez. obrem, gl. pril. sadanji obrui - okretati, vrtiti ta oko ega; vriti novane transakcije, ulagati novac radi akumulacije kapitala, obrtni prid. odr. v. - koji se odnosi na obrt, koji pripada obrtu, obrtnica im. . r., g. mn. dbrtnica - ena koja se bavi obrtom, obrtniki prid. odr. v.. - koji se odnosi na obrtnike. obrtniki pril. - kao obrtnik, na nain obrtnika. obrtnik im. m. r., n. mn. dbrtnici - onaj koji se bavi obrtom, majstor, zanatlija. obrub im. m. r., n. mn. dbrubi, g. mn. obruba - ono to je oko ivice (ruba) tkanine prevraeno i zaiveno radi ukra sa, porub, opitak. obrubiti gl. svr., prez. ob rubim, gl. pril. proli obrubivi, trp. prid. dbrubljen nainiti obrub na krajevima odjevnog ili drugog predmeta od bilo kojeg mate rijala; ublaiti otre rubove, obrubljivati gl. nesvr., prez. obrubljujem - naivati obrub, porubljivati. obru im. m. r., n. mn. obruevi, g. mn. obrueva - metalni ili drveni krug kojim se uvruje drvena kaca i druge sline posude; vojna jedinica koja je opkolila neprijatelja, obrukati (se) gl. svr., prez. dbrukam osramotiti koga, zastiditi nekog; osra motiti se, osjeati se nelagodno zbog neeg pred drugima, obruavanje gl. im. s. r. od obruavati se.

obruavati se obruavati se gl. nesvr., prez. obrua vati se - ruiti se, uruavati se; vriti napad iz visine, up. obruiti se. obruiti se gl. svr. prez. dbruim - sruiti se, uruiti se; okomiti se na neto; izvriti napad odozgo (avion), pikirati; gubiti visinu pri vonji avionom; verbal no napasti koga. obrva im. . r., g. jd. obrve , n. mn. obrve niz dlaica iznad desnog i lijevog oka. obuavanje im. s. r. od obuavati - obu ka. obuavati gl. nesvr., prez. obuavam, gl. pril. sadanji obuavajui - vriti obu avanje, razvijati vjetine i navike potre bne za odreenu djelatnosti, uiti koga. obuen prid., odr. v. dbueni - koji je zavrio obuku, osposobljen; biti odjeven. obuiti gl. svr., prez. dbulm - uiniti da ko stekne znanja, navike i vjetine potrebne za kakvu djelatnost, zavriti obuavanje. obua im. . r. plur. tant. - sve to se obuva na noge osim arapa (cipele, izme, tikle, sandale, opanci papue itd.). obuar im. m. r., n. mn. obuari, g. mn. obuara - osoba koja popravlja ili pravi obuu. obui gl. svr. prez. obuem , trp. prid. obuen - odjenuti se, staviti odjeu na sebe. obuhvaanje/obuhvatanje gl. im. s. r. od obuhvaati obuhvaati/obuhvatati gl. nesvr. prez. obuhvaam/obuhvatom - hvatati to objema rukama; uzimati u obzir sve po jedinosti prilikom razmatranja, posma trati problem iz svih uglova, obuhvatiti gl. svr., prez. obuhvatim obgrliti, uhvatiti objema rukama, obuj miti; sve elemente uzeti prilikom razma tranja, razmotriti problem iz svih uglo va. obuhvatan prid., odr. v. obuhvatni - koji se moe, koji se da obuhvatiti, obuhvatao pril. - svestrano, na nain da se sve obuhvati, obujam im. m. r., g. jd. obujma - obim. obujmiti gl. svr., prez. dbujmim - obu hvatiti.

514
obujmljiv prid. odr. v. - koji se da i moe obujmiti. obuka im. . r.. dat./lok. jd. obui - obu avanje, obuavati koga, prenositi mu znanja i vjetine, obustava im. . r., g. mn. obustava prekid rada; nalog banke za skidanje novca sa rauna u vrijednosti dugova nja. obustaviti gl. svr., prez. obustavim, gl. pril. pro. obustavivi - zaustaviti, preki nuti ta. obustavljanje gl. im. s. r. od obustavljati, obustavljati gl. nesvr., prez. obustavljam - prekidati, zaustavljati ta. obuti gl. svr., prez. obujem, gl. pril. pro. obuvi - nazuti obuu ili arape na noge. obuvanje gl. im. s. r. od obuvati, obuvati gl. nesvr., prez. obuvam, trp. prid. obuven - nazuvati obuu ili arape na noge. obuzdati (se) gl. svr., prez. obuzdam (se) - imati sposobnost koga zaustaviti i zadrati mu ponaanje u granicama po eljnog i doputenog; posjedovati samokontrolu i ponaati se normalno i u granicama prihvatljivog. obuzeti gl. svr., prez. obuzmem, trp. prid. obuzet - spopasti, zahvatiti, zaokupiti, npr. biti obuzet kakvim emocijama, mi slima itd. obveza im. . r. - obaveza, obvezati (se) gl. svr., prez. dbvezem (se) - obavezati (se). obvezan prid., odr. v. obvezni - koji ima obvezu, obavezan, obveznica im. . r. g. mn. obveznica obaveznica, vrijednosni papir koji je potvrda o sudjelovanju u nekom kapita lu, obligacija, obveznik im. m. r. nom. jd. obveznici obaveznik, onaj koji po zakonu podlije e nekoj opoj obavezi, obzir im. m. r., g. mn. obzira - paljiv odnos prema drugome, oprez, uvia vnost prema obiajima, navikama, zako nima. obziran prid., odr. v. obzirni - koji je paljiv, oprezan, pun obzira, obzirno pril. - paljivo, oprezno, s obzi rom. obzirnost im. . r., instr. jd. obzirnou/ obzirnosti - osobina onoga koji je obzi ran. obznana im. . r., g. mn. obznana - pro glas, jednosmjerno objavljivanje ega u javnosti, dekret, obznaniti gl. svr., prez. obznanim, gl. prid. rad. obznanio, gl. prid. trp. dbznanjen - jednosmjerno objaviti ob. u pi smenom obliku proglas za narod, obja viti, razglasiti. obzor im. m. r., n. mn. dbzori - linija u daljini u kojoj se zemlja spaja sa nebom, prostor koji moemo obuhvatiti pogle dom, horizont, obzorje im. s. r., n. mn. dbzorja - vido krug, horizont, ocal im. m. r., arh. - elik, ocalan prid., odr. v. ocalni - koji se odno si na ocal, elian, ocariniti gl. svr. prez. dcarinim - napla titi carinu na uvezenu robu po odreenoj tarifi. ocat im. m. r. plur. tantum, gen. jd. deta sire, vodena otopina ocetne kiseline, ocean/ocean im. m. r., g. jd. oceana/ oceana - ee: okean, velika vodena povrina izmeu kontinenata, ocijeniti gl. svr., prez. ocijenim, gl. pril. pro. ocijenivi - dati ocjenu, napisati o kome ocjenu; iznijeti miljenje o kome ili emu, procijeniti, odrediti vrijednst. ocijediti gl. svr. prez. dcijedim , gl. pril. pro. ocijedivi, trp. prid. dcijeen pustiti da iz ega iskapa tenost; stiska njem uiniti da u emu ima to manje tekuine. ocjena im. . r., g. mn. ocjena - brojkom ili na drugi nain iskazan vrijednosni sud o kome ili emu. ocjenjiva im. m. r., g. mn. ocjenjivaa onaj koji ocjenjuje, ocjenivaev prid. - koji pripada ocjenji vau. ocjenjivaka im. . r. - ona koja ocjenju jeocjenjiv prid., odr. v. ocjenjivi - koji se moe ocijeniti, ocjenjivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ocjenjivaa, ocjenjivaki pril. - na nain ocjenivaa. ocjenjivanje gl. im. s. r. od ocjenjivati.

515

oaravanje

ocjenjivati gl. nesvr., prez. ocjenjujem davati ocjene, donositi vrijednosni sud o kome ili emu. ocrniti/ocrniti gl. svr. prez., dcrnim/ ocrnim, gl. pril. pro. ocrnivi/ocrnivi uiniti to crnim; prenes. oklevetati, na mjerno predstaviti koga ili to loijim, govoriti o nekome neistinu, ocrnjivanje gl. im. s. r. od ocrnjivati, ocrnjivati gl. nesvr., prez. ocrnjujem initi to crnim; prenes. stalno namjerno govoriti sve loe o kome ili emu. ocrtati gl. svr. prez. ocrtam, trp. prid. ocrtan - predstaviti to u osnovnim crta ma, opisati; crtanjem okruiti, ocrtavati gl. nesvr., prez. ocrtavam oslikavati, ogledati se u neemu, prepo znati nekoga ili neto po odreenim ka rakteristikama ocvalost im. . r., instr. dcvalou/dcvalosti - stanje onoga koji je ocvao, uvehlost, ostarjelost. ocvasti gl. svr., prez. ocvatem - prestati cvasti; prenes. uvehnuti, ostarjeti, izgu biti svjeinu mladosti. oaj im. m. r., g. jd. oaja - oajanje, stanje kad je izgubljena svaka nada, be zizlazna situacija, oajan prid., odr. v. oajni - koji je u oaju, u bezizlaznoj situaciji, oajanje im. s. r., g. jd. oajanja - oaj. oajavanje gl. im. s. r. od oajavati, oajavati gl. nesvr. prez. oajavam - pre pustiti se beznau, tugovati bez snage da se nae izlaz, oajnica im. . r. - enska osoba koja oajava. oajniki prid. odr. v. - koji se odnosi na oajnika. oajniki pril. - kao oajnik, na nain oajnika. oajnik im. m. r., n. mn. oajnici - osoba koja oajava, koja je u stanju bezizlaza. oajno pril. - bez nade, u oajanju, oale im. . r. plur. tantum - naoale, optika sprava za poboljanje vida. oaran prid., odr. v. oarani - koji je zadivljen; ushien. oarati gl. svr., prez. oaram - zadiviti koga neim; ushititi se. oaravanje gl. im. s. r. od oaravati.

oaravati
oaravati gl. nesvr., prez. oaravam ushiivati se, initi da se ko zadivi, za vede. oekivanje gl. im. s. r. od oekivati. oekivati gl. nesvr., prez. oekujem iekivati da se ta dogodi; nestrpljivo se nadati neemu, nasluivati neto, vjerovati da e se neto desiti. Oena im. m. r - molitva hriana/kra na koja poinje rijeima: Oe na. oerupati gl. svr., prez. oerupam - ski nuti perje sa tijela peradi; prenes. ma terijalno koga iskoristiti, oeljati gl. svr., prez. oeljam, trp. prid. oeljan - uiniti kosu urednom pomou elja, oetkati gl. svr., prez. oetkam , gl. pril pro. detkavi - skinuti prainu etkom, oistiti neto etkom. oev prid. odr. v. - koji pripada ocu. oevid im. m. r., g. jd. oevida - ee: uviaj, sagledavanje okolnosti i priku pljanje podataka na mjestu dogaaja sumnjivih i kanjivih djela. oevidac im. m. r., g. jd. oevica , instr. jd. oevicem - svjedok, onaj ko je bio prisu tan oevidan prid., odr. v. oevidni - oigle dan, oit, jasan, oevidno pril. - oigledno, oito, jasno, kad se neto desilo i moe pomoi u istrazi. oevidnost im. . r., instr. jd. oevidnou/oevidnosti - oiglednost, svojstvo onoga to je oevidno, oevina im. . r., g. jd. devine - babo vina, aevina, ono to je pripadalo ocu, oeva imovina koju ob. koriste potomci, oica im. . r., g. mn. oica - rupica na vrhu igle kroz koju se provlai konac, sitni vorovi u pletenju kroz koje se provlai igla i pletivo, oigledan prid., odr. v. oigledni - oe vidan, koji se jasno vidi. oigledno pril. - na oigledan nain, oito, zorno. oiglednost im. . r., instr. jd. oiglednou/oiglednosti - oevidnost, ono to je oevidno, oijukanje gl. im. s. r. od oijukati, oijukati gl. svr. i nesvr., prez. oiju kam - bacati zaljubljene poglede, zalju bljeno gledati, pogledivati, koketirati.

516
oinski/oinski pril. - kao otac, s ljubavIju. oinstvo im. s. r. - krvna veza izmeu oca i djece. oistiti gl. svr., prez. distim, gl. pril. pro. distivi, trp. prid. dien - uiniti to istim; prenes. pokrasti koga, oistiti mu depove. oit prid., odr. v. diti - oigledan, jasan, oevidan. oitanje ini. s. r. - utvreno stanje potro nje na kakvom mjerilu. oitati gl. svr., prez. oitam, trp. prid. oitan - izgovoriti, izrei ono to je na pisano; utvrditi stanje na mjerilu utroka struje i sl.; prenes. otro skrenuti panju nekome za njegove greke, oitavanje gl. im. s. r. od oitavati, oitavati gl. nesvr., prez. oitavam izgovarati, izricati ono to je napisano; utvrivati stanje na kakvom mjerilu; nekom stalno skretati panju zbog gre aka i propusta, oito pril. - jasno, oigledno, oevidno, oitovati (se) gl. svr. i nesvr. prez. ditujem (se) - izjaviti, iskazati, pokaza ti; izjasniti/izjanjavati se o emu. oni prid. odr. v. - koji je u vezi sa okom, koji pripada oku. onjak im. m. r., n. mn. onjaci, g. mn. onjaka - trei zub u gornjoj vilici koji slui za kidanje hrane, a nalazi se ispod oka. ouh im. m. r., n. mn. ousi - majin mu koji nije bioloki otac njenoj djeci, oovjeenje gl. im. s. r. od oovjeiti, oovjeiti gl. svr., prez. odvjecim, trp. prid. odvjeen - uiniti ovjekom, dati kome ili emu ljudske osobine, oupati gl. svr., prez. oupam, gl. pril. proli oiipavi, trp. prid. oupan - ure diti to upanjem, potpuno ili djelimino ukloniti to upanjem (dlake, korov), ouvan prid., odr. v. ouvani - koji je u dobrom stanju, ouvati (se) gl. svr., prez. ouvam (se) sauvati, zatititi neto od propadanja; odrati se, sauvati se. ovrsnuti gl. svr., prez. dvrsnem , gl. pril. proli dvrsnuvi - postati jak, sna an, vrst, tvrd. oederiti (se) gl. svr. (ar.), prez. dederim se - rastuiti se, oalostiti se. oeifiti gl. svr. (tur.), prez. deifim provesti eif, nauivati se, nasladiti se. oelaviti/oelavjeti gl, svr. (tur.-perz.), prez. oelavim , gl. prid. rad. oelavio izgubiti kosu, postati elav, ooraviti/ooraviti/ooravjeti gl. svr. (tur.), prez. doravim/odravim - obnevidjeti, oslijepiti, postati orav, outiti/outjeti gl. svr., prez. dutim, trp. prid. duen , gl. pril pro. outivi/ outjevi - osjetiti; naslutiti. od prijei. - npr. s genitivom (otiao je od kue, ivi se od rada). oda1 im. . r., g. mn. oda - sveana pjes ma u ast bogova, vladara, dravnika i znaajnih dogaaja. oda2 im. . r. (tur.) - hist. najmanja jedi nica plaene janiarske vojske, odabir im. m. r., g. jd. odabira - proces odabiranja; izbor, rezultat odabiranja, odabiranje gl. im. s. r. od odabirati. odabirati gl. nesvr., prez. odabirani vriti odabiranje, izbor, odabran prid., odr. v. odabrani - koji je prihvaen prema nekim kriterijima, iza bran. odabrati gl. nesvr., prez. odaberem , gl. pril. pro. odabravi - izvriti izbor, iza brati. odagnati gl. svr., prez. odagnam , gl. pril. pro. odagnavi - otjerati od sebe ta nepotrebno, nelagodno (npr. runu mi sao, zebnju), odahnuti gl. svr., prez. odahnem , gl. prid. rad. odahnuo - ispustiti dah iz plua; osjetiti olakanje poslije psihi kog ili fizikog napora, predahnuti, ddaja im. . r. (tur.), n. mn. odaje , g. mn. odaja - soba, prostorija, odakle pril. - u pitanju: s kojeg mjesta, iz kojeg mjesta; u odnosnom znaenju na mjesto gdje je bio (npr. odakle je do ao). odalamiti gl. svr. prez. odalamim, trp. prid. odalamljen - udariti snano i gru bo. odaliska im. . r. (tur.), g. jd. odaliske robinja u haremu; ena s kojom se ivi nevjenano, ljubavnica; odaljiti (se) gl. svr. prez. ddaljim (se), gl. pril. pro. oddljivi - odmai se, udaljiti se, otii sa nekog mjesta.

517

odbijanje

odan prid., odr. v. odam - vjeran, pri vren. odande pril. - od onog mjesta, s onog mjesta. odano pril. - vjerno, privreno, odanost im. . r., instr. jd. ddanou/ odanosti - vjernost, privrenost, odapeti gl. svr., prez. odapnem - otpustiti ono to je napeto; ispaliti (npr. strijelu iz luka); prenes. umrijeti, ispustiti duu. odar im. m. r., g. jd. odra - uzdignuto mjesto na koje se sputa sanduk sa tije lom pokojnika, odasipati gl. nesvr., prez. ddasipam odsipati, istresati jedan dio ega. odaslati gl. svr., prez. odaaljem, trp. prid. ddaslan - poslati to, npr. poslati potu na vie strana, odasuti gl. svr., prez. odaspem - odsuti, odvojiti jedan dio, istresti dio (brana, eera itd.). odasvud(a) pril. - sa svih strana, odailja im. m. r., n. mn. odailjai, g. mn. odailjaa - ureaj za emitiranje elektromagnetskih talasa, predajnik. odati gl. svr., prez. odam - izdati, otkriti neiju tajnu, potkazati, biti izdajnik, odatle pril. - sa tog mjesta, otuda, odavati gl. nesvr., prez. ddajem - izda vati, potkazivati; pokazivati, ostavljati utisak onoga to znai rije uz koju stoji (lice mu odaje strah), odavde pril. - sa ovog mjesta koje je blizu govorniku, odavna/odavno pril. - od prije mnogo vremena, ve dugo. odaziv/odziv im. m. r., g. jd. odaziva! odziva - odgovor na dozivanje, poziv, odazivanje gl. im. s. r. od odazivati se. odazivati se gl. nesvr. prez. odazivam se, gl. pril. sad. odazivajui se - javljati se na poziv, odgovorati na dozivanje. odazvati se gl. svr., prez. odazovem odgovoriti glasom na poziv, odbaciti gl. svr., prez. ddbacim, gl. pril. pro. odbacivi - pokretom baciti to od sebe; okarakterisati neto kao nevano ili neprikladno, neprihvatiti, odbiti, odbacivati gl. nesvr., prez. odbacujem , gl. pril. sad. odbacujui - bacati od sebe, odbijati, neprihvatati, odbijanje gl. im. s. r. od odbijati.

odbijati odbijati gl. nesvr., prez. odbijam - odba civati od sebe, ne prihvatati neto, ne primati, odustati od neeg, nagovarati nekog da ne uradi neto, obijenica im. . r. - in i dokument kojim se odbija ostvarivanje kakva za htjeva, molbe i sl. odbitak im. m. r., n. mn. odbici, g. mn. odbitaka!odbitaka - dio koji se odbija (izdvaja, oduzima) od ukupnog iznosa mjesenih primanja odbiti gl. svr., prez. odbijem, trp. prid. odbijen - neprihvatiti to, odbaciti od sebe, oduzeti od plae, odbljesak im. m. r., g. jd. odbljeska , n. mn. odbljesci, g. mn. odbljesaka - refle ksija svjetlosti, odsjaj o neku glatku po vrinu. odbojan prid., odr. v. odbojni - onaj koji nije privlaan, odbojka im. . r., g. jd. odbbjke, dat. jd. ddbjci - sportska igra u kojoj se lopta odbija rukama i prebacuje preko mree drugoj ekipi, odbojka im. m. r., g. jd. odbojkaa, n. mn. odbojkai, g. mn. odbojkaa - onaj koji igra odbojku, ko se bavi odbojkom, odbojkaica im. . r. - enska osoba koja se bavi odbojkom, koja igra odbojku, odbojkaiin prid. - koji pripada odboj kaici. odbojkaki prid. odr. v. - koji se odnosi na odbojku, odbojnik im. m. r., n. mn. ddbdjnici, g. mn. odbojnika - zatitni graninici na prednjem i zadnjem dijelu vozila, odbojno pril. - neprivlano, neprihvatlji vo. odbojnost im. . r. instr. jd. odbojnosti! odbojnou - neprivlanost, osobina onog to je odbojno. odbor im. m. r., n. mn. ddbori, g. mn. odbra - organ vlasti, odreeno tijelo u upravi; izabrana grupa ljudi koja obavlja neki koordinacijski ili organizacijski posao. odbornik im. m. r., n. mn. odbornici, g. mn. odbornika - lan odbora, odbrambeni prid. odr. v. - obrambeni, onaj koji je u odbrani (npr. odbrambeni igra).

518
odbrana im. . r. - obrana, nain zatite od opasnosti razne vrste (nasilje, napad, nezgoda itd.), odbraniti (se) gl. svr., prez. odbranim (se), trp. prid. odbranjen - zatititi nekog od opasnosti razne vrste; sprije iti nasilje; (se) odbiti napad i spasiti ivot. odbrojiti gl. svr., prez. ddbrojim , gl. pril. pro. odbrdjivi - zavriti brojanje, usta noviti koliko ima neega, utvrditi broj neega. odbrusiti gl. svr. prez. odbrusim skinuti brusilicom jedan sloj povrine kakvog materijala; prenes. otro kome odgovoriti, oderati gl. svr. prez. bde rem - oguliti to (npr. oderati kou); prenes. uzeti vie novca od stvarne vrijednosti prilikom naplate. odgaati gl. nesvr., prez. odgaam, gl. pril. sad. odgaajui - ne uraditi neto kako je vremenski planirano i stalno pomjerati termin zavretka, odgajanje gl. im. s. r. od odgajati, odgajatelj im. m. r. - odgojitelj, osoba koja odgaja, podie, razvija, hrani, odgajateljica/odgajateljka im. . r. - ona koja se bavi odgajanjem, odgajati gl. nesvr., prez. odgajam - initi da se pravilno razvije ono to se gaji; razvijati, podizati, hraniti, odgajiti gl. svr., prez. odgajim - zavriti sa odgajanjem, odgojiti, odnjegovati, odgajiva im. m. r., g. jd. odgajivda , g. mn. odgajivda - uzgajatelj, onaj koji odgaja ili uzgaja to. odgaanje gl. im. s. r. od odgaati, odgaati gl. nesvr., prez. ddgaam stalno pomjerati izvoenje kakvog posla u neki drugi termin, odgoda im. . r. - odgaanje, pomjeranje izvoenja nekog posla za neko drugo vrijeme. odgoditi gl. svr., prez. ddgodim - uiniti pomjeranje izvoenja kakvog posla za neko drugo vrijeme, odgoen prid., odr. v. ddgoeni - koji se nee dogoditi, koji je pomjeren za neko drugo vrijeme. odgoj im. m. r. gen. jd. ddgoja odgajanje, svjesno djelovanje i nastojanje da mlado bie stekne osobine i navi ke prikladne u drutvu, odgojan prid., odr. v. odgojni - koji je u vezi sa odgojem, koji se odnosi na odgoj, koji pripada odgoju, odgojen prid., odr. v. odgojeni - koji posjeduje osobine steene odgojem, odgojitelj im. m. r. - odgajatelj, onaj koji odgaja. ogojiteljica/odgojiteljka im. . r. - ona koja odgaja, odgajateljica, odgojiti gl. svr. prez. odgojim - svjesno djelovati na nekoga da usvoji osobine i navike prikladne drutvu; odnjegovati; othraniti; initi da poraste, odgonetka im. . r., dat. jd. odgonecil odgonetki, g. mn. odgonetki - rjeenje zagonetke. odgonetnuti gl. svr., prez. odgonetnem, gl. prid. rad. odgonetnuo - rijeiti zago netku. odgovaranje gl. im/ s. r. od odgovarati, odgovarati gl. nesvr., prez. odgovaram davati odgovor na pitanje; polagati raune za uinjeno djelo, snositi odgo vornost. odgovor im. m. r., g. jd. odgovora - ono to se uzvrati osobi koja je postavila pitanje; neto to se javlja kao rjeenje problema. odgovoran prid., odr. v. odgovorni - koji s odgovornou obavlja svoj posao; koji preuzima odgovornost za ono to treba da uradi. odgovoriti gl. svr., prez. odgovorim dati odgovor, odgovorno pril. - sa odgovornou, na odgovoran nain, odgovornost im. . r., instr. jd. odgovor nou/odgovornosti - valjano i odgovor no obavljanje dunosti; preuzimanje obaveza i dunosti u obavljanju posla, odgristi gl. svr., prez. odgriem - otkinuti to zubima, odgrnuti gl. svr. prez. odgrnem, trp. prid. odgrnut - ukloniti gornji sloj zem lje, otkriti ono ime je to bilo zagmuto. odgrtanje g l . im. s. r. od odgrtati. odgrtati gl. nesvr., prez. bdgrem - grtati gornji sloj zemlje, otkrivati ono ime je bilo ta zagrnuto.

519

odjea

odgurati gl. svr., prez. odguram - gura njem ta odmai s jednog mjesta na drugo. odguravanje gl. im. s. r. od odguravati odguri vanje. odguravati gl. nesvr., prez. odgiiravam odgurivati. odgurivanje gl. im. s. r. od odgurivati odguravanje. odgurivati gl. nesvr., prez. odgurujem odguravati, opirati se dijelom tijela o pod, zid i sl. i uiniti da se neto pokrene i doe na eljeno mjesto, odgurnuti/odgurnuti gl. nesvr., prez. bdgurnemJodgurnem - gurnuvi to od mai od sebe. odigrati/odigrati gl. svr., prez. odigram - zavriti igru; desiti se, dogoditi se. odigravanje gl. im. s. r. od odigravati, odigravati (se) gl. nesvr., prez. odigrava (se) - deavati se, dogaati se. odijeliti gl. svr., prez. odijelim, trp. prid. ddijeljen - odvojiti od cjeline, izdvojiti to. odijelo im. s. r., n. mn. odijela - odjea koja se sastoji od sakoa i pantalona, odijevati (se) gl. nesvr., prez. odijevam (se) - navlaiti na sebe odjeu, oblaiti se. odijum im. m. r. (lat.) - mrnja, omraenost, odvratnost, mrzovolja, zlovolja, odio/odjel im. m. r., g. jd. ddjela , n. mn. odjeli, g. mn. odjela - dio ustanove, institucije i sl. s odreenom djelatnou i zadacima; dio u vagonu, odisati gl. nesvr., prez. bdi em - zraiti zdravljem, zadovoljstvom, sreom, po zitivnom energijom; iriti miris, svjei nu. odista pril. - zaista, stvarno, odjahati gl. svr., prez. odjaem - otii jaui na konju, odjava im. . r. g. mn. odjava - rijei kojima se zakljuuje neto, npr. kakav program, predstava, priredba; dokume nat kojim se dokazuje da prestaje neto ta je bilo prijavljeno, odjaviti gl. svr. prez. odjavim, gl. pril. pro. odjavivi - obaviti odjavu, rijeima ili pismenim aktom zavriti neto, odjea im. . r. - ono to nosimo na sebi (pantalone suknje, kaputi itd.).

odjednom

520 odlazak im. m. r., g. jd. ddlaska , n. mn. ddlasci, g. mn. odlazaka - naputanje nekog mjesta; poetak puta, polazak, odlaziti gl. nesvr., prez. ddlaz.im naputati neko mjesto, ii negdje; ii kome u posjetu, posjeivati koga. odlediti gl. svr., prez. ddledfm , trp. prid. ddleen - uiniti da se led istopi, raskra viti ono to je zaleeno, odleiva im. m. r., g. jd. odleivda sredstvo za odleivanje. odleivanje gl. im. s. r. od odleivati. odleivati gl. nesvr., prez. odleujem initi da to ne ostane zaleeno, odletjeti gl. svr., prez. ddletim - otii maui krilima (ptica); odvesti se avio nom. odleati gl. svr., prez. odleim - leei provesti izvjesno vrijeme; odstajati odreeno vrijeme radi poboljanja kva liteta (vino); prenes. biti u zatvoru radi izdravanja kazne, odlian prid., odr. v. ddlini - koji je izuzetno dobar, najbolji, izvrstan, vrhu nski. odlije im. s. r., g. jd. odlija , g. mn. odlija - nagrada, priznanje, orden, odli kovanje. odlino pril. - izuzetno dobro, izvrsno, najbolje, vrhunsko, odlijepiti gl. svr., prez. odlijepim odvojiti neto to je privreno ljepi lom. odlika im. . r. dat. jd. ddlici - osobina, karakteristika, svojstvo koje neto iz dvaja od ostalog, odlika im. m. r., g. jd. odlika - odlian uenik, ak koji ime sve odline ocjene, odlikaica im. . r. - odlina uenica, odlikakl prid. odr. v. - koji se odnosi na odlikae. odlikaki pril. - kao odlika, na nain odlikaa. odlikovanje im. s. r. - orden, znaka, odlije, povelja i sl. dodijeljeni kao nagrada i priznanje za dobre rezultate ili za zalaganje u nekom poslu, odlikovati gl. svr., prez. odlikujem dodijeliti nekome odlikovanje, odliti gl. svr., prez. odlijem, trp. prid. odliven - odvojiti dio tekuine iz neke posude; pomou kalupa napraviti odlivak. odliv im. m. r., g. jd. ddliva - odljev, oti canje ega tenog u veim koliinama, odlivak im. m. r. - ono to je odliveno, izliveno. odlomak im. m. r., g. jd. odlomka , n. mn. odlomci, g. mn. odlomaka - dio neke cjeline, ulomak (npr. jedan dio teksta knjievnog djela); ono to je od ega odlomljeno. odlomiti (se) gl. svr., prez. ddlomlm, trp. prid. ddlomljen - lomljenjem otkinuti, odvojiti dio od cjeline; (se) odvojiti se od cjeline zbog istroenosti, starosti ili djelovanja kakve sile. odloiti gl. svr., prez. ddloJm - ostaviti neto na stranu da stoji dok ne bude potrebno; odgoditi kakav posao za neko drugo vrijeme, odluan prid., odr. v. odluni - nepoko lebljiv, energian, koji je vrst u sprovo enju odluka, odluiti gl. svr., prez. odluim - donijeti odluku, presuditi, odrediti ishod ega. odluivanje gl. im. s. r. od odluivati, odluivati gl. nesvr., prez. odluujem donositi odluke, presuivati, odreivati konani ishod ega. odluno pril. - energino, nepokolebljivo, s vrstom odlukom, odlunost im. . r., instr. jd. odlunou/ odlunosti - osobina onoga ko je odlu an, energinost, vrstina, odluujue pril. - na odluujui nain, presudno. odluujui prid. odr. v. - presudan, koji odluuje, od kojeg zavisi ishod, odluka im. . r., dat. jd. odluci, g. mn. odluka - konaan izbor, rjeenje do kojeg se dolo detaljnim uvidom u sve opcije, konaan stav. odlunjati gl. svr., prez. odlunjam - otii u neodreenom pravcu bez cilja lunja jui, odskitati. odlutati gl. svr., prez. odlutdm - otii bez cilja, u nepoznatom pravcu; biti fiziki prisutan a mislima daleko, odljev im. m. r., gen. jd. ddljeva - odliv, oticanje ega tenog u veim koliina ma. odljubiti se gl. svr., prez. odljublm se prestatiti biti zaljubljen, odljutiti se gl. svr., prez. bdljutlm se prestati biti ljut.

521

odmetnica

odjednom pril. - iznenada, u tom trenut ku. odjedriti gl. svr., prez. ddjedrTm - otplo viti, odvesti se plovilom (amac, brod itd.) koje ima jedra; prenes. nestati, otii. odjek im. m. r., n. mn. odjeci, g. mn. odjeka - eho, jeka, ono to se uje kao povratni zvuk; prenes. neto to izaziva panju i reakciju javnog mnijenja, odjekivanje gl. im. s. r. od odjekivati razlijeganje jeke. odjekivati gl. nesvr., prez. odjekujem, gl. pril. sad. odjekujui - razlijegati se; pre nes. uti se na daleko (jeka, kakav doga aj i sl.). odjeknuti gl. svr., prez. ddjekne - odgo voriti jekom, odbiti zvuk jeke, glasa; prenes. uti se daleko, odjelit prid., odr. v. ddjelitl - odvojen, izdvojen, zaseban, odjelito pril. - odvojeno, izdvojeno, za sebno, u posebnoj jedinici, odjeljak im. m. r., n. mn. odjeljci, gen. mn. odjeljaka - odjel, kupe u putnikom vozu; manji dio neega; odlomak u tek stu, stav, stavak, odjeljenje im. s. r., g. jd. odjeljenja , g. mn. odjeljenja - odjel; razredi u koli, ojeljiv prid, odr. v. odjeljivl - koji se moe izdvojiti, odijeliti od cjeline, odjeljivanje gl. im. s. r. od odjeljivati. odjeljivati (se) gl. nesvr., prez. odjelju jem (se) - izdvajati (se), postajati zase ban u odnosu na cjelinu, odjenuti (se) gl. svr., prez. ddjenem se obui se, navui odjeu na sebe. odjeven prid., odr. v. odjeveni - koji je obukao odjeu, obuen. odjevni prid. odr. v. - koji se odnosi na odijevanje, odjezditi gl. svr., prez. odjezdlm - jezdei odjahati na konju, odjuriti gl. svr., prez. odjurim - otii u velikoj hitnji, jurei pouriti, odlaganje gl. im. s. r. od odlagati, odlagati gl. nesvr., prez. odlazem stavljati neto na neko mjesto, sortirati; odgaati izvrenje kakvog posla, odlamanje gl. im. od odlamati, odlamati gl. nesvr., prez. ddlamam lomei otkidati komadie sa neega.

odmai (se) gl. svr., prez. odmaknem (se) - odmaknuti. odmaganje gl. im. s. r. od odmagati, odmagati gl. nesvr., prez. odmazem oteavati kome posao, odmagliti gl. svr., prez. dmagllm uiniti da nestane magla sa zamagljenog stakla; prenes. pobjei, nestati na brzinu, neprimijetno se izgubiti, odmah pril. - sad, ovog trena, istog trenu tka. odmahivanje gl. im. s. r. od odmahivati, odmahivati gl. nesvr., prez. odmahujem - mahati rukom u znak neodobravanja, neslaganja ili prekidanja razgovora. odmahnuti gl. svr., prez. odmahnem uiniti pokret rukom u znak neslaganja, neodobravanja, odmaknuti gl. svr., prez. ddmaknem odmai, guranjem pomjeriti to dalje od sebe; udaljiti se na odreenu udaljenost, odmalehna/odmalena pril. - od malih no gu, od djetinjstva, odmaloprije pril. - od prije nekoliko tre nutaka. odmamiti gl. svr., prez. odmamlm, trp. prid. odmamljen - mamei odvesti koga, nekim nainom prevariti koga i odvojiti ga od neeg, odmandaliti gl. svr. (tur.), prez. odmandallm, trp. prid. odmandaljen - skinuti mandal sa vrata, odmaralite im. s. r., g. jd. odmaralita ugostiteljski objekti namijenjeni za kolektivni odmor djece, radnika itd. odmarati se gl. nesvr., prez. odmaram (se) - provoditi odmor; ne raditi svako dnevni posao, ne ii na rad odreen broj dana; relaksirati se; predahnuti nakon napornog rada. odmazda im. . r., g. mn. odmazdi napad i ubijanje veeg broja ljudi radi osvete. odmetniki prid. odr. v - koji pripada odmetnicima, koji se odnosi na odme tnike. odnietniki pril. - na nain odmetnika, kao odmetnik, odmetnica im. . r. - ena koja se pobunila protiv poretka, odmetnula od vlasti.

odmetnik

522
odmotavati gl. nesvr., prez. odmotavam - skidati omot sa ega to je zamotano; razmotavati ono to je namotano, uvije no. odmrzavati gl. nesvr., prez. odmrzavam - initi da se otopi ono to je smrznuto, odmrznuti gl. svr., prez. odmrznem otopiti neto to je bilo smrznuto, odnaroditi (se) gl. svr., prez. odnrodnim - odvojiti koga od naroda, otuiti; otuiti se od naroda, odnaroavati/odnaroivati (se) gl. ne svr., prez. odnaroavam / odnaroujem (se) - odvajati, otuivati koga od naro da; sam se odvajati od naroda, odnedavno/odnedavno pril. - od prije ne koliko dana, ne tako davno, odnekle pril. - iz nekog nepoznatog mje sta, odnekuda. ddneku(a) pril. - odnekle, odnemoi gl. svr., prez. odnemognem oteati nekome umjesto mu pomoi, odnijeti gl. svr. prez. ddnesem/odnesem uzeti neto i ponijeti sa sobom. odnos im. m. r., n. mn. odnosi, g.n. odno sa - poloaj dviju ili vie stvari jedne prema drugoj; veza, uzajamnost izmeu ljudi, stvari, pojmova, odnositi gl. nesvr., prez. odnosim - nose i premjestiti, staviti na drugo mjesto; krasti, uzimati, oteti, odnositi se gl. nesvr., prez. odnosim se imati poseban odnos prema emu; pona ati se prema nekome; biti, stajati u ne kom odnosu, odnosno pril. - zapravo, to jest. odnjegovati gl. svr., prez. odnjegujem njegovanjem unaprijediti, razviti, odgo jiti. odnjihati gl. svr., prez. odnjiem - laga no se micati na vjetru, njiui se kretati, odabaa/odobaa im. m. r. (tur.) - komadant janiarskog voda. odobravati gl. nesvr., prez. odobravam , gl. pril. sad. odobravajui - podravati neku ideju odobrenje im. s. r., n. mn. odobrenja , g. mn. odobrenja - pismena ili usmena dozvola kojom se odobrava neto, odobriti gl. svr., prez. ddobrim, gl. prid. rad. odobrio - dati nekom odobrenje za neto odobrovoljiti gl. svr. 'i nesvr., prez. odobrovoljim - raspoloiti se, postati dobre volje odoka pril. - otprilike, odrediti neku mje ru ovla, od oka. odolijevanje gl. im. s. r. od odolijevati, odolijevati gl. nesvr., prez. odolijevam odupirati se kakvom pritisku, nasilju, napadu, elji itd. odoljeti gl. svr., prez. ddolim - oduprijeti se pritisku, nasilju, napadu, elji itd. odomaiti (se) gl. svr., prez. odomacim se - uiniti da se ko osjea kao domai, obiknuti se i osjeati se kao kod svoje kue. odonda pril.- otada, od onog dana, od onog vremena, odontalgija im. . r. (lat.) - zubobolja, odontitis im. m. r. (lat.) - upala zuba. odontojatrija im. . r. (lat.) - lijeenje zuba. odontolitijaza im. . r. (lat.) - naslage ukastog i tamnog kamenca na zubima, odontologija im. . r. (lat.) - medicinska disciplina koja bavi prouavanjem gra e, funcije i bolesti zuba, stomatologi ja odontom im. m. r. (lat.), g. jd. odontma benigni tumor koji nastaje iz epitelne baze zubnog zametka. odora im. . r., g. mn. odora - tradicio nalna odjea koja se nosi u sveanim prilikama; vojnika uniforma, odostrag/odostraga pril. - sa zadnje stra ne; na zadnjoj strani. oddvud(a) pril. - odavde, od ovog mjesta, odozdo pril. - s donje strane, ozdo. odozgo pril. - s gornje strane, odraditi gl. svr., prez. odradim - zavriti rad, obaviti sav posao, odraivati gl. nesvr., prez. odraujem zavravati posao, obavljati niz radnji u radu. odranjati (se) gl. nesvr., prez. odranja (se) - odronjavati se. odrapiti gl. svr., prez. odrapim - udariti snano batinom, odalamiti; prenes. pro vesti neko vrijeme u zatvoru, odsluiti neku sudsku kaznu, odrastao prid. odr. v. odrasli - koji vie nije dijete, zreo.

523

odricati (se)

odmetnik im. m. r., n. mn. ddmetnici, g. mn. ddmetnikd - onaj koji se odmetnuo od vlasti, pobunjenik, odmetnitvo im. s. r., g. jd. ddmetnltva poloaj i stanje onoga ko se odmetnuo. odmetnuti se gl. svr., prez. dmetnem (se) - otvoreno pokazati neslaganje sa vlau, pobuniti se protiv poretka, neslagati se sa veinom, odmicanje gl. im. s. r. od odmicati, odmicati gl. nesvr., prez. ddmiem initi da to bude odmaknuto od ega. odmijeniti gl. svr., prez. ddmijenim zamijeniti koga u kakvom poslu ili dunosti, odmjenom omoguiti kome da se odmori, odmila pril. - od dragosti, odmfljeti gl. svr., prez. ddmilim - otii milei, udaljiti se hodajui sasvim pola hko. odmjeravanje gl. im. s. r. od odmjeravati, odmjeravati gl. nesvr., prez. odmjera vam - paljivo ili odoka odreivati dui nu ili karakteristike ega. odmjeren prid., odr. v. ddmjereni - ujed naen, ravnomjeran, uravnoteen, odmjeriti gl. svr., prez. ddmjerim - nai pravu mjeru i primijeniti je; paljivo pogledati, otro koga pogledati od glave do pete. odmoi gl. svr., prez. odmognem - uskra titi kome pomo, uiniti kome tetu ili smetnju u poslu, u nastojanjima. odmor im. m. r., g. jd. ddmora , g. mn. odmora - prekid rada kako bi se nado knadila utroena energija; dani kada je zaposlenik po zakonu osloboen radne obaveze. odmoran prid., odr. v. odmorni- koji se odmorio, osvjeen, okrijepljen, horan, odmoreno pril. - relaksirano, svjee, horno. odmorite im. s. r., n. mn. odmrita mjesto predvieno za odmor, npr. uz cestu. odmoriti (se) gl. svr., prez. ddmorim (se) - napraviti pauzu u radu radi odmora, ne raditi u razdoblju predvienom za odmor; opustiti se, relaksirati, odmotati gl. svr., prez. odmotam skinuti omot sa ega to je zamotano, razmotati ono to je namotano, uvijeno.

odrasti gl. svr., prez. odrastem - narasti, postati punoljetan, izai iz djetinjstva; doi pameti. odraz im. m. r. gen. jd. odraza - slika u ogledalu ili na bilo kojoj glatkoj povri ni; povratni uinak, posljedica; pokret sportaa prilikom skoka u dalj, uvis. odraziti (se) gl. svr., prez. odrazim nainiti odraz, posluiti kao podloga s koje se odraava; odskoiti, odvojiti se od zemlje. odraavati (se) gl. nesvr., prez. odra avam - initi odraze; odskakivati. odrei (se) gl. svr., prez. odreknem (se) porei, zanijekati; odustati od neeg; ne htjeti biti vlasnik ega; prestati prizna vati koga ili ta. odred im. m. r., g. mn. odreda - vojna jedinica sa odreenim brojem ljudi, odreda pril. - svi isto bez razlike, bez izuzetka. odredba im. . r., g. mn. odredbi/odreda ba - pojedinani smisao paragrafa u zakonskom aktu, klauzula, odredbenl prid. odr. v. - koji pripada odredbi, koji sadri odredbu, odredini prid. odr. v. - koji se odnosi na odredite. odredite im. s. r., g. jd. ddredita - mjes to prema kojem se ide, koje je cilj nekog putovanja. odrediti gl. svr. prez. odredim, gl. pril. pro. odredivi - precizno to utvrditi, ustanoviti; odluiti administrativnim pu tem; narediti, naloiti, odreen prid., odr. v. odreeni - koji je tano utvren, jasan; koji je usmjeren; propisan. odreivati gl. nesvr., prez. odreujem precizno to utvrivati, usmjeravati, odluivati, nalagati, nareivati, odrezak im. m. r., n. mn. ddresci - tanko odrezan komad mesa; dio uplatnice koji ostaje kao potvrda o plaanju; uope: ono stoje odrezano od cjeline, odrezati gl. svr., prez. odrezem , gl. pril. pro. ddrezavi - reui odvojiti neto od cjeline; odsjei; prenes. odbrusiti, otro odgovoriti, odricati (se) gl. nasvr., prez. odriem negirati to, poricati da je tako bilo; preputati ta u korist drugoga; podno siti rtvu, samoprijegor.

odrian

524
odsad(a) pril. - od ovog momenta, odseliti gl. svr., prez. odselim, trp. prid. ddseljen - promijeniti mjesto stanova nja, otii i stanovati u nekom drugom mjestu. odseljavanje gl. im. s. r. od odseljavati. odseljavati gl. nesvr., prez. odseljavam vriti selidbu, mijenjati mjesto stanova nja, odlaziti iz jednog mjesta i nastaniti se negdje drugo, odseljenica im. . r. - ona koja se odselila, odseljenik im. m . r., g. jd. odseljenlka onaj koji se odselio, odsijevati gl. nesvr., prez. ddsijevam odbijati svjetlost; bljeskati kakvim svjet lom. odsipati gl. nesvr., prez. ddasipam odasipati, istresati jedan dio ega. odsjeak im. m. r., g. jd. ddsjeka, n. mn. ddsjeci, g. mn. ddsjeaka - ono to je od ega odsjeeno, manji dio ega. odsjean prid., odr. v. ddsjenl - odrjeit, koji ne trpi prigovor, odsjeni prid. odr. v. - koji se odnosi na odsjek. odsjeno pril. - na odluan nain,odluno, odrjeito. odsjei gl. svr., prez .odsijeem - odvojiti dio ega udarcem otrice; prenes. ljutito odgovoriti kome, odbrusiti, odsjediti/odsjejeti gl. svr., prez. ddsj e dim - sjediti na nekom mjestu izvjesno vrijeme; prenes. biti u zatvoru neko vri jeme. odsjek im. m. r., n. mn. odsjeci, g. mn. odsjeka - dio, odjeljenje, odjel specijali ziran za odreenu oblast u okviru jedne institucije, odsele pril. (arh.) - od sada. odsjesti gl. svr., prez. odsjednem, gl. prid. rad. ddsjeo - boraviti u hotelu ili drugdje izvjesno vrijeme, odsjev im. m. r. - odsjaj, bljesak, odsjevnuti gl. svr., prez. ddsjevnem nakratko odbiti svjetlost, bljesnuti, odskakivati gl. nesvr., prez. odskakujem, gl. pril. sad. odskakujui - skaui odbi jati se o zemlju, odskoiti gl. svr., prez. ddskolm , gl. pril. pro. odskdlvi - skoivi naglo se odvojiti od mjesta gdje stojimo; izdvo jiti se iz prosjeka znanjem, vjetinom, darovi tou. odskoke pril. - na nain kako to bude pri odskoku. odskoni prid. odr. v. - koji slui odsko ku. odskok im. m. r., n.. mn. odskoi, g. mn. odskoka - odraz, odbijanje od poda, tla itd. u skoku, odskora/odskoro/odskoro pril. - od ne davno, od prije izvjesnog vremena, odslikati gl. svr., prez. ddslikam - pri kazati u slikama, odraziti kao slikom, odsluati gl. svr., prez. ddsluam - za vriti sluanje (o predavanju, semestru na fakultetu), odsluiti gl. svr., prez. ddslulm - zavriti slubu, sluiti do kraja, npr. vojnog roka; biti isluen, ne biti vie za upo trebu, izrabiti se. odspavati gl. svr., prez. odspavam provesti neko vrijeme spavajui, odsrca pril. - rado, svim srcem, odstajati gl. svr., prez. ddstojlm - stojei biti na jednom mjestu; biti u stanju mirovanja zbog odreenog procesa ili svrhe, odleati, odstojanje gl. im. s. r. - razmak, odstraniti gl. svr. prez., ddst ranim ukloniti to, odmaknuti; izbaciti, isklju iti; izlijeiti odstranjivanje, odstranjiv prid., odr. v. odsrdnjivi - koji se moe odstraniti, odstrel im. m. r. - pojedinana upotreba vatrenog oruja u lovitu, odstrijeliti gl. svr., prez. ddstrijelim lov. ubiti ivotinju, ustrijeliti je; u politikom ivotu onemoguiti koga u usponu, prekinuti mu politiko djelovanje. ddstup im. m. r., g. jd. ddstupa - vojn. naredba vojniku da uini korak nazad, naredba za naputanje borbenog mjesta; odlazak sa nekog slubenog poloaja; odstupanje od neke mjere, odstupanje gl. im. s. r. od odsupati. odstupati gl. nesvr., prez. ddstupam, gl. pril. sad. odstupajui - uzmicati, povla iti se, poputati; davati ostavku, odstupiti gl. svr. prez. ddstuplm, gl. pril. pro. odstupivi - uzmicati, povui se, popustiti; dati ostavku, odstupnica im. . r., g. mn. odstupnica mogunost za povlaenje, odstupanje, za uzmak.

525

oduljati se

odrian prid., odr. v. ddrinl - koji negira, odrie, nijee ta. odrino pril. - na odrian nain, odrijeiti gl.svr., prez. ddrijeim - rasple sti vor, odvezati, osloboditi uzlove. odrijeeno pril. - odvezano, razuzlano. odrina im. . r., g. jd. odrine - loza koja se penje uz konstrukciju i natkrije odre en prostor stvarajui ugodnu hladovinu odrjeit prid., odr. v. ddrjeiti - odluan, odrjeito pril. - odluno, odrjeitost im. . r., instr. jd. ddrjeitosti! ddrjeitou - odlunost, odroditi se gl. svr., prez. ddrodlm se, trp. prid. ddroen - odvojiti se od obiaja i navika porodice, zaviaja ili domovine. odron im. m. r., g. jd. ddrona , g. mn. odrona - mjesto gdje pada kamenje, gdje se odronjava niz kakvu strminu, odroniti (se) gl. svr., prez. odronim (se) uiniti da se odvoji i surva niz strminu; odvojiti se, odvaljivati se od stijene i brijega i zakotrljati niz stranu (kamenje, zemlja). odronjavanje gl. im. s. r. od odronjavati, odronjavati (se) gl. nesvr., prez. odrdnjava (se) - odvajati se, odvaljivati se od stijene i brijega i kotrljati se niz strminu, odrpan prid., odr. v. odrpani - koji je po deran, u krpama, prnjama, odrpanac im. m. r., g. jd. odrpanca, g. mn. odipanaca - onaj koji je poderan, odrpan, krajnje loe odjeven, odrubiti gl. svr., prez. ddrublm, trp. prid. ddrubljen - odrezati, odsjei snanim udarcem maa glavu, odrveniti gl. svr., prez. od w enim uiniti to drvenim, ukoiti, odrvenjeti gl. svr., prez. odrvenlm - po stati kao od drveta, neosjetljiv na po draaj, ukoiti se. odrvenjivati gl. nesvr., prez. odrvenjujem - postajati kao drvo, prestajati biti osjetljiv. odrati (se) gl. svr., prez. ddrJm (se) sauvati, ouvati; sauvati se, spasiti se. odravanje gl. im. s. r. od odravati, odravati (se) gl. nesvr., prez. odravam (se) - uvati ta da se odri, voditi brigu o emu, nadzirati; brinuti se o svom ivotu, zdravlju, opstanku, odiiv prid., odr. v. odrivi - koji se moe odrati.

odstupnina im. . r., g. jd. odstupnine plaanje za odstup, odsudan prid., odr. v. odsudni - presudan, relevantan, odsustvo im. s. r., g. mn. ddsustava pravilnikom utvren broj dana kad ko ne mora biti prisutan, npr. u firmi na poslu; godinji odmor, odsustvovanje gl. im. s. r. od odsustvo vati. odsustvovati gl. nesvr., prez. ddsustvujem - biti odsutan, nalaziti se drugdje, odsutan prid., odr. v. odsutni - koji nije tu, koji ne prisustvuje; rjee: izoan. odsuti gl. svr., prez. bdspem - odasuti, odvojiti dio ega (brana, eera itd.) odsutnost/odsutnost im. . r., instr. jd. odsutnou!odsutnosti i odsutnou/odsutnosti - neprisustvo koga u tom trenut ku; stanje onoga ko je prisutan fiziki a mislima daleko, odsvagda pril. - oduvijek, od davnine (u pisanju i: od svagda) odsvagdje pril. - odsvakuda (u pisanju i: od svagdje), odsvakuda pril. - odsvagdje, sa svih stra na, iz raznih krajeva (u pisanju i: od svakuda). odsvirati gl. svr., prez. ddsvlram - za vriti svirku; prenes. zavriti svoju zada u, prestati postojati, propasti, otpjevati svoje; rei kome sve u brk. odarafiti gl. svr. (njem.), prez. oddraflm - odviti, odvrnuti araf, odepati gl.svr., prez. ddepam - otii, udaljiti se epajui, odetati gl. svr., prez. ddetam, gl. pril. pro. odetavi - otii, udaljiti se etaju i. oditi gl. svr., prez. odijem, trp. prid. od iven - razdvojiti saiveno, otporiti, rasporiti. odkrinuti gl. svr., prez. ddkrlnem, gl. pril. pro. ddkrlniivi, trp. prid. ddkrlnut - malo rastvoriti, jedva otvoriti vrata , ili prozor. odteta im. . r., g. jd. odtete, n. mn. odtete, g. mn. odteta - nadoknada za uinjenu tetu odtetni prid. odr. v. - koji se odnosi na odtetu. oduljati se/odunjati se gl. svr., prez. dduljam/ddimjam se, gl. pril. pro.

oduiti (se)

526
oduvijek pril. - od davnina, od ranije, odavno. oduzet prid., odr. v. oduzeti - izuzet iz vee cjeline; nesposoban da vri funk cije zbog bolesti i sl., nemoan, oduzeti gl. svr., prez. oduzmem, gl. prid. rad. oduzeo, gl. pril. pro. oduzevi uzeti nekome neto protiv njegove vo lje; u mat. vei broj umanjiti oduzima njem manjeg, oduzimanje gl. im. s. r. od oduzimati, oduzimati gl. nesvr., prez. oduzimam, gl. pril. sad. oduzimajui - uzimati to od koga uprkos protivljenju; otimati; u mat. vriti oduzimanje, umanjivati vei broj manjim. oduiti (se) gl. svr., prez. oduim, gl. prid. rad. oduio, gl. pril. pro. oduivi - uiniti da neto vremenski due traje; vratiti kome dug. odvagan prid., odr. v. odvaganl - koji je izmjeren, odmjereno, procijenjen, odvag^no pril. - izmjereno, odmjerno, procijenjeno, odvagati gl. svr., prez. bdvagam, gl. pril. pro. odvagavi - odrediti teinu neega; prenes. ocijeniti to tako da je izmjere no, procijenjeno, odvagano. odvajkada pril. - oduvijek, od davnih vre mena. odvaliti gl. svr., prez. odvalim , gl. pril. pro. odvalivi, trp. prid. odvaljen - otki nuti komad ega od cjeline; prenes. sna no udariti koga. odvaan prid., odr. v. odvanl - hrabar, smion, spreman sukobiti se sa opasno u. odvaiti se gl. svr., prez. odvaim, gl. pril. pro. odvaivi - prikupiti hrabrost, postati smion, biti spreman sukobiti se sa opasnou, odvano pril. - hrabro, samouvjereno, odvanost im. . r., instr. jd. odvanon/ odvanosti - osobina oboga ko je odva an, hrabar, smion, samouvjeren, odve pril. - suvie, veoma mnogo, pre vie, pretjerano, odvesti gl. svr., prez. odvedem, gl. prid. rad. ddveo, trp. prid. odveden - otii vo dei koga sa sobom, odvoditi koga; odvoziti. odvezati gl. svr., prez. odveem, gl. pril. pro. odvez.avi - razvezati neto to je svezano (zavezano); otpetljati, rasplesti ta zapetljano, odvii (se) gl. svr., prez. odviknem (se) odviknuti (se), odvija im. m. r., g. jd. odvijaa, n. mn. odvijai, g. mn. odvijaa - izvija, alat ka za odvijanje arafa, rafciger, odvijati gl. nesvr., prez. odvijam, gl. pril. pro. odvljavi - od vrtati; uiniti da ne to bude od vij eno. odvijati se gl. nesvr., prez. odvija se, gl. pril. pro. odvljavi se - dogaati se, zbi vati se. odvikavanje gl. im. s. r. od odvikavati, odvikavati (se) gl. nesvr., prez. odvika vam (se), gl. pril. sad. odvikvajui se naputati neke navike sam ili pomou drugih. odviknuti (se) gl. svr., prez. ddviknem (se), gl. pril. pro. odviknuvi (se) odvii (se), uiniti da neko odustane od neke navike; sam se oduiti, odrei se, prestati initi ono to je bila navika, odvie pril. - previe, pretjerano, vie ne go to treba, odviti gl. svr., prez. odvijem, gl. prid. rad. ddvio, gl. pril. pro. ddvlvi odvrnuti, odmotati, uiniti da neto bude od vij eno. odvjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na odvjetnika, koji mu pripada, odvjetniki pril. - na nain odvjetnika, kao odvjetnik. odvjetnik im. m. r., n. mn. odvjetnici advokat, onaj koji brani osumnjiene u sudskom procesu, odvlaiti gl. nesvr., prez. ddvlalm, gl. prid. rad. odvlaio, gl. pril. sad. odvlei - vui ta iza sebe bez dizanja; pre nes. skretati kome panju s neeg na neto drugo. odvod im. m. r., g. jd. ddvoda, g. mn. odvoda - cijevi ili ta drugo za oticanje vode i drugih tekuina, odvoditi gl. nesvr., prez. ddvodlm, gl. prid. rad. odvodio, gl. pril. sad. odvodei - odlaziti vodei nekog sa sobom; uiniti pomou nekog ureaja da otie voda ili neka druga tekuina, odvodni prid. odr. v. - koji se odnosi na odvod, koji mu pripada, odvoenje gl. im. s. r. od odvoditi.

527

odzivati (se)

bduljavi/odunjavi - tiho unjajui se napustiti neko mjesto, oduiti (se) gl. svr., prez. dduim (se), gl. pril. pro. oduivi - osloboditi se neke navike, odviknuti se. odudarati gl. svr., prez. odudaram razlikovati se od ega, ne biti usklaen sa im, izdvajati se, isticati se u dobrom ili loem smislu, odugovlaenje gl. im. s. r. od odugovla iti. odugovlaiti gl. nesvr., prez. odugovlaim - otezati, troiti vie vremena za neto to moe krae trajati, odgaati, oduhoviti gl. svr. prez. oduhovlm, trp. prid. oduhovljen - dati neemu duha, uiniti da neto bude proeto duhom, duhovnou, odumiranje gl. im. s. r. od odumirati, odumirati gl. nesvr., prez. odumirem, gl. pril sad. odumirui - nestajati, biti u procesu odumiranja, odumrijeti gl. svr., prez. odumrem, gl. prid. pro. odumrijevi - nestati, ne postojati nakon procesa odumiranja, odupiranje gl. im. s. r. od odupirati se. odupirati se gl. nesvr., prez. odupirem se , gl. pril. sad. odupirui - oslanjati se na neto tvrdo i vrsto; pruati otpor, braniti se. oduprijeti se gl. svr., prez. oduprem se , gl. pril. pro. oduprijevi se - osloniti se na to vrsto; odbraniti se, pruiti otpor, oduran prid., odr. v. odurni - odbojan, drzak, neprijatan, ruan, odustajati gl. nesvr., prez. odustajem , gl. pril. sad. odustajui - odricati se; zbog raznih okolnosti prekidati zapoeti po sao, aktivnost itd. iako je u poetku po stojao pristanak, odustati gl. svr., prez. odustanem, gl. pril. pro. odustavi - odrei se; preki nuti zapoeti posao, aktivnost itd. iako je u poetku postojao pristanak, oduak im. m. r., g. jd. dduka, n. mn. dduci, g. mn. oduaka - osjeaj olaka nja nakon pretrpljenog bezrazlonog straha i sl. neugodnih stanja u dui, trenutak oputanja; trenutak predaha, odueviti/odueviti gl. svr., prez. odue vim, gl. pril. pro. oduevivi - izazvati oduevljenje, ushititi, zadiviti koga. oduevljenje gl. im. s. r. od odueviti.

odvojiti gl. svr., prez. odvojim - odijeliti neto od neeg, rastaviti, odvoz im. m. r., g. jd. ddvoza - odvoenje, transport ega pomou prevoznih sred stava. odvoenje gl. im. s. r. odvoziti, odvoziti gl. nesvr., prez. ddvozlm, gl. pril. sad. odvozei - vriti odvoz pomou prevoznh sredstava (putnika, roba, gra e), prevoziti ta s jednog mjesta na drugo. odvraati gl. nesvr., prez. odvraam, gl. pril. sad. odvraajui - odgovarati ne kog od neeg, initi da neko ta ne ini; odgovoriti kome na isti nain (istim sadrajem i intonacijom), odvratan prid., odr. v. odvratni - grdan, ruan, gadan; koji ima neprijatnu priu, vulgaran, prostak, odvratiti gl. svr., prez. odvratim, gl. pril. pro. odvrativi - odgovoriti koga da to ne ini, odmamiti ga na drugu stranu, odvratno pril. - grdno, runo, neprijatno, gadno, prosto, vulgarno, odvratnost im. . r., instr. jd. odvrtnou Iodvratnosti - osobina onoga koji je odvratan, stanje onoga to je odvratno, odvrnuti gl. svr., prez. odvrnem, gl. pril. pro. odvrnuvi - odviti, uiniti da ta bude odvrnuto, odvijeno. odvrta im. m. r., g. mn. odvrta - alatka za odvrtanje, odvija, odvrtati gl. nesvr., prez. odvrem, gl. prid. rad. odvrtao, gl. pril. sad. odvrui - odvijati ono to je zavrnuto, posebnim alatom poputati araf (vijak), odvui gl. svr., prez. odvuem, gl. prid. rad. odvukao, gl. pril. pro. odvukavi vukui to premjestiti to na drugo mjesto; prevesti prevoznim sredstvom, odzada/ozada pril. - sa zadnje strane, odstraga. odzdraviti gl. svr., prez. ozdravim, gl. pril. pro. ozdravivi - preboljeti kakvu bolest, postati zdrav, odziv im. m. r., g. jd. odziva - odaziv, odgovor na poziv, odazivanje, odzivanje gl. im. s. r. od odzivati odazivanje, odziv, odzivati (se) gl. nesvr., prez. odzivam/ odziv Ijem (se), gl. pril. sad. odzivajui (se) - odazivati (se), odgovarati na poziv.

odzvanjati

528
ofrlje pril. (tur.) - odoka, otprilike, povr no, aljkavo, bez preciznosti, ofsajd/ofsajd im. m. r. (engl.) - rjee: zalee, term. u nogometu kojim se obi ljeava nedozvoljena situacija u kojoj se protivniki igra s loptom nae ispred golmana a iza lea njegovih suigraa, oftalmolog im. m. r. (gr.) - oni ljekar, oftalmologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem i lijeenjem oiju, ofucan prid., odr. v. ofucani - koji se ofucao, istroio, ostario, ofucati (se) gl. svr., prez. ofuca (se), trp. prid. ofucan - otrcati se, istroiti se, olinjati se, postati istroen, ostarjeti, ofucano pril. - istroeno, olinjalo, otrcano, ofuren prid., odr. v. ofureni - opeen vrelom vodom ili parom, ofuriti gl. svr., prez. dfurim , trp. prid. dfuren - politi vrelom vodom i izazvati opekotine. ofursatiti gl. svr. i nesvr. (tur.), prez. ofursatim - osiliti se, provoditi samovo lju, postati bezobziran, nikoga ne uva avati. ogaditi gl. svr., prez. dgadi, trp. prid. dgaen, gl. pril. pro. dgadivi - uiniti da neto kome bude ogaeno. oganj im. m. r., g. jd. dgnja, n. mn. ognjevi - vatra, plamen, ogaraviti gl. svr., prez. dgardvim , trp. prid. ogaravljen - uiniti da to bude garavo, oaaviti, ogaravjeti gl. svr., prez. ogaravim postati garav, aav, ogavan prid., odr. v. ogavni - odvratan, ruan, oduran, gnjusan. ogavno pril. - odvratno, runo, odurno, gnjusno. ogavnost im. . r., instr. jd. ogavnou/ ogavnosti - osobina onoga ko je ogavan, svojstvo onoga to je ogavno, ogladniti gl. svr., prez. ogladnim , gl. rad. prid. ogladnio/ogladnila - uiniti da ko bude gladan, ogladnjeti gl. svr., prez. ogladnim , gl. rad. prid. ogladnio/ogladnjela , gl. pril. pro. ogladnivi - osjetiti glad, postati gladan. oglas im. m. r., g. mn. oglasa - obavje tenje, obavijest u javnim glasilima na mijenjena informisanju veeg broja lju di. oglasiti (se) gl. svr., prez. oglasim (se), gl. pril. pro. oglasivi (se) - predoiti oglas irem broju ljudi, objaviti neku informaciju, obratiti se javnosti, oglasni prid. odr. v. - koji se odnosi na oglas, koji slui za oglase, oglaavanje gl. im. s. r. od oglaavati, oglaavati (se) gl. nesvr., prez. oglaa vam (se), gl. pril. sad. oglaavajui (se) - javno objavljivati oglase radi obavje tavanja; obraati se javnosti. ogled im. m. r., g. jd. ogleda - opit, ekspe riment. ogledalce im. s. r., g. jd. ogledalceta, hip. i em. - malo ogledalo, ogledalo im. s. r., n. mn. ogledala, g. mn. ogledala - posebna vrsta stakla u kojem se odslikava ono to se nalazi ispred njega, zrcalo, ogledati se gl. nesvr., prez. ogledam se, gl. pril. sad. ogledajui se - promatrati svoj izgled u ogledalu; odmjeravati s kim svoju snagu, vjetinu, znanje, vri jednost, takmiiti se, natjecati se; pogle di vati iza sebe. ogledni prid. odr. v. - koji se odnosi na ogled, opitni, eksperimentalni, oglobiti gl. svr., prez. oglobim, gl. pril. pro. oglobivi - naplatiti globu, uzeti novac prema sudskoj odluci zbog kak vog prekraja, oglodati gl. svr., prez. ogloem trp. prid. oglodan - grizui ogoliti to; gloui pojesti meso oko kosti; prenes. pojesti do kraja. oglupaviti gl. svr., prez. oglupavim - ui niti koga glupim, oglupavjeti gl. svr., prez. oglupavim postati glup, oglupjeti. ogluiti (se) svr., prez. ogluim (se), gl. prid. rad. ogluio (se) - prestati uti zbog oteenja ula sluha; ne posluati korisne savjete i uraditi po svom. ognojiti se gl. svr., prez. bgnoji se, gl. pril. pro. ognbjivi (se) - ispuniti se gnojem. ognjeni prid. odr. v. - plameni, vatreni, koji se odnosi na oganj, ognjilo im. s. r. - komad elika za izbija nje iskre iz kremena. ognjite im. s.r. g. jd. ognjita - mjesto gdje se loi vatra.

529

ograditi (se)

odzvanjati gl. nesvr., prez. odzvanjam, gl. prid. rad. odzvanjao, gl. pril. sad. odzvanjajui - odjekivati, razlamati se (o zvonjavi), odzvoniti gl. svr. prez., ddzvdnm prestati zvoniti, zavriti sa zvonjenjem; prenes. zavriti se, doi kraj emu. odaar im. m. r. (tur.), g. jd. odaara dimnjaar, zanatlija koji isti odak, odak im. m. r. (tur.), n. mn. odaci dimnjak, upljina u zidu kojom se odvo di dim; kua, dom; porodica, rod, kolje no. odaklija im. . r. (tur.), g. jd. odzaklije prostorija u kojoj je ozidana pe s dimnjakom, odaklijm prid. (tur.) - koji pripada oda klija odaklljskl prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na odakliju. outurumiti gl. svr. (tur.), prez. outurumlm - postati uturum, ostariti, oslabi ti. ofajditi se gl. svr. (tur.), prez. dfajdim se - okoristiti se. ofanziva/ofenziva im. . r., g. jd. ofanzive /ofenzive - vojn. planirana vojna akcija irih razmjera s namjerom unitavanja neprijatelja; prenes. svako planirano i renje uticaja na koga u emu se ne preza od upotrebe svih sredstava, oferiti gl. svr. (tur.), prez. oferim ocijeniti, razabrati, utvrditi ta je bolje, oficijelan prid., odr. v. oficijelni - zvani an, sluben, oficir im. m. r., g. jd. oficira - vojni starjeina, osoba koja je u vojsci nositelj nekog ina. ofidiologija im. . r. (gr.) - grana zoologije koja se bavi prouavanjem zmija. ofidizam im. . r. (gr.) - trovanje zmij skim otrovom, oftt im. m. r. (gr.), g. jd. ofita - vrsta mramora protkana zmijolikim arama, oflag im. m. r. (njem.), g. jd. oflaga logori u nacistikoj Njemakoj u kojem su bili smjeteni zarobljeni oficiri Englezi i Amerikanci, oformiti/oformiti gl. svr. (lat.), prez. oformim, - uiniti da to ima formu, uobliiti, oblikovati; zasnovati, formira ti, organizirati.

ogoliti gl. svr., prez. ogolim, trp. prid. ogoljen - uiniti golim; posjei umu, nainiti golet; (se) razotkriti svoje misli do kraja; prenes. otkriti neije skrivene namjere, razotkriti iju narav, ogoljeti gl. svr., prez. ogolim , gl. pril. pro. ogolivi - prirodnim procesom izgubiti lie; prenes. osiromaiti, ogorivati (se) gl. nesvr., prez. ogoravam - postajati gorak; initi koga ili ta gorkim; ispunjavati koga gorinom; (se) postajati ogoren, ispunjavati se gori nom. ogoren prid., odr. v. ogreni - koji je ispunjen gorinom zbog nepravde, ogoreno pril. - s ogorenjem, ogorenje gl. im. s. r., g. jd. ogorenja stanje onoga koji je ogoren, ogorivati (se) gl. nesvr., prez. ogor u jem (se) - ogoravati (se), ogorijevanje gl. im. s. r. od ogorijevati. ogorijevati gl. nesvr., prez. ogorijevam pogorijevati, stalno gorjeti, ogorjelina im. . r. - ogorjelite; ugarak, ono to je ostalo od predmeta koji je gorio. ogorjelite im. s. r. - ogorjelina. ogorjeti gl. svr., prez. ogorim, gl. rad. prid. ogorio/ogorjela - pogorjeti, gorjeti do kraja, ogorjetina im. . r. - ogorjelina. ogovara im. m. r., g. jd. ogovara onaj koji voli da ogovara, ogovaralo, ogovaraica im. . r. - ena koja ogovara, ogovarteljica. ogovaralo im. s. r. - ogovara, ogovaratelj. ogovaranje gl. im. s. r. od ogovarati, ogovaratelj im. m. r. - ogovara, ogovara lo. ogovarateljica im. . r. - ogovaraica. ogovarati gl. nesvr., prez. ogovaram govoriti o kome runo i neistinito u njegovom odsustvu, olajavati koga, opa dati, ocrnjivati, ograda im. . r., g. jd. ograde, g. mn. ograda - ono ime je to ograeno; pre nes. prepreka, smetnja; primjedba, izra ena sumnja, neslaganje, ograditi (se) gl. svr., prez. ogradim, gl. pril. pro. ogradivi, trp. prid. ograen nainiti ogradu, staviti ogradu oko ze mljita, oko kue; odvojiti jedan dio od

ograivati (se) dragog; prenes. izdvojiti se zbog nesla ganja sa ostalima, zatiti se izdvajanjem zbog sumnje u korektnost postupaka ostalih, ne sudjelovati u emu zbog ra zliitog miljenja, ograivati (se) gl. nesvr., prez. ograu jem, gl. pril. sad. ograujui - stavljati ogradu, initi da ta bude ograeno; pre nes. izdvajati miljenje, zatiivati se izdvajanjem od ostalih zbog sumnje u korektnost i konani ishod svega, ograisati/ograjisati gl. svr. (tur.), prez. ograiem/ograjiem - nagaziti na ini ili dinsko kolo i od toga oboljeti, ograma im. . r. (tur.) - nervoza, vrsta ivanog oboljenja koje prema narod nom vjerovanju nastaje ako se nagazi na ini ili dinsko kolo, tj. ako se ograie. ogranak im. m. r., n. mn. dgranci, g. mn. dgranaka - ono to je sporedno, odvojen dio ega, npr. jedan dio kakve institu cije, organizacije itd., podrunica, ograniavanje gl. im. s. r. od ogrania vati. ograniavati gl. nesvr., prez. ograniivam, gl. pril. sad. ogranivajui - za dravati u propisanim granicama, ne do zvoljavati da se iri. ogranien prid., odr. v. ogranieni - koji mora biti u odreenim granicama; pre nes. pejor. koji je suenih pogleda, neinteligentan. ogranieno pril. - na ogranien nain, ogranienost im. . r., instr. jd. ogranie nosti/ogranienou - osobina onoga ko je ogranien, svojstvo onoga to je ogra nieno. ogranienje gl. im. s. r. - ono to one moguava izlazak iz propisanih granica, ograniiti gl. svr., prez. ograniim postaviti granicu; zadrati se u odree nim granicama, ogra/ogro im. m. r. (tur.) - ograje, bor ba, okraj, ograje im. s. r. (tur.) - ogra, ogro. ogreban prid., odr. v. ogrebani - koji je oteen grebanjem, ogreben. ogrebati gl. svr., prez. ogrebem - grebui otetiti povrinu neega, nainiti ogre botinu, sve ostrugati, oguliti kou o ne to otro. ogreben prid., odr. v. ogrebeni - ogreban.

530
ogrebotina im. . r., g. jd. ogrebdtine mjesto na kojem je grebanjem oteena povrina. ogrepsti gl. svr., prez. ogrebem - ogreba ti. ogreznuti gl. svr., prez. dgreznem - do slovno: utonuti u vodu; prenes. duboko zapasti u ta loe: zloin, bijedu itd. ogrijati (se) gl. svr., prez. ogrijem, gl. pril. pro. dgrijavi - uiniti da bude toplo; ugrijati se. ogrijeiti se gl. svr., prez. dgrijeim se, gl. pril. pro. dgrijeivi se - poiniti grijeh, nanijeti kome nepravdu, uiniti ta naao. ogrjeenje gl. im. s. r. - poinjeni grijeh; injenje suprotno moralnim normama, ogrjev im. m. r., g. jd. dgrjeva - materijal za loenje (ugalj, drvo itd.), ogrlica im. . r., g. jd. dgrlice - vrsta nakita koji se nosi oko vrata, ogrliti gl. svr., prez. dgrlim, trp. prid. dgrljen - zagrliti, njeno koga obuhvatiti oko vrata. ogrnuti gl. svr., prez. ogrnem, gl. pril. pro. ogrnuvi - prebaciti neto preko lea kao zatitu od hladnoe, ogroman prid., odr. v. dgromni - veoma velik, golem, ogrta im. m. r., g. jd. ogrtaa, g. mn. ogrtaa - dio odjee koja slui za zatitu od hladnoe, odjevni predmet, ogrtanje gl. im. s. r. od ogrtati, ogrtati gl. nesvr., prez. dgrem, gl. pril. sad. dgrui - prebacivati to preko lea kao zatitu od hladnoe, ogrubjeti gl. svr., prez. dgrubim, gl. pril. pro. ogrubivi - postati grab, ovrsnuti; postati bezosjeajan, tvrd; dobiti hrapa vu povrinu, oguglati gl. svr., prez. oguglam, gl. pril. pro. oguglavi - otupiti, nemati sluha za neto, navii se i ne primjeivati neto, postati ravnoduan, oguliti gl. svr., prez. dgulim, gl. pril. pro. ogulivi - skinuti koru s neeg, otetiti povrinu guljenjem; uzeti kome vie novca nego to je trebalo, ohladiti gl. svr., prez. dhladim, gl. pril. pro. ohldlvi, trp. prid. ohlaen - ui niti da to postane hladno; (se) izgubiti toplinu tijela; postati hladan; prenes. odljutiti se; postati ravnoduan prema kome ili emu. ohme im. s. r., g. jd. ohmeta - drijebe od godinu dana. ohol prid., odr. v. oholi - bahat, nadmen, umiljen, koji sve potcjenjuje. oholo pril. - bahato, nadmeno, umiljeno, na potcjenjivaki nain, oholost im. . r., instr. jd. bholou/oholosti - osobina onoga k oje ohol. ohrabrenje gl. im. s. r. od ohrabriti, ohrabriti (se) gl. svr., prez. dhrabrim (se), gl. pril. pro. ohrabrivi (se), trp. prid. dhrabren - rijeima ili na neki drugi nain uiniti da ko bude hrabriji, samopouzdaniji; osmjeliti se, sam stei hrabrost. ohrabrivati gl. nesvr., prez. ohrabrujem, gl. pril. sad. ohrabrujui - stalno initi da ko postane hrabriji; sam sebe hrabri ti. ohrapaviti gl. svr., prez. dhrapavim uiniti to hrapavim, ohrapavjeti gl. svr., prez. dhrapavim postati hrapav, ohromiti gl. svr., prez. ohrdmim - uiniti hromim. ohromjeti gl. svr., prez. ohrdmim postati hrom. oiviiti gl. svr., prez. oiviim - naznaiti ivicu, obrubiti, ojaanje gl. im. s. r. od ojaati, ojaati gl. svr., prez. ojaam, trp. prid. ojaan - dobiti snagu, osnaiti; uiniti da ta postane otpornije, izdrljivije. ojaditi gl. svr., prez. djadim, prid. trp. ojaen - nanijeti kome jade, uiniti ga jadnim; biti nemoan i bijedan, ojanjiti (se) gl. svr. prez. djanji, gl. pril. pro. ojnjivi - roditi janje (o ovci), ojariti (se) gl. svr., prez. djari (se) roditi jare (o kozi), ojavaiti gl. svr. (tur.), prez. djavaim popustiti u ljutnji, odljutiti se, popustiti uope. ojesti (se) gl. svr., prez. djedem (se) osuti se, dobiti osip po koi. ojna im. m. r. (tur.) - otmjeno poigravanje konja. ojnadija im. m. r. (tur.) - igra, onaj koji voli igru, veselje i zabavu, ojnati gl. nesvr. (tur.), prez. ojnam igrati, poigravati.

531

okean

junaiti se gl. svr., prez. ojimaim. trp. prid. djunaen - ohrabriti se. ojuiti gl. svr., prez. dj uzi - otopliti uz pomo junog vjetra. oka im. . r. (ar.), dat. jd. dki, g. mn. oka stara mjera za teinu (1,283 kg)! okabuliti gl. svr. (ar.), prez. o kabulim ee: ukabuliti, pristati na neto, pri hvatiti; priznati istinu, okaiti gl. svr., prez. dkaim, gl. pril. pro. dkaivi - staviti neto da visi, za kaiti, objesiti, okaditi gl. svr., prez. okadim, trp. prid. kaen - namirisati kadom (npr. u crkvi). okahriti (se) gl. svr. (tur.-ar.), prez. dkahrim (se) - uiniti da neko bude kaharli,oalostiti ga; (se) postati kaharli, alostan. okalemiti gl. svr. (tur.), prez. okalemim oplemeniti voku kalemom - mladicom plemenitije sorte, okaljati (se) gl. svr., prez. kaljom (se), gl. pril. pro. okaljavi (se) - uprljati to kalom, ublatiti; prenes. nekim nesmo trenim postupkom navui na sebe sra motu, uprljati obraz, okameniti se gl. svr., prez. okameni se stvrdnuti se kao kamen; ukoiti se, za nijemiti, zalediti se od oka, kakvog nepovoljnog dogaaja, runog iznenae nja itd. okaniti se gl. svr., prez. kanim se ostaviti koga na mira, ne dodijavati ko me; proi se, odustati od neega (ob. od kakva besmislenog posla), okarakterisati/okarakterizirati gl. svr., prez. okarakteriemJ'okarakteriziram opisati neije karakterne osobine, dati podatke o karaktera, iznijeti karakte ristike. okarina im. . r. (tal.) - mali muziki duhaki instrument od peene gline, okasniti gl. svr., prez. kasnim - doi kasnije nego to je trebalo, zakasniti, zadocniti. okace im. s. r., g. jd. okca, em. - malo oko, okce. okat prid., odr. v. kati - koji ima velike izbuljene oi. okce im. s. r. em. - malo oko, okace. okean/okean im. m. r. (gr.), g. jd. okeana/okena - rjee: ocean, velika vode

Okeanija na povrina izmeu kontinenata, npr. Atlantski okean. Okeanija im. . r. (gr.), g. jd. Okeanije rjee: Oceanija, velika skupina ostrva u Tihom okeanu (Polinezija, Mikronezija, Melanezija i Novi Zeland), okeanografija im. . r. (gr.), g. jd. oke anografije - rjee: oceanografija, grana hidrologije koja se bavi opisom mora i okeana. okeanografski prid. odr. v. (gr.) - rjee: oceanografski, koji se odnosi na oke anografiju, okeanski/okeanski prid. odr. v. (gr.) rjee: oceanski, koji se odnosi na okean, oker - im. m. r. (gr.), g. jd. dkera - boja izmeu smee i ute, prljavouta. okida im. m. r., g. jd. okida - obara, dio puke, pitolja, okidanje gl. im. s. r. od okidati. okidati gl. nesvr., prez. okidam , gl. pril. sad. okidajui - povlaiti okida vatre nog oruja, pucati, otvarati paljbu, okinuti gl. svr., prez. dkinem - povui obara, otvoriti paljbu, okititi gl. svr., prez. dkitim, trp. prid. dkien - ukrasiti ta ukrasnim predme tima. oklada im. . r., g. jd. oklade - opklada, dogovor da o tanosti prognoze zavisi dobitak ili gubitak u klaenju, okladiti se gl. svr., prez. dkladim (se), gl. pril. pro. dpkladivi se - opkladiti se, ugovoriti opkladu, oklagija im. . r. (tur.), g. jd. oklagije kuhinjski pribor u obliku oblog tapa ili valjka za razvijanje tijesta, oklevetati gl. svr., prez. okleveem iznositi klevete protiv koga, govoriti lai o kome. oklijevalo im. s. r. - osoba koja oklijeva, oklijevanje gl. im. s. r. od oklijevati, oklijevati gl. nesvr., prez. dklijevam, gl. pril. sad. oklijevajui - biti neodluan, odugovlaiti u odluivanju, ne initi to zbog straha i nesigurnosti, okliznuti se gl. nesvr., prez. dkliznem se, gl. prid. rad. okliznuo - stati na klizavu podlogu i izgubiti ravnoteu. oklop im. m. r., g. jd. dklopa, g. mn. oklopa - metalni tit oko tijela za zatitu od neprijateljeva oruja; ronata zatita oko tijela kornjae.

532
oklopiti gl. svr., prez. dklopTm, trp prid. oklopljen - staviti u okop, odjenuti u oklop. oklopljeno pril. - na nain d a je zatieno oklopom. oklopni prid. odr. v. - koji se odnosi na oklop, koji je zatien oklopom, okluzija im. . r. (lat.) - fiz. pojava da vrsto tijelo u sebi sadri uklopljenu vrstu materiju, gas ili tekuinu; u fon. tjesnac prilikom izgovora nekih glasova; uope: zatvaranje, zaepljenje, okluziv im. m. r. (lat.), g. jd. okluziva glas koji nastaje naglim otvaranjem prepreke vazdunoj struji u govornom aparatu, praskavi ili eksplozovni suglas nik. okljastiti gl. svr., prez. dkljastim - uiniti kljastim, postati kljast, okljatriti gl. svr., prez. d kijast rim, trp. prid. dkljatren - runo i pretjerano po drezati grane na stablu, osakatiti, okniti gl. svr. (tur.), prez. dknijem - obo jiti knom kosu. okno im. s. r., g. jd. dkna - prozor, otvor kroz koji ulazi svjetlost; jama u rudniku. oko im. s. r., g. jd. oka, n. mn. oi, g. mn. diju/di - organ ula vida ovjeka i ivotinja; jezero u planini lednjakog porijekla, up. gorske oi; prenes. neko privlaan, drag kao oko, mio. oko prijed. - uz gen. obuhvaanje u krug sa svih strana (npr. oko kue), okolica im. . r. g. jd. dkolice - okolina, okoli, predio, ono to se nalazi oko nekog mjesta; drutvo u kojem ivimo i radimo, ivotna sredina, okolina im z r., g. jd. okoline - okolica, okoli. okoli im. m. r., g. jd. dkolia - okolina, okoli. okoliati gl. nesvr., prez. okoliam, gl. prid. rad. okoliao - dosl. obilaziti oko neeg; ne rei ta odmah, obilaziti oko teme, vrdati, okolni prid. odr. v. - koji pripada okolini, koji se odnosi na okolinu, okolnost im. . r., instr. jd. okolnou/ okolnosti - dogaaj, injenica, situacija, ono u emu se ko naao, okolo pril. - u okolini, unaokolo, okomice pril. - okomito, uspravno, okomit prid., odr. v. dkom iti - uspravan. okomiti se gl. svr., prez. dkomim se napasti, odozgo se ustremiti na to; prenes. obratiti se kome runim rijei ma, prijetnjama i pogrdama, okomito pril. - okomice, na okomit nain, okonanje gl. im. s. r. od okonati, okonati gl. svr., prez. okonam, gl. prid. rad. okdnao, trp. prid. okonan - za vriti, dovesti neki posao do kraja, okopati gl. svr., prez. okdpam, gl. prid. rad. okdpao, trp. prid. okopan - kopa njem oko biljke omoguiti da bolje raste. okopavanje gl. im. s. r. od okopavati, okopavati gl. nesvr., svr. prez. okdpavam, gl. prid. rad. okopavao - kopati oko biljke da bi se bolje razvijala, okopnjeti gl. svr., prez. dkopni, gl. prid. rad. okdpnio - otopiti (o snijegu); pre nes. oslabiti, naglo postati mrav, okorio prid., odr. v. okorjeli - na kojem se uhvatila kora; prenes. koji nije sklon promjenama, koji ne mijenja ponaanje bez obzira na prilike, okoristiti se gl. svr., prez. okoristim se, gl. prid. rad. okoristio se - izvui za sebe korist. okosnica im. . r., g. jd. dkosnice - osnov na nit ega, ono oko ega se sve vrti (dogaaji, ideje, stavovi), okotavanje gl. im. s. r. od okotati, okotati gl. svr., prez. okdta, gl. prid. rad. okdtao - postati kao kost, ovrsnu ti, postati krut. okot im. m. r. - mladunad ivotinja, okotiti se gl. svr., prez. d ko tise, trp. prid. dkoen - donijeti mlade na svijet (samo kod ivotinja). okov im. m. r., n. mn. dkovi, g. mn. okova - dio od metala kojim se uvruje ili ukraava namjetaj, prozori, vrata; lanci, bukagije i sl. koji se stavljaju osueni cima kako ne bi mogli bjeati; prenes. ono to sputava slobodu i ljudska prava, okovati gl. svr., prez. dkujem, trp. prid. okovan - metalom uvrstiti neto; staviti osueniku okove; prenes. nametnuti lju dima reim koji sputava prava i slobode, okovratnik im. m. r., n. mn. okovratnici ovratnik, dio odjee koji se dolazi oko vrata. okraati gl. svr., prez. okraa - postati kratak, izgubiti duinu.

533

okrijepiti (se)

okradanje gl. im. s. r. od okradati. okraati gl. nesvr., prez. dkraam - due vrijeme pomalo krasti, potkradati, okrajak im. m. r. g. jd. dkrajka - komad hljeba, pogae, kolaa itd. otkinut s kraja; kraj neega razliit od cjeline (npr. komad livade zasaen vokama), okrasti gl. svr., prez. okradem, trp. prid. okrciden - pokrasti koga. okreiti gl. svr., prez. dkreim, gl. prid. rad. dkreio - rjee: ovapniti; zavriti kreenje, prekriti kreom ili bojom zido ve sobe, stana, okrenuti gl. svr., prez. dkrenem, gl. prid. rad. okrenuo - prevrnuti ta na drugu stranu, usmjeriti ta na drugu stranu; po eti se ponaati sasvim suprotno, okresati gl. svr., prez. dkreem, gl. prid. rad. okresan - skinuti oteene grane s drveta; odlomiti ili odrezati sjekirom grane sa posjeenog stabla okret im. m. r., g. jd. okreta - pokret u mjestu oko osi sa vraanjem u poetni poloaj. okretaj im. m. r., g. jd. okretaja - pokret ukrug oko osi. okretan prid., odr. v. okretni - koji je pokretljiv, brz i spretan u poslu, hitar, okretaljka im. . r., dat. jd. okretaljki, g. mn. okretaljki - postrojenja i mjesto gdje se neto okree, skretnica; ruica za okretanje, runi pokreta okretanja, okretanje gl. im. s. r. od okretati, okretati (se) gl. nesvr., prez. dkreem (se), gl. prid. rad. okrenuo (se), gl. pril. sad. dkreui (se) - obrtati to oko osi ukrug, prevrtati to na drugu stranu; pomjerati glavu lijevo ili desno; vrtiti se; prevrtati se. okretite im. s. r., g. jd. dkretita - zavr no mjesto kretanja gdje se npr. tramvaj mora okrenuti, okretnica, okretnica im. . r. - okretite, okretno pril. - na okretan nain, spretno, brzo, vjeto, okretnost im. . r., instr.jd. okretnou/ okretnosti - osobina onoga ko je okre tan, vjetina, spretnost, okrijepiti (se) gl. svr., prez. dkrijepim se, gl. prid. rad. dkrijepljen - osvjeiti se, ponovo se osjeati dobro, vratiti snagu.

okrilje okrilje im. s. r., g. jd. dkrilja - neija blaga zatita, zaklon koji razvija osjeaj sigurnosti i topline, okriviti gl. svr., prez. dkrivim , trp. prid. dkrivljen - proglasiti koga krivcem, ba citi krivicu na koga, uiniti koga krivim, okrivljavati gl. nesvr., prez. okrivlja vam , gl. pril. sad. okrivljavajui - pro glaavati koga krivim, initi da ko bude okrivljen. okrivljenica im. . r. - ena koja je okrivljena, okrivljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na okrivljenike, okrivljenlki pril. - na nain okrivljenika, kao okrivljenici, okrivljenik im. m. r., n. mn. okrivljenici onaj koji je okrivljen, okrnjak im. m. r., g. jd. dkrnjka, n. mn. dkrnjci - ono to se okmji od ega. okrnjiti gl. svr. prez. dkrnjim, trp. prid. dkrnjen - uiniti krnjim, malo odlomiti da bude oteen, okraj im. m. r., g. jd. okraja , instr. jd. okrajem - verbalni ili fiziki sukob s nekim, duel; tua, tunjava; obostrani nasrtaji kojima je cilj da se porazi pro tivnik. okrug im. m. r., g. jd. okruga, n. mn okruzi - administrativna samostalna cje lina, kotar, upa, kanton, okrugao/okrugao prid., odr. v. dkrugli koji ima oblik kruga, obal; potpun, zaokruen (o broju, svoti novca itd.), okruglica im. . r., g. jd. okruglice smjesa od tijesta ili ega drugog kao prilog uz jelo, knedla, okruglo pril - u okruglom iznosu, zaokru eno, tano toliko, okruniti gl. svr., prez. okrunim - uiniti da neko ponese krunu, staviti kome kru nu na glavu, tim inom proglasiti koga kraljem, carem, okrupnjati gl. svr., prez. okrupnjam uiniti da to bude krupno, golemo, veliko. okrupnjavati gl. nesvr., prez. okrupnjavam - stalno initi da ta krupnja, da se uveava. okrupnjeti gl. svr., prez. dkrupnim postati krupan, velik, golem, okrutan prid., odr. v. okrutni - surov, bezobziran, nemilosrdan, bez milosti.

534
okrutno pril. - surovo, grubo, bezobzirno, nemilosrdno, okrutnost/okrutnost im. . r., instr. jd. okrutnou/dkriitno ti i okrutnou!okru tnosti - osobina onoga koji je okrutan, nemilosrdan, okruenje im. s. r., g. jd. okruenja - sve oko nas, okolina, sredina; vojn. opkoljenost neprijateljem, okruiti gl. svr., prez. dkruim, gl. prid. rad. okruio - napraviti krug oko ega; vojn. opkoliti, okruivati gl. nesvr., prez. okruujem initi da ta postane okrueno, da oko ega bude krug; vojn. opkoljavati nepri jatelja. okruni prid. odr. v. - koji se odnosi na okrug, koji pripada okrugu, okrznuti gl. svr., prez. dkrznem , gl. prid. rad. dkrznut - malo dohvatiti povrinu ega, djelimino otetiti, ne pogoditi di rektno puanim zrnom, oksalati im. m. r. mn.(lat.), g. mn. oksaIta - soli oksalne kiseline, oksalni prid. odr. v. (lat) - koji se odnosi na oksalate. oksid im. m. r. (gr.), g. jd. oksida - he mijski spoj kiseonika i nekog drugog elementa. oksidacija im. . r. (gr.) - hemijski pro ces u kojem se nekom spoju ili elementu dodaje kiseonik; oksidiranje, izgaranje, oksidiranje gl. im. s. r. (gr.) od oksidirati. oksidirati gl. svr. (gr.), prez. oksidira , trp. prid. oksidiran - spajati se s kisi kom; hrati. oksidaza im. . r. (gr.) - enzim, sastavni dio biljne ili ivotinjske elije koji ostvaruje oksidaciju tokom metabolizma i katabolizma. oksigen im. m. r. (gr.-fr.) - kisik, kiseo nik. oksikiseline im. . r. mn. (gr.) - anorgan ske kiseline koje sadre kiseonik, npr. azotna kiselina, oksimetrija im. . r. (lat.-gr.) - metoda odreivanja pritiska kisika u vazduhu ili u tekuini. oksimdron im. m. r. (gr.), g. jd. oksimorna - stilska figura koja objedinjuje dva suprotna pojma (npr. poten lopov). oksitona/oksitoneza im. . r. (gr.) gram. otro naglaavanje posljednjeg sloga u rijei, oksiurijaza im. . r. (gr.) - med. bolest u crijevima izazvana crijevnim parazitom, okta im. . r. (gr.-lat.), g. mn. oktd/okti mu. u akustici logaritamska jedinica apsolutnog nivoa visine tona. oktalan prid. (gr.-lat.), odr. v. dktalni koji sadri broj osam. oktametar um. m. r. (gr.-lat.), g. jd. dktametra , n. mn. dktametri - knji, stih od osam stopa, oktan im. m. r. (gr.), g. jd. oktna sastavni dio benzina i nafte; zapaljivi spoj ugljika i vodonika u vie izomernih oblika. oktant im. m. r. (lat.), g. mn. dktanata tehn. naprava za mjerenje uglova, oktav im. m. r. (lat.), g. jd. oktava tamparski arak presavijen osam puta, jedna osmina tog arka, osam listova ili esnaest stranica, oktava im. . r. (lat.), g. jd. oktve- mu. razmak izmeu prvog i osmog tona dijatonske ljestvice; knji, strofa od osam stihova. oktet im. m. r. (njem.-engl.), g. jd. okteta - mu. kompozicija od osam instrume nata ili glasova; hor od osam vokala ili sastav od osam sviraa, oktobar im. m. r. (lat.), g. jd. oktobra deseti mjesec u godini, listopad, oktogen im. m. r. - hem. najsnaniji eksploziv iz grupe nitramina, slui za izradu plastinih eksploziva, oktogon im. m. r. (gr.), g. jd. ktogna mat. osmougao, arhit. sredinja grae vina osmougaonog tlocrta ili osmougaoni prostor unutar graevine, oktoih im. m. r. (gr.), n. mn. oktdisi osmoglasnik, pravoslavna crkvena knji ga u kojoj su pjesme za liturgiju podije ljene u osam glasova, oktopod im. m. r. (gr.), g. jd. oktopoda zool. morski glavonoac sa osam krako va, hobotnica, oktroirati/oktroisati gl. nesvr. i svr. (njem.), prez. oktriramJoktrdiem - na metnuti to (npr. ustav) jednostranim aktom, zakonom; odobriti, podariti, okuiti (se) gl. svr., prez. okuim (se) stei i namjestiti kuu, skuiti se.

535

okupatorica

okunica im. . r g. jd. okunice - zemlja oko kue, prostor koji zakonu pripada kui. okuisati/okujisati gl. nesvr. (tur.), prez. okidem/okujiem - pozivati sa munareta poziva vjernike muslimane na molitvu, uiti ezan na munari. okuka im. . r., dat./lok. jd. okuci - zavoj, krivina na cesti, rijeci, okular im. m. r. (njem.), g. jd. okulra objektiv; lea ili vie njih u optikom instrumentu, slui kao povealo. okulist(a) im. m. r. (njem.), g. jd. okuliste - med. ljekar specijalista za bolesti oi ju; oftalmolog. okulistica/okulistkinja im. . r. (njem.) ena okulista, okuiistikl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na okultistu. okulistiki pril. - na nain okuliste, kao okulista. okultan prid. (lat.), odr. v. dkultni - koji je u vezi sa tajnim silama u prirodi i ovjeku; mistian, natprirodan, tajanst ven. okultist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. okultiste onaj ko se bavi okultizmom, tj. uspo stavljanjem kontakta sa tajanstvenim silama koje vladaju ovjekom i priro dom, na nenaunoj osnovi, okultistikl prid. (lat.) odr. v. - koji se odnosi okultizam i okultiste. okultistiki pril. (lat.) - na nain okultiste, kao okultisti. okultizam im. m. r. (lat.), g. jd. okultizma - nenauno bavljenje tajanstvenim i ne dokuivim silama razliitim parapsiholokim metodama. okupacija im. . r. (njem.), g. jd. okupcije - nasilno zauzimanje ili zapo sjedanje tue teritorije, okupacijski prid. (njem.) odr. v. - okupa cioni. okupacioni prid. (njem.) odr. v. - koji se odnosi na okupaciju i okupatore, okupati gl. svr., prez. okupam, prid. trp. okupan - oprati koga ili ta u vodi; brkati se, plivati, roniti radi sporta i razonode. okupator im. m. r. (njem.), g. jd. okupa tora - onaj ko je izvrio okupaciju, okupatorica im. . r. (njem.) - ena oku pator.

okupatorski

536 olahkotan prid., odr. v. olahkotni - olako tan, olakavajui, koji ublaava odgovo rnost. olako pril. - olahko. olakotan prid., odr. v. olakotni - olahko tan. olakanje gl. im. s. r. od olakati, olakati (se) gl. svr., prez. olakam , trp. prid. olakan - uiniti lakim, rasteretiti; prenes. osloboditi se tegobe na dui. olakavajui prid. odr. v. - koji olakava, ublaava odgovornost, olakavati gl. nesvr., prez. olakavam initi ta lakim, jedostavnijim; skidati teret. olakica im. . r., g. jd. olakice - pojedi nost koja olakava, ini to jednostav nijim, oslobaa od odgovornosti, troka i sl. oleandar im. m. r. (njem.), g. jd. olean dra , n. mn. oleandri - bot. ukrasna bi ljka koja se uzgaja u primorskim kraje vima, sredozemni uvijek zeleni otrovni grm. oleat im. m. r. (njem.), g. jd. oleta - hem. so oleinske kiseline; likov, slika raena u ulju; providni papir (paus). olefui im. m. r. (engl.), g. jd. olefina, n. mn. olefini - hem. spojevi vodonika i ugljika, nezasieni ugljikovodici, u nizu su nii lanovi gasovi, srednji tenosti, a najvii vrste materije, oleikultura im. . r. (lat.) - maslinjak, njegovanje nasada maslina, olein im. m. r. (fr.), g. jd. oleina - sirova nezasiena uljna kiselina u prirodnim mastima; tekue masne kiseline, orografija im. . r. (fr.-gr.) - tehnika reprodukovanja slikarskog djela uljanim bojama. olienje gl. im. s. r. od oliiti - ono to je svojim osobinama vjeran izraz nekog pojma (npr. olienje pravde, istine, lje pote itd.). oliiti gl. svr., prez. dliim, trp. prid. olien- prikazati apstraktni pojam odre enim likom; likov, obojiti ta nekom tehnikom slikanja (lienja), oligarhija im. . r. (gr.), g. jd. oligarhije - vladavina uskog kruga ljudi, vladajua klika; autoritarna vlast politikog vrha; centralistika vlast koja ne potuje de mokratske principe. oligemija im. . r. (gr.) - bolest izazvana pomanjkanjem crvenih krvnih zrnaca ili hemoglobina, anemija, slabokrvnost, oligocen im. m. r. (gr.) - razdoblje u razvoju Zemlje, tree doba u tercijeru. oligofrenija im. . r. (gr.) - nasljedna mentalna retardacija i slaboumnost, ma loumnost, ogranienost, oligokracija/oligokratija im. . r. (gr.) vladavina malog broja povlatenih ljudi, oligarhija; suprotno od demokratije, oligomenoreja im. . r. (gr.) - med. produeni ciklus menstruacije; razmak izmeu pojedinih ciklusa iznosi bar pet sedmica. oligonit im. m. r. (gr.), g. jd. oligonita naputeno ime eljeznog minerala siderita u kojem je dio eljeza zamijenjen manganom, oligopedagog im. m. r. (gr.), mn. oligopedagozi - pedagog u ustanovama za djecu sa smetnjama u razvoju. oligop5l im. m. r. (gr.) - monopol malog broja subjekata u trgovini neke zemlje, oligospermija im. . r. (gr.) - med. nedo statak u sastavu sperme, est uzrok ote ane oplodnje, oligurija im. . r. (gr.) - med. smanjena mogunost luenja mokrae zbog bole sti bubrega, jetre ili srca. olimpijac im. m. r. (gr.), g. jd. olimpijca - uesnik olimpijskih igara, olimpijada im. . r. (gr.) - masovno sportsko natjecanje u raznim discipli nama, odrava se svake etvrte godine, postojalo je i u antikoj Grkoj, olimpijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na olimpijadu, koji pripada olim pijadi. olimpijski pril. - na nain olimpijaca, olimpizam im. m. r. (gr.), g. jd. olimpi zma - svi sadraji i etika natjecanja na olimpijadi, olinjao prid., odr. v. olinjali - kojem je opala dlaka (o psu itd.); prenes. pejor. otrcan, ofucan (o osobi, idejama, argu mentima i sl.), olinjati se gl. svr., prez. olinjam se, prid. rad. olinjao se - izgubiti dlaku (o psu itd.); prenes. pejor. prestati biti svje, ofucati se. oliva im. . r. (lat.), lok. - maslina.

537

omaciti se

okupatorski prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na okupatore, okupatorski pril. (njem.) - na nain okupatora, kao okupator. okupirati gl. svr., prez. okupiram izvriti okupaciju, zaposjesti silom neku teritoriju, prostor, zauzeti kakvo mjesto, okupiti (se) gl. svr., prez. dkupim - saku piti vie ljudi ili predmeta na jednom mjestu u isto vrijeme; skupiti se vie ljudi nae najednom mjestu, okupljati gl. nesvr., prez. dkupljam initi da se to vie ljudi ili predmeta okupi najednom mjestu, okuraiti (se) gl. svr., prez. okurdzim , prid. trp. okurazen - postati odvaan, odvaiti se, prikupiti hrabrost, ohrabriti se, svladati strah, nelagodu, tremu. okus im. m. r., g. jd. dkusa, g. mn. okusa ee: ukus, ono to osjetimo kuajui ulom ukusa (slatko, gorko, slano itd.), okusiti gl. svr., prez. dkusim - u usta staviti malo hrane ili pia i odrediti ukus; prenes. iskusiti ta, stei iskustvo o emu. okuati (se) gl. svr., prez. okuam (se), trp. prid. dkuan - oprobati i ocijeniti vlastitu sposobnost u kakvoj aktivnosti, okuavanje gl. im. s. r. od okuavati, okuavati (se) gl. nesvr., prez. okuavam (se) - ocjenjivati svoje sposobnosti u kakvoj aktivnosti, okiivetiti gl. svr. (ar.), prez. dkuvetim ojaati, osnaiti, dobiti kuvet. okuiti (se) gl. svr., prez. dkuJm (se), trp. prid. dkuzen - biti izloen zarazi, kugi, idejama itd.; izloiti se emu. okvir im. m. r., g. jd. okvira - ram, ono to uva to (sliku, prozorsko staklo, ogledalo itd.), okvlran prid., odr. v. okvirni - koji pripa da okviru. olabaviti/olabaviti gl. svr., prez. dlabavim - uiniti labavim neto suvie ste gnuto, otpustiti, popustiti, olajati gl. svr., prez. dlajem , trp. prid. olajan - oklevetati, govoriti neistinu o nekome. olahko pril. - olako, nedovoljno promi ljeno, bez dubljeg razmatranja proble ma, neodgovorno.

o li vin im. m. r. (lat.), g. jd. olivina - mi neral razliitih boja; magnezijev eljezni silikat. olofonija im. . r. (gr.) - defektan izgo vor zbog nepravilnosti govornih organa, ologeneza im. m. r. (gr.) - stariji naziv za idealistiku teoriju o postanku ivota na Zemlji i razvoju organskog svijeta; u suprotnosti sa Darvinovim uenjem, olo im. m. r. - osobe iz najloijeg sloja drutva, najgorih osobina; bagra, ljam, olovan prid., odr. v. olovni - koji je od olova, prenes. teak, olovka im. . r., dat. jd. olovci - pribor za pisanje od drveta sa grafitom u sredini, olovnoslv prid., odr. v. olovnosivi - koji je siv kao olovo. olovo im. s. r. (stsl.), g. jd. dlova - he mijski element velike specifine teine (Pb), srebrenastosiv, mehak, lahko se topi. olsun! uzv. (tur.) - neka bude! makar! oltar im. m. r. (lat.), g. jd. oltara - glavni dio u crkvi gdje se obavlja bogoslu enje, na kojem se slavi misa. olucast prid. odr. v. dluasti - koji je u obliku oluka. oluja im. . r., g. jd. oluje - nevrijeme, jak, silovit vjetar praen kiom; prenes. dogaaj koji sve uzburka, izazove ne mir, mete, olujni prid. odr. v. - koji se odnosi se na oluju ili je u vezi sa olujom, olujno pril. - kao oluja, brzo, silovito. oluk im. m. r. (tur.), n. mn. dluci - metalni lijeb za odvod kinice sa krova kue. olupina im. . r., g. jd. olupine - ono to je pretrpjelo havariju, to je dotrajalo, po drtina, staro gvoe, olupiti gl. svr., prez. blupim , trp. prid. olupljen - udarcem otetiti oblik ili po vrinu; skinuti lupinu, olupljivati gl. nesvr., prez. olupljujem lupajui initi da neto postane olupina, oljutiti gl. svr., prez. oljutim, trp. prid. oljuten - oguliti, skinuti kom ili gornji sloj s neega. om im. m. r., g. jd. oma - jedinica za mjerenje elektrinog otpora nazvana po njemakom fiziaru Omu (Ohm). omaciti se gl. svr., prez. omai se donijeti maie na svijet (maka).

omai se omai se gl. svr., prez. dmakne se gl. prid. rad. dmakao/omahnuo - omaknuti se. omaijati gl. svr., prez. omaijam , trp. prid. omaijan - maijom uiniti da se kome zavrti u glavi, da izgubi razum; zaarati. omahnuti gl. svr., prez. omahnem , gl. prid. rad. omahnuo - ovla obrisati pra inu, u hitnji ta oistiti, omaknuti se gl. svr., prez. dmakne se, gl. prid. rad. dmakao/omdknuo - omai se, neplanirano uraditi ili rei neto, omalovaavati gl. nesvr., prez. omalova avam , gl. pril. sad. omalovaavajui potcijeniti nekog ili neto, umanjiti va nost neega ili nekoga, omama im. . r., g. jd. omame - stanje u kojem nismo potpuno pri svijesti, omamiti gl. svr., prez. dmamlm - oa mutiti, uiniti da neko ne bude pri istoj svijesti, d aje u blagoj odsutnosti duha. omasoviti/omasoviti gl. svr., prez. oma sovim - uiniti neto masovnim, da ne to prihvati veliki broj ljudi, da postane masovno. omasovljavanje gl. im. s. r. od omasovlj avati. omasovljavati gl. nesvr., prez. omasdvIjavam - initi da ta postane masovno, sa velikim brojem pristalica, omastiti gl. svr., prez. omastim , trp. prid. dmdten/dmaen - postati mastan, poli ti ta mau; prenes.izvui korist iz ne ega, dobro zaraditi, omaka im. . r., dat. i lok. jd. omaci, g. mn. omaaka/omaka - greka, pogreka, propust, previd, omatuhiti gl. svr. (tur.), prez. omatuhlm - poseniliti, zbog starosti slabo pamtiti, postati slabe pameti, postati matuh. oma im. m. r. (fr.) - iskazivanje duna potovanja, potovanje (ob. nakon smrti ovjeku iji je velik doprinos u ivotu, umjetnosti itd.), ombrometar im. m. r. (gr.), g. jd. omhrometra - sprava za mjerenje kolii ne padavina, kiomjer, pluviometar. ombusman im. m. r. (ved.) - branilac ljudskih prava; predstavnik parlamenta koji kontrolie rad izvrne vlasti.

538 oma im. . r., g. mn. oma/omi - petlja na kraju konopca kojom se to stee (ob. vrat). omeiti gl. svr., prez. omel, tip. prid. dmeen - donijeti mlado na svijet, roditi mee (meka), omeiti gl. svr., prez. omeim , gl. prid. rad. omeio , prid. trp. dmeen - posta viti meu, ograniiti to, razgraniiti po sjede. omeivati gl. nesvr., prez. omeujem postavljati mee, razgraniavati, omega im. . r. (gr.) - posljednje slovo grkog alfabeta; mitol. simbol kraja sve ga, svretka i smrti, omekati gl. svr., prez. omekam - uiniti da ta bude mehko, postati mekan; prenes. postati popustljiv, dozvoliti ko mpromis, ne biti iskljuiv, omekavanje gl. im. s. r. od omekavati, omekavati gl. nesvr., prez. omekavam - nastojati da ta omeka, da postane mehko; prenes. poputati, dozvoljavati kompromis, omekiva im. m. r., g. jd. omekivaa sredstvo za omekavanje, omesti gl. svr., prez. ometem - metlom oistiti prainu sa poda, tla itd. omesti gl. svr., prez. ometem , prid. trp. ometen - prekinuti nekog u obavljanju nekog posla, uiniti kome smetnju u obavljanju kakve aktivnosti, ometanje gl. im. s. r. od ometati, ometati gl. nesvr., prez. ometam , gl. pril. sad. ometajui - initi kome smetnje, prekidati koga u poslu ili nekoj drugoj aktivnosti. omiljen prid odr. v. omiljeni - koji je svim i drag popularan, omiljenost im. . r., instr. jd. dmiljenou/ omiljenosti - osobina onoga koji je omi ljen, popularnost, dopadljivost, dragost, omirisati gl. svr., prez. omiriem , trp. prid. omirism/omirism - pomirisati, u lom odrediti vrstu mirisa, omjer/omjer im. m. r., g. mn. omjera odnos izmeu dviju veliina iskazan ne kom mjerom, omjerati gl. nesvr., prez. bmjeram , trp. prid. omjerati - utvrivati odnos u omje rima, omjeravati. umjeravati gl. nesvr., prez. omjeravam , trp. prid. amjeravan - omjerati. omjeriti gl. svr., prez. omjerlm , trp. prid. bmjeren - utvrditi mjeru, izmjeriti, umlaivanje gl. im. s. r. od omlaivati. omlaivati gl. nesvr., prez. omlaujem up. omlatiti, omladina im. . r., g. jd. omladine - mladi ljudi, mladii i djevojke; politiki orga nizirani mladi ljudi, mlade, omladinac im. m. r., g. mn. omlddlnaca mladi; pripadnik omladinske politike organizacije; sportist do 18 godina, omladinka im. . r., g. mn. omlddlnkl djevojka, lanica omladinske organiza cije; sportaica do 18 godina, omladinski/omladinski prid. odr. v. - ono to pripada omladini, omlatiti gl. svr., prez. dmlatlm - mlae njem obrat plodove sa stabla voke. omlet im. m. r. (fr.), n. mn. omleti, g. mn. omleta - umuena prena jaja uz doda tak mlijeka, sira ili neeg drugog, omlitavjeti gl. svr., prez. omlitavlm, gl. pril. pro. omlitavlvi - postati mlitav, opustiti se, ne drati se vrsto, omlohaviti gl. svr., prez. dmlohavlm postati mlohav, biti zahvaen mlitavou, omlitavjeti. omofag im. m. r. (gr.), g. jd. omofga osoba koja jede sirovu, nekuhanu i nepeenu hranu, omoguavati gl. nesvr., prez. omogua vam , gl. pril. sad. ornogudavajui - initi neto moguim, stvarati uslove za odvi janje ega. omoguiti gl. svr., prez. omoguim, gl. pril. pro. omoguivi - uiniti da neto postane mogue, potpomoi sredstvima da se to ostvari, omorika im. . r. (alb.), dat. jd. omorici vrsta zimzelenog drvea iz porodice borova. omot im. m. r., g. jd. omota, g. mn. omdta - ono ime je neto omotano, omota im. m. r., g. mn. omotaa - ono ime je neto obavijeno (npr. vazduni omota); opna, ovojnica, omotati gl. svr., prez. omotam, gl. pril. pro. omotavi - obaviti neto, uiniti da je to omotano, omotavanje gl. im. s. r. od omotavati. omotavati gl. nesvr., prez. orno tavam obavijati omotom, initi da to bude omotano.

539

ondanji

omotni prid. odr. v. - koji slui za omotavanje (npr. papir), omotnica im. . r. - omot u koji se stavlja pismo, koverat, koverta, omotskl prid. odr. v. - koji se odnosi omotske jezike, niz jezika koji se uglav nom govore u Etiopiji, omriti gl. svr., prez. bmrim, trp. prid. om ren - zaprljati, nagaraviti, zacrniti kakvu povrinu, omrknuti gl. svr., prez. omrknem - ostati na odreenom mjestu kad padne mrak, zanoiti. omrsiti se gl. svr., prez. dmrsim se, gl. prid. rad. omrsio se - jesti, prekriti pravila posta; prenes. izvui korist veu nego je trebalo, okoristiti se. omravjeti gl. svr., prez. omravim, gl. prid. rad. omrvio - postati mrav, mranjem smanjiti tjelesnu teinu, omravjelost im. . r., instr. dmravjelou/dmravjelosti - stanje onoga koji je smrao, oslabio, omrznuti gl. svr., prez. omrznem, gl. pril. pro. dmrznuvi - razviti mrnju prema kome ili emu. omrzovoljiti gl. svr., prez. omrzovoljlm - uiniti koga mrzovoljnim, on/on li. zamj. m. r., ona . r., ono s. r. oznaava osobu (ili predmet) izvan ko munikacije izmeu govornika i sluaoca. on prid. (engl.) - oznaka na ureajima u zn. ukljuen, aktiviran, u funkciji, onaj/onaj pokaz. zamj., ona/ona . r., ono/ono s. r. - upuuje na osobu (ili predmet) izvan komunikacije izmeu govornika i sluaoca, na onoga koji nije prisutan ili na ono to nije tu. onakav zamj., g. jd. onakva - upuuje da je neki drugi isti kao ovdje prisutni. onako pril. - na poznat nain, na isti nain kako je ve bilo; bez posebnog smisla, nepotrebno, reda radi. onamo pril. - tamo, prema nekom drugom mjestu. onbaa im. m. r. (tur.) - podoficir u tur skoj vojsci, onda pril. - u to vrijeme, tada, za odsjeak vremena u prolosti ili budunosti, ondanji prid. odr. v. - tadanji, koji bio u to vrijeme.

ondje

540 onidman im. m. r. (gr.), g. jd. oniomana - onaj koji ima bolesni nagon za kupo vanjem nepotrebnih stvari, oniomanija im. . r. (gr.) - bolesni nagon za kupovanjem nepotrebnih stvari, oniomanka im. . r. (gr.) - ena obuzeta oniomanijom. onirizam im. m. r. (gr.), g. jd. onirizma stanje duha kod duevnih bolesnika sli no snu, ali i kod zdravih ljudi u mo mentima pojaanog duevnog i nervnog pritiska, stresa, intezivnog matanja, oniromantija im. . r. (gr.) - tumaenje snova i na osnovu toga proricanje budu ih dogaaja, onizak prid., odr. v. oniski - koji je pri lino nizak, onisko pril. - prilino nisko (npr. kad ne to leti). onkogen prid. (gr.), odr. v. onkogeni koji uzrokuje zloudne tumore, onkogeneza im. . r. (gr.) - med. nasta nak i razvoj tumora, onkogeni im. m. r. mn. (gr.) - genske sekvencije u tumorskim virusima, uzro kuju malignu transformaciju elije, onkolog im. m. r. (gr.), n. mn. onkdlozi onaj koji se bavi onkologijom, lijenik specijalista koji prouava i nastoji lijei ti tumore. onkologija im. . r. (gr.) - med. discipli na, ukupnost prouavanja, znanja i lije enja tumora, onkoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na onkologiju. onkoloki pril. (gr.) - kao onkolog, na nain onkolog a. onkraj pril. - pored, kraj ega. onodoban prid odr. v. onodobni - koji je bio u onom vremenu, ondanji, tadanji, onolicni/onolinl prid. odr. v. - mali kao onaj tamo. onoliki prid. odr. v. - velik kao onaj tamo. onoliko pril. - veliinom kao ono tamo, u onoj mjeri, onomad pril. - onda, u prolosti, nekad, onomastiar im. m. r. (gr.) - lingvista koji prouava nastanak i znaenje ime na. onomastiarka im. . r. (gr.), dat. jd. onomdstiarki - lingvistica koja proua va imena. onomastikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na onomastiku i onomastiare. onomastiki pril. (gr.) - kao onomastiari, na nain onomastiara. onomastika im. . r. (gr.), dat. jd. onomdstici - lingv. disciplina, prouava na stanak i znaenje imena, onomatologija. onomastikon im. m. r. (gr.) - rjenik imena poredanih abecednim redom, imenik, leksikon, onomatologija im. . r. (gr.) - nauka o tvorbi i znaenju linih imena, onomatopeja im. . r. (gr.) - glas koji oponaa zvuk iz prirode, rije nastala prema zvuku iz prirode (npr. mjau mjaukati). onomatopejskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na onomatopeju. onomatopejski pril. (gr.) - na nain onomatopeje, kao onomatopeja, onomatopoezija im. . r. (gr.) - djeiji govor, tepanje, onomaziologija im. . r. (gr.) - lingv. disciplina koja prouava naine davanja imena. onostran prid., odr. v. ondstrani - koji nije ovozemaljski, koji je s one strane, koji je nepojmljiv, racionalno neobja njiv. onostranost im. . r., instr. jd. onostranou/ondstranosti - svojstvo onoga to je onostrano. onovremeni/onovremeni prid. odr. v. ondanji, tadanji, iz prolog doba, ono dobni. ontogeneza im. . r. (gr.) - nastanak i razvoj biljnog ili ivotinjskog organiz ma pojedinano, morfoloki razvoj indi vidualnog bia. ontolog im. m. r. (gr.), g. jd. ontologa, nom. mn. ontolozi - ontologiar, onaj ko se bavi ontologijom, ontologiar im. m. r. (gr.) - ontolog. ontologija im. . r. (gr.) - grana filozofije koja se bavi problemom bitka i biti bivstvujeeg uope, dio metafizike, onuda pril. - onim putem, onjuiti gl. svr., prez. onjnim, gl. prid. rad. onjuen - omirisati njukom (o psu), oogeneza im. . r. (gr.) - proces razvitka enske polne elije, ovogeneza. oogonlj im. m. r. (gr.) - jednoelijski e nski rasplodni organ kod viih oblika

541

opametiti (se)

ondje pril. - na onom mjestu, na nekoj taki. ondulacija im. . r. (njem.-fr.), g. jd. ondulacija - pravljenje u vojaka, kovranje kose; trajna., oneistiti gl. svr., prez. oneistim , trp. prid. oneien - zaprljati, uiniti nei stim, zagaditi; obaviti nudu bez samokontrole; ispoganiti (se), onerediti se. onemoati gl. svr., prez. onemoam , gl. prid. rad. onemdao - postati nemoan, izgubiti snagu, oslabiti, onemoguavanje gl. im. s. r. od onemo guavati. onemoguavati gl. nesvr., prez. onemo guavam - initi neto nemoguim, neostvarljivim; praviti smetnje pri reali zaciji nekog posla, onemoguiti gl. svr., prez. onemoguim, trp. prid. onemoguen - sprijeiti, osuje titi kakvu aktivnost, razliitim postup cima omesti u radu. oneraspoloiti (se) gl. svr., prez. onera spoloim, trp. prid. one raspoloen , gl. pril. pro. oneraspoloivi - postati nera spoloen, uiniti koga neraspoloenim. onerediti (se) gl. svr., prez. oneredi (se), trp. prid. onereen - uprljati se izmetom, opoganiti se. onesposobiti gl. svr., prez. onespdsobim, trp. prid. onespdsobljen , gl. pril. pro. onesposdbivi - uiniti nekog nesposob nim za rad, uiniti to neispravnim, npr. kakav ureaj, mainu, onesvijestiti (se) gl. svr., prez. onesvije stim, trp. prid. onesvijeten/ onesvije en - biti bez svijesti, izgubiti svijest, izazvati nesvjesticu, onihija im. . r. (lat.) - uraslost nokta u meso. onihofagija im. . r. (gr.) - manija grickanja i unitavanja noktiju, onihopatija im. . r. (gr.) - naziv za svaku bolest noktiju, onihoreksa im. . r. (gr.) - krhkost noktiju, cijepanje i kidanje noktiju, onijemjeti gl. svr., prez. dnijemim postati nijem, ne moi govoriti, oniks im. m. r. (gr.), g. mn. dniksa poludragi kamen, raznobojni kremen, onim im. m. r. (gr.), g. jd. onima - lingv. naziv, ime.

algi ili niih gljiva, vreica u kojoj se razvija jedna ili vie jajnih elija, oollt im. m. r. (gr.) - razdoblje u razvoju Zemlje; u mn. mineralne naslage krista lastih zrnaca vapna, oologija im. . r. (gr.) - nauka koja prouava ptiija jaja i ponaanje ptica pri rasplodu, oospora im. . r. (gr.) - zametak u prvom stepenu razvoja ivog organizma, opadanje gl. im. s. r. od opadati, opada im. m. r., g. jd. opadaa - onaj koji opada, klevee, ogovara, koga. opaaica im. . r. - ena koja opada, ogovara, klevee, opadati gl. nesvr., prez. opadam - ogo varati, klevetati, opadati gl. nesvr., prez. opada - padati prirodnim procesom (lie, plodovi); smanjivati se nivo (o vodi), intezitet ega. opajdara im. . r. - pejor. opaaica, ena koja stalno klevee, bestidna i vrlo nesimpatina enska osoba; alapaa. opak prid., odr. v. opaki - zao ovjek, koji je uvijek spreman initi zlo svake vrste; otar, straan, smrtonosan; naopak, opako pril. - na opak nain, opakost im. . r., instr. jd. opakou/ opakosti - osobina onoga koji je opak, svojstvo onoga to je opako. opal im. m. r. (njem.-lat.-gr.), g. jd. opala - dragi kamen, prozirni ili nepro zirni amorfni mineral ortosilicijeve ki seline; tkanina izraena od najkvalitet nije pamune pree koja slui za izradu enskog rublja, opalescencija im. . r. (gr.-lat.) - meteor, bjeliasta boja neba ili promjena boje udaljenih objekata (neto crno u daljini izgleda plavkasto), opaliti gl. svr., prez. opalim, gl. prid. rad. opalio, trp. prid. opaljen - brzo i kratko udariti koga; ispaliti metak ili samu iz puke itd; zahvatiti to vatrom, opaljen prid., odr. v. opaljeni - koji je po povrini bio zahvaen vatrom, izgorio; prenes. koji se odlikuje pomalo nenor malnim postupcima, drmnut, aknut, opien, munjen. opametiti (se) gl. svr., prez. opametim (se), trp. prid. opameen - doi do pameti, urazumiti se.

opanak opanak im. m. r., g. jd. dpanka, n. mn. dpanci , g. mn. dpanaka - obua od gume ili prirodne koe sa kajiima naprijed, zaobljenog ili povijenog vrha; prenes. prostak, primitivac, opanar im. m. r., g. jd. opanara, v. jd. opanaru - onaj koji pravi i prodaje opanke. opanarev/opanarov prid. odr. v. - koji pripada opanaru, opani im. m. r., g. jd. opania , em. mali opanak, opanina im. m. r., g. jd. opanine, augm. i pejor. - veliki opanak, opanjkati gl. svr., prez. dpanjkam, trp. prid. dpanjkan - lagati o kome, iznositi lane optube protiv koga ni kriva ni duna, klevetati, opariti se1 gl. svr., prez. oparim se, gl. prid. rad. dpario , trp. prid. dparen - ope i se vruom parom; prenes. povui na kon neugodnog iskustva, opariti se2 gl. svr. - doi do novca (para), opasa im. m. r., g. jd. opasaa - koni, debeli kai koji se nosi oko struka, opasan prid., odr. v. opasni - opak, koji prijeti, koji izaziva opasnost; iron. koji se pretvara d aje vrijedan a nije. opasati gl. svr.. prez. dpaem, trp. prid. dpasan - staviti pojas oko struka, obaviti kaiem oko pojasa; pripasati ta oko struka (npr. sablju); vojn. opkoliti, okru iti. opaska im. . r., g. jd. opaske - primjedba, kratko opaanje, upadica, napomena, biljeka. opasno pril. - opako, pogibeljno, na opa san nain. opasnost im. . r., instr. jd. opasnou/ opasnosti - osobina onoga to je opasno, zlo; pogibelj, nevolja; ono to i ivot moe dovesti u pitanje, opasti gl. svr., prez. dpadnem , gl. prid. rad. dpao - pasti prirodnim procesom (plod sa grane); sniziti nivo (o povrini vode); izgubiti jainu. opat im. m. r., (njem.-lat.), g. jd. dpata predstojnik samostana u nekim katoli kim redovima, opatica im. . r g. jd. opatice - glavna redovnica enskog samostana, glavna asna sestra; pripadnica nekog od e nskih redova u katolikoj crkvi.

542 opaziti gl. svr., prez. dpazJm , gl. prid. rad. opazio , trp.prid. dpaen - ugledati, vidjeti, spaziti; zapaziti, primijetiti; otkriti, postati svjestan ega. opaaj im. m. r., g. jd. opaaja - ono to registrujemo ulom vida. opaanje gl. im. s. r. od opaati, opaati gl. nesvr., prez. dpdam - zapa ati, primjeivati, otkrivati, postajati svjestan. opcija im. . r. (lat.), g. jd. opcije - jedno od moguih rjeenja, izbor izmeu ra zliitih mogunosti, oparati gl. svr., prez. oparam, gl. prid. rad. oparao, trp. prid. dparan - opi niti, zadiviti, zanijeti, zaluditi nekog (arima, ljepotom, inima itd.), opiniti gl. svr., prez. dpinlm, gl. prid. rad. opinio, trp. prid. dpinjen - opara ti. ope- prvi dio sloenice s pridjevom ili prilogom koji pokazuje da se pojam u drugom dijelu uzima u cjelini bez izuzimanja bilo ega (npr. openarodni). opeljudski prid. odr. v. - koji sadrava osobine zajednike svim ljudima, openit prid., odr. v. openiti - naelan, uopen, koji vrijedi za sve. openito pril. - bez ulaenja u pojedinosti, naelno, uopeno, uopteno, openitost im. . r instr. jd. openitou/ openitosti - svojstvo onoga to je openito, naelnost, uopenost. opi prid. odr. v. - opti, koji se odnosi na sve, koji ukljuuje sva ista svojstva a zanemaruje razlike, skupni, zajedniki, glavni. opina im. . r. - optina, jedinica dravne uprave na manjem dijelu njene teritorije, opinski prid. odr. v. - optinski, koji pripada opini, koji se odnosi na opinu, opinstvo im. s. r., g. jd. opinska graani opine, javnost, opiti gl. nesvr., prez. dpim - optiti, odravati odnose, ophoditi se, komuni cirati; imati initimni (seksulani) odnos, opei (se) gl. svr., prez. opeeni (se), gl. prid. rad. opekao - opriti se, imati pov rede na koi od nekog izvora toplote. opeka im. . r., g. jd. opeke, dat. jd. opei - cigla, graevinski materijal od peene gline. opeklina im. . r., g. jd. dpekline - ope kotina, povreda na koi nastala usljed dodira sa jakim izvorom toplote, opekotina im. . r., g. jd. opektine - ope klina. opeljeiti gl. svr., prez. opeljeim, trp. prid. opeljesen - pokrasti, otuiti, oteti kome novac, operuati koga. oupen prid. (engl.) - otvoren, spreman za posao. opepeliti gl. nesvr., prez. opepelim, trp. prid. opepeljen - dobiti boju pepela, upasti u pepeo; prenes. neznatno uspjeti u kakvom poslu, ne ostvariti onoliko koliko se eljelo. opera im. . r. (tal.) - muziko-scensko djelo u kojem se pjevanjem i orkestrom oblikuje dramska radnja, operacija im. . r. (lat.), g. jd. operacije uope: veoma sloen zahvat radi ukla njanja kakvog uzroka (medicinska, voj na, raunska operacija itd.), operacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na operaciju, operaconi. operacionl prid. odr. v. (lat.) - operacij ski. operater im. m. r. (lat.), g. jd. operatera specijalista, strunjak koji izvodi opera ciju; med. lijenik hirurg. operativa im. . r. (lat.) - organ, odjel koji izvrava poslove, praksa, praktini rad. operativac im. m. r., g. jd. operativca, g. mn. operativaca - onaj koji je u ope rativi, koji izvrava poslove na terenu; izvrni organ, specijalac koji postupa po nareenju. operativan prid. (lat.), odr. v. operativni koji se izvodi pomou operacije (npr. operativni zahvat), operativno pril. (lat.) - na operativan nain. opereta im. . r. (tal.), g. jd. operete krae opersko djelo, mala opera, od 19. v. muziko-scensko djelo s govorenim dijalozima i lirskim elementima, operirati/operisati gl. svr. (lat.), prez. operiram/operiem, trp. prid. operiran/ operisan - vriti operaciju, nain lije enja hirurkim putem, opernatiti gl. svr., prez. op em ati - posta ti pernat, dobiti perje (ptice, perad).

543

opijum

operni prid. odr. v. (lat.) - operski, koji pripada ili se odnosi na operu, koji je dio opere, operski prid. odr. v. (lat.) - operni, operuati gl. svr., prez. operiiam, gl. prid. rad. operuao, gl. prid. trpn. dperuan - skinuti perje sa peradi, oerapati; prenes. opeljeiti koga, oteti nekome pare, izvui od nekog novac na prevaru . opervaziti gl. svr. (tur.), prez. opervazim - uokviriti, postaviti pervaz (ogradu, kolje). opet pril. - ponovo, jo jednom isto. opetovano pril. - ponovljeno vie puta; ponovo, opet. opetovati gl. svr., prez. opetujem, gl. prid. rad. dpetovao - ponoviti ta vie puta, opet uiniti, ponavljati, ophod im. m. r. - ophodnja, obilaenje, zaokruivanje krune putanje, ophoditi se gl. nesvr., prez. dphodim se, gl. prid. rad. ophddio, trp. prid. dphoen - ponaati se prema nekome, odnositi se prema nekome. ophodni prid. odr. v. - kruni, koji ide s jednog mjesta na drugo, ophodnica im. . r. - ena koja ophodi, ophodnlk im. m. r., v. jd. dphodnie, n. mn. dphodnici - onaj koji ophodi, ophodnja gl. im. . r., g. jd. ophodnja obilaenje oko ega, izvianje, ophod, ophoenje gl. im. s. r. - odnos prema nekome, nain ponaanja, ophrvati gl. svr., prez. ophivdm, trp. prid. ophrvan - obuzeti, osvojiti, svlada ti (san). opien prid., odr. v. dpieni - udaren, mlatnut; koji nije ba pri sebi. opijat im. m. r. (lat.), g. jd. opijta opijum, sredstvo koje dovodi do opije nosti, u stanje psihike ovisnosti; ope nito: droga (heroin, marihuana). opijati se gl. nesvr., prez. dpijam se, gl. prid. rad. dpij ao se - prekomjerno piti alkoholna pia i dovoditi se u stanje opijenosti i nemogunosti rasuivanja, opijelo im. s. r. (prasi.), g. jd. opijela pravoslavni obred posveen mrtvima, opjevati pokojnika, opijum im. m. r. (lat.), g. jd. opijuma bot. opojno sredstvo koje se dobija pre radom smole stabljike maka, opijat, dro-

opijumski

544 nauiti nekog da pie, da postane pis men. opismenjavanje gl. im. s. r. od opismenjavati - opismenjivanje. opismenjavati gl. nesvr., prez. opismenjavam - stalno uiti nepismene da zna ju pisati i itati, opismenjivanje gl. im. s. r. od opismenjivati - opismenjavanje, opismenjivati gl. nesvr., prez. opismenjujem - opismenjavati. opit im. m. r., g. jd. opita - ogled, pokus, eksperiment. opiti (se) gl. svr., prez. dpijem (se), gl. prid. rad. dpio (se), trp. prid. opijen, aorist dpih (se) - napiti se, postati pijan, imati pomuen razum od pia; napiti koga; prenes. zanijeti se ime, odueviti se. opfzditi gl. svr., prez. dpizdim - razg. vulg. udariti koga. opjevati gl. svr., prez. dpjevam, gl. prid. rad. dpjevao, trp. prid. dpjevan - spjevati pjesmu o nekom dogaaju, osobi, poja vi. opjevavanje gl. im. s. r. od opjevavati, opjevavati gl. nesvr., prez. opjevavam opjevavanjem kakvih dogaaja, osoba itd. stvarati pjesme, opklada im. . r., g. jd. opklade - oklada, opkoliti gl. svr., prez. dpkolim, gl. prid. rad. opkdlio, trp. prid. dpkoljen, aorist opkdlih - okruiti koga u svrhu napada, uiniti a neprijatelj bude opkoljen, u okruenju, opkoljavanje gl. im. s. r. od opkoljavati, opkoljavati gl. nesvr., prez. opkljavam, gl. prid. rad. opkoljavao - opkoljavanjem initi da se ko nae u okruenju, blokirati kome sve izlaze. opkop im. m. r. - vei kanal ili rov isko pan oko ega. opkopati gl. svr., prez. opkdpam, gl. prid. rad. opkdpao, trp. prid. opkopan kopanjem zemlje nainiti kanal oko ega. opkopavanje gl. im. s. r. od opkopavati. opkopavati gl. nesvr., prez. opkdpavam opkopavanjem izgraivati opkop, kanal, jarak oko ega. opkoraenje im. s. r. - gl. im. od opkoraiti; knji, prenoenje jedne ili vie rijei iz jednog stiha u naredni radi postizanja stilematinosti. opkoraiti gl. svr., prez. opkoraim, trp. prid. opkdraen - uiniti da se ta nae izmeu obje noge, ob. kad treba neto podii. opkoraivanje gl. im. s. r. od opkorai vati. opkoraivati gl. nesvr., prez. opkorau jem - initi da neto bude opkoraeno. opkroiti gl. svr., prez. dpkroim, trp. prid. dpkroen - opkoraiti, oplakati gl. svr., prez. dplaem - pljuskanje vode neto oprati, plaknuti, oplakati gl. svr., prez. dplaem, gl. prid. rad. dplakao, trp. prid. oplakan - ispla kati se za nekim, plaem izraziti veliku bol. oplakivati gl. nesvr., prez. oplakujem, gl. prid. rad. oplakivao, trp. prid. oplakivan - stalno plakati za nekim. oplata im. . r., g. jd. oplate - zatitna ili ukrasna obloga za zidove; konstrukcija od drveta ili eljeza u koju se lijeva beton i koja mu daje konani oblik, oplemeniti gl. svr., prez. oplemenim, gl. prid. rad. oplemenio, trp. prid. ople menjen - uiniti neto ili nekog plemeni tim, boljim, kvalitetnijim, oplemenjivati gl. nesvr., prez. opleme njujem, gl. prid. rad. oplemenjivao, trp. prid. oplemenjivan - initi da neko ili neto postane plemenitije, bolje, kvali tetnije. oplijeviti gl. svr., prez. dplijevim, gl. prid. rad. oplijevio, gl. prid. trpn. oplijevljen, aorist oplijeviti - poupati korov oko posaenih biljaka, oploditelj im. m. r. - oploiva, onaj koji to oplouje, oploditelj ica im. . r. - ona koja oploava, oploditeljka, oploivaica. oploditelj ka im. . r., dat. jd. oploditeljki - oploditelj ica, oploivaica. oploditi gl. svr., prez. dplodim, gl. prid. rad. oplddio, trp. prid. oploen - uiniti a se nastane plod; prenes. obogatiti neto duhovnim vrijednostima, oplodnja im. . r., g. mn. oplddnji spajanje spolnih elija, stvaranje uslova za nastanak ploda, oploavanje gl. im. s. r. od oploavati.

545

opominjati

opijumski prid. odr. v. - koji se odnosi na opijum. opiljak im. m. r.,, g. jd. dpiljka , n. mn. dpiljci, g. mn. dpiljaka - sitni otpaci nastali struganjem metala ili drveta, opioidi im. m. r. mn. (lat.), g. mn. opioida - farmakoloki supstituti opijuma razli itog hemijskog sastava, opiomanija im. . r. (lat.) - pretjerana upotreba i uivanje opij ata. opip im. m. r., g. jd. dpipa - ulo dodira, blag doticaj, doticanje, opipati gl. svr., prez. dpipam, trp. prid. opipan - dodirnuti i osjetiti ta ulom dodira. opipavanje gl. im. s. r. od opipavati, opipavati gl. nesvr., prez. opipavam pipajui i dodirujui zakljuivati, saznavati to. opipljiv prid., odr. v. opipljivi - koji se moe opipipati; prenes. konkretan, argumentovan. opipljivo pril. - na opipljiv nain, kon kretno, stvarno, izvjesno, opirati se gl. nesvr., prez. dpirem se , gl. prid. rad. dpirao se - pruati otpor, bra niti se od neeg, suprotstaviti se nee mu; naslanjati se na ta vrsto, opis/opis im. m. r., g. jd. dpisa/opisa nain na koji su prikazana svojstva, izgled, sastav itd. onoga to se opisuje (rije, tekst), opisati gl. svr., prez. dpiem, gl. prid. rad. opisao, trp. prid. dpisan - dati opis koga ili ega; nacrtati krug. opisiv prid., odr. v. opisivi - koji se da opisati. opisiva im. m. r., g. jd. opiiva a - onaj koji opisuje, deskriptor. opisivaica im. m. r. - enska osoba koja opisuje. opisivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na opisivae i opisivanje, opisivaki pril. - kao opisiva, na nain opisivanja, opisivanje gl. im. s. r. od opisivati, opisivati gl. nesvr., prez. opisujem, gl. prid. rad. opisivao, trp. prid. opisivan opisivanjem predoiti izgled, naznaiti osobine, odlike kakvog predmeta ili pojave. opismeniti gl. svr., prez. dpismenim , aorist dpismenih, trp. prid. dpismenjen -

oploivati gl. nesvr., prez. oplbavam oploivati, vriti oplodnju, oploiva im. m. r., g. jd. oploiva oploditelj, onaj koji to oploava, oploivaica im. . r. - oploditeljica, oploditeljka. oploivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na oplodnju i oploivae. oploivanje gl. im. s. r. od oploivati oplodnja. oploivati gl. nesvr., prez. oploujem vriti oplodnju, oploavati. oploviti gl. svr., prez. dplovim, gl. prid. rad. opldvio, aorist dplovljen - obii ta kakvim plovilom, opljakati gl. svr., prez. opljakam, trp. prid. opljakan - izvriti pljaku, nasilno kome oteti novac, dragulje i druge vrije dne stvari. opna im. . r., g. jd. opne - membrana, tanka napeta koica koja titra i prenosi titraje, dio kakvog organa, mu. instru menta i sl. opnast prid., odr. v. opnasti - koji je slian opni. opnica im. m. r., em. - mala opna. opojan prid., odr. v. opojni - koji opija, koji izaziva opoj nost. opajanje gl. im. s. r. od opajati, opajati gl. nesvr., prez. opajam - omam ljivati, initi da neko bude opojen; zanositi (se) im lijepim i ugodnim, opojiti gl. svr., prez. dpojim, trp. prid. dpojen - omamiti, uiniti da ko bude omamljen; biti zanesen im lijepim ili ugodnim. opojnost im. . r., instr. jd. opjnou/ opojnosti - osobina onoga toje opojno, opomena im. . r., g. jd. opomene - pri govor, najblai oblik kazne u neizvra vanju obaveza; skretanje panje na opa snost, ukazivanje na loe posljedice zbog kakvog neprimjerenog postupka itd. opomenuti gl. svr., prez. opdmenem, trp. prid. opdmenut, aorist opomenuti - upu titi opomenu, skrenuti panju nekome na neizvrene obaveze ili uinjene gre ke. opominjanje gl. im. s. r. od opominjati. opominjati gl. nesvr., prez. opdminjem, gl. prid. rad. opominjao, trp. prid. opominjan, gl. prid. sad. opdminjui - upu-

oponaanje ivati opomene zbog neizvrenih obveza i uinjenih greaka, oponaanje gl. im. s. r. od oponaati, oponaati gl. nesvr., prez. oponaanu gl. prid. rad. oponaao, trp. prid. oponaan - imitirati neije ponaanje, pokrete, go vor, oblaenje kako bi mu se postalo slinim. oponent/oponent im. m. r. (njem.), g. mn. opbnenata/oponenata - protivnik, onaj koji oponira, onaj koji ima suprotno miljenje. oponentica/oponentica im. m. r. (njem.) oponentkinja, protivnica, ona koja se suprotstavlja, oponentkinja im. . r. - oponentica. oponentskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na oponente. oponentski pril. (njem.) - kao oponent, na nain oponenta. oponiranje gl. im. s. r. od oponirati, oponirati gl. nesvr. (njem.), prez. opo niram, gl. prid. rad. oponirao , ti*p. prid. opbnlran - suprotstaviti miljenje, izno siti suprotne stavove o neemu; kontri rati, zamjerati, prigovarati, osporavati. opor prid. odr. v. opori - malo gorak, malo kiseo, sa ukusom koji stee usta: prenes. neugodan, grub, otar, oporavak im. m. r., g. jd. oporavka, nom. mn. oporavci, g. mn. opbravaka - re konvalescencija, odmor poslije preleane bolesti ili tekog perioda, oporba im. . r., g. mn. oporbi - pol. opozicija; onaj koji ima drugaije, sup rotno miljenje; protivljenje, opiranje, oporbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na oporbu. oporbenjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na oporbenjake, oporbenjaki pril. - kao oporbenjak, na nain oporbenjaka, oporbenjak im. m. r., g. jd. oporbenjaka, v. jd. bporbenjae . n. mn. oporbenjaci lan oporbe, opozicionar; onaj koji izno si opreno miljenje, koji je stalno izvan pozicije. oporbenjakinja im. . r. - ena oporbe njak. oporavak im. m. r., g. jd. oporavka . n. mn. oporavci - vraanje snage ili zdrav lja nakon bolesti ili m alaksalost; po

546 novno sticanje imetka nakon gubitka, propadanja, siromaenja, opravillte im. s. r. - mjesto, stacionar, ljeilite gdje se oporavlja, oporaviti se gl. svr., prez. oporavim se, gl. prid. rad. oporavio se, trp. prid. op ravljeru gl. pril. sad. oporavljajui - vra titi zdravlje ili snagu nakon bolesti ili slabosti; stei materijalna dobra poslije gubitka, propadanja, siromaenja, oporavljanje gl. im. s. r. od oporavljati oporavak. oporavljati se gl. nesvr., prez. oporav ljam se - vraati zdravlje i snagu za vri jeme oporavka, opravljenlk im. m. r., g. jd. oporavljemka - osoba koja se oporavila; rekonvales cent. oporavljiv prid. odr. v. oporavljivl - koji se moe oporaviti, oporei gl. svr., prez. opbreem/opbreknem, trp. prid. oporeen - rei pa ne htjeti isto ponoviti, porei, oporeziv prid., odr. v. oporezivi - koji mora plaati porez, kojeg po zakonu tre ba oporezovati, oporezivanje gl. im. s. r. od oporezivati, oporezivati gl. nesvr., prez. oporezujem, gl. prid. rad. oporezivao, trp. prid. opo rezivan - obraunavati iznos poreza, odreivati visinu poreza, oporezovati gl. svr., prez. oporezujem odrediti visinu poreza, obraunati iznos poreza. oporicanje gl. im. s. r. od oporicati, oporicati gl. nesvr., prez. opbriem - po ricati, ne priznavati svoj prvobiti iskaz, oporo pril. - malo gorko, malo kiselo; ne ugodno, otro, grubo (u ponaanju, izra zu). oporost im. . r., instr. jd. oporou/ oporosti - osobina onog to je oporo, oportun prid. (lat.), odr. v. oportuni - koji je prilagodljiv, spreman na kompromise. oportunist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. opor tuniste - onaj koji se prilogaava svakoj situaciji bez obzira na moralne dileme, oportunistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na oportuniste i oportunizam, oportunistiki pril. - na nain oportuni ste, kao oportunisti, oportunistkinja im. . r. (lat.) - ena opo rtunist. oportunizam im. m. r. (lat.), g. jd. oportunizma - neprincipijelno prilago avanje prilikama u javnom i politi kom ivotu; nain ponaanja oportunista i izabiranje jae strane radi pribavljanja boljeg poloaja i materijalnih dobara, oporuka im. . r., dat. i lok. jd. oporuci testament, dokument kojim se odreuje raspodjela imovine nasljednicima posli je sastavljaeve smrti, opovrgavati gl. nesvr., prez. opovrga vam, trp. prid. opovrgavan, gl. pril. sad. opovrgavajui - pobijati, osporavati, po ricati. opovrgnuti gl. svr., prez. opovrgnem, gl. prid. rad. opovrgnuo, trp. prid. opo vrgnut - pobiti, osporiti, porei. opozicija im. . r. (lat.) - suprotna strana od one koja je glavna, suprotno milje nje, oporba opozicijski/opozicioni prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na opziciju, oporbeni, opozicionar im. m. r (lat.), g. jd. opozicionra - lan opzicije, onaj koji ima suprotne prijedloge, stavove, opozicionarka im. . r., dat. jd. opozicibnarki - ena opozocionar. opoziv im. m. r. - dokument ili usmeni iskaz kojima se ranije odluke, akti, nare dbe i sl. ponitavaju i proglaavaju ne vaeim; smjenjivanje koga sa slube nog poloaja, opozivanje gl. im. s. r. od opozivati. opozivati gl. nesvr., prez. opozivam, gl. prid. rad. opozivao, trp. prid. opozvan, gl. prid. sad. opozivajui - ponitavati, proglaavati nevaeim ranije donesene odluke, akte, izdate naredbe itd. opozvati gl. svr., prez. opbzovem, gl. prid. rad. opozvao, trp. prid. opozvan. aorist opoz.vah - ponititi, proglasiti ne vaeim. opraiti gl. svr., prez. bpralnu trp. prid.. opraen - prekriti prainom, zapraiti; bot. oploditi biljku prenoenjem peluda. opraivanje gl. im. s. r. od opraivati. opralvati gl. nesvr., prez. opraujem, trp. prid. opralvan, gl. pril. sad. op ritujui - prekrivati prainom, zapraivati; bot. oploivati biljku opraivanjem, opratanje gl. im. s. r. od opratati.

547

opremljenost

opratati gl. nesvr., prez. opratanu trp. prid. opratan - prelaziti preko neije krivice, pogreke, dati oprost, oprati (se) gl. svr., prez. operem (se), gl. prid. rad. oprao (se), gl. prid. trpn. opran - oistiti, ukloniti prljavtinu vo dom ili nekim sredstvom, oprava im. . r. - ee: odjea, haljine, opravdan prid., odr. v. opravdani - koji je uraen s razlogom, s opravdanjem, opravdano pril. - na opravdan nain, s odreenim razlogom, opravdanost im. . r., instr. jd. bpravdanou/bpravdanosti - osobina onog to je opravdano, opravdanje im. s. r. - ono to se navodi kao razlog za neki propust, greku, loe ponaanje, izostanak, nedolazak, opravdati gl. svr., prez. opravdam, gl. prid. rad. opravdao, trp. prid. opravdan, aorist opravdah - iznijeti razlog zbog ega se neto desilo na neodgovarajui nain, predoiti opravdanje, opravdavati gl. nesvr., prez. opravda vam, gl. pril. rad. opravdavao, trp. prid. opravdavan - up. opravdati, oprean prid., odr. v. opreni - koji je u opreci, suprotan, potpuno razliit, opreno pril. - na oprean nain, potpuno razliito. opredijeliti se gl. svr., prez. opredijelim (se), gl. prid. rad. opredijelio (se), trp. prid. opredijeljen, aorist opredijelili odluiti se za neto, izabrati izmeu vie mogunosti, prikloniti se emu. opreka im. . r., g. jd. opreke, dat. i lok. jd. opreci - ono to je suprotno, potpuno razliito, opozicija emu. oprema im. . r., g. jd. opreme - alat, inventar i slino to je potrebno za obavljanje nekog posla ili ureenje ne ega. opremanje gl. im. s. r. od opremati, opremati gl. nesvr., prez. opremam, gl. prid. rad. opremao, trp. prid. opreman obezbijediti opremu, vriti opskrbu opremom. opremiti gl. svr., prez. opremim, gl. prid. rad. opremio, trp, prid. opremljen - up. opremati. opremljenost im. . r., instr. jd. oprem ljenou/opremljenosti - stanje onoga to treba biti opremljeno.

opresija opresija im. m. r. (lat.) - fiz. pritisak na neko tijelo ili povrinu; vojna ili poli tika prisila; snano prisutna nesloboda; tlaenje, tiranija, represija, opresti gl. svr., prez. opredem, trp. prid. opreden - ispresti, zavriti predenje. oprez im. m. r., g. jd. opreza - nastojanje da se uz veliku budnost i posebnu pa nju izbjegne opasnost, oprezan prid., odr. v. oprezni - koji je na oprezu, pun panje i budnosti; koji je uzdran u donoenju odluka, oprezno pril. - na oprezan nain, paljivo, budno. opreznost im. . r., instr. jd. opreznou/opreznosti - osobina onoga koji je oprezan. oprijeti se gl. svr., prez. oprem (se) nasloniti se nogama, rukama itd. na neto vrsto, oprljiti (se) gl. svr., prez. oprljlm (se), gl. prid. rad. oprljio (se), trp. prid. oprljen - ovla se opei, opriti se, u dodiru s vatrom dobiti opekotinu, opfljenost im. . r., instr. jd. dprljenou/ oprljenosti - stanje onoga to je oprlje no. oprobati (se) gl. svr., prez. oprobam, gl. prid. rad. oprobao, trp. prid. oproban, aorist oprobah - iskuati se u neemu, pokuati uraditi neto prvi put, provjeriti
(se).

548 prava duina neega; lei; ispruiti se koliko je dug; pasti cijelim tijelom, opriti (se) gl. svr., prez. dprlm (se), trp. prid. dpren, aorist oprih (se) dobiti opekotinu u dodiru s vatrom, opsada - im. . r. g. jd. opsade - namjerno opkoljavanje koga sa svih strana, uspo stavljanje obrua oko opkoljenih tako da niko ne moe izai, opsadni - prid. odred. v. - ono to je u vezi sa opsadom, opscen prid. (lat), odr. v. opsceni - sra motan, nepristojan, prost, vulgaran. opseg im. m. r., g. jd. dpsega, n. mn. dpsezi - obim, obujam, opservacija im. . r. (lat.), g. jd. opserva cije - opaanje, promatranje; opaska, primjedba s obrazloenjem, opservatorij im. m. r. (lat.), g. jd. opser vatorija - centar za astronomska, meteo roloka, seizmoloka i sl. nauna istrai vanja opservirati gl. svr. (lat.), prez. opservlram, gl. prid. rad. opservlrao, trp. prid. opservlran - posmatrati, pratiti promjene na neemu, opsesija/opsesija im. . r. (lat.), g. jd. opsesije/opsesije - stanje opsjednutosti neim, neprekidno imati u glavi neku misao, ideju, elju; neto to se do ivljava kao stalna smetnja, opsean prid., odr. v. opseni - koji ima veliki opseg, obiman, opiran, irok, opseno pril. - na opsean nain, obimno, veliko, opirno, detaljno, opsenost im. . r., instr. jd. opsenostif opsenosu osobina onog to je opse no opsihnti gl ~vr. (tur.), prez. opsihrlm opiniti, omaijati, oparati, baciti sihre na koga. opsjedati gl. nesvr., prez. opsjedam, gl. prid. rad. opsjedao, trp. prid. opsjedan vriti opsadu; prenes. dosaivati kome, oduzimati mu slobodno vrijeme, opsjednut prid., odr. v. opsjednuti - koji je optereen mislima; relig. koji je pod uticajem zlih sila, ureknut. opsjedntost im. . r., instr. jd. opsjednutou/opsjednutosti - osobina onoga to je opsjednuto. opsjena im. . r., g. jd. opsjene - obmana, varanje raznim trikovima, skrivanje isti ne. opsjenar im. m. r., g. jd. opsjenara - onaj koji vri opsjenu, koji obmanjuje i vara pomou raznih trikova, opsjenarka im. . r., dat. jd. opsjenarki ena opsjenar, opskrba im. . r., g. jd. opskrbe - nabav ka, snabdijevanje, stvaranje potrebne koliine neega, opskrbiti gl. svr., prez. opskrbim, gl. prid. rad. opskrbio, trp. prid. opskrbljen - nabavljati, snabdijevati, stvarati potre bne koliine neega, opskrbljiva im. m. r., g. jd. opskrblji vaa - onaj koji opskrbljuje, nabavlja, snabdjeva, dobavlja, opskrbni prid. odr. v. - koji se odnosi na opskrbu, nabavni, snabdjevaki, dobavljaki. opskuran prid. (lat.), odr. v. opskurni mraan, taman, nerazumljiv; slabo po znat. opskurant im. m. r. (lat.), g. jd. opskuranta - onaj koji je protiv svjetla (pro svjete, znanja, slobodne misli), opsluivati gl. nesvr., prez. opsluujem, gl. prid. rad. opsluivao, trp., prid. opslu ivan - pruati uslugu (popravke), po sluivati sve redom; raditi na veem broju kakvih ureaja, opsovati gl. svr., prez. opsujem, gl. prid. rad. opsdvao, trp. prid. dpsovan izgovoriti, uputiti psovku, izrei ono to se iz pristojnosti ne govori, opstanak im. m. r., g. jd. opstanka, n. mn. opstanci - nastojanje da se sauva i nastavi ivot na nekom mjestu uprkos svim nevoljama i nedaama, opstati gl. svr., prez .o p stanem - nastojati da se sauva i nastavi ivot na nekom mjestu unato svim nevoljama i neda ama, uspjeti preivjeti uprkos nekim pritiscima. optojanje/opstojanje gl. im. s. r. od opstojati. opstojati/opstojati gl. nesvr., prez. opsto jim/opstojim - odravati svoje postoja nje, boriti se za ivot, egzistirati, bivstvovati.

549

opteretiti (se)

oprost im. m. r., g. jd. dprosta - oprotaj, oprotenje, oprostiti gl. svr., prez. dprosthn, gl. prid. rad. oprdstio, trp. prid. dproten, aorist oprostih - uzeti u obzir neije oprav danje za uinjenu pogreku, propust; da ti nekome oprost, oprotaj im. m. r., g. jd. oprotaja, instr. jd. oprotajem - oprost, oprotenje, oprotajni prid. odr. v. - koji se odnosi na oprotaj. oprotenje im. s., g. jd. oprotenja oprost, oprotaj, opruga im. . r., dat. i lok. jd. opruzi metalni dio koji se nakon prestanka pritiska vraa u prvobitni poloaj, feder, opruanje gl. im. s. r. od opruati. opruati (se) gl. nesvr., prez. dpruam (se) - up. opruiti (se), opruiti (se) gl. svr., prez. oprulm (se), trp. prid. opruen - uiniti da se vidi

opstetricija im. . r. (lat.) - med. disci plina koja prouava normalne i patolo ke trudnoe i poroaje, opstinantan prid. (lat.), odr. v. opstinantnl - koji je uporan u sprovoenju svojih ideja, svojeglav, tvrdoglav; koji ne pri hvata da ga kontroliu, da se potini vlasti. opstipacija im. . r. (lat.) - nepotpuno pranjenje crijeva, zatvor, zaepljenost opstruiranje gl. im. s. r. (lat.) od opstruirati. opstruirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. opstrulram - omesti, ometati neiji rad, namjerno blokirati ta. opstrukcija im. . r. (lat.), g. jd. opstruk cije - podmetanje i podvale koje uspora vaju ili onemoguavaju zapoinjanje ili nastavak nekog posla, opiran prid., odr. v. opirni - detaljan, sa svim pojedinostima, bez skraivanja; koji izlae nadugo i nairoko, opirno pril. - detaljno, na opiran nain, opiti gl. svr., prez. opijem, gl. prid. rad. opio, trp. prid. opiven - iglom i kon cem iti oko ruba tkanine; obrubiti izre zane komade podnih prostirki da se ne osipaju. optant im. m. r. (lat.), g. jd. optanta - onaj koji ima mogunost izbora zemlje u kojoj eli ivjeti, optativ im. m. r. (lat.) - gram. glagolski nain u nekim jezicima za izricanje elje, eljni nain, optatlvan prid. (lat.), odr. v. optatlvnl koji se odnosi na optativ, optereen prid., odr. v. optereeni - koji nosi veliki teret; koji je pod teretom briga. optereenost im. . r., instr. jd. optereenou/optereenosti - stanje onoga koji je optereen ili onoga toje optereeno, optereivanje gl. im. s. r. od optereivati, optereivati (se) gl. nesvr., prez. optere ujem (se), trp. prid. optereivan, gl. pril. sad. optereujui (se) - stavljati teret na lea preteak za noenje, forsi rati ureaj koji po standardu to ne moe podnijeti; nametati sebi ili kome suvie posla ili nepotrebnih briga, opteretiti (se) gl. svr., prez. opteretim (se), gl. prid. rad. opteretio (se), trp.

opticaj prid. optereen, aorist opteretili (se) up. optereivati (se), opticaj im. m. r., g. jd. opticaja - promet, koritenje ega (novac, ideju, knjiga itd.). optiar im. m. r. (gr.), g. jd. optiara specijalist koji izrauje, popravlja i pro daje optike ureaje, optiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na optiku. optika im. . r. (gr.), g. jd. optike , dat. i lok. jd. dptici - grana fizike koja pro uava djelovanje elektromagnetskog po lja visokog inteziteta; optiki ureaji, instrumenti i pomagala, optimalan prid. (lat.), odr. v. optimalni koji potpuno odgovara, najprihvatljiviji, odgovarajui, sveobuhvatni, optimalno pril. (lat.) - najbolje, sveobuh vatno, najprihvatljivije, optimiranje gl. im. s. r. (lat.) od optimirati. optimirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. optimiram - odrediti/odreivati kriterije, naine i postupke pomou kojih se ostvaruju najbolji rezultati u ekonomiji, proizvodnji itd. optimist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. optimiste - osoba koja se uvijek nada pozitivnom ishodu, dobru i srei, optimistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na optimiste, optimistkinja im. . r. (lat.) - ena opti mist. optimizam im. m. r. (lat.), g. jd. opti mizma - pogled na ivot koji podra zumijeva vjeru u pozitivan ishod, bolji ivot, bolju budunost, radost, sreu, dobro - sve suprotno od pesimizma, optoiti gl. svr., prez. bptoim , gl. prid. rad. optdio , trp. prid. optoen - obru biti; presvui ili preliti neto nekim dragocjenim materijalom, ukrasiti zla tom, srebrom itd. optrati gl. svr., prez. optrim - up. optravati. optravanje gl. im. s. r. od optravati. optravati gl. nesvr., prez. optrcavcim. tri. prid. rad. optrdvao, trp. prid. dptrdn, gl- pril- sad. optravdijui trati oko neega; stizati na vie mjesta u kratkom vremenu; prenes. moljakati.

550 biti uporan s molbama, dosaivati; udvarati se. optuba im. . r., g. jd. optube, g. mn. optubi/optuaba - in kojim tuilac za kazneno djelo protiv odreene osobe predlae suenje i izricanje presude; okrivljavanje, tvrdnja d aje neko kriv. optuenica im. . r. - ena koja je optuena. optueniki prid. odr. v. - koji se odnosi na optuenike, optueniki pril. - na nain optuenika, kao optuenik, optuenik im. m. r., g. jd. optuenika, v. jd. optuzenie, n. mn. optuenici - onaj ko je optuen, protiv koga je pokrenut krivini postupak, optuitelj im. m. r. - osoba koja iznosi optubu, koja optuuje, tuitelj, tuilac, optuiti gl. svr. prez. optuim, gl. prid. rad. optuio, trp. prid. optuen, aorist optuili - podnijeti krivinu prijavu pro tiv nekog; okriviti nekog za neto, optuivati gl. nesvr., prez. optuujem, gl. prid. rad. optuivao, trp. prid. optuivan, gl. pril. sad. optuujui - up. optuiti, optunica im. . r., g. jd. optunice dokument u kojem se iznosi optuba, opugnacija im. . r. (lat.), rijetko - napad, juri, navala; prenes. verbalni napad; protivrjeenje, agresivno kontriranje. opuhivati gl. nesvr., prez. opuhujem puhnuti vie puta. opuhnuti gl. svr., prez. bpuhnem, gl. prid. rad. opuhnno , trp. prid. bpuhnut puhnuti jednim dahom i ukloniti pra inu. opunomoenica im. . r. - ena opu nomoenik, opunomoenik ini. m. r., g. jd. opuno moenika, n. mn. opunomoenici - zas tupnik. osoba koja ima punomo da nekoga zastupa, da djeluje u neije ime. opunomoitelj im. m. r., g. jd. opunombitelja - onaj koji daje punomo, koji ovlauje da ga neko zastupa, da djeluje u njegovo ime. opunomoivati gl. nesvr., prez. opuno moujem - davati punomo vie puta. opunomoiti gl. svr., prez. opunomoim, sl. prid. rad. opunomoio, trp. prid. opunomoen - dati nekom punomo opus im. m. r. (lat.) - sva djela nekog umjetnika ili naunika posmatrana kao cjelina; u mu. naziv kojim se obilje avaju kompozicije redom kako su nastajale. opustiti se gl. svr., prez. opustim se, gl. prid. rad. opustio se, trp. prid. oputen, aorist opustih se - uiniti da popusti napetost, nervoza, postati leeran, opustiti gl. svr., prez. opustim, gl. prid. rad. opustio - opustjeti, doslovno uiniti pustim, uzeti sve, ostaviti nekog bez ieg. opustjelost im. . r., instr. jd. opustjelou/opustjelosti - osobina onoga to je uinjeno pustim, to je opustjelo, opustjeti gl. svr., prez. opusti - postati pusto. opustoiti gl. svr., prez. opustoim, gl. prid. rad. opustoio, trp. prid. opustoen - uiniti da neto postane pusto, da nema nita, da bude prazan prostor. opuak im. m. r., g. jd. opuka, n. mn. opuci, g. mn. opuaka - ostatak od ci garete, pikavac, ik. oputen prid., odr. v. oputeni - koji nije napet, koji se opustio, oputenost im. . r., instr. jd. oputenou/oputeno ti - stanje onoga koji je oputen, koji nije u gru, leernost, oputa im. . r., g. jd. opute - tanko izrezani koni kaiii koji slue za vezivanje ili za oplitanje opanaka, ora im. m. r., g. jd. orda - onaj ko ore, ovjek koji plugom obrauje zemlju, orai prid. odr. v. - koji slui za oranje. orada im. . r, (mlet.), g. jd. orade - vrsta morske ribe. orah im. m. r., g. jd. oraha, g. mn. oraha - biljka visokog stabla i iroke kronje sa plodom u kojem se ispod vrste ljuske jestiva jezgra. orahnjaa im. . r., g. jd. orahnjae - pita ili kola sa nadjevom od oraha, orahov prid. - koji pripada orahu, koji je od oraha. orahovaa im. . r., g. jd. brahovae rakija sa ukusom oraha, orahovina im. . r., g. jd. orahovine orahovo drvo koje slui za obradu, oralan prid. (lat.), odr. v. oralni - koji se odnosi na usta, koji se uzima ustima (npr. lijek).

551

ordinaran

oralno pril. (lat.) - kroz usta, na usta. orandada im. . r. (njem.) - oranada, bezalkoholno pie od soka narane, orangutan im. m. r. (malaj.), g. jd. orangutana - uskonosni ovjekoliki ma jmun; prenes. pejor. onaj ko se ponaa ili hoda kao orangutan, oranica im. . r., g. jd. oranice - zemlja koja se ore. koja je namijenjena oranju, oranada im. . r. (njem.), g. jd. orandde - orandada. oranje gl. im. s. r. od glagola orati obraivanje zemlje plugom. orao im. m. r., g. jd. orla - velika ptica grabljivica, snanih kandi i jakog klju na. oraspoloiti gl. svr., prez. oraspoloim, gl. prid. rad. oraspoloio, trp. prid. oraspoloiti, aorist oraspoloili - uiniti nekog veselim, postati veseo, orai im. m. r., em. - mali orah. orati gl. svr., prez. drem, gl. prid. rad. brao, trp. prid. oran, gl. pril. sad. drui obraivati zemlju plugom, orator im. m. r. (lat.) - vjet i dobar govo rnik; iron. onaj koji isprazno govori, oratorij im. m. r. (lat.), g. jd. oratorija veliko muziko djelo za hor, orkestar i soliste; katolika molitva koju sveenik moli za vrijeme bogosluja u odreenim prigodama. orbita im. . r. (lat.), g. jd. orbite - astro nom. putanja kojom se kreu nebeska tijela. ordaga im. m. r. (tur.) - aga ordije, visoki in u janiarskoj vojsci. orden im. m. r. (lat.), g. jd. ordena, zb. im. ordenje - posebno izraena znaka koja se dodjeljuje za posebne zasluge, najee za vojnike zasluge u ratu. ordeni im. i t i . r. (lat.), g. jd. ordenia, em. - mali orden, ordija im. . r. (tur.), g. jd. brdije - horda; vojna jedinica za vrijeme Osmanske Carevine. ordinacija im. . r.(lat.), g. jd. ordinacije - posebna prostorija u zdravstvenoj usta novi gdje lijenik pregleda pacijente. ordinacljskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na ordinaciju, ordinaran prid. (lat.), odr. v. ordinarni redovan, redovit, uobiajen; koji je obi an do vulgarnosti, prost, nepristojan.

ordinarno ordinarno pril. (lat.) - na ordinaran nain, vulgarno, prosto, ordinarij im. m. r. (lat.), g. jd. ordinarija - katoliki crkveni poglavar s jurisdikcijskom vlau (biskup, vikar, opat i dr.). ordinirati gl. svr. (lat.), prez. ordiniram - raditi u ordinaciji, pregledati pacijente, ordonans im. m. r. (fr.), g. jd. orddnansa - kurir, vojnik dodijeljen nadreenom oficiru radi prenoenja vijesti i pote, oreol im. m. r. i oreola im. . r. (lat.) aureola, svijetao krug oko glave svetaca; antiki simbol boanstva Sunca i svjet losti; meteor, bjeliasti prsten oko Sunca ili Mjeseca; prenes. sjaj, slava, poto vanje. organ im. m. r. (lat.), g. jd. organa - dio organizma (up. organi za disanje); dio sistema vlasti, organizacija im. . r. (lat.), g. jd. orga nizacije - cjelina, sistem, udruenje, ustanova organizacijski prid. odr. v. (lat.) organizacioni, koji pripada organizaciji, organizam im. m. r. (lat.), g. jd. orga nizma , g. mn. organizama - sistem orga na, tijelo nekog bia. oraganizator im. m. r. (lat.), g. jd. organizatora - onaj ko rukovodi pripre mom i planiranjem nekog posla, koji orga-nizuje. organizatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na organizatora, organizatorski pril. - kao organizator, na nain organizatora, organiziranost/organizovanost im. . r. (lat.), instr. jd. organiziranou/organi ziranosti i organizovanou/organizo vanosti - osobina onoga to je organizo vano, uvedeno u sistem, povezano u cjelinu. organiziranje/organizovanje gl. im. s. r. (lat.) od organizirati/organizovati, organizirati/organizovati gl. svr. (lat ), prez. organiziramJorgdnizujem, trp. prid. organiziran/organizovan - okupiti u organizaciji, staviti neto u sistem, usrojiti, povezati u cjelinu, organski prid. odr. v. (lat.) - koji se odno si na organ; svojstven organizmu; koji pripada biljnom i ivotinjskom svijetu; koji je nastao prirordnim putem.

552 orgazam im. m. r. (lat.), g. jd. orgazma vrhunac seksualnog doivljaja, orgija im. . r. (gr.), g. jd. drgije - obredi u antiko doba posveeni nekim bogo vima (npr. Dioniziju, bogu plodnosti, vina i ljubavnog zanosa; uope: ra zuzdana zabava, raskalaeno uivanje vie ljudi uz jelo, pie i seks. orgijanje gl. im. s. r. (gr.) od orgijati, orgijati gl. nesvr., prez. orgijam - pro voditi se orgijajui, uestvovati u orgija ma; prenes. pejor. biti bezobziran, vla dati provodei teror, nepravdu, tlaiti one koji nemaju mo. orgulja im. m. r. (njem.), g. jd. orgulja - muziar koji svira orgulje, orgiiljanje gl. im. s. r. (njem.) od orgu ljati. orguljati gl. nesvr. (njem.), prez. orgu ljam , gl. prid. rad. orguljao , gl. pril. sad. orguljajui - svirati orgulje, orgulje im. . r. (njem.), plur. tantum muziki instrument koji proizvodi zvuk pritiskom tipke na klavijaturi i struja njem zgusnutog zraka iz mijeha u sviralu. orhideja im. . r. (fr.), g. jd. orhideje biljka sa cvjetovima ivih boja. original im. m. r. (lat.), g. jd. originla prvi primjerak neeg to je izraeno ili napisano, ono to nije kopija, izvor, originalan prid. (lat.), odr. v. originalni pravi, prvi, prvobitan, koji prethodi svi ma koji su kao kopije doli iza njega, koji nije kopija, originalno pril. (lat.) - s originalnou, na originalan nain, nekopiran. originalnost im. . r. (lat.), instr. jd. originalnoii/originlnosti - osobina onog toje originalno, orija im. m. r. (ma.), g. jd. orija - div, kolos; bot. mladi luk. orijaki prid. odr. v. (ma.) - koji se odnosi na orijaa. orijaki pril. - kao orija, na orijaki nain. orijent im. m. r. (lat.) - istok, istona strana svijeta; Orijent - narodi i zemlje Azije. orijentacija im. . r. (lat.), g. jd. orijenta cije - snalaenje u prostoru; poloaj pre ma nekoj taki u prostoru; usmjeravanje ili opredjeljivanje za to; politiki stav. orijentalan prid. (lat.), odr. v. orijentalni - koji se odnosi na orijent, koji je po rijeklom sa Orijenta. orijentalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. orijentaliste - onaj ko se bavi proua vanjem kulture i jezika naroda Orijenta, orijentalistika im. . r. (lat.), g. jd. orijentalistike - nauka koja se bavi orije ntalnom kulturom i jezicima, orijentalizam im. m. r. (lat.), g. jd. ori jentalizma, g. mn. orijentalizama - ori jentalni element, nanos, osobina, poje dinost i sl. prihvaeni u drugoj sredini; orijentalna rije koja se ustalila u nekom jeziku. orijentir im. m. r. (lat.), g. jd. orijentira objekt koji nam pomae u orijentiranju, sve to slui kao putokaz, pokazatelj, smjernica na osnovu kojih odreujemo svoj poloaj u prostoru ili odnos prema neemu. orijentiranje/orijentisanje gl. im. s. r. (fr.) od orijentirati/orijentisati, orijentirati/orijentisati se gl. svr. i ne svr. (fr.), prez. orijentiramJorijentisem se, trp. prid. orijentiran/orijentisan snai se ili snalaziti se u prostoru. oriti se gl. nesvr. (prasi.), prez. dri se razlijegati se, odzvanjati, odjekivati. orkan im. m. r. (hai.), g. jd. orkna - vje tar velike razorne snage, dostie brzinu veu i od 118 km/h, uragan, orkanski prid. odr. v. (hai.) - koji se odnosi na orkan, orkestar im. m. r. (gr.), g. jd. drkestra veliki muziki instrumentalni sastav, dirigent, muziari i instrumenti zajedno u izvoenju muzike kompozicije, orkestarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na orkestar, koji pripada orkes tru. orkestracija im. . r. (gr.), g. jd. orkestrcije - usklaivanje, prilagoavanje kompozicije za izvoenje, orkestralan prid. (gr.), odr. v. orkestra lni - koji je namijenjen orkestru za izvo enje. orkestrirano pril. (gr.) - usklaeno, uigrano, kao orkestar, orkestrfranje gl. im. s. r. (gr.) od orkestrirati. orkestrirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. orkestriram - prilagoditi, prilagoavati

553

orobiti

orkestru; prenes. pejor. povesti ili vodi organizovani atak, hajku na koga ili to u javnom ivotu, orli im. m. r., g. jd. orlia, em. - mali orao. orlov prid. odr. v. - koji pripada orlu. orlovski prid. odr. v. - koji se odnosi na orla. orlon im. m. r. (engl.), g.jd. orlona - vrsta sintetikog prediva, orluina im. m. r., g. jd. orluine, augm. i pejor. - veliki orao. orma im. . r., g. jd. drme, g. mn. orm i konjska oprema; pribor od koe za uprezanje ivotinja, orman im. m. r. (tur.) - uma. ormar im. m. r. (fr.), g. jd. ormara - dio kunog namjetaja u kojem je sloena odjea na policama ili visi na vjea licama. ormari im. m. r. (fr.), em. - ormari, mali ormar, ormari im. m. r. (fr.), g. jd. ormaria, em. - ormari, mali ormar, ornament im. m. r. (lat.), g. jd. ornamenata - ukras, ara, motiv, ures; likovni motiv na knjigama, tekstilu, nakitu grnariji, posudu itd., dekoracija, ornamentika im. . r. (lat.), dat. i lok jd. ornamentici - sve osobine jednog tipa ornamenata (npr. antika ornamentika), ornamentiranje gl. im. s. r. (lat.) od omamentirati. ornamentirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ornamentiram, trp. prid. ornamentiran - ukrasiti, ukraavati, okititi, iskititi, uresiti. ornat im. m. r. (lat.), g. jd. ornata - sve ana odjea za sluenje mise; slubena odjea sudija u nekim zemljama, ornitofobija im. . r. (gr.) - strah od ptica, odbojnost prema pticama, ornitolog im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi omitologijom. ornitologica im. . r. (gr.) - ena ornito log. ornitologija im. . r. (gr.), g. jd. ornito logija - grana zoologije koja se bavi prouavanjem ptica, ornitoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi omitologiju i ornitologe, orobiti gl. svr., prez. drobim, gl. prid. rad. orobio, trp. prid. orobljen, aorist

oroavati

554 odstupanja podrava neko uenje, vjeru, ideologiju itd.; koji je pravoslavne vjere; koji strogo potuje vjerske propise i za brane i priklanja se tradicionalnom tu maenju idovske vjere, ortodoksija im. . r. (gr.), g. jd. orto doksija - nauk slubene crkve (prvih sedam ekumenskih sabora) suprotsta vljen heretikim i izmatikom tvrdnja ma; pravoslavlje, ukupnost organizacije, stavova i postupaka pravoslavnih crkava nakon raskola 1054. g.; slijepo i nekriti ko podravanje neega, ortodoksno pril. (gr.) - dogmatski, do slovno, bez odstupanja, pravovjerno, ortoepiar im. m. r. (gr.) - lingvist koji se bavi ortoepijom, ortoepija im. . r. (gr.) - lingv. pravila o izgovoru glasova i drugih jezikih jedi nica. ortoepskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na ortoepiju, ortoepski pril. (gr.) - po pravilima orto epije. ortofonija im. . r. (gr.) - pravilan zvuk glasa. ortofonometar im. m. r. (gr.) - aparat za ispitivanje naina disanja pri govoru ra di otklanjanja govornih mana. ortofrenija im. . r. (gr.) - med. nauna disciplina koja prouava duevni razvoj, ortogenija im. . r. (gr.) - kontrola raa nja, skup stavova koji afirmiu kontro lisani prirast stanovnitva, ortogon im. m. r. (gr.) - pravi kut, ugao od 90; lik ili tijelo koje ima prave kutove. ortografija im. . r. (gr.) - lingv. Pravo pis, dogovorena pravila o nainu pisanja koritenjem slova odgovarajueg pisma, ortoped im. m. r. (gr.), g. jd. ortopeda onaj ko se bavi ortopedijom, ortopedija im. . r. (gr.) - grana medici ne koja se bavi prouavanjem oteenja kostiju, zglobova, miia i tetiva, ortopedljskl prid. (gr.) - koji se odnosi na ortopediju, ortopedski/ortopedski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na ortopediju i ortopede. orue im. s. r. - alatka napravljena za obavljanje nekog posla. oruan prid., odr. v. oruam - koji je izveden upotrebom oruja (oruani su kob). oruar im. m. r., g. jd. oruara - zanatlija koji izrauje, popravlja i uva oruje; u sportu osoba koja uva sportske rekvizi te. oruarka im. . r. - ena oruar, oruarnica/oruarnica im. . r. - prosto rija u kojoj se uva oruje, oruati gl. svr., prez. oruam - naoruati, snabdjeti orujem nekog, opremiti ga orujem. orflje im. s. r. - sredstvo za napad ili odbranu od nekog, za lovljenje ivoti nja; prenes. sredstvo za postizanje ne kog cilja. orunl prid. odr. v. - koji se odnosi na oruje. orunikl prid. odr. v. - ono to je u vezi sa orunikom. orunik im. m. r., g. jd. orumika , n. mn. orunici - pripadnik andarmerije, pri padnik naoruanog policijskog odreda orunlstvo im. s. r., g. jd. oruznitva, g. mn. orunistava - prijanji naziv za andarmeriju u hrv. zemljama, os/osa im. m. r., g. jd. osa/ose- zamiljen pravac, linija koja prolazi kroz sredinu ega; ono oko ega se neto okree. osa im. . r., g. jd. ose , g. mn. osa - insekt slian peli, osaburiti gl. svr. (tur.), prez. osdburim , gl. prid. rad. osaburio , trp. prid. osdburen - strpljivo podnijeti nevolje u ivotu, osakatiti gl. svr., prez. osakatim, trp. prid. osakaen - uiniti koga sakatim; otetiti to da bude manje vrijedno; nanijeti teku tetu, osaliti gl. svr., prez. osalim, trp. prid. dsaljen - udebljati se, dobiti salo i pove ati teinu, osam/osam broj - koji je izmeu sedam i devet. osama im. . r., g. jd. osame - mjesto uda ljeno od naselja, na kome nema nikog; osjeanje usamljenosti, osamariti gl. svr. (tur.), prez. osdmarim staviti samar na konja, osamdeset broj - koji je izmeu sedam deset devet i osamdeset jedan, osamdeseti red. broj - koji je izmeu se damdeset i devetog i osamdeset i prvog

555

oscilogram

ordbih - opljakati, oduzeti nekome imovinu. oroavati gl. nesvr., prez. ordavam, gl. prid. rad. oroavao^* trp. prid. oroavan - odreivati rok; ulagati novac na dui rok radi dobivaop^eilvkarnata. oroiti gl. svr., prez. proim , gl. prid. rad. ordio, trpu prid. oroen , aorist ordih - up. oroavati, r oroditi se gl. svr., prez. drodim se , gl. prid. rad. orodio se , trp. prid. droen, aorist orddih se - vjenanjem stupiti u srodnike odnose s porodicom branog druga. orogeneza im. . r. (gr.) - proces nasta janja planinskih masiva rasjedanjem i nabiranjem Zemljine kore. orografija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi istraivanjem i opisivanjem reljefa na povrini Zemlje, orometrija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi mjerenjem visine brda i planina, oronulost im. . r., instr. jd. ordnulou/ ordnulosti - osobina onog to je oronu lo. oronuo prid., odr. v. oronuli - koji je osta rio, iznemogao, propao, bez snage, tro an. oronuti gl. svr., prez. oronem, gl. prid. rad. oronuo - oslabiti zbog starosti, postati nemoan, istroiti se, propasti, dotrajati. orositi se gl. svr., prez. orosim se , gl. prid. rad. orosio se, trp. prid. orosen postati vlaan od rose ili znoja, ortaenje gl. im. s. r. (tur.) od ortaiti, ortaiti (se) gl. nesvr. (tur.), prez. drtdim (se) - postati kome ortak, zapoeti zajedniki neki posao, ortaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ortaenje i ortake. ortak im. m. r. (tur.), n. mn. ortaci - po slovni partner, saradnik u zajednikom ob. trgovakom poslu, kompanjon, ortakluk im. m. r. (tur.), n. mn. ortakluci - odnos ortaka u zajednikom poslu, partnerstvo. ortakovati gl. nesvr. (tur.), prez. ortakujem - sudjelovati u ortakluku, biti ortaci u poslu. ortodoksan prid. (gr.), odr. v. ortodoksni - koji se dosljdeno i iskljuivo pridrava odreenih principa i stavova, koji bez

osamiti (se) gl. svr., prez. osamim (se), gl. prid. rad. osamio (se), trp. prid. osamljen, aorist osmih (se) - uiniti da ko bude sam; ivjeti usamljen, izdvojiti se iz drutva, osamljen prid., odr. v. osamljeni - onaj koji je sam, bez drutva, osamijenost im. . r., instr. jd. osamljenosti/osamljenou - stanje onoga koji je bez drutva, samoa, osamnaest broj - koji je izmeu broja sedamnaest i devetnaest, osamnaesti red. broj - koji je izmeu sedamnaestog i devetnaestog, osamostaliti (se) gl. svr., prez. osamos talim (se), trp. prid. osamostaljen - ui niti to samostalnim; postati samostalan, ne zavisiti ni od koga. osamostaljenje im. s. r. - stanje nakon osamostaljivanja, osamostaljivanje gl. im. s. r. od osamostaljivati. osamostaljivati (se) gl. nesvr., prez. osamostaljujem (se) - initi da to postane samostalno; postajati samostalan, ne zavisan. osanisati (se) gl. svr. (tur.), prez. osdniem (se) - osamiti (se), dosaditi (se), ugnjaviti (se), osanisavati (se) gl. nesvr. (tur.), prez. osanisavam (se) - dosaivati (se), gnja viti (se). osao im. m. r., g. jd. osla, n. mn. osli, g. mn. osdla, rijet. - magarac osejriti gl. svr. (tur.), prez. osejrim vidjeti, razgledati, paljivo i s uiva njem pogledati ta. osevapiti se gl. svr. (tur.), prez. osevapim se - stei sevap, oscilacija im. . r. (lat.) - titranje, titraj, pomjeranje, njihanje, neujednaenost; prenes. uspon i pad, nestalnost. oscilirati gl. nesvr. (lat.), prez. osciliram, gl. prid. rad. oscilirao, trp. prid. osciliran - pomjerati se naprijed-nazad u pra vilnom ritmu, titrati; mijenjati se na bolje ili loije; fiz. mijenjati se peri odino oko neke srednje vrijednosti, oscilografija im. . r. (lat.) - med. metoda za utvrivanje protoka krvi. oscilogram im. m. r. (lat.) - krivulja koja prikazuje oscilacije; grafikon sa takvim krivuljama.

dscilometar

556 osim prijed. - s genitivom u znaenju izdvajanja ega iz cjeline, osinjak im. m. r., g. jd. osinjaka, n. mn. osinjaci - jato osa na jednom mjestu; prenes. mjesto koje je opasno, gdje ne treba ii zbog ljudi sklonih neprijatelj stvu. osion prid., odr. v. osion! - koji se osilio, koji pokazuje snagu, agresivnost, nasilje i sl. osip im. m. r., g. jd. dsipa - med. sitne ta kice po koi izazvane kakvom boleu, osipanje gl. im. s. r. od osipati, osipati (se) gl. nesvr., prez. osipam (se) dobivati osip; truniti se, postajati sitno i otpadati sa ega. osiromaiti gl. svr., prez. osiromaim, trp. prid. osirdmaen - postati siroma an, onaj ko ostane bez sredstava za i vot; prenes. izgubiti vrijednost, osje zb. im. s. r. - tanki zavreci na vrhu klasa ita. osjeaj im. m. r., g. jd. osjeaja, g. mn. osjeaja - ono to registrujemo ulima, osjetilima (npr. osjeaj bola, ljubavi itd.). osjeajan prid., odr. v. osjeajni - koji se odnosi na osjeaje, na ulne doivljaje, osjeajno pril. - s osjeajem, na osjeajan nain. osjeajnost im. . r., g. jd. osjeajnosti, instr. jd. osjejnou/osjejnosti osobina onoga koji je osjeajan, osjeanje gl. im. s. r. od osjeati, osjeati gl. nesvr., prez. osjeam ulima registrirati osjeaje, uvstvovati, osjeka im. . r., dat. i lok. jd. osjei prirodno povlaenje morske vode pod uticajem Mjeseca, suprot, plima, osjeniti gl. svr., prez. dsjenim, trp prid. osjenan - na crteu naznaiti sjenu. osjet im. m. r., g. jd. dsjeta - reakcija ula na spoljne podraaje, ulno opaanje; fil. dio spoznaje koji zahvata materijalne kvalitete (boja, oblik, toplina itd.), osjetan prid., odr. v. osjetni - koji se odnosi na osjet; primjetan, znatan, vi dan, zapaen, osjetiti gl. svr., prez. dsjetim, aorist osjetih - registrirati ulima; ispitati ili istraiti to dodirom; doivjeti to na poseban nain; naslutiti. osjetllni prid. odr. v. - koji se odnosi na osjetila. osjetilno pril. - osjetilom, pomou osje tila. osjetilo im. s. r., g. jd. osjetila - ulo, jedan od pet ovjekovih naina da uspo stavlja odnos sa okolinom (vid, sluh, opip, ukus, miris); instrument koji reagi ra na podraaje, senzor, osjetljiv prid., odr. v. osjetljivi - koji odmah reaguje na podraaj; koji se lahko ljuti; koji se razlikuje od ostalih slinih sluajeva, koji je delikatan, koji izaziva spor. osjetljivost im. . r., g. jd. osjetljivosti, instr. jd. osjetljivou/osjetljivosti - sta nje i osobina onoga to je osjetljivo, osjetno pril. - vidno, zapaeno, znatno, primjetno, vidljivo, u velikoj mjeri, oskorua/oskorua im. . r., n. mn. osko rue - bot. porodica rua u kojoj je ne koliko vrsta: jarebika, jarzebina, oskoru a, mukinja, brek. oskudan prid., odr. v. dskudni - koji u svemu oskudijeva, kojem skoro sve ne dostaje, siromaan, oskudica im. . r., g. jd. oskudice - neima tina, pomanjkanje ega, siromatvo, oskuijevanje gl. im. s. r. od oskudije vati. oskudijevati gl. nesvr., prez. oskudije vam - nemati ega u dovoljnoj koliini, oskudno pril. - na nain da je svega pre malo, da ne zadovoljava ni najnunije potrebe. oskvrnuti/oskrnaviti gl. svr. prez. dskvrnem/oskrnavim, trp. prid. oskvrnut/ oskrndvljen - povrijediti, otetiti neto to je sveto, oslabiti gl. svr., prez. dslabim, gl. prid. rad. dslabio, trp. prid. dslabljen - oslab jeti; postati slab, izgubiti snagu; uiniti koga ili to slabim; smrati, oslabjeti gl. svr., prez. dslabim, gl. prid. rad. dslabio, gl. prid. trpn. dslabljen oslabiti. osladiti se gl. svr., prez. dsladim (se), trp. prid. oslaen - pojesti slatko, po astiti se neim; prenes. svidjeti se ko me to; poeljeti jo; uivati u emu. oslanjanje gl. im. s. r. od oslanjati se. oslanjati se gl. nesvr., prez. oslanjam se - up. osloniti se.

557

oslukivati

oscilometar im. m. r. (lat.) - aparat, instrument za mjerenje oscilacija, osciloskop im. m. r. (lat.) - instrument koji promjene elektrinih veliina ini vidljivim na ekranu, ostacija im. m. r. (lat.) - duboko udi sanje irom tvorenih usta, a potom lagahno izdisanje; zijevanje. osebujan prid., odr. v. osebujni - koji se izdvaja svojom posebnou, rijetkim osobinama, originalnou, osedlati gl. svr., prez. osedlam, trp. prid. osedlan - staviti sedlo na konja, osevapiti se gl. svr. (tur.), prez. osevapim se - stei sevap, osfresiofilija im. . r. (gr.) - bolesna sklonost prema mirisima, osfresiofobija im. . r. (gr.) - bolestan strah od mirisa, osigura im. m. r., g. jd. osiguraa ureaj koji slui za zatitu postrojenja elektroinstalacije u sluaju mijenjanja napona struje, osiguranje gl. im. s. r. od osigurati, osigurati (se) gl. svr., prez. osiguram se, trp. prid. osiguran - uiniti ta sigurnim, zatiti od opasnosti, rjee: obezbijediti; ostvariti da je ta stabilno, zatieno; ugovoriti novanu ili drugu nadoknadu u sluaju nanesene tete; zakljuiti ugo vor o osiguranju imovine i lica. osiguratelj im. m. r., g. jd. osiguratelja onaj koji osigurava, pazi da bude si gurno. osiguravajui prid. odr. v. - onaj koji osigurava (npr. osiguravajui zavod), osiguravalac im. m. r., g. jd. osigurdvaoca - osiguravatelj, osiguravatelj im. m. r., g. jd. osigurava telja - onaj koji po ugovoru obavlja osi guranje, koji osigurava, osiguravati (se) gl. nesvr., prez. osigura vam - up.osigurati, osigurnina im. . r. - iznos koji isplauje osiguravajui zavod za pretrpljenu tetu, osijecati gl. nesvr., prez. dsijecdm - osijecanjem praviti manje komade; povla iti se, gubiti nivo (o visini vode), osijediti/osijedjeti gl. svr., prez. os (jedini - postati sijed, osiliti (se) gl. svr., prez. osilim (se), aorist dsilih (se) - postati silan, ne ko ntrolisati snagu, postati agresivan.

osli im. m. r., g. jd. oslia - vrsta morske ribe. oslijepiti gl. svr., prez. oslijepim - postati slijep, izgubiti vid. oslobaanje gl. im. s. r. od oslobaati, oslobaati gl. nesvr., prez. oslobaam, trp. prid. oslobaan, gl. pril. sad. oslo baajui - initi da neko bude slobodan, da ne bude pod pritiskom tiranije, oku pacije i sl. oslobodilac im. m. r., g. jd. oslobodioca , g. mn. oslobodilaca - onaj koji koga ili ta osloboa. oslobodilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na oslobodioce i oslobaanje, oslobodilaki pril. - kao oslobodioci, na nain oslobodilaca, osloboditelj im. m. r. - oslobodilac, onaj koji oslobaa, osloboditelj ka im. . r., dat. jd. oslobo ditelju - ona koja oslobaa, osloboditi gl. svr., prez. oslobodim, gl. prid. rad. oslobodio , trp. prid. osloboen - uiniti nekog slobodnim, pustiti na slobodu; izbaviti iz zatvora; skinuti kome kakav teret s due; otkaiti ono to se zakailo. osloboenje im. s. r., g. jd. osloboenja rezultat oslobaanja, ostvarenje slobode, oslonac im. m. r., g. jd. oslonca , g. mn. oslonaca - predmet na koji se ko oslanja da bi se odrala ravnotea; prenes. oso ba koja prue kome podrku ili iskazuje povjerenje, osloniti se gl. svr., prez. oslonim se, trp. prid. oslonjen - oprijeti se na neto; prenes. prihvatiti iju podrku, pomo, osloviti gl. svr., prez. oslovim, trp. prid. oslovljen - obratiti se kome; pozvati koga po imenu sa vi ili ti, oslovljavanje gl. im. s. r. od oslovljavati, oslovljavati gl. nesvr., prez. oslovljavam, gl. prid. rad. oslovljavao, trp. prid. oslovljavan, gl. pril. sad. oslovljavajui - obraati se nekome. osluhnuti/oslunuti gl. svr., prez. osluhnem/dslunem, gl. prid. rad. osluhnuo/ oslunuo - nastojati to bolje uti ono to je jedva ujno; u momentu to uti. oslukivanje gl. im. s. r. od oslukivati, oslukivati gl. nesvr., prez. oslukujem, gl. prid. rad. oslukivao - stalno napre zati ulo sluha da se sve uje, da nita

osmanistika ne promakne; prenes. paljivo pratiti na odjeke u javnosti, osmanistika im. . r. (ar.) - nauka koja prouava historiju i kulturu Osmanskog Carstva i Turaka. Osmanlije im. m. r. mn. (ar.), g. Osman lija - dinastija iji je rodonaelnik sultan Osman I; naziv za podanike Osmanskog Carstva. osmanlljski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na Osmanlije. osmanlljski pril. (ar.) - kao Osmanlije, na nain Osmanlija, osmanski prid. odr. v. (ar.) - koji pripada ili se odnosi na sultana Osmana; koji se odnosi ili pripada Osmanlijama. osmatra im. m. r., g. jd. osmatra onaj ko vri osmatranje, onaj ko palji vo s jednog mjesta sve posmatra i dri pod kontrolom, osmatranica im. . r., g. jd. osmatra nice - mjesto ili posebno izgraena nastamba odakle se vri osmatranje, osmatranje gl. im. s. r. od osmatrati, osmatrati gl. nesvr., prez. osmatram , gl. prid. rad. osmatrao, trp. prid. osmatran vriti osmatranje ob. u vojne svrhe, paljivo posmatrati sve i tako drati pod kontrolom odreeni prostor, osmerac im. m. r., g. jd. osmerca - vrsta stiha od osam slogova, osmerokutan prid., odr. v. osmerokutnl koji ima osam kutova (uglova), osmo ugao. osmica im. . r. - brojka, znak za broj osam. osmijeh im. m. r., g. jd. osmijeha, n. mn. osmijesi - izraz i pokreti na licu koji znae veselje, radost, dobro raspoloenje. osmisliti gl. svr., prez. dsmislim, trp. prid. dsmiljen - dati smisao emu, po staviti konture ega. osmjehivanje gl. im. s. r. od osmjehivati se. osmjehivati se gl. nesvr., prez. osmjehu jem , gl. prid. rad. osmjehivao, gl. pril. sad. osmjehujui - stalno imati osmijeh na licu; ponavljati osmjehivanje. osmjehnuti se gl. svr., prez. osmjehnem, gl. prid. rad. osmjehnuo, trp. prid. osmjehnut - kratko se nasmijati i opet biti ozbiljan.

558 osmjeliti (se) gl. svr., prez. osmjelim (se), gl. prid. rad. dsmjelio (se), aorist dsmjelih (se) - dati nekom podrku, podsticati samopouzdanje kod nekog, kuraiti nekog, osokoliti se, sam stei samopouzdanje, osmina im. . r., g. jd. osmine - mat. osmi dio kakve cjeline, osminka im. . r., g. jd. osminke - nota koja traje jednu osminu cijele note. osmogodinji prid. odr. v. - koji ima osam godina, koji traje osam godina, osmoza im. . r. (gr.), g. jd. osmoze - fiz. prolazak tekuine kroz polupropusnu membranu koja dijeli dvije otopine ra zliite koncentracije kako bi se koncen tracije s obje strane membrane izjedna ile. osmrtnica im. . r., g. jd. osmrtnice itulja, obavijest o umrlom u novinama ili na drugom mjestu, umrlica, smrtovni ca. osnaiti gl. svr., prez. osnaim, gl. prid. rad. osnaio, trp. prid. osnaen, aorist osnazih - uiniti da neko ili neto posta ne snano. osniva im. m. r., g. jd. osnivaa - onaj ko je osnovao, uinio da zapone rad nee ga, tvorac, utemeljitelj, osnivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na osnivanje, osnivanje gl. im. s. r. od osnivati, osnivati gl. nesvr., prez. osnivam, gl. prid. rad. osnivao, trp. prid. osnivan, gl. pril. sad. osnivajui - organizovati, osmisliti i zapoeti rad neega, poinjati proces osnivanja, osnova im. . r., g. jd. osnove - baza, temelj, ono od ega se poinje, osnovan prid., odr. v. osnovani - koji je zapoet, Organizovan, stvoren, uteme1 j en* osnovanost im. . r., g. jd. osnovanosti, instr. osnovanosu/osnovanosti - osobi na onog to je osnovano, opravdanost, utemeljenost. osnovica im. . r., g. jd. osnovice - baza, temelj, ono od ega se polazi, osnovni prid. odr. v. - poetni, temeljni, elementarni, osnutak im. m. r., g. jd. osnutka, g. mn. osnutaka, n. mn. osmici - osnivanje, in osnivanja. osoba im. . r., g. jd. osobe - linost, svako ljudsko bie pojedinano, lice. osoban prid., odr. v. dsohnl - koji se odnosi na osobu, lian, vlastit, svoj stven, intiman, osobenjak im. m. r., g. jd. osobenjaka, n. mn. osobenjaci - onaj koji je drugaiji od drugih, koji se istie neuobiajenim osobinama, neprilagodljiv, neobian, udan. osobina im. . r., g. jd. osobine - karakte ristika, svojstvo neega, ono po emu je neto to to jeste, osobit prid., odr. v. dsobitl - poseban, jedinstven, osobito pril. - posebno, izuzetno, jedin stveno; s posebnim ciljem, s posebnom namjerom. osobitost im. . r., g. jd. dsobitosti, instr. jd. osobitosu!osobitosti - svojstvo ono ga koji je osobit, jedinstvenost, poseb nost. osoblje im. s. r., g. jd. osoblja - zajedniki naziv za osobe koje rade u kakvoj usta novi. osobno pril. - personalno, intimno, vlasti tim snagama, osoj im. m. r. - strana koja nije izloena suncu, koja je u sjeni; supr. prisoj, osojan prid., odr. v. osojnl - koji je u sjeni, nije izloen suncu, osoka im. . r., dat. i lok. jd. osoci - ono to bilje lui u obliku tekuine; mokraa domaih ivotinja u ubretu. osokoliti (se) gl. svr., prez. osdkollm (se), gl. prid. rad. osokdlio (se), trp. prid. osokoljen - osmjeliti (se), ohrabriti (se), osoliti gl. svr., prez. dsollm, gl. prid. rad. osdlio, trp. prid. dsoljen - staviti soli, posoliti. osoran prid., odr. v. dsornl - grub, drzak, neugodan u ponaanju, pretjerano isklju iv u razgovoru, osorno pril. - na grub, drzak nain, osovina im. . r., g. jd. osovine, n. mn. osovine - sastavni dio ureaja oko kojeg rotiraju ostali dijelovi; hist. sile Oso vine: savez nacistike Njemake i fai stike Italije sklopljen 1936. kojem su se pridruile Bugarska, Rumunija, Ma darska, Japan i Finska, osovinski prid. - koji pripada ili se odnosi na osovinu.

559

ostariti

osoviti gl. svr., prez. dsovlm, trp. prid. dsovljen - ustati; prenes. ojaati, dii to iz propadanja, unaprijediti, ospice im. . r., plur. tantum - virusna djeija bolest praena visokom tempera turom i osipom, ospiav prid., odr. v. ospiavi - koji ima ospice. osporavanje gl. im. s. r. od osporavati, osporavati gl. nesvr., prez. osporavam, gl. prid. rad. osporvao, trp. prid. ospo ravan - pobijati kakvu tvrdnju, stav, miljenje; opovrgavati; pravn. ne pri znavati ije pravo na neto, osporen prid., odr. v. osporeni - koji je pobijen, opovrgnut, nije podran, osporiti gl. svr., prez. dsporlm, trp. prid. dspor en - pobiti kakvu tvrdnju, opov rgnuti neto, ne priznati d a je tako. osposobiti gl. svr., prez. osposobim, trp. prid. ospdsobljen - uiniti da je ta spre mno za upotrebu; obuiti koga za rad. osposobljavanje gl. im. s. r. od osposo bljavati. osposobljavati gl. nesvr., prez. osposo bljavam, gl. prid. rad. osposobljavao, trp. prid. osposobljavan - initi da je ta spremno za upotrebu; obuavati koga za posao. osramotiti (se) gl. svr., prez. osramotim (se), gl. prid. rad. osramdtio (se), trp. prid. osramoen - nanijeti nekome sra motu; osjeati stid zbog neeg, osrednji prid. odr. v. - koji je po kvalitetu na sredini, ni dobar ni lo. osrednjost im. . r., instr. jd. osrednjou/ osrednjosti - svojstvo onoga to je osrednje, osobina onoga koji je osrednji, ostajati gl. nesvr., prez. ostajem, gl. prid. rad. dstajao, aorist dstajah - ne ii nig dje, zadravati se najednom mjestu, ostakliti gl. svr., prez. dstakllm, trp. prid. dstakljen - postakliti, staviti staklo tamo gdje treba, ostali prid. odr. v, - drugi, preostali, ostanak im. m. r., g. jd. ostanka, n. mn. ostanci, g. mn. ostanaka - ostajanje na jednom mjestu, ostariti/ostarjeti gl. svr., prez. dstarim, gl. rad. prid. ostario, ostarila/dstarjela postati star, ne biti vie mlad.

ostatak

560 ostrvo im. s. r. - otok, komad zemlje okruen vodom, ostvarenje im. s. r. - rezultat rada, elje, stvaranja. ostvariti gl. svr., prez. ostvarim, trp. prid. ostvaren - uiniti da neto postane stvarno, da se postigne neko ostvarenje. osuda im. . r., g. jd. osude - negativna kritika, kazna, izreeno neslaganje sa neim. osuditi gl. svr., prez. dsudim, gl. prid. rad. osudio, trp. prid. osuen - iznijeti negativan stav prema nekome ili nee mu; pravn. izrei nekome presudu, osuenik im. m. r., g. jd. osuenika, n. mn. osuenici - onaj koji je osuen, ko me je odreena kazna. osuivati gl. nesvr., prez. osuujem, trp. prid. osuivan - izraziti neslaganje, kri tikovati to, imati negativan stav prema emu; pravn. izricati presude, osujetiti gl. svr., prez. osujetim , gl. prid. rad. osujetio, trp. prid. osujeen - one moguiti, sprijeiti ostvarenje neijih namjera, ne dozvoliti da se neto desi. osumnjien prid., odr. v. osumnjieni koji je pod sumnjom, osumnjienik im. m. r., g. jd. osumnjie nika, n. mn. osumnjienici - onaj ko je pod sumnjom da je uradio neto, za koga se pretpostavlja da bi mogao biti kriv za neto, osumnjiiti gl. svr., prez. osumnjiim , gl. prid. rad. osumnjiio, trp. prid. osumnji en - staviti nekog pod sumnju da je uradio neto protivno zakonu, osunetiti gl svr. (tur.), prez. osunetim, trp. prid. osuneen - obrezati koicu penisa po propisima islama, osuiti gl. svrs., prez. osuim , trp. prid. dsuen - uiniti da neto postane suho, suenjem ukloniti mokrinu iz ega; pre nes. smrati. osuti (se) gl. svr., prez. ospem (se), trp. prid. osut - dobiti osip po tijelu; zasuti, obasuti koga ime, otvoriti paljbu; usmjeriti na nekoga lavinu runih rijei, osvaja im. m. r., g. jd. osvajaa - onaj koji osvaja, ko je upotrebom sile doao do neeg. osvajaki prid. odr. v. - koji pripada osvajaima; koji se odnosi na osvajanje i osvajae. osvajaki pril. - kao osvaja, na nain osvajaa, osvajanje gl. im. s. r. od osvajati, osvajati gl. nesvr. prez. osvajam , gl. prid. rad. osvajao - upotrebom sile pre uzimati ta, silom ta sebi podreivati, osvanuti gl. svr., prez. osvanem, gl. prid. rad. osvanuo - prei iz noi u dan, iz mraka u svitanje. osveivati (se) gl. nesvr., prez. osveu jem (se), gl. prid. rad. osveivao (se), trp. prid. osveivan - svetiti se, uzvraati zbog gubitaka, nanesenih boli; ubija njem neprijatelja nadoknaivati ono to se izgubilo, osveta im. . r., g. jd. osvete - in kojim se za nanesenu nepravdu ili zlo uzvraa na isti nain, osvetiti (se) gl. svr., prez. osvetim (se), trp. prid. osveen - izvriti osvetu, uzvratiti kome na isti nain za nanesenu nepravdu, zlo; vratiti nekome istom mjerom, vratiti zlo za zlo. osvetljiv prid., odr. v. osvetljivi - koji se voli osvetiti, ee: osvetoljubiv, osvetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na osvetnika. osvetniki pril. - kao osvetnik, na nain osvetnika, osvetnica im. . r. - ena osvetnik, osvetnik im. m. r., g. jd. dsvetnika, n. mn. dsvetnici - onaj koji se osveuje, osvetoljubiv prid., odr. v. osvetoljubivi osvetljiv, koji se voli svetiti, osvijestiti (se) gl. svr., prez. dsvijestim (se), gl. prid. rad. osvijestio (se), trp. prid. dsvijeten/dsvijeen - doi do svi jesti, probuditi se iz nesvijesti; prenes. uvidjeti, postati svjestan nekih svojih propusta, greki; razbiti nekome zablude osvijetliti gl. svr., prez. dsvijetlim, gl. prid. rad. osvijetlio, trp. prid. osvijetljen - pomou svjetla uiniti da nije mrano; usmjeriti svjetlo prema emu da se bolje vidi; prenes. bolje opisati i analizirati to, razrijeiti ono to je sporno. osvit im. m. r., g. jd. osvita - svitanje, sabah, zora, izlazak sunca, osvjedoiti se gl. svr., prez. osvjedoim (se), gl. prid. rad. osvjedoio (se), trp. prid. osvjedoen - uvjeriti se, na primje ru utvrditi da je neto tako, a ne druk ije; biti prisutan kao svjedok.

561

oamutiti

ostatak im. m. r., g. jd. ostatka, n. mn. ostaci - ono to je preostalo, manji ili krai dio neke cjeline; kusur, ostati gl. svr., prez. dstanem - ne otii, zadrati se na istom mjestu, ostava im. . r., g. jd. ostave - prostorija u kui za uvanje namirnica ili neeg dru gog, smonica, paiz. ostavina im. . r., g. jd. dstavine - ee: ostavtina, ono to ostaje nasljednicima iza umrlog, ostavinski prid. - koji se odnosi na ostavinu (npr. ostavinski postupak), ostaviti gl. svr., prez. dstavfm, gl. prid. rad. dstavio , trp. prid. dstavljen, aorist dstavih - odloiti ta na odreeno mje sto; pustiti koga na miru; prepustiti ko me ta u nasljee, ostavka im. . r., g. jd. dstavke, dat. jd. dstavci, g. mn. dstavki - in kojim se ko javno odrie kakvog slubenog poloa ja, funkcije, ostavljanje gl. im. s. r. od ostavljati, ostavljati gl. nesvr., prez. dstavljam, gl. prid. rad. dstavljao, trp. prid. ostavljan, gl. pril. sad. dstavljajui - up. ostaviti, ostavtina im. . r., g. jd. ostavtine imovina koja ostaje nakon neije smrti, ostavina; prenes. ono to nasljeuju bu due generacije, osti im. . r., plur. tantum, g. dstiju - dug tap sa elinim trozupcem na vrhu koji slui za ribolov, ostraen prid., odr. v. ostrdeni - koji je obuzet strau kad se oekuje pribra nost, razum, razlonost. ostrii gl. svr., prez. ostrizem, trp. prid. ostrien - oiati ovcu; loe podiati ovjeka. ostriga im. . r. (gr.), dat. jd. ostrigi jestiva morska koljka, kamenica, ostrugati gl. svr., prez. ostruzem, gl. prid. rad. ostrugao, trp. prid. bstrugan struganjem skinuti gornji sloj s neega, ostrviti se gl. svr., prez. ostrvim se, trp. prid. ostavljen - navii se jesti strvinu, postati leinar; prenes. postati zao. ostrvljanin im. m. r., n. mn. ostndjani stanovnik ostrva, koji je rodom sa ostrva, otoanin, ostrvljanka im. . r., dat. jd. ostndjanki, g. mn. ostndjanki - ena sa ostrva, otoanka.

osvjeivanje gl. im. s. r. od osvjeivati (se). osvjeivati (se) gl. nesvr. prez. osvje ujem (se), gl. prid. rad. osvjeivao (se), trp. prid. osvjeivan - up. osvi jestiti se; buditi se iz nesvjestice, do laziti sebi; prenes. postajati svjestan svojih greaka; razbijati ije zablude, osvjetlati gl. svr., prez. osvjetlam, trp. prid. osvjetlan - posebno, izuzetno se iskazati. osvjetljavati gl. nesvr., prez. osvjetlja vam - up. osvijetliti, osvjetljenje im. s. r., g. jd. osvjetljenja rasvjeta u nekom prostoru, npr. ulina rasvjeta; nain osvjetljavanja; promjena jaine svjetlosti na ekranu, osvjeavajui prid. odr. v. - koji ima osobinu da osvjeava, da krijepi, osvjeavanje gl. im. s. r. od osvjeavati, osvjeavati (se) gl. nesvr., prez. osvje avam (se), gl. prid. rad. osvjeavao (se), trp. prid. osvjeavan - initi ta svjeim; obnavljati znanje; krijepiti se. osvjeiti (se) gl. svr., prez. osvjeim (se), gl. prid. rad. osvjeio (se), trp. prid. dsvjeen, aorist osvjeiti - uiniti da to postane svjee; obnoviti znanje; okrije piti se. osvojiti gl. svr., prez. dsvojim, gl. prid. rad. osvdjio, trp. prid. dsvojen - silom zauzeti tuu teritoriju; popeti se na vrh najviih planina; postii izvanredne uspjehe u sportu, osvojiv prid., odr. v. osvdjivi - kojeg je mogue osvojiti, osvrnuti se gl. svr., prez. osvrnem (se) okrenuti glavu i pogledati iza sebe; prenes. dati komentar o kakvom doga aju, umjet, djelu itd. osvrt im. m. r., g. jd. osvrta - prikaz neega, komentar na neka zbivanja, osvrtanje gl. im. s. r. od osvrtati se. osvrtati se gl. nesvr. prez. osvrem (se), gl. prid. rad. dsvrtao (se), gl. pril. sad. dsvriii (se) - up. osvrnuti se. oamariti gl. svr. (tur.), prez. oamarim, gl. prid. rad. oamario, trp. prid. oamaren, aorist damarih - udariti kome amar, opaliti zaunicu, pljusnuti; pre nes. povrijediti koga grubim rijeima, oamutiti gl. svr., prez. oamutim , gl. prid. rad. oamutio, trp. prid. oamuen

oepaviti

562 otrouman prid., odr. v. otroumni - koji je otrog, britkog uma, pametan, pro nicljiv, mudar, otrovidan prid., odr. v. otrovldnl - koji je otra vida, koji veoma dobro vidi. ougaviti se gl. svr., prez. dugavlm (se), gl. prid. rad. dugavio (se) - dobiti ugu otac im. m. r., g. jd. dea, n. mn. devi/dci, g. mn. oeva/otaca, dat. mn. devima roditelj mukog pola, babo, tata, aa, ale, stari. 6tad(a)/otada pril. - od tog trenutka, od tog vremena, otajstvo im. s. r., g. jd. otajstva, gen. mn. otaj stava - kat. tajna, misterij, otanati gl. svr., prez. otanam, trp. prid. otanan - postati tanko, izlizati se, istanjiti se. otapalo im. s. r., g. jd. otapala - tenost koja to otapa stvarajui otopinu, otapanje gl. im. s. r. od otapati, otapati gl. nesvr., prez. otapam, gl. prid. rad. otpao, trp. prid. otapan, gl. pril. sad. otapajui - initi da ta iz vrstog stanja prelazi u tenost, zagrijavanjem odmrzavati smrznuto, vrstu tvar pomou otapala pretvoriti u otopinu, otarasiti se gl. svr., prez. otarasim (se) rijeiti se kakvog tereta, osjetiti olaka nje poslije velikog pritiska, otava im. . r., g. jd. otave - trava izrasla nakon prvog koenja. otcijepiti gl. svr., prez. dtcijeplm, trp. prid. ocijepljen - cijepanjem odvojiti jedan dio od cjeline; prenes. izdvojiti se iz zajednike drave, otcepljenje gl. im. s. r. od otcijepiti. otei1 gl. svr., prez. oteknem, gl. prid. rad. dtekao, trp. prid. oteen - dobiti oteklinu, natei, otei 2 gl. svr., prez. oteem, gl. prid. rad. dtekao - odliti se, zavriti oticanje (o tekuini). oteferiiti gl. svr. (tur.), prez. oteferilm - provesti se na teferiu, zabaviti se, nauivati se. otegnuti (se) gl. svr., prez. otegnem (se), gl. prid. rad. otegao/otegnuo (se), trp. prid. otegnut - razvui, produiti; raditi neki posao due nego to treba; lei svom duinom. oteklina im. . r., g. jd. otekline - bolno mjesto na tijelu izazvano boleu, od udarca i sl. oteliti gl. svr., prez. oteli (se), trp. prid. oteljena - donijeti tele na svijet; prenes. muiti se, dosaivati se ekajui, otesati gl. svr., prez. oteem, gl. prid. rad. otesao, trp. prid. otesan - tesanjem skinuti koru sa debla, teui oblikovati ta od drveta. oteti gl. svr., prez. otmem, gl. prid. rad. oteo, trp. prid. otet - nasilu uzeti i pri svojiti neto tue; izvriti otmicu, otezanje gl. im. s. r. od otezati, otezati gl. nesvr., prez. oteem, gl. prid. rad. otezao, gl. pril. sad. oteui - to vie odugovlaiti, razvlaiti, oteati gl. svr., prez. oteam, gl. prid. rad. oteao, trp. prid. otean - uiniti da ta postane tee; prenes. postati teim, nepovoljnijim. oteavajui prid. odr. v. - koji oteava, uslonjava okolnosti, koji kakav pro blem ini jo teim, oteavajui pril. - na oteavajui nain, oteavanje im. s. r. od oteavati, oteavati gl. nesvr., prez. oteavam, gl. prid. rad. oteavao, trp. prid. oteavan, gl. pril. sad. oteavajui - up. oteati, otfaksati gl. svr., prez. otfaksam - poslati faksom. otfikariti gl. svr., prez. otflkarlm - naglo odsjei, odrezati ta. othraniti gl. svr. prez. othranim, gl. prid. rad. othranio, gl prid. trpn. othranjen odnjegovati, odgojiti oticanje gl. im. s. r. od oticati, oticati gl. nesvr., prez. otie - otjecati, neprekidno tei, odlijevati se (npr. rije ka). otii gl. svr., prez. bdem/dtlem, aorist odoh - udaljiti se, napustiti neko mjesto, otima im. m. r., g. jd. otima - onaj koji otima, silom stie materijalnu korist, otimaica im. . r. - ena koja otima, otimaina im. . r., g. jd. otimaine bezobzirno otuivanje imovine, otima nje oko neega, otimanje gl. im. s. r. od otimati, otimati (se) gl. nesvr., prez. otimam, gl. prid. rad. otimao, trp. prid. otiman, gl. pril. sad. otimajui - oduzimati ta si

563

otkazivanje

- udariti ili opiti koga da bude u polusvjesnom stanju; ne biti potpuno svjestan od opijuma, alkohola, pretrplje nih udaraca, oepaviti/oepaviti gl. svr., prez. depavlm/oepavlm , gl. prid. rad. oepvio postati epav, oerbetiti gl. svr. (tur.), prez. oerbetlm okreiti kreom, obijeliti, oiariti se gl. svr. (pers.), prez. oiarlm se - okoristiti se, stei korist, neto dobiti. oinuti gl. svr., prez. oinem, gl. prid. rad. dinuo , trp. prid. oinut - udariti nekog ibom, biem itd.; otro koga po gledati, presjei pogledom. oiati gl. svr., prez. oiam, gl. prid. rad. oiao , trp. prid. oian - skratiti kosu, kod ovaca vunu; kosilicom ukloniti tra vu. otar prid., odr. v. otri - koji nije tup, koji je dobar za rezanje; koji je britke pameti, brz i precizan; koji govori bri tko, bez uvijanja, oteenje im. s. r., gen. jd. oteenja nanesena teta; povreda od bolesti; teta od udara na kakvom predmetu, oteniti (se) gl. svr., prez. dteni, trp. prid. dtenjen - donijeti tenad na svijet, otetiti gl. svr., prez. dtetim , gl. prid. rad. dtetio , trp.prid. dteen - nanijeti tetu, pokvariti ili djelimino ta unititi, uiniti da neto izgubi prvobitna svoj stva. otrica im. . r., g. jd. otrice - metalni dio noa kojim se ree; otra strana onoga ime se ree. otrina im. . r. g. jd. otrine - osobina onog koji je otar, svojstvo onogato je otro. otrenje gl. im. s. r. od otriti, otriti gl. svr., prez. dtrim , gl. prid. rad. dtrio, trp. prid. dtren, gl. pril. sad. otrei - uiniti da neto postane otro uz pomo sredstava za otrenje i bru enje. otro pril. - na otar nain, grubo, drsko, odluno, odrjeito, otrokonda/otrokonda im. . r., g. jd. otrokondaotrdkonde - svaalica, agresivna ena. otrokutan prid., odr. v. otrokutnl otrougli, koji ima otre kutove.

lom, izvravati otmicu; oslobaati se ega. otipkati gl. svr., prez. otipkam, trp. prid. otipkan - otkucati neki tekst, otira im. m. r., g. jd. otira - komad vrste prostirke ispred vrata; ono ime se neto isti (tare), otiranje gl. im. s. r. od otirati, otirati gl. nesvr., prez. odrem - brisati donji dio obue o otira; istiti taraem. otisak im. m. r., g. jd. otiska, n. mn. otisci, g. mn. otisaka - trag koji ostaje pritiskom na vrstu podlogu; tampani primjerak ega. otiskati gl. svr., prez. odskam, trp. prid. odskan - otisnuti, odtampati, otisnuti gl. svr., prez. odsnem, trp. prid. otisnut - otiskati, odtampati, nainiti otisak. otjecanje gl. im. s. r. od otjecati, otjecati gl. nesvr., prez. otjeem, gl. pril. sad. otjeui - oticati, stalno se odlije vati; dobivati oteklinu. otjeloviti se gl. svr., prez. otjelovlm se, trp. prid. otjelovljen - uiniti da neto bude tijelo, pojaviti se kao tijelo; ostva riti zamisao, ispuniti elju, otjerati gl. svr., prez. otjeram, trp. prid. otjeran - silom ukloniti koga sa nekog mjesta, protjerati, narediti nekom da ode. otkaen prid., odr. v. otkaeni - odvojen od ega, skinut sa zakake; prenes. koji ima originalno ponaanje, posebne po glede, koji je originalan; uvrnut, opien, munjen. otkaiti gl. svr., prez. otkaim, gl. prid. rad. otkaio, trp. prid. otkaen - skinuti ono to je zakaeno; prenes. postati otkaen, ponaati se drugaije u odnosu na druge. otkad(a) pril. - otkako, od kada, od kojeg vremena, otkako pril. - otkada. otkaz im. m. r., g. jd. otkaza - dokument kojim se neko otputa sa posla; in kojim se neto otkazuje, otkazati gl. svr. prez. otkaem, gl. prid. rad. otkazao, trp. prid. otkazan - dati otkaz, raskinuti radni odnos; uiniti da to bude otkazano; pokvariti se, ne funkcionisati (o ureajima), otkazivanje gl. im. s. r. od otkazati.

otkazivati

564 pronai neto to je bilo sakriveno; skinuti kakav pokriva; izumiti, pronai istraivanjem neto dotad nepoznato; prenes. izdati se rijeima, izdati koga. otkrivati (se) gl. nesvr., prez. otkrivam, gl. prid. rad. otkrivao, trp. prid. otkrivan - up. otkriti (se). otkucaj im. m. r., g. jd. otkucaja - ritmi an kratak zvuk ega to kuca (srce, sat). otkucati -gl. svr. prez. otkucam, trp. prid. otkucan - posebnim zvukom naznaiti da je istekao jedan dio vremena (npr. otkucalo je podne); prenes. prijaviti, otkriti, tuakati nekog, denuncirati. otkud(a) pril. - odakle, s kojeg mjesta. otkup im. m. r., g. jd. dtkupa - ugovoreni iznos novca kojim se to otkupljuje; preuzimanje vika poljoprivrednih pro izvoda uz naknadu, otkupitelj im. m. r., g. jd. otkupitelja onaj koji otkupljuje, koji vri otkup, otkupiti gl. svr., prez. otkupim, gl. prid. rad. otkupio, trp. prid. otkupljen, aorist otkupili - izvriti otkup; otkupom postati vlasnik ega. otkupljivanje gl. im. s. r. od otkupljivati, otkupljivati gl. nesvr., prez .otkupljujem - up. otkupiti. otkupnina im. . r., g. jd. otkupnine novani iznos kojim se vri otkup, otkvaiti gl. svr., prez. otkvaim, gl. prid. rad. otkvaio, trp. prid. dtkvaen skinuti neto sa kvake, ee: otkaiti, otmica im. . r., g. mn. otmica - nasilno odvoenje i prisvajanje koga ili ega. otmiar im. m. r., g. jd. otmiara - onaj ko vri otmicu, otmiarka im. . r. - ena otmiar, otmiarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na otmiare, otmjen prid., odr. v. otmjeni - elegantan, uglaenog ponaanja, otoanin im. m. r., mn. dtodni - sta novnik otoka, koji je rodo s otoka, ostrvljanin, otoanka im. . r., dat. jd. btoanki, g. mn. dtoanki - ena sa otoka, ostrvljanka. otoi im. m. r., em. - mali otok. otoje im. s. r. - skup otoka, otoki/otoni prid. odr. v. - koji se odnosi na otok i otoke.

565 otok im. m. r., g. jd. otoka, n. mn. otoci, g. mn. otoka - dio kopna okruen vo dom, ostrvo. otok im. m. r., g. jd. otoka , n. mn. otoci oteklina. otoman im. m. r. (tur.), g. jd. otomana mekani leaj bez naslona, divan, otopina im. . r., g. jd. otopine - rastvor koji je rezultat otapanja kakve vrste tvari. otopiti gl. svr., prez. otopim, trp. prid. dtopljen - zagrijavnjem to vrsto pre tvoriti u tekuinu, up. otapati, otopliti gl. svr., prez. btopli, gl. prid. rad. otoplio - postati toplije u odnosu na prethodne niske temperature, otopljenje gl. im. s. r., g. jd. otopljenja prelazak u toplije vremensko razdoblje u odnosu na prethodne niske temperatu re. otorinolaringolog im. m. r. (gr.), g. jd. otorinolaringolozi - lijenik specijalista za bolesti uha, nosa i grla. otorinolaringologija im. . r. (gr.) nauka o bolestima uha, grla i nosa. otpad im. m. r., g. jd. otpada - dio neeg to se ne moe iskoristiti; mjesto gdje se odlae otpad, otpadak im. m. r., g. jd. otpatka, n. mn. otpaci, g. mn. otpadaka - ono to je otpalo od ega; to je neupotrebljivo, beskorisno, otpad, bezvrijedan dio nee ga, ostatak koji se baca. otpadanje gl. im. s. r. od otpadati, otpadati gl. nesvr., prez. otpadam odvajati se i padati sa visine zbog dotrajalosti ili nekih drugih razloga, otpadni prid. odr. v. - koji je u vezi sa otpadom. otpadnik im. m. r., g. jd. otpadnika, n. mn. otpadnici - onaj kojeg je drutvo izdvojilo jer se ne uklapa u osnovne no rme ponaanja; koji se izdvojio iz grupe; koji je promijenio vjeru ili postao ne vjernik. otpasati gl. svr., prez. btpaem, trp. prid. otpasati - skinuti pojas, otkopati kai. otpasti gl. svr., prez. otpadnem, gl. prid. rad. otpao, aorist otpadoh - odvojiti se i pasti, up. otpadati, otpeatiti gl. svr., prez. otpeatim, trp. prid. otpeaen - skinuti peat.

otpornik

otkazivati gl. nesvr., prez. otkazujem , gl. prid. rad. otkazivao , trp. prid. otkazivan , gl. pril. sad. otkazujui, gl. im. otkaziva nje - up. otkazati, otkazni prid. - koji se odnosi na otkaz, otkidanje gl. im. s. r. od otkidati, otkidati gl. nesvr., prez. otkidam , gl. prid. rad. otkidao, trp.prid. otkidan, gl. pril. sad. otkidajui - kidanjem odvajati komad od cjeline, otkinuti gl. svr., prez. otkinem , trp. prid. otkiniit - jednim trzajem odvojiti komad od cjeline, otklanjanje gl. im. s. r. od otklanjati, otklanjati gl. nesvr., prez. dtkldnjdm, trp. prid. otklanjan - uklanjati ono to pravi probleme; initi da nije u blizini ono to predstavlja opasnost; otklanja njem se zatiti, otklon im. m. r., g. jd. dtklona - odstupa nje, skretanje od smjera, devijacija, otkloniti gl. svr., prez. otklonim, gl. prid. rad. otkldnio , trp. prid. otklonjen - up. otklanjati. otkljuati gl. svr., prez. otkljuam, gl. prid. rad. otkljuao, trp. prid. otkljuan klju okrenuti u bravi i otvoriti vrata, otkoeno pril. - osloboeno, tako da nije zakoeno. otkoiti gl. svr., prez. dtkim, gl. prid. rad. otkoio, trp. prid. dtkden - oslo boditi, otpustiti ono to je zakoeno; otpustiti konicu, otkopavati gl. nesvr., prez. otkopavam up. otkopati, otkopati gl. svr. prez. otkopam, trp. prid. otkopan - otkopavanjem doi do neeg u zemlji; iskopati, izvaditi iz zemlje, otkopano pril. - tako da je osloboeno kopi. otkopavati gl. nesvr., prez. otkopavam - up. otkopati, otkopati gl. svr. prez. otkopam, gl. prid. rad. otkdpao, gl. prid. trpn. otkop an - odvajanjem kopi uiniti da ta nije zakopano; izvui dugme iz rupice na koulji i sl. otkotrljati gl. svr., prez. otkotrljam, tip. prid. otkotrljan - odmai se kotrljanjem, otkrie im. s. r., g. jd. otkria - izum, pronalazak, otkriti (se) gl. svr., prez. otkrijem, gl. prid. rad. dtkrio , trp. prid. otkriven -

otpiliti gl. svr. otpilim, trp. prid. btpiljen - upotrebom pile (testere) odrezati ko mad drveta ili nekog drugog materijala, otpira im. m. r., g. jd. otpiraa - ono ime se otvara brava kad nema kljua, kalauz. otpis im. m. r., g. jd. otpisa - knjigovod stveno biljeenje sredstava koja se otpi suju, koja vie nisu ukljuena u proces rada. otpisati gl. svr., prez. otpiem, gl. prid. rad. otpisao , trp. prid. otpisan - skinuti sa popisa; prestati raunati na nekog, otpisivati gl. nesvr., prez. otpisujem - up. otpisati. otpiti gl. svr., prez. otpijem, gl. prid. rad. otpio, trp. prid. trpn. otpijen - popiti gutljaj s vrha, popiti dio teuine iz ae, flae i sl. otpjevati gl. svr., prez. otpjevam, trp. prid. otpjevan - zavriti pjevanje, uobli iti melodiju pjesme, otplaivanje gl. im. s. r. od otplaivati, otplaivati gl. nesvr., prez. otplaujem, gl. prid. rad. otplaivao, trp. prid. otpla ivan, gl. pril. sad. otplaujui - plaati neto u ratama. otplata im. . r., g. jd. otplate - plaanje dijela duga otplatiti gl. svr., prez. otplatim, gl. prid. rad. otplatio, trp. prid. otplaen - izmi riti i posljednju ratu kakvog duga, kre dita. otplivati gl. svr. prez. otplivam, gl. prid. rad. otplivao - udaljiti se plivajui, otpoeti gl. svr., prez. otponem , gl. prid. rad. otpoeo, trp. prid. otpoet - zapo eti, krenuti od poetka, otpoinuti gl. svr., prez. otpoinem, gl. prid. rad. otpoinuo - odmoriti se. otpor im. m. r., g. jd. otpora - izricanje neslaganja, suprotstavljanje emu; fiz. sila izazvana djelovanjem drugih sila na materijal; psih. svjesna ili nesvjesna odbrana od neega. otpSran prid., odr. v. otporni - koji je vrst, koji prua otpor, izdrljiv, otporiti gl. svr., prez. otporim - otparati, otpornik im. m. r., g. jd. otpornika, n. mn. otpornici - ureaj za poveanje otpora u elektirnom strujnom kolu i regulator jaine struje.

otporno otporno pril. - na otporan nain, izdrlji vo. otpornost im. . r., g. jd. otpornosti, instr. jd. otprnou/otpornosti - osobina ono ga koji je otopran, svojstvo onoga to je otporno. otpovfnuti gl. svr., prez. otpovfnem uzvratiti rijeima, odgovoriti, otpozdraviti gl. svr., prez. otpdzdravim, trp. prid. otpdzdravljen - uzvratiti poz drav. otpraiti gl. svr., prez. otpraim - skinuti prainu; prenes. otputovati, brzo otii, otpratiti gl. svr., prez. dtpratim , trp. prid. dtpraen - oti s nekim do izlaza, biti kome u pratnji dok odlazi; ii s nekim jedan dio puta. otpraviti gl. svr., prez. otpravim , trp. prid. dtpravljen - pustiti da to ode potujui odreenu proceduru; postupiti kao otpravnik; otresti se koga; poslati odgovor na dopis, otpravljanje gl. im. s. r. od otpravljati, otpravljati gl. nesvr., prez. otpravljam up. otpraviti, otpravnica im. . r. - slubenica koja to otpravlja. otpravnik im. m. r., g. jd. otpravnika, n. mn. otpravnici - slubenik koji otpravlja to, npr. vozove sa perona, otprema im. . r., g. jd. otpreme - proce dura oko odailjanja i otpremljivanja. otpremSnje gl. im. s. r. od otpremati, otpremati gl. nesvr., prez. otpremam, gl. prid. rad. otpremao , trp.prid. otpreman, gl. pril. sad. otpremajui - organizovano slati velike koliine neega (pota, va goni, vozila, roba, putnici), otpremiti gl. svr., prez. otpremim, gl. prid. rad. otpremio, trp. prid. otprem ljen - zavriti sa otpremanjem. otpremnica im. . r., g. jd. otpremnice knjigovodstveni dokument koji svjedoi da je to otpremljeno, otpremnina im. . r., g. jd. otpremnine odreena suma novca koja se dodjeljuje umirovljenicima pri odlasku u penziju ili namjeteniku zbog ukidanja radnog mjesta, otprije pril. - od ranije, otprilike pril. - priblino toliko, bez ta nog odreivanja dimenzija, po prilici, oko (otprilike toliko).

566 otpuhati gl. svr., prez. otpuem, trp. prid, otpuhan - puhanjem pomaknuti neto lagahno. otpuhivanje gl. im. s. r. od otpuhivati, otpuhivati gl. nesvr. prez. otpuhujem , gl, prid. rad. otpuhivao, trp. prid, otpuhivan, gl. pril. sad. otpuhujui - snano disati nakon kakva napora, otpuhnuti gl. svr., prez. dtpuhnem, gl. prid. rad. otpuhnuo - snanim puhanjem odstraniti to lagahno. otpusni prid. odr. v. - koji se odnosi na otputanje, otpusnica im. . r., g. jd. otpusnice - otpusno pismo, dokument kojim se potvru je da je neko otputen iz kakve institu cije u kojoj je boravio izvjesno vrijeme (npr. otpusnica iz bolnice), otpustiti gl. svr., prez. dtpustim, trp. prid. otputen - dati nekom otkaz, preki nuti neiji radni odnos; pustiti koga iz kakve institucije; osloboditi koga dalje obaveze; popustiti ono to je zetegnuto. otputanje gl. im. s. r. od otputati, otputati gl. nesvr., prez. otputam, gl. prid. rad. otputao, trp. prid. otputan up. otpustiti, otputovati gl. svr., prez. otputujem , gl. prid. rad. otputdvao, imp. otputuj - otii na put. otpuzati gl. svr., prez. otpuzem - udaljiti se puzanjem, otpuziti gl. svr., prez. otpuzim - polahko se pomaknuti nanie, otraati gl. svr., prez. otraam, trp. prid. otraan - svata ispriati o nekoj osobi, prenijeti neki tra. otraga/otraga pril. - straga, pozadi, otfcan prid., odr. v. otrcani - istroen, izlizan, u krajnje loem stanju; prenes. koji je esto ponavljan, poznat pa nije zanimljiv. otrcano pril. - na otrcan nain, izlizano, dosadno. otrcati (se) gl. svr., prez. dtrcam (se), trp. prid. otrcan - postati istroan, izlizan; dosaditi. otrati gl. svr., prez. otrim, gl. prid. rad. otrao - udaljiti se tranjem, otii brzo, u trku. otresit prid., odr. v. dtresiti - koji je odrjeit, otar u odgovorima. otresti (se) gl. svr., prez. otresem (se), trp. prid. otresen - tresui oistiti to, uiniti da plodovi padaju s grane; pre nes. otarasiti se ega; izderati se, obratiti se grubim rijeima, otresanje gl. im. s. r. od otresati se. otresati (se) gl. nesvr., prez. otresam (se) - up. otresti (se), otrenjavati (se) gl. nesvr., prez. otreznjavam, gl. prid. rad. otreznjvao otrenjivati (se), initi da neko bude trijezan; prestajati biti pod utjecajem alkohola. otrenjivati (se) gl., nasvr., prez. otreznjujem (se) - otrenjavati (se), otrgnuti (se) gl. svr., prez. otrgnem, gl. prid. rad. dtrgnuo, trp. prid. otrgnut trzajem otkinuti; prenes. na silu se odvojiti od koga ili od ega. otrenjenje gl. im. s. r. od otrijezniti se. otrijezniti (se) gl. svr., prez. dtrijeznim (se), gl. prid. rad. otrijeznio (se), trp. prid. otrijenjen - postati trijezan, pre stati biti pod djelovanjem alkohola ili pod neijim utjecajem, otromboljiti se gl. svr., prez. otrdmboIjim se - lijeno se opustiti tako kao da cijelo tijelo visi, runo se izvjesiti. otrov im. m. r., g. jd. dtrova, g. mn. otrova - tvar opasna po ivot, ono to moe otrovati, otrovan prid., odr. v. otrovni - koji se odnosi na otrov, koji moe otrovati, otrovati gl. svr., prez. otrujem, gl. prid. rad. otrdvao, trp. prid. otrovan - otetiti organizam trovanjem; ubiti koga pomo u otrova; prenes. uiniti da ko bude zaraen mrnjom, otrovnica im. . r., g. jd. otrovnice - naziv za zmije koje u zubima imaju otrov; otrovna gljiva; prenes. zla ena, opasna i ljuta kao otrov, otrovno pril. - kao otrov, opasno na otrovan nain, otrovnost im. . r., instr. jd. btrdvnou/ otrovno ti - svojstvo onoga to je otrov no. otrpjeti gl. svr., prez. otrpim, gl. prid. rad. otrpio - izdrati bol; suzdrati se. otud(a) pril. - odande, sa onog mjesta, otuenje im. s. r., g. jd. otuenja - pravn. kraa, nasilno oduzimanje imovine; du

567

otvrdnue

hovno udaljavanje od koga ili od ega (iotuenje ovjeka od ovjeka), otuiti gl. svr., prez. otuim, gl. prid. rad. otuio, trp. prid. otuen - ukrasti; duhovno se udaljiti od nekog ili neeg, otupiti gl. svr., prez. dtupim, gl. prid. rad. otupio, trp. prid. otupljen - uiniti ta tupim, prestati biti otar; prenes. uiniti da ta ne bude dovoljno efikasno, otupjelost im. . r., instr. jd. otupjelou/ otupjelosti - osobina onoga koji je outpio, svojstvo onoga to je otupjelo, otupjeti gl. svr., prez. dtupim - postati tupo; prenes. prestati biti osjetljiv; razg. postati glup. otuan prid., odr. v. otuni - koji djeluje tuno, alosno, koji je pun tuge. otuno pril. - na otuan nain, s tugom, tugaljivo, sjetno, otvara im. m. r., g. jd. otvaraa - sprava za otvaranje (obino konzervi, pia) otvaranje gl. im. s. r. od otvarati, otvarati gl. nesvr., prez. otvaram, gl. prid. rad. otvarao, trp. prid. otvaran uiniti neto otvorenim (vrata, prozor); otvaranjem omoguiti pristup, komuni kaciju, poinjanje ega itd. otvor im. m. r., g. jd. dtvora - upljina, rupa u zidu; prostor koji slui za prolaz, otvoren prid., odr. v. dtvoreni - koji omoguava slobodan prolaz, koji nije zatvoren; prenes. koji direktno kae ta misli. otvoreno pril. - na otvoren nain, na pri stupaan nain; iskreno, bez umotavanje, direktno, otvorenost im. . r., g. jd. dtvorenosti, instr. jd. dtv orenou/otvorenosti - sta nje onoga to je otvoreno, osobina ono ga koji je otvoren u iznoenju miljenja, otvoriti gl. svr., prez. otvorim, gl. prid. rad. otvdrio, trp. prid. dtv or en - uiniti to otvorenim, otvornlk im. m. r., mn. dtvrnici - vokali, samoglasnici, glasovi koji se izgovaraju tako da zrana struja slobodno prolazi izmeu govornih organa; supr. zatvornik, suglasnik, konsonant, otvrdnue im. s. r. - stanje onoga to je otvrdnulo; osobina onoga koji je otvrdnuo prolazei kroz mnoga isku enja.

otvrdnuti

568 ovca im. . r. (lit.), g. jd. ovce , g. mn. ovca - domaa ivotinja preivar, en ka; prenes. priglupa enska osoba. ovar im. m. r., g. jd. ovara - zanimanje ovjeka koji uzgaja ovce; pas koji uva ovce, pas ovar, ovarstvo im. s. r., g. jd. ovarstva uzgajanje ovaca; grana stoarstva, ovetina im. . r., g. jd. ovetine- Ovije meso. ovica im. . r., em. - mala ovca; prenes. naivna mlada osoba koju svako moe obrlatiti, prevariti, iskoristiti, oviji prid. odr. v. - koji pripada ovci, koji je od ovce (oviji sir), ovdanji prid. odr. v. - koji je iz ovog mjesta, odavde, ovdje pril. - na ovom mjestu, ovelik prid., odr. v. oveliki, komp. ovei koji je prilino velik u poreenju s drugima, ovijanje gl. im. s. r. od ovijati. ovijati gl. nesvr., prez. ovijam, gl. prid. rad. ovijao , trp. prid. ovijen - up. oviti, ovijati gl. svr., prez. ovijem - oistiti zrnevlje od pljeve, zavriti vijanje, ovisan prid., odr. v. ovisni - koji ovisi o kome ili emu, koji nije samostalan, zavisan. ovisiti gl. nesvr., prez. ovisim , gl. prid. rad. ovisio - biti ovisan, zavisiti; nemati samostalnosti, ovisnik im. m. r., g. jd. ovisnika , n. mn. ovisnici - onaj koji ovisi o neemu, onaj koji je rob neke navike, oviti (se) gl. svr., prez. ovijem (se), pril. pro. ovivi (se), trp. prid. ovijen - uviti, zamotati u ta kakav predmet, obloiti izvana sa svih strana; umotati se. ovjekovjeenje gl. im. s. r. od ovjekovje iti. ovjekovjeiti gl. svr., prez. ovjekovjeim , gl. prid. rad. ovjekovjeio, trp. prid. ovjekovjeen - uiniti ta vjenim, sau vati uspomenu o nekome ili neemu za sva vremena, ovjenati (se) gl. svr., prez. ovjenam (se), trp. prid. ovjenan - zakititi se vijencem; prenes. biti proslavljen, ovjenano pril. - kao zakien vijencem, slavljeniki, proslavljeno, ovjera im. . r., g. mn. ovjera - nain potvrivanja valjanosti i istinitosti ega. ovjereno pril. - potvreno, s ovjerom,
pravovaljano, Verifikovano, ovjerilac im. m. r., g. jd. ovjerioca, g. mn. ovjerilaca - ovjeritelj, onaj koji ovjera va.

569

ozimi

otvrdnuti gl. svr., prez. otvrdnem, gl. prid. rad. dtvrdnuo - postati tvrd, stvrdnuti se; prenes. postati neosjetljiv, ogrubiti. ovacija im. . r., mn. ovacije - hist. u starom Rimu mali trijumf koji se prireivao vojskovoi pobjedniku; odu evljeno odobravanje, javno i glasno podravanje, izraavanje priznanja i estitke. ovaj/ovaj zamj., g. jd. ovog(a); . r. ova/ova , g. dve ; s. r. ovo/ovo, g. ovoga; n. mn. ovi/ovi m. r., ove/ove . r., ova/ova s. r. - pokazivanje na ono to je u blizini govornika; esto potapalica bez znaenja u nekultivisanom govoru; u razg. zamj. ovo u oznaavanju male vrijednosti ega (ovo malo para), ovakav prid. odr. v. - koji je istih osobina kao ovaj na koji pokazujemo. ovako pril. - na ovaj nain, na nain koji se radi. ovalan prid., odr. v. ovalni - ovalnog oblika, oblika elipse, eliptian, ovamo pril. - na mjestu gdje je govornik, ovdje. ovan im. m. r., g. jd. ovna, n. mn. ovnovi mujak domae ovce. ovaploenje gl. im. s. r. od ovaplotiti, ovaplotiti gl. svr., prez. ovdplotim, gl. prid. rad. ovaplotio, trp. prid. ovaploen - u teologiji istonih crkava pojam koji oznaava primanje ploti, tijela o v ei jeg koje je primio Hrist; otjeloviti, ovapniti gl. svr., prez. ovapnim, gl. rad. prid. ovapnio/ovapnila , trp. prid. ovapnjen - obijeliti vapnom, ee: okreiti, ovapnjenje gl. im. s. r. od ovapnjeti. ovapnjeti gl. svr., prez. ovapnim , gl. rad. prid. ovapnio/ovapnjela - postati vap nen, krut. ovarisati gl. svr. (tur.), prez. ovariem, trp. prid. ovarisan - nai put do neeg, sluajno bez znanja pogoditi, pronai; zbog neznanja udariti na neto nepo trebno, neoekivano, ovarij im. m. r. (nlat.) - med. jajnik, organ za za proizvodnju jajnih elija kod ene. ovarij ektomij a im. . r. (nlat.) - med. operacija uklanjanja jajnika ob. zbog bolesti ili sterilizacije, ovas im. m. r. (lat.), g. jd. dvsa - vrsta itarice, zob.

ovjeritelj im. m. r. - ovjerilac, koji to ovjerava. ovjeriteljica/ovjeriteljka im. . r. - ena ovjeritelj. ovjeriti gl. svr., prez. ovjerim , trp. prid. ovjeren - zakonski potvrditi valjanost ega (ob. potpisom i peatom), ovladati gl. svr., prez. ovladam, gl. prid. rad. ovladao, trp. prid. ovladan - nauiti sve o kakvom poslu, procesu, tehnici; zauzeti teritoriju i staviti je pod svoju kontrolu. ovlast im. . r., g. jd. ovlasti, instr. jd. ovlasti/ovlau - ovlatenje, punomo; odgovornost nekog resora administra cije za odreeni djelokrug poslova, ko mpetencija, ovlastiti gl. svr., prez. ovlastim, gl. prid. rad. ovlastio, trp. prid. ovlaten/ovlaen - dati kome ovlast, ovlaenje, puno mo, mogunost zastupanja, opunomo iti. ovla pril. - usput, uzgred, povrno, goto vo neprimjetno, ovlatenje/ovlaenje gl. im. s. r. od ovla stiti - ovlast, punomo, ovlaiti gl. svr., prez. dvlazim, gl. prid. rad. ovlaio, trp. prid. ovlaen - malo pokvasiti, postati vlano, ovogodinji prid. odr. v. - od ove godine. ovoj im. m. r., g. jd. ovoja - ono ime se to ovija, zamotava (traka, povoj, zavoj, gaza). ovojnica im. . r., g. jd. ovojnice - opna ili omot oko ega. ovolik prid., odr. v. ovoliki - koji je veliine kao drugi s kojim poredi. ovoliko pril. - u ovoj mjeri, toliko mnogo, ovosvjetski prid. odr. v. - koji je na ovom svijetu, ovozemaljski, ovozemaljski prid. odr. v. - koji je na ovom svijetu, vezan za ivot na Zemlji dostupan iskustvu i razumnom objanje nju, ovosvjetski. ovratnik im. m. r., g. jd. ovratnika, n. mn. ovratnici - dio koulje koji je oko vrata, kragna, okovratnik, ovuda pril. - ovim putem.

ozada/ozada pril. - straga, pozadi, iza neega. ozakoniti gl. svr., prez. ozakonim, gl. prid. rad. ozakonio, trp. prid. ozakonjen - potvrditi neto zakonom. ozaren prid., odr. v. ozareni - koji je sretan, radostan, koji blista od zado voljstva. ozareno pril. - sretno, radosno, na ozaren nain. ozarenost im. . r., instr. jd. ozarenon/ ozareno st i - stanje onoga koji je ozaren, ozariti (se) gl. svr., prez. ozarim, gl. prid. rad. ozario, trp. prid. ozaren - osvijetliti, sijati od sree, blistati, biti zadovoljan, sretan. ozbiljan prid., odr. v. ozbiljni - koji je odgovoran, povjerljiv, promiljen, pro raunat; koji je znaajan, bitan; koji se ne ali, ne smije se, hladan, ozbiljno pril. - na ozbiljan nain, odgovo rno, bez ale. ozbiljnost im. . r., g. jd. ozbiljnosti, instr. jd. ozbiljnou/ozbiljnosti - osobina ono ga koji je ozbiljan, ozdo pril. - odozdo, s donje strane, ozdraviti gl. svr., prez. ozdravim, gl. prid. rad. ozdravio, trp. prid. ozdravljen - preboljeti, ponovo biti zdrav nakon bolesti, izlijeiti se. ozdravljenje gl. im. s. r. od ozdraviti, ozebao prid., odr. v. ozebli - promrzao, koji je bio izloen velikoj hladnoi, hladno ozeblo pril. - prehlaeno, promrzlo. ozeblina im. . r., g. jd. ozebline - pro mrzlina, smrzotina, oteknue i crvenilo na koi kao tragovi smrzavanja, ozeblost im. . r., instr. jd. ozeblou/ ozeblosti - stanje onoga koji je ozebao, ozeleniti gl. svr., prez. ozelenim, gl. prid. rad. ozelenio/ozelenila - uiniti ta zele nim. ozelenjeti gl. svr., prez. ozelenim, gl. prid. rad. ozelenio/ozelenjela - postati zelen. ozepsti gl. svr., prez. ozebem - prehladiti se, postati ozebao, smrznut. ozidati gl. svr., prez. ozidam, gl. prid. rad. ozidao, trp. prid. ozidan - zavriti zidanje. ozimi prid. - biljke koje se siju pred zimu, ujesen.

ozlijediti ozlijediti gl. svr., prez. ozlijedim, gl. prid. rad. ozlijedio, trp. prid. dzMjeen nanijeti ozljedu, fiziki povrijediti, ozlijeen prid., odr. v. ozlijeeni - koji je povrijeen, kojem je nanesena ozljeda, ozlijeenost im. . r., instr. jd. ozlijeenou/dzlijeenosti - stanje onoga koji je ozlijeen. ozloglasiti gl. svr., prez. ozloglasim, trp. prid. ozloglaen - biti na loem glasu, biti ozloglaen; govoriti o nekom loe, razglasiti kako je neko zao. ozloglaen prid., odr. v. ozloglaeni - koji je na zlu glasu, koji je proglaen da je zao, koji je poznat po loem, ozloglaenost im. . r., instr. jd. ozloglaenou/ozldgldenosti - osobina onoga koji je ozloglaen, ozlojediti gl. svr., prez. ozlojedim, trp. prid. ozlojeen - jako naljutiti koga, ogoriti. ozlojeenost im. . r., instr. jd. ozlojede nou/ozlojeenosti - osobina onog ko je ozlojeen, ozlojeivanje gl. im. s. r. od ozlojeivati. ozlje ivati gl. nesvr., prez. ozlojeujem - up. ozlojediti, ozlovoljiti gl. svr., p re z . ozibvoljim, trp. prid. ozlovoljen - oneraspoloiti koga, uiniti da ko postane zlovoljan, razljutiti koga. ozljeda im. . r., g. jd. ozljede - povreda tijela izazvana spoljnom silom (rana, teklina, trauma), ozljeivati gl. nesvr., prez. ozljeujem nanositi ozljede, oznaavanje gl. im. s. r. od oznaavati, oznaavati gl. nesvr., prez. oznaavam, gl. prid. rad. oznaavao, trp. prid. oznaavan - stavljati oznaku, obiljea vati; prenes. obiljeavati koga, klevetati, nanositi uvrede, oznaen prid., odr. v. oznaeni - koji ima oznaku; prenes. koji ima neku fiziku manu, zabiljeen (oznaen od Boga), oznaenlk im. m. r., g. jd. oznaenika lingv. dio jezikog znaka koji se odnosi na oznaeno, suprot, oznaitelj. oznaenost im. . r., instr. jd. oznaenou/oznaenosti - svojstvo onoga to je oznaeno, markiranost. oznaiti gl. svr., prez. oznaim, gl. prid. rad. oznaio, trp. prid. oznaen - staviti

570 oznaku, obiljeiti, markirati, up. oznaa vati. oznaitelj im. m. r. - lingv. dio jezikog znaka koji se sastoji od glasova koji tvore morfemu, rije ili skup rijei, etiketa, izraz, oznaiva, suprot, oznaenik. oznaiva im. m. r., g. jd. oznaiva oznaitelj; onaj koji oznaava ta, koji stavlja oznake, oznaivaica im. . r., g. jd. oznaivaice - ena koja to oznaava, koja stavlja oznake. oznaka im. . r., dat. jd. oznaci - ono ime to oznaavamo, simbol, trag, putokaz, oznojiti se gl. svr. prez. oznojim se, trp. prid. oznojen - biti obliven znojem zbog vruine, umora, bolesti, biti oznojen, oznojeno pril. - tako da je obliven znojem. ozon im. m. r. (gr.), g. jd. ozona - hem. alotropski oblik kisika ija molekula ima tri atoma kisika, 0 3; u zraku nastaje pri elektrinim izbojima (munje, iskre nje) i jakom ultraljubiastom zraenju posebno u visokim slojevima atmosfere gdje tvori ozonski sloj koji titi povrinu Zemlje od tetnog ultraljubiastog zra enja; ima prepoznatljiv miris; upotre bljava se za ienje voe i zraka, te u tehnici bijeljenja, ozonometar im. m. r. (gr.), g. jd. ozonometra - sprava za mjerenje ozona, njegove ukupne koliine u atmosferi, ozonosfera im. . r. (gr.) - sloj atmosfere sa poveanom koliinom ozona izmeu 20 i 25 km iznad Zemlje, ozonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na ozon, koji je od ozona (up. ozonski omota). ozraenost im. . r., instr. jd. ozraeno u/ozraenosti - stanje onog koji je ozraen ili onoga to je ozraeno, ozraenje im. s. r. - radijacija, omjer toka zraenja i veliine ozraene povrine, ozraiti gl. svr., prez. ozraim, gl. prid. rad. ozrio, trp. prid. ozraen - obasjati zrakama; izloiti zraenju, ozraivati gl. nesvr., prez. ozraujem up. ozraiti; izlagati koga ili ta zrae nju. ozraje im. s. r., g .jd . ozraja - okolina, sredina u kojoj ovjek ivi i radi; ukupnost odnosa u sredini u kojoj se neko kree; ugoaj; Zemljina atmosfera, ozvanienje gl. im. s. r. od ozvaniiti, ozvaniiti gl. svr., prez. ozvaniim, gl. prid. rad. ozvaniio, trp. prid. ozvanien - slubeno potvrditi i iznijeti zvanine podatke. ozvuenje im. s. r., g. jd. ozvuenja razglas, ureaji za prenos i emitovanje zvuka. ozvuiti gl. svr., prez. ozvuim, gl. prid. rad. ozvuio , trp. prid. ozvuen - uiniti da se prenese zvuk na daljinu; montirati ureaj za prislukivanje, oaliti gl. svr., prez. ozalim, trp. prid. oaljen - biti alostan neko vrijeme zbog kakva gubitka; predati se alosti za umrlim. oalostiti gl. svr., prez. ozalostim, gl. prid. rad. ozalostio, trp. prid. oaloen rastuiti koga, uiniti nekog alosnim, oaloenost im. . r., instr. jd. ozaloenouJoaloenosti - stanje onoga koji je alostan, koji je u alosti, odrijebiti gl. svr., prez. ozdrijebi, gl. prid. rad. ozdrijebila, trp. prid. ozdrijebljen - donijeti drijebe na svijet, oei (se) gl. svr., prez. oeem, trp. prid. ozezen - opei (se), stei oeglinu u dodiru s vatrom; prenes. otvoriti paljbu, oenjeti gl. svr., prez. ozednim, gl. prid. rad. ozednio/ozednjela - postati edan, osjetiti potrebu za vodom, oeg im. m. r., g. jd. ozega, n. mn. bezi, g. mn. bega - eljezna ipka za razgaranje ara u vatri, ara.

571

oujski oeglina im. . r. - opekotina, oegotina, rana koja nastaje kad se oee, opee. oegotina im. . r. - oeglina, opekotina, oeniti (se) gl. svr., prez. oenim (se), trp. prid. oenjen - uiniti da mukarac stupi u brak (oeniti sina); uzeti koga za enu; (se) izvesti in kojim mukarac stupa u brak. oiljak im. m. r., g. jd. oiljka, n. mn. oiljci, gen. mn. oiljaka - ostatak na koi nakon zarastanja rane, brazgotina; prenes. trag nakon tekih duevnih sta nja. oilji im. m. r., em. - mali oiljak. oiviti gl. svr. prez. oivim, rad. prid. oivio/oivila, trp. prid. oivljen - uiniti ta ivim; prenes. probuditi ta iz sveo peg mrtvila, uiniti ivljim, oivjeti gl. svr., prez. oivim , rad. prid. oivio/oivjela, trp. prid. oivljen - vrati ti u ivot, probuditi se. oivljavanje gl. im. s. r. od oivljavati, oivljavati gl. nesvr., prez. oivljavam, gl. prid. trpn. oivljavan, gl. pril. sad. oivljavajui - initi da ta postane i vlje; prenes. buditi iz sveopeg mrtvila, oivotvorenje gl. im. s. r. od oivotvoriti, oivotvoriti gl. svr., prez. oivotvorim, gl. prid. rad. oivotvorio, trp. prid. oivotvoren, gl. pril. sad. oivotvorei provesti kakvu zamisao u ivot, ostvariti da to zaivi, oujak im. m. r., g. jd. oujka, n. mn. oujci, g. mn. oujaka - trei mjesec u godini, mart. oujski prid. odr. v. - koji se odnosi na oujak, koji se dogaa u oujku, marto vski.

573

padaviarkin

p
P p - fonema, glas, bezvuni suglasnik, dvadeset drugo slovo abecede; deve tnaesto slovo azbuke (ll). P - hemijski znak za fosfor; oznaka za ahovsku figuru pjeak, pa vezn. - sastavni veznik, pabirak im. m. r., g. jd. pabirka, n. mn. pabirci, g. mn. pabiraka, dat.-instr.-lok. mn. pabircima - plod zaostao poslije berbe, etve; sitni dijelovi, neto usi tnjeno. pablrar im. m. r., g. jd. pabfrara , g. mn. pabfrara - sakuplja pabiraka, koji pabiri; prenes. sastavlja iz tuih knjiga, kompilator, pablrenje gl. im. s. r. od pabriti. pabiriti gl. nesvr., prez. pabfrfm; trp. prid. pabiren , pril. pr. pdbfrfvi skupljati zaostale plodove; prenes. pi sati na osnovu ekserpata iz tuih knjiga, kompilirati, pacer im. m. r. (njem.), v. jd. paceru/ pacere - nespretan ovjek, nespretnjakovi, poetnik, neznalica, eprtlja, pacificiranje/pafikovanje gl. im. s. r., g. jd. pacifiranja (lat.) od pacificirati/ pacifikovati. pacificirati/pacifikovati gl. nesvr. (lat.), prez. pacificframJpacifikujem - usposta viti i uspostavljati mir, smirivati stanje poslije rata, izmirivati, pomirivati. pacifiki pridj. odr. v. (lat.) - miroljubiv, mirotvoran; koji se odnosi na Pacifik. Pacifik im. m. r. (lat.) - Tihi ili Veliki okean. pacifikacija im. s. r. (lat.) - pacificiranje/ pacifikovanje. pacifist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pacifiste, dat. jd. pacifisti , n. mn. pacifisti!pacififiste - pristalica pacifizma, protivnik rata, zagovornik rjeavanja meunaro dnih sporova mirnim putem, pregova ranjem. pacifistica/pacifistkinja im. . r. (lat.) mirotvorka, koja je naklonjena paci fizmu, mirnom rjeavanju meudrav nih sporova, pacifistiki prid. odr. v. (lat.) - mirolju biv, mirotvoran, koji je protiv rata, na klonjen pacifizmu, pacifistiki pril. (lat.) - miroljubivo, kao pacifi-sti, na pacifistiki nain, pacifizam im. m. r. (lat.), g. jd. pacifizma - kultumo-etiki i politiki pokret pro tiv rata, pokret za rjeavanje meunaro dnih sukoba mirnim putem, pregovara njem, mirovni pokret, pacijencija im. . r. (lat.) - strpljivost, strpljenje. pacijent im. m. r. (lat.), g. jd. pacijenta , g. mn. pacijenta - bolesnik koga posjeu je ljekar; bolesnik koji radi lijeenja posjeuje Ijekara; bolesnik u bolnikoj ustanovi. pacijentela im. . r. (lat.) - svi pacijenti nekog Ijekara ili neke zdravstvene usta nove. pacijentica/pacijentkinja im. . r. (lat.) bolesnica; ona koja radi lijeenja posje uje Ijekara. packa im. . r., dat. jd. packi , g. mn. pdckf/pdcaka - mrlja od tinte; mrlja uope; neto loe uraeno, packalo im. s. r., g. jd. packala, g. mn. packala - iron. lo i nevjet slikar, onaj koji pravi packe, koji packa, packanje gl. im. s. r., g. jd. packanja, g. mn. packanja - pravljenje packi, neije nehotino ili namjerno injenje packi po papiru, platnu ili emu drugom, packarija im. . r. - iron. nestruno, nevjeto slikanje; bojama zamrljana povrina; mjestimino zamazan papir, platno i dr.

packati gl. nesvr., prez. packam , trp. prid. packan - praviti packe po neemu, mrljati bojom, mastilom. pacov/pacov im. m. r. - veliki glodar, takor. pacovskl/pacovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pacova. paa im. . r. (perz.), g. jd. pae - vrsta jela od janjeih noica, pae. paaluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. paaluci - stil. dio nogavice od dimija ili akira oko lanka; vrsta nazuvka preko gornjeg dijela obue, paar im. m. r. - zool. vrsta orla to lovi patke; uzgajiva paadi, pataka, paariz im. m. r. (perz.-tur.) - prepreka, prepona; prenes. onaj koji ini tetu; neprilika; nezgoda; teta, kvar; nered, paarizluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. paarizluci, dat.-instr.-lok. mn. paarizlucima - stil. teta, kvar; nevolja, ne prilika, pometnja, paati se gl. nesvr. (tal.), prez. paam se - mijeati se u tue poslove, uplitati se, dirati u neto nedozvoljeno, paaura im. . r. (perz.) - ob. paavra, paavra im. . r. (perz.); g. mn. paavrfl paavra - krpa (kuhinjska), dronjak; stvar bez ikakve vrijednosti; prenes. nekaraktema osoba, lo ovjek, pae im. s. r., g. jd. paeta - mladune patke; pai. pae/pae pril. - tavie; ak; naprotiv; up. dapae, pae im. s. r. mn. (perz.), g. mn. paa jelo od goveih ili braveih noica; drhtalica, hladetina, goljenica, mrzletina, pihtije, paetina im. . r. - paije meso. pai im. m. r., n. mn. paii, em. - pae. paiji prid. odr. v. - koji se odnosi na paie. painjak im. m. r., n. mn. painjaci paiji izmet, paurlija im. . r. mn., hip. - mnotvo paia, paad, paenica im. . r., g. mn. paenica - ona koja podnosi patnju, koja se pati; mue nica; patnica. paenik im. m. r. - onaj koji podnosi patnju, koji se pati; muenik; patnik.

paeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na paenike; ispunjen patnjama; koji izra ava patnju; mueniki, patniki. paeniki pril. - na nain paenika, kao paenik, s mukom, s patnjom, paenje gl. im. s. r. - podnoenje patnje; nanoenje patnje drugom; teak i mu kotrpan ivot; rad bez odgovarajuih uslova; muenje; patnja, paiti (se) gl. nesvr. (perz.), prez. paf (se), trp. prid. paen - istiti (se). pad im. m. r., n. mn. pdovi - padanje, ruenje, posljedica gubitka ravnotee; opadanje nivoa vode; nagib, kosina; prenes. smanjenje vrijednosti neega, npr. pad cijena; neuspjeh; propast, slom; osvojenje grada; moralno posrnu e. padajui prid. odr. v. - koji pada, koji je u stanju padanja, padajui pril. - u toku padanja, u padu. padalica im. . r. - nebesko tijelo, kometa, zvijezda koja pada; ona koja pada; prenes. propalica, padanje gl. im. s. r., n. mn. padanja, g. mn. padanja - pad; posljedica gubitka oslonca; ruenje; loe vrijeme s kiom i snijegom; prenes. posrnue; gubitak vo lje, snage; depresivnost. padati gl. nesvr., prez. padam - gubiti tlo pod nogama, spoticati se; propadati u neto; meteorol. atmosferski se prazniti; prenes. gubiti vrijednost, obezvreivati; gubiti visoki poloaj; uzastopno ne polagati ispite, padavica im. . r., v. jd. padavice/padavico - hronina nervna bolest s povre menim napadima nesvjestice, potpunog gubitka svijesti i s grevima po cijelom tijelu; epilepsija, padaviar im. m. r., v. jd. padaviare! padaviaru - onaj koji boluje od padavice; epileptiar, padaviarev/padaviarov prid. odr. v. koji se odnosi na padaviara, koji mu pripada; epileptiarev. padaviarka im. . r., dat.-lok. jd. padaviarki, g. mn. padaviarkf - enska osoba koja boluje od padavice; epileptiarka. padaviarkm/padaviarkin prid. odr. v. - koji se odnosi na padaviarku, koji joj pripada; epileptiarkin.

padaviarskT padaviarskT prid. odr. v. - koji se odnosi na padaviare i padaviarke. padaviSrski pril. - na nain padaviara, kao padaviari, padaviav prid., odr. v. padaviavI - koji boluje od padavice, ima padavicu; kao da ima padavicu; epileptian. padaviavo pril. - na nain padaviara, kao padaviari, padavine im. . r., mn. - atsmosferski talog; zajedniki naziv za kiu, snijeg i led; oborine. pade im. m. r., g. jd. padea , g. mn. padea - gramatiki oblik deklinacije; atmosferski talog; stalno padanje; pre nes. drugi pade - druga stvar, drugo, padenl prid. odr. v. - koji se odnosi na pade, koji pripada padeu, padina im. . r., g. mn. padina - strmina; nagnuta strana brda, planine, ulice, pu ta; kosina brda. padinski prid. odr. v. - koji se odnosi na padinu. padiah/padiah im. m. r. (perz.), g. jd. padiaha/padiha, v. jd. padiahu/padiahu - hist. vladarska titula; osoba koja nosi tu titulu, car, vladar, padiahov/padiahov prid. odr. v. (perz.) - hist. koji pripada padiahu. padnuti gl. svr., prez. padnem - pasti, padnja im. . r. - padanje, padobran im. m. r. - oprema koju mora imati padobranac; sprava koja izbaena s visine u zraku oblikuje platnenu ku polu usporavajui pad tijela, padobranac im. m. r., g. jd. padobrnca , v. jd. padobrane, n. mn. padobrnci , g. mn. paddbranaca - skaka s pado branom (vojnik, sportist); prenes. onaj koji se neoekivano pojavi, koji izne nada (ii)padne. padobranski prid. odr. v. - koji se odnosi na padobrane, padobrane i padobran stvo. padobranski pril. - na nain padobranaca; iznenadno; kao padobranom, padobranstvo im. s. r - teorija i praksa skakanja s padobranom; vrsta zranog sporta. padok im. m. r. (engl.), n. mn. padoci, g. mn. padka - ograen prostor na hipo dromu; tor, ograda na livadi za okuplja nje konja pred takmienje.

574 pahulja im. . r., g. mn. pahulja - pahu ljica; prenes. paperje; fine tanke dlai ce. pahuljast/pahuljast prid., odr. v. pahu ljasti/pahuljasti - koji je kao pahulja, leprav poput pahulje; pahuljav. pahuljasto/pahuljasto pril. - lepravo po put pahuljica, kao pahulje, prhko, lagahno. pahuljav prid., odr. v. pahuljavl - pa huljast. pahuljavost im. . r., instr. jd. pahilljavo u/pahuljavosti - obiljeje pahulja, le pravost, lahkoa i mehkoa. pahuljati gl. nesvr., prez. pahulja - pa dati u pahuljama; initi neto pahulja stim. pahuljica im. . r., v. jd. pahuljice!pa huljica - kristal, krpica snijega, pahulja, pahuljicui/pahuljiin prid. odr. v. - koji se odnosi na pahuljicu, pahuljiast prid., odr. v. pahuljiastl koji je kao pahuljica; pahuljiav, pahuljiasto pril. - poput pahuljica, le pravo kao pahuljice, pahuljiav prid., odr. v. pahuljiavI - pa huljiast. pahuljiin prid. - koji pripada pahuljici, pahuljicin. paja im. m. r., hip. - patak, paun; pajo; traka, linija, pruga, pajac/pajac im. m. r. (tal.), g. jd. pajaca / pajaca i pajaca , g. mn. pajacalpajca pajaco, cirkuski zabavlja, klovn, kla un, komiar, lakrdija; lutak, igraka; prenes. neozbiljan ovjek, komedija, pajaco im. m. r. (lat.) - pajac, pajdak/pajdak im. m. r. (perz.), g. jd. pajaka!pajdka , n. mn. pajdacUpajdci , g. mn. pajdaka/pajdka - ahov ska figura pjeak, pijun; kratki ibuk, pajda im. m. r. (perz.), g. jd. pajda , v. jd. pajda u, g. mn. pajda - razg. drug, prijatelj, istomiljenik; drugar, pajdaev prid. odr. v. (perz.) - razg. koji pripada pajdau; prijateljev; drugarev. pajdaica im. . r. (perz.) - razg. prija teljica, bliska osoba; drugarica, pajdakl prid. odr. v. (perz.) - razg. koji se odnosi na pajdae, koji im pripada, pajdaki pril. (perz.) - razg. kao pajdai, na nain pajdaa.

575

pakirer

padom pril. - padajui, padomice. padomice pril. - padom, pafta im. . r. (perz.-tur.), n. mn. pafte, g. mn. pfta/paftl, dat.-instr.-lok. mn. paf tama - metalna ploica na puci; karika; grivna; spojnica, spojka; pren. vrsta po jasa. Pag im. m. r., dat.-lok. jd. Pgu - ostrvo na Jadranu, paganin im. m. r. (lat.), n. mn. pagani hist. pristalica stare religije; mnogo boac; ovjek bez vjere, nevjernik, paganinov prid. odr. v. (lat.) - hist. koji pripada paganinu. paganizam im. m. r. (lat.), g. jd. paga nizma , g. mn. paganizdma - hist. stara vjera, mnogobotvo, neznabotvo, bezvjerstvo; up. paganstvo, paganka im. . r. (lat.), dat. jd. paganki , g. mn. paganki - hist. sljedbenica pa ganizma; ena paganin, paganski prid. (lat.) - hist. koji pripada paganima; koji se odnosi na pagane i paganizam, paganski pril. (lat.) - hist. na paganski nain. paganstvo im. s. r. (lat.), g. jd. paganstva - hist. staro vjerovanje, paganizam, pagina im. . r. (lat.), g. mn. paglna - broj stranice u knjizi; openito broj kojim se obiljeava redoslijed; stranica knjige, rukopisa. paginacija im. s. r. (lat.) - obiljeavanje stranica (knjige, rukopisa, predmeta i sl.); brojno obiljeavanje redoslijeda ega. pagimranje im. s. r. (lat.) - paginacija, paginirati gk svr. i nesvr. (lat.), prez. paginlram - obiljeiti/obiljeavati stra nice knjige, rukopisa; numerisati; broje vima oznaavati redoslijed ega. pagoda im. . r. (sanskrt-malaj.) - kultna budistika graevina, sveta kua, hram Hindusa i Kineza u zemljama Dalekog istoka; figura u tom hramu; budistiki idol; nekadanji zlatni novac u Indiji, pah im. m. r., lok. jd. pahu, n. mn. phovi - neugodan miris koji donosi vjetar; ovla dospjeli miris, smrad. pahlavi im. . r. (perz.) - novana jedinica u Iranu, sadri 100 riala (1 rial - 100 iranskih dinara).

pajdaluk im. m. r. (perz.) - druenje, drugarstvo; druenje iz interesa, orta kluk. pajdo im. m. r. (perz.), hip. - pajda, pajkan im. m. r. (tur.), hip. - policajac, pajo im. m. r., hip. - paja. pajvanta im. . r. (perz.), g. mn. pajvanta! pajvantl - dio drvene krovne konstruk cije, vodoravna greda kojom se spajaju rogovi na kui; podupira, potporanj, potporni kolac. pak rijeca - meutim. pak im. m. r. (engl.) - hokejska ploica, pakao im. m. r., g. jd. pakla , n. mn. paklovi/pakli - dehenem, mjesto na dru gom svijetu gdje grjenici okajavaju grijehe, muilite; prenes. mjesto strave i uasa; opi nered, haos; nesnosna vru ina. paker im. m. r. (njem.) - onaj koji pakuje, koji pravi pakete, pakeraj im. m. r. (njem.), g. jd. pakerja - tvorniko odjeljenje u kome se pakuju proizvodi za prodaju; prostorija u kojoj se pakuje. pakerka im. . r. (njem.), dat. jd. pakerki - ona koja pakuje, ije je zanimanje pakovanje. paket im. m. r. (fr.), g. jd. paketa - ono to je spakovano, umotano, zavezano i obino zapeaeno; poklon upuen po tom; potanska poiljka; kartonska ku tija; prenes. skup nekih mjera datih u paketu. paketar im. m. r. (fr.), g. jd. paketra , n. mn. paketri, g. mn. paketra - onaj koji se bavi paketima, koji pakuje ili raznosi pakete, pakirer. paketi im. m. r. (fr.-tal.-njem.), em. mali paket; praznini (novogodinji, bajramski, boini) poklon za djecu sastavljen od razliitih slatkia, igraa ka i slikovnica, paketnl/paketskl prid. (fr.) - koji se odnosi na paket, pakiran prid. (fr.-lat.), odr. v. pakirani pakovan. pakiranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od pakirati - pakovanje. pakirati gl. nesv. (fr.), prez. pakiram pakovati. pakirer im. m. r. (njem.) - onaj koji pa kuje; ovjek ije je zanimanje pako-

pakirerka vanje, paker. p ak irerk a im. . r. (njem.), dat. jd. paklrerci, g. mn. paklrerkl - ena koja pakuje. Pakistan/Pakistan im. m. r. - junoazijska drava. Pakistanac im. m. r., g. jd. Pakistnca , n. mn. Pakistanci, g. mn. Pakistanac a, dat.-instr.-lok. mn. Pakistncima - sta novnik Pakistana; pripadnik pakistan skog naroda. Pakistanka/Pakistanka im. . r., d. jd. PakistankuPakistanki - stanovnica Pa kistana, ena iz Pakistana; pripadnica pakistanskog naroda, pakistanski/pakistanski prid. odr. v. koji se odnosi na Pakistan; koji pripada Paki-stanu; koji vodi porijeklo iz Paki stana. pakla im. . r. (njem.), g. jd. pakle paklo. paklara im. . r., g. jd. paklare , n. mn. paklare , g. mn. paklara - prostorija u kojoj je pakleno vrue, paklen prid., odr. v. pakleni - koji se odnosi na pakao; koji je (kao) iz pakla, straan, uasan, nepodnoljiv; paklen ski. paklenice im. . r., mn. - ene paklenici; nepristupana i jeziva mjesta, peine, gudure. paklenikl prid. odr. v. - koji se odnosi na paklenike, koji im pripada, paklenlki pril. - na nain paklenika; kao paklenici. paklenlk im. m. r., g. jd. paklenika , v. jd. paklenle , n. mn. paklenici , g. mn. paklenika - stanovnik pakla, vrag, avo, ejtan, sotona, neastivi; onaj koji e u pakao. pakleno pril. - kao u paklu, estoko, ua sno, strano, nepodnoljivo; npr. pakle no vrue, paklenski prid. odr. v. - paklen, paklenski pril. - pakleno, paklenjaa im. . r. - vrsta smole, kolomasti; paklena vruina; paklena vatra; prokletnica. paklica im. . r. (njem.) - pakli, pakli im. m. r. (njem.) - paketi, smo tuljak, zamotuljak, pojedinano pako vanje ega; pakovanje igrakih karata, paklina/paklina im. . r. - nesnosna

576 vrelina, paklena vruina, paklo im. s. r. (njem.) - pakla, pakna im. . r. (njem.) - dio koionog mehanizma automobila, pokosnica im. . r., v. jd. pakosnice pakosna ena, zlobnica, pakosnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na pakosnike, koji im pripada, pakosnik im. m. r., v. jd. pakosnle , n. mn. pakosnlci - pakostan, zloban o vjek, zlobnik, pakosno pril. - na pakostan nain, s pakou; zlobno; zlurado, pakost im. . r., g. jd. pakosti , instr. jd. pakou!pakosti - zloba; zluradost; zlo ban postupak, pakostan prid., odr. v. pakosni - zloban; zlurad; pun pakosti, pakostiti gl. nesv., prez. pakostim - initi pakost; nanositi zlo; pakosno ometati, pakovanje im. s. r. (njem.) - pravljenje paketa; umatavanje u paket, pakiranje, pakovati gl. nesvr. (njem.), prez. pakujem - spremati u pakete; praviti pakete: umotavati, zamotavati ta da se ne oteti; pakirati, pakpapir/pakpapir im. m. r. (njem.gr.), g. jd. pakpapir a!pakpapir a - deb lji grubi tvri papir za umotavanje paketa. pakt im. m. r. (lat.), g. jd. pakta , n. mn. paktovi - sporazum, dogovor, ugovor; meunarodni sporazum; prenes. urota, zavjera. paktiranje gl. im. s. r. (lat.) od paktirati sklapanje pakta; pregovaranje, dogova ranje. paktirati gl nesvrs (lat.), prez .paktiram - praviti pakt porazum, dogovarati se; pregovarati. pala im. . (tur.) - trokutasta zailjena lopata. palac im. m. r., g. jd. palca - krajnji debeli prst na ruci ili na nozi; stara mjera za duinu i irinu, palacati gl. nesv., prez. palaca - hitro i vijugavo izvlaiti i uvlaiti jezik (za zmije); prenes. povremeno obuhvatati vatrenim plamenom; brzo, zajedljivo i zlobno govoriti, palacnuti gl. svr., prez. pilacne - samo jedanput izbaciti jezik; prenes. hitro obuhvatiti plamenom; opei rijeju.

577 palaa im. . r. (tal.), g. mn. palaa najvea soba u velikoj gospodskoj kui; velika kua, dvorac; palata, palamak im. m. r. (lat.), g. jd. palainka , n. mn. palainci, g. mn. palalnaka palainka; vrsta kolaa od peenog tijesta u koje su zavijem orasi, marme lada i sl. nadjevi, palainka im. . r. (lat.), g. jd. palainke , n. mn. palainke , g. mn. palainki - palainak. palanlk im. m. r., n. mn. palanlci , g. mn. palainka - bot. vrsta biljke; na prstak koji se navlai na palac, paladlj im. m. r. (gr.) - hemijski element (Pd), srebmastosivi metal, palador im. m. r. (gr.-fr.), g. jd. paladora - legura zlata i srebra. palamar1 im. m. r. (gr.), g. jd. palamra - debeli eljezni ekser. palamar2 im. m. r. (tur.), g. jd. palamra - debelo brodsko ue. palanaki prid. odr. v. (tur.) - koji se tie palanke; prenes. malograanski, palanaki pril. (tur.) - na nain palanke; malograanski, palananin/palananin im. m. r. (tur.), n. mn. palanani/palnani - stanovnik palanke; prenes. malograanin, palandnka/palananka im. . r. (tur.), g. jd. palnanki, g. mn. palnankl - sta novnica palanke; pren. malograanka. palananskl/palananskl prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na palanane; koji potie od palanana ili koji im pripada, palananski/palananski pril. (tur.) - kao palanani; na nain palanana. palanka im. . r. (tur.), dat.-lok. jd. pala nci, g. mn. palanki - gradi, varoica; ranije travica opkoljena jarkom, kula straara. palanklh/palankin prid. odr. v. (tur.) koji pripada palanci, palankln im. m. r. (ind.), g. jd. palanklna - nosiljka u Indiji i Kini. Palas im. m. r. (gr.), g. jd. Falaa nadimak, drugo ime Atine, boginje mu drosti, kod Rimljana Minerva; prenes. esto ime hotela, palata im. . r. (lat.), g. mn. palata dvorac; vila; velika bogataka kua; palaa; reprezentativna zgrada.

Pale

palatal im. m. r. (lat.), g. jd. palatala nepce u ustima; gram. jedan od prednjonepanih suglasnika (, , d, , , ,j, lj, nj). palatalan prid. (lat.), odr. v. palatalnl gram. koji se oblikuje na prednjem nep cu, prednjonepan; koji se odnosi na palatale, prednjonepani, palatalnost im. . r. (lat.), instr. jd. palatlnou/palatalnosti - gram. umekanost, prisustvo elemenata palatalnih glasova u artikulaciji drugih glasova, palatalizacija im. . r. (lat.) - gram. umekavanje velara, glasovna promjena zadnjonepanih suglasnika k, g i h u c, i (prva palatalizacija), odnosno u c, z i 5 (druga palatalizacija), palatalizirati/palatalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. palatalizlramfpalatalizujem - gram. mijenjati pod odree nim glasovnim uslovima glasove k , g i h u c, z i y odnosno u e, z i s , smekavati velare. palatograf im. m. r. (lat.-gr.) - strunjak koji se bavi paleografijom, koji jezike glasove prouava pomou palatograma. palatografija im. . r. (lat.-gr.) - proua vanje glasova pomou palatograma. palatogram im. m. r. (lat.-gr.) - lingv. dijagram kojim se prikazuju dodirne take na nepcu pri tvorbi pojedinih gla sova. palavra im. . r. (pan.) - la, podvala; onaj koji previe govori, palavorda. palan prid., odr. v. palanl - koji se odnosi na palac (nokat, kost), palast prid., odr. v. palastl - koji je kao palac, u obliku palca, palev prid. odr. v. - koji pripada palcu, pali im. m. r., em. - siuan, malen palac, djeiji palac, paldum im. m. r. (perz.) - koni kai za privravanje sedla, kuskun; koni ili platneni pojas za utezanje stomane kile (hemije); prenes. spustiti paldum podvaliti nekome. pale im. s. r., g. mn. pala - ire podruje na kome je spaljeno raslinje; paljike. Pale im. s. r. mn., g. Pala , lok. mn. Pala ma - geogr, planinski gradi na Romaniji kod Sarajeva.

palenta palenta im. . r. (tal.), g. mn. palenta / palenti - varivo od gusto ukuhanog ku kuruznog brana; pura. paleocen im. m. r. (gr.), g. jd. paleocena - geol. najstariji period paleogena. paleogen im. m. r. (gr.), g. jd. paleogena - najstariji dio tercijara, treeg perioda u razvoju Zemlje. paleogenskl prid. odr. v. (gr.) - koji se tie paleogena; koji potie iz perioda paleogena. paleograf im. m. r. (gr.), g. jd. paledgrafa, g. mn. paleografa - istraiva (starih) rukopisa; onaj koji se bavi paleografijom; strunjak za paleogra fiju. paleografija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem starih rukopisa i starih pisanih tekstova, paleografskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paleografe i paleografiju, paleografski pril. (gr.) - na nain kako to ine paleograf; kao u paleografiji, paleolit im. m. r. (gr.) - starije kameno doba; najstariji period civilizacije, paleolitik im. m. r. (gr.) - paleolit, paleolitski prid. odr. v. (gr.) - koji pri pada paleolitu; koji je iz kamenog doba. paleontolog im. m. r. (gr.), v. jd. paleontdloe, n. mn. paleontdlozi - naunik koji se bavi paleontologijom, strunjak koji na osnovu iskopina prouava izumrle biljke i ivotinje, paleontologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem iskopina izumrlih biljaka i ivotinja, paleontoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paleontologe i paleontologi ju; koji im pripada. Palestina im. . r. - geogr, drava na Bliskom istoku; domovina Palestinaca. Palestinac im. m. r., g. jd. Palestinca , n. mn. Palestinci , g. mn. Palestinaca , at.instr.-lok. mn. Palestincima - dravlja nin Palestine; pripadnik palestinskog naroda. Palestinka im. . r., dat. jd. Palestinki, g. mn. Palestinki - dravljanka Palestine; pripadnica palestinskog naroda, palestinski prid. odr. v. - koji se odnosi na Palestinu i Palestince; koji im pripada; koji je porijeklom iz Palestine.

578 palekl prid. odr. v. - koji se odnosi na pale. paleta/paleta im. . r. (tal.) - ovalna tanka daica sa otvorom za nabijanje prsta na kojoj slikar dri boje dok slika; dra zapakovanog materijala na stovaritu; prenes. skup izraajnih sredstava umjetnika; stil; vrsta ambalae. pale im. m. r. - podmetanje vatre, palje vina; ono to je ostalo nakon spaljiva nja; naziv naselja izgraenog na paleu, palenlk im. m. r., n. mn. paleznici - e e: palikua, onaj koji pali, koji obavlja pale. pali im. m. r., g. jd. palija - izumrli dija lekt sanskrta. pali prid odr. v. - koji je poginuo u borbi; poginuli. palica im. . r. - dugaak drveni ili gume ni tap (npr. dirigentska palica), paliast prid., odr. v. paliasti - u obliku palice, kao palica, duguljast, palidrvce im. s. r., g. jd. palidrvca i palidrvceta - ibica, paligeneza/paligeneza im. . r. (gr.) uskrsnue, ponovno raanje; obnavlja nje, pojavljivanje osobina predaka, kar ma; prenes. preporod, obnova, preobra aj. paligrafija im. . r. (gr.) - med. bolesna pojava ponavljanja nekih dijelova napi sanog teksta, palija im. . r. (tur.), n. mn. palije, g. mn. palija - tapina, palica, palikua im. m. r., v. jd. palikuo podmeta ooara. palilalija im. z. r. (gr.) - med. govorni poremec aj slian mucanju, palilogija im z r (gr.) - poet. ponav ljanje jedne ili vie rijei na poetku ili na kraju stiha, anadiploza; antiteza (slo venska). palilac/palitelj im. m. r., g. jd. palioca/ palitelja , g. mn. palilaca/palitelja - onaj koji pali vatru; podmeta poara, pali kua. palindrom im. m. r. (gr.), g. jd. palindroma - vrsta zagonetke; rije koja se moe itati naopako a da ne izmijeni smisao (Ana, ratar, potop), palindromni/palinromskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na palindrome, npr. palindrdmski rebus. palindromold im. m. r. (gr.), g. jd. palindromoida - zagonetka slina palindromu, obrtaljka, okretaljka, palisad im. m. r. i palisada im. . r. (fr.) prepreka od zailjenog kolja pobijenog u zemlju; ograda od kolja, palisadnl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na palisadu. paliti (se) gl. nesv., prez. p ali (se), trp. prid. paljen - uiniti da neto pone gorjeti, unitavati paljenjem; loiti va tru; prenes. preskupo naplaivati; uini ti da se neko/neto aktivira; osvajati, pallvo im. s. r. - materijal za potpaljiva nje: lu, suhe treice, papir i sl. palma im. . r. (lat.), g. mn. palma!palmi - bot. visoko golo tropsko drvo sa iro kim lepezastim liem, palmik im. m. r. (lat.), g. jd. palmika , n. mn. palm ici, g. mn. palmika, dat.-instr.lok. mn. palmicima - uma palmi; rasa dnik palmi, palmin/palmin prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na palmu; palmov. palmo v prid. odr. v. (lat.) - palmin, palo im. m. r. (ma.-tur.) - dugaak, te ak ma; krvniki ma. palpabllan prid. (lat.), odr. v. palpabilni med. koji se moe napipati; dodirljiv; opipljiv. palpacija im. . r. (lat.) - med. ispitivanje, pregledavanje bolesnika dodirivanjem oboljelog mjesta; pipanje; dodirivanje, palpe im. . r. (lat.), mn. - bot. pipci kod insekata. palpiranje gl. im, s. r. (lat.) - med. pro nalaenje pulsa dodirom i sl.; napipavanje; opipavanje. palpirati gl. nesv. i svr. (lat.), prez. palpiram - med. dodirom pronai puls; napipati; opipavati, palpitacija im. . r. (lat.) - med. pojaano lupanje srca; treperenje, paluba im. . r. (rus.) - gornji dio trupa broda; pregrada koja dijeli brod na spratove. palubni prid. odr. v. (rus.) - koji ima palubu, koji se nalazi na palubi; koji pripada palubi, palucanje gl. im. s. r. od palucati bljeskanje; svjetlucanje; prenes. zmijsko pokazivanje jezika.

519

pametnica palucati gl. nesvr., prez. palucam bljeskati; svjetlucati; prenes. kod zmija - munjevito izvlaiti i uvlaiti jezik, palucav prid., odr. v. palucavi - bljetav; svjetlucav; prenes. koji se na tren poja vi i nestane, paluckanje gl. im. s. r. od paluckati paluckati gl. nesvr., prez. palucka - s vremena na vrijeme bljesnuti, zasvije tliti; prenes. povremeno se naglo pojav ljivati i nestajati, palucnuti gl. svr., prez. palucne - blje snuti, zasvijetliti, obasjati, paludizam im. m. r. (lat.), g. jd. paludizma - med. malarija; barska groznica, paluza im. . r. (perz.) - gust kompot od treanja, vianja, ribizla, borovnica i dr. zgusnut niestom; vrsta hladetine od meda i kroba. Paljanin im. m. r., n. mn. Pljani - sta novnik Pala. Paljnka im. . r., dat. jd. Pljanki, g. mn. Pljanki - stanovnica Pala. paljanskl/paljanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Pale i Paljane; koji je s Pala. paljba im. . r., g. mn. paljbi/pljba vojn. snani plotuni iz svih oruja; prenes. zasipanje koga otrim rijeima, paljenica/paljenica im. . r., g. jd. palje nice/paljenice - ivotinja koja se rtvuje paljenjem, koja se spaljuje; spaljena rtva; prenes. ona koja gori, koja je u plamenu. paljenje gl. im. s. r. - podmetanje vatre pod neto da se zapali; paljidba; palje vina; pale, paljevina im. . r., g. jd. paljevine - ze mljite na kome je spaljeno rastinje. PAM skra. - protivavionski mitraljez, pamenje gl. im. s. r. - sposobnost da se ta zapamti, proces zapamivanja; upamivanje. pamet im. . r., instr. jd. pameti!pameu, lok. jd. pameti!pameti, n. mn. pameti, g. mn. pameti!pameti - um; razum; sposobnost miljenja; intelekt, inteligen cija. pametan prid., odr. v. pam etni - koji ima pameti; uman; razuman; mudar; inteli gentan. pametnica im. . r., v. jd. pametnice pametna enska osoba, obino pametna

pametnik djevojica; prenes. pejor. ludica, budalica, mala blesa, pametnik im. m. r., g. jd. pametm'ka, n. mn. parne trnci, g. mn. pametm'ka pametnjak, onaj koji je pametan, mudar ovjek, mudrija, pametno pril. - na pametan nain; umno; razumno; inteligentno, pametnjak im. m. r., g. jd. pametnjka , v. jd. pam etnjae , n. mn. pametnjci, g. mn. pam etnjka , dat.-instr.-lok. mn. pametnjcima - pametan ovjek; mudri ja. pametnjakov prid. odr. v. - koji pripada pametnjaku. pametnjakovi im. m. r. - ovjek koji se pravi pametan; onaj koji malo zna a hoe d a je pametan, pametnjakoviev prid. - koji pripada pa metnjakoviu, pametovanje gl. im. s. r. - dranje u pameti, razmiljanje; mudrovanje; pre nes. pokazivanje pameti, govorenje nesuvislih stvari, gluposti, pametovati gl. nesvr., prez. pametujem drati u pameti, shvatati; razmiljati; prenes. mudrovati; dosaivati drugima davanjem obino nesuvislih savjeta; soliti p a m e f i sl. pamflet im. m. r. (engl.), g. jd. pamfleta tekst koji esto nije zasnovan na istini a u otroj formi ismijava i kritikuje neku osobu ili neku aktuelnu pojavu u dru tvu. pamfletist(a) im. m. r. (engl.), n. mn. pamfletistUpamfletiste - pisac pamfleta; osoba sklona ismijavanju kakvih osoba, njihovih osobina ili drutvenih pojava, pamfletistikl prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na pamflete i pamfletiste. pamfletistiki pril. (engl.) - na nain kako to ine pamfleti ti; kao u pamfletima, pamtilac im. m. r., g. jd. pamtioca, v. jd. pam tioe , n. mn. pam tioci , g. mn. pamtilaca - ovjek koji mnogo pamti, pametnjak; onaj koji lahko i brzo pa mti, pametnik. pamtilica im. . r., hip. - ona koja mnogo pamti, koja sve pamti, pamtilo im. m. r., hip. - onaj koji dobro pamti, koji dugo neto dri u sjeanju.

580 pamtiti gl. nesvr., prez. pamtim , trp. prid. pmen - drati u pameti, memorisati. pamtivijek im. m. r., g. jd. pamtivijeka od kad se pamti, daleka starina u vremenskom smislu, npr. od pamtivi jeka u znaenju oduvijek , odvajkada. pamtljiv prid., odr. v. pam tljivi - koji lahko pamti, koji dugo pamti, pamtljivo pril. - na nain da se moe pamtiti. pamtljivost im. . r., instr. jd. pamtljivoulpamtljivosti - osobina ljudi koji la hko pamte, koji su pamtljivi, pamuan prid. (perz.), odr. v. pam uni koji je od pamuka, pamuar im. m. r. (perz.), g. jd. pamuara , n. mn. pamuari - ovjek koji pro izvodi ili prerauje pamuk; koji se bavi proizvodnjom i prodajom pamunog tekstila i pamuka, pamuara im. . r. (perz.-tur.), g. jd. pam uare , n. mn. pamuare, g. mn. pamuara - tvornica u kojoj se pro izvodi ili prerauje pamuk; ena pamu ar. pamuarev/pamuarov prid. odr. v. (perz.-tur.) - koji pripada pamuaru. pamuarka im. . r. (perz.), dat. jd. pamuarki g. mn. pam uarki - sitnim dlaicama mekanim poput pamuka pre krivena pela ili breskva, pamuarkin/pamurklh prid. (perz.) koji pripada pamuarki. pamuarski prid. odr. v. (perz.) - koji se tie pamuara, koji im pripada, pamuarski pril. (perz.) - na nain pamu ara, kao io rade pamuari. pamuarstvo im. s. r. (perz.) - privredna djelatnost, bavljenje proizvoenjem i preradom pamuka, pamuast prid. (perz.), odr. v. pam uasti - koji izgleda kao pamuk, koji je poput pamuka. pamuina im. . r. (perz.) - dotrajali pa muk; velika gomila pamuka, pamuurina. pamunina im. . r. (perz.) - sve to je napravljeno od pamunog platna; pa muna tkanina, pamuno pril. (perz.) - kao pamuk.

581 pamunjak im. m. r. (perz.), n. mn. pamunjaci - jastuk napunjen pamu kom, pamuni jastuk, pamuurina im. . r. (perz.), pejor. pamuina. pamuk im. m. r. (perz.), n. mn. pamuci, g. mn. pamuka - bot. biljka od koje se dobija pamuno vlakno; pamuna vla kna; pamuno platno, pamukli pril. (perz.) - pamuno, pamuklija im. . r. (perz.) - odjevni predmet, obino pamuni prsluk; vrsta jabuke. pamuklijica im. . r. (perz.-tur.), em. mala pamuklija, pan im. m. r. (polj.), g. jd. pana , n. mn. pnovi - plemi; gospodin. Pan im. m. r. (gr.) - lik iz grke mito logije; bog uma, pokrovitelj stada i pa stira. panaur im. m. r. (gr.) - vaar, sajam, dernek, pazar, panaurskl prid. odr. v. (gr.) - vaarski, sajamski, pijani. panafrikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panafrikanizam. panafrikanizam im. m. r. (gr.), g. jd. panafrikanizma - pokret ili tenja za sveopom saradnjom i ujedinjenjem afrikih zemalja. Panama/Panama im. . r. - geogr, dra va u Srednjoj Americi; glavni grad Pa name. panamerikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panamerikanizam, panamerikanizam im. m. r. (gr.-fr.), g. jd. panamerikanizmu - tenja za sveop om (privrednom, politikom, kultur nom) povezanou dviju Amerika, panamski/panamski prid. odr. v. - koji se odnosi na Panamu, panarabizam im. m. r. (gr.-ar.), g. jd. panarabizma - pokret za ujedinjenje i tenja za sveopom saradnjom svih arapskih zemalja i naroda, panarapskl prid. odr. v. (gr.-ar.) - koji se tie panarabizma. panazijatizam im. m. r. (gr.), g. jd. panazijatizma - tenja, pokret za ujedi njenjem svih azijskih naroda, pancir im. m. r. (tal.), g. jd. pancira zatitni ratniki oklop; metalna obloga

pandica ratnih laa; tvrdi oklop nekih ivotinja (kornjaa, insekata), panclrnl prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na pancir, panclrka im. . r. (tal.), dat. jd. panirki, g. mn. pancirki - vrsta specijalno napra vljene zatitne potkoulje ili koulje, pancir-koulja. panclrke im. m. r., mn. (tal.) - tvrde skija ke cipele. panda im. . r. - himalajska ivotinja me soder, slina medvjedu; himalajski medvjedi, pandan im. m. r. (fr.), g. jd. pandna neto jednako, isto, to moe stajati naporedo s drugim (slika i prilika), pandemian prid. (gr.), odr. v. pandemini/pandemiki - koji se odnosi na pandemiju. pandemino pril. (gr.) - na pandemian nain, sveobuhvatno, raireno po cijeloj zemlji. pandeminost im. . r. (gr.), g. jd. pandeminosti, instr. jd. pandeminou/pandeminosti - stanje onoga to je pandemino; pandemija. pandemija im. . r. (gr.) - vrlo rairena epidemija koja zahvata cijelu zemlju. Pandora im. . r. (gr.) - lik iz starogrke mitologije, simbol nesree, bolesti, zla svake vrste; ena koja je nosila kutiju u kojoj su bila skrivena sva zla, u kojoj je, nakon to je otvorena, ostala samo nada (Pandorina kutija), pandur im. m. r. (ma.), g. jd. pandura seoski policijski straar, naoruani u var; nasilnik; prenes. policajac, pandurski prid. odr. v. (ma.) - koji se odnosi na pandure, panda/kanda im. . r. (perz.) - nokat ptice grabljivice, kanda; apa. pandanje gl. im. s. r. (perz.), od pandati se - grebanje noktima, sluenje noktima u odbrani; pentranje pomou noktiju, pandati se gl. nesvr. (perz.), prez. pandam se - tui se pandama; druiti se s nekim samo radi obostrano koris nih sumnjivih poslova; prijateljevati iz interesa; pentrati se uz pomo pandi; prenes. sukobiti se s nekim na ruan nain; hvatati se ukotac. pandica/kandica im. . r. (perz.), em. - mala kanda/panda.

Panevropa Panevropa im. . r. (gr.) - naziv za uje dinjenu Evropu, panevropeizam im. m. r. (gr.-lat.) ideja, tenja za sveevropskim jedin stvom. panevropskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Panevropu i panevropeizam; opeevropski, sveevropski. panegirian prid. (gr.), odr. v. panegirini - koji ima obiljeja panegirika, sve an, pohvalan, s oduevljenjem, panegiriar im. m. r. (gr.) - panegirist(a). panegirik im. m. r. (gr.), n. mn. pane girici - u Staroj Grkoj sveani govor pred narodom s ciljem velianja vrlina predaka ili vladara; prenes. hvalospjev, slavopojka, pohvalni spis. panegirist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. panegiristi/panegiriste - onaj koji po hvalno govori, koji koga slavi i velia, koji govori panegirino, panegiriar. panegoizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. panegoizma - sveopi egoizam, sve opa sebinost; tenja za posjedova njem svega, panel im. m. r. (engl.), g. mn. panela trotoar; obojena drvena oplata, panel-diskusija im. . r. (engl.-lat.) javna diskusija u kojoj sudjeluju sluaoci i publika, panelirati gl. nesvr. (engl.), prez. paneliram , trp. prid. paneliran - oblagati panel-ploama; razdijeliti na male po vrine, panele (kao panel-parket). panel-ploa im. . r. (engl.) - drvena plo a sastavljena od slijepljenih ploica, panhelenizam im. m. r. (gr.), g. jd. panhelenizma - pokret s ciljem ujedinjenja svih Grka. panhristijanizam im. m. r. (gr ), g. jd. panhristijanizma - ideja, tenja, pokret za ujedinjenje svih hrianskih crkava, panian prid. (gr.), odr. v. panini pretjerano uplaen, u panici, u stravi nom strahu, paniar im. m. r. (gr.), v. jd. paniaref paniaru , instr. jd. paniarem!pania rom - onaj koji panii, koji od svega pravi paniku, paniarev/paniarov prid. odr. v. (gr.) koji je u vezi s paniarem. paniariti gl. nesvr. (gr.), prez. pania-

582 rim - paniiti, paniarka im. . r. (gr.), dat. jd. paniarki, g. mn. paniarki - ena koja pa nii, enska osoba koja sve doivljava panino. paniarkui/paniarkin prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi s paniarkom, koji joj pripada. paniSrskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paniare, poput paniara, paniiti gl. nesvr. (gr.), prez. paniim nepotrebno stvarati paniku; pretjerano uznemiravati, unositi panian strah, panino pril. (gr.) - bezglavo, preplae no, ustravljeno. panika im. . r. (gr.), dat. jd. panici , g. mn. panika - pretjeran strah, uas koji iznenada zahvati ljude i ije su poslje dice obino kobne; bezglavost; iznena dna panina uzbuna, panislamizam im. m. r. (gr.-ar.), g. jd. panislamizma - pokret za ujedinjenje svih muslimana, za saradnju svih mu slimana u skladu sa uenjem K urana, pankreas im. m. r. (lat.) - glavna probavna lijezda s unutranjim luenjem, guteraa, eludnjaa, pankreasnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pankreas, pankristijanizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. pankristijanizma - ideja, pokret, te nja za ujedinjenjem svih kranskih crkava, ekumenizam, pankroatizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. pankroatizma - ideja o ujedinjenju svih zemalja gdie ive Hrvati; stvaranje veli ke Hrvatske. pano im. s r (fr) g. jd. panda - ovea slika ili reklama pored puta; oslikan uokviren prostor na zidu ili stropu; uokvireno veliko platno za slikanje obino reklamnih poruka; vrsta velika ploa s reklamnim porukama; oglasna ploa i sl. Panonac im. m. r., g. jd. Panonca , v. jd. Panone , n. mn. Pannci, g. mn. Pandnaca - stanovnik Panonije; ovjek iz ravnice oko Dunava i Save (Vojvoa nin, Slavonac, Sremac). Panonija im. . r. - stari naziv za zemlje izmeu Dunava i Save; prenes. ravnica uope; ravnica oko Dunava i Save. Panonka im. . r., dat. jd. Panonki, g. mn. Panonki - stanovnica Panonije; ena iz ravnice oko Dunava i Save (Vojvoanka, Slavonka, Sremica). panonski prid. odr. v. - koji se odnosi na Panoniju i Panonce. panoptikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panoptikum, panoptikum im. m. r. (gr.) - muzej votanih figura; prenes. mjeavina raz liitih predmeta, panorama im. . r. (gr.) - irok, sveobu hvatan pogled na neki kraj; krajolik koji se moe obuhvatiti pogledom; prenes. vizuelna imitacija krajolika na zidu ili panou; ivopisan, jasan prikaz ega. panoramski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panoramu, tie se panorama, panoramski pril. (gr.) - pregledno, pro strano, cjelovito, sveobuhvatno. pansion im. m. r. (fr.), g. jd. pansiona , g. mn. pansiona - ustanova u kojoj se iznajmljuju istovremeno i stan i hrana; cijena za stan i hranu zajedno; cjelo dnevna ishrana u kakvom restoranu, u privatnoj kui i sl. pansionat im.m. r. (fr.), g. jd. pansionata - pansion. pansionerka im. . r. (fr.), dat. jd. pansio ne rki, g. mn. pansioner ki - enska oso ba koja ivi u pansionu; koja se hrani u pansionu. panslaven im. m. r. (gr.) - panslavist(a), pristalica sveslavenskog ujedinjenja, za govornik panslavizma, panslavenski prid. odr. v. (gr.) - svesla venski, koji se odnosi na sve Slavene, na panslavizam, panslavenstvo im. s. r. (gr.) - pansla vizam. panslavist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. panslavistilpanslaviste - onaj koji zago vara sveslavensko ujedinjenje, sljedbe nik, pristalica panslavizma, panslavistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panslaviste. panslavizam im. m. r. (gr.), g. jd. panslavizma - pokret za sveopim uje dinjenjem Slavena, pantalone im. . r. mn. (tal. i fr.) - duge hlae, akire, panta rei izreka (gr.) - izreka staro grkog filozofa Heraklita: sve tee; sve

583

pantomimika se mijenja. panteist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. panteisti/paneiste - pristalica, sljedbenik panteizma. panteistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na panteizam i panteiste. panteizam im. m. r. (gr.), g. jd. panteizma - religijsko-filozofsko uenje koje oitovanje Boga poistovjeuje s priro dom; jedan od oblika iskazivanja vjere, panteologija im. . r. (gr.) - uenje o svim bogovima. Panteon/panteon im. m. r. (gr.), g. jd. Panteona!panteona - u staroj Grkoj i Rimu hram posveen svim bogovima; u Francuskoj hram asti u kome se sahra njuju francuski velikani ili uvaju nji hovi ostaci, panter im. m. (gr.), g. jd. pantera - pa ntera, zvijer iz porodice maaka, pantera im. . r. (gr.), g. jd. pantere panter. panterskl prid. odr. v. (gr.) - koji se tie pantera. panterski pril. (gr.) - na nain pantera, brzo i spretno, pantljiara im. . r. (njem.) - zool., cri jevni parazit, glista slina pantljici. pantljiast prid. (njem.), odr. v. pantljiasti - koji izgleda kao pantljika, traka, vrpca, duguljast, pantljiica im. . r. (njem.), em. - mala pantljika, vrpca, traka, pantljika im. . r. (njem.), dat. jd. pantljici - vrpca, traka, pantomimiar im. m. r. (gr.) - glumac kojem su pokreti tijela i mimika glavno sredstvo izraavanja na sceni. pantomima im. . r. (gr.) - pantomimika, govor tjelesnim pokretima, gestom i mimikom; pozorina predstava u kojoj sve funkcije govora preuzimaju gest, mimika i pokret tijela, pantomimiarima im. . r. (gr.), dat. jd. pantomimiarki - ona kojoj pantomima glavno sredstvo izraavanja, glumica pantomime, pantomimikl i pantonumskT prid. odr. v. (gr.) - koji je iskazan bez rijei pokretima tijela, pantomimika im. . r. (gr.) - pantomi ma, vjetina govorenja pokretima tijela

panj bez rijei; vjetina oponaanja tuih pokreta; izvoenje pantomime, panj im. m. r., n. mn. panj evi - dio drveta koji ostane u zemlji nakon to se posijee ili srui stablo; debeo komad drveta; komad posjeenog stabla; pre nes. neplodan, beskoristan star ovjek, panja/panja im. . r. (tal.) - arg. hljeb, kruh. panj a a im. . r., g. mn. panjaa - niska uma iznikla iz panj eva. panje/panje im. s. r., g. jd panjeta/ panj eta - panj i. panji/panjl im. m. r., g. jd. panjia! panjia, em. - mali panj, truljak, pa nji, panj e. panji/panji im. m. r., g. jd. panji'al panjia, n. mn. panjli/panjii, em. panj i. panjlk im. m. r., g. jd. panjika, n. mn. panj ici, g. mn. panjika - mjesto puno panjeva, gdje je isjeena uma. panjina im. . r., g. mn. panjina, augm. velik i nezgrapan panj; prenes. bez osjeajna osoba, panjkanje gl. im. s. r. - zlurado govorenje o nekome, klevetanje, ogovaranje, panjkalo im. s. r., hip. - osoba sklona panj kanj u. panjkati gl. nesvr., prez. panj kam - ne koga tuiti kome, nedobronamjerno pri ati o nekome, klevetati nekoga, ogo varati. papa im. m. r. (lat.-gr.) - vrhovni po glavar rimokatolike crkve. papa i hapa im. . r. (tal.) - kaasta djeija hrana, papagaj/papagaj im. m. r. (tal.), g. jd. papagaja!papagaja - zool. papiga, vrsta arene tropske ptice povijenog kljuna i mesnatog jezika koja moe nauiti izgovarati nekoliko rijei; prenes. osoba bez svog miljenja; onaj koji ponavlja ono to drugi govore; prialica. papagaj ke im. . r. mn. (tal.) - vrsta alata; klijeta iji je jedan krak povijen i pokretljiv. papagajski prid. odr. v. (tal.) - koji se tie papagaja; koji je svojstven papaga jima. papagajstvo/papagajstvo im s. r. (tal.) obiljeje onih koji ponavljaju tue rijei

58 4 iako ih ne razumiju; osobina papagaja; bavljenje papagajima, papaja im. . r. (lat.) - vrsta tropskog voa sa sonim okruglim plodovima s mirisom na mokat. papak im. m. r., g. jd. papka, n. mn. papci, g. mn. papaka - ronati dio noge kojim papkari staju na zemlju; prenes. neznalica, skorojevi; arg. dobre e nske noge. papalina im. . r. (tal.) - vrsta sitne mo rske ribe, sardela, papanje gl. im. s. r. (tal.) - uzimanje pape/papice, jedenje. papar im. m. r. (ma.), g. jd. papra biber. papat im. m. r. (tal.) - papizam. papati/papati gl. nesvr. (tal.), prez. papam, hip. - uzimati papicu; jesti, papaz im. m. r. (gr.), g. mn. papaza pop, sveenik; prenes. neodreen, neja san ovjek, papazina im. m. r. (gr.), augm. - veliki papaz; prenes. posve nejasna osoba, papazjahija/papazjanija im. . r. (gr.perz.) - orbasto jelo od mesa i raznog povra, lonac ; prenes. mjeavina sve ga i svaega, paperjast prid., odr. v. paperjasti - koji je poput paperja, njean i mekan, paperje zb. im. s. r. - sitne mekane dla ice kojima je prekriveno tijelo pilia i ptia. papiga im. . r. (tal.), dat. jd. papigi, g. mn. papiga - papagaj, papigica im. . r. (tal.) - enka papagaja; em. mali papagaj, papagaji. papila/papila im. . r. (lat.) - med. brada vica, kvrica. papilran prid. (lat.), odr. v. papilarnl med. bradaviast, kvriav. papilom im. m. r. (lat.), g. jd. papiloma med. tvrd mali otok obino na spoljnoj koi i sluzokoi grkljana; resiast tu mor; izraslina u obliku bradavice, papilozan prid. (lat.), odr. v. papilozni med. papilaran. papui/papin prid. odr. v. (tal.-gr.) - koji pripada papi. papinski i papski prid. odr. v. (tal.-gr.) koji se odnosi na papu, koji su svoj stveni papi. papinstvo im. s. r. (tal.-gr.) - papizam, vladavina pape; katolicizam. papir im. m. r. (gr.), g. jd. papira, g. mn. papira - materija za pisanje, crtanje, tampanje, pakovanje i sl.; hartija; pre nes. dokument; tekst bez vrijednosti, papiri im. m. r. (gr.), em. - mali papir; ceduljica. papirnat prid. (gr.), odr. v. papirnat! koji je slian papiru; prenes. kratkove an, loeg kvaliteta; koji postoji samo na papiru i nema nikakve vrijednosti, papirnato pril. (gr.) - kao od papira, lo eg kvaliteta; prenes. nestvarno, u formi papira. papirnatost im. . r. (gr.), instr. jd. papirnatou/papirnatosti - svojstvo papi ra, osobina onoga to je papirnato, papirni prid. odr. v. (gr.) - koji je na pravljen od papira, papirnica im. . r. (gr.) - tvornica papira; prodavnica papira; prostorija u kojoj se dri ili odlae papir, papirniar im. m. r. (gr.), g. jd. paplrniara - onaj koji radi s papirom, koji ga proizvodi, pakuje ili prodaje; osoba ko ja je uposlena u tvornici papira, paplrniarka im. . r. (gr.) dat. jd. papirniarki, g. mn. papirniarkl - enska osoba koja se bavi papirom, koja ga proizvodi, pakuje ili prodaje; ona koja radi u papimici. papirograf im. m. r. (gr.) - sprava za umnoavanje rukopisa, papirografija im. . r. (gr.) - tehnika umnoavanja tekstova pomou papirografa. papirolog im. m. r. (gr.) - naunik koji se bavi papirologijom; prenes. onaj koji insistira na formalnim esto nebitnim pisanim dokumentima, papirologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem starih tekstova zapisanih na papirusu; prenes. svi pisa ni dokumenti; pretjerano insistiranje na svim, pa i nebitnim pisanim zapisima i dokumentima; administracija koja se bavi formalnim zapisima, papirus im. m. r. (gr.) - bot. tropska biljka od koje se prvobitno izraivao papir; smotuljak papira od papirusa sa tekstom na njemu.

585

papreno papist(a) im. m. r. (lat.-gr.), n. mn. papisti, g. mn. papista - sljedbenik pape; katolik. papistikl prid. odr. v. (tal.-gr.) - onaj koji se odnosi na papiste. papizam im. m. r. (tal.-gr.), g. jd. papizma - papinstvo; vladavina pape; ka tolicizam. papkar im. m. r., g. jd. papkara, g. mn. papkara - zool. vrsta biljojeda; sve domae i divlje ivotinje s papcima, papkarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na papkare, koji pripada papkarima, papkonozi im. m. r. mn., g. mn. papkdnoga - zool. biljojedi polupapkari. paponjak im. m. r., g. jd. paponjka, n. mn. paponjci, g. mn. paponjaka - pejor. papak. paponjina im. . r., augm. - veliki pa pak; prenes. grub, neotesan ovjek, paprat im. . r., instr. jd. paprau!paprati - bot. biljka rasperanih listova koji rastu iz korijena, papratka im. . r., dat. jd. papratki - bot. vrsta biljke iz porodice paprati, papratljiv pridj., odr. v. papratljivi - pun paprati, obrastao paprau. papratina im. . r., augm. - velika paprat, nekorisna paprat; bujad, papratite im. s. r. - zemljite na kojem raste paprat; papratnjaa, papratnice im. . r., mn. - bot. papratnja e. papratnjaa im. . r. - zemlja na kojoj raste paprat, papratite, papratnjae im. . r. mn. - bot. sve biljke koje imaju rasjeene listove koji rastu iz korijena, razliite vrste paprati, pa pratnice. paprac im. m. r., g. jd. papraca - bot. vrsta bilja, hajduka trava, kunia, papren prid. (ma.), odr. v. papreni zainjen paprikom ili biberom; ljut, otar; prenes. preskup; neodmjeren, ra zuzdan u govoru, paprenica/paprenica im. . r. (ma.) posuda za mljevenu papriku ili biber, bibernica, biberluk. papreno pril. (ma.) - ljuto kao paprika; na papren nain; prenes. veoma skupo; otro; estoko.

paprenost paprenost im. . r. (ma.), g. jd. paprenosti, instr. jd. paprenou!papernosti - osobina onoga to je papreno, paprenjaa/paprenjaa im. . r. (ma.) bot. gljiva ljutog, paprenog ukusa, paprenjak/paprenjak im. m. r. (ma ), n. mn. paprenjaci!papren]dei, g. mn. papernjaka/paprenjka - vrsta beskvasnog tijesta zainjenog paprikom ili biberom; vrsta kolaa, buhtla, slatka pogaica premazana umancetom. paprenjarka/paprenjarka im. . r. (ma.), dat. jd. paprenjarki/paprenjarki - ena koja pravi ili prodaje paprenjake, paprenje gl. im. s. r. (ma.) - paprienje. paprica im. . r. (ma.) - ruka, dra, okreta na runom mlinu za mljevenje kafe, bibera i sl. paprienje gl. im. s. r. (ma.) - zainjavanje gotovog jela paprikom; posipanje paprikom. papriiti gl. nesvr. (ma.), prez. papriim - u hranu dodavati mljevenu papri ku, papriti; prenes. smicalicama kome oteavati ivot, initi ga paprenim, paprika im. . r. (ma.), dat. jd. paprici , g. mn. paprika - bot. vrsta povra sa zelenim, utim ili crvenim plodovima, duguljastog, okruglog ili pljosnatog oblika i razliitog ukusa, koje se upo trebljava kao zain i kao posebno jelo (peeno, kuhano, sjeckano, punjeno mesom i sl.), paprika im. m. r. (ma.), g. jd. papri kaa - vrsta kuhanog jela s mesom, krompirom, zainjeno s dosta isjeckanih paprika, crvenog luka i bibera. paprikakl prid. odr. v. (ma.) - koji se odnosi na paprika, paprikaki pril. (ma.) - kao paprika, papreno, ljuto, papriti gl. nesvr. (ma.), prez. paprim , trp. prid. papren - posipati biberom, initi da neto bude ljuto, papski prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se odnosi na papu, koji mu pripada, papski pril. (gr.-lat.) - kao papa, na pa pski nain. papua im. . r. (perz.), n. mn. papue lagana plitka kona ili platnena obua slobodna iza pete, natikaa; nogostup na automobile; konica.

586 papuar im. m. r. (perz.), g. jd. papuara - zanatlija koji pravi papue, papudija; prenes. onaj koji slua svoju enu, koji joj je potinjenen. papue im. s. r. (perz.) - par papua, papui im. m. r. (perz.), em. - papuica; mali papuar, papuica im. . r. (perz.), em. - mala pa pua; poluga na vozilima ili strojevima koja se dodiruje stopalom, papulija im. m. r. (perz.-tur.) - papudi ja. papudija im. m. r. (perz.-tur.) - papuli ja, zanatlija koji proizvodi papue, pa puar; prenes. onaj koji se plai ene. papula im. . r. (lat.) - bubuljica, osip. par im. m. r. (lat.-njem.), g. jd. para , lok. jd. pru , n. mn. parovi , g. mn. parova dvoje to zajedno ini cjelinu (rukavice, cipele); muko i ensko (npr. par faza na, par konja); mladi i djevojka; dva po dva rasporeeni dijelovi neega; prenes. jednak s nekim; odgovarajui nekome; vrnjak; nekoliko, malo neepar pril. (lat.) - jednak, ravan. para im. . r. (perz.), g. mn. para - sitan novac, novi. para im . r. - plinovito agregatno stanje vode (pri zagrijavanju vode ili vlanog tla; pri izdisaju na hladnom zraku), parabola im. . r. (gr.), g. mn. parabola - poet. stilska figura, preneseno znae nje, alegorijska pouna pria; geom. kriva linija drugog stepena koja nastaje presjekom stoca; vrsta krivulje. parabolian prid. (gr.), odr. v. parabdlini - paraboliki, parabolni, koji je sklon iskazivanju u obliku parabola, u prenesenom znaenju; iskazan u para bolama, s rijeima u prenesenom zna enju; koji je u obliku parabole, parabolikl prid. odr. v. (gr.) - paraboli an. parabolino pril. (gr.) - s prenesenim znaenjem; kao parabola, paraboloid im. m. r. (gr.), g. jd. paraboloida , g. mn. paraboloida - geom. tijelo koje nastaje okretanjem parabole oko svoje ose. parabololdnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paraboloid, koji je u obliku paraboloida.
.ga

587

parafiran

parabolizirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez. paraboliziram - govoriti u parabolama; iscrtavati parabole; likovno: iskazivati se u parabolama, parabolizovati gl. nesvr., prez. parabolizujem (gr.) - parabolizirati. parac im. m. r., g. jd. parca , n. mn. prci , g. mn. paraca - onaj koji je s kim/im par; jedan dio kakvog para; vrnjak, vrsnik; istogodac, ovjek istog godita s nekim drugim, paracetaml im. m. r. (lat.) - farmak. lijek za obaranje poviene tjelesne te mperature. paraesik pril. (perz.-tur.) - na komadie, na dijelove, malo-pomalo (npr. raspasti se na paraesike). parada im. . r. (fr.-lat.) - sveana smotra; sveanost predstavljanja svih postignu a; prenes. suenje, sudska rasprava; u sportu elegantan skok vratara; redanje ega. paradaiz/paradajz im. m. r. (njem.), g. jd. paradaiza!paradajza - vrsta mesna tog povra u obliku jabuke, najee crvene ali i ute i zelene boje, rajska jabuka, rajica, kavada. paradan prid. (fr.-lat.), odr. v. paradni svean, koji je pripremljen za paradu (radan i paradan). paradentoza im. . r. (gr.-lat.) - med. upalno hronino oboljenje desni ija je posljedica klimanje i ispadanje zuba. paradigma im. . r. (gr.), g. mn. para digmi!paradigma - uzorak, primjer, obrazac; u gram. npr. promjena po pa deima, deklinacija, paradigmatski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paradigmu, paradigmatski pril. (gr.) - kao paradig me, slijedei zadati uzor. paradiranje gl. im. s. r. (fr.) od paradirati - prolazak parade; sudjelovanje u pa radi; prenes. dosaivanje kome zbog pretjeranog redanja ega bez mjere. paradirati gl. nesvr. (fr.), prez. para diram - praviti paradu; prolaziti u pa radi; biti u paradi, prolaziti sveano odjeven; isticati se; u paradnom hodu prikazivati kakva postignua; prenes. nepotrebno ta isticati; paradiranjem oduzimati ije vrijeme, strpljenje i sl.

paradno/paradno pril. (fr.) - sveano, na paradan nain; istiui se sveanom odjeom i dranjem tijela, paradoks/paradoks im. m. r. (gr.), g. mn. paradoksa!paradoksa - potpuno suprotno, neoekivano suprotno onome to dominira; miljenje esto nespojivo sa zdravim razumom; u nauci - neoe kivano miljenje koje je u potpunoj suprotnosti s dotada vladajuim; pod vrsta stilske figure antiteze. paradoksalan prid. (gr.) - neoekivan, suprotan opem poznatom miljenju; osoben, nastran, besmislen, paradoksan prid. (gr.) - paradoksalan, paradoksalno pril. (gr.) - nespojivo, su protno, neoekivano, besmisleno, paradoksno pril. (gr.) - paradoksalno, paradoksalnost im. . r. (gr.), instr. jd. paradokslnou/paradokslnosti sklonost drugaijem, neoekivanom mi ljenju koje se protivi opepoznatom; prividna besmislenost; nastranost; sklo nost ka nastranom; paradoksija. paradoksnDst/paradoksnost im. . r. (gr.), instr. jd. paradoksnoulparadoksnosti i paraddksnou/paradoksnosti - paradoksalnost. paradik im. m. r. (perz.), n. mn. paradzici , g. mn. paradzika - komad, dio, pare neega, paraf im. m. r. (fr.) - prepoznatljiv pisani znak odobrenja; skraeni ili cio potpis, parafazija im. . r. (gr.) - poremeaj go vora, zamjenjivanje pojedinih rijei ili glasova u govoru, parafazian prid. (gr.), odr. v. parafa zi n i- koji ima govorni poremeaj za mjenjivanja glasova ili rijei, koji ima parafaziju. parafin im. m. r. (fr.), g. jd. parafina jedan od derivata nafte, blijedouta zapaljiva tenost, parafmr im. m. r. (fr.), g. jd. parafinera - radnik hemijske industrije koji upra vlja postrojenjem za proizvodnju para fina. paraflnskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na parafin; koji u sebi ima parafina; napravljen od ili s parafinom, parafiran prid (fr.), odr. v. parafirani potpisan, ovjeren parafom, potvren i odobren potpisom.

parafiranj e parafiran je gl. im. s. r. (fr.) - stavljanje parafa; odobravanje ega parafom. parafirati gl. svr. i nesvr. (fr.-lat.), prez. parafiram , trp. prid. parafiran - potpi sati, ovjeriti parafom, odobriti; inicijali ma potpisati ugovor u znak ranije dogo vorenog. parafonija im. . r. (gr.) - med. poreme aj u govoru pri emu se pored osnov nog glasa uje jo jedan, dvostruki glas. parafonian prid. (gr.), odr. v. parafdnini- nejasan, neist glas. parafrastian prid. (gr.), odr. v. p a raf rastini - koji je u vezi s parafrazom; opisan, koji objanjava, prepriava, opiran. parafraza im. . r. (gr.) - prepriavanje tuih iskaza i misli; opisno kazivanje, parafraziran prid. (gr.), odr. v. para frazirani - preprian, opisan, prenesen svojim rijeima, parafraziranje gl. im. s. r. (gr.) - opisno kazivanje, prenoenje tueg govora, prepriavanje. parafrazirati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. parafraziram - prepriati ili pre priavati tue rijei i misli; opirno iznositi; razvijati, razgranavati misao, paragraf/paragraf im. m. r. (gr.), g. jd. paragrafa/paragrafa, g. mn. paragra fa/paragrafa - dio teksta kojim iznosi nova misao, nova stavka; novi lan. paragrafskVparagrafski pril. (gr.) - po dijeljenom paragrafe; po paragrafima. paragrafirSn prid. (gr.-lat.), odr. v. paragrafirani - koji ima paragrafe, odje ljke. paragraflranje gl. im. s. r (gr.-lat.) od paragrafirati - podjela teksta na para grafe, paragrafisanje. paragrafirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.), prez. paragrafiram - nekim znakom staviti do znanja da je tekst iznad para grafa prihvaen; dijeliti tekst na para grafe. parajlija/parajlija im. m. r. (perz.-tur.) ovjek s novcem; onaj koji uvijek ima mnogo novca, para; bogata, paralaa im. m. i . r. - osoba koja podrava laljivca, polaguje, polagiva. paraleksija im. . r. (gr.) - med. smetnje u itanju kao posljedica oteenja mo dane kore.

588

589 paralela im. . r. (gr.) - mat. linija u itavoj duini jednako udaljena od dru ge linije, usporednica; geogr, zamilje na linija oko Zemlje ije su sve take podjednako Udaljenje od drugih istih takvih linija; knjievno djelo iste sa drine ali drugaije obrade; bilo koje poreenje. paralelan/paralelan prid. (gr.), odr. v. paralelni/paralelni - koji je podjednako u itavoj duini udaljen od drugog; naporedan; podudaran; koji se podudara s neim po mjestu, vremenu ili po sa draju. paralelistiki pril. (gr.) - poredbeno, ko mparativno, uporedno, paralelizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. paralelizma , n. mn. paralelizmi , g. mn. paralelizama - paralelnost, mat. para lelan odnos linija i ravni koje se zbog toga nikad ne sijeku; podudaranje, pre klapanje ega. paralelno/paralelno pril. (gr.) - naporedno; istovremeno, uvijek jednako uda ljeno. paralelnost/paralelnost im. . r. (gr.), instr. jd. paralelno scu!paralelnou i pdralelnosti/paralelnosti - osobina ono ga to je paralelno; paralelizam, naporednost; istovremenost. paralelogram im. m. r. (gr.) - mat. etverokutnik ije su dvije suprotne stranice meusobno jednake i paralelne, pravougaonik, pravokutnik, paralelopiped im. m. r. (gr.) - mat. ge ometrijsko tijelo oblika cigle sa est paralelograma. paralingvlstikg im. . r. (gr.-lat.), dat. jd. paralingvistici - oblast u lingvistici u kojoj se tumaenje jezikih pojava zas niva na jo nedovoljno prouenim i nepoznatim injenicama; nauka o je ziku koja se zasniva na nenaunim de taljima, nenauna lingvistika, paralisan prid. (gr.), odr. v. paralisani paraliziran, paralizovan, oslabljen; zau stavljen. paralisano pril. (gr.) - paralizirano, paralisano, oslabljeno; zaustavljeno, paralisanost im. . r. (gr.), instr. jd. paralisanoufparalisanosti - paraliziranost, paralizovanost, zastoj, obustava;

parampare

stanje onoga to je paralisano; v. para-lizovandst. paralisanje gl. im. s. r. (gr.) od parali sati. paralisati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. paraliem - paralizirati, paralizovati, praviti smetnje, oslabiti; zaustaviti, pre stati s radom, paralitian prid. (gr.), odr. v. paralitini - koji se odnosi na paralitiare, koji pripada paralitiarima, paralitiki; pre nes. koji se ostvaruje s puno smetnji, usporen, otean. paralitiar im. m. r. (gr.), g. jd. para litiara , g. mn. paralitiara - med. oso ba koja boluje od paralize; oduzeta oso ba; paralitik. paralitiarka im. . r. (gr.), dat. jd. paralitiarki, g. mn. paralitiarki - med. enska osoba koja boluje od paralize; paralizovana ena. paralitiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na paralitiare, koji im pripada; v. paralitian. paralitiki pril. (gr.) - paralitino; na na in paralitiara; kao paralitiari; raditi s velikim potekoama, oduzeto; prenes. teko, usporeno, ometano, paralitino pril. (gr.) - paralitiki. paralitik im. m. r. (gr.), n. mn. paralitici - paralitiar. paraliza im. . r. (lat.) - med. teko obo ljenje miia i/ili nerava koje izaziva djeliminu ili potpunu oduzetost tijela; prenes. zastoj, nemogunost djelovanja, nesposobnost, paraliziran prid. (gr.-lat.), odr. v. para lizirani - paralisan, paralizovan. paralizirano pril. (gr.-lat.) - paralisano, paralizovano. paralizlranost im. . r., instr. jd. paraliziranou!paralizirano ti (gr.-lat.) paralizovanost. paralizirati (se) gl. svr. i nesvr. (gr.lat.), prez. paraliziram (se) - paralizo vati (se). paralizovan prid. (gr.), odr. v. paralizovani - paralisan, paraliziran, koji bo luje od paralize. paralizovanost im. . r. (gr.), instr. jd. p aralizovano ulparalizovano ti - paraliziranost; med. djelimina ili potpuna oduzetost tijela, paraliza, oduzetost;

prenes. djelimina ili potpuna sprijee nost, onemoguenost, obustavljenost ega; osobina i stanje paralizovanog. paralizovanje gl. im. s. r. (gr.) od para lizovati. paralizovati (se) gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. paralizujem (se) - paralizirati (se), med. zbog bolesti miinog i nervnog sistema postati paralizovan, oduzeti se, paralisati, paralizirati (se); dovesti ili dovoditi koga/ta u stanje paralize; pre nes. onemoguavati ili onemoguiti da se neto nesmetano odvija; (o)slabiti, zaustavljati ili zaustaviti, djelimino ili sasvim sprijeiti obavljanje ega. paralogian prid. (gr.), odr. v. paraIdgini - paralogiki, koji se odnosi na paralogiju. paralogiki prid. odr. v. (gr.) - med. koji se odnosi na paralogiju i paralogizam; koji ima smetnje u logici i zdravom rasuivanju, paralogiki pril. (gr.) - paralogino. paralogino pril. (gr.) - na paralogian nain; nelogino; paralogiki. paraloginost im. . r. (gr.), instr. jd. paraldginou/paraldginosti - stanje onoga to je paralogino; neloginost, paralogizam. paralogija im. . r. (gr.) - med. smetnje u logici i zdravom rasuivanju pri go vorenju (neoekivana, asocijativna veza rijei poznata samo bolesniku), paralogizam im. m. r. (gr.), g. jd. paralogizma , g. mn. paralogizama - pogre an zakljuak izveden na temelju po grenih pretpostavki; paraloginost, ne loginost. parameclj(um) im. m. r. (gr.) - zool. vrsta mikroskopski vidljive praivotinje koja ivi u stajaim vodama, papuica, parametar im. m. r. (gr.), g. jd. para metra, g. mn. parametara - veliina ko ja slui kao uzor i mjerilo, parametarskl/parametarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na parametar, paramnezija im. . r. (gr.) - djelimino ili potpuno gubljenje pamenja, paramparad zb. im. (tur.-perz.), g. paramparadi - sitni djelii ega; ko madii ega razbijenog, parampare/parampare im. s. r. (tur.perz.), g. jd. parampareta/parampa-

paran reta - jedan komadi ega razbijenog; mali dio ega. paran prid. (lat.), odr. v. parni - koji ima par; koji je u paru; koji je djeljiv sa dva. paran prid. odr. v. param - koji nije nov nego je ve upotrebljavan, poren (npr. paran kdnac). paranoian prid. (gr.), odr. v. parano ini - duevno bolestan, koji ima para noju; bezrazlono, umiljeno uplaen da je proganjan, paranoino pril. (gr.) - kao paranoik, na nain paranoika, paranoinost im. . r. (gr.), instr. jd. parandinou/parandinosti - stanje ili osobina onoga ko je paranoian; para noja. paranoid im. m. r. (gr.) - paranoik, paranoik im. m. r. (gr.), n. mn. parandici, g. mn. paranoika - duevni bo lesnik koji boluje od paranoje; ovjek s paranoinim strahom, paranoid. paranoja im. . r. (gr.) - med. duevna bolest; vrsta ludila; umiljeni stravini strah od proganjanja, paranoinost. parSndst im. . r., instr. jd. paranou! paranosti - stanje i osobina onoga to je parano, oporenost. par anje gl. im. s. r. od parati, g. jd. paran]a, g. mn. paranja - raivanje po avu; rasplitanje pletenog; porenje; pre nes. odudaranje od uobiajenog; nano enje boli i sl. parapet im. m. r. (tal.), g. jd. parapeta, g. mn. parapeta - ograda, pregrada uzdu neega; nizak zid koji dijeli prostoriju ili nekoliko redaka cigle na koje se naslanja veliki prozor ili stakleni zid; vojn. zaklon, mali nasip, grudobran, paraplegiar im. m. r. (gr.), g. jd. paraplegiar a, g. mn. paraplegiara med. nepokretan bolesnik; bolesnik sa oduzetim nogama, rukama, paraplegija im. . r. (gr.) - med. teko oboljenje miinog i nervnog sistema kod ljudi, ija je posljedica oduzetost nogu, ruku, ili i nogu i ruku, paraliza, parapsihologija im. . r. (gr.) - podruje psihologije koje se bavi telepatijom i okultizmom, ali i drugim u nauci jo neodreenim i neprouenim psihikim pojavama.

590 parastos/parastos im. m. r. (gr.) - sluba u pravoslavnoj crkvi; zadunica; po men. parataksa im. . r. (gr.) - lingv. naporednost, paralelizam reenica; knji, uporeivanje, poreenje, parataksikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na parataksu, koji joj pripada, parataktikl prid. odr. v. (gr.) - parataksiki. parati gl. nesvr., prez. param , trp. prid. paran - raivati po avu, poriti; raspli tati; cijepati; urezivati; rastavljati; med. rasijecati, vriti obdukciju; prenes. za davati bol. paratifus/paratifus im. m. r. (gr.) - za razna bolest slina tifusu. paratifusSr im. m. r. (gr.) - onaj koji boluje od paratifusa. paratifuskl prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi s paratifusom, odnosi se na para tifus. paratifusnl prid. odr. v. (gr.) - paratifuski. paravan im. m. r. (fr.), g. jd. paravana , g. mn. paravna - zaklon; zatitna zavje sa; prenes. izgovor, sklonite, parazit im. m. r. (gr.) - biol. ivotinja ili biljka nametnik koja ivi na tijelu ili u tijelu ovjeka ili drugih ivih bia hranei se njihovom hranom; prenes. o vjek koji ivi na raun tueg rada. parazitizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. parazitizma , g. mn. parazitizama - biol. pojava nametnika, parazita, u tijelu ili na tijelu ovjeka, biljke ili ivotinje; prenes. ivot jednih na raun drugih, parazitni prid. odr. v. (gr.) - parazitski, parazitologija im. . r (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem parazita, parazitolokl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na parazitologiju, koji joj pri pada. parazitski prid. odr. v. (gr.) - kao paraziti, ivei bez rada, na tui raun; parazitni. parcela im. . r. (lat.) - ogranien, malen komad zemlje; tano omeen prostor za gradnju kue sa okunicom, parcelacija im. . r. (lat.), g. jd. p a rcelacije, n. mn. parcelacije - podjela na parcele, rasparavanje, ob. parcelisanje. parcelaran prid. (lat.), odr. v. parcelarni - podijeljen u parcele; koji je u dijelo vima. parceliranje/parcelisanje gl. im. s. r. (lat.) od parcelirati/parcelisati. parcelirati/parcelisati gl. nesvr. (lat ), prez. parceliram!pare eliem, trp. prid. parceliran/parcelisan - dijeliti zemlju na manje parcele namijenjenih za grad nju kua ili za obradu, parcijalan prid. (lat.), odr. v. parcijalni djelimian, nepotpun, parad zb. im. . r. (perz.), g. paradi komadii neega prelomljenog ili razbijenog. paranje gl. im. s. r. (perz.) od parad komadanje, podjela na parad, parati gl. nesvr. i uest. (perz.), prez. param - obavljati paranje, dijeliti na parie, komadati, pare im. s. r., g. jd. pareta - komadi, dio ega obino prelomljenog ili razbi jenog. paretati gl. nesvr. (perz.), prez. paretam - komadati; rukom otkidati pare po pare. pari/parl im. m. r. (perz.), em. - ma li komad, komadi neega, pardon! uzv. (fr.) - uzvik izvinjenja sa znaenjem oprostite, izvinite, pardon im. m. r. (fr.), g. jd. pardna nemilost (npr., bez pardna - bez milo sti, netedimice). pardonirati gl. svr. (fr.-lat.), prez. parddniram - izgovarajui rije pardon izvinjavati se nekome. pare zb. im. . r. (perz.), g. mn. para , dat.-instr.-lok. mn. parama - novac openito, novanice, paren prid. (lat.), odr. v. pareni - spajan s odgovarajuim parom; biol. prirodno oploavan. paren prid., odr. v. pareni - izloen dje lovanju pare, rasparen, parenje gl. im. s. r. (lat.) - spajanje odgovarajuih dijelova ega; biol. pri rodno oploavanje ivotinja, parenje gl. im. s. r. - izlaganje neega djelovanju pare; lijeenje pomou pare; grijanje tijela uz vatru ili na suncu; oputanje i odmaranje u saunama.

591

Parianka

pareza im. . r. (gr.) - med. djelimina uzetost nekog dijela tijela zbog otee nja nerva, poluoduzetost. parfem im. m. r. (fr.), g. jd. parfem a , g. mn. parfema - miris; boica s mirisom; alkoholna otopina ega to ima ugodan miris. parfimerija im. . r. (fr.) - tvornica parfe ma; drogerija, trgovina parfema i sl. proizvoda. parfimirati/parfimisati gl. nesvr. (fr.lat.), prez. parfimiramJparfimisem - po sipati koga ili ta parfemom, initi ili uiniti miriljavim, parfimirati, parhet im. m. r. (tur.) - vrsta tople pa mune tkanine s njenim dlaicama s nalija platna, parica im. . r. (lat.) - koja je kome/emu par; drugi dio para. parica im. . r. (perz.) - sitan novac, novi, hip. od para. parilo im. s. r., g. jd. parila - luina za parenje rublja; ono u emu se ta pari. parionica im. . r., g. jd. paridnice posuda za parenje; prostorija u kojoj se obavlja parenje. parip im. m. r. (gr.) - kljuse; konjusina; prenes. miran, zdrav, ali i naivan o vjek. parirati gl. nesvr. i uest. (fr.), prez. pariram - na isti nain odgovarati neko me; istom mjerom uzvratiti napad, uda rac; biti ravnoravan, biti odgovarajui, pariski/panski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na Pariz, koji mu pripada ili koji potie iz Pariza, paritet im. m. r. (lat.) - isti omjer, jednak odnos; ravnopravnost, jednakopravnost; istovjetnost, paritetan prid. (lat.), odr. v. paritetni ravnopravan, ravnomjeran, jednakopra van, u istom omjeru, na principima ra vnopravnosti, paritetno pril. (lat.) - ravnopravno; po istim kriterijima, ravnomjerno. Pariz im. m. r. (fr.) - glavni grad Repu blike Francuske. Parianin im. m. r. (fr.), n. mn. Pariani stanovnik Pariza. Parianka im. . r. (fr.), dat. jd. Pari anki, g. mn. Parianki - stanovnica Pariza.

park park im. m. r. (engl.), g. jd. parka , n. mn. parkovi - velika zelena povrina u gra du; dekorativni prirodni prostor sa stazicama za etnju; skup vozila neke grane transportne privrede; vozni park sva vozila nekog preduzea, parket im. m. r. (fr.), g. jd. parketa specijalni, obino lakirani pod od malih najee hrastovih drvenih ploica koje se u cjelinu spajaju na razliite naine (u vidu riblje kosti, kvadratia i sl.), parketar im. m. r. (fr.), g. jd. parketra , g. mn. parketra - zanatlija koji se bavi izradom i postavljanjem parketa, parketiranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od parketirati, parketirati gl. nesvr. (fr.-lat.), prez. parketiram - postavljati parket; popoditi prostoriju parketom, parketni/parketskl prid. (fr.) - koji se odnosi na parket; koji je od parketa, parking/parking im. m. r. (engl.) - parki ralite. parkiralite im. s. r. (engl.) - javno mje sto, prostor za privremeno ostavljanje vozila najee sa novanom nadokna dom. parkiran prid. (engl.), odr. v. parkirani ostavljen, smjeten na parkiralitu ili gdje drugo. parkiranje gl. im. s. r. (engl.) - zausta vljanje i smjetanje vozila; prenes. za ustavljanje na nekom odreditu. parkirati (se) gl. nesvr. i svr. (engl.lat.), prez. parkiram (se) - zaustaviti vozilo i propisno ga smjestiti na dozvo ljenom mjestu; prenes. udobno se na mjestiti, izabrati najprikladnije mjesto za boravak, parkovskl prid. odr. v. (engl.) - koji je u vezi s parkom, koji mu pripada ili poti e iz parka. parlamen(a)t im. m. r. (tal.), g. jd. parla menta , g. mn. paramenata - najvii za konodavni organ u ustavnim drava ma; skuptina; kongres, parlamentarac im. m. r. (tal.), g. jd. parlamentrca , n. mn. parlamentrci , g. mn. parlament araca - lan parlame nta, poslanik, zastupnik; prenes. osoba sklona pregovaranju i dogovaranju, parlamentaran prid. (tal.), odr. v. parla mentarni - koji se odnosi na parlament;

592 strpljiv; pristojan, utiv; koji je irokih vidika, s velikim razumijevanjem i dru gaijih miljenja. parlamentarizam im. m. r. (tal.), g. jd. parlamentarizma - tip dravnog uree nja u kome parlament ima temeljnu ulo gu u funkcionisanju drave; prenes. spremnost i sposobnost da se sasluaju i oni koji drugaije misle, parlog im. m. r. (ma.-slav.), n. mn. parlozi , g mn. prloga , dat.-instr.-lok. mn. parlozima - zaputeno, uleano mjesto; divlji vinograd; pusta, neobra ena i neiskoritena zemlja; prenes. za puten leaj ili mjesto, neuredna spa vaa soba. parloenje im. s. r. (ma.-slav.) - prepu tanje ljenosti, nezainteresovanost za napredak. parloiti gl. nesvr. (ma.-slav.), prez. parlozim - zapostaviti, nehatno se odno siti prema obradivoj zemlji, prema vinogradu; nepotrebno se izleavati, lijeno leati u parlogu; bez ikakvih rezultata odugovlaiti kakav posao, parmai/parmai im. m. r. (tur.), em. - mali parmak, letvica za ogradu, parmak im. m. r. (tur.), n. mn. parm aci , g. mn. parmaka - jedna od letvi kojima se ograuje dvorite; palac u drvenom kolskom toku; prst. parmakluk im. m. r. (tur.), n. mn. parmakluci, g. mn. parmakluka, dat.instr.-lok. mn. parmaklucima - visoka ograda od parmaka. parmezan im. m. r. (tal.), g. jd. p a rmezana - vrsta polumasnog tvrdog sira proizvedenog u Parmi (Italija), parmezanskl prid. odr. v. (tal.) - koji je kao sir parmezan, rastegljiv. parni1 prid. odr. v. - koji pokree para ili koji djeluje zahvaljujui pokretakoj snazi pare, koji je nastao od pare, npr. parno grijanje. parni2 prid. - koji ima par, koji je u paru; koji odgovara parnom broju, parnica im. . r. (lat.) - graansko-pravni spor izmeu dvije strane; sudski spor izmeu tuitelja i tuenog, parniar im. m. r. (lat.), g. jd. prniara uesnik u parnici; sudija koji vodi parnicu; prenes. konfliktna linost, oso ba sklona pamienju.

593

participni

parniiti (se) gl. nesvr. (lat.), prez. parniim (se) - voditi parnicu; sudski se s kim sporiti, parnik^parninl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na parnicu, koji joj pripada; parnini. parnjaa im. . r. - parni mlin; lokomo tiva, brod ili ta drugo to se pokree na paru. parnjak/parnjak1 im. m. r. (lat.), n. mn. parnjci/parnjaci - jedan od dva pre dmeta ili bia koja zajedno ine par; vrnjak. parnjak2 im. m. r., n. mn. parnjaci - koji se pokree na paru (brodi, mlin i sl.), parobrod i parni brod im. m. r., n. mn. parobrodi i parni brddovi - brod koji pokree parni stroj, kome je vodena para pokretaka snaga, parobrodarstvo im. s. r., g. mn. parobrddarstava - vrsta privredne djelat nosti koja se bavi parnim brodovima (izrada, plovidba i trgovanje parnim brodovima), parobrodski prid. odr. v. - koji se odnosi na parobrode, koji im pripada, parodija im. . r. (gr.) - knji, podru gljiva pjesma na ozbiljnu temu; prenes. izvrgavanje podsmijehu ozbiljnih dru tvenih tema; izrugivanje, parodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na parodiju, koji se tie parodije. parodirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez. parddiram - stvarati, pisati parodije; prenes. u formi poznatih umjetnikih djela izrugivati se ozbiljnim drutvenim zbivanjima, parog im. m. r. - paroak, paroh im. m. r. (gr.), n. mn. paro si pavoslavni svetenik koji je na elu parohije. parohija im. . r. (gr.) - upravna jedinica pravoslavne crkve; podruje koje nad zire paroh. parohijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na parohiju, parohov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada parohu; koji se odnosi na paroha. paroksizam im. m. r. (gr.), g. jd. paroksizma, g. mn. paroksizama - najvii stepen uzbuenja, kulminacija, vrhunac neega.

parol im. m. r. (fr.) - osoba zaduena za saopenja organa vlasti i sl., govornik, parola im. . r. (fr.) - pisani ili izgovoreni slogan propagandnog karaktera; lozin ka, tajni dogovoreni znak prepozna vanja; osnovno pravilo, parola im. m. r. (fr.), g. jd. parola , g. mn. parola , pejor. - onaj koji ispisuje ili uzvikuje parole; koji je sklon uzviki vanju ili ispisivanju parola; onaj koji radije uzvikuje parole nego to radi. paromlin im. m. r., n. mn. paromlinovi mlin na parni pogon, parni mlin. paromlinski prid. odr. v. - koji se tie paromlina, koji mu pripada, paronim im. m. r. (gr.), g. jd. paronima gram. rije izvedena iz istog korijena ali sa razliitim znaenjem, npr. straan - straljiv. parostroj im. m. r. - stroj na parni pogon, parni stroj, parovod im. m. r. - cjevovod kojim pro lazi para. paroak im. m. r., g. jd. paroka , n. mn. paroci , g. mn. parozaka - parog, iljak koji izraste na glavnom rogu; sporedni rog; prenes. sporedni rog na vilama ili bilo emu drugom, paroni prid. odr. v. - koji je od paroka. Partenn im. m. r. (gr), g. jd. Partenna - poznati hram u antiko-dorskom stilu na Akropolisu u Atini. parter im. m. r. (fr.), g. jd. partera prizemlje; poz. zadnji dio gledalita u dvorani; sport, zahvat u hrvanju; pre nes. vrsta damasta sa utkanim cvjetovi ma. particip im. m. r. (lat.) - gram. glagolski pridjev. participacija im. . r. (lat.) - sudjelo vanje, uestvovanje u emu; udio u neemu, sudionitvo, uee (u novcu, u sredstvima, u poslovima i sl.), participant im. m. r. (lat.), g. mn. participanata - onaj koji jednim dijelom sudjeluje, participira u emu i ima pra vo na dio zarade, participiranje gl. im. s. r. (lat.) - djeli mino sudjelovanje u emu, uee, participirati gl. nesvr. (lat.), prez. parti cipiram - vriti participaciju; djelimi no sudjelovati u emu; biti dio ega. participni prid. odr. v. (lat.) - participski.

particlpskl particlpskl prid. odr. v. (lat.) - gram. koji se odnosi na particip, koji mu pripada, partija im. . r. (fr.), g. mn. partija grupa politikih istomiljenika, stranka; prenes. dio cjeline; drutveno odgova rajui sloj; odgovarajui partner, prilika za enidbu, udaju; cijela igra neega; dio puta; mu. dio kompozicije za jedan glas; odovarajua prilika (dobra partija). partijac im. m. r. (fr.), g. jd. partijca, v. jd. partije , g. mn. partijaca - lan partije; partija, partija im. m. r. (fr.), g. jd. partija, g. mn. partija , pejor. - onaj koji je pre tjerano odan partiji, partijaica im. . r. (fr.) - ena partija, partijka im. . r. (fr.), dat. jd. partijki, g. mn. partijki - enska partijac; partijai ca. partijnost im. . r. (fr.), instr. jd. partijnou/partijnosti - odanost, naklonjenost pariji. partijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na partiju i njene sljedbenike; koji im pripada. partijski pril. (fr.) - na nain kako se to ini u partiji; kako to ine partijci, partikula im. . r. (lat.) - djeli, komadi; gram. nepromjenjiva rije, rijeca, partikularan prid. (lat.), odr. v. partikularni - djelimian, nepotpun, zaseban, odvojen; naroit, osoben. partikularist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. partikularistilpartikulariste - pristalica partikularizma; osoba koja sve rjeava dio po dio; onaj koji tei podvojenosti, partikularizacija im. . r. (lat.) - izdva janje, odvajanje, podvajanje; potanko iznoenje pojedinosti; opirno kazi vanje radi ukazivanja na detalje; partikulariziranje; v. partikularizam. partikularizam im. m. r. (lat.), g. jd. partikularizma , n. mn. partikularizmi, g. mn. partikularizama - sklonost ka izdvajanju iz neega ili odvajanju od negoga; tenja ka posebnosti, ka uva nju nekih posebnih interesa razliitih od interesa ope zajednice, partikulariziranje gl. im. s. r. (lat.) - v. partikularizacija. partikularizirati gl. nesvr. (lat.), prez. p a rtik u la riz a m , trp. prid. partikulari-

594 ziran - izdvajati iz cjeline, usitnjavati, dijeliti na manje cjeline; u pojedino stima iznositi detalje, partitlv im. m. r. (lat.), g. jd. partitiva gram. djelidbena rije (npr. sad - sad, as - as i sl.), partitivan prid. (lat.), odr. v. partitivni koji je djeljiv, djelidben, koji dijeli; koji ne izraava cio pojam nego samo njegov dio (npr. partitivni genitiv). partitura im. . r. (lat.), g. jd. partiture , n. mn. partiture, g. mn. partitura - muzi ko djelo, skup svih dionica jedne kompozicije. partizan im. m. r. (fr.), g. jd. partizana , g. mn. partizana - pripadnik partizanskog pokreta; vojnik partizanske vojske; ovjek koji se svojevoljno bori protiv nepravde, agresora i tlaitelja pristupa jui partizanskom pokretu, partizanka im. . r. (fr.), dat. jd. partizanki, g. mn. partizanki - ena partizan; enska osoba koja je pristupila parizanskom oslobodilakom pokretu, partizanski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na partizane, koji im pripada, partizanski pril. (fr.) - na nain kako to ine partizani, partner im. m. r. (engl.), g. jd. partnera , g. mn. partnera - onaj koji s kim radi na istom poslu, zajedno; ravnopravan sudionik u kakvom poslu, partnerica im. . r. (engl.) - partnerka, partnerka im. . r. (engl.), dat. jd. p a r tnerki, g. mn. partnerki - enska osoba koja je nekome partner, partnerica, partnerkui/partnerkin prid. odr. v. (engl.) - koji pripada partnerki, partnericln/partneriin prid. odr. v. (engl.) - v. partneriin. partnerstvo im. s. r. (engl), g. jd. p ar tnerstva - sudjelovanje u nekom poslu; rad udvoje; udruivanje u poslu; orta kluk. partokal(a) im. m. i . r. (lat.) - naranda, portugalska naranda. partokali pril. (lat.) - boje kao u narande, kao naranda. pas im. m. r., g. jd. p sa, v. jd. pse/psu, n. mn. psi, g. mn. paa, dat.-instr.-lok. mn. psima - ivotinja iz porodice vu kova; domai pas, pas lutalica; divlji pas; prenes. ovjek koji zasluuje pre zir. pas1 im. m. r., n. mn. pasovi/pasovi pojas. pas2 im. m. r. (lat.) - putna isprava, paso; plesni korak; tjesnac; u maevanju skok prema protivniku; u fudbalu - dobaaj; u kartanju - odustajanje, pasati gl. nesvr., prez. pae - pristajati, odgovarati kome; biti kome po volji, po ukusu. pasati im. m. r. mn. (tal.), g. mn. pasta stalni niski (pri)morski vjetrovi koje izaziva stalno postojanje visokog pri tiska na geografskim irinama oko 30. pasa im. m. r. (fr.) - prolaz, prolazak; propust; pokriveni prolaz; pokrivena ulica; galerija, pasar im. m. r. (fr.), g. jd. pasaera putnik; putnik koji je doputovao kak vim prevoznim srdestvom. pasija im. . r. (lat.), g. jd. pasije - strast, neodoljiva potreba, neodoljiva elja, estina, ar, uzbuenost; patnja, mue nje, tjelesna bol; mu. vokalno-instrumentalno djelo, oratorij, na temu patnje i smrti I. Krista, pasijans im. m. r. (fr.) - vrsta kartake igre bez suigraa; strpljivo redanje ka rata. pasijl prid. odr. v. - koji pripada psu; koji je kao u psa. pasionar/pasioner im. m. r. (fr.), g. jd. pasionara/pasionera - pasioniran, stras tven ovjek, zanesenjak. pasioniran prid. (fr.), odr. v. pasionirani strastven, zanesen, sasvim obuzet ime. pasiomranje gl. im. s. r. (fr.) od pasioni ran - zanoenje, obuzetost, beskrajno oduevljavanje ime. pasionirati gl. nesvr. (fr.), prez. pasidniram - zanositi se, beskrajno se odue vljavati ime. pasfranje gl. im. s. r. (lat.) - suzdravanje od kartanja; prenes. protiskivanje kroz sito; prolaenje kroza ta; dodavanje lopte. pasirati gl. nesvr. (lat.), prez. pasiram u kartanju se suzdrati od igre ili je napustiti; prenes. proti ski vati kroz sito; proi kroz neto; dodati loptu suigrau.

595

pasmina pasite im. s. r., g. jd. pasita, n. mn. pasita, g. mn. pasita - ispaa, mjesto za napasanje stoke. pasiv im. m. r. (lat.), g. jd. pasiva - gram. trpno stanje. pasiva im. . r. (lat.) - dug, neisplaene obaveze; negativno poslovanje, pasfvac im. m. r. (lat.), g. jd. pasivca , n. mn. pasivci, g. mn. pasivaca - pasivan ovjek, koji se nemamo odnosi prema svemu; homoseksualac, pasivan prid. (lat.), odr. v pasivni - koji trpi, koji ne reaguje na izazove, samo posmatra; duan; gram. trpni. pasivist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. pasivisti /pasiviste - osoba sklona pasivizmu; ovjek koji nita ne ini da izmijeni loe stanje; onaj koji se sasvim prepu stio okolnostima, koji se ne trudi, koji se ne brani; ovjek kome je svejedno ta se oko njega deava, koji se povlai, pasivizam im. m. r. (lat.), g. jd. pasivizma - stanje nerada, inertnog, pasivnog odnosa prema dogaanjima i zbivanji ma; nezainteresovanost, odsutnost, pasiviziranje gl. im. s. r. (lat.) - postajanje pasivnim; povlaenje, odmicanje od drutvenih zbivanja i dogaanja; nedo statak akcije i elje da se ita ini i promijeni. pasivizirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. pasiviziram (se) - povlaiti/povui se iz nekog posla, odmicati/odmaknuti se od zbivanja i dogaanja i ne (u)initi nita da se oni izmijene; izolovati se bez potrebe i elje da se neto (u)radi. pasjaa im. . r., pejor. - psea glava; prenes. pejor. glavetina, glavurda, pasjak im. m. r., g. jd. pasjaka, n. mn. pasjaci - psei izmet, pasjaka, pasjako vina. pasjaluk im. m. r. g. jd. pasjaluka, n. mn. pasjaluci, g. mn. pasjaluka , dat.-instr.lok. mn. pasjalucima - bezobzirna hiro vitost; bezobrazluk, paskvila im. . r. (tal.) - uvredljiv natpis; podrugljiv, zajedljiv sastav, paskvilant im. m. r. (tal.) - pisac paskvila, pasmina im. . r., g. jd. pasmine, n. mn. pasmine, g. mn. pasmina - biol. biljke ili ivotinje iste vrste s tipinim osobi nama koje se prenose na potomstvo.

paso

596 pastir im. m. r. (lat.), v. jd. pastire!pastiru - obanin, goni stada; prenes. vjerski voa, sveenik, pastire im. s. r. (lat.), g. jd. pastlreta , em. - dijete koje uva stoku, obane, pastiri. pastirica/pastirka im. . r. (lat.) - enski pastir; obanica, pastirka, pastiriclh/pastiriin prid. odr. v. (lat.) koji pripada pastirici, pastirkin, obanicin. pastiri im. m. r. (lat.) - pastiri, pasti re. pastiri im. m. r. (lat.), n. mn. pastirici, em. - mali pastir, pastire, obane, obani. pastirski pridj. odr. v. (lat.) - koji je u vezi s pastirima, koji pripada pastirima, obanski. pastor im. m. r. (lat.), v. jd. pastore protestantski sveenik, evangelistiki upnik. pastorak im. m. r. (lat.), g. jd. pastorka , n. mn. pastorci , g. mn. pastoraka djeak ili mladi doveden drugom su pruniku iz prvog braka, pastorala im. . r. (lat.), g. jd. pastorale pastirska pjesma; umjetniko djelo, naj ee dramsko, koje idilino prikazuje jednostavni pastirski ivot; nauka o vrenju sveenike slube, pastoralan prid. (lat.), odr. v. pastoralni idilian, pastirski, seoski, u stilu pasto rale, duhovniki, duebriniki, pastoralije im. . r., mn. (lat.) - sveeni ki/sveteniki poslovi i dunosti, pastorad zb. im. (lat.-bos.), pejor. drugom supruniku dovedena djeca iz nekog drugog braka, pastore im. s. r. (lat.), pejor. - drugom supruniku dovedeno dijete iz prethod nog braka. pastorka im. . r. (lat.) - djevojica ili djevojka drugom supruniku dovedena iz prvog braka, pastrma im. . r. (tur.) - usoljena i osuena ovetina; vrsta ribe, pastrmka, pastrmka im. . r., dat. jd. pastrm ci, g. mn. pastrm ki - vrsta kvalitetne rijene ribe sa karakteristinim crvenim i crnim pjegama po tijelu, koja ivi u bistrim, hladnim i brzim potocima i rijekama, pastrva im. . r. (tur.) - pastrma. pastuh im. m. r. - snaan, zdrav, neukopljen konj koji slui za oplodnju, pastva im. . r. - vjernici naspram sve enika. pasulj im. m. r. (lat.) - ob. grah. pasus im. m. r. (lat.) - odjeljak u knjizi, odlomak, stavak, isjeak; stara mjera za duinu, korak, paad zb. im. . r., pejor. - psi koji lutaju u grupama, napadaju i prave tetu; odbaena, nepoeljna tenad; prenes. neodgojena i neposluna djeca; djeca sklona injenju tete, pae im. s. r., g. jd. paeta - pas lutalica, tene bez vlasnika; prenes. neodgojeno dijete. paa im. m. r. (tur.), g. jd. pae, v. jd. paa/pao, n. mn. pae, g. mn. paa hist. visoka vladarska titula; osoba koja upravlja paalukom. paa im. . r., g. jd. pae, n. mn. pae, g. mn. paa - ispaa, travnjak, pasite, panjak; hrana za biljojede, paaluk im. m. r. (tur.), n. mn. paaluci, g. mn. paaluka, dat.-instr.-lok. mn. paalucima - hist. podruje kojim upra vlja paa; vlast i dostojanstvo pae; zvanje pae. paenog im. m. r. (tur.), v. jd. paenoze, n. mn. paenozi - badenog, bado, mu jedne muu druge sestre, paevina/paevina im. . r. - panjak, pain/paui i paln/pain prid. odr. v. (tur.) - koji pripada pai. painac im. m. r. (tur.-bos.), g. jd. palnca, v. jd. paine, n. mn. pdinci, g. mn. painaca - pain ovjek, onaj koji je odan pai, koji je u painoj slu bi. painica/painica/painica im. . r. (tur ), v. jd. painicelpainice i painice - hist. paina ena; prenes. ena koja ivi bez brino, raskono i udobno; ona koja ima ponosno dranje, palnskl/painskl prid. odr. v. (tur.) - koji se tie paa (npr. painska pdsla). painski pril. (tur.) - kao pae, onako kako to ine pae. panjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na panjak, koji mu pripada, panjak im. m. r., n. mn. panjaci, g. mn. panjaka - prostrana travnata povrina za ispau stoke; mjesto gdje pase stoka.

597

patina

paso im. m. r. (njem.-fr.), instr. jd. paso em - putna isprava za inostranstvo; putovnica; prenes. potvrda o legalnoj prodaji stoke, pasokl prid. odr. v. (njem.-fr.) - koji se odnosi na pasoe. paovati gl. svr. (njem.), prez. pasujem razg. pasati, biti prikladan, odogovarati neemu, pristajati uz neto; pasati. pasta im. . r. (gr.) - krema (npr. pasta za zube); tijesto i preraevine od tijesta; kaasto mljeveno kuhano meso, riba, pateta. pastel im. m. r. (tal.-fr.), g. jd. pastela pisaljka u boji; blaga, njena nijansa boje; slika izraena suhom bojom, u pastelu. pastelan prid. (tal.-fr.), odr. v. pastelni blag, njean, svijetao; koji je u pastelu. pastelirSnje gl. im. s. r. (tal.-fr.) - slikanje suhom bojom, tehnikom pastela, pastelirati gl. nesvr. (tal.-fr.), prez. pa- . ste Hram - slikati suhom bojom, u paste lu. pastelist(a) im. m. r. (tal.-fr.), n. mn. pastelistilpasteliste - slikar koji slika suhom bojom, koji radi u pastelu, pasterizacija im. . r. (fr.), g. jd. pasteri zacije - zatita hrane, posebno tenosti, od tetnog djelovanja razliitih gljivica i njenog kvarenja zagrijavanjem na temperature od 55 do 60. pasteriziranje/pasterizovanje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od pasterizirati/pasterizovati obavljanje pasterizacije, pasterizirati/pasterizovati gl. nesvr. i svr., prez. pasteriziram/pe ste rizuj em kvarljivu jestivu tenost, mlijeko, soko ve, vino i sl. podvrgnuti pasterizaciji, tj. zagrijavanju do 60, pasterizovati. pasti gl. svr., prez. padnem, pril. pr. padnuvi - vlastitom teinom udariti o tlo; svaliti se na zemlju; izgubiti oslo nac; nasilno prekinuti let; zaustaviti se na neemu; prenes. klonuti; izgubiti snagu, izgubiti volju; tresnuti; izgubiti ugled, poloaj, povlastice; poginuti, postati slab; izgubiti vrijednost; dobiti neprolaznu ocjenu, moralno posrnuti; dogoditi se; iznenada se pojaviti i sl. pasti/pasti gl. nesvr., prez. pasemlpasem - zubima gristi travu i dr. rastinje; prenes. brzo jesti; sve redom jesti.

pateta im. . r. (tal.) - gusta smjesa od sitno mljevenog kuhanog mesa, mesni namaz; mina u obliku konzerve patete, paovati/paovati gl. nesvr. (tur.), prez. paujem - hist. upravljati paalukom; prenes. ponaati se kao paa. PA T skra. - protivavionski top. pat im. m. r. (fr.-tal.) - situacija u ahu, stanje kada kralj treba da se pomjeri, a ne moe. patak im. m. r., g. jd. patka , n. mn. patkovUpci, g. mn. pataka, dat.-instr.lok. mn. ptkovima/pcima - mujak patke, vodene pernate domae i divlje ivotinje. pataren im. m. r. (tal.), g. jd. patarena, n. mn. patareni, g. mn. patarena - bogu mil; sljedbenik bogumilstva, patarenskl prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na patarene i patarenstvo, bogu milski. patarenstvo im. s. r. (tal.) - bogumilstvo, patent im. m. r., g. mn. patenata (lat.) dozvola koja se izdaje izumitelju za ori ginalan izum; prenes. iskljuivo pravo na neto. patentan prid. (lat.), odr. v. patentni - koji se tie patenta; koji se bavi patentima; prenes. praktian, upotrebljiv, izvrstan. patentirati gl. svr. (lat.), prez. patenti ram, trp. prid. patentiran - proglasiti neto originalnim izumom, patentom; imati iskljuivo pravo na neto; prenes. ovlastiti, privilegovati, patentovati. pater im. m. r. (lat.) - otac; naziv nekih katolikih sveenika, paternalizam im. m. r. (lat.), g. jd. pate rnalizma - zatitnitvo, nastojanje mo nih da svojom brigom zatite slabije i odvoje ih od njihovih pravih zaitnika. paternalitet im. m. r. (lat.), g. jd. patem aliteta - oinstvo, pravni odnos oca pre ma djeci. patetian prid. (gr.), odr. v. patetini osjeajan, zanesen, dirljiv, potresan; vrlo izraajan i pretjeran; izvjetaen, patetika im. . r. (gr.), dat. jd. patetici ganutljivost, zanesenost; pretjerana osjeajnost; izvjetaenost. patika im. . r. (tur.), dat. jd. patici platnena cipela; vrsta zatvorene papue, patina/patina im, . r. (lat.) - zelenkasta hra na nekim metalima kao posije-

patinirati dica njihove oksidacije; prenes. znak starine. patinirati gl. svr. (lat.), prez. patiniram , trp. prid. patiniran - postati patiniran; dati emu patinu, stariji izgled, patipanja im. . r. (p.) - vrsta utog suhog kolaa od umuenih jaja. patiti (se) gl. nesvr., prez. patim (se) podnositi patnju, muiti se; dugo bolo vati; trpjeti jaku bol; biti u neimatini, teko ivjeti. patka im. . r., g. mn. patki/pataka plovka, divlja i domaa pernata ivo tinja; prenes. netana vijest radi posti zanja atrakcije, patkica im. . r., v. jd. patkice , em. mlada patka; mala patka, patlidan im. m. r. (tur.) - vrsta povra duguljastog mesnatog ploda tamnoplave boje; u nekim narodnim govorima sinonim za paradajz, patnica im. . r. - ona koja pati, koja podnosi teke bolove; nesretnica; ona koja teko ivi. patnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na patnike. patniki pril. - na nain patnika, kao pa tnici, s naporom, teko, s patnjom, na porno. patnik im. m. r., n. mn. patnici - onaj koji se pati; koji ivi u neimatini; bolestan i nemoan ovjek; muenik, patnja im. . r., g. mn. patnji - muenje, paenje. patonl prid. odr. v. - koji se odnosi na patoku. patoka im. . r., dat. jd. patoci posljednja rakija iz kazana, posljednje kapi rakije, plavi, plavi, patolog im. m. r. (gr.), n. mn. patolozi med. specijalist patologije; poznavalac znakova i uzronika bolesti, patologija im. . r. (gr.) - medicinska disciplina, nauka o bolestima, patoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se tie patologije; koji spada u nauku o bole stima. patos/patos im. m. r. (gr.) - bolesno psihiko stanje; strast; velika osjeaj nost govornika; dirljiv, zanosan, stras tven govor; vii nain izraavanja; pre nes. narcisoidnost, napuhanost.

598 patos im. m. r. (gr.) - tlo u zatvorenom prostoru; pod; drveni pod. patrice im. . r., mn. (lat.) - brojanica, krunica, u hriana niz od pet puta po deset zrnaca uz koja se obavljaju neke molitve (tespih u muslimana), patricij im. m. r. (lat.) - u starom Rimu osoba s povlatenim poloajem, supro tno plebejcu; u kasnorimskom periodu naslov najviih upravljaa i poasni naslov dodjeljivan stranim vladarima; u srednjem vijeku osoba koja je pripadala gradskoj aristokratiji, plemi, patrlcljka im. . r. (lat.), dat. jd. patricijki - ena patricij; aristokratkinja; plemkinja. patricijski prid. odr. v. (lat.) - koji se tie patricija i patricijata; koji pripada patri cijata; aristokratski; plemiki, patrijarh/patrijarh im. m. r. (gr.), n. mn. patrijarsi - praotac plemena ili naroda; prvobitno opa kranska vjer ska titula, kasnije titula pravoslavnih vrhovnih poglavara. patrijarhalan prid. (gr.), odr. v. patri jarhalni - onaj koji se pridrava starih obiaja; miran i skroman; starinski; pre nes. konzervativan, zastario, nesavre men. patrijarhat im. m. r. (gr.), g. jd. patrijarhta - oblast pod nadzorom patri jarha, vrhovnog poglavara pravoslavne crkve; period dominacije oevog prava; oeva loza; prenes. zastarjeli odnosi u porodici i drutvu, patrijarija im. . r. (gr.) - oblast kojom upravlja patrijarh; zgrada u kojoj sta nuje i radi patrijarh; sjedite patrijar hata gdje je m je ten a saborna pravo slavna crkva, patrijarljski prid. odr. v. (gr.) - koji pripada patrljarsiji ni potie iz nje. patrimonij im. m. r. (gr) - oevina; nasljee od oca. patriot(a) im. m. r. (lat.), n. mn. patrioti/ patriote - privrenik svojoj domovini; ovjek koji na prvo mjesto stavlja patriotizam, domoljub, rodoljub, patriotizam im. m. r. (lat.), g. jd. patriotizma - ljubav prema domovini; domoljublje; rodoljublje, patriotkinja im. . r. (lat.) - ena patriot. patriotski prid. odr. v. (lat.) - koji je u vezi s patriotima i patriotizmom; koji gaji iskrenu ljubav prema domovini, patrljak im. m. r., g. jd. patrljka, n. mn. patrljci\ g. mn. patrljaka - ostatak suhe ili slomljene grane; oteeni ostatak kakvog duguljastog predmeta; prenes. ostatak, gornji dio osakaene ruke ili noge. patrola im. . r. (fr.) - naoruani vojnici koji izviaju, izvidnica; ratni brod ili avion koji izvia; nona straa, patroldija im. m. r. (fr.-tur.) - uvar javnog reda; policajac; lan patrole, patroldijm/patroldijin prid. odr. v. (fr.-tur.) - koji pripada patroldiji. patroldljskl prid. odr. v. (fr.-tur.) - koji se odnosi na patroldije. patroliranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od patro lirati. patrolirati gl. nesvr. (fr.-lat.), prez. patrdliram - vriti izvianje odreenog terena; u predvienom vremenu obila ziti odreeno podruje; nou nadgledati stanje u odreenom rejonu, patrolni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na patrole i patrolce. patron im. m. r. (lat.), g. jd. patrona svetac, zatitnik pojedinaca, porodica, grada ili stalea; zatitnik uope; za titnik siromanih graana u starom Ri mu i njihov branilac; zatitnik slabijih; pokroviteljski odbor, patron im. m. r. i patrona im. . r. (lat.) redenik, red metaka; ahura od metka, patronat im. m. r. (lat.), g. jd. patronata pokroviteljstvo; zatitnitvo; posebno pravo nadgledanja i donoenja odluka nad neim. patronaa im. . r. (fr.) - kuna posjeta, nadgledanje, patronanl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na patronau, koji pripada patro nai. patronesa im. . r. (fr.) - pokroviteljica kakve humanitarne akcije i sl.; zatitni ca, humanitarna radnica, patronun im. m. r. (gr.), g. jd. patronima - ime izvedeno prema oevu imenu; porodino ime; prezime; patronimik, patronimikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na patronimike; v. patronunski.

599

pauina patronimik im. m. r. (gr.), n. mn. patronimici - patronim. patronunski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na prezimena, na patromme; pa tronimikl. patuljak im. m. r., g. jd. patuljka , n. mn. patuljci , g. mn. patuljaka - neprirodno niski i esto neskladno razvijeni ljudi zbog poremeaja rada lijezda sa unu tranjim luenjem, patuljast prid., odr. v. patuljasti - niskog rasta, malen, siuan; patuljkast. pat ulj e im. s. r., g. jd. patiiljeta - dijete patuljka. patulji im. m. r., em. - mali patuljak; dijete patuljka, patuljica im. . r. - ena patuljak, rastom niska ena zbog organskog poremeaja u razvoju organizma, patuljkast prid, odr. v. patuljkasti - patu ljast. patvoren prid., odr. v. patvoreni - krivo tvoren, zamijenjen, falsifikovan. patvorina im. . r. - krivotvorina, zamje na za neto, falsifikat; imitacija neega, patvoriti/patvoriti gl., nesvr. i svr., prez. patvorim , trp. prid. patvoren krivotvoriti, zamjenjivati, falsifikovati, pauak im. m. r., g. jd. pauka , n. mn. pauci , g. mn. pauaka , em. i hipok. mali pauk; prenes. slab, mrav, star ovjek. pauar im. m. r., g. jd. pauara - zool. uti leptiri ija se gusjenica upaui na lozi i hrani njenim liem, pauast prid., odr. v. pauasti - njean kao pauina; ispleten kao paukova mre a; lagan kao pauina, pauati se gl. nesvr., prez. paiia se postajati prekriven pauinom; prekriva ti se pauinom; pauiti se. paunje gl. im. s. r. - obavijanje paui nom. pauijl prid. odr. v. - koji se odnosi na pauka; paukov, pauina/pauina im. . r., g. jd. pauine! pauine - paukova mrea; prenes. sve to je izgledom i kvalitetom slino pa uini; jeftina, nekvalitetna, brzo poderiva tkanina; neto ovla i nekvalitet no uraeno; ono to zadrava, to spu tava.

pauinast pauinast/pauinast prid., odr. v. pauiriasti/pauinast! - pauast; koji je kao pauina; koji je pun pauine; koji je prekriven pauinom, pauinasto/pauinasto pril. - poput pau ine; slabog kvaliteta; prozrano, laga no, neizdrljivo, pauinati/pauinati se gl. nesvr., prez. pauina se - prekivati se pauinom, paui/paui im. m. r., em. - mali pauk. pauia im. . r. - enka pauka, p au iji prid. odr. v. - koji je od pauka, koji pripada pauku; paukov, pauiti gl. nesvr., prez. pauim - poput pauka plesti mreu; obavijati, stezati neto; muiti, gnjaviti kao pauk. pauiti se gl. nesvr., prez. paui se pauati se. pauljiv prid., odr. v. pauljivi - paui nast. pauljivost im. . r., instr. jd. pauljivou/pauljivosti - obiljeje ili stanje prostora prekrivenog pauinom, paunl prid. odr. v. - koji je od pauine, paunjak im. m. r., g. jd. paunjaka , n. mn. paunjaci , g. mn. paunjaka paukovo leglo, pauina. pauk im. m. r., n. mn. pauci/paukovi zool. zglavkar koji lui pauinu; vrsta ribe; prenes. teretno vozilo koje odvozi nepropisno parkirane automobile, paukov prid. odr. v. - koji pripada pauku, koji je od pauka, paukovci/paukovci im. m. r. mn., g. p a ukov ac a - zool. insekti iz reda paukova, paun/paun/paun im. m. r. (tal.), n. mn. paunovi, g. mn. paunova / paunova zool. velika junoazijska ptica iz poro dice fazana sa raskonim lepezastim a renim repom kod mujaka, paunast/paunast prid. (tal.), odr. v. paunasti - koji je kao paun. slian paunu, pauna im. m. r. (tal.), g. jd. pauna golub koji iri rep poput pauna; paungolub. paunad/paunad zb. im. (tal.), instr. paunadi/paunadi - paunova pilad, paunii. paune im. s. r. (tal.), g. jd. pauneta hipok. - paunovo pile; pauni. paunica im. . r. (tal.) - paunova enka; prenes. raskono odjevena i otmjena e na.

600 paunov prid. odr. v. (tal.) - koji je u vezi s paunom, koji mu pripada ili potie od pauna. paunskl/paunskl prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na paune, paunski/paunski pril. (tal.) - na nain kako to ine pauni, pauper im. m. r. (lat.) - siromah; seljak bez imanja, pauperizacija im. . r. (lat.) - masovno osiromaenje stanovnitva klasnom eks ploatacijom, pauperizam im. m. r. (lat.), g. jd. pauparizma - stanje siromatva nastalo pauperizacijom. pauperizirEnje/pauperizovanje gl. im. s. r. (lat.) od pauperizirati/pauperizovati. pauperizirati (se) gl. svr. i nesvr., prez. pauperiziram/pauperizujem - (o siro maiti, osta(ja)ti bez iega, paus im. m. r. (njem.) - vrsta prozirnog masnog papira za umnoavanje rukopi sa, paus-papir. paual im. m. r. (njem.), g. jd. pauala suma novca odreena globalno, neovi sno od promjenljivih iznosa, pauala im. . r. (njem.) - odreena suma novca za odreeni period; paual, paualan prid. (njem.), odr. v. paualni koji se tie pauala; priblian, neovisan od promjenljivih iznosa, paualno pril. (njem.) - otprilike, po do govoru, bez preciznih pokazatelja. pauza im. . r. (lat.), g. mn. pauza stanka, prekid rada; odmor; zastoj; pre dah; mu. znak za duinu prekida zvu ka. pauzirati gl. nesvr. (lat.), prez. pauzi ram, trp. prid. pauziran - praviti pauzu; odmarati se; praviti zastoj. pavijan im. m. r. (njem.) - vrsta afrikog majmuna sa kratkim repom i glavom slinoj pseoj. paviljon im. m. r. (fr.), g. jd. paviljona uope: graevina za razliite namjene (stanovanje, izlobeni prostor itd.), paviljoni im. m. r. (fr.), em. - mali paviljon. paviljonskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na paviljon, koji mu pripada, povlaenje gl. im. s. r. - hvatanje pavlake po mlijeku; skidanje pavlake. pavlaica im. . r., em. - tanak sloj pa vlake, malo pavlake po mlijeku, pavlaiti (se) gl. nesvr., prez. pavlaci (se) - poeti (se) oblikovati (u) pavlaku, hvatati, izdvajati (se) u pavlaku; sku pljati, skidati pavlaku s mlijeka. pOvlaka, dat. jd. pavlaci, g. mn. pavlaka gust, mastan mlijeni proizvod koji se stvara na povrini nekuhanog mlijeka, pavlakast prid., odr. v. pavlakasti - gust poput pavlake; koji slii pavlaci, pavlin im. m. r. - katoliki sveenik iz re da sljedbenika sv. Pavla, pavlinski prid. odr. v. - koji pripada pavli nima. pazakup im. m. r. - zakup preko po srednika, prvog zakupca; ugovor kojim zakupac zakupljeno ustupa treoj osobi, pazalog im. m. r., n. mn. pazlozi - zala ganje ve jednom zaloenog, pazaloga im. . r. - pazalog. Pazar im. m. r. (perz.), g. jd. Pazara skraeni naziv za grad Novi Pazar. pazar im. m. r. (perz.), g. jd. pazra pijani dan; prvi dan u sedmici; ku povina i prodaja; trgovanje; mjesto gdje se trguje, trgovite, pijaca; zaraen no vac, zarada, pazardija im. m. r. (perz.-tur.) - trgovac, onaj koji prodaje na pazaru; pazarlija; onaj koji je ta pazario na pazaru, ku pac. pazariti gl. svr., (perz.) prez. pazarim, trp. prid. pazdren - kupiti ili prodati ne to. pazarivanje gl. im. s. r. (perz.) od paza ri vati. pazarivati gl. nesvr. (perz.), prez. pazdrujem, trp. prid. pazarivan - prodavati ili kupovati; pogaati se, cjenkati se, trgovati. pazarlija im. m. r. (perz.-tur.) - pazardi ja. pazarluk im. m. r. (perz.-tur.) - roba koja se prodaje; kupljena roba; pazar, pazarnl/pazarskl prid. odr. v. (perz.) koji se odnosi na pazar, pazdrijen im. m. r. - bot. vrsta biljke, kruina. pazija im. . r. (tur.) - bot. vrsta zelja, blitva.

601

pelarenje pazikua im. . r. - osoba koja nadgleda kuu i odrava red; kuepazitelj; do mar. pazitelj im. m. r. - ovjek koji je zaduen da neto nadgleda, uva i pazi. pazitelj ica/pazitelj ka im. . r. - ena koja neto ili nekoga pazi; njegovateljica, paziti gl. nesvr., prez. pazim, trp. prid. paen - neto posebno uvati; paljivo uvati pogledom; biti usredsreen na neto; njegovati, pazuho im. s. r., g. jd. pazuha, n. mn. pazuha, g. mn. pazuha - unutranji dio ramenog lanka, pazunl prid. odr. v. - koji se odnosi na pazuho. pazvuk im. m. r. - obinije: jeka, odjek, eho zvuka. pa im. m. r. (fr.), n. mn. pzevi - djeak, mladi plemikog porijekla u slubi na francuskom dvoru ili u plemikoj kui; pitomac vojnog zavoda za povlatene drutvene slojeve u carskoj Rusiji; mla di na usluzi gostima u hotelima viso kog statusa, paenje gl. im. s. r. - panja, paljiv prid., odr. v. paljivi - ljubazan; susretljiv; koji se brine o drugima, koji nastoji da se drugi osjeaju ugodno; oprezan. paljivo pril. - oprezno; ljubazno; s pa njom; susretljivo; sa zanimanjem i sl. paljivost im. . r., instr. jd. paljivou! paljiv osti - ponaanje puno obzira pre ma drugima; osobina paljive osobe, panja im. . r., g. mn. panja/panji usmjerenost misli, vida, sluha ili po kreta na neto ili na nekoga; predu sretljivost, ljubaznost; uslunost; naklo nost; ljubav; interesovanje, zanimanje; paenje. pela/pela im. . r., v. jd. pelo, n. mn. pele, g. mn. pela - zool. vrsta kukca koji ivi u roju, u divljini ili pod nadzorom ljudi, a koji proizvodi med. pelac im. m. r., g. jd. pelca, v. jd. pele, n. mn. pelci, g. mn. pelaca zool. muka pela, trut. pelar/pelar im. m. r., g. jd. pelara/ pelara - privrednik, osoba koja se bavi pelarstvom radi proizvodnje meda. pelarenje gl. im. s. r. - bavljenje pelar stvom.

pelarev pelarev/pelarov i pelarev/pelarov prid. odr. v. - koji pripada pelaru, koji se odnosi na pelara, pelarica/pelarka im. . r., v. jd. pelarice - ena koja se bavi pelarstvom, pelariti gl. nesvr., prez. pelarlm - ra diti oko pela; baviti se pelama; preno siti konice s jedne pae na drugu, pelarnlk im. m. r., g. jd. pelarnlka, n. mn. pelarnici - mjesto gdje su smje tene konice; pelinjak, ulite, pelarski prid. odr. v. - koji se odnosi na pelare i pelarstvo, pelarski pril. - na nain pelara, kao pe lari. pelarstvo im. s. r. - privredna grana iji je cilj proizvodnja meda; zanimanje pelama, pelarenje, pelica im. . r., em., hip. - mala pela; mlada pela, pelin/pelin prid. odr. v. - koji pripada peli, koji se odnosi na pelu; koji pro izvodi pela; peliji. peliji. pelinjak im. m. r., n. mn. pelinjaci, g. mn. pelinjaka, dat.-instr.-lok. mn. p e linjacima - posebno mjesto gdje su smjetene konice sa pelama, pelarnik; svako mjesto gdje ive pele (u mski pelinjak), pelinji prid. odr. v. - koji proizvode pe le; koji se odnosi na pele, koji pripada pelama. pec! uzvik - onomat. uzvikuje se u znak opomene da se neto ne smije dotaknuti jer je vrelo, moe pecnuti. pea im. . r., hip. - enska osoba koja se neka, koja se pei. pea im. . r. - bot. bijela tikva koja se pee i jede; stambolka. peca im. m. r., g. jd. peca , v. jd. pecau - ovjek s visokim gumenim izmama koji se bavi pecanjem ribe; pecar; ribar; ribi, pecakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pecaa i pecanje, pecalica im. . r. - iskrica, varnica koja pecka. pecalo im. m. i s. r., hip. - peckalo, pecallste im. s. r. - mjesto na vodi gdje je dozvoljeno pecanje ribe. pecaljka im. . r. - ribarski pribor: tap i udica; hvataljka insekata.

602 pecanje gl. im. s. r. - ribarenje, ribolov; hvatanje ribe tapom i udicom, pecaljkom. pear im. m. r., v. jd. pecaru!pecare onaj koji radi u pecari, koji neto pee. pecara1 im. . r. - zgrada u kojoj se neto prerauje peenjem, u kojoj se pee rakija; vanjska zidana pe u kojoj se pee. pecara2 im. . r. - zool. vrsta muhe koja peckanjem otrim rilcem probada kou i pije krv; peckara. pecarina im. . r. - porez koji se plaa za peenje rakije, pecaro im. m. r., v. jd. pear osu - pecar, pecarokl prid. odr. v. - koji se odnosi na pecaroe ili koji im pripada, pecarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pecare ili koji im pripada, pecati gl. nesvr., prez. pecam - na mamac udicom loviti, hvatati ribu; prenes. na prevaru nekoga hvatati, praviti kome zamku, postavljati mu mamac da doe; na odgovarajui mamac hvatati muhe, komarce i sl. pecav prid. - peckav, pecavka im. . r. - peckalica. pecavka im. . r. - zool. vrsta muhe; pecara. pecivo im. s. r. - peeno tijesto; kifle, pereci, buhtle, slanci i sl. sitni pekarski proizvodi. peckalica im. . r., v. jd. peckalicel peckalico - igla ili slino ime se pecka; osoba koja pecka; rije, ala ili anegdo ta kojom se neko pecka, peckalo im. s. r., n. mn. peckala , g. mn. peckala, hip. - zajedljiva osoba, peckanje gl. im. s. r. od peckati, g. jd. peckanja, g. mn. peckanja - unutarnji marci po koi koji se oituju kao bockanje; bockanje; prenes. namjerno i zajedljivo bockanje rijeima, peckara im. . r. - zool. muha koja iljatim rilcem bode i sie krv; prenes. zajedljiva osoba, peckar im. m. r. - mukarac koji voli rijeima peckati; zajedljivac, zlobnik, peckaro im. m. r., hip. - peckar. peckati gl. nesvr., prez. peckam - ubadati iglom, bockati; prenes. biti prema kome zajedljiv, zadirkivati koga rijeima. peckav prid., odr. v. peckavI - onaj koji pecka, bocka, koji ujeda; pecav; koji je probirljiv na hrani, pecnuti gl. svr., prez. pecnem - iznenada opei; bocnuti; ujesti rilcem; prenes. rijeima bocnuti, ujesti, uvrijediti koga namjerno kakvom zajedljivom upadi com, opaskom. pea1 im. . r. (tur.), g. mn. pea - kopre na, veo, zar na feredi kojim neke mu slimanke prekrivaju lice; amija; mara ma za glavu; kona konjska maska, obrazina s otvorima za oi. pea2 im. . r. (perz.), g. mn. pea - o vjek malenog rasta, ovjeuljak, patu ljak. pea3 im. . r. (tal.) - dio, komad, pare neega; novi; ljudina, krupan, naoit ovjek. pea4 im. . r. (lat.) - traka, vrpca. pea5 im. . r. (obinije u mn.) - mrtvake mrlje. pea im. m. r. - onaj koji neto pee; pecar; pekar, peakl prid. odr. v. - koji se odnosi na peaa. peaenje gl. im. s. r. - stavljanje peata na kakav dokument; zatvaranje pisama, paketa stavljanjem peata na mjestu spoja poklopca ili omota; privri vanje i osiguravanje paketa stavljanjem votanog iga, peata, peak im. m. r., g. jd. pedka, n. mn. peaci - neob. ono to je peeno, hljeb, pecivo. peal im. m. r. (mak.), n. mn. peali potitenost; tuga, sjeta; emer; osoba koja izaziva potitenost, koja nanosi tugu i bol ljudima, koja ih ojauje, oneraspolouje. pealan prid. (mak.), odr. v. pealnl snuden, tuan, ojaen; koji je u vezi s pealom; koji stvara tugu, sjetu, bol. pealba im. . r. (mak.), g. mn. pealbi privremeni rad, teaenje izvan mjesta stanovanja, nanienje; prenes. teak, naporan rad. pealbar/pealbar im. m. r. (mak.), v. jd. pealbaru/pealbare, n. mn. pealbari! pealbri - osoba koja privremeno i po vremeno nadnii daleko od mjesta sta novanja, obino u posve drugom kraju, tamo gdje ima posla.

603

peatorezaki

pealiti gl. nesvr. (mak.), prez. peallm stil., nanositi kome peal, bol; izazivati sjetu, tugu, gorinu, pealbarenje gl. im. s. r. (mak.-bos.) od pealbariti - naporan rad na dnevnicu; teaenje radi zarade, obino u bogati jem podruju udaljenom od rodnog kra ja. pealbariti gl. nesvr., prez. pealbarim (mak.) - s vremena na vrijeme radi zarade ii u drugi kraj gdje ima se zonskog posla; s mukom zaraivati na nadnicu u udaljenom kraju gdje ima posla. pealno pril. (mak.) - naporno, teaki, s mukom; sjetno, tuno, alosno, pear im. m. r., v. jd. pearu/peare (tur.) - onaj koji pravi pee; proizvoa pea. peat im. m. r., g. mn. peata - okrugao nevelik predmet s urezanim znakom koji se moe utisnuti ili otisnuti na neemu; muhur, ambilj, ig; vosak u koji se kad se istopi utiskuje poseban znak; prenes. bilo koji poseban znak bilo emu; trag, otisak; poseban dojam, utisak o neemu; peatati gl. nesvr., prez. peatam - sta vljati peat na neto; prenes. neto ne im posebno oznaavati, davati neemu prepoznatljivo obiljeje, peatiti gl. nesvr., prez. peatim, trp. prid. peaen - otiskivati peat, ig na neto; utiskivati peat u vosak; ostav ljati jasan znak, trag; igosati, peatni prid. odr. v. - koji se odnosi na peat, koji se tie peata, peatnik im. m. r., n. mn. peatnlci naprava u obliku metalne ploice na obloj drci u kojoj je urezan kakav poseban znak (grb, inicijali i sl. simbo li) koji se stavlja na papir, pismo i sl.; onaj koji stavlja peate; peatnjak. peatnjak im. m. r., n. mn. peatnjaci kutijica u kojoj stoji jastui s bojom za peat. peatorezac im. m. r., g. jd. peatoresca, v. jd. peatoree, g. mn. peatdrezaca - onaj koji pravi, izrauje peate, koji urezuje znak na peat. peatorezaki prid. odr. v. - koji se odno si na peatoresce i na izraivanje pea ta.

peatoreznica peatoreznica im. . r. - zanatska radioni ca u kojoj se izrauju peati. peen prid, odr. v. peeni - koji je na vatri ili na vreloj plati pripremljen za jelo. peenica im. . r. - sueno govee meso u duguljastim komadima, peenka im. . r., dat. jd. peenci, g. mn. peenkl - peenje, peeno meso s ra nja; peena pleka; peeni komad mesa. peenjak im. m. r., g. jd. peenjka, n. mn. peenjci , g. mn. peenjaka - mladi ku kuruz, mlijenjak peen na aru. peenjara/peenjarnica im. . r. - kuica, kiosk u kome se peku i prodaju razliite sjemenke za grickanje. peenje gl. im. s. r., g. jd. peenja , n. mn. peenja , g. mn. peenja - vrsta jela; pe eno meso s ranja; porcija peenog mesa. peenje gL im. s. r. - pripremanje hrane neposredno na vatri ili na aru, odnosno na usijanoj ploi, peenje im. s. r. - izvjetaeno govorenje, aenje; maenje; raznjeavanje. peiti (se) gl. nesvr., prez. p e c i {se) aiti se, izvjetaeno, mazno govoriti; maziti se; umiljavati se; raznjeavati koga. peurka im. . r., dat. jd. peurki, g. mn. peuraka - bot. gljiva, peurkast prid., odr. v. peurkastI - glji vast, u obliku peurke; koji izgleda kao peurka. peurkica im. . r., em. - gljivica, mala peurka. pe im. . r., instr. jd. pei - openito na prava kojom se toplotnom energijom (vatrom, strujom, plinom ili vodenom parom) zagrijava prostor, na njoj, u njoj se pee ili kuha (elektrina pe, plinska pe; visoka pe u eljezarama i sl.) pei/pei gl. nesvr., prez. peem , trp. prid. peen - neto izloiti visokoj te mperaturi s razliitim ciljem (npr. pei meso ili pei glinu), peica im. . r., em. - mala pe. peina im. . r., g. mn. peina - prirodna upljina nepravilnog oblika i razliitih veliina, obino u krevitim i brdovitim predjelima; spilja, pilja, peinar im. m. r. - onaj koji ivi po peinama.

604
p einast prid., odr. v. peinastl - koji ima

605
pedeset broj - osnovni broj koji oznaava pet puta po deset jedinica u nizu. pedesetak broj., g. jd. pedesetka , n. mn. pedeseci, g. mn. pe desetaka - oko pede set; priblino pedeset; neto manje ili neto vie od pedeset, pedesetero zb. broj - grupa od pedeset jedinki. pedeseti red. broj - koji je po redu iza eterdesetdevetog. pedesetica broj. im. . r. - pedeseti broj. pedesetina/pedesetina broj. im. . r. pedeseti dio ega. pedesetka broj. im. . r., dat. jd. pedes etki, g. mn. pe desetki - cjelina od pede set jedinica, pedesetogodinjak im. m. r., v. jd. pede seto gddinj ae, n. mn. pedesetogddinjaci, g. mn. pedesetogddinjaka ovjek koji ima oko pedeset godina; ovjek pedesetih godina, pedesetogodinji prid. odr. v. - brojni pridjev sa znaenjem: koji ima pedeset godina. pedesetogodinjica broj. im. . r. pedeset godina nakon nekog dogaaja ili nekog datuma; sveano obiljeavanje nekog dogaaja ili vanog datuma na kon pedeset godina, pedesetorica broj. im. m. r., mn. - sku pina od pedeset mukaraca; ega pede set mukog roda, obino pedeset ljudi. pedigre im. m. r. (engl.), g. jd. pedigrea osobine loze koje se provjeravaju rodo slovnim stablom, podaci o porijeklu ivih vrsta, pedijatar/pedijatar im. m. r. (gr ), g. jd. pedijatra/pedijatra, v. jd. pedijatre/pe dijatru, g. mn. pedijatar alpedijatar a ljekar, lijenik specijalista za djeije bolesti; strunjak za pedijatriju, pedijatrija im. . r. (gr.) - med. nauka o bolestima djece, pedijatrijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pedijatre i pedijatriju, koji im pripada. pediker im. m. r. (lat.), g. jd. pedikera, v. jd. pedikeru - onaj koji se bavi pedikiranjem; medicinar koji skida uljeve s nogu, ureuje none nokte i koji se openito bavi njegovanjem stopala.

pehar

obiljeja peine; koji lii na peinu, koji je kao peina, p ein sk i prid. odr. v. - koji se odnosi na peinu; koji potie iz peine; koji pripa da peini. p enica im. . r. - dio pei u koji se stavlja ono to treba da se pee, rerna, pedagog im. m. r. (gr.), n. mn. pedagozi - zvanje osobe koja je zavrila studij pedagogije; nastavniko zanimanje; odgajatelj. pedagogija im. . r. (gr.) - nauka o odgoju i obuavanju mladih; nauka o odgoju openito, p edagogik a im. . r. (gr.), dat. jd. pedagdgici - praktina pedagogija, nauka o pedagogiji, didaktika, p ed agok i prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pedagoge i pedagogiju, p edala im. . r. (fr.) - poluga koja se pokree nogom (npr. na biciklu), p edalica im. . r. (fr.), em. - mala peda la. pedalj im. m. r., pedlja, n. mn. pedlji mjera za duinu, razmak izmeu vrha palca i kaiprsta, pedan t im. m. r. (fr.), g. mn. pedanatd veoma precizan ovjek; pretjerano sa vjestan; onaj koji pretjerano dri do forme; prenes. cjepidlaka, sitniar, fo rmalist. pedan tan prid. (fr.), odr. v. pedantni uredan, precizan, taan, detaljan; pre nes. sitniav, cjepidlaki, pedan terija im. . r. (fr.), augm. - suvina nefunkcionalna preciznost, pretjerana urednost; prenes. bolesno cjepidlaenje; sitniarenje; detaljisanje; muiavost. pedan tizam im. m. r. (fr.), g. jd. pedantizma - pedantnost, pedan tnost im. . r. (fr.), g. jd. pedantno sti/pedantnou - sklonost urednosti, preciznosti, tanosti; osobina odgovor nih, preciznih ljudi; urednost; precizno st; tanost. peder im. m. r. (gr) - pejor. homo seksualac. pederast prid. (gr.), odr. v. pederastl (gr.) - koji je poput pedera, koji izgle da i koji se ponaa enskasto, kao homoseksualac.

pedikerka im. . r. (lat), dat. jd. pedikerki, g. mn. pedikerki - ona koja obavlja pedikiranje; ena pediker, pedikerskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pedikere i pedikiranje. pedikirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. pedikir am, trp. prid. pedikir an - urei vati i njegovati nokte, stopala, prste, skidati uljeve, pedofil im. m. r. (lat.) - bolesno nastran ovjek koji ima seksualnu sklonost prema djeci, pedofilija im. . r. (gr.) - bolesna, nastrana seksualna sklonost prema dje ci, osobito prema djeacima; vrsta spol ne nastranosti, pedolog im. m. r. (gr.), n. mn. peddlozi naunik koji prouava tjelesni i duevni razvoj djece; strunjak u pedologiji; strunjak za prouavanje osobina tla. pedologija im. . r. (gr.) - dio pedagogije koja prouava tjelesni i duevni razvoj djece; nauka o poznavanju osobina tla. pedoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pedologe i na pedologiju. Pegaz im. m. r., v. jd. Pegaze - krilati konj u starogrkoj mitologiji; prenes. pjesniko nadahnue; sazvijee sjever ne polulopte. pegla im. . r. (njem.), g. mn. pegla / pegli - sprava za glaanje odjee, glaalo; prenes. dosadna osoba, peglanje im. s. r. (njem.) - glaanje poguvanih tkanina, obino opranog izgu vanog rublja, peglati gl. nesvr. (njem.), prez. peglam, trp. prid. peglan - peglom glaati izgu vano rublje ili ta drugo, pegleraj im. m. r. (njem.), g. jd. pegleraja, g. mn. pegleraja - prostorija u kojoj se pegla; zanatska radnja za peglanje. pegierka im. . r. (njem.), dat. jd. peglerki, g. mn. peglerkl - ona koja pegla. peh im. m. r. (njem.), g. jd. peha, n. mn. pehovi - nezgoda, nesrea, nepovoljna situacija pehar im. m. r. (njem.), g. jd. pehra , n. mn. pehri, g. mn. pehara - vea posuda za pie u obliku ae; vea skupocjena posuda, sa rukama ili bez njih, na stalku na kojoj je ispisana

pehari

606
p ejsm eker/p ejsm eker im. m. r. (engl.) -

607
pekmezarstvo/pekmezarstvo im. s. r. (perz.) - privredna djelatnost; proizvod nja i prodaja pekmeza, pekmezast/pekmezast prid. (perz.), odr. v. pekmezasti/pekmezasti - koji je kao pekmez; gusto ukuhan; prenes. mazan; plaljiv. pekmeziti se gl. nesvr. (perz.), prez. pekmezim se - prenes. ponaati se p r e t e rano razmaeno; plakati za svaku sitni cu; izvjetaeno razvueno govoriti, pekmeznl prid. odr. v. (perz.) - koji je od pekmeza; koji je s pekmezom, peksimet im. m. r. (gr.) - vrsta utipka; suhi tvrdi kola; vrsta keksa; dobro peen hljeb koji moe dugo trajati; dvo pek; mekani hljepi premazan jajima i posut urkotom.. peksijan im. m. r. (tur.) - neist, prljav ovjek; prenes. nevjernik; nemoralna osoba; pokvaren ovjek, peksin prid., indekl. (tur.) - prljav, neure dan; zamazan; prenes. nevjernik, neist ovjek; peksin. peksinav prid. (tur.), odr. v. peksinavi peksin, neuredan, prljav, peksinavtina im. . r. (tur.) - prljavtina, neistoa, neurednost; peksinluk. peksiniti (se) gl. nesvr. (tur.), prez. peksinim (se) - prljati (se); initi da neto bude peksino, prljavo; prenes. skrnaviti, vrijeati uspomenu na ta. peksinluk im. m. r. (tur.) - neistoa; neurednoa; prenes. nemoralnost; prljav tina. pektin im. m. r. (gr.), g. jd. pektina elatinaste materije u zrelom vou. pektuiskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pektin, pektoral im. m. r. (lat.), g. jd. pektordla relikvija koju svetenik nosi na prsima, kri, tit i sl. pektoralan prid. (lat.), odr. v. pekto-rdlni - grudni, prsni. Pelagonija/Pelagonija im. . r. (gr.) starogrka pokrajina u sjev. Makedoni ji; dananji naziv za Prilepsko - bitolsku kotlinu u Makedoniji, pelagonija/pelargonija im. . r. (gr.) ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s plodovima poput ptiijeg kljuna, pelc im. m. r. (njem.), instr. jd. pelcom, n. mn. pelcovi - preraeno ivotinjsko

pelir-papir

posveta, koja se dodjeljuje pobjedni cima na kakvom sportskom takmienju, pehari im. m. r. (njem.), em. - mali pehar. p eh arn ik im. m. r. (njem.), n. mn. p e hdrnici - na dvorovima osoba zaduena za brigu o peharima i piu. p e h a r niki prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na pehamike, koji im pripada. pehist(a) im. m. r. (njem.), g. jd. pehiste, n. mn. pehisti!pehiste - ovjek koga prate nevolje, pehovi, nezgode; onaj koji nema sreu, pehlevi im. m. r. (perz.) - stari jezik u zap. Perziji, mjeavina perzijskog i semi tskog. pehli im. m. r. (perz.), em. - ukrasno pero na elenci ili na nakitu, pehlivan im. m. r. (perz.), g. jd. pehlivna - artist na ici, cirkusant; prenes. onaj koji se vjeto i uspjeno prilagoava svakoj situaciji, pehlivaniti gl. nesvr. (perz.), prez. pehlivanim - onglirati, vjeto igrati na ici; prenes. vjeto se prilagoavati novim situacijama, potrebama i okolno stima. pehlivanluk im. m. r. (perz.), n. mn. pehlivnluci - stanje i osobina onih koji pehlivane, vjetina i sposobnost brzog prilagoavanja novoj situaciji, pehlivanski prid. odr. v. (perz.) - onako kako to ine pehlivani, vjeto, spretno, pehriziti se gl. nesvr. (perz.), prez. pehrizim se - namjerno ne jesti, glado vati, drati dijetu; biti probirljiv. Pejgamber/pejgamber im. m. r. (perz. ) Boiji poslanik, ne prorok kako to neupueni tumae, nego ovjek preko koga je Stvoritelj poslao upute ljudima, pejik im. m. r. (perz.), n. mn. pejici glasnik, kurir; prenes. onaj koji je brz, okretan, pejor/peor pril. (lat.) - gori. pejoracija/peoracija im. . r. (lat.) - po goranje, iskrivljenje, obezvreivanje, pejorativ/peorativ im. m. r. (lat.) pogrdna rije, esto augmentativ (npr. curetina). p ejo ratlv an /p eo ratlv an prid. (lat ), odr. v. pejorativni/peorativni - gram. koji ima pogrdno znaenje, koji daje ruan smisao.

med. napravica, aparati na baterije koji se ugrauje u oslabljeno srce da stimu lie njegov rad. pejza im. m. r. (fr.), g. jd. pejza , g. mn. pejzaa - priroda na slici; krajolik, pri roda. pejzaist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. pejza i ste, n. mn. pejsaiste/pejzaisti - slikar koji slika pejzae, prirodu, p ejzaistica/pejzaistk in ja im. . r. (fr.) slikarka koja slika prirodu, pejzae. peka im. . r., dat. jd. peki - zemljana posuda u kojoj se pee varivo; teki eljezni poklopac, vrsta saa, pod kojim se na aru pee hrana. peka im. . r. - razmaeno dijete, maza; gadljiva osoba, gadljivica; osueni du guljasti komad mesa bez kosti. pek ar im. m. r. - zanatsko zanimanje, mukarac koji priprema, pee hljeb i druga peciva; prodava u pekari, pekara im. . r. - prostorija ili zgrada u kojoj se kuha, pee i / ili prodaje hljeb, pekare v/pekaro v prid. odr. v. - koji se odnosi na pekara, koji mu pripada, pek ark a im. . r., dat. jd. pekarki , g. mn. pekarki - ona koja radi u pekari; pekareva ena. pekarnica im. . r. - pekara, p ek arsk i/p ek arsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na pekare i pekare, pekarsk i pril. - na nain pekara, onako kako to ine pekari, pekarstvo im. s. r. - vrsta zanata; bavlje nje proizvodnjom i prodajom pekarskih proizvoda. peke pril. (tur.) - vrlo, veoma, mnogo, dosta. peke! uzvik (tur.) - uzvik odobravanja: Dobro! Vrlo aooro! Da! Pristajem! Prihvatam! Rado! Slaem se! Uredu! Vrijedi! Vai! P ek in g im. m. r. - glavni grad Kine. p ek in k l prid. odr. v. - koji se odnosi na Peking i Pekinane. pekm ez im. m. r. (prez.) - gusto ukuhan, uvaren sok od voa ili povra (npr. pekm ez od repice)-, gusto ukuhano slatko voe, marmelada; prenes. razma ena osoba, maza, peka.

krzno; okovratnik od ivotinjskog krzna; krzneni kaput, bunda, pelcanl prid. odr. v. (njem.) - koji je od pelca, od preraenog ivotinjskog krz na. pelcer im. m. r. (njem.), g. mn. pelcerd granica koja se spaja s drugom bi ljkom, kalem, cijep; granica koja se stavi u vodu, pusti nove ile i rasauje. pelcovati gl. nesvr. (njem.), prez. pelcujem , trp. prid. pelcovati - cijepiti, davati cjepivo, vakcinisati. pelena im. . r., g. mn. pelena - manji komad pamunog platna u koji se umo tava novoroene; specijalno obloene, futrovane gaice za bebe. pelenak im. m. r., g. jd. pelenka, v. jd. pelene, n. mn. pelenci, g. mn. pelenaka, em. - male pelene, peleni. pelene im. s. r., g. jd. peleneta - dijete u pelenama, dojene, pelengae im. . r. - iroke gae do ko ljena, iroke muke hlae od grubog sukna do ispod koljena, pelenjaa im. . r., hip. - velika krpa za povij anje. pelerina im. . r. (tal.), g. mn. pelerina iroki ogrta bez rukava (s kapuljaom ili bez nje); iroka kabanica bez rukava, pele im. m. r., g. jd. pelea - kika, perin; ruica na kazanu, pelikan im. m. r. (gr.), g. jd. pelikana, n. mn. pelikani , g. mn. pelikna - zool. ptica plivaica s dugakim vratom i velikim kljunom s rastegljivim donjim dijelom u obliku kese u koji ostavlja ulovljene ribe; zubarski instrument; po znata marka naliv-pera. pelikanov prid. odr. v. (gr.) - koji pripa da pelikanu, pelin im. m. r. - bot. vrsta biljke veoma gorkog okusa; kadulja, alfija, pelinkovac im. m. r., g. jd. pelinkovca vrsta alkoholnog pia s pepelinovim okusom. pelinov prid. odr. v. - koji pripada pelinu, koji je od pelina, pelir im. m. r. (fr.), g. jd. pelira - pelirpapir. pelir-papir im. m. r. (fr.), g. jd. pelirpapir a - vrsta finog papira za tampanje ili za umnoavanje.

Peloponeski Peloponeski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Peloponez, koji mu pripada. Peloponez im. m. r. (gr.), g. jd. Pelopo neza - geog. staro ime za dananje grko poluostrvo Moreju, pelte im. s. r. (perz.), g. jd. pelteta - slatko od soka iskuhane dunje u koji se na knadno dodaje eer. pelud im. . r. (e.), g. jd. peludi , instr. jd. peludi - cvjetni prah; polen, peludni prid. odr. v. (e.) - koji se odnosi na pelud, koji je od peludi, peljanje gl. im. s. r. - nespretno, sporo obavljanje posla, gnjavljenje; ujedanje, peckanje. peljati gl. nesvr., prez. peljam - nevjeto i sporo neto raditi; ujedati, peckati. Peljeac im. m. r., g. jd. Peljeca - po luostrvo na Jadranskom moru. peljeenje gl. im. s. r. - od peljeiti. peljeiti gl. nesvr., prez. peljeim - lia vati koga njegove imovine; oduzimati kome njegov novac; bezobzirno potkra dati koga. penal im. m. r. (lat.), g. jd. penala , g. mn. penla - sport, kazneni udarac koji do suuje sudija zbog nepravilnosti u igri (u nogometu, udarac sa 11 metara, jedanaesterac), penaltik, penali im. m. r., mn. (lat.), g. mn. penala kaznena novana odteta za nepotiva nje ugovora, neispunjavanje dogovore nih rokova za svretak posla itd. penaltik im. m. r. (lat.), n. mn. penaltici penal. pendreenje gl. im. s. r. (njem.) - uda ranje pendrekom, penrei im. m. r. (njem ), em. od pendrek - mali pendrek, pendreina im. . r. (njem.), augm., pejor. od pendrek - veliki pendrek, pendreiti gl. nesvr. (njem.), prez. pendreim - udarati, tui koga polici jskim pendrekom, pendrek im. m. r. (njem.), n. mn. pendre ci - policijska gumena palica; gumena palica. pende im. s. r. (tur.), g. jd. pendeta , n. mn. pendeta - on, potplata na cipela ma; prenes. noga. pendetirati gl. svr. i nesvr. (tur.), prez. pendzetiram - pooniti, staviti potplat, zakrpu na on.

608
pender/pender im. m. r. (perz.), g. jd. pendera!pendera - prozor; uski drveni prozor na starim bosanskim kuama, obino do polovine prekriven zatitnom drvenom ili eljeznom mreom, penderak im. m. r. (perz.), g. jd. penderka , n. mn. penderci, g. mn. pende raka, hip. od pender - mali prozor; prozori s drvenom ili eljez nom mreom, s demirima; penderi. penderua im. . r. (perz.), v. jd. penderuo , g. mn. penderua - rua penjaica to raste ispod pendera; djevojka koja pendera. penderati gl. nesvr. (perz.), prez. penderdm - razgovarati s prozora ili pod prozorom, aikovati na prozoru, penderi im. m. r. (perz.), em. - pro zori; kratki i uski prozor na manjim starim bosanskim kuama, penderlija im. m. r. (perz.-tur.) - mo mak, mladi koji rado odlazi pod pendere, aiklija. pendeta/pendeta zb. im. . r. (perz.), g. mn. pendeta/pendeta - poluon, pot plata za cipele, penati gl. nesvr. (tal.), prez. penam troiti. penevls/pinevls im. m. r. (perz.), g. jd. penevfa - vrsta jela od sitno sjec kanog mesa, sitno sjeckana i uprena unutrica braveta ili goveeta; vrsta kobasice. Penelopa/Penelopa im. . r. (gr.) - ena starogrkog mitskog junaka Odiseja, penetracija im. . r. (lat.) - prodiranje; probijanje; pronicanje, pronicljivost; polagno imperijalistiko prodiranje jed ne drave u drugu, penetrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), trp. prid. penetriran - prodrijeti; probiti, probijati, proniknuti; ui duboko u pro blem; dokuiti, dokuivati, shvatiti; pu knuti, raspmuti se. penezi im. m. r. mn. (njem.), g. mn. peneza - novac, pare. peni im. m. r. (engl.), g. jd. penija - sitan engleski novac, penicilin im. m. r. (lat.), g. jd. penicilina , g. mn. penicilina - med. ekstrakt iz posebne vrste plijesni; antibiotik za lijeenje gnojnih i upalnih bolesti; pre nes. injekcija; rjeenje za sve.
pen icilin sk l prid. odr. v. (lat.) - koji se

609

pepelnica
penzionerka im. . r. (lat.), dat. jd. penzibnerki, g. mn. penzionerki - ena koja prima zaraenu ili steenu penziju; prenes. ona koja nita ne radi, a lago dno ivi. penzionerkm/penzionerkin prid. odr. v. (lat.) - koji pripada penzionerki, penzionerov prid. odr. v. (lat.) - koji pri pada penzioneru, koji se odnosi na penzionera, penzionerski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na penzionere, koji im pripada, penziomranje/penzionisanje gl. im. s. r. (lat.) od penzionirati/penzionisati. penzionirati/penzionisati (se) gl. svr. (lat.), prez. penzioniram/penzibniem (se) - uputiti koga u penziju; dodijeliti kome penziju, mirovinu; stei, dobiti penziju, mirovinu; penzionirati (se), penja im. m. r., g. jd. penja , v. jd. pe nj a u, n. mn. penjai , g. mn. penja - onaj koji se penje, penjaica im. . r., g. jd. penjaice , n. mn. penjaice , g. mn. pe-njaica - ona koja se penje; planinarka; biljka koja se penje uz neto; rua koja trai uslonac, penjavica; ukrasna loza. penjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na penjae, penjaice i penjanje; koji slui za penjanje; koji se bavi penjanjem, penjalica im. . r. - sprava uz koju se penje; pomagalo pri penjanju, penjanje gl. im. s. r. od penjati se. penjati (se) gl. nesvr., prez. penjem (se), rad. gl. prid. penjao/peo (se) - peti se uza ta navie, pentrati se uza ta. penjavica im. . r. - biljka koja se penje uz neto; svaka loza; penjaica, penjoar im. m. r. (fr.), g. jd. penjora enski kuni ogrta, pepeliti gl. nesvr., prez. pepelim - posi pati pepelom; prosipati pepeo na neto, pepeliti gl. nesvr., prez. pepelim - ne govoriti, ne progovoriti ni jedne; utjeti kao zaliven, pepelite im. s. r., n. mn. pepelita, g. mn. pepelita - dio ognjita na kome se prikuplja pepeo, pepeljak; mjesto za prosipanje pepela; zgarite, pepelnica/pepelnica im. . r. - posudica za odlaganje pripaljenih cigareta i pri kupljanje pepela i opuaka; pepeljara.

odnosi na penicilin; koji u sebi ima penicilina. P en ija im. . r. (gr.) - u starogrkoj mitologiji boginja siromatva; prenes. krtica. p enis im. m. r. (lat.) - med. muki spolni organ. p enkalo im. s. r. - posebna vrsta olovke; hemijska olovka (prema imenu proizvo aa, Zagrepanina Penkale). PfiN-klub - skraenica za meunarodno udruenje kulturnih radnika. pentagon/pentagO n im. m. r. (gr.) petougao. P en tagon/P entagon im. m. r. (gr.) zgrada Ministarstva narodne odbrane Sjedinjenih Amerikih Drava iji je tlocrt petougao; prenes. naziv za slu benu politiku amerikih vojnih krugo va. pentak ord im. m. r. (gr.) - mu. instru ment od pet ica, sazvuje od pet tono va. pentalogija im. . r. (gr.) - pet djela jednog pisca povezanih istom idejom u jedinstvenu cjelinu, pentam etar im. m. r. (gr.), g. jd. pentametra , g. mn. pentametara - vrsta stiha, daktilski stih od pet stopa, pentatlon im. m. r. (gr.) - sport, natje canje u pet disciplina, pentrati (se) gl. nesvr., prez. pentram (se) - peti se, uspinjati se, verati se uz neto. p enu ltim a im. . r. (lat.) - ling. pretpo sljednji slog u rijei, p enzija im. . r. (lat.), g. mn. penzija mirovina; mjeseno primanje odree nog novanog iznosa nakon isteka radnog staa i odlaska u mirovinu; prenes. lagodan ivot bez rada. p enzijskl/penzion l prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na penziju, penzionat im. m. r. (lat.) - zgrada u kojoj su smjeteni penzioneri; dom penzione ra. penzioner im. m. r. (lat.), g. jd. penzi onera , n. mn. penzioneri, g. mn. penzi onera - umirovljenik, primalac penzije; prenes. onaj koji nita ne radi, a koji ima novac i uiva.

pepelnlk pepelnlk/pepeonlk im. m. r., g. jd. pepeInlka , n. mn. pepelnici, g. mn. pepelnika - posuda za skupljanje luga, pepela, lugara. pepeljak im. m. r., g. jd. pepeljka , n. mn. pepeljci, g. mn. pepeljka - bot. praak, mahovina na vou; gar, gare na po vru. pepeljak im. m. r., g. jd. pepeljka, n. mn. pepeljci , g. mn. pepeljka - dio ognji ta na kome se prikuplja pepeo; uz kuu izidano loite za peenje pod saem ili crepuljom. pepeljara im. . r. - posuda za prikuplja nje pepela, lunica, lugara; pepelnica, pepeljast/pepeljast prid., odr. v. pepelja sti/pepeljasti - koji je kao pepeo, siv. pepeljav/pepeljav prid., odr. v. pepeljavi! pepeljavi - koji je posut pepelom, koji je siv od pepela, pepeljuga im. . r., dat.-lok. jd. pepeljuzi! pepeljugi - osoba koja je posuta pepe lom; pepeljua. Pepeljuga im. , r., dat.-lok. jd. Pepeljugi - poznati lik iz istoimene bajke, pepeljugln/pepeljugin prid. odr. v. - koji pripada pepeljugi, koji se odnosi na pepeljugu. pepeo im. m. r., g. jd. pepela , instr. jd. pepelom - sitan sivi prah koji ostane nakon sagorijevanja papira, drveta i sl. materijala. pepermint im. m. r. (lat.) - vrsta bombona s okusom metvice za osvjeenje usta i grla. pepita im. . r. (pan.) - tkanje i tkanina s prepletenim kosim crnim i bijelim nitima; svaka tkanina s tkanim nakoe nim etverouglastim formama, pepsin im. m. r. (gr.), g. jd. pepsina ferment u eluanom soku koji rastvara bjelanevine i pospjeuje probavu, peptian prid.(gr.-bos.), odr. v. peptinT - koji pomae pri probavi hrane. per im. m. r. (fr.) - titula pripadnika naj vieg plemstva, velika, plemi pera im. m. r., g. jd. peraa, n. mn. peri , g. mn. peraa - onaj koji pere. peraica im. . r., g. jd. pe raie, v. jd. peraice, n. mn. peraice, g. mn. pera ica - ona koja pere, pralja, perakl prid. odr. v. - koji slui za pranje; koji pripada peraima, perai.

610
perai prid. odr. v. - koji je za pranje, kojim se pere. perad zb. im., g. peradi - zool. pernate ivotinje; ivina, peradarnik/peradarnik im. m. r., g. jd. peradarnika!peradarnika, n. mn. pera darnici/peradarnici, g. mn. peradarni ka/peradarnika - preduzee koje se ba vi proizvodnjom i prodajom peradi; zgrada ili prostorija u kojoj se uzgaja perad. peradarstvo im. s. r. - privredna grana koja se bavi uzgojem i prodajom pera di. peraj im. m. r., g. jd. perja , n. mn. perji - lopatica na vodenikom toku; peraja, peraja im. . r., g. jd. peraje , n. mn. peraje, g. mn. perja - sredinji organ za plivanje na leima nekih morskih ivotinja; jedan od dva ista bona orga na za plivanje kod riba i sl. vodenih ivotinja; ekinja na leima svinje, perajar im. m. r., g. jd. perajra, n. mn. perajri, g. mn. perajra - pripadnik vrste morskih ivotinja s razvijenom srednjom perajom, peraljka im. m. r., dat. jd. peraljci, g. mn. per aljka - pratljaa, perast prid., odr. v. perasti - koji je kao perje; koji je od perja; koji ima pera; koji lii na pero. percad zbir. im. - gomila malih pera. perce im. s. r., g. jd. perceta, n. mn. p er ca , g. mn. perca, em. - sitno, maleno pero. percepcija im. . r. (lat.) - razumijevanje, shvatanje osjetima ula u formi utiska. periWperin im. m. r. (perz.), g. jd. perma/perina - pramen kose; plete nica, kika; dio grive koji konju pada na elo; prenes. zeleni list luka; bi. perec im. m. r. (njem.), gen. jd. pereca - u kolut ispleteno tanko slano pecivo. perfek(a)t im. m. r. (lat.), gen. jd. perfekta - gram. glagolski oblik za iska zivanje prolog vremena, perfektan prid. (lat.), odr. v. perfektni savren, temeljit, potpun; gram. koji se odnosi na perfekt. perfektivan prid. (lat.), odr. v. perfektivni - gram. svreni, npr. perfektivni ili svreni glagoli. perfektlvno pril. (lat.) - gram. potpuno, svreno; besprijekorno, tano, vrhun sko, savreno, perfektivnost im. . r. (lat.), instr. jd. perfektivnou/perfektivnosti - gram. svrenost, osobina glagola; svojstvo onoga to je perfektivno. perfidan prid. (lat.), odr. v. perfidni lukav; neiskren, podmukao, zloban; nevjeran, perfidija im. . r. (lat.) - perfidnost. perfidnst im. . r. (lat.), instr. jd. perfidnou/perfidnosti - osobina perfidne osobe; lukavost; podmuklost, zlobnost; nevjerstvo, vjerolomstvo, perforacija im. . r. (lat.) - probijanje otvora, rupica, rupianje; otvor, uplji na; med. naprsnue ili potpuno pucanje upljih organa u tijelu; umjetno otva ranje upljina u organizmu, perforator im. m. r. (lat.) - aparat ili sredstvo kojim se perforira. perforirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. perfdrmiram, trp. prid. perforiran - na prsnuti sam od sebe; namjerno vriti perforaciju; probi(ja)ti, praviti rupice, rupiati. performanca/performansa im. . r. (lat.) - tehniki podatak; radna osobina, kara kteristika, obiljeje kakvog stroja; oso bina, uspjeh, dostignue. Pergam im. m. r. (gr.) - poznati antiki maloazijski grad u kome se proizvodio pergament, danas Bergam; tvrava u Troji. pergamena im. . r. (gr.) - pergament, pergament im. m. r.(gr.) - specijalno prireena koa po kojoj se pisalo; posebno obraena koa za bubnjeve; specijalna koa koja je dobila ime po maloazijskom antikom gradu Perga mu; prenes. dokument pisan na perga mentu; vrsta vrstog papira koji ne proputa mast i vlagu, pergamen tnl/pergamentski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pergamen(a)t. perianalan prid. (gr.-lat.), odr. v. perianalni - med. koji se nalazi oko kraja izlaznog crijeva, oko mara. periarktikl prid. odr. v. (gr.) - koji se nalazi oko Sjevernog pola, na Arktiku, peridentitis im. m. r. (gr.-lat.) - upala koice zubnog korijena.

611

periodinost

p eriferan prid. (gr.), odr. v. periferni -

koji se nalazi izvan centra, oko centra, na rubu, na obodu neega, p eriferian prid. (gr.), odr. v. periferini - periferan. p eriferija im. . r. (gr.) - predgrae, ono to je oko grada; vanjski dio, rub neeperiferijsk i prid. odr. v. (gr.) - koji se

ga\

odnosi na periferiju, koji je na kraju neega, koji pripada periferiji, perifrastian prid. (gr.), odr. v. perifrastini - opisni, preprian; pun opisa, perifraza im. . r. (gr.) - knji, opisno kazivanje. perika im. . r. (fr.) - vjetaka kosa; lana, tua kosa; vlasulja, perikar im. m. r. (gr.) - srana opna, sluznica vanjske povrine miokarda; ovojnica srca, osrje, p erim etar im. m. r. (gr.), gen. jd. perimetra - geom. obim, obujam, opseg, ukupna duina svih strana ravne geo metrijske figure; aparat za okulistike pretrage i ispitivanje vidnog polja, perina im. . r. - predmeti napunjeni per jem , perutnina, peruina; perje, p e r in a tila n /p e r in a tila n prid. (gr.), odr. v. perinatalnilperinatalni - koji se do gaa oko poroaja; period oko porodaja. period im. m. r. (gr.) - razdoblje, vrije me, vremenski odsjek; hist. vremenski razmak kojim je obuhvaen dovren preoces; odreeno vrijeme izmeu dva procesa; mat. grupa brojeva koji se ponavljaju u odreenim vremenskim ra zmacima. perioda im. . r. (gr.) - mjeseni ciklus, mjesenica, menstruacija, periodicitet im. m. r. (gr.) - periodinost, periodian prid. (gr.), odr. v. periddini - koji se ponavlja u tano odreenim vremenskom razmacima, ciklian. p eriod iki/periodski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na period, periodino pril. (gr.) - u tano odree nim vremenskim razmacima; period ski. period inost im. . r. (gr.), instr. jd. periddinosti i periddinosu (gr.) poponavljanje, vraanje neega u tano odreenim vremenkim razmacima.

periodika
periodika im. . r. (lat.) - tampana djela koja izlaze u odreenim vremenskim odsjecima (sedminik, mjesenik, godi njak). periodizacija im. . r. (gr.) - vremenski raspored; dijeljenje historijskih procesa na po neemu prepoznatljive vremen ske odsjeke, periode, periodni/periodni prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na odreeno vremensko razdoblje, na odreeni period; period ski. periodski prid. odr. v. (gr.) - periodni, periodski pril. (gr.) - periodino, perionica/perionica im. . r. - zgrada ili prostorija u kojoj se neto pere; predu zee koje se bavi pranjem ilima, auto mobila i sl. peripetija im. . r. (gr.) - neoekivan preokret, zaplet; nepredviena situacija koja oteava rasplet; zapletena okol nost; preokret dogaanja; komplikacija, periskop im. m. r. (gr.) - optika sprava za posmatranje predmeta izvan nepo srednog vidnog polja, peristil/peristil im. m. r. (gr.) - predvorje sa stubovima; trijem; stubovima ogra en hodnik; red stubova pored zgrade, perivdj/perivoj im. m. r. (gr.) - umica, javni park, zasadi niskog drvea, gaj i. perjan prid., odr. v. perjani - pernat, koji je od perja; ispunjen perjem, perjanica/perjanica im. . r. - ukras od perja na kapi ili na eiru; ukrasna peru ka; prenes. najuvaenija osoba meu prisutnima, perjanik/perjanik im. m. r. - osoba s pe rjanicom; vojnik, straar s perjanicom, perjanje im. s. r. od perjati, perjast prid., odr. v. perjasti - koji je kao od perja, slian perju. perjati gl., nesvr., prez. perjam - lahko hodati, trati, trkarati, perje im. s. r., instr. jd. perjem - gomila pera. perka im. . r. - peruka, perkusija im. . r. (lat.) - med. nain ljekarskog pregleda kuckanjem, perkusionl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na perkusiju, na ljekarski pre gled kuckanjem, perkustikl prid. odr. v. (lat.) - perku sioni, koji se odnosi na perkusiju.

612
p erkutirati/perkutovati gl. svr. (lat.),

613
onika vie i zato ga lahko gubi; jako oksidaciono sredstvo, perolahkl/perolakl prid. odr. v. - koji je lagan kao pero; npr. u boksu perolaka kategorija u koju se svrstavaju bokseri koji ne prelaze teinu od 62 kg. peron im. m. r. (fr.), g. jd. perona poseban prostor na eljeznikoj ili autobuskoj stanici odakle polaze vozo vi ili autobusi s putnicima, peronospora/peronospora im. . r. (gr.) - bot. gljivica koja napada krompir, vinovu lozu i sl., plamenjaa. peronskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na peron. perorez im. m. r. - noi kojim se zare zuje drvena olovka; depni noi, perpetuum mobile im. m. r. (lat.) - zami ljeni stroj koji bi radio bez utroka energije. persekucija im. . r. (lat.) - progon, pro ganjanje, protjerivanje; muenje, uzne miravanje; potjernica, per-si pril. (lat.-njem.) - oslovljavanje nekoga sa vi; biti s nekim na odsto janju, ne biti blizak s nekim; posebno uvaavati nekoga, persona im. . r. (lat.) - cijenjena osoba; istaknuta linost; ovjek lijepog izgleda i dostojanstvenog dranja, personal im. m. r. (lat.) - svi uposleni u nekom preduzeu; osoblje neke ustano ve; osoblje ugostiteljskih objekata, personalac im. m. r. (lat.) - slubenik koji se brine o upoljavanju radnika i njiho voj linoj dokumentaciji, personalan prid. (lat.), odr. v. personalni - lian, osoben; koji se tie persone, linosti. personalije im. . r., mn. (lat.) - lini, osobni podaci; lini dokumenti, personilka im. . r. (lat.) - slubenica zaduena za prijem novih radnika, te za voenje brige o njihovim osobnim po dacima i dokumentima, personalno pril. (lat.) - lino, osobno, personalnost im. . r. (lat.), instr. jd. personlnou!personalnosti - skup oso bina neke osobe; karakteristina obi ljeja nekog pojedinca. personificirati gl., svr. i nesvr. (lat.), prez. personificiram - poistovjetiti ne to sa razumnim biem; pripisivati pre

perutati (se) dmetima, pojavama, biljkama osobine ljudi. personifikacija im. . r. (lat.) - knji, stilska figura, davanje ljudskih osobina predmetima i nerazumnim biima; oli enje ega; identifikacija s kim; slika i prilika; oliavanje, olienje nekoga u neemu. perspektiva im. . r. (lat.) - posmatranje tijela s jednog odreenog mjesta; crte izraen pri posmatranju iz daljine; pogled u daljinu; daljina, prostor; budu nost; izgledi, nada; vjera u bolju budu nost; pouzdanje, perspektivan prid. (lat.), odr. v. perspek tivni - koji se odnosi na perspektivu, perin/perin i perun/perun im. m. r. vrsta zaina, mirisno povre s bijelim repastim korijenom, majdonos. pertla im. . r. (njem.) - uzica, gajtan, svezica, njura. per-tu izr. (lat.) - oslovljavati nekoga sa ti ; biti blizak s nekim. Peru vi. im. m. r. - junoamerika drava na obali Tihog okeana. Peruanac im. m. r., g. jd. Peruanca stanovnik, dravljanin Perua. Peruanka im. . r., dat. jd. Peruanki stanovnica, dravljanka Perua, perunika im. . r. - bot. vrsta ukrasnog bilja sa sabljastim listovima; sabljica; rod takvih biljaka, perua im. . r., g. jd. peruse - komuina; peruina. peruanje gl. im. s. r. - upanje perja s peradi, perutanje ivine, peruati gl. nesvr., prez. peruam - peru tati ivinu, upati perje s peradi, obav ljati peruanje. peruina/peruina im. . r., augm. - per je; pernata posteljina, perutnina, perina, peruka im. . r., hip. - kokoije pero, perka. perut im. . r., g. jd. peniti - prhut, otpale ljuspice koe glave, perutac/perutac im. m. r., g. jd. perucal perlica - kona bolest, ekcem, ljutenje oboljele koe. perutanje gl. im. s. r. od perutati, perutati (se) gl., nesvr. prez. perutam (se) - upati, skidati perje, peruati; le prati; ljutiti.

prez. perkiitlram/perkutujem - pregle dati kuckanjem, tapkanjem i sl., perkusijom ustanoviti dijagnozu, perle/perle im. . r., mn. (fr.) - ogrlica od niza bobaka, bisera, perla/perla im. . r. (fr.) - zrno bisera; zrno, bobak koji se nie u perlu, perlast prid. (fr.), odr. v. perlasti - koji se odnosi na perlu; koji je kao perla. Perl H arbur im. m. r. - amerika ratna luka na Havajima koju su u 2. svjet skom ratu bombardirale japanske zra ne i pomorske snage, perlica im. . r. (fr.), em. - sitno zrno bisera; sitno zrno, bobak koji se nie u perlu. perlon im. m. r. (fr.) - vrlo vrsta i ela stina sintetika tkanina, p erm anencija im. . r. (lat.) - permanentnost. perm anent im. m. r. (lat.) - onaj koji slijedi permanenciju, koji je postojan, perm anentan/perm anentan prid. (lat ), odr. v. permanentmlpermanentni - tra jan, stalan, neprekidan; siguran, postojan. perm anentnbst im. . r. (lat.), instr. jd. permanentno ti!permanentnou - traja nje bez prekida, neprekidnost, stalnost; postojanost, perm isija im. . r. (lat.) - dozvola, do putenje; privola, perm isivan prid. (lat.), odr. v. perm isivni - doputen, dozvoljen; gram. dopusni, koncesivni. perm utacija im. . r. (lat.) - mat. zamje na, zamjenjivanje, premjetanje; pro mjena slijeda stvari, pernat prid., odr. v. pernati - koji je od perja, napunjen perjem, pernazalan prid. (lat.), odr. v. pem azalni - kroz nos, nosnim putem. pernica im. . r. - kutija ili kesa za pera, olovke, gumice i dr. sitni kolski pribor. pero im. s. r., instr. jd. perom , g. mn. pera - ronata cjevica obloena paperjem ptica; prenes. obino drveni dra s metalnim iljastim nastavkom kojim se pie umaui u tintu; skraenica za nalivpero. peroksid im. m. r. (gr.-lat.) - hem. oksid koji u molekulu vee jedan atom kise-

perutav
perutav prid., odr. v. perutav! - koji se da

614
pesimistikl pril. (lat.) - na nain pesimi ste; sumnjiavo, s nevjericom, sumor no, mrano, pesimizam im. m. r. (lat), g. jd. pesim i zma - filozofski pogled pun nevjerice u bolju budunost; sklonost ka sumornom razmiljanju; gledanje runije, tunije i tee strane ivota; nevjerica, sumorno st, zloslutnost. pesnica im. . r. - stisniti svi prsti ruke; stisnuta aka; udarac stisnutom akom; pest. pest im. . r. - pesnica, pesticid im. m. r. (lat.) - sredstvo za unitavanje biljnih tetoina; insekticid; herbicid. pe1 im. m. r. (lat.), n. mn. peevi - vrsta ribe. pe2 im. m. r. (tur.), n. mn. peevi - skuti; prednji dio haljine, prednje strane kapu ta. peikan im. m. r. (lat.) - ajkula, morski pas. peke im. m. r. (tur.) - dar, poklon, pekir instr. jd. pekirom (tur.) - runik; posebno tkana (frotima) pamuna krpa razliitih veliina za posuivanje lica i tijela nakom umivanja i kupanja, pekun im. m. r. (tur.) - mali okrugli niski sto, izrezbareni okrugli stoli, petahta im. . r. (tur.) - stalak za itanje, pisanje; polica za knjige; drveni dra nota. petera im. . r. (tur.) - peina; prirodno udubljenje u brdu; prirodno natkriveno sklonite. peterica im. . r. (tur.), em. od petera mala peina, maleno prirodno sklonite u brdu. pet osn. broj - brojno stanje izmeu etiri i est. peta im. . r. - zadnji mesnati dio stopala; potpetica na cipeli; donji dio bradve ili kose; dio kakvog stroja, koji se ne okre e, stopa. petaa im. . r. - metalni novac od pet maraka, pet forinti, pet kuna, pet dinara i sl., petak, petaka im. . r. - petakinja. petak im. m. r., g. jd. petka - peti dan u sedmici; dan izmeu etvrtka i subote; poseban dan za muslimane kad se obavlja duma-namaz, sveano podnevno klanjanje u damiji. petak im. m. r., hipok. - metalni novi; novanica od pet novanih jedinica; petaa. petakinja im. . r. - kobila, ovca, krava od pet godina; rakija od pet godina; bure, bava od pet akova. petarda im. . r. (fr.) - eksplozivna naprava; djeija eksplozivna naprava u vidu cigarete; abica, pucaljka, peteljka im. . r. - drka ploda, lista ili cvijeta. petent im. m. r. (lat.) - molilac, molitelj, onaj koji nekome upuuje molbu, koji moli. peterac im. m. r., g. jd. peterca - vrsta stiha; stih od pet slogova, peteri br. prid. - koji su sastavljeni od pet dijelova; pet parova ega, npr. peteri dpanci. petero zb. br. - kojih ima pet; istovre meno pet na broju. peti red. br. - redni broj prema osnovnom broju pet; u nizu na mjestu broja pet (npr. peta kolona), peti/peti (se) i penjati se gl. nesvr., prez. penjem (se) - s nieg kretati se ka viem mjestu; prenes. napredovati, zauzimati viu poziciju u drutvu, petica br. im. . r., hip. - ocjena pet; najbolja, odlina ocjena u osnovnoj i srednjoj koli; negativna ocjena na vi sokokolskim ustanovama; prenes. odli no, najbolje uraeno, petica im. . r., em. od peta - djeija pe ta, mala peta; niska potpetica na cipeli, tiklica. peticija/peticija im. . r. (lat.) - protestno ultimativno pismo s mnotvom potpisa onih koji podravaju tekst tog pisma; buntovan zahtjev, molba. petit im. m. r. (fr.) - klasina tamparska slova od osam tipografskih taaka, petka im. . r. - poseban dan u katolika (mlada petka), petlja im. . r., g. mn. petlji/petlja - vor, uzao; zamka koja se petljanjem pravi od niti; uica na odjei kroz koju se provlai dugme; prenes. raskre, ras krsnica; zavijutak, meandar; obru; kruni pokret; peteljka, drka na vou.

615

petnaesti
petljanac im. m. r., g. jd. petljnca , n. mn. petljnci , g. mn. petljanica, dat.instr.-lok. mn. petljncima - laljiv, prevrtljiv ovjek, prevrtljivac; neodlu an ovjek; ovjek bez ugleda i auto riteta; onaj koji petlja, petljancija im. . r. - petljanija, petlja vina. petljanica im. . r. - ena koja zaobilazi istinu, koja se opravdava neistinom; ona koja petlja, petljanija im. . r. - petljavina, petljan cija. petljast prid., odr. v. petljasti - onaj koji je u obliku petlje; koji slii na petlju, petlja im. m. r., g. jd. petljaa - ob. petljanac. petljati (se) gl. nesvr., prez. petljam (se) - mrsiti, zapetljavati neto; praviti pe tlje; plesti petljaricom; prenes. nepo zvan se mijeati u neto; praviti spletke; biti suvian; smetati, ometati; nerazgo vijetno i oteano izgovarati u pijanstvu; zamuckivati, isprekidano govoriti poku avajui pronai kakav odgovor; nes pretno raditi; ivotariti, teko ivjeti, petljavac im. m. r., g. jd. petljavca - ob. petljanac. petljavina/petljavina im. . r. - varanje; laganje; izbjegavanje istine; zavlaenje laima; zamrena stvar, neprilika; neja sna situacija; petljarija. petnaest osn. broj - osnovni broj sasta vljen od jedne desetice i pet jedinica; broj izmeu etrnaest i esnaest, petnaestaa im. . r. - bure od petnaet mjernih jedinica, od petnaest metara ili od petnaest akova. petnaestak br. prilog - oko petnaest; pri blino petnaest; neto vie ili manje od petnaest, otprilike petnaest, petnaesterac im. m. r., g. jd. petnae ste rca, g. mn. petnaesterac a - stih od petnaest slogova, petnaestero zb. br. - grupa od petnaest jedinki neovisno o njihovoj starosnoj dobi, zanimanju ili spolu; ono ega ima petnaest na broju, petnaesti red. br. - onaj koji je redu ili u nizu na mjestu broja petnaest, npr. petnaesti dan; koji je iza etrnaestog, a prije esnaestog.

perutati, sklon perutanju; ija se koa peruta, ljuti. p eru tavst im. . r., g. jd. perutavosti, instr. jd. perutavoulperutavosti - oso bina onoga ko se ili sto se peruta. perutnm a im. . r., g. jd. perutnine meso od peradi; puree meso. pervaz im. m. r. (tur.) - rub haljine; obod, okvir; ograda broda; zatitna daska na prozoru; grudobran, p ervaziti gl. nesvr. (tur.), prez. pervazim - podavijati, praviti porub, obrubljivati; ograditi, oiviiti; uokviriti, pervert/p ervertlt im. m. r. (lat.) - preo braenik; onaj koji se brzo mijenja; izopaenik, pokvarenjak, perverzan prid. (lat.), odr. v. perverzni nastran, izopaen, neprirodan, perverzija im. . r. (lat.) - bolesna izo paenost, nastranost; prenes. openito neprirodno, nastrano ponaanje, p erverzitt im. m. r. (lat.) - perverzija, p erverzn ost im. . r. (lat.), instr. jd. perverznou!perverzno ti - osobina onoga koji je perverzan. P erzija im. . r. - stara azijska drava, dananji Iran. B erzijanac im. m. r., g. jd. Perzijnca, n. mn. Perzijnci, g. mn. Perzljanaca stanovnik, dravljanin Perzije, perzijaner im. m. r. - ilim iz Perzije; perzijski ilim; ilim tkan na perzijski nain; krzno od posebne vrste perzij ske janjadi sa kratkom kovravom vu nom; kaput od krzna perzijske janjadi. P erzijank a/P erzijk a im. . r. - stanovni ca, dravljanka Perzije; ena iz Perzije, p erzijsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na Perziju, koji pripada Perziji ili potie iz nje. P esah im. m. r. (hebr.), g. jd. Pesaha glavni jevrejski praznik posveen uspo meni na izlazak Jevreja iz Egipta. pesim ist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pesim i ste , n. mn. pesimisti (lat.) - ovjek sklon negativnom razmiljanju; onaj koji ne vjeruje u bolju budunost; sumorna osoba koja u svemu vidi loiju stranu; mranjak. pesim istian prid. (lat.), odr. v. pesim i stini - sumnjiav, mraan, koji je bez nade.

petnaestica petnaestica br. im. . r. - broj petnaest; neko ili neto s brojem petnaest, npr. autdbus petnaestica i sl. petnaestina br. im. . r., g. mn. petna estina - jedan od petnaest jednakih dije lova neega; petnaesti dio. petnaestogodinjak im. m. r. - djeak, momi od petnaest godina, petnaestogodinjakinja im. . r - dje vojica, mlada djevojka od petnaest godina. petnaestogodinji br. prid. - koji ima petnaest godina, petnaestogodinjica br. im. - petnaest godina poslije nekog dogaaja; petnaest godina od nekog znaajnog datuma; sveanost obiljeavanja onoga to se desilo prije petnaest godina, petnaestorica br. im. m. r. - grupa od petnaest ljudi; rjee - petnaest mujaka, petnica/petniea im. . r. - petnjaa, petna kost. petni/petni prid. odr. v. - koji se odnosi na petu, npr. iz petnlh ila. petnjaa im. . r. - petnica, petna kost. petnjak im. m. r. - mekani podmeta za pete; jedna od dvije potpetice, peta na cipeli. petobanka im. . r. - stara novanica od pet banki, tj. od pedeset dinara, petoboj im. m. r. - sportsko takmienje u pet disciplina, petobolja im. . r. - bol u peti; bolest peta. petocifren prid., odr. v. petdcifreni (ar.) koji je sastavljen od pet brojki, koji ima pet cifara. petolan prid., odr. v. petolam - koji je sastavljen od pet lanova, petodinarka im. . r. - novanica od pet dinara. petodnevni prid. odr. v. - koji traje pet dana. petogodinjak im. m. r. - djeak od pet godina; openito onaj koji ima pet godi na. petogodinjakinja im. . r. - djevojica od pet godina, petogodinji prid. odr. v. - koji traje pet godina, koji ima pet godina, petogodinjica im. . r. - obiljeavanje pete godine od nekog znaajnog datu ma.

616
petohiljadarka im. . r. - novanica od

617
petosloan prid., odr. v. petdsloni - koji je sloen, sastavljen iz pet dijelova; koji ima pet dijelova, petosoban prid., odr. v. petd sobni - koji ima pet soba. petospratan prid., odr. v. petdspratni koji ima pet spratova, petokatan, peterospratan. petospratnica im. . r. - zgrada, stambeni ili poslovni objekat od pet spratova; peterospratnica, petokatnica, petparaki prid. odr. v. (tur.) - koji vrije di samo pet para; prenes. bezvrijedan, jeftin. Petrarka im. m. r. (tal.) - poznati talijan ski pjesnik. petrarkist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. petrarkiste, n. mn. petrarkisti i petrarkiste - sljedbenik petrarkizma; ljubitelj Petrarkine poezije; prouavalac Petrarkine poezije. petrarkizam im. m. r. (tal.), g. jd. p e trarkizma (tal.) - pravac u poeziji koji je utemeljen na Petrarkinoj poeziji, petrificirati gl. svr. (gr.-lat.), prez. petrificiram - skameniti, pretvoriti u ka men; prenes. uvrstiti, zadrati posto jee stanje, ustaliti, pertifikacija im. . r. (gr.-lat.) - pretva ranje u kamen, okamenjivanje; prenes. zastarijevanje, zadravanje postojeeg stanja, uvrivanje steenih pozicija, petrohemija im. . r. (gr.) - grana he mijske nauke koja se bavi prouava njem zemnih ulja i plinova i njihovom preradom. petrolej im. m. r. (gr.-lat.) - nafta, zemno ulje, kameno ulje. petrolejac im. m. r. (gr.-lat.) - vozilo na petrolejski pogon; specijalno vozilo za prevoz petroleja; vozilo-cisterna kojim se prevozi petrolej, petrolejka im. . r. (gr.-lat.), dat. jd. petrdlejci - svjetiljka, lampa na petrolej, petrolejski prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se odnosi na petrolej, petroleum im. m. r. (gr.-lat.) - petrolej, petrovac im. m. r. - bot. ljekovita biljka; vrsta trave; vrsta primorske biljke iji su listovi jestivi. petrovaa/petrSvka im. . r. - bot. kru ka, jabuka ili smokva koja dozrijeva o Petrovdanu; petrovka, petrovnjaa.

pih!

pet hiljada, petok atn l prid. - koji ima pet katova, petospratni. petokatnica im. . r. - zgrada od pet katova, petospratnica, petokolona im. m. r. - izdajnik, pripad nik tzv. pete kolone, petok olon ak l prid. - koji se tie petokolonaa. petokolonatvo im. s. r. - izdaja, izdaj stvo, izdajnitvo. petokrak prid., odr. v. petdkraki - koji ima pet krakova, petokraka im. . r., dat. jd. petokraci zvijezda od pet krakova, simbol komu nizma; zvijezda, petokrat prid., odr. v. petdkrati - peto struk. petokupolan prid., odr. v. petokupolm koji je s pet kupola, onaj koji ima pet kupola. p etoku t/p etok utn lk im. m. r. - petougao, petokutan prid., odr. v. petdkutni - petougli. petollst im. m. r. - biljka, cvijet s pet listova. p etollz/petolizac im. m. r. - snishodljivac, ulizica, onaj koji drugome lie pete, poltron. petoljetka im. . r. - nia osnovna kola koja je trajala pet godina, p etoljetn l prid. - petogodinji, koji traje pet godina, p etom jesen l prid. odr. v. - koji ima pet mjeseci, od pet mjeseci, petoprsnica im. . r. - petoprstaica. petoprst prid., odr. v. petdprsti - petoprstni, koji ima pet prstiju, petoprstan prid., odr. v. petdprstni petoprst. petopista im. m. r. - koji ima pet prstiju; pijevac s pet prstiju, petoprstaica im. . r. - ona koja pet prstiju; kokoka s pet prstiju, petorica br. im. m. r. - pet ljudi; pet mukaraca, p etorka br. im. . r. - uvjebana, skladna grupa od pet osoba; grupa od pet konja i sl. petosatni prid. odr. v. - koji traje pet sati.

petrovi im. m. r. - bot. vrsta cvijeta; krasuljak. Petrovan//Petrovo im. m. r. - crkveni praznik sv. Pavla i Petra poetkom ljeta. petrovdanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Petrovdan, petrovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Petrovo, Petrovdan, petsto osn. broj - osnovni broj koji se sastoji od pet stotina, pet puta po sto. petstoti red. broj - koji u nizu zauzima mjesto broja petsto, petunija im. . r. (indijan.) - bot. vrsta sobne ukrasne biljke, peo im. m. r. (fr.), g. jd. pezoa - marka automobila francuske proizvodnje, ph - znak za fot, jedinicu svjetlosti. pH - skraenica za pH-vrijednost, mjera za kiselost vodenih rastvora, pi - slovo grkog alfabeta (iz). pi! - uzvik gaenja; pih! pica im. . r. (tal.) - vrsta talijanskog jela od tijesta prekrivenog sirom, paradaj zom, gljivama, mesom i sl. picajzla im. . r. (njem.), g. mn. picajzla (njem.) - zool. stidna u, zlau; prenes. dosadna, sitniava, teka osoba; namet ljivac. picerija im. . r. (tal.) - ugostiteljski objekat specijaliziran za proizvodnju i prodaju pica; ugostiteljski objekat u kome su pice specijalitet kue. p'ia im. . r. - hrana za stoku, krma. pie im. s. r., instr. jd. piem - tenost koja se pije; alkohol, pidama im. . r. (engl.) - lagana dvo dijelna odjea za spavanje, pidm-ingli im. m. r. (engl.) - vrsta razgovornog poslovnog engleskog jezi ka u kineskim lukama, pifovi im. m. r. mn. - skraenica za dioni arske organizacije; dioniari u privat nim preduzeima. Pigmej/Pigmejac im. m. r. (gr.) - pri padnik centralnoafrikog naroda izrazi to niskog rasta; patuljak; prenes. patu ljak, sitna dua, sitni. pigment im. m. r. (lat.) - tvar koja daje boju tkivima i koi. pigmentacija im. . r. (lat.) - biol. stvaranje pigmenata u tkivima i koi. pi'h! - uzvik gaenja.

pihtijast
pihtijast prid. (tur.), odr. v. piktijasti -

618
pijaniki pril. - na nain pijanice; kao pijanica. pijanino/pijano im. m. r. (tal.) - vrsta manjeg klavira, glasovir, pijanisimo pril. (tal.) - nain izvoenja muzike kompozicije, vrlo tiho. pijanist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. pijaniste, n. mn. pijanisti i pijaniste - muziar reproduktivac koji svira na pij aninu, na klaviru; klavirist, pijanistica/pijanistkinja im. . r. (tal.) enska osoba koja svira na pij aninu, na klaviru; po profesiji ona koja svira na klaviru. pijanka im. . r., dat. jd. pijanki opijanje; zabava na kojoj se ispijaju velike koliine alkoholnih pia. pijanluk im. m. r. - pijanstvo, pijano pril. - kao pijan ovjek, nesigurno, klimavo, sporo, pijanost im. . r., instr. jd. pijanou/ pij ano ti - stanje opijenosti alkoholom; prenes. opijenost osjeanjima, pijanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pijanost. pijanski pril. - nesigurno, nestabilno, trapavo, kao pijanica, kao pijani ljudi; na nain pijanaca, pijantina im. . r. pejor. - pijanstvo, pijavica im. . r. - zool. vrsta parazita, lankovita glista koja se pripije uz tijelo i ispija krv. pijaviast prid., odr. v. pijaviastJ - koji izgleda kao pijavica, koji lii na pija vicu, koji je kao pijavica, pijavka im. . r., dat. jd. pijavki - pipak kojim pijavice piju krv. pijedestal im. m. r. (fr.) - umjetniki izraeno postolje; podnoje kakve skul pture; prenes. visok drutveni poloaj, pijelitis im. m. r. (gr.) - upala bubrene opne. Pijemont im. m. r. (tal.) - pokrajina u sjevernoj Italiji. Pijemont im. m. r. (tal.) - zagovornik dravnog i narodnog ujedinjenja, prema Pijemont. pijemontski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na pijemontiPijemont. p'ijnje gl. im. s. r. - ispijanje; pijanka, pijesak im. m. r., g. jd. pijeska, n. mn. pijesci/pijeskovi - sitni zrnasti kamen ii, obino uz rijene tokove ali i na drugim mjestima; sitna zrnca tvrdih minerala; pjeara, pjeskovito tlo. pijetao/pijevac im. m. r., g. jd. pijetla, n. mn. pijetlovi/pijetli, g. mn. pijetala! pijetlova - zool. mujak kokoi, horoz; mujak kod nekih ptica; prenes. rano ranilac; razdraljiv ovjek, kavgadija; vjetrokaz; okida na vatrenom oruju, pijetet im. m. r. (lat.), g. jd. pijeteta osjeaj izuzetnog uvaavanja, dubokog potovanja, pijettno pril. (lat.) - s dubokim poto vanjem, s izuzetnim uvaavanjem, s pijetetom, pijetlov prid. - koji se odnosi na pijetla, pijev im. m. r. - stil. pjevanje, poj. pijevnica im. . r. - mjesto u crkvi gdje stoje oni koji itaju i pjevaju, pijuckanje gl. im. s. r. od pijuckati pijucanje. pijuckati gl. nesvr., em., prez. pijuckam - pomalo piti, piti gutljaj po gutljaj, uivati u pijenju. pijuk im. m. r., n. mn. pijuci - vrsta metalne alatke nasaene na drvenu dr ku; vrsta motike; trnokop; visoko, esto uplaeno oglaavanje mladih ptica i pilia; prenes. piskav zvuk. pijukanje gl. im. s. r. od pijukati, pijukati gl. nesvr., prez. pijuem - ogla avati se sa pi-pi-pi kao pile, kako se oglaavaju pilii, pijuknuti gl. svr., prez. pijuknem, em. kratko i samo jednom pustiti otar visok pijuk. pik uzv. - izgovara se kad se neto zauzi ma, rezervie za sebe, npr. pik meni. pik im. m. r. (fr.) - crni list u igraim kartama; mjesto ili predmet kao pola zite ili cilj tranja; meta, cilj; netrpe ljivost, mrnja, pikador im. m. r. (p.) - borac s biko vima; ovjek koji posebnim kopljem izaziva bikove na borbu, drai ih. pikantan prid. (fr.), odr. v. pikantni posebno dopadljiv (ukus, miris, zainjenost ob. kod jela), pikanterija im. . r. (fr.) - ono to se posebno dopada, to je primamljivo; pretjerano obraanje panje na neke detalje koji neemu daju poseban ton, miris, ukus; prenes. duhovita ala u kojoj se nasluuje ili izravno izrie

619 kakva lascivnost; u negativnom znae nju: zakoljica, pretjerivanje koje sme ta. pikantno pril. (fr.) - posebno, s naroitom panjom, paljivo, naroito uoljivo, pikantnost im. . r. (fr.), instr. jd. pikantnou/pikantnosti - osobina pika ntnog; pikanterija, pi'kanje im. s. r. (fr.) - ubrajanje neega u neto, prihvatanje ega. pikati gl. nesvr., prez. pikam - prihvatati neto; ne odbacivati, ubrajati, uvaav ati. pikavac im. m. r. (fr.), g. jd. plkavca kratki ostatak izgorene, ispuene ciga rete, opuak, ik. pike im. m. r. (fr.), g. jd. pikea - vrsta obino prugaste ili jednobojne pamune tkanine. pikirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. pikiram - ustremiti se ka meti, cilju; ozna iti neto kao cilj, metu; posebno izdvo jiti, odvojiti; ubosti, odvojeno zasaditi, pikna im. . r. (fr.) - taka, mrlja, piknast prid. (fr.), odr. v. piknasti takast, koji ima takice po sebi. piknica im. . r. (fr.), em. od pikna takica, mrljica; prenes. akna. piknik im. m. r. (engl.) - cjelodnevni izlet u prirodi. piknuti gl. svr. (fr.), prez. piknem bocnuti, kljucnuti; staviti pik, tj. stii na cilj; uzviknuti pik. piko im. m. r. (fr.), g. jd. pikda - igla za kape, eire, mahrame, sa istaknutom ukrasnom glavicom, pikov prid. odr. v. (fr.) - koji pripada piku, koji se tie pika. piksla/piksna im. . r. (njem.-gr.) kutija, kutijica; ahura od metka; meta lna ahurica. piktografija im. . r. (lat.-gr.) - slikovno pismo. piktografskl prid. (lat.-gr.) - slikovni, iskazan u slikama, piktogram im. m. r. (lat.-gr.) - slika predmeta kao simbol pojma ili rijei, piktura im. . r. (lat.-gr.) - slikarstvo. pila im. . r. - alatka za rezanje drveta sa nazubljenim metalnim dijelom, testera, aga. pilad zb. im. . r. - mladunad kokoi i nekih ptica; prenes. mala i brojna djeca.

koji je poput pihtija, drhtav, pihtije im. . r., mn. (tur.) - vrsta jela od dobro raskuhanog mesa sa malo vode; hladetina. pijaca im. . r. (tal.) - slobodan prostor u gradu gdje se prodaje i kupuje; trgovi te; trg; trgovanje, pijacarina/pijacarina im. . r. (tal.) novac koji se daje za iznajmljivanje pijanog prostora i opreme, pijaar im. m. r. (tal.), g. mn. pijaara onaj koji trguje po pijacama, koji radi na pijaci. pijaariti gl., nesvr. (tal.), prez. pijaarim - prodavati robu po pijacama, raditi po pijacama. p ijaarka im. . r. (tal.) - ena koja trguje po pijacama, koja radi na pijaci; koja se esto via po pijacama, p ijan i prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na pijacu. p ijai prid. odr. v. - koji se pije, koji je upotrebljiv za pie. pijan prid., odr. v. pijani - koji se napio; koji se opio alkoholom i sl. opojnim piima; koji zbog pijanstva ne vlada sobom; nestabilan na nogama; prenes. omamljen, uzbuen, u opojnom stanju; koji opija, omamljuje, pijanac im. m. r., g. jd. pijnca - pijanica, p ijanakl prid. odr. v. - koji je svojstven pijanicama; poput pijanica, kao pijani ce. pijanaki pril. - na nain pijanca, kao pijanac. pijanenje im. s. r. - opijanje, odavanje alkoholu, odavanje pijanstvu, pijanev prid. odr. v. - koji pripada pijancu. pijaniti gl. nesvr., prez. pijanlm opijati se. pijanura/pijandura im. m. i . r., augm. i pejor. - hronina pijanica, onaj koji je neprestano u pijanom stanju; propao ovjek; ovjek koji se predao sudbini bez potrebe i volje da se odupre nevo ljama koje ga prate. pijanica im. m. i . r. - ovjek koji nepre stano pije, koji se ne trijezni od pijan stva, ispiutura; ovjek koji se esto opija; alkoholiar.

piladija piladija zb. im. . r., pejor. - pilad koja ine tetu. pilana im. . r. - tvornica ili zgrada u kojoj se pilama reu drveni trupci i dobijaju grede, daske, letve i sl. pitanje gl. im. s. r. od pilati. pilati gl. nesvr., prez. pi Iam - pilom re zati, testerisati; prenes. neprestano i dugo ponavljati istu priu, dosaivati kome; hrkati. pilav im. m. r. (tur.), g. jd. pilava - sueni uski rezanci od tijesta; jelo od tjestenine isjeene u rezance; ria kuhana s me som, rioto na istonjaki nain; svad bena sveanost, pir. pile im. s. r., n. mn. pilii - mladune kokoke i drugih ptica, pti. pilence im. s. r., em. od pile - naziv za pile od milja; malo i drago pile. piletina im. . r. - pilee meso; prenes. mlade djevojke, pileak im. m. r. - pilei izmet, piliamik. pilei prid. - koji se odnosi na pilie, pilica im. . r. - ensko pile; mlada kokoka koja je tek pronijela. piliti gl. nesvr., prez. pilim - rezati pilom, pilati, testerisati, piliar im. m. r. - ubrivo od pilia, piliar im. m. r. - osoba koja se bavi uzgojem pilia, proizvoa i uzgajiva pilia. piliarev/piliarov prid. odr. v. - koji se odnosi na piliara, koji mu pripada, piliarnik im. m. r. - farma pilia, mjesto gdje borave pilii; pilee gnojivo, pflka im. . r., hip. - ensko pile, kokica, pilica od milja, pilko im. m. r., hip. - muko pile, pjetli od milja. pilot im. m. r. (gr.), n. mn. piloti - voza letakih vozila, avijatiar; upravlja ki prirunik; prvi, probni, primjer za ogled; greda kojom se prenose optere enja na vrsto tlo, ip. pilota im. . r. - pilotina, pilotaa im. . r. (fr.) - upravljanje letje licama; vjetina upravljanja leteim vo zilima. pilotina im. . r. - sitni otpaci drveta koji nastaju pilanjem, drvena praina, pilotirati gl. nesvr. (fr.), prez. pildtiram upravljati letjelicom; uope: biti prvi voza, upravljati.

620
pilotov prid. odr. v. (fr.) - koji pripada pilotu, koji se odnosi na pilota, pilotski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na pilote i pilotiranje. pilula im. . r. (lat.) - tableta, lijek; pre nes. u kontekstu gorka pilula : tekoa, neugodnost, nepovoljno razvijanje do gaaja. piljak im. m. r. - sitni okrugli uglaani kameni. paljar/piljar im. m. r. (tur.) - trgovac u piljarnici, prodava voa i povra, piljara im. . r. (tur.) - trgovina u kojoj se prodaju voe i povre, piljarnica, pi'ljarev/piljarev i pi'ljarov/piljarov prid. odr. v. (tur.) - koji pripada piljaru. p iljariln prid. (tur.) - koji pripada pilja rici. piljarica/piljarka im. . r. (tur.) - ena koja radi u piljarnici; prodavaica voa i povra. piljarina im. . r. (tur.) - naknada, porez na piljarenje; piljarenje, piljarstvo. piljariti gl. nesvr., prez. piljarim (tur.) prodavati voe i pove, baviti se piljarstvom. piljarski/piljarski prid (tur.) - koji se odnosi na piljare i piljarstvo. piljarski/piljarski pril. (tur.) - kao piljari, na nain piljara. piljarstvo im. s. r. (tur.) - privredna grana, trgovanje voem i povrem, piljevina im. . r. - strugotine drveta nastale pilanjem. piljiti gl. nesvr. , prez. piljim - u neto se zagledati buljiti; gledati ne trepui, pi'n im. m. r. - kod u mobilnoj telefoniji. p'ina im. z r (la t) - perjanica na ljemu konjanika; sitan ekseri bez glave, pinakoteka im. . r. (gr.), dat. jd. p ina koteci (gr.) - galerija slika, pinceta im. . r. (fr.) - minijaturna me talna hvataljka; alatka u optiarskim laboratorijama; medicinsko pomagalo; kozmetiarsko pomagalo, ping-pong im. m. r. (engl.) - drugi naziv za stoni tenis; loptica za stoni tenis, pingponga im. m. r. (engl.), g. jd. pinpongdsa - sportista koji se bavi stonim tenisom, stonoteniser, pingvin im. m. r. (lat.) - ptica crno-bijelog perja poput dirigentskog fraka koja ivi na Junom polu, hoda uspravno, dobro pliva i roni. pinjata im. . r. (tal.), g. mn. pinjata lonac, kotli, pinjatak im. m. r. (lat.), g. jd. pinjatka vrsta kuhanog jela: izvmuto i oieno bravlje ili govee crijevo napunjeno mesom s razliitim dodacima, pion im. m. r. (fr.) - pijun, pjeak u ahu; prenes. osoba kojom drugi upravljaju; ovjek koji svjesno ili nesvjesno slui nekome, tui igra, pionir im. m. r. (fr.) - prvak, osoba koja prva ide u nepoznato, kritelj novih puteva, istraiva nepoznatog; za vrije me socijalizma lan pionirske organi zacije u niim razredima osnovne kole, pionirka im. . r. (fr.), dat. jd. pionirki ena pionir koja prva ulazi u neto ne poznato; u socijalizmu lan pionirske organizacije u niim razredima osnovne kole. pionirski prid. (fr.) - koji se odnosi na pionire i pionirstvo. pionirski pril. odr. v. (fr.) - kao pionir, na nain pionira; prvi, bez prethodnika. pipa im. . r. (engl.) - slavina, esma sa slavinom; cucla, duda; prenes. mehka i neodluna osoba, pipak im. m. r., g. jd. pipka - pokretljiv izduen izrataj na tijelu mekuaca i dr. ivotinja, a slui za opipavanje okoline; svaka duguljasta mekana izraslina na koi; prenes. cjevica za usisavanje ili isputanje tenosti, pipalica im. . r. - ona koja pipa, koja voli da pipa, tipalica. pipalica im. . r. - pipaljka. pipalo im. s. r., hip. - mukarac sklon pipanju; pipaljka, spravica, tipaljka za pipanje. pipaljka im. . r. - sprava za pipanje, pipalo. pipanija im. . r. - pretjerano nepristojno ponaanje u kojem prevlauje pipanje, ope pipanje, pipanje im. . r. - dodirivanje ega vrho vima prstiju, opipavanje s namjerom da se neto otkrije, pipkanje. pipati (se) gl. svr., prez. pipam(se) vrhovima prstiju uzajmno se dodirivati; u istraivanju paljivo nastojati doi do cilja.

621

piramidon

pipati (se), gl. nesvr., prez. pipam (se) -

odstranjivati suvine dlake iz korijena koe upanjem pomou pincete. pipav prid., odr. v. pipavi - koji se dodi rom moe osjetiti, napipati; prenes. osjetljiv, kompliciran, teak, teko rje iv, odgovoran, pipavac im. m. r, g. jd. pipavca - mekuac ili insekt s pipcima; spor, pipav ovjek, p'ipavica im. . r. - spora, pretjerano pedantna ena; pipalica, pinceta, p ipavko im. m. r., hip. - naziv od milja za sporu, pretjerano preciznu osobu, p ipavo pril. - sporo, nesigurno, nespretno; opasno. pi'pavost im. . r., instr. jd. pipavou/ pipavosti - osobina onoga koji je pipav ili onoga to je pipavo, opipljivost. pipeta im. . r. (fr.) - uska staklena cje vica sa zatvorenom gumenom navalkom, kapaljka, kapalo, pipica im. . r. (lat.), em. - mala pipa, cuclica, dudica; mlada kokoka, pilica, pipkanje gl. im. s. r. od pipkati se. pipkati (se) gl. nesvr., prez. pipkam (se) - s vremena na vrijema dodirivati (se) prstima; istraivati, pipnuti (se) gl. svr., prez. pipnem () vrhovima prstiju dotai, dotaknuti neto ili nekoga; prenes. povrijediti koga rije ima. pipun im. m. r. (gr.) - dinja. pir im. m. r. (tur.), n. mn. pirovilpirovi starjeina esnafa; svadbeno veselje; go zba, slavlje, piram ida im. . r. (gr.) - mat. tijelo ija je osnovica bilo koji poligon, a stranice trouglovi sa zajednikim vrhom; egipat ska graevina takvog oblika, grobnica faraona; bilo koji predmet piramidalnog oblika; grupa predmeta sloenih u pira midu; sportska akrobatska figura koju slau takmiari svojim tijelima. piram idalan prid. (gr.), odr. v. pira m idalni - koji ima oblik piramide, koji je kao piramida, piram idalno pril. (gr.) - kao piramida, piram id ast prid. (gr.), odr. v. piramidasti - slian piramidi, piram id ica/piram iica im. . r., em. mala piramida, piram idon im. m. r. (lat.) - farm. lijek za skidanje poviene tjelesne temperature.

pirana/pirana
pirana/piran a im. . r. (indij.) - zool.

622
pirinan prid.(gr.), odr. v. pirinani koji se odnosi na pirina (riu), koji je od pirina. pirinast prid. (gr.), odr. v. pirinasti koji je kao pirina, pirmev prid. (gr.) - koji je od pirina, od rie; koji pripada pirinu, pirinlte im. s. r. (gr.) - zemljite zasijano pirinem. pirit im. m. r. (gr.) - vrsta sjajnoutog lahko lomljivog minerala. piriti gl. nesvr., prez. pirim - lahoriti, lagano puhati, propuhivati; rashlaivati; iz mijeha isputati zrak radi raspuhivanja ara. pirjan im. m. r. (tur.) - vrsta jela, ukuhano meso, krompir i ria; na laganoj vatri ukuhana ria s razliitim povrem, pirjaniti gl. nesvr. (tur.), prez. pirjanim postepeno ukuhavati u pari; ukuhavati jelo na laganoj vatri, dinstati, pirjanje gl. im. s. r. (tur.) od pirjati pirjanjenje, ukuhavanje u pari na laga noj temperaturi, dinstanje. pirjanjenje gl. im. s. r. (tur.) od pirjaniti pirjanje. pirjati gl. nesvr. (tur.), prez. pirjam pirjaniti, pirkanje gl. im. s. r. od pirkati, pirkati gl. nesvr., prez. pirkam , em. povremeno ugodno puhati, piriti, pfrnl prid. odr. v. - svadbeni, koji se odnosi na pir. pirnuti gl. svr., prez. p ir nem - lagano puhnuti; prenes. potrati. pirog(a) im. m. r. (rus.) - piroka, piroman im m r (gr.) - osoba koja pali, podmee poar piromanija im z r (gr.) - bolesna sklo nost ka paljenju vatre; potreba za pod metanjem poara, pirotehnika im. . r. (gr.) - oblast tehni ke koja se bavi pravljenjem zapaljivih materija i eksplozivnih naprava; prav ljenje vatrometa; sredstva kojima se pravi vatromet, pirotehniar im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi pravljenjem pirotehnikih sred stava. pirotehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pirotehniku. pirovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pir; svadbeni. piroak im. m. r. (rus.), g. jd. piroka , n. mn. piroci , gen. mn. pirozaka - pirog, piroka. piroka im. . r. (rus.), n. mn. piroke , g. mn. piroki - prenica od kiselog tijesta ispunjena mesom, sirom, jajima, pirog, piroak. pis uzv. - uzvik kojim se tjeraju make, pisac im. m. r., g. jd. pisca, n. mn. pisci, g. mn. pisaca - knjievnik, onaj koji pie knjievnoumjetnika djela, spisa telj. pisai prid. odr. v. - koji slui za pisanje. pisak im. m. r., g. jd. piska , n. mn. pisci/ piskovi/piskovi, g. mn. pisaka/piskova Ipiskva - uska cjevica kroz koju struji zrak i stvara zvuk, npr. kod duhakih muzikih instrumenata, pisaljka im. . r. - ono ime se moe pisati (olovka, kreda, pero i sl.), pisamce im. s. r., g. jd. pismceta, em. kratko pismo, pismo s kratkom poru kom. pisan prid., odr. v. pisani - koji je zapisan, koji je pismom zabiljeen; koji ima pisani trag; koji se odnosi na pismo i pisanje. pisanka im. . r., dat.-lok. jd. pisanki, g. mn. pisanki i pisanka - sveska, teka, spojeni listovi papira za pisanje, pisanica im. . r. - posebno ispisano, areno uskrnje jaje. pisanje gl. im. s. r. - proces, in pisanja, izraavanje tekstom; stvaranje knji evnoumj etnikih djela, pisar/pisar im. m. r. - muka osoba koja pie, zapisuje, prepisuje; zanimanje i zvanje zaposlenog u pisarnici ili sl. uredima. pisari im. m. r., em. - mali pisar; lo pisar. pisarev/p'isarov prid. - koji pripada pisa ru; koji potie od pisara, pisarica im. . r. - enska osoba pisar; ona koja se bavi prepisivanjem, registrovanjem i odlaganjem zapisanog, pisariin/pisariclh prid. odr. v. - koji pripada pisarici, koji potie od pisarice. pisar ija im. . r., pejor. - loe pisanje, piskaranje. pi'sarina/pisarina/pisarina im. . r. - tro kovi prepisivanja; naplata za uslugu pisanja.

623

piskutljiv

vrsta sitne grabeljive izuzetno opasne junoamerike ribe sa veoma otrim zubima koja svoj plijen ogloe do kos tiju. pirat/p irat im. m. r. (gr.) - gusar, morski razbojnik. piratov/p iratov prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pirata, koji mu pripada, p iratsk l/p iratsk l prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pirate, piratstvo im. s. r. (gr.) - gusarenje, mor sko razbojnitvo. pire im. m. r. (fr.), g. jd. pirea - gusta, najee od krompira napravljena kaa sta smjesa, pirenje im. s. r. - lagano propuhivanje, lahorenje; rashladivanje. piretici im. m. r. mn. (gr.) - naziv u farmakologiji za sredstva koja pojaa vaju tjelesnu temperaturu, pirevina im. . r. - bot. vrsta korova iz porodice trava, pirika; mjesto obraslo pirikom. pirga im. . r. - pjega, ona koja je pjegava; pirgasta kokoka; osoba koja ima pjege po licu, pjegavica, pirgast/pirgav prid., odr. v. pirgasti/ pirgavi - koji po ima sebi pjege, mrlje, pruge; aren, pirga im. m. r. - pirgavi mujak neke domae ivotinje; mujak pirgave vrste, pirgaica im. . r. - pirgava enka neke domae ivotinje, pirgica/pirgica im. . r. - mala pirgava enka, pirgava kokica, pirgo im. m. r. - pjegav ovjek, pjegavac, pjego. pirgonja/pirgon ja im. m. r., augmn. est naziv za volove s pirgama po koi. pirih im. m. r. (gr.), n. mn. pirisi - knji, pjesnika stopa od dva kratka nenaglaena sloga, pirija im. . r. (tur.), g. mn. prnja - lije vak. pirika im. . r. - pirevina. pirin a 1 im. m. r. (gr.), g. jd. pirina biljka i plod rie; prenes. biser, perle; vrsta pleta ili veza. pirina im. m. r. (tur.), g. jd. pirina vrsta utog metala, mesing, pirinali prid. nepromj. (tur.) - koji je od pirina, mesingan.

pisariti gl. nesvr., prez. pisarim - zara ivati pisanjem; s vremena na vrijeme poneto pisati, pisarnica/pisarnica im. . r. - prostorija u kojoj se obavlja slubeno zapisivanje, prepisivanje i ovjeravanje zapisanog, pisarski/pisarski prid. odr. v. - koji se odnosi na pisare i pisarnice, pisarstvo im. s. r. - pisarsko zanimanje. pisati gl. nesvr., prez. piem - biljeiti, zapisivati; obraati se nekome pismom; baviti se knjievnoumj etnikim stvaranjem. piska im. . r. - piskanje, cika. piskanje im. s. r. - piska, cika, cianje. piskaralo im. s. r. - onaj koji uvijek neto piskara; nevjet pisac, piskarati gl. nesvr., prez. piskaram - s vremena na vrijeme poneto zapisivati; neuspjeno pisati, piskav prid., odr. v. pisakavi - koji je kao piska, piskutav; tankog visokog tona; kretav. piskavac im. m. r., g. jd. piskavca - onaj koji je poznat po piskanju, koji stalno piti. piska vac im. m. r., g. jd. piskavca - bot. vrsta biljke; ovjek piskava glasa; kretavac. piskavica/piskavica im. . r. - osoba koja ima piskav glas; kretalica, pi'skavo pril. - na piskav nain, piskutavo, piskavost im. . r., instr. jd. piskavou! piskavosti - obljeje piskavog glasa, osobina piskavaca. piskut im. m. r. - piska, piskutanje. piskutanje gl. im. s. r. od piskutati. pisku tati gl. nesvr., prez. piskueml piskutam - isputati piskutav glas; go voriti piskutavo, obavljati piskutanje. piskutav prid., odr. v. piskutavi - koji je prodornog tankog zvuka, piskav, piskutavac im. m. r., g. jd. piskutav ea onaj koji piskuta, koji je piskutav, piskutavo pril. - na piskutav nain, piskavo. piskutavost im. . r., instr. jd. piskittavou!piskutav osti - obljeje piskuta vog glasa; osobina piskutavaca; piskavost. piskutljiv prid., odr. v. piskutljivi - koji je skon piskavosti, koji ima elemente piskutavog.

piskutljivo piskutljivo pril. - na piskutljiv nain, piskutljivost im. . r., instr. jd. piskutljivou/piskutljivosti - v. piskutavost. pismen prid., odr. v. pism eni - koji je nauen pisanju; koji zna pisati; koji zna dobro i lijepo pisati; prenes. savremen, znan, lijep, kulturan, pismena im. . r. mn. - slova, grafiki znakovi za pojedinane jezike glasove, pismence im. s. r., em. - pisamce, pismenica/pismenica im. . r. - stariji naziv za gramatiku; alfabet; poetnica pisanja. pismeno im. s. r. - stariji naziv za slovo; pismo. pismeno pril. - na pisani nain; u skladu s jezikom normom; prenes. kulturno, pismenost im. . r., instr. jd. pismenou! pismenosti - poznavanje pisma; vjetina pisanja i itanja; sve napisano u nekom periodu. pismo im. s. r., g. jd. pism a , n. mn. pism a , g. mn. pisama - slova, grafiki znaci za obiljeavanje fonema, npr. latinica, iri lica, arebica; koverta s papirom za pisa nje; sam tekst koji se alje; openito: napisana poruka nekome. pismohrana/pismohrana im. . r. - knji ga u kojoj su sabrani razni nauni tekstovi; ei termin: zbornik naunih radova. pismonoa/pismonoa im. m. r. - muka rac koji raznosi pisma, potar, pismoslikar im. m. r. - osoba koja slika natpise iznad prodavaonica ili reklamne poruke na izlozima; umjetnik specijali ziran za slikanje ukrasnih slova i natpi sa. pismo van prid., odr. v. plsm ovnl - koji je u obliku pisma, koji je je kao u pismu, pisnuti gl. svr., prez. pisnem - pokuati rei, progovoriti, prosloviti; propisnuti. pisnuti gl. svr., prez. pisnem - ispustiti pisak. pista im. . r. (fr.) - avionska uzletna i slijetna staza; sportska takmiarska sta za; ravna prostrana povrina, pistacija/pistacija im. . r. (lat.) - vrsta morskog ljenika, ukusne zelenkaste jezgre, pista, pistak. pista/pistak im. m. r. (lat.) - pistacija, piev prid. odr. v. - koji pripada piscu, koji se odnosi na pisca.

624
pikota im. . r. (tal.) - vrsta slatkog keksa

625
pitagorizam im. m. r. (gr.), g. jd. pitagorizma (gr.) - Pitagorino uenje; uenje Pitagorinih sljedbenika, pitagorskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Pitagoru i pitagoriste. pitagorski pril. (gr.) - na Pitagorin nain, kao Pitagora, pitak prid., odr. v. pitki - koji je mogue piti; upotrebljiv za pie; prijatan, ugo dan. pitalac im. m. r., g. jd. pitaoca - onaj koji pita, koji se raspituje, pitalakl prid. - koji se odnosi na pitaoce. pitalica im. . r. - enska osoba koja neto pita; vrsta zagonetke; zagonetka. pitalica im. . r. - posuda iz koje se pita; flaica za pitanje, za dojenje, pitan prid., odr. v. pitani - koga su pitali, kome su ubacivali hranu u usta. pitan prid., odr. v. pitani - kojem su postavljali pitanja. pitanje im. s. r. - rije ili reenica pomou koje elimo doi do informacije; pro blem koji zahtijeva rjeenje; ono o e mu se govori; podruje, oblast o kojoj se raspravlja, pitanje gl. im. s. r. - hranjenje nekoga kaiicom ili flaicom. pitanjce im. s. r., em. - malo i kratko pitanje. pitar im. m. r. (tur.) - muka osoba koja izuzetno voli pitu; mukarac koji se bavi proizvodnjom i prodajom pite, buregdija, pitara im. . r. (tur.) - enska osoba koja izuzetno voli jesti pitu; prostorija u kojoj se pravi pita; prodavaonica pite; buregdinica. pitati (se) gl. nesvr., prez. pitam (se) postavljati (sebi) pitanje, tragati za odgovorom, za rjeenjem onog to je upitno. pitati gl. nesvr., prez. pitam - nekoga hraniti iz kaiice; nasilu kome uba civati hranu u usta; podizati dijete pitanjem; hraniti mlade, stare i izne mogle pitanjem, piti gl. nesvr., prez. pijem , trp. prid. pit i pijen - kroz usta unositi vodu, sok, lijek, alkohol i sl.; opijati se, biti pija nica. pitica im. . r., em. - mala pita, pita koja nije dovoljna da utoli glad.

pitoreska

s jajima, duguljastog oblika, pim an prid. (tur.) - kolebljiv, nesiguran, koji se predomilja, koji odustaje, pim aniti (se) gl. nesvr. (tur.), prez. pimanlm {se) - uskolebati se, kajati se, predom iljaj se. pionja im. m. r. - razg. djeak koji mokri u posteljinu; prenes. djeak; bezvrijed na muka osoba, pista im. . r., hip. - pitaljka, p italica/pitalica im. . r. - ona koja ima pitav, kretav glas, kretalica, pitalina im. . r. - mokro, movarno, barovito zemljite obraslo gustom travom i mahovinom, pitaljka im. . r. - pita, zvida, zvi daljka, napravica u koju se pue pa se iz nje uje pisak, zviduk, pitanje/pitanje gl. im. s. r. od pitati puhanje u pitaljku i isputanje piska; zvidanje. p itati/pitati gl. nesvr., prez. pitim! pitim - puhati u pitaljku; isputati pi sak; vritati; plakati pistavim tankim glasom, pititi; prenes. prigueno eljeti neto. pitav prid., odr. v. pitavI - koji isputa pisak; koji je pun vode koja pod priti skom piti; kretav, skiav, glasan, pititi gl. nesvr., prez. pitim - pitati, pitolj im. m. r. (tal.), instr. jd. pitoljem runo vatreno oruje, revolver; prenes. razne maine sline pitolju, pita im. . r. (tur.) - jelo od tijesta razvi jenog u tanke listove, jufke, napunjene razliitim slanim ili slatkim nadjevima (meso, sir. jaja. razliito povre ili voe i sl.) obino smotanog u krugove, savijaa. pitac im. m. r , g jd. pitca - onaj koji postavlja pitanja, pitalac. Pitagora im. m. r. (gr.) - starogrki filo zof (VI st. p. n. e.) koji se u uenju oslanjao na broj i sklad, pitagorejac im. m. r. (gr.), g. jd. pitagorejca - pitagorovac, pitagorist, sljed benik Pitagorinog uenja, p itagorejski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pitagorejce. pitagorejski pril. - kao pitagorejac, na pitagorejski nain.

pitija im. . r. (gr.) - osoba koja daje dvosmislene izjave ili zakljuke, prema Pitiji, starogrkoj proroici u Delfima, pitijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Pitiju. pitijski pril. (gr.) - na nain kako to ini Pitija, dvosmisleno, dvoznano, pitui/pitin prid. - koji je od pite. pitom prid., odr. v. pitom i - koji nije divlji, prilagoen ivotu izvan divljine, koji ivi uz ljude; prenes. civilizovan; krotak, smjeran, uglaen; prijatan, blag, pristupaan, blizak; lijep, tih, miran, pitomac im. m. r., g. jd. pitm ca , n. mn. pitomci , g. mn. pitomaca - onaj koji je upisan u kakvu kolu ili akademiju u kojoj se odgaja, obrazuje, stanuje i hrani; stipendist neke institucije; ti enik kakvog zavoda; prenes. ovjek koji je odgojen u duhu neke ideje, kole, pokreta, pitomakl prid. odr. v. - koji pripada pitomcima, koji se odnosi na pitomce. pitomaki pril. - na nain kako to ine pitomci; na nain kako se to ini s pitomcima. pitome im. s. r., g. jd. pitmeta - dijete pitomac. pitomev prid. - koji pripada pitomcu ili potie od nj eg. pitomina/pitomina im. . r. - prijatan kra jolik; blag, ugodan okoli; kultivisana, uglaena, ureena priroda, pitomlte/pitomlte im. s. r. - odgojni i obrazovni zavod, centar; mjesto gdje se koluju i ive pitomci. pitomiti/pitomiti gl. nesvr., prez. p i tomim - prilagoavati ivotu ljudi, initi pitomim, pripitomljavati; kultivirati, ureivati, initi ugodnim, blagim, pri jatnim; odgajati, prosvjeivati, pitomljenje gl. im. s. r. od pitomiti, pitomo/pitomo pril. - na pitom nain, to plo, ugodno, prijatno, lijepo, pitomost im. . r., instr. jd. pitom ou/ pitomosti - osobina pitomih, blagost, njenost; osobina pitomog, ljepota, ugodnost; kultivisanost, ureenost, piton im. m. r. (gr.), g. jd. pitona - vrsta velike zmije, udav. pitoreska im. . r. (fr.) - slika koju odli kuje ivopisnost, arolikost.

pitoreskan
pitoreskan prid. (fr.), odr. v. pitoreskni -

626
piul im. m. r. (tal.), g. jd. pilula - kame na klupa, sjedite, pjat im. m. r. (tal.) - tanjir, tanjur; plitica. pjega im. . r., dat. jd. pjegi, g. mn. pjega - mrlja, drugaije obojeno mje sto; mrlja na koi; pigmentirana mrlja na licu; prenes. neto sramno, runo, mrlja. pjega im. . r., dat. jd. pjegi, g. mn. pjega, hipok. - pjegava ena, pjega vica. pjegast prid., odr. v. pjegastl - pjegav, pjega im. m. r., g. jd. pjega - onaj koji je pjegav, pjego, pirgo. pjegav prid., odr. v. pjegavi - koji ima pjege, po kome su pjege, sa pjegama, pirgav. pjegavac im. m. r., g. jd. pjegavca, v. jd. pjegave, n. mn. pjegavci, g. mn. pje gavica, dat.-instr.-lok. mn. pjegavcima - vrsta zarazne bolesti, tifus koji stvara pjege po koi; ovjek s pjega ma. pjegavica im. . r., v. jd. pjegavicel pjegavico - enska osoba, obino dje vojica sa pjegama po licu; enska osoba koja boluje od tifusa pjegavca; bot. vrsta kruke; vrsta vinove loze. pjegaviar im. m. r., v. jd. pjegaviare / pjegaviaru, instr. jd. pjegaviaremi pjegaviarom - mukarac zaraen pjegavcem. pjegavljenje/pjegavljenje gl. im. s. r. postajanje pjegavim; dobijanje pjega, pjegavst im. . r., instr. jd. pjegavouf pjegavosti - osobina pjegavog, posutost pjegama, pjegica im. . r., em. - mala, sitna mrlja, mrljica na licu ili uope na ko i. pjego im. m. r., hipok. - pjegav ovjek, pjega, pirgo. pjegua im. . r., g. jd pjegue, n. mn. pjegue, g. mn. pjegua, hipok. - pje gava ena, pjegavica. pjena im. . r. g. jd. pjene, n. mn. pjene, g. mn. pjena - sitni mjehurii ega na stali talasanjem ili mukanjem; gusta pljuvaka na usnama padaviara; pre nes. neto izvana, bez prave vrijedno sti. pjenast prid., odr. v. pjenasti - koji je od pjene; koji je poput pjene, nauuren, mjehurast, lagan; prenes. vanjski, bez naroite vrijednosti, napuhan, pjenav prid., odr. v. pjenavl - pjenast. pjena vac im. m. r., g. jd. pjenavca, n. mn. pjenavci, g. mn. pjenavaca, dat.-instr.lok. mn. pjenavcima - pjenuavo vino, pjenuac. pjenica im. . r., em. - mala pjena; pre nes. sasvim slaba osoba, pjeniti (se) gl. nesvr., prez. pjenim {se) mukanjem ili talasanjem stvarati pjenu; imati pjenu po sebi; skidati ime pjenu; prenes. ljutito i glasno govoriti otro i neodmjereno; zacrvenjeti se od bijesa, pjenuac im. m. r., g. jd. pjenuca, n. mn. pjenuci, g. mn. pjenuaca - vino koje pjenua, ampanjac, pjenuanje gl. im. s. r., g. jd. pjenuanja stvaranje pjene; izbacivanje pjene; go milanje pjene; pjenjenje. pjenuati (se) gl. nesvr., prez. pjenuam (se) - due vremena pjeniti; pjeniti se. pjenuav prid., odr. v. pjenuavi - koji po sebi ima pjenu; koji je od pjene; pjenast, pjenuavo pril. - na pjenuav nain, pje nei se, s pjenom, pjenuavost im. . r., instr. jd. pjenuavou!pjenuav osti - osobina, stanje onoga to je pjenuavo, pjenuica im. . r. - pjenuavo pie, pje nuac; prenes. nagao, plahovit ovjek, onaj koji brzo zapjeni, pjenuiti (se) gl., nesvr., prez. pjenulm (se) - pjenuati se. pjenukati (se) gl. nesvr., prez. pjeniikam (se) - povremeno (se) malo pjeniti, na pojedinim mjestima povrine tenosti povremeno stvarati pjenu, pjenjaa im. . r., g. mn. pjenjaa - kaika kojom se skida pjena, pjenjenje gl. im. s. r. - pjenuanje. pjesanac im. m. r., g. jd. pjesnca, n. mn. pjesanci, g. mn. pjesanaca - pjeanik, pjeskar/pjeskar im. m. r., g. jd. pjeskaral pjeskra - rovokopa kojim se vadi pijesak; specijalno vozilo, kamion za prevoz pijeska; ovjek ije je zanimanje vaenje i prodaja pijeska; trgovac pi jeskom; vrsta insekta tvrdokrilca koji ivi u pijesku.

627

pjesnik pjeskarev/pjeskarov i pjeskarev/pjeskarov prid. odr. v. - koji pripada pjeskaru ili potie od njeg; koji je nainjen od pjeskara. pjeskar ica im. . r. - bot. vrsta biljke koja iskljuivo raste po pijesku, pjeskavica, pjeskarnica im. . r. - mjesto gdje se odla e i prodaje prikupljeni pijesak; predu zee za prikupljanje i prodaju pijeska, pjeskarskl/pjeskarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pjeskare. pjeskovit prid., odr. v. pjeskdvitl - koji je kao pijesak; koji je od pijeska, pjean, pjeskovito pril. - kao pijesak, poput pije ska. pjeskovitost im. . r., instr. jd. pjeskdvitou/pjeskdvitosti - osobina i stanje onoga to je pjeskovito. pjeskulja//pjeskua im. . r. - vrsta nekvalitetne, propusne pjeskovite zem lje; pjeanica. pjesma im. . r., g. jd. pjesme, n. mn. pjesme, g. mn. pjesama - knjievno umj etnika tvorevina u stihovima; vo kalno i instrumentalno izvoenje melo dije neke pjesme; uhu ugodni zvuci; cvrkut ptica; prenes. sve to se odvija s la(h)koom, bez zastoja, to tee poput pjesme. pjesmarica im. . r. - zbirka prikupljenih, zapisanih ili tampanih pjesama, pjesmui/pjesmin prid. odr. v. - koji se odnosi na pjesmu, koji joj pripada, pjesmopisac im. m. r., g. jd. pjesmopisca pjesnik, poeta, pje-smotvorac. pjesniarenje im. s. r. - pogrdan naziv za pisanje poezije nasilu, bez nadahnua; izdravanje pisanjem i itanjem svojih pjesama; iznuivanje novca pisanjem i itanjem poezije, pjesniariti gl. nesvr., prez. pjesniarlm s vremena na vrijeme nasilu se baviti poezijom; izdravati se vlastitom poe zijom; iznuivati novac pisanjem i ita njem pjesama, pjesniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pjesnike i pjesnitvo, pjesniki pril. - na pjesniki nain, kao pjesnici. pjesnik im. m. r., n. mn. pjesnici, g. mn. pjesnika, dat.-instr.-lok. mn. pjesnicima - knjievnik, pisac pjesama, pjesmo pisac, pjesmotvorac, stihotvorac.

slikovit, ivopisan, arolik, pitoreskno pril. (fr.) - slikovito, aroliko, ivopisno. pitoresknost im. . r. (fr.), instr. jd. pito reskno stilpitoresknou - ivopisnost, arolikost, slikovitost, pituljica im. . r. (tur.) - vrsta utipka napunjenog slatkim ili slanim nadjevom (obino sirom ili slatkim grizom sku hanim u mlijeku), pivar/p ivar im. m. r., g. jd. pivarafpivra - proizvoa piva; prodava piva; ljubi telj piva. pivara im. . r. - tvornica u kojoj se pro izvodi pivo, pivovara; zgrada u kojoj je smjetena uprava pivovare; gostionica u kojoj se toi pivo; ena koja voli pivo. pivarev/pivarov prid. odr. v. - koji pri pada pivaru ili potie od njega, pivarka im. . r. - ena pivar; pivareva ena, pivarovica. pi varnica im. . r. - gostionica u kojoj se toi pivo, pivnica, p ivarsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na pivare i pivaru, pivarstvo im. s. r. - proizvodnja piva; privredna djelatnost, zanimanje pivara. pivnica im. . r. - gostionica u kojoj se iskljuivo posluuje pivo. pivniar im. m. r. - gostioniar koji toi pivo, koji svoje goste iskljuivo poslu uje pivom, prvnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na pivnice, koji im pripada, pivo/pivo im. s. r. - vrsta blagog alko holnog pia gorkog okusa od jema, hmelja i kvasca, kojim se gasi e u toplim ljetnim danima, piva. pivovara im. . r. - ob.: pivara, pivonoa im. m. r. - raznosa, nosa piva. pivopija im. m. r. - strastveni ljubitelj piva, ovjek koji prekomjerno voli i ispija pivo. pivop ljsk l prid. odr. v. - koji se odnosi na pivopije. p'ivotoje/pivotOje im. s. r. - zanimanje i posao toenja piva; pivniarstvo. p ivsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na pivo. p'izza im. . r. - pica. pizzeria im. . r. - picerija.

pjesnikinja pjesnikinja im.-. r. - knjievnica, ena pjesnik. pjesnikinjui/pjesnikinjin prid. odr. v. koji pripada pjesnikinji, pjesnikov prid. odr. v. - koji pripada pjesniku. pjesnikovi/pjesmkovi im. m. r., hip. podrugljiv naziv za pjesnika; lo pjes nik. pjesnitvo im. s. r. - poezija, pisanje pje sama; stihotvorstvo, pjeaenje gl. im. s. r. od pjeaiti, pjeaiti gl. nesvr., prez. pjeaim - ii pjeice, putovati pjeice, bez prevoznog sredstva. pjeaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pjeake i pjeaenje, pjeaki pril. - na nain pjeaka; kao pje aci; pjeice, pjeke, pjeadija im. . r. - vojn. rod vojske, vojnici koji idu pjeice; kolona pjeaka, pjeadijski prid. odr. v. - koji se odnosi na pjeadiju, koji joj pripada, pjeak im. m. r., g. jd. pjeaka - osoba koja hoda, koja ide pjeice; onaj koji pjeai. pjean prid., odr. v. pjeani - koji je od pijeska; v. pjeskdvit. pjeanica im. . r. - pjeskovita zemlja, pjeskua, pjeskulja. pjeanik im. m. r., g. jd. pjeanika , n. mn. pjeanici, g. mn. pjeanika - talo na stijena od pijeska; pjeskovito ze mljite; mjesto gdje ima dosta pijeska; mjesto gdje se iskopava ili prikuplja pijesak; sat sa pijeskom kojim se mje rilo vrijeme, pjeanka im. . r., dat. jd. pjeanki, g. mn. pjeanki - zool. vrsta buhe. pjear/pjear im. m. r., g. jd. pjeara! pjeara - vrsta kamena od stvrdnutog pijeska, pjeanik; vrsta raia, pjeara im. . r. - pjeskovita zemlja, pje anica; pustinja, velika povrina zemlje pod pijeskom; zool. vrsta tvrdokrilaca koji ive na pjeskovitom zemljitu, pjesmarica im. . r. - zool. vrsta pele, pjearka im. . r., dat. jd. pjearki , g. mn. pjearki - zool. zmija otrovnica, riovka; vrsta ptice iz porodice vivaka. pjearskl prid. odr. v. - koji je od pje ara; koji se odnosi na pjeare, koji im pripada.

628
pjeice pril. - pjeke, hodajui; svojim no

629
pjevaljkin/pjevaljkm prid. odr. v. - koji pripada pjevaljki, koji se odnosi na nju. pjevanija im. . r. - podrugljiv izraz za pjevanje, pjevanka; zbirka pjesama, pjevanka im. . r., g. jd. pjevanci, g. mn. pjevanki, hipok. - spontano, obino ne usklaeno razdragano pjevanje vie lju di; veselo druenje s pjesmom, sijelo uz pjesmu; podrugljiv izraz za pjevanje, pjevanija; zbirka pjesama, pjevanje gl. im. s. r. - melodino izra avanje; umijee muzikog izraavanja glasom; pjesniko stvaranje; dio velikog spjeva; nastavni predmet; prenes. ugo dni zvuci, prijatni umovi; uzaludno go vorenje. pjevati gl. nesvr., prez. pjevam , trp. prid. pjevan - melodino se izraavati gla som; prenes. prijatno, umilno hujati, umiti; veliati, slaviti; uzaludno govo riti; zaobilaziti istinu, lagati, pjevica im. . r., g. mn. pjevica - ptica koja pjeva, ptica pjevica. pjevkati gl. nesvr., prez. pjevkam! pjevem, em. - povremeno i pomalo pje vati, pjevuckati, pjevnuti gl. svr., prez. pjevnem - na trenutak zapjevati i naglo uutjeti, pjevuckanje gl. im. s. r. od pjevuckati, pjevuckati gl. nesvr., prez. pjevuckam , em. - uvijek pomalo pjevuiti; s vre mena na vrijeme tiho pjevati; pjevati ispod glasa; raditi s pjesmom, pjevuiti; pokatkad kao pjesnik pisati pjesme, pjevuckav prid., odr. v. pjevuckavi - pje vucav, koji voli da pjevucka, koji esto i rado pjevucka, koji je raspjevan, pjevuckavo pril. - pjevucav, na pjevuckav nain, s pjevuckanjem. pjevucnuti gl. svr., prez. pjevucnem ispod glasa, tiho zapjevati pa prestati; prenes. pod prisilom neto rei ispod glasa, apnuti, pjevuenje gl. im. s. r. - pjevanje ispod glasa, tiho pjevanje, pjevuiti gl. nesvr., prez. pjevuim - uz neki posao tiho pjevati; tihim pjevanjem iskazivati svoje unutranje zadovoljstvo i sreu. pjevukanje gl. im. s. r. - pjevuenje s prekidima.

plano pjevukati gl. nesvr., prez. pjevukam - s vremena na vrijeme pjevuiti, tiho za pjevati. plac im. m. r. (njem.), g. jd. placa , n. mn. placevi - nevelika graevinska povrina; zemljite s putnim prilazom pogodno za gradnju; privlaan prazan prostor pogo dan za razliite djelatnosti; trite, pija ca; parkiralite; igralite; prostor, mje sto. placarina im. . r. (njem.) - taksa za upotrebu prodajnog prostora, placovina, pijacarina. placenta im. . r. (lat.) - posteljica u materici; bot. sjemenik. pla im. m. r., lok. jd. plau - spontano isputanje tunog glasa i suza zbog alosti, bola, nezadovoljstva; jadikovanje; zvuk koji izaziva fijukanje vjetra kroz granje, plaan prid., odr. v. plani - na rubu plaa, sa oima punim suza, suzan; sklon plakanju, plaljiv; tuan, u alosti; ja dan, isprazan, nemoan, plaevan prid., odr. v. plaevni - ob. plaljiv, plaan, plaevno pril. - ob. plaivo, plaljivo, plaevnost im. . r., instr. jd. plaevnou! plaevnost - ob. plaljivost. plaiv prid., odr. v. plaivi - plaljiv, plaivac im. m. r., g. jd. plaivca - pla ljivac, plaivo pril. - ob. plaljivo, plaljiv prid., odr. v. plaljivi - sklon plakanju; koji brzo zaplae; koji je uplakan, plaiv. plaljivac im. m. r., g. jd. plaljivca , n. mn. plaljivci , g. mn. plaljiv ica, dat.instr.-lok. mn. plaljivcima - muka osoba sklona plakanju; mukarac koji lahko i brzo zaplae i bez naroitog povoda; ovjek koji plaem reaguje i na pozitivne i na negativne emocije, plaljivko; prenes. slab mukarac, slabi, plaljlvko im. m. r. - iron. mukarac sklon plau, plaljivac, plaljivo pril. - na plaljiv nain, sa su zama u oima, tugaljivo, tuno, alosno, plaljivost im. . r., instr. jd. plaljivosti! plaljivou - osobina plaljivih, sklo nost plakanju; plakanje, plano pril. - na plaan nain, plaui; plaljivo.

gama, pjeke pril. - pjeice. pjetli/pjetli im. m. r., instr. jd. pjetliem, em. - muko pile; mladi pijetao; malen pijetao; pjevi, horoi; prenes. ratoboran, svadljiv ovjeuljak, djea i; prznica; francuski zlatni novac s likom pijetla, napoleon. p jetllkl prid. odr. v. - koji se odnosi na pjetlie. pjetlovan im. m. r., g. jd. pjetlovna, hipok. - snaan pijetao, horoina; vrsta divlje kokoi, pjev im. m. r., dat. jd. pjevu , lok. jd. pjevu - pjevanje ptica; pjevanje, pjeva im. m. r., g. jd. pjeva , v. jd. pjevau - onaj koji pjeva; onaj koji lijepo pjeva; koji se bavi pjevanjem; knjievni stvaralac, pjesnik, pjevaev prid. odr. v. - koji se odnosi na pjevaa, koji mu pripada, pjevaica im. . r., v. jd. pjevaice - ona koja pjeva; ona koja lijepo pjeva; ona koja se zanima pjevanjem, pjevaicih/pjevaicin prid. odr. v. - koji se tie pjevaice, koji joj pripada, pjevaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pjevae i na pjevanje; koji im pripada, pjevaki pril. - na nain kako to ine pjevai, s pjesmom, pjevak im. m. r., g. jd. pjevka , n. mn. pjevci , g. mn. pjevaka - crv u siru. pjevakati gl. nesvr., prez. pjevakam - s vremena na vrijeme pjevati, uzastopno pjevati. pjevalica im. . r., v. jd. pjevalice! pjevahco - ona koja zna lijepo pjevati i rado pjeva, pjevaica; ptica pjevaica, pjevaliin/pjevalicm - koji pripada pjevalici, koji se odnosi na nju. pjevallte im. s. r. - mjesto u crkvi odakle pjevaju crkveni pjevai, pjevaonica; mjesto gdje se slobodno moe pjevati; mjesto gdje se pjeva, pjevalo/pjevalo im. s. r. - stil. grlo; ptiije grlo; hipok. osoba koja rado pjeva, pjeva; prenes. pisak, spravica kroz koju se pjeva . pjevaljka im. . r., dat. jd. pjevaljki, g. mn. pjevaljki - razg. pjevaica; kafanska pjevaica; zabavljaica pjevanjem.

plaa/plata
plaa/plata im. . r. - mjesena, novana ili kakva drugo naknada za uraeni posao. plaanje gl. im. s. r. od plaati, plaati gl., nesvr, prez. plaam, trp. prid. plaan - davati novanu ili kakvu drugu protuvrijednost za neto, plaen prid., odr. v. plaeni - za koji je dat novac. plaenica im. . r. - ona kojoj je plaeno da ta uradi, ob. ta nedozvoljeno, ne etino, nemoralno; ena koja koja sve radi za novac, plaeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na plaenike, koji im pripada, plaeniki pril. - kao plaenici, na plaeniki nain, plaenik im. m. r. , g. jd. plaenika, v. jd. plaenle, n. mn. plaenici, g. mn. pla enika, dat.-instr.-lok. mn. plaenicima - ovjek koji e za novac sve uraditi; bezobziran ovjek, osoba bez skrupula; ovjek plaen za kakav nedozvoljen posao. pladanj/pladanj im. m. r. (gr ), g. jd. pladnja/pladnja, n. mn. pladnji/pladnjevi - posuda; vrsta tanjira, obino veliki elipsasti tanjir za posluivanje, pladanjka im. . r. (gr.), dat. jd. pladanjci, g. mn. pladanjkl - veliki dugu ljasti tanjir, pladanj; posluavnik, plafon im. m. r. (fr.), g. jd. plafona, g. mn. plafona - tavanica, strop, svod; prenes. najvii domet, doseg, vrhunac, plafomrati gl. nesvr. i svr. (fr.), prez. plafdnlram - prenes. utvrditi domet, do seg, gornju granicu ega, utvrditi limit, limitirati. plafonski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na plafon, koji mu pripada; prenes. vrhunski, najvii. plagijat im. m. r. (lat.), g. jd. plagijata, n. mn. plagijti, g. mn. plagijata - pre pisivanje tueg djela, intelektualna kra a. plagijator im. m. r. (lat.) - onaj koji prepisuje i kao svoje predstavlja tue djelo; intelektualni kradljivac, plagijatorka im. . r. (lat.) - ena plagija tor, ona koja potkrada ije knjievno ili nauno djelo njegovim prepisivanjem, plagijatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na plagijatore.

630
plagijatorski pril. (lat.) - kao plagijator,

631
plakat im. m. r. (lat.-hol.), n. mn. plakati - plakata, veliki javni oglas; proglas; cirkuski ili sl. program, plakata im. . r. (lat.-hol.) - plakat, plakati gl. nesvr., prez. plaem - liti, pro livati, roniti suze; biti alostan, tugovati; neto neodoljivo eljeti; prenes. pro izvoditi zvukove koji podsjeaju na jecaje, pla, tugu. plakati gl. nesvr., prez. placem, trp. prid. plakan - neto ve oprano ponovo saprati, popirati, spirati, ispirati, plakatiranje gl. im. s. r. (lat.-hol.) - posta vljanje plakata, plakatsko oglaavanje. plakatirati gl. nesvr. i svr. (lat.-hol.), prez. plakatiram (hol.) - postavljati plakate; putem plakata javno oglaavati, plakatni/plakatskl prid. (hol.) - koji se odnosi na plakate, plaketa/plaketa im. . r. (fr.) - posebna nagrada, pisano priznanje, spomenica; odlikovanje, ploa s reljefom; orden, plaknuti gl. svr., prez. plaknem, trp. prid. plaknut - ovla saprati, povrno saprati neto ve oprano. plam im. m. r. (lit.), n. mn. plamovi plamen. plami im. m. r., em. - mali plam(en). plamenje gl. im. s. r. od plamtjeti, plamn im. m. r., dat. jd. plamenu!pla menu, n. mn. plamenovi - vatra iznad arita, vatreni jezik, poar; izrazita, jaka svjetlost crvene boje; osvjetljenje; prenes. unutranja toplota; blijesak iz oiju; rumenilo lica; strast, zanos, plamen prid., odr. v. plamenl - koji plamti, vatren; blistav, sjajan; prenes. izuzetno osjeajan; pun zanosa; koji je kao plamen, plamenac im. m. r., g. jd. plamenca, n. mn. plamenci, g. mn. plamenaca, dat.instr.-lok. mn. plamencima - zool. vrsta ptica iz reda roda bijelog i plamenog, crvenkastog perja, plamenak im. m. r., g. jd. plamenka, n. mn. plamenci, g. mn. plamenaka, dat.instr.-lok. mn. plamencima, em. - pla miak, mali plamen, plameni im. m. r., em. - plamiak, mali plamen, plamenak. plamenik im. m. r., g. jd. plamenika sprava za zavarivanje plamenom, zava riva; dio zavarivaa na kojem se

plamuckanje
pojavljuje plamen; cjevica na lampi gdje se oblikuje plamen; dio na nekim instrumentima u laboratorijama koji ra de na principu spaljivanja plamenom, plamenit/plamenit prid., odr. plamenit!/ plamenitI - plamen, plamenka im. . r., dat. jd. plamenci, g. mn. plamenkl - bot. biljka iz porodice abnjaka; plamena, rumena ena. plameno pril. - vatreno, sjajno, plamsavo, svijetlo, bljetavo, plamenja im. m. r., g. jd. plamenja, n. mn. plamenjai, g. mn. plamenja plamenik. plamenjaa im. . r. - biljna bolest koja spali lie; podgara, gare na itu; pri peka, ega. plamenje zb. im. s. r. - zgusnuti, grupisani plamenovi koji se iz daljine ne raza znaju pojedinano, plamiak im. m. r., g. jd. plamlka, n. mn. plamlci, g. mn. plamlaka, dat.-instr.lok. mn. plamlcima, em. - mali pla men, plami, plameni, plamenak, plam injinje gl. im. s. r. - povremeno pojavljivanje slabog plamena, plammjati gl. nesvr., prez. plaminjam gorjeti slabim i isprekidanim plamenom, plaminjav prid., odr. v. plaminjavl - koji plaminja. plamnik im. m. r., n. mn. plamnlci/pla mnlci, g. mn. plamnlka/plamm'ka - pla menik. plamsaj im. m. r. - blijesak, sjaj; prenes. iznenadno i kratko snano ispoljavanje emocija; sjaj u oima, plamsanje gl. im. s. r. od plamsati bljeskanje plamena, svjetlucanje vatre, plamsaj; prenes. svjetlucavo, bljetavo gorenje s dosta plamena, plamsati nesvr. gl., prez. plamsam - pla mtjeti. plamtjeti gl. nesvr., prez. plamtlm - pla msati, gorjeti (s) plamenom; biti osvi jetljen plamenom; svijetliti, blistati as jaim as slabijim plamenom, plamucanje gl. im. s. r. od plamucati plamuckanje. plamucati gl. nesvr., prez. plamucam plamuckati. plamuckanje gl. im. s. r. od plamuckati iskrenje plamikom; povremeno poja-

na nain plagijatora, plagiran prid. (lat.), odr. v. plagirani koji se odnosi na plagiranje, plagiranje gl. im. s. r. (lat.) - pravljenje plagijata, prepisivanje, kopiranje tueg intelektualnog djela, plagirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. plagiram - potkradati tue knjievno ili nauno djelo prepisivanjem pod svojim imenom; praviti plagijat. plah prid., odr. v. plahi - vatren, estok; nagao, odluan; jak, estok, silan; na prasit, prgav, plahovit; prenes. lijep; pun pozitivnih osobina, plaho pril. - veoma, mnogo; brzo; ljutito; naglo, ishitreno; prenes. lijepo, izvrsno, dobro. plahoa im. . r., g. mn. plahoa - ono to je plaho, plahost., plahost im. . r., instr. jd. plahou / plahosti - bojaljivost, plaljivost; na glost, silina, ishitrenost; plahovitost. plahovit prid., odr. v. plahdvitl - neobuz dan, nagao, vatren; bojaljiv, plahovito pril. - neobuzdano, vatreno, e stoko. plahovitost im. . r., instr. jd. plahdvitou !plahdvitosti - osobina plahovitog; pla host, uznemirenost, neobuzdanost, esti na, vatrenost. plahta im. . r. (njem.), g. mn. plahta/ plahti - tanki platneni prekriva, araf; ponjava, prekriva, plahtica im. . r. (njem.), em. - djeiji araf, manji platneni prekriva; ponjavica. plahturina im. . r. (njem.), augm. previlika plahta; stara i runa plahta. plajvOz im. m. r. (njem.) - razg. olovka, plakalica im. . r., hip. - naziv od milja za ensku osobu koja lahko zaplae, plakalica im. . r. - posuda u kojoj^ se ispira, plae; mjesto na kome se plae, plakalo im. s. r., hip. - plaljivac, plakanje im. s. r. - refleksno reagovanje plaem. plakanje im. s. r. - sapiranje, ispiranje, popiranje ve opranog, plakar im. m. r. (fr.), g. jd. plakra, n. mn. plakri, g. mn. plakra, dat.-instr.-lok. mn. plakarima - ugraeni, fiksirani ormar; ormar u zidu.

plamuckati vljivanje slabog plamena; sjetlucanje, bljeskanje plamenom, plamuckati gl. nesvr., prez. plamuckam, em. - povremeno nakratko izbacivati plamen; zaiskriti plamenom, plamsati, plamuenuti/plamucnuti gl. svr., prez. plamucnem/plamucnem - iskriti plame nom. plan im. m. r. (fr.), lok. jd. plnu, n. mn. planovi!planovi - detaljan nacrt, crte; projekat; tlocrt graevine; sistem pre dvienih mjera u nekom poslu; pre dvieni zadaci koje treba ostvariti u nekom periodu; prenes. poloaj prema vanosti; zamiljeni cilj; oblast u kojoj se treba neto ostvariti., plandite/plandite im. s. r. - hladovina, mjesto gdje hladuje, planduje stoka u toku dnevne ege. Plandite im. s. r. - toponim u Herce govini. plandovati/plandovati/plandovati gl. ne svr., prez. plandujemfplandujem - hla dovati, odmarati se u hladu tokom najvee dnevne ege; uvati stoku na planditu; prenes. ljenariti, besposliiti, plandova im. m. r., g. jd. plandova , n. mn. plandovai, g. mn. plandova lijenina, neradnik, onaj koji voli plan dovati. planer im. m. r. (fr.), g. jd. planera jedrilica, vazduhoplovno sredstvo bez motora; strunjak za planiranje; osoba koja crta, pravi planove, planerizam im. m. r. (fr.), g. jd. planerizma - teorija i praksa upravljanja planerima; vrsta sporta, jedriliarstvo, planeta im. . r. (gr.), g. jd .planete, n. mn. planete, g. mn. planeta - hladno nebesko tijelo poput Zemlje, Marsa, Venere. planetaran prid. (gr.), odr. v. planetarni - koji se odnosi na cijelu planetu, svjetski. planetarij im. m. r. (gr.) - sprava pomou koje se prati kretanje planeta oko Sunca; prostorija sa kupolom iz koje se teleskopom posmatra i prouava kretanje nebeskih tijela, planetarizacija im. . r. (gr.) - irenje neke pojave na cijeli svijet, planetarno pril. (gr.) - na svjetski nain, opelj udski.

632
planetm/planetin prid. odr. v. (gr.) - koji pripada planeti, planetnl/planetski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na planetu, koji pripada planeti. planetold im. m. r. (gr.), g. jd. plane toida, n. mn. planetoidi, g. mn. plane toida - asteroid, mala, minijaturna pla neta. planetoidni prid. odr. v. (gr.) - asteroidni, koji je u obliku planetoida, planiglob im. m. r. (gr.) - cijela planeta prikazana na geografskoj karti; ze maljska kugla na zemljopisnoj karti, planika im. . r., g. jd. planike, dat. jd. planici, n. mn. planike, g. mn. planika bot. vrsta zimzelena sa crvenim bopcima, maginja, planikui/planikin prid. odr. v. - koji pri pada planici, planimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. planimetra, n. mn. planimetri, g. mn. planimetara - sprava za izraunavanje povrine zatvorenih likova, planimetrikl/planimetrijskl prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se odnosi na planimetriju. planimetrija im. . r. (lat.-gr.) - dio geometrije koji izuava likove poloene u ravni. planina im. . r., ak. jd. planinu!planinu, n. mn. planine!planine - geog. uzvienje vie od brda na kome obino ima vie vrhova. planinac im. m. r., g. jd. planinca, n. mn. planinci, g. mn .p la n in a c a, dat.-instr.lok. mn. planincima - ovjek s planine, onaj koji ivi na planini, gortak, planinar im. m. r., g. jd. planinara, n. mn. planinri, g. mn .planinara - osoba koji voli obilaziti planine i osvaja planinske vrhove; sportista koji se bavi iskljuivo planinarenjem, planinarenje gl. im. s. r. - pjeaenje po planinama, obilazak planina pjeae njem; vrsta sporta, planinariti nesvr. gl., prez. planinarim obilaziti planine pjeice, pjeaenjem osvajati planinske vrhove, planinarka im. . r., dat. jd. planinarki, g. mn. planinarki - ena planinar, ona koja voli planinariti, ona koja planinari.
planinarski prid. odr. v. - koji se odnosi

633

plastinost

na planinare i planinarenje, planinarstvo im. s. r. - grana sporta, planinarenje; bavljenje planinarenjem, planine im. s. r., g. jd. planineta - dijete koje je roeno na planini i tu odrasta; planinevo dijete, planm ev prid. odr. v. - koji pripada planincu. planinica im. . r., em. - bot. biljka sa utim cvjetovima, planm kin prid. odr. v. - koji pripada planinki. planinina im. m. r., augm. - krupan ovjek s planine, kran planinac, planinina im. . r., augm. i pejor. - velika planina, planinura, planinuga, planinetina. planinuga im. . r., augm. - planinina, opasna velika planina, planinina, planinetina. planinetina im. . r., augm. - velika, nepo znata, mrana i opasna planina, p lan in k a im. . r., em. - nevelika, blaga i prijatna planina, planinka i planinkinja m. . r., g. jd. planinke, dat. jd. planinki, n. mn. pla ninke, g. mn. planinki - ena s planine, gortakinja; zdrava, snana, krupna e na. planm km /planlnkin prid. odr. v. - planinin, koji pripada planinki, planinski prid. odr. v. - koji se odnosi na planinu. plankton im. m. r. (gr.), g. jd. planktona, n. mn. planktoni, g. mn. planktona biol. siuni biljni i ivotinjski orga nizmi koji ive u vodi. planktonskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na planktone, planski pril. (fr.) - planirano, po planu, na planiran nain, p lan ski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na plan, koji je uraen prema planu, plantaa im. . r. (fr.) - veliko poljo privredno dobro, vonjak, povrtnjak i sl. zasadi specijalnih biljnih vrsta, plantaer im. m. r. (fr.), g. jd. plantazera, n. mn. plantazeri, g. mn. plantazera vlasnik plantae; radnik na plantai, plantanl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na plantae.

planuti gl. svr., prez. planem - iznenada se zapaliti, razgorjeti se; prenes. zaja puriti se; prasnuti od bijesa, govoriti povienim tonom, plasiranje gl. im. s. r. (fr.) - upuivanje ega na pravo mjesto, smjetanje; uspje no prodavanje robe. plasirati (se) gl. svr. i nesvr., prez. plasiram {se) (fr.) - uspjeti; stei ugled; postii, zauzeti bolje mjesto; smjestiti (se); dobro prodati robu. plasman im. m. r., g. jd. plasmana (fr.) mjesto, poloaj u nekom redu, u nizu; ugled; prodaja; ulaganje. plast im. m. r., n. mn. plastovi!plastovi osuena trava skupljena u kupastu go milu oko stoine, stog, sijeno, plastak im. m. r., g. jd. plska, n. mn. plsci, g. mn. plastaka - mali plast, plasti. plastast prid., odr. v. plastasti - koji je u obliku plasta, kao plast, plastelin im. m. r. (tal.), g. jd. plastelina specijalna masa od gline, voska i masti u razliitim bojama pogodna za mode liranje. plastenik im. m. r. (gr.), g. jd. plastenika, n. mn. plastenici, g. mn. plastenika, dat.-instr.-lok. mn. plastenicima - vrt natkriven plastinom folijom, zimska baa. plasticitet im. m. r. (gr.), g. jd. plasticiteta - plastinost, plasti im. m. r., g. jd. plastia, n. mn. plastici, g. mn. plastia, em. - mala gomila sijena, plastak, naviljak, navilji. plastian prid. (gr.), odr. v. plastini napravljen od plastike; elastian, savi tljiv; reljefan, slikovit, jasan; izvajan, koji ima lijepe i gipke oblike; skladan, dotjeran, umjetniki oblikovan; prenes. koji se da oblikovati, povodljiv, plastiar im. m. r. (gr.) - osoba koja ta ivopisno, slikovito, vjerno opisuje; ki par koji ivopisno vaja; proizvoa pla stike; prodava plastinih proizvoda; plastini hirurg, plastiki/plastino pril. (gr.) - na pla stian nain; savitljivo, elastino; pre nes., prilagodljivo, plastinost im. . r. (gr.), instr. jd. plastinou!plastinosti - plasticitet, ela

p lasticiran je stinost, savitljivost, gipkost, prilagod ljivost; ivopisnost, slikovitost; reljefnost. p lasticiran je gl. im. s. r. od plastificirati. plastifirati g l svr. i nesvr. (gr.), prez. plastificiram , trp. prid. plastificiran up. pldstifikovati. plastiflkacija im. . r. (gr.) - p l a s t i ciranje. plastifikator im. m. r. (gr.) - sredstvo kojim se plastificira; ulja koja se dodaju tvrdim masama radi postizanja njihove elastinosti; osoba koja se bavi plastifikovanjem. plastika im. . r. (gr.), dat. jd. plastici plastina masa i predmeti od nje; umjetnost vajanja, kiparstvo, vajarstvom izvajana skulptura, kip; kiparski radovi jednog umjetnika; plastina hirurgija, plastiti gl. nesvr., prez. plastim , trp. prid. plaen - skupljati, sadijevati sijeno u plast; praviti plastove, plae zb. im. s. r. - vie plastova na jednom mjestu, naviljci. plaenje gl. im. s. r. od plastiti prikupljanje sijena i pravljenje plastova, plaenje gl. im. s. r. od plaiti, plaiti (se) gl. nesvr., prez. plaim (se) initi neto to e izazivati strah, za davati strah, straiti; imati strah, plaljiv prid., odr. v. plaljivi - onaj koji se plai, koji ima strah, koji je straljiv; prenes. koji podrhtava, nestabilan, nesi guran. plaljivac im. m. r., g. jd. plaljivca, n. mn. plaljivci, g. mn. plaljivaca , dat.instr.-lok. mn. plaljivcima - straljivac, ovjek koji se boji svega, koji je pla ljiv. plaljivica/plaljlvka im. . r., v. jd. plaljivicelpldljivico - plaljiva enska osoba, straljivica. plaljivko im. m. r. - djeak koji se svega plai, straljivko; plaljivac, plaljivo pril. - uplaeno, u strahu; sa stra hom, bojaljivo; prenes. nesigurno, s oprezom. plaljivost im. . r., instr. jd. plaljivou/ plaljivosti - strah, strepnja, bojazan, plaljivost. plat im. m. r., g. jd. plata, n. mn. pltevi - vrsta ogrtaa; dio Svetenike bogoslune odjee.

634
platanl prid. odr. v. - koji se odnosi na

635
platni prid. odr. v. - koji je u vezi s platom. platno im. s. r. - glatka tanka tkanina od pamuka ili lana, jednobojna ili u razli itim bojama; svilena ili vjetaka tka nina; prenes. umjetnika slika; jedro; zid; sve to izaziva predstavu platna, plato im. m. r. (fr.), g. jd. platda - izdi gnuto zaravnjeno zemljie, viso-ravan. platodavac im. m. r., g. jd. platodvca, n. mn. platodvci, g. mn. platodavacd onaj koji daje plate, vlasnik preduzea, platomzam im. m. r. (gr.), g. jd. platonizma - uenje antikog filozofa Pla tona i njegovih sljedbenika; vrsta du hovne ljubavi, platonska ljubav, pri vlaenje i oboavanje bez fizikog kon takta. platonski prid. odr. v. (gr.) - koji je zasnovan na duhovnoj privlanosti, ide alan, ljubav na Platonov nain, bez pri mjese ulnosti. plav prid., odr. v. plavi, komp. plavlji koji je boje vedrog neba ili mora; modar; svijetao, svijetloute kose. plavac im. m. r., g. jd. plavca, n. mn. plavci, g. mn. plavaca, dat.-instr.-lok. mn. plavcima , hipok. - vrsta kamena, plovuac; svijetao djeak ili mladi; onaj koji ima plavu kosu; vojnik u plavoj uniformi, avijatiar; konj svijetle dlake; vrsta vina od tamno-plavog groa. plavan prid., odr. v. plavni - koji je esto pod vodom, poplavljen; vodoplavan, plavenkast prid., odr. v. plavenkasti plavetan, plavkast, plavet im. . r., instr. jd. plav etilplav eu plavetnilo, plavilo, plavetan prid., odr. v. plavetni - plavkast, plavetnlk im. m. r., g. jd. plavetnika , n. mn. plavetnici, g. mn. plavetnika - plavetnjak. plavetnikast prid., odr. v. plavetnikasti plavkast, plavetan, plavetnilo im. s. r. - azur; plavet, plavilo; plava boja neba, mora ili ega drugog koja dominira prostorom; nijansa plave boje. plavetniti se gl. nesvr., prez. plavetnim se - biti plav, plaviti se.

plevljenje plavetnost im. . r., instr. jd. plavetnou/ plavetnosti - osobina onoga to je pla vetno. plavetnjak im. m. r., g. jd. plavetnjaka, n. mn. plavetnjci, g. mn. plavetnjaka vrsta kamena, plavi kamen, plavuac. plavetnjeti (se) gl. nesvr., prez. pla vetnim (se) - postajati plavetan, plavetnjikast prid., odr. v. plavetnjikasti prozirno plav; plavkast, plavetnjikav prid., odr. v. plavetnjikavi plavetnjikast. plavica im. . r. - zool. plava ptica; plava sjenica. plavilo im. s. r. - kuglice plave boje koji ma se ta boji u plavo; tenost plave boje za bojenje platna; plavetnilo, plavi im. m. r., g. jd. plavia - ono to je bilo plavljeno; patoka, plavina im. . r. - naplava, naplavina, nanos bujica; zemljite koje je esto poplavljeno, plavina im. . r. - rublje plave boje; pla vilo. plaviti (se) gl. nesvr., prez. plavim (se) initi (se) plavim, svijetlim; bojiti (se) u plavo; prati (se) u plavilu; prenes. postajati blijed, blijedih, plaviti gl. nesvr., prez. plavim - razlivajui se preplavljivati, potapati pod vodu; prenes. prekrivati neto neim; obuzimati, obuhvatati; skidati kajmak s mlijeka. plaviast/plaviast prid., odr. v. plaviasti - plavkast. plavl im. m. r., g. jd. plavia - zool. vrsta ptice, plavica. plavjeti nesvr. gl., prez. plavim - postajati plav; blijedjeti, postajati svjetliji, plavka im. . r., dat. jd. plavki, g. mn. plavka - razg. djevojka svijetloute boje kose; ena svijetle kose i svijetle puti; plavua. plavkast prid., odr. v. plavkasti - svijetloplav; mjestimino plav; pomalo plav; plaviast. plvko im. m. r., g. jd. plavka - razg. plav mukarac, plavac, plevljenje gl. im. s. r. - prelijevanje vode iz korita rijeke i potapanje okolnog zemljita; razlijevanje vode po suhoj povrini; prenes. prekrivanje kakve po vrine, zauzimanje prostora.

plat.
platanica im. . r. (csl.) - platno sa

slikom Isusa Krista,

platai i platenjaci im. m. r. mn. - zool.

vrsta morskih mekuaca omotanih pla tom od materije sline celulozi, plata im. . r. - plaa, naknada za uraeni posao. plata im. . r. (njem.) - ploa na tednjaku, na pei. platac im. m. r., g. jd. placa , n. mn. placi razg. onaj koji plaa, platia, platan im. m. r. (gr.) - bot. visoko kro n ja s t drvo glatke sivkaste kore i iro kih prstastih listova, platean prid., odr. v. pltezni - koji se odnosi na plaanje; koji je u stanju pla titi; koji ima novac, platform a im. . r. (fr.), g. mn. platformi izdignuta ravna povrina, podij; izdi gnut ravan prostor; ulazni prostor na tramvajskim stajalitima i eljeznikim stanicama; ulazni prostor, predulaz u vagone i tramvaje; prenes. polazite e ga, temelj, osnova; polazni program ra da. platica/platica im. . r., em. - plaica, malena plata, platilac im. m. r., g. jd. platioca, n. mn. platioci, g. mn. platilaca , dat.-instr.-lok. mn. platiocima - onaj koji plaa, platia, platina/platina im. . r. (p.) - hemijski element; sivkastobijeli plemeniti metal, platinast/platinast prid. (p.), odr. v. platinasti/platinasti - koji je kao platina, koji podsjea na platinu, platm skl/platm skl prid. odr. v. (p.) - koji se odnosi ha platinu, koji je od platine, platiti gl. svr. prez. platim, trp. prid. plaen - dati novac kao protuvrijednost za neto; novcem obetetiti, platia im. m. r., - onaj koji redovno plaa; onaj koji plaa, platilac. plativ prid., odr. v. plativi - koji je mogue platiti, isplatiti, koji se treba platiti, isplatiti, uplatiti, plativost im. . r., instr. jd. plcitivou/ plativosti - mogunost plaanja; plaa nje, isplata, platnen/platnen prid., odr. v. platneni koji je od platna.

plavljenje plavljenje gl. im. s. r. - bojenje plavom bojom; isvjetljivanje; prenes. gubljenje jaine; slabljenje emocija, plavnost im. . r., instr. jd. plvnoul plovnosti - mogunost poplavljivanja, predvianje jaine i koliine izlijevanja vode. plavnuti gl. svr., prez. plavnem - po prskati malo plavom bojom, malo po plaviti. plavo pril., komp. plavi je - modro, u plavoj boji; svijetlo; prenes. blijedo, zbunjeno. plavo im. s. r. - modrina, plavetnilo; mo drica, ljiva, plavobrad prid., odr. v. plavdbradi - koji ima svijetloutu, plavu bradu, plavobrk prid., odr. v. plavdbrki - koji ima svijetloute brkove, plavojica im. . r., v. jd. plavojice , em. - plavojka; plavuica. plavoa im. . r. - osobina plavog, plavost; plavetnilo. plavojka im. . r., dat. jd. plavjki, n. mn. plavjke, g. mn. plavjki hip. - plava ena; djevojica, djevojka ili ena s izrazito svijetlom bojom kose, plavka, plavua. plavSj km/plavoj kin prid. odr. v. - koji se odnosi na plavojku, koji joj pripada, plavokos prid., odr. v. plavdkosi - onaj koji ima svijetlu kosu; ovjek s plavom kosom; uti, plavokosa im. . r. - ena plave kose. plavokosi im. m. r., hip. - plavokos mu karac. plavokrvan prid., odr. v. plavokrvni - onaj koji ima plavu krv, koji je plemikog porijekla. plavomaslinast prid., odr. v. plavomaslinasti - plav s maslinastom nijansom, plavonja im. m. r. - ovjek plave, svijetlo ute kose; vo svijetle dlake, plavook prid., odr. v. plavooki - onaj koji ima plave oi. plavoput prid., odr. v. plavoputi - koji je svijetle puti, svijetao, bljedolik, plavosiv prid., odr. v. plvosivi - plav sa sivom nijansom, plavost im. . r., instr. jd. plavou/plavosti - obiljeje plavog, plavoa. plavulja im. . r. - krava svijetle dlake.

636
plavuljast prid., odr. v. plavuljasti - plavuast, plavukast. plavua im. . r. - izrazito svijetla ena; djevojka sa lijepom, obino dugom, pla vom kosom, plavuan prid., odr. v. plaviini - pomalo plav; vie svijetao nego taman, plavuan im. m. r., g. jd. plavuana, n. mn. plavuani , g. mn. plavuana - pla vukast mukarac, plavuac. plavuav prid., odr. v. plavuavi - pla vukast. plavuica im. . r., em. - djevojica svijetloute, plave kose; mlada plavua; mala plavua, plavukast prid., odr. v. plavukasti pomalo plav, plavuav, plavuljast, plavuast, svijetao, plaz im. m. r., n. mn. plazovi - plazanje, klizanje; padina, strana, strmina; dio saonica koji se vue po snijegu; dio pluga, ruica na koju se natie leme, plazallte im. s. r. - mjesto na kome se plaa; mjesto s jednom ili vie plazaljki; strmo klizalite, plazaljka im. . r., dat.-lok. jd. plazaljki , g. mn. plazaljki - uglaana strma staza na snijegu niz koju se stojei ili uei sputa, plaa, plazanje im. s. r. - sputanje niz plazaljku; klizanje. plazati (se) gl. nesvr., prez. plazam (se) stojei na nogama ili uei klizati se na plazaljci, sputati se niz plazaljku. plazina im. . r. - gomila zemlje, lia, granja, kamenja nakupljena plazanjem niz brdo; uzak pojas drugaije obojene zemlje, jezik, jeziak, plaziti nesvr. gl., prez. plazim - pola(h)ko se kretati, militi; krivuda vo i sporo se micati; klizei po emu polagano spu tati; pruati se, iriti se po emu; sporo tei; puziti; prenes. dodvoravati se. plaziti (se) gl. nesvr., prez. plazim (se) pokazivati, pruati jezik; rugati se plaenjem jezika, plazma im. . r. (gr.) - tekui dio krvi bez krvnih zrnaca; protoplazma; prenes. vrsta djeijeg keksa. plazmatikl/plazmatinT prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na plazmu, koji je kao plazma.

637
plazm ikl/plazm inl prid. odr. v. (gr.) -

pleme plea im. m. r., g. jd. plea , n. mn. plei, g. mn. plea - mukarac sa razvijenim pleima; snaan mukarac, pleat prid., odr. v. jjleati - koji ima razvijena plea, irok, snaan, jak. plee im. s. r. - pleka, pleka im. . r., g. mn. pleki1 pleaka lena lopatica, plekica im. . r., em. - mala, slabo razvijena pleka, plenl prid. odr. v. - koji se odnosi na plea. plediranje gl. im. s. r. (fr.) od pledirati. pledirati gl. nesvr. (fr.), prez. plediram braniti, zastupati nekoga ili neto pred javnou; zauzimati se za neku ideju, pledoaje im. m. r. (fr.) g. jd. pledoajea zavrni govor kojim se neko ili neto javno brani; pismeni stav kojim se brani obino neka ideja; zavrno izjanjavanje tuioca ili branioca. pleh im. m. r. (njem.), g. jd. pleha , n. mn. plehovi, g. mn. plehova - lim; pravougla tepsija od lima; limeni muziki instru ment. plehan prid. (njem), odr. v. plehni/plehani - koji je od pleha, limen, pleh-miizika im. . r. (njem.) - limena glazba; muzika koja se izvodi plehinstrumentima. plehnat prid. (njem), odr. v. plehnati plahan, limen, plej im. m. r. (engl.) - igra; u tenisu pitanje upueno suigrau da li je spreman za igru. plejada im. . r. (fr.) - grupa istaknutih osoba povezanih zajednikim pogledi ma, idejom, zadacima i djelovanjem, plejboj im. m. r. (engl.) - neodgovoran mladi odan provodu i uivanju; zavod nik, simpatian neodgovoran momak, pleksus im. m. r. (lat.) - med. splet ivaca ili krvnih ila. plemad zb. im. . r. - pejor. plemika djeca; plemiko potomstvo, pleme im. s. r., g. jd. plemeta - plemiko dijete. pleme im. s. r., n. mn. plemena , g. mn. plemena - pretklasna, prvobitna zajedni ca ljudi; etnika krvno vezana zajednica ljudi, narod; rod, rodbina, porodica.

koji pripada plazmi, koji je dio plazme, plaznuti (se) gl. nesvr., prez. plaznem (se) - kliznuti (se), prokliznuti, okliznuti (se). plaa im. . r. (fr.) - prirodno obino pjeano kupalite na obali mora, jezera ili rijeka; al, ravna pjeana obala, plaenje gl. im. s. r. - ruganje ispruenim jezikom; gmizanje. plebejac im. m. r. (lat.), g. jd. plebejca , v. jd. plebeje , n. mn. plebejci, g. mn. plebejaca - slobodan ali politiki be spravan stanovnik starog Rima; gradski siromah; ovjek iz naroda, puanin, plebejizam im. m. r. (lat.), g. jd. plebejizma , n. mn. plebejlzmi, g. mn. plebejizama - izraz iz plebejskog, pukog, narodnog govora u standardnom jeziku, dijalektizam; poputanje narodnim obi ajima. plebejka im. . r. (lat.), dat. jd. plebejki, g. mn. plebejki - ena plebejac; slobodna ena bez politikih prava; ena iz naro da, puanka. plebejskl prid. odr. v. (lat.) - narodni, puki, koji pripada plebejcima. plebejski pril. (lat.) - na jednostavan na in, prostonarodno, narodski, plebejstvo im. s. r. (lat.) - pripadnost plebsu, narodu; prenes. neodgojenost, pro stakluk, grubost u ponaanju, plebiscit im. m. r. (lat.) - ope glasanje, javno svenarodno izjanjavanje, referen dum. plebiscitan prid. (lat.), odr. v. plebiscitni ono o emu je mogue izjasniti se ple biscitom. plebiscitno pril. (lat.) - sveopim izjanja vanjem. plebiscitaran prid. (lat.), odr. v. plebis citarni - koji je izglasan plebiscitom; opi, svenarodni; masovni; jednoglasan, plebiscitarno pril. (lat.) - plebiscitno; na nain plebiscita; sveopim javnim izja njavanjem, plebs im. m. r., mn. (lat.) - plebejci; siro tinja; prenes. prosta, obespravljena svje tina. plea im. . r., g. mn. plea - gornji dio lea. pleast prid., odr. plcastl- pleat.

plemenit plemenit prid., odr. plemenit! - veliko duan, dareljiv; poten, estit; dobro duan, osjetljiv; njean, paljiv, plemenita im. m. r., g. jd. plemenitaa, n. mn. plemenitai, g. mn. plemenitaa ob. plemi, plemenitaka im. . r., v. jd. pleme nitake , n. mn. plem enitake , g. mn. plem enitaka - plemkinja. plemeniti gl. nesvr., prez. plemenim initi plemenitim; opleme-njivati. plemenitost im. . r., instr. jd. plemenitouJplemenito ti - osobina plemenitog, velikodunost; svojstvo onoga to je plemenito. plemenoljiibiv prid., odr. v. plemenoIjubivi- koji voli svoj rod, svoje pleme, plemenski prid. odr. v. - koji se odnosi na pleme, koji pripada plemenu, plementina im. . r. - plemenitost; ple mika titula; plemiko imanje koje se nasljeuje, batina, plemi/plemi im. m. r., g. jd. plemia/ plemia - ovjek plemikog roda, aristo krat; prenes. ovjek dostojanstvena dranja; rasni konj. plemiki /plemiki prid. odr. v. - koji se odnosi na plemie, koji im pripada, plemistvo im. s. r. - plemstvo, plemkinja im. . r. - enska osoba ple mikog roda, aristokratkinja; bogatai ca. plemstvo im. m. r. - visoki drutveni sta le, aristokracija, plemii, plenaran prid. (lat.), odr. v. plenarni otvoren, opi, kome prisustvuju svi la novi. pleonastian prid. (gr.), odr. v. pleonastini - pretrpan rijeima istog ili sli nog znaenja, pleonastikl prid. (gr.) odr. v. - pleona stian. pleonastiki/pleonastino pril. (gr.) pleonastino. pleonazam im. m. r. (gr.), g. jd. pleona zma , n. mn. pleonazmi, g. mn. pleonazama - nepotrebno gomilanje rijei istog ili slinog znaenja. ples im. m. r., n. mn. plesovi - igra koju karakteriu pokreti tijela uz muziku; vrsta umjetnikog izraza pokretom; pre nes. dodvoravanje.

638
plesa im. m. r., g. jd. plesa, v. jd. plesau, n. mn. plasai, g. mn. plesaa izvoa plesa, umjetnik plesnog pokre ta; prenes. osoba sklona dodvoravanju, plesaev prid. odr. v. - koji pripada plesau. plesaica im. . r., v. jd. plesaice - enska osoba koja plee; ena koja dobro plee; profesionalna izvoaica plesa; prenes. ena koja se kome dodovorava; uporna i vjeta ena koja okolino, dodvorava njem kome, stie do svojih ciljeva, plesaicm/plesaicin prid. odr. v. - koji pripada plesaici, koji se odnosi na plesaicu. plesaki prid. odr. v. - koji se odnosi na plesae. plesallte im. s. r. - prostor za ples, plesni podij. plesanje gl. im. s. r. - izvoenje plesa; prenes. dodvoravanje, plesaonica im. . r. - prostorija, sala, hala u kojoj se plee, plesalite. plesati gl. nesvr., prez. pleem - uz muziki ritam izvoditi raznovrsne po krete, izvoditi ples; ritmikim pokretima tijela umjetniki se iskazivati; prenes. igrati oko koga, dodvoravati se kome. plesni prid. odr. v. - koji se odnosi na ples (npr. plesni drkestar). plesti/plesti prez. pletem/pletem - savijati npr. vunene pamune niti ili neto sli no u petlje kako bi se dobila pletena cjelina, pletivo; prenes. pripremati kome zamku; pripremati ta komplikovano, raditi; oteano, nerazgovijetno govoriti; rasti pletui se uz neto; motati se oko ega. pletal/pletel prid. odr. v. - koji se odnosi na plet i pletenje. pleta im. m. r., g. jd. pletaa, n. mn. pletai, g. mn. pletaa - onaj koji plete; onaj ije je zanimanje pletenje; prenes. spletkar. pletaica im. . r. - ena pleta, ona koja plete; enska osoba koja se bavi plete njem; prenes. ona koja spletkari, pletakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pletae i pletenje, pletar im. m. r. - onaj koji plete; pletena kuica, tala; pletena ograda. pletara im. . r. - pletenka, velika sta klenka opletena pruem; korpa, koara; kuica od prua, pletarija im. . r. - pejor. drveni pletarski proizvodi. pletarski prid. odr. v. - koji se odnosi na pletare i pletenje, pletarstvo im. s. r. - pletarski zanat; proizvodnja pletarskih predmeta, pleten prid., odr. v. pleteni - koji je nastao pletenjem. pletenac im. m. r., g. jd. pletenca, n. mn. pletenci, g. mn. pletenaca - pleter, pletenica im. . r. - kika, kosa spletena u snopi; pleteno pecivo, kola; pletena koliba, pletar; pletara; spleteni ukras na biu i sl. pletenjaa im. . r. - velika igla za pletenje; pletena prostirka, pletenje gl. im. s. r. - obavljanje pleta; pletivo, pletenina. pletenka im. . r., dat. jd. pletenki, g. mn. pletenki - pletara, pleter/pleter im. m. r. - ograda od plete nog prua ili granja; kolibica ispletena od prua i granja; ono stoje spleteno, pletilja im. . r. - enska osoba koja plete; ensko zanimanje pletivo im. s. r. - pletiljski proizvodi; ono to je pleteno, pleura im. . r. (gr.) - med. porebrica, pluna maramica, pliak im. m. r., g. jd. pliaka, n. mn. pliaci, g. mn. pliaka - pliina, plitka voda; gaz. pliati gl. nesvr., prez. p ika m - postajati plitak, gubiti vodu. pliina im. . r. - plitko mjesto u vodi, pliak. plijen im. m. r., dat. jd. plijenu, n. mn. pljenovi - ono to je zaplijenjeno, to je nasilno oduzeto; ono to je ulovljeno, plijeniti gl. nesvr., prez. plijenim, trp. prid. plijenjen - nasilno oduzimati, pljakati; stavljati zabranu na raspo laganje vlastitom imovinom zbog ne izmirenih dugovanja; prenes. osvajati, zanositi koga lijepim dranjem, ponaa njem, govorenjem, plijesan im. . r., g. jd. plijesni, instr. jd. plijesni!plijenju, n. mn. plijesni, g. mn. plijesni, dat.-instr.-lok. mn. plijesnima bu, sitne gljivice; tanki pahuljasti sloj

639

plinski na truhlotini; prenes. neto zastarjelo, neupotrebljivo, plijeviti gl. nesvr., prez. plijevim, trp. prid. plijevljen - paljivo upati korov, plijevljenje gl. im. s. r. - upanje sitnog korova u lijehama luka, mrkve i sl. plijevnl prid. odr. v. - koji se odnosi na plijevljenje. plik im. m. r., n. mn. plikovi - vodeni mjehuri na koi nastao opekotinom, nauljanjem ili ubodom insekta. plikast prid., odr. v. plikasti - koji slii na plik; koji ima izgled plika; koji po sebi ima plikove, plikovit. plikavac/plikavac im. m. r., g. mn. plika vca/plikavca, n. mn. plikavci/plikavci, g. mn. plikavaca/plikavaca - vrsta bojnog otrova koji stvara plikove po koi. plikovica/plikovica im. . r. - med. kona bolest kada se na koi pojave vodeni plikovi, vodene ospice, plikovit prid., odr. v. plikoviti - koji po sebi ima dosta plikova; plikast, plim a im. . r. - prirodno podizanje nivoa morske povrine usljed djelovanja Mje seca koje se periodino ponavlja; pre nes. nezaustavljiva navala neega, plim ni prid. odr. v. - koji se odnosi na plimu (npr. plim ni val). plin im. m. r., 1. jd. plinu, n. mn. plinovi! plinovi - gas, gasovita materija; pogo nsko sredstvo; izvor toplotne energije, plinar/plinar im. m. r., v. jd. plinaru! plinare - uposlenik u plinari; osoba koja se bavi plinom, plinara im. . r. - zgrada ili tvornica u kojoj se prerauje i u boce puni indu strijski plin; prostorija u kojoj se dri plin; trgovina plinom, plinom jer im. m. r. - aparat za mjerenje utroka plina, plinovit prid., odr. v. plindviti - koji je u gasovitom stanju, gasovit; koji ima oso bine plina. plinovitost im. . r., instr. jd. plindvitou! plindvitosti - osobina ili stanje onoga to je plinovito, plinovod im. m. r., g. jd. plinovoda, n. mn. plinovddi, g. mn. plinovoda - gasovod, podzemne cijevi kroz koje protie plin. plinski prid. odr. v. - koji se odnosi na plin.

plislr plislr im. m. r. (fr.), g. jd. plisira - para lelni nabori; paralelni nabori na enskoj odjei. plisfran prid. (fr.), odr. v. plisiratii - koji ima paralelne nabore. plisiranje gl. im. s. r. (fr.) od plisirati pravljenje plisira. plisirati gl. nesvr. (fr.), prez. plisiram, trp. prid. plisirati - obavljati plisiranje, praviti, uivati paralelne nabore. plislrka im. . r. (fr.) - plisirana suknja; ena koja se bavi plisiranjem. pliska im. . r., dat. jd. p /M /, g. mn. pFiski - ploast okrugao kameni; zool. vrsta rijene ribe. pliskati gl. nesvr., prez. pliskam - praa kati se, skakutati iznad vode. pliskavica im. . r. - zool. delfin; riba koja iskae iz vode. plisnuti gl. svr., prez. plisnem - praaknuti (se), vrcnuti (se), pli im. m. r. (fr.), g. jd. plisa - sveana tkanina sa gustim sitnim svjetlucavim i mekanim dlaicama, plian prid. (fr.), odr. v. pliatii - koji je od plia; presvuen pliom. plisast prid. (fr.), odr. v. pliasti - koji izgleda kao pli. plitak/plitak prid., odr. v. plitki!plitki, komp. p lii - koji je male dubine u koji se moe pregaziti, plitica/plitica im. . r. - plitka zdjela, inija; plitak tanjir; tanjiri, plitiara im. . r. - plitiarka, vrsta liaj a koji raste po kamenju u pliacima, plitiarka im. . r., dat. jd. plitiarki, g. mn. plitiarki - vrsta liaja, plitiara, plitko/plitko pril. - na plitak nain, pov rno. plitkoa im. . r. - plitkost, osobina ili stanje onoga to je plitko, obiljeje pliplitkost/plitkost im. . r., instr. jd. plitko sti/plitkosti i plitkou/plitkou - plit koa, svojstvo onoga to je plitko, plitkouman/plitkouman prid., odr. v. pli tkoumni!plitkoumni - onaj koji povrno razmilja; koji je plitkog uma; prenes. glupak, glupan, plitkoumnik/plitkoumnik ini. m. r., n. mn. plitkdumnici/plitkoumnici - osoba koja plitko misli, koja povrno razmi lja; prenes. glupak, glupan.

640
plitkoumnost/plitkoumnost im. . r., instr. jd. plitkdumnou/plitkoumnou i plitkdumnosti/plitkoumnosti - svojstvo ili stanje plitkoumnog. pliva im. m. r., g. jd. plivaa - onaj koji zna plivati; koji pliva; sporta, takmiar, natjecatelj u plivanju, plivaa im. . r. - vrsta tikve koja kad se osui pluta po vodi. plivaica im. . r. - ona koja zna plivati; koja pliva; sportaica, takmiarka, natje cateljka u plivanju, plivaki prid. odr. v. - koji se tie plivaa i plivanja. plivaki pril. - na nain plivaa, onako ka ko to ine plivai; kako je uobiajeno u plivanju. plivalite im. s. r. - mjesto u vodi, na rijeci, jezeru ili u moru odreeno za plivanje i takmienja u plivanju, plivanje gl. im. s. r. od plivati, plivati gl., nesvr., prez. plivam - kretati se i odravati se pokretima ruku i nogu na povrini vode; sport, baviti se pliva njem; takmiiti se u plivanju; prenes. uspjeno savladavati sve prepreke; do bro se snalaziti u tekim uslovima. ploa im. . r., g. jd. ploe, n. mn. ploe, g. mn. ploa - plosnati komad ega; ravna povrina, ploha; namjenska ravna ploha s kakvim natpisom; ploasti komadi kamena; kamenom poploana ulica; plonik; kameni crijep; ukrasni pri vjesak; riblja krljut; oklop; glatka po vrina; potkovica, ploak im. m. r., n. mn. ploci - kameni crijep, plosnate kamene ploe za pokri vanje krova, ploani prid. odr. v. - koji je poploan, napravljen od ploa; koji je kao ploa, slian ploi, ploanik im. m. r., g. jd. ploam'ka, n. mm ploanici - ploasti kamen; kamene plo e za pokrivanje krovova, kamen od koga se reu ploe; plonik. Ploanin im. m. r., n. mn. Ploani - o vjek rodom iz Ploa; stanovnik Ploa. PIdanka im. . r., dat. jd. Ploanki, g. mn. Ploanki - ena rodom iz Ploa, stanovnica Ploa, ploanje gl. im. s. r. od ploati. ploar im. m. r. - ovjek koji pravi ploe; vrsta kamena, ploanik; zool. vrsta ribe s ploastom glavom, ploara im. . r. - zgrada prekrivena ploom; prostorija ili zgrada u kojoj se reu, obrauju ploe; zool. vrsta mo rskih riba. ploarica im. . r. - ploara; ena koja radi u ploari. ploarka im. . r. - ploareva ena; zool. vrsta ribe, ploara. ploast prid., odr. v. ploasti - koji je ravan kao ploa; koji slii ploi ali nije ploa; koji je od ploe, pldat prid., odr. v. pldati - koji je od ploa, ploast, ploati gl. nesvr., prez. pldam - redati, stavljati ploe po neemu, kaldrmisati. Ploe im. s. r. mn. - luka na Jadranskom moru u blizini bosanskohercegovake granice. ploetina im. . r., augm. - plourina, veli ka i teka ploa, ploica im. . r., em. - gladak i ravan obino etvrtast komadi ega; ploasti krvni element; pomoni dio na raznim alatima, pakna; ploasti kamen za igra nje; keramika obloga za zidove; kol ska tablica, plolte im. s. r. - poploano mjesto, po ploano sastajalite, plonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na plonike. plonik im. m. r., g. jd. plonika , n. mn. plonici, g. mn. plonika - kamenim ploama poploana uzdignuta pjeaka staza, poploani trotoar, plonjak im. m. r., n. mn. plonjaci kamen za ploanje, ploanik. plourina im. . r., augm. - ploetina. plod im.m. r., g. jd. ploda, lok. jd. plddu, n. mn. plodovi, g. mn. plodva - dio biljke u kome se nalazi sjeme; rod, vo e; zametak djeteta u materici; prenes. rezultat umnog ili fizikog rada, pro izvod. plodan prid., odr. v. plodni - koji moe imati plod; koji ima obilan plod; koji daje obilan plod; koji se odlikuje plodnou. plodi/plodl im. m. r., g. jd. plodfa, em. - mali plod; sitan plod; bezna ajan, bezvrijedan prinos.

641

plododerac

plodina im. . r., augm. - velik, obilan

urod; krupan plod.

plodlte im. s. r. - mjesto gdje se plodi,

gdje se zamee plod.

ploditi (se) gl. nesvr., prez. plddim {se) -

t k o -

initi sjeme plodnim, osjemenjivati; initi neto plodnim, oploavati; prenes. umnoavati, raskoavati, iriti (se), plodnica im. . r. - plodna ena; bot. donji dio cvijeta u kome se zamee plod; med. posteljica, mjesto gdje se razvija plod. plod nik l prid. odr. v. - koji se odnosi na plodnicu. plodnik im. m. r., n. mn. plodnici - bot. dio tuka sa sjemenim pupoljcima, plodno pril. - plodonosno, bogato plodo vima; prenes. s dosta rezultata, veoma uspjeno. plodnost im. . r., instr. jd. plodnou! plodnosti - osobina, obiljeje onoga to je plodno; sposobnost ili mogunost oplodnje; prinos, plodonosan prid., odr. v. ploddnosni - koji donosi plod; koji daje mnogo plodova, plpdotvoran. plodonosno pril. - plodno, plodonosnost im. . r., instr. jd. ploddnosnosu/ploddnosnosti - svojstvo onoga to je plodonosno, obiljeje plodono snog, mogunost donoenja plodova, plodorodan prid., odr. v. ploddrodni - koji donosi mnogo plodova, koji dobro raa, plodonosan, plodotvoran/plodotvoran prid., odr. v. plodotvorni!plodotvorni - koji daje plod, koji dobro raa, donosi plod, plodono san. plodotvornost im. . r., instr. jd. plodotvrnou/plodohrnosti - osobina ono ga to je plodotvorno, plodnost, plodovitost. plodovit prid., odr. ploddviti - ob. plodan, plodovitost im. . r., instr. jd. ploddvitosulploddvitosti - ob. plodnost, osobina onoga to je plodovito. plododerac/plododerac im. m. r., g. jd. ploddderca/plododerca, n. mn. plodo derci/plododerci, g. mn. ploddzderacd/ploddderaca - onaj koji pretjerano i halapljivo jede, dere plod; dero, de ronja.

ploenje ploenje gl. im. s. r. od ploditi - oplo avanje. ploha/ploha im. . r., dat. jd. pi hi/plohi i plosi/plosi, g. mn. ploha/ploha - ravna povrina; ravna vanjska strana ega; parcela, oivieni, ogranieni komad ze mlje; granica razdvajanja izmeu ra zliitih geometrijskih tijela; kamena ili kakva drugo ploa, plohica im. . r., em. - mala ravna povrina; glatka kamena ploica; plo ica. plohurina im. . r., augm. - velika teko upotrebljiva ploha, plomba im. . r. (fr.), g. mn. plombll plomba - vrsta masa kojom se ispu njava upljina pokvarenog zuba ili neka druga upljina; komadi olova s pea tom koji se privruje na tvorniku robu, pakete, zatvorena, zapeaena vra ta, sanduk i sl. plombiranje gl. im. s. r. (fr.) od plom birati. plombirati gl. nesvr. (fr.), prez. pldmbiram - stavljati plombu na neto, peatiti plombom; popravljati zub stavljanjem plombe. plosan prid., odr. v. plosni - spljoten, ravan. ploska/pljoska im. . r. - spljotena okru gla boca; svatovska flaa za rakiju, plosnat prid., odr. v. pldsnati - pljosnat, koji je spljoten, ravan kao ploha, plosnatice im. . r., mn. - plosnatice, plosniti gl. nesvr., prez. pldsnim - priti skati ta odozgo da postane spljoteno, pljosniti. plosnoglav prid., odr. v. piosndglavi pljosnoglav, koji ima plosnatu glavu, pljosnoglav. plosnoglavac im. m. r., g. jd. plosndglavca, g. mn. plosndglavaca - pljosno glavac, koji ima plosnatu glavu, pljo snoglavac. plosnogrudan prid., odr. v. pio snd grudni - pljosnogrudan, koji ima spljotene, plosnate, ravne grudi, pljosnogrudan. ploan prid., odr. v. plosni - koji je kao ploka; ravan, sa dvije dimenzije, ploka im. . r., dat. jd. ploci , g. mn. ploki!ploaka hip. - mala ploha; kri ka.

642
plonina im. . r., g. mn. plonina ravnina, ploha, pljonina. plono pril. - plotimice, plonom stra nom, ravno, plonost im. . r., instr. jd. plonou! plonosti - osobina onoga to je plono, ravnina, plonina. plota im. . r., g. mn. plota/ploti plosnata povrina, ravnina, pljota. plotica im. . r. - sjeivo, otrica, spljo tene strane ega koje se jednim rubom dodiruju, pljotica. plotimice/plotimice pril. - plono, pljo timice. plotina im. . r. - ploha, ravna povrina, ravnina, ono to je plono. plot im. m. r., lok. jd. pldtu , n. mn. pldtovi - pletena drvena ograda od prua, plota im. . r. - vrsta spljotene rijene ribe, pliska, plotica, plotar im. m. r., v. jd. plotaru/plotare ovjek koji pravi plotove; drvar, koji sijee drvo za plotove; ograda od plota, pleter. plotica im. . r. - zool. vrsta rijene ribe srodne aranu, plota, pliska, plotnjaa im. . r. - koliba napravljena od pletenog granja, daske, pletera, plotskl prid. odr. v. - koji se odnosi na plotove, koji im pripada, plotun im. m. r. (tal.), g. jd. plotuna , g. mn. plotuna - istovremeni pucanj iz vie puaka ili topova; poasna paljba, plotunskl prid. odr. v. (tal.) - koji je u vezi s plotunom, plovac im. m. r., g. jd. plvca , n. mn. plo vci, g. mn. plovaca - up. plovak. plovak im. m. r.. g. jd. plovka, n. mn. plovci , gen mn plovaka - komadi pluta ili lagane plastike privren na ribarsku nit koji pluta na vodi. plovan prid., odr. v. plovni - dovoljno dubok i prohodan za plovidbu; po ko jem se moe ploviti, plovan im. m. r., g. jd. plovana - mujak plovke, patak, plovica im. . r., em. - mala patka, patkica. plovicin/plovicln prid. odr. v. - koji se odnosi na plovicu. plovi im. m. r. - pae, pai. plovi im. m. r., em. - mali plovak, pomagalo u ribolovu. ploviji prid. odr. v. - koji pripada plovkama, koji je od plovki. plovidba im. . r., g. mn. pldvidbi - plovljenje, putovanje nekim plovilom, a mcem, laom, brodom, i sl. plovilo im. s. r. - vodeno prevozno sred stvo, amac, laa, brod; ono to plovi, ploviti gl. nesvr., prez. pldvim - putovati plovilom; plivati; plutati; lagano se kretati po vodi ili po nebu, pomicati se; prenes. sanjariti, leprati, plovka im. . r., dat. jd. plovci, g. mn. plovki - patka;plovak; djeija igra. plovkov prid. odr. v. - koji pripada plovku. plovljenje gl. im. s. r. od ploviti, plovnost im. . r., instr. jd. plvnou! plovnosti - prohodnost plovila; osobina onoga to je plovno, plovua im. . r. - ptica sa koicama izme u prstiju pomou kojih pliva, plovutina im. . r. - naplavina, granje, drvlje, lie i sl. naneseno uz obalu rije ka i potoka, plua im. . r. mn. - med. organ za disanje; prenes. prozraan prostor (npr. plua graa). pluance im. s. r., g. jd. plunceta , hip. umanjeno, maleno pluno krilo, pluai im. m. r., mn. - zool. ivotinje koje ne diu na plua, ali imaju svojevrsnu njihovu zamjenu; vrsta pueva koji ima ju neku vrstu plunih organa; vrsta riba kod kojiih u sunom periodu ulogu krga preuzima mjehur, pluica im. . r., em. - malena, slabo razvijena plua, pluni prid. odr. v. - koji se odnosi na plua. plunjak im. m. r., n. mn. plunjaci, g. mn. plunjaka , dat.-instr.-lok. mn. plunjacima - bot. livadska biljka iz poro dice otrolista, lijek protiv kalja, plug im. m. r., n. mn. plugovi, g. mn. plugdva - dio rala, orue za oranje ze mlje. plural im. m. r. (lat.), g. jd. plurala mnoina. pluralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. plura liste, n. mn. pluralisti!pluraliste - prista lica, sljedbenik, zastupnik pluralizma, pluralistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pluralizam.

643

pliitav

pluralistiki pril. (lat.) - na nain plura lista, kao pluralisti, pluralitet im. m. r. (lat.), g. jd. pluraliteta - mnoina, viestrukost, mnogostrukost, pluralizam im. m. r. (lat.), g. jd. plura lizma - filoz, uenje po kome je stvarno st sastavljena iz mnotva samostalnih, meusobno nezavisnih bitnosti; prenes. viestrukost; naporedna vladavina vie vladara; paralelno funkcionisanje vie ideja; istovremeno postojanje vie stva ri, pojmova u istoj funkciji, pliiralnl/pluralskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na plural, mnoinski; koji je u pluralu. pluralnost im. . r. (lat.), instr. jd. plurInoulpluralno ti - osobina, svojstvo onoga to je u pluralu, plus im. m. r. (lat.), n. mn. plusovi - mat. znak sabiranja; krii. plus pril. (lat.) - oznaava da se neto dodaje drugome, jo i to; da je tempera tura iznad nule; prenes. prednost, prven stvo. pliiskvamperfek(a)t/pluskvamperfek(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. pluskvamperfektaf p lu skva m p erfek - gram. vrijeme u ko me se radnja dogodila prije neke druge prole radnje, davno prolo vrijeme, pliis-minus pril. (lat.) - vie-manje, otpri like. plutac im. m. r., g. jd. plua, n. mn. pluci , g. mn. plutaa - kamen koji pluta, plo vuac. plutaa im. . r. - plovna obino valjkasta naprava koja pluta na vodi a slui za vezivanje plovila, za oznaavanje plov nog puta, za kakvo upozorenje putni cima ili plivaima i sl.; daska koja pluta; pojas za spasavanje napravljen od pluta, plutajui prid. odr. v. - koji pluta; koji moe plutati, plutanje gl. im. s. r. - stajanje, odravanje, sporo ravnomjerno plivanje po povrini vode. pliitast prid., odr. v. plutasti - koji je kao pluto, plutav. pluta im. m. r., g. jd. pluta - zool. vrsta morske ribe skakavca; onaj koji pluta, plutati gl. nesvr., prez. plutam - plivati po povrini; ploviti; biti na povrini vo de. plutav prid., odr. v. plutavi - plutast.

pliitnl pliitnlprid. odr. v. - koji je od pluta, plutnjak im. m. r., g. jd. plutnjaka , n. mn. plutnjaci, g. mn. plutnjaka - vrsta hrasta od koga se dobiva pluto. pluto im. s. r. - drvo od plutnjaka; plutni materijal za izradu plutnjaka, epova, ploa, donova i sl. plutokracija/plutokratija im. . r. (gr.) vladavina bogataa, politika mo boga tih. plutokrat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. pluto k r a t, n. mn. plutdkrati/plutdkrate - o vjek koji zahvaljujui svome bogatstvu ima jaku politiku mo. plutokratkinja im. . r. (gr.) - ena plutokrat(a), pripadnica plutokracije, plutokratski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na plutokrate i plutokraciju, koji im pripada. Pluton im. m. r. (gr), g. jd. Plutona - u starogrkoj mitologiji bog podzemnog svijeta; astr. najudaljenija planeta Sun evog sistema; ime popularnog psa iz Diznijevih stripova i filmova, plutonij im. m. r. (lat.) - hemijski radioaktivnui elemenat, transuran. plutonijev prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na plutonij, koji mu pripada. plutdnist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. plutdniste , n. mn. plutdnisti/plutdniste - slje dbenik plutonizma. plutonizam im. m. r. (gr.), g. jd. pluto nizma - uenje da je Zemlja nastala djelovanjem uarenih podzemnih masa; neptunizam; vulkanizam, plutovina im. . r. - kora plutovog drveta; tvrda masa, sr pod korom drveta. Pluviograf im. m. r. (lat.-gr.) - sprava za mjerenje padavina; pluviometar. pluviometar im. m. r. (lat.-gr.) - Pluvio graf, sprava za mjerenje padavina, pliinjak im. m. r., g. jd. plunjaka , n. mn. pluznjaci - konj koji se upree u plug, konj koji plui. pljaka im. . r., dat. jd. pljaki , g. mn. pljaki - pljakanje, kraa, otimanje tu e imovine i novca; otimanje, otmica; otimaina, grabe; prenes. u izrazu nije kakva pljaka znai nije kakva korist, nije emu, nije vrijedno, pljakanje gl. im. s. r. od pljakati, pljaka im. m. r., g. jd. pljakaa , v. jd. pljakau , n. mn. pljakai - obino

644
naoruan ovjek koji pljaka; lan pljakake grupe; tei, opasniji lopov, kradljivac; nasilnik koji krade; prenes. onaj koji koga ili ta pretjerano isko ritava, gulikoa, pljakaka im. . r. - ena koja pljaka; obino naoruana kradljivica; lanica pljakake grupe, pljakaki prid. odr. v. - koji se tie pljakaa, pljake i pljakanja; lopovski, pljakanje gl. im. s. r. od pljakati, pljakati gl. nesvr., prez. pljakam vriti pljaku; nasilno otimati tuu imo vinu i novac; krasti; prenes. zloupotre bljavati svoj poloaj; pretjerano iskori tavati ljude, pljaskati/pljaskati gl. nesvr., prez. pljaskam/pljaskam - ime pljosnatim udarati po povrini vode, udarajui prskati, pljasnuti gl. svr., prez. pljasnem - udariti pljasku; dlanom ili ime pljosnatim lupnuti po povrini vode. pljenidba im. . r. - nasilno oduzimanje imovine; zabrana raspolaganja vlastitom imovinom, pljenidbenl prid. odr. v. - koji se odnosi na pljenidbu, pljesak im. m. r., g. jd. pljeska , dat. i lok. jd. pljesku!pljesku - udaranje dlanovima u znak odobravanja, zahvalnosti, po drke; aplauz; pljeskanje; zapljuskivanje. pljeskati gl. nesvr., prez. pljeem! pljeskam, pril. sad. pljeuUpljeskajui aplaudirati, u znak zahvalnosti, podrke i odobravanja udarati dlanovima; plje skom opominjati, upozoravati; udarati pljotimice, initi neto pljosnatim; mljackati ustima; zapljuskivati, pljeskavica im. . r. - spljeskano mljeveno meso, nicla; jelo sa ara. pljesniv/pljesniv prid., odr. v. pljesnivi! pljesnivi - pljenjiv, koji je popljesnivio, po kome je plijesan; buav, ubuan; prenes. star, zastario, pljesniviti/pljesniviti gl. nesvr., prez. pljesnivim!pljesnivim - postajati plje njiv, obrastati plijenju; postajati zelen od plijesni; buati se; prenes. postajati star, starjeti, pljesni vij enje gl. im. s. r. - postajanje pljesnivim, buanje, buavljenje. pljesnivost im. . r., instr. jd. pljesnivou! pljesnivosti - mahotina, osobina plje snivog, buavost, ubuanost. pljesnuti gl. svr., prez. pljesnem - lupnuti dlanom o dlan; sruiti se s pljeskom, pljea im. . r. - elavo mjesto na glavi, ela, elavica. pljeva im. . r. - prazna zrna, ljuska, kouljica ita; trina ita; prenes. neto sitno; neto bezvrijedno, pljevaljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Pljevlje, koji potie iz Pljevlja ili mu pripada. pljevar im. m. r., v. jd. pljevaru/pljevare ovjek koji je stalno u pljevi, koji skuplja, mete pljevu; radnik u pljevari. pljevara im. . r. - prostorija ili koliba u kojoj se dri pljeva, spremite pljeve, pljevite, pijevnica, pljevidba im. . r., g. mn. pljevidbi! pljevidaba - vrijeme plijevljenja; akcija upanja korova, pljeviti se gl. nesvr., prez. pljevi se pretvarati se u pljevu, postajati kao plje va. pljevljak im. m. r., n. mn. pljevnjaci mjesto za plijevljenje, korovom obrasla lijeha i sl. plevljenje gl. im. s. r. - nastajanje pljeve, mnjenje, osipanje, pljevni prid. odr. v. - koji se odnosi na pljevu. pijevnica im. . r. - kolibica za odlaganje pljeve. pljevnjak im. m. r., n. mn. pljevnjaci odlagalite pljeve; v. pljevite. pljevurina im. . r., augm. - oplijevljena travurina, mnotvo oplijevljenog koro va. pljosan prid., odr. v. pljosni - plosan, spljoten, pljosnat, pljoska im. . r., dat. jd. pljoski - ploska, pljosnat prid., odr. v. pljdsnati - pljosan, pljosnoglav prid., odr. v. pljosndglavi koji ima plosnatu glavu, plosnoglav. pljotimice pril. - ravnom, spljotenom, plonom stranom, plotinom, povri nom; plono, ravno, pljotiti gl. nesvr., prez. pljotim - initi neto pljosnatim, ravnim, spljotenim, pijuckati gl. nesvr., prez. pijuckam , em. - s vremena na vrijeme pljuvati; izbaci vati pljuvaku.

645

pljutati pljucnuti gl. svr., prez. pljucnem , em. malo ispljunuti, pljunuti gl. svr., prez. pljunem - iz usta izbaciti pljuvaku, pljus/pljus uzv. - uzvik koji slui za oponaanje zvuka koji se uje pri padu neega u vodu; zvuk koji se uje kad se to zapljusne vodom, pljusak im. m. r., g. jd. pljuska , lok. jd. pljusku!pljusku, n.. mn. pljusci!pljuskovi - iznenadna obilna kia; um vode koja udara o neto; prenes. velika koliina neega; velika brzina dotoka neega, zapljuskivanje. pljuska im. . r., dat. jd. pljusci', g. mn. pljuski - iznenadan udarac dlanom po licu, amar, pljuskati (se) gl. nesvr., prez. pljuskam (se) - zapljuskivati; grabei ime vodu istresati je s pljuskom; rukom se prskati vodom; ime talasati vodu i prelivati je preko ivice posude, pljuskati gl. nesvr., prez. pljuskam davati, udarati kome pljuske, dijeliti pljuske, amarati, pljiiskavac im. m. r., g. jd. pljuskavca, n. mn. pij us kave i, g. mn. pljuskavaca onaj koji pljuska; pljusak; vrsta narodne igre u kojoj se pljeska; vrsta groa, pljuskavica im. . r., g. jd. pljuskavice vrsta kie, pljusak; zapljuskivanje; med. ospica, boginja, zarazna ranica na koi; bot. kantarion; vrsta vinove loze, pljuskavac. pljiiskaviast prid., odr. v. pljuskaviasti koji ima po sebi pljuskavice; koji boluje od pljuskavica; s ranicama kao da ima pljuskavice. pij iiskavo/pljusko vito pril. - iznenadno kao pljusak, poput pljuska, s pljuskom, pljusnuti (se) gl. svr., prez. pljusnem (se) - naglo ispustiti, istresti vodu iz neega; zapljusnuti; naglo pljuskom protei, iknuti; poprskati se vodom, pljutanje/pljutanje gl. im. s. r. neprekidni pljusak; prelijevanje vode preko rubova posude koje stvara pose ban um; prenes. neoekivano nekontro lisano priticanje ega. pljutati/pljutati gl. nesvr., prez. pljiitim/pljutim - pljutiti, neprekidno pa dati u velikoj koliini proizvodei kara-

pljotiti kteristian um; prenes. neoekivano i nekontrolisano priticati, pij os ti ti/plj o ti ti gl. nesvr., prez. pljutim/pljutim - pljutati, pljuvaka im. . r. - gusta ljepljiva tenost koju u ustima isputaju pljuvane lije zde. pljuvanl prid. odr. v. - koji se tie plju vake. pljuvati gl. nesvr., prez. pljujem - izba civati pljuvaku; prenes. ne potivati koga i govoriti negativno o njemu, nipo datavati nekoga ili njegov rad. pljuvotina im. . r., augm. - ispljuvak; prenes. odvratno djelo, radnja, gadost, pneuma im. . r. (gr.) - ivotna, pokretna snaga u stoikoj filozofiji; med. skra. za pneumotoraks. pneumatik im. m. r. (gr.) - guma na automobilu ispunjena zrakom, pneumatika im. . r. (gr.), dat. jd. pneumatici - djelatnost i mehanizmi koji koriste zrak za pokretanje ili vrenje radnji. pneumatian prid. (gr.), odr. v. pneumatini - koji se odnosi na pneumatiku. pneumatski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pneumu. pneumolog im. m. r. (gr.), n. mn. pneumdlozi - med. specijalista za plune bolesti. pneumologija im. . r. (gr.) - med. grana medicinske nauke koja se bavi proua vanjem i lijeenjem bolesti plua; odje ljenje za plune bolesti. pneumolokT prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pneumologe i pneumologiju. pneumonija im. . r. (gr.) - med. upala plua. po prijed. - npr. uz akuzativ (doao je po auto) ili lok. (po livadi). poanta im. . r. (fr.), g. mn. poanti - ob. poenta. pobabiti se gl. svr., prez. pdbabim se poroditi se. pobabiti se gl. svr., prez. pdbabim se postati babo, nazvati se babom, pobacati gl. svr., prez. pobacamo - sve redom, bacajui jedno za drugim, izba citi; sve silom (iz)baciti; prenes. bez nekog reda i smisla sastaviti pismo, nabacati slova.

646
pobaciti gl. svr., prez. pobacim , trp. prid. pobaen - prijevremeno roditi mrtvo dijete. pobacivanje gl. im. s. r. od pobaciti prijevremeno raanje djeteta, pobaaj, pobaaj im. m. r., n. mn. pobaaji - prije vremeno spontano ili namjerno izazva no roenje djeteta, raanje mrtvoroeneta, abortus, pobadanje gl. im. s. r. od pobadati, pobadati gl. svr., prez. pobadam - redom zabadati jedno za drugim, vriti poba danje. pobakriti gl. svr. (tur.), prez. pobakrim preliti tankim slojem bakra; uiniti ba krenim. pobataliti (se) gl. svr. (ar.), prez. pobatalim - pokvariti, uiniti neupotrebljivim, obataliti; zapustiti se, zanemariti se. pobaka pril. (tur.) - napose, posebno, odvojeno, obaka, pobenaviti gl. nesvr., prez. pobenavim poblesaviti, postati neozbiljan; postati luckast, sulud; izgubiti mo rasuivanja, postati neuraunljiv, pobesjediti gl. svr., prez. pobesjedim ugodno malo popriati, porazgovarati, provesti malo vremena besjedei. pobiberiti gl. svr., prez. pobiberim (ind.tur.) - posuti biberom; prenes. napraviti kome neugodnost; pretjerano podignuti cijenu neega, pobija im. m. r., g. jd. pobija , v. jd. pobijau - onaj koji pobija, zabada; ono ime se pobija, zabada; prenes. onaj koji neto negira, pobija, pobijanje gl. im. s. r. - zabadanje neega u zemlju po redu, npr. kolja; prenes. ospo ravanje, negiranje reenog. pobijati gl. nesvr., prez. pobijam, trp. prid. pobijan - zabadati neto u zemlju po redu; prenes. osporavati, negirati pre thodno reeno, pobijediti gl. svr., prez. pobijedim savladati nekoga ili neto, biti najjai, biti pobjednik, pobijeen prid., odr. v. pdbijedeni - koji je savladan u borbi, u takmienju, koji je izgubio u natjecanju, savladan, gubitnik, pobijeeno pril. - kao pobijeeni, gubitniki, bespomono. pobijeenost im. . r., instr. jd. pobijeenou/pobijeenosti - stanje pobijee nog, bespomono stanje, pobijeliti gl. svr., prez. pdbijelim - uiniti neto bijelim, premazati bijelom bojom, pobijeljeti gl. svr., prez. pobijelim/pdbi jelim - postati bijel, pobiljeiti gl. svr., prez. pobiljeim - sve po redu zapisati, popisati jedno za dru gim; napraviti zabiljeke. pobirati gl. nesvr., prez. pobirem - brati odozdo, ispod neega, podbirati. pobirati gl. nesvr., prez. pobiram - s vremena na vrijeme brati zrele plodove ili listove, brati jedno po jedno, podbi rati. pobitan prid., odr. v. pobitni - koji se da pobiti, negirati, koji se moe obezvrije diti, obesnaiti, oboriti, pobiti (se) gl. svr., prez. pobijem - zabo sti, zabiti; potui, poraziti; sve poubijati; poubijati po redu jedno po jedno; ispre bijati, istui; unititi usjeve; potui se; sukobiti se s nekim; usmrtiti, ubiti sve redom; prenes. negirati, demantovati, opovrgnuti; obesnaiti, obezvrijediti, sniziti vrijednost, cijenu, pobjei/pobjegnuti gl. svr., prez. pobje gnem - izmaknuti se trei; otii bjeei; neoekivano u strahu napustiti; iznena da otputovati; prebjei na drugo mjesto; ostaviti neto nerijeenim, pobjeda im. . r. - uspjeh u takmienju, u borbi; likovanje nad protivnikom; nad mo, premo, pobjedilac im. m. r., g. jd. pobjedioca, v. jd. pobjedioe nom. mn. pobjedioci, g. mn. pobjedilaca - ob. pobjednik, pobje ditelj. pobjedilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pobjedioca. pobjeditelj im. m. r., v. jd. pobjeditelju , instr. jd. pobjediteljem - pobjedilac, po bjednik. pobjeditelj ica im. . r., v. jd. pobjediteljice - pobjednica, pobjediteljskl prid. odr. v. - pobjedniki, pobjediv prid., odr. v. pobjedivi - koji se moe pobijediti, koji se da pobijediti, koji je slab, koji nije teak protivnik, pobjedivost im. . r., instr. jd. pobjedivoulpobjediv osti - pobjedljivost, osobina

647

poblijed pobjedljivih, onih koji se mogu pobije diti. pobjedljiv prid., odr. v. pobjedljivi pobjediv. pobjedljivost im. . r., instr. jd. pobjedljivosulpobjedljivosti - pobjedivost. pobjednica im. . r., v. jd. pobjednice pobjeditelj ica, ona koja je pobijedila na takmienju; ona koja je bila bolja u borbi; ona koja je savladala protivnicu, osvajaica pobjede, pobjedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pobjedu i pobjednika, pobjedilaki, pobjedonosni, pobjedniki pril. - na nain pobjednika, kao pobjednik, pobjednik im. m. r., v. jd. pobjednie/ pobjednie, n. mn. pobjednici - pobje dilac, onaj koji je je pobijedio; koji je nadmoniji; koji je u takmienju ili u borbi savladao protivnika; koji je ostva rio pobjedu; onaj koji stalno pobjeuje, pobjedonosac. pobjeonosac/pobjedonosac im. m. r., g. jd. pobjedonosca/pobjedonosca, v. jd. pobjedbnoe/pobjedonoe, n. mn. pobjedonosci/pobjedonosci - pobjednik, pobjedonosan prid., odr. v. pobjedonosni - onaj koji donosi ili je donio pobjedu; koji se odnosi na pobjednika i na po bjedu, pobjedniki, pobjedonosno pril. - na nain pobjednika, kao pobjednik, pobjeivati gl. svr., prez. pobjeujem uzastopno donositi pobjedu; vie puta biti bolji od protivnika u borbi ili na takmienju; esto donositi pobjede, pobjegulja im. . r., pejor. - podrugljiv na ziv za enu sklonu bjeanju, ona koja povremeno naputa mua. pobjesniti gl. svr., prez. pobjesnim razbjesniti, uiniti neto bijesnim, pobjesnjeti gl. svr., prez. pobjesnim - po stati bijesan, razbjesnjeti se. poblag prid., odr. v. pbblagi - prilino blag, dosta blag, vie blag od obinog. pob>lago pril., komp. poblae - dosta bla go, blae nego obino, poblijed prid., odr. v. poblijedi - prilino blijed, pobijel, posvijetao; prenes. neja san.

pobijediti pobijediti gl. svr., prez. poblijedim uiniti neto blijedim; neto jarko obo jiti bljeom bojom, poblijedjeti gl., svr., prez. pdblijedlm postati blijed, izugubiti rumenilo na li cu. pdbbjedo pril. - prilino blijedo, dosta bli jedo; prenes. prilino nezainteresova no, nejasno, pobljuvati (se) gl. nesvr. i svr., prez. pobljujem {se) - povratiti hranu iz elu ca bljuvanjem, uiniti ta odvratnim, ogavnim; prenes. runim rijeima oma lovaavati; runo ogovorati; na ruan nain uzvratiti dobroinstvo; upropastiti neto dobro, poboan prid., odr. v. poboni - koji je sa strane, vie boan, krajnji; koji nije u sreditu; prenes. sporedan, poboke pril. - pobono, pobonica im. . r. - vojna formacija koja se kree po bokovima kolone; pobona daska, crta, osoba i sl.; prenes., spored na misao koja prati glavnu; pomonica, pdbonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na pobonike i pobonice, pobonlki pril. - na nain pobonika, kao pobonik. pobonik im. m. r. - vojn. nii oficir koji je u slubi vieg oficira; pomonik, pra tilac. pobono pril. - na bonoj strani, po boku, bono. pobogat prid., odr. v. pobogati - prilino bogat; (po)dosta bogat, pobogato pril. - prilino bogato, (po)dosta bogato. pobogu uzv. - zaboga, uzvik neodobrava nja, negodovanja i uenja, pobojati (se) gl. svr., prez. pdbojim (se)/ pobdjim {se) - malo se uplaiti, ispuniti strahom. pobojavanje gl. im. s. r. - bojazan, strah od neizvjesnog, nepoznatog, pobojavati (se) gl. nesvr. i uest., prez. pobojavam {se) - osjeati strah, bojazan od nepoznatog, plaiti se neizvjesnosti, poboljevanje gl. im. s. r. - postepeno po javljivanje bolesti; pojavljivanje bolesti od jednog do drugog, pobolijevati gl. svr., prez. pobolijevam s vremena na vrijeme osjeati bol na

648
razliitim mjestima, postepeno postajati bolestan, obolijevati, poboljeti (se) gl. svr., prez. pobole {se) razboljeti se redom jedan po jedan, poboljkivati gl. nesvr., prez. poboljkujem , em. - s vremena na vrijeme osje ati slabu bol. poboljanje im. s. r. - promjena nabolje, napredak, boljitak, poboljati (se) gl. svr., prez. poboljam {se) - promijeniti (se) nabolje; uiniti boljim. poboljavanje gl. im. s. r. od poboljava ti^ ) . poboljavati (se) gl. nesvr. i uest., prez. poboljavam {se) - mijenjati (se) nabo lje, initi boljim; initi da bude bolje, pobornica im. . r. - ena po-bomik. poborniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pobornike, koji im pripada, poborniki - borei se, zala-ui se kao pobornik, hrabro, odluno, pobornik im. m. r., n. mn. pdbdrnici osoba koja zastupa neku ideju, bori se za njeno ostvarenje; branilac/branitelj; pokreta, predvodnik, zastupnik, pobosti/pobosti (se) gl. svr., prez. pobo dem/pobodem , trp. gl. prid. poboden potui se rogovima; potui se noevima, bodenjem; zabosti (se) u neto; zabosti redom; zabosti na obiljeeno mjesto; prionuti uz neto ili uz nekoga, poboan prid., odr. v. poboni - koji vjeruje u Boga i Njegovo odreenje; ko ji je ispunjen pobonou, koji je vjer nik; koji se odnosi na pobonost; koji je ispunjen vjerom, pobonik im. m. r., n. mn. pobznici onaj koji je poboan; zanesenjak vje rom u Boga. pobono pril. - na poboan nain, s vje rom u Boga, skrueno vjerovanjem; vje rujui u Boga, vjerniki; s pobonou, s vjerom. pobonost/pobonost im. . r., instr. jd. pobonou!pobonou i pobonosti! pobonosti - vjerovanje u Boga; oso bina i stanje pobonika; strah i skrue nost pred Bogom; ljubav prema Bogu. pobonjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pobonjake. pobonjak im. m. r., n. mn. pobonjaci, pejor. - pobonik s ironinim prizvu kom; onaj koji pripada grupi pobonih, pobonjakovi im. m. r., pejor. - zajedljiv naziv za pobonjaka. pobonjatvo im. s. r., pejor. - vjerovanje u Boga oko koga se okupljaju pobo njaci; proces irenja vjerovanja pobo njaka; pobonost, pobrajanje gl. im. s. r. - brojanje redom, nabrajanje redom, pobrljati gl. nesvr. i uest., prez. pobrajam - brojati redom jedno po jedno, na brajati po redu. pobranati/pobraniti gl. svr., prez. po branom - podrljati, pozubiti, preko uzo ranog zemljita prevui branu; preko oranice prei branom, drljaom, zubaom; podrljati, pozubiti. pobrat im. m. r. - pobratim, pobrati gl. svr., prez. poberem/poberem sve redom obrati; pokupiti rasuto; sa brati; prenes. radei stei; oteti, ukrasti, oduzeti. pobratim im. m. r. - pobrat, veoma blizak, drag i pouzdan prijatelj koji je kao brat; onaj s kojim je izvreno bratimljenje, pobratimiti (se) gl. svr. i nesvr., prez. pobratimim (se) - postati s kim pobra tim; dati zakletvu o pobratimstvu, pobratimov prid. odr. v. - koji pripada pobratimu ili koji se odnosi na njega, pobratimskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pobratime i pobratimstvo, pobratimski pril. - na nain pobratima, onako kako to ine pobratimi, pobratimstvo/pobratimstvo im. s. r. prijateljstvo meu pobratima; pobrati mski odnos, pobratiti (se) gl. svr., prez. pobratim (se) - nazvati koga bratom; uiniti sve ljude braom. pobraniti (se) gl. svr., prez. pobranim (se) - posuti (se) branom, pobrin prid. odr. v. - koji se odnosi na pobru; koji pripada pobri, pobrinuti se gl. svr., prez. pobrinem se preuzeti brigu o nekome ili o neemu, pobrisati gl. svr., prez. pobriem - izbri sati zapisano; briui oistiti, skinuti prainu, popraiti; obrisati; prenes. za boraviti.

649

pobuditi pobrkati gl. svr., prez. pobrkam - izmi jeati; izazvati nered mijeanjem; izgu biti red; poremetiti redoslijed; stvoriti smetnje; pokvariti neto neredom; prepobuaj im. m. r., n. mn. pobuaji - ra dnja i uinak pobuivanja; pokuaj po kretanja ega iz pasivnog u aktivno stanje i njegov uinak, poetno pokre tanje. pobrljati gl. svr., prez. pobrijam - uprlja ti, zamazati; napraviti smetnju, pokvari ti. pobrljaviti gl., svr. prez. pobRjavim smutiti, smesti se, zbuniti se, nesuvislo misliti. pobro im. m. r., hip. - pobratim, pobrajanje gl. im. s. r. - pojedinano bro janje, nabrajanje po redu; brojanje jedan po jedan. pobre im. s. r. - brdovito zemlji-te, brdovit kraj; brdovito podruje ispod planine. pobreje im. s. r. - bregovito zemljite, bregovit kraj; bregovito podruje uz brda i planine, pobre; obala, pobrojati gl. svr., prez. pobrojim - sve po redu nabrojati jedno po jedno; izbrojiti redom. pobrojavanje gl. im. s. r. - pojedinano nabrajanje, pobrojavati gl. nesvr., prez. pobrojavam - baviti se pobrajanjem, pojedinanim nabrajanjem, pobrojiti gl. svr., prez. pobrojim - po brojati. pobronati/pobronzati gl. svr., prez. pobronam/pobronzam - presvui, prekriti, preliti bronzom. pobistiti/pobrstiti gl. svr., prez. pdbrstimlpdbfstim - brstei ogristi; redom jedno po jedno pojesti; popasti redom; prenes. malo po malo krasti, pobucati gl. svr., prez. pdbucdm - pocije pati, poderati, pobuda im. . r. - podsticaj, poticaj, vo dea ideja, misao, vodilja; pokreta za neku odluku, pobudaliti gl. svr., prez. pobudalim! pobudalim - izgubiti razum, mo rasui vanja, poludjeti, pobuditi gl. svr., prez. pobudim - dati poticaj, potaknuti, pokrenuti, izazvati reakciju

pobuaviti pobuaviti/pobuaviti/pobua viti(se) gl. svr., prez. pobuavim/pobuavim/pobuavim(se) - pobuati, biti ubuano. pobuen prid., odr. v. pdbuenl - pota knut, podstaknut, pokrenut ime. pobuivanje gl. im. s. r. od pobuivati, pobugariti/pobugariti (se) gl. nesvr., prez. pobugarim/pobugarim (se) - ui niti koga Bugarinom; djelovati da bude kao u Bugara; postati Bugarin; prevesti na bugarski, pobugarivanje gl. im. s. r. od pobugarivati (se). pobugarfvati (se) gl. nesvr. i uest., prez. pobugarujem (se) - djelovati na ljudi da prihvataju bugarstvo, da prelaze u Bu gare; ljude iz razliitih nacija silom ili njihovom voljom prevoditi u Bugare, pohuliti (se) gl. svr. (tur.), prez. pdbulim (se) - prekriti glavu velikom mahramom, amijom kao bula tako da ostane otkriveno samo lice. pohuliti se gl. svr., prez. pdbulim se postati bula; odijevati se kao bula; pre nes. potpuno umotati, uviti, pobuljen prid. (tur.), odr. v. pobuljeni koji je pokriven po glavi mahramom, amijom; koji je kao bula. pobuna im. . r. - ustanak protiv nekoga ili neega, obino protiv vlasti i vlasto draca; snano negodovanje praeno jakim emocijama, otpor izazvan velikim nezadovoljstvom; nemirenje i neslaga nje s postojeim; verbalni ili oruani protest, prosvjed protiv nekoga ili ne ega. pobuniti (se) gl. svr., prez. pobunim (se) - dii svoj glas protiv nekoga ili neega; ne miriti se s postojeim; ustati protiv nepravde; negodovati, ne miriti se se s postojeim pokazujui to rijeima i dje lom. pobunjenik im. m. r., g. jd. pobunjenika , n. mn. pobunjenici - onaj koji sudjeluje u pobuni; ovjek koji se buni protiv po stojeeg stanja, buntovnik, ustanik, pobunjeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pobunjenike, pobunjeniki pril. - na nain pobunjenika, kao pobunjenici, buntovno, pobunjivanje gl. im. s. r. od pobunjivati izazivanje pobune, vrenje pobune, bu na.

650
pobunjivati (se) gl. nesvr. prez. pobunjujem (se) - nagovarati na pobunu, buniti (se). pobusati/pobusati gl. svr., prez. pobusam/pobusam - postaviti busenje, pokri ti busenjem; zabosti neto u zemlju poput busenja, pocakliti gl. svr., prez. pdcaklim - pre kriti, preliti caklinom, glazurom, usjajiti. pocakljivanje gl. im. s. r. - postavljanje cakline, glazure na to; uglaavanje, glaanje do sjaja, pocakljivati gl. nesvr., prez. pocakljujem - postavljati caklinu, glazuru na to; uglaavati, glaati do sjaja, pocariti gl. svr., prez. pdcarim - uiniti carem, postaviti koga za cara. poeigSniti (se) gl. svr., prez. pociganim (se) - postati kao Cigan; izgledati i po naati se kao Cigan; primiti ciganske osobine; preobratiti se u Cigana, postati Cigan, pociganiti(se). pociganiti (se) gl. svr.., prez. pdciganim/ pociganim - pociganiti (se), pociglati gl. svr., prez. pociglam/pociglam - prekriti, poploati ciglom, pocijepan prid., odr. v. pocijepani - koji nije itav, poderan, pocijepanost im. . r., instr. jd. pocijepanou/pocijepanosti - osobina pocijepa nog, stanje onoga to je pocijepano, pocijepati gl. svr., prez. pocijepam cijepajui raskidati na komadie, ra skomadati; podijeliti na dijelove; dugom upotrebom istroiti, poderati; dovriti cijepanje. pocikivanje gl. im. s. r. - oduevljeno vriskanje, oglaavanje cikom; prenes. ciktavo pucanje iz puaka, pocikivati gl. nesvr., prez. pocikujem - uz pjesmu, zanos i oduevljenje oglaavati se cikom, u oduevljenju vriskati; pucati cikui. pociknuti gl. svr., prez. pociknem cikom izraziti svoje dobro raspoloenje, zadovoljno vrisnuti, pociktati gl. svr., prez. pocikem - malo ciktati, pociknuti; prenes. ciktavo zapu cati. pocikua im. . r. - ona koja rado pocikuje; ona koja je plaena da pocikuje (npr. na veselju). pocinan prid. (njem.), odr. v. pocinani koji je prekriven, preliven cinkom, pocinati gl. svr. (njem.), prez. pdcinam - prekriti cinkom, pocinavanje/pocinkavanje gl. im. s. r. (njem.) - prelijevanje, prekrivanje tan kim slojem cinka, pocinkovati gl. nesvr. i uest. (njem.), prez. pocinavam - prelijevati, prekri vati tankim slojem cinka; baviti se pocinavanjem. pocinkovati gl. svr. (njem.), prez. pocinkujem - prekriti cinkom, preliti cin kom; pocinati. pocjenkati/pocjenjkati se gl. svr., prez. pocjenkam/pocjenjkam se - malo se po gaati o cijeni; malo se cjenkati, pocjepanac im. m. r., g. jd. pocjepnca , n. mn. pocjepanci, g. mn. pocjepanaca onaj koji je stalno u pocijepanoj odjei, odrpanac, poderanac, pocjepkanost im. . r., g. jd. pocjepkanosti, instr. jd. pdcjepkanou/pdcjepkanosti - osobina pocjepkanog; stanje onoga to je pocjepkano. pocjepkati gl. svr., prez. pocjepkam iscjepkati redom; pocijepati na djelie, na komadie, pocjepotina im. . r. - pocijepano mjesto, poderotina, pocmekati gl. svr., prez. pocmekam razg. bez milosti pobiti sve redom, pocrkati gl. svr., prez. pocrkam - jedno po jedno crknuti, uginuti, pokrepati; prenes. biti obuzet neodoljivom eljom za nekim ili neim; svisnuti; pogrdan izraz za umiranje pakosnih, zlobnih, zluradih ljudi, pocrniti/pocrniti gl. svr., prez. pocrnim/ pocrnim - uiniti da neto bude crno, premazati, obojiti crnom bojom, pocrnogoriti (se) gl. svr., prez. pocrnogorim - uiniti nekoga Crnogorcem; postati Crnogorac, pocrnjeti/pocrnjeti gl. svr., prez. po crnim/pocrnim - postati crn. pocrnjivati gl nesvr. i uest., prez. pocmjujem - jae naglaavati crnu boju, bojenjem pojaavati crnilo, pocrpiti/pocrpiti i gl. svr., prez. pdcrpim/pocrpim - pocrpsti, crpui izvadi ti, izvui; iscrpati neto.

651

poast pocrpsti/pocrpsti gl. svr., prez. pocrpemI pocrpem - pocrpiti. poivati (se) gl. svr., prez. poivam (sc) sve odreda se ucrvati; postati crvav, crvljiv. pocrveniti gl. svr., prez. pocivenim/pocrvenim - uiniti neto crvenim, prema zati, obojiti crvenom bojom, pocrvenjeti gl. svr., pocrvenim!pocrve nim - postati crven; porumenjeti, zaru menjeti se. pocupkati gl. svr., prez. pocupkam neko se vrijeme prebacivati s noge na nogu jedva dodirujui tlo, cupkati; pro vesti malo vremena u cupkanju, pocupkivanje gl. im. s. r. - cupkanje, nervozno prebacivanje s noge na nogu; tapkanje. pocupkivati gl. nesvr. i uest., prez. pocupkujem - cupkati; tapkati; u ka kvom iekivanju prebacivati se s noge na nogu. pocupnuti gl. svr., prez. pdcupnem - po skoiti, prebaciti se s noge na nogu na vrhovima prstiju i udariti o tlo. pocuriti gl. nesvr., prez. pdcurim - poeti tei urkom; procuriti, pocvfliti gl. svr., prez. pdcvilim - neko vrijeme cviliti pa onda prestati, pocvfljeti gl. svr., prez. pdcvilim - zapla kati cvilei, cviljeti pa prestati, poaditi gl. svr., prez. poadim - biti posut, prekriven au; od stajanja pocmjeti od ai; poaaviti, poaavjeli prid. odr. v. - koji je ispunjen au; koji je aav, poaaviti gl. svr., prez. poaavim/poaavim - poaditi, poasni prid. odr. v. - koji se odnosi na poast; kojim se iskazuje poast, sve ani; koji samo formalno ima titulu ali ne i dunost (npr. poasni doktor). poasnica im. . r. - ob. zdravica, govor ili pjesma prilikom nazdravljanju poas nom gostu, poast im. . r., g. jd. poasti, instr. jd. poau/poasti - javno iskazivanje ije slave; javno odavanje zahvalnosti kome za njegove zasluge i djelo; odlikovanje, javno priznavanje ijeg djela; iskaziva nje posebne panje i potovanja prema nekome.

poastiti poastiti gl. svr., prez. pdastim - ukazati kome ast; ugostiti; ponuditi piem ili jelom; najesti i napiti koga; obradovati koga svojim dolaskom, poastvovati gl. svr., prez. pdastvujem uiniti ast kome svojim prisustvom; ugostiti koga. poaen prid., odr. v. pdaeni - onaj kome je javno odata poast; ugoen; ponuen piem ili jelom; obradovan ijom zahvalnou za svoj rad. poaenost im. . r., g. jd. poaenosti, instr. jd. pdaenou/pdaenosti stanje i osjeanje poaenog, poavrljati gl. svr., prez. poavZijam malo avrljati, proaskati; malo neoba vezno porazgovarati, poekati gl. svr., prez. pdekam - neko vrijeme provesti u ekanju, priekati; strpiti se ekajui, poeknuti gl. svr., prez. pdeknem , em. - nakratko saekati, za trenutak prie kati. poelo im. s. r. - naelo od koga se poi nje, osnovno pravilo; osnovna prama terija; polazite, poepikati gl. svr., prez. poepikam malo eprkati, pokopkati; malo ispre vrtati; prenes. malo isprevrtati po uspo menama. poerupati (se) gl. svr., prez. poerupam (se) - poupati (se) kosu. poest prid., odr. v. poe ti - koji je pri lino est; koji se esto javlja, poesto pril. - prilino esto; po nekoliko puta. poeati (se) gl. svr., prez. poeem (se) prstima ili ime drugo pogrebati po mje stu koje svrbi; podrpati (se), poekati (se) gl. svr., prez. pdekam (se), em. - malo (se) poeati; ovla (se) enuti. poeljati (se) gl. svr., prez. poeljam (se) - eljem kosu dovesti ured; neto vlaknasto eljem urediti; prenes. sre diti, urediti stvari i odnose, poee pril. - vie nego esto, vrlo esto, poesto. poeti gl. svr., prez. ponem - zapoeti, otpoeti, pokrenuti se; zapoeti neto novo; krenuti od poetka; ponovo po krenuti, nastaviti ranije ostavljeno.

652
poet prid. neodr. v. - zapoet, otpoet, pokrenut; ponovo nastavljen, poetak im. m. r., g. jd. poetka, n. mn. poeci - ono to je na poetku ega; prvi dio; prvo vrijeme; polazite, ishodite, poetni prid. odr. v. - kojim se neto poinje; koji je na poetku, poetnica im. . r., v. jd. pdetnice - ona koja neto tek poinje raditi, uiti; prva knjiga iz koje se ue slova, bukvar. poetnik im. m. r., v. jd. pdetnie, n. mn. pdetnici, dat.-instr.-lok. mn. poetni cima - onaj koji neto tek poinje raditi, uiti; novajlija; pripravnik, poetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na poetnike i poetnice, poetniki pril. - kao poetnik, poinak im. m. r, g. jd. pdinka, n. mn. pdinci, g. mn. pinaka, dat.-instr.-lok. mn. pdincima - odmor, poivanje; sta nje mirovanja, mirovanje, zastoj; noni odmor, spavanje, poinilac im. m. r., g. jd. poinioca, n. mn. poinioci, g. mn. poinilaca, dat.instr.-lok. mn. poiniocima - onaj koji je neto poinio, izvrilac ega, poinitelj, poinitelj im. m. r., g. jd. poinitelja poinilac. poiniteljica im. . r. - ena poinitelj, poiniteljka. poiniteljka im. . r., dat. jd. poiniteljki, g. mn. poiniteljki - ena poinilac, poiniteljica. poiniti gl. svr., prez. pdinim, trp. prid. pdinjen - uiniti ta po redu jedno za drugim; sasvim uiniti, poinuti gl. svr., prez. pdinem - odmo riti se; prestati s radom radi odmora; otii na poinak, lei. poinja im. m. r., g. jd. poinjda - onaj koji prvi poinje, zapoinja, pokreta, predvodnik, poinjanje gl. im. s. r. - poetak; pokre tanje ega iz stanja mirovanja, poinjanje gl. im s. r. - izvrenje, injenje neega po redu, jednog za drugim, poinjati gl. nesvr., prez. poinjem - za poinjati neto po redu; poeti s pokre tanjem ega; ponovo nastavljati ranije prekinute poslove, poinjati gl. nesvr., prez. pdinjam - i niti neto po redu, jedno za drugim. poist prid., odr. v. poisti - prilino ist, dosta ist. poistiti gl. svr., prez. pb istim - sve oistiti; urediti; neto razbacano poku piti i sloiti na mjesto; uiniti istim potpunim ienjem; prenes. sve pojesti, dokrajiti; rastjerati, poien prid., odr. v. poieni - koji je potpuno oien; sasvim, do kraja oi en. poivalite im. s. r. - mjesto poinka; mjesto vjenog poinka, groblje. poivati gl. nesvr., prez. pdivam - odma rati se u miru, poivajui; prenes. biti na vjeitom poinku, pouditi se gl. svr., prez. pdudim se malo se uditi; nakratko se zauditi, poupati gl. svr., prez. poupam - upa jui jedno po jedno sve po redu oupati; sve iupati, pouvati gl. svr., prez. pouvam - neko vrijeme sauvati; nakratko uvati, poi/poi gl. nesvr., prez. poem - kre nuti, poeti ii, uputiti se; pokrenuti se s nekog mjesta; krenuti u odreenom pravcu; poeti neto raditi; poeti pa dati; poeti tei. poutjeti gl. svr., prez. poutim - osjetiti, doivjeti, osjeanjem outjeti. poukati (se) gl. svr., prez. poukam (se) - pogurkati (se), gurkanjem udarati uke. poukivati (se) gl. nesvr., prez. poiikujem (se) - odgurkivati ukanjem; potiskivati gurkanjem. pod im. m. r., g. jd. pdda, n. mn. pddovi daskom prekriveno tlo sobe; patos; da ska za pod; tlo. pod/poda prijed. - ima razliita znaenja mjesto: (pod putom); stanje (pod priti skom); vrijeme (pod jesen); nain (pod! po svaku cijenu); zamjenu (prodaje pod zlato); uzrok (napredak pod Austrijom). podabiranje/podabiranje gl. im. s. r. obiranje/branje odozdo; selektivno obiranje; branje jedno po jedno, podabirati/podabirati gl. nesvr. i uest., prez. podabiram/poddbirem - birajui jedno po jedno brati odozdo; brati samo odabrane plodove, listove; djelimino brati.

653

podastrijeti podabrati/podbrati gl. svr., prez. poddberem/podaberem - obrati odozdo; bira jui obrati; obrati djelimino, podal/podao prid., odr. v. podli - nepo ten, podmukao, zloban, podalek prid., odr. v. podaleki, komp. podalji - prilino dalek, malo vie uda ljen; prenes. u daljem srodstvu, podaleko pril., komp. podalje/podalje prilino daleko, dalje nego obino, podalje/podalje pril. - podaleko, podanak im. m. r., g. jd. pddanka, n. mn. podanci, g. mn. podanaka, dat.instr.lok. mn. podancima - izdanak, mlada grani ca, mladica; podnoje; dodatak, podanica im. . r., v. jd. podanice - ena podanik. podanik/podanik im. m. r., v. jd. podanie, n. mn. podanici!podanici - onaj koji je nekome podan; koji se nekome pokorava; koji je nekome odan i podre en; koji je u neijoj slubi, podaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na podanike i podanitvo'; ponizno, pokor no. podaniki pril. na nain podanika, kao podanici. podanitvo im. s. r. - potinjenost, podaniki odnos, podapeti gl. svr., prez. podapnem - po dmetnuti, poturiti neto da neko izgubi ravnoteu, da nekome zapne, podapinjanje gl. im. s. r. - podmetanje ega da nekome zapne; prenes. pravlje nje kome kakvih smetnji, podapinjati gl. nesvr. i uest., prez. po dapinjem - praviti smetnje da se ko od ta spotakne; prenes. pakostiti, ometati koga u radu. podariti gl. svr., prez. podarim - dati dar, darovati, pokloniti; dati nekome neto; nagraditi, poastiti koga. podastiranje gl. im. s. r. od podastirati (se). podastirati (se) gl. nesvr. i uest., prez. podastirem (se) - prostirati, razastirati ta ispod neega; do kraja razastrijeti neto ispod neega ili ispred koga; pre nes. otvoreno iznositi sve injenice, do kaze. podastrijeti/podastrti gl. svr., prez. podastrem - prostrijeti, razastrijeti; prenes.

podaan iznoenjem injenica neto uiniti po tpuno vidljivim, predoiti, podaan/podatan prid., odr. v. pddam koji mnogo daje, izdaan, dareljiv, obi lat. podaivati gl. nesvr., prez. podaivam podivati. podano/podatno pril. - na nain poda tnih, izdano, bogato, dareljivo, obila to, u velikoj koliini, podatak im. m. r., g. jd. podatka , n. mn. podci, dat.-instr.-lok. mn. podacima injenica, injenino rjeenje; dokaz, podatan prid., odr. podatni - dareljiv, izdaan; bogat, obilan, podati se gl. svr., prez. pddam se prepustiti se kome u ruke; odati se e mu. podatljiv prid., odr. v. podatljivi - koji je sklon dareljivosti, velikoduan, dare ljiv, izdaan, podatljivo pril. - na podatljiv nain, podatljivost im. . r., instr. jd. popodatljivoulpodati] ivosti - sklonost podatno sti, dareljivosti, podatno pril. - obilato, velikoduno, dare ljivo, podano. podatnost/podatnost im. . r. , instr. jd. podatnou/podatnou i podatnosti/ podatnosti - dareljivost, osobina podat nog. podavanje gl. im. s. r. - svojevoljno pre davanje, odavanje emu. podavati (se) gl. nesvr. i uest., prez. pddajem (se) - predavati iz ruke u ruku, svojevoljno davati, podavijanje gl. im. s. r. od podavijati. poda vijati gl. nesvr. i uest., prez. poddvijam - skraivati previjanjem; previ jati, savijati neto privrujui ga iznu tra. podaviti/podviti gl. svr., prez. podavijem - skratiti podvijanjem; saviti, previti krai dio privrstivi ga iznutra. podbaciti gl. svr., prez. podbacim - sta viti neto ispod ega; tajno podmetnuti; ne dobaciti do cilja; imati slabiji uinak; dati manje od oekivanog; biti loiji; slabije roditi, imati manji prihod; pre nes. obmanuti, iznevjeriti, prevariti, podbacivanje gl. im. s. r. od podbacivati. podbaci va ti gl. nesvr., prez. p odbacujem - vriti podmetanje, podmetati, poturati;

654
vriti podbacivanje; podmetati neto ispod neega; zaostajati za im, kasniti; nedostizati cilj; postizati, imati slabiji uinak; imati manji, slabiji, loiji urod; prenes. praviti spletke, spletkariti; zava ati ljude spletkarenjem, podbaaj im. m. r. - nedostizanje cilja, slabiji rezultat od oekivanog, promaaj; loiji uinak; slabiji urod. podbadati gl. nesvr., prez. pddbadam poticati podbadanjem (npr. podbadati konja mamuzama); bosti odozdo; pre nes. podmuklo bockati; poticati na ljutnju bockanjem; podjarivati; stvarati smutnju. podbada im. m. r., g. jd. podbadaa obuarska sprava za podbadanje; onaj koji podbada; prenes. onaj koji potie na ljutnju, smutljivac, podbadaki prid. odr. v. - koji se odnosi na podbadae i podbadanje. podbadaki pril. - poticajno na podba daki nain, kao podbadai. podban im. m. r. - hist. banov pomonik, zamjenik, koji je po funkciji odmah do bana. podbija im. m. r., g. jd. podbijaa - onaj koji podbija; podmeta na kome se ne to udara, bije. podbijati gl. nesvr., prez. pddbijam prikucavati odozdo; silom odozdo uda rati; stavljati oslonac pod neto, uvri vati podbijanjem; dobijati naboje, ulja ti. podbiti gl. svr., prez. podbijem - priku cati, pribiti, privrstiti neto odozdo, po dbijanjem: dobiti ulj, nauljati; sabiti, silom zgurati odbiti, otkinuti; oduzeti bez pitanja oteti; epati, spopasti, podbjel im. m. r. - bot. vrsta ljekovite biljke irokog lista iz por. glavoika ije je nalije bijelo, podbosti/podbosti gl. svr., prez. pddbodemlpodbddem - ubosti odozdo; priti snuti mamuzama; podstaknuti na neto; prenes. naljutiti, raestiti koga. podboina/podboina im. . r. - nia stra na neega, nia strana brda. podboiti (se) gl. svr., prez. pddboim (se) - staviti ruku na bok; poduprijeti (se); prenes. zauzeti vrst, siguran, odbranaki stav. podbradak im. m. r., g. jd. pddbratka, n. mn. pddbraci , g. mn. pddbradaka , dat.instr.-lok. mn. pddbracima - mjesto ispod brade; zadebljanje ispod brade, podvoljak. podbrada im. m. r., g. jd. podbrada podbradaa, podbradaa im. . r. - marama na glavi koje se vee na podbratku. podbraditi (se) - staviti na glavu podbra d aa pokriti se podbradaom, zavezati podbradau. podbradnl prid. odr. v. - koji je ispod brade; koji se odnosi na podbradak, pobraivanje gl. im. s. r. - noenje podbradae, prekrivanje glave mara mom koja se podbrauje; stavljanje po dbradae; vezivanje podbradae. podbraivati (se) gl. nesvr., prez. podbraujem (se) - maramom pokrivati glavu; pokrivati se podbradaama, no siti podbradae. podbrati gl. svr., prez. pddberemlpodberem - podabrati. podbre/podbre im. s. r. - podnoje brda. podbreje/podbreje im. s. r. - podnoje brijega. podbrusiti gl. svr., prez. pddbrusim izbrusiti, brusom malo izglaati odozdo, podbuhnuti gl. svr., prez. pddbuhnem otei, napuhati se. podbuniti gl. svr., prez. pddbunim - ne koga nagovoriti da se buni; potaknuti na bunu; tajno nagovoriti na bunu; izazvati ozlojeenost kod ugroenih, podbunjivati gl. nesvr., prez. podbunjujem - nagovarati na pobunu; priom ili kako drugo poticati na bunu; tajno na govarati na bunu; izazivati ozlojee nost kod ugroenih, oteenih, obespra vljenih. poddijalek(a)t im. m. r., g. jd. poddijalekta , n. mn. poddijalekti, g. mn. poddijalekata - govori nekog dijalekta razli iti od drugih njegovih govora, podakon/podakon im. m. r. (gr.) crkv. sveteniki in nii od akona, podebelo pril. - prenes. prilino debelo, veliko, jako, dobro, izrazito koliinom, dugo. podebeo prid., odr. v. podebeli - malo vie debeo; prilino debeo.

655

podgojiti (se)

poebljanje gl. im. s. r. od podebljati, podebljati gl. svr., prez. podebljam odebljati, postati deblji; uiniti debljim, vidljivijim, poebljavanje gl. im. s. r. od podebljavati. podebljavati gl. nesvr., prez. podebljdvam - dodavanjem uiniti debljim; po novnim pisanjem preko napisanog ili podvlaenjem uiniti debljim i vidljivi jim. poderati gl. svr. prez. pdderem - pocije pati; izderati; podijeliti u vie nepravi lnih dijelova, poderan prid., odr. poderani - odrpan; pocijepan; zaguljen; koji je u ritama; koji ima poderotinu; koji nije itav; koji je nepravilno naet, poderanac im. m. r., g. jd. podernca , g. mn. poderanaca - oderanac; koji je po deran; pocjepanac, poderotina im. . r. - poderano mjesto; pocjepotina, podesan prid., odr. v. podesni - pogodan, odgovarajui, prilagoen, podesiti gl. svr., prez. pddesim - prila goditi; uiniti pogodnim, odgovaraju im; adaptirati, podest im. m. r. (njem.) - odmorite, okretalite, stajalite na stubitu; podij; vrsto kameno postolje spomenika, podeava im. m. r. - onaj koji podeava; ono ime se podeava, podeavanje gl. im. s. r. od podeavati, podeavati gl. nesvr., prez. podeavam prilagoavati; initi da neto neemu odgovara, da bude podesno; adaptirati, podeen prid., odr. v. pddeeni - prilago en, adaptiran, podgaj im. m. r. - mjesto ispod gaja, kraj pod gajem, podgajanje gl. im. s. r. od podgajati. podgaj ati gl. nesvr., prez. pddgajam podizati i odgajati mlade, odgajati, hra niti. podgara im. . r. - plamenjaa, gare na itu. podglavlje im. s. r. - uzdignuti esto pokretni dio na krevetu na koji se stavlja glava. podgojiti (se) gl. svr., prez. pddgojim (se) - hranjenjem i brigom donekle podii i odgojiti mlade; svojim trudom i radom

podgorica podii stoku ili perad; vlastitim radom utoviti stoku ili perad za prodaju ili za klanje; udebljati se, postati debeo, podgorica im. . r. - nisko rastinje ispod gore; proplanak ispod gore. Podgorica/Podgorica im. . r. - novi stari naziv Titograda, glavnog grada Crne Gore. Pogorianin/Podgorianin im. m. r. stanovnik Podgorice. Podgorianka/Podgorianka im. . r. stanovnica Podgorice. podgorikl/podgorikl prid. odr. v. - koji se odnosi na podgoricu/Podgoricu, koji joj pripada ili potie iz nje. podgorje im. s. r. - mjesto, podruje, kraj ispod gore. podgovara im. m. r., g. jd. podgovara, v. jd. podgovarau, n. mn. podgovarai, g. mn. podgovara - onaj koji podgo vara, koji potajno nagovara na pobunu, podgovaranje gl. im. s. r. od podgovarati. podgovarati gl. nesvr., prez. podgovaram - tajno nagovarati; obino kriomice nekoga nagovarati na neku radnju; na govarati na bunu, podbunjivati, podgovoriti gl. svr., prez. podgovorim obino kriomice nagovoriti, navratiti nekoga da neto uradi. podgraa im. . r. - sprava kojom se obino u tunelima ili u rudniku spreava obruavanje zemlje; ozidana obala, us jeena strana brda, uzvienja iznad puta i sl. kojom se spreava klizanje zemlje, ograda odozdo ka gore pripijena uza to. podgraditi gl. svr., prez. podg radim staviti podgradu; podii ogradu uza to da se sprijei klizanje, obruavanje, ru enje ega. pdgradnl prid. odr. v. - koji se odnosi na podgradu. pogradnja im. . r., g. mn. podgradnja/ podgrdnji - pravljenje podgraa; do graivanje, doziivanje ograde uz neto; dogradnja, graenje na ve postojeoj graevini. podgrae im. s. r. - naseljeni rubovi gra da, periferija, podgraen prid., odr. v. podgraeni dograen uz neto, podzian, uvren ogradom.

656
podgralvanje gl. im. s. r. od podgra ivati. podgraivati gl. nesvr., prez. podgraujem - praviti, zidati, graditi podgrae, podgrijan prid., odr. v. podgrijani - koji je ponovo ugrijan, po drugi put zagrijan, umlaen. podgrijati gl. svr., prez. podgrijem neto to se ohladilo ponovo malo ugri jati, po drugi put grijati; podii tempe raturu; prenes. podii napetost, podgrijavanje gl. im. s. r. od podgrijavati. podgrijavati gl. nesvr., prez. podgrijavam - ponovo grijati ohlaeno da bude mlako ili toplo; prenes. obnavljati, pod sjeati na stare ideje, podgristi gl. svr., prez. podgrfzem/podgri'zem - grizui odozdo otetiti; gri zui oglodati; prenes. izjesti temelje ne ega, podroviti. podgrlac im. m. r., g. jd. pdgrlca , g. mn. podgrlaca - jamica, rupica pod grlom; kai koji se ivotinjama vee oko vrata, podgrlanl prid. odr. v. - koji je pod grlom; koji se odnosi na podgrlac, podgrlica im. . r. - podgrlje, ogrlica; podgrljaa. podgrlo im. s. r. - podgrljaa. podgrljaa im. . r. - drvo koje se stavlja volu ispod vrata; podgrlica, podgrlo. podgrlje im. s. r. - podgrlica, dio vrata pod grlom. podgurivati gl. nesvr., prez. podgurujem - kriomice gurati; gurajui nekoga nago varati da neto primijeti ili uini; ismija vati koga guranjem, podgurkivanje gl. im. s. r. od podgurki vati. podgurkivati gl nesvr. i uest., prez. podgurkujem gurkati nekoga tako da to drugi ne primijete; gurkanjem koga upozoravati da neto vidi ili da neto uini. podgurnuti gl. nesvr., prez. podgurnem dotakavi koga gurnuti ga; gurnuti pod neto, podmetnuti; sakriti, podgrnuti/podgmuti gl. svr., prez. podginem/podgrnem - gurnuti neto odo zdo prema gore, nagrnuti, podgrtanje gl. im. s. r. od podgrtati. podgrtati gl. nesvr., prez. podgrem nabacivati zemlju na neto, ogrtati, zagrtati.

657
podgrupa im. . r. - dio neke grupe razli it od ostalih njenih cjelina, podguliti (se) gl. svr., prez. pddgulim (se) - guliti ispod neega; nehotino zaguliti; guljenjem zai pod neto. podguljivati gl. nesvr. i uest., prez. podguljujem - zaguljivati, uvlaiti pod neto guljenjem, podgunl prid. odr. v. - koji se nalazi ispod gue, ispod vrata, podgunjak im. m. r., n. mn. podgunjaci - podvratnik. podiiti (se) gl. svr., prez. podiim (se) uzvisiti, uzdignuti, uiniti poznatim, sla vnim; ponositi se; pohvaliti se. podii gl. svr., prez. pddignem - dignuti neto to je palo; dii neto to je dolje; ustati; pomoi nekome da ustane; pre nes. uzdii; uzvisiti; uiniti jaim, podii gl. svr., prez. podiem - doi ispod neega; pribliiti se; obuzeti, spopasti; biti snishodljiv; nahvaliti koga radi ko risti; ulizati se; laskanjem stei naklo nost. podignuti gl. svr., prez. pddignem - po dii. podigravati gl. nesvr., prez. podigravam - podrhtavati; poskakivati; obigravati, podij/podij im. m. r. (lat.), g. jd. podija uzdignuto mjesto; uzdignuto mjesto za govornike; uzdignuto mjesto za posma tranje; uzdignuto ravno mjesto za izvo enje predstave, podilaenje gl. im. s. r. od podilaziti, podilaziti gl. nesvr., prez. podilazim postajati snishodljiv; nepotrebno hvali sati; snishodljivo braniti; ulizivati se. podina im. . r. - podnoje, podloak za plast sijena; podmeta, podina im. . r., augm. - ruan pod; prljav pod; prevelik pod. podisati gl. svr., prez. podiem - nadisati se. podlte im. s. r. - pod, patos; mjesto koje se podi. poditi gl. nesvr., prez. podim - stavljati pod, patosati, podivljati gl. svr., prez. podivljam - po stati divlji, neukrotljiv; prenes. postati divljak; postati svirep, nekultiviran; izgledati neuredno; ponaati se drsko, nepristojno, divljaki.

podjednako podizanje gl. im. s. r. - dizanje neega odozdo; ustajanje; prenes. uzimanje; oporavljanje; ozdravljenje; pobuna; po kretanje; graenje i sl. podizati (se) gl. nesvr., prez. podiem (se) - vriti podizanje; lagano (se) dizati odozdo; ustajati; uzimati; oporavljati (se); ozdravljati; buniti (se); pokretati; graditi i sl. podiza im. m. r., g. jd. podizaa - ureaj, sprava za dizanje tereta; podizaa, diza lica. podizaa im. . r. - dizalica, podjabuka im. . r., dat. jd. podjabuci govee meso od buta ispod prepone, podjaati gl. svr., prez. podjaam postati jai; v. o(b)jaati. podjamiti/podjamiti gl. svr., prez. podjamim podjamim - potvrditi jamstvo, garanciju. podjariti gl. svr., prez. podjarmi - raspa liti, pojaati do kraja; prenes. potaknuti na ljutnju, razljutiti; izazvati bijes, ra zbjesniti. podjarfvanje gl. im. s. r. od podjarivati. podjarivati gl. nesvr. i uest., prez. podjarujem - raspaljivati, pojaavati; pre nes. nastojati da iskrsne ljutnja, svaa; nagovarati na ljutnju; izazivati bijes, podjarmitelj im. m. r. - podjarmljiva. podjarmiti gl. svr., prez. podjarmim staviti pod jaram; prenes. potiniti; liiti slobode; obespraviti, podjarmljiva im. m. r., g. jd. podjarmljiva, n. mn. podjarmljivi, g. mn. podjarmljiva - podjarmitelj; silnik, Po tinitelj; gulikoa, podjarmljivanje gl. im. s. r. - stavljanje pod jaram; prenes. potinjavanje; odu zimanje slobode; obespravljivanje, podjarmljivati gl. nesvr., prez. podja rmijujem - stavljati pod jaram; prenes. potinjavati; iskoritavati; liavati slo bode; obespravlj ivati. podjedati gl. nesvr., prez. podjedam jesti odozdo; izjedati; potajno jesti; pre e. potkopavati; podioka vati. podjednak prid. neodr. v. - koji je priblino jednak; ujednaen, podjednako pril. - priblino isto, na pod jednak nain.

podjednakost podjednakost im. . r., instr. jd. podjednakou/podjednkosti - osobina podjed nakog; priblina jednakost, podjedno pril. - ujedno, podjela im. . r., g. mn. podjela - dioba, dijeljenje; dijeljenje na vrste, klasifi kacija; sistematizacija; udjeljivanje, mi lostinja. podjeljak im. m. r., g. jd. pddjeljka, n. mn. podjeljci - dio podijeljenog; odjeljak. podjesti gl. svr., prez. pddjedem - odozdo djelimino izjesti; prenes. podlokati, po dgristi. podjetinjiti gl. nesvr., prez. podjetinjim postati djetinjast, uneozbiljiti se; prenes. ponaati se kao dijete, ostarjeti, podjezini prid. odr. v. - koji je ispod jezika. podlac im. m. r., g. jd. podlaca , n. mn. podlaci, g. mn. podlaca - podao, nea stan, nepoten ovjek, onaj koji ini podlosti; zlobnik iz potaje; prenes. po tajni prevarant; osoba kojoj ne treba vjerovati; nevaljalac, podlaenje gl. im. s. r. - injenje, pravlje nje podlosti, podlaenje im. s. r. - izrastanje dlake, prekrivanje dlakom, maljavost, podlaev prid. odr. v. - koji pripada podlacu. podlaina im. . i m. r., augm. - veliki i beskrupulozni podlac; osoba sklona injenju gadnih podlosti, podlaiti gl. nesvr., prez. podlaim praviti, pripremati, initi podlosti; biti podlac; raditi, postupati kao podlac, podlaiti gl. svr., prez. pddlaim - postati dlakav; prekriti dlakama, podlakl prid. odr. v. - koji se odnosi na podlace. podlaki pril. - podlo, kao to to ine podlaci, na nain podlaca, podlaga im. m. r., g. jd. podlagaa , v. jd. podlagau - onaj koji podlae; ono ime se podlae; ono to se podlae, stavlja ispod ega. podlaganje gl. im. s. r. od podlagati, podlagati gl. nesvr., prez. podlaem slagati, stavljati pod neto; podmetati da bude deblje, podlaktica im. . r. - dio ruke ispod lakta

658
podlanica im. . r. - dlan, unutranja strana ake. podlatvo im. s. r. - podlost, osobina podlih. podlei/podlei gl. svr., prez. pddlezem podlegnuti, lei, zavui se leei pod neto; pasti pod iji uticaj, pokoriti se; popustiti pod ijim pritiskom, biti savladan, predati se; prenes. umrijeti, podlegnuti gl. svr., prez. podle gnem , r. gl. prid. pddlegao/pddlegnuo - podlei, podletjeti gl. svr., prez. podletim - u letu se zavui ispod ega; letei se nai ispod ega, stii pod neto, podlijeganje gl. im. s. r. od podlijegati, podlijegati gl. nesvr., prez. podlijeem padati pod iji uticaj, pokoravati se; pod pritiskom poputati kome, predavati se; prenes. umirati, podlijepiti (se) gl. svr., prez. pddlijepTm (se) - zalijepiti odozdo, ljepilom pot krpiti. podlistak im. m. r., g. jd. pddliska , n. mn. pddlisci, g. mn. pddlistaka - dodak lis tu, feljton. podliti gl. svr., prez. podlijem - zaliti odozdo; prelivanjem preko ega podvu i se pod to; zaliti iznutra, podlica im. m. i . r., hip. - zloo, zloko, zlobnica, lukavac, podlivati/podlijevati gl. nesvr., prez. pbdlivam/pddlijevam - initi podlivanje; biti u stanju podlivanja; prelijevanjem preko neega zalijevati neto odozdo, podvlaiti se pod neto lijevanjem, podloga im. . r., dat. jd. podlozi - ono to je podloeno pod neto; ono to se pod lae da se lake zapali (npr. trijee); temelj, osnova; vrsto tlo na koje se neto dodaje, podlokati gl. svr., prez. pddloe - pot kopati vodom, djelovanjem vode. podlokavati gl. nesvr., prez. podlokava potkopavati podlivanjem ega. podlost im. . r., instr. jd. pbdlouipodlo sti - svojstvo podlih; zloba; ruan, ne poten postupak, podloka im. . r. - podloak, podloak/podloak im. m. r., g. jd. podlo ka - podloga, ono to je podloeno ispod neega. podloan/podloan prid., odr. v. podloni - sklon neemu, osjetljiv na neto; potinjen, pokoran, podloica im. . r., em. - mala, kratka ili niska podloga, podlonica im. . r. - ona koja je podlo na, koja je sklona podlonosti; koja je pokorna, odana vlasti; podlonik, podlopodloniki prid. odr. v. - koji se odnosi na podlonike, podlonik im. m. r., n. mn. pddlonici/ podlonici/podlonici - onaj koji je pod loan; koji je sklon podlonosti; ono to se podlae. podlonistvo im. s. r. - sklonost pod lonosti; podlonost; osobina podlo nog; stanje u kome se nalazi podloeni. podlono pril. - na nain podlonika, kao podlonik. podloiti gl. svr., prez. pddloim - potpa liti vatricu podlogom; staviti neto ispod neega da bude jae, deblje, udobnije, podlonost im. . r., instr. jd. podlonou/pddlonosti - osobina onoga koji je podloan; sklo-nost podlaganju, podmai/podmaknuti gl. svr., prez. podmaknem, rad. prid. podmakao/podmaknuo - podmetnuti; prenes. podvaliti, podmahivanje gl. im. s. r. - (uestalo) mahanje ime dodozdo prema gore. podmazati gl. svr., prez. podmaem zavriti podmazivanje; namazati odo zdo, iznutra; namazati sa svih strana; usuti ulje u ta da ne kripi; prenes. dati kome mito, podmititi; potkupiti, podmazivanje gl. im. s. r. od podmazi vati. podmazivati gl. nesvr. i uest., prez. podmazujem - mazati sa svih strana; mazati odozdo, iznutra; prenes. potku pljivati, podmiivati, davati mito. podmet im. m. r. - gram. rije u reenici koja ima oznaava vritelja radnje, su bjekt. podmeta im. m. r., g. jd. podmetaa ono to se podmee pod neto; podloga za neto; otira za cipele; osoba koja neto podmee {podmeta poara). podmetaa im. . r. - klin, igla kojom se neto podmee, podbacuje pod neto; kod rala dio na gredelj u.
g a -

659

podmitljivac podmetak im. m. r., g. jd. pddmetka, n. mn. podmei, g. mn. pddmetaka , dat.instr.-lok. mn. pddmecima - podloga; ono to je podmetnuto; ono to se podmee, podmeta; podmetnuto dijete, podmee. podmetaljka im. . r., dat. jd. podmetaljci, g. mn. podmetaljki - podmeta, igla za podbacivanje; pejor. podmetanje, splet karenje. podmetanje gl. im. s. r. od podmetati, podmetati gl. nesvr., prez. pddmeem vriti podmetanje; neto stavljati krio mice; podbacivati, poturati; podlagati pod neto; prenes. praviti spletke, spletkariti; varati koga podmetanjem, podmetnuti gl. svr., prez. pddmetnem metnuti neto kriomice da se ne zna podmeta; podbaciti, podloiti, poturiti neto ispod ega; prenes. podmetanjem napraviti spletku, podmien prid., odr. v. podmieni - onaj koji je primio mito, potkuplje mitom, korumpiran, podmienlk im. m. r., g. jd. podmienika , n. mn. podmienici - onaj koga po dmiuju; podmien ovjek, podmiiva im. m. r., g. jd. podmiivaa , v. jd. podmiivau/podmiivau - po tkupljiva; onaj koji podmiuje koga; osoba koja nekome daje mito. podmiivanje gl. im. s. r. od podmiivati. podmiivati gl. nesvr., prez. podmiujem - davati kome mito; potplaivati, potku pljivati koga mitom. podmirenje im. s. r. - zadovoljenje kakvih potreba; nabavka, nabavljanje potreb nog; izvrenje, vraanje duga. podmiriti gl. svr., prez. podmirim - za dovoljiti potrebe; nabaviti potrebno; vratiti dug. podmirivati gl. nesvr., prez. podmirujem - zadovoljavati potrebe; nabavljati po trebno; vraati dug. podmititi gl. svr., prez. pddmitim, trp. prid. pddmien - dati kome mito; pot platiti, potkupiti koga mitom, podmitljiv prid., odr. podmitljivi - koji je sklon uzimanju mita, podmiivanju; ko ji se moe podmititi, podmitljivac im. m. r., g. jd. podmitljivca , v. jd. podmitljive - onaj koji prima mito; ovjeke sklon podmiivanju.

podmitljivica podmitljivica im. . r., v. jd. podmitljivice - ena podmitljivac, podmitljivost im. . r., instr. jd. podmitljivuJpodmitljivosti - osobina, svojs tvo, sklonost podmitljivih ljudi, podmladak im. m. r., g .jd . pddmlatka, n. mn. pbdmlaci - mlada generacija; novo pokoljenje; omladina; mlade; mlade ivotinje. podmladiti gl. nesvr., prez. podmladlm uiniti mladim; postati mlai; obnoviti svojstva, osobine mladosti; obnoviti ne to staro onim to je mlado. podmlMen prid., odr. v. pddmldenl kome su data, vraena svojstva, osobi ne, obiljeja mladih; obnovljen neim mladim (npr. podmlaeno stado). podmlaenost im. . r., instr. jd. podmlaenou!pddmlaeno ti - svojstvo, oso bina podmlaenog; obiljeje podmlaenih. podmlaivanje gl. im. s. r. od podmlaivati. podmlaivati gl. nesvr., prez. podmldujem - vriti podmlaivanje; neemu starom vraati osobine mladog; neto staro obnavljati novim, mladim. podmornica/podmOrnica im.. r. - speci jalno oklopno plovilo, obino ratni brod, koje plovi duboko ispod povrine mora. podmorniar/podmorniar im. m. r. vojnik, mornar koji plovi u podmornici, podmorniki/podmorniki prid. odr. v. koji se odnosi na podmornice i na podmomiare. podmorski/podmorski prid. odr. v. - koji se odnosi na sve ono to je pod morem (npr. pdm orski ivot). podmukao prid., odr. v. podmukli - koji napada iz potaje; koji neoekivano nanosi bol; koji je naizgled dobroduan a ini zlo; pakostan; zloban, podmuklica im. . r. - podmukla osoba; naizgled dobronamjerna ali zlobna oso ba; osoba od koje se ne oekuje pakost, jer je naizgled dobroduna, a ona je po tajno ini; zlobnica, pakosnica. podmuklo pril. - na podmukao nain, iz potaje neto runo; pakosno; zlobno, podmuklost im. . r., instr. jd. podmuklou!podmuklo ti - osobina podmuklih

660
osoba; ono to ine podmukli ljudi; pakost; zloba, podnaslov im. m. r. - dodatni naslov, manjim i svjetlijim slovima ili na kakav drugi nain obiljeen tekst ispod naslo va; podnaziv. podne im. s. r., g. jd. podneva - podnevnica; pola dana; sredina dana; dva naest sati po danu; trenutak kada Sunce prolazi kroz meridijan odreenog mje sta; podnevni namaz; vrijeme kad se klanja podnevni namaz; vrijeme kad se ezanom kod muslimana ili crkvenim zvonom kod krana, poziva na podne vnu molitvu; vrijeme za ruak, podneblje im. s. r. - nebeska visina; prostor pod nebom; kraj s osobenom klimom; podruje; kraj. podnesak im. m. r., g. jd. pddneska , n. mn. pddnesci , g. mn. podnesaka - ono to je podneseno; pismena molba, za htjev koji se nekome podnosi, podnevak im. m. r., g. jd. podnevka , n. mn. pdnevci, g. mn. podnevaka - me ridijan. podnevakl prid. odr. v. - koji se odnosi na podnevak, podnevni/podnevni prid. odr. v. - koji se odnosi na podne. podnevnlkl/podnevnlkl prid. odr. v. podnevaki, meridijanski, podnevnica/podnevnica im. m. r. - po dne. podne vnlk/podnevnlk im. m. r. - podne vak. podni prid. odr. v. - koji se odnosi na pod (npr. podna pr tirka). podnica im. . r. - daska za pod; podna daska; podij, uzdignuti dio poda. podnijeti gl. svr., prez. podnesem/podne sem - nekome neto u rukama primjeti; iscrpno obrazloiti; izdrati; otrpjeti ne ku tegobu. podnimaa im. . r. - tap kojim se po dupire teret na suprotnoj strani radi ravnotee. podnimiti (se) gl. svr., prez. podnlmlm (se) - nasloniti bradu na dlanove; pod boiti (se); prekrstiti ruke; neto vrsto poduprijeti, podnizati gl. svr., prez. podnlzem - nani zati odozdo, ispod ega; potkititi nizom. podno i podnu prijei. - dolazi s gen. u zn. ispod ega, u donjem dijelu, na dnu (npr. pddno bae)\ udno/udnu. podnoktica im. . r. - trag ega ispod nokta; prljavtina pod noktom; gnojna upala korijena nokta, podnosilac im. m. r., g. jd. podndsioca , n. mn. podndsioci , g. mn. podnosilaca podnositelj, ovjek koji neto trpi, pod nosi; predlaga; izvjeta; molitelj i sl. podnositelj im. m. r. - podnosilac, podnositeljica/podnositeljka im. . r. ena podnositelj, podnositelj ka. podnositi gl. nesvr., prez. podnosim donositi pod neto, podvlaiti; ponizno prinositi; izvjetavati o emu; trpjeti, podnoenje gl. im. s. r. - trpljenje; podvla enje ega donesenog pod neto; izvje tavanje; pisanje molbe, zahtjeva i sl. podnoka im.. r., dat. jd. podnoki podnoak. podnoak im. m. r., g. jd. podnoka , n. mn. podnoci - pokretna stepenica; pa puica koja se pritie nogom radi po kretanja stroja; drvena preka ispod stola; zagrijana cigla, kamen i sl. za grijanje nogu; sve to je pod nogama u funkciji zatite od hladnoe, vlage, to plote i sl. podnoan prid., odr. v. podno-zn! - koji je pod nogama; prenes. koji je u podnoju, podnojak im. m. r., n. mn. podnozjaci, dat.-instr.-lok. mn. podnozjacima podnoak. podnonjak im. m. r., n. mn. podnoinjaci , dat.-instr.-lok. mn. pbdnoznjacima podnoak. podnoje/podnoje im. m. r. - donji dio ega: stalak na koji se neto stavlja; vrsto tlo pod nogama; ravnica sa koje poinje uspon; donji dio brda, planine, podnonik/podnonik im. m. r., n. mn. podnoznicUpdnoznici - podnoak, podnjiskfvati gl. nesvr., prez. podnjlskujem - onomat. s vremena na vrijeme njiskati kao konj. podoba/podoba im. . r. - lik, oblik, slika ega. podoban prid., odr. v. podobni - prikla dan, udoban, odgovarajui; slian, nalik, podobar prid., odr. v. podobrl - prilino dobar; povelik; dosta jak, snaan.

661

podraniti

poobijati gl. svr., prez. pod obijam dobiti sve redom jedno po jedno, podobriti (se) gl. svr., prez. pbdobrlm (se) - postati bolji nego ranije, prodo briti (se). podonjak im. m. r., n. mn. podonjaci, dat.-instr.-lok. mn. podonjacima - ote klina ispod oka. pododbor im. m. r. - dio odbora zaduen za jedan segment njegovog djelovanja, pododjel im. m. r. - pododjeljenje. pododjeljenje im. s. r. - dio odjeljenja koje je zadueno za odreeni segment njegovog djelovanja, podoficir im. m. r. (lat.), g. jd. podoficira starjeina u vojsci sa inom niim od oficira. podoficlrka/podoficlrka im. . r. (lat.), dat. jd. podoficIrkUpodoflcIrki - ena podoficir; podoficirova ena. podoficirski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na podoficire, podoficirua im. . r. (lat.), augm. i pejor. - prostakua koja je na usluzi podo ficirima; negativno obiljeena podoficireva ena. podoj im. m. r., podoja - dojenje; vrijeme poetka dojenja; trajanje jednog dojenja, podojiti gl. svr., prez. pbdojlm - nahraniti dijete dojenjem; dojenjem sve pojesti, izmusti; zavriti dojenje, podoknica im. . r. - ob. serenada, pjesma koja se pjeva pod prozorom, podolje pril. - malo vie dolje, prilino dolje. podolje im. s. r. - podruje, oblast, kraj pod planinom, dolina, podosta pril. - malo vie nego to treba, vie od dosta; prilino mnogo, podozrenje gl. im. s. r. - sumnjiavost u ispravnost; sumnja; nedokazana nevje rica u iji rad, namjere, potenje, podozrijevanje gl. im. s. r. od p o d o z re vati. podozrijevati gl. nesvr., prez. podozrijevam - imati podozrenje; bez sigurnih dokaza sumnjati, podozriv prid., odr. v. podozrivl - koji izaziva sumnju; sumnjiv, nepovjerljiv, podozrivo pril. - sumnjivo, sumnjiavo; s podozrenjem. podraniti gl. svr., prez. podranlm - po raniti, ustati rano, uraniti; stii prije

podrasti ostalih; poeti neto prije vremena, rani je. podrasti/podrasti gl. svr., prez. podrastem/podrstem - prilino uzrasti; odra sti u odnosu na ranije stanje, podrazdio/podrazdjel im. m. r., g. jd. podrzdjela - pojedinaan dio neke cje line; odjel, odjeljak, podrazred im. m. r., g. jd. podrzreda dio, odjeljak razreda kao cjeline, koji okuplja bia, predmete ili pojave istih ili slinih osobina, podrazumijevati gl. nesvr., prez. podra zumijevam - ne kazujui rijeima sma trati neto reenim. podraaj im. m. r., g. jd. podraaja, n. mn. podraaji - vanjski poticaj na rea kciju ula, poticaj, podraavalac im. m. r., g. jd. podraavaoca, n. mn. podravaoci, g. mn. p o draavalac - podraavatelj, onaj koji podraava; ovjek koji oponaa, imitira koga, imitator; onaj koji svojom po javom, ponaanjem ili radom djeluje na pojavu podraaja, koji izaziva podraaje kod drugih, podraavalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na podraavaoce (npr. podraavalaki rad). podraavalaki pril. - kao podraavaoci; na nain podraavalaca. podraavanje gl. im. s. r. - oponaanje, imitiranje; ugledanje na koga oponaa jui ga. podraavatelj im. m. r., g. jd. podra avatelja - podraavalac, podraavati gl. nesvr., prez. podraavam - ugledati se na koga oponaajui ga; imitirati. pddraen prid., odr. v. pddraeni - koji je potaknut na podraaj, provociran na rea kciju. podraenost im. . r., g. jd. pddraenosti, instr. jd. pddraenou!pddraenosti osobina, stanje podraenog. podraiti gl. svr., prez. podrajm - djelo vati na podraajna ula koja odgovaraju podraajem; malo nadraiti (pokak ljati, nasmijeiti, rasplakati i sl.), podraiv prid., odr. v. podraivi - podraljiv. podraivanje gl. im. s. r. od podraivati.

662
podraavati gl. nesvr. i uest., prez. po draajem - neprestano ili povremeno djelovati na ija ula da bi ona uzvratila odgovarajuim podraajem, poraljiv prid., odr. v. podraljivi - kojeg je lahko nadraiti; sklon podraivanju; koji brzo odgovara na podraaje; osje tljiv. podraljivac im. m. r., g. jd. podraljivca, n. mn. podrljivci, dat.-instr.-lok. mn. podrdljivcima - onaj koji koga podrauje; onaj koji je sklon podraivanju. podraljivo pril. - na nain podraljivaca, kao podraljivci. podred im. m. r., g. jd. podreda, n. mn. podredovi - nii red potinjen starijem, vanijem, viem redu. podrediti gl. svr., prez. podredim - pot initi; staviti u zavisnost, podreen prid., odr. v. podreeni - pot injen; koji je nekome odgovoran; koji ima nekoga iznad sebe. podreeno pril. - na nain podreenog, kao podreeni, podreenost im. . r., g. jd. pddreenosti, instr. jd. podreenoulpddreenosti stanje podreenog, podreivanje gl. im. s. r. od podreivati, podreivati gl. nesvr., prez. podreujem - dovoditi neto ili nekoga u podreen poloaj, potinjavati, podrepak im. m. r., g. jd. podrepka , n. mn. podrepci , dat.-instr.-lok. mn. podrepcima - dio tijela ispod repa; ue ili kai koji idu pod rep; podrepina; podrepnica. podrepa im. m. r., g. jd. podrepaa, n. mn. podrepi, g. mn. podrepaa pejor. onaj koji se dodvorava kome, koji mu se podvlai pod rep, snishodljivac, ulizica, podrepiti (se) gl. svr., prez. podrepim poviti, podviti rep; prenes. uvui se kome pod rep; ulagivati se, dodvo ravati se; neugodno se dogoditi; odvijati se kako ne valja, podrepnica im.. r. - podrepak, podre pnik. podrepnik im. m. r., n. mn. pddrepmci ue, kona ili platnena traka koja se tovarnoj ivotinji stavlja pod rep; podrepak; podrepnik. podrepnj ak/podrepnj ak im. m. r., g. jd. podrepnjaka!podrepnjka - konj ili koja drugo tovarna ivotinja s podrepnikom. podrepnj ak im. m. r., g. jd. podrepnjaka , n. mn. podrepnjaci - podrepnik, podreza im. m. r., g. jd. podrezaa vrsta obuarskog noa za podrezivanje; onaj koji podrezuje, podreziva. podrezati gl. svr., prez. pod reem - re zanjem skratiti odozdo; prenes. uiniti neto ili nekoga bezopasnim, podrezivanje gl. im. s. r. od podrezivati. porezivati gl. nesvr., prez. podrezujem rezanjem skraivati odozdo; prenes. initi da neko ili neto postane bezo pasno. podrhtaj im. m. r. - slabani drhtaj; mali drhtaj. podrhtati gl. svr., prez. podrhtimlpodrhtim - uiniti mali drhtaj, zadrhtati; malo (se) zatresti, potresti, podrhtavanje gl. im. s. r. od podrhtavati, podrhtavati gl. nesvr., prez. podrhtavam - slabo, lagano drhtati, potresati, podrigivanje gl. im. s. r. od podrigivati, podrigivati gl. nesvr., prez. podrigujem nakon jela, obino kad je pun stomak, na usta glasno isputati zrak. podrignuti gl. svr., prez. podrignem, rad. gl. prid. podrignuo - glasno na usta ispustiti progutani zrak. podriknuti gl. svr., prez. podrikne - jed nom glasno riknuti; svom snagom ri knuti. podrikivati gl. nesvr., prez. podrikuje - s vremena na vrijeme glasno rikati; rikati svom snagom, podrijetlo im. s. r. - ob. porijeklo, podriti gl. svr., prez. podrijem - kao ri lom potkopati zemlju ispod ega; podroviti; podlokati, potkopati dugotra jnim djelovanjem vode; razoriti podri vanjem; prenes. obino potajno praviti kakve smetnje da se neto uradi, ostvari, podriva im. m. r., g. jd. podriva, v. jd. podrivau - sprava za podrivanje; onaj koji neto podriva, koji kome pravi smetnje u ostvarenju njegovih zamisli ili radnji. podrivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na podrivanje i podrivae. podrivaki pril. - na nain podrivaa, kao podrivai.

663

porpanac

podrivanje gl. im. s. r. od podrivati, podrivati gl. nesvr., prez. podrivam obino potajno initi neto, ometati da neko neto uradi, ostvari, podriven prid., odr. v. podriveni - po tkopan, podlokan; prenes. nesiguran, nestabilan. podrljati/podiijati gl. svr., prez. podrljam/podiijam - pobranati, prei drlja om. podrmati gl. svr., prez. podrmam - po tresti; malo i lagahno uzdrmati, zadrma ti; prenes. oduzeti sigurnost, uskolebati; unijeti nemir, uznemiriti; liiti vrstoe, pokolebati, podrmusati gl. svr., prez. podrmusam, trp. prid. podrmusdn - drmusanjem potresti; malo podrmusiti. pormusiti gl. svr., prez. podimusim drmusanjem potresti, podrobac im. m. r., g. jd. podropca, n. mn. podropci, g. mn. podrobaca , dat.instr.-lok. mn. podropcima - sitno isjeckana i dobro uprena govea unu trica, kaurma, podrobica, podobak. podrobak im. m. r., g. jd. podropka, n. mn. podropci, g. mn. podrobaka, dat.instr.-lok. mn. podropcima - podrobac. podroban prid., odr. v. podrobni - de taljan, iscrpan, sa svim pojedinostima, podrobica im. . r. - podrobac. podrobiti gl. svr., prez. podrobim izdrobljeno potopiti u to, udrobiti, podrobno pril. - iscrpno, detaljno, do u pojedinosti precizno, podrobnost im. . r., g. jd. podrobnosti, instr. jd. podrobnou/podrobnosti osobina podrobnog; iscrpnost, detalj no st. podroniti gl. svr., prez. pod ronim - ro njenjem se podvui pod neto, zaroniti, uroniti pod neto; potkopati, podlokati, podronjavanje gl. im. s. r. od podronjavati. podronjavati gl. nesvr. i uest., prez. po dr onjavam - s vremena na vrijeme ro njenjem se zavlaiti pod ta; initi podronjavanje, tj. vlaenjem i udara njem ovlaenog odronjavati, podrovati gl. svr., prez. pddrujem - podroviti, potkopati, podlokati, porpanac im. m. r., g. jd. podrpnca, n. mn. podrpnci, g. mn. podipanaca, dat.-

podrpanko instr.-lok. mn. podrpncima - podera nac, odrpanac, onaj koji je u dronjcima, podrpanko im. m. r., g. jd. podrpanka, hip. - blagonaklon naziv za odrpanca. podrpati gl. svr., prez. podrpam - pocije pati, poderati; poeati se drpanjem. podrtina im.. r. - poderotina, pocjepo tina; ruevina, razvalina; neto staro i neupotrebljivo; prenes. ostario, onemo ao ovjek, podruje im. s. r., n. mn. podruja - kraj, prostor; oblast u nauci; vrsta djelatnosti, podrobiti gl. nesvr., prez. pddrubim previti, podvrnuti rub; napraviti porub, porubiti; skratiti porubljivanjem. podrubiti se gl. svr., prez. pddrubim se prekriti kosu rupcem; podvezati rubac, maramu; pokriti se po glavi, podrugati se gl. svr., prez. pddrugam (se) - ob. porugati se. podrugiva im. m. r., g. jd. podrugivaa onaj koji se kome podruguje; onaj koji je sklon podrugivanju, podrugivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na podrugivae. podrugivaki pril. - na nain podrugivaa, kao podrugiva, s podrugivanjem, podrugivanje gl. im. s. r. od podrugivati (se). podrugivati (se) gl. nesvr., prez. podrugujem (se) - rugati se; izvrgavati koga ili ta ruglu . podruglica im. . i m. r., pejor. - osoba koja se podruguje drugima; koji je cini an, podsmjeljiv, podrugljiv prid., odr. v. podrugljivi - koji je sklon podrugivanju, podrugljivac im. m. r., g. jd. podriigljlvca, n. mn. podrugljiv ci, dat.-instr.lok- mn. podrugljlvcima - onaj koji se kome rado podruguje; osoba sklona po drugivanju, podrugljivica im. . r. - ena podru gljivac. podrugljivo pril. - s porugom, na nain podrugljivih, podrugljivost im. . r., g. jd. podruglji vosti, instr. jd. podrugljiv oulpodru gljivosti - osobina podrugljivih ljudi, podrugnuti se gl. svr., prez. pddrugnem se - jednom se narugati; uputiti porugu., podrum im. m. r. - prostor ispod prizemlja zgrade sasvim ili najveim dijelom

664
ukopan u zemlju; podzemna prostorija ispod kue; podzemno skrovite; tala, izba; namjenska prostorija za skladi tenje pia; skladite i prodavaonica pia; gostionica, podrumar im. m. r. - osoba koja ivi u podrumu; onaj koji radi u podrumu pia. podrumara im. . r. - podrumska pro storija. podrumarev/podrumarov prid. odr. v. koji pripada podrumaru, podrumarstvo/podrumarstvo im. s. r. privredna grana, proizvodnja alkoholnih pia; skladitenje i prodaja pia. podrumski prid. odr. v. - koji se nalazi u podrumu, koji mu pripada; koji se odno si na podrume, podrutviti gl. svr., prez. podrutvlm , trp. prid. pddrutvljen - uiniti drutvenim; preobratiti u drutveno; socijalizovati, podrutvljavanje gl. im. s. r. - pretvaranje privatnog vlasnitva u drutveno u soci jalizmu. porutvljavati gl. nesvr., prez. podrutvljavam - neto pojedinano pretvarati u zajedniko; privatno pretvarati u drutveno; socijalizirati, podrutvljenost im. . r., instr. jd. pddriitvljenou/pddrutvljensti - stanje ono ga to je podrutvljeno. podruni/podrunl prid. odr. V. - koji se odnosi na podrunice, podrunica/podrunica im. . r. - ogra nak neke ustanove, preduzea i sl.; naj manja drutvena i administrativna orga nizacija u okviru mjesne zajednice, podrunikl/podrunikl prid. odr. v. koji se odnosi na podrunice, podrka im. . r. - podsticaj; potpora; pomo. podizati gl. svr., prez. pddrzlm - nakratko drati; potaknuti, podstaknuti; odobriti neto; ne dozvoliti svojom podrkom da neto prestane; pruiti podrku, potporu, pomo. podriva im. m. r., g. jd. podrzava podra val ac/podra vatelj. podravalac/podravatelj im. m. r., g. jd. podrzdvaoca , n. mn. podrzdvaoci, g. mn. podrzdvalaca - podrava, onaj koji koga podrava; onaj koji nekome daje potporu, pomo, podrku, podravanje gl. im. s. r. od podravati. podravati gl. nesvr., prez. podfzavam pruati kome podrku za ono to radi; davati nekome pomo u znak potpore za ono to se zastupa ili to se ini. podraviti gl. svr., prez. podravan neto privatno pretvoriti u dravno; uiniti dravnom svojinom, podravljenje gl. im. s. r. - pretvaranje ega nedravnog u dravno, poravljivati gl. nesvr., prez. podrzavIjujem - pretvarati neto nedravno u dravno. posijecanje gl. im. s. r. od podsijecati, podsijecati gl. nesvr., prez. podsijeem rezati odozdo; postepeno rezati, ometa njem zaustavljati, podsiriti gl. svr., prez. pddsirlm - zavriti sirenje mlijeka stavljanjem u njega sirita, kvasa ili sl. podsjeanje gl. im. s. r. od podsjeati, podsjeati gl. nesvr., prez. pddsjeam initi podsjeanje; opominjati; pomoi kome da se prisjeti ega. podsjei gl. svr., prez. podsijeem odsjei odozdo; skratiti ime otrim odozdo; potkresati; prenes. naglo pre sjei, prekinuti tok neega; iznenada se oduzeti, od straha se paralizovati. podsjetiti gl. svr., prez. pddsjetlm , trp. prid. podsjeen - opomenuti koga da se sjeti neega; vienjem ega prizvati u svijest neto to je bilo ili to bi moglo da se desi; asocirati na neto, podsjetnica im. . r. - kartica na kojoj su ispisani iji osobni podaci, vizit-karta; sve to je zapisano za podsjeanje na neto; sitni predmeti koji slue za pod sjeanje. podsjetnik im. m. r., n. mn. podsjetnici , dat.-instr.-lok. mn. pddsjetnlcima - bloi za biljeenje onoga to treba da slui za podsjeanje; spisak zabiljeki koje podsjeaju na radne i dr. obaveze; sve to slui za podsjeanje, podskakivanje gl. im. s. r. od podskaki vati. podskakivati gl. nesvr., prez. podskcikujem - u malim uestalim skokovima udaraajui o tlo skakati uvis. podskoiti gl. svr., prez. pddskolm - u mjestu skoiti uvis; namjerno odskoiti.

665

podstaknuti podsmijati (se) gl. svr., prez. pddsmijem (se) - uiniti podsmijeh; podrugljivo se nasmijati. podsmijavanje gl. im. s. r. od podsmija vati se. podsmijavati se gl. nesvr., prez. podsmijavdm se - initi podsmijavanje; podru gljivo i potajno izlagati, izvrgavati koga podsmijehu; rugati se podsmijehom; ismijavati koga. podsmijeh im. m. r., n. mn. podsmijesi , dat.-instr.-lok- mn. podsmijesima - po drugljivi smijeh; smijehom iskazano podrugivanje; ismijavanje, podsmijevati (se) gl. nesvr., prez. pddsmijevam (se) - podsmijavati se. podsm jehnuti se gl. svr., prez. pddsmijehnem se - zajedljivo se osmjehnuti; podrugljivim osmijehom vrijeati koga; ismijevati, izvrgavati koga posmijehu, posmijevati. posmijevanje gl. im. s. r. od podsmije vati (se). podsmjehivanje gl. im. s. r. od podsmje hivati se. podsmjehivati se gl. nesvr., prez. pod smjehujem se - rugati se podsmjehivanjem; podrugljivo ismijavati; slati kome zajedljive, zlobne smijeke, podsmjekivati se gl. nesvr., prez. podsmjekujem se - smijekom se rugati; podsmjehivati se. podsmjeljiv prid., odr. v. podsmjeljivi podrugljiv, koji je s podsmijehom, podsmjelj iva im. m. r., g .jd . podsmjeljlvca, n. mn. podsmjeljiv ci, dat.instr.-lok. mn. podsmjeljiv cima - onaj koji se kome podsmehuje; podrugljivac; onaj koji je sklon podsmjehivanju. podsmjeljivica im. . r., v. jd. podsmjeljivice/podsmjeljivico - ona koja se podsmjehuje, podsmijava; osoba sklona podsmjehivanju, podsmijavanju. podsmjeljivo pril. - na nain podsmjeljivaca, kao podsmjeljivci. podsmjelj i vost im. . r., g. jd. podsmjeljivosti, instr. jd. podsmjeljivosti/podsmjeljivou - stanje i obiljeje pod smjeljivog, podstaknuti gl. svr., prez. pddstaknem , rad. gl. prid. podstaknuo!pddstakao potaknuti, potai .

podstanar podstanar im. m. r., instr. jd. podstana rom/podstanarem - onaj koji stanuje u tuem stanu; ovjek koji je iznajmio stan. podstanarev/podstanarov prid. odr. v. koji se odnosi na podstanara, koji mu pripada. podstanarka im. . r., dat.-lok. jd. podstanarki, g. mn. pbdstanarki - ena podstanar; ona koja stanuje u tuem stanu; ona koja je iznajmila stan. podstanarski prid. odr. v. - koji se odnosi na podstanare, koji im pripada, podstanarstvo im. s. r. - podstanarski status; stanje u kome se nalaze podsta nari. podstarost pril. - pod stare dane, u sta rosti. podstava im. . r. - ono to se stavlja ispod ega; ono ime se podstavlja; svilenkasto platno kojim se podstavljaju kaputi i dr. odjea; unutranje platno kod neke odjee, podstavak im. m. r., g. jd. pddstavka, n. mn. podstavci, g. mn. pddstavaka, dat.instr.-lok. mn. pddstavcima - mu. dio stavka; ono to se stavlja pod to; postolje. podstaviti gl. svr., prez. pddstavim priiti podstavu s unutranje strane odjee; staviti podstavu pod to. podstavij anje gl. im. s. r. od podstavljati. podstavljati gl. nesvr., prez. pddstavljam - pri ivati podstavu s unutranje strane odjee; stavljati podstavu pod to; vriti podstavljanje ega. podstai/podstaknuti gl. svr., prez. pddstaknem - dati podsticaj kome ili e mu; podjariti; rasplamsati; prenes. po buditi; nagovoriti podsticanjem, podsticaj im. m. r. - ono to podstie; pre nes. podstrek; pobuda; nagovor; ohra brenje. podsticajnl prid. odr. v. - koji ima osobinu podsticanja; koji podstie, podsticajno pril. - kao podsticaj, poput podsticaja; prenes. ohrabrujue, podsticalo im. s. r. - sredstvo kojim se podstie; hipok. od podsticatelj, osoba koja podstie, podsticanje gl. im. s. r. od podsticati, podsticatelj im. m. r. - onaj koji podstie na to, koji ohrabruje.

666
podsticati gl. nesvr., prez. pddstiem initi podsticanje ega ili koga; prenes. nagovarati podsticanjem; poticati na to. podstrei gl. svr., prez. pddstreknem podstreknuti, podstrek im. m. r., n. mn. podstrei podsticaj; prenes. ohrabrenje, nagovor; podrka. podstrekavanje gl. im. s. r. - podstrekivanje, podsticanje; hukanje. podstrekavao gl. nesvr., prez. podstrekavam - podstrekivati; podsticati neko ga da neto ini; nagovarati; prenes. nagovorom izazivati negativne naboje, emocije, hukati, podstreka im. m. r., g. jd. podstrekaa, n. mn. podstrekai - podstrekiva, oso ba koja podstrekava; huka, nagova ra na neto loe. podstrekaica im. . r. - ona koja daje podstrek; ena podstreka; ona koja druge podstie na injenja ega loeg, nepoeljnog; hukaica. p o d strek a i prid. odr. v. - podstrekivaki, koji se odnosi na podstreka vanje i podstrekae. p o d strek a i pril. - podstrekivaki, na nain podstrekaa, kao podstrekai, podstrekiva im. m. r., g. jd. podstrekiva, n. mn. podstrekivi - onaj koji podstrekava; podstreka, podstrekivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na podstrekivanje i podstreka vae; podstrekai, podstrekivaki pril. - podstrekai, podstrekivanje gl. im. s. r. - podstre kavanje. podstrekivati sl. nesvr., prez. podstrekujem podtrekavati. podstreknuti gl s^r., prez. pddstreknem, trp. prid. pddstreknuo/pddstrekao - izv riti podstrek; potai, potaknuti, nago voriti na ta loe. podstreica im. . r. - podstreica, podstreje. podstreje im. s. r. - podstreica, podstre ic a ; prostor pod srehom. podstrenl prid. odr. v. - koji je pod strehom; koji se odnosi na podstre i c a podstreje. p o d streica im. . r. - podstreica, pro stor ispod strehe, podstreje; postrenica. podstrii/podstrii gl. svr., prez. postriem - odozdo ostrii; podiati; podrezati (kosu, dlake, vunu i sl.), podstrig im. m. r., n. mn. pddstrizi, g. mn. podstriga - podstriena vuna; obrijano tjeme kod sveenika; sam in podstrizanja. podstrizanje gl. im. s. r. - podrezivanje (kose, dlaka, vune) odozdo, podstrizati gl. nesvr., prez. podstrizujem - obavljati podstrizanje, podrezivati ta vlaknasto odozdo, podsuknja im. . r., g. mn. pddsuknjT tanka, glatka ili nabrana donja suknja, podsvijest im. . r., g. jd. podsvijesti, instr. jd. podsvijeu/podsvijesti - dio svijesti, ono ega nismo svjesni da imamo. podsvjestan/podsvjestan prid., odr. v. podsvjesni/podsvjesni - nesvjestan; koji je bez aktivnog prisustva svijesti, u podsvijesti, podsvjesno/podsvjesno pril. - nesvjesno; kao u podsvijesti; na podsvjestan nain, podsvjesnost/podsvjesnost im. . r., instr. jd. pddsvjesnou/podsvjesnou i podsvjesnosti/pddsvjesnosti - stanje u podsvijesti; nesvjesno promiljanje, podav/podav im. m. r., g. jd. podava, n. mn. podavovi - unutarnji av; av koji se ne vidi, s druge strane ruba; ono to je podiveno pod ta. podavak im. m. r., g. jd. podavka , n. mn. podavci, g. mn. podavaka , dat.instr.-lok. mn. podavcima , em. - ma len, kratak av ispod ega; mali unu tarnji av. podef im. m. r. (fr.), g. jd. pddefa / podef a, n. mn. podefovi/podefovi zamjenik efa, rukovodioca nekog odjeljenja. poditi gl. svr., prez. podijem , trp. prid. podiven - iti ispod ega, ivanjem privrstiti odozdo, poivanje gl. im. s. r. - privravanje ega uz neto ivanjem odozdo; oja avanje ivanjem s donje strane, odo zdo. podivati gl. nesvr., prez. podivam priivati neto ispod neega; ivanjem privravati, ojaavati odozdo, podiati gl. svr., prez. podiam - malo skratiti kosu; oiati.

667

poduhvaanje

podiavanje gl. im. s. r. - skraivanje kose ianjem; ianje odozdo, podiavati gl. nesvr., prez. podiavam - obavljati podiavanje; skraivati, podrezivati kosu ianjem, iati odo zdo. poduavalac im. m. r., g. jd. p odudvaoca , n. mn. poduavaoci, g. mn. poduavalca - onaj koji koga podu ava emu u dogovorenom vremenu; onaj koji daje poduke; instruktor, poduavanje gl. im. s. r. od poduavati, poduavatelj im. m. r. - poduavalac. poduavati gl. nesvr., prez. poduavam nakratko pomagati kome u uenju, pouavati; davati kome poduku; neko vrijeme svojim znanjem i iskustvom pomagati kome da neto naui; nakrat ko koga emu uiti, poduiti gl. svr., prez. pdduim - svojim znanjem i iskustvom u nekom kraem vremenu nekoga neemu nauiti; po duavanjem kome pomoi da neto naui; podukom koga nauiti emu. podudaran prid., odr. v. podudarni - koji se preklapa, slae se s kim ili im; jednak po obliku i veliini; koji mu odgovara. podudaranje gl. im. s. r. - preklapanje, slaganje; udaranje odozdo, podudarati se gl. nesvr., prez. podu daram se - slagati, preklapati se s im; udarati odozdo, podudariti (se) gl. svr., prez. podudarim (se) - uvrstiti udaranjem odozdo; uda riti iznutra; biti podudaran, preklopiti se. podudarno pril. - na podudaran nain; na odgovarajui nain; skladno; slono, podudarnost im. . r., g. jd. podudar nosti, instr.-lok. jd. podudmou/podudrnosti - osobina ili stanje onoga to je podudarno, podug prid., odr. v. podugi, komp. podui - prilino dug, podugaak, podugaak prid., odr. v. podugaki prilino dugaak, podug. podugo pril. - prilino dugo; dosta dugo. poduguljast prid., odr. v. poduguljasti podosta izduen, poprilino duguljast, poduhvaanje gl. im. s. r. - poduhva tan) e.

poduhvaati (se) poduhvaati (se) gl. nesvr., prez. poduhvaam (se), trp. prid. poduhvaen - poduhvatati (se), hvatati odozdo, hvatajui podizati, obuhvatati; prenes. poduzimati ta, zalagati se, brinuti se za neto. poduhvat im. m. r. - pothvat, znaajan, izuzetan, teak posao koji je neko poduzeo da ga ostvari ili ga je ostvario, poduhvatan prid., odr. v. poduhvatni koji zna u pravo vrijeme i na pravi nain poduzeti neto; koji se pravo vremeno zna poduhvatiti ega; spretan; snalaljiv; poduzetan, poiihvatanje gl. im. s. r. - zauzimanje za ta; pravovremeno poduzimanje nekih aktivnosti; snalaenje, poduhvatati (se) gl. nesvr., prez. p o duhvatom (se) - poduhvaati se. poduhvatiti gl. svr., prez. poduhvatim obuhvatiti odozdo; sasvim uhvatiti odo zdo. poduka im. . r., dat.-lok. jd. podui, g. mn. poduka - pouka, poduavanje, ue nje uz iju pomo; pouan savjet, podulje/podue pril. - prilino dugo, dosta due. podulji/podui prid. odr. v. - malo dui, poprilino dug. podupirati gl. nesvr., prez. podupirem odozdo upirati; uvrstiti upiranjem odo zdo; prenes. podravati; pomagati pod rkom. podupira im. m. r., g. jd. podupiraa, v. jd. podupirau, instr. jd. podupiraem, n. mn. podupirai - podupiraa; stub, kolac, motka i sl. predmet za podu piranje; potporanj; prenos, onaj koji kome pomae, koji koga podupire, podupiraa im. . r. - podupira, poduprijeti (se) gl. svr., prez. poduprem (se), trp. prid. poduprt - podmetnuti, postaviti podupira pod neto iskri vljeno, nestabilno; podupiraem neto uvrstiti; prisloniti neto uza ta; na sloniti se na to; pridrati glavu prislo njenu na ruke; prenes. pomoi kome; pruiti kome podrku, poduprt prid., odr. v. poduprti - koji je uvren podupiraem; naslonjen na podupira; prislonjen uza ta. podurati gl. nesvr. (tur.), prez. podiirdm - dugo trpjeti.

668
podusnica im. . r. - uperak dlaka ispod donje usne. poduiti (se) gl. svr., prez. pdduim, trp. prid. pdduen - poguiti (se); uduiti (se), podaviti (se), utopiti (se); ugasiti (se); nestati, poduje im. s. r. - crkvena molitva za duu umrlog, pounl prid. odr. v. - koji je pod uhom, ispod uha; koji se odnosi na podunike i podunice, podunica im. . r. - crkv. ena koja na sprovodu nosi svijeu; pljuvana lije zda ispod uha; med. zauka, zaunjaci, podunlk im. m. r., n. mn. pddunici, dat.-instr.-lok. mn. pddunicima - crkv. mukarac koji na sprovodu nosi svi jeu. podunjak im. m. r., g. jd. pddunjaka, n. mn. podunjaci, g. mn. pddunjaka donji, mehki dio iza uha; med. zauka, zaunjak; podunjaci, zaunjaci, poduzee im. s. r. - preduzee, privredna, proizvodna ili kakva drugo ustanova, institucija, radionica, koja upoljava vi e radnika i bavi se razliitim proi zvodnim djelatnostima ili drutvenim uslugama. poduzet prid., odr. v. poduzeti - koji je unaprijed uinjen da se ta loe pre duhitri, sprijei ili da se ta nesmetano, povoljno odvija, preduzet, poduzetan/poduzetan prid., odr. v. podu zetni/poduzetni - spretan; vjet, snala ljiv; poduhvatan, poduzeti gl. svr., prez. poduzmem - pre duzeti; uiniti sve da se neto ostvari; prihvatiti se ega; poduhvatiti, uzeti odozdo. poduzetnik im. m. r., n. mn. poduzetnici, dat.-instr.-lok. mn. poduzetnicima preduzetnik; vjet, spretan ovjek koji sve poduzima u pravo vrijeme; snalaljiva, poduhvatna osoba; ovjek koji sam vodi svoje poslove, privatnik, poduzetno pril. - preduzetno: kao podu zetnici, na poduzetan nain, poduzetnost im. . r., g. jd. pdduzetnoulpoduzetnosti - preduzetnost; poduzimljivost; osobina onih koji su podu zetni; poduzimaka djelatnost, aktiv nost. poduzima im. m. r., g. jd. poduzima, n. mn. poduzimi - preduzima; po duzetnik, poduzetan, poduzimljiv o vjek, onaj koji sve vjeto, spretno podu zima. poduzimanje gl. im. s. r. - od poduzi mati. poduzimati gl. nesvr., prez. poduzimam - preduzimati; initi pripremne radnje, pripremati uslove za ostvarenje ega. poduzimljiv prid., odr. v. poduzimljivi koji je prilino poduzetan, sklon poduzimljivosti, ija je osobina poduzimljivost, preduzimljiv, poduzimljivo pril. - na poduzimljiv na in, kao poduzimljivi, preduzimljivo. poduzimljivost im. . r., g. jd. podu zimljiv oulpoduzimljiv osti - osobina poduzimljivih ljudi, preduzimljivost, podue/podue pril, komp. - malo due nego obino, podugo. podvajanje gl. im. s. r. - dijeljenje na dvoje; razdvajanje, odvajanje jednog od drugog. podvajati gl. nesvr., prez. podvajam initi podvajanje; dijeliti na dvoje; razdvajati na dva dijela; razdvajati, odvajati po neemu jedno od drugog, podvala im. . r. - prevara; ono to je kome podvaljeno, podmetnuto; zakinue podmetanjem ega loijeg, podvaldija im. m. i . r. - onaj koji vri podvale; ovjek sklon podvaljivanju; prevarant; varalica, podvaliti gl. svr., prez. podvalim - pre variti koga podvalom; podmetnuti neto loije; nedozvoljeno zamijeniti bolje loijim; zakinuti koga podvalom, podvaljivanje gl. im. s. r. - varanje; podmetanje; zakidanje podmetanjem, podvaljivati gl. nesvr., prez. podvalju jem - varati podvaljivanjem; podmetati neto loije; zakidati podmetanjem, podvarak im. m. r., g. jd. pddvarka , n. mn. podvarci, g. mn. podvardka, dat.instr.-lok. mn. podvarcima - vrsta jela od barenog kiselog kupusa; ono to je podvareno. podvesti/podvesti1 gl. svr., prez. pddvedem/podvedem - pod neto dovesti; pri vesti radi sparivanja; prenes. ubiljeiti pod neto; uiniti neto zavisnim od ega ireg, znaajnijeg, vanijeg.

669

podviknuti

podvesti/podvesti2 gl. svr., prez. podve zem/podvezem - vozei utjerati pod ne to, uvesti. podvesti gl. svr., prez. podvezem!po dvezem - vezom isplesti ispod ega; ukrasiti vezom s donje strane, odozdo, podvez im. m. r. - podveza, podveza im. . r. - ono to je podvezano; ono ime je ta podvezano; traka, vrpca za podvezivanje; jamenijica, vrsta ta nke pamune marame za podvezivanje kose. podvezati (se) gl. nesvr., prez. pddvezem (se) - svezati odozdo; privezati podvezom. podvezica im. . r., em. - mala, kratka ili tanka podveza; svilena, vezena ili ple tena vrpca za podvezivanje potkoljeni ca; elastina podveza kojom se podve zuju arape, dimije ili hlae ispod ko ljena. podvezivanje gl. im. s. r. od podvezivati, podvezivati (se) gl. nesvr., prez. podve zujem (se) - vezivati ispod ega da bude jae; stavljati podveze. podvig im. m. r., n. mn. podvizi, dat.instr.-lok. mn. podvizima - s mnogo odricanja postignut uspjeh; neoekivan i gotovo nemogu uspjeh; ivotni uspjeh, ivotno djelo, podvijanje gl. im. s. r. od podvijati, podvijati (se) gl. nesvr. i uest., prez. podvijam (se) - podavijati, savijati kra jeve ega; skraivati podvijanjem; vriti podvijanje; savijati noge ispod sebe; zavijati, zasukivati; ukrtati ruke jednu preko druge, podvijen prid., odr. v. podvijeni - savijen pod neto; podvmut; zavijen krajevima, zasukan; prekrien jedan preko drugog, podvijeno pril. - na podvijen nain, uvrnuto; prenes. tajnovito, skriveno, pddvlk im. m. r., n. mn. podvici, dat.instr.-lok. mn. podvicima - glasan i sna an uzvik; ljutit uzvik, povikivanje gl. im. s. r. od podvikivati. podvikivati gl. nesvr. i uest., prez. podvikujem - vikati snanim glasom; iskazivati negodovanje, protest i sl. po vienim ljutitim tonom, podviknuti gl. svr., prez. podviknem viknuti snanim glasom; iskazati nego

povilinl dovanje, protest i sl. povienim ljutitim tonom. povilinl prid. odr. v. - koji je smjeten ispod vilice, podvlaak im. m. r., g. jd. pddvlaka , n. mn. pddvlaci, g. mn. pddvlaaka , dat.instr.-lok. mn. pddvlacima - ono to se pod ta podvlai, uvlai; to se pod ta podmee, podmeta, podvlaenje gl. im. s. r. od podvlaiti, podvlaiti (se) gl. nesvr., prez. pddvlaim (se) - zavlaiti (se) pod ta; pod crtavati ime; prenes. uvlaiti se kome, dodvoravati se ulagivanjem, podvodan prid., odr. v. pddvodni - koji je esto pod vodom; vodoplavan; koji je sklon plavljenju; koji je pod vodom; koji je za upotrebu pod vodom, podvoda im. m. r., g. jd. podvodaa, n. mn. podvodi - ovjek koji koga vodi pod ta, koji ga podvodi; osoba koja se bavi svoenjem djevojaka, svodnik; onaj koji zavodi na stranputicu, pod voa. podvodaica im. . r., v. jd. podvodaice - ena podvoda, svodnica, svodilja, podvodaica. podvoditi gl. nesvr., prez. pddvodTm, trp. prid. pddvoen - (do)voditi pod ta; voditi krivim putem, stranputicom; svo diti; zavoditi, podvodnica im. . r. - podvodnjaa, biljka koja ivi pod vodom; podmornica; pod vodaica, svodnica, podvodniki prid. odr. v. - koji se odnosi na podvodnike, podvodnice, podvodni tvo i podvoenje, podvodnik m. m. r. - podvoa, onaj koji podvodi, podvoda; podvodni kabal. podvodnitvo im. s. r. - posao podvoe nja; podvoenje, podvodnjaa im. . r. - podvodnica, podvoa im. m. r., g. jd. podvodaa podvodnik, podvodaica im. . r., v. jd. podvodaice - podvodaica. podvoenje gl. im. s. r. - voenje koga ili ega pod ta; svoenje, svodnitvo; zavoenje. podvojavanje gl. im. s. r. - dijeljenje na dvoje; polovljenje, podvojen prid., odr. v. pddvojeni - po dijeljen na dvoje, odvojen, razdvojen.

670
podvojeno pril. - na podvojen nain, odvojeno, razdvojeno, podvojenost im. . r., g. jd. pddvojenosti, instr. jd. pddvojenou/pddvojenosti stanje onoga to je podvojeno; obiljeje podvojenog, podvojiti gl. svr., prez. podvojim , trp. prid. pddvojen - podijeliti na dvoje, razdvojiti; odstraniti jedno od drugoga; udvojiti, dvostruko ojaati, udvostrui ti. podvoljak im. m. r., g. jd. pddvljka, n. mn. pddvljci, g. mn. pddvoljaka, dat.instr.-lok. mn. pbdvoljcima - zadeblja nje ispod brade, podbradak, podvoljina im. m. r., augm., pejor. - ve liki i nimalo pristao podvoljak; podvo ljak koji porunjuje onoga ko ga ima. podvolji im. m. r., em. - mali podvoljak. podvore im. . r., mn. - dva kolca na kojima se prenose naviljci sijena, podvoriti gl. svr., prez. podvorim - na kratko koga sluiti; ugostiti ime; po astiti koga posjetom, podvornica im. . r. - ena koja slui, dvori; dvorkinja; posluitelj ica; spre maica; kolska istaica; zemljite ispod dvora, dvorite, podvornikl prid. odr. v. - koji se odnosi na podvomike i podvomice. podvornik im. m. r., v. jd. pddvrnie , n. mn. podvornici, dat.-instr.-lok. mn. podvornicima - onaj koji podvoruje, posprema dvor; domar; kolski usluitelj. podvostruavanje gl. im. s. r. od podvostruavati. podvostruavati gl. nesvr., prez. podvostruavam - podvostruivati, udvostruavati, initi neto dvostrukim; dvaput uveavati, poduplavati, uduplavati. podvostruenje gl. im. s. r. od podvo struiti. podvostruiti gl. svr., prez. podvostruim - udvostruiti, uiniti neto dvostrukim; dvaput uveati, podupla vati, uduplati. p o d v o stru en je gl. im. s. r. od podvo struivati. podvostruivati gl. nesvr., prez. podvostruujem - podvostruavati. podvoz im. m. r. - nadoknada, novac za prevoz robe; podvoznina, podvoziti gl. nesvr., prez. podvozJm vonjom uvoziti, podvozni prid. odr. v. - koji se odnosi na podvoz, podvoznike i podvoenje. podvoznica im. . r. - tovarni list, otprem nica koja putuje zajedno s robom, podvoznina im. . r. - podvoz, podvonjak im. m. r., n. mn podvonjaci, dat.-instr.-lok. pi. podvonjacima most, propust ispod koga prolaze vozi la. podvratiti gl. svr., prez. podvratim podaviti krajeve; zavrnuti odozdo; sa viti unutra; skratiti uvrtanjem. podvraati gl. nesvr., prez. podvraam podavijati krajeve; zavrtati odozdo; savijati unutra, uvrtati; skraivati podvrtanjem. podvrgavati (se) gl. nesvr., prez. po dvrgavam (se) - izlagati koga ili ta djelovanju ega; postajati objektom kakve radnje ili stanja, podvrgnuti (se) gl. svr., prez. podvrgnem (se), rad. gl. prid. podvrgnuo i pddvrgao - podvri (se), izloiti koga ili ta djelovanju ega, uticaju kakve radnje; postati objektom kakve radnje; dovesti nekoga ili neto nekim djelo vanjem u kakvo posebno stanje; po dmetnuti, prevariti, podvrnuti im. . r., prez. podvrnem podaviti krajeve; zavrnuti odozdo; savi ti unutra, uvrnuti, podvrtati gl. nesvr., prez. podvrem podavijati krajeve; zavrtati odozdo; sa vijati unutra, uvrtati, podvri (se) gl. svr., prez. pbdvrgnem (se) - podvrgnuti (se), podvui gl. svr., prez. podvuem - staviti crtu ispod ega. podvui (se) gl. svr., prez. podvuem (se) - zavui se pod ta, uvui se ispod ega. podzakup im. m. r. - uzimanje u zakup od drugog zakupca, podzakupljivanje. podzakupac im. m. r., g. jd. podzkupca , n. mn. podzkupci, g. mn. podzkupaca - onaj koji je neto posredno preko zakupca uzeo u zakup.

671

poen podzemaljski prid. odr. v. - koji je ispod zemaljskog, koji je potinjen zemalj skom. podzemlje/podzemlje im. s. r. - ono to je pod zemljom; dio zgrade ukopan u zemlju, podrum; prenes. mafija, krimi nalci; kriminalne i teroristike organi zacije. podzeman/podzeman prid., odr. v. po dzemni - koji je pod zemljom; prenes. mrani, tamni, kriminalni, koji nisu pod kontrolom zakona, podzid im. m. r., n. mn. pddzidi/pddzidovi - podzida, potporni zid, zid koji spre ava odronjavanje zemlje; ukrasni zid. podzida im. . r. - podzid. podzidati gl. svr., prez. podzJdam ozidati odozdo, ispod ega, da bude vre. pozidavanje gl. im. s. r. od podzidavati. podzidavati gl. nesvr., prez. podzidavam - podziivati, podizati zid ispred ega. podzie im. s. r. - ono to je ispod zida podzidano, zemljite ispod zidina. podziivUnje gl. im s. r. od podziivati. podziivati gl. svr., prez. podziujem podzidavati, zidati ispod ega; ojaati neto podizanjem zida. podzurtu pril. - pred samu zimu, u kasnu jesen, uoi same zime. podei gl. svr., prez. podiezem - podja riti, estoko naljutiti, potaknuti na e stoku ljutnju; potpaliti, podizati gl. nesvr., prez. podziem podj ari vati, poticati na estinu, na pla ho vitu ljutnju, pooniti gl. svr., prez. pdonim - posta viti novi on, potplat na cipele; prenes. donovima, tj. nedozvoljenim skrive nim sredstvima doi do cilja, prepisi vanjem poloiti ispit (up. podniti ispit). pobuivati gl. nesvr., prez. pobuujem poticati, biti uzrok neemu, pokretati, aktivirati; izazivati reakciju. poema im. . r. (gr.) - vee knjievno djelo u stihovima, spjev; vrsta epskolirske pjesme; naziv nekih muzikih djela; prenes. neto lijepo, poetino, to je ugodno mati. poen im. m. r. (fr.), g. jd. poena , n. mn. poeni - bod; plus; pogodak.

poengleziti (se) poengleziti (se) gl. svr. (eng.), prez. poeng leim (se), trp. prid. poenglezen uiniti koga Englezom; postati Engle zom; uiniti da neto lii na engleski, poenta/poenta im. . r. (fr.), g. mn. pdenti/poenti - poanta, bit, sutina, ista knuta glavna misao; prenes. otrica, aoka u govoru, poentirati gl. nesvr. (fr.), prez. poentiram - isticati bit, sutinu; naglasiti glav nu misao. poet im. m. r. (gr.), n. mn. poete - poeta, pjesnik. poeta/poeta im. m. r. (gr), g. jd. poete/ poete , n mn. poete!poete - poet, pjesnik, stihotvorac, poetian prid. (gr.), odr. v. poetini koji je kao poezija; koji u sebi ima poetskih elemenata, poetiar im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi poetikom; poznavalac poetike, poetiki prid. odr. v. (gr.) - poetski, poetino pril. (gr.) - na poetian nain; kao poetian, poetika im. . r. (gr.), dat. jd. poetici poezija, pjesnitvo, pjesniko umijee; teorija pjesnitva; dio nauke o knjiev nosti koji prouava poeziju; prenes. njena i lijepa osjeanja, poetizacija im. . r. (gr.) - davanje emu obiljeja poetike; prenes. ulepavanje ega na duhovnom planu, poetiziranje gl. im. s. r. (gr.) obavljanje poetizacije; poetizacija, poetizirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez. poetiziram - predstaviti neto u pjes nikoj formi; opisivati neto poput pje snika; predati se pjesnikom raspolo enju; matati, idealizirati, poetski prid. odr. v. (gr.) - poetiki; koji se odnosi na poetiku i poetiare. poezija im. . r. (gr.) - umijee nadahnu tog izraavanja u stihu; pjesma; sva pjesnika djela u stihu, pjesnitvo; poetika; prenes. ljepota, ar, posebno lijep osjeaj ili doivljaj, pofrancuziti (se) gl. svr. (fr.), prez. pofrancuzim (se), trp. prid. pofrancuzen - uiniti koga Francuzom; postati Francuz; uiniti da neto to vie lii na francuski. pogaa im. . r. - posebna vrsta okruglog spljotenog beskvasnog peninog hlje

672
ba; prenes. ono to veliinom i oblikom lii na pogau, pogaica im. . r., em. - mala pogaa; vrsta peciva okruglog pljosnatog obli ka; prenes. sve to oblikom i veliinom podsjea na pogaicu, pogaanje gl. im. s. r. od pogaati (se) pogodba. pogaati (se) gl. nesvr., prez. pogaam (se) - utvrivati cijenu pogaanjem; su djelovati u oblikovanju cijene; posti zanje cilja u streljatvu - pogodak u sredinu; prenes. nagaanje; pokuati dati taan odgovora, pogaa im. m. r., g. jd. pogaa, v. jd. pdgaau - onaj koji sudjeluje u poga anju oko cijene ega; onaj koji pogaa pucajui u cilj, koji zna a pogaa; koji postie pogotke; prenes. koji odgovara na postavljena pitanja; koji tano odgo vara. pogan im. . r., g. jd. pogani, instr. jd. pogani - izmet, balega; neist, prljav tina, smee; ono to je loe, prljavo, zlobno; zla, zlobna osoba, pokvarenjak. pogan prid., odr. v. pdgani - veoma prljav, neist; izuzetno zloban, zao; prenes. nemoralan, opak; koji je spre man na svako zlo. poganac im. m. r., g. jd. pognca, n. mn. poganci, g. mn. pdganaca, dat.-instr.lok. mn. pogancima - izuzetno zao ovjek, zlobnik, pokvarenjak; nevjer nik; opasna i teka bolest; ir; neizlje iva bolest, rak, karcinom, poganev prid. odr. v. - koji se odnosi na poganca, koji mu pripada, poganina/pogancina im. m. r., pejor. pretjerano zao prljav, pogan ovjek; pogantina, poganija zoir. im. . r., pejor. - pogan, poganiti (se) gl. nesvr., prez. pdganim (se) - prljati (se) izmetom; oneiavati (se) smradom; initi neto poganim; skrnaviti svetinju, poganluk/poganluk im. m. r., n. mn. poganlucUpoganluci, g. mn. poganlu ka, dat.-instr.-lok. mn. pogcmlucima! pogdnlucima, pejor. - pogantina, pogano pril. - runo; gadno; prljavo; sra mno; na ruan nain, pogantina im. . r., pejor. - poganluk; prljavtina, neurednost, nered; stanje i osobina onoga koji je pogan; uvijek pogana osoba, poganina. poganulja/poganua im. . r., pejor. poganua, poganua im. . r., pejor. - uvijek prljava, neuredna ena; pogana ena; prenes. ona koja ini podle, rune, zlobne stvari, zlobnica, poganjenje gl. im. s. r. od poganiti, pogasiti (se) gl. svr., prez. pdgasi (se) ugasiti redom jedno po jedno; sve uga siti; uiniti da ta ne gori ili ne svijetli; utrnuti; zavriti gaenje; prenes. utiati (se), smiriti (se); nestajati, umirati, pogaziti gl. svr., prez. pdgazim, trp. prid. pdgazen - gaenjem neto unititi; po lomiti hodanjem; prenes. prekriti; ne biti dosljedan, pogdje/pogdjegdje pril. - ponegdje; tu i tamo; malo na jednom, malo na dru gom mjestu; pogdjegod. pogjegod pril. - pogdje, pogdjegdje. pogdjekad pril. - ponekad, poneki put, katkad. pogdjeko/pogdjekojl zamj. neodr., g. jd. pogdjekog(a) - neko ovdje, neko ondje, poneko, poneki, pogegati (se) gl. svr., prez. pdgegam (se) - malo gegajui hodati; krenuti gegajui se. pogibalac im. m. r., g. jd. pogibaoca, n. mn., pogibaoci, g. mn. pogibalaca , dat.-instr.-lok mn. pogibaocima - onaj koji je u ivotnoj opasnosti, koji pogi ba, gine. pogibati gl. nesvr., prez. pdgibljem izlagati se smrtnim opasnostima, ginuti; povijati se, savijati se pod im; prenes. pretjerano se zalagati za to, troiti se do iznemoglosti, pogibelj im. . r., g. jd. pogibelji - smrtna opasnost, teka nevolja, velika nesrea; pogibija, poginue; prenes. nepovoljnost; teta. pogibeljan prid., odr. v. pogibeljni smrtno opasan, nepovoljan, nesretan, poguban. pogibeljno pril. - smrtno opasno, pogu bno. pogibija/pogibija im. . r. - velika nevo lja; smrtna opasnost, pogibija, pogibelj; prenes. velika teta.

673

poglavarstvo poginue gl. im. s. r. - neprirodna smrt nastala kao posljedica smrtnog po gotka, nesree ili kakve nepogode; po gibija. poginuti gl. svr., prez. pdginem - biti smrtno pogoen ime; smrtno stradati u ratu; umrijeti nesretnim sluajem, poginuli prid. odr. v. - koji je stradao u ratu; posmrtno pogoeni; nastradali u nesrei. poginjanje gl. im. s. r. - saginjanje pod im, povijanje ispod ega. poginjati (se) gl. nesvr., prez. pdginjem se - savijati (se) pod im; povijati (se) ispod ega. pogladiti gl. svr., prez. pdgladim - ui niti neto glatkim; gladei poravnati; njeno dotiui prei dlanom preko e ga; pomilovati, pomaziti; prenes. polas kati, povladiti kome. pogalasje im. s. r. - vijest, glas; odjek, eho. poglava im. m. r., g. jd. poglava, g. mn. poglava - uzglavlje, ono to je iznad glave; ono to je pod glavom, jastuk. poglavar im. m. r., g. jd. poglavara, v. jd. poglavaru/poglavare, instr. jd. pogla var om/po glav ar em, n. mn. poglavari, g. mn. poglavara - vrhovni svjetovni ili vjerski starjeina; vladar; upravitelj; poglavica. poglavari im. m. r., pejor. - em. prema poglavar; poglavar s malom teritorijom i s malom moi. poglavarev/poglavarov prid. odr. v. koji pripada poglavaru, poglavarica im. . r., v. jd. poglavarice/ poglavarica - poglavareva ena, pogla varka; ena poglavar, poglavarka im. . r., dat. jd. poglavarki poglavarica, poglavarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na poglavare, poglavarstven prid., odr. v. poglavarstveni - koji se odonosi na poglavar stvo. poglavarstvo im. s. r., g. mn. poglavar s tv o ! poglavarstava - institucija s poglavarem na elu; zgrada i osoblje po glavarstva.

poglavica poglavica im. m. i . r., v. jd. pogla vice/poglavico - vrhovni plemenski sta rjeina; prenes. starjeina; poglavar. poglavikT prid. odr. v. - koji se odnosi na poglavice; poglavarski. poglavit prid., odr. v. poglavitl - najva niji, prvi, najglavniji; ugledan, odli an, cijenjen; dio titule nekih viih i novnika; titula, poglavito pril. - u prvom redu, prije sve ga, najprvo, poglavitost im. . r., g. jd. pogavitosti, instr. jd. pogavitosti/pogavitou - titu la nekih viih zvaninika. poglavlje im. s. r. - posebna tematska cjelina u knjizi obiljeena brojem ili podnaslovom; dio, odjeljak, glava knji ge. poglavnik im. m. r., n. mn. pdglavnici, dat.-instr.-lok. mn. poglavnicima - po glavar, starjeina, najvanija osoba u kakvoj zajednici, pogled/pogled im. m. r., dat.-lok. jd. pogledu/pogledu - pravac gledanja; domaaj oka; vid; ono to oi vide, panorama; prenes. nain gledanja, miijenje. pogledanje gl. im. s. r. - od pogledati, pogledati gl. nesvr., prez. p ogledam upuivati pogled, uestalo gledati, ie kivati. pogledati gl. svr., prez. pd gledam - upu titi pogled prema nekome ili neemu; vidjeti; prenes. osvrnuti se na ta; imati na umu. pogledati gl. nesvr., prez. pogledam povremeno gledati oekujui ta. poglobiti gl. svr., prez. poglobim - sve po redu kazniti, oglobiti, pogluh prid., odr. v. pogliihi - koji je prilino gluh, koji dosta loe uje. pogluho pril. - prilino gluho, poglup prid., odr. v. poglupl - koji je prilino glup, dosta ogranienog razu ma. poglupjeti gl. svr., prez. pd glupim postati glup. poglupo pril. - prilino, dosta glupo, pogmfljeti gl. svr., prez. pogmillm poeti gmiljeti, gmizati; krenuti, poi gmilei. pognati gl. svr., prez. pognam - potjerati, natjerati.

674
pognut prid., odr. v. pognuti - povijen u leima, sagnut; koji je povijene, spu tene glave; prenes. koji je popustio pred kim ili im. pognuti (se) gl. svr., prez. po-gnem (se) poviti glavu; poviti se u leima, poviti lea; sagnuti se pod im ili uvlaei se pod to; prenes. popustiti kome, povui se pred im, izgubiti, pogoda im. . r. - pogodno vrijeme; po voljni uslovi, pogodnost, pogodak im. m. r., g. jd. pogotka , n. mn. pogoci, g. mn. pogodaka, dat.-instr.lok. mn. pogocim a - udarac u cilj; do bitak na lutriji, zgoditak; ono to je pogoeno, taan odgovor, pogodan prid., odr. v. po g o d n i - odgo varajui; koji se uklapa; prikladan, po desan. pogodba im. . r., g. pi. p o g o d b i - kupo prodajni dogovor; pogaanje, pogodben prid., odr. v. pogodben i - koji se odnosi na pogodbu, pogoditi gl. svr., prez. pogodim , trp. prid. pogoen - intuitivno ili na osnovu nekih znakova tano kazati, odrediti, uiniti; odgonetnuti; nasumice dati ta an odgovor; tano predvidjeti; slu ajno pronai; udariti u cilj, postii gol, ne promaiti metu; utvrditi cijenu ega; najmiti koga; dogovoriti posao, pogodljiv prid., odr. v. pog o d ljivl - koji se moe pogoditi; s kojim se moe pogo diti, ljubazan, prijazan, pogodljivost im. . r., g. jd. pogodljivosti, instr. jd. pogodljivou/pogodljivosti osobina pogodljivog. pogodno pril. - prikladno, podesno, na pogodan, odgovarajui nain, pogodnost/pogodnost im. . r., g. jd. p o godnosti, instr. jd. pogodnou!po godnosti - povoljne, pogodne okolnosti; osobina pogodnog, pogoovanje gl. im. s. r. od pogodovati, pogodovati gl. nesvr., prez. pogodujem ii kome ili emu u prilog; biti od koristi, koristiti; pomagati, pogoen prid., odr. v. pogoen i - koji je udaren u sredite; koji je udaren ime; koga je pogodio metak ili ta drugo; koji je nasumice tano odreen; prenes. potresen, dirnut. pogojazan prid., odr. v. pogojaznl - pri lino gojazan, podebeo, pogolem prid., odr. v. pogolem I - prilino velik, povelik, pogolicati gl. svr., prez. po golicam pokakljiti, podraiti golicanjem; goli cati sve redom, jedno po jedno, izgolicati sve. pogon/pogon im. m. r. - fiz. sila kojom se pogoni; ureaj nekog postrojenja za proizvodnju pokretake energije; odje ljenje u kome se neto proizvodi, po kree; pokret, pokretanje, rad; pokre taka snaga, pogoniti gl. nesvr., prez. pogonlm - initi da se ta kree, pokretati, pogonski/pogonski prid. odr. v. - koji se odnosi na pogon, pogorditi (se) gl. svr., prez. pogordlm (se) - postati gord; nakratko se ponaati gordo. pogorjelac/pogorjelac im. m. r., g. jd. pogorjelca/pogorjelca , n. mn. pogorjeIci/pogorjelci , g. mn. pogorjelaca/pogorjelaca - onaj kome je izgorjela kua; onaj kome je sve pogorjelo. Pogorjelica im. . r. - osoba kojoj je sve izgorjelo; mjesto gdje je sve pogorjelo, zgarite. Pogorjelica im. . r. - ono to je od kue i pokustva preostalo nakon poara, pogorjeti gl. svr., prez. p d gorim - izgo rjeti redom jedno po jedno; sve potpuno izgorjeti. pogoran prid., odr. v. pogorani - gori u odnosu na ranije, tei, loiji, pogoranost im. s. r., g. jd. pogoranosti, instr. jd. pogoranou/pogorano ti osobina onoga to je pogorano; pogor anje. pogoranje gl. im. s. r. od pogorati, pogorati gl. svr., prez. pogoram , trp. prid. pogoran - uiniti gorim, teim, nedostupnijim, opasnijim; postati go rim, teim, nedostupnijim, opasnijim, pogoravanje gl. im. s. r. od pogora vati. pogoravati gl. nesvr., prez. pogora vam, trp. prid. pogoravan - initi go rim, teim, nedostupnijim, opasnijim; postajati gorim, teim, nedostupnijim, opasnijim.

675

pogrbaviti (se)

pogospoditi (se) gl. svr., prez. pogos podim (s<?), trp. prid. pogospoen postati gospodin; oponaati gospodina, biti kao gospodin, pokondiriti se. pogostiti (se) gl. svr., prez. pogostim (se), trp. prid. pogoen - poastiti (se); ugostiti (se); najesti (se) i napiti (se) u gostima. pogotovo/pogotovu pril. - posebno, na roito, tim prije, pogovaranje gl. im. s. r. - od pogovarati. pogovarati gl. nesvr., prez. pogovaram , trp. prid. pogovaran - odustajati od ranije reenog; zamjerati, pogovor im. m. r., g. jd. pogovora, g. mn. pogovdra - zavrno objanjenje pisca ili izdavaa na kraju knjige; zavrni odje ljak knjige, epilog; ono to se govori poslije, ogovaranje; zamjerka, nepoti vanje ranije dogovorenog, pogovoriti gl. svr., prez. pogovorlm , trp. prid. pogovoren - porei ranije reeno, dogovoreno; nakratko govoriti, rei. pograbiti gl. svr., prez. pograbim , trp. prid. pograbljen - zgrabiti; sve redom uzeti, oteti, ugrabiti; epati; zavriti grabljenje sijena, pograbljati, pograbu ljati. pograbljati gl. svr., prez. pograbljam pograbuljati, pokupiti grabljama/grabuljama, zavriti grabljenje/grabuljanje; pograbiti/pograbulj ati. pograbuljati gl. svr., prez. pograbuljdm , trp. prid. pograbuljan - pograbljati. pograbiti gl. svr., prez. pogradlm sagraditi, podignuti; napraviti; u misli ma oblikovati; uraditi, pogranian prid., odr. v. pogranini koji se nalazi ili koji se deava na gra nici; granini; koji se odnosi na pogranije. pograniSr im. m. r., v. jd. pograniaru/ po graniare - graniar, granini straar, pogramje im. s. r. - prostor uz granicu, pogranini kraj. pograninik im. m. r., n. mn. pograninlci, g. mn. pograninika, dat.-instr.lok. mn. pd graninicima - kamen kojim je obiljeena granica; vojnik graniar, pogrbaviti (se) gl. svr., prez. pogrbavlm (se) - pogrbiti (se).

pogrbiti (se) pogrbiti (se) gl. svr., prez. pogrbim (se) - pogrbaviti se, postati grbav; uiniti grbavim. pogrbljavanje gl. im. s. r. od pogrbljavati (se), pogrbljavati (se) gl. nesvr., prez. pogibljavam (se) - pogrbljivati se, posta jati grbav; initi da neto bude grbavo; povijati se pravei grbu. pogrbljen prid., odr. v. pdgrbljeni - koji ima grbu; s grbom na leima; poguren, zguren, povijenih, zgurenih lea; s grbama. pogrbljeno pril. - pogureno, zgureno; neravno, grbavo; s grbom na leima; povijenih, zgurenih lea; s grbama. pogrbljenost im. . r., g. jd. pogrbljenosti, instr. jd. pdgrbljenoii/pdgrbljeno sti - pogurenost, osobina pogrbljenog, svojstvo onoga toje pogrbljeno. pogrbljfvanje gl. im. s. r. od pogrbljivati (se). pogrbljivati (se) gl. nesvr., prez. po gibljujem (se) - pogrbljavati (se), pogrcati (se) gl. svr., prez. po g ka m (se) - malo (se) zagrcati; progutati, pojesti grcajui. pogrda im. . r. - pogrdna rije, psovka; sramota, uvreda; moralna i fizika grdoba. pogrdan prid., odr. v. pdgrdni - uvredljiv, sraman; ruan, neugledan, neuljudan, pogrditi gl. svr., prez. pdgrdim - uiniti grdnim, runim, porunjati; nagrditi, povrijediti; okaljati, oskrnaviti; teko otetiti, nanijeti veliku tetu, pogrdjeti (se) gl. svr., prez. pogrdim postati grdnim, runim; nagrditi, po runjati (se), pogrdno pril. - na pogrdan nain, s pogrdama, runo, sramno; neugledno, pogrenje gl. im. s. r. - porunjenje; uvreda. pogrivanje gl. im. s. r. od pogrivati. pogrivati gl. svr., prez. pogiujem initi grdnim, runim; porunjavati. pogreb/pogreb im. m. r. - sahrana, po smrtna povorka, denaza, pogreban prid., odr. v. pbgrebdni ostrugan grebanjem; izgreban; pogre bem

676
pogrebati gl. svr., prez. pogrebem - sve ogrebati, grebanjem ostrugati; napraviti ogrebotine, izgrebati. pogrebnik im. m. r., n. mn. pdgrebnici onaj koji priprema i vodi pogreb; po grebni radnik, grobar, pogrebnina im. , r. - pogrebni trokovi, novac za plaanje pogreba, pogrebua im. . r. - ona koja grebe; ono ime se grebe, pogrepsti gl. svr., prez. pogrebem - po grebati. pogrean prid., odr. v. pd greni - koji nije taan; koji je s grekom; neispravan; koji ne odgovara kakvim normama, pogreiv prid., odr. v. pogreivi - pogreljiv, koji je sklon grijeenju; koji moe pogrijeiti. pogreivost im. . r., g. jd. pogreivosti, instr. jd. pogreivou!pogreivosti pogreljivost, osobina onoga koji grije i, pogreivog. pogreka im. . r., dat. jd. pogreci greka, ono to je pogreno; promaaj; greka. pogreljiv prid., odr. v. po gre ljivi pogreiv. pogreljivost im. . r., g. jd. pogreljivosti, instr. jd. pogreljivoufpogreljivosti - pogreivost. pogreno pril. - na pogrean nain; ne tano; krivo, pogrijan prid., odr. v. pogrijani - zagri jan, umlaen; podgrijan, pogrijati gl. svr., prez. pogrijem - neto hladno ugrijati, uiniti topli(ji)m; po dgrij ati. pogrijavanje gl im. s. r. od pogrijavati. pogrijavati gl ne /r., prez. pogrijavam smlai\ati umlaivati, neto hladno i niti toplijim; podgrijavati. pogrijeiti gl. svr., prez. pogrijeim napraviti (po)greku; raditi pogreno, pogrmua im. . r. - zool. vrsta ptice, pogrmuica im. . r., em. - zool. mala ptica pogrmua, pogrnuti gl. svr., prez. pdgrnem - pokuputi grnom, nagrnuti, navaliti na ta; zagrnuti; podgrnuti. pogrom im. m. r. (rus.) - ubijanje pripad nika nekog naroda do njihovog istrebljenja i unitavanje njihove imovine, genocid. pogroma im. m. r., g. jd. pogromaa, g. mn. pogromaa - onaj koji organizuje pogrom ili uestvuje u njemu, pogromakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pogromae. pogromaki pril. - kao pogromai, na nain pogromaa. pogrubiti gl. svr., prez. pdgrubim - ui niti grubim, runim, pogrubjeti gl. svr., prez. pdgrubim - po stati grub, porunjati. pogruati (se) gl. svr., prez. pd grudam (se) - pogrudvati (se), malo se grudati, pogrudnica im. . r. - grudna maramica, pluna maramica, porebrica pleura, poguban prid., odr. v. pogubni - veoma opasan; smrtno opasan; koji unitava, pogubiti gl. svr., prez. pogubim - izvriti presudu o pogubljenju, oduzeti ivot pogubljenjem, pogubite im. m. r. - pogubillste. pogubljen prid., odr. v. pogubljeni usmren (osuenik); usput zagubljen, pogubljenik im. m. r., n. mn. pogublje n ik , g. mn. pogubljenika , dat.-instr.lok. mn. pogubljenicima - onaj nad ko jim je izvreno pogubljenje; onaj koji je pogubljen. pogubljenje gl. im. s. r. - izvrenje smrt ne presude; nasilno prekraenje ivota nakon smrtne presude, pogubno pril. - kao pogibelj, izuzetno opasno, smrtonosno; prenes. nepovo ljno; tetno, poguliti gl. svr., prez. pd gulim, trp. prid. poguljen - sve odreda oguliti; dovriti guljenje; oderati kou, zguliti, poguren prid., odr. v. pogureni - up. pogrbljen. poguriti (se) gl. svr., pogurim (se) - up. pogrbiti (se), pogurkati gl. svr., prez. pogurkam , em. - gurkanjem pokrenuti; poticati, poma gati da neto krene, otpone, pogurnuti gl. svr., prez. pdgurnem guranjem pomoi da se neto pomakne, da krene. poguiti gl. svr., prez. pdguim - sve podaviti guenjem; jedno po jedno ugu iti. pohaban prid., odr. v. pohabani - izno en, ishaban, oteen, otrcan.

677

pohlepan pohabanost im. . r., g. jd. pohabano st i, instr. jd. pdhabanou!pohabano ti stanje onoga toje pohabano, pohabati (se) gl. svr., prez. pohabam (se) - otetiti (se), noenjem ishabati, otrcati; iznositi, pohaa im. m. r., g. jd. pohaa, n. mn. pohaai - onaj koji neto pohaa, polaznik (na kakvom kursu), pohaanje gl. im. s. r. - posjeivanje; redovno dolaenje; obilaenje, pohaati gl. nesvr., prez. pohaam posjeivati; redovno dolaziti na nastavu u koli; obilaziti, pohajduenje gl. im. s. r. - ponaanje koje postaje kao u hajduka, hajduko, pohajduiti (se) gl. svr., prez. pohajduim (se) - postati hajduk; ponaati se kao hajduk, pohanje gl. im. s. r. (njem.) - ob. pohovanje. pohapsiti gl. svr. (tur.), prez. pdhapsim - pohvatati osumnjiene i odvesti u pritvor, jedno po jedno zatvoriti; sve pozatvarati. pohara im. . r. (ar.) - pljaka, otimaina, grabe, pustoenje, poharaiti gl. svr. (ar.), prez. pohdraim - uzeti kao hara, oporezovati, poharati gl. svr. (ar.), prez. poharam pljakati, otimati, grabiti, pustoiti, pohariti gl. svr. (ar.), prez. poharim beskorisno potroiti, unititi, pohasiti se gl. svr. (ar.), prez. pohasim se - posiliti se, postati obijestan; uzoholiti se, silom se uzdii, uznijeti iznad dru gih. pohati gl. nesvr. (njem.), prez. poham (njem.) - ob. pohovati, pohitati gl. svr., prez. pohitam - pouriti; hitro krenuti, pohrliti, pohitjeti gl. svr., prez. pohitim - urno hodati, pouriti, pohlaptati gl. svr., prez. pohlapem halapljivo, pohlepno, nabrzinu pojesti, pohjepa im, . r. - nestrpljiva tenja za im; neutoljiva glad; pouda, gramzi vost. pohlepan prid., odr. v. pohlepni - koji je nestrpljiv da zadovolji kakvu svoju tenju za im, neutoljivu glad, poudu, gramzivost; poudan, gramziv, nezasit.

pdhlepnfk pohlepnlk im. m. r., n. mn. pohlepnici, dat.-instr.-lok. pi. pohlepnicima - po hlepan ovjek; grabeljivac pohlepnost im. . r., g. jd. pohlepnost/, instr. jd. pohlepnostu!pohlepnost - oso bina onoga koji je pohlepan, gramzi vost, nezasitost, poudnost; sebinost, grabeljivost, pohod/pohod im. m. r., g. mn. pohoda odlazak na dalek put, obilazak neeg udaljenog; organizovana posjeta, posje ivanje nekog znamenitog mjesta; organizavana aktivnost u postizanju viih ciljeva; odlazak u osvajanje i pljaka nje. pohodati gl. svr., prez. pdhodam - malo vie hodati dok se ne stigne na cilj. pohode/pohodi im. . r., mn. - prva poro dina prijateljska posjeta nakon svadbe porodici u koju se udala djevojka, pohodilac im. m. r., g. jd. pohddioca , n. mn. pohddioci, g. mn. pohddilaca , dat.instr.-lok. mn. pohddiocima - onaj koji pohodi, pohoditelj, pohodnik, dolaznik, posjetilac. pohoditi gl. svr. i nesvr., prez. pdhddim , trp. prid. pdhoen - ii u pohode, posje ivati, obilaziti koga ili ta. pohodnl/pohodnl prid. odr. v. - koji se odnosi na pohod, koji mu je svojstven, pohonica/pohodnica im. . r. - ona koja ide, dolazi ili koja je dola u pohode, pohodnlk/pohodnlk im. m. r., n. mn. pohodnici, dat.-instr.-lok. mn. pohodnicima - onaj koji ide, dolazi ili koji je doao u pohode, pohonja/pohonja im. . r. - pohoenje. pohoenlk im. m. r., g. jd. pohoemka , n. mn. pohoenici, g. mn. pohoemka , dat.-instr.-lok. mn. pohoemcima - onaj koga posjeuju, kome idu u pohod, pohoenje gl. im. s. r. - pohod; odlazak u pohode, posjeta, posjeivanje, obilazak, pohota im. . r. - ulna strast; gramzivost, pohlepa. pohotan prid., odr. v. pohotni - koji iska zuje pohotu, ulnu strast; pohlepan, gramziv. pohotica im. . r., v. jd. pohotice/pohotico, em. - manja strast, ulna potreba, pohotljiv prid., odr. v. pohdtljivi - pun putenih elja; koji je sklon pohoti, pute nosti.

678
pohotljivac im. m. r., g. jd. pohdtljivca , instr. jd. pohdtljivcem , pejor. - pohotljiv ovjek, onaj koji se predaje pohoti; koji iskazuje pohotu, pohotnik, pohotljivka im. . r., pejor. - pohotljiva ena, ona koja se predaje putenim e ljama, putenosti, pohotnica. pohotljivo pril. - puteno, strasno, s poho tom, s poudom, pohotljivost im. . r., g. jd. pohdtljivosti, instr. jd. pohotljiv osu!pohdtljivosti osobina onoga koji je pohotljiv, pohotnost; pohota, pohotnica im. . r. - ona koja je poho tljiva, pohotlj ivica, pohotnik im. m. r., n. mn. pohotnici, dat.instr.-lok. mn. pohotnicima - onaj koji je pohotljiv, pohotljivac, pohotno pril. - na pohotan nain, kao pohotnici, pohotljivo. pohotnost im. . r., g. jd. pohotnosti, instr. jd. pohotnoulpohotnosti - oso bina onoga koji je pohotan, pohotlji vost. pohovanje gl. im. s. r. (njem.) od poho vati. pohovati gl. nesvr. (njem.), prez. pohujem - najprije meso ili neto drugo pripremljeno za prenje umoiti u jaja, zatim to uvaljati u mrvice ili brano pa staviti na vrelo ulje da se pri. pohovan prid., odr. v. pohovani - umoen u jaja, uvaljan u brano pa ispren u ulju. pohrana im. . r., g. mn. pohrana uvanje, dranje na sigurnom, pohraniti gl. svr., prez. pohranim - osta viti ta na sigurnom mjestu; sauvati od oteenja; ne dozvoliti da propadne, pohranjivanje gl. im. s. r. - odlaganje ega na sigurno mjesto radi uvanja, pohranjivati gl. nesvr., prez. pohranju jem - ostavljati neto na sigurno mjesto da se ne oteti, da se sauva, pohrati gl. svr., prez. pohidm , trp. prid. pohran - postati hravo; malo zahrati. pohrianiti (se) gl. svr., prez. pohrianim(se) - prisilno pokrstiti; uiniti da neko postane hrianin; prei na hri ansku vjeru; ponaati se kao hrianin, pohrianjenje gl. im. s. r. - prelazak na hrianstvo; pokrtenje. pohrliti gl. nesvr., prez. pdhrlim - s ra dou pohitati, pouriti, pohrptina im. . r. - ono to je po hrptu; poleina; meso skinuto s lea zaklane ivotinje. pohrskati gl. svr., prez. pohrskdm - sve pojesti uz hrskanje; jedno po jedno hrskajui pojesti, pohula im. . r. - huljenje, pokuda, sra mota. pohuliti/pohuliti gl. svr., prez. pohulim pokuditi, osramotiti; nagovoriti, nahu kati. phhumlje im. s. r. - pobre, humovito, brdovito zemljite, pohrvati (se) gl. svr. i nesvr., prez. pohivem (se) - zapoeti s kim hrvanje; gombati se hrvanjem; oboriti koga hrvui se; hrvui se uhvatiti se s kim ukotac. pohrvatiti (se) gl. svr., prez. pohrvatim (se) - uiniti koga Hrvatom; prei na hrvatstvo; ponaati se kao Hrvat, pohrvaen prid., odr. v. pohivaeni - ko ga su uinili Hrvatom; koji je preao na hrvatstvo; koji je prihvatio hrvatske obiaje. pohrvaivanje gl. im. s. r. - prisilno prevoenje na hrvatstvo; prihvatanje hrvatstva; prihvatanje hrvatskih obiaja kao svojih, pohrvaivati (se) gl. nesvr., prez. pohrvdujem (se) - nehrvatski narod pre voditi u hrvatstvo; prihvatati hrvatstvo; prihvatati hrvatske obiaje, pohuliti gl. svr., prez. pohulim , trp. prid. pdhuljen - potaknuti koga na pobunu huljenjem, izazvati negativne emocije i reakcije hukanjem, nahukati; pomalo nagovarati na ljutnju, pohvala im. . r. - rijei hvale upuene onome ko je uinio neto dobro i kori sno; lijepa ocjena, odobravanje; zva nina nagrada za iji rad. pohvalan prid., odr. v. pohvalni - poe ljan, koji zasluuje pohvalu, pohvaliti gl. svr., prez. pdhvalim - upu titi nekome ili neemu rijei hvale; oci jeniti neto dobrim i to iskazati pohva lom. pohvaljivati gl. nesvr., prez. pohvalju jem - hvaliti, upuivati pohvale.

679

poimeniiti pohvalnica im. . r. - vrsta nagrade, pi smena pohvala; pohvalno pismo; vrsta pjesme kojom se neko ili neto slavi, velia; oda. pohvatati gl. svr., prez. pdhvatam - sve po redu uhvatiti; prenes. doi do svih informacija, pronai i povezati sve po redu; zauzeti, zaposjesti, poigrati/poigrati (se) gl. svr., prez. pdigrdm (se) - neko vrijeme (se) igrati, provesti u igri; malo u kolu igrati; poplesati; pozabaviti se kakvom igrom, razveseliti se; zatreptati, zadrhtati; pre nes. skrivati; igrati se nakratko ijim osjeanjima; zloupotrijebiti iju ljubav, naklonost. poigravati (se) gl. nesvr., prez. poigra vam (se) - s vremena na vrijeme igrati se s kim ili im; prenes. skrivati se iza ega radi postizanja kakvih ciljeva; zlo upotrebljavati iju naklonost; igrati se tuim osjeanjima, poijekaviti/poijekaviti (se) gl. svr., prez. poijekavim (se) - ijekavizirati, ekavskoj rijei dati ijekavski oblik; umjesto eka vski ili ikavski poeti govoriti ijekav ski. poimanje gl. im. s. r. - shvatanje, razumi jevanje kakvog pojma; razmiljanje o emu i zauzimanje stava o tome. poimati gl. svr., prez. pdimam - razumi jevati, shvatati; razmiljati o emu i imati svoj stav o tome. poimati gl. svr., prez. poimam - po redu dobijati; za neko vrijeme prilino imati; obogatiti se. poimenice pril. - poimenino, poimenian prid., odr. v. poimenini - ko ji se vri po imenu, pojedinaan; koji je s popisanim imenima, poimeniavanje gl. im. s. r. od poimeniavati. poimeniavati gl. nesvr., prez. poimeniavam - gram. pretvarati neimenike rijei u imenice, supstantivizirati, po stajati imenicom, poimenien prid., odr. v. poimbnieni koji je pretvoren u imenicu, supstanizovan. poimenienje gl. im. s. r. od poimeniiti, poimeniiti prez. poimeniim - gram. pre tvoriti u imenicu, supstantizovati, po stati imenica.

poimenino poimenino pril. - po imenu, pojedina no, jedno po jedno, poimuan prid., odr. v. poimunl - pri lino bogat, dosta imuan, poinaditi/poinatiti se gl. svr. (ar.), prez. poinadlm/poinatlm se - posvaati se, zavaditi se, naljutiti se jedan na drugo ga. poisijecati gl. svr., prez. pois ije am - sve po redu isjei; jedno po jedno isjei, poiskakati gl. svr., prez. poiskau - je dno za drugim iskoiti; svi redom isko iti. poiskakivati gl. svr., prez. poiskakuju iskakivati jedno po jedno; nabrzinu iz ega jedno za drugim iskakivati. poiskapati gl. svr., prez. poiskaplje - po redu iskapati; iskapati kap po kap; pre nes. stalno plaui ostati bez suza. poiskidati gl. svr., prez. poiskidam, trp. prid. poiskidan - iskidati redom jedno po jedno; sve iskidati po redu. poispadati gl. svr., prez. poispadam - je dno za drugim ispadati; prenes. izne nada se pojaviti jedan za drugim, poisplafvati gl. svr., prez. poisplaujem - jedno po jedno sve isplatiti; pomalo plaajui sve platiti, poisplatiti gl. svr., prez. poisplatlm - svi ma redom platiti, jednom po jednom isplatiti. poispoklanjati gl. svr., prez. poispbklanjam, trp. prid. poispdklanjan - ispo klanjati sve redom jedno po jedno; sve zaredom pokloniti, poisprepravljati gl. svr., prez. poisprepravljam , trp. prid. poisprepravljan zavriti prepravljanje prepravljajui re dom jedno po jedno, poisprevaljivati gl. svr., prez. poisprevaljujem - sve redom prevaliti prevalju jui jedno po jedno, poisprevezati gl. svr., prez. poisprevezem - sve redom, veui jedno po je dno, povezati, poistovijetiti/poistovjetiti (se) gl. svr., prez. poistdvijetlm/poistdvjetlm - izje dnaiti neto ili nekoga s im ili s kim; uiniti neto ili nekoga istovjetnim s im ili s kim. poistovjeivati gl. nesvr., prez. poisto vjeujem , trp. prid. poistovjeivan izjednaavati koga ili ta s im ili s

680
kim; initi neto ili nekoga istovjetnim s im ili s kim. poizabirati/poizabirati gl. svr., prez. poizdblram/poizdbirem - pregledajui sve, izabrati jedno po jedno, poizbijati gl. svr., prez. poizbljam - sve redom izbiti, poizblie/poizblie i poizblie/poizblie pril. - podosta blie, prilino izblie, poizbllza pril. - prilino izbliza, dosta izbliza. poizdaleka/poizdaleka pril. - izdalje, ma lo izdalje; poizdalje, poizdalje/poizdalje pril. - poizdaleka; malo izdalje, poizdati gl. svr., prez. poizdam - prilino izdati, podosta izdati, poizderan prid., odr. v. poizderanl - pri lino izderan, poizderati gl. svr., prez. pozJderem - sve redom izderati, poizginuti gl. svr., prez. poizginem - svi izginuti jedan za drugim, redom izgi nuti. poizvaditi gl. svr., prez. poizvadim - sve redom izvaditi jedno po jedno, poizvaljivati gl. svr., prez. poizvdljujem - sve izvaliti redom jedno po jedno, poizvrtati (se) gl. svr., prez. poizvrem (se) - izvrnuti se svi redom, jedan po jedan, jedan za drugim, poj im. m. r., g. jd. poja - pjev, pjevanje, umilni glas; pojanje u pravoslavnoj crkvi. pojac/poja im. m. r., g. jd. pojca, n. mn. pojci, g. mn. pojaca - poja. poja im. m. r., g. jd. pojaa, n. mn. po jai, g. mn. pojaa - onaj koji poje, pjeva u crkvi; pejor. lo pjeva, pojaalo im. s. r. - dio muzikog ureaja za pojaavanje zvuka; sredstvo kojim se neto pojaava; pojaiva, pojaanje gl. im. s. r. - poveanje; do datna snaga, pojaati gl. svr., prez. pojaam, trp. prid. pojaan - osnaiti; dodati pojaanje; uiniti jaim, pojaiva im. m. r., g. jd. pojaavaa pojaiva, pojaalo, pojaavanje gl. im s. r. - osnaivanje; injenje neega jaim novim pojaa njem. pojaavati gl. nesvr., prez. pojaavam initi jaim; osnaivati; dodavati poja anje. pojae/pojae pril. - malo jae; snanije, poja! prid. odr. v. - malo jai; prilino jai, snaniji; prenes., bogatiji, imuni jipojaiva im. m. r., g. jd. pojaiva pojaava, pojaalo, pojadati (se) gl. svr., prez. pdjadam se poj adi ti se, poaliti se; rei kome svoju bol, potuiti se. pojaditi (se) gl. svr., prez. pdjadim (se) pojadati se, poaliti se; uiniti neto jadnim, ojaditi, pojanjiti se gl. svr., prez. pojanjl se ojanjiti janje (ovca), pojahati gl. svr., prez. pdjasem - uzja hati; malo jahati. pojam im. m. r., g. jd. pojma, n. mn. pojmovi - predstava o emu, predo dba; osnovno znanje o emu; milje nje, slika o neemu, pojanje im. s. r. - poj, crkveno pjevanje; pjevanje; pejor. loe pjevanje. pojas im. m. r., g. jd. pojasa, n. mn. pojasevi!pojasi - ono ime se neto ili neko opasuje; opasa, kai, iroka vrpca, traka; struk, najui dio dijela izmeu grudi i trbuha, pas; podruje koje neto okruuje u obliku trake, okrug, zona; dio Zemljine kugle izme u meridijana; prstenasti krug oko e ga; kategorije u karateu (up. crni pojas itd.). pojasast prid., odr. v. pojasastl - koji je kao pojas, prugast, pojasasto pril. - kao pojas, prugasto, pojasni prid. odr. v. - koji se odnosi na pojas, koji pripada pojasu, pojasniti gl. svr., prez. pjasnim - uiniti jasnijim; dati pojanjenje; objasniti, pojasno pril. - kruno, uokrug. pojasno pril. - prilino jasno, dosta jasno, pojastuiti gl. svr., prez. pojastulm obloiti jastucima da bude meke; ui niti neto jastuastim, mehkim, tapacirati. pojata im. . r. - tala za stoku; potkrovlje tale kao ostava za sijeno, pojati gl. nesvr., prez. pojem - pjevati u crkvi.

681

pojednaenje pojava im. . r. - dogaaj, sluaj, pojav nost; ono to se pojavi; pojavljivanje; pri vianje; lik; prilika; figura.; privie nje, utvara, pojavica im. . r., demin. - mala pojava; nebitna pojava, pojaviti se gl. svr., prez. pdjdvim se pokazati se; doi iznenada; neoekiva no stii; iskrsnuti, izbiti; nastati kao rezultat ega; izai, biti objavljen, publikovan, tampan, pojavljivanje gl. im. s. r. - povremeno javljanje; izlazak na vidjelo; objavlji vanje, tampanje, pojavljivati se gl. nesvr., prez. pojavlju jem se - pokazivati se; dolaziti iznena da; neoekivano stizati; nenadano izbi jati i nestajati; nastajati kao rezultat ega; povremeno biti objavljivan, tam pan, publiciran, pojeden prid., odr. v. pojedeni - savakan i progutan; koji se naao u trbuhu; oteen; potroen; upropaten; prenes. izmuen prijekorima ili sumnjama, pojedinac im. m. r., g. jd. pojedinca, n. mn. pojedinci - jedna osoba, individua; jedan, sam, bez drugih. x pojedinaan prid., odr. v. pojedinani poseban, izdvojen iz reda; koji nije zdruen, odvojen za svaku osobu, indi vidualan. pojedinano pril. - odvojeno jedno od drugog, zasebno za svakog, pojedinanost im. . r., g. jd. pojedinanosti, instr. jd. pojedinanou/pojedinanosti - pojedinana osobina, zase bnost; detalj; osobina ili stanje onoga toje pojedinano, pojedinev prid. odr. v. - koji pripada pojedincu. pojedlnl/pojedin! br. prid. odr. v. - neki, poneki, pokoji; neki pojedinci iji je boj neodreen, pojedinost im. . r., g. jd. pojedinosti, inst. jd. pojedinou!pojedinosti - de talj; zaseban dogaaj, pojava, okolnost, pojdnaavanje gl. im. s. r. - izjedna avanje; stavljanje ega u istu ravan, pojednaenje gl. im. s r. - izjednaenje; posljedica stavljanja ega ili koga na istu ravan, u istu razinu.

pojenaiti pojenaiti gl. svr., prez. pojednaim izjednaiti, uiniti jednakim s drugim; staviti u istu ravan, pojednostaviti gl. svr., prez. pojednosta vim , trp. prid. pojedndstavljen - uiniti jednostavnijim; uiniti jednostavnim, prostim. pojednostavljivanje gl. im. s. r. - Upro avanje; injenje ega jednostavnijim, prostijim, prostim, pojednostavljivati gl. nesvr., prez. poje dnostavljujem - initi da neto sloeno postane jednostavno, prosto; uproavati. pojednostruiti gl. svr., prez. pojednostruim - razdvojiti neto viestruko na jednu struku; uiniti neto jednostru kim. pojedriti gl. svr., prez. pdjedrim - poeti jedriti, zajedriti; malo jedriti, pojeftiniti gl. svr., prez. pojeftinim uiniti neto jefitinijim; sniziti emu cijenu; postati jeftin, pojeftinjivati gl. nesvr., prez. pojeftinjavam - pojeftinjivati, initi neto jeftini jim, manje vrijednim; sniavati emu cijenu. pojeftinjenje gl. im. s. r. - snienje cije ne; postajanje ega jeftinijim, pojeftinjivati gl. nesvr., prez. pojeftinju jem - pojeftinjavati. pojenje gl. im. s. r. - poj, crkveno pjeva nje. pojesti gl. svr., prez. pdjedem , trp. prid. pojeden - savakati i progutati hranu; otetiti nagrizajui, unititi; prenes. sve potroiti; upropastiti; izmuiti prebaci vanjem, prijekorima; oduzeti mir ka kvim sumnjama, pojezditi gl. svr., prez. pdjezdim - jaui na konju krenuti, jezdei poi. pojilica im. . r. - sprava za pojenje stoke, pojilite im. s. r. - mjesto napajanja stoke (na potoku, rijeci ili jezeru, pojilo, pojilo im.s. r. - pojilite, pojiti gl. nesvr., prez. pjim - napajati; davati kome da pije; astiti koga piem; natapati zemlju vodom, pojlte im. s. r. - pojilite, pojka im. . r. - poj, pjesma, pjevanje, pojmiti gl. svr., prez. pojmim - shvatiti, razumjeti smisao ega.

682
pojmljiv prid., odr. v. pdjmljivi - koji je razumljiv, koji se moe pojmiti, razu mjeti, shvatiti, pojmljivo pril. - na pojmljiv nain, shvat ljivo, razumljivo, pojmljivost im. . r., g. jd. pdjmljivosti, instr. jd. pdjmljivosu!pdjmljivosti - ra zumljivost, shvatljivost, osobina onoga to je pojmljivo, pojmovni/pojmovni prid. odr. v. - koji se tie pojmova, koji se odnosi na pojmo ve. pojmovno/pojmovno pril. - kao pojam, na nain pojma, pojmovnost im. . r., g. jd. pojmovnosti osobina onoga to je pojmovno, pojoguniti se gl. svr., prez. pojdgunim se - uzjoguniti se, postati jogunast, tvrdo glav; prenes. usprotiviti se, pobuniti se; podii glavu, uzoholiti se. pojunaiti se gl. svr., prez. pojiinaim se - postati junak, ojunaiti se; junaenjem se malo hvalisati. pojuriti gl. svr., prez. pdjurim - poeti juriti, jurei potrati, pohitati; jurei krenuti; navaliti; potjerati koga. pojutarje/pojutarje im. s. r. - kasno jutro, dio dana izmeu jutra i podneva, pojutrica; ono to se obavlja nakon buenja, po jutru; vojn. zvuk trube kojim se bude vojnici, pojutrica im. . r. - pojutarje. pojutriti gl. svr., prez. pdjutrim - sva nuti, razdaniti se. pokajanje gl. im. s. r. - iskazivanje ka janja; priznavanje svojih grijeha i tra enje oprosta. pokajati se gl. svr., prez. pdkajem se iskazati kajanje; priznati svoje grijehe i traiti oprost, pokajnica im. . r., v. jd. pokojnice - ona koja se kaje ili se ve pokajala zbog svojih grijeha ili ega drugog; narikae na pogrebima, pokajniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pokajnike, pokajniki pril. - kao pokajnici, na nain pokajnika. pokajnik im. m. r., v. jd. pkajnie, n. mn. pokajnici - onaj koji se kaje ili se ve pokajao. pokal im. m. r. (fr.), g. jd. pokla - pehar, ono to se dodjeljuje pobjedniku; bokal, vei sud za pie, vodu. pokaldhnisati gl. svr. (gr.), prez. pokaldhniem - pokaldrmiti, prekriti zem lju kamenim ploama, pokaldrmiti gl. svr. (gr.), prez. pokaldrmim - sve prekriti kaldrmom, po ploati. pokaldrmljivati gl. nesvr. (gr.), prez. pokaldrmljujem - sve redom kaldrmi sati, prekrivati kaldrmom; stavljati kal drmu. pokalemiti gl. svr. (gr.), prez. pokalemim - sve okalemiti; iskalemiti sve redom. pokalnl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na pokale. pokalueriti (se) gl. svr. (gr.), prez. pokaluerim (se) - uiniti koga kaluerom ili kaluericom; postati kaluer ili kaluerica, pokuljati gl. svr. (tur.), prez. pdkaljam uprljati, okaljati, ukaljati; prenes. upro pastiti, unititi; osramotiti, pokarabasiti/pokarabusiti gl. svr. (tur.), prez. pokarabasim/pokarabusim - uzoholiti se; pomamiti se; zapoeti svau. pokarati gl. svr., prez. pdkaram - naru iti, izruiti, ukoriti zbog neeg; pro kleti. pokartati se gl. svr., prez. pdkartam se poigrati se karata; provesti malo vre mena u kartanju, pokasati gl. svr., prez. pokasam - neko vrijeme trati kasom (konj), pokasno pril. - prilino kasno, dosta kas no. pokatkad(a) pril. - ponekad(a), katkad(a); pokadto. pokatoliavati (se) gl. nesvr., prez. pokatoliavam (se) - initi da neko posta ne katolik; prevoditi u katolianstvo, pokatoliiti (se) gl. svr., prez. pokatoliim (se) - postati katolik; prihvatiti ka toliku vjeru, pokauriti gl. svr. (perz.), prez. pokaurim - postati kaur, pokrstiti se; postati ne vjernik. pokaz im. m. r. - pokazivanje.

683

pokisao

pokazalo im. s. r. - pomagalo kojim se pokazuje, pokaziva; stranica sa sa drajem knjige, pokazatelj im. m. r. - ono to pokazuje broj, cifru, grafikon i sl. pokazati (se) gl. svr., prez. pdkazem (se) - iznijeti na vidjelo; pokazivanjem uiniti vidljivim; obratiti panju na ta; otkriti; objasniti; dokazati; prenes. ne kim gestom ili sl. otkriti osjeanje; osvetiti se kome; pojaviti se; ispoljiti se; postati jasan, oigledan, pokazivaljka im. . r., dat. jd. pokazivdIjci, g. mn. pokazivaljki - pomagalo za pokazivanje, pokazalo, pokazivanje gl. im. s. r. od pokazivati, pokazivati gl. nesvr., prez. pokazujem iznositi na vidjelo; pokazivanjem neto initi vidljivim; obraati panju na ta; otkrivati; objanjavati; dokazivati; pre nes. nekim gestom ili sl. otkrivati osje anja; svetiti se kome; pojavljivati se; ispoljavati se; postajati jasan, oigle dan. pokaziva im. m. r., g. jd. pokazivaa , n. mn. pokazivai, g. mn. pokazivaa osoba koja pokazuje; ono ime se po kazuje, pokazalo, pokazni prid. odr. v. - koji je u vezi s pokazivanjem, koji se odnosi na poka zivanje. pokaznica im, . r. - iskaznica, karta ko ja se pokazuje, pokazna karta, pokeriti gl. svr., prez. pdkerim - usvo jiti, prihvatiti, uzeti ensko dijete ili djevojku kao svoju ker; dati sva prava usvojenoj enskoj osobi kao da je ro ena ker. pokerka/pokerka im. . r., dat. jd. pokerki/pdkerki - usvojena ker; ensko dijete ili uope enska osoba koja ima sva prava kao da je roena ker. pdklim. . r., g. jd. pokeri - pokerka. poker im. m. r. (engl.) - vrsta hazardne kartake igre amerikog porijekla, pokidati gl. svr., prez. pkidam , trp. ' prid. pokidan - nasilu prekinuti, silom raskidati. pokipjeti gl. svr., prez. pokipUpokipi nadolazei u emu preliti se preko ruba. pokisao prid., odr. v. pdkisli - mokar od kie; prenes. snuden, neraspoloen, tu-

pokiseliti pokiseliti gl. svr., pdkiselim - potopiti to u tenost da se kiseli; staviti povre u turiju. pokisnuti gl. svr., pokisnem, r. gl. prid. pdkisnuo/pdkisao - skvasiti se, postati mokar od kie; prenes. biti neraspolo en, snuden, tuan, poklade im. . r., mn. - katoliki blagdan, karneval praen svakovrsnim veseljem, vrijeme od Sv. triju kraljeva do krizme, pokladni prid. odr. v. - koji se odnosi na poklade. pokladnica im. . r. - posljednja pokladna nedjelja; pogaa od sira, jaja i brana koja se jede o pokladama. pokladovanje gl. im. s. r. - provoenje poklada; uivanje u pokladama. pokladovati gl. nesvr., prez. pokladujem - provoditi pokladne obiaje, prosla vljati poklade; uivati u pokladama. poklanjanje gl. im. s. r. - darivanje, do noenje i davanje poklona, poklanjati gl. nesvr. i uest., prez. po klanjam - darovati, donositi i davati kome poklon, poklanje g l im. s. r. - pokolj, klanje; pre nes. svaa, poklapanje gl. im. s. r. od poklapati (se), poklapati (se) gl. nesvr., prez. poklapa (se) - stavljati poklopac na ta; zatvarati poklopcem; prekrivati ime; prenes. zauzeti neki prostor, poklati gl. svr., prez. pokolje - izvriti pokolj, klanje; sve redom zaklati, poklecaj im. m. r. - pokleknue, posrtaj, poklecavanje gl. im. s. r. - povremeno klecanje, posrtanje, spoticanje, poklecavati gl. nesvr., prez. poklecavam - poklecivati, spoticati se, posrtati, poklecivati gl. nesvr., prez. poklecujem pomalo klecati, posrtati; s vremena na vrijeme klecati, poklecnuti gl. svr., prez. poklecnem posrnuti, klecnuti; prenes. pokolebati se; odustati; predati se. pokleke pril. - kleei, pokleknuvi, u kleeem poloaju, pokleknue im. s. r. - poklecaj, posrtaj; prenes. odustajanje; nemo, malaksa lost; predaja, pokleknuti gl. svr., prez. pokleknem, r. gl. prid. poklekao!pokleknuo - kleknuti, spustiti se na koljena; prenes. popustiti;

684
uskolebati se; odustati; iznemoi, mala ksati; izgubiti volju, predati se. poklepati gl. svr., prez. poklepam/poklepam - klepanjem naotriti, otkovati, pokovati. pokli im. m. r. - poklik, poklik im. m. r. - pokli, uzvik, klicanje, pokliknuti gl. svr., prez. pokliknem - s radou kliknuti, uzviknuti, poklisar im. m. r. (gr.), instr. jd. poklisrem!poklisarom, n. mn. poklisari izaslanik, diplomatski predstavnik neke drave, ambasador, veleposlanik, poklisare v/poklisarov prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poklisara, koji mu pripada. poklisarstvo im. s. r. (gr.) - diplomatsko predstavnitvo neke drave, ambasada, veleposlanstvo, poklisarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poklisare i poklisarstvo, pokliznuti/pokliznuti (se) gl. svr., prez. pdkliznem/pdkliznem (se) - izgubiti ra vnoteu na emu klizavom, okliznuti (se); prenes., neoekivano neto ne zna ti; ne uspjeti, zatajiti, zakazati, poklon im. m. r. - ono to se kome po klanja ili pokloni, dar, ono to se donosi na dar. poklonik im. m. r., g. jd. poklonika, n. mn. poklonici/poklonici, g. mn. poklo nika/poklonika - ljubitelj ega, oboa vatelj; onaj koji se emu (po)klanja; udvara; ulizica; hodoasnik, onaj koji ide na poklonjenje, pokloniteljica im. . r. - ona koja neto poklanja ili je ve poklonila, darova telj ica, darovatelj ka. pokloniti gl. svrs.. prez. pdklonlm, trp. prid. poklonjen - darovati, dati kome besplatno nesio na dar, poklon; rtvo vati. pokloniti se gl. svr., prez. pdklonlm se previti se u pasu u znak potovanja, sagnuti se; odati kome potovanje svo jim naklonom; potiniti se kome ili emu. poklonodavac im. m. r., g. jd. poklono davca, n. mn. poklonodvci, g. mn. poklonodavaca, dat.-instr.-lok. mn. poklonodvcima - darovalac, darovatelj, onaj koji daje, daruje poklon.

685
poklonodavev prid. odr. v. - koji pripada poklonodavcu. poklonjenje gl. im. s. r. - iskazivanje zahvalnosti i potovanja naklonom; odavanje poasti kome svojim dolas kom i naklonom; obilazak, obilaenje svetih mjesta, poklopac im. m. r., g. jd. pdklopca, n. mn. poklopci, g. mn. poklopaca, dat.instr.-lok. pi. pdklopcima - gornji dio posua koji slui za poklapanje; zaklo pac. poklopi im. m. r., em. - mali poklo pac; prenes. potrkalo. poklopiti gl. svr., prez. pdklopim, trp. prid. pdklopljen - staviti na to po klopac, zaklopiti, poklopcem zatvoriti; podudarati se; prenes. zauzeti; oteti; pritisnuti; savladati, obuzeti, zabrinuti; pokunjiti se, pokljuniti se, sagnuti gla vu, postidjeti se. pokljucati gl. svr., prez. pokljuca - klju cajui pozobati, pojesti, pokljuvati. pokljuvati gl. svr., prez. pokljuje - po kljucati, kljujui pozobati, pokljuniti (se) gl. svr., prez. pokljunim (se) - klonuti, pokunjiti se, sagnuti se pokunjeno, pokljunica im. . r. - tanka koica iznad kljuna. pokmetiti gl. svr., prez. pdkmetim, uiniti koga kmetom; postati kmet. poknjiki prid. odr. v. - koji je kao u knjigama, knjievni, poknjiki pril. - knjiki, knjievno, pokoanjiti se gl. svr., prez. pokoanji se - ukrutiti se, ukoiti se. pokoiti gl. svr., prez. pdkolm, trp. prid. pokoen - sve redom zakoiti, uiniti zakoenim, koenjem sve zaustaviti, uiniti nepokretnim. pokoj im. m. r. - samrtni, vjeni mir, tiina; konani smiraj, smirenje, pokoji/pokoji neodr. zamj. - poneki, ri jetko koji, gdjekoji.. pokojlte im. s. r. - mjesto vjenog mira, pokoja, grob; groblje, pokojni prid. odr. v. - koji je umro, pre minuo, umrli; koji se smirio u smrti; koji uiva vjeiti mir; rahmetli, pokojnica im. . r. - ona koja je pokojna, preminula, umrla; rahmetlijka.

pokopati pokoj niki prid. odr. v. - koji se odnosi na pokojnike, koji im pripada, pokojnik im, m. r., n. mn. pdkdjnici, g. mn. pokojnika, dat.-instr.-lok. mn. pokojnicima - ovjek koji je pokojni, koji je umro; umrli; rahmetlija. pokojnikov prid. odr. v. - koji je pripadao pokojniku; rahmetlijin. pokolaiti gl. svr., prez. pokolaim , trp. prid. pokolaen - iskolaiti, izbeiti, razrogaiti oi. pokoliti gl. svr., prez. pdkolim - pozabijati, pobosti kolje u zemlju; ograditi koljem. pokolebanost im. . r., g. jd. pokolebanosti, instr. jd. pokolebanou/pokolebdnosti - kolebljivost, dvoumljenje, nesi gurnost; stanje pokolebanog i onoga to je pokolebano, pokolebati (se) gl. svr., prez. pokolebam (se), trp. prid. pokoleban - izazvati nesigurnost, kolebanje; postati nesigu ran, neodluan; uskolebati se. pokolebljiv prid., odr. v. pokolebljivi kolebljiv; koji se da lahko pokolebati; nesiguran, neodluan, nestalan, pokolebljivost im. . r., g. jd. pokolebIjivoulpokolebljivosti - kolebljivost, pokolebanost, osobina onoga koji je po kolebljiv. pokolj im. m. r., instr. jd. pokoljem - ma sovno ubijanje klanjem; skupno klanje, pokoljenje im. s. r. - narataj, generacija, pokomadati gl. svr., prez. pokom adam sve redom iskomadati; iskomadati sve jedno za drugim, pokoniren prid. (gr.), odr. v. pokondirem - uobraen; ohol, nadmen, koji se uzdigao vie nego to zasluuje, pokondirenost im. . r. (gr.), g. jd. pokondirenosti , instr. jd. pokdndirenou/ pokondirenosti - osobina onoga ko je pokoniren; obiljeje onoga to je pokondireno. pokondiriti (se) gl. svr. (gr.), prez. pokondirim (se) - postati kondir; pre nes. postati ohol, uobraen; uobraziti se; uzoholiti se; pogospoditi se. pokop im. m. r. - sahrana; pogreb, pogrebna ceremonija, ukop; denaza, pokopati gl. svr., prez. pokopam ukopati, zakopati; sahraniti; neko vri jeme kopati, malo kopati; sve redom

pokopavanje iskopati; prenes. zauvijek zaboraviti; unititi. pokopavanje gl. im. s. r. od pokopavati, pokopavati gl. nesvr., prez. pokopavam - vriti pokopavanje; sve redom uko pavati. pokoplste im. s. r. - mjesto pokopavanja, groblje. pokopni prid. odr. v. - koji se odnosi na pokop i pokopavanje. pokor im. m. r. - stid, zaziranje; sramota; nered, nasilje; ubijanje, pokolj, pokora im. . r. - kazna, nevolja; po kajanje; ispovijedanje; pokor, pokoraiti gl. svr., prez. pokoraim koraknuti, krenuti korakom, uiniti ko rak. pokoran prid., odr. v. pokorni - posluan, podloan, koji se u svemu pokorava; koji iskazuje poniznost, ponizan, pokoravanje gl. im. s. r. od pokoravati (se). pokoravati (se) gl. nesvr., prez. pokora vam (se) - initi pokoravanje; osvajati; potinjavati (se); poniavati (se), pokorica im. . r. - tanka korica; hrskava koica na peenom mesu. pokorilac im. m. r., g. jd. pokdrioca , n. mn. pokdrioci , g. mn. pokorilaca, dat.instr.-lok. mn. pokoriocima - pokoritelj, onaj koji pokorava pod svoju vlast; osvaja, agresor, pokoritelj im. m. r. - pokorilac. pokoriti (se) gl. svr., prez. pdkorim (se), trp. prid. pd koren - osvojiti, zauzeti; potiniti (se); poniziti (se), pokornica im. . r. - ona koja ini pokoru, koja se pokorila, pokajnica, pokornik im. m. r., n. mn. pdkdrnici onaj koji se pokorio, koji ini pokoru, pokajnik. pokorniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pokornike, pokorniki pril. - na pokorniki nain, kao pokornik, pokorno/pokorno pril. - posluno, bez prigovora. pokornost im. . r., instr. jd. pokrnosui pokornosti - stanje pokornog, osobina onoga koji je pokoren; pokoravanje, pokositi gl. svr., prez. pokosim , trp. prid. pokoen - kosom posjei travu ili ito; dovriti koenje; prenes. sve redom

686
oboriti, unesreiti (bolest, rafal); po ubijati, unititi; raniti; nanijeti teku bol. pokositriti gl. svr., prez. pokbsitrim, trp. prid. pokdsitren - prevui kositrom, okalajisati, pokosovsk! prid. odr. v. - koji se deava poslije Kosovske bitke, postkosovski. pokost im. . r. (e.), g. jd. pokosti, instr. jd. pokouipokosti - smolasta tenost za premazivanje drvenih ili metalnih predmeta radi zatite od vlage, lak. pokostica im. . r. - anat. tanka vrsta opna koja omotava kosti kimenjaka. pokostinl prid. odr. v. - koji se odnosi na pokosticu. pokostiti gl. svr., prez. pdkostim - pre mazati, zatititi pokou, lakirati, pokoen prid., odr. v. pdkoeni - koji je posjeen kosom; ubijen, sasjeen ra falom, teko ranjen; oduzet zbog tuge i boli. pokokati (se) gl. svr., prez. pokoskam (s<?) - malo se posvaati, sporjekati se; pohrvati se. pokozaiti (se) gl. svr., prez. pokozaim (se) - uiniti kozakom; ponaati se kao kozak, postati kozakom, pokoica im. . r. - gornji tanki prozirni sloj koe; spoljanji omota lista, plo da, stabla ili korijena biljke, pokoin! prid. odr. v. - koji se odnosi na pokoicu. pokrai prid., komp. - neto krai, malo krai. pokraivanje gl. im. s. r. - potkraivanje. pokraivati gl. nesvr. i uest., prez. pokraujem potkraivati, pokraj prijed. - u blizini ega, kraj nee ga, pored. uz. blizu; zajedno s im dru gim, osim, pored; i protiv oekivanja, i pored, i uz(a), bez obzira na. pokrajak im. m. r., g. jd. pokrajka, n. mn. pokrajci, g. mn. pokrajaka, dat.-instr.lok. mn. pokraj cima - mjesto po strani, po kraju ega; mjesto u neijoj blizini, pokrajina im. . r. - po neemu cjelovit dio drave, njena zasebna cjelina, uda ljena od glavnog grada; provincija, pokrajinski prid. odr. v. - koji se odnosi na pokrajinu, koji joj pripada, pokrajnl/pokrajnjl prid. odr. v. - koji je po kraju ega; uzgredni, sporedni. pokrasiti gl. svr., prez. pokrasim - jo vie ukrasiti, uljepati, poljeati, uiniti jo ljepim, pokrasti gl. svr., prez. pokradem , trp. prid. pokraden - ukrasti sve odreda; sve kradom otuiti, pokratak prid. neodr. v. - prilino kratak, dosta kratak, okratak, pokrstiti gl. svr., prez. pokratim potkratiti. pokrcati gl. svr., prez. pokkdm , trp. prid. pokrcan - sve redom ukrcati; jedno po jedno sve ukrcati; hrupimice navaliti, nagrnuti. pokrckati gl. svr., prez. pokrckam krkajui polomiti sve kotunjave lju ske; sve krkajui pojesti, pokr i ti gl. svr., prez. pokr im - sve redom iskriti; krenjem jednog po je dnog, sve izvaditi, pokreiti gl. svr., prez. pokreim - sve redom okreiti, pokrenuti gl. svr., prez. pokrenem - sta viti u pokret; pomaknuti, pomjeriti s mjesta; premjestiti; prenes. inicirati, potaknuti, uputiti; poeti; iznijeti u javnost, dati na javnu raspravu; osno vati, poeti izdavati; podii, zametnuti; unaprijediti; izazvati kakav osjeaj, pokrepa im. . r. - okrepljenje, ono to krijepi, to okrepljuje; jaanje, pokrepak prid. - prilino krepak, podosta svje, krepak, pokrepati gl. svr., prez. pokrepa - svi redom krepati; krepati po redu, jedan po jedan. pokrepljivanje gl. im. s. r. od pokreplj ivati. pokrepljfvati gl. nesvr., prez. pokrepljujem - ponovno okrepljivati, initi da ko ili ta bude krepko, dodatno krijepiti, pokret im. m. r. - kretanje; hodanje u nekom pravcu, mar; polazak; polazak u borbu; seljenje, migracija; mijenjanje poloaja dijelova tijela; pokretaka sna ga; pokretaka drutvena snaga, ideo logija. pokreta im. m. r., g. jd. pokretaa, g. mn. pokreta - onaj koji neto po kree, inicira, na neto podstie; ono ime se pokree, pokretaka im. . r. - ena pokreta, ona koja pokree; ono ime se ta pokree.

687

pokriva

pokretaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pokretae; koji se odnosi na po kretanje; koji pokree, pokretaki pril. - kao pokreta, na nain pokretaa. pokretan prid., odr. v. pokretni - koji se moe lahko i brzo kretati; koji se brzo i lahko kree, mobilan, pokretljiv; koji neto pokree, pokretanje/pokretanje gl. im. s. r. od pokretati (se), pokretati (se) gl. nesvr., prez. pokreem (se) - stavljati neto u stanje kretanja; poeti kretanje; podizati; pripremati za poetak rada; organizovati; talasati; ini cirati; poticati na to. pokretljiv prid., odr. v. pokretljivi - koji se odlikuje brzinom i lahkoom po kretljivosti; izuzetno pokretan; prenes. vrijedan, snalaljiv, brz, hitar, pokretljivost im. . r. - osobina pokret ljivog; stanje onoga to je pokretljivo, pokretnina im. . r. - pokretna imovina; ono to je prenosivo, to moe biti u pokretu. pokretno pril. - na pokretan nain, u kre tanju, kreui se. pokretnost/pokretnost im. . r., g. jd. pokretnosti/pokretnosti, instr. jd. pokretnou/pokretnou i pokretnosti/pokre tno ti - sposobnost kretanja; osobina onoga to je u pokretu, pokidati (se) gl. svr., prez. pbkrham (se) - skriti, skrhati, od cijelog nainiti krhotine, porazbijati sve redom; polo miti sve redom, pokrie im. s. r. - sredstvo kojim se po kriva kakav dug; nadomjestak; oprav danje; zatita, pokrijepiti gl. svr., prez. pokrijepim sve redom okrijepiti; jednom po je dnom dati snage; ojaati, osnaiti, pokriti gl. svr., prez. pokrijem, trp. prid. pokriven - prekriti; staviti neto preko neega; napraviti krov; obrasti; poklo piti; uiniti nevidljivim; sakriti, posa krivati; namiriti, nadoknaditi, pokriv prid. neodr. v. - prilino kriv, iskrivljen; podosta kriv. pokriva im. m. r., g. jd. pokrivaa, g. mn. pokrivaa - ono ime se pokriva, to slui za pokrivanje; ono ime je ta

pokrivaa zastrto, zastira, prekriva; onaj koji pokriva krovove, pokrivaa im. . r. - veliki komad platna za pokrivanje glave i ramena, velika marama, mahrama; povezaa; ponjava, pokrivai im. m. r., em. - mali pokri va, komadi pokrivaa, pokrivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pokrivae, pokrivalo im. s. r. - ono ime se pokriva, to slui za pokrivanje da se zatiti od hladnoe, pokriva, pokrivan prid., odr. v. pokrivani - koga su ranije pokrivali; koga su vie puta pokrivali, pokrivanje gl. im. s. r. od pokrivati, pokrivati gl. nesvr., prez. pokrivam vriti pokrivanje ega; prekrivati; zasti rati; skrivati; pravdati; nadomjetati, nadoknaivati, pokrivenost im. . r., g. jd. pokrivenosti, instr. jd. pokrivenosu!pokrivenosti stanje onoga koji je pokriven; stanje onoga to je pokriveno, pokriviti gl. svr., prez. pdkrivim , trp. prid. pokrivljen - iskriviti, malo nakri viti; okriviti i nekoga drugog, pokrlvka im. . r. - ono to slui za po krivanje; pokriva, pokrivnl prid. odr. v. - koji pokriva; kojim se pokriva; koji se odnosi na pokrivanje, pokrkati gl. svr., prez. pokrkam - sve halapljivo pojesti, pokrmaiti (se) gl. svr., prez. pokhnaim (se) - pokrmiti se, prokrmiti se, pona ati se poput krmka; postati oduran, osoran; postati debeo poput krmae, razdebljati se, pretjerano odebljati, pokrmiti se gl. svr., prez. pokrmim se - pokrmaiti se, prokrmiti se. pokrojiti gl. svr., prez. pdkrojlm , trp. prid. pokrojen - svima redom skrojiti; zavriti krojenje, pokrov im. m. r., g. mn. pokrova - po kriva koji se stavlja preko mrtvakog sanduka; sve to se kao dodatna zatita stavlja preko neega; omota; zastira; ono to natkriva kao krov; krov; poklo pac na mrtvakom sanduku, pokrovac; poklopac. pokrovac/pokrovac im. m. r., g. jd. pokrovca/pokrvca, n. mn. pdkrdvci, g.

688
mn. pokrovaca - poklopac na mrtva kom sanduku; pokriva koji se stavlja preko mrtvakog sanduka; pokrov; po kriva; prostira od kostreti, pokrovitelj im. m. r. - zatitnik; onaj koji nekoga titi i materijalno mu pomae u ostvarenju njegovih ciljeva; patron, pokroviteljica im. . r. - pokroviteljka, ena pokrovitelj; zatitnica; ona koja titi i materijalno pomae svoje tie nike. pokroviteljka im. . r., dat. jd. pokroviteljki, g. mn. pokroviteljka - pokrovi teljica. pokroviteljski/pokroviteljski prid. odr. v. - koji se odnosi na pokrovitelje i na pokroviteljstvo, pokroviteljski pril. - kao pokrovitelj, na pokroviteljski nain, pokroviteljstvo im. s. r. - zatitnitvo, patronat; zavisnost od pokrovitelja; protektorat, pokroviti gl. svr., prez. pokrovim - po staviti krov, pokriti krovom, pokrstiti gl. svr., prez. pokrstim - pre vesti na kransku vjeru; prei na kranstvo, pokrtavanje gl. im. s. r. od pokrtavati (se). pokrtavati (se) gl. nesvr., prez. pokrta vam (se) - prevoditi na kransku vjeru; prelaziti na kranstvo; postajati kra nin; prenes. davati emu ime; nasilno mijenjati imena, pokrten prid., odr. pdkrsteni - koji je naknadno krten; koji je iz druge vjere nasilno preveden u kranstvo; koji je prihvatio kranstvo, pokrtenica im L r. - ona koja je po krtena ona koja je napustila svoju vjeru i prihvatila kranstvo, koja se pokrstila. pokrtenik im. m. r., n. mn. pokrtenici, dat.-instr.-lok. mn. pokrtenicima - onaj koji je pokrten, koji je preao na kransku vjeru, pokrtenost im. . r., g. jd. pokrstenosu! pokrtenosti - stanje onoga ko je po krten. pokrtenjak im. m. r., g. jd. pokrstenjaka , n. mn. pokrtenjci, g. mn. pokrtenjka, dat.-instr.-lok. mn. pokrtenjdcima, pejor. - pokrtenik. pokruivanje gl. im. s. r. - injenje ne ega jo kruim; ukruivanje. pokruivati gl. nesvr., prez. pokruujem , trp. prid. pokriien - initi neto jo kruim; pojaavati krutost ega; initi neto krhkijim, lomljivijim. pokrupan prid., odr. v. pokrupni - pri lino krupan, dosta krupan; povelik, pokrupno pril. - poveliko; u krupnim crtama, naveliko, pokrupnjati gl. svr., prez. pokrupnjam postati krupniji, okrupnjati, pokrutiti gl. svr., prez. pokrutim , trp. prid. pokruen - uiniti krutim, krhkim; ukrutiti; uvrstiti, ukoiti; postati krut. pokruiti gl. svr., prez. pokruzim , trp. prid. pokruien - malo kruiti; neko vrijeme kruiti oko ega ili po emu. pokrvaviti gl. svr., prez. pokivavim , trp. prid. pokrvavljen - postati krvav; uiniti ta krvavim; pokropiti, zamazati krvlju, okrvaviti, pokrviti/pokrviti se gl. svr., prez. pokrvim/pokrvim se - potui se do krvi; strano se posvaati, pokucati gl. svr., prez. pokucam - neko liko puta kucnuti na vrata; sve redom zakucati, dovriti kucanje, pokuckati gl. svr., prez. pokuckam, em. - malo kuckati; potapati, pokuckavanje gl. im. s. r. - pokuckivanje, povremeno kuckanje; lagano ku ckanje. pokuckavati gl. nesvr., prez. pokuckavam - pokuckivati, kuckati, pokuckivanje gl. im. s. r. - pokuckavanje. pokuckivati gl. nesvr. i uest., prez. pokuckujem - pokuckavati. pokucnuti gl. svr., prez. pokucnem, em. - malo pokucati; kucnuti. pokuast prid., odr. v. pokuasti - pri lino kuast, podosta kukast, pokuar im. m. r. - onaj koji obavlja razliite sitne zanatlijske poslove po kuama; pokuarac; kuni sluga; sitni trgovac, torbar, pokuarka im. . r. - ena pokuarac; pokuarka, pokuariti gl. nesvr., prez. pokuarim obavljati razliite pokuarske, kune poslove, baviti se kuom; raditi, zara ivati po kuama; prodavati robu po kuama, torbariti.

689

pokunjenost

pokuarka im. . r., dat. jd. pokuarki, g. mn. pokuarki, pejor. - ona koja je sklona raznoenju obino runih pria idui od kue do kue; ena pokuar, stokua, traara. pokuarkm/pokuarkin prid. odr. v. koji se odnosi na pokuarku, koji joj pripada. pokuarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pokuare i pokuarke. pokuarski pril. - kao pokuari, na pokuarski nain, pokuarstvo/pokuarstvo im. s. r. - po kuarski, kuni posao; pokuarenje. pokuje/pokuje im. s. r. - pokustvo, pokuanstvo, pokuni prid. odr. v. - koji se odnosi na pokustvo; kuni, domai, pokunica im. . r. - kuna haljina; papua. pokunice im. s. r. mn. - kune papue; podiveni priglavci. pokustvenl prid. odr. v. - koji se odnosi na pokustvo, pokustvo im. s. r. - sve stvari potrebne u kui (namjetaj, posue, posteljina), pokuda im. . r. - prijekor, loa ocjena, osuda, pogrda, pokuditi gl. svr., prez. pokudim , trp. prid. pokuen - uputiti kome pogrdu, pokudu; dati lou ocjenu; osuditi, pokuhati gl. svr., prez. pokuham, trp. prid. pokuhan - sve (po redu) skuhati; zavriti s kuhanjem jedno po jedno, skuhati. pokuljati gl. nesvr., prez. pokuljam poeti kuljati, nagrnuti pod pritiskom; naglo izbiti; navaliti; snano potei, j umuti. pokumiti gl. svr., prez. pokumim - ku movati koga; biti nekome kum; uzeti koga za kuma, okumiti, pokunjati gl. svr., prez. pokunjam malo odrijemati; malo zaspati kunjajui; biti malo snuden, neraspoloen; biti malo pokunjen; prenes. biti boleljiv, pokunjen prid., odr. v. pokunjeni - koji je pognute glave, snuden; postien, po sramljen. pokunjeno pril. - s pokunjenou, na pokinjen nain, pokunjenost im. . r., g. jd. pokunjenosti, instr. jd. pbkunjenou/pbkunjenosti -

pokunjiti (se) stanje onoga ko je pokunjen; postienost, stid; posramljenost, sram. pokunjiti (se) gl. svr., prez. pokunjlm {se) - oboriti, pognuti glavu; dovesti koga u stanje pokunjenosti, posramljenosti, postienost; postiditi, posrami ti koga; rastuiti, raalostiti koga. pokupiti (se) gl. svr., prez. pdkuplm {se), trp. prid. pdkupljen - sve redom sku piti; okupiti; nasilu odnijeti, oteti, odve sti; prikupiti, skupiti; napustiti, otii ljutito, izgubiti se; spremiti se na odla zak; skupiti, stisnuti, smanjiti, zgriti se; postati manji, ui, krai, pokupljanje gl. im. s. r. - skupljanje, skraivanje, smanjivanje, pokupljati (se) gl. nesvr., prez. pdkiipljam {se) - smanjivati se; skraivati se; skupljati se u i duinu i irinu, postajati i krai i ui. pokupljenost im. . r., g. jd. pokupljenosti , instr. jd. pdkupljenou/pokupljenosti - stanje onoga to je pokupljeno; skupljenost; smanjenost. pokupovati gl. svr., prez. pokupujem, trp. prid. pokupovati - kupovati sve re dom (jedno po jedno); zavriti kupovanje. pokurjaiti (se) gl. svr., prez. pokurjalm {se), trp. prid. pokiirjaen - uiniti koga kurjakom; postati kurjak, podi vljati kao kurjak. pokus im. m. r., g. jd. pokusa, g. mn. pokusa - eksperiment, opit. pokusan prid., odr. v. pokusni - koji se odnosi na pokus, pokusati gl. svr., prez. pokuam, trp. prid. pokusan - kusajui sve pojesti; neto teno pojesti kaikom, pokusurati (se) gl. svr.(ar.), prez. pokusuram {se), trp. prid. pokusuran - ra istiti meusobne raune; izvriti obra un, obraunati; razduiti se. pokuaj im. m. r. - proba; radnja kojom se neto pokuava postii; poetni rad. pokuajni prid. odr. v. - koji se odnosi na pokuaj. pokuati gl. svr., prez. pdkusam - uiniti pokuaj; probati, kuati, pokuavati gl. nesvr., prez. pokuavam initi pokliaje; oprobavati, vie puta probati, kuati.

690
pokvaren prid., odr. v. pdkvarenl - kojem je istekao rok, koji nije jestiv; koji nije itav, kojem je otpao neki dio; koji nije u funkciji, ne radi jer mu neto nedo staje; prenes. nemoralan, laljiv, nepou zdan. pokvarenica im. . r., v. jd. pokvarenice nemoralna, pokvarena enska osoba; bezobrazna ena. pokvarenjak im. m. r., g. jd. pokvare njaka, n. mn. pokvarenjaci , g. mn. pokvarenjaka, dat.-instr.-lok. mn. po kvarenjacima - nemoralan, pokvaren, nepouzdan, bezobrazan ovjek, pokvarenjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pokvarenjake; bezobrazni, pokvarenjaki pril. - bezobrazno, nemo ralno, pokvareno; kao to to ine po kvarenjaci; na nain pokvarenjaka, pokvariti (se) gl. svr., prez. pokvarim (se), trp. prid. pokvaren - uiniti da neto bude pokvareno, da ne moe fu nkcionisati, da se ne moe upotrijebiti; biti neupotrebljiv, pokvarljiv prid., odr. pokvarljivi - kvar ljiv, koji je sklon kvarenju; lahko kvar ljiv. pokvarljivost im. . r., g. jd. pokvarljivosti, instr. jd. pokvarljivoufpokvarljivosti - osobina pokvarljivog, pokvasiti gl. svr., prez. pokvaslm , trp. prid. pdkvaen - poprskati, posuti vo dom; neto suho uiniti mokrim, dje limino nakvasiti. pol1 im. m. r. (gr.), n. mn. polovi - polar, osa, osovina; krajnje take na osi lopte. pol2 im. m. r. (gr.), n. mn. polovi - spol, anatomsko-fizioloka obiljeja veine ivih vrsta po kojima se meusobno razlikuju jedinke iste vrste, npr. mu karac i ena kod ljudi, mujak i enka kod ivotinja. pola im. . r. - polovica, polovina. pola pril. - podjednako, isto toliko; polo vina ega. pola im. . r., hip. - jedan od dva jednaka dijela; polovina, polaga im. m. r., g. jd. polaga - onaj koji ta polae, koji se bavi polaga njem, polagatelj, polagalac. polagacko im. . r., v. jd. polagaice ona koja ta polae, polagake pril. - polagano. polagalac im. m. r., g. jd. polagaoca , n. mn. polagaoci, g. mn. poldgalaca, dat.instr.-lok. mn. polagaocima - polaga, polagahan/polagahan prid., odr. v. polagahnl/polagahnl - ee: polagan, polagan prid., odr. v. polagani - prilino lahak; dosta lagan, lagahan; spor; umjeen, odmjeren; postepen, polagin prid., odr. v. polagani - koji je(bio) poloen; slagan jedan na drugi, polagano/polagano pril. - lagahno, laga no; sporo; umjereno, odmjereno; poste peno; rjee: polagahno/polagahno, polaganje gl. im. s. r. - stavljanje ega u leei poloaj; slaganje redom; prenes. davanje emu posebne vrijednosti; uzi manje prava na ta. polagatelj im. m. r. - polaga, polagati gl. nesvr., prez. polaem, trp. prid. pd lagan - stavljati ta u leei poloaj; slagati; prenes. davati kome ili emu posebnu vrijednost; imati, uzima ti pravo na ta ili na koga. polagati gl. svr., prez. polaem - malo lagati; slagati, ne rei istinu, polagiva im. m. r., g. jd. polagiva, n. mn. polagivi, g. mn. polagivaa onaj koji kome polaguje, paralaa, polagivanje gl. im. s. r. - podravanje laljivca u njegovim laima, polagivati gl. nesvr., prez. polagujem podravati koga u laganju; potvrivati iju la. polahko/polako i polahko/polako pril. bez urbe, sporo, lagano, polagano; umjereno, odmjereno; postepeno, malopomalo. polahko/polako pril. - dosta lahko, pri lino lahko, lagahno. polakomiti se gl. svr., prez. polakomim se - postati lakom, grabeljiv, polakanje gl. im. s. r. - olakanje; olak ica, polakica. polakati gl. svr., prez. polakam, trp. prid. polakan - olakati, uiniti lakim; dati olakicu, polake pril., komp. - malo lake; prilino lake, znatno lake, polaki prid. odr. v. - malo laki; prilino laki, znatno laki, polakica im. . r. - olakica; olakanje, polakanje.

691

polatinjavati

polamati gl. nesvr., prez. polamam lomiti sve redom; unitavati lomei sve redom jedno po jedno, polar im. m. r. (gr.), g. jd. polra, n. mn. polri, g. mn. polra - pol. polaran/polaran prid. (gr.), odr. v. polarni/polarni - koji se odnosi na pol, polar; koji potie od pola; koji je suprotnog djelovanja, suprotan, polarimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. polarim etra , n. mn. polarim etri , g. mn. polarim etara - polariskop, dio polarizacionog aparata koji slui za ispitivanje polarizovane svjetlosti, polariskop im. m. r. (nlat.-gr.), g. jd. polariskopa - polarimetar. polaritet im. m. r. (lat.), g. jd. polariteta polamost, svojstvo tijela koja imaju suprotne polove, polarizacija im. . r. (gr.) - davanje ili primanje polariteta; okupljanje oko suprotnih polova; pojaano djelovanje oko suprotnih polova; prenes. podjela, razdvajanje na potpuno suprotne strane, polarizacljski/pdlarizaoni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na polarizaciju i polarizovanje. polarizator im. m. r. (gr.) - ureaj za polarizaciju svjetlosti, za davanje ili primanje polariteta, polarizirati/polarizovati (se) gl. nesvr. (gr.), prez. polarizlram /polarizujem vriti polarizaciju; davati ili primati polaritet; okupljati estice oko supro tnih polova; prenes. razdvajati, dijeliti se na potpuno suprotne strane, polarnost im. . r. (gr.), g. jd. polrnosti, instr. jd. polrnou/polrnosti - polari tet. polaskati gl. svr., prez. polaskam, trp. prid. polaskan - ugoditi kome laskajui mu; rei nekome neto laskavo; podi laziti kome laskavim rijeima, polatiniti gl. svr., prez. polatlnlm - ui niti koga Latinom, katolikom, poka toliiti ga; postati Latin, katolik, prei na katoliku vjeru; prevesti na latinski; prilagoditi latinskom jeziku; potalijaniti. polatinjavanje/platinjivanje gl. im s. r. od polatinjavati. polatinjavati/polatinjivati gl. nesvr., prez. polatinjavam/polatinjujem - initi

polazak koga Latinom, katolikom, pokatoliavati; postajati Latin, katolik, prelaziti na katoliku vjeru; prevoditi na latin ski; prilagoavati latinskom jeziku; potalijanavati. polazak im. m. r., g. jd. pdlaska , n. mn. pdlasci, g. mn. pdlazaka, dat.-instr.-lik. mn. pdlascima - poetak polaenja, kretanja; dogovoreno vrijeme polaenja. polaziti gl. svr. i uest., prez. pdlazim poeti ii, poeti se kretati; vie puta poinjati ii; imati poetak, polazite im. s. r. - mjesto sa koga se polazi; polazna taka; platforma, polazni prid. odr. v. - koji se odnosi na polazak; onaj iz ili sa koga se polazi; poetni. polaznica im. . r. - enska osoba polaz nik; ona koja polazi; ona koja neto poinje. polaznik im. m. r., n. mn. pdlaznlciJ polaznici - onaj koji polazi; koji neto poinje; koji neto pohaa od poetka; prvi jutarnji posjetilac u vrijeme Boi a. polaenje im. s. r. - vrenje polaska; poinjanje kretanja; polazak; poetak e ga. poluica im. m. i . r., v. jd. polaice/ polazico - onaj ili ona koja polaguje, paralaa. pole im. . r., mn., hip. - polovice ega, polovine. polei/polei gl. svr., prez. pdlezem polegnuti, savijajui se pod pritiskom ega lei; poloiti; svi redom lei; pre nes. prionuti za posao, vrijedno raditi, poleke/poleke pril. - naleke; poleice, poleuke. poledica im. . r. - tanak ledeni sloj; poleen put. poleiav prid., odr. v. pdlediavl - koji je s poledicom, malo poleen. polediti gl. svr., prez. pdledlm , trp. prid. pdleen - prekriti tankim slojem leda; uhvatiti se led po povrini jedno za drugim pretvoriti u led, zalediti; sve zalediti. poleen prid., odr. v. pdleeni - zaleen, koji je prekriven ledom, poleenost im. . r., g. jd. pdleenosti, instr. jd. pdleenou/pdleenosti -

692
zaleenost, stanje onoga to je poleeno. poleice pril.- poleke, poleuke, poleina im. . r. - stranja strana ega; dio odjevnog predmeta koji pokriva lea; meso s lea. poleuke pril., hip.- poleice, poleke. polegnuti gl. svr., prez. pdlegnem , r. gl. prid. pdlegao - polei, polegnuto pril. - poloeno, u polegnutom poloaju. polegutiti se gl. svr., prez. polegutlm se polegnuti se, skvriti se. polegua im. . r. - vrsta trave koja se polegne zbog jakog vjetra i vlastite teine; prenes. ona koja se odaje nemo ralu. poleguke pril., hipok. - pognuto, u po legnutom poloaju, povijeno. polemian prid. (gr.), odr. v. polemini/ polemiki - koji ima svadljiv, uljiv ton; svaalaki; koji raspravlja o emu. polemiar im. m. r. (gr.), v. jd. polemi aru/polemiare, instr. jd. polemia re m/polemiarom - osoba koja vodi polemiku; osoba koja polemie; ovjek sklon raspravljanju, polemika im. . r. (gr.), dat. jd. polemici - vjetina raspravljanja; nauna raspra va; otar razgovor, prepirka oko ega. polemisanje/polemiziranje gl. im. s. r. (gr.) od polemisati/polemizirati, polemisati/polemizirati gl. nesvr. (gr.), prez. polemiem/polemizlram - voditi polemiku, naunu raspravu s kim; ra spravljati o emu suprotstavljajui ra zliite stavove; voditi otar razgovor, prepirati se oko ega. polemian prid. (gr.), odr. v. polemini koji se odnosi na polemiku; koji u sebi sadri elemente polemike, polemiki pril. (gr.) - kao polemiar, na nain polemiara, polemino pril. (gr.) - kao u polemici, suprotstavljeno; otro, svaalaki, polen im. m. r. (lat.) - cvjetni prah. polenta im. . r. (tal.) - palenta, polenov prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na polen, koji je od polena, polekavanje gl. im. s. r. od polekavati polekivanje, povremeno Ijekarenje. polekavati gl. nesvr., prez. polekavdm - polekivati, pomalo ljekariti. polekivanje gl. im. s. r. od polekivati polekivanje. polekivati gl. nesvr., prez. poleknjem plekavati. polet/polet im. m. r. - polijetanje, poetak leta; zamah kod uzleta; prenes. nada hnue; dodatna snaga, ushienje; napre dak. poletan/poletan prid., odr. poletni!polet n i - pun poleta, zamaha, zanosa; iva han, pun ivota, poletar im. m. r., g. jd. poletra, g. mn. p oletar a - poletarac, onaj koji je pole tan; koji je pun ivota; pti koji poinje letjeti. poletarac im. m. r., g. jd. poletarca , n. mn. poletrci , g. mn. poletaraca , dat.instr.-lok. mn. poletarcima, hip. - pole tar, mlad i poletan poetnik u emu; poletan, ivahan ovjek, poletare im. s. r. - ptie spremno za prvi let, za polijetanje, poletari im. m. r., n. mn. poletarii , em. - mlad poletar(ac); mal, siuan poletarac. poletarica im. . r. - poletarka, ptiica dorasla za polijetanje; prenes. djevoji ca koja postaje djevojka, poletarka im. . r., dat. jd. poletarki, g. mn. poletarki - poletarica. polietilen im. m. r. (gr.), g. jd. polietilena - plastina masa sintetikog parafi na. polietilenskl prid. odr. v. (gr.) - koji je od polietilena. poletlte/poletlte im. s. r. - mjesto s kojeg se polijee, uzletite, poletjeti gl. svr., prez. pdletlm - poeti letjeti maui krilima; naglo se uzdi gnuti, uzvinuti se letei; odletjeti; po eti se brzo kretati hodajui, poletno/poletno pril. - na poletan nain, ivo, ivahno, poletnost/poletnost/poletnost im. . r., g. jd. poletnosti/pletnosti/poletnosti, in str. jd. poletnou/poletnou/poletnou i poletnosti/poletnosti/poletnosti osobina ili stanje onoga koji je poletan, poleati gl. svr., prez. polezlm /pdlellm malo leati, odleati, odmoriti se leei, poleina im. . r. - poleglo ito.

693

poliedar poliandrija im. . r. (gr.) - brana veza jedne ene s vie mueva; osobina bi ljaka. poliarhija im. . r. (gr.) - vladavina mnogih u jednoj dravi, poliarhljski prid. odr. v. (gr.) - onaj u kome vlada vie lanova, poliartritis im. m. r (gr.) - med. reuma tizam zglobova, polimastija im. . r. (gr.) - razgranatost, mnogo ogranaka, obilnost rasta, poliblastian prid. (gr.), odr. v. poliblcistinl - koji se odnosi na poliblastiju, veoma razgranat, koji ima mnogo ogra naka, koji se razrastao. polica im. . r. (tal.) - priznanica o osiguranju u osiguravajuem drutvu, polica im. . r. - vodoravna daska na zidu za dranje knjiga i dr.; pregrada u ormaru za dranje odjee i dr. stvari, polica im. . r., em. - polovina, policajac im. m. r. (gr.), g. jd. policajca, n. mn. policajci, g. mn. policajaca, dat.-instr.-lok. mn. policajcima - uniformisan i naoruan policijski slube nik; prenes. ovjek koji prislukuje i progoni sve to smatra opasnim po postojei sistem; prenes. onaj koji ne zna samostalno razmiljati, koji slabo shvata, glupak, policija im. . r. (gr.) - institucija, dravni organ sigurnosti drutvenopolitikog sistema; zgrada u kojoj je smjeena institucija policije; policajci; policajac; redarstvo, policijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na policiju i policajce, policijski pril. (gr.) - na policijski nain; kao policija, poliar im. m. r. - onaj koji je na polici, koji je na redu da se eni. poliarka im. . r. - djevojka koja je na redu da se uda. poliica im. . r., em. - mala, kratka po lica. poli im. m. r. - kupasta rakijska flaica od pola decilitra; posuda od pola litra kao mjera za vino. poli im. m. r., g. jd. polica , n. mn. polici - sitni metalni novi od pola dinara; bezvrijedan novac, poliedar im, m. r. (gr.), g. jd. poliedra , n. mn. poliedri, g. mn. poliedara , dat.-

poliedarski instr.-lok. mn. poliedrima - geom. tijelo omeeno poligonima; mnogostranino tijelo. poliedarski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poliedar, koji mu pripada, polietilen im. m. r. (gr.), g. jd. polietilena - sintetika plastina masa. polietilenskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na polietilen, koji je od polietilena. Polifem/Polifem im. m. r. (gr.) - gr. mitoloko bie. polifonian prid. (gr.), odr. v. polifdnini - viezvuan, polifoniki, koji ima vie tonova. polifonija im. . r. (gr.) - viezvuje; vieglasno sviranje ili pjevanje u kome svaki zvuk ili glas uva svoja melo dijska obiljeja; polifonizam. polifonljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na polifoniju. polifonizam im. m. r. (gr.), g. jd. polifonizma - polifonija, poligam im. m. r. (gr.) - mukarac koji istovremeno ima vie ena; onaj koji ivi u poligamija poligamist(a). poligamian prid. (gr.), odr. v. poligam ini - koji je u poligamiji. poligamija im. . r. (gr.) - brana zaje dnica u kojoj jedan mu ima vie ena; mnogoenstvo, poliginija. poligamist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. poli gamist/poligamiste - mukarac koji i vi u poligamiji, poligam, poligamskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poligamiju. poligeneza im. . r. (gr.) - viestruk ra zvoj; shvatanje po kome sve ljudske rase ne vode porijeklo samo od jedne vrste, poligenizam. poligenizam im. m. r. (gr.), g. jd. poligenizma - plogeneza. poliginija im. . r. (gr.) - poligamija. poliglot(a) im. m. r. (gr.), g. jd. poliglote, n. mn. pollgloti , g. mn. poliglota ovjek koji govori vie jezika, poliglotan prid. (gr.), odr. v. poliglotni poliglotski, koji zna vie jezika, poliglotskl prid. odr. v. (gr.) - poliglotan. poligon im. m. r. (gr.), g. jd. poligona , n. mn. poligoni , g. mn. poligona - geom. mnogougao, mnogokutnik; vojn. utvr enje zatvoreno sa vie strana; zatvo

694
ren, ograen prostor za vojne vjebe; svaki zatvoren prostor za posebne na mjene. poligonalnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poligone; vieugaoni, viekutni. poligonija im. . r. (gr.) - velika sposob nost raanja, poligram im. m. r. (gr.) - figura ograni ena s vie strana, poligramatskl prid. odr. v. (gr.) - koji ima mnogo slova, vieslovan. poligraf im. m. r. (gr.) - pisac koji mno go pie o svemu i svaemu; stroj za umnoavanje, kopir-aparat. poligrafija im. . r. (gr.) - pisanje o svemu i svaemu, knjievno svatarenje. poligrafskl prid. odr. v. (gr.) - koji mnogo pie; koji je izraen na maini za kopiranje, umnoeni, kopirani, polihromatskl prid. odr. v. (gr.) - polihromni, viebojni, aroliki; rjee: polikromatskl. polihromija im. . r. (gr.) - viebojnost; arolikost; rjee polikrdmija. polihromnl prid. odr. v. (gr.) - polihromatski, rjee: polikromnl. polijeganje gl. im. s. r. - postavljanje koga ili ega u leei poloaj, polijegati gl. svr., prez. pdlijezem - po legnuti; izvriti polijeganje; svi redom lei, lei jedno za drugim; padnuvi na zemlju ostati u leeem poloaju, polijen prid., odr. v. polijem - prilino, podosta lijen, polijetati gl. nesvr., prez. pdlijeem - po injati r letom, poinjati letjeti; odvajati se od zemlje; uzlijetati, polijevanje gl. im. s. r. od polijevati polivanje. polijevati gl. nesvr., prez. pdlijevam polivati, liti vodu ili drugu tekuinu po neemu. poliklinika im. m. r. (gr.) - zdravstvena ustanova ambulantnog tipa s vie spe cijalistikih odjeljenja; zgrada u kojoj je smjetena poliklinika, polikultura im. . r. (gr.-lat.) - uzgajanje vie razliitih biljnih kultura na istom tlu. polimerizacija im. . r. (gr.) - hemijska reakcija u kojoj se od vie razliitih elemenata dobija novo jedinjenje, polimetalan prid. (gr.), odr. v. polimetalni - koji u sebi ima vie metala; sastavljen od vie metala, polimetodizam im. m. r. (gr.), g. jd. polimetodizma - upotreba vie razliitih metoda. polimetrija im. . r. (gr.) - mu. ritmika mnogostrukost jedne melodije, polimorfan prid., odr. v. polimorfni (gr.) - koji ima vie razliitih oblika, mnogooblian. polimorfija im. . r. (gr.) - osobina nekih kristala da u razliitim uslovima imaju nejednake oblike iako imaju isti sastav; razliitost oblika u istoj jedinki, polimorfizam im. m. r. (gr.) - polimor fija. polinacija im. . r. (nlat.) - opraivanje polenovim prahom. Polinezija im. . r. (gr.) - drava u Australiji, zemlja sa mnogo ostrva, polinezijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na Polineziju, koji joj pripada ili potie iz nje. Polineanin im. m. r. (gr.), n. mn. Poli neani - stanovnik Polinezije. Polineanka im. . r. (gr.), dat. Polinezanki, g. mn. Polineanki - stanovni ca Polinezije, polinom im. m. r. (gr.), g. jd. polinoma mat. brojna struktura sa vie lanova, polinoman prid. (gr.), odr. v. polindmni! polindmni - polinomski. polinomskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na polinome. polip im. m. r. (gr.) - med. bradaviast izrataj na tijelu; vrsta morskih ivoti nja privrenih najednom mjestu, polipol im. m. r. (gr.) - prodaja naveliko, polipsati gl. svr., prez. pdlipem - umo riti se svi redom, pocrkati od umora; uginuti do posljednjeg, poliran prid. (fr.), odr. v. pdlirani - izglaan, uglaan, premazan sjajilom. poliranje gl. im. s. r. (fr.) - premazivanje tankim slojem nekog sjajila; glaanje do sjajila. polirati gl. nesvr. (fr.), prez. poliram izglaati do sjajila, usjajiti, uiniti sjaj nim, bljetavim.

695

politbiro

polirer im. m. r. (fr.) - onaj koji polira; jedno od zanimanja, poliritmija im. . r. (gr.) - ritmika ra znovrsnost u istom muzikom djelu, poliritmikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na poliritmiju; ritmiki razno vrstan. poli im. m. r. (gr.) - grad-drava u Sta roj Grkoj, polisa im. . r. (tal.) - polica (npr. u osigu ravajuem zavodu), polisahani im. m. r., mn. (gr.) - hem. sloeni ugljeni hidrati. polisemija im. . r. (gr.) - lingv. vieznanost iste rijei, polisilabian prid. (gr.), odr. v. polisila bini/polisilabiki - lingv. koji ima vie slogova, viesloan, polisilogizam im. m. r. (gr.), g. jd. polisilogizma. n. mn. polisilogizmi, g. mn. polisilogizama, dat.-instr.-lok. mn. polisilogizmima - lanac silogizama iz ko jih se izvodi jedan zakljuak; sloeni posredni zakljuak. polisindet(on) im. m. r. (gr.) - stilska figura, nagomilavanje i upotreba vie veznika radi pojaavanja dojma, polisinteza im. . r. (gr.) - povezivanje, spajanje vie dijelova u jednu cjelinu, polisintetian prid. (gr.), odr. v. polisintetiki/polisintetini - viestruko slo en; sastavljen od vie razliitih dije lova u jednu cjelinu, polisintetizam im. m. r. (gr.), g. jd. polisintetizma - viestruka sloenost; oso bina, svojstvo onoga to je polisintetino. polisklerotican prid. (gr.), odr. v. polisklerdtini - koji boluje od poliskleroze, koji ima znake viestruke skleroze, polisklerotiar im. m. r. (gr.) - bolesnik koji ima polisklerozu, koji je polisklerotian. polisklerotino pril. (gr.) - kao poliskle rotiar, na nain oboljelog od poliskle roza. poliskleroza im. . r. (gr.) - med. vie struka skleroza; istovremeno otvrdnjavanje, okotavanje razliitih organa i tkiva. politbiro im. m. r. (gr.-fr.) - politiki bi ro, izvrni organ centralnog komiteta nekih komunistikih partija.

politehnika politehnika im. . r. (gr.), dat. jd. politehnici - visoka tehnika kola s vie odjeljenja raznovrsnih tehnikih oblasti. politehniar im. m. r. (gr.) - strunjak za politehniku, student politehnike; osoba koja se bavi politehnikom, politehniarka im. . r., dat. jd. politehniarki - ena politehniar, politehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na politehniku. politeist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. poli teist/politeiste - ovjek koji istovre meno vjeruje u vie bogova, mnogobo ac. politeistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na politeiste. politeizam im. m. r. (gr.), g. jd. politeizma - mnogobotvo, vjerovanje u po stojanje vie razliitih bogova, politian prid. neodr. v. (gr.) - koji radi vjeto, smireno i promiljeno; koji je upuen u politiku, politiar im. m. r. (gr.), v. jd. politiare/ politiaru, instr. jd. politiarem/politi arom - politik, onaj koji se bavi po litikom; ovjek kome je politika osno vno zanimanje; prenes. vjet, odmjeren govornik; mudar i sposoban ovjek, politiarenje gl. im. s. r. (gr.) - povrno i neuspjeno bavljenje politikom; raspra vljanje o nebitnim politikim pitanjima, politiarev/politiarov prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na politiara, koji mu pripada. politiariti gl. nesvr. (gr.), prez. politi arom - raspravljati o nebitnim poli tikim pitanjima, gubiti vrijeme ne uspjeno raspravljajui o politici; po vremeno se po potrebi baviti politikom, politiarka im. . r., (gr.) dat. jd. poli tiarki, g. mn. politiarki - ena koja se bavi politikom, politiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na politiare, politienje gl. im. s. r. (gr.) - bavljenje politikanstvom. politiiti gl. nesvr. (gr.), prez. politian - baviti se politikanstvom. politiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno si na politiku, politiki pril. (gr.) - kao u politici; na politiki nain, politino.

696
politino pril. (gr.) - politiki, politik im. m. r. (gr.), n. mn. politici, g. mn. politika, dat.-instr.-lok. mn. politicima - ob. politiar, politika im. . r. (gr.), dat. jd. politici, g. mn. politika - vjeto, promiljeno, cilja no obavljanje razliitih radnji s namje rom osvajanja i jaanja vlasti; dravni poslovi s ciljem ouvanja postojeeg politikog sistema; aktivnost kojom se drugi ele drati u pokornosti; esto obino obmanjivanje, politikant im. m. r. (gr.), n. mn. politi kanti, g. mn. politikanata - onaj koji se bavi politikanstvom, dugim raspravama o nebitnim politikim pitanjima, politikantski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na politikante, koji je svojstven politikantima, politikanski pril. (gr.) - kao politikant, politikantstvo/politikantstvo im. s. r. (gr.) - posao kojim se bave politikanti; svojstvo politikanata, politir im. m. r. (njem.), g. jd. politira ono ime se politira; strunjak za poli tiranje; politirana povrina ega; politiran furnir, politiranje gl. im. s. r. (njem.) - poliranje, glaanje neke povrine do sjaja; premazivanje glatke, obino drvene povrine kakvim sjaj i lom, lakom za poliranje, politirati gl. nesvr. (njem.), prez. politiram - polirati, glaati do sjaja; prema zivati lakom za poliranje, politlrskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na ljude koji politiraju i na po litiranje. politizirati gl. nesvr. (gr.), prez. politi ziram - neemu nepolitikom davati politike dimenzije; neto stavljati u politiki kontekst; baviti se politikom, politra im. . r. (lat.) - politrenjak, politrenjaa, staklena boca od pola litre; posuda od pola litre, politrenjaa im. . r. (lat.) - politre, politrenjak. politrenjak im. m. r. (lat.), n. mn. politrenjaci - politra, politrenjaa. politura im. . r. (lat.) - tean lak za politiranje; politirana sjajna povrina ega; sjajilo. poliva/poljeva im. m. r., g. jd. poliva/poljevaa - onaj koji poliva, koji je zaduen za polivanje, polivalencija im. . r. (gr.-lat.) - hem. sposobnost vezivanja atoma razliitih hem. elemenata; prenes. sposobnost spajanja razliitog, polivalentan prid. (gr.-lat.), odr. v. polivalentni - koji je sposoban da uza se vee atome drugih elemenata, polivalentnost im. . r. (gr.-lat.), g. jd. polivalentnosti, instr. jd. polivalentnou/polivalentnosti - hem. sposobnost vezivanja vie atoma razliitih eleme nata za atom drugog elementa, polivaljka im. . r., dat. jd. polivaljci, g. mn. polivaljki - polijevaljka, ono ime se poliva; posuda s rukom i izbaenim cjevastim dijelom sa prskalicom za polijevanje ega ili zalijevanje bilja, polivanje gl. im. s. r. od polivati - po lijevanje. polivati gl. nesvr., prez. pdlivam - po lijevati, izlijevati vodu ili drugu teku inu po emu; prenes. astiti koga piem nakon nekog uspjeha, polivinil im. m. r. (gr.), g. jd. polivinila plastina sintetika masa nastala polimerizacijom vinila. polivinUskl prid. odr. v. (gr.) - koji je od polivinila; koji se odnosi na polivinil, polizati gl. svr., prez. pdlizem - sve do kraja olizati; liui sve pojesti; liui sve ukloniti, poistiti; malo lizati, poliznuti gl. nesvr., prez. pdliznem - sa mo jednom liznuti. polka im. . r. (polj.), dat. jd. polki - vrsta plesa u dvoetvrtinskom taktu; muzika za taj ples. polni prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se odnosi na pol, koji pripada polu. polo im. m. r. (engl.) - vrsta igre u kojoj dvije ekipe sa po etiri jahaa, poku avaju da drvenim tapovima ubace drvenu lopticu u protivniki gol; andaluzijski narodni ples koji uz kastanjete rado pleu Romi. polog im. m. r., n. mn. pdlozi, g. mn. pologa dat.-instr.-lok. mn. pdlozima jaje koje se polae u gnijezdo da se kokoka navikne da tu nosi jaja; novac ili druga vrijednost koja se polae kao

697

polovlnskl jamevina, zalog; zaravan, ravnina; polegla trava, poleglo ito. polokati gl. svr., prez. pdloem - loui sve popiti, posrkati; pejor. popiti svu rakiju. polomiti gl. svr., prez. pdlomim - sve redom slomiti; nepravilno pod priti skom popucati; prenes. pretui koga. poloneza im. . r. (fr.) - poljska okretna igra u troetvrtinskom taktu; muzika za tu igru; vrsta enskog krznenog ogrta a. polonij im. m. r. (lat.) - hem. jedan od radioaktivnih elemenata, polonika im. . r. (lat.), dat. jd. poldnici literatura o Poljskoj. polonist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. poldnistilpoldniste - osoba koja se bavi polonistikom. polonistika im. . r. (lat.), dat. jd. polonistici - nauka o poljskom jeziku i litera turi. polonizirati/polonizovati gl. svr. i nes vr. (lat.), prez. polonizJram/polonizujem - (u)initi koga Poljakom; postati Poljak. polovan prid., odr. v. polovni - koji ve upotrebljavan, nije nov; rabljen, polovi an, nepotpun, sastavljen iz dvije razli ite polovice, polove im. s. r., g. jd. poloveta - manje burence za rakiju, polove im. s. r., g. jd. pdloveta - napo lica, dijete roeno u braku izmeu dvoje ljudi razliitih po vjeri ili po boji koe. polovica im. . r. - polovina, jedan od dva jednaka dijela ega; sredina nekog pro stora; prenes. jedan od suprunika, polovian prid., odr. v. poldvini - ne potpun; nedoreen; nedovren, polovinost im. . r., g. jd. poldvinosti, instr. jd. poldvinou/poldvinosti osobina ili stanje onoga to je polovi no; nedoreenost; nepotpunost; nedo vrenost. polovina/polovina im. . r. - polovica, polovinka im. . r., dat. jd. polovinki, g. mn. poldvinki - mu. nota koja traje polovinu ili dvije etvrtine cijele, polovlnskl prid. odr. v. - koji se odnosi na polovinu.

poloviti poloviti gl. nesvr., prez. pdlavim - dijeliti na dva jednaka dijela; praviti polovice, polovljenje gl. im. s. r. - dijeljenje napo la; presijecanje preko pola, pravljenje polovica. polovnica im. . r. - pomijeana penica i ra (pola penice, pola rai), polovnjak im. m. r., n. mn. polovnjci, g. mn. polovnjaka, dat.-instr.-lok. mn. polovnjacima , hip. - onaj koji je ve ko riten, nije nov, rabljen; koji je kupljen kao polovan; prenes. koji je ve bio enjen. poloaj im. m. r., n. mn. poloaji - mjesto s koga se ta promatra; front; mjesto u drutvu; situacija; stav; status; dranje tijela. poloajni prid. odr. v. - koji se odnosi na poloaj. poloak im. m. r., g. jd. pdloka, n. mn. pdloci , g. mn. pdloaka, dat.-instr.-lok. mn. pdloscima - polog, poloen prid., odr. v. pdloeni - koji je stavljen u vodoravan poloaj, poloina im. . r., augm. - veliki polog; poleglo ito; ono to je poloeno, za ravnjeno, zaravanak, poloiti gl. svr., prez. pdloim - staviti u vodoravan poloaj, polei; sahraniti, ukopati; u hrvanju koga primorati da legne, pobijediti ga; nahraniti i napojiti stoku; staviti novac u banku; dati novac ili dr. vrijednost u zalog; isplatiti koga; dati ispit; osloniti se na koga ili na ta. polonica im. . r. - mladica koja se ne odsijeca nego se polae u zemlju; potvrda o poleenom novcu, poltron im. m. r. (fr.), g. jd. poltrona ulizica, snishodljivac, beskimenjak; kukavica. polu- pref. - pola, polovino, napola, je dnim dijelom, poluagrarnl prid. odr. v. (lat.) - napola poljoprivredni, poluautomatski prid. odr. v. (gr.) napola automatski. polubarbar(in) im. m. r. (gr.), n. mn. polubarbari - napola kultivisan, samo djelimino civilizovan ovjek; rjee: poluvarvarin. polubarbarizam im. m. r. (gr.), g. jd. polubarbarlzma - poludivijatvo, polubarbarstvo; rjee: poluvarvarizam.

698
polubarbarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na polubarbarstvo, napola div ljaki: rjee: polu varvarski, polubarbarstvo im. s. r. (gr.) - napola divljatvo, nekultivisanost gotovo do divljatva; rjee: poluvarvarstvo. polubog im. m. r., n. mn. polubdgovi - u grkoj mitologiji boanstvo nieg reda; prenes. veoma moan ovjek, poluboginja im. . r. - po grkoj mito logiji ena polubog, polubos/polubos prid., odr. v. polubo si! polubosi - pocijepane obue, gotovo bos. polubrat/polubrat im. m. r. - brat po majci ili po ocu. polubraa/polubraa zb. im. - braa po ocu ili po majci, polubrilijant/polubriljant im. m. r. (fr.) - poludragi kupasto uglaan kamen, polubunilo im. s. r. - stanje izmeu sna i jave; nepotpuno, polovino bunilo, polubunovan prid., odr. v. polubunbvni koji je jo izmeu sna i jave, u polubunilu. polucilindar im. m. r. (gr.) - vrsta krat kog crnog cilindra, sveanog crnog mukog eira; poluvaljak; poluvaljkast dio stroja. polucilinder im. m. r. (gr.) - poluci lindar. polucipela im. . r. - cipela s niskim go rnjim dijelovima, zatvorena sandala; duboka cipela, kratka izmica, polucrnac/polucrnac im. m. r. - krianac izmeu crne i bijele rase, mulat, melez, poluarape im. . r. mn. (tur.) - niske, kratke arape poluarapica im . r. mn., (tur.) em. djeija niska, kratka arapa, soknica. poluasovnl prid. odr. v. - koji traje tri deset minuta, pola kolskog sata. poluenje gl. im. s. r. - postignue, uspjeh, dobitak, polue ta im. . r. - mala vojna formacija koja broji polovinu ete. poluitak prid., odr. v. poluitki - nedo voljno itak, jedva itak, koji se jedva ita. poluiti gl. svr., prez. pdluim - posti gnuti, postii, uspjeti, dobiti povoljne rezultate. poluivanje gl. im. s. r. - postizanje, ostvarivanje uspjeha, dobijanje, poluovjek im. m. r., n. mn. poluljudi - ni ovjek ni ivotinja; ovjek koji po izgledu i ponaanju slii ivotinji; o vjek kome se ne moe vjerovati, ne moralan ovjek, poluuanj im. m. r., g. jd. pbluunja, n. mn. poluunji/poluunjevi - nepotpun uanj; uanj napola savijenih nogu. poludesno pril. - malo udesno, poluditi gl. svr., prez. pdludim - uiniti koga ludim, zaluditi koga. poludivlji prid. odr. v. - djelimino, ne dovoljno pripitomljen; prenes. nedo voljno civilizovan ovjek koji se intu itivno dri svojih instikata, poludjeti gl. svr., prez. pdludim - od pre tjeranog straha, stresa ili brige prestati se ponaati normalno, izgubiti mo rasuivanja; izgubiti pamet, postati lud. poludnevni prid. odr. v. - koji se odnosi na pola dana, koji traje pola dana. poludrijem im. m. r. - pospanost, stanje izmeu sna i jave; poludrijeme. poludrijeme im. m. r., g. jd. poludrijemea - nepotpuni drijeme, blaga po spanost. polufabrikat im. m. r. (lat.), g. jd. polufabrikta - polupreraevina, polufinale im. s. r. (lat.) - igra vie timova od kojih samo dva najbolja stiu pravo igre u finalu, polufinalni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na polufinale; nepotpuni, nedo vreni, polugotovi. poluga im. . r., dat. jd. poluzi, g. mn. poluga - drvena ili metalna ipka koja se stavlja pod neto radi lakeg podi zanja; ipka - osovina; prenes. pokretna sila, sredstvo, odnosno veza za ostva renje ega; ipka od izlivenog metala, polugica im. . r., em. - mala poluga, polugladan/polugladan prid., odr. v. polugladni - nedovoljno sit, napola gla dan. poluglas im. m. r., n. mn. pbluglasUpbluglasovi - jedva ujan glas; smanjen, nepun glas; lingv. redukovan samo glasnik, poluglasnik; mu. glas za pola tona vii ili nii od osnovnog tona. poluglasan prid., odr. v. poluglasni napola glasan, izgovoren upola glasa.

699

polugraanskl

poluglasnik im. m. r., n. mn. poluglasnici, g. mn. poluglasnika, dat.-instr.lok. mn. poluglasnicima - lingv. po luglas, redukovan samoglasnik, poluglasno pril. - napola glasno, s pola glasa, upola glasa. polugO(l) prid., odr. v. polugoli - ne dovoljno odjeven, nepotpuno obuen, p o lu g o d in ji im. m. r., g. jd. polu godi njaka , n. mn. polugodinjaci, g. mn. polugodinjaka , dat.-instr.-lok. mn. polugodinjacima - onaj koji ima pola godine; koji se pojavljuje svakih pola godine, koji se tampa, izlazi iz tampe polugodinje, polugodinje pril. - svakih pola godine, za pola godine, polugodinji prid. odr. v. - koji ima pola godine; koji se pojavljuje polugodinje, polugodinjica im. . r. - vrijeme nakon pola godine od nekog dogaaja, npr. pola godine od neije smrti, polugodite im. s. r. - vrijeme od est mjeseci, pola godine, poljee; zavretak polovine kolske godine, polugoe, polugoe im. s. r. - polugodite, polugospodin im. m. r. - onaj koji jo nije sasvim usvojio gospodske manire, ali im tei, polugraanin. polugospodskl prid. odr. v. - koji pripada polugospodinu, polugradski. polugospodski pril. - na nain polugradanina, onako kako to ini polugospoda. polugotov/polugotov prid., odr. v. polugdtovi - napola gotov, nedovren, polugrad im. m. r., n. mn. polugradovi ni grad, ni selo; vie grad nego selo, na pola grad; provincija, polugradski prid. odr. v. - koji se odnosi na polugrad, koji mu pripada ili vodi porijeklo iz njega; provincijski, polugraanin im. m. r. , n. mn. polugrri an i - onaj koji nije ni seljak ni gra anin; stanovnik polugrada; provinci jalac, poluvaroanin, malograanin, pplugrainka im. . r., g. jd. polugrdanki, g. mn. polugradnki - stano vnica polugrada, provincijalka, poluvaroanka, malograanka. polugraanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na polugraane, provincijski, malograanski, poluvaroki.

polugraanski polugraanski pril. - malograanski, pro vincijski, kao polugraani, na polugra anski nain, polugubav prid., odr. v. polugubavi - na pola gubav, poluhrvat im. m. r., g. jd. poluhrvta, g. mn. poluhrvta - ovjek koji je napola Hrvat; onaj iji je jedan roditelj Hrvat. poluhrvatskT prid. odr. v. - koji nije po tpuno hrvatski, poluhfvatski pril. - govorei napola hrvatski, a napola neki drugo jezik, poluidiot im. m. r. (lat.) - napola idiot, maloumnik, poluidiotizam im. m. r. (lat.), g. jd. poluidiotizma - teka maloumnost, suludost, sumahnutost. poluidiotkinja im. . r. (lat.) - ena poluidiot, teka maloumnica. poluidiotskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na poluidiote, to granii s ludi lom, suludo, sumahnuto. poluidiotski pril. (lat.) - kao poluidioti, na poluidiotski nain, sumanuto, poluinsekti im. m. r. (lat.), g. mn. poluinsekata - polukukci, sitni insekti bez pipaka. poluinteligencija im. . r. (lat.) - nedo voljno, povrno i djelimino obrazova ni ljudi. poluinteligencljskl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na poluinteligenciju. poluironino pril. (lat.) - napola ironino, s dosta ironije, ali ne sasvim ironino, poluistina im. . r. - nepotpuna, djelimi na istina, ono to je izmeu lai i istine. polujaram, g. jd. polujrma, n. mn. polujrmovi - hrvaki zahvat protivniko vog tijela. polujasan prid., odr. v. polujasni - koji nije sasvim jasan, nedovoljno, napola jasan. polujava im. . r. - nepotpuna java, poluzbilja. pol uj avan prid., odr. v. polujavni - koji nije potpuno javan, koji za javnost ima neka ogranienja; poluzatvoren, polukaftan im. m. r. (rus.) - neto krai kaftan. polukasS im. m. r., g. jd. polukasa konj koji nije potpun kasa.

700 polukat im. m. r., n. mn. polukatovi polusprat; prostor izmeu prizemlja i sprata, meusprat, polukaurin im. m. r., n. mn. polukauri (perz.) - koji je napola kaurin; koji ima kaurskog ponaanja, polukav prid., odr. v. polukavi - koji je prilino lukav, poluknjievan prid., odr. v. poluknjizevni - napola knjievan; bez naroite knji evne vrijednosti, polukolonija im. . r. (lat.) - drava koja je ekonomski i politiki zavisna od dru gih. polukolonijalan prid. (lat.), odr. v. po lukolonijalni - koji se odnosi na polukolonije. polukolonijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. polukolonijlnosulpolukolonijlnosti poloaj, stanje i obiljeja onoga to je polukolonijalno. polukorak im. m. r., n. mn. polukoraci polovina koraka, mali, poetni korak, polukrilci im. m. r. mn. - insekti sa zakrljalim krilima, polukrug im. m. r., n. mn. polukrugovi polovina kruga; polukrunica; sve to ima oblik polovine kruga, polukruan prid., odr. v. polukruni koji ima oblik polukruga, polukrunica im. . r. - geom. polovina krunice; polukrug, polukrvan prid., odr. v. polukrvni - koji nije istokrvan; ija je krv izmijeana (npr. polukrvni konj). polukrvnjak/polukrvnjak im. m. r., g. jd. polukrvnjka - onaj koji je polu krvan, koji mje iste krvi. polukugla im z r - polulopta, polukuglast prid., odr. v. polukuglasti koji ima oblik polukugle; koji oblikom podsjea na poiukuglu, poluloptast. polukukci im. m. r., g. mn. polukukaca sitni kukci bez pipaka, poluinsekti. polukultura im. . r. (lat.) - polovina, nepotpuna kultura, polukulturan prid. (lat.), odr. v. polukidturni - koji je napola, djelimino kulturan; koji se odnosi na polukulturu. polula im. . r., g. jd. polulazi , instr. jd. polulazjulpolulazi - polovina, nepot puna, djelimina la. polulaan prid., odr. v. polulazni - koji se odnosi na polula. polulegalan/polulegalan prid. (lat ), odr. v. polulegalnUpblulegalni - ne sasvim dozvoljeni, legalni, napola legalni, polulegalno pril. (lat.) - na polulegalan nain. poluleei pril. - napola leei, leei s visoko uzdignutim uzglavljem, polulijevo pril. - pola okreta ulijevo; ne sasvim ulijevo, malo, napola ulijevo, polulitrenjak im. m. r. (gr.), g. jd. polulitrenjka, n. mn. polulitrenjci, g. mn. polulitrenjaka , dat.-instr.-lok. mn. polulitrenjcima - boca od pola litra, polulopta im. . r. - polovina lopte; polo vina kugle, polukugla; sve to ima oblik polovine lopte, poluloptast prid., odr. v. poluloptasti koji ima oblik polulopte, polulud prid., odr. v. poluludi - koji je napola lud. poluludak im. m. r., g. jd. poluludka , n. mn. poluludci, g. mn. poluludaka, dat.-instr.-lok. mn. poluludcima - poluluak, napola lud ovjek, poluludilo im. s. r. - polovino ludilo, nepotpuno ludilo, poluludak im. m. r., g. jd. poluludaka , n. mn. poluludci, g. mn. poluludka, dat.-instr.-lok. mn. polulucima - po luludak. polumajka im. . r., dat. jd. polumajci , g. mn. polumajki - pomajka, polumajmuni im. m. r. mn. (tur.) - zool. ivotinje sline majmunima, polumaska im. . r. (fr.), dat. jd. polumaskilpolumasci, g. mn. polumaski maska kojom se pokriva samo gornji dio lica. polumastan prid., odr. v. polumasni koji nije previe mastan; djelimino obran, osloboen suvine masnoe, polumehak prid., odr. v. polumehki polumek(an), koji nije sasvim tvrd, koji je napola mehak, polumek prid., odr. v. polumeki - polumekan, polumehak. polumekan/polumekan prid., odr. v. polumekani/polumekani - polumehak, polumek.

701

polunonica polumlsao im. . r., g. jd. pblumisli, n. mn. pblumisli, g. mn. polumisli - nepo tpuno oblikovana, nedoreena misao, polumjera im. . r. - nedovoljna mjera, nedovoljno efikasna, radikalna mjera, polumjesec im. m. r., g. mn. polumjeseca - polovina Mjeseca; period od pola kalendarskog mjeseca, petnaest dana; simbol muslimanstva, polumjesean/polumjesean prid., odr. polumjeseni!polumjeseni - koji ima izgled polumjeseca; koji se odnosi na petnaestodnevni period, polumjeseast/polumjeseast prid., odr. v. polumjeseasti/polumjeseasti - koji ima oblik polumjeseca, polumjesenlk/polumjesenlk im. m. r., n. mn. pblumjesenici/polumjesenici, g. mn. polumjesenika/polumjesenika , dat.-instr.-lok. mn. polumjesenicima/ polumjesenicima - asopis koji se pojavljuje svakih pola mjeseca; list koji izlazi petnaestodnevno, polumraak im. m. r., g. jd. polumrka, em. - polumrak, sumrai. polumraan prid., odr. v. polumrani nedovoljno osvijetljen, napola mraan, sumraan, polutaman. polumrak im. m. r. - slaba svjetlost, po lutama, sumrak; stanje nepotpuno osvijetljenog. polumrtav/polumrtav prid., odr. v. polu mrtvi - koji je na samrti, napola mrtav, polunag prid., odr. v. polunagi - polugo(l). polunaobraen prid., odr. v. polunaobrazeni - ee: poluobrazovan, polunesvijest im. . r., g. jd. polunesvijesti, instr. jd. pblunesvijeu/polunesvijesti - stanje nepotpune svijesti, polunesvjestica. polunesvestan prid., odr. v. polunesvjesni - koji se odnosi na polune svijest; koji nije sasvim svjestan, polunesvjesno pril. - na polunesvjestan nain, kao u polunesvijesti, polunesvjestica im. . r. - polunesvijest. poluno im. . r., g. jd. polunoi , instr. jd. pblunou/polunoi - nepotpuna no, ni dan, ni no. polunonica/polunonica im. . r. - po noka.

poluobeanje poluobeanje gl. im. s. r. - nepotpuno, djelimino obeanje, poluobeati gl. svr., prez. poluobeam nepotpuno, djelimino obeati, poluobrazovan prid., odr. v. poluobra zovani - napola obrazovan, djelimino i nedovoljno obrazovan. poluobrazovanSst im. . r., instr. jd. poluobrazovanosu/poludbrazovanosti - nedovoljna, nepotpuna, djelimina obrazovanost; osobina onoga ko je poluobrazovan, poluobrazovanje gl. im. s. r. - sticanje poluobrazovanosti, nepotpuno, povrno i uzgredno obrazovanje, obino uz po sao. poluobrt im. m. r. - poluobrtanje, poluokret(aj); nepotpuna obrtnika, zanat ska djelatnost poluobru im. m. r. - polukruni obru, pola obrua, poluodrastao prid., odr. v. poluddrasli koji nije potpuno odrastao, poluokrugal prid., odr. v. polukrugli poluokrugao, napola okrugao, polu kruni. poluokrugaoprid., odr. v. polukrugli poluokrugal. poluosmijeh im. m. r., n. mn. poludsmijesi, g. mn. poludsmijeha , dat.instr.-lok. mn. poludsmijesima - jedva primijetan, polovian osmijeh, smije ak. poluosmjehnuti se gl. svr., prez. poludsmjehnem se - jedva primjetno se osmijehnuti. poluosovina im. . r. - osovina koja spaja dva kraja ega, dva toka na kolima, poluostrvo/poluostrvo im. s. r. - polu otok, kopno sa tri strane okrueno vo dom. poluostrvskl/poluostrvskl prid. odr. v. koji pripada poluostrvu; koji potie sa poluostrva, poluotoki. poluosvijetljen prid., odr. v. poludsvijetljeni - napola osvijetljen, djelimino osvijetljen, poluotonl/poluotokl prid. odr. v. - koji pripada poluotoku; koji potie sa polu otoka, poluostrvski. poluotok im. m. r., n. mn. poluotoci, g. mn. poluotoka/poludtoka - poluostrvo.

702 poluotvoren prid., odr. v. polutvoreni napola otvoren; djelimino otvoren, polupan prid., odr. v. polupam - lupa njem polomljen, slupan, polupati gl. svr., prez. pdlupam - sve slupati, sve redom lupajui polomiti, polupijan/polupijan prid., odr. v. polu pijani - koji je napola pijan, polupismen prid., odr. v. polupismeni/ polupismeni - koji je polovino pismen; neobrazovan ovjek koji jedva zna itati i pisati, poluplatnen prid., odr. v. pdluplatneni koji je nainjen od poluplatna. poluplatno im. s. r. - vrsta tamparskog poveza s platnom presvuenim hrapa vim papirom, polupogren prid., odr. v. polupdgrem poluzgren. polupokret im. m. r. - nepotpun, polo vian, djelimian kratak pokret, polupovezaa im. . r. - iroka traka za povezivanje kose. poluprazan/poluprazan prid., odr. v. poluprazni - napola pun; napola prazan, polupreraevina im. . r. - nedovrena tvornika preraevina, poluproizvod, nedovren proizvod, polufabrikat, poluprenik im. m. r., n. mn. polu prenici - polovina prenika, linije koja polovi krunicu, poluproleter im. m. r. (lat.), g. jd. polu proletera, n. mn. poluproleteri - radnik koji nije posve ovisan od drugih, do brostojei radnik, poluproletersk! prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na poluproletera, poluproleterski pril. (lat.) - kao polu proleteri, na nain poluproletera, poluproleterstvo im. s. r. (lat.) - polu proleterski poloaj, status, poluprosvijeen prid., odr. v. poluprdsvijeeni - nedovoljno prosvijeen, po luobrazovan, poluprosvijeenost im. . r., instr. jd. poluprdsvijeenou/poluprdsvijeenosti - obiljeje onoga ko je poluprosvi jeen, poluobrazovanost. poluprovodnik im. m. r., n. mn. polu provodnik, g. mn. poluprvodnika, dat.-instr.-lok. mn. poluprvodnicima poluvodi, materijal koji sporo provodi struju. poluprsten im. m. r., n. mn. poluprtenovi - obris oko ega u obliku polovine prstena; povijena ica i sl. u obliku polovine prstena; polukrug, poluraspad im. m. r. - poluraspadanje, stanje u kome je sve napola raspalo, polurod im. m. r., g. jd. poluroda - rod po udadbeno-enidbenoj vezi, a ne po krvnom srodstvu, polurodbina. polurodbina im. . r. - polurod, svi roaci koji nisu u neposrednoj krvnoj vezi. polusan im. m. r., g. jd. polusna , n. mn. polusni/polusnovi - nepotpun, slab, po vran, plitak san. poluseljakl prid. odr. v. - koji se odnosi na poluseljake. pol uselj aki pril. - na nain poluseljaka, kao poluseljaci. poluseljak im. m. r., n. mn. poluseljaci, g. mn. poluseljaka, dat.-instr.-lok. mn. poluseljcima - napola seljak, onaj koji ivi na selu, a radi u gradu, polusestra im. . r. - sestra po ocu ili po majci. polusirov prid., odr. v. polusirovi- napola sirov; nedovoljno peen; nedovoljno skuhan; prenes. nedovoljno kultiviran ovjek. polusjena im. . r., g. mn. polusjena polusjenka, jedva primjetna sjena, polusjenka im. . r., dat. jd. polusjena, g. mn. polusjenka - up. polusjena, poluslan prid., odr. v. poluslani - napola slan, nedovoljno slan. polusloenica im. . r. - gram. rije slo ena od druge dvije od kojih svaka djelimino uva svoje znaenje i ima svoj akcenat, polusluben prid., odr. v. poluslubeni napola sluben, ne posve zvanian, poluslubeno pril. - napola slubeno, na polusluben nain, polusmijeh im. m. r. - smijeh napola otvorenih ili stisnutih usta; suzdran smijeh. polusprat im. m. r. - prostor izmeu dva sprata. polusiih prid., odr. v. polusuhi - napola suh, djelimino suh. polusvijest im. . r. - napola svjesno stanje. polusvijet im. m. r. - svijet izmeu dvije civilizacije.

703

poluvodi

polusvestan prid., odr. v. polusvjesni koji nije. sasvim svjestan, koji je u laganoj nesvjestici, polutabak/polutabak im. m. r., n. mn. polutabaci/polutabaci, g. mn. polutabaka/polutabaka - polovinana tabaka, polutama im. . r. - polumrak; sumrak, polutan im. m. r., g. jd. polutna - napo lica, onaj koji je roen u mjeovitom braku. polutanka im. . r., dat. jd. polutanki, g. mn. polutanki - napolica, ona koja je roena u mjeovitom braku, polutanskf prid. odr. v. - koji se odnosi na polutance. polutar im. m. r., g. jd. polutra meridijan koji opasuje Zemlju tano preko njene polovine, polutnik, ekva tor. poluteak prid., odr. v. poluteki - koji nije dovoljno teak; koji je nedovoljno teak. polutina im. . r. - polovica, polovina, pola. polutka im. . r. - Zemljina polulopta, polukugla. polutnik im. m. r., n. mn. polutnici, g. mn. pdlutnika, dat.-instr.-lok. mn. pdlutnicima - polutar, poluton im. m. r., n. mn. polutonovi nepotpun ton, ton na polovini izmeu dva druga. polualjivo pril. - ne sasvim aljivo, s primjesom ale. poluinjel im. m. r. (rus.) - kratki zimski vojniki kaput, poluvaljak im. m. r., g. jd. poluvaljka, n. mn. poluvaljci, g. mn. poluvljaka, dat.-instr.-lok. mn. poluvaljcima - tijelo s izgledom napola presjeenog valjka, poluvaroanin im. m. r. (ma.), n. mn. poluvroani - polugraanin. poluvaroanka im. . r. (ma.), dat. jd. poluvaroanki, g. mn. poluvroanki polugraanka. poluvijenac im. m. r., g. jd. poluvijenca, n. mn. poluvijenci - polovina vijenca; traka spletena ili savijena u poluluk. poluvodi im. m. r., g. jd. poluvodia poluprovodnik, tijelo koje slabo provo di struju.

poluvojni poluvojni prid. odr. v. - koji je dijelom vojni, a dijelom civilni, poluvokal im. m. r. (lat.), g. jd. poluvokla , g. mn. poluvokla - lingv. ne potpun vokal, poluglas, poluglasnik, poluvrijeme im. s. r., g. jd. poluvremena , n. mn. poluvremena , g. mn. poluvreme nar, - polovina nekog odreenog vre mena; kraj prvog dijela utakmice, polo vina utakmice, poluzgren prid., odr. v. poluzgreni napola zgren, poguren, polupogren. poluznanje/poluznanje im. s. r. - po vrno znanje; nedovoljno znanje; pasi vno znanje, poluzrak im. m. r., n. mn. poluzracil poluzrokovi, g. jd. poluzraka!poluzrakva , - polovina zrake, dio pravca zrake presjeen ime, poluzraka. poluzraka im. . r., dat. jd. poluzr ai, g. mn. poluzraka - polovina zrake; polu zrak. poluzreo prid., odr. v. poluzreli - nedo voljno zreo; jo nedozreo; prenes. poluzelen; jo mlad. poluzvanian prid., odr. v. poluzvanim napola zvanien, koji nije zvanino potvren. polueljezan prid., odr. v. polueljezni koji je napravljen kombinacijom elje za i kakvog drugog materijala; koji nije sasvim od eljeza, potuiti gl. svr., prez. pdluzim - posuti lugom; zamazati lugom; oprati lugom, poluiv prid., odr. v. poluivi - koji je napola iv; koji je ni iv ni mrtav, obamro; koji je u veoma tekom stanju; prenes. nedopeen, poluivinsk! prid. odr. v. - koji je sa nagonima kao u ivine, poluivotinjski, sirov, nizak, neodmjeren, grub. poluivotinjski prid. odr. v. - koji je na pola ivotinjski, kao u ivotinja; nagon ski; grub; nekultivisan. poluje im. s. r. - zemljite pored luga. poluni prid. odr. v. - koji se odnosi na polugu, koji joj pripada, poljaak im. m. r., g. jd. poljka, dem.mali poljak, poljai. poljai im. m. r. - mali poljak, poljaak, poljae. poljaina im. m. r, augm. i pejor. - po grdan naziv za poljaka.

704 poljak im. m. r., g. jd. poljaka, v. jd. poljae, n. mn. poljci, g. mn. poljaka, dat.-instr.-lok. mn. poljacima - ovjek iz polja, poljanin; onaj koji boravi u polju; onaj koji ivi u polju; onaj koji obrauje polje. Poljak im. m. r., g. jd. Poljaka, v. jd. Poljae, n. mn. Poljci, g. mn. Poljaka, dat.-instr.-lok. mn. Poljcima - etn. pripadnik poljskog naroda; ovjek iz Poljske; dravljanin Poljske. Poljakinja im. . r. - ona ije je stanite u polju, koja ivi u polju. Poljakinja im. . r. - etn. pripadnica polj skog naroda; ena iz Poljske; dravljan ka Poljske, Poljkinja, poljana/poljana im. . r. - polje, livada, ravnica; igralite, poljane/poljane im. s. r. - dijete iz po lja, poljae; ono koje se rodilo u polju, poljar/poljar im. m. r., g. jd. poljara/po ljara, n. mn. poljari!poljari, g. mn. polj ara!poljara, dat.-instr.-lok. mn. po ljarima!polj rima - ovjek ije je zani manje uvanje polja; onaj koji boravi u polju; onaj koji ivi u polju, poljarica/poljarica im. . r. - poljarka, ona koja ivi u polju; koja stanuje u polju. poljarina/poljarina im. . r. - novac koji se ubirao kao naknada za prihode dobi jene u polju; novac koji se dodjeljivao poljaru za uvanje polja, poljarka im. . r., dat. jd. poljarki, g. mn. polj arki - poljarica, poljace im. s. r., g. jd. poljaceta , em. malo polje, poljence. polje im. s. r., g. jd. - ravnica; livada; obraeno ravno zemljite; prenes. iri na. poljee/poljee/poljee im. s. r. - pola godine, polugodite, poljence im. s. r., g. jd. poljenceta, em. malo polje, poljace poljepati gl. svr., prez. poljepam uiniti ljepim, uljepati; dotjerati, ure diti, ukrasiti, poljepavati gl. nesvr., prez. poljepavam, trp. prid. poljepavan - initi da ta bude ljepe; uljepavati, dotjerivati, ureivati. poljevit prid., odr. v. poljeviti - koji je bogat poljima. poljevitost im. . r., g. jd. poljevitosti, instr. jd. poljevitosu!poljevitosti - obi ljeje poljevitog kraja. Poljkinja im. . r. - Poljakinja, poljodjelac im. m. r., g. jd. poljodjelca onaj koji radi u polju, ratar, zemljo radnik. poljodjelev prid. odr. v. - koji pripada poljodjelcu, poljodjelka im. . r., dat. jd. poljddjelki, g. mn. poljddjelki - ena poljodjelac. poljodjelski prid. odr. v. - koji se odnosi na poljodjelnike i poljodjelstvo, poljodjelstvo/poljodjelstvo im. s. r. posao poljodjelnika, zemljoradnja, ra tarstvo. poljoprivreda im. . r. - privredna grana, djelatnost koja se bavi stoarstvom i ratarstvom; zemljoradnja; proizvodnja voa i povra, poljoprivredan prid., odr. v. poljoprivre dni - koji se odnosi na poljoprivredu, koji potie od nje i koji joj pripada, poljoprivrednica im. . r. - ena koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, ena poljoprivrednik; zemljoradnica; ratarka ili stoarka; prenes. seljanka. poljoprivrednik im. m. r., v. jd. poljoprivrednie - ovjek koji se bavi poljo privredom; poljoprivredni proizvoa; zemljoradnik; stoar ili ratar; prenes. seljak. poljoprivrednikl prid. odr. v. - koji se odosi na poljoprivrednike. Poljska/Poljska im. . r. - srednjoevrop ska drava, poljski/poljski prid. odr. v. - koji se odnosi na polje, koji potie iz polja ili mu pripada; koji potie iz Poljske, poljubac im. m. r., g. jd. pdljupca, n. mn. pdljupci, g. mn. poljubaca, dat.-instr.lok. mn. pdljupcima - njean dodir usnama kao izraz ljubavi, sree, prijate ljstva, estitanja i sl. poljubiti gl. svr., prez. poljubim, trp. prid. poljubljen - dati kome poljubac; usnama dodirnuti ije lice u znak ljuba vi, sree, prijateljstva, estitanja i sl. poljuljati gl. svr., prez. poljuljam, trp. prid. poljuljan - uiniti nestabilnim, za ljuljati; prenes. izgubiti povjerenje.

705

pomagatelj ka

poljupi im. m. r. - mali poljubac; vrsta slatkia od umuenog bjelanceta, pusli ca, kokica. pomai gl. svr., prez. pomaknem, trp. prid. pomaknut - pomaknuti, pomada im. . r. (fr.) - kozmetika kre ma, mirisna mast za njegu lica i koe. pomadaren prid., odr. v. pomadzareni pomaaren, koji je postao Madar, pomadariti gl. svr., prez. pomadzarim pomaariti, uiniti koga Madarom; postati Madar, pomadari vanje gl. im. s. r. od pomadarivati. pomadarivati gl. nesvr., prez. pomadarujem - pomaarivati, initi da ko postane Madar; initi koga Madarom, pomaaren prid., odr. v. pomaaren! pomadaren. pomaariti gl. svr., prez. pomaarim pomadariti, pomaarivanje gl. im. s. r. od pomaa rivati. pomaarivati gl. nesvr., prez. pomadarujem - pomadari vati. pomaga im. m. r., g. jd. pomaga, v. jd. pomagau, n. mn. pomagai - pomagalac, pomagatelj, ovjek koji kome pomae, prua pomo, donosi poklone radi pomoi; pomagalo, pomagaica im. . r. - ena pomaga, pomagalac im. m. r., g. jd. pomagaoca, n. mn. pomagaoci, g. mn. pomagalaca pomagatelj, pomaga, pomagalica im. . r., hip. - pomagaica; pomagalo. pomagalo im. s. r. - sredstvo kojim se sluimo pri nekom radu; medicinska proteza. pomaganje gl. im. s. r. - pruanje po moi kome; davanje kome materijalne i druge potpore; pomo, potpora, pomaganje gl. im. s. r. - zapomaganje, jaukanje, kuknjava, jadikovanje. pomagariti gl. svr., prez. pomagarim namagariti, prevariti, nasamariti, pomagatelj im. m. r. - pomaga, pomagateljica im. . r. - pomagateljka, pomagaica. pomagateljka im. . r., dat. jd. pomagateljki, g. mn. pomagateljka - pomaga teljica, pomagaica.

pomagati pomagati gl. nesvr. i uest., prez. pdmazem - pruati pomo; svojom po moi omoguavati laki ivot; zapo magati, jaukati, traiti momo kuknja vom, pomaganjem, pomahnitati gl. svr. (ar.), prez. pomahnitam - postati mahnit, poludjeti, pomajiti svr., prez. pbmajim - uzeti neku enu za pomajku; postati pomaj ka. pomajka im. . r., dat. jd. pdmajci! pomajci - majka po usvojenju, maeha. pomak im. m. r., n. mn. pdmaci - po mjeranje, pokret naprijed, pomaknue; napredak, boljitak, pomaknue gl. im. s. r. - rezultat pomje ranja, pomak, pomaknuti gl. svr., prez. pdmaknem , trp. prid. pdmaknut - pomai, pomalaksati gl. svr., prez. pomdlakem izgubiti snagu svi redom, klonuti svi odreda. pomalen prid., odr. v. pomalem - prilino malen, dosta malen, pomali. pomali prid. odr. v. - prilino mali, po malen. pomalo pril., komp. pomanje - malo po malo. pomalograaniti se gl. svr., prez. po malogrdanim se, trp. prid. pomalograanjen - primiti malograanske na vike, postati malograanin, poseljaiti se. pomaljati (se) gl. nesvr., prez. pomaljam (se) - pojavljivati se iza ega, odnekud; ukazivati se; isturati napolje, pomama im. . r. - obijest, nestaluk, mahnitanje; neuobiajeno snaan izliv emocija; bijes, bjesnilo, ludilo, pomaman prid., odr. v. pomamni - koji se pomamljuje; obijestan, nestaan, nemi ran; lud, mahnit; grub, divlji, osion, pomamice pril. - kao pomaman; u nestalucima; pomamno, mahnito, suludo, pomamiti (se) gl. svr., prez. pomamim (se) - biti obijestan, nemiran, nestaan; pomahnitati, poblesaviti; poludjeti, pomamljenlk im. m. r., g. jd. pomamljem'ka, n. mn. pomamljenici, g. mn. pomamljenika, dat.-instr.-lok. mn. pom a mljenicima - onaj koji se pomamio, koji je pomamljen, pomamnik.

706 pomamljenost im. . r., instr. jd. pomamljenou/pdmamljenosti - pomama, pomamnost, obijest; stanje i osobina onih koji su pomamljeni. pomamljivanje gl. im. s. r. od pomamljivati (se), pomamijivati (se) gl. nesvr. i uest., prez. pomamljujem (se) - pretjerano emotivno reagovati; izvoditi nestaluke; mahnitati, prosipati bijes; pokaziva ti obijest. pom5mnlk im. m. r., v. jd. pdmamnie , n. mn. pomamnici , dat. instr.-lok. mn. po mamu iima - pomamljenik. pomamno pril. - obijesno, nestano, ne obuzdano; silno, divlje; ludaki, nesu vislo, izbezumljeno, pomamnost im. . r., instr. jd. pomamnou!pomamnosti - pomamljenost, oso bina i stanje onih koji su pomamni. poman prid., odr. v. pom ni - paljiv, koji mimo i paljivo slua, pomanji prid. odr. v. - neto manji, prili no manji, pomanjkanje gl. im. s. r. od pomanjkati, pomanjkati gl. svr., prez. pomanjkam nedostati, zafaliti, zatrebati; oslabiti, pomanjkavati gl. nesvr., prez. pomanjkava - nedostajati, sve vie se poka zivati nedovoljnim; imati sve manje; sve vie nedostajati, pomast im. . r., g. jd. pomasti, instr. jd. pomau/pomasti - posebno spravljana mast kao lijek ili kozmetiko sredstvo; balzam, mehlem. pomastan prid., odr. v. pom asni - prili no, podosta mastan, malo vie mastan, pomastiti gl. svr., prez. pomastim, trp. prid. pdmdsen - premazati ili politi istopljenom mau; dodati ulje ili drugu masnou, zamastiti; izvriti vjerski obred pomazanja; prenes. dati kome mito, podmazati, pomazanik im. m. r., g. jd. pomazanika , n. mn. pomazanici, g. mn. pomazanika, dat.-instr.-lok. mn. pomazanicima onaj koga pred smrt mau posveenim uljem; ovjek koji je pomazan, pomazanje gl. im. s. r. - vjerski obred pomazivanja, mazanje, pomazati gl. svr., prez. pomaem, trp. prid. pomazan - namazati; premazati; prekriti ta tankim slojem ega ljepljivog; oistiti mazanjem; mazanjem lije iti; posvetiti pomazanjem, pomaziti gl. svr., prez. pomazim, trp. prid. pomalen - malo maziti; maziti sve redom. pomazivanje gl. im. s. r. od pomazivati. pomazivati gl. nesvr. i uest, prez. pomazujem - pomalo maziti redom jedno po jedno; obavljati obred pomazanja, pomen im. m. r., g. jd. pomena - kod pravoslavaca znak sjeanja na umrlog, pomenuti gl. svr., prez. pomenem, trp. prid. pomenut - sjetiti se koga; spo menuti, podsjetiti pominjanjem; rei, kazati, progovoriti, dotaknuti se koje otprije poznate teme. pomesti/pomesti gl. svr., prez. pometem! pometem, trp. prid. pometen - izmesti, smesti metlom, oistiti metui; zama hom pokupiti, zbrisati; prenes. nestati, ubiti, pokositi, pomesti gl. svr., prez. pometem - nazi miti se, nakupiti se hladnoe, prehladiti se. pomesti (se) gl. svr., prez. pometem (se) - zbuniti (se), zaboraviti redoslijed e ga. pometanje gl. im. s. r. - ometanje, smeta nje; pometnja, smetnja, pometati gl. nesvr., prez. pometam ometati, smetati, pometati/pometati gl. svr., prez. pomeem - metnuti sve jedno za drugim, po staviti. pometen prid., odr. v. pometeni - zbu njen, smuen; sulud; koji je oien metlom; koji je zbrisan vijavicom, pometeno pril. - zbunjeno, smueno; is to. pometenost im. . r., g. jd. pometenosti, instr. jd. pometenosu!pometenosti zbunjenost, smuenost, pometnja, ne red, smutnja, pometnja gl. im. . r. - nered; uzbuna; smutnja; pometenost, pomicaljka im. . r., dat. jd. pomicaljki, g. mn. pomicaljki - kazaljka na satu; naprava koja se moe pomicati; vrsta djeije igre. pomicanje gl. im. s. r. - pomjeranje; laga no kretanje naprijed; povlaenje koje kuda.

707

pomirljiv

pomicati (se) gl. nesvr., prez. pomiem (se), trp. prid. pdmaknut - pomjerati (se); miui se ii naprijed; lagano napredovati; povlaiti se kojekuda, pomian prid., odr. v. pdmini - koji se moe pomicati; pokretljiv, pomindst im. . r., g. jd. pominosti, instr. jd. pdminou/pdminosti - oso bina onoga to je pomino, pokretlji vost. pomidor im. m. r. (tal.), g. jd. pomidora paradajz, rajica, kavada. pomijara im. . r. - posuda iz koje se hrani stoka, sud za pomije; rupa u koju se izlijevaju pomije, pomije im. . r., mn. - prljava voda u kojoj je saprano posue sa ostacima hrane koja se daje stoci; spirine, spla ine. pomijenjati gl. svr., prez. pdmijenjam sve redom izmijenjati; promijeniti jed no za drugim, pomijeati gl. svr., prez. pdmijesam sve redom izmijeati; smijeati jedno za drugim. pomilovan prid., odr. v. pdmilovani - koji je dobio pomilovanje; koga su pomilovali. pomilovanje gl. im. s. r. od pomilovati, pomilovati gl. svr., prez. pdmilujem nakratko milovati, pomaziti; izvriti po milovanje. pomirben prid., odr. v. pdmirbeni - koji pomiruje, miri, mirovni, pomirenje gl. im. s. r. - izmirenje zava enih; pomirenost. pomirilac im. m. r., n. mn. pomirioci pomiritelj. pomirisati gl. svr., prez. pomiriem uvlaei zrak u nos osjetiti njegovu posebnost (miris, smrad, zadah); pre nes. osjetiti dra ega, oprobati, iskusiti ta. pomiritelj im. m. r. - pomirilac, onaj koji miri zavaene, mirotvorac, pomiriti gl. svr., prez. pdmirim - izmi riti; uspostaviti mir; nai opeprihvatljivo rjeenje, pomirljiv prid., odr. v. pomirljivi - koji je sklon pomirenju; koji se da pomiriti; kompromisan.

pomirljivost pomirljivost im. . r., g. jd. pomirljiv osti, instr. jd. pomirljivoulpomirljivosti osobina pomirljivih, pomirovati gl. svr., prez. pomirujem ostati neko vrijeme u miru; biti neko vrijeme miran, odmirovati. pomisao im. . r., g. jd. pomisli - trenutna misao, pomiljaj; zamisao o emu, na mjera; elja, pomisliti gl. svr., prez. pdmislim, trp. prid. pdmiljen - trenutno misliti; zami sliti; poeljeti, pomiljaj im. m. r. - pomisao, in pomiljanja. pomiljanje gl. im. s. r. od pomiljati. pomiljati gl. nesvr., prez. pomiljam due vremena misliti i traiti rjeenja za neto o emu ne znamo dovoljno, ra zmiljati; namjeravati; eljeti, pomjerati (se) gl. nesvr., prez. pdmjeram (se) - pomicati, pokretati s mjesta, premjetati, pomjera im. m. r., g. jd. pomjeraa, n. mn. pomjeri, g. mn. pomjera - po kretni metalni podupira nianske spra ve na puci, pomjeriti (se) gl. svr., prez. pdmjerim (se), trp. prid. pdmjeren - pomaknuti, pokrenuti s mjesta, premjestiti, pomjerenost im. . r., g. jd. pdmjerenosti, instr. jd. pdmjerenou/pdmjerenosti osobina onoga to je pomjereno; otklon, udaljenost kao rezultat pomjera nja. pomlaiti gl. svr., prez. pmlaim - podmlaiti. pomlad prid., odr. v. pomladi - prilino mlad, dosta mlad. pomlatiti gl. svr., prez. pdmlatim, trp. prid. pdmlaen - mlaenjem otresti sve redom; smlatiti; omlatiti; izmlatiti; pre nes. sve isprebijati, pretui; unititi, po biti. pomljeti gl. svr., prez, pdmeljem, trp. prid. pomljeven - sve redom samljeti; meljui redom sve zdrobiti, pomno pril. - briljivo, paljivo, pomnji vo, s panjom, pomnogo pril. - prilino mnogo, podosta, pomnost im. . r., g. jd. pmnosti, instr. jd. pmnou!pmnosti - osobina pom nih: pomnja, pozornost; panja, paljivost; briga, briljivost; staranje.

708 pomnja im. . r. - panja, pomnosat. pomnjiv prid., odr. v. pdmnjivi - koji je sklon pomnji, paljiv, briljiv, pomnjivo pril. - brino, briljivo, s pomnjom, paljivo, pomnoen prid., odr. v. pmnozeni - uve an mnoenjem, pomnoiti gl. svr., prez. pdmnozim , trp. prid. pdmnozen - izvriti mnoenje, izmnoiti; uveati mnoenjem; brojno poveati, pojaati, uveati, umnoiti, pomoiti gl. svr., prez. pdmoim - malo smoiti, pokvasiti, ovlaiti. pomo im. . r., g. jd. pomoi, instr. jd. pomou!pomoi - postupak kojim se olakava poloaj ili rad drugoga; po drka, potpora; materijalna i duhovna sredstva kojima se drugima olakava ivot. pomoi/pomoi gl. svr., prez. pdmognem - pruiti, dati kome pomo; pruiti du hovnu i materijalnu podrku drugima u onome to je njima veoma bitno u i votu; dodijeliti novac, hranu, odjeu i sl., ohrabriti, uliti povjerenje, pruiti sigurnost. pomoni prid. odr. v. - uzgredni, spored ni, koji pomae ako nema pravog, re zervni; koji slui za ukazivanje po moi. pomonica im. . r. - ena pomonik, pomonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na pomonike. pomonik im. m. r., g. jd. pomonika, v. jd. pomonie, n. mn. pomonici, g. mn. pomonika, dat.-instr.-lok. mn. pomonicima - mukarac koji nadree nom pomae u obavljanju nekih radnji i njemu je za to odgovoran, pomou prijed. - s gen. (pomou ga uiniti neto), uz pomo, na osnovu, putem koga ili ega, po kome ili emu. pomodan prid., odr. v. pom odni - koji je u modi, moderan; koji se povodi za modom. pomodar im. m. r., g. jd. pomodara , n. mn. pom odan - onaj koji prati modu; koji se moderno odijeva; koji se vlada po trenutnoj modi. pomodarka im. . r., dat. jd. pomddarki, g. mn. pomddarki - ena pomodar, pomodarski prid. odr. v. - koji se odnosi na pomodare.

709 pomodarstvo im. s. r. - osobina pomo dara; povoenje za modom, pomodno pril. - moderno, po modi. pomodnost im. . r., g. jd. pomodnosti, instr. jd. pomodnou!pomodnosti - po modarstvo, pomodreti gl. svr., prez. pomddrim, rad. gl. prid. pomddrio, . r. pomddrela postati modar; poplavjeti od studeni, pomodriti gl. svr., prez. pdmodrim uiniti koga ili ta modrim, pomokriti (se) gl. svr., prez. pdmokrim! pomdkrim (se) - uiniti malo mokrim, vlanim, poprskati vodom, pokvasiti; smokriti mokraom; zavriti mokrenje, urinirati. pomol im. m. r. - pojavljivanje, dolazak, pomaljanje. pomoliti (se) gl. svr., prez. pdmolim (s) - iznenada se pojaviti odnekuda, po kazati se; malo se moliti; obratiti se kome s molbom, zamoliti; izgovoriti molitvu. pomor im. m. r. - naglo i masovno umiranje ljudi zbog neke bolesti, gladi i sl.; masovno crkavanje ivotinja zbog zaraze, bolesti ili trovanja; masovno ubistvo, morija, pomorac im. m. r., g. jd. pomorca moreplovac, mornar, poznavalac mora, onaj koji boravi na moru. pomorakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pomorce, koji im pripada, pomorana im. . r., g. mn. pomorana! pomorani - pomoranda, primorsko voe krupnih okruglih sonih plodova naranaste boje; pomorandin plod, naranda, narana; sok od narane, pomoranda im. . r., g. mn. pomoranda Ipomdrandzi - pomorana. pomoriti gl. svr., prez. pdmorim, trp. prid. pdmoren - usmrtiti mnogo ljudi odjednom zarazom, trovanjem, glau i sl.; poubijati ivotinje masovnim po morom. pomorje im. s. r. - primorje, kraj pored mora. pomorski prid. odr. v. - koji se odnosi na more i plovidbu morem; koji se odnosi na mornare, pomorce; koji je uz more, primorski; koji se vri na moru.

pomrknuti (se) pomorstvo/pomorstvo im. s. r. - pomor ska djelatnost; vjetina graenja bro dova; pomorski saobraaj, pomotriti gl. svr., prez. pdmotrim - pro motriti. pompa im. . r. (gr.) - spoljanji sjaj, rasko. pompezan prid. (gr.), odr. v. pompezni s mnogo raskoi, raskoan, svean, bljetav. pompezno pril. (gr.) - na pompezan na in, raskono, sveano, bljetavo, sja jno. pompeznost im. . r. (gr.), g. jd. pompe zno ti, instr. jd. pompeznou!pompe zno ti - osobina onoga to je pompe zno, bljetavilo, sjaj, rasko, pomraan prid., odr. v. pomrani - po prilino mraan, podosta mraan, pomraavati/pomraivati (se) gl. ne svr., prez. pomraavam/pomraujem (se) - initi da ta postaje mrano, smraivati; postajati mraan, smrkavati se. pomraenje gl. im. s. r. - zamraenje, potpuno nestajanje svjetlosti, zamrae nje Sunca ili Mjeseca; pomraenost, pomraenost im. . r., g. jd. pomraenosti, instr. jd. pdmraenou/pomraenosti - stanje onoga to je pomrae no, pomraenje; prenes. ludilo, gublje nje razuma, pomraina im. . r. - pomrina; gusti mrak, tamna no; pomraenje, pomri na. pomraiti gl. svr., prez. pomraim, trp. prid. pomraen - smraiti, uiniti mra nim, zamraiti, zatamniti, potamniti; uiniti da ta postane mrano, pomraiv prid., odr. v. pomraivi - onaj koji se moe pomraiti, zamraiti, pomraivanje gl. im. s. r. - zamraivanje, injenje da ta postane mrano ili mra nije. pomraivati gl. nesvr., prez. pomrdujem - zamraivati, initi da ta posta ne mrano ili jo mranije, pomrina im. . r. - pomraina. pomrijeti gl. svr., prez. pomrem - umri jeti svi redom, poumirati; izumrijeti, pomrknue im. s. r. - pomraenost, pomrknuti (se) gl. svr., prez. pdmrknem (se), trp. prid. pdmrknut - smraiti (se),

pomrko zamraiti; pomraiti se; prenes. smrk nuti se, namrtiti se. pomrko pril. - prilino mrko; prenes. pri lino namrgoeno, pomrljaviti gl. svr., prez. pomiijavim srmljaviti, mrljavo uraditi, pomfljati/pomiljati gl. svr., prez. pomrljam/pomiijam - umrljati, zamrljati, pomrsiti/pomrsiti gl. svr., prez. pomrsim /pomrsim - zamrsiti, zaplesti, zbrkati, pomucati gl. svr., prez. pomucam - malo mucati, mucajui izgovoriti, pomuan pril. - prilino muan, pomuati gl. svr., prez. pomuim - malo muati, poutjeti neko vrijeme, pomuiti (se) gl. svr., prez. pomuim (se) - malo se muiti, namuiti se; po truditi se. pomuen prid., odr. v. pomueni - zamu en, mutan, nejasan, pomueno pril. - smueno, zbunjeno, uz nemireno; poremeeno, pomuenost im. . r., g. jd. pomuenosti, instr. jd. pomuenouipomuenosti zamuenje, pomuenje, smuenost; uz nemirenost, zbunjenost; prenes. nered, nejasnost, poremeenost. pomuenje gl. im. s. r. - smuenost, zbu njenost; stanje onoga to je pomueno, pomuenost, pomukio pril. - prilino muklo, podosta muklo. pomulaiti se gl. svr., prez. pomulaim se - postati mulac, ponaati se kao mu lac. pomuljati/pomuljati gl. svr., prez. p o maljam/pomiiljam - malo muljati, izmu ljati, istiskati muljanjem, pomuljiti gl. svr., prez. pomuljim - za prljati muljem; nanijeti mulj. pomumlati/pomumljati gl. svr., prez. pomiimlam - malo mumlati; promrmlja ti, mumlajui progovoriti; oglasiti se mumlanjem. pomumljati gl. svr., prez. pomumljam pomumlati. pomusti gl. svr., prez. pomuzem, obaviti muu, izmusti, pomutiti gl. svr., prez. pomutim, trp. prid. pomuen - zamutiti; prenes. po brkati, pokvariti, pomutnja gl. im. . r. - pometnja, smu tnja, nered, zbrka; greka.

710 pomuzen prid., odr. v. pomuzeni - koga su pomuzli, iz koga je izmuzeno mlije ko; prenes. iscijeen, slab, iznuren, ponabacati gl. svr., prez. ponabacdm, trp. prid. ponabacan - podosta nabacati redom jedno po jedno, ponabadati gl. svr., prez. ponabadam nabadati redom jedno po jedno; sve redom nabadati, ponabijati gl. svr., prez. ponabijam nabijati redom; podosta nabiti redom jedno po jedno, ponad prijed. - iznad, povrh ega; nad. ponadati se gl. nesvr., prez. ponadam se - imati malo vie nade. ponadijevati gl. svr., prez. ponadijevam - svima redom dati imena, ponadirati gl. svr., prez. ponadirem poprilino nadirati, navaljivati, ponadobijati gl. svr., prez. ponadobijam - dobiti mnogo; dobiti redom jedno za drugim. ponadovlaiti gl. svr., prez. ponadovldim - dovui mnogo redom jedno za drugim. ponaduti (se) gl. svr., prez. ponadmem podbuhnuti, poprilino (se) naduti, ponaglavake/ponaglavake pril. - na brzinu, hitno, u urbi, u vremenskoj sti sci; posebno, osobito, ponaglavice pril. - ponaglavake. ponagliti gl. svr., prez. ponaglim, trp. prid. ponagljen - naglo krenuti; uiniti naglim, ubrzati, pouriti, ponahero pril. (tur.) - ponakrivo, malo ukrivo, prilino ukoso, ponajboljl/ponajboljl/ponajboljl prid. odr. v. - bolji od drugih, ponajgori/ponajgori/ponajgori prid. odr. v. - gori od drugih, ponajljepl/ponajljepl/ponajljepl prid. odr. v. - ljepi od drugih, ponajvie/ponajvie/ponajvie pril vie od svih; najveim dijelom; najee, ponajvil/ponajvil/ponajvii prid. odr. v. - vii od svih drugih, ponajzadnjl/ponajzadnji/ponajzadnjl prid. odr. v. - koji je iza svih, zadnji. pdnSjznamenitijl/ponajznamenitiji/pon ajznamenitijT prid. odr. v. - koji je iznad najznamenitijih, jo poznatiji, ve i, znamenitiji. ponakaljati se gl. svr., prez. ponakaljem se - malo se nakaljati, ponakrst/ponakrst pril. - unakrst, ukrteno. ponakupovati gl. svr., prez. ponakupujem - redom nakupovati svega, ponakvasiti (se) gl. svr., prez. ponakvasim (se), trp. prid. ponakvaen malo (se) nakvasiti, namoiti se. ponalickati (se) gl. svr., prez. ponalickam (se), em. - malo pomalo sve na lickati; lickajui (se) urediti, ponalijepiti gl. svr., prez. ponalijepim, trp. prid. ponalijepljen - podosta nalije piti; nalijepiti redom jedno za drugim, ponalijevati gl. svr., prez. ponalijevam nalijevajui redom jedno za drugim zavriti nalijevanje, sve naliti, ponalijevo pril. - malo ulijevo, ponaosob pril. - osobno, lino, pojedi nano. ponapiti (se) gl. svr., prez. ponapijem (se) - prilino se napiti; napiti se malo vie. ponarasti/ponarasti gl. svr., prez. ponarstem - poprilino narasti, narasti malo vie, izrasti, ponaroditi gl. svr., prez. ponarodim, trp. prid. pond roen - poprimiti narodna obiljeja; postati ovjek iz naroda, ponaroavati gl. nesvr., prez. ponaroavam - poprimatti narodna obiljeja; postajati ovjek iz naroda, ponaanje gl. im. s. r. - odnos, stav prema kome; postupanje, vladanje, ponaati (se) gl. nesvr., prez. ponaam (se) - imati odreeni stav u ponaanju; odnositi se prema kome; vladati se; postupati. ponavlja im. m. r., g. mn. ponavljaa, n. mn. ponavljai, g. mn. ponavljaa onaj koji neto ponavlja; onaj koji dva ili vie puta ide u isti razred, ponavljaica im. . r. - ena ponavlja, ponavljanje gl. im. s. r. od ponavljati, ponavljati gl. svr., prez. ponavljam ponovo initi isto; opet govoriti isto. pond im. m. r. (lat.) - jedinica za mjerenje sile i teine, ponekati se gl. svr., prez. ponekdm se - poeti se nekati, ne primiti, ne pri hvatiti, ne pristati odmah; odbiti, zani jekati.

711

ponirati

ponedjeljak im. m. r., g. jd. ponedjeljka, n. mn. ponedjeljci, g. mn. ponedjeljaka - prvi dan u sedmici; dan izmeu nedjelje i utorka, ponedjeljnlk im. m. r. - ponedjeljak, ponegdje pril. - gdjegdje, poneki/poneki neodr. zamj. - pokoji, rije tko koji, gdjekoji. poneko/poneko neodr. zamj. - neko, gdjeko, rijetko ko. poneseno/poneseno pril. - zaneseno, u zanosu, sa zanosom, ushieno, ponesenost im. . r., instr. jd. ponesenou!poneseno ti - zanos, ushienje, uznesenost; polet, ponesreiti se gl. svr., prez. ponesreim se - unesreiti se, doivjeti nesreu, ponestajati gl. nesvr., prez. ponestajem ubrzanim troenjem smanjivati kakve zalihe (hrane, municije i sl.) na mini mum u uslovima neizvjesne opskrbe, ponestati gl. svr., prez. ponestanem - up. ponestajati, prilino nestati, poneto/poneto pril. - neto malo, ne mnogo; samo neto; poneki predmet, neto. pdni/pdni im. m. r. (engl.), g. jd. ponija! ponija - vrsta malih kotskih konja, ponii gl. svr., prez. poniknem - iznii, niknuti, poniknuti; prenes. iznenada se pojaviti, niknuti, ponicati gl. svr., prez. poniem, trp. prid. pbniknut - sve redom izbiti iz zemlje, niknuti, iznii, izrasti niui. ponijemiti gl. svr., prez. ponijemim postati Nijemac, ponaati se kao Nije mac; uiniti koga Nijemcem, ponijeti gl. nesvr., prez. ponesem/pone sem - krenuti nosei, poeti nositi; uzeti u ruke i krenuti; odlazei uzeti ta sa sobom; prenijeti; zatrudnjeti; dati rod; primiti na sebe; povui za sobom, nositi na sebi; osvojiti, oarati; odnijeti, odu zeti. poniklati gl. svr., prez. poniklam - ee: poniklo vati. poniklo vati gl. svr., prez. poniklujem prevui niklom, poniknuti gl. svr., prez. poniknem izniknuti redom, ponii, poniranje gl. im. s. r. od ponirati, ponirati gl. svr., prez. pbnirem - uvirati pod ta, nestajati s povrine tonui.

ponizan ponizan prid., odr. v. ponizni - snisho dljiv, koji je kome podreen, poniziti (se) gl. svr., prez. pdnizim (se) uvrijediti koga pred kim, uiniti (se) ponienim, ponita im. m. r., g. jd. ponita ponitava, ponitavanje gl. im. s. r. od ponitavati, ponitavati gl. nesvr., prez. ponitavam vriti ponitavanje; initi ta nitavnim, nevrijednim, neupotrebljivim, ponitava im. m. r., g. jd. ponitava, n. mn. ponitavi, g. mn. ponitava, dat.-instr.-lok. mn. ponitavima sprava kojom se vri ponitavanje, ponitenje gl. im. s. r. - oznaavanje ka kvim znakom ili drugim simbolom da je neto upotrijebljeno; anuliranje; obezvreenje; injenje ega nevaeim, ponititi gl. svr., prez. pdnitim - uiniti nevaeim; anulirati, uiniti nitavnim, nevrijednim, ponitiva im. m. r., g. jd. ponitiva , g. mn. ponitiva - ponita, ponitava, poniavati gl. svr., prez. poniiavam vriti poniavanje; vrijeati; uvredama initi manje vrijednim; initi niim, manjim, nevrijednim, ponie pril. - malo nie. ponien prid., odr. v. pdnieni - onaj koji je doivio ponienje, ponienost im. . r., g. jd. pdnizenosti, instr. jd. ponizenou!pdnizenosti - sta nje onoga ko je ponien, pono/pono im. . r., g. jd. ponoi - pola noi, dvanaest sati nou. ponoarka im. . r., dat. jd .ponoarki, g. mn. ponoarki - ona koja je do kasno vani, koja ostaje do ponoi; nepristojna ena, prostitutka, ponoka im. . r. - sveana ponona boina molitva, pononica, pononi prid. odr. v. - koji se odnosi na pono, koji se deava u pono, pononica im. . r. - ponoka. ponor im. m. r. - ambis, velika strmina, ogromna dubina, ponornica im. . r. - rijeka koja iznenada ponire u zemlju i ponovo izvire na dru gom mjestu. ponos im. m. r. - dostojanstvo, ponositost, uzvienost.

712 ponosan prid., odr. v. pdnosni - onaj koji ima ponos, dostojanstven, duhovno uzvien; ponosit, ponosit prid., odr. v. pdnositi - koji se ponosi; ponosan, ponositi gl. nesvr., prez. pdnosim - neko vrijeme nositi. ponositi(se) gl. nesvr., prez. pdnosim (se) - imati ponos, biti dostojanstven; biti duhovno uzvien, ponovo pril. - ponovno, ponovac im. m. r., g. jd. pondvca , n. mn. ponvci, g. mn. ponovaca , dat.-instr.lok. mn. ponovcima - ponavlja razre da, onaj koji neto ponavlja, ponovan prid., odr. v. ponovni - koji se ponovo javlja, koji se opet pojavljuje, ponoviti gl. svr., prez. ponovim - ponovo isto uiniti, opetovati, ponovljen prid., odr. v. ponovljeni - koji se ponovio; koji je ponovo uraen na isti nain, ponovno pril. - ponovo, ponton im. m. r. (fr.), g. jd. pontona amac obloen limom kao podloga za pontonske mostove, pontonijer im. m. r. (fr.), g. jd. pontoni jer a - osoba koja gradi pontonske mos tove. pontonski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na pontone, ponuda im. . r. - nuenje; ono to se nudi; dokument kojim se nude uslovi pod kojima se moe sklopiti ugovor, ponuditi gl. svr., prez. ponudim , trp. prid. ponuen - predloiti kome da ta prihvati ili kupi; dati ponudu, uputiti ponudu; pozvati koga da ta uzme, jede ih pije. ponua im. m. r., g. jd. ponua, n. mn. ponui, g. mn. ponua - onaj koji ta kome nudi, koji daje ponudu, ponuen prid., odr. v. ponueni - koji je imao ponudu, koji je dobio ponudu, ponukati gl. svr., prez. ponukam - po taknuti, pobuditi; odobriti, nagovoriti, ponutkati. ponjava im. . r. - vrsta trakaste prostirke tkane od starih krpa, drolja, ruta. ponjuiti gl. svr., prez. ponjuim - malo njuiti; pomirisati njuhom, pooim im. m. r. - onaj koji je prihvaen kao otac; majin drugi mu, ouh. poodavno pril. - prilino davno, dosta davno. poodmai gl. svr., prez. poodmaknem poodmaknuti. poodmaknuti gl. svr., prez. poodmaknem - podosta odmai; podosta odma knuti, prednjaiti u emu. poodmicati gl. nesvr., prez. poodmiem - sve redom uklonjati. poodrasti gl. svr., prez. poodrstem prilino odrasti, pooholiti se gl. svr., prez. pooholim se postati ohol; poeti se oholo ponaati, uzoholiti se. poorati gl. svr., prez. poorem - sve re dom uzorati, pootravati gl. nesvr., prez. pootravam - postajati otriji, initi da ta bude otrije; prenes. postroavati. pootriti gl. svr., prez. pootrim - uiniti otrijim; prenes. uiniti stroijim. pooeniti gl. svr., prez. pooenim - sve redom oeniti. pop im. m. r., g. jd. popa , v. jd. pope, n. mn. popovi - sveenik, svetenik. popa im. m. r., n. mn. pope, hip. - pop. popabiriti gl. svr., prez. popabirim skupiti pabirke. popadati gl. svr., prez. popada - svi odreda pasti; prenes. svi redom pasti na ispitu; ne udovoljiti kakvim kriterijima; ne odgovoriti oekivanjima, popadija im. . r. - popova ena, popadinica. popaliti gl. svr., prez. popalim, trp. prid. popaljen - sve redom upaliti da svijetli; jedan za drugim zapaliti da gori; pre nes. pokrasti, popara im. . r. - ono to je izloeno djelovanju pare u zatvorenom prostoru; poparivanje; vrsta sirotinjske hrane: vrelom pomaenom i zasoljenom vo dom poparen stari hljeb, popariti gl. svr., prez. poparim - preliti ta u cijelosti vrelom vodom i poklopiti da ostane u pari. pdp-art im. m. r. (engl.), skra. - po pularna umjetnost, popasti/popasti gl. svr., prez. popse trp. prid. popsen/popasen - sve opasti; sve redom pasui pojesti; prenes. sve redom pokupiti, sebi uzeti, odnijeti.

713

poplakati popasti gl. svr., prez. popadnem - spo pasti, obuzeti; navaliti, popaa im . r. - paa, panjak; prenes. batine. popeti (se) gl. svr., prez. popnem (se) uspeti se, uzverati se uz to. popijevati gl. nesvr., prez. popij ev am - s vremena na vrijeme pjevati; pomalo pjevati, pjevuiti; pjevati iza koga. popijevka im. . r., dat. jd. popijevki, g. mn. popjevaka/popijevaka i popijevki lirska pjesma jednostavne melodije; pjesma koja se popijeva. popm/popin prid odr. v. - koji se odnosi na popu, koji mu pripada, popipati gl. svr., prez. popipam - pipanjem dotaknuti, opipati prstima. popis im. m. r. - popisivanje; spisak po pisanih imena; spisak popisane robe. popiati gl. svr., prez. popiem - izvriti popis, sve redom zapisati, popisivati gl. nesvr., prez. popisujem vriti popisivanje; redom zapisivati; prebrojavati upisujui na papir, popisiva im. m. r., g. jd. popisiva, n. mn. popisivi, g. mn. popisiva, dat.instr.-lok. mn. popisivima - onaj koji vri popis. popisivaev prid. odr. v. - koji se odnosi na popisivaa, koji mu pripada, popisivaica im. . n - ena popisiva, popisivaicln/popisivaicin prid. odr. v. koji se odnosi na popisivaicu, koji joj pripada. popisni prid. odr. v. - koji se odnosi na popis. popiti gl. svr., prez. popijem, trp. prid. popijen - sve ispiti; isprazniti pijenjem, popimaniti (se) gl. svr. (perz.), prez. popimanim (se) - uznemiriti se, uskolebati se, iznevjeriti, popjevati gl. svr., prez. popjevam - malo pjevati; neko se vrijeme zabaviti pje vajui. poplaati gl. svr., prez. poplaam, trp. prid. poplaan - sve redom platiti; iplaati. poplahnuti gl. svr., prez. poplahnem laganim provlaenjem kroz vodu ispra ti. poplakati gl. svr., prez. poplaem - neko vrijeme provesti u plakanju; malo pla kati.

poplav poplav prid. odr. v. - prilino plav, dosta plav, u znatnoj mjeri plav. poplava im. . r., g. mn. poplava - izlije vanje vode iz korita rijeke; plavljenje ega. poplaviti gl. svr., prez. pdplavim, trp. prid. pdplavljen - preliti, prekriti izljevenom vodom, naplaviti, poplaviti gl. svr., prez. pdplavim , trp. prid. pdplavljen - obojiti plavom bo jom, uiniti ta plavim, poplavjeti gl. svr., prez. poplavim - po stati plav; postati modar; postati svije tao. poplavljenica im. . r. - ona koja je poplavljena, poplavljena zemlja, poplavljenik im. m. r., g. jd. poplavljenika , n. mn. poplavljenici, dat.-instr.lok. mn. poplavljenicima - onaj koji je poplavljen, poplavni prid. odr. v. - koji se odnosi na poplavu. poplaiti gl. svr., prez. poplaim - sve plaenjem rastjerati, poplesati gl. svr., prez. popleem - neko vrijeme provesti u plesanju, zabaviti se pleui. poplesti gl. svr., prez. popletem - sve zaplesti, zakrpati pletenjem poplijeniti gl. svr., prez. poplijenim - sve po redu zaplijeniti; sve jedno po jedno oduzeti kao plijen, popljeskati gl. svr., prez. popijeem malo pljeskati, zapljeskati; neko vrije me provesti pljeui; potapati, popljesniviti gl. svr., prez. popljesnivim - postati pljesniv; dobiti plijesan po sebi. popljuvati/popljuvati gl. svr., prez. poIjujem - ispljuvati, sve redom ispljuvati; prenes. obezvrijediti neto vrijedno, poploati gl. svr., prez. poploam - pre kriti ploama, pokaldrmisati. poploavati gl. nesvr., prez. popldavam - poploivati, prekrivati ploama; kaldrmisati; oblagati ploama. poploivati gl. nesvr., prez. popldujem - poploavati. poplunica im. . r. - pluna maramica, popoditi gl. svr., prez. popodim , trp. prid. popoen - postaviti pod, popatositi.

714 popodne im. s. r., g. jd. popodneva , n. mn. popodnevi - vrijeme poslije podne va, druga polovina dana. popodne pril. - iza podneva, poslije dva naest sati. popodnevni prid. odr. v. - koji se odnosi na popodne, popoavanje gl. im. s. r. - postavljanje poda, poenje. popoavati gl. nesvr., prez. popoavam - postavljati pod, poditi. popoivSnje gl. im. s. r. - popoavanje. popoivati gl. nesvr., prez. popoavam popoivati. popola pril. - napola, na dva ista dijela, podjednako. popov prid. odr. v. - koji se odnosi na popa, koji mu pripada, popovanje gl. im. s. r. - popova sluba i besjeda vjernicima; prenes. iron. dra nje pridika, pametovanje, popovati gl. svr., prez. popujem - obav ljati popovsku slubu; prenes. iron. drati pridike, pametovati, popovina/popovina im. . r. - popovska imovina. popovka im. . r., dat. jd. pdpovkilpd pov ci, g. mn. popovki - popova ena, popadija. popovski prid. odr. v. - koji se odnosi na popove, koji im pripada popovstvo im. s. r. - popovsko zanimanje, opredjeljenje, popovtina, popovtina im. . r. - popovstvo, popratiti gl. svr., prez. popratim , trp. prid. popraen - poslati pratee pismo uz kakvu poiljku; poslati pratnju uza to; pomno pratiti. popratni prid. odr. v. - koji se prilae uz neto, koji prati, pratei, popratnica im. . r. - propratnica, slube ni dokument, pismo i sl. to se prilae uza ta kao objanjenje, dopuna ili dokaz. popravak im. m. r., g. jd. popravka , n. mn. popravci, g. mn. popravaka, dat.instr.-lok. mn. popravcima - popravka; popravljanje; rezultat popravljanja, popravilite im. s. r. - kazneno-odgojna institucija za maloljetnike, malolj etn i ki zatvor. popraviti gl. svr., prez. popravim, trp. prid. popravljen - neto pokvareno popravkom uiniti ispravnim; dovesti u ispravno stanje, popravka im. . r., dat. jd. popravci, g. mn. popravki - proces popravljanja, po pravljanje; popravak, ono to je popra vljeno, rezultat popravljanja, popravljanje gl. im. s. r. - obavljanje popravki, opravljanje; popravka, popravljati gl. nesvr., prez. popravljam - vriti popravke; ispravljati pokvareno; prenes. postajati bolji, aktivniji, uspje niji. popravljen prid., odr. v. popravljeni koji vie nije neispravan, koji je bio na popravci, ispravan, popravlja im. m. r., g. jd. popravljaa , v. jd. popravljau, n. mn. popravljai onaj koji popravlja, strunjak, zanatlija, majstor. popravljaev prid. odr. v. - koji pripada popravljau, popra vijaica im. . r. - ena popravlja, popravljaiclh/popravljaicin prid. odr. v. - koji se odnosi na popravljaicu, ko ji joj pripada, popravljiv prid., odr. v. popravljivi - ko jeg je mogue popraviti; koji se moe popraviti. popravljivost im. . r., g. jd. popravljivosti, instr. jd. popravljivou/poprav ljivosti - stanje onoga to se popravlja; stanje i osobina onoga koji se popravlja. popravni prid. odr. v. - kojim se ta po pravlja, koji se odnosi na popravljanje, poprean prid., odr. v. popreni - koji stoji poprijeko, popreice/popreice pril. - preice, po prijeko, popreke. popreivati gl. nesvr. i uest., prez. popreujem - stavljati ta poprijeko, popreke/popreke priL - popreice. poprenica im. . r. - daska koja je stavljena popreno, koja poprijeko pre sijeca; poprena ulica, popreno pril. - na poprean, krai nain, popreivati gl. nesvr., prez. popreujem - initi da ta stoji poprijeko, stavljati prepreke. popriati gl. svr., prez. popriam - malo priati, neko vrijeme provesti u pri anju.

715

popularizator popriuvati gl. svr., prez. popriuvam podosta priuvati; prilino vremena provesti u uvanju, poprijeiti gl. svr., prez. poprijeim staviti poprijeko, preprijeiti, isprijeiti, poprijeko pril. - na poprijek nain, ukoso; prenes. preko oka, kriomice; ljutito. poprilino pril. - dosta, u znatnoj mjeri, u velikoj koliini, poprimiti gl. svr., prez. poprimim - do biti izgled, oblik ili osobine onoga emu je ko ili neto izloeno; masovno primiti. poprite im. s. r. - mjesto glavnih zbiva nja, dogaanja; mjesto odravanja bit ke. poprostaiti (se) gl. svr., prez. poprostaim - uini koga prostim, postati prostak; ponaati se prostaki, kao prostak. poprsje im. s. r. - gornji dio tijela; bista, gornji dio kipa. poprskati/popiskati gl. svr., prez. poprskamlpophkam - prskajui posuti vo dom; pokvasiti sitnim kapljicama; za prljati vodom iz lokve; prenes. za- N brljati, ubrljati, pokvariti, poprug im. m. r., n. mn. pbpruzi - kolan, kai kojim se povezuje sedlo ili samar, popucati gl. svr., prez. popucam - na vie mjesta jedno za drugim puknuti; ispucati; pokvariti se pucanjem; neko vrijeme pucati, propuhivati gl. nesvr., prez. propuhujem - ujednaeno puhati na mahove, populacija im. . r. (lat.) - stanovnitvo, socijalni sloj. popular im. m. r. (lat.) - popularna, po znata osoba, popularan prid. (lat.), odr. v. popularni uven, poznat; omiljen, voljen, popularisati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. popularisem - popularizirati, popularizovati, initi i uiniti da neto ili neko bude poznat, uven, omiljen, popula ran; uzdizati, reklamirati, popularizacija im. . r. (lat.) - uzdizanje, reklamiranje, popularizator im. m. r. (lat.) - osoba koja koga ili ta ini popularnim; osoba koja se bavi polularizovanjem; reklamer, reklamator.

populariziranje populariziranje/popularizovanje gl. im. . r. (lat.) od popularizirati/populizovati. popularizirati gl. nesvr, i svr. (lat.), prez. populariziram - popularizovati, (u)initi da neko ili neto postane po znato, uveno, omiljeno, popularno, popularizovati gl. nesvr. (lat.), prez. popularizujem - popularisao, popularizi rati. popularnost im. . r. (lat.), g. jd. popular nosti, instr. jd. popularnou!popular nosti - stanje ili obiljeje onoga to je popularno, populizam im. m. r. (lat.), g. jd. popu lizma - ideologija kojom se podravaju, opravdavaju predrasude, strasti i duho vni domet irih drutvenih slojeva, popuna im. . r. - dopuna, ispuna; dopu njavanje, ispunjavanje, popuniti gl. svr., prez. pdpunim - dopu niti, ispuniti do vrha; uiniti ta popu njenim. popunjavanje gl. im. s. r. - ispunjavanje; dopuna. popunjavati gl. nesvr., prez. popunja vam - vriti popunu; dopunjavati, ispu njavati. popust im. m. r. - poputanje popustiti/popustiti gl. svr., prez. pdpustim - produiti ta da ne zatee; dati popust, sniziti cijenu; odustati od ega, povui se; pomiriti se s im; tolerisati, popustljiv prid., odr. v. popustljivi - ono to se moe produiti, popustiti; onaj koji poputa, odustaje pred im ili se povlai; pomirljiv, tolerantan, poput vezn. - kao poput pril. - slino. popuiti gl. svr., prez pdpuim - sve ispuiti; do kraja ispuiti; redom ispu iti; prenes. doi u nezgodnu situaciju, ostati bez iega, popukarati (se) gl. svr., prez. popukaram (se) - povremeno razmjenjivati vatru iz puaka, poputanje gl. im. s. r. od poputati, poputati gl. nesvr., prez. pdputam obavljati poputanje; povlaiti se, odu stajati. popuznuti gl. svr., prez. pdpuznem - po maknuti se puui.

716 pora im. . r. - sitni okom teko vidljiv otvor na koi. poraba im. . r. - ob. upotreba, porad/poradi/poradi vezn. - radi. poraditi gl. nesvr., prez. pdradim - po spremiti, sve uraditi (po kui), poradovati (se) gl. svr., prez. pdradujem (se) - malo se radovati; nakratko osjetiti radost; ponadati dobrom, poraanje gl. im. s. r. od poraati (se), poraati (se) gl. nesvr., prez. pdrdam (se) - raati, donositi na svijet prinovu; pomagati kome pri poraanju; prenes. donositi neto novo; teko i sporo ra diti, kao da se poraa, poramenice im. . r. mn. - gornji dio odjee koji pokriva ramena; spuvasti jastuii koji se uivaju da uvrste rameni dio odjee, poraniti gl. nesvr., prez. pdranim - rano ustati, uraniti; rano krenuti; doi prije vremena. porast im. m. r. - rast, napredak u odnosu na ranije stanje, porasti/porasti gl. nesvr. i svr., prez porastem!porastem - narasti, uzrasti; rastom postati vei; prenes. poveati se, nagomilati se, nakupiti se. poratni prid. odr. v. - koji se odnosi na period poslije rata, poslijeratni, poravnanje im. s. r. - rezultat ravnanja; izjednaenje; ujednaenje, izravnanje. poravnati gl. svr., prez. poravnam - za vriti ravnanje; izravnati; uravnati; uje dnaiti; uiniti ta ravnim emu dru gom. poravniti gl. svr., prez. pdravnim uiniti ravnim; poloiti na ravno; pre nes. postati neosjetljiv, ravnoduan na bivanja oko sebe, opustiti se. poraz im. m. r. - gubitak, neuspjeh, porazan prid., odr. v. porazni - gubitniki, neuspjean, porazbijati gl. svr. i nesvr., prez. pora zbijam - sve redom razbijati; dovriti razbijanje. p orazb olevati (se) gl. svr. i nesvr., prez. porazbdlijeva (se) - razboljeti se svi redom, jedno od drugog dobiti bo lest. porazdijeliti gl. svr., prez. porazdijelim sve redom, jedno po jedno, razdijeliti; sve razdijeliti. porazgovarati gl. svr. i nesvr., prez. porazgovaram - malo razgovarati, neko vrijeme razgovarati, poraziti gl. svr. i nesvr., prez. pdrazJm pobijediti koga, nanijeti mu poraz; po tui koga; emotivno onesposobiti, oa mutiti koga. porazmisliti gl. svr., prez. porazmislim malo razmisliti; ostaviti vremena za ra zmiljanje, naknadno razmisliti, porazmjestiti gl. svr., prez. pordzmjestim - sve po redu razmjestiti; sve re dom staviti na novo mjesto, porazmjetati gl. nesvr., prez. porazmjetam - sve po redu razmjetati, vriti razmjetanje nekim redom, porazno pril. - veoma loe, kobno, kata strofalno, gubitniki. poraavati gl. nesvr., prez. poralavam pobjeivati koga, nanositi mu poraz; tu i koga; neprestano emocionalno one sposobljavati, oamuivati koga. porcelan/porculan im. m. r. (tal.), g. jd. porcelna/porculna - specijalna vrsta gline za izradu razliitih predmeta; pre dmeti od porcelana; porcelansko posu e. porcelanski/porculanski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na porcelan, koji je napravljen od porcelana, porcija im. . r. (lat.) - odreena koliina hrane, obrok; vojnika limena posuda za obrok. porebarke/porebarke pril. - leei na re brima, bono, porebrica im. . r. - med. pluna mara mica, ovojnica; upala plune maramice, porei/porei gl. svr., prez. poreknem! pdreem/poreem - ne priznati ranije reeno; odrei se svojih rijei; opovrguti, pobiti, dokazati suprotno, pored prijed. - do, pokraj, uz; osim, uprkos, uza sve, i pored toga. poredak im. m. r., g. jd. pdretka , n. mn. pdreci, g. mn. pdredakd , dat.-instr.-lok. mn. pdrecima - ureenost, utvreni ras pored, mjesto; drutvenopolitiki sis tem, ureenje, reim; pravila po kojima se utvruje raspored, poredati (se) gl. svr., prez. pdredam (se) - stati jedan do drugog u red; redom svrstati; svrstati ili sloiti po redu.

717

porezati

poredba im. . r. - (u)poreenje; u s p o redba, komparacija, poredben prid., odr. v. poredbeni - koji je mogue porediti, koji se da porediti, u(s)poreiv. porediti (se) gl. nesvr., prez. pdredim (se) - vriti poredbe, u sp o re iv ati (se), poreati (se) gl. svr., prez. pdream (se) - poredati (se), poreenje gl. im. s. r. - u(s)poreenje; usporeivanje; u sp o red b a; poredba; obavljanje poredbi, u(s)poredbi, kom paracija. poremeaj im. m. r., n. mn. poremeaji pometnja, naruenost reda, unoenje nereda; neispravno stanje zbog kvara; naruavanje reda, poretka, poremeajni prid. odr. v. - koji se tie poremeaja, porem een i im. m. r., g. jd. poremeemka - onaj iji je um poremeen; sulud, lud ovjek, poremeenost im. . r., g. jd. poremee nosti, instr. jd. poremeenoufporemeenosti - stanje i osobina poremeenika; obiljeje onoga to je poremee no. poremeivanje gl. im. s. r. - dovoenje ega u poremeeno stanje, remeenje, poremeivati gl. nesvr., prez. poremeujem - vriti poremeivanje, remetiti, praviti nered, poremetiti gl. svr., prez. poremetim unijeti nered; naruiti red; prouzroko vati poremeaj, poren prid., odr. v. poreni - koji je bio upleten pa isporen; koji je bio saiven pa raiven. porenje gl. im. s. r. - odmotavanje uple tenih niti; raivanje; postepeno podiza nje, skidanje poda; povlaenje otrim predmetom po emu, paranje. poreski/porezni prid. odr. v. - koji se odnosi na porez. porez im. m. r. - zakonom odreeni pro cenat od novanih prihoda koji se plaa *opini ili dravi, porezati se gl. svr., prez. porezem se posjei se neim otrim, obrezati se, zarezati se noem, porezati gl. svr., prez. pdr elem - sve redom izrezati, odrezati; prenes. razdi-

poreznikl jeliti kakav iznos novca na vie dijelova da se lake prikupi, poreznikl prid. odr. v. - koji se odnosi na poreznike, poreznik im. m. r. - prikuplja poreza; onaj koji se bavi oporezivanjem; upo slenik u poreskoj slubi, poribiti gl. svr., prez. poribim - u neku rijeku ili jezero unijeti zdravu ivu ribu radi njenog umnoavanja, izvriti pori bljavanje. poribljavanje gl. im. s. r. - unoenje ive zdrave ribe u rijeke i jezera, poribljavati gl. svr., prez. poribljavam vriti poribljavanje; unositi ivu i zdra vu ribu u vodu radi njenog razmno avanja. poricati gl. nesvr., prez. poriem - ne priznavati, negirati ranije reeno; odri cati se svojih rijei; opovrgavati, pobi jati, dokazivati suprotno, porijeklo im. s. r. - ono od ega neto poinje; ishodite, poriluk im. m. r. - prasa, porinue gl. im. s. r. - sputanje broda ili amca s kopna u vodu. porinuti gl. svr., prez. porinem - spustiti plovilo u vodu. poriti gl. nesvr., prez. pdrim - parati ta pleteno; ime otrim parati; paranjem raivati. poriv im. m. r. (rus.) - nagon, snana unutranja potreba za im, unutranji emotivni poticaj, porjeje im. s. r. - predio pored rijeke, kraj uz rijeku, Slivno podruje neke tekuice. porjekati se gl. svr., prez. porjekam se - malo se posvaati; rijeima se zava diti. pornograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi pornografijom; pisac, slikar ili sni matelj pornografije, pornografija im. . r. (gr.) - knjievnost ili slikarstvo s pornografskim temama; irenje bludnienja pornografskim dje lima. pornografldnja im. . r. (gr.) - ena pornograf. pornografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pomografe i na pornografiju, porobilac/porobitelj im. m. r. - poroblji va.

718 porobiti gl. svr., prez. porobim - izvriti porobljavanje; osvojiti i opljakati ko ga; sebi potiniti kraj, zemlju ili dravu, izvriti agresiju na neko podruje, porobljavati gl. svr., prez. porobljavam - osvajati i pljakati koga; sebi po tinjavan kraj, zemlju ili dravu, vriti agresiju na neko podruje. porobljiva im. m. r., g. jd. porobljivaa, n. mn. porobljivai - porobitelj, porobilac; agresor, porobljivaki prid. odr. v. - koji se odno si na porobljivae, porobljivaki pril. - na nain poroblji vaa, kao porobljivai, poroan prid., odr. v. pdronl - koji ima poroke, koji je sklon porocima, porono pril. - na poroan nain, s poro cima. poronost im. . r., g. jd. pdronosti, instr. jd. pdronou/pdronosti - oso bina ili stanje poronih ljudi ili onoga to je porono. porod im. m. r., g. jd. pdroda - roenje; raanje, poroaj; potomstvo, porodica im. . r. - iroka porodina za jednica, familija, rodbina; obitelj; krug misaono, ideoloki i na drugi slian na in povezanih ljudi; biol. vrsta; lingv. zajednica genetski srodnih jezika, porodian prid., odr. v. porodini - koji se odnosi na porodicu; koji ima po rodicu; koji pripada porodici, porodino pril. - na porodian nain, svi zajedno, familijarno; obiteljski, porodilite im. s. r. - med. institucija u kojoj se raaju novoroenad, porodilja im. . r. - rodilja, trudna ena; ena pred porod, koja treba da rodi, da se porodi. porodiljski prid. odr. v. - koji se odnosi na porodilje, koji im pripada, rodiljski. porodiljstvo im. s. r. - grana medicine koja se bavi trudnoom i poraanjem, akuerstvo, poroditi (se) gl. svr., prez. porodim (se) - roditi dijete, obaviti raanje, poroaj im. m. r. - (po)raanje djeteta, poroajni prid. odr. v. - koji se odnosi na poroaj i poraanje; koji je u vezi s poroajem. porok im. m. r., n. mn. pdroci - loa osobina, nepoeljna sklonost. porositi gl. svr., prez. pdrosim - orositi, pokriti rosom; sitnim kapljicama po prskati, ovlaiti, porokati se svr., prez. porokaju (se) pobosti se roiima, malim mladim rogovima. porota im. . r. - sudsko tijelo sastavljeno od graana koje sudjeluje u donoenju presude. porotnl prid. odr. v. - koji se odnosi na porotu. porotnica im. . r. - ena porotnik, porotnik im. m. r., v. jd. porotnie, n. mn. porotnici - lan porote, graanin koji sudjeluje u donoenju sudske pre sude. porotniki prid. odr. v. - koji se odnosi na porotnike. porotniki pril. - kao porotnici, na nain porotnika; porotno. porotno pril. - kao porota, na nain po rote; porotniki. porozan prid. (nlat.), odr. v. porozni upljikav, propustljiv; krhak, lomljiv, poroznost im. . r., instr. jd. poroznou/ poroznosti - svojstvo onoga to je po rozno. port im. m. r. (lat.) - pristanite, uska morska luka; utoite, pribjeite, sklo nite, mjesto sigurnosti i mira. porta im. . r. (lat.) - vrata, ulaz, kapija; crkveno dvorite. Porta im. . r. (lat.) - raniji naziv za carsku tursku vladu, portabl nepr. prid. (fr.) - prenosivi, koji se moe nositi; maleni, la(h)ko nosivi ureaj, stroj, npr. portabl televizor, portal im. m. r. (lat.), g. jd. portala, n. mn. portli - glavna, sveana vrata sa ukrasima. portalnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na portal. portanskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na Portu, porter im. m. r. (fr.) - vlasnik mjenice, onaj na koga glasi mjenica, portfelj im. m. r. (fr.), g. jd. portfelja ministarstvo, resor u ministarstvu, portir im. m. r. (fr.), g. jd. portira, n. mn. portiri - vratar; uvar na ulazu; upo slenik u portimici.

719

porui vanje portlrka im. . r. (fr.), dat. jd. portirki, g. mn. pdrtirki - ena portir; portirova ena, portirovica. portirnica im. . r. (fr.) - portirska kuica; prostorija na ulazu u zgradu, portlrskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na portire, koji im pripada, portorikinskl prid. odr. v. (port.) - koji je nastao na tlu Portorika, koji potie iz Portorika; koji se odnosi na Portoriko, koji mu pripada, portret im. m. r. (fr.), g. jd. portreta, n. mn. portreti - slika ili fotografija neke osobe, obino slika glave; precizan opis nekog knjievnog lika. portretiranje/portretisanje gl. im. s. r. (fr.) - slikanje, fotografisanje, crtanje ili opisivanje ijeg lika. portretirati/portretisati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. portretiram/portretiem slikati, fotografisati ili rijeima oslika vati iji lik. portretist(a) im. m. r. (fr.), n. mn. portertistUportretiste - osoba koja pravi porterte, umjetnik, slikar ili knjievnik koji portretira, portretistkinja im. . r. (fr.) - ena portretist. portiigalskl/pbrtugalskl prid. odr. v. koji potie iz Portugala, koji mu pri pada. porub im. m. r. - porubljeni kraj tkanine; podvrnuti, podavijeni rub; rub, ivica, kraj ega. porubak im. m. r., g. jd. pdrupka, n. mn. porupci, g. jd. porubaka, dat.-instr.-lok. mn. porupcima - uski kraj, traka na kraju dijelova odjee, porubiti gl. svr., prez. porubim - napra viti porub, podaviti rubove; odsjei neke rubove, poravnati, obrezati, poruen prid., odr. v. porueni - naruen, ono to je zatraeno, poruilac im. m. r., g. jd. poruioca, n. mn. poruioci, g. mn. poruilaca, dat.instr.-lok. mn. poruiocima - onaj koji poruuje, poruitelj; naruilac, poruitelj im. m. r. - poruilac, poruiti gl. svr., prez. poruim - poslati kome kakvu obavijest, poruku, vijest, poruivanje gl. im. s. r. - slanje poruka; naruivanje ega.

poruivati poruivati gl. nesvr. i uest., prez. poru ujem - povremeno slati kome poruke; naruivati ta. poruniki prid. odr. v. - koji se odnosi na porunike, porunik im. m. r., v. jd. pdrunie , n. mn. pdrunici, g. mn. porunika , dat.instr.-lok. mn. porunicima - oficirski vojni in izmeu potporunika i kape tana. porunlkov prid. odr. v. - koji pripada poruniku. porunlkovica im. . r. - porunikova ena, supruga, porudjeti gl. svr., prez. porudim - zarudjeti; pocrvenjeti; sazreti, porudbenica im. . r. - narudbenica, porudbina im. . r. - ono to je poru eno; roba koja je poruena; pismeni nalog poruene robe, narudba, naru dbina. porudblnskl prid. odr. v. - koji se odno si na porudbine. poruga im. . r., dat. jd. poruzi - ruganje, porugivanje, preziranje; porugljiva rije ili izreka; ono ime se poruguje. porugati (se) gl. svr., prez. porugam (se) - malo se narugati kome; izloiti koga ruglu, podsmijehu, poruka im. . r., dat. jd. poruci - vijest, saopenje, obavjeenje koje neko neko me alje po drugome, porumeniti gl. svr., prez. porumenim uiniti ta rumenim, obojiti u rumeno, pocrveniti. porumenjeti gl. svr., prez. porumemm/ porumemm - postati rumen, zacrvenjeti se. porumenpvati gl. nesvr. i uest., prez. porumenjujem - postajati rumen; initi ta rumenim, porumuniti gl. svr., prez. porumunim uiniti koga Rumunom, postati Rumun; postati kao Rumun. porumunjivanje gl. im. s. r. - injenje koga Rumunom; prihvatanje rumunstva. porumunjivati gl. nesvr., prez. porumunjujem - prevoditi, asimilovan u rumunstvo; prihvatati rumunstvo. porusiti gl. svr., prez. pdrusim - uiniti koga Rusom, postati Rus; postati kao Rus.

720 poruiti gl. svr., prez. pdrusim - sve redom sruiti, razruiti, poruen prid., odr. v. porueni - sruen, ruenjem razvaljen. poruiti gl. svr., prez. poruzim - malo naruiti. porunjati (se) gl. svr., prez. poruznjam (se) - uiniti runim, postati, biti ruan, porunjeti gl. svr., prez. poniznim postati ruan, prorunjati (se), posada im. . r. - stalno uposleno osoblje nekog prevoznog sredstva koje upravlja njime, odrava ga u toku vonje i/ili opsluuje putnike, posaditi gl. svr., prez. posadim - za saditi, staviti mladicu u zemlju da raste, posaen prid., odr. v. posaeni - koga su posadili, zasaen, posaivati gl. nesvr., prez. posaujem saditi, zasaivati. posahnuti gl. svr., prez. posahnem malo usahnuti, posakriti gl. svr., prez. posakrijem - sve redom sakriti, posakrivati gl. svr., prez. posakrivam sve redom sakrivati, posan prid., odr. v. posni - nemastan, niskokalorian, posamo pril. - prilino samo, dosta usa mljeno. posao im. m. r., g. jd. posla, n. mn. poslovi - rad, djelatnost; zanimanje. Posavac im. m. r., g. jd. Posavca, n. mn. Posavci, g. mn. Posavaca - stanovnik Posavlja. posavakl prid. odr. v. - koji se odnosi na Posavce i na Posavlje. Posavica im r. - mala Posavka; djevojica iz Posavlja. Posavina im. . r. - oblast uz Savu, Poavije. posavetovati (se) gl. svr., prez. posvjetujem (se) - potraiti savjet od koga u vezi s nekim ili neim. Posavka im. . r., dat. jd. Posavki, g. mn. Posavki - ena iz Posavine. Posavlje im. s. r., hip. - Posavina, kraj, podruje uz Savu. posavski/posavski prid. odr. v. - koji se odnosi na Posavinu, koji potie iz nje ili joj pripada, poseban prid., odr. v. posebni - odvojen; drugaiji; naroit; izuzetan. posebice pril.' - posebno, posebno pril. - naroito, osobito, razliku jui se od drugih; posebice, posegnuti gl. nesvr. i svr., prez. pose gnem , gl. prid. rad. posegao!posegnuo prihvatiti se, maiti se ega, uzeti ne to; pruiti ruku s namjerom da se ta uzme; htjeti ta nedozvoljeno i loe uiniti; htjeti udariti koga; pokuati ta stei s velikim naporom i odricanjem; krenuti, uputiti se kuda voen visokim ili nedostinim ciljem, poseljaiti (se) gl. svr., prez. poseljaim (sc) - postati seljak; izgledati i ponaati se kao seljak, prihvatiti seljake mani re; primorati koga da bude seljak, poseljaivanje gl. im. s. r. - prihvatanje seoskih manira, obiaja i kulture; primoravanje na seljaki rad i ivot, posesivan prid. (lat.), odr. v. posesivni sebian, onaj koji prisvaja; gramat. pris vojni. posestrima im. . r. - ona koja je uzeta za sestru, s kojom je obavljeno sestrimljenje; bliska prijateljica koja je kao ses tra. posestrimiti gl. svr., prez. posestrimim/ posestrimim - posestriti posestrimstvo im. s. r. - posestrimski odnos, veza. posestriti (se) gl. svr., prez. posestrim (se) - uzeti koga za sestru; obaviti sestrimljenje; prihvatiti koga kao sestru, posezanje gl. im. s. r. od posezati, posezati gl. nesvr., prez. poseem - up. posegnuti. posibilist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. posi b ilis t , n. mn. posibilisti/posibiliste , g. mn. posibilista - pristalica i pobornik posibilizma; onaj koji vjeruje samo u ostvarivo, koji tei samo za realno mo guim. posibilizam im. m. r. (lat.), g. jd. posi bilizma - uenje da treba teiti samo za onim toje mogue ostvariti, posijati gl. svr., prez. poljem - ubaciti sjeme u zemlju; prenes. ubaciti meu ljude kakvu ideju, sumnju i sl. koja se kasnije masovno prihvata, raste, posijecati gl. nesvr., prez. posijecam sve redom sjei, odsijecati; skraivati; prenes. neprimjerenim radnjama ili go

721

posipalac vorom prekidati mogunost daljnje sa radnje. posijediti gl. svr., prez. posij edim uiniti do ko posijedi, uiniti koga sije dim. posijedjeti gl. svr., prez. posijedim postati sijed, dobiti sijede vlasi kose. posijelo im. s. r. - veernje seosko drue nje, sijelo nakon napornog dana. posiliti (se) gl. svr., prez. posilim (se) osiliti (se), postati silan, silovit, osnai ti; uzoholiti se. posilni poim. prid. - vojnik koji slui oficira; onaj koji kome stoji na usluzi, posnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na posilnog. posniki pril. - kao posilni, na posilniki nain. posinak im. m. r., g. jd. posinka, n. mn. posinci , g. mn. posinaka, dat.-instr.-lok. mn. posincima - onaj koji je posinjen, koji je uzet za sina; usvojeni djeak, posinad zb. im. s. r. - usvojena, posinjena muka djeca, posinjenici. posiniti gl. svr., prez. posinim - prihvatiti koga za sina; usvojiti muko dijete i dati mu sva nasljedna prava sina. posinjavanje gl. im. s. r. od posinjavati. posinjavati gl. nesvr., prez. posinjavam prihvatati tuu muku djecu za svoje sinove; usvajati muku djecu i davati im sva nasljedna prava kao roenim si novima; vriti posinjavanje, usvajanje muke djece, posinjen prid, odr. v. posinjeni - koji je usvojen i prihvaen kao sin sa svim nasljednim pravima, posinjenik im. m. r., g. jd. posinjenika , n. mn. posinjenici, g. mn. posinjenika , dat.-instr.-lok. mn. posinjenicima - po svojeno, zakonski usvojeno muko di jete, posinak, posinjenje gl. im. s. r. od posiniti, posip/posip im. m. r. - ono to se posipa; sitni eerni prah za posipanje po kola ima; sitni pijesak izmijean sa solju za "posipanje puteva radi spreavanja pole ice; posipanje. posipa im. m. r., g. jd. posipa , n. mn. posipai - sprava za posipanje; onaj koji posipa, posipalac. posipalac/posipatelj im. m. r., g. jd. posipaoca/posipatelja - onaj koji ta posipa,

posipalo posipalo im. s. r., hip. - posipa. posipanje gl. im. s. r. od posipati, posipati gl. nesvr., prez. pdsipam - oba vljati posipanje; stavljati po emu po sip; prekrivati ta posipom. posiriti gl. svr., prez. pdsirim - sve redom usiriti; dovriti sirenje, posiroteti gl. svr., prez. posirbtim - po stati sirot, osirotjeti. posisati gl. svr., prez. pdsisam - podojiti, sve isisati. posivjeti gl. svr., prez. pdsTvIm - postati siv, osivjeti. posizati gl. nesvr., prez. pdsizem - ob. posezati. posjahati gl. svr., prez. posjasemo - svi redom sjahati jedan za drugim, posjahivati gl. nesvr., prez. posjahujemo - svi redom poeti silaziti s konja, sjahivati jedan za drugim, posjeen prid., odr. v. posjeeni - koji je ime otrim sasvim odsjeen, odrezan, otkinut; koji je ime otrim zarezan. posjeen prid., odr. v. pdsjeeni - koji ima estu posjetu, posjei gl. svr., prez. posijeem - isjei, sve redom odsjei. posjeivati gl. nesvr. i uest., prez. po sjeujem - povremeno ali redovno ii u posjete; obilaziti, posjed/posjed im. m. r. - imanje; vrije dnost; ono to se posjeduje; nepokretno imanje, vlasnitvo; posjedovanje, posjedati gl. nesvr., prez. pdsjedam - za uzimati posjed, zaposjedati, posjedati gl. svr., prez. posjedaju - sjesti jedan za drugim; sjesti redom, posjediti/posjedjeti gl. svr., prez. posje dim - neko vrijeme provesti sjedei, posjedniki/posjedniki prid. odr. v. koji se odnosi na posjednike i na posje dovanje. posjednica/posjednica im. . r. - vlasnica nekog imanja, posjeda; ona koja posjedjuje ta vrijedno, posjednik/posjednik im. m. r., n. mn. posjednici/posjednici, dat.-instr.-lok. mn. pdsjednicima/posjednicima - onaj koji ima posjed, imanje; ovjek koji ta po sjeduje. posjednflkov/posjenlkov prid. odr. v. koji pripada posjedniku; koji se odnosi na posjednika.

722 posjednuti gl. svr., prez. posjednem posjesti. posjedovanje/posjedovanje gl. im. s. r. od posjedovati, posjedovati/posjedovati gl. nesvr., prez. posjedujemfposjedujem - imati; imati posjed; biti u posjedu ega; imati mo ralne i/ili materijalne vrijednosti, posjedovni/posjedovni prid. odr. v. - koji se odnosi na posjed i na posjedovanje; koji potvruje da ko ima posjed, posjek im. m. r., n. mn. pdsjeci, g. mn. posjeka , dat.-instr.-lok. mn. posjecima sjea; jesenje klanje stoke za zimnicu, posjeklina im. . r. - posjekotina, posjekotina im. . r. - ono to je zasjeeno, posjeklina, posjesti gl. svr., prez. posjedem - posje dnuti, malo sjesti, posjet im. m. r. - ob. posjeta, posjeta im. . r. - posjet, obilazak, obila enje; posjeivanje, posjetilac im. m. r. posjetioca , n. mn. po sjetioci, g. mn. posjetilaca, dat.-instr.lok. mn. posjetiocima - posjetitelj, onaj koji koga posjeuje, ide u posjetu, posjetitelj im. m. r. - posjetilac, posjetiteljka im. . r. - ena posjetitelj, posjetiti gl. nesvr. i svr., prez. pdsjetim - biti u posjeti, otii u posjetu, obii, posjetnica im. . r. - podsjetnica, posjetnlk im. m. r., n. mn. pdsjetnici, dat.-instr.-lok. mn. pdsjetnicima - po dsjetnik. poskakati gl. svr., prez. poskaem - svi redom skoiti; iznenada svi skaui ustati. poskakivanje gl. im. s. r. od poskakivati. poskakivati gl. nesvr. i uest., prez. po skakujem - s vremena na vrijeme po malo skakati, povremeno skakutati, poskapati gl. svr., prez. poskapam - svi redom skapati, pomrijeti od ei. poskidati gl. svr., prez. poskidam - sve redom jedno za drugim skinuti, posklanjati gl. svr., prez. posklanjam sve redom jedno po jedno skloniti, poskok im. m. r., n. mn. poskoci, g. mn. poskoka, dat.-instr.-lok. mn. poskocima - zool. vrsta otrovne zmije; odskok; poskakivanje.

723

poslodavac poslaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na poslanike. poslanstvo im. s. r. - svojstvo i djelovanje Boijih poslanika, misija, zadatak, po ruka; veleposlanstvo, strano diplomat sko predstavnitvo; zgrada poslanstva; izaslanstvo, skup ljudi poslan s kakvim zadatkom i ciljem, poslastica im. . r. - sve ono to se najslae jede; slatki, slastica; prenes. sve to donosi poseban uitak, poslastiar/poslastiar im. m. r., v. jd. po slastiaru!po slastiare - mukarac koji pravi i prodaje poslastice; onaj ije je zanimanje poslastiarstvo; slastiar, pdslastiarev/poslastiiirev i poslastiarov/poslastiarov prid. odr. v. - koji pripada poslastiaru; slastiarev. poslastiarka/poslastiarka im. . r., dat. jd. poslatiarki/poslastiarki, g. mn. poslastiarki/poslastiarki - ena koja se bavi poslastiarskim radom; ona ko ja pravi i prodaje poslastice, poslastiarna/poslastiarnica im. . r. zanatska radnja koja se bavi proizvod njom i prodajom poslastica, razliitih vrsta kolaa i slatkih pia; slastiarnica, poslati gl. svr., prez. poaljem, trp. prid. m. r. poslan/poslat - otpremiti, uputiti ta drugome, poslenik/poslenik im. m. r., g. jd. posle nika/poslenika, n. mn. pbslenicilposlenici, g. mn. poslenika!poslenika - onaj koji je u poslu, radnik, poslenlkl/poslenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na poslenike, poslije pril. - iza, nakon nekog vremena, kasnije, po isteku nekog vremena, poslije prijed. - po svretku ega, odmah iza koga ili ega, nakon, poslijepjeti gl. svr., prez. pbslijepim postati slijepim, oslijepjeti, poslijepodn/posljepodne i poslije pod ne pril. - popodne, poslijepodnevni/poslijepodnevni i posljepodnevnl/posljepodnevnl prid. odr. v. - popodnevni, poslodavac im. m. r., g. jd. poslodavca, n. mn. poslodvci, g. mn. poslodavaca, institucija ili pojedinac koji dodjeljuje posao; vlasnik preduzea; menader koji drugima dodjeljuje posao.

poskoica im. . r. - vrsta narodne igre brzog ritma s poskakivanjem, posko nica. poskoiti gl. svr., prez. pdskoim - malo skoiti, odvojiti se od tla, odskoiti; brzo ustati; skokom juriti; prenes. po rasti; potrati za poslom; pobuniti se, ustati protiv koga ili ega. poskoljiv prid., odr. v. poskdljivi - spre man da poskoi; prenes. brz, hitar, vri jedan, posluan, poskonica im. . r. - igra, ples; posko ica. poskono pril. - brzo, hitro, poletno, skakuui. poskup prid., odr. v. poskupi - prilino skup; dosta skup. poskupiti gl. nesvr., prez. poskupim uiniti ta skupim, podignuti cijenu, poskupjeti gl. svr., prez. pdskupim postati skup. poskupljati gl. svr., prez. poskupljam sve redom skupiti; jedno za drugim sve pokupiti. poskupljavati gl. nesvr., prez. posku pljujem - podizati cijenu emu; vie puta skupljati, poskupljenje gl. im. s. r. - podizanje cijena; podizanje vrijednosti ega. poskupljivati gl. nesvr., prez. poskuplju jem - poskupljavati, poslagati gl. svr., prez. poslaem - sve redom jedno po jedno sloiti, poslan prid., odr. v. poslani - dosta slan, prilino slan; onaj koga su poslali, po slat. poslanica im. . r. - knji, vrsta sveane pjesme. Poslanik im. m. r., g. jd. Poslanika - po sljednji ovjek koga je poslao Stvoritelj da prenosi ljudima Njegovu Objavu, Kuran, Muhammed allejhi Sellam, uzor muslimanima u govoru i radu. poslanik/poslanik im. m. r., g. jd. posla nika, n. mn. poslanici, g. mn. posla nika, dat.-instr.-lok. mn. poslanicima onaj koji je poslan od koga; zastupnik; delegat. poslanitvo/poslanitvo im. s. r. - po slanstvo, obavljanje poslanikih poslo va; poslanika djelatnost; skup posla nika.

poslodavaki poslodavaki prid. odr. v - koji se odnosi na poslodavce, posloprimac im. m. r., g. jd. posloprimca , n. mn. poslopnm ci - institucija ili poje dinac koji prihvata ugovoreni posao; vlasnik preduzea, menader koji pro nalazi, dogovara uslove i prihvata po sao. poslovaiti gl. svr., prez. poslovalm uiniti koga Slovakom; postati Slovak, poslovan prid., odr. v. poslovni - koji se odnosi na posao; koji je predodreen za vrenje poslova; poduzet, preduzimljiv; koji je svojstven preduzimljivom o vjeku. poslovanje/poslovanje im. s. r. - oba vljanje posla u kraem ili duem vre menskom periodu; razmjena roba, trgo vanje, trgovina, poslovati gl. svr., prez. poslujem - raditi; raditi s kim, imati poslovnu saradnju, saraivati. posloveniti gl. svr., prez. posldvenlm uiniti koga Slovencem, asimilirati u Slovenstvo; postati Slovenac, ponaati se kao Slovenac, poslovenjivanje gl. im. s. r. od poslovenjivati. polovenjivati gl. nesvr., prez. poslovenjujem - vriti poslovenjivanje; pri hvatati Slovenstvo, poslovica im. m. r. - kratka pouna izre ka, gnoma, poslovian prid., odr. v. poslovini/ posloviki - koji se odnosi na poslovice, koji je uao u poslovice, poslovino pril. - na poslovian nain; kao u poslovicama, poslovnica/poslovnica im. . r. - poslovni ured, zgrada ili prostorija u kojoj se obavlja poslovanje, poslovnik/poslovnik im. m. r., n. mn. p o slovnici!poslovnici - pravilnik o nainu poslovanja, poslovno pril. - slubeno, zvanino, ofi cijelno. poslovnost im. . r., g. jd. poslovnosti , instr. jd. poslovnou/poslovnosti - oso bina ili stanje onoga koji je ili to je poslovno. poslovodni prid. odr. v. - koji se odnosi na tijelo koje vodi posao, i na poslo vou.

724 poslovoa im. m. i . r. - odgovorno lice za izvrenje preuzetih radnih obaveza, rukovodilac nekog posla, posluga im. . r., dat. jd. posluzi - osoblje koje slui kome; pomono osoblje, posluh im. m. r. - poslunost, posluan prid., odr. v. posluni - koji sve slua, koji ne odbija izvrenje onoga to se od njega trai, posluati gl. svr., prez. pd sluam - biti posluan; udovoljiti nekome na njegovu molbu, traenje ili naredbu, poslunost im. m. r., g. jd. poslunosti, instr. jd. poslunou/poslunosti - sta nje ili osobina onoga ko je posluan, posluavnik im. m. r., n. mn. posluavnlci - tana, tabla na kojoj se posluuje, posluenje gl. im. s. r. - poslueno jelo; posluga. posluilac/posluitelj im. m. r. - onaj koji koga ime posluuje, konobar; podvo rnik, domar, kuepazitelj, posluiteljka im. . r., dat. jd. posliiziteljki - ena posluitelj, posluiti gl. svr., prez. posluim - biti od koristi; usluiti, ugostiti, posluivati gl. nesvr., prez. posluujem usluivati; biti na usluzi; ugoavati, posljedica im. . r. - rezultat nekog uzro ka; ono to nuno slijedi nakon uzroka ega. posljedian prid., odr. v. pdsljedinl koji se odnosi na posljedicu, koji je po sljedica ega. posljednji prid. odr. v. - koji je poslije svih drugih, posmatranje gl. im. s. r. - promatranje, gledanje s interesovanjem, motrenje, posmatrati gl. nesvr., prez .posmatram promatrati, s posebnim interesovanjem gledati, motriti, posmatra im. m. r., g. jd. posmatra , n. mn. posmatrai - onaj koji ta po smatra, prati promatrajui, promatra, gledalac, gledatelj, motritelj, posmatraica im. . r. - ena posmatra, posmatrakl prid. odr. v. - koji se odnosi na posmatrae. posmatraki pril. - kao posmatrai; na nain posmatraa, posmatranica im. . r. - kuica koja slui za posmatranje, promatranica.

725 posm atrani im. m. r., n. mn. posmatranlci, g. mn. posmatranlka - osoba koju posmatraju, ispitanik, posmicati gl. svr., prez. pdsmiem - sve redom, jedno za drugim smaknuti, posmijeh im. m. r., n. mn. posmijesi, g. mn. posmijeha - podsmijeh, podrugljiv smijeh; podrugljiv osmijeh, posmijean prid., odr. v. posmijenl - koji je dosta, prilino smijean, posmijeno pril. - poprilino smijeno, dosta smijeno, posmijevanje gl. im. s. r. od posmijevati se - posmjehivanje. posmijevati se gl. nesvr., prez. pdsmijevam se - posmjehivati se. posmjehivanje gl. im. s. r. - povremeno smijurenje, potajno ismijavanje, podru givanje smijehom, posmjehivati se gl. nesvr., prez. posmjehujem se - povremeno se smijuriti, po tajno se ismijavati, podrugivati se kome smijehom. posmjehnuti/posmjehnuti se gl. svr., prez. pdsmjehnem/posmjehnem se osmjehnuti se, nasmijeiti se; pod smjehnuti se, podrugljivo se osmjehnu ti. posmjetati gl. svr., prez. posmjetam sve redom smjestiti, posmre im. s. r., g. jd. pdsmreta - dijete roeno poslije oeve smrti, posmrtan prid., odr. v. pd smrtni - koji se odnosi na vrijeme poslije smrti, posthu man. posmrtnica im. . r. - posmrtni oglas, posmrtnina im. . r. - novac koji se dodjeljuje porodici umrlog za njegov ukop; ono to ostaje iz umrlog, posmrtno pril. - poslije smrti, posthumno. posnijeiti gl. svr., prez. posnijezlm neko vrijeme snijeiti, posno pril. - nemasno, niskokalorino; nejako, suhoparno, posoliti gl. svr., prez. posolim - staviti soli u ta, zasoliti, posuti solju, posoljen prid., odr. v. posoljeni - koji je posut solju, u koji je stavljena so; slan. pospan prid., odr. v. pospani - nenaspavan, eljan sna.

posrbljen pospanac im. m. r., g. jd. pospnca, n, mn, po spanci, g. mn. pd panaca - onaj koji je esto pospan, dremljivac, pospanica/pospanka im. . r. - ena pospanac. pospanost im. . r., g. jd. pospanosti, instr. jd. pospano ulpospanosti - sta nje i/ili osobina onoga ko je pospan, pospati gl. svr., prez. 1. 1. mn. posplmo , 3. 1. mn. pospu - utonuti u san svi re dom. pospjeen prid., odr. v. pospjeenl - po boljan, unaprijeen, pospjeenje gl. im. s. r. - poticaj, podsti caj, unapreenje; poboljanje, pospjeiti/pospjeiti gl. svr., prez. po spjeim/pospjeim - potaknuti, omogu iti pospjeenje, pomoi da ta bude uspjenije; unaprijediti, poboljati, pospjeivanje gl. im. s. r. - injenje ega uspjenijim; unapreivanje, poboljava nje, poticanje, pospjeivati gl. nesvr., prez. pospje ujem - poticati, podsticati na unapre ivanje ega, na uspjeniji rad; pobo ljavati uslove rada radi uspjenijih re zultata. posprdan prid., odr. v. posprdni - koji nipodatava, ismijava, omalovaava, pospremanje gl. im. s. r. - spremanje, stavljanje stvari u red, ureivanje, pospremati gl. nesvr., prez. pospremam - spremati sve redom jedno za drugim, obavljati pospremanje; dovoditi u red, ureivati. pospremiti gl. svr., prez. pospremim zavriti spremanje; dovesti u red, ure diti. posramiti (se) gl. svr., prez. posramim (se), trp. prid. posramljen - postiditi koga, postidjeti se. posrbiti/posrbiti gl. svr., prez. posrbim/ posrbim - uiniti koga Srbinom, preve sti u srpstvo; primiti srpsku kulturu i obiaje, postati Srbin, posinjavanje gl. im. s. r. - nasilno pre voenje u srpstvo; nametanje srpstva, posrbljavati gl. nesvr., prez. posibljavam - vriti posrblj avanje, nametati srpstvo. posrbljen/posrbljen prid., odr. v. po srbljeni/posrbljeni - koga se preveli u srpstvo; koji je prihvatio srpstvo.

posrbljfvanje
posrbijivanje gl. im. s. r. - posrbljavanje. posrbljivati g l nesvr., prez. posibljujem

726
posrnuti/posrnuti gl. svr., prez. pdsrnem /posrnem - spotaknuti se, posmuvi pa sti, zaustaviti se zbog posrtaja, na zadovati; prenes. napraviti moralnu greku, odati se nemoralu, moralno propasti. posrtaj im. m. r. - spoticaj, gubljenje ravnotee zbog pogreno uinjenog ko raka, posrnue, posrtanje gl. im. s. r. - injenje posrtaja; posrnue. posrtati gl. nesvr., prez. pdsrem - po vremeno se posrui zaustavljati, initi posrtaje, spoticati se, nakratko padati i dizati se; prenes. praviti moralna po srnua. post im. m. r., g. jd. posta/posta - vjer. obiaj uzdravanja od jela, pia, tje lesnih uitaka i runih misli i djela; fiziko i duhovno proienje, poe nje; vrijeme kad se posti; prenes. pre tjerano odricanje od bilo ega. postaja im. . r. - stanica, mjesto zausta vljanja javnih prevoznih sredstava; zgrada u kojoj se obavljaju prometni javni poslovi, postajanje gl. im. s. r. - proces nastanka, postanak, nastajanje, postajati gl. nesvr., prez. postdjim - neko vrijeme provesti stojei; zadrati se neko vrijeme u nekom mjestu, postajati gl. nesvr., prez. postajem - biti u nastanku, nastajati, postajkivanje gl. im. s. r. - povremeno zaustavljanje, zastajkivanje. postajkivati gl. nesvr., prez. postajkujem - s vremena na vrijeme se zaustavljati, zastajkivati. postamen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. posta menta - temelj, osnova; podloga, po stolje, podnoje, postanak im. m. r., g. jd. pdstdnka, n. mn. postanci, g. mn. postanaka - postajanje, nastanak, postanje, postanje im. s. r. - postanak, postar prid. neodr. v. - prilino star, dosta star. postarati se gl. svr., prez. postaram se postati star, ostarjeti; pobrinuti se za koga ili za ta. postariji/postariji prid. odr. v. - prilino, dosta stariji. postariti gl. svr., prez. pdstarim - uiniti da ko ili ta bude staro; uiniti starim, postarjeti gl. svr., prez. pdstarim - po stati star, ostarjeti, postati gl. svr., prez. postanem - nastati, pretvoriti se; malo stati, postajati, postava im. . r. - podstava; postavka; sportska ekipa s utvrenim rasporedom djelovanja, postaviti gl. svr., prez. postavim - staviti da stoji; staviti podstavu, podstaviti; pripremiti postavku, reirati; neto ust vrditi, dati hipotezu; dovesti koga na neko vano mjesto u slubi; zauzeti stav; prenes. staviti se u odgovarajui poloaj, zauzeti stav prema kome ili prema emu. postavka im. . r. - izloba po ijem izboru i ureenju; postavljena predsta va, reija. postavlja im. m. r., g. jd. postavlja onaj koji ta postavlja, koji obavlja postavljanje; reiser, postavljanje gl. im. s. r. od postavljati, postavljati gl. nesvr., prez. postavljam stavljati ta na neto; stavljati ta ispod ega, podvlaiti; priivati postavu; vri ti postavku scenskog djela, reirati; zauzimati odgovarajui poloaj; prenes. zauzimati odgovarajui stav prema ko me ili emu. postavljen prid., odr. v. postavljeni - ime novan; koga su postavili na to, koji je stavljen ispod ega; koji je s postavom; koji je scenski ureen, reiran; prenes. koji ima odreen stav. postavljenje gl. im. s. r. - in kojim se ko postavlja na neko mjesto; unapreenje, postekija/postekija im. . r. (perz.) utavljena fino uinjena ovija koa s krznom koja slui kao prostira pri klanjanju, obavljanju namaza, postdental im. m. r. (lat.), g. jd. postdentala, n. mn. postdentli - lingv. nadzubni suglasnik, posdentalan prid. (lat.), odr. v. postdentalni - koji se odnosi na postdental, nadzubni. postdiplomac im. m. r. (lat.), g. jd. postdiplomca , n. mn. postdiplmci, g. mn. postdiplomaca - onaj koji pohaa po stdiplomski studij.

727

postijenak

postdiplomski prid. odr. v. (lat.) - koji se

dogaa poslije diplomiranja, poslije diplomski studij, postelja im. . r. - krevet, leaj, mjesto za spavanje; posteljina, posteljica im. . r., em. - mala postelja; med. omota materice, posteljnica, posteljina im. . r. - zajedniki naziv za duek, jastuk i jorgan; platnena navlaka za postelju (plahte; araf, lifer i ja stunica). posteljni prid. odr. v. - koji se odnosi na postelju, koji joj pripada, posteljnica im. . r. - omota materice, posteljica. postepen prid., odr. v. postepeni - postu pan, koji se odvija dio po dio, koji se odvija postepeno, stepen po stepen; malo po malo; polagan, postepenost im. . r., g. jd. postepenosti, instr. jd. postepenosulpostepenosti postupnost, stanje ili osobina onoga to je postepeno, poster im. m. r. (engl.) - plakat veeg formata sa slikom, obino velika fotografija. posterioran prid. neodr. v. (lat.) - koji se dogodio poslije neeg, koji je doao poslije, kasniji, posterioritet im. m. r. (nlat.), g. jd. posterioriteta - zaostajanje; poloaj koji zahtijeva potinjavanje, podreenost, postii/postignuti gl. svr., prez. posti gnem - doi do onoga emu se teilo, biti uspjean; stei mnogo; dosegnuti neku veliinu, uspjeh, postidan prid., odr. v. postidni - prilino, dosta stidan, postiditi gl. svr., prez. postidim - posra miti koga, uiniti ga stidnim, postijeti (se) gl. svr., prez. postidim (se) - postati stidan, pocrvenjeti, zbuniti se od stida, posaivati gl. nesvr. i uest., prez. postiujem - postajati stidan; initi koga stidnim. postignue im. s. r. - ono to je po stignuto, uspjeh; mogui uspjeh, postijenak/postijenak im. m. r., g. jd. postijenka/postijenka , n. mn. postijenci! postijenci, g. mn. postijenakalpostije n a k - bot. biljka puzavica koja raste po stijeni.

- posrbljavati, posrebren prid., odr. v. posrebreni - presvuun tankim slojem srebra, posrebriti gl. svr., prez. pdsrebrim presvui tankim slojem srebra, posrebrivanje gl. im. s. r. - presvlaenje ega tankim slojem srebra, posreiti se gl., svr., prez. pdsreim se imati sreu; neoekivano uspjeti, posred/posred prijed. - usred, usred; u sredinu. posredan/posredan prid., odr. v. pdsredni/posredni - koji posreduje, djeluje uz iju pomo, indirektan, neizravan, posrednica/posrednica im. . r. - ona koja posreduje, uz ije se posredovanje neto obavlja, posredniki/posredniki prid. odr. v. koji se odnosi na posrednike, posrednik/posrednik im. m. r., n. mn. pdsrednici!posrednici, g. mn. posredni ka/posrednika - onaj koji u emu posre duje, uz ije se posredstvo neto doga a. posrednitvo/posrednitvo im. s. r. - po sredniki posao, posredovanje, posredno pril. - indirektno, neizravno, uz ije posredovanje; kao to to ine po srednici. posrednost/posrednost im. . r., g. jd. pdsrednosti/psrednosti, instr. jd. posrednoulpsrednou i pdsrednostil pdsrednosti - stanje ili osobina posre dnika. posredovanje/posredovanje gl. im. s. r. uspostavljanje veze izmeu dviju stra na, posredstvo, posrednitvo, posredovati/posredovati gl. nesvr., prez. posredujem!posredujem - obavljati posredovanje; biti posrednik izmeu koga. posredstvo/posredstvo im. s. r. - posre dovanje. posrijedi pril. - to je u pitanju; o tome se radi. posrkati/posrkati gl. svr., prez. pdsrem /pdsrem - srui sve popiti ili pojesti; usrkati, upiti srkanjem, posrnue im. s. r. - spoticaj, posrtaj; pa danje; trenutak padanja; prenes. mo ralni pad.

postirati
postirati gl. nesvr. (fr.), prez. postiram -

728
postponirati/postponovati gl. svr. (lat ), prez. postoniram - stavljati u postpoziciju, u poloaj iza ega. postpozicija/postpozicija im. . r. (lat.) gram. stavljanje ega na drugo mjesto, pdstpozitivan/postpozitivan prid. (lat.), odr. v. pdstpozitivni/postpdzitivni - koji je na drugom mjestu, u postpoziciji. postraali prid. odr. v. - stradali, nastra dali. postradati gl. svr., prez. postradam stradati, nastradati, postrance/postrance pril. - po strani; na stranu, u stranu, postreiti gl. svr., prez. pdstreim - na praviti srehu, nadstrenicu, nadstreiti. postreje im. s. r. - podstrenica. postrenica im. . r. - podstrenica. postrii gl. svr., prez. po striem - po dstrii. postrig im. m. r., n. mn. pdstrizi, g. mn. po st riga - podstrig, postrojavanje gl. im. s. r. od postrojavati, postrojavati (se) gl. nesvr., prez. postro javam (se) - redati se u stroj (u vojsci); prenes. zavoditi red. postrojba im. . r. - vojn. ee: jedinica; stroj, postrojenje, postrojenje gl. im. s. r. - maina, stroj, ureaj; prostorija u kojoj stoje razliiti strojevi. postrojiti gl. svr., prez. pdstrojim svrstati u stroj; prenes. dovesti u red. postrugati gl. svr., prez. postruzem - sve do kraja ostrugati; sve redom ostrugati; struui uiniti glatkim, istim, postrojiti gl. svr., prez. pd strujim - malo strujiti; proi kao struja, prostrujiti. postskriptum im. m. r. (lat.) - skra.: P.S.; ono to se naknadno dopie u dnu potpisanog pisma, postuden prid., odr. v. postudeni - prili no studen, dosta studen, pohladan. postudeno pril. - prilino studeno, dosta studeno, pohladno. postudjeti gl. svr., prez. postudi/postudi - postati studeno; zahladnjeti, postulat im. m. r. (lat.), g. jd. postulata temeljna postavka koja se prihvata bez dokaza ali se njena istinitost moe pro vjeriti na posljedicama.

729 postulirati gl. nesvr. (lat.), prez. postiiliram - postaviti postulat; iskazati ta u obliku postulata, postupak im. m. r., g. jd. pdstupka, n. mn. postupci, g. mn. postupaka - in postupanja, nain djelovanja, postupan prid., odr. v. pdstupnUpostupni - postepen, postupanje gl. im. s. r. - odnos, odnoe nje prema nekome ili prema neemu, postupati gl. nesvr., prez. pd stupam due vrijeme odnositi se na odreen na in prema kome ili prema emu; neko vrijeme djelovati odgovarajuim postu pcima. postupiti gl. svr., prez. postupim - uiniti odgovarajui postupak prema kome ili prema emu; zauzeti odreeni stav. postupno/postupno pril. - postepeno, postupnost/postupnost im. . r., g. jd. postupno stilpostupno ti, instr. jd. postupnoui/postupnou i postupnosti/ postupnosti - osobina onoga to je po stupno, postepenost. posuda im. . r. - zdjela; sud. posudba im. s. r. - ono to se posudi, zajam; jednokratno posuivanje, posuditi gl. nesvr., prez. posudim - uzeti od koga; dati kome posue/posue zb. im. s. r. - sue, ra zliiti sudovi, posuenica im. . r. - gram. posuena, preuzeta rije iz drugog jezika prila goena zakonitostima jezika u koji je ula; tuica, posuiva im. m. r. - onaj koji posuuje, daje ili uzima posudbu, posuivaica im. . r. - ena posuiva, posuivanje gl. im. s. r. od posuivati. posuivati gl. nesvr., prez. posuujem pozajmljivati, uzimati ili davati kome posudbu, uzajmljivati, posukljati gl. svr., prez. posuklja - izne nada se pojaviti u gustom mlazu, su kljajui, poeti sukljati, posumnjati gl. svr., prez. posumnjam poeti malo sumnjati; postati sumnji av; osjetiti sumnju, posustaj anje/posustaj anje gl. im. s. r. umaranje, zamaranje; zaostajanje, posustajati/posustajati gl. svr., prez. posustaj emiposustaj em - poeti se za marati, umarati se; zaostajati od umora.

posveivati (se)

namjetati, postavljati, postiti gl. nesvr., prez. pdstim - vjer. obavljati post; svojevoljno se odricati od jela, pia; prenes. pretjerano se odri cati uivanja u bilo emu. postizanje gl. im. s. r. od postizati, postizati gl. nesvr., prez. postiem - sve stizati; uspijevati dostizati zadate ili eljene ciljeve; bivati uspjean. poto pril. - postotak izraen brojem, od sto. postojan/postojan prid., odr. v. postojani /postojani - koji je stalan, nepromje njiv, neprekidan; stabilan, vrst; ustra jan, nepokolebljiv, postojano/postojano pril. - nepromjenji vo, neprekidno; stabilno, vrsto; ustra jno, nepokolebljivo, postojanost/postojanost im. . r., g. jd. postojanosti/postojanosti, instr. jd. po stojanou/postojanou i postojanosti/ postojanosti - stanje ili obiljeje onoga toje postojano, postojanje/postojanje/postojanje im. m. r. - stvarnost, injenica da neto postoji, postojati/postojati/postojati gl. nesvr., prez. postojitn/postojim/postojim - biti; biti prisutan u materijalnom obliku; egzistirati. postoj ei/postoj ei/postoj ei prid. odr. v. - onaj koji je u stvarnosti, injenian, koji postoji, postojbina/postojbina im. . r. - zemlja, mjesto, kraj odakle neko vodi porijeklo ili tu i dalje boravi, postola im. . r. (tal.) - ob. cipela, postolar im. m. r. (tal.) - ob. obuar, onaj koji pravi, popravlja i prodaje cipele i dr. obuu. postolarskT prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na postolare, obuarski., postolje/postolje im. s. r. - vrst nepo kretan ili pokretan temelj, oslonac za ta, postament, postotak im. m. r., g. jd. pdstotka , n. mn. postoci, g. mn. postotaka - stoti dio ega; procenat; koliina ega izmjerena u postocima; dogovoreni prihod od ega prodatog. postotni prid. odr. v. - koji se odnosi na postotke; koji je izraen u stotim dije lovima, postocima.

posustati/posustati gl. svr., prez. posustanemlposustanem - umoriti se, zamo riti se; zaostati od umora; na trenutak sustati. posuiti gl. svr., prez. posuim - osuiti; sve redom osuiti; uiniti suhim; posuivanjem; osuiti, posuivanje gl. im. s. r. - brisanje ega mokrog suhom krpom; injenje ega mokrog suhim; kupljenje mokrine. posufvati gl. nesvr., prez. posuujem obavljati posuivanje. posuti gl. svr., prez. pospem - sipajui i stresi; neto sitno istresti po emu. posuvraanje gl. im. s. r. - podvrtanje, podavijanje krajeva; skraivanje povrtanjem i u ivanjem, posiivraati gl. nesvr., prez. posuvraam - obavljati posuvraanje. posuvraivanje gl. im. s. r. - kontinuirano posuvraanje; neko vrijeme obavljanje posu vraanja, posuvratiti gl. svr., prez. posuvratim skratiti posuvraivanjem, podvrtanjem; podviti, zavrnuti i zaiti; uvrnuti unutra krajeve ega da bude krae, posvaditi (se) gl. svr., prez. posvadim (se) - posvaati koga s kim; posvaati (se); biti u zavadi s kim, zavaditi (se), posvaati (se) gl. svr., prez. posvaam (se) - posvaditi koga s kim; zavaditi (se); biti s kim u svai, posvajanje gl. im. s. r. - prihvatanje, usvajanje; uzimanje, posvajati gl. nesvr., prez. pd sv ajam prihvatati; prisvajati, uzimati sebi. posve pril. - sasvim, sasma, potpuno, u cijelosti; do kraja, posvuda, posveen prid., odr. v. posveeni - koji je proglaen svetim, nad kojim je uinjeno posveenje; prenes. koji je namijenjen kome. posveenost im. . r., g. jd. posveenosti, instr. jd. pdsveenou/posveenosti stanje ili osobina onoga to je posve eno ili onoga k o je posveen, posveenje gl. im. s. r. - proglaenje koga svetim; obred kojim se neko ili neto proglaava svetim, posveivanje gl. im. s. r. od posveivati (se). posveivati (se) gl. nesvr., prez. posve ujem (se) - obavljati posveivanje,

posvemani initi koga ili ta svetim; prenes. na mjenjivati ta kome; darovati kome panju, obraati svu panju na to; pi sati posvetu, posvemani/posvemanji prid. odr. v. prilino velik, cjelokupni, posveta im. . r. - ono to se kome po sveuje; pisana izjava posveena kome. posvetiti gl. svr., prez. posvetim - uiniti svetim; izvriti posveenje; prenes. obratiti kome panju; pokloniti kome panju; napisati posvetu; namijeniti ta kome. posvijetliti gl. svr., prez. pdsvijetlim uiniti svijetlim, obasjati svjetlou, posvinjiti gl. svr., prez. pdsvinjim - ui niti to svinjastim; prenes. zabrljati, zaprljati, upropastiti, posvjedoen prid., odr. v. posvjedoeni koji je svjedoenjem potvren, posvjedoenje gl. im. s. r. od posvjedoi ti. posvjedoiti/posvjedoiti gl. svr., prez. posvjedoim - potvrditi svjedoenjem, izvriti svjedoenje, posvoditi gl. svr., prez. pd svodim - na praviti svod, krov; prekriti svodom, pokriti stavljajui krov. posvojan/posvojan prid., odr. v. pdsvdjni Iposvojni - prisvojan, koji se moe posvojiti, koji se posvaja, prisvaja, posvojenica im. . r. - ona koja je po svojena, usvojena, usvojenica; prisvojenica. posvojenik im. m. r., g. jd. posvojenika, n. mn. posvojenici, g. mn. posvojenika onaj koji je posvojen, prisvojen, usvo jen, prisvojenik, usvojenik, posvojiti gl. svr., prez. pdsvojim - pri svojiti, usvojiti, prihvatiti svojim, posvojad zb. im. s. r. - prisvojad, po svojena, usvojena djeca, posvoje im. s. r., g. jd. pdsvjeta posvojeno, usvojeno dijete, posvravati gl. svr., prez. posviavam sve redom svravati; zavravati jedno za drugim. posvriti gl. svr., prez. posvrim - sve redom zavriti, sve jedno za drugim svriti. posvud(a) pril. - na sve strane, svuda, svukud(a), na svakom mjestu, svugdje.

730
poalica im. . r. - kratka aljiva pria,

731
poljunen prid., odr. v. poljuneni - po kome je razastrt, posut ljunak; polju nan. poljuniti gl. svr., prez. poljunim zasuti, prekriti ljunkom, popricati gl. svr. (njem), prez. popricdm - pokvasiti mlazom iz price, brizgaljke; potrcati, poprskati. pota1 im. . r. - poast, potovanje (npr. odati potu). pota2 im. . r. (lat.) - javna ustanova za prenoenje poiljki i obavljanje telefo nskog i telegrafskog saobraaja; zgrada u kojoj je smjetena ta ustanova; po tanska poiljka (pismo, paket, novac); prenes. usmeno prenoenje glasina, ogovaranje, potanski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na potu, potapalica im. . r. - esto bez potrebe ponavljana rije u govoru, uzreica; ono to kome slui kao potpora, oslo nac, pomo u ivotu, potapanje gl. im. s. r. od potapati (se), potapati (se) gl. nesvr., prez. potapam (se) - upotrebljavati potapalice; sluiti se potapalicama; oslanjati se na koga ili na ta. potar im. m. r. (lat.), v. jd. potare ovjek koji raznosi potu; uposlenik u poti; prenes. onaj koji ta prenosi izmeu dvoje ljudi, potarev/potarov prid. - koji pripada potaru. potarina/potarina im. . r. (lat.) - no vac uplaen za potanske usluge, potarka im. . r. (lat.), dat. jd. potarki, g. mn. potarki - ena potar; ena uposlena u poti; ona koja prenosi po ruku. potarkln/potarkin prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na potarku, koji joj pripada. potarovica im. . r. (lat.) - potareva supruga, ena. potarski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na potare, poteda im. . r. - privremena dozvola vojniku da ne obavlja redovnu dunost zbog bolesti, povrede i sl.; uope: privremena opa ili djelimina zatita od obavljanja kakvog posla.

poto-poto

potedjeti gl. nesvr., prez. potedim!

potedim - neko vrijeme tedjeti; malo tedjeti; dati, odobriti kome potedu; povremeno i privremeno koga sasvim ili djelimino zatititi zbog bolesti od obavljanja kakvog posla; zatiti koga od kakve neugodnosti, poteen prid., odr. v. poteeni - koji je privremeno zatien, osloboen od oba vljanja nekih poslova; zatien od ne ugodnosti. poten prid., odr. v. poteni - estit, a stan, valjan; neiskvaren, pouzdan, poteno pril. - na poten nain, estito, asno, valjano; neiskvareno, pouzdano, potenjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na potenjake, potenjaki pril. - na poten nain, po teno, kao potenjaci, potenjak im. m. r., g. jd. potenjaka, n. mn. potenjaci, g. mn. potenjaka, dat. instr.-lok. mn. potenjacima - veoma poten ovjek; naivno poten ovjek, potenjakovi im. m. r. - potenjak, potenjaina im. m. r. - potenjak, potenje im. s. r. - osobina ili stanje po tenih ljudi; poten postupak prema kome; korektan odnos prema drugima, potivati gl. nesvr., prez. potivdm - po tovati. poto vezn. - koji u reenici najee iskazuje uzrok radnje (npr. Poto ga je boljela noga, nije igrao na utakmici). poto pril. - koliko kota, koliko je novca, potokaviti gl. svr., prez. potokavim nametnuti kome tokavicu; prihvatiti tokavicu; prevesti na tokavtinu, ui niti tokavskim, potokavljen prid., odr. v. potokavljeni kome je nametnuta tokavica; koji je preao na tokavtinu; koji je postao tokavac. potokavljenje gl. im. s. r. - prelazak na tokavicu; prilagoenje tokavici. potokavljivanje gl. im. s. r. - obavljanje .potokavljenja; prelaenje na tokavi cu; prilagoavanje tokavici. potokavljivati gl. nesvr., prez. potokavljujem - vriti potokavljivanje; ini ti tokavskim, prevoditi na tokavicu; prilagoavati tokavici. poto-poto pril. - po svaku cijenu; bez obzira na cijenu.

ala.
poaliti se gl. svr., prez. poalim se -

neko vrijeme provesti u ali; malo se aliti. poast im. . r., g. jd. poasti, instr. jd. poau!poasti - nevolja, nesrea, zlo koje se iri; epidemija zarazne bolesti, poaaviti/poaaviti gl. svr., prez. po aavim!podavim - postati aav, poblesaviti, ponaati se aavo, luckasto, poenje gl. im. s. r. - post. poeeren prid., odr. v. poeereni - po kome je eer; posut eerom; zaslaen, zaeeren. poeeriti gl. svr., prez. poeerim posuti eerom; zasladiti, zaeeriti, poiljalac im. m. r., g. jd. poiljaoca , n. mn. poiljaoci, g. mn. poiljalaca, dat.instr.-lok. mn. poiljaocima - poilja telj, onaj koji kome ta alje; onaj koji alje poiljku, poiljatelj im. m. r. - poiljalac. poiljka im. . r., g. jd. pdiljke, dat. jd. pdiljci, n. mn. pdiljke, g. mn. poiljki! poiljaka - ono to je po kome nekome poslano; ono to se alje potom, poiranje gl. im. s. r. (fr.), rijet. - mue nje, lupanje jaja; kuhanje umuenih jaja u mlijeku, puteru ili u vodi. poirati gl. svr. (fr.), prez. poiram rijet. obavljati poiranje, ulupati, umu titi jaja; u mlijeku, puteru ili u vodi kuhati umuena jaja. polran prid. (fr.), odr. v. poirani, rijet. ulupan, umuen; umuen i skuhan u vodi, mlijeku ili u puteru. poirok prid., odr. v. pdiroki, komp. poiri - prilino irok, podosta irok, pokakljati/pokakljiti gl. svr., prez. pdkakljdmlpokakljim - malo kakljati, kakljanjem golicati, pokropiti gl. svr., prez. pokropim navlaiti sitnim kapljicama, poprskati, poljunan prid., odr. v. poljunani koji je prekriven ljunkom, po kome je posut ljunak; poljunen. poljunavanje/poljunivanje gl. im. s. r. - zasipanje, prekrivanje ljunkom, poljunavati/poljunivati gl. nesvr., prez. poljunavam/poljunujem - za sipati, prekrivati ljunkom.

potovalac

732
potaknuti gl. svr., prez. pdtaknem - po

733
potapati gl. svr., prez. potapem tapui dotai; potapkati, potcijeniti gl. svr., prez. pdtcijenim umanjiti ije vrijednosti, nipodatavati koga; obezvrijediti; dati o kome ocjenu koju ne zasluuje; odrediti najniu cije nu iako je vrijednost vea. potcjenjivakl pril. - s potcjenjivanjem, potcjenjujui. potcjenjivanje gl. im. s. r. od potcenji vati. potcenjivati gl. nesvr., prez. potcjenjujem - vriti potcjenjivanje; prenes. nipo datavati; obezvreivati koga ili ta. potcrtati gl. svr., prez. potcrtam - pose bno podvui; prenes. posebno istaknuti, naglasiti. potcrtavati gl. svr., prez. potchavam posebno podvlaiti; prenes. naroito naglaavati, isticati ta, upozoravati na neto. potasnik im. m. r. - ob. podoficir, potiniti (se) gl. svr., prez. pdtinim (se) - podvlastiti, pokoriti; sebi podrediti; staviti se pod iju vlast, pokoriti se, podrediti se kome. potinjavati gl. nesvr., prez. potinjavam - initi potinjenim, podreivati, pokoravati, potinjen prid., odr. v. pdtinjeni - po dreen, pokoren, u slubi viima, potinjenost im. . r., g. jd. pdtinjenosti, instr. jd. potinjenou/pdtinjenosti stanje ili poloaj potinjenog, potovjek im. m. r. - prema rasistima: pripadnik nie rase. potuanj im. m. r., g. jd. pdtunja , n. mn. potunjUpotunjevi - sport, polo aj tijela u poluunju, u nepotpunom unju. potei/potei gl. svr., prez. potee/potee ipotekne - krenuti tokom; poeti tei, potjecati; pouriti, pohitati, poteg im. m. r., g. jd. potega , n. mn. potezi , g. mn. potega , dat.-instr.-lok. mn. potezima - ono to se potee, potega im. . r., dat. jd. potezi - poteg, potegaa im. . r. - naprava, lanac, ue ili mrea koja se koristi u kakvom poslu tako to se stavi na ta ili u ta i potee; nategaa. potegliti gl. svr., prez. pdteglim - povui; potegnuti.

poteak

potovalac im. m. r., g. jd. potdvaoca, v.

jd. potdvaoe , n. mn. potdvaoci, g. mn. potovalaca, dat.-instr.-lok. mn. potdvaocima ovjek koji koga potu je, uvaava, cijeni; onaj koji njeguje, ima potovanje prema kome, potovatelj. potovan prid., odr. v. potovani - onaj koga potuju, uvaavaju, cijene; koji uiva tue potovanje, uvaavan, cije njen. potovanje im. s. r. - osjeanje i iska zivanje poasti; uvaavanje ijeg pote nja; dranje do ijeg znanja, asti, esti tosti. potovatelj im. m. r. - potovalac, potovateljica im. . r. - potovateljka. potovateljka im. . r., dat. jd. potovateljki - potovateljica; ona koja ima, osjea ili iskazuje potovanje, potovati gl. nesvr., prez. potujem imati, osjeati prema kome potovanje; iskazivati potovanje, poumiti gl. svr., prez. poumim - za saditi mladu umu; rasaditi mlade sa dnice umskog drvea po goleti; poumljavanjem neumovit kraj uiniti u movitim. poumljavtnje gl. im. s. r. od poumlj avati. poumljavati gl. nesvr., prez. poumljavam - saditi mladice, sadnice za novu, mladu umu; initi da golet postane uma, da ogoljen predio postane umo vit, podizati novu umu. poumljen prid., odr. v. pdumljeni - za saen mladicama, sadnicama, poumljivanje gl. im. s. r. - poumljava nje. poumljlvati gl. svr., prez. poumljujem - poumljavati. poutjeti gl. svr., prez. poutim - malo utjeti, neko vrijeme provesti utei, potai gl. svr., prez. pdtaknem - po taknuti. potaja im. . r. - skrivena, tajna namjera ili kakva druga aktivnost, potajan prid., odr. v. potajni - pritajen, tajnovit, koji je u potaji, potajice pril. - potajno, potajno pril. - dosta tajno, prilino tajno vito, skriveno od oiju drugih.

tai, izazvati ime poticaj za neto; navesti na kakvu aktivnost; pobuditi volju; ohrabriti ime; osokoliti; podja riti; navesti na ljutnju, potalijanavanje gl. im. s. r. - obavljanje potalijanenja; nasilno prevoenje, asimilovanje u talijanstvo. potalijanenje gl. im. s. r. - dobrovoljno ili nasilno prihvatanje talijanstva; prela zak na talijanstvo; prilagoenje talijan skom jeziku, p o ta lija n iti gl. svr., prez. potalijanim prevesti na talijanski; primiti obiljeja talijanskog; prilagoditi talijanskom je ziku, kulturi, obiajima; uiniti talijan skim, potalijaniti, potalijaniti gl. svr., prez. potalljanim potalijaniti. potam an/potam an pril. (tur.) - prilino taman, ba po volji; dosta udoban, ugo dan; koji podosta odgovara emu, pri lino odgovarajui, potam an prid., odr. v. potam ni - dosta taman, prilino taman, zatamnjen. potam aniti gl. svr., prez. potamanim tamanei sve redom unititi; prenes. sve redom pojesti, potam niti gl. svr., prez. potamnim uiniti da ta bude tamno; obojiti u tamno; zatamniti, potam njen prid., odr. v. potamnjeni - koji je postao tamniji, zatamnjen. potam njeti gl. svr., prez. potamnim postati taman, pocmjeti. potam o pril. - tamo dalje, potanak prid., odr. v. potanki , komp. potanji dosta tanak, prilino tanak, potanati gl svr , prez. potandm - ui niti tanjim, potanko pril. - prilino tanko, dosta tan ko; prenes. prilino, loe, slabo, potankost im. . r., g. jd. potankosti , instr. jd. potankou!potanko ti - poje dinost, precizan detalj, potanjiti gl. svr., prez. potanjim - uiniti neto tanjim, istanjiti, potapati gl. nesvr., prez. potapam - oba vljati potapanje, stapati, uranjati u vo du. potapkati gl. svr., prez. potapkam tapkajui dodirnuti; potapati.

potegnut prid., odr. v. potegnuti - povu en, povuen nazad ili prema dolje, potegnuti gl. svr., prez. potegnem uhvativi kraj ega naglo povui nazad ili dolje; izvaditi teglei; prenes. teko raditi; uputiti se daleko, potencija/potencija im. . r. (lat.) - mo gunost; neiskoritena sposobnost; mo, snaga; seksualna mo; krai matemati ki izraz. potencijal im. m. r. (lat.), g. jd. potencijla - stepen potencije, snage; ene rgija koju ko ili ta posjeduje; fiz. radnja potrebna da se neka jedinina veliina iz beskonanosti dovede u odreenu taku fizikog polja, potencijalan prid. (lat.), odr. v. potenci ja ln i- koji ima potenciju, mogu, potenriranje gl. im. s. r. (lat.) - isticanje, naglaavanje, pojaavanje; insistiranje, potencirati gl. nesvr. (lat.), prez. poten ciram - isticati, naglaavati, pojaavati; insistirati potenciranjem. potentan prid. (lat.), odr. v. potentni koji ima potenciju, koji moe ta ui niti, uraditi; snaan, moan; seksualno sposoban. potentnost im. . r. (lat.), g. jd. poten tno ti, instr. jd. potentnou/potentno s t - stanje ili svojstvo onoga ko je potentan, ili to je potentno, moguno st, sposobnost vrenja ega. poteko pril. - prilino, dosta teko, potekoa im. . r. - smetnja u emu, te koa, prepreka u obavljanju posla, potez/potez im. m. r. - nagao pokret ruke u nekom pravcu; linija iscrtana takvim pokretom; pokret figure u ahu; smi ljena odluka, postupak, poteza im. m. r., g. jd. potezaa, n. mn. potezi - onaj koji ta potee; ono ime se potee, ruica, potezanje gl. im. s. r. - povlaenje poteza; vuenje, natezanje, potezati gl. svr., prez. poteem - po vlaiti potez; ispruati ruku; stavljati ta u pokret potezanjem; prenes. po kretati raspravu o emu zatakanom, potezni prid. odr. v. - koji se odnosi na potez. poteak prid., odr. v. poteki, komp. potei - prilino, dosta teak.

pothodnik
pothodnik im. m. r., n. mn. pdthodnici, g.

734 potisnue im. s. r. - rezultat potiskivanja; potisak; prenes. svjesno ili nesvjesno zaboravljanje ega neugodnog, potisnuti gl. svr., prez. pdtisnem - pri tiskom gurnuti naprijed, gore ili dolje; prenes. zaboraviti, smetnuti s uma. potie pril. - prilino tie, dosta tie. potiten prid., odr. v. pdtiteni - onaj koga neto titi, tuan, neraspoloen, zabrinut. potjecati gl. svr., prez. pdtjeem - poti cati, odnekud biti porijeklom; poeti istjecati; nagovarati koga na ta, pod sticati. potjera im. . r. - traganje za kim, tjera nje; ljudi koji ine potjeru; traganje, potraga. potjerati gl. svr., prez. pdtjeram - nasto jati stii bjegunca; pokrenuti potjeru za kim; tjerati; potraiti, progoniti, potjerivanje gl. im. s. r. - izgon, izgonjenje; istjerivanje, prisilno nagonjenje na bijeg. potjerivati gl. nesvr., prez. potjerujem pourivati tjeranje; prisilno goniti, iz goniti, istjerivati, potjernica/potjernica im. . r. - tjeralica, naredba za potjeru, potjenjavanje/potjenjivanje gl. im. s. r. od potjenjavati/potjenjivati. potjenjavati/potjenjivati gl. svr., pr ez. potjesnjavamJpotjesnjujem - otjenjavati, postajati tjesnije; initi ta jo tjesnijim, stjenjavati, potjenji prid. odr. v. - prilino tijesan, dosta tijesan. potka im. . r., dat. jd. potki na tkalakom stroju (stanu) poprene niti koje se utkivaju u osnovu potkaen prid., odr. v. pdtkaeni - podu hvaen, zakaen ime odozdo, s unutra nje strane; spleten podmetanjem ega; prenes. razotkriven u polemici, isprovo ciran, povrijeen nekom izjavom, potkaiti gl. svr., prez. potkaim - za kaiti odozdo; podapeti; prenes. razo tkriti nekoga u polemici, isprovocirati, povrijediti nekom izjavom, potkancelar im. m. r. (lat.), g. jd. potkanceldra - kancelarov zamjenik, dokancelar.

735

potkoviar

potkati gl. svr., prez. pdtkam - neko

vrijeme provesti u tkanju; tkajui po tkrpiti. potkazati gl. svr., prez. pdtkazem izdati koga; kazivanjem otkriti; prijaviti koga; odati onoga ko se skriva, potkaziva im. m. r, g. jd. potkazivaa onaj koji vri potkazivanje, izdajnik, izdajica. potkazivan prid., odr. v. potkazivani koga su vie puta potkazivali, izdavali, odavali, prijavljivali, potkazivanje gl. im. s. r. od potkazivati. potkazivati gl. svr., prez. potkazujem izdavati koga; kazivanjem otkrivati; prijavljivati; odavati koga ko se skriva, potkfdanje gl. im. s. r. - kidanje odozdo, skraivanje, potkrai vanje; ienje, oslobaanje ega od vieslojnog taloga tako to se potkida sloj po sloj. potkidati gl. svr., prez. pdtkidam - sve redom odozdo otkinuti; osloboditi, oi stiti ta potkidanjem. potkidati gl. nesvr., prez. pdtkidam obavljati potkidanje; kriomice uzimati, zakidati. potkinut prid., odr. v. potkinuti - skraen odozdo, potkraen; prenes. zakinut, ko me je vraeno manje novca nego to je trebalo. potkinuti gl. svr., prez. potkinem - odo zdo skratiti kidanjem, potkratiti; prenes. podapeti kome ta, splesti koga; zaki nuti. potkititi gl. svr., prez. pdtkitim - iskititi, okititi odozdo, zakititi ispod ega. potkiva im. m. r., g. jd. potkivaa , n. mn. potkivi - onaj koji obavlja potki vanje, koji potki va. potkivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na potkivae. potkivanica im. . r. - prostorija u kojoj se obavlja potkivanje, potkiva. potkivanje gl. im. s. r. - zakivanje potko vice na kopita; kovanje odozdo, potkivati gl. svr., prez. potkivam - oba vljati potkivanje; zakivati potkovice na kopito. potklobuiti (se) gl. svr., prez. potklobui (se) - narasti, nadii se kao klobuk; dobiti klobukove po sebi, podmjehuriti se; potprititi se.

mn. pothodnika - podzemni hodnik, pjeaki prolaz pod zemljom, obino s puno trgovina, pothraniti gl. svr., prez. pdthrdnim loe hraniti, izmrati, pothranjen prid., odr. v. pdthranjeni mrav, iscrpljen zbog loe ishrane, pothranjenost im. . r., g. jd. pdthranjenosti, instr. jd. pdthranjenou/pdthranjenosti - stanje onoga ko je pothra njen, mravost, iscrpljenost zbog loe ishrane. pothranjivanje gl. im. s. r. - slabo hra njenje, izgladnjivanje, pothranjivati gl. svr., prez. pothranju jem - loe hraniti, nedovoljno hraniti, izgladnjivati, pothvat im. m. r. - poduhvat, pothvatiti gl. svr., prez. pdthvatim - po duhvatiti, poticaj im. m. r. - podsticaj, poticati gl. svr., prez. pdtiem - voditi porijeklo, potjecati; podsticati koga na neto. potiho pril. - prilino tiho, dosta tiho. potijesan prid., odr. v. pobjesni - prilino tijesan, dosta tijesan, potijesniti gl. svr., prez. pdtijesnim stijesniti; uiniti tijesnim, potijenjen prid., odr. v. potijesnjeni stijenjen, prilino stijenjen, potiljaa/potiljaa im. . r. - potiljana kost. potiljanl/potU jnl prid. odr. v. - koji se odnosi na potiljak, koji je dio potiljka, potiljak im. m. r., g. jd. potiljka, n. mn. pdtiljci, g. mn. pdtiljaka , dat.-instr.-lok. mn. pdtiljcima - zatiljak, zadnji dio lu banje. potirati gl.nesvr., prez. pdtirem - tarui brisati; anulirati, potisak im. m. r. - snaga koja potiskuje, uzgon. potiskiva im. m. r., g. jd. potiskiva naprava kojom se ta potiskuje nagore, istiskiva; onaj koji potiskuje, potiskivanje gl. im. s. r. - uzgon, potisak; istiskivanje odozdo; obavljanje potisnua, potisnue, potiskivati gl. nesvr., prez. potiskujem potiskom uzgoniti.

potkljunjaa im. . r. - krvni sud koji prolazi ispod kljune kosti, potknez im. m. r., n. mn. potknezovi hist. kneev zamjenik, potkolo im. s. r. - unutranje kolo; manje, pomono kolo u veem kolu. potkoljenae im. . r. mn. - ob. potko ljenice, arape do ispod koljena, potkoljeninl prid. odr. v. - koji se odnosi na potkoljenicu, potkoljenica im. . r. - dio noge ispod koljena; potkoljenina kost. potkoljenice im. . r., mn. - tanje ili deblje arape do koljena; potkoljenae. potkomandir im. m. r. (tal.), g. jd. potkomandira , n. mn. potkomandiri - zamje nik komandira, potkontinent im. m. r. (lat.) - veliko, zaokrueno i prostorno cjelovito kopno kao sastavni dio kontinenta, potkop im. m. r. - ono to je potkopano, udubljenje, rov; tunel, potkopati gl. svr., prez. potkopam - na praviti potkop; prokopati, potkopavanje gl. im. s. r. od potkopavati, potkopavati gl. svr., prez. potkopavam initi potkope, podlokavati, roviti; pra viti potkope da se ta srui; prenes. initi kome tetu, nastojati koga ili ta sruiti sluei se raznim metodama, potkoulja im. . r. - donje pamuno obino bijelo rublje koje se oblai ispod koulje. potkov im. m. r. - metalni okov kojim se ta pokiva; potkova; potkivanje, potkova/potkova im. . r. - kovana savi jena polukruna ploica za potkivanje tegleih kopitara, potkovica, potkovan prid., odr. v. potkovani - onaj koga su potkovali; dobro snadjeven ovjek znanjem ili ime drugo, potkovati gl. svr., prez. potkujem - sta viti potkov, potkovicu; prenes. naku piti se znanja; snabdjeti se svim i sva im. potkovica/potkovica im. . r., em. - ma la polukruna ploica za potkivanje konja; potkova, potkoviar/potkoviar im. m. r., g. jd. potkoviaratpotkoviara - konj koji se potkiva; zool. potkovnjak.

potkoviast
potkoviast/potkoviast prid., odr. v. po-

736
potkrepljiv prid., odr. v. potkrepljivi koji se moe potkrijepiti; koji daje novu snagu, koji moe potkrijepiti, potkrepljivanje gl. im. s. r. od potkreplji vati. potkrepljivati gl. nesvr., prez. potkre pljujem - pruati kome potkrepu; izno siti nove dokaze, dokazivati novim i njenicama, osnaivati svoju tvrdnju, potkresan prid., odr. v. potkresani - malo skraen; odozdo podrezan; smanjen kresanjem, potkresanost im. . r., g. jd. potkresanosti, instr. jd. pdtkresanou/potkres ano ti - stanje potkresanog. potkresati gl. svr., prez. pdtkreem malo skratiti; smanjiti, podrezati kreu i. potkresavanje gl. im. s. r. od potkresavati. potkresavati gl. nesvr., prez. potkresavam - malo skraivati, podrezivati, kre sati; pomalo smanjivati, umanjivati, potkresivanje gl. im. s. r. od potkresivati. potkresivati gl. nesvr., prez. potkresujem - potkresavati. potkrijepiti gl. svr., prez. pdtkrijepfm dati snage, osnaiti, ojaati jelom i pi em; osnaiti, ojaati tvrdnju iznoe njem dokaza, injenica; potpomoi; po duprijeti. potkrijepljen prid., odr. v. potkrijepljeni - koji ima snagu, osnaen, potvren do kazima; potpomognut. potkrUni prid. odr. v. - koji je smjeten ispod krila, koji se nalazi pod krilima, potkrllje zb. im. s. r. - mjesto pod krili ma, unutranja strana krila; zool. tanka prozirna unutranja krilaca tvrdokrilaca. potkriti gl. svr., prez. pokrijem - sakriti pod ta. potkriati gl. svr., prez. potkrizam - u tekstu podvui; potcrtati kriiima; is kriati; izrezati na krike, potkrovlje im. s. r. - tavan, tavanica, mje sto ispod krova; potkrovni stanovi, potkrovnl prid. odr. v. - koji se odnosi na potkrovlje; koji se nalazi pod krovom, potkrovnica im. . r. - zgrada s po tkrovljem; potkrovlje; kuica za odmor s krovom do zemlje, bungalov.

737 potkrpa im. . r. - taraa, krpa za bri

sanje; zakrpa kojom se potkrpljuje; na ramenica; poluon. potkrpiti gl. svr., prez. pdtkrpTm - okrpi ti odozdo, staviti potkrpu. potkrpljen prid., odr. v. pdtkrpljeni - koji ima potkrpu, zakrpljen odozdo, ispod, potkrpljivati gl. nesvr., prez. potkipljujem - up. potkrpiti, potkupiti gl. svr., prez. pdtkupim - sve odjednom pokupiti i ponijeti, potkupiti gl. svr., prez. pdtkupim podmititi; potplatiti, pridobiti, privui novcem na svoju stranu, potkupljen prid., odr. v. potkupljeni podmien, potplaen; kupljen, privu en, pridobijen novcem, potkupljati gl. nesvr., prez. pdtkupljam sakupljati ta ispod ega (npr. plodove, noge ispod sebe), potkupljenost im. . r., g. jd. pdtkupljenosti, instr. jd. pdtkupljenou/pdtkupljenosti - osobina onoga ko je potkupijen. potkupljiv prid., odr. v. potkupljivi - koji je sklon potkupljivosti, koji se moe potkupiti. potkupljivati gl. nesvr., prez. potkuplju jem - potplaivati, podmiivati novcem da bi se ta ostvarilo i rijeilo u korist onoga ko plaa, potkupljiva im. m. r., g. jd. potkupijivaa, n. mn. potkupljivi - onaj koji obavlja potkupljivanje, podmiiva, potplaiva. potkusiti gl. svr. (tur.), prez. potkusim (tur.) - uiniti kusim, skratiti, potkratiti, podiati. potkusurati (se) gl. svr. (ar.), prez. potkusuram (se) - izravnati raun; doplatiti ili vratiti ostatak novca (kusur), potkusuriti (se) gl. svr.(ar.), prez. potkusurim (se) - potkusurati (se), potkusurivanje gl. im. s. r. (ar.) od potkusurivati. potkusurivati gl. nesvr. (ar.), prez. potkusurujem - izravnavati raune, obra unavati; izmirivati raune, doplaivati ili vraati ostatak novca (kusur), potkunica im. . r. - prostor, irina ispod kue; ograeni prostor ispod kue, dvo rite.

potonica potkuhati gl. nesvr., prez. pdtkuham dovriti potkuhavanje; zamijesiti tijesto koje prije peenja treba da odstoji, potkuhavanje gl. im. s. r. od potkuhavati. potkuhavati gl. nesvr., prez. potkuhavam - obavljati potkuhavanje; praviti tijesto. potlaen prid., odr. v. pdtlaenl - onaj koga tlae, koji je pokoren, podreen, potinjen kome, nad kojim se provodi tiranija. potlaiti gl. svr., prez. pdtlaim - poko riti, osvojiti, podrediti, potiniti koga, staviti pod svoju vlast; tiranisati, potlaivanje gl. im. s. r. od potlaivati. potlaivati gl. svr., prez. potlaujem pokoravati, osvajati, podreivati, poti njavan; tiranisati, potleua/potleuica im. . r. - niska ne ugledna oronula prizemna kuica, ku erak, straara, potmulo pril. - muklo, podmuklo; nedo voljno jasno, prigueno, tupo. potmuo prid., odr. v. pdtm uli - podmu kao; priguen, tup, nejasan, potmuran prid., odr. v. potm urni - po malo tmuran, mutan, neraspoloen, na mrten, mrzovoljan, potoak im. m. r., g. jd. potoka, n. mn. potci , g. mn. pdtoaka , dat.-instr.lok. mn. potcima, em. - mali potok, potoi. potoar im. m. r. - onaj koji je vezan za potok; koji ivi uz potok ili u potoku (npr. rak pdtoar). potoara im. . r. - vodenica na potoku (npr. vodenica potdara ); ona koja ra ste uz potok (npr. mahovina potdara). potoarka im. . r. - potoarka, potoarka im. . r., dat. jd. pdtoarki, g. mn. pdtoarki - zool. riba koja ivi u potocima (npr. pastrmka pdtoarka), potoarica. potoi im. m. r., em. - mali potok, potoak. potoina im. m r., augm. - veliki potok, nabujali potok; klanac kroz koji je ne kada proticao potok, potoni prid. odr. v. - koji se odnosi na potok, koji potie iz potoka; koji ivi u potoku. potonica im. . r. - bot. biljka iz poro dice otrolista koja raste uz potok.

tkoviasti/pdtkoviasti - koji ima oblik potkovice, koji je kao potkovica, p otkovnl/potkovnl prid. odr. v. - koji se odnosi na potkov, potkovnjak im. m. r., g. jd. potkovnjka , n. mn. potkovnjci, g. mn. potkovnjka - zool. vrsta slijepog mia s konim naborima poput potkovice, potkoiti gl. svr., prez. pdtkozim - uvui se, zavui se pod kou, ui kome u krv; prenes. prei u naviku; dobro se najesti; snabdjeti se novcem i dr. vrijednostima, obogatiti se; materijalno se osigurati, p otk on i prid. odr. v. - koji je pod ko om; koji se daje pod kou. potkonjak im. m. r. - ir koji se razvio pod koom; potkoni crv parazit koji izaziva teke i gnojne upale koe. potkraen prid., odr. v. pdtkraeni skraen, koji je uinjen kratkim, jo kraim. potkraivanje gl. im. s. r. od potkraiva ti. potkraivati gl. svr., prez. potkraujem skraivati odozdo, initi neto kratkim, jo kraim, potkradan prid., odr. v. pdtkradani - onaj koga su potkradali, od koga su malopomalo kriomice krali, potkradanje gl. im. s. r. od potkradati, potkradati gl. svr., prez. potkradam vriti potkradanje, kriomice pomalo krasti. potkraden prid., odr. v. potkradem - koga su pokrali; to je pokraden, potkrada im. . r. - potkradanje; zaki danje, prevara, pronevjera, potkraj prijed. - pred kraj, pri kraju, pri svretku ega; na kraju, na svretku, potkraj im. m. r. - zemljite u prikrajku, potkrajski prid. odr. v. - koji se odnosi na potkraj. potkrasti gl. svr., prez. potkrademfpotkrdem - kriomice malo ukrasti; neprimijetno se primaknuti; nepanjom na stati, omaknuti se. potkratiti gl. svr., prez. pdtkratim - skra titi, uiniti kratkim, kraim, potkrepa im. . r. - potkrepljenje, davanje ega to okrepljuje, snai, daje mo, okrepa; potvrda.

Potonjak
Potonjak im. m. r., n. mn. pdtonjaci , g. mn. pdtonjaka , dat. instr.-lok. mn. pdtonjacima - onaj koji boravi, ivi uz potok; koji raste uz potok. potok im. m. r., n. mn. pdtoci, g. mn. potoka , dat.-instr.-lok. mn. pdtocim a krai manji vodotok, potoni pril. - zatim, poslije, iza toga. potomak im. m. r., g. jd. potom ka , n. mn. pdtdmci, g. mn. pdtom aka , dat.-instr.lok. mn. potdmcima - koji potie od zajednikog pretka; koji potie od zaje dnikog roditelja; ovjek budueg pre ma prolom narataju, potbmiti gl. svr., prez. pdtomTm - oteti, silom oduzeti, prisvojiti, potomkinja im. . r. - ena potomak; enski potomak, potomstvo/potomstvo im. s. r. - novi na rataj potomaka, novo pokoljenje, ge neracija koja dolazi, potonuti gl. svr., prez. pdtonem - zbog teine nestati pod vodom, pasti na dno, uroniti, propasti u vodu; zaglibiti u ta mekano, zagaziti u movaru; prenes. postati neprimijetan, nestati bestraga; izgubiti volju za ivotom, pasti u jaku depresiju. potonuli prid. odr. v. - koji je potonuo, utopljeni, uronjeni; prenes. koji je za gazio u ta, izgubljeni, koji je do kraja pao u depresiju, potonji/potonji prid. odr. v. - koji dolazi iza, poslije drugih, kasniji, posljednji. potop im. m. r., g. mn. potopa - velika poplava, povodanj; potapanje; u reli gioznim predajama poplava koja je za hvatila cijelu Zemlju kao kazna za po injene grijehe, potopiti gl. nesvr., prez. pdtopim - sas vim uroniti u vodu, prekriti vodom; poplaviti; namoiti, nakvasiti; prenes. unititi; oduzeti ivot, potoplte im. s. r. - mjesto gdje je ta potopljeno; mjesto gdje se ta namae. potopljen prid., odr. v. potopljeni - koji se naao na dnu vode, uronjen, utop ljen; koga su namjerno prekrili vodom; nakvaen, namoen, potopljenica im. . r. - ena potopljenik, utopljenica, udavljenica. potopljenik im. m. r., g. jd. potopljenika , n. mn. potopljenici , g. mn. potoplje-

738
nfka, dat.-instr.-lok. mn. p o topljenika - onaj koji je potoljen, utopljenik, uda vljenik. potopnl/potopskT prid. odr. v. - koji se odnosi na potop; koji izaziva potop, potapa; koji je kao potop, vodoplavan; podvodni, potopskl prid. odr. v. - potopni. potoptati gl. nesvr., prez. pdtopem - ne koliko puta topnuti, udariti nogom o zemlju, topui udarati, potpadanje gl. im. s. r. od potpadati, potpadati gl. nesvr., prez. pdtpadam padati pod to; padati pod iju vlast; padati pod iji uticaj, potpala im. . r. - treskice, papir ili ta slino to slui za potpaljivanje veih komada drveta; obavljanje paljenja e ga odozdo, ispod naslaganih drva. potpaliti gl. svr., prez. pdtpalim - za paliti odozdo; prenes. podjariti koga dimuvi u sr njegovog problema, pota knuti na ljutnju, potpalublje im. s. r. - unutranji dio broda ili amca smjeten pod palubom, potpalubnl prid. odr. v. - koji se odnosi na potpalublje, potpaljen prid., odr. v. pdtpaljeni - koji je zapaljen odozdo, iznutra; prenes. pota knut na ljutnju, ljutit, podjaren, razja ren. potpaljiva im. m. r., g. jd. potpaljiva, n. mn. potpaljivai - onaj koji potpa ljuje, raspaljiva; onaj koji podgovara na kakvu pobunu, huka; ono ime se potpaljuje, upalja, potpaljivanie el. im. s. r. od potpaljivati, potpaljivati gl n ev r., prez. potpaljujem - obavljati potpaljivanje; prenes. podjarivati, nagoniti na srdbu, na ljutnju; hukati, nagovarati hukanjem. potpasati (se) gl. svr., prez. pdtpasem (se) - pojasem odozdo obuhvatiti; ste gnuti, pritegnuti pojasom; prenes. oivi iti, okruiti ta ime. potpasati gl. nesvr., prez. pdtpasa - pa sti odozdo, ispod ega; pasti okolo ma lo po malo. potpasa im. m. r., g. jd. potpasa pojas za potpasivanje, kai; remen, potpasivanje gl. im. s. r. - stavljanje potpasaa ispod ega; stezanje potpasaem.
potpasivati gl. svr., prez. potpasuje - sta

739

potpomaganje

vljati potpasa ispod ega; stezati potpasaem. potpasti gl. svr., prez. pdtpadnem - pasti pod to; pripasti kome; pasti pod iju vlast. potpei gl. svr., prez. potpeem - ispei odozdo, zapei, potpeivanje gl. im. s. r. od potpeivati. potpeivati gl. nesvr., prez. potpeujem petom podavijati, podvrtati zadnji dio cipele, podvijati pod petu. potpetak im. m. r., g. jd. pdtpetka , n. mn. potpeci, g. mn. pdtpetaka, dat.-instr.lok. mn. pdtpecima - ono to se stavlja ispod pete, potpetica, potpetica im. . r. - peta na cipeli, tikla; posebno oblikovani slojevi koe ili plu ta koji se stavljaju na zadnji dio cipele ispod pete; peta, zadnja potplata; drveni ili plastini dodak cipeli ispod pete. potpetiti gl. svr., prez. pdtpetim - petom podvrnuti zadnji dio cipele, potpfliti gl. svr., prez. pdtpilim - pilom odozdo odrezati, podsjei pilom, potpiraa im. . r., augm. - potpomica. potpiranje gl. im. s. r. - pranje, izapiranje, ispiranje ega odozdo, potpiranje gl. im. s. r. - podupiranje, potpirati gl. svr., prez. pdtpirem - podu pirati. potpirati gl. nesvr., prez . pdtpiram - pra ti, izapirati, ispirati ta odozdo, potpiriti gl. nesvr., prez. pdtpirim - pirei raspaliti vatru, pirenjem potpaliti; malo odozdo puhnuti, piriti; prenes. potaknuti nesporazume, svau, potpiriva im. m. r., g. jd. potpirivaa, n. mn. potpirivai - onaj koji ta potpiru je; huka, potpirivanje gl. im. s. r. od potpirivati, potpirivati gl. nesvr., prez. potpirujem raspuhivati, potpaljivati vatru puha njem, pirei, pirkati odozdo; prenes. na razne naine raspaljivati svau, sukob, potpis im. m. r., g. mn. pdtpisalpotpisa vlastitim rukopisom napisano ime i pre zime, samo ime ili samo prezime ili inicijali imena i prezimena u pismu, slubenom dokumentu i sl. potpisati gl. svr., prez. pdtpiem - staviti potpis na ta; odobriti ili potvrditi ta potpisom.

potpisivanje gl. im. s. r. od potpisivati, potpisivati gl. svr., prez. potpisujem obavljati potpisivanje; stavljati potpis na to; potpisom ta odobaravati, po tvrivati. potpisnica im. . r. - ona koja je ovlatena da potpisuje, ena potpisnik, ona koja je ta potpisala, potpisnik im. m. r., n. mn. pdtpisnici onaj koji je ovlaten da potpisuje; koji ta svojim potpisom odobrava, potvru je, koji je ta potpisao, potplat/potplata im. . r. - on, donji dio obue koji ima oblik stopala; postava na prsluku; mito, potplaivanje. potplatiti gl. svr., prez. pdtplatim - sta viti potplatu, on, pooniti, potplatiti gl. svr., prez. pdtplatim - po dmititi, dati kome novac da ta nedo zvoljeno ili prekoredno uradi, potplatnl prid. odr. v. - koji se odnosi na potplate. potplaen prid., odr. v. pdtplaeni - pod mien, onaj koji je primio novac da ta nedozvoljeno ili prekoredno uradi, potplaivanje gl. im. s. r. od potplaivati, potplaivati gl. nesvr., prez. potplau jem - podmiivati, davati kome novac (platu), mito da ta nedozvoljeno ili prekoredno uradi, potplenl prid. odr. v. - koji je pod ple ima. potplenica im. . r. - konopac, ue koje se vee konju pod pleima, potplesti gl. svr., prez. potpletem - isple sti s donje strane; zaplesti odozdo; potkrpiti pletenjem, potpletanje gl. im. s. r. od potpletati. potpletati gl. nesvr. i uest., prez. pdtpleem - vriti potpletanje ega; plesti, zapletati s nalija, odozdo; prenes. po dmetati spletku, potplitanje gl. im. s. r. od potplitati. potplitati gl. nesvr. i uest., prez. pdtpliem - potpletati. potplotua im. . r. - bot. biljka iz poro dice usnatica, obino raste pored plota, potponl prid. odr. v. - koji je ispod poda. potpoglavlje im. s. r. - izdvojeni, jasno prepoznatljivi dio poglavlja u knjizi, potpomaganje gl. im. s. r. od potpoma gati.

potpomagati potpomagati gl. nesvr., prez potpomazem - pruati podrku, potporu, dodatno pomalo pomagati; pruati pomo; po dupirati, podravati koga u emu. potpomaga im. m. r., g. jd. potpomagaa - pomaga, osoba koja kome pot pomae, naknadno pomae, prua do datnu pomo, podrku, potporu, potpomoi gl. svr., prez. potpdmognem dodatno malo pomoi, pruiti potporu, malo poduprijeti ime; podrati koga u emu. potpora im. . r. - pomo, materijalni ili novani prilog, podrka; pomaganje, podravanje, podupiranje u emu. potporanj im. m. r., g. jd. potpdrnja potporni stub, podupira, ono to podu pire, podrava neto, potporni prid. odr. v. - koji se odnosi na potporu, koji podupire, podrava, koji slui kao potpora, pomo, podrka, potpornica im. . r. - debela daska, greda koja slui za podupiranje ega; pomo, potpora, podrka, potporodica im. . r. - biol. u sistemati zaciji biljnog i ivotinjskog svijeta pod razred porodice, potporunik im. m. r., n. mn. potporunici, g. mn. potporunika - vojn. za mjenik porunika, najnii oficirski in. potporunik! prid. odr. v. - koji se odno si na potporunike. potpraiti gl. svr., prez. potpraim posuti prainom ispod ega, odozdo zasuti prainom; prenes. potjerati, na tjerati koga u bijeg, potpraivanje gl. im. s. r. od potpraivati. potpraivati gl. nesvr., prez. potpraujem - zasipati prainom ispod ega, odozdo; prenes. nagoniti koga u bijeg, potpraen prid., odr. v. potpraeni - koji je odozdo zasut prainom; prenes. na tjeran u bijeg, potpredsjednica im. . r. - ona koja za mjenjuje predsjednika, ena potpredsje dnik, dopredsjednica. potpredsjedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na potpredsjednike i na potpredsjednitvo. potpredsjednik im. m. r., n. mn. pot predsjednici, g. mn. potpredsjednika zamjenik predsjednika, dopredsjednik.

740
potpredsjednltvo im. s. r. - dopredsjednitvo, organ, tijelo koje zamjenjuje predsjednitvo, vrhovno upravljako ti jelo nekih institucija; lanovi potpredsjedniva. potprititi (se) gl. svr., prez. potpritim (se) - izasuti se pritevima, dobiti priteve, podmjehuriti (se), potklobuiti (se); uiniti da se pojave pritevi. potprsnik im. m. r., n. mn. potprsnici, dat.-instr.-lok. mn. potprsnicima - ste znik za struk, steznjak. potprsnjak im. m. r., n. mn. potprsnjaci, dat.-instr.-lok. mn. potprsnjacima - pot prsnik. potpuhati gl. svr., prez. pdtpusem - odo zdo puhati; napuhati se, naduti se, na buhnuti. potpuhivanje gl. im. s. r. od potpuhivati. potpuhivati gl. nesvr., prez. potpuhujem - s vremena na vrijeme isputati zrak iz usta. potpukovnik im. m. r., n. mn. potpuko vnici - oficirski in u vojn. hijerarhiji nii od ina pukovnika, potpun prid., odr. v. pdtpunl - pun; itav; cio, cjelovit, potpuniti gl. nesvr., prez. potpunim izvriti popunu, upotpuniti; napuniti do kraja, do vrha; dopuniti, ispuniti, potpuno pril. - u cjelini, sasvim, do kraja, u potpunoj mjeri, potpunost im. . r., g. jd. pdpunosti, instr. jd. pdtpunou/pdtpunosti - stanje ono ga to je potpuno, potpunjavanje gl. im. s. r. od potpunjavati. potpunjavati gl. nesvr., prez. potpunjavam - izvravati popunu, initi ta potpunijim, kompletnijim, cjelovitijim; obavljati potpunjavanje. potpuri im. m. r. (fr.), g. jd. potpurija kompozicija sastavljena od odlomaka kompozicija razliitih autora bez unu tranje povezanosti, potraga im. . r., dat. jd. potrazi , g. mn. potraga - traganje; potjera; traenje, potragua im. . r., pejor. - ona koja radoznalo slijedi kakav trag, raskopua. potrajati gl. svr., prez. potrajem - malo due trajati.
potrati gl. svr., prez. potarem, trp. prid.

741

potrgovati

potran - sve redom otrati, obrisati tarui; pogaziti tarui; pognjaviti, pobiti, potraiti gl. svr., prez. potraim provesti neko vrijeme traei, traiti; potruditi se da se neto pronae; traiti da se neto uradi; ponovo traiti, potraiva im. m. r., g. jd. potraziva , n. mn. potraivi, g. mn. potraziva onaj koji ta potrauje; onaj koji trai naplatu duga. potraivanje gl. im. s. r. od potraivati, potraivati gl. nesvr., prez. potraujem tragati za im; traiti naplatu duga. potranja im. . r. - traenje, potrai vanje; ekonom, koliina robe koja se nudi ili za kojom se traga pod precizno utvrenim uslovima, potrbuice/potrbuice pril. - potrbuke, potrbuina im. . r., pejor. - usaljeni gor nji dio trbuha, mesina, salo po stoma ku. potrbuke pril. - leei, puzei na trbuhu, potrbuice, potrbunica im. . r. - trbuna maramica, tanka opna s unutranje strane trbuha kojom je obmotan stomak zajedno sa crijevima. potrati gl. svr., prez. pdtrim/potiim poeti trati; krenuti trei; prenes. po uriti za im. potri gl. sVr., prez. pdtrgnem potrgnuti. , potreba inu . r. - ono to! je kome potre bno; eljaj da se neto ima; ono to je potrebno i za | preivljavanje, nunost; prijeka potreba, nuda.; potreban prid., ocjr. v. potrebni - bez koga se ne moe|, neophodan, nuan, potrebit prid., odf. v. pdtrebiti - potre ban. ' potrebovati gl. nesvr., prez. potrebujem - imati potrebu za neim neophodnim, nunim, potrebnim, potrefiti gl. svr., prez. pdtrefim - nasu mice pogoditi; stii u pravi trenutak; pogoditi na pravo mjesto, u cilj. potrepua im. . r. - bot. biljka iz poro dice karanfila, klinia, potreptina im. . r. - ono to je po trebno, potreba; ono to je nuno po trebno za preivljavanje.

potres/potres im. m. r. - iznenadno kra tkotrajno pomjeranje ili podrhtavanje tla, zemljotres; kratak i snaan udar o to; prenes. snano emotivno uzduenje, uznemirenje; korjenita izmjena drutve nog sistema, revolucija, potresan/potresan prid., odr. v. potresni prenes. koji je dirljiv, ganutljiv, jadan; uznemiren; emotivno snano dojmljiv, potresanje gl. im. s. r. - potres, njihanje, trenja; prenes. emotivno reagovanje na ta ganutljivo, bolno, potresno; uznemi ravanje. potresati gl. nesvr., prez. potresam , trp. prid. potresen - pogaati potresima; s vremena na vrijeme tresti, povremeno njihati; prenes. dovoditi u stanje emo tivne slabosti, nesigurnosti, nestabilno sti; izazivati osjeaj ganutosti, dirnutosti, ojaenosti, uznemirenosti, potresen prid., odr. v. potreseni - koji je potresan; prenes. ganut, dirnut, ojaen, oaloen. potresenost im. . r., g. jd. instr. jd. po tresenosti, potresenou/potresenosti stanje onoga ko je potresen, potresno pril. - na potresan nain; vrlo uzbudljivo; ganutljivo, dirljivo; tugalji vo, tuno; tragino, potresnost im. . r., g. jd. pdtresnosti, instr. jd. pdtresnou/pdtresnosti - stanje velike uzbuenosti, snano uzbuenje; osobina onoga to je potresno, potresti gl. svr., prez. potresem - zatresti, zanjihati, poeti tresti; prenes. dovesti u stanje emotivne slabosti, nesigurnosti, nestabilnosti; ganuti, dirnuti, ojaditi, oalostiti; uznemiriti, potresulja im. . r. - vrsta rastresite zemlje, treset, potrgati gl. svr., prez. pd trgam , trp. prid. potrgan - sve redom otrgati, jedno po jedno trgajui obrati (voe); pokidati, pootkidati trganjem; istrgati, trgajui izlomiti, raskomadati, upropastiti; uniti ti. potrgnuti gl. svr., prez. pdtrgnem , trp. prid. potrgnut - naglo trgnuti; istrgnuti vukui. potrgovati gl. svr., prez. potrgujem - pro vesti malo vremena trgujui; neko vrije me trgovati.

po trijebi ti

742
potucati (se) gl. svr., prez. potucam (se) ii kao beskunik, as tamo, as amo, premjetati se s mjesta na mjesto; skitati, potuen prid., odr. v. potueni - koji je izgubio bitku, koga su potukli, pobije en, savladan, potui (se) gl. svr., prez. potuem/potuem (se) - upustiti se u tuu s kim; zapo eti tuu. potuliti se gl. svr., prez. pdtullm se - po gnuti, sagnuti, zguriti se; pogasiti, uga siti; umanjiti, priguiti, utrnuti, potuljen prid., odr. v. potuljeni - zguren, povijen, pognut; pogaen, ugaen; bez sjaja, mutan, tmuran; skriven, neprimje tan, pritajen, podmukao, potuljeno pril. - na potuljen nain, potuljenost im. . r., g. jd. potuljenosti , instr. jd. pbtuljenoulpbtuljenosti - oso bina ili stanje onoga to je potuljeno, poturati gl. svr., prez. pdturam - podme tati pod ta kriomice, poturenik im. m. r. (tur.), g. jd. poturenika, n. mn. poturem ci , g. mn. potur e n ik - Poturenjak, poturen ovjek, poturica. Poturenjak im. m. r. (tur.), g. jd. poturenjka , n. mn. poturenjci , g. mn. poturenjka - poturenik, poturiti (se) gl. svr. (tur.), prez. poturim () - postati Turin, prihvatiti tursku vjeru, kulturu i obiaje; uiniti da ko postane Turin; silom koga natjerati da prihvati tursku vjeru, kulturu i obi aje. poturica im. m. r. (tur.), v. jd. poturice / poturico - poturenik, poturiti gl. svr. (tur.), prez. pdturim podbaciti, podmetnuti, potutka im. m. r., g. jd. potutkaa , n. mn. potutki - huka, potuiti (se) gl. svr., prez . pbtulm (se) poguiti (se), podaviti (se) u emu bez zraka; utuiti (se), uguiti (se), potuiti (se) gl. svr., prez. potuim - po aliti (se), pojaditi (se); malo (se) tuiti, aliti, jaditi kome. potvarati gl. svr., prez. pdtvaram (se) stavljati potvoru na koga; klevetati ko ga; bacati ljagu na onoga ko nije kriv; optuivati koga za neto to nije uinio; lagati o kome, initi koga krivim, iako nije kriv. potvora im. . r. - kleveta, ljaga; la, neistina. potvoriti gl. svr., prez. pdtvorlm - staviti potvoru na koga; klevetati koga; baciti ljagu na nekoga ko nije kriv; optuiti koga za neto to nije uinio; uiniti koga krivim, iako nije kriv; govoriti la i o kome. potvrd/potvrd prid., odr. v. pbtvrdll potvrdi - malo tvri; prilino tvrd, dos ta tvrd; prenes. pomalo krt; prilino krt, koji je tvrdica, potvrda im. . r. - dokument kojim se ta potvruje; odobrenje; uvjerenje, potvrdan prid., odr. v. potvrdni - koji potvruje, daje saglasnost, odobrava, potvrdno/potvrdno pril. - na potvrdan nain, saglasno, odobravajui, potvrditi/potvrditi gl. svr., prez. potvrdlmlpdtvrdlm - dati potvrdu, odobre nje, saglasnost daje neto odobreno, potvren/potvren prid., odr. v. pot vreni!potvreni - koji je dobio potvr du, koji ima saglasnost, odobrenje. potvrivati gl. nesvr., prez. potvrujem , trp. prid. potvrivan - davati potvrdu, saglasnost; odobravati. poubijati gl. svr., prez. poubijam , trp. prid. poubijan - sve redom liiti ivota; mnoge, veinu ubiti, pouak im. m. r., g. jd. pouka , n. mn. pduci, g. mn. pouaka - ee: pouka, pouan prid., odr. v. pouni - koji u sebi sadri pouku, iz koga se moe uiti, koji moe posluiti kao pouka, pouavanje gl. im. s. r. od pouavati, pouavati gl. svr., prez. pouavam - da vati kome pouku; poukama upuivati na ono to je lijepo i korisno; pomagati kome pri uenju. pouitelj im. m. r. - onaj koji pouava koga, koji daje pouke, instruktor, pouiti gl. svr., prez. pouim - dati pou ku; poukom nauiti, pouljiv prid., odr. v. pouljivl - koji je sposoban koga pouavati; koji se moe pouavati; pouan, pouljivost im. . r., g. jd. pouljivosti, instr. jd. pouljivou!pouljivosti osobina pouljivog. pouno/pouno pril. - na pouan nain, pounost/pounost im. . r., g. jd. pouno stilpouno ti, instr. jd. i pounosti!

743

pouzdavati (se) pdunosti i pounou/pdunou - svo jstvo, osobina onoga to je pouno, poudati gl. svr., prez. poiidam , trp. prid. poudan/pdudat - sve udati; jednu za drugom udati; prenes. udomiti, smjestiti, poudavati gl. svr., prez. pouddjem - sve redom, jednu za drugom udavati, poujedati gl. svr., prez. poujedam - sve redom jedno po jedno ujesti, izujedati, pouka/pouka im. . r., dat. jd. pouci!pouci - savjet; pravilo koje izraava odreenu zakonitost, pouak; pouavanje, poukidati gl. svr., prez. poilkldam - uki nuti sve redom jedno za drugim, jedno po jedno. posklanjati gl. svr., prez. pouklanjam sve redom jedno za drugim ukloniti; sve ukloniti. pouljiti gl. svr., prez. pouljlm - politi uljem, pomastiti, zamastiti uljem, poumirati gl. svr., prez. poumiru - svi ili mnogi po redu jedno za drugim umrijeti, poumrijeti gl. svr., prez. poumru - umri jeti; izumrijeti; poumirati, pounijatiti (se) gl. svr., prez. pounijatlm uiniti koga unijatom, pripadnikom grkokatolike crkve; postati unijat, pre i na grkokatoliko vjerovanje, pousmina im. . r. - med. pokoica, po vrinski sloj koe. pouzak prid., odr. v. pouskl - malo uzak; prilino uzak. pouzan prid., odr. v. pouzanl - pouzak, pouzdan prid., odr. v. pouzdani - povjer ljiv, iskren; provjeren, pouzdano pril. - s pouzdanjem; sigurno, sa sigurnou, na pouzdan nain, povjerljivo. pouzdanost im. s. r., g. jd. pouzdanosti, instr. jd. pouzdanou!pouzdanosti osobina ili svojstvo onoga koji je pouz dan. pouzdanje im. s. r. - pouzdanost; osobina onoga ko je pouzdan, pouzdati (se) gl. svr., prez. pouzdam (se), trp. prid. pouzdan - imati pouzdanje u koga ili u ta; uzdati se; sa sigurnou se nadati pomoi, pouzdavati (se) gl. svr., prez. poiizdajem (se) - malo se uzdati u koga ili u ta, raunati na koga, vjerovati i oekivati iju pomo.

potrijebiti gl. svr., prez. pdtrijeblm, trp.

prid. pdtrijebljen - poistiti trijebei. potrk/potrk im. m. r., n. mn. pdtrci! potrci , g. mn. pdtrka/potrka , dat.-instr.lok. mn. pdtrcima/potrcima - onaj koji je stalno u trku; trka, tranje, utrka, utrkivanje; nalet, navala, napad, udarac, potrkati se gl. nesvr., prez. potrkam/ potrem se - takmiiti se u trkanju, utrkivati. potikulja im. . r. - potrkua, ena koja koja neprestano nekud tri; ena su mnjivog morala; skitnica, potikua im. . r. - potrkulja. porinuti gl. svr., prez. pdtrnem - poga siti, sve redom utrnuti, ugasiti, zamra iti. potrostruiti gl. svr., prez. potrdstruJm - utrostruiti, potroa im. m. r.,g. jd. potroaa , n. mn. potroai - onaj koji troi, kupac, potroaev prid. odr. v. - koji pripada potroau. potroaki prid. odr. v. - koji se odnosi na potroak i potroae; koji slui po troau. potroaki pril.- na nain potroaa, kao potroai. potroan prid., odr. v. pdtronl - koji se lahko i brzo troi; potroljiv, potroiti gl. svr., prez. pdtroim - uiniti da je sve potroeno, utroiti; dati novac pri kupovini; sve pojesti; provesti vrije me u emu; izgubiti, potroljiv prid., odr. v. potrdljivi potroan; koji se lahko i brzo troi, potronja im. . r. - troenje; upotreba ega troenjem, potrovati gl. svr., prez. pdtrujem , trp. prid. pdtr ov an - sve redom otrovati, potipati gl. svr., prez. potrpam, trp. prid. po trpan - sve redom trpati; strpati, potrti gl. svr., prez. potrem/pdtarem, trp. prid. pbtrtlpbtran - potrati. potruditi (se) gl. svr., prez. pdtrudlm se - uloiti mnogo truda, sve uiniti da neto uspije, potruhnuti gl. svr., prez. pdtruhnem malo truhnuti; neko vrijeme truhnuti. potrzati gl. svr., prez. pdtn a m - malo trzati; nekoliko puta trznuti. potucalo im. s. r. - osoba koja nema doma nego se potuca, skitalica, skitalo.

pouzee pouzee im. s. r., instr. jd. pouzeem plaanje poiljke prilikom prijema, po uzimanju. pouzimati gl. svr., prez. pouzimam - sve redom uzeti; pokupovati sve jedno za drugim. poui prid., odr. v. - malo ui; prilino ui, dosta ui. povaditi gl. svr., prez. povadim, trp. prid. pdvaen - sve redom izvaditi; izvaditi; dovriti vaenje ega. povaliti gl. svr., prez. povalim , trp. prid. povaljen - poloiti; staviti u leei po loaj; silom poloiti, oboriti, sruiti, povaljati gl. svr., prez. pdvaljam , trp. prid. povoljan - skotrljati; sve redom ili veinu ega valjajui poloiti; pora vnati valjkom; silom sve valjati, obo riti, sruiti; uiniti da ta polegne; po kositi, poeti; dovriti valjanje; prenes. pobiti sve ili veinu, povaljen prid., odr. v. pdvaljeni - koji je silom poloen, oboren, sruen; koga su povalili u ta. povaljenlk im. m. r., g. jd. povaljem'ka, n. mn. povaljenici, g. mn. povaljemka onaj koji je povaljen, sruen, oboren na tlo, povaljeni. povaljenica im. . r. - povaljena, polo ena loza, polonica; povaljua. povaljivanje gl. im. s. r. od povaljivati. povaljivati gl. nesvr., prez. povaljujem, trp. prid. povaljivan - obavljati povaljivanje, obarati, ruiti na tlo, valjati sve redom jedno za drugim, povaljukati se gl. svr., prez. povaljukam se, trp. prid. povaljukan - valjati se sa zadovoljstvom, ali ne previe, povampiriti (se) gl. svr., prez. povampi rim (se) - postati vampir, ponaati se kao vampir, povampirivati (se) gl. nesvr., prez. povamprujem {se) - postajati vampir; po injati se ponaati vampir, povarati gl. svr., prez. povaram - sve redom ili veinu prevariti; varajui sve dovesti u zabludu; sve obmanuti, zava rati, zavesti varanjem, povariti gl. svr., prez. povarim , trp. prid. povaren - sve redom zavariti; izvriti povarivanje. povarivanje gl. im. s. r. - zavarivanje re dom.

744
povarivati gl. nesvr., prez. povarujem vriti povarivanje, zavarivati sve redom, povazdan/povazdan pril. - po cijeli dan, cjelodnevno, poveerje im. s. r. - vrijeme poslije ve ere; prvi mrak, veernji sumrak; vojn. vrijeme za veernji odmor koje ogla ava zvuk trube, povealo/povealo im. s. r. - optiko po magalo, staklo koje poveava lik ega, lupa. poveanje gl. im. s. r. od poveati, poveati gl. svr., prez. poveam, trp. prid. povean - uveati, uiniti ta veim, brojnijim, obilnijim; postati vei. poveavanje gl. im. s. r. od poveavati, poveavati gl. svr., prez. poveavam uveavati, initi da ta postane vee, mnogobrojnije, obilnije; postajati vei. povei prid. odr. v. - prilino vei; dosta vei. poveden prid., odr. v. povedeni - koji je silom poao, prisiljen da ide bez vlastite volje. povehao prid., odr. v. pov ehli - dosta uvehao, sparuen, pokunjen; prilino uvehao, sparuen, povijen; prenes., ostario, povehnuti/povehnuti gl. svr., prez. povehnem, trp. prid. povehnut - sve redom jedno za drugim uvehnuti, sparuiti se, poviti se zbog nedostatka vode; prenes. postarati se. povelik prid., odr. v. poveliki - malo vei; prilino velik, dosta velik, povelja im. . r., g. mn. povelja - spis kojim su srednjovjekovni vladari odo bravali neke povlastice ili prava (npr. Pdvelja Kulina bana)\ meunarodna pismena izjava u kojoj su sadrana te meljna naela meunarodne politike (npr. Pdvelja Ujedinjenih nacija ). povenuti gl. svr., prez. povenem - povehnuti. povesti gl. svr., prez. povedem/povedem, trp. prid. poveden - odlazei uzeti koga sa sobom; uzeti koga pod ruku i pomoi mu da hoda; imati prednost, npr. na uta kmici. povez/povez im. m. r. - platnena vrpca za povezivanje ega; zavoj; korice knjiga kojima se povezuju listovi, povezaa im. . r., g. mn. povezaa - ma rama za povezivanje glave. povezan prid., odr. v. povezani - uvezan, ukorien. povezanost im. . r., g. jd. povezanosti, instr. jd. povezanou!povezanosti - sta nje ili osobina onoga to je povezano, povezati gl. svr., prez. povezem - svezati jedno za drugo; povezom uvrstiti, ste gnuti; uvezati; ukoriiti; spojiti pove zivanjem; uspostaviti vezu. povezivanje gl. im. s. r. od povezivati. povezivati gl. nesvr., prez. povezujem, trp. prid. povezivan - uspostavljati ve zu; vezati jedno za drugo; povezom uvrivati, stezati; uvezivati; ukoriavati. povfjanje gl. im. s. r. od povijati, povijarac im. m. r., g. jd. povijrca, n. mn. povijrci, g. mn. povijaraca - vrsta vjetra, povjetarac, povijati gl. svr., prez. povijam, trp. prid. povijan - uvijati, zavijati, umotavati po vojem; uvijati, savijati, saginjati se pod silinom ega; poeti se dizati vij ui povijen prid., odr. v. povijem - koji je umotan povojem; pognut, sagnut pod silinom ega. povij eno/povij eno pril. - pognuto, po grbljeno, zgureno; prenes. kao s povo jem, umotano, uvijeno, povijest im. . r., g. jd. povijesti, instr. jd. povijeu/povijesti - historija, ukupan tok razvoja drutva; nauka koja prou ava razvoj drutva; kolski predmet; udbenik historije; pripovijetka; pria, zanimljiva ispovijest, povijestan prid., odr. v. povijesni - koji se odnosi na povijest, povijesno pril. - kao u povijesti, na hi storijski nain, povijua im. . r. - bot. biljka penjaica, loza; prenes. ona koja se mazi, povija; arg. manekenka. povik im. m. r., n. mn. povici, g. mn. povika, dat.-instr.-lok. mn. povicima uzvik, poziv uzvikom, povika im. . r., dat. jd. povici - vika, uzvikivanje, galama; pretjerano pria nje, kuenje koga. povikati gl. svr., prez. poviem - progo voriti viui; glasno negodovati, povi enim glasom ta izgovoriti; pozvati koga viui; narediti povienim gla som.

745

poviica

povikivati gl. nesvr. i uest., prez. povikujem - povremeno vikati; zvati viui; povienim tonom ta izgovarati; izviki vati; uzvikivati; prenes. viui koga ru iti; nareivati povikujui. poviknuti gl. svr., prez. poviknem - gla sno uzviknuti; povienim tonom se ko me obratiti; narediti povikom; zaprije titi kome viknuvi. povileniti/povileniti gl. svr., prez. povilenimlpovilenim - prenes. poludjeti od za brinutosti, pomahnitati od brige, povinovanje gl. im. s. r. od povinovati (se). povinovati (se) gl. svr., prez. povinujem {se) - pokoriti se, posluati, ne protiviti se. povinjavanje gl. im. s. r. od povinjavati se. povinjavati se gl. nesvr., prez. povinjavam se - prihvatati tua pravila, pokorno se predavati; bespogovorno sluati, povirivanje gl. im. s. r. - izvirivanje, po vremeno obraanje panje na neto to se nestrpljivo oekuje, povirivati gl. nesvr., prez. povi rujem izvirivati, povremeno pogledivati, gleda ti kroz kakvu rupicu, povirkivati gl. nesvr., prez. povirkujem gleduckati, s vremena na vrijeme povi rivati. povisilica im. . r. - u muzici znak za povienje tona za pola stepena, povisiti gl. svr., prez. povisim, trp. prid. povien - poveati, uiniti viim, veim, jaim; dodati emu jo; uzdii, podii; uzvisiti. povisivanje gl. im. s. r. od povisivati. poviavati gl. nesvr. i uest., prez. povisujem - initi povisivanje; initi ta ili koga viim; uzdizati, uzviavati. povisok prid., odr. v. povisoki - prilino, podosta visok, povie/povie pril. - nad, iznad, povrh, povien prid., odr. v. povieni - malo vii od normalnog; koji je iznad prosjeka, povienje im. m. r. - poviica; dodatak; podizanje na vii stepen; poveanje; prirastanje. poviica/poviica im. . r. - dodatak na plau, trajni viak u odnosu na pretho dno stanje; poveanje.

poviti poviti gl. svr., prez. povijem - umotati, zaviti povojem; pognuti, sagnuti se pod im. povjeravanje gl. im. s. r. od povjeravati, povjeravati gl. svr., prez. povjeravam u povjerenju kome ta kazivati, oba vljati povjerljive razgovore; ispovijeda ti se. povjerenica im. . r. - ena povjerenik, povjeriteljica, povjeriteljka. povjerenik im. m. r., g. jd. povjerenika, n. mn. povjerenici , g. mn. povjerenika onaj kome je to povjereno, koji je zaduen i koji raspolae povjerenom imovinom, povjerenitvo im. s. r. - ee: komisija, povjerenstvo, tijelo kojem je neto po vjereno, sastavljeno od povjerenika; zgrada u kojoj je smjeteno to tijelo, povjerenje im. s. r. - vjera u koga; vjero vanje kome; sigurnost; glasanjem po tvreno priznanje onome o kome se glasa. povjerenstvo im. s. r. - komisija, povje renitvo. povjerilac im. m. r., g. jd. povjerioca, n. mn. povjerioci, g. mn. povjerilaca - povjeritelj, onaj koji kome ta povjerava, zajmodavac, vjerovnik, kreditor, povjerilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na povjerioce. povjerioev prid. odr. v. - koji pripada povjeriocu. povjeritelj im. m. r. - onaj koji izdaje naloge; povjerilac, povjeriteljica im. . r. - povjeriteljka. povjeriteljev prid. odr. v. - koji pripada povjeritelj u. povjeriteljka im. . r., dat. jd. povjeriteIjki, g. mn. povjeriteljki - povjeriteljica, ena povjeritelj. povjeriti (se) gl. svr., prez. pdvjerim {se), trp. prid. pdvjeren - rei kome ta u povjerenju; odati tajnu s obavezom nje-nog uvanja; dati kome ta na uvanje; prenijeti kome kakav problem s povjerenjem da e ga on moi rijeiti, povjerljiv prid., odr. v. povjerljiv! - koji nije za javnu upotrebu, tajnovit; onaj koji uva tajnu; koji odaje povjerenje, povjerljivo pril. - na povjerljiv nain, s povjerenjem.

746
povjerovati gl. svr., prez. povjerujem pokloniti kome povjerenje, poeti vjero vati; pouzdati se u koga vjerujui mu. povjesmo im. s. r. - sveanj vune ili lana omotan i zavezan oko preslice. povjesniar im. m. r., v. jd. povjesniaru / povjesniare, instr. jd. povjesniareml povjesniarom - ee: historiar, znastvenik koji se prouava razvoj drutva; profesor koji u koli predaje povijest; povjesnik. povjesniarev/povjesniarov - koji pripa da povjesniaru, povjesniarka im. . r. , dat. jd. povjesni arki, g. mn. povjesniarki - ena povje sniar, historiarka. povjesniarski prid. odr. v. - koji se odno si na povjesniare, koji im pripada, povjesniarski pril. - na povjesniarski nain, kao povjesniari, povjesniarkm/povjesniarkin prid. odr. v. - koji pripada povjesniarki, povjesniki prid. odr. v. - koji se odnosi na povijesnike, povjesniarski, povjesnik im. m. r., n. mn. povjesnici, dat.-instr.-lok. mn. povjesnicima - histo riar, povjesniar, povjetarac im. m. r,, g. jd. povjetarca, n. mn. povjetarci, g. mn. povjetaraca lagani vjetri; razvigorac; lahor, povlaenje gl. im. s. r. - vraenje nazad, uzmicanje. povlaiti (se) gl. nesvr., prez. povlaim (se) - vraati se nazad; uzmicati, ukla njati se ispred ega; vui to. povlani prid. odr. v. - koji se ponosi na povlaenje, koji se povlai, vue. povladiti gl. svr., prez. povladim - dati kome za pravo; biti uz koga, podrati, odobriti. povlaivanje gl. im. s. r. od povlaivati, povlaivati gl. nesvr., prez. povlaujem vriti povlaivanje; odobravati, davati povlast. povlaka im. . r. - crta, crtica; ono to se povlai. povlastica im. . r. - privilegija, izuzetno pravo; naknadna pomo, olakanje; vla st. povlastiti gl. svr., prez. povlastim, trp. prid. povlaen/povlaten - dati povla stice, privilegije, privilegovan; dati ovlatenje za ta, omoguiti, dati kome po sebno pravo, povlaenje im. s. r. - davanje, uzimanje, posjedovanje povlastice; povlastica, povlaivati gl. nesvr. i uest., prez. povlaujem, trp. prid. pov lascivan davati kome povlasticu, povlaivati, blagonaklono odobravati. povod im. m. r. - uzrok, razlog emu; konopac za voenje, povod/povod im. m. r. - ono to moe biti polazna taka, polazite emu; po ticaj; uzrok; razlog, povodac im. m. r., g. jd. pdvoca , n. mn. pdvoci, g. mn. povodaca - konopac, ue za voenje kakve ivotinje, povodan prid., odr. v. pdvodni - bogat vodom, nabujao, povodanj/povodanj im. m. r., g. jd. po vodnja/pbvodnja, n. mn. pbvddnjUpovodnji, g. mn. povodnja/povodnja - po plava. povoditi (se) gl. svr., prez. pdvodim (se) - voditi, initi da se ko povede, povue; ii za kim ili za im; slijediti, oponaati koga ili ta; biti pod ijim uticajem. povodljiv prid., odr. v. povddljivi - koji se povodi za kim, ili za im; susretljiv; bez svog miljenja, povodljivac im. m. r., g. jd. povddljivca, n. mn. povddljivci, g. mn. povodljivaca - onaj koji je povodljiv, koji olako pri staje. povodljivica im. . r. - ona koja je povo dljiva. povodljivo pril. - na povodljiv nain, kao povodljivci. povodljivost im. . r., g. jd. povddljivosti, instr. jd. povodljivosu!povddljivosti svojstvo, osobina onoga ko je povod ljiv. povodom/povodom prijed. - u vezi s im. povoenje gl. im. s. r. - ugledanje na ko ga; prihvatanje tueg miljenja, opona anje koga. povoj/povoj im. m. r. - tanko platno ili gaza za povijanje rana, zavoj; iroka bi jela pamuna traka za povijanje novo roenadi; povijanje. povojmiti (se) gl. svr., prez. povojniim (se) - postati vojnik; uiniti koga

747

povreda vojnikom; izgledati, odijevati se i pona ati se kao vojnik, povoljan prid., odr. v. povdljni - koji je po volji, podesan, poeljan, povoljno pril. - pogodno, po volji, po elji, povoljnost im. . r., g. jd. povoljnosti, instr. jd. povoljnou/povoljnosti - po godnost, osobina onoga to je povoljno, povonjati gl. svr., prez. povonjam - po eti vonjati, iriti neugodan miris, povor/povor im. m. r. - kima; hrbat, hrptenjaa, hrptenica, kraljenica, povorka/povorka im. . r., dat. jd. povo rci/povorci, g. mn. povorki!povdrki - ko lona ljudi koja se kree, povraaj im. m. r. - povrat, povraanje im. s. r. - bljuvanje, riganje, vraanje hrane na usta. povraati gl. nesvr., prez. povraam bljuvati, rigati; izbacivati hranu na usta; sve redom vratiti, povraen prid., odr. v. povraen! - pobljuvan, izrigan; vraen nazad, povre zb. im. s. r. - razliite povrtne bilj ke koje slue za ishranu, povri gl. svr., prez. povrgnem, trp. prid. povrgnut - porei, negirati, povrat im. m. r. - vraanje, povraaj, povratak im. m. r., g. jd. povratka , n. mn. povraci, g. mn. povrataka - vraanje na zad; vraanje na staro stanje; dolazak kui; povrat, povrati im. m. r. - bot. vrsta biljke glavo ike. povratiti gl. svr., prez. povratim, trp. prid. povraen - vratiti nazad; izvriti povrat; prenes. izbaciti hranu na usta, izbljuvati, izrigati, povratni prid. odr. v. - koji se moe vra titi bez naknade vraanja; koji se vraa nazad, koji se odnosi na povratak, povratni prid. odr. v. - koji se nalazi po vratu, koji je na vratu, povratnica im. . r. - ena povratnik; po tvrda o isporuenoj poiljci koja se vra a poiljaocu, povratnik im. m. r., n. mn. povratnici, dat.-instr.-lok. mn. povratnicima - ov jek koji se vratio u svoje ranije prebi valite. povreda im. . r., g. jd. povrede, n. mn. povrede, g. mn. povreda - prekraj neke

povrediv norme, odstupanje od propisanog; med. ozljeda, rana, lom, uboj. povrediv/povredljiv prid., odr. v. povredivi/povredljivi - povredljiv, ranjiv; osjetljiv, koji se lahko povrijedi, uvre dljiv. povredivost im. . r., g. jd. povredivosti, instr. jd. povredivou!povredivosti osobina onoga k o je povrediv. povredljivost im. . r., g .jd . povredivo sti, instr. jd. povredivou!povredivosti - povredivost. po vredni prid. odr. v. - koji se odnosi na povrede. povreenlk im. m. r., g. jd. povreenika, n. mn. povreenici, g. mn. povree nika - onaj koji je ime povrijeen; onaj koga su povrijedili, povreivanje gl. im. s. r. od povreivati. povreivati gl. nesvr., prez povreujem - vriti povrede; kriti propise; med. na nositi povrede. povremen prid., odr. v. povremeni - koji se pojavljuje s vremena na vrijeme; ko ji nije stalan, povremeno pril. - s vremena na vrijeme, pokatkad. povrh/povrh prijed. - iznad, nad, vie. povihua/povihuica im. . r. - vrsta ribe koja pliva po vrhu vode. povrijediti (se) gl. svr., prez. pdvrijedim (se), trp. prid. pdvrijeen - izvriti, ui niti povredu ega; prekriti pravilo, propis, normu; med. nanijeti tjelesnu povredu, ozlijediti (se), povrijeen prid., odr. v. povrijeeni - ko ji ima povredu, prekraj, prekren, ne propisan; med. ozlijeen, koji je dobio povredu. povrijeeno pril. - uvrijeeno, s povrijeenou. povrijeenost im. . r., g. jd. pdvrijeenosti, instr. jd. pdvrijeenoufpdvrijeenosti - stanje onoga k o je povrijeen; stanje onoga to je je povrijeeno, povr im. . r., g. jd. povri, instr. jd. povrjulpovri - povrina; visoravan, povran/povran prid., odr. v. pdvrnl/ povrni - koji je po povrini, koji nije uao u bit, letimian, uzgredan; koji nije sistematian, koji ne radi dobro, povrina/povrina/povrina im. . r. ravna ploha; vanjska strana ega; ze

748
mljite koje se premjera; geom. vanjska granica geometrijskog tijela, povr, povrinski/povrinski prid. odr. v. - koji se odnosi na povrinu, povrinski/povrinski pril. - povrno, povrje/povrje im. s. r. - ono to je na vrhu, ravnina na vrhu planine, povrno/povrno pril. - ovla, letimino, uzgred, na brzinu, ne ulazei u bit. povrnost im. . r., g. jd. pdvrnosti, instr. jd. pdvrnoulpbvrnosti - osobina ono ga k o je povran ili to je povrno, povrtlar im. m. r. - uzgajiva povra, povrtlarstvo im. s. r. - uzgajanje povra; privredna djelatnost koja se bavi uzgo jem, preradom i prodajom povra, povrtnjak im. m. r., n. mn. pbvrtnjaci, g. mn. pbvrtnjaka, dat. instr.-lok. mn. pdvrtnjacima - obraeno zemljite obi no uz kuu na kojem je zasijano razli ito povre; vrt, baa u kojoj se uzgaja povre. povrvjeti gl. nesvr., prez. povrvim - po eti vrvjeti; izlaziti u gomili poput mra va. povuen prid., odr. v. povueni - koga su vratili nazad, povukli, koji vie nije u upotrebi; prenes. koji se uvukao u se, usamljen; zatvoren, stidljiv, nenametljiv, povueno pril. - na povuen nain; usa mljeno, zatvoreno, nenametljivo, stidlji vo. povijenost im. . r., g. jd. povuenosti, instr. jd. povuenou!povuenosti - oso bina onoga ko je povuen; samoa, usamljenost; zatvorenost, stidljivost, ne nametljivost, povui/povui (se) gl. svr., prez. povu em!povuem, imp. povuci, rad. gl. prid. povukao , trp. gl. prid. povuen - vratiti nazad, zabraniti prodaju; prenes. zatvo riti se u se, postati samotnjak, zatvoren, stidljiv, nenametljiv. poza im. . r. (fr.) - stav, dranje, poloaj tijela; pozitura, neprirodno, usiljeno, oholo dranje, pozabacivati gl. nesvr., prez. pozabacujem - sve zabaciti bacajui jedno po jedno. pozabadati gl. svr., prez. pozabadam sve redom (jedno po jedno) pobosti; sve pobosti.
pozabaviti (se) gl. nesvr., prez. pozaba

749

pozanimati (se) pozajmljen prid., odr. v. pdzajmljeni - koji je uzet na koritenje, posuen, uzet u zajam. pozajmljenica im. . r. - gram. pozajmlje na rije, posuenica, tuica, pozajmljiv prid., odr. v. pozdjmljivi - koji se moe pozajmiti, to se moe uzeti u zajam. pozajmljivanje gl. im. s. r. - uzimanje na zajam, uzajmljivanje, posuivanje, pozajmljivati gl. nesvr., prez. pozajmlju jem - uzimati na zajam, uzajmljivati, posuivati, pozajmni/pozajmni prid. odr. v. - koji slui za pozamljivanje, iz koga se pozaj mljuje (npr. pozajmnifond). pozakljuavati gl. svr., prez. pozakljuavarn - sve po redu zakljuati; zavriti zakljuavanje kljuajui jedno po jed no. pozakoniti gl. svr., prez. pozkonim, trp. prid. pozdkonjen - uiniti zakonitim, ozakoniti. pozakonjenje gl. im. s. r. - stavljanje pod zakon, ozakonjenje, pozakonjivanje gl. im. s. r. - ozakonjivanje, injenje pozakonjenja. pozakonjivati gl. nesvr., prez. pozakdnjujem - jedno po jedno stavljati pod zakon, ozakonjivati, pozakopavati gl. svr. v., prez. pozakopavam - sve redom (jedno po jedno) za kopati. pozaljubljivati se gl. svr., prez. pozaljubljujem se - svi se redom zaljubiti jedno u dugo; svi redom postati zaljubljeni, pozamanterija im. . r. (fr.) - vjetina izraivanja ukrasnih traka, ipki i sl. proizvoda; ipka, ukrasne trake i sl. pozamaan prid., odr. v. pozamani - vei u odnosu na ostalo, prilino velik, ogro man; poteak, pozamano pril. - prilino veliko, ogrom no; poveliko; prilino obilno, pozamanost im. . r., g. jd. pozamanou!pozamano ti - osobina ili stanje pozamanog. pozan/pozan prid., odr. v. pozni/pozni kasan, koji dolazi poslije, pozanimati (se) gl. svr., prez. pozanimam (se) - pozabaviti se ime ili oko ega; posvetiti podosta panje nekome

vim (se) - poprilino (se) zabaviti, razo noditi; zanimati se za ta, pokazati interes za neto; prihvati se kakvog posla; poprilino se negdje zadrati, ostati dugo. pozabijati gl. svr., prez. pozabijam - sve redom jedno za drugim zabiti; sve po biti u ta. pozaboraviti gl. svr., prez. pozabdravim - sve po redu zaboraviti; poprilino zaboraviti; pomalo zaboraviti. pozaboravljati gl. svr., prez. pozabd ravim - sve po redu zaboravljati; prili no zaboravljati; pomalo zaboravljati, pozabrinut prid., odr. v. pozdbrinuti koji je podosta, prilino zabrinut; po malo zabrinut, pozacijeliti gl. svr., prez. pozacijelim djelimino se zalijeiti; prilino zacije liti, zarasti (o rani na tijelu), pozadi pril. - ozada; iza ega; s druge strane, sa stranje strane, pozadijevati gl. svr., prez. pozadijevam - sve po redu (jedno po jedno) zaditi; dovriti zadijevanje. pozadina/pozadina im. . r. - ono to je pozadi, iza ega; s druge strane linije; zadnji dio ega; zadnjica; nalije; pre nes. ono to je uzrokovalo neto a nije bilo vidljivo, nalije, pozadm ac im. m. r., g. jd. pozadinca, n. mn. pozadina, g. mn. pozadinaca, dat.instr.-lok. mn. pozadincima - onaj koji je u pozadini, koji nije na prvoj liniji, pozadinski prid. odr. v. - koji se odnosi na pozadinu, pozadrijem ati gl. svr., prez. pozadrijemam - poprilino zadrijemati, pozadugo pril. - poprilino dugo vreme na; podosta vremena, pozahladiti gl. svr., prez. pozahladim malo zahladiti; poprilino zahladiti, pozaim ati gl. svr., prez. pozaimam malo po malo prilino zaimati. pozajm ica/pozajm ica im. . r. - ono to se posudi od koga; ono to se uzima u zajam; pozajmljeni novac; bilo ta to je pozajmljeno, pozajmiti gl. svr., prez. pdzajmim - uze ti u zajam, uzajmiti, posuditi.

pozaostati ili neemu; izazvati iju panju, zani manje. pozaostati gl. svr., prez. pozadstanem prilino zaostati; ne uklapati se u pre dvieno kao ostali, pozapisivati gl. svr., prez. pozapisujem zapisujui jedno po jedno sve zapisati, zavriti zapisivanje, pozaticati gl. svr., prez. pozatiem - sve zataknuti zatiui jedno po jedno, pozaturati gl. svr., prez. pozaturam sve redom zaturiti, pozatvarati gl. svr., prez. pozatvaram zatvarajui sve zatvoriti; dovriti zatva ranje. pozauzeti gl. svr., prez. pozauzmem poprilino zauzeti; podosta osvojiti, pozauzimati gl. svr., prez. pozauzimam - osvajajui podosta zauzeti, staviti pod svoju kontrolu. pozavaditi se gl. svr., prez. pozavadim se - meusobno se zavaditi, posvaati se. pozavaati gl. svr., prez. pozavaam zavaditi sve redom, zavaditi jedne s drugima; meusobno sve posvaati, pozavidjeti gl. svr., prez. pozavidim biti malo zavidan, osjetiti malo zavisti; prilino kome zavidjeti, poza vlaiti gl. svr., prez. pozavlaim sve zavui jedno po jedno, jedno za drugim. pozboriti gl. svr., prez. pdzborim - pora zgovarati, popriati, pozder im. m. r. (tur.) - trunje od ko noplje ili lana; prenes. ovjek bez na roite vrijednosti, pozdrav im. m. r. - razni ustaljeni izrazi koje ljudi meusobno razmjenjuju u susretanju, na poetku razgovora i sl. pozdraviti gl. svr., prez. pozdravim uputiti kome pozdrav; izgovoriti rijei pozdrava. pozdravljati (se) gl. nesvr., prez. po zdravljam (se) - upuivati (po) kome pozdrav; izgovarati rijei pozdrava, pozdravni prid. odr. v. - koji se odnosi na pozdrav, pozejtiniti gl. svr. (ar.), prez. pozejtinim - politi zejtinom, pouljiti, pomastiti uljem.

750
pozeleniti gl. svr., prez. pozelenim/poze
lenim - uiniti zelenim, obojiti u zeleno, pozelenjeti gl. svr., prez. pozelenim!po zelenim - postati zelen, pozemljua im. . r. - ona koja je legla po zemlji; niska prizemna kuica, pozer/pozer im. m. r. (lat.) - ovjek koji voli pozirati, koji dri do vidljive forme, stava, poze. pozicija/pozicija im. . r. (lat.) - poloaj, pozicioni prid. odr. v. (lat.) - koji je u vezi s nekom ranije utvrenom pozicijom, poloajem. pozirati gl. nesvr. (fr.), prez. pdzirdm zauzeti stav, poloaj; sjediti kao model; neprirodno se drati, zauzeti pozu. pozitiv im. m. r. (lat.) - gram. prvi stepen poreenja; slika, otisak, kopija, pozitivan prid. (lat.), odr. v. pozitivni suprotno od negativan; potvrdan; kori stan; provjeren; taan; stvaran. pozitivist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. poziti v i s t , n. mn. pozitivisti/pozitiviste - slje dbenik pozitivizma. pozitivistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pozitiviste i pozitivizam, pozitivizam im. m. r. (lat.), g. jd. poziti vizma - nauni i filozofski pravac koji polazi samo od onoga to je poznato, injenino tano i provjerljivo. pozitivno pril. (lat.) - povoljno, dobro; injenino dato. pozitivnost im. . r. (lat.), g. jd. pozitiv nosti, instr. jd. pozitivnou/pozitivnosti - osobina onoga to je pozitivno, pozitura im. . r. (lat.) - poza, stav, dra nje tijela; poloaj, poziv/poziv im. m. r. - usmeni ili pismeni in kojim se trai da neko negdje doe ili ode; pozivanje; prenes. stalno zani manje. poziva im. m. r., g. jd. poziva , n. mn. poziv ai - pozivar, onaj koji poziva, koji oglaava pozive, glasnik; onaj koji po ziva na pobunu, sukob, borbu, pozivar im. m. r., g. jd. pozivra, n. mn. pozivri - poziva. pozivati gl. nesvr., prez. pdzivam - upu ivati kome pismeni ili usmeni poziv; zvati koga da se odazove, primakne ili pridrui kome. pozivni/pozivni prid. odr. v. - koji se odnosi na poziv; koji slui za pozivanje. pozivnica/pozivnica im. . r. - pismeni poziv za prisustvovanje kakvoj svea nosti. pozlaen prid., odr. v. pdzlaeni - pre svuen tankim slojem zlata; prenes. koji ima laan sjaj. pozlaenje gl. im. s. r. - stavljena po zlata. pozlaivanje gl. im. s. r. od pozlaivati, pozlaivati gl. nesvr., prez. pozlaujem vriti pozlaivanje; prevlaiti tanki sloj zlata preko ega; initi ta pozlaenim; prenes. pretjerano koga hvaliti, ukivati ga u zlato, pozlata im. . r. - tanki sloj zlata po e mu; pozlaeni nakit ili ta drugo; pozla ivanje; boja poput zlata; prenes. laan, vanjski sjaj. pozlatar/pozlatar im. m. r., g. jd. pozlatara/pozlatara, n. mn. pozlatari/pozlatri, g. mn. pozlatara/pozlatara - onaj koji vri pozlaivanje, koji pravi pozla te; zlatar. pozlatiti gl. svr., prez. pozlatim, trp. prid. pozlaen - izvriti pozlaivanje; prevui tankim slojem zlata preko e ga; uiniti ta pozlaenim; osvjetlja vajui dati emu laan sjaj; prenes. pretjerano koga nahvaliti, ukovati ga u zlato; uiniti koga ili ta dobrim, lije pim, zlatnim, pozlijediti gl. svr., prez. pdzlijedim nanijeti ozljedu; povrijediti; dotai ozli jeeno mjesto izazivajui bol; prenes. izgovorivi ta neoprezno, povrijediti, neugodno dirnuti ija osjeanja, pozliti gl. svr., prez. pozli - postati kome zlo; dobiti napad slabosti; krenuti po zlu. pozlobica im. . r. - ono to ide po zlu, zlo, zloba, pakost, zajedljivost. pozlobice pril. - zlobno, zajedljivo, pako sno. pozlouditi se gl. svr., prez. pozloudim se - postati zloud, zajedljiv, pakostan, zloban. pozljeda im. . r. - ozljeda, ozlijeeno mjesto; tjelesna povreda; remeenje zdravog tjelesnog i duevnog stanja, pozljeenje. pozljeenje gl. im. s. r. - dobijanje pozljede; pozljeda.

751

pozoran
pozljeivati gl. svr., prez. pozlijedim , trp. prid. pdzlijeen - nanositi pozljedu; po

vredi vati; doticati zacijeljeno pozlijeeno mjesto izazivajui novu bol. poznanica im. . r. - enska osoba koju poznajemo, koja je s nekim poznata, znanica. poznanikl/poznanikl prid. odr. v. - koji se odnosi na poznanike poznanik/poznanik im. m. r., n. mn. p o znanici/poznanici, g. mn. poznanika, dat. -instr.-lok. mn. poznanicima/poznanici ma - muka osoba koju poznajemo, zna nac. poznanstvo im. s. r., g. mn. pdznanstava odnos meu ljudima koji se poznaju; krug poznanika, poznanici, znanci, poznat prid., odr. v. pozn ati - o kome se odranije zna; uven; javan, popularan, poznati gl. svr., prez. pdznam, trp. prid. poznat - prepoznati; raspoznati; pozna vati, biti upoznat, poznato pril. - na poznat nain; kao po znanici. poznatost im. . r, g. jd. poznatosti, instr. jd. poznato su/poznatosti - stanje ili oso bina poznatog; poznate stvari, ono to je poznato. poznavalac im. m. r., g. jd. poznavaoca, n. mn. poznavaoci, g. mn. poznavalaca, dat.-instr.-lok. mn. poznavaocima - po znavatelj, onaj koji ta dobro poznaje, koji se dobro razumije u ta, strunjak; koji ima znanje, znalac. poznavanje im. s. r. - znanje ega; upo znavanje s kim; poznanstvo, poznavatelj im. m. r. - poznavalac, poznavati gl. svr., prez. poznajem - zna ti; biti upoznat; upoznavati, poznl/poznl prid. odr. v. - kasni, koji stie kasno. pozno pril. - kasno, u poodmaklo vrije-me. poznojesenjl prid. odr. v. - kasnojesenji, koji stie u kasnu jesen, poznozub prid., odr. v. pozndzubi - kasnozubi, kojem su kasno ponikli zubi. pozobati gl. svr., prez. pozobljem - poje sti zobljui zrno po zrno; halapljivo po jesti, poderati, pozor/pozor im. m. r. - upozorenje, pa nja, pozornost, pozoran/pozoran prid., odr. v. pozorni/ pozorni - paljiv, obazriv.

pozorini pozorini/pozorini prid. odr. v. - koji se odnosi na pozorite, kazalini, teatralni, pozorlsno/pozorlsno pril. - kazalino, te atralno, glumaki, kao u pozoritu, pozorite/pozorite im. m. r. - zgrada u kojoj se izvode pozorine predstave, kazalite, teatar; pozorina predstava; prenes. obino neskrivena privatna zbi vanja teatralne naravi, pozornica/pozornica im. . r. - bina, mjesto u pozoritu gdje se izvode pred stave; uzdignuti podij ispred gledalaca sainjen od dasaka, daske koje ivot znae; prenes. mjesto kakvog zbiva nja. pozornik/pozornik im. m. r., n. mn. pozornici!pozornici, g. mn. pozornika! pozornika, dat.-instr.-lok. mn. pozorni cima!pozornicima - onaj koji pazi na red i mir; policajac redarstvenik, pozorniki/pozorniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pozornike, pozorno/pozorno pril. - paljivo, s pa njom. pozornost im. . r., g. jd. pozornosti, instr. jd. pozornou!pozornosti - stanje ili osobina onoga ko je ili to je po zorno. pozvan prid., odr. v. pozvani - koji je dobio poziv, koga su pozvali; koji je duan da ta uradi, koji je odgovoran; koji zna ta uraditi, koji to umije; mjerodavan, nadlean za ta. pozvati gl. svr., prez. pozovem/pozovem - uputiti kome usmeni ili pismeni po ziv; zovnuti koga; dati kome kakav znak da prie, da doe, a se pridrui, pozvizdua im. . r. - ptica koja se javlja zvidukom, pozvoniti gl. svr., prez. pdzvonim - za zvoniti; malo zvoniti; dati znak zvo nom. poaliti (se) gl. svr., prez. pd zalim - ma lo aliti; zaaliti; rei, prenijeti kome svoje nezadovoljstvo. poar im. m. r. - velika vatra koja se izmakla kontroli i sve unitava; nee ljena vatra; prenes. snaan i teko zaustavljiv razvoj kakvih dogaaja; po buna, rat, revolucija; jako neobuzdano osjeanje. poarite im. s. r. - zgarite, mjesto na kome se desio poar.

752
poarni prid. odr. v. - koji se odnosi na poar; deurni, poarnik/poarnik im. m. r., n. mn. polarnicapolarnici, g. mn. polarnika! polarnika, dat.-instr.-lok. mn. poldrnicima!pozornicima - ee: vatrogasac, onaj koji poar, poarnikl/poarnickl prid. odr. v. - e e: vatrogasni, koji se odnosi na poarnike, koji im pripada, poarnltvo/poarnltvo im. s. r. - ee: vatrogasno drutvo, ustanova za protivpoarnu zatitu, pobukati gl. svr., prez. polbukam ee: omalterisati, nabacati buku (mal ter) na zidove, poderati gl. svr., prez. polderem, trp. prid. polderan - derui sve pojesti, prodrijeti, progutati, poega im. . r., dat. jd. polegi - vrsta ukusne plave ljive i njen plod, poegaa. poegaa im. . r. - ljiva poega, poeljan prid., odr. v. poeljni - onaj koga ele, koji odgovara eljama, podoban, poeljen prid., odr. v. poleljeni - onaj koga su poeljeli, koga dugo nisu vidjeli i ele ga vidjeti, imati, poeljeti gl. svr., prez. pdzelim!poelim imati elju; iskazati elju za im; osje titi potrebu ijeg prisustva, eljeti imati koga uza se. poeljkivati gl. nesvr. i uest., prez. pozeljkujem - s vremena na vrijeme eljeti, prieljkivati, vie puta, ee prizivati eljom. poeljno pril. - kao to se eli, dobro do lo. poeljnost im. . r., g. jd. poeljnosti, instr. jd. poeljnou!poeljnosti - oso bina onoga koji je poeljan; obiljeje onoga to je poeljno, poeniti gl. svr., prez. polenim, trp. prid. polenjen - sve redom, jednog po jed nog, oeniti, poestok prid., odr. v. polestoki - prilino estok, dosta estok, otar, jak. poeti gl. svr., prez. polnjem/polanjem ponjeti, sve redom anjui pokositi, poei gl. svr., prez. polelem - spaliti sve redom, zapaliti, plamenom izgorjeti; prenes. podbosti, podstaknuti na to.

753 poigati gl. svr., prez. pozi ga - imati ne

ko vrijeme igove, igati; zaigati. poignuti gl. svr., prez. poligne - poma lo ignuti. poiviniti/poiviniti gl. svr., prez. pozivinim - postati kao ivine; pona ati se kao ivine, poiviti gl. svr., prez. pdzivim - uiniti da neko dosta dugo ivi, pomoi kome da produi ivot, poivjeti gl. svr., prez. pdzivim - prili no dugo i dobro ivjeti, poivotinjen prid., odr. v. polivotinjeni koji je postao kao ivotinja, koji se po naa kao ivotinja, poivotinjenost im. . r., g. jd. polivotinjenosti, instr. jd. pozivotinjenou! poziv otmjenosti - osobina, obiljeje onoga koji se ponaa kao ivotinja, poivotinjenje gl. im. s. r. - poprimanje ivotinjskih osobina, poivotinjiti gl. svr., prez. polivotinjim postati kao ivotinja; ponaati se kao ivotinja. pomiriti gl. svr., prez. polmirim - pro vesti malo vremena mirei; neko vri jeme miriti, pomirkivanje gl. im. s. r. - povremeno mirkanje; namigivanje mirkanjem. pomirkivati gl. nesvr., prez. polmirkujem - s vremena na vrijeme paliti se i gasiti, mirkati, posmatrati mirkajui; namigivati, pomirnuti gl. svr., prez. pdlmirnem malo mirnuti, progledati kroz trepavi ce, namignuti, pomuriti gl. svr., prez. polmurim pomiriti. ponjeti gl. svr., prez. polnjem/pdlanjem - poeti, portvovan prid., odr. v. portvovni - ne sebian; vrijedan, odan, predan; koji se predaje, rtvuje svojim obavezama, portvovano pril. - s portvovanjem, zduno, rtvujui se. portvovanost im. . r., g. jd. portvova nosti, instr. jd. polrtvovanou!portvo vanosti - osobina ili stanje onoga ko je portvovan, koji se portvuje, nesebi no predaje kome ili emu. portvovanje gl. im. s. r. - nesebina predatost, zalaganje; stanje portvovano sti.

praica

pouda im. . r. - pohota, strasna elja za

im, pohlepa, udnja,

poudan/poudan prid., odr. v. poudni -

pohotan, pohlepan, strastan,

poudjeti gl. svr., prez. poludim - dobiti

poudu za im; neodoljivo strasno ta poeljeti. pouriti gl. svr., prez. polurim - krenuti brzo, urno, pohitati, urei ii; potruditi se da se ta to prije zavri, pourivanje gl. im. s. r. od pourivati, pourivati gl. nesvr., prez. polurujem ini da neko bude bri, poticati na urbu; nagoniti na urbu, pournica im. . r. - ona koja pouruje na ta; pismena opomena, poutiti gl. svr., prez. pdlutim - uiniti utim; obojiti utom bojom, poutjeti gl. svr., prez. polutim, trp. prid. poluen - postati ut, npr. voe od zre losti; ovjek od bolesti; papir od starosti i sl. pra- pref. - prvobitni, poetni, iskonski, najstariji. prababa im. . r. - babina majka; majina baba. prabie/prabie im. s. r. - prvobitno, isko nsko, najstarije bie. prablljka/prablljka im. . r. , dat. jd. prabiljci!prabiljci, g. mn. prabiljaka/prabiIjki - bot. prvobitna jednoelijska biljka, praovjeijl prid. odr. v. - koji se odnosi na praovjeka, koji mu pripada, praovjek im. m. r., mn. praljudi - predak ljudskog roda, prvobitni ovjek, praukunbaba im. . r. - ukundjedova majka. praukundjed im. m. r. - ukundjedov otac. praakalo im. m. i s. r., hip. - onaj koji se praaka. praakanje gl. im. s. r. od praakati (se), praakati (se) gl. nesvr., prez., praakam (se) - prakati (se), trzati se, initi nagle pokrete kao riba u vodi. praaknuti (se) gl. svr., prez. praaknem (se) - trznuti se, pranuti (se); iznenada se grevito stresti; uiniti na gao pokret tijelom; zadrhtati, praenje gl. im. m. r. od pratiti, praica im. . r., em. - kopica na cipeli, stezaljka; zamka; mala praka, prakica.

praka

754
odreuju odnosi izmeu slubenika i poslodavaca. pragmatist(a) im. m. r. (gr.) - pristalica i pobornik pragmatizma, pragmatik, pragmatizam im. m. r. (gr.), g. jd. prag matizma - filozofsko uenje koje prizna je za istinu samo ono to je praktiki korisno; pravac koji prikazuje historij ske uzrono-posljedine odnose. prah im. m. r., n. mn. prahovi - praina, najsitnije estice ega koje se zbog male teine diu u zrak; barut, prahistoriar im. m. r. (lat.)., v. jd. prahistdriaru/prahistdriare - historiar koji izuava prahistorijski period, prahistoriarov / prahistoriarev prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prahistoriara, koji mu pripada, prahistorija im. . r. (lat.) - najstarija historija, historija prije pojave pisanih spomenika, prahistorijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prahistoriju, koji joj pripada, prahnuti gl. svr., prez. prahnem - pro h teti, iznenada i silno poeljeti neto, pasti na pamet, prainsekt im. m. r. (lat.), g. jd. prainsekta , n. mn. prainsekti, g. mn. prainsekata - zool. prakukci, najstariji i najpri mitivniji rod insekata bez krila, praiskon im. m. r. - najstarije vrijeme, praiskonskl prid. odr. v. - koji je od pam tivijeka, oduvijek, od prvog poetka, praizvedba/praizvedba im. . r., g. mn. praizvedabafpraizvedaba i praizvedbi! praizvedbi - prva izvedba (drame, ope re, mjuzikla i sl.), premijera, najstarija izvedba; prvobitno izvoenje, praizvor/praizvor im. m. r. - najstariji, prvobitni izvor, praizvornl/praizvornl prid. odr. v. - koji se odnosi na praizvor, prvobitni, najsta riji. prajezik/prajezik im. m. r., n. mn. prajezici/prajezici, g. mn. prajezika/prajezika - najstariji u nizu genetiki pove zanih jezika kao objekat historijskouporednih rekonstrukcija, prvobitni je zik shvaen kao izvor ostalih jezika koji su se razvili na njegovoj osnovi, prajezian prid., odr. v. prajezini - prajeziki, koji se odnosi na prajezik. prajeziki prid. odr. v. - prajezini, koji se odnosi na prajezik, prakimenjaci/prakimenjaci im. m. r. mn., g. mn. prakimenjaka/prakimenjaka - zool. preci kimenjaka, rod i votinja koji umjesto kime imaju nelankovit mekan tap, kordu. praklica im. . r. - prazametak, prvobitna klica. prakolijevka/prakolijevka im. . r., dat. jd. prakolijevki/prakdlijevki, g. mn. prakolijevaka/prakoljevaka - prenes. prapostojbina, pradomovina, prakomunistikl/prakomumstikl prid. odr. v. - koji se odnosi na prvobitni ko munizam. prakrflac/prakrflac im. m. r., g. jd. prakrilca/prakrilca - zool. rod insekata s mreastim krilima, prakranskl/prakfanski prid. odr. v. - koji se odnosi na prakranstvo, koji pripada prakranstvu, prakranstvo/prakranstvo im. s. r. najstarije, prvobitno, iskonsko kran stvo. praksa im. . r. (gr.) - iskustvo steeno obavljanjem nekog rada; sticanje iskus tva obavljanjem nekog rada; uobiajeni nain rada. praktiranje/praktiko vanje gl. im. s. r. (gr.) - praktikovanje, uobiajen nain rada, praksa u emu. prakticirati gl. nesvr. (gr.), prez. prakticram , trp. prid. prakticiran - prakti kovati. praktian prid. (gr.), odr. v. praktini koji je jednostavan, primjenjiv; prikla dan, podesan, zgodan; isproban; isku san, vian; vrlo sposoban; koji ne teoretie nego radi. praktino pril. (gr.) - na praktian na in. praktinost im. . r. (gr.), g. jd. pra ktinosti, instr. jd. praktinou/praktinosti - osobina, obiljeje onoga ko je praktian; sposobnost da se pronae brzo i jednostavno a upotrebljivo rjee nje. praktika im. . r. (gr.) - rad po nekim pravilima; nain postupanja, praktikant im. m. r. (gr.), g. mn. prakti kanata - onaj koji stie praksu, pripra vnik.

755

pramenje

praka im. . r. - djeija naprava od

vrstog polukrunog drala i elastine uzice razvuene s jednog do drugog kraja polukruga koja slui za izbaciva nje kamenia i gaanje ega. prakati (se) gl. nesvr., prez., praka {se) - praakati se. pranuti (se) gl. nesvr., prez. pranem {se) - praaknuti se. pradavni prid. odr. v. - veoma stari, najstariji, prvobitni, pradavnina im. . r. - veoma staro, pra staro vrijeme, pradavno pril. - veoma, veoma davno. pradjed(a) im. m. r., n. mn. pradjedovi/ pradjedi - djedov otac, oev djed; prao tac, predak, pradjedovina/pradjedovina im. . r. pradjedovsko nasljedno imanje, pradjedovski prid. odr. v. - koji se odno si na pradjedove; koji pripada pradje dovima. pradoba im. s. r. - najstarije doba, doba prije pojave pisanih spomenika, pradomovina im. . r. - prvobitna domo vina nekog naroda prije njegovog nase ljavanja nekog drugog prostora, prarevan prid., odr. v. pradrevni - pra star, najstariji, iskonski, pradubina im. . r. - najskrivenija, naj dalja dubina. prag im. m. r., n. mn. pragovi - daska pri dnu vrata preko koje se prelazi; grede na koje se postavljaju ine; prenes. ku a, dom; granica, pragmatian prid. (gr.), odr. v. pragma tini - praktian, iskusan, pragmatiar im. m. r. (gr ), v. jd. pra gmatiaru/pragmatiare - pragmatik, ovjek koji u svim prilikama pokuava pronai najbolja i praktina rjeenja; onaj koji priznaje za istinu ono to je praktino korisno, pragmatiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pragmatiare, pragmatiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na pragmatiku, pragmatini, pragmatik im. m. r. (gr.), n. mn. prag matici, g. mn. pragmatika , dat.-instr. lok. mn. pragmaticima - pragmatiar, pragmatika im. . r. (gr.), dat. jd. prag matici - slubeni propisi kojima se

praktidranje/praktikovanje gl. im. s. r.

od prakticirati/praktikovati.
prakticirati / praktikovati gl. nesvr.

(gr.), prez. prakticiram/praktikujem raditi u praksi po nekim ustaljenim pra vilima; obavljati praksu, praktikum im. m. r. (gr.) - tampana knjiica sa praktinim pitanjima iz neke oblasti, vjebanka, prallk im. m. r., n. mn. pralikovi/pralikovi - prvobitni, iskonski lik po kome su se crtali kasniji likovi, prauzor. pralTste im. s. r. - mjesto namijenjeno za pranje; mjesto gdje se pere rublje, pralja im. . r. - ona koja pere; ena ije je zanimanje pranje rublja, praljak im. m. r., g. jd. praljka , n. mn. prljci, g. mn. prljaka, dat.-instr.-lok. nin. prljcima - gvozdeni iljak, ilo. praljudi im. m. r. mn. - najstariji ljudi, prahistorijski ljudi, praljudski prid. odr. v. - koji se odnosi na praljude, koji im pripada. praljuskar/praljuskSr im. m. r., n. mn. praljuskari/praljuskari - zool. najstariji ljuskari, pram im. m. r. - pramen, pram ac im. m. r., g. jd. pramca , n. mn. pramci , g. mn. pramaca - prednji dio broda ili amca, kljun, krma. pram aljee/pram alje im. s. r. - ee: proljee. pram aljenl/pram aljenl prid. odr. v. proljetni. pram aljetni/pram aljetn! prid. odr. v. proljetni. pram ajka/pram ajka im. . r., da. jd. pramajci, g. mn. pramajka - majina majka, pranana, pranena, prababa; majka svih ljudi, pramati, pram aterija/pram atrija im. . r. - prvo bitna materija, pram ati/pram ati im. . r. - pramajka, pram anl prid. odr. v. - koji se odnosi na pramac. pram n im. m. r., n. mn. pramenovi uperak kose, pramen; traka ega; pre nes. spletena niska ega. pram eni/pram eni im. m. r., n. mn. pramenii/pramenii, em. - mali pra men, pramiak. pram enje zb. im. s. r. - vie pramenova zajedno.

pramiak
pram iak im. m. r., g. jd. pramika, n.

756
prapdvijesti - najstarija povijest, povi jest prije pisanih spomenika, praprababa/praprababa im. . r. - babi na baba, prababina majka, praprababm/praprababin i prapraba bm/praprababin prid. odr. v. - koji se odnosi na praprababu, koji joj pripada, prapradjed/prapradjed im. m. r. - dje dov otac, oev djed. prapradjedov/prapradjedov prid. odr. v. - koji se odnosi na prapradjeda, koji mu pripada. prapraunuad/prapraunuad zb. im. . r. - unukova unuad, prapraimtie/prapraunue im. s. r., g. jd. prapraunueta/prapraunueta - unukovo unue, prapraunuk, prapraunuk/prapraunuk im. m. r., n. mn. prdpraunucilprapraimuci, g. mn. prapraunuka!prapraunuka, dat.-instr.lok. mn. prapraunucima/prapraunucima - unukov unuk. praroditelj/praroditelj im. m. r. - prvo bitni roditelj. praroditeljica/praroditeljica i prarodi telj ka/praroditelj ka im. . r. - iskon ska roditeljka, pramajka, praroditelj ka/praroditelj ka im. . r., dat. jd. praroditeljki/prardditeljki, g. mn. praroditeljki!prardditeljki - praroditeljica. praroditeljskl/praroditeljskT prid. odr. v. - koji se odnosi na praroditelje, praroditeljski/praroditeljski pril. - kao praroditelji, na praroditelj ski nain, prasa im. . r. - vrsta zeljastog povra sa dugim sabljolikim listovima sa okusom i mirisom luka, praziluk, prasac im. m. r., g. jd. prasca, n. mn. prasci, g. mn. prasaca, zb. im. prasak mujak svinje, krmak; krmak za oplo avanje, praz. prasak im. m. r., g. jd. praska, n. mn. prasci!prakovi, g. mn. prasaka/praskova, dat.-instr.-lok. mn. prascima! praskovima - prodoran zvuk izazvan eksplozijom, razbijanjem ega; tresak; eksplozija; lupa, huka, buka. prase im. s. r, - mladune prasie, krme, svinje. prasestri im. m. r. - sestriev sin. prasetina im. . r. - prasee meso; svi njetina, krmetina.

757 praseT prid. odr. v. - koji se odnosi na

prasad, koji im pripada, prasica im. . r., v. jd. prasie - enka svinje; krmaa, prasica im. . r., em. - sitna, mekana prasa. prasiti (se) gl. nesvr., prez. prasi (se) raati prasad, donositi prasie na svije, prasii/prasii im. m. r. mn. - mladunad svinje, krmii. praska im. . r. - prasak, tresak, lupa, praskanje; prenes. ljutnja, glasna grd nja, vika. praskanje gl. im. s. r. - pucanje uz pra sak, lupanje, tresknje; prenes. hirovito groomglasno ljuenje, buno iskaziva nje nezadovoljstva, praskati gl. nesvr., prez. praskam - pu cati s praskom, glasno lupati, buno treskati; prenes. hirovito iskazivati ljut nju; ljutito vikati, praskav prid., odr. v. praskavi - koji se moe rasprskavati; koji se rasprskava; koji puca uz prasak; eksplozivan; pre nes. buan, estok, nagao, eksplozivan, praskavac im. m. r., g. jd. praskdvca, n. mn. praskdvci, g. mn. praskavaca, dat.instr.-lok. mn. praskavcima - plin koji eksplodira u dodiru s vatrom; zool. vrsta ptice; bot. vrsta biljke, pucavac, praskavica im. . r. - vrsta rakete koja se nakon polijetanja rasprsne, praskavo pril. - s praskom, uz prasak, praskavost im. . r., g. jd. praskavosti, instr. jd. praskavou!praskavosti osobina onoga to je praskavo, prasketanje gl. im. sr. r. od prasketati. prasketati gl. nesvr., prez. prasketam, em. - s vremena na vrijeme praskati; na mahove pucati s praskom praskozorje im. s. r. - vrijeme izmeu noi i zore, pred zoru; poetak jutra, rana zora, rani sabah, praskozornl prid. odr. v. - koji se odnosi na praskozorje. Praslaven/Prasloven im. m. r., n. mn. Praslaveni/Prasloveni - preci svih Sla vena iz vremena zajednikog ivota u prapostojbini iza Karpata, praslavenski/praslavenski i prasloven ski/praslovenski prid. odr. v. - koji se odnosi na Praslavene, koji im pripada.

prakica

mn. pramici, g. mn. pramiaka, dat.instr.-lok. mn. pramicima , em. - mali pramen, prami, prameni. pram i im. m. r., em. - mali pram, pra miak. pram injanje gl. im. s. r. od praminjati. pram m jati gl. nesvr., prez. praminjam padati u pramenovima; plamsati u pra menovima, svjetlucati, pranagon im. m. r. - iskonski, prvobitni nagon. pranarod im. m. r. - iskonski, prvobitni narod. prangija im. . r. (fr.) - vrsta topa; pre nes. tvrdoglav ovjek, pranje gl. im. s. r. od prati, praonica im. . r., g. m. n. pradnica prostorija u kojoj se vri pranje; prosto rija u kojoj se pere; preduzee za obav ljanje razliitih perakih poslova, praotac/praotac im. m. r., g. jd. praoca / pradca , v. jd. praoe , n. mn. praoevi! pradevi, g. mn. praotaca!praotca! pradtaca - najstariji muki predak; otac svih ljudi. praotakl/praotakl prid. odr. v. - koji se odnosi na praoeve. prapoetak/prapoetak im. m. r., g. jd. prapoetka/prapoetka, n. mn prapoeci/prapoeci, g. mn. prapoetaka! prapdetaka, dat.-instr.-lok. pi. prapoecima/prapoecima - najstariji, prvo bitni poetak, praporac im. m. r., g. jd. praporca, n. mn. praporci, g. mn. praporaca , dat.instr.-lok. mn. praporcima - maleno metalno zvono, okruglo zvonce; pre nes. neto bez prave snage; snishodljivac. praporakl prid. odr. v. - koji se odnosi na praporne, prapori/prapori im. m. r., em. mali praporac, okruglo zvonce, prapostojbina/prapostojbina im. . r. prvobitna zajednika postojbina nekih naroda. prapotopski/prapotopski prid. odr. v. koji je iz vremena prapotopa. prapovijest/prapovijest im. . r., g. jd. prapovijesti/prapdvijesti, instr. jd. prapovijeu/prapdvijeu i prapovijesti/

praslika im. . r., dat. jd. praslici - zami ljena idealna slika; tipina slika; slika uzorak. prasnaga/prasnaga im. . r., dat. jd. prasnazifprasnazi - prvobitna izvorna, isko nska, elementarna snaga, prasnuti gl. svr., prez. prasnem - puknu ti, prsnuti s praskom; slomiti se, sruiti se, pasti s treskom, tresnuti; eksplodirati; iznenada zasvijetliti; prenes. naglo se naljutiti, planuti. prastanovnik im. m. r., g. jd. prastano vnika, n. mn. prastanovnici, g. mn. pra stanovnika, dat.-instr.-lok. mn. prasta novnicima - prvobitni, iskonski, najsta riji stanovnik, prastanje/prastanje im. s. r. - prvobitno, iskonsko, elementarno stanje, prastar prid., odr. v. prastari - koji se pojavio u nastarijoj prolosti, najstariji, iskonski; koji postoji od najstarijih vre mena; veoma star. prastarina/prastarina im. . r. - iskon-ska starina, koja see do nastarijih, iskonskih vremena; daleka, najdalja prolost, prastaruiskl/prastarinskl prid. odr. v. koji se odnosi na prastarinu, koji joj pri pada. prastijena/prastijena im . r. - najstarija, prvobitna stijena, prasvijet im. m. r. - najstariji, prvobitni svijet. praak im. m. r., g. jd. praka, n. mn. prakovi!praci, g. mn. prdkova, dat.instr.-lok. mn. prakovimalpracima praenje gl. im. . r. - posipanje prahom; zapraivanje, praina im. . r. - sitne estice ega vrs tog koje nastaju bruenjem, osipanjem i sl. usitnjavanjem vrstih tvari, praiti (se) gl. nesvr., prez. praim (se) dizati prainu, biti posipan prainom, posipati se prainom, zapraivati, praiak im. m. r., g. jd. praika, em. prakica. praka im. . r., d. jd. praki, g. mn. praki, hipok. - estica praha; prenes. si tnica. prakast prid., odr. v. prakasti - koji je kao prah. prakica im. . r., em. - praka.

praljiv

758
pratilica im. . r. - ena pratilac, pratilja, pratilja im. . r. - ona koja je izabrana da pravac im. m. r., g. jd. pravca, n. mn. pravci, g. mn. pravaca , dat.-instr.-lok. pravcim a - ovjek na pravom putu, koji

759

pravilo

praljiv prid., odr. v. praljiv! - pranjav,

posut, prekriven prainom, upraen, pranjav. pranica/pranica im. . r. - ono iz ega se prai, kesa s prahom za opraivanje ega. pranica im. . r. - ee: pranik, pranik im. m. r., n. mn. pranlci, g. mn. pranlka, dat.-instr.-lok. mn. pranlcima - bot. pranica, dio cvijeta, pranjav prid., odr. v. pranjavI - pra ljiv. pratanje gl. im. s. r. od pratati - oprost, opratanje, pratanje gl. im. s. r. - lomljavina uz prasak, pucanje s praskom; grmljavina, lom. pratati gl. nesvr., prez. pratam opratati, initi, davati oproste, pratati gl. nesvr., prez. pratlm - puca ti, lomiti, grmiti s praskom, uz pra tanje. prauma im. . r. - stara, gusta, teko prohodna ili neprohodna uma; umska divljina, dungla, praumskl prid. odr. v. - koji se odnosi na praumu; koji potie iz praume, prai im. m. r., n. mn. praii, em. mladune prasie, krmi. prati nesvr. gl., prez. perem - vodom i sredstvima za ienje odstranjivati pr lj avtinj u; prenes. odricati se od ega, negirati ta, iskupljivati se; opravdavati koga od krivine odgovornosti, prat/pran prid., odr. v. prati - koga su prali; koji je ien u vodi. pratei prid. odr. v. - koji je u pratnji ega; koji ta prati; koji je odreen da prati koga ili ta. pratei pril. - kao u pratnji, na nain kako to ini pratnja, pratetka im. . r. - stara tetka, pradje dova ili prananina, prababina sestra, pratilac/pratitelj im. m. r., g. jd. pra tioca, v. jd. pratioe, n. mn. pratioci, g. mn. pratilaca, dat.-instr.-lok. mn. pra tiocima - osoba koja je odreena da koga ili ta prati; ono to koga ili ta prati; onaj koji prati koga dam u pokae put; sporedna planeta, satelit; prenes. propratna pojava, pratilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pratioce; koji slui kao pratilac.

koga prati, pratilica,

pratiti gl. nesvr., prez. pratim - ii zaje

uvijek govori istinu,

prava im. m. r., g. jd. pravaa, n. mn. pravi - sljedbenik Hrvatske stranke

dno s kim radi drutva ili zatite, si gurnosti ili pratnje; sprovoditi koga; kriomice slijediti koga, uhoditi; krio mice nadgledati koga; biti u pogrebnoj povorci; pjevati pratei koga; paljivo sluati; shvatiti pratei ta; pogledom slijediti; otpremiti, poslati, pratljaa im. . r. - pljosnat komad drveta s rukom za udaranje po rublju da se iz njega istjera prljavtina; pomagalo pri pranju rublja, pratnja im. . r. - ljudi koji prate, svita; praenje; sahrana, sprovod; vojnici koji prate oficira; ono ime se prati, oni koji prate; melodija muzikih instrumenata koja prati vokalnog solistu, praunuk im. m. r., v. jd. praunue, n. mn. praunuci, g. mn. praunuka, dat.-instr.lok. mn. praunucima - sinov ili kerkin unuk, unukov ili unukin sin. praunuka im. . r., dat. jd. praunuci sinova ili kerkina unuka, unukova ili unukina ker. praunuad zb. im. . r. - unuad roene djece, sinova i kerkina unuad, djeca vlastite unuadi, praunue im. s. r., g. jd. praunueta unue od svoga djeteta, kerkina ili si nova unuad, dijete od svoga unueta. praunuica im. . r., em. i hip. - mala praunuka, sinova ili kerina unuka; unu kova ili unukina ker. praim ui im. m. r., n. mn. praimuii, em. - mali praunuk, sinov ili kerkin unuk; unukov ili unukin sin. prav prid., odr. v. prav! - uspravan; neiskrivljen, nesavijen; prenes. neduan, bez krivice, nevin; poten, istinoljubiv, estit; istinski; stvaran, istinit, zbiljski; pogodan. prava im. . r. - geom. prava crta, ravna linija. pravac im. m. r., g. jd. pravca, n. mn. pravci, g. mn. pravaca, dat.-instr.-lok. pravcim a - zamiljena crta ka cilju kre tanja; smjer; prenes. put kakvog raz vitka ili smjer djelovanja koga ili ega; opredjeljenje, shvatanje.

prava u drugoj polovini devetnaestog stoljea. pravaki prid. odr. v. - koji se odnose na pravae. pravatvo im. s. r. - politika struja i ideologija Stranke prava; slijeenje te ideologije. pravcat prid., odr. v. pravcat! - istinski, pravi. pravcato pril. - istinsko, zbiljsko, pravo, pravda im. . r., g. mn. prvda/pravd! pravica; pravednost; stanje kad svako dobiva ono ni manje ni vie nego to mu pripada; pravni proces u kome se dijeli pravda; nevinost; istina, pravda i pravdadija i. m. r., pejor. onaj koji se esto parnii, parniar, svadljivac; osoba koja se esto pravda, brani. pravdanje gl. im. s. r. od pravdati (se), pravdati (se) gl. nesvr., prez. pravdam (se) - dokazivati pravednost; initi pra vdanje; braniti iji postupak, pravdin/pravdui prid. odr. v. - koji se odnosi na pravdu, koji joj pripada, pravdoljubac/pravdoljubac im. m. r., g. jd. pravddljupca/pravoljupca, n. mn. pravddljupci/pravdoljupci, g. mn. pravddljubaca/pravdoljubdca - ovjek koji voli i titi pravdu; koji se zalae za pravdu neovisno o potekoama i pos ljedicama takvog zalaganja; onaj koji je uvijek na strani pravde, pravdoljubiv/pravdoljubiv prid., odr. v. pravdoljubiv!/pravdoljubiv! - koji voli pravdu, koji se zalae za pravednost i pravinost, pravdoljubivo pril. - na pravdoljubiv na in, pravedno, pravdoljubivost im. . r., g. jd. pravdoIjubivosti, instr. jd. pravdoljubiv oul pravdoljubiv osti - pravdoljublje, pravdoljublje/pravdoljublje im. s. r. potivanje pravde, ljubav prema pravdi, pravdoljubivost. pravdoznanac/pravdoznanac im. m. r., g. jd. pravddznanca/pravdoznanca, v.

jd. prdvdoznane, n. mn. pravddznanci! pravdoznnci, g. mn. pravddznanaca / pravdoznanaca - ovjek koji poznaje pravdu i njena pravila; pravni strunjak, pravnik pravdoznanstvo/pravdoznanstvo im. s. r. - pravna znanost, pravo; pravna nauka; poznavanje prava, pravedan/pravedan prid., odr. v. prave dni - koji sve ini pravino, istinito, koji slijedi pravdu; koji je utemeljen na prav di. pravednik/pravednik/pravednik im. m. r., v. jd. pravednle, n. mn. pravednici/ pravednici/pravednici, g. mn. pravedni ka!pravednika!pravednika - onaj koji je prav, koji uvijek ini pravo, koji ne gri jei. pravednlkov/pravednlkov/pravedmkov prid. odr. v. - koji pripada pravedniku, pravednost/pravednost im. . r., g. jd. pravednosti!pravednosti, instr. jd. pravednou/pravednou i pravednosti! pravednosti - osobina ili stanje onoga ko je ili toje pravedno. prav prid., odr. v. pravi - koji nije iskri vljen, kriv, povijen, valovit; prenes. koji je prav, nevin, istinit, pravica im. . r. - pravda, pravednost; pravo. pravian/pravian prid., odr. v. pravini pravedan. pravino/pravino pril. - na pravian na in, pravedno, istinito, pravinost/pravinost im. . r., g. jd. pra vinosti, instr. jd. pravinou!pravi nosti - pravednost; osobina pravednog, pravijek im. m. r., n. mn. pravijekovi prastaro vrijeme, najstarije vrijeme, do ba. pravilan/pravilan prid., odr. v. pravilni! pravilni - koji je utemeljen na pravili ma; ispravan; dobar, pravi; koji je uskla en s pravom, pravilnik/pravilnik im. m. r., n. mn. pra vilnici!pravilnici, g. mn. pravilnika!pra vilnika - skup pravila ili propisa o emu; knjiga s takvim pravilima, pravilno/pravilno pril. - na pravilan na in. pravilo/pravilo im. m. r., n. mn. pravila! pravila, g. mn. pravila!pravila - propis, odredba o nainu rada ili ponaanja;

praviti stalan uzajaman odnos kakvih pojava, zakonitost, praviti (se) gl. nesvr., prez. pravim (se), trp. prid. pravljen - neto izgraivati, graditi; pripremati, gotoviti, baviti se ime, raditi; pretvarati (se); preobraati ta u neto drugo, pra vjean prid., odr. v. pravjeni - pravovjekovan. pravjekovan/pravjekovan prid., odr. v. pravjekovni/pravjekovni - pravjean, koji potie iz pravijeka, prastar, najstariji. pravni prid. odr. v. - koji se odnosi na pravo; koji je utemeljen na pravu, pravnik im. m. r., n. mn. pravnici, g. mn. pravnika , dat.-instr.-lok. mn. pravnici ma - onaj koji je zavrio pravo; onaj koji se bavi pravom (sudac, sudija, advokat). pravniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pravnike. pravniki pril. - kao pravnici, na pra vniki nain; pravno, pravnlstvo im. s. r. - nauka o pravu; pravnici. pravno pril. - na pravan nain, kako to propisuje pravo; pravniki. pravo im. s. r. - pravna djelatnost; skup zakona i propisa o pravnoj djelatnosti; nauka koja se bavi tom djelatnou; ono to kome prema propisima pri pada; svojstvo slobodnog ovjeka da raspolae elementarnim ljudskim slo bodama; steene povlastice na ta; mogunost ili sloboda djelovanja, po stupanja, vladanja ime; prednost koju je neko dobio ili stekao u drutvu (po loaj, titula, ivotna dob); dokument na temelju koga se stie kakva povlastica; pravda. pravo pril. - ravno, u pravcu; uspravno; tano; neposredno; ispravno; po ijoj volji; upravo, ba; sasvim; doista, pravobranilac im. m. r., g. jd. pravobranioca , n. mn. pravobranioci, g. mn. pravobranilaca , dat.-instr.-lok, mn. pravobraniocima - pravobranitelj, onaj ija je zadaa da pred sudom koga pravno zastupa i brani; vii sudija upo slen u pravobranilatvu. pravobranilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na pravobranioce.

760 pravobranilaki pril. - kao pravobrani

oci, na nain pravobranilaca. pravobranilatvo i pravobraniteljstvo im. s. r. - instutucija dravnog pravnog sistema; zgrada u kojoj je smjetena ta institucija, pravobranitelj im. m. r. - pravobranilac, pravocrtan prid., odr. v. pravocrtni - pra volinijski. pravokrilac im. m. r., g. jd. pravokrilca, n. mn. pravokrilci - zool. vrsta insekata s dva para krila od kojih su gornja titnik donjih, vrsta i ne pokreu se pri letenju. pravokut im. m. r. - pravougao, pravokutan prid., odr. v. pravokutni pravougli, pravokutnik im. m. r. - pravougaonik, pravokutno pril. - pravougaono, s pravim uglovima, u obliku pravougaonika, pravolinijski/pravolinijski prid. odr. v. koji ide pravom linijom, pravocrtni; koji uvijek djeluje jednakom mjerom, na isti nain, koji se ne mijenja; stalan, ujedna en. pravolinijski pril. - pravom linijom, ne skreui; na isti nain, jednako, ujedna eno. pravoljub(an) prid., odr. v. pravdljubni pravoljubiv, pravdoljubiv, pravoljubivo pril. - na pravoljubiv nain, pravdoljubivo, pravoljubivost im. . r., g. jd. pravoljubivosti, instr. jd. pravoljubivou/pravoljubivosti - osobina onoga ko je pra voljubiv, pravdoljubivost, pravdoljublje. pravoljUblje im. s. r. - pravdoljublje, pravomoan prid., odr. v. pravomoni koji je pravno valjan, vaei, pravo snaan, validan. pravomono pril. - pravosnano, na prav no vaei nain, pravomonost im. . r., g. jd. pravomo nosti, instr. jd. pravomonou/pravo monosti - stupanje na snagu neke pre sude, pravosnanost, pravopis im. m. r. - sistem pravila kojima se propisuje nain pisanja; ortografija; udbenik pravopisa, pravopisac im. m. r., g. jd. pravopisca , n. mn. pravopisci , g. mn. pravdpisaca pisac pravopisa, tvorac pravopisne nor me. pravopisni prid, odr. v. - koji se odnosi na pravopis; koji je propisan pravo pisom. pravopisno pril. - prema pravopisu, na pravopisan nain, pravorijek im. m. r., g. jd. pravorijeka zast. sudska presuda; pravilan govor, pravorjeiv prid., odr. v. pravorjeivi pravorjek, koji pravo govori, pravorjeivo pril. - na pravorjeiv nain, pravorjeko. pravorjeivost im. . r., g. jd. pravorjeivosti, instr. jd. pravorjeivou! pravorjeiv osti - osobina onih koji pra vo govore, pravorjeje. pravorjeje im. s. r. - pravorjeivost. pravorjek prid., odr. v. pravdrjeki - koji pravo govori, pravorjeiv. pravoslavac im. m. r., g. jd. pravoslavca - hrianin koji slijedi pravoslavlje, istonu hriansku crkvu sa sjeditem u Grkoj, ortodoks. pravoslavan prid., odr. v. pravoslavni koji je u pravoslavnoj vjeri; hrianin ortodoks. pravoslavka im. . r., dat. jd. pravoslavku pravdslavki - ena pravoslavac, pravoslavlje im. s. r. - istona hrianska vjera; ortodoksno hrianstvo, ogranak hrianstva sa sjeditem u Grkoj, pravosnaan prid., odr. v. pravosnaan pravdsnani - pravovaljan; koji je pra vno na snazi, zakonit, vaei, pravosnano pril. - na pravosnaan, pravovaljan nain, punovano, pravosnanost im. . r., g. jd. pravosnznosti, instr. jd. pravosnaznosu! pravosnznosti - pravovaljaost; osobi na ili stanje onoga to je pravosnano; valjanost, vrijednost ega. pravost im. . r., g. jd. pravosti, instr. jd. prav oulprav osti - osobina onoga to je pravo, svojstvo onoga ko je prav. pravosteen prid., odr. v. pravosteeni koji je steen na poten nain, pravosudni prid. odr. v. - koji se odnosi na pravosue, pravosue/pravosue im. s. r. - najvia javna institucija koja se bavi pravosud nim poslovima; zgrada u kojoj je smje tena ta institucija; djelatnost kojom se bave pravnici i sudije.

761

pravozastupnik

pravougao im. m. r. - pravi ugao, pra vokut. pravougaon prid., odr. v. pravougaoni koji je pod pravim uglom, pravokutan, pravougaonik im. m. r., g. jd. pravo ugaonika , n. mn. pravougaonim , g. mn. pravougaonika , dat.-instr.-lok. mn. pravougaonicima - predmet iji su svi uglovi pravi, pravokutnik, pravougaono pril. - pravokutno, s pravim uglovima. pravouglast prid., odr. v. pravouglasti pravokutan, s pravim uglovima, pravougli/pravougli prid. odr. v. - koji je pod pravim uglom, koji je sastavljen od pravih uglova; pravokutni, pravovaljan prid., odr. v. pravovaljani pravosnaan, pravovaljanost im. . r., g. jd. pravova ljanosti/pravovaljanosti, instr. jd. pravovaljanoulpravovaljnou i pravo valjanosti/ pravovaljanosti - pravosna nost. pravovjerac im. m. r., g. jd. pravovjerca - pravovjernik, onaj koji je pravovjeran, koji ima pravu vjeru, pravovjernica im. . r., v. jd. pravovjernice - ena pravovjernik, pravovjernik im. m. r., g. jd. pravo vjernika - ovjek istinski odan vjeri, koji vjeruje cijelim svojim biem, pravi vjernik. pravovjernost im. . r., g. jd. pravo vjernosti, instr. jd. pravovjernou!pra vovjernosti - osobina i stanje pravovje rnih; pravovjerstvo, pravovjerstvo/pravovjerstvo im. s. r. vjerovanje pravovjernih; pravovjernost, pravovremen/pravovremen prid., odr. v. pravovremeni!pravdvremeni - blago vremen, koji se deava u pravo vrijeme, pravozastupnik! prid. odr. v. - koji se odnosi na pravozastupnike, koji im pri pada, odvjetniki, advokatski. pravozastupnik! pril. - na pravozastu p n ik ! nain, kao pravozastupnik, od vjetniki, advokatski. pravozastupnik im. m. r., v. jd. pravozastupnie, n. mn. pravozstupnici, g. mn. pravozastupnik - onaj koji koga pravno zastupa; odvjetnik, advokat.

prazametak prazametak im. m. r., g. jd. prazmetka najstariji, prvobitni zametak ega, za metak od koga ta poinje, prazan prid., odr. v. prazni - ispranjen, bez iega u sebi; prenes. od koga nema koristi, isprazan; duhovno pust. praziluk im. m. r. - prasa, praznian prid., odr. v. praznini - koji se odnosi na praznik, prazniki; svean; raspoloen, radostan, veseo, prazniki prid. odr. v. - koji se odnosi na praznik, praznini; sveani, praznik im. m. r., g. jd. praznika , v. jd. praznie , n. mn. praznici, g. mn. pra znika, dat.-instr.-lok. mn. praznicima blagdan;sveani dan. praznina im. . r., g. mn. praznina ispranjen prostor; praznoa; osobina onoga to je prazno; nedostatak ega; prenes. duhovna usamljenost, ispranjenost. prazniti (se) gl. nesvr., prez. praznim (se) - initi neto praznim odstranjujui njegov sadraj; siromaiti; postajati prazan, ispranjavati (se); osiromai vati. prazno pril. - bez sadraja; isprazno, pu sto, uplje; ogoljeno, golo. praznoa im. . r. - ispranjenost, pra znina; stanje onoga to je ispranjeno; bezizraajnost. praznoglav prid., odr. v. prazndglavi koji je prazne glave, praznoglavac; u pljoglav, umno ogranien, koji ne umije da misli; neznalica, praznoglavac/praznoglavac im. m. r., g. jd. prazno glvca!praznd glavca, n. mn. prazno glvci!prazno glavci, g. mn. praznoglavaca/praznoglavaca - upljogla vac, ovjek ija je glava prazna, koji ne umije da misli, mutavac, praznoglavica im. . r. - upljeglavost, bezumlje, praznoglavost; praznoglavo ponaanje; praznoglava osoba, praznoglavost im. . r., g. jd. praz.noglavosti, instr. jd. praznoglavou/prazndglavosti - praznoglavica, upljegla vost; osobina onoga k o je praznoglav, praznogovorljiv prid., odr. v. praz.nogovorljivi - koji govori prazne, nesadrajne rijei, koji prazno govori.

762 praznohod prid., odr. v. prazno hodi koji beskorisno hoda, bez efekta, bez koristi, koji samo stvara gubitke, praznohod im. m. r. - hod bez ikakvog uinka, prazan hod. praznokesi im. m. r., pejor. - siromah, onaj koji nema novca, ija je kesa prazna. praznorjean/praznorjean prid., odr. v. praznorjeni/praznorjeni - praznorjeiv. praznorjeiv prid., odr. v. praznorjeivi ovjek koji isprazno govori, koji mno go govori a malo ili nita ne kae. praznorjeivo pril. - na praznorjeiv na in, prazno, bez znaenja, praznorjeivost im. . r., g. jd. praz.norjeivosti, instr. jd. praznorjeivou! praznorjeivosti - prazan govor, govor radi govora; osobina praznorjeivih lju di. praznorjeje im. s. r. - prazan, bezna ajan, bezvrijedan govor, blebetanje, praznoslovlje, praznoruk prid., odr. v. praznoruki - koji je prazne ruke, siromaan, praznoslovlje/praznoslovlje im. m. r. praznorjeje. praznost im. . r., g. jd. prznosti, instr. jd. prazno stilpraznou - praznina, praznovanje/praznovanje gl. im. s. r. od praznovati, praznovati/praznovati gl. nesvr., prez. praznujem - proslavljati, slaviti; slav ljem, sveanou obiljeavati kakav znaajan datum; odmarati se, ne raditi, uivati odmarajui se. praznovjerac/praznovjerac im. m. r., g. jd. praznovjerca!praznovjerca, - praz no vjernik, nevjernik, onaj koji je suje veran, koji vjeruje u djelovanje nepri rodnih sila. praznovjeran/praznovjeran/praznovje ran prid., odr. v. praznovjerni!prazno vjerni!praznovjerni - koji ne vjeruje u objavljene vjere; sujevjeran, koji vjeru je u sve i svata; koji se dri prazno vjerja. praznoverica im. . r. - praznovjerje, praznovjerje/praznovjerje im. s. r. nevjerovanje u objavljene vjere; sujevjerje; primitivno vjerovanje u mo ne prirodnih sila.
praznovjerka/praznovjerka

763 im. . r., dat. jd. prdznovjerki!praznovjerki, g. mn. prdznovjerki!praznov jerki - ena praznovjerac.

pronos

previtost im. . r., g.jd. previtosti,

instr. jd. previtou!previtosti - oso bina onoga k o je previt, pohotljivost. prica im. m. i . r. - obino mala naprasita osoba, svaalica, priti se gl. nesvr., prez. pri se - dizati nos, oholiti se, nadimati se; biti strano ljut, reati na koga; pariti se (za jareve); imati seksulani odnos, prkalo im. s. r., hip. - eprkalo, onaj koji voli da prka, eprka, prkanje gl. im. s. r. - eprkanje po emu, traenje preturanjem. prkarija im. . r., pejor. - ono to je sprkano, nevrijedno, sitnica, sitne, sitnarija. prkati gl. nesvr., prez. prkam - e prkati po emu, preturati traei sitnice, prvar/prvar im. m. r., g. jd. prvral pfvara - ovjek koji dri prvarnicu, koji pr vari; prost kuhar, prvarenje gl. im. s. r. - rad u prvarnici; pripremanje jednostavne hrane, prvariti gl. nesvr., prez. p kvarim - ra diti u prvarnici; drati prvarnicu; pripremati obina jela. prvarnica im. . r. - gostionica s jeftinom i jednostavnom hranom; loa i neuredna gostionica, pra im. m. r., hip. - prculjak, vro, malia, sitan simpatian djeai, prast prid., odr. v. pr asti - kratak i na kraju uzdignut (nos), prav. prav prid., odr. v. pr ta v i - prast, pravost im. . r., g. jd. pravosti, instr. jd. pr av os u!pravoti - osobina ono ga k o je prast, to je prasto. prenje gl. im. s. r. - pravljenje prtine, prenje gl. im. s. r. - noenje s uprtama. prenje gl. im. s. r. - durenje, podizanje nosa. prija im. . r. (gr.) - imovina koju udavaa nosi u miraz; miraz; batina, nasljedstvo; oevina, aevina. prija im. . r. (gr.), g. jd. prija, g. mn. prija - lan porodine prije; nasljednik oevine, priti se gl. nesvr., prez. prim se - ljutiti se, duriti se isturajui usne u znak ne zadovoljstva ili protesta; mrtiti se di ui nos. pronos prid., odr. v. pronosi - koji je prastog nosa.

praznovjernlk/praznovjernlk/praznovjernlk im. m. r., g. jd. praznovjernika!

praznovje mika!praznovje mika, n. mn. praznovjernim!praznovjernim!praznovj ernici, g. mn. praznovjernika!praznovjernika!praznovje mika - praznovjerac. praznovjerno/praznovjerno pril. - na praznovjeran nain, kao praznovjemici. Praanin im. m. r., n. mn. Prazani stanovnik Praga; ovjek koji je roen u Pragu. Praanka im. . r., dat. jd. Praanki, g. mn. Praanki - ena iz Praga; stano vnica Praga; ona koja je rodom iz Praga. praivotinja/praivotinja im. . r. prvobitna, najstarija ivotinja, pranjenje gl. im. s. r. - ispranjavanje, injenje ega punog praznim; osloba anje vika energije; emotivno osloba anje. prca/pica im. . r., pejor. - sitna, malena ali energina ena; hip. sitna djevoji ca. prcoljak im. m. r., g. jd. prcoljka, n. mn. prcoljci, g. mn. pkoljaka, dat.-instr.lok. mn. prcoljcima - prculjak. prculjak im. m. r., g. jd. prculjka, n. mn. prculjci, g. mn. p ku lja ka , dat.-instr.lok. mn. prculjcima, pejor. - nizak, patuljast ovjek, patuljak; neugledno dijete; hip. sitan djeak, djeai, vro; prenes. beznaajan, nevrijedan ovjek, pr im. m. r., g. jd. pra, n. mn. p k e v i zool. jarac; rasan jarac, jarac za oplod nju; prenes. starmali. prak im. m. r., g. jd. prka, n. mn. prci, g. mn. praka - nabusit ovjek, sva alica; bot. divlji graak, prast prid., odr. v. pr asti - koji je slian pru. pre im. s. r. g. jd. preta - jari, kozli, prenje gl. im. s. r. - vrijeme oplodnje koza, oploavanje koza; dizanje nosa, oholost, nadimanje; seksualni odnos, pretina im. . r. - jaree meso, previna. previna im. . r. - pretina. previt prid., odr. v. previti - koji je snaan kao pr; pohotljiv, pohotan.

preambula
preambula im. . r. (fr.) - uvodni dio; uvod; predgovor; prenes. posredno ka zivanje, zaobilaenje, okolianje, prebaca im. m. r., g. jd. prebaca, n. mn. prebaci , g. mn. prebaca obinije: prebaciva. prebaciti (se) gl. svr., prez. prebacim (se) - baciti (se) s jednog mjesta na drugo; baciti (se) preko ega; ovla (se) nabaciti; premjestiti, prenijeti, prevesti (se) preko ega; uzvriti prebaaj, nad maiti; prenes. zaduiti, ovlastiti, pre nijeti na drugoga; prekoraiti dogo voreni rok, prigovoriti kome. prebaciti gl. svr., prez. prebacim uputiti prigovor, prigovoriti, zamjeriti, prebaciva im. m. r., g. jd. prebacivaa, n. mn. prebacivi , g. mn. prebacivaa - onaj koji ta prebacuje; naprava za prebacivanje struje iz jednog u drugi smjer. prebacivanje gl. im. s. r. od prebacivati, prebacivati (se) gl. nesvr., prez. preba cujem (se), trp. prid. prebacivan - vriti prebacivanje, bacati s jednog mjesta na drugo; baciti preko ega; prelaziti; pre mjetati; bacati dalje od drugih, vriti prebaaje, nadmaivati; prigovarati, upuivati kome prigovor, prebaaj im. m. r., lok. jd. prebaaju! prebaaju - pogodak dalje od cilja; uinak bolji od oekivanog, premaaj. prebaen prid., odr. v. prebaeni - pre veden, prenesen, premjeten; koji je baen iza cilja, dalje od cilja; iji je uinak bolji od oekivanog, premaen. prebdjeti gl. svr., prez. prebdim, trp. prid. prebdjeven - cijelo vrijeme pro vesti bdijui; sve vrijeme provesti u bdijenju. prebijanje gl. im. s. r. - prelamanje, slamanje; pretjerano udaranje; poravna vanje rauna. prebijati (se) gl. nesvr., prez. prebijam (se), trp. prid. prebijan - prelamati, slamati (se); previe tui; muiti se leei na emu neudobnom; potucati se, skitati; izravnavati raune dodavanjem ili oduzimanjem ega. prebijen prid., odr. v. prebijeni - pre lomljen, slomljen; polomljen; pretuen; poravnat, sravnjen.

764 prebijeno pril. - polomljeno, slomljeno; prenes. skrhano, iscijeeno, bez snage, prebijenost im. . r., g. jd. prebijenosti, instr. jd. prebijenou/prebijenosti stanje onoga ko je prebijen ili to je prebijeno. prebiranje gl. im. s. r. - trijebljenje, paljivo pregledanje, razabiranje; pre traivanje ega premetanjem; prenes. premetanje po mislima, prisjeanje; pretresanje misli, preispitivanje, prebiranje gl. im. s. r. - jednolino do dirivanje, doticanje ega prstima. prebirati (se) gl. nesvr., prez. prebiram (se) - trijebiti, paljivo (se) pregledati, razabirati; pretraivati ta premetanjem; paljivo pregledati, pretresati; prenes. premetati po mislima, prisjeati se; pretresati misli, detaljno (se) preispiti vati. prebirati (se) gl. nesvr., prez. prebirem (se) - jednolino dodirivati, ovla do ticati prstima, prebiti (se) gl. svr., prez. prebijem (se), trp. prid. prebijen - prelomiti, slomiti (se); pretui; poravnati raune, prebivalite im. s. r. - mjesto stalnog boravka; mjesto prebivanja; boravite, prebivanje gl. im. s. r. - boravak, bo ravljenje; stanovanje, prebivati gl. nesvr., prez. prebivam stanovati, ivjeti gdje; boraviti, nalaziti se gdje. prebjei/prebjegnuti gl. svr., prez. prebjegnem , rad. prid. prebjegao - bjeei pred im stii na drugu stranu, izbjei, prebjeg im. m. r., v. jd. prebjee, n. mn. prebjezi , g. mn. prebjega, dat.-instr.lok. mn. prebjezima - prebjeglica, onaj koji je gdje prebjegao, prebjeg im. m. r. , n. mn. prebjezi , g. mn. prebjega, dat.-instr.-lok. mn. prebjezi ma - bijeg s jednog mjesta na drugo, prebjegavanje. prebjegavanje gl. im. s. r. od prebjega vati. prebjegavati gl. nesvr., prez. prebjegavam - bjeati pred nevoljama ili na siljem iz jednog mjesta u drugo, iz je dne zemlje u drugu; izbjegavati nesreu bjeei pred njom. prebjeglica im. m. i . r., v. jd. prebjeglice/prebjeglico - prebjeg, onaj koji je gdje prebjegao; koji je bjeei izbjegao nesreu ili nevolju, izbjeglica, prebjeglicln/prebjegliin prid., odr. v. koji se odnosi na prebjeglica, koji joj pripada. preblag prid., odr. v. preblagi - previe blag; prenes. mlak, pretjerano osjea jan. preblijed prid., odr. v. preblijedi- previe blijed; suvie, veoma blijed; izrazito blijed. poblijedjeti gl. svr., prez. preblijedim postati blijed; naglo postati izrazito bli jed. prebljeivanje gl. im s. r. od prebljeivati. prebljeivati gl. nesvr., prez. prebljeu jem - s vremena na vrijeme poblijedjeti, postajati blijed, prebogat prid., odr. v. prebogati - previe bogat; raskoan; dragocjen, veoma vri jedan, skupocjen, prebogato pril. - veoma bogato, raskono, obilno; skupocjeno, dragocjeno, prebojadisati gl. svr. (tur.), prez. pre bojadi em - nanijeti novu boju, obojiti, preboj iti. prebojiti gl. svr. (tur.), prez. prebojim, trp. prid. prebojen - premazati bojom, ponovo obojiti; obojiti drugom bojom, prebol im. m./. r., g. jd. prebola/preboli - stanje bolesnika poslije bolesti, ozdra vljenje, prebolijevanje. prebolijevanje gl. im. s. r. - prebol, nadilaenje bolesti, ozdravljanje. pobolijevati gl. nesvr., prez. prebolijevam - nadilaziti bolest, uspjeno se boriti s boleu, preboljeti gl. svr., prez. prebolim, trp. prid. preboljeti - savladati bolest, ozdraviti, izlijeiti se; pretrpjeti, iz drati bolest; prenes. prealiti, zabora viti. preboraviti gl. svr., prez. prebdravim provesti vrijeme boravei gdje, pro boraviti. prebrajanje gl. im. s. r. od prebrajati, prebrajati gl. nesvr., prez. prebrajam vriti prebrajanje, iznova brojati, pre brojavati. prebran prid., odr. v. prehrani - koji je prebiranjem oien.

765

prebrojavati
prebranac im. m. r., g. jd. prebranca, n. mn. prebranci, g .m n . prebranaca, vrsta graha; jelo od posebne vrste krupnog graha, prebrati gl. svr., prez. preberem/preberem - paljivo pretraiti, pregledati; prebirajui oistiti, prebrditi gl. svr., prez. prebrdim - prei preko brda, savladati brdo; prenes. savladati, ukloniti veliku prepreku, pre broditi, uspjeti u emu tekom, prebrinuti gl. svr., prez. prebrinem osloboditi se brige, zavriti s brigom, rijeiti problem koji je zadavao brigu, prebrisati gl. svr., prez. p reb riem obrisati; briui oistiti, izbrisati; pre kriiti, precrtati; prenes. zaboraviti; uiniti nitavnim, nevrijednim, nevae im. prebroditi gl. svr., prez. prebrodim, trp. prid. prebroen - preploviti brodom; prenes. savladati tekoe, rijeiti nastale probleme; s mukom savladati, prebrodiv prid., odr. v. prebrddivi - koji se moe prebroditi; prenes. koji je uprkos brojnim potekoama rjeiv, sa vladiv. prebrodivost im. . r., g. jd. prebrodivosti, instr. jd. prebrddivou/prebrodivou - mogunost prebroenja; prenes. mogunost ili sposobnost savladavanja ega. prebroavanje gl. im. s. r. od prebroavati. prebroavati gl. nesvr., prez. prebroavam - vriti prebroavanje; prenes. s mukom savladavati, rjeavati poteko e. prebroen prid., odr. v. prebroeni preplovljen; prenes. koji je s mukom savladan, zavren, pobijeen, prebrojan prid., odr. v. prebrojani - koji je brojan; koji je bio prisutan u vrijeme prebrojavanja, prebrojati/prebrojiti gl. svr., prez. pre brojim - sve redom brojati, izbrojati; brojanjem odrediti taan broj; pogrije iti, zbuniti se u brojanju, prebrojavanje gl. im. s. r. od prebro javati. prebrojavati gl. nesvr., prez. prebroja vam, trp. prid. prebojavan - vriti pre brojavanje; brojati sve redom.

prebrz/prebrz
prebrz/prebrz prid., odr. v. prebrzi/ prebrzi - previe brz; izrazito brz; mno go bri nego to je potrebno, prebuan prid., odr. v. prebiini - previe buan, koji stvara preveliku buku; pre glasan. prebuno pril. - s mnogo buke, suvie bu no; preglasno, prebujan prid., odr. v. prebujni - previe bujan; raskono, odve bujan. prebukirSnje gl. im. s. r. (fr.) od prebu kirati. prebukirati gl. svr. (fr.), prez. prebukram - previe zbiti, prepuniti, pre trpati; napraviti tjeskobu, guvu, precijeniti gl. svr., prez. precijenim ocijeniti veom ocjenom nego to je realno; dati emu viu cijenu od nje gove vrijednosti; prenes. oekivati od koga vie nego to on moe pruiti; imati o kome bolje miljenje nego to on to zasluuje, precijenjen prid., odr. v. precijenjeni koji je dobio viu ocjenu od one koju zasluuje; prenes. u ije se sposobnosti vjerovalo vie nego to one vrijede, precijepiti gl. svr., prez. pre cijepim jednim zamahom, cijepom podijeliti na dvoje. preciozan prid. (lat.), odr. v. precizni skup, vrijedan, dragocjen; prenes. pre tjeran, neprirodan, izvjetaen, precioznost im. . r. (lat.), g. jd. precioznosti, instr. jd. precioznou/precioznosti - osobina onoga ko je preciozan, dragocjenost; prenes. izvjetaenost, pretjeranost; svojstvo onoga to je preciozno, skupocjenost. precizan prid. (fr.), odr. v. precizni taan, precizno odreen; detaljan; pra vilan; jasan i razgovijetan, preciziran prid. (fr.), odr. v. precizirani koji je precizno odreen, detaljno dogo voren. precizlranost im. . r. (fr.), g. jd. preciziranosti, instr. jd. preciziranou/preciziranosti - osobina onoga to je pre cizirano. preciziranje gl. im. s. r. (fr.) - detaljisanje, precizno odreivanje pojedinosti, precizirati gl. svr. (fr.), prez. precizirani - obavljati preciziranje, precizno, deta ljno odrediti.

766 preciznost im. . r. (fr.), instr. jd. preciznou/preciznosti - osobina ono ga koji precizira; svojstvo onoga to je precizirano, precjenjivanje gl. im. s. r. od precjenji vati. precjenjivati gl. svr., prez. precjenju jem , trp. prid. precjenjivan - vriti pre cjenjivanje; davati kome ili emu viu, bolju ocjenu od one koja mu pripada, precrt im. m. r. - ono to je precrtano, nacrtana kopija, precrtati gl. svr., prez. precrtam , trp. prid. precrtan - crtom prekriiti; prema uzorku isto nacrtati, nainiti crtanu ko piju, precrt, precrtavan prid., odr. v. precrtavani koji je vie puta precrtom kopiran; vie puta crtom krian, precrtavanje gl. im. s. r. od precrtavati, precrtavati gl. nesvr., prez. precrtavam kriati crtom; kopirati precrtavanjem, precvikati/precvikovati gl. svr. (njem.), prez. precviham/precvikujem - probu iti; jednim pokretom presjei neto, precvjetati gl. svr., prez. precvjetam, trp. prid. precvjetan - previe iscvjetati; cvjetati poslije roka; prenes. biti klimakterian. precvj eta vanje gl. im. s. r. od precvjetavati. precvjetavati gl. nesvr., prez. precvj etavam - cvjetati i poslije prirodnog vre mena cvjetanja. prea im. . r. - ee: vratilo, gimna stika sprava, preac im. m. r., g. jd. preaca - preica, bri i krai put; kratica, prijeki put. preaga/preaga im. . r., dat. jd. preagi /preagi , g. inn. preaga - preka, poprena obla greda, motka postavlje na da ta razdvoji, podijeli, pregradi ili spoji; poprena daica na ljestvama; prepreka, zapreka; medic. dijafragma; modanica, preagm/priagin i preagln/preagin prid. odr. v. - koji je u vezi s preagom, njen dio; koji joj pripada, preanica im. . r. - preaga, preasnost im. . r., g. jd. preasnosti, instr. jd. preasnou/preasnosti - sve tenika titula, preuzvienost. preastan prid., odr. v. preasni - suvie astan, onaj koji pretjerano uva svoju ast; veoma potovan; sveti, pree/pree pril. - vanije, bitnije, blie, potrebnije, preest prid., odr. v. preesti - pretjerano, previe est, est u najveoj mjeri, preesto pril. - previe esto, veoma e sto, suvie esto, preeljati gl. svr., prez. preeljdm, trp. prid. preeljan - po drugi put ie ljati; ponovo prebrati; prenes. paljivo pretraiti, prebiskati, pretitrati. preica im. . r., g. mn. preica - preac, preice pril. - preicom, kraim putem, prijeko, na prijek nain, preist prid., odr. v. preisti - previe, pretjerano ist, veoma ist. preista im. m. r., g. jd. preista , n. mn. preistai - stroj za preiavanje ega; materijal koji ima ulogu preistaa; onaj koji radi na stroju za pre iavanje, preistiti gl. svr., prez. preistim, trp. prid. preien - ponovo oistiti; izvri ti novo preiavanje; prenes. oistiti tekst od nejasnoa, izbaciti sve to uno si smutnju, nejasnost, to je nerazu mljivo. preiavanje gl. im. s. r. od preiavati. preiavati gl. nesvr., prez. preiavam, trp. prid. preiavati - preiivati, obavljati preiavanje ega; po novo istiti, dotjerivati, preien prid., odr. v. preieni - koji je pretrpio ienje, oien; jasan, razu mljiv, ist. preiivati gl. nesvr., prez. preiujem - preiavati. preka im. . r., dat. jd. preki, g. mn. preki/preaka - poprena greda, prea ga, prenica; sport, gornja greda na golu; stativa, branik, prekica im. . r., em. - mala preka, preagica, gredica, prenik im. m. r., n. mn. prenici g. mn. prenika, dat.-instr.-lok. mn. prenicima - mat. linija koja spaja dvije su protne take kruga i prolazi kroz nje govo sredite, rjee: prijenik. preuati gl. svr., prez. preuim, trp. prid. preuen - sve vrijeme provesti uei; itavo vrijeme uati.

767

predan
preuti gl. svr., prez. preujem - ne uti ono to je trebalo uti; ne uti sasvim dobro. prei/prei gl. svr., prez. preem idui stii, premjestiti se na drugu stranu; prevaliti neko rastojanje; promijeniti prebivalite; rairiti se na druge; preko raiti neku granicu; pretei; proi mimo koga. preoriti gl. svr. (pers.), prez. preorim razg. prespavati; provesti vrijeme ne vidjevi nita; provesti vrijeme zaslije pljen ljubavlju. pre prijed. - ispred, s prednje strane, predaki prid. odr. v. - koji je svojstven precima, koji se odnosi na pretke, predaki pril. - kao preci, na predaki nain. predah im. m. r., n. mn. predasi, g. mn. predaha, dat.-instr.-lok. mn. predasima - kratak odmor; pauza, stanka, predahnuti gl. svr., prez. predahnem uzeti predah; osjetiti olakanje, odahnu ti; nakratko se odmoriti, predahnjrvanje gl. im. s. r. od predahnjivati. predahnjivati gl. nesvr., prez. preahnjujem - povremeno uzimati predah radi odmora, kratko se odmarati; s vre mena na vrijeme smanjivati tempo, brzinu radi odmaranja, predaja im. . r. - isporuka, isporuivanje ega; odustajanje od daljnje borbe; ne pisana historija, usmena tradicija, pre danje. predajnl prid. odr. v. - koji se odnosi na onoga koji predaje, isporuuje. predajnik im. m. r., n. mn. predajnici, g. mn. predajnika, dat.-instr.-lok. mn. pre dajnicima - ureaj za odailjanje signa la, odailja, predak im. m. r., g. jd. pretka, n. mn. prei, g. mn. predaka, - krvni srodnik u dalekoj prolosti; ono to emu pret hodi. predalek prid., odr. v. predaleki - veoma dalek, isuvie, pretjerano dalek, predaleko pril. - isuvie daleko, veoma daleko. predan prid., odr. v. predani - privren, odan, portvovan; isporuen, predat.

predaniti
predaniti gl. svr., prez. predanim - pro vesti negdje dan; doekati negdje drugi dan, prenoiti, predano pril. - privreno, odano, portvovano; s ljubavlju, s uvaavanjem; po stojano. predanost im. . r., g. jd. predanosti, instr. jd. predanou!predanosti - pri vrenost, odanost, portvovanost, oso bina onoga ko je predan, predanje im. s. r. - usmena tradicija, nepisana historija; ono to se prenosi s koljena na koljeno, predaja, predanjivanje gl. im. s. r. od predanjivati. predanjivati gl. nesvr. i uest., prez. predanjujem - provoditi dane; boraviti gdje cijeli dan; provoditi vrijeme tokom dana. predareljiv prid., odr. v. predarezljivi suvie, pretjerano dareljiv, predareljivo pril. - pretjerano, previe, suvie dareljivo, predareljivost im. . r., g. jd. predareljivosti, instr. jd. predarezljivoulpredarezljivosti - pretjerana dareljivost, osobina onih koji su previe dareljivi, predati (se) gl. svr., prez. predam {se), trp. prid. predat/predan - dati kome u ruke, uruiti; dati na koritenje, ustu piti; odustati od borbe, takmienja, pre pustiti (se) sudbini, predatnica im. . r. - potvrda o onome to je predato, priznanica, predatnlk im. m. r., v. jd. predatnie , n. mn. predatnici, g. mn. predatnikd , dat.instr.-lok. mn. predatnicima - onaj koji se emu predaje, predittost im. . r., g. jd. predatosti, instr. jd. predatou!predatosti - stanje onoga koji se predaje emu; oputenost, stanje onoga ko je predat emu. predava im. m. r., g. jd. predavaa, n. mn. predavi, g. mn. predavaa - onaj koji dri predavanje, koji predaje; uni verzitetsko nastavniko zvanje, predavaev prid. odr. v. - koji pripada predavau, predavakl prid. odr. - koji se odnosi na predavae. predavaki pril. - kao predavai, na predavaki nain.

768 predavanje gl. im. s. r. - usmeno kazi vanje o nekoj temi; ono o emu se govori, predaje, teorijski as. predavaonica im. . r. - prostorija u kojoj se dre predavanja, uionica, sala za predavanja; mjesto, prostorija u kojoj se ta predaje da se odatle gdje drugo urui. predavati (se) gl. nesvr., prez. predajem {se), trp. prid. predavan - vriti predaju, isporuivati, uruivati; odustajati od daljeg takmienja, posustaj ati u borbi; drati predavanje, predavno pril. - veoma davno, suvie davno, previe davno, predbrani prid. odr. v. - koji se odnosi na stanje prije braka, predbudul prid. odr. v. - koji se vri prije neke budue radnje; koji se odnosi na takvu radnju, predebeo prid, odr. v. predebeli - previe debeo, suvie debeo, pregojazan. preden prid., odr. v. preeni - koji je na stao u procesu predenja, predeno im. s. r. - stil., prea, predivo, predenje gl. im. s. r. - pravljenje pree, prediva, ispredanje. prederati/predrijeti gl. svr., prez. pre de rem!p r edr em, trp. prid. prederan! predrt - poderati preko sredine, razde rati, razdrijeti; prenes. duhovno ras trgnuti. predestinacija im. . r. (lat.) - predodreenje; prethodno odreenje, odree nje unaprijed, predestinlran prid. (lat.), odr. v. predestinirani - predodreen, prethodno odre en, odreen unaprijed, predestiniranje gl. im. s. r. (lat.) - vrenje predestinacije, predodreivanje, predestinirati gl. svr. (lat.), prez. predestiniram, trp. prid. predestiniran predodredi vati, unaprijed odreivati, prethodno odreivati, predgovor im. m. r. - uvod, uvodni tekst kao priprema za itanje knjige, predgovornik/predgovornik im. m. r., g. jd. pre govornika/pr edgovornika , n. mn. predgovornicilpredgovormci, onaj koji je govorio prije koga drugog, prethodni govornik; uvodniar, osoba koja uvodi u iji govor. predgradskl prid. odr. v. - koji se odnosi na predgrae, koji je na kraju grada, predgrae im. s. r. - naselje na kraju, na periferiji grada, rubno gradsko naselje, predigra im. . r. - uvodni dio umje tnikog muzikog ili pozorinog djela; sport, prethodna igra, igra pred glavni susret; uvodni dio igre; manji dogaaj kao uvod u mnogo vei i ozbiljniji, predijevanje gl. im. s. r. - promjena, mi jenjanje imena; ponovno sadijevanje si jena. preijevati gl. nesvr., prez. predijevam davati drugo, novo ime; vriti predije vanje, iznova sadijevati plastie sijena, predika im. . r. (lat.), dat. jd. predici, g. mn. predika - crkvena propovijed, pro dika. predikaonica im. . r. (lat.) - propovjeda onica, prostorija za obavljanje predika, predikat im. m. r. (lat.), g. jd. predikta, n. mn. predikati - gram. prirok, dio reenice kojim se najee kazuje ta radi subjekat; log. ono to se na sudu kazuje o predmetu, predikativan prid. (lat.), odr. v. predikativni- koji pripada predikatu, predikatnl/preikatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na predikat, predikator im. m. r. (lat.) - sveenik koji dri predike, propovjednik, predikatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na predikatore, koji im pripada, predikovanje gl. im. s. r. (lat.) od preikovati. pridikovati gl. nesvr. (lat.), prez. predikujem - govoriti, drati predike, pro povijedati. predilac im. m. r., g. jd. predioca, n. mn. predioci, g. mn. predilaca, dat.-instr.lok. mn. prediocima - onaj koji prede, prelac. predilekcija im. . r. (fr.) - unaprijed dato povoljno miljenje, izraena naklonost, simpatije, ljubav, predilica im. . r. - stroj na kome se prede i obrauje prea, predilja im. . r. - tekstilna radnica koja radi na predilici, na izradi i obradi pre e; ena koja prede, prelja, predio/predio i predjel/predjel im. m. r., g. jd. predjela!predjela, n. mn. predjeli!

769

predistraivanje
predjeli - dio nekog podruja; krajolik, pejsa; blizina, okolina, predionica im. . r. - prostorija ili zgrada u kojoj se prede; tekstilni pogon koji se bavi predenjem, predioniar im. m. r., v. jd. predioniaru! predioniare - radnik u predionici; za nimanje onoga koji radi na stroju za predenje. predioniarev prid. odr. v. - koji pripada predioniaru. predioniarka im. . r., dat. jd. predioniarki, g. mn. predidniarki - ona koja radi u predionici; ena predioniar. predioniarkui/predioniarkin prid. odr. v. - koji pripada predioniarki. predioniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na predioniare. predionikl prid. odr. v. - koji se odnosi na predionice. predispit/predispit im. m. r. - uvodni ispit, uslovni/uvjetni ispit, ispit kao provjera za izlazak na glavni ispit, predispitnl/predispitnl prid. odr. v. - koji se odnosi na predispit; koji se deava prije glavnog ispita, predisponiran prid. (lat.), odr. v. pre disponirani - predodreen; sklon e mu; nadaren za ta; unaprijed pripre mljen za ta. predisponlrano pril. (lat.) - na predispo niran nain, predodreeno; unaprijed pripremljeno, odreeno, predisponlranost im. . r. (lat.), g. jd. predisponiranosti, instr. jd. predisponiranou/predispdniranosti - osobina i stanje onoga ko/to je predisponirano. predispomranje gl. im. s. r. (lat.) - pre dodreivanje prema sklonostima, pri premanje unaprijed za ta. predisponiran gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. predisponiram - unaprijed raspo rediti, uiniti sklonim ka emu; pri premiti unaprijed za ta, osposobljavati za kakav posao, predistraga/predistraga im. . r., dat. jd. p redist rai!p redi trazi, g. mn. predi straga/predistraga - prethodna, uvodna istraga, istraga koja prethodi, koja je uslov za obavljanje glavne istrage, predistraivanje gl. im. s. r. - pripremni radovi prije glavnog istraivanja.

predistrafvati
predistraivati gl. nesvr., prez. prei stranjem - vriti, obavljati prethodna istraivanja bez ijih je rezultata nije mogue obaviti ili je oteano glavno istraivanje, predivo im. s. r. - niti kojima se tka; vu na, pamuk, konoplja, lan i sl. vlakna koja se upredaju u niti; prea, predizborni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme i aktivnosti prije izbora; koji se odnosi na period pred izbore, predjelnl/predjelnl prid. odr. v. - koji se odnosi na predio, predjel, koji pripada ili potie iz nekog predjela, predjelo im. s. r., g. mn. predjela - lagana hrana koja se slui prije glavnog jela. predjenuti gl. svr., prez. predjenem promijeniti ime, dati drugo ime, predjeti. prejeti gl. svr., prez. predijem - pre djenuti. predlaga im. m. r., g. jd. predlaga , n. mn. predlagi - onaj koji predlae, koji nudi prijedloge, predlagaev prid. odr. v. - koji potie od predlagaa, koji pripada predlagau. predlagaica im. . r. - ona koja koga/ta predlae, ena predlaga, predlagaicui/predlagaicin prid. odr. v. - koji se odnosi na predlagaicu, koji joj pripada. predlagakl prid. odr. v. - koji se odnosi na predlagae. predlagaki pril. - na nain predlagaa, kao predlagai. predlaganje gl. im. s. r. od predlagati, predlagati gl. nesvr., prez. predlaem davati, nuditi prijedloge, davati ideju kako neto rijeiti, predloak im. m. r., g. jd. predloka , n. mn. predloci, g. mn. predloaka , dat.instr.-lok. mn. predlocima - ono to slui kao uzor, uzorak; obrazac, model; ono po emu se ta radi, ispunjava, podmetak. predloen prid., odr. v. predloeni - koga su predloili, koji je izabran kao pri jedlog. preloenlk im. m. r., g. jd. predloemka - onaj koji je predloen, koga su pre dloili za kakvu ulogu, funkciju, za datak.

770 predloiti gl. svr., prez. predloim - dati prijedlog, ponuditi ideju kao rjeenje ega. predloljiv prid., odr. v. predldljivi - koji se moe predloiti, preljiv prid., odr. v. predljivi - koji se moe presti; koji se lahko prede, predmet im. m. r. - stvar koja se moe vidjeti i opipati; ono to se moe oblikovati, graa, materija; ono o emu se raspravlja; cilj, objekat radnje ili govora; sadraj, tema; nastavna oblast; sudski postupak; slubeni spis, akt. predmetak/predmetak im. m. r., g. jd. predmetka!predmetka, n. mn. predme ci/predmeci, g. mn. predmetaka!pred metaka - mali, sitni predmet, predmetni/predmetni prid. odr. v. - koji se odnosi na predmet, prednacrt im. m. r. - nacrt, akt koji pret hodni glavnom nacrtu, prijedlog nacrta, prednaobrazba im. . r. - predznanje, ono to treba ve znati da bi se ta razumjelo. prednost im. . r., g. jd. prednosti , instr. jd. prednou!prednosti - nadmo; pri vilegija, povlastica; preimustvo; dob ra, bolja strana, prenjaenje gl. im. s. r. od prednjaiti, prednjaiti gl. nesvr., prez. prednjaim ii ispred drugih, naprijed, imati pre dnost; biti u boljem poloaju; predvo diti. prednjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prednjake, prednjaki pril. - kao prednjaci, na prednjaki nain, prednjak/prednjak im. m. r., g. jd. pred njaka!prednjka, n. mn. prednjaci/prednjci , g. mn. prednjaka!prednjka onaj koji je prvi, koji prednjai, koji je ispred drugih i ima prednost; prednji zub, sjekuti; etnol. prednji konj u za prezi, predvodnik u stadu, prednji prid. odr. v. - koji je ispred dru gih; koji je naprijed, prednjica im. . r. - prednja strana; prednja strana odjee, prednjonepani prid. odr. v. - koji se odnosi na prednje nepce; gram. palatalni. predobar prid., odr. v. predobri - previe, suvie, pretjerano dobar. predobjava im. . r. - objava prije neke druge objave, nezvanina objava, predobro pril. - suvie, previe dobro, na predobar nain, predockan pril. - suvie dockan, predocno, ob. prekasno, predocno pril. - ob. prekasno, predoavanje gl. im. s. r. - ivopisno ka zivanje, prikazivanje ega sebi ili dru gima. predoavati gl. nesvr., prez. preddavam, trp. prid. preddavan - vriti predoavanje, predoiti gl. svr., prez. predoim slikovito, ivopisno ta zamisliti ili drugima kazati da to mogu zamisliti; iznijeti sve detalje, otvoreno rei, uka zati na ta. predodrediti gl. svr., prez. predddredim - unaprijed odrediti, pripremiti unapri jed, predisponiran. predodreen prid., odr. v. preddreeni unaprijed pripremljen, odreen; priordno sklon emu, predisponiran, predodreeno pril. - na unaprijed odre en, predodreen nain, predodreenost im. . r., instr. jd. predddreenou/predddreenosti - stanje onoga ko je ili to je predodreeno, predodreenje. predodreenje gl. im. s. r. - predodre enost. predodreivanje gl. im. s. r. od predo dredi vati. predodreivati gl. nesvr., prez. predodreujem - vriti predodreivanje, pret hodno, unaprijed odreivati; unaprijed pripremati za ta. predodba im. . r., g. mn. predodbi! predodaba - misaona predstava, doi vljaj ranije proivljenih emocija; slika, predstava o emu doivljenom, predodbenl prid. odr. v. - koji se odnosi na predodbu, predohrana im. . r. - prihranjivanje, preventivna dohrana, zatita biljaka od tetnih uticaja razliite naravi, predohraniti gl. svr., prez. preddhranim, trp. prid. preddhranjen - izvriti predohranu, preventivom dohranom za tititi biljke od tetnih uinaka razliite prirode; prihraniti.

771

predosjeaj
predohr anj ivanje gl. im. s. r. od predohranjivati. predohranjivati gl. nesvr. i uest., prez. predohrdnjujem - prihranjivati, vriti predohranu, preventivnom dohranom zatititi biljke od tetnih uinaka razli ite prirode, predojavanje gl. im. s. r. - pretjerano dojenje, dojenje do presitosti. predojavati gl. nesvr. i uest., prez. preddjavam - pretjerano dugo dojiti, dojiti do presitosti. predojiti gl. svr., prez. predojim - pre vie nadojiti, predominacija im. . r. (lat.) - nadmo, nadmonost, prvenstvo, prevaga, pred nost, preimustvo, predominant im. m. r. (lat.) - onaj koji je predominantan, predominantan/predominantan prid. (lat.), odr. v. predominantni/predominantni - koji je u prednosti, koji ima nadmo, prevagu; koji dominira; nad moan; pretean, predominantno/predominantno pril. (lat.) - na predominantan nain, preominantnost/predominantnost im. . r. (nlat.), instr. jd. predomindntnou! predominantnosti - osobina onoga ko/ to je predominantno. preomimranje gl. im. s. r. (lat.) od predominirati, predominirati gl. nesvr. (lat.), prez. predominiram - imati predominaciju; posjedovati prednost, nadmo, prevagu nad kim ili nad im; biti iznad drugih, predomisliti (se) gl. svr., prez. preddmislim (se) - promijeniti miljenje, opo vrgnuti, odrei se ranijeg miljenja, sta va, suda. predomiljaj im. m. r. - rezultat predomiljanja, promijenjeno miljenje; predomiljanje. predomiljanje gl. im. s. r. od predomiljati (se), predomiljaj (se) gl. nesvr., prez. preddmiljam (se) - mijenjati miljenje, ra zmiljati o promjeni ranijeg miljenja, predomiljen prid., odr. v. preddmiljeni - koji je pretrpio promjenu miljenja, promijenjen, predosjeaj im. m. r. - slutnja, intuitivno, prethodno osjeanje koje nije izazvano

predosjeanje
niim objektivnim, stvarnim da se neto moe dogoditi; predosjeanje, predosjeanje/predosjeanje gl. im. s. r. od predosjeati, predosjeati gl. nesvr., prez. pr edd sje am - instinktivno slutiti, intuitivno osjeati, nasluivati, prethodno osjeati niim objektivnim, stvarnim izazvan osjeaj da se ta moe dogoditi; imati predosjeaj, predosjeanje, predosjetiti gl. svr., prez. preddsjetlm unaprijed, prethodno osjetiti, slutiti, na slutiti da e se ta dogoditi, predosnovnl prid. odr. v. - koji je ispred osnovnog, koji je uslov da se dogodi osnovni. predostroan/predostroan prid., odr. v. prMostroznllpreo stroznl - koji ima predostronost, oprezan, paljiv, predostronost/predostronost im. . r., g. jd. predostronost!, instr. jd. predo stro n o s t! predostronost! i predostroznosu/predostroznosati - osobina onoga ko je predostroan; oprez, opre znost, panja, paljivost. predraun im. m. r. - predviena visina trokova i cijena; raun koji informie o cijeni ega, koji nije naplativ; raun prije glavnog rauna, predradnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na predradnike. predradnlk im. m. r., n. mn. predradnlci, g. mn. predradnlka - radnik koji pred vodi druge radnike, rukovodilac, ef. predradnja im. . r. - prethodna radnja, radnja koja se odvija(la) prije glavne radnje, uvodna radnja, predrag prid., odr. v. predragi - previe, suvie, pretjerano drag. predrasuda im. . r. - unaprijed postav ljen i prihvaen stereotipan sud, milje nje koje nije zasnovano na objektivnim injenicama nego na nedokazanim la nim tvrdnjama; besmisleno zaziranje od drugog i drugaijeg, predratni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme i dogaaje prije rata. predrevolucionaran prid. (fr ), odr. v. predrevolucionarnl - koji se odnosi na vrijeme i dogaaje prije revolucije, predriblati gl. svr. (engl.), prez. predriblam - sport, vjetim baratanjem lop tom, varkom zbuniti protivnikog igra

772 a i probiti se prema golu; prenes. slatkorjeivou prevariti sugovornika i okrenuti ga na pogrenu stranu . preriblovati gl. svr. (engl.), prez. predriblujem - ob. predriblati, predsezona im. . r. (fr.) - period, vri jeme, sezona prije glavne sezone, predsezonskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na predsezonu, koji joj pripada, predsjedanje gl. im. s. r. - ob. predsjeda vanje. predsjedatelj im. m. r., instr. jd. predsje dateljem - onaj koji predsjedava, koji obavlja dunost predsjednika; predsje davajui; predsjednik, predsjedati/predsjedati gl. nesvr., prez. predsjedam!predsjedam - ob. predsje davati. predsjedavajui poim. prid. odr. v. - onaj koji predsjedava sjednicom ili skupom meusobno ravnopravnih lanova, predsjedavanje gl. im. s. r. - voenje, upravljanje sjednicom ili skupom u ulo zi predsjedavajueg, predsjedavati gl. nesvr., prez. predsje davam - voditi sjednicu ili kakav skup zauzimajui mjesto predsjedavajueg; biti predsjednik; obavljati dunosti pre dsjednika. predsjednica/predsjednica im. . r. - e na predsjednik, predsjednicln/predsjednicln i predsjedniin prid. odr. v. - koji pripada predsjednici, predsjednik/predsjednik im. m. r., n. mn. predsjednici!predsjednici, g. mn. predsjednika/predsjednika - glavno, od govorno lice, osoba od drugih izabrana da bude na elu drave, kakvog drav nog organa, organizacije, ustanove, skupa, drutva; osoba koja predsjedava na skupovima; dravnik, predsjednikovanje/predsjednikovanje gl. im. s. r. - obavljanje predsjednikih dunosti. predsjednikovati/predsjednikovati gl. nesvr., prez. predsjednikujemlpredsjednikujem - obavljati predsjednike du nosti, biti predsjednik, predsjednitvo/predsjednitvo im. m. r. - kolektivni predstavnik koji upravlja dravom; vrhovno organizaciono-upravljako tijelo sastavljeno od meuso

773 bno ravnopravnih predstavnika; skup predstavnika kakvih radnih, politikih i dr. jedinica odgovornih za poloaj i rad tih jedinica onima koji su ih izabrali; zgrada u kojoj je smjeteno predsjedni tvo. predsjedniki/predsjedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na predsjednika, predskazanje/predskazanje gl. im. s. r. ukazanje, predznak; proroanstvo, predskazati gl. nesvr., prez. predskaem - unaprijed kazati ono to e se dogo diti, ukazati; kakvim neprirodnim poja vama dati znak, nagovjetaj ega to treba da se dogodi; prorei. predskazivao im. m. r., v. jd. predska ziv a o , g. jd. predskaziva, n. mn. pre dskazivao, g. mn. predskaziva - pro rok, proricatelj budunosti, predskazivaev prid. odr. v. - koji se odnosi na predskazivaa, koji mu pripa da. predskazivaica im. . r. - ena predskaziva, ona koja ta predskazuje; proro ica. predskazivaicln/preskazivaicin prid. odr. v. - koji se odnosi na predskazivaicu, koji joj pripada, predskazivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na predskazivae. predskazivaki pril. - na predskazivaki nain, kao predskazivai, proroanski, predskazivanje gl. im. s. r. od pred skazivao. predskazivati gl. nesvr., prez. predskazujem - unaprijed kazivati o onome to e se tek dogoditi, unaprijed ukazivati; kakvim neprirodnim pojavama davati znak, nagovjetaj ega to treba da se dogodi; proricati, predsmrtan f^id./jodr. v. predsmrtnl koji se dogaa neposredno pred smrt. predsoblje/predsoblje im. s. r. - mala prostorija odmah do ulaznih vrata; unutranji hodnik iz koga se ulazi u sobe; odjeljenje, prostorija ispred ne kog ureda iz koje se stranke upuuju u posebna odjeljenja, odnosno prostorije, predspis im. m. r. - raniji spis o istom predmetu. predsprema im. . r. - ranija sprema, prethodno zavrena kola.

predstavnik
predsrje/predsrje im. s. r. - srana pretkomora, predstanje im. s. r. - prethodno stanje, prijanje stanje; raniji nain ivljenja, predstava/predstava im. . r. - predo dba, mentalna slika, pojam, saznanje, shvatanje; pozorino umjetniko djelo; izvoenje pozorinog djela; prenes. neobian dogaaj, prizor; predstavlja nje. predstaviti (se) gl. svr., prez. predstavim (se), trp. prid. predstavljen - rei ta o kome, iznijeti, saopiti; prikazati (se), pokazati ta ili koga; odglumiti; upo znati koga s kim; zamisliti, izazvati u svijesti. predstavka/predstavka im. . r., dat. jd. predstavci!predstavci - zahtjev, pismeni podnesak kojim se trai rjeavanje ka kvog problema, predstavlja im. m. r., g. jd. predstavlja, n. mn. predstavljai - osoba koja koga ili ta kome predstavlja; glumac, predstavljaev prid. odr. v. - koji pripada predstavljau. predsta vij aki prid. odr. v. - koji se odnosi na predstavljae, koji je osobina predstavljaa; glumaki, predsta vij aki pril. - kao predstavljai, na nain predstavljaa. predstavljan prid., odr. v. predstavljani koji je u vie navrata pokazivan, prika zivan; vie puta upoznavan. predstavljanje gl. im. s. r. - prikazivanje; pokazivanje; upoznavanje, predstavljati gl. nesvr., prez. predsta vljam - vriti predstavljanje; prikazi vati; pokazivati; glumiti; upoznavati koga s kim. predstavljen prid., odr. v. predstavljeni pokazan, prikazan, odglumljen; koji je drugima objanjen, predstavnica/predstavnica im. . r. - ona koja koga predstavlja, ena predstav nik. predstavniki/predstavniki prid. odr. v. - koji se odnosi na predstavnike; koji se sastoji od predstavnika; koji iskazuje miljenje, zastupa interese predstavni ka. predstavnik/predstavnik im. m. r., n. mn. predstavnici!predstavnici, g. mn. predstavnika!predstavu Ika, dat .-instr.-

predstavnitvo
lok. mn. predstavnicima/predstavnici ma - onaj koji koga predstavlja, izra ava ije miljenje, nazore, poglede; koji zastupa ije ideje, zastupnik, predstavnitvo/predstavnitvo im. s. r. institucija koja koga predstavlja, pred stavniki ured kakve firme, ustanove, banke i sl. predstojati/predstojati gl. nesvr., prez. predstojim!predstdjim - ono to e biti u budunosti, to je obaveza u budu nosti. predstojei/predstojei prid. odr. v. koji se oekuje u budunosti kao oba veza, koji e biti, koji dolazi, predstojnica/predstojnica im. . r. (rus.) - ena koja se nalazi na elu kunog savjeta, nastoj nica, upraviteljica, predstojnik/predstojnik im. m. r. (rus.) n. mn. predstojnici/predstojnici, g. mn. predstojnika/predstojnika - ovjek koji predstavlja neku manju drutvenu usta novu; ovjek koji predstavlja kuni sa vjet, domar; starjeina; nastojnik; upra vitelj. predstoj niko vica/predstoj niko vica im. . r. (rus.) - predstojnikova ena, sup ruga predstojnika, predstraa im. . r. - vojn. straa prije glavne strae sa zadatkom da zatiti logor od iznenaenja; pomona straa; mjesto gdje je rasporeena prva, pomo na straa. prestrani prid. odr. v. - koji se odnosi na predstrae. presuton im. m. r. - vrijeme neposredno prije sutona, predvee; akam, predsutonski prid. odr. v. - koji se deava u presuton, pred sami suton, predve ernji; akamski. predasnlk im. m. r., n. mn. predasnici, dat.-instr.-lok. mn. predasnicima - e e: prethodnik, predkolski prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme kad dijete jo ne ide u kolu; koji se nalazi pred kolom, koji se deava pred kolom; koji se odnosi na vrijeme prije poetka rada kole, predtakmienje im. s. r. - prethodno ta kmienje na kojem se obavljaju pripre me i kvalifikacije za glavno takmie nje; kvalifikaciono takmienje.

774 predtekst im. m. r., n. mn. predtekstovi prvi, uvodni tekst, tekst ispred glavnog teksta; uvod, predgovor u knjievnim i naunim djelima, predteren im. m. r. (fr.) - sport, zemljite, teren koji se nalazi ispred glavnog tere na; pomoni teren, predtrka im. . r., dat. jd. predtrci, g. mn. predtrka - sport, takmienje koje se obavlja kao priprema prije glavne, ta kmiarske trke; kvalifikacijska trka. preturnlr im. m. r. (fr.), g. jd. predturnira, n. mn. predturniri - sport, pret hodni turnir kao priprema za glavno takmienje, predturnirski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na predtumir. predubijeen prid., odr. v. predubijeeni - koji ima predubjeenje, preduvjerenje; koji je s predrasudom, predubijeeno pril. - na predubijeen nain, s predubjeenjem. predubijeenost im. . r, g. jd. predubijeenosti, instr. jd. prediibijeenou! predubijeenosti - preduvjerenje, pred rasuda; osobina onoga koji je predubi jeen. predubjeenje im. s. r. - predrasuda, prethodno uvjerenje u ta bez uvjerlji vih dokaza, preduvjerenje. predubok prid., odr. v. preduboki - pre vie, suvie dubok, preduboko pril. - pretjerano duboko, su vie duboko, predudar/predudar im. m. r., g. jd. predudara/predudara - mu. znak za poe tak izvoenja muzikog djela koji se daje sputanjem podignute ruke; vers. jenoslona rije na poetku trohejske stope; medic. snaan srani napad, predinfarktno stanje; stanje organizma pred modani izljev, udar. predudarac im. m. r., g. jd. predudarca , n. mn. predudarci, g. mn. predudaraca, dat.-instr.-lok. mn. predudarcima sport, vrsta udarca u maevanju, predug prid., odr. v. predugi - predu gaak, previe, suvie, izuzetno dug. predugaak prid., odr. v. predugaki predug. predugo pril. - previe, suvie dugo, pre tjerano dugo.

775 preugovaranje gl. im. s. r. - sklapanje predugovora, predugovarati gl. nesvr., prez. predugdvaram - prethodno ugovarati o uslo vima poslovanja, praviti predugovor, predugovor/predugovor im. m. r. - ugo vor koji prethodi glavnom ugovoru, nacrt ugovora na osnovu koga e se sainiti i konani ugovor, predugovoriti gl. svr., prez. predugdvorim, trp. prid. predugdvoren - sainiti predugovor, dogovoriti se o elementi ma na kojima e se temeljiti ugovor, prediihitren prid., odr. v. preduhitreni koga su preduhitrili, prije koga su dru gi ta uinili, preduhitreno pril. - na preduhitren nain, prijevremeno, bre, ranije nego to tre ba. preduhitrenost im. . r., g. jd. preduhitrenosti, instr. jd. predidiitrenou/preduhitrenosti - brzina i sposobnost zapa anja i zakljuivanja, preduhitriti gl. nesvr., prez. preduhi trim , trp. prid. preduhitren - stii bre; preduzeti, uiniti ta prije nego drugi; sprijeiti ta predvidjevi da bi se to moglo dogoditi, predujam im. m. r., g. jd. predujma, n. mn. predujmovi - novac uzet prije zva nine plate, isplate, akontacija, predujmiti gl. svr., prez. predujmim , trp. prid. predujmljen - dati predujam; uzeti predujam. predumiljaj im. m. r. - unaprijed smi ljen plan o izvrenju kakvog (ne)djela prije nego se ono dogodilo; rezultat predumiljanja. preduimljanje gl. im. s. r. - planiranje predumiljaja, smiljanje kakvog plana prije izvrenja ega. predumiljati gl. nesvr., prez. predumiljam - planirati, smiljati kakav plan prije izvrenja ega. predupis im. m. r. - vrijeme planirano za prijavljivanje kandidata za upis. predupreaj im. m. r. - postupak predu preenja, predupreenje; preduhiaj. predupreenje gl. im. s. r. - obavljanje predupreaja, osujeenje ega, preduhienje.

preduzeti
predupreivanje gl. im. s. r. - obavljanje predupreenja, osujeivanje ega, preduhiivanje. p r e d u p r e d iti gl. nesvr., prez. predupreujem , trp. prid. predupreivan unaprijed spreavati ta; preduhitravati; ii prije drugih, prednjaiti u sprjea vanju ega. preduprijediti gl. nesvr., prez. predu prijedim, trp. prid. preduprijeen - pre duhitriti, prije drugih ta sprijeiti, za ustaviti. predurati gl. svr. (tur.), prez. preduram, trp. prid. preduran - strpljivo podnijeti; nekako izdrati, istrajati u emu. preduslov im. m. r. - preduvjet, to dolazi prije uslova, ono to je potrebno ispu niti da bi se ta ostvarilo, predusresti gl. svr., prez. prediisretnem - prijateljski koga doekati, primiti; presresti, iznenada zaustaviti, izii ko me u susret; prenes. unaprijed sprijei ti, preduhitriti, preduprijediti, predusretanje gl. im. s. r. od predusretati. predusretati gl. nesvr., prez. predusre em - prijateljski koga doekivati, pri mati; presretati, nenadano zaustavljati prolaznike, izlaziti kome u susret; pre nes. unaprijed spreavati, preduprede vati ta nepoeljno, predusretljiv prid., odr. v. predusretljivi prijateljski naklonjen, gostoprimljiv, ljubazan; koji rado, usrdno izlazi u susret. predusretljiv pril. - na predusretljiv na in, ljubazno, usrdno, gostoprimljivo, predusretljivost im. . r., g. jd. predu sretljiv osti, instr. jd. predusretljivou/ predusretljivost - usrdnost, gostopri mljivost, usrdna ljubaznost; osobina predusretljivih ljudi, preduvjet im. m. r. - preduslov, preduzee im. s. r. - poduzee, firma, tvrtka; tvornica, fabrika; organizacija koja obuhvata upravu, radnike, postro jenja, organizacone jedinice, preduzet prid., odr. v. preduzeti - podu zet. preduzetan prid., odr. v. predm etni poduzetan, preduzeti gl. nesvr., prez. preduzmem poduzeti.

preduzetnik
preduzetnik im. m. r., n. mn. predu zetnik, g. mn. preduzetnika, dat.-instr.lok. mn. preduzetnicima - poduzetnik, osoba koja umije organizirati i uspjeno ostvariti rezultate u poslu, preduzetnistvo im. s. r. - poduzetnitvo; zanimanje preduzetnika; posao kojim se bave preduzetnici. preduzetno pril. - poduzetno, preduzetnost im. . r., g. jd. preduzetno sti/preduzetnosti, instr. jd. preduzetnou/preduzetnou i preduzetnostiipreduzetnosti - poduzetnost, preduzima im. m. r., g. jd. preduzima, n. mn. preduzimi, g. mn. preduzima a - poduzima. preduzimaica im. . r. - ona koja se bavi preduzimanjem; preduzimljiva ena; poduzimaica. preduzimaki prid. odr. v. - koji se odno si na preduzimae, koji potie od pre duzimaa. preduzimaki pril. - vjeto, spretno, kao preduzimai, na preduzimaki nain, preduzimalac im. m. r., g. jd. preduzimaoca, n. mn. preduzimaoci, g. mn. preduzimalaca - preduzimatelj, predu zima. preduzimalak! prid. odr. v. - koji se od nosi na preduzimaoca. preduzimalaki pril. - kao preduzimaoci, na preduzimalaki nain, preduzimlji ve. preduzimanje gl. im. s. r. - poduzimanje, preduzimati gl. nesvr., prez. preduzi mani, trp. prid. preduziman - poduzima tipreduzimljiv prid., odr. v. preduzimljivi poduzimljiv. preduzimljivu pril. - poduzimljivo. preduzimljivost im. . r., g. jd. preduzi mljivosti, instr. jd. preduzimljivou/ preduzimljivosti - poduzimljivost. predvajanje gl. im. s. r. od predvajati, predvajati (se) gl. nesvr. i uest., prez. predvajam (se) - previjati na dvoje; previjanjem prekopola initi ta dvo strukim, udvojenim, duplim, predvee im. s. r., g. jd. predveera predveer. predveer im. . r., g. jd. predveeri, instr. jd. predeveerj u!predvee ri - vri

776 jeme u kasno popodne, suton, sumrak, akam. predvee(r) pril. - u vrijeme kasnog popodneva, pred samu veer, u suton, u sumrak, u akam, predveerak/predveerak im. m. r., g. jd. predveerka/predveerka, em. sumrai, prvi sumrak; predveerje, predveerje im. s. r. - prvi sumrak, predveer, vrijeme pre prvi mrak; pre nes. posljednji asi nekog perioda, do gaaja; vrijeme pred poetak nekog drugog dogaaja; crkv. veernja sluba, veernica. predveernji/predveernji prid. odr. v. koji se javlja predveer, sutonski, akamski; prenes. zakasnjeli, koji se deava pred sami poetak nekog drugog doga aja. predvidiv prid., odr. v. predvidivi - pred vidljiv, koji je mogue predvidjeti; koji se moe pogoditi; koji se moe plani rati. predvidivo pril. - predvidljivo, na pedvidiv nain; mogue; moda, predvidivost im. . r., g. jd. predvidiv osti, instr. jd. predvidivoulpredvidivosti predvidljivost, osobina ili stanje onoga to je predvidivo ili onoga ko je pred vidiv; mogunost predvianja, predvidjeti gl. nesvr., prez. predvidim, trp. prid. predvien - pogoditi ta e se dogoditi; planirati ta da se izbjegnu negativne posljedice dogaanja, predvidljiv prid., odr. v. predvidljivi predvidiv, predvidljivo pril. - predvidivo, predvidljivost im. . r., g. jd. predvidljivosti, instr jd. predvidljiv ou/pred vidljiv osti - predvidivost. predvianje im. s. r. od predviati, predviati gl. nesvr., prez. predviam planirati, pretpostavljati da e se neto dogoditi. predvien prid., odr. v. predvieni - koji je prehodno dogovoren; koji je unapri jed odreen, pripremljen ili planiran, predvjenani/predvjenanl prid. odr. v. - koji prethodi vjenanju, koji je uoi vjenanja. pre vjesnik/pred vjesnik im. m. r., v. jd. predvjesnie/predvjesnie, n. mn. predvjesniciJpredvjesnici, g. mn. predvjesnika/predvjesnika - onaj koji najavljuje vijest prije glavnog, zvaninog vjes nika, koji prethodi glavnom vjesniku, predvjeba im. . r., predvjezbi - pret hodna, pripremna vjeba prije glavne vjebe. predvodilac im. m. r., g. jd. predvddioca, v. jd. predvddioe, n. mn. predvddioci, g. mn. predvddilaca - predvoditelj, pre dvodnik, onaj koji koga/ta predvodi, koji ide ispred drugih, koji vodi druge, voa. pred vodilja im. . r. - ona koja predvodi, ena predvoditelj. predvoditelj im. m. r., v. jd. predvdditelju - predvodnik, predvodilac, predvoditeljski prid. odr. v. - koji se odnosi na predvoditelje, koji im prip ada, koji potie od predvoditelja, predvoditeljski pril. - kao predvoditelji, na predvoditeljski nain, pred voditeljstvo im. s. r. - sklonost, zanimanje predvoditelja, podvodni tvo. predvoditi gl. nesvr., prez. prevodim, trp. prid. predvoen - biti predvodnik, voa; prenes. biti prvi u nekom umjet nikom pravcu, predvodnica/predvodnica im. . r. - ona koja ide prva, koja predvodi, predvodnik/predvodnik im. m. r., n. mn. predvodnici!predvodnici, g. mn. pred vodnika/predvodnika, dat.-instr.-lok. mn. predvodnicima/predvodnicima predvodilac, onaj koji ide prvi, koji predvodi, voa. predvoenje gl. im. s. r. - voenje koga/ta idui ispred; preuzimanje vo deeg mjesta, predvojiti gl. svr., prez. predvojim, trp. prid. predvojen - previti ta na dva ista dijela, presaviti; podijeliti na dva dijela, na dvoje. predvojniki prid. odr. v. - koji se odnosi na period prije sluenja vojnog roka. predvoriti/predvoriti gl. svr., prez. predvdrim/predvdrim - provesti vrijeme dvorei, sluei koga. predvorje/predvorje im. s. r. - prostor ispred glavnih ulaznih vrata u javnim zgradama. predvornl/predvornl prid. odr. v. - koji je ispred dvora; koji pripada predvorju.

n i

prea
predvostruavanje gl. im. s. r. od predvostruavati. predvostruavati gl. nesvr. i uest., prez. predvostrudvdm - predvostruivati, predvajati, udvajati, duplirati; ini ti ta dvostrukim, duplim, predvojenim. predvostruen prid., odr. v. predvdstrueni - ojaan dvostruenjem, poduplan previjanjem napola, podvostruenje gl. im. s. r. od p o d vostruiti. podvostruiti gl. svr., prez. predvdstruim - previti, presaviti prekopola, poduplati previjanjem napola, p o d v o stru i vanje gl. im. s. r. od podvo strui vati. po d v o stru iv ati gl. nesvr. i uest., prez. predvostruujem - podvostruavati. predvrae im. s. r. - prostor ispred ulaz nih vrata. predzia im. . r. - zatitni vanjski zid; predzie. predzie im. s. r. - vanjski prednji odbra mbeni zidovi oko tvrava ili utvrenih gradova. predznak im. m. r., n. mn. predznaci, g. mn. predznaka, dat.-instr.-lok. mn. predznacima - znak koji nagovjetava, najavljuje kakav dogaaj; mat. znak ispred broja kojim se obiljeava njego va pozitivna (plus) ili negativna (mi nus) vrijednost, predznanje im. s. r. - znanje steeno prije poetka uenja; znanje koje se posje duje prije uenja; prethodno steeno znanje. predzorje im. s. r. - vrijeme pred zoru. predeludnik im. m. r., n. mn. predzeludnici, g. mn. predzeludnika - zool. pro ireni dio jednjaka u nekih insekata u kome se sitni hrana, preetvenl/predetvenl prid. odr. v. koji potie iz vremena prije obavljanja etve; koji pripada tom vremenu, predivot/predivot im. m. r., g. jd. predzivota/predlivta - ivot koji se odvijao prije sadanjeg ivota, prethodni ivot, ivot prije ivota. prea im. . r. - vunene ili lanene niti koje se upredaju u konac; predivo; prenes. vrsta jake ribarske mree od vrstog konca; pauina.

preanji
preanji/preanji prid. odr. v. - prija nji, raniji, proli; prethodni; koji se ve dogodio. preden prid., odr. v. preeni - koji se ve proao, koji je prilikom putovanja ostao iza. preefikasan/preefikasan prid. (lat.-fr.), odr. v. preefikasni/preefikasni - koji je previe djelotvoran, koji previe snano djeluje. preefikasno/preefikasno pril. (lat.-fr.) na preefikasan nain, preeksploatiranje/preeksploatisanje gl. im. s. r. (fr.-lat.-gr.) - pretjerano eksploatiranje/eksploatisanje, prekomjerno iskoritavanje, preeksploatirati/preeksploatisati gl. ne svr. (fr.-lat.-gr.), prez. preeksploatiram/preeksploatiem - preko mjere iskoritavati, previe eksploatisati/eks ploatirati. prefabrikat im. m. r. (lat.), g. jd. prefabrikta - tvornika preraevina, prefabrikovati gl. svr. (lat.), prez. prefabrikujem - tvorniki preoblikovati, pre raditi. prefarbati gl. svr. (njem.), prez. prefa rbam, trp. prid. prefarban - premazati bojom da se ne vidi ono to je ispod nje; zatiti bojom; obojiti, prefekt im. m. r. (lat) - starjeina, na elnik, naziv raznih ranijih zvanja u starom Rimu; mu. prvi pjeva, voa hora; upravnik policije, gradonaelnik; odgajatelj u odgojnim zavodima i do movima. prefektura im. . r. (lat) - starjeinstvo; zgrada u kojoj radi i boravi naelnik; gradska uprava; policijska uprava, preferans im. m. r. (fr.) - vrsta kartake igre s 32 karte i tri igraa, preferencija im. . r. (lat.) - vea naklo nost, prednost, isticanje, uvaavanje; preferiranje. preferencijal im. m. r. (lat.), g. jd. prefe rencijalan n. mn. preferencijli - meu dravni ugovor kojim drave koje su ga potpisale daju jedna drugoj razliite olakice u meudravnoj trgovini, sara dnji i sl. preferencijalan prid. (lat.), odr. v. preferencijalni - koji je povlaten; koji ima prvenstvo; kome je data prednost.

778 preferiran prid. (lat.), odr. v. preferirani - koji je dobio prednost, kome je una prijed dato prvenstvo, bolje mjesto u emu. preferiranje gl. im. s. r. (lat.) - davanje prednosti kome ili emu, stavljanje na prvo mjesto, bolje uvaavanje, istica nje; preferencija, preferirati gl. nesvr. (lat.), prez. prefe riram - davati prednost; stavljati na prvo mjesto; vie uvaavati, cijeniti, izdvajati od drugih, prefiks im. m. r. (lat.) - gram. prefiksalni morfem, predmetak, formant koji u tvo rbi rijei dolazi ispred korijena (up. pre+fiks). prefiksacija im. . r. (lat.) - gram. tvorba, izvoenje novih rijei pomou prefiksa, prefinjen prid. (njem.-fr.-tal.), odr. v. prefinjeni - koji je pretjerano fin; koji ima lijepe, suptilne manire, lijepo od gojen; koji je lijep, njean, tanahan, ureen, blistav, ist; koji je s ukusom odabran i ureen, prefihjeno pril. (njem.-fr.-tal.) - na supti lan, prefinjen, njean nain; osjeajno, tanahno, prelijepo, njeno; pretjerano fino. prefuijenost im. . r. (njem.-fr.-tal.), g. jd. prefinj enosti, instr. jd. profinjeno u!prefinjenosti - osobina onoga ko je prefinjen i stanje onoga to je prefinjeno; pretjerana finoa, preformacija im. . r. (lat.), g. mn. preformacija - preoblikovanje, transfo rmacija; davanje emu druge forme, drugog oblika, preformirati gl. svr. (lat.), prez. prefbrmiram - preoblikovati, transformirati; dati emu drugi oblik, promijeniti raniji oblik, dati emu drukiju formu, preformulacija im. . r. (lat.) - izmjena formulacije; preformuliranje, preformulisanje. preformiiliran prid. (lat.), odr. v. prefo rmulirani - prefolmulisan, koji je u formulaciji izmijenjen, formulacijski preoblikovan, preformuliranje/preformiilisanje gl. im. s. r. (lat.) od prefolmulirati/prefolmulisati. preformulirati/preformulisati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. preformuliram / preformitliem - mijenjati, promijeniti raniju formulaciju, izmijeniti formula ciju; davati, dati drukiju formulaciju, prefolmullran/preformulisan prid. (lat.gr.), odr. v. preformulisani!preformu lirani - koji je dobio drugaiju formu laciju. preforslran prid. (fr.), odr. v. preforsirani - vie optereivan nego to je trebalo; silom isturen u prvi plan; isforsiran; previe forsiran; preusiljen, prenapre gnut, prenapet, preforslrano pril. (fr.) - preusiljeno, prenapeto, prenapregnuto, previe forsira no, na preforsiran nain, preforsliranost im. . r. (fr.), g. jd. preforsiranosti, instr. jd. preforsiranou!pre f dr sirano ti - stanje onoga to je preforsirano. preforsiranje gl. im. s. r. (fr.) - pretjeri vanje, pretjeranost; prenagljivanje; pre tjerano isticanje, preforsirati gl. svr. (fr.), prez. preforsiram - pretjerati, prenagliti; pretjerano istaknuti. prefrigan prid. (tal.), odr. v. prefrigani prepreden, lukav; pokvaren, nepoten, prefriganac im. m. r. (tal.), g. jd. prefriganca, n. mn. prefrignci, g. mn. prefriganaca, dat.-instr.-lok. prefrigancima - lukav, prepreden ovjek bez po tenja, pokvarenjak, lukavac, prepre denjak. prefriganica/prefriganica im. . r. (tal.) prefriganka, ena prefriganac, lukava, prepredena ena. prefriganka im. . r. (tal.), dat. jd. prefriganki, g. mn. prefriganki - prefriganica. prefrigano pril. (tal.) - na lukav, prepre den, prefrigan nain; veoma lukavo, prepredeno, prefriganost im. . r. (tal.), g. jd. prefri ganosti, instr. jd. pr efriganoulprefri ganosti - lukavost, lukavtina, prepredenost; prevrtljivost, osobina prefriga nih ljudi. prefrljacati gl. svr., prez. prefrljacam razg. prebacati frljacajui, bilo kako bacajui. prefrljiti gl. svr., prez. prefrljim, ono mat. - razg. prebaciti bacivi bilo kako, ofrlje.

779

pregiba
pregaa im. . r. - kecelja, slui za zatitu prednje strane odjee pri obavljanju prljavih poslova. pregaar im. m. r. - papuar, kecelja, mukarac koji je pod vlau ene. pregaica im. . r., em. - mala pregaa, keceljica. pregalac im. m. r., g. jd. pregaoca, n. mn. pregaoci, g. mn. pregalaca, dat.-instr.lok. mn. pregaocima - izuzetno vrije dan, radan, preduzimljiv ovjek; onaj koji je zduno predan radu. pregalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pregaoce, pregalaki pril. - na pregalaki nain, kao pregaoci, radno, vrijedno, preduzimlji ve, sa zalaganjem, pregalatvo/pregalatvo im. s. r. - osobi na pregalaca, predanost radu, poduzet nost, vrednoa, preganjinje gl. im. s. r. od preganjati, preganjati (se) gl. svr., prez. preganjam (se) - obavljati preganjanje, pregoniti preko ega, pretjerivati, pregaoev prid. odr. v. - koji pripada pre gaocu, koji se odnosi na pregaoca, pregaranje gl. im. s. r. od pregarati. pregarati gl. nesvr., prez. pregaram pretjerano goriti, izgarati, sagorijevati; s vremena na vrijeme izgarati; prenes. pretjerano raditi, pregarnica im. . r. - ona koja pregara, koja se rtvuje za koga ili za ta. pregasiti gl. svr., prez. pegasim - previe ugasiti, sasvim ugasiti, gaenjem potpu no zamraiti, pregaziti gl. nesvr., prez. pregazim, trp prid. pregaen - prei preko vode gaze i; gazei prei na drugu stranu ega; pogaziti, satrati, unititi; brzo i sigurno pobijediti, poraziti, pregaen prid., odr. v. pregaeni - zgaen, polomljen gaenjem; prenes. duho vno slomljen, skrhan, pregaenost im. . r., g. jd. pregazenosti, instr. jd. pre gazenou/pre gaeno ti stanje onoga ko je ili to je pregaeno, pregib/pregib im. m. r. - pregibanje; pre vijem) mjesto, pregibotina; zglob; nain na koji se ta presavija. pregiba im. m. r., g. jd. pregiba - onaj koji se pregiba, povija, saginje; mii

pregibak
za pregibanje; sprava kojom se ta pregiba, povij a. pregibak im. m. r., g. jd. pregipka , n. mn. pregipci, g. mn. pregibaka, dat.-instr.lok. mn. pregipcima, em. - mali pre gib, nabori, boria^ pregibak prid., odr. v. pregipkl - previe gibak, suvie gibak, pretjerano savitljiv, pregibalo im. s. r. - sprava za pregibanje; pregib, mjesto gdje je neto previjeno. pregibanje gl. im. sr r. od pregibati, pregibati gl. nesvr., prez. pre gibam previjati, povijati, savijati; initi ta po gnutim, poginjati. pregibljiv prid., odr. v. pregibljivl - koji se moe pregibati, savitljiv, elastian, pregibljivost im. . r., g. jd. pregibljivosti, instr. jd. pregibljivou/pregibljivosti - osobina onoga ko je ili to je pregibljivo, savitljivost, elastinost, pregibotina im. . r. - pregib, nabor, bora; augm. veliki pregib, pregladnjelost im. . r., g. jd. pregladnjelosti , instr. jd. pregladnjelou/pregladnjelosti - stanje onoga ko je pregladnio; izgladnjelost, pretjerana glad. pregladneti gl. svr., prez. pregladnim! pregladnim - postati previe gladan, izgladnjeti, preglasan prid., odr. v. preglasni - pre vie glasan; buan, preglasati gl. svr., prez. preglasam, trp. prid. preglasan - dobiti vie glasova biraa i tako pobijediti; nadglasati, preglasavan prid., odr. v. preglasavanl koga su drugi preglasali vie puta. preglasavanje gl. im. s. r. - nadglasa vanje, dobijanje veeg broja glasova, preglasavati gl. nesvr., prez. preglasavam - dobijati vei broj glasova biraa i tako osigurati izbornu pobjedu; nadgla savati. preglasiti gl. svr., prez. preglasan, trp. prid. preglaen - previe, pretjerano naglasiti, istaknuti, istai, preglasno pril. - suvie, pretjerano glas no; buno. preglasnost im. . r., g. jd. preglasnosti, instr. jd. preglasnosu!preglasnosti osobina onoga to je preglasno, pretje rana glasnost.

780 pregled im. m. r. - pregledanje, pomno gledanje, paljivo gledanje, detaljno posmatranje, pregleda im. m. r., g. jd. pregledaa onaj koji vri pregledanje. pregledaev prid. odr. v. - koji pripada pregledau. pregledaica im. . r. - ena pregleda, pregledaicm/pregledaeicin prid. odr. v. - koji pripada pregledaici. pregledakl prid. odr. v. - koji pripada pregledaima. pregledaki pril. - kao pregledai, na nain pregledaa. pregledan prid., odr. v. pregleni - preglediv, koji se moe pregledati; razgo vijetan, jasan; razumljiv, pregledan prid., odr. v. pregledani - koga su ve pregledali; nad kojim je izvren pregled. pregledanje gl. im. s. r. od pregledati, pregleatelj im. m. r. - pregleda, pregledati gl. svr., prez. pregledam , trp. prid. pregledan - izvriti pregled, oba viti, zavriti pregledanje. pregledati gl. nesvr. i uest., prez. pre gledam., trp. prid. pregledan - obavljati preglede, paljivo gledati, posmatrati, pregledava im. m. r., g. jd. pregledava, g. mn. pregledavaa - onaj koji obavlja pregledavanje, pregleda, pregledatelj, kontrolor, pregledavanje gl. im. s. r. od pregledava ti. pregledavati gl. svr., prez. pregledavam , trp prid. pregledavan - ponovno gledati ve pregledano; due vrijeme pregle dati. preglediv prid., odr. v. pregledivl - koji se moe pregledati; pregledan, pregledno/pregledno pril. - na pregledan nain; razgovijetno, jasno; razumljivo, preglednost/preglednost im. . r., g. jd. preglednosti!preglednosti, instr. jd. pre glednou/preglednou i preglednosti! preglednosti - osobina onoga to je pre gledno; razgovijetnost, jasnost; razu mljivost. pregledan prid., odr. v. preglodanl - koji je glodanjem presjeen; koji je redom oglodan. preglodati gl. svr., prez. pre gloem glodanjem presjei, podijeliti na dvoje; sve redom oglodati, preglomazan prid., odr. v. preglomaz.nl previe glomazan, prevelik, preglup prid., odr. v. priglupi - suvie, previe glup. preglupo pril. - previe, isuvie, pretje rano glupo, pregnancija im. . r. (lat.) - plodnost, obilnost; prenes. bogatstvo i svjeina smisla ili pojmova; dubina i saetost misli. pregnant im. m. r. (lat.), g. mn. pregnanata - onaj koji mnogo kazuje, veoma vaan, duboko smisaon, plodotvoran element. pregnantan prid. (lat.), odr. v. pregncintnl - plodotvoran; veoma vaan, izuzetno znaajan; duboko smisaon, saet, jez grovit. pregnantno pril. (nlat.) - na pregnantan nain, plodotvorno, uspjeno, duboko smisleno. pregnantnost im. . r. (nlat.), g. jd. pregnantno ti, instr. jd. pregnantnou! pregnantnosti - osobina onoga ko je ili to je pregnantno; pregnancija. pregnati gl. svr., prez. pregnam , trp. prid. pregnan - pretjerati, gonei otje rati na drugu stranu, prognati., pregnue im. s. r. - napor, naprezanje, izrazito zalaganje, nastojanje da se ui ni neto za ope dobro, pregnuti gl. svr., prez. pregnem , trp. prez. prignut - poviti, saviti, ne odu stati od naprezanja, pregnuti gl. svr., prez. pregnem - biti pregalac; veoma se zalagati za neto; zduno se prihvatiti ega. pregnutost im. . r., g. jd. prignutosti, instr. jd. prignuto scu!prignutosti - po vijenost, savijenost; osobina pregalaca, pregnue. pregojazan prid., odr. v. pregojaznl previe, suvie gojazan, pregojen, predebeo. pregojen prid., odr. v. pregojenl - pre tjerano, previe ugojen; predebeo; pre gojazan; previe utovljen. pregojenost im. . r., g. jd. pregojenosti, instr. jd. pregojenostu!pregojenosti -

781

pregorjetina
pretjerana ugojenost, pretovljenost; osobina i stanje onih koji su pregojeni. pregojiti (se) gl. svr., prez. pregojlm (se), trp. prid. pregojen - previe (se) ugojiti, utoviti; pretjerano, suvie (se) udebljati gojenjem, pregolem prid., odr. v. pregoleml - suvi e, previe golem; prevelik; pregloma zan. pregon im. m. r., n. mn. pregoni - oba vljanje pregonjenja, pregonjenje, gonje nje preko ega; pretjerivanje; prijegon. pregoniti gl. nesvr., prez. pre gonim goniti na drugu stranu; pretjerivati pre ko ega gonei; prenes. prevoziti na drugu stranu; pretjerivati u emu, pretjerano insistirati na emu. pregonjen prid., odr. v. pre gonjeni - koji je ve gonjen, pretjerivan; prebacivan na drugu stranu; prevoen na drugu stranu preko ega; prenes. koji je pretjeran, na kome se previe insistira lo. pregonjenje gl. im. s. r. od pregoniti, pregorak prid., odr. v. pre gorki - previe gorak, suvie gorak, pregoran prid., odr. v. pregornl - koji se zduno zalae za ta, portvovan, pregoren prid., odr. v. pregorenl - koji je pregorio, savim izgoren; neupotrebljiv, pokvaren (npr. pregoren aparat)', pre nes. sasvim istroen, iscrpljen, iznemo gao, sagoren. pregorenost im. . r., g. jd. pregorenosti, instr. jd. pregorenou/pregorenosti stanje onoga to je pregoreno; prenes. stanje onoga koji je pregorio, koga je ta pretjerano iscrpilo, pretralo. pregorijevanje gl. im. s. r. od pregorijevati. pregorijevati gl. nesvr., prez. pregorijevam - izgarati, pregarati; prenes. pretje rano se zalagati za ta, iscrpljivati se radei, sagorijevati, pregorjeti gl. svr., prez. pregorlm, trp, prid. pregoren - izgorjeti, sagorjeti; prepei se; prestati gorjeti; prenes., smiriti se, savladati se, prestati aliti za izgubljenim; prealiti; preboljeti, pregorjetina im. . r. - rupa, rupica, progoreno mjesto na emu nastalo pada njem ike ili vatre na njega.

pregorljiv
pregorljiv prid., odr. v. pregdrljivi - koji moe pregorjeli, koji je sklon pregorijevanju, koji brzo pregorijeva; prenes. koji se da prealiti, koji se moe pre aliti. pregdrljivo pril. - na pregorljiv nain, pregorno pril. - portvovano, s puno prijegora. pregovaranje gl. im. s. r. od pregovarati. pregovarati gl. nesvr., prez. pregdvaram - obavljati pregovore, voditi pregovore. pregovara i pregovaratelj im. m. r. onaj koji predstavlja jednu stranu u pregovorima, koji pregovara s drugom stranom nastojei pronai prihvatljivo rjeenje. pregovaraki prid. odr. v. - koji se odnosi na pregovarae; koji je nastao pregova ranjem. pregovor im. m. r. - dogovaranje dviju suprotnih strana s ciljem postizanja dogovora. prigrabiti gl. svr., prez. pregrabim , trp. prid. pregrabljen - grabljenjem prevui s jedne na drugu stranu; sve pograbiti; do dna izgrabiti, iscrpsti, pregrai im. m. r., em. - pregradak, pretinac, pretini; ladiica. p reg rad a im. . r. - daska ili ta drugo ime se ta pregrauje; pregradni zid; sve ime se ta pregrauje, p reg rad ak im. m. r., g. jd. pregratka , n. mn. pregraci, g. mn. pregradaka , dat.instr.-lok. mn. pregracima - daska ili ta drugo ime se odjeljuju manje po vrine ega, npr. ladice, pretinac, ladi ica. pregradiea im. . r., em. - mala pre grada; pretini, ladiica. p regraditi gl. svr., prez. pregradim , trp. prid. pregraen - staviti pregradu; ra zdvojiti pregradom; podijeliti, p reg rad n i prid. odr. v. - koji pripada pregradi; koji slui za pregraivanje, p reg rad n ja gl. im. s. r. - preureivanje nekog prostora stavljanjem pregrada; pregraivanje; izmjena drugaijom gra dnjom, preoblikovanje, p regraen prid., odr. v. pregraeni - koji je odvojen pregradom, razdvojen, pregraivao im. m. r., g. jd. pregraivda - onaj koji obavlja pregraivanje.

782
p reg ra iv ak l prid. odr. v. - koji se odnosi na pregradivae. p regraivanje gl. im. s. r. od pregrai vati. pregraivati gl. nesvr., prez. pregra ujem - praviti pregrade; odvajati; raz dvajati; ponovo graditi pregraujui na drugaiji nain, pregranat prid., odr. v. pregranati - su vie, pretjerano granat, pregraniiti gl. svr., prez. pregrdniim, trp. prid. pregranien - prei granicu; prenes. prekriti dogovor, pregrdan prid., odr. v. pregedni - suvie, previe grdan; preruan; prevelik, pregrehota im. . r. - prevelika grehota, pregrija im. m. r., g. jd. pregrija spravica za podizanje temperature pare iznad take kljuanja, pregrijan prid., odr. v. pregrijani - koji je previe zagrijan, prevru, pretopao, vreo. pregrijano pril. - na pregrijan nain, su vie ugrijano; prenes. uno, pregrijanost im. . r., g. jd. pre grijano ti, instr. jd. pre grijanou!pre grij anosti stanje i osobina onoga to je pregrijano, pregrijanje gl. im. s. r. - pretjerano zagrijanje, pregrijanost. pregrijati gl. svr., prez. pregrijem - pre vie ugrijati, suvie zagrijati, pregrijavanje gl. im. s. r. od pregri javati. pregrijavati/pregrijevati gl. nesvr. i uest., prez. pre grijav am!pre grijevam pretjerano zagrijavati, previe grijati, pregrijeiti gl. nesvr., prez. pregrijeim previe pogrijeiti, ogrijeiti se o ta, zgrijeiti. pregristi gl. svr., prez. pre grizem - gri zui presjei, prepoloviti, pregrizati/pregrizivati gl. nesvr., prez. pregrizam!pregrizaj em - presijecati gri zui. pregriznuti/pregriznuti gl. svr., prez. pregriznem/pregriznem , em. - griznuvi presjei, prekinuti; pregristi, pregimjeti/pregrmjeti gl. svr., prez. pregrmi!pregrmi!pregrmi - prestati grmjeti; protutnjati; prenes. preivjeti bu an i teak period; preivjeti nedae, pregrmljavati/pregrmljivati gl. nesvr. i uest., prez. preghnljavdm/preghnljujem - s vremena na vrijeme pregrmjeti; prolaziti buno, s tutnjavom; prenes. povremeno proivljavati i preivljavati teke trenutke, pregrnuti/pregrnuti gl. svr., prez. pregrnem/pregrnem - ogrnuti preko gor njeg dijela tijela, prigrnuti, pregrt im. . r., g. jd. pregrti, instr. jd. pregru!pregrti - spojeni povijeni dlanovi u obliku polulopte; sastavljeni dlanovi; koliina ega koja stane meu spojene dlanove i prste; neznatna koli ina; neznatan broj ljudi; obilje ega, ono to se donosi ili daje bez mjere, pregrtanje gl. im. s. r. od pregrtati. pregrtati gl. nesvr., prez. pre grem ogrtati preko ramena i lea, prignati, pregrub prid., odr. v. pregrubi - previe grub; pretjerano hrapav; prenes. suvie drzak. pregrubo pril. - na pregrub nain; previe hrapavo; prenes. previe drsko, pregruhati gl. svr., prez. pregruham pretjerati s gruhanjem, previe gruhati; prenes. prei s tekom mukom, jedva prei. pregrupacija im. . r. (fr.) - pregrupisanje, pregrupiranje, pregrupiranje/pregrupisanje gl. im. s. r. (fr.-lat.) - od pregrupirati/pregrupisati. pregrupirati/pregrupisati gl. svr. (fr.lat.), prez. pre grupiram/pre grupiem , trp. prid. pregrupiran - napraviti dru gaiji raspored grupa, novo grupisanje; izmijeniti grupe; napaviti izmjenu ras poreda grupa, pregrupisavanje gl. im. s. r. (fr.-gr.) od pregrupisavati. pregrupisavati gl. nesvr. (fr.-gr.), prez. pregrupisavam - obavljati pregrupisa vanje, drukije oblikovati, preobliko vati postojee grupe, pregurati gl. svr., prez. preguram - po maknuti guranjem, gurajui premjesti ti; prenes. izdrati ta teko, preivjeti, preguravanje gl. im. s. r. od preguravati. preguravati gl. nesvr., prez. preguravam - guranjem premicati ta na drugo mjesto. pregurkivanje gl. im. s. r. od pregurkivati. pregurkivati gl. nesvr., prez. pregiirkujem, em. - gurkajui pomjerati;

783

prehrana
premjestiti na drugo mjesto pomalo gurkajui. pregust prid., odr. v. pregusti - suvie gust. prehistorija/preistorija im. . r. (lat.gr.) - prahistorija, prethistorija, pretpo vijest. prehistorljski/preistorljski prid. odr. v. koji se odnosi na prehistoriju, preistoriju. prehitar prid., odr. v. prehirti - previe hitar, prebrz, prehitreno pril. - ishitreno, previe brzo, prerano. prehitrenost im. . r., g. jd. prehitreno ti, instr. jd. prehitrenou!prehitrenosti ishitrenost, osobina onoga ko ta ini ishitreno; stanje onoga to je prehitro uinjeno. prehitro pril. - na prehitar nain, prebrzo; previe urno, ivahno, prehlada im. . r. - nazeb, bolesno stanje izazvano nazebom. prehladan prid., odr. v. prehladni - pre vie hladan, prestuden. prehladiti (se) gl. svr., prez. prehladim {se) - postati prehlaen, dobiti prehla du, nazeb; nazimiti (se); previe ohla diti. prehlaen prid., odr. v. prehlaeni - koji ima prehladu, naziman; prestuden, koji je previe ohlaen, prehlaeno pril. - na prehlaen nain, s prehladom; previe ohlaeno, prehlaenost im. . r., g. jd. prehlaenosti, instr. jd. prehlaenou!pre hlaeno ti - stanje onoga ko je pre hlaen, prehlada; osobina onoga to je prehlaeno, presaivanje gl. im. s. r. od prehla di vati (se). prehlaivati (se) gl. nesvr. i uest., prez. prehldujem {se) - povremeno dobijati prehladu; biti sklon nazebima, prehla dama; previe hladiti, rashlaivati, prehramben prid., odr. v. prehrambeni koji je upotrebljiv u prehrani, jestiv, prehrana im. . r, - hrana, namirnice koje su za jelo; ishrana, sredstva za ishranu; izdravanje, pomo u hrani; davanje, dodjeljivanje hrane kao pomoi za i vot.

prehraniti (se)
p reh ran iti (se) gl. svr., prez. prehranim (se), trp. prid. prehranjen - izdravati sebe ili koga, dati kome za neko odre eno vrijeme hranu i druga sredstva za ivot; osigurati, imati hranu za neko vrijeme; previe hraniti; ugojiti, ude bljati pretjeranim hranjenjem, preh ran jen prid., odr. v. prehranjeni previe hranjen; uhranjen; predebeo, pregojazan. prehranjenost im. . r., g. jd p r ehranjenosti, instr. jd. prehranjenou/prehranj enosti - stanje i osobina prehranjenog, pretjerana uhranjenost, prehranjivanje gl. im. s. r. - od prehra njivati (se), p reh ran jiv ati (se) g l nesvr., prez. pre hranjujem (se) - izdravati koga hra nom, davati kome hranu za ivot; pre ivljavati. preh rk ati/p reh fk ati gl. svr., prez. prehrem/prehrem - prespavati hrui. prehud prid., odr. v. prehiidi - previe hud, petjerano jadan, preigrati gl. svr., prez. p reigram - prei preko ega igrajui; provesti vrijeme igrajui; sve provedeno vrijeme igrati, preimenovanje gl. im. s. r. - od preime novati. preimenovati gl. svr., prez. preimenujem - promijeniti ime; dati drugo ime. preimustvo im. s. r. - prednost po kojoj se ko izdvaja od drugih; iskljuivo pravo, povlastica, preinaavanje/preinaivanje gl. im. s. r. - vrenje preinake, mijenjanje, preinaavati/preinaivati gl. nesvr., prez. preinaavam/preinaujem - iz vravati preinaku; mijenjati ta, vriti promjenu, preinaenje gl. im. s. r. od preinaiti, preinaiti gl. svr., prez. preinaim izvriti preinaku; promijeniti, izvriti promjenu. preinaivalac/preinaavatelj im. m. r., onaj koji preinauje, koji vri promje ne. preinaivanje gl. im. s. r. - od preinaivati. preinaivati gl. nesvr., prez. pre inac L i jem - preinaavati.

784 preinaka im. . r., dat. jd. preinaci, g. mn. preinaka - izmjena, promjena; pre inaenje. preiscrpiti/preiscipiti gl. svr., prez. preiscrpim/p reis crpim - previe, isuvie, pretjerano iscrpiti, preiscrpljivanje gl. im. s. r. od preiscrpljivati. preiscrpljivati gl. nesvr., prez. preiscrpljujem - preko svako mjere, pretje rano iscrpljivati, preiskon im. m. r. - najstarije doba; vje nost. preiskonskl prid. odr. v. - praiskonski, prije iskona, koji postoji oduvijek, od pamtivijeka, koji je od preiskona, odu vijek, veoma star, prastari, preispitati gl. svr., prez. preispitam, trp. prid. preispitan - ponovo i temeljito ispitati; provjeriti, preispitivanje gl. im. s. r. - od preispi tivati. preispitivati gl. nesvr., prez. preispitu jem - ponovno temeljito ispitivati, detaljno provjeravati ispitano, preizdati gl. svr., prez. preizdam, trp. prid. preizdatipreizdan - po drugi put izdati; ponovo objaviti; ponovo tam pati ranije objavljeno djelo, preizdavanje gl. im. s. r. - ponovno ta mpanje; ponovno objavljivanje, preizvrsno pril. - na preizvrstan nain, previe izvrsno, izvrsno u najveoj mje ri. preizvrstan/preizvrstan prid., odr. v. preizvrsni/preizvrsni - izuzetno, isuvi e, u najveoj mjeri izvrstan, prejadan prid., odr. v. prejadni - koji je isuvie jadan, prejadikovati gl. svr., prez. prejadikujem - cijelo vrijeme provesti jadikujui, u jadikovanju. prejahati gl. svr., prez. prejaem - jaui prevaliti cio put; jahanjem prei preko ega. prejak prid, odr. v. prejaki - previe jak, presnaan. prejako pril. - na prejak nain, previe jako. prejasan prid., odr. v. prejasni - previe jasan, vidljiv, svijetao; previe otvoren, prejasno pril. - previe jasno, sjajno, svi jetlo; na prejasan nain.

785 prejasnost im. . r., g. jd. prejasnosti, instr. jd. prejasnou/prejasnosti - oso bina onoga to je prejasno. prejaziti gl. svr., prez. prejazim - pre gaziti jaz; prei preko jaza; napraviti jaz, zagatiti, prejecati gl. svr., prez. prejecam - cijelo vrijeme jecati; provesti neko vrijeme u jecanju, jecajui, prejecati gl. svr., prez. prejeim - cijelo vrijeme jeati; provesti neko vrijeme u jeanju, jeei. prejedanje gl. im. s. r. - od prejedati se. prejedati se gl. nesvr., prez. prejedam se - previe jesti, pretjerano se najedati, preoptereivati eludac, prejeenost im. . r., g. jd. pojedenosti, instr. jd. pojedenou/pojedenosti - sta nje onoga ko se prejeo, presitost; pre trpanost eluca, prejednostavan prid., odr. v. prejedno stavni - previe, isuvie jednostavan, prejedriti/prejedriti gl. svr., prez. prejedrim/prejedrim, trp. prid. prejedren preploviti jedrei; prestii koga u jedre nju; prenes. prejahati, prej ef tin/pr ej ev trn prid., odr. v. prejeftinilprejevtini - previe jeftin. prejeftlno/prejevtTno pril. - previe jefti no. prejesti (se) gl. nesvr., prez. prej edem (se) - suvie (se) najesti; jelom preopte retiti eludac, prejudiciran prid. (lat.), odr. v. prejudi cirani - unaprijed dat (sud, miljenje), prejudiciranje gl. im. s. r. (lat.) - od pre judicirati. prejudicirati gl. svr. (lat.), prez. preju diciram - unaprijed suditi, oblikovati miljenje; unaprijed donijeti rjeenje; praviti pretpostavke bez osnova; ne osnovanim unaprijed datim miljenjem praviti tetu, prekaliti (se) gl. nesvr., prez. prekalim (se) - usavriti, uvrstiti kaljenjem; pre nes. prolazei kroz tekoe postati vrst, jak, snaan; ovrsnuti, osnaiti, prekaljen prid., odr. v. prekaljeni ovrsnut, ojaan, osnaen kaljenjem; prenes. osnaen, ojaan, ovrsnut te koama kroz koje je proao, prekaljeno pril. - osnaeno, ojaano, na prekaljen nain.

prekidan
prekaljenost im. . r., g. jd. prekaljeno ti, instr. jd. prekaljenou/prekaljenosti stanje ili osobina prekaljenog; ovrsnu e, osnaenost. prekaljivanje gl. im. s. r. od prekaljivati (se). prekaljivati (se) gl. nesvr., prez. prekaIjujem (se) - po drugi put kaliti, ponovo kaliti; prenes. osnaivati, ovravati, ojaavati borei se s nedaama i pro blemima. prekambrij im. m. r. (lat.) - geol. najsta rije doba u stvaranju Zemlje, prekambrijski prid. odr. v. (lat.) - koji potie iz prekambrija, koji se odnosi na prekambrij, prekantati gl. svr. (lat.), prez. prekantam - prepjevati; sve vrijeme pjevati; neko vrijeme provesti pjevajui, prekapanje gl. im. s. r. od prekapati, prekapati gl. nesvr., prez. prekapam ob. prekopavati, prekupiti gl. svr., prez. prekapim - pre stati kapati; presuiti, prokapnica im. . r. - ona koja je nastala kapanjem; kinica; destilovana voda. prekapnuti gl. svr., prez. prekapne kapnuti peko ega odozgo, prekardaiti gl. svr. (tur.), prez. prekar daim, trp. prid. prekardaen - pretjera ti u emu, otii suvie daleko u emu; zabrazditi. prekardai vanje gl. im. s. r. (tur.) - pre tjerivanje, prenagljivanje, odlaenje su vie daleko u emu. prekasan prid., odr. v. prekasni - isuvie kasan, koji je sasvim zakasnio, prekasati/prekasati gl. svr., prez. prekaem/pre kasam - prei kasom, kasajui, prekasno pril. - suvie, previe kasno, prekategorizacija im. . r. (gr.) - prekoategoriziranje, promjena kategorizacije, prekid im. m. r., g. jd. prekida - zausta vljanje na trenutak neke djelatnosti, procesa; privremeni prestanak nekog trajanja. prekida im. m. r., g. jd. prekida, n. mn. prekidi - sprava za prekidanje dotoka ega; ureaj na zidu kojim se ukljuuje i iskljuuje elektrina struja, preklopnik; sklopka, prekidan/prekidan prid., odr. v. prekidni /prekidni - koji se moe prekidati.

prekidanje
prekidanje gl. im. s. r. - od prekidati, prekidati gl. nesvr., prez. prekidam, trp. prid. prekidan - povremeno zaustavljati kakav tok, rad, proces; presijecati kida jui. prekinut prid., odr. v. prekinuti - presje en; zaustavljen; razdvojen kidanjem. prekinuti gl. svr., prez. prekinem - pre sjei kidajui; zaustaviti kakav tok; razdvojiti kidanjem; prosjei; naruiti postojee stanje; presjei, zaustaviti ta; prenes. raskinuti veze, prijateljstvo, druenje, zabavljanje, prekinuto pril. - isprekidano, prekinu tost im. . r., g. jd. prekinuto ti, instr. jd. prekinutou!prekinuto ti stanje i osobina onoga to je prekinuto; isprekidanost. prekipjeti gl. svr., prez. prekipi - preliti se kipei, iskipjeti; prenes. prevriti mjeru; ne moi izdrati sluanje ega i buno reagovati; postati pretjerano na pet. prekiseliti gl. svr., prez. prekiselim posati prekiseo; uiniti prekiselim. prekiselost im. . r., g. jd. prekiselosti, instr. jd. prekiselou/prekiselosti - sta nje i osobina onoga to je previe kiselo. prekiseo prid., odr. v. prekiseli - previe kiseo; uskisao, uzvitao; prenes. previe neraspoloen, prokisnuti gl. svr., prez. prekisne, trp. prid. prekisnut - postati previe kiseo, uzvitati, uskisnuti, prekitnjast prid., odr. v. prekitnjasti previe kitnjast, prenakien. prekivanje gl. im s. r. - kovanje preko ega, zakivanje, prikivanje ega. prekivati gl. nesvr., prez. prekivam kovati preko ega, zakivati ta. prekjue(r) pril. - prije dva dana, uoi jueranjeg dana; prekojuer. prekjueranji prid. odr. v. - koji je od prije dva dana, koji je nastao ili posto jao prekjue(r). prekjueranjica im. . r. - prekjuera nji dan. prekladati se gl. nesvr., prez. prekladam se - prepirati se, svaati se, pregoniti se s kim. prekladnJk im. m. r., g. jd. prekladnika, n. mn. prekladnici, g. mn. prekladnika,

786 dat.-instr.-lok. mn. prekladnicima onaj koji se voli prekladiti. preklani pril. - pretprole godine, prije dvije godine; prekolani. preklanjski prid. odr. v. - od prije dvije godine, koji je nastao ili bio preklani, preklapa im. m. r., g. jd. preklapa odjevni predmet ije se prednje strane preklapaju jedna preko druge, prsluk na preklop; poklopac, preklapaa im. . r. - ona koja se preklapa, noi, britva na preklop, preklapalo im. s. r., hipok. - ovjek koji pretjerano i kojeta govori, koji je sva kom loncu poklopac, onaj koji pre klapa, previe govori, naklapalo, preklapanje gl. im. s. r. od preklapati, preklapati gl. nesvr., prez. preklapam poklapati, savijati jedno preko drugog, prekrivati istim; sputati preklope; po krivati poklopcima, preklapati se gl. nesvr., prez. preklapam se - priati kojeta o svemu i svaemu; prepirati se oko ega bez razloga; da vati kome primjedbe iako ih onaj kome su upuene nije traio, preklapua im. . r. - ona koja se pre klapa; stolica na preklapanje, raskla panje. preklati gl. svr., prez. prekoljem , trp. prid. preklan - prerezati grlo, zaklati, ubiti koljui; prerezati, presjei; prenes. zbog skupoe ega dovesti koga u oajno stanje, upropastiti, unititi, prekleati gl. svr., prez. prekleim provesti vrijeme kleei; cijelo vrijeme biti u kleeem poloaju, preklijetiti gl. svr., prez. preklijetim stisnuti, privrstiti kao klijetima, priklijetiti. preklinjanje gl. im. s. r. od preklinjati, preklinjati gl. nesvr., prez. preklinjem oajno moliti zaklinjui (se), preklonuti gl. svr., prez. preklonem previe klonuti, malaksati, preklop/preklop im. m. r. - mjesto gdje se spajaju preklopljene strane; ono i me se ta preklapa, preklopac/preklopac im. m. r., g. jd. preklopca/preklopca, n. mn. preklopci/ preklopci, g. mn. preklopaca/preklopaca - poklopac, zaklopac, preklapa;

787 zatvara privren na jednom kraju za ono to zatvara, preklopak/preklopak im. m. r., g. jd. preklopka/preklopka , n. mn. preklopci/ preklopci, g. mn. preklopaka!preklopa ka - mali preklop; preklopac, preklopi. preklopiti gl. svr., prez. preklopim prekriti jedno drugim, staviti jedno pre ko drugoga; zaklopiti preklop, zatvoriti preklapanjem, preklopka/preklopka im. . r., dat. jd. preklopci!preklopci - sklopka, sprava kojom se prekida ili ukljuuje kolo ele ktrine struje, preklopljen prid., odr. v. preklopljeni koji je pod preklopom, zaklopljen. preklopni/preklopni prid. odr. v. - koji je na preklop, koji se moe preklapati, preklopnik/preklopnik im. m. r., n. mn. preklopnici/preklopnici - prekida ele ktrine struje, alter, preknjiavanje gl. im. s. r. - od preknjiavati. preknjiavati gl. nesvr., prez. preknjizdvam - obavljati ponovno knjienje u druge knjige; ponovo knjiiti ali na dru gi nain, po drugim obrascima, preknjiiti gl. svr., prez. preknjizim - iz jednih knjiga podatke prenijeti u druge, ponovo knjiiti, knjiiti iste podatke po drugim obascima. preko prijed. - preko ega na drugu stra nu, s jednog mjesta na drugo mjesto itd. prekoatlantski prid. odr. v. (lat.) - koji plovi preko Atlantskog okeana; koji se odnosi na ono to je s druge strane, preko Atlantika, prekobrojan prid., odr. v. prekobrojni suvian, koji je preko mogueg, odre enog broja, prekobrojnost im. . r., g. jd. prekobrojnosti, instr. jd. prekobrojnou/prekobrojnosti - stanje onoga to je preko brojno. prekoglavlje im. s. r. - nakit koji se nosi preko glave, prekogodinjl prid. odr. v. - koji se odno si na cijelu godinu; koji se deava pre ko cijele godine, prekodan pril. - preko dana, svakog dru gog dana.

prekono

prekoanice pril. - preko dana, u toku dana, dnevno, prekodruiskl prid. odr. v. - koji se odnosi na Prekodrinje, koji vodi porijeklo iz njeg ili koji mu pripada, prekomanda im. . r. (tal.), g. mn. preko manda - vojn. naredba kojom se vojno lice prebacuje na drugo komandno mje sto, premjetaj; prekomandovanje. prekomandiranje/prekomandovanje gl. im. s. r. (tal.) - vojn. nareivanje prekomande; izvravanje prekomande. prekomanirati/prekomandovati gl. svr. (tal.), prez. prekomandiram/prekomandujem , trp. prid. - narediti preko m anda izvriti prekomandu. prekomorac im. m. r., g. jd. prekdmrca, n. mn. prekdmorci, g. mn. prekdmoraca, dat.-instr.-lok. mn. prekdmorcima - mornar koji plovi na prekomorskim brodovima; onaj koji ivi s druge stra ne, preko mora. prekomOrje/prekomOrje im. s. r. - zem lje i oblasti s druge strane mora, preko morski krajevi. prekomorka/prekomOrka im. r., dat. jd. prekdmdrki/prekomdrki, g. mn. prekdmrki/prekomorki - stanovnice prekomorja, naselja ili drava s druge strane mora. prekom orski/prekom orski prid. odr. v. koji se odnosi na brodove koji plove po razliitim morima; koji se odnosi na zemlje s druge strane mora; koji se odnosi na daleke zemlje, prekom otan prid. (lat.), odr. v. prekomdtni - previe komotan, prostran, udo ban, ugodan; prenes. preslobodan, pre vie lagodan, bezbrian; prespor, pre lijem prekom otno pril. (lat.) - na prekomotan nain. prekomotnOst im. . r. (lat.), g. jd. prekomotno ti, instr. jd. prekomotnou!prekomotno ti - stanje onoga to je prekomotno; osobina onoga ko je pre vie komotan, prekonaiti gl. svr. (tur.), prez. prekdnaim - biti na konaku, provesti gdje no, prenoiti, prekono pril. - u toku noi, preko noi; prenes. neoekivano brzo, naglo.

prekontrolirati
prekontrolirati/prekontrolisati gl. svr. (fr.), prez. prekontrdliram/prekontrdliem - izvriti provjeru, sve precizno pregledati. prekooceanski/prekookeanskT prid. odr. v. - koji se odnosi na zemlje preko okeana; koji se odnosi na brodove koji plove preko oceana, prekop im. m. r. - ponovno kopanje; prekopavanje, ono to je prekopano, prekopan prid., odr. v. prekopani - isko pan; koji jer ponovo kopan, prekopati gl. svr., prez. prekdpam kopanjem prevrnuti zemlju, iskopati; jo jednom kopati ono to je ve uskopano. prekopavanje gl. im. s. r. od preko pavati. prekopavati gl. nesvr., prez. prekdpavam - kopanjem prevrtati zemlju, kopa ti; ponovo kopati jednom iskopano, prekopati gl. svr., prez. prekdpam, trp. prid. prikopan - kopati, povezati na drugi nain, prespojiti drukijim kopanjem. prekopavanje gl. im. s. r. od prekopavati. prekopavati gl. nesvr. i uest., prez. prekdpavam - obavljati prekopava nje, prespajati, povezivati, ponovno ko pati. prekopirati gl. svr. (lat.), prez. prekdpiram - izvriti kopiranje, preslikati kopirajui; nainiti preslik. prekoputa pril. - naspram koga ili ega; s druge strane; s druge strane puta, na drugoj strani, prekoraavanje gl. im. s. r. od prekoraavati. prekoraavati gl. nesvr., prez. preko raujem - koracima prelaziti; prenes. prelaziti preko granice ega; kriti, prekravati kakvu normu, propise, ogra nienja; gaziti ih. prekoraenje gl. im. s. r. - prelaenje preko dogovorene, propisane, dozvoljenje granice ega; prekraj, prekoraiti gl. svr., prez. prekdraim jednim korakom prei preko ega; prei korak vie nego to je dozvoljeno; pre nes. prekriti kakav propis, prei preko neke granice; zakasniti, ne doi, ne

788 dovriti u dogovoreno vrijeme, pogaziti dogovor. prekorai vanje gl. im. s. r. od prekora ivati. prekoraivati gl. svr., prez. prekdraujem - prelaziti preko kakve granice; prenes. odstupati od dogovorenog roka; ne potivati, kriti, gaziti dogovoreno, prekoramenice im. . r. mn. - jastuii preko ramena, naramenice; kaievi koji se stave preko ramena, prekoramice pril. - nosei preko ramena, prekoravanje gl. im. s. r. - od prekorava ti. prekoravati gl. nesvr., prez. prekdravam - upuivati prijekor; blago ukoravati, kritikovati, prekoredan prid., odr. v. p riko red n i - ko ji se pojavio mimo reda; koji nije pla niran; suvian, prekomjeran, prekorijevanje gl. im. s. r. od prekorijevati. prekorijevati gl. nesvr., prez. prekdrijevam - upuivati ukor, kritikovati, ljutito opominjanjati ukazivanjem na ono to je bilo loe. prekoriti gl. svr., prez .prekorim - upu titi ukor, kritikovati, ljutito opomenuti ukazujui na ono to je bilo loe. prekorljiv prid., odr. v. prekdrljivi - koji zasluuje prijekor; koji je sklon prekorijevanju. prekorljivo pril. - na prekorljiv nain, ljutito, s prekorljivou, prijekorno, prekorljivost im. . r., g. jd. prekdrljivosti , instr. jd. prekdrljivou/prekdrljivosti - osobina prekorljivih, sklonost ka prekorijevanju. prekoroan/prekoroan prid., odr. v. prikoroni/prekoroni - koji je preko utvrenog roka, koji slui preko roka. prekorono/prekorono pril. - na prekoroan nain, preko utvrenog roka. preksino pril. - pretprole noi, prije dvije noi. preksinonl/preksinonjl prid. odr. v. koji je od pretprole noi, koji se dogo dio prije dvije noi. prekositi gl. svr., prez. prekosim - koenjem zai u tuu livadu, prei preko mee; previe kositi, sve pokositi, prekositi gl. svr., prez. prekosim - pre vie iskositi, pretjerano nakositi. prekosutra/prekosutra pril - drugi dan poslije dananjeg, na dan poslije sutra, prekosutranji/prekosutranji prid. odr. v. - koji e se dogoditi prekosutra, prekotrljati gl. svr., prez. prekotiijdm , trp. prid. prikotrljan - kotrljanjem pre mjestiti, kotrljajui prebaciti na drugo mjesto. prekov/prekov im. m. r. - ponovno kova nje; prerada kovanjem; ono to je prekovano. prekovati gl. svr., prez. prekujem, trp. prid. prikovan - preraditi kovanjem; ponovo kovati, prekovidan/prekovidan prid., odr. v. prikovidni/prekdvidni - dalekovi dale kovidan, koji daleko vidi. preko vidnost/prekovidnost im. . r., g. jd. prekovidnosti/prekdvidnosti, instr. jd. prekovidnou/prekdvidnou i pre kovidnosti/prekdvidnosti - osobina da lekovidnih ljudi, dalekovidnost, prekovodnl/prekovodni prid. odr. v. koji je preko vode, s druge strane vode (rijeke, jezera, mora), prekovremen/prekovremen prid., odr. v. prekdvremeni!prekovremeni - koji se odvija poslije radnog vremena, honora rni. prekovremeno/prekovremeno pril. - na prekovremen nain; poslije radnog vre mena, honorarno, prekraen prid., odr. v. prikraeni - pre vie skraen; prekinut, prekraivanje gl. im. s. r. - od prekrai vati. prekraivati gl. nesvr., prez. prekra ujem - pretjerano, previe skraivati; prekidati. prekradati gl. nesvr., prez. prikradam vriti prekradanje, krasti ono to je ve ukradeno. prekraa im. . r., g. mn. prikrada kraa ukradenog, ponovna, druga kraa istog. prekrajanje gl. im. s. r. od prekrajati, prekrajati gl. nesvr., prez. prekrajam obavljati prekrajanje; prepravljati; pre nes. mijenjati raniji plan, raspored ega. prekrasan prid., odr. v. prekrasni - isu vie krasan, prelijep, koji se istie svo jom ljepotom, predivan.

789

prekretati
prekrasno pril. - prelijepo, preivno, isuvie lijepo, prekrasnost im. . r., g. jd. prikrasnosti, instr. jd. prekrasnoidprekrasnosti obiljeje onoga to je prekrasno, prekrasti gl. svr., prez. prekrddem ukrasti ono to je ve bilo ukradeno, prekratak prid., odr. v. prekratki - pre vie kratak, suvie kratak, prekratiti gl. svr., prez. prekratim skratiti, uiniti kratkim; kraenjem pre kinuti; uskratiti, prekrcan prid., odr. v. prekrcani - previe ukrcan, pretrpan, prepun, prekrcati gl. svr., prez. prekkam - pre mjestiti tovar s jednog broda na drugi, pretovariti; previe ukrcati, pretrpati, prepuniti ukrcavanjem, prekicavan prid., odr. v. prekkavani koji je esto prepunjavan, ukrcavanjem prekobrojnih pretrpavan. prekrca vanje gl. im. s. r. od prekrc avati, prekrcavati gl. nesvr., prez. prekkdvam - prebacivati, premjetati, pretovarati robu s jednog broda na drugi; previe ukrcavati, pretrpavati, prepunjavati ukr cavanjem preko dozvoljenog broja ili koliine ega. prekriti/prekriti gl. svr., prez. prekrim/prekrim - raistiti ta zakreno; krei raistiti, prokriti, prekrenut prid., odr. v. prekrenuti - preruen iz jedne posude u drugu; okrenut na suprotnu stranu da moe ispasti; preokrenut, prekrenuti gl. svr., prez. prekrenem preruiti iz jedne posude u drugu; okre nuti na suprotnu stranu da ispadne; pre okrenuti. prekret/prekret(aj) im. m. r. - obrt, okret na drugu stranu; prekretnica, mjesto gdje se ta preokree; prenes. trenutak u kome je izvrena nagla i korjenita promjena ega; preokret, prekretan/prekretan prid., odr. v. prekretni/prekretni - koji se moe prekre nuti; odluujui, presudan, prekretanje/prekretanje gl. im. s. r. - od prekretati. prekretati/prekretati gl. nesvr., prez. prekreem/prekreem - s vremena na vrijeme ili neko vrijeme vriti prekretanje, preruivanje ega u ta drugo

prekretnica
ili preokretanje ega na drugu stranu, preokretati, prekretnica/prekretnica im. . r. - mje sto gdje se vri prekret; raskrsnica, raskre, krialjka; prenes. poseban do gaaj ili situacija nakon ega je sve drugaije, prekretan, presudan dogaaj; prekret, preokret, obrt. prekretnikl/prekretnikl prid. odr. v. koji se odnosi na prekretnicu, prekretnja gl. im. s. r. - vrenje prekreta; prekret. prekrijumariti (se) gl. svr., prez. prekrijiimarim (s) - prokrasti (se), prei neprimijetno, krijumarei; pro krijumariti, prekriliti gl. svr., prez. prekrilim natkriliti, prekriti krilima; cijelu povri nu prekriti ime; potpuno rairiti po emu; prenes. uzeti pod okrilje, zati titi. prekriljivanje gl. im. s. r. od prekriljivati. prekriljivati gl. nesvr., prez. prekriljujem - natkriljivati, prekrivati krilima; cijelu povrinu ega potpuno zatii vati. prekriti (se) gl. svr., prez. prekrijem (se), trp. prid. prekriven - pokriti (se) savim odozgo; pokriti (se) sa svih strana; natkriti; prekrivajui sakriti (se); prekriliti; obuhvatiti sve; nadmaiti sve jainom, nadglasati, prekriva im. m. r., g. jd. pre krivaca, n. mn. prekrivai - pokriva, ono ime se ta prekriva; deka, ebe. prekrivalo im. s. r. - komadi platna to slui za prekrivanje ega; prevjes za lice, vala, veo. prekrivanje gl. im. s. r. od prekrivati, prekrivati gl. nesvr., prez. prekrivam (se) - pokrivati (se) savim odozgo; po krivati (se) sa svih strana; natkrivati; prekrivajui sakrivati (se); prekriljivati; obuhvatati sve; nadmaivati sve jai nom, nadglasavati, prekriven prid., odr. v. prekriveni - po kriven, natkriven; sakriven; prekriljen. pokriveno/pokriveno pril. - skriveno, tajnovito. prekrivenost im. . r., g. id. prekrivenosti, instr. jd. prekrivenou/prekrive-

790 nosti - obiljeje onoga ko je pokriven i stanje onoga to je prekriveno, prekrlvljeno pril. - s naklonom; povijeno preko pola. prekriak im. m. r., g. jd. prekrika, n. mn. prekrici, g. mn. prekrizaka, dat.instr.-lok. mn. prekricima - ono to je nastalo prekriivanjem, krika, otkriak. prekriavanje/prekriivanje gl im. s. r. - stavljanje kria preko ega; obavljanje krianja ega; pokrtavanje; prenes., ponitavanje ranijeg, izmjenjivanje ra nijeg. prekriica im. . r. - jarbol koji s jedrom ini kri. prekriiti (se) gl. svr., prez. prekriim (se) - pokretom ruke staviti na ta znak kria; staviti preko ega kri; ponititi, precrtati; prekrstiti (se), prekrlje im. s. r. - mjesto gdje se ukrta ju dva puta, raskre, krinica, kria ljka. prekhniti/prekrmiti gl svr., prez. prekrmim/prekrmim - dati previe hrane, prehraniti; prenes. odljutiti se, prestati krmiti. prekrmljavanje/prekrmljrvanje gl. im. s. r. - prehranjivanje; prenes. odljuivanje, poputanje ljutnje, prekroavati/prekroivati gl. nesvr., prez. prekrdavam/prekrdujem - initi prekroenja. prekroenje gl. im. s. r. - prelazak preko neke granice; krenje dozvoljenog, pre kraj, prekrenje. prekroiti gl. svr., prez. prekroim previe kroiti; prei neku mjeru, gra nicu. prekrojavanje gl. im. s. r. od prekrojavati. prekrojavati gl. nesvr., prez. prekrdjavam - prepravljati ve skrojeno, iznova ali drukije skrojiti, prekrojen prid., odr. v. prekrojeni - pre pravljen, ponovo krojen, prekrojiti gl. svr., prez. prekrojim - po novo i to drugaiji skrojiti; prepraviti ranije skrojeno; prenes. izmijeniti raniji plan ega. prekrotak prid., odr. v. prekrotki - pre vie krotak, previe miran. prekrpiti gl. svr., prez. prekrpim - staviti preko ega krpu, zakrpiti, okrpiti; pre nes. jedva preivjeti sastavljajui teko kraj s krajem, prekrpljati gl. nesvr i uest., prez. prekrpljam - iznova krpiti, stavljati zakrpe, zakrpljavati; prenes. teko ivjeti, pre ivljavati jedva sastavljajui kraj s kra jem. prekrst im. m. r. - pokret rukom kojim se prekrtava. prokrstariti gl. svr., prez. prekrstarim proi kuda uzdu i poprijeko; unakrst proi nekim krajem, temeljito obii ne ku oblast. prekrstiti/prekrstiti gl. svr., prez. pre krstim/prekrstim - prekriiti; ponovo krstiti; prenes. promijeniti ije milje nje, odluku; promijeniti iji karakter; dati drugo ime, promijeniti ime. prekraj im. m. r., n. mn. prekraji prekrenje ega propisanog, prestup, ono to nije u suglasju sa zakonom; krivica, lake kazneno djelo, prekrajni prid. odr. v. - koji se odnosi na prekraj, prekravati gl. nesvr., prez. prekiavam - prekriivati, ponavljati prekraje, po novno kriti, prekravati/prekrivati gl. nesvr., prez. prekravam/prekiujem - prekrtavati. prekraen prid., odr. v. prekreni - pre krten, pokravati. prekrenje gl. im. s. r. - injenje pre kraja; prekraj, prekiilac im. m. r., g. jd. prekrioca, n. mn. prekrioci, g. mn. prekiilaca , dat.instr.-lok. mn. prekriocima - prekri telj, onaj koji pravi prekraje, koji kri ono to je propisano prekiitelj im. m. r. - prekrilac, prekiiteljica/prekiiteljka im. . r. - e na prekrilac, prekriti gl. svr., prez. prekrim, trp. prid. prekren - napraviti prekraj; ne postupiti po propisu; ogrijeiti se o za kon; krei polomiti; prenes. odstupiti od dogovorenog, porei dogovor, prekrtati gl. nesvr., prez. prekrajem prekravati. prekrtanje gl. im. s. r. od prekrati.

791

prekucavati
prekrtati gl. nesvr., prez. prekrtam obavljati prekrtanje, prekrtavati. pokrtavanje gl. im. s. r. od prekrta vati. prekrtavati gl. svr., prez. prekrtavam prekrtati, obavljati pokrtavanje; po krtavati. prekrten prid., odr. v. prekrteni - pre kren, ponovo krten; pokrten; pre krien, presavijen kao krst; prenes. izmijenjen ukrtanjem, promijenjen, pokrtenik im. m. r., g. jd. prekrtenika, n. mn. prekrtenici, g. mn. prekrte nika - onaj koji je ponovo prekrten; koji je prihvatio drugu kransku vjeru, prekrupa im. . r. - krupno samljeveno brano, vrsta griza; istucan, isprebijan jeam. prekrupa im. m. r., g. jd. prekrupa, n. mn. prekrupi - sprava za pravljenje prekrupe, prekrupara. prekrupan prid., odr. v. prekrupni - pre vie krupan; pogolem , prekrupara im. . r. - prekrupa. prekrupica im. . r., em. od prekrupa, prekrupiti gl. svr., prez. prekrupim krupno istucati, isprebijati zrna ita; napraviti prekupu; samljeti u prekrupari. preksino pril. - no prije sino, prije dvi je noi. preksinoni prid. odr. v. - koji je od preksino; koji se dogodio, koji je bio preksino. preksutra/prekosutra pril. - ne sutra, nego dan iza. preksutranji/prekosutranji - koji e biti, koji e se dogoditi prekosutra, koji se odnosi na prekosutra, prekucan prid., odr. v. prekucani - preti pkan, pretampan kucajui; pregledan kucanjem. prekucati gl. svr., prez. prekucam pretampati kucajui; pregledati kuca njem; cijelo vrijeme provesti u kucanju; pretjerati s kucanjem, prekucavanje gl. im. s. r. od prekuca vati. prekucavati gl. nesvr., prez. prekucavam - obavljati prekucavanje; pretampavati na pisaoj maini; pregledati bolesnika kucajui.

prekuhan
prekuhan prid., odr. v. prekuhani - koji je ponovo kuhan; premijeen. prekuhati gl. svr., prez. prekuham - oba viti prekuhavanje, premijesiti. prekuhavanje gl. im. s. r. - od prekuhavati. prekuhavati gl. nesvr., prez. prekuha vam - prevrtati nabujalo potkuhano tije sto da ponovo naraste, premjesivati.. prekup im. m. r. - kupovina ili kupnja od prekupaca, duga kupovina, otkup, prekupac/prekupac im. m. r., g. jd. prekupca!prekupca , n. mn. prekupcUprekupci, g. mn. prekupaca!prekupaca, dat.-instr.-lok. mn. prekupcima/prekupcima - onaj koji ta otkupljuje da bi preprodao po vioj cijeni; preprodava robe. prekupiti gl. svr., prez. prekiipim - ku piti od prekupca, platiti skuplje ve ku pljenu robu. prekupljivanje gl. im. s. r. od prekuplj ivati. prekupljivati gl. svr., prez. prekupljujem - kupovati od prekupca. prekvalifiranje/prekvalifikovanje gl. im. s. r. (lat.) od prekvalificirati/prekvalifikovati. prekvalifirati/prekvaliflkovati gl. ne svr. (lat.), prez. prekvalificiram/pre kvalifikujem - promijeniti kvalifikaciju, propisana obiljeja, osobinu ega; na knadnim, dodatnim obrazovanjem ili obuavanjem osposobljavati koga za obavljanje poslova drugaijih od onih za koje je kvalifikovan, prekvalifikacija im. . r. (lat.) - prekva lificiranje, prekvalifikovanje. prelac im. m. r., g. jd. prelca , n. mn. prelci , g. mn. prelaca , dat.-instr.-lok. mn. prelcima - tekstilni radnik koji radi na stroju za predenje; onaj koji prede; sijeldija koji ide po prelima; prenes. mladi koji prede udvarajui se; zool. vrsta nonog leptira koji prede ahure, prelakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prelce. prelagahan/prelagan prid., odr. v. prelagahni!prelagani - previe lagahan/lagan. prelagahno/prelagano pril. - na prelaga han/prelagan nain, prelahko. prelaganje gl. im. s. r od prelagati.

792 prelagati gl. nesvr. i uest., prez. prelazem , trp. prid. prelagan - vriti prela ganje ega; paljivo premjetati; pre nositi i slagati na drugo mjesto, prelagati gl. svr., prez. prelaem, trp. prid. prelagan - sve vrijeme provedeno s kim lagati; neko vrijeme samo lagati, prelahak/prelak prid., odr. v. prelahki! prelaki - previe lahak/lak, prelagan, prelahko/prelako pril. - na prelahak/ prelak nain, prelagahno/prelagano. prelajati gl. svr., prez. prelaje - sve vrijeme lajati; ; prenes. sve vrijeme vi kati na koga govorei mu rune rijei; sve vrijeme psovati; provesti vrijeme u runom ogovaranju i psovanju, prelajavanje gl. im. s. r. od prelajavati. prelajavati gl. nesvr., prez. prelajava pretjerivati u lajanju; prenes. pretjerano psovati, ogovarati, prelaklran prid., odr. v. pre lakirani premazan prozirnom bojom, lakom; la kom usjajen. prelakirati gl. svr., prez. pre lakiram premazati prozirnom bojom, lakom; la kom usjajiti. prelama im. m. r, g. jd. prelamaa , v. jd. prelamau , n. mn. prelami, g. mn. prelama - u tamparstvu radnik koji vri prelamanje knjige, koji vri pre lom; naprava za prelamanje ega. prelamaa im. . r. - vrsta puke koja se savija, prelama prilikom punjenja, prelamakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prelamae, koji im pripada; koji slu i za prelamanje, prelamanje gl. im. s. r. od prelamati, prelamati gl. nesvr., prez. prelamam lomei rastavljati na dva ili vie dije lova; nasilno slamati; savijati, povijati pod otrim uglom bez preloma; lomiti savijajui preko ega; prekidati tok ega, zaustavljati; prenes. nagovarati koga da promijeni miljenje; dovoditi koga do iznemoglosti, prelat im. m. r. (lat.), g. jd. prelata - vii dostojanstvenik u katolikoj i anglikan skoj crkvi. prelaz/prijelaz im. m. r. - mjesto predvi eno za prelaenje; prelaenje; granica; pjeaka zebra; preliv, nijansa, prelazak im. m. r., g. jd. prelaska , n. mn. prelasci, g. mn. prelazaka , dat.-instr.lok. mn. prelascima - obavljanje prela za, prelaenje; mjesto gdje se prelazi, prelazan/prijelazan prid., odr. v. prela zni/prijelazni - koji brzo prelazi, koji se lahko prenosi, koji slui za prelaenje; koji je mogue prei; koji se moe prei. prelaziti gl. nesvr., prez. prelazim , trp. prid. prelazen - obavljati prelaenje; idui vie puta prei s jedne strane na drugu. prelaznica/prelaznica/prijelaznica im. . r. - pisana potvrda kao dokaz da prelaznik ispunjava uslove za prelazak; dokument kojim se odobrava prelae nje; ona koja prelazi. prelaznikl/prelaznikl/prijelaznikT prid. odr. v. - koji se odnosi na prelaznike, koji im pripada ili potie od njih. prelazniki/prelazniki/prijelazniki pril. - na prelazniki nain, kao prela znim. prelaznik/prelaznik/prijelaznlk im. m. r., n. mn. prelaznim!prelaznici!prijelaznici, g. mn. prelaznika/prijelaznika/ prelaznika - onaj koji je preao iz jedne u drugu kolu; onaj koji gdje prelazi, prelaznost/prelaznost/prijelaznost im. . r., g. jd. prelaznosti/prelaznosti/prijelaznosti, instr. jd. prelaznou/prelaznou/prijelaznou i prelaznoti!pre lazne)stilprijelazno ti - osobina ili sta nje onoga to je prelazno. prelaenje gl. im. s. r. obavljanje pre laska; prelazak, prelci n. mn., g. mn. prelaca, dat.-instr.lok. mn. prelcima - zool. porodica no nih leptira ije se gusjenice uahure u ahure koje same ispredu, prelev prid. odr. v. - koji pripada prelcu. preldija/preldija im. m. r. (bos.-tur.) prelac. preldijm/preldijin i preldijln/preIdijin prid. odr. v. (bos.-tur.) - koji pripada preldiji. prelet/prelet im. m. r. - let iznad ega, prelaenje letom s jednog na drugi kraj ega; prelijetanje. preletjeti gl. svr., prez. preletim - obaviti prelet; pomou krila ili ega drugog to omoguava letenje letei prei s jednog kraja na drugi, s jedne strane na drugu.

793

prelivalica
preleati gl. svr., prez. pre leim!pre leim - sve vrijeme provesti u leanju; biti neko vrijeme u leeem poloaju, preliiti gl. svr., prez. pre liim, trp. prid. prelien - prekreiti, obojiti jo jednom, ponovo okreiti, prelijen prid., odr. v. prelijem - previe lijen; suvie, odve lijen; prespor, pretrom. prelijep prid., odr. v. prelijepi - pre krasan, predivan, previe, suvie lijep, koji odie ljepotom, prelijepiti gl. svr., prez. prelijepim ponovo izlijepiti na drugi nain, prelijetanje gl. im. s. r. od prelijetati, prelijetati gl. nesvr., prez. prelijeem povremeno letjeti s jedne stranu na drugu; prelaziti preko ega u letu, nadlijetati, prelijevalica im. . r. - zool. vrsta leptira, prelijevanje gl. im. s. r. od prelijevati, prelijevati gl. nesvr., prez. prelijevam obavljati prelijevanje; izlijevati se pre ko ega; prelaziti preko rubova ega, preko nekih granica; prenes. prelaziti granicu u prianju do nepodnoljivosti. preliminaran prid. (nlat.), odr. v. pre liminarni - uvodni, pripremni, pretho dni. prelistati gl. svr., prez. prelistam - pre vie izlistati; pregledati knjigu listajui list po list; prenes. proi u mislima po uspomenama, prelistavanje gl. im. s. r. od prelistavati, prelistavati gl. svr., prez. prelistavam prevrtati list po list; listajui ovla pregledati knjigu; prenes. prisjeati se ega prizivanjem u svijesti jednog po jednog dogaaja; kopkati po uspome nama. preliti gl. svr., prez. prelijem, trp. prid. preliven - previe zaliti ime odozgo tako da pree preko rubova; politi pre ko ega da pokrije to veu povrinu, preliv/preliv i preljev/preljev im. m. r., g. mn. preliva!preliva i preljeva/pre ljeva - gusta masa kojom se ta preliva (boja, metal); gusto ukuhan eer, agda, rastopljena okolada na kolaima; nija nsa. prelivalica/prelijevalica im. . r. - spravica za prelivanje; kaika ili posudica

prolivanje
sa isturenim lijevkom iz koga se ta poliva. prelivanje/preljevanje gl. im. s. r. - poli vanje ime tenim po emu da ga sasvim prelije; preljev, obavljanje pre ljeva. prelfvanj e/prelijevanje gl. im. s. r. vrenje preljevanja. prelivati/preljevati gl. nesvr., prez. pre liv am!preljev am, trp. prid. prelivanl preljevan - preljevanjem initi da ta bude prekriveno, prelivati/prelijevati gl. nesvr. i uest., prez. pr eliv am!prelijev am, trp. prid. prelivanlprelij evan - neko vrijeme ili s vremena na vrijeme livati ta po emu dok to bude sasvim prekriveno, prelivan/preljevan prid., odr. v. prelivnil preljevni - koji je u vezi s prelivom/ preljevom; iz kog se moe prelivati/ prelje vati. preli ven/prelje ven prid., odr. v. preli veni!preljev eni - koji je s prelivom/ preljevom, prelivenost/preljevenost im. . r., g. jd. preliveno ti, instr. jd. preliv enoul prelievenosti - stanje onoga to je preleveno, preljevenost. preli vnl/prelivnl/prelj evni prid. odr. v. koji se odnosi na preliv/preljev; koji se preliva/preljeva; koji slui za preliva nje/preljevanje. prelivoda im. m. r. - prevrtljiv, neodlu an, nesiguran ovjek koji brzo mijenja svoj stav i miljenje. prelo im. s. r. - seosko druenje nakon napornog dana, sijelo; pribor za prede nje; predenje. prelo im. s. r. - prolaz na plotu; otvor na konici; rupa na lugari; tap za izgrtanje luga. prelom/prijelom im. m. r. - povreda u kojoj je prelomljena kost; mjesto preloma; rezultat prelamanja; prenes. prelomni dogaaj, preokret; odluka nakon dueg premiljanja, prekretnica, preloman/prijeloman prid., odr. v. prelo mna prijelomni - koji se odnosi na pre lom; presudan, koji donosi preokret, prekretan. prelomina im. . r. - prelomljeno mjesto, prelom; ono to je prelomljeno.

794 prelomiti (se) gl. svr., prez. prelomim (se), trp. prid. prelomljen - nasilu (se) prepoloviti; slomiti nadvoje ili na vie dijelova; slomiti pri padu; rastrgnuti; sagnuti se, poviti se u struku; prenes. napraviti zaokret u emu; konano se odluiti; naglo ta prekinuti, zaustaviti (se); naglo (se) izmijeniti; naglo prihva titi; napraviti prelom knjige prilikom tampanja. prelomljen prid., odr. v. prelomljeni slomljen nadvoje, nasilu prepolovljen; slomljen na dva dijela; prenes. sloen u odreeni format, prelomljeno pril. - prepolovljeno, podije ljeno nadvoje; raspolueno, prelomljenost im. . r., g. jd. prelomlje no ti, instr. jd. prelomljenou/prelomljenosti - stanje onog to je prelo mljeno, slomljenost. prelomljiv prid., odr. v. preldmljivi krhak, lomljiv, koji se da, koji se moe lahko prelomiti, prelomljivost im. . r., g. jd. preldmljivosti, instr. jd. preldmljivou/prelomljivosti - osobina onoga to je pelomljivo. prelomni/prijelomnl prid. odr. v. - koji se odnosi na prelom, prelo prid., odr. v. prelosi - previe lo. preloiti gl. svr., prez. preloim - preslo iti, ponovo sloiti na drugi nain, preludij im. m. r. (lat.) - uvodni dio mu zikog djela; poetak, priprema, uvod u ta. preludiranje gl. im. s. r. (lat.) od prolu dirati. preludirati gl. nesvr. (lat.), prez. preludiram - mu. izvoditi preludij; svirati prema nadahnuu, improvizovati. prelutati gl. svr., prez. prelutam - prei neke krajeve lutajui od jednog do drugog mjesta, prelja/prelja im. . r. - ena koja se bavi predenjem; ona koja prede; tekstilna radnica u predionici; preslica; vrsta lep tira prelca. preljepljivati gl. nesvr., prez. preljepljujem, trp. prid. preljepljivan - lijepiti preko ega. preljev/preljev im. m. r., g. mn. preljeva! preljeva - preliv, preljevanje gl. im. s. r. - prelivanje. preljevati gl. nesvr., prez. preljevam, tip. prid. preljevan - prelivati. preljevenost im. . r., g. jd. preljev eno ti, instr. jd. preljev enoulpreljev enosti prelivenost. prelj evnl/prelj evni prid. odr. v. - prelivni. preljm/preljin prid. odr. v. - koji pripada prelji. preljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na prelje. preljub/preljub im. m. r., g. jd. preljuba/ preljuba - preljuba, preljuba im. . r. - varanje u branoj vezi, prevara branog druga s drugim partne rom. preljubazan prid., odr. v. preljubazni koji je previe ljubazan, ljubazan u najvioj mjeri, preljubazno pril. - na preljubazan nain, u najvioj mjeri ljubazno, preljubiti gl. svr., prez. preljubim - pre oteti iju ljubav; previe ljubiti; napra viti preljub, iznevjeriti u ljubavi, prelj ubijen prid., odr. v. preljubljeni koji je previe ljubljen, predrag, pre mio; preotet u ljubavi; prevaren u lju bavi. preljubnl/preljubnl prid. odr. v. - koji se odnosi na preljubu, preljubnica/preljubnica im. . r., v. jd. preljubnice i preljubnice - ena koja ini preljubu, preljuboiniteljica, preljuboiniteljka. preljubniki/preljubniki prid. odr. v. koji se odnosi na preljubnike. preljubnik/preljubnik im. m. r., n. mn. preljubnicilpreljubnici, g. mn. preljub nik^preljubnika - ovjek koji vri pre ljubu. preljubnltvo/preljubnlstvo im. s. r. djelatnost preljubnika. preljuboinitelj im. m. r. - preljubnik, prljuboiniteljica/preljuboiniteljka im. . r. - ona koja ini preljubu, preljubni ca. preljuboinstvo im. s. r. - up. preljuba. preljut prid., odr. v. preljuti - koji je suvi e ljut, ljut u najvioj mjeri; otar, veo ma otar. prema prijed. - k, ka; u tom pravcu (npr. prema koli)', nasuprot (npr. jedno pre ma drugm)', u odnosu na (dna je pre

795

premamljiv
ma njemu jagnje)', temelj ega (npr. prema obliku)', omjer (npr. dva prema dva)', podudarnost (npr. prema zasluzi i titula) itd. premac im. m. r., g. jd. premca, n. mn. premci, g. mn. premacd, dat.-instr.-lok. mn. premcima - takmiar; suparnik u emu, takmac; koji je jednak s kim, ravan kome po znanju, umijeu, hra brosti i sl. premai/premaknuti gl. svr., prez. premaknem, trp. prid. premaknut - pomje riti, miui premjestiti, premaganje gl. im. s. r. od premagati. premagati gl. nesvr., prez. premazem savladavati, suvie se truditi, nadvlada vati. premaglavica im. . r. - teka svaa koja prijeti da kome doe glave, premajuan/premajuan prid., odr. v. premdjuni/premdjuni, em. - veoma mali, sitan, premalen, premalecki. premaknuti (se) gl. svr., prez. premaknem (se), trp. prid. premaknut - premai. premalati gl. svr. (njem.), prez, premalam - premazati bojom, preliiti, pre preiti. premaleckl/premaleckl prid. odr. v. - N previe malecki, premalen, premalen prid., odr. v. premaleni - suvie malen, majuan, malecki. premalo/premalo pril. - suvie malo, vrlo malo, veoma malo. premaltati gl. svr. (njem.), prez. premaItam - sve oblijepiti mahom, premalterisati. premalterisati gl. svr. (njem.), prez. premalteriem - sve omalterisati; omalterisati jo jednon; iznova omalterisati, obukati. premaljee im. s. r. - godinje doba izme u zime i ljeta, proljee, premaljetnl prid. odr. v. - koji se odnosi na premaljee, proljetni, premama im. . r. - ono ime se neko premami, mamac; premamljivanje. premamiti gl. svr., prez. pre mamim mamei privui, pridobiti; mamei pre oteti; mamei zavesti, premamljiv prid., odr. v. premdmljivi koji se moe premamiti, koji je sklon premamljivanju.

premamlj ivanje
premamljivanje gl. im. s. r. od prema mlj ivati. premamljivati gl. nesvr., prez. premamljujem - privlaiti, pridobijan, zavo diti premamlj ivanj em. premamljivo pril. - na premamljiv nain, premamljivost im. . r., g. jd. prema mljivo ti, instr. jd. premamljivou/premamljivosti - osobina, sklonost prema mlj i vih ljudi, premanjkati gl. svr.(tal.), prez. premanjka - ponestati, prilino nestati, usfaliti. premaranje gl. im. s. r. od premarati (se), premarati (se) gl. nesvr., prez. premaram (se) - previe se umarati, iscrplji vati se umorom, premarkirati gl. svr. (fr.), prez. premarkiram - promijeniti marker, iznova, jo jednom markirati, premastan prid., odr. v. premasni - pre vie mastan; predebeo; prenes. prosta ki, vulgaran (vic), premestiti gl. svr., prez. premostim, trp. prid. premaen - previe zamastiti; sta viti u hranu previe masnoe, premaaj im. m. r. - prebaaj, prekora e n j e ; premaenje. premaanje i premaivanje gl. im. s. r. prebacivanje, nadmaivanje, prekoraivanje kakve granice, premaivanje gl. im. s. r. od premaivati. premaivati gl. nesvr., prez. premou jem - stavljati u ta vie masnoe nego toje potrebno, premaiti gl. svr., prez. premaim - nad maiti; prebaciti preko ega, prekoraiti kakvu granicu; preletjeti, premaivati gl. nesvr., prez. premaujem - prebacivati, nadmaivati, prekoraiva ti kakvu granicu, premaz im. m. r. - tanki sloj ega ime se vri premazivanje; sredstvo kojim se premazuje, premazati gl. svr., prez. premazem , trp. prid. premazan - maui sve prekriti premazom; staviti premaz; ponovo na mazati. premazivanje gl. im. s. r. od premazi vati. premazivati gl. nesvr., prez. prema zujem - maui sve prekrivati prema

796 zom; stavljati premaz preko ega; vri ti premazivanje; vie puta mazati, premda vezn. - vezuje dopusnu reenicu s glavnom i iskazuje doputanje; iako. premet/premet im. m. r. - in premetanja; premetanje, prevrtanje, preturanje. premeta im. m. r., g. jd. premetaa, n. mn. premetai - onaj koji vri vri pre metainu. premetaa im. . r. - vrsta ukrasne ma rame za pokrivanje glave iji se krajevi premeu jedan preko drugog i privruju iglom; prenes. ona koja se premee as tamo, as amo, prevrtljivica. premetaina im. . r. - slubeni pretres s ciljem pronalaenja ega skrivenog; pretres koje prati premetanje, preturanje, prevrtanje stvari, premetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na premetae. premetaki pril. - na premetaki nain, kao premetai. premetalo im. s. r. - onaj koji se esto premee, klovn, pehlivan; ono to se premee s mjesta na mjesto; onaj koji esto mijenja miljenje, koji se premee as na jednu, as na drugu stranu ega. premetanje gl. im. s. r. - od premetati. premetati gl. nesvr., prez. premeem, trp. prid. premetnut - obavljati premet, vriti premetanje; preturati; prevrtati, vriti prevrtanje; prebacivati; prenositi ta s jednog mjesta na drugo, premje tati. premetnut prid., odr. v. premetnuti - koji je metnut na drugo mjesto; premjeten; prebaen preko ega; preturen. premetnuti (se) gl. svr., prez. premetnem (se) - promijeniti emu mjesto, poma-knuti s jednog na drugo mjesto; prebaciti preko ega; pretraiti premeui; prevagnuti; prevrnuti (se); prenes. prenijeti, proturiti; prebaciti preko gla ve. premicanje gl. im. s. r. od premicati. premicati gl. nesvr., prez. premiem obavljati premicanje; pomjerati ta mi ui ga s jednog mjesta na drugo; pre bacivati ta micanjem.

797 premija im. . r. (lat.) - nagrada; novana nagrada; glavni zgoditak; novac koji se uplauje za osiguranje ega. premijer im. m. r. (fr.), g. jd. premijera , n. mn. premijeri - prva osoba u vladi, predsjednik vlade, premijera im. . r. (fr.) - prvo izvoenje kakvog scenskog djela, praizvedba, premijera! prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na premijeru, premijerskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na premijera, koji mu pripada, premijesiti gl. svr., prez. premijesim, trp. prid. premijeen - ponovo promije siti. premijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na premiju, premilostiv prid., odr. v. premildstivi previe milostiv; titula crkvenih veli kodostojnika, premilostivo pril. - na premilostiv nain, previe milostivo, preminue im. s. r. - smrt; preseljenje na drugi svijet, preminuti gl. svr., prez. preminem umrijeti, prestati ivjeti; sasvim minuti, premio prid., odr. v. premili - previe mio, predrag, premiranje gl. im. s. r. od premirati, premirati gl. svr., prez. premirem - pre tjerano strahovati, umirati od straha, premisa im. . r. (lat.) - sud iz koga se izvodi zakljuak, premisliti gl. svr., prez. premislim previe misliti; dobro, temeljito razmi sliti; u mislima prei od poetka do kraja; promislivi o svemu promijeniti miljenje, predomisliti se. premiljaj im. m. r. - ono o emu se premilja; premiljanje; promjena mi ljenja; predomiljaj, premiljanje gl. im. s. r. od premiljati. premiljati gl. svr., prez. premiljam obavljati premiljanje; temeljito razmi ljati; u mislima prelaziti od poetka do kraja kakvog zbivanja, dogaaja i sl.; promiljajui o svemu mijenjati ranije miljenje. premitaa im. . r. - odjea iji se jedan kraj premee, preklapa, prebacuje pre ko drugog; odjevni predmet kao dio narodne nonje, prsluk na premetanje, damadan.

premlijeiti
premjeranje gl. im. s. r. od premjerati. premjerati gl. nesvr., prez. premjerom mjeriti sve dimenzije ega; uzastopno mjeriti, uzimati precizne mjere, premjeravanje gl. im. s. r. od premje ravati. premjeravati gl. nesvr., prez. premjera vam - obavljati premjeravanje, premje rati, utvrivati mjere, premjeriti gl. svr., prez. premjerim , trp. prid. premjeren - izmjeriti duinu, iri nu i visinu; uzeti mjere, premjestiti gl. svr., prez. premjestim pomaknuti, prenijeti s jednog mjesta na drugo, razmjestiti; prei na drugo mje sto; odrediti kome drugo mjesto, dati kome premje-taj. premjestiv prid., odr. v. premjetivi - koji se da premjestiti, kojeg je mogue pre mjestiti. premjetaj im. m. r. - promjena mjesta rada i stanovanja; premjetenje, premjetanje gl. im. s. r. od premjetati, premjetati gl. svr., prez. premjetam vriti premjetanje; pomjerati ta s jednog mjesta na drugo; pomicati s mjesta na mjesto, razmjetati, premjetenje gl. im. s. r. - premjetaj, premlaen prid., odr. v. premlaeni - pre tuen, prebijen do besvijesti, premlaeno pril. - pretueno, prebijeno, premlaenost im. . r., g. jd. premlaenosti, instr. jd. premlaenou/premlaenosti - stanje onoga ko/to je pre mlaeno. premlaiva im. m. r., g. jd. premlaivaa, v. jd. premlaivaufpremlaivau, n. mn. premlaivi, g. mn. premlaiva - onaj koji se bavi premla ivanjem, koji premlauje, premlaivanje gl. im. s. r. od premla ivati. premlaivati gl. svr., prez. premlaujem - obavljati premlaivanje; pretjerano mlatiti; udarati, tui do besvijesti, premlad prid., odr. v. premladi - suvie, isuvie mlad, previe mlad. premlatiti gl. svr., prez. premlatim, trp. prid. premlaen - previe izmlatiti, pre biti, pretui, premlijeiti gl. svr., prez. premlijeim prestati sisati; prestati davati mlijeko;

premljeti
prenes. postati blijed; oslabiti, onemo ati. premljeti gl. svr., prez. premeljem, trp. prid. premljeven - ponovo sve samljeti, po drugi put samljeti, premnogo pril. - mnogo vie nego to je potrebno; previe, premoiti gl. svr., prez. premoim, trp. prid. premoen - previe smoiti, sas vim promoiti, premo im. . r., g. jd. premoi, instr. jd. premou!premoi - nadmo; izrazita mo u odnosu na nekog drugog; prev last. premoan prid., odr. v. premoni - koji ima premo, nadmoan, premono pril. - na premoan nain, s premou. premonost im. . r., g. jd. premono ti, instr. jd. premonou!premono ti svojstvo onoga ko je premoan; stanje onogo to je premono, premor im. m. r. - premorenost. premoren prid., odr. v. premoreni - suvi e umoran, preumoran, umoran do iscr pljenosti. premoreno pril. - s premorom, previe umorno. premorenost im. . r., g. jd. premorenosti, instr. jd. premorenoulpremorenosti - osobina i stanje onoga ko je premoren; preumomost, preveliki um or, zamorenost, premoriti (se) gl. svr., prez. premorim {se) - previe se umoriti, zamoriti se; iscrpiti se umorom, premostiti gl. svr., prez. premostim spojiti dvije obale mostom, izgraditi most; prenes. rijeiti jaz, sukob, pro blem kakvim prelaznim rjeenjem; pro nai rjeenje, premostiv prid., odr. v. premdstivi - premostljiv, koji se da premostiti; koji se moe proi, rijeiti, savladati, nadii, premostljiv prid., odr. v. premdstljivi premostiv. premoavanje/premoivanje gl. im. s. r. - premotavanje. premoavati/premoivati gl. nesvr., prez. premdavam/premdujem, trp. prid. premoen - obavljati premoa vanje; mostovima spajati obale, praviti mostove; prelaziti preko ega; prona

798 laziti nuna spasonosna prelazna rjee nja kakvih problema, premoen prid., odr. v. premoeni premoten. premoenost im. . r., g. jd. premoenosti, instr. jd. premoenou/premoenosti - premotenost, osobina i sta nje onoga to je premoeno; nuno privremeno rjeenje problema, premotavanje gl. im. s. r. - premoa vanje, premoivanje, premotavati gl. nesvr. i uest., prez. premdtavam - premoavati, premo ivati. premoten prid., odr. v. premoteni - pre moen. premotenost im. . r., g. jd. premostenosti, instr. jd. premotenoulpremotenosti - premoenost. premotan prid., odr. v. premotani - po novo, po drugi put namotan; s jednog namotan na drugi kotur, premotati gl. svr., prez. premdtam, trp. prid. premotan - odmotati ta i ponovo smotati; na drugi nain ta isto smotati, premotavanje gl. im. s. r. od premotavati. premotavati gl. svr., prez. premotavam obavljati premotavanje; ponovo motati ono to je odmotano, premrijeti gl. svr., prez. premrem obamrijeti; utrnuti, ukoiti se od straha; zaprepastiti se od ega; pasti u nesvijest od straha, iscrpljenosti, gladi, ei. premrsiti gl. svr., prez. premrsim - pre vie zamrsiti; omrsiti se, ogrijeiti se o post. premrati gl. svr., prez. premiam premraviti* previe smrati, premrav prid., odr. v. premravi - pre vie mrav, premiaviti gl. svr., prez. premravim premrati. premravo pril. - prenes. slabo, loe. premravost im. . r., g. jd. premravosti, instr. jd. premravou!premravo ti prevelika mravost, premrzao im. . r., g. jd. premrzli smrznutost, premrznutost, jaka student, premrznue im. s. r. - stanje pre mrznutosti, premrznutost. pr emr zn ut prid., odr. v. premrznuti - pre vie smrznut, isuvie smrznut; ukoen od studeni; zaleen, premrznuti gl. svr., prez. premrznem previe smrznuti; zalediti se od mraza; ukoiti se od studeni, premrznutost im. . r., g. jd. premrznutosti, instr. jd. premrznutou/premrznutosti - prevelika smrznutost, pre mrznue. premudar prid., odr. v. premudri - veoma mudar, previe mudar; iron. koji se pra vi mudar, veoma glup. premudro pril. - na premudar nain, prenabacan prid., odr. v. prenabacani! prenabacani - previe nabacan, nabaci vanjem prenatrpan, prenagomilan. prenabacano/prenabacano pril. - previe nabacano. prenabacati gl. svr., prez. prenabacdm previe nabacati; suvinim, pretjeranim nabacivanjem pretrpati; nabacivanjem prenagomilati. prenabadvanje gl. im. s. r. od prenabacivati. prenabadvati gl. nesvr., prez. prenabacujem - previe, suvie nabacivati, prenabreknut prid., odr. v. prenabreknuti - previe nabreknut, prenapet, prenabreknuti gl. svr., prez. prenabreknem - previe nabreknuti, prenapeti, pucati od napetosti, prenabreknuto pril. - na prenabreknut nain, prenapeto. prenabreknutost im. . r., g. jd. prendbrekniitosti, instr. jd. prenabreknutosu!prenabreknuto ti - prevelika nabreknutost, prenapetost. prenaitan/prenaitan prid., odr. v. prenditani/prenaitani - koji je previe naitan. prenaitanost/prenaitanost im. . r., g. jd. prenaitanosti, instr. jd. prenaitanoulprenaitanosti i prenaitanoul prenaitanosti - prevelika naitanost; osobina onoga ko je previe naitan, prenaitati se gl. svr., prez. prenaitam se, trp. prid. prenaitan/prenaitan previe se naitati, prenadraen prid., odr. v. prenadrazeni previe nadraen, iritiran, raspaljen. prenadraeno pril. - na prenadraen na in.

799

prenagljenost
prenadraenost im. . r., g. jd. prenddrazenosti, instr. jd. prenadrazenosulprenadrazenosti - stanje ili osobina onoga ko/to je prenadraeno. prenadraiti (se) gl. svr., prez. prenddrazJm (se), trp. prid. prenadraen uiniti da ko/ta bude prenadraeno; previe nadraiti, prenadroglran prid. (fr.), odr. v. prenadrdgirani - previe nadrogiran, koji je u organizam unio previe droge, prenadroglranost im. . r. (fr.), g. jd. prenadrdgiranosti, instr. jd. prenadrdgiranou/prenadrdgiranosti - stanje onoga ko je prenadrogiran; prevelika koliina droge u organizmu, prenadrogirati (se) gl. svr. (fr.), prez. prenadrdgiram (se) - previe (se) nadrogirati, unijeti u organizam previe droge. prenagao/prenagao prid., odr. v. pre nagli - previe nagao; silovit, prenaglasiti gl. svr., prez. prendglasim , trp. prid. prenaglaen - previe nagla siti; suvie istaknuti, uiniti previe vi dljivim, primjetnim, uoljivim, prenaglaavanje gl. im. s. r. od prenaglaavti. prenaglaen prid., odr. v. prenaglaeni suvie naglaen; previe istaknut, prenaglaeno pril. - na prenaglaen, pre vie istaknut nain, prenaglaenost im. . r., g. jd . prenagldenosti, instr. jd. prenagldenou/prenaglaenosti - svojstvo i osobina onoga to je prenaglaeno, prenagliti gl. svr., prez. prenaglim, trp. prid. prenagljen - uraditi previe naglo, pretjerano pouriti, zaletjeti se. prenaglo pril. - suvie naglo; prebrzo; ishitreno. prenaglost/prenaglost im. . r., g. jd. prenaglosti, instr. jd. prenaglou!pre naglo ti - prenagljenost, osobina ili sta nje onoga ko/to je prenaglo, prenagljen prid., odr. v. prenagljeni - su vie nagao, nepotrebno pouren, iscrp ljujui. prenagljeno pril.- na prenagljen nain, prenaglo; urei vie nego je potrebno, iscrpljujue. prenagljenost im. . r., g. jd. prenagljenosti, instr. jd. prenagljenou/prend-

prenagljenje
gljenosti - osobina i stanje prenagljenog ili onoga to je prenagljeno, prenagljenje gl. im. s. r. - in prenagljivanja, nepromiljen, ishitren, pre nagljen postupak, prenagljiv prid., odr. v. prenagljivi - koji je sklon prenagljivanju, koji brzo pre nagli. prenagljivanje gl. im. s. r. od prenagljivati. prenagljivati gl. nesvr., prez. prendgljujem - previe nagliti, pourivati, naglo raditi, prenagljivost im. . r., g. jd. prenagljivosti, instr. jd. prenagljivou/prenagljivosti - osobina i stanje onih koji su skloni prenagljivanju. prenagomilan/prenagomilan prid., odr. v. prenagomilani/prenagomilani - su vie nagomilan, previe nabacan. prenagomilSno/prenagomilano pril. previe nagomilano; prenatrpano; prenabacano. prenagomilanost/prenagomilanost im. . r., g. jd. prenagomilanosti, instr. jd. prenagomildnou!prenagomilanosti stanje i osobina onoga to je prenagomilano; pretrpanost, prenagomilati gl. svr., prez. prenagomilam - suvie nagomilati, previe na bacati; prenatrpati, prenagomilavanje gl. im. s. r. od prenagomilavati. prenagomilavati gl. nesvr., prez. prenagomilavam, trp. prid. prenagomilavan previe, suvie nagomilavati, prenagrabiti gl. svr., prez. prenagrabim - previe nagrabiti, grabei prikupiti, prenajedanje gl. im. s. r. od prenajedati se. prenajedati (se) gl. nesvr., prez. prenajedam (se) - previe (se) najedati, na jedati (se) do presitosti. prenajedenost im. . r., g. jd. prenajedenosti, instr. jd. prenajedenou/prenajedenosti - stanje onoga ko se previe najeo; presitost, prezasienost hranom, prenajesti (se) gl. svr., prez. prenajedem (se) - previe (se) najesti, prenakrcan/prenakrcan prid., odr. v. prenakrcanifprenakrcani - previe na krcan, prenatrpan; unutra prenabacan, prenapunjen.

800 prenakrcano/prenakrcano pril. - previ e nakrcano; prenapunjeno. prenakrcati gl. svr., prez. prenakkam previe nakrcati, prenatrpati; unutra prenabacati, ispuniti preko mjere, pre puniti. prenakr ea vanje gl. im. s. r. od prenakrcavati. prenakrcavati gl. nesvr., prez. prenakkavam - previe nakrcavati; prepunjavati ukrcavajui preko mjere; pretrpavati prenakrcavanjem. prenapeti gl. svr., prez. prenapnem previe napeti, suvie napeti, prenapeto pril. - na prenapet nain, stre sno. prenapetost im. . r., g. jd. prenapetosti, instr. jd. prenapetou!prenapeto ti duevna ili fizika prenapregnutost, sta nje ili osobina onoga ko/to je prena peto. prenaprei (se) gl. svr., prez. prenapregnem (se), rad. gl. prid. prenapregao/ prenapregnuo - prenapregnuti, prenapregnut prid., odr. v. prenapre gnuti - suvie napregnut, prenapet, prenapregnuto pril. - na prenapregnut nain, s prenapregnutou. prenapregnuti gl. svr., prez. prenapregnem, rad. gl. prid. prenapregao - pre naprei, suvie napregnuti, nategnuti, zategnuti. prenapregnutost im. . r., g. jd. prena pregnutost, instr. jd. prenapregnutou!prenapregnutost - prenapetost, sta nje onoga ko je prenapregnut, prena petost, pretjerana zategnutost; osobina onoga to je prenapregnuto, prenapeto, zategnuto. prenaprezanje gl. im. s. r. od prenaprezati. prenaprezati (se) gl. nesvr., prez. prenapreem (se), trp. prid. prenapregnut initi preveliko naprezanje, previe (se) naprezati; ulagati u ta previe napora; premarati se suvinim naprezanjem, prenapuen prid., odr. v. prenapueni previe napuen, ispupen; pregusto naseljen, prenaseljen, prenapueno pril. - na prenapuen nain; s prenapuenou, prenaseljeno, prenapuenost im. . r., g. jd. prenapu enosti, instr. jd. prenapuenou!prendpuenosti - prenaseljenost; prevelika gustoa stanovnitva na ogranienom prostoru; prevelika napuenost, prenapuiti gl. svr., prez. prenapuim previe napuiti; prenaseliti, prenapuniti gl. svr., prez. prenapunim, trp. prid. prenapunjen - previe napu niti, ispuniti preko mjere, prepuniti, prenapunjavanje gl. im. s. r. - od prenapunjavati (se), prenapunjavati (se) gl. nesvr., prez. prenapunjavam (se) - previe se napunjavati, puniti; ispunjavati preko mjere, prepunj avati, prenapunjen prid., odr. v. prenapunjen! prepun, previe pun, ispunjen preko mjere; prenapet, prenapunjeno pril. - previe napunjeno; prenapeto. prenapuenost im. . r., g. jd. prenapunjenosti, instr. jd. prenapunjenoul prenapunjenosti - svojstvo i stanje ono ga ko/to je prenapunjeno; prevelika napunjenost; ispunjenost preko mjere; prenapetost. prenaseliti gl. svr., prez. prenaselim pregusto naseliti ogranien prostor, pre napuiti. prenaseljavanje/prenaseljivanje gl. im. s. r. - pretjerano naseljavanje na malom prostoru; gusto naseljavanje, prenaseljavati/prenaseljivati gl. nesvr., prez. prenaseljavam/prenaseljujem previe ljudi naseljavati na malom pro storu; pregusto naseljavati, prenaseljen prid., odr. v. prenaseljeni previe naseljen; pregusto naseljen, prenapuen, prenaseljenost im. . r., g. jd. prena seljenosti, instr. jd. prenaseljenou! prenaseljenosti - prevelika naseljenost na ogranienom prostoru, prenapue nost; stanje onoga to je prenaseljeno, prenatrpan/prenatrpan prid., odr. v. prenatrpani!prenatrpani - previe natr pan, nabijen, zbijen, prenatrpano/prenatrpano pril. - na na in prenatrpanosti, pregusto; prenase ljeno. prenatrpanost im. . r., g. jd. prenatrpa nosti, instr. jd. prendtrpanou/prenatrpanosti - stanje ili osobina onoga to je prenatrpano.

801

preneseno
prenatrpavanje gl. im. s. r. od prenatrpavati. prenatrpavati gl. nesvr., prez. prenatipavam - initi ta prenatrpanim; oba vljati prenatrpavanje; natrpavati, trpati preko mjere; prenakrcavati; prepunjavati. prenebrei/prenebregnuti gl. svr., prez. prenebregnem - zapostaviti, zanemariti, zaboraviti; obezvrijediti, smatrati ni tavnim, ostaviti po strani, prenebregavanje/prenebrezanje gl. im. s. r. od prenebregavati/prenebrezati, prenebregavati/prenebrezati gl. nesvr., prez. prenebregavam/preneerezem - za postavljati, zanemarivati, zaboravljati; obezvreivati, nipodatavati, ostavljati po strani. prenemaganje gl. im. s. r. od prenema gati (se). prenemagati (se) gl. nesvr., prez. prenemaem (se), pril. sad. prenemzui (se) - pretvarati se iznemoglim, oslabljenim, klonulim. prenemoi (se) gl. svr., prez. prenemognem (se) - predstaviti se iznemoglim, oslabljenim, klonulim iako nije tako. preneraziti (se) gl. svr., prez. prenerazim (se) - zaprepastiti se; zapanjiti se; zabezeknuti se. preneraavanje gl. im. s. r. preneraavati (se) preneraavati (se) gl. nesvr., prez. pre ne raavam (se) - zaprepaavati (se); dolaziti u stanje emocionalne zapanjenosti, zabezeknutosti, preneraen prid., odr. v. preneraeni zaprepaten; zapanjen; zabezeknut, preneraeno pril. - zaprepateno, zapa njeno; zabezeknuto, preneraenost im. . r., g. jd. preneraenosti, instr. jd. preneraenou/prenerazenosti - stanje onoga ko je pre neraen; zaprepatenost; zapanjenost; zabezeknutost, preneraenje gl. im. s. r. - osjeanje preneraenosti; preneraenost. prenesen/prenijet prid., odr. v. preneseni /prenijeti - noenjem premjeten; koji nema doslovno znaenje, slikovit, me taforian; ustupljen, preneseno/preneseno pril. - u prenese nom znaenju, slikovito.

prenesenost
prenesenost im. . r., g. jd. prene seno ti, instr. jd. prenesenou/prenesenosti osobina ili stanje onoga to je pre neseno; trenutak odsutnosti, zanesenost. prenesretan prid., odr. v. prene sretni koji je previe nesretan; tragian, prenesretno/prenesretno pril. - na pre nesretan nain; previe nesretno, preneugoan prid., odr. v. preneugodni suvie, previe neugodan, veoma nepri jatan. preneugodno/preneugodno pril.- previe neugodno, s previe neugodnosti, prenijeti gl. svr., prez. prenesem/pre nesem - premjestiti nosei ili vozei; uiniti da se prenese na drugog, zara ziti; predati kome (znanje, umijee); dati ili stei pravo vlasnitva; uiniti da se prenese govorom, saopiti ta kome; predstaviti ta na neki nain da bude dostupno drugima; nositi due nego to treba. premmiti se gl. svr., prez. prenimim se, trp. prid. prenimljen - presaviti se, pre samititi se; pogrbiti se; pokunjiti se po vijajui glavu i tijelo, prenimljavati (se) gl. nesvr., prez. prenimljavam - presavijati, povijati (se), pokunjivati se. prenisko/prenisko pril. - previe nisko; na prenizak nain; prenes. nedostojno, prenitavan/prenitavan prid., odr. v. prenitavni/prenitavni - koji je previe nitavan, nevrijedan, prenititi gl. svr., prez. prenitim, trp. prid. prenien - presloiti, preurediti, prekititi niti na tkalakom stroju, prenizak prid., odr. v. preniski - previe nizak; premalen; prenes. nedostojan, prenizati gl. svr., prez. prenizem - niui ta rasuto ponovo nanizati; jednom na nizano na drugi nain nanizati; prenijeti zrnca sa jednoga na drugi niz. prenoite im. s. r. - hotel, zgrada za no enje; mjesto za noenje; prostorija, soba u kojoj se noi; noni odmor, spa vanje u toku noi, noenje, noivanje, prenoiti gl. svr., prez. prenoim - pro vesti no spavajui, prespavati no; biti gdje preko noi. prenonlk im. m. r., n. mn. prenonici, g. mn. prenonikd, dat.-instr.-lok. mn.

802 prenonicima - onaj koji gdje noi, prenouje. prenonina im. . r. - cijena noenja; novac koji se isplauje za noenje, prenos/prijenos im. m. r. - prenoenje e ga s jednog mjesta na drugo; radijsko i televizijsko prenoenje utakmica, pri redbi itd.; prenoenje svojine na na sljednika ili kupca, isporuka elektrine energije. prenosan/prijenosan prid., odr. v. preno sni/prijenosni - koji se moe prenijeti; koji je prenosiv, prenosati gl. nesvr., prez. prensam sve vrijeme nosati; vrijeme provesti nosajui ta ili koga. prenosilac im. m. r., g. jd. prendsioca, n. mn. prendsioci, g. mn. prendsilaca, dat.-instr.-lok. mn. prendsiocima - pre nositelj, onaj koji ta prenosi; onaj koji obavlja prenos, prenosilica im. . r. - sprava za preno enje ega. prenositelj im. m. r., g. jd. prendsitelja prenosilac, prenositi gl. nesvr., prez. prenosim, trp. prid. prenoen - obavljati prenos; vriti prenoenje ega. prenosiv prid., odr. v. prenosiv! - kojeg je mogue prenijeti, koji se da prenijeti, prenoljiv. prenosivo pril. - na prenosiv nain, pre nosei. prenosivost im. . r., g. jd. prendsivosti, instr. jd. prendsivou/prendsivosti osobina onoga to je prenoivo; preno ljivost. prenosnik/prijenosnik im. m. r., n. mn. prenosnici, dat.-instr.-lok. mn. prenosnicima - ureaj za prenoenje; onaj ili ono to omoguava prenoenje ega; onaj koji ta prenosi na drugu osobu; med. kliconoa, prenosnica im. . r. - opruga, valjak i sl. naprava koja slui za prenoenje ener gije. prenoenje gl. im. s. r. - obavljanje pre nosa; premjetanje ega s jednog mje sta na drugo; med. irenje zaraze, prenoljiv prid., odr. v. prendljivi - pre nosiv. prenoljivo pril. - prenosivo. prenoljivost im. . r., g. jd. prendljivosti, instr. jd. prendljivoulprendljivosti - prenosivost. prenue im. s. r. - buenje, prenulost. prenulost im. . r., instr. jd. prenuloul prenulosti - prenutost, prenue, stanje onoga ko se prenuo, prenumeracija im. . r. (lat.), g. jd. prenumercije - promjena broja; prethodna numeracija; plaanje unaprijed, pretpla ta. prenumerant im. m. r. (lat.), g. jd. prenumeranta, g. mn. prenumeranata pretplatnik, abonent, prenumerirati/prenumerisati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. prenumeriram/prenumeriem (se) - pretplatiti (se) na ta; unaprijed plaati/platiti, aboni rati. prenuti (se) gl. svr., prez. prenem (se) trgnuti (se); naglo se probuditi; izne nada se osvijestiti, prenutost im. . r., g. jd. prenutosti, instr. jd. prenutou/prenutosti - prenulost, prenue, buenje, prenjean prid., odr. v. prenjezni - suvie njean, veoma njean, prenjeno pril. - suvie njeno, na previe njean nain, preobian/preobian prid., odr. v. preobinilpredbini - suvie obian, veo ma obian; prejednostavan, preobilan prid., odr. v. preobilni - previe obilan, obilat, preobilat. preobilat/preobilat prid., odr. v. preobi lan - previe obilat, preobilan, preobilato/preobilato pril. - preobilno, previe obilato, preobilno pril. - previe obilno, preobilato. preoblaenje im. s. r. od preoblaiti (se), preoblaiti (se) gl. nesvr., prez. predblaim (se) - vriti preoblaenje, pre svlaiti se. preoblaka im. . r., dat. jd. preoblaci presvlaka. preobliavanje gl. im. s. r. od preobliavati (se), preobliavati (se) gl. nesvr., prez. preobliavam (se) - mijenjati oblik; preobraavati se. preoblienje gl. im. s. r. od preobliiti (se).

803

preobraziti (se)
preobliiti (se) gl. svr., prez. predbliim (se) - dobiti novi izgled, izmijeniti lik; preoblikovati; preobraziti (se), preoblika im. . r., dat. jd. preoblii rezultat preoblienja, preobraaj; pre oblienje. preoblikovanje gl. im. s. r. od preobli kovati (se), preoblikovati (se) gl. svr. i nesvr., prez. predblikujem (se) - vriti preobliku; davati novi oblik, transformirati, trans formisati; preobraziti, preobraaj im. m. r. - potpuni preokret, preobraenje; rezultat uspjenog preobraanja. preobraanje gl. im. s. r. od preobraati, preobraati (se) gl. nesvr., prez. predbraam (se) - obavljati preobraanje; preusmjeravati na drugu stranu, pre okretati, okretati u drugom smjeru; pre nes. uspjenim misionarstvom pozivati i privlaiti vjernike iz jedne u drugu vjeru; mijenjati (se), naputati ranija shvatanja, ideologiju, vjeru i prihvatati druga. preobraen prid., odr. v. predbraeni koji je doivio preobraenje, koji je prevjerio; duhovno preporoen; pro mijenjen, preokrenut, preusmjeren, preobraenik im. m. r., g. jd. preobra enika, n. mn. preobraenici, g. mn. preobraenika, dat.-instr.-lok. mn. pre obraenicima - koji je preobraen, o vjek koji je promijenio svoja shvatanja, vjeru, ideologiju. preobrSenOst im. . r., g. jd. predbraenosti, instr. jd. predbraenoulpredbraenosti - osobina i stanje onoga ko je preobraen. preobraenje gl. im. s. r. od preobratiti (se). preobratiti (se) gl. svr., prez. preobra tim (se) - obratiti koga s jednog na dru go miljenje; uiniti da ko napusti ra niju vjeru, ideologiju, politiku; preo krenuti iji nain razmiljanja; preokrenuti(se), preusmjeriti ta u drugom pravcu kretanja, preobrazba im. . r. - temeljit preokret u nainu razmiljanja; preobraenje; pre obuka, metamorfoza, preobraziti (se) gl. svr., prez. predbrazim (se) - potpuno izmijeniti; iz kori

preobraaj
jena promijeniti; sasvim transformisa ti. preobraaj im. m. r. - vidljiv preokret; velika promjena oblika; izmjena ure enja, preureenje; reforma, temeljita promjena ega. preobraajnl prid. odr. v. - koji se odnosi na preobraaj, preobraavalac im. m. r., g. jd. preobraavaoca, n. mn. preobraavaoci, g. mn. preobraavalac!^, dat.-instr.-lok. mn. preobrazavaocima - onaj koji preobra ava, koji ima mo, sposobnost preobraavanja. preobraavalakl prid. odr. v. - koji se odnosi na preobraavaoce; koji ima mo, sposobnost preobraavanja, transformacijski. preobraavanje gl. im. s. r. od preobra avati (se), preobraavati (se) gl. nesvr., prez. pre obraavam - initi preobraaj, mijenjati izgled, lik, oblik; iz jednog oblika pre laziti u drugi, preoblikovati, transformi rati, transformisati (se); preureivati, preobraen prid., odr. v. preobraeni koji je doivio promjenu oblika, lika; preoblikovan, transformiran, transformisan, promijenjen; preureen; koji je promijenio miljenje, pogled, preobraenost im. . r., g. jd. preobrazenosti, instr. jd. preobraenou/preobrazenosti - stanje i osobina onoga to je preobraeno. preobrnuti/preobrnuti gl. svr., prez. predbrnem/predbrnem. - obrnuti, pre okrenuti, uiniti suprotno; uiniti da ta krene obrnuto, preobfnuto/preobrnuto pril. - obrnuto, na preobmut nain, preokrenuto, preobrt im. m. r. - preokret, preobrt anje gl. im. s. r. - preokretanje, preobrtati (se) gl. nesvr. i uest., prez. preobrem {se) - preokretati (se), preobui (se) gl. svr., prez. preobuem / preobuem {se) - skinuti jednu i obui drugu obuu, promijeniti obuu; pre svui (se), promijeniti odjeu, preodjenuti (se). preobucenjak im. m. r., g. jd. preobue njaka , n. mn. preobuenjaci, g. mn. preobuenjaka, dat.-instr.-lok. mn. preobuenjacima - onaj koji je sklon pre

804 oblaenju; onaj koji se preobukao; glu mac. preobuka im. . r., dat. jd. preobui promjena obuke, nova dodatna obuka u nekom poslu; preoblaenje, presvlae nje. preobuvanje gl. im. s. r. preobuvati (se), preobuvati (se) gl. nesvr., prez. preobu vam {se) - mijenjati cipele, mijenjati obuu. preobiiven prid., odr. v. preobuvenl- koji je promijenio obuu, s promijenjenom obuom. preobuveno pril. - na preobuven nain; prenes. promijenjeno, s drugim izgle dom. preobuvenost im. . r., g. jd. preobuvenosti, instr. jd. preobuvenou/preobuvenosti - osobina ili stanje preobuvenog. preoit prid., odr. v. prediti - isuvie oit, suvie oigledan, preoito pril. - na preoit nain, previe oigledno. preodan prid., odr. v. preodanl - previe odan, suvie odan. preodano pril. - suvie, isuvie, pretje rano odano, na preodan nain, preodanost im. . r., g. jd. preodanosti , instr. jd. preodanou!preodanosti prevelika odanost, preodavno pril. - veoma davno, vrlo dav no. preodgajanje gl. im. s. r. od preodgajati. preodgajati gl. nesvr., prez. preodgajam - vriti prodgoj; ponovo odgajati, preodgoj im. m. r. - posljedica, rezultat preodgajanja, drugi, drugaiji odgoj, preodgojiti gl. svr., prez. prebdgojim ponovo odgojiti, odgojiti na drugaiji, bolji nain, preodijevanje gl. im. s. r. - od preodijevati. preodijevati (se) gl. nesvr., prez. preodijevam {se) - svlaiti, skidati jednu i odijevati drugu odjeu, presvlaiti (se), preodjenuti/preodjesti/preodjeti (se) gl. svr., prez. preodjenem {se) - svui, ski nuti jednu i odjenuti drugu odjeu, pre svui (se). preogavan prid., odr. v. preogavni - isu vie ogavan, gadljiv; preodvratan, preodbojan.

805 preogavno pril. - s preogavnou, previe ogavno, gadljivo; preodvratno, preodbojno. preogavnost im. . r., g. jd. preogvnosti, instr. jd. preogavnou!preogvnosti osobina ili stanje onoga ko/to je preogavno, prevelika odvratnost, odbo jnost, gadljivost, preogoren prid., odr. v. preogoren! suvie, isuvie ogoren; preoajan. preogoreno pril. - na preogoren nain, s preogorenou. preogorenost im. . r., g. jd. preogorenosti, instr. jd. preogorenou!preogorenosti - stanje onoga ko je pre ogoren. preogmuti/preogrnuti (se) gl. svr., prez. predgrnem!predgrnem (se) - prebaciti ta preko lea, prigrnuti (se), preohol/preohol prid., odr. v. preoholi! preoholT - previe ohol, suvie, pretje rano ohol. preoholo/preoholo pril. - previe oholo, suvie oholo, nadmeno; s pretjeranom oholou, na isuvie ohol nain, preoholost im. . r., g. jd. preoholosti, instr. jd. predholoulpreoholosti - oso bina onoga ko je previe ohol, preve lika nadmenost. preokrenut prid., odr. v. preokrenuti okrenut naopako, naopake; suprotno okrenut; preobrnut. preokrenuti (se) gl. svr., prez. preokrenem {se) - okrenuti, prevrnuti na supro tnu stranu; preobrnuti; preusmjeriti u novom pravcu, preokrenutost im. . r., g. jd. preokrenutosti, instr. jd. preokrenutoufpreokrenutosti - stanje ili osobina onoga koji je preokrenut ili to je preokrenuto; okrenutost na potpuno suprotnu stranu, naopake; preusmjerenost u suprotnom pravcu. preokret im. m. r. - obrt, obrtaj, okret, okretaj u novom pravcu; neoekivan obrt situacije preokretanje gl. im. s. r. od preokretati (se). preokretati (se) gl. nesvr., prez. pre okreem {se) - initi preokrete u emu; usmjeravati u drugom, novom smjeru; prenes. izvrtati, mijenjati smisao emu.

preoptereivati
preokupacija im. . r. (lat.) - ranije zauzimanje nekog mjesta; zaokuplje nost, zauzetost nekim poslom; zabrinu tost, briga; predrasuda, predubjeenje. preokupiran prid. (lat.), odr. v. preoku pirani - ranije zauzet; zaokupljen, za uzet nekim poslom; zabrinut, opsjednut brigom; opsjednut predrasudom, predubjeenjem. preokuplranost im. . r. (lat.), instr. jd. preokuplranou/preokuplranosti - sta nje i osobina onoga ko je preokupiran; zauzetost, opsjednutost ime. preokupiranje gl. im. s. r. (lat.) od pre okupirati. preokupirati gl. nesvr. (lat.), prez. pre okupiram - prethodno okupirati, ranije zauzeti neko mjesto; sasvim se za okupiti neim, unaprijed se predati ne kom poslu; zabrinjavati, zadavati brige; nametnuti, uliti kome predrasude, predubjeenja. preopak prid., odr. v. preopakl - suvie, previe, pretjerano opak, zao. preopako pril. - suvie, previe, pretje rano opako; na preopak nain, preoperativnl prid. odr. v. (nlat.) - koji se odvija prije operacije, preopsean prid., odr. v. preopsez.nl - su vie, previe, pretjerano opsean; pre opiran, preobiman. preopseno pril. - suvie, previe, pretje rano opseno; preopirno, preobimno, na preopsean, preopiran, preobiman nain. preopsenost im. . r., g. jd. preopseznosti, instr. jd. preopseznoulpreopsenosti - osobina onoga to je preopse no; preobimnost, preopirnost. preopiran prid., odr. v. preopirni - su vie opiran, pretjerano, previe opi ran. preopirno pril. - na preopiran nain; suvie opirno, preopirnost im. . r., g. jd. preopirnosti, instr. jd. preoplrnoulpreoplrnosti - osobina onoga to je preopi rno; preopsenost; preobimnost. preoptereavanje/preoptereivanje gl. im. s. r. od preoptereavati/preoptereivati. preoptereavati/preoptereivati gl. nes vr., prez. preoptereavam/preoptere-

preoptereen
ujem - suvino, pretjerano optereavati; pretrpavati koga ime; premarati koga pretjerano napornim radom; iscrpljavati koga pretekim teretom, preoptereen prid., odr. v. preoptereeni - suvie optereen, previe optereen ime. preoptereenost im. . r., g. jd. preoptereenosti, instr. jd. preoptereenou! preoptereenosti - osobina onoga ko je preoptereen ime; svojstvo onoga to je preoptereeno, preoptereenje gl. im. s. r. od preop teretiti. preopteretiti (se) gl. svr., prez. preopte retim (se) - suvie (se) opteretiti; pre trpati koga ime; premoriti koga pre vie napornim radom; iscrpiti koga pretekim teretom, preoran prid., odr. v. preorani - oranjem prekopan; s kraja na kraj ponovo oran, uzoran. preoranost im. . r., g. jd. preoranosti, instr. jd. preoranoulpreoranosti - sta nje onoga to je preorano, preorati gl. svr., prez preorem - ora njem sve prekopati, poorati; sve s kraja na kraj ponovo orati, uzorati; orui za hvatiti i tue oranice, preoravanje gl. im. s. r. od preoravati, preoravati gl. nesvr., prez. preoravam oranjem prekopavati, pooravati; sve s kraja na kraj ponovo orati, uzoravati; orui zahvatati i tuu oranicu, preoriea im. . r. - preorana zemlja; ora nica. preorijentacija im. . r. (lat.) - promjena orijentacije, izbor nove orijentacije; preorijentiranje, preorijentisanje; us mjeravanje rada u drugom, novom, dru gaijem pravcu, preorijentiranje/preorijentisanje gl. im. s. r. (lat.) od preorijentirati/preorijentisati (se). preorijentirati/preorijentisati (se) gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. preorijenti ram!pr eorijentiem (se) - obavit/obav ljati, izvriti/vriti preorijentaciju; birati ili izabrati novi, drugi i drugaiji orije ntir za snalaenje u prostoru i vremenu; birati ili izabrati neko novo zanimanje; opredijeliti/opredjeljivati se za novi in teres; pronalaziti nove puteve; tragati

806
za novim, drugim, drugaijim rjeenji ma od prethodnih, praosjeaj an prid., odr. v. preosjeajni suvie, previe, pretjerano osjeajan, preosjeajno pril. - suvie, previe, pre tjerano osjeajno, preosjetljiv prid., odr. v. preosjetljivi suvie osjetljiv, previe osjetljiv, preosjetljivo pril. - suvie, previe, pre te ra n o osjetljivo, preosjetljivost im. . r., g. jd. preosjetlji vosti, instr. jd. preosjetljivou/preosjetljivosti - stanje i osobina onoga ko je preosjetljiv; osobina onoga to je preosjetljivo, preostajanje gl. im. s. r. od preostajati, preostajati gl. nesvr., prez. predstajem ostajati kao viak; bivati ostatak ega; postati jedino mogue, preostali prid. odr. v. - koji je ostao od ega veeg, preostatak im. m. r., g. jd. preosttka , n. mn. preostaci, g. mn. predstataka, dat.instr.-lok. mn. preostacima - ono to je preostalo od kakve vee cjeline, pos ljednji i jedini ostatak; preostavtina. preostati gl. svr., prez. pred stanem ostati kao viak, biti ostatak ega, pre tei; ostati kao jedino; postati jedino mogue rjeenje, preostavtina im. . r. - ob. zaostavtina, nasljedstvo, batina; preostatak, preoteti gl. svr., prez. preotmem - oti manjem oduzeti neto ve oteto; po novo oteti, oduzeti oteto; silom oteteti, uzeti kome ta protiv njegove volje, preotimanje gl. im. s. r. od preotimati, preotimati gl. nesvr., prez. preotimam otimati, oduzimati oteto, preotmjen prid., odr. v. preotmjeni - su vie, previe otmjen, preotmjenost im. . r., g. jd. preotmjenoti , instr. jd. preotmjenoulpreotmjenosti - pretjerana otmjenost, prepad im. m. r. - iznenadan, neoekivan napad iz zasjede, propadanje gl. im. s. r. od prepadati, prepadati gl. svr., prez. prepada - sve vrijeme padati, neko vrijeme padati (npr. kaa pripadala). prepadati (se) gl. nesvr., prez. p rip a dam (se) - plaiti, zastraivati, plaiti; ugoniti strah; straiti se; sve vrijeme padati (o kii), prepadnuti (se) gl. svr., prez. pripad nem (se) - prepasti se. prepakirati/prepakovati gl. svr. (njem.) prez. prepakiram/pripakujem - ob. pre pakovati; prenes. prilagoditi ta, osobi to ako je nezgodno, novim okolnosti ma, drugaijoj situaciji; brzo se snai, prepakivati gl. nesvr. (njem.), prez. prepakujem - prebacivati ta iz jednog u drugo pakovanje; ponovno, na drugi nain pakovati; prenes. prilagoavati novoj situaciji; drugaije govoriti, pre okretati u iju korist, prepametan prid., odr. v. prepametni previe, suvie pametan, odve pame tan. prepapren prid. (gr.), odr. v. prepapreni - prebiberen; suvie papren; previe zapapren, posut paprikom; prenes. pres kup. prepapreno pril. (gr.) - previe papreno; prenes., na prepapren nain, preskupo, prepaprenost im. . r. (gr.), g. jd. prepaprenosti, instr. jd. prepaprenou! prepaprenosti - stanje i osobina onoga to je prepapreno. prepapriiti gl. svr. (ma.), prez. prepapriim - previe popapriiti; prepa priti; prenes. pretjerati u emu. prepapriti gl. svr. (gr.), prez. prepaprim - previe popapriti, zapapriti; ui niti da ta bude prepapreno; prepapri iti; prenes. pretjerati u emu. preparacija im. . r. (lat.) - priprema; prepariranje, preparisanje. preparand im. m. r. (lat.), g. mn. preparanada, zast. - preparandist, uenik pre parandije, uiteljske kole, preparandija im. . r. (lat.), zast. - pri premna kola, svjetovna uiteljska ko la. preparandist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. preparandiste, n. mn. preparandistilpreparandiste, g. mn. preparandista, zast. - polaznik preparandije, preparand, ue nik uiteljske kole. preparandistica/preparandistica im. . r. (lat.), zast. - preparandistkinja, ue nica preparandije, svjetovne uiteljske kole.

807

prepasavati
preparandistiki prid. odr. v. (lat.), zast. - koji se odnosi na preparandiste. preparandistiki pril., zast. - kao preparandisti, na preparandistiki nain, preparandistkinja/preparandistkinja im. . r. (lat.), zast. - up. preparandistica. preparant im. m. r. (lat.), g. mn. preparanata - ovjek koji se bavi pripre manjem razliitih preparata, pravlje njem lijekova, farmaceut, preparat im. m. r. (lat.), g. jd. preparta, n. mn. preparati, g. mn. preparata hem. materija obino laboratorijski pri premljena na kojoj se ili s kojom se izvode razliiti eksperimenti; farmace utski proizvod; anat. formalizirani dije lovi nekog organizma za izvoenje oi gledne nastave, preparati gl. svr., prez. prepdram, trp. prid. preparan - ponovo parati; raspa rati od jednog do drugog kraja ta iveno. preparatlvan prid. (lat.), odr. v. preparativni - koji se moe preparirati, prepariran prid. (lat.), odr. v. preparirani - koji je bio na prepariranju; ispunjen ime nekvarljivim (za ivotinje); pop ravljen, prepariranjem doveden u prvo bitno stanje (za stvari). preparlranost im. . r., g. jd. prepariransti, instr. jd. prepariranou/prepariranosti - stanje i osobina onoga to je preparirano; vraenost ega u prvo bitno stanje, prepariranje, dobijanje prvobitnog izgleda, prepariranje gl. im. s. r. (lat.) od prepa rirati. preparirati gl. nesvr. (lat.), prez. prepa riram, trp. prid. prepariran - vriti prepariranje; preparatima tititi od pri rodnog propadanja; puniti tijela prepa riranih ivotinja dajui im raniji izgled, prepasati (se) gl. svr., prez. prepaem (se) - pojasom povezati, opasati (se); omotati (se) oko pasa; prenes. vriti nudu. prepasavanje/prepasivanje gl. im. s. r. opasavanje; omotavanje pojasa oko ko ga/ega. prepasa vati/p repasivati gl. nesvr. i uest., prez. prepasavam/prepasujem -

prepasti (se)
opasavati; stavljati, omotavati pojas oko koga/ega. prepasti (se) gl. svr., prez. pripadnem (se) - uplaiti se, ustraiti se. prepasti gl. svr., prez. prepdse/prepse pasui sve pojesti, opasti sve; prenes. malo pomalo sve potroiti; laganim po gledom sve okolo pretitrati. prepatati gl. nesvr., prez. prepatam provoditi vrijeme u postu, sve vrijeme postiti. prepatiti gl. svr., prez. prepatIm, trp. prid. pripaen - neko vrijeme patiti, provesti u patnji; proivjeti patei se. prepeen prid., odr. v. prepeeni previe ispeen; koji je vie puta peen; peenjem presuen; pregoren. prepeenac im. m. r., g. jd. prepeenca , n. mn. prepeenci, g. mn. prepeenaca , dat.-instr.-lok. prepeencima - dvopek, vie puta peen hljeb; onaj koji je pre peen. prepeenica im. . r. - vie puta prepe ena rakija, prepeenka im. . r., dat. jd. prepeenki , hip. - prepeenica, prepeeno pril. - presueno; pregoreno. prepeenost im. . r., g. jd. prepeenosti, instr. jd. prepeenoulprepeenosti stanje i osobina onoga ko je ili to je prepeeno, prepei gl. svr., prez. prepeem , trp. prid. prepeen - previe ispei; prepri ti. prepeglan prid., odr. v. prepeglanl - vie puta peglan, ponovljenim peglanjen uglaan, preglaan; prepegljivanjem uvren rub. prepeglanost im. . r., g. jd. pripeglanosti, instr. jd. pripegldnou/pripeglanosti - stanje i osobina onoga to je prepeglano, uglaanost. prepeglati gl. svr., prez. pripeglam , trp. prid. pepeglan - ponovo opeglati, ispe glati po staroj pegli, peglom uglaati ono to je izguvano, prepeka im. . r., dat. jd. prepei , g. mn. prepeka - velika vruina, jaka ega; prepeenica, prepelad zb. im. s. r. - prepeliija mla dunad, ptiad prepelice, prepelica im. . r., g. mn. prepelica ptica, vrsta divlje kokoke.

808 prepelicin/prepelicm prid. odr. v. - koji pripada prepelici, prepeliar im. m. r. - lovaki pas nauen da pomae u lovu na prepelice, prepeiiarev/prepeliarov prid. odr. v. koji pripada prepeliaru. prepeliica im. . r., em. - mlada pre pelica; malena, siuna prepelica, prepelii im. m. r. - mladune, pti pre pelice. prepeliiji prid. odr. v. - koji potie od prepelica, koji se odnosi na prepelice, koji im pripada, prepeliin/prepeliln prid. odr. v. - koji pripada prepelici, prepelicin. prepentrati se gl. svr., prez. prepentram se - uspeti se pentrajui se; pe ntrajui se prei preko ega. prepentravanje gl. im. s. r. - uspinjanje pentranjem uza ta. prepenjati (se) gl. svr., prez. pripenjem (se) - penjui se prei preko ega. prepeti gl. svr., prez. prepnem - zate gnuti, povui, navui, razvui, razapeti ta preko ega. prepijanje gl. im. s. r. - pretjerano opi janje; opijanje preko podnoljive mje re. prepijati (se) gl. nesvr., prez. pripljam (se), trp. prid. prepijen - pretjerano (se) opijati; opijati (se) preko mjere, prepijenost im. . r., g. jd. prepijenosti, instr. jd. prepijenou!prepijenosti osobina i stanje onoga ko je prepijen. prepiliti gl. svr., prez. preplllm, trp. prid. preplljen - pilanjem prerezati, presjei; odrezati, odsjei pilom, prepfljenost im. . r., g. jd. pripiljenosti, instr. jd. preplljenou!pripiljenosti stanje i osobina prepiljenog. prepinjanje gl. im. s. r. - povlaenje, zatezanje, rastezanje, navlaenje, raz vlaenje preko ega. propinjati gl. nesvr. i u., prez. prepinjem - povlaiti, zatezati, rastezati, na vlaiti, razvlaiti ta preko ega. prepiranje gl. im. s. r. - voenje prepirke, svaanje; prepirka, svaa, prepiranje gl. im. s. r. - ponavljanje pranja; ponovno pranje u drugoj vodi; ispiranje. prepirati se gl. nesvr., prez. prepirem se - voditi s kim prepirku, svaati se; biti s kim u prepirci; buno i ne birajui rijei raspravljati s kim o emu spor nom. p re p ira ti gl. nesvr., prez. preplrdm , trp. prid. preplran - ponavljati pranje; po novno vie puta prati; ispirati, p re p irk a im. . r., g. jd. prepirci, g. mn. prepirki - usmeno ili pismeno prepi ranje oko ega spornog; svaa, otar spor u kome se brani svoj stav, a pri to me ne biraju ni rijei ni ton. prepis im. m. r., g. mn. prepisa - prijepis, ponovo prepisan tekst; kopija; preslik. prepisati gl. svr., prez. preplem, trp. prid. prepisan - ponovo napisati isti tekst kao na originalu; kopirati; piui recept propisati, odrediti lijek bolesni ku; pismenom izjavom ostaviti kome ta u nasljedstvo, prenijeti mu prepisom svoje imanje; gledajui u tui tekst kriomice napisati isto. prepisiva im. m. r., g. jd. prepisiva, v. jd. prepisivau, n. mn. prepisivai, g. mn. prepisiva^ - onaj koji ta pre pisuje, prepisivalac, prepisnik; osoba ije je zanimanje prepisivanje; lo ue nik koji ne pie ono to zna nego napi sano prepisuje od drugih, prepisivaev prid. odr. v. - koji pripada prepisivau. prepisivaka im. . r. - ena prepisiva; enska osoba koja obavlja prepisivanje ili se bavi prepisivanjem, prepisivaicin/prepisivaicm prid. odr. v. - koji pripada prepisivaici. prepisivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prepisivae. prepisivaki pril. - kao prepisivai, na prepisivaki nain, prepisivalac im. m. r., g. jd. prepisivaoca, n. mn. prepisivaoci, g. mn. prepisivalaca, dat.-instr.-lok. mn. prepisivaocima - prepipsiva. prepisivanje gl. im. s. r. od prepisivati, prepisivati gl. nesvr. i u., prez. pre pisujem, trp. prid. prepisivan - oba vljati prepisivanje; baviti se obavlja njem prepisa, prepisivanjem; vriti pre pie; nedozvoljeno prisvajati prepi sivanjem tue ispise; prenes. doslovno oponaati koga u emu. prepiska/prepiska im. . r., dat. jd. pre pisci/prepisci, g. mn. prepiski!prepiski

809

preplakati
- pismena komunikacija meu ljudima, dopisivanje; skup svih pisama meu sudionicima dopisivanja, prepisnl/prepisnl - koji je nastao prepisom. prepisnik/prepisnik im. m. r., v. jd. prepisnIe/pripisnIe , n. mn. prepisnlci/pripisnlci, dat.-instr.-lok. mn. prepisnlcima/pripisnlcima - prepisiva, prepitati gl. svr., prez. prepitdm, trp. prid. prepitan - sve vrijeme pitati, othraniti pitanjem, prepitati gl. svr., prez. prepitdm, trp. prid. prepitan - sve vrijeme postavljati pitanja; ponovo ispitati, preispitati, prepiti gl. svr., prez. pripijem , trp. prid. prepijen - previe popiti, popiti vie nego to organizam moe podnijeti; opiti se. prepjeaiti gl. svr., prez. prepjesalm sve prei pjeice; cijeli put prei pjeaei. prepjev/prijepjev im. m. r., g. jd. p r i pjeva - ono to je prepjevano; u nove stihove slobodno prepjevana pjesma, prepjevati gl. svr., prez. prepjevam, trp. prid. prepjevan - napraviti prepjev neke pjesme; slobodno prevodei pre vesti u nove stihove tuu pjesmu; sve vrijeme provesti u pjevanju, prepjevavanje gl. im. s. r. od prepjevavati. prepjevavati gl. nesvr., prez. prepjevdvdm , trp. prid. prepjevdvan - praviti, graditi prepjeve nekih ve napisanih, ispjevanih pjesama, preplaen prid., odr. v. preplaeni - pre vie plaen, plaen vie nego to vrije di; preskupo plaen jo i vie. preplaenost im. . r., g. jd. preplaenosti, instr. jd. pripldenou/pripldenosti - stanje onoga to je preplaeno, preplaivanje gl. im. s. r. od preplaivati. preplaivati gl. nesvr., prez. prepldujem - plaati preko neophodnog, do govorenog iznosa; plaati odnosno vie od stvarne vrijednosti onoga to se pla a. preplakati gl. svr., prez. priplaem sve vrijeme provesti u plakanju; pro vesti vrijeme plaui.

preplanulost
preplanulost im. . r., g. jd. preplanulosti, instr. jd. preplanulou/preplanulosti - preplanulost, stanje i oso bina onoga to je preplanulo; tamno puta, tamnija boja koe nastala kao posljedica izlaganja suncu, preplanuo prid., odr. v. preplanuli - po tamnio od plamena, visoke temperatu re, zagorio; potamnio na suncu, po crnio. preplanuti gl. svr., prez. preplanem dobiti tamnoputu boju od izlaganja suncu, pocmjeti; pregorjeti, zagorjeti, izgorjeti, pocmjeti od visoke tempe rature; prenes. suvie se uzbuditi, ra spaliti svom estinom, preplanutost im. . r., g. jd. preplanutosti, instr. jd. preplanutou/preplanutosti - ob. preplanulost. preplaen prid., odr. v. preplaeni - su vie uplaen, ustravljen, prestravljen, preplaeno pril. - suvie uplaeno, ustravljeno, prestravljeno, s prevelikim stra hom. preplaenost im. . r., g. jd. preplaenosti, instr. jd. preplaenou/preplaenosti - stanje onoga ko je preplaen, ustra vij enost, prestravljenost. preplaiti (se) gl. svr., prez. preplaim {se) - previe se uplaiti; prestraiti se. preplaivanje gl. im. s. r. - uestalo plaenje koga do izbezumljenosti. preplata im. . r. - preplaivanje, pla anje preko dogovorene, odreene ci jene ega. preplatiti (se) gl. svr., prez. preplatim (se) - platiti vie nego to je dogovore no, odreeno, potrebno, preplava im. . r. - ono to je nastalo preplavljivanjem, poplava, preplaviti gl. svr., prez. preplavim , trp. prid. preplavljen - sve prekriti vodom, poplaviti; prenes. sve prekriti velikom koliinom ega, nanijeti preko ega. preplaviti gl. svr., prez. preplavim , trp. prid. preplavljen - sve prekriti, prema zati plavom bojom, poplaviti, preplavljivanje gl. im. s. r. - preplava, poplava. preplavljivati gl. nesvr. i u., prez. pre plavljuje - s vremena na vrijeme sve prekrivati vodom, plaviti, izlijevati se

810 iz korita; prenes. sve prekrivati ve likom koliinom ega. preplemenskT prid. odr. v. - koji potie iz perioda prije pojave plemena; koji se odnosi na vrijeme prije pojave pleme na. preplesati gl. svr., prez. prepleem provesti neko vrijeme pleui; pleui prei preko ega; prenes. sve vrijeme provesti ugaajui drugima i mimo svojih principa, preplesti gl. svr., prez. prepletem ispreplitati, pletenjem uvrstiti, uplesti u ta; oplesti; izukrtati ime. preplet/preplet im. m. r. - ono to je pre pleteno, prijeplet; prepletaj; preplita nje. prepletaj im. m. r. - zamah kojim se preplie, jedno provlaenje niti kroza ta; preplet, prepletanje/preplitanje gl. im. s. r. od prepletati/preplitati. prepletati/preplitati gl. nesvr., prez. prepleem/prepliem - praviti preple te, ukrtati ta jedno preko drugoga, prepleta im. m. r., g. jd. prepleta , n. mn. prepleti, g. mn. prepleta onaj koji je nastao preplitanjem (npr. dpanak prepleta ). prepletenost im. . r., g. jd . prepletenosti, instr. jd. prepletenoufprepletenosti - stanje onoga to je prepleteno, ispreplitanost. prepletnl/prepletnl prid. odr. v. - koji je nastao preplitanjem, prepletom, preplmuti gl. svr., prez. prepllnem neob. preliti, razliti se preko ega. preplivati/preplivati gl. svr., prez. pre plivam!preplivam - prei, prevaliti, stii na drugu obalu ili stranu vodene povrine plivajui; prenes. savladati prepreku snalazei se kojekako, preplivavati gl. nesvr., prez. preplivavam - obavljati preplivavanje; prelaziti preko vode plivajui; prenes. uspjeno rjeavati neke tekoe, preploan prid., odr. v. p rip lo d n i - obi lato, suvie, previe plodan, preploviti gl. svr., prez. preplovim , trp. prid. preplovljen - prei plovei; obii plovidbom, oploviti, prepoboan prid., odr. v. prepoboznl koji je previe poboan.

811

preporoavati
preporaanje gl. im. s. r. od preporaati (se). preporaati (se) gl. nesvr., prez. prepdraam (se) - ponovo se raati; pre nes., doivljavati duhovni preokret, preporod. preporod/preporod im. m. r. - polet, procvat poslije mirovanja, novo roe nje; obnova duhovnosti i kulture; pre obraaj nabolje; renesansa; prenes. za dovoljstvo poslije neugodnosti, preporodan prid., odr. v. preporodni koji stvara preporod, procvat, koji donosi polet, snagu i vjeru u bolju bu dunost. preporoilac im. m. r., g. jd. preporddioca, n. mn. preporddioci, g. mn. preporddilaca , dat.-instr.-lok. mn. preporddiocima - preporoditelj, preporodilaki prid. odr. v. - preporo ditelj ski, koji se odnosi na preporod, koji donosi preporod, preporoditelj im. m. r. - onaj koji ini da se ta preporodi, da krene naprijed, koji pomae preporod; reformator, preporodilac. preporoditeljica im. . r. - ona koja do nosi preporod, ena preporoditelj, preporoditeljka. preporoditeljicui/preporoditeljiin prid. odr. v. - koji pripada preporo ditelj ici, preporodi teljkin. preporoditeljka im. . r. - ona koja do nosi preporod, ena preporoditelj, pre poroditeljica. preporoditeljkm/preporoditeljkin prid. odr. v. - koji pripada preporoditelj ki, preporoditelj icin. preporoditeljskl prid. odr. v. - preporodilakl. preporoditeljski pril. - na preporodite lj ski nain, kao preporoditelji, preporoditi (se) gl. svr., prez. prepdrodlm (se), trp. prid. prepdroen - po novo se vratiti (se) u ivot, poeti izno va poletno ivjeti vjerujui i nadajui se boljitku, preporoavanje/preporoivanje gl. im. s. r. od preporoavati/preporoivati. preporoda vati/preporoivati (se) gl. nesvr., prez. prepordavam/prepordujem (se) - doivljavati preporoaj, poinjati ivjeti novim ivotom punim

prepobonost im. . r., g. jd. prepoboznosti , instr. jd. prepobonoulprepoboznosti - duhovno stanje i osobina onoga ko je previe poboan, prepoeti gl. svr., prez. pre ponem, trp. prid. prepoet - zapoeti prema uzorku, gledajui uzorak; izraditi po uzorku, prepoinuti gl. svr., prez. prepdinem zastati radi odmora; otpoinuti, odmo riti se. prepoinjanje gl. im. s. r. od prepoinjati. prepoinjati gl. nesvr., prez. prepoinjem - zapoinjati ta prema uzorku, modelu. prepoloviti gl. svr., prez. prepolovim, trp. prid. prepdlovljen - podijeliti na dva jednaka dijela, raspoloviti; smanjiti na polovinu, p r epolo vij a vanj e/prepolo vij ivanj e gl. im. s. r. - polovljenje, dijeljenje napola, prepolovljavati/prepolovljivati gl. nesv r. i u., prez. prepolovljavam/prepoldvljujem - poloviti, dijeliti ta napo la, praviti od ega polovine, prepona im. . r. - prepreka, zapreka; smetnja; sport, obino vjetaka pre preka na odreenoj udaljenosti koju treba preskoiti; anat. granina brazda izmeu noge i trbuha, koja s prednje strane dijeli trup od butane, slabina, prepona im. m. r., g. jd. prepona, n. mn. preponi - sport, takmiar u tra nju s preponama, preponakl prid. odr. v. - koji se odnosi na preponae. preponica im. . r., em. - mala prepona, niska prepona, preponlzan prid., odr. v. preponlznl previe snishodljiv, ponizan; nedolino pokoran. preponizno pril. - suvie ponizno, nedo lino, na preponizan nain, previe po nizno. preponka im. . r., dat. jd. preponci, g. mn. preponkl - anat. dijafragma, mii na pregrada izmeu trbune i prsne upljine; pleura, granina opna na plu nim renjevima; preaga, preponski prid. odr. v. - koji se odnosi na prepone. preponjaa im. . r., g. mn. prepdnjaa koja slui kao prepona; preponka.

preporoeno
vjere u budunost i s mnogo vie snage, preporoeno pril. - na preporoen nain; iznova, s mnogo poleta, oivljeno, preporoenost im. . r., g. jd. prepdroenosti, instr. jd. prepdroenosuiprepdroenosti - stanje i osobina onoga ko je preporoen ili to je preporoeno, preporuen prid., odr. v. prepdruerii koji je dobio preporuku; o kome postoji pohvalno miljenje, preporueno pril. - s preporukom, na preporuen nain, preporuujui, preporuenost im. . r., g. jd. prepdruenosti, instr. jd. prepdruenou/prepdruenosti - svojstvo onoga to je pre porueno; preporuka, preporuilac/preporiiitelj im. m. r. onaj koji preporuuje, preporuivalac. preporuiteljica im. . r. - ena prepo ruite Ij, preporuite Ijka. pr epor uitelj ka im. . r., dat. jd. preporuiteljki, g. mn. preporuiteljkl - pre poruiteljica. preporuiti gl. svr., prez. prepdrulm , trp. prid. prepdruen - dati, napisati kome preporuku; iskazati ili napisati povoljno miljenje o kome; savjetovati ta kome; uputiti na koga; dati savjet, preporuku, lijepo miljenje o kome ili o emu. preporuivati gl. svr., prez. preporu ujem, trp. prid. preporuivan - davati, pisati preporuke; upuivati koga na ta ili na koga, davati savjete, preporuiv prid., odr. v. preporuivl - up. preporuljiv, preporuivalac im. m. r., v. jd. preporuivaoe, g. jd. preporuivaoca , n. mn. preporuivaoci, g. mn. preporuivalaca - ob. preporui vatelj, onaj koji daje preporuke, koji preporuuje, preporuivatelj im. m. r., v. jd. preporuivatelju - preporuivalac. preporuljiv prid., odr. v. preporuljivi koji se moe, koji se da preporuiti; koji se preporuuje, preporuka im. . r., dat. jd. preporuci , g. mn. preporuka - povoljno usmeno ili pismeno miljenje o kome; savjet; pre poruena poiljka, prepostiti gl. svr., prez. prepostlm provesti odreeno vrijeme postei; sve

812 dane ispostiti; preivjeti bez hrane; prenes. odrei se svih uitaka, prepot im. m. r. (lat.) - rei. prepozit, starjeina kanonika; poglavar katoli kog samostana, prior, prepoten prid., odr. v. prepotenl isuvie, previe, odve poten, prepotovan prid., odr. v. prepotovanl koji je uvaavan, potovan do najve eg stepena potovanja, prepotencija im. . r. (lat.) - nadmona sila, nadmonost; nadmenost, oholost, drskost; samovolja, prepotentan prid. (lat.), odr. v. prepo tentni - nadmoan; ohol, drzak, nad men. prepotentno pril. (lat.) - na prepotentan nain, oholo, nadmeno, drsko, s visi ne. prepotentnost im. . r. (lat.), g. jd. prepotentnosti, instr. jd. prepotentnouf prepotentno ti - osobina onoga ko je prepotentan; prepotencija, oholost, na dmenost. prepotopni/prepotopskl prid. odr. v. koji je iz vremena prije potopa, pra stari, izumrli; prenes. zastarjeli, staro modni, nesavremen, prepozicija im. . r. (lat.) - gram. rije koja dolazi prije koje druge, prijedlog, prepozicional im m. r. (lat.), g. jd. prepozicionla - gram. pade koji se javlja samo s prepozicijom. prepozicionalan prid. (lat.), odr. v. prepozicionalnl - koji se odnosi na propo ziciju: prepozitivan. prepozit im. m. r. (lat.), g. jd. prepozi'ta rei. piepost prior, starjeina, poglavar katolikog samostana, prepozitivan prid. (lat.), odr. v. prepozitlvnl - koji stoji kao prepozicija, koji je stavljen ispred, sprijeda; koji se odnosi na prepoziciju. prepoznati gl. svr., prez. prepdznam nakon ranijeg susreta s kim ili im ponovo poznati, sjetiti se ranijeg poz nanstva; shvatiti, razumjeti prema oekivanju; otkriti ono to se skriva, prepoznatljiv prid., odr. v. prepozna tljivi - koji se moe prepoznati; koji ima poznata obiljeja, prepoznatljivo pril. - na prepoznatljiv nain, s prepoznatljivou. prepoznatljivost im. . r., g. jd. prepo znatljivosti, instr. jd. prepoznatljivo sti/prepoznatljivou - svojstvo onih koji su prepoznatljivi, prepoznavanje gl. im. s. r. od prepozna vati. prepoznavati gl. svr., prez. prepdznajem - ponovno poznavati ranije upo znato; shvatati, razumijevati prema oekivanju; otkrivati skriveno, prepraiti gl. svr., prez. prepralm, trp. prid. p r ep ras en - prebrisati prainu; ponovo zapraiti; ponovo opraiti, prepraivanje gl. im. s. r. od prepraivati. prepraivati gl. nesvr. i u., prez. prepraujem - ve opraeno ponovo pra iti, zapraivati; po drugi put brisati prainu, opraivati; popraivati. preprati gl. svr., prez. preperem/pre perem, trp. prid. prepratipreprati - je dnom oprano ponovo oprati u istoj vo di, jo jednom oprati, propratiti gl. svr., prez. prepratlm, trp. prid. propraen - cijelim putem pratiti; pratei dovesti do odredita; cijelom duinom vidnog polja pratiti onoga koji odlazi. prepraviti gl. svrs., prez. prepravim napraviti prepravke, izmjene; izmije niti, napraviti na drugi nain, prepravka im. . r., dat. jd. prepravci , g. mn. prepravaka/prepravkl - izmjena, pravljenje na drugi nain; prekrajanje; popravka; prepravljanje, prepravljanje gl. im. s. r. - vrenje prepravki. prepravljati gl. svr., prez. prepravljam vriti prepravke, izmjene; mijenjati ta pravei na drugi nain, prepravljen prid., odr. v. prepravljeni koji je pretrpio prepravku. preprean prid., odr. v. p rep reni - koji je u funkciji prepreke, koji djeluje una krst, po irini ega. prepreavanje gl. im. s. r. - stavljanje prepreka, ometanje, zaustavljanje, prepreavati gl. svr., prez. prepreavam - prepreivati, stavljati prepreke, zapreavati, spreavati, prepreenje gl. im. s. r. - prepreka, za preka. prepreivanje gl. im. s. r. od prepreivati.

813

prepregaa
prepreivati gl. svr., prez. prepreujem - prepreavati. preprenica im. . r. - ona koja je u funkciji prepreke, koja stoji poprijeko i spreava kretanje, prepreci gl., prez. prepregnem , trp. prid. prepregnut - prepregnuti. preprea prid. odr. v. - onaj koji prepreda; tekstilni radnik ije je zanima nje prepredanje. prepredaev prid. odr. v. - koji pripada prepredau. prepredaica im. . r., g. mn. prepredalca - ona koja prepreda; tekstilna radnica ije je zanimanje prepredanje. prepredaicui/prepredaicin prid. odr. v. - koji pripada prepredaici. prepredanje gl. im. s. r. - ponavljanje predenja; prenes. prepriavanje nadugo i nairoko, ispredanje. preprodati gl. nesvr. i u., prez. prepredam - obavljati prepredanje; pono vo presti ono to je ve bilo opredeno. prepreden prid., odr. v. prepredeni - lu kav, prefrigan, previjan; koji posjeduje lukavstvo. prepredeno/prepredeno pril. - prepredenjaki, na prepreden nain, prepredenost im. . r., g. jd. prepredenoti, instr. jd. prepredenou/prepredenosti - osobina onih koji su prepredeni, lukavost, lukavtina, previjanost, pre friganost. prep redenjak! prid. odr. v. - koji se odnosi na prepredenjake. prepredenjaki pril. - kao prepredenjaci, na prepredenjaki nain, lukavo, pre frigano. prepredenjak im. m. r., g. jd. prepredenjka, n. mn. prepredenjaci, g. mn. prepredenjka, dat.-instr.-lok. mn. pre predenjacima - lukav ovjek, lukavac, pre vij anac, prefriganac. prepredenjakovi im. m. r., hip. - veliki prepredenjak, prepredenjatvo im. s. r. - svojstvo onih koji su prepredeni; lukavost, preprega im. . r., dat. jd. preprezi, g. mn. preprega - ivotinje koje se prepreu, nova, druga zaprega; zaprega, prepregaa im. . r. - pregaa, kecelja.

prepregnuti
prepregnuti gl. svr., prez. prepregnem , trp. prid. prepregnut - upregnuti na dru gaiji nain; ponovo upregnuti, prepreka im. . r., dat. jd. prepreci, g. mn. prepreka - ono to je preprijeeno, to stvara zastoj, zapreka; tekoa, sme tnja. preprian prid., odr. v. prepriam - ispri an na temelju proitanog ili onoga to se ulo. prepriati gl. svr., prez. prepriam ispriati o onome to se proitalo ili u lo. prepriavanje gl. im. s. r. od prepria vati. prepriavati gl. svr., prez. prepriavam priati o proitanom ili o onome to su drugi govorili, preprijeen prid., odr. v. preprijeenl koji stoji kao prepreka kome/emu. preprijeeno pril. - s preprekama, spri jeeno. preprijeenost im. . r., g. jd. preprije eno ti, instr. jd. preprijeenou/preprijeenosti - stanje onoga to je pre prijeeno; prepreka, sprijeenost, za preka. preprijeiti gl. svr., prez. preprijeim , trp. prid. preprijeen - staviti prepreku; zaustaviti; postaviti ispred 4 a se ne moe proi; omesti, preprljav prid., odr. v. preprljavl - pre vie prljav, preprodaja im. . r. - ponovna prodaja, prodaja kupljene robe po veoj cijeni; preprodavanje, preprodan prid., odr. v. preprodani - po novo prodan, po drugi put prodan, preprodat prid., odr. v. preprodati - pre prodan. preprodati gl. svr., prez. preprodam ponovo prodati; po drugi put prodati; prodati kupljenu robu. preprodavac im. m. r., g. jd. preprodvca, v. jd. preproddve, n. mn. preprodvci , g. mn. preprodavaa, dat.instr.-lok. mn. preprodvcima - prepro dava. preprodava im. m. r,, g. jd. preprodava , v. jd. preprodavau , n. mn. preprodavi - onaj koji preprodaje, koji ponovo prodaje kupljenu robu, pre prodavac.

8 14 preprodavaev prid. odr. v. - koji pri pada preprodavau, preprodavaica im. . r. - ona koja pre prodaje; ena preprodava, preporodavaicln/preporodavaicin prid. odr. v. - koji pripada preprodavaici. preprodavaki prid. odr. v. - koji pri pada preprodavaima, koji se odnosi na preprodavae, preprodavaki pril. - kao preprodavai, na preprodavaki nain, preprodavanje gl. im. s. r. - obavljanje preprodaje; preprodaja, preprodavati gl. nesvr., prez. prepro daj em - obavljati preprodaju; ponovo prodavati, prodavati kupljeno, preprojektirati/preprojektovati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. preprojektlram/preprojektujem, trp. prid. preprojektlran/preprojektovan - prepra viti projekat, napraviti novi projekat prepravljajui stari, preprositi gl. svr., prez. preproslm , trp. prid. preproen - po drugi put isprositi; isprositi ve isproenu dje vojku od onoga ko je prvi isprosio; cijelo vrijeme provedene negdje pro siti, provesti prosei, prepronja gl. im. s. r. - pronja ve isproene djevojke od onoga ko je prvi isprosio; vrijeme provedeno u dugoj pronji, preprtiti gl. svr., prez. preprtlm, trp. prid. prepren - pregaziti prtei, pra vei prtinu, prepriti gl. svrs.. prez. preprim - po drugi put rp rziti, ponovo ispriti; prejako i priti prepui/prepuknuti gl. svr., prez. p re puknem - up. propuknuti. prepukao prid., odr. v. prepukll - prepuknut, puknut, pucanjem razdvojen, raspuknut. prepukl prid. odr. v. - pravi pravcati (npr. prepukl siromah). prepuklina im. . r. - prepuknuto mje sto, prepuknue. prepuknue im. s. r. - prepuklina; pre puknuto mjesto, prepukotina; prepuknutost. prepuknuti gl. svr., prez. prepuknem , rad. gl. prid. prepukao/prepuknuo prepui, raspuknuti, rasprsnuti se; pod pritiskom se slomiti, naprsnuti; prenes. skrenuti s pameti, poludjeti; promu knuti. prepuknutost im. . r., g. jd. prepuknutosti, instr. jd. prepuknutou!prepu knuto ti - stanje onoga to je prepuklo; prepukotina; prepuknue; prenes. ludi lo. prepukotina im. . r. - ono to je poslje dica prepuknutosti; duboka pukotina; prepuknue; prepuknutost. prepumpati gl. svr. (njem.), prez. prepumpam - crpajui prebaciti iz jedne posude u drugu; pumpanjem prebaciti na drugo mjesto, prepumpavanje gl. im s. r. (njem.) od prepumpavati. prepumpavati gl. nesvr., prez. prepumpavam - pumpanjem prebacivati iz jedne posude u drugu, prepun prid., odr. v. prepuni - previe pun, puniji nego to treba, prepuniti gl. svr., prez. prepunim - pre vie napuniti; napuniti do samog ruba posude. prepunost im. . r., g. jd. prepunosti , instr. jd. prepunoulprepunosti - sta nje onoga to je prepuno, prepunjavanje gl. im. s. r. od prepunjavati. prepunjavati gl. nesvr., prez. prepunjavam , trp. prid. prepunjavan - puniti preko mjere, do granice preko koje vie ne moe stati; puniti do samog ruba ega preko koga poinje presipanje ili prelijevanje onoga ime se ta puni; pretrpavati. prepunjen prid., odr. v. prepunjenl napunjen preko dozvoljene granice, koji je pun do vrha; u koji vie nita ne moe stati; zasien; ispunjen do vrha, do kraja, do posljednjeg mjesta; pre trpan. prepunjenost im. . r., g. jd. prepunjenosti, instr. jd. prepunjenou/prepunjenosti - stanje onoga to je prepunjeno. prepupati/prepupati gl. svr., prez. prepupa , trp. prid. prepupan - previe napupati, ispupati. prepustiti/prepustiti gl. svr., prez. p re pustim - ostaviti ta duim od onoga

815

preraivaev
preko njega; proslijediti ta drugima (npr. zadatak); ugodno se opustiti; predati se kome/emu. preputanje gl. im. s. r. od preputati (se). preputati (se) gl. nesvr., prez. pre putam (se) - ostavljati ta duim od onoga to je preko njega; proslijediti drugima (npr. zadatak); ugodno se opustiti; predati se kome/emu. preputen prid., odr. v. preputeni ostavljen duim, produen; koji je proslijeen, predat kome; ostavljen sam sebi; utonuo u kakve misli, prepuzati/prepuziti gl. svr., prez. prepuzem/prepuzlm - prei neku razdalji nu puui. preraunati (se) gl. svr., prez. preraunam (se) - ponovo izraunati, pro raunati sve; pogrijeiti u raunanju, preraunavanje gl. im. s. r. od prerau navati. preraunavati (se) gl. nesvr., prez. preraunavam (se) - vrenje prerau navanja; sve iznova raunati; vie puta raunati; pogreno izraunavati; prenes. procjenjivati situaciju uzima jui u obzir razliite injenice, prerada im. . r. - preradba, proces preraivanja, preraivanje; prepravljanje ega novom obradom, preradba im. . r. - prerada, preraiva nje. preraditi gl. svr., prez. preradim , trp. prid. preraen - prepraviti; preurediti; ponovo praviti, ve uraeno prepra viti na dugi nain, preraen prid., odr. v. preraeni - koji je proao kroz preradu; radom pro mijenjen; prepravljen, preraenost im. . r., g. jd. preraenosti , instr. jd. preraenou/prerdenosti - stanje onoga to je preraeno, preraevina im. . r. - proizvod dobijen preradom; ono to je preraeno, preraiva im. m. r., g. jd. preraiva a , v. jd. preraivau , n. mn. poreraivai , g. mn. preraivaa - onaj koji neto prerauje (npr. preraiva voa i povra). preraivaev prid. odr. v. - koji pripada preraivau, koji potie od preraiva a.

preraivaka
preraivaka im. . r., v. jd. preraiva k e - ona koja ta prerauje, ena pre raiva. preraivaicm/preraivakin prid. odr. v. - koji pripada preraivaici. p rera iv ak i prid. odr. v. - koji se odnosi na preraivanje i preraivae, p rera iv an je gl. im. s. r. od preraivati, p rera iv ati g l nesvr., prez. preraujem , trp. prid. preraivan - obavljati preradu ega; ponovo raditi, radom mijenjati; prepravljati; prenes. proivljavati neto ve doivljeno, p re ra n prid., odr. v. p rerani - previe ran; prijevremen, prerano pril. - previe rano; prije vreme na, prijevremeno, preraspodjela im. . r. - ponovna, dru gaija podjela, podjela istog na drugi nain, preraspodijeljenost. preraspodijeliti gl. svr., prez. preraspddijelim , trp. prid. preraspddijeljen izvriti novu podjelu, raspodijeliti na drugi nain, preraspodijeljenost im. . r., g. jd. preraspddijeljenosti , instr. jd. preraspddijeljenou/preraspddijeljenosti - sta nje onoga to je preraspodijeljeno, pre raspodjela, prerastanje gl. im. s. r. od prerastati, prerastati gl. nesvr., prez. prerastam rasti bre od drugih; rasti preko mjere, iznad prosjene visine; prenes. prela ziti neku starosnu granicu; odvajati se od mlae generacije, stariti, prerastao prid., odr. v. prerasli - koji je previe izrastao; koji je izrastao preko mjere; prenes. koji je preao starosnu granicu, prestario. prerasti/prerasti gl. svr., prez. prerstem/prerstem - narasti preko mjere, iznad prosjeka; prenes. odvojiti se od mlae generacije i njenih potreba; pre vazii neke potrebe i sl. rastom po stajati snaniji i prelaziti u to drugo, snaiti. prerezati gl. svr., prez. p r er elem , trp. prid. prerezan - presijei rezanjem; presijei na vie dijelova reui; reui razdvojiti. prerezivati gl. nesvr., prez. prerezu]em, trp. prid. prerezJvan - presijecati reza

816
njem; presijecati na vie dijelova; re ui razdvajati., p re rija im. . r. (fr.) - prostrana, nepre gledna ravnica obrasla travom; sjeve rnoameriki travnati predio, preriljati gl. svr., prez. preriljam , trp. prid. preriljan - sve rilom prekopati; prenes. zavriti kakav posao naporno radei. p re risati gl. svr., prez. preriem , trp. prid. pre risan - ob. precrtati, p rerisav ati gl. svr., prez. prerisavam , trp. prid. prerisavan - ob. precrtavati, preriti gl. svr., prez. prerijem , trp. prid. pre riven - rij ui njukom sve uzrovati, preroviti, prekopati, prerivati gl. nesvr., prez. pre rivam njukom ro viti ve izrovano; ponovo riti. p rero d iti gl. svr., prez. preradim - pre vie roditi; imati, dati previe plodo va. prerogatlv(a) im. m. r. (lat.) - prven stvo, prednost; iskljuivo pravo; po vlastica. preruavanje gl. im. s. r. - maskiranje, kamufliranje, zavaravanje izgledom, p reru av a ti gl. nesvr., prez. preruavam , trp. prid. prerudvan - promje nom ega prepoznatljivog mijenjati ne-koga ili neto; maskirati (se), p re ru iti (se) gl. svr., prez. prerusim , trp. prid. preruen - velikom promje nom sasvim izmijeniti izgled nekoga ili neega; preobraziti (se), promje nom bitnih obiljeja uzeti drugi iz gled; zamaskirati (se), p reru iti gl. svr., prez. preruim , trp, prid. prerueh - iz jedne vree, po sude i sl. neto vrsto prebaciti u dru gu; presuti, p reru iv an je gl. im. s. r. od preruivati. preruivati gl. nesvr., prez. preriiujem , trp. prid. preruivan - iz jedne vree, posude i sl. neto vrsto pre bacivati u drugu; presipati, press im. m. r. (fr.) - novinarstvo, ta mpa, izdavaka djelatnost. p resa im. . r. (fr.) - stroj za presovanje; ureaj za gnjeenje i cijeenje voa i povra; stroj za pritiskivanje ega vrstog to presovanom tijelu daje manji obim; sprava kojom se iz neega pod pritiskom istiskuje zrak ili voda. presad im. m. r. - presada, mlade stab ljike povra koje se siju u tople lijehe u rasadnicima, a kad otopi i presauju se na otvoreno; presada; rasad, presada im. . r. - presad, presaditi gl. svr., prez. presadim, trp. prid. presaen - prenijeti posaenu bi ljku s jednog mjesta na drugo, premje stiti sad; rasaditi; nakalemiti voku; prenes. svoje navike i iskustvo prenijeti na druge; premjestiti u drugu sredinu, na drugo mjesto, u drugo zvanje, presadni/presadnl prid. odr. v. - koji slu i za presaivanje, presadnica im. . r. - mlada voka za presaivanje; presaena mlada voka. presaivanje gl. im. s. r. od presaivati. presaivati gl. nesvr., prez. presaujem , trp. prid. presaivan - obavljati presai vanje; saditi presadu; ponovo saditi ne to iskopano; rasaivati; prenes. pre nositi svoje iskustvo i navike na druge, presahnue im. s. r., g. jd. presahnua presuenje, usahnue. presahnuti gl. svr., prez. presahnem presuiti; sasvim prestati tei, izgubiti vodu zbog visoke temperature; prenes. zbog pretjeranog plakanja ostati bez su za, nemati suza u oima, presahnjivanje gl. im. s. r. od presahnjivati. presahnjivati gl. nesvr., prez. presdhnjujem - zbog visoke temperature po stepeno i polagano gubiti vodu; presuivati; isuivati. presaldumiti/presaldumiti gl. svr. (tur.), prez. presaldumim/presaldumim - pre vesti se preko vode; prenes. nagovoriti koga da poromijeni miljenje; promije niti miljenje, presaldumljivati gl. nesvr. (tur.), prez. presaldumljujem, trp. prid. presaldumljivan - stil. prevoziti se preko vode; prelaziti na drugu stranu vode; prenes. nagovarati koga da poromijeni milje nje; mijenjati miljenje, presamariti gl. svr., prez. presamarim , trp. prid. presdmaren - promijeniti sa mar; prenes. previe nasamariti, pre variti.

817

presedlati
presamarivati gl. nesvr. i u., prez. presamarujem, trp. prid. presamarivdn - mijenjati samare; prenes. pretje rano, previe koga varati, nasamarivati. presamlenost im. . r., g. jd. presa mienosti, instr. jd. presamienou! presdmienosti - stanje onoga to je presamieno; presavijenost, savijenost, premienost. presamiivati gl. nesvr., prez. presamiujem, trp. prid. presamiivan stil. vriti presamiivanje; previjati neto da bude krae; savijati pod vi janjem. presamititi (se) gl. svr., prez. presamitim, trp. prid. presdmien - presaviti, saviti, previti, podviti savijanjem; prenes. saviti se u pasu; oputeno previjeno sjediti, presanjati gl. svr., prez. presan]am, trp. prid. presanjan - prespavati sa njajui; provesti vrijeme u snu; pre nes. cijelo vrijeme sanjati, matati o kome/emu. preanje gl. im. s. r. - presovanje, presaonica/presaonica im. . r. (fr.) institucija koja se bavi presovanjem; zgrada ili prostorija u kojoj su smje tene prese, strojevi za gnjeenje i ci jeenje ega sonog, odnosno za pri tiskanje i istiskivanje zraka iz ega vrstog. presar im. m. r. (fr.), v. jd. pream / presare - zanimanje onog koji radi na presi, koji radi s presom, presavij ati gl. nesvr., prez. presavijam - obavljati presavijanje. presaviti gl. svr., prez. presavij em saviti popola, presbiro im. m. r. (fr.), g. jd. presbiroa - zvanina javna ustanova za davanje informacija o unutranjoj i vanjskoj politici. presedan im. m. r. (fr.), g. jd. preSedana - raniji sluaj koji se sada uzi ma kao primjer; prenes. izuzee, odstupanje od uobiajenog, presedlati gl. svr., prez. pre sedlam trp. prid. presedlan - izvriti presedlavanje; promijeniti, uzeti drugo sedlo; premjestiti sedlo na drugog konja.

presedlavanje
presedlavanje gl. im. s. r. - premjetanje sedla sa jednog na drugog konja, presedlavati gl. nesvr. i u., prez. presedlavam - vriti presedlavanje; pre mjetati sedlo sa jednog konja na dru gogpreseliti gl. svr., prez. preselim - prei u drugo mjesto stanovanja; premjestiti se iz jednog mjesta u drugo; odseliti, preseljavanje gl. im. s. r. od preseljavati, preseljavati gl. nesvr. i u., prez. prese ljavam - vriti preseljenje; mijenjati mjesto boravka, preseljenje gl. im. s. r. - odlazak iz je dnog u drugo mjesto stanovanja, selid ba. presenllan prid. (lat.), odr. v. presenilni previe senilan, prezaboravan, koji pre vie zaboravlja; prenes. prestar, presentati gl. svr. (ar.), prez. presentam , trp. prid. presentan - stil. nagovoriti nekoga da promijeni miljenje, pridobiti koga nagovorom, presiavanje/presiivanje gl. im. s. r. od presiavati/presii vati. presiavati/presiivati gl. nesvr. i ue st., prez. presiavam/presiujem - initi da ko bude presit; initi ta pre(za)sienim. presien prid., odr. v. presieni - previe zasien, prezasien, preslenost im. . r., g. jd. presienosti, instr. jd. presienou/presienosti stanje onoga to je presieno; prevelika zasienost ime, prezasienost; prekomjemost. presija/presija im. . r. (lat.), g. mn. presija/presija - pritisak, prisila, nasi lje; natjeravanje, prisiljavanje, nagonjenje, primoravanje, pourivanje, presijati gl. svr., prez. presijem , trp. prid. pre sijan - posijati preko odreene mjere, granice; nabacati previe sjeme na, posijati previe gusto; ponovo po sijati. presijevanje gl. im. s. r. - vrenje sija-nj a preko dozvoljenog prostora; pretjerano bacanje sjemena u zemlju, presijavati gl. nesvr. i u., prez. presij avam , trp. prid- presijavan - obavljati, vriti presijavanje, presijecanje gl. im. s. r. od presijecati.

818 presijecati gl. nesvr. i u., prez. p re sijeem - vriti presijecanje; sjei; sijekui ime otrim neto dijeliti na komade, razdvajati, presij eliti gl. svr., prez. prisijelim provesti vrijeme sijelei, ugodno se druei i zabavljajui, presijavati (se) gl. svr., prez. presijeva (se) - cijelo vrijeme sijevati; iskriti, presllan prid., odr. v. p risiln i - previe silan, silovit, nasilan, presititi (se) gl. svr., prez. prisilim (se), trp. prid. prisiljen - postati pre vie silan, silovit; previe siliti, presiljavanje gl. im. s. r. od p re sija vati. presiljavati gl. nesvr. i u., prez. presiljavam, trp. prid. presiljavan - pre vie siliti; pretjerano pourivati na ta, prisiljavati, presing im. m. r. (engl.) - sport, snaan pritisak na (protivnike) igrae, presip/presip im. m. r. - presipanje, presipa im. m. r., g. jd. presipda mjesto na posudi gdje se voda presipa, nos, kljun, onaj koji presipa. presipanje gl. im. m. r. od presipati, presipati gl. svr., prez. presipam , trp. prid. presipan - obavljati presipanje; neto zrnasto sipanjem premjetati na drugo mjesto; pretjerano obasipati ko-ga ime. presiromaan prid., odr. v. presirdm ani - previe siromaan, koji je pu ki siromah, presisati gl. svr., prez. prisisam /presiem , trp. prid. presisan - predojiti; previe posisati; prejesti se sisanjem; previe iscrpati, presisavanje gl. im. s. r. od presisavati. presisavati gl. nesvr. i u., prez. presisavam - pretjerano sisati; sisati vie nego je potrebno, presit prid., odr. v. p r i iti- previe sit. presitan prid., odr. v. p risitn i - previe sitan. presititi (se) gl. svr., prez. pre sitim (se), trp. prid. presit - prejesti (se); previe se najesti; prenes. pretjerano zadovoljiti sve svoje potrebe, ispuniti sve elje.

819

preskupiti
preskakalo im. s. r. - mjesto gdje se ta preskae. preskakalo im. s. i m. r. onaj koji rado preskae. preskakanje gl. im. s. r. od preskakati, preskakati gl. nesvr., prez. preskaem - vriti preskoke, prelaziti preko ega visokog skaui, preskakivanje gl. im. s. r. od p oskaki vati. preskakfvati gl. nesvr. i u., prez. preskakujem, trp. prid. preskakivan preskakivanjem prelaziti preko nee ga. preskakutati gl. svr., prez. preskakuem, trp. prid. preskakutan - skakuui, skaui sitnim skokovima prei neku razdaljinu, prei preko ega. preskok/prijeskok/preskok im. m. r., n. mn. preskoci!prijeskoci/perskoci sport, vrsta skoka, skok preko ega. preskoiti gl. svr., prez. preskoim , trp. prid. preskoen - skoiti preko ega. preskok pril. - preskaui, na pre skok. preskriblran prid. (lat.), odr. v. preskribirani - propisan; pravn. zastario, preskribirati gl. nesvr. (lat.), prez. preskribiram - propisivati; pismeno nareivati; prav. zastarijevati, preskripcija im. . r. (lat.) - propis, propisivanje; normiranje; prav. pro glaavanje zastarjelim, preskriptlvan prid. (lat.), odr. v. preskriptivni - koji propisuje, normati van; propisan, normiran, preskroman prid., odr. v. pres krom ni suvie skroman; veoma jednostavan, preskromno pril. - na preskroman na in, suvie jednostavno, preskromnost im. . r., g. jd. preskromnosti, instr. jd. preskromnou/preskromnosti - osobina preskromnih ljudi; prevelika skromnost, jednostav nost. preskup prid., odr. v. preskupi - previe skup. preskupiti gl. svr., prez. preskupim, trp. prid. preskupljen - previe za cijeniti, dati emu previe skupu cije nu.

presitost im. . r., g. jd. presitosti, instr. jd. presitosu!presitosti - stanje pretje rane sitosti, prezasienost hranom i sl. presjaj im. m. r. - prevelik sjaj; odsjaj, bljetavilo. presjajan prid., odr. v. presjajni - previe sjajan, bljetavo sjajan, presjajivanje gl. im. s. r. - odailjanje bljetavog sjaja, bljetavila, presjaja; presijavanje. presjati gl. svr., prez. p risja - sve vrije me sjati; prestati sjati; utrnuti, ugasiti se. presjei gl. svr., prez. presijeem!pre sijeem - sijekui ime otrim podije liti, prekinuti, razdvojiti; prepoloviti sjekirom, noem, presjeak im. m. r., g. jd. presjeka, n. mn. presjeci, presjeci, g. mn. presjeaka - ono to je nastalo presijeca njem; tapina, batina, presjeen prid., odr. v. presjeeni - pra vilno prekinut neim otrim i ravnim, prekinut noem, sjekirom, presjeni prid. odr. v. - koji se odnosi na presjek i presijecanje, presjenica/presjenica im. . r. - geom. linija presjeka dviju ravni, presjedanje/presjedanje gl. im. s. r. - u putovanju prelaenje iz jednog vozila drugo. presjedati/presjedati gl. nesvr. i u., prez. presjedam/presjedam - vriti presjedanje; prilikom putovanja prelaziti, sjedati iz jednog vozila u drugo, presjediti gl. svr., prez. presjedim presjedjeti, cijelo vrijeme trajanja ne ega sjediti; tokom vremena biti ne zainteresovan, nita ne raditi, presjedjeti gl. svr., prez. presjedim presjediti. presjenuti gl. svr., prez. prisjednem presjesti. presjek/presjek im. m. r., n. mn. presje ci/presjeci - povrina s jedne i druge strane presjeenog; mjesto presijecanja, presjesti gl. svr., prez. prisjednem - iz jednog vozila prei, sjesti u drugo, preskaka im. m. r., g. jd. preskaka, v. jd. preskakau, n. mn. preskaki, g. mn. preskaka - sport, onaj koji pre skae prepone; onaj koji ta preskae.

preslab
preslab prid., odr. v. preslabi - previe slab; nejak, presladak prid., odr. v. preslatkl - previe sladak. presladiti gl. svr., prez. pre sladim, trp. prid. preslaen - staviti previe eera, previe zasladiti; uiniti ta preslatkim. presaivanje gl. im. s. r. od preslaivati. presaivati gl. nesvr. i u., prez. preslaujem, trp. prid. preslaivati - stavljati u ta previe eera, initi ta pre slatkim. preslagati gl. nesvr., prez. pre slaem vriti preslaganje; ponovo slagati; izno va slagati drugaijim redoslijedom, preslan prid., odr. v. preslani - previe slan, suvie slan. preslavan prid., odr. v. presldvnl - pre vie slavan, pretjerano slavan, preslica im. . r., g. mn. preslica - jedno stavna drvena sprava za predenje; dio, gredica kojom se regulie poloaj vodenikog kamena; bot. vrsta ljekovite biljke sa igliastim listovima; mn., po rodica tih biljaka, presliar im. m. r., v. jd. presliaru/presliare - mukarac koji prede na pre slici; onaj koji proizvodi preslice, presliast prid., odr. v. presliast! - koji je oblikom nalik na preslicu, presliica im. . r., em. - mala preslica; bot. vrsta biljke iz porodice ljiljana, presliina im. . r., augm. - velika pre slica; gomila preslice, preslikati gl. svr., prez. preslikam , trp. prid. preslikan - slikom prenijeti; na praviti kopiju slike, kopirati, preslikavanje gl. im. s. r. - pravljenje preslika, kopiranje slike; prenoenje sli kom. preslikavati gl. nesvr. i u., prez. pre slikavam - vriti preslikavanje; praviti kopiju, kopirati slike; prenositi slikom, presliati (se) gl. svr., prez. presliam (se) - ob. presluati, presliavanje gl. im. s. r. od presliavati. presliavati (se) gl. nesvr., pres liavam (se), trp. prid. presliavati - ob. preslu avati (se). preslobodan prid., odr. v. preslobodnl previe slobodan; koji je bez straha; koji je bez stida.

82 0 preslobono pril. - previe slobodno, na preslobodan nain; bez straha i stida. preslog/preslog im. m. r., n. mn. presloz.ilpre slozi, dat.-instr.-lok. mn. preslozima/preslozima - ono to je presloeno. presloen prid., odr. v. presloeni - koji je ponovo sloen; koji je sloen na drugaiji nain, presloiti gl. svr., prez. preslolm , trp. prid. presloen - ponovo sloiti; po novo sloiti drugaijim redoslijedom; ponovnim slaganjem prenijeti na dru go mjesto, presluati (se) gl. svr., prez. presluam (se) - sasluati koga, ispitati ga o ono me to je nauio; ispitati svjedoka o onome to on zna, presliati (se), presluavanje gl. im. s. r. od preslua vati. presluavati gl. nesvr., prez. preslu avam, trp. prid. presluavan - sluati nekoga kako govori ono to je na uio; ispitivati koga o onome to zna; ispitivati svjedoka o onome to zna. presloiti gl. svr., prez. preslulm, trp. prid. presluen - sluiti, ostati u slu bi due nego to treba, presnoa im. . r. - stanje i osobina prijesnog; sirovost; nekuhanost. presoliti gl. svr., prez. pre solim, trp. prid. presoljen - staviti previe soli; pretjerano posoliti; uiniti neto pre slanim. presoljavanje gl. im. s. r. od presolj avati. preseljavati gl. svr., prez. presoljavdm, trp. prid. presdljavan - soliti vie nego to je potrebno; pretjerivati u soljenju, presoljen prid., odr. v. presoljenl - koji je previe slan, preslan, presolj enost im. . r., g. jd. presoljenosti, instr. jd. presoljenou/preso Ijenosti - osobina onoga to je presoljeno. presovanje gl. im. s. r. (lat.) - pritiskivanje; istiskivanje iz ega zraka ili tenosti pritiskivanjem, preanje, presovati gl. nesvr. (lat.), prez. presujem , trp. prid. presovati - preati, pri tiskivanjem neto spljotiti, pritiskati

821

prestilizovati
presretnlk im. m. r., g. jd. pre sretnika, v. jd. presretnle, n. mn. presretmei, g. mn. pre sretnika, dat.-instr.-lok. mn. presretnlcima - onaj koji je pre sretan. presrljati/prestijati gl. svr,, prez. presrijam/pres Ujam - srljajui prei pre ko ega, previe srljati, prestajati gl. nesvr. i u., prez. pre stajem - s vremena na vrijeme neto prekidati, zaustavljati se pa ponovo poinjati. prestajati/prestajati gl. svr., prez. pre stojim/pre stdjlm - sve vrijeme biti na nogama, stajati, prestajkivati gl. nesvr. i u., prez. prestajkujem - nestrpljivo stajati, zastaj kivati. prestanak im. m. r., g. jd. prestanka, n. mn. prestanci, g. mn. prestanaka, dat.instr.lok. mn. prestancima - kraj, konac; prekid, zavretak, p re s ta r prid., odr. v. prestari - previe star; zastario, prestarjelost im. . r., instr. jd. prestarjelosti/prestarjelou - stanje prestarih; zastarjelost, prestarjeti gl. svr., prez. prestarim postati previe star, previe ostarjeti, prestati gl. svr., prez. prestanem okonati, zavriti, stati; prekinuti, zaustaviti (se), presti gl. nesvr., prez., predem/pre dem, trp. prid. preden/preden - stro jno ili runo pomou preslice upre dati vunu, pamuk i sl. u niti; plesti pauinu; umilno, ugodno, tiho zvu ati; prenes. tiho i umilno govoriti, prestii/prestignuti gl. svr., prez. pre stignem, trp. prid. prestignut - prei ispred koga; pretei koga; preuzeti vostvo; prenes. biti bolji, uspjeniji, prestilizacija im. . r. (lat.) - izmjena stila, stilska preoblika. prestilizirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. prestilizlram, trp. prid. prestilizJrdn - izmijeniti stil, stilski preobli kovati, prestilizovati. prestilizovati/prestilizovati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. prestilizujem/prestilizujem, trp. prid. pre stilizovani prestilizovati - prestilizirati.

neto ime; pritisnuti neto; pritiskiva njem razlijepiti, spljotiti, oblikovati, osuiti; pritiskom istisnuti iz neega zrak ili tenost; presovanjem upakova ti. prespaja im. m. r., g. jd. prespajaa, g. mn. prespajaa - ono ime se ta prespaja, prespojnica. prespati gl. svr., prez. presplm - pre spavati, ne probuditi se u planirano vri jeme; zakasniti zbog spavanja, prespavati gl. svr., prez. prespavam cijelo vrijeme spavati; spavati due od vremena planiranog za ustajanje; pre spati; prenes. biti duhom odsutan, odlu tati u mislima, prespojnica/prespojnica im. . r. - pre spaja. prespokojan prid., odr. v. prespokjnl suvie spokojan, miran, bezbrian, prespokojno pril. - isuvie mimo, bez brino, spokojno; na prespokojan nain, presresti gl. svr., prez. presretnem i presretem, trp. prid. presretnut/presreten - izai pred negoga na njegovom putu; iznenada zaustaviti koga na nje govom putu; prenes. napasti koga, opljakati koga presretanjem i sl. presret/presret im. m. r. - in presreta nja; hotimian susret, presreta im. m. r., g. jd. presreta, v. jd. presretdu - onaj koji vri presre tanje; prenes. napada, nasilnik, drum ski razbojnik, presretaev prid. odr. v. - koji pripada presreta u. presretaica im. . r. - ena presreta, ona koja zaustavlja na putu, presree, presretaicui/presretaicin prid. odr. v. koji pripada presretaici. presretakl prid. odr. v. - koji se odnosi na presretae. presretaki pril. - kao presretai, na presretaki nain, presreui, presretan/presretan prid., odr. v. pre sretni - prepun sree, previe sretan; prenes. koji je imao previe sree da ne nastrada. presretanje gl. im. s. r. od presretati, presretati gl. svr., prez. presreem, trp. prid. presretan - vriti presretanje; neoekivano na putu zaustavljati; pre nes. napadati; maltretirati.

presizanje
presizanje gl. im. s. r. - preuzimanje vostva u emu; prelazak, prelaenje ispred nekoga, p resizati gl. nesvr., prez. prestiem , trp. prid. prestian - preuzimati prednost; prolaziti pored prvog i preuzimati vo deu ulogu; postajati vei; prenes. rasti, presti/presti im. m. r., g. jd. prestia! prestia - prednost, vodee mjesto u e mu. prestian prid., odr. v. prestini - vodei, prvi, najbolji, najkvalitetniji; koji ima u svemu prednost, prestino pril. - na prestian nain, prestolonasljednica im. . r. - ena pre stolonasljednik, prestolonasljednik im. m. r., n. mn. prestolonsljednici, dat.-instr.-lok. mn. prestolonasljednicima - onaj koji na sljeuje prijesto, princ, kraljevi, prestolje im. s. r. - od prijestolje, prestraan prid., odr. v. prestrani previe straan, previe straljiv, prestraen prid., odr. v. prestraeni previe ustraen, preplaen, prepadnut. prestraeno pril. - s velikim strahom, s prestraenou, na prestraen nain, prestraenost im. . r., g. jd. prestraenosti, instr. jd. prestraenou!prestraenosti - stanje prestraenih; stravian strah. prestraiti (se) gl. svr., prez. prestraim (se), trp. prid. prestraen - previe se ustraiti, up. preplaiti (se). prestraivanje gl. im. s. r. - snano zastraivanje, najstravinije straenje. prestraviti (se) gl. svr., prez. prestravim (se), trp. prid. prestravljen - previe (se) uplaiti, preplaiti (se); ustraviti se; prestraiti se; izbezumiti se od straha, prestravljen prid., odr. v. prestravljeni prestraen, ustravljen, izbezumljen od straha. prestravljeno pril. - preplaeno, prestra eno; veoma uplaeno, ustravljeno, izbezumljeno, pres tra vij enost im. . r., g. jd. prestravljenosti, instr. jd. prestravljenouJ prestravljeno ti - preplaenost, ustravljenost, stanje onoga ko je prestra vljen; izgubljenost, izbezumljenost od straha.

822 prestravljivanje gl. im, s. r. - ustravljivanje, preplaivanje; izazivanje pre tjeranog straha, prestravljivati (se) gl, nesvr. i u., prez. prestravljujem (se) - uspavlji vati (se), s vremena na vrijeme stra vino (se) plaiti; povremeno stvarati u koga pretjeran strah, zastraivati. prestrTi gl. svr., prez. pre striem, trp. prid. prestrizen - strigui presjei, prestrizati gl. nesvr., prez. prestrizem , trp. prid. prestrizdn - strigui presije cati. prestrog prid., odr. v. prestrogi - suvie strog, pretjerano strog, prestrogo pril. - na prestrog nain, prestrogost im. . r., g. jd. prestrogosti, instr. jd. prestro gou!prestrogosti prevelika strogost; obiljeje onoga ko je prestrog, prestrojavan prid., odr. v. prestrojava n i - premjetan, prebacivan, ustroja van na drugaiji nain; prenes. druga ije usmjeravan, prestrojavanje gl. im. s. r. od prestroja vati (se). prestrojavati (se) gl. nesvr., prez. prestrdjavam (se), trp. prid. prestrdjavan - vriti prestrojavanje; praviti novi poredak, raspored, red; preusmjeravati (se). prestrojen prid., odr. v. prestrojeni stavljen u drugi stroj; preureen, dru gaije ustrojen, preustrojen; prenes. preusmjeren, prestrojenost im . r., g. jd. prestrojenosti, instr. jd. prestrojenou!pre st roj eno ti stanje onoga to je prestrojeno. prestrojiti (se) gl. svr., prez. prestrojim (se), trp. prid. prestrojen - izvriti prestrojavanje; napraviti novi pore dak, raspored, red; prenes. preusmje riti (se). prestrugati gl. svr., prez. pre struem, trp. prid. prestrugan - sve prei struui; sve od redom ostrugati, prestup/prijestup im. m. r. - zakonski prekraj; nedolian postupak, nedo stojno djelo, prestupan/prijestupan prid., odr. v. prestupni/prijestupni - koji prestupa; koji prelazi preko neke mjere, granice, prestupanje gl. im. s. r. - injenje pre stupa; sport, vrsta skijakog okretanja, prestupati gl. nesvr., prez. pristupam , trp. prid. prestupan - initi, praviti pre stupe; prekoraivati, prelaziti preko ne ke mjere, granice, prestupiti gl. svr., prez. pristupim , trp. prid. prestupljen - uiniti, napraviti pre stup; prekoraiti, prei preko neke uo biajene mjere, preko dozvoljene gra nice. prestupnica/prestupnica/prijestupnica im. . r. - ena prestupnik, prestupnik/prestupnik/prijestupnik im. m. r., g. jd. prestupnika/prestupnika! prijestupnika , n. mn. prestupnici/pre stupnici/prijestupnici, g. mn. prestup nika/prestupnika!prijestupnika - onaj koji je izvrio prestup, prekritelj, pre krilac. prestupnlkl/prestupnlkl/prijestupnlki prid. odr. v. - koji se odnosi na pre stupnike, koji im pripada, prestupnltvo/prestupnltvo/prijestupnl tvo im. s. r. - prestupniki rad; dru tveno kanjiva djela koja naruavaju red presuda im. . r. - odluka donesena na kon suenja; osuda; negativno milje nje o ijem djelu i radu. presudan/presudan odr. v. presudni!pre sudni - bitan za donoenje presude, najvaniji; koji u sebi sadri rjeenje, koji ne doputa prigovor, koji je ko naan. presuditi gl. svr., prez. presudim - izre i, donijeti presudu; donijeti odluku na sudu; iskazati vjerodostojno miljenje, sud; prevagnuti, pretegnuti, presudno/presudno pril. - na presudan nain; najbitnije, presudnost/presudnost im. . r., g. jd. prisudnostUpresudnosti, instr. jd. p risudnou/presudnou i presudnosti/ presudnosti - osobina onoga to je pre sudno. presuen prid., odr. v. presueni - koji je nastao presudom; dosuen, presaivanje gl. im. s. r. od presuivati, presuivati gl. svr., prez. presuujem, trp. prid. presuivan - donositi pre sude; izricati sudsku presudu; donositi,

823

presvisnue
davati konaan sud o kome ili o e mu; pretezati, prevagivati, biti presu dan. presuti gl. nesvr., prez. prispem , trp. prid. presut - sipajui preruiti iz je dne posude u drugu, sipajui premje stiti s jednog na drugo mjesto; nasuti, naliti preko mjere, preliti sipajui; sve posuti ime. pres uan/presuan prid., odr. v. prislu ni!presuni - koji ima svojstvo pre suivanja, koji presuuje. presuen prid., odr. v. p risueni - koji je presuio; suh, usahnuo. presOenost im. . r., g. jd. presuenosti, instr. jd. presuenou/presuenosti - ono to ostane kad neto pre sui, stanje onoga to je presuilo, presuiti gl. svr., prez. presuim, trp. prid. presuen - postati suh; ostati bez vode, postati bezvodan, presahnuti; previe osuiti, presuiv/presuljiv prid., odr. v. presu i vi!pres u ljivi - koji je sklon presui vanju, koji moe usahnuti, presuivanje gl. im. s. r. - postepeno smanjivanje dotoka vode; nestajanje vode propadanjem ili isuivanjem, presuivati gl. nesvr., prez. presuujem - postajati suhim; ostajati bez vode, postajati bezvodan, presahnjivati. presuivost/presiiljivost im. . r., g. jd. presuivostUpresuljivosti, instr.jd. presiiivoulpresuljivou i presu ivostUpresuljivosti - osobina i sta nje onoga to je presuivo; sklonost presuivanju; mogunost presuiva nja. presunost im. . r., g. jd. presunosti, instr. jd. presunou/presunosti osobina onoga to je presuno. presvet prid., odr. v. presveti - veoma, vrlo svet. pr|svijetao prid., odr. v. presvijetli previe svijetao, veoma svijetao; atri but u titulisanju dostojanstvenika, presvislost im. . r., g. jd. presvislosti, instr. jd. presvislou!presvislosti osobina i stanje onoga koji je gotovo presvisnuo. presvisnue gl. im. s. r. - presvislost; stanje presvislog.

presvisnuti
presvisnuti gl. svr., prez. presvisnem, aor. presvisnuh/presviskoh, r. gl. prid. presvisnuo/presviskao, trp. prid. pre svisnuti - izgubiti svijest, obeznaniti se do besvijesti; umrijeti od tuge, svisnu ti; pres vrnuti, presvlaenje gl. im. s. r. od presvlaiti (se). presvlaiti (se) gl. nesvr., prez. presvla im {se), trp. prid. presvlden - oblaiti drugu odjeu; mijenjati odjeu; prekri vati i opivati ta drugim materijalom; prenes. varati, lagati, presvlaka im. . r., dat. jd. presvlaci , g. mn. presvlaka - odjea za presvlaenje, preobuka; materijal kojim se ta pre svlai; podstava; presvlaenje, presvoditi gl. svr., prez. presvodim , trp. prid. presvoen - podignuti svod, most, krov preko ega, premostiti; prenes. ne kako rijeiti problem, presvojiti gl. svr., prez. pre svojim, trp. prid. presvojen - privui na svoju stra nu, osvojiti, obuzeti, nadvladati, presvratiti (se) gl. svr., prez. presvratim (.ve), trp. prid. presvraen - prevratiti (se), preokrenuti, izvrnuti naopake; okrenuti na nalije; prenes. biti pri kraju snage od psihike iznemoglosti; pre svisnuti, poludjeti, presvfnuti/presvhmti gl. svr., prez. presvrnem/presvrnem, trp. prid. pre svrnut! presvrnut - poludjeti od bola i tuge, pre svisnuti; presvratiti se. presvui (se) gl. svr., prez. presvueni/ presvuem {se), trp. prid. presvuen promijeniti odjeu, preobui se; pre nes. prevariti koga laima, presvuen prid., odr. v. presvueni - koji se presvukao, preodjeven; prevuen ta nkim slojem ega; kome je zamijenje no platno (npr. presvuen kau)', prenes. maskiran, koji je promijenio samo va njtinu. presvuenost im. . r., g. jd. presvuenosti , instr. jd. presvuenoutpresviienosti - stanje i obiljeje onoga to je presvueno. prea im. . r. (lat.) - stroj za pro-izvodnju pritiska, presa; naprava za istiskivanje tenosti iz onoga to se tijeti, tijesak; prenes. urba, hitnost, navala, guva, stiska.

824 prealtati gl. svr. (njem.), prez. predltdm, trp. prid. prealtdn - stil. prespojen, prebaen na drugu liniju, prekopan. prealtati se gl. svr. (njem.), prez. predltam se, trp. prid. prealtdn - stil. preorijentisati se, pridruiti se kome/ emu drugom, prebaciti se na drugu stranu; promijeniti miljenje, stav ra vnajui se prema drugom, prean prid. (lat.), odr. v. preni - stil. hitan, kome se uri, uran; vaan, neophodan, potreban, prean prid. (lat.), odr. v. preani - koji je nastao preanjem, preanje gl. im. s. r. (lat.) - gnjeenje, cijeenje pod preom, prearati (se) gl. svr., prez. predrdm {se) - previe (se) iarati; pretjerano (se) naarati, prearen prid., odr. v. preareni - su vie, previe, odve aren, preati gl. nesvr. (lat.), prez. pream , trp. prid. prean - gnjeiti, cijediti pod presom, preegati gl. svr. (njem.), prez. preegam, trp. prid. pree gan - stil. prepi liti, pretesterati. preetati gl. svr., prez. preetdm/preeem - prei neku razdaljinu eta jui; prenes. lahko proi kroza ta. preirok prid., odr. v. preiroki - pre vie irok; pretjerano irok, pretampati gl. svr. (tal.), prez. pretdmpdm, trp. prid. pretdmpdn - po novo odtampati, tiskati; tampajui prepisati, prekucati; pretiskati, pretampavanje gl. im. s. r. (tal.) od pretampavati. pretampavati gl. nesvr. (tal.), prez. pretdmpdvam, trp. prid. pretampdvdn - obavljati pretampavanje; pono vo isto tampati, tiskati; tampajui prepisivati; pretiskavati, preuivanje gl. im. s. r. od preuivati, preuivati gl. nesvr. i u., prez. pre uujem, trp. prid. preuivan - preutkivati. preutan/preutan prid., odr. v. preu tni/preutni - koji je utnjom prihva en. preutjeti gl. svr., prez. preutim nita ne rei; ne odgovoriti na izazov, odutjeti;, pretrpjeti utnjom; zavesti na krivi trag, ne pomoi utei, preutno/preutno pril. - na preutan nain, preuujui, pretajiti gl. svr., prez. pretdjim, trp. prid. pretdjen - preutjeti uvajui tajnu, sauvati tajnu, pretakaa im. . r., g. jd. pretakae, n. mn. pretakae, g. mn. pretakaa - drve na posuda, bava u koju se pretae vi no. pretakanje gl. im. s. r. od pretakati, pretakati gl. nesvr., prez. pretaem, trp. prid. pretakan - prelijevati kakvu te nost iz jedne posude u drugu; pre mjetati ta teno prelijevanjem, pretaliti gl. svr., prez. pretalim, trp. prid. pretaljen - ponovo taliti, pretopiti; talei pretopiti u ta drugo, pretaljen prid., odr. v. pretaljeni - koji je nastao ponovnim taljenjem, pretaljivanjem, pretopljen. pretaljfvanje gl. im. s. r. - pretapanje, po novno taljenje ega ve taljenog, pretaman prid., odr. v. pretamni - pre vie, suvie taman, pretamniti gl. svr., prez. pretamnim, trp. prid. pretamnjen - uiniti previe tam nim; postati pretaman; previe potam niti. pretamnjen prid., odr. v. pretamnjeni previe zatamnjen, uinjen previe ta mnim. pretamnjenost im. . r., g. jd. pretamnjenosti, instr. jd. pretamnjenoulpretanjenosti - svojstvo onoga to je previ e potamnjeno. pretamnjenje gl. im. s. r. - osobina pretamnog; posljedica pretamnjivanja; pre tamnjenost. pretamnjivanje gl. im. s. r. - postupak kojim se ta pretamnjuje, injenje ega pretamnim. pretamnjivati gl. nesvr., prez. pretamnjujem, trp. prid. pretamnjivan - initi previe tamnim, mranim; postajati pre vie taman, mraan, pretanak prid., odr. v. pretanki - previe, suvie tanak, pretanan prid., odr. v. pretandni - pre vie stanjen, utanjen, utanan; istanan, pretanjen.

825

pretelaliti
pretanje gl. im. s. r. - posipanje, pokri vanje ega pepelom, pretanjen prid., odr. v. pretnjeni - pre vie utanjen, pretanan; prenes. prefi njen, koji je lijepih manira, pretanjenost im. . r., g. jd. pretdnjenosti, instr. jd. pretanjenou/pretanjenosti - svojstvo i stanje onoga to je pretanjeno; prenes. prefinjenost. pretapanje gl. im. s. r. - ponovno to pljenje, otapanje, pretapati gl. nesvr., prez. pretapam, trp. prid. pretapan - obavljati pre tapanje; zagrijavanjem ponovo topiti, otapati. pretati gl. svr., prez. preem - pokriva ti pepelom, zapretati, pretavoriti/pretavoriti gl. svr., prez. pretavorim/pretavorim, trp. prid. pretavoren/pretavoren - tavorei prove sti ivot, bijedno proivjeti, pretea im. m. r., v. jd. preteo - koji je prije drugih, prethodnik, preteui/pretein prid. odr. v. - koji pripada pretei, pretei gl. svr., prez. preteem/preteknem , r. gl. prid. . r. preteklalpretekla - prestii, prestignuti; preliti se tekui; preostati, biti viak, pretefteriti gl. svr. (gr.), prez. pretefterim, trp. prid. pretefteren - stil. popisati, provesti kroz biljenicu, te fter; prepisati iz jedne u drugu bilje nicu. preteg/preteg im. m. r., g. jd. pretega! pretega, n. mn. preteziJpretezi, g. mn. pretega!pretega - tea strana, pretegnue, pretega. pretega im. . r., dat. jd. pretezi, g. mn. pretega - up. preteg. pretegnuti gl. svr., prez. pretegnem , rad. prid. pretegnuolpretegao, . r. preteglo! preteglo i pretegnula - pre vagnuti, postati, biti tei na jednoj strani; nakriviti se na jednu stranu; prenes. biti, postati jai; prevladati; imati veu vrijednost, pretek im. m. r., n. mn. preteci, g. mn. preteka - ono to je preteklo, viak, izobilje (npr. imati na pretek). pretelaliti gl. svr. (ar.), prez. pretelalim - stil. prenijeti glas s jednog kraja

pretenciozan
> na drugi, razglasiti s kraja na kraj ega; raznijeti glas. pretenciozan prid. (fr.), odr. v. pretenci ozni - veoma zahtjevan; nezasit; uob raen, napuhan; koji o sebi ima visoko miljenje. pretenciozitet im. m. r. (nlat.), g. jd. pretencioziteta - polaganje uobraenih pra va na ta; uobraenost, nadmenost, na puhanost; drskost, oholost, pretencioznost im. . r. (nlat.), g. jd. pretenzioznosti, instr. jd. pretencioznou / pretenzioznosti - osobina i obiljeje onih koji su pretenciozni, pretendent im. m. r. (lat.), g. mn. p re tendenata - onaj koji eli zauzeti kakvu poziciju, koji pretenduje na ta. pretendentkinja im. . r. (lat.) - ena pretendent, pretendirati/pretendovati gl. nesvr. (lat.), prez. pretendlram/pretendujem imati pretenziju na ta; uporno teiti, ne birajui sredstva, da se postigne neto; vjerovati u svoju nadarenost, sposob nost za ta i eljeti i nastojati da se to i javno obznani, prizna i prihvati, pretenzija im. . r. (lat.), g. jd. pretenzije , n. mn. pretenzije , g. mn. pretenzija pretjerana elja za im, neopravdano polaganje prava na ta; uobraenje, pretereen prid., odr. v. pretereenl - koji ima previe tereta; preoptereen; preto varen. pretereenost im. . r., g. jd. pretereenosti, instr. jd. pretereenoulpretereenosti - stanje onoga ko je prete reen; preoptereenost; pretovarenost. preteretiti gl. svr., prez. preteretlm , trp. prid. pretereen - suvie opteretiti; pre tovariti ; preopteretiti. preterit im. m. r. (lat.) - gram. glagolsko vrijeme kojim se obiljeava radnja izvrena u prolosti, preteritnl/preteritskl prid. odr. v. (lat.) gram. koji se odnosi na preterit, koji mu pripada. preteslimiti gl. svr. (ar.), prez. pretesllmlm , trp. prid. pretesllmljen - stil. ustupiti, predati usput ta drugome u posjed, pripojiti ili predati drugome ta nevrijedno ega se elimo osloboditi, pretesterati gl. svr. (perz.), prez. pretesteram, trp. prid. pretesteran - prete-

826 sterisati, prepiliti, testerom prerezati, prepilati. pretesterisati gl. svr. (perz.), prez. pretesteriem , trp. prid. pretesterisan - up. pretesterati. preteko pril. - veoma, suvie teko, preteturati gl. svr., prez. preteturam, trp. prid. preteturan - prei tetura jui; teturajui prei s jedne strane na drugu. pretezanje gl. im. s. r. - navlaenje na jednu stranu; nakrivljavanje; prenes. dominiranje, vladanje veine, pretezati gl. svr., prez. pretezem, trp. prid. pretean - obavljati pretezanje, natezati na jednu stranu da bude tee; biti pretean, preteak prid., odr. v. preteki - previe teak. pretean prid., odr. v. preteni - koji prevladava, koga je najvie, preteno pril. - najvie; uglavnom; pre teito. prethistorija/predistorija im. . r. (lat.) - najstarije doba ovjeanstva, period prije pojave pisanih spome nika; prenes., doba koje je prethodilo emu. prethistorljskl/predistorljskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prethisto riju. prethodan/prethodan prid., odr. v. pre-thodnl!prethodni - koji prethodi emu; koji se pojavio neposredno pri je koga drugog o kome se govori; koji se dogodio neposredno prije ega drugog o emu se govori, prethoditi/prethoditi gl. svr., prez. prethodim/prethodim - ii ispred ko ga najavljujui njegov dolazak; po javljivati se, dogaati se neposredno prije ega drugog o emu je rije, prethodnica/prethodnica im. . r. vojn. dio vojske koja prethodi gla vnini vojne formacije, izvidnica; e nska osoba prethodnik; ono to pre thodi emu drugom a to je nuno za njegovo pojavljivanje, prethodnikl/prethonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na prethodnicu i prethodnike, prethodnik/prethodnik im. m, r., g. jd. prethodnika!prethodnika, v. jd. pret-

827 hodnle/prethodnie , n. mn. prethodni ci!prethodnici, g. mn. prethodnika!pre thodnika, dat.-instr.-lok. mn. pretho dnicima!prethodnicima - onaj koji ide ispred drugih; onaj koji je bio ili oba vljao kakvu dunost prije onoga koji to ini poslije njega; predvodnik; pretea, prethodno/prethodno pril. - prije toga; neposredno prije onoga o emu je rije, prethrianski prid. odr. v. - pretkran ski. preticanje gl. im. s. r. od preticati, preticati gl. nesvr., prez. pretiem, trp. prid. pretican - preuzimanti vostvo prilikom takmienja u tranju, vonji, u brzom hodanju i sl.; prestizati. pretih prid., odr. v. pretihi - suvie tih, gotovo neujan, pretiho pril. - na pretih nain, isuvie ti ho. pretihost im. . r., g. jd. pretiho ti, instr. jd. pretihou/pretihosti - osobina ono ga ko je pretih; stanje onoga to je pre tiho. pretil prid., odr. v. pretili - neob. debeo, mastan; prejak, estok, pretilina im. . r., g. jd. pretilim - neob. masnoa, prevelika debljina, salo; pre nes., plodnost, obilje, pretilo pril. - stil. predebelo, premasno; prenes. obilno, pretilost im. . r., g. jd. pretilosti, instr. jd. pretilou!pretilosti - stil. debljina, go jaznost; prenes. obilje, plodnost, pretinac im. m. r., g. jd. pretinca, n. mn. pretinci, g. mn. pretinaca, dat.-instr.lok. mn. pretincima - ladica, pokretni etvrtasti pregradak na dijelovima na mjetanja za dranje razliitih obino sitnih stvari, fioka, pretipkati gl. svr., prez. pretipkam, trp. prid. pretipkan - prekucati pisaom ma inom. pretiranje gl. im. s. r. od prebrati, prebrati (se) gl. nesvr., prez. pretirem (se) - previe tr(a)ti; ponovo tr(a)ti; prenes. previe se zamarati tranjem, poslom; izgarati na poslu; pretjerano se uzrujavati, sekirati se zbog ega, satirati (se). pretisak/pretisak im. m. r., g. jd. pretis ka, n. mn. pretisci, g. mn. pritisaka, dat.-instr.-lok. mn. pritiscima - ono to

pretjerati
je pretiskano; otisak kakvog pred loka na papir i njegovo prenoenje na drugu podlogu, pretiskati gl. svr., prez. pretiskam, trp. prid. pretiskan - nainiti pretisak, oti snuti predloak ega na papir i pre nijeti ga na drugu podlogu, pretam pati. pretiskavanje/pretiskivanje gl. im. s. r. - pravljenje pretisaka, otiskivanje predloaka ega na papir i njihovo prenoenje na drugu podlogu, pretiskavati gl. nesvr., prez. pretiska vam, trp. prid. pretiskavan - obavljati pretiskavanje, pretiskivati, pretiskivati gl. nesvr., prez. pretiskujem , trp. prid. pretisklvan - pretiska vati. pretitrati gl. svr., prez. pretitram, trp. prid. pretitran - titrajui sve pretra iti; detaljno, paljivo do u detalje sve pretraiti; igrajui se provesti vri jeme. pretitravanje gl. im. s. r. od pretitravati. pretitravati gl. nesvr. i u., prez. pretitravam, trp. prid. pretiravan - tra ei ta paljivo pregledati cijeli pro stor. pretjecanje gl. im. s. r. od pretjecati, pretjecati gl. nesvr., prez. pretjeem, trp. prid. pretjecan - preticati, pretjeran prid., odr. v. pretjerani - koji je prevrio svaku mjeru; preuvelian, prekomjeran; prevelik, previsok, pretjeran prid., odr. v. pretjerani - tje ranjem prebaen na drugu stranu, protjeran, prognan, pretjeranac im. m. r., g. jd. pretjernca, n. mn. pretjernci, g. mn. pretjeranaca, dat.-instr.-lok. mn. pretje rncima - onaj koji u svemu pretje ruje. pretjerano pril. - previe, prekomjerno; preuveliano, pretjeranost im. . r., g. jd. pretjerdnosti, instr. jd. pretjeranou!pretje rano ti - osobina onih koji pretjeruju; obiljeje onoga to je pretjerano, pretjerati gl. svr., prez. pretjeram, trp. prid. pretjeran - tjerajui prevesti preko ega; otjerati na drugu stranu;

pretjeravanje
prenes. ta jako uveati, preuveliati; prevriti svaku mjeru u emu. pretjeravanje/pretjerivanje gl. im. s. r. od pretjeravati/pretjerivati, pretjeravati/pretjerivati gl. nesvr., prez. pretjerujem, trp. prid. p re tje ravan/pretjerivan - tjerajui prevoditi preko ega; tjerati, goniti na drugu stranu; prenes. ta jako uveavati, preuveliavati; prevravati svaku mjeru u emu. pretkalkulacija im. . r. (nlat.), g. jd. pretkalkulacije - prethodni proraun, pravljenje predrauna, pretkati gl. svr., prez. pretkam, trp. prid. pretkan - pretjerati u tkanju, previe otkati. pretkazati gl. svr., prez. pretkazem, trp. prid. pretkdzan - unaprijed rei ta o emu to e se tek dogoditi, prorei, pretskazati. pretkazivanje gl. im. s. r. od pretkazivati (se). pretkazivati (se) gl. nesvr., prez. pret kazujem (se), trp. prid. pretkazivan unaprijed govoriti ta o emu to e se tek dogoditi, proricati budunost; pred skazivao; prikazivati (se) unaprijed, pretkinja im. . r. - enski predak, pretkian prid., odr. v. pretkini - koji se odnosi na vrijeme prije kie. pretkinica im. . r., g. jd. pretkinice prve kine kapljice, kapi pred pljusak, pretklasian prid., odr. v. pretklasini koji se odnosi na vrijeme prije klasi cizma. pretklijetka im. . r., dat. jd. pretklijetki, g. mn. pretklijetki - anat. ob. pretko mora. pretklon im. m. r. - sport, nagib glave i tijela naprijed pri gimnastikim vje bama. pretkomora im. . r. (gr.), g. mn. pret komora, n. mn. pretkomore, g. mn. pretkomdra - prostor, upljina prije glavnog otvora, odjeljenja ega, pretkomorje (npr. siana pretkomora). pretkongresni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na vrijeme i dogaanja pred odravanje kongresa, pretkonferencija im. . r. (lat.), g. mn. pretkonferencija - konferencija koja se odrava neposredno pred poetak glav ne konferencije.

828 pretor/pretor im. m. r. (lat.), g. jd. pretora/pretora - starjeina, pretpostavlje ni, zapovjednik; vojvoda; vrhovni su dija. pretorijanac im. m. r. (lat.), g. jd. pretorijanca, n. mn. pretorijnci, g. mn. pretorijanac a, dat.-instr.-lok. mn. pretorijancima - obijestan, okrutan vojnik tjelesne garde starorimskih careva, obi no poznat po nasilnikom ponaanju, pretorijanskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pretorijanstvo. pretorijanstvo im. s. r. (lat.), g. jd. pretorijnstva - vojna vladavina, diktatu ra. pretovar im. m. r. - p retvaranje; pre mjetanje tovara, robe sa jednog vozila na drugo, sa jednog mjesta na drugo, p retvaran je im. s. r. od p retv arati, p retv a ra ti gl. nesvr., prez. pretdvaram, trp. prid. pretdvaran - obavljati pre tovar, pretvaranje; prebacivati tovar, robu s jednog vozila na drugo, s jednog mjesta na drugo, pretovaren prid., odr. v. pretdvareni previe natovaren; natovaren preko do zvoljene mjere, pretovarenost im. . r., g. jd. pretdvarenosti, instr. jd. pretdvarenou/pretdvarenosti - natovarenost preko do zvoljene nosivosti; natovarenost preko mogunosti; prenes. preoptereenost. pretovariti gl. svr., prez. pretdvarim, trp. prid. pretdvaren - izvriti pretovar; prenes. preopteretiti, pretovariva im. m. r. - onaj koji preto vara. pretovarivanje gl. im. s. r. od pretovarivati. pretovarivati gl. nesvr., prez. pretovarujem, trp. prid. pretovarivan - ob. pre tv a ra ti. pretovarnl prid. odr. v. - koji slui za pre tv aran je. pretpakao im. m. r., g. jd. pretpakla prostor ispred pakla, pretpaljenje gl. im. s. r. - pomono paljenje koje pomae da se uspjeno obavi glavno paljenje, pretpjev/pretpjev im. m. r. - mu. poe tak horske pjesme.

829

pretpostavljanje
pretplaen prid., odr. v. pretplaeni unaprijed plaen; unaprijed prijavljen za kupovinu ega. pretplaenost im. . r., g. jd. pretplaenosti, instr. jd. pretplaenou/pretpldenosti - stanje onoga to je pre tplaeno. pretplaivfinje gl. im. s. r. od pretplai vati (se). pretplaivati (se) gl. nesvr., prez. pre tplaujem (se), trp. prid. pretplaivan - plaati pretplatu, obavljati pretplaivanje; prijavljivati (se) kao pretpla tnik. pretplata im. . r. - unaprijed dat, upla en novac za ta to se pojavljuje periodino, pretplatiti (se) gl. svr., prez. preplatim (se), trp. prid. pretplaen - unaprijed dati, uplatiti novac za ta to se po javljuje periodino; unaprijed se pri javiti kao kupac ega. pretplatn! prid. odr. v. - koji se odnosi na pretplatu, pretplatniki prid. odr. v. - koji se odnosi na pretplatnike. pretplatnik im. m. r., g. jd. pretpla tnika, n. mn. pretplatnici, g. mn. pret platnika, dat.-instr.-lok. mn. pretpla tnicima - osoba koja se pretplatila na ta, koja redovno plaa pretplatu i dobija pretplatnike usluge, pretporoajni prid. odr. v. - koji se odnosi na period neposredno prije po roda. pretposljednji prid. odr. v. - koji je ispred posljednjeg, iza kojega je jo samo jedan, posljednji, pretpostava im. . r. - prethodna, prva, probna postava; pretpostavka, pretpostaviti gl. svr., prez. pretpdstavim , trp. prid. pretpdstavljen - dati pretpostavku; naslutiti bez jasnih do kaza; domisliti se kako bi ta moglo biti. pretpostavka im. . r., dat. jd. pretpo stavci, g. mn. pretpostavki - pretpo stava, ono to se pretpostavlja; nasluivanje, domiljanje kako bi ta mo glo izgledati, biti; polazna taka, pretpostavljanje gl. im. s. r. od pretpo stavljati.

pretkosovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme i dogaaje prije Kosovske bitke, pretkraj prijed. - oznaava posljednji trenutak neega to se dogaalo u odreenom vremenu, pretkranski prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme prije pojave kra nstva, prethrianski. pretkua im. . r. - natkriveni ulaz u kuu; trijem, pretkue im. s. r. - prostor ispred kue. pretkulte im. s. r., g. jd. pretkuista, n. mn. pretkuista, g. mn. pretkuista - upljina, prostor ispred kuita, pretkun! prid. odr. v. - koji se odnosi na pretkue, koji mu pripada; dvori ni, avlijski. pretkunica im. . r. - ograen prostor ispred kue, dvorie, avlija, pretkutnjak im. m. r., n. mn. pretku tnjaci, g. mn. pretkutnjakd, dat.instr.-lok. mn. pretkutnjacima - zub smje-ten prije kutnjaka, pretoenost im. . r., g. jd. pretoenosti, instr. jd. pretoenou/pretoenosti - stanje onog to se pretae, to je pretoeno, pretoiti gl. svr., prez. pretoim, trp. prid. pretoen - iz jedne posude toei preliti u drugu, preliti; prenes. preoblikovati, pretok/pretok im. m. r., g. jd. pretoka! pretoka, n. mn. pretoi!pretoi, g. mn. pretokal pretoka, dat.-instr.-lok. mn. pretocima/pretocima - mjesto isticanja, preticanja, prelijevanja; ono to se prelijeva, istie preko ega, viak toka. pretoka im. . r., dat. jd. pretoi, g. mn. pretoka - ono to je pretoeno; pre toena rakija; pretok, pretakanje, pretopiti gl. svr., prez. pretopim , trp. prid. pretopljen - zagrijavajui ta po novo istopiti, pretopljen prid., odr. v. pretopljeni topljenjem promijenjen; previe utop[jen. pretopljenost im. . r., g. jd. pretopljenosti, instr. jd. pretopljenou/pretoljenosti - stanje onog to je pretopljeno.

pretpostavljati
pretpostavljati gl. nesvr., prez. pretpdstavljam , trp. prid. pretpdstavljan - po stavljati, donositi pretpostavke; po laziti od pretpostavki; domiljati, na sluivati. pretpostavljeni prid. odr. v. - koji je stavljen iznad koga, starjeina, nadre eni; koji se pretpostavlja, pretpotopni prid. odr. v. - koji se odnosi na period prije potopa, koji je iz tog perioda; prenes. zastario, staromodan, pretpovijesni prid. odr. v. - koji se odnosi na period prije povijesti, prethistorijski; koji je iz prahistorijskog perioda; pre nes. zastario, staromodan, pretpovijest im. . r., g. jd. pretpovijesti , instr. jd. pretpovijeu!pretpovijesti najstarije doba ljudskog roda, p r a is to rija, prapovijest, pretpranje gl. im. s. r. - pripremno pra nje, pranje koje se obavlja prije glav nog pranja, pretpraskozorje im. s. r. - vrijeme pred ranu zoru, poetak zore. pretpraznian prid., odr. v. pretpraznini - koji se odnosi na vrijeme pred praznik, pretprazniki, pretprazniki prid. odr. v. - pretpraznini, koji se odnosi na vrijeme i dogaa nja prije praznika, uoi praznika, pretprazninl prid. odr. v. - pretpra zniki. pretpraznlk im. m. r., g. jd. pretpraznika , n. mn. pretpraznici, g. mn. pretpraznika, dat.-instr.-lok. mn. pretpraznicima - vrijeme neposredno pred praznik, pretprazniki dan. pretprei gl. svr., prez. pretpregnem, trp. prid. pretpregniit - pretpregnuti. pretpredilica im. . r. - stroj, maina za pripremno predenje, pretpremijera im. . r. (fr.), g. jd. p ret premijere - izvoenje pozorine ili dr. predstave prije zvanine premijere, pretprodaja im. . r. - prethodna pro daja, prodaja ega prije glavne, zva nine prodaje, pretproljee im. s. r. - vrijeme pred pro ljee, pretproljetno vrijeme, pretproljenl/pretproljetnl prid. odr. v. koji se odnosi na vrijeme pred dolazak proljea.

830 pretproli prid. odr. v. - koji se dogodio prije prolog puta; koji se odnosi na pretprolo vrijeme, pretprologodinjl prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme prije prole go dine, koji je iz pretprole godine, pre klanjski. pretprsje im. s. r. - titnik prsa grudo bran. pretpubertalan prid. (lat.), odr. v. pretpubertalni - koji ima pretpubertetska obiljeja. pretpubertet im. m. r. (lat.), g. jd. pretpuberteta - vrijeme prije pojave puberteta, svekolikog sazrijevanja djece. pretpubertetski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na vrijeme prije puberteta, pretpubertalan. pretputnl prid. odr. v. - koji se odnosi na ono to se dogaa prije odlaska na put. pretputnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na putnike neposredno prije njihova putovanja, pretraga im. . r., dat. jd. pretrazi, g. mn. pretraga - izvrenje pretresa; pretraivanje, pretragati gl. svr., prez. pretragam , trp. prid. pretragan - pretraiti traga jui, tragajui za im sve paljivo pregledati, pretrajati gl. svr., prez. pretrajem proi ta to dugo traje; nekako izdrati, probaviti, jedva provesti, proboraviti, pretrajavati gl. nesvr., prez. pretrajavam - provoditi trajui, nekako iz dravati, jedva probavljati, pretraiti gl. svr., prez. pretraim , trp. prid. pretraen - tragajui za im si stemski sve jedno za drugim pregle dati. pretraivanje gl. im. s. r. od pretraiva ti. pretraivati gl. nesvr., prez. pretra ujem , trp. prid. pretraivan - vriti detaljnu pretragu; tragajui za im sve jedno za drugim pregledati, preticati gl. svr., prez. pretrim , trp. prid. pretran - trei prei neku raz daljinu; cijelo vrijeme provesti trei, pretravanje gl. im. s. r. od pretravati. pretravati gl. nesvr. i u., prez. pre travam , trp. prid. pretravan - obav ljati pretravanje; trei prelaziti s je dne strane ega na drugu stranu; trati as na jednu, as na drugu stranu, pretres/pretres im. m. r.. g. mn. pretresalpretresa - odobrena obino sudska pretraga; sudska rasprava; unakrsno ispitivanje; rasprava, raspravljanje o onome to je prolo; pretresanje ega. pretresanje gl. im. s. r. od pretresati, pretresati gl. nesvr., prez. pretresam , trp. prid. pretresan - obavljati pretres; traiti ta premetanjem, preturanjem, pretresanjem stvari; unakrsno ispitivati; priati s kim o svemu i svaemu to je prolo; sudski raspravljati, pretresti gl. svr., prez. pretresem!pre tresem - tresui, prevrui sve pregle dati; ponovo rastresti, obaviti pretres, pretrgnuti gl. svr., prez. pretrgnem, trp. prid. pretrgnut - naglim pokretom ra strgnuti na dvoje, prepoloviti; trganjem prekinuti, podijeliti na dva dijela; pre nes. previe se umoriti, polomiti se, slo miti se od naprezanja; duhovno se istro iti, polomiti, pretrnue im. s. r. - stanje pretmutosti, pretmutost; potpuna utmutost, oba mrlost; obuzetost ugodnim marcima. pretrnuti/pretrnuti gl. svr., prez. pretrnemlpretrnem, trp. prid. pretrnuti pretrnut - postati potpuno utmut od iznenadnog zaprepatenja, straha, sas vim utrnuti; dobiti trnce, marce od predugog sjedenja; zapanjiti se; ua snuti se, slediti se; postati obuzet ugo dnim tmcima. pretrnutost/pretrnutost im. . r., g. jd. pretrnutosti!pretmutosti , instr. jd. pretrnutoulpretrnutou i pretrnutosti! pretrnutosti - pretrnue, stanje onoga ko je pretmuo; potpuna utmulost; oba mrlost; ugodna obuzetost marcima. pretrom prid., odr. v. pretrom i - previe trom; prelijen; preteak; prespor. pretromo pril. - na pretrom nain; prelijeno; preteko; presporo. potrostruiti gl. svr., prez. pretrdstruim , trp. prid. pretrdstruen - uiniti trostrukim, utrostruiti, pretipati gl. svr., prez. pretrpam , trp. prid. pretrpan - previe natrpati; trpa

831

pretucati
njem prepuniti; nagomilati; prenes. prejesti se. pretrpan prid., odr. v. pretrpani - pre vie natrpan, prepunjen; nagomilan, petrpanost im. . r., g. jd. pretrpanosti, instr. jd. pretrpanou/pretrpanosti stanje onoga to je pretrpano; prepunjenost; nagomilanost. pretrpavanje gl. im. s. r. od pretrpavati. pretrpavati gl. nesvr., prez. pretrpavam, trp. prid. pretrpavan - previe trpati, trpajui prepunj avati; nagomi lavati; prenes. prepunj avati stomak, prejedati se. pretrpjeti/pretrpjeti gl. svr., prez. pretrpim/pretrpim, trp. prid. pre trpljen/pretrpljen - preivjeti, proi, podnijeti, izdrati, provesti trpei ta (npr. pretrpjeti jke bolove ), prepatiti, pretrti gl. svr., prez. pretrem, trp. prid. pretrt/pretrven - prei trljanjem; trljanjem upropastiti; satrti, pregaziti; pre nes. teko pogoditi kakvom nevo ljom. pretruhao prid., odr. v. pretruhli - pre vie truhao, pretruhnut. pretrupiti gl. svr., prez. pretrupim , trp. prid. pretrupljen - prekinuti; sve isje i, izrezati u trupce, pretruskati gl. svr., prez. pretruskam , trp. prid. pretruskan - prei, prevesti truskajui. pretrzati gl. svr.. pretrem , trp. prid. pretrzan - previe trzati, pretjerati u trzanju; dovriti trzanje, pretrzati (se) gl. nesvr. i u., prez. pretrzam (s) - pretrzavati (se), pretrzavanje gl. im. s. r. od pretrzavati (se). pretrzavati (se) gl. nesvr. i u., prez. pretrzavam (se), trp. prid. pretrzavan - previe (se) naprezati; prenes. pre vie se zalagati za ta, slamati se od napora. pretucati gl. svr., prez. pretucam, trp. prid. pretucan - sve redom istucati; dovriti tucanje; ponovo istucati, pretucati gl. svr., prez. pretucam , trp. prid. pretucan - jako, previe tucati, prebijati tucanjem; prejako tui, pre bijati.

pretuen
pretuen prid., odr. v. pretueni - tuom polomljen; isprebijan; premlaen, pretuenost im. . r., g. jd. pretuenosti , instr. jd. pretuenou/pretuenosti stanje onoga ko je pretuen, to je pre tueno; isprebijanost. pretui gl. svr., prez. pretuem!pretu eni, trp. prid. pretuen - vie puta tui, prebiti, izlomiti (npr. pretui penicu)', jako istui, isprebijati do mrtvila; pre mlatiti. pretpranje gl. im. s. r. od preturati. preturati gl. nesvr., prez. preturam prevrtati; neuredno mijeati, razbacivati stvari; prenes. teko ivjeti, preturiti gl. svr., prez. preturim - pre vrnuti; neuredno izmijeati stvari; ra zbacati traei ta; prenes. teko pro ivjeti. preturpijati gl. svr., prez. preturpijam , trp. prid. preturpijan - prerezati turpi jom , turpijajui presjei, pretutnjiti gl. svr., prez. pretutnjim proi u tutnjavi, projuriti tutnjei. pretfian prid., odr. v. pretuni - previe, isuvie tuan, pretuiti gl. svr., prez. pre tuim - cijelo vrijeme biti tuan, pretugovati, provesti vrijeme tuei, pretvara im. m. r., g. jd. pretvaraa, g. mn. pretvaraa - ureaj za pretvaranje izmjenine struje u naizmjeninu; onaj koji neto pretvara u ta drugo; osoba sklona pretvaranju, pretvaralo, pretvaralac im. m. r., g. jd. pretvaraoca , v. jd. pretvdraoe, n. mn. pretvaraoci, g. mn. pretvaralaca, dat.-instr.-lok. mn. pretvaraocima - pretvara, onaj koji pretvara, koji obavlja pretvorbu; prenes. pretvomik, pretvorica, pretvaralica im. m. i . r. - pretvorica, pretvornik. pretvaralo/pretvaralo im. s. r., hip. osoba sklona pretvaranju, nepriro-dnom ponaanju prilagoenom okolnostima i potrebama; naprava kojom se pretvara, pretvara; pretvaralica. pretvaranje gl. im. . r. od pretvarati (se), pretvarati (se) gl. nesvr., prez. pretva ram (se) - initi pretvaranje; mijenjati ta pretvaranjem u neto drugo; pre tvorbom prelaziti iz jednog u drugo stanje; preoblikovati; prenes. ponaati

832

833

preuzimanje
preurediti gl. svr., prez. preuredim razmjestiti ta na drugaiji nain; po novo urediti; rasporediti drugaije, preureenje gl. im. s. r. - preustroj, preustroj avanje; preureivanje; novi raspored, razmjetaj, preureivanje gl. im. s. r. od preurei vati. preureivati gl. nesvr., prez. preure ujem - razmjetati ta na drugaiji nain; ponovo ureivati; rasporei vati drugaije, preustroj im. m. r. - preureivanje, pre ustroj avanje, preustrojavanje gl. im. s. r. od pre ustroj avati, preustroj avati gl. nesvr., prez. preustrdjavam, trp. prid. preustrdjdvan praviti novi ustroj, raspored, uree nje; preureivati; preusmjeravati. preustrojiti gl. svr., prez. preustrojim, trp. prid. preustrojen - izvriti pre ustroj, preureenje ega; uspostaviti novi red, poredak; napraviti novu preraspodjelu, novo ureenje, preuveliati gl. svr., prez. preuveli am, trp. prid. preuveliavan - veli ati vie nego to je istina; previe uveliati. preuveliavati gl. nesvr., prez. preuve liavam, trp. prid. preuveliavan - ne prestano veliati vie nego to je isti na; previe uveliavati. preuzbuditi se gl. svr., prez. preuzbudim se - previe se uzbuditi, preuzeti gl. svr., prez. preuzmem, trp. prid. preuzet - uzeti od koga; prenes. prihvatiti se kakve obaveze, preuzee im. s. r. - preuzimanje po iljke uz doplatu; doplata, pouzee, preuzima im. m. r., g. jd. preuzima, n. mn. preuzimai, g. mn. preuzima - onaj koji je zaduen za preuzima nje; preuzimatelj, preuzimalac. preuzimaica im. . r. - ona koja ta preuzima, ena preuzima. preuzimalac im. m. r. g. jd. preuzimaoca, g. mn. preuzimalaca - onaj koji preuzima, preuzimatelj. preuzimatelj im. m. r. g. jd. preuzimatelja, g. mn. preuzimatelja - preuzi malac. preuzimanje gl. im. s. r. od preuzimati.

se pretvorno, drugaije nego to je ija priroda, prikrivati pravi lik. pretvoran prid., odr. v. pretvorni - koji se zna pretvoriti; koji se da pretvoriti; koji je mogue mijenjati, dvolian; prenes. neiskren, licemjeran, pretvorba im. . r. - preoblikovanje; pretvaranje u drugi oblik; promjena, pretvoren prid., odr. v. pretvoreni promijenjen u ta drugo; preobliko van; prenes. licemjeran, pretvorenost im. . r., instr. jd. pretvorenou/pretvorenosti - stanje onoga to se ili ko se pretvara, pretvorica im. m. i . r. - pretvomik, licemjer, dvolinjak, pretvoriti gl. svr., prez. pretvorim preoblikovati u ta drugo; promijeniti u ta drugo; prei u drugo stanje; pro mijeniti oblik, pretvoriv prid., odr. v. pretvdrivi - pre tv o r iv . pretvdrlvost im. . r., instr. jd. pretvdrivou/pretvdrivosti - pretvorljivost, sposobnost pretvaranja; mogunost pretvaranja, pretvorljiv prid., odr. v. pretvdrljivi koji se moe pretvoriti, preoblikovati, pretvorljivost im. . r., instr. jd. pretvdriljvou/pretvdrljivosti - pretvori vost. pretvornica im. . r. - ena pretvomik. pretvor niki prid. odr. v. - koji se odnosi na pretvornike. pretvorniki pril. - kao pretvornici, na nain pretvomika. pretvornik im. m. r., g. jd. p retvo m ika , n. mn. pretvornici, g. mn. pretvdrnika, dat.-instr.-lok. mn. pretvornicima - ovjek koji se pretvara, pravi dru gaijim, vaan, pretvorica, pretvornost im. . r., g. jd. pretvrnosti, instr. jd. pretvrnouipretvrnosti - osobina onog koji se pretvara, pretvorstvo. pretvorstvo im. s. r., g. mn. pretvorstava - pretvornost, osobina pretvorljivog. pretvrd/pretvrd prid., odr. v. pretvrdii pretvrdi - suvie, previe tvrd; prenes. previe krut, preteak, nesalomljiv, nepodmitljiv, isuvie principijelan.

pretvrdo/pretvrdo pril. - previe tvrdo; prenes. nepotkupljivo, previe kruto, preteko, isuvie principijelno, preudaja im. . r. - naputanje jednog i udaja za drugog mukarca, ponovna udaja. preudati (se) gl. svr., prez. preudam (se), r. gl. prid. . r. preudala/preudala (se) napustiti jednog i udati se za drugog mua; ponovo se udati, preudavanje gl. im. s. r. od preudavati (se). preudavati (se) gl. nesvr., prez. preudajem (se) - naputati jednog i udavati se za drugog mua; ponovo se udavati, preudesiti gl. svr., prez. preudesim, trp. prid. preudeen - stil. prilagoditi novim namjenama; preurediti; adaptirati, preueavati gl. nesvr., prez. preudeavam - stil. prilagoavati novim namje nama, preureivati; adaptirati, preudeen prid., odr. v. preudeeni - pre ureen, prilagoen, adaptiran, preudeenost im. . r., instr. jd. preudeenou/preudeenosti - stanje onoga to je preudeeno, preureenost; prila goenost, adaptiranost. preumarati se gl. nesvr., prez. pre uma ram se - previe se umarati, zamarati se. preumoran prid., odr. v. preum orni - pre vie umoran, preumoriti se gl. svr., prez. pre umorim se - previe se umoriti, zamoriti se. preumorenost im. . r., g. jd. preumorenosti, instr. jd. preumorenou/preumorenosti - premor, premorenost. preumornost im. . r., g. jd. preumrnosti, instr. jd. preumornou/preumornosti - stanje onoga ko je previe umoran. preuraniti gl. svr., prez. preuranim, trp. prid. preuranjen - suvie uraniti; doi, poi, poeti previe rano. preuranjen prid., odr. v. preuranjeni suvie uranjen, prijevremen, koji je sti gao prije vremena, preran, preiiranjenost im. . r., instr. jd. preuranjenou/preuranjenosti - stanje onoga to je preuranjeno, preuranjivati gl. nesvr., prez. preuranjujem - initi ta preuranjeno; dolaziti, polaziti, poinjati ta previe rano, pre uranjeno, prijevremeno.

preuzimati
preuzimati gl. nesvr. i u., prez. p re uzimam - dogovorno uzimati od koga kakvu poiljku, robu ili odgovornost; uzimati ta na se radi zatite koga ili izvrenja ega; preotimati; zauzimati otimanjem; primate na se, pod svoju zatitu; obuzimati, preuzvisiti gl. svr., prez. preuzvisim , trp. prid. preuzvien - previe uzvisiti; sta viti koga na preuzvieno mjesto, preuzvien prid., odr. v. preuzvieni - koji je suvie uzvien, koji je postavljen na preuzvieno mjesto, preuzvieno pril. - na preuzvien nain, preuzvlenost im. . r., g. jd. preuzvienosti, instr. jd. preuzvienou/preuzvlenosti - titula svjetovnih i/ili vjerskih vladara; prevelika uzvienost, prevaga im. . r., dat. jd. prevagi , g. mn. prevaga - pretenost, premo, nadmo, pre vagati gl. svr., prez. prevazem - po novo izvagati, premjeriti teinu, prevagivanje gl. im. s. r, od prevagivati. prevagivati gl. nesvr., prez. prevdgujem - neto vagati na vie dijelova, ponovo vagati. prevagnuti gl. svr., prez. prevagnem pretegnuti na vagi; pretegnuti po emu; biti tei; prenes. proi, minuti, prevaditi gl. svr., prez. prevadim , trp. prid. prevoen - iz jedne posude izva diti i staviti u drugu, premjestiti vae njem. prevala im. . r., g. mn. prevala - najnie mjesto na planinama pogodno za pre laz, prevoj, sedlo, prevalencija im. m. r., (nlat.) g. jd. p re valencije - nadmo, nadmonost, pre vaga; dominacija, p rev a lja ti gl. nesvr. i svr. (nlat.), prez. prevaliram - biti nadmoan, imati pre vagu nad im; vie vrijediti; preovladavati, dominirati, prevaliti gl. svr., prez. prevalim , trp. prid. prevaljen - prevrnuti, oboriti na jednu stranu; prei velik dio puta; na vriti, proivjeti neke godine, prevaljati gl. svr., prez. prevaljam, trp. prid. prevaljan - valjajui premjestiti; prekotrljati; s tekoama prei; prenes. nekako prei, preivjeti, prevaljivanje gl. im. s. r. od prevaljivati.

834

835

previdjeti
pre vedra vati se gl. nesvr., prez. prevedravd - ponovo se ra vedra vati; sas vim se razvedravati. pre vedriti gl. svr., prez. prevedri se ponovo se razvedriti; sasvim se ra zvedriti. prevehnuti/prevehnuti gl. svr., prez. prevehnem - previe, sasvim uvehnuti. prevelik prid, odr. v. preveliki - suvie velik, previe velik; pregolem. prevencija im. . r. (lat.), g. jd. preve ncije , instr. jd. prevencijom - pre ventivno djelovanje, preduhitravanje, predupreivanje; spreavanje, prevent im. m. r. (lat.) - onaj koji se ba vi prevencijom, preventirati gl. nesvr. (lat.), prez. preventiram - unaprijed se pripremi ti, pretei, preduprijediti ta; pretho dno predviati preventivan prid. (lat.), odr. v. preve ntivni - koji djeluje preventivno, koji prevenira. preventivno pril. (lat.) - na preventivan nain, s ciljem predupreenja, sprea vanja ega loeg, preveslati gl. svr., prez. preveslam, trp. prid. preveslan - prei veslajui; prevesti veslanjem; prenes. prevariti obmanjujui; nadmudriti, prevesti/prevesti gl. svr., prez. preve dem/prevedem - vodei ili vozei koga dovesti, prebaciti ga na drugu stranu; pomoi kome da gdje pree; iz jednog agregatnog stanja pretvoriti u drugo; prenes. djelovati na koga tako da ostavi svoje ranije i prihvati novo uvjerenje; prevariti zavoe njem; obmanuti, prevesti gl. svr., prez. prevezem - po novo izvesti, izvesti drukiji vez. prevez im. m. r. - prozirni veo za glavu i lice, vala. prevezati gl. svr., prez. prevezem svezati omotavi oko ega; ponovo svezati. previd/previd im. m. r. - ono to je previeno, previaj; nenamjerna gre ka, propust, previdjeti gl. svr., prez. previdim, trp. prid. previen - ne vidjeti, ne opaziti;

prevaljivati gl. nesvr., prez. prevalju je m , trp. prid. prevaljivan - obarati, prevrtati ta na jednu stranu; prelaziti neku udaljenost, hodati dugo i napo rno; putujui prelaziti velik dio puta. prevara im. . r g. mn. prevara - re zultat varanja; obmana; podvala; la; loa procjena, pogreka, prevaran/prevaran prid., odr. v. preva m ii p r ev arm - koji za cilj ima pre varu; koji vara, sklon varanju, prijevaran. prevarancija im. . r. - stil. posao pre varanata; prevara; varanje, prevarant im. m. r., g. mn. prevaranata - onaj koji ini prevare, koji kome ta podvaljuje; obmanjiva; varalica, la ljivac. prevarantica im. . r. - prevarantkinja, ena prevarant, prevarantkinj a/pre varan tkinj a im. . r. - prevarantica. prevarantskl/prevarantskT prid. odr. v. - koji je svojstven prevarantima, lopovski. prevarantski/prevarantski pril. - kao prevaranti, na prevarantski nain, pre varenik im. m. r., g. jd. p r evarenika, n. mn. prevarem ci , g. mn. prevarenika , dat.-instr.-lok. mn. prevaremcima - onaj koji je prevaren, prevare ni ovjek. prevarenlk im. m. r., g. jd. prevarenika, n. mn. prevarem ci , g. mn. prevaremka, dat.-instr.-lok. mn. prevarem'cima - vrsta pia koje se dva puta vari. prevariti gl. svr., prez. prevarim , trp. prid. prevaren - izvriti prevaru; obmanuti; zavesti djevojku; podvaliti; slagati, iznevjeriti; pogrijeiti; prenes. obuzeti, savladati (npr. san ga preva rio ); zatajiti, prevariti gl. svr., prez. prevarim ponovo variti; prekuhati; sve svariti, dovriti varenje, prevarivanje gl. im. s. r. od prevarivati. prevarivati gl. nesvr., prez. prevarujem - obavljati prevarivanje, ponovo variti, prekuhavati. prevarljiv prid., odr. v. prevarljivi svarljiv, koji moe prevariti; koji se da prevariti, zavesti, prevariv.

prevashodan/prevashodan prid. neodr. v. (rus.) - zast. stil. koji nadmauje, koji je ispred drugih po vrijednosti, izvanre dan, odlian, prevashodno/prevashodno pril. (rus.) zast. stil. na prevashodan nain, odli no; prije svega, najprije, prevaspitan prid. (crkv.slav.), odr. v. prevaspitani - ob. preodgojen; prisilom, prisilnim metodama, sluei se razlii tim kaznama preodgojen. prevaspitanlk im. m. r. (crkv.slav.), g. jd. prevaspitanika , n. mn. prevaspitam'ci, g. mn. prevaspitanika , dat.-instr.-lok. mn. prevaspitanicima - onaj koji je preodgajan, koji je neko vrijeme boravio u kakvom kazneno-vaspitnom centru, preodgoj enik. prevaspltanost im. . r. (crkv.slav.), instr. jd. prevaspitanou/prevaspitanosti stanje onoga ko je preodgojen, preodgojenost. prevaspltanje/prevaspitanje gl. im. s. r. (crkv.slav.) od prevaspitati, prevaspitati gl. svr. (crkv.slav.), prez. prevaspitam - ob. preodgojiti; prom ije niti loe navike upotrebom strogih ka znenih metoda, prevaspitavanje gl. im. s. r. (crkv.slav.) od prevaspitavati, prevaspitavati gl. nesvr. (crkv.slav.), prez. prevaspitavam - preodgajati stro gim kaznenim metodama, prisilom; pre odgajati. prevaspitljiv prid. (crkv.slav.), odr. v. prevaspitljivi - koji se moe prevaspi tati, prisilom preodgojiti. prevazilaziti gl. nesvr., prez. prevazilazim - prelaziti, prevladavati, nadila ziti slabosti, prevazilaenje gl. im. s. r. od prevazila ziti. prevazii gl. svr., prez. prevaziem, trp. prid. prevazien - prei, prevla-dati, nadii, savladati slabosti, prevaan prid., odr. v. prevani - pre vie, suvie vaan, preve pril. - previe, odvie, suvie, prevedar prid., odr. v. prevedri - suvie vedar; prejasan; veoma raspoloen, prevediv prid., odr. v, prevedivi - koji se moe prevesti, prevodiv.

previaj
ne vidjevi, ne opazivi ta uiniti pro pust, nehotino pogrijeiti, previaj im. m. r., g. jd. previaju - pre vid. previanje gl. im. s. r. od previati, previati gl. nesvr., prez. previam initi previde, ne primjeivati, ne viati; nemati u vidu; zaboravljati, previja im. m. r., g. jd. previja, v. jd. previjau , g. mn. previja - onaj koji previja; ono ime se previja. previjaa im. . r. - ona koja se previja, koja je nastala previjanjem, savijaa; koliba od prua. previjalite im. s. r. - mjesto gdje se obavlja previjanje, ambulanta, previjan prid., odr. v. previjanl - pun ivotnog lukavstva; lukavo mudar, pre preden; okretan, snalaljiv, previjan prid., odr. v. previjanl - onaj koga su previjali, koji je bio na previjanju. previjano pril. - na previjan nain, lu kavo, prepredeno, mudro; okretno, snalaljivo, spretno, previjanost im. . r., instr. jd. privijanoulprevijanosti - osobina onoga ko je previjan, okretnost, snalaljivost, prepredenost, lukavost, previjanje gl. im. s. r. od previjati, previjati gl. nesvr., prez. p r evi jam obavljati previjanje; stavljati, mijenjati zavoje; mijenjati pelene, previjati gl. svr., prez. p rivije - pre tjerano, previe vijati, previkati gl. svr., prez. prevlem - nad vikati koga. previklati/previklovati gl. svr. (njem ), prez. previklam/previklujem - obaviti viklovanje, premotati navoje ice na pregorenom elektromotoru, prevrnuti gl. svr., prez. prevlnem - pre vie se poviti pod teinom; saviti, po viti. previra im. m. r., g. jd. previraa , g. mn. previra - sredstvo koje izaziva vre nje, stvara previranje, kvasac, ferment. previranje gl. im. s. r. od previrati, previrati gl. svr., prez. privirem - vriti previranje; kljuati previrui; prenes. komeati se; uznemireno raspravljati, raditi.

836 previsiti gl. svr., prez. privislm - cijelo vrijeme visiti, ostati visei; provesti vrijeme visei, previsiti gl. svr., prez. previslm - nad visiti; nadmaiti visinom; biti daleko bolji, vii od drugih, previsok prid., odr. v. previsoki - pre vie visok, previsoko pril. - previe, isuvie viso ko. previe pril. - mnogo vie; preve, pre tjerano, iznad svake mjere, previtak im. m. r., g. jd. prevltka , n. mn. p re v id , g. mn. p rivita ka , dat.instr.-lok. mn. prevlcima - ono to je previjeno, svitak; ono ime se previ ja; zavoj; povoj; pelena, previtak prid., odr. v. previtkl - pretje rano vitak, previe tanak i visok, su vie vitak. previti gl. svr., prez. previjem (se ), trp. prid. previjen - premotati zavojem, ponovo zaviti; presaviti (se). prevjean prid., odr. v. prevjenl - koji vjeno traje; neunitiv, premeravanje gl. im. s. r. od provjera vati. pre vjerovati gl. nesvr., prez. p r ev jeravam - naputati jednu i prihvatati dru gu vjeru. prevjeriti gl. svr., prez. prevjerlm prei na drugu vjeru; uzeti drugu vje ru. prevjes im. m. r., g. jd. prevjesa - ono to visi preko ega, to je prevjeeno. prevjesa im. . r. - zastor, zavjesa; pre nes. onaj koji se neprestano prislanja uz koga, privjesak, prevjesiti gl. svr., prez. prevjeslm uiniti da ta bude prevjeeno. prevlaenje gl. im. s. r. od prevlaiti, prevlaiti gl. nesvr., prez. privlaim vukui premjetati s jednog mjesta na drugo; prevoziti ime. prevladati gl. svr., prez. privladam savladati; nadii; dominirati, prevladavanje gl. im. s. r. od prevlada vati. prevladavati gl. nesvr., prez. prevla davam - prevlaivati, biti u veini, imati prevlast, premo, dominirati; savladavati, nadilaziti.

837

prevratiti
prelaz; previjanje; lingv., izmjena ko rijenskog vokala, prevojnl/prevojnl i prijevojni/prijevo jn i prid. odr. v. - koji se odnosi na prevoj/prijevoj, koji mu pripada, prevoj nica/prijevoj nica im. . r., g. jd. prevojnice - previjena traka; put na prevoj u, prevoj, prevor/prijevor im. m. r. - staza izme u dva brda; reza, zasun, prevornica/prijevornica im. m. r. - re za, zasun, prevor. prevoz/prijevoz im. m. r. - prevozno sredstvo, vozilo; prevoenje, vonja; nain prevoenja. prevozilac/prevozitelj im. m. r., g. jd. prevdzioca , n. mn. prevdzioci, g. mn. prevdzilaca , dat.-instr.-lok. mn. prevdziocima - onaj koji ta prevozi, prevozitelj, ob. prevoznik. prevoziti gl. nesvr., prez privozlm , trp. prid. privoen - vozilom prebacivati s jednog mjesta na drugom; prevlaiti prevoznim sredstvom; prenes. zava ravati, varati koga kojekakvim lanim obeanjima, prevoznl/prijevoznl prid. odr. v. - koji se odnosi na prevoz i na prevoenje, prevoenje gl. im. s. r - obavljanje pre voza, prevlaenje vozilom, prevraanje gl. im. s. r. - zavraanje, izvrtanje, prevrtanje, okretanje na drugu stranu, prevraati gl. nesvr. i u., prez. p r i vraam - prevrtati, okretati na nalije; izvrtati na drugu stranu, prevraen prid., odr. v. privraenl prevrnut, okrenut na drugu stranu; izvraen na nalije, prevrat im. m. r. - premetanje; izmjena ega; revolucija, prevrata im. . r. - vrsta jela od jaja, prevratua. prevratak im. m. r., g. jd. privratka , n. njn. privra ci , g. mn. privrataka , dat.instr.-lok. mn. privracim a - ono to je prevraeno, zavrnuti, pre vraeni kraj rukava ili nogavice, prevratiti gl. nesvr., prez. privratlm , trp. prid. privraen - prevrnuti, izvra titi, izvrnuti na drugu stranu.

prevlaivanje gl. im. s. r. od prevlaiva ti. prevlaivati gl. nesvr., prez. prevlaujem - prevladavati, prevlaka im. . r., dat. jd. prevlaci, g. mn. prevlaka - ono to je prevueno preko ega, premaz, namaz; geogr, uzak pojas koji spaja dvije vee kopene povrine, prevlast im. . r., g. jd. prevlasti , instr. jd. prevlau!prevlasti - vea vlast nad kim/im, nadmo, premo, dominacija; ono to je preteno, pretenost. prevlaivanje gl. im. s. r., g. jd. prevlalvanja - uzimanje prevlasti; prevla davanje. prevod/prijevod im. m. r. - prevoenje s jednog jezika na drugi; preveden tekst; prevoenje, prevodilac im. m. r., g. jd. prevddioca , v. jd. prevddioe , n. mn. prevddioci , g. mn. prevddilaca - prevoditelj, osoba koja neto s jednog jezika prevodi na drugi jezik; tuma, prevodilaki/prevoditeljski prid. odr. v. koji se odnosi na prevodioce i na pre vodilatvo, prevodilatvo/prevodilatvo im. s. r. prevoditeljstvo, prevodilaka djelatnost, prevoenje, prevoditelj im. m. r. - prevodilac, prevoditeljstvo im. s. r. - prevodilatvo, prevodilaka djelatnost, prevoenje, prevoditi gl. nesvr., prez. privodim - s jednog jezika prenositi u drugi jezik, prevodljiv prid, odr. v. prevddljivl - koji se moe prevesti, koji posjeduje prevodljivost. pre vodljivost im. . r., g. jd. prevddljivosti, instr. jd. prevddljivou/prevodljivosti - mogunost prevoenja, sta nje ili osobina onoga to se prevodi, pr evodnl/prije vodni prid. odr. v. - koji se odnosi na prevode/prijevode, prevoen prid., odr. v. privoeni - koga su prevodili, koji je bio preveden na vie jezika, prevoenost im. . r., instr. jd. privoenou/privoenosti - stanje onog to je prevoeno, prevoenje gl. im. s. r. od prevoditi, prevoj/prijevoj i prevoj/prijevoj im. m. r., g. jd. prevoja/prijivoja - planinski

prevratni prevratni prid. odr. v. - koji se odnosi na prevrat; koji mu pripada; koji potie iz prevrata. prevratniki prid. odr. v. - koji se odnosi na prevratnike, prevratnica im. . r. - ena prevratnik, prevratnik im. m. r., n. mn. prevratnici , g. mn. prevratnika, dat.-instr.-lok. mn. prevratnicima - onaj koji vri prevrate; koji je sklon prevratu; revolucionar, prevratnltvo im. s. r. - prevratnika dje latnost; obiljeje prevratnika, prevrat niko raspoloenje, prevratua im. . r. - up. prevrata, prevreo prid., odr. v. prevreli - previe vreo. prevreti gl. svr., prez. prevrim , r. - pre vie, suvie vreti, prevrijeti gl. svr., prez. prevrem - pre vie navrijeti, navaliti, pre vritati gl. svr., prez. prevrltim cijelo vrijeme vritati, sve vrijeme pro vesti vritei. prevrnue im s. r., g. jd. prevm ua prevrtaj. pre vinuti/prevrnuti (se) gl. svr., prez. prevrnem/prevrnem (se) - preturiti, sru iti, pasti na drugu stranu, preokrenuti (se). prevrstati/prevrstati (se) gl. svr., prez. prevrstam/prevrstam (se), trp. prid. prevr stan!prevr stan - ponovo (se) ra zvrstati; razvrstati (se) na drugi nain, prevrstavanje gl. im. s. r. od prevrstavati (se). prevrstavati (se) gl. nesvr., prez. prevrstdvdm (se) - ponovo se razvrstavati; od postojeih praviti nove vrste, prevravati gl. nesvr., prez. prevra-vam - prepunj avati preko vrha; prelaziti sva ku mjeru, granicu; prenes. prelaziti gra nicu u ponaanju; pretjerivati u emu. previilac im. m. r., g. jd. prev m o a , n. mn. prev m o i , g. mn. pre vrilaca, dat.instr.-lok. mn. prevriocima - prevritelj, onaj koji je ta prevrio; koji je preao u emu preko dozvoljene mjere, previitelj im. m. r. - prevrilac. previsiti/prevriti gl. svr., prez. prevrimlprevzim, trp. prid. prevren/prevren - prepuniti preko vrha; prei sva ku mjeru, granicu; prenes. prei granicu u ponaanju; pretjerati u emu.

838 p rev rsta ti gl. nesvr., prez. prevrujem - prevravati. prevrta im. m. r., g. jd. prevrtaa, v. jd. prevrtau - sredstvo kojim se ta prevre; onaj koji se prevre; vrsta goluba. prevrtaa im. . r. im. . r. - neob., palainak. prevrtaice im. . r., mn. - bube iz reda kornjaa; one koje se prevru; koje se bave prevrtanjem ega. prevrtaj im. m. r., g. jd. prevrtaja, g. mn. prevrtaja - prevrnue; zamah ko jim se prevre, prevrtanje, okretaj na drugu stranu, prevrtaljka im. . r., dat. jd. prevrtaljci, g. mn. prevrtdljki - sprava za pre vrtanje; ona koja se prevre, prevrtanje gl. im. s. r. od prevrtati (se), prevrtati (se) gl. svr., prez. prevrem (se) - praviti prevrtaje; okretati (se) na drugu stranu; kotrljati (se) u padu. prevrtljiv prid., odr. v. prevrtljivi - ne stabilan, sklon prevrtanju; prenes. ne pouzdan; nesiguran, varljiv, laljiv, prevrtljivac im. m. r., g. jd. prevrtljivca, n. mn. prevrtljivci, g. mn. pre vrtljiv ac a - ovjek koji ne dri do svoje rijei, nepouzdan ovjek, lalji vac. prevrtljivica im. . r., g. jd. prevrtljivice, n. mn. prevrtljivice - prevrtiljka, enska osoba prevrtljivac. previtljTvka im. . r., dat. jd. prevrtljivki, g. mn. prevrjivki - prevrtljivica. prevrtljivo pril. - na prevrtljiv nain, nesigurno, nepouzdano, prevrtljivost ini. . r., g. jd. prevrtljivo sti, instr. jd. prevM jivoulprevrtlji vosti - osobina prevrtljivih ljudi; ne pouzdanost, laljivost. prevui/prevui gl. svr., prez. prevuemJprevuem - vukui na emu pre mjestiti na drugo mjesto; vozilom prevesti; prekriiti crtom preko ega; presvui ime; privui, prezadovoljan prid., odr. v. prezadovo ljn i- u najveoj mjeri, suvie zadovo ljan. prezaduen prid., odr. v. prezadueni previe, u najveoj mjeri zaduen; koji ima previe duga. prezaduenlk im. m. r., g. jd. prezaduenika , n. mn. prezaduenici, g. mn. prezaduem'ka - ovjek koji je u naj veoj mjeri zaduen, koji je prezadu en. prezaduenost im. . r., g. jd. prezadu eno ti, instr. jd. prezaduenoulprezdduenosti - stanje onoga ko je preza duen. prezaduiti (se) gl. svr., prez. prezdduim (se), trp. prid. prezaduen - pre vie, u najveoj mjeri (se) zaduiti; uzeti previe kredita; stvoriti previe duga. prezaduivanje gl. im. s. r., g. jd. prezaduivanja - uzimanje ega u zajam u najveoj mjeri; uzimanje zajma preko mogunosti njegovog vraanja, prezaduivati (se) gl. nesvr., prez. prezaduujem (se) - previe (se) zadui vati; uzimati previe kredita; stvarati previe duga. prezalogajiti gl. svr., prez. prezaldgajim - uzimati samo koji zalogaj; nabrzinu malo ta pojesti, prezanje gl. im. s. r., g. jd. prezanja - sta nje opreza, strahovanja; strecanje, za ziranje, strah, bojazan, prezao prid., odr. v. prezli - koji ima pre vie zla u sebi, isuvie zao. prezaokupiti (se) gl. svr., prez. prezadkupim (se) - previe, pretjerano (se) zaokupiti. prezaposlen prid., odr. v. prezaposleni previe, isuvie zaposlen; koji toliko ra di da nema vremena za odmor, prezaposlenost im. . r., instr. jd. prezaposlenou/prezaposlenosti - stanje onoga k o je prezaposlen, prezaposliti (se) gl. svr., prez. prezaposlim (se), trp. prid. prezapoljen/pre zaposlen - previe (se) zaposliti, prezasien prid., odr. v. prezasieni - su vie, previe zasien, prezasienost im. . r., g. jd. prezasie nosti, instr. jd. prezasienou!preza sienosti - stanje onoga to je prezasi eno; prezasienje. prezasienje gl. im. s. r. - prezasienost ime; stanje prezasienosti, prezasititi (se) gl. svr., prez. preza-sitim, trp. prid. prezasien - uiniti koga ili ta previe zasienim.

839

prezentirati

prezasladiti gl. svr., prez. prezasldim , trp. prid. prezdslden - previe zasla diti, uiniti ta previe slatkim; pre vie se zasititi, prezaslaen prid., odr. v. prezdsldeni - previe zaslaen, koji je presladak, prezaslaenost im. . r., g. jd. prezaslaenosti, instr. jd. prezaslaenou/prezaslaenosti - prevelika zaslaenost, stanje onoga to je prezaslaeno. prezaslaivanje gl. im. s. r. od prazaslaivati. prezaslaivati gl. nesvr. i u., prez. prezaslaujem, trp. prid. prezaslaivan - previe zaslaivati, initi da ta bude previe zaslaeno, prezasluan prid., odr. v. prezsluni previe, u najveoj mjeri zasluan, prezati gl. nesvr., prez. preem - upre zati. prezati gl. svr., prez. prezam - zazirati; bojati se; plaiti se; trzati se od stra ha. prezauzet prid., odr. v. prezauzeti - pre vie zauzet; pretjerano zauzet, prezauzetost im. . r., g. jd. prezauzetosti, instr. jd. prezauzetou/prezauzetosti - stanje onoga to je pre zauzeto. prezav prid., odr. v. prezavi - koji je stalno na oprezu, sklon prezanju, stra ljiv, plaljiv, prezavica im. . r. - plaljivica, straljivica, ona koja je stalno na oprezu, prezavo pril. - s oprezom, oprezno, pla ljivo, straljivo, prezent/prezent im. m. r. (lat.), g. jd. prezenta!prezenta - sadanjost, sada nje vrijeme; gram. glagolski oblik za oznaavanje sadanjeg vremena, prezentacija im. . r. (lat.), g. jd. pre zentacije, instr. jd. prezentacijdm predstavljanje; prikazivanje; izvoe nje, izvedba; prezentiranje, prezentovanje. prezentiranje gl. im. s. r. (lat.) od pre zentirati. prezentirati gl. svr. (lat.), prez. pre zentiram - praviti prezentacije, pred stavljati; prikazivati; iznijeti prijed log, ukazati na ta injenicama; pre zentovati; javno darivati, pokloniti.

prezentski prezentski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prezent; sadanji, prozepsti gl. svr., prez. prezebem - pre vie ozepsti, previe se smrznuti; pre mrznuti se. prezervativ im. m. r. (nlat.) - zatitno sredstvo od neeljene trudnoe i/ili spolnih bolesti, prezibati (se) gl. svr., prez. prezibam (s), trp. prid. preziban - prenjihati, preljuljati (se); njiui (se) prei preko ega. prezid/prezid im. m. r. - prezida, prezida im. . r. - prezidani zid, prezid; pregada. prezidati gl. svr., prez. prezidam , trp. prid. prezidati - odvojiti prezidom; na praviti, izidati prezidu; poruiti pa po novo izidati, prezident im. m. r. (lat.) - predsjednik, prezidentica/prezidentica im. . r. (lat.) ena predsjednik, predsjednica, prezidij/prezidij al im. m. r. (lat.) - up. predsjednitvo, prezidijalan prid. (lat.), odr. v. prezidijalni - koji pripada prezidij(al)u. preziivanje gl. im. s. r. od preziivati. prezidi vati gl. nesvr., prez. preziujem zidati prezide, pregraivati prezidama; ponovo ali na drugaiji nain zidati po rueni zid. prezimari im. m. r., g. mn. prezimar a ivotinje koje zimi spavaju, prezime im. s. r., g. jd. prezim ena , n. mn. prezim ena , g. mn. prezimena - nasljed no porodino ime. prezimenjak im. m. r., g. jd. prezim e njaka/prezimenjaka, n. mn. prezim e njaci!prezimenjci, g. mn. prezim enja ka/prezimenjaka - ovjek s istim prezi menom, a nije u srodstvu. prezimiti gl. svr., prez. prezimim - pro vesti zimu; preivjeti zimu; ostati gdje preko zime. prezimljavanje gl. im. s. r. od prezimljavati. prezimljavati gl. svr., prez. prezm ljavam - provoditi zimu; preivljavati zi mu; ostajati gdje preko zime; zadra vati se gdje tokom zime. prezimljivanje gl. im. s. r. - prezimljava nje.

840 prezimljivati gl. svr., prez. prezimljujem - prezimljavati. prezir/prezir/prijezir im. m. r. - osje anje gnuanja, gaenja prema kome, omalovaavanje, preziran/preziran/p rijeziran prid., odr. v. prezirni/prezirni/prijezim i koji je pun prezira, kojim se izraava prezir. preziranje gl. im. s. r. od prezirati, prezirati gl. nesvr., prez. prezirem osjeati gnuanje, gaenje, prezir pre ma kome; omalovaavati koga. prezirljiv prid., odr. v. prezirljivi - koji esto iskazuje prezir prema kome ili prema emu. prezirno/prezirno pril. - osjeajui pre zir, s prezirom; na preziran nain, prezivati (se) gl. nesvr., prez. prezJvam (se) - imati i nositi nasljedno porodino ime, prezime, prezla im. . r. (njem.) - osuene i sitno samljevene mrvice hljeba, preznojavati (se) gl. nesvr. i u., prez. prezndjavam (se) - jako se znojiti; znojiti se po cijelom tijelu; istovre meno osjeati nelagodu i znojiti se; prenes. nalaziti se u neugodnim situ acijama. preznojiti (se) gl. svr., prez. preznojim (se) - jako se oznojiti; sav se oznojiti; prenes. nai se u neugodnoj situaciji, prezrelost im. . r., g. jd. prezrelosti, instr. jd. prezrelou/prezrelosti osobina i stanje onoga to je prezrelo, prezren prid., odr. v. prezreni - kome je upuen prezir, odbaen; koji je zaslu io prezir. prezrenost im. . r., g. jd. prezrenosti, instr. jd. prezrenou/prezrenosti osobina i stanje onoga ko je prezren, omalovaenost, prezir, prezrenje gl. im. s. r. - osjeanje pre zira, prezir, prezreo prid., odr. v. prezreli - koji je previe sazrio, prezreti gl. svr., prez. prezrem osjeati prema kome prezir; omalova iti, gledati s podozrenjem, s prezi rom. prezreti gl. svr., prez. prezrim - pre vie sazreti. prezrijevanje gl. im. s. r. od prezirijevati. prezrijevati gl. nesvr., prez. prezrijevam - previe sazrijevati, postajati prezreo, prezriv prid., odr. v. prezrivi - koji je sklon prezrivosti, preziranju, prezrivo pril. - s dozom prezira, s prezi rom. prezrivost im. . r., g. jd. prezrivosti, instr. jd. prezrivoulprezrivosti - oso bina onoga ko je prezriv, omalovaa vanje, prezir, prealiti gl. svr., prez. pre zalim - prestati aliti, oaliti, prealosno pril. - na prealostan nain, pretuno. prealostan prid., odr. v. prezalo sni previe alostan, suvie alostan, pretuan. prealjen prid., odr. v. prealjeni - oa ljen; koga su prestali aliti, prealjenost im. . r., g. jd. prealjeno ti, instr. jd. prealjenou/prealjenosti stanje onoga to je prealjeno, preanje gl. im. s. r. od preati. preati gl. nesvr, prez. preim - pratiti, posmatrati koga kriomice ekajui po godan trenutak za napad, vrebati, prederati (se) gl. svr., prez. prederem () - previe (se) naderati; previe (se) najesti halapljivo jedui, derui; predrijeti (se), prederavanje gl. im. s. r. od preeravati (se). prederavati (se) gl. nesvr., prez. prederavam (se) - previe (se) derati; previe (se) jesti halapljivo uzimajui hranu, derui. predrijeti (se) gl. svr., prez. prede-rem (se) - prederati (se), preednjeti gl. svr., prez. preednim previe oednjeti; postati veoma edan, preestiti se gl. svr., prez. preestim se postati previe estok, previe se ra estiti; postati veoma ljut, srdit, estok, preestok/preestok prid., odr. v. pr-estoki/preestoki - previe estok, prekiseo; previe srdit, ljutit, preestoko pril. - na preestok nain; pre vie ljutito, srdito, preeti gl. svr., prez. p re anjem/p re njem, trp. prid. preetiprenj ev en - anjui prei u tue, zahvatiti tue ito.

841

prevakati preiva im. m. r., g. jd. preivaa, n. mn. preivai, g. mn. preiva - pre ivar. preivaki prid. odr. v. - preivaki. preivaki pril. - na nain kako to ine preivai, kao preivai; preivarski; ivotinjski, preivahan prid., odr. v. preivahni previe ivahan, preivahno pril. - previe ivahno, pre tjerano, neobino ivahno, preivalac im. m. r., g. jd. preivaoca, n. mn. preivaoci, g. mn. preivalaca, dat.-instr.-lok. mn. preivaocima preivatelj, preivar, preivanje gl. im. s. r. od preivati, preivar im. m. r., g. jd. preivara, n. mn. preivari - ivotinja koja prei va, preiva. preivarski prid. odr. v. - koji se odnosi na prei vare, preivaki. preivarski pril. - preivaki, kao pre ivar. preivatelj im. m. r. - preivalac, prei var, preiva. preivati gl. nesvr., prez. preivam obavljati prei vanje, vraati hranu iz jednjaka u usta i ponovo je vakati, preivio prid., odr. v. preivjeli - koji je proveo ivot, proivio; koji je svata u ivotu pretrpio; prenes. zastario, ne upotrebljiv, preivjelost im. . r., g. jd. pre ivjelo ti, instr. jd. preivjelosu/preivjelosti osobina ili stanje onoga ko je ili to je preivio; prenes. zastarjelost, preivjeti gl. svr., prez. preivim - pro ivjeti, provesti ivot; ostati iv i nakon nesree; nadivjeti koga ili ta; prenes. izdrati velike tekoe; pre trpjeti svata u ivotu, nadivjeti te koe; zastarjeti; biti neupotrebljiv; ne biti aktuelan; biti izvan mode. preivljavanje gl. im. s. r. od preivljavati. preivljavati gl. nesvr., prez. preiv ljavam - teko ivjeti, ivotariti, jedva sastavljati kraj s krajem; i pored veli kih nedaa ostajati u ivotu, prevakati gl. svr., prez. prevaem ivakati; vakanjem razmekati; pot puno savakati; preivati; prenes. ne to to se ponavlja savladati; kritiki

prevatati razmotriti; prihvatiti ta teko prihvat ljivo, pomirti se s ime teko pomirlji vim. prevatati gl. svr., prez. prevaem prevakati. prgav prid., odr. v. prgavi - svadljiv, gnjevan; jogunast, razdraljiv; plahovit, estok. prgavac im. m. r., g. jd. prgdvca , n. mn. prgavci, g. mn. pfgavaca - prgav o vjek, svadljivac, razdraljivac. prgavica im. . r. - prgava ena, ena prgavac. prgavko im. s. r., g. jd. prgvka , hip. mali prgavac; prgavac od milja, prgavo pril. - na prgav nain, svadljivo, gnjevno, srdito, prha im. . r., g. jd. p rhe , dat. jd. prhi prhla zemlja, prhlica. prhak/phhak prid., odr. v. prhki!prhki sipak, rastresit, prhao, koji se lahko mrvi; koji se lahko raspri, prhanje gl. im. s. r. od prhati, prhao prid., odr. v. p rh li - prhak, prhati gl. nesvr., prez. p r sem - initi ta prhkim, sipkim; sitno rastresati, mrviti; initi da se ta raspri, da nestane na glim pokretima ega; snano mahati krilima. prhkati gl. nesvr. i u., prez. prhkam , em. - pomalo prhati; s vremena na vri jem e prhati; pucketati usnama, prhko pril. - s prhkou; rahlo, sipko, ra stresito. prhkost im. . r., g. jd. prhkosti , instr. jd. prhkou!prhkosti - sipkost, rahlost, rastresitost; prhlina, osobina onoga to je prhko. prhkoa im. . r., g. jd. prhkde - prhkost. prhlica im. . r., g. jd. prhlice - prhla, rastresita, sipka zemlja, prhlina/prhlina im. . r., g. jd. prhline! prhllne - prhlost. prhljua im. . r., g. jd. prhljue , pejor. loa prhka zemlja, prhnuti/prhnuti gl. svr., prez. prhnem/ prhnem - iznenada mahnuvi krilima poletjeti, odletjeti, nestati; razletjeti se na sve strane, rairiti se, raznijeti se; iznenada preletjeti preko ega, pojaviti se i nestati, prhtati gl. nesvr. i u., prez. prhem - up. prhati.

842 prhut im. . r., g. jd. prhuti , instr. jd. prhuti - sitne bijele ljuspice koe u kosi, perut; lepranje, polijetanje, prhutanje, perutanje; prenes. pahuljice, prhutati/perutati se gl. nesvr., prez. prhutam se - perutati se, ljutiti se. prhutav prid., odr. v. prhutavi - koji je kao prhut, leprav, lelujav, lagan; pe rutav. prhiitavo pril. - na prhutav nain, perutavo. prhutavost im. . r., g. jd. prhutavosti, instr. jd. prhutav oulprhutavosti osobina onoga to je prhutavo, perutavost. prianjaljka im. . r., dat. jd. prianjaljci - organ nekih ivotinja, npr. crva, po mou koga se prianjajui uza ta kre u. prianjanje im. s. r. od prianjati, prianjati gl. nesvr. i u., prez. pria njam - privijati (se); priljubljivati se; priljepljivati, biti tik uz koga/ta, pri bijati; prenes. pristajati, slijediti, pra titi koga u stopu, pribada im. m. r., g. jd. pribadaa , g. mn. pribadaa - ioda, pribadaa, pribadaa im. . r., g. jd. pribadae vrsta ukrasne igle za pribadanje, pribadaljka; igla s velikom glavicom; i oda, pribada. pribadaljka im. . r., dat. jd. pribadaljci, g. mn. pribadaljka - igla za pri badanje, pribadaa, pribadanje gl. im. s. r. od pribadati, pribadati gl. nesvr., prez. pribadam pribijati, prikopavati, privravati ta ime otrim; prenes. podbadati prigovorom, zlonamjerno prigovarati, pribaviti gl. svr., prez. pribavim , trp. prid. pribavljen - dobaviti, nabaviti; stei; osigurati, obezbijediti, pribavlja im. m. r., g. jd. pribavlja , g. mn. pribavlja - dobavlja, na bavlja; onaj koji ta osigurava, nabavlja. pribavljanje gl. im. s. r. od pribavljati, pribavljati gl. nesvr., prez. pribavljam - dobavljati, nabavljati; osiguravati, obezbjeivati. pribedren prid., odr. v. pribedreni koji je pri bedru.

843

pribliiti (se)

pribedrenlk im. m. r., g. jd. pribedrenika , n. mn. pribedrenici , g. mn. pribedrenika , dat.-instr.-lok. mn. pribedrenicima - nabedrenik, ono to se nosi pri ili na bedru, pribija im. m. r., g. jd. pribijaa, n. mn. pribiji , g. mn. pribija - onaj koji obavlja pribijanje; onaj koji ubija napo la ubijene, polumrtve, pribijanje gl. im. s. r. od pribijati, pribijati gl. nesvr., prez. pribijam - pri vravati pribijanjem, prikucavati, za kucavati. pribijen prid., odr. v. pribijeni - prikucan, privren, zakucan; pripijen, prilju bljen; stijenjen, primaknut tik uza ta. pribijeno pril. - priljubljeno, pripijeno; prikucano, privreno; primaknuto uza ta, stijenjeno. pribijenost im. . r., g. jd. pribijenosti , instr. jd. pribijenou!pribijenosti - sta nje onoga to je pribijeno, prikovanost; stijenjenost, priljubljenost, pripijenost. pribiljeka im. . r., g. jd. pribiljeke, dat. jd. pribiljeci - ono to je pribiljeeno, biljeka, zapis, nota; predbiljeka. pribiljeavanje gl. im. s. r. od pribiljea vati. pribiljeavati gl. nesvr., prez. pribiljezavam - pribiljeivati, praviti pribilje ke, zapisivati, vriti biljeenje, notirati, pribiljeen prid., odr. v. pribiljeeni zapisan, upisan, ubiljeen, notiran; stil. predbiljeen. pribiljeeno pril. - zapisano, sa pribiljekama, ubiljeeno, notirano, pribiljeenost im. . r., g. jd. pribiljezenosti, instr. jd. pribiljezenou/pribiljezenosti - stanje onoga to je pribiljee no, zapisanost, notiranost. pribiljeiti gl. svr., prez. pribiljezim ubiljeiti, zabiljeiti, zapisati, notirati; stil. predbiljeiti; prenes. zapamtiti, pribiljeivanje gl. im. s. r. od pribiljei vati. pribiljeivati gl. nesvr., prez. pribiljezujem - pribiljeavati, pribirakl prid. odr. v. - sakupljaki, koji se odnosi na pribiranje, prikupljaki. pribiranje/pribiranje gl. im. s. r. od pri birati. pribirati/pribirati gl. nesvr., prez. pribiram/p ribi rem - prikupljati; sabirati

malo po malo; pribijati jedno uz dru go, sakupljati ta rasuto, pribiti (se) gl. svr., prez. pribijem , trp. prid. pribijen - prikucati, privrstiti, zakucati, utvrditi klincima; pritisnuti, stijesniti, prigurati uza ta; prenes. priljubiti se jedno uz drugo, tijesno povezati. pribltost im. s. r., g. jd. pribitosti, instr. jd. pribitou!pribitosti - pribijenost. pribjei/pribjegnuti gl. svr., prez. pribjegnem , rad. prid. pribjegao/pribje gnuo - doi kao pribjeg, bjeei od koga skloniti se gdje; biti prisiljen, primoran; koristiti se ime za posti zanje ega. pribjeg im. m. r., g. jd. pribjega , n. mn. p n b jezi , g- mn. pribjega - onaj koji gdje pribjegne traei sklonite, pribjeglica. pribjegavanje gl. im. s. r. od pribjega vati. pribjegavati gl. svr., prez. pribjega vam - vriti pribjegavanje emu, pri stupati, prilaziti, priklanjati se kome ili emu. pribjegnuti gl. svr., prez. pribjegnem , rad. gl. prid. pribjegao!pribjegnuo up. pribjei. pribjeite im. s. r., g. jd. pribjezita , n. mn. pribjezita , g. mn. pribjezita mjesto bijega, utoite, sklonite, priblian/priblian prid., odr. v. pribli ni/priblini - koji je prilino blizu nekoj veliini, koliini, mjeri; koji nije sasvim taan, pribliavanje gl. im. s. r. od priblia vati (se). pribliavati (se) gl. nesvr. i u., prez. pribliavam (se), trp. prid. priblia van - primicati (se), prilaziti, pribliivati (se), dolaziti u iju blizinu, prenes. postajati bliskiji kome, zbli avati se s kim. priblien prid., odr. v. priblieni - pri maknut; zblien. pribllenOst im. . r., g. jd. priblienosti, instr. jd. priblienou/priblienosti - primaknutost, stanje onoga to je priblieno. pribliiti (se) vr., prez. pribliim (se). prid. priblien - primaknuti (se), prii

pribliivanje blie, doi u iju blizinu, prenes. po stati bliskiji s kim, zbliiti se s kim. pribliavanje gl. im. s. r. od pribliivati (se). pribliivati (se) gl. nesvr. i u., prez. priblizujem (se) - pribliavati, priblino/priblino pril. - otprilike; prili no blizu nekoj veliini, koliini, mjeri, gotovo, zamalo, priblinost/priblinost im. . r., g. jd. priblinosti/priblinosti, instr. jd. p ri blinosti!priblinosti i pribliznou/pribliznou - osobina onoga to je pribli no kome/emu. priboj im. m. r., g. jd. priboja - mjesto na vodi gdje najee ima vjetra; tala ispod kue, pri boju. pribegavanje gl. im. s. r. od pribojavati (se). pribojavati se gl. svr., prez. pribdjavam se - imati, osjeati bojazan, nelagodu, strah od koga/ega; strahovati. pribor im. m. r., g. jd. pribora , g. mn. pribora - skup razliitih predmeta koji slue kao pomagala za obavljanje kak vog rada. pribosti gl. svr., prez. pribodem/pribo dem - iglom ili ime slinim privrstiti, pribiti neto uza ta. pribrajanje gl. im. s. r. od pribrajati, pribrajati gl, nesvr. i u., prez. pribra jam - vriti pribrajanje, pribrojavati; do davati ta kome/emu; prikupljati, sa birati ta malo po malo; pridruivati, zbrajati pribrano, prikupljeno s postoje im. pribran prid., odr. v. pribrani - priku pljen sakupljanjem malo po malo, sa bran; prenes. razborit, sreen, promi ljen, trezven, pribrano pril. - na pribran nain, promi ljeno, razborito, trezveno, sreeno, sa brano. pribranost im. . r., g. jd. pribranosti , instr. jd. pribranou/pribranosti - sta nje onoga to se pribira; osobina onih koji su pribrani; promiljenost, razbo ritost, trezvenost, sreenost, sabranost, pribrati (se) gl. svr., prez. priberem/ priberem (se) - prikupiti; sabirati ta malo po malo; slagati, pribiti, zbiti ta jedno uz drugo; sakupiti, skupiti ta rasuto malo po malo, jedno po jedno.

844

845 pribratiti gl. svr., prez. pribratim uzeti, prihvatiti koga za brata; dovesti koga u kuu za brata, pribrei im. m. r., g. jd. pribreia , em. - breulji u pribreju, pribreak. pribreak im. m. r., g. jd. pribreka , n. mn. pribreci, g. mn. pribrezaka, dat.-instr.-lok. mn. pribrecima , em. - breuljak, brei pored, ispod ve eg brijega, pribrei. pribrean prid., odr. v. pribrezni - koji je sastavni dio brijega, smjeten pri brijegu, uz, pored brijega; obalni, obalski. pribreje zb. im. s. r., g. jd. pribrezja, g. mn. pribrezja - podruje, oblast bregova. pribrdica im. . r. - breuljak; strm, brdovit kraj, brdeljak. pribrijati se gl. svr., prez. pribrijem (se), trp. prid. p rib rijan - malo se obrijati. pribrojati/pribrojiti gl. svr., prez. p ri brojim - dodati emu pribrajanjem, zbrojiti s im; ubrojati, uraunati; prenes., pripisati ta kome to mu ne pripada. pribrojavanje gl. im. s. r. od pribroja vati.. pribrojavati gl. nesvr. i u., prez. pribrdjav am - pribrajati, pribrojnik/pribrojnik im. m. r., g. jd. pribrojnika/pribrojnika - mat. broj koji se pribraja, sabirak, pr'ica im. m. r., g. jd. prie, v. jd. prio, n. mn. prie, g. mn. pria - onaj koji koga prvi tui; svaalica, kapriciozan ovjek. pricijepiti gl. svr., prez. pricijepim, trp. prid. pricijepljen - navrnuti na ci jev, nakalemiti; nastaviti na ta, pro duiti ta. pricijepljenost im. . r., g. jd. pricijepljenosti, instr. jd. pricijepljenou/pricijepljenosti - stanje onoga to je pricijepljeno, navrnutost, nakalemljenost. priciknuti gl. svr., prez. priciknem malo ciknuti pridruujui se kakvom veselju, podciknuti. pricjepljivanje gl. im. s. r. od pricjepljivati.

priinjen

pricjepljivati gl. nesvr., prez. pricjepljujem - navrtati na cijev, kalemiti; na stavljati, produavati ta. pricrkvlste im. s. r. - prostor pored crkve, oko crkve. privrljiti gl. svr., prez. pricvrljim - onomatop. usijan predmet pritisnuti uz ko u, utisnuti u koi, igosati. pria im. . r. - knji., vrsta kratkog pro znog djela; usmeno ili pismeno kazi vanje o emu; izmiljotine, glasine, ne vaan govor; prenes. nesvakidanji ne obino lijep doivljaj, prialac im. m. r., g. jd. priaoca, n. mn. priaoci, g. mn. prialaca, dat.-instr.lok. mn. priaocima - onaj koji lijepo pria; onaj koji previe pria, govornik, prialo. prialakl prid. odr. v. - koji se odnosi na priaoce i prianje, prialaki pril. - na nain prialaca, kao priaoci. prialica im. m. i . r., g. jd. prialice prialac; onaj (ona) koji rado, mnogo i bezazleno govori; brbljivac, brbljivica. prialo im. s. r., hip. - prialica, onaj koji mnogo i bezazleno pria a pri tome uiva; brbljalo, brbljivac, prianje gl. im. s. r. - kazivanje, govo renje; kazivanje, govorenje kakve pri e; govor; pria; prenoenje glasina, priateljka im. . r., dat. jd. priateljki, g. mn. priateljki - ena koja pria, koja zanimljivo pria, koja suvie pria, priati gl. nesvr., prez. priam - usmeno ili pismeno kazivati, govoriti, prenositi kakvu priu, pripovijedati; saopavati, kazivati, govoriti; pejor. prenositi gla sine, izmiljotine, obmanjivati priom, priati gl. nesvr., prez. priam, trp. prid. prian - stavljati, pobadati pritke. priek im. m. r., g. jd. prieka, n. mn. prieci, g. mn. prieka, dat.-instr.-lok. mn. priecima - ekanje, poek, priekati gl. svr., prez. priekam - neko vrijeme ekati, malo poekati, saekati, priekivanje gl. im. s. r. od priekivati. priekivati gl. nesvr. i u., prez. priekujem - neko vrijeme provesti u ieki vanju; oekivati, priepiti (se) gl. svr., prez. priepim (se) - stati kome na nogu; pitisnuti, pri

gnjeiti nogom; prenes. pritiskom ko ga dovesti u nezavidan poloaj, priepljanje gl. im. s. r. od priepljati. priepljati gl. nesvr., prez. priepljam - zatvarati epovima; pritiskati, prignjeivati. priepljenost im. . r., g. jd. priepljenosti, instr. jd. prieplj enoulpriepljenosti - stanje onoga to je priepljeno, prignjeenost. priesni prid. odr. v. - koji se odnosi na priest; koji slui za prieivanje. priesnica im. . r., g. jd. priesnice ona koja ide na priest, ena priesnik. priesnlk im. m. r., g. jd. priesnika , n. mn. priesnici - vjernik koji ide na priest; onaj koji prima priest, priesno pril. - kao za priest, priest im. . r., g. jd. priesti, instr. jd. prieu/priesti - crkv. obred prieivanja; prieivanje; okrugli tanki listii od peninog brana (hostija) ili mrvice bijelog hljeba i bijelo vino kojima se prieuje. priestiti gl. svr., prez. priestim, trp. prid. prieen - obaviti prieiva nje, izvriti nad kim, dati priest, priee/priee im. s. r. - crkv. pri est. prieivanje gl. im. s. r. od prieiva ti (se). prieivati (se) gl. nesvr. i u., prez. prieujem (se) - obavljati priei vanje, izvravati nad kim priest, da vati kome priest, priiniti (se) gl. svr., prez. priinim (se), trp. prid. priinjen - uiniti, iza zvati ta; pretvoriti (se), preinaiti (se); prikazati (se), ukazati (se); ui niti (se) vidljivim, priinjavanje gl. im. s. r. od priinjavati se. priinjavati (se) gl. nesvr. i u., prez. priinjavam (se) - imati priinjavanja ega; izazivati, uzrokovati ta; pre tvarati, preinaavati, pretvarati; pri kazivati (se), ukazivati (se), utvarati (se); pri viati (se), viati ta nestvar no. priinjen prid., odr. v. priinjeni - koji je uzrokovan ime, uinjen; koji se prikazao, prikazan.

priljiv priljiv prid., odr. v. priljivi - koji mno go i rado pria, govorljiv, priljivo pril. - na priljiv nain, govorljivo. priljivost im. . r., g. jd. priljivosti, instr. jd. priljiv ou!priljiv osti - oso bina onih koji su priljivi, govorljivost. priuti gl. svr., prez. priujem - ovla uti, pomalo uti; uzgred uti. priuva im. . r., g. jd. priuve - zaliha, uteevina, ono to se uva za poslije, rezerva. priuvati gl. svr., prez. priuvam , trp. prid. priuvan - neko vrijeme, nakratko, malo uvati, privrljiti gl. svr., prez. privrljim onomat. vatrom pripaliti, priei, pri vrljiti. privistiti/privrstiti gl. svr., prez. p ri vrstim/privrstim - pritvrditi, uvrstiti za ta; prenes. pritvrditi, utvrditi dogo vor. privravanje/privrivanje gl. im. s. r. od privravati/privrivati. privravati/privrivati gl. nesvr., prez., privravam/privrivam - i niti da ta bude privreno, uvravati, uvrivati, privren/privren prid., odr. v. p ri vreni/privreni - uinjen vrstim, pritvrenim; pritvren, prikovan, vrsto prikaen; uvren, ukovan, utvren, privriva im. m. r., g. jd. privriva, n. mn. privrivi, g. mn. p ri v r iv a - sredstvo za privravanje, uvrivanje; ono ime se ta privrava, uvriva, priaknut prid., odr. v. priaknuti - po malo lud, aknut, luckast; koji nije sa svim uraunljiv, prii/prii gl. svr., prez. priem - idui doi blizu, primai, primaknuti, pribli iti se; pridruiti se; stati na iju stranu; prihvatiti se ega. priuliti se gl. svr., prez. priulim se , trp. prid. priuljen - naprezati ui, pritajiti se oslukujui, pridati gl. svr., prez. pridam , trp. prid. pridan/pridat - dati pride, dati vie, pri dodati. pridavanje gl. im. s. r. od pridavati.

846 dimak; pridodati, pripisati kome kakvu osobinu; prenes. podrugljivo, zajedljivo, zlurado i bez okolianja ko me ta prigovoriti, pridjesti gl. svr., prez. pridj enem - pri djenuti, pridjeti. pridjeti gl. svr., prez. pridjenem - pri djesti, pridjenuti, pridjev im. m. r., g. jd. pridjeva, g. mn. pridjeva - gram. vrsta promjenjivih rije i koja oznaava osobine imenica uz koju stoje. pridjevak im. m. r., g. jd. pridjevka, n. mn. pridj evci, g. mn. pridjevdka - ono to se pridijeva, nadimak, pridjevski prid. odr. v. - koji se odnosi na pridjev, koji mu pripada, pridobijanje gl. im. s. r. od pridobijati. pridobijati gl. svr., prez. pridobijam, trp. prid. pridobijen - pridobivati, privlaiti na svoju stranu, dobijati za se; osvajati iju naklonost, pridobijenost im. . r., g. jd. pridobijenosti, instr. jd. pridobijenou/pridobijenosti - stanje onih koji su pridobi jena pridobivenost. pridobiti gl. svr., prez. pridobijem, rad. gl. prid. pridobijen - privui, privoljeti na svoju stranu; osvojiti iju naklonost, pridobivanje gl. im. s. r. od pridobivati, pridobivati gl. nesvr., prez. pridobivam, trp. prid. pridobiven - pridobijati. pridobivenost im. . r., g. jd. pridobivenosti, instr. jd. pridobivenou/pridobiv eno ti - pridobijenost. pridodanost im. . r., g. jd. pridodanosti, instr. jd. pridodano ulpridodano ti osobina onoga to je pridodano, pridodatost. pridodatak im .m . r.,g .jd . pridodatka, n. mn. pridodaci, g. mn. pridodataka, dat.-instr.-lok. mn. pridodcima - ono to je naknadno dodato, dodatak, pridodati gl. svr., prez. pridodam, trp. prid. pridodan!pridodat - jo malo do dati, naknadno dodati; dopuniti, pri'dodatost im. . r., g. jd. pridodato ti, instr. jd. pridodatou/pridodatosti pridodanost. pridodavanje gl. im. s. r. od pridodavati. priodavati gl. nesvr., prez. pridddajem, trp. prid. pridddavan - jo dodavati, naknadno dodavati; dopunjavati.

847

pridruivati (se)

pridavati gl. nesvr., prez. pridajem davati emu vei znaaj; poklanjati posebnu panju, obraati panju na ta. pridaviti gl. svr., prez. pridavljujem, trp. prid. pridavljen - steui ime oko vrata daviti koga, priguiti da vljenjem; prenes. usporiti, priguiti, omesti tok ega pravei prepreke, pridavljenost im. . r., g. jd. pridavljenosti , instr. jd. pridavljenou/pridavljenosti - stanje onoga ko je prida vljen. pridavljivanje gl. im. s. r. od pridavljivati. pridavljivati gl. nesvr., prez. pridavim , trp. prid. pridavljivan - pomalo daviti; pritezati omu oko vrata; pri guivati davljenjem, pride/pride pril. - povrh, iznad, pored toga, jo, vie, uz to. pridii (se) gl. svr., prez. pridignem (se), trp. prid. pridignut - pridignuti. pridignuti (se) gl. svr., prez. pridi gnem (se) - malo (se) dignuti, podi gnuti, podii; diui (se) pribliiti; prenes. oporaviti (se); uiniti koga vedrijim; pomoi u odgoju, podignu ti; pejor. potkrasti, ukrasti, oteti, pridijevanje gl. im. s. r. od pridijevati, pridijevati gl. nesvr., prez. pridijevam - (do)davati pridjevak; davati nadi mak, nadijevati. pridika im. . r., dat. jd. pridii - prije kor, zamjerka, kritika; pridikovanje. pridikovanje gl. im. s. r. od pridikovati, pridikovati gl. nesvr., prez. pridikujem - upuivati kome pridike, zamjerke, prijekor; drati/ govoriti pridike; kri tikovati, pridikama ukazivati na pro puste, na uinjene greke. pridizanje gl. im. s. r. od pridizati (se), pridizati (se) gl. svr., prez. pridizem (se), trp. prid. pridizan - podizati (se) iz leeeg u uspravan poloaj, uspra vljati (se); dizati sa tla; prenes. po magati u odgajanju; ustajati nakon bolesti. pridjenuti gl. svr., prez. pridj enem, trp. prid. pridjenut - pridjesti, pridjeti, privrstiti iglom, zadjenuti, zataknuti, prikaiti; dodati, dometnuti, primetnuti; nadjenuti, dati podrugljiv na-

priojiti gl., nesvr. i svr., prez. pridojim, trp. prid. pridojen - dodatno (po)dojiti, dojenjem prihraniti, priddlazak im. m. r., g. jd. priddlaska , n. mn. pridblasci, g. mn. priddlazaka, dat.-instr.-lok. mn. pridolascima nagli dolazak, dotok, nadolazak; do laenje, doticanje, nadolaenje. pridolaziti gl. nesvr., prez. pridolazim - naglo dolaziti, nadolaziti; naglo do ticati. pridolaenje gl. im. s. r. - naglo dola enje, nadolaenje; naglo doticanje, pridonijeti gl. svr., prez. pridonesem/ pridonesem, trp. prid. pridonesen! pridonijet - pomoi u donoenju e ga; prenes. oteati situaciju, pridonoenje gl. im. s. r. - pomaganje u donoenju ega, doprinos, priomazetiti gl. nesvr. i svr., prez. pridomazetim, trp. prid. pridomazeen - dovesti zeta u kuu, oeniti ker. pridolica im. m. i . r., g. jd. pridolice, n. mn. pridolice, g. mn. prido lica - onaj koji je naknadno doselio, doseljenik; onaj koji je kasnije doao; onaj koji je doao a nije pozvan, pridoi gl. svr., prez. pridoem - naglo doi, nadoi; naglo dotei, pridrijemati gl. svr., prez. pridrije mam - malo zadrijemati, ovla zadri jemati. pridruen prid., odr. v. pridrueni zdruen s kim, prikljuen kome; pri dodat. pridrueno pril. - zdrueno, zajedniki, pridruenost im. . r., g. jd. pridruenosti, instr. jd.pridruzenoulpridruenosti - stanje onoga ko je ili to je pridrueno; pripojenost, zdruenost. pridruiti (se) gl. svr., prez. pridruim (se) - zdruiti, spojiti, sastaviti (se) s kim; prikljuiti, pripojiti (se), prii kome. pridruivanje gl. im. s. r. od pridrui vati (se). pridruivati (se) gl. nesvr., prez. p ri druujem (se) - obavljati pridrui vanje; zdruivati, spajiti, sastavljati (se) s kim; prikljuivati, pripajati (se), prilaziti kome.

pridra
pridra im. m. r., g. jd. prid rd a , g. mn. p ridrda - ob. pridriva. pridrak im. m. r., g. jd. pridrka, n. mn. pridrci, g. mn. pridraka , dat.-instr.lok. mn. pridrcim a - drka, ruka; ono

848
svijetli; priguiti svjetlost prenes. smanjiti, oslabiti, priguiti, pritmuti. prigaen prid., odr. v. prigden i - uma njen, smanjen, koji se gotovo ugasio, prigati gl. svr., prez. prigam - stil. priti, frigati na vrelom ulju. prigib anje gl. im. s. r. od prigibati, prigib ati (se) gl. nesvr., prez. p ri gibam (se) - povijati, previjati (se) napola; sagibati, savijati se u struku, p rigin janje g l im. s. r. od priginjati (se). prigin jati (se) gl. svr., prez. priginjem (se) - saginjati (se), poginjati (se), priglavak /p riglavak im. m. r., g. jd. priglavka/priglavka, n. mn. priglavci. / p riglavci, g. mn. priglavaka/priglavaka , dat.-instr.-lok. mn. priglavcim a/priglavcim a - vrsta kratke pletene vunene arape koja dopire do zglavka; mjesto na nozi pri zglobu, priglavi im. m. r., g. jd. prig la via , g. mn. priglavia, em. - mali pri glavak. priglaviti gl. svr., prez. priglavim , trp. prid. priglavljen - privrstiti; uglaviti, priglavljen o pril. - privreno; ugla vljeno. priglavljen ost im. . r., g. jd. priglavljenosti, instr. jd. p rig la vlj enoul priglavljen o ti - stanje onoga to je priglavljeno; privrenost uza ta, uglavljenost. priglavljivan je gl. im. s. r. od priglav lj i vati. priglavljivati gl. nesvr., prez. priglavljujem - obavljati priglavljivanje, privravati ta naknadno uz neto temeljno; uglavljivati, prigledan je gl. im. s. r. od prigledati. prigledati gl. svr., prez. prigledam ob. pogledati; paziti, uvati, prigledati gl. nesvr. i u., prez. prigledam - obilaziti; pogledati; pripa ziti, priuvati, priglu h prid., odr. v. priglu h i - prilino, dosta gluh. priglu p prid., odr. v. p rig lu p i - prilino, podosta glup. prignati gl. svr., prez. prignam - pri tjerati; tjeranjem prisiliti da doe. prignu ti (se) gl. svr., prez. prignem (se), trp. prid. prignut - sagnuti se

849
prema kome, malo se pognuti, saviti prema dolje, sagnuti (se); pognuti gla vu; prenes. latiti se ega; prihvatiti ta; ponizno prihvatiti, prignu to pril. - povijeno nadolje, na pri gnut nain; prenes. vrijedno; ponizno, snishodljivo. prignutost im. . r., g. jd. prignutosti, instr. jd. prignutouiprignutosti - oso bina i stanje onoga k o je prignut, prignjaviti gl. svr., prez. prignjavim , trp. prid. prignjavljen - prignjeiti, gnjavei izobliiti. prignjeen prid., odr. v. prign jeen i oteen gnjeenjem; povrijeen veli kim pritiskom nastalim prignjeenjem. prignjeeno pril. - s prignjeenjem. prignjeenost im. . r., g. jd.- prignjeenosti , instr. jd. prignjeenou/prignjeenosti - stanje onoga ko je prignjeen; osobina onoga to je prignjeeno, prignjeenje gl. im. s. r. od prignjeiti, prignjeiti gl. svr., prez. prignjeim veoma snano pritisnuti odozgo ili sa strane, stijesniti, priklijetiti to za pos ljedicu ima izoblienje, povredu, odno sno oteenje prignjeenog, prignjefvanje gl. im. s. r., g. jd. prignjeivanja, g. mn. prignjeivanja - obav ljanje prignjeenja, pretjerano stjenjavanje. prignjeivati gl. nesvr., prez. prignjeujem - veoma snano pritiskati odo zgo ili sa strane, stjenjavati koga/ta uza ta to za posljedicu ima povredu, izoblienje, odnosno oteenje prignje enog. prigoda im. . r., g. jd. prigode, n. mn. prigode - prilika; povoljna prilika; okol nost; situacija, prigodan prid., odr. v. p rig o d n i - koji se odnosi na prigodu, koji odgovara pri godi. prigodice pril. - prilikom; u prigodi; u pogodnom trenutku; u toj okolnosti; u vrijeme; u trenutku; prigodno, prigodniar im. m. r., g. jd. prigodniara, v. jd. prigodniaru/prigodniare, n. mn. prigodniari, g. mn. prigodniara onaj koji ta obavlja povodom kakvih prilika, prigoda; koji se usavrio u oba vljanju prigodniarskih poslova.

prigrabiti
prigod n iarsk i prid. odr. v. - koji se

odnosi na prigodniare.
prigodno pril. - na prigodan, odgovara

jui nain,
prigon im. m. r., g. jd. prigona, g. mn, prign a - dogon, dogonjenje, dotjeri

to se pridrava,
pridrati gl. svr., prez. pridrim , trp. prid. pridran - malo podrati; priu

vanje.
prigoniti gl. svr., prez. prigonim , trp. prid. prigonjen - dogoniti, dotjerivati, prigonjenje gl. im. s. r. od prigoniti, prigorac im. m. r., g. jd. prigorca, n. mn. prigorci, g. mn. prigoraca - sta

vati, zadrati malo kod sebe; ouvati, odrati se. pridravan je gl. im. s. r. od pridravati (se). pridravati (se) gl. nesvr., prez. pridiavam (se), trp. prid. pridravan - po malo (se) drati; pomagati pri uvanju ega; podravati; zadravati neko vrije me kod sebe; uvati, odravati (se), pridrava im. m. r., g. jd. p ridravda, g. mn. p rid ra vd a - ob. pridriva, tap ili kakvo drugo pomagalo za pri dravanje; drvena ili metalna ipka na stepenitu za koju se pridrava, pridriva im. m. r. - pridrava, pridu iva im. m. r., g. jd. pridu ivda , g. mn. pridu ivda - priguiva, p rigu ivan je gl. im. s. r., g. jd. priduiv anj a, g. mn. priduivanja - prigui vanje. priduiti gl. svr., prez. priduim - prigu iti. pridvoravanje gl. im. s. r. od pridvoravati se. p ridvoravati se gl. nesvr., prez. pridv drav am se - ponizno raditi za koga; prenes. dodvoravati se; postajati sni shodljiv, lano blagonaklon, p ridvorica im. m. i . r., g. jd. p r i dvorica, n. mn. pridvorice - dvoranin, pridvornik, podvornica, onaj koji radi pri dvoru; prenes. onaj koji se kome poinje dodvoravati, snishodljivac, interedija. pridvornik im. m. r., g. jd. pridvornika, n. mn. p rid v o m ic i , dat.-instr.-lok. mn. pridvornicim a - nii dvoranin; pridvo rica. priganica im. . r., g. jd. priganice, n. mn. p figan ice - prigano, preno jelo; prenica, prena krika hljeba; utipak, lepi nja. priganje gl. im. s. r. od prigati. prigasiti gl. svr., prez. prigdsim , trp. prid. prigaen - smanjiti gas da manje

novnik prigorja, ovjek iz prigorja,

prigorje im. s. r., g. jd. prigdrja, n. mn. prigdrja, g. mn. p rigdrja - podruje

pri dnu planine, u podnoju gore; prigorski predio, prigorka im. . r., g. jd. prigorke, dat. jd. prigrki, g. mn. p rig rk i - ena iz prigorja. prigotoviti gl. svr., prez. prigotovim , trp. prid. prigdtovljen - zgotoviti, pri premiti, dovriti ta, spremiti, prigotovljavanje gl. im. s. r. od prigoto vij avati. prigoto vij avati gl. svr., prez. p rig o td vljavam - dovravati pripravljanje, pripremanje, zgotovljavati; priprema ti, spremati, prigotovljenje gl. im. s. r. od prigoto viti. prigovara im. m. r., g. jd. prigovaraa - onaj koji stavlja prigovor, koji pri govara. prigovaraki prid. odr. v. - koji se odnosi na prigovarae, koji potie od njih. prigovaraki pril. - na prigovaraki na in, kao prigovarai. prigovaranje gl. im. s. r. od prigova rati. prigovarati gl. svr., prez. prigdvaram , trp. prid. prigdvaran - stavljati prigo vor, upuivati prigovor; zamjerati; negodovati, prigovor im. m. r., g. jd. prigovora, g. mn. prigovora - primjedba; neslaga nje s im; negodovanje, prigovoriti gl. svr., prez. prigdvorim staviti primjedbu; uputiti prigovor; zamjeriti; negodovati, prigrabiti gl. svr., prez. prigrabim , trp. prid. prigrabljen - grabei prikupiti;

prigrabljivanje prenes. grabeljivo oteti od drugih, pri svojiti ta zajedniko samo sebi. p rig rab ljiv an je gl. im. s. r. od prigrabljivati. prigrabljivati gl. nesvr., prez. prigrabljujem - stil. grabei prikupljati; pre nes. grabeljivo otimati od drugih; ta ope, zajedniko prisvajati samo sebi. prigrada im. . r., g. jd. prigrade, n. mn. prigrade , g. mn. prigrada - ono to je pri emu pri graeno, prigradnja; pre gradni zid, pregrada, prigraditi gl. svr., prez. prlgradim , trp. prid. prigraden - naknadno dograditi uza ta; dodati, pripojiti dogradnjom; napraviti pregradu, pregradni zid, po dijeliti zidom, p rigrad sk i prid. odr. v. - koji se odnosi na izvangradska naselja koja pripadaju gradu, koja su pri gradu, koji pripada predgrau. p rigrM en prid., odr. v. prigraeni - e mu dodat gradnjom; dograen, dozidan uza ta. prigra en ost im. . r., g. jd. prigraenosti , instr. jd. prigraenou/prigraenosti - svojstvo onoga to je prigraeno; dograenost, dozidanost. prigralvanje gl. im. s. r. od prigraivati. p rigraivati gl. nesvr., prez. prigrauje m , trp. prid. prigraivan - stil. na knadno graditi uza ta, pri emu izgra enom; dograivati, priziivati. p rigranlje im. s. r. - oblast pri granici, prostor s obje strane granice, p rigran in i prid. odr. v. - koji se odnosi na prigranini prostor, koji pripada prigraniju. prigrijati gl. svr., prez. prigrijem - po stepeno grijui veoma jako, nesnosno ugrijati, upei, prigrij a van je/prigrijevan je gl. im. s. r. od prigrij avati/prigrij evati. prigrijavati gl.nesvr., prez. prigrijavam - prigrijevati, sve jae i jae grijati stavarajui nepodnoljive ili teko po dnoljive visoke temperature. prigrijevati gl. nesvr., prez. prigrij evam - prigrijavati. prigristi gl. svr., prez. prignzem /prigrizem - malo pojesti, prezalogajiti.

850
prigrizak im. m. r., g. jd. prigriska, n. mn. prigrisci, g. mn. prigrizaka - ono priguen prid., odr. v. priguen i - osla

851

prihvatiti
p rihranjivanje gl. im. s. r. od prihranji-

to je prigrizeno, zagrizeno, p rigrizati gl. nesvr., prez. prigrizam pomalo gristi, jesti, ubaciti koji zalo gaj u usta. prigriznuti gl. svr., prez. prigriznem prigristi. prigrliti gl. svr., prez. prigrlim , trp. prid. prigrljen - grlei prihvatiti, za grljajem privui sebi, zagrliti; prihva titi; zavoljeti, prigrljaj im. m. r., g. jd. prigrljaja , g. mn. prigrljaja - zagrljaj; obuhvat ru kama u znak ljubavi; prihvatanje ko ga svojim, prigrij avanje gl. im. s. r. od prigrija vati. prigrijavati gl. nesvr., prez. prigRjavam - prigrljivati, grlei obuhvatati rukama; prenes. prihvatati, okupljati uza se; pokazivati kome svoju ljubav, naklonost, p rigrljlvanje gl. im. s. r. - prigrij avanje, prigrljlvati gl. nesvr., prez. prigRjujem - prigrijavati. p rigrn ut/prigrnu t prid., odr. v. p r i grnuti/prigrnuti - zagmut ime; ogr nut; zgrnut, prikupljen grtanjem; pre baen, ovla navuen preko ramena, ogrnut. prigrnuto/prigrnCito pril. - zagmuto i me; ogrnuto; prikupljeno prigrtanjem; leerno nabaeno na ta. prigrnuti/prigrnuti (se) gl. svr., prez. prigrnem /prigrnem (se) - zagrnuti ta ime; ogrnuti; zgrnuti, prikupiti grta njem; prebaciti, ovla nabaciti preko ramena, ogrnuti (se), prigrtan je gl. im. s. r. od prignati, prigrtati gl. nesvr., prez. prigrem zagrtati ta ime; ogrtati; zgrtati, pri kupljati ta grtanjem; prebacivati, ovla nabacivati ta preko ramena, ogrtati (se), prigurati gl. svr., prez. priguram - gu ranjem primai, gurajui prisloniti uza ta. priguriti se gl. svr., prez. prigurim se zguriti, skupiti se, uuriti se. prigustiti gl. svr., prez. p ri gustim - po stati gustim, gusto; stisnuti se; prenes. postati opasno.

bljen priguivanjem, koji je jedva u jan, oslabljen; stijenjen, pritisnut, prigueno pril. - na priguen nain, s priguenjem. priguenost im. . r., g. jd. priguenosti, instr. jd. priguenou!priguenosti stanje i osobina onoga to je prigueno; priduenost. priguenje gl. im. s. r. od priguiti - pri guenost. priguiti gl. svr., prez. priguim - initi da ta bude prigueno; praviti prigue nje; smanjiti dotok ega; smanjiti sna gu, jainu ili otvor ega to uzrokuje priguenost; prenes. sprijeiti razvoj ko ga/ega. priguivan je gl. im. s. r. od priguivati, priguivati gl. svr., prez. priguujem obavljati priguivanja; initi da ta po stane oslabljeno, prigueno, manje ja sno, ujno, slabije; dovoditi u stanje priguenosti; prenes. spreavati razvoj ega. priguiva im. m. r., g. jd. priguivaa , n. mn. prigu ivai , g. mn. priguivaa sprava kojom se priguuje ujnost pu cnja revolvera, priduiva, priguljiv prid., odr. v. prig u ljivi - koji se moe priguiti, prigun ica im. . r. - ona koja priguuje, sprava za priguivanje ega, prigunik, prigunik im. m. r., g. jd. prigunika , n. mn. prigunici , g. mn. prigunika , dat.instr.-lok. mn. prigunicim a - ono ime se priguuje, to se stavlja u priguiva da bi ta priguilo. prihod im. m. r., g. jd. prihoda - ono to prihodi, dolazi, stie., primitak; zarada, (do)prinos. prihodi im. m. r., em. - mali, neznatan prihod. prihoditi gl. nesvr., prez. prihodim donositi prihod, doprinositi, pristizati radom. prihoditi gl. svr., prez. prihodim - stil. stizati, dolaziti hodei. priho en je gl. im. s. r. od prihoditi, prihraniti gl. svr., prez. prihranim , trp. prid. prihranjen - dodavajui hranu uhraniti, dohraniti; odgojiti, podgojiti prihranjivanjem.

vati.
prihranjlvati gl. nesvr., prez. prih ranjujem - agrar, dodatno davati hranu

biljkama ili ivotinjama s ciljem po veanja prinosa; uzgajati, toviti, prihrliti gl. svr., prez. prihrlim - doi urei, dohitati, p rihvaanje gl. im. s. r. od prihvaati prihvatanje, p rihvaati gl. svr., prez. prihvaam prihvatati. prihvaen prid., odr. v. prih vaen i primljen, preuzet; prenes. koji je rado primljen, dobrodoao, p rihvaen o pril. - s prihvaenou, do brodolo, rado primljeno, bez nego dovanja. prihvaen ost im. . r., g. jd. p rih vae n osti , instr. jd. prihvaenou/prihva enosti - poloaj, stanje onoga ko/to je prihvaeno, prih vat im. m. r., g. jd. prihvata - do ekivanje, prijem i preuzimanje pro gnanih; uzimanje ponuenog; prihva tanje/prihvaanje koga/ega upue nog, preporuenog od koga, poslanog po kome. prihvataljka im. . r., dat. jd. prihvdtaIjci, g. mn. prihvataljki - zool. organ za prihvatanje kod nekih ivotinja, tipaljka; naprava za prihvatanje; pi nceta, tipaljka, prihvatanje gl. im. s. r. od prihvatati prihvaanje, prihvatati gl. svr., prez. prihvatam prihvaati; vriti prihvat, obavljati prihvatanje; primati, uzimati ponu eno; kaiti se, lijepiti se za ta; prenes. preuzimati ta na sebe; sa glasiti se s im, pristajati na ta. p rihvatilite im. s. r., g. jd. prih vatili ta , n. mn. prihvatilita, g. mn. p r i hvatilita - mjesto prihvata; ustanova za prihvatanje; privremeni smjetaj prognanih i prihvaenih, p rihvatiti gl. svr., prez. prihvatim , trp. prid. prihvaen - izvriti prihvat; oba viti prihvatanje; primiti ta; uzeti po nueno; preuzeti ta poslano; prenes. preuzeti obavezu na sebe; pristati na ta; saglasiti se s im.

prihvatljiv
prihvatljiv prid., odr. v. prih vatljivi - koji

852
prijateljiin/prijateljiin prid. odr. v. -

853 prijavljenlk im. m. r., g. jd. prijavljenika,

n. mn. prijavljenici , g. mn. prijavlje nika, dat.-instr.-lok. mn. prijavljenicima - onaj koji je prijavljen, koji se pri javio, koga su prijavili, prijavljivanje gl. im. s. r. od prijavljivati, prijavljivati gl. nesvr., prez. prijavlju jem - dostavljati pismenu ili usmenu prijavu o kome/emu, izvjetavati; po dnositi prijavu vlastima protiv koga, prokazivati koga/ta, dojavljivati, prijavljiva im. m. r., g. jd. prijavljivaa, n. mn. prijavljivi, g. mn. prijavljiva a - prijavitelj, onaj koji slubeno obav lja prijavljivanje; osoba koja koga pri javljuje, prijavilac, dojavljiva, prijavljivaki prid. odr. v. - koji se odno si na prija vij ivae, prijavljivaki pril. - kao prijavljivai, na prijavljivaki nain, prijavni prid. odr. v. - koji se odnosi na prijavu. prijavnica im. . r., g. jd. prijavnice mjesto, prostorija gdje se vri prijavlji vanje. prijavnik im. m. r., g. jd. prijavnika, n. mn. prijavnici, g. mn. prijavnik , dat.instr.-lok. mn. prijavnicima - uposlenik na prijavnici; advokatski pomonik koji prima prijave; prijavilac, prijavitelj, pri javljiva. prijazan prid., odr. v. prijazni - ljubazan, prijatan, uljudan, usluan u ophoenju, prijazno pril. - na prijazan nain, ljuba zno, usluno, prijatno, prijaznost im. . r., g. jd. prijznosti/ prijazno ti, instr. jd. prijaznou/prijaznosti i prijaznou/prijaznosti - oso bina prijaznih ljudi, ljubaznost, prijat nost, uljudnost, uslunost u ophoenju, prije prijed. - s genitivom iskazuje: ranije (npr. prije ljeta)', pred, ispred (npr, prije kue), davno (npr., prije sto godina). prije pril. - u prolosti; ranije; bre; vie; radije. prijeanin im, m. r., n. mn. prijeani preanin. prijeanka im. . r., dat. jd. prijeanki, g. mn. prijeanki - preanka. prijeanskl prid. odr. v. - preanskl. prijeenje gl. im. s. r. od prijeiti, prijeiti gl. nesvr., prez. prijeim - spre avati, praviti prepreke, smetnje da se

prijekladnik ta uini; ometati; obustavljati, za ustavljati; spreavati, p rijenica/p rijenica im. , r., g. jd. prijenice/prijenice - poprijeko po stavljena greda, daska ili letva, ob. preka; prenes. prepreka, smetnja, prijenik im. m. r., n. mn. prijen ici, dat.-instr.-lok. mn. prijenicim a - e e: prenik, p rijenjak im. m. r., n. mn. prijenjaci, dat.-instr.-lok. mn. prijenjacim a noga na janjeem ranju; zaponac, prijei/p rijei gl. svr., prez. prijeem ob. prei/prei, prijed log im. m. r., g. jd. p rijedloga, n. mn. prijedlozi, g. mn. prijedloga, dat.-instr.-lok. mn. prijedlozim a izneseno miljenje, preporuka o tome kako bi ta valjalo rjeavati; gram. prepozicija, nepromjenjiva rije koja stoji uz imenike rijei, a slue za iskazivanje razliitih odnosa meu njima. p rijed lokl/p rijedlon l prid. odr. v. koji se odnosi na prijedloge, p rijeglas im. m. r., g. jd. p rijeglasa ob. preglas, izmjena korijenskog vo kala (npr. t e i : tok). p rijegor im. m. r., g. jd. prije gora, g. mn. p rije gora - ob. od vreline sasuena, neplodna zemlja; prenes. pretje rano zalaganje, sagorijevanje u kak vom poslu, portvovanje. prijegoran prid., odr. v. p rije gorn i koji se odnosi na prijegor; portvo van, koji se zalae za ta. prijegornost im. . r., g. jd. prijegornosti, instr. jd. prijegornosti/prijegornou - stanje onoga to je prijegorno; osobina onih koji su prijegomi. prijek prid., odr. v. prijeki, komp. p r e i - najkrai, koji ide najkraim putem; neodgodiv, nuan; prenes. estok, lju tit, prgav, namrgoen, mraan, p rijeklad im. m. r., g. jd. prijeklada eljezni naslonja za klade na ognji tu, kamen preko koga se slau dua drva na ognjitu; nain slaganja sno pova ita. p rijek lad n l prid. odr. v. - koji se odnosi na prijeklad, prekladni. prijekladnik im. m. r., n. mn. prijekladnici, g. mn. prijekladnika , dat.-

posjeduje obiljeja onoga to se moe prihvatiti; koji je mogue prihvatiti, prenes. s kojim se mogue saglasiti, na koji se moe pristati, prihvatljivo pril. - na prihvatljiv nain, prihvatljivost im. . r., g. jd. prih vatljivo sti , instr. jd. prihvatljivou!prihvatlji vosti - osobina, obiljeje onoga to je prihvatljivo, p rihvatnl/prih vatm prid. odr. v. - koji se odnosi na prihvat, prija im. . r., g. jd. p rije , hip. - prijate ljica po enidbeno-udadbenoj vezi, maj ka, sestra ili rodica jednog od supru nika ostalim lanovima porodice onog drugog. prijan im. m. r., g. jd. prljana - iron. pri jatelj, prika. prijariti gl. svr., prez. prijarim - dobro naloiti vatru da ari; podjariti, prijan ji prid. odr. v. - raniji, nekadanji, koji je prije postojao; prethodni. prijatan prid., odr. v. prija tn i - koji prija, ugodan. prijatelj/prijatelj im. m. r., g. jd. p rija telja/prijatelja , g. mn. prija telj a!prija telja/prijatelja, dat.-instr.-lok. mn. p r i ja te ljimaJprijate Ijima/prijate Ijima - bli zak drug s kojim nema nikakvih tajni; osoba s kojom se njeguju prijateljski odnosi, ljubav, povjerenje i potova nje; srodnik po enidbeno-udadbenim vezama; prenes. kao ekspresivna rije u blagonaklonom ili ironinom obraa nju osobama mukog spola; ljubavnik, prijatelji im. m. r., g. jd. prija teljia , n. mn. prijateljii, em. i hip. - mali prijatelj. prijateljev/prijateljev i prlj atelj ov/p ri jatelj ov prid. odr. v. - koji pripada pri jatelju. prijateljevan je i prijateljovanje gl. im. s. r. od prijateljevati/prijateljovati, prijateljevati/prijateljevati i prijateljo vati/p rijateljovati gl. nesvr., prez. prijatelju jem - biti s kim prijatelj; biti u prijateljskim odnosima; provoditi vrije me s prijateljima; prijateljski se druiti; odravati prijateljske veze i odnose, prijateljica im. . r., v. jd. p rijateljice enska osoba prijatelj, bliska drugarica; prija; prenes. ljubavnica.

koji pripada prijateljici, prijateljiin, prijateljiin prid. odr. v. - prijateljiin, prijateljiti (se) gl. nesvr., prez. p rija teljim (s e ) -uspostavljati rodbinske enidbeno-udadbene prijateljske odno se, postajati s kim prijatelj na osnovu enidbe ili udaje, prijateljsk i/prijateljsk i prid. odr. v. koji se odnosi na prijatelje, prijateljsk i/prijateljsk i pril. - na prija teljski nain, kao prijatelj, prijateljstvo im. s. r., g. jd. prija te lj stva , n. mn. p rija te ljstv a , g. mn. p r i jateljsta va - prijateljski odnos; drue nje s puno ljubavi, povjerenja i meu sobnog potovanja, prijati/prijati gl. svr., prez. p rija - biti prijatan; goditi, biti ugodan, imati ugodan osjeaj, prijatan prid., odr. v. p rija tn i - ugodan, koji daje lijep ugoaj; koji ostavlja ugodan dojam, ljubazan; ukusan. prijatno pril. - ugodno; ukusno, prijatno! uzv. - uzvik prije zapoinja nja objeda; obraanje pri uobiaje nom rastanku. prijatnost/priyatnost im. . r., g. jd. prijatno stil prijatn o ti, instr. jd. p rija tno ulprijatno u i p rijtno stil p rija tno ti - stanje onoga to je prijatno; prijatan okus; osobina onih koji su prijatni, ljubaznost, prijava im. . r., g. jd. p rija v e , n. mn. prijave, g. mn. p rija va - formular ko jim se ta prijavljuje, prijavnica; postupak kojim se trai rije, javlja u kakvo lanstvo ili se prijavljuje za ta; dojava, potajno prijavljivanje vla stima onoga to se vri nedozvoljeno, dojava. prijavilac im. m. r., g. jd. p rijavioca prijavitelj. prijavitelj im. m. r., g. jd. prijavitelja onaj koji koga/ta prijavljuje, prijavi lac, prijavnik, prijavljiva, dojavitelj. prijaviti gl. svr., prez. prijavim - do staviti pismenu ili usmenu prijavu kome o kome ili o emu; izvijestiti koga; prokazati koga/ta; podnijeti prijavu protiv koga vlastima; javiti o ijem dolasku, dojaviti.

prijeko

854 prijemnica im. . r., g. jd. prijemnice,

g. mn. prijemnica - prostorija za pre uzimanje, za prijem dokumenata, pri jem na sala. prijemnik im. m. r., g. jd. prijemnika, n. mn. prijemnici, g. mn. prijemnika, dat.-instr.-lok. mn. prijemnicima ureaj za prijem razliitih signala (npr. radio-prijemnik). prijenos im. m. r., g. jd. prijenosa, g. mn. prijendsa - ob. prenos, prijenosan prid., odr. v. prijenosni ee: prenosan. prijenosnik im. m. r., g. jd. prijeno snika, n. mn. prijenosnici, g. mn. p ri jenosnika, dat.-instr.-lok. mn. prije nosnicima - prenosnik, prijepek im. m. r., g. jd. prijepeka, n. mn. prijepeci, g. mn. prijepeka, dat.instr.-lok. mn. prijepecima - ob. prepek. prijepis im. m. r., g. jd. prijepisa - ob. prepis. prijepiska im. . r., dat.-lok. jd. prijepisci, g. mn. prijepisdka/prijepiski prepiska. prijepisnl prid. odr. v. - ob. prepisni. prijepjev im. m. r., g. jd. prijepjeva, g. mn. prijepjeva - ob. prepjev, prijepjevnl prid. odr. v. - ob. prepjevni. prijeplet im. m. r., g. jd. prijepleta, g. mn. prijepleta - ob. preplet, prijepletnl prid. odr. v. - ob. prepletni. prijepodne/prijepodne im. s. r., g. jd. prijepodneva, n. mn. prijepodnevi, g. mn. prijepodneva - prvi dio dana, dopodne, jutro, vrijeme do dvanaest sa ti. prijepodnevni/prijepodnevni prid. odr. v. - koji se odnosi na prijepodne, dopodnevni, jutarnji, prijepor im. m. r., g. jd. prijepora - ono oko ega se vodi spor; to je izazvalo svau. prijeporan prid., odr. v. prijeporni sporan, upitan, oko koga se spori; ko ji se moe osporiti, prijeporno pril. - na prijeporan nain, sporno; svaalaki, prijeratnl prid. odr. v. - koji se doga ao, dogodio prije rata.

855 prijerov/prijerov im. m. r., g. mn. prij er ov alprlj er dva - rov, Tovljenje, in prerovljavanja, prekopavanje. prijesad im. m. r., g. jd. prije sada - ob. presad. prijesan prid., odr. v. prijesni, komp. presniji - koji nije kuhan; koji nije pe en; sirov, svje, prijesjed im. m. r., g. jd. prijesjeda - ob. presjed, konica pela za priplod; ko nica koja se prenosi, presjeda, prijesjek im. m. r., g. jd. prijesjeka, n. mn. prijesjeci, g. mn. prijesjeka, dat.instr.-lok. mn. prijesjecima - ob. pre sjek. prijeskok im. m. r., g. jd. prijesjekoka, n. mn. prijeskoci, g. mn. prijeskdka, dat.instr.-lok. mn. prijeskocima - ob. pre skok. prijesnac im. m. r., g. mn. prijesnac a hljeb bez kvasa, prijesnica; jelo od krompira, brana, malo sira i masnoe ispeeno u tepsiji, prijesno pril. - sirovo, svjee, prijesti se gl. svr., prez. prijee se - imati elju za jelom. prijesto(l) im. m. r., g. jd. prijestola tron, prijestolje, stolica u kojoj sjedi vladar. prijestolni/prijestolni prid. odr. v. - prijestoni, koji se odnosi na prijestolje, prijestolnica/prijestolnica im. . r., g. jd. prijestolnice/prijestolnice - prijestonica, mjesto, glavni grad u kojem se nalazi vladar, u kojem je je centar vlasti, gdje je prijestolje, prijestolje/prijestolje im. s. r., g. jd. p ri jestolja - prijesto, prijestonl prid. odr. v. - prijestolni, prijestonica/prijestonica im. . r., g. jd. prijestonice/prijestonice - prijestolnica, prijestup im. m. r., g. jd. prijestupa, g. mn. prijestupa - ob. prestup, prijestupni prid. odr. v. - ob. prestupni, prijestupnica im. . r., v. jd. prijestu pnice/prijestupnica - ob. prestupnica, ena prestupnik. prijestupnik im. m. r., g. jd. prijestupni ka, n. mn. prijestupnici, g. mn. prije stupnika, dat.-instr.-lok. mn. prijestu pnicima - ob. prestupnik, onaj koji je prekrio drutvene norme, zakone itd.

prijevozni

instr.-lok. mn. prijekladnicim a - kamen ili eljezni dra za drva na ognjitu, prijeko pril. - neophodno, bezuslovno; nuno; na drugoj strani, s druge strane, nasuprot, suprotno, prijekor im. m. r., g. jd. prijekora, n. mn. prijekori - ob. prekor, osudivanje, ukor; primjedba, prebacivanje; iskazivanje nezadovoljstva, protesta, prijekorica im. . i m. r. - osoba sklona prekorijevanju, optuivanju, kleveti, prijekost im. . r., g. jd. prijekosti, instr. jd. prijekosulprijekosti - osobina onih koji su prijeki, prijelaz im. m. r., g. jd. prijelaza, g. mn. p rijela za - ob. prelaz, prijelazan prid., odr. v. prijela zn i - e e: prelazan, prijelog im. m. r., g. jd. prijeloga, n. mn. prijelozU g- nm. p rijelo g a , dat.-instr.lok. mn. prijelozim a - neugarena zem lja, parlog, prijelom im. m. r., g. jd. prijelom a , g. mn. prijelom a - ob. prelom, prijem im. m. r., g. jd. prijem a, g. mn. prijem a - sveano primanje; primanje; prijemivost, ujnost, prijemaz im. m. r., g. jd. prijem aza, g. mn. p rijem aza - ob. premaz, prijemiv prid., odr. v. p rije m iv i- koji se moe primiti; koji se jednostavno pri ma, brzo usvaja, prihvata; koji je sklon primanju, prihvatanju, prijemljiv, prijemivo pril. - na prijemiv nain; na brz i lagan nain, prihvatljivo, prijemivost im. . r., g. jd. prijem ivosti, instr. jd. prijem ivo scu!prijem i vo ti - prijemljivost, prihvatljivost, oso bina prijemljivog. prijemljiv prid., odr. v. prijem ljivi - pri jemiv. prijemljivo pril. - prijemivo, prijemljivost im. . r., g. jd. prijem ljivosti, instr. jd. prijem ljivou/prijem ljivosti - prijemivost. prijem ni prid. odr. v. - koji se odnosi na prijem, primanje (npr. p rijem n i ispit). prijemnica im. . r., g. jd. prijem nicel prijem nice, g. mn. prijem nicalprijem nica - pismena potvrda o prijemu ega; prostorija za preuzimanje, za prijem do kumenata, prijemna soba.

prijestupn iki prid. odr. v. - ob. pre-

stupniki.
prijestupniki pril. - ob. prestupniki. p rijetei prid. odr. v. - koji predstavlja

prijetnju, opasnost... koji je kome pri jetnja. prijetei pril. - na prijetei nain, s pri jetnjom. prijetiti gl. nesvr., prez. prijetim, trp. prid. prijeen - upuivati kome prije tnju; plaiti, zastraivati koga ime; svojom prisutnou predstavljati opa snost. prijetnja im. . r., g. jd. prijetnje - plaenje, zastraivanje, unoenje straha; donoenje opasnosti, prijetop im. m. r. - ob. pretop. prijetvor im. m. r., g. jd. prijetvora, g. mn. prijetvora - pretvor. prijetvoran prid., odr. v. prijetvorni ob. pretvoran, prijetvorba im. . r., g. mn. prijetvorbi - ob. pretvorba, pretvaranje, prijetvorno pril. - ob. pretvorno. prijetvornost im. . r., g. jd. prijetvo rnosti, instr. jd. prijetvornou!prije tvornosti - ob. pretvornost. prijevara im. . r., g. jd. prijevare - ob. prevara. prijevaran prid., odr. v. prijevarni - ob. prevaran. prijevez im. m. r., g. jd. prijeveza - ob. prevez. prijevjes im. m. r., g. jd. prijevjesa - ob. prevjes. prijevod im. m. r., g. jd. prijevoda - ob. prevod. prijevod ni prid. odr. v. - ob. pre vodni, prijevoj/prijevoj im. m. r. - ob. prevoj, prijevojni/prijevojni prid. odr. v. - ob. prevoj ni. prijevojnica/prijevojnica im. . r., g. jd. prijevojnice/prijevojnice - ob. pre voj nica. pjrijevor im. m. r., g. jd. prijevora, g. mn. prijevora - prijevornica, prijevornica im. . r., g. jd. prijevorni ca - zatvara vrata, reza, zasun, prijevor. prijevoz im. m. r., g. jd. prijevoza, g. mn. prijevoza - ob. prevoz, prijevozn i prid. odr. v. - ob. prevozni.

prijevremen
prijevrem en prid., odr. v. prijevrem en i -

856
prikazati (se) gl. svr., prez. prikazem (se) - predstaviti, pokazati; napisati priklijeten prid., odr. v. priklijeten i -

857

prikoenost
p rikljuak gl. svr., prez. prikljuam , trp. prid. prikljuan - okrenuti klju u

koji je stigao prije vremena, ranije; ran, raniji, preuranjen, prijezir im. m. r., g. jd. prijezira - ob. prezir. prijeziran prid., odr. v. p rijezirn i - ee: preziran. prijica/prijica im. . r., g. mn. p rijic a / p rijica - mala prija, rastom niska, siu na prija. p rijin /p rijin prid. odr. v. - koji pripada priji. prika im. m. r., dat. jd. pu k i, hip. - prija telj od milja, prikan. prikaiti gl. svr., prez. prikaim - zaka iti, privrstiti kaei, pridjenuti; za kaivi uza ta pripojiti, dodati, priklju iti emu; privrstiti (se) u viseem poloaju, okaiti, objesiti zakaivi se za ta. prikaivan je gl. im. s. r. - kaenje, pri pajanje ega uza ta prikaivati gl. svr., prez. prikdujem kaiti, obavljati prikaivanje, privravati ta kaei, pridijevati za ta; za kaivi pripajati, dodavati, prikljuivati emu; privravati (se) u viseem po loaju, vjeati kaenjem. prikalem iti gl. svr. (gr.), prez. prikalem im , trp. prid. prikalem ljen - staviti, privrstiti kalem na voku, nakalemiti, usaditi; prenes. privrstiti uza ta, prive zati; prenijeti na koga kakvu naviku, prikam eniti gl. svr., prez. prikam enim , trp. prid. prlkam enjen - prisloniti uz sti jenu, uvrstiti na kamen, na stijenu, prikan im. m. r., hip. - prika, prijatelj, prikanov prid. odr. v. - koji pripada prikanu. prikaz im. m. r., g. jd. prikaza - pre dstavljanje, prikazivanje; predstavlja nje; recenzija, kratka pisana ocjena ega; cjelovit krai ili dui izvjetaj o emu; psih. reprodukcija doivljenog utiska u svijesti, prikaza im. . r., g. jd. prikaze/prikaze, g. mn. prikaza - utvara, privienje, uka zanje, prikazanje; ono to se prikazuje u svijesti; strailo, nakaza, udovite; pri zor u drami, prikazanje im. s. r., g. jd. prikazanja knji, srednjovjekovna drama religioz nog sadraja.

recenziju, dati izvjetaj, ocjenu o e mu; saopiti, javno izrei; pokazati, objasniti, iznijeti pred javnost; pre nes. ukazati se, uiniti se. prikaziva im. m. r., g. jd. prikazivaa , n. mn. prikazivai , g. mn. prikazivaa - onaj koji ta prikazuje, predstavlja; predstavlja; recenzent, ocjenjiva ega; osoba koja javno pie ili sa opava prikaze o emu. prikazivaica im. . r. - ona koja ta prikazuje; ena prikaziva. prikazivan je gl. im. s. r. od prikazivati, prikazivati (se) gl. svr., prez. prika zujem (se) - predstavljati, pokazivati; pisati recenzije, davati izvjetaje, jav no saopavati, izricati miljenje, ocje ne, sudove; pokazivati, objanjavati; prenes. ukazivati (se), priinjati (se), prikititi gl. svr., prez. prikitlm, trp. prid. prikien - dodati jo nakita u kienju svatova, prikivak a im. . r., dat. jd. prikivaki , g. mn. prikivaki - komadi koe to se prikiva, pribija na petu cipele. prikivati gl. nesvr., prez. prikivam vriti prikivanje; kujui privravati uza ta. prikladan prid., odr. v. prikladn i odgovarajui, koji pristaje kome, e mu; pogodan, zgodan, prikladan je gl. im. s. r. od prikladati. prikladati gl. nesvr., prez. priklddam nagaati o emu bez pravih injenica; gatati, proricati, bajati, prikladn o pril. - na pogodan, odgovara jui, prikladan nain; pogodno, zgo dno. prik lad n ost im. . r., g. jd. prikladnosti , instr. jd. prikladno u!prikladno ti osobina onoga to je prikladno, p riklanjan je gl. im. s. r. od priklanjati (se). priklanjati/p rik lan jati (se) gl. nesvr. i u., prez. priklanjam /priklanjam (se) - naginjati se naprijed; okretati se s naklonou prema kome; pristajati uz koga; pridruivati se kome; opredje ljivati se za koga; stajati na iju stra nu; nagovarati na ta; privlaiti, pri dobijan na drugu stranu.

stijenjen, stisnut, pritisnut; prignjeen; doveden u teak poloaj, priklijeteno pril. - na priklijeten nain, prignjeeno, stisnuto; teko, jedva; u tekoj situaciji, p riklijetenost im. . r., g. jd. priklijetenosti , instr. jd. priklijetenou/priklijetenosti - stanje onoga ko je prikli jeten ili to je priklijeteno. p r ik le t it i gl. svr., prez. priklijetim , trp. prid. priklijeten - stijesniti sa svih strana, stisnuti, pritisnuti kao klijetima; prenes. dovesti u bezizlazan polo aj. priklm iti gl. svr., prez. priklinim - pri vrstiti, osigurati, ojaati klincima; za kucati klincima, priklonlk im. m. r., n. mn. priklonici onaj koji je naklonjen, priklonjen emu. prikloniti (se) gl. svr., prez. priklonim (se), trp. prid. priklonjen - nagnuti se naprijed; okrenuti se s naklonou pre ma kome; pristati uz koga; pridruiti se kome; opredijeliti se za koga; stati na iju stranu; nagovoriti na ta; privui, pridobiti na drugu stranu, priklonost im. . r., g. jd. priklonosti, instr. jd. priklonoulpriklonosti - oso bina onoga ko se priklanja emu; sklo nost, naklonost, priklonjenost, priklonjen prid., odr. v. priklonjeni - na klonjen, koji je iskazao sklonost prema kome/emu; koji se pridruio kome e mu. priklonjenost im. . r., g. jd. priklonjenosti, instr. jd. priklonjenou/priklonjenosti - naklonjenost, sklonost; pridruenje, prikljuenje; okrenutost pre ma kome/emu. priklopiti (se) gl. svr., prez. priklopim (se) - djelimino (se) poklopiti, sklopiti (se), pritvoriti (se) odozgo; prenes. do dati ta u razgovoru, prikljuak im. m. r., g. jd. prikljuka, n. mn. prikljuci, g. mn. prikljuaka , dat.instr.-lok. mn. prikljucim a - mjesto za prikljuenje ega; ono to se priklju uje; ono ime se ta prikljuuje, veza, spoj. prikljuan prid., odr. v. prikljuam - koji je ovla kljuem zabravljen, zatvoren.

bravi, ovla zakljuati,

p r ik lju iv a n je gl. im. s. r. od priklju-

avati.
p r ik lju iv a ti gl. nesvr., prez. prikljuavam - osiguravati ta zakljuava

njem, okretanjem kljua u bravi,

prikljuen prid., odr. v. priklju eni -

ukljuen u prikljuak, povezan, spo jen; pridruen, pripojen, prikljueno pril. - uvezano, spojeno, sastavljeno; prenes. pridrueno, pove zano, pripojeno, prikljuen ost im. . r., g. jd. prikljuenosti, instr. jd. prikljuenou/prikljuenosti - stanje onoga to je pri kljueno; pripojenost, pridruenost. prikljuen je gl. im. s. r. od prikljuiti (se). prikljuiti (se) gl. svr., prez. priklju im (se) - ukljuiti ta u prikljuak, staviti u funkciju, pokrenuti, aktivi rati prikljuak; prenes. pridruiti ko me, pristati uz koga/ta; prilaziti ko me. prikljuivanje gl. im. s. r. od priklju ivati se. prikljuivati (se) gl. nesvr. i u., prez. prikljuujem (se) - obavljati prikljui vanje; ukljuivati ta u prikljuke, pokretati, aktivirati prikljuke, pove zivati, spajati; prenes. pridruivati se kome, pristajati uz koga/ta; prilaziti kome. p rik lju n i prid. odr. v. - koji se odnosi na prikljuke i prikljuivanja; koji se prikljuuje; koji je na prikljuak; koji prikljuuje, prikljunica im. . r., g. jd. prikljunici ? - mjesto za prikljuenje, kutija u ko joj je prikljuak za struju, prikljuniti (se) gl. svr., prez. prikljunim (se) - nadviti, nadnijeti (se) nad kim/im. priko im. m. r., hip. - prika. prikoen prid., odr. v. prikden i - zau stavljen, malo zakoen; koji je uspo ren u napredovanju, prikoeno pril. - malo zakoeno; uspo reno; s tekoama, prikoenost im. . r., g. jd. prikoenosti, instr. jd. prikdenou/priko-

prikoenje
enosti - stanje onoga to je prikoeno. prikoenje g l im. s. r. od prikoiti, prikoiti gl. svr., prez. prikoim , trp. prid. prikoen - zaustaviti konicom;

858
pri kraju ega, ivica, rub, kraj; mjesto u kraju, u oku, u uglu; skrivan, za baen, teko pristupaan predio; pre nes., skriveno mjesto, mjesto u potaji; zasjeda, potaja, busija, prikrajen prid., odr. v. prikrajeni koji je priveden kraju; smjeten uz kraj ega; prenes. dovren, dokrajen, prikrajiti gl. svr., prez. prikrajim privesti kraju; pristati uz obalu; pre nes. dovesti do kraja, dovriti, prikrajivanje gl. im. s. r. - privoenje kraju; prenes. dovravanje, prikrasti se gl. svr., prez. prikrdem l prikradem se - kradom, skriveno, neprimijetno (se) primaknuti, pribliiti se prikradanjem, prii blie, privui se iz potaje, iz prikrajka, prikratiti gl. svr., prez. prikratim, trp. prid. prikraen - prenes. uskratiti; oduzeti, zakinuti, prikriti (se) gl. svr., prez. prikrijem (se), trp. prid. prikriven - s(a)kriti od drugih; uiniti tajnovitim, nepozna tim, prikrivenim, prikrivanje gl. im. s. r. od prikrivati (se). prikrivati (se) gl. nesvr., prez. prikri vam (se) - s(a)krivati od drugih; initi tajnovitim, prikriven prid., odr. v. prikriveni - taj novit, s(a)kriven. prikriveno pril. - u tajnosti, tajnovito; s(a)kriveno. prikrivenost im. . r., g. jd. prikrive no ti, instr. jd. prikrivenou/prikrivenosti - osobina i stanje onoga to je prikriveno, skrivenost, tajnovitost, prikucan prid., odr. v. prikucani - zakucan u ta, privren ekserima, ukovan, prikovan; prenes. koji se pri makao kraju, dokrajen, prikucati gl. svr., prez. prikucam zakucati u ta; privrstiti ekserima; prenes. doi do kraja, dokrajiti; pri gustiti; istei, prikucavanje gl. im. s. r. od prikucavati. prikucavati gl. nesvr., prez. prikucavam - zakucavanjem eksera i sl. pri vriva, prikuen prid., odr. v. prikueni - pri maknut, prinijet; blii; bliskiji.
prikuiti (se) gl. svr., prez. prikuim (se)

859

prilino

usporiti; prenes. oteati napredovanje,

prikolica im. . r., g. jd. prikolice , instr. jd. prikolicom - vozilo bez pogonskog

motora koje se prikai na drugo vozilo i tako kree; prenes. onaj ili ona koja uporno pristaje uz koga, koja ga ukorak slijedi; suvina osoba, prikopan prid., odr. v. prikopam - sko pan, spojen, povezan, uvezan u sistem, prikopati gl. svr., prez. prikdpam , trp. prid. prikopan - skopati, spojiti, po vezati, uvezati u sistem, prikopavanje gl. im. s. r. od prikopavati. prikopavati (se) gl. nesvr., prez. prikdpavam (se) - kopati ta sa neim drugim, skopavati, povezivati u si stem; pridruivati se. prikovan prid., odr. v. prikovani - pri vren ekserima, ukucan, ukovan; pre nes. vezan za jedno mjesto; nepomi an; nemoan, prikovano pril. - uvreno, ukovano, ukucano; vezano za jedno mjesto, ne pomino; nemono, prikovanost im. . r., g. jd. prikovano ti, instr. jd. prikov ano su!prikovano ti stanje prikovanog; osobina onoga to je prikovano. prikovati (se) gl. svr., prez. prikujem (se) - privrstiti ekserima, ukucati, uko vati; prenes. vezati (se) zajedno mjesto; biti nepomian; uiniti nemonim, prikraen prid., odr. v. prikraeni - skra en; prekinut, presjeen; prenes. uskra en, oduzet, zakinut, prikraivanje gl. im. s. r. od prikrai-vati. prikraivati gl. nesvr., prez. prikrau jem - skraivati; prenes. uskraivati, oduzimati, zakidati, prikradanje gl. im. s. r. od prikradati (se). prikradati (se) gl. nesvr., prez. prikra dam (se) - tajnovito, skriveno, neprimijetno (se) primicati, pribliavati, pri laziti. prikrajak im. m. r., g. jd. prikrajka, n. mn. prikrajci, g. mn. prikrajaka, dat.instr.-lok. mn. prikrajcim a - ono to je

- donijeti blie, pribliiti; primaknuti, primjeti; primaknuti se jedno drugom; prenes. biti blizu, postati blii (o vre menu); primaknuti se kome, sprijateljiti se. prikufvanje gl. im. s. r. od prikuivati. prikuivati gl. nesvr., prez. prikuujem primicati blie, pribliavati ta. prikupiti gl. svr., prez. prikupim, trp. prid. prikupljen - dokupiti, naknadno jo kupiti. prikupiti gl. svr., prez. prikupim, trp. prid. prikupljen - s(a)kupiti, pokupiti ta razasuto; sabrati na jedno mjesto; pod(a)viti pod ta, potkupiti; napregnu ti. prikupljan prid., odr. v. prikupljani - koji je nastao prikupljanjem, prikupljanje gl. im. s. r. od prikupljati, prikupljati gl. nesvr., prez. prikupljam s(a)kupljati, kupiti ta razasuto; sabirati na jedno mjesto; pod(a)vijati pod ta, potkupljati; naprezati se. prikupljen prid., odr. v. prikupljeni - koji je naknadno kupljen, dokupljen. prikupljen prid., odr. v. prikupljeni - koji je nastao prikupljanjem, s(a)kup-ljen; sabran. prikupljenost im. . r., g. jd. prikupljenosti, instr. jd. prikupljenosu!priku pljeno ti - osobina i stanje onoga to je prikupljeno, prikupljivanje gl. im. s. r., g. jd. prikupljivanja, n. mn. prikupljivanja, g. mn. prikuplj iv anj a - dokupljivanje, dodatno, naknadno kupovanje, prilaganje gl. im. s. r. - davanje priloga; donoenje, iznoenje dokaznog mate rijala, materijalnih injenica, prilagati gl. nesvr., prez. prilazem - sta vljati na neto ili u neto da bude vidljivo; dodavati ta emu kao obja njenje; davati prilog, prilagoditi gl. svr., prez. prilagodim , trp. prid. prilagoen - uiniti ta odgovara juim kome/emu; stei odgovarajue navike; naviknuti se; adaptirati se pre ma kome/emu. prilagodljiv prid., odr. v. prilagddljivi koji se moe prilagoditi, adaptibilan. prilagoavanje gl. im. s. r. od prilagoa vati.

prilagoavati (se) gl. nesvr., prez. prilagdavam (se) - vriti prilagoa

vanje; initi da ta odgovara kome/ emu; sticati odgovarajue navike; navikavati se; adaptirati se prema ko me/emu. prilagoen prid., odr. v. prilagoeni uinjen odgovarajuim, adaptiran, prilagoeno pril. - adaptirano, na odgo varajui nain, prilagoenost im. . r., g. jd. prilagoe nosti, instr. jd. prilagoenosu!prila goeno st i - stanje onoga to je prila goeno. prilagoenje gl. im. s. r. od prilagoditi adaptacija, prilaz/prilaz im. m. r., g. jd. prilaza! prilaza, g. mn. prilaza!prilaza - prila zni put; prilaenje; prilazak, prilazak im. m. r., g. jd. prilaska, n. mn. prilasci, g. mn. prilazaka - re zultat prilaenja, prilaz, prilaziti gl. nesvr., prez. prilazim pribliavati se idui; dolaziti u blizi nu; prenes. pristupati kome, udrui vati se s kim. prilazni/prilazni prid. odr. v. - koji se odnosi na prilaz, prilaenje gl. im. s. r. od prilaziti - pri lazak. prilei gl. svr., prez. prilegnem - po legnuti, opruiti se, malo lei radi odmora; uklopiti se, biti odgovarajui kakvim dimenzijama ega. priletjeti gl. svr., prez. priletim - stii, prii letei, doletjeti; prenes. pritrati, prilijegati gl. nesvr. i u., prez. prilijezem - opruati se, pomalo lijegati radi odmora; dobro se uklapati u ta, ta no ogovarati dimenzijama neega, prilegnuti gl. svr., prez. prilegnem prilei. prilian/prilian prid. neodr. v. - doli an, odgovarajui, koji prilii, odgo vara, dolikuje prilici; koji odgovara zahtjevima; koji nije lo; prenes. Velik, neuobiajenih razmjera, priliiti/priliiti gl. svr., prez. priliim / priliim - biti prilian, dolikovati, odgovarati kome/emu prilino/prilino pril. - dolino, odgo varajue prilici; na prilian, odgova rajui, dolian nain; dosta dobro.

prilijepiti (se)
prilijepiti (se) gl. svr., prez. prilijepim (se), trp. prid. prilijepljen - lijepei

860
tekst o emu novom, nepoznatom, novi tekst; gram. vrsta nepromjenji vih rijei za oznaavanje mjesta, vre mena itd. prilokT prid. odr. v. - koji se odnosi na priloge. priloki pril. - na nain priloga, kao prilozi. priloak/priloak im. m. r., g. jd. prilokalpriloka, n. mn. priloci/priloci em. - prilog, priloen prid., odr. v. priloeni - dodat, pridodat; stavljen u ta ili na ta kao prilog; dat, iznesen u prilogu, priloeno pril. - stavljeno, metnuto u ta ili na ta; dodato; dato kao prilog; dokumentovano prilogom, priloenost im. . r., g. jd. priloenosti, instr. jd. priloenou/priloenosti stanje onoga to je priloeno; dodatost; dokumentovanost ime. priloiti gl. svr., prez. priloim - staviti na neto ili u neto da bude vidljivo; dodati kao objanjenje emu; dati kao prilog. prilonik im. m. r., g. jd. prilonika, n. mn. prilonici, g. mn. prilonika, dat.-instr.-lok. mn. prilonlcim a prilaga, osoba koja prilae, onaj koji daje priloge, priljepak im. m. r., g. jd. priljepka, n. mn. priljepci, g. mn. priljepaka vrsta ljepljivog pua; ono to je ljepljivo; prenes. dosadna osoba koja koga nepozvano uporno slijedi, priljepiv prid., odr. v. priljepiv! - ob. priljepljiv. priljepljiv prid., odr. v. p riljepljivl koji ima sposobnost priljepljivanja; koji se jednostavno, brzo i lahko priljepljuje, sklon priljepljivanju. priljepljivanje gl. im. s. r. od priljeplji vati. priljepljivati gl. nesvr., prez. priljepljujem - lijepiti uza ta, obavljati pri ljepljivanje; naljepljivati, priljepljivo pril. - na priljepljiv nain; lah-ko ljepljivo, priljepljivost im. . r., g. jd. priljepljivosti, instr. jd. priljepljiv oulpriljepljivosti - osobina onoga to je pri ljepljivo, mogunost, sposobnost pri ljepljivanja.
priljean/priljean prid., odr. v. priljenl/priljenl - koji sve bez pogovora

861

primamljivaev
prim ai prid. odr. v. - koji slui za pri

manje, koji se odnosi na primanje,

prim ai gl. svr., prez. primaknem, trp. prid. primaknut - primaknuti, prim adona/prim adona im. . r. (tal.), g. jd. primadone!primaddne - prvakinja u

privrstiti uza ta; zalijepiti (se), nalije piti; prenes. zakaiti, dodati emu ono to nije, oklevetati, prilijepljen prid., odr. v. prilijepljeni zalijepljen uza ta, pripojen, spojen lje pilom; prenes. koji je tik uz koga; koji koga ustopu prati, prilijetanje gl. im. s. r. od prilijetati, prilijetati gl. nesvr., prez. prilijeem prilaziti letei; prenes. pripomagati, p o skakati, pritravati u pomo, prilijevanje gl. im. s. r. od prilijevati polivanje. prilijevati gl. nesvr. i u., prez. prilijevam - pomalo dodavati lijui, dolije vati; prenes. nepotrebno dodavati ta to oteava situaciju; dodavati nove kle vete, optube na ionako teko stanje, prilivati. prilika im. . r., dat.-lok. jd. prilici, g. mn. prilika - povoljna situacija, trenutak; povoljne okolnosti, mogunosti; prigo da, pogodnost, povoljnost za ta. prilikom pril. - prigodom, u povoljnoj, pogodnoj situaciji, prilikovati gl. nesvr., prez. prilikujem ob. priliiti, priliti gl. svr., prez. pnlijem , trp. prid. priliven - doliti; dopuniti, dodati lijui. priliv/priliv im. m. r., g. jd. priliva/prili va, g. mn. priliva/priliva - (na)dolazak, (na)dolaenje koga; poveanje ega. prilivanje gl. im. s. r. od prilivati - prili jevanje. prilivati gl. nesvr., prez. prillvam - pri lijevati, dolivati; dopunjavati, dodavati ta lijui; prenes. poveavati klevetanje, dodavati oteavajue pojedinosti, priliveno pril. - doliveno, donaliveno, do punjeno; prenes. oteano dodatnim po jedinostima prilivenost im. . r., g. jd. prilivenosti, instr. jd. prilivenou/prilivenosti - sta nje onoga to je priliveno; dolivenost, donalivenost; prenes. pretjeranost. pre tjerivanje u dodavanju oteavajuih po jedinosti. prilog im. m. r., g. jd. priloga, n. mn. prilozi, g. mn. priloga - ono to se pri lae ili je priloeno emu; dodatak emu; doprinos, poklon, dar, darovanje;

prihvata i radi; vrijedan, marljiv; skro man, ponizan, priljeno/priljeno pril. - na priljean nain, s priljenou; vrijedno, marljivo; skromno, ponizno, priljenost/prfljenost im. . r., g. jd. priljenosti/priljenosti, instr. jd. prilje no scu!priljeno scu i priljenosti/prilje nosti - osobina priljenih; vrednoa, marljivost; skromnost, poniznost, priljuban/priljuban prid., odr. v. priIjubnUpnljubnl - sklon priljubljivanju, pripijanju, pribijanju uza ta; umiljat, priljubiti (se) gl. svr., prez. priljubim, trp. prid. priljubljen - stisnuti, stijesniti, pripiti, pribiti (se) uz koga/ta; pri kloniti, umiljavati se kome/emu; drati se, slijediti koga/ta. priljubljen prid., odr. v. priljubljeni pripijen, stijenjen, sljubljen; spojen, sastavljen, prikovan, priljubljeno pril. - na nain priljubljenosti; pripijeno, stisnuto; privreno, sa stavljeno, spojeno, prikovano; umiljato, mazno. priljubljenost im. . r., g. jd. priljubljenosti, instr. jd. priljubljenosu!prilju bljeno ti - stanje onoga to je priljublje no, pripijenost; stijenjenost, prikovanost. priljubljivanje gl. im. s. r. od priljublji vati. priljubljivati gl. nesvr., prez. priljublju jem - stiskati, stjenjavati, pripijati, pribijati (se) uz koga/ta; priklanjati, umiljavati se kome; drati se, slijediti koga/ta. prim im. m. r. (lat.), g. jd. prima, n. mn. prim ovi - prvi; mu. instrument prilago en za prvi, vodei glas. prim a im. . r. (lat.), g. jd. prim e - prva; naziv razliitih proizvoda sa ciljem isti canja njihovog kvaliteta, prim a pril. (lat.) - odlino, najbolje, prim abalerina im. . r. (tal.), g. mn. primablerina - titula balerina, prva baleri na u pozoritu, prim abalerinm /prim abalerm in prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na prima balerinu, koji joj pripada.

svijetu filmske, pozorine i muzike umjetnosti; prva dama; glumica koja glumi glavne uloge; operska pjevaica koja dobija glavne uloge, prim aknuti (se) gl. svr., prez. prim a knem (se), trp. prid. primaknut - mica njem, pomjeranjem naprijed pribliiti (se); doi blie, primai (se); prenes. pribliiti se kome, postati bliskiji s kim, zbliiti se. prim alac im. m. r., g. jd. prim aoca, n. mn. prim aoci, g. mn. prim alaca - pri matelj, onaj koji ta prima; onaj koji je zaduen za primanje, prim alja im. . r., g. jd. prim alje, n. mn. prim alje, g. mn. prim alja - baba, babi ca, med. sestra ili ljekarka koja se bavi porodiljstvom, posreduje pri porodima, poraa ene, doekuje, prima na svijet novoroenu djecu, prim am iti gl. svr., prez. primamim - na mamiti, domamiti; primamljivou za luditi, zavesti, omamiti, zanijeti, prim am ljen prid., odr. v. prim am ljenl namamljen, domamljen; primamljivou zaluen, zaveden, omamljen, zane sen. prim am ljeno pril. - namamljeno, doma mljeno; primamlj i vou zavedeno, omaljeno, zaneseno, prim am ljenost im. . r., g. jd. prim amljenosti, instr. jd. prim amlj enoulprimamljenosti - stanje onoga ko je pri mamljen; zavedenost, zanesenost, omamljenost. prim am ljiv prid., odr. v. prim am ljivi koji se moe primamiti, domamiti; za vodljiv, omamljiv; koji ima sposobno st da zanosi, zanosan, prim am ljiva im. m. r., g. jd. prima4 m ljivaa , v. jd. primamljivau, g. mn. prim amljiva - onaj koji primamljuje, koji se bavi primamljivanjem; zavo dnik. prim am ljivaev prid. odr. v. - koji pri pada primamljivau; zavodnikov.

primamljivaica

862
prim icati (se) gl. nesvr., prez. primiem

863
lom mirisa osjetiti miris ega; namiri sati; omirisati, prim iriti (se) gl. svr., prez. primirim (se), trp. prid. primiren - neko vrijeme biti miran; postati miran, umiriti se, smiriti se. prim irje/prim irje im. s. r., g. jd. p ri mirja/primirja, n. mn. prim irja/prim i rja, g. mn. primirja!primirja - dogovo reni mir meu zavaenim, zaraenim stranama; dogovoreni period kad se ne ratuje meu zavaenim, sukobljenim stranama potaknut ime od interesa za obje strane, prim isao im. . r., g. jd. primisli, instr. jd. primilju!primisli - misao koja se ne iskazuje, tajna skrivena misao, prim itak im. m. r., g. jd. primitka, n. mn. prim ici, g. mn. pimitaka, dat.-instr.-lok. mn. primicima - ono to je primljeno; dobitak. prim iti gl. svr., prez. primim, trp. prid. primljen - prihvatiti; uzeti, preuzeti; do biti. prim itiva im. . r. (lat.) - naiva; jedno stavnost; prostota, prim itivac im. m. r. (lat.), g. jd. p r i mitivca, n. mn. prim itivci, g. mn. prim itivaca, dat.-instr.-lok. mn. prim itivcima - prostak, neobrazovan, nekultivisan, grub ovjek; onaj koji nema fine, kultivisane manire, prim itivan prid. (lat.), odr. prim itivni jednostavan, prost; prostaki; zastario, prim itivno pril. (lat.) - prosto, jednostav no; na primitivan nain, prostaki; za starjelo. prim itivnost im. . r. (lat.), g. jd. primitivnosti, instr. jd. primitivnou/primitivnosti - stanje i obiljeje onoga ko je primitivan, prim jeivanje gl. im. s. r. od primjei vati. prim jeivati gl. nesvr., prez. prim jeu jem - opaati, uoavati, zapaati; stav ljati primjedbe, oprezno kritikovati, prim jedba/prim jedba im. . r., g. jd. prim jedbe/prim jedbe, n. mn. primjedbe! prim jedbe, g. mn. prim jedaba!prim jed b i i prim jedaba/prim jedbi - opaska, napomena; izreen, iskazan obino ne gativan stav o kome/emu; komentar; uputstvo, uputa.

primjerenost

primamljivaica im. . r., g. jd. primamljivaice, n. mn. primamljivaice ona koja se bavi primamljivanjem, za voenjem, zavodnica,

prim jedbica/prim jedbica im. . r., em.

primamljivaicin/primamljivaicln
prid. odr. v. - koji pripada primamljivaici. primamljivanje gl. im. s. r. od primam ljivati. primamljivati gl. nesvr., prez. primam ljujem - baviti se primamljivanjem; ma miti da pride blie, namamljivati; domamljivati, zavoditi primamljivou. primanje gl. im. s. r. od p rim ati. primaran prid. (lat.), odr. v. primarni prvi, koji je na prvom mjestu, primarijus im. m. r. (lat.), g. jd. prima rijusa - ljekarska titular, prvi, glavni lijenik. primarno pril. (lat.) - na prvom mjestu; prije svega, najprvo, primarnost im. . r. (lat.), g. jd. primrnosti, instr. jd. primrnou!primarnosti - osobina onoga to je primamo, prima im. m. r. (nlat.), g. jd. primasa , n. mn. primasi, g. mn. primasa - mu., prvi violinist ciganske mu. kapele; onaj koji svira uz prim. primat im. m. r. (lat.), g. jd primata , g. mn. primata - prvenstvo; prvenstveno pravo, prednost, preimustvo; rekord, primatelj im. m. r. - primalac, primateljica im. . r., g. jd. primateljice primateljka, ena koja doekuje, prima, primateljicin/primateljiin prid. odr. v. - koji pripada primateljici, primateljkin. primateljka im. . r., dat.-lok. jd. prim a teljici, g. mn. primateljici - ona koja koga/ta prima; ona koja doekuje na prijemima, primateljica, primateljklh/primateljkin prid. odr. v. koji pripada primateljka primateljicin. primati gl. nesvr., prez. primam - dobi vati, ostvariti primanje, plau, primaviolina im. . r. (tal.) - prva violi na; onaj ko svira na tom instrumentu, primetak im. m. r., g. jd. primetka , n. mn. primeci, g. mn. primetaka, dat.instr.-lok. mn. prime cima - ono to se primee emu, dodaje; ono to je primetnuto, dodatak, primicanje gl. im. s. r. od primicati (se).

- dolaziti blie, pribliavati (se) po mjeranjem, micanjem; prenes. postajati bliskiji, zbliavati se s kim. prim ijeen prid., odr. v. prim ijeeni koji je uoen, vien, opaen, zapaen; prenes. napomenut; zapaen, prim ijeenost im. . r., g. jd. prim ijeenosti, instr. jd. prim ijeenou/primijeenosti - obiljeje, svojstvo pri mijeenog; uoljivost, zapaenost. prim ijeniti gl. svr., prez. prim ijenim , trp. prid. prim ijenjen - upotrijebiti, iskoristiti; dati u iru upotrebu, proi riti; ostvariti u praksi, prim ijesiti gl. svr., prerz. prim ijesim, trp. prid. primijeen - primijeati, prim ijean prid., odr. v. prim ijeani - do dat, umijean u smjesu, prim ijeano pril. - dodavanjem pomije ano, izmijeano; dodato mijeajui, prim ijeanost im. . r., g. jd. prim ijeanosti , instr. jd. prim ijeanou/primijeanosti - svojstvo onoga to je primije ano. prim ijeati gl. svr., prez. prim ijeam , trp. prid. prim ijean - dodati ta u smjesu; mijeajui malo dodati, prim ijeen prid., odr. v. prim ijeeni dodat u smjesu, umijeen dodavanjem, prim ijetan prid., odr. v. prim ijetni - koji se moe primijetiti, prim ijetiti gl. svr., prez. prim ijetim , trp. prid. prim ijeen - uoiti, vidjeti, opa ziti, zapaziti; prenes. napomenuti; stavi ti primjedbu; iznijeti zapaanje, prim ipara im. . r. (lat.), g. jd. prim i para, n. mn. prim ipare, g. mn. prim ipa ra - onaj koji prima novac, prim iren prid., odr. v. prim ireni - nakon uznemirenosti umiren, smiren, koji je u stanju privremenog mirovanja, prim ireno pril. - privremeno umireno, na primiren nain, smireno, prim irenost im. . r., g. jd. prim irenosti, instr. jd. primirenou!primirenosti sta-nje onoga k o je primiren, prim irenje gl. im. s. r. od primiriti (se), prim iris im. m. r., g. jd. prim irisa, g. mn. prim irisa - nejasan miris; miris, mirisanje. prim irisati gl. svr., prez. primiriem , trp. prid. primirisan/primirisaan - u-

- mala primjedba, sitna opaska, neznat no zamjerka; malo uputstvo, prim jena/prim jena im. . r., g. jd. p ri mjene/primjene, n. mn. primjene!pri mjene, g. mn. primjena!primjena - upo treba, koritenje u praksi, primjenji vanje; rasprostranjenost, rairenost upo trebe kakvog izuma, prim jenljiv prid., odr. v. prim jenljivi primjenjiv, prim jenljivo pril. - primjenjivo, prim jenljivost im. . r., g. jd. prim jenlji vosti, instr. jd. prim jenljiv ouiprimjen ljivosti - primjenjivost, prim jenjiv prid., odr. v. prim jenjivi - pri mjenljiv, koji se moe primijeniti, upo trijebiti, iskoristiti, upotrebljiv u praksi, iskoristiv; koji ima iru mogunost upotrebe. prim jenjivati gl. nesvr., prez. prim je njujem, trp. prid. prim jenjivan - upotre bljavati; praktikovati, iskoritavati u praksi kakav teoretski izum; sluiti se ime; biti rasprostranjen u upotrebu prim jenjivo pril. - primjenljivo, upotreb ljivo; praktino, korisno u upotrebi; ra sprostranjeno u upotrebi; na primjenjiv nain. prim jenjivost im. . r., g. jd. prim jenji vosti, instr. jd. prim jenjivou/prim jenjivosti - primjenljivost, stanje onoga to je primjenljivo; upotrebna vrijed nost ega. prim jer im. m. r., g. jd. prim jera, g. mn. prim jera - uzor, ono to slui kao uzor; primjerak, uzorak, prim jerak im. m. r., g. jd. primjerka, n. mn. prim jerci, g. mn. prim jeraka, dat.instr.-lok. mn. prim jercim a - jedinka, jedan od vie istih predmeta ili ega drugog; uzorak, ogledni primjer; pri mjer. prim jeran prid, odr. v. prim jerni - koji slui za primjer; dobar, prim jeren prid., odr. v. prim jereni odgovarajui, koji odgovara, koji je prilagoen emu. prim jereno pril. - na primjeren nain, prim jerenost im. . r., g. jd. prim jereno sti, instr. jd. prim jerenou/prim jerenosti - stanje onoga to je primjereno; prilagoenost kome/emu.

primjerice

864
prim opredaja - vojn. primanje jedne i

865 primorkinja/primorkinja im. . r , g. jd.

primrkinje/primorkinje - primorka, primorski/primorski prid. odr. v. - koji se odnosi naj}pqiorje. primus ifh. m. r. (lat.), g. jd. primusa najbolji, prvi po kvalitetu, prvak, prinadlean prid., odr. v. prinadlezni koji je zaduen, odgovoran, nadlean za neku oblast, koji je u ijoj prinadlenosti. prinadleati gl. nesvr., prez. prindlezim - imati zaduenje, odgovornost u nekoj oblasti ega; biti u ijoj nadle nosti; imati nadlenost nad kim/im, nadgledati, kontrolisati, prinadlenost im. . r., g. jd. prinddleionsti, prinadleznosu!prinadlenost ovlast, odgovornost onoga ko je nadle an, koji je po zakonu zaduen da vodi brigu o neemu, princ im. m. r. (fr.), v. jd. prine, n. mn. prinevi - titula u kraljevskoj porodici; kraljev, carev sin, kraljevi, carevi; prestolonasljednik; est lik u bajkama; prenes. lijep i bogat momak; krhak, njean mladi; ljepotan, princeza im. . r. (fr.), v. jd. princezo titula u kraljevskoj porodici; kraljeva, careva ki, kraljevna, carevina; prestolonasljednica; est lik u bajkama; prenes. lijepa, njena i bogata djevojka; djevojka koja ima sve to poeli; ljepo tica. princezin/princezm prid. odr. v. (fr.) koji pripada princezi, princip im. m. r. (lat.), g. jd. principa, n. mn. principi, g. mn. principa - naelo, osnovno pravilo; osnova, temelj, po dloga; osnovno uenje, temeljna misao; izvor saznanja; naelo po kojem se ivi, radi. principal im. m. r. (lat.), g. jd. principla - onaj koji je gdje glavni, koji je za duen za ostale, poglavar, upravitelj, naelnik, direktor, principijelan prid. (lat.), odr. v. principi jelni - naelan; dosljedan; koji ima principe; koji slijedi principe, principijelnost im. . r. (lat ), g. jd. principijelnosti, instr. jd. principijelnosulprincipijelnosti - osobina onih koji su principijelni, dosljednost, ustrajnost.

printati
prinev prid. odr. v. (fr.) - koji pripada

prim jerice/prim jerice pril. - naprimjer, prim jeriti gl. svr., prez. prim jerim - pri

mijeniti odgovarajuu mjeru; odrediti ta prema emu drugom, uiniti ta odgovarajuim emu drugom, prim jerno pril. - na primjeran nain, prim jer nost im. . r., g. jd. prim jem osti, instr. jd. prim jernou/prim jernosti stanje onoga to je primjerno, prim jesa/prim jesa im. . r., g. jd. p ri m jese/primjese - smjesa nastala mjea vinom ega. prim jesak/prim jesak im. m. r., g. jd. prim jeka/prim jeka , n. mn. prim jescil prim jesci , g. mn. prim jesaka/prim jesaka, dat. -instr.-lok. mn. primjescima! prim jescima - dodatak smjesi, ono to se primjeava tokom mijeanja, prim jetan/prim jetan i prim ijetan prid., odr. v. primjetni!primjetni i prim ijetili koji se moe primijetiti, uoljiv, vidljiv; znatan. prim jetljiv prid., odr. v. prim jetljivi koji se la(h)ko primjeuje, primjetan; uoljiv, vidljiv, prim jetljivost im. . r., g. jd. prim jetljivosti, instr. jd. prim jetljiv oulprimjetIjivosti - osobina onoga to je primjetljivo.
pri'mj etnost/prim j etnost/prim j etnos t im. . r., g. jd. prim jetno stil prim jetno ti!primjetno ti, instr. jd. prim jetno stil prim jetno ti!primjetno ti i prim jetnosulprimjetno scu!primjetno scu - osobi

na onoga to je primjetno,
prim jeavan prid., odr. v. prim jeavani -

koji je dodavan mjeavini,

prim jesa vanje gl. im. s. r. od primjea

vati.
prim jeavati gl. nesvr., prez. prim jeavam - initi primjeavanja; dodavati

mijeajui,
prim jeivanje gl. im. s. r. od primjei

vati.
prim jeivati gl. nesvr., prez. prim jeu jem , trp. prid. prim jeivan - uoavati

ta osjetilima, osobito ulom vida i slu ha, uoavati, zapaati; stavljati primjed be, kritikovati. prim ljen prid., odr. v. prim ljeni - prihva en; uzet. prim opredaja im. . r., g. jd. prim opre daje, n. mn. prim opredaje, g. mn.

predavanje druge dunosti; poravnanje preuzetih i uraenih obaveza prije pre uzimanja nove dunosti.; ekonom, pi smeno ili usmeno izvjetavanje o pre uzetoj robi i zaraenom novcu na kraju nekog obraunskog perioda, prim opredajnik im. m. r., g. jd. primopredajnika, n. mn. prim opredajnik, g. mn. p rim o p red a jn ik , dat.-instr.-lok. mn. prim opredajnicima - stroj, aparat koji je osposobljen i za primanje i za odailjanje ega (talasa, zvuka, govora), prim orac/prim orac im. m. r, g. jd. pim or ea!primorca , n. mn. pimdrci/primrci, g. mn. pim or dea!pr imordea, dat.-instr.-lok. mn. pim orcim a/prim or cima - stanovnik primorja; pomorac, prim oran prid., odr. v. prim orani - koji je bio pod prisilom, prisiljen, natjeran da ta ini mimo svoje volje, prim orati gl. svr., prez. prim oram - pri siliti, nagnati, natjerati prisilom, prim ora vanje gl. im. s. r. od primorava ti. prim oravati gl. nesvr., prez. prim ora vam, trp. prid. prim oravan - initi primoravanje koga na ta; prisiljavati, nagoniti, initi da neko ta radi pod prisilom. prim orica/prim orica im. . r., em. mala primorka, primorkinja, prim ordijal im. m. r. (nlat.), g. jd. primordijala - onaj koji je primordijalan, prvobitan, praiskonski, najstariji, prim ordijalan prid. (nlat.), odr. v. p ri m ordijalni - prvobitan, praiskonski, na jstariji; koji je u osnovi, u biti. prim ordijalitet im. m. r. (nlat.), g. jd. prim ordijaliteta - osobina onoga to je primordijalno; prvobitnost, prapoetak; temelj, osnova, osnovanost, bitnost, bit ega. prim orje/prim orje im. s. r., g. jd. primdrjalprimorja, n. mn. prim rja/primorja, g. mn. prim rja!prim orja - mor ska obala, zemljite uz more; oblast uz more s posebnom primorskom klimom, prim orka/prim orka im. . r., dat.-lok. jd. prim orci/prim orci, g. mn. prim orkil prim orki - stanovnica primorja, primor kinja.

princu.
prinevski pril. (fr.) - kao prinevi, na

nain prineva,
prinijeti gl. svr., prez. prinesem/prinesem, trp. prid. prinijet/prinesen - pri

bliiti, donijeti blie, nosei prima knuti; predati, poklonoti obrednu rtvu, rvovati. prinos/prinos im. m. r., g. jd. prinosa! prinosa - ono to se prinosi; prihod, doprinos; prinoenje, prinos im. m. r., g. jd. prinosa - urod, ljetina; prinoenje, prinosak im. m. r., g. jd. prinoska, n. mn. prinosci, g. mn. prinosaka, em. prvosneseno jaje mlade kokoke, donosak; prinos, prinosan prid., odr. v. prinosni - koji se odnosi na prinose; koji donosi velike prinose, rodan; unosan, prinosan prid., odr. v. prinosni - koji je pri nosu, koji se odnosi na prinosje. prinosilac im. m. r., g. jd. prindsioca, n. mn. prindsioci, g. mn. prinosilaca, dat.instr.-lok. mn. prinosiocima - prinositelj, onaj koji prinosi, koji ta nosei pribliava, donositelj, donosilac; daro valac obredne rtve, prinosje/prinosje im. s. r., g. jd. prinosja/prindsja - korijen nosa, mjesto pri korijenu nosa. prinositelj im. m. r., g. jd. prinositelja prinosilac. prinositi gl. nesvr., prez. prinosim, trp. prid. prinoen - pribliavati ta kome/ emu nosei, donositi blie, nosei pri micati; darovati rtvu, rtvovati, prinosnost im. . r., g. jd. prinosnosti, instr. jd. prinosnoulprinosnosti - oso bina onoga to je prinosno. prinoenje gl. im. s. r. od prinositi, print im. m. r. (engl.), g. jd. printa strojno umnoavanje, preslik, kopira nje, printanje. printanje gl. im. s. r. (engl.), g. jd. printanja - preslikavanje, kopiranje onoga to je na ekranu kompjuterskog moni tora pomou tampaa, printera. printati gl. nesvr. (engl.), prez. printam, trp. prid. printan - obavljati printanje, preslikavati, kopirati printerom ono to je na ekranu kompjuterskog monitora;

printer

866
iznova pomalo njukati, njuhom mirisa ti, njukati; prenes. uhoditi, prisluki vati. priobalni prid. odr. v. - koji se odnosi na priobalje, koji mu pripada, koji vodi porijeklo iz priobalja, priobalje im. s. r., g. jd. priobalja - uzak pojas kopna uz rijeku, more, jezero; obalni pojas uz vodenu povrinu, priobuti se gl. svr., prez. prlobujem se, trp. prid. priobuven - malo se bolje, ja e, toplije obuti, priodjenuti (se) gl. svr., prez. priddje nem (se), trp. prid. priodjeniit/priodjeven - malo se bolje, toplije odjenuti, priodjeti (se), priodjesti (se) gl. svr., prez. priddjenem (se )- priodjenuti, priodjeti. priodjeti (se) gl. svr., prez. priddjenem (se) - priodjenuti, priodjesti (se), priokupiti gl. svr., prez. pridkupim - sve okolo okupiti ispred koga/ega; priku piti, s(a)kupiti ispred, priokupljen prid., odr. v. pridkupljeni prikupljen ispred, okolo s(a)kupljen na jedno mjesto, prionljiv prid., odr. v. pridnljivi - sklon prianjanju; koji lahko prione uza ta, koji se priljepljuje, prihvata, prima, prionuti gl. svr., prez. prlonem - jedno stavno se zakaiti, prihvatiti, prilijepiti za ta; prihvatiti se rga, vrijedno raditi, priopavanje/priopivanje gl. im. s. r. od priopavati/priopivati, priopavati/priopivati gl. nesvr., prez. priopavam!priopujem, trp. prid. priopavan/priopivan - prioptavati, jav no izricati, (iz)davati, objavljivati pri openja; saopavati/saoptavati, priopen prid., odr. v. priopen i - priopten, javno obznanjen, objavljen, iska zan; saopen/saopten. priopenje gl. im. s. r. od priopiti, priopenost im. . r., g. jd. prlopenosti, instr. jd. prlopenou!prlopenosti prioptenost, saoptenost, oglaenost, obj av ljenost, priopiti gl. svr., prez. priopim , trp. prid. priopen - prioptiti, saoptiti, sa opiti, neposredno (iz)dati priopenje, javno (iz)rei, iskazati, obznaniti, obja viti priopenje.
prioptavanje gl. im. s. r. od priopta

867

pripasti

kopirajui umnoavati pomou tampa a. printer im. m. r. (engl.), g. jd. prim era, n. mn. p rim eri , g. mn. prim era - stroj za printanje, tampa, prinova im. . r., g. jd. prinove , n. mn. prinove, g. mn. prinova - novoroeno dijete, novoroene; novo marvine; novi okot; nova stvar; novi ljudi; nove rijei; novost, novena. prinoviti gl. svr., prez. prinovim, trp. prid. prlnovljen - dobiti prinovu; obno viti; dokupiti ta novo. ponoviti; poja ati osnaiti ime novim, prinovom, prinuda im. . r., g. jd. prinude , n. mn. prinude, g. mn. prinuda - upotreba sile, prisila; ono to se ini mimo ije volje; prisiljavanje, prinuavanje, nagonjenje. prinudan/prinudan/prinudan prid., odr. v. prinudni!prinudni!prinudni - koji se odnosi na prinudu; koji je nastao mimo volje prinudom, pod moranje; koji se postie prinudom, primoravanjem; pri silan. prinuditi gl. svr., prez. prinudim, trp. prid. prinuen - silom nagnati, natjerati, prisiliti, primorati da se ini ta mimo volje. prinudno/pri'nudno/prinudno pril. - na prinudan nain, prisilno, silom; pod pri nudom. prinudnost/prinudnost/prm udnost im. . r., g. jd. prlnudnosti/prinudnosti/prinudnosti, instr. jd. prinudnou/prlnudnou/prinudnou i prinudnostUprlnudnosti/prinudnosti - stanje onoga to je nastalo prinudom, to je prinudno, prinuavanje gl. im. s. r. od prinuavati. prinuavati gl. nesvr. i uest., prez. priniiavam, trp. prid. prinuavan prinuivati, vriti prisiljavanje, primoravanje, natjerivanje da se ta ini pod prinudom, prisilom, pod moranje; pri siljavati, primoravati, silom, prinudom natjerivati, nagoniti da se ini ta mimo volje. prin u ivin je gl. im. s. r. od prinuivati. prinuivati gl. nesvr., prez. prinuujem, trp. prid. prinuivan - prinuavati. prinjukivanje gl. im. s. r. od prinjukivati. prinjukivati gl. nesvr. i uest., prez. prinjukujem, trp. prid. prinjiikivan -

vati.
prioptavati gl. nesvr. i uest., prez. pridptavam , trp. prid. prloptavdn -

pripadnitvo zb. im. s. r., g. jd. prlpadnitvalpripadnistva - svojstvo onih ko

ji kome/emu pripadaju, pripadnost,

pripadnost im. . r., g. jd. pripadnosti, instr. jd. pripadnou!pripadnosti - sta

priopavati,
priopten prid., odr. v. prlopteni - pri

nje onoga koji kome/emu pripada,

pripajanje gl. im. s. r. od pripajati, pripajati (se) gl. nesvr., prez. pripajam (se) - obavljati pripajanje; pridruivati

open.
prioptenost im. . r., g. jd. prloptenosti, instr. jd. prloptenou/prloptenosti - priopenost. prioptenje gl. im. s. r. od prioptiti. prioptiti gl. svr., prez. prloptim - pri

(se); spajati; priljubljivati (se) uza ta.

pripaliti gl. svr., prez. pripalim , trp. prid. prlpaljen - upaliti, zapaliti prino-

opiti.
pribrati gl. svr., prez. prlorem , trp. prid. prioran - preorati, prilikom oranja za

hvatiti malo i tue oranice; dovriti ora nje. prioravanje gl. im. s. r. od prioravati. priora vati gl. nesvr., prez. p rio r av am, trp. prid. prioravan - preoravati, orui zalaziti u tuu oranicu; prelaziti preko mee. prioritet im. m. r. (nlat.), g. jd. prioriteta, n. mn. prioriteti, g. mn. prioriteta pravo prvenstva, prednost, preimu stvo. prioritetni prid. odr. v. (nlat.) - koji je s pravom prvenstva, koji ima prednost, preimustvo, prioinuti gl. svr., prez. prlosinem, trp. prid. prioinut - podobro oinuti, malo (vie) oinuti; usput malo oinuti, priotriti gl. svr., prez. prlotrim , trp. prid. priotren - malo (vie) naotriti, priotkriti se gl. svr., prez. prlotkrijem se, trp. prid. priotkrlven - malo se (vie) otkriti. pripadanje gl. im. s. r. od pripadati, pripadati gl. svr., prez. pripadam - biti ije pravo; biti lan kakve zajednice, pripadni prid. odr. v. - koji kome/emu pripada; koji kome/emu odgovara, odgovarajui, pripadnica im. . r., g. jd. pripadnice! pripadnice - ena pripadnik koga/ega, lanica kakve zajednice, sljedbenica kakve ideologije, pripadnik im. m. r., g. jd. pripadnika, n, mn. pripadnici, g. mn. pripadnika onaj koji kome/emu pripada; onaj na koga drugi na temelju njegove pripa dnosti imaju pravo; lan kakvog udru enja; sljedbenik ega.

sei emu vatru ili primiui ono to treba zapaliti onome to gori. pripaljenost im. . r., g. jd. prlpaljenosti, instr. jd. prlpaljenou/prlpaljenosti stanje i osobina onoga to je pripaljeno, upaljenost, zapaljenost. pripaljivanje gl. im. s. r. od pripaljivati, pripaljivati gl. nesvr., prez. pripaljujem , trp. prid. pripaljivan - initi pripaljiva nje, paliti ta prinosei mu vatru, pripam titi gl. svr., prez. prlpam tim , trp. prid. prlpamen - dobro upamtiti, za pamtiti, ne zaboraviti, drati u pame nju. pripariti gl. svr., prez. prlparim - malo pariti, zagrijati parei uz ta toplo; malo izloiti parenju, pripasa im. m. r., g. jd. pripasa, n. mn. pripasi, g. mn. pripasa - po jas, opasa, kai; ono za to se pripasuje. pripasaa im. . r., g. jd. pripasae, n. mn. pripasae, g. mn. pripasaa - dio odjee koji se pripasuje, pregaa, kecelja. pripasati gl. svr., prez. prlpaem , trp. prid. pripasan - opasati, staviti, zave zati, omotati oko pasa; privrstiti pri pojasu. pripasavanje gl. im. s. r. od pripasavati. pripasavati gl. nesvr., prez. pripasujem - pripasivati, vezivati oko struka, pasa, opasivati; privravati uz pojas, pripasivanje gl. im. s. r. od pripasivati. pripasivati gl. nesvr., prez. pripasujem pripasavati. pripasnl/pripasnl prid. odr. v. - koji slui za pripasivanje. pripasti gl. svr., prez. pripadnem - biti dodijeljen kome/emu; postati ijim vlasnitvom.

pripaa
pripaa im. . r. - onaj dio stoke koji se

868
pripinjati gl. nesvr., prez. pripinjem pripjev im. m. r., g. jd. pripjeva, g. mn. pripjeva - ono to se dodaje pjesmi, ref

869

pripovjedaica
pripojiti gl. svr., prez. pripojim - spojiti,

othrani za kune potrebe a ne za pro daju; dodatna paa, paa. pripaaj im. m. r., g. jd. pripaaja , g. mn. pripaaja - pripanjak, pripanjaa. pripanjaa im. . r., g. mn. pripanjaa - pripaaj, pripanjak. pripanjak im. m. r., g. jd. pripanjaka, n. mn. pripanjaci , g. mn. pripanjaka , dat.-instr.-lok. mn. pripanjacima - ko ni pojas za pripasivanje, pripaaj, pri panjaa. pripaziti gl. svr., prez. pripazim , trp. prid. pripazen - priuvati, uvati ta pa zei na to. pripei/pripeknuti gl. svr., prez. pripeelpripee i pripekne - poeti jako grijati, jako upei, prigrijati; ugrijati, upei; jo malo ispei, pripeka im. . r., dat. jd. pripei , g. mn. pripeka - vrelina, jaka sunana ega. priperak im. m. r., g. jd. priperka , n. mn. priperci , g. mn. priperaka, dat. instr.lok. mn. pripercim a - boni izdanak, listi u sruku cvijeta, zaperak, pripeti gl. svr., prez. pripnem , trp. prid. pripet - privezati za kolac poboden u zemlju; privezati uza ta; prikaiti, zakaiti; malo vie popeti, podii, pripetljati gl. svr., prez. pripetljam , trp. prid. pripetljan - zavezati nekako, sve zati petljajui; prenes. pridodati ta. pripijati (se) gl. nesvr., prez. pripijam (se) - privijati, priljubljivati, priljeplji vati (se) uza ta. pripijen prid., odr. v. pripijeni - privijen, priljubljen, prilijepljen uz koga ili uza ta; previe stijenjen, pripijeno pril. - na pripijen nain, prilju bljeno, prilijepljeno, stijenjeno. pripijenost im. . r., g. jd. pripijenosti, instr. jd. pripij enoulpripijenosti - sta nje onoga to je pripijeno, pripijevati gl. nesvr., prez. pripijevam pripomagati svojim pjevanjem; dodava ti svoju pjesmu, pripijevka im. . r., dat. jd. pripijevci , g. mn. pripijevka - ono to se pripijeva, dio pjesme koje se ponavlja, refren, pripfljiti gl. svr., prez. pripiljim - pri onuti, vrsto prisloniti, pritisnuti uza ta. pripinjanje gl. im. s. r. od pripinjati.

initi pripinjanje, povremeno vezivati (npr. konje ili krave) uza ta. pripis im. m. r. - up. pripisak. pripisak/pripisak im. m. r., g. jd. pripiska/pripiska , n. mn. pripiscilpripisci, g. mn. pripisaka/pripisaka - ono to je na knadno pripisano, dopisano; pripis, pri pisivanje. pripisati gl. svr., prez. pripiem - dopi sati, dodati piui; smatrati ta ijim; ubrojiti u ta; prenes. pridodati kome ta, obino loe, to on nije uinio, to mu ne pripada, pripisivanje gl. im. s. r. od pripisivati, pripisivati gl. nesvr., prez. pripisujem obavljati pripisivanje, dodavati, dopi sivati; ubrajati u ta prema nekim oso binama; smatrati da ko ima kakve oso bine; prenes. pridodavati kome ta (obi no loe) to on ne posjeduje, pripiti gl. svr., prez. pripijem , trp. prid. pripit - neto malo popiti, popiti u ije zdravlje. pripiti se gl. svr., prez. pripijem se, trp. prid. pripijen - priljubiti se, priviti se uz koga ili uza ta. pripit prid., odr. v. prip iti - koji je malo popio, malo pijan, koji nije sasvim tri jezan. pripitom iti (se) gl. svr., prez. pripito mim (se), trp. prid. pripitom ljen - uini ti pitomim, ukrotiti; prenes. stei kod koga povjerenje, pridobiti koga svojim ponaanjem; postati pitom, ukroen; postati krotak, miran, pitom, pripitom ljavanje gl. im. s. r. od pripito mljavati. pripitom ljavati gl. nesvr., prez. pripitdmljavam - initi da ta bude pitomo, krotiti, ukroavati; prenes. osvajati, pri dobijan koga, initi ga krotkim, pripltost im. . r., g. jd. pripitosti, instr. jd. pripitou/pripitosti - stanje onog ko je pripit, lagano pijanstvo, pripitom ljen prid., odr. v. pripitom ljeni koji je postao pitom, ukroen; prenes. koji je postao krotak, koji je pridobijen, osvojen lijepim postupcima, pripitom ljenost im. . r., g. jd. pripitomljenosti, instr. jd. pripitom ljenoul pripitom lj enosti - stanje i osobina ono ga ko je pripitomljen.

ren.
pripjevak/pripjevak im. m. r., g. jd. p r i p j evka!pripj evka, n. mn. pripjev ci!pri pjev ci, g. mn. pripjevakalpripjevaka,

em. - mali pripjev, refreni.

pripjevati gl. svr., prez. pripjevam -

pjevati za kim, dodavati uz njegovu pjesmu. priplod im. m. r., g. jd. priploda - ono to je prispjelo oplodnjom, ob. mlada stoka; in priplodi vanj a. priplodak im. m. r., g. jd. priplotka, n. mn. p rip lo d , g. mn. priplodaka, dat.instr.-lok. mn. priplocim a - priplod; mali priplod, priplodan prid, odr. v. priplodni - koji se moe moe priploditi, namnoiti priploivanjem; koji ja za priplod, priploditi se gl. svr., prez. prip lo d i se namnoiti se priplodom, prirasti priploivanjem. priploavanje gl. im. s. r. od priploavati. priploavati (se) gl. nesvr., prez. pripldava (se) - umnoavati priplodom, priploivanjem. priploivanje gl. im. s. r. od priploivati. priploivati (se) gl. nesvr., prez. priplduje se - razmnoavati (se) priploiva njem, prirastati, priploavati. pripljeskati gl. svr., prez. pripljeskam dlanom pripomoi da se rastanji, rasta njiti pljeskanjem. pripljototi gl. svr., prez. pripljdtim malo spljotiti, pripodii/pripdigntiti se gl. svr., prez. pripddignem se - malo se podignuti; prenes. malo se oporaviti nakon bolesti, pripogledati gl. svr., prez. pripdgledam - malo pogledati; uzgredno obratiti pa nju na ta, pogledati, pripoj im. m. r., g. jd. pripoja, g. mn. pripdja - priljubljivanje; spajanje, pri pajanje; opojnost. pripojasnica im. . r. - ob. u mn., fie klija, pojas s patronama. pripojavati (se) gl. nesvr., prez. pripdjavam (se) - pokuavati ta pripojiti, spajati.

sastaviti, svezati; priljubiti, tijesno spo jiti, pribiti, pripom aganje gl. im. s. r. od pripoma gati. pripom agati gl. nesvr., prez. pripdm alem - pomalo pomagati; s vremena na vrijeme pomagati, pripom enuti gl. svr., prez. pripdmenem - napomenuti da se ne zaboravi, pod sjetiti napomenom, pripom o im. . r., g. jd. pipom oi, instr. jd. pripom oufpripomoi - nedovoljna, manja pomo, potpora, pripom oi gl. svr., prez. pripdmognem davati, pruati malu pomo, biti kome pri pomoi, malo pomoi, priposlati gl. svr., prez. pripdaljem malo usput, uzgredno poslati; uza ta poslati. pripovijeica im. . r., g. mn. pripovijeica - kratka, mala pripovijetka; priica, pripovijedalac im. m. r., g. jd. pripovijedaoca, v. jd. pripovijedaoe, n. mn. pripovijedaoci, g. mn. pripovijedalaca, dat.-instr.-lok. mn. pripovijedaocam a onaj koji pripovijeda, pripovjeda, pripovijedanje gl. im. s. r. - knji., nain pjesnikog izraavanja; pisanje ili kazi vanje pripovijedi; opirno govorenje ob. o starinama; ispredanje pria, pripovijedati gl. nesvr., prez. pripdvijedam - obavljati pripovijedanje, kazivati ili pisati pripovijedi; govoriti opirno ob. o starinama, pripovijest im. . r., g. j. pripovijesti, instr. jd. pripovijeulpripovijesti, g. mn. pripovijestilpripovijesti - ono to je pripovijeeno, pripovijetka, pria, pripovijetka im. . r., dat. jd. pripo vijetki/pripovijei, g. mn. pripovijeda ka/pripovjedaka - knji, vrsta kraeg proznog djela; zanimljiva pria, pripo vijest. pripovjeda im. m. r., g. jd. pripo vjedaa, g. mn. pripovjedaa - onaj ko ji pripovijeda, narator; pisac pripovijetki. pripovjedaev prid. odr. v. - koji pripada pripovjedau, pripovjedaica im. . r. - ena pripo vjeda.

pripovjedaicin
pripovjedaicin prid. odr. v. - koji se

870
posla, ob. svrenik kakvog fakulteta bez radnog iskustva, pripravniki prid. od. v. - koji se odnosi na pripravnike, koji im pripada, pripravnltvo im. s. r. - sluba, posao pripravnika, pripravno pril. - na pripravan nain, spremno, pripremnjeno. pripravnost im. . r., g. jd. pripravnosti, instr. jd. priprvnou/priprvnosti pripremljenost, spremnost za ta. priprei gl. svr., prez. pripregnem - pripregnuti. pripreivanje gl. im. s. r. od pripreivati. pripreivati gl. nesvr. i uest., prez. pripreujem - s vremena na vrijeme po malo prijetiti, prijetnjom opominjati, upozoravati, priprega im. . r., dat. jd. priprezi - ono to slui za priprezanje; konji koji se dodatno upreu radi pomoi ve upre gnutim. pripregnuti gl. svr., prez. pripregnem dodatno upregnuti jo jedne konje, upregnuti i pripregu. priprema im. . r., g. mn. priprema spremanje, pripremanje; in spremanja, pripremanja, priprema im. m. r., g. jd. priprema, g. mn. priprema - onaj koji priprema, sprema. pripreman prid., odr. v. pripremni spreman, pripremljen, pripremanje gl. im. s. r. od pripremati, pripremati (se) gl. nesvr., prez. pripre mam (se) - spremati (se), obavljati pri premanje, vriti pripreme, pripremiti (se) gl. svr., prez. pripremim (se) - spremiti, zavriti pripremu; oba viti pripremanje; pripraviti, spraviti, pripremljen prid., odr. v. pripremljeni spremljen; pripravljen, pripremljenost im. . r., g. jd. pripre mljenosti, instr. jd. pripremljenou! pripremljenosti - stanje onoga to je ili k o je pripremljen, pripremno pril. - spremno, pripremljeno, priprijeen prid. neodr. v. - malo zaprije en, koji je dobio malu prijetnju. priprijeen5st im. . r., g. jd. priprijeenosti, instr. jd. priprijeenou/priprijeenosti - stanje priprijeenog.
priprijeti gl. svr., prez. priprem - malo

871

prireenost

odnosi na pripovjedaicu, koji joj pri pada pripovjedaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pripovjedae, koji je kao u pripovjedaa, pripovjedaki pril. - na pripovjedaki nain, kao pripovjedai, pripovjediti gl. svr., prez. pripdvjedim , trp. prid. pripdvjeen - ispriati, kazati kao pripovijed.
pripovjednl/pripovjednl/pripovjeni

prid. odr. v. - koji se odnosi na pripo vijed, koji je kao u pripovijedi. priprati gl. svr., prez. priperem/priperem , trp. prid. pripran - malo, ovla oprati. pripraiti gl. svr., prez. pripraim - ma lo popraiti, odozdo praiti, pripraivanje gl. im. s. r. od pripraivati. pripraivati gl. nesvr., prez. pripraujem - obavljati pripraivanje, pomalo odozdo praiti, priprava im. . r., g. mn. priprava - in pripravljanja, pripravljanje, pravljenje; pripremanje, priprema; ono to je pri pravljeno, pripremljeno, spremljeno, pripravak; vojn. eta koja mora biti uvijek spremna za djelovanje, pripravak im. m. r., g. jd. pripravka , n. mn. pripravci , g. mn. pripravaka , dat.instr.-lok. mn. pripravcim a - ono to je pripravljeno, priprava. pripravan prid., odr. v. pripravni - pri premljen, spremljen; spreman, pripraviti gl. svr., prez. pripravim , trp. prid. pripravljen - pripremiti pravlje njem, spraviti; napraviti, pripravlja im. m. r., g. jd. pripravlja, g. mn. pripravlja - onaj koji obavlja pripravljanje, priprema, koji priprema; sprema. pripravljanje gl. im. s. r. od pripravljati, pripravljati (se) gl. nesvr., prez. pripra vljam (se) - obavljati pripravljanje; pri premati, spremati (se), pripravnica im. . r., g. mn. pripravnica - enska osoba pripravnik, ona koja obavlja pripravniki rad. pripravnik im. m. r., g. jd. pripravnika, n. mn. pripravnici, g. mn. pripravnika onaj koji vri pripravniki rad, osoba koja se priprema za obavljanje kakvog

uprijeti, pripomoi upirui, pritvoriti upiranjem; dodati, pripomoi; prenes. doi u stisku, zapasti u tekoe, priprijetiti gl. svr., prez. priprijetim malo zaprijetiti, na neki nain malo prijetei opomenuti. priprost prid., odr. v. p riprosti - koji je niska roda, prilino prost; prostaki; bezazlen; prejednostavan; neobrazovan, neuk; prilino neodgojen, nekulturan, priprosto pril. - na priprost nain; jedno stavno; bezazleno; prilino prosto, pro staki; neuko; prilino necivilizovane, nekulturno, priprostost im. . r., g. jd. priprostosti, instr. jd. priprostou!priprostosti osobina i stanje onoga k o je priprost, pripucati gl. svr., prez. pripucam - malo zapucati, neoekivano poeti pucati, pripucavanje gl. im. s. r. od pripucavati. pripuca vati gl. nesvr. i uest., prez. pripucavam - povremeno pomalo pu cati. pripuckivanje gl. im. s. r. od pripuckivati. pripuckivati gl. nesvr. i uest., prez. pripuckujem - pripucavati, povremeno pomalo pucati, pripuiti gl. svr., prez. pripuim, trp. prid. pripuen - prikopati, skopati; pritegnuti, stegnuti, pripuknuti gl. svr., prez. pripuknem malo puknuti; dijal. prepuknuti, prepu i. pripuniti gl. svr., prez. pripunim - jo malo puniti, dopuniti; dijal. prepuniti, pripust/pripust im. m. r., g. jd. pripusta/ pripusta, g. mn. pripusta!pripusta - pri putanje; putanje enke mujaku radi oplodnje. pripustiti/pripustiti gl. svr., prez. pripustim, trp. prid. priputen - pustiti, dozvoliti kome da se priblii; pro pustiti; prepustiti, pustiti da ta bude due od ega drugog, p op u stljiv prid., odr. v. pripustljivi - koji se da, koji se moe pripustiti, koji je sklon priputanju, pripuiti gl. svr., prez. pripuim - dobiti elju za puenjem; dijal. prepuiti, za puiti, zadimiti se, uspuiti. priputanje gl. im. s. r. od priputati.

priputati gl. nesvr. i uest., prez. priputam - malo putati; dozvoljavati

kome da se priblii; proputati; dijal. preputati, putati da ta bude due od ega drugog, priraunati gl. svr., prez. priraunam pridodati raunu, pribrojiti, dodatno uraunati; dijal. preraunati, pogrijeiti u raunanju, priraunavanje gl. im. s. r. od priraunavati. priraunavati gl. nesvr., prez. priraimavam - pridodavati raunu, pribra jati, dodatno uraunavati; dijal. prera unavati se, grijeiti u raunu, priraslica/priraslica im. m. i . r., g. mn. priraslica - ono to je priraslo; izra slina; bolest prirastanja, sraslost, prirast im. m. r., g. jd. prirasta - ono to je priraslo, dio cjeline koji je u nekom vremenu prirastao; dio cjeline koji se poveao mnoenjem, koji se namnoio. prirastanje gl. im. s. r. od prirastati. prirastati gl. nesvr., prez. prirastam - u nekom vremenu rastui pristizati; pri stizati rasploavanjem, razmnoavati se plodnjom; dijal. prerastati, rasti vie ne go to je potrebno, prirasti gl. svr., prez. prirstem /pri rstem - srasti s im, zarasti; pristii rastom, narasti; namnoiti se; razg. priraivanje gl. im. s. r. od priraivati. priraivati gl. svr., prez. priraujem prirastati, srastati, zarastati. prirataj im. m. r., g. jd. prirataja, g. mn. prirataja - prirast, poveanje ega ivog (npr. prirataj stanovnika); ono to se povealo, to je naraslo u nekoj cjelini u nekom vremenu, priredba im. . r., g. mn. priredbi!pri redaba - predstava; javna predstava zabavnog karaktera; pozorina predsta va; prireivanje; prenes. dogaaj s ele mentima predstave, prirediti gl. svr., prez. priredim , trp. prid. prireen - pripremiti, urediti; oda brati za tampanje ili javno prikaziva nje. prireen prid., odr. v. prireeni - pripre mljen, ureen; spremljen, prireenost im. . r., g. jd. prireenosti, instr. jd. prireenou!prireenosti stanje onoga to je prireeno.

prireiva

872
nastalo ovjekovim radom; ukupnost ivotnih uslova ukljuujui klimu, mo rfologiju i sastav tla, biljni i ivotinjski svijet; bit, sutina, osnovno svojstvo koga ili ega; karakter, narav, ud, te mperament, uroena svojstva; ljudski organizam, prirodan prid., odr. v. prirodn i - koji se odnosi na prirodu; koji je u vezi s priro dom, nepatvoren, izvoran; neusiljen, naravan; koji je nastao prirodno, roe njem, uroen; koji je u vezi s izuava njem prirode; prenes. koji se ponaa prirodno. prirodin/prirodm prid. odr. v. - koji pri pada prirodi, koji potjee iz prirode, koji je podarila priroda, prirodno pril. - na prirodan nain; na ravno. prirodnost im. . r., g. jd. prirodnosti , instr. jd. prlrodnou!prirodnosti - oso bina onoga ko je prirodan ili to je pri rodno. prironjakl/prirodnjakl prid. odr. v. koji se odnosi na prirodnjake i prirod njatvo. prironjaki/prirodnjaki pril. - kao prirodnjaci, na prirodnjaki nain, prirodnjak/prirodnjak im. m. r., g. jd. prirodnjaka!prirodnjaka, n. mn. p ri rodnjaci/prirodnjaci, g. mn. prirodnja ka/prirodnjaka - onaj koji prouava prirodu, koji se bavi prirodom; koji se ponaa prirodno, koji voli prirodu i oponaa je; prenes. jednostavan ovjek, onaj koji nije optereen kojekakvim ne prirodnim drutvenim normama pona anja. prirodnjatvo im. s. r. - zanimanje i svojstvo prirodnjaka, prirodopis im. m. r. - nauka o prirodi i prirodnim pojavama; prirodoslovlje; prirodoznanstvo; ranije: nastavni pred met o prirodi, prirodopisac im. m. r., g. jd. prirodo pis ea, n. mn. prirodoplsci, g. mn. priroddplsaca - onaj koji se bavi prirodopisom, koji pie knjige o prirodi, prirodopisni prid. odr. v. - koji se odnosi na prirodopis, prirodopisno pril. - ivopisno, veoma upeatljivo; grubo, snano.
prirodopiev prid. odr. v. - koji pripada

873

prisebnost

prireiva im. m. r., g. jd. prireivaa , g.

mn. prireivaa - onaj koji ta pri reuje; izdava; urednik, ureiva, prireivaev prid. odr. v. - koji pripada prireivau, prireivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prireivaa i na pripreivanje. prireivan prid., odr. v. prireivani koji je pretrpio prireivanje, ureivan, pripreman, prireivanje gl. im. s. r. od prireivati, prireivati gl. nesvr., prez. prireujem obavljati prireivanje, ureivati; pripre mati za tampu ili za javno prikazivanje. prirepak/prirepak im. m. r., g. jd. prirepkalprlrepka, n. mn. prirepci/prlrepci, g. mn. prirepaka!prirepaka, dat.instr.-lok. mn. prirepcima/prirepcima ono to je pri repu; prenes. ono to je (pri)dodato emu; privjesak, prirepa im. m. r., g. jd. prirepaa , g. mn. prirepa - onaj koji se ponaa kao da je prirepak, prirepak, privjesak, prirepina. prirepaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prirepae, koji je kao u prirepaa. prirepaki pril. - kao prirepai, na prirepaki nain, prirepatvo im. s. r. - prirepako ponaa nje, osobina onoga k o je prirepa. prirepina im. . r., g. mn. prirepina - dio koe oko repa; ono to je pri repu, prirepa. prirez/prirez im. m. r., g. jd. prireza! prireza, g. mn. prireza!prireza - do datni rez; ono to je dodato emu (up. porez i prirez), priricati gl. nesvr. i uest., prez. prirlem - u govoru dodavati; pridodavati, pridavati. prirjeica im. . r., g. mn. prirjeica poslovica, prirjeje. prirj eje/prirjeje im. s. r. - pouka koja je pri rijeima, poslovica, prirjeje im. s. r. - rijena obala, oblast, kraj, podruje uz rijeku, prirokl/prironi prid. odr. v. - koji se odnosi na prirok, prirod im. m. r. - ono to je rodilo u toku godine, doprinos, ljetina, rod. priroda im. . r., g. jd. prirode - sav materijalni svijet, sve to postoji a nije

bljenosti - stanje onoga to je pri

prirodopiscu, koji je potekao od njeg. prirodoslovac g. jd. prirodoslovca, n. mn. prirodoslovci, g. mn. priroddslovaca, dat.-instr.-lok. mn. prirodoslovcim a - onaj koji se bavi prirodoslovljem, prirodoznanac. prirooslovev prid. odr. v. - koji pripa da prirodoslovcu, prirodoslovlje im. s. r. - nauka koja se bavi prouavanjem i opisom prirode, prirodoznanstvo, prirodoslovni prid. odr. v. - koji se odnosni na prirodoslovlje, prirodoznanstveni. prirooznanstven prid., odr. v. prirodoznanstvenl - koji se odnosi na prirodo znanstvo, koji mu pripada, prirodoznanstvo im. s. r. - nauka o pri rodnim znanostima, prirodopis, priro doslovlje. priroen prid., odr. v. priroeni - koji je nastao prirodno, roenjem, s kojim je roen, uroen, priroenlk im. m. r., g. jd. priroenlka, n. mn. priroenlci, g. mn. priroenlka, dat.-instr.-lok. mn. priroenlcim a - onaj koji je priroen; priroeni dravljanin, priroeno pril. - uroeno, na priroen nain. priroenost im. . r., g. jd. priroenosti, instr. jd. priroenou!priroenosti osobina onoga to je priroeno, priro enje. priroenje gl. im. s. r. - priroenost. prirok im. m. r., g. jd. priroka, n. mn. p riro d , g. mn. prlrka, dat.-instr.-lok. mn. prlrocim a - gram. predikat, ree nini dio kojim se obiljeava radnja, stanje ili zbivanje, prirubiti gl. svr., prez. prirublm, trp. gl. prid. p ri rubljen - napraviti rubove; pod vrnuti rubove, obrubiti; postaviti uz rub. prirubljen prid., odr. v. priljubljeni - koji je s rubovima, obrubljen; primaknut, pripijen, sastavljen, spojen pri samom rubu. prirubljeno pril. - prikrajeno sasvim primaknuto uz rub; pripijeno uz sami rub ega. prirubljenost im. . r., g. jd. priljubljenosti , instr. jd. priljubljenosu!prilju-

ljubljeno; primaknutost uz rub ega.

priruan prid., odr. v. priruni - koji je

uvijek pri ruci, prikladan, pogodan, jed nostavan; lahko upotrebljiv, priruje im. s. r. - gornji dio ograde na stepenitu za koji se pridrava. prirunik im. m. r., g. jd. prirunika, n. mn. prirunici, g. mn. prirunika - knji ga s kratkim i jasnim uputama o emu, obino slui nastavnicima kao uputa za bolje koritenje udbenika, prisabrati (se) gl. svr., prez. prisaberem/prisaberem, imp. prisaberi, trp. prid. prisabran - okolo prikupiti, sabra ti, pribrati; prenes. preispitati se, srediti, pribrati i razabrati misli, emocije, prisad/prisada im. m. r. - mlade biljke koje se prisauju, presad(a), rasad(a); mlada voka, sadnica, prisaditi gl. svr., prez. prisadlm , trp. prid. prisaen - posaditi uza ta ve posaeno, saenjem popuniti prazninu, jo nasaditi; nakalemiti, pricijepiti. prisajediniti (se) gl. svr., prez. prisajedlnlm (se), trp. prid. prisajedlnjen - ob. spojiti, sastaviti; pripojiti, prikljuiti, ukljuiti; udruiti; zdruiti, prisajedinjavanje gl. im. s. r. od prisajedinj avati. prisajedinjavati gl. svr., prez. prisajedinjavam - initi prisajedinjenje; ob. spajati, sastavljati; pripajati, priklju ivati, ukljuivati; udruivati; zdrui vati. prisajedinjivanje gl. im. s. r. od prisaje dinj ivati. prisajedinjivati gl. nesvr., prez. prisajedinjujem - prisajedinjavati. prisan prid., odr. v. prisn i - blizak, nepo sredan, srdaan; koji je s kim u bliskim, prijateljskim odnosima, priseban prid., odr. v. prisebni - koji je miran, sabran, koji ne podlijee sna nim emocijama koje paraliu razum, prisebno pril. - mimo, sabrano, hladno krvno, na priseban nain, prisebnost im. . r., g. jd. prisebnosti, instr. jd. prisebnosulprisebnosti - sta nje onoga ko je priseban; hladno krvnost, mimo stanje duha u tekim si tuacijama.

prisei

874
prisiljenost im. . r., g. jd. prisiljenosti, instr. jd. prisilj enou!prisilj eno ti priskrbiti/priskrbiti gl. svr., prez. p ri skrbim/priskrbim, trp. prid. priskrbljen/ priskrbljen - pribaviti, osigurati materi

875

prisniti

prisei gl. svr., prez. prisegnem, rad. gl.

prid. prisegao/prisegnuo - prisegnuti, prisega im. . r., dat.-lok. jd. prisezi, g. mn. prisega - neob. neporecivo obe anje, zakletva, vrsto data rije ije je krenje izdajstvo za koje slijedi stroga kazna. prisegnut prid., odr. v. prisegnuti - koji je pod prisegom (zakletvom), vezan prisegom, zakletvom, neporecivim obe anjem. prisegnuti gl. svr., prez. prisegnem , rad. gl. prid. prisegao/prisegnuo - dati vr sto obeanje, poloiti prisegu, zakletvu, zakleti se. prisegnuto pril. - pod prisegom, pod za kletvom, vrsto obeano, zakleto; ne sumnjivo. prisegnutost im. . r., g. jd. prisegnutosti, instr. jd. prisegnutou/prisegnutosti - neob. stanje onih koji su dali prisegu koji su pod prisegom, priselac im. m. r., g. jd. priselca, n. mn. priselci, g. mn. priselaca/ priselaca stanovnik priselka; doseljenik, doljak, priselak im. m. r., g. jd. priselka/priseoka, n. mn. priselci/priseoci, g. mn. priselaka - zaselak, nekoliko kua u blizini sela; prigradsko selo. priselev prid. odr. v. - koji se odnosi na priselca, koji mu pripada, priselica im. m. i . r. - priselac. priselskl prid. odr. v. - koji se odnosi na priselak. prisezanje gl. im. s. r. od prisezati prisega, polaganje zakletve, zaklinjanje, prisezati gl. nesvr., prez. priseem, trp. prid. prisegnut - polagati prisegu, za kletvu, davati kome vrsto obeanje, zaklinjati se na ta. prisilan prid., odr. v. prisilni - koji je pod prisilom, nasilan, prisiliti gl. svr., prez. prisilim , trp. prid. prisiljen - uiniti prisilu; prisilom na gnati, natjerati, primorati koga da ta uini mimo svoje volje, prisiljavanje gl. im. s. r. od prisiljavati, prisiljavati gl. nesvr., prez. prisiljavam - initi prisiljavanje; nagoniti, tjerati, natjeravati silom; primoravati, prisiljen prid., odr. v. prisiljeni - koji je pod prisilom neto uinio, prisiljeno pril. - pod prisilom, usiljeno.

stanje i osobina onoga ko je prisiljen ili toje prisiljeno; prisila, prism iti gl. svr., prez. prisinim, trp. prid. prisinjen - posiniti, uzeti kao sina. priinuti gl. svr., prez. prisinem - malo sinuti, prosjati, prisipanje gl. im. s. r. od prisipati. p osip a ti gl. nesvr., prez. prisipam - do sipati, dopunjavati, dolijevati sipajui ili dolijevajui, prisjeanje gl. im. s. r. - naknadno sje anje, evociranje uspomena, prisjeati se gl. nesvr., prez. prisjeam se - prizivati u svijest uspomene, evoci rati. prisjedanje/prisjedanje gl. im. s. r. od prisjedati. prisjedati/prisjedati gl. nesvr. i uest., prez. prisjedam /prisjedam - dolazei sjedat; prislanjati se sjedajui; pribijati se, pristajati uz koga/ ta; prenes. prisjedati, pristajati na muku; skakati na nos, stvarati potekoe, neugo dnosti, donositi nelagodu; oteavati ionako teku situaciju, prisjen im. m. r. - prisjenak, prisjena im. . r. - prisjenak, prisjenak im. m. r., g. jd. prisjenka , n. mn. prisjenci - polusjena, mjesto u prisjeni, zasjenak, prisjesti gl. svr., prez. prisjednem - nak nadno sjesti; prenes. stvoriti nelagodu, neugodnost, skoiti na nos, prisjetiti se gl. svr., prez. prisjetim se dosjetiti se, sjetiti se uz malo razmi ljanja, prizvati u sjeanje, priskakanje gl. im. s. r. od priskakati. priskakati gl. nesvr. i uest., prez. priskaem - povremeno prilaziti; prenes. s vremena na vrijeme pomagati, pruati pomo. priskoiti gl. svr., prez. priskoim pritei kome u pomoi, pomoi kome u nevolji. priskoljiv prid., odr. v. priskdljivi koji rado priskae, koji eli pomoi, priskok im. m. r., g. jd. priskoka, n. mn. priskoi , g. mn. priskoka , dat.-instr.lok. mn. priskocima - brz i nagao skok ob. u namjeri da se pomogne, pritravanje u pomo.

jalna sredstva; obezbijediti kakvu zado voljtinu, sigurnost, priskrbljenost/priskrbljenost im. . r., g. jd. priskrbljenosti/priskrbi/enosti, instr. jd. priskrbljenou/priskrbljenou i priskrbljenosti/priskrbljenosti osobina onoga to je priskrbljeno; sta nje onoga to se priskrbljuje; snabdjevenost. priskrbljivanje gl. im. s. r. od priskrblji vati. priskrbljivati gl. svr., prez. priskibljujem - pribavljati, nabavljati; snabdijeva ti. prislanjanje gl. im. s. r. od prislanjati, prislanjati (se) gl. nesvr., prez. prisla njam (se) - stavljati uz neto to slui kao oslonac; oslanjati, stojei pridra vati se za ta; oslanjati, naslanjanjati (se); pripijati, stiskati uza ta; prenes. primicati, pribliavati, pridruivati se kome bez poziva, prislon im. m. r., g. jd. prislona, n. mn. prisloni , g. mn. prislona - ono to se prislanja; naslon, deblja daska koja se redajui jedna do druge stavlja u mezar da neko vrijeme zatiti tijelo umrlog, prisloniti (se) gl. svr., prez. prislonim (se), trp. prid. prislonjen - metnuti, staviti ta uza to; osloniti (se); pri drati se stojei; nasloniti (se); stisnuti (se), pripiti (se) uza ta; prenes. primak nuti, pribliiti, pridruiti (se) kome nepozvan. prislonjenica im. . r. - gram. rije bez akcenta koja se prislanja uz koju drugu, npr. prijedlog, veznik, prislonjenost im. . r., g. jd. prislonjeno sti, instr. jd. prislonjenou/prislonjenosti - stanje onoga to je prislonjeno, prisluati gl. svr., prez. prisludm - ma lo posluati, prisluavanje gl. im. s. r. od prisluavati. prisluavati gl. nesvr. i uest., prez. prisluavam - nedozvoljeno sluati, prislu kivati; nepristojno sluati tue razgo vore. prislukiva im. m. r., g. jd. prislukiva a, n. mn. prislukivai, g. mn. prislu kivaa - onaj koji prislukuje, koji se

bavi prislukivanjem; aparat za prislu kivanje. prislukivalo/prislukivalo im. s. r., g. jd. prislukivala/prislukivala, n. mn. prislukivala/prislukivala, g. mn. p ri slukivala/prislukivala, hipok. - onaj koji nedozvoljeno prislukuje i pri tome uiva; aparat za prislukivanje, prislu kiva. prislukivanje gl. im. s. r. od prisluki vati. prislukivati gl. svr., prez. prislukujem - obavljati prislukivanja; nedozvoljeno sluati, uhoditi, prisluni/prisluni prid. odr. v. - koji se odnosi na prislukivanje, koji slui za pri-slukivanje. prisluiti gl. svr., prez. prisluzim - crkv. zapaliti kandilo ili svijeu na grobu ili pred ikonom, prisluivanje gl. im. s. r. od prisluivati. prisluivati gl. svr., prez. prisluzujem, trp. prid. prisluzivan - paliti kandilo ili svijeu na grobu umrlog ili pred iko nom. prism akanje gl. im. s. r. od prismakati. prism akati gl. nesvr. i uest., prez. prismaem - jesti ta s uivanjem umaui u ta. v prism ok im. m. r., n. mn. prism oci - ono to se prismae; ono u ta se umae radi prismakanja (med, sos, pavlaka i sl.), prism otra im. . r., g. jd. prism otre, n. mn. prism otre , g. mn. prism otri - nad zor nad kim za koga se sumnja da je uinio ta nedozvoljeno, nezakonito; posmatranje, praenje, nadgledanje; uhoenje, pijuniranje. prisnird im. m. r. - smrad, ono to prismruje, neugodan miris. prism rdjeti/prism M jeti gl. svr., prez. prism rdim /prism rdim - malo zasmrdjeti; poprimiti neugodan vonj, smrad; prenes. nerado doi nakratko i ne biti prihvaen. prism rivanje gl. im. s. r. od prismrivati. prism rivati gl. nesvr., prez. prismrujem - prilaziti smrdei; prenes. prilaziti kome nerado prihvaen, prisniti gl. svr., prez. prisnijem, trp. prid. prisniven - izai na san; u snu

prisno

876
prisrknuti gl. svr., prez. prisrknem pristaa im. m. i . r., g. jd. pristae, n. mn. pristae, g. mn. pristaa - prista

877

pristupanost

vidjeti; naslutiti u snu ono to e se dogoditi; usniti, prisno pril. - prijateljski, iskreno, srda no, na prisan nain; usko, tijesno pove zano, blisko, prisnost/prisnost im. . r., g. jd. prisn o sti/prisnosti, instr. jd. prisnou/prisnosti i prisno scu!prisno ti - bliskost; stanje onoga to je prison; osobina pri snih ljudi. prisobak im. m. r., g. jd. prisopka, n. mn. prisopci, g. mn. prisobaka, dat.-instr.lok. mn. prisopcim a - sporedna soba pored glavne sobe; sobica uz veliku sobu, djeija soba. prisOblje im. s. r. - prostor s vanjske strane sobe, predsoblje, prisoj im. m. r., g. jd. prisoja, g. mn. p ri soja - prisoje, prisoj an/prisoj an prid., odr. v. prisojni/ prisojn i - koji je na prisojnoj strani, u prisoju, osunan, sunan, prisoje/prisoje im. s. r., g. jd. prisoja! prisoja - strana okrenuta suncu, suna na strana brda; suncem obasjano, osun ano mjesto prisojkinja im. . r., g. jd. prisojkinja, n. mn. prisojkinje/prisdjkinje, g. mn. p r i sojkinja/prisojkinja - ona koja raste, odrasta na prisojnoj strani; ona koja je s prisoja. prispijee im. s. r., g. jd. prispijea, n. mn. prispijea, g. mn. prispijea - do spijee, dolazak; postignue, pristanak, prispijevanje gl. im. s. r. od prispijevati, prispijevati gl. nesvr., prez. prispijevam - dospijevati, stizati; dolaziti, pristizati, prispjelost im. . r., g. jd .p r is p je lo ti, instr. jd. prispjelou/prispjelosti - sta nje onoga to prispijeva. prispjeti gl. svr., prez. prispijem - doi, stii; dospjeti, pristii, postignuti, prisposobiti se gl. svr., prez. prispdsobim se - pripremiti se za ta, prilagoditi se, adaptirati se. prispustiti se gl. svr., prez. prispustim se - prilino se spustiti, spustiti se nis ko. prisre im. s. r. - srana kesa, perikard. prisrkivanje gl. im. s. r. od prisrkivati. prisrkivati gl. nesvr. i uest., prez. prisrkujem - srkati malo pomalo, jesti s prisrkivanjem, prisrkujui.

malo srknuti, srknuvi popiti jedan gutljaj. pristajanje gl. im. s. r. od pristajati, pristajati gl. nesvr., prez. pristajem davati pristanak; saglaavati se s ime; prihvatati ta; uplovljavati u luku. pristajkivanje gl. im. s. r. od postajki vati. postajk ivati gl. nesvr. i uest., prez. pristajkujem - esto se u hodu zaustav ljati, stajati, zaustavljati se s vremena na vrijeme radi odmora ili razgovora, pristajallste/pristanlte im. s. r., g. jd. pristajalita, n. mn. pristajalita, g. mn. pristajalita - up. pristanite. pristalac/pristalica im. m. r., g. jd. pristaoca/pristalca - up. pristalica. pristalica im. m. i . r., g. jd. pristalice, n. mn. pristalice, g. mn. pristalica - pri staa, privrenik, sljedbenik koga/ega; onaj koji uza ta pristaje, koji koga/ta slijedi. pristalo pril. - lijepo, zgodno, prikladno, skladno. pristalost im. . r., g. jd. pristalosti, instr. jd. pristaloulpristalosti - osobina onoga ko je zgodan, pristao; ljepota, zgodnost, sklad, skladnost, pristanak g. jd. pristanka, n. mn. pristanci, g. mn. pristanaka, dat.-instr.lok. mn. pristancim a - pristajanje, da vanje saglasnosti na ta; odobrenje, pri hvatanje ega; prispijee, postignue; dospijee, dolazak, uplovljenje u luku. pristanini prid. odr. v. - koji se odnosi na pristanite, koji mu pripada; luki, pristanite im. s. r., g. jd. pristanita, n. mn. pristanita, g. mn. pristanita - pri rodno ili izgraeno mjesto u zavjetrini na obali rijeka, mora, jezera za pri stajanje brodova i drugih plovila; luka; krajnje odredite putovanja; mjesto gdje se sklanja, sklonite; prenes. miran i tih ivot nakon ostvarenja ivotnog cilja. pristao prid., odr. v. p rista li - prikladan, odgovarajui, podesan; koji pristaje; li jep, zgodan, pristar prid., odr. v. p rista ri - koji je pri lino star, koji je pristario. pristasati gl. svr., prez. pristasam - pri spjeti za ta, doi; dorasti, narasti.

lica.
pristati gl. svr., prez. pristanem - stati

uza ta; poi za kim/im; pridruiti se kome/emu; uploviti u pristanite; pre nes. dati pristanak; saglasiti se s ime; prihvatiti ta. pristav im. m. r. - pomoni inovnik; najamnik, sluga, pristaviti gl. svr., prez. pristavim , trp. prid. postavljen - staviti na vatru da (pro)kuha, staviti ta na nisku tempe raturu da se (s)kuha. pristavljati gl. nesvr., prez. pristavljam - stavljati ta na vatru, pe ili plin da (pro)kuha; izlagati ta visokim tempe raturama da bi se (s)kuhalo. pristii gl. svr., prez. pristignem, trp. prid. pristignut - postignuti, doi pje ice, stii na vrijeme, prispjeti hodajui ili trei; stii, dovesti se do kakvog odredita; sustii; pojaviti se; dorasti, stasati do ega. p ostign u e im. s. r. - dolazak; ono to treba da pristigne, pristignuti gl. svr., prez. pristignem pristii. pristizanje gl. im. s. r. od pristizati, pristizati gl. nesvr. i uest., prez. pristizem - stizati, dolaziti pjeice, dolaziti na vrijeme; prispijevati jedano za drugim; prispijevati hodajui ili trei; stizati, dovoditi do kakvog odredita; sustizati; pojavljivati se; dorastati do ega. pristojan/pristojan prid., odr. v. pristojni/pristdjni - koji se ponaa pristojno, koji slijedi pravila pristojnosti, uljudan, odgojen; koji izgleda pristojno; koji je u granicama dozvoljenog, koji zadovo ljava. pristojba/pristojba im. . r., g. jd. pristojbelpristojbe, n. mn. pristojbe/pri stojbe, g. mn. pristojbi/pristojbi - po rez, taksa, tarifa, odreeni iznos novca koji se plaa dravi za kakvu uslugu administrativne naravi, pristojno/pristojno pril. - na pristojan nain; kao to to ine oni koji su pritojni, s pristojnou. pristojnost im. . r., g. jd. pristojnosti, instr. jd. pristojnou/pristojnosti - oso bina onoga ko je pristojan; zbir pravila

pristojnog ponaanja u nekoj zajednici, sociokulturnoj sredini i njihovo slijee nje. pristran prid., odr. v. pristrani - pri strastan, naklonjen, sklon jednoj strani, blagonaklon; koji unaprijed podrava koga/ta; neobjektivan, pristranak im. m. r., g. jd. pristranka, n. mn. pristranci, g. mn. pristranaka, dat.instr.-lok. mn. pristrancim a - ono to je pri strani; obronak, padina, strana brda. pristranost im. . r., g. jd. pristranosti , instr. jd. pristranou!pristranosti osobina onoga ko je pristran, blagona klonost, neobjektivnost u injenju ega ili u prosuivanju o kome/emu. pristranje im. s. r. - sve ono to je pri strani; obronci, padine, pristrasnost im. . r., g. jd. p ristrasn ost, instr. jd. pristrasnou!pristrasnost - v.
pristranost. pristrastan prid., odr. v. pristrasni - pri

stran; neobjektivan, koji prosuuje s naklonou. pristreak im. m. r., g. jd. pristreka, n. mn. pristreci, g. mn. pristreaka - na dstrenica, produetak strehe; natkrive ni ulaz, trijem, pristrii gl. svr., prez. pristrizem /pristriiem - malo ostrii, podrezati, skratiti, pristujeti gl. svr., prez .p ristu d i- poe ti studjeti; postati studeno, zahladnjeti, pristup im. m. r., g. jd. pristupa, g. mn. pristupa - prilaz, prilazni put, mjesto gdje se prilazi; nain pristupa, prila enje, pristupanje, prilazak; mogunost ulaenja; primanje; uvodni tekst ega u kojem se tumae osnovni pojmovi; crkv. poetni dio slube ili mise; pre nes. nain prilaska, prilaenja kome/ emu; pogled, miljenje, stav o kome/ emu. pristupaan prid., odr. v. pristupani do koga se moe jednostavno doi; koji je dostupan; po kome se moe proi; koji se moe nabaviti, kupiti, koji nije skup; prenes. jednostavan, shvatljiv; koji nije ohol, osoran, drzak, pristupano pril. - na pristupaan nain, shvatljivo. pristupanost im. . r., g. jd. pristupa nosti, instr. jd. pristupanou!pristu-

pristupan

878
prisustvovanje gl. im. s. r. od prisusto-

879 prisvajateljskl prid. odr. v. - koji se

odnosi na prisvajanje i prisvajatelje. prisvajateljski pril. - na prisvajatelj ski nain, kao pri sv aj atelj i, prisvajajui, prisvajati gl. nesvr., prez. prisvajam , trp. prid. prisvajan - ta tue uzimati sebi; otimati samo za sebe. prisvehnuti gl. svr., prez. prisvehnem malo uvehnuti, izgubiti svjeinu i sna

prikfljiti

panosti - osobina pristupanih; stanje

priaptavanje gl. im. s. r. od priapta-

onoga toje pristupano, pristupan/pristupan prid., odr. v. pristu pni/pristupni - kome se moe pristupiti; dostupan; koji slui za pristup, uvod, uvodni; pristupaan, pristupanje gl. im. s. r. od pristupati, pristupati gl. nesvr., prez. pristupam prilaziti kome, stupati u ije redove, pridruivati se, ulanjivati se; prenes. promiljati o emu, gledati, posmatrati ta iz naroitog ugla. pristupiti gl. svr., prez. pristupim - prii kome, pristati uz koga; stupiti u ije re dove, pridruiti se, ulaniti se; promi sliti o emu iz naroitog ugla. pristupljivanje gl. im. s. r. od pristupljivati. pristupljivati gl. nesvr. i uest., prez. pristupljujem - prilaziti kome/emu; pristajati uz koga/ta; pridruivati se kome, pristupati, pristupnica/pristupnica im. . r., g. jd. pristupnice/pristupnice, n. mn. pristu pnice/pristupnice, g. mn. pristupnica/ pristupnica - pismena potvrda, doku ment, popunjena kartica, knjiica ko jom se iskazuje elja za pristupanjem ili potvruje pristup, pristupnlk/pristupnlk im. m. r., n. mn. pristupnici/pristupnici, dat.-instr.-lok. mn. pristupnicim a/pristupnicim a - onaj koji gdje, kome/emu pristupa. pristupnina im. . r., g. jd. pristupnine lanarina, novac koji se daje za pristup, za ulanjenje u kakvo drutvo, zajedni cu, udruenje i sl. pristupnost/pristupnost im . r., g. jd. pristupno stil pristupno ti, instr. jd. pristupnou/pristupnou i pristupnost! p ristu pn ost - mogunost pristupanja kome ili emu. prisukan prid., odr. v. prisukani - prido dat sukanjem, uvrtanjem, usukan u ta; prenes. osobenjaki, uvrnut, udan, prisukati gl. svr., prez. prisuem - uza ta usukati; malo zasukati, zavrnuti, uvrnuti uza ta uvijajui, prisustvo/prisustvo im. s. r., g. jd. p ri sustva/prisustva - prisutnost, injenica da je neto tu, da je prisutno, da stoji, da je vidljivo nn mjestu o kojem se govori; prisustvovanje, nazonost.

vati.
prisustvovati gl. svr., prez. prisustvujem

vati.
priaptavati gl. nesvr., prez. pridptd ~ vam , trp. prid. priaptavdn - govoriti

- biti prisutan, nazoan gdje; svojim prisustvom sudjelovati u emu. prisuiti gl. svr., prez. prisuim - ovla, malo, slabo osuiti, prosuiti; prilino osuiti, ostaviti bez vode, nastati (sua), pos-tati suno, prisuivanje gl. im. s. r. od prisuivati. prisuivati gl. nesvr. i uest., prez. prisiiujem - ovla, malo, slabo suiti, prosuivati; prilino jako suiti, postajati suno. prisutan/prisutan prid., odr. v. prisutni koji je tu, na mjestu i u trenutku o ko jem se govori, koji je vidljiv, nazoan; prenes. koji jeste, koji se nalazi u mi slima u trenutku govora, prisuti gl. svr., prez. prispem - dosuti, popuniti pri sipanjem; doliti sipajui, prisutnlk im. m. r., n. mn. prisutnici onaj koji je prisutan, prisutni; sudionik, uesnik. prisutnost/prisutnost im. . r., instr. jd. prisutnou/prisutnou i prisutnosti/ prisutnosti - injenica da je neko ili neto tu; stanje onoga ko je prisutan, to je prisutno; prisustvovanje; vidlji vost, nazonost, prisvaja im. m. r., g. jd. prisvajda, n. mn. prisvaji, g. mn. prisvajda - onaj koji nasilno ta sebi prisvaja, prisvajalac, prisvojilac, prisvajatelj, prisvojitelj. prisvajaev prid. odr. v. - koji pripada prisvajau. prisvajaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prisvajae i prisvajanje, prisvajaki pril. - na prisvajaki nain, kao prisvajai, prisvajajui, prisvajalac im. m. r., g. jd. prisvajaoca, n. mn. prisvajaoci, g. mn. prisvajalaca, dat.-instr.-lok. mn. prisvajaocim a - pri svaja, prisvajatelj. prisvajanje gl. im s. r. od prisvajati, prisvajaoev prid. odr. v. - koji pripada prisvajaocu. prisvajatelj im. m. r., g. jd. prisv dj atelj a, g. mn. prisvdjatelja - prisvaja, prisva jalac. prisvajateljev prid. odr. v, - koji pripada prisvajate! ju.

prisvijestiti se gl. svr., prez. prisvijestim

se - doi sebi, doi svijesti, osvijestiti se. prisvijetliti gl. svr., prez. prisvijetlim malo posvijetliti, osvijetliti, prisvjetljavati/prisvjetljivati gl. nesvr. i uest., prez. prisvjetljdv amiprisvjetIjujem - pomalo osvjetljavati, obasjava ti svjetlou, prisvojan/prisvojan prid., odr. v. prisvojni/prisvojni - koji se odnosi na prisvajanje. prisvojen prid., odr. v. prisvojeni - pri svajanjem (od)uzet. prisvojenica im. . r. - ona koja je pri svojena, usvojenica; tuica, prisvojenost im. . r., g. jd. prisvojenosti, instr. jd. prisvojenou/prisvojenosti stanje onoga to je prisvojeno ili ko je prisvojen. prisvojilac im. m. r., g. jd. prisvdjioca, n. mn. prisvdjioci, g. mn. prisvdjildca, dat.-instr.-lok. mn. prisvdjiocima - prisvoj itelj. prisvojitelj im. m. r., g. jd. prisvojitelja, g. mn. prisvdjitelja - onaj koji prisvaja, prisvojilac; otima, prisvaja, prisvojiteljev prid. odr. v. - koji pripada pri svoj itelj u. prisvdjiteljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na prisvojitelje i na prisvajanje, prisvojiteljski pril. - kao prisvojitelj i, na prisvojitelj ski nain, prisvojiti gl. svr., prez. prisvojim, trp. prid. prisvojen - uzeti od drugih samo za sebe, smatrati sve samo svojim; pri pojiti, pridruiti; osvojiti, oteti; prevla dati. priapnuti gl. svr., prez. priapnem rei apatom, rei tiho u uho; apnuti, priaptati gl. svr., prez. pri apem -

gu-

apatom, govoriti tiho u uho; aptati, aputati. priarafiti gl. svr. (njem.), prez. priarafim , trp. prid. priarafljen - privrstiti arafom; uvrnuti vijak u ta. priarafljivanje gl. im. s. r. (njem.) od priarafljivati. priarafljivati gl. nesvr. (njem.), prez. priarafljujem , trp. prid. priarafljivan - privravati ta uza ta arafom; uvrtati vijak u ta. prifljiti gl. svr., prez. priiljim , trp. prid. priiljen - uiniti iljastijim, zai ljiti. priinuti gl. svr., prez. priinem, trp. prid. priinut - malo oinuti, kriomice oinuti; prenes. prigovoriti, bocnuti ri jeima, pecnuti, priipetlja im. m. i . r., g. jd. priipetlja , g. mn. p riipetlja priipetlja - dosadna i nametljiva nepozvana osoba; osoba od ijeg se prisustva zazire, priiti gl. svr., prez. priijem , trp. prid. priiven, . r. priivena - ivanjem pri vrstiti uza ta, spojiti, saiti; sastaviti ta iglom i koncem; prenes. dodati ta loe nekome to nije uinio; optuiti; pripisati ruan nadimak; udariti koga ime; oamariti, priivak im. m. r., g. jd. priivka, n. mn. priivci, g. mn. priivaka, dat.-instr.lok. mn. priivcim a - ono to je priive no, zakrpa, priivka; dodatak, privje sak; prenes. nadimak, priivanje gl. im. s. r. od priivati. priivati gl. nesvr., prez. priivam, trp. prid. priivan - iti, ivati, privriva ta uz neto, spajati, sastavljati iglom i koncem; prenes. dodavati kome ta lo eg, runog, negativnog to nije uinio; optuivati; nadijevati, davati kome na dimak s runim znaenjem; udarati ko ga ime; amarati, priivka im. . r., dat. jd. priivci, g. mn. priivki - priivak; priivanje. prikfljiti gl. svr., prez. prikiljim , trp.
pr?.! " " d . iftn inau -kilj a k l h 1*1-

prikrinuti

880
priunjati se gl. svr., prez. priunjam se

881
pritegnutost im. . r., g. jd. pritegnutosti, instr. jd. pritegnutou!pritegnuto ti -

pritjenjavanje
pritisnue im. s. r., g. jd. pritisnua, n. mn. pritisnua, g. mn. pritisnua - ui

prikrinuti gl. svr., prez. prikrlnem, trp. prid. prikrlnut - malo zatvoriti,

pritvoriti; prenes. zakiljiti, priljam iti gl. svr. (njem.), prez. priljamlm, trp. prid. priljamen - stil. pripisati, svezati, privezati kome ta nisko, loe; naknadno dodati, pridodati kome ta runo i neprijatno; ponaati se kao ljam, pridruiti se ljamu, priljam ivanje gl. im. s. r. (njem.) od priljamivati. priljam ivati gl. nesvr. (njem.), prez. priljamujem, trp. prid. priljamivati - rezg. obavljati priljamivanje; pri vezivati, dodavati kome ta nisko, ru no, neugodno, nemoralno, blatiti, ka ljati koga; pridruivati ljamu, priparati gl. svr. (njem.), prez. priparam, trp. prid. priparan - razg. pritedjeti, malo utedjeti, sauvati za poslije, prit im. m. r., g. jd. p rita , instr. jd. pritem/pritom, n. mn. pritevi - plik, mjehur, klobuk, pristav prid. odr. v. p rista vi - koji je sklon pritovima, pritljiv. priteda im. . r. - ono to je uteeno, uteda, pritedak; kratka tednja, pritedjeti gl. svr., prez. pritedlm , trp. prid. pritedeti - odvojiti i sauvati za poslije, priparati; malo utedjeti, priteevina/priteevina im. . r. - ob. uteevina, ono to je priteeno, pri teda, uteda, priteivanje gl. im. s. r. od priteivati. priteivati gl. nesvr., prez. priteuje m , trp. prid. priteivati - pomalo odvajati, tedjeti za poslije. Pritevac im. m. r., g. jd. Pritevca, v. jd. Priteve, g. mn. Pritevaca - stanovnik Pritine , ovjek iz Pritine. Pritevka im. . r., dat. jd. Pritevki , g. mn. Pritevki - stanovnica Pritine; ona koja je rodom iz Pritine, priti/pritl im. m. r., em. - mali prit, plii. pritinuti (se) gl. svr., prez. pritlnem (se), trp. prid. pritlnut - malo (se) otinuti; priepiti (se), prititi (se) gl. nesvr., prez. pritlm (se) - dobijati priteve; postajati pritav. pritljiv prid., odr. v. pritljivl - koji ima priteve, pritav.

- unjajui se pribliiti; neopaeno, neprimjetno (se) primaknuti, prii, priunjavanje gl. im. s. r. od priunjavati se. priunjavati se gl. nesvr., prez. priunjavam se - unjajui se pribliavati; prilaziti neopaeno. priutjeti (se) gl. svr., prez. priutlm (se) - malo (se) uutjeti, nakratko pre stati govoriti, pritai/pritai gl. svr., prez. pritaknem, trp. prid pritaknut - pritaknuti, pritajen prid., odr. v. pritajeni - koji je tajno skriven, koji je u stanju pritajenosti; koji miruje, pritajeno pril. - na pritajen nain, skrive no, u tajnosti. pritajenSst im. . r., instr. jd. pritajenou!pritajeno ti - stanje onoga ko je pri tajen, skrivenost, tajnovitost; mirova nje u tajnosti, pritajiti (se) gl. svr., prez. pritajim (se) drati u tajnosti; s(a)kriti (se) od javno sti; umiriti se; prestati djelovati, pritajivanje gl. im. s. r. od pritajivati, pritajivati (se) gl. nesvr., prez. pritaju jem (se) - s(a)krivati se; poinjati tajiti, zatajivati; povlaiti se iz javnosti, pritaknuti gl. svr., prez. pritaknem, trp. prid pritaknut - prisloniti, postaviti uza ta; podstaknuti, pritei gl. svr., prez. priteknem i priteem - tekui nadoi, nabujati, narasti; prenes. priskoiti kome, pritrati, do trati; biti ega dovoljno za sve, dotei svima; prenes. dodati, dometnuti, pritei gl. svr., prez. pritegnem, trp. prid. pritegnut - pritegnuti, pritega im. . r., dat. jd. prltezi, g. mn. pritega - konopac za pritezanje; teg; optereenje, teki predmeti, vree, tei na kojom se odrava ravnotea na bro dovima; stolarska sprava za stezanje, pritegnue im. s. r. - pritegnutost. pritegnuti gl. svr., prez. pritegnem, trp. prid. pritegnut - sasvim stegnuti; do kraja zategnuti; prenes. zauzeti vrst stav u vezi s ijim ponaanjem; smanjiti iji manevarski prostor; umanjiti iju slobodu kretanja i odluivanja, pritegnuto pril. - vrsto stegnuto, pri vreno.

stegnutost, stisnutost uza ta; pritijenjenost, stijenjenost; stanje onoga ko/ to je pritegnuto; pritegnue. pritezanje gl. im. s. r. od pritezati, pritezati gl. nesvr. i uest., prez. priteem - obavljati pritezanje, jo stezati; do kraja zatezati; prenes. ograniavati iju slobodu, priticanje gl. im. s. r. od priticati, priticati gl. svr., prez. pritiem - pritje cati, doticati, pristizati tekui, pritijesniti gl. svr., prez. pritijesnim , trp. prid. pritijenjen - pritisnuti uza ta, sti jesniti; priklijetiti; prenes. dovesti u teku situaciju, pritisnuti, pritijenjen pril. - stisnuto, stijenjeno; s tjeskobom, pritijenjenost im. . r., g. jd. pritijenjenosti, instr. jd. pritijenjenou/pritijenjenosti - stijenjenost, stisnutost; theskoba; stanje onoga ko/to je pritijenjeno; prenes. pritjeranost u oak, pritisnutost problemima; bezizlaz. pritisak im. m. r., g. jd. pritiska, n. mn. pritisci, g. mn. pritisaka, dat.-instr.-lok. mn. pritiscim a - sila kojom jedno tijelo djeluje na drugo, pritiskivanje; teina kojom se pritie; stijenjenost, tjesko ba, pritisnue; prenes. bezakonje, na silje; vrenje prinude na to; snaan po kret vojne sile; krvni tlak. pritiska im. m. r., g. jd. pritiskaa, n. mn. pritiski, g. mn. pritiskaa - p o tiskiva. pritiskanje gl. im. s. r. od pritiskati, pritiskati gl. nesvr., prez. pritlem , trp. prid. pritlskan - pritiskivati, pritiskiva im. m. r., g. jd. pritiskiva, n. mn. pritiskivai, g. mn. pritiskiva onaj koji pritie; pritiska; ono ime se pritie, kamen ili teka ploa za priti skanje. pritiskivanje gl. im. s. r. od pritiskivati, pritiskivati gl. nesvr., prez. pritiskujem , trp. prid. pritiskivan - vriti pritisak odozgo; pritiskom initi da se ta stisne, spljoti, ocijedi; pritiskati; pre nes. neprestanim molbama, traenjima, ucjenama optereivati koga, donositi kome brigu.

nak pritiska; pritisnutost; pritiskanje; pritisnuto mjesto, pritisnut prid., odr. v. pritisnuti - koji je pod kakvim pritiskom, poklopljen odo zgo; prignjeen, priepljen; prenes. koji je u brigama, s velikim problemima; koga ucjenjuju da ta (u)ini protiv svo je volje; koji je u stisci, pritisnuti gl. svr., prez. pritisnem izvriti, izazvati ime jak pritisak; jako priepiti; prignjeiti; poklopiti ime odozgo; prenes. ucjenama i sl. postu pcima koga veoma opteretiti, zabrinuti, dovesti ga u situaciju da izvri ono to se od nj eg trai, pritisnuto pril. - s pritiskom, na pritisnut nain; poklopljeno; prignjeeno, priepljeno. pritisnutost im. . r., g. jd. pritisnutosti, instr. jd. pritisnutou!pritisnuto ti svojstvo onoga to je pritisnuto; pri tisak, pritisnue; prignjeenje, priepljenje; prenes. duhovna stijenjenost, tjeskoba. pritjecanje gl. im. s. r. od pritjecati - pri ticanje. pritjecati gl. svr., prez. pritjeem - priti cati. pritjeranost im. . r., g. jd. pritjeranosti, instr. jd. pritjeranou/pritjeranosti stanje onoga to je pritjerano; priblienost emu, primaknutost uza ta; sti jenjenost; priljubljenost, pribijenost. pritjerati gl. svr., prez. pritjeram, trp. prid. pri tjeran - dotjerati uza ta, jako pribliiti; pritijesniti; priljubiti, pribiti uza ta; prenes. pritisnuti, pritjeravanje gl. im. s. r. od pritjeravati pritjerivanje. pritjeravati gl. nesvr., prez. pritjeravam - pritjerivati, pritjerivanje gl. im. s. r. od pritjerivati pritjeravanje. pritjerivati gl. nesvr., prez. pritjerujem, tip. prid. pritjerivati - pritjeravati, do tjerivati uza ta, jako pribliavati; pritjenjivati; priljubljivati; prenes. priti skivati. pritjenjavanje gl. im. s. r. od pritjenja vati.

pritjenjavati

882
prituba/prituba im. . r., g. jd. pritu be/pritube, n. mn. pritube!pritube pritvrditi/pritvrditi gl. svr., prez. pritvrdim /pritvfdim, trp. prid. pritvreni pritvren - dobro utvrditi, privrstiti,

883

priveza

pritjenjavati gl. nesvr., prez. pritjenjavam - pritjenjivati, tijesniti, stje

njavati; pritiskati ta uza ta da bude tijesno, priljubljivati uza ta. pritjenjivanje gl. im. s. r. od pritjenji vati. pritjenjivati gl. nesvr., prez. pritjenjujem - pritjenjavati, pritka im. . r., g. jd. pritke, dat. jd. pritki , n. mn. pritke , g. mn. p ritk i- mot ka, tanko oblo dugo drvo koje se pobija uz grah pri tka; dijal. plitka, pritkast prid., odr. v. pritkasti - koji je poput pritke, kao pritka; dijal. plitkast. pritka im. m. r., g. jd. pritka , g. mn. pritka - vrsta graha koji se penje uz pritke, dijal. plitka. pritkati gl. svr., prez. pritkam - pobijati pritke. pritlaiti prez. pritlaim , trp. prid. pritlaen - malo tlaiti; osnaiti tlaenje, tlaei pritisnuti, prignjeiti; tlaei zlo upotrebljavati, iskoritavati koga. pritok/pritok im. m. r., g. jd. pritoka/pri toka, n. mn. pritoci/pritoci, g. mn. p ri toka/p rit dka - pritoka, pritoka/pritoka im. . r., g. jd. pritoke, n. mn. pritoke, g. mn. pritoka - ob. manja rijeka koja pri tie veoj, pritok, utoka. priticati gl. svr., prez. pritrim - prii trei, dotrati, pritravanje gl. im. s. r. od pritravati. pritravati gl. nesvr. i uest., prez. pritiavam - povremeno ili stalno prilaziti treei; prenes. pruati kome pomo, pomagati ob. u nevolji, pritrpjeti/pritrpjeti (se) gl. svr., prez. pritrpim /pritfpim (se), trp. prid. pritrpljen/pritfpijen - strpjeti se, neko vri jeme biti strpljiv, prituliti (se) gl. svr., prez. pritulim (se) razg. prikriti (se); smanjiti jainu zvu ka, utiati; priguiti svjetlost; umanjiti ta. prituljen prid., odr. v. prituljeni - razg. skriven; utian; priguen; umanjen, prituljivanje gl. im. s. r. gl. im. od prituljivati. prituljivati gl. nesvr., prez. prituljujem razg. prikrivati (se); smanjivati jainu
7 vil Va utiavati: nriouivati svjetlost:

tuba, prigovor, alba na ije ponaa nje; pisana tuba, prituiti gl. svr., prez. prituzjm, trp. prid. prituzen - napraviti pritubu; po aliti se na koga pritubom; kriomice optuiti; prigovoriti kome; zamjeriti, aliti se na koga/ ta. prituivanje gl. im. s. r. od prituivati. prituivati gl. nesvr. i uest., prez. prituujem - praviti pritube na koga, optuivati; uruivati kome pritube pro tiv koga, aliti se; esto optuivati, tu akati. pritvaranje gl. im. s. r. od pritvarati, pritvarati gl. svr., prez. pritvaram oduzimati slobodu onome na koga se sumnja da je uinio ta nezakonito; odvoditi koga u pritvor, zatvarati, ha psiti koga. pritvor im. m. r., g. jd. pritvora, g. mn. p ritvra - in pritvaranja; pritvaranje, oduzimanje slobode onome na koga se sumnja da je poinio ta nezakonito; haps, zatvor; zatvaranje, hapenje, pritvoran prid., odr. v. pritvorni - koji se pravi da je iskren; licemjeran, snisho dljiv, lano ljubazan, pritvorenikl prid. odr. v. - koji se odno si na pritvorenike, koji im pripada, pritvoreniki pril. - kao pritvorenici, na pritvoreniki nain, pritvorenik im. m. r., g. jd. pritvorenika, n. mn. pritvorenici, g. mn. pritvorenika, dat.-instr.-lok. mn. pritvorenicim a onaj koji je odveden u pritvor, zatvore nik, uhapenik, pritvorica/pritvorica im. m. i . r., g. jd. pritvorice!pritvorice, n. mn. pritvorice! pritvorice, g. mn. pritvorica/pritvorica - neiskren ovjek, onaj koji je pritvo ran, laljivac, varalica, snishodljivac iz interesa. pritvoriti gl. svr., prez. pritvorim - odu zeti slobodu onome na koga se sumnja da je uinio ta nezakonito, zatvoriti, uhapsiti ga. pritvornost im. . r., g. jd. pritvrnosti, instr. jd. pritvornou!pritvrnosti pretvaranje. osobina nritvornih ljudi.

utvrditi, uiniti sigurnijim,

pritvrivanje gl. im. s. r. od potvrivati, pritvrivati gl. nesvr., prez. pritvMujem

- initi da ta bude vre, utvrivati, uvrivati, priuavanje gl. im. s. r. od priuavati. priuavati (se) gl. nesvr., prez. priuavam (se) - uiti unaprijed; praktino uiti koga emu, pouavati; uzgredno gledajui uiti; na najjednostavniji i najbri nain pouavati, obuavati koga emu; privikavati se, navikavati se. priuen prid., odr. v. priueni - koji nije kolovan za ta nego je praktino po uen, obuen, naviknut na ta. priuenost im. . r., g. jd. priueno ti, instr. jd. priuenou!priueno ti - oso bina onoga koji je priuen, priuiti (se) gl. svr., prez. priuim (se), trp. prid. priuen - koga emu prakti no, bez kolovanja za to, nauiti, obui ti; priviknuti, naviknuti se na ta. priupitati gl. svr., prez. priupitam - pri pitati, utvrditi, potvrditi pitanje, ponov no upitati. priuak im. m. r., g. jd. priuka, n. mn. priuci, g. mn. priuaka, dat.-instr.-lok. mn. priucim a - udarac pri uima, iza uiju, amar; blagi udarac iza uiju, uka; zauka, zaunica, priuka im. . r., g. jd. priuke, dat. jd. priuci - ob. zauka, amar, priutiti gl. svr., prez. priutim - osigu rati, obezbjediti; dozvoliti, dopustiti; zaeljeti. privabiti gl. svr., prez. privabim , trp. prid. privabljen - vabljenjem prizvati, dozvati, privui ivotinje blie sebi; prenes. namamiti, privui, pridobiti koga. privaliti gl. svr., prez. privalim , trp. prid. privaljen - valjajui ta teko ili glomazno privui i nasloniti, prisloniti uza ta; odozgo poloiti, staviti; dodati, dometnuti, pridodati; prenes. posredno kritikovati koga. privaljati gl. svr., prez. p n v d i j d m - razg. dovaljati, primaknuti valjanjem; preva ljati premjestiti valjajui: prene-

dodati, navaljati; potvoriti, obijediti ko ga privaljujui mu neto to nije uinio, privaljivanje gl. im. s. r. od prevaljivati, privaljivati (se) gl. nesvr. i uest., prez. privaljujem (se) - pridodavati; primica ti, dovlaiti valjajui; prenes. pridoda vati, pripisivati kome ta, obino loe, to on nije uinio; objeivati, potvarati laima. p riv iriti gl. svr., prez. privarim - doku hati, dovriti varenje; zavariti, privrsti ti varenjem (npr. metal), privarivanje gl. im. s. r. od privarivati. privarivati gl. nesvr. - dokuhavati, do vravati varenje; dovarivati komad e ljeza na ve zavareno, privatan prid. (lat.), odr. v. privatn i - ne sluben, koji je osoban, lian; koji se tie privatnosti, privatizacija im. . r. (lat.), g. jd. p rivati zacije - proces prevoenja, pretvaranja drutvene u privatnu svojinu, privatnik im. m. r. (lat.), g. jd. privatni ka, n. mn. privatnici, g. mn. privatnika, dat.-instr.-lok. mn. privatnicim a - vlas nik preduzea; privatni poduzetnik, privatno pril. (lat.) - na privatan nain; osobno, lino, privatnost im. . r. (lat.), g. jd. privatno sti, instr. jd. privtnou/privtnosti obiljeje onoga toje privatno, priveslati gl. svr., prez. priveslam primaknuti, privesti, pritjerati veslajui. privesti 1 gl. svr., prez. privedem !prive dem, trp. prid. priveden - izvriti pri voenje, vodei pribliiti, dovesti blie; dovesti. privesti 2 gl. svr., prez. privezem /prive zem, trp. prid. privezen - izvriti privo enje, vozei pribliiti, dovesti blie, privesti gl. svr., prez. privezem , trp. prid. privezen - izvesti uza ta, naknad no, dodatno izvesti; dovriti vez, dove sti. privez im. m. r., g. jd. priveza, g. mn. priveza - ono ime se privezuje, prive za, povez. priveza im. . r., g. jd. priveze - vrpca, traka, kai kojim se ta privezuje, sve za; privezak, priveza im. m. r., g. jd. privezaa , g.
pnvczau - svezi ca
om e/a1 , /a

privezak

884
privienje im. s. r. - utvara, prikaza, ono to se kome uini da je vidio; ono ta ko prieljkuje, ili ega se plai pa mu se to nestvarno prikae, privljanje gl. im. s. r. od privijati, privijati (se) gl. nesvr., prez. privijam (se) - privravati, uvrivati zavojem uza ta; zavojem umotavati; umiljato se pripijati; grlei se prislanjati; prihvatati koga, osjeati prema kome naklonost, privijen prid., odr. v. privijen i - prislo njen i primotan uza ta, zavijen; pri pijen; priljubljen; prenes. naklonou vezan uz koga. privijenost im. . r., g. jd. privijenosti, instr. jd. privijenosulprivijenosti - sta nje onoga to je privijeno ili onoga ko je privijen; priljubljenost, pripijenost uza ta; naklonjenost kome. privika im. . r., dat. jd. privii - ob. pri vikavanje; navika, privlkati gl. svr., prez. priviem - zavi kati, povikati, poviknuti u isti mah. privikavanje gl. im. s. r. od privikivati. privikavati (se) gl. nesvr., prez. privika vam (se) - navikavati (se); uiti (se) na koga/ta; prilagoavati (se) kome/e mu; adaptirati (se); zbliavati, sroa vati (se) s kim. priviklvanje gl. im. s. r. od privikivati. privikivati gl. nesvr. i uest., prez. privikujem - zapomagati, dozivati, vikati u isti mah. priviknuti gl. svr., prez. priviknem malo jae viknuti, pozvati viknuvi; podviknuti, priviknuti (se) gl. svr., prez. priviknem (se), rad. gl. prid. priviknuo/privikao privii (se); naviknuti (se); nauiti (se) na koga/ta; prilagoditi (se) kome/e mu; zbliiti (se), sroditi (se) s kim. privilegij im. m. r. (lat.) - privilegija, privilegija im. . r. (lat.) - povlastica, prvenstvo, prednost; povlaten poloaj, privilegiran prid. (lat.), odr. v. privilegi rani - privilegovan, koji je povlaten, koji ima prednost, prvenstvo, koji je na povlatenom mjestu, privilegirano pril. (lat.) - privilegovano, s privilegij ama, na privilegovan nain, povlateno, s prednou, privileglranost im. . r. (lat.), g. jd. privilegirana ti, instr. jd. privilegiranou/privilegiranosti - Privilegovano

885

privoljeti

privezak/privezak im. m. r., g. jd. priveska/priveskci , n. mn. privesci/privesci, g. mn. privezdka/privezaka - ono to slui za privezivanje; privjesak; pri veza; sporedni dodatak, privezanost im. . r., g. jd. privezandsti, instr. jd. privezanou/privezanosti vezanost uz koga ili uza ta, odanost; privrenost uza ta vezanjem pri ve zama; stanje i osobina onoga ko je pri vezan, odnosno to je privezano, privezati (se) gl. svr., prez. privezem (se) - svezati krajeve ega pravei vor, uzao; omotavajui oko ega privrstiti uza ta veui privezama; prenes. pri dobiti, osvojiti koga milom ili silom; uvrstiti uzajamne odnose, vrsto veza ti jedno uz drugo; ne odvajati se od koga/ega. privezica im. . r., g. jd. privezice , em. mala priveza; privezak, privezivanje gl. im. s. r. od privezivati, privezivati (se) gl. nesvr., prez. privezujem (se) - obavljati privezivanje; re dom jedno po jedno vezati uza ta; pre nes. emotivno se vezivati uz koga, ne odvajati se. priveznica im. . r. - ona koja se da pri vezati, sklona vezivanju; privezica. privii (se) gl. svr., prez. priviknem (se), trp. prid. priviknut - priviknuti se. privid im. m. r. - privienje, varljiva slika; utvara, prikaza; lana, nestvarna slika o emu. prividan/prividan prid., odr. v. prividnii prividn i - nestvaran, koji se priinjava, privida. prividjeti se gl. svr., prez. priv id i se ukazati, prikazati (se); gledajui malo provjeriti, ovla pogledati, prividno/prividno pril. - po izgledu, na izgled, kako se ini; formalno, na osno vu izgleda, prividnost/prividnost im. . r., g. jd. prividnosti, instr. jd. prividnou/prividnosti - stanje onogo to je prividno, nestvarno, nestvamost. privlanje gl. im. s. r. od priviati (se), priviati (se) gl. svr., prez. priviam (se) - initi se da se ta/ko nestvarno vidi; viati, opaati ono to je nestvar no; utvarati (se), prikazivati (se); initi se stvarnim, izgledati kao stvarno.

st, stanje onoga to je privilegirano; osobina i stanje privilegiranog. privilegirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. privilegiram - privilegovan, povlastiti, povlaivati; dati, davati prednost; omoguiti, omoguavati kome povla ten poloaj, privilegovan prid. (lat.), odr. v. privile govani - privilegiran, privilegovano pril. - privilegirano, na privilegovan nain. Privilegovanost im. . r. (lat.), g. jd. p ri vilegirano ti, instr. jd. privilegiranou! privilegirano ti - privilegiranost. privilegovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. privilegujem - privilegirati, privrnuti gl. svr., prez. privinem - povi jajui primaknuti, saviti prema sebi; privui sebi; priljubiti uza se. priviriti gl. svr., prez. privirim - malo zaviriti gdje; kriomice pogledati unutra; zakratko prodrijeti; prenes. pokuati ta razumjeti unosei se u to; usput navra titi. privirlvanje gl. im. s. r. od privirivati. privirlvati gl. nesvr., prez. privirujem malo zavirivati gdje; kriomice pogleda ti unutra; zakratko prodirati (npr. svjet lost); prenes. pokuavati ta razumjeti unosei se u to; usput navraati kome. priviti gl. svr., prez. privijem , trp. prid. privijen - uvrstiti ta zavojem uz tijelo; zavojem privrstiti, umotati; prigrliti, zagrliti; prihvatiti koga, osjetiti prema kome naklonost, privjenati gl. svr., prez. privjenam (nerado) uzeti koga za enu; vjenati koga s kim. privjesak im. m. r., g. jd. privjeska, n. mn. privjesci!privjesci, g. mn. privjesa ka, dat.-instr.-lok. mn. privjescim a ono to je emu privjeeno, to pri emu visi; dodatak emu u viseem poloaju; visei dio ogrlice; sporedni dio; prenes., onaj ili ono to se za ta vee, privezak, privjesiti gl. svr., prez. privjesim - pri kaiti uza ta u viseem poloaju; obje siti uza ta. privlaan prid., odr. v. privlani - koji posjeduje privlanost, primamljivost, dopadljivost kojom privlai.

privlaenje gl. im. s. r. od privlaiti, privlaiti gl. nesvr., prez. privlaim vlaei, vukui pribliavati; imati spo sobnost privlaenja, primamljivati; do padati se. privlaiv prid., odr. v. privldivi - pri vlaljiv. privlaljiv prid., odr. v. privlaljivi - koji se moe privui, koji je sklon privlae nju. privlaivost im. . r. - privlaljivost. privlaljivost im. . r., g. jd. privlaljivosti, instr. jd. privlaljivosulprivlaljivosti - stanje i osobina onoga to je pri vlaljiv; dopadljivost, primamljivost, privlano pril. - na privlaan nain; do padljivo, primamljivo, privlanost/privlanost im. . r., g. jd. privlnostilprivlanosti, instr. jd. privlnou!privlanou i privlnosti! privlanosti - stanje i osobina onoga ko je privlaan; dopadljivost, primamlji vost. privlastiti gl. svr., prez. privlastim , trp. prid. privlaen - prisvojiti, prigrabiti; uzeti sebi, staviti pod svoju vlast, privoe im. s. r., g. jd. privoeta - dijete koje je majka privela, dovela u drugi brak. privoditi gl. nesvr., prez. privodim obavljati privoenje, dovoditi; prisilno dovoditi, sprovoditi, privoenje gl. im. s. r. od privoditi, privola im. . r. - prisila, prisiljavanje da se prihvati ta; nasilno privoljavanje; pristanak bez vlastite volje, privolijevati gl. nesvr., prez. privdlijevam - prisiljavati; privoljavati. privoljenost im. . r., g. jd. privoljenosti, instr. jd. privoljenou/privoljenosti sklonost, spremnost da se ta prihvati; primoranost, nagovorenost na ta. privoljavanje gl. im. s. r. od privoljavati. privoljavati gl. nesvr. i uest., prez. privdljavam - prisilno, nasilno nametati drugu volju; prisiljavati, primoravati da se ta ini; nagovarati, opredjeljivati prisilom; prelaziti na drugu stranu, privoljeti gl. svr., prez. privolim - nago voriti koga da ta uini; primorati koga da pristane na ta; pristati na ta; pri stati uz koga, opredijeliti se, prei na i ju stranu.

privotavanje

886
privrem enik im. m. r., g. jd. privremem'ka, n. mn. privremenici, g. mn. privremenika - onaj koji privremeno po

887
emu; doi, stii neopaeno do koga/ ega, priuljati se. prizdraviti gl. svr., prez. prizdravim malo, doneklo ozdraviti, prizdravljati gl. nesvr., prez. prizdravIjam - pomalo, donekle ozdravljati, prizem an/prizem an/prizem an prid., odr. v. prizemni!prizemni!prizemni koji je odmah na zemlji, pri zemlji, ni zak; prenes. nizak, prostaki, nemora lan. prizem ljast prid., odr. v. p rize m lja st koji je prilino nizak, pri zemlji; koji ima obiljeja prizemnog, prizeman, prizem ljen prid., odr. v. prizem ljeni koji je sputen na zemlju, koji se nalazi, koji je uvren pri zemlji; prenes. stvaran, realan, objektivan; prizeman, prizem ljeno pril. - na prizemljen nain, prizemno. prizem lje/prizem lje im. s. r., n. mn. prizem lja/prizem lja, g. mn. prizemlja! prizem lja - dio kue, zgrade pri zemlji, parter; prenes. ljudi iz prizemlja, na jnia klasa ljudi, radnici, prizem ljenje gl. im. s. r. od prizemljiti, prizem ljiti (se) gl. svr., prez. prizem ljim (se) - spustiti (se) na zemlju bez povre de i bez tete; spojiti sa zemljom, uze mljiti; prenes. prestati matati, vratiti se stvarnosti, spustiti se na zemlju, prizem ljivanje gl. im. s. r. od prizemlji vati. prizem ljivati gl. nesvr. i uest., prez. prizemljujem - obavljati prizemljivanja, dodirivati tlo pri sputanju na ze mlju. prizem ljua im. . r., g. jd. prizemljue, pejor. - niska prizemna kua, graevi na, prizemnica; baraka, prizem nica im. . r., g. jd. prizem nice niska prizemna kua, zgrada, prizem no pril. - u prizemlju; prenes., na nizak, prizeman nain, prizetiti gl. svr., prez. prizetim , trp. prid. prizeen - prieniti, uvesti zeta u kuu. prizid/prizld im. m. r., g. jd. prizida/prizida - pregradni zid, pregrada, prizida; dograeni zid, dogradak, dozidak. prizida/prizida im. . r., g. jd. prizide dograeni zid, ono to je prizidano. prizidak im. m. r., g. jd. prizitka, n. mn. prizici, em. - mala prizida.

priznat

privotavanje gl. im. s. r. - lijepljenje

prizidati gl. svr., prez. prizidam - do

ega pomou voska, privravanje vo skom. pri votiti gl. svr., prez. privotim - pri lijepiti, privrstiti voskom, privotka im. . r., dat. jd. privotki, g. mn. privotkT - ensko dijete koje majka do vede u drugi brak, privotkinja. privotkinja im. . r., g. jd. privotkinje , n. mn. privotkinje , g. mn. privotkinja privotka. privoz im. m., g. jd. privoza - privoenje, privoziti gl. nesvr., prez. privozim, trp. prid. privozen - voenjem privlaiti, pribliavati, dovoziti blie, privoenje gl. im. s. r. od privoziti, privoznl prid. odr. v. - koji se odnosi na privoz, privoenje, privratak im. m. r., g. jd. privratka , n. mn. privraci , g. mn. privrataka - dio pri dnu vrata, ije; oblog oko vrata; do vratak, rubni dio oko vrata, tok. privri g. svr., prez. privrgnem - privrgnuti. privreda/privreda im. . r., g. jd. privre de/privrede - nain proizvodnje i pro izvodni odnosi nekog drutva; gospo darstvo; privredna djelatnost; grana proizvodnje neke djelatnosti; proizvod nja, proizvoenje; rad, privreivanje; poljoprivredna proizvodnja; zarada, privreljiv prid., odr. v. privredljivi koji je osposobljen za privreivanje; vrijedan, radin, marljiv, privredni/privredni prid. odr. v. - koji se odnosi na privredu, koji joj pripada, privrednikl/privrednikl prid. odr. v. koji se odnosi na privrednike, privrednik/privrednik im. m r., n. mn. privrednici/privrednici, g. mn. p rivre dnika/privrednika - ovjek iz privrede, poslovan ovjek; onaj koji se bavi pri vredom; uposlenik u privredi, privredno pril. - u privrednom smislu, u privrednom pogledu. privreivanje gl. im. s. r. od privreivati, privreivati gl. nesvr., prez. privreu jem - korisno raditi; zaraivati, sticati radom, privreivanjem; doprinositi, privrem en prid., odr. v. privrem eni - koji je ogranien na neko vrijeme, koji traje neko vrijeme.

stoji, djeluje, koji ima privremenu vri jednost. privrem eno pril. - na odreeno vrijeme; za neko vrijeme, privrem enost im. . r., g. jd. privrem e nosti, instr. jd. privremenou!privre menosti - osobina onoga to je privre meno. privrgnut prid., odr. v. privrgniiti - pri klonjen; pridodan, dometnut. privrgnuti (se) gl. svr., prez. privrgnem (se) - privri, dometnuti, pridodati; pri i, pridruiti se kome, prikloniti se na iju stranu, pristati uz koga. privrebati gl. svr., prez. privreban - kri om ta primijetiti, opaziti vrebajui, privrijediti gl. svr., prez. privrijedim, trp. prid. privrijeen - stei radom, za raditi, doprinijeti; biti od koristi, privren prid., odr. v. privreni - odan, pouzdan; vjeran kome/emu. privrenac im. m. r., g. jd. privrzenca, n. mn. privrzenci, g. mn. privrzenaca privrenik, privrenica im. . r., g. jd. privrenice ena privrenik, privrenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na privrenike, koji im pripada, privrenlki pril. - na nain kako to ine privrenici, kao privrenici; privreno, privrenik im. m. r., g. jd. privrenika, n. mn. privrenici, g. mn. privrzenika onaj koji je kome/emu privren, odan, vjeran; pouzdan ovjek; pristalica, pri staa; istomiljenik, jednomiljenik, privreno pril. - na privren nain, s privrenou, odano, pouzdano, privrenost im. . r., g. jd. privrenosti, instr. jd. privrenou!privrenosti osobina onih koji su kome/emu pri vreni; osobina privrenih ljudi, po uzdanost, odanost, privui gl. svr., prez. privuem/privuem - vukui pribliiti, primaknuti sebi; vukui premjestiti blie emu dru gom; prenes. inei ta skrenuti panju na sebe; pridobiti druge ime. privui se gl. svr., prez. privuem/privuem se - vukui se primaknuti se kome/

graditi zid uza ta, dozidati; sazidati uza ta. priziivanje gl. im. s. r. od priziivati. priziivati gl. nesvr. i uest., prez. priziujem - doziivati uza ta, zidati pri e mu, praviti prizide, priziivati. prizim iti gl. svr. bei., prez. prizim i zastudjeti. priziv/priziv im. m. r., g. jd. priziva!pri ziva - zov glasom, pokretom, pogledem ili gestom upuen kome s namjerom da se on priblii, primakne, prie poziva telju; prizivanje; pozivanje, priziva im. m. r., g. jd. priziva, v. jd. prizivam , instr. jd. prizivem , n. mn. prizivi - onaj koji koga ili ta priziva, prizivatelj; osoba koja se ali. prizivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prizivae. prizivaki pril. - kao prizivai, na prizivaki nain, prizivanje gl. im. s. r. od prizivati, prizivatelj im. m. r., g. jd. prizivatelja, g. mn. prizivatelja - onaj koji koga prizi va; up. priziva, prizivati (se) gl. nesvr., prez. prizivam (se) - koga ili ta dozivati; moliti koga da prie, da se primakne, doe; dozivati koga/ ta u sjeanje, prizivni prid. odr. v. - koji se odnosi na priziv. prizm a im. . r. (gr.), g. mn. prizm i/prizama - geom. tijelo, poliedar ije su osnove dva paralelna i podudarna po ligona, obino trougaona, a stranice paralelogrami; fiz. prozirno tijelo slinog oblika koje slui za razlaganje svjetlosti u spektralne boje. pr'izmast prid. (gr.), odr. v. prizm asti koji slii na prizmu, koji je poput priz me. prizm atian prid. (gr.), odr. v. prizm a tini - koji je svojstven prizmi; koji ima oblik prizme, priznanica/priznanica im. . r. - papir, f ovjereni pisani trag o emu uplaenom, predatom ili na drugi nain izvrenom; potvrda. priznanje gl. im. s. r. od priznati, priznat prid., odr. v. prizn ati - uvaen, cijenjen; prihvaen; poznat; opepoznat.

priznati

888
priei gl. svr., prez. prieem/prieem

889
prkositi gl. nesvr., prez. pikosim nekome protusloviti prkosnim rijeima ili initi prkosna djela; provocirati koga rijeima i djelima; initi ta drugome u inat. pikosnlk im. m. r., n. mn. pikosnici - o vjek sklon prkoenju, koji esto prkosi i pri tome uiva. prkoenje gl. im. s. r. od prko-siti. prlj im. m. r., g. jd. prija, n. mn. priji! prljevi - zailjeno drvo, motka; bot. ku kurijek. pr^jaa im. . r., g. jd. prljae - gvozdeni ara za guranje drva. prejak im. m. r., g. jd. prljka, n. mn. prljci, g. mn. prijaka , dat.-instr.-lok. mn. prljcima - zailjeno drvo, na je dnom kraju zailjena motka, prlj. prljati (se) gl. nesvr., prez. prljam (se) initi prljavim, smrdljivim, neistim, neurednim; zamazivati, razbacivati, stvarati nered svake vrste prljav prid., odr. v. prljavi - neuredan, neist, umazan; odrpan; smrdljiv; prnes., moralno posmuo. prljavac im. m. r., g. jd. prljavca, n. mn. prljavci, g. mn. prljavaca, dat.-instr.lok. mn. prljavcima - prljav, neist, neuredan, prljavtinom zamazan o vjek; odrpanac, smrdljivac; prenes. mo ralno posrnuo ovjek, prljavka im. . r. - ena prljavac; prlja va, neuredna, neista, prljavtinom zamazana ena; smrdljivica, odrpanka; prenes. moralno posrnula ena. prljavko im. m. r., hip. - prljavac, onaj koji je neist, zamazan, neuredan, prIjav. prljavo pril. - na prljav nain, neuredno, neisto; prenes. mutno, podlo, zlobno, zlonamjerno, prljavost im. . r., g. jd. prljavosti, instr. jd. prljavou/prljavosti - osobina i sta nje onih koji su prljavi, prljavtina im. . r. - ono to je prljavo, neistoa; smee, prljenje gl. im. s. r. od prljiti, prljiti gl. nesvr., prez. prljim - vrelom vodom ili plamenom skidati ostatke dlaica ili paperje s koe zaklanih ivo tinja. prljetina im. . r., g. jd. piijetine oprljeni komadi mesa, prljevina.

prebaaj

priznati gl. svr., prez. priznam - dati pri znanje; rei da je neto istinito; pri hvatiti neto istinitim, zakonitim, priznato pril. - cijenjeno, uvaavano; opeprihvaeno, opepoznato. priznatost im. . r., g. jd. priznato ti, instr. jd. priznatou/priznatsti - oso bina onoga koji je priznat; stanje onoga to je priznato, priznavalac im. m. r., g. jd. priznavaoca, n. mn. priznavaoci, g. mn. priznavalaca, dat.-instr.-lok. mn. priznavaoci priznavatelj, onaj koji ta priznaje, koji daje priznanja, priznavanje gl. im. s. r. od priznavati, priznavati gl. nesvr., prez. priznajem davati priznanje; govoriti da je neto istinito; prihvatati neto istinitim, zako nitim; prihvatati koga/ta svojim, prizor im. m. r., g. jd. prizora, g. mn. prizdra - ono to je pred oima, to se vidi, to je pogledom vidljivo; ono to je predmet gledanja, posmatranja, prizorno/prizorno pril. - s prizorom; oigledno, vidljivo, prizortiti gl. svr., prez. prizorti - dovesti koga do zorta, u teak poloaj; uiniti da ko osjeti zort, strah; nai se u tekoj, napetoj situaciji, prizovnuti gl. svr., prez. prizovnem prizvati, zovnuti koga sebi prizrak im. m. r., n. mn. prizrdci, g. mn. prizraka, dat.-instr.-lok. mn. prizracima - privienje, utvara; nestvarna slika, lik koji se javlja samo u mati., prizreti gl. svr., prez. prizrem - malo sa zreti, postati malo zreliji, prizvati gl. svr., prez. prizovem/prizovem - rijeima, pokretom ili pogledom pozvati i dozvati koga da se pridrui; prizivajui, prieljkujui, nasluujui dozvati; pomoliti se Bogu; sve pri zivajui dozvati; prenes. prisjetiti se, dozvati u sjeanje, prizvuk im. m. r., n. mn. prizvuci, g. mn. prizvuka, dat.-instr.-lok. mn. prizvuci ma - pratei sporedni zvuk, eho, odjek; prenes., sporedno znaenje; nijansa e ga. priariti gl. svr., prez. prizarim - malo uariti; jako zaariti, zagrijati.

piljevina im. . r., g. jd. piijetine - prlje

tina.

- pripaliti, zapaliti prinoenjem plame na; pripei, jako ugrijati. priednjeti gl. svr., prez. prizednimlpriednim - postati jako edan, veoma oednjeti. priega im. . r., dat. jd. prizezi, g. mn. priega - jaka vruina, velika ega; pri peka. prieljkivati gl. nesvr. i uest., prez. prieljkujem - oekivati da se ta elje no dogodi, prieniba im. . r., g. jd. prienidbe/prizenidbe - prienjenje, enidba kojom mu pristaje da ivi u eninoj kui, da postane prienjen, domazet, prieniti (se) gl. svr., prez. p rize nim (se), trp. prid. primenjen - enidbom ui u eninu kuu i stei pravo na njenu imovinu; dovesti mua u nevjestinu ku u. prienja im. m. r., g. jd. prienje - ovjek koji se prienio, koji je uao u eninu kuu, domazet, prienjnj& gl. im. s. r. od prieniti (se), prieti gl. svr., prez. prizmem - pritisnu ti, stisnuti, prigati gl. svr., prez. prizgam - priei, priditi gl. svr., prez. prizdim/prizdijem - pripaliti, uditi, uei. prim iriti gl. svr., prez. prizmirim - na kratko malo zamiriti, pridrijemati; ma lo odrijemati. prim lreno pril. - malo zatvorenih oiju; mirivi. prim irkrvanje gl. im. s. r. od primirkivati. prim iriti vati gl. nesvr. i uest., prez. prizmirkujem - s vremena na vrijeme pomalo mirkati. priuljati gl. svr., prez. prizuljam - malo poeti uljati, zauljati; jako uljati, nauljati. priuljiti gl. svr., prez. priuljim - priuljati. prkos im. m. r. - neodoljiva potreba da se kome prkosnim rijeima i djelima usprotivi, da se pokae vlastita nadmo, snaga, znanje; inat. prkosan prid., odr. v. pikosni - koji je pun prkosa; koji je sklon prkoenju; koji esto prkosi i pri tome uiva.

prljotina/prljotina im. . r. - prljav trag

ega, prljavtina.

pHjua im. . r., hip. - neuredna, prljava

ena.

prnja im. . r. - krpa, dronjak, prnjar im. m. r., g. jd. prnjara - skuplja
prnja, staretinar,

prnjav prid., odr. v. pm javi - otrcan, po

deran; troan; star, ostario; koji je u stanju raspadanja; koji se osipa, runi od starosti; bezvrijedan, nitavan; bijedan, siromaan, prnjavac im. m. r., g. jd. pmjavca, n. mn. pihjavci, g. mn. pmjavaca, dat.-instr.lok. mn. pmjavcima - odrpanac, koji je u prnjama, prnjavica im. . r. - ena prnjavac, prnjavor im. m. r., g. jd. prnjavora, g. mn. prnjdvdra (gr.) - manastirsko ima nje sa selom. Prnjavor im. m. r. (gr.) - bosanski gra di. Prnjavorac, g. jd. (gr.), Prnjvrca, n. mn. Prnjvorci, g. mn. Prnjavoraca stanovnik Prnjavora, prnje zb. im. s. r., g. - rite, krpe, dronjci, prnjo im. m. r., g. jd. prnje!prnja, hip. prnjavac. proanalizirati gl. svr., prez. proanaliziram (lat.) - izvriti analizu ega; pro uiti, prostudirati ta. proaikovati gl. svr., prez. prodikujem (lat.-tur.) - provesti neko vrijeme aikujui. proba im. . r. (lat.), g. jd. probe - pro vjeravanje, provjera; ispitivanje; kusa nje; probanje; uzeti uzorak ega na provjeru kvaliteta; ogled, pokus, ekspe riment; pokuaj; vjeba, vjebanje za izvoenje ega. probaciti gl. svr., prez. prdbacim - ba citi kroz ta; bacajui kroz ta provui; provui, proturiti, probacivanje gl. im. s. r. od probacivati. probacivati gl. nesvr., prez. prdbacim, trp. prid. prdbaen - bacati kroza ta; bacajui kroz ta provlaiti; provlaiti, proturati. probaaj im. m. r.m g. jd. pm baija, g. mn. probaaj a - in probacivanja, brzi let ega kroza ta.

probada
probada im. m. r., g. jd. probada, g. mn. probada - orue, pomagalo ko

890
probaviti gl. svr., prez. probavim , trp. prid. probavljen - svariti, provaliti, pro probigora im. . r., g. jd. probigore , n. mn. probi gore, g. mn. probigora -

891

problemski

probirljivo pril. - na probirljiv nain, pa

ljivo birajui, izbirljivo,

probiskati gl. svr., prez. probitem -

jim se vri probadanje ega, probadalo; onaj koji ta probada, probadalo/probadalo im. s. r. - sredstvo za probadanje; probada. probadanje gl. im. s. r. od probadati, probadati gl. nesvr., prez. probadam praviti ubode; osjeati ubode, probada nje. probadi im. . r. mn. - otri bolovi u obliku proboda; probadanje, probodi. probajati gl. svr., prez. probaj am - nak ratko bajati, izvriti kratko bajanje, progatati. probaneiti gl. svr., prez. probanim prolumpovati, provesti neko vrijeme lumpujui, banei, opijaui se. probarabiti (se) gl. svr. (hebr.), prez. probarabim se - postati baraba, ponaa ti se kao baraba; nekultivisan, primiti van ovjek, drznik, probarabirati se gl. svr. i nesvr. (hebr.), prez. probarabiram se - postati, postajati baraba, probarabiti se. probaratati gl. svr., prez. probaratam , trp. prid. probaratan - provesti neko vrijeme baratajui, radei oko ega; proeprkati, probariti gl. svr., prez. probarim , trp. prid. probaren - malo obariti, prodrati u uzavreloj vodi. probati gl. svr. i nesvr., prez. probam , trp. prid. proban - provjeravati; ispiti vati; (po)kuati, pokuavati; uzeti uzo rak ega radi provjere kvaliteta; vriti oglede, pokuse, eksperimente; pokua vati; vjebati, uvjebavati ta za javno izvoenje. probatinati gl. svr., prez. probatinam neko vrijeme batinati; ovla izbatinati, p r o b a d a t i se gl. svr., prez. probatrgam se - neko vrijeme se batrgati, koprcati, kobeljati; jedva proi kroza ta udara jui as na jednu, as na drugu stranu, probava im. . r., g. jd. probave, n. mn. probave, g. mn. probava - fiziol. vare nje, kuhanje hrane u elucu, probavan prid., odr. v. p ro b a v n i - koji se dobro probavlja, probavljiv, probavilo im. s. r. - organi za probavu, za varenje hrane, probavni organi.

kuhati hranu u elucu; prenes. svladati, podnijeti, izdrati, prdbavljanje gl. im. s. r. od probavljati, probavljati gl. nesvr., prez. probavljam , trp. prid. probavljan - variti, kuhati hra nu u elucu; prenes. svladavati, podno siti, izdravati, probavljiv prid., odr. v. probavljivi - koji se da probaviti, svarljiv; prenes. savla div, podnoljiv, probavljrvanje gl. im. s. r. od probavljivati. probavljivati gl. nesvr., prez. probavIjujem, trp. prid. probavljivan - obavlja ti probavljivanje, variti hranu u elucu, probavljivost im. . r., g. jd. probavljivo sti, instr. jd. probavljivou!probavlji vosti - osobina onoga to je probav ljivo; mogunost probavljivanja; sposo bnost probavlj ivanja, probdijevati gl. nesvr., prez. probdijevam, trp. prid. probdjeven - provoditi vrijeme bez sna, ne spavajui, bdijui. probdjeti gl. svr., prez. prdbdim , trp. prid. probdjeven, probdjevena - prove sti vrijeme bez sna, ne spavajui, bdiju i. probdjevenost im. s. r., g. jd. probdjevenosti, instr. jd. probdjevenou/probdjevenosti - stanje onoga ko je proveo vrijeme bdijui; probdjeveno vrijeme, probeariti se gl. svr., prez. probearim se (tur.) - provesti vrijeme kao bear; postati bear, odati se bearskom ivo tu. probeharati gl. svr., prez. probeharam , trp. prid . probeharan (tur.) - poeti beharati, cvjetati; okititi se beharom, cvjetovima po stablima voa. probekrijati (se) gl. svr. (tur), prez. probeknjam (se) - provesti vrijeme kao bekrija; postati bekrija, odati se neko risnom bekrijskom ivotu, probesjediti gl. svr., prez. probesjedim , trp. prid. probesjeen - progovoriti, porazgovarati o emu; provesti vrijeme besjedei s kim. probetijati gl. svr., prez. probetijam (lat.), trp. prid. probetijan - potroiti vrijeme i novac na propale ene, beti je-

probisvijet, skitnica, skitalica, ovjek nemirna duha, svjetovnjak, probija im. m. r., g. jd. probija , v. jd. probijau, n. mn. probiji, g. mn. p ro bija - elini klin, sredstvo, poma galo za probijanje; onaj koji ta probija. probijanje gl. im. s. r. od probijati. probijati (se) gl. nesvr., prez. probijam, trp. prid. probijan - vriti proboj, udara jui ime praviti otvor, rupu; prodirati, kroz ta; izbijati na povrinu; pojav ljivati se; krivudati kroza ta; prosijeca ti; prenes. proimati (se) ime; uspije vati u emu. probijeliti gl. svr., prez. prdbijelim, trp. prid. prdbijeljen - uiniti da ta postane bijelo, da se ispod ega pojavi, ukae bjelina. probijeljeti gl. svr., prez. prdbijelim, trp. prid. prdbijeljen - postati bijel; pro sijedjeti. probir im. m. r. - paljivo biranje, prebi ranje, izbor, probira im. . r. - izbirljiva osoba, probi ra; probir, probira im. m. r., g. jd. probira, v. jd. probirau, g. mn. probira - osoba koja voli probirati, izbira, probira; cje pidlaka, sitniav ovjek, probiraev prid. odr. v. - koji pripada probirau. probiraica im. . r., g. jd. probiraice, n. mn. probiraice, g. mn. probiraica - ena probira, ona koja voli (p ro b i rati, koja uiva u prebiranju, probirateljka. probiraiin/probiraicln prid. odr. v. koji se odnosi na probiraicu, koji joj pripada. probirakl prid. odr. v. - koji se odnosi na probirae. probir aki pril. - kao probirai, na probiraki nain, izbirljivo, probir anj e/probir anje gl. im. s. r. od probirati. probirati/probirati gl. nesvr., prez. probir am!probir em - paljivo birati, vriti biranje, probirljiv prid., odr. v. probirljivi - sklon prebiranju; koji voli da bira, izbirljiv.

poeti biskati; proi kroza ta bitui, pretraiti. probistriti/probistriti gl. svr., prez. probistrim - uiniti bistrim; izbistriti; prenes. promisliti, probisvijet im. m. r., g. jd probisvijeta skitalica, skitnica, pustolov, protuha, probisvjetskl prid. odr. v. - koji se odno si na probisvijete. probitak im. m. r., g. jd. probitka, n. mn. probici, g. mn,, probitka, dat.-instr.-lok. mn. probicim a - korist; proboj, probija nje. probitaan/probitaan prid., odr. v. p ro bitani/probitani - koji je od koristi, koristan. probitano/probitano pril. - korisno, na probitaan nain. probitanO st/proobitanost im. . r,, g. jd. probitanoti!probitanosti , instr. jd. probitanou/prbbitanou i p ro bitanosti/probitanosti - korisnost, osobina onoga to je korisno, probiti gl. svr., prez. probijem , trp. prid. probijen - udarajui ime jakim otvo riti; napraviti otvor, rupu, upljinu, put; probuiti; prodrijeti kroza ta; naruiti kakvo stanje; prosijei; izbiti, pojaviti se prodirui kroza ta; proei, problem im. m. r. (gr.), g. jd. problem a , n. mn. problem i, g. mn. problem a - ono to treba rijeiti; teak zadatak; sporno pitanje, ono oko ega se spori, problem atian prid. (gr.), odr. v. p ro blem atini - koji postoji kao problem; koji je mogu ali nije dokazan; sporan, sumnjiv, upitan; teak, teko rjeiv; za mren, sloen, problem atino pril. (gr.) - na problema tian nain, s problemima, problem atinost im. . r. (gr.), g. jd. problem atinosti, instr. jd. problematinou!problematinosti - osobina ono ga to je problematino, problem atika im. . r. (gr.), dat. jd. p ro blem atici - svi problemi, sve to je spo rno iz domena neke djelatnosti, problem ski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na problem.

problemski

892
probrkati (se) gl. svr., prez. probrkdm (se) - provesti neko vrijeme proburgijati gl. svr. (tur.), prez. proburgijam , trp. prid. proburgijan - provrtjeti

893

procijepiti

problem ski pril. - kao problem, prema

procesiom stikl prid. odr. v. (lat.) - koji

vrsti problema, na problemski nain,

problijesak im. m. r., g. jd. problijeska, n, mn, problijesci, g. mn. problijesaka, dat.-instr.-lok. mn. problijescim a - blje-

se odnosi na procesioniste.
procesni prid. odr. v. (lat.) - koji se

snue, iznenadni bljesak; (od)sjaj, blje sak oiju kao izraz sree, probljesnuti gl. svr., prez. prdbljesnem - naglo bljesnuti, problistati, sinuti, p robni prid. odr. v. - koji se odnosi na probu; koji je pripremljen za probu, probno pril. - probaj ui, s probom, radi probe. probockati gl. svr., prez. prdbockam bockanjem probiti, isprobijati; malo bo ckati; prenes. biti pomalo zajedljiv, probod/probod im. m. r. - probodeno mjesto; ubod; pravljenje uboda, probi janje; probadanje. proboj/proboj im. m. r. - probijanje; pro dor; probijeno mjesto; prenes. provala, probojac/probojac im. m. r., g. jd. probjca/prbojca, n. mn. probojci/probojci , g. mn. pobojaca/probojaca - eli na ipka za probijanje ega; sprava za probijanje rupa. probojan/probojan prid., odr. v. prdbdjni!probojni - koji probija, prodire, prolazi kroza ta; koji moe probijati; prenes. prodoran, probojnost im. . r., g. jd. pro b o jn o st, instr. jd. probojnou/probojnost - oso bina onoga koji je probijen; obiljeje onoga to se probija, proboljeti gl. svr., prez. prdbolim - sve vrijeme provesti bolujui; preboljeti, proboraviti gl. svr., prez. probdravim , trp. prid. probdravljen - neko vrijeme gdje boraviti; neko vrijeme negdje sta novati, ivjeti, proboravljati gl. nesvr., prez. probdravljam - putujui zadravati se, boraviti, stanovati pomalo u razliitim mjestima, probortati gl. svr., prez. probdrtam nenako provesti vrijeme: teko proi vjeti; proamiti. probosti (se) gl. svr., prez. probddem / probddem (se) - probiti ime; bodui probiti, probuiti; biti proboden. probrati gl. svr., prez. proberem /pro berem - izmeu vie slinog uzeti bolje, odabrati, izabrati.

brkajui (se), probrbljati gl. svr., prez. probM jam poeti brbljati; poeti priati kojeta; progovoriti nerazgovijetno, brbljajui, probubati gl. svr., prez. probubam razglasiti bubnjem; prenijeti glasine; ra zglasiti na neprimjeren nain, probukati gl. svr., prez. probukam malo bukati; zavriti bukanje, izbukati. probuditi (se) gl. svr., prez. probudim (se), trp. prid. probuen - prekinuti san; prestati spavati; uiniti koga aktivnim, aktivirati; prenes. postati trezven, pre stati matati; pokrenuti osjeaje; izne nadno iskrsnuti, pojaviti se. probuen prid., odr. v. prdbu en i - koji vie ne spava, budan; trezven, svjestan, probueno pril. - iza sna; svjesno, tre zveno. probuenost im. . r., g. jd. probuenosti, instr. jd. prdbuenou/prbuenosti stanje onoga koji je probuen; tre zveno svjesno stanje, probuivanje gl. im. s. r. od probuivati. probudi vati gl. nesvr., prez. probuujem - buditi koga; ponovo buditi; pre nes. otrenjavati; vraati u ivot, prohujati gl. svr., prez. p ro b ija m poeti bujati, naglo i obilno izrastati, narastati. probuktati gl. svr., prez. probukem poeti buktiti, buknuti; uiniti da se ta bukne, da se naglo razgori, da pone gorjeti jakim plamenom; uiniti da se ta iznenada rasplamsa, probiiktjeti gl. svr., prez. probuktim poeti buktjeti, plamtjeti; prenes. pre dati se jakim osjeanjima, pasti u vatru, probulazniti gl. svr., prez. probulaznim - poeti bulazniti, nesuvislo priati, probunariti gl. svr. (tur.), prez. probunarim - prenes. provesti neko vrijeme kradui, kopajui po tuim depovi ma; pronai ta tragajui, iskopati, probuncati gl. svr., prez. probuncam poeti buncati; rei neto u bunilu, proburaziti gl. svr. (perz.), prez. proburazim - skroz probosti ta ime o trim.

burgijom; prenes. snai se; uspjeti, ostvariti cilj. proburljati gl. svr., prez. probiirljam, trp. prid. proburljan, onomat. - uzmu titi, zamutiti burljajui; isprevrtati, ispreturati, probuiti gl. svr., prez. probuim - na praviti buotinu; builicom nainiti ru pu; izbuiti, procaptjeti gl. svr., prez. procaptim zajapuriti se, zarumenjeti se; porumenjeti i poeti se znojiti se od vreline, procedura im. . r. (nlat.) - odreen na in rada; propisan nain rada, postupak koji traje. proceduralan prid. (nlat.), odr. v. proceduralni - koji se odnosi na proce duru; koji zahtijeva proceduru, koji se odvija prema proceduri, proceduralno pril. (nlat.) - prema utvre noj proceduri, na nain utvren proce durom. procen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. procenta, n. mn. prdcenti, g. mn. procenata postotak, stoti dio ega. procentni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na procenat, procentualan prid. (lat.), odr. v. pro centualni - koji je izraen u procentima, postocima, postotan. procentualno pril. (lat.) - na nain utvren procentima; prema procentima, procentualnost im. . r. (lat.), g. jd. procentulnosti, instr. jd. procentualnou procentualnost - stanje onoga to je izraunato u procentima, proces im. m. r. (lat.), g. jd. procesa, g. mn. procesa - tok, razvitak ega; sve radnje koje se postepeno vre kako bi se postigao rezultat; parnica, rasprava, sudski postupak, pocesija im. . r. (lat.) - crkv. sveana vjerska povorka, litija; duga povorka, procesionl prid. odr. v. (lat.) - prece sijski; koji je kao u procesiji, procesijskl prid. odr. v. (lat.) - procesioni. procesionist(a) im. m. r. (lat.) - uesnik u procesiji; onaj koji sudjeluje u proce siji.

odnosi na proces; koji se tie spora, pa rniki. procesor im. m. r. (lat.), g. jd. procesora, g. mn. procesora - onaj koji vri neki proces; inform. centralna procesna jedinica, hardver, glavni ip u kompju teru koji vri sve zadate matematike i logike operacije, procesorka im. . r. (lat.), dat. jd. prdcesorki, g. mn. prdcesorki - dio sprave ili sprava koja vri ili u kojoj se vri pro ces. procedija im. mj. r. (lat.-tur.) - onaj koji je ukljuen u kakav proces, parni ar. procijediti (se) gl. svr., prez. prdcijedim (se), trp. prid. prdcijeen - zavriti cijeenje, iscijediti, ocijediti; ovla ocijediti; prenes. oslabiti, izmrati zbog bolesti. procijeen prid., odr. v. prdcijeden i koji je proao kroz cjediljku; djeli mino iscijeen, ocijeen, prosuen ci jeenjem; prenes. koji je oslabio, smrao zbog bolesti, procijeniti gl. svr., prez. prdcij enim, trp. prid. procijenjen - izvriti procjenu vrijednosti ega; odrediti, dati emu vrijednost na osnovu vienog stanja, procijenjen prid., odr. v. prdcij enjem kome je procjenom odreena vrijed nost; koji ima odreenu vrijednost, procijep im. m. r., lok. jd. prdcij epu!pro cijepu, n. mn. procijepi - procjep, ras cjep, raspuklina po duini; uski razmak izmeu neeg; usjek; duboki tjesnac; procijepljen komad drveta; procijepljeno drvo kao sprava za hvatanje zmija; prenes. raskorak, kripac, nezavidna si tuacija, teak poloaj, procijepati gl. svr., prez. prdcijepam naglo proderati, rascijepati; uzduno presijei. prbcijepiti gl. svr., prez. prdcijepim, trp. prid. prdcijepljen - nainiti procijep, udubljenje; dobrim dijelom rascijepiti po duini; probiti stijenu, napraviti usjek, usjei; prenes. naruiti postojee stanje.

procijepljen

894
procjepak/procjepak im. m. r., g. jd. prdcjepka/procjepka , n. mn. prcjepcil prcjepci, g. mn. prdcjepaka/prcjepaka - mali procjep, procijep, procjepljivanje gl. im. s. r. od procjepljivati. procjepljivati gl. nesvr. i uest., prez. procjepljujem - praviti procjepe, poma lo rascjepljivati, procmiljeti gl. nesvr., prez. procmilim procviljeti, procmizdriti. procmizdriti gl. svr., prez. prdcmizdrim - poeti cmizdriti, cmizdrei poeti pla kati, procmiljeti, procviljeti. procrt/procrt im. m. r., g. jd. prdcrtai prcrta , g. mn. procrtalpr ocrta - ono to je preko ega prekopirano, procrtano, procrtana kopija, procrtati/procitati gl. svr., prez. procrtam!proitam, trp. prid. procrtan crtama obiljeiti, oznaiti preko ega; urezati crte preko ega, proitavajui kopirati, preslikavati, procrtavanje gl. im. s. r. od proitavati, proitavati gl. nesvr., prez. proitavam - crtama obiljeavati preko ega; ure zivati, oznaavati crte po emu radi precrtavanja; praviti crte precrtavajui preko prozirnog papira. procunjati/procunjati gl. svr., prez. procunjamlprdcunjam - prolutati, cunjajui proi; pronjukati, potajno ot kriti, saznati ta skriveno, procuriti gl. svr., prez. prdcunm poeti curiti; poeti tei urkom; pre nes. probuiti se; prouti se tajno, procurivanje gl. im. s. r. od procurivati. procurivati gl. nesvr. i uest., prez. prociiruje - poinjati curiti; prenes. tajno s vremena na vrijeme prenositi; povre meno odavati kome tajnu, procvasti (se) gl. svr., prez. procvateI procvate - procvjetati, rascvjetati (se), otvoriti pupoljak oblikujui cvijet; pre nes. dostii vrhunac ega; problistati od sree. procvat im. m. r. - period cvjetanja, izbi janje cvata; prenes. napredak, boljitak, polet. procviljeti gl. svr., prez. prdcvilTm - za poeti cviljenje, jadikovanje, naricanje; poeti cviljeti, jadikovati, naricati. procvjetati gl. svr., prez. procvjetam , trp. prid. procvjetan - rascvjetati, otvo riti latice, procvasti; preoblikovati pu poljak u cvijet; prenes. problistati, oza riti lice sreom; postignuti vrhunac, sa svim se razviti, procvjeta vanje gl. im. s. r. od procveta vati. procvetavati gl. nesvr., prez. procvjetavam - poinjati otvarati cvjetove, rascvjetavati se, cvjetati; prenes. poi njati blistati od sree; poinjati napre dovati, razvijati se, postizati dobre re zultate, uspijevati, procvokotati gl. svr., prez. procvokoem - poeti cvokotati; provesti neko vrijeme cvokoui, procvrati/procvrati gl. svr., prez. procvrim/procviim - poeti cvrati; provesti neko vrijeme cvrei. procvrkutati gl. svr., prez. procvikuem - poeti cvrkutati; provesti neko vrije me cvrkuui, proakati gl. svr., prez. proakam malo akati; akalicom prebirati, poeprkati; akalicom proistiti; zabada njem ega u ta prebirati, proeprkati; nabadanjem vaditi; prenes. otkriti, pro nai, doznati neto upornim traganjem, proamiti gl. svr., prez. prbamim - do saujui se provesti neko vrijeme u a motinji, biti dugo usamljen, proarati gl. svr. (perz.), prez. prdaram - provesti neko vrijeme arajui, lijeei arima; malo bacati ini na koga. proarkati/proarkati gl. svr. (perz.), prez. proarkamlprdarkam - proa kati, proeprkati, spotai vatru a bo lje gori; proakati; meusobno izmije niti arku, paljbu; prenes. malo se po svaati. proarijati (se) gl. svr. (perz.), prez. proarijam (se) - provesti se, provese liti se (u ariji, kao u ariji); provesti vrijeme obilazei ariju uzdu i po prijeko. proatiti gl. svr. (csl.), prez. proatlm proitati. proavr^jati gl. svr., prez. proavrJjam poeti avrljati, govoriti kojeta; pro vesti neko vrijeme priajui kojeta, avrljajui.

895

proista

procijepljen prid., odr. v. prcijepljeni koji ima procijep, po duini prosjeen; probijen, usjeen, prociknuti gl. svr., prez. prdciknem naglo ciknuti, proderati se ciktavim gla som, podvrisnuti. procjedak im. m. r., g. jd. prdcjetka, n. mn. prdcjeci, g. mn. prdcjedaka - ono to je dobiveno procjeivanjem, iscje dak; procjedina. procjedina im. . r. - masa ega procije enog. procjeivanje gl. im. s. r. od procjeiva ti. procjeivati gl. nesvr. i uest., prez. procjeujem - pomalo cijediti; sporo cijediti; prenes. kroz zube govoriti, procjena im. . r. - ocjena po vienom; pretpostavka a neto ima odreenu vrijednost; odreivanje vrijednosti ega bez preciznih pokazatelja, procjenilac im. m. r., g. jd. procjenioca, n. mn. procjenioci, g. mn. procjenilaca - procjenitelj, pocjenilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na procjenioce. pocjenilaki pril. - kao procjenioci, na procjenilaki nain, procjenitelj im. m. r., g. jd. procjenitelja, g. mn. procjenitelja - procjenjiva, procjeniteljskl prid. odr. v. - procjenila ki. procjeniteljski pril. - procjenilaki. procjenljiv/procjenjiv prid., odr. v. pro cjenljiv!/procjenjivi - procjenjiv, koji se moe procijeniti; ija je vrijednost procjenljiva. procjenjiva im. m. r., g. jd. procjenjiva, g. mn. procjenjivaa - procjeni telj, procjenilac; osoba koja neto pro cjenjuje; onaj koji emu odreuje vri jednost. procjenjivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na procjenjivanje i procjenjivae. procjenjivakl pril. - kao procjenjiv ai, na procjenjivaki nain, procjenjujui, procjenjivanje gl. im. s. r. od procjenji vati. procjenjivati gl. nesvr., prez. procjenju jem - davati procjenu ega; odreivati vrijednost ega.

proelan/proelan prid., odr. v. proelnil prdelni - koji je u u vrhu, u proelju; koji je na prednjoj strani; koji je ispred. proelnik im. m. r., n. mn. proelnici onaj koji je u proelju; koji je na elu neke slube, upravitelj, starjeina; prva osoba, prvak, proelje im. s. r. - poasno mjesto, mje sto u vrhu, na elu stola; vidno, ista knuto mjesto; prednja strana; vodee, prvo mjesto, proepikati gl. svr., prez. proepikam, trp. prid. proeprkan - razbaciti malo kljunom ili nogama, eprkati; neko vrijeme eprkati; ispreturati eprka njem; promekoljiti se; istraiti ko pkajui po emu; malo akati, proa kati. proepunjati (se) gl. svr., prez. proepiinjam (s) - proeprkati (se); rau pati, razbaruiti (se), proerupati gl. svr., prez. proerupam , trp. prid. proerupdn - mjestimino oerupati; proupati; oopati; poupati perje erupanjem, proeati gl. svr., prez. prdeem, trp. prid. proesan - eui prei rukom preko koe da se ukloni svrbe; poe ati. proeljati gl. svr., prez. proeljam, trp. prid. proeljan - proi eljem kroz kosu; ne sasvim raeljati; ealjem ili prstima mjestimice razmrsiti vunu; prenes. prevrui raistiti; sve redom pregledati; paljivo pretraiti, proeljavanje gl. im. s. r. od proeljavati. proeljavati gl. nesvr., prez. proeljavam - ponavljati proeljavanje; raeljavati; razmravati vunu; prenes. pa ljivo pretraivati, raiavati, proetkati (se) gl. svr., prez. prdetkam (se), trp. prid. proetkdn - malo (se) oetkati; etkanjem (se) proistiti, proetkavanje gl. im. s. r. od proetkavati. pfoetkavati gl. nesvr. i uest., prez. proetkavam - istiti etkom; pomalo etkati; povremeno etkati, proista im. m. r., g. jd. proistda , g. mn. proistda - ureaj, stroj za pro iavanje ega, proiava, proiiva.

proistiti

896
prouti se gl. svr., prez. prdujem se odjeknuti, uti se nadaleko; uti se, sa znati, nadaleko razglasiti; postati nada leko poznat, proarlijati gl. svr., prez. proarlijam, trp. prid. proarlijan - kratko puhati arlijajui (o vjetru); neko vrijeme arli jati pa prestati, proaskati gl. svr., prez. proaskam neko vrijeme provesti u askanju; prija teljski porazgovorati o laganim tema ma; proeretati, proelav/proelav prid., odr. v. pro elavi/proelavi - pomalo elav; mjesti mice elav, proerdati/proerdati gl. svr., prez. proerdam/proerdam, trp. prid. pro erdan - rasipniki potroiti novac; upropastiti neto vrijedno troei ga na nitavne stvari, proeretati gl. svr., prez. proeretam, trp. prid. proeretan - provesti neko vrijeme u eretanju, u beskorisnom ugodnom razgovoru; proaskati, proi/proi gl. svr., prez. proem - idui prei preko ega; prevaliti odreeni put s jednog kraja na drugi; proetati; mi moii se; proputovati; obii; prenes. prostrujati; stei ivotno iskustvo, uspjeno ta zavriti, proi/proi se gl. svr., prez. proem se ostaviti se ega, napustiti neto; prestati upotrebljavati; prekinuti, zavriti, prouoriti/prouoriti gl. svr., prez. prbuorlm/prouorlm - uorei pro aptati, progovoriti jedva ujno, prouiti (se) gl. svr., prez. proulm (se) - poeti osjeati ljubav; postati osjetljiv na emocije; emocionalno sa zrijevati, biti u pubertetu, proukati (se) gl. svr. (tur.), prez. prdukam (se) - proi ukajui se, pro gurati se. proutjeti gl. nesvr. i svr., prez. prbutlm - poeti osjeati, utjeti; razu mjeti osjeanjima, prodahnuti gl. svr., prez. prddahnem prodisati, poeti disati, uhvatiti daha; prenes. osloboditi se brige, moi slobo dno disati, odahnuti, prodaja im. . r. - davanje ega za novac, prodavanje; trgovina, trgovanje.

897 prodajni prid. odr. v. - koji se odnosi na

prodaju.
prodangubiti gl. svr., prez. prodangu-

prodjenuti

proistiti gl. svr., prez. prdistim , trp. prid. prdien - ienjem oepiti, ui niti prohodnim, iznutra oistiti; oslo boditi se neega tueg, djelimino oi stiti. proiava im. m. r., g. jd. proiava - proiiva, preista, proiavanje gl. im. s. r. od proia vati. proiavati gl. nesvr., prez. proia vam - proiivati, istiti iznutra; oslo baati ta ili koga unutranjih neisto a, naslaga, primjesa; prazniti crijeva, proien prid., odr. v. prdienl - iznu tra oien; ienjem iznutra uinjen prohodnim, upotrebljivim, proienje gl. im. s. r. - duhovno oie nje; oslobaanje od loih osjeanja; oepljenje, oienje ega; knji, kata rza, izmirenje osjeanja samilosti i stra ha kod glavnog junaka u tragediji, proiiva im. m. r., g. jd. proiivaa, g. mn. proiivaa - proiava, pre ista. proiivanje gl. im. s. r. od proiivati. proiivati gl. nesvr., prez. proiujem - proiavati, proitati gl. svr., prez. proitam , trp. prid. proitan - sve do kraja iitati; dovriti itanje, poovjeenje gl. im. s. r. od proovjeiti (se). proovjeiti (se) gl. svr., prez. proovjelm (se) - postati ovjeniji, uljudan; napustiti divljake, ivotinjske manire; postati osjeaj niji, humaniji, prouati gl. svr., prez. proulm - malo uati, provesti neko vrijeme sjedei na petama, uei; prenes. proivjeti neg dje dugo vremena i skriveno, proudaiti se gl. svr., prez. proudaim se - postati udak, poeti se pona ati kao udak, prouditi se gl. svr., prez. proudlm se , trp. prid. prduen - malo se uditi; u diti se neko vrijeme; zauditi se; iu diti se. p ou p ati gl. svr., prez. proupam , trp. prid. proupan - birajui iupati; upa njem razrijediti; oplijeviti, prouti gl. svr., prez. prdujem - nakon gubitka sluha ponovo moi uti.

blm, trp. prid. prodangubljen - besko risno urtoiti vrijeme; provesti vrijeme u dangubljenju, besposliarenju. prodati gl. svr., prez. prodam , trp. prid. prodan/prodat - dati ta za novac, nai kupca; prenes. izdati koga iz koristo ljublja. prodavac im. m. r., g. jd. prodavca , v. jd. prodave , n. mn. prodvci, g. mn. prodavaa - prodava, trgovac, onaj koji prodaje robu; onaj koji prodaje umjesto trgovca. prodava im. m. r., g. jd. prodavaa , v. jd. prodavau , g. mn. prodavaa - pro davac. prodavaev prid. odr. v. - koji pripada prodavau, prodavaica im. . r., g. jd. prodavaice, v. jd. prodavaice, n. mn. prodavaice, g. mn. prodavaica - ena prodava; trgovkinja, prodavaiclh/prodavaiin prid. odr. v. - koji pripada prodavaici, prodavakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prodavae, koji potie od prodavaa, proavaki pril. - na prodavaki nain, kao prodavai, prodavalac im. m. r., g. jd. prodavaoca, v. jd. prodavaoe, n. mn. prodavaoci, g. mn. prodavalaca - up. prodava, prodavaoev prid. odr. v. - koji pripada pradavau, koji potie od prodavaa,
prodavaonica/prodavaonica/prodavni ca im. . r. - prostorija ili zgrada u kojoj

se prodaje, trgovina,
prodavati gl. svr., prez. prodajem -

trgovati, davati ta za novac, nalaziti emu kupca; prenes. izdavati, iznevjeravati iz koristoljublja, prodefilirati gl. svr. (lat.-fr.), prez. prodefillram - prodefilovati; proi po red ega paradnim marem; sveano proi ispored nekoga, prodefilovati gl. svr. (lat.-fr.), prez. prodefilujem - prodefilirati, prodekan im. m. r. (lat.), g. jd. prode kana, g. mn. prodekana - dekanov zamjenik; odgovorno lice za nastavu, za finansije i sl.

prodemonstrirati gl. svr. (lat), prez. prodemdnstrlram - javno proi pokazu jui svoju mo, proi protestujui, javno iskazujui nezadovoljstvo, nego dovanje. proderan prid., odr. v. proder ani - razderan; hrapav, promukao, proderati gl. svr., prez. prdderem, trp. prid. proderan - napraviti proderotinu, rupu; dugom upotrebom pocijapati tka ninu, procijepati, razderati, proderati/prodrati se gl. svr., prez. prdderem se - podviknuti, glasno vi knuti, izderati se. proderotina im. . r. - proderano mjesto; razderano, pocijepano mjesto nastalo nakon duge upotrebe; razderotina, prodeverati gl. svr. (tur.), prez. prodeveram, trp. prid. prodeveran - teko proivjeti, napatiti se. prodevetati gl. svr., prez. prodevetam, trp. prid. prodevetan - jako istui; pro reetati batinama, prodiiti (se) gl. svr., prez. prddllm (se) - postati dian, ponosan, ponositi se, diiti se. prodijevanje gl. im. s. r. od prodijevati, prodijevati gl. nesvr., prez. prddijevam - provlaiti konac kroz uice igle, udije vati. prodika im. . r., dat. jd. prodici, g. mn. prodika - crkv. propovijed, predavanje, prodiranje gl. im. s. r. od prodirati, prodirati gl. nesvr., prez. prddirem vriti prodiranje; poeti naglo nadirati, doticati, nadolaziti ulazei unutra; pro bijati prodorom; prodorno prelaziti pre ko ega, ulaziti, prodirljiv prid., odr. v. prodirljivl - sklon prodiranju, prodoran, prodiskutirati gl. svr. (lat.), prez. prodi skutiram - prodiskutovati, porazgova rati; raspravljati, razgovarati, razmije niti miljenje o nekome ili o neemu; sve pretresti; raspraviti o svemu, prodiskutovati gl. svr. (lat.), prez. proiskutujem - prodiskutirati, prodjenuti/prodjesti, gl. svr., prez. prodjenem, trp. prid. prid. prodjenut/prodjeven - provui konac kroz uice igle, udjenuti; provui se vjeto kroz ta ti jesno; prenes. teko provesti vrijeme; proivjeti u oskudici.

prodo(l)

898
dubljim; postati dublji; prenes. uin ta ozbiljnijim, sadrajnijim, produbljivanje gl. im. s. r. od produblj avati. produbljivati gl. nesvr., prez. prodiibljavam - produbljivati, praviti udublje nja, initi ta dubljim; prenes. uozbiljavati, initi ta ozbiljnijim, sadrajnijim, produbljen prid., odr. v. produbljeni koji je uinjen dubljim; prenes. uinjen ozbiljnim, uozbiljen. produbljivanje gl. im. s. r. od produblji vati. produbljivati gl. nesvr., prez. produ bljujem - produbljavati, produciranje gl. im. s. r. (lat.) od pro ducirati. producirati gl. nesvr. (lat.), prez. pro duciram - produkovati, proizvoditi, umnoavati radom, produhati gl. svr., prez. produem - duui kroza ta uiniti propusnim, pro laznim, istim; ob. propuhati, produhivati gl. nesvr., prez. produhujem - up. propuhivati, produhoviti (se) gl. svr., prez. produhovlm (se), trp. prid. produhovljen - po stati duhovniji, plemenitiji, osjeajni-ji; oduhoviti (se), produhovljavanje gl. im. s. r. od produhovljavati. produhovljavati gl. nesvr., prez produhovljavam (se) - postajati produ hovljeniji, duhovno suptilniji, profinje niji, osjeajniji; oduhovljavati (se), produhovljen prid., odr. v. produhovlje n i - koji je duhovno bogat, prefinjen, produhovljeno pril. - na produhovljen nain, s puno osjeajnosti i topline, produhovljenst im. . r., g. jd. produhdvljenosti, instr. jd. produhovljenoul produhdvljenosti - duhovno bogatstvo; osobina onoga ko je produhovljen; nje an, blag, plemenit izraz obino bljedo likog lica; produhovljenje. produhovljenje gl. im. s r. - posljedica produhovlj avanja, produhovljenost. produhovljfvanje gl. im. s. r. od produhovljivati (se), produhovlj ivati (se) gl. nesvr., prez. produhovlj ujem (se) - produhovljavati (se).

899 produkcija im. . r. (lat.) - proizvodnja,

proizvoenje; proizvod, rezultat kakvod rada. produkcijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na produkciju, koji je odreen za produkciju, produkcioni. produkcioni prid. odr. v. (lat.) - produ kcijski. produkovanje gl. im. s. r. od produkova ti - produciranje, produkovati gl. nesvr., prez. produkujem - producirati, produkt im. m. r. (lat.), g. jd. produkta, n. mn. produkti, g. mn. produkta/pr odukata - ono to je proizvedeno fizi kim ili umnim radom, proizvod; rezul tat ili posljedica ega; mat. rezultat mnoenja, umnoak, produktivan prid. (lat.), odr. v. produ ktivni - plodan, rodan, koji obilato daje; koji mnogo proizvodi, stvara; lingv. nastavak koji ima sposobnost tvorbe novih rijei, produktivno pril. (lat.) - na produktivan nain, plodotvorno; umnoeno; uspje no, s vidnim rezultatima. produktivnost im. . r. (lat.), g. jd. pro duktivnosti, instr. jd. produktivnou/ produktivnosti - osobina onoga to je produktivno, produljavati gl. nesvr., prez. produljavam - produavati, produivati, produljiti gl. svr., prez. produljim - pro duiti. produljiv prid., odr. v. produljivl - pro dui v. produljivati gl. nesvr., prez. produlju jem - produivati, produpsti gl. svr., prez. produbem/produbem - uiniti dubokim, ob. produbiti, produava im. m. r., g. jd. produa va a, n. mn. produzavi, g. mn. produzava - ono ime se ta produava, produiva, produavati gl. nesvr., prez. produzavam - initi duim, produivati, produljavati, produljivati, produenje gl. im. s. r. - produetak, na stavak, produljenje, produetak im. m. r., g. jd. produetka, n. mn. produeci, g. mn. produetaka produak, produiva; nastavak, doda tak za produavanje; produenje.

profaistiki
produitelj im. m. r., g. jd. produzitelja,

prodo(l) im. m. r., g. jd. prdddla - dubo

dolina, uvala, prodola.

prodobriti (se) gl. svr., prez. p r odobrim

(se) - postati dobar; postati bolji,

prodola im. . r. - ob. dubodolina, uvala, proolica im. . r., em. - podruje s pu
no uvala; prodol.

prodolina im. . r. - ob. dubodolina, uva

la.

prodor im. m. r. - silom izvren proboj;

prodiranje,

prodoran prid., odr. v. prodorni - koji

silom prodire; snaan, koji rui; prenes. pronicljiv. prodorno pril. - snano, otro; probojno; nasilno; prenes., pronicljivo, prodornost im. . r., g. jd. prodornosti, instr. jd. prodornoutprodornosti osobina onoga to je prodorno; obilje je prodorne osobe, prodrati se gl. svr., prez. proe rem se ob. proderati se. proredati gl. svr., prez. prodredim provesti neko vrijeme dredei, uzalud provesti, protraiti vrijeme, prodrijemati gl. svr., prez. prodrijemam - drijemajui odleati; odspavati laganim snom; prenes. odsutno odsluati. prodrijeti gl. svr., prez. prodrem, r. gl. prid. prodro - nasilno ui; silom pro biti; naglo proi kroza ta ruei sve; doprijeti do ega; prenes. postii neto upornim radom; proniknuti, razumjeti, shvatiti. prodrmati gl. svr., prez. prodrmam, trp. prid. prodrman - protresti nekoliko puta, zadrmati; prenes. veoma uznemi riti, uzdrmati, uzbuditi; izvesti iz mrtvi la, probuditi, prodrmavanje gl. im. s. r. od prodrmavati. prodrmavati gl. nesvr., prez. prodhnavam - tresti, drmanjem koga buditi, prodrmusati gl. svr., prez. prodrmusam, trp. prid. prodrmusan - drmajui treskati, protresti, protreskati; prenes. izvrgnuti javnoj kritici, prodrndati gl. svr., prez. prodrndam, trp. prid. prodrndan - kloparajui, drn dajui proi, produbiti gl. svr., prez. produbim - produpsti, napraviti udubljenje; uiniti ta

v. jd. produzitelju, g. mn. produzitelja onaj koji ta produuje, nastavlja; na stavlja, produiva, produiti gl. svr., prez. produim - ui niti duim, produljiti, nastaviti; pove ati rok emu. produiv prid., odr. v. produivi - koji se moe produiti, uiniti duim, produ ljiv. produiva im. m. r., g. jd. produiva, n. mn. produivi, g. mn. produiva - onaj koji ta produuje; produetak, produivanje gl. im. s. r. od produivati, produivati gl. nesvr., prez. produujem - produavati. produni prid. odr. v. - koji slui za pro duivanje, koji se nastavlja, dopunski, prodrznuti se gl. svr., prez. prodrznem se - postati drzak; pokazati se drskim; drsko se obratiti kome. prodirati se gl. svr., prez. prodrim!prodiim se - drati se neko vrijeme, proavoliti (se) gl. svr. (gr.), prez. proavolim (se), trp. prid. proavoljen malo se avolski proaliti; postati ne staan kao avo, avolast; promangupisati se. profa im. m. i . r. (lat.), hip. - skra. od profesor. profan prid. (lat.), odr. v. profani - svje tovan, necrkveni; bezboan; prost, obi an. profanacija im. . r. (lat.) - skrnavljenje, obesveenje; zloupotreba, profanisanje. profanator im. m. r. (lat.) - onaj koji pro fanim; bezbonik; skmavitelj, provoka tor. profaniranje gl. im. s. r. (lat.) od profa nirati. profanirati gl. svr. (lat.), prez. profanlram - profanisati, skrnaviti, upotrije biti neto sveto za niske ciljeve, obesvetiti; poniziti, obezvrijediti, profanisanje gl. im. s. r. (lat.) od pro fanisati. profanisati gl. nesvr. (lat.), prez. profaniem - profanirati. profaist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. profaiste, n. mn. profaisti, g. mn. profai s t - pristalica i pobornik faizma, profaistiki prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na profaiste.

profaistiki

900 profesorski prid. odr. v. (lat.) - koji se

odnosi na profesore, koji im pripada, profesorstvo im. s. r. (lat.) - profesorski posao, zanimanje i zvanje, profesortina/profesortina im. . r. (lat.), pejor. - pogrdan naziv za profe sorsko zanimanje i zvanje, profesura im. . r. (lat.), hip. - posao i zvanje profesora; profesorska katedra na univerzitetu, profijukati/profljukati gl. svr., prez. profijuemlprofijuem - onomat. fijuui proi, projuriti, proletjeti. proffl im. m r., g. jd. profila (lat.) - po preni presjek; izgled sa strane; prenes. bitne crte ega; obris, kontura, profilaksa im. . r. (gr.) - preventivna medicina, zatita od bolesti, profilaktian prid. (gr.), odr. v. profila ktini - zatitni, koji spreava bolest; preventivan, profilaktikl prid. odr. v. (gr.) - pro filaktian. profilaktiki pril. (gr.) - zatitno, radi zatite; preventivno, profilaktik im. m. r. (gr.), n. mn. profilaktici, g. mn. profilaktlka - preventiv no, zatitno sredstvo, profiliranje gl. im. s. r. od profilirati, profilirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.), prez. profiliram - profilisane, predsta viti ta onako kako izgleda sa strane; crtati ili nacrtati u presjeku; prenes. oblikovati, uobliavati viziju ega. profilisanje gl. im. s. r. (gr.) - profiliranje. profilisati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. profiliem - profilirati, profilnl prid. odr. v. (gr.) - koji slui za izradu profila, koji se odnosi na profil, profllograf im. m. r. (gr.) - aparat za grafiko crtanje, predstavljanje profila, profiniti (se) gl. svr. (fr.-njem.), prez. proflnlm (se), trp. prid. profinjen - po stati fin; postati utiv, postati osjeajan; produhoviti se; uiniti koga ili ta fi nim, utivim, osjeajnim. profinjen prid. (fr.-njem.), odr. v. pro finjeni - koji se s istananim ukusom; osjeajan; utiv; produhovljen, profinjeno pril. (fr.-njem.) - na profinjen nain, suptilno, produhovljeno; palji vo, njeno.
profinjenost im. . r. (fr.-njem.), g. jd. profinjenosti, instr. jd. profinjenosti! profinjenou - svojstvo profinjenih,

901

progonilac

profaistiki pril. (tal.) - kao profaisti,

prognaniki/prognaniki prid. odr. v. -

na profaistiki nain, profaistkinja im. . r. (tal.) - ena pro faist. profaizam im. m. r. (tal.), g. jd. p ro faizm a - nacistiki pokret koji se zala e za afirmaciju faizma profesija im. . r. (lat.), g. jd. prdfesije , n. mn. prdfesije , g. mn. profesija - zani manje; stalno zanimanje za koje je po trebno odreeno znanje (kolska spre ma) i odreena oprema (odjea, tehni ka i druga pomagala i sl.), profesijalnl prid. odr. v. (lat.) - koji je u vezi s profesijom, koji se odnosi na osnovno zanimanje, profesionalac im. m. r. (lat.), g. jd. profesionalca, n. mn. profesionalci , g. mn. profesionalaca - onaj koji svoj posao obavlja profesionalno, koji je kolovan i obuavan za neki posao, profesionalno pril. (lat.) - kao profesio nalci, na profesionalan nain, profesionalan prid. (lat.), odr. v. profe sionalni - koji se odnosi na profesi onalnost i na profesionalce, profesionalizam im. m. r. (lat.), g. jd. profesionalizm a - obiljeje, svojstvo profesionalaca, profesionalnost; zanat ski nain rada; bavljenje sportom radi zarade a ne iz ljubavi, profesionalnost im. . r. (lat.), g. jd. p ro fesionalnosti, instr. jd. profesionalno u!profesionalnosti - profesionalno obavljanje posla, osobina profesionali zma; profesionalizam, profesor im. m. r. (lat.), g. jd. profesora, g. mn. profesora - zvanje za koje je nu no zavriti fakultet nastavnikog smje ra; nastavnik u osnovnoj i srednjoj ko li; univerzitetski nastavnik, profesori im. m. r. (lat.), g. jd. profesoria, v. jd. profesoriu, g. mn. profesorla, pejor. - mali profesor; bezvrijedni profesor; snishodljiv profe sor. profesorica im. . r. (lat.), g. jd. profe sorice, n. mn. profesorice, g. mn. p ro fesorica - ena profesor, profesorovati gl. nesvr. (lat.), prez. profesorujem - obavljati profesorski posao; biti profesor.

koji se odnosi na prognanike,

prognanica/prognanica im. . r. - ena

osjeajnost, utivost; produhovljenost; osobina onoga to je profinjeno, profit/profit im. m. r. (fr.) - korist, dobi tak, zarada, profiter im. m. r. (fr.), g. jd. profitera, v. jd. profiteru, n. mn. profiteri - onoj koji izvlai korist iz kakvog posla, koji za rauje, koji je na dobitku, profiterka im. . r. (fr.), dat. jd. profiterki , g. mn. profiterkl - ena profiter, p rofiterski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na profiter, koji im pripada, profiterski pril. (fr.) - kao profiteri, na nain profitera, profitirati gl. nesvr. (fr.), prez. p ro fitiram - izvui korist iz kakvog posla, zaraditi, biti na dobitku, profukati gl. svr., prez. profukam, onom. - istroiti fukajui; prenes. ola hko izgubiti s mukom steeno; troei na nepotrebne stvari brzo potroiti te ko steeno; prokockati, izgubiti ije po vjerenje. proganjati gl. nesvr., prez. proganjam silom protjerivati, nasilno goniti, izgo niti iz svojih domova, sa vlastitih ognji ta, iz sopstvene drave; istjerivati, proglas im. m. r. - javna pisana ili izgo varana obavijest o emu bitnom za ja vnost. proglasiti gl. svr., prez. proglasim , trp. prid. proglaen - javno dati na znanje, objaviti, obznaniti; pronijeti glas, ra zglasiti, rairiti vijest, proglaavanje gl. im. s. r. od proglaa vati. proglaavati gl. nesvr., prez. proglaa vam - obavljati proglaavanje, zvani no javno obznanjivati, imenovati, proglaen prid., odr. v. proglaeni - koji je javno imenovan, zvanino obzna njen. proglaenje gl. im. s. r. od proglasiti, progledati gl. svr., prez. progledam otvoriti oi i vidjeti; nakon mraka ugle dati svjetlost; prenes. shvatiti, otvoriti oi, razumjeti nakon dueg vremena, proglodati gl. svr., prez. progloem, trp. prid. proglodati - glodanjem napraviti rupicu, gloui progristi; proderati.

prognanik,
prognanik/prognanik im. m. r., n. mn. prognanici/prognanici - ovjek koji je

prognan, koji je silom protjeran, istje ran iz svog doma; koji je pred pro gonom izbjegao, izgnanik, izbjeglica, prognanltvo/prognanlstvo im. s. r. prognaniki status; poloaj prognanih, prognanstvo, prognanstvo im. s. r. - progonjenje; po loaj onih koji su prognani, prognanitvo. prognati gl. svr., prez. prognam, trp. prid. prognan - izgnati, protjerati, silom otjerati koga s njegove imovine, iz kue i vlastite domovine, prognjeviti gl. svr., prez. prognjevlm, trp. prid. prognjevljen - postati gnjevan; neko vrijeme iskazivati prema kome gnjev; malo se gnjeviti, prognosticfranje gl. im. s. r. (gr.) od prognosticirati, prognosticirati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez. prognosticlram - prognozirati, prognostiar im. m. r. (gr.), v. jd. prognostiar^prognostiaru - progno zer, osoba koja prognozira, koja na te melju nekih podataka pretpostavlja tok dogaanja, prognoza im. . r. (gr.) - predvianje, nagovjetavanje, nagovjetaj ega to e se dogoditi na osnovu prethodog praenja nekih pokazatelja; nagaanje; proricanje, gatanje; gatka, prognozer im. m. r. (gr.), g. jd. progno zera, n. mn. prognozeri - prognostiar, prognoziranje gl. im. s. r. (gr.) od pro gnozirati. prognozirati gl. nesvr. (gr.), prez. p ro gnoziram - praviti prognoze, praviti prognostike planove i izvjetaje; nago vjetavati, predviati tok ega na osno vu prethodno dokazanih naunih poka zatelja; laiki nagaati; proricati; gatati, progon/progon im. m. r. - protjerivanje, izgon, izgonjenje; izgnanstvo, prognan stvo, progonstvo, progonilac im. m. r., g. jd. progonioca, n. mn. progonioci, g. mn. progonilaca, dat.-instr.-lok. mn. progoniocima -

progonitelj progonitelj, onaj koji koga nasilno goni, progoni, protjeruje nekoga iz svog doma, sa svoga teritorija, iz vla stite domovine, progonitelj im. m. r., g. jd. progdnitelja , instr. jd. progdniteljem , g. mn. prognitelja - progonilac, progoniteljica/progoniteljica im. . r. progonitelj ka, ona koja koga ili ta pro goni. progoniteljka im. . r., dat. jd. progoniteljki, g. mn. progoniteljki - progoni telj ica. progoniti gl. svr., prez. progonim , trp. prid. prdgonjen - protjerivati, silom izgoniti, nasilno tjerati koga iz onoga to je njegovo, to zakonski pripada progonjenom, progonstvo/progonstvo im. s. r., g. mn. prdgonstava - progon, izgon, protjeri vanje; stanje onoga ko je prognan; izgnanitvo. progorijevati gl. nesvr., prez. progorijevam - poinjati gorjeti, progorjeti gl. svr., prez. progorjela ime usijanim uiniti da neto progori. progovaranje gl. im. s. r. od progovarati, progovarati gl. nesvr., prez. progova ram - poeti govoriti; uiti govoriti izgovarajui poneku rije; javno izno siti svoj stav o onome o emu se pre dugo utjelo. progovoriti gl. svr., prez. progdvorim izgovoriti prve rijei; poeti govoriti; izustiti; nauiti govoriti; nakon duge utnje javno rei, iznijeti svoj sud, stav, miljenje; prenes. nejezikim sredstvi ma, razliitim mimikim znacima po kazati svoja osjeanja, program im. m. r. (gr.), g. jd. program ma, g. mn. program a - prethodno osmi ljen i utvren tok odvijanja kakvog posla, aktivnosti, priredbe, nastave itd. sa naznaenim principima, ciljevima, temama. program atskl prid. odr. v. (gr.) - koji je po programu; koji slijedi kakav pro gram. program er im. m. r. (gr.), g. jd. progra mera., g. mn. program era - osoba koja se bavi programiranjem, informatiar; ovjek koji osmiljava, koji pravi pro grame.

902
program erka im. . r. (gr.), dat. jd. p ro gram erki, g. mn. programerki - ena progrm jeti/progfm jeti gl. svr., prez. progrmim/progrmim/progrmim - proi

903

prohroptiti

prohod/prohod im. m. r., g. jd. prhodal prohoda , g. mn. prohoda/prohdd -

programer,
program iranje gl. im. s. r. (gr.) od pro

gramirati.
program irati gl. nesvr., prez. program i ram (gr.) - praviti informatike pro

grame; na osnovu provjerenih podataka osmiljavati nove programe rada, aktiv nosti; planirati nove nastavne teme; predviati sadrinu i redoslijed izvo enja ega. program ski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na program; koji je obuhvaen programom, progres im. m. r. (lat.), g. jd. prdgresa , g. mn. prdgresa - napredak, boljitak, kre tanje ka boljem, uspjenijem, savremenijem. progresija im. . r. (lat.) - mat. niz bro jeva ili veliina koji se postepeno pove avaju ili umanjuju po tano odree nom pravilu. progresist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. progresiste , n. mn. progresisti , g. mn. progresista - napredan, savremen, pro gresivan ovjek, onaj koji slijedi pro gres, pristalica progresa, progresivan prid. (lat.), odr. v. progre sivni - koji napreduje, koji se stalno pe nje uzlaznom putanjom; koji raste po odreenoj zakonitosti; prenes., napre dan, koji stremi boljoj budunosti. progresivist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. p ro gresiviste, n. mn. progresivisti , g. mn. progresivista - progresist. progresivno pril. (lat.) - na progresivan nain, napredno, kao progresisti. progresivnost im. . r. (lat.), g. jd. p ro gresivnosti , instr. jd. progresivnou / progresivnosti - osobina onoga ko je progresivan; stanje onoga to je pro gresivno. progresizam im. . r. (lat.), g. jd. progresizma - progresivnost, progristi gl. svr., prez. progrizem /progrizem - grizui napraviti otvor, rupu; projesti (se) od duge upotrebe, progrizanje gl. im. s. r. od progrizanje. progrizati gl. nesvr., prez. progrizam grizui napraviti otvor, rupu; projedati; izjedati, grizui oteivati na vie mje sta.

grmei, protei s grmljavinom; prenes. preivjeti neto teko, nelagodno; protutnjati, buno projuriti, progruati gl. svr., prez. progruam malo zgruati, postati zgruano. progruavanje gl. im. s. r. od progruavati. progruavati gl. nesvr., prez. progrusava - pojavljivanje grudica u emu te nom, poinjanje zgruavanja; zgruavanje progunati gl. svr., prez. progiinam progovoriti gunajui, rondati, progurati gl. svr., prez. proguram teko proi; guranjem pomoi, uiniti da ta proe; prenes. proi gdje, polo iti kakav predmet uz pomo ije inter vencije. progurnuti gl. svr., prez. prdgiirnem gurnuvi provui; prenes. iako nedo zvoljeno uz iju pomo ta dobiti, pozi tivno rijeiti, progutati gl. svr., prez. progutam , trp. prid. progutan - gutajui pojesti; pre nes. netragom nestati, ieznuti, nepo vratno propasti u ta. proha im. . r., g. jd. prohe, dat.-lok. jd. p rh i - vrsta itarice sitnog zrna, proso; hljeb od prohinog brana, prohariti gl. svr. (tur.), prez. proharim, trp. prid. prohdren - olahko po troiti, potroiti u besposlice, proerda ti, profukati; izgubiti, unititi imanje, osiromaiti olahkim troenjem novca. prohibicija im. . r. (lat.), g. jd. prohibi cije - zabrana proizvodnje i prodaje alkoholnih pia. prohibicionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. prohibicionist^ , n. mn. prohibicidnisti, g. mn. prohibicionsta - pristalica, sljed benik prohibicije, prohibit. prohibit(a) im. m. r. (lat.), g. jd. prohibite, n. mn. prohibiti, g. mn. prohibita prohibicionist(a). prohibitivan prid. (lat.), odr. v. proh i bitivni - koji podrava prohibiciju; koji ta zabranjuje, prohui prid. odr. v. - koji je od prohe; koji se odnosi na prohu. prohladan prid., odr. v. prohladni - pri lino, dosta hladan.

prolazak; prolazan, prohodan put; vjer. procesija. prohodan/prohodan prid., odr. v. prohodni/prohodni - prolazan; prohodljiv. prohodati gl. svr., prez. prohdam - na uiti hodati; poeti hodati; proetati; hodnjom ojaati, prohodilac im. m. r., g. jd. prohodioca, n. mn. prohodioci , g. mn. prohodilaca, dat.-instr.-lok. mn. prohodiocim a - prohoditelj, onaj koji prohodi, prolaznik; putnik; prohodnik. prohoditelj im. m. r. - prohodilac. prohoditi gl. nesvr. i uest., prez. prohodim - biti u hodnji, prolaziti, prohodljiv prid., odr. v. proh odljivi prohodan. prohodnlk/prohodnlk im. m. r., g. jd. prdhodnika/prohodnika, n. mn. prohodnici/prohodnici, g. mn. prdhodnika/ prhodnikd - onaj koji prohodi, pro laznik, putnik, prohodilac; prolaz, ho dnik, pukotina kroz koji podzemna vo da izbija na povrinu, prohodno/prohodno pril. - prolazno; osloboeno, slobodno za hodanje, puto vanje. prohodnost/prohodnost im. . r., g. jd. prohodnosti/prohodnosti, instr. jd. p ro hodno u!prhodnou i prohodnostU prohodnosti - stanje onoga to je pro hodno: prolaznost, mogunost prolaska, prohodnja/prohodnja gl. im. s. r., g. jd. prohodnje/prohodnje - prohoenje, pro laenje. prohoaj im. m. r., g. jd. prohoaja, n. mn. prohoaji , g. mn. prohoaja - prvi korak kod beba, poetak hodanja, prohoenje gl. im. s. r., g. jd. prohoenja , n. mn. prohoenja , g. mn. prohoenja - prolaenje, prolazak, prohodnja. prohripati gl. svr., prez. prohripam poeti hripati, s hropcem kaljati, prohrkati/prohrkati gl. svr., prez. prohrem/prohrem - poeti hrkati; zaspati hrui; prespavati hrui. prohroptati gl. svr., prez. prohropem poeti hroptati; hropui progovoriti., prohroptiti gl. svr., prez. prohroptim poeti hroptiti; hropui prodisati.

prohtijevanje

904
proiskriti gl. svr., prez. proiskrim - po izvdnostU proizvodnosti - stanje onoga koji proizvodi; proizvodnja, stanje pro izvodnje. proizvodnja gl. im. . r. - proces pro izvoenja, proizvoenje; rad u pro izvodnji. proizvoljan/proizvoljan prid., odr. v. proizvoljni/proizvoljni - koji je odabran po slobodnoj volji; koji je odreen odoka, otprilike, bez tanih mjera, proizvoa im. m. r., g. jd. proizvoaa, n. mn. proizvoai, g. mn. proizvoaa - onaj koji radi u proizvodnji; osoba koja ta proizvodi; radna organizacija koja se bavi proizvodnjom ega. projahati gl. svr., prez. projaem - proi pored koga ili ega jaui; jaui prei preko kakvog prostranstva; provesti dio ivota u jahanju; jaui zagrijati, uho dati konja, projahivanje gl. im. s. r. od projahivati. projahivati gl. nesvr. i uest., prez. projahujem - s vremena na vrijeme pro laziti jaui; povremeno prolaziti na ko nju, jaui, projaziti gl. nesvr. i uest., prez. projazim , trp. prid. projazen - prokopati put vodi, napraviti jaz; provesti vodu jazom. projaenost im. . r., g. jd. projazenosti, instr. jd. prdjazenou/projazenosti stanje onoga to je projaeno; prokopanost. projedanje gl. im. s. r. od projedati - projedenost; prenes. progrizanje, proglodavanje, istanavanje, habanje. projedati (se) gl. nesvr. i uest., prez. projedam (se) - dobijati nagon za je lom; prenes. izjedati, progrizati, istanavati. projedriti gl. svr., prez. projedrim proi jederei mimo koga ili ega; pre nes. proi lagano kao da jedri. prdjek(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. projekta, n. mn. projekti, g. mn. projekata - ra zraen nacrt ega; osnovni plan; plan onoga to se namjerava uiniti, projekcija im. . r. (lat.) - prikazivanje slike ili filma pojektorom, projiciranje; ono to se prikazuje projiciranjem; ono to je nastalo projiciranjem; prijedlog ega to treba ostvariti u budunosti.

905

promrmljati
projekcionl prid. odr. v. (lat.) - projek

prohtijevanje gl. im. s. r. od prohtijevati. prohtijevati gl. nesvr. i uest., prez. prohtijeva - imati prohtjev, iznenada

imati jaku elju za im; mnogo zahtije vati. prohtjeti gl. svr., prez. prohtije/prohtjedne - iznenada poeljeti neto; po eljeti neto do ega je teko doi, izvo ljeti. prohtjev/prohtjev im. m. r. - iznenadna elja; izvojevanje, prohtijevanje; za htjev. prohuati gl. svr., prez. prohiiim - pro tei s hukom, huei; proi uz huku, huei. prohujalost im. . r., g. jd. prohujalosti, instr. jd. prohujalou/prohujalosti stanje onog to je prohujalo, prolost, prohujati gl. svr., prez. prohiijim, ono mat. - proi s hukom, projuriti s hujanjem, protutnjati; prenes. nepovratno proi. prohujao prid., odr. v. prohujati - koji je proletio hujei, proletio, protutnjao; prenes. koji je bio, nepovratno proao, prohuktati gl. svr., prez. prohukem projuriti, protutnjati uz huk, proi hukui. prohuktavanje gl. im. s. r. od prohuktavati. prohuktavati gl. nesvr., prez. prohuktavam - prolaziti jurei uz buku. prohulja im. . r. - vrsta trave, prohuljiti se gl. svr., prez. prdhuljT se postati hulja, poeti se ponaati kao hulja. proigrati/proigrati gl. svr., prez. p ro i gram, trp. prid. proigran - izigrati; razi grati; lahkomisleno izgubiti; prenes. izgubiti ije povjerenje, proigravanje gl. im. s. r. od proigravati, proigravati gl. svr., prez. proigravam izigravati; razigravati; lahkomisleno gubiti; prenes. gubiti ije povjerenje, proigum an im. m. r. (gr.) - crkv. visoki crkveni starjeina, bivi iguman, proinatiti se gl. svr. (tur.), prez. proinatim se - postati inatljiv; neko vrijeme provesti u inatu, proiskati (se) gl. svr., prez. proitem postati prohtjevan; prenes. poeljeti.

eti iskriti, zaiskriti; poeti svijetliti tankom, iskriavom svjetlou, proistei gl. svr., prez. proisteknem proizai, proizii; nastati, postati kao rezultat/ posljedica ega. proisticati/proistjecati gl. nesvr. i ue st., prez. proistiem /proistjeem - pro izlaziti; izlaziti kao rezultat ega. proizai/proizii gl. svr., prez. proizde/proizie - pojaviti se kao rezultat ega; biti posljedica ega; postati iz neega; voditi porijeklo od nekoga, iz neega. proizlaziti gl. nesvr., prez. pro izla zi postajati rezultat ega, bivati posljedica ega; postajati iz neega; voditi po rijeklo od nekoga, iz neega, proizlaenje gl. im. s. r. od proizlaziti, proiznai gl. svr., prez. proiznaem istraujui nai, otkriti; ob. pronai, proizvesti gl. svr., prez. proizvedem / proizvedem - napraviti ta radei, izra diti; prouzrokovati, biti uzrok ega; iza zvati utisak, raspoloenje; izazvati po kret u drutvu; unaprijediti; izvriti uti caj; promijeniti, proizveden prid., odr. v. proizveden i koji je nastao proizvoenjem; koji je posljedica proizvodnje, proizvod im. m. r., g. jd. proizvoda , g. mn. proizvoda - ono to je nastalo kao rezultat proizvodnje; produkt; tvorevi na; posljedica; rezultat ega. proizvodan/proizvodan prid., odr. v. proizvodni - koji se odnosi na proizvod nju; produktivan, radan, koji proizvodi, proizvodilac im. m., g. jd. proizvddioca, n. mn. proizvddioci, g. mn. proizvodilaca, dat.-instr.-lok. mn. proizvddioci ma - proizvoditelj, proizvoa, proizvoditelj im. m., g. jd. proizvdditeIja, g. mn. proizvodite/ja - prizvodilac, proizvoa, proizvoditi gl. svr., prez. proizvodim , trp. prid. proizvoen - vriti proizvod nju, raditi u proizvodnji, proizvodni/proizvodni prid. odr. v. - ko ji se odnosi na proizvodju i na proizvo enje. proizvodnost/proizvodnost im. . r., g. jd. proizvodnosti/proizvodnosti, instr. jd. proizvodnou/proizvodnou i pro-

cijski.
projektant im. m. r. (lat.), g. mn. projektanata - onaj koji projektuje, koji

izrauje projekte, izraiva, sastavlja projekata. prom iljanje gl. im. s. r. od promiljati, prom iljati gl. nesvr., prez. prom iljam razmiljati, dugo misliti o emu, smi ljati, prosuivati, prom iljen prid., odr. v. prom iljeni dobro razmiljen, smiljen; razuman, razborit; oprezan, prom iljeno pril. - na promiljen nain, smiljeno, razborito; oprezno, prom jena im. . r., g. jd. prom jene, n. mn. prom jene, g. mn. prom jena izmjena; mijenjanje, prom jenljiv prid., odr. v. prom jenljivi promjenjiv, prom jenjiv prid., odr. v. prom jenjivi promjenljiv, koji se moe mijenjati, nestalan. prom jer im. m. r., g. jd. prom jera, g. mn. prom jera - odnos izmeu dvije veliine iste mjere. prom ocija im. . r. (lat.) - javno predsta vljanje koga/ega; zvanino prezenti ranje; sveanost povodom predstavlja nja, promovisanja koga/ega; reklami ranje, irenje pohvalnih miljenja o kome/emu. prom oliti (se) gl. svr., prez. prdmolim (se), trp. prid. prom oljen - malo (se) moliti; prenes. stidljivo se pojaviti iza ega, izbiti ispod ega, izviriti iza ega. prom otor im. m. r. (lat.), g. jd. prom o tora, g. mn. prom otora - osoba koja obavlja promociju ega. prom otriti gl. svr., prez. prom otrim razmotriti, sagledati; razmisliti. prom ovirati gl. svr. (lat.), prez. prom o viram - promovisati, napraviti, prirediti promociju; javno obznaniti, prikazati, predstaviti ta; reklamirati, prom ovisati gl. svr. (lat.-gr.), prez. prom oviem - promovirati, prom ozgati/prom ozgati gl. svr., prez. prom ozgam /prom ozgam , trp. prid. p r o mozgan - promisliti, razmisliti, promrmljati gl. svr., prez. promrmljam, trp. prid. promrmljati, - javiti se mrmlja

promisiti

906 promrmljati gl. svr., prez. promumljdm, trp. prid. promumljan - oglasiti se mumljanjem; prenes. nerazgovijetno progovoriti, rei mumlajui. promutiti gl. svr., prez. promutlm , trp. prid. promuen - malo mutiti, zamutiti, promijeati, pronalaza im. m. r., g. jd. pronalazaa , n. mn. pronalazi - ovjek koji se bavi pronalaenjem, istraiva koji je ta pronaao, naunik koji se bavi pronalascima. pronalazaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pronalazae, pronalazaki pril. - kao pronalazai, na pronalazaki nain, pronalazak im. m. r., g. jd. pronalaska, n. mn. pronalasci, g. mn. pronalazaka, dat.-instr.-lok. mn. pronalascima - ono to je istraivanjem pronaeno, otkri e. pronalaziti gl. nesvr., prez. pronalazim, trp. prid. pronalaen - tragajui za im nalaziti; iznova nalaziti; otkrivati istra ujui. pronalaenje gl. im. s. r. od pronalaziti, pronalaljiv prid., odr. v. pronalaljiv1 koje se moe pronai; koji je mogue pronai. pronai/pronai gl. svr., prez. prona em - traei nai; otkriti, pronevaljaliti (se) gl. svr., prez. pronevaljanlm (se) - postati nevaljao; po eti se ne valj alo ponaati, pronevjera im. . r.- kraa, nedozvo ljeno otuenje novca i drugih vrijedno sti. pronevjera vanje gl. im. s. r. - od prone vjeravati. pronevjeravati gl. nesvr., prez . p ronevjeravam - krasti, nedozvoljeno otui vati novac i dr. vrijednosti, pronevjerilac im. m. r., g. jd. pronevjerioca , n. mn. pronevjerioci, g. mn. pronevjerilaca , dat.-instr.-lok. mn. pronevjeriocima - pronevjeritelj, osoba ko ja vri pronevjeru; kradljivac, lopov; prenes. laljivac, pronevjeritelj im. m. r. - pronevjerilac, pronevjeriti gl. svr., prez. pronevjerim izvriti pronevjeru, pokrasti, ukrasti; izgubiti vjeru u koga/ta. pronicati gl. nesvr., prez. prdniem, trp. prid. proniknut - iznicati; izbijati vani probijajui ta; prenes., otroumnou prodirati u ta, otkrivati, razotkrivati ta duboko skriveno; proimati kakvim osjeanjem, pronicljiv prid., odr. v. pronicljivi - koji brzo i pravilno promilja; koji brzo i tano zapaa; otrouman, pronii gl. svr., prez. proniknem - pro niknuti, izniknuti; izbiti vani probija jui ta; prenes. otroumnou prodri jeti u ta, otkriti, razotkriti ta duboko skriveno; proeti kakvim osjeanjem, pronijeti gl. svr., prez. pronesem/ponesem - nosei proi mimo koga/ega; rairiti dobre ili loe vijesti, razglasiti; proglasiti; raznijeti, nosei ta (teret, vijest, slavu) proi kroza ta mimo ko ga/ega; poeti nositi jaja. pronom en/pronom inal im. m. r (lat.) gram. zamjenica, vrsta upuivake ri jei. pronom inalan prid. (lat.), odr. v. pronomindlnl - gram. zamjeniki, pronos im. m. r., g. jd. pronosa - pronosak. pronosak im. m. r., g. jd. pronoska, n. mn. prdnosci , g. mn. pronosaka , dat.instr.-lok. mn. pronoscim a - pronos, prvosneseno jaje mlade kokoke, pronosati gl. svr., prez. pronosam malo nosati; neko vrijeme (iz)nosati. pronositi gl. nesvr., prez. pronosim, trp. prid. pronoen - nositi, prenositi kroza ta; nosei prolaziti mimo koga/ega; raznositi glas, vijesti, razglaavati; pro glaavati; raznositi, nositi ta (teret, vijest, slavu) mimo koga/ega kroza ta; poinjati nositi jaja. pronoenje gl. im. s. r. od pronositi, pronjuiti gl. svr., prez. pronjulm pronai, otkriti njuei; prenes. neto skriveno okolino otkriti, pronai tra gajui za im. pronjukati gl. svr., prez. prdnjukam malo njukati, mirisati malo njukom; prenes. skrivajui od drugih malo istra ivati, tajnovito pomalo tragati, pronjem a vanje gl. im. s. r. - od pronjem avati. pronjem a vati (se) gl. nesvr., prez. pronjem cavam (se) - postajati kao Nijemac, oponaati Nijemce; prihvatati njemaki jezik, kulturu i obiaje, propadanje gl. im. s. r. od propadati, propadati gl. svr., prez. propadam padati kroza ta, padati lomei ta

907

propalost

njem; progovoriti nerazgovijetno, rei ta mrmljajui, promrsiti gl. svr., prez. prdm rsim promrmljati, nerazgovijetno neto rei. prom rzlina im. . r., g. jd. prom rzline , n. mn. prom rzline , g. mn. prom rzlina rana nastala promrzavanjem, smrzo tina, smrzlotina. prom rznue im. s. r. - promrznuto mje sto; promrzlina, smrzlotina; vrijeme promrzavanja. prom rznuti gl. svr., prez. promrznem, rad. gl. prid. prdm rzaoiprdm rznuo dobro (se) smrznuti; podobro ozepsti; zbog velike hladnoe biti sav obuzet zimom; ukoiti se od studeni; zalediti se, slediti se. prom ucati gl. svr., prez. promucam poeti mucati, mucajui govoriti; sa strahom progovoriti, prom ukati gl. svr., prez. promukam, trp. prid. promukan - mukajui ta teno protresti; malo mukati zamuujui ta; prenes. razmisliti, promisli ti, promozgati, prom uuran prid., odr. v. prom uurni dovitljiv, snalaljiv, koji brzo rjeava probleme. prom uurno pril. - dovitljivo, snalaljivo, bistroumno, prom uurnost im. . r., g. jd. promuurnosti, instr. jd. promuurnou/promuurnosti - osobina promuurnih lju di, bistroumnost, snalaljivost, dovitlji vost. prom uklo/prom uknuto pril. - na pro mukao nain, promuklim, neistim glasom; kao promukli ljudi; prigueno, prom uklost im. . r., g. jd. prdm uklosti , instr. jd. prdmuklou!prdmuklosti obiljeje onih koji promuklo govore; neist glas; promukao govor; med. promjenjena glasa izazvana prehladom ili nekom drugom boleu glasnica, prom uknuti gl. svr., prez. promuknem, rad. gl. prid. promuknuo - dobiti hra pav, mukao, neist glas; promijeniti boju i jasnost glasa; izgubiti istotu glasa zbog prehlade ili drugih obo ljenja glasnica; namjerno glas uiniti muklim. prom uknuto pril. - up. promuklo. prom ulgacija im. . r. (lat.) - obznanji vanje, objavljivanje, javno oglaava nje, proglaavanje, obnarodovanje.

ispod; ruiti se zbog starosti; razva ljivati se; unitavati, provaljivati se od istroenosti; prenes. doivljavati ne uspjehe; nazadovati; gubiti raniji zna aj, vrijednost; gubiti imanje, imovinu; postajati uniten, srozavati se; gubiti se, nestajati sa vidika, propaganda im. . r. (lat.) - planirano organizovano pismeno/usmeno irenje kakvih ideja (vjerskih, politikih, ras nih, nacionalnih i sl.) s ciljem osvaja nja, pridobijanja to vie pristalica. propagandist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. propagandiste, n. mn. propagandisti, g. mn. propagandista - ovjek koji iri propagandu; onaj koji ta propagira, koji radom i govorom nastoji pridobiti ljude za svoju vjersku, politiku, naci onalnu i sl. ideju; propagator, propagandistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na propagandu i propagandi ste. propagandistiki pril. (lat.) - kao propa gandisti, na nain popagandista. propagandni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na propagandu, koji joj pripada; koji je u slubi propagande, propagator im. m. r. (lat.), g. jd. propa gatora, g. mn. propagatora - onaj koji propagira; onaj koji se zalae za neto; propagandist(a). propagatorka im. . r. (lat.), dat. jd. propagatorki , g. mn. propagatorka ena propagator, propagatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji potie od propagatora, koji se odnosi na propagatore i propagiranje, propagatorski pril. (lat.) - na propagatorski nain, kao propagatori, propagatorstvo im. s. r. (lat.) - dje latnost, zanimanje propagatora, propagiranje gl. im. s. r. (lat.) od pro pagirati. propagirati gl. nesvr. (lat.), prez. p ro pagiram - obavljati propagairanje; iri ti propagandu; razliitim djelovanjem "nastojati osvojiti, pridobiti ljude za svoju ideju, propalica im. . i m. r., v. jd. propalico! propalice - onaj koji je olahko potro io, rasuo novac, prokockao imanje; nesposoban, lijen, propao, posmuo o vjek, neradnik, propalost im. . r., g. jd. prdpalosti, instr. jd. prdpalou/propalosti - oso-

propan

908
se na prste; na prstima se protegnuti uvis; uspraviti se, ustati, propijaniti (se) gl. svr., prez. propijanim - sve redom propiti, potroiti u pijanenju; odati se pijanenju. propijanje gl. im. s. r. - odavanje pi janstvu. propijati se gl. nesvr., prez. propijam se - poinjati se opijati. p ro p jev a ti gl. nesvr., prez. prdpijevam - poinjati pomalo pjevati, propijukati gl. svr., prez. propijuem oglasiti se pijukanjem, zapoeti pijuka ti; prenes., pod pritiskom progovoriti, procvrkutati, propjevati, propinjanje gl. im. s. r. od propinjati (se). propinjati (se) gl. svr., prez. propinjem (se) - protezati (se) diui (se) uvis, uzdizati (se); uspinjati (se), peti se na prste; propirati (se), propiranje gl. im. s. r. - od propirati, propirati gl. svr., prez. propiram ovlano prati ta isto radi uklanjanja mirisa ili radi osvjeenja. propiriti gl. svr., prez. propirim - po eti piriti, raspiriti; propuhati, prolahoriti. propirkivati gl. nesvr., prez. propirkujem , em. - s vremena na prijeme po malo pirkati, propirnuti gl. svr., prez. propirnem, em. - nakratko pirnuti, prostrujati svjeinom, propuhnuti. propis/propis im. m. r. - ono to je pro pisano, pravilo; zakon, zakonik; ured ba; uputa, uputstvo, propisan/propisan prid., odr. v. propi sni/propisni - koji se odnosi na propis, koji je po propisu, po nareenju, propisan prid., odr. v. propisani - koji je usklaen prema propisu, odreen, utvr en propisom, propisati gl. svr., prez. propiem - izda ti pismenu naredbu, propis; narediti, propisom odrediti, propisiva im. m. r., g. jd. propisivaa, n. mn. propisivi, g. mn. propisivaa onaj koji propisuje, propisivanje gl. im. s. r. od propisivati, propisivati gl. nesvr., prez. propisujem donositi propise; ozakonjivati propi sima; normirati, propisnik/propisnik im. m. r., n. mn. propisnici/propisnici, g. mn. propisni-

909
ka/propisnika , dat.-instr.-lok. mn. propismcima!propisnicima - propis, zbo rnik propisa, pravilnik; propisiva. propisno/propisno pril. - na propisan nain, kao toje propisano, propisnost/propisnost im. . r., g. jd. propisno stilpropisno ti, instr. jd. propisnou/prdpisnou/propisnosti/p rd pisnosti - stanje ili osobina onoga to je propisano, propisnuti gl. svr., prez. propisnem oglasiti, javiti se piskom. propitati gl. svr., prez. propitam - ra spitati; napreskok ispitati, propiti (se) gl. svr., prez. propijem (se) - poeti (se) opijati; postati pijanac, propitivanje gl. im. s. r. - od propitivati. propitivati gl. nesvr. i uest., prez. pro pitujem - nasumice ispitivati; uzgred raspitujui tragati za im; povremeno (se) raspitivati ispitujui koga. propitkivanje gl. im. s. r. od propitki vati - propitivanje. propitkivati gl. nesvr. i uest., prez. propitkujem - s vremena na vrijeme za pitkivati; izokola pitati o kome ili o emu. propitati/propitati gl. svr., prez. propitim/propitim - poeti (ob. pod ka kvim pritiskom) pitati; oglasiti se pi tanjem. propjevati gl. nesvr., prez. propjevam poinjati pjevati, zapoinjati pjevanje; prenes. pod prisilom progovarati, oda vati tajnu. propjevati gl. svr., prez. propjevam poeti pjevati, zapoeti pjevanje; pre nes. pod prisilom progovoriti, odati taj nu. propjeaiti gl. svr., prez. propjeaim - neki kraj proi pjeice, obii pjeaei. proplakati gl. svr., prez. prdplaem javiti se, oglasiti se prvim plaem; po eti plakati; zaplakati, proplakati gl. svr., prez. prdplaem oprati plaui; ovla provui kroz vo du. proplanak im. m. r., g. jd. proplanka , n. mn. proplanci , g. mn. proplanaka istina ispod ume; visoravan obrasla travom. proplesti gl. svr., prez. propletem - po eti plesti; nauiti plesti.

propraen

bina i stanje propalog ovjeka; fiziko i psihiko propadanje posrnulog, propin im. m. r., g. jd. propna - vrsta neotrovnog bezbojnog zapaljivog pli na. propanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na propan; koji radi na propan, propao prid., odr. v. prdpalT - koji je materijalno upropaten; koji je duhov no pao, uniten, proparadirati gl. svr. (fr.), prez. proparadiram - proi pored, mimo, ispred koga paradirajui, sveano proi ispred koga. proparati gl. svr., prez. proparam isparati, rasparati duboko ime otrim; rasparati po avu, raiti parajui; pro derati kidajui konce po avu; izne nadno snanim trzajem razguliti. propariti gl. svr., prez. proparim, trp. prid. proparen - neko vrijeme pariti, drati nakratko na pari ili u vreloj vodi, malo napariti, propasirati gl. svr. (lat.), prez. propasiram - pasirajui kroza ta probaciti, procijediti; ispasirati. propast im . r., g. jd. propasti, instr. jd. propau!propasti - potpuno propada nje, unitenje svega; nesrea, katastro fa; neuspjeh, propasti gl. svr., prez. propadnem pasti kroz ta, upasti; sruiti se, pro valiti se, stropotati se u ta pod tei nom; prenes. iznenada nestati, izgubiti se iz vidokruga; smrati; doivjeti ne uspjeh; izgubiti sve, bankrotirati, propatiti gl. svr., prez. prdpatim , trp. prid. prdpaen - provesti vrijeme pate i, u patnji; teko proivjeti, propei gl. svr., prez. propeem/propeem i prdpeknem - ovla ispei; pro priti pekui na vatri, propeler/propeler im. m. r. (lat.), g. jd. propelera , g. mn. propelera - drvena ili metalna elisa, vijak, naprava poseb nog oblika koja se okree i pokreta njem zraka ili vode pokree zrano ili vodeno vozilo, propentrati se gl. svr., prez. propentram se - popeti se uza ta strmo pe ntrajui se, pomaui se i rukama i nogama. propeti (se) gl. svr., prez. propnem (se) - ispeti se na ta; dii se uvis; izdii se; uspraviti se na stranje noge; podignuti

proplivati gl. svr., prez. proplivam - po eti plivati; nauiti plivati, propljuvati gl. svr., prez. propljujem poeti pljuvati, proporcija im. . r. (lat.) - razmjer, mje ra, odgovarajui odnos, proporcionalan prid. (lat.), odr. v. pro porcionalni - srazmjeran, koji je odgo varajui emu drugom, odmjeren pre ma emu drugom, skladan, proporcionalno pril. (lat.) - na proporci onalan nain, proporcionalnost im. . r. (lat.), g. jd. proporcionalnosti, instr. jd. proporcionlnoulproporcionalnosti - osobina onoga to je proporcionalno, srazmjemost, skladnost, odmjerenost prema e mu. propovijed im. . r., g. jd. propovijedi, instr. jd. propovije du!propovijedi crkveno predavanje; ideologiziran go vor, predavanje koje dri sveenik/sve tenik s ciljem osnaivanja starih i pri dobijanja novih sljedbenika; ono to se propovijeda, propovijedanje, propovijedanje gl. im. s. r. od propo vijedati. propovijedati gl. nesvr., prez. propovi jedam - drati propovijedi, zalagati se prigodnim propovijedima, ideologiziranim govorom za pridobijanje to vie sljedbenika; propagirati kransku/hri ansku vjeru, propovjedaonica/propovjedaonica im. . r. - prostorija u kojoj se dre pro povijedi; mjesto za propovijedanje, propovjedni/propovjedni prid. odr. v. koji se odnosi na propovijed i na pro povijedanje. propovjednik im. m. r., n. mn. propo vjednici, g. mn. propovjednika , dat.instr.-lok. mn. propovjednicima - sve enik/svetenik koji dri propovijedi; onaj koji ta propovijeda, propozicija im. . r. (lat.) - propis, skup propisa, uslova koji se moraju zadovo ljiti; izreka, sud, tvrdnja; prijedlog. propozicTjskl/propozicionl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na propoziciju, koji joj pripada, propraati gl. nesvr., prez. pr opr adam dok traje u cijelosti pratiti koga/ta ime. propraen prid., odr. v. propraeni - ko ji ima pratnju, pratee pismo i sl.

prdpraenost

910 piista - proputanje; otvor ili mjesto gdje se ta proputa; podvonjak; pre nes. ono to je proputeno, nedostatak, propustan/propustan prid., odr. v. pro pusni!p r pusni - koji ima svojstvo pro putanja; koji je sklon proputanju; kroz koji se proputa, propustiti/propustiti gl. svr., prez. pro pustim , trp. prid. proputen - pustiti ta da proe kroza ta; dozvoliti kome da proe kakvu granicu, ulaz, izlaz i sl. bez propusnice; sklonivi se u stranu, pustiti drugome da proe; omoguiti prolaz u vii razred; prenes. dozvoliti a neto proe neiskoriteno; izgubiti vrijeme, priliku a se ta uradi; zabo raviti ta rei u nekoj zgodnoj prilici, propustiti gl. svr., prez. propustim, trp. prid. prdpiien - pustoei djelimino unititi, mjestimino opustiti, uiniti pustim. propustljiv prid., odr. v. propustljivi koji proputa; koji moe proputati, propuiti (se) gl. svr., prez. propuim {se) - poeti puiti; postati pua; po eti isputati dim, jako dimiti, proputanje gl. im. s. r. od proputati, proputati gl. nesvr., prez. proputam putati da ta proe; izostavljati ta; doputati a ta promakne, pobjegne; omoguavati bez dovoljno znanja pre laenje u vie razrede, poputanje, proputen prid., odr. v. proputeni - koji je slobodno proao kroza ta; koji je namjerno puten; izgubljen, neiskori ten. proputovanje gl. im. s. r. od proputo vati. proputovati gl. svr., prez. proputujem putujui obii mnoge krajeve ili svijet, proraun im. m. r., g. jd. prorauna, g. mn. prorauna - priblini iznos pri mljenog i izdatog u odreenom vre menskom periodu; prethodni raun koji je taan pod uslovom da se uvaavaju svi elementi s kojima je on raen; prethodna, okvirna cijena kotanja ega koja je ovisna o iznosu promjenljivih elemenata u tom raunu; predraun; budet. proraunan/proraunat prid., odr. v. pro raunan I/p ro ra una ti - do koga se dolo proraunom; smiljen, osmiljen; namjeran. proraunano/proraunato pril. - na proraunat nain, smiljeno, namjerno, proraunanost im. . r. g. jd. proraunanosti, instr. jd. proraundnou! pro raunano ti - proraunatost. proraunati gl. svr., prez. proraunom, trp. prid. proraunan/proraunat prethodnim raunanjem doi do tanog rauna, napraviti proraun; isplanirati raun, cijenu ega, utroka ili kupovine ega, utvrditi predraun, proraunatost im. . r. g. jd. proraunatosti, instr. jd. proraunatosti!proraunatou - osobina onoga koji je proraunat, smiljenost, namjernost; stanje onoga to je proraunato, proraunavanje gl. im. s. r. od pro raunavati, proraunavati gl. nesvr., prez. prora unavam - obavljati proraunavanje, vriti proraune; planirati raunajui unaprijed. proraunljiv prid., odr. v. prorauni]ivi - koji se da, koji se moe izraunati, proraunati, proraunski prid. odr. v. - koji se odno si na proraun i proraunavanje. proraunski pril. - na proraunat nain, smiljeno. proraditi gl. svr., prez. proradim, trp. prid. proraen - nakon due ili krae pauze ponovo poeti raditi; svestrano se upoznati s im, vie puta sasvim prei isto gradivo, obraditi, razraditi ta. proraen prid., odr. v. proraeni - koji je ve radio, razraen; uvjeban, proraivati gl. nesvr., prez. prorau jem - poinjati raditi, otpoinjati s ra dom; postajati radan; vie puta svestra no ta prelaziti, prouavati radom; uvjebavati, prorast im. . r., g. jd. prorasti, instr. jd. prorau!prorasti - proraslo lie bi ljke koja je ve ostarjela, izraslo lie prezrelog povra, prorastanje gl. im. s. r. od prorastati. prorastati gl. nesvr., prez. prorastam izrastati iz prezrelog povra, iz ve ostarjelog korijena; izduavati se, izra stati iznad normalne visine; izbacivati klicu prorastajui, rastui se probijati kroza ta. prorasti gl. svr., prez. prorstem/prorastem - izbaciti klicu izvan zemlje;

911

proriti

prdpraenost im. , r., g. jd. propra-

enosti, instr. jd. propraenou/propraenosti - stanje onoga to je propraeno. proprati gl. svr., prez. properem!pro perem - ovla oprati, proplakati, propratni prid. odr. v. - kojim se ko/ta propraa. propratnica im. . r. - propratno pismo, propratiti gl. svr., prez. propratim, trp. prid. prdpraen - do kraja sve pratiti, pregledati; usput pratiti ime (pismom, rijeima odobravanja ili osporavanja, zviducima ili aplauzom, pokretima, gestom i sl.), proprtiti gl. svr., prez. proprtim, trp. prid. prdpren - gaenjem kroz snijeg napraviti uzak puti, prtinu, propriti gl. svr., prez. proprzim ovla ispriti, propuh im. m. r., n. mn. propusi - zra na struja koja potee kad se naprave dva otvora na suprotnim stranama ega zatvorenog, propuhati gl. svr., prez. propuem napraviti propuh, provjetriti; poeti puhati; puui oistiti, osloboditi, pozraiti. propuh!vanje gl. im. s. r. - povremeno slabo nalijetanje vjetra; prozraivanje, provjetravanje propuhom, propuklica im. . r. - mjesto gdje je propukla zemlja, naprslina, propuknue. propuklina im. . r. - mjesto gdje je ta propuklo, propuknue, pukotina, propuknue im. s. r. - ono to je pro puklo, pukotina; propuklica. propuknuti gl. svr., prez. propuknem v. prdpui. propulzija im. . r. (lat.) - fiz. pogonska snaga, sila potrebna za pokretanje ne kog tijela propulzivno pril. (lat.) - na propulzivan nain. propulzivnost im. . r. (lat.)., g. jd. pro pulzivnosti , instr. jd. propulzivnou! propulzivnosti - up. propulzija, propusnica/propusnica im. . r. - pisa na dozvola za prolazak; kartica kojom se osigurava propust, propusno/propusno pril. - na propustan nain, s propusnou. propust/propust im. m. r., g. jd. pro pust a!propusta, g. mn. prdpustalpro-

izbaciti sjeme, osjemeniti; probiti se rastui izmeu ega; izduiti se rastui, izrasti; obrasti, zarasti, prorae im. s. r. - samoniklo zgusnuto bilje koje prorasta izmeu ega; samo niklo iblje, grmlje, proraljika im. . r., dat. jd. proraljici zeleni izdanci iz korijena ili glavice povra; prorasla glavica crvenog luka koja se sjemenja, proratni prid. odr. v. - koji je za rat, koji podrava rat. prorei gl. svr., prez. proreknem/proreem, trp. prid. proreen!proreknut tano rei unaprijed bez ikakvih vi dljivih ili opipljivih znakova, predska zati. prored/prored im. m. r., g. jd. proreda / prdreda, g. mn. proreda!proreda - iri na praznog prostora meu redovima, prorektor im. m. r. (lat.) - zamjenik rektora, odgovornog lica koje stoji na elu univerziteta, proreetati gl. svr., prez. proreetam, trp. prid. proresetan - prosijati kroz krupno sito, reeto; prenes. dobro pro pitati; temeljito ispitati; namuiti teme ljitim ispitivanjem, prorez/prorez im. m. r. - prostrig, prostri, prorezano mjesto (npr. na halji ni); prosjeklina, prorezati gl. svr., prez. prorezem - re zanjem prosjei; razrijediti; napraviti prorez. prorezivanje gl. im. s. r. od prorezi vati. prorezivati gl. nesvr., prez. prorezujem - praviti proreze; reui prorjeivati; praviti proreze, proricalo/proricalo im. s. r., pejor. sredstvo za proricanje; osoba koja pro rie sudbinu, proricanje/proricanje gl. im. s. r. od proricati. proricati/proricati gl. nesvr., prez. prdriem - izricati sudbinu; govoriti unaprijed; predskazivao, prorijediti gl. svr,, prez. prdrijedim, trp. prid. prdrijeen - razrijediti dolijevanjem; raupati; uiniti rjeim, prorijeen prid., odr. v. prdrijeeni rjei, razrijeen; manje gust; raupan, prorijeeno pril. - razrijeeno; raupa no; prenes. raseljeno, proriti gl. svr., prez. prorijem, trp. prid. pro riven - prokopati; izriti; probiti ri-

prorjeavanje

912
proriipati gl. svr., prez. prorupam, trp. prid. prorupan - ispuniti, prekriti rupama, nainiti punim pura, rupavim; proroviti, izrovati ostavljajui rupe. prosac im. m. r., g. jd. prdsca, v. jd. proe, n. mn. prdsci, g. mn. prdsaca/ prosaca, dat.-instr.-lok. mn. prdscima prosilac, prositelj, svat koji ide u prosidbu; onaj koji sebi prosi djevojku; onaj koji trai milostinju, koji prosi, prosjak. prosakl prid. odr. v. - koji se odnosi na proe. prosankati (se) gl. svr., prez. prosankam - up. prosanjkati (se), prosanjariti gl. svr., prez. prosanjarlm provesti vrijeme u sanjarenju, sanjarei. proganjati gl. svr., prez. prosanjam provesti vrijeme sanjajui; sanjajui vi djeti. prosanjkati (se) gl. svr., prez. prosanjkam (se) - prosankati se, malo se sanjkati; provozati se na sanjkama; projuriti mimo koga ili ega na sanjka ma. prosast prid. odr. v. prosastl - koji je sitan kao proso; koji je poput prosa, prosede/prosede im. m. r. (fr.), g. jd. prosedea - metoda, postupak, procedu ra. prosektor im. m. r. (lat.) - onaj koji vri sekcije leeva u prosekturi; para lee va. prosektura im. . r. (lat.) - bolniko ili kliniko odjeljenje u kojem se vri se ciranje leeva, prosekucija im. . r. (lat.) - sudsko go njenje; nastavljanje progona, proseku tor im. m. r. (nlat.) - sudski gonilac; tuilac; onaj koji prati zatvo renika, sprovodnik, prosidba im. . r., g. mn. prosidbl pronja, proenje, traenje pristanka od djevojke i njenih roditelja za udaju, prosidben prid., odr. v. prosidbenl - koji se odnosi na prosidbu, koji je u vezi s prosidbom. prosijati gl. svr., prez. prosijem - pro pustiti kroz sito, isijati; dovriti sijanje; prenes. podvrgnuti strogoj provjeri, kri tici, proreetati, prosijava im. m. r., g. jd. prosijava reetka, mrea kroz koju se prosijava pijesak.
prosijavanje gl. im. s. r. od prosijavati, prosijavati gl. nesvr., prez. prosijavam

913

prosjenost

lom; rijui nainiti rupe, pokriti rupa ma, rovovima, prorjeavanje gl. im. s. r. od prorjeavati. prorjeivati gl. nesvr., prez. prorjedvam - prorjeivati, prorjeivanje gl. im. s. r. od prorjei vati. prorjeivati gl. nesvr., prez. prorjeujem - razrjeivati; initi a ta bude rjee dodavanjem tekuine; initi da ta bude manje gusto prorjeivanjem. proroanski/proroanski prid. odr. v. koji se odnosi na proroanstva, proroanski/proroanski pril. - kao pro roci, na proroanski nain, proroanstvo/proroanstvo im. s. r. ono to je proreeno; osoba koja pro rie, predskazuje budunost, proroica/proroica im. . r. - ena pro rok. proroicin/proroicin prid. odr. v. - koji pripada proroici, proroite/proroite im. s. r. - mjesto na kome su proroci objavljivali proro anstva. proroki/proroki prid. odr. v. - koji se odnosi na proroke i na proricanje, proroki/proroki pril. - na proroki nain; kao to to ine proroci, prorogacija im. . r. (lat.) - pravn. pro duavanje nekog roka, odlaganje, prorok/prorok im. m. r., g. jd. proroka, n. mn. proroci, g. mn. proroka, dat.instr.-lok. mn. prorocima - onaj koji prorie budunost, prorokov/prorokov prid. odr. v. - koji pripada proroku, prorokovati/prorokovati gl. svr., prez. p rorokujem/p rd rokujem - proricati, prognozirati budunost, proromoriti gl. svr., prez. proromorl, onomat. - poeti romoriti, romorenjem padati; prenes. jedva progovoriti, prorotvo/prorotvo im. s. r., g. mn. prorotavd/prorotava - bavljenje pro ricanjem; proricanje, prdrov im. m. r., g. jd. prdrova, g. mn. prdrdvd - ono to je prorovano, rupa, tunel. prorovati/proroviti gl. svr., prez. prorovlm, trp. prid. prorovan/prorovljen prokopati rovei; pronai rovei, izroviti.

- isijavati brano ili neto sl.; odailjati, isijavati svjetlosne zrake. prosijecanje gl. im. s. r. od prosijecati, prosijecati gl. nesvr., prez. prosijeem - obavljati prosijecanje; otrim pred metom, sjekirom sjei po sredini, rasi jecati; otrim predmetom praviti otvor, prolaz, put. prosije im. . r., g. jd. prdsijei, instr. jd. prdsijei - prosjeeno mjesto u u mi, ono toje prosjeeno, prosijed prid., odr. v. prosijedI - pro aran sijedom kosom; prilino sijed; dosta sijed; koji ima sijede kose. prosijedjeti gl. svr., prez. prosijedlm postati prosijed, prosijedost im. . r., g. jd. prosijedosti, instr. jd. pro sijedou!pro sijedo ti obiljeje onoga ko je prosijed, proaranost sijedim vlasima; stanje onoga toje prosijedo. prosijek im. m. r., g. jd. prosijeka, n. mn. prosijed, g. mn. prosijeka - stolarsko orue naotreno s obje strane za prosijecanje rupa; kuka za prosijecanje ega. prosijeliti gl. svr., prez. prosijelim, trp. prid. prosijeljen - provesti vrijeme sije lei; ugodno se zabaviti na sijelu, prosijevanje gl. im. s. r. od prosijevati. prosijavati gl. nesvr., prez. prosijeva pomalo sijevati; bljeskati, pomalo se sjajiti. prosiktati gl. svr., prez. prosikem progovoriti sikui, ljutito, s bijesom, prosilac im. m. r., g. jd. prosioca, n. mn. prosioci, g. mn. prosilaca - prositelj, ovjek koji prosi djevojku, prosac, pro sitelj; onaj koji ta prosi, prosjak, prdsilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prosioce, koji im pripada, prosilogizam im. m. r. (gr.), g. jd. prosilogizma - log. zakljuak koji je u ni zu zakljuaka pretpostavka, premisa kasnijem, moda i konanom zaklju ku. prosinac im. m. r., g. jd. prosinca - dva naesti mjesec u godini, decembar, prosinaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prosinac, decembarski, prosinuti gl. svr., prez. proslnem - po eti sjati, prosjati; iznenada bljesnuti;

prenes. neoekivano se u svijesti poja viti, sinuti; od zadovoljstva problistati, prosioev prid. odr. v. - koji se odnosi na prosioca, koji mu pripada, prosipanje gl. im. s. r. od prosipati, prosipati gl. nesvr., prez. prosipam sipati, rasipati, razbacivati prosipanjem, prositelj im. m. r. - prosilac, prositi gl. nesvr., prez. prosim, trp. prid. prosen - ii u pronju djevojke; traiti milostinju, prosjaiti, prosjae/prosjae im. s. r., g. jd prosjaeta/prosjaeta, em. - dijete prosjak; prosjako dijete, prosjai. prosjaenje gl. im. s. r. od prosjaiti, prosjai im. m. r., em. - djeak pro sjak; mali prosjak koji ne trai mnogo, prosjaina im. . r., hip. veliki prosjak; pejor. prosjaenje. prosjaiti gl. nesvr., prez. prosjalm baviti se prosjaenjem, prositi; iskati, traiti milostinju, moliti za pomo u hrani, odjei i novcu; prenes. snishodljivo moliti, ponizno se obraati kome za pomo; pretjerivati, dosaivati u traenju kakve pomoi, prosjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prosjake i prosjaenje, koji im pripada, prosjaki pril. - kao prosjaci, na prosja ki nain. prosjajivanje gl. im. s. r. - probijanje sjaja, svjetlucanje, bljeskanje. prosjajivati gl. nesvr., prez . prosjdj uje probijati kroza ta sjajem; povremeno i pomalo sjajiti, prosjak im. m. r., n. mn. prosjaci, dat.instr.-lok. mn. prosjacima - onaj koji trai milostinju, prosilac milostinje; be skunik, odrpanac, prosjakinja im. . r. - ena prosjak, prosj atvo/prosjatvo im. s. r. - sve to se odnosi na prosjake i prosjaenje. prosjati gl. svr., prez. prosjam - sinuti, bljesnuti, zablistati sjajem; prenes. problistati od sree, prosjean/prosjean prid., odr. v. pro4 sjeni!prosjeni - osrednji, koji je izme u najboljeg i najloijeg; srednji; obi an. prosjenost/prosjenost im. . r., g. jd. prdsjenosti/prosjenosti, instr. jd. prosjenoulprsjenou i prdsjenosti! prsjenosti - osobina prosjenog ili stanje onoga to je prosjeno, osrednjost.

prosjei

914
vanje kakvog vanog datuma, godi njice i sl.; slava, slavlje, veselje, proslaviti gl. svr., prez. proslavim, trp. prid. proslavljen - obaviti proslavu, sveano obiljeiti prireenim slavljem; uiniti koga ili ta slavnim, pronijeti iju slavu; veliati koga ili ta slavei ga; prenes. u negativnom znaenju po stati poznat, kao npr. haki osuenici, proslavljao im. m. r., g. jd. proslavljaa, n. mn. proslavlji, g. mn. proslavlja a - onaj koji koga ili ta proslavlja; onaj koji pronosi slavu, proslavljati gl. nesvr., prez. proslav ljam - radovati se slavei; pronositi sla vu; praviti slavlje, proslavljen prid., odr. v. proslavljeni koji je ve slavljen, poznat, slavan, proslavljenlk im. m. r., g. jd. proslavljenika, n. mn. proslavljenici , g. mn. proslavljenika, dat.-instr.-lok. mn. proslavljenicima - slavljenik, onaj koji se i me proslavio, koga drugi proslavljaju, proslijediti gl. svr., prez. proslijedim , trp. prid. proslijeen - uputiti po kome ili emu u jasno odreenom pravcu; po slati po kome; poi za kim slijedei ga. proslijeen prid., odr. v. proslijeeni koji je prema nareenju ili nalogu upu en na odredite; predat kome; poslat po kome. proslijeeno pril. - s prosljeenjem, otpremljeno, poslato. prolijeenost im. . r., g. jd. prdslijeenosti, instr. jd. prdslijeenosulproslijeenosti - stanje onoga ko je proslije en ili to je proslijeeno, prosliniti gl. svr., prez. prdslinim - po eti sliniti; prenes. poeti plakati, zap lakati. prosloviti gl. svr., prez. proslovim - po eti govoriti, izgovoriti rije, progovo riti. prosljeenje gl. im. s. r. od proslijediti, prosljeivanje gl. im. s. r. od prosljei vati. prosljeivati gl. nesvr., prez. proslje ujem - slati posredstvom koga ili ega dalje na poznato odredite; bez zadra vanja upuivati u istom pravcu dalje, prosm oiti gl. svr., prez. prosmoim prilino se ili sasvim smoiti; postati skroz mokar.
prosni prid. odr. v. - koji je od porsa,

915

prostirka

prosjei gl. svr., prez. prosijeem !pro sijeem - ime otrim napraviti pro

prosrsiti gl. svr., prez. prosrsim - pro

strujati kroz tijelo; osjetiti srsi, jezu, drhatavicu cijelim tijelom. prost prid., odr. v. prosti - jednostavan, obian; prostaki, prostaina im. m. r., g. mn. prostaina, hip. - grubijan, veliki prostak, primiti vac. prostaki prid. odr. v. - koji se odnosi na prostake, prostakluk i prostatvo, prostaki pril. - na prostaki nain, kao prostaci, surovo, grubo; jednostavno, obino, prosto, prostak im. m. r., n. mn. prostaci, g. mn. prostaka, dat.-instr.-lok. mn. prosta cima - prost, neobrazovan i neodgojen, primitivan mukarac, primitivac, prostakinja im. . r. - prostakua. prostakluk im. m. r. (bos.-tur.), g. jd. prostakluka, n. mn. prostakluci, g. mn. prostakluka, dat.-instr.-lok. mn. pro staklucima - prostako ponaanje, pro statvo, prostota, primitivizam, prostakua im. . r. - prosta, neobrazo vana, nekulturna i neodgojena, primiti vna ena, prostakinja. prostatvo im. s. r. - prostakluk, prostata im. . r. (lat.) - muka lijezda ija je funkcija veoma vana za mogu nost oplodnje, prostatitis im. m. r. (lat.) - upala pro state. prostenjati gl. svr., prez. protenjem poeti stenjati; stenjui progovoriti; provesti neko vrijeme stenjui. prostira im. m. r., g. jd. prostira, instr. jd. prostirem/prostiraom, n. mn. prostiri, g. mn. prostira - ko mad grube prostirke za brisanje cipela koja se stavlja ispred vrata, brisa; prostirka, ono to se po emu prostire, prostiraa im. . r. - prostirka, prostira; podna prostirka, prostirak im. m. r., g. jd. prostirka, n. mn. prostirci, g. mn. prostiraka, dat.instr.-lok. mn. prostircima, em. - ko madi ega koji slui kao prostira, mali prostira; prostira, p ro ten je gl. im. s. r. od prostirati (se), prostirati (se) gl. nesvr., prez. pro stirem (se), trp. prid. prostrt - protezati (se); iriti (se) po emu, sterati, razastirati. prostirka im. . r., dat. jd. prostirci, g. mn. prostirki - obino tkani vuneni,

sjek; uzduno rasjei; napraviti otvor prosijecajui ta tvrdo, probiti; prenes. naglo promijeniti, naruiti postojee stanje; neoekivano prekinuti, prosjedm iti (se) gl. svr., prez. p ro sjedile {se) - prosjesti (se), ulei, ule gnuti se, propasti, provaliti se (o ze mlji, o leaju); dobiti ranu od leanja, prosjek im. m. r., n. mn. prdsjeci, g. mn. prosjeka, dat.-instr.-lok. mn. prosjecima - ono to je prosjeeno, uski ot vor nastao prosijecanjem; prosjeka; prosjeklina, prosjek im. m. r., n. mn. prosjeci, g. mn. prosjeka, dat.-instr.-lok. mn. p rosje cima - srednja, prosjena vrijednost e ga; osrednjost. prosjeka im. . r., dat. jd. prosjeci, g. mn. prosjeka - prosjeen put, prosjek, prosjeklina, prosjeklina im. . r. - prosjeena uma; ono to je nastalo prosijecanjem. prosjelina im. . r., g. mn. prosjelm a ulegnuta, provaljena zemlja, prosjesti (se) gl. svr., prez. prosjedne (se) - up. prdsjednuti (se). prosjev im. m. r., g. jd. prdsjeva, g. mn. prdsjeva - bljesak, iznenadna svjetlost, proskakati gl. svr., prez. proskaem poeti skakati, premjestiti se, proi skaui. proskakiitati gl. svr., prez. proskakuem, demin. - proi pored koga ili ega skakuui, proi skakutanjem. proskitati gl. nesvr. i svr., prez. prdskitam - poeti skitati; neko vrijeme provesti u skitnji, skitajui. proskribiranje/proskribovnje gl. im. s. r. (lat.) od proskribirati/proskribovati. proskribirati gl. svr. (lat.), prez. pro skribiram - proskribovati, staviti van zakona, prokazati, javno igosati, osu diti, bojkotovati. proskribovati gl. svr. (lat.), prez. prdsribujem - proskribirati, proskripcija im. . r. (lat.) - stavljanje van zakona, prokazivanje, javno igosanje, osuivanje, bojkotovanje, proslava/proslava im. . r. - praznik obiljeen sveanim okupljanjem, praznikovanjem, svetkovinom, slavljem; sveano slavljenje; sveano obiljea

koji je napravljen s prosom; prosidbeni, koji se odnosi na pronju, prosniti gl. svr., prez. prosnim, trp. prid. prosniven - prosanjati, provesti vrijeme sanjajui, snijui o emu. prosnivati gl. nesvr., prez. prosnivam provoditi vrijeme snivajui, sanjarei; predavati se ranijim lijepim mislima, promatati. proso/proso im. m. r. - vrsta biljke sa cvijetom u obliku metlice sa veoma sitnim zrnastim sjemenjem koje se upotrebljava kao stona hrana, prosovjetski prid. odr. v. (lat.) - koji se ravna prema Sovjetima, okrenut prema Savezu Socijalistikih Sovjetskih Re publika (SSSR), prospavati gl. svr., prez. prospavam provesti vrijeme u spavanju, prespava ti; prenes. ne raditi nita, ljenariti, prospekt im. m. r. (lat.), g. mn. prospekata - tampano obino ilustrovano obavjetenje u obliku broure ili letka radi reklame sa istaknutim najbitnim podacima o onome to je njihova tema; kratak obino ilustracijama praen sa draj o ijoj djelatnosti; naslikano vise e plano u pozadini pozornice kao pro duenje kulisa, prospektivan prid. (lat.), odr. v. prospektivni - dalekovidan, koji umije predvi ati budue dogaaje, prosp en ran je gl. im. s. r. (lat.) - ob. prosperitet, napredovanje, stvaranje blagostanja, prosperirati gl. nesvr. (lat.), prez. p ro speriram - napredovati, uspjeno se ra zvijati, uspijevati, stvarati blagostanje, prosperitet im. m. r. (lat.), g. jd. prospe riteta - uspjeh; mogunost uspjeha u budunosti, napredak, napredovanje; blagostanje, srea, prosperitetan prid. (lat.), odr. v. p ro speritetni - koji ima izvjesnu sretnu, uspjenu budunost; koji se moe pozi tivno razvijati, prosperitetno pril. (lat.) - na prosperi tetan nain, uspjeno, prosrebriti gl. svr., prez. prosrebrim postati srebren, prosricati gl. nesvr., prez. prosriem poeti sricati; sriui, izgovarajui slo vo po slovo, rije po rije, itati.

prostitucija

916 prostoduno/prostoduno pril. - jedno

stavno; naivno; osjeajno. dobroduno, blago, prostota im. . r. - bezobratina, bezo brazluk; prostakluk; neklultivisanost, nekultura. prostran prid., odr. v. prdstrani - irok, rairen; koji se prostire na sve strane, prostrano pril. - iroko, nairoko, opir no. prostranost im. . r., g. jd. prostranosti, instr. jd. prostranou!prostranosti irina, opirnost, stanje i osobina ono ga to je prostrano, prostranstvo/prostranstvo im. s. r., g. mn. prostranstava!pro str anstvo - i rok, prostran prostor, irina; nepregle dan prostor, prostrel im. m. r., g. jd. pro strela, g. mn. prostrela - med. rana zadobijena met kom; zarazna crijevna bolest, prostreljiv prid., odr. v. prostreljivi koji se da, koji se moe prostrijeliti, prostreljivanje gl. im. s. r. od prostreljivati. prostreljivati gl. nesvr., prez. prostreIjujem - povremeno probadati, probijati strijelom ili metkom, obavljati prostreljivanje; prenes. probijati otrim, pro dornim pogledom, prostrii gl. svr., prez. prostriem/prostrizem, trp. prid. prostrien - striui proi kroza ta; razdvojiti striui. prostrlg/prostrl im. m. r. - prorez, pro strien otvor na emu (ob. na haljini), prostrijeliti gl. svr., prez. prostrijelim, trp. prid. prostrijeljen - probiti strije lom ili metkom; pogoditi metu; prenes. pogoditi, probiti snanim pogledom, pogledati prodorno, prostrijeljati gl. svr., prez. prostrijeIjam - sve prostrijeliti, prostrijeljen prid., odr. v. prostrijeljeni - proboden, pogoen metkom ili strije lom; prenes. pogoen orim, prijeteim pogledom, prostrijeti gl. svr., prez. prdstrem, rad. gl. prid. prostr - rairiti prostirku, ra zastrijeti; prenes. otvoreno govoriti ne skrivajui nita; sve pokazati, prostrt prid., odr. v. prostrti - poloen, stavljen na tlo, rairen po emu, razastrt. prostrti gl. svr., prez. prdstrem, trp. prid. prostrt - up. prostrijeti, prostrugan prid., odr. v. prostrugati koji je sruganjem proien.

917

prosuziti

pamuni i sl. vrsti i topli komadi tkanine razliitog oblika i boja kojima se prekrivaju podne povrine (ilimi, tepisi, ebad i sl.); sve ono ime se zastiru podovi bez obzira na veliinu, boju, materijal ili raniju namjenu, prostitucija im. . r. (lat.) - zanimanje onih koji se prostituiu; prostituisanje, prostituiranje; pruanje nemoralnih e sto i nastranih seksualnih usluga uz novanu naknadu; prodavanje tijela; prenes. podmiivanje, podmitljivost, potkupljivost; sramoenje, prostituiranje/prostituisanje gl. im. s. r. (lat.) - bavljenje prostitucijom, prostituirati/prostituisati (se) gl. ne svr. (lat.), prez. prostituira/prostitu ie (se) - baviti se prostitucijom; na voditi na blud; prodavati svoje tijelo, initi bludne radnje; obeastiti; ne moralno se ponaati; prenes. biti pot kupljiv, nemoralan; nemati principe, sve raditi beskrupulozno; prodavati i kupovati duu. prostitutka/prostitutka im. . r. (lat ), dat. jd. prostitutki!prostitutki, g. mn. prostitutki!prostitutki - enska osoba koja se bavi prostitucijom, prostitutskl/prostitutskl prid. odr. v. koji se odnosi na prostitutke, prosti tu tski/prostitutski pril. - kao pro stitutke, na prostitutski nain, prosto pril. - slui za pojaavanje znae nja: zaista, doista; potpuno, sasvim (to je prosto nemogue); jednostavno; otvoreno, neposredno, bez uvijanja; slobodno, po vlastitoj volji; primitivno, priprosto, prostaki, prostoudan/prostoudan prid., odr. v. prdstoudnifprostoudni - dobroudan, prostoduan, koji je jednostavne nara vi, udi. prostoduan/prostoduan prid., odr. v. prdstoduni/prostoduni - jednostavan; naivan; dobroduan, blag, osjeajan, prostoduje/prostoduje im. s. r. - oso bina i stanje prostodunih ljudi, prosto dunost. prostodunlk/prostodumk im. m. r., v. jd. prostodunie/prostodunie, n. mn. prostodunicUprostodunlci - onaj koji je prostoduan, jednostavan, na ivan ovjek; blag, dobroduan, osjea jan ovjek; dobriina.

prostruganost im. . r., g. jd. prostru-

prostodunost/prostodunost im. . r.,

instr. jd. prostodunou/prostodunosti i prostodunou!prostodunosti jednostavnost; naivnost; blagost, osje ajnost, dobrodunost. prostolik prid., odr. v. prostdliki - koji je prostog, jednostavnog, obinog lika. prostonarodan prid., odr. v. prostonrodni - jednostavan, prirodan, koji je bez uenih manira, prostor im. m. r. - irina, prostrano mje sto; prostorija, dvorana, sala; mjesto pogodno za kakve namjene; razmak, udaljenost izmeu ega; vremensko razdoblje; teritorij; prenes. oblast, pod ruje kakve djelatnosti, prostoran prid., odr. v. prostorni - koji se odnosi na prostor, prostorija im. . r., g. jd. prostdrije , n. mn. prostdrije, g. mn. prostorija - zi dovima ograen cjelovit prostor u zgradi ili u stanu, soba, odaja; dvorana, sala; posebna graevina, hala; prostor, prostorijica im. . r., em. - mala pro storija. prostorni prid. odr. v. - koji se odnosi na prostor; koji se ostvaruje u prostoru, prostornost im. . r., g. jd. prostornosti, instr. jd. prostrnoulprostrnosti irina; osobina onoga to je prostorno, to ima prostor, prostornovremenski prid. odr. v. - koji je odreen, koji pripada istovremeno i prostoru i vremenu, prostoruan/prostoruan prid., odr. v. prostoruni!prostdruni - svojeruan, napisan ili uraen svojom rukom, ru no. prostoruno/prostoruno pril. - svoje runo, svojom rukom, prostosidaan prid., odr. v. prostosMani - narodski naivno srdaan; iskreno ljubazan. prostosrdano pril. - na prostosrdaan nain; narodski; iskreno, prostosrdanost/prostosidanost im. . r., instr. jd. prostosrdnoulprostosidanou i prostosrdanosti/prostosidanosti - osobina onih koji su prostosrdani.

ganosti , instr. jd. prdstruganou/prostruganosti - stanje onoga to je prostrugano. prostrugati gl. svr., prez. prostruzem, trp. prid. prostrugan - proi kroza ta struui; istrugati, prostrujati gl. svr., prez. prostrujati proi pored koga ili ega strujei poput vjetra; prolahoriti stvarajui strujanje; prenes. projuriti kroz glavu, proi kroz misli. prostudirati gl. svr. (lat.), prez. prostudirdm, trp. prid. prostudiran - stu dirajui prouiti, prostuditi gl. svr, prez. prostudi, trp. prid. prostuen - postati studeno, studenije nego ranije, prostuditi se gl. svr., prez. prostudim se - prehladiti se. prosudilac im. m. r., g. jd. prosudioca, g. mn. prosudildca - prosuditelj, prosuditelj im. m. r. - prosudilac, onaj koji ta prosuuje, sudac, sudija, prosuditi gl. svr., prez. prosudim, trp. prid. pr osuen - dati svoj sud nakon upoznavanja s injenicama; zauzeti stav o kome ili o emu; iskazati svoje mi ljenje o emu spornom, prosuivanje gl. im. s. r. - donoenje su da; raspravljanje, prosuivati gl. nesvr., prez. prosuu jem , trp. prid. prosuivan - vriti pro suivanje; donositi sud. prosuh prid., odr. v. pro suhi - malo suh, prosuen. prosuho pril. - malo suho; prilino suho. prosuen prid., odr. v. prosuseni - dje limino i ovla osuen; nedovoljno osu en. prosuenost im. . r., g. jd. prosuenosti, instr. jd. prosusenosu!prosuenosti stanje onoga to je prosueno. prosuiti gl. svr., prez. prosuim, trp. prid. prosuen - djelimino osuiti, ui niti da ta mokro postane manje mo kro, polusuho. prosuti gl. svr., prez. prospem, trp. prid. prosut - sipajui proliti; neto sitno istresti; prenes. neoekivano iskazati mnotvo bezvrijednih rijei, iskazati ljutnju, istresti bijes, prosuziti gl. svr., prez. prosutim - po eti suziti; zaplakati.

prosvijetliti
prosvijetliti gl. nesvr., prez. prdsvijetllm , trp. prid. prdsvijetljen - obasjati

918 prosvjetarka im. . r., dat. jd. prosvjetarki, g. mn. prosvjetarkl - enska oso ba prosvjetar, prosvetarkln/prosvjetrkin prid. odr. v. koji pripada prosvjetarki, koji potie od prosvjetarke. prosvjetarski prid. odr. v. - koji se odno si na prosvjetare, prosvjetarski pril. - kao prosvjetari, na prosvjetarski nain, prosvjetitelj im. m. r., instr. jd. prosvje titeljem, g. mn. prosvjetitelja - ovjek koji se bavi prosvjetiteljskim radom, odgojem i obrazovanjem, te duhovnim i kulturnim prosvjetljivanjem; pripadnik i pobornik prosvjetiteljstva, prosvjetitelj ev prid. odr. v. - koji pripa da prosvjetitelju, prosvjetitelj ica im. . r. - ena prosvje titelj, prosvjeti teljka. prosvjetiteljicm/prosvjetiteljicin prid. odr. v. - koji pripada prosvjetiteljici. prosvjetiteljiin prid. odr. v. - koji pri pada prosvjetiteljici. prosvjetitelj ka im. . r., dat. jd. pro svjetiteljki, g. mn. prosvjetiteljki - prosvjetiteljica. prosvjetiteljkln/prosvjetiteljkin prid. odr. v. - koji pripada prosvjetiteljki. prosvjetiteljski prid. odr. v. - koji se odnosi na prosvjetitelje i prosvjetitelj stvo. prosvjetiteljski pril. - na nain prosvje titelja, kao prosvjetitelj, prosvjetiteljstvo im. s. r. - filozofski pokret u 18. st. koji propagira vjeru u mo ljudskog uma s ciljem opeg na pretka ljudskog drutva; prosvjetite ljska djelatnost, prosvjeivanje, pro svjeta. prosvjetljavanje/prosvjetljivanje gl. im. s. r. od prosvjetljavati/prosvjetljivati, prosvjetljavati gl. nesvr., prez. prosvjetljavam - prosvjetljivati, initi koga prosvijetljenim, duhovnijim, plemeni tijim. prosvjetljivati gl. nesvr., prez. prosvjet ljujem, trp. prid. prosvjetljivan - pro svjetljavati, prosvjetni prid. odr. v. - koji se odnosi na prosvjetu, proaliti se gl. svr., prez. pr alim se provesti vrijeme u ali; malo se po aliti, proegaiti se.
proaptati gl. svr., prez. prodpem , trp. prid. proaptdn - poeti aptati,

919

proivaa

proetkati (se) gl. svr., prez. prdetkdm

(se) - proi etkajui, bez urbe i oba veze, lagano proetati, proevina im. . r. - vrijeme prosidbe; pronja, proenje, proibati gl. svr., prez. proibam - istu i ibom; prenes. brzo proi kuda, pre stii koga hodajui, proikljati gl. svr., prez. proiklja poeti naglo izbijati, ikljati, ikljajui protei. proikljavanje gl. im. s. r. od proikljavati. proikljavati gl. nesvr., prez. proikljava - poinjati ikljati, ikljajui naglo izbijati. profknuti gl. svr., prez. prolknem iznenada iknuvi izbiti, probiti na po vrinu. proiren prid., odr. v. prdirenl - koji je uvean u irinu; irenjem uvean; ra sprostranjen, rairen, proireno pril. - na proiren nain, pro irujui. prblrenost im. . r., g. jd. prdlrenosti, instr. jd. prdlrenoutprdlrenosti stanje onog to je proireno; proirenje. proirenje gl. im. s. r. - proireno mjes to; proiren dio puta za zaustavljanje; prostorno uveanje u irinu, proirica im. . r. - up. proirenje. proiriti gl. nesvr., prez. proirim, trp. prid. prdlr en - irenjem uveati, rai riti. proirivanje gl. im. s. r. od proirivati, proirivati gl. nesvr., prez. proirujem, trp. prid. proirivan - vriti proiriva nje; irei granice ega uveavati; ini ti ta irim, proiati gl. svr., prez. prolam, trp. prid. prolan - iajui proarati; proi iajui; ianjem razdvojiti; razg. pre stii, prerasti, proiti gl. svr., prez. proijem, trp. prid. proiven - iglom i koncem neto pode bljano, udvojeno vrsto spojiti, saiti; prenes. probiti mecima na vie mjesta. proivS im. m. r., g. jd. proivaa, n. mn. proivi, g. mn. proivaa - debeli obuarski konac za proivanje; poma galo za proivanje; onaj koji proiva (zanimanje), proivaa im. . r. - velika igla za pro ivanje; maina za obrubljivanje.

svjetlou, uiniti svijetlim; postati svi jetao; poeti svijetliti; prenes. uiniti prosvijeenim, prosvijeen prid., odr. v. prosvijeeni izrazito kulturan, obrazovan i odgojen ovjek. prosvijeenost im. . r., g. jd. prosvijeenosti , instr. jd. prosvijeenou/prosvijeenosti - osobina onoga ko je pro svijeen; duhovna i kulturna osvijeenost. prosvirati gl. svr., prez. prdsviram , trp. prid. prosvlran - poeti svirati; zasvira ti; prenes. projuriti kao metak; probiti metkom. prosvitati gl. nesvr., prez. prosviem poeti svitati, zoriti, svanjivati; prosvanj ivati. prosvjeivanje gl. im. s. r. od pros vjeivati.. prosvjeivati gl. nesvr., prez. prosvje dujem, trp. prid. prosvjeivati - obrazo vati, odgajati i kulturno uzdizati narod, a naroito mlade ljude; iriti prosvjetu, prosvjed im. m. r., g. jd. prosvjeda, g. mn. prosvjeda - protest, organizovani prigovor, negodovanje, prosvjedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na prosvjednike. prosvjedniki pril. - kao prosvjednici, na prosvjedniki nain, negodujui, s protestom, prosvjednlk im. m. r., g. jd. prosvjednlka, v. jd. prosvjednle, n. mn. prosvjednlci, g. mn. prsvjednlka - osoba koja prosvjeduje, protestant, pobunje nik, onaj koji glasno negoduje, prosvjedovanje gl. im. s. r. od prosvje dovati. prosvjedovati gl. nesvr., prez. prosvje dujem - upuivati prosvjede, negodo vati, protestovati, prosvjeta im. . r. - odgoj i obrazovanje mladih, prosvjeivanje; odgojnoobrazovna i kulturna djelatnost, prosvjetar im. m. r., g. jd. prosvjetara, hip.- ovjek koji se bavi prosvjetnim radom, uitelj, nastavnik ili profesor; lan institucije koja se bavi prosvjet nom djelatnou, prosvjetarev prid. odr. v. - koji pripada prosvjetaru.

apatom govoriti; prenes. tiho, mazno govoriti. proaputati gl. svr., prez. proapuem . trp. prid. proaputan, em. - izgovori ti, rei apatom, proaran prid., odr. v. proarani - koji po sebi pogdjegdje ima are, iaran, proarano pril. - sa proaranou, iara no, sa arama, proaranost im. . r., g. jd. proaranosti, instr. jd. prdaranou/proaranosti - stanje i osobina onoga to je pro arano; arenilo, proarati (se) gl. svr., prez. proaram , trp. prid. proaran - malo naarati; ui niti arenim; ponegdje naarati; prenes. dopuniti ta ime drugaijim; izmije ati ta razliito; izasuti se po tijelu; proi i ovuda i onuda; preletjeti pogle dom na sve strane; nepristojno se po naati, varati, proarica im. . r. - ono to je pro arano; proareno meso; okopnio sni jegproaaviti gl. svr., prez. prosasavim postati aav, luckast, poeti se pona ati kao lud., proe im. s. r., g. jd. proeta, pejor. mali prosac; nedostojan, jadan prosac, proak im. m. r., g. jd. prostaka - plot, ograda ispletena od proa. proe zb. im. s. r., g. jd. proa - pro tac, iblje za drvenu ogradu, proegaiti se gl. svr. (ar.), prez. proegalm se - provesti vrijeme egaei se, proaliti se. proek im. m. r. (tal.) - slatko vino od prosuenog groa ili od ukuhane ire. proenica/proenica im. . r. - ona koju prose, udavaa po koju su doli prosci; isproena djevojka; zarunica, vjereni ca. proenje gl. im. s. r. - prosidba, obavlja nje pronje, proevina, proepuriti se gl. svr., prez. proepurlm se, trp. prid. proepuren - proetati epurei se, prohodati nadmeno, prave i se vaan, proetati gl. svr., prez. protam - pro vesti neko vrijeme u etnji; proi e tnjom; povesti koga u etnju, ii s kim u etnju; prei ta lagano, bez urbe, etajui.

proivaica

920 protac im. m. r., g. jd. protaca, g. mn. protaca - s jednog kraja zaotren ko
lac, protak; ograda od takvog kolja,

921 prid. protandrkan - onomat. proi s lu pom, tandrui; provozati ta nepalji vo uz lupu i tandrkanje, protapkati gl. svr., prez. protapkam, trp. prid. protapkan - tapkajui proi; tapkanjem dirnuti; vie puta tapkati; tapkajui obii, protavoriti gl. svr., prez. protvorim tavorei proi kroz ivot, bijedno iv jeti; u tekoama provesti vrijeme, pro ivjeti. protaza im. . r. (gr.) - poloaj zavisne reenice ispred glavne u sloenoj ree nici. protei gl. svr., prez proteemlprote knem - poeti tei, procuriti, protegliti gl. svr., prez. proteglim, trp. prid. protegljen - protegnuti; otegnuti; izduiti u nekom pravcu, protegljast prid., odr. v. protegljasti podugaak; malo protegnut, izduen, protegljiv prid., odr. v. protegljivi - koji se moe protegnuti, rastegljiv, protegljivost im. . r., g. jd. protegljivosti, instr. jd. protegljivou!protegljivosti - osobina onoga to je protegljivo. protegnuti (se) gl. svr., prez. protegnem (se), trp. prid. protegnut - ispru iti ta u nekom pravcu; ispruiti se; lei ispruivi se; otegnuti (se), sporo idui, radei uiniti duim, protegnuto pril. - otegnuto, dugo, duga ko. protein im. m. r. (gr.), g. jd. proteina biol. iste, elementarne bjelanevine; uz masti i ugljene hidrate najvanija hrana. proteinski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na proteine, protekcija im. . r. (lat.) - zatita, pomo koju neka linost ili institucija dodje ljuje tieniku; preporuka; prenes. pre tjerana popustljivost prema kome; ne zasluena pomo kome. protekciona im. m. r. (lat.), g. jd. protekciona - onaj koji neto ili sve po stie protekcijom; onaj koji mnogo toga nezaslueno dobija; protekcioni st^). protekcionaica im. . r. (lat.) - ena protekciona, protekcionakl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na protekcionae. protekcionaki pril. (lat.) - na protekcionaki nain, kao protekcionai.

protestantski

proivaica im. . r. - radnica u tekstil noj ili koarskoj industriji koja radi na proivanju. proivaljka im. . r., dat. jd. proivaljci, g. mn. proivaljki, pejor. - proivaica; proivaa. proivanje gl. im. s. r. od proivati. proivati gl. nesvr., prez. pr dsiv am, trp. prid. proivan - obavljati proivanje; provlaiti iglu s koncem kroz udvoje nu, uduplanu tkaninu da bude vrsto spojena, jaka. prokiljiti gl. svr., prez. prdkiljim, pril. vr. sad. prokiljujui - progledati ki ljei; poeti kiljiti, prokrgutati gl. svr., prez. prokrguem - poeti krgutati, kripati zubi ma; krguui progovoriti, prokripati/prokripati gl. svr., prez. prokripam/prokripam - poeti kri pati. prokropiti gl. svr., prez. prdkroplm, trp. prid. prdkropljen - kropei po prskati, politi; poeti kropiti; poeti padati kropei. proli prid. odr. v. - koji je proao; raniji; koji je ve bio, prethodni, prologodinji prid. odr. v. - koji je bio prole godine, lanjski, prolonedjeljnl prid. odr. v. - koji je bio prole nedjelje, prolosedmini. prolosedminl prid. odr. v. - koji je bio prole sedmice, prolonedjeljni. prolost im. . r., g. jd. prolosti, instr. jd. prdlouilprolosti - ono to je prolo, to je bilo, to se ve dogodilo, prolostoljetnl prid. odr. v. - koji je bio prolog stoljea, prolovjekovni. prolovjekovnl prid. odr. v. - koji je bio prolog vijeka, prolostoljetni. proljapati gl. svr., prez. proljapam , onomat. - ljapajui, gazei po blatu proi. pronja im. . r. - prosjaenje; molba; prosidba. pronjevina im. . r. - pronjom priku pljeni novac ili ta drugo, propijati gl. svr. (tal.), prez. propijam , trp. prid. propijan - up. propijunirati. propijunirati gl. svr. (tal.), prez. propijuniram - pijuniranjem otkriti, pro nai, propijati.

protak im. m. r., g. jd. protka, n. mn. protci, g. mn. protka, dat.-instr.lok. mn. protacima - up. prdtac. prouljati (se) gl. svr., prez. prouljam (se) - kradom proetati; uljajui se
proi; pro vrtjeti se neopaeno.

prounjati (se) gl. svr., prez. prounjam (se) - prouljati (se), proupljiti gl. svr., prez. proupljim napraviti upljinu; probuiti; uiniti upljim. proupljivanje gl. im. s. r. od proupljivati. proupljivati gl. nesvr., prez. proupljujem - praviti upljine; initi ta upljim. prdukati gl. svr., prez. proukam malo ukati; ukajui proi; prenes. porazgovarati apuui; prouti se proutati/proutati gl. svr., prez. proutim/proutim - proi utei, neko vrijeme utati, provercati gl. svr. (njem.), prez. pro vercam, trp. prid. provercan - pro krijumariti, nedozvoljeno pronijeti preko granice, provercovati gl. svr. (njem.), prez. porvercujem, trp. prid. provercovan up. provercati, prota/proto im. m. r. (gr.), hip. - skra en naziv za protojereja, protai gl. svr., prez. prdtaknem, trp. prid. prdtaknut - up. protaknuti. protagonist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. protagoniste, n. mn. protagdnisti /pro tagoniste, g. mn. protagonista - glu mac koji igra glavnu ulogu; glavni junak u romanu; onaj koji pokree ra dnju, inicijator, pokreta, protagonistica/protagonistkinja im. . r. (gr.) - ena protagonist, protakanje gl. im. s. r. - proticanje; pro vlaenje kroz ta usko. protaknuti gl. svr., prez. prdtaknem, trp. prid. prdtaknut - provui ta kroz neto tijesno, usko; proturiti kroz ne to; uvui u ta. protanati gl. svr., prez. protanam protanjiti, istanjiti; postati tanji; prenes. postati osjetljiviji, profinjeniji, protandrkati/protandrkati gl. svr., prez. protandremlprotandrem, trp.

protekcionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. protekcioniste, n. mn. protekcionisti/ protekcioniste, g. mn. protekcionist protekciona, protekcionistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na protekcioniste i na pro tekcionizam, protekcionizam im. m. r. (lat.), g. jd. protekcionizma - ekon., sistem ekono mske politike s visokim carinama s ci ljem zatite domae proizvodnje; koru pcija, korupcionatvo, izbor dravnih i dr. visokih rukovodilaca po privatnim, rodbinskim, prijateljskim i dr. ovom poslu neprimjerenim vezama, protektor im. m. r. (nlat.) - zatitnik; pokrovitelj; onaj koji upravlja prote ktoratom. protektorat im. m. r. (nlat.), g. jd. protektorta - zatitnitvo; pokrovitelj stvo; odnos zavisnosti jedne prema drugoj, odnosno drugim dravama, protektorstvo, oblast kojom upravlja prote ktor. protektorica/protektSrka im. . r. (nlat.) - ena protektor. protektorij im. m. r. (nlat.) - zatitnika institucija; ustanova za odbranu ili zatitu od ega; pokroviteljstvo, protektura im. m. r. (nlat.) - protektorij. protepati gl. svr., prez. protepam - po eti tepati. proteretiti gl. svr., prez. proteretim, trp. prid. protereen - provesti dio ivota u tekoama, biti u teretu, protest im. m. r. (nlat.) - prigovor; nego dovanje protiv ega; iskazivanje neza dovoljstva; pobuna, protestiranje, pro testovale, protestant im. m. r. (lat.) - hrianin evanelistiko-luteranskog reda, sljed benik protestantizma, protestantica/protestantica i protest antkinja/protestantkinja im. . r. (lat.) - ena protestant; sljedbenica prote stantizma; uesnica u protestu. protestantizam im. m. r. (lat.), g. jd. pro testantizma - veliki reformatorski po kreta u hrianskoj crkvenoj zajednici u 16.VI st.; zajedniki naziv za sve hri anske crkvene zajednice koje su na stale u tom pokretu, protestanstvo. protestantski/protestantski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na protestante i na protestantizam.

protestantstvo

922 protivan prid. - suprotan; koji se protivi, protivagitaeija im. . r. (lat.) - protuagitacija, djelovanje kojim se spreava druga agitacija, protivakeija im. . r. (lat.) - protuakcija, djelovanje suprotno nekom drugom djelovanju s ciljem da se ono ublai. protivargumen(a)t im. m. r. (lat.) protuargument, injenica, dokaz, argu ment kojim se osporava neto doka zivano nekim drugim pokazateljima, protivatomski prid. odr. v. (gr.) - protuatomski, koji slui kao zatita od atomskog napada, protivavionski prid. odr. v. (fr.) - pro tuavionski, koji slui za zatitu od avionskog napada, protivdemokratskl prid. odr. v. (gr.) protudemokratski, koji se protivi de mokratiji. protivdiverzantski prid. odr. v. (lat.) protudiverzantski, koji je namijenjen za borbu protiv diverzanata, protivdejstvo im. s. r. - protudjejstvo, djelovanje protivno djelovanju s druge strane. protivdokaz im. m. r. - protudokaz, do kaz koji pobija neke druge pokazatelje, protivdravni prid. odr. v. - proturavni, usmjeren protiv drave, koji djeluje protiv drave, sntidravni. protiviti (se) gl. nesvr., prez. prdtivim {se) - biti protiv; ne pristajati; suprot stavljati se; imati drugaije miljenje; protivrjeiti, protivkandidat im. m. r. (lat.) - protu kandidat, onaj koji se u izborima nadmee s kanidatom kojeg je predlo ila druga stranka. protivljenje gl. im. s. r. - suprotstavlja nje; nepristajanje; pobuna, prdtivmjera im. . r. - suprotna mjera onoj od koje se treba zatiti ili odbra niti. protivnapad im. m. r. - protunapad, na pad kao odgovor na napad s neprija teljske strane, protivnarodan prid., odr. v. protivnrodni - protunarodni, koji radi protiv naroda i njegovih interesa, protivnica im. . r. - ena protivnik, protivniki prid. odr. v. - koji se odnosi na protivnike, koji im pripada, protivnik im. m. r., v. jd. prdtivnie, n. mn. prdtivnici, dat.-instr.-lok. mn. prd-

923

protiviidarac

protestantstvo im. s. r. (lat.) - protesta ntizam. protestiranje/protestovanje gl. im. s. r. (lat.) - iskazivanje neslaganja, protesta, negodovanje, protestirati/protestovati gl. nesvr. (lat.), prez. protestiram/prdtestujem organizovati, sudjelovati ili upuivati kome proteste, protestni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na protest, protetika im. . r. (gr.), dat. jd. pro tetici - vjetina pravljenja i zamjenji vanja izgubljenih dijelova tijela, protetikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na protetiku, proteza im. . r. (gr.) - vjetaki na pravljen izgubljeni dio tijela; vjetaki dio tijela; lingv. glasovi koji se razvi jaju ispred nekih vokala, protezanje gl. im. s. r. - od protezati (se). protezati (se) gl. nesvr., prez. prdtezem {se) - prostirati se u duinu; istezati (se). proteiranje gl. im. s. r. - od proteirati. proteirati gl. nesvr., prez. proteiram - zauzimati se za koga, davati kome prednost bez obzira na njegove kva litete i zasluge, proticaj/protjecaj im. m. r. - protok; ko liina vode koja u odreenom vremenu protee kroz neto, proticati/protjecati gl. nesvr., prez. prdtiem/prdtjeem - tei kroz ta; pro laziti kroz ta tekui, protinica/protinica/protinica im. . r. (gr.) - protina ena. protiskivanje gl. im. s. r. - od pretis kivati. protiskivati gl. nesvr.. prez. protiskujem , trp. prid. p r otiskivan - obavljati protiskivanje; tiskajui probacivati kroza ta uplje; pod pritiskom tiskati, gurati kroza ta. protisnuti gl. svr., prez. prdtisnem zavriti protiskivanje; tiskajui ta pro baciti ga kroz ta uplje; progurati, protiv/protiv i protivu prijed. - s gen. iskazuje suprotnost, neslaganje, nepri jateljski odnos; borbu za zatitu ega; prvi dio sloenica: protivagitacija/protuagitcija/protivagitcija i sl., protiv/protiv i protivu pril. - naprotiv, nasuprot.

tivnicima - onaj koji je na protivnoj

strani; onaj koji se kome ili emu pro tivi; neprijatelj, protivnikov prid. odr. v. - koji pripada protivniku; koji potie od protivnika, protivniki, protlvnlstvo im. s. r. - protivljenje, pro tivniko djelovanje, protivno pril. - nasuprot, suprotno, protivnost im. . r., g. jd. protivnosti , instr. jd. protivnou!protivnosti - su protnost. protivofanziva im. . r. (fr.) - protuofanziva, sloeni napad u kome sudje luje vie jedinica kao odgovor na na pad s neprijateljske strane, protivoklopni prid. odr. v. - protuoklopni, koji je namijenjen za borbu protiv oklopnih vozila, protivotrov im. m. r. - protuotrov, sred stvo kojim se neutralie djelovanje otrova. protivpjeadijski prid. odr. v. - protupjeadijski, koji su namijenjeni za bor bu protiv pjeadije, protivpodmorniki prid. odr. v. - protupodmomiki, koji je namijenjen za borbu protiv podmornica, protivpoarni prid. odr. v. - protupo arni, koji slui za gaenje poara ili titi od poara, protivpravan prid., odr. v. protivpravni - protupravan, koji je u suprotnosti sa pravnim rjeenjima, nezakonit, protivraketni prid., odr. v. (njem.) proturaketni, koji se upotrebljava u borbi protiv raketnog djelovanja, protivreformacija im. . r. (lat.) protureformacija, pokret kojim se ele nove drutvene promijene vratiti na prethodno stanje; pokret protiv napred nih promjena, protivrevolucija im. . r. (lat.) - protu revolucija, pokret kojim se ele ugu iti, obezvrijediti, obesnaiti promjene nastale revolucijom,

protivrevolucionar/protivrevolucioner im. m. r. (lat.), g. jd. protivrevoluci onara - antirevolucionar; protivnik re

volucije.

protivrevolucionaran prid. (lat.), odr. v. protivrevolucionara^ - proturevolucionaran, koji se odnosi na protivrevoluciju, koji ima obiljeja protivrevolucije.

protivrjean prid. - proturjean, koji u sebi sadri protivnosti, suprotnosti; koji nije u cijelosti usklaen; koji sam sebe negira. protivrjeiti gl. nesvr., prez. protivrjeim - govoriti protivno; protiviti se, proturjeiti, protivreje im. s. r. - proturjeje, su protnost stavova iznesenih u govoru; stanje u kojem jedno iskljuuje drugo; protivrjenost, protivrjeno pril. - proturjeno, suprot no, na suprotan nain, u suprotnosti, protivrjenost im. . r., instr. jd. protivrjenou!protivrjenosti - proturje nost, osobina, obiljeje onoga to je protivrjeno, protivrjeje. protivsloviti gl. nesvr., prez. prdtivslovim - protusloviti, suprotno govo riti, suprotstaviti se, rijeima se uspro tiviti. protivsredstvo/protivsredstvo im. s. r. protusredstvo, sredstvo koje svojim suprotnim svojstvima neutralie neko drugo; sredstvo koje djeluje suprotno nekom drugom, protivstaviti (se) gl. svr., prez. protivstavim - ob. suprotstaviti; staviti nas pram ega; usprotiviti se. protivstruja/protustruja im. . r. - stru ja koja se kree u suprotnom smjeru, protivtenkovski prid. odr. v. (ind.) protutenkovski, koji je namijenje za borbu protiv tenkova, protivtea im. . r. - protutea, teina tega, sila koja vue na suprotnu stranu radi uspostavljanja ravnotee, protivtijelo im. s. r - med. antitijelo, protutijelo, tijelo koje se stvara u orga nizmu kad se u njemu pojavi neka bolest s ciljem da ga zatiti od nje. protivtorpedni prid. odr. v. - protutorpedni, koji je namijenjen zatiti pro tiv torpeda, protivtuba im. . r. - protivtuba, tuba koja je podignuta protiv neke druge, ranije tube, koju podie tuenik protiv tuioca. protivtubenl prid. odr. v. - protutubeni, koji se odnosi na protivtubu. protivudar/protivudar im. m. r. - pro tuudar, kao odgovor na udar, udar sa suprotne strane, protivudarac im. m. r. - protudarac, udarac kao odgovor na udarac protiv-

protivusluga

924 protkati gl. svr., prez. protkem , trp. prid. protkan - drugim nitima iarati tkanje. protkivati gl. nesvr., prez. prbtkivam tkajui provlaiti; kroz tkanje provla iti; prenes. ponegdje izbijati na vidje lo, na povrinu; provlaiti. proto im. m. r. (gr.) - protojerej, protoan prid., odr. v. prdtoni - kroz koji moe tei; koji nije zapuen. protoiti gl. svr., prez. prdtolm , trp. prid. prdtoen - uiniti ta protonim, protoakon im. m. r. (gr.), g. jd. protoakna - najstariji akon po inu. protojerej im. m. r. (gr.), g. jd. pro tojereja - najstariji jerej po inu, proto pop^), paroh, protok im. m. r. - proticaj; protoka, protoka im. . r. - protok, protokol/protokol im. m. r. (gr.) - di plomatski pravilnik o propisima cere monija; knjiga u koju se upisuju pri spjele molbe, pota i sl. dopisi; pro storija u kojoj se vri protokolarno uknjienje; knjiga u koju se upisuju slubeni podaci; zapisnika zabiljeka; zapisnik. protokolarni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na protokol; obavezni, protoko lom propisani, protokolarno pril. (gr.) - slubeno, pre ma protokolu, na nain propisan proto kolom. protokolisanje gl. im. s. r. (gr.) - od protokolisati. protokolisati gl. svr. (gr.), prez. protokdliem - unijeti u knjigu protokola; propisno ubiljeiti; slijediti pravila pro tokola. protokolist(a) im, m. r. (gr.), n. mn. protokblistilprotokdliste - slubenik uposlen u protokolu; onaj koji protokolie; osoba koja vodi protokol, proton im. m. r. (gr.), g. jd. protona fiz. pozitivno naelektrisane jezgro vodonikovog atoma, protonskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na proton, protopiti gl. svr., prez. prdtopim - prokvasiti; malo natopiti, protoplazma im. . r. (gr.) - sluzava poluitka materija biljnih ili ivotinj skih elija u kojoj se odvijaju osnovni ivotni procesi. protoplazmatian prid. (gr ), odr. v. protoplazmatini - koji potie od protoplazme. protopliti gl. svr., prez. prdtoplim , trp. prid. prdtopljen - postati toplije; ui niti toplijim; otopliti, ispuniti topli nom. protopop(a) im. m. r. (gr.) - paroh, pro tojerej, najstariji pop. protorokati gl. svr., prez. protdroem progovoriti govorei kojeta; istorokati. prototip im. m. r. (gr.) - osnovni, origi nalni oblik, praoblik, uzorak, prototlpskl prid. odr. v. - koji se odnosi na prototip, osnovni, temeljni, protraiti gl. svr., prez. prdtraclm , trp. prid. prdtraen - beskorisno provesti vrijeme; izgubiti vrijeme u besposliarenju. protrati/protrti (se) gl. svr., prez. pro tarem (se), trp. prid. protran/protrt trljajui dodirivati; poistiti trljanjem; istanati od trljanja, proderati, protratiti gl. svr., prez. prdtratim, trp. prid. prdtraen - up. protraiti, protrati gl. svr., prez. prdtrlm - trei proi; projuriti; brzo proletjeti. protravanje gl. im. s. r. - od protravati. protravati gl. nesvr. i uest., prez. protravam - vie puta trei prolaziti; brzo prolijetati, pretresanje gl. im. s. r. - od protresati. protresati gl. nesvr. i uest., prez. protresam - povremeno tresti; tresti drma jui; prenes. emotivno uznemiravati, protresti gl. svr., prez. protresem , trp. prid. protresen - prodrmati tresui; rastersti; prenes. emotivno uznemiriti, po goditi, dirnuti, protrljaj im. . r., g. jd. protrljaja , instr. jd. protrljajem - pokret kojim se trlja; zamah rukom prilikom trljanja. protrljati gl. svr., prez. protiijam ovla istrljati, malo trljati, protrnuti/protrnuti gl. svr., prez. prdtrnem/protrnem - iznenada sav utrnuti; od straha, sree, zaprepaenja i sl. osjeanja naglo dobiti trnce, protrti (se) gl. svr., prez. protrem (se) protrati. protuagitaja im. . r. (lat.) - protivagitacija. protuakcija im. . r. (lat.) - protivakcija.

925

protupodmorniki

nika, udarac kao odbrana od napada s druge strane, protivusluga im. . r., dat. jd. protiviisluzi - protuusluga, usluga za ranije uinjenu uslugu kao vraanje duga ili kao znak zahvalnosti, protivustavan prid., odr. v. protiv ustavni - protuustavan, koji je u suprotmosti sa ustavom, neustavan; ne zakonit. pro tu v rijed n o st im. . r. - protuvri jednost, protuvrijednost, protivvazduni prid. odr. v. - protuvazduni, koji je namijenjen odbrani od napada iz vazduha, protivzrani, protuzrani, protiv vrijednost im. . r., g. jd. p ro tu vrijednosti,, instr. jd. protivvrijednou/ protuvrijednosti - koliina ega koja po svojoj vrijednosti odgovara koliini novca ili vrijednosti ega drugog, pro tivu vrijednost/protu vrijednost, protivzakonskl prid. odr. v. - koji je protiv zakona, nezakonski; neustavan, protuzakonski. protivzapovijed/protivzapovjed im. . r., g. jd. protivzapovijedi, lok. jd. protivzapovijedilprotivzapovijedi, instr. jd.

protivzdpovijedi/protivzapovijeu
protuzapovijed.

protivzapovijest im. . r., g. jd. protivzapovijesti, instr. jd. protivzapovijeu/protivzapovijesti, lok. jd. protivzapovijesti/protivzpovijesti - protivzapovijed; zapovijest suprotna ranijoj, kojom se ponitava ranija; zapovijest kao suprotan odgovor na zapovijest s druge strane, protuzapovijed. protjecaj im. m. r., instr. jd. prbtjecajem - proticaj. protjecati gl. nesv., prez. prdtjeem proticati. protjeranik im. m r., g. jd. protjeramka, n. mn. protjeramci, g. mn. protjera m ka , dat.-instr.-lok. mn. protjeranicima - prognanik, onaj koji je protje ran, izgnan, izgnaninik. protjerati gl. svr., prez. prdtjeram osloboditi prostor tjeranjem; posve istjerati; zauvijek rastjerati; prognati; silom iseliti, protjerivanje gl. im. s. r. od protjerivati, protjerivati gl. nesvr., prez. protjeru jem - progoniti; istjerivati, razgoniti.

protuargiimen(a)t im. m. r. (lat.) - protivargument. protuatomskl prid. odr. v. (gr.) - pro tivatomski, protuavionski prid. odr. v. (fr.) - pro tivavionski, protuberanca/protuberanja im. . r. (nlat.) - med. prstenasto ispupenje, ja buica; astr. mn. prstenasti krugovi oko Sunca. protudemokratskl prid. odr. v. (gr.) proti vdemokratski. protudiverzantskl prid. odr. v. (lat.) protivdiverzantski, protudjejstvo im. m. r. - protivdjejstvo. protudokaz im. m. r. - protivdokaz, protudravni prid. odr. v. - protivdrav ni. protuha im. . r., dat. jd. protuhi, g. mn. protuha - probisvijet, pustolov, skitalina. protukandidat im. m. r. - protivkandi dat. protukandidatkinja im. . r. - protivkandidatkinja. protumaiti gl. svr., prez. protumaim objasniti, uiniti jasnim; prenes. razu mjeti, shvatiti, protumarati gl. svr., prez. protumdram - tumarajui provesti vrijeme, hodajui besciljno provesti vrijeme. protumbati gl. svr., prez. protumbam sve unutra isprevrtati, tumbajui sve poprevrtati. protumjera im. . r. - protivmjera. protunalog im. m. r., n. mn. protunalozi - protivnalog. protunapad im. m. r. - protivnapad, protunaredba im. . r. - protivnaredba, protunarodan prid., odr. v. protunrodni - protivnarodan, protunavala/protunavala im . r. - protivnavala. protuofanzfva/protuofenziva im. . r. (fr.) - protivofanziva, protuoklopni prid. odr. v. - protivoklop# ni. protuotrov im. m. r. - protivotrov, sred stvo koje neutralie otrov; hemikalija koja djeluje protiv otrova, protupjeadijskl prid. odr. v. - protiv pjeadijske protupodmorniki prid. odr. v. - protiv podmorniki.

protupoarni

926 protutenkovski prid. odr. v. - protivten

kovski.

927 valu osjeanja; postati nezajaljiv, ne zasit. provalnica im. . r., v. jd. provalnice ona koja provaljuje, koja vri provalu; kradljivica, lopovkinja. provalnik im. m. r., g. jd. prdvalnika, v. jd. provalnie , n. mn. provalnici, g. mn. prdvalnika, dat.-instr.-lok. mn. provalnicima - onaj koji provaljuje, koji vri provalu, kradljivac, lopov, obija. provalnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na provalnike i provalnice. provalnlki pril. - kao provalnici, na na-in provalnika, provaljaniti se gl. svr., prez. provaljanim se, r. gl. prid. provaljnio se - pos tati valjan ili valjaniji; provrijedniti se. provaljati (se) gl. svr., prez. provaljam (se), trp. prid. provaljan - obaviti valja nje; malo (se) valjati, provaljeno pril. - prenes. na provaljen nain, razotkriveno provaljenost im. . r., g. jd. provalje no ti, instr. jd. provdljenou/prdvaljenosti - stanje, obiljeje onoga to je provaljeno; razruenost; prenes. razotkrivenost. provaljivati gl. nesvr., prez. prova ljujem - vriti provaljivanje; nasilno ulaziti; silom probijati; prenes. razot krivati potajno tragajui, provaljukati (se) gl. svr., prez. provaIjukam (se) - valjukajui se pomicati, okretati. provedravanje gl. im. s. r. - razvedravanje. provedravati (se) gl. nesvr., prez. provedravam (se) - razvedravati (se), pos tajati vedriji, provedriti (se) gl. svr., prez. provedrim (se) - razvedriti (se), postati vedar; pre nes. oraspoloiti se, postati vedriji, provenijencija im. . r. (nlat.) - porije klo. proveseliti (se) gl. svr., prez. prove selim (se) - zabaviti se; vrijeme pro vesti u veselju; razonoditi se. provesti/provesti (se) gl. svr., prez. provedem (se)lprovedem (se) - prove seliti se. provesti/provesti (se) gl. svr., prez. provezem/provezem (se) - vozilom pro i pored koga ili ega; vozilom proi nekim putem.

provincijalizam

protupoarni prid. odr. v. - protiv poarni. protupravan prid., odr. v. protupravni protivpravni, protuprijedlog im. m. r. - protuprijed log, prijedlog suprotan prethodnom ili ranije datom prijedlogu, protuprirodan prid., odr. v. protupriro dni - protivprirodan, koji nije prirod nom, neprirodan, protupropisan prid., odr. v. protupropisni - protivpropisan, koji nije propi san, nepropisan, proturaketni prid. odr. v. (njem.) - pro tivraketni, koji je namijenjen da spri jei djelovanje raketnog oruja, proturanje gl. im. s. r. - probacivanje kroza ta; provlaenje; nedozvoljeno prenoenje; prekoredno usluivanje. proturati gl. nesvr., prez. proturdm probacivati kroza ta; provlaiti; nedo zvoljeno prenositi; prekoredno usluivati. protura im. m. r., g. jd. protura, dat. jd. proturu, v. jd. proturau - onaj koji ta protura; koji kriomice prenosi, krijumar; rastura, protureformacija im. . r. (lat.) - protiv reformacija, kontrareformacija, pro mjene, preureenje, mijenjanje, pre oblikovanje ega suprotno onome to je nastalo prethodnom reformacijom. proturevolucija im. . r. (lat.) - protiv revolucija, kontrarevolucija, revolucija, prevrat, nagla promjena, pokret iji su ciljevi suprotni prethodnoj revoluciji, proturevolucionar im. m. r. (lat.) - pro ti vrevolucionar. proturiti gl. svr., prez. proturim , trp. prid. prdturen - silom neto provui; promoliti, isturiti vani; kriomice pre baciti; tajno pustiti u promet; prenes. preivjeti, prede verati; rairiti, proni jeti kakav glas; uspjeno prodati, proturjeen prid., odr. v. proturjeni protivrjean, proturjiti gl. nesvr., prez. proturjeim - protivrjeiti, proturjeje im. s. r. - protivrjeje. proturjeno pril. - protivrjeno. proturjenost im. . r. - protivrjenost, protusloviti gl. nesvr., prez. protusl ovim - protivsloviti, protusredstvo/protusredstvo im. s. r. protivsredstvo.

protutea im. . r. - protivtea, protutijelo im. s. r. - protivtijelo. protutorpenl prid. odr. v. - protivtor
pedni.

protutuba im. . r. - protivtuba, protutubenl prid. odr. v. - protivtubeni.

protuudar im. m. r. - protivudar, protuudarac im. m. r. - protivudarac. protuusluga im. . r. - protivusluga, protuustavan prid. odr. v. protuustavni protivustavan,

protuvrijednost im. . r. - protuvrijed

nost.

protuzakonit prid., odr. v. protuzakoniti

- protivzakonit,

protuzapovijed im. . r. - protiv zapovi

jed, protivzapovijest..

protuzrani prid. odr. v. - protivzrani,

protivvazduni,

protuiti gl. svr., prez. protuzJm, trp. prid. prdtuen - poeti s tugom jaukati,
projaukati; poeti tugovati, aliti,

prouavanje gl. im. s. r. od prouavati, prouavati gl. nesvr., prez. prouavam baviti se prouavanjem; uiti istra ujui i itajui; tragati za novim zna njem, izuavati, prouiti gl. svr., prez. prouim - ue njem istraiti; izuiti; vjer. izgovoriti molitvu. prouzroiti gl. svr., prez. prouzroim biti uzrok emu, prouzrokovati, prouzrokovati gl. svr., prez. prouzrokujem - prouzroiti, provala im. . r., g. jd. provale, n. mn. provale , g mn. provala - nasilan ula zak, kraa; provaljivanje, obijanje; na gao izliv ega u velikim koliinama; prenes. otkrivanje ega skrivenog, taj novitog. provalija/provalija im. . r. - ponor, du boka srmina, ambis, prdvalina/provalina im. . r. - ono to je nastalo provaljivanjem, razvalina, rue vina. provaliti gl. svr., prez. provalim, trp. prid. provaljen - izvriti provalu; na silno ui; silom napraviti otvor, obiti; naglo se pojaviti, nahrupiti; izliti se; preliti se; prenes. izbiti na vidjelo, otkriti, razotkriti; rijeima izbaciti iz sebe jed, izgovoriti se; pokazati pro

providan prid., odr. v. providni - kroz koji se moe vidjeti, proziran, prozra an. providjeti gl. svr., prez. providim, trp. prid. provien - snai se u ivotu, umjeti ivjeti u nestaici; ponovi moi vidjeti, progledati; predvidjeti; progno zirati; unaprijed saznati, providur im. m. r. (tal.) - poglavar u vrijeme mletake vladavine, providur im. m. r. (tal.) - prenes. spre tan, snalaljiv ovjek, proviati gl. nesvr., prez. proviam brinuti se, snalaziti se, pronalaziti rje enja. provienje gl. im. s. r. - briga, provid nost; predvianje, provijati gl. svr., prez. provijem - pro leteti vijui; projuriti, prohujati; vija njem oisti ito od pljeve; prenes. pro eti ime, ispuniti, provijavanje gl. im. s. r. od provijavati. provijavati gl. nesvr., prez. provijavam - prolijetati noen vjetrom; proia vati ito vijanjem na vjetru; prenes. proimati ime, ispunjavati; izbijati kroz ta. provincija im. . r. (lat.) - administrativnoteritorijalna jedinica, pokrajina; unuranja oblast; kraj, podruje, grad izvan glavnog grada; provincijal, katol, redovnika zajednica; prenes. kulturna zaostalost, malograantina, provincijal im. m. r. (lat.), g. jd. provin cijala, g. mn. provincijala - poglavar redovnike provincije, provincijalac im. m. r. (lat.), g. jd. pro vincijalca, n. mn. provincijalci, g. jd. provincijalaca , dat.-instr.-lok. mn. pro vincijalcima - mukarac iz provincije; ovjek iz unutranjosti; prenes. zaostao ovjek, malograanin, provincijalan prid. (lat.), odr. v. pro vincijalni - up. provincijski. provincijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. provincijaliste, n. mn. provincijalisti/ provincijdliste, g. mn. provincijalistd up. provincijalac. provincijalizam im. m. r. (lat.), g. jd. provincijalizma, n. mn. provincija lizmi, g. mn. provincijalizama - oso bina ljudi iz provincije; lingv. provin cijska, dijalekatska, neknjievna rije; prenes. ogranienost, malograantina.

provincij aiizirati

928 renosti - stanje onoga ko je provjeren ili to je provjereno, provjeriti gl. svr., prez. prdvjerim, trp. prid. provjeren - izvriti provjeru; ispi tivanjem utvrditi da li je neto tano, ispravno. provjetravanje gl. im. s. r. od provje travati. provjetravati gl. nesvr., prez. provjetravam - obavljati provjetravanje; pro puhom proiavati zrak. provjetrenost im. . r., g. jd. provjetrenosti, instr. jd. prdvjetrenou/provjetrenosti - stanje onoga to je provjetreno. pro vjetriti gl. svr., prez. prdvjetrim izvriti provjetravanje; prozraiti, pro puhati; napraviti propuh, provociranje gl. im. s. r. (lat.) - od pro vocirati. provocirati gl. nesvr. (lat.), prez. pro vociram , trp. prid. provociran - initi provokaciju; izazivati, draiti provo kacijom; svojim postupcima izazivati koga da uini neto loe, nepoeljno, nedozvoljeno, provod/provod im. m. r. - voenje, pro voenje, provlaenje ega kroza ta; prenes. provod, zabava, zabavljanje; veselo druenje, provodadija im. m. r. - mukarac koji provodadie, posrednik u sklapanju braka; onaj koji neto vjeto hvali, provodadljka im. . r. - ena provo dadija, posrednica u sklapanju braka, provodadinica, provodadika. provodadika im. . r., dat. jd. provodadziki - provodadika. provodadiluk im. m. r. - obavljanje provodadisarija, posao provodadija, provodadinica im. . r. - provodadijina ena; provodadijka. provodadisanje gl. im. s. r. - od provodadisati. provodadisati gl. nesvr., prez. provodadiem - obavljati provodadisanje, posredovati u sklapanju braka, provoditi (se) gl. nesvr., prez. provo dim (se), trp. prid. prdvoen - vriti provoenje; prenes. zabavljati se; ui vati u provodu, zabavi, provodnica/provodnica im. . r. - ona koja (s)provodi; ona to (s)provodi, kojom se (s)provodi. provodnik/provodnik im. m. r., n. mn. provodnici/provodnici, dat.-instr.-lok. mn. provodnicima/provodnicima - ma terijal koji provodi struju, sprovodnik; onaj koji (s)provodi red, redar, provoenje gl. im. s. r. - voenje, pro vlaenje ega kroza ta; izvravanje, realiziranje dogovorenog; prenes. pro vod, zabava, zabavljanje; veselo druenje. provokacija im. . r. (lat.) - izazivanje, draenje; izazovan in, gest, djelo; iza zovan govor ili pisanje; ono to je drutveno neprihvatljivo i nezakonito, provokativan prid. (lat.), odr. v. provo kativni - koji provocira, izaziva na ne gativnu reakciju, daje povoda emu neprihvatljivom, nezakonitom, provokator im. m. r. (lat.) - podbada, zlonamjerni izaziva na akciju; plaeni izaziva, buka, provokatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na provokatore, provokatorski pril. (lat.) - na provo katorski nain, kao provokatori, provoz im. m. r. - prolazak kroz ta vonjom, vozei (se), provozati (se) gl. svr., prez. provdzam (se), trp. prid. provozan - izvozati (se); voziti se ime unaokolo; vonjom obi i; prenes. neto raditi duim putem; vodati koga unaokolo izbjegavajui brzo rjeenje ega, odugovlaiti s i me. provoziti gl. nesvr., prez. prdvozJm voziti koga ime kroza ta; odvoziti ta pored koga ili ega. provoen prid., odr. v. prvozeni - koji je voen kroza ta; koga su pro vozili, provreti gl. svr., prez. provrim, mn. provrimo, r. gl. prid. provreo!provrio pro vriti. provriti gl. svr., prez. provrim, mn. provrimo, r. gl. prid. provrio - proku hati, provreti, prokljuati; prenes. po stati buno kao u konici; prei granicu podnoljivog raspoloenja, planuti, provrgnuti gl. svr., prez. provrgnem, trp. prid. provrgnut - provri, neprimijetno ta probaciti, provui; proi, provrijedniti se gl. svr., prez. provrijednim (se) - postati vrijedan; biti vre dniji.

929

prozaizam

provincijalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. provincijaliziram - pro vincij alizovati. prdvincijalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez . provincijalizujem -provin cijalizirati; (u)initi provincijalnim, provincijalka im. . r. (lat.), dat. jd. provincijlki, g. mn. provincijalki - e na, djevojka iz unutranjosti, iz pro vincije; prenes. zaostala djevojka, malograanka. provincijalno pril. (lat.) - kao provinci jalci; na nain provincijalaca; malogra anski. provincijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na provinciju, provincijalan; unutranji; oblasni, pokrajinski; pre nes. zaostali, malograanski, palana ki. proviriti gl. svr., prez. prdvirim - po gledati kroz kakvu upljinu, provirivanje gl. im. s. r. od provirivati, provirivati gl. nesvr. i uest., prez. pro virujem - gledati kroz neki uzak i malen otvor; pogledati, izvirivati. provizija im. . r. (lat.) - postotak, pro cenat od obavljenog posla kao zarada za uloeni trud; u kat. crkvi postavlje nje na neko crkveno zvanje, provlzor im. m. r. (lat.), g. jd. prdvizora - upravnik, provizoran prid. (nlat.), odr. v. pro vizorni - privremen; pomoni, probni; improvizovan. provizorij im. m. r. (nlat.) - privreme nost, privremeno stanje; privremeno rjeenje. provienje gl. im. s. r. od proviati. pro viati gl. nesvr., prez. proviam brinuti se; snalaziti se, dovijati se. provienje gl. im. s. r. - briga, staranje, provjera im. . r. - ispitivanje tanosti, ispravnosti ega. provjeravanje gl. im. s. r. od provje ravati. provjeravati gl. nesvr., prez. provjera vam - obavljati provjeravanje; ispitiva njem, utvrivati da li je neto tano, ispravno. provjeren prid., odr. v. prdvjereni koga su provjerili; siguran, pouzdan, provjereno pril. - na provjeren nain; pouzdano, sigurno, provjerenost im. . r., g. jd. provjerenosti, instr. jd. prdvjerenoulprovje-

provrtati gl. nesvr., prez. provrem vrtei ime neto buiti; svrdlom praviti otvor, buiti, provrtjeti/provrtjeti (se) gl. svr., prez. prdvrtimlprovrtim, trp. prid. provren! provren - vrtei ime probuiti; vrtilom izbuiti otvor, rupu; prenes. malo se okretati, vrtjeti se u krug; proetati unaokolo; vrtei se okolo neto pro nai, otkriti, provrvjeti/provrvjeti gl. svr., prez. provrvim/provrvim - iznenada izbiti; izgamizati; progamizati; buno se uskome ati. provuen prid., odr. v. provueni - jedva probaen, proguran kroz ta tijesno, koji se provukao; prenes. koji je jedva dobio prolaznu ocjenu, provueno pril. - s provuenou, tije sno proavi; prenes. uz tuu pomo, nezaslueno, provuenost im. . r., g. jd. provuenosti, instr. jd. provuenou!provuenosti - stanje onoga to je provueno, provui (se) gl. svr., prez. provuem! provuem (se), r. gl. prid. provukao (se) - neto ue provesti kroz neto ire (npr. konac kroz uice igle); jedva proi kroza ta; prenes. jedva zadovoljiti neto (npr. teko, jedva poloiti ispit). proza im. . r. (lat.) - vrsta knjievnoumjetnikog djela koje nije vezano rimom i ritmom; ono to nije stihovana umjetnost; prenes. jednostavnost, suhopamost u govoru, prozaian prid. (lat.), odr. v. prozaini koji nije pjesniki; obian, svakodne vni, jednostavan; suhoparan, dosadan, prozaiar im. m. r. (lat.) - prozaist, prozaino pril. (lat.) - na prozaian na in, u prozi; previe pojednostavljeno, prozainost im. . r. (lat.), g. jd. prozainosti, instr. jd. prozainou/prozainosti - osobina i stanje onoga to je prozaino. prozaik im. m. r. (lat.), n. mn. prozaici, 4 g. mn. prozaika, dat.-instr.-lok. mn. prozaicima - prozaist. prozaist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pro zaiste, n. mn. prozaisti/prozaiste - knji evnik koji pie u prozi, prozaiar, pro zaik; prenes. suhoparan, dosadan ovjek. prozaizam im. m. r. (n.lat.), g. jd. prozaizma - osobina, obiljeje slobodnog,

prozapadni

930 nes. traenje da se ko javno izjasni o emu spornom, prozivnik/prozivnik im. m. r., v. jd. prozivnie/prozivnie , n. mn. prozivnici/prozivnici, dat.-instr.-lok. mn. prozivnicima/prozivnicima - onaj koji prozi va. prozjalina im. . r., g. jd. prozjaline , n. mn. prozjaline , g. mn. prozjalina otvor koji zja. prozjati gl. svr., prez. prozjam - razja piti, otvoriti, ukazati se kao zjalo, prozliti (se) gl. svr., prez. prozlim (se) okrenuti se na zlo; postati zlim, pokva riti se. prozloestiti se gl. svr., prez. prozloestim se , trp. prid. prozloeen - postati zloest, zloban, neposluan, prozni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prozu, koji joj pripada; koji je u pro zi. prozno pril. (lat.) - napisano, reeno u prozi. proznojiti se gl. svr., prez. proznojim se , trp. prid. proznojen - naglo se ozno jiti itavim tijelom; postati vlaan od znoja; neko se vrijeme znojiti, prozodija/prozodija im. . r. (gr.) akcentologija; dio versifikacije ili me trike koji se bavi izgovornim, akcenatskim vrijednostima glasova; akcenatska pravila, prozodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na prozodiju, akcenatski, naglasni. prozodika im. . r. (gr.), dat. jd. prozddici - prozodija; nauka o akcenatskom sistemu jezika, akcentologija, prozor/prozor im. m. r. - otvor na kui, stanu i dr. slinim objektima kroz koji ulazi zrak i svjetlost; postakljen okvir koji se ugrauje na zidove namijenjen za prozraivanje i posmatranje; pen der; uzak otvor za gledanje; prenes. oko, oi; vidokrug, pogled u svijet, prozorak/prozorak im. m. r., g. jd . przorka/prozorka, n. mn. prozorcUprozorci, g. mn. przoraka/prdzoraka, dat.instr.-lok. mn. prozor cima!prozorcima, em. - up. prozori. prozore im. s. r., g. jd. prozorceta, n. mn. prozorca, g. mn. prozorca, em. prozori. prozore/prozore/prozore im. s. r., g. j d. prdzoreta/prozdretalprozoreta,
em. - mali prozor, prozori, prozo re. prozori/prozori im. m. r., g. jd. prozdria/prozoria, g. mn. prozorialprozoria, em. - mali prozor, prozore, prozori. prozorina im. . r., g. jd. prozorine, n. mn. prozorine , g. mn. prozorina, augm. - velik, star prozor, prozorica/prozorica im. . r. - prasko zorje, rana zora. prozori im. m. r., g. jd. prozoria, g. mn. prozoria , em. - prozori. prozorlste im. s. r., g. jd. przorita , g. mn. przorita - u zidu ostavljena u pljina za prozor, prozoriti gl. svr., prez. prozorim - po eti zoriti, svanuti, prozornl prid. odr. v. - prozorski, prozornica im. . r., g. jd. przomice, n. mn. prozornice , g. mn. prozornica prozorsko krilo, prozorski okvir, ram. prozorski prid. odr. v. - koji se odnosi na prozor, koji je njegov dio, pripada mu. prozraan prid., odr. v. prozrani provjetren; pun zraka; ist, svijetao; providan, proziran, prozraen prid., odr. v. prozraeni - koji je osvjeen istim zrakom, provjetren. prozraeno pril. - na prozraen nain; provjetreno. prozraenost im. . r., g. jd. prozraenosti, instr. jd. prdzraenou!prozra eno ti - stanje onoga to je prozrae no, provjetrenost. prozraenje gl. im. s. r. od prozraiti, prozraiti gl. svr., prez. prozraim , trp. prid. prozraen - provjetriti; propuhati radi osvjeenja; osvjeiti zrak; napra viti promahu radi prozraenja. prozraivanje gl. im. s. r. od prozraivati. prozrai vati gl. nesvr., prez. prozraujem, trp. prid. prozraivan - vriti prozraivanje, provjetravanje; provje travati, initi prostor prozranijim. prozranost/prozranost im. . r., g. jd. prozrano ti!prozrano ti , instr. jd. prozranou/prozrnou i prozra no ti!prozrano ti - osobina ili stanje onog to je prozrano; istoa zraka, svjeina, provjetrenost; providnost, prozreti gl. svr., prez. prozrem , trp. prid. prozret - progledati; prodrijeti po

931

prozvati

nepjesnikog kazivanja; prenes. pretje rana trezvenost, suhopamost. prozapadni prid. odr. v. - koji je orijen tisan prema Zapadu; naklonjen Zapa du. prozboriti/prozboriti gl. svr. v., prez. prdzborim - progovoriti, prozeb/prozeb im. . r., g. jd. prozebi prozeblina; smrzavanje, promrzavanje. prozeblina im. . r., g. mn. prozeblina crvenilo ili rana nastala promrzavanjem, smrzlotina, smrzotina; prozeb, prozelit im. m. r. (gr.) - preobraenik, onaj koji je promijenio vjeru, prozelitizam im. m. r. (gr.), g. jd. pro zelitizma - manija preobraanja, pre laenja u drugu vjeru; nastojanje da se ljudi iz jedne vjere obmanom prevedu u drugu; preobraanje, prevjeravanje. prozepsti gl. svr., prez. prozebem!pro zebem - malo ozepsti, nazimiti se, pro mrznuti. prozirac/prozirac im. m. r., g. jd. prozirca/prdzirca, n. mn. prozirci/prozirci, g. mn. proziraca/proziraca , - vr sta vrstog prozirnog kamena, kremen, proziran prid. odr. v. prozirni - kroz koji se vidi, providan; koji prozire, prozoran; prenes. posve jasan. prozirSnje gl. im. s. r. od prozirati, prozirati gl. nesvr., prez. prozirem postajati proziran; svitati; blistati od istoe; nazirati, postati jedva vidljiv; pronicati, nasluivati; jedva vidjeti kroz ta; biti vidan, proziran, jasan, prozirno pril. - providno, jasno; prenes. neskriveno. prozirnost im. . r., g. jd. prozirnosti, instr. jd. prozirnou!prozirnosti - oso bina onoga to je prozirno, providnost, jasnost; prozranost; prenes. neskrivenost. proziv im. m. r. - prozivka. prozivanje gl. im. s. r. - glasno itanje imena, proziv, prozivka, prozivati gl. nesvr., prez. prozivam, trp. prid. prozivan - redom glasno pozivati jedno po jedno imenom i prezimenom; prenes. javno traiti ije izjanjenje o emu. prozivka/prozivka im. . r., dat. jd. pro zivci!prozivci, g. mn. prdzivk.ilprozivki - glasno itanje imena, prozivanje; vrijeme predvieno za prozivanje; pre

gledom kroza ta, razotkriti; pronik nuti, dosjetiti se; naslutiti, otkriti slu tnjom; intuitivno otkriti, prozrijevanje gl. im. s. r. od prozrijevati. prozrijevati gl. nesvr., prez. prozrijevam - pogledom prodirati kroz ta; na sluivati, otkrivati ta slutnjom; pro nicljivo razotkrivati ta skriveno; po malo sazrijevati; saznavati proziranjem. prozriti gl. svr., prez. prozrim , r. gl. prid. prozrio - poeti zriti; malo sazri ti; djelimino sazriti; proniknuti, otkriti, prdzriv prid., odr. v. prozrivi - koji se da pronjeti; pronicljiv, razumljiv, shvat ljiv. prozrivost im. . r., g. jd. prozrivosti, instr. jd. prozrivou!prozrivosti - sta nje ili osobina onoga to je prozrivo. prozujati gl. svr., prez. prozujim - proi, proletjeti zujei; brzo protrati mimo koga ili ega poput osice; prenes. brzo proletjeti kroz glavu, prozujiti gl. svr., prez. prozujim - pro zujati. prozukao prid., odr. v. prozukli - malo pokvaren, prokisao; nakiseo, kiselkast od vrenja; prenes. promukao, hrapav, prozuklo pril. - prokislo, kiselkasto, po kvareno vrenjem; prenes. (pro)muklo; hrapavo; prazno, prozuklost im. . r., g. jd. prozuklosti, instr. jd. prozuklou!prozuklosti - prozuknutost, prokiselost, stanje i osobina onoga to je prozuklo; prenes. hrapa vost. prozuknue gl. im. s. r. - stiskanje mli jeka, kiseljenje, prozuknut prid., odr. v. prozuknuti nakiseo, koji je zahvaen vrenjem, prozuknuti gl. svr., prez. prozuknem , r. gl. prid. prozuknuo - prokisnuti, pok variti se djelovanjem vrenja; oslabiti; prenes. promuknuti, izgubiti istou glasa. prozuknutOst im. . r., g. jd. prozuknutosti, instr. jd. prozuknutou/prozukniitosti - stanje onoga to je prozuklo, prozuklost. prozustiti gl. svr., prez. prozustim - pro govoriti, zaustiti, izrei, prozvati gl. svr., prez. prozovem/pro zovem - sve redom pozvati imenom; pozvati koga imenom; dati kome ili emu nadimak; pozvati oglaavajui; objaviti, oglasiti.

prozvidati

932 vlaei se; obuzeti skroz; proi, pro strujati cijelim tijelom, obuzeti marci ma; zasititi ime; prodrijeti, proniknu ti; skroz se ime ispuniti, proetost im. . r., g. jd. proetosti, instr. jd. proeto u!proeto ti - stanje, svoj stvo onoga to je proeto; ispunjenost; obuzetost; zasienost, prolgati gl. nesvr., prez. proiga - po eti igati; probadati igom, proigavanje gl. im. od proigavati. proigavati gl. nesvr. i uest., prez. proigava - proigivati. proigivanje gl. im. s. r. od proigivati. proigivati gl. nesvr. i uest., prez. proiguje - poeti pomalo igati; povre meno igati, proigavati. proignue gl. im. s. r. - ig nastao proigivanjem. proignuti gl. svr., prez. projgnem ignuti kroz itavo tijelo, probosti i gom, ignuti, proimanje gl. im. s. r. od proimati, proimati gl. nesvr., prez. proimam vriti proimanje; ispunjavati sve ime provlaei se; obuzimati skroz; prola ziti; strujati cijelim tijelom, obasipati marcima; zasiivati ta ime; prodi rati, pronicati cjelinom, cijelim biem; prodirati, pronicati u dubinu ega pro laziti kroza ta u cijelosti, proiviti gl. svr., prez. proivim, trp. prid. proivljen - oiviti, vratiti koga ponovo u ivot; uiniti ta da neko oivi (npr. spasiti utopljenika, udavljenika, objeenika i sl.), proivjeti gl. svr., prez. proivim , trp. prid. proivljen - ivei proi kroz iv ot; provesti ugodan ivot; ugodno pro vesti svoj ivot; ponovo doivjeti; isku siti neto vlastitim ivotom, preivjeti, proivljavanje gl. im. s. r. od proivlja vati. proivljavati gl. nesvr. i uest., prez. proivljavam - ponovo doivljavati ve doivljeno; teko prolaziti kroz ivot, ivotariti. prolvljenost im. . r., g. jd. proivljenosti, instr. jd. proivljeno u!proivljenosti - stanje onoga koji je neto proivio; ivotno iskustvo, ono to je proivljeno, proivotariti gl. svr., prez. proivotarim - provesti ivot teko ivei, ivotarei. promariti gl. svr., prez. promarim prostrujati, marcima proi kroz tijelo, promiriti gl. svr., prez. promirim proviriti kroz ta, mirei pogledati, promirkati gl. svr., prez. promirkam, em. - poeti mirkati; mirkajui po gledati; vie puta trepnuti oima, promirnuti gl. svr., prez. promirnem, demin. - mirnuvi pogledati; trepnuti oima, mirnuti. pronjeti gl. svr., prez. prdenjemfprdnjem, trp. prid. pronjeven - up. pro eti. prouboriti gl. svr., prez. proubdrim poeti tei uborom; poeti uboriti, proutjeti gl. svr., prez. proutim, trp. prid. prduen - postati ut; dobiti utu boju. provakati gl. svr., prez. provaem malo savakati; neko vrijeme vakati, prpa im. . r. - vrsta prhke, pranjaste zemlje; lug, pepeo pomijean s vodom koji se upotrebljava kao obloga, pipa/prpa im. . r., pejor. - razg. strah, prpac. pipac/prpac im. m. r., g. jd. pipca!prpca - razg. strah, bojazan, prpa, sumnjia vost izmijeana sa strahom; straljivac, prpanje/prpanje gl. im. s. r. - posipanje prainom po tijelu; mekoljenje u pra ini. prpati/prpati(se) gl. nesvr.,prez. prpam /pipam (se) - prpiti (se). prpiti/prpiti(se) gl. nesvr., prez. prpim! prpim (se) - mekoljiti se u prhloj, prhkoj zemlji, u prpi, kako to ine pti ce; posipati se prainom, pepelom; sta vljati obloge od prpe. prsa/prsi im. . r. mn., g. prsa - prednji dio tijela od trbuha do vrata, grudi; dojke, grudi; plua; prenes. prednji dio odjevnih predmeta koji preki vaj u gor nji dio tijela, pisat prid., odr. v. pisati - koji ima razvi jena, snana prsa; koji ima jaka, na brekla prsa. prsatost im. . r., g. jd. pisatosti, instr. jd. pisatou/pisatosti - osobina onoga koji je prsat. prsiti (se) gl. nesvr., prez. prsim (se),

933

prsobolnik

prozvidati/prozvidati gl. svr., prez. prozvidim/prozvidim - poeti zvida ti; javiti se zvidukom; projuriti, pro hujati zvidei. proderati gl. svr., prez. proderem, trp. prid. proderati - derui progutati; prodrijeti; prenes. sve spaliti, unititi vatrom, poarom, prodirati gl. nesvr., prez. prodirem bez vakanja, derui gutati hranu, je sti derui. prodrijeti gl. svr., prez. prodrem , pril. pr. prodrv(i)!prddrijev(i), r. gl. prid. prodro, trp. prid. prodrt - pro derati. prodrljiv prid., odr. v. prodiijivT - koji prodire, halapljivo jede. prodrljivac im. m. r., g. jd. prodRjivca, n. mn. prodRjivci, g. mn. pro drljiv ac a, dat.-instr.-lok. mn. prodiijfvcima - onaj koji je prodrljiv; koji prodrljivo jede; koji mnogo jede, koji sve prodire, prodrljivica im. . r. - enska osoba koja je prodrljiva, ona koja prodrlji vo jede; ona koja mnogo jede, koja sve prodire. proddjivka im. . r., dat. jd. prodRjivki, g. mn. prodRjivki - prodrljivica. prodiijivo pril. - na prodrljiv nain, pohotno, halapljivo, prodrijivost im. . r., g. jd. prodiijivosti, instr. jd. prodrJjivou/prodiijivosti - osobina onoga ko je prodrljiv, pohotnost, halapljivost, prodro im. m. r., v. jd. prodro, hip. onaj koji esto prodire, prodrljivac, prodrt prid., odr. v. prodrti - koji je prodrljivo pojeden; progutan, koji je u drijelu. proei gl. svr., prez. proeem - vat rom sprljiti; vrelinom, ime zapaljenim probuiti; proegnuti, prokisnuti, ispu niti se estinom, proet prid., odr. v. proeti - koji je sasvim ispunjen ime; obuzet cijelim tijelom ime; zasien ime; kroz koji je neto prolo, prostrujalo. proeti gl. svr., prez. prdanjem/pronjem - kosom, kosaicom ili kom bajnom proi sredinom itnog polja; anjui nainiti slobodan prostor; pro cijediti istiskivanjem tenosti, proeti (se) gl. svr., prez. prdmem (se), trp. prid. proet - ispuniti sve ime pro

prsobolja
trp. prid. prsen - izbacivati prsa na prijed, drati se gordo; praviti se va nim; prenes. junaiti se; hvalisati se.

prskalica/prskalica im. . r. - ono ime se prska, sprava za prskanje, prskanje/prskanje gl. im. s. r. - posipa nje ega sitnim kapljica vode. prskanje gl. im. s. r. - pucanje, cijepanje ega pod pritiskom na vie mjesta, pfskati/phskati (se) gl. nesvr., prez. prskam!prskam - obavljati prskanje; po sipati (se) kapljicama vode; izbacivati u kapljicama na sve strane; izbijati u kapljicama ili tankim mlazevima pod pritiskom; vrcati, prskati (se) gl. nesvr., prez. piska (se) praziti, pariti koze. prskavac im. m. r., g. jd. piskavca, v. jd. prskave, n. mn. prskavci, g. mn. prskavaca, dat.-instr.-lok. mn. prskavcima onaj koji prska; mala raketa, abica; pliskavica im. . r. - bot. vrsta ljive iji plod kad se jede prska, bijela ljiva, bjeloljiva, prskulja. p is kulja im. . r., pejor. - prskavica. piskotina im. . r. - ono to je prsio; krhotina; mjesto raspuknua, prslina, pisluk/prsluk im. m. r., n. mn. pisluci/ prsluci, g. mn. prsluka!prsluka - dio odjee bez rukava koji se nosi preko koulje; grudnjak, pisluad/prshiad zb. im. s. r. - vie prsluia zajedno, prsluii. prsluak im. m. r., g. jd. prsluka, n. mn. prsluci, g. mn. prsluaka - prslue, prslui. pislue im. s. r., g. jd. pislueta - prslu i. prslui im. m. r. - prslue, kratki prsluk; maleni, djeiji prsluk, prsni prid. odr. v. - koji se odnosi na prsa. prsnuti gl. svr., prez. prsnem - izne nada poprskati, pokropiti; u sitnim ka pljicama se izliti, prsnuti gl. svr., prez. prsnem, r. gl. prid. m. r. prsnuo, . r. prsla/pisnula - pod pritiskom raspuknuti; prolomiti se, naglo izbiti s jakim praskom; raspriti se; prenes. razbjeati se na sve strane; naglo izii, iskoiti iz ega; zaas se rasprodati; razgrabiti; od ljutnje se ra spaliti; sinuti, iznenada postati jasnim, prsobolnica im. . r. - ona koja boluje od prsobolje. prsobolnik im. m. r., g. jd. prsobolnika, v. jd. prsdbolnie, n. mn. prsobolnici, g. mn. prsobolnika! prsdblnikd - onaj koji ima prsobolju, pluni bolesnik.

prsobolja

934 prsteni im. m. r., em. - dio nakita, mali prsten; djeiji prsten; ono to slii prsteniu, krui, koluti oko ega. prstenjak im. m. r., g. jd. p r stenjaka, n. mn. prstenjci, g. mn. prstenjka - do mali prst, prst na kome se nosi prsten, pistenje zb. im. s. r. - gomila prstenova; nakit za prste, prsti/prsti im. m. r., g. jd. prstia/prsti da, em. - mali prst; djeiji prst. prstni prid. odr. v. - koji se odnosi na prst. prstolik prid., odr. v. prstolik! - koji slii na prst, prstast, prljen im. m. r., g. jd. prljena, lok. jd. p 'rsljenu, n. mn. prljenUp 'rsljenovi anat. kraljeak, jedna od prstenastih kosti koje ine kimu, prljenak im. m. r., g. jd. prljenka, n. mn. prljenci, g. mn. prljenaka - prljeni, mali prljen, kraljeak, prljenast prid., odr. v. prljenast! - koji oblikom slii prljenu; koji je poput prljena. prljenci im. m. r. - mali prljen, prlje nak. prnjak im. m. r., n. mn. ptsnjaci, g. mn. prnjdka/prnjka - prsluk; krzneni prs luk; grudnjak; prsni remen, kai koji se konju stavlja preko prsa. prut im. m. r. - suho meso; osuen svi njski but, unka, pruta im. .r. - prut, prten prid., odr. v. prten! - koji je od pla tna, krpan. prtenjaa im. . r. - lopta napravljena od zguvanih krpa, prtena lopta, krpenjaa. prtenjara im. . r. - prtenjaa, prtilica im. . r., g. jd. prtilice - stroj, ma ina sprava za pravljenje prtine; uzica za vezivanje prtljaga, prtina im. . r. - uska utabana staza kroz snijeg. prtiti gl. nesvr., prez. prtim - uprtiti, no siti prtljag; gazati snijeg pravei stazu; praviti prtinu, prtljag/prtljaga im. m. r., n. mn. prtlja zi, dat.-instr.-lok. mn. prtljazima - spakovane stvari koje se nose na put, pu tna torba; prenes. znanje, prtljaga im. . r. - up. prtljag, prtljanac im. m. r., g. jd. prtljanca, n. mn. prtljanci, g. mn. prtljanaca - onaj koji prtlja; onaj koji seli; koji je s prtljagom; siromaan ovjek; doselje nik, iseljenik s prtljagom, siromaak; prenes. onaj koji se nezvan mijea u tue poslove; brbljivac, brbljivica. prtljanev prid. odr. v. - koji pripada prtljancu. pitljanje gl. im. s. r. - od prtljati., prtljati gl. nesvr., prez. prtljam! prtljam - teko ivjeti, tavoriti, kuburiti; seliti; odlaziti s prtljagom; odnositi prtljag; kojeta govoriti, buncati; uvlaiti, pe tljati koga u ta. prtljaar im. m. r., g. jd. prtljazara, n. mn. prtljazari, g. mn. prtljara - onaj koji kome nosi prtljag, nosa; onaj koji radi u prtljanici, uva prtljag, garderober. prtljaina im. . r., augm. - prevelik prtljag; neuredan i teak prtljag, prtljanl prid. odr. v. - koji se odnosi na prtljag; koji je namijenjen za prtljag, pitljanica im. , r. - prostorija za prtljag, garderoba, pitljanik im. m. r., n, mn. prtljanici, dat.-instr.-lok. mn. prtljanicima - pro stor u automobilima namijenjen za prtljag, stvari koje se nose na put. prue zb. im. s. r. - gomila nabacanih prutova; iblje. prud g. jd. pruda, n. mn. prudovi/pru dovi, g. mn. prudova!prudova - sprud, pjeani nanos u vodi koji se esto izdie iznad njene povrine; mjesto gdje se u vodi nataloio pijesak i lju nak; pjeanik, ljunkara. prudite im. s. r. - mjesto u vodi gdje se nataloilo mnogo pijeska i ljunka; pjeanik, ljunkara; prue, prudovito podruje. prudovit prid., odr. v. pruddvit! - koji je poput pruda, pjeskovit, ljunkovit; u kome ima prudova, prue zb. im. s. r. - prudovito podruje; prudite. pruga im. . r., dat. i lok. jd. pruzi tranice, ine, kolosijek, saobraajnica za vozove; linija, pomorska, kopnena ili zrana saobraajna veza; crta, linija; bora, nabor; trag, brazda; red; prenes. odsjeak vremena, period, prugast prid., odr. v. prugast! - koji ima crte, linije po sebi; iscrtan prugama; ukraen prugama; koji ima oblik pru ge.

935

prvaiti

prsobolja im. . r. - prehlada pri kojoj se javlja bol u pluima, bolest plua; su ica, tuberkuloza, prsobran im. m., g. jd. prs obrana, g. mn. prs obrana - zemljani nasip za zatitu vojnika od paljbe sa suprotne strane; tit, oklop kojim se tite prsa; titnik, komad odjee koji uva prsa od prehlade. prst im. m. r., n. mn. prsti, g. mn. pr ta!prsti!prstiju - med. jedan od pet odvojenih duguljastih dijelova ake ili stopala; krajnji lanak na apama nekih ivotinja i na kandama ptica; istaknuti dio ega prstastog oblika; u nedostatku metra, mjera za visinu i irinu; prenes. potajno djelovanje (npr. umijeati prste). p'fstac im. m. r., g. jd. pisca/prstaca, n. mn. prsci!prstaci, g. mn. prstaca!prsta ca - zool. vrsta morske koljke koja ima oblik prsta, prstast prid., odr. v. prstastT - prstolik, koji slii na prst; duguljast, koji ima oblik prsta, prstasto pril. - kao prsti, rasporeeno po put prsta. pista im. m. r., g. jd. prsta , g. mn. prstaa - onaj koji ima karakteristian prst; vojnik koji izvri samoranjavanje u prst da ne bi dalje ratovao, prstai im. m. r., mn. - zool. sisari koji hodaju samo prstima (npr. maka, pas i

sl.).
prsten im. m. r., n. mn. prstenovi!prsteni - dio nakita koji se nosi na prstu; obi no skupocjen nakit kojim se zaruuje djevojka ili kojim se simbolino obilje ava vjenanje; sve to ima oblik pr stena; krug oko ega; prenes. karika u razvojnom lancu ega. prstenak im. m. r., g. jd. prstenka , n. mn . pr stenci, g. mn. prstenaka, dat.instr.-lok. mn. prstencima, em. - mali prsten, prsteni; drag prsten, prstenast prid., odr. v. prstenast! - koji slii na prsten; koji ima oblik prstena, prstenovanje gl. im. s. r. od prstenovati, prstenovati gl. svr., prez. prstenujem, trp. prid. prstenovan - davati prsten djevojci kao znak zaruke; darovati nevjestu stavljanjem prstena na njenu ruku; poklanjati prsten mladoj eni, obino mladi, nevjesti.

Prus im. m. r., g. jd. Prusa, g. mn. Prusa - pripadnik jednog od baltikih pleme na, srodnih Letoncima i Litvacima (bo ravili izmeu Donje Visle i Njemena), djelimino izumrli a djelimino germanizirani; stanovnik njemake pokrajine Pruske. pruski prid. odr. v. - koji se odnosi na Pruse, koji im pripada. prut im. m. r., g. jd. pruta, instr. jd. pru tom, n. mn. prutovi, g. mn. prutova! prutova - tanka savitljiva ipka oie na od lia; savitljivi tap, iba, ipka; sredstvo za kanjavanje; pomagalo za gonjenje stoke, prutak im. m. r., g. jd. prutka, n. mn. pruci, g. mn. prutaka - pruti, pruti/pruti im. m. r., g. jd. prutia! prutia, em. - prutak, mali prut, tapi, ipica. prua im. m. r., g. jd. pruza, v. jd. pruzau, n. mn. pruzi, g. mn. prua - onaj koji se lahko prua, koji je savitljiv, elastian; onaj kojim se prua, pomagalo za pruanje ega. pruanje gl. im. s. r. od pruati, pruati (se) gl. nesvr., prez. pruam (se) - leati svom duinom; cijelom dui nom protezati (se) u nekom pravcu; omoguavati; pomagati kome; udjelji vati; uruivati, davati; polkanjati, dari vati. pruiti (se) gl. svr., prez. pruim - opru iti (se), lei, poloiti (se) vodoravno svom duinom; protegnuti (se) u ne kom pravcu; omoguiti; pomoi kome; udijeliti, uruiti, dati; pokloniti, daro vati. pruni prid. odr. v. - koji se odnosi na pruge. pi-vak im. m. r., g. mn. pr\?ka, n. mn. prvaci, g. mn. prvaka, dat.-instr.-lok. mn. prvacima - onaj koji pobjeuje, koji je na prvom mjestu; koji je izmeu svih najbolji, prvakinja im. . r., g. mn. prvakinja ona koja pobjeuje, koja je na prvom mjestu; koja je od svih najbolja, pobje dnica. prvanji prid. odr. v. - prvi, onaj koji je bio ranije, prijanji prvaenje gl. im. s. r. od prvaiti, prvaiti gl. nesvr., prez. pivaim - prvi put neto raditi; biti prvi, prednjaiti.

prvakl prvakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prvake. prva im. m. r., g. jd. prva, g. mn. prva - onaj koji je stalno u prvom re du. prvenac/prvenac im. m. r., g. jd. prvenca/piverica, prvencilprvenci, g. mn. ptvenaca!prvenac a - prvoroeni sin; prvak, voa; prenes. onaj koji je prvi stigao (npr. prvi med); ono to se prvo pojavilo u svojoj vrsti (npr. prva knji ga); prvi roj koji izae iz konice, prvenatvo/prvenatvo im. s r. - polo aj onoga koji je prvi; pravo prvoroenog djeteta, prvenaek! prid. odr. v. - koji se odnosi na prvene, koji im pripada, prvenaki pril. - na nain kako to ine prvenci, kao prvenci. prvenad/prvena zb. im. . r. - prva djeca; svi oni koji su prvi roeni; prvi na. prvene/prvene im. s. r., g. jd. prveneta/prveneta - prvoroeno dijete; sve to je prvo. prvenstven prid., odr. v. prvenstveni koji je na prvom mjestu; koji se odnosi na prvenstvo; koji ima prvenstvo; prvobitan, prethodni, prvenstveno pril. - prvo, prije svega, najprije, u prvom redu; najvie; pre teno; naroito; osobito, posebno, prvenstvo/prvenstvo im. m. r., g. mn. prvenstava/prvenstava - prednost; prvo mjesto u emu; glavno sportsko natje canje. prvene/prvene im. s. r., g. jd. prveneta/prveneta - prvenac; prvoroeno di jete; ono koje se u nekoj vrsti prvo po javilo. prvi red. br. - onaj koji u redu ili nizu za uzima poetno mjesto, koji je na po etku reda. prvina/prvina im. . r. - ono to je stiglo prvo, to se prvo pojavilo; novina, p'fvo pril. - najprije; prije svega, prvobitan prid., odr. v. prvdbitni - pret hodni, onaj koji je bio ranije, prvobitno pril. - prethodno, prije toga, na nain kako je prije bilo. prvoborac/prvoborac im. m r., g. mn. prvdbdraca - koji je u borbu krenuo meu prvima, prvoboraki prid. odr. v. - koji se odno si na prvoborce.

936 prvobratued im. m. r. - brati, bratov

sin; srodstvo izmeu sinova dvojice brae, amidi, strievi, prvobratueda im. . r. - bratina, bra tova ker; srodstvo izmeu keri dvoji ce brae, amidina, strievika. prvokategora im. m. r. (gr.), g. jd. prvokategora, n. mn. prvokategori, g. mn. prvokategora - onaj koji je u prvoj kategoriji, prvokategornik, prvokategornik im. m. r. (gr.), n. mn. prvokategornik - prvokategora, onaj koji je u prvoj kategoriji, koji je prva kategorija; koji igra u prvoj kategoriji, prvoklasan prid. (lat.), odr. v. prvdklasni - onaj koji je prve klase, najbolji u svojoj klasi, najsnaniji, najjai, naj kvalitetniji; prvorazredan, prvoklasnost im. . r. (lat.), g. jd. prvoklasnosti, instr. jd. prvdklasnoul prvdklasnosti - stanje ili osobina onoga to je ili koji je prve klase, prvoklas nog. prvoliga im. m. r. (pan.), g. jd. prvoliga , g. mn. prvoligaa - onaj koji je lan prve lige, koji igra u prvoj ligi. prvoligaki prid. odr. v. (pan.) - koji se odnosi na prvoligae, prvoligaki pril. (p.) - kao prvoligai, na prvoligaki nain, prvomajski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na Prvi/prvi maj. prvorazredan prid., odr. v. prvorzredrii - koji je prvog reda, prvoklasan, odlian. prvorazrednost im. . r., g. jd. prvo razredno ti, instr. jd. prvorazredno u/prvorzrednosti - osobina prvoraz rednog, kvalitet prvog stepena, prvorodni prid. odr. v. - koji je prvi roen, prvoroeni. prvorodstvo im. s. r. - stanje ili osobina onog koji je prvi roen, prvoroenog. prvorotka im. . r., dat. jd. prvdrotki , g. mn. prvdrotki - ona koja prvi put raa, prvorotkinja. prvorotkinja im. . r. - prvorotka, prvoroeni prid. odr. v. - koji je prvi roen, prvenac, prvosjedilac im. m. r., g. jd. prvosjedioca, n. mn. prvosjedioci, g. mn. prvosjedilaca, dat.-instr.-lok. mn. prvosjediocima - onaj koji je prvi (zapo)sjeo, starosjedilac.

937 prvosjedilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na prvosjedioce, starosjedilaki, prvosjedjelac im. m. r., g. jd. prvosjedioca , n. mn. prvosjedioci, g. mn. prvosjedjelaca, dat.-instr.-lok. mn. prvosjediocima - prvosjedilac. prvosjedjelakl prid. odr. v. - prvosjedilaki. prvostepeni/prvostepeni prid. odr. v. koji je prvog stepena, prvostupanjski, prvi, najvaniji, prvosveenik im. m. r., n. mn. prvosve enici, dat.-instr.-lok. mn. prvosvee nicima - relig. naziv duhovnog lica s najviim inom; vrhovni sveenik u katolianstvu, prvosvetenik im. m. r., n. mn. prvo svetenici, dat.-instr.-lok. mn. prvosvetenicima - relig. naziv duhovnog lica s najviim inom; vrhovni svetenik u pravoslavlju, prvotan prid., odr. v. prvotni - prvi, ra niji, prvobitan, prvotimac im. m. r., g. jd. prvotimca, n. mn. prvotimci, g. mn. prvdtimaca onaj koji je u prvom timu; koji igra u prvom timu; najbolji u grupi, przniav/pizniav prid., odr. v. przniavilprzniavi - koji je kao prznica, pr gav, sitniav, svadljiv, prznikl/piznikl prid. odr. up. - koji se odnosi na przniavost i prznice; koji je kao u prznice, prznica/prznica im. m. r. - prgav, sitni av ovjek sklon svai, svadljiva oso ba. przniti/pizniti gl. nesvr., prez. prznim! prznim, trp. prid. pfznjenlprznjen - rasi pati ta sitno po istoj sobi, initi prnju. pren prid., odr. v. preni - koji je bio izloen visokoj temperaturi bez prisu stva vode; izloen vatri, suncu i sl.; koji je promijenio svoja svojstva jer je bio izloen djelovanju visoke tempe rature. prenica im. . r. - kulin, u jaje umoen i ispren komad (starog) hljeba, prenje gl. im. s. r. - od priti, previna im. . r. - ono to je preno; tamna boja kao u onoga to je preno, piilica im. . r. - prionik, stroj za pre nje, prun, prina im. . r. - sitni pijesak; sitni otpa ci eljeza kad se kuje.

psalmopijevac

prinast prid., odr. v. przinasti - pjesko vit, koji je kao prina, prinav prid., odr. v. przinavi- prinast. prionica/prionica im. . r. - objekat ili prostorija u kojoj se pri kafa; openito mjesto za prenje, prionik/prionik im. m. r., g. jd. przionika, n. mn. prionici, dat.-instr.-lok. mn. prionicima - stroj za prenje; prilica za kafu, i. priti gl. nesvr., prez. prtim - spremati, pei hranu na masnoi bez vode; izla gati ta vatri, suncu, pei, paliti vreli nom; prenes. stavljati koga na muke, zlostavljati, muiti, piljiv prid., odr. v. piljivi - koji se mo e priti. prnja/pinja im. . r. - rasipanje mrvi ca ega, prnjenje; kvarenje dobrog raspoloenja u drutvu przniavim go vorom. prnjenje/pinjenje gl. im. s. r. - od przniti. prolica im. . r. - ispren komad rastanjenog i istucanog mesa, prena nicla, ispren komad hljeba, protina im. . r. - rana nastala prislanjanjem tijela uza ta vrelo, usijano; sprotina, oprotina, opekotina, opekli na; spreno, opeeno mjesto na koi. piulja im. . r. - plitka limena posuda za peenje ranja; naroita ovalna duboka glinena posuda s poklopcem za prenje i peenje mesa i druge hrane; prionik, piun im. m. r. (tal), g. jd. przuna, g. mn. przuna - zatvor, tamnica; prionik, psalm im. m. r. (gr.), g. jd. psalma , n. mn. psalmi, g. mn. psalama - relig. starozavjetna pjesma; knji, hvalospjev, zanosna pjesma, himna. psalmist(a)/psalmodist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. psalmiste, n. mn. psalmi s t , g. mn. psalmista - pisac psalama; pjesnik pobonih pjesama, psalmistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psalmiste. palmodija im. . r. (gr.) - pjevanje psalama; prenes. monotono recitovanje. psalmodist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. psalmddiste, n. mn. psalmddisti, g. mn. psalmddista - up. psalmist(a). psalmopijevac im. m. r. (gr.), g. jd. psalmopijevca, n. mn. psalmopijevci, g. mn. psalmopijevaca, dat.-instr.-lok.

psalmski

938 psihoanalitiar im. m. r. (gr.), g. jd. psihoanalitiara , g. mn. psihoanaliti ara - med. lijenik, specijalista psiho analize. psihoanaliza im. . r. (gr.) - med. pro uavanje duevnog ivota ralanjiva njem ispoljenih emocija radi proua vanja i lijeenja duhovnog zdravlja, psihofizika im. . r. (gr.), dat. jd. psihoflzici - med. dio eksperimentalne psi hologije koji se nauno bavi odnosom mjerljivih fizikih pojava i psihikih fenomena. psihofiziki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psihofiziku i psihofizike po jave. psiholog im. m. r. (gr.), n. mn. psihdlozi , dat.-instr.-lok. mn. psihdlozima med. naunik koji se bavi izuavanjem psihologije; lijenik koji se bavi ljud skom psihom; prenes. svaki ovjek koji zna doprijeti do ljudske psihe i otkriti karakter ljudi, psihologija im. . r. (gr.) - med. nauka o duevnom doivljavanju i preivlja vanju, te o oblicima i zakonitostima manifestovanja duevnih stanja; due vni procesi; osobina karaktera, duho vni i moralni lik ovjeka, psihologijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psihologiju, psihologiziranje gl. im. s. r. (gr.) od psihologizirati. psihologizma ti gl. nesvr. (gr.), prez. psihologiziram - opisivati i prikazivati duevne bolesti i stanja; pejor. besko risno nagaati ta o duevnim stanjima i bolestima, psiholoki prid. odr. v. (gr.) - med. koji se odnosi na psihologe i na psiholo giju, koji im pripada, psiholoki pril. (gr.) - med. kao to to ine psiholozi, kao psiholozi, na psiho loki nain, psihometrija im. . r. (gr.) - med. na uno mjerenje duevnih pojava mate matikim sredstvima, psihometrljskl prid. odr. v. (gr.) - med. koji se odnosi na psihometriju. psihoneuroza im. . r. (gr.) - med. bo lesno stanje koje se javlja kao reakcija na neke dogaaje. psihopat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. psihdpati/psihdpate, n. mn. psihdpate, g. mn.

939 psihdpata - med. duevni bolesnik,

umobolnik; lud ovjek, luak, psihopatija im. . r. (gr.) - psihika rastrojenost, ludilo, umobolnost. psihopatolog im. m. (gr.) r., n. mn. psihopatdlozi, dat.-instr.-lok. mn. psihopatdlozima - med. strunjak u psihopa tologiji; specijalist za duevne bolesti, psihopatologija im. . r. (gr.) - med. nauka o duevnim bolestima, psihopatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psihopatologiju i na psihopatologe; koji se odnosi na duevne bolesnike, psihopate; psihopatski, psihopatski prid. odr. v. (gr.) - med. koji se odnosi na psihopate, koji im pripada. psihoterapeut im. m. r. (gr.) - med. osoba koja s bolesnikom obavlja psi hoterapiju, psihoterapija im. . r. (gr.) - med. lijeenje psihikih bolesnika psihikim putem, razgovorom, sluanjem, suge stijom i autosugestijom, psihoterapijski prid. odr. v. (gr.) med. koji se odnosi na psihoterapiju. psihoterapist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. psihoterapist - med. osoba koja ide na psihoterapiju. psina im. . i m. r., pejor. - veliki ruan i opasan pas, pseturina. psi im. m. r., em. - mali pas, tence; umiljato tene, psoglav prid., odr. v. psdglavi - koji je sa glavom nalik pseoj; nakaza sa pseom glavom. psorijaza im. . r. (lat.) - med. vrsta teko izljeivog konog oboljenja. psova im. m. r., g. jd. psovaa , dat. jd. psovu, v. jd. psovau, g. mn. psovaa - prostak primitivac, onaj koji previe i esto psuje, psovaev prid. odr. v. - koji se odnosi na psovaa, koji mu pripada, psovaica im. . r. - ona koja psuje, koja je sklona i vjeta u psovanju, psovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na psovae; koji je kao u psovaa; koji pripada psovaima, psovaki pril. - na nain kako to ine psovai; psujui; kao psovai, psovanica im. . r. - prostorija u kojoj se pretjerano psuje; mjesto za pso vanje.

ptiariti

mn. psalmopijevcima - onaj koji pjeva psalme; psalmist, psalmski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psalme, psaltir im. m. r. (gr.), g. jd. psaltira knjiga psalama; udbenik iz koga se nekad uilo itanje, psaltirac im. m. r. (gr.), g. jd. psaltirca, n. mn. psaltirci, g. mn. psaltiraca onaj koji ui psaltir, uenik psaltira. psei/psei prid. odr. v. - koji se odnosi na pse. psetance/psetace im. s. r., g. jd. psetncetalpsetceta em. - mali pas, psi, tene, tence; kue. psetar/psetar im. m. r., g. jd. psetral psetara , n. mn. psetri/psetari, g. mn. psetara/psetara - uzgajivai pasa; lju bitelji pasa. psetara im. . r., g. jd. psetare, n. mn. psetare, g. mn. psetara - kuica za pse, tenara. psetarna im. . r. - psetamica. psetarnica im. . r. - firma koja se bavi uzgojem pasa; ograen prostor ili zgra da za uzgoj pasa, tenara. pseto im. s. r., g. jd. pseta - pas, tene, ker. pseturina im. . r., pejor. - velik i ruan pas, psina, tenusina. pseudo- pref. (gr.) - oznaava da je ono to znai osnovna rije netano, lano, izmiljeno, pogreno (npr. pseudolingv istiha). pseudonim im. m. r. (gr.), g. jd. pseu donima , g. mn. pseudonima - izmi ljeno, lano ime. psiha im. . r. (gr.), dat. jd; -psihi, g. mn. psiha - med. duevno stanje; duh, du a; komad namjetaja sa velikim ogle dalom. psihiki prid. odr. v. (gr.) - med. koji se odnosi na psihu, koji joj pripada. psihiki pril. (gr.) - med. na psihiki nain, duevno, psihijatar im. m. r. (gr.), g. jd. psihija tra, n. mn. psihijatri , g. mn. psihijata ra - med. ljekar specijalista za duevne bolesti. psihijatrija im. . r. (gr.) - med. nauka o duevnim bolestima; duevna bo lnica; bolniko odjeljenje za duevne bolesti. psihijatrijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na psihijatre i psihijatriju.

psovati gl. nesvr., prez. psujem - izgo varati nepristojne rijei, psovke; upui vati kome psovke; vrijeati koga pso vanjem; grditi, ruiti povienim gla som. psovka im. . r., dat. jd. psdvki, g. mn. psovki - runa, pogrdna, uvredljiva rije ili izreka kojom se namjerno vrijea ili izruguje osoba kojoj je upuena; vulgarizam. pst! uzv. - upuuje se obino s prstom na ustima, poluapatom i otegnutim 5, kao znak upozorenja d aje nuna tiina, penica im. . r. - vrsta itrice iz poro dice trava koja slui za proizvodnju brana. penilte im. s. r. - zemljite sa koga je ponjevena penica, penini prid. odr. v. - koji je od pe nice. peniica im. . r., em. - tek iznikla, niskapenica; sitna penica; malo peni ce. peninik im. m. r., n. mn. peninici mjesto, hambar za dranje penice; hljeb od penina brana, peninjak. peninjak im. m. r., n. mn. peninjaci, dat.-instr.-lok. mn. peninjacima peniite; peninik, velika posuda ili soba za odlaganje penice; crni hljeb od peninog brana. ptica im. . r., v. jd. ptico , g. mn. ptica zool. vrsta dvonogog kimenjaka obra slog perjem i s krilima koji leti; vrsta pernatih kimenjaka; prenes. vaan o vjek; sumnjiva osoba; osoba koja do nosi vijesti, pt'i im. m. r., n. mn. ptii i ptiici - tek izleglo ptiije pile; ptiije mladune s paperjem koje jo ne zna letjeti; pre nes. sin, djeak, djeai, ptiad zb. im. . r. - ptii, ptiii. ptiar im. m. r. - onaj koji se bavi pti cama; koji izuzetno voli ptice; koji dri ptice; koji prodaje ptie; pas za lov pti ca. ptiara im. . r. - sitno zrno, sama za ptice; puka za gaanje ptica, ptiarka. ptiare v prid. odr. v. - koji se odnosi na ptiara; koji pripada ptiaru, ptiarenje gl. im. s. r. - bavljenje ptiarstvom. ptiarica im. . r. - ena ptiar, ptiarka. ptiariti gl. nesvr., prez. ptiarim - ba viti se ptiarenjem, uzgajati ptice.

ptiarka

940 pulariziranje; izlaganje ega javnom ocjenjivanju, publika im. . r. (lat.), dat. jd. publici skup ljudi u ulozi slualaca, gledalaca, promatraa; narod, publikacija im. . r. (lat.) - publikovano djelo, javno objavljeno nauno ili knji evno djelo; knjiga openito; asopis, publikovanje gl. im. s. r. (lat.) - od pu blikovati. publikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. publikujem - publicirati, piic/puc im. m. r., onomat. - pucanje, pik! uzv. - uzvik kojim se huka pas; skraeni imperativ od pucati, puca im. . r., pejor. - razg. ono iz ega se puca, pucaljka; pitolj; puka; vrsta sone hrskave jabuke; vrsta biljke s pucavim plodovima, pucavac, pucavica. puca im. . r. - puce, puljka, dugme. puca im. m. r., g. jd. pucaa, instr. jd. pucem, g. mn. pucaa - onaj koji puca; izvoa uta; koji elja vunu pucanjem. pucaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pucae i pucanje, pucad zb. im. . r. - razg. dugmad, dugmii. piicalica im. . r. - spravica napravljena od uplje granice iz koje se puca; pu caljka. pucalina im. . r. - ono to je nastalo pu canjem, ljutura plodova razliitih pucavaca; pucaljika. pucaljika im. . r., dat. jd. pucaljiki, g. mn. pucaljika - bot. biljka iz porodice leptimjaa s konatim napuhanim plo dom; pucalina, pucaljka im. , r., dat. jd. pucaljki, g. mn. pucaljki - djeija pucalica; praka za ispucavanje kamenia i sl.; puca, puka. pucanj im. m. r., g. jd. pucnja, n. mn. pucnji!pucnjevi - hitac; prasak vatre nog oruja; kratak otar zvuk pri pu canju; zvuk pri udarcu biem kroz zrak; tutanj groma; prenes. udarac rijeima, pucanje gl. im. s. r. od pucati, ptiar im. m. r., g. jd. pucra - ovjek koji se bavi pucanjem, razmravanjem, eljanjem vune. ptiara im. . r. - bot. vrsta sone ljive, pucaranje/puckaranje gl. im. s. r., pe jor. - isprekidano pucanje. pucarati/puckarati gl. nesvr., prez. pucaram/puckaram, pejor. - isprekidano
pucati, pucajui razmjenjivati vatru,

941

pii-puru!

ptiarka im. . r., dat. jd. ptiarki, g.mn. ptiarki - puka kojom se love ptice; ptiarica. ptiarkin/ptiarkui prid. odr. v. - koji se odnosi na ptiarke. ptiearnlk im. m. r., g. jd. ptiarnika, n. mn. ptiarnici, g. mn. ptidrmka, dat.instr.-lok. mn. ptidrnicima - mjesto gdje su postavljene kuice za ptice; fa rma za uzgoj ptica, ptiaru v prid. odr. v. - ptiarev. ptiarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na ptiare, koji im pripada, pticarski pril. - kao ptiari, na nain pti ara. ptiarstvo im. s. r. - grana privrede koja se bavi uzgojem i prodajom ptica; za nimanje ptiara, ptie im. s. r., g. jd. pfieta - mladune ptice; prenes. bespomono dijete, ptietina im. . r., augm. - ptiurina, ptiica im. . r., v. jd. ptiice, em. mlada ptica; uplaena ptica; draga pti ca; prenes. neoprezna djevojka, ptiiji prid. odr. v. - koji se odnosi na ptice, koji im pripada, ptiurina im. . r., augm. - velika i ne rado viena ptica; ptica tetoina; ptica grabljivica, pii! uzv. - uzvik u ljutnji kojim se opo naa pljuvanje, pub im. m. r. (njem.) - igraka karta; fi gura na igrakoj karti, djeak, pubertet im. m. r. (lat.), g. jd. puberteta - period polnog sazrijevanja kod dje aka i djevojica, pubertetlija im. m. r. (lat.) - pejor. dje ak ili djevojica u periodu polnog sa zrijevanja, onaj koji je u pubertetu, publicirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez. publiciram - publikovati, tampati, iz davati tampano djelo; objavljivati, iznositi, predstavljati javnosti. publicist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. publi ciste, n. mn. publicisti/publiciste - onaj koji publikuje, novinar, urnalist, publicistika im. . r. (lat.), dat. jd. p u blicistici - publicistika, javno publikovana djela; radovi publicista; urna listika, novinarstvo, publicistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na publiciste i publicistiku, publicitet im. m. r. (lat.), g. jd. publici teta - iznoenje ega pred javnost; po

pucati gl. nesvr., prez. pucam - ispalji

vati metke iz vatrenog oruja; precizno gaati u metu; utirati loptu; ciljati u ta; prenes. praviti aluzije, ciljati rije ima; teiti ka emu; zavidjeti, pucavac im. m. r., g. jd. pucavca , n. mn. pucavci, g. mn. pucavaca, dat.-instr.lok. mn. pucavcima - bot. vrsta biljke iz porodice karanfila; vrsta groa ije zrno lahko puca; openito plodovi koji se pucajui otvaraju, piicavica im. . r. - pucavac, pike im. s. r., g. jd. puceta, n. mn. pu ceta - dugme, dugmi. piickanje/pucketanje gl. im. s. r. - po vremeno uestalo pucanje; pucketavo ukanje. puckati gl. nesvr., prez. puckam - po vremeno pucati; pucketati, piickav prid., odr. v. puckavi - koji pu cka, prti, puckajufuti, piti. pucketati gl. nesvr., prez. pucketam pomalo ali uestalo pucati; puckati; puckarati; ukati puckanjem. pucketav prid., odr. v. pucketavi - pu ekav, koji pucketa, pucketajui piti, iti, prti. pucnuti gl. svr., prez. pucnem - pro izvesti ime kratak i otar zvuk. pucnjava im. . r. - pucanje iz vie pua ka; zajedniko i uestalo pucanje iz vatrenog oruja, pu im. m. r. (njem.), instr. jd. puem, mn. puevi - iznenadni pokuaj preoti manja vlasti obino izveden s malim brojem ljudi, puista. pu im. m. r., instr. jd. puem, mn. pue vi - neob. pukotina, rupica na listu, puanin im. m. r., n. mn. puani - mu karac iz puka; ovjek iz naroda; seljak, graanin bez prava, puaninov prid. odr. v. - koji pripada puaninu. puanka im. . r., dat.-lok. jd. puanki, g. mn. puanki - ena puanin, obina graanka bez posebnih prava, puankin/puankln prid. odr. v. - koji pripada puanki. puanski prid. odr. v. - koji se odnosi na puane. puanstvo im. s. r. - stanovnitvo, puk, narod.

puenje gl. im. s. r. od puiti, puina im. . r., g. mn. puina - otvoreno more; linija koja spaja nebo i more. piiinskl prid. odr. v. - koji se odnosi na puinu. puist(a) im. m. r., g. jd. puiste , n. mn. puisti/puiste, g. mn. puista - pripad nik puistikog pokreta, pobunjenik, puiti gl. nesvr., prez. puim - pucati pod pritiskom; prstima vaditi kopice iz voa; prstima cijepati plod. puki prid. odr. v. - koji se odnosi na puk; koji pripada puku, narodni, pu /bu uzv., onomat. - oponaanje zvu ka kad neto padne i uroni u vodu. piienje gl. im. s. r., g. jd. puenja, n. mn. puenja, g. mn. puenja - sputa vanje konja vezivanjem putae oko nji hovih nogu. puenje gl. im. s. r., g. jd. puenja, n. mn. puenja, g. mn. puenja - ljutnja, Ijuenje s napuenim usnama; durenje. pui gl. svr., prez. puknem, trp. prid. puknut - puknuti, puiti (se) gl. nesvr., prez. puim (se) isturiti naprijed, pupiti, ispupiti; na puivi usne ljutiti se; duriti se. piikanje gl. im. s. r. od pukati, pukati gl. nesvr., prez. piikdm - ono mat. puei s vremena na vrijeme iz usta isputati dimove uz specifian zvuk; pukanjem iz usta isputati zrak, paru; prigueno gorjeti s pukanjem; izgovarati uzvik pu-pu. pucnuti gl. svr., prez. punem - ono mat. uzviknuti pu\ ispustiti zvuk kao u pukanju. pupura im. . r., g. jd. pupure, n. mn. pupure, g. mn. pupura - pupurka. pupula im. s. r. - prepelica, pupura, pupurka. pupuri im. m. r., em. - onom. ptica koja pupurie, pupurka, prepeliica; onaj koji pupurie. pupurfkanje gl. im. s. r. - od pupu rikati. pupurikati gl. nesvr., prez. pupuriem - onom. oponaanjem zova nekih ptica dozivati ih. pupurka im. . r., dat. jd. pupurki, g. mn. pupurki - onom. prepelica, pu pura, ptica koja pupurie, pupuri. pii-puru! uzv. - onom. uzvik oponaa nja prepeliijeg glasanja, pukanja.

pud

942 puhakl prid. odr. v. - koji se odnosi na puhae, koji im pripada, duhaki, puha im. m. r., g. jd. puha , n. mn. puhi, g. mn. puha - puh. puhae v prid. odr. v. - koji pripada pu hau. puhai prid. odr. v. - koji se odnosi na puhanje, koji slui za puhanje, puhalica im. . r. - bot. vrsta gljive, puhara. puhalica im. . r. - ona koja se pue, nadima, oholi, ohola osoba; ona koja je sklona ljutnji, durenju; ono na ta se pue, puhaljka, puhalo/puhalo im. s. r. - spravica kroz koju se pue; otvor kroz koji pue zrak. puhaljka im. . r., dat. jd. puhaljci, g. mn. puhaljkl - naprava kojom se raspuhuje ar; mijeh za raspirivanje vatre; puhalo. puhanje gl. im. s. r. od puhati, piihar im. m. r., g. jd. puhara!puhra duhanski pepeo, pepeo nastao pue njem cigareta, puhara im. . r., g. jd. puhare, n. mn. puhare, g. mn. puhara - bot. loptasta gljiva koja se osuena raspada u prah. puharev/piiharov prid. odr. v. - koji pri pada puharu. puharln prid. odr. v. - koji pripada puhari; koji je nastao od puhare. puhati gl. nesvr., prez. puem - obav ljati puhanje, pokretati zrak puui; praviti propuh; snano isputati uda hnuti zrak; prenes. ljutiti se, duriti se; ljutito utjeti puui; praviti se vaan, puhnut prid. odr. v. - u koga je puhano; prenes. odnesen, ukraden, otpuhnut, puhnuti gl. svr., prez. puhnem, trp. prid. puhnut - iznenada zapuhati; u jednom dahu ispustiti zrak iz usta; prenes. ukrasti. pujdati gl. nesvr., prez. pujdam , ono mat. - pujkati, draiti psa, hukati psa na koga; izazivanjem hukati, pujkati gl. nesvr., prez. pujkam - ono mat. pujdati. puk im. m. r., v. jd. pue, lok. jd. puku, n. mn. pukovi/puci, g. mn. pukova! puka stanovnici neke zemlje, narod; vojn. samostalna vojna jedinica vea od bata ljona koja ulazi u sastav brigade, puki prid. odr. v. - jadan, nezatien, usamljen; obian, jednostavan. puknuti gl. svr., prez. puknem, trp. prid. puknut, rad. gl. prid. pukao!pu knuo - pui, prsnuti; raspasti se zbog pretjeranog rastezanja, natezanja; ra spuknuti; rascijepiti se; iznenada pro izvesti kratak a otar zvuk udarcem, fijukom bia, naglim pokretom i sl.; ispaliti metak, tane i s l; prenes. izgu biti strpljenje; poludjeti, pukotina im. . r., g. jd. pukotine, n. mn. pukotine, g. mn. pukotina - rascjep koji nastane kad neto napukne ili raspukne; raspuknue, upljina, procijep, napuknue. pukovnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na pukovnike, koji im pripada, pukovnija im. . r., g. jd. pukdvnije, n. mn. pukdvnije, g. mn. pukovnija - puk, vojna jedinica kojom komanduje puko vnik. pukovnijski prid. odr. v. - koji se odnosi na pukovniju, pukovnik im. m. r., n. mn. pukovnici, dat.-instr.-lok. mn. pukovnicima - vo jniki in, visoko oficirsko zvanje u vojsci; komandant puka. pukovnlkovica im. . r., v. jd. pukovnikovice - pukovnikova ena, ena udata za pukovnika, pukovnikua im. . r., g. jd. pukovnikue, pejor. - pogrdan naziv za pukovnikovice. pukovski prid. odr. v. - koji se odnosi na puk. piila/piilka/piiljka im. . r. (perz.) - du gme, puca, puce. pulen im. m. r. (fr.), g. jd. pulena, n. mn. puleni, g. mn. pulena - pitomac, tie nik; med. venerina izraslina u prepo nama. pulmologija im. . r. (lat.-gr.), g. jd. pulmologije - nauka koja se bavi pro uavanjem plua, pulmonalan prid. (lat.), odr. v. pulmonalni - koji se odnosi na plua; koji pripada pluima, pluni; koji lijei plu ne bolesti, pulmonian prid. (lat.), odr. v. pulmonini - koji je sklon plunim obolje njima; koji boluje od plunih bolesti; grudobolan, pulmonija im. . r. (lat.), g. jd. pulmonije - zapaljenje, upala plua; tuberku loza.

943

pumpanje

pud im. m. r. (rus.) - mjera za teinu (16, 38 kg). pudar im. m. r., g. jd. pudra, n. mn. pudri, g. mn. pudara - uvar vinogra da i drugih usjeva, pudara im. . r., g. jd. pudare, n. mn. pudare, g. mn. pudara - kolibica u ko ju se od kie sklanja uvar vinograda, pudarska koliba. puder im. m. r. (fr.) - ljekoviti prah za kone bolesti; ruiasto miriljavo ko zmetiko sredstvo za uljepavanje lica; vrsta finog brana za kolae; vrsta sit nog pijeska, puderisanje gl. im. s. r. (fr.) od puderi sati (se). puderisati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. puderiem(se) - obavljati puderisanje; posipati puderom, pudrati; uljepavati lice puderom, puderskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na puder i puderisanje. puding im. m. r. (engl.), n. mn. pudinzi , dat.-instr.-lok. mn. pudinzima - vrsta kaastog slatkia koji se od smjese brana, jaja, maslaca i eera kuha u mlijeku, iji oblik zavisi od posude u kojoj se hladi, a boja i ukus od ra zliitih aromatskih dodataka, piidlica/pudlica im. . r. (njem.), em. zool. vrsta malenog kunog psa s du gom kovrastom dlakom, pudla. piidranje gl. im. s. r. (fr.) od pudrati, pudrati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. pudram (se) - puderisati (se), pudrijera im. . r. (fr.) - kutija za puder, puf! uzv. (fr.) - njime se oznaava tup, npr. bokserski udarac, ptif im. m. r (fr.) - krzneni valjkasti tit nik za ruke kao dio zimskog kaputa; okrugla stolica bez naslona obloena mekanim materijalom, pufna im. . r. (njem.), g. mn. piifni veliki napuhani nabor obino na rame nima haljine; jastui za puderisanje koji stoji u pudrijeri. piih im. m. r., n. mn. puhovi , g. mn. piihdva - zool. vrsta glodara koji spava zimski san; prenes. lijen ovjek, spa valica; onomat. zvuk pri naglom izba civanju zraka iz usta. puha im. m. r., g. jd. puha, n. mn. puhai , g. mn. puha - onaj koji pue u ta; zanimanje u industriji stakla; duha.

pulover im. m. r. (engl.), g. jd. pulovera, n. mn. puloveri, g. mn. pulovera zatvoreni pleteni odjevni predmet, s rukavima ili bez njih, obino s veizrezom za glavu, koji se nosi preko kou lje a ispod kaputa, pulpa im. . r. (lat.), g. jd. pulpe, n. mn. pulpe, g. mn. pulpa/pulpi - med. meka no tkivo koje ispunjava upljinu zuba; mesnati dio vonih plodova, puls im. m. r. (lat.), g. jd. pulsa, n. mn. piilsovi, g. mn. piilsdva - ritmiko otkucavanje ile kucavice kao odraz rada srca. pulsacija im. . r. (lat.), g. jd. pulscije pulsiranje. piilsator im. m. r. (lat.), g. jd. pulsatora stroj za provjetravanje zatvorenih pro storija koji naizmjenino izbacuje ne ist a ubacuje ist zrak. piilser im. m. r. (lat.), g. jd. pulsera, n. mn. puls eri, g. mn. pulsera - stroj za pulsiranje, kojim se pulsira; vibrator, piilsimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. pulsimetra, n. mn. pulsimetri, g. mn. pulisimetara - aparat za grafiko pred stavljanje pulsa. pulsiranje gl. im. s. r. (lat.) od pulsirati, pulsirati gl. nesvr. (lat.), prez. pulsiram - ritmiki ujednaeno kucati; ravno mjerno otkucavati, pulsirajui prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na pulsiranje, koji pulsira, koji je u stanju pulsiranja. pulski prid. odr. v. - koji se odnosi na grad Pulu (Hrvatska); koji pripada Puli. piilt im. m. r. (lat.), g. jd. pulta, n. mn. pultovi, g. mn. pultova - dugaki sto za izlaganje robe; iroka daska u altersalama kojom se odjeljuje poslovni prostor od onoga za stranke; pijani sto, tezga; stalak za note. piima/puma im. . r. (per.), g. jd. pume! pume, n. mn. pume/pume, g. mn. pu ma/puma - zool. vrsta divlje make, kaguar; prenes. vrsta dobrog i otrog * noa; vrsta kvalitetnih sportskih patika, pumica/pumica im. . r. (per.), g. jd. pumice/pumice, n. mn. pumice!putnice, g. mn. pumica/pumica, em. - mala puma. pumpa/pumpa im. , r. (njem.) - naprava za pumpanje, crpanje, crpka; pumpna stanica, benzinska stanica, pumpanje/pumpanje gl. im. s. r. (njem.) od pumpati.

pumpati

944 piiniki pril. - kao punice, na nain kako to ine punice, punina im. . r., g. jd. punine , n. mn. punine , g. mn. punina - punoa, puniti gl. nesvr., prez. punim , trp. prid. punjen - obavljati punjenje; sipati ta u neto prazno; popunjavati ime unutra nji prostor; ispunjavati neto ime, dolmiti; preparirati; nabijati, stavljati metak u cijev; skupljati na jedno mje sto; bogatiti se skupljajui, punck (izg. pank) im. m. r. (engl.) naziv za pokret u muzici, oblaenju i ponaanju meu omladinom sedamde setih godina 20. stoljea, ija su obi ljeja apatinost, razoaranost i prezir na sve; uope: otrcanost, bijeda, truhlost. punkcija im. . r. (lat.) - med. vaenje tenosti iz tijela ubodom uplje igle, punktiranje, punktura. punkt im. m. r. (lat.), n. mn. punktovi, g. mn. punkova - tano odreeno mjesto vano po neemu; prostorija, uporite, baza; posebno obiljeeno mjesto u pro storu; taka; posebno obiljeen odje ljak u tekstu, paragraf, punktacija im. . r. (lat.), g. jd. punktcije - obiljeavanje punktova, paragra fa, rasporeivanje teksta prema punkto vima, glavnim takama, paragrafiranje; obiljeavanje ega posebnim znakom, punktiranje gl. im. s. r. (lat.) od punkti rati. punktirati gl. nesvr. (lat.), prez. pimktiram - med. vriti punkciju; baviti se punktiranjem; vriti punktiranje. punktualan prid. (lat.), odr. v. pimktuaIni - koji je tano odreen; vrlo taan, precizan; obiljeen takama, takast, piinktualno pril. (lat.) - na nain punktacije; precizno, vrlo tano; obiljeeno takicama, takasto, punktualnost im. . r. (lat.), g. jd. punktulnosti, instr. jd. punktualnou/punktulnosti - osobina onoga to je punktualno; tanost, preciznost, punktura im. . r. (lat.), g. jd. punkture med. punkcija, punktiranje. puno pril. - mnogo, dosta, u velikoj koli ini. punoa im. . r. - potpunost, sveobuhvatnost, svestranost; debljina, gojaznost; obilje, punina, punost; prenes., obilje osjeanja, sveope zadovoljstvo. piinoglasan prid., odr. v. punoglasni koji ima pun, potpun glas, punou zvuka; mnogoglasan; prenes. koji ima pravo glasanja, piinoglasno pril. - punim glasom; zvu no; mnogolasno, buno; prenes. s pra vom odluivanja, punoglavac/punoglavac im. m. r., g. jd. pun glav calpuno glav ea, n. mn. pundgldv ci!puno glav ci, g. mn. pun glav ac a - zool. larva s okruglim tijelom i tan kim repiem pomou koga se kree u vodi, a koja se kasnije preobraava u abu. punokrvan prid., odr. v. punokrvni - ko ji ima mnogo krvi; jak, snaan; rasan, pravi; prenes. pun, bogat, ispunjen, punokrvnost/punokrvnost im. . r., g. jd. punokrvnosti/punokivnosti, instr. jd. punokrvnoutpunokivnou i puno krvno stilpunokrvno ti - stanje onoga koji je punokrvan; nagomilana krv u organizmu, mnogo krvi u organizmu; rasa, rasnost. punokrvnjak im. m. r., g. jd. punokrvnjka, n. mn. punokrvnjci, g. mn. punokrvnjka - onaj koji je pun krvi; koji je jak, snaan; koji je rasan, puno krvan. punoljetan/punoljetan prid., odr. v. punoljetni/pundljetni - onaj koji je na punio osamnaest godina i ima pravo glasa; koji je stekao punoljetstvo, zreo, odrastao mladi, punoljetnica im. . r. - ona koja ima osamnaest ili vie godina, punoljetna djevojka koja po zakonu moe samo stalno odluivati; ona koja je stekla punoljetstvo, punoljetnlk im. m. r., n. mn. punoljetnici/pundljetnici, g. mn. punolj etnika!pundljetnika - onaj koji je punoljetan; mladi koji ima osamnaest ili vie go dina; odrastao, zreo mladi; mladi do rastao za samostalno odluivanje, punoljetnost/punoljetnost im. . r , g. jd. punoljetnosti!punoljetnosti, instr. jd. punoljetnosti/pundljetnosti i punoIjetnou/pundljetnou - stanje onoga koji je punoljetan; punoljetstvo, punoljetstvo im. s. r. - punoljetnost, punomastan prid., odr. v. pimomasni onaj s puno masnoe; onaj iz koga nije izvaena masnoa.

945

puno vrijednost

pumpati/pumpati gl. nesvr. (njem), prez. pumpam/pumpam, trp. prid. pum pan/pumpan - pumpom ubacivati zrak u ta, napuhivati (npr. loptu); Obavljati pumpanje; crpati; prenes. prenositi ko me previe ob. negativnih subjektivnih informacija kako bi onaj koji ih slua povjerovao u njih. pumpica/pumpica im. . r. (njem.), g. jd. pumpice/pumpice, n. mn. pumpice! pumpice, g. mn. pumpica/pumpica , dem. - mala pumpa; runa spravica za podmazivanje ega; spravica za ubaci vanje zraka u ta, za napuhivanje. piimpnl/pumpnl prid. odr. v. (njem.) koji se odnosi na pumpe. pun prid., odr. v. p u n i - popunjen do vrha, ispunjen ime; prenes. zasien ime. punac im. m. r., g. jd. punca , n. mn. punci!punevi, g. mn. punac a/puneva - enin otac, tast. punaak prid., odr. v. pim aki - koji je prilino pun; debeljukast, punaan prid., odr. v. punani! punani punaak. piinanost im. . r., g. jd. punanosti, instr. jd. punanou/punanosti - sta nje i osobina onih koji su punani, puncat prid., odr. v. pim cati - vrhom pun (npr. plin puncat). piin im. m. r. (engl.), g. jd puna hladno ili toplo alkoholno pie nastalo mjeavinom razliitih sastojaka (rum, vino, aj, eer, limun i dr. aromatini sastojci). punev prid. odr. v. - koji se odnosi na punca, koji mu pripada, punevina im. . r., g. jd. punevine punevo imanje, imovina koju je zet naslijedio od punca, puna/puna im. . r. (ma.), g. jd. punefpune - u vor ili smotuljak spletena ili smotana kosa; vrsta frizu re; nain eljanja, punica/punica im. . r. (ma ), g. jd. punice/punice, em. - u smotuljak savijena kosa na glavi; mala puna, punica im. . r., v. jd. punice , n. mn. punice , g. mn. punica - enina majka, tata. piinicTn prid. odr. v. - puniin. piiniin prid. odr. v. - koji pripada puni ci.

punomo im. . r., g. jd. punomoi, instr. jd. punomoi!punomou - punomoje,

pismeno ovlatenje, saglasnost da neko nekoga zastupa u kakvim (ob. pravnim) poslovima, punomoitelj im. m. r., g. jd. punomditelja - opunomoitelj, osoba koja ko me daje punomo, piinomoje/punomoje im. s. r., g. jd. punomoja/pundmoja - punomo, punomoni/punomoni prid. odr. v. koji se odnosi na punomo; onaj koji ima punomo; koji je vaei, punomonikl/punomonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na punomonike, piinomonica/punomonica im. . r. ena koja je dobila punomo, ena pu nomonik, punomonik/punomonik im. m. r., n. mn. punomonici!punomonici, g. mn. punomonika!punomonika - onaj koji je dobio punomo, opunomoenik, punomostvo im. s. r. - obiljeje onih koji imaju punomo, punopravan prid., odr. v. punopravni koji ima puno pravo, koji ima sva pra va; ravnopravan, punost im. . r., g. jd. punosti, instr. jd. punostUpunou - obilje; sitost; punoa, punovaljan prid., odr. v. punovaljani punovaan, punovaan prid., odr. v. punovani - va ei, koji vrijedi; koji je potpuno vaan, punovano pril. - na punovaan nain, punovanost im. . r., ins-tr. jd. punovaznou!punovano ti - stanje i osobi na punovanog, punovlasni prid. odr. v. - koji je odnosi na punovlast, koji joj pripada, piinovlasnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na punovlasnike. punovlasnlk im. m. r., n. mn. pimovlasnici - onaj koji ima potpunu, punu, neogranienu vlast nad kim ili nad im, apsolutni vlasnik, piinovlast im. . r., g. jd. punovlasti, instr. jd. punovlaulpunovlasti - pot puna, neograniena vlast; apsolutna vlast. piinovrijedan prid., odr. v. punovrijedni - koji ima utvrenu, punu vrijednost; koji je u punoj vrijednosti; veoma vri jedan, skup. puno vrijednost im. . r., g. jd. punovrijednosti, instr. jd. punovrijednou/pu-

punja novrijednosti - puna, potpuna, neogra niena vrijednost; osobina onoga to je punovrijedno, punja im. m. r., g. jd. punjaa, g. mn. punjaa - onaj koji ta ime puni; ono ime se neto puni. punjaica im. . r., g. jd. punjaice, v. jd. punjaice , n. mn. punjaice, g. mn. punjaica - ona koja puni; naprava ko jom se puni, punja, piinjen prid., odr. v. punjeni - koji je prethodno bio prazan pa napunjen, piinjnje gl. im. s. r. - od puniti, piip im. m. r., g. jd. pupa, n. mn. pupovi - pupoljak, pupak im. m. r., g. jd. pupka, n. mn. pupkovi, g. mn. pupaka - ispupenje ili udubljenje na trbuhu gdje je presjeena i zavezana pupanica. pupak im. m. r., g. jd. pupka, n. mn. pupci, g. mn. pupaka, dat.-instr.-lok. mn. pupcima, hip. - pupoljak, piipast prid., odr. v. pupasti - koji ima velik stomak, pupav, pupator im. m. r., g. jd. pupatora - bot. vrsta biljke, pupa im. m. r., g. jd. pupa, n. mn. pupi, g. mn. pupa - onaj koji ima velik stomak, pupu, pupavac, trbu ast ovjek, pupati gl. nesvr., prez. pupam - poeti razvijati pupoljke, piipav prid., odr. v. pupavi - pupast. pupavac im. m. r., g. jd. pupavca, n. mn. pupavci, g. mn. piipavaca , dat.-instr.lok. mn. pupav cima - zool. vrsta ptica; ptica selica dugog tankog kljuna s krunicom na glavi; onaj koji je pupav, pupa. pupan 1/piipanI prid. odr. v. - koji se odnosi na pupak, pupanica/pupanica im. . r. - med. pupana vrpca koja spaja plod u utrobi s majkom kroz koju se on hrani, koja se nakon roenja djeteta odsijee i za vee pupak, pupanica im. . r. - babica, baba, pri malja. pupast prid., odr. v. pupasti - koji je kao pupak, ispupen, napuen, pupi/piipi im. m. r., em. - mali pu pak. puplin im. m. r. (fr.), g. jd. puplina vrsta u kockice tkanog finog pamu nog platna; polusvilena tkanina.

946 pupllnskl prid. odr. v. (fr.) - koji je na pravljen od puplina. pupoljak/piipoljak im. m. r., g. jd. pupo ljka, n. mn. pupoljci, g. mn. pupoljaka, dat.-instr.-lok. mn. pupoljcima - zame tak na stabljici ili grani biljke iz koga e se razviti list ili cvijet; prenes. mlada djevojka, djevojurak; onaj koji je na poetku svog razvoja, pupolje/piipolje im. s. r., g. jd. pupoIjeta, hipok., em. - pupolji, pupolji/piipolji/pupolji im. m. r., em. - tek iznikli, maleni pupoljak; pre nes. izrazito mlada, jo nerazvijena dje vojka. pura im. . r., g. mn. pura - enka krupne domae peradi, urka, tuka, bi-ba. pura im. . r. - vrsta jela od gusto uku hanog kukuruznog brana; tvrdo ku hana kaa od kukuruznog brana; pale nta, ganci, mandra. purak im. m. r., g. jd. purka, n. mn. purci, g. mn. puraka, dat.-instr.-lok. mn. purcima - kukuruz kokiar; vrsta kukuruza za kokianje, puranje; bijela kukuruzna kokica; na visokoj tempera ture raspuknuto kukuruzno zrno. puran im. m. r. - mujak pure, uran, tukac, bibac. puranje gl. im. s. r. od purati. purati gl. svr., prez. pur am - kokiati kukuruz; praviti kokice, purke. purel prid. odr. v. - koji se odnosi na pure; urei, tuiji. purenjak/purenjak im. m. r., g. jd. purenjka, n. mn. purenjci, g. mn. purenjka, dat.-instr.-lok. mn. purenjcima - peenjak, nedozreo kukuruz za pee nje na aru, puranje. piirnje gl. im. s. r. od puriti, piirica im. . r., em. - mala pura, urkica, tukica. piiriica im. . r., hip., em. - purica, purii im. m. r., supl. mn. - pilii pure, tuii, urii, purad. purist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. puristi! puriste, g. mn. purista - sljedbenik pu rizma, istunac, puristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na purizam i puriste. puritanac im. m. r. (lat.), g. jd. puritnca, n. mn. puritanci, g. mn. puritanaca - moralni istunac, onaj koji do sljedno slijedi moralne principe bez obzira na posljedice takvoga ponaa nja. puritanizam im. m. r. (lat.), g. jd. pu ritanizma - pretjerano istunstvo u po gledu moralnih principa i nainu njiho ve primjene; pretjerano robovanje mo ralnoj i istoi uope, puritanka im. . r. (lat.), dat. jd. puritanki, g. mn. puritanki - ena puritanac; moralna istunica. puritanski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na puritanstvo, puritanizam i puritance. puritanski pril. (lat.) - na nain puritanaca; kao to ine puritanci, puritanstvo im. s. r. (lat.), pejor. - obi ljeje puritanaca; maralno istunstvo, puritanizam, puriti gl. nesvr., prez. purim - pei pur ke (kukuruz) na aru; prelijevati zakla nu perad vrelom vodom da spadne per je; prelijevati bilo ta prokuhanom vre lom vodom, purizam im. m. r. (lat.), g. jd. purizma jeziko istunstvo; pretjerana tenja za ienjem jezika od tuih uticaja, purka im. . r. - pura. purpur im. m. r. (lat.) - ljubiastocrvena boja, grimiz; jarkocrvena boja, nebes ko rumenilo, purpuran prid. (lat.), odr. v. purpurni ljubiastocrven, grimizan; jarkocrven, rumen. piisa im. . r. (njem.) - poljubac; povran poljubac; poljubac na daljinu, pusat/puset im m. r. (tur.) - oruje; ko njska oprema, pusatiti gl. nesvr. (tur.), prez. pusati, trp. prid. pusaen - ureivati, kititi, opremati konja, pusatli/pusetli neprom. prid. (tur.) - na oruan, oboruan; prenes. mukarac s razvijenim polnim organom, pusica im. . r. (njem.), em. - mali po ljubac; poljubac koji daju mala djeca, puslica im. . r. (njem.) - pahuljasto bi jeli slatki od umuenog bjelanceta sa eerom koji je isuen na laganoj vatri. pust prid., odr. v. pusti - nenaseljen; opljakan, uniten, razoren; naputen; obilan, golem, mnogobrojan; vrst, hrabar; obijestan, razuzdan; nezgrapan; obian, sirov, prost; prenes. prazan; beskoristan, jadan; siromaan.

947

pustolovina

pustahija im. . r. (tur.), pejor. - odme tnik, hajduk; siledija; pust kraj; pusti nja. pustahija im. . r. (tur.), pejor. - pustoli na. pustahijui/pustahijin prid. odr. v. - koji pripada pustahiji. pustahljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na pustahije. pustahljstvo im. s. r. - pustahiluk, pustahiluk im. m. r. (tur.), n. mn. pustahiluci, dat.-instr.-lok. mn. pustahilucima - ono to ine pustahije, nasilje, obijest, ugnjetavanje; svojstvo pusta hije; prenes. usamljenost, praznina, pustara im. . r., pejor. - prostrana pusta nenaseljena ravnica; velika pustinja; veliko poljoprivredno imanje, pustinja im. . r. - prostran pust pjesko vit kraj; nenaseljeno podruje; prenes. usamljenost, praznina, pustinjak/pustinjak im. m. r., n. mn. pustinjaci/pustinjci - osamljen ovjek, samotnjak; ovjek koji ivi u pustinji, pustinjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na pustinjake; koji je kao u pustinjaka, pustinjaki pril. - kao pustinjak, na na in pustinjaka, pustinjatvo im. s. r. - pustinjaki ivot, osamljenost; zanimanje pustinjaka, pustinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na pustinju, koji joj pripada, pustiti gl. svr., prez. pustim - dozvoliti; ne zadravati silom; osloboditi; propu stiti; ispustiti; spustiti; upustiti; izii; uputiti; ostaviti; odrei se; odbaciti; odapeti. pustjeti gl. nesvr., prez .pustim - posta jati pust, prazan, pusto pril. - prazno, ogoljeno; naputeno, ispranjeno, pusto! uzv. - jao, joj, aliboe! (jadno, alosno, velika bol, aljenje za im); velika elja (Da mi je!) pustolina im. . r. - zaputen, krt kra jolik; pustinja; pustahija, ptistolov im. m. r., n. mn. pustdlovi avanturist, nepouzdan ovjek; osoba nemirnog duha, onaj koji traga za pu stolovinama, pustolovan prid., odr. v. pustdlovni - koji se odnosi na pustolova, koji mu je svojstven. pustolovina im. . r. - zanimljivo neo ekivano iskustvo; iznenadan dogaaj;

pustolovka

948 pustota im. . r. - pustoa, pusto, pra

znina; prenes. duhovna praznina; osamIjenost. pustula im. . r. (lat.), g. mn. pustula bubuljica, priti, gnojni mjehuri na koi ili sluznici, gnojanica, pusula im. . r. (tal.) - ceduljica, pisam ce, pisana poruka, pua im. m. r., g. jd. pua, n. mn. pui, g. mn. pua - onaj koji mnogo pui; onaj koji pui. puaev prid. odr. v. - koji pripada puau. puaica im. . r., v. jd. puaice - ena pua. puaicin/puaicin prid. odr. v. - koji pripada puaici. puaki prid. odr. v. - koji se odnosi na puae. puai prid. odr. v. - koji se odnosi na puenje. puani/puani prid. odr. v. - koji se odnosi na puku, puerina im. . r., g. jd. puerine , augm. i pejor. - puetina, puetina im. . r. - velika puka; puka koja donosi zlo; mrska puka, piiica im. . r., g. jd. puice, em. mala, kratka puka, puenje gl. im. s. r., g. jd. puenja injenje ega pustim, golim, napute nim, opuivanje. puul im. m. r. (tur.), g. jd. puula kianka, kita na fesu. puenje gl. im. s. r. od puiti, puionica/puionica im. . r., g. jd. pui onicapunice - prostorija u kojoj je dozvoljeno puenje; prostor za puenje, puiti (se) gl. nesvr., prez. pulm (se) troiti, upotrebljavati cigarete; slabo gorjeti; goriti s mnogo dima; isparavati (se). puka im. . r., dat.-lok. jd. puci - vatre no oruje s jednom ili dvije cijevi; pre nes. vojnik s pukom; borba; energina osoba. pukar im. m. r., g. jd. pukara , n. mn. pukari - onaj koji se bavi pukama; zvanje onoga ije je zanimanje izrada i odravanje puaka; prodava puaka, pukaranje gl. im. s. r. od pukarati, pukarati gl. nesvr., prez. pukaram - s vremena na vrijeme pucati iz puaka; meu zaraenim stranama povremeno razmjenjivati puanu paljbu.

949 piikarev/pukarov prid. odr. v. - koji se odnosi na pukara, koji mu pripada, pukarnica im. . r. - prostorija u kojoj se dre puke; izdignuto straarsko mjesto s otvorima za puane cijevi; kamena utvrda s uskim prorezima kroz koje se puca; otvor, rupa na zidu iz ko je se puca. piikohvat im. m. r. - zahvat puke brzim pokretom ruke. pukomet im. m. r. - domet puanog metka; udaljenost od puke do mjesta gdje je pao iz nje ispaljen metak, pukomitraljeskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na pukomitraljez i pukomitraljesce. pukomitraljez im. m. r. (fr.) - vrsta ubojitog vatrenog oruja, teka auto matska puka za rafalno pucanje, pukomitraljezac im. m. r. (fr.) - vojnik koji puca iz pukomitraljeza. puljiv prid., odr. v. puljivi - koji se pui, koji isputa dim, koji dimi. puijiva im. m. r., g. jd. piiljivca, n. mn. puljivci, g. mn. puljivaca, dat.instr.-lok. mn. puljivcima - onaj koji je puljiv. puljivost im. . r., g. jd. puljivosti, instr. jd. piilji voulpuiji voti - svoj stvo puljivog, osobina onoga koji je puljiv. punica im. . r. - posebna zgrada ili prostorija u kojoj se na dimu sui me so; suionica, puniar im. m. r., v. jd. puniaru/ puniare - onaj koji radi, koji je upo slen u punici; osoba koja se bavi su enjem mesa ili voa. piit im. m. r. (perz.) - neovjek, neva ljalac, nitkov, propalica, putati gl. nesvr. i uest., prez. putam - davati kome slobodu; oslobaati; po vremeno ili postepeno oslobaati; do putati kome da radi ta hoe; dozvo ljavati; ostavljati, naputati; odricati se; proputati; isputati; uputati; ispalji vati, pucati; odailjati; objavljivati, puten prid, odr. v. puteni - onaj koga su pustili, otputen; prenes. neodgojen, putenica im. . r. - razvedena ena,, ona koju je mu pustio ; biva zatvoreni ca, ona koja je putena iz zatvora; previe izrasla grana koja stri meu ostalim.

piitenik

opasno i neizvjesno putovanje, avantu ra. pustolovka im. . r., dat. jd. pustolovki, g. mn. pustdlovki - ena pustolov, avanturistkinja; ona koju zanimaju opasna i neizvjesna istraivanja, putovanja i tome slino, pustopaan prid., odr. v. pustopani razuzdan, obijestan, rasputen; koji je bez pastira, koji slobodno pase. pustopaice pril. - slobodno pasti, bez pastira. pustopoljina im. . r. - pusto, naputeno i u korov obraslo polje, pustinja; pust, nenaseljen kraj; divljina, piistorast/pustdrast im. . r., g. jd. pustorasti/pustorasti, instr. jd. pustorau/pustorau i pustorasti/pustorasti rijetko samoniklo bilje na krtom ze mljitu. piistorast/pustorast prid., odr. v. piistorasti/pustorasti - koji odrasta sam, bez iije pomoi; koji je siroe bez rodi teljskog odgoja, pustoruk prid., odr. v. pustoruk! - koji je praznih ruku, praznoruk, pustoruko pril. - bez iega, praznih ru ku, praznoruko. pusto im. . r., g. jd. pustoi , instr. jd. pustoi - pusto, nenaseljeno podruje, mjesto; pustinja; uniteno, razoreno mjesto; nenaseljen kraj; prenes. unuta rnja, duhovna praznina, pustoan prid., odr. v. pustoni - koji iza sebe ostavlja pusto; razoran, unitava jui; pomalo pust, slabo naseljen, pustoenje gl. im. s. r. od pustoiti, pustoina/pustoina im. . r., pejor. pustahija, opustoen kraj; naputeno, pusto mjesto; prenes. unitene emocije, beznae. pustoiti gl. nesvr., prez. pustoim - i niti pustim; unitavati do pustoi; raza rati do potpunog unitenja, pustonlk im. m. r., n. mn. pustonici onaj koji pustoi; koji je sklon pusto enju; koji razara, unitava; koji iza se be ostavlja pusto, pustono pril. - onako kako to ine pu stonici; pustoei; razorno, razarajui; unitavajui, pustonost im. . r., g. jd. pustonosti , instr. jd. pustonosti - osobina, stanje onoga to je pusto; opustoenost.

putenlk im. m. r., n. mn. putenici , dat.instr.-lok. pi. putemcima - onaj koji je puten iz zatvora, bivi zatvorenik, putija im. . r. (perz.) - gornji dio obue koji je iaran. put im. m. r., instr. jd. putom/putem , n. mn. putovi/putevi - staza; cesta; sa obraajnica; prolaz; pravac, smjer; tok; gram. prijedlog 's gen. za pravac kre tanja, k/ka, prema; izgled tijela, oso bito boja i izgled koe; ulnost, pute nost; prenes. nain, putaa im. . r. - platnena traka kojom se pute konji, puto; znak za ponitavanje
(*)

plitak im. m. r., g. jd. putka, hip. - pute ljak, puti, piitalj im. m. r. - putast, putonog konj. putan prid., odr. v. putni - koji je spre man za put, putnik, putan prid., odr. v. piitani - koji se odnosi na piit, tjelesan, putanja/putanja im. . r. - zamiljena linija kojom se kree neko tijelo; pra vac, smjer kretanja; nain ivota, putanjica im. . r., em. - kratka puta nja; prenes. bora na licu, boria, piitar/putar im. m. r., g. jd. putaralputara - cestar, onaj koji nadgleda i odr ava put, uvar puteva, piitarev/piitarov prid. odr. v. - koji pri pada putaru. putarina/putarina im. . r. - novac koji se plaa kao naknada za koritenje pu ta. piitarski prid. odr. v. - koji pripada putarima, koji se odnosi na putare. putast prid., odr. v. putasti - konj koji ima bijele mrlje iznad kopita, piite im. . r. mn. - trake za sapinjanje konjskih nogu, spone, puto. puteljak im. m. r., g. jd. puteljka , n. mn. puteljci , g. mn. puteljaka , dat.-instr.lok. mn. puteljcima - kratak obino krivudav i prijatan put, putelji, puti; ureena stazica za etnju; kroz travu utabani seoski put, preica, putelji im. m. r. - puteljak, piiten prid., odr. v. puteni - koji se istie putenou; ulan, strastven, pohotan, pohotljiv. putenlk im. m. r., g. jd. putenika , n. mn. putenici , g. mn. putenika , dat.-instr.lok. mn. putenicima - strastven, puten ovjek.

puteno puteno pril. - tjelesnim dodirom; ulno, strasno, pohotno, putenost im. . r., g. jd. putenosti, instr. jd. putenou!putenosti - osobina pute nog; ulnost, strast, pohota, puter im. m. r. (gr.-lat.-njem.), instr. jd. puterom - mlijeno maslo, mlado ma slo, maslac, putera im. m. r., g. jd. pute raa, g. mn. putera - prenes. mekan, popustljiv ovjek, mekuac, puterica im. . r. - ona koja je veoma mlada i mekana poput putera; vrsta graha veoma ukusnih i mekanih mahu na; prenes. veoma mlada djevojka, puti/puti im. m. r., instr. jd. putiem! putiem demin. - uzak i kratak obino krivudav pjeaki put; sporedni put; puteljak; pjeaka staza, stazica za etnju, putilo im. s. r. - puto. putiti gl. nesvr., prez. putim , trp. prid. puen - stavljati puto, vezati, sputavati konju noge. putite im. s. r. - zool. prvi lanak prsta u papkara; putna mrea, putina im. . r., augm. i pejor. - teak i dug put; strm i teko prohodan put; blatnjav put. pu tko im. m. r. - putalj, putast konj. putni prid. odr. v. - koji se odnosi na put. putnica im. . r. - ena putnik; rjee: pu tovnica, paso, putniki prid. odr. v. - koji se odnosi na putnike. putniki pril. - na nain kako to ine pu tnici, kao putnici. putnik im. m. r., n. mn. putnici, dat.instr.-lok. mn. putnicima - onaj koji je krenuo na put; onaj koji putuje, putnina im. . r. - novac potreban za putovanje, za putni troak, pu to im. s. r. - jaka spona kojom se ko njima sapinju prednje noge; mn. okovi kojima se sputavaju zatvorenici, buka gije, nagve. putokaz im. m. r. - znak u vidu strelice, obino na raskru, koji putnicima po mae da ne zalutaju, da dou do elje nog odredita; smjerokaz; tabla sa si mbolinim crteima puteva i nazivima gradova u koje oni vode; prenes. tui rad i djelo kao simbolika uputa, po

950 dsticaj, usmjerenje o tome kako ivjeti i ta raditi. putonog/putonog prid., odr. v. putdnogi!putonog! - konj koji ima prugasto obiljeje, putu na nogama; putonogast. putonogast/piitonogast prid., odr. v. putdnogastilputonogast! - koji ima obi ljeja putonogog; putonog, putopis im. m. r., g. jd. putopisa , g. mn. putopisa - knjievna vrsta, knjievnoumjetnike zabiljeke s puta; umjetni ko vienje, utisci o prostoru, ljudima, zbivanjima i doivljajima na putu kroz razliite zemlje i predjele. putopisac im. m. r., g. jd. putopisca , g. mn. putdpisaca - osoba koja opisuje svoje putovanje; knjievnik koji pie putopise. putopisni prid. odr. v. - koji se odnosi na putopise. putopisno pril. - kao to je u putopisu; na nain kako to ine putopisci, putopiev prid. odr. v. - koji pripada putopiscu, koji se odnosi na putopisca, koji potjee iz njegovog pera. putovanje gl. im. s. r. - od putovati, putovati gl. nesvr., prez. putujem - oba vljati putovanje; ii na put u nekom vozilu; biti na putu; prenes. lutati u mislima, matati, putovnica/putovnica im. . r - putna isprava; isprava s kojom je dozvoljeno putovanje izvan granica jedne deave, paso. putovoa im. m. r. - osoba koja organi zuje putovanje i predvodi putnike, voa puta. putujui prid. odr. v. - koji se odnosi na putovanje; osobina onih koji putuju (npr. putujui cirkus), putujui pril. - na putu; za vrijeme pu tovanja. puzaica im. . r. - ona koja pue; ona koja se penje puui, penjaica; ona koja dobro pue, koja je vjeta u puzanju. puzati gl. nesvr., prez. puem - leei vui tijelo po tlu kreui se naprijed; prenes. puziti, biti snishodljiv pred kim, udovoljavati svim njegovim htijenji ma. piizav prid., odr. v. puzavi - koji je sklon puzanju, koji najee puzi. puzavac im. m. r., g. jd. puzavca , n. mn. puzavci, g. mn. puzavaca - biljka puzavica; prenes. ovjek koji nema stav i ponos, koji se u pravilu povinuje onima koji su iznad njega; pretjerano popustljiv ovjek, puzavica im. . r. - loza, vrsta biljke koja raste puui po tlu ili se penje obavijajui se uza ta. puzavost im. . r., g. jd. puzavosti, instr. jd. puzav ou!puzav osti - osobina ono ga to je puzavo; obiljeje puzavog. puzei pril. - miui se u leeem polo aju, puui, puzeke, puzeke pril. - puui, puzei, puzeki pril. - puzei, puziti gl. nesvr., prez. puzim - kretati se puui; sporo se klizati, puznuti gl. svr., prez. puznem - puui malo se pomjeriti, spuznuti. pu im. m. r., instr. jd. puem , n. mn. pu

951

punica

evi - zool. mekuac koji pue s ku

icom ili bez nje (gola); sve to ima oblik pueve kuice; prenes. onaj koji sporo radi ili se sporo kree, puev/puev prid. odr. v. - puevljev, koji se odnosi na pua, koji mu pripa da. puevljev prid. odr. v. - puev, puevljl/puevljl prid. odr. v. - puev ski. puevski prid. odr. v. - koji se odnosi na pueve. puevski pril. - kao puevi, na nain pueva. piii/pui im. m. r., g. jd. puia! puia , em. - mali pu; mladi pu. puni prid. odr. v. - koji se odnosi na pua; koji je oblikom kao pu. punica/punica im. . r. - dio unog kanala.

953
raunovoa im. m. r. - slubenik koji obavlja raunovodstvene poslove, raunski prid. odr. v. - koji se odnosi na raun i raunanje, raunski pril. - pomou rauna, raun skom operacijom, zasnovano na raunu, ravast prid., odr. v. ravasti - razdvojen u rave, dvokrak, kljunast, ravanje gl. im. s. r. od ravati, ravati se gl. nesvr., prez. ravam se granati se, postajati ravast, dobijati oblik raava, rastavljati se u dva kraka, rave im. pi. tantum, g. ravi/raava mjesto gdje se drvo grana u dva kraka, dio neega to se rastavlja u dva kraka poput ptiijeg kljuna; rakije, ralje. rad im. m. r., n. mn. rdovi/radovi svjesna ljudska aktivnost radi posti zanja korisnog uinka; obavljanje, vre nje nekog posla, zadatka; djelatnost, aktivnost. rad prid., komp. radiji - voljan, spreman, sklon, naklonjen. rada1 im. . r. - zool. vrsta insekta, pauk. rada2 im. . r. - bot. term. vrsta biljke bijelih latiastih cvjetova, kamilica, prstenak, krasuljak. radar im. m. r. (engl.) - elektronska sprava za lociranje predmeta pomou radio talasa, radio-lokator. radi vezn. - za iskazivanje namjere, cilja, namjene, razloga; up. zbog. radi im. m. r., g. jd. radia - rasprostra njena livadska i oranika biljka, masla ak. radij im. m. r. (lat.), g. jd. radija - prirod ni radioaktivni elemenat, hem. simb. Ra. radijacija im. . r. (lat.) - fiz. isijavanje zraka, zraenje iz radioaktivnih eleme nata. radijator im. m. r. (lat.) - grijae metalno tijelo u prostorijama kroz koje prolazi para ili topla voda. radikal im. m. r. (lat.), g. jd. radikla hem. stalna grupa atoma u molekuli koja nepromijenjena prolazi kroz niz hemijskih reakcija i spojeva; polit, pristalica i pobornik korjenitih promje na i odlunih mjera, ekstremista; mat. znak za vaenje korijena, radikalizam im. m. r. (lat.), g. jd. radikalizma, g. mn. radikalizama -

radia najvea otrina i maksimalan program u zastupanju nekog shvatanja; ekstremi zam, radikalstvo. radikalizirati/radikalizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. radikalizirdm/radikalizujem - insistirati na korjenitim pro mjenama, pospjeivati krajnosti, zago varati radikalizam, radikalno pril. - na radikalan nain, iz osnova, korjenito, potpuno, radilica im. . r., g. mn. radilica - osoba koja voli raditi; osovina razliitih me hanizama (npr. motora sa unutranjim sagorijevanjem); neplodna enka kod pela, mrava, osa. radilite im. sr. r. - mjesto gdje se izvode radovi, gdje se radi. Radimlju vi. im. . r. - lokalitet u Herce govini blizu Stoca sa najzanimljivijom nekropolom steaka srednjovjekovne Bosne. radin prid. neodr. v. - koji je posveen radu; radian, marljiv, vrijedan, radinost im. . r., instr. jd. radinou/ radinosti - osobina onih koji su radini, koji vole raditi, marljivost. radio im. m. r., (lat.) g.jd. radija , instr. jd. radiom , n. mn. radiji, g. mn. radija opi naziv za radioprijemnik; openito instalacija radiodifuzije; ustanova koja emituje program pomou radija, radio stanica. radioaktivan prid. (lat.), odr. v. radio aktivni - koji je u vezi, koji se odlikuje radioaktivnou. radioaktivnost im. . r., instr. jd. radio aktivnou/radioaktivnosti - osobina nekih hemijskih elemenata (radij, ra don, uran, plutonij itd.) da spontano prelaze u druge i pritom isputaju nevidljive estice i zrake (alfa, beta i gama) velike energije, radiolog im. m. r. (lat.) - strunjak za radiologiju, radiologija im. . r. (lat.) - nauka o ra dij skim i rendgenskim zrakama i o nji hovoj primjeni u medicini, radionica/radionica im. . r. - prostorija u kojoj se neto izrauje ili popravlja, radia im. m. r., g. mn. radia - osoba ko ja voli posao, radin ovjek, dobar rad nik, pregalac.

R
R r - fonema; glas; suglasnik; dvadeset tree slovo latinine abecede i dvadese to irilice. rabadija im. m. r. (tur.), g. jd. rabadzije , g. mn. rabadija - najamni vozar, kolar, koija, furman. rabat im. m. r. (tal.), g. jd. rabata - odbi tak ili popust, procenat na prodajnu cijenu koji proizvoa daje trgovini; mara. rab im. m. r. (csl.), n. mn. rabi/rabovi rob, sluga. Rabb im. m. r. (ar.) - Gospod, Bog, Allah, rabin im. m. r. (hebr.), rabina - duhovni predvodnik hebrejske zajednice; vjero uitelj; poznavalac hebrejskog zakona u staroj Palestini, rabiti gl. nesvr., prez. rabim - upotreblja vati, troiti, sluiti se ime. rabljenje gl. im. s. r. od rabiti, rabota im. . r. (rus.) - rad, posao, trud; odreena aktivnost, djelatnost; pejor. sumnjivo djelo, rabotanje gl. im. s. r. (rus.) od rabotati. rabotati gl. nesvr. (rus.), prez. rabdtam obavljati neki posao; teko raditi, racija im. . r. (ar.) - povremena policij ska hajka, potraga, pretres, racionalan prid., odr. v. racionalni razuman, razborit; uzdran od emocija; umjeren u troenju, racionalizir anj e/racionalizo vanje gl. im. s. r. prema racionalizirati/racionalizovati. racionalizam im. m.r. (lat.), g. jd. racio nalizma - filozofsko shvatanje da je razum izvor i mjerilo znanja i spoznaje, racionalizacija im. . r. (lat.) - mjere usmjerene u pravcu pojednostavljenja i pojeftinjenja procesa proizvodnje, a poveanja proizvodnosti rada racionalizirati/racionalizovati gl. svr. i nesvr., prez. racionalizirdmJracionalizujem - uvesti racionalizaciju; uiniti racionalnim. rai im. m. r., g. mn. raia , em. mali rak; zool. naziv za razne morske ivotinje iz porodice rakova, raiji prid. odr. v. - koji potie ili pripada raku, rakov. raun im. m. r., g. jd. rauna - razne matematike operacije (sabiranje, odu zimanje itd.); raunanje; evidencija o dugovanjima i potraivanjima; sastavni dio knjigovodstva, bankarstva; potvrda o kupovini neke robe. raunalo im. s. r. - sprava za raunanje, raunar, kompjuter, raunaljka im. . r., dat. jd. raunaljki, g. mn. raunaljki - jednostavna naprava za raunanje, starinsko nastavno sredstvo za uenje raunskih radnji, raunanje gl. im. s. r. od raunati, raunar im. m. r., g. jd. raunara - rau nalo, kompjuter, raunati gl. nesvr., prez. raunam vriti neku od raunskih radnji; procjenji vati; cijeniti, smatrati; prebirati u mislima; smiljati, ispitivati; namjeravati, planirati; uzdati se, oekivati neto; svrstavati se, ubrajati se u to. raundija im. m. r. - koji ima dara za raun i bavi se njime; koji je proraunat na vlastitu dobit; koji sve radi iz ko ristoljublja, raunica im. . r., g. mn. raunica procjena valjanosti, isplativosti nekog posla. raunovodstvo im. s. r., g. mn. raunovddstava - voenje finansijskih i bla gajnikih knjiga koje odraavaju poslo vanje i imovno stanje neke organiza cije, preduzea; osoblje organizovano u poseban odjel na takvim poslovima.

radian radian prid., odr. v. radini - radin, mar ljiv, vrijedan, radino pril. - vrijedno, marljivo, radinost im. . r., instr. jd. rddinou/ radinosti - osobina onoga koji je radi an, radljivost, pregalatvo, raditi gl. nesvr., prez. radim - baviti se radom, djelati, praviti, obavljati posao; poslovati. radni prid. odr. v. - koji se odnosi na rad, koji slui za rad. radniki prid. odr. v. - koji potie ili pripada radnicima, radniki pril. - poput radnika, kao radnik, radnik im. m. r., vok. jd. radnice, n. mn. radnici - onaj koji radi, koji obavlja odreeni posao; najamnik koji prodaje svoju radnu snagu; trudbenik, djelatnik, radnitvo im. s. r. - sloj, klasa radnika, radnici. radnja im. . r., g. mn. radnji - akt, in, pokret; postupak, djelo; mat. nain, oblik izraunavanja; operacija (etiri raunske radnje: sabiranje, oduzimanje, mnoenje, dijeljenje); pismeni rad, ras prava, studija; radionica, prodavnica, duan; tok zbivanja u epskom knjiev nom djelu ili na filmu, rado pril., komp. radije - sa zadovoljs tvom, od srca, sa eljom, dragovoljno, svesrdno, spremno; komp. prije, bolje. Radobolja im. . r. - rjeica u Mostaru, desna pritoka Neretve, radoholik im. m. r., n. mn. radohdlici onaj koji voli rad, koji je posveen radu, koji pretjeruje u radu; veliki radnik, radia, radosno pril. - s radou, veselo, radost im. . r., instr. jd. radou!radosti, g. mn. raddstl!radosti - pozitivno emo cionalno uzbuenje; osjeanje dragosti; prijatno raspoloenje, veselje, zadovolj stvo. radostan prid., odr. v. radosni - obuhva en prijatnim raspoloenjem, ispunjen radou, veseo, razdragan, radovanje gl. im. sr. r. od radovati se. radovati se gl. nesvr., prez. radujem se iekivati neto lijepo, neto to donosi radost; ispoljavati, osjeati radost; vese liti se.

954 radoznalac im. m. r., g. jd. raddznalca, g. mn. raddznaldca - onaj koji je rado znao, ljubopitljivac, znatieljnik, radoznalo pril. - s radoznalou, ljubopitljivo, znatieljno, radoznalost im. . r., instr. jd. raddznalou/raddznalosti - osobina onoga koji je radoznao, koji je znatieljan, ljubo pitljivost. radoznao prid., odr. v. raddznall - koji pokazuje tenju da neto sazna, naui; ljubopitljiv; koji je proet eljom za saznavanjem, istraivanjem, znatieljan, raanje gl. im. s. r., g. mn. raanja - do noenje na svijet poroda; nastanak ne eg novog, raati gl. nesvr., prez. raam - donositi na svijet novi plod, porod, raf im. . r. (ar.), g. jd. rafa - pregrada u ormaru ili stalai, polica du zida, raf. rafal im. m. r. (fr.), g. jd. rafla - brza uestala, paljba iz vatrenog, automat skog oruja, rafinerija im. . r. (fr.), g. mn. rafinerija postrojenje, tvornica za proiavanje nafte, plemenitih metala i sl. od drugih primjesa. rafiniran prid. (fr.), odr. v. rafinirani proien, oien, izbistren; prenes. profinjen, uglaen; istanan, izotren, prepreden, lukav, dosjetljiv, dovitljiv, rafiniranje gl. im. sr. r. prema rafinirati, rafinirati gl. svr. i nesvr., prez. rafini ram - posebnim tehnolokim postup kom i postrojenjima preraditi sirovinu i dovesti je do potrebne istoe i finoe; proistiti, istiti, bistriti; prenes. profi niti, ugladiti, istanati. raga im. .r ,, dat. jd. ragi, g. mn. raga isluena, istroena, ostarjela i iznemog la ivotinja (konj, magarac, vo, pas); kljuse. ragu im. m. r. (fr.), g. jd. ragua, n. mn. ragui - jelo od vie vrsta isjeckanog mesa i raznog povra u zainjenom i obilnom umaku; up. sitni evap. Raguza im. . r. - drugi, stari naziv za Dubrovnik, rahao prid., odr. v. rahli - prhak, rastresit, sipak. rahat prid. (ar.) - zadovoljan, miran, spo kojan, bezbrian, komotan. rahat pril. (ar.) - mirno, spokojno, ko motno. rahatlokum im. m. r. (ar.) - poznata istonjaka poslastica, rahatluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. rahatluci - zadovoljstvo, naslada, spo kojstvo, udobnost, bezbrinost. rahitis im. m. r. (gr.), g. mn. rahitlsa "engleska bolest", djeija bolest nepra vilnog razvoja kostiju; iskrivljenost ko stiju zbog pomanjkanja vitamina D. rahlanje gl. im. s. r. od rahlati. rahlati gl. nesvr., prez. rahlam - postajati prhko, mehko, rastresito, sipko, rahlo. rahle im. pi. tantum (ar.) - vrsta stalka, klupice za itanje: dvije uklijetene das ke u obliku makaza, up. rave, ralje, rahlenje gl. im. s. r. od rahliti. rahli ti gl. nesvr., prez. rahllm - initi da netp bude prhko, rastresito, sipko, ra hlo vati. rahlost im. .r., instr. jd. rahlou/rahlosti - osobina onoga to je rahlo, prhko, sipko, rastresito, upljikavo, rahlovanje gl. im. s. r. od rahlovati, rahliti. rahlovati gl. nesvr., prez. rahlujem initi da neto bude mehko, rastresito, sipko; rahliti. rahmet im. m. r. (ar.) - Boija milost, pokoj. rahmetli prid. neprom. (ar.-tur.) - koji je u Boijoj milosti, umrli, pokojni, rahmetlija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji je u Boijoj milosti, umrli, pokojni; mejit. rahvanija im. . r. (perz.) - vrsta jedno stavnog slatkog jela: zalivena patipanja; pravi se od brana, eera, jaja i masla. raj im. m. r., g. jd. raja - mjesto blaen stva i blagostanja na drugom svijetu, dennet; mjesto vjenog boravka dua nakon proivljenja raja im. pi. tantum (ar.) - naziv za nemuslimanske podanike u Osmanskoj Carevini; druina, skupina; svjetina, rajica im. . r. - ob. paradajz, rajmskl prid. odr. v. - koji se odnosi na raju. rajon ob. rejon im. m. r. (fr.), g. jd. rajona/rejona - gradsko podruje, opi

955

ralica

na; izdvojeno ogranieno podruje kao cjelina. rajski prid. odr. v. - koji potie iz ili pripada raju; divan, idealan, savren. rak im. m. r., g. jd. raka, n. mn. rakovi zool. naziv za razne ivotinje iz poro dice ljuskara; med. teka bolest, razne vrste malignih tumora, karcinom, Can cer; astr. naziv Sazvijeda; znak u horo skopu. raka im. . r., g. mn. raka - grobna jama; kabur. raketa/raketa im. . r. (njem.) - projektil na pogon mlaza plinova nastalih izga ranjem raketnog goriva u reaktivnom motoru. rakija im. . r. (ar.) - alkoholno pie nas talo destilacijom prevrelog koma voa, najee ljiva, rakija im. m. r. (ar.) - ovisnik o rakiji, pijanica. rakijakl prid. odr. v. (ar.) - koji se odno si na rakijae. rakijetina im. . r. (ar.), augm. pejor. - ja ka i odvratna rakija, rakijski prid. odr. v. (ar.) - koji je vezan za rakiju, koji se odnosi na rakiju, rakita im. . r. - bot. vrsta niske vrbe sa crvenkastom korom, rakitnjak im. m. r., n. mn. rakitnjaci mjesto obraslo rakitovim grmljem, vrbak, ivik. rakov prid. odr. v. - koji pripada ili potie od raka, raiji, rakovice im. . r. mn. - zool. desetononi kratkorepi rakovi, rakun im. m. r. (engl.), g. jd. rakuna sjevernoameriki prugasti medvjedi skupocjena krzna, rakurs im. m. r. (fr.) - izvod, kratak sadraj, saetak, posebno slika u filmu kada je u fokusu neki izdvojeni detalj u masovnoj sceni; kut, ugao filmskog snimanja, taka iz koje posmatra objek tiv kamere, ral im. . r., g. jd. rali, g. mn. rala/rali 1 mjera za povrinu zemljia, 5754 m2 ; jutro. ralica im. . r. - drveni plug, ralo; naprava u obliku trokuta za razgrtanje snijega vuenjem; sport, skijaki stav.

ralo ralo im. sr. r., g. jd. rala, g. mn. rala drveni plug, ralica; leme, raonik, crta lo; koica u nosu. ralje im. pi. tant., g. ralja - velika usta puna otrih zuba kao npr. kod morskog psa. Rama im. . r., g. jd. Rame - rijeka u Bosni, lijeva pritoma Neretve; pokra jina u Bosni i Hercegovini, ramazan im. m. r. {ar.) - sveani mjesec posta kod muslimana nakon kojeg dola zi Bajram; naziv devetog mjeseca mu slimanskog lunarnog kalendara, ramazanfja im. . r. (ar.) - somun, po sebna vrsta tanke i mehke pogaice koja se pravi uz ramazan, ramazanski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na ramazan, koji potie ili pri. pada ramazanu. rame im. s. r., g. jd. ramena , n. mn. ramena , g. mn. ramena - anat. dio tijela izmeu vrata i nadlaktice. ran prid., odr. v. ram, komp. raniji - koji se zbiva rano ujutro; koji je prije oeki vanog vremena. rana im. . r., g. mn. rana - povreda, ozljeda tjelesnog tkiva. ranac im. m. r. (njem.), g. jd. ranca, g. mn. ranaca - torba koja se nosi na lei ma, uprtnjaa, naprtnjaa, teleak, ruk sak. ranar im. m. r. - koji lijei rane, ranarnik, vidar. rang im. m.r. (fr.), n. mn. rangovi - stu panj, stepen, kategorija, poloaj, mjesto u hijerarhiji, ranilac im. m. r., g. jd. ranioca, n. mn. ranioci, g. mn. ranilaca - onaj koji rani, ranoranilac; ustalica. raniti1 gl. nesvr., prez. ranim - ustajati rano, rano poinjati posao. raniti2 gl. nesvr., prez. ranim - napraviti ranu, nanijeti tjelesnu povredu, ranu, ozljedu nekome; ozlijediti, povrijediti. ranka im. . r., dat. jd. ranki - voka koja rano sazrijeva, koja prije drugih donosi plod. rano pril., komp. ranije - prije nego to je uobiajeno, prije dogovorenog vreme na, prije oekivanog, ranoranilac im. m. r., g. jd. ranoranioca,

956 rasad im. m. r., g. jd. rdsada - mlade biljke, mladi sad, mladice koje slue za rasaivanje, prisaivanje. rasada im. . r., g. jd. rasade - mlade biljke, mladi sad, mladice koje slue za sadnju, rasaivanje, presaivanje, rasadiste im. sr. r. - mjesto rasada, rasadnik. rasaditi1 gl. svr., prez. rasddim - preni jeti, presaditi sadnice iz rasadnika; pro rijediti, razguliti. rasaditi2 gl. svr. - skinuti, izbiti dralicu iz uica (npr. motike, tmokopa, sjeki re).. rasadnik im. m. r., n. mn. rasadnici mjesto, zemljite gdje se nalazi ili uzga ja rasad(a). rasaivanje gl. im s. r. prema rasaivati, rasaivati gl. nesvr., prez. rasaujem up. rasaditi. rasan prid., odr. v. rasni - koji se odnosi na rase, koji pripada rasi, koji potie od rase; naoit, izrazit, skladan (o ovje ku); koji ima najbolje osobine odreene vrste (o ivotinjama). rasap im. m. r. - rasulo, raspad, rasipanje; propast. rascijepati gl. svr., prez. rascijepam zavriti s cijepanjem; porascijepati; pri onuti za cijepanje, rascijepiti gl. svr., prez. rascijepim cijepanjem razdvojiti, raspolutiti, rasjei, rasporiti, rascjep im. m. r. - rascijepljeno mjesto, pukotina, procijep; zarez, usjek; ra zdvojenost, raspoluenost; podjela, ra zor. rascjepkanost im. . r., instr. jd. rascjep kano u/ras cjepkano ti - stanje i oso bina onoga to je rascjepkano, isitnjenost, razdrobljenost. rascjepkati gl. svr., prez. rascjepkam isitniti cijepajui, iscjepkati, rascvjetati se gl. svr., prez. rascvjetam bogato, bujno razviti cvjetove, rascvasti (se); prenes. bujno se razviti; razviti se, rairiti se kao cvijet; iron. pocijepati se. rascvjeta vanje gl. im. s. r. od rascvjetavati. rascvjetavati gl. nesvr., prez. rascvjetavam - up. rascvjetati.

957

rasipati raseliti (se) gl. svr., prez. raselim (se) napustiti, promijeniti mjesto prebivali ta, razii se na druga stanita, raseljavanje gl. im. s. r. prema raselja vati. raseljavati (se) gl. nesvr., prez. raselja vam (se) - up. raseliti (se), raseljenlk im. m. r., n. mn. raseljemci onaj koji je raseljen, onaj koji je pro mijenio prebivalite, rasformirati gl. svr. (lat.), prez. rasfdrmiram - ukinuti, raspustiti neku forma ciju, ustanovu ili organizaciju, rashladiti gl. svr., prez. rashladim smanjiti toplotu, sniziti temperaturu, suzbiti vatru, umanjiti vruinu, vrelinu; ohladiti; osvjeiti, rashladni prid. odr. v. - koji slui za rashlaivanje. rashlaivinje gl. im. s. r. od rashlaivati, rashlaivati gl. nesvr., prez. rashlau jem up. rashladiti, rashod im. m. r. - ono to je potroeno, izdatak, troak, rashodovanje gl. im. s. r. prema rasho dovati. rashodovati gl. svr., prez. rashodujem otpisati neto kao dotrajalo i neupotreb ljivo; uknjiiti kao rashod, rasijan prid., odr. v. rasijani - koji je bez koncentracije, neusredsreen, nepribran, rastresen, odlutao. rasijano pril. - na nepribran nain, rastre seno. rasijanost im. . r., instr. jd. rasijanou/ rasijano ti - osobina ili stanje onoga to je rasijano; rastresenost. rasijati gl. svr., prez. rasijem - ravno mjerno razbacati zrnevlje po oranici; zavriti sijanje (ita), nasijati, posijati; sijanjem napraviti razmak, razgranienje. rasijavanje gl. im. s. r. od rasijavati. rasijavati gl. nesvr., prez. rasijavam up. rasijati, rasipan prid., odr. v. rsipni - koji mnogo troi, rasipa, prekomjerno razbacuje ste evinu, imetak, rasipanje gl. im. s. r. od rasipati, rasipati gl. nesvr., prez. rasipam/ rasipIjem - raspri vati na sve strane neto sipko ili teno, prosipati, prolivati; razi laziti se na razne strane; prenes. razba-

n. mn. ranoranioci, g. mn. ranorani laca - onaj koji rano ustaje; ustalica. raniranje gl. im. s. r. (fr.) od ranirati, ranirati gl. svr. i nesvr. (fr.), raniram - rasporeivati, razmjetati; urediti; svrstavati, sreivati, klasifikovati, klasi ficirati. ranjav prid., odr. v. ranjavi, komp. ranjavij! - koji ima rane po sebi. ranjavanje gl. im. s. r. od ranjavati, ranjavati gl. nesvr., prez. ranjavam nanositi povrede, stvarati rane. ranjavost im. . r., instr. jd. ranjavou/ ranjavosti - stanje ili osobina onoga to je izranjavano, ranjen prid., odr. v. ranjeni - koji je zadobio ranu, koji je ozlijeen, ranjeniki prid. odr. v. - koji pripada ili potie od ranjenika, ranjeniki pril. - na nain ranjenika, po put ranjenika, ranjenik im. m. r., n. mn. ranjenici - onaj koji je ranjen, koji ima ranu. ranjenje gl. im. s. r. od raniti1 i raniti2, ranjiv prid., odr. v. ranjivi - koji moe biti ranjen, neotporan na ranjavanje; povredljiv. ranjivost im. . r., instr. jd. ranjivou/ ranjivosti - svojstvo onoga to je ranji vo; stanje i osobina onoga to je neot porno na ranjavanje; prenes. pretjerana preosjetljivost, raport im. m. r. (fr.), g. mn. raporta izvijetaj upravi ili vioj ustanovi; izvje-taj o izvrenoj preuzetoj obavezi; vojn. slubeni izvjetaj, predstavka, raportiranje gl. im. s. r. prema rapo rtirati. raportirati gl. svrs. i nesvr., prez. rapdrtiram - izvije titi izvjetavati, rapsodija im. . r. (gr.) - muzika kom pozicija sloene strukture i naglaene emotivnosti kao fantazija na temu naro dnih pjesama ili narodne predaje, raritet im. m. r. (lat.), g. jd. rariteta rijetkost, skupocjenost, ekskluzivnost, rarog im. m. r., n.mn. rarozi, g. mn. rdroga - zool. morski rak (Homarus vulgaris); hlap. rasa im. . r. (pan.), g. mn. rasa/rsa vrsta, soj, pasmina, sorta..

rasipniki ivati se steevinom, prekomjerno i ne potrebno troiti imetak, rasipniki prid. odr. v. - koji se odnosi na rasipnika, potie ili pripada rasipniku, rasipniki pril. - poput rasipnika, kao ra sipnik. rasipnik im. m. r., n.mn. rasipnici - onaj koji rasipa, mnogo troi, razbacuje; raspikua. rasipno pril. - na rasipan nain, nedomainski. rasist(a) im. m. r., g. jd. rasiste , n. mn. rasisti/rasiste , g. mn. rasista - prista lica, privrenik rasizma, onaj koji na glaava rasne razlike, onaj koji ne po dnosi ljude druge rase. rasistiki prid. odr. v. - koji pripada ili potie od rasiste, rasistiki pril. - na nain rasiste, kao rasi sta. rasitniti gl. svr., prez. rasitnim - razbiti na sitnije dijelove, isitniti, usitniti, rasitnjavanje gl. im. s. r. prema rasitnjavati. rasitnjavati gl. nesvr., prez. rasitnjavam - up. rasitniti. rasizam im. m. r., g. jd. rasizma - ideolo gija i politika konstrukcija o postoja nju viih i niih rasa po kojoj rasna svojstva predodreuju kulturnu i povi jesnu misiju pojedinih naroda, rasjei gl. svr., prez. rasijeem - otrim noem i sl. nainiti rasjeklinu; sijeenjem razdvojiti, razdijeliti na komade, raspolutiti. rasjed im. m. r., g. mn. rasjeda - geol. rasjelina, rascjep, pukotina u Zemljinoj kori. rasjesti (se) gl. svr., prez. rasjede (se) raspuknuti, provaliti (se), ulegnuti (se), rasjedanje gl. im. s. r. prema rasjedati, rasjedati (se) gl. nesvr., prez. rasjedam up. rasjesti (se), raskahariti se gl.svr. (ar.), prez. raskaharim se - rastuiti se, raalostiti se, za brinuti se; up. kahar. raskalaen prid. (perz.), odr. v. raska laeni - koji je postao raspikua, rasip nik, skitnica, propalica, varalica, raskalaenost im. . r. (perz.) - osobina onoga koji je raskalaen, raskalaiti (se) gl. svr. (perz.), prez. raskaldim se - razuzdati se, raspustiti

958 se, izgubiti obraz; postati raspikua, rasipnik, skitnica, propalica, varalica, raskalai vanje gl. im. s. r. (perz.) od raskalaivati. raskalaivati gl. nesvr., prez. raskalaujem - up. raskalaiti, raskid im .m . r.,g .jd . raskida - prestanak veze ili odnosa, prekid, prekidanje, raskidanje; ponitenje, raskidanje gl. im. s. r. od raskidati, raskidati gl. svr., prez. raskidam - kida njem rastaviti, razdvojiti, rastrgati na vie dijelova, raskomadati, raskinuti, raskidati gl. nesvr., prez. raskidam - up. raskidati. raskinuti gl. svr., prez. raskinem - kida njem razdvojiti na dva ili vie dijelova, prekinuti, raskomadati; prestati odra vati veze; odrei se ega, napustiti ta. raskiseliti (se) gl. svr., prez. raskiselim razmekati u tenosti, raskvasiti, razmoiti. raskiseljavanje gl. im. s. r. prema raskiselj avati. raskiselj avati gl. nesvr., prez. raskiseljavam - up. raskiseliti (se), raskivanje gl. im. s. r. prema raskivati, raskivati gl. nesvr., prez. rdskivdm - up. raskovati. rasklapanje gl. im. s. r. prema rasklapati, rasklapati gl. nesvr., prez. rdsklapam up rasklopiti, rasklasati se gl. svr., prez. ras klasa se razviti klasove ita, isklasati, rasklanjanje gl. im. s. r. od rasklanjati. rasklanjati gl. nesvr., prez. raskldnjam up. raskloniti. raskloniti gl. svr., prez. rasklonim ukloniti, skloniti porasklanjati; raisti ti. rasklopiti gl. svr., prez. rasklopim - ras tvoriti zaklopljeno; rastaviti ta sklo pljeno na sastavne dijelove, rasklupati (se) gl. svr., prez. rasklupa (se) - odmotati klupko, prestati biti u klupku, ne biti vie sklupan, razmotati se. rasklupav^nje gl. im. s. r. od rasklupavati. rasklupavati gl. nesvr., prez. rasklupavam - up. rasklupati (se), raskljucati (se) gl. svr., prez. raskljuca (se) - kljucajui raskopati, raskljuvati. raskljucavanje gl. im. s. r. od raskljucavati. raskljucavati gl. nesvr., prez. raskljiicavam - up. raskljucati (se), raskljuvati gl. svr., prez. raskljuje kljujui raznijeti, raupati, raskokati (se) gl. svr., prez. ras ko kam (se) - ispucati, raspucati se na toploti. raskokotati se gl. svr., prez. raskdkoem (se) - poeti, stati kokotati, udariti u kokotanje, raskokodakati se. raskol im. m. r. - rascjep, razdor, razor, raskid, podjela, raspad, rasap; pov. ra skid, prekid crkvenih odnosa izmeu Zapadnog i Istonog Rimskog Carstva, izmeu Rima i Bizanta, raskolaiti gl. svr., prez. raskdlaim iroko otvoriti, razrogaiti, izbuljiti, izbeiti oi. raskolina im. . r. - rasjed, rascjep, rasje lina, pukotina. raskoliti1 gl. svr., prez. raskolim rascijepiti, rasjei u dva dijela. raskoliti2 gl. svr., prez. raskolim - razva liti, rasturiti kolac, tj. stog snopova ita; suprot, ukoliti, skoliti, raskolnikl prid. odr. v. - koji pripada ili potie od raskolnika, raskolniki pril. - na raskolnikov nain, razbijaki. raskolnik im. m. r., n. mn. raskolnici zagovara raskola, raspada; odmetnik, otpadnik, izmatik, raskomadati gl. svr., prez. raskomadam - izlomiti, razbiti, iskidati, rasjei na komade; rasparati, izdijeliti, razdijeliti, raskomadavanje gl. im. s. r. prema raskomadavati. raskomadavati gl. nesvr., prez. raskomadavam - up. raskomadati, raskomoivanje gl. im. s. r. (lat.) prema raskomoivati se. raskomoivati (se) gl. nesvr. (lat.), prez. rakomdujem (se) - up. raskomotiti (se). raskomotiti (se) gl. svr. (lat.), prez. raskdmtim (se) - uiniti komotnim, netijesnim, udobnim; rairiti se, raspro straniti se, razbakariti se. raskopati gl. svr., prez. raskdpam kopanjem zemlju izroviti, razroviti, uskopati; nainiti otvor, rupu u emu;

959

raskovati razoriti, unititi; rasturiti, rastaviti na dijelove. raskopavanje gl. im. s. r. prema rasko pati. raskopavati gl. nesvr., prez. raskdpavam - up. raskopati, raskopati gl. svr., prez. raskdpam otvoriti, ukloniti kopu, otkopati; ra zdvojiti, rastaviti ono to je skopano, iskopati. raskopavanje gl. im. s. r. prema raskop avati. raskopavati gl. nesvr., prez. raskdpavam - up. raskopati, raskoraenje gl. im. s. r. prema rasko raiti (se). raskoraiti (se) gl. svr., prez. raskdraim se - razmaknuti krake, rairiti noge u raskorak, raskoraivanje gl. im. s. r. prema raskoraivati se. raskoraivati se gl. nesvr. i u., prez. ras koraajem se - up. raskoraiti, raskorake pril. - na raskoraen nain, raskoraeno. raskorak im. m. r., n. mn. raskoraci stav pri stajanju ili u nekoj sportskoj disciplini kada su noge razmaknute, rairene; prenes. nedostatak skladnosti, harmonije; nesklad, neslaganje, razila enje. rasko im. m. r. - prvi otkos kroz nepokoenu livadu; prokos. rasko im. . r., g. jd. raskoi - izobilje, luksuz, bogatstvo, raskoan prid., odr. v. raskoni - pun ra skoi, blistav, sjajan, luksuzan; veoma bogat i raznovrstan u izboru, obilan, raskonik im. m. r., n. mn. rskonici onaj koji se naslauje materijalnim, tje lesnim uicima, koji uiva u izobilju; prenes. rasipnik, raskono pril. - na raskoan nain; bo gato, obilno, raskonost im. . r., instr. jd. rskonou/rskonosti - svojstvo onoga to je raskono, rasko, raskotariti gl. svr., prez. raskdtarim razgraditi, razvaliti, oboriti, unititi, raskovati gl. nesvr., prez. rdskujem rastaviti, razvaliti skovano; raskinuti okove, otkovati; kovanjem rastanjiti, razvui; skinuti konju potkove.

raskrajanje raskrajanje gl. im. s. r. od raskrajati. raskrajati gl. nesvr., prez. raskrajam up. raskrojiti. raskraviti (se) gl. svr., prez. raskravl (se) - uiniti da se to smrznuto otkravi, otopi; odmrznuti, zagrijati; prenes. odobrovoljiti se, oraspoloiti se. raskravljivSnje gl. im. s. r. od raskravljivati (se). raskra vijivati gl. nesvr., prez. ras krav lju]em - up. raskraviti, raskriti gl. svr., prez. raskrim - kre njem ukloniti rastinje, raistiti zemlji te, iskriti; dovesti u red, pospremiti; probiti, prokriti, raskri vanje gl. im. s. r. prema raskri vati. raskrivati gl. nesvr., prez. raskrlvam/ raskrujem - up. raskriti, raskrmiti gl. svr., prez. raskrmim - ra spodijeliti, rasparati, rasprodati krme i. raskrmljavati gl. nesvr., prez. raskrmljavam - up. raskrmiti, raskreiti (se) gl. svr., prez. raskreim iroko se raskoraiti; izbeiti, izbuljiti, razrogaiti oi. raskreivanje gl. im. s. r. prema r a s k r ivati. raskreivati gl. nesvr., prez. raskreujem - raskreiti, raskriliti gl. svr., prez. raskrilim - rairi ti, razviti krila; irom otvoriti, rastvoriti, rairiti vrata, prozor, raskriljivanje/raskriljavanje gl. im. s. r. prema raskriljivati/raskriljavati. raskriljivati/raskriljavati gl. nesvr., prez. raskrlljujem/raskriljavam - up. raskriliti. raskrinkati gl. svr., prez. raskrinkam liiti koga krinke, skinuti masku; prika zati neto u pravom svjetlu, razotkriti, demaskirati, raskrinkavanje gl. im. s. r. od raskrinka vati. raskrinkavati gl. nesvr., pvtz. raskrinka vam - up. raskrinkati, raskriti gl. svr., prez. raskrijem - otkriti pokriveno; objelodaniti ono to je bilo skriveno; razotkriti, raskrivanje gl. im. s. r. od raskri vati. raskovati gl. nesvr., prez. rasklrivam up. raskriti.

960 raskrije im. s. r. - ee: raskre, raskrsnica, mjesto gdje se dva ili vie puteva, meusobno presijecaju, ukrta ju; raspue, rasputica, raskrojiti gl. svr., prez. raskrojlm rastaviti ve skrojeno, rasporiti, razre zati po avovima; oporiti, raskrsnica im. . r. - mjesto gdje se dva ili vie puteva meusobno presijecaju, ukrtaju; raskre, raskrije; raspue, rasputica. raskrstiti gl. svr., prez. raskrstim poravnati raune; raspraviti, raistiti sve nejasno; raskinuti, prekinuti svaku dalju vezu. raskravanje gl. im. s. r. prema raskrsti ti. raskra vati gl. nesvr., prez. raskravam - up. raskrstiti, raskre im. s.r. - raskrsnica, rasputica, raskrvaviti gl. svr., prez. raskrvavlm nainiti krvavu ranu, izraniti se do krvi; raskrvariti, raskuiti gl. svr., prez. raskuim - ostati bez kue i kuita; proerdati, upropa stiti imetak, osiromaiti, raskuivanje gl. im. s. r. prema raskuivati. raskuivati (se) gl. nesvr., prez. raskulvam/raskuujem - up. raskuiti, raskuhati (se) gl. svr., prez. raskuha (se) - skuhati do kraja; razvaliti, raskuhavanje/raskuhivanje gl. im. s. r. prema raskuhavati/raskuhivati. raskuha va ti/raskuhivati gl. nesvr., prez. raskuhava/raskuhuje (se) - up. ra skuhati (se), raskupusati (se) gl. svr., prez. raskupusa (se) - raskupusiti (se), istrgati (se) na listove kao glavica kupusa; raskupusiti. raskupusiti (se) gl. svr., prez. raskupusl (se) - raskupusati (se), raskutrati se gl. svr., prez. raskutra (se) - raupati, razbaruiti (kosu), raskvasiti (se) gl. svr., prez. rdskvaslm (se) - namoivi, natopivi (vodom) ra zmekati; raskiseliti; postati mokar, raslinje im. sr. r. - biljni svijet, raslinstvo; rastinje; term. flora, raslojavanje gl. im. s. r. od raslojavati, raslojiti gl. svr., prez. raslo j i (se) - raz dvojiti, razvrstati po slojevima, podije liti na slojeve.

961 raslojavati gl. nesvr., prez. raslojavam up. raslojiti (se), rasoha im. . r. - komad ravastog drveta; rava, ralja, rasohast prid., odr. v. rasohastl - ravast, raljast. raso(l) im. m. r., g. jd. rasola - slani sok kiselog kupusa, raspad im. m. r. - rasulo, rasap, rasipanje; rastur, razor; propast, raspaliti (se) gl. svr., prez. raspalim (se) - razgoriti, rasplamsati vatru; raspiriti, razbuktati plamen; snano udariti, mlat nuti, odalamiti; prenes. razdraiti, ra zljutiti se. raspaljenost im. . r., instr. jd. raspaljenou/raspaljenosti - stanje ili osobina onoga koji je raspaljen, onoga to je raspaljeno. raspaljiv prid., odr. v. raspaljivl - koji se moe raspaliti, koji je lahko zapaljiv, raspaljivanje gl. im. s. r. prema raspalji vati. raspaljivati gl. nesvr., prez. raspaljujem - up. raspaliti. raspameenost im. . r., instr. jd. raspameenou/raspameenosti - teko sta nje gubitka prisebnost, rastrojenost. raspameivanje gl. im. s. r. prema raspameivati. raspameivati gl. nesvr., prez. raspamelvam/raspameujem - up. raspametiti, raspametiti (se) gl. svr., prez. raspa metim - izgubiti pamet, prisebnost; rastrojiti. raspandan prid., odr. v. raspandzanl izderan, rastrgan pandama; raskoma dan. raspar/raspar im. m. r. - rastavljen par, nepar. rasparati gl. svr. i nesvr., prez. raspa ram - oporiti, oparati po avu, raiti to je bilo saiveno; rasporiti, razderati, rasparcelisati gl. svr. (fr.), prez. rasparceliem - rastaviti na parcele, podijeliti na dijelove, razdvojiti, rasparati, rasparati gl. svr. (perz.), prez. rasparam - razdijeliti jedinstvenu cjelinu na mnogo dijelova, raskomadati, razdro biti. rasparavanje gl. im. s. r. (perz.) prema rasparavali.

raspis rasparavati gl. nesvr., prez. rasparavam - up. rasparati, raspariti gl. svr., prez. rasparim - rasta viti, razdvojiti par; dokrajiti neto to postoji u paru. raspariti (se) gl. svr., prez. rasparim (se) - proeti parom, parenjem razmekati; raskraviti (se); zagrijati (se), rasparivanje gl. im. s. r. prema rasparivati. rasparati gl. nesvr., prez. rasparujem up. raspariti, raspasati/raspasati (se), gl. svr., prez. rdspaem (se) - osloboditi se pasa (pojasa), raskomotiti se; raspojasati se. raspasavanje gl. im. s. r. prema raspasavati. raspasavati gl. nesvr., prez. raspasavam/raspasujem - up. raspasati, raspasti se gl. svr., prez. raspadnem prestati postojati kao cjelina, biti u rasulu; istruhnuti, propasti, raspeiti se gl. svr., prez. rdspelm - iza zovno se rairiti, razapeti; raspekmeziti se, pretjerano mazno priati, raspee im. s. r. - krst sa kipom Isusa; ono to je razapeto, raspelo, raspekmeziti se gl. svr. (perz.), prez. raspekmezlm se - postati poput pekme za; raskraviti se, razmekati; napraviti se bolesnim, raspilaviti se; razlijepiti se; prenes. raznjeiti se, mazno priati, raspeiti se. raspelo im. s. r. - javno istaknut krst s kipom Isusa, raspee, raspeti gl. svr., prez. raspnem - razvui cijelom povrinom pa pribiti; pribiti na kri rairenih ruku i nogu; razapeti, raspetljati gl. svr., prez. raspetljam razvezati, razdrijeiti petlju; razmrsiti, raspikustvo im. sr. r. - rasipnitvo, raspilaviti se gl. svr. (perz.), prez. raspilavlm (se) - opustiti se; raskraviti se; raspekmeziti se. raspiriti gl. svr., prez. raspirim - puha njem, pirenjem, pirkanjem razviti, ra zm ahati (to je tinjalo); raspaliti, razgo riti vatru; prenes. potaknuti, izazvati (razmirice, svau, sukob; strast), raspis im. m. r. - javna obavijest, obzna na.

raspitua raspitua im. . r. - ona koja se raspituje, ena koja saznaje podatke o udavaama ili enicima; provodadika. raspjevan prid., odr. v. raspjevani - koji se predao pjesmi, koji je ponesen pjes mom; pjesmovit; prenes. veseo, vedar, radostan. raspjevano pril. - s pjesmom, pjesmovno, pjevajui; veselo, razdragano, raspjevanost im. . r., instr. jd. raspjevanou/raspjevanosti - vedro raspoloe nje, stanje razdraganosti, veselosti, raspjevati se gl. svr., prez. raspjevam se - pjevati lijepo i umilno, zanijeti se pje vanjem. rasplakati (se) gl. svr., prez. rasplaem (se) - uiniti da neko zaplae ili biti obuzet plaem; raalostiti, rastuiti, okahariti (se), rasplamsati (se) gl. svr., prez. rasplamsa (se) - razgoriti (se), raspaliti (se); pre nes. uzeti maha, buknuti, rasplesti (se) gl. svr., prez. raspletem/ raspletem (se) - otplesti ono to je sple teno; oporiti; prenes. razmrsiti, razjasni ti. rasplet im. m. r. - razrjeenje zapletene situacije, zamrenog sluaja; rjeenje zapleta nakon kulminacije sukoba tenji i interesa likova u klasinom umjetni kom djelu. rasplinuti se gl. svr., prez. rasplmem se rairiti se poput plina, rasprostrijeti se; prenes. preduzeti previe poslova u isti mah; rasuti snage; preokupirati se sitni cama. raspluiuto pril. - na rasplinut nain, bez jasnih kontura; rastreseno, nejasno, raspllhutost im. . r., instr. jd. rasplmutou/rasplinutosti - stanje ili osobina onoga to je rasplinuto; rastresenost. rasplinja im. m. r. - naprava, ureaj pomou kojega se raspruje teno go rivo u plinovito stanje, karburator, rasplinjavanje gl. im. s. r. od rasplinjavati. rasplinjava se gl. nesvr., prez. raspllnjava se - up. rasplinuti se. raspliva se gl. svr., prez. rasplivam se intenzivno plivati, uivati u plivanju, rasplod im. m. r. - proces stvaranja novih ivih bia, potomstva; razmnoavanje, mnoenje, ploenje, rasploavanje; ono

962
to je dobijeno rasploavanjem; pri plod, prirataj, rasplodni prid. odr. v. - koji je za rasplodnju (rasplodni bak), raspljeskati gl. svr., prez. raspljesem/ raspljeskam - pljeskanjem razvui, ra stanjiti, spljotiti, raspodijeliti gl. svr., prez. raspddijelTm izvriti raspodjelu ega, podijeliti sve to ima, rasporediti; uest. raspodje

963 raspon im. m. r. - razmak izmeu krajnjih taki. raspop im. m. r. - onaj koji se odrekao da bude pop. raspor im. m. r. - razrez na mukim hla ama, rasporak. raspored im. m. r. - meusobni odnos elemenata neke cjeline ili odnos u pro storu; poredak stvari, razmjetaj, rasporediti gl. svr., prez. rasporedim izvriti raspored, razmjestiti, rasporeivati gl. nesvr., prez. raspore ujem - up. rasporediti, rasporiti gl. svr., prez. rasporim - rasjei kou ili utrobu; oporiti saiveno; razre zati neto cijelo; razderati, raspoznati gl. svr., prez. raspoznam ponovo poznati ve vieno, razaznati; poznati, prepoznati, identifikovati/ide ntificirati; razlikovati, raspoznavati gl. nesvr., prez. raspoznajem - up. raspoznati, raspoznatljiv prid., odr. v. raspoznatljivi - ob. prepoznatljiv, primjetan, uoljiv, raspraiva im. m. r., g. jd. raspraivaa - sprava za praenje, raspraivanje. raspraivanje gl. im. s. r. od raspraivati. raspraivati gl. nesvr, prez. rasprdujem - rasipati prah na sve strane, rasprava im. . r. - razgovor, dijalog, diskusija, debata o nekom pitanju; ra zmatranje; spis u kojem se struno razmatra neko pitanje; sudski pretres, raspraviti gl. svr., prez. raspravim razjasniti neko pitanje; pretresti i rijeiti neki problem; raistiti stvari, raspravljanje gl. im. s. r. od raspravljati, raspravljati gl. nesvr., prez. raspravljam - up. raspraviti. raspredati gl. nesvr., prez. raspredam razvijati ono to je bilo upredeno, rasukivati; parati ono to je ispleteno; prenes. nadugo i nairoko priati o ne emu. raspregnuti gl. svr., prez. raspregnem osloboditi to je bilo spregnuto (iz jarma, hama); pustiti iz zaprege, ispre gnuti. raspremanje gl. im. s. r. prema raspremati. raspremati gl. nesvr., prez. raspremam up. raspremiti.

raspriva

ljivati. raspodjela im. . r. - dioba, podjela, dje

lidba; raspored, razmjetaj; meufaza u lancu rasporeda drutvenih dobara: pro izvodnja - raspodjela - potronja, raspodjeljivati gl. nesvr., prez. raspo djeljujem - up. raspodijeliti, raspojasati se gl. svr., prez. raspojasam se - skinuti pojas, raskomotiti se; pejor. prekomotno se ponaati, raspojasavati gl. nesvr., prez. raspojasavam se - up. raspojasati se. raspolagati gl. nesvr., prez. raspdlazem sluiti se, rukovati posjedom bez ogra nienja, imati pri ruci, pod svojim nad zorom. raspoloviti gl. svr., prez. raspolovim podijeliti, rasjei na pola, na dvije polo vice, prepoloviti, raspoloen prid., odr. v. raspoloeni koji je u dobrom stanju i vedrom raspo loenju, veseo; naklonjen, raspoloenje im. s. r. - duevno stanje, osjeanje, ugoaj; prijatno osjeanje, veselost, vedrina; stav, odnos prema ne emu. raspoloiti (se) gl. svr., prez. raspoloim (se) - stvoriti prijatno raspoloenje, ra zveseliti, razvedriti (se), raspoloiv prid., odr. v. raspoloivi kojim se raspolae, koji stoji na raspo laganju. raspoluenst im. . r., instr. jd. raspoluenou/raspoluenosti - razdvojenost, raspolovljenost; prenes. razapetost i ne odlunost izmeu suprotnih tenji, raspoluivanje gl. im. s. r. od raspoluivati. raspoluivati gl. nesvr., prez. raspoliiujem - up. raspolutiti, raspolutiti gl. svr., prez. raspolutim razdvojiti na polutke, raspoloviti.

raspremiti gl. svr., prez. raspremim staviti svaku stvar na svoje mjesto, urediti, razmjestiti; pospremiti; raisti ti; skinuti opremu sa zaprenih ivo tinja. raspremijen prid., odr. v. raspremljeni razmjeten, pospremljen, ureen. raspremljenOst im. . r., instr. jd. raspremljenou/rdspremlj enosti - svojs tvo onoga to je raspremljeno. rasprezanje gl. im. s.- r. od rasprezati, rasprezati gl. nesvr. prez. rasprezem up. raspregnuti, rasprian prid., odr. v. raspriani - koji se raspriao, koji je obuzet prianjem, koji je utonuo u priu, koji se zanio prianjem. raspriati se gl. nesvr., prez. raspriam se - zanijeti se prianjem, utonuti u pri u, priati sa uivanjem, rasprodaja im. . r. - akcijska prodaja zaliha neke robe, obino po snienim cijenama. rasprodati gl. svr., prez. rasprodam akcijski prodati preostale zalihe robe, zavriti rasprodaju, rasprodavati gl. nesvr., prez. raspro dajem - up. rasprodati, rasprostirati gl. nesvr., prez. rasprostirem - up. rasprostrijeti se. rasprostraniti (se) gl. svr., prez. rasprdstranim (se) - rairiti se na sve strane; rasprostrijeti se. rasprostranjenost im. . r., instr. rasprdstranjenou/rasprdstranjenosti - rai renost; veliina, obim prostiranja. rasprostranjivati gl. nesvr., prez. ra spro str anjuj em (se) - up. rasprostraniti, rasprostrijeti (se) gl. svr., prez. rasprostrem (se) - prostrijeti se na sve strane; razastrijeti (se), rairiti (se), rasprenost im. . r., instr. jd. raspfsenou/rasprenosti - stanje onoga to je raspreno; rasprostrtost u vidu praha, raspriti gl. svr., prez. rasprim - uiniti da se neto raspe na sve strane u najsitnije djelie, rasijati, rasuti; razbiti, raznijeti u vidu praha; rastirati, rasturiti, raspriva im. m. r. - sprava za raspri vanje. rasprivanje gl. im. s. r. od raspriva, raspriva gl. nesvr., prez. rasprujem up. raspriti.

rasprtiti rasprtiti gl. svr., prez. rasprtim - pro

prtiti snijeg cjelac, napraviti prtinu, ugaziti stazu u snijegu, raspruiti gl. svr., prez. raspruzJm pruiti se uzdu i poprijeko, opruiti; rastegnuti, prostrijeti, raspucati (se) gl. svr. raspucam (se) ~ puknuti na mnogo mjesta, ispucati, popucati; pucati punim intenzitetom; prenes. razjariti, razbjesniti (se), raspuiti gl. svr., prez. raspuim - ras tvoriti, rasklopiti, rastaviti, razmaknuti, raspuknuti; raskopati dugmad, raspue im. s. r. - ob. raskre, raskrsnica, raspui/raspuknuti (se) gl. svr., prez. raspuknem - razdvojiti se, rascijepiti se, rastvoriti se. raspufvati gl. nesvr., prez. raspuujem - up. rasputiti. raspuhati gl. svr., prez. raspuem otpuhati, puhanjem raznijeti, rastjerati, raspuhivati. gl. nesvr., prez. raspuhujem - up. raspuhati. raspuklina im. . r. - pukotina, napuknue, procijep, upljina, raspuknut prid., odr. v. raspuknuti - raz dvojen, rascijepljen, raspupati (se) gl. svr., prez. raspupa (se) - razviti pupoljke, ispupati, rascvasti, raspupa vati (se) gl. nesvr., prez. raspupava (se) - up. raspupati (se), raspusnik im. m. r., v. jd. raspusnie, n. mn. rspusnici, g.mn. rspusnika - ra sputen, raskalaen ovjek, razvratnik, raspusnost im. . r., instr. jd. rspusno u/rspusnosti - preslobodno ponaa nje, bestidnost, razvrat, raspust im. m. r. - uobiajeni zimski i ljetni aki odmor, prekid nastave u kolskoj godini, ferije, raspustiti gl. svr., prez. raspustim odobriti razlaz; dopustiti da se raziu oni koji su bili na okupu; ukinuti neki politiki organ, rasputati gl. nesvr., prez. rasputam up. raspustiti, rasputenica im. . r. - razvedena ena, slobodna ena izvan braka, rasputenost im. . r., instr. jd. rasputenou/rasputenosti - osobina raspu tenih ljudi; odsustvo reda i discipline, raskalaenost.

964 rasputica/rasputnica im. . r. - ob. ras krsnica, raskre, rasputiti gl. svr., prez. rasputim - ra zaslati na put. rasrditi (se) gl. svr., prez. rasrdim izazvati srdbu, razljutiti, razjariti; po stati srdit. rast im. m. r., n. mn. rstovi - pove avanje; tjelesno poveavanje razmno avanjem elija; porast, uveanje dime nzija; stas; tijelo; figura, rastajanje gl. im. s. r. prema rastajati se. rastajati se gl. nesvr., prez. rastajem se up. rastati se. rastakanje gl. im. s. r. od rastakati, rastakati gl. nesvr., prez. rastaem - up. rastoiti. rastaliti gl. svr., prez. rastalim - zagrija vanjem dovesti u teno stanje neko vrsto tijelo, rastopiti; razvrgnuti tal. rastaljivati gl. nesvr., prez. rastaljujem up. rastaliti, rastanak im. m. r., g. jd. rastanka , n. mn. rastanci, g. mn. rastanaka - razdvaja nje, razilazak; oprotaj, rastanjiti (se) gl. svr., prez. rastanjim uiniti neto tanjim, tankim pritiska njem ili rastezanjem; postati tanji, rastanjivati gl. nesvr., prez. rastanjujem - up. rastanjiti, rastapanje gl. im. s. r. prema rastapati, rastapati gl. nesv r., prez. rastapam - up. rastopiti. rastati se gl. povr. svr., prez. rastanem razdvojiti se, razii se. rastava im. . r. - rastavljanje, razdva janje, raskid; razvod braka, rastaviti gl. svr., prez. rastavim - razdvo jiti, razmaknuti, udaljiti; razloiti na sastavne dijelove; razluiti, odijeliti; razvesti se. rata vija im. m.r., g. jd. rastavljaa onaj koji rastavlja, razdvaja, rastavljanje gl. im. s. r. prema rastavljati, rastavljati gl. nesvr., prez. rastavljam up. rastaviti, rastavljen prid., odr. v. rastavljeni odvojen, razmaknut, rastavljiv prid., odr. v. rastavljivi - koji se moe rastaviti, rasklopiti, rastavni prid. odr. v. - koji ima ulogu da rastavlja, razdvojni; disjunktivan. rastegljaj im. m. r. - razmak rairenih ruku, hvat, seanj; raspinjanje, rastezanje. rastegljiv prid., odr. v. rastegljivi - koji se moe rastegnuti, koji ima osobinu rastegljivost; elastian; rasteziv, rastezljiv. rastegnuti gl. svr., prez. rastegnem razvui tegljenjem, istegnuti; istanjiti, izduiti; razapeti, rastereen prid., odr. v. rastereeni - koji se oslobodio tereta; kojem je lake u dui. rastereeno pril. - olakano, bez optere enja. rastereenost im. . r., instr. jd. rastereenou/rastereenosti - osobina onoga to je rastereeno, rastereenje im. s. r. - skidanje tereta; olakanje poloaja; osloboenje stega, rasteretiti (se) gl. svr., prez. rasteretim (se) - skinuti teret, osloboditi se tegoba; olakati stanje; rastovariti; gl. nesvr. rastereivati (se). rastezati gl. nesvr., prez. rasteem - up. rastegnuti. rasti gl. nesvr., prez. rastem/rastem izrastati; narastati; razvijati se; napre dovati; postajati vei, vii; iznicati; uspijevati; poveavati visinu, koliinu, iznos ega itd. rastinje/r ast Inje im. s. r. - ono to raste; biljni svijet; raslinje, rastjerati gl. svr., prez. rastjeram natjerati u bjekstvo, potjerati na sve strane, otjerati sve prisutne na nekom skupu; razjuriti; uiniti da se neto razie, rasturiti; osloboditi se neega, odagnati od sebe, odstraniti, ukloniti, rastjerivati gl. nesvr., prez. rastjerujem up. rastjerati, rasto im. m. r. - sitni insekt, zglavkar iz reda grinja koji rastae drvo. rastoiti gl. svr., prez. rastoim - nagri zajui uiniti da se neto raspe, ras padne; razjesti; izliti tenost u vie posuda, razasuti; potei na sve strane, razliti se. rastoje im. s. r. - mjesto u kojem se tokovi razilaze, mjesto gdje se neto grana, gdje se rijeka rava ili dijeli u rukavce; rastoka, rastopina im. . r. - rastvor, otopina.

965

rastrzanost

rastopiti (se) gl. svr., prez. rastopim (se) - vrsto tijelo zagrijavanjem pretvoriti u tekuinu, otopiti, rastaliti, rastrati se gl. nesvr., prez. rastrim se udariti u tranje, uurbati se; poletno se dati na posao, rastresen prid., odr. v. rastreseni - razba can, ratrkan; razdrman, rastreseno pril. - razdrmano, ratrkano, na rastresen nain, rastresit prid., odr. v. rastresiti - koji se lahko osipa, sipak, troan; porozan, upljikav. rastresti gl. svr., prez. rastresem - treenjem dovesti u stanje tronosti, uiniti sipkim; rasitniti; razdrmati, rastrgan prid., odr. v. rastrgani - koji je istrgan na komade, iskomadan. rastrgati gl. svr., prez. rastrgam - trganjem dokrajiti, razderati, rastrgnuti gl. svr., prez. rastrgnem iskidati na komade; raskinuti; razguliti. rastrii gl. svr., prez. rastrizem - strienjem razdvojiti, prostrii; rasjei; ra skrojiti. rastrijezniti gl. svr., prez. rastrijeznim doi sebi, razbistriti se poslije pijanstva; razbiti mahmurluk. ratrkati se gl. svr., prez. rastrem (se) poeti se trkom kretati u svim pravci ma. rastrljati gl. svr., prez. ras trljam - brlja njem raznijeti; ras trati; razmazati, rastrojen prid., odr. v. rastrojeni - koji nema pribranosti, rastresen, nesreen, dekoncentrisan. rastrojeno pril. - nepribrano, odsutno, rastrojenost im. . r., instr. rastrojenou/rastrojenosti - stanje ili osobina onoga to je rastrojeno, rastrojiti gl. svr., prez. rastrojim - unijeti nered, rasulo; poremetiti, rastrojstvo im. s. r. - rasulo, raspad, rastrojenost; nered, rastrzan prid., odr. v. rastrzani - koji je u trzajima, iskidan, raskidan, razvuen; neodluan, u nedoumici, rastrzano pril. - na rastrzan nain, rastrzanost im. . r., instr. jd. rdstrzanou/rastrzanosti - stanje onoga koji je rastrzan; zaokupljenost na vie strana; neodlunost; duevni nesklad.

rastrzati rastrzati gl. svr., prez. rastrzam - trzati, vui na vie strana; obuhvatiti razli itim tenjama ili obavezama, raspi njati; razderati, rastumaiti gl. svr., prez. rastumaim razjasniti, objasniti, protumaiti, rastur im. m. r. - predvieni gubitak, teta od rasturanja; rasipanje zrna izvan me te. rasturati gl. nesvr., prez. rasturam - up. rasturiti. rasturiti gl. svr., prez. rasturim - razba cati, rasuti; proerdati; unititi, rastuiti (se) gl. svr., prez. rastuim izazvati osjeaj tuge, ala; postati tu an, biti zahvaen tugom, raalostiti se. rastvara im. m. r., g. jd. rastvara supstanca koja rastvara druge tvari, ota palo. rastvor im. m. r. - otopina, rastvoriti (se) gl. svr., prez. rastvorim (se) - potpuno (se) otvoriti, raskriliti (se); otopiti (se), rastopiti (se), rasuditi gl. svr., prez. rasudim - donijeti sud o neemu, svestrano razmotriti i ocijeniti, prosuditi, procijeniti. rasuivanje gl. im. s. r. prema rasuditi. rasuivati gl. nesvr., prez. rasuujem up. rasuditi, rasukati gl. svr., prez. rasiiem - odsu kati ono to je bilo usukano, raspresti, rasplesti, razmotati, rastaviti, oporiti; od tijesta napraviti jufku. rasulo im. s. r. - raspad; stanje nereda, opa pometnja, haos. rasut prid, odr. v. rasuti - raspren, razli ven, prosut; sipak, troan, rasuti (se) gl. svr., prez. raspe (se) raspriti na sve strane neto sipko ili teno, prosuti, proliti; razii se na razne strane. rasvanuti gl. svr., prez. rasvanem razvidjeti se, svanuti, rasvijetliti gl. svr., prez. rasvijetlim obasjati svjetlom, osvijetliti sa svih strana; prenes. objasniti, rastumaiti, rasvit im. m. r. - poetak vidnog dijela dana, osvit, svanue; rasvftak. rasvitati (se) gl. nesvr., prez. rasvie (se) - rasvanjivati (se), svitati, svanjivati. rasvjeta im. . r. - osvjetljenje, rasvjetni prid. - koji slui za rasvjetu.

966 raak im. m. r., g.jd. rka, n. mn. rci, g. mn. raaka - bot. biljka vragoli i korijen te biljke; motovilo za predivo, raehnuti gl. svr. (tur.), prez. raehnem - razdvojiti na ehna, rastvoriti; rascijepiti, raspuknuti, raereiti gl. svr. (tur.), prez. raejreim - ietvrtati; raskomadati na ejreke, rastrgati, razguliti. raevrljiti gl. svr., prez. raevrljim rascijepiti rave, raskinuti, raejreiti. raistiti gl. svr., prez. raistim - uklo niti sve to smeta, raskloniti, raskriti, oistiti; prenes. razjasniti, raspraviti, ralamba im. . r., g. mn. ralambi ralanjivanje, analiza, ralaniti gl. svr., prez. ralanim rastaviti, razdijeliti na lanove, podi jeliti na dijelove; detaljno razmoriti, analizirati. ralanjivanje gl. im. s. r. prema rala njivati. ralanjivati gl. nesvr., prez. rala njujem - up. ralaniti, raovjeiti gl. svr., prez. radvjeim uiniti neovjekom, liiti ljudskih oso bina, dehumanizirati, raupati (se) gl. svr., prez. raupam (se) - razrijediti to je gusto posaeno ili naraslo; upajui sasvim povaditi, poupati; iskidati, iskomadati, raspar ati, razvaliti; uiniti se upavim, posta ti upav, razbaruiti kosu. raupavati (se) gl. nesvr., prez. raupavam - up. raupati (se) rauti (se) gl. svr., prez. raujem - uti se nadaleko, prouti se, razglasiti, raenje gl. im. s. r. od rasti - proces rasta, rast. raehatiti (se) gl. svr. (tur.), prez . raehatim - zauzeti veliki prostor, rairiti se po nekom prostoru, raskriliti se. raeputiti (se) gl. svr., prez. raeputim (se) - rasklopiti, rairiti, raskriliti (se); razdrijeiti, odvezati. rairiti (se) gl. svr., prez. rairim (se) rasprostrijeti (se) irinom, otvoriti i rom, raskriliti, razmaknuti, razvui, ra stegnuti, razastrijeti, raskomotiti se, ra eputiti; raznijeti glas o neemu; uzeti maha. rata pril. - zato, zbog ega, iz kojeg razloga, s kakvim ciljem. raljast prid., odr. v. rdljasti - koji je u obliku raalja, koji ima rave, raljati se gl. nesvr., prez. ralja se ravati se; granati se. ralje im. . r. mn., g. mn. ralji!raalja rave, ravasto drvo. raljika im. . r. - bot. primorsko zeleno povre; lozica kod biljaka puzavica kojom se pripijaju i penju uz druge biljke ili predmete; zool. lastavica raljasta repa, aava lasta, ratrkati se gl. svr., prez. ratrkam trkom se razii, rastjerati, razbacati na sve strane; razletiti se. rat im. m. r., g. jd. rata , n. mn. ratovi oruani sukob velikih razmjera izmeu dva ili vie protivnika (drava, naroda, klasa); fig. estoki meusobni napadi zavaenih strana, bespotedna borba svim sredstvima (osim oruja); jedan od etiri biblijska jahaa apokalipse (pored smrti, kuge i gladi). rata im. . r. (tal.) - dio duga za vraanje, obrok, otplata. ratar im. m. r. - onaj koji radi o zemlji, zemljoradnik, poljoprivrednik, teak, ratarski prid. odr. v. - koji pripada ratari ma. ratarstvo im s. r. - djelatnost obrade zemlje i gajenja poljoprivrednih kultu ra, zemljoradnja, ratificirati/ratifikovati gl. svr. (lat.), prez. ratiftciram/ratifikujem - potvrditi meunarodni ugovor u najviem doma em organu vlasti, ratifikacija im. . r. (lat.) - akt potvri vanja sklopljenog meunarodnog ugo vora u najviem domaem organu vla sti. ratite im. sr. r. - podruje ratnog djelova nja, bojno polje, bojite. ratni prid. odr. v. - koji se odnosi na rat. ratniki prid. odr. v. - koji se odnosi na ratnike, koji pripada ili potie od ratni ka. ratniki pril. - na nain, poput ratnika, ratnik im. m. r., n. mn. ratnici - onaj koji ratuje, borac, vojnik, ratnica im. . r. - ona koja ratuje, ratoboran prid., odr. v. ratoborni - u ra tnom raspoloenju, borben; kavgadija, ratoborno pril. - na ratoboran nain, bor beno, nepomirljivo.

967

ravnoduan

ratobornost im. . r., instr. jd. ratobrnou/ratobrnosti - osobina ratobornih

ljudi, ratniko raspoloenje,

raubovanje im. s. r. (njem.) - neracio

nalno korienje, pljakanje, zapljena, kraa; raubanje. ravan im. . r., g. jd. ravni - ravna po vrina, ravnica, nizija; zaravan; geom. povrina odreena sa najmanje dvije prave ili tri take. ravan prid., odr. v. ravni - koji je bez neravnina, udubljenja i izboina, gla dak; bez krivina, prav; u istoj visini, jednak; pun, cio, itav, ravnalo im. s. r. - dio crtaeg pribora za izvlaenje pravih linija; linijar; naprava kojom se usmjerava kormilo, ravnanje gl. im. s. r. prema ravnati, ravnatelj im. m. r. - starjeina institucije, rukovodilac, upravitelj, direktor, ravnateljstvo/ravnateljstvo im. s. r., g. mn. ravnateljstava/ravnateljstava - ob. direkcija, uprava; dunost, zvanje rav natelja. ravnati (se) gl. nesvr., prez. ravnam (se) - praviti neto ravnim, zaravnavati, poravnavati; postavljati, poredati u pra vu liniju; uporeivati; izjednaavati; obavljati dunost ravnatelja; usklaivati se prema neemu, ravnica im. . r. - prostrani ravni, hori zontalni dio povrine Zemlje; nizija, zaravan. ravniar im. m. r. - itelj, stanovnik ra vnice, nizije, ravniarski prid. odr. v. - koji je svoj stven ravniaru i ravnici, ravnina im. . r. - ravna povr, zaravan. ravno pril. - u ravnoj liniji, bez krivu danja i nagiba, pravo; direktno, bez okolianja, izravno, ravno- prvi dio sloenica koji oznaava jednakost, ujednaenost, ravnodnevica/ravnodnevnica im. , r. vrijeme u godini kada su dan i no jednaki po duini; proljetni i jesenji ekvinocij. ravnoduan/ravnoduan prid., odr. v. ravnoduni/ravndduni - koji ne tei za svojim stavom za im ili prema neko me; indiferentan, nezainteresovan; spo kojan, miran; hladan.

ravnoduje ravnoduje/ravnoduje im. s. r. - stanje ili osobina onih koji su ravnoduni, ravnodunost, ravnoduno/ravnoduno pril. - nezainte resovano, indiferentno, ravnodunost/ravnodunost im. . r., instr. jd. ravnodunou/ravnodunosti i ravnddunou/ravnodunosti - ravno duje indiferentnost, nezainteresovano st, nezainteresiranost, ravnomjeran prid., odr. v. ravnomjerni koji se javlja u istoj mjeri, koji se vri u istim razmacima, ujednaen, ravnomjerno pril. - ujednaeno, ravnomjernost im. . r., instr. jd. ravnomjernou/ravnomjernosti - stanje jednakomjemosti; ujednaenost, ravnopravan prid., odr. v. ravnopravni koji ima ista prava, jednakopravan, ravnopravno pril. - na ravnopravan na in, sa jednakim pravima; isto, jednako, ravnopravnost im. . r., instr. jd. ravnoprvnou/ravnoprvnosti - svojstvo, stanje onoga koji je ravnopravan, jedna kost u pravima, jednakopravnost. ravnotea im. . r. - stanje mirovanja, jednak omjer sila i sl., sklad, balans. ra im. m. r., n. mn. razovi - daica ko jom se poravnava zrnasta sadrina suda do nivoa rubova posude; raznica; da ica privrena spolja za desnu ruicu pluga da prevre brazde; v. razina. raz-, raza- pref. - u izvedenim rijeima (razbacati, razdijeliti, razaslati), ispred bezvunih suglasnika ras- (raspuknuti, rastvoriti)', ispred prednjenepanih su glasnika ra-, ra- (raupati, raariti). razabiranje/razabiranje gl. im. s. r. pre ma razabirati, razabirati/razabirati gl. nesvr., prez. razabiram/razabirem - up. razabrati, razabran prid., odr. v. razabrani - ra zvrstan, rasporeen; prenes. razborit, sreen, staloen, razabrati gl. svr., prez. razaberem odabrati, probrati; razvrstati, raspore diti; raspoznati, razaznati; prenes. shva titi, razumjeti; uti, saznati, razadiranje/razdiranje gl. im. s. r. pre ma razadirati/razdirati. razairati/razdirati gl. nesvr., prez. razadire/razdire - up. razadrijeti/razdrijeti.

968 razadrijeti gl. svr., prez. razadrem - ra zderati, raskidati, rastrgati, razguliti, raupati, raejreiti. razdrt prid., odr. v. razdrtI - rastrgan, razderan, razguljen. razagnati gl. svr., prez. razdgnam rastjerati; rasturiti; razbistriti, razagnavati gl. nesvr., prez. razagnavam - up. razagnati. razantan prid. (fr.), odr. v. razantni - koji rui; otar, strelovit, jak. razapeti/raspeti gl. svr., prez, razapnem/raspnem - uiniti da ta bude raza peto; rastegnuti; rairiti, raskriliti; zate gnuti krajeve, napeti; odrijeiti, razve zati. razapinjanje/raspinjanje gl. im. s. r. pre ma razapinjati/raspinjati. razapinjati/raspinjati gl. nesvr., prez. razapinjem/raspinjem - up. razapeti/ra speti. razara im. m. r., g. jd. razara - koji razara, unitava; sport, zadueni igra koji destruira igru i taktiku protivnika; vojn. torpedni ratni brod za zatitu bro dova i konvoja od podmornica, razasipati gl. nesvr., prez. razasipam/ razasipljem - up. razasuti, razaslati gl. svr., prez. razaaljem - po slati na sve strane, razastirati gl. nesvr., prez. razdstirem up. razastrijeti. razastrijeti gl. svr., prez. razastrem rairiti, razviti po odreenoj povrini; prostrijeti, rasprostrijeti, razasuti gl. svr., prez. razaspem razbacati, prosuti na vie strana neto sipko, zrnasto, usitnjeno; isuti iz jedne u vie posuda, razailjati gl. nesvr., prez. razailjam up. razaslati, razaviti/razviti gl. svr., prez., razavijem/ razvijem - razmotati; suprot, saviti, razaznati gl. svr., prez. razaznam raspoznati, razabrati; ocijeniti, uoiti; shvatiti, razumjeti; razluiti, razlikovati, razaznavati gl. nesvr., prez. razaznajem - up. razaznati. razbacan prid., odr. v. razbacani - pobacan na sve strane; razasut, razbacati/razbaciti gl. svr., prez. razbcicdmJrazbaim - pobacati na razne stra ne; rasturiti, razasuti. razbacivanje gl. im. s. r. od razbacivati, razbacivati gl. nesvr., prez. razbacujem
- up. razbaciti.

969

razboritost

razbaruen prid., odr. v. razbarueni raupan, neuglaen, neobuzdan,

razbariienost im. . r., instr. jd. razbaruenou/razbaruenosti - nesreenost,

neurednost,

razbaruiti (se) gl. svr., prez. razbaruim (se) - raupati, zamrsiti, dovesti
u nered, razdvojiti u neuredne prame nove. razbakariti (se) gl. svr. (tur.), prez. razbakarim (se) - raskomotiti (se), opustiti (se), razbakarivati (se) gl. nesvr., prez. razbakarujem (se) - up. razbakariti (se), razbibriga im. . r., dat. jd. razbibrizi dokolica, razonoda, zabava; uveseljavanje. razbija im. m. r., g. jd. razbijaa, v. jd. razbijau - onaj koji neto razbija, ra zara, drobi, lomi, mrvi; prenes. onaj ko ji unosi razdor, nered, destruktivac; koji sve rjeava silom, siledija, razbijaki prid. odr. v. - koji ima svojstva razbijaa. razbijaki pril. - kao razbija, poput ra zbijaa. razbijanje gl. im. s. r. prema razbijati. razbijati gl. nesvr., prez. razbijam - up. razbiti. razbijenost im. . r., instr. jd. razbijenou/razbijenosti - stanje, osobina onoga to je razbijeno, razbistriti gl. svr., prez. razbistrim - ui niti da mutno postane bistro, izbistriti; da nejasno postane jasno, razjasniti; razvedriti; ukloniti zbrkanost, nered, srediti; gl. nesvr., razbistrfvati/razbistravati (se), razbiti gl. svr., prez. razbijem trp. prid. razbijen - uiniti da se ta rasprsne, skriti; raskomadati, razvaliti, razlomiti, slomiti; razoriti; razdvojiti; razmijeniti, usitniti. razbjeati se gl. svr., prez. razbjeimo se - bijegom se udaljiti, pobjei na razne strane. razblaiti gl. svr., prez. razblazjm - ui niti neku sastavinu blaom, ublaiti jainu, estinu; razrijediti; razvodniti.

razblaivanje gl. im. s. r. - prema razblaivati. razblaivati gl. nesvr., prez. razblazujem - up. razblaiti, razbludan prid., odr. v. razbludni - koji je ispunjen poudom, koji izraava pohotljivost. razbluditi gl. svr., prez. razbludim navesti, naviknuti na slobodan prisan odnos; razmaziti. razbludnOst im. . r., instr. jd. rzbludnou/rzbludnoti - osobina onoga to je razbludno; pohotljivost. razbludnik im. m. r., vok. jd. razblud nie, n. mn. rzbludnici - raspusnik, po kvarenjak. razbohtiti (se) gl. svr., prez. razbohtim (se) - nabuhnuti, nakvasati, narasti, razboj im. m. r., g. jd. razboja - naprava za tkanje, tkalaki stan; sport, gimnasti ka sprava koju ine dvije elastine vodoravne paralelne poluge na usprav nim nosaima, razbojite im. s. r. - mjesto sukoba, bojno polje, bojite, stratite, razbojniki prid. odr. v. - svojstven razbojnicima, zloinaki, razbojniki pril. - na nain razbojnika, poput razbojnika. razbojnik im. m. r., vok. jd. rdzbojnie, n. mn. razbojnici - siledija, zloinac, ubica; pljaka, razbojnitvo im. s. r., g.mn. rzbjnltava - razbojniki in, nedjelo, nasilje, zloin. razbojstvo im. s. r., g. mn. razbojstava ob. razbojnitvo, zlodjelo, razbolijevati se gl. nesvr., prez. razbdlijevam se - up. razboljeti se. razboljeti se gl. svr., prez. razbolim - biti zahvaen boleu, postati bolestan; oboljeti. razbor im. m. r. - sposobnost logikog miljenja, rasuivanja; razboritost, razlonost; bistrina; pamet; razum, razborit prid., odr. v. razboriti - koji se rukovodi razborom, razboran; razuman, razloan, mudar, trezven, razborito pril. - na razborit nain, pa metno, trezveno, razboritost im. . r., instr. jd. razboritou/razboritosti - stanje ili osobina raz boritih, pametnih, razumnih.

razbrbljati

970 razdjeljivati gl. nesvr., prez. razdjelju

jem - up. razdijeliti, razdjeviiti gl. svr., prez. razdjeviim oduzeti djevianstvo, nevinost, razdoblje im. s. r., g. mn. rzddblja vremenski period, razmak, doba. razdor im. m. r. - nesloga, sukob, trvenje; rascjep, raskid, razdragan prid., odr. v. razdragani obuzet dragou, dobro raspoloen, ra dostan, veoma veseo, razdraganost/razdraganost im. . r., instr. jd. razdraganou/razdraganosti obuzetost dragou, radou; dobro raspoloenje, ushienje, veselje, razdragati gl. svr., prez. razdragam proeti dragou, dovesti u stanje do brog raspoloenja, uiniti radosnim, ra zveseliti. razdraenost im. . r., instr. jd. razdrazenou/rdzdrazenosti - uzbuenost; uzrujanost, ljutina, razdraiti gl. svr., prez. razdrazim uzbuditi; uzrujati, uznemiriti; razljutiti, rasrditi. razdraljiv prid., odr. v. razdraljivi koji se lahko razdrai, uznemiri, naljuti; preosjetljiv, razdraljivo pril. - na razdraljiv nain, tako da razdrauje, izazivaki; razdraeno, ljutito. razdraljivost im. . r., razdraljivou/ razdraljivosti - osobina onoga koji je razdraljiv ili stanje onoga to je razdraeno, razdraenost. razdraujul prid. odr. v. - onaj kojemu je svojstveno razdraivanje, koji razdra uje, koji uzbuujue djeluje na osjetila i elje. razdrijemati (se) gl. svr., prez. razdrijemam (se) - prekinuti, rastjerati drije me, rasaniti se, razbuditi, razdrijeti gl. svr., prez. razdrem - razde rati, razdrti, razadrijeti. razdrljiti gl. svr., prez. razdrljim raskopati i rairiti koulju i drugu odjeu na grudima vie nego obino; razotkriti, razgolititi, razdrmati gl. svr., razdrmam - drma njem olabaviti neto to je vrsto prilju bljeno, pribijeno; rasklimati, rasklatiti. razdrobiti gl. svr., prez. razdrobim razbiti u komadie, smrviti, rasitniti.
razdrtost im. . r., instr. jd. razdrtou/

971

razgovor

razbrbljati (se) gl. svr., prez. razbrbljam

(se) - razglasiti brbljajui; poeti nave liko brbljati, upustiti se u brbljanje, razbucati gl. svr., prez. razbucam rastrgati, iskomadati, rasparati, razbuktati gl. svr., prez. razbukem/ razbuktam - uiniti da pone intenzivno gorjeti, raspaliti, razgorjeti; doi do snanog izraza, postati intenzivan, ra zviti se, uzeti maha. razbuktavanje gl. im. s. r. prema razbuk tati. razbuktavati gl. nesvr., prez. razbukta vam - up. razbuktati, razbuziti se gl.svr., prez. razbuzim se postati poput buze, raspihtijati se; struhnuti; raspadajui se postati gnjecav, pihtijast; razvlaiti se poput buze. razdaljina/razdaljina im. . r. - udalje nost, razmak, rastojanje, razdaniti se gl. svr., prez. razdani se prelaziti iz noi u dan, razvidjeti, sva nuti. razdanjivati se gl. nesvr., prez. razdanjuje se. - up. razdaniti se. razdati (se) gl. svr., prez. razdam (se) razdijeliti; rasparati; prenes. pokloniti sebe mnogima, razderati (se) gl. svr., prez. razderem (se) - pocijepati, izderati, raskinuti, iskidati; naglo viknuti, proderati se. razdijeliti gl. svr., prez. razdijelim - ra staviti na dijelove, podijeliti; razluiti, razdvojiti; razdati, izdijeliti; rasporediti na vremenske periode ili prostome po vrine, razgraniiti, razdio/razdjel im. m. r., g. jd. rzdjela odjeljak, grupa, kategorija, vrsta; od sjek neke ustanove, odjel; dio spisa, poglavlje, rubrika; podjela, dioba . razdioba im. . r. - razdvajanje na razdje le; razdjela, dioba; podjela, rasporei vanje na dijelove, razdirati gl. nesvr., prez. razdirem derati, cijepati, kidati; prenes. spletka riti, izazivati neprijateljstvo, zavaati, razdjela im. . r. - dioba, podjela, razdjelnica im. . r. - taka ili linija radvajanja; planinski vijenac koji dijeli slivove, vododjelnica. razdjeljak im. m. r., g. jd. razdjeljka, n. mn. razdjeljci, g. mn. rzdjeljaka linija podjele kose na glavi.

razdrtosti - stanje onoga to je razrto, rastrganost. razdraiti (se) gl., prez. razdruim raskinuti drugarstvo, izazvati razdor meu onima koji su zdrueni; razdvojiti se, razii se. razdruivanje gl. im. s. r. od razdruivati. razdruivati (se) gl. nesvr. i u. prema razdraiti (se), razduiti (se) gl. svr. razduim (se) skinuti, vratiti dug, prestati biti u dugu, duan; osloboditi se dunosti, vratiti ime je zaduen, razduivati (se) gl. nesvr., prez. razduujem (se) - up. razduiti, razdvajanje gl. im. s. r. od razdvajati, razdvajati gl. nesvr., prez. razdvajam up. razdvojiti, razdvojiti gl. svr., prez. razdvojim rastaviti nadvoje, raspoloviti, odvojiti, razgaati gl. nesvr., prez. razgaam up. razgoditi, razgala/razgala im. . r. (ar.) - pobolj anje, olakanje, razgalam iti (se) gl. svr., prez. razgalamim (se) - nadati galamu, stati gala miti, udariti u galamu, razvikati se. razgalatiti (se) gl. svr., prez. razgalatim (se) - otkriti se, ogoliti se, obnaiti se. razgaliti (se) gl.svr. (ar.), prez. razgalim (se) - skinuti sa sebe brigu, tegobu, bo love; razvedriti se, raspoloiti se. razgaljivanje gl. im. s. r. od razgaljivati. razgaljivati (se) gl. nesvr., prez. razgaIjujem (se) - up. razgaliti (se), razgaziti gl. svr., prez. rdzgazim trp. prid. razgaen - gaenjem utabati, izgnjeiti; proprtiti, pregaziti (snijeg, blato); noenjem i gaenjem rairiti, raskomotiti, omekati (obuu), razgibati (se) gl. svr., prez. razgibam (se) - uiniti pokretljivim, razmrdati, razraditi. razglabati gl. nesvr., prez. razglabam opirno priati (nepotrebno); raspravlja ti nadugo i nairoko; raspredati; detalj no analizirati, razglas im. m. r. - obavijest, razglaavanje; sprava kojom se rasprostire i poja ava glas, zvuk; zvunik, pojaalo (zvuka).

razglasiti gl. svr., prez. razglasim - rai riti glas, pronijeti vijest; oglasiti, obja viti. razglasni prid. odr. v. - koji se odnosi na razglas, koji slui za razglaavanje, objavljivanje, razglaavanje gl. im. s. r. od razglaavati, razglaavati gl. nesvr., prez. razglaavam - up. razglasiti, razglaenost im. . r., instr. jd. razglaenou/razglaenosti - stanje rairenosti glasa, miljenja, ocjene o neemu, razgledanje im. s. r. od razgledati, razgledati gl. svr., prez. razgledam - gle danjem, pogledom razabrati, detaljno pogledati neto sa svih strana i u cjelini, razgledati gl. nesvr., prez. razgledam up. razgledati, razglednica im. . r. - slika, fotografija nekog mjesta koja se potom alje s putovanja. razglobiti gl. svr., prez. razglobim rastaviti ta zglobljeno, iaiti, rala niti, izglaviti, rasklopiti, razgnjeviti (se) gl. svr., prez. razgnjevim - uiniti gnjevnim, postati gnjevan, rasrditi (se), razljutiti (se). razgoditi gl. svr., prez. razgodim - raspo dijeliti po mjeri; rasporediti po mjestu; razblaiti po sastavu, razgoliavati gl. nesvr., prez. razgoliavam/razgoliujem - up. razgolititi, razgolititi (se) gl. svr., prez. razgolitim (se) trp. prid. razgolien - skinuti odje u, razgoliti, ogoliti (se), obnaiti (se), razodjenuti (se); razotkriti, objelodaniti, razgoriti/razgorjeti gl. svr., razgorim potaknuti vatru, plamen, rasplamsati, razbuktati, raspiriti, razgorijevati gl. nesvr., prez. razgorijevam - up. razgoriti/razgorjeti. razgovarati gl. nesvr., prez. razgovaram - razmjenjivati misli rijeima, govoriti meusobno, priati, voditi razgovor. razgovijetan prid., odr. v. razgovijetni jasan, razumljiv, razaznatljiv. razgovijetnost im. . r., instr. jd. razgovijetnou/razgovijetno ti - jasnoa, ra zumljivost, razgovor im. m. r. - meusobna nepos redna usmena razmjena misli rijeima, razmjena govornih poruka.

razgovoran

972 razgrijati gl. svr., prez. razgrijem - oto

pliti, zagrijati neto hladno, raskraviti,
razjapljivati gl. nesvr., prez. razjaplju-

973

raziizati

razgovoran prid., odr. v. razgovorni koji nosi osobine razgovora; govorljiv, rjeit. razgovoriti (se) gl. svr., prez. razgovorim (se) - razvezati razgovor, postati govorljiv, raspriati se; razgovorom za baviti, utjeiti, obodriti, oraspoloiti (se). razgovorljiv prid., odr. v. razgovorljivi koji rado pria, priljiv, komunikativan, razgovorljivost im. . r., instr. jd. razgovbrljivou/razgovbrljivosti - osobina razgovorljivih ljudi, slatkorjeivost, priljivost, govorljivost. razgovordija im. m. r. - ovjek koji rado i lijepo pria, slatkoreiv, razgovoran ovjek; ovjek koji ima zadatak da unese ivost u drutvo, da raskravi drutvo (poslovne partnere) za razgo vor; animator, razgovorua im. . r. - ena koja rado i lijepo pria, slatkorjeiva ena; ena koja privikava mladu na novu sredinu, obikua; kolokvijalni naziv u Bosni za ceremonijalnu kahvu, prvu jutarnju ka hvu ili onu koja se pije samo radi razgovora (pored "oekue" i "sikterue"). razgrabiti gl. svr., prez. razgrabim pouzimati sve to ima; bespravno pri svojiti tuu imovinu, opljakati, pokra sti; raznijeti, pokupovati, razgraditi gl. svr., prez. razgradim skinuti, razvaliti ogradu, odgraditi; su prot. zagraditi; razvaliti sagraeno, po ruiti, razoriti; rastaviti na elemente neki (hemijski) spoj ili (tehniki) stroj, razgraivanje gl. im. s. r. od razgrai vati. razgraivati gl. nesvr., prez. razgra ujem - up. razgraditi, razgranati (se) gl. svr., prez. razgranam (se) - pustiti, razviti grane na sve strane, razravati se, razviti se; prenes. razviti, rairiti, uveati, rasprostrijeti, razgranavati (se) gl. nesvr., prez. raz granava (se) - up. razgranati (se), razgraniavati gl. nesvr., prez. razgrani avam - up. razgraniiti, razgraniiti gl. svr., prez. razgraniim postaviti, utvrditi granicu, odijeliti, ra zdvojiti.

razgrij avati gl. nesvr., prez. razg rijavam

- up razgrijati.

razgristi gl. svr., prez. razgrizem - gri

zui razdvojiti, iskidati; razjesti, rasto iti. razgrizati gl. nesvr., prez. razgrizam up. razgristi, razgrnuti gl. svr., prez. razgrnem rastaviti ili rairiti neto sipko, razgrtati gl. nesvr. i u. prema razgrnuti - prez. razgrem. razgaliti gl. svr., prez. rdzgulim - pogu liti, poupati to je gusto posaeno, razrijediti; razderati, razguljivati gl. nesvr., prez. razguljujem - up. razguliti. rai neprom. prid. (ar.) - biti voljan, saglasan, zadovoljan, razii se gl. svr., prez. raziem se - otii na razne strane; rairiti se, rasprostrijeti se; rasplinuti se, ieznuti; raskinuti uzajamne odnose, prekinuti branu za jednicu; razvesti se; prestati biti zajed no u preduzeu, razigran prid., odr. v. razigrani, komp. razigraniji - zahvaen, ponesen igrom, sav u pokretu, iv, veseo, razdragan, razigrati gl. svr., prez. razigram - razviti igru, potaknuti igru; u potpunosti se predati igri; izazvati kod nekog ivost, vedrinu. razigravati gl. nesvr., prez. razigravam up. razigrati, razilazak im. m. r., g. jd. razilaska, n. mn. razilasci, g. mn. razilazaka - raz laz, razilaenje; neslaganje, razdor, raziluk im. m. r . (ar.-tur.) - zadovoljstvo, saglasnost. razina/razina im. . r. - nivo; ravna povrina mirne vode; ravan; vertikalna udaljenost od podloge, razjagmiti gl. svr., prez. razjagmi razgrabiti; pouzimati na jagmu, razjahati gl. svr., prez. razjaem prestati jahati, sii s konja, sjahati, razjahivati gl. nesvr., prez. razjahujem up. razjahati. razjapiti gl. svr., prez. razjapim trp. prid. razjapljen - irom otvoriti, otvoriti da zjapi.

jem - up. razjapiti, razjariti (se) gl. svr., prez. razjarim (se) - izazvati jarost, postati jarostan, razlju titi, razbjesniti (se). razjarivati (se) gl. nesvr., prez. razjarujem (se) - up. razjariti (se) razjasniti/razjasniti gl. svr., prez. raz jasnim/razjasnim - uiniti jasnim, razumljivim, objasniti; raspraviti, ras vijetliti. razjanjavati gl. nesvr., prez. razjanja vam - up. razjasniti, razjanjenje gl. im. s. r. - objanjenje, tu maenje, jasan odgovor bez nedoumica, razjediniti (se) gl. svr., prez. razjedini (se) - neto jedno, jedinstveno, rastaviti na sastavne dijelove, razdvojiti, izdije liti (razjediniti mlijeko); razbiti jedins tvo, izazvati razdor, zavaditi, podijeliti, razjedinjavati (se) gl. nesvr., prez. razjedinjava (se) - up. razjediniti (se), razjedinjenost im. . r., instr. jd. razjedinjenou/razjedinjenosti - razdvojenost, nejedinstvenost. razjediti (se) gl. svr., prez. razjedim (se) - rasrditi, razjariti, razljutiti, razgnjeviti, razjesti gl. svr., prez. razjede - nagristi, otetiti; razgristi, rastoiti; razmahati se u jelu, poeti dobro jesti, razjedati gl. nesvr., prez. razjeda - up. razjesti. razjularen prid. (tur.), odr. v. razjulareni - osloboen julara, ulara, oglavine; pre nes. neobuzdan, bijesan, rasputan, nekontrolisan. razjulariti (se) gl. svr. (tur.), prez. razjularim (se) - osloboditi (se) julara, ulara, skinuti jular; razuzdati; prenes. potpuno se razuzdati se, raspustiti se, ponaati se divlje i necivilizovane, razjuriti gl. svr., prez. razjurim - natje rati u bijeg, u jurnjavu, rastjerati, razlaganje gl. im. s. r. prema razlagati, razlagati gl. nesvr., prez. razlazem - up. razloiti. razlam anje gl. im. s. r. prema razlamati, razlam ati gl. nesvr., prez. razlamam up. razlomiti, razlaz im. m. r., g. mn. rzlaza - razila enje, razilazak, rastanak; prekid uzaja mnih odnosa, raskid.

razletjeti (se) gl. svr., prez. razletim (se) - brzo se razii na sve strane; raspriti se; poeti letjeti; rastrati se; razbiti se na komade, raspasti se. razliit prid., odr. v. razliiti - koji ispo ljava neku razliku, koji ima drugaiji oblik, nejednak; raznolik, raznovrstan, svakovrstan, razliito pril. - na razne naine, na drugi nain, drugaije, razlijeganje gl. im. s. r. od razlijegati se. razlijegati (se) gl. nesvr., prez. razlijee (se) - up. razlijegnuti (se), razlijegnuti gl. svr., prez. razlijegne (se) - zaoriti se, odjeknuti, zauti se. razlika im. . r., dat. jd. razlici - nepodu daranje, razliitost; nejednakost u izno su, u koliini; nejednak poloaj; mat. rezultat operacije oduzimanja. razlikovanje gl. im. s. r. prema razliko vati. razlikovati (se) gl. nesvr., prez. razliku jem (se) - initi razliku, razdvajati po razliitim osobinama; diskriminirati; bi ti razliit od drugih, razlistati gl. svr., prez. razlistam - razviti listove, prolistati, olistati, razlistavati gl. nesvr., prez. razlistavam - up. razlistati. razliti gl. svr., prez. razlijem trp. prid. razliven - izliti u vie sudova ili na vie mjesta, rasuti tenost lijevanjem, razlivati/razlijevati gl. nesvr., prez. razlivam/rdzlijevam - up. razliti, razliv/razljev im. m. r. - izlaenje vode iz svoga korita, izlivanje, izliv, razlivaa/razljevaa im. . r. - vrsta jed nostavnog jela od razmuenog brana i bilo kojeg sastojka (krompir, tikva, blitva, ara, gljive), uljevak, prijesnac, razlivanje/razljevanje gl. im. s. r. od razlivati/razljevati.. razliven/razljeven prid., odr. v. razliveni/ razljeveni - koji je posljedica razlivanja. razlivenost/razljevenost im. . r., instr. jd. razlivenou/razlivenosti i razljevehou/razljevenosti - stanje rasprostra njene, razlivene tenosti ili osobina ne kog oblika, raziizati gl. svr., prez. razlizem - liui raznijeti, pojesti, polizati; istroiti, ra zjesti se od dugog trenja, izlizati se.

razlog

974
uiniti da neto uzme maha, podstak nuti; uzeti maha, razviti se, raspaliti se. razmahivanje gl. im. s. r. prema razma hivati. razmahivati gl. nesvr., prez. razmahu jem - up. razmahnuti, razmahnuti (se) gl. svr., prez. razmahnem - nainiti pokret razmahivanja, razmak im. m. r., vok. jd. razmae, n. mn. rzmasi, g. mn. razmaka - razda ljina, rastojanje, odstojanje; udaljenost; praznina izmeu dvije stvari, meu prostor; vremensko rastojanje, interval, razmakati gl. nesvr., prez. razmaem up. razmoiti. razmaknuti gl. svr., prez. razmaknem nainiti razmak, razdvojiti, odvojiti; rastavioti, razdvojiti, razvui, razmaz im. m. r. - ono to je razmazano; dio neke meke tvari koja se moe raz mazati; med. tanak sloj neke materije za ispitivanje koja se nanosi na staklenu ploicu ili mikroskopsko staklo, razmazati gl. svr., prez. razmaem itku ili meku tvar rairiti, razvui, ra stanjiti po nekoj podlozi, razmaziti gl. svr., prez. razmazim - ui niti nekoga i postati maznim, naviknuti koga na ugodnost i bespogovorno ispu njavanje elja i prohtjeva, razmazivati gl. nesvr., prez. razmazujem - up. razmazati. razmaen prid., odr. v. razmaeni - koji je maen. razmaeno pril. - na razmaen nain, ma zno. razmaenost im. . r., instr. jd. razma eno u/razmaenoti - osobina onoga koji je razmaen ili one koja je razma ena. razmekati (se) gl. svr., prez razmekam - uiniti neto tvrdo i kruto mehkim i savitljivim (gnjeei, grijui, potapa jui); postati mehak, omekati; raznje iti se, odobrovoljiti se. razmekavati (se) gl. nesvr., prez. razmekavam (se) - up. razmekati (se), razmesti (se) gl. svr., prez. razmetem/ razmetem (se) - raistiti metenjem, metui razbacati; poeti mesti u punoj mjeri, punim kapacitetom, ui u ritam metenja. razmesti se gl. svr., prez. razmetem/ razmetem se - poeti mesti u punoj mjeri, punim kapacitetom; metenjem razmijeati, razmutiti, razmetan prid, odr. v. razmetni - koji nemilice troi i razbacuje, rasipan, razmetanje gl. im. s. r. prema razmetati (se). razmetati (se) gl. nesvr., prez. razmeem (se) - stavljati na vie mjesta, rastav ljati, razmicati; hvalisati se, kooperiti se, epuriti se. razmetljiv prid., odr. v. razmetljivi - koji se razmee, razbacuje; neskroman, hva lisav; suprot, skruen, razmetljivac im. m. r., g. jd. razmetljivca, vok. jd. razmetljive - linost razmetlji vih osobina, hvalisavac, nasrtljivac, razmetnuti gl. svr., prez. razmetnem rasturiti, razbacati; rairiti, razmjestiti; rastaviti, razdijeliti, razmicati gl. nesvr., prez. razmiem up. razmaknuti, razmijeniti gl. svr., prez. razmijenim izvriti razmjenu, zamijeniti, trampiti jedno za drugo, razmiijeti gl. svr., gl. prid. rad. razmiljeli se - poeti miljeti; milei se razii u svim pravcima, razmirica/razmirica im. . r. - razmirje, nesuglasica, nesporazum; svaa, sukob, razmlrje/razmlrje im. s. r. - razmirica, svaa, rat, razvrgnut mir, nemir, ratno stanje. razmisliti gl. svr., prez razmislim - pro cijeniti, provjeriti, preispitati misli o ne emu, prosuditi, promisliti, razmiljanje gl. im. s. r. od razmiljati, razmiljati gl. nesvr., prez. razmiljam up. razmisliti, razmjena im. . r. - davanje jedne stvari u zamjenu za drugu, zamjena; razmjenji vanje proizvoda rada; uzajamno, reci prono slanje koga ili ega, obraanje nekom i dobijanje odgovarajueg odgo vora. razmjenjivanje gl. im. s. r. prema raz mjenjivati. razmjenjivati gl. nesvr., prez. razmje njujem - up. razmijeniti, razmjer im. m. r., g. jd. rzmjera - mjera, koliina; prostorna veliina, prostiranje dimenzije; odnos veliine, koliine,

975

razmraivati intenziteta ili vrijednosti jedne stvari prema drugoj, srazmjera, proporcija; odnos rastojanja na kakvom crteu, geografskoj karti, planu, razm jera im. . r., g. jd. razmjere - ob. razmjer. razm jeran prid., odr. v. razmjerni - koji odgovara mjeri, skladan, proporcio nalan; koji je u odreenom razmjeru, srazmjeran, razm jeranje gl. im. s. r. od razmjerati. razm jerati gl. nesvr., prez. razmjeram up. razmjeriti. razm jeriti gl. svr., prez. razmjerim mjerom, mjerenjem odrediti; izmjeriti, premjeriti, odmjeriti; mjerei podijeliti, razdijeliti. razm jerno pril. - na razmjeran nain, skladno, proporcionalno; relativno, razm jestiti gl. svr., prez. razmjestim postaviti sa jednog na razna mjesta, smjestiti, rasporediti, razm jetati gl. nesvr., prez. razmjetam - up. razmjestiti. razm naanje gl. im. s. r. od razmnaati (se) - razmnoavanje, razm naati (se) gl. nesvr., prez. razmnaam (se) - razmnoavati (se), razm noavanje gl. im. s. r. prema raz mnoavati (se), razm noavati (se) gl. nasvr., prez. razmndavam (se) - razmnaati se. razm noiti (se) gl. svr., prez. razmnoim - uiniti da od istoga bude vie, mnogo, poveati broj ega, umnoiti; poveati (se), postati brojniji, mnogobrojan, na mnoiti se, rasploditi se. razm oiti (se) gl. svr., prez. razmoim uiniti mokrim, smoiti, raskvasiti; po stati vlaan, razm otati gl. svr., prez. razmdtam razviti neto zamotano, smotano, odmo tati; suprot, zamotati, razm otavanje gl. im. sr. r. prema razmotavati. razm otavati gl. nesvr., prez. razmdtavam - up. razmotati, razm raiti gl. svr., prez. razmraim odagnati, otjerati mrak, osvijetliti; su prot. zamraiti, razm raivati gl. nesvr., prez. razmraujem - up. razmraiti.

razlog im. m. r., n. mn. razlozi - injenica

za kojom se povodi, radi koje se dogaa neki postupak, pojava, radnja; povod, pobuda, motiv, razlokati prid., odr. v. razlokani - lokva ma razjeden, izlizan, pohaban; razrovljen. razlomak im. m. r., g. jd. razlomka, n. mn. razlomci, g. mn. rzlomaka - dio razlomljene cjeline; mat. brojani izraz kojim se oznaava koliko je i kojih dijelova uzeto od neke jedinice, od nekog cijelog broja, veliina iskazana nekim brojem jednakih dijelova jedini ce. razlomiti gl. svr., prez. razlomim trp. prid. razlomljen - lomei neto cijelo razdvojiti na komade, izlomiti, razloan prid., odr. v. razloni - koji posjeduje razlog, pribran; sposoban da promiljeno postupa, ispravno ocjenjuje i mudro prosuuje; razuman, razborit, pametan; zasnovan, opravdan, razloiti gl. svr., prez. razloim - rasta viti na sastavne dijelove, razgraditi, razdijeliti; rasporediti, razmjestiti; po stepeno i sistematino izloiti; razdije liti na elemente, sastojke, razlono pril. - na razloan nain, pamet no, zasnovano na razlogu, obrazloeno. razlon5st im. . r., instr. jd. rzlonou/rzlomosti - osobina, svojstvo ra zlonog, razboritost, razumnost, razluiti gl. svr., prez. razluim - razdvo jiti, odvojiti, rastaviti, razdijeliti; razli kovati. razluivati gl.nesvr., prez. razluujem up. razluiti, razlupati gl. svr., prez. razlupam lupanjem polomiti; slupati, razbiti, razljutiti (se) gl. svr., prez. razljutim, trp. prid. razljuen - dovesti u stanje ljutnje, naljutiti, rasrditi; postati ljut, zapasti u ljutnju, naljutiti se, razgnjeviti se, rasrditi se. razmah im. m. r., vok. jd. rzmahu, n. mn. razmasi - pokret razmahivanja, zamah; nagal, snaan razvitak, razvoj, uspon; pregnue, razmahati (se) gl. svr., prez. razmaem poeti mahati, krenuti s mahanjem; stati ivo mahati; postati veoma ivahan;

razmotriti razmotriti gl. svr., prez. razmotrim razmisliti o neemu, rasvijetliti, raspra viti, prouiti, ispitati, analizirati, razmatranje gl. im. s. r. od razmatrati, razmatrati gl. nesvr., prez. razmatram up. razmotriti, razmrdati (se) gl. svr., prez. razmrdam (se) - pokretima, mrdanjem osloboditi ukoenosti, utmulosti to je kruto, uko eno, razgibati, ivnuti, razmrdavanje gl. im. s. r. prema razmrdavati. razmrdavati (se) gl. nesvr., prez. razmrdavam (se) - up. razmrdati (se), razmrsiti (se) gl. svr., prez. razmrsim odmrsiti to je zamreno, rasplesti, ras petljati; prenes. razjasniti neto nerazu mljivo, teko shvatljivo. razmrivati (se) gl. nesvr., prez. razmrsuje (se) - up. razmrsiti (se), razmrskati gl. svr., prez. razmrskam razbiti na paramparad, smrskati, zdro biti, smrviti, razmrskavati gl. nesvr., prez. razmrskavam - up. razmrskati, razmrviti (se) gl. svr., prez. razmrvim (se) - rasitniti u komadie, pretvoriti se u mrve, smrviti, zdrobiti, razmuivati gl. nesvr., prez. razmuujem - up. razmutiti, razmutiti gl. svr., prez. razmutim - mije anjem rastvoriti u vodi, otopiti, pomi jeati s tekuinom, raznaati gl. nesvr., prez. raznaam - up. raznositi. razni prid. odr. v. (obino u mnoini) ukazuje da se neto javlja u neodre enom broju, da se radi o vie neodre enih stvari ili pojmova; razliit, razno vrstan; svakojak, kojekakav, raznijeti gl. svr., prez. razne sem/raznesem - odnijeti na razne strane; prenijeti u razne krajeve, rasprostraniti, raspriti; razvui, razbacati na sve strane; mate rijalno upropastiti odnosei vrijedne stvari; pronijeti vijest na sve strane, razglasiti; eksplozijom raskomadati, di gnuti u zrak, sruiti; uiniti da se neto razie, nestane ili rasprostre. raznositi gl. nesvr., prez. raznosim raznaati. raznobojan prid., odr. v. raznobojni - koji je raznih boja.

976
raznobojno pril. - u raznim bojama; razli ito, raznoliko, raznolian prid., odr. v. razndlini raznolik. raznolik prid., odr. v. razndliki - koji je razlina lika, vida, vrste, koji se razli kuje jedan od drugoga, raznovrstan; razlian, nejednak, drugaiji, raznoliko pril. - na raznolik nain, ne jednako. raznolikost im. . r., instr. jd. razndlikou/razndlikosti - svojstvo onoga to je razliito. raznorazni/raznorazni prid. odr. v. - ra zni (u pojaanom znaenju kad se istie viestrukost ili raznolikost pojmova), raznovrstan, raznolik, raznorodan/raznorodan prid., odr. v. ra znorodni/raznorodni - koji je razliita roda, koji se razlikuje rodom, etnikim porijeklom; koji je raznih vrsta, razno vrstan, koji nije u skladu jedan s dru gim; heterogen, raznorodnost im. . r., instr. jd. razndrodnosu/razndrodnosti - svojstvo onoga to je raznorodno, raznosa im. m. r., g. jd. raznosaa - koji raznosi, onaj kome je posao da raznosi poiljke, raznosilac, raznositelj. raznosilac im. m. r., g. jd. razndsioca, n. mn. razndsioci, g. mn. razndsilaca raznositelj, raznosa, raznositelj im. m. r., g. mn. razndsitelja raznosilac, raznosa, raznoslovlje/raznoslovlje im. sr. r. razliitost, raznolikost; mnogoznanost. raznovrsnost im. . r., instr. jd. razno vrsnou/raznovrsnosti - svojstvo, oso bina onoga to je raznovrsno, raznovrstan prid odr. v. razndvrsni koji je raznih vrsta, koji se javlja u vie vrsta, vidova, raznolian, raznjeiti (se) gl. svr., prez. raznjeim ispuniti, proeti (se) njenou, ganuti, tronuti; uiniti njenim, tanahnim, neot pornim. razoarati (se) gl. svr., prez. razdaram - izazvati nezadovoljstvo zbog neispu njenih nada, oekivanja; izgubiti odu evljenje, vjeru u neto, razoarenje gl. im. s. r. prema razoarati (se) - nezadovoljstvo, teak, gorak osje aj usljed neostvarenih oekivanja ili nada. raom pril. - do vrha, izvrhom, uvrito; u istoj visini, ravno s neim, uz razinu, razonoda/razonoda im. . r. - prijatno provoenje vremena; razonodi vanje, zabava; ono to je za razonodu, lahka zabava. razonoditi (se) gl. svr., prez. razonodim - uiniti da nekome bude prijatno, ugodno, zanimljivo, zabavno; nai razonodu; zabaviti se, raspoloiti se, razveseliti se, razgaliti se. razor im. m. r. - razorenje, propast, uni tenje; razmak, upljina izmeu dijelova ega; prva brazda od koje se ore na obje strane. razoran prid., odr. v. rzdrni - koji razara, rui, unitava, razorati gl. svr., razorem - napraviti razor; uzorati njivu nakon ledine; po orati, uzorati, razoravati gl. nesvr., prez. razoravam up. razorati, razoriti gl. svr., prez. razorim - napraviti razor, razruiti, unititi ruei, razvaliti, sruiti; unijeti neslogu, razdor, upropa stiti. razarati gl. nesvr., prez. razaram - up. razoriti. razorno pril. - na razoran nain, ruilako, unitavajue. razoruati gl. svr., prez. razoruam , trp. prid. razoruan - oduzeti oruje, liiti oruja; prenes. oduzeti argumente, ui niti da neko izmijeni, ublai stav; pobiti u miljenju, dokazivanju suprotstavlja jui odreene injenice; onesposobiti, razorua vati gl. nesvr., prez. razorudvam - up. razoruati, razotkriti (se) gl. svr., prez. rdzotkrijem / razotkrijem - otkriti neto nepoznato, iznijeti u javnost, objelodaniti; pokazati sutinu ega, prikazati u pravom svjet lu; otkriti tajnu; otkriti se, pokazati se; skinuti veo, pokriva sa ega, otkriti, razotkrivanje gl. im. s. r. od razotkrivati, razotkrivati gl. nesvr., prez. razotkrivam - up. razotkriti. razraunati se gl. svr., prez. razraunam se - istjerati na istac, raistiti, srediti raune; detaljno razraditi, izraunati,

977

razrezivati isplanirati; obraunati se, raspraviti se s nekim. razraunavanje gl. im. s. r. od razrauna vati se. razraunavati se gl. nesvr., prez. razra unavam - up. razraunati se. razrada im. . r. - detaljna obrada, ralanjenje, razvijanje kakve zamisli, teme, plana, razradba, razradba im. . r., g. mn. razradbi razrada. razraditi (se) gl. svr., prez. razradim (se) - poeti raditi sa uivanjem i voljom; razgibati, razmrdati, uhodati (se). razraivati gl. nesvr., prez. razraujem planirati, razmiljati o svim pojedino stima posla koji predstoji, razrahatleisati (se) gl. svr. (tur..), prez. razrahatleiem se - uiniti se rahat, ra zrahatiti se, raskomotiti se; dovesti se u udoban i ugodan poloaj; uiniti (se) zadovoljnim, spokojnim, bezbrinim, razrasti se gl. svr., prez. razrstem razviti se u irinu i visinu, bujno izrasti, narasti, nabujati, razred im. m. r. - razdio, razdjel, vrsta, klasa, raspored; kategorija u zoolokoj ili botanikoj klasifikaciji biljnih i ivotinjskih vrsta; uenici i prostorija gdje pohaaju nastavu, odjeljenje; kate gorija u nekom razlikovanju po rangu, hijerarhiji ili klasifikovanja drutvena klasa, stale; grupa u inovnikoj, slu benikoj hijerarhiji i sistemu nagrai vanja; vrsta putnikog vagona ili odjela u brodu i avionu sa zasebnom cijenom, klasa. razredni prid. odr. v. - koji se odnosi na razred, koji pripada razredu, razrednica im. . r. - ena razrednik. razrednik im. m. r., vok. jd. razrednie, n. mn. rzrednici - razredni starjeina, nastavnik kojemu je povjerena briga i staranje o jednom odjeljenju, razredu, razrez im. m. r. - mjesto gdje je neto ra zrezano, prorez; otvor, pukotina; utvri vanje, odreivanje pojedinanih poreza; utvrena poreska obaveza, porez, razrezati gl. svr., prez. rdzreem - reza njem razdvojiti, otvoriti; rasjei, prore zati; odrediti veliinu poreza, razrezivati gl. nesvr., prez. razrezujem up. razrezati.

razrijediti
razrijediti gl. svr., prez. razrijedim -

978 razudati gl. svr., prez. razudam - udati

sve keri, poudati, razuditi gl. svr., prez. rdzudim - rastaviti na udove, rasjei na dijelove, komade, sijeenjem raskomadati; med. podvrg nuti seciranju, obdukciji, razuen prid., odr. v. razueni - geogr. razgranat, ralanjen, razveden. razum im. m. r. - ljudska sposobnost, shvatanja, poimanja, logikog milje nja, zakljuivanja i rasuivanja; um, pa met, razbor, razboritost, razuman prid., odr. v. razumni - koji se rukovodi razumom, razumijevati gl. nesvr., prez. razumije vam - up. razumiti. razumjeti svr. i nesvr., prez. razumijem - shvatiti, shvatiti smisao, znaenje, sadraj ega; pojmiti, poimati, pronik nuti, pronicati u neto, razumljiv prid., odr. v. razumljivi - koji se moe razumjeti, shvatljiv, jasan; lo gian; itak, razumljivo pril. - na razumljiv nain, s razumijevanjem; kao modalna rijeca: naravno, razumije se. razumljivost im. . r., instr. jd. razumljivou/razumljivosti - svojstvo onoga to je razumljivo, jasnost, raspoznatljivost; itkost. razumno pril. - na razuman nain, pamet no, promiljeno, mudro, razumski, razumnost im. . r., instr. jd. razumnou/razumnosti - osobina onoga koji je razuman. razumski prid. odr. v. - koji je zasnovan na razumu, razumski pril. - u skladu s razumom, razuti (se) gl. svr., prez. razujem skinuti obuu s nogu, osloboditi (se) obue, izuti (se), razuvati gl. nesvr., prez. razuvam (se) up. razuti (se), razmjeravati gl. nesvr., prez. razuvjeravam - up. razuvjeriti, razuvjeriti gl. svr., prez. razuvjerim ubijediti koga u pogrenost onoga u to vjeruje. razuzdan prid., odr. v. razuzdani - ne obuzdan, rasputen, raspojasan, raskala en. razuzdano pril. - na razuzdan nain, ne obuzdano, raspusno.

979 razuzdan5st im. . r., instr. jd. razuzdanou/razuzdano ti - svojstvo onoga koji je razuzdan, razuzdati (se) gl. svr., prez. razuzdam osloboditi uzde; raspustiti se, postati raskalaen, neobuzdan, razvalina im. . r. - ostaci kakvog srue nog objekta, ruevina, oboretina, ruina, razvaliti (se) gl. svr., prez. razvali (se) razoriti, sruiti, pokvariti, unititi; silom probiti, provaliti; obiti; otvoriti, rastvo riti; rastvoriti se, poeti zjapiti; ispruiti se, zavaliti se; prostrijeti se. razvaljaniti (se) gl. svr., prez. razvalji nim (se) - postati valjan, radin, vrijedan; provrijedniti se. razvaljati (se) gl. svr., prez. razvalja (se) - valjajui razvui, rastanjiti; udariti u valjanje, biti zahvaen valjanjem. razvaljivati gl. nesvr., prez. razvaljujem - up. razvaliti. razvariti gl. svr., prez. razvarim - varei iskuhati do kraja, raskuhati, razvarivati gl. nesvr., prez. razvarujem up. razvariti. razvarua im. . r. - vrsta jednostavne slatke (i slane) pite od rastanjenog tije sta, uljevak, oparua. razveden prid., odr. v. razvedeni - koji se postupno iri, razilazi, rastavljen, raz granat; koji ima proirenje ili zadeblja nje; geogr, koji ima neravnu liniju, koji ima dosta prodora kopna u more i obratno, ralanjen, razuen; prav. koji se razveo, rastavio od supruge, razvedriti (se) gl. svr., prez. razvedrim rastjerati oblake, postati vedar, svijetao, donijeti vedrinu, uiniti vedrim; oba sjati, ozariti; ispuniti nekoga vedrinom, dobrim raspoloenjem, ozariti radou, razgaliti; osloboditi smrknutosti; uiniti prijatnim. razvesti (se) gl. svr., prez. razvedem (se) - odvesti na razne strane, u razna mje sta, rasputiti, razgranati; osloboditi se brane veze, osloboditi se od branog druga. razvezati gl. svr., prez. razveem - ui niti da neto ne bude svezano, odvezati, odrijeiti, osloboditi veze; prestati spu tavati, osloboditi; poeti govoriti pu nom parom, punim intenzitetom, udariti u opirno prianje, raspriati se.

razvlaiti

uiniti rijetkim, prorijediti; smanjiti koncentraciju, jainu ega, uiniti slabi jim, razvodniti, r a z le iv a im. m. r., g. jd. razrjeiva tenost za razrjeivanje kakve smjese, rastvara. razrjeivati gl. nesvr., prez. razrjeujem - up. razrijediti. razrijeiti gl. svr., prez. razrijeim - dati odgovor na to; odgonetnuti; raistiti, rasplesti, ukloniti; iskljuiti, smijeniti; crk. oprostiti, osloboditi grijeha; rala niti, rasporediti, razvrstati, razrjeavati gl. nesvr., prez. razrjea vam - up. razrijeiti, razrjeenje gl. im. s. r. prema razrijeiti, razrjeiv prid., odr. v. razrjeivi - koji se moe razrijeiti, razmrsiti, raspetljati, razrjenica im. . r. - akt kojim se neko razrjeava dunosti i obaveza; zvanina potvrda o ispravnosti poslovanja; u mu zici oznaka kojom se ukida prethodno povienje ili snienje tona, povratilica. razroditi 1gl. svr., prez. razrodim - poe ti intenzivno raati; rairiti rod, rasplo diti. razroditi 2 (se) gl. svr., prez. razrodim razdvojiti, rastaviti se s rodom; odroditi se, otuiti se. razroavati gl. nesvr., prez. razroavam - up. razroditi1, razroditi2 (se), razrogaiti gl. svr., prez. razrdgaim irom otvoriti, iskolaiti, izbeiti, izbu ljiti oi (u uenje, divljenju, strahu), razrojiti (se) gl. svr., prez razroji (se) osuti se, ratrkati se, raspriti se kao roj. razrok prid., odr. v. razroki - kome je svako oko upravljeno u posebnom pravcu; kiljav, zrikav, razroko pril. - na razrok nain, kao onaj koji je kiljav, zrikav; neusklaeno, neskladno, neusaglaeno. razrokost im. . r., instr. jd. razrokoul razroko ti - sobina onoga koji je razrok, kiljav. razroviti gl. svr., prez. razrovim - rasko pati, razbucati; poroviti. razruavati gl. nesvr., prez. razruavam - up. razruiti. razruiti gl. svr., prez. razruim - ruei unititi, razoriti, razvaliti, oboriti.

razvezivati gl. nesvr., prez. razvezujem up. razvezati, razvie im. s. r. - razvoj, razvitak, razvidan prid., odr. v. razvidni - jasan, oit, oigledan, razvidjeti (se) gl. svr., prez. razvidi (se) - stei uvid u neto, razgledati, razmo triti; svanuti. razvigor/razvigorac im. m. r. - proljetni vjetar, lahor koji pue u vrijeme proljet nog buenja, listanja i cvjetanja bilja, razvigorac; naziv za mjesec u kojem bilje poinje zelenjeti (oujak, mart), razvihoriti gl. svr., prez. razvihdrim poeti vihoriti; zavihoriti punom pa rom; vihorom razviti, rairiti, razvija im. m. r. - sredstvo kojim se to razvija; otopina za "razvijanje" fotografija. razvijati gl. nesvr., prez. razvijam rastjerati na sve strane, raspriti, razvijen prid., odr.v. razvijeni - uznapre dovao u razvoju, napredan; razmotan, rairen. razvijenst im. . r., instr. razvijenou/ razvijenosti - osobina i stanje onoga to je razvijeno, razvikati (se) gl. svr., prez. razviem (se) - dati se u viku, udariti u vikanje, razgalamiti se; rairiti glas o emu. razvitak im. m. r., g. jd. razvitka , n. mn. razvici, g. mn. razvitaka - proces razvo ja, postupno i neprekidno mijenjenje ili tok, prelaenje u dalje faze, napredo vanje; evolucija; vojn. rasporeivanje za borbu, napad; poetak, raanje; osvitak. razviti gl. svr., prez. razvijem - odmotati zavijeno, razmotati; istanjiti tijesto oklagijom, rasukati tijesto u jufke. razvijati gl. nesvr., prez. razvijam - up. razviti. razvjenanje gl. im. s. r. prema razvjen ati. razvjenati (se) gl. svr., prez. razvjenam (se) - osloboditi se brane veze, razvesti se; raskinuti brak, razvesti se; supr. vjenati, razvjenavati (se) gl. nesvr., prez. razvjenavam - up. razvjenati (se), razvlaiti nesvr. i uest. od razvui, prez. razvlaim.

razvod razvod im. m. r. - razdvajanje, razgranie nje; rasporeivanje, razvoenje; raski danje brane veze zakonskim putem, rastava. razvoditi (se) gl. nesvr., prez. razvodim up. razvesti (se).. razvodni prid. odr. v. - koji slui za ra zvoenje; na kome se stvara razvoe, vododjelni; koji se odnosi na razvod, rastavu braka, razvodnik im. m. r., vok. rzvodnie , n. mn. rzvodnici - onaj koji razvodi po sjetioce do njihovih mjesta; onaj koji rasporeuje i razvodi strau, najnii vojniki in; tehn. sprava, ureaj za ra zvoenje toka (pare, vode, struje); bot. vrsta biljke iz reda pomonica, paskvi ca. razvodniti (se) gl. svr., prez. razvodnim (se) - razrijediti, razblaiti vodom; pre nes. oduzeti bitne odlike, karakteris tine crte, osobine, uiniti slabim, bezizraznim, ublaiti; postati voden, pretvo riti se u vodu; izgubiti karakteristine crte, intenzitet, postati slab, bezbojan, razvodnjavanje gl. im. s. r. prema razvo dnjavati. razvodnjavati gl. nesvr., prez. razvddnjavam - up. razvodniti, razvodnjen prid., odr. v. razvodnjeni bezbojan, slab, bezizrazan; razblaen. razvonjenost im. . r., instr. jd. razvodnjenou/razvodnjenosti - stanje, oso bina onoga to je razvodnjeno; rasplinutost, razvuenost. razvoe im. s. r. - granica izmeu dva rijena sliva, razvodnica, vododjelnica. razvoj im. m. r. - postupno narastanje i preobraaj u sloenije oblike, u savre nije stanje, evolucija, razvitak; ekon. stalno poveavanje ukupne drutvene proizvodnje, porast nacionalnog dohot ka, napredak, razvojni prid. - koji se odnosi na razvoj, evolutivni, evolucioni, razvoziti gl. nesvr., prez. razvozim - up. razvesti. razvrat/razvrat im. m. r. - spolna rasputenost, razbludnost; ponaanje bez po tovanja uobiajenih drutvenih normi, nemoral. razvratiti gl. svr., prez. razvratim - iro ko otvoriti, razjapiti; razvrnuti.

980 razvratniki prid. odr. v. - koji je u vezi sa ra vratom, bludniki. razvratniki pril. - na nain razvratnika, bludniki. razvratnik im. m. r., n. mn. razvratnici osoba koja se odala razvratu, bludnik, raspusnik. razvrgnue im. s. r. - prekid, raskid; ra spad. razvrgnuti/razvri gl. svr., prez. razvrgnem - razdvojiti, rastaviti; rastrgnuti; prekinuti kakvu vezu, prijateljstvo, ra skinuti. razvrha/razvrha im. . r., dat. razvrhi/ razvrsi - nesklad, nesloga; rastava, razvrnuti gl. svr., prez. razvrnem obrtanjem opustiti, odviti to je zavrnu to, odvrnuti; razmotati, razvrstati (se) gl. svr., prez. razvrstam (se) - razdvojiti prema srodnim osobi nama, svojstvima, rasporediti po vrsta ma; grupisati; staviti u kakvu grupu, svrstati; poredati u vrstu, red; razmje stiti postrojavajui, postrojiti; razdijeliti se po vrstama, svrstati se, grupisati se, postrojiti se. razvrstavanje gl. im. s. r. prema razvrsta vati. razvrstavati gl. nesvr., prez. razvrsta vam - up. razvrstati, razvrtati gl. nesvr., prez. razvrem - up. razvrnuti. razvuen prid. trp. prema razvui, odr. v. razvueni - vuenjem rairen, rastanjen; rastegnut; pretjerano opiran, razvueno pril. - na razvuen nain, ote gnuto. razvui gl. svr., prez. razvuem - vukui rairiti na sve strane, rastegnuti; zavriti s vuenjem ra im. . r., g. jd. rai, instr. jd. rzi/rju - bot. jednogodinja biljka, drevna vrsta itarice iz porodice trava koja se koristi za ljudsku i stonu hranu, raaliti (se) gl. svr., prez. raalim raalostiti (se), rastuiti (se); osjetiti saosjeanje, suut, saaliti se. raalostiti (se) gl. svr., prez. razaldstim (se) - uiniti alosnim, obuzeti alou, postati tuan, alostan; rastuiti (se), raanj im. m. r., g. jd. ranja , n. mn. rnji/ranjevi - motka, poluga na koju

981 se natie i kojom se okree meso ili cijela ivotinja nad arom kad se pee. raariti gl. svr., prez. raarim - podstak nuti, raspaliti, razgorjeti vatru; uariti; raspiriti ar. raen prid., odr. v. raeni - koji vodi porijeklo, koji je od rai, koji se odnosi na ra; raev. raestiti (se) gl. svr., prez. raestim izazvati est(inu), rasrditi (se), razjariti (se), razbjesniti (se), razljutiti (se), raev prid., odr. v. raevi - koji se odnosi na ra; raen, ranji im. m. r., n. mn. ranjii - jelo do komadia mesa nanizanih na drvo i peenih na aru. re1 - nota solmizacije; drugi glas u dijatonskoj skali. re2 (lat.) - prefiks koji znai: obratno, natrag; ponovo, iznova. Re - znak za hemijski elemenat renij. reagens im. m. r. (lat.) - hem. supstanca koja izaziva odreenu hemijsku reakci jureagiranje/reagovanje gl. im. s. r. (lat.) prema reagirati/reagovati, reagirati/reagovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. reagiram/reagujem - uzvra titi, odgovoriti na primljene podraaje; djelovati suprotno, suprotstaviti se. reakcija im. . r. (lat.) - otpor, protivudarac, uzvrat na pritisak, uzmak, pro ti vdjelo vanje, odgovor na djelovanje izvana; reagovanje; odjek; protivljenje novonastalom poretku u drutvu; naza dnjatvo, mranjatvo, reakcionar im. m. r. (lat.) - pripadnik, pristalica ili uesnik politike reakcije; protivnik progresa; nazadnjak, natra njak, kontra, mranjak, reaktivan prid. (lat.), odr. v. reaktivni koji djeluje u suprotnom pravcu (reak tivni motor, avion na reaktivni, mlazni pogon. reaktor im. m. r. (lat.) - tehn. naprava, postrojenje u kojem se odvija proces reakcije, ureaj u kojem se vri cijepa nje atomske jezgre radi dobijanja ener gije (atomski, nuklearni reaktor), realan prid. (lat.), odr. v. realni - stvaran, zbiljski, istinski, uzet iz ivota, teme ljen na iskustvu; ostvariv; praktian.

rebiu-l-ewel

realno pril. - stvarno, zbiljski, ivotno. realist(a) im. m. r. (lat.) - ovjek koji rauna sa uslovima stvarnog ivota, praktian, trezven ovjek; sljedbenik realizma u knjievnosti i umjetnosti ili u sholastikoj filozofiji, realistiki prid. odr. v. (lat.) - koji je uzet iz stvarnog ivota, realistian, stvaran, realan. realistiki pril. (lat.) - na stvaran, reali stian nain, realistino, realistinost im. . r. (lat.), instr. jd. reallstinosu/realistinosti - stanje ili svojstvo onoga to je realistino, realizacija im. . r. (lat.) - privoenje u djelo, izvedba, ostvarenje, izvrenje, realizam im. m. r. (lat.), g. jd. realizma, g. mn. realizama - poimanje i objanja vanje svijeta i ivota fokusirano i upra vljeno na stvarne, doista prisutne poja ve i probleme; smisao za odgovarajue izraavanje stvarnosti, smisao za inje nice, zbilju i istinu; pravac i stil u umjetnosti i knjievnosti koji nastoji predstaviti stvari, dogaaje i karaktere to vjernije postojeem stanju ivota, realizator im. m. r. (lat.) - onaj koji provodi u djelo, ostvaruje, izvrilac, oivotvoritelj. realiziranje/realizovanje gl. im. s. r. od realizirati/realizovati. realizirati/realizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. realiziram/realizujem - pri vesti, privoditi u djelo, ostvari(va)ti. realka im. . r., dat. jd. realki, n. mn. realke - pov. srednja kola, gimnazija u kojoj je teite na prirodnim znano stima, za razliku od klasine (jezike) gimnazije. realnost im. . r. (lat.), instr. jd. realnou/relnosti - stvarnost, injenino sta nje; konkretan, praktian ivot; zbilja, reanimacija im. . r. (lat.) - vraanje u ivot, oivljavanje, rebarce im. sr. r., g. jd. rebrceta, n. mn. rerbrca, g. mn. rebarca - hip. od reb ro, rebrence. rebiu-l-ahir (ar.) - naziv etvrtog mjeseca muslimanskog lunarnog kalendara; "po sljednje proljee"; travanj, april. rebiu-l-ewel (ar.) - naziv treeg mjeseca muslimanskog lunarnog kalendara.

rebnuti rebnuti gl. svr., prez. rebnem - arg. udariti jako, bubnuti, odalamiti, zviznu ti, krhnuti pod rebra, rebrast prid., odr. v. rebrasti - poput re bara, koji ima upadljivo paralelne izboine nalik rebrima. rebro im. sr. r. g. mn. rebara - jedna od dvadeset i etiri uparenih povijenih vit kih kostiju grudnog koa vezanih za kimu. rebus im. m. r. (lat.) - slikovna zagonetka sastavljena od znakova, slika i crtea umjesto rijei, recelj im. m. r. (perz.) - ukuhano voe u eeru; slatko, dem. recentan prid. (lat.), odr. v. recentni skoranji, nedavni, nov, svje, mlad, nepokvaren; savremen, moderan, sada nji, dananji, iz naeg doba. recenzent im. m. r. (lat.), g. mn. recen zenata - pisac recenzije, ocjenjiva, kritiar, prikaziva i prosuiva vrije dnosti nekog djela, recenzija im. . r. (lat.) - pismeni prikaz, ocjena umjetnikog ili naunog djela, knjige, koncerta, filma, kritiki priree na redakcija nekog djela, recenzirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. recenziram - napisati recenziju, struno prikazati i ocijeniti novo umjetniko, knjievno ili nauno djelo, recepcija im. . r. (lat.) - primanje, pri hvatanje, preuzimanje, usvajanje (gosti ju, utisaka); prijemna odaja u hotelu za primanje i odjavljivanje gostiju recepcionar im. m. r. (lat.), g. jd. recepci onera - namjetenik u hotelima koji doekuje i smijeta goste, upisuje u knjige i rasporeujem sobe i apartmane, recept im. m. r. (lat.), g. mn. recepata pismeno uputstvo, nalog lijenika za apoteku o spravljanju i izdavanju potre bnog lijeka; obrazac, uputstvo za sprav ljanje nekog jela ili rastopine, smjese; prenes. uputstvo o neemu, savjet, receptivan prid. (lat.), odr. v. receptivni sposoban za primanje, recepciju, prijemiv, osjetljiv na to. recesija im. . r. (lat.) - vraanje, poravna nje, povlaenje, opadanje; privredna i ekonomska stagnacija; privredna kriza, recidiv im. m. r. (lat.) - povrat, ponavlja nje neke pojave nakon to je ieznula,

982
bolest "povratnica", ponovljeno krivi no djelo i sl. recidiva im. . r, - recidiv, recikliranje gl. im. s. r. od reciklirati, reciklirati gl. svr. i nesvr., prez. recikli ram - ponovo upotrijebiti iskoritenu stvar (kese, stari papir, boce, plastine predmete) kao sirovinu u proizvodnom procesu. reciprocitet im. m. r. (lat.), g. jd. recipro citeta - uzvraanje istom mjerom, reci pronost, protivusluga, uzajamnost, meusobnost, obostranost; naelo meuna rodnog prava o protivuslugama. recitacija im. . r. (lat.) - javno izraajno kazivanje, predstavljanje neke pjesme, deklamacija, recitator im. m. r. (lat.) - onaj koji reci tuje, umjetnik u recitovanju, deklama tor. recitiranje/recitovanje gl. im. s. r. (lat.) prema recitirati/recitovati. recitirati/recitovati gl. nesvr., prez. recitiram/recitujem - izraajno govoriti stihove neke pjesme; izvoditi recitaciju, deklamirati. reen prid., odr. v. reeni - spomenut, kazan, izraen, reenica im. . r. - gram. smislena cjelina sastavljena od rijei povezanih u sintaksiku jedinicu kojom se prenosi odree na poruka, reit im. m. r. (ar.) - rekat. rei gl. svr., prez. reknem/reem - izraziti se rijeima, izgovoriti, kazati, izjaviti. red1 im. m. r., dat. jd. redu , n. mn. redovi/ redovi, g. mn. redova/redova - skup onoga to dolazi jedno za drugim u jednoj liniji; niz (ljudi, ivotinja, stva ri); redoslijed, poredak, raspored. red2 im. m. r., dat. jd. redu , n. mn. redovi/ redovi, g. mn. redova/redova - stanje ureeno zakonskim propisima, poredak; pravilo, propis o ponaanju, postupci ma, pristojnost; disciplina; drutveni stale, staleka, grupa, klasa; duhovniki redovi, derviki, monaki i sl.; siste matska kategorija u biologiji izmeu porodice i razreda. reda im. . r., g. jd. ree, n. mn. ree, g. mn. reda - redoslijed. redak im. m. r., g. jd. retka, n. mn. reei, g. mn. redaka , em. - niz pisanih ili tampanih slova ili rijei napisanih u jednoj liniji na formatiranoj stranici, redakcija im. . r. (lat.) - prireivanje (obrada, sastavljanje, sreivanje, dotje rivanje, ureivanje, ispravljanje) nekog rukopisa za objavljivanje, tampu; urednitvo novina ili asopisa (osobe i prostor); nova obrada, novo izdanje, redaktor im. m. r. (lat.) - urednik; stru njak koji ispravlja i dotjeruje tekst za tampanje. redar im. m. r., g. jd. redra - osoba koja pravi i odrava red na javnim skupo vima; uenik koji pazi na red u razredu; policijski slubenik, straar, redarstve nik. redarstvo im. m. r., g. mn. redrstava/ redarstava - redarska sluba; hist. ustanova, ured koji uva javni red i sigurnost; njegovi slubenici, policija, redanje gl. im. s. r. od redati, redati (se) gl. nesvr., prez. redam {se) stavljati (se) u red (jedno do drugog, jedno iznad drugog), nizati; nabrajati, navoditi. redenik im. m. r., g. jd. redenika, n. mn. redenici - vojn. dio opreme za brzomet no oruje sa nanizanim mecima, redigiranje/redigovanje gl. im. s. r. (lat.) prema redigirati/redigovati. redigirati/redigovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. redigiram/redigujem - ure ivati, pripremati, ispravljati (novine, asopise ili knjige); pripremati za tisak, tampanje. rediti (se) gl. nesvr., prez. redim (se) ureivati, dotjerivati, sreivati; sprema ti, prireivati, pripravljati neto za upotrebu (ito, grah, meso, duhan, lan); davati redovniki in i zvanje, proglaa vati za redovnika, sveenika; postati redovnik, zarediti se; ureivati se, ude avati se. reditelj/redatelj im. m. r. - onaj koji postavlja stvari na svoje mjesto, uprav lja, voa, predvodnik; umjetniki vo ditelj i organizator postavljanja na scenu teatarske predstave ili snimanja filma, TV drame ili serijala; reiser, rediteljica/redateljka/rediteljka im. . r. - ena reditelj. redni prid. odr. v. - koji pripada redu, koji oznaava redoslijed.

983

referendum

redom pril. - po redu, u nizu, slijedom; uzastopno. redomice pril. - uzastopno, uzastopce, redom, zaredom. redoslijed im. m. r. - red, tok zbivanja, djelovanja, redovan prid., odr. v. redovni - koji se zbiva, deava po utvrenom redu, u odreeno vrijeme ili po nekom pravilu, redovit; uobiajeni, obian, svakodnev ni, normalan., redovit prid., odr. v. reddviti - koji ne izostaje, uredan, ob. redovan, redovito pril. - ob. redovno, neizostavno; obavezno. redovniki prid. odr. v. - koji pripada ili potie od redovnika, redovnik/redovnik im. m. r., g. jd. redovnika/redovnika - ovjek koji pripada crkvenom redu i ivi u samostanu, ma nastiru, fratar, kaluer, monah, redovno pril. - na redovan nain, redo vito; stalno, neprekidno; uredno, reducirati/redukovati gl. nesvr. i svr., reduciram/redukujem - smanjiti, uma njiti, ograniiti, svesti na manju mjeru, sniziti, oslabiti, stisnuti, stegnuti, obo riti, spustiti, redukcija im. . r. (lat.) - svoenje slo enog na prosti oblik, smanjivanje; uope: smanjenje, ogranienje, snie nje, skraivanje, stegnue. redua im. . r. - vrsta gljive, redep im. m. r. (ar.) - naziv sedmog mje seca muslimanskog lunarnog kalendara; srpanj, juli. refena im. . r. (ar.-perz.) - ravnomjerno rasporeen zajedniki troak; ravno mjeran novani doprinos svih uesnika u nekom poslu; upor. porefenati se. referat im. m. r. (lat.), g. jd . :referata javno izlaganje o nekom pitanju; pis meni slubeni izvjetaj; struni, odno sno nauni izvjetaj, referenca im. . r. (fr.), g. mn. referenci povoljno miljenje, preporuka; podaci o slubovanju; ocjena, karakteristika; biobibliografski podaci, referendum im. m. r. (lat.) - neposredno izjanjavanje glasanjem cijelog stanov nitva jedne zajednice o nekom vanom pitanju za sve; plebiscit.

referent referent im. m. r. (lat.), g. mn. referenata - osoba koja referie, predava; slube nik koji je zaduen za neko podruje rada ili obradu nekog pitanja i podno enje izvjetaja o tome. referira ti/referisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. referiram/referiem - podni jeti, podnositi referat, izvjetaj; izvije stiti; predavati, refleks im. m. r. (lat.), g. mn. refleksa fiziol. automatska reakcija organizma kao odgovor na vanjski podsticaj; odraz, odbljesak, odsjaj, odsjev; gram. fonetska zamjena nekog starijeg glasa; prenes. odjek, reakcija, refleksan prid. (lat.), odr. v. refleksni zasnovan na refleksu, nehotian, mahi nalan, spontan, refleksija im. . r. - odbijanje valova svjetlosti, zvuka, vode o ravnu povri nu; odraavanje, odsjaj; prenes. mudra misao, opaska, refleksivan prid. (lat.), odr. v. refleksivni - koji se odnosi na refleksiju; gram. povratan (zamjenica, glagol); poet. koji je u vezi s refleksijom, misaon (npr. refleksivna lirika). refleksivno pril. (lat.) - na refleksivan nain, nehotice, mahinalno, refleksno pril. - po refleksu, spontano, reflektirati/reflektovati (se) gl. svr. i nesvr., prez. reflektiram/reflektujem (se) - initi da se neto ogleda, odbi(ja)ti (se), odraziti, odraavati (se); predsta vljati odraz, sliku ega; raunati s neim, polagati pravo na ta, eljeti ne to postii, reflektor im. m. r. (lat.) - svjetiljka s ljevkastim, konkavnim ogledalom koje svjetlost usmjerava u obliku mlaza, far; refraktor. reforma im. . r. (lat.), g. mn. reformi preoblikovanje, preoblika, preureenje, preinaenje, preustrojstvo neke struktu re radi poboljanja ili prilagoavanja glavnih tokova i funkcija novim potre bama (npr. agrarna, ustavna, privredna, ekonomska, drutvena, kolska refor ma). reformacija im. . r. (lat.) - veliki vjerski i socijalno-politiki pokret graanskog sloja u zapadnoevropskim zemljama u 16. stoljeu protiv feudalizma i papin

984
ske vlasti i crkvene dominacije u eko nomskoj i politikoj sferi, reformator im. m. r. (lat.) - zagovornik reformi, izvrilac reforme, preobrazitelj, preureiva, popravlja, preinaitelj, obnovitelj, obnavlja, reformirati/reformisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. refdrmiram/refdrmiem provesti, provoditi reformu; preobraa vati, preinaavati, preureivati, poprav ljati, poboljavati, preustroj avati, preo blikovati, preudeavati. reformist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica, poklonik reforme, reformizam im. m. r. (lat.), g. jd. refor mizma - politiko uenje i djelovanje o napredovanju ljudskog drutva provo enjem postepenih reformi u demokrat skoj proceduri, a ne radikalno, nasilno revolucijom, refraktor im. m. r. (lat.) - teleskop koji ima konvergentnu leu, soivo, kao objektiv; prelama svjetlosti, refren im. m. r. (fr.), g. jd. refrena stihovi koji se ponavljaju iza svake strofe, pripjev; cjelovit krai odlomak koji se ponavlja u pjesmi; prenes. neto to se stalno ponavlja, refundacija im. . r. (lat.) - vraanje novca, naknada, nadomjestak, namirenje. regal im. m. r. (lat.), g. jd. regala - dio namjetaja, veliki ormar; male prenosive orgulje. regata im. . r. (tal.), g. mn. regata veslaka ili jedrilika utakmica, utrka na amcima, regenerirati/regenerisati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. regeneriram/regenerisem (se) - obnoviti, ponovno uspos taviti, oivjeti, podmladiti (se), prepo roditi (se), preobraziti (se), reanimirati (se). regent im. m. r. (lat.), g. mn. regenata privremeni vladar drave umjesto kra lja, monarha; namjesnik; vrilac vladar ske dunosti, regija im. . r. (lat.) - geogr, kraj, predjel, podruje, okolina, zemlja, pokrajina, oblast, okrug, okruje; anat. dio, mje sto, strana (tijela); sloj. regimenta im. . r. (fr.) - vojn. puk, pukovnija; prenes. mnotvo, gomila. regionalan prid. (lat.), odr. v. regionalni koji se odnosi na region, regiju; podru ni, lokalan, oblasni, pokrajinski, regionalizacija im. . r. (lat.) - proces i tenja za zasebnim ekonomskim, poli tikim i kulturnim razvitkom, regionalizam im. m. r. (lat.), g. jd. regio nalizma - tenja za zasebnim ekonom skim, politikim i kulturnim ivotom i razvojem neke pokrajine; isticanje lo kalnih osobina i specifinosti nekog kraja u umjetnikom djelu, registar im. m.r. (fr.), g. jd. registra , n. mn. registri, g. mn. registara - popis neega, spisak, pregled (lica, rijei, predmeta, imena, obino po abecednom redu); upisnik, protokol; mu. tonska skala nekog instrumenta; naprava za mijenjanje visine, boje i jaine zvuka, registracija im. . r. (fr.) - unoenje, upisivanje u registar; vjenanje pred graanskim vlastima, registrirati/registrovati, gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. registriram registrujem - upis(iv)ati u registar, (iz)vriti registraciju; (za)biljeiti, opaziti, opaa ti, primijetiti, primjeivati, reglaa im. . r. (fr.) - podeavanje u pravilan poloaj i dotjerivanje instru menata, ureaja, strojeva, oruja i sl. regres im. m. r. (lat.), g. mn. regresa nazadak, nazadovanje, regresija; ekon.prav. odteta; pomo; dodatak radnici ma za oporavak i korienje godinjeg odmora. regresija im. . r. (lat.) - vraanje, povla enje unazad na nii stupanj, nazado vanje, uzmak, odstup; geol. povlaenje mora od obale; psih. postepeno gublje nje pamenja i zaboravljanje steenih znanja, vjetina i navika, regresirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. regresiram - vratiti se vraati se na nii stupanj razvitka, nazadovati, uzmai, uzmicati; da(va)ti naknadu, odtetu, odtetiti. regresivno/regresivno pril. (lat.) - djelu jui unazad, povratno, nazadno, regrut im. m. r. (fr.), g. jd. regruta vojnik u prvim mjesecima slube; pre nes. novajlija, poetnik, regrutacija im. . r. (fr.) - regrutovanje,

985

rehabilitacija prikupljanje, mobiliziranje regruta, po punjavanje vojnih jedinica novim vojni cima, novaenje; prenes. pridobijanje novih pristalica, vrbovanje, regrutiranje/regrutovanje gl. im. s. r. (fr.) od regrutirati/regrutovati. regrutira ti/regrutova ti gl. svr. i nesvr. (fr.), regrutiram/regrutujem - prikuplja ti i primati vojne obveznike za vojnu slubu, novaiti; prenes. pridobijati no ve pristalice, vrbovati; popunjavati re dove novim kadrovima, kadrovati. regulacija im. . r. (lat.) - ureivanje, sre ivanje, izraivanje po zadatom planu; ureivanje korita rijeka i potoka, regulacionl/regulacljskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na regulaciju, regularan prid. (lat.), odr. v. regularni propisan, pravilan, uobiajen; redovit, redovan, uredan; poznat, priznat, taan, normalan; pravi, valjan, potpun, regularno pril. (lat.) - na regularan nain, propisno, pravilno, normalno, redovno, regularnost im. . r. (lat.), instr. jd. regulrnou/regularnosti - svojstvo i stanje onoga to je regularno, propisnost, pravilnost, reguliranje/regulisanje gl. im. s. r. (lat.) prema regulirati/regulisati, regulirati/regulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. reguliram/reguliem - pro vesti, provoditi regulaciju; propisivati pravila i podvrgavati odreenom poret ku; ureivati, podeavati; ustanovljavati pravilan odnos meu dijelovima meha nizma; dotjer(iv)ati, reha im. . r., dat. jd. rehi - resa, oblik cvata, duguljasti, obino visei cvat (nalik klasu) kod nekih biljaka kotunjavih plodova (orah, lijeska), rehanje gl. im. s. r. prema rehati. rehati gl. nesvr., prez. re ham - razvijati, putati rehe; cvasti, resati. rehabilitacija im. . r. (lat.) - vraanje, ponovno uspostavljanje i priznavanje ranijeg drutvenog poloaja, prava, ugleda, asti, povjerenja; pravn. brisa nje osude i prestanak pravnih posljedica vezanih za nju; med. ponovno uspos tavljanje ili nadomjetanje izgubljenje sposobnosti, ponovno osposobljavanje bolesnih osoba za normalan ivot.

rehabilitiranje rehabilitiranje/rehabilitovanje gl. im. s. r. (lat.) prema rehabilitirati/rehabilito vati. rehabilitirati/rehabilitovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. re habilitiram/re habilitujem - vratiti ranije osporeno zva nje ili drutveni poloaj; pravn. brisati osudu i sve pravne posljedice vezane za nju; med. obnoviti zdravlje, vratiti u normalan ivot, rehulja im. . r. - resulja, ovca sa rijetkom, pramenastom vunom, reinkarnacija im. . r. (lat.) - ponovno raanje, oivljavanje, otjelovljenje (pre ma vjerovanju budista o seobi dua); ono to predstavlja ponovno ostvarenje, obnavljanje neega, reinkarnlranje gl. im. s. r. prema reinkar nirati. reinkarnirati gl. svr., prez. reinkarnirani - ponovno oiviti, obnoviti neto, reis im. m. r. (ar) - skr. od reisu-l-ulema. reisu-l-ulema im. m. r. (ar.) - poglavar islamske zajednice; elnik islamskih uenjaka; skr. reis. reizbor im. m. r. - ponovni izbor, obnova mandata za obavljanje neke dunosti, rekapitulacija im. . r. (lat.) - ponavlja nje, saetak bitnih dijelova nekog pre davanja, spisa, govora; adm. saeto po navljanje glavnih stavki nekog rauna ili knjiga sa takvim pregledom poda taka iz ostale knjigovodstvene doku mentacije; pretresanje u mislima prolih dogaaja. rekapitullranje gl. im. s. r. (lat.) prema rekapitulirati, rekapitulirati gl. svr. i nesvr., prez. rekapituliram - izvriti rekapitulaciju; ukratko ponoviti, saeti, rekat im. m. r. (ar.) - rekjat, reat, dio namaza, muslimanske molitve, koji sadri tri postupka: stajanje praeno uenjem kur'anskih ajeta (kiraet), pre gibanje u pasu i ritualno padanje niice licem na tlo (sudud), rekcija im. . r. (lat.) - gram. ravnanje jednih rijei u reenici oblikom prema drugima, zavisnost oblika jedne rijei od druge, posebno u glagolskim veza ma. reket im. m. r. (engl.) - sport, mreasta lopatica kojom se odbacuje loptica u

986
tenisu; oznaeni prostor ispod koa u koarci; ucjena, iznuivanje, otimaina, nasilno uzimanje novca, reklama im. . r. (lat.) - isticanje i raspro s tra n je n je podataka o nekome i nee mu radi populariziranja, preporuivanja, hvaljenja; propaganda; oglas, pla kat kojim se potroai o neem obavje tavaju ili u masovnim medijima potiu i mame na kupovinu i poveanu potro nju neke robe. reklamacija im. m. r. (lat.) - alba, prituba, prigovor; zahtjev trgovcu ili proizvoau za naknadu tete ili zamje nu kupljene robe koja nije bila u skladu sa deklaracijom (npr. o kvalitetu). reklamirati gl. svr. i nesvr., prez. rekla miram - raznim sredstvima hvaliti robu kako bi muterije vie kupovale i troile novac; vriti reklamaciju, tj. protestirati kod proizvoaa zbog neodgovaranja kupljene robe njenoj deklaraciji. reklamni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na reklamu, rekonstruirati/rekonstruisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. rekonstruiram/rekonstruiem - obaviti, obavljati rekon strukciju, preustroj avati, nanovo uspo staviti; obnoviti, rekonstrukcija im. . r. (lat.) - temeljito preustrojstvo, ponovno graenje, zida nje, zamjena konstrukcije, obnova ne ega to je prije postojalo; prerada, prepravka. rekord im. m. r. (engl.), g. mn. rekorda sport, najvii uspjeh, u nekom nad metanju, najbolji rezultat, najvei do met; vrhunac, vrhunstvo; razg. najvea statistika koliina u svojoj vrsti, ono to se mjeri kao najvee, najbrojnije, rekordan prid. (engl.), odr. v. rekordni koji predstavlja rekord, vrhunski, s najveim dometom, rekorder im. m. r. (engl.), g. jd. rekor dera - ovjek koji je postigao rekord na nekom podruju, prvak, as. rekreacija im. . r. (lat.) - okrepa, osvjeenje, oporavak; odmor, razonoda, zabava. rekreirati (se) gl. svr. i nesvr., prez. rekreiram - okrijepiti, obodriti, razve seliti; oporaviti se, osvjeiti se, razono diti se, zabaviti se. rektor im. m. r. (lat.), g. mn. rektora elnik, upravnik, onaj koji je na elu uprave univerziteta, sveuilita, rekvijem im. m. r. (lat.) - opijelo, kato lika sluba, misa za mrtve, zadunice; muzika kompozicija tunog, alobnog karaktera. rekvirirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. rekviriram - prisilno oduzeti materijal na dobra (najee za potrebe vojske u ratu). rekvizicija im. . r. (lat.) - dravno pri silno oduzimanje imovine uz naplatu ili privremeno otuenje imetka za potrebe vojske i odbrane, rekvizit im. m. i . r. (lat.), g. mn. rekvi zita/rekvizita - predmet potreban za teatarsku predstavu predvien scena rijem; dio sportske opreme; pravn. skup formalnih elemenata u sklopu nekog ugovora ili dokumenta bez kojih oni nemaju pravnu snagu, relacija im. . r. (lat.), g. mn. relacija nain na koji razliiti pojmovi stoje je dni s drugim u vezi, odnos; odnos pre ma nekome, vrsta vezanosti ili dolae nje u dodir s nekim; uslovljenost neke koliine drugom koliinom, razmjera; veza, saobraajna linija izmeu raznih mjesta. relaksacija im. . r. (lat.) - oporavljanje, oputanje duha i tijela; odmor, razono da. relativan prid. (lat.), odr. v. relativni odnosan, uslovan; koji moe biti ova kav ili onakav; koji svoje znaenje pot vruje samo u upredbi s drugim pojmo vima; gram. koji slui kao odredba ne kog pojma, relativizlrati/relativizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. relativiziram/relativizujem - shvatiti, shvaati, tretirati ta kao relativno, (u)initi relativnim, relativno pril. (lat.) - u relativnom smislu, u odnosu na druge mogunosti; donek le, u nekoj mjeri, relej im. m. r. (fr.), g. jd. releja , g. mn. releja - ureaj za prenoenje i poja avanje radijskih i televizijskih signala; pojaiva, pojaavalo, relevantan prid. (lat.), odr. v. relevantni znaajan, vaan, bitan, znatan, jezgro vit, svrsishodan, suvisao.

987

remetiti

reli/reli im. m. r. (engl.), g. jd. relija/ relija - sportsko takmienje, prvenstve no u automobilizmu; zast. skup, sasta nak, susret. religija im. . r. (lat.) - skup uvjerenja ili dogmi kojim je obuhvaena triplicitna relacija: Bog - svijet - ovjek i koja se ispoljavaju u odreenoj obrednoj praksi i institucionalnoj organizaciji (za razli ku od vjere, koja se zasniva na relaciji Bog - ovjek i ispoljava u vjerovanju, bogobojaznosti, bogosluju i pokornosti), religijski/religijski prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na religiju, koji pripada ili potie od religije, religijski/religijski pril. (lat.) - na religij ski nain, religiozno, religiozan prid. (lat.), odr. v. religiozni predan vjeri, bogobojazan, poboan, religiozno pril. (lat.) - na religijski nain, religijski. religioznost im. . r. (lat.), instr. jd. religioznou/religioznosti - religiozni po gled na svijet; stanje ili osobina onih koji su religiozni, relikt im. m. r. (lat.), g. mn. relikdtdl relikta - stvar, pojava ili organizam, sauvan kao ostatak iz davnih vremena, relikvija im. . r. (crkv.), g. mn. relikvija - materijalni ostatak religijske vanosti i znaenja, obino tijelo ili dio tijela, odjea ili dio odjee kojeg religijskog muenika. reljef im. m. r. (fr.), g. mn. reljefa ispupenost; geogr, oblik tla, povrine zemaljske kore sa svim ravninama, uzdignuima i ulegnuima. remek-djelo im. s. r. - najbolje ostvare nje, najbolji rezultat, najvei domet; vrhunac. remen im. m. r. (njem.), g. jd. remena , g. mn. remena/remena - kai, traka od koe ili vrste tkanine za razliite na mjene. remenar/remenar im. m. r. - onaj koji se bavi remenjem, koji pravi i prodaje remenje. remenje zb. im. s. r. prema remen, remetiti gl. nesvr., prez. remetim - uno siti nered, nesklad u neto, ometati, naruavati, kvariti.

989
dogaaj; odbijanje, odbacivanje; mu. ponavljanje iste teme u varijantama, repertoar im. m. r. (fr.), g. jd. repertora - popis predstava ili koncerata, njihov raspored i plan prikazivanja; raspon umjetnikog djelovanja; sve uloge koje igra neki glumac ili skup muzikih i literarnih djela koja izvodi pjeva, mu ziar, recitator, repeta im. . r. (lat.) - razg. dodatni, po novljeni obrok, repeticija im. . r. - opetovanje, po navljanje. repica im. . r., em. - zeljasta biljka iz porodice krstaica iz ijeg se sjemenja dobiva ulje. repina im. m. i . r., augm. - veliki rep. replicirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. repliciram - uzvratiti, odvratiti na neiji govor, protivsloviti, suprotstaviti se go vorom. replika im. . r. (fr.), dat. jd. replici popratna primjedba, kratak komentar ili izraz neslaganja sa neijim izlaganjem; kratak odgovor na govor protivne stra ne. repnica/repnica im. . r. - pita od repe, repnjaa. reportaa im. . r. (fr.) - novinarski izvjetaj o mjestu, okolnostima, uzro cima i ishodu nekog dogaaja, reportani prid. odr. v. (fr.) - koji je u duhu i stilu reportae, reporter im. m. r., g. jd. reportera - onaj koji prikuplja podatke i pie reportae; novinar; izvjeta, reporterskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na reportera, koji pripada ili potie od reportera, reporterski pril. (fr.) - na nain reportera, poput reportera, represalije im. mn. (lat.) - sredstva prisile, prinudne mjere, protivmjere, odmazda, odgovor na silu silom, kaz neni poduhvat, represija im. . r. (lat.) - kaznena mjera, sredstvo prisile, obuzdavanje, ukroivanje. represivan prid. (lat.), odr. v. represivni koji izraava represiju, prisilni, kazne ni. reprezentacija im. . r. (lat.) - najbolji od najboljih, izabrani predstavnici, izabra

repromaterijal nici; zastupnici (drave, ustanove, vrste, firme); sport, izabrana sportska ili ahovska ekipa na meunarodnom ta kmienju; trokovi, sredstva za odra vanje ili isticanje ugleda i postizanje utiska kod gostiju ili u javnosti, reprezentant im. m. r., g. mn. reprezentanta/reprezentanata - izabranik, izvrs tan tip, primjer, olienje najboljih kvali teta. reprezentativan prid. (lat.), odr. v. reprezentativni - koji predstavlja skup najboljih osobina, visoko dostignue; uzoran, osobit, naoit, naroit, vrstan, tipian; veledostojan. repriza im. . r. (fr.) - teat. ponavljanje, prva i svaka naredna predstava nakon premijere, praizvedbe; mu. posljednji, trei odsjek u kompoziciji sonatnog oblika, u kome se ponavljaju glavne teme izloene u prvom odsjeku, ekspo ziciji; opetovanje, ponavljanje teme. reprizirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. repriziram - da(va)ti reprizu, ponovo izvesti, izvoditi, reproducirati/reprodukovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. reproduciram/ re p r o d u k u je - ponovo ostvari(va)ti, proizvesti, ponovo oiviti, raditi po uzorku, primijeniti; izvoditi napisano tue djelo (muziko, dramsko, poet sko); (na)praviti kopiju, otisak ega (grafike, fotografije, slike), reprodukcija im. . r. (lat.) - obnavljanje, ponavljanje, ponovno oivljavanje, opo naanje, umnoavanje; izvedba tueg (muzikog) djela, ponovna izvedba; ko piranje, umnoavanje likovnog predlo ka; ekon. obnavljanje proizvodnih sred stava, kapitala i vrijednosti u procesu proizvodnje; tehn. sluanje ili gledanje snimljenog s muzikog ili tv. predloka; biol. razmnoavanje, mnoenje, obnav ljanje vrste, reproduktivan prid. (lat.), odr. v. repro duktivni - koji ima svojstva reproduk cije. repromaterijal im. m. r. (lat.), g. jd. repromaterijla - materijal za repro dukciju, polupreraevine potrebne za proizvodnju konanih proizvoda, siro vine.

remi1 im. m. r. (fr.), g. jd. remija - ne odluan ishod, nerijeen rezultat u ahu, nogometu i sl. remi2 im. m. r. (engl), g. jd. remija, g. mn. remija - vrsta kartake igre. remisija im. . r. (lat.) - vraanje, slanje natrag; oprost grijeha, snienje (kazne); smanjenje, slabljenje, opadanje, remitenda im. . r. (lat.), g. mn. remi tenda - neprodani ostatak robe, uglav nom (dnevne) novine koje se vraaju izdavau. remiza im. . r. (fr.) - spremite za tram vaje, autobuse, automobile i poljo privredne maine; estar, gusti u koji se sklanja divlja, remont im. m. r. (fr.), g. mn. remonta popravak, obnavljanje maina, zgrada, opreme; redovni pregled uz popravke i zamjenu neispravnih dijelova (ureaja, vozila, strojeva), remorker im. m. r. (fr.), g. jd. remorkera - teglja, brod za vuenje teglenica (dereglija) i teretnih amaca, renda im. . r. (perz.), g. jd. rende rende. rende im. s. r. (perz.), g. jd. rende ta strugalo, kuhinjski predmet za struganje krutih namirnica, npr. povra, tvrdog sira i sl. rendgen im. m. r. (njem.) - medicinski aparat za snimanje tijela pomou ren dgenskih, iks-zraka. renegat im. m. r. (lat.), g. jd. renegata ovjek koji je promijenio svoje uvjere nje, koji se odrekao pokreta, organi zacije, sredine kojoj je pripadao, koji je izdao, odbacio ono emu je pripadao; otpadnik, odmetnik, izdajica, odrod, izrod; prebjeg, renesansa im. . r. (fr.) - obnova, ponovni procvat, preporod; hist. drutveno-politiki i kulturni pokret u Evropi od 14. do 16. stoljea koji je pobudio dotad nezabiljeen procvat nauke, knjievno sti i umjetnosti, renome im. m. r. (fr.), g. mn. renomea uvenost, uvenje, slava, ugled, dobar glas, popularnost, reputacija, renomiran prid. (fr.), odr. v. rendmirani uven, slavan, popularan, poznat, ugle dan, glasovit.

renovirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. rendvirdm - obnoviti, temeljito popra viti, prilagoditi novim zahtjevima i po trebama, rekonstruisati. renta im. .r. (fr.), g. mn. renti/renta prihod, dohodak od kapitala, vrijednos nih papira, zgrada, zemljita i sl. koji vlasnik (korisnik) dobija bez svoga rada i poslovne aktivnosti, rentabilan prid. (fr.), odr. v. rentabilni koji donosi prihode, dobitak; isplativ, unosan. rentijer im. m.r. (fr.), g. jd. rentijera ovjek koji ivi od rente, rentirati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. rentiram - donijeti, donositi prihod, biti unosan, rentabilan, isplatiti se. reorganizirati/r eorganizo va ti gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. reorganiziram / reo rg a n izu je - podvrgnuti reorganizaciji, preurediti, preureivati; preustrojiti, preustroj avati, reosiguranje gl. im. s. r. (lat.) od reosigu rati. reosigurati gl. svr. (lat.), prez. reosiguram - postii ugovor izmeu dviju ili vie osiguravajuih ustanova o meu sobnim obavezama. rep im. m. r., g. jd. repa/repa, n. mn. repovi/repovi, g. mn. repova/repova produetak kime kod nekih ivotinja; kujruk; izdueno perje na stranjem dijelu tijela ptica; krajnji, stranji dio tijela kod riba, vodozemaca, zmija, insekata; zadnji, zavrni dio neega, ono to je nasuprot prednjem kraju, glavi, vrhu, poetku. repa im. . r., g. mn. repa - bot. zeljasta biljka mesnatog zadebljanog korijena (Brassica rapa ), koja slui kao ljudska i stona hrana, reparacija im. . r. (lat.) - dovoenje u ispravno stanje, popravka, popravljanje; obnova, obnavljanje; naknada tete na nesene ratom, ratna odteta, reparatura im. . r. (lat.) - popravak, opravak, obnavljanje, repat prid., odr. v. repati - koji ima rep, reponja. repatica/repatica im. . r. - nebesko tijelo, kometa, "zvijezda padalica", reperkusija im. . r. (lat.) - odjek, odraz; posljedice, promjene koje izazove neki

reptil
reptil im. m. r. (lat.), g. jd. reptila - zool.

990
respirator im. m. r. (lat.), g. mn. respira tora - naprava, pomagalo, maska za usta i nos radi lakeg dihanja ili zatite dinih organa; dihalo, disalo. restauracija im. . r. (lat.) - obnavljanje, oporavljanje, oporavak; ponovno uspo stavljanje oborenog drutvenog poret ka; hist. vraanje dinastije na tron; vra anje u prvobitno stanje, obnova starina ili umjetnikih predmeta; razg. restoran, gostionica, ainica, restaurator im. m. r. - strunjak za obna vljanje starinskih umjetnikih predme ta: slika, knjiga, kipova, objekata; obna vlja, popravlja, uspostavlja. restaurirati gl. svr. i nesvr., prez. restauriram - ponovo uspostaviti, obno viti, popraviti (sliku, knjigu i sl.), opet podii (sruenu dinastiju, starinski objekat i sl.), restitucija im. . r. (lat.) - prav. uspos tavljanje prijanjeg stanja, vraanje u prvobitno stanje, ponovna aktuelizacija; povrat konfiskovane, oduzete (otete) imovine; biol. ponovno izrastanje izgu bljenog dijela tijela, regeneracija, restituirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. restituiram - naknaditi, nadoknaditi, uspostaviti, obnoviti, vratiti; popuniti, restoran im. m. r. (fr.) - mjesto za obje dovanje, gdje se za novac posluuju naruena jela; ainica, gostionica; po sebna prostorija u velikim firmama za prehranu radnika, restrikcija im. . r. (lat.) - ogranienje, sapinjanje, stezanje, sputavanje; sua vanje, skuivanje, obuzdavanje. restriktivan prid. (lat.), odr. v. restriktivni - koji izraava restrikciju, ogranienje, skuivanje. restriktivno pril. - na restriktivan nain, ograniavajue. Resulullah vi. im. m. r. (ar.) - Boiji Poslanik, Pejgamber, ovjek kojeg Bog nadahnjuje znanjem sa zadaom da ga prenese ljudima; zamjensko ime Mu hammeda a.s. resursi mn. m. r. (fr.), g. resursa sredstva, zalihe, izvori prihoda, izvori privrede; prirodna bogatstva jedne zem lje; prenes. duhovne snage, re prid. nepromj. (njem.) - dobro peen, hrskav, pucketav, krcav, hrumav. reedija im. . r. (ar.) - vrsta halve koja se pravi od nieste, meda (ili eera) i masla. reetati gl. nesvr., prez. reetam proputati, istiti kroz reeto, prosija vati; prenes. detaljno i raznovrsno ispitivati, izlagati tekoama i iskue njima. reetka im. . r., dat. jd. reetki, g. mn. reetki/reetaka - mreasta naprava od isprepletenih gvozdenih ili drvenih ipki(ca) za razliite namjene (kao osigura nekog otvora, pregrada, alter, podloga za rotilj, za peenje na aru, cjediljka). reetkast prid., odr. v. reetkasti - koji je kao reetka; upljikav, upljikast. reeto im. sr. r., n. mn. reeta, g. mn. reeta - mreasta ili rupiasta naprava za prosijavanje (ita, brana, pijeska i

991

reumatizam primamljivog i ubjedljivog govorenja; slatkorjeivost, blagoglagoljivost. retorskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na retore i retoriku, govorniki, besjedniki. retorski pril. (gr.) - kao retor, poput retora. retorta im. . r. (lat.), g. mn. retorti staklena, metalna ili porculanska posu da u obliku kugle koja slui za hemij ske opite ili za destilaciju tekuina; u metalurgiji sud od vatrostalnog materi jala za proizvodnju cinka ili ive iz njihovih ruda; zatvorena komora od vatrostalnog materijala za preradu uglja i proizvodnju koksa, retorzija im. . r. (lat.) - uzvrat na uvredu, uzvraanje istom mjerom; dravna protivmjera prema drugoj dravi koja ugroava njene interese; odmazda; re presalija. retroaktivan prid. (lat.), odr. v. retro aktivni - koji djeluje unatrag, koji ima povratnu snagu, retrogradan prid. (lat.), odr. v. retro gradni - koji ide nazad u prolost i protivi se novinama, koji nazaduje, nazadan. retrospekcija im. . r. (lat.) - osvrt na nekadanje okolnosti i zbivanja, osvrta nje; podsjeanje, pogled unazad; obaziranje na prolost; opisivanje prolih dogaaja iz sadanje perspektive, hronoloka inverzija, retrospektiva, retrospektlvan prid. (lat.), odr. v. retrospektivni - koji se odnosi na retro spektivu, koji se osvre na prolost, retrovizor im. m. r. (lat.) - ogledalo za pogled unatrag (najee na automo bilima). retu im. m. r. (fr.) - popravljanje i dotje rivanje crtea, slike, fotografije, teksta, retuirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez re tuiram - podvrgnuti retuu; prenes. naknadno prepraviti, prepravljati radi ublaavanja utiska ili injenica, reuma/reuma im. . r., g. mn. reuma reumatizam, reumatian prid. (gr.), odr. v. reumatini - koji je obuzet reumatizmom; svojstven reumatizmu, reumatizam im. m. r. (gr.), g. jd. reuma tizma - med. akutno ili hronino upalno

razred kimenjaka u koji spadaju gute ri, zmije, kornjae i krokodili, gmizav ci, gmazovi, republika im. . r. (lat.), g. jd. republike, dat. jd. republici - oblik drave u kojoj graani na izborima biraju vlast na odreeno vrijeme; suprot, monarhija; prenes. sloboda, nezavisnost, republikanac im. m. r. (lat.) - pristalica republike kao oblika drutvenog uree nja; lan republikanske stranke, repuh/repuh im. m. r., g. jd. repuha/ repiiha - bot. lopuh; podbjel, repua im. . r. - bot. jednogodinja biljka iz porodice krstaica s velikim ljubi astim cvjetovima; lopuh, reputacija im. . r. (lat.) - javno miljenje o neijim vrlinama ili nedostacima; ugled, renome. resa im. . r. - reha, oblik cvata, dugu ljasti, obino visei cvat (nalik klasu) kod nekih biljaka (orah, lijeska), resast prid., odr. v. resasti - slian resi; koji ima rese, rehe; resat, resnat, resav. resekcija im. . r. (lat.) - odstranjenje nekog oboljelog dijela organizma ope rativnim, hirurkim putem, operacija, resica im. . r., em. - anat. produetak zadnjeg kraja nepca u drijelo u obliku pokretnog jezika; uvula, resiti gl. nesvr., prez. resim - kititi, uljep avati, krasiti, ukraavati, reskir im. m. r., g. jd. reskira - rizik, reskirati gl. nesvr., prez. reskiram - v. riskirati, rizikovati. resko pril. - na rezak nain, s reskou, britko, otro, reskdst im. . r., instr. jd. reskou/ resko ti - osobina ili stanje onoga to je resko, britko; reskoa, britkost, otrina. resor im. m. r. (fr.), g. jd. resora podruje djelatnosti, djelokrug, oblast nadlenosti; ogranak dravne uprave s ministrom na elu. respek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. respekata - potovanje, uvaavanje, obzir, ugled; strahopotovanje, respektirati/respektovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. respektiram/respektujem - odnositi se s respektom, imati obzira; uvaavati, cijeniti.

sl.).
reo im. m. r. (fr.), g. jd. reda, g. mn. reoa - naprava na kojoj se moe kuha ti, tj. plata, kolo, ringla na nogarima koja se zagrijava na struju ili plin, kuhalo. retardacija im. . r. (lat.) - usporenje, zakanjenje, odugovlaenje, odgaanje; zaostajanje u savladavanju gradiva zbog priroene ogranienosti uenika; nenormalna sporost u miljenju i djelo vanju; zaostajanje u razvoju, produe nje mladalakog stadija, retardirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. retardiram - zaosta(ja)ti, vratiti se una zad u razvoju, usporiti, usporavati, za kasniti. reterirati gl. svr. i nesvr (fr.), prez. re feriram - povui se, uzmaknuti; odstu piti, odustati, retor im. m. r. (gr.) - vjet govornik; pripovjeda, besjednik, prialica. retoriki prid. odr. v. (gr.) - koji potie ili pripada retorici, retorian. retoriki pril. (gr.) - po pravilima retorike, retorino, slatkorjeivo retorino pril. (gr.) - na retorian nain, retoriki; slatkorjeivo, krasnorjeivo; petetino. retorika im. . r. (gr.), dat. jd. retdrici teorija govornitva, nauka o umijeu govorenja; vjetina lijepog, slikovitog,

revalorizacija oboljenje kostiju, zglobova (zglobnih ahura, tetiva i sluzokoe), miia; ta koer srca i krvnih ila, sudova, revalorizacija im. . r. (lat.) - vraanje vrijednosti ili ponovno utvrivanje vri jednosti novca ili robe koja je bila pala; revalvacija, revalorizirati/revalorizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. revaloriziram/revalorizujem - obaviti revalorizaciju, vra titi, popraviti vrijednost novca ili robe; prevrednovati. revalvacija im. . r. (lat.) - revalorizacija; jednokratno poskupljenje valute po odluci vlade ili glavne banke; suprot, devalvacija. revan im. m. r. (perz.), g. jd. revna skra. od tahtrevan (pokretno prijesto lje); nosiljka za veledostojne i uzviene osobe poput koije bez tokova, koju mogu nositi ljudi ili konj. revan prid., odr. v. revni - revnostan, priljean, marljiv, odan; ustrajan, revan im. m. r. (fr.) - uzvratna igra radi pobjede nad prijanjim pobjednikom; hist. odmazda, osveta za poraz u ratu ili vitekoj borbi; oduenje za neku uslu gu, uzvrat, uzdarje, revanirati se gl. svr. i nesvr., prez. revaniram se - uzvratiti protivniku istom mjerom, vratiti milo za drago; uzvratiti dar ili uslugu, oduiti se. revati gl. nesvr., prez. revem - glasati se poput magarca, njakati; pjevati preglas no bez sluha; pogrd. jaukati, derati se, dreiti se. rever im. m. r. (fr.), g. jd. revera okovratnik na kaputu, revers im. m. r. (fr.), g. mn. reversa pismena potvrda (priznanica, obvezni ca) kojom se jami povratak pozajmlje ne stvari. revidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. revidiram - obaviti reviziju, nanovo pregledati, preispit(iv)ati; preinaiti, izmijeniti prijanji stav. revija im. . r. (fr.) - smotra, pregled; asopis, publikacija; pozorini komad; prikaz, promocija najnovije mode. revijalan prid. (fr.), odr. v. revijalni - koji ima osobine revije, revijski.

992
revindikaeija im. . r. (lat.) - zahtjev za povrat imovine vlasniku, traenje prava vlasnitva. revir im. m. r. (njem.), g. jd. revi'ra podruje, predio, okrug, bazen, revizija im. . r. (lat.) - pregled rada, kontrola, provjera stanja; polit, izmjena, prepravka, preispitivanje (pogleda, sta vova, zakona, uenja); pravn. alba viem sudu; pregled teksta sloenog po stranicama prije tampanja; uope: promjena, prepravak. revizionizam im. m. r. (lat.), g. jd. revi zionizma - projektovana tenja da se ta revidira, prepravi, promijeni, oblikuje na drugi nain (ugovori, uenja, ide ologije, pokreti), revizor im. m. r. (lat.), g. jd. revizora nadglednik, nadzornik, kontrolor, revno pril. - priljeno, odano, ustrajno, revnosno. revnosnlk im. m. r., n. mn. revnosnici revnostan, usrdan, predan, marljiv o vjek. revnosno pril. - na revnostan nain, pri ljeno, predano, ustrajno, usrdno, revnosnost im. . r., instr. jd. revnosnou/revnosnosti - osobina ili svojstvo onoga to je revnosno, revnostan prid., odr. v. revnosni - koji redovno predano i ustrajno izvrava sve preuzete obaveze, usrdan, marljiv, revnjiv. revnjiv prid., odr. v. revnjivi - revnostan, revan, priljean, revolt im. m. r. (fr.), g. mn. rev ita protivljenje, otro negodovanje, ogore nje, ozlojeenost; buna, pobuna, usta nak. revoltirati (se) gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. revoltiram - ozlojediti (se), izner virati (se), rasrditi (se), revolucija im. . r. (lat.) - nagli skok u evolucionom razvoju; temeljiti preobra aj, preokret u nekoj oblasti ivota i rada (shvatanju, psihi, kulturi); korje nita, nagla i nasilna promjena politikih i drutveno-ekonomskih odnosa (fran cuska, oktobarska, islamska revolucija), prevrat; astr. kruenje jednog oko dru gog nebeskog tijela, revolucionar/revolucioner im. m. r. (lat.) - nosilac revolucionarnih ideja, uesnik u revoluciji, onaj koji vri promjene u nekoj oblasti, revolucionaran prid. (lat.), odr. v. revo lucionarni - koji je proet duhom revo lucije, koji ima svojstva revolucije, prevratniki, revolucionarno pril. (lat.) - na revolu cionaran nain, revolucionarnost im. . r. (lat.), instr. jd. revolucionmou/revolucionarnosti osobina onoga koji je revolucionaran i svojstvo onoga to je revolucionarno, prevratniko, revolucionirati gl. svr. i nesvr., prez. revolucidniram - dovoditi u revolucio narno stanje; proeti revolucionarnim duhom; iriti revolucionarne ideje; ra dikalno izmijeniti, iz temelja preinaiti, revolver/revolver im. m. r. (engl.), g. jd. revdlvera/revolvera - malo runo vatre no oruje s vie metaka smjetenih u okretajuem bubnju, dobou; pitolj, samokres. revolvera im. m. r. (engl.), g. jd. revolvera - ovjek koji ivi od revolvera; vjet strijelac iz revolvera; ucjenjiva koji se slui orujem da bi neto dobio; lice koje ciljeve ostvaruje nasilnim pu tem. revolverakl prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na revolverae, koji pripada ili potie od revolveraa. revolveraki pril. (engl.) - poput revol veraa, kao revolvera, revolverski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na revolver. rez im. m. r., dat. jd. rezu , n. mn. rezovi zerezano mjesto; zarez, urez; zaraslo mjesto na tijelu nakon operacije; ono to se odsijee jednim zahvatom sjeiva, reanj. reza im. . r. (ar.) - zatvara za vrata, zapor, zavornica, zasun; ereza. reza im. m.r., g. jd. reza - onaj koji ree, koji se bavi rezanjem; orue, sprava za rezanje, rezaije im. m. r. mn. (perz.) - suho groe, groice, rozine. rezak prid., odr. v. reski/reski - otar, odsjean. rezalite im. s. r. - prostor odreen za rezanje; mjesto gdje se stari brodovi reu.

993

rezervoar rezanac im. m. r., g. jd. rezanca, g. mn. rezanaca - tanko razvijeno tijesto izre zano na uske trake; pilav, rezanje gl. im. s. r. od rezati, rezati gl. nesvr., prez. reem - sjeenjem rastavljati, razdvajati; sjei; uklanjati suhe grane na stablu; operisati. rezbar im. m. r., g. jd. rezbara - umjetnik, onaj koji urezuje ukrase ili pravi figure od drveta. rezbarija im. . r. - umjetnika tvorevina (slika, ara i sl.) urezana u drvetu, metalu ili kamenu; rezbarstvo, rezbarstvo im. s. r., g. mn. rezbrstava umjetnost i djelatnost rezbarenja. rezdelija im. . r. - zerdelija, vrsta ljive, rezerva im. . r. (lat.), g. mn. rezervi izdvojena i sauvana koliina neega za kasniju upotrebu, zaliha, priuva; otkri vene i neiskoriene koliine prirodnih minerala (ruda, plina, nafte); dio vojske koji u ratu nije u neposrednom borbe nom djelovanju, rezervat im. m. r. (lat.), g. mn. rezervta izdvojeno, ogranieno podruje koje je zakonom zatieno radi ouvanja kultumo-povijesnih ili prirodnih rijetkosti i vrijednosti (geoloki sastav, flora, fauna); izolovana podruja u Sjevernoj Americi koja su osvajai ostavili za ivot starosjedilakog stanovnitva; po druja koja su ostavili kolonizatori u Africi i Junoj Americi za autentian ivot domorodaca, rezerviran/rezervisan prid. (lat.), odr. v. rezervirani/rezervisani - stavljen u re zervu; koji stoji po strani, uzdran. rezervIranost/rezervisanSst im. . r. (lat.), instr. jd. rezerviranou/rezervi rano ti i rezervisanou/rezervisanosti - stanje ili osobina onoga koji je re zervisan, suzdranost. rezervirati/rezervisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. rezerviram/rezerviem nainiti rezervu; (iz)vriti rezervaciju; naruiti da se spremi i sauva za kasnije; (sa)uvati, ostaviti za kasniju upotrebu. rezervni prid. odr. v. (lat.) - koji pripada rezervi, koji je iz rezerve, rezervoar im. m. r. (fr.), g. jd. rezervoara - spremnik, spremite za tekuine.

rezidba rezidba im. . r., g. mn. rezidbi/rezidaba vrijeme obrezivanja voa i loze. rezidencija im. . r. (fr.) - izdvojeno ekskluzivno prebivalite za neke osobe ili stalno boravite ekskluzivnih osoba (vladara i drugih osoba na visokim poloajima) dok su u tom statusu, rezignacija im. . r. (lat.) - duevno stanje mirenja sa postojeim stanjem stvari, preputanje sudbini, potpuna ravno dunost. rezi! prid. neprom. (ar.) - osramoen, obrukan, blamiran, ponien, prezren, gnusan, beastan, rezfliti gl. nesvr. (ar.), prez. rezJlim sramotiti, brukati, rezime im. m. r. (fr.), n. mn. rezimei saet sadraj knjige, lanka, studije, govora; zavrni zakljuak; saetak, izvadak. rezimirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. rezimiram - ukratko izloiti sadraj, (na)praviti saetak, saeti, saimati, rezistencija im. . r. (lat.) - odupiranje, opiranje, pasivan otpor; odolijevanje; med. otpornost na bolesti, up. imunitet, rezistentan prid. (lat.), odr. v. rezistentni - otporan, ustrajan, izdrljiv, tvrd, koji se opire, protivi. rezistentnost im. . r. (lat.), instr. jd. rezistentnou/rezistentnosti - osobina, sta nje onoga to je rezistentno, otpornost, rezolucija im. . r. (lat.) - pismena odluka, zakljuci i stavovi nekog skupa kojim se reguliraju zahtjevi i gledita uesnika; stepen osvijetljenosti, izotrenost. rezon im. m. r. (fr.), g. jd. rezona - osno va, stav, razlog, uzrok, povod na kojem se zasnivaju neiji postupci ili dranje; razum, um, pamet, razbor, razboritost, razumijevanje, rezonanca im. . r. (lat.), g. mn. rezonnci - rezonansa, rezonancija, odzvanjanje, odjek, odzvuk, treperenje, titra nje. rezonantan prid. (lat.), odr. v. rezonantni - koji odjekuje, koji se razlijee; zvu an, snaan; koji se odnosi na rezo nanciju; koji rezonira, koji je u sazvuju, iji se ritam treperenja podudara sa drugim izvorom valova.

994
rezonator im. m. r. (lat.) - fiz. naprava ili tijelo u kojem dolazi do rezonancije, rezonirati Vrezono vati gl. nesvr. (lat.), prez. rezdniram/rezornijem - rasuivati, zakljuivati, umovati, razmiljati, mu drovati, pretresati, raspravljati; prenes. mudrijaiti, pametovati. rezonirati2 gl. nesvr. (lat.), prez. rezo niram - izazivati rezonanc(ij)u, pojaa vati se izazivajui treperenje neega; treperiti pod uticajem rezonacije, biti u sazvuju sa nekim izvorom treperenja, rezuckati gl. nesvr. i u., prez. rezuckam - up. rezati, rezultanta im. . r. (lat.), g. mn. rezul tanti/rezultanata - fiz. sila koja nastaje slaganjem, istovremenim zajednikim djelovanjem vie sila, komponenata; ono ime neto rezultira, pojava koja nastaje kao konani rezultat nekog slo enog djelovanja, zbivanja, procesa i sl. rezultat im. m. r. (lat.), g. jd. rezultta ono to proistie iz neega kao poslje dica, uinak; posljedica nekog djelova nja, izvod, zakljuak, posljedak; mat. vrijednost, veliina koja se dobije izra unavanjem, nekom raunskom rad njom, obraun; ono to se postigne, do ega se doe aktivnou; plod, ishod, reanj im. m. r., g. jd. renja , n. mn. renji/renj evi/renjevi, g. mn. rezanja/ reznjeva/reznjeva - odsjeen ili izrezan komad iz kakve cjeline; odrezani dio neega, odrezak; anat. dio nekog tjeles nog organa koji se neim odvaja od ostalih (dio mozga, jetre, plua); bot. izrezak, zarezak. reati gl. nesvr., prez. rezi - pasije glasa nje grlenim, otegnutim prijeteim gla som (obino pratei keenjem zuba); prenes. bijesno, ljutito govoriti kroza zube; srdito mumlati, gunati, reija im. . r. (fr.) - umjetniko i tehniko oblikovanje teatarske predsta ve, filma, televizijske ili radijske emi sije koju vri reiser uz pomo scenografa, kostimografa i koreografa; upravni trokovi i aparat neke firme; mn. trokovi kuanstva, reijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na reiju. reim im. m. r. (fr.), g. jd. reima dravni poredak, nain i stil vladanja, ustrojstvo neke vlasti; precizno ureen i programiran red i nain ivota (u firmama, organizacijama, ustanovama); prosjeno godinje kretanje vodostaja rijeke. reim lija im. m. r. (lat.-tur.) - reimski ovjek, pristalica politike vladajueg reima. reim ski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada ili potie od reima, reim ski pril. (lat.) - na nain reima, reiser/reditelj im. m. r. (franc.), reise ra/reditelja - onaj koji reira, stvara laki organizator postavljanja na scenu pozorine predstave ili snimanja filma, televizijske i radij ske emisije, riba im. . r., g. mn. riba - vodena ivo tinja iz razreda riba, morska, slatko vodna, rijena, potoara; jelo od ribljeg mesa; meso od ribe. ribar im. m. r. - ovjek kojem je zani manje lovljenje, ulov ribe, ribi, ribarica im. . r. - namjenska barka ili brod za ribolov; ena ribar, ribariti gl. nesvr., prez. ribarim - zani mati se, baviti se ribolovom, ribarka im. . r., dat. jd. ribarki, g. mn. ribarki - ena ribar, ribarica, ribarnica/ribarnica im. . r. - prodava onica ribe, trgovina sa svjeom ili zale enom ribom. ribarski prid. - koji se odnosi na ribare i ribarenje. ribarski pril. - poput ribara, na ribarski nain. ribarstvo im. s. r. - zanimanje, djelatnost ribarenja, privredna grana uzgoja, lova i trgovine ribom, ribanje gl. im. s. r. od ribati - ribarenje. ribati 1 gl., nesvr., prez. ribam - ob. riba riti, loviti ribu, pecati. ribati 2 gl. nesvr., prez. ribam - istiti, prati trljajui (ribeom, etkom); rezati, sjei nasitno pomou ribea (npr. ku pus, zelje, repu i sl.); prenes. upuivati otre prijekore, ruiti, grditi ribetina im. . r., pejor. - velika riba; augm. od riba. ribe im. m. r. - kuhinjsko pomagalo, obino etverostrana naprava za ribanje povra, tvrdog sira i sl. sa mnogo rupi ca razliite veliine; ribalo, (e)rende.

995

rije

ribica im. . r., em i hip. - mala riba. ribi im. m. r., g, jd. ribia - rekreativni
ribolovac, ribar.

ribi1 im. m. r., g, jd. ribia - mii,

muskul; igra; v. vodomar.

ribi2 im. m. r., em. i hip. - mal riba,

ribica.

ribizla im. . r., g. mn. ribizli - bot.

grmolika biljka iz por. kamenika, iji su plod crvene nakisele bobice sloene du granica u grozdove; plod te biljke, riblji prid. - koji se odnosi na ribu. ribljiv prid., odr. v. ribljivi - bogat ribom, pun ribe, riban, ribnjak/ribnjak im. m. r., n. mn. ribnja ci/ribnjaci - umjetni vodeni bazen ili jezero za gajenje ribe, za ribogojstvo, ribogojstvo im. s. r., g. mn. ribogojstava djelatnost uzgoja ribe kao privredna grana. ribolov im. m. r. - lovljenje ribe, pecanje, ribolovstvo, ricinus im. m. r. (lat.) - bot. viegodinja industrijska biljka iz porodice mljeika, skoac; ulje dobijeno iz sjemena ove biljke koristi se u medicini (za ienje utrobe) i industriji, ridanje gl. im. s. r. od ridati. ridati gl. nesvr., prez. ridam - grcati u suzama, plakati glasno jecajui, glasno plakati nezadrivim plaem, ri prid., odr. v. rii, komp. rii - koji je boje hre, crvenout. rian im. m. r. - domaa ivotinja (konj, jarac, maak) rie dlake; pejor. riokos ovjek, osoba rie kose. riovka im. . r., dat. jd. rivki - otrovna zmija rasprostranjena po cijeloj Evropi, riganje gl. im. s. r. od rigati. rigati gl. nesvr., prez. rigam - bljuvati, povraati. rijaset im. m. r. (ar.) - vrhovni organ mu slimanske zajednice, starjeinstvo; rezi dencija i ured muslimanskog poglavara, reisu-l-uleme. rije im. . r., g. jd. rijei, g. mn. rijei najmanji samostalni dio govora koji ima odreeno znaenje, smisao; jeziki znak za odreeni pojam; besjeda, go vor; izlaganje miljenja, uee u disku siji; izjava, iskaz; glas, haber; istina; misao; verbalizam, teorija.

rijeca rijeca im. . r., g. mn. rijeci, em i hipok. - gram. nepromjenljiva rije ko jom se iskazuje lini odnos prema ono me o emu se govori, estica, partikula, rijeni prid. odr. v. - koji pripada ili potie od rijeke (npr. rijeni tok), rijedak prid., odr. v. rijetki - koji nije est; koji nije gust; koji nije zbijen; ije estice su razmaknute; iji su redovi udaljeni jedan od drugog (o nasadima); koji sadri manju koliinu osnovnih sastojaka u smjesi; koji proputa svjet losne zrake; koji se javlja u veim vre menskim razmacima, rijeka im.. r., dat. jd. rijeci - jai vodeni tok slatke vode koji tee svojim kori tom do ua u veu rijeku ili more. rijeenst im. . r., instr. jd. rijeenou,/ rijeenosti - odlunost, spremnost na akciju. rijeiti gl. svr., prez. rijeim - pronai rjeenje; razmrsiti neto; uiniti izbor izmeu vie mogunosti, odluiti se na neto; izdati rjeenje kao dokument; itd. rijetko pril., komp. rjee - koje nije zgus nuto, zbijeno; na veoj udaljenosti, s razmakom jedno od drugog; ponekad, ne esto; kao malo koje drugo, neobi no, izuzetno, rijetkost im. . r., instr. jd. rijetkou/ rijetkosti - osobina, svojstvo onoga to je rijetko; rijetka, neobina stvar, rika im. . r., dat. jd. rici, g. mn. rika snano i porodomo oglaavanje nekih ivotinja (npr. volovi, lavovi, jeleni); prenes. snani, otegnuti i prodorni neartikulisani glasovi, rikanje gl. im. s. r. od rikati. rikati gl. nesvr., prez. rie - oglaavati se rikom. riknuti gl. svr., prez, rikne - oglasiti se rikom; arg. umrijeti, crknuti. rikoe(t) im. m. r. (fr.) - odskok, odbaaj, odskakivanje, odbijanje metka ili gra nate. rilica im. . r. - izduen i zailjen usni aparat nekih insekata, podeen za hoenje, buenje i sisanje, aoka, riliar im. m. r. - insekt, kukac iji su usni organi pretvoreni u rilicu; mn. naziv za tu vrstu insekata, rilo im. s. r. - izduena njuka u nekih sisara (veprovi, mravojedi); surla.

996
riljati gl. nesvr. prez. riljam - duboko kopati zemlju aovom pritiskujui alat ku nogom. rima im. . r. (gr.) - glasovno poduda ranje dva stiha poinjui od naglaenog vokala posljednje rijei; srok, slik. rimokatolik im. m. r., n. mn. rimokatolici - katolik, kranin zapadnog (rimskog) obreda, pripadnik Katolike crkve, rimovati gl. svr., prez. rimujem - slagati rime, praviti srokove, slikovati; sastav ljati stihove koji se rimuju, praviti iska ze koji se glasovno podudaraju, rinfuza im. . r. (tal.) - roba bez po jedinanog pakovanja, u "rasutom sta nju". rinolog im. m. r., n. mn. rindlozi - stru njak u rinologiji, lijenik, ljekar, doktor za bolesti nosa. ris im. m. r., n. mn. risovi - sisar, sisavac iz porodice maaka (Felis lynx), ivi u Evropi i Sjevernoj Americi, risala/risala im. . r. (ar.) - poruka, posla nica, traktat; broura, manje tematsko tampano djelo. risati gl. nesvr., prez. riem - crtati, a rati, slikati, riskantan prid. (fr.), odr. v. riskantni smion, opasan, pogibeljan; rizian, risklr im. m. r. (fr.), g. jd. riskira - ne izvjesnost, opasnost, strah od neuspje ha, rizik. reskirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. riskiram - izloiti se opasnosti, staviti na kocku, odvaiti se, usuditi se. rit/rit im. m. r., n, mn. ritovi - bara, movara, barutina, rita im. . r.. g. mn. rita - pocijepan komad odjee dronjak; poderana odje a, prnje. ritam im. m. r. (gr.), n. mn. ritmovi ravnomjerno izmjenjivanje nekih ele menata kretanja u prirodi, ljudskom ivotu i stvaranju; stalan i ravnomjeran raspored raznorodnih elemenata koji se periodino ponavljaju; sklad, proporci ja, harmonija. ritati se gl. nesvr., prez. rita se - bacakati se nogama, zamahivati i udarati noga ma. riti gl. nesvr., prez. rije - roviti, prevrtati zemlju, izlivati, kopati zemlju (kao

997
krtica ili krme); prenes. tajno raditi protiv koga, rovariti, ritmiki prid. odr. v. (gr.) - koji se ispoljava na ritmian nain, u pravil nom ritmu, ravnomjeran, ritmiki pril. (gr.) - na ritmian nain, skladno, ujednaeno, ritmika im. . r. (gr.), dat. jd. ritmici skup svih ritmikih elemenata neke kompozicije, svi tonski efekti jedne muzike pojave, ravnomjerni pokreti u gimnastici, ritam; posebna gimnastika disciplina vjebanja uz pratnju muzike; znanost, nauka 0 ritmu, ritual im. m. r. (lat.), g. jd. ritula pravila vrenja nekih obreda, obrednik, ceremonijal; kat. liturgijska knjiga koja sadri propisane tekstove i postupke za izvoenje obreda izvan mise. ritualan prid. (lat.), odr. v. ritualni - koji se odnosi na ritual, obredni, ceremo nijalni. ritualno prid. (lat.) - na ritualan nain, po pravilima rituala, riva im. . r. (tal.) - obala; ureena obala u gradskoj luci. rival im. m. r. (fr.) - takmac, suparnik, konkurent, rivijera im. . r. (tal.) - obalno podruje, primorje; morsko kupalite, rivina im. . r. - jarak, opkop; jaruga, riza im. . r. (ar.), g. mn. riza - zado voljstvo. rizik/rizik im. m. r. (tal.), n. mn. rizici! rizici, g. mn. rizika/rizika - smion podu hvat, izlaganje opasnosti pri nekom odvanom pokuaju; spremnost na opa snost i podnoenje gubitka; mogua te ta ili gubitak za koji se plaa osigura nje. rizling im. m. r. (njem.) - sorta bijelog groa i vino od njega, riznica/riznica im. . r. - prostor u kojem su pohranjene dragocijenosti, blago, rizniar/rizniar im. m. r. - uvar riznice ili onaj ko njome upravlja. ria1 im. . r. (lat.) - bot. vrsta itarice podvodnih toplih krajeva iz porodice trava, pirina. ria2 im. , r. (njem.) - napravljeno udubljenje u brdskoj padini, toilo, obloeno tesanim stablima za sputanje

robijaki balvana u dolinu, umska klizina, svla ka. rjeica im. . r., em. i hip.- mala rijeka, rjeit prid., odr. v. rjeiti - okretan u go voru, govorniki uvjerljiv, elokventan; koji nedvosmisleno potvruje neto, oigledan, ubjedljiv, rjeito pril. - na rjeit nain, s rjeitou; slikovito, oigledno, uvjerljivo, rjeitost im. . r., instr. jd. rjeitou/ rjeitosti - osobina rjeitih, govorniki dar, elokventnost. rjekati se gl. nesvr., prez. rjekam se razmjenjivati rijei, dobacivati se rije ima, prepirati se. rjenik/rjenik im. m. r., n. mn. rjenici/ rjenici - knjiga u kojoj su izloene rijei jednog jezika s tumaenjima nji hovih znaenja ili prevodom na drugi jezik, leksikon, vokabular; jezika izra ajna sredstva, rijei, leksika, rjeava im. m. r. - onaj koji rjeava probleme; sudionik u rjeavanju nekog pitanja, zadatka, rjeavalac. rjeenje im. s. r. - izbor izmeu dvije ili vie mogunosti, rezultat razmatranja, odluka; povoljan obrat, izlaz, ishod, zavretak; adm. pismena sudska ili upravna odluka, rjeidba; odgonetka; zavrni dio raunskog zadatka, rezultat, rjeiv prid., odr. v. rjeivi - koji sadri rjeenje, koji ima ishod, izlaz, rob im. m. r., g.jd. rdba, n. mn. rdbi/ rdbovi - obespravljeno ljudsko bie, vlasnitvo robovlasnika; ovjek bez slobode, suanj, tlaenik, podlonik. roba im. m. r. (tal.), g. jd. robe, g. mn. rdba - stvari, predmeti i proizvodi razmjene, trgovine, robija im. . r. - najtea zatvorska kazna oduzimanja slobode s prisilnim radom, robijanje; izdravanje te kazne; prenes. teak posao, ivot u tekim uslovima, uvjetima; op. ropski poloaj, robija im. m. r., g. jd. robijaa osuenik na izdravanju kazne robije, robijanja, robijaica im. . r. - ena robija, robijaki prid. odr. v. - koji pripada ili potie od robijaa, robijaki pril. - kao robija, poput robi jaa.

robijanica
robijanica im. . r. - ustanova ili zgrada

998 rod im. m. r., g. jd. roda , n. mn. rddovi, g.

mn. rddva - ono to je roeno; porod, potomstvo, vrsta; porodica; urod, ljeti na; ukupnost bia odreene vrste kao cjelina; soj, rasa, vrsta; pol ljudi i ivo tinja; gram. formalni rod rijei izraen razliitim morfolokim sredstvima; itd. roda im. . r., g. mn. roda - ptica selica dugih nogu i vrata, rodakva im. . r., g. mn. rddakvl/ rddakava - zeljasta jestiva vrtna biljka zadebljanog korijena, rotkva, rodan/rodan prid., odr. rodni - sposoban za raanje, donoenje ploda, plodan; koji obilno raa, daje bogat urod; pun roda; bogat, izobilan, plodonosan, beri etan. rodati (se) gl. nesvr., prez. rodam (se) meusobno se smatrati i nazivati ro dom, roacima; ob. roakati se. rodbina im. . r., g. jd. rodbine - osobe povezane krvnim srodstvom ire od obitelji, srodnici, roaci; svojta, rod, familija. rodbinski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od rodbine, rodbinski pril. - na nain rodbine, rodica im. . r. - pripadnica rodbine, en ski srodnik, roaka, rodilite im. s. r. - ustanova u kojoj se vre porodi, u kojoj se poraaju trudni ce, ob. porodilite, rodilja im. . r. - ona koja moe raati, donijeti plod; suprot, nerotkinja, rodlljka im. . r., dat. jd. rddiljki, g. mn. rddiljki - materica, roditelj im. m. r. - otac; mati; mujak i enka koji imaju svoje potomstvo; pre nes. tvorac, osniva, pokreta, roditeljica im. . r. - ona koja raa, enka; enski roditelj, roditeljka, majka, mati, mater. roditelj ka im. . r., dat. jd. rdditeljki enski roditelj, majka, mati, mater, roditeljski prid. odr. v. - koji potie ili pripada roditeljima, roditeljski pril. - kao roditelj, poput rodi telja. roditi (se) gl. svr., prez. rodi (se), trp. prid. roen - donijeti na svijet dijete (o eni); dati, donijeti plod (usjevi, voe); donijeti dobar rod, neim dobro ponijeti, ispuniti se obiljem plodova; (se) biti roen, doi na svijet raanjem, rodni prid. odr. v. - koji se odnosi na ro enje, porijeklo; koji se odnosi na rod. rodnica im. . r. - anat. spoljni dio enskog polnog organa, vagina, rodoljub im. m. r. - onaj koji voli, ljubi svoj narod i domovinu, patriota, domo ljub. rodoljuban prid., odr. rodoljubni - koji voli, ljubi svoj narod i domovinu, domoljuban, rodoljubiv, patriotski, rodoljubiv prid., odr. v. rodoljubivi - koji voli, ljubi svoj narod i domovinu, rodoljuban, domoljuban, domoljubiv, patriotski. rodoljubivo pril. - na rodoljubiv nain, patriotski. rodoljubivost im. . r., instr. jd. rodoljubivosu/rodoljubivosti - osobina, svojs tvo onoga koji je rodoljubiv, onoga to je rodoljubivo, rodoljubnost, domoljubivost. rodoljublje im. sr. r., g. mn. rodoljublja ljubav prema svome (na)rodu, domo vini, domoljublje, patriotizam. rodom pril. - po roenju, porijeklom, s obzirom na roenje, rodoskrvnue im. s. r. - povreda krvnog srodstva; stupanje u brak, u polne odno se s krvnim srodnikom; brak, polni odnos izmeu krvnih srodnika, incest, rodoslovlje im. s. r. - historija, loza, stablo neke porodice, krvno porijeklo, rodoslov, genealogija; dokument, spis, shema o porijeklu, precima; pedigre, rodovski prid. odr. v. - koji se odnosi na rod, koji pripada rodu. roak im. m. r., n. mn. roaci - onaj koji s nekim u rodu, u krvnom srodstvu, srodnik, rod. roendan im. m. r. - vrijeme, dan, datum kad je neko roen, roendanski prid. odr. v. - koji se odnosi na roendan, roenje gl. im. s. r. od roditi (se) dolazak na svijet raanjem; prenes. postanak, nastanak neega. rog im. m. r., g. jd. roga , n. mn. rozi! rogovi, g. mn. rogova/rogova - kotana, ronata izraslina na glavi nekih ivo tinja; poseban organ kod pueva; vrsta trube kojom se daje znak za poetak

999

rojiti se

u kojoj robijai izdravaju kaznu robije; zatvor, tamnica, robijati gl. nesvr., prez. robijam - izdra vati kaznu robije; ropski ivjeti, robinzonskl prid. odr. v. - koji ivi kao Robinzon; koji se odnosi na samotni ivot u prirodi, izvan drutva i civili zacijskih sredstava, robinzonski pril. - kao Robinzon, poput Robinzona. robinja/robinja im . . r. - ena rob. robinjica/robinjica im. . r., em. i hip. dijete robinja, robiti gl. nesvr., prez. rdbi - pretavrati koga u robove; porobljavati; pljakati, otimati. roblje zbir. im. s. r. - nebrojeni skup robova. robni prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na robu. robot im. m. r. (e.) - ovjek-stroj, ovjek-automat, mainski sklop u liku ovjeka kojim upravlja elektronski mozak i koji obavlja odreene poslove umjesto ovjeka; umjetni ovjekov rob; prenes. osoba koja slijepo izvrava na reenja ili elje drugog, robovati/robovati gl. nesvr., prez. robujem/rdbujem - biti robom, ivjeti u rop stvu, provoditi ropski ivot; sav se predavati nekom poslu ili strasti, neijoj vlasti; izdravati robiju, robijati, robovlasniki prid. odr. v. - koji se odno si na robovlasnike i robovlasnitvo robovlasnik im. m. r., n. mn. robdvlasnici - onaj koji ima robove, koji prodaje i kupuje robove; predstavnik vladajue klase u robovlasnikom sistemu, robovlasnitvo im. s. r. - prva klasna drutveno-ekonomska formacija, zasno vana na ugnjetavanju i eksploataciji potpuno obespravljenih robova i neo granienoj vlasti robovlasnika. robovski prid. odr. v. - koji se odnosi na robove; ponizan, ropski, robovski pril. - kao robovi, poput robova, robustan prid. (lat.), odr. v. rdbusni snaan, vrst, otporan; sirov, grub, bar barski. roite im. s. r. - sastanak u sudu radi donoenja presude; prenes. kob; Sudnji dan.

lova; vrsta plehanog duhakog instru menta; krovna greda. roga im. m. r., g. jd. rogaa - bot. zimzeleno drvo iz porodice lepirnjaa, sa duguljastom, mesnatom i slatkom mahunom; zool. jelenak, rogalj im. m. r., g. jd. roglja - iljak, rog; zavretak, krak, vrh; ugao, kut, kraj kue, ulice; oak, budak. rogat prid., odr. v. rdgati - koji ima rogove, koji je s rogovima, koji se istie rogovima; suprot, ulav. roglje im. . r. pi. tant., g. roglji/rogalja rogulje, vile sa dva roga za sijeno ili slamu; ralje, rave, rogobatan prid., odr. v. rogobatni - ne skladan, izvitoperen, nakaradan, nepra vilan; nezgrapan, neprikladan, robu stan; prost, neotesan, grub, surov, rogobatno pril. - na rogobatan nain; ne prikladno, nakaradno, nezgrapno, rogonja im. m. r. - koji se istie rogo vima; prenes. pejor. prevareni mu. rogoz im. m. r. - bot. vrsta visoke ilave barske trave sa tvrdim sabljastim listo vima, koristi se za pletenje hasura ili vezivanje; aa, evar, rogoar im. m. r. - torbak ispleten od rogoza. rogoina im. . r. - ljesa ispletena od rogoza; hasura, roguiti se gl. nesvr., prez. rdguim se uspravljati, dizati ta uvis (ui, dlaku) tako da stri; uliti, kostrijeiti se; epu riti se; ispoljavati nezadovoljstvo; buni ti se, gunati; groziti se, prijetiti; zauzi mati naduhan, uobraen stav, praviti se vaan, oholiti se, kooperiti se; prenes. nadizati se, uzdizati se, jordamiti. rohav prid., odr. v. rohavi - neravan, hrapav; s tragovima od boginja, ospica; boginjav, ospiav, koziav. roj im. m. r., g. jd. roja , lok. jd. rdju , n. mn. rdjevi - skup, zajednica pela, osa ili drugih opnokrilaca. rojlte im. s. r. - mjesto gdje se ljudi skupljaju, gdje vrvi od ljudi; sastaja lite, okupljalite; trg. rojiti se gl. nesvr., prez. rji (se) stvarati, sabirati se u roj, nastajati u velikom broju, umnoavati se; pojavlji vati se uveliko, navirati, nagomilavati se; prenes. komeati se, agoriti.

rojnik rojnik im. m. r., n. mn, rojnici - pripadnik ili voditelj roja; vojn. arh. desetar, rojta im. . r. (ma.), g. mn. rdjti - resa, potkita; kianka. rok im. m. r., g. jd. rdka, n. mn. rdkovi ogranieno, utvreno due ili krae vrijeme, period u toku kojeg neto biva ili se treba dogoditi, izvriti; vakat; vremenski period, tok, odsjeak. rok im. m. r. (engl.) - skra. rock and roll (it. rok end roul). rokada im. . r. (fr.) - zamjena mjesta, premjetanje; potez u ahu, istovreme no premjetanje kralja i topa po utvre nim pravilima; rohada, roada. rokokO/rokoko im. m. r., g. jd. rokokda umjetniki stil kasnog feudalizma (18. st.) koji odlikuju ukrasni oblici, mehke boje, kienost, raskonost i dekorativnost. rokovnik im. m. r., rdkdvnici - namjenska poslovna biljenica sa upisanim obave zama i rokovima; podsjetnik, roktati gl. nesvr., prez. roke - oglaa vati se kao krme, svinja; graktati, hroktati. rola im. . r. (njem.) - rolna, valjak, svi tak, smotak, truba, bala; glumaka ulo ga u teatru ili filmu, roleta im. . r. (njem.), g. mn. roleta namatajua, savijajua zavjesa, zastor. Rom/Rom im. m. r., n. mn. Romi pripadnik skitakog naroda porijeklom iz Indije; Ciganin. roman im. m. r. (fr.), g. jd. romana prozno knjievno djelo veeg obima koje obuhvata cjelinu i sloenost stvar nosti, ivota. Romani im. m. r. mn. (lat.) - skupni naziv za romanske narode (Italijani, Francuzi, panci, Portugalci, Rumuni itd.). Romanija im. . r. (lat.) - velika planina u Bosni. romanija im. . r. (lat.) - biljka kamilica, romanika im. . r. (lat.), dat. jd. romanici - romanski stil u arhitekturi i umjetnosti ranog srednjeg vijeka (10. do 13. st.), romanistika im. . r. (lat.), dat. jd. romanistici - nauka koja prouava ku lturu, jezik, knjievnost i historiju ro manskih naroda, romanizam im. m. r. (lat.), g. jd. romanizma - lingv. elemenat latinskog ili

1000
nekog romanskog jezika u neromanskom jeziku; prepoznatljiva rije ili jezika konstrukcija preuzeta iz roman skog jezika. romanopisac im. m. r., g. jd. romano pisca, g. mn. romanopisaca - knjievni stvaralac koji pie romane, romansijer, romansa im. . r. (fr.), g. mn. romansi mu. njena ljubavna pjesma; malo vo kalno ili instrumentalno lirsko djelo, osjeajne, raspjevane melodije; roma nca; ljubavni doivljaj, avantura. romansirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. romansiram - obraditi neki dogaaj, te mu u obliku romana, na romansijerski nain. romanski prid. odr. v. (lat.) - koji potie ili pripada Romanima, romantian prid. (fr.), odr. v. romantini - koji je u duhu romantike, matovit, fantastian, nestvaran, pustolovan, ba joslovan, aroban, zanesenjaki; koji djeluje romantiki, romantino, koji izaziva zanos, sanjarenje, idealiziranje. romantiar im. m. r. (fr.) - umjetnik koji stvara u duhu romantizma; linost sa romantiarskim osobinama, zanesenjak, sanjar, idealista; romantik, romantiki/romantino pril. (fr.) - na ro mantian nain, romantik im. m. r. (fr.), n. mn. romantici - romantiar. romantika im. . r. (fr.), romantici sanjarenje, romantinost, zanese njatvo; romantizam, romantizam im. m. r. (fr.), g. jd. roman tizma - umjetniki pokret, smjer i stil u knjievnosti i umjetnosti potkraj 18. i poetkom 19. stoljea, poslije klasiciz ma i racionalizma, u kome dolaze do izraaja bujna subjektivna osjeanja, zanos i mata stvaralaca, istie snagu emocija, individualizam i kult prirode, razvija zanimanje za narodne jezike i narodno blago. romb im. m. r. (gr.), n. mn. rdmbovi geom. kosi istostranini etverougao, etverokut; zakoeni kvadrat, romboid im. m. r. (gr.), g. jd. romboida kosi paralelogram s jednakim naspramnim stranama; zakoeni pravougaonik, pravokutnik. rominjati gl. nesvr., prez. rominjam sipiti u sitnim kapljicama, rositi ili pa dati u rijetkim lepravim pahuljicama uz jednolian, priguen poluujan um. romon im. m. r. - romor, amor, uborenje, rominjanje. romOr im. m. r. - jednolian um koji se uje kad pada kia, tee voda, romore nje, romon, uborenje; monoton jedno lian zvuk, rominjanje, tihi amor, a pat. romoriti/romoriti gl. nesvr., prez. romdrim/rdmorim - proizvoditi romor, zvu ati tiho, jednolino; rominjati, romo niti, umiti, uboriti, romski/romski prid. odr. v. - koji se odnosi na Rome. ronac/ronac im. m. r., g. jd. rnca, g. mn. ronaca/ronca - ob. ronilac; zool. ba rska ptica, movarica slina patki sa ubom na glavi; norac, rondati gl. nesvr., prez. rondam - ljuti to gunati, mrmljati; prigovarati, brundati, rondela/rondela im. . r (fr.), g. mn. rondela - okrugli cvjetni nasad u vrtu, cvijetnjaku, parku; rondo, rondo/rondo im. m. r. (fr.) - pjesmica od oko 13 stihova; vedra muzika minija tura u kojoj se glavna tema stalno po navlja; zapadnoevropska srednjovjeko vna drutvena igra slina naem kolu; krug, krunica, ronilac im. m. r., g. jd. rdnioca, g. mn. rdnilaca - onaj koji roni, koji se kree pod vodom; ovjek koji se bavi ronje njem kao profesijom; ronac, gnjurac, roniti gl. nesvr., prez. rdnim - kretati se, plivati ispod povrine vode, gnjuriti. ropotarnica im. . r. - spremite za starudiju, za stare i nepotrebne stvari, ropski prid. odr. v. - koji je kao u roba, podloan, servilan, ropski pril. - kao rob, na nain roba. ropstvo im. s. r., g. mn. rdpstava - stanje roba, neslobode, zarobljenitvo, zatoe nitvo; podjarmljenost, robovanje; po kornost. rosa im. . r., ak. jd. rosu, g. mn. rosa kondenzovana vodena para u obliku kapljica na travi, liu, biljkama i na tlu.

1001

rov/rov

rosan prid., odr. v. rosni - koji je od rose, prekriven rosom, oroen; koji je u vidu rose; prenes. mlad, jedar, lijep, zanosan, rositi gl. nesvr., prez. rdsi - initi da se to orosi, prekrivati rosom; padati u sitnim kapljicama, kiiti, sipiti; kvasiti, vlaiti. rosno pril. - kao rosa, u vidu rose, rasei, rosopast im. . r., instr. jd. rosopau/ rosopasti - trajnozelena biljka iz poro dice makova; rusa. rospija im. . r. (perz.) - bludnica, prosti tutka, kurva, drolja, rosulja im. . r. - sitna kia, kiica; bot. vrsta trave, roav prid., odr. v. roavi - rohav, roi im. m. r., em. - mali rog; bot. ro ga. rotilj im. m. r. (njem.), g. jd. rotilja gvozdena reetkasta naprava za peenje mesa na aru; raanj; dalm. gradele, rotacija im. . r. (lat.) - vrtnja, kruno kretanje, obrtanje nekog tijela oko svoje ose; naizmjenino, sukcesivno mijenja nje poloaja, funkcije; promjena, smje na; vrsta tamparske maine sa va ljkom, visoka tampa, rotacioni prid. odr. v. (lat.) - koji se odno si na rotaciju, rotacijski, obrtni, okretajui. rotirati gl. nesvr. (lat.), prez. rdtirani okretati, obrtati oko ose; polit, izmjenji vati se na nekoj funkciji, rotiti se gl. nesvr., prez. rdtim se - kleti se, zaklinjati; kovati zavjeru, urotu pro tiv nekoga; buniti se. rotkva im. . r., g. mn. rotkvi/rotkava rodakva. rotkvica im. . r., em. - mala rotkva; bot. vrsta sitne rodakve, rotkve sa malog crvankastog korijena koja se jede uz jelo kao salata, mjesearka. rotonda im. . r. (tal.), g. mn. rdtndi okrugla ili polukruna graevina, pone kad s kolonadom i kupolom; okrugla sala; lahki enski ogrta bez rukava. rotor im. . r. (lat.) - tehn. pokretni dio elektromotora, turbine i sl.; visok oko mit valjak to se okree oko svoje ose i slui kao jedro, rov/rov im. m. r., n. mn. rdvovi - prokop ili iskop u zemlji; jarak, jama, rupa, hendek; vojn. prokop u prvoj borbenoj

rovac/rovac liniji, anac; podzemni hodnik, podrov, tunel. rovac/rovac im. m.r., g. jd. rovca, g. mn. rovaca - mrk insekt pravokrilac, kukac ravnokrilac koji kopa podzemne hodni ke i podgriza ile mladih voaka, rovaa im. . r., g. mn. rovica - izrovljena rupa u zemlji, jama, rov. rovariti gl. nesvr., prez. rdvarim - potaj no, iza lea, podmuklo raditi protiv ne kog; izazivati razdor, neslogu, spletka riti, intrigirati, rovit prid., odr. v. rdviti - namehko skuhan, zgruan (o jajetu); slab, nesigu ran, nestabilan; podloan bolestima, ne otporan, neizlijeen. ro viti gl. nesvr., prez. rdvim - dubiti zemlju, praviti rupe, rovove u zemlji, kopati, potkopavati; rovariti, podbunjivati; istraivati, rozati se gl. nesvr. (lat.), prez. rozdm (se) - nabirati se, borati se, guvati se, skup ljati se. roze prid. neprom. (fr.) - ruiast, rozeta im. . r. (fr.), g. mn. rozeta okrugli ornament u obliku rue; dragi kamen bruen slino piramidi; traka nekog odlija kroz iliku, zapuak; okrugli prozor, rozga/rozga im. . r., dat. jd. rdzgi, g.mn. rozgi - motka, kolac za podupiranje, rozgva; izdanak loze groa, vinova lo za. rozi-maher im. m. r. (perz.-ar.) - dan kada e se po muslimanskom vjerova nju iskupiti svi ivi i oivljeni pred Svevinjim i odgovarati za svoja djela; Sudnji dan, kijamet, rozme im. . r. pi. tant. (njem.) - groice, rezaije. ronat prid., odr. v. rdznati - koji je od roine, koat; otvrdnut, okotao; ro an. ronica im. . r. - anat. prednji prozirni i ispupeni okrugli dio bionjae, bjelo onice oka; ronjaa, ronik im. m. r., g. jd. roznika, n. mn. ronici - greda krovne konstrukcije, rog. ronina im. . r. - ronato, koato tkivo, tkivo od kojeg su izgraeni nokti, kopita, papci.

1002
rt im. m. r., n. mn. rti/rtovi - uski istureni dio zemljita koji se die u visinu, usijeca meu padine, prua u more i sl.; rat; vrh, iljak nekog pre-dmeta. ftanj im. m. r., g. jd. rtnja - iljat ili glaviast vrh brda. rub im. m. r., g. jd. ruba/ruba, n. mn. ru bovi, g. jd. rubova - brid, ivica razdjelnica, granica, konac, kraj. rubac im. m. r., g. jd. rupca , g. mn. riibaca - etvrtast manji ili vei komad platna, maramica; mahrama, pokrivaa; rubaa. rubaa im. . r. - koulja; mahrama. rubaija im. . r. (perz.) - pjesma od etiri stiha s rimom aaba , katren, rubenina im. . r., g. mn. rubenina rublje, posteljno rublje, rubin im. m. r. (lat.), g. jd. rubina - dragi kamen tamnocrvene boje i velike tvrdo e. rubiti gl. nesvr., prez. rubim - sasijecati, odsijecati; praviti rub, ivicu, obrub; porubljivati, oiviavati. rublje zb. im. s. r. zb. - donji dio odjee (do tijela), ve. rubni prid. odr. v. - koji se odnosi na rub, ivicu, granini, krajnji; prenes. nebitan, nevaan, marginalan, rubnlk im. m. r., n. mn. rubnici/rubnici metalni zatitni okov na rubovima ski ja; rubni kamen, rubnjak. rubnjak im. m. r., n. mn. rubnjaci - rubni kamen, rubnik; mejnik, mea, rubrika im. . r. (lat.), dat. jd. rubrici poglavlje, razdjel; posebno oznaen odjeljak u novinama koji tematski obu hvata istorodne tekstove; odjeljak u slubenom spisu, obrascu, registru; hist. poetna, ukraena slova u starim ruko pisima. rucelj/rucelj im. m. r. - drak (na kositu, plugu ili nekom drugom alatu), ruica; drka posude. ruak im. m. r., g. jd. ruka , n. mn. rukovi, g. mn. rukova/ruaka - glavni dnevni obrok koji se obino uzima sre dinom dana; objed; naziv objeda kod muslimana pred osvit zore u mjesecu posta Ramazanu, sehur, ruati gl. nesvr., prez. ruam - uzeti, uzimati, (po)jesti ruak; objedovati.

1003

rugoba prvobitno znaenje: koji je tek u za etku, osnovni, elementaran, zametni, poetni; kasnije znaenje: nerazvijen, zaostao u razvitku, zakrljao, rudina im. . r., g. jd. rudine , g. mn. rudina - neobraeno zemljite obraslo travom, utrina, tratina, ledina, livada, rudite im. s. r. - mjesto gdje ima rude, podruje pod rudom, rudno nalazite; mjesto gdje je bio rudnik, rudokop, ruditi gl. nesvr., prez. rudim - postajati rud, rumen, crvenkast, dobivati rumenu boju, rumeniti se; zri ti. rudn i prid. odr. v. - koji se odnosi na rude, minerale, rudniki prid. odr. v. - koji se odnosi na rudnike, koji pripada rudnicima ili koji se upotrebljava u rudnicima, rudnik im. m. r., n. mn. rudnici - mjesto, najee ispod zemlje gdje se kopa, vadi ruda; rudokop, majdan; prenes. bogatstvo, izvor, nalazite, rudnjaa im. . r. - bot. gljiva, peurka. rudo im. s. r. - ruda. riidogorje zb. im. s. r. - gorje bogato ru dama, planinski vijenac sa mnogim na lazitima ruda; rudni bazen, riidokop/rudokop im. m. r. - mjesto gdje se kopa ruda, rudnik; rudarsko okno. rufijan im. m. r. (tal.) - svodnik, podvo da, makro; pokvarenjak, nitkov, lupe, hulja. rug im. m. r., n mn. ruzi/rugovi - pod smijeh; poruga; psovka, sramota; ruga. ruga im. . r., dat. jd. rugi - rug; ala, podrugivanje; osoba koja je za porugu, rugoba, rugabet. rugabet im. . r. (tur.) - runa osoba, rugoba. rugalica im. . r. - podrugljiva ena, rugaica; satirino djelo usmene ili pismene knjievnosti (pjesma, anegdo ta, uzreica), ruganje gl. im. s. r. od rugati se. rugati se gl. nesvr., prez. rugam se javno isticati, ukazivati i nalaziti nedo statke nekome, ismijavati nekoga, pod smijavati se, podrugivati se, podsmjehi vati se. ruglo im. s. r. - ono to slui za porugu, pogrdu; sramota, bruka, rugoba im. . r., g. mn. rugoba - runoa, nakarada, rugabet.

ruati gl. nesvr., prez. riiim - oglaavati

se dubokim, muklim neartikulisanim glasovima poput rike; up. rikati, ruetina im. . r., augm. i pejor. - golema ruka, velika ruka, ruurda, ruica im. . r., em. i hip. - mala ruka; dio predmeta (teakog, runog alata, sua, oruja i sl.) koji slui za hvatanje ili dranje rukom, drak, drka, ruka; rukohvat. ruka im. . r., dat. jd. ruki, g. mn. ruki/ruka - drak, drka, ruica; ruko hvat. runi prid. - koji se odnosi na ruku, ruke, koji pripada ruci; itd. runik im. m.r., g. jd., runika , n. mn. runici - komad tkanine za brisanje ru ku, lica i tijela, ubrus, pekir, runo pril. - rukom, manuelno. ruurda im. . r., g. mn. ruurdi, augm. i pejor. - ruetina. ruda im. . r. - mineralna masa u unutra njosti zemljine kore iz koje se toplje njem izdvajaju razne kovine, metali; ru daa; poluga uglavljena na prednju osovinu zaprenih kola uz koju se preu konji ili volovi, ruda im. . r. - gusta, kovrdava, kudrava, obino mehka vuna. rudaa im. . r. - ruda, mineral; bot. vrsta livadske trave, rosulja. rudar im. m. r., g. jd. rudra - onaj koji se bavi kopanjem rude kao zanima njem, radnik u rudniku; rudarski stru njak (u odnosu na druga zanimanja), rudariti gl. nesvr., prez. rudarim - baviti se vaenjem, proizvodnjom rude, biti rudar, raditi u rudniku, rudarski prid. odr. v. - koji se odnosi na rudare i rudarstvo (npr. rudarski hljeb), rudarstvo im. s. r - djelatnost i zanimanje vaenja rude i istraivanje rudnih nala zita. rude im. m. r., instr. jd. rudezom - dlake, brada, kosa; uvojak, vitica; prah na vo u, maak. rudiment im. m. r. (lat.), g. mn. rudimenata - osnov, poetak, zametak, poetni stadij; osnovno znanje, pojam o nee mu; zakrljao ostatak organa koji je izgubio svoju ulogu, rudimentaran/rudimentaran prid., odr. v. rudimentarni/rudimentarni - biol.

ruh ruh im. m. r. (ar.) - duh, dio due koji po narodnom vjerovanju naputa ovjeka za vrijeme sna i slobodno luta; duh umrloga. ruhata prid. . r. - koja je bogata ruhom, miraska. riihban im. m. r. (ar.) - duhovnik, riiho im. s. r., g. jd. ruha , g. mn. ruha haljine, odjea, odijelo; djevojaka oprema za udaju, ruina/ruma im. . r. (lat.) - razvalina, ruevina. ruj/rilj im. m. r., g. jd. ruja!ruja - bot. grmolika, ibljikasta biljka uta cvijeta, koja se upotrebljava za bojenje u ukastocrveno, oker i za tavljenje koe; prenes. rumenilo, rumena, ruiasta bo ja* rujan prid., odr. v. rujni - kao od ruja, ukastocrven, rumenkast. rujan im. m. r., g. jd. rujna , g. mn. rujana - deveti mjesec u godini, septembar, rujen prid. rujeni - koji je od ruja, koji je kao ruj; rujev. rujanski prid. odr. v. - koji se odnosi na rujan, kasnoljetni ili ranojesenji. ruka im. . r., dat. jd. ruci, n. mn. ruke , g. mn. ruku/ruka - gornji tjelesni ekstre mitet kod ovjeka, organ ljudskog tijela u paru od ramena do vrhova prstiju; aka od zglavka do vrhova prstiju. rukav im. m. r., g. mn. rukava - dio gornje odjee koji obavija ruku od ra mena do ake; neto to se grana, odvaja od svog glavnog dijela, ogranak, krak. rukavac im. m. r., g. jd. rukavca , g. mn. rukvaca/rukavacd - odvojak, ogranak rijeke ili veeg potoka koji se odvaja od glavnog toka; uski dio morske povrine koji ulazi u kopno, mali zaton, rukavica im. . r., g. jd. rukavice , g. mn. rukavica - odjevni predmet za aku i prste. rukaviar im. m. r. - majstor, zanatlija, radnik koji izrauje i prodaje rukavice. niknuti1 gl. svr., prez. ruknem - nahru piti, nagrnuti, navaliti; rinuti, gurnuti. ruknuti2 gl. svr., prez. ruknem - svr. od ruati; riknuti, rukobran im. m. r. - zatitni dio za aku na drki maa ili sablje.

1004 rukohvat im. m. r. - dio neega to se hvata i dri rukom, to je raeno prema aki; drka, drak; kundak; dio ograde stubita koji slui za pridravanje, gelender. rukoljub im. m. r. - poljubac u ruku u znak naroite panje i potovanja, rukomet im. m. r. - sport, loptanje ruka ma; igra, nadmetanje izmeu dvije pro tivnike ekipe u kojoj se lopta dobacuje i udara rukama, rukopis im. m. r. - nain pisanja slova rukom sa karakteristinim osobinama; autorski tekst, ono to je napisano rukom, tampaom mainom ili kom pjuterski fajl radi tampanja i objavlji vanja; manuskript, rukopisni prid. odr. v. - koji se odnosi na rukopis. rukotvorac im. m. r., g. jd. rukotvorca onaj koji tvori, stvara, radi rukama, koji runo izrauje; stvaralac, rukotvorina/rukotvorina im. . r. - pred met runo stvoren, izraen, predmet rune izrade; runi rad. rukovati gl. nesvr., prez. rukujem - slu iti se ime, upotrebljavati; upravljati ime, usp. rukovoditi, rukovati se gl. svr. pov, prez. rukujem se - meusobno stisnuti otvorene ake u znak pozdrava, pogodbe, zavjeta, rukovet im. . r., instr. jd. rukoveu/ rukoveti, g. mn. rukoveti/rukoveti sveanj stabljika strvnog ita koji etilica uhvati rukom i odsijee srpom; prenes. zbirka, rukovodei prid. odr. v, - koji rukovodi, upravlja. rukovodilac/rukovoditelj im. m r., g.jd . rukovddioca/rukovoditelja , g. mn. rukovddilaca/rukovdditelja - onaj koji ruko vodi, upravlja; rukovoditelj, upravitelj, upravnik, ravnatelj; elnik, rukovoditi (se) gl. nesvr., prez. rukdvodim (se) - biti na elu, voditi, pred voditi, upravljati; slijediti zamisao, vo diti se ime kao idejom, rukovodstvo im. sr. r., g. mn. rukovddstava - rukovoenje, predvoenje, upravljanje; predvodnitvo; skup onih koji upravljaju, rukovodee tijelo, sloj, vodstvo; menadment. riiksak im. m. r. (njem.), n. mn. ruksaci torba koja se nosi na leima, uprtnjaa, ranac; teleak, rukunica im. . r. - drak, drka, ruka; ruda kod jednoprene zaprege, rulet im. m. r. - ruleta, naprava za isto imenu kockarsku igru; namotana traka s oznaenim centimetrima za mjerenje, ruleta im. . r., g. mn. ruleta - rulet, riilja im. . r., g. mn. rulja - spontani nekontrolisani masovni skup ljudi; svje tina. rum im. m. r. (malaj.), n. mn. rumova estoko pie, proizvod alkoholnog vrenja eerne trske. R um elija vi. im. . r. (lat.-tur.) - evropski dio Turske Carevine. rum en im. . r., g. mn. rumeni - rumenilo, rumenost, purpur; sredstvo za rumenjenje lica. rum en prid., odr. v. rumeni - koji ima nijanse crvene boje, crvenkast, ruiast; koji ima takvu boju lica. rum enilo im. s. r. - rumena boja (kao oso bina). rum eniti/rum eniti gl. nesvr., prez. rumenim - initi neto rumenim, bojiti u rumeno; mazati se rumenilom, rum enka im. . r., dat. jd. rumenki - zool. vrsta abe vrlo dugih nogu; krava ru mene, crvenkaste boje; bot. volovski jezik, lisiiji rep; agr. kruka rumene boje. rum enjak im. m. r., n. mn. rumenjci bot. biljka iz porodice otrolista (Lithospermum purpur eo-coeruleum). rum enjeti se gl. svr., prez. rumenim se biti rumen, imati rumenilo, isticat se ru menilom. riunil im. m. r. - naziv jednog od neastivih u starobosanskoj mitologiji (uz urila, rapaila, epimila). R um un vi. im. m. r., g. jd. Rumuna pripadnik rumunskog naroda, graanin Rumunije. R um unija im. . r. - zemlja i drava rumunskog naroda u jugoistonoj Evro-

1005

riipiavost

Rum unka im. . r., dat. jd. Riimunki stanovnica Rumunije,

P1-

rumunski prid. odr. v. - koji pripada ili

potie od Rumuna.

runast prid., odr. v. runasti - koji ima bogato, gusto runo, runat; koji je obra stao runom, runav; koji je kao runo. runda im. . r., g. mn. rundi/runda rundava ivotinja (npr. kuja, ovca), runda im. . r. (njem.) - dio bokserskog dvoboja (u trajanju od tri minute); faza, etapa, krug (u glasakim izborima), rundav prid., odr. v. rundavi - koji ima bujnu, kovrdavu, loknastu, dlaku; ru tav, dlakav; kutrav, kutrast. rundo im. m. r., g. jd. runde, g. mn. runda - pas obrastao dugom i gustom dlakom, npr. bosanski tornjak, rundov, rundov im. m. r., g. jd. runddva, g. mn. rundova - rundo, runiti (se) gl. nesvr., prez. runim (se) osipati (se), izazivati osipanje, odvajati u sitnim esticama; drobiti, mrviti; troiti se gubei povrinske estice, dro biti se, raspadati se; osipati, odvajati zrnje s klipa kukuruza, kruniti, komati. runo/runo im. sr. r., g. mn. runa/runa prirodni pokriva od duge guste dlake na ivotinjama, npr. ovcama; godinji prirast, vuna koja izrasta na ovcama od jednog do drugog strienja. runolist im. m. r. - bot. viegodinja ze ljasta planinska biljka s bijelim cvije tom u obliku zvijezde iz porodice glavoika, ije je stablo i lie obraslo gu stim dlaicama, riinjav prid., odr. v. riinjavi - obrastao runjom, dlakama, dlakav, kosmat, ru tav; prenes. zreo, mator, runjika im. . r., dat. jd. runjiki - bot. biljka iz porodice glavoika, zeija lo boda. rupa im. . r., g. mn. rupa - otvor, upljina na neemu; udubljenje, jama; prenes. bijedno, jadno sklonite, umez; slabo mjesto u nekoj cjelini; prenes. praznina, nedostatak, rupaa im. . r., augm. - velika rupa, jama; udubljenje, rov. rupi im. m. r., em. - mali rubac; depni rubac, maramica, rupica im. . r., em. - mala rupa. rupiast prid., odr. v. rupiasti - koji ima rupice, pun rupica; rupiav. riipiavost im. . r., instr. jd. rupiavou/ rupiavosti - osobina i stanje onoga to je rupiasto.

ruralan
ruralan/ruralan prid. (lat.), odr. v. ru

1006
ruilac/ruitelj im. m. r., g. jd. riiioca/ riiitelja, g. mn. ruilaca/ruitelja - onaj koji rui, razara; destruktivac. ruilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ruioce, na ruenje; razoran; destru ktivan. ruiti (se) gl. nesvr., prez. rui (se) razarati, silom initi da neto sagraeno padne, da se raspe; unitavati, podrivati, upropatavati, naruavati, remetiti, kva riti; pobijati, obesnaivati neije tvrd nje; raspadati se osipati se; skinuti ne koga s vlasti, riipa im. . r. (tur.), g. mn. rupi/rupa hist. mletaki dukat. riita1 im. . r. (lat.) - bot. viegodinja biljka iz istoimene porodice, perasto sjeenog lia; rutva, sedef, petoprsnica. riita2 im. . r., n. mn. rute - dlaka; runja, malja. riita3 im. . r. - prnja, krpa, drolja; po njava. ruta im. . r. (fr.) - put, putovanje; pravac putovanja, putni plan, marruta, riitav prid., odr. v. rutavi - obrastao dlakom, dlakav, runjav, maljav, rutina im. . r. (fr.) - vjetina u poslu steena dugim iskustvom i praksom, vinost, spretnost, uvjebanost; postu panje po navici; uobiajen postupak za svaku predvidljivu priliku, rutiner im. m. r. (fr.), g. jd. rutinera - koji posjeduje rutinu, koji se upravlja po navici. rutinerski prid. odr. v. (fr.) - zasnovan na rutini, rutinski, rutinerski pril. (fr.) - po navici, s ruti nom, mahinalno; pejor. neoriginalno, rutinski prid. odr. v. (fr.) - koji se izvodi ili odvija po rutini, rutiniran, rutinerski, uobiajen. rutinski pril. (fr.) - s rutinom, na uobi ajen nain, bez razmiljanja, ruzmarin im. m. r. (lat.) - bot. sredozem na zimzelena poludrvenasta grmolika biljka egzotinog mirisa iz porodice usnatica; rumarin, koristi se kao zain, ukras ili za dobijanje mirisnog ulja; "morska rua". rua im. . r., vok. ruzo - bot. ukrasna baenska, kultivisana ili umska trno vita grmolika biljka iz porodice rua s mirisnim latiastim cvjetovima raznih boja. ruan prid., odr.v. runi, komp. runiji koji svojim izgledom ostavlja neugodan utisak; neskladan, neuljudan, sramotan, nepristojan; suprot, lijep, rudija im. .r. (ar.) - hist. nia musli manska srednja kola, prvi stupanj sred nje kole. ruica1 im. . r. - em. i hip. - mala rua. ruica2 im. . r. - vrsta lisnatog savijenog kolaa u slatkom prelivu. ruica3 im. . r. - sorta vinove loze i vino od nje. ruiast prid., odr. v. ruiasti - koji je poput rue, roze, roskast; rumen, rumenkast, ruinjak im. m. r., n. mn. ruinjaci cvijetnjak sa ruama, ulistan, ruin prid. odr. v. - koji se odnosi na ruu ili potie od rue. ruiti gl. nesvr., prez. ruim - grditi, koriti. runo pril. - na ruan nain; neuljudno, sramotno, nepristojno, runoa im. . r., g. mn. runoa osobina i stanje onoga to je runo, rz im. m. r. (ar.) - potenje, ast, obraz, dostojanstvo; djevojaka nevinost.

ralni/ruralni - koji se tie sela, odnosi na selo i seoski ivot; seoski, seljaki, zemljoradniki, teaki. Rus vi. im., n. mn. Rusi, g. mn. Rusa pripadnik ruskog naroda i stanovnik Rusije; hist. Moskov. rus im. m. r., g. mn. rusa - zool. smei ohar. rus prid. odr. v. rusi - crvenkast, ri; rumen, rujan (npr. rusa kosa), riisag im. m. r. (ma.), n. mn. rusazi zemlja, drava, rusalka im. . r., dat. jd. rusalki, g. mn. rusalki - umska i vodena vila kod starih Slavena. Rusija im. . r. - prostrana zemlja koja zahvata dio Evrope i sjeverni prostor prednje Azije; domovina i drava Rusa. Rusin vi. im. . r. - pripadnik rusinskog naroda, porijeklom iz Ukrajine, koji se naselio u Vojvodini. Ruslhka im. . r. - pripadnica rusinskog naroda. rusinski prid. odr. v. - koji se odnosi na Rusine. rusizam im. m. r., g. jd. rusizma - pozaj mljena rije, jeziki elemenat iz ruskog jezika ili nastao pod uticajem ruskog jezika u drugom jeziku, ruski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od Rusa ili iz Rusije, npr. ruski rulet. Riiskinja im. . r. - pripadnica rusko na roda. rusom aa im. . r. - bot. jednogodinja ili dvogodinja zeljasta biljka iz porodice krstaica, taruak, rustian prid. (lat.), odr. v. rustini - koji se odnosi na rustiku; izraen nagrubo, seoski, seljaki; rustikalan; prenes. neo tesan. rustikalan prid., odr. v. rustikalni - se oski, seljaki, poljski; rustian, rusvaj im. m. r. (pers.) - lom, mete, nered, haos; pokora, bruka; udo. ruevan prid., odr. v. ruevni - sklon ruenju, dotrajao, troan, ruiniran, ruevina im. . r. - ostaci skrhane, razva ljene, oborene, sruene graevine; ra zvalina; prenes. fiziki i duhovno pro pala osoba.

1009 saborski prid. odr. v. - koji potie ili

pripada saboru, koji se odnosi na sabor, sabotaa im. . r. (fr.) - planirano unitavanje ili kvarenje radi nanoenja tete; tajno ometanje rada na ostvarenju ega; prikriveno hotimino nemarno ili hravo vrenje nekog posla ili izvra vanje obaveza; nar. podmetanje klina u tokove. saboter im. m. r. (fr.), g. jd. sabotera onaj koji vri sabotau, sabotira, saboterski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na sabotere, saboterski pril. (fr.) - poput sabotera, kao to rade saboteri, sabotiranje gl. im. s. r. (fr.) od sabotirati. sabotirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. sabdtiram - vriti sabotau, izvoditi sabotau. sabran prid., odr. v. sabrani - zbrojen; prenes. staloen, pribran, sabranost im. . r., instr. jd. sabranou/ sabranosti - stanje, osobina onoga koji je sabran, pribranost, prisebnost, sabrat im. m. r. - kao brat, drug po stanju i poloaju, sadrug; koji dijeli istu sudbinu, sauesnik, sabrati (se) gl. svr., prez. saberem/ saberem - branjem ta skupiti na jedno, zbrojiti, pribrojiti; prenes. pribrati, pri kupiti duhovne i fizike sile, misli, sna gu i sl.; pribrati se; skoncentrirati se; sastati se, skupiti se sa raznih strana na jednom mjestu. sabiranje gl. im. s. r. prema sabirati, sabirati gl. nesvr., prez. sabiram - sa kupljati, prikupljati; sazivati na jedno mjesto. sabur im. m. r. (ar.) - strpljivost, strplje nje. sabur-selamet izr. (ar.) - strpljen-spaen. sa im. m. r. (tur.), n. mn. saevi - metalni poklopac pod kojim se pee. saekati gl. svr., prez. saekam - prie kati do odreenog roka, doekati, saekivati gl. nesvr., prez. saekujem up. saekati. aica im. . r. (tur.) - plitki sa za pitu, peka. sainiti gl. svr., prez. sainim - napraviti, stvoriti, sastaviti, sainjavati gl. nesvr., prez. sainjavam up. sainiti.

sadraj

sam a im. . r. (tur.) - sitna okrugla olov

s
S s - fonema, glas, suglasnik; dvadeset i etvrto slovo latinice i dvadeset i prvo irilice. s(a) prijed. - npr. uz genitiv (pao 5 kru ke), uz instrumental (s prijateljem, sa sestrom). s(a)- pref. - u izvedenim rijeima (npr. spariti, sabrati, saradnik), s. a. v. s. skra. (ar.) - salallahu alejhi ve selleme (Allahov spas i mir na Njega) uz spominjanje Boijeg poslanika Mu hammeda a. s. sabah im. m. r. (ar.), g. mn. sabaha zora, jutro prije izlaska sunca; osvit. sabShde pril. (ar.-tur.) - zorom, u zoru, ranim jutrom, sabahhajrula uzv. (ar.-tur.) - jutarnji poz drav muslimana, dobro jutro; neka ti jutro donese dobrobit i sreu. abat im. m. r. (hebr.) - subota, dan odmora. sabijati gl. nesvr., prez. sabijam - zbiti, pritiskom puniti; stiskati, sabira im. m. r., g. jd. sabiraa - onaj koji sabira, skuplja, kolekcionar, sabiraica im. . r. - ena sabira, sabiralite im. s. r. - mjesto sabiranja, okupljanja; mjesto gdje se ta sabira, skuplja. sabirati/sabirati (se) gl. nesvr., prez. sabir am/sabir em (se) - up. sabrati (se), sabirni prid. odr. v. - koji slui za sabiranje, koji je u vezi sa sabiranjem (sabirni centar), sabiti (se) gl. svr., prez. sabijem (se) trp. prid. sabijen - zbiti; svesti na manji obim, stijesniti; gonei skupiti u gomi lu, stjerati; silom utjerati u ta; skupiti se, stisnuti se. sablasno pril. - poput sablasti, na sablas tan nain. sablast im. . r., instr. jd. sablasu/ sablasti - utvara, prikaza, privienje; nakaza, rugoba, udovite, sablastan prid., odr. v. sablasni - koji ima osobine sablasti, koji je nalik sablasti; koji je ispunjen jezom; zastraujui, sablazan im. . r., instr. jd. sablazni/ sablaznju - ono to izaziva javno nego dovanje i ogorenje, skandal; ono to navodi na grijeh, rugoba, sablazniti gl. svr., prez. sablaznim navesti na grijeh, zavesti; okirati, sablanjiv prid., odr. v. sablaznjivi - koji izaziva sablazan, sablanjujui, koji ima osobine sablazni; koji je sklon sablazni. sablanjivo pril. - na sablanjiv nain, sablazno. sablja im. . r., g. mn. sablji/sabalja/ sablja - hladno povijeno oruje od eli ka sa otricom na ispupenoj strani, sabljica im. . r., em. - mala sablja, sabljarka im. . r., dat. jd. sabljarki zool. vrsta ribe; bot. biljka iz roda perunike. sabor im. m. r. - skup, sastanak veeg broja ljudi na jednom mjestu, zbor; skuptina; medlis, saborac im. m. r., g. jd. sabor ea suborac, sauesnik u zajednikoj borbi, saborni prid. odr. v. - koji se odnosi na sabor, saborski, sabornica im. . r. - zgrada ili dvorana u kojoj se odravaju sjednice sabora, u kojoj zasjeda sabor, sabornik im. m. r., n. mn. sabornici - lan sabora, zastupnik u saboru, saborovati gl. nesvr., prez. saborujem biti u saboru, odravati sabore, zborove, zborovati; drati saborske sjednice, vijeati.

na zrna za punjenje patrona lovakih puaka. sam arica im. . r. (tur.) - lovaka puka koja se puni patronama sa samom, sauvati (se) gl. svr., prez. sauvam (se) - uvanjem se zatititi od propasti, kvarenja, zaborava, tete itd. sae im. s. r. - estougaone elije koje od voska prave pele i ose radi uvanja meda. sai/sai gl. svr., prez. saem - kretanjem se spustiti nanie, sii. sad im. m. r., n. mn. sadovi - vrt, baa; zemljite zasaeno biljkama, zasad. sad i sada pril. - ovog trenutka, u ovome momentu. SAD skra. - Sjedinjene Amerike Drave (orig. USA - United States of America), sadaka im. . r. (ar.), dat. jd. sadaki milodar, milostinja, sadanjica im. . r. - sadanje vrijeme, vrijeme u kojem se govori; ovovremenost, sadanjost. sadist(a) im. m. r. (fr.) - okrutan ovjek koji se naslauje muenjem drugih i uiva u tuim patnjama, sadistica/sadistkinja/sadistkinja im. . r. (fr.) - ena sadist, sad istiki prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na sadizam i sadiste, sadistiki pril. (fr.) - kao sadista, poput sadiste. saditi gl. nesvr., prez. sadim - stavljati, polagati u zemlju sadnice biljke, sadizam im. m. r. (fr.), g. jd. sadizma okrutno muenje i patoloko naslaiva nje muenjem drugih i uivanjem u tuim patnjama, sadjeti gl. svr., prez. sddijem trp. prid. saen - sadjenuti, napraviti stog, plast od sijena ili ita. sadnica im. . r. - mlada biljka koja se sadi, presauje iz rasadnika, sadnja im. . r., g. mn. sadnji/sadnja saenje sadnica u zemlju, sadrug/sudrug im. m. r., n. mn. sadrugovi/sudrugovi - onaj koji je blizak kao drug; drug po zajednikoj sudbini; i votni saputnik, sadraj im. m. r. - kazalo, obavijest o onome to se u emu nalazi (u knjizi,

sadrajan na kutiji kakvog proizvoda i sl); sutina, bit; fabula; saetak; registar, sadrajan prid., odr. v. sadrajni - koji ima sadraj, koji se odlikuje sadrajem, koji ima dubok unutarnji smisao, sadrajno pril. - po sadraju, s obzirom na sadraj, u pogledu sadraja, sadrati gl. svr. i nesvr., prez. sadrim imati, obuhvatiti u sebi. sadravati gl. nesvr., prez. sadravam up. sadrati, sadrina/sadrina im. . r., g. mn. sadri na/sadrina - sadraj, sadak im. m. r. (tur.) - gvozdeni podme ta na ognjitu na koji se stavljaju posu de za kuhanje jela. saf im. m. r. (ar.), n. mn. safovi - red, palir. safarl im. m. r. (svah.), g. jd. safarija istraivaka, lovaka, turistika ili sportska ekspedicija u Africi. safir im. m. r. (hebr.), g. jd. safira - plavi dragi kamen, saft im. m. r. (njem.) - sok. saftali prid. odr. v. (njem.-tur.) - pun safta. safun/sapun im. m.r. (lat.) - sredstvo za pranje. safunli/sapim li prid. odr. v. (lat.-tur.) koji se odnosi na sapun, safiinica/sapiinica im. . r. (lat.) - pjena od safuna rastvorenog u vodi, sapunica, safunjika, sapunjaka. sag im. m. r. (gr.), n. mn. sagovi - pro stira za pod izatkan od vune, ilim, tepih. saga im. . r. (norv.) - knjievna vrsta o podvizima bogova, junaka kraljeva; mit; razg. dug opis zanimljivog doga aja. sagibati se gl. nesvr., prez. sagibam (se) - saviti se, saginjati se, pregibati se. saginjati se gl. nesvr., prez. saginjem se - up. sagnuti se. saglasan prid., odr. v. saglasni - suglasan, koji se podudara, koji je u skladu, koji tano odgovara emu. saglasiti (se), gl. svr., prez. saglasim (se) - pridruiti glas; uiniti da se neto sloi, podudari; sloiti se, sporazumjeti se; pristati na neto.

1010
saglasje im. s. r. - suglasje, skladnost zvukova, sazvuje; saglasnost/suglas nost. saglasno pril. - suglasno, sporazumno, po dudarno; odobravajui, potvrdno, u skladu. saglasnost/saglasnost im. . r., instr. jd. saglasnou/saglasnosti i saglasnou/ saglasnosti - suglasnost, osobina onoga to je saglasno s im; sklad, podudarno st, saglasje/suglasje. sagledati gl. svr., prez. sagledam - obu hvatiti pogledom, ugledati, opaziti, za paziti, viditi, vidjeti, sagledati/sagledavati gl. nesvr., prez. sagledam/sagledavam - up. sagledati, sagnuti se gl. svr., prez. sagnem se - sa viti gornji dio tijela prema tlu, pognuti se. sagnjiti gl. svr., prez. sagnjije - postati gnjio, truhao; istruhnuti, sagorijevati gl. nesvr., prez. sagdrijeva up. sagorjeti, sagorjeti gl. svr., prez. sagorim - izgor jeti, biti uniteno vatrom, sagovornik im. m. r., n. mn. sagovornici sugovornik, onaj sa kojim se govori, pria, sadrug u razgovoru, sagovornica im. . r. - sugovornica, sagraditi gl. svr., prez. sagradim - izgra diti ; prenes. stvoriti. sagraivati gl. nesvr., prez. sagrdujem - up. sagraditi, sagrdija im. m. r. (tur.) - zanatlija koar koji se bavi preradom koe i izradom predmeta od nje. sagrijeiti gl. svr., prez. sagrijeim uiniti grijeh, zgrijeiti, pogrijeiti, sagrjeenje gl. im. s. r. prema sagrijeiti/ sagrijeiti. sahaija/sahadija im. m. r. (ar.-tur.) zanatlija koji popravlja satove, asovni ar, urar. sahan im. m. r. (ar.), g. mn, abana tanjir. Sahara vi. im. . r. (ar.) - velika afrika pjeana pustinja na sjeveru kontinen ta. saharin im. m. r. (gr.), g. jd. saharina bijeli kristalni praak 500 puta slai od prirodnog eera, saharoza im. . r. (gr.) - prirodni eer u bilju, npr. u eernoj repi, trski. sahat im. m. r. (ar.), g. mn. sahata/ sahata - sat. sahat-kula im. . r. (ar.) - toranj sa satom, asovnikom. sahibija im. m. i . r. (ar.) - gospodar, vlasnik, posjednik; domain, sahnuti gl. nesvr., prez. sahnem - posta jati suh, suiti se; prenes. mraviti, propadati od bolesti, duevnih patnji itd. sahrana im. . r. - denaza, polaganje mrtvaca, meita u grob, kabur; pogreb, ukop, pokop, sahraniti gl. svr., prez. sahranim - polo iti umrlog u grob, ukopati, pokopati mrtvaca; prenes. unititi, upropastiti, saigra im. m. r. - suigra, onaj koji igra zajedno u istoj ekipi, skupini, timu s nekim. sajam im. m. r., g. jd. sajma, n. mn. saj movi - susret, skup prodavaa i kupaca u odreeno vrijeme godine ili na odreeni dan radi neposrednog trgova nja s popratnim zabavnim sadrajima i atrakcijama, vaar; mjesto zakljuivanja trgovakih ugovora na temelju izloe nih uzoraka proizvoda; velika poslovna priredba opeg ili specijalnog tipa. sajamski prid. odr. v. - koji se odnosi na sajam. sajamski pril. - kao na sajmu. sajla im. . r. (njem.) - elino spleteno ue, konopac, sajmini prid. odr. v. - koji se odnosi na sajmite i sajam; sajamski, sajmite im. sr. r. - prostor, mjesto gdje se odrava sajam, sakagija im. . r. (tur.) - zarazna bolest kopitara, mrkavost, slinavka, slinjenje, balavost, sopoline. sakat prid. (ar.), odr. v. sakati - tjelesno oteen, ozlijeen, s tjelesnim nedostat kom, kljast, obogaljen, invalidan; pre nes. nepotpun, nedovoljan, kmjav. sakatiti (se) gl. nesvr., prez. sakatim (se) - initi (se) sakatim, bogaljiti, ozljei vati; prenes. naruavati cjelinu ega, oteivati, krnjiti, kvariti. sako im. m. r. (tal.), g. jd. sakda, n. mn. sakdi - kratki muki kaput, sakralan prid. (lat.), odr.v. sakralni - koji se odnosi na svete radnje, na religiozni kult i obred ili na kakvo svetilite.

1011

Salamun

sakrament im. m. r. (lat.), g. mn. sakramenata - sveta tajna kod katolika, sakrilegij im. m. r. (lat.) - svetogre, povreda svetinje, oskrvnue vjerskih obreda, bezboniki in, bogohuljenje, sakristija im. . r. (lat.) - prostorija uz crkvu gdje se uvaju predmeti za bogo sluje. sakriti (se) gl. svr., prez. sakrijem ostaviti na mjesto nepoznato drugima, prikriti; skloniti se s oiju, sakrivati gl. nesvr., prez. sakrivam - up. sakriti. sakrska im. . r. (tur.) - duguljasta, tankovijasta tikva za punjenje filom, tikvica, saksija im. . r. (tur.) - glinena posuda, lonac u kojem se gaji sobno cvijee; mangala; crepulja, peka pod kojom se na ognjitu pee hljeb, saksofon im. m. r. (engl.-gr.) - limeni duhaki instrument u dez-orkestru. sakupiti (se) gl. svr., prez. sakupi (se) sabrati na jedno mjesto; skupiti, priku piti. sakuplja im. m. r., g. jd. sakupljaa onaj koji sakuplja, koji se bavi sakup ljanjem, skuplja, kolekcionar, sakupljati gl. nesvr., prez. sakupljam up. sakupiti, sakupljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na sakupljae i sakupljanje, sakupljaki pril. - na nain sakupljaa, sakupljanja. sala im. . r. (njem.) - velika prostorija za razliite namjene, dvorana. sala im. . r. (ar.) - javna obznana s mu nare o smrti nekog mjetanina. Saladui/Salahudm im. m. r. (ar.) - hist. arapski vladar i vojskovoa koji je u l2, v. ratovao protiv Riarda Lavljeg Srca u 3. krstakom ratu na Bliskom istoku, salama im. . r. (tal.) - vrsta kobasice od odabranog mesa razliitog porijekla, suduka. salamandar im. m. r. (gr.) - zool. vrsta kine cmo-narandaste guterice, gute ri, burnjak, dadevnjak. Salamun/Solomun im. m. r. (hebr.) - hist. hebrejski kralj (970.-930. p.n.e.), sin i nasljednik kralja Davida, poznat po mudrosti i miroljubivosti u rjeavanju sporova.

salamura

1012 salonit im. m. r. (lat.), g. jd. saldnita proizvod smjese od azbestnih vlakanaca, cementa i vode, koji ima iroku upotrebu u graevinarstvu, salonski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na salon, otmjen (salonski politiar, umjetnik, dama, muzika, vagon itd.), saltanet im. m. r. (ar.) - sjaj, rasko, pompa, velianstvenost; sjajna i blista va oprema; carstvo, salto im. m. r. (tal.), g. jd. salta - skok; prenes. riskantan, oajniki korak; sud bonosni preokret; politiki zaokret u potpuno suprotnom pravcu, saltomortale im.m. r. (tal.- lat.) - smrtni skok. salutiranje gl. im. s. r. od salutirati. salutirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. salutiram - pozdravljati na osobit nain u sveanim prilikama; vojn. pozdraviti dotaknuvi desnom rukom kapu; odati poast paljbom iz topova. salva im. . r. (fr.), g. mn. salvi - poasna paljba iz puaka ili topova, plotun, salveta im. . r. (tal.) - priruni ubrus pri jelu. sam prid., odr. v. sami - koji je usamljen, koji samostalno bez pomoi ili mijea nja drugih radi; koji je odvojen od dru gih. samac im. m. r., g. jd. smca , g. mn. samaca - onaj koji ivi i stanuje sam; usamljenik; neoenjen mukarac, nee nja. samakl prid. odr. v. - koji se odnosi na samce, koji je svojstven samcima, koji pripada ili potie od samca. samar im. m. r. (gr.), g. jd. samara predmet od drveta slian sedlu, stavlja na lea tovamim ivotinjama kao po dloga za teret; vrsta crijepa na krovu, samardija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj koji izrauje samare, samarianin/samaritanac im. m. r. (hebr.) - u staroj Samariji u Palestini dobrovoljni bolniar; milosrdan ovjek, onaj koji eli pomoi. Samarianka im. . r. (hebr.) - ona koja je milosrdna. samarianski prid. odr. v. (hebr.) - koji se odnosi na samaritance, samarianski, milosrdni.

1013
samarianski pril. (hebr.) - poput samaritanaca, merhametli, milosrdno, samariti gl. nesvr., prez. samarim - stav ljati samar (na konja, mazgu, magarca, devu, slona); prenes. varati koga, neza hvalno iskoriavati iji rad ili dobrotu; praviti koga budalom, samba im . r. (braz.), g. mn. sambi brazilski ples. samica im. . r. - izdvojena zatvorska elija za najtee prestupnike, samilosno pril. - saosjeajno, milosrdno, merhametli. samildst im. . r., instr. jd. samilosu/ samilosti - saaljenje, merhametluk, saosjeajnost, suosjeajnost. samit im. m. r. (engl.) - sastanak, susret najviih predstavnika; konferencija na vrhu. sam ljeti gl. svr., prez. sameljem, trp. prid. samljeven - rvnjem zdrobiti, usi tniti zrnje ita brano. sam o pril. - jedino, iskljuivo, sam obitan/sam obitan prid., odr. v. samobitni/samdbitni - koji ima izvorne odli ke koje ine njegovu bit, samosvojan, sam obitnost/sam obitnost im. . r., instr. jd. samobitno scu/samobitnosti i samdbitnou/samdbitnosti - svojstvo i stanje onoga koji je samobitan, onoga to je samobitno, sam oa im. . r., g. mn. samoa - usam ljenost, samotnost, osama, sam odopadan prid., odr. v. samoddpadni - koji se sam sebi dopada, samodopadljiv, narcisoidan; samoljubiv, sam odopadnost im. . r., samoddpadnou/samoddpadnosti - samodopadlji vost, narcisoidnost; samoljubivost. sam odoprinos/sam odoprinos im. m. r. svojevoljni prinos, dobrovoljni prilog za ope dobro, sam odovoljnost im. . r., instr. jd. samodovoljnosu/samodovoljnosti - stanje u kojem se nalazi onaj koji je dovoljan sam sebi. sam odrac im. m. r., g. jd. samodrca koji sam dri vlast, apsolutni vladar, despot, imperator, sam oglasnik/sam oglasnik im. m. r., n. mn. samoglasnici/samdglasnici - gram. vokal, glas koji nastaje slobodnim pro

samoodbrana laskom zrane struje kroz usnu uplji nu; nosilac sloga u rijeima, samohran, prid., odr. v. samdhrani - onaj koji je ostao sam bez ikoga svoga, bez porodice; onaj koji sam brine o sebi, koji se sam izdrava, samohvala im. . r. - hvalisanje, isticanje vlastitih uspjeha i osobina, samohvaliti se gl. nesvr., prez. samohvalim se - napadno isticati svoje uspjehe i osobine, hvaliti sam sebe. samoinicijativa im. . r. (lat.) - samo voljno i samostalno pokretanje neega, podsticaj, pobuda, samoinicijativno pril. (lat.) - samovoljno, samostalno, preduzetno. samokontrola im. . r. (fr.) - vladanje sobom vrstinom volje, vladanje svojim postupcima, samokritian prid. (gr.), odr. v. samo kritini - koji sam sebe prosuuje, ocje njuje, kritikuje, samokritikl prid. odr. v. (gr.) - koji u sebi sadri samokritiku, samokritiki pril. (gr.) - na samokritian nain, sa sposobnou da se vide vla stiti nedostaci, samokritika im. . r. (gr.), dat. jd. samo kritici - kritiki postupak prema samom sebi i sopstvenom radu; spremnost da se javno prihvate vlastiti nedostaci, samolet im. m. r. (rus.) - aeroplan, zrako plov, avion, samoljubiv prid., odr. v. samoljubivi koji vodi rauna samo o sebi, narcisoi dan, egoistian, samoljubivost im. . r., instr. jd. samoIjubivou/samoljiibivosti - naglaeno osjeanje osobne vrijednosti, narciso idnost, samoljublje, samoljublje/samoljublje im. s. r., g. mn. samoljublja - ispoljavanje osjeanja vlastite vrijednosti i pretjerane osjetlji vosti na miljenje drugih o sebi. samonikao prid., samdnikli - koji je nik nuo sam iz sjemena bez ljudskog posre dovanja. samoobmana im. . r. - obmanjivanje sa moga sebe, ignorisanje stvarnih injeni ca. samoodbrana im. . r. - odbrana samoga sebe od kakve opasnosti, samoobrana.

salamura im. . r. (tal.) - slana voda s

razliitim zainima u kojoj se dri, preparira meso prije suenja, salandak im. m. r. (tur.), n. mn. salandzaci - visea lealjka, ljuljaka, njiha ljka, mrea, sala im. m. r. (ma.), g. jd. salaa poljsko imanje izvan naselja sa kuom, talama i drugim prateim objektima, salat im. m. r. (ar.), salata - naziv za muslimansku molitvu koja se obavlja pet puta na dan; namaz, salata im. . r. (tal.) - prilog uz jelo od paradajza i drugog povra zainjen uljem, siretom, solju i sl. salavat im. m. r. (ar.), g. jd. salavata posebna dova kojom se priziva Boiji blagoslov na posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda a. s. saldo im. m. r. (tal.), n. mn. salda - osta tak kod zakljuenja rauna; razlika izmeu primitaka i izdataka; stanje bla gajne. salep im. m. r. (ar.) - topli zimski napitak koji se dobije iskuhavanjem korijena istoimene biljke; bot. kaun, saletjeti gl. svr., prez. saletim - pronai, snai (se), domoi se; prenes. obuzeti, spopasti, zaokupiti, salinitet im. m. r. (lat.), g. jd. saliniteta sadraj soli u prirodnim vodama, stepen slanosti, slanost, saliti gl. svr., prez. salijem - izliti tenost u neto, proliti; nainiti od ega rastop ljenog kakav oblik, izliti, salitra im. . r. (tal.) - soli azotne kiseline s lahkim metalima, slui kao vjetako gnojivo i za pravljenje baruta, salma im. . r. (tur.) - vrsta starinskog oruja, kugla na lancu; buzdovan na lancu. salmonela im. . r. (engl.) - bakterija koja izaziva crijevne bolesti. salo im. sr. r., g. mn. sala - masne naslage kod ovjeka i ivotinja salomiti gl. svr., prez. sdlomim - slomiti, salon im. m. r. (fr.), g. jd. salona - soba ureena za primanje gostiju u kui, hotelu, na brodu itd.; dvorana ili pro storija za izlaganje i prodaju umjetni kih i modnih proizvoda; radnja u kojoj se pruaju frizerske, pedikerske, kroja ke ili druge usluge i sl.

samoodreenje
samoodreenje im. s. r. - odreenje svoga vlastitog poloaja, samoidentifikacija; pravo i sloboda jednog kolektiviteta da sam odredi svoj poloaj i interese. samoodranje im. s. r. - biol. prirodni nagon ivih bia da se odre u ivotu, opstanak. samoosvjetenje im. s. r. - samostalno stvaranje svijesti o ivotu; izbavljenje od zabluda, samoposmatranje im. s. r. - udubljivanje u svoj unutranji ivot, introspekcija; samovoljna unutranja regulacija postu paka i ponaanja, samopouzdan prid., odr. v. samopouzda ni - koji se odlikuje samopouzdanjem, siguran u sebe, samouvjeren, samopouzdanje im. s. r. - vjerovanje, sigurnost u sebe, u svoje sposobnosti i mogunosti, samopouzdanost; samo uvjerenost. samoportvovSnost im. . r. - nesebino rtvovanje svojih interesa za raun zajednice, samoportvovanje, samoprijegor im. m. r. - samoportvovanost, ustrajnost do portvovanja, samorodan/samorodan prid., odr.v. samorodni/samdrodni - koji je onakav kako je stvoren, samosvojan, osoben, izvoran, nepatvoren; samonikao, samostalan prid., odr.v. samostalni - koji je sam za sebe, koji postoji odvojeno od drugih; nezavisan, samostalno pril. - samo za sebe, bez po vezanosti s drugima, posebno; nezavis no, slobodno, samostalnost im. . r., instr. jd. samostal nou/samostlnosti - osobina, stanje i poloaj onoga koji je samostalan; neza visnost. samostan im. m. r. - crkva sa zgradama u kojima ive redovnici, monasi, kalueri i redovnice; manastir. samostOjan prid., odr.v. samostjni - koji sam stoji, koji se ne oslanja ni na ta ili koji nije poduprt, samostojei; samosta lan; samoodriv. samostojnost im. . r., instr. jd. samo stojnou/samostjnosti - svojstvo onoga to je samostojno; postojanost, samo stalnost, nezavisnost.

1014
samosvijest im. . r., instr. jd. samosvijeu/samosvijesti - jasna svijest o sa mom sebi, o svojoj vrijednosti; samo pouzdanje, samouvjerenost, samosvjestan prid., odr. v. samosvjesni koji je ispunjen samosvijeu, koji izraava samosvijest, koji posjeduje svijest o osobnoj vrijednosti; samopo uzdan. samosvojan prid. odr. v. samosvojni samobitan, samonikao, izvoran, autenti an; svojstven, poseban, karakteristi an, specifian; samostalan, nezavisan, samosvojno pril. - na svoj, poseban nain, svojstveno, samostalno, samosvojnost im. . r., instr. jd. samosvojnou/samosvojnosti - stanje i oso bina samosvojnih; samobitnost, poseb nost. samotan prid., odr. v. samotni - koji je sasvim sam, osamljen, samotinja im. . r. - osamljeno mjesto odvojeno od ljudi i ljudskih naselja, osama; stanje odvojenosti od drugih, samoa, usamljenost, samotnikl prid. odr. v. - koji pripada ili potie od samotnika. samotniki pril. - na nain samotnika. samotnik im. m. r., n. mn. samotnici onaj koji je sam, samotan; usamljenik, samotnjak, samotnica im. . r. - ena samotnik, samotnjak im. m. r., g. jd. samotnjaka , n. mn. samotnjaci - onaj koji je sam, samotan; usamljenik, samotnik, osam ljenik. samotok im. m. r., n. mn. samotoci tekuina koja se sama od sebe iscijedi, npr. iz groa (prvo vino), maslina (prvo ulje), samoubica im. m. i . r. - ona(j) koji sam sebi oduzima ivot, koji se sam ubije, samoubojica, samoubistvo im. s. r., g. mn. samoubi stava - oduzimanje ivota samom sebi, ubijanje samoga sebe, samoubojstvo, suicid. samouk im. m. r., n.mn. samduci - onaj koji sam bez iije pomoi neto naui, koji samostalno savlada odreene vje tine. samouko pril. - na samouki nain. samouprava im. . r. - pravo neke zajednice da samostalno upravlja svo jim specifinim unutranjim poslovima, pravo upravljanja samim sobom, auto nomija. samoupravlja im. m. r., g. jd. samo upravljaa - onaj koji sudjeluje u samo upravljanju, koji je nosilac samoupra vljanja. samoupravljanje im. s. r. - sistem po srednog i neposrednog uea radnika u upravljanju privredom i drutvom u SFRJ. samoupravljati gl. nesvr., prez. samo upravljam - provoditi, vriti samo upravljanje, samouvjeren prid., odr.v. samouvjereni koji je siguran u sebe, uvjeren u svoje vrijednosti i sposobnosti, samopouzdan, samouvjereno pril. - na samouvjeren na in, samopouzdano, samouvjerenost im. . r., instr. jd. samouvjerenou/samouvjerenosti - naglae no uvjerenje u svoju osobnu vrijednost, samopouzdanje, samovar im. m. r. (rus.) - naroita metalna posuda za spremanje aja koja se zagrijava iznutra umurom ili stru jom, ketler. samovati gl. nesvr., prez. samujem - biti, ivjeti sam, na osami, usamljen u svom svijetu; ivjeti kao samac, neenja; nalaziti se u samoi; izdravati zatvor sku kaznu u samici, samovlada im. . r. - samovlae, samo voljna, neograniena vlast jednog o vjeka koja se osniva na samovolji, despotija, diktatura, samovlasno pril. - samovoljno, nasilno, samovolja im. . r. - djelovanje, postupa nje po sopstvenoj volji bez osvrtanja na druge, na okolinu, samovoljan prid., odr. v. samovdljni koji postupa po svojoj volji, kako samo njemu odgovara, ne marei za druge, samozaborav im. m. r. - potiskivanje u podsvijest nemilih stvari i sjeanja, samozadovoljavati se gl. nesvr. pov., prez. samozadovdljava (se) - nadraivati, stimulirati vlastiti spolni organ radi postizanja spolnog uivanja, samoblud; masturbirati, onanisati; udovoljavati sam sebi.

1015

samur
samozadovoljstvo im. sr. r., g. mn. samozaddvoljstava - samozadovoljnost, naglaen osjeaj zadovoljstva sa mim sobom, subjektivni osjeaj zado voljstva bez obzira na objektivne okol nosti. samozatajan prid., odr. v. samozatajni onaj koji je sposoban svojom voljom ograniiti, zatajiti svoje potrebe i inte rese za dobrobit drugih, samoprijego ran, samoportvovan, samozatajno pril. - samoportvovano, samoprijegorno, samozavaravanje im. s. r. - varanje, za varavanje samoga sebe; svjesno izbje gavanje oiglednih injenica, nerealna projekcija stvarnosti; autizam, samozvanac/samozvanac im. m. r., g. mn. samdzvanaca/samdzvanaca - onaj koji se sam prozvao nekim to nije, koji se lano predstavlja, koji se izdaje za drugog ovjeka prisvojivi njegovo ime i zvanje; nezvani gost. samozvani/ samozvani prid. odr. v. - koji se sam bez ire strune verifikacije pro glaava za to; tobonji, patvoreni, la ni. samoiv prid., odr. v. samdivi - koji ivi sam, bez porodice i ikoga drugog, sa motan; prenes. koji je dovoljan sam se bi/koji misli samo na sebe i nema osje aja za druge; sebian, egoistian, samoivo pril. - na samoiv nain, sebi no. samoivost im. . r., instr. jd. samdzivou/samdzivosti - osobina samoivih. samrt im. . r., instr. jd. samru/samrti umiranje, smrt. samrtan prid., odr.v. samrtni - koji se odnosi na samrt, smrtan, samrtniki prid. odr. v. - koji se odnosi na samrtnike, koji potie ili pripada samrtnicima. samrtniki pril. - na nain samrtnika. samrtnik im. m. r., n. mn. sdmrtnici onaj koji je na umoru, na samrti. samt im. m. r. (njem.) - vrsta tkanine, kadifa, barun, pli; somot, samun/somun im. m. r., (gr.), g. jd. samuna/somuna - vrsta peciva, lepinja, pogaa. samur im. m. r. (perz.), g. mn. sdmura vrsta lasice skupocjena krzna.

samuraj
samuraj im. m. r. (jaP-), samuraja pripadnik kaste vitezova u feudalnom Japanu, ratnik u starom Japanu koji je vladao borilakim vjetinama, samurovina im. . r. (perz.) - krzno od samura. san im. m. r., g. jd. sna , n. mn. sni/snovi, g. mn. snova - fiziol. stanje organizma u potpunom miru i odmoru u kojem potpuno ili djelimino prestaje veina njegovih funkcija, posebno svijesti, spavanje; doivljaj pri spavanju, sanjanje; prenes. ono to se stvara matom, to se zamilja, nestvamost, matarija, iluzija; nedostina elja; suprot, java. san (lat.) - prvi dio sloenih (geografskih) imena, u zn. sveti, ima razliit oblik u raznim romanskim jezicima: saint, sankt, sao, sen, sint (up. San Salvador, San Francisko). ana im. . r. - rijeka u sjeverozapadnom dijelu Bosne, pritoka Une. sanacija im. . r. (lat.) - in koji se pre duzima radi ozdravljenja koga ili ega; poboljanje; popravka. sanak im. m. r., g.jd. snka, em. i hipok. - kratak i lijep san. sanatorij im. m. r. (lat.) - zdravstvena ustanova za lijeenje i odmor, sandal im. m. r. (ar.) - vrsta polusvilene tkanine; fino mirisno crveno drvo iz istone Indije i Australije, slui za dobijanje miriljavih ulja i za pravljenje prirodnih boja. sandale im. plur. tantum (ar.) - vrsta otvorene ljetne obue sa tvrdim onom od sandalovine. sandolina im. . r. (tal.) - vrsta malog, uskog i plitkog amca na vesla, sanduk im. m. r. (ar.), n. mn. sanduci drveni koveg, sehara, krinja, sandak im. m. r. (tur.), n. mn. sandaci pokrajina, osnovna upravno-teri torij ai na jedinica u Osmanskom Carstvu. Sandak im. m. r. - naziv za teritorije u junom dijelu Srbije i sjevernom dijelu Crne Gore. Sandaklija im. m. r. - naziv za ovjeka koji ivi ili potie iz Sandaka, sandije mn. im. . r. (tur.) - igovi, probadanje u tijelu, sangvinik im. m. r. (lat.), n. mn. sangvinici - ovjek koji se brzo ljuti;

1016
ivahan ovjek, ovjek vatrena tempe ramenta, zapaljive i estoke udi. saniranje gl. im. s. r. (lat.) od sanirati, sanirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. sa niram - preduzimati radnje radi ozdra vljenja, izljeenja, poboljanja, poprav ke; vriti, izvriti sanaciju, sanitarni prid. odr. v. (lat.) - zdravstveni, higijenski. sanitet im. m. r. (lat.), g. jd. saniteta skup ustanova koje se brinu o higijeni i zdravlju stanovnitva; zdravstvena, sa nitetska sluba; vojn. zdravstvena slu ba vojske, pokretana vojna bolnica, sankati se gl. nesvr., prez. sankam se voziti se na sankama, baviti se sankanjem. sankcija im. . r. (lat.), g. mn. sankcija primjena zakonskih mjera protiv neza konitog postupka; kaznene mjere (poli tike, vojne, ekonomske, finansijske) koje se primjenjuju u cilju postizanja odreenih zahtjeva u meunarodnim odnosima. sankciomrati/sankcionisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. sankcionlram/sankcionisem - primijeniti zakonske mjere; odrediti, uvesti sankcije. sanke im. plur. tantum - vrsta prevoznog sredstva na dvije saonice, koje klize po snijegu, saone, sanskrt im. m. r. (stind.) - najstariji normirani indijski knjievni jezik. sanja im. . r., g. mn. sanja - ni san, ni java; mata, sanjarenje, sanjarija, sanjalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na sanjalice. liude sklone sanjarenju, sanjalaki pril. - poput sanjalice, na nain sanjalice. sanjalica im. m. i . r. - osoba sklona sanjarenju, matanju, ovjek koji budan sanja, sanjar, sanjar im. m. r., g. jd. sanjara - sanjalica, sanjarica im. . r. - sanovnik, sanjarija im. . r. - predstava stvorena sanjarenjem u mati, sanja, sanjariti gl. nesvr., prez. sanjarim priputati se matarijama, sanjarenju; zanositi se neostvarivim snovima, sanjarski prid. odr. v. - koji se odnosi na sanjare, sanjalaki. sanjarski pril. - poput sanjara. sanjati gl. nesvr., prez. sanjam - imati snove spavajui, doivljavati san, sniti, snivati; stvarati predstavu o neemu to se eli, zamiljati, sanjiv prid., odr. v. sanjivi - koji je obuzet snom, kome se spava, snen, pospan; koji se jo nije rasanio poslije spavanja; dremljiv, neispavan, sanjivo pril. - kao u snu, sneno, dremljivo, pospano, sanjivost im. . r., instr. jd. sanjivou / sanjivosti - stanje pospanosti, dremlji v o st, uspavanost, snenost. saobraaj im. m. r. - promet, ono to slui za prevoz ljudi i tereta, prevozna sred stva (automobili, vozovi, brodovi, avi oni), sistem kretanja prevoznih sredsta va; komunikacija u razmjeni informa cija sredstvima za sporazumijevanje, saobraajac im. m. r., g. jd. saobrajca, g. mn. saobraajaca - policajac koji regulie saobraaj na cestama, saobraajnica im. . r. - put, cesta, prometnica za vozila, saobraati gl. nesvr., prez. saobraam kolati, povezivati, komunicirati; biti u saobraaju, vriti saobraaj; odravati vezu izmeu odredita, saone im. pi. tant., g. sana - vrsta pre voznog sredstva na dvije saonice koje klize po snijegu, saonice, sanke, sadnica im. . r. - jedan od dva povijena donja dijela na sankama., saonice im. pi. tant., g. sadnica - saone, saonik. saonik im. m. r., n. mn. saonici - saonica. saopenje/saoptenje im. s. r. - ono to se saopava/saoptava, obavijest, priopenje/prioptenje; vijest, izvijee/izvjetaj. saopiti/saoptiti gl. svr., prez. saopim/ saoptlm - kazati, rei, objaviti vijest, obavijestiti koga o emu, dohaberiti. saosjeanje/suosjeanje gl. im. s. r. od saosjeati/suosjeati. suosjeati gl. nesvr., prez. saosjeam suosjeati, dijeliti isto osjeanje s ne kim; biti osjeanjima naklonjen neko me. saosniva im. m. r., g. jd. saosnivaa suosniva, uesnik, sudionik, pomaga u osnivanju ega.

1017

saputnik
sapatnik im. m. r., n. mn. sapatnici supatnik, koji je u istom stanju patnje, koji dijeli patnju s nekim, uestvuje u neijoj patnji, supatnica im. . r. - ena koja dijeli patnju s nekim, supatnica, sapet prid., odr. v. sapeti - koji je svezan, ogranien (onemoguen) u kretanju, sputan, spregnut, sapeti gl. svr., prez. sapnem trp. prid. sapet - spojiti, zakopati; svezati; sputiti (obino konju prednje noge); stegnu ti. sapi im. pi. tant., g. sapi - gornji dio tijela iznad zadnjih nogu kod etverononih ivotinja. sapinja im. m. r., g. jd. sapinja - spona kojom se sapinje, zakopava; zaponac, zaporak. sapirati/sapirati gl. nesvr., prez. sapTram/sdpirem - uklanjati pranjem, spira ti. saplemenik im. m. r., n. mn. saplemenici - suplemenik, pripadnik istog plemena, naroda.. saplesti (se) gl. svr., prez. sapletem (se) splesti, sapeti; sputati; podmetanjem noge ili ega drugog izbaciti koga iz ravnotee, oboriti; zapeti nogom za nogu, zakaiti u hodu nogama za to, izgubiti ravnoteu, posrnuti, saprati gl. svr., prez. saperem - ukloniti pranjem, sprati. sapun im. m. r. (lat.), g. jd. sapuna smjesa masnih tvari i alkalija koja slui za pranje; hem. sol masnih kiselina; perilo, safun. sapunar im. m. r., g. jd. sapunra - onaj koji pravi, proizvodi sapun, sapundija, sapunati gl. nesvr., prez. sapunam - sapunjati, safunjati, trljati, mazati sapu nom da se stvori pjena, sapunica, sapu nika; sapuniti, sapunica im. . r. - pjena od sapuna otopljenog u vodi, sapunika, sapunika im. . r., dat. jd. sapunici sapunica; bot. biljka iz porodice karan fila, sapunjaa, sapunjati gl. nesvr., prez. sapimjam safunjati, sapunati, saputnik im. m. r., n. mn. saputnici - onaj koji putuje s nekim, suputnik.

sara
sara im. . r. (ma.) - gornji dio izme koji obuhvata listove. sarE im. m. r. (ar.), saraa - zanatlija, majstor koji pravi predmete od koe. saradnik/saradnik im. m. r., n. mn. sara dnici/saradnici - suradnik, onaj koji s kim sarauje, pomaga i pomonik u nekom poslu; asistent; sastavni dio naziva nekih zvanja: nauni saradnik, struni saradnik, saradnica im. . r. - suradnica, saradnitvo im. s. r. - suradnitvo, sarad nja, sarai vanje. saradnja im. . r. - suradnja, saraivanje, saradnitvo, suradnitvo, saraivati gl. nesvr., prez. saraujem suraivati, raditi s nekim na istom pos lu. saraj im. m. r. (perz.) - dvor, palaa. Sarajevo im. s. r. - glavni grad Bosne i Hercegovine, osnovan 1461. saransak im. m. r. (tur.) - enjak, bijeli luk. sardela im. . r. (tal.) - srdela; zool. vrsta sitne plave morske ribe iz porodice sleeva. sardina im. . r. (tal.) - konzervirana srdela. sarho im. m. r. (perz.) - bekrija, pijanac, lola, veseljak, sarkastian prid. (gr.), odr. v. sarkasti ni - koji je pun sarkazma, zajedljiv, podrugljiv, sarkastinost im. . r. (gr.), instr. jd. sarkdstinou/sarkastinosti - osobina onoga to je sarkastino, zajedljivost. sarkazam im. m. r. (gr.), g. jd. sarka zma , g. mn. sarkazama - zajedljiva i pakosna ironija, poruga koja ujeda, uljivost, zajedljivost. sarkofag im. m. r. (gr.), n. mn. sarkofazi - raskono izraen mrtvaki sanduk u razliitim kulturama. sarma im. . r. (tur.), g. mn. sarmi/sarma - vrsta jela, nadjev od mesa i pirina sa zainima umotan u listove kupusa ili groa. saruk im. m. r. (tur.), n. mn. saruci - al ili tanko platno savijeno oko kape, omot, zavoj oko kape, alma; turban, ahmedija. sasijecati gl. nesvr., prez. sasije am - up. sasjei.

1018
sasjei gl. svr., prez. sasijeem - im otrim isjei na komade, raskomadati; isjei do kraja sve redom, poodsijecati. sasma pril. - sasvim, posve, u cjelini, sasmuen prid., odr. v. sasmuenl oprljen, osmuen. sastajalite im. s. r. - mjesto sastajanja, sastajati (se) gl. nesvr., prez. sastajem (se) - up. sastati se. sastanak im. m. r., g.jd. sastanka , n. mn. sastanci, g. mn. sastanaka - susret s nekim; suprot, rastanak; skup vie lica radi dogovora; zbor, zborno mjesto; spoj, prikljuak, sastati se gl. svr., prez. sastanem (se) susresti se, spojiti se, skupiti se, sabrati se. sastav im. m. r. - graa, materija od koje je neto nainjeno ili nastalo; sklop, cjelina ega; ustrojstvo formiranje; spoj, dodir dvaju predmeta, mjesto gdje se spajaju dva predmeta; pismeni rad, spis, lanak, sastavak im. m. r., n. nm. sastavci mjesto sastavljanja, spoja dvije cjeline; sastavni dio neke cjeline, sastavina, sa stojak; pismeni sastav, lanak, sastaviti (se) gl. svr., prez. sastavi (se) spojiti neto to je odijeljeno, razdvoje no, sjediniti se, staviti jedno uz drugo; skupiti, sabrati; napisati sastav, sastavlja im. m. r., g. jd. sastavljaa onaj koji neto sastavlja ili je sastavio. sastavni prid. odr. v. - koji sastavlja, po vezuje dva ili vie dijelova (npr. sa stavni veznik), sastavnica im. . r. - dio kojim se sa stavlja neka cjelina; mjesto spoja, av. sastojak im. m, r., n. mn. sastojci sastavni dio, sastavna estica, elemenat; pojedini elemenat neke cjeline, smjese, sastojati se gl. nesvr., prez. sastojim se biti sastavljen, sainjen od ega. sastrugati gl. svr., prez. sdstruzem struganjem odvojiti, skinuti s neega; ostrugati. sasuiti (se) gl. svr., prez. sasul (se) osuiti se; izgubiti vlagu, postati suh. sasuti (se) gl. svr., prez. saspe (se) - uliti, usuti svu koliinu, izliti, istresti; zdro biti se, smrviti se. sasvim pril. - u cjelini, potpuno, sasma. saaptavati se gl. nesvr. povr., prez. saaptavam se - apui razgovarati, dogovarati se apatom, saiti gl. svr., prez. a ijem, trp. prid. saiven - ivenjem sastaviti, spojiti; ivenjem zavriti izradu nekog predmeta. sat im. m. r. (ar.), n. mn. sati - jedinica za mjerenje vremena od 60 minuta, dva deset i etvrti dio dana; vremenska jedi nica nastave, as; sahat. sat im. m. r. (ar.), n. mn. satovi - sprava za mjerenje vremena raznih vrsta, npr. runi, zidni; bioloki, kosmiki sat), sahat. satana/satana im. m. i . r. (hebr.) - avo, vrag; zao duh; prenes. lo, zao ovjek, sotona. satanskl prid. odr. v. (hebr.) - koji potie ili pripada Satani, vraiji, avolski, satanski pril. (hebr.) - poput Satane, na Satanin nain, avolski, satara im. . r. (ar.) - mesarska i ku hinjska sjekirica, bradva, satara im. m. r. (ar.) - vrsta jela od raznovrsnog isjeckanog i proprenog povra. satelit im. m. r. (lat.), g. mn. satelita astr. pratilac planete; slijepi sljedbenik, privrenik, podloni pristalica; prenes. sauesnik, skutonoa; ortak u poslu, satem-jezici - istona skupina indoevrop skih jezika (indo-iranski, armenski, albanski, slavenski, baltijski), za razliku od kentum-jezika, tj. zapadne skupine indoevropskih jezika, satir im. m. r. (gr.), g. jd. satira - poho tljivo boanstvo u helenskoj mitologiji; kozonogi i dlakavi demon; prenes. razbludan ovjek, satira im. . r. (lat.), g. mn. satira - vrsta knjievnog djela u kojem se izruguje, jetko ismijavaju pojave iz ivota, satirian prid. (lat.), odr. v. satirini - koji sadri i izraava satiru, podrugljiv, zajedljiv. satiriar im. m. r. (lat.), vok. jd. satiria ru/satiriare - koji se bavi satirom, pisac satire, satirik. satiriki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na satiru. satiriki pril. (lat.) - na satirian nain, satisfakcija im. . r. (lat.) - zadovoljtina, nadomjestak.

1019

savijaa
satjerati gl. svr., prez. satjeram utjerati, stjerati; sabiti; potjerati nanie, satnica im. . r. (ar.) - novana nadoknada za sat vremena rada, nadnica; raspored sati u kolskoj nastavi, satnija im. . r., g. mn. satnija - eta od stotinu vojnika, satrap im. m. r. (gr.) - pokrajinski namjesnik u Perziji; prenes. okrutan i samovlasan poglavar, despot, satrapija im. . r. - pokrajina kojom je upravljao satrap; prenes. zemlja s okrut nim i samovoljnim gospodarom, satrati/satrti gl. svr., prez. satarem/sa trem - smrviti, zdrobiti, smoditi, skri ti. sauesnik im. m. r., n. mn. sauesnici onaj koji s nekim uestvuje, sudjeluje, sudionik. suuesnica im. . r. - ena sauesnik, sauee im. s. r. - saosjeanje alosti s onim koga je zadesila nesrea, samilost, saaljenje, suut; sudjelovanje sa nekim u neem, sauna im. . r. (fin.) - parna kupka. sav zamj. i prid. - koji je bez izuzetka, cjelokupan; cio, cijel, itav. Sava im. . r., g. jd. Save - najvea balkanska rijeka, protie du sjeverne bosanske dravne granice i ulijeva se u Dunav. savana im. . r. (pan.) - velika suna tropska oblast, prerija, stepa, savat im. m. r. (ar.) - gravura, graviranje; gravirano, omamentirano srebro. savez im. m. r. - vezanost, veza, poveza nost; ugovor, sporazum o zajednikoj saradnji; povezivanje vie drava u jednu ugovornu (ustavnu) cjelinu ili vie organizacija istog djelokruga, savezniki prid. odr. v. - koji potie ili pripada saveznicima, savezniki pril. - na nain saveznika, saveznik im. m. r., n. mn. saveznici - onaj koji je s kim vezan, u savezu, lan saveza, partner; pomaga u emu. saveznitvo im. sr. r., g. mn. sveznltava - savezniki odnos, savija im. m. r., g. jd. savijaa - pribor, za savijanje; anat. dvoglavi mii na prednjoj strani nadlaktice, biceps, savijaa im. . r. - pita od jufke koja se savija u role ili zvrkove.

savij enost
sa vij enost im. . r., instr. jd. savijenou/ savijenosti - osobina ili stanje onoga to je savijeno, savijutak im. m. r., n. mn. savijuci - ono toje savijeno; zavoj, okuka, zavijutak. savinuti gl. svr., prez. savinem - saviti, prigeti, prignuti, iskriviti, saviti (se) gl. svr., prez. sav ijem (se) uiniti da neto pravo postane krivo, iskriviti, zgrbiti; sagnuti, prikloniti; skvriti, zgriti; smotati, zaviti, uviti; sastaviti, oviti, omotati, priviti; priklo piti, priviti, sloiti; iskriviti se, zgrbiti se, zguriti se; skupiti se, sabrati se; smjestiti se, skloniti se. savitljiv prid., odr. v. savitljivi - koji se moe savijati, gibak, elastian, savitljivost im. . r., instr. jd. savitljivou/savitljiv osti - svojstvo, osnovna osobina onoga to je savitljivo, savjesno pril. - kako nalae savjest, po savjesti, zduno, savjesnost im. . r., instr. jd. svjesnou/ svjesnosti - osobina onoga to je savjesno. savjest im. . r., instr. jd. savjeu/savjesti - osjeanje moralne odgovornosti za svoje postupke, svijest o posljedicama svojih postupaka, savjestan prid., odr. v. savjesni - koji postupa po savjesti; odgovoran; poten, savjet im. . r. - miljenje, preporuka ta i kako treba raditi ili kako postupiti u odreenom sluaju; savjetovanje; skup osoba koji o neemu vijeaju, odluuju; grupa lica istog zvanja, vijee, kolegij; savjetodavni odbor pri nekoj ustanovi, savjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na savjetnike, savjetniki pril. - poput savjetnika, na nain savjetnika. savjetnik im. m. r., n. mn. savjetnici onaj koji daje savjete, savjetuje, savje todavac; visoki slubenik u nekom organu ili instituciji; naziv ili sastavni dio naziva, zvanja, titula, savjetnica im. . r. - ena savjetnik, savjetodavac im. m. r., g. mn. savjetddavaca - onaj koji daje savjete, savjet nik. savjetodavka im. . r., dat. jd. savjetodavki - ena savjetodavac.

1020
savjetovalite im. s. r. - ustanova nadle na za savjetovanje i objekat gdje je smjetena. savjetovati gl. nesvr., prez. savjetujem davati savjet, savladati (se) gl. svr., prez. savladam nadjaati, pobijediti u borbi, svladati; obuzdati, obvladati; nadvladati, nadja ati svoje osjeaje, uzdrati se. savladiv prid., odr. v. savladivi - koji se moe savladati, savremen prid., odr. v. savremeni - koji se odnosi na sadanje vrijeme, sadanji; moderan; suvremen, savremenik im. m. r., n. mn. savremenici - suvremenik, onaj koji ivi s kim u isto vrijeme. savremenica im. . r. - suvremenica, savren prid., odr. v. savreni - bez ika kvog nedostatka, potpun, uzorit, idea lan; perfektan, savfeno pril. - na idealan nain, potpuno, posve. savrenost im. . r., instr. jd. savrenou/ savrenosti - osobina onoga koji je savren, svojstvo onoga koji je savren; savrenstvo, uzoritost. savrenstvo im. s. r., g. mn. savrenstava - savrenost. saz im. m. r. (perz.), n. mn. sazovi - starin ska tambura sa dugakom drkom, sazdati gl. svr., prez. sazdam, trp. prid. sazdan - sazidati, izgraditi, sagraditi, napraviti, stvoriti. saziv im. m. r. - poziv na sastanak, skup, sazivanje. saziva im. m. r., g. jd. sazivaa - onaj koji saziva, poziva, pozivnik. sazivaica im. . r. - ena saziva, sazivanje gl. im. s. r. prema sazivati, sazivati gl. nesvr., prez. sazivam - uputiti poziv za skup, za zasjedanje, sazlija im. m. r. (perz.-tur.), g. mn. sazlija - svira na sazu. saznanje gl. im. s. r. - nova misao, otkri e, predstava o neemu, spoznaja, saznati gl. svr., prez. saznam - otkriti novu misao ili injenicu, dobiti, stei novo saznanje, doznati o neemu, sazna vati gl. nesvr., prez. saznajem - up. saznati. sazuti gl. svr., prez. sazujem - skinuti obuu s nogu, izuti. sazuvati gl. nesvr., prez. sdzuvam - up. sazuti. sazvijee im. s. r. - astr. grupa zvijezda u svemiru (nazvana posebnim imenom), sazvuan/sazvuan prid., odr. v. sazvuni/szvuni - koji zvui jednako, skladno s drugim zvukom, sazvuk im. m. r., n. mn. sazvuci - suzvuk, zvuk koji se slae sa drugim zvukom, sazvuje/sazvuje im. s. r. - skladno slo eni zvukovi, tonovi; harmonija, saaljevati gl. nesvr., prez. sazalijevam - up. saaliti (se), saaliti (se) gl. svr., prez. saalim (se) osjetiti alost, saosjeanje prema ne kome, aliti nekoga; osjetiti saaljenje, samilost prema nekome; postati alos tan, oalostiti se. saaljenje im. s. r. od saaliti (se), saaljiv prid., odr. v. sazaljivi - koji je podloen saaljenju, alostiv, samilos tan, merhametli. saaljivo pril. - na saaljiv nain, saei gl. svr., saezem - spaliti, sagoriti, vatrom satrati. saet prid., odr.v. saeti - ukratko izraen, zbijen, jezgrovit, koncizan, saetak im. m. r., n. mn. saeci - ono to je saeto, rezime, saeti gl. svr., prez. samem - rei ukrat ko, skratiti, stisnuti, smanjiti obim. saimanje gl. im. s. r. prema saimati, saimati gl. nesvr., prez. saimam - up. saeti, skraivati, saeto pril. - na saet nain, jezgrovito, saetost im. . r., instr. jd. saetou/ saetosti - osobina onoga to je saeto, sagati gl. svr., prez. sagam - saei, spaliti, sagoriti, vatrom satrati. saivjeti se gl. svr., prez. saivim se naviknuti se na zajedniki ivot s ne kim, odomaiti se; postati prisan, zbli iti se. saivljavati se gl. nesvr. i u., prez. sa ivljavam - up. saivjeti se. savakati gl. svr., prez. savaem - zubi ma isjei, usitniti i razmekati hranu, scena/scena im. . r. (gr.) - pozornica, bina, stejd; mjesto za nastupanje glu maca i drugih izvoaa u teatru, pojedi nani dio drame; pojedinani prizori u romanu; slika dogaanja u ivotu itd.

1021

secesija
scenarij im. m. r. (gr.) - knjievni tekst s elementima dramske radnje na osnovu kojeg se pravi film; plan izvoenja pozorinog komada, opis dramske ra dnje; scenario, scenario im. m. r. (gr.) - scenarij. scenarist(a) im. m. r. (gr.) - autor, pisac scenarija. scenaristica/scenaristkinja im. . r. (gr.) - ena autor scenarija. sceninost im. . r., instr. jd. sceninou/ sceninosti - svojstvo onoga to je scenino, pogodno za scenu, scenograf/scenograf im. m. r. (gr.) onaj koji prema scenariju postavlja, dekorie pozornicu, kazalini slikar, scenografkinja im. . r. (gr.) - ena scenograf. scenografija im. . r (gr.) - postavka scene na pozornici; svi poslovi, osobito slikarski, koji se odnose na pripremu pozornice za predstavu, scenografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na scenografe i scenografiju, scenografski pril. (gr.) - na nain sceno grafije, prema scenografiji, scenski/scenski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na scenu; koji je kao na sceni, scenski/scenski pril. (gr.) - svojstveno scenskom izrazu, dramski. se zamj. - krai (enklitiki) oblik povratne zamjenice sebe (npr. uz. gl. eljati se). seansa im. . r. (fr.), g. mn. seansi/seansa - sjednica; spiritistiki sastanak, sebar im. m. r. (arh.), g. jd. sebra , n. mn. sebri, g. mn. sebara - rob, patnik, su anj, uznik, sebian prid., odr.v. sebini - koji samo sebe podmiruje, a ne misli na druge, lukav, egoistian, posesivan, sebinost im. . r., instr. jd. sebinou/ sebinosti - osobina onoga koji je sebi an, samoivost, posesivnost, egoizam, sebinjak im. m. r., n. mn. sebinjaci onaj koji je sebian, egoista, sebllj im. m. r. (ar.), g. jd. sebilja - javna dobrotvorna esma sa hladnjakom i klupama za odmor, secesija im. . r. (lat.) - polit, odjeljivanje, razdvajanje, rascjep, otcepljenje; naziv za pokret u likovnoj umjetnosti i arhi tekturi na prelazu 19. i 20. stoljea.

secesijski secesijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na secesiju, seciranje gl. im. s. r. (lat) od secirati. secirati gl. nesr. (lat), prez. seciram - pa rati, rezati; anat. rasijecati i otvarati le radi pronalaenja uzroka smrti i medi cinskog prouavanja; prenes. analizira ti, ralanjivati, seija im. . r. (tur.), g. mn. seija - dio namjetaja, zastrta klupa za sjedenje, uzdignuto sjedite u odnosu na iljte. sedam broj - oznaka za ono to je za jedan vee od est, a manje od osam; obiljeava se brojkom 7; naziv te broj ke. sedativ im. m. r. (lat.) - sredstvo za umirenje ivaca. sedef im. m. r. (ar.) - blistava masa kojom je obloena unutranjost biserne kolj ke; koljka bisernica, sediment im. m. r. (lat.), g. mn. sedimena ta - talog, naslaga, mulj. sedimentacija im. . r. (lat.) - taloenje, sedlar im. m. r., g. mn. sedlara - onaj koji pravi sedla, koji se bavi sedlarstvom. sedlast prid., odr. v. sedlasti - koji je nalik sedlu, poput sedla, koji ima oblik sedla, ulegnut. sedlati gl. nesvr., prez. sedlam - stavljati i pritezati sedlo na konja. sedlo im. s. r., g. jd. sedla , g. mn. sedalal sedala/sedla - lahki, obino koni sa mar, sjedalo za jahanje na konju; pla ninski prevoj, sedmerica/sedmorica br. im. . r. - ob. sedmorica, skup od sedam mukaraca, sedmero/sedmoro zb. br. - skupina od sedam ivih bia. sedmica im. . r., g. mn. sedmica - naziv za brojku 7 i ono to je njom oznaeno; sedam dana, nedjelja, tjedan, hefta, sedmian prid., odr. v. sedmini - koji se odnosi na sedmicu, koji se vri (deava) svakih sedam dana; nedjeljni, tjedni, heftini. sedminik im. m. r., n. mn. sedminici list koji izlazi sedmino, nedjeljnik, tjednik. sedmino pril. - svake sedmice, nedjeljno, tjedno, heftino. sedmina/sedmina im. . r. - sedmi dio jednog cijelog; grupa od sedam ljudi;

1022
sjeanje, pomen koji se daje umrlom sedam dana poslije smrti, sedra im. . r., g. mn. sedri/sedra - geol. porozan krenjak koji se stvara na slapovima i drugim mjestima gdje se sliva tekua voda cijednica; siga, trave rtin. serast prid., odr. v. sedrasti - koji ima osobine sedre, poput sedre, koji naliku je sedri. sedada/serdada im. . r. (ar.) - ukraeni prostira, ilimi koji muslimanima slui za obavljanje namaza, ili ukrasni predmet; ob. serdada. sedda im. . r. (ar.), g. j. d. sedde , g. mn. seddi - sastavni dio muslimanske molitve, namaza, kada se priginje sa koljena niice glavom dodirujui tlo e lom i nosom. sef im. m. r. (engl.), n. mn. sefovi zatieni elini sanduk ili ormar(i) u bankama za uvanje novca i drugih dragocjenosti, sefard im. m. r. (hebr.) - naziv za Jevreja, porijeklom iz panije, sefer im. m. r. (ar.) - put, putovanje; ratni pohod, rat. sefiti (se) gl. svr. (ar.), prez. sefim (se) smetnuti s uma, posefiti, zaboraviti, zabuniti se. sefte im. sr. r. (ar.), g. jd. sefteta, n. mn. sefte ta, g. mn. sefteta - prvi dnevni pazar u duanu, seftedija im. m. i . r. (ar.-tur.) - prvi dnevni kupac u duanu; prvi koji neto radi; pionir, segment im. m. r. (lat.), g. mn. segmenata - geom. dio kruga omeen lukom i nje govom tetivom (ravni segment), odsje ak, dio ega. segmentacija im. . r. (lat.) - dijeljenje na odsjeke, cijepanje, brazdanje; biol. stvaranje elija, stanica dijeljenjem, di obom. segregacija im. . r. (lat.) - odjeljivanje, odvajanje, razdvajanje, razluivanje, ra stavljanje, razdruivanje; politika odva janja i ograniavanja prava dijelova stanovnitva na temelju vjere, rase, pola i sl., aparthejd, sehara im. . r. (ar.) - ukraeni djevojaki sanduk u kojem se dri ruho za udaju; sanduk za odlaganje i uvanje kunih dragocjenosti; skrinja, krinja, sehur im. m. r. (ar.), g. jd. sehura - mu slimanski ranojutamji objed (do svanua) prije poetka posta tokom ramaza na. seir im. m. r. (ar.) - gledanje, razgledanje, naslaivanje u posmatranju lijepog, seiriti gl. nesvr. (ar.), prez. seirim - pro matrati, razgledati, uivati u promatra nju i razgledanju, seisana/sejsana im. . r. (perz.) - konj u svatovima natovaren djevojakim ru hom; djevojako ruho. seiz im. m. r. (perz.) - konjuar, sluga pratilac zaduen za konja. seizmiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na potrese, na zemljotrese, koji je izloen potresima; koji registruje po trese. seizmograf im. m. r. (gr.) - instrumenat za registrovanje potresa tla i oznaava nje njihove jaine. seja im. . r., hip. - sestra, seka od milja, sejmen im. m. r. (perz.) - pripadnik jed nog roda janjiarske pjeadije; straar, pandur, andar, seka im. . r., dat./lok. jd. selci, hip. - ses tra od milja; openito djevojka, sekantan prid. (tal.), odr. v. sekantni koji se lahko nasekira; nervozan, nesno san, nepodnoljiv; koji zanovijeta; svadljiv. sekcija im. . r. (lat.) - odjeljenje, odsjek kakve ustanove, organizacije, drutva; grupa ljudi izdvojena za izvrenje ne kog zadatka; dio, sastojak neke cjeline; dio pruge ili puta, sektor, sekirati (se) gl. nesvr. (tal.), prez. seki ram (se) - uzrujavati koga, zanovijetati, dosaivati, gnjaviti; ljutiti, gristi, srditi (se). sekrecija/sekrecija im. . r. (lat.) - fiziol. proces izdvajanja sekreta iz organizma ili pojedinih organa; sokovi koje izlu uju lijezde ili drugi organi u orga nizmu. sekret im. m. r. (lat.), g. jd. sekreta tajna, zagonetka; fiziol. izluevina. sekretar im. m. r. (lat.), g. jd. sekretara, vok. jd. sekretaru/sekretare - onaj koji vodi administrativne poslove neke usta nove, tajnik, pisar, djelovoa; visoki

1023

sekundirati
slubenik u vladi nekih zemalja, mini star. sekretarica/sekretarka im. . r. (lat.) tajnica, uredska pomonica. seks im. m. r. (lat.) - spolni nagon, spolnost; voenje ljubavi, sekser im. m. r. (njem.) - estak, stari austrijski novac od est krajcara, seksi prid. (engl.) - zavodljiv(a). sekstet im. m. r. (lat.), g. jd. seksteta kompozicija za est instrumenata ili est glasova; orkestar od est instrumenata ili est pjevaa, seksualan prid. (lat.), odr. v. seksualni koji se odnosi na spol, na spolni ivot, spolni. seksualnost im. . r., instr. jd. seksualno u/seksualnosti spolni nagon, polnost. sekta im. . r. (lat.), g. mn. sekti/sekta religijska grupa koja se odvojila od vjerske zajednice; zatvorena grupa isto miljenika meusobno vezanih uskim interesima, sekta im. m. r. (lat.), g. jd. sekta - onaj koji se podvaja, sektai; lan sekte, sektor im. m. r. (lat.) - geom. dio kruga omeen lukom i dvama poluprenicima, kruni isjeak; odsjek, grana, podruje neije nadlenosti, djelokrug; dio zemljita; vojn. dio bojita ili djelovanja velike vojne formacije, sekularan prid. (lat.), odr. v. sekularni stoljetni, stogodinji; svjetovni, necrkveni, laiki, sekunda im. . r., g. mn. sekundi/sekunda - jedinica mjere za vrijeme, ezdeseti dio minute; graf. ozn. ("); trenutak, asak, hip, tren; jedinica mjere ugla i luka; mu. drugi stepen u dijatonskoj skali, ljestvici; drugi glas u pjevanju ili drugi instrument u orkestru. sekundant im. m. r. (lat.), g. mn. sekundanatd - svjedok i posrednik onome koji sudjeluje u dvoboju, sekundaran prid. (lat.), odr.v. sekundarni e- drugi, drugi po redu, po vanosti, drugorazredan, drugoredan, sporedan, uzgredan, podreen, zavisan, pomoni. sekundirati gl. nesvr., prez. sekundiram - mu. pratiti u sviranju ili pjevanju, pjevati drugi, pratei glas; povlaivati kome u govoru ili u djelovanju; poma-

sekvenca

1024
stanovnici preteno bave zemljorad njom i stoarstvom, selvija im. . r. (perz.) - empres, seljaina im. m. r., augm. i pejor. - sirov, prost, neuglaen ovjek, prostak, seljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na seljake, koji je svojstven seljacima; pro staki, surov, neprofinjen. seljaki pril. - poput seljaka; prostaki, neprofmjeno. seljak im. m. r., n. mn. seljci - ovjek koji ivi na selu i bavi se obradom zemlje i uzgojem stoke; zemljoradnik, ratar; stanovnik sela; prenes. neotesa nac, prostak, primitivac, seljakinja/seljanka im. . r. - ob. seljanka, ena koja ivi na selu. seljankua im. . r., pejor. - seljanka; seljakua, seljankura, seljanura, seljanin im. m. r., n. mn. seljani - seljak, seljatvo im. s. r., g. mn. seljtava/ seljatava - seljaci kao drutveni stale, klasa. semaforim. m. r. (gr.) - svjetlosni signalni ureaj na raskrsnici; sport, pano na stadionu na kojem se ispisuju rezultati takmienja, displej. semantika im. . r. (gr.), dat. jd. seman tici - znaenje; nauka o znaenjima rijei; semaziologija. semestar im. m. r. (lat.), g. jd. semestra jedan zaokruen nastavni period na fa kultetu. seminar/seminar im. m. r. (lat.) - oblik praktine nastave na fakultetu; povre mena teorijska i praktina obuka o nekom aktuelnom pitanju; kransko bogoslovno uilite, sjemenite, seminarski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na seminar, semiologija im. . r. (gr.) - opa teorija znakova; semiotika; med. dio medicine koji prouava znakove, simptome bole sti, simptomatologija. Semit im. m. r. - potomak biblijskih Sema koji naseljavaju zemlje Bliskog i Srednjeg istoka, sjevernu i sjevero istonu Afriku, semitski prid. odr. v. - koji se odnosi na Semite. senabija im. . r. (tur.-ar.) - jabuka iz Sinoba, vrsta bosanske jesenske, nakisele, sone jabuke. senat im. m. r. (lat.), g. jd. senata najvie dravno vijee u starom Rimu; gornji dom parlamenta u mnogim dra vama zapadne demokratije; vijee, sav jet openito, senator im. m. r. (lat.) - lan senata, vijenik, savjetnik, senatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na senat. sendvi im. m. r. (engl.) - jelo od dva komada hljeba izmeu kojih je neki nadjev (meso, sir, maslac i dr.). senf im. m. r. (njem.) - vrsta umaka od samljevenog sjemena goruice; gorui ca, gorica, slaica. senilan prid. (lat.), odr.v. senilni - koji je posenilio od starosti, koji zaboravlja, koji slabo pamti itd. senilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sem'lnou/senllnosti - stanje onoga koji je senilan, staraka slabost, duevna i tje lesna ishlapjelost. senior/senior im. m. r. (lat.) - stariji ovjek, pretpostavljeni starjeina; stariji lan neke zajednice, sentenca/sentencija im. . r. (lat.) - mu dra pouka, izreka; poslovica; pravn. rjeenje, odluka, presuda, sentiment im. m. r. (lat.), g. mn. sentime nata/sentimenata - duboko osjeanje, uvstvo, emotivno uzbuenje, sentimentalan prid. (lat.), odr. v. senti mentalni - odve uvstven, pretjerano osjeajan, preosjetljiv; saosjeajan, bo leiv. sentimentalno pril. (lat.) - sa sentimen tom, na sentimentalan nain, sentimentalnost im. . r. (lat.), instr. jd. sentimentalnou/sentimentalno ti osobina i stanje onoga koji je senti mentalan; osjeajnost, uvstvenost. senzacija im. . r. (lat.) - jak, dubok utisak, veliko ubuenje; dogaaj koji izaziva veliko uzbuenje i zaprepate nje u javnosti, senzacionalan prid. (lat.), odr. v. senza cionalni - koji se odnosi na senzaciju, kome je cilj da stvori snaan utisak; senzacijski. senzacionalistikl prid. odr. v. (lat.) - koji ima svojstva senzacionalizma, senzaci onalan.

1025

sepsa
senzibilan prid. (lat.), odr. v. senzibilni vrlo osjetljiv na fizike i moralne utiske; njean, prijemiv; tankoutan, osjeajan, uvstven, senzibilitet im. m. r. (lat.), g. jd. senzi biliteta - senzibilnost, tankoutnost, uvstvenost. senzibilno pril. (lat.) - na senzibilan nain, s jakim osjeanjem, senzibilnost im. . r. (lat.), instr. jd. senzibUnou/senzibllnosti - svojstvo, stanje onoga to je senzibilno; osjetljivost, senzualan prid. (lat.), odr. v. senzualni ulan, puten; sladostrastan; koji poka zuje, oituje ulnost. seoba im. . r., g. mn. seoba - selidba, promjena obitavalita; zool. periodino kretanje, premjetanje ivotinja izazva no promjenom uvjeta ivota ili nago nom. seoce im. s. r., g. jd. sedceta, em. - selce, malo selo. seoski prid. odr. v. - koji potie ili pripada selu, koji se odnosi na selo. separat im. m. r. (lat.), g. jd. separata izdvojen otisak nekog lanka iz knjige ili zbornika. separatist(a) im. m. r. (lat.), g. mn. sepa ratista - pristalica separatizma, separatistica/separatistkinja im. . r. (lat.) - ena separatist, separatizam im. m. r. (lat.), g. jd. sepa ratizma, g. mn. separatizdma - tenja za odvajanjem, otcjepljenjem; disolucija. separator im. m.r. (lat.) - aparat, ureaj za odvajanje nekog elementa iz kakve mjeavine; vrcaljka, centrifuga, separe im. m. r. (fr.), g. jd. separea, g. mn. separea - izdvojeni prostor, za sebna prostorija u nekom objektu za one koji ele biti nasamo, separirati/separisati (se) gl. svr. i nesvr., prez. separiram/separiem (se) - odvojiti, odvajati (se); odijeliti, odje ljivati (se); izdvajati postupkom separacije. sepet im. m. r. (perz.) - duboka korpa od prua ili intri za prenoenje tereta; kotarica, kronja, koara, koarica. sepsa im. . r. (gr.) - trovanje krvi, opa zaraenost organizma mikrobima.

gati, potkrepljivati, podupirati koga u emu; biti sekundant u dvoboju, sekvenca im. . r. (lat.), g. mn. sekvenci mu. ponavljanje nekog motiva na razliitim stupnjevima skale; detalj, kadar, najmanja filmska scena, epizoda, nekoliko kadrova povezanih u istu cjelinu. selac im. m. r., g. jd. selca , g. mn. selaca selilac, onaj koji nema stalnog bora vita, koji se stalno ili periodino seli. selim im. m. r. (ar.), g. jd. selma muslimanski pozdrav, znai: spas, mir, smirenost, selamet im. m. r. (ar.) - spas, spasenje, selce/seoce im. sr. r., g. jd. selceta/ sedceta , g. mn. selceta/sedceta, em. i hip. - malo selo. selekcija im. . r. (lat.) - odabiranje, izbor, selektivan prid., odr. v. selektivni - koji ima svojstvo selekcije, koji dobro oda bire, razluuje. selektor im. m. r. (lat.) - onaj koji vrsi selekciju, izbor, izbornik; odabira, probira. selektorica/selektorka im. . r. - ena selektor. selendra im. . r., g. mn. selendri, pejor. neugledno, zabaeno i zaputeno selo. selica im. . r., g. mn. selica - ptice i dr. iva bia koja imaju nagon da u odre eno vrijeme mijenjaju stanite; enska osoba koja esto mijenja mjesto bo ravka; nestalna osoba uope, selidba im. . r., g. mn. selidbi/selidaba mijenjanje mjesta boravka, seljenje, se oba. selilac im. m. r., g. jd. selioca, n. mn. selioci, g. mn. selilaca - onaj koji se seli, preseljava, selac, selite im. s. r., n. mn. selita, g. mn. selita - seoski posjed; mjesto gdje je nekad bilo selo, naselje, selo, zaselak, seliti (se) gl. nesvr., prez. selim (se) seliti se, prevoditi iz jednog stana ili mjesta u drugo u cilju trajnijeg nase ljavanja; pomjerati (se) s mjesta na mjesto. seljakati (se) gl. nesvr., prez. seljakam (se) - up. seliti (se). selo im. sr. r., g. jd. sela, g. mn. sela manje ljudsko naselje, nastamba iji se

septembar
septembar im. m. r. (lat.), g. jd. septembra , g. mn. septembara - deveti mjesec u godini, rujan, serbez prid. i pril. (perz.) - slobodan, bez straha, smion, odvaan, nezavisan, sa mostalan; slobodno, neusiljeno, bez straha. serdar im. m. r. (perz.), g. jd. serdara glavar, starjeina, zapovjednik, starjei na, vojvoda, serenada im. . r. (tal.) - veernja ljubav na pjesma koja se izvodi ispod prozora djevojke. serhat im. . r. (perz.-ar.) - krajina, po granini kraj, granica, serhatlija im. m. r. (perz.-tur) - krajinik, graniar. serija im. . r. (lat.) - niz proizvoda istih osobina proizvedenih serijski po istom kalupu u tvornici, serijal im. m. r. (lat.), g. jd. serijala - niz tematski povezanih publikacija, knji, djela, filmova itd.; tehn. niz proizvoda ili artikala izraenih po istom kalupu, obrascu. serijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na seriju, koji je izraen u seriji, serijski pril. - na serijski nain, u seri jama. seriozan prid. (lat.), odr. v. serioznl ozbiljan, odgovoran, trezven; vaan, znaajan; pravi, istinit, zbiljski, serpentina im. . r. (lat.) - vijugava staza, cesta koja mora biti krivudava zbog velike kosine gorskih obronaka. serum im. m. r. (lat.) - med. bistra zlatno uta tenost koja se izdvaja iz krvi koagulacijom i slui u lijeenju bolesti, server im. m. r. (engl.), g. jd. ervera tehn. glavni kompjuter, softver opsluiva kompjuterske mree, server im. m. r. (engl.), g. jd. ervera sport, igra koji servira u odbojci, teni su, ping-pongu. servijeta im. . r. (fr.) - ubrus od tkanine ili papira pri objedu, salveta. servilan prid. (lat.), odr. v. servilni ropski, ponizan, pokoran, puzav, podlo an, udvoran, serviranje gl. im. s. r. (engl.) od servirati, servirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. serviram - prostrijeti, postaviti stol ili sofru; posluiti jelom, podvoriti; iznijeti

1026
posudu na stol; sport, izvesti poetni udarac u odbojci, tenisu, Stonom tenisu, servis im. m. r. (fr.), g. jd. servisa - poslu ivanje, usluga; dvorba; stalna sluba za odravanje raznih sredstava; usluga, sluba; sport, poetni udarac, serva, servis im. m. r. (fr.), g. jd. servisa garnitura pribora za jelo. sestra im. . r., g. mn. sestara - enska osoba prema drugoj djeci istih roditelja; bolniarka; redovnica, sestrina im. . r. - sestrina kerka. set im. m. r. (engl.), n. mn. setovi - dio teniske ili odbojkake igre; uope; odreeni broj stvari koje idu zajedno, sevap im. m. r. (ar.), g. jd. sevapa - sevab, dobroinstvo, dobro djelo i Boija na grada za njega, sevdah im. m. r. (ar.), g. jd. sevdaha ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos, strast; ljubavna patnja; vatrena elja, uzdisanje. sevdalinka im..r. (ar.), dat./lok. jd. sevda linki - bosanska enjiva ljubavna pjes ma, bosanska narodna lirska pjesma, sevisanje gl. im. s. r. (ar.) od sevdisati ljubavna enja, milovanje, sevdisati gl. nesvr. (ar.), prez. sevdiem biti zaljubljen, ljubiti, voljeti, imati lju bavnu enju, voditi ljubav, sevep im. m. r. (ar.) - uzrok, razlog, po vod; vezn. radi, poradi, sezam im. m. r. (gr.) - bot. biljka suptro pskih krajeva ije sjemenke slue kao ljudska hrana i zain, susam, sezona im. . r. (fr.) - jedno od etiri go dinja doba, dio godine; vrijeme koje najbolje odgovara za neku aktivnost, sezonski prid, odr. v. (fr.) - koji se odnosi na sezonu, koji odgovara odreenoj se zoni. sezonski pril. (fr.) - u odreeno godinje doba; s vremena na vrijeme, sfera im. . r. (gr.) - kugla, povrina kugle; prenes. podruje, djelokrug, sre dina, okolnosti; pjesn. nebo, nebesa; nadzemaljski svjetovi, krajevi, sfinga im. . r. (gr.), dat./lok. jd. sfingi u starom Egiptu kamena figura leeeg lava sa ovjeijom glavom; mitol. kod starih Grka: ivotinja sa apama lava, tijelom psa, glavom i grudima ene i s krilima; prenes. zagonetno bie i zago netka uope; bot. vrsta velikog nonog leptira. sfragistika im. . r. (gr.), dat./lok. sfragistici - pomona historijska disci plina koja prouava peate; sigilografija. shema im. . r. (gr.) - ema, crte koji prikazuje ureaj, mehanizam ili raspo red dijelova neega, plan organizacije ega; uzorak, predloak, obrazac, skica, nacrt; apstraktan, pojednostavljen pri kaz neega, shematian prid. (gr.), odr. v. shematini - koji se osniva na shemi, koji je u obliku sheme, s karakterom sheme; koji daje samo uopenu sliku. shematinost im. . r. (gr.), instr. jd. shematinou/shematinosti - svojstvo i stanje onoga to je shematino. shematizam im. m. r. (gr.) - sklonost pojednostavljivanju i gotovim rjeenji ma. shematizirati/shematizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. shematiziram/shematizujem - prikazivati neto u opim crtama, u pojednostavljenom obliku, svoditi neto na shemu, ablonizirati, shematski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na shemu, shematski pril. (gr.) - na nain, pomou sheme, sa shemom, shizofrenija im. . r. (gr.) - ob. izofre nija, duevna bolest koju odlikuje ras cjep linosti i nepovezanost psihikih procesa. shodan/shodan prid. (rus.), odr. v. shodni - koji je u skladu s im, odgovarajui, pogodan, podesan. sholastika im. . r. (gr.), dat. jd. sko lastici - skolastika, filozofsko uenje evropskog srednjevjekovlja zasnovano na logicizmu sjedinjenom sa hrian skim uenjem; prenes. besplodno umo vanje, formalno znanje bez veze sa i votom i praksom, shrvan prid., odr. v. shrvani - obuzet duevnom i fizikom nemoi i bezvoljnosti, klonuo, malaksao; skrhan, shrvati gl. svr., prez. shrvem - nadvla dati, savladati hrvanjem. shvaanje/shvatanje gl. im. s. r. prema shvaati/shvatati.

1027

signatura
shvaati/shvatati gl. nesvr., prez. shvdam/shvatam - up. shvatiti, shvatiti gl. svr., prez. shvatim - razu mjeti, odmah prozrijeti, svojim razu mom sve konce povezati, shvatljiv prid., odr. v. shvatljivi - koji se moe shvatiti, razumjeti; razumljiv, pojmljiv. sii gl. svr., prez. siem - kretanjem se spustiti nanie, sai; napustiti kakvo uzdignuto mjesto; prenes. spustiti se na nii drutveni poloaj, napustiti pre anji poloaj (u vlasti). siuan prid., odr. v. siuni, em. od sitan. sida im. . r. (fr.) - med. sindrom steene deficijencije imunolokog sklopa orga nizma, prenosi se zaraenom krvi (naj ee narkomanskom pricom) ili seksualnim openjem; neizljeiva bolest; kuga savremenog doba, eids. sida im. m. r. (fr.), g. jd. sida - onaj koji je zaraen sidom, koji boluje od side. sidaica im. . r. (fr.) - ena oboljela od side. si'dro im. sr. r., g. mn. sidara - naprava za vezanje plovnih objekata za dno rijeke ili mora, kotva. Sidil im. m. r. (lat.), g. jd. sidzila - sudski protokol, zapisnik, sidim im. m. r. (tur.) - uzica, konop, ue. sifilis im. m. r. teka zarazna polna bolest, francuska bolest, lues, frenga, vrenjak. siga im. . r. (lat.), dat./lok. jd. sigi krenjaka tvorevina nastala taloenjem vode cijednice u peinama, signal im. m. r. (lat.), g. jd. signala - znak, upozorenje, unaprijed utvren znak ko jim se prenosi neka obavijest, signalizacija im. . r. (lat.) - davanje signala, upozoravanje na neto, signalizira ti/signalizo va ti gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. signaliziram/slgnalizujem - davati, odailjati signale, upo zoravati. signatura im. . r. (lat.) - openito znak, oznaka, obiljeje, potpis, ig, biljeg, pe at; farm. papirna naljepnica s kopijom lijenikog recepta koju apotekar stav lja na izdati lijek; naljepnica sa brojem na prednjoj strani korica knjige ili na

signirati
hrptu, koji oznaava mjesto knjige u biblioteci. signirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. signiram - obiljeiti, oznaiti; potvrditi potpisom, parafirati, siguran prid. (lat.), odr. v. sigurni - koji nije izloen opasnosti, dobro zatien, bezbjedan; koji zasluuje puno povje renje, odan, pouzdan; na koga se moe osloniti, vrst, solidan. sigurno pril. (lat.) - s najveim pouzda njem, vrsto, odluno, bez kolebanja; bez opasnosti, obezbijeeno; po svoj prilici, jamano, sigurnosni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na sigurnost, koji stvara sigurno st, osigurava od opasnosti ili kvara, bezbjedonosni. sigurnost im. . r. (lat.), instr. jd. sigurno u/sigurnosti - stanje, osobina onoga koji je siguran, onoga to je sigurno, u kome nekome ili neemu ne prijeti opasnost, odsutnost opasnosti; bezbjednost; uvjerenost, pouzdanje, s'ihir im. m. r. (ar.) - maija, bajanje, ini, arolija. sihirbaz im. m. r. (ar.-perz.) - vraar, arobnjak, gatar, sihirbazica im. . r. (ar.-perz.) - ena sihirbaz. sija im. m. r., g. jd. sijaa - onaj koji sije sjeme; prenes. onaj koji iri, raznosi to meu ljudima, sijatelj. sijalica im. . r. - elektrina arulja, vakuumirana staklena naprava najee krukasta oblika, slui za osvjetlja vanje. sijaset pril. (ar.) - mnogo, velika mnoina ega, silesija; neto krupno, nepriklad no. sijati1 (se) gl. nesvr., prez. sija - ispu tati, isijavati svjetlost, odailjati zrake, svijetliti; biti jako osvijetljen; blistati izraavajui kakvo jako osjeanje; pre nes. snano se izraavati, ispoljavati; blistati, bljetati. sijati2 gl. nesvr., prez. ljem - bacati, razbacivati sjeme u zemlju; pomou sita initi da brano bude prosijano, sijeanj im. m. r., g. jd. sijenja - narodni naziv za prvi mjesec u godini, januar. sijed prid., odr. v. sijedi - koji je posijedio, koji ima bijelu kosu i bradu.

1028
sijediti gl. nesvr., prez. sijedim - popri mati svjetlosivu boju kose, postajati sijed. sijeldija im. m. i . r. (bos.-tur.) - onaj koji voli sijeliti. sijelo im. s. r. - veernja sjedjeljka; zaba va openito; skup, zbor lanova kakve zajednice. sijeno im. s. r. - trava pokoena i osuena za stonu hranu; plast, stog; naviljak, kamara. sijevati gl. nesvr., prez. sijeva - isputati jaku svjetlost; prilikom grmljavine jako zasvijetliti; naglo se javljati u svijesti; probadati, igati, sijevnuti gl. svr., prez. sijevne - up. sije vati, prenes. naglo izletjeti; bljesnuti; naglo, otro odgovoriti, siktanje gl. im. s. r. od siktati, siktati gl. nesvr., prez. ikem, onom. isputati otar i isprekidan glas s koji podsjea na siktanje zmije; prenes. biti bijesan, izraavati gnjev, siktav prid., odr. v. siktavi - koji izraava siktanje, koji sadri siktanje. sikter! uzv. (tur.), pejor. - gubi se!, mar! sikterua im. . r. (tur.) - kafa koja se pripravlja za ispraaj gosta; iron. trea po redu kafa (pored doekue i razgovorue). si'la im. . r., g. mn. sila - pokretaka ener gija; tjelesna ili fizika snaga ovjeka ili ivotinje; fiziki pritisak, nasilje, primoravanje; duhovna mo, sposob nost ovjeka da ispolji umne i duhovne sposobnosti; energija kao pokreta me hanikog kretanja; snaga; pravna mo; autoritet, sposobnost, mo djelovanja na koga; stepen, jaina, intenzitet, izbi janje, ispoljavanje ega; vojska, vojne jedinice; velika i jaka drava; velika ko liina, mnotvo ega. silabikl prid. odr. v. (lat.) - koji tvori slog, slogovni, silan/silan prid., odr. v. silni - koji ima silu, koji ispoljava snagu, mo; snaan, moan, jak. silazak im. m. r., g. jd. silaska , n. mn. silasci - hod, sputanje nanie; silaenje. silazan prid., odr.v. silazni - koji ima osobinu silaznosti, koji silazi, koji se sputa. silaziti gl. nesvr., prez. silazim - ii nanie, prema dolje, sputati se. silaa im. . r. (fr.) - hrana za stoku od krmnih i drugih biljaka, siledija im. m. r. (bos.-tur.) - nasilnik, zulumar, grubijan, siledijskl prid. odr. v. (bos.-tur.) - koji se odnosi na silediju. siledljski pril. (bos.-tur.) - na nain siledije, nasilniki, silesija im. . r. - velika mnoina, ne izmjeran broj, mnotvo, silicij im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat crne boje i velike tvrdoe (Si), kremik, silikat im. m. r. (lat.) - sol silicijevih kiselina. silikoza im. . r. (lat.) - pluna bolest kopaa dijamanata zbog udisanja pra ine silicija u rudnicima, silina im. . r., g. mn. silina - sila, snaga, mo; silovitost, estina, sille im. s. r. (perz.), g. jd. silleta, n. mn. sileta - uka, pljuska, amar, silnica im. . r. - fiz. krivulja koja poka zuje smjer elektro-magnetskog polja, silnica im. . r. - ena silnik, silnik im. m. r., n. mn. silnici - nasilnik, siledija; onaj koji vlada silom, koji se u vlasti osilio, tiranin, silno/silno pril. - snano, mono, vrlo jako. silom pril. - uz pomo sile, koristei silu, nasilno, nasilu; protiv svoje volje; je dva. silos/silos im. m. r. (p.) - visoka graevi na, skladite za uvanje ita opremljeno sredstvima za provjetravanje, hlaenje, suenje, ienje, sortiranje, vaganje i automatsko punjenje u vree. silovati gl. svr. i nesvr., prez. silujem silom primorati na polno openje, na silno obljubiti ensku osobu; prisilja vati, siliti. silovit prid., odr. v. siloviti - koji ima veliku prodornu snagu, snaan; vrlo jak, silan; nasilan, naprasit; hirovit, obi jestan, neobuzdan; ohol, nadmen; es tok, nagao, vatren; strastven; grub, otar, surov; nemilosrdan, silovito pril. - na silovit nain, svom sili nom, snano, estoko; silom, nasilu; grubo, surovo.

1029

simfonijski
silovitost im. . r., instr. jd. sildvitou/ sildvitosti - osobina, svojstvo onoga koji je silovit, onoga to je silovito, silogizam im. m. r. (gr.), g. jd. silogizma , g. mn. silogizamd - logiki zakljuak koji se izvodi iz dviju ili vie pretpo stavki. silueta im. . r. (fr.) - nejasna, mutna spoljna kontura neega koja se vidi u daljini, u izmaglici, simbioza im. . r. (gr.) - meuzavisna saivljenost dvaju organizama razliite vrste u obostrano korisnoj zajednici; zajednica vie ljudskih skupina, vie etnikih grupa koje ive izmijeano u meuzavisnosti, simbol im. m. r. (gr.), g. jd. simbola znak, olienje svih karakteristika kao oznaka za neki apstraktni pojam ili ide ju; lik koji sadrava prikriveni smisao; oepriznati znak za kakve pojmove u nauci (npr. hemijski simboli i sl.), simbolian prid. (gr.), odr.v. simbdlini koji ima osobine simbola, koji se zasni va na simbolima, simboliki prid. odr. v. (gr.) - koji je pun simbolinosti, koji pripada simbolici, simboliki pril. (gr.) - na simbolian nain, poput simbola, simbolino, simbolizirati/simbolizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. simboliziram/simbolizujem - prikazivati u simbolima, predstavljati simbole, biti u ulozi sim bola. simetrija im. . r. (gr.) - srazmjemost, harmonija, podudarnost, skladnost, saglasnost, simetrian prid., odr. v. simetrini - koji se odnosi na simetriju; razmjeran, skla dan, harmonian, saglasan, skladan, simit im. m. r. (ar.) - vrsta bijelog hljeba s posebnim kvasom od istucanog nohuta. simfoniar im. m. r. (gr.) - muziar, kompozitor koji stvara simfonije ili svira u simfonijskom orkestru, simfonija im. . r. (gr.) - veliko muziko djelo za orkestar od etiri stavke koje se meusobno razlikuju po tempu i karak teru, skladno udeene u saglasju. simfonijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na simfoniju; koji je odreen za izvoenje, gudakim, duhakim i dru gim instrumentima.

simpatian
simpatian prid. (gr.), odr. v. simpatini koji izaziva simpatiju, mio, drag, privlaan, koji pobuuje sklonost, ugo dan, ljubazan, simpatija im. . r. (gr.) - saosjeanje, sklonost, privlana snaga; duhovna sro dnost, razumijevanje, slaganje; prenes. naklonost, ljubav; predmet naklonosti, simpatisati/simpatizirati gl. nesvr. (gr.), prez. simpdtisem/simpatiziram - osjea ti simpatiju, naklonost, privlanu snagu prema nekome ili neemu, simpatizer im. m. r. (gr.), g. jd. simpa tizera - onaj koji gaji simpatije prema neemu. simplificirati/simplifikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. simplificiram/simpliflkujem - (u)initi jednostavnim, razumljivim, pojednostavljivati, poje dnostaviti. simpozij im. m. r. (gr.), n. mn. simpoziji - skup, sastanak strunjaka radi razmat ranja nekog naunog ili strunog pita nja. simptom im. m. r. (gr.), g. jd. simptoma - znak, obiljeje neke bolesti; prenes. predznak, nagovjetaj ega. simulant im. m. r. (lat.), g. mn. simulanata - ovjek koji se pretvara, prenema e, laac, blefer, foler; vojn. zabuant, simuliranje gl. im. s. r. (lat.) od simu lirati. simulirati gl. nesvr.(lat.), prez. simuliram - pretvarati se, prenemagati se, zavaravati, predstavljati neto lano. simultan prid. (lat.), odr. v. simultani istovremen, istodoban, uporedan, sin im. m. r., n. mn. sinovi, g. mn. sinova/ sinova - muki potomak roditelja, osoba mukog roda prema svojim roditeljima, sinagoga im. . r. (gr.) - hebrejski hram, templ, bogomolja. Sinaj im. m. r. - planina na Sinajskom poluostrvu, na kojoj je po Bibliji Mojsije (Musa) primio od Boga Deset zapovijedi, sinak im. m. r., g. jd. sinka, vok. sinko, n. mn. sinci, g .mn. sinaka - hip. od sin. sindikat im. m. r. (gr.), g. jd. sindikta organizacija radnika preko koje tite svoja prava.

1030
sindrom im. m. r. (gr.), g. jd. sindroma med. skup simptoma koji nagovjeta vaju neku bolest, sindir im. m. r. (tur.), g. jd. sindira lanac. sineast im. m. r. (fr.) - onaj koji stvara filmove, umjetnik u svijetu filma, stru njak u kinematografiji, singlica im. . r. (engl.) - gramofonska ploa sa po jednom pjesmom sa svake strane. singular im. m. r. (lat.) - gram. jednina, sinhronija im. . r. (gr.) - rjee: sinkronija, savremenost, istodobnost, istovre meno odvijanje dviju ili vie pojava; lingv. razmatranje osobina jezikih po java u sadanjem trenutku bez obzira na prijanje stanje, sinhronizirati/sinhronizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. sinhroniziram/sinhronizujem - rjee: sinkronizirati, uskladiti ta, uiniti da se neto dogaa istovremeno, provoditi sinhronizaciju. sinija im. . r. (ar.) - niski okrugli sto za objedovanje, sofra, sino pril. - prole noi, juer uveer, sinoni/sinonji prid. odr. v. - koji se dogodio sino, sinonji. sinod im. m. r. (gr.), g. jd. sinoda crkveni sabor episkopa, biskupa i sve enika, koncil, sinologija im. . r. (perz.-gr.) prouavanje jezika i kulture Kine. sinonim im. m. r. (gr.) - rije razliitog glasovnog sastava, a istog ili bliskog znaenja, slinoznanica, istovjetnica. sinopsis im. m. r. (gr.) - nacrt, skica, pregled; film. saet nacrt sadraja bu dueg filma kao podloga za izradu scenarija. sinoptiar im. m. r. (gr.) - strunjak za prognoziranje vremena, meteorolog ko ji prouava sinoptike karte, sinoptiarka im. . r. (gr.), dat. jd. sindptiarki - ena sinoptiar., sinoptiki prid. odr. v. (gr.) - koji odnosi na sinoptiare. sinov prid. odr. v. - koji pripada sinu, sinovljev. sinovac im. m. r., g. mn. sinovaca - bratov sin, brati. s'inovljl/sinovljl prid. odr. v. - koji pripada sinu ili sinovima, koji se odnosi na sina i sinove, sintagma im. . r. (gr.), g. mn. sintagmi/ sintagma - skup dvije ili vie punoznanih rijei s jedinstvenim znaenjem, povezanih istom funkcijom u reenici, sintaksa im. . r. (gr.), g. mn. sintaksi/ sintaksa - dio gramatike koji prouava strukturu reenice: njezine dijelove i njihovo povezivanje i slaganje rijei u reenici, vezanje jednih reenica s drugim u jednu cjelinu, upotreba vrsta rijei, padea i glagolskih oblika, sintetian prid. (gr.), odr. v. sintetini dobijen, proizveden hemijskom sinte zom, umjetni, vjetaki, sintetiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na sintetiku, sintetski, sintetiki pril. (gr.) - pomou sinteze, hemijskim putem, na vjetaki nain, sintetika im. . r. (gr.), dat. jd. sintetici vjetaki materijal dobijen hemijskim putem za razliku od prirodnog (npr. platno, tkanina), sintetizirati/sintetizovati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. sintetiziram/sintetizujem - (iz)vriti sintezu; spojiti/ spajati u cjelinu; umjetno proizvesti; dobiti he mijskim putem; saeti, sintetski prid. odr. v. (gr.) - umjetni, sintetiki. sinteza im. . r. (gr.) - metod izuavanja predmeta i pojava u njihovoj cjelini, u jedinstvu i uzajamnoj uzronoj vezi s njihovim dijelovima; postupak kojim se razdvojene pojedinosti udruuju u jedinstvenu cjelinu; kompleksna cjelina sastavljena od sjedinjenih elemenata; dobijanje sloenih hemijskih spojeva od jednostavnijih ili dobijanje spojeva neposredeno iz elemenata; spajanje, sa stavljanje, spoj. sinus im. m. r. (lat.) - anat. jedna od polukrunih upljina u lobanji presvu ena sluznicom povezana s nosnom upljinom; mat. elementarna trigono metrijska funkcija koja izraava odnos suprotne katete pravouglog trokuta i hipotenuze. smuti gl. svr., prez. sine - bljesnuti, sijevnuti, zasjati, zasvijetliti, blicnuti;

1031

siriluk
svanuti; prenes. naglo se pojaviti u svijesti, pasti na pamet, iskrsnuti. sinji prid. odr. v. - koji je boje pepela; siv, blijedosivoplav; prosijed, sionica/sionica/sionica im. . r. - njiva koja se obrauje i sije itom, oranica; suprot, ledina, sipa im. . r. (gr.), n. mn. sipa - zool. morski glavonoac sa osam kraih i dva dua kraka kojima lovi plijen, a brani se crnilom koje u opasnosti izbacuje ispred neprijatelja, sipak/sipak prid., odr. v. sipki - koji se lahko osipa, runi, rastresit; koji je sastavljen od velikog broja zasebnih estica, trunjav. sipar im. m. r. - kameno toilo niz koje se osipa i mrvi kamen; pjeskovita morska obala. sipati gl. nesvr., prez. sipam - initi da ta sipko ili teno izlazi, tee; prosipati, sipina im. . r. - nasip od ivog pijeska koji vjetar nanosi i pomie, dina. sipiti gl. nesvr., prez. sipi - sitno i tiho padati, rominjati (kia), sipljiv prid., odr. v. sipljivi - koji ima sipnju, zaduhu, astmu, koji pati od sipnje. sipnja im. . r., g. mn. sipnji - med. napadi guenja, tekog disanja; zaduha, astma; vet. hronino, neizljeivo obo ljenje plua kod konja, rjee goveda, sipljivost. sir im. m. r., n. mn. sirevi/sirovi prehranbeni proizvod dobijen sirenjem mlijeka. sirara im. . r. - pogon za pravljenje, proizvodnju sira. sirat-uprija im. . r. (ar.-tur.) - most koji po muslimanskom vjerovanju vodi pre ko dehenema i preko koga se mora proi da bi se unilo u denet; uope: teak, muan i opasan put. sire im sr. r. (perz.), g. jd. sireta - kiseli iscijeeni voni sok; kvasina, ocat. sirena im. . r. (gr.) - signalna sprava sa jakim i prodornim zvukom; u mitovima zavodljiva, a opasna ena; zool. morska krava. sirenje gl. im. s. r. od siriti - spravljanje sira od mlijeka, siriluk im. m. r., n. mn. sirilnci - sezonska salata od mladog luka i sira; satrica.

siriti
siriti gl. nesvr., prez. irim - praviti, izdvajati sir iz mlijeka uz pomo sirita. sirite im. s. r. - dio eluca preivara, slui za sirenje mlijeka, sirnica im. . r. - pita od sira. siroe im. s. r., g. jd. sirdeta - dijete bez roditelja, jetim. siromah im. m. r., g. jd. siromaha, n. mn. siromasi - onaj kojem nedostaju sredstva za ivot, koji ivi u bijedi, ubog, siromaan ovjek, bijednik; onaj koji je za aljenje, koji izaziva saaljenje, jadnik, nevoljnik, siromaak im. m. r., g. jd. siromaka, n. mn. siromaci, hip. - siromah, jadnik, siromaan prid., odr. v. sirdmani - koji je bez imanja, bez imetka, koji ivi u oskudici. siromaiti gl. nesvr., prez. sirdmaim postajati siromaan; initi koga siromanim, slabiti, uniavati se. siromatvo im. s. r., g. mn. siromatava stanje oskudice, neimatine, nedostatak potrebnih sredstava za ivot, bijeda, siromatina, sirota im. . r., g. mn. sirota - sirotica, dijete bez roditelja, jetim; siromah, sirotan im. m. r., g. jd. sirotana - siroe, sirota, jadnik; prosjak, sirotanka im. . r. - ona koja je sirota bez igdje ikoga, sirotica, sirotica im. . r. - siroe, sirota, sirotanka, nevoljnica, jadnica, sirotinja im. . r. - sirotinjski stale; stanje siromatva, sirotinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na sirotinju, koji pripada ili potie od sirotinje. sirotinjski pril. - kao sirotinja, na sirotinjski nain, sirotite im. s. r. - sirotinjski dom, prihvatilite, centar za siroad, sirotiti gl. nesvr., prez. sirdtim/sirotim bivati, postajati sirotan, siromaan ili siromaniji, siromaiti, sirotovati gl. nesvr., prez. sirotujem ivjeti sam kao siroe u siromatvu i neimatini, sirov prid., odr. v. sirovi - izvoran, prirodan, neosuen; prijesan, nepeen; neobraen, nepreraen; prenes. nekulturan, primitivan, neotesan, grub, prost.

1032
sirovina im. . r. - prirodni materijal, osnovni materijal uzet iz prirode za kultivizaciju, za preradu u proizvod za upotrebu; ruda; sirovost, sirovo pril. - na sirov nain, neizvjetaeno, prirodno; grubo, sirovost im. . r., instr. jd. sirovou/ sirovosti - osobina ili stanje onoga to je sirovo. sirup im. m. r. (tal..), g. mn. sirupa - pie, napitak, erbe; ukuhan i zgusnut voni sok; lijek protiv kalja, sirutka im. . r., dat. jd. sirutki kiselkasta providna tenost koja ostaje pri izdvajanju sira iz usirenog mlijeka, sisa im. . r., g. mn. sisa - dojka, sisaljka im. . r., dat. jd. sisaljki - naprava za sisanje, izvlaenje, crpka; rilica kroz koju siu neki insekti. sisar im. m. r., n. mn. sisari - zool. sisavac, red kimenjaka (obino obras lih dlakama) koji svoju mladunad hra ne mlijekom iz sisa. sisati gl. nesvr., prez. sisam - izvlaiti, usisavati ustima mlijeko iz sise, dojke ili vimena, dojiti, sisavac im. m. r., n. mn. sisavci - zool. sisar. sistem im. m. i . r. (gr.), g. jd. sistema sastav, sklop, sustav, poredak; sklad; skup naela, metoda, naina u primjeni, ostvarivanju ega; struktura koja pred stavlja jedinstvo planski rasporeenih dijelova koji se nalaze u uzajamnoj povezanosti; ope drutveno ureenje, poredak; bot., zool. i hem. razvrsta vanje, raspored biljaka i ivotinja ili hemijskih elemenata po grupama na temelju njihovih zajednikih obiljeja i odlika. sistematian prid. (gr.), odr. v. siste matini - koji se temelji na sistemu, sklopu, sastavu, sustavan, sistematika im. . r. (gr.), dat./lok. jd. sistematici - dovoenje u sistem, djelat nost svrstavanja predmeta prouavanja i pojava u sistem; bot. i zool. znanost o podjeli, klasifikaciji biljaka i ivotinja prema vrstama, porodicama, razredima, sistematizacija, sistematizacija im. . r. (gr.) - sistema tika. sistematizirati/sistematizovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. sistematiziram/si s te m a tizu je - svrsta(va)ti u sistem, u sklop, srediti, sreivati, sistematski pril. (gr.) - na usklaen nain, po odreenom sistemu, dosljed no. sistemski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na sistem, sistematski. sit prid., odr. v. iti - koji se najeo, koji nije gladan, sitan prid. odr. v. sitni - mali, siuan, minijaturan. sitast prid., odr. v. itastl - koji je poput sita. sitnarija im. . r. - sitne stvari, sitnice, sitne; ono to nije od vee vanosti i znaaja; prenes. ljudi nieg drutvenog ili slubenog poloaja, sitne im. m. i . r., g. jd. sltneza - sitne stvari, sitni predmeti; sitan novac, sitni na, sitni; mala djeca, ivotinjska mla dunad. sitnica im. . r., g. mn. sitnica - mala, beznaajna stvar, stvar bez vee vrijed nosti, malenkost; neznatan, nevaan svakodnevni dogaaj, sitniar im. m. r - sitniava osoba, onaj koji pridaje prevelik znaaj sitnicama, cjepidlaka, angrizalo, sitniav prid., odr. v. sitniavi/sitniavi koji sitniari, koji se previe obazire na sitnice, uskogrudan, sitniavo pril. - na nain sitniara, sitniarski. sitnina im. . r. - sitne stvari, sitne; sitan novac, sitni. sitni im. m. r., g. jd. sitnia - metalni novii, sitnina, sitne, sitniti gl. nesvr., prez. sitnim , trp. prid. sitnjen - od neke cjeline praviti manje komade, initi ta sitnim, usitnjavati, komadati; drobiti, mrviti; razmijeniti krupnu novanicu u sitni, sitno pril. - na sitan nain, sitnoa im. . r., g. mn. sitnoa - male dimenzije ega, sitnost. s'itnost im. . r., instr. jd. sltnou/sitnosti - osobina onoga koji je sitan, stanje onoga to je sitno, sitnozor im. m. r. - ob. mikroskop.

1033

sjajiti (se)
sito im. sr. r., g. mn. sita - naprava sa reetkastim, mreastim dnom za sijanje brana, pijeska itd. sitost im. . r., instr. jd. sltou/sitosti stanje i osjeanje onoga koji je sit; nahranj enost, situacija im. . r. (lat.) - skup okolnosti i prilika u kojima se neko ili neto nalazi, poloaj, stanje. situiran prid., odr. v. situirani - koji se nalazi u dobrim materijalnim prilikama, materijalno zbrinut, situirati gl. svr., prez. situiram/situiram smjestiti, postaviti, rasporediti na odre eno mjesto, poloaj; materijalno zbri nuti. siv prid., odr. v. sivi - pepeljast, boje goluba, boje koja se dobije mijeanjem cme i bijele boje; prenes. koji je bezlian, neodreen, bezbojan, bezizra ajan. sivac im. m. r., g. jd. sivca, g. mn. sivaca ob. konj sive boje; kamen sive boje. sivilo im. s. r. - siva boja, sivoa, sivost; svojstvo onoga to je sivo; prenes. oskudnost misli, besadrajnost; osrednjost, prosjenost, sivkast prid., odr. v. sivkasti - pomalo siv; nasiv, posiv. sivonja im. m. r. - naziv za vola sive boje, sivac; prenes. neotesan, grub ovjek Sizif vi. im. m. r. (gr.) - ime mitolokog starogrkog kralja koga su bogovi osu dili da vjeno gura uzbrdo kamen koji bi mu se s vrha opet skotrljao u pod noje. sjahati gl. svr., prez. sjaem - sii, spu stiti se s konja; jaui se spustiti niz brdo. sjaj im. m. r., dat. jd. sjaju/sjaju - svjetlost koja sija ili se od ega odraava svjetlo, bljetavilo; prenes. rasko, bogatstvo, blistanje; visok domet, izuzetne odlike, sjajan/sjajan prid., odr. v. sjajni - koji sija, koji odaje jaku svjetlost, blistav, bljetav; koji je od velike vrijednosti, izvrstan, odlian, nesvakidanji; koji se istie bogatstvom, raskoju, spoljanjim sjajem. sjajiti (se) gl. nesvr., prez. sjajim (se) sijati, presijavati se, biti sjajan, sijati, svijetliti (se).

sjajno
sjajno pril. - na sjajan nain, sjajei se; izvanredno, odlino, besprijekorno, sjaraniti se gl. svr. (perz.), prez. sjdranim (se) - sprijateljiti se. sjati gl. nesvr. sjam - sijati, svijetliti, sjatiti se gl. svr., prez., sjati se - udruiti se u jato, sabrati se, skupiti se. sjecalica im. . r. - specijalna kuhinjska sjekirica za sjeenje mesa i povra; satara. sjecavica im. . r. - kuhinjska daska na kojoj se sjea meso, povre i dr. sjecite im. s. r. - mat. taka ili prava u kojoj se sijeku dvije geometrijske linije ili povrine, sjeckati gl. nesvr., prez. sjeckam - sjei na sitnije komade, usitnjavati; esto prekidati tok ega. sjea im. . r., g. mn. sjea - obaranje, ruenje ume; prenes. unitavanje, sjeimice/sjeimice pril. - otricom sjeiva (udariti), otrimice, sjeivo im. s. r. - otra, naotrena strana orua (no, sjekira, kosa, sablja, skal pel) za sjeenje, otrica, rez. sjeanje gl. im. s. r. od sjeati se psihiki proces vraanja u svijest prija njih dogaanja, slika ili osjeanja, sjeati se gl. nesvr., prez. sjeam se vraati u svijest prole dogaaje, misli, slike itd. sjei gl. nesvr., prez. sijeem - otrim predmetom razdvajati na dijelove, odvajati, prekidati; rezati; sluei se otrim oruem ruiti na zemlju stabla ili neto to stoji uspravno; udarati, satirati hladnim oruem, ubijati, klati, sjedalica/sjedalica im. . r. - predmet na kojem se sjedi, stolica; sjedalo, sjedalo/sjedalo im. s. r. - ono to je nami jenjeno i podeeno da se na njemu sje di, dio stolice na kome se sjedi, sjedite, sjedati gl. nesvr., prez. sjedam - dovoditi se u sjedei poloaj, sjedenje gl. im. s. r. od sjediti. sjeUjka im. . r., g. mn. sjediljki - skup poznanika i prijatelja u razgovoru i zabavi; sijelo, druenje, sjedine im. . r. plur. tantum - prosijeda kosa. sjediniti gl. svr., prez. sjedinim - vie dijelova sastaviti u jednu cjelinu, uje diniti.

1034
sjedinjenje gl. im. s. r. od sjediniti nastanak cjeline od posebnih dijelova spajanjem; uspostavljanje tijesne veze, zblienje. sjedite im. s. r. - mjesto za sjedenje, sjedalo, stolica; boravite, mjesto gdje se nalazi centrala kakve ustanove, upra va. sjediti gl. nesvr., prez. sjedim - biti u sjedeem poloaju; prenes. nita ne ra diti, dangubiti, sjednica im. . r. - skup, sastanak izabranih lanova nekog organa vlasti, politike organizacije, ustanove, sjedoa im. . r., g. mn. sjedoa - stanje onoga koji je sijed, sjedokos prid., odr. v. sjeddkosi - koji je sijede kose. sjekira im. . r., g. mn. sjekira - pljosnato gvozdeno orue nasaeno na dralicu. sjekuti im. m. r. - prednji zub pljosnata oblika u gornjoj i donjoj vilici kojima se sijee, grize hrana. sjeme im. s. r., g. jd. sjemena , n. mn. sjemena , g. mn. sjemena - zrno iz kojeg se razvija nova biljka; zametak, klica biljke koja se stvara nakon oplodnje; prenes. zaetak, zametak ega; porod, potomstvo; fiziol. muke polne elije, sperma. sjemenarnica/sjemenarnica im. . r. skladite i prodavaonica sjemenja, sjemeni prid. odr. v. - koji se odnosi na sjeme. sjemenik/sjemenik im. m. r., n. mn. sjemenici/sjemenici - muki polni organ gdje se stvaraju sjemene elije, sjemena lijezda; testis, sjemeni tar ac im. m. r. - pitomac sjeme nita, crkvenog internata. sjemenite im. s. r. - crkv. internat, sjemenka im. . r., dat. jd. sjemenki pojedinano zrno nekog sjemena, sjemenjaa/sjemenjaa im. . r. - biljka koja daje i koja se razmnoava sjeme nom. sjen im. m. r. - lik odraz; osjen, sjena, sjenka; hlad, hladovina, sjena im. . r., g. mn. sjena - osjeneni, zatamnjeni odraz predmeta koji zakla nja sunevu svjetlost, zaklon od sunca, osjen, osoje; sjenka; hlad, hladovina. sjeniti gl. nesvr., prez. sjenim - pokri vati sjenom, kriti u sjeni, zaklanjati od svjetlosti, osjenjivati; stvarati kontrast svijetlih i tamnih dijelova povrina; na slici ili crteu tamnije bojiti ili zacmjivati sjene. sjenica im. . r., g. mn. sjenica - zool. mala umska ptica pjevica i selica arenih boja koja se hrani insektima. sjenik im. m. r., n. mn. sjenici - spremnik za sijeno; pojata, sjenka im. . r., dat. jd. sjenki, g. mn. sjenki - zatamnjeni odraz predmeta kao odraz zaklona sunca; sjena, sjenokos im. m. r. - livada, air koji se kosi, pokoena livada; vrijeme kosidbe, koevina. sjenovit prid., odr. v. sjendviti - zatien od sunca, pun sjene, hlada, hladovit; koji daje sjenu, hlad, hladovinu; pro aran sjenkama, osjenen; mutan, neja san. sjesti gl. svr., prez. sjednem - dovesti tijelo u sjedei poloaj. sjeta im. . r., g. mn. sjeta - osjeanje tuge, alosti i enje, al za onim to je nepovratno prolo; odsustvo radosti; melanholija, sjetan prid., odr. v. sjetni - koji osjea sjetu, koji je obuzet sjetom; melan holian. sjetiti se gl. svr., prez. sjetim se - prisje titi se ega, vratiti u svijest neto zabo ravljeno. sjetva im. . r., g. mn. sjetvi/sjetava sijanje, ravnomjerno razbacivanje zrne vlja, sjemenja itarica po njivama radi dobijanja uroda, sjever im. m. r. - geogr, jedna od etiri strane svijeta, sjeverac im. m. r., g. jd. sjeverca sjeverni vjetar, otri i hladni zimski vjetar, sjevernjak, sjeverni prid. odr. v. - koji je na sjeveru, koji pripada, koji potie sa sjevera, sjevernjak im. m. r., n. mn. sjevernjaci onaj koji je sa sjevera; sjeverni vjetar, sjeverac. skafander im. m. r. (gr.) - ronilako ili svemirsko odijelo koje omoguava i votne funkcije izvan prirodne bioloke sredine.

1035

skandalozno
skaka im. m. r., g. jd. skakaa - onaj koji skae; takmiar u skoku (uvis, udalj); ah. figura koja ima oblik konja, skakallte im. s. r. - mjesto predvieno za skakanje; sportski teren za laku atletiku, skakaonica im. . r. - mjesto sa kojeg se skae; izgraeni objekat za takmienje u skijakim skokovima, skakati gl. nesvr., prez. skaem - naglim pokretima odvajati se od podloge, skakavac/skakavac im. m. r., g. jd. ska kavca, g. mn. skakavaca - insekt, kukac ravnokrilac s dva para krila i tri para nogu. skakutati gl. nesvr., prez. skakuem - u ravnomjernim vremenskim razmacima poskakivati, skakutav prid., odr. v. skakutavi - koji skakue, poskakuje. skala im. . r. (lat.) - niz veliina, vrijednosti, pojava i sl. koje se postup no smjenjuju; mu. muziki tonovi poredani po visini, muzika ljestvica. skala im. . r. (lat.), g. mn. skala stepenice, stube, basamaci. skalp im. m. r. (lat.), g. jd. skalpa, n. mn. skalpovi - oguljena koa s kosom sa glave protivnika u boju kao ratni (pobjedniki) trofej u nekih primitivnih plemena. skalpel im. m. r. (lat.) - omanji veoma otri no (obino s lunom otricom); med. hirurki instrument za operacije, skalpirati gl. svr. i nesvr., prez. skdlpiram - zguliti kou sa glave, skinuti skalp pobijeenom protivniku, skameniti se gl. svr., prez. skamenim (se) - postati kao kamen, stvrdnuti se kao kamen, okameniti se; pren. ukoiti se, ostati bez rijei, okirati se. skandal im. m. r. (gr.), g. jd. skandala bruka, sramota, sablazan; neprilian, nedolian dogaaj, ispad koji izaziva osudu javnosti, skandalizirati/skandalizovati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.), prez. skandaliziram/ skcindaliz,ujem - praviti, izazivati skan dal, sablanjavati (se), skandalozan prid. (gr.), odr. v. skan dalozni - koji ima osobine skandala, koji predstavlja bruku i sramotu, skandalozno pril. (gr.) - na skandalozan nain..

skandiranje
skandiranje gl. im. s. r. (lat.) od skan dirati. skandirati gl. nesvr. (lat.), prez. skan diram - poet. itati stihove naglaava jui propisno metrike stope i ritam; izgovarati ili izvikivati rije po rije, slog po slog, slogan po slogan na masovnim javnim skupovima ili sport skim takmienjima, skaniti se gl. svr. (tur.), prez. skanlm se nakaniti, odluiti se uraditi ta. skanjivanje gl. im. s. r. od skanjivati se. skanjivati se gl. nesvr. (tur.), prez. ska njujem se - biti neodluan, kolebati se. skapati gl. svr., prez. skapam - lipsati, stradati, umrijeti, uginuti od gladi, ei, hladnoe, vruine ili drugih nesretnih okolnosti. skapavati gl. nesvr., prez. skapavam up. skapati, skaredan prid. (rus.), odr. v. skarednl odvratan, gnusan, neist, prljav, smrd ljiv, ruan, gadan, droljav, nakazan; la kom, pohlepan, krt. ske im. m. r. (engl.), n. mn. skeevi skica, obris; jednoinka, igrokaz. skela im. . r. (lat.) - plovilo, brod, laa, splav za prijelaz preko rijeke; pomona konstrukcija koja se privremeno podie pri graenju objekata, skelar im. m. r. (lat.) - ovjek koji radi sa skelom, koji skelom prevozi; skele dija; brodar; splavar, skelet im. m. r. (gr.), g, mn. skeleta kostur. skemlija im. . r. (lat.) - priruna stolica, mala klupa, skepsa im. . r. (gr.), g. mn. skepsi nepovjerljiv odnos prema emu, sum nja, nevjerica, skeptian prid. (gr.), odr. v. skeptini obuzet sumnjom, nepovjerenjem, nevjericom; u kojem se ogleda skepsa, koji je sklon skepsi, skeptiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na skeptike, skeptiki pril. (gr.) - na skeptian nain, s nepovjerenjem, skeptino pril. (gr.) - skeptiki, nepo vjerljivo. skeptik im. m. r. (gr.), n. mn. skeptici pristalica skepticizma u miljenju; o

1036
vjek koji ima skepsu, koji svemu prilazi sa kritikom sumnjom, sumnjalo, skica im. . r. (tal.), g. mn. skica - grafiki prikaz, provizoran crte, pojednostav ljen crte na brzu ruku. skiciranje gl. im. s. r. (tal.) od skicirati. skicirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez. skiciram - (na)praviti skicu, prikazati u glavnim crtama; naznaiti, skianje gl. im. s. r. od skiati, skiati gl. nesvr., prez. skil, onom. oglaavati se skikom, isputati otar, prodoran, piskav glas (o ivotinjama: pas i krme). skidati gl. nesvr., prez. skidam - dohva ati neto visoko; sputati s nekog uzdignutog mjesta na nie mjesto; svla iti odjeu, skije im. . r. plur. tantum (norv.) - dvije posebno izraene duge i na vrhu povijene daske za skijanje; smuke, skijanje gl. im. s. r. od skijati - takmi arska disciplina u zimskim sportovi ma. skija im. m. r., g. jd. skijaa - onaj koji se bavi skijanjem; takmiar u skijanju, skijati gl. nesvr., prez. skijam - kretati se, klizati se, voziti se na skijama, smuati se; baviti se skijakim sportom, skiknuti gl. svr., prez. skikne, onomat. oglasiti se skikom, ispustiti otar, pro doran, piskav glas (npr. pas), skinuti gl. svr., prez. skinem - spustiti s nekog uzdignutog na nie mjesto; uklo niti neto nataknuto sa neega; ukloniti sa ega ono to ga obuhvata, oblae; zguliti koru, kou; degradirati, razvla stiti; uzeti, preuze napraviti kopiju neke pjesme sa nosaa zvuka, kopirati; svui odjeu. skita im. m. r., g .jd . skita - onaj koji skita, koji nema stalno boravite, skitni ca; nomad, skitati gl. nesvr., prez. skitam - ivjeti u stalnom lutanju od mjesta do mjesta; besciljno tumarati. skitnica im. m. i . r. - osoba koja skita, koji nema stalno prebivalie, skita; tumaralo, probisvijet; propalica, kloar; nomad. skitnja im. . r., g. mn. skltnjl - skitanje, lutanje; nedolino odsustvovanje iz porodice, neprilian provod; skitniki ivot. sklad im. m. r., n. mn. skladovi - ravno mjerna rasporeenost elemenata neke cjeline, srazmjera; podudarnost; milozvunost, harmonija; sloga, skladan prid., odr. v. skladni - koji se odnosi na sklad, koji se odlikuje skla dom, koji odraava sklad, ujednaen, harmonian, skladatelj im. m. r. (e.) - muziki stvaralac, pisac autor glazbenih djela, kompozicija; kompozitor, skladati gl. nesvr. (e.), prez. skladam dovoditi u sklad, usklaivati; mu. stva rati, pisati muzika djela, komponirati, komponovati. skladba im. . r. (e.), g. mn. skladbi muziko, glazbeno djelo; kompozicija, skladitar im. m. r. - onaj koji radi i brine o skladitu. skladite im. s. r. - objekat za spremanje i uvanje velikih koliina robe, spre mite, magazin, skladitenje gl. im. s. r. od skladititi. skladititi gl. nesvr., prez. skladltlm ostavljati, pohranjivati u skladite, skladno pril. - na skladan nain, sklapati gl. nesvr., prez. sklapam - sa stavljati, praviti sklop, sklepati gl. svr., prez. sklepam - napra viti neto provizorno, nabrzinu; slupati, zbubati. sklerotian prid.(gr.), odr. v. sklerdtinl - koga je zahvatila skleroza, koji je obolio od skleroze, skleroza im. . r. (gr.) - oboljenje izazvano nagomilavanjem krenih soli u tkivima. sklizak prid., odr. v. skliski - koji je glatke klizave povrine; klizak, klizav, skliznuti gl. svr., prez. skliznem - oma knuti se, omai se s neega kliskog; spustiti se s ega klizei; okliznuti se. sklon prid., odr. v. skloni - koji naginje, koji ima sklonost prema emu; naklo njen; saosjeajan. sklonite im. sr. r., g. mn. sklonita mjesto gdje se moe skloniti, zatititi od opasnosti, nepogode, neprijateljskog napada; zaklon; utoite, skloniti (se) gl. svr., prez. sklonim (se) pomjeriti (se), maknuti, odstraniti;

1037

skor
smjestiti na sigurno, zaklonjeno mjesto, zatititi; sakriti; odvratiti u drugom smjeru. sklonost im. . r., instr. jd. sklonou/ sklonosti - svojstvo ili stanje onoga koji je sklon; nagon, instinkt; smisao, dar za neku umjetnost, nauku, muziku itd.; spremnost za neto; naklonjenost prema nekome. sklop im. m. r., n. mn. skldpovi, g. mn. skldpova - ukupnost povezanih dijelova jedne cjeline, struktura; sastav, spoj; sklapanje, zatvaranje; sustav, sistem, sklopiti gl. svr., prez. sklopim - sastaviti, spojiti neki predmet iz dva ili vie dijelova; zaklopiti neto rasklopljeno; nainiti, zakljuiti (ugovor, mir i sl.), uglaviti, ugovoriti, sklopka im. . r., dat. jd. sklopki - ureaj, aparat, sprava za spajanje i odvajanje elektrinih tokova; priklopnica, preki da. sklupati (se) gl. svr., prez. sklupam (se) - saviti se poput klupka, skupiti se u klupko; zaplesti, zamrsiti, skljokati (se) gl. svr., prez. skljokam (se) - oboriti, sruiti (se), pasti, skrhati se. skoiti gl. svr., prez. skoim - nainiti skok, odbacivi se nogama premjestiti se s jednog mjesta na drugo, vinuti se; odbaciti se uvis. skok im. m. r., n. mn. skdkovi - kretnja uinjena skakanjem uvis ili udalj, skoknuti gl. svr., prez. skoknem - uiniti jedan skok; otii brzo po neto; svratiti, navratiti. skokom pril. - odjednom, brzo, odmah, trenutno (uraditi ta), skokovito pril. - na skokovit nain, naglo, brzo, u skokovima, skonati gl. svr., prez. skdnam - uiniti neemu kraj, dovriti, svriti, zavriti, dokrajiti, okonati; umrijeti, poginuti, skontati gl. svr. (tal.), prez. skdntam shvatiti, smisliti, sraunati, skopati gl. svr., prez. skdpdm - sasta viti kopu, spojiti kopom, zakopati; zaklopiti; prenes. razumjeti, povezati, zdruiti; shvatiti, skor im. m. r. (engl), g. jd. skra, n. mn. skorovi - uspjeh, srea; sport, stanje igre, rezultat, odnos primljenih i datih

skor
golova, dobijenih i izgubljenih setova itd.; omjer, skor prid., odr. v. skori - koji je uskoro, skoranji, nastupajui; hitar, brz. skoranji/skoranji prid. odr. v. - koji je blizu, koji se brzo primie, koji e se uskoro dogoditi; nastupajui, skorbut im. m. r. (lat.) - bolest izazvana pomanjkanjem vitamina C. skoren prid., odr. v. skoreni - koji se skorio, otvrdnuo poput kore. skoriti (se) gl. svr., prez. skorim (se) postati tvrd kao kora; uiniti da neto dobije koru, da otvrdne, skoro pril. - nedavno, maloprije, maloas; u bliskoj budunosti; umalo, zamalo, maltene, gotovo, skorojevi im. m. r. - ovjek koji se odskora, preko noi obogatio i naglo uzdigao meu elitu; ovjek bez pedi grea, bez plemenitog porijekla, skorojevikl prid. odr. v. - koji se odnosi na skorojevie, skorojeviki pril. - na nain skorojevia, nekultivisano, izvjetaeno, sirovo i be zobzirno. skorpija im. . r. (gr.) - korpija, otrovna sitna ivotinja iz razreda pauka sa aokom na zailjenom stranjem dijelu tijela; tipavac, akrep, skorup im. m. r. - mladi kajmak koji se uhvati na povrini skuhanog mlijeka. skot im. m. r., n. mn. skoti/skotovi, g. mn. skota/skotova - etveronona ivotinja; prenes. zla, podla i nemilosrdna osoba, skotariti gl. svr., prez. skotarim - oku iti; zaimati. skotna prid., odr. v. skotna (samo . r.) koja nosi okot (bremenita ivotinja), skotrljati (se) gl. svr., prez. skotrljam (se) - otisnuti nanie, spustiti se niz padinu kotrljajui, skovati gl. svr., prez skujem trp. prid. skovan - nainiti, napraviti kovanjem, skraenica/skraenica im. . r. - kratica, krai put; gram. skraena rije u pisa nju, obino prva slova; skraeni vielani naziv od poetnih velikih slova vielanog sloenog naziva (akronim), skraja pril. - na kraju, sa strane, po strani, skrama im. . r., g. mn. skrama - tanak sloj koji se uhvati na povrini ega,

1038
tanka kora; tanka koica koja se stvara na rani kad zarasta, pokoica, skrasiti (se) gl. svr., prez. skrasim (se) uiniti da neto miruje; smiriti se na jednom mjestu nakon lutanja i traenja, skratiti gl. svr., prez. skratim - uiniti kraim, smanjiti, potkratiti, skrb im. . r., g. jd. skrbi, g. mn. skrbi staranje, panja, briga o drugima, skrbiti gl. nesvr., prez. skrbim - brinuti o nekome, paziti nekoga, skrbnik im. m. r., n. mn. skrbnici - onaj koji brine o povjerenom mu tieniku, tutor, staratelj, skrbnitvo im. s. r. - tutorstvo, stara teljstvo. skrenuti gl. svr., prez. skrenem - pro mijeniti pravac kretanja, zakrenuti, zao krenuti; svratiti, svrnuti; okrenuti, obrnuti. skresati gl. svr., prez. skreem - kresa njem sasjei, podsjei (grane drveta i sl.), potkresati; prenes. radikalno pro mijeniti stanje, smanjiti, npr. skresati budet. skretnica im. . r. - mjesto skretanja, raspue; ureaj za skretanje, za prevo enje inskih vozila s jednog kolosijeka na drugi. skretniar im. m. r. - radnik kome je zanimanje da radi na skretnicama; pre nes. koji zagovara naputanje odreene ideje ili pravca, skrhan prid., odr. v. skrhani - oboren, razoren, slomljen, uniten, upropaen; utuen, rastrojen, skrhati gl. svr., prez. skrham - oboriti, razoriti, razbiti, slomiti, zdrobiti, uniti ti, upropastiti, skriboman im. m. r. (lat.-gr.) - ovjek bez talenta koji ima bolesnu elju za pisanjem. skribomanija im. . r. (lat.-gr.) pretjerana, bolesna elja za pisanjem, skrinja im. . r., g. mn. skrinja - ob. kri nja, sanduk s poklopcem i bravom za ostavljanje dragocijenosti, sehara. skripta mn. . r. (lat.), g. mn. skripti/ skripata - spisi, biljeke; biljeke, predavanja univerzitetskih profesora umnoena za studente, skriti (se) gl. svr., prez. skrijem (se) sakriti (se), uiniti nedostupnim pogledu, doticaju; odloiti, pohraniti, ostaviti na nedostupno, skrovito mjesto; utajiti, skriva im. m. r., g. jd. skrivaa - onaj koji (se) skriva, skrivaica im. . r. - ona koja (se) skriva, skrivalica im. . r. - ono ime se to skriva; vrsta zagonetke u enigmatici; skrivalac, ona(j) koji(a) se skriva, skriva(ica). skrivati (se) gl. nesvr., prez. skrivam (se) - up. skriti (se), skrivalite im. s. r. - mjesto skrivanja, skrovite. skriven prid., odr. v. skriveni - koji se skriva, koji se ne pokazuje; prikriven, tajan. skrivenost im. . r., instr. jd. skrivenosti/ skrivenou - osobina onoga to je skri veno. skriviti gl. svr., prez. skrivim - prouzro iti, izazvati krivicu, biti kriv za neto; pogrijeiti; iskriviti, skrnaviti gl. nesvr., prez. skrnavim otetiti cjelovitost, pokvariti pravo sta nje; sramotiti, uniavati skrojiti gl. svr., prez. skrojim - izrezati prema kroju; srezati; nainiti s planom, smiljeno. skroman prid., odr. v. skromni - umjeren u svojim zahtjevima i ponaanju; koji ne istie sebe i svoje vrijednosti i za sluge, koji se ne pravi vaan, koji se ne razmee; uzdran, skromno pril. - na skroman nain, sa skromnou, uzdrano, jedva primjetno. skrovite im. s. r. - sakriveno, tajno mjesto; mjesto za skrivanje; pribjeite, skrovit prid., odr. v. skroviti - s(a)kriven, nedostupan pogledu, prikriven, tajan, sklonjen; zabaen, zabit; usamljen, skroz pril. - dokraja, potpuno, sasvim, skrpiti gl. svr., prez. skrpim - s mukom, jedva sastaviti; nabrzinu ta napraviti, skriti gl. svr., prez. skrim - slomiti, polomiti, zdrobiti, skrhati, skrupula im. . r. (lat.) - izraen osjeaj obzira prema drugima, prema poti vanju dobrih obiaja i morala; velika tanost, savjesnost, pedantnost u poslu, obzirnost, bojazan, skruen prid., odr. v. skrueni - pokoran, ponizan, pokajniki; odan vjeri, pobo an.

1039

skupocjen
skruenik im. m. r., n. mn. skruenici pokornik, pokajnik, skrueno pril. - pokajniki, skrviti gl. svr., prez. skrvim - ii do kraja, do krvi u naumu, zakrviti; doi u stanje nunosti putanja krvi (o ivoti njama). skucati gl. svr., prez. skucam - tekom mukom sastaviti, skupiti; jedva stei, skuckati; kucajui skinuti, skuen prid., odr. v. skueni - ogranien, tijesan, uzak, oskudan, skueno pril. - stijenjeno, zbijeno, skuhati gl. svr., prez. skuham - kuha njem pripremiti jelo, svariti, skulptor im. m. r. (lat.) - umjetnik koji se bavi izradom skulptura, vajar, kipar, skulptura im. . r. (lat.) - umjetniko djelo nastalo oblikovanjem kamena, metala, gipsa, gline, drveta; kip. skiip im. m. r., n. mn. skupovi - vie ili manje osoba na istom mjestu; sastanak veeg broja ljudi radi dogovora, pro testa i sl.; mat. skupina elemenata s meusobnom asocijativnom vezom. skup prid., odr. v. skupi - koji ima visoku cijenu, skupocjen; koji je vaan, koji ima veliko znaenje; suprot, jeftin, skupa pril. - zajedno (na jednom mjestu i u isto vrijeme), u drutvu; u konanom rezultatu, u svemu, sve zajedno, skupina im. . r. - odreeni broj ljudi, predmeta, pojmova, podataka i sl. koji se nalaze zajedno, grupa, skup. skupiti (se) gl. svr., prez. skupim (se) sabrati na jedno mjesto, sazvati; stjerati; staviti jedno uz drugo, sklopiti; podviti; stisnuti (se), stegnuti (usta, obrve, ra mena); nabrati, nakupiti, skuplja im. m. r. - sakuplja, onaj koji neto skuplja; sabira, skupljaica im. . r. - sakupljaica, ona koja neto skuplja, skupljati gl. nesvr., prez. skupljam - up. skupiti. skupni pril. - koji se odnosi na skup i .skupinu, zajedniki, skupno pril. - grupno, zajedno, zajedni ki. skupo pril. - po visokoj cijeni, skupocjen prid., odr. v. skupdcjeni - koji ima visoku cijenu, dragocjen; luksuzan; vrlo koristan, prijeko potreban.

skupoa
skupoa im. . r., g. mn. skupoa - stanje i okolnosti u kojima vladaju visoke cijene, nesrazmjer izmeu kupovne mo i i cijena; suprot, jeftinoa, skuptina im. . r. - skup, sastanak veeg broja ljudi, sabor, sastanak; politikozakonodavno dravno tijelo sastavljeno od izabranih narodnih poslanika, parla ment. skiiptinar - lan skuptine, izabrani predstavnik u skuptini, zasupnik, poslanik. skuptinski - koji pripada ili potie od skuptine. skiia im. . r., g. mn. skua - zool. morska riba tanka vretenasta tijela plav kaste boje. skut im. m. r., g. jd. skuta, n. mn. skuti/ skutovi - donji dio enske haljine ili mukog kaputa, ogrtaa; prenes. okrilje, zatita. skiitonoa/skutonoa im. m. r. - osoba koja nekome pridrava skute; onaj koji slijepo slua i izvrava neije zahtjeve; prenes. pejor. ulizica, udvorica, anko liz, beskimenjak, skiitriti gl. svr., prez skutrim - pognuti, oboriti glavu; zgrbiti se, zguriti se; sklupati (se), skvriti (se) gl.svr., prez. skvrim (se) iskriviti, zgriti, zgrbiti; saviti se, sklup ati se, poguriti se. slab prid., odr. v. slabi - koji je male fizike snage, nejak; boleljiv, slabu njav; koji je iznemogao, onemoao od bolesti, iscrpljenosti; koji nije vrstog karaktera, jake volje; koji nema jaku vlast i uticaj; neznatan, beznaajan; koji se ne moe oduprijeti nekoj sklonosti ili strasti. slabaak im. m. r. - onaj koji je slabaan, slabahan, dosta slab, nejak, nemoan, slabahan prid., odr. v. slabahni - sla baan. slabaan prid., odr. v. slabani - koji je slabe tjelesne grae, neuhranjen; slaba han, slabuan. slabi im. m. r., g. jd. slabia - slab, neotporan, neodluan ovjek, moralno nestabilan ovjek, slabina/slabina im. . r. - anat. boni dio tijela od prsnog koa do kuka; bok.

1040
slabiti gl. nesvr., prez. slabim - initi slabim; postajati slab, onemoavati; mraviti; gubiti otpornost. slabo pril. - malo, u maloj mjeri, nedo voljno; loe. slaboa im. . r., g. mn. slaboa - stanje slabosti. slabokrvan prid., odr. v. slabokrvni - koji pati od nedostatka krvi, malokrvan, anemian; koji nema u sebi dovoljno fizike snage, slabost im. . r., instr. jd. slabou/ slabosti - iznemoglost, nemo, pomanj kanje snage; bezvoljnost, slaboumnik im. m. r., n. mn. slaboumnici - mentalno zaostao, retardiran ovjek, maloumnik, imbecil. slaboumnica im. . r. - maloumnica. slabovidost im. . r., instr. jd. slabdvidou/slabdvidosti - smanjena sposob nost vida, kratkovidost. slabunjav prid., odr. v. slabunjavi - koji je fiziki slabo razvijen, slabaan; koji nije sasvim zdrav, boleljiv, slabunjavost im. . r., instr. jd. slabimjavou/slabunjavosti - osobina i stanje onoga koji je slabunjav, boleljiv. slad im. m. r. - proizvod dobijen klijanjem jema, upotrebljava se u proizvodnji pi va, raznih sirupa i ekstrakata. sladak prid., odr. v. slatki - koji slai, koji ima ukus meda ili eera, sladiti (se) gl. nesvr., prez. sladim (se) initi slatkim, zaslaivati eerom; biti slatkog ukusa; uivati, naslaivati se. sladokusac im. m. r., g. jd. sladokusca , g. mn. sladokusaca - koji uiva u jelu i piu, gurman; prenes. osoba istanana ukusa i izbirljiva u svemu, sladoled im. m. r. - ledena poslastica od mlijeka, umanceta, eera, kandiranog voa, okolade, kahve i dr. sladoledar im. m. r., g. jd. sladoledra ovjek koji se bavi spravljanjem i pro dajom sladoleda, sladostrasnik im. m. r., sladostrasnik onaj koji ima povienu elju, poudu ka ulnom uivanju, pohotnik, sladostrasnica im. . r. - ona koja ima povienu elju za ulnim uivanjem, sladostrasno pril. - proeto strau, sa sladostrasnou; poudno, pohotljivo. sladostrasnost im. . r., instr. jd. sladostrasnou/sladostrasnosti - poviena elja, pouda za ulnim uivanjem, strast za neim, sladostrae, sladostrastan prid., odr. v. sladostrasni koji ima strast za uivanjem, poudan, pohotljiv. sladostrae im. s. r. - stanje slatkog ui vanja, sladostrasnost, sladunjav prid., odr. v. sladunjavi slatkast; koji je izvjetaene, lane osje ajnosti. sladunjavost im. . r., instr. jd. sladunjavou/sladunjavosti - osobina i stanje onoga koji je sladunjav ili onoga to je sladunjavo, slagai prid. odr. v. - koji slui za sla ganje. slagati (se) gl. nesvr., prez. slaem (se) up. sloiti. slagati gl. svr., prez. slaem - izrei neistinu, la; prevariti, obmanuti; ne odrati zadatu rije, iznevjeriti, slalom im. m. r. (norv.), g. jd. slaloma skijaka disciplina u kojoj takmiar vozei u krivudavoj liniji, mora proi kroz odreeni broj vrata; olimpijska takmiarska disciplina. slama im. . r., g. mn. slama - osuene stabljike itarica (penica, jeam, zob, ra i dr.) koje ostanu poslije vridbe, slaman prid., odr. slamni - koji je na pravljen od slame, slamarica im. . r. - vrsta starinskog du eka napunjenog slamom (umjesto vu nom ili pamukom), slamati gl. nesvr., prez. slamam - up. slomiti. slamica/slamica im. . r., em. - mala slamka; prenes. neto veoma slabo, krhko, njeno, slamka im. . r., dat. jd. slamki, g. mn. slamki - pojedinana osuena stabljika itarica; cjevica za pijenje soka. slamnat prid., odr. v. slamnati - koji je od slame; prenes. koji je prazan, bez vri jednosti. slan prid., odr. v. slani - koji ima u sebi soli; koji ima karakteristrian ukus soli; koji je zainjen solju. slana im. . r. - snijenobijeli atmosferski talog koji se skuplja na travi i drveu

1041

slatkohran
tokom noi za hladna i maglovita vre mena; smrznuta rosa, mraz; inje. slanica im. . r. - posudica za dranje soli, slanik; slana voda iz koje se isuiva njem izdvaja so. slanik im. m. r., g. jd. slamka , n. mn. slanici - posudica za so, slanica, slanina/slanina im. . r. - mastan pot koni sloj utovljene svinje koji se usoljen sui na zraku i dimu kao pe enica, pek. slanutak im. m. r., g. jd. slanutka , n. mn. slanuci, g. mn. slanutaka/slanutaka bot. biljka okrugla jestiva ploda iz porodice leptimjaa sa tvrdim okruglim sjemenkama koje slue kao hrana, a prene kao zamjena za kafu. slap im. m. r., g. jd. slapa , n. mn. slpovi - vodopad, buk. slasno pril. - sa slau. slast im. . r., g. mn. slasti - prijatan ukus slatkih stvari (voa, meda, eera, erbeta), slatkoa, slastan prid., odr.v. slasni - koji je pun slasti, koji izaziva zadovoljstvo kad se kua. slastica im. . r. - slatki, kola, ob. poslastica. slastiar im. m. r. - onaj koji se bavi proizvodnjom i prodajom poslastica, poslastiar, slastiarski prid. odr. v. - koji se odnosi na slastiare i slastiarstvo. slastiarski pril. - kao slastiar, poput slastiara. slati gl. nesvr., prez. aljem - upuivati poruku ili koga da neto uradi; otpre miti ta da se kome ta urui, slatina im. . r. - izvor slane vode. slatkarija im. . r. - poslastice, slatkast prid., odr. v. slatkasti - koji je pomalo sladak, poput slatkog, slatki im. m. r., g. jd. slatkia - pos lastica, kola, slatko im. s. r. - voe kuhano u eeru posebnim postupkom, slaftko pril. - sa slau, s uivanjem, slatkoa im. . r., g. mn. slatkoa - slast, slatkost. slatkohran prid., odr. v. slatkdhrani - koji jede s uivanjem; koji ne bira hranu; koji ima dobar apetit.

slatkohranost
slatkohranost im. . r., instr. jd. slatkdhranou/slatkdhranosti - osobina ljudi koji vole jesti, koji imaju dobar apetit; gurmanluk, slatkoreiv prid., odr. v. slatkorjeivi koji ima priu koja opija, koja pridobija slatkim obeanjima, slatkorjeivo pril. - na slatkoreiv nain, slatkorjeivost im. . r., instr. jd. slatko rjeivou/slatkorjeivosti - osobina onoga koji je slatkoreiv, koji voli mnogo priati; blagoglagoljivost. slatkost im. . r., instr. jd. slatkou/ slatkosti - svojstvo onoga toje slatko, slatkovodni prid. odr. v. - koji se odnosi na slatke vode; koji se nalazi, koji ivi u slatkoj vodi. slava im. . r., g. mn. slava - uzvienost, veliajnost; svetkovina, slavlje, veselje, pir. slavan prid., odr. v. slavni - ovjenan sla vom; glasovit, ugledan; uzvien; zna menit; dobro poznat, uven. Slavn/Sloven im. m. r., g. jd. Slavena/ Slovena - pripadnik velike grupe evro azijskih indoevropskih naroda poveza nih zajednikim praslavenskim izvo rom. slavenizirati gl. svr. i nesvr., prez. slavenhiram - slovenizirali, (u)initi koga Slavenom po jeziku i obiajima, davati kome slavenski oblik i karakter, posiaveniti, poslavenjivati. slavenski/slovenski prid. odr. v. - koji potie ili pripada Slavenima, slavenski pril. - na nain Slavena, slavenstvo/slovenstvo im. s. r. - osobina slavenskih naroda; svi Slaveni, slavina im. . r. - esma, krajnji izvod na cjevovodu, slavistika im. . r., dat. jd. slavistici nauka koja prouava slavenske jezike, knjievnosti i kulturu, slaviti gl. nesvr., prez. slavim - hvaliti i veliati koga ili ta, initi koga slavnim, obasipati slavom; oboavati, slavlje im. s. r. - radosno i sveano obiljeavanje kakvog dogaaja; svetko vina, gozba, pirovanje; proslava, slavljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na slavljenika, slavljeniki pril - na nain slavljenika.

1042
slavljenik im. m. r., n. mn. slavljenici onaj koji slavi, proslavlja, slavljenica im. . r. - ona koja neto slavi, slavno pril. - na slavan nain, veliajno, slavohlepan prid., odr. v. slavohlepni, pejor. - koji je pohlepan za slavom, koji udi da bude slavan; slavodobitan, slavohlepnost im. . r., instr. jd. slavohlepnou/slavohlepnosti, pejor. - bo lesna tenja, pohlepa za slavom, slavoluk im. m. r., n. mn. slavoluci spomenik u vidu luka podignutog u ast pobjednika i pobjede, slavoslovlje im. s. r. (stsl.) - velianje, uzdizanje, slavljenje rijeima, slavuj im. m. r., g. jd. slavuja - zool. mala mrkosiva ptica selica umilna poja, bulbul. slaziti (se) gl. nesvr., prez. slazim (se) slagati se, paziti se; sastajati se, posje ivati se; drugovati, slei se gl. svr., prez. slegnem (se) - up. slegnuti se. slediti se gl. svr., prez. sledim se trp. prid. sleen - pretvoriti se u led, smrznuti se. sle im. . r., g. jd. sledi - morska riba, haringa. slegnuti (se) gl. svr., prez. slegnem (se) slei se; spustiti se nie (o povrini zemlje); spustiti se u nivou, staloiti se; smiriti se, stiati se. slet im. m. r., g. jd. sleta, n. mn. sletovi sport, javna gimnastika manifestacija, sletjeti gl. svr., prez. sletim - letom, letei se spustiti, slezena im. . r., g. mn. slezena - anat. velika lijezda u trbunoj duplji s lijeve strane ispod dijafragme i zadnjih rebara koja stvara eritrocite, slian prid., odr. v. slini - koji lii kome po svome liku, koji ima crte kao drugi, koji podsjea po emu na koga ili to, nalik. sliiti gl. nesvr., prez. sliim - biti nalik, slian nekome ili neemu, podsjeati likom na nekoga, nalikovati, slino pril. - tako da nalikuje, valjano; priblino. slinost im. . r., instr. jd. slinou/ slinosti - osobina onoga koji je kome slian; svojstvo onoga to je emu slino. slijed im. m. r. - nadovezivanje, red, niz; poredak u toku ega. slijediti gl. nesvr., prez. slijedim - ii neposredno za nekim, pratiti trag; birati ivotni put po ugledu na nekoga, po voditi se u svojim postupcima za nekim; javljati se u nizu odmah iza ega, nastavljati zapoeto; nastajati kao posljedica ega. slijedei/sljedei prid. odr. v. - onaj koji dolazo odmah nakon nekoga, drugi po redu, naredni, idui, slijep prid., odr. v. slijepi - koji nema oinjeg vida, koji ne vidi, koji je obnevidio; prenes. koji ne uvia injenice i njihove veze, nerazborit, nepromiljen; koji je na jednom kraju zatvoren, kuda nema prolaza, npr. slijepi put. slijepac im. m. r., g. jd. slijepca, g. mn. slijepaca - slijep ovjek, onaj koji ne vidi; prenes. ovjek kojemu nedostaje sposobnost da neto shvati, "slijep kod oiju". slijepiti gl. nesvr., prez. slijepim - gubiti vid, postajati slijep; initi koga slije pim, osljepljivati, slijepiti gl. svr., prez. slijepim - sastaviti ljepilom jedno s drugim, zalijepiti, ui niti da se neto slijepi, slijepo pril. - kao slijep, ne obzirui se ni na ta, po svaku cijenu, bespogovorno, bezobzirno, slijeva pril. - s lijeve strane, slika im. . r., dat. jd. slici, g. mn. slika slikarsko djelo izraeno u bojama; foto grafija ili filmski snimak; prenes. opis ega u knjievnom djelu, poetska slika; med. opis zdravstvenog stanja; dio dramskog ina; geometrijski crte, slikar im. m. r. - likovni umjetnik, stva ralac slika, koji linijama i bojama iznosi svoj subjektivni doivljaj stvarnosti, slikari im. m. r., pejor. - slab, netalentovan slikar. slikarski prid. odr. v. - koji se odnosi na slikare i slikarstvo, koji pripada slika rima. slikarski pril. - kao slikar, po naelima slikarstva. slikarstvo im. s. r., g. mn. slikrstava likovno stvaralatvo, djelatnost izrade slika; slikanje.

1043

slivnik
slikati gl. nesvr., prez. slikam - baviti se slikarstvom, stvarati sliku; snimati foto aparatom, fotografisati; prenes. sliko vito, ivopisno opisivati rijeima, slikovan prid., odr. v. slikvni - koji se ispoljava pomou likovnog izraza, na slikarski nain, slikovit prid., odr. v. slikdviti - koji se iskazuje pomou slika, izraajan, izra zit, plastian, ivopisan, slikovito pril. - na slikovit, izraajan nain. slikovitost im. . r., instr. jd. slikdvitou / slikdvitosti - svojstvo onoga to je slikovito. slikovnica im. . r. - knjiga za djecu u kojoj se pria slikama, manje rijeima, slikovno pril. - pomou slika, slina im. . r., g. mn. slina - sekret iz nosa, bale. slinav prid., odr. v. slinavi - koji slini, bali; balav; koji je umrljan slinom; prenes. mlad, neiskusan, nedorastao, neuk. slinavka im. . r., dat. jd. slinavki virusna zarazna bolest papkara, sliniti gl. nesvr., prez. slini - isputati sline, baliti; prenes. pejor. bezrazlono plakati, cmizdriti, tipati gl. nesvr., prez. slipa - imati svojstva ljepljivosti, biti ljepljiv, slipav prid., odr.v. slipavi - ljepljiv, smolast. slistiti gl. nesvr., prez. slistim - sve listom, redom ukloniti, uiniti da neto prestane postojati; potpuno unititi, istrijebiti, iskorijeniti, potamaniti; pre nes. sve potroiti, pojesti i popiti, slien prid., odr. v. slieni - uniten, istrijebljen, iskorijenjen, potamanjen. sliti gl. svr., prez. slijem - sastaviti, spojiti neto teno, sjediniti u jednu cjelinu; saliti, izliti, slitina im. . r. - spoj rastopljenih metala u novu mjeavinu, spoj nastao slivanjem, stapanjem; legura, sliv/sliv im. m. r. - geografski prostor sa kojeg se voda sliva, tee u jednom, istom pravcu, u jednu rijeku, jezero ili more. slivnik im. m. r., n. mn. slivnici - odvodna cijev za upotrijebljenu vodu u kuama;

slizati se
otvor u gradskoj mrei kanalizacije u koji se sliva kinica; aht. slizati se gl. svr., prez. sliem (se) postati veoma blizak s kim, sklopiti pakt protiv koga. sloboda im. . r., vok. jd. slobddo/ slobodo , g. mn. sloboda - mogunost ispoljavanja svoje volje u granicama prirodnih i drutvenih zakona; stanje nezavisnosti u kojem ovjek nije ogra nien u odluivanju o sebi i svojoj sud bini; odsustvo ogranienja, prinude, pritiska. slobodan prid., odr. v. slobodni - koji se nesmetano slui slobodom, koji ivi u slobodi; koji raspolae sobom po svojoj volji, nezavisan; u kome nema prinude, koji ne trpi nikakva ogranienja; koji nije zauzet, slobodar im. m. r., g. jd. slobodara - onaj koji se bori za slobodu i slobodoumlje; slobodan, nezavisan mislilac, slobodarka im. . r., dat. jd. slobddarki ona koja se bori za slobodu, slobodarski prid. odr. v. - koji je okrenut, privren slobodi i slobodarstvu, slobodarski pril. - po naelima slobodne volje. slobodarstvo im. s. r. - svojstvo slobo dara, boraca za slobodu; stanje slobod nih ljudi. slobodica im. . r., em. i hip. - sloboda od milja. sloboditi gl. nesvr., prez. slobodan hrabriti koga, sokoliti, slobodno pril. - bez ogranienja, bez bo jazni. slobodnjak im. m. r. - ovjek nevezan profesionalnim obavezama; onaj koji je izvan oficijelne prakse, slobodoljubiv prid., odr. v. slobodoljubivi - koji voli slobodu i promie svijest o slobodi. slobodoljubivost im. . r., instr. jd. slobodoljiibivou/slobodoljubivosti - oso bina onoga koji je slobodoljubiv, slobodoljublje im. s. r. - ljubav prema slobodi, tenja za slobodom, borba za slobodu. slobodouman prid., odr. v. slobodoumni koji slobodno misli, koji voli slobodu, koji tei slobodoumlju.

1044
slobodoumlje im. s. r. - svojstvo onoga koji je slobodouman, slobodan, koji ima nezavisan nain miljenja, slobodoumnost. slog im. m. r., g. jd. sldga, n.mn. sldgovi gram. dio rijei, izgovorna cjelina koju nosi samoglasnik, vokal; sloena slova za tampanje nekog teksta. sloga im. . r., dat. jd. slozi - potpuna usklaenost miljenja, interesa i pos tupaka izmeu vie osoba, slonost, slogan im. m. r. (engl.), g. jd. slogna atraktivna i prijemiva reklamna poru ka; krilatica, parola, lozinka, geslo, slogo v prid., odr. v. sldgovi - koji se odnosi na slog, koji pripada slogu, koji je od sloga, sloj im. m. r., n. mn. sldjevi - odjelit dio neke mase koja pokriva odreenu pov rinu, naslaga; grupacija ljudi koje veu neke sline osobine, koji imaju slina obiljeja, koji su povezani slinim inte resima. slojevit prid., odr. v. slojeviti - sastavljen od vie slojeva; sloen; prenes. mnogoznaan, vieznaan, slojevito pril. - u slojevima, na slojeve, slojevitost im. . r., instr.jd. slojevitou/ slojevitosti - osobina onoga to je sloje vito. slom im. m. r., g. jd. sldma, n. mn. s lomovi - propast, unitenje, katastrofa; poraz. slomiti (se) gl. svr., prez. slomim izazvati lom, prelomiti, rastaviti u vie dijelova, rasturiti, razbiti, skrhati; biti savladan, uniten; popustiti u svom otporu; pretjerati u radu, izmuiti se. slomljen prid., odr. v. slomljeni - utuen, malaksao; umoran, nesiguran, slon im. m. r., g. jd. slona, n. mn. slonovi - zool. krupni sisar, biljojed, sa dugom surlom i dvije kljove; prenes. nespretan, debeo ovjek, slonov prid., odr. v. - koji pripada slonu, slonovski prid. odr. v. - koji se odnosi na slonove. Sloven im. m. r., g. jd. Slovena - Slaven, slovenizlrati gl. svr. i nesvr., prez. sloveniziram - slavenizfrati. slovenski prid. odr. v. - slavenski. Slovenstvo im. s. r. - slavenstvo. slovo im. s. r., g. jd. slova, n. mn. slova, g. mn. slova/slova - napisani ili odtam pani znak za izgovoreni glas, grafem; rije, govor o nekome, neemu, besje da, istina. sloan prid., odr. v. sloni - koji je u slozi, koji se slae s nekim, sloen prid., odr. v. sloeni - kompli kovan, kompleksan, zamren, zapleten, sloiti gl. svr., prez. sidim - poslagati, zavriti slaganje; staviti, metnuti na jedno mjesto vie predmeta u odre enom redu; nainiti, stvoriti kakvu cjelinu, sastaviti, spojiti dijelove; tamp. pripremiti slog, poredati slova za tampanje prema rukopisu, sloiti (se) gl. svr., prez. sidim (se) sastaviti, spojiti se, usaglasiti; prenes. dovesti u sklad, podudarnost, uskladiti; dovesti do sloge, slaganja, zdruiti, sloiv prid., odr. v. sloivi - koji se moe sloiti. slono pril. - na sloan nain, u slozi, zajedniki, jedinstveno, slonost im. . r., instr. jd. slonou/ slonosti - osobina sloge i onoga to je slono, sloga, saglasnost, sklad, sliiaj im. m. r., lok. jd. sluaju/sluaju, n. mn. sluaji/sluajevi - neoekivani do gaaj; okolnost koja nije izraz zako nitosti, pravila, uzrone povezanosti, sluajan prid., odr. v. sluajani - koji je izraz ili posljedica sluaja, sluajnosti; neplaniran, nepredvidiv, sluajno pril. - neoekivano, nepredvidivo, nenamjerno, sluajnost im. . r., instr. jd. sluajnou/ sluajnosti - neoekivana okolnost, nepredvidiva situacija-; sluaj, sluiti (se) gl. svr. (rus.), prez. sluim (se) - dogoditi se, desiti se. sluditi gl. svr., prez. sludim, trp. prid. sluen - izvesti iz pameti, dovesti do ludila. sluga im. m. r., dat./lok. slugi/sluzi, n. mn. sluge, g. mn. sluga - onaj koji nekoga i nekome slui, koji stoji na usluzi, podlonik; podanik; pejor. onaj koji iz straha ili koristoljublja ponizno izvra va elje nadreenog, koji ispunjava neiju volju, slugan im. m. r., g. jd. slugna, pejor. sluga, poslunik, beskimenjak.

1045

sluznl
sluganski prid. odr. v. - koji se odnosi na slugane. sluganski pril. - na sluganski nain, sluganstvo im. s. r. - osobina slugana, ropska uslunost i poslunost, servil nost. sluh im. m. r., dat. jd. sluhu - ulo pomou kojeg ujemo, sposobnost uha da registruje spoljne zvukove; spo sobnost reprodukcije muzikih zvuko va. sliihovod im. m. r. - anat. uni kanal, slupati gl. svr., prez. slupam - unititi, razbiti; na brzu ruku napraviti, sklepati, slua im. m. r. - ob. slualac. slualac im. m. r., g. jd. sluaoca, n. mn. sluaoci, g. mn. slualaca - sluatelj; onaj koji slua nekoga ili neto; student, slualica im. . r. - fiz. naprava za slu anje zvuka; dio telefonskog aparata, sluaonica/sluaonica im. . r. - prostorija gdje se sluaju predavanja, sluatelj im. m. r. g. jd. sluatelja, n. mn. sluatelji, g. mn. sluatelja - slualac. sluateljica/sluateljka im. . r., dat. jd. sluat eljici/sluateljki - ona koja slua, sluateljstvo im. s. r., g. mn. slua te ljs tv o - masa sluatelja, sluaoci, pu blika. sluati gl. nesvr., prez. sluam - primati, registrirati sluhom zvukove; pratiti slu anjem neiji govor, izlaganje; pri sustvovati predavanju na fakultetu; pridravati se ijih savjeta ili zapo vijesti, biti posluan, pokoravati se ko me. slukinja im. . r. - enska osoba koja slui nekome uz naknadu, sluni prid. odr. v. - koji se odnosi na sluh, koji se ostvaruje pomou sluha, slutiti gl. nesvr., prez. slutim - osjeati slutnju, nagovjetaj; instinktivno osje ati, nasluivati, slutnja im. . r., g. mn. slutnji - neodre eno, nejasno osjeanje, misao, predo sjeaj da e se neto dogoditi, sluz im. . r., g. jd. sluzi - gusta, ljepljiva tenost koja oblae i titi sluznice, sliizav prid., odr.v. sluzavi - koji sadri sluz, koji je obloen sluzi; koji je poput sluzi, sluzast, sluznl prid. odr. v. - koji se odnosi na sluz, koji je od sluzi.

sluznica
sluznica im. . r. - anat. sluzokoa, tanka vlana opna koja prekriva i titi neke organe. sluzokoa/sliizokoa im. . r. - sluznica, sluba im. . r., g. mn. slubi - sluenje, rad za platu; vrenje javne dunosti; naziv za pojedinu oblast rada; crkveni obred. sluben prid., odr. v. slubeni - koji se odnosi na slubu i vrenje dunosti u slubi; koji se vri po dunosti; prenes. koji je distanciran, lien srdanog, uzdran, krut, ukoen, slubenica im. . r. - ena u slubi, inovnica. slubenik im. m. r., n. mn. slubenici onaj koji je u slubi, koji vri slubu, slubuje; slubeno lice, inovnik; zaposlenik, namjetenik, sliibeno pril. - na sluben nain, zva nino, po dunosti; prenes. uzdrano, ukoeno, hladno, usiljeno, formalistiki. slubovati gl. nesvr., prez., slubujem biti u inovnikoj slubi, vriti slubu, obavljati dunost, sluilac im. m. r., g. jd. sliiioca , n. mn. sluioci, g. mn. sliiilaca - sluitelj, onaj koji po dunosti slui, posluuje, kojemu mu je sluenje radna obaveza. sljedbenik im. m. r., vok. jd. sljedbenie, n. mn. sljedbenici - onaj koji slijedi ne koga, neku ideju, uenje; pristalica, pristaa. sljedstveno pril. - na sljedstven nain, dosljedno. sljeme im. s. r., g. jd. sljemena , n. mn. sljemena , g. mn. sljemena - linija u kojoj se sijeku krovne plohe kue, vrh krova; svod; geogr, gornji dio planine, greben. sljepi im. m. r., g. jd. sljepica - zool. gujolika, zmijolika guterica/guter pot puno zakrljalih nogu. sljepilo im. s. r. - sljepoa, nedostatak vida; prenes. nesposobnost razumije vanja, uvianja i shvatanja kakvog pro blema itd. sljepoa im. . r., g. mn. sljepoa - slje pilo. sljepooica/sljepoonice mn. im. . r. anat. boni dijelovi lubanje od uha do eone kosti.

1046
sljez im. m. r., g. jd. sljeza - bot. vrsta ljekovite biljke, sljubiti (se) gl. svr., prez. sljubim (se) spojiti, pribiti (se) jedno uz drugo, pri ljubiti; zdruiti, sljiihnuti se gl. svr., prez. sljuhnem splasnuti, uvehnuti; sparuiti se (o biljkama). smaknue im. s. r. - oduzimanje ivota, pogubljenje, smaknuti (se) gl. svr., prez. smdknem (se) - smai, naglo skinuti, strgnuti; svui, odstraniti; pogubiti, unititi; ma knuti se u stranu; svaliti se; ubiti se. smandrljati gl. svr., prez. smandrljam uraditi neto nabrzinu, povrno, kako bilo. smanjiti (se) gl. svr., prez. smanjim (se) - uiniti manjim, umanjiti; skratiti; po stati manji. smanjivati (se), gl. nesvr., prez. sma njujem (se) - up. smanjiti (se), smaragd im. m. r. (gr.), g. mn. sma ragda - skupocjeni dragi kamen zelene boje. smaragdni prid. odr. v. (gr.) - koji je od smaragda. smatrati gl. nesvr., prez. smatram misliti, suditi o emu, imati svoj sud o emu; drati, cijeniti; posmatrati, gle dati. smazati gl. svr., prez. smaem - halap ljivo pojesti sve do kraja, sme im. m. r. (engl.), n. mn. smeevi sport, otar udarac po visokoj lopti pre ma protivnikom polju u tenisu ili odbojci. smee im. s. r. - razni otpaci koji niemu vie ne slue. sme prid., odr. v. smei - mrk, boje kestenja, kestenjast, braon, smekati (se) gl. svr., prez. smekam (se) - uiniti mekim, postati meki, omek ati. smesti (se) gl. svr., prez. smetem (se) zbuniti (se); omesti, sprijeiti, smesti gl. svr., prez. smetem - metlom metui ukloniti, odstraniti sa neega, pomesti. smet im. m. r., g. jd. smeta , n. mn. sme tovi - nanos snijega u zavjetrini; go mila, hrpa, mnotvo ega. smetati gl. nesvr., prez. smetam - praviti smetnju, biti kome na putu; uzne miravati koga. smetati gl. nesvr., prez. smeem - up. smetnuti. smeten prid., odr. v. smeteni - zbunjen, smuen. smeteno pril. - zbunjeno, smueno, smetenost im. . r., instr. jd. smetenou/ smetenosti - odlika smetenih, smuenost. smetenjak im. m. r., vok. jd. smetenjae/ smetenjae, n. mn. smetenjci - smeten, smuen, neodluan ovjek, smetljar im. m. r., vok. jd. smetljaru/ smetljare - onaj koji isti, kupi i uklanja smee. smetlje im. s. r. - smee, razni otpaci koji se nakupe na nekom prostoru; neto loe, nevrijedno, smetljiste im. s. r. - mjesto na koje se odvozi i odlae smetlje; deponija, smetnuti gl. svr., prez. smetnem - ski nuti, zbaciti, ukloniti, odbaciti; zabaciti, smetnja im. . r., g. mn. smetnji - ono to smeta, to stoji na putu da se neto ostvari, prepreka, zapreka; tekoa; zbunjenost, smetenost, zabuna, zbrka, smeurati se gl. svr., prez. smeuram (se) - izgubiti jedrinu, glatkost, prekriti se borama, naborati se. smicalica im. . r., g. mn. smicalica lukav gest dovoenja u zabludu; podva la, trik, mahinacija, smij a im. m. r., g. jd. smija - onaj koji se smije, veseljak, smijati (se) gl. nesvr., prez. smijem se razvlaenjem usana i karakteristinim isprekidanim glasom iskazivati radost, veselje, zadovoljstvo, smijeh im. m. r. - iskazivanje zadovolj stva, veselja, dobrog raspoloenja raz vlaenjem usana i karakteristinim isprekidanim glasom, smijeniti gl. svr., prez. smijenim - izvriti smjenu, ukloniti koga s kakve dunosti, skinuti koga s kakvog poloaja i zami jeniti drugim, smijeak im. m. r, n. mn. smijeci - em. i hip. od smijeh, osmijeh, smijean prid., odr. v. smijeni - koji izaziva smijeh (pojavom ili sadrinom); koji izaziva podsmijeh, ironiju.

1047

smisaon
smijeno pril. - na smijean nain, na nain koji izaziva smijeh, smijeati gl. svr., prez. smijeam spojiti, sastaviti jedno s drugim u smjeu, pomijeati, izmijeati; prenes. zdru iti se; sliti se; ui u sastav ega. smijeiti se gl. nesvr., prez. smijeim se pokazivati smijeak na licu, smjekati se, osmjehivati se. smijuckati (se) gl. nesvr., prez. smijuc kam (se), em. - smjekati se. smijurija im. . r. - glasan smijeh; ega; prenes.loe i nespretno uinjeno djelo, ruglo. smiliti se gl. svr., prez. smilim se - po stati mio nekome, omiliti, osjetiti sami lost, milosre, saaliti se. smiliti gl. svr., prez. smilim - sii, spustiti se milei. smilovati se gl. svr., prez. smilujem se osjetiti samilost, milosrdnost prema ko me, saaliti se nad kim. smilje im. s. r. - biljni rod iz porodice glavoika. smion prid., odr.v. smioni - smjel, hrabar, odvaan, junaan, sran, smiono pril. - na smion nain, smjelo, odvano. smionost im. . r., instr. jd. smionou/ smionosti - osobina onoga koji je smi on, smjel; smjelost, smiraj im. m. r. - blago nestajanje, smi rivanje ivosti, utihnue; zalazak sunca, suton. smiren prid., odr. v. smireni - koji je postao miran, koji vlada sobom; iz koga zrai mirnoa i miroljubivost; umjeren u nainu ivota, smireno pril. - bez napetosti, polahko, odmjereno, uzdrano. smiriti (se) gl. svr., prez. smirim (se) uiniti mirnim, dovesti u stanje mira, umiriti; smanjiti napetost; uiniti da prestane svaa; smanjiti intenzitet nee ga, ublaiti; postati miran, nai mir. smisao im. m. r., g. jd. smisla - supstanca znaenja; logiki sadraj miljenja; vri jednost, razlog, svrhovitost; sklonost prema emu; opravdan razlog za kakav postupak. smisaon prid., odr. v. smisaoni - koji u sebi sadri smisao.

smislen smislen prid., odr. v. smisleni - koji ima smisao, razuman, razloan; koji je u skladu sa zakonima miljenja, smisliti (se) gl. svr., prez. smislim (se) stvoriti misao; razmisliti; shvatiti, do misliti, pronai rjeenje, izlaz; izmisliti neto novo; presabrati se. smiljeno pril. - na smiljen nain, razbo rito; sraunato, smiriti gl. svr., prez. smitim - pokupiti, saviti; povui se, odustati, smjehuljiti se gl. nesvr., prez. smjehuIjim se - pomalo se smijati; zajedljivo se smijati. smjelo pril. - bez straha, odvano, hrabro, odluno. smjelost im. . r., instr. jd. smjelou/ smjelosti - osobina onoga koji je smio, smion; smjelo djelo, podvig, smjena im. . r., g. mn. smjena - smje njivanje, dolazak jednog umjesto dru gog; promjena, smjenjivati (se) gl. nesvr., prez. smjenju jem (se) - up. smijeniti, smjer/smjer im. m. r., n. mn. smjerovi pravac. smjerokaz im. m. r. - pokaziva smjera, pravca; putokaz, smjesa im. . r., g. mn. smjesa - smjea, masa nastala mijeanjem, spajanjem dvije ili vie tvari, mjeavina, smjesta pril. - istog asa, odmah; neodlono. smjestiti (se) gl. svr., prez. smjestim (se) - postaviti ta na odgovarajue mjesto, nai emu mjesto; nai kome mjesto, namjestiti (se); zauzeti pogodan poloaj (pri sjedenju). smjetaj im. m. r., n. mn. smjetaji smjetanje, zauzimanje mjesta u kak vom prostoru; privremeni boravak u kakvoj ustanovi, smjetajni prid. odr. v. - koji se odnosi na smjetaj. smjeti gl. nesvr., prez. smijem - raditi ta bez straha, biti hrabar, ne bojati se. smlaiti (se) gl. svr., prez. smlaim (se) - uiniti mlakim, ugrijati do mlakog, umlaiti; malo se ugrijati. smlatiti gl. svr., prez. smlatim, trp. prid. smlaen - snano udarajui, mlatei oboriti, sruiti, otresti.

1048
smlaviti gl. svr., prez. smlavim, trp. prid. smlavljen - satrti, zdrobiti, smrskati; smlatiti. smoiti gl. svr., prez. smoim - staviti u vodu, umoiti; uiniti mokrim, pokva siti, skvasiti, smonica im. . r. - kuna ostava za namirnice. smoi/smognuti gl. svr., prez. smognem - biti u stanju, uzmoi; doi do snage, ojaati; domoi se; nadjaati, savladati. smog im. m. r. (engl.), n. mn. smdgovi mjeavina magle i dima u velikim industrijskim gradovima. smok im. m. r. - kvalitetnija hrana sa ve om energetskom vrijednou, npr. suho meso, stelja; hrana koja se jede kaikom, varivo; itka, razvarena suho mesnata ili bjelomrsna hrana, smoking im. m. r. (engl.), n. mn. smdkinzi - gornji dio sveanog veernjeg odijela, kaput sa reverima opivenim svilom. smokov prid. odr. v. - smokvin, koji pripada ili potie od smokve, smokovaa im. . r. - smokvino, smokovo drvo; rakija od smokava, smokva im. . r., g. mn. smokvi/smokava bot. biljka iz porodice dudova; medite ranska voka sa mehkim kopicastim plodovima, smokvin prid. odr. v. - smokov, koji pripada ili potie od smokve. smola im. . r., g. mn. smola - ljepljiva tena masa koju lue neke biljke, po sebno etinari, koja u dodiru sa zrakom otvrdne. smolast prid., odr.v. smolasti - koji ima osobine smole, koji je nalik smoli, po put smole, ljepljiv, slipav. smolav prid., odr. v. smolavi - koji sadri smolu, ljepljiv, slipav. smotak im. m. r., g. jd. smotka - ono to je smotano, zavijeno. smotan prid., odr. v. smotani - koji je motanjem skupljen, svijen, zavijen; pre nes. koji je nesnalaljiv, smuen, zbu njen; smotanko. smotati gl. svr., prez. smdtam - motajui sloiti, napraviti smotak, klupko, rolnu; zaviti, zamotati, smota vati gl. nesvr., prez. smotavam up. smotati. smotra im. . r., g. mn. smotri - javna inspekcija vojske, parada, smotriti gl. svr. i nesvr., prez. smotrim gledati, paziti, posmatrati, smotuljak im. m. r., g. jd. smotuljka , g. mn. smotuljaka/smdtuljaka, em. i hip. - mali smotak, smotulji, zaveljaji. smoditi gl. svr., prez. smozdim - slistiti, smrskati, zdrobiti, unititi, smraiti (se) gl. svr., prez. smraim (se) - uiniti mranim, onemoguiti pristup svjetlosti, obuhvatiti, pokriti mrakom, zamraiti; namraiti se, namrgoditi se, namrtiti se. smrad im. m. r., n. mn. smradovi/ smra dovi - neprijatan, neugodan, teko po d n o ljiv miris, zadah, vonj; prenes. pogrd. odvratan ovjek, nitavna osoba, smraditi gl. nesvr., prez. smrddi - iriti smrad, zaudarati, ispunjavati smradom, gaditi, zagaditi, smra im. . r., g.mn. smra - etinar iz porodice borova, smreka, smrak im. m. r., g. jd. smrka, n. mn. smrci, g. mn. smraka - bot. jestiva umska gljiva s naboranom mrkozelenom glavicom; zool. ptica koja ivi na smri. smrdi ti gl. nesvr., prez. smrdi - iriti smrad, zaudarati, smrdljiv prid., odr. v. smrdljivi - koji smrdi, zaudara, smrdljivac im. m. r., g. jd. smrdljivca, g. mn. smrdljivaca - onaj koji smrdi, smrdljiv, odvratan ovjek, smreka/smreka im. . r. - bot. zimzelen grm iz porodice empresa prijatna mi risa, sa tvrdim iljastim iglicama, iji se plod upotrebljava za pravljenje ukusnog i ljekovitog soka, aja i rakije, smrekov prid. odr. v. - koji pripada smreki, koji potie od smreke, smrekovina im. . r. - smreka, smrekino, smrekovo drvo. smrkavati (se) gl. nesvr., prez. mrkav a (se) - up. smrknuti (se), smrknut prid., odr. v. smrknuti - koji je mrka, namrtena izraza lica, natmuren, neraspoloen, turoban, mrzovoljan, smrknuti (se) gl. svr., prez. smrknem (se) - postati mrk, taman, mraan; na tmuriti, namrgoditi, namrtiti (se); po

1049

smukati stati mrano, smraiti se; prekriti mra kom, potamniti, smrsiti gl. svr., prez. smrsim - zamrsiti, zaplesti; izgovoriti neto brzo i nera zumljivo. smrskati/smrskati gl. svr., prez. smrs kam/smrskam - razbiti, zgnjeiti u pa ramparad, zdrobiti, smrviti, razmrska ti. smrati gl. svr., prez. smram - postati mrav, izmrati, smrati, smraviti/smraviti gl. svr., prez. smra vim/smravim - up. smrati. smrt im. . r., instr. jd. smru/smrti prestanak ivota, prestanak postojanja; propast, unitenje, smrtan prid., odr.v. smrtni - koji se odnosi na smrt; koji donosi smrt. smrtnik im. m. r., n. mn. smrtnici - onaj koji je smrtan; prenes. ljudsko bie; suprot, vjenik. smrtno pril. - donosei smrt, poput smrti; prenes. uasno, strano, smrtnost im. . r., instr. jd. smrtnou/smrtnosti - osobina onoga koji je smrtan; procenat umiranja u odreenom vremenskom periodu prema ukupnom broju stanovnika, mortalitet, smrtonosan/smrtonosan prid., odr. v. smrtonosni/smrtdnosni - koji donosi smrt; koban, ubitaan, smrtonosno/smrtonosno pril. - nosei smrt, zlokobno, vrlo opasno, smrtovnica/smrtovnica im. . r. slubena, pismena potvrda o neijoj smrti; objava smrti u novinama, itulja, smrviti (se) gl. svr., prez. smrvi (se) razbiti neto vrsto u komadie, u mrve, zdrobiti; unititi, satrti; pretvoriti se u mrve. smrznuti (se) gl. svr., prez. smrznem (se) - pretvoriti se u mrzlinu, led, slediti (se), zalediti (se); nahladiti se, nazepsti; umrijeti od smrzavanja, smucati se gl.nesvr., prez. smucam (se) provoditi ivot lutajui bez cilja i razloga, potucati se, lunjati, tumarati; skitati. smukati gl. svr., prez. smukam tresui, mukanjem sastaviti tenosti, izmijeati; prenes. napraviti neto to nije pravo, uiniti prevaru.

smuditi smuditi gl. nesvr., prez. smudlm/smudlm - oprljiti vatrom, paliti dlaice na po vrini koe. smud im. m. r. - zool. vrsta slatkovodne ribe iz porodice grgea, zelenkaste boje, sa vie poprenih tamnosmeih pruga. smuk im. m. r., n. mn. smukovi - vrsta crne i po trbuhu ukaste zmije, smiik im. m. r., n. mn. smukovi - sport. spust na skijama bez zapreka niz brdo. smuljati gl. svr., prez. smuljam - gnjeenjem, muljanjem istisnuti sok iz gro a ili maslina, smunati gl. svr., prez. smunam izgovoriti neto nerazgovijetno, smrsiti; uraditi neto kako bilo smuen prid., odr. v. smueni - smeten, zbunjen, rastresen, pometen, sputan, smuenjak/smuenjak im. m. r., n. mn. smuenjaci/smuenjci - smuen, sme ten, sputan ovjek, smuenica im. . r. - ona koja je smuena, smueno pril. - zbunjeno, smeteno, smuenost im. . r., instr. jd. smuenou/ smueno ti - stanje ili svojstvo onoga koji je smuen, smutiti gl. svr., prez. smutim, trp. prid. smuen - mutei pomijeati, sjediniti; uiniti ta mutnim; izazvati smutnju; podvaliti, prevariti, slagati, smutljivac im. m. r., n. mn. smutljivci onaj koji unosi smutnju, petljanac, spletkar, mutivoda, intrigant, smutljivica im. . r. ona koja unosi smutnju. smutnja im. . r., g. mn. smutnji - spletka, petljanija, prevara, intriga, snabdjeti (se) gl. svr., prez. snabdijem (se) - pribaviti, opskrbiti (se) ime, osigurati neto neophodno, snai/snai (se) gl., svr., prez. snaem (se) - snalaljivou znati povoljno rijeiti odreene probleme, vjeto se izvui iz kakve neugodne situacije. snaga im. . r., n. mn. snage - jaina, sila, mo; valjanost, vrijednost; suprot, nejakost, slabost, snagator im. m. r. - koji se oslanja i razmee snagom, siledija, snagatorka im. . r. - ona koja se oslanja na snagu.

1050 snaha/snaha im. . r., dat. jd. snahi!snahi, g. mn. snaha/snaha - sinova, bratova ili unukova ena; nepoznata mlaa udata ena. snajper im. m. r. (engl.) - puka sa optikim instrumentom za precizno ga anje. snajperist(a) im. m. i . r. (engl.), g. jd. snajperiste , n. mn. snajperiste/snajpe risti, g. mn. snajperista - vojn. specija lista za gaanje snajperom, snalaljivost im. . r., instr. jd. snalazljivouJ'snalaljivosti - osobina ono ga koji je snalaljiv, snatriti gl. nesvr., prez. snatrim - za nositi se mislima, sanjariti, matati, snaan prid., odr. v. snani - pun snage, moan, jak; vrst, snaiti gl. nesvr., prez. snaim - initi snanim, jaati; dobijati snagu, puniti se snagom, postajati snaan, snano pril. - sa ispoljavanjem snage, jako, silno, snebivati (se) - nesvr., prez. snebivam se - dvoumiti se, premiljati se hoe li ta prihvatiti. snen prid., odr. v. sneni - zahvaen, obuzet snom, sanjiv, pospan; koji iza ziva san, uspavljiv; polustvaran, miran kao u snu. sneno pril. - sanjivo, pospano, dremljivo. snenost im. . r., instr. jd. snenou/ snenosti - stanje onoga koji je snen, sanjivost. sneveseliti (se) gl. svr., prez. sneveselim - uiniti koga neveselim; postati neve seo; rastuiti se, okahariti se. snijeg im. m. r., n. mn. snijezi/snjegovi oborina, padavina u obliku bijelih pahu ljica koje nastaju smrzavanjem vodene pare u atmosferi, snijet im. . r., g. jd. snijeti - vrsta pa razitskih gljiva iz porodice stapara kao bolest na itu; gara. snijeti gl. svr., prez. snesem - noenjem premjestiti nanie, donijeti s vieg mjesta na nie; izbaciti iz sebe jaje (o pticama). snijeiti gl. nesvr., prez. snijel - pomalo padati (o snijegu), snijenica im. . r. - voda od otopljenog snijega. snimak/snimak im. m. r,, n. mn. snimci/ snimci, g. mn. snimaka/snimaka - snim ka, fotografskim aparatom napravljena slika; kopija; magnetofonska kopija zvuka, govora i sl. snimatelj im. m. r. - onaj koji snima fotografskim aparatom, filmskom ka merom, magnetofonom, snimati - gl. nesvr., prez. snimam - po mou ureaja za snimanje biljeiti slike i zvukove. snimiti gl.svr., prez. snimim - razliitim elektronskim aparatima i tehnikama nainiti zvuni ili video snimak; prenes. reg. skinuti, svui odjeu sa sebe. snimka im. . r., dat. jd. snimci, g. mn. snimki - snimak, snishodljiv prid., odr. v. snishodljiv! usluan, popustljiv, ljubazan; pejor. po nizan, udvoriki. snishodljiv pril. - na snishodljiv nain, snishodljivac im. m. r., g. jd. snishodIjlvca - pretjerano, lano udvoran; ljiga vac, beskimenjak, sniti gl. svr. i nesvr., prez. snim - doiviti san, biti u snu, sanjati, snivati; spa vati. snivati gl. nesvr., prez. snivam - doiv ljavati snove, snizilica im. . r. - mu. znak za snia vanje tona za pola stepena, be-mol. sniziti gl. svr., prez. snizim - uiniti ni im; smanjiti, snienje gl. im. s r. od sniziti - sputanje na nie; opadanje, smanjenje, snjegobran im. m. r. - zaklon od snijega; zapreka na gradskim krovovima za sprjeavanje padanja snijega, snjegovi im. m. r. - privremena snjena skulptura u liku klovna, snjeko, snjean prid., odr. v. snjeni - koji je od snijega; koji je pokriven snijegom; koji je pun snijega, snjegovit. snob im. m. r. (engl.), n. mn. snobovi ovjek koji slijepo slijedi trendove, koji se upinje iznad mogunosti, pomodar, uobraen ovjek, lana veliina, snobizam im. m. r. (engl.), g. jd. sno bizma, n. mn. snobizmi - ponaanje svojstveno snobu.

1051

socij aldemokrat (a)

snobovski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na snobove, snobovski pril. (engl.) - poput snoba, na nain snoba, snohvatica im. . r. - sanjivost, polusan, drijeme; pojave koje se u snu javljaju. snop im. m. r., g. jd. sndpa, n. mn. sndpovi - skup veeg broja poje dinanih uvezanih predmeta; poevene i uvezane rukoveti ita; mnotvo svjet losnih zraka usmjerenih u jednom prav cu. snoljiv prid., odr. v. sndljivl - koji se moe trpiti, podnoljiv, snoljivost im. . r., instr. jd. sndljivou/ sndljivosti - osobina snoljivih, podno ljivost; tolerancija, snovati gl. nesvr., prez. snujem, trp. prid. snovan - postavljati osnovu za za tka nje; prenes. kovati planove, spremati se za neto. snuden prid. - neveseo, tuan, zabrinut, potiten, okaharen. sniidenbst im. . r., instr. jd. snudenou/snudenosti - stanje onoga koji se snudio. spiiditi (se) gl. svr., prez. snudim (se) uiniti koga neraspoloenim, tunim, alosnim; postati neveseo, zabrinut, potiten, neraspoloen, tuan. sob im. m. r. (e.), n. mn. sdbovi sjeverni jelen, irvas. soba im. . r., g. mn. soba - prostorija, odaja. sobarica im. . r. - spremaica soba u hotelima ili slukinja u bogatijim kua ma. sobica im. . r. em. - mala soba, sobiak, soboslikar/soboslikar im. m. r. - onaj koji bojama ukraava zidove soba. soboslikarka im. . r. - ena soboslikar. sobom pril. - samostalno, svojeruno, osobno, lino, socijalan prid. (lat.), odr. v. socijalni koji se odnosi na drutvo, zajednicu, drutveni. socijaldemokrat(a) im. m. r., n. mn. so cijaldemdkrate/socijaldemdkrati - pri stalica socijaldemokratije.

socij al d em o kr a tij a socijaldemokratija/socijaldemokracija im. . r. (lat.-gr.) - politiki program za reformu kapitalistikog drutva u prav cu socijalne pravde; opi naziv za radnike socijalistike partije nastale u kapitalistikim zemljama u drugoj polo vici 19. stoljea, socijaldemokratski prid. odr. v. (lat.gr.) - koji se odnosi na socijaldemok rate i socijaldemokratiju. socijaldemokratski pril. (lat.-gr.) - na nain socijaldemokratije. socijalist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. socija liste/socijalisti - pristalica socijalizma; lan socijalistike partije, socijalistkinja im. . r. - ena socijalist, socijalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na socijaliste i socijalizam, socijalistiki pril. (lat.) - po principima socijalizma, socijalizacija im. . r. (lat.) - podrutvlje nje. socijalizam im. m. r. (lat.), g. jd. socija lizma - drutveni poredak bez kapita listike eksploatacije radnika i sa drut venom svojinom nad sredstvima za pro izvodnju; projekat viestranakog de mokratskog drutvenog ureenja u kojem se reformama omoguuje graa nima sudjelovanje u pravinijoj raspo djeli materijalnih i kulturnih dobara koja stvaraju, socijalizirati/socijalizovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. socijaliziram/sdcijalizujem - provesti, provoditi socijali zaciju; postati socijalan, socijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. socijalnou/socijalnosti - drutvenost, osobi na onoga koji je socijalan; suprot, asocijalnost. sociolog im. m. r. (lat.-gr.), g. mn. socid16ga , n. mn. soc id lozi - koji se bavi sociologijom, strunjak za sociologiju, sociologinja/sociologica im. . r. - ena sociolog. sociologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka o drutvu, savremena nauna disciplina, znanost koja se bavi prouavanjem i tumaenjem drutvenih pojava i pro cesa u njihovoj uzajamnoj i cjelovitoj povezanosti.

1052
sociologijski prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se odnosi na sociologiju, koji pripada sociologiji, socioloki prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se odnosi na sociologe (i sociologiju), socioloki pril. (lat.-gr.) - poput sociolosoan prid., odr. v. soni - koji sadri sok, koji je pun soka. soivo im. s. r., n. mn. soiva - lea, bot. mahunasta biljka iz porodice leptimjaa sa hranjivim sjemenjem; fiz. vrsta kon veksnog ili konkavnog stakla koje sabire ili rasipa svjetlosne zrake; anat. dio oka kroz koji se prelama svjetlost prije nego padne na mrenjau. sono pril. - na soan nain, sa sonou. sonost im. . r., instr. jd. sonou/ sonosti - svojstvo onoga to je sono. soda im. . r. (tal.) - natrijev karbonat (Na2C 0 3); napitak vode zainjene uglji nim dioksidom, soara im. . r. (tal.), g. mn. sodara tvornica sode. sodomija im. . r. - spolna nastranost, spolno openje ovjeka sa ivotinjama. sofa im. . r. (ar.) - iroka klupa s naslo nima, trijem; natkriveno i uzdignuto mjesto u bai, hladnjak; uzdignuti pro stor uza zid pred damijom. sofist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. sdfiste/ sdfisti - pristalica sofizma, helenskog filozofskog uenja kojemu je ovjek u sreditu sa svojim miljenjem i unutra njim svijetom i djelovanjem; ovjek koji izvrtanjem istine, zamjenom teza, stvara krive, lane zakljuke, sofistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na sofi ste i sofistiku. sofistiki pril. (gr.) - na sofistiki nain, sofistika im. . r. (gr.), dat. jd. sofistici smiljeno izvrtanje istine i izvlaenje krivih zakljuaka na osnovi prividnih dokaza pomou sofizama. sofizam im. m. r. (gr.), g. jd. sofizma, n. mn. sofizmi, g. mn. sofizama - namjerno nainjen netaan zakljuak koji privid no izgleda logian, smiljeno iskon struiran lani dokaz, sofra im. . r. (ar.), sofri/sofra/'sojara niski okrugli sto za ruavanje, trpeza, sinija. softa im. m. r. (perz.), g. mn. sdftl/sfta uenik medrese, softver im. m. r. (engl.) - skup programa i operativnih sistema koji ine "pamet kompjutera, nematerijalni dio, koji sa tehnikim, materijalnim dijelom, har dverom, ini cjelinu kompjutera; anal. softver - hardver = um i tijelo, sogan im. m. r. (tur.) - luk. sdgandolma im. . r. (tur.), g. mn. sdgandolmi - vrsta jela, punjeni, nadjeveni luk mesom i pirinem. soha/soha im. . r. - odsjeeni ravasti komad drveta koje slui kao nosei stub ili kao podupira, sohbet im. m. r. (ar.) - razgovor, sjedelj ka, sastanak, sijelo, gozba; sobet. soj im. m. r. (tur.), g. jd. soja , n. mn. sdjevi, g. mn. sojeva - rod, pleme, ko ljeno; porijeklo, vrsta, sorta, pasmina. soja im. . r. - jednogodinja kruna/ hljebna biljka mahunarka, sojenica im. . r., g. mn. sojenica - kua na vodi, podignuta na kolju, na sohama, ipovima. sojka im. . r. - zool. kreha, arena ptica iz reda vrana, ojka, sojli prid. odr. v. (tur.) - dobrog soja, plemenitog roda, osoba s pedigreom, koljenovi, sojtarija im. m. i . r. (tur.) - onaj koji se ne bavi ozbiljnim poslom; lakrdija, aldija. sok im. m. r., g. jd. soka, n. mn. sokovi ivotna tekuina s hranjivim sastojcima u tkivu; tenost iscijeena iz vonih plodova i biljaka kao napitak; prenes. ono to je najbolje u neemu, snaga, jaina. sokak im. m. r. (ar.), g. jd. sokaka , n. mn. sokci, g. mn. sokka - ulica, cesta; ulica u mahali, sokna im. . r. (njem.) - kratka arapa. soko/soko(l) im. m. r., g. jd. sokdla/ sokola, v. jd. sokole, n. mn. sokdlif sdkolovi - ptica grabljivica slina jastre bu, slui u lovu na ptice. Sokolac im. m. r., g. jd. Sokoca planinski gradi istono od Sarajeva na platou planine Romanije, sokolar/sokolar im. m. r., g. jd. sokolara/ sokolara - onaj koji se bavi uzgojem i

1053

solidarnost dresurom sokolova za lov; kao termin cijenjen starjeina na dvorovima bo sanskog plemstva zaduen za brigu i njegu sokolova, lov sa njima i preno enje pisama, sokolarstvo im. s. r., g. mn. sokolrstava/ sokolarstava - bavljenje sokolima, odgajanje i uvjebavanje sokolova za lov. sokoliti gl. nesvr., prez. sokdlim - hrab riti, podsticati, sokolov/sokolov prisv. prid. - koji pripada sokolu. sokovnik im. m. r., n. mn. sbkdvnici/ sokovnlci - aparat za cijeenje soka iz voa i povra. so(l) im. . r., g. jd. soli, instr. jd. soli/ solju, g. mn. sdli - nezamjenjiv zain jelu kojemu se tradicionalno u ishrani daje vanost kao i hljebu; min. natrijev hlorid (NaCl), vrst, mrvljiv i rastopljiv mineral jedinstvenog slanog okusa; hem. spoj metala i kiseline ili pozitiv nog dijela luine/baze i negativnog di jela kiseline, solana im. . r., g. mn. solana - tvornica za dobijanje i preradu soli; solara, solnica. solar im. m. r., g. jd. solara, g. mn. solara - koji se bavi solju, radnik u solani, prodavac soli. soldat im. m. r. (tal.), g. jd. soldata vojnik. soldateska im. . r. (tal.), dat. jd. soldate ski/soldatesci, g. mn. soldateski/solda teska - vojnika rulja, solfeo im. m. r. (tal.) - vjebe za pjevanje po notama radi razvijanja muzikalnosti, solidan prid. (lat.), odr. v. solidni - vrst, pouzdan, valjan; savjestan, umjeren; koji uredno ivi; koji ima siguran dru tveni poloaj, solidaran prid. (fr.), odr. v. solidarni uzajaman, zajedniki, jedinstven, solidarisati/solidarizirati/solidarizovati se gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. solidariem/solidariziram/sdlidarizujem - biti solidaran, sloiti se, slagati se. solidarno pril. (fr.) - sa solidamou, zajedniki, slono, solidarnost im. . r., instr. jd. solidrnou/solidarnosti - svojstvo solidarnih.

solidno solidno pril. (fr.) - na solidan nain, dobro, valjano, solidnost im. . r. (fr.), instr. jd. solidnou/solidno ti - osobina onih koji su solidni, valjani, solilokvlj im. m. r. (lat.) - razgovor sa samim sobom; monolog, solipsizam im. m. r. (lat.), g. jd. solipsizma , g. mn. solipsizama - uenje po kojem postoji samo subjektivno "ja" i da se sve postojanje sadri u njemu; egoizam, sebinjatvo. solist(a) im. m. r. (tal.), g. mn. solista onaj koji sam izvodi neko muziko djelo; onaj kojemu se povjeravaju dio nice partiture koje imaju posebno mjes to uz pratnju; onaj koji ulazi u poje dinane akcije ne osvrui se na potre be skupnog rada; koji sam ivi i sam radi, samotnjak, solistica/solistkinja im. . r. - ena solist(a). solite im. s. r. - mjesto na planini gdje se povremeno soli stoka na ispai; mjesto gdje se zimi postavlja so i hrana za div lja radi prehrane; solilo, soliter im. m. r. (fr.), g. jd. solitera samostojna viekatnica; jedan brilijant uglavljen u prstenu, soliti gl. nesvr., prez. sdllm, trp. prid. soljen - stavljati so u hranu, zainjavati jelo solju, dodavati so, osoljavati; posi pati to solju, solnica im. . r. - posudica za so, slanica, solana, solara, solo im. m. i s. r. (lat.) - muziki komad ili njegov dio za samo jednog izvoaa, solistu. solo pril. (lat.) - samostalno, pojedinano; sam za sebe. solsticij im. m. r. (lat.) - astr. dan kada Sunce dostie najviu taku, najveu pozitivnu, odnosno negativnu deklinaciju (21. VI), solucija/solucija im. . r. (lat.) - rjeenje nekog pitanja, problema, prava opcija, "dobitna kombinacija", sdluf im. m. r. (perz.) - zalistak kose pru en niz lice pokraj uha; uvojak, zuluf. som im. m. r., n. mn. sdmovi - velika slatkovodna riba glatke ljigave koe, iroke spljotene glave s dugim brcima; prenes. glupan; prodrljivac.

1054 somnabul im. m. r. (lat.) - onaj koji hoda u snu, mjesear, somnabulizam im. m. r. (lat.), g. jd. somnabulizma - hodanje u snu, mjesear stvo. somun/samun im. m. r. (gr.), g. jd. somuna/samuna - okrugli domai ili pekarski hljeb s kvasom; lepinja, samuni. sonant im. m. r. (lat). - zvuni suglasnik, po nekim osobinama izmeu samogla snika i suglasnika, od kojih je r slogotvomo, npr. u rijeima trn, brkat, srkati. sonar im. m. r. (lat.), g.jd. sonra - aparat koji pomou ultrazvuka otkriva pred mete pod vodom, sonata im. . r. (tal.) - mu. vea instru mentalna kompozicija, obino s tri do etiri stava, razliitog tempa i karakte ra. sonda/sonda im. . r. (fr.), g. mn. sondi/sondi - svrdlo za buenje artekih bunara ili istraivanje dubokih slojeva Zemljine kore; naprava za mjerenje dubine mora, dubinomjer; med. instru ment kojim se prodire u dubinu tkiva i uzima uzorak za ispitivanje, sondaa im. . r. (fr.) - ispitivanje, istra ivanje pomou sonde. sondiranje gl. im. s. r. od gl. sondirati. sondirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. sdndiram - ispit(iv)ati, istra(iva)ti ta sondom, obavljati sondau; prenes. pri premiti, pripremati uslove (teren) za ta. sonet im. m. r. (tal.), g. jd. soneta/soneta lirska pjesma od 14 stihova u etiri strofe (dva katrena i dvije tercine). sonetni/sonetni prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na sonete, sonetskl prid. (tal.) - koji se odnosi na sonet ili je kao sonet, song im. m. r. (engl.), n. mn. sdngovi pjesma u duhu narodnih pjesama u USA; poseban napjev u savremenim scenskim djelima, zabavnoj i dezmuzici. sopot im. m. r., g. mn. sbpdta/sopota - jak izvor, strmi buk, vodopad, sopotnica/sopotnica im. . r. - mjesto gdje izvire, kulja jako vrelo, prostor na kojem izbijaju jake vode. sopran im. m. r. (tal.), g. jd. soprana najvii enski pjevaki glas. sopranist(a) im. m. r. (tal.) - pjeva koji pjeva sopran, sopranistica/sopranistkinja im. . r. (tal.) - pjevaica koja pjeva sopran, sopstven prid., odr. v. sdpstveni - vlastit, svoj, lini, osobni, sopstvenica im. . r. - ena sopstvenik, vlasnica. sopstvenik im. m. r., n. mn. sopstvenici imalac, onaj kome to pripada, nosilac prava svojine, vlasnik, sopstvenost im. . r., instr. jd. sdpstvenou/sdpstvenosti - vlastitost, linost, osobnost; pravo raspolaganja ime, pra vo svojine, vlasnitvo, sopstvo im. s. r., g. mn. sdpstava - bie, tijelo, osoba, soptanje gl. im. s. r. od gl. soptati, soptati gl. nesvr., prez. sopem - teko dihati; dahtati, soriti (se) gl. svr., prez. sorim (se) - sru iti, oboriti, razoriti, smrviti, zdrobiti, obruiti; shorgati se. sortiranje gl. im. s. r. od gl. sortirati. sorta im. . r. (tal.), g. mn. sorti - vrsta, rod s tipinim osobinama, pasmina, soj, kov. sortirati gl. svr. i nesvr., prez. sdrtiram - razvrstavati prema sorti, odabirati sor tu; sreivati po zadatom principu, sortni prid. odr. v. (tal.) - koji ima prepoznatljivu sortu, probran, vrstan. sos im. m. r. (fr.), dat. jd. sosu, n. mn. sosovi - umak, umokac; prenes. neprili ka, nevolja, soka im. . r., dat. jd. soki, g. mn. soki/soaka - vojn. stalak za odlaganje puaka, stalaa, sotona/sotona im. m. r. (hebr.) - avo, vrag, ejtan; princip zla, zao duh, zlo duh; zloesta i destruktivna osoba, sotonski prid. odr. v. (hebr.) - koji se odnosi na sotonu, koji je kao u sotone, sotonski pril. (hebr.) - na nain sotone, avolski, vraki, ejtanski. sova im. . r., g. mn. sova - ptica iz roda nonih ptica grabljivica, buljina, jejna. sovhoz im. m. r. (rus.) - dravno poljo privredno dobro.

1055

spariti (se) sovuljaga im. . r., dat. jd. sovuljagi, g. mn. sovuljaga - zool. najvea ptica iz roda sova, uara; pejor. zlokobna ena. spacioniranje gl. im. s. r. od spacionirati, spacionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. spacidmrdm - (na)initi razmak; prori jediti, prorjeivati slova pri tampanju; pisati razmaknuto, spadalo im. s. r. - vragolasta i duhovita osoba, objeenjak, aldija, aljivdija. spadanje gl. im. s. r. od gl. spadati, spadati gl. nesvr. i u. prez. spadam spadati s neega; pripadati emu, ubra jati se u ta. spahija im. m. r. (pers.), g. mn. spahija posjednik timara, spahiluka koji je du an kao konjanik da ide na vojnu; veleposjednik, vlastelin; bolje stojei muslimanski seljak u Bosni, spajalica im. . r. - sitna kancelarijska naprava od ice ili plastike za privri vanje i dranje na okupu listova papira; nala. spakovati/spakirati gl. svr., prez. spakuj em/spakiram - ob. spakovati: sloiti ta u paket; spremiti stvari u kofer za putovanje; prenes. podmetnuti nekome neto, nepravedno optuiti, spaliti gl. svr., prez. spalim, trp. prid. spaljen - unititi paljenjem, vatrom sa goriti, saei, spana/pinat im. m. r. (njem.), g. jd. spanaa/pinata - bot. panska jedno godinja zeljasta biljka ije se lie upotrebljava kao hrana; vrsta povra, zelje. spandati se gl. svr. (tur.), prez. spdndam se - pejor. spetljati se s kim, sple ti, spariti se kriom, stupiti s kim u ne doline odnose, sparan prid., odr. v. sparni - koji ispo ljava sparinu, pun sparine, zaparan. sparina im. . r., g. mn. sparina - velika vruina, ega s mnogo vlage u zraku, zapara, omorina, spariti (se) gl. svr., prez. sparim (se) * nainiti par, zdruiti se u par, nai parnjaka; udvojiti, sjediniti; sastaviti mujaka i enku ivotinja radi rasploda, spariti (se) gl. svr., prez. sparim (se) opariti, parom spriti, oprljiti, opei; uvehnuti, sparuiti se.

sparuiti (se) sparuiti (se) gl. svr., prez. sparuim (se) - uiniti da neto izgubi svjeinu, vlagu; uvehnuti od vruine. spas im. m. r. - izbavljenje od opasnosti, spasenje; ozdravljenje, izljeenje; oslo boenje, sloboda, spasenje im. s. r. - spas, izbavljenje, spasilac/spasitelj im. m. r., g. jd. spasio ca , n. mn. spasioci, g. mn. spasilaca onaj koji spaava ili je spasio nekog, spasitelj im. m. r., g. mn. spasitelja spasilac; kr. Spasitelj Isus Krist, spasiti gl. svr., prez. spasim, trp. prid. spaen - izbaviti koga iz nevolje, za tititi koga od opasnosti, sauvati od nesree, pogibelji, spasonosan/spasonosan prid. odr. v. spa sonosni/spasdnosni - koji nosi spas, izbavljenje, spasonosno/spasonosno pril. - donosei spas. Spasovdan im. m. r. - kr. uzdignue Gospodnje na nebo, dan Hristovog uznesenja, Spasovo. spasti gl. svr., prez. spadnem - pasti s vieg mjesta nanie; pasti s visine na zemlju, survati se; svui se, odvojiti se od onoga na to je nataknuto; prenes. propasti, srozati se; postati zavisan od ega, nisko pasti; postati manji, sniziti se, opasti; smrati, oslabiti. spati gl. nesvr., prez. spim - pjesn. spavati. spava im. m. r., g. jd. spavaa , v. jd. spavau - onaj koji spava, kojemu je osobina spavanje, spavaica im. . r. - ena koja spava, spavaica im. . r. - namjenska lahka odjea za spavanje, posteljna odjea, spavaa koulja, pidama, spavalica im. . r. - osoba (m. i . pola) koja voli spavati; spavaica, spavaonica/spavaonica im. . r. - spavaa soba za vie ljudi, spavati gl. nesvr., prez. spavam - biti u stanju sna, biti odsutan iz jave; prenes. imati polne odnose s kime. spaziti gl. svr., prez. spazim , trp. prid. spaen - primijetiti, otkriti, uoiti, ugle dati, opaziti, specifirirati/specifikovati gl. svr. i ne svr. (lat,), prez. specificiram/specifi-

1056 kujem - poblie oznai(va)ti i razvrsta(va)ti pojedine stvari, specifian prid. (lat.), odr. v. specifini svojstven iskljuivo jednom predmetu ili pojavi, svojevrstan, osobit, poseban, naroit. specifinost im. . r. (lat.), instr. jd. specifinou/specifinosti - naroito svo jstvo, osobenost, posebnost, specifikacija im. . r. (lat.) - pojedinano navoenje, nabrajanje; razrada detalja ili pojedinosti; opis i pregled speci finih osobina neega, specifikum im. m. r. (lat.) - naroitost, svojevrsnost, osobitost, izuzetnost, specijalac im. m. r. (lat.), g. jd. specijlca , n. mn. specijalci, g. mn. specijalaca/specijalaca - posebno obuena osoba za odreene poslove; pripadnik specijalnih policijskih ili vojnih snaga, specijalan prid. (lat.), odr. v. specijalni poseban, osobit, naroit. specijalist(a) im. m. i . r. (lat.), g. mn. specijalista - poseban strunjak u jed noj oblasti znanosti, rada i stvaralatva, specijalistkinja im. . r. - ena spe cijalista). specijalitet im. m. r. (lat ), g. jd. specija liteta - izvanredan proizvod svoje vrste; posebnost, rijetkost, specijalizacija im. . r. (lat.) - sticanje naroitih znanja u nekom podruju, struno usavravanje, specijalizirati/specijalizovati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. specijalizi ram/specijalizujem - stei, sticati dodat no znanje u nekoj struci; postati stru njak u nekoj oblasti, struno (se) usa vriti. specijalka im. . r. (lat.), dat. jd. specijalki - zemljopisna karta manjeg raz mjera sa posebnim, specijalnim poda cima. specijalno pril. (lat.) - posebno, izuzetno, mahsuz. specijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. specijalnou/specijlnosti - svojstvo onoga to je specijalno; posebno stru no znanje; posjedovanje sofisticiranih metoda i postupaka u djelovanju; po sebna vjetina, spretnost ili znanje o emu.

1057 spei (se) gl. svr., prez. spee (se), trp. prid. speen - peenjem obraditi, spri ti; spaliti, izgoriti; isuiti se od toplote, stvrdnuti se. spektakl im. m. r. (lat.), g. jd. spektakla/ spaktakala - velika predstava, prvoraz redno zanimljiv dogaaj, glamur. spektakularan prid. (lat.), odr. v. spe ktakularni - velianstven, prvorazredno zanimljiv, efektan, glamurozan, spektakularno pril. (lat.) - na spekta kularan nain, velianstveno, efektno, spektar im. m. r. (lat.), g. jd. spektra , n. mn. spektri, g. mn. spektara - fiz. snop raznobojnih zraka koji se stvara prelamanjem svjetlosti kroz prizmu, spekulacija im. . r. (lat.) - rezonovanje bez dovoljno realne osnove, zakljui vanje na temelju fiktivnih, izmiljenih elemenata; mozganje, teoretisanje; fil. tenja da se doe do istine putem apstraktnog umovanja; trg. nastojanje da se raznim trgovakim mahinacijama doe do brze i lahke dobiti, ekstraprofita; pekulacija, meetarenje, spekulant im. m. r. (lat.), g. mn. spekulanata/spekiilanata - onaj koji se slui spekulacijama, pekulant. spekulativan prid., (lat.) odr. v. speku lativni - koji se odnosi na spekulaciju; fil. zasnovan na apstraktnom miljenju daleko od iskustva i prakse, sklon umo vanju; sraunat na brzu i lahku zaradu, spekulirati/spekulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. spekuliram/spekuliem baviti se spekulacijom, teoretizirati, do miljati, mozgati, speleolog im. m. r. (gr.), n. mn. spele olozi - istraiva jama, peina, spilja; strunjak u speleologiji, speleologija im. . r. (gr.) - nauka o jamama i peinama, spiljama, spelovati gl. nesvr. (engl.), prez. spelujem - izgovarati pojedinano, zasebno svako slovo neke rijei, sricati, buhtabirati. spengati (se) gl. svr., prez. spengam (se) - sapeti, smrsiti, svezati, sperma im. . r. (gr.), g. mn. spermi biol. muko sjeme, sjemena tekuina sa mukim spolnim elijama (spermato zoidima) za oplodnju koju lue muke polne lijezde (testisi); sjeme.

spiritualnost spermatozoid im. m. r. (gr.) - zrela muka polna sjemena elija, stanica za oplodnju, spermij, spetljan prid., odr. v. spetljani - zapetljan, zamren, sapet, spetljati (se) gl. svr., prez. spetljam (se) svezati petljom, zakopati, zapetljati; splesti u uzao, vor; zapetljati se, zaple sti se; stupiti s kim u nedoline odnose, spandati se; zamrsiti se, iskomplikovati se. spiker im. m. r. (engl.), g. mn. spikera govornik, ita i najavljiva na radiju i televiziji; predsjednik britanskog parla menta. spikerica/spikerka im. . r. (engl.) - ena spiker. spikerski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na spikere, spikerski pril. (engl.) - poput spikera, spilja im. . r. - prostrana prirodna pod zemna upljina, peina, jama; pilja, spirala im. . r. (gr.) - sve to je uvijeno; mat. krivulja koja ini niz sve veih zavijutaka oko jedne take ili ose, za vojnica, zavojak, uvojnica; predmet takvog oblika, spiralan prid. (gr.), odr. v. spiralni - koji je nalik spirali, koji je u obliku spirale, zavojit. spirant im. m. r. (lat.), g. mn. spiranata gram. strujni suglasnik, strujnik. spiritist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. spiritisti/spiritiste - osoba koja se bavi spiritizmom. spiritistiki prid. odr. v. (lat.) - koji potie ili pripada spiritistima. spiritistiki pril. (lat.) - po naelu spiritizma, na nain spiritista, spiritizam im. m. r. (lat.), g. jd. spiritizma, n. mn. spiritizmi, g. mn. spiritizama - vjerovanje u zagrobni ivot duhova umrlih ljudi i mogunost openja s nji ma. spiritualan prid., odr. v. spiritualni - koji je proet duhovnou, duhovni, duev ni, oduhovljen. spiritualizam im. m. r. (lat.), g. jd. spiritualizma - fil. uenje po kojemu je du hovna stvarnost jedina stvarnost, spiritualnost im. . r. (lat.), instr. jd. spiritualnou/spiritualnosti - osobina onoga stoje spiritualno, duhovnost.

spiritualizirati spiritualizirati/spiritualizovati gl. svr. i nesvr., prez. spirituallzjrain/spiritualizujem - da(va)ti emu duhovno obi ljeje, oduhovljivati; (pro)tumaiti u duhovnom smislu, spis im. m. r., g. mn. spisa - napisan (slubeni) akt, dokument, sastav, ras prava, lanak, djelo, spisak im. m. r., g. jd. spiska, n. mn. spiskovi, g. mn. spiskova - popis ega, lista; spis koji sadri imena, nazive neega, imenik, registar, spisatelj im. m. r. - pisac, knjievnik, spiskati gl. svr., prez. spiskam - uludo troiti, upropastiti, slistiti, straiti. spjev im. m. r., n. mn. spjevovi - pjesni ko djelo, pjesma, pjevanje, poema, spjevati gl. svr., prez. spjevam - sastaviti pjesmu, opjesmiti, upjevati, opjevati, splaine im. . r. pi. tant. - voda u kojoj je oprano kuhinjsko sue, spirine, pomije; prenes. loa hrana, splasnuti gl. svr., prez. spldsnem - splahnuti, opasti, spasti, smanjiti se (to je nabreklo, to je naduhano, to je nadolo); prenes. popustiti u jaini, osla biti. splav im. m. r., n. mn. splavovi - plovilo nainjeno od posjeenih i povezanih stabala, trupaca, balvana, vlaka, splavar im. m. r., g. jd. splavara - koji se zanima splavovima; koji upravlja splavom. splavarenje gl. im. s. r. od splavariti, splavariti gl., nesvr., prez. splav arim baviti se prevoenjem splavom. splaviti gl. svr., prez. splavim, trp. prid. splavljen - spustiti splavom niz rijeku; spustiti vlake, balvane niz strminu, pa dinu; skinuti povlaku, skorup s mlijeka, splavnica im. . r. - ustava, brana, bent koji se moe dizati i sputati, splesti gl. svr., prez. spletem/spletem nainiti splet, pletenjem izraditi neto, oplesti; saviti ta oko ega; meusobno se preplesti, zamrsiti. splet im. m. r., dat./lok. jd. spletu, n. mn. spletovi - ono to je meusobno splete no, isprepleteno, zapleteno, zamreno; ono to ini cjelinu vie pojedinanih dijelova; sastav, sklop, skup; vijenac, oplet.

1058 spleten prid., . r. spletena, odr. v. sple teni - nespretan, sapet, zbunjen, spleteno pril. - na spleten nain, spletenost im. . r., instr. jd. spletenou/ spletenosti - stanje, osobina onoga koji je spleten. spletka im. . r., dat. jd. spletki, g. mn. spletki/spletaka - lano, netano dovo enje u vezu, splitanje ljudi, djela i do gaaja; smutnja, podvala, intriga, spletkar im. m. r. - onaj koji pravi spletke, smutljivac, intrigant, spletkaro. spletkariti gl. nesvr., prez. spletkarim praviti spletke, intrige, splin im. m. r. (engl.) - sumorno raspo loenje proeto dosadom, mrzovoljnost, zlovolja. spljoten prid. odr. v. spljoteni - pljosnat, stanjen u plohu, spljotiti gl. svr., prez. spljotim - nai niti pljosnatim, poput plohe, stanjiti, zgnjeiti. spoitavati gl. nesvr., prez. spoitavam prekoravati koga zbog ega, prebacivati nekome za neto, prigovarati, zamjerati, spodoba im. . r. - (nestvarno) oblije, lik; oblik, forma, vid; osoba, prilika; utvara. spoj im. m. r., g. jd. spoja, n. mn. spdjevi - ono to je sastavljeno, spojeno u jednu cjelinu; ono to spaja neto s neim, veza; mjesto gdje se dvije stvari spajaju; tvar koja se dobije hemijskim spajanjem dva ili vie elemenata, jedi njenje. spojiti gl. svr., prez. spojim - sastaviti u jednu cjelinu, zdruiti, povezati, pomi jeati. spojiv prid., odr. v. spdjivi - koji se moe spojiti, sastaviti, povezati, zdruiti s drugim. spojka im. . r., dat. jd. spojci g. mn. spojki - mjesto gdje se spajaju dvije ili vie stvari, veza, povezanost, spoj; pre dmet kojim se povezuju, spajaju stvari, ono ime se spaja, spojnica, spona; vezni igra u nogometu, spojnica im. . r. - ono to spaja dva predmeta ili dva dijela neega, ono ime se dijelovi spajaju ili privruju jedan uz drugi; crta ili zamiljena linija

1059 koja spaja dvije take; anat. spoj na, vezivna opna. spokoj im. m. r., n. mn. spdkoji - tiina; stanje duevnog mira, spokojstvo, smi renost; bezbrinost, sigurnost, spokojan prid., odr. v. spokojni - koji je u stanju spokoja, smiren, staloen, ura vnoteen, bezbrian, spokojno pril. - na spokojna nain. (s)pol im. m. r., n. mn. (s)polovi - pol, jedan od dva jednaka dijela cjeline; skup anatomsko-fiziolokih i psiholo kih obiljeja koja razlikuju mujaka i enku meu jedinkama iste vrste, mu karca i enu; suprotnost. (s)polni prid. odr. v. - polni, koji se odnosi na (s)pol, koji sadri polovicu od cjeline; anat. term. (s)polne elije jedinstvene elije ivih bia koje sadre samo polovicu svih hromozoma (23) i tek kad se spoje sa suprotnom polo vinom (23) postaje cjelina elije (46), odnosno novo bie. (s)polnost im. . r., (s)plnou/(s)polnosti - osobina onoga to ima (s)pol. spolovilo im. s. r. - vanjski spolni organ, ud mujaka, spolja pril. - svana, izvana, sa spoljanje, vanjske strane; suprot, iznutra, spoljanji prid. odr. v. - koji je spolja, s vanjske strane, spoljnji; suprot, unutra nji. spoljni prid. odr. v. - spoljanji, spoljnji, vanjski; koji se odnosi na inozemstvo, inostranstvo, spomen im. m. r., n. mn. spomeni uspomena, sjeanje na koga i ta, uspo mena; predmet koji izaziva uspomenu, spomenik; spominjanje; molitva za po koj due umrloga, spomenak im. m. r., g. jd. spomenka, g. mn. spdmenaka, n. mn. spomene i - bot. plavi poljski cvijet, nezaboravak, poto nica. spomenar im. m. r. - album uspomena, spomenica im. . r. - knjiga ili kakav dokument uprilien kao podsjeanje na velike ljude ili znamenite dogaaje; orden ili kakav drugi simboliki znak kao podsjeanje na znamenite dogaa je. spomeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na spomenike.

sporazumatvo

spomenik im. m. r., n. mn. spomenici znak, simbol uspomene; arhitektonsko ili kiparsko djelo posveeno uspomeni na velike ljude ili znamenite dogaaje; materijalna batina iz prolosti, spomenuti gl. svr., prez. spdmenem, trp. prid. spdmenut - govorei ili piui po menuti koga; podsjetiti na koga ili na to, podsjetiti. spona im. . r., g. mn. spona - ono to spaja, povezuje jedno s drugim ili dva dijela ega, kopa, spojka, spojnica, spontan prid., odr. v. spontani - koji je iz vlastite pobude, prirodan, neusiljen, sa monikao, nehotian, iznenadan, spontano pril. - na spontan nain, samo od sebe, od svoje volje, prirodno, neusi ljeno. spopasti gl. svr., prez. spdpadnem - nag lo uhvatiti, zgrabiti, epati; prenes. obuzeti, zahvatiti; savladati (osjeanja); uzeti maha, uhvatiti, napasti. spor1 im. m. r., n. mn. spdrovi - razmirica, prepirka, svaa zbog neslaganja u mi ljenju, shvatanju neega, nesuglasica; pravn. sukob nastao zbog neispunjenja preuzetih obaveza, sudska parnica. spor2 prid., odr. v. spori, komp. spdriji slabo pokretljiv, trom, polagahan, lijen; suprot, brz, hitar, sporadian prid., odr. v. sporadini - koji se pojavljuje s vremena na vrijeme, od sluaja do sluaja; mjestimian, ra trkan, pojedinaan, sporadino pril. - na sporadian nain, mjestimino, povremeno, ponegdje, ovdje - ondje, sporan prid., odr. v. sporni - o kojem postoje razliita miljenja, gledita, koji je predmetom spora, oko koga se vodi spor. sporazum im. m. r. - razumno rijeen spor, dogovor o nekom spornom pitanju sa meusobnim obavezama, usmeni ili pismeni ugovor, pogodba, sporazuman prid., odr. v. sporazumni *koji se zasniva na sporazumu, koji se dri sporazuma, saglasan, sloan, sporazuma im. m. r., g. jd. sporazuma - pristalica kompromisa i sporazuma u rjeavanju sporova, sporazumatvo im. s. r., g. mn. sporazumtava/sporazumatava - pol. naelo

sporazumijevati se postizanja sporazuma po svaku cijenu, sklonost sporazumima suprotno princi pima; suprot, beskompromisnost, sporazumijevati se gl. nesvr. i u. prema sporazumjeti, prez. sporazumijevam se - praviti sporazum, zakljuivati spora zum; dogovarati se, saglaavati se; po stizati razumijevanje, sporazumjeti se gl. svr., prez. sporazumijem se - postii, nainiti, sklopiti, zakljuiti sporazum; dogovoriti se, slo iti se, saglasiti se; postii razumije vanje. sporedan/sporedan prid., odr. v. sporedni - koji nije glavni, poboan, uzgre dan, usputan, drugorazredan, sporednost/sporednost im. . r., instr. jd. spdrednou/spdrednosti - ono to je sporedno, manje vana stvar, sitnica, sporiti gl. nesvr., prez. spdrim - poricati, pobijati, osporavati, sporiti se gl. nesvr., prez. spdrim se - biti u sporu s kim, voditi spor o emu. sporo pril. - na spor nain, bez brzine, polagahno, tromo, sporost im. . r., instr. jd. sporou/ sporosti - osobina, odlika onoga koji je spor. sport im. m. r. (njem.), g. jd. sporta , n. mn. sportovi - fizike vjebe, igre i nadmetanja, takmienja, sporta im. m. r. (njem.), g. jd. sportaa sportist(a). sportaica im. . r. - ena sporta. sportlst(a) im. m. r. (njem.), g. jd. sportiste , n. mn. spdrtisti/spdrtiste sporta, onaj koji se bavi sportom, koji upranjava sportske aktivnosti, sportistica/sportistkinja im. . r. - ena sportista. sportski prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na sport, sposoban prid., odr. v. sposobni - koji ima sposobnosti, koji je obdaren spo sobnostima, koji je kadar uiniti i postii ta. sposobnost im. . r., instr. jd. sposobno u/sposobnosti - svojstvo, odlika, po tencija sposobnih, spotaknuti (se) gl. svr., prez. spotaknem se - spotai (se), zapeti nogom za neto i izgubiti ravnoteu, posrnuti; prenes.

1060 naii na potekou; podjariti, potpiriti, arnuti (vatru), spoticanje gl. im. s. r. od spoticati (se), spoticati (se) gl. nesvr. i u. prez. spoti em - izved. od spotai, spotaknuti (se), spoznaja im. . r. - saznavanje, poimanje objektivne stvarnosti pomou iskustva, miljenja i osjeaja; saznanje dobijeno na taj nain, spoznajni prid: odr. v. - koji se odnosi na spoznaju. spoznati gl. svr., prez. spoznam - saznati, upoznati, stei znanje o neemu, postati svjestan ega; doi do spoznaje, uvjeriti se, uvidjeti, spoznatljiv prid., odr. v. spozndtljivi kojeg je mogue spoznati, koji se moe spoznati. spoznavanje gl. im. s. r. od prema spoznavati. spoznavati gl. nesvr. i u. prez. spozna jem - izved, prema spoznati, spram prijed. - s genitivom oznauje po jam koji je nasuprot, naspram pojma uz koji stoji; pojam prema kome se vri poreenje; pojam prema kojem su upravljena kakva osjeanja, spraiti gl. svr., prez. spraim, trp. prid. spraen - sterati, otresti, otkloniti pra inu s ega, otpraiti; opahati; pognati, potjerati, otjerati; ispaliti iz puke sa mu. sprat im. m. r., n. mn. spratovi - dio graevine omeen tavanicama; kat, boj. sprati gl. svr., prez. sperem , trp. prid. spran - pranjem skinuti, otkloniti neto s povrine neega, saprati, oprati, spratnica im. . r. - kua na sprat, kat, boj; zgrada sa vie spratova; suprot, prizemnica/prizemljua. sprava im. . r. - orue koje slui za izvoenje kakvih radova, naprava, ure aj; alatka; instrument sa specijalnim mehanizmom; ureaj za izvoenje slo enijih operacija; pribor, oprema, spraviti gl. svr., prez. spravim , trp. prid. spravljen - spremiti, nainiti, napraviti; zgotoviti; staviti, smjestiti negdje, sprkati gl. svr., prez. sprkam - nainiti na brzinu, povrno uraditi, loe uraditi, sklepati, zbubati, sprdaina im. . r. - izrugivanje, gruba ega, ruglo.

1061

sprovodni

sprdati se gl. nesvr., prez. spr dam/sprdam se - praviti grube neumjes ne ale, rugati se, podsmjehivati se, podsmijavati se. Sprea im. . r. - rijeka u Bosni, desna pritoka Bosne, spreavati gl. nesvr., prez. spreavam onemoguavati kome da ostvari svoje namjere. sprega im. . r., g. mn. sprega - sastav ljanje, spajanje; sastav, spoj. spregnuti gl. svr., prez. spregnem upregnuti, zapregnuti; stegnuti, stisnuti; obuzdati, savladati, sprej im. m. r. (engl.), n. mn. sprejovi raspriva, rasprh, trcaljka, kropilo. sprema im. . r., g. mn. sprema - sprem nost, osposobljenost; stvari potrebne za obavljanje kakvog posla; struno znanje steeno uenjem i praksom; djevojako ruho za udaju, spremaica im. . r., g. mn. spremaica ona koja sprema, pomona radnica koja posprema domainstva; istaica, spreman prid., odr. v. spremni - koji se potpuno spremio, pripremljen; gotov da uini neto, da stupi u akciju; struno sposoban; pripremljen za upotrebu, spremanje gl. im. s. r. od spremati (se), spremati (se) gl. nesvr. prez. spremam {se) - izved. prema spremiti (se), spremite im. s. r. - mjesto gdje se neto sprema, sabira i ostavlja; namjenski prostor za uvanje stvari, roba, skladi te, stovarite, magaza, magazin, spremiti gl. svr., prez. spremim , trp. prid. spremljen - pripremiti, pripraviti; prirediti, urediti; zgotoviti jelo; dati potrebno znanje, obuiti; poslati kuda, otpremiti. spremnik im. m. r., n. mn. spremnici kutija, sanduk gdje se stavljaju kakve . stvari; spremite, spremnica spremno pril. - pripravno, bez oklijeva nja, s gotovou, rado. spremnost im. . r. instr. jd. spremnou/ spremnosti - stanje onoga koji je spre man, gotovost, spretan prid., odr. v. spretni - umjean, vjet, okretan, snalaljiv, spretno pril. - vjeto, okretno, umjeno.

spretnost im. . r., instr. jd. spretnou/ spretnosti - osobina i stanje onoga koji je spretan, okretnost sprezati gl. nesvr. i u., prez. sprelem , trp. prid. spregnut - gram. mijenjati gla gole po licima i vremenima, konju girati. sprijateljiti (se) gl. svr., prez. sprijate ljim/sprijateljim (se) - povezati prija teljstvom nekoga s nekim; postati pri jatelj kome, zdruiti se s kim. sprijeenost im. . r. instr. jd. sprijeeno sti/sprijeenou - stanje onoga koji je sprijeen u emu; onemoguenost u djelovanju, sprijeiti gl. svr., prez. sprijeim onemoguiti koga da ta uini; uiniti da se ta ne dogodi, zaprijeiti, sprijeda pril. - sa prednje strane, na pred njoj strani, naprijed; suprot, straga, sprint im. m. r. (engl.), g. jd. sprinta , n. mn. sprintovi - sport, brzo tranje na kratke staze; ubrzanje pred ciljem na dugoprugakim utrkama, sprintanje gl. im. s. r. od gl. sprintati, sprintati gl. nesvr. (engl.), prez. sprin tam - otro, brzo trati na malu udalje nost; sprintovati, sprinter im. m. r. - brzi trka na kratke staze. sprinterka, sprinterica im. . r. (engl.) ena sprinter, sprinterice im. . r. mn. (engl.) - posebna vrsta obue za sprint i druge atletske discipline. sprjeavati/spreavati gl. nesvr. od spri jeiti, prez. sprjeavam/spreavam postavljajui kakvu zapreku onemogu iti izvrenje ega, ometati, zaprjeavati. sprljiti gl. svr., prez. sprljim, trp. prid. sprljen - opriti, obvehnuti, sasuiti, na goreti; prisvjediti. sprovesti gl. svr., prez. sprovedeni/ sprovedem - odvesti koga do odreenog mjesta, otpratiti; otpremiti uz oruanu pratnju. sprovod/sprovod im. m. r. - ceremonija ukopa preminulog, pogreb, sahrana, sprovoditi gl. nesvr. i u. prez. sprovodim - izved. prema sprovesti, sprovodni/sprovodni prid. odr. v. - koji se odnosi na sprovoenje i sprovod.

sprovodnica sprovodnica/sprovodnica im. . r. - po pratni dokument uz sprovoenje, spro vodni list. sprovodnik/sprovodnik im. m. r., n. mn. sprovodnici/sprovodnici - onaj koji sprovodi nekoga ili neto, sprtiti gl. svr., prez. spr tim, trp. prid. spren - snijeti nanie neto na leima, sprtljati; skinuti tovar s lea. sprud im. m. r., g. jd. spruda, n. mn. sprudovi, g. mn. sprudova - hrid. hridi na, prepreka u moru. sprva pril. - najprije, na samom poetku, spoetka, isprva, spriti (se) gl. svr., prez. sprzim (se) vatrom saei, spaliti; opei se, oprljiti se. spuiti/spiiiti gl. svr., prez. spuim sastaviti, skopati, spojiti dugmetom, zakopati; sklopiti, zatvoriti (krila); suprot, raspuiti. spiiriti (se) gl. svr., prez. spiirim - opariti (se), oprljiti (se) vrelom vodom, spiist im. m. r., g. jd. spusta, n. mn. spustovi/spustovi - strana brda ili pla nine sa otrim nagibom, strmina; sport, skijanje nizbrdicom, sputanje na skija ma nizbrdo bez prepreka, smuk. spustiti (se) gl. svr., prez. spustim (se), trp. prid. sputen - premjestiti (se) sa vieg na nie mjesto, sniziti; ostaviti, metnuti na kakvu povrinu; suprot, dignuti (se); sii. sputanost im. . r., instr. jd. sputanou/ sputanosti - stanje onoga koji je sputan, onoga to je sputano, sputati gl. svr., prez. sputam - svezati, stegnuti nekome noge ili ruke uetom ili lancem; sapeti konju ili goveetu prednje noge oputom; prenes. onemo guiti kome pokretnost, sprijeiti koga da se kree, onemoguiti iji razvitak, sputavanje gl. im. s. r. od sputavati, sputavati gl. nesvr. i u. prez. sputavam -izved. prema sputati, spiizati/spuzati gl. svr., prez. spuem/ spuzem - sii puui, spustiti se; skliz nuti. spuznuti gl. svr., prez. spuznem - struhnuti, poeti se raspadati, razbuziti se. spuve im. . r. mn. - zool. najnii tip vieelijskih ivotinja iz mora koje ive

1062 privrene na dnu mora poput biljaka; suner. spuvast prid., odr. v. spuzvasti - koji je kao spuva, upljikast. sraunati gl. svr., prez. sraunam - rau nanjem doi do rezultata, raunajui odrediti veliinu, vrijednost ega, izra unati; smisliti, zakljuiti, sraunato pril. - smiljeno, ciljano. sram im. m. r., n. mn. srmovi - stid, neugodan osjeaj, stanje kajanja i pri znanja nekog nedolinog postupka; sra mota. sraman prid., odr. v. sramni - sramotan, koji ispoljava sram, koji donosi, priinjava sramotu, koji slui na sramotu, srameljiv prid., odr. v. srameljivi stidljiv, koji je povuen i bojaljiv, koji bezrazlono ispoljava stid, koji lahko osjeti srame. srameljivo pril. - ispoljavajui srame, stidljivo, bojaljivo, srameljivost im. . r. instr. jd. sramelji vou/srameljivosti - osobina srameljivaca. sramiti se gl. nesvr., prez. sramim (se) osjeati i ispoljavati sram, stid, stidjeti se. sramno pril. - na sraman nain, sramotno, sramota im. . r., g. mn. sramota - stanje koje izaziva prezir, ponienje; duboko, jako osjeanje srama; bestidnost; nea stan, sramotan in, bruka; dio tijela koji se javno ne pokazuje, golotinja, sramotan prid., odr. v. sramotni - koji izaziva sramotu, prezir, sraman; nepri stojan, bestidan; bludan, sramotiti (se) gl. nesvr., prez. sramotim/ sramdtim (se) - izazivati, nanositi kome sramotu, beastiti; nanositi sebi sramo tu, brukati se. sramotno pril. - na sramotan nain, be stidno. sraslost im. . r., instr. jd. sraslou/ sraslosti - stanje onoga to je sraslo. srasti gl. svr., prez. srstem/srstem spojiti se rastui, urasti jedno u drugo; potpuno se stopiti, proeti; zarasti, zali jeiti se. sravniti gl. svr., prez. sravnim - uiniti ravnim, poravnati; unititi, sruiti sve to je izgraeno; poreenjem ujednaiti, uporediti, usaglasiti. sraz im. m. r., n. mn. srazovi - fiz. susret i razmjena energije dva tijela u blizini ili dodiru, sukob, sudar, stuk; slom. Srbin im. m. r., n. mn. Srbi, g. mn. Srba pripadnik balkanskog slavenskog naroda pravoslavne vjere. Srpkinja im. . r. - pripadnica srpskog naroda. Srbija im. . r. - naziv za teritoriju i dra vu nastanjenu Srbima. Srbijanac im. . r., g. jd. Srbijnca, g. mn. Srbijanaca - stanovnik, dravljanin Srbije, Srbin. Srbijanka im. . r. - ena, stanovnik Srbije. srbijanski prid. odr. v. - koji vodi porijek lo ili pripada Srbiji i Srbijancima, srbizam im. m. r., g. mn. srbizama - onaj koji potie od Srba; gram. elemenat srpskog jezika preuzet u neki drugi jezik. srbovati gl. nesvr., prez. srbujem napadno propagirati, nametati srpstvo. srce im. s. r., g. mn. srca/srdaca - cen tralni miiast organ na lijevoj strani grudne duplje koji regulie krvotok u tijelu ovjeka (i veine ivotinja); "motor ivota"; mjesto na lijevoj strani grudi gdje se nalazi taj organ; obino u simbolikom izraavanju; centar emo cija, simbol osjeanja, srcolik prid., odr. v. srcdliki - koji ima oblik srca, nalikuje srcu, poput srca, srcast. sra im. . r. (tur.), g. mn. sra - staklo, am; staklenka, srali prid. odr. v. (tur.) - koji je od sre, staklen. sran prid., odr. v. srani - valjan, dobar po srcu; srdaan, privren, mio; odva an, junaan, hrabar, srano pril. - srdano; odluno, odvano, sranost im. . r., instr. jd. sranou/ sranosti - osobina onoga koji je sran, hrabrost, odvanost, srika im. . r., dat. srilci - sr u biljaka; prenes. sr, jezgro, glavni dio, sutina ega. srda im. . r. - ona koja se esto srdi; srdba. srdaan prid., odr. v. srdani - susretljiv, paljiv, ljubazan; iskren, otvoren, srdano pril. - sa srcem, na srdaan nain.

1063

srebroljubac

srdanost im. . r., instr. jd. srdanou/ srdanosti - osobina otvorenih, susret ljivih ljudi, srdace/srdace im. s. r., g. jd. srdaca/ srdaceta , n. mn. srdca, g. mn. srdceta - em. i hip. od srce. srdela im. . r. - zool. sardela, morska riba iz porodice sleeva iz kategorije plave ribe. srdit prid., odr. v. srditi - koji je obuzet srdbom, ljutnjom, gnjevan, srditi/srditi (se) gl. nesvr., prez. srdim/ srdim (se) - initi nekoga srditim, dovo diti u srdbu, u stanje ljutnje, razdraenosti; osjeati srdbu, ljutiti se. srdito pril. - ljutito, gnjevno, srditost im. . r., instr. jd. srditou/ srditosti - stanje onoga koji je srdit, srdnja, srdba, srdnja im. . r., g. mn. srdnji - srditost, srdba, ljutnja, ljutitost, ozlojeenost. srdobolja im. . r. - med. teka crijevna zarazna bolest, dizenterija, srdba im. . r., g. mn. srdbi - jako izraeno osjeanje srditosti, gnjev, srebren prid., odr. v. srebreni - koji je od od srebra; prenes. dragocjen, kao od srebra, svijetlosiv. srebrenast prid., odr. v. srebrenasti poput srebra, svijetlosiv. srebrenasto/srebrnasto pril. - sa srebrenastim odsjajem. Srebrenica im. . r. - stari bosanski grad u srednjem toku rijeke Drine, poznat po srebrenoj rudi, po ljekovitoj vodi i ljeilitu Guber i najveem genocidu Srba nad Bonjacima nakon 2. svjet skog rata na kraju 20. stoljea, srebrenina im. . r. - skup predmeta od srebra, srebrenarija (upor. zlatnina), srebrenjak im. m. r., g. jd. srebrenjaka, n. mn. srebrenjaci, g. mn. srebrenjaka srebreni novac, Srebrenik, srebro im. s. r., g. mn. srebra - hemijski elemenat (simbol Ag), plemeniti metal sjajne sivkastobijele boje za izradu nakita, novca i drugih dragocjenosti; prenes. bogatstvo, imetak, srebrolik prid., odr. v. srebrdliki - slian srebru, srebrenast. srebroljubac im. m. r., g. jd. srebroIjupca, g. mn. srebroljubaca - onaj koji voli srebro, koji osjea pohlepu i elju

srea za gomilanjem imetka; gramzljivac, tvrdica, krtica, krtac. srea im. . r., g. mn. srea - stanje i osjeanje potpunog zadovoljstva; uspje an ishod, uspjeh u emu; povoljan sti caj okolnosti, srean prid., odr: v. sreni - ob. sretan, koji je ispunjen sreom, zadovoljstvom, radou; koji u ivoti ima sree; koji donosi, priinjava sreu, uspjeh; podesan, dobar, sreka im. . r., dat. sreki, g. mn. sreki/ sreaka - talon igara na srei, lutrijski loz. sreom pril. - nasreu, na svu sreu, sretnim sluajem, sred prijed. - u sredini kakvog prostornog rastojanja, nasred, po sredini, posred, centar, sredite, sredina/sredina im. . r., g. mn. sredina/ sredina - taka, mjesto podjednako uda ljeno od krajeva ega, sredite, centar; srednji poloaj izmeu dvije krajnosti; skup prirodnih uslova u kojima tee, razvija se ivotna aktivnost kakvog organizma; socijalno-ivotne okolnosti i uslovi u kojima protie ivot ovjeka; mat. broj koji se nalazi izmeu naj veeg i najmanjeg u vie brojeva, sred nja vrijednost, sredinji prid. odr. v. - koji se odnosi na sredite, koji se nalazi u sreditu ega; glavni, najvaniji, sredinjica im. . r. - najvie tijelo u nekoj organizaciji, centrala, sredite im. s. r. - sredinji dio, sredina ega, centar; mjesto u kojem je usred sreena kakva aktivnost, rukovodstvo, vlast; mat. taka od koje su sve take kruga ili sfere kugle jednako udaljene, srediti (se)gl. svr., prez. sredim (se) dovesti u red, urediti; sloiti po nekom redu; dotjerati se. srednji prid. odr. v. - koji je jednako udaljen od krajeva ega, koji je u sredini izmeu dvije krajnje take, dvije linije, dva predmeta, dvije osobe, srednjak/srednjak im. m. r., g. jd. sred njaka/srednjaka - srednji prst; konj u sredini zaprege; pov. seljak srednjeg imovnog stanja izmeu kulaka i bezemljaa.

1064
srednjepruga im. m. r., g. jd. srednjopruga - sport, atletiar trka, takmac na srednje dugim prugama, stazama (800m i 1500m). srednjoprugaica im. . r. - ena srednje pruga. srednjoroan prid., odr. v. srednjoroni koji se odnosi na srednji vremenski rok. srednjokolac im. m. r., g. mn. srednjokolaca/srednjdkdlaca - uenik srednje kole. srednjokolka/srednjokolka im. . r. uenica srednje kole, srednjovjekovni pri. odr. v. - koji se odnosi na srednji vijek, koji pripada srednjem vijeku, srednjovjekovlje im. s. r. - srednji vijek, srednjovjean/srednjovjean prid. odr. v. srednjovjenl/srednjdvjeni- koji je srednjih godina, ni star ni mlad. Sredozemlje/Sredozemlje im. s. r. veliko more izmeu Evrope, Azije i Afrike i njegovo priobalje, zemlje oko njega; Mediteran, sredozemni prid. odr. v. - koji se nalazi izmeu dva ili vie kontinenata; koji pripada, koji se odnosi na Sredozemno more; mediteranski, sredstvo im. s. r., g. mn. sredstvd/ sredstava - nain, postupak u radu koji se upotrebljava i primjenjuje da se neto postigne; orue (predmet, sprava, instrumenat, aparat, stroj) neophodno potrebno da se neto ostvari; predmeti potrebni za lijeenje; novac, kapital, sreen prid. odr. v. sreeni - doveden u red; staloen, miran, razborit, sreeno pril. - uredno; pribrano, trezveno, sreenost im. . r., instr. jd. sreenoul sreenosti - osobina, stanje onoga koji je sreen, svojstvo onoga to je sree no. sreivati gl. nesvr. i u. prez. sreujem izved. od srediti, sremski/srijemski prid. odr. v. - koji se odnosi na Srijem/Srem. sresti (se) gl. svr., prez. sretnem (se) sastati se s onim koji dolazi u susret, susresti se s kim; naii neoekivano na koga ili ta; nai se s kim negdje, sretan prid., odr. v. sretni - srean, koji je ispunjen sreom, koji ima sreu, koji osjea radost; koji donosi sreu i uspjeh; pogodan, povoljan, uspjean, sretanje gl. im. s. r. od sretati (se), sretati gl. nesvr. i u. od sresti, prez. sreem. sretnik im. m. r., n. mn. sretnici - onaj koga prati srea; onaj koji je sretan; onaj kojega je posluila srea, sretnica im. . r. - ena sretnik, sretno pril. - na sretan nain, uz pomo sree; rudarski pozdrav, srezati gl. svr., prez. srezem - rezanjem smanjiti, skratiti, oblikovati; podrezati, odrezati; prenes. odbrusiti, srg im. m. r. (tur.), n. mn. srgovi poprena motka, prijeka/preka, srh im. m. r., n. mn. srsi/srhovi - lahki drhtaj zbog nadraaj a straha, hladnoe ili drugog uzbuenja, tmac, jeza; mar ci. sricati gl. nesvr., prez. sriem - neuko itati, itati slovo po slovo, slog po slog. srijeda im. . r. - sredite, sredina, centar; naziv treeg dana u sedmici (nakon utorka, a prije etvrtka), srijemski/sremski prid. odr. v. - koji se odnosi na Srijem/Srem. srk im. m. r., n. mn. srkovi - ono to se je danput srkne u usta, guc, gutljaj; onom. oponaanje srkanja, srkanje gl. im. od gl. srkati, srkati gl. nesvr. prez. srem - uzimati ustima tenost uvlaei je u usta u gut ljajima, malo-pomalo, srk po srk; jesti srui. srklet im. m. r. (ar.) - uznemirenost, nervoza, uznemirenost; tegoba, srljati/srljati gl. nesvr., prez. srljam/ srljam - nepromiljeno, bezglavo, sulu do ii nekuda; lutati bez cilja, tumarati; silovito upadati, zalijetati se. srma im. . r. (tur.), g. jd. srmi - srebro, srebrena ica. srmali prid. neprom. - koji je od srme, poput srme. srna/srna im. . r., g. mn. srna - plahovita i graciozna, brza i vitka umska ivo tinja, lovna divlja; zool. preivar iz porodice jelena, srne im. s. r., g. jd. srneta , supl. mn. srnad - mladune sme, lane.

1065

srpski srnda im. m. r., g. jd. srnda - zool. odrastao mujak sme, jelen, srneijl/srnel prid. odr. v. - koji je od srne, koji je svojstven smi. srnetina im. . r. - smee meso. srnuti gl. svr. i nesvr., prez. sm em naglo pojuriti, poletjeti nekuda; jurei navaliti, nasrnuti; upasti nekud silom; teiti, stremiti, eznuti, sroiti gl. svr., prez. sroim - sastaviti, sloiti, napisati, formulisati, sronost im. . r., instr. jd. sronou/ sronosti - gram. slaganje rijei u ree nici, kongruencija, srodan prid., odr. v. srodni - koji je od istoga roda, istoga porijekla; blizak, slian po bitnim obiljejima, sroditi se gl. svr., prez. srodim se, trp. prid. sroen - doi u srodstvo s kim, oroditi se; postati blizak, sviknuti se na koga. srodniki prid. odr. v. - koji se zasniva na srodstvu, koji je svojstven srodnicima, srodniki pril. - na srodniki nain, ro aki. srodnik im. m. r., n. mn. srodnici/srodnici - onaj koji je u srodstvu s kim, roak; onaj koji s kim ima blisko miljenje ili s im slina obiljeja, srodnost im. . r., instr. jd. srodnou/ srodnosti - srodstvo, obiljeje srodnika, srodstvo im. s. r., g. jd. srddstva, g. mn. srddstava - rodbinska veza meu ljudi ma, veza po krvi, porijeklu ili po braku; bliskost, slinost, srozati (se) gl., svr., prez. srozam (se) uiniti da neto spadne, skliznuti nado lje, spasti, svui se; silom nekoga smiti s visokog, uticajnog poloaja, svrgnuti; pasti s kakve visine; prenes. uniziti iji ugled, moralno uniziti, unititi, izgubiti vrijednost, postojanost. srp im. m. r., n. mn. srpovi/srpovi, g. mn. srpova/srpova - runa teaka alatka, orue u obliku tankog savijenog noa sa drkom, nazubljene otrice s unutra nje strane, kojim se anje ito. srpanj im. m. r., g. jd. srpnja, g. mn. srpanja - sedmi mjesec u godini, jul(i). srpanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na srpanj, julski, srpski prid. odr. v. - koji se odnosi na Srbe, koji pripada ili potie od Srba.

srpski srpski pril. - na nain Srba. srpskohrvatski prid. odr. v. - koji se odnosi na Srbe i Hrvate; koji pripada Srbima i Hrvatima (atribut u nazivu zajednikog standardnog jezika od po lovine 19. do kraja 20. stoljea, kojem je osnova (uglavnom) bio organski govorni idiom jugoistone Bosne i Hercegovine, srpskoslavenski prid. odr. v. - crkveni jezik koji je bio knjievni jezik Srba do 18. stoljea, srpstvo im. s. r. - nacionalni identitet Srba zasnovan na pravoslavlju (ortodoksnom hrianstvu, svetosavlju, uenju monaha Save), nacionalnoj mitomaniji i nestvarnom velianju Srba; umjereno - pripadnost Srbima, srubiti gl. svr., prez. srubim - rabei, odsijecajui poravnati, srezati, sasjei, podrezati; smanjiti; prenes. unititi, upropastiti, sruiti (se) gl. svr., prez. sruim (se) izliti, izruiti sve odjednom; naglo se izliti; prolomiti se, strovaliti se, survati se; prenes. pasti u velikoj koliini, prosuti se (kia), sruen prid., odr. v. srueni - oboren, skrhan, razoren, sruiti (se) gl. svr. pov., prez. sruim (se) - uiniti da neto padne, svaliti; razoriti; skrhati (se), oboriti (se), sr/sr im. . r., g. mn. sri/sri - anat. mehka sadrina u upljinama kostiju, kotana sr, modina; srednji mehki dio stabla, stabljike, srika; prenes. ono to je osnovno, najvanije u neemu, bit, sutina, esencija, stabalce im. s. r.r g. jd. stablceta, n. mn. stabalca - em. i hip. -malo stablo, stabalcad zb. im. od stabalce. stabilan prid. (lat.), odr. v. stabilni postojan, stalan, vrst; stanovit, trajan, stabilizacija im. . r. (lat.) - dovoenje u stabilan poloaj, ustaljenje, uvrenje, stabilizator im. m. r. (lat.) - sprava, ure aj koji slui da se neto stabilizira: u fizici i herniji materija koja slui da se neki materijal, podloan promjenama, odri postojanim, stabilizirati/stabilizovati (se) gl. svr i nesvr. (lat.), prez. stabiliziram/std-

1066 bilizujem - (u)initi stabilnim, trajnim, nepromjenljivim, stabilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sta bilnou/stabilnosti - osobina onoga ko ji je stabilan, stanje onoga to je stabil no, stalnost, postojanost, nepromjenljivost. stablaice mn. im. . r. - kopnene biljke koje odlikuje korijen, stablo i list. stablo im. s. r., g. mn. stabala/stabala sredinji, nosei dio drveta, trup, truplo; nadzemni dio drveta od korijena do grana, deblo; drvo s granama, stabljiica im. . r., em. i hip. - mala stabljika. stabljika im. . r., dat. stabljici, g. mn. stabljika - bot. stablo travnate biljke, jedan od osnovnih organa biljaka papratnica i sjemenjaa; pojedinana uspravna vlat nieg rastinja, trave, ita rica. stacionar im. m. r. (lat.), g. jd. stacionara - manja zdravstvena ustanova za pri hvat bolesnika u kojoj bolesnici mogu i leati neko vrijeme radi oporavka, bolesniko prihvatilite, stacionaran prid. (lat.), odr. v. stacio narni - koji funkcionira u mirovanju, koji ostaje na svom mjestu, nepokret ljiv, stalan, stacionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. stacidniram - postaviti, smjestiti, stadij im. m. r. (gr.) - period, stupanj, stepen, faza u razvitku neega; staro grka mjera za duinu: 178 metara, stadion im. m. r. (gr.) - igralite, trkali te, mjesto za sportske utakmice, sport sko borilite. stado im. s. r., g. mn. stada - skup niskih domaih ivotinja preivara, obino iste vrste; zajednica nekih di vij ih ivotinja iste vrste; prenes. vjernici jedne crkve, pastva; polit, slijepi sljedbenici voe; ralja, svjetina, stafilokoke im. . r. mn. (lat.) - bakterije koje se skupljaju u obliku grozda i uzrokuju ireve i drage gnojne upale, stagnacija im. . r. (lat.) - zastoj, pomanjkanje razvitka, stanje bez nap retka; fig. mrtvilo, tromost. stagnirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. stagniram - biti u zastoju, sta(ja)ti, zasta(ja)ti u razvoju.

1067

Stambol stakliti gl. nesvr., prez. staklim , trp. prid. stakljen - postavljati staklo, ustakljivati. staklo im. s. r., g. jd. stakla, g. mn. stakala - providna, tvrda, vrsta i krhka tvar, materija koja se dobija rashlaivanjem rastopine kvarcnog pijeska, u primarnoj upotrebi za ustakljivanje pro zora. staklorezac im. m. r., g. jd. stakloresca, n. mn. stakloresci, g. mn. staklorezaca/ stakldrezaca - reza, obraiva stakla, majstor za izradu predmeta od stakla, staklar. staklovina im. . r. - staklarija, predmeti, izreevine od stakla; razbijeni komadi stakla, sra; stakleni otpaci za preradu, stalagmit/stalagmit im. m. r. (gr.), g. mn. stalagmita/stalagmita - sedreni kip koji nastaje taloenjem na tlu gdje kapa voda u jamama, peinama, spiljama; kapljanik. stalak im. m. r., g. jd. stalka, n. mn. stalci, g. mn. stalaka - naprava na koju se neto stavlja ili stoji, postolje; pri runa naprava za novoroenad za odravanje u uspravnom poloaju dok ne naue samostalno stajati, dubak, stalaktit/stalaktit im. m. r. (gr.), g. mn. stalaktita/stalaktita - visea sedrena ledenica u jamama, stalan prid., odr. v. stalni - koji je nepromjenljiv, konstantan, trajan; vrst, tvrd, postojan, staleki prid. odr. v. - koji se odnosi na stalee. staleki pril. - po stalekom obiaju, stale im. m. r. - drutveni sloj. stalno pril. - na stalan nain; neprestano, neprekidno, trajno, uvijek, staloen prid. odr. v. staloeni - koji je uravnoteen, smiren, pribran, sreen, staloeno pril. - na staloen nain, smire no, pribrano, staloenost im. . r., instr. jd. stlozenou/stlozenosti - osobina onoga koji je staloen. staloiti se gl. svr., prez. stlozim se izluiti talog na dno, izbistriti se; uravnoteiti se, pribrati se, smiriti se. stambeni prid. odr. v. - koji se odnosi na stanove i stanovanje. Stambol/Stambul im. m. r. (tur.) viemilionski grad na Bosfora, turska

staja im. . r. - ob. tala, namjenski izgra en objekat za uvanje krupne stoke u seoskim domainstvima, stajaica im. . r. - ptica koja ne mijenja stanite, stanarica, suprot, selica; voda koja ne otie, stajaa voda, suprot, te kuica. stajai prid. odr. v. - koji stoji, koji se ne kree, nepomian; uspravan, suprot, le ei; koji ne tee; koji je ne mijenja stanite; stalni, npr. stajaa vojska. stajalite im. s. r. - mjesto na kojem neko stoji i s kojeg gleda; mjesto gdje se zaustavljaju javna prevozna sredstva, stanica; nain posmatranja, gledanja i shvatanja, gledite, stajalite, stajanje gl. im. s. r. od stajati, mjesto u gledalitu bez sjedita, stajati gl. nesvr., prez. stdjim - biti oslo njen uspravno na nogama u nepomi nom poloaju; biti, nalaziti se negdje, imati, zauzimati kakav poloaj, stajski prid. odr. v. - koji pripada staji ili potie iz staje, stakalce im. s. r., g. jd. staklceta, n. mn. stakalca - em. od staklo, stakalcad zb. im. s. r. - od stakalce, stakato im. m. r. (tal.) - mu. odjelit, isprekidan, ispresijecan nain izvoenja melodije, suprot, legato. staklana im. . r., g. mn. staklana tvornica ili trgovina staklom, staklara, staklar im. m. r., g. jd. staklara - onaj koji izrauje, obrauje ili trguje stak lom. staklarija im. . r. - sve ono to je od stakla. staklarski prid. odr. v. - koji se odnosi na staklare ili staklarstvo, staklarski pril. - na staklarev nain, staklast prid., odr. v. staklasti - koji je poput stakla, slian staklu, staklen prid., odr. v. stakleni - koji je od stakla. staklenica im. . r., g. mn. staklenicastaklena posuda, staklenka, staklenik im. m. r., g. jd. staklenika , n. mn. staklenici - staklom natkriven pros tor za uzgoj cvijea ili povra, staklena baa. staklenka im. . r., g. mn. staklenki - stak lena posuda, staklenica.

stamen metropola Istanbul, nekadanji Cari grad, Konstan tinopolj. stamen prid., odr. v. stameni - vrst, jedar; stabilan, postojan, stameno pril. - vrsto, postojano; odlu no, nepokolebljivo, stamenost im. . r., instr. jd. stamenou/ stdmenosti - stanje onoga koji je sta men. stan im. m. r., dat./lok. jd. stanu, n. mn. stanovi/stanovi, g. mn. stanova/stano va/stanova - prostor za stanovanje u zgradi; nastamba; naprava, razboj za tkanje platna i ilima, stanac im. m. r., g. jd. stnca , g. mn. stanaca - dio kamene gromade koji viri iz zemlje, stalni kamen na jednom mjestu; postojan, stalni stanovnik, stanak im. m. r., g. jd. stnka, n. mn. stanci, g. mn. stanaka - skuptina, sabor, zbor vlastele u srednjovjekovnoj Bosni radi odluivanja o dravnim po slovima. stanar/stanar im. m. r., g. jd. stanara/ stanra , n. mn. stanari/stanari - onaj koji stanuje u stanu, stanarka im. . r. - ena koja stanuje u stanu. stanarka im. . r. - stanarka; zool. ptica koja stalno boravi u istom kraju, staja ica, suprot, selica; bot. viegodinja zeljasta biljka iz porodice glavoika, volovsko oko. stanarina/stanarina im. . r. - novana naknada za stanovanje, kirija, standard im. m. r. (engl.) - norma, obra zac, mjerilo, pravilo, prosjek; nivo i votnog stanja; prenes. uzor, ideal, standardan prid. (engl.), odr. v. stan dardni - koji odgovara standardu, koji je saglasan s vaeim mjerilima i obi ajima; uobiajen, standardizacija im. . r. (engl.) - utvri vanje standarda, mjerila, svoenje na standard. standardizirati/standardizovati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. standardiziram/ standardizujem - vriti, provesti, provo diti standardizaciju, standardno pril. (engl.) - na standardan nain; prosjeno, rutinski, uobiajeno, stanica im. . r. - mjesto za zaustavljanje prevoznih sredstava; odjeljak neke vee

1068
ustanove ili slube; sjedite elektron skih medija sa ureajima za odailjanje i prijem radio - i tv-signala; biol. osno vna jedinica u tijelu ivih bia, elija, stanini prid. odr. v. - koji se odnosi na stanicu. staniol im. m. r. (tal.), g. jd. stanila kalaj, kositar razvuen u tanke listie za pakovanje okolade i drugih prehram benih proizvoda. stanite im. s. r., g. mn. stanita - mjesto obitavanja, ivotni prostor, nastamba, sjedite, vatan. staniti se gl. svr., prez. stanim se, trp. prid. stanjen - biti, nai se na nekom mjestu u odreenom trenutku, stanka im. . r., dat. stanki, g. mn. stankizaustavljanje u kretanju; prekid u toku ega; kraa, spontana pauza; odmor, stanodavac im. m. r., g. jd. stanodvca, g. mn. stanodvaca/standdavaca - onaj koji na tritu iznajmljuje stanove u zakup. stanovati gl. nesvr., prez. stanujem iviti, obitavati u nekom mjestu, biti nastanjen u stanu, sluiti se stanom, stanovite im. s. r. - stajalite, gledite; stav, odnos; uvjerenje, zakljuak, stanovit prid., odr. v. standviti, pouzdan, odreen, siguran; izvjestan, odreen; neki, gdjekoji. stanovito pril. - odreeno, izvjesno, sigur no, pouzdano, dobro. stanovnik im. m. r., g. jd. stanovnika, n. mn. stanovnici - onaj koji je nastanjen u nekoj kui, u nekom kraju ili zemlji; itelj. stanovnitvo im. s. r., - zbir ljudi, stanov nika koji ive u nekom naselju, kraju, zemlji; iteljstvo, graanstvo; narod, stanje im. s. r. - ope prilike, okolnosti, situacija, poloaj u kojem se neko ili neto nalazi; oblik, pojava u kojem se ta nalazi ili javlja, stanjiti (se) gl. svr., prez. stanjim, trp. prid. stanjen - uiniti neto tankim ili tanjim; postati tanak ili tanji. tap im. m. r., n. mn. stapovi - cilindrina drvena naprava u seoskom domainstvu u kojem se mete (tue) mlijeko i tako dobija maslac, puter. star prid., odr. v. stari, komp. stariji (. r. stara) - koji postoji dugo vremena, koji je doivio mnogo godina, vremean, mator; koji potie iz prolosti, neka danji; prethodni, raniji, proli; koji po osobinama pripada prolom vremenu; koji je vremenom pohaban. star im. m. r. (engl.), g. jd. stara, n. mn. starovi - zvijezda; prenes. glasovita i popularna linost iz javnog ivota, prvenstveno umjetnosti i estrade, starac im. m. r., g. jd. starca , n. mn. starci, g. mn. staraca - star, vremean, mator ovjek; starina; "redovnik" Crkve bosanske, po hijerarhiji odmah iza vrhovnog poglavara dida, "savreni" (za razliku od "obinih" pristalica te crkve, "mrsnih" ljudi), starac im. m. r., g. jd. starca - star vinograd. staraki prid. odr. v. - koji se odnosi na starce, koji pripada ili potie od staraca, staraki pril. - na nain starca, kao starac, poput starca, staralac/staratelj im. m. r. - koji se stara, brine, koji vodi rauna o nekome, skrbnik. starateljka im. . r. - staratelj ica, staralica. starati se gl. nesvr., prez. staram se voditi rauna, voditi brigu o kome ili emu; nastojati da se to postigne, ostvari. staretinar im. m. r., g. jd. staretinra starinar, skuplja i trgovac starim stva rima, antikvar, staretinarnica im. . r. - starinarnica, trgovina, prodavnica starih stvari; anti kvarnica. starina im. . r., g. mn. starina - staro doba, daleka prolost, davnina, drev nost; materijalni ostaci starog doba, antikvitet; svojstvo onoga to je davno nastalo, starost; stanje, obiljeje starosti poodmaklih godina, vremenost. starina/starina im. m. r. - star ovjek, starac. starinac im. m. r., g. jd .sta r inca, g. mn. starinaca/starinacd - autohtoni itelj, starinik, starosjedilac, starinakl prid. odr. v. - koji se odnosi na starince, autohtoni, starosjedilaki, starinaki pril. - na nain starinaca.

staroslavenski starinar im. m. r., g. jd. starinara - ljubi telj, skuplja i trgovac starim stvarima, staretinar; antikvar, starinlk/starinlk im. m. r., n. mn. starinici/starinici - starosjedilac, starinac; su prot. doseljenik, doljak, muhadir, starinski prid. odr. v. - koji se odnosi na staro doba, koji potie iz starine; koji nije odbacio stare adete, obiaje; nesav remen. stariti gl. nesvr., prez. starim - postajati star, zalaziti u godine; mijenjati se, propadati s proticanjem vremena; gubiti svjeinu i novinu, starjeina im. m. g. mn. starjeina osoba s nejveim ovlaenjima, koja je prva u hijerarhiji neke grupe ili zajed nice, naelnik, rukovodilac, poglavar; u vojnoj organizaciji komandir, zapovjed nik; pretpostavljeni, starjeinski prid. odr. v. - koji se odnosi na starjeine i starjeinstvo, starjeinski pril. - kao starjeina, starjeinstvo im. s. r., g. mn. starjeinstavd - via vlast, rukovodstvo, poglavar stvo, uprava; svojstvo, vlast sterjeine; red, odnos po poloaju, rang. starka/starka im. . r., dat./lok. jd. starki - pejor. starija ena, starica, starkelja im. m. r. - pejor. stariji ovjek, starac. starmali prid. odr. v. - koji je po godina ma mlad, a po ponaanju ili izgledu star; (u imenikoj slubi) - osoba za krljala rasta, patuljak, starolik prid., odr. v. stardliki - koji izgleda star, koji ima stari lik, izgled, staromodan prid. (fr.), odr. v. staromodni - svojstven minulom vremenu, nesavre men, zastario. starosjedilac im. m. r., g. jd. starosjedi oca, n. mn. starosjedioci, g. mn. staro sjedilaca - onaj ije je porijeklo od davnina iz tog mjesta, onaj koji od starina obitava u nekom mjestu, kraju ili zemlji, starinac, starinik. starosjedilaki prid, odr. v. - koji se odnosi na starosjedioce, starosjedilaki pril. - na nain, poput starosjedioca, staroslavenski/staroslovenski prid. odr. v. - atribut najstarijeg slavenskog knji evnog jezika (zasnovanog na narjeju

starost solunskih Slavena iz IX stoljea, a sauvanog u prevodima Biblije irila (Konstantina) i Metodija); starocrkvenoslavenski. {starost im. . r., g. jd. starosti!starosti, instr. jd. staro scu/staro ti, g. mn. sta rosti - stanje i osobina onoga koji je ostario, starako doba, vremenost. starosni prid. odr. v. - koji se odnosi na starost. starostavan prid. (csl.), odr. v. starostavn i- prastari, starodrevan, starozavjetni prid. odr. v. - koji se odnosi na Stari zavjet, Talmud, Tevrat. start im. m. r. (engl.), n. mn. startovi sport, poetno mjesto trkakog takmi enja, poetak trke; poetak, polazite, startati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. startam - krenuti, polaziti sa starta, poinjati utrku, startovati, startni prid. odr. v. (eng.) - koji se odnosi na start; prenes. poetni, startovati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. startujem - krenuti, polaziti sa starta, poinjati utrku, startati, starudija im. . r. - stara odbaena stvar, stare. stas im. m. r., dat./lok. jd. stsu, n. mn. stsovi - figura, lik ovjeka s obzirom na sklad visine i irine, rast, uzrast, staslnje gl. im. s. r. - od gl. stasati, stasati gl. svr., prez. stasam - uzrasti, odrasti, rastom dostii, dosegnuti odre enu mjeru, dorasti, stasit prid., odr. v. stasiti - koji ima skladno visoko tijelo, visok; naoit, stati gl. svr., prez. stanem - digniti se na noge, u stojei stav; stupiti na ta; zaustaviti se u kretanju; prestati; nai mjesto, smjestiti se; kotati, statian prid. (gr.), odr. v. statini - koji se odnosi na statiku, nepokretan; koji se ne razvija, ne mijenja; statiki, statinost im. . r. (gr.), instr. jd. statinou/statinosti - stanje i osobina onoga to je statino, statika im. . r. (gr.), dat. jd. statici - fiz. dio mehanike koji se bavi prouava njem ravotee sila; stanje mirovanja. statist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. statiste, n. mn. statisti - sporedni uesnik u drami ili filmu; prenes. onaj koji je pasivno prisutan u emu.

1070 statistkinja im. . r. - statistica, ena stati st(a). statistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na statistku. statistiki pril. (lat.) - prema statistici, statistika im. . r. (lat.), dat. jd. statistici grana primijenjene matematike koja iznosi brojane (i procentualne) po datke o kvantitativnoj strani masovnih pojava i procesa, stativ im. m. r. (lat.), g. jd. stativa , n. mn. stativi - stalak, postolje za razliite sprave u laboratorijama, stativa im. . r. - sport, vratnica, jedna od dviju uspravno usaenih greda, stupova koje sa prekom ine vrata, go u nekim ekipnim sportovima, npr. nogomet, rukomet. stator im.m. r. (lat.) - statini, nepokretni dio elektromotora, statua im. . r. (lat.) - skulptumi prikaz lika ovjeka ili ivotinje, kip. status im. m\ r. (lat.) - poloaj, stanje, statut im. m. r. (lat.), g. jd. statuta zbirka propisa kojim se ureuje ivot, rad i odnosi u nekoj posebnoj zajednici; osnovni pravilnik neke politike orga nizacije ili nevladinog udruenja; te meljni akt nekog preduzea. stav im. m. r., g. jd. stava, n. mn. stavovi poloaj tijela; odnos, dranje prema kome ili emu; uvjerenja kojih se neko dri, uvjerenje; postavka, teza; odjeljak muzikog komada, stavak, stavak im. m. r. g. jd. stavka, n. mn. stavci, g. mn. stavaka - utvrena cijena, tarifa; odjeljak nekog teksta; odjeljak muzikog komada, staviti gl. svr., prez. stavim, trp. prid. stavljen - poloiti na neko mjesto, me tnuti; umetnuti; izloiti kakvom postup ku. stavilac im. m. r. (stbos.), g. jd. stavilca, n. mn. stavilci, g. mn. stavilaca pravnik; ef kancelarije; sastavlja ugovora i rjeenja u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi (s obzirom na njihovu pravnu stranu), stavka im. . r., g. mn. stavki/stavaka odlomak, stav; rubrika u raunovod stvenim knjigama; iznos u tarifi. staza im. . r., g. mn. stza, n. mn. staze/ staze - utabani put za kretanje ljudi i ivotinja; puteljak; putanja, orbita, pre nes. pravac, smjer u kojem se neto mijenja. sta im. m. r. (fr.) - trajanje djelatnosti na nekom podruju rada, npr. radni sta, penzijski sta; vrijeme koje neko pro vede u pripravnikoj ili specijalizantskoj slubi, stairati gl. nesvr. (fr.), prez. sta/ram raditi kao staista, kao pripravnik, kao specijalizant. staist(a) im. m. r., n. mn. staisti, g. mn. staista - onaj koji staira, koji je na stau, koji uvjebava neki posao, staistica/staistkinja im. . r. -, ona koja staira. steaj im. m. r., n. mn. steaji/steajevi izvrni sudski postupak radi namiriva nja dunikih obaveza, bankrot, steevina/steevina im. . r. - imetak, tekovina; postignue, uspjeh, steak im. m. r. (< stojeak), g. jd. steka, n. mn. steci, g. mn. ste aka - unikatni nadgrobni spomenik drevnih Bonjana krstjana. stei gl. svr., prez. steknem, trp. prid. steen - zadobiti, priskrbiti, prikupiti, zaimati. steika im. . r. - suhostojee drvo, uspravno osueno drvo. stega im. . r., g. mn. stega - spregnutost, stegnutost, okovanost, okovi, stijenje nost; pritisak, ugnjetavanje; zapreka, prepreka; disciplina; tehn. sprava ko jom se privruje predmet za obradu, stegno im. s. r., n. mn. stegna, g. mn . stegna - anat. dio noge od koljena do kuka, bedro, stegnuti gl. svr., prez. stegnem - veui vrsto zategnuti krajeve; obuhvatiti, stisnuti; tehn. vrsto sastaviti; priguiti, stejd im. m. r. (engl.) - scena, pozornica, bina. stek im. m. r. (engl.), n. mn. stekovi odrezak mesa. stelja im. . r. - osueno, cjelovito, neiskomadano tijelo ovce ili koze. steljnjae im. . r. mn. - bot. biljke nie vrste na kojima nisu izdiferencirani dijelovi (korijen, stabljika, list), stenografija im. . r. (gr.) - pismo sa posebnim znakovima i brojnim krati

1071

stereotip cama za brzo biljeenje govora, brzo pis. stenogram/stenogram im. m. r. - stenografske biljeke, stenokardija im. . r. (gr.) - med. srana bolest u vidu stezanja i bolova u predjelu srca i prema lijevoj ruci; mlitavost sranog miia; angina pektoris. stenjati gl. nesvr., prez. stenjem - ispu tati priguen, bolan glas, duboke jecaje pod teretom, od bola ili nevolje, steona prid., odr. v. steona - bremenita (o kravi), koja je zaela tele, koja nosi zametak teleta. stepa im. . r. (rus.), g. mn. stepa - pro strana suha ravnica, obrasla travom otpornom na suu; prerija; savana, stepen im. m. r., n. mn. stepeni, g. mn. stepeni - stupanj, mat. 360-ti dio kru nice kao jedinica mjere luka ili ugla; podiok, razdjeljak na skali kao jedinica mjere temperature, jaine zemljotresa, gustine tenosti i jaine alkohola; pre nes. visina, stanje, nivo, razina, stepenica/stepenica im. . r. - stepenik, stepenasto poloena ploa po kojoj se stupa u silasku ili penjanju, stuba, basamak. stepenite im. s. r., g. mn. stepenita prostor sa stepenicama, stubite, stepenovati gl. nesvr., prez. stepenujem dijeliti na stepene, razvrstavati prema stepenu vrijednosti, gradirati; mat. po dii broj na neki stepen/stupanj mnoei ga samim sobom, potencirati; lingv. komparirati pridjev prema stepe nu/stupnju komparacije, stepski prid. odr. v. (rus.) - koji se odnosi na stepu; sastavni dio botanikih i zoolokih naziva, sterati gl. nesvr., prez. sterem - polagati po tlu, prostirati, razastirati po povrini; rasprostirati, iriti; pripremati postelju, stereo- (gr.) kao prvi dio sloenica znai: koji daje sliku u prostoru, prostorni, trodimenzioni. stereotip im. m. r. (gr.), n. mn. stereotipi - tipogr. metalna ploa, odlivena sa matrice, koja predstavlja identinan oti sak tipografskog sloga; prenes. uvijek isti postupak, rutina, neto to je po znato, neoriginalno, banalno.

stereotipan stereotipan prid. (gr.), odr. v. stereotipni - koji je poznat, otrcan, koji je uvijek isti, ukalupljen, sterilan prid. (lat.), odr. v. sterilni neplodan, obesploen, jalov, nerodan, prazan; med. oien od bakterija i zaraznih klica; prenes. prazan, uzalu dan, beskoristan, besplodan, sterilisati/sterilizirati/sterilizovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. steriliem/ steriliziram//sterilizujem - (iz)vriti ste rilizaciju, (u)initi sterilnim, sterilizacija im. . r. (lat.) - ienje, odstranjivanje mikroba visokim tempe raturama ili hemijskim putem; obesploavanje, jalovljenje; kastracija, sterilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sterilnou/sterilnosti - osobina onoga koji je sterilan, onoga to je sterilno; stanje bez klica; neplodnost, jalovost, stetoskop im. m. r. (gr.) - ljevkasta slualica za pregled, oslukivanje rada srca i plua, stezalica im. . r. - naprava, pomagalo za stezanje, stezaljka, stezati gl. nesvr. i u. - iz ved. prema stegnuti, prez. steem. steznik im. m. r., n. mn. steznici - naroiti dio enske odjee za stezanje grudi i struka; korzet, mider, sticaj im. m. r. - istovremeni skup, splet dogaaja, okolnosti na istom mjestu i u sto vrijeme, sticati gl. nesvr. i u., prez. stiem izved. prema stei, stii/stignuti gl. svr., prez. stignem sustii, sustignuti; doi, pristii, prispje ti. stid im. m. r. - dubok osjeaj velike neugodnosti, kajanja zbog runog ili prostog postupka, vlastitih mahana i sl., sram, sramota, stidan prid., odr. v. stidni - koji se stidi, koji osjea stid, stidljiv, srameljiv; koji se odnosi na ono to izaziva stid, npr. stidno mjesto, stidna u. stidjeti se gl. nesvr., prez. stidim se osjeati stid, sramiti se; ustezati se, ustruavati se. stidljiv prid., odr. v. stidljivi - stidan, srameljiv; bojaljiv, plaljiv.

1072
stidljivac im. m. r., g. jd. stidljivca , g. mn. stidljivaca - stidljiv ovjek po karakte ru. stidljivica im. . r. - ena stidljivac, stidljivo pril. - na stidljiv nain, poput stidljivca, srameljivo, stidljivost im. . r., instr. jd. stidljivou/ stidljivosti - ispoljavanje osjeaja stida, srameljivost, stidnica im. . r. - vanjski dio enskog polnog organa, polnica; med. vulva. stih im. m. r. (gr.), n. mn. stihovi - redak u pjesmi; jedinica pjesnikog govora sastavljena od niza ritmiki povezanih pjesnikih stopa, stihija im. . r. (gr.) - neobuzdana snaga prirode; nepredvidiva, spontana i ne kontrolisana prirodna pojava velikih razmjera; jako podsvjesno osjeanje; prenes. snana drutvena pojava koja se ne da potiniti; nain ivota i rada po uhodanoj koloteini i ukorijenjenim na vikama. stihljnl prid. odr. v. - stihijski, koji ispoljava stihiju, stihijnost; nekontro liran, nesavladiv, stihljno pril. - poput stihije, kao stihija, stihijski prid. odr. v. - koji se zasniva na stihiji, stihijni. stihoklepac im. m. r., g. jd. stihoklepca, g. mn. stihdklepaca - onaj koji klepa stihove, koji gradi stihove bez estetske vrijednosti, lo. pjesnik, stihokovac; pejor. pjesnik, stihotvorac im. m. r., g. jd. stihotvrca , g. mn. stihdtvoraca - onaj koji stvara stihove, pisac stihova, stihopisac, majstor stihovanja, pjesnik, poeta. stihotvorstvo im. s. r., g. mn. stihotvorstava - stvaranje stihova, stihovanje, pjesnitvo, poezija, st'ihovanje gl. im. s. r. od stihovati. stihovati gl. nesvr., prez. stihujem stvarati, slagati, sklapati stihove; pisati pjesme. stihovan prid., odr. v. stihovni - koji je u obliku stiha, koji podlijee pravilima stihovanja. stjhozblrka im. . r., dat. jd. stihozbirci, g. mn. stihozbirki - neolog. zbirka sti hova, knjiga pjesama, poezije. stijeg im. m. r., dat./lok. stjegu, n. mn. stjegovi - zastava, bajrak, stijena im. . r., n. mn. stijene/stijene tvrda kamena masa, kamena litica; greben, hrid; odlomljeni dio hridine, stijenka im. . r., dat. jd. stijenki, g. mn. stijenki - unutranja, granina povrina neega, zid. stijesniti gl. svr., prez. stijesnim, trp. prid. stijenjen - uiniti tijesnim, ogra niiti na uzak prostor; smanjiti, obuzda ti, stegnuti, stijenjenost im. . r., instr. jd. stijenjenou/stijenjenosti - stanje onoga koji je stijenjen, stil im. m. r. (lat.) - osobenost, skup znaajki koje ine osobenim graditelj stvo, umjetnost, knjievnost ili stvara oca, arhitekturu. stilist(a) im. m. r., g. jd. stiliste, n. mn. stilisti/stiliste, g. mn. stilista - linost sa stilom, stvaralac koji se istie osobe nim, snanim stilom; strunjak koji daje konaan estetski oblik modnim predme tima ili kreira izgled estradne osobe pred javni nastup, stilistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na stilistiku, stilistiki pril. (gr.) - u stilistikom smi slu. stilistika im. . r. (gr.), dat. jd. stilistici znanstveno-umjetnika disciplina koja izuava svojstva stila i objanjava ope nita teorijska pravila i postupke stva ralatva. stilizacija im. . r: (gr.) - oblikovanje, svoenje na stilske odlike; davanje emu osobina nekog stila; pojedno stavljivanje na osnovne crte. stilizirati/stilizovati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.), prez. stiliziram//stilizujem privoditi ka stilu; (iz)vriti stilizaciju, stilski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na stil. stilski pril. (gr.) - po uzusima stila, stimulacija im. . r. (lat.) - pobuivanje, poticanje, pospjeivanje, podraivanje, bodrenje. stilmulans im. m. r. (lat.) - sredstvo za stimulaciju, podstrekalo. stimulirati/stimulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. stimuliramZ/stimuliem -

1073

stjenica podsticati, pobuivati, pospjeivati, po draavati, podstrekavati, bodriti, stinuti (se) gl. svr., prez. stine (se) - stis nuti se, stvrdnuti se, ukrutiti se hladei, ohladiti, skrutnuti. stipendija im. . r. (lat.) - novana potpo ra za kolovanje, studije ili specijaliza cije. stipendiranje gl. im. s. r. - od glagola stipendirati. stipendirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. stipendiram - da(va)ti kome stipendiju. stipendist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. stipen diste, n. mn. stipendisti, g. mn. stpendista - primalac, korisnik stipendije, stipendistica im. . r. - stipendistkinja, ena stipendist(a). stipenditor im. m. r. (lat.) - davalac stipendije. stipsa im. . r. (gr.) - hem. dvostruki alkalni sulfat sa sulfatima aluminija, hroma i gvoa koji se upotrebljava u industriji za ukruivanje u preradi koe ili proizvodnji papira; prenes. tvrdica, krtac, cicija, stisak im. m. r., g. jd. stiska, n. mn. stisci/ stiskovi, g. mn. stisaka/sfiskdva - ste zanje, pritisak koji se vri dodirom; obuhvatanje i stiskanje ake jedan dru gome u znak pozdrava i srdanosti. stiska im. . r., g. mn. stiski - guva, gungula; vremenski tjesnac, kripac, stiskanje/stiskanje gl. im. s. r. od stiskati, stiskati gl. nesvr., prez. stiem - up. stisnuti. stisnuti (se) gl. svr., prez. stisnem uiniti da ta bude stisnuto; sabiti, zbiti, stegnuti, priljubiti (se) jedno uz drugo; skupiti se; smanjiti se u obimu; smanjiti potrebe i prohtjeve, stiati (se) gl. svr., prez. stiam - smanjiti glasnost, uiniti tihim, utiati; smiriti uzbuenje; prestati biti buan, stizati gl. nesvr., prez. stiem - izved. od glagola stii, stjecati gl. nesvr. i u. prez. stjeem izved. od glag. stei, stjegonoa/stjegonoa im. m. r. - vojn. koji je formacijski zaduen nositi stijeg, zastavu, zastavnik; prenes. iron. glasno govornik neke (tue) ideje, stjenica im. . r., g. mn. stjenica - zool. insekt riliar zakrljalih krila, nametnik

stjeniav na ljude i domae ivotinje kojima sie krv; prenes. pejor. nametljiva i dosadna osoba, gnjavator, dave, onaj koji ne da mira. stjeniav prid., odr. v. stjeniavi - koji ima stjenica, stjenjak im. m. r., g. jd. stjenjka , n. mn. stjenjci - stjenovito podruje; kr, ka menje, stijenje; zool. vrsta kosa. stjenovit prid., odr.v. stjendvitT - koji je sastavljen od stijena, koji obiluje stije nama; kamenit, stjerati gl. svr., prez. stjeram - tjerajui, spustiti, skupiti nanie, dolje u nizini; prisiliti sve da se skupe na jednom mjestu; zabiti, zabosti u to. stjenjavati/stjenjivati gl. nesvr. i u. prez. stjenjavam/stjenjujem - izved. od stijesniti, stjuard im. m. r. (engl.) - slubena osoba koja brine o potrebama putnika u avi onu ili na brodu, stjuardesa im. . r. - ena stjuard, sto - trocifreni glavni broj u zbiru deset desetica (oznaka 100); stotina; broj koji izraava neodreeno veliku koliinu e ga. stoar im. m. r. - onaj koji se bavi sto kom. stoarenje gl. im. s. r. od stoariti, stoariti gl. nesvr., prez. stdarim - ba viti se gajenjem stoke, stoarski prid. odr. v. - koji se odnosi na stoare. stoarstvo im. s. r. - bavljenje stokom, stoarenje; privredna grana, djelatnost gajenja stoke za ljudske potrebe, stoi/stoli im. m. r. em. - mali sto. stoni prid. odr. v. - koji se odnosi na stoku, npr. stono brano, stoni fond i sl. stog im. m. r., g. jd. stdga , n. mn. stdgovi - gomila sijena ili slame kupasto naslagana oko stoine, sadjeven plast sijena. stog(a) pril. - zato, zbog toga. stogodinjak im. m. r., g. jd. stogddinjaka , n. mn. stogodisnjaci - koji ima stoti nu godina. stogodinjakinja im. . r. - ena stogo dinjak.

1074 stogodinji prid. odr. v. - koji je trajao sto godina, koji ima sto godina; koji se odnosi na stotu godinu, stoljetni, stogodinjica im. . r. - obljetnica od sto godina, stoljetnica. stoicizam im. m. r. (gr.) - filozofsko shvatanje antikog doba, izmeu ideali zma i materijalizma, po kojem je umje renost i istrajna strpljivost temeljna vrlina ivota po uzoru na prirodu; pre nes. moralna i duhovna vrstina i nepo kolebljivost pred ivotnim iskuenjima, stoiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na stoike i stoicizam; vrst, postojan, strpljiv. stoiki pril. (gr.) - poput stoika, strpljivo, postojano. stoik im. m. r. (gr.), n. mn. stdici, g. mn. stoika - sljedbenik stoicizma, onaj koji nauava i prakticira ivot u saglasnosti s naelima prirodnog toka stvari, stoja im. . r. - stil. novanica od stotinu jedinica, stotinarka, stotka, stotica, stojei prid. odr. v. - koji je u uspravnom stavu; suprot, leei, stojei/stoj eki pril. - na stojeki nain, stojei, stojeke; suprot, leeke. stojni prid. odr. v. - stalan, postojan, tvrd. stoka im. . r., dat. jd. stoci - domaa ivotinja, marva; blago; prenes. pejor. neuljudan ovjek. sto(l) im. m. r., g. jd. stdla , n. mn. stdlovi, g. mn. stolova/stdlovd - horizontalna ploa na nogarima za razliite namjene, stolac im.m. r., g. jd. sto(l)ca , n. mn. sto(l)ci, g. mn. stolaca - priruna manja naprava za sjedenje, stoli, stolica, klu pica, skemlija. Stolac im. m. r., g. jd. Stoca - stari bosanski grad na jugoistoku drave na ostacima grada Daorsona, stanitu ilirs kog plemena Daorsa. stolar im. m. r., v. jd. stolaru/stolare majstor za pravljenje stolova i drugih izraevina od drveta, stolarija im. . r. - izraevine od drveta, stolarski proizvodi; stolarstvo, stolarski prid. odr. v. - koji pripada ili potie od stolara, koji se odnosi na stolare i stolarstvo, stolarski pril. - kao stolar, poput stolara. stolarstvo im. s. r., g. mn. stolarstav a / stdlarstava - djelatnost, bavljenje pos lom izrade stolarskih proiozvoda. stolica im. . r., g. mn. stolica - naprava za sjedenje; sjedite poglavara drave ili neke pokrajine, sjedite visoke vjer ske uprave, prijestolnica, glavni grad; fiziol. izmet, stoliica im. . r. em. i hip. - mala stolica, reg. stoliica, stoli im. m. r., g. jd. stolica, em. - mali sto(l). stolisnlk im. m. r., n. mn. stdlisnici - lje kovita zeljasta biljka iz porodice glavo ika, kunia, hajduka trava, stolni/stoni prid. odr. v. - koji se odnosi na sto(l); prijesto(l)ni, glavni, stonoteniser im. m. r., g. jd. stolnotenisera - igra, takmiar u Stonom tenisu, stonotenisa, stonoteniserka im. . r. - stonotenisaica, ena stonoteniser, stolnjak im. m. r., n. mn. stlnjaci - zasti ra preko stola, stolovati/stolovati gl. nesvr., prez. stolu jem - biti na vladarskoj stolici, imati vlast, vladati, upravljati iz nekog sjedi ta. stoljee im. s. r. - vremenski period od stotinu godina, vijek, npr. dvadeset i prvo stoljee - od 2000. do 2100. godi ne. stoljetan prid., odr. v. stdljetni - koji ima sto godina, koji traje jedno stoljee, stogodinji; vrlo star, drevan, stomak/stomak im. m. r. (gr.), g. jd. stomaka/stomaka, n. mn. stomaci/sto maci - eludac, liica; prenes. trbuh, stomatolog im. m. r. (gr.), n. mn. stomatdlozi - lijenik specijalista za usta, prvenstveno zube; zubar, denti sta). stomatologija im. . r. (gr.) - nauka o bolestima organa usne duplje, eljusti i susjednih dijelova tijela, zubarstvo; med. grana medicine koja se bavi pro uavanjem i lijeenjem bolesti zuba. stomatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na stomatologe i stomatologiju, stonoge im. . r. mn., dat. jd. stdnozi zool. kopneni glavonoci, none ivo tinjice sastavljene od velikog broja la naka i pari nogu.

1075

stoer

stop uzv. (engl.) - stoj, stani, zaustavi se. stopa im. . r., g. mn. stopa - donji ravni dio noge ovjeka koji slui kao oslonac, stopalo; otisak stopala, trag; starinska mjera za duinu (0,324 m.); ritmika jedinica stiha koja se ponavlja; muzika ritmiko-melodijska jedinica, takt; iz nos, koliina postotka, stopalo im. s. r. - donji ravni dio noge ovjeka koji slui kao oslonac pri stajanju i otponac pri hodanju ili ska kanju; taban, stopiranje gl. im. s. r. od stopirati. stopirati gl. svr. i nesvr. (engl.-lat.), prez. stdpiram - zaustaviti, zaustavljati, stopiti (se) gl. pov. svr., prez. stopim se, trp. prid. stopljen - topljenjem spojiti, sjediniti u jednu cjelinu, sliti se; prestati se razlikovati, utonuti jedno u drugo, stopostotni prid. odr. v. - koji ima sto postotaka izvorne tvari; stoprocentni. stopostotno pril. - sto posto, u svih sto postotaka; u cjelini, potpuno bez ostat ka, posve, sasvim, stoprocentni prid. odr. v. - koji ima stotinu procenata, koji je sasvim od iste tvari. storija/storija im. . r. (tal.-engl.) - pria, zgoda, dogaaj; izvijee; historijat, stornirati gl. svr. (tal.), prez. stdrniram knjigovodstveno ispraviti, odnosno uki nuti ve uknjieni stavak; obustaviti neki postupak, ponititi. stoti prid. odr. v. - redni broj prema 100; koji po mjestu ili vremenu dolazi nakon 99; nebrojeno puta ponovljen, stotica im. . r., g. mn. stdticd/stdticd cjelina od sto jedinica, stotka, stoja. stotina im. . r. - zbir od stotinu jedinica ega. stotinarka im. . r., dat. jd. stotinarki novanica od stotinu jedinica, stoja, stotka, stotica, stotinka/stotinka im. . r., dat. jd. stotin ki/stotinki - stoti dio ega. stotinu pril. - sto izbrojanih jedinica ega. stotinjak broj. prid. (neprom.) - oko, pri blino stotini, stovarite im. s. r. - mjesto za istovar i ostavljanje robe, skladite, stoer im. m. r. - usaeni stup, direk na guvnu oko kojeg se pri vrhovini (vre-

stoina vini, vridbi) gone konji; temelj, centar, polazite. stoina im. . r. - ovei kolac, stup oko kojega se plasti sijeno ili slama, sadijeva stog. straara im. . r. - stara, oronula kua, oboretina. stradalac im. m. r., g. jd. stradaoca, n. mn. stradaoci, g. mn. stradalac a - stra dalnik, onaj koji strada, koji je izloen nesrei i stradanju, patnik, stradalakl/stradalnikl prid. odr. v. koji se odnosi na stradaoce, stradalnike, stradalnik im. m. r., n. mn. stradalnici, v. jd. stradalnie - stradalac, nesretnik, stradanje gl. im. s. r. od stradati, stradati gl. svr. i nesvr., prez. stradam doivjeti, doivljavati nesreu, strada nje; podnositi nevolje, trpjeti, patiti, straga pril. - sa stranje strane, sleda, odostraga, otpozadi. strah im. m. r., n. mn. strahovi - uroena instinktivna reakcija na opasnost; psi hiko stanje uznemirenosti i strepnje, bojazan. straha im. . r., g. mn. straha - okantan, uasan strah, strava, strahoba im. . r. - ono to izaziva strah, strahota, strailo, strahoban prid., odr. v. strahobni - koji izaziva strah, strahotan, strahovit, strahobalan. strahopotovanje im. s. r. - duboko po tovanje s primjesom straha, poniznost, strahota im. . r., g. mn. strahota straan prizor; ono to izaziva strah, jezu, uas, grozu; strahoba, strailo, strahotan prid., odr. v. strdhotni - koji izaziva strah, straan, strahoban, straho vit, uasan, grozan, strahotinja im. . r. - strahota, strailo, strahotno pril. - tako da izaziva strah, strano, uasno, strahovanje/strahovanje gl. im. s. r. od strahovati. strahovati/strahovati gl.nesvr., prez. strahujem - biti u strahu, osjeati strah, bojati se, strepiti, strahovit prid.,odr.v. strahdviti - straan, uasan, zastraujui, strahovito pril. - stravino, strano, silno. strahovlada im. . r. - vladavina straha, vlast koja se zasniva na strahu i nasilju, strahovlae, tiranija. stran prid., odr. v. strani - koji je sa strane, mimo odreenog kruga, iz dru gog kraja ili zemlje; koji se odnosi na tue krajeve, tu; koji ne pripada, nije svojstven kome ili emu; suprot, svoj, blizak, domai, strana im. . r., n. mn. strane , g. mn. strana - granina povrina nekog pred meta, tijela ili granina linija neke po vrine; orijentacioni pravac u prostoru; lice ili nalije nekog pljosnatog pred meta, npr. medalja; svaka posebna po vrina lista u knjizi; mat. linija koja ograniava geometrijsko tijelo; prostor, oblast, podruje jedne zemlje, stranac im. m. r., g. jd. stranca , g. mn. stranaca - ovjek sa strane, iz druge sredine, neznanac; dravljanin druge zemlje, tuinac, strankinja im. . r. - ena stranac, stranaki prid. odr. v. - koji se odnosi na stranku, koji pripada ili potie od stran ke. stranaki pril. - po pravilima stranke, stranat prid., odr. v. stranati - koji je pun strana. stranev prid. odr. v. - koji pripada strancu. stranica im. . r., g. mn. stranica/ stranica- jedna strana lista knjige ili drugog viestraninog predmeta, stranka im. . r.. g. mn. stranaka/stranki politika organizacija istomiljenika u viestranakom drutvu koja se bori za vlast na temelju vlastitog programa o ureenju drutvenih i ekonomskih odnosa. stranputica im. . r. - sporedan, zaobilaz ni put; bespue; prenes. pogrean put, pogreno miljenje, zabluda, stranskl prid. odr. v. - koji nije ovdanji, koji je iz strane zemlje, strani, stranstvovati gl. nesvr., prez. stranstvujem - ivjeti u tuini, izvan domovine, strasnik im. m. r., n. mn. strasnici ovjek koga nose strasti, strastan ov jek, strastvenik. strasnica im. . r. - ena strasnik. strasno pril. - na strastan nain, strastve no, vatreno. strasnost im. . r., instr. jd. strdsnou/ strasno ti - stanje i osobina onoga koji je strastan, strastvenost, strast im. . r., instr. jd. strau/strasti, g. mn. strasti - psih. veoma snano osjea nje, neobuzdan unutranji nagon prema emu, pouda; erotski nagon, neodo ljiva vatrena ljubav, strastan prid., odr. v. strasni - koji ispoljava strast kao strasnik, vatren, strastven prid., odr. v. strastveni - koji je proet strau kao strastvenik. strastveno pril. - sa puno strasti, vatreno, strasno. strastvenost im. . r., instr. jd. strdstvenou/strastveno ti - stanje i svojstvo onih koji su strastveni, strasnost, vatrenost. straan prid., odr. v. strani - koji izaziva strah, strahovit, uasan, stravian, jezo vit. strailo im. s. r. - ono to izaziva strah, to strai; naprava za straenje, odbija nje ptica na itnim poljima; prenes. ruan i neuredan ovjek, straljiv prid., odr. v. straljivi - koji se svega plai, koji se lahko uplai, pre padne, plahovit. straljivac im. m. r., g. jd. straljivca , g. mn. straljivaca - straljiva osoba, straljivica im. . r. - ena straljivac, strano pril. - izraeno u najveoj mjeri, uasno. strateg/strateg im. m. r. (gr.), v. jd. stratee/strateze n. mn. stratezi/stratezi, g. mn. stratega/stratega - grki vojsko voa; poznavalac strategije; onaj koji ima sposobnost ostvarivanja velikih i zamrenih zamisli, ideja, strategija/strategija im. . r. (gr) vojnika, ratna vjetina; prenes. plan, nain ostvarenja nekog cilja; nain postavke u ahovskoj ili sportskoj igri. strategijski/strategijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na strategiju i stratege; od najvee vanosti za ostva renje nekog cilja, strateki/strateki prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na stratege; strategijski, stratite im. s. r. - mjesto gdje su nekada izvravane smrtne kazne, gubilite; mjesto stradanja, razbojite, stratiti gl. svr., prez. stratim , trp. prid.

1077

stranji straen - unititi, satrti; uludo potroiti (zdravlje, vrijeme, novac) prokockati, proerdati, straiti, stratosfera im. . r. (lat.-gr.) - astr. Vi sinski (12-60 km) atmosferski omota oko Zemlje iznad donjeg sloja, troposfere. stratus im. m. r. (lat.) - vrsta (niskih) oblaka u obliku jednolinog sloja, strava im. . r. - veliki okantan strah, strahoba, strahota, uas, groza; prenes. avet, privienje, utvara, udovie. strava im. . r. - straha; sujevjerni ritual izgona straha iz ovjeka, npr. saliti stravu znai obaviti ritual pri kojem se pored glave prestravljenog ovjeka u posudu s hladnom vodom izliva rasto pljeno olovo sa eravicom, a prema obliku stvrdnutog olova uspostavlja se "dijagnoza" i "terapija", stravian prid., odr. v. stravini - koji izaziva stravu, strah; straan, stravino pril. - na stravian nain, silno, jezivo. stravinost im. . r., instr. jd. stravinoulstravinosti - stanje strave, svojstvo onoga to je stravino, straa im. . r. - osiguravanje, uvanje od protivnika; obavljanje straarske du nosti pod orujem radi zatite vojnih jedinica ili objekata; prenes. uvanje, zatita, nadzor, straar im. m. r., g. jd. straara - onaj koji bdije, uva nekoga ili neto, koji dri strau, vojnik na straarskom mjes tu. straarka im. . r. - ena straar, straara im. . r. - straarnica, namjenski objekat za straarenje, uvanje, mjesto gdje se nalaze straari. straarenje gl. im. s. r. od straariti, straariti gl. nesvr., prez. stradrim - biti straar na strai, drati strau, obavljati straarsku dunost; prenes. budno mo triti i paziti na koga ili ta. straarnica im. . r. - straara, straarski prid. odr.v. - koji se odnosi na straare, koji je vezan za straarsku dunost. stranji/stranji prid. odr. v. - koji je straga, pozadi, iza, zadnji; suprot, pred nji.

stranjica stranjica/stranjica im. . r. - dio tijela na kojem se sjedi, debelo meso kod ovjeka, zadnjica, strati (se) gl. svr., prez. str im (se) trkom sii, trei se spustiti nanie, streha im. . r., dat. jd. strehi, n. mn. strehe , g. mn. streha - donji dio krova koji prelazi vanjske zidove graevine, nastrenica; isturen dio koji je nadnesen iznad ega. strehokapina im. . r. - kapi kie to kaplju sa strehe, okapnica, damla. strelast prid., odr. v. strelasti - koji je poput strijele, nalik strijeli, strelica im. . r., em. - mala strijela, streliica; pokaziva na spravama za mjerenje, npr. na vagi, satu, kompasu; pokaziva pravca, streliarstvo im. s. r. - sport, takmiarska disciplina gaanja mete lukom i strije lom. strelovit prid., odr.v. streldviti - brz poput strijele, munjevit; vremenski veoma kratak, trenutan, strelovito pril. - brzo, na strelovit nain, munjevito. strelite im. s. r. - mjesto opremljeno za takmienje u streliarstvu ili za gaanje vatrenim orujem, streljana, streljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na streljae, strijelce i strijeljanje, streljana im. . r., g. mn. streljana strelite. streljivo im. s. r. - punjenje za vatreno oruje, meci svih vrsta i kalibara; muni cija. stremen im. m. r. - metalna papuica objeena s obje strane sedla u koje ja ha mee noge, uzengija; anat. sluna koica u srednjem uhu. stremljenje gl. im. s. r. od stremiti, stremiti gl.nesvr., prez. stremim - urno se kretati, hrliti; jako teiti, arko eliti; eznuti, uditi za im. strepjeti gl. nesvr., prez. strepim - pribo javati se, strahovati zbog predosjeaj a opasnosti. strepnja im. . r., g. mn. strepnji - boja zan, strah pred neim, uznemirenost zbog predosjeanja opasnosti; briga odgovornost za nekoga ili neto.

1078 streptokoke mn. im. . r. (gr.) - okrugle bakterije nanizane kao lanac, uzrokuju gnojenja i trovanja krvi. stres/stres im. m. r. (engl.), n. mn. streso vi/stresovi - stanje psihofizike iscrplje nosti organizma nakon neke iznenadne i snane agresije, stresti (se) gl. svr., prez. stresem/stresem (se) - treenjem skinuti s ega, tresui uiniti da to spadne, otresti (se), strgati gl. svr., prez. strgam - strgnuti, silom naglo odvojiti ta od ega, trgnuvi skinuti, svui s ega, naglim pokretom iupati; raskinuti, rastrgati, istrgati. strgnuti gl. svr., prez. strgnem - strgati, stric im. m. r., g. jd. strica, n. mn. strievi - oin, oev brat, amida, strievi im. m. r. - sin jednog brata djeci drugog brata, amidi, strii gl. nesvr., prez. striem/striem, 3. 1. mn. strigii - makazama sjei, podre zivati vunu ili kosu, iati, strihnin im. m. r. (gr.), g. jd. strihnina alkaloid iz sjemena velebilja, smrtono sni otrov. strijela im. . r. - prav i tanak drveni prut, ipka sa metalnim iljkom na vrhu koji se izbacuje na cilj pomou zategnuta luka. strijelac im. m. r., g. jd. strijelca, g. mn. strijelaca - onaj koji strijelja strijelom; ratnik naoruan lukom i strijelom; osnovni pjeadijski rod u savremenim armijama; sport, onaj koji se bavi streljatvom; onaj koji postie pogotke u igrama s loptom; sazvijee u Zodijaku na junom dijelu neba. strijeljanje gl. im. s. r. od strijeljati, strijeljati gl. nesvr., prez. strijeljam odapinjati strijelu iz luka, gaati strije lom; gaati iz puke; izvriti smrtnu kaznu iz vatrenog oruja, liiti koga ivota, pogubiti, striktan prid. (lat.), odr. v. striktni - taan, jasno odreen; izriit, striktno pril. (lat.) - strogo, izriito, strina im. . r. - oina, oeva brata ena, amidinica; hist. oslovljava-nje nepoznate ene u javnom ivotu u srednjovjekovnoj Bosni. strip im. m. r. (engl.), n. mn. stripovi pria u slikama sa kratkim tekstom dijaloga i objanjenja, striptiz im. m. r. (engl.) - postepeno svlaenje plesaice pred publikom kao plesna taka u nonim lokalima, strizibuba im. . r., mn. strizibube - rod insekata iz reda tvrdokrilaca. strka im. . r., dat. jd. strci - dotravanje mnogih sa svih strana izazvano neim neobinim i iznenadnim, jurnjava, gu va mete, frka, klepet, strm/strm prid., odr. v. strmi - koji ima otar nagib ili uspon, koji se naglo ukoso uzdie od podloge, strmac im. m. r., g. jd. strmca, g. mn. strmac a - veoma strma strana brijega koja bi se mogla obruiti, strmina, padina. strmen im. . r. - strma, vrletna strana brda, strmina, strmen prid, odr. v. strmeni - strm, vrletan. strmina/strmina im. . r. - strm nagib (puta), strma strana (brda), padina, strmen, strmac, nizbrdica, strmo pril. - sa otrim padom, nagibom, nanie, nizbrdo, dolje, strmoglavc/strmoglavce/strmoglavice pril. - s glavom prema dolje, naglava ke. strmoglaviti/strmoglaviti gl. nesvr., prez. strmdglavim, trp. prid. strmdglavljen - pasti s visine, survati se niz liticu, pasti u dubinu, strn im. . r., g. jd. strni - itna stabljika koja ostaje poslije etve ili koevine, strnjika. strnite im. s. r. - srtnjika na njivi poslije etve ili koevine strvnog/strmnog (bijelog) ita, stmokos. strnokos im. . r. - strnite, strofa im. . r. (gr.) - poet. dva ili vie stihova povezanih zajednikom ritmi kom organizacijom ili intonacijom i rimom, kitica. strog prid., odr. v. strogi - koji zahtijeva tano izvravanje obaveza, izriit; koji se mora ispunjavati tano i do kraja, rigorozan; koji potpuno odgovara neemu, taan; koji odgovara

1079

strojoslagar zahtjevima odreenih normi, nepo pustljiv; koji ne dozvoljava odstupanja od opeprihvaenih normi, neumoljiv, strogo pril. - na strog nain, otro, neumoljivo. strogoa im. . r. - stanje i svojstvo onoga koji je strog; strogost, strogost im. . r. instr. jd. strogou/ strogosti - osobina onoga koji je strog, strogoa. stroj1 im. m. r. (e.), g. jd. stroja, n. mn. strdjevi - mehanika sprava koja pre tvara jednu energiju u drugu ili omogu uje automatsko/poluautomatsko obav ljanje radnog procesa; maina, ureaj. stroj2 im. m. r. (rus.) - vojn. red, vrsta, strojar im. m. r. (e.) - onaj koji se bavi strojarstvom; onaj koji rukuje strojem, mainac, mainista. strojarnica im. . r. (e.) - prostor u kojem se nalaze strojevi; pogonske pro storije broda, mainerija, strojarski prid. odr. v. (e.) - koji se odnosi na strojeve i strojarstvo, main ski. strojarstvo im. s. r. (e.), g. mn. strojrstav a/str djarstava - strojarska industri ja, grana tehnike koja se bavi izradom strojeva; disciplina koja prouava stro jeve i njihovu primjenu, mainstvo. strojni1 prid. odr. v. (e.) - koji se odnosi na stroj1 , mainski. strojni2 prid. odr. v. - koji se odnosi na stroj2. strojnica im. . r. (e.) - strojna, main ska, automatska puka, mainka, mitra ljez. strojnlk im. m. r., n. mn. strojnici! strdjnici - "redovnik" Crkve bosanske po hijerarhiji ispod dida, starca i gosta, "savreni" (za razliku od "obinih" pristalica te crkve, "mrsnih" ljudi), strojobravar im. m. r. - neol. zanatlija koji vri bravarske poslove uz upotrebu stroja; strunjak za odravanje i po pravljanje strojeva, mainbravar. strojopisir im. m. r. - neol. onaj koji pie na tipkarskom stroju/tampaoj maini, daktilograf, strojoslagar im. m. r. - neol. onaj koji radi u tampariji na linotipu, mainski slagar.

strojovoa strojovoa im. m. r. - onaj koji upravlja pokretnim strojem, lokomotivom, mai novoa. strop im. m. r., g. jd. strdpa , n. mn. strdpovi - ravna ploha koja natkriva zatvoreni prostor ili meuspratne kons trukcije, donji dio tavanice, plafon, strovaliti (se) gl.svr., prez. strdvalim {se), trp. prid. strdvaljen - baciti (se) dolje, survati (se); propasti kroza to, svaliti (se), oboriti (se), strpiti/strpjeti se gl. svr., prez. strpim mimo, istrajno ekati na rjeenje; ne reagovati na podraaj, strpljenje im. s. r. - mirnoa, hladno krvnost u ekanju ili iekivanju; ljud ska vrlina istrajnog podnoenja neeg dugotrajno munog, tekog, neugod nog; samokontrola, strpljivost, sabur, strpljiv prid., odr. v. strpljivi - koji je ispunjen strpljenjem, koji je sposoban uporno podnositi, trpiti nedae, trpeljiv, saburli. strpljivo pril. - sa strpljenjem, uporno, strpljivost im. . r., instr. jd. strpljivou/ strpljivosti - osobina strpljivih, ljudska vrlina samokontrole u iekivanju ne eg ili podnoenju ivotnih tegoba, strpljenje, sabur, striti/striti gl.nesvr., prez. strim/str im - dizati se pravo od podloge, iznad svega ostaloga; izbijati upadljivo iz neega, izdvajati se od okoline, strljen im. m. r. - zool. krupni insekt iz porodice osa sa snanom aokom i opasnim ubodom, strti gl. svr., prez. starem, trp. prid. str t/strv en - tami ukloniti, otrti to; trljanjem oistiti, izbrisati; trenjem stu cati u sitne djelie, smrviti, samljeti u prah, zdrobiti, satrti; prenes. smoditi; zatrti, unititi, struak im. m. r., g. jd. struka, n. mn. struci, g. mn. struaka, em. - mali struk; vlat kose, uperak, struan prid., odr. v. struni - koji je struan, koji ima pouzdano znanje u nekoj oblasti; koji zasluuje povjerenje u svojoj struci; koji se odnosi na struku, struno pril. - na struan nain, po pravilima struke, strunost im. . r., instr. jd. strunou! strunosti - osobina onih koji su stru

1080
ni; koji imaju struno znanje i sposob nost. strunjak im. m. r., n. mn, strunjaci dobar poznavalac neke neke naune oblasti ili tehnike; predstavnik neke stmke; majstor u kakvom poslu; eks pert. strug im. m. r., n. mn. strugovi - stolarsko orue kojim se strau i glaaju drveni predmeti; hobli, blanja; tokarski stroj, maina za obradu metala, kamena, drveta; kameni toak na kojem gmari prave svoje izraevine; mlinski kamen za mljevenje ita koji se okree na donjem kamenu snagom mlaza vode. struga im. . r., dat. Strugi - uzak klanac, strmina; bogaz; prolaz u ogradi, strugati gl. nesvr., prez. struem - stru gom ili dragim oruem ravnati, glaati, hoblati; skidati gornji tanki sloj s povrine ega, guliti; raditi, izraivati neto na strugu; grebati, strugnuti gl. svr., prez. strugnem - svr. prema strugati; brzo pobjei, nestati, kliznuti, zbrisati, strugotina im. . r. - sitni otpaci nastali struganjem, struhnuti gl. svr., prez. struhnem postati traho, raspasti se usljed trahljenja, pretvoriti se u truhle, truhlovinu; istruhnuti; sagnjiti, struja im. . r. - elektrina energija; tok, kretanje elektrona u provodniku glavni tok, pravac kretanja vode u rijenom koritu i sama ta voda (matica); povrin sko gibanje morskih i okeanskih voda; pomjeranje zranih slojeva (vjetar), strujanje gl. im. s. r. od strujati, strujati/strujiti gl. nesvr., prez. strujim kretati se u nekom pravcu; snano tei; piriti, pirkati, puhati (o vjetru); umiti pred poetak vrenja (o vodi), strujni prid. odr. v. - koji se odnosi na struju. struk im. m. r., dat. struku , n. mn. struci/ strukovi - bot. dio biljke iznad zemlje koji nosi na sebi list, cvijet i plod; stabljika niske biljke; mlada biljka za rasaivanje, rasad; oblik tijela, stas; najui dio tijela u slabinama, izmeu gradi i bedara. -struk - kao dragi dio sloenih pridjeva znai: koji je toliko puta vei, jai koliko pokazuje prvi dio sloenice (npr. peterostruk, dvostruk, stostruk), striika im. . r. dat. jd. struci - znan stvena, umjetnika ili tehnika disci plina, podruje ljudske djelatnosti, zani manje, profesija; ogrta od grubog kon ca ili pree; niska bisera, ogrlica, strukovni prid. odr. v. - koji se odnosi na struku, koji obuhvata neku struku ili je namijenjen nekoj struci, strukovnjak im. m. r., n. mn. strukovnjaci - koji pripada strukovnom podruju; strunjak. struktura im. . r. (lat.) - unutranji raspored sastavnih dijelova neke cje line, sklop, sastav, graa; tvorevina, organizam. strukturalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. strukturaliste, g. mn. strukturalista pristalica, poklonik strukturalizma, strukturalistkinja im. . r. - ena strukturalist a), strukturalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na strukturalizam i struk turaliste. strukturalizam im. m. r. (lat.), g. jd. strukturalizma - posebna teorija u nauci o jeziku koja se bavi izuavanjem unutranje grae jezika s obzirom na njegovu fonoloku, gramatiku i leksi ku struktura, sklop, strukturni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na strukturu, struna im. . r., g. mn. struna - tanka elastina nit koja zategnuta na muzi kim instrumentima trzajem zatreperi i daje zvuk; dlaka iz konjskog repa ili grive; med. nar. bolovi u trbuhu koji nastanu skakanjem, premetanjem ili podizanjem tekog tereta, struniti se gl. svr., prez. strunim se, trp. prid. striinjen - dobiti bolove, greve u stomaku nakon premetanja ili dizanja tekog tereta; isitniti u trunje, sitno smrviti. strunjaa im. . r., g. mn. strunjaa, gimnastiki rekvizit, koni duek ispu njen vunom, strunom ili kostreti, koja ublaava udare tijela pri premetanju prilikom gimnastikih vjebi, straiti gl. svr., prez. strm im - uiniti da padne trus, stresti; iskapiti.

1081

studija
strv im. . r., instr. jd. stfvi/strvlju strvina; prenes. elja za tuom krvlju, krvoednost, krvolonost; strvno, strmno ili bijelo ito (npr. penica, jeam, ra, zob i sl.), strvan prid., odr. v. stfvni - ostrvljen, krvoloan, krvoedan, strvina im. . r., g. mn. strvina - truplo krepane ivotinje, mrcina, strv in ar im. m. r. - strvoder; zool. ptica grabljivica, bjeliasti; prenes. onaj koji se raduje tuoj nevolji, koji nalazi dobit u tuoj nesrei, strvnl prid., odr. v. - strmni, koji je od bijelog (strvnog) ita. strvoder/strvoder im. m. r. - strvinar, onaj koji se stara o uklanjanju strvina, mrcinar, ivoder, stub im. m. r., n. mn. stubovi, g. mn. stubova - stup, direk, stiibe im. . r. mn. - stepenice, basamaci. stubite im. s. r. - konstrukcija od stuba, stepenica, basamaka za penjanje i sputanje, stepenite, stui/stui gl. svr., prez. stuem/stuem, trp. prid. stuen - tucanjem usitniti, istucati; zavriti s tucanjem, stucati, studen im. . r., g. mn. studeni - hladnoa, mrzlina, zima. studen prid., odr. v. studeni - hladan, niske temperature, leden, studenac im. m. r., g. jd. studenca, g. mn. studendca - izvor, vrelo; bunar, zdenac, studeni im. m. r. - domai, narodni naziv za jedanaesti mjesec u godini, novem bar. student im. m. r. (lat.) - onaj koji studira na univerzitetu, studentica im. . r. - ena student, stu dentkinja. studentarija zb. im. (lat.) - hip. od stu denti. studentski prid. odr, v. (lat.) - koji se odnosi na studente, studij im. m. r. (lat.), n. mn. studiji prouavanje, nauno istraivanje, studi ranje; period pohaanja visoke kole, sveuilita/univerziteta, studija im. . r. (lat.), g. mn, studija nauna obrada nekog pitanja, y^gp$tvena rasprava; slikarska skica, za veliko umjetniko djelo.

studijski studijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na studij; koji se odnosi na stu dio. studio im. m. r. (tal.), g. jd. studija, instr. jd. studiom, n. mn. studiji - umjetnika radionica ili ustanova za prouavanje novosti u umjetnosti i pripremanje umjetnikih kadrova; prostor u kojem se pripremaju i odakle se emitiraju radijske ili televizijske emisije, studiozan prid., (tal.), odr. v. studiozni uenjaki, visoko struan, revnosno napisan; koji ozbiljno pristupa svakom problemu, koji svestrano prouava, studiozno pril. (tal.) - na studiozan nain, ozbiljno, istraivaki. studirati gl. nesvr. (tak), prez. studiram briljivo izuavati, udubljivati se u neki znanstveni problem; pohaati nastavu na fakultetu, stiiha im. . r., g. mn. stuba - prikaza, avet, utvara; protuha, stiihati gl. nesvr., prez. stuham - lunjati okolo kao stuha, stuharati. stumbati gl. svr., prez. stumbam izvrnuti, pri turi ti. stup im. m. r., g. jd. stupa, n. mn. stupovi - stub, potporanj, direk; izdanak stabla, grana. stiipa im. . r., g. mn. stupa - drveni ili kameni izdubljeni sud u kojem se tukom sitne, drobe, gnjee zrnasti plo dovi ili voe; avan; presa; ureaj na vodeni pogon za valjanje sukna, valja lica, valjarica, stupac im. m. r., g. jd. stupca, n. mn. stupci, g. mn. stupaca, em. - mali stup; stub, stubac; jedan od etiri uspravna kolca na zaprenim kolima ili saonama za pridravanje tereta; uspravna kolona u novinama, stupanj im. m. r., g. jd. stupnja, n. mn. stupnji!stupnjevi - stepen, mat. 360. dio krunice kao jedinica mjere luka ili ugla; podiok, razdjeljak na skali kao jedinica mjere temperature, jaine zem ljotresa, gustine tenosti i jaine alko hola; prenes. visina, stanje, nivo, razina, stupanje - gl. im. s. r. - od stupati, stupati gl. nesvr. i u., prez. stupam prema stupiti - vojn. ii, koraati ujed naenim korakom u maru, marirati, stupanje gl. im. s. r. - od stupati.

1082 stupati gl. nesvr., prez. stupam - tui, tucati u stupi; valjati sukno u stupi, stupanice/stupanice mn. im. . r. stupci za pridravanje na zaprenim kolima ili prikolicama, stupica im. . r., g. mn. stupica, em. mala stupa; naprava za hvatanje nekih ivotinja, klopka, zamka, stupiti gl. svr., prez. stupim - stati nogom, stopom, koraknuti ulazei ili izlazei; (kome) prii, pristupiti, pribliiti se; ui u sastav ega, ukljuiti se, postati lan neega; poeti vriti radnju izraenu imenicom sa prijedlogom: stupiti u slubu, u akciju, u borbu, u vezu, u pre-govore; doi, pojaviti se, nai se neg-dje; uiniti tupim, istupiti, stupnjevati gl. nesvr., prez. stupnjujem ob. stepenovati; odreivati vrijednosti i odlike po stupnjevima, gradirati; lingv. mijenjati pridjev prema stupnjevima komparacije, stupnjevit prid., odr. v. stupnjeviti - koji ima stupnjeve, stepene, stepenast; koji je u vidu stupnjeva, koji se vri postup no. stupnjevito pril. - na stupnjevit nain, stepenasto, postupno, stutiti (se) - nabrati, skupiti (obrve); smraiti se, namrgoditi se, natmuriti se; naoblaiti se (nebo); jurnuti prema nekom mjestu. stvar im. . r., g. jd. stvari, instr. jd. stvari/stvarju, lok. stvari, n. mn. stvari, g. mn. stvari - svaki predmet, proizvod bilo ega, bilo ta neivo to mate rijalno ili fiziki postoji; neka apstrak tna injenica zamiljena kao jedinka; stanje, situacija, okolnosti, prilike, uslo vi karakteristini za ono to se deava, stvaralac im. m. r., g. jd. stvaraoca, g. mn. stvaralaca - stvaratelj, onaj koji stvara, koji je stvorio neto; umjetnik, stvaralaki prid. odr. v. - koji se odnosi na stvaraoce i stvaralatvo, stvaralaki pril. - kao stvaralac, tvoraki, umjetniki, stvaralatvo/stvaralatvo im. s. r., g. mn. stvaralatava/stvaralatava - ljudska sposobnost i djelatnost usmjerena na stvaranje duhovnih i materijalnih vri jednosti, kreativnost. stvaran prid., odr.v. stvarni - koji postoji u stvarnosti, postojei, istinski, zbiljski, realan. stvaratelj im. m. r - stvaralac, onaj koji stvara. stvaranje gl. im. s. r. od stvarati, stvarati nesvr. i u., prez. stvaram oblikovati ta novo; initi radom, pra viti; proizvoditi, stvarno pril. - zbilja, uistinu, doista, zais ta. stvarnost im. . r., instr. jd. stvarnou/ stvarnosti - stanje onoga to je stvarno; postojee stanje, zbilja, zbiljnost. stvor im. m. r., g. jd. stvora/stvora, n. mn. stvdrovi - svako ivo bie; rezultat stvaranja Stvoritelja, ono to je stvore no, stvorenje, stvorenje gl. im. s. r. prema stvoriti rezultat, proizvod stvaranja, stvor. Stvoritelj im. m. r. - rlg. Tvorac i Gospo dar univerzuma, Bog, Allah, Tvorac, stvoriti gl. svr., prez. stvorim - rlg. uiniti da neko ili neto postane voljom Svemogueg Stvoritelja (o Bogu); ui niti radom, napraviti, izraditi, proizve sti; proizvesti umjetniko ili knjievno djelo; osnovati, ustanoviti, podii, obra zovati, organizirati; pojaviti se odnekud iznenada. stvrdnuti se gl. svr., prez. stvrdnem se postati tvrd, tvri, teko lomljiv, izgu biti raniju mehkou, otvrdnuti, sualdija im. m. r. (tur.-ar.) - pitac, ispitiva, onaj koji postavlja pitanja; sualdijama se nazivaju meleki (aneli) Munkir i Nekir, koji prema islamskom vjerovanju ispituju umrloga u grobu odmah nakon ukopa, subaa im. m. r. (tur.), g. mn. subaa nadzornik imanja, onaj koji ubire aginske i begovske prihode sa imanja. subjek(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. subjekta, g. mn. subjekata - log. pojam koji pred stavlja predmet prosuivanja; gram. podmet, imenski dio reenice obino u nominativu o kojem govori predikat, vrilac radnje; pravno lice kao nosilac nekog prava, subjektivan prid. (lat.), odr. v. subjektivni - lini, svojstven samo jednom licu, osobi, subjektu; pristrasan; suprot, objektivan.

1083
subjektivizam im. m. r. (lat.), g. jd. subjektivizma - fil. uenje o svijetu prema kojem je spoznaja subjektivna, tj. ne postoji objektivna stvarnost nego je spoljni materijalni svijet sadraj nae svijesti. subjektivnost im. . r., instr. jd. subjektivnou/subjektivnosti - osobina, svojstvo onoga koji je subjektivan, onoga to je subjektivno, sublimacija im. . r. (lat.) - hem. pretvaranje vrste tvari neposredno u paru i obrnuto; psih. kretanje nekog na gona na objekat vieg reda. subliman prid. (lat.), odr. v. sublimni uzvien, velianstven; plemenit, ot mjen, divan, sublim iranje gl. im. s. r. od sublimirati. sublimirati gl. svr. i nesvr., prez. sublimiram - hem. (iz)vriti sublima ciju; uzvisiti do najvieg stepena, ople meniti. subordinacija im. . r. (lat.) - strogo potinjavanje mlaeg starijem, nieg u slubi viem, podreenost, potinjenost, podlonost, podvrgnutost. subordinirati gl. svr. i nesvr., prez. , subordiniram - podrediti, podreivati, subota im. . r. (hebr.) - esti dan u sedmici, dan izmeu petka i nedjelje, subvencija im. . r. (lat.) - pomo, materijalna potpora iz dravnog bude ta raznim ustanovama sa odreenom namjenom, subvenciomrati/subvencidnisati gl. svr. i nesvr., prez. subvencioniram/subvencidniem - dati/davati subvenciju, po moi/pomagati, subverzija im. . r. (lat.) - potkopavanje, potajni rad za ruenje postojeeg po litikog stanja iznutra, prevratniki rad. subverzivan prid., odr. v. subverzivni ruilaki, prevratniki, suelic pril. - nasuprot kome, licem u lice, oi u oi; neposredno, sueliti gl. svr., prez. suelim - suoiti, dovesti oi u oi nekoga s nekim; stati licem u lice prema drugome; sresti se, skobiti, reg. tuiti. suut im. . r., instr. jd. suuti - saa ljenje, saosjeanje, sauee. sud 1 im. m. r., g. jd. suda, n. mn. sudovil sudovi - miljenje o nekome/neemu,

1084
stav; ocjena; dravni organ koji vri jurisdikciju, koji rjeava sporove, pres tupe i krivina djela; zgrada u kojoj je smjeten takav organ; sudijski zbor, kolegij; log. iskaz kojim se neto tvrdi ili porie. sud2 im. m. r., g. jd. suda , lok. jd. sudu, n. mn. sudi/sudovi, g. mn. sudova/sudva - posuda, zdjela. sudac im. m. r., g. jd. suca, n. mn. suci, g. mn. sudaca - sudija, pravnik u sudskoj ustanovi koji vodi sudske postupke i izrie presude; sport, onaj koji sudi u sportskom takmienju; onaj koji iznosi svoj sud, miljenje o kome. sudinica im. . r. - ena sudac, siitkinja. sudar im. m. r. - jak udar jednoga tijela o drugo; sukob s neprijateljskom vojskom u borbi. sudariti se gl. svr., prez. sudarim se kreui se ususret udariti jedan u dru goga; izazvati meusobni sudar; suko biti se s nekim. sudba im. . r., g. mn. sudbi/sudba - usud, sudbina, edel, sudbina/sudbina g. jd. sudbine/sudbine, g. mn. sudbina/sudbina - nespoznata sila koja prema mnogim vjerovanjima upravlja ivotom ljudi i slijedom doga aja, kob, usud, sudba, fatum; okolnosti i uslovi ivota; ono to nekoga oekuje, budunost, sudbinski prid. odr. v. - koji je odreen sudbinom, koji nosi biljeg sudbine, sudbonosan, sudbinski pril. - po sudbini, kako sudbina odredi. sudbonosan/sudbonosan prid., odr. v. sudbonosni/sudbdnosni - od sudbinske vanosti, presudan, preloman; koji do nosi nesreu, fatalan, sudbonosno/sudbonosno pril. - na sudbo nosan nain, fatalno, sudija im. m. r., g. mn. sudija - sudac, sudijinica im. . r. - ena sudac, sutkinja. sudijrn prid., odr. v. - koji pripada sudiji. sudijski prid. odr. v. - koji se odnosi na sudije. sudionik im. m. r., g. jd. sudionika, n. mn. sudionici - koji sudjeluje u emu, ues nik. sudionica im. . r. - ena sudionik. sudionitvo/sudionitvo im. s. r., g. mn. sudionitava/sudidnitdva - zajednika, uzajamna djelatnost nekoga s nekim, saradnja, saradnitvo, sudite im. s. r. - sudnica, mjesto i vrije me suenja, sud1, suditi gl. nesvr., prez. sudim, trp. suen davati, iznositi miljenje, sud o kome, stvarati sud, izvoditi zakljuak; misliti, smatrati; cijeniti, ocjenjivati, vrednovati djela ili postupke ije; provoditi postu pak utvrivanja injenica o nekom djelu, utvrivati istinu i pravdu; razmat rati neiju krivicu u sudskom postupku; sport, pratiti takmienje i provoditi pra vila igre. sudjelatnik/sudjelatnik im. m. r., n. mn. sudjelatnici/sudjelatnici - saradnik, sudjelatnik; sauesnik, sudionik, sudjelovati gl. nesvr., prez. sudjelujem raditi zajedno s nekim, imati udjela u kakvom poslu, biti saradnik, uestvo vati. sudnica im. . r., g. mn. sudnica - prosto rija gdje se odravaju sudski procesi, sudska dvorana, sudnji prid. odr. v. - koji se odnosi na sud; Sudnji dan - smak svijeta, dan ko nanog Boijeg suda, Kijametski dan. sudoper/sudoper im. m. r. - dio kuhinj skog namjetaja, metalno ili plastino korito na postolju za pranje sua. sudopera im. . r. - osoba zaduena za pranje sudova; sudoper, siidovanje/sudovanje gl. im. s. r. od sudovati - ob. suenje, voenje pravnog postupka. sudovati/sudovati gl. nesvr., prez. sudn jem - ob. suditi, baviti se sudskim pos lom, vriti dunost sudije, sudski prid. odr. v. - koji se odnosi na sud i suenje; koji je u nadlenosti suda. sudski pril. - putem suda. sudstvo im. s. r., g. mn. sudstavd - sudska djelatnost, pravosudna djelatnost, sud ska vlast. suurma im. . r. (tur.) - pomona domainska zgrada sprijeda otvorena, nastrenica, upa. suduka im. . r. (tur.), g. mn. sudzuka suhomesnati proizvod od sjeckanog ili samljevenog bravljeg ili goveeg mesa, najee osuena na dimu, govea ko basica. sue zb. im. s. r. - sudovi, posue. suen prid., odr. v. sueni - onaj kojeg je sudbina odredila, unaprijed odreen, predodreen; sudnji, suenica im. . r. - osoba koja je sudbinom odreena da nekome bude ivotna saputnica, ena, supruga; zaru nica, vjerenica, suenik im. m. r. - n. mn. sue nici mukarac koji je po narodnom vjero vanju sudbinom odreen a nekoj ens koj osobi postane mu, suprug, sufara im. . r. (perz.), g. mn. sufara arapska slova, poetnica za uenje arapskih slova ob. u mektebu. suficit/suficit im. m. r. (lat.) - viak pri hoda nad rashodima nakon obrauna, pretek, viak; suprot, deficit, sufija/sufija im. m. r. (ar.) - islamski mistiki pjesnik; pripadnik i sljedbenik sufizma; filozof, mudrac. sufiks im. m. r. (lat.), g. mn. sufiksa gram. nastavaka morfema, formant u tvorbi rijei koji se dodaje na osnovu, nastavak, dometak, dodatak (npr. -n ik u izvedenoj rijei radnik), sufinansiranje gl. im. s. r. od sufinansirati. sufinansirati gl. nesvr. i nesvr. (fr.), prez. sufinansiram - sufinancirati, da(va)ti novac zajedno s nekim za neki posao, projekat, ustanovu, fond i sl. sufler/siifler im. m. r. (fr.), n. mn. sufleri - pozorini namjetenik koji iza kulisa suflira, ape glumcima njihove uloge; apta, aptalac; en. suflerka. sufliranje gl. im. s. r. od suflirati, suflirati gl. svr. i nesvr., prez. sufliram biti sufler, doaptavati glumcima rijei njihovih uloga, sufizam im. m. r. (ar.), g. jd. sufizma, g. mn. sufizama - teorija i praksa islamske mistike. sugerirati/sugerisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. sugeriraml/sugerisem - uti cati na neije miljenje, volju, osje anja; nametnuti svoju volju; nagova rati, naputiti, savjetovati, sugestija im. . r. (lat.) - mo uticaja na drugo lice, podvrgavanje svojoj volji; nagovor, navoenje na neto.

1085

suho1
sugestivan prid. (lat.), odr. v. sugestivni koji ima mo da u drugome izazove odreeno psihiko stanje, raspoloenje ili uvjerenje, uplivan, sugestivno pril. (lat.) - na uticajan, uplivan nain, sa sugestijom, sugestivnost im. . r. (lat.), instr. jd. sugestivnou/sugestivnosti - osobina onoga koji je sugestivan, suglasan prid., odr. v. suglasni - koji se podudara, koji je u skladu, koji tano odgovara emu, ob. saglasan, suglasiti (se) gl.svr., prez. suglasim (se)pridruiti glas; uiniti da se neto sloi, podudari; sloiti se, sporazumjeti se; pristati na neto, ob. saglasiti (se), suglasje im. s. r. - skladnost zvukova, sazvuje, saglasje, saglasnost/suglas nost. suglasnik/suglasnik im. m. r., n. mn. suglasnici/suglasnici - gram. glas koji se stvara uz zatvoren ili poluzatvoren glasovni prolaz; konsonant, saglasnik. suglasno pril. - ob. saglasno sporazumno, podudarno; odobravajui, potvrdno, u skladu. suglasnost/suglasnost im. . r., instr. jd. suglasnosti/suglasnou - ob. saglasno st, osobina onoga to je suglasno s im; sklad, podudarnost, suglasje/saglasje, saglasnost. suglavice pril. - glavom u glavu, licem u lice, oi u oi, izravno, direktno, sugovornik/sugovornik im. m. r., n. mn. sugovornici/sugovdrnici - ob. sagovor nik, onaj sa kojim se govori, pria, su drug u razgovoru, siigovornica/sagovornica im. . r. - ena sagovornik, sugraanin im. m. r., n. mn. sugraani onaj koji s drugima ivi u istom gradu, koji je s nekim iz istog grada; suitelj/saitelj, sagraanin. sugraanka im. . r. - ena sugraanin, sugreb im. m. r. - oneieno mjesto koje prema narodnom vjerovanju moe do bij eti konu bolest, ili gdje se moe ograisati suh prid., odr. v. suhi, komp. suhlji/sui (. r. suha, s. r. suho) - bez tenosti, bez vlage u sebi; suprot, mokar; sirov. suho 1 im. s. r. - suha zemlje, kopno; suprot, voda, more.

suho2
suho 2pril, - na suh nain, nasuho, suhoica im. . r. - sleene kapi kie, ljetna ledena padavina u obliku oica, soiva; grad. suhoa im. . r., g, mn. suhoa - osobina, stanje onoga to je suho, nedostatak vlage; suho i toplo vrijeme bez kie; prenes. suhopamost. suhonjav prid., odr. v. suhdnjavi - pomalo suh, nasuh; neuhranjen, mrav (o oso bi), ^ suhom esnat prid., odr. v. suhom esnat! koji je od suhog, suenog mesa. suhom razica im. . r. - zimsko vrijeme mraza i leda bez snijega, golomrazica, suhoparan prid., odr. v. suhoparni nesadrajan, nezanimljiv, dosadan, je dnolian. suhoparnost im. . r., instr. jd. suhoprnou/suhoprnosti - stanje, svojs tvo onoga to je suhoparno, suhovina im. . r. - ono to je suho, uvehnuto; suho granje, suharci; suprot, sirovina. shhozem nfsuhozem ni prid. odr. v. - koji se odnosi na suhu zemlju, kopneni, suhozid im. m. r., n. mn. suhozidi/suhozidovi - improvizovani zid od kamena bez maltera, suhozidina im. . r. - suhozid. Suhufi im. m. r. mn. (ar.) - prvotni listovi Boije upute u islamu koji su davani Boijim poslanicima prije Muhammeda a. s. i Kur'ana, suicid im. m. r. (lat.) - samoubistvo/ samoubojstvo, samounitenje, sujeta im. . r. (rus.) - udnja za slavom i poastima isticanjem sebe, slavoljubiv ost; tatina, sujetan prid. (rus.), odr. v. sujetni - pun sujete; tat. siijevjeran prid., odr. v. sujevjerni praznovjeran, siijevjerje im. s. r. - svako vjerovanje u neto osim u Boga (gatanje, bajanje, zle duhove, sudbinu, nesretne dane ili bro jeve); praznovjerje, suk im. m. r., vok. jd. suku/sue, n. mn. sukovi/sukovi - odsjeen komad drveta, sukati gl. nesvr., prez. suem - uzdu uvijati, zavijati, npr. guva; upredati u jednu nit vie dlaka vune, lana, pamu ka; obavijati oko ega, namotavati na

1086
neto, npr. na mosur; zavijati, motati, npr. cigaretu; zavrui pomjerati prema gore, npr. nogavice, rukave, sukcesija im. . r. (lat.) - red, uzastopnost, slijed jednog za drugim u vremenu; pravn. zakonom ureen prelaz prava s dotadanjeg na novog subjekta, naslije e, ostavtina, sukcesivan prid. (lat.), odr. v. sukcesivni koji se nadovezuje jedan na drugi, uza stopan. siikcesivno pril. (lat.) - na sukcesivan nain, postupno, postepeno jedno za drugim. sukcesivnost im. . r. (lat.), instr. jd. sukcesivnou/sukcesivnosti - stanje, osobina noga to je sukcesivno, sljedstvenost. sukladan prid., odr. v. sukladni - koji odgovara, koji se poklapa, koji je u skladu s drugim, sukladno pril. - na sukladan nain, skladno, saobrazno, sukladnost im. . r., instr. jd. sukladnou /sukladnosti - svojstvo sukladnih, saobraznih stvari, sukljati gl. nesvr., prez. suklja - naglo i snano izlaziti, izbijati kroz neki otvor, kuljati, npr. dim, gejzir, su k nar/siiknar im. m. r., g. jd. suknara/ suknara - strunjak za pravljenje sukna; onaj kojem je zanimanje pravljenje sukna; prodava sukna, suknara im. . r. - tvornica, fabrika sukna. suknen/siiknen prid., odr. v. sukneni/ sukneni - koji je od sukna, sukno im. s. r., g. mn. sukana - deblja vunena valjana tkanina za seljako odi jelo i odjevne predmete; openito tka nina od vune, pamuka, svile, lana od koje se prave odijela i haljine, oha. suknuti gl. svr., prez. suknem - silovito izbiti kroz kakav otvor, npr. dim, pla men; naglo i brzo potei, jurnuti, po letjeti uvis, npr. gejzir, mlaz. suknja im. . r., g. mn. sukanja/suknji donji dio enske odjee od struka nado lje; prenes. enska osoba. sukob im. m. r. - protivnost, oprenost; susret, sudar suprotnih strana, suprotstavljenih interesa, spor; neprijateljski, oruani sudar, boj, bitka, rat; susret, sretanje, sastanak, sukobiti (se) gl. svr., prez. sukdbim (se) neoekivano naii na nekoga, sresti se. sukobiti (se) gl. svr. prez. sukobim se dovesti u sukob; sudariti se u borbi, boju, zaratiti, sukobljenost im. . r., instr. jd. siikobljenou/sukobljeno ti - stanje sukobljenih strana. sukrivac/sukrivac im. m. r., g. jd. sukrivca/sukrivca - sauesnik u krivnji, sakrivac. sukrvica im. . r. - izluevina organizma u kojoj ima pomalo krvi, koja slii krvi; gnoj pomijean s krvlju, sukus im. m. r. (lat.) - sok; sr, bit; snaga, jedrina. sulfat im. m. r. (lat.), g. jd. sulfata - hem. so sumporne kiseline, sulfid im. m. r. (lat.), g. jd. sulfida - hem. spoj metala sa sumporom, sultan im. m. r. (ar.), g. jd. sultana naslov vladara u nekim muslimanskim zemljama, apsolutni vladar, car, impe rator. sultanija im. . r. (ar.) - careva kerka, princeza; sultanova ena, sultana; cari ca. sultanski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na sultana, koji potie ili pripada sultanu. sultanski pril. (ar.) - kao sultan, poput sultana. sulud prid., odr. v. suludi - kao lud, pomalo lud, luckast, nerazborit, nepro miljen; udljiv, tvrdoglav, siiludo pril. - na sulud nain, nerazumno, nepromiljeno, sulunar im. m. r. (gr.), g. jd. sulunra, n. mn. sulunari, g. mn. sulunra - cijev za odvod dima iz pei; neol. dimovod; cilindar. suma im. . r., g. mn. suma - mat. ono to se dobije zbrajanjem dviju ili vie veliina, zbir, zbroj; odreena koliina novca, iznos, svota; ukupna koliina neega, skup. sumaglica/sumaglica im. . r. - rijetka, lahka magla; polumagla, izmaglica, sumahnut/sumanut prid., odr. v. sumahnuti/sumanuti - koji je siao s uma, sulud, mahnit.

1087

sumorno

sumahnuto pril. - nerazumno, nepromi ljeno, suludo, mahnito, sumaran prid., odr. v. sumarni - mat. koji je dobijen kao zbir, kao rezultat zbra janja; uopen; saet, kratko izloen, sumbul im. m. r. (perz.), g. mn. sumbula zumbul, vrsta ukrasne biljke iz poro dice ljiljana, cvijet, hijacint, carevi. sumirati gl. svr. i nesvr., prez. sumiram - sab(i)rati, skupiti sve zajedno; napra viti saetak, zakljuak. sumiljenik im. m. r., n. mn. siimiljenici - istomiljenik. sumnja im. . r., g. mn. sumnji - misao o neslaganju neega sa stvarnou, s poznatim injenicama, nevjerica, upit nost, dvojba, dvoumljenje; pretposta vka, domiljanje, sumnj alica im. . r. - osoba koja lahko podlijee sumnjama, koja je sklona su mnjienju. sumnjalo im. m. i s. r. - nepovjerljiv ovjek, sumnj alica, sumnjiavko. sumnjati gl. nesvr., prez. sumnjam imati sumnju u istinitost neega, dovo diti u sumnju; nemati povjerenja, ne pouzdavati se u nekoga; pomiljati na koga kao krivca, sumnjiiti, sumnj en prid., odr. v. sumnjeni - proet sumnjom, podvrgnut sumnji, okruen sumnjom. sumnjiav prid., odr. v. sumnjiavi - koji je sklon sumnjienju, nepovjerljiv, sumnjiavo pril. - sa sumnjom, nepovjer ljivo. sumnjiavost im. . r., instr. jd. sumnjiavou/'sumnjiavosti - osobina onoga koji je sumnjiav, sumnjiiti gl. nesvr., prez. sumnjiim izlagati nekoga sumnji, pretpostavljati neiju krivicu, izraavati nepovjerenje, sumnjiv prid., odr. v. sumnjivi - koji izaziva sumnju, nepovjerenje; koji izra ava sumnju, nepovjerenje, bojazan, sumnjivac im. m. r., g. jd. sumnjivca sumnjiva osoba, sumnjivica im. . r. - sumnjiva ena. sumoran prid., odr. v. sumorni - natmu ren, neveseo, tuan, sjetan; koji je ispu njen tekoama, muan, sumorno pril. - na sumoran nain, natmu reno, alosno.

sumpor
sum por im. m. r. - hemijski ele-menat (simbol S), kristalast i krhak mi-neral ute boje, lahko zapaljiv, karak teristina mirisa, sum poriti gl. nesvr., prez. sumporim prskati otopinom sumpornog praka ra di zatite; dezinfikovati sumpornom pa rom. sum pornl/siim porni prid. odr. v. - koji se odnosi na sumpor; koji je od sumpora; koji nastaje izgaranjem sumpora, sum raje im. s. r. - vrijeme sumraka, sum rak im. m. r., n. mn. sumraci - polu mrak; suton, sumrazica im. . r. - polumraz, blag mraz, sumrzlica. sunarodnjak im. m. r., n. mn. sunarod njaci - sunarodnik, pripadnik istog na roda. sunarodnjakinja im. . r. - ena sunarod njak. sunace/siinace im. s. r., g. jd. sunaceta, em. i hip. - malo sunce. Sunce im. s. r. - uareno nebesko tijelo oko kojeg krue planete; zvijezda koja isijava svjetlost i toplotu, sunce im. s. r. - Suneva svjetlost, suncobran im. m. r. - naprava za zatitu od sunca i stvaranje sjene, hladovine, siincokrit im. m. r. - bot. biljka uljarica iz porodice glavoika, sa glaviastom cva sti koja se tokom dana okree za su ncem, iz koje se dobija jestivo ulje. sunan prid., odr. v. sunani - pun sunca, obasjan suncem, osunan, prisojan. sunanica im. . r. - sunani udar nakon izloenosti suncu. Sunev prid. - koji pripada Suncu, koji se odnosi na Sunce, npr. Suneva energija, Suneva putanja. sunna im. . r. (ar.) - obiaj, predanje u islamskom uenju, sunnet, suneenje gl. im. s. r. (ar.) - postupak i in obrezivanja muke djece, sunet/ sunnet. sunet/sunnet1 im. m. r. (ar.) - teorija i praksa Boijeg poslanika Muhammeda, a.,s., koju prenose njegovi savremenici, sve ono to je Muhammed radio, preporuio ili odo-brio a to inae nije u Kur'anu spo-menuto, hadis; suneenje.

1088 Sunneti mn. im. m. r. - manje obavezan dio namaza, muslimanske molitve, u odnosu na farze, sunetiti gl. nesvr., prez. sunetim obrezivati muko dijete; razg. eraiti. sunije/sumti mn. im. m. r. - pretena veina muslimana koji slijede onaj pravac u erijatskom pravu po kojem je samo Muhammed, a. s., mogao autentino tumaiti Kur'an, a poslije njega nema to pravo niko pa ni halif a (drukije stajalite imaju fije/iiti, v.). sunovrat im. m. r. - strmoglav, nagao pad; sunovratice, sunovratke; ponor, provalija; bot. biljka iz istoimene poro dice narcisa, sunovratiti (se) gl. svr., prez. sunovratim (se), trp. prid. sunovraen - strmoglaviti (se), baciti se, pasti naglavake u ponor, provaliju; svratati. suoavati se gl. nesvr. i u. prez. suoa vam - od suoiti se. suoenje gl. im. s. r. : poces suoavanja, suoavanje, suoenje gl. im. s. r. - in suoavanja, suoice pril. - oi u oi, licem u lice, di rektno, neposredno, suoiti (se) gl. svr., prez. suoim (se) dovesti, postaviti nekoga suelice, suo ice, neposredno licem u lice, oi u oi sa nekim drugim; sastati se, susresti se s nekim neposredno, suoice; vidjeti, spaziti nekoga u neposrednoj blizini, susresti. suosjeati gl. nesvr., prez. suosjeam saalovati, dijeliti s kim iste osjeaje, suosniva im. m. r., g. jd. suosnivaa onaj koji je zajedno s nekim neto osnovao; partner, kompa-njon. suosnivaica im. . r. - ena suosniva. supa im. . r., (njem.), g. mn. supa - lahko teno jelo od iskuhanog mesa i povra sa zainima, orba; juha. suparnica im. . r. - ena suparnik, ona koja se takmii sa nekim u ostvarivanju nekog cilja, ona koja tei da nadvlada suparnicu. suparniki prid. odr. v. - koji se odnosi na suparnika, koji potie ili pripada suparniku. suparniki pril. - na suparnikov nain, kao suparnici.

1089 suparnik im. m. r., n. mn. suparnici onaj koji se takmii s nekim u posti zanju, ostvarenju nekog cilja, onaj koji tei da svoga rivala nadvlada, pobijedi, takmac, protivnik, konkurent, rival, suparnitvo im. s. r., g. mn. suparnitava - suparniki odnos, rivalstvo, supatnica im. . r. - ena supatnik, supatnik/sapatnik im. m. r. supatnici sauesnik, drug u patnji, superioran prid. (lat.), odr. v. superiorni koji nadmauje druge, nadmoan, superiorno pril. (lat.) - sa superiomou, nadmono, superiornost im. . r. (lat.), instr. jd. superiomou/superiornosti - osobina onoga koji je superioran, nadmonost, preimustvo, superlativ im. m. r. (lat.) - gram. trei, najvii stupanj pridjevskog poreenja, suplemenik/saplemenik im. m. r., n. mn. suplemenici - koji je iz istog plemena; en. suplemenica, supra im. . r. - supraga, ar izmijean sa lugom. supremacija im. . r. (lat.) - prvenstvo, vrhovna vlast, prevlast, dominacija nad kim, im. suprotan/suprotan prid., odr. v. suprotni/ suprotni - koji je na drugoj strani, preko puta, nasuprot; sasvim razliit od dru goga, protivan, oprean, suprotnost/suprotnost im. . r., instr. jd. suprtnou/suprotnosti - osobina, sta nje onoga to je neemu suprotno, oprenost. suprug/suprug im. m. r., vok. jd. supruze/siipruze , n. mn. supruzi, g. mn. supruga - muki brani drug, mu; suprunik, supruga im. . r. - enski brani drug. suprunikl prid. odr. v. - koji se odnosi na suprunike, suprunik im. m. r., n. mn. suprunici jedan od branih drugova, supstanca im. . r. (lat.), g. mn. supstanci/ sup stanca - supstancija, fil. bitna, ne promjenljiva sutina stvari nasuprot promjenljivim primjercima; jezgro, bit, sutina; materija, tvar, masa. supstitucija im. . r. (lat.) - zamjena, odmjena, zamjenjivanje.

surina supstituirati/supstituisati gl. svr. i ne svr., prez. supstituiram//suptituiem (iz)vriti supstituciju, zamijeniti, zamje njivati. supstrat im. m. r. (lat.), g. jd. supstrata fil. jedinstvena materijalna osnova sro dnih pojava ili procesa, sukus; osnova, podloga, temelj; lingv. ostaci nekog sta rijeg stanja u jeziku na nekom podru ju. suptilan/suptilan prid. (lat.), odr.v. suptilni - tankoutan, prefinjen, njean, krhak. suptilnost im. . r. (lat.), instr. jd. suptflnosti/suptilnou - svojstvo onoga koji je suptilan, prefmjenost, tankoutnost, osjeajnost, njenost, suputnik/saputnik im. m. r., n. mn. suputnici/saputnici - onaj koji putuje s nekim. sur prid., odr. v. suri (. r, ura; s. r. suro) - koji je boje pepela ili olova, siv, pepeljastosiv; prenes. grub, sirov; mrk, sumoran. ura im. . r. (tur.), g. jd. sure - red, niz, linija; redak u tekstu, sure im. s. r. (ar.), g. jd. sureta - ime nekog od 114 poglavlja u Kur'anu. ura im. . r., g. jd. sure (ar.) - sure. suradnica/saradnica im. . r. - ena suradnik/suradnik, suradnik/saradnik im. m. r., n. mn. suradnici/saradnici - onaj koji s kim sarauje, pomaga i pomonik u nekom poslu; asistent; sastavni dio naziva ne kih zvanja, npr. nauni saradnik, struni saradnik. suradnitvo/saradnitvo im. s. r. - zajed niki rad, saraivanje, saradnja, suradnja/saradnja im. . r. - saraivanje, saradnitvo u nekom poslu, saradnja, zajedniki rad. suraivati/saraivati gl. nesvr., prez. suraujem/saraujem - raditi s nekim zajedno na istom poslu, surahija im. . r. (ar.) - posuda bez drke, dugog, uskog, na vrhu ra vraenog vra ta, a irokog oblog "trbuha", surla im. . r. (tur.), g. mn. surli - njuka, rilo poput trube, npr. u slona, surma im. . r. (tur.) - orijentalno srebrenastomrko kozmetiko sredstvo od anti

surmelijast monova praha i masti za ukraavanje oiju. surmelijast prid. (tur.), odr. v. surmelija sti - koji je kao surma, poput surme, srebrenast. surogat im. m. r. (lat.), g. jd. surogta zamjena, nadomjestak; patvorina, kri votvorina, falsifikat; kopija, lani pri mjerak originala, siiro v/surov prid., odr. v. surovi/surovi (o ovjeku) svirep, grub, okrutan; es tok, naprasit, otar; nemilosrdan, bespo tedan; (o predmetima, pojavama, poj movima) divlji, neobraen, pust (o kraju); teak, neugodan za ivot; mu an, tegoban, surovo/surovo pril. - na surov nain, grubo, okrutno, nemilosrdno, surovost/surovost im. . r., instr. jd. surovou/surovosti i surovou/suro vosti - osobina onoga koji je surov, stanje onoga to je surovo, grubost, okrutnost, nemilosrdnost, survati (se) gl. svr., prez. survam (se), trp. prid. survan - baciti (se), pasti, strovaliti (se), oboriti, sruiti niz strmi nu, u provaliju, susak/siisak im. m. r. (tur.), g. jd. suska/ susaka , n. mn. susaci/susaci - velika kaika za vaenje tenosti iz dubokog suda, kutlaa, susam im. m. r. (tur.) - bot. biljka, orijentalna biljka sa sitnim jajolikim utim sjemenom od koga se dobija slatkasto ulje za jelo; sezam (gr.) susjed im. m. r. - onaj koji stanuje, ivi pored nekoga, komija, susjedica im. . r. - susjeda, susjetka; kominica, kominka, hip. kona. susjedni prid. odr. v. - koji je prvi do nekoga. susjedski prid. odr. v. - koji se odnosi na susjede, komijski. susjedski pril. - na fin nain, poput susjeda, komijski. susjedstvo im. s. r., g. mn. susjedstava blizina s kim po mjestu stanovanja, sjedenja ili nalaenja; ukupnost susjeda, komiluk. susjetka im: . r., lok. jd. susjetki - hip. susjeda, susjedica, kominica, kona. susnjeica im. . r. - kia pomijeana sa snijegom.

1090 suspendirati/suspendovati gl. svr. i nes vr. (lat.), prez. suspendiram/suspen dujem - privremeno obustaviti, privre meno ukloniti iz slube; privremeno odgoditi, odloiti vaenje ega, odgo diti izvrenje ega. suspenzija im. . r. (lat.) - suspendovanje, privremeno obustavljanje, odgoda izv renja; privremeno odstranjivanje neko ga iz slube; prestanak vaenja ega; hem. fino rastvorene estice vrste tvari u otopini. susresti (se) gl. svr., prez. susretnem (se)- naii na koga ili to, sresti; sastati se, nai se s kim; izai u susret nekome, doekati nekoga; upoznati se. susret im. m. r. - usputni nailazak na nekoga, sretanje; sastanak, vienje; sportska igra, utakmica; sudar, sukob s neprijateljskom vojskom, susretati (se) gl. nesvr. i u., prez. susreem (se) - od susresti, susretite im. s. r. - mjesto stalnih susreta, vienja, sastanaka, susretljiv prid., odr. v. susretljivi - spre man i raspoloen da pomogne, predu sretljiv, usluan, ljubazan, susretljivo pril. - na susretljiv nain, predusretljivo. susretljivost im. . r., instr. jd. susretljivou/susretljivosti - osobina susretljivih, predusretljivost, sustanar im. m. r. - onaj koji s kim stanuje u istom stanu s jednakim pravi ma na korienje, siistanarka im. . r. - ena sustanar, sustati gl. svr., prez. sustanem - umoriti se, iscrpiti se, posustati, iznemoi, one moati. sustav/sistem im. m. r. - cjelokupnost dijelova koji obrazuju neku cjelinu, sastav, sklop, struktura, kompozicija; oblik drutvenog ureenja, sustii/sustignuti gl. svr., prez. sustignem - idui, trei poravnati se s nekim ispred, stignuti, dostii koga; doi, pristii, prispjeti; dostignuti nekoga u razvoju, u uzrastu; izjednaiti se. sustizati gl. nesvr. i u. prema sustignuti, prez. sustiem - skraivati rastojanje s onim ispred. sua im. . r. - dugotrajno vrijeme bez kie, kodljivo za vegetaciju. suan prid., odr. v. suni - koji nema dovoljnu koliinu kie i vlage, suara im. . r., g. mn. suara - prostorija za suenje neega, suionica, sunica, suica im. . r. - tuberkuloza; rijeka koja presui u toku ljeta, suiav prid., odr. v. suiavi - koji boluje od suice, tuberkulozan, suilo im. s. r., g. mn. suila - aparat za suenje, fen; ono na emu se neto sui ili mjesto gdje se neto sui. suionica/suionica im. . r. - prostorija za suenje, sunica, suara, suiti (se) gl. nesvr., prez. suim (se)neto mokro, vlano sirovo initi su him, suhljim, initi da presahne kakva tenost, initi suhim uklanjajui vlagu; oslobaati vlage, sokova (voe, meso); postajati suh gubei vlagu, sokove, svjeinu, vehnuti, sahnuti; postajati mrav, mravjeti, slabiti, iscrpljivati se. sutina im. . r. - ono to je bitno i glavno u neemu; unutranja sadrina, bit, bitnost. suteren im. m. r. (fr.) - podrum, dio zgrade ispod prizemlja, podrumski stan. Siitjeska/Sutjeska im. . r. - rijeka u istonoj Bosni, lijeva pritoka Drine, koja protie kroz Tjentite; sutjeska kanjon. sutlija im. . r. (tur.) - mlijeno jelo, slatko jelo od pirina kuhanog u zasla enom mlijeku, sutlija. suton im. m. r. - sumrak, polumrak od zalaska sunca do poetka noi ili pred osvit dana. sutra pril. - s jutra, narednog dana nakon dananjeg; u budunosti; u imenikoj slubi sutranji dan; budue vrijeme, dudunost. satradan/siitradan pril. - sutranjeg, na rednog dana. sutranji/sutranji prid. odr. v. - koji ima osobine onoga od sutra, sutranjica/sutranjica im. . r. - sutra nje vrijeme, budunost, suvenir im. m. r. (fr.), g. jd. suvenira - dar za uspomenu, suveren/suveren im. m. r. (fr.) - nosilac vrhovne vlasti, neogranieni gospodar, vlastodrac, monarh, sultan.

1091

suzavac suveren prid. (fr.), odr. v. suvereni samostalan, nezavisan od druge drave, neogranien; koji potpuno vlada ime. suverenitet im. m. r. (fr.), g. jd. suvere niteta - potpuna, apsolutna nezavisnost jedne drave ili naroda na vlastitoj teritoriji, suverenost; vrhovna, najvia vlast. suvereno pril. (fr.) - na suveren nain, neogranieno, suverenost im. . r. (fr.), instr. jd. suvere nou/suverenosti - verhovna, najvia vlast, suverenitet, suviak im. m. r., g. jd. suvika, n. mn. suvikovi - nepotroeni, nepotrebni dio neega, ostatak, viak; ono ega ima previe. suvian prid., odr. v. suvini - koji pre mauje potrebe, prekomjeran, pretjeran; nepotreban, siivie/siivie pril. - odve mnogo, pretje rano, preko svake mjere, previe. suvinOst/siivinost im. . r., instr. jd. suvinou/suvinosti i suvinou/ sitvi-nosti - stanje, osobina onoga to je suvino, suvoza im. m. r., g. jd. suvoza pomoni voza, zamjenik vozaa; onaj koji putuje s vozaem, koji sjedi do vozaa. suvozaica im. . r. - ena suvoza, suvremen/savremen i suvremen/savre men prid., odr. v. suvremeni/ savremeni - koji se odnosi na sadanje vrijeme, sadanji; moderan; koji je u skladu s vremenom o kome se govori, tadanji, istovremen, istodoban, suvremenik/savremenik i suvremenik/ savremenik im. m. r., n. mn. suvre menicu savremenici - onaj koji ivi s kim u isto vrijeme, suvremenica/savremenica im. . r. - ena savremenik, suza/siiza im. . r., g. mn. suza/suza bezbojna slankasta izlue vina suznih lijezda u onoj duplji koja odrava vlanost one jabuice; tenost iz oiju prilikom plakanja zbog bola ili jakog uzbuenja; jedna kap te tenosti, siizan prid, odr. v. suzni - ispunjen suza ma; obliven suzama, suzavac im. m. r., g. jd. suzavca, g. mn. suzavacd - vrsta lakeg bojnog otrova

suzbiti koji u plinovitom stanju nadrauje oi i dine organe, suzbiti gl. svr., prez. suzbijem - privre meno zaustaviti, odbiti; svesti na manju mjeru, ograniiti; staviti pod kontrolu, omesti, osujetiti, sprijeiti, suzdran prid., odr. v. suzdrani uzdran, priguen, odmjeren, potisnut; suzdrljiv, suzdrano pril. - uzdravajui se. suzdranost im. . r., instr. jd. suzdra nou!suzdranosti - uzdranost, osobi na, stanje onoga koji je suzdran, suzdrati se gl. svr., prez. suzdrim uzdrati, zadrati, ne ispoljiti, prikriti kakvo osjeanje, zatomiti, suspregnuti; ne izjasniti se. suzdrljivost im. . r., instr. jd. suzdrljivou/suzdrljivosti - osobina onoga koji je suzdran, stanje onoga to je suzdrano. suziti1 (se) gl. svr., prez. suzim (se) uiniti uim, smanjiti, stijesniti; svesti na manju mjeru; postati uim; smanjiti djelokrug rada, ograniiti; smanjiti se, skupiti se. suziti2 gl. nesvr., prez. suzim - luiti, pro livati suze; plakati, suanj im. m. r., g. jd. sunja - onaj koji nema slobode, onaj koji je utamnien, rob, zarobljenik, uhapenik, uznik, po danik. suanjstvo im. s. r. - stanje u kojem se nalazi suanj, zarobljenitvo, robija; tamnovanje, sudrebna prid., odr. v. sudrebna drebna, bremenita (o kobili, magarici, muli, mazgi, devi), svaiji zamj. - koji pripada svakome; bilo iji, ma iji; kojim se moe sluiti sva ko. svadba im. . r., g. mn. svadbi - skup, veselje povodom enidbe i vjenanja, svabarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na svadbare, svatovski; svadbeni, svadbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na svadbu. svadbovati gl. nesvr., prez. svadbujem provoditi, odravati svadbu, uestvovati na svadbenoj sveanosti, svaditi se gl. svr., prez. svadim se - biti u sukobu, u svai, svaati se.

1092 svadljiv prid., odr. v. svadljivi - koji je sklon svaanju, svaama, svadljivac im. m. r., g. jd. svadljivca, n. mn. svadljivci, g. mn. svadljivaca svadljiv ovjek, svaalica; en. svadljivica. svadljiv pril. - na svadljiv nain, izazi vaki. svadljivost im. . r., svadljivou/svadljivosti - osobina onoga koji je svadljiv, koji je sklon svai. svaa im. . r., g. mn. svaa - zavada; buna rasprava uvredljivog tona. svaalaki prid. odr. v. - svojstven svaalicama, svadljiv, svaalaki pril. - poput svaalice. svaalica im. . r., g. jd. svaalica - osoba sklona svaanju; svadljivac, kavgadi ja, prznica, svaati se gl. nesvr. i u. prez. svaam se - od svaditi se. svagda pril. - stil. u svako doba, svakad, uvijek, vazda, svagdanji prid. odr. v. - ob. svakidanji, svakodnevni; uobiajen, redovan; koji se odnosi na svaku priliku, svagdanjica im. . r. - ob. svakidanjica, svakodnevica. svagdje pril. - na svakom mjestu, svugdje, svak im. m. r., n. mn. svaci/svakovi sestrin mu ostalim sestrama, zet. svak im. zamj. - svako, svakakav prid. zamj. - kojeg ima od svih vrsta, razliit, raznovrstan; pej. neva ljao, kojekakav, svakako pril. - na svakakav nain; daka ko, naravno; vrlo vjerovatno, po svemu sudei. svaki zamj. - svi do jednoga; od svake vrste. svakidanji prid. odr. v. - svagdanji, svakodnevni, uobiajen, svakidanjica/svakidanjica im. . r. svakodnevica, uobiajen svakodnevni ivot. svako im. zamj., gen. svakog(a), dat/lok. svakom/svakome/svakomu - svako, ime nika zamjenica svakog lica, svaki pojedinac bez izuzetka; koji obuhvata sve pojmove, predmete, bia i dr.; pej. svakakva osoba, kojeko, svakodnevan/svakodnevan prid., odr. v. svakodnevni/svakddnevni - koji se ponavija iz dana u dan, redovan; koji slui za svaki dan, obian, svakodnevica/svakodnevica im. . r. svakidanjica, ivotna monotonija, svakojak prid., odr. v. svakojaki - sva kakav, kojekakav, svakojako pril. - na svaki nain, svak oji prid. zamj. - svaki, svi odreda; bilo koji. svakovrstan/svakovrstan prid., odr. v. svakovrsni/svakdvrsni - sastavljen od svih vrsta, od svake vrste; raznovrstan, raznorodan, razliit, svaliti (se) gl. svr., prez. svalim (se), trp. prid. svaljen - uiniti da neto spadne, smaknuti, skinuti; oboriti, skrhati; umorno sjesti ili lei, pasti, sruiti se; prenes. neosnovano pripisati nekome (krivicu, teret), natovariti, svanue im. s. r. - raanje novog dana, cik zore, osvit, svanuti gl. svr., prez. svane - razdaniti se, postati svijetlo, vidno poslije noi; prenes. osloboditi se briga, osjetiti olak anje. svariti gl. svr., prez. svarim - zavriti varenje ega, varenjem, kuhanjem zgo toviti jelo, skuhati; preraditi hranu u elucu, probaviti; prenes. shvatiti, svast im. . r., instr. jd. svau/svasti svastika1. svastika 1 im. . r., dat./lok.jd. svastici enina sestra. svastika 2 im. . r. (sanskrt), dat./lok. jd. svastici - znak u obliku istokrakog krsta s krajevima savijenim pod pravim uglom, kukasti krst, jedan od hinduskih religioznih simbola; simbol u Rimskom Carstvu; u srednjovjekovnoj Bosni na stecima simbol Sunca, kretanja; am blem u nacistikoj Njemakoj, svatar/svatar im. m. r., g. jd. svatara/ svatara - onaj koji se bavi svaim, svatara im. . r. - arg. blok, biljenica za svakodnevne svakovrsne biljeke, svatarenje gl. im. s. r. - od svatariti, svatariti gl. nesvr., prez. svatarim baviti se svim i svaim, a niim studio zno i struno, svatarstvo im. s. r. - povrno bavljenje mnogim stvarima, svatarenje. svat im. m. r., n. mn. svati/svatovi mladoenjin/mladin prijatelj, gost, zva

1093

svekrva nica prilikom enidbe; sudionik u svad bi. svatovac im. m. r., g. jd. svatovca, n. mn. svatovci; g. mn. svatovacd - skupna, ve sela i uzviena svatovska pjesma, svatovski prid. odr. v. - koji se odnosi na svatove, koji pripada svatovima. sve pril. - obuhvatanje ukupnosti onoga to znai rije uz koju stoji; bez ostatka, bez izuzetka; uz komarativ (npr. sve bolji) svean prid., odr. v. sveani - koji se odnosi na svetkovanje i sveanost, bla gdanski ili sveano raspoloen, uzvien, uznosit, ponosit, sveanost im. . r., instr. jd. sveanou/ sveanosti - stanje i osobina onoga to je sveano, uzvienost; sveana atmo sfera, svean ton, sveano raspoloenje; priredba posveena nekom blagdanu, dogaaju ili linosti, sveeniki/sveteniki prid. odr. v. - koji se odnosi na sveenike/svetenike, koji pripada sveenicima/svetenicima, sveenik/svetenik im. m. r., n. mn. sveenici/svetenici - opi naziv za crkveno lice koje je primilo sakrament na osnovi kojeg vri obrede i obavlja crkvene slube, sveenstvo/svetenstvo im. s. r., g. mn. sveenstava/svetenstava - sveeniki/ sveteniki stale, sveenici/svetenici, kler. svedenost im. . r., instr. jd. svedenou/ svedenosti - osobina i stanje onoga to je svedeno, zasvoenost, zaobljenost; saetost. svehnuti gl. svr., prez. svehnem - izgubiti tenost, ivotnost u listu i cvijetu, pre stati se zeleniti i cvjetati, uvehnuti, usahnuti, sparuiti se, osuiti se; prenes. fiziki oslabiti, izgubiti jedrinu, oronuti, grohnuti. svejedno pril. - jednako, isto; u svakom sluaju, i tako i tako. svekar im. m. r., g. jd. svekra, n. mn. svekrovi, g. mn. svekrova/svekrova muev otac. svekolik prid., odr. v. svekoliki - ukupan, cjelokupan, cijel, svekrva im. . r., g. mn. svekrvi/svekrva mueva mati, majka.

svemir

1094 prostor, u donju prostoriju, provesti s vieg mjesta na nie, spustiti; dovesti na manju mjeru, ograniti, saeti; utvrditi tok neega, usmjeriti; dati emu oblik svoda, zasvoditi. svesti2 gl. svr., prez. svezem/svezem voenjem prenijeti, dopremiti, voe njem sve skupiti na jedno mjesto, nago milati. svesti3 gl. svr., prez. svezem/svezem zavriti sav vez, izvesti, svestran prid., odr. v. svestrani - koji obuhvata svu sloenost, koji se na mno go naina ispoljava, viestruk, potpun; ije znanje obuhvata mnoge oblasti, svestrano pril. - na svestran nain, u sva kom pogledu, svestranost im. . r., instr. jd. sve stranou/svestranosti - svojstvo svestranih, sveteniki/sveeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na svetenike/sveenike, koji pripada svetenicima/sveenicima, svetenik/sveenik im. m. r., n. mn. sve tenici/sveenici - opi naziv za crkveno lice koje je primilo sakrament na osnovi kojeg vri obrede i obavlja crkvene slube; nii in u crkvenoj hijerarhiji istonog obreda izmeu akona i epis kopa, pop. svet prid., odr. v. sveti (. r. sveta, s. r. sveto) - rlg. koji je prosvijetljen Boijim duhom, svjetlou, nurom, na kojeg je prenesen Boiji blagoslov, hazreti; koji je uzvien, savren, bez grean, besporoan, idealan; koji je predmet vjerskog kulta u kranstvu, svetac im. m. r., g. jd. svea, g. mn. svetaca - rlg. svetitelj, posveenik; onaj koga je crkvena organizacija u kran stvu proglasila svetim zbog njegovih osobina i zasluga za vjeru; blagdan, praznik. svetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na svece, svetitelj ski. svetilite im. s. r. - svetite; sveto mjesto; hram; oltar, svetinja im. . r. - rlg. predmet religijskog kulta (sveta mjesta, relikvije); prenes. ono to se smatra svetim, neprikosno venim, nedodirljivim, ono to se uzdie do kulta. svetiti1 gl. nesvr., prez. svetim - relig. po sveivati.
svetiti 2 (se) gl. nesvr., prez. svetim -

1095

svijest fascikla; jedna od knjiga djela od vie tomova. svezati gl. svr., prez. sveem - sastaviti dva kraja konca ili konopca vorom, uzlom; onemoguiti kretanje nekome vezujui ga za neki nepomian pred met, privezati; stegnuti nekome ruke ili noge uetom, lancem, okovima; sputati, sveznadar/sveznadar im. m. r., g. jd. sveznadara/sveznadara - onaj koji sve zna, vrlo znan ovjek, sveznalica; mu drac. sveznalac im. m. r., g. jd. sveznalca/sveznaoca, g. mn. sveznalaca - sveznalica, enciklopedista, sveznalakl prid. odr. v. - koji se odnosi na sveznalice, svojstven sveznalicama. sveznalica im. m. i . r. - osoba irokog obrazovanja; iron. osoba koja se ponaa i govori kao da sve zna. sveanj/sveanj im. m. r., g. jd. svenja/ svenja, n. mn. svenjevi/svenji - vie predmeta obavijenih, umotanih zajedno ili privrenih jednom vezom, zave ljaj, snop. svi zamj. mn. m. r. (. r. sve, s. r. sva) obuhvata pojedinano sve bez ostatka, svibanj im. m. r., g. jd. svibnja - domai naziv za peti mjesec u godini, maj. svibanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na svibanj, koji se pojavljuje u svibnju, majski. svidjeti gl. svr., prez. svidim - raistiti, srediti, svesti (raune, meusobne odnose). svidjeti se gl. svr., prez. svidim se - osta viti prijatan utisak, osjeati privlanost, dopasti se. sviati (se) nesvr. i u. prez. sviam - od svidjeti (se), svijea im. . r. - rasvjetno sredstvo (obino valjkasto) od voska, loja ili parafina sa fitiljem; jedinica za mje renje jaine svjetlosnog izvora. svijenjak im. m. r., g. jd. svijenjaka stalak za svijee, irak. svijest im. . r. - sposobnost ovjeka da misli i rasuuje o objektivnom svijetu, o svojim postupcima i sebi samom; razum; pamenje, sjeanje; normalno psihiko stanje u kojem je ovjek svjes tan sebe.

svemir im. m. r. - cjelokupnost prostora i

vremena s ukupnom materijom i du hom, kosmos, vasiona, univerzum, svemirski prid. odr. v. - koji se odnosi na svemir, kosmiki, vasionski, svemoan prid. odr. v. svemoni - onaj koji ima apsolutnu mo, koji ima ne ogranienu vlast, svemonlk im. m. r., n. mn. svemonici onaj koji je svemoan; onaj koji ima svu vlast, apsolutista, imperator, car, sultan. svemono pril. - beskrajno mono, svemogu prid., odr. v. svemoguI - koji sve moe, svemoan. Svemogui poim. prid. - Allah; Bog, Stvoritelj. svenarodan prid., odr. v. svenarodni koji se odnosi na sav narod, ope narodni. sveobuhvatan/sveobuhvatan prid., odr. v. sveobuhvatni/sveobuhvatni - koji obuhvata sve, koji skladno uklapa sve dijelove u jedinstvenu cjelinu, cjelo kupan; koji proima svakoga; svojstven svima. sveopi/sveopti prid. odr. v. - koji se odnosi na sva bia i sve pojave, sveobuhvatan, sveprisutan prid., odr. v. sveprisutni koji je svuda i uvijek prisutan, koji se nalazi svagdi i u svemu, sveprisutnost im. . r., instr. jd. sveprisutnou/sveprisutnosti - neogranieno postojanje ega i koga u svemu, sveska im. . r., g. mn. sveski/'svezaka uvezan formatiran svezak papira za pisanje, teka. sveslavenstvo/s veslovenstvo im. s. r. ruski hegemonistiki pokret u 19. sto ljeu za kulturno i politiko ujedinje nje svih slavenskih naroda; ideologija tog pokreta; panslavizam, svesrdan prid., odr. v. svesrdni - koji izraava najveu iskrenost i ljubav iz sveg srca, vrlo srdaan, svesrdno pril. - na svesrdan nain, od sveg srca, najsrdanije, svesrdnost im. . r., instr. jd. svesrdnou/ svesrdno ti - osobina onoga koji je svesrdan. svesti1 gl. svr., prez. svedem/svedem voenjem uiniti da neko sie na nii

samoinicijativno kanjavati zloinca u ime rtve, izvravati, provoditi osvetu, svetkovati/svetkovati gl. nesvr., prez. svetkujem - proslavljati blagdan, blago vati, praznovati, svetkovina im. . r. - sveanost, proslava, obiljeavanje nekog blagdana, svea nost. svetogrdan/svetogrdan prid., odr. v. sve togru i/svetogrdni - koji vrijea i skrnavi svetinju, svetogfdno/svetogrdno pril. - na sveto grdan nain, svetogre im. s. r. - svetogrdan postupak, vrijeanje, skrnavljenje svetinje, svetohranlte im. s. r. (crkv.) - u kato likoj crkvi ormari u oltaru u kojem se uva kale, putir s hostijom, tabernakul, svetokrug im. m. r., n. mn. svetokruzi oreol, nimbus, na ikonama svijetli krug naslikan oko glave svetitelja, svetost im. . r., instr. jd. svetou/svetosti - osobina i stanje onoga koji je svet, svetinja, uzvienost; svetoa; poasni naslov koji se dodaje papi u katolikoj crkvi, a u ortodoksnoj crkvi patrijarhu, sveuilite im. s. r. - visokokolska usta nova multistudija, univerzitet, sveuilin i prid. odr. v. - koji se odnosi na sveuilite, univerzitetski, sveuilitarac im. m. r., g. jd. sveuilitarca, n. mn. sveuilitrci, g. mn. sveuilitaraca/sveuilitaraca - polaz nik studija na sveuilitu, student, sveudilj pril. - stalno, neprekidno, jedna ko. sveukupan prid., odr. v. sveukupni - koji sadri ukupnost svih dijelova, cjelovit, itav. sveukupnost im. . r., instr. jd. sveukup nou/sveukupnosti - jedinstvo svih elemenata, cjelina svih bia, svih poja va. svevinji/svevinji prid. odr. v. - nad zemaljski, najuzvieniji; Bog, Boanska mo; Svevinji - jedno od lijepih Allahovih imena. sveza im. . r. - ono ime se neto vee ili je svezano, veza, spona; uzao, vor, zavezak. svezak im. m. r., g. jd. sveska, n. mn. svesci, g. mn. svezaka - sveska; sveanj,

svijet svijet im. m. r., n. mn. svjetovi, g. mn. svjetova - dunjaluk, mnotvo ljudi, svi ljudi zajedno; stvarnost, postojanje; za grobni ivot; sadraj unutranjeg ivo ta. svijetao prid., odr. v. svijetli - koji svijetli, koji isijava svjetlost, sjajan; ispunjen svjetlou; koji blista; koji je otvorene boje, providan; uzvien, ist, nepomu en u pogledu moralnih kvaliteta, svijetliti gl. nesvr., prez. svijetlim isijavati svjetlost, sijati; osvjetljavati; blistati, blistati, sviknuti gl. svr., prez. sviknem - navik nuti se; obiknuti se; odomaiti se; postati blizak, svila im. . r. - tanka nit koju svilena buba u stadiju razvoja gusjenice odvaja i omotava oko sebe u ahuru; tkanina od takvih vlakana; ono to njenou i sjajem podsjea na svilu; biljna vlakna va vrhu klipa kukuruza, svilarstvo im. s. r. - djelatnost uzgoja svilenih buba radi proizvodnje svile, svilarska industrija, svilast prid., odr. v. svllastl - koji je poput svile. svilen prid., odr. v. svileni - koji je od svile; prenes. pretjerano fiziki njean i osjetljiv. svilenkast/svilenkast prid., odr. v. svilen kasti/svilenkasti- koji je nalik svili, koji je kao svila, sving im. m. r. (engl.) - vrsta dez muzike i plesa. svrnuti gl. svr. prez. svinem - saviti, savinuti, povinuti, smotati, svinja im. . r. - zool. domaa ivotinja iz porodice dvopapkara, krme; prenes. pejor. prljav, neuredan ovjek; beskara kteran ovjek, nitarija, svinjac im. m. r., g. jd. svlnjca, n. mn. svlnjci, g. mn. svinjaca - obor za svinje, krmad; krmetnjak; prenes. zaputeno, neuredno i prljavo mjesto, svinjar im. m. r. - uzgajiva ili uvar svinja. svinjarica/svi'njarka im. . r. - ena svinjar. svinjarija im. . r. - ono to nalikuje svinji; gadan, nepoten postupak; krmetina, krmaluk.

1096

1097

svje stan; sposobnost rasuivanja o objektiv nom svijetu, o svojim postupcima; pri sebnost. svjestan prid., odr. v. svjesni - koji ima svijest; koji je pri svijesti, svjetina im. . r. - pejor. od svijet (mnotvo ljudi), gomila, masa, rulja, svjetioniar/svjetioniar im. m. r. - onaj koji radi, manipulant na svjetioniku, svjetioniarka im. . r. ena svjetioniar, svjetionik im. m. r., g. jd. svjetionika, n. mn. svjetionici - pomorski ureaj podi gnut na kopnu (hridinama), koji bljeteim svjetlom omoguuje orijentaciju brodova i regulaciju plovidbe, svjetlati gl. nesvr., prez. svjetlam - initi svijetlim, sjajnim, istim, svjetlei/svijetlei prid. odr. v. - koji svijetli. svjetlilo im. s. r. - izvor svjetlosti; sjaj, rasko. svjetlo/svjetlo im. s. r., g. mn. svjetala/ svjetala - sjaj; svjetiljka, svjetlosni izvor; suprot, mrak, tama. svjetlosni prid. odr. v. - koji se odnosi na svjetlost. svjetlost im. . r., instr. jd. svjetlou/ svjetlosti - fiz. zraenje koje potie iz atoma, vidljivo oku samo u malom intervalu talasnih duina; sjaj, sjajnost, blijesak. svjetlucati gl. nesvr. i u. prez. svjetlu cam - prema svijetliti, bljeskati, svjetlucav prid., odr. v. svjetlucavi - koji svjetluca, svjetlucavo pril. - svjetlucajui, svjetovni prid. odr. v. - koji pripada realnom, svakodnevnom ivotu, gra anski; suprot, vjerski, sakralni, svjetovnost im. . r., instr. jd. svjetvnou/svjetovno ti - svojstvo onoga to je svjetovno. svjetovnjak im. m. r., g. jd. svjetovnjaka, n. mn. svjetovnjaci - onaj koji pripada realnom svijetu, onaj koji je svjetovan, svjetski prid. odr. v. - koji se odnosi na svijet, koji pripada cijelom svijetu. svje prid., odr. v. svjei - koji je nedavno dobijen ili pripremljen i koji nije izgu bio svoja prirodna svojstva, taze, friak; koji ostaje u prirodnom stanju, priro dan; skoro izraen; koji nije iscrpljen,

svinjariti gl. nesvr., prez. svinjari - biti

svinjar, krmetar; razg. ponaati se kao svinja, praviti svinjarije, krmaluke; krmiti se. svinjetina im. . r. - svinjsko meso, krmetina. svmjiti gl. nesvr., prez. svinji - vulg. unerediti, isprljati ta kao svinja, svinjogojstvo im. s. r. - gajenje svinja, krmadi; svinjarstvo, svinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na svinje. svirac im. m. r., g. jd. sv Irca, n. mn. svirci, g. mn. sviraca - onaj koji svira, koji voli svirati (gajde, svirale), svira, svira im. m. r., g. jd. sviraa - onaj koji se bavi sviranjem, kome je sviranje zanimanje, muzikant; glazbenik, muzi ar. sviraica im. . r. - ena svira, svirala im. . r. - mu. starinski narodni duhaki instrumenat poput cijevi, s piskom na jednom kraju i osam rupa uzdu, frula, sviranje gl. im. s. r. od svirati, svirati gl. nesvr., prez. sviram - proizvo diti zvuke na muzikom instrumentu, svirep prid., odr. v. svirepi - krvoloan, okrutan, nemilosrdan, bezduan, svirepost im. . r., instr. jd. svirepou/ svireposti - osobina i stanje onoga koji je svirep, okrutnost, nemilosrdnost, bezdunost. svirka im. . r., dat. jd. svirci, g. mn. svirki - izvoenje muzike na muzikim instrumentima; sviranje, muziciranje, muzika, glazba, svisnuti/svisnuti gl. svr., prez. svisnem/ svtsnem - neoekivano, naglo umrijeti (od nepodnoljivog bola, nadljudskog napora, prevelikog uzbuenja), preki nuti se, presvisnuti; crknuti; lipsati. svita 1im. . r. - haljine, odjea. svita 2 im. . r. (fr.) - lica koja prate neku uglednu osobu, zvaninika; pratnja; delegacija, svitac im. m. r. - insekt koji nou svijetli, svitak im. m. r., g. jd. svltka, n. mn. svlci/svltkovi, g. mn. svitaka - ono toje savijeno ukrug, namotano kao kotur, kao klupko, smotak; hartija namotana u trubu.

svitati gl. nesvr., prez. svie - svanjivati se, razdanjivati se, zoriti, jutriti, sviti gl. svr., prez. svijem - saviti, smo tati; obaviti, obmotati; sklupati se. svitnjak/svitnjak im. m. r. svitnjaci gajtan, vrpca provuen kroz obavu za vezivanje gaa, dimija, al vara; unut ranji pojas, ukur, svizac/svizavac im. m. r., g. jd. svlsca/ svizavca, g. mn. svizacd/svizavaca zool. vrsta glodara, mrmot, svjear/svjear im. m. r, g. jd. svjera/ svjear a - onaj koji pravi ili prodaje svijee. svjearka/svjearka im. . r. - ena svje ar. svjearica im. . r. - ribarski brod za noni ribolov na svjetlo, svjeica im. . r. em. - mala svijea; el. naprava koja elektrinom iskrom pali smjeu rasprenog benzina i zraka u cilindru motora; bot. biljka iz por. prostreli. svjedoanstvo/svjedoanstvo im. s. r., g. mn. svjeddanstava/svjedonstava ono to postoji, podatak, injenica ili dokument kojim se utvruje postojanje i istinitost neega, dokaz; potvrda neega; pismeno uvjerenje koje kola izdaje ueniku na kraju godine kao dokaz o zavretku razreda i postignu tom uspjehu, svjedodba; iskaz, izjava, svjedoenje, tvrenje, svjedoiti/svjedoiti gl. nesvr., prez. svjeddlm/svjedoim - potvrivati isti nitost, vjerodostojnost neega, dokazi vati; biti svjedok, davati izjavu kao svjedok. svjedodba/svjedodba im. . r., g. mn. svjedddzbl/svjedodzdba - svjedoans tvo. svjedok im. m. r., n. mn. svjeddci, g. mn. svjedoka - onaj koji potvruje istinitost neega, onaj koji je prisustvovao ne kom dogaaju, oevidac; onaj koji pred sudom izjavljuje ta zna o onome o emu se raspravlja, sudi; jamac, kum na vjenanju, svjedokinja im. . r. - ena svjedok, svjesno pril. - na svjestan nain, sa svijeu; namjerno; suprot, nesvjesno, svjesnost im. . r., instr. jd. svjesnou/ svjesnosti - svojstvo onoga koji je svje

svjee odmoran, io, krepak; koji izraava neto novo, originalan, svjee pril. - na svje nain, novo. svjee pril. - prohladno, hladno, studeno, svjeina im. . r., g. mn. svjeina - oso bina onoga koji je svje, svojstvo onoga to je svjee, svlaiti (se) gl. nesvr. i u. prez. svlaim - prema svui (se). Svoboda im. . r., g. mn. Svoboda - pjesn. zast. sloboda. svod im. m. r., n. mn. svddovi, g. mn. svddva - zavrni gornji dio graevine svedenog, ovalnog, sferinog oblika ko ji prekriva neki prostor oslanjajui se na rubne zidove, lukove ili stubove, svoditi gl. nesvr. i u. od svesti, prez. svodim - privoditi u oblik svoda, davati emu oblik svoda, zasvoavati. svodniki prid. odr. v. - koji se odnosi na svodnike i svodnitvo. svodniki pril. - na nain svodnika, kao svodnik. svodnik im. . r., n. mn. svodnici - onaj koji podvodi enske osobe mukarcima, podvoda, svodilac, makro, svodnica im. . r. - ena svodnik, svodilja, svodnltvo im. s. r., g. mn. svodnltava svodniki posao, podvoenje. svoj prisv. zamj., koji pripada i 1. i 2. i 3. licu jednine i mnoine, . r. svdja ; s. r. svoje, g. i ak. jd. svdjeg(a) i svog(a), dat. i lok. jd. svdjem(u) i svom(e) lini, osobni, vlastiti, roeni; slobodan, nezavisan; originalan, naroit; blizak, prisan, srodan, prenes. svojta, svojat, roak, srodnik, ukuanin, lan porodice; (u prilokom znaenju) uz brojeve: otprilike, priblino, svojat im. . r., g. jd. svojat - svojta, srodnik, roak; pripadnik jedne famili

1098
svojeglavost im. . r., instr. jd. svoje gla

1099 svrbiti gl. nesvr., prez. svrbi - imati osjeaj svrbei, svrbljenja. svrdlanje gl. im. s. r. - od svrdlati, svrdlati gl. nesvr., prez. svrdlam - vrtiti svrdlom, buiti, burgijati, svrdlo im. s. r., g. jd. svrdla, n. mn. svrdla, g. mn. svrdala - svrdo, alatka za buenje rupa, burgija, svrgnuti gl. svr., prez. svrgnem - zbaciti, oboriti, skinuti, svrh prij. - na vrhu, povrh, iznad, ponad. svrha im. . r. - ono emu se tei, to se eli postii, cilj, meta; smisao, razlog, svrhovit prid., odr. v. svrhdvitl - koji ima svoju svrhu, koji slui svojoj svrsi, potpun, razloan, svrhovitost im. . r., instr. jd. svrhdvitou/svrhdvitosti - osobina onoga to je svrhovito, smislenost, razlonost. svrnuti gl. svr., prez. svrnem - skrenuti s puta, svratiti; vratiti, skupiti (stoku), svrsishodan prid., odr. v. svrsishodni prikladan, opravdan, svrhovit, koji odgovara svrsi, podesan, cjelishodan, svrsishodno pril. - na svrsishodan nain, shodno svrsi, svrhovito, svrsishodnost im. . r., instr. jd. svrsishodnou/svrsishdnosti - osobina onoga to je svrsishodno, podesnost, cjelishodnost, svrstati gl. svr., prez. svrstam, trp. prid. svrstan - postaviti, smjestiti u vrstu,

sviikudanjl

svojatanje gl. im. s. r. - od svojatati, svojatati gl. nesvr., prez. svojatam , trp.
prid. svojatan - proglaavati i smatrati svojim, polagati pravo na to, posvajati, prisvajati. svojedobno/svojedobno pril. - svojevre meno, u svoje vrijeme, nekad(a). svojeglav prid., odr. v. svojeglavi - na svoju ruku, samovoljan, tvrdoglav, svojeglavo pril. - na svoj nain, na svoju ruku, tvrdoglavo.

ja

vo scu/svoje glav osti - osobina svojegla vih, tvrdoglavost, svojevoljan prid., odr. v. svojevoljni - koji je po svojoj volji, dobrovoljan; samovo ljan, svojeglav, tvrdoglav, svojevoljno pril. - po svojoj volji, dobro voljno. svojevrem en/svojevrem en prid., odr. v. svojevremeni/svojevremeni - koji je iz svog vremena, koji se dogaa u svoje, pravo vrijeme, svojevrem eno/svojevrem eno pril. - u to vrijeme, tada; nekad, svojevrstan/svojevrstan prid., odr. v. svojevrsni/svojevrsni - koji je izrazit primjerak svoje vrste, osobit, naroit, svojina/svojina im. . r. - ono to neko ima, posjeduje, to pripada nekome, vlasnitvo, sopstvenost, svojski pril. - kako treba, dobro, valjano, priljeno. svojstven prid. odr. v. svdjstvenl - koji je primjeren nekome, karakteristian za nekoga, uroen; osoben, osobit, svojstvo im. s. r., g. mn. svojstava - ono to je kome ili emu svojstveno, oso bina, obiljeje, odlika ega. svojta im. . r., g. mn. svojti/svojata svojat, rodbina, srodnici. svota im. . r. - koliina, iznos, suma. svrab im. m. r., n. mn. svrbovi - med. parazitska kona bolest sa jakim svrbeom, uga; osjeaj golicanja i peckanja na koi koji podstie eanje. svrabljiv prid., odr. v. svrabljivi - koji ima svrab, ugav, ougan. svraiji prid. odr. v. - koji se odnosi na svrake, koji pripada svrakama ili potie od svraka. svraka im. . r., dat. jd. svraki, g. mn. svraka - zool. ptica pjevaica iz poro dice vrana, duga arena repa, vraka, svratiste im. s. r. - mjesto gdje se dolazi, svraa; usputni objekat gdje se putnici due ili krae zadravaju radi odmora i jela, han. svratiti gl. svr., prez. svratim, trp. prid. svraen - skrenuti s puta, svrnuti, navrnuti, navratiti; skrenuti, usmjeriti neto da poe drugim putem ili tokom, skrenuti.

razvrstati, klasifikovati, s vra vanje gl. im. s. r. od svravati, svravati gl. nesvr. i u. prema svriti, prez. svravam - privoditi kraju, svret ku, zavretku, dokraji vati; dovravati zapoeto. svretak im. m. r., g. jd. svretka, n. mn. svreci, g. mn. svretaka - kraj, do vretak, konac, okonanje, svriti/svriti gl. svr., prez. svrim/ svrim - privesti kraju, svretku, dokraj iti, zavriti, dovriti, okonati; umri jeti, skonati, svrtak/svrtak im. m. r., g. jd. svrtka/ svrtka, n. mn. svri/svrtkovi/svrtkovi, g. mn. svr taka/sv rtkov a / svrtkova - ono to se sviti, to je svreno, to je nainjeno vrenjem, motanjem, uvijanjem, smotu ljak; vrtlog, vir, evmtija; zavrtanj, vijak; fr; savijutak kose na glavi, kovrda, lokna, svui/svui gl. svr., prez. svuem/svuem - skinuti (odjeu); vuenjem spustiti, skinuti sa visoka; vukui nagomilati, navui. sviid(a) pril. - na svakom mjestu, na sve strane, svugdje, svukud(a) svugdje pril. - na svim mjestima, svagdje. sviikud(a) pril. - svud(a), na svakom mjestu, posvuda, sviikudanjl prid. odr. v. - koji se nalazi svukuda, sveprisutni, posvemanji.

1101
al im. m. r. (perz.), n. mn. alovi - dio

apa

- fonema, glas, palatalni suglasnik, dvadeset i peto slovo latinice, trideseto slovo irilice, aban im. m. r. (ar.) - ime osmog mjeseca u muslimanskom kalendaru, abat im. m r. (hebr.) - sabat, dan odmora kod Jevreja od petka uvee do subote uvee. ablon im. m. r. (fr.-njem.), g. jd. ablona - uzorak, kalup za izradu istovjetnih predmeta i oblika; ponaanje i postupa nje na isti nain; nepromjenjiv obiaj, navika. ablonizirnje gl. im. s. r. (fr.-njem.) od ablonizirati, ablonizirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem.), prez. abloniziram - uiniti da to ide po ablonu. ablonski prid. odr. v. (fr.-njem.) - koji je po ablonu, po navici, mehaniki, ablonski pril. (fr.-njem.) - po ablonu, prema obrascu, po navici, mehaniki, automatski, aica im. . r., em. - mala aka; prenes. malo, neznatan broj, npr. ljudi; mala koliina, ono to moe u aku stati, adrvan im. m. r. (perz.), g. jd. adrvna - vodoskok sa bazenom od mramora ili betona. afran im. m. r. (ar.) - biljka iz porodice perunika sa posebnim mirisom; zain od te biljke. afranika im. . r. (ar.) - biljka iz porodice glavoika. agren im. m. r. (fr.), g. jd. agrena vrsta koe za izradu obue, korica knjiga i sl. ah im. m. r. (perz.) - igra na 64 crnobijela polja i dva puta po 16 figura; upozorenje protivniku u ahovskoj igri da mu je kralj napadnut; histor, titula vladara u Iranu.

ahin im. m. r. (perz.) - dresirani soko za lov. ahist(a) im. m. r. (perz.), g. jd. ahiste igra aha. ahistkinja im. . r. - igraica aha. ah-mat uzv. (perz.) - izraz u igri aha koji znai d aje protivnik izgubio. Sahnama im. . r. (perz.) - historijski ep perzijskog pjesnika Firdusija o starim perzijskim vladarima, ahovnica im. . r. (perz.) - ploa sa sa cmo-bijelim poljima za igranje aha; crveno-bijela polja kao simbol Hrvata i Hrvatske na zastavi itd. ahovski prid. (perz.) - koji se odnosi na ah. aht im. m. r. (njem.), n. mn. ahtovi ozidan ili od cementa izljeven prostor sa satom za mjerenje utroka vode, ili s ne kim drugim postrojenjem; okno rudnika, ajka im. . r., dat. jd. ajki, g. mn. jkT histor, rijeni ratni brod na vesla; vei rijeni amac sa veslima, ajkaa im. . r., g. mn. ajkaa - srbi janska narodna kapa koja je bila dio uniforme vojske Kraljevine Srbije i Kra ljevine Jugoslavije poslije 1918. god. aka im. . r., dat. jd. aci, g. mn. aka dio ruke, dlan i prsti; mjera: ono koliko moe stati u aku; mali broj ljudi, akal im. m. r. (tur.-perz.) - agalj, hijena; prenes. onaj to izvlai korist iz tue nevolje. akanje gl. im. s. r. od akati se - aketanje, boks. aketanje gl. im. s. r. od aketati se boks, akanje, aketati se gl. nesvr., prez. aketam se boksati se, akati se, tui se akama, pesnicama, pesniiti se. akati se gl. nesvr., prez. akam se boksati se, aketati se.

odjee izraen od vune ili svile za zatitu vrata ili glave. ala im. . r., g. mn. ala - kratka smijena pria; duhovita dosjetka, rije; neki nestaluk koji navodi na smijeh, aldija im. m. r. (bos.-tur.) - onaj koji se voli aliti. ali/ali im. m. r., em. i hip. - mali al. alica 1 im. . r. (njem.) - manja posuda sa drkom za kafu ili aj, oljica; mjera za tekuinu, koliko stane u oljicu. alica 2im. . r. em. od ala - mala ala. aliti se gl. nesvr., prez. alim se - priati s namjerom da se izazove smijeh, vese lje, priati ale; prenes. izvrgavati se opasnost, aliti se sa ivotom, alter im. m. r. (njem.), g. jd. altera prekida elektrine struje, sklopka; izvor elektrine struje; radno mjesto u administraciji, prozore gdje se primaju stranke. alvare im. . r. plur. tantum (perz.) - vrlo iroke i dugake hlae od sukna kao dobra zatita od hladnoe, nosile su ih muslimanke, najee u istonoj Herce govini. aljiv prid., odr. v. aljivi - koji voli praviti ale, smijean, veseo, duhovit, aljivac im. m. r., g. jd. aljlvca , g. mn. aljivaca - aljivina, aljivdija. aljivina/aljivija im. m. r. - aljivac, aljiv ovjek, osoba koja svojim pria ma i alama umije druge uveseljavati, aljivo pril. - smijeno, duhovito, na aljiv nain. aljivost im. . r., instr. jd. aljivou/ aljivosti - osobina onoga to je aljivo, am an im. m. r. (tur.), g. jd. amana , g. mn. amana - arobnjak, vra, osoba koja navodno vlada magijom, esto kod naroda sjeverne i srednje Azije, Ame rike, Afrike, Indonezije, am anizam im. m. r. (tur.), g. jd. amanizma - spiritistiko-magijski oblik reli gije kod nekih naroda, vrsta vjerovanja, up. aman. am anskl prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na amane. am anski pril. (tur.) - na nain amana, kao amani.

amar im. m. r. (tur.) - udarac dlanom po neijem licu, pljuska, uka; prenes. javna opomena, iznoenje ijeg neprili nog ponaanja pred javnost, amija im. . r. (perz.), g. mn. mijd vei raznobojni rubac, mahrama kojom pokrivaju glavu starije ene musliman ke. amot im. m. r. (fr.) - vatrostalna cigla izraena od posebne vrste gline koja se koristi za gradnju pei. ampanjac im. m. r. (fr.), g. jd. ampanj ca, g. mn. ampanjac a - zatiena mar ka francuskog pjenuavog vina iz am panje (Champagne), pjenuac, ampinjon im. m. r. (fr.), g. jd. ampinjo na - jestive gljive, peurke, ampion im. m. r. (fr.), g. jd. ampiona pobjednik na nekom sport, takmienju, prvak, as; prenes. najsposobniji, najbolji u neem. ampionat im. m. r. (fr.), g. jd. ampionta - sport, takmienje na kojem se osvaja naslov pobjednika (ampiona), prvenstvo. ampionski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na ampione, ampionski pril. (fr.) - kao ampion, na nain ampiona, ampon im. m. r. (engl.), g. jd. ampona sredstvo za pranje kose ili ega drugog, amrla im. . r. (njem.) - manja klupa, niska stoliica bez naslona, skemlija. ank im. m. r. (njem.), n. mn. ankovi dug masivan sto u gostionici gdje se slui pie. ansa im. . r. (fr.), g. mn. ansi - pogod nost, dobra prilika, sticaj okolnosti koje obeavaju uspjeh ako se pravilno iskoriste. ansona im. . r. (fr.), g. mn. ansona popularna muzika kompozicija sa ljubavnim ili satirinim stihovima, antavac im. m. r. (ma.), g. jd. antavca , g. mn. antavaca - onaj koji hramlje. antung im. m. r. (kin.), g. jd. antunga, n. mn. antunzi - tkanina od kineske svile. ap im. m. r. - slinavka, bolest kod ovaca. apa im. . r., g. jd. ape , n. mn. ape, g. mn. pa - mehki donji dio noge sa noktima kod ivotinja (psa, make itd.).

apat

1102 arati gl. nesvr., prez. aram - nanositi

perom ili olovkom na papir crte bez smisla, krabati; ukraavati to arama; prenes. vrzmati se, jurcati, varati enu, biti nevjeran, ne govoriti potpunu istinu. aren prid., odr. v. areni - viebojan, raznobojan; prenes. od raznolikih sasto jaka; nepouzdan, sumnjiv, neuvjerljiv, arenica im. . r. - med. dio oka oko zjenice; arena ponjava, torba; prenes. dopis, poziv (ob. neugodan) koji je kome poslan, arenilo im. s. r. - arolikost, raznolikost, raznovrsnost; raznobojnost. areniti se gl. nesvr., prez. arenim se biti u raznim bojama, biti aren; ne posjedovati ujednaenost, biti raznolik, raznovrstan, arenkast prid., odr. v. arenkastl pomalo aren, argija im. . r. (ar.), g. mn. argija orijentalni iani instrument, tambura, arka im. . r., dat. jd. arki - zmija otrovnica; naprava od eljeza pomou koje su za okvir privrena vrata, prozorska krila i sl., baglama, arlah im. m. r. (njem.) - zarazna djeija bolest, skrlet, arlatan im. m. r. (fr.), g. jd. arlatana hvalisavac, obmanjiva, varalica, osoba koja se predstavlja da mnogo zna, koja se izdaje za ono to nije. arlatanski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada arlatanu, koji je od arlatana, arlatanski pril. (fr.) - kao arlatan, na nain arlatana, arlatanstvo im. s. r. - ono to rade arlatani, arlatanska posla, podvala, obmana. arm im. m. r. (fr.) - neija sposobnost da koga osvoji, da se dopadne, da privue druge, privlanost, dopadljivost, armantan prid. (fr.), odr. v. armantni koji ima arma, dopadljiv, privlaan, armantno pril. (fr.) - privlano, dopadlji vo, osvajaki, sa armom, armiranje gl. im. s. r. (fr.) od armirati, armirati gl. svr. i nesvr., prez. armlram - dopasti se, dopadati se kome; oaravati koga, osvojiti, osvajati, arolik prid., odr. v. ardlikl - raznolik; neujednaen na nepoeljan nain.

1103 arolikost im. . r., instr. jd. ardlikou/

ardlikosti - osobina onoga to je aro liko. arov im. m. r., g. jd. arov ci/ardva aren pas. arplaninac im. m. r., g. jd. arplanmca , g. mn. arplanmaca - pasmina pasa ovara sa Sar-planine. art im. m. r. (ar.), mn. artovi - uslov, uvjet; temeljna stvar; bitan elemenat; islamski imanski artovi - osnove islama i islamskog vjerovanja, arer im. m. r. (fr.), g. jd. arzera - dio oruja (revolvera, puke itd.) od metala u kojem stoje meci, magazin, okvir, asija im. . r. (fr.) - metalni nosa karoserije kod automobila. aav prid. (tur.) - pejor. priglup, luckast, budalast, nerazuman, aavo pril. (tur.) - priglupo, budalasto, luckasto, nerazumno, aljika im. . r., dat. jd. aljici kukuruzovina, atiranje gl. im. s. r. od atirati, atirati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez. citiram - osjeniti i sjeniti pri crtanju, initi to raznobojnim, ato im. m. r. (fr.) - preljev za kolae od eera, jaja i mlijeka. ator im. m. r. (tur.), g. jd. atora, g. mn. atora - ador, nepromoivo platno i podupirai od metala, drveta itd. po stavljeni tako da mogu zatiti od pada vina za vrijeme privremenog boravka na otvorenom prostoru, u prirodi., atorski prid. (tur.) - koji se odnosi na ator. atra1 im. . r. (perz.) - natkrivena tezga na vaarima. atra2 im. . r. - argon, argo, sleng, atrovaki jezik sa rijeima i izrazima nerazumljivim za druge, tajni jezik atrovaca kojim se eli sauvati infor macija od onih koji ga ne znaju, atrovac im. m. r., g. jd. atrovca , g. mn. atrovaca - onaj koji govori atrovaki jezik. atrovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na atro vce. atrovaki pril. - na nain atrovca, kao atrovac. av im. m. r., g. jd. ava, n. mn. avovi mjesto gdje su saiveni komadi platna ili

ega

im. m. r. - prigueno prianje s namjerom da uje samo odreena osoba, apatom pril. - tiho, priguenim glasom (priati). apetina im. . r. augm. i pejor. - velika apa. apica im. . r. em. - mala apa. apirograf im. m. r. (rus.- gr.) - starinski stroj za runo umnoavanje tekstova, nazvan po izumiteljima ruskim tampa rima apiro (18. 19. v.). apka im. m. r. (rus.), g. mn. apkl okrugla kapa koja ide uz oficirsku ili policijsku uniformu, apnuti gl. svr., prez. sapnem - rei tiho da se jedva uje. apta im. m. r., g. jd. aptaa - onaj koji ape; osoba koja glumcima ape tekst u pozoritu, aptaica im. . r. - ona koja ape, aptaonica im. m. r. - posebno mjesto na pozornici u pozoritu odakle apta glumce podsjea na tekst, aptanje gl. im. s. r. od aptati, aptati gl. nesvr., prez. apem - tiho govoriti, tako da uje samo onaj kome su rijei upuene; prigueno govoriti povjerljive stvari; aputati, aptav/aputav prid., odr. v. aptavl/aputavl - izgovoren apatom, aptom pril. - apatom; prenes. bez rijei, bez protesta, bez otpora (pasti pod iju okupaciju), aputanje gl. im. s. r. od aputati, aputati gl. nesvr., prez. apuem - ap tati, govoriti apatom, aputavo pril. - apatom, apuui. ara im. . r., g. jd. are - ukrasni crte izvezen na platnu, izrezbaren na drvetu, urezan na metalu itd. arac im. m. r., g. jd. arca , g. mn. araca - onaj koji je aren, npr. konj, pjegav ovjek itd.; vrsta mitraljeza iz Drugog svjetskog rata njemake proizvodnje, arada im. . r. (fr.) - spajaljka; zagonetka u kojoj se rjeenje dobija sastavljanjem rijei ili dijelova rijei koji i sami imaju neko znaenje, npr. sto+lar=stolar. araf im. m. r. (njem.), g. jd. arfa zavrtanj. aran im. m. r. - vrsta slatkovodne jestive ribe. aranje gl. im. s. r. od arati.
apat

koe nakon operacije; crta po kojoj su srasle kosti lubanje, apiti gl. svr., prez. aplm - zgrabiti, epati, uzeti nabrzinu ta tue, ukrasti, zdipiti. emlija im. . r. (lat.) - v. skemlija, klupica, amrla. ilititi gl. svr. (tur.), prez. ilitlm staviti pod katanac, zakljuati ilit, zakataniti. epati gl. svr., prez. epam trp. prid. epan - brzo i vrsto zgrabiti ta, sna no stegnuti, dokopati se ega. uuriti se gl. svr., prez. uurim se skupiti se od zime, straha, radi skriva nja; priviti se uz koga ili uza ta. eboj/eboj im. m. r. (perz.) - vrsta cvijeta izrazitog mirisa i boja. eer im. m. r. (perz.) - slatki kristalni proizvod od eerne repe ili od eerne trske topiv u vodi. eerana im. . r. (perz.), g. jd. eerane , g. mn. eerana - tvornica za proizvod nju eera. eera im. m. r. (perz.), g. jd. eera diabetiar, onaj koji ima eernu bolest, eeriti gl. nesvr. (perz.), prez. ee rim dodajui eer initi to slatkim, zasla di vati. eerlama/eerlema im. . r. (perz.-tur.) - slatki, poslastica; vrsta bombona, eerni prid. (perz.) - koji se odnosi na eer, koji sadri eer, koji je od eera. edrvan im. m. r. (tur.), g. jd. edrvana adrvan, objekat posebnog oblika, ob. i uz damiju sa esmama. ef im. m. r. (fr.), n. mn. efovi - osoba na elu kakve organizacije, radne jedinice u preduzeu, administrativnog odjela itd., onaj koji efuje, pretpostavljeni, ru kovodilac, efica im. . r. (fr.) - ena koja efuje, efovati gl. nesvr. (fr.), prez. efujem biti ef, obavljati dunost efa. efovica im. . r. (fr.) - efova ena. efovski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada efovima koji se odnosi na efove, efovski pril. (fr.) - kao ef, na nain efa. eftelija im. . r. (perz.), g. mn. eftelija breskva. ega im. . r. (ar.), dat. jd. egi, g. mn. ega - egaina, ala, smijanje, neozbilj-

egaina

1104 ponizno moliti, udvomiki ugaati ko me. enluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. enluci, g. mn. enluka - veselje, zaba va, proslava, enluiti gl. nesvr. (perz.-tur.), prez. enlulm - zabavljati se, radivati se, veseliti se, biti na enluku. enuti gl. svr., prez. enem - poludjeti; pomjeriti, okrenuti pameu, epanje gl. im. s. r. od epati, epati gl. nesvr., prez. epam - hramati, zbog nekog uzroka ne moi hodati kako treba; prenes. zaostajati u poslu zbog loe organizacije, neznanja, neodgovor nosti. epav prid., odr. v. epavi - hrom, koji epa. epesati gl. nesvr., prez. epesam pomalo epati, eprtlja im. . r. (i mu. i en. pol.) osoba koja je nespretna, nespretnjakovi. eprtljati gl. nesvr., prez. eprtljam nespretno, ne vjeto raditi; priati nepo vezano kako bi se prikrila istina, eprtljav prid., odr. v. eprtljavi - nevjet, nespretan, zbunjen, epurina im. . r. - okrunjen klip kuku ruza, koanj, epuriti se gl. nesvr., prez. epurim se praviti se vaan, drati se oholo, razme tati se. eputljika im. . r., dat. jd. eputljici bot. biljka pavet(ina). erbe im. s. r. (ar.) - osvjeavajui slatki napitak, voda zaslaena eerom ili me dom. erbet im. m. r. (ar.) - erbe, erbetiti gl. nesvr., prez. erbetlm, trp. prid. erbeen - kreiti (prenes. znaenje zbog slinosti zagaivanja krea u vodu i eera prilikom spravljanja erbeta). erbetnjak im. m. r., g. jd. erbetnjka, n. mn. erbetnjaci - dio pribora za sprav ljanje kafe, posuda posebnog oblika u kojoj se vari voda za kafu. eret im. m. r. (ar.) - aljivdija, vragolan, osoba koja zna izvesti ili izgovoriti neto smijeno, objeenjak, eretluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. eretluci - sklonost za izvoenje ala; lukavstvo, podmuklost.
e r if 1prid. (ar.) - astan, plemenit, poto

1105

ifra

nost, neozbiljno ponaanje prema kome koje se sastoji u ismijavanju, ruganju i sl., up. tjerati egu s kim. egaina im. . r. (ar.) - ega. egaiti se gl. nesvr., prez. egalm se aliti se, tjerati egu, ismijavati, podru givati se. egrt im. m. r. (perz.), g. mn. egrta - ak koji ui zanat kod majstora, pomonik majstoru, koji e tek postati majstor, egrtovati gl. nesvr. (perz.), prez. egrtujem - biti egrt, uiti zanat kao egrt. egrtski prid. odr. v. (perz.) - koji se odnosi na egrte, koji pripada egrtima, egrtski pril. (perz.) - kao egrt, na nain egrta. eh/ejh im. m. r. (ar.) - prvak dervikog reda, glavni dervi u tekiji, ehadet im. m. r. (ar.) - svjedoenje, svjedoanstvo; oitovanje vjere u Boga. eher im. m. r. (perz.) - grad. eherija im. . r. (perz.) - naziv za Seherehajinu upriju u Sarajevu, eherli prid. (perz.-tur.) - gradski, eherlija im. m. r. (perz.-tur.), g. jd. e herlija, n. mn. eherlije, g. mn. eherlija - graanin. ehld/ehlt im. m. r. (ar.), g. jd. ehida/ ehlta - musliman koji junakom smru pogine u borbi za vjeru i domovinu, ehitluci im. m. r. mn. (ar.-tur.), g. mn. ehltlukd - ehitsko mezarje, groblje na kojem su ukopani ehidi, eho im. m. r. (ar.), hip. - poboan ovjek, ovjek koji ivi na derviki nain, eh nj a im. . r. (ar.) - tanki rezanci za spravljanje istoimene orbe, eherzada im. . r. (perz.) - careva ker, princeza. eik (ejh) im. m. r. (ar.) - starjeina arapskog plemena, ejtan im. m. r. (hebr.) - vrag, avo, sotona; prenes. onaj koji je nestaan, vragolan. ejtanluk im. m. r. (ar.-tur.) - vragolija, objeenjatvo; nestaluk, emizet im. m. r. (fr.) - ormari za rublje; prslui. emsija im. . r. (ar.) - suncobran, kiobran. eniti gl. nesvr. (njem.), prez. em mimo stajati i ekati (pas); prenes.

etnjica im. . r. em. i hip. - mala, kratka

etnja.

van.
erif 2 im. m. r. (ar.) - titula kod Arapa,

eva im. . r., g. mn. eva - mala ptica

pjevica, npr. poljska, velika, ubasta eva. eval im. m. r. (ar.), g. jd. evla - ime desetog mjeseca muslimanskog kalen dara. evar im. m. r., g. jd. evra - ipraga, iblje, grmlje; trska, eveljati gl. nesvr., prez. eveljam gegati se u hodu kao dijete kad prohoda, zanositi nogama pri hodanju, evrdati gl. nesvr., prez. evrdam - kri vudati, ii tamo-ovamo, lutati, vrludati; prenes. u govoru se izvlaiti kako se ne bi rekla istina, dvolino ili zbunjeno govoriti. evro im. m. r. (fr.), g. jd. evrda preraena koa od jareta za izradu obue i dr. proizvoda od te koe. ezlon im. m. r. (fr.), g. jd. ezlona lealjka. ib im. m. r. - tanka drvena stabljika, mladica, ibljika. iba im. . r. - prut, ipka. ibati gl. nesvr., prez. ibam - tui, biti koga ibom, udarati, dijeliti amare; pljutati (kia), izbijati u jakom mlazu. ibica im. . r., g. mn. ibica - igica, palidrvce, tapi od drveta sa zapalji vom glavom koja se zapali kad se strug ne. iblje zb. im. s. r. od ib. ibljlk im. m. r., g. jd. ibljika, n. mn. ibljici, g. mn. ibljika - komad zemlji ta zarastao u iblje, ikara, ibnuti gl. svr., prez. sibnem - oinuti ibom, mlatnuti, udariti; snano iknuti, izbiti iz ega. iar im. m. r. (perz.), g. jd. ira korist, dobit, lahko ostvaren dobitak, iariti gl. svr. i nesvr. (perz.), prez. irlm - ostvariti ili ostvarivati dobit, zaraditi i zaraivati, okoristiti se, dola ziti do iara. ifon im. m. r. (fr.), g. jd. ifona - vrsta tanjeg tvorniki tkanog platna, idet im. m. r. (ar.) - jakost, ifra im. . r. (fr.), g. jd. ifri - sistem ugovorenih znakova pomou za tajno komuniciranje, primalac znaenje poru-

prvak, ugledan i astan ovjek.

erif 3 im. m. r. (engl.), g. mn. erifa -

najvii administrativni slubenik okru ga, grofovije ili mjesta u Engleskoj i USA; policajac u amerikim gradovima, erijat im. m. r. (ar.), g. jd. erijata zakon, islamski propisi i zakoni uteme ljeni na Kuranu, muslimanski vjerski propisi. erijatskl prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi na erijat. erpa im. . r. (njem.), g. mn. erpa/erpi - okrugla, neto dublja posuda sa dvije manje ruke, slui za kuhanje jela. erpica im. . r. em. - mala erpa. est gl. broj - broj izmeu pet i sedam, biljei se brojkom 6. estar/estar im. m. r., g. jd. estara/ estara - sprava za crtanje kruga i mje renje manjih duina, estina/estina im. . r. - esti dio kakve cjeline. eana im. m. r. (perz.) - starinski naziv za puku duge cijevi, e-be im. m. r. (perz.-tur.) - est i pet, izraz u igri tavle, pa se to esto i igra tavla naziva tako. eir im. m. r., g. jd. eira - pokrivalo za glavu sa uim ili irim obodom, klobuk, eirdija im. m. r. - zanatlija koji pravi eire. eiri im. m. r. em. - mali eir, eirina im. . r. augm. i pejor. - velik i ruan eir, eula im. . r. - drvena lopatica za izbacivanje vode iz amca. eta im. m. r., g. jd. eta - onaj koji eta. etaica im. . r. - ona koja eta. etalica im. m. r. - klatno na zidnom satu, njihalica, pendelum. etallnl prid. odr. v. - koji se odnosi na etalite. etalite im. s. r. - prostor za etnju na javnom mjestu, etati gl. nesvr., prez. etam/eem, pril. sad. etajui/eui - hodati lagahnim korakom radi razonode i odmora, etnja im. . r., g. mn. etnja/etnji lagahan hod radi razonode i odmora.

ifrant ke deifruje pomou unaprijed dogovo renog kljua sa poiljaocem, ifrant im. m. r. (fr.) - osoba koja sastavlja ifre i deifruje ifrovane poru ke. ifrantica/ifrantkinja im. . r. (fr.) enska osoba koja radi isto to ifrant, ifrirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. ifriram - napisati ifriranu poruku, ihta im. . r. (njem.), g. mn. sihti smjena. slit im. m. r. (ar.), n. mn. iiti - pripadnik muslimanske vjere koji priznaje samo K uran i odbacuje usmenu predaju; sljedbenik halife Alije., ija im. . r. - zadnji dio vrata, ikamranje gl. im. s. r. (fr.) od ikanirati, ikanirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. ikaniram - progoniti, ponaati se pa kosno prema kome, stvarati mu neprili ke, gnjaviti, muiti, kinjiti, maltretirati, ikara im. . r., g. jd. ikare - gusta uma u kojoj se prepliu grane i iblje, iprag, ikarje zbir. im. s. r. od ikara - zemljite pod ikarom, ikljati gl. nesvr., prez. sikljam - izbijati jakim mlazom, kuljati (voda, krv); ik tati. iknuti gl. svr., prez. siknem - izbiti u jakom mlazu, pokuljati, briznuti; buknu ti, suknuti (vatra, plamen); izrasti (bilje), iktati gl. nesvr., prez. ike - ikljati. ilo im. s. r., g. jd. ila , n. mn. sila , g. mn. sila - deblja igla usaena u drku za buenje rupa u debljem materijalu, npr. u koi. iljak im. m. r., g. jd. iljka , n. mn. iljci, g. mn. iljaka - otar vrh; predmet sa zailjenim, otrim vrhom, iljalo/iljalo im. s. r. - naprava za iljenje olovaka. iljast/iljat prid., odr. v. siljastl/siljati koji ima iljak. ilji im. m. r., em. - mali iljak, iljee im. s. r., g. jd. siljezeta - janje od godinu dana. iljiti gl. nesvr., prez. iljim - initi da ta ima otar vrh; prenes. izvrtati sadraj prie radi smijeha, slijte im. s. r. (tur.), g. jd. iljteta etverokutni duei za sjedenje; tanki madrac koji se stere po seiji.

1106

1107

izofrenik

imi im. m. r., g. jd. simija - vrsta

amerikog plesa, imir im. m. r. (perz.) - vrsta zimzelene biljke koja slui za ukras, imirovina im. . r. - imirovo drvo koje se moe obraivati, ina im. . r. (njem.), g. mn. ina tranica eljeznike ili tramvajske pru ge. indra im. . r. (njem.) - daice za pokrivanje krova, inobus/inobus im. m. r. (njem.) - voz sa dva-tri vagona slian autobusu na mo torni pogon, inter/intor im. m. r. (njem.), g. mn. intera/intora - osoba kojoj je zanima nje hvatanje pasa lutalica ili uklanjanje crkotina. inuti gl. svr., prez. sinem - udariti koga (ipkom, biem itd.), injel im. m. r. (rus.), g. jd. injela, g. mn. injela - vojniki i oficirski zimski kaput. ip im. m. r., n. mn. ipovi/ipovi - stup od drveta, elika, betona itd. koji prolazi kroz vodu, mehki dio tla i stoji na nosi vom sloju tla; metalna ipka za pri vrivanje prozora, vrata i sl. u leite. ipak im. m. r., g. jd. ipka , n. mn. ipci, g. mn. ipaka - nar, mogranj, granata, plod divlje rue okrugla oblika pun crvenih nakiselih bobica ispod kore. iparica im. . r. - odraslija djevojica, ipka im. . r., dat. ipki/sipci, g. mn. sipki - tanko dulje drvo za ibanje; od metala izljeveni izduljeni odljevci za armaturu, ogradu i sl. ipkov prid. odr. v. - koji je od ipka, ipraga im. . r. - ikara, zemljite pod ikarom, ipraje. ipraje zbir. im. s. r. - zemljite pod ipragom. ipurak im. m. r., g. jd. ipurka , n. mn. ipurci, g. mn. ipuraka - ipak, plod divlje rue. ira im. . r. (perz.) - smjesa od ljiva i dr. voa koja nakon vrenja slui za peenje rakije. irilac/iritelj im. m. r., g. jd. irioca/ iritelja, g. mn. irilac a/iritelja - onaj koji neto iri, prenosi, npr. vijesti, no vosti.

irina im. . r., g. jd. irine, n. mn. irine ,

g. mn. irina - jedna od dimenzija, ono to je krae od duine; prostor veih razmjera, polje, morska puina; prenes. osobina osobe sa razumijevanjem, emancipacijom, dobronamjernou. irit im. m. r. (tur.), g. jd. ihta - ukrasna traka priivena na odreene dijelove uniforme. iriti (se) gl. nesvr., prez. irim (se) initi da ta bude ire, prostranije, ras prostirati; prenes. uveavati, razvijati; uzimati maha, poprimati vee razmjere; postajati deblji; uivati udobnost, biti komotan, koristiti ije dobro do maksi muma; kooperiti se, razmetati se. irk im. m. r. (ar.) - mnogobotvo, polite izam. irok prid., odr. v. iroki, komp. iri - koji je irinom velik, prostran, komotan; pre nes. svestran, viestruk, iscrpan; libera lan, irokogrud, emancipiran. iroko1 pril., komp. ire - u irinu, zahva ajui veliki prostor; mnogo, u velikoj mjeri, opirno. iroko2 im. m. r. (tal.) - juni ili jugo istoni vjetar, jugo. irokogrudan/irokogrudan prid., odr. v. irokd grudni/iroko grudni - nesebian, emacipovan, velikoduan, irokogrudno/irokogrudno pril. - na i rokogrudan nain, velikoduno, nesebi no. irom pril. - na cijelom prostoru, diljem; potpuno otvoreno (vrata), i im. m. r. (tur.), g. jd. ia - naprava za prenje kafe na duoj eljeznoj ipki. ia im. . r. (perz.) - boca, flaa, iarka im. . r., dat. jd. iarci, g. mn. iarki - plod cmogorinog drvea, sadr i sjemenke. iati gl. nesvr., prez. iam - odstranji vati kosu ili bradu makazama ili mai nom za ianje; prenes. preticati u vo nji, voziti velikom brzinom, juriti; fiju kati (puana zrna), ievab/ievap im. m. r. (tur.-ar.), g. jd. ievba/ievpa - vrsta jela od komada mesa i luka nanizanih na drvene tapie i skuhanih u saftu. ie im. s. r. (perz.), g. jd. ieta - tava nica, plafon.

ike im. . r. mn., g. mn. iki - ianjem

posebno oblikovan dio kose koji ukra ava elo. im i im. m. r. - slijepi mi, letei sisar sa opnastim krilima, inuti gl. svr., prez. sinem - zafrljaiti, brzo baciti iz ruke; uiniti to velikom brzinom, itanje gl. im. s. r. od itati, itati gl. nesvr., prez. itim - proizvo diti zvuk nalik itanju pare iz poklo pljenog lonca ili zraka iz probuene gume automobila; oponaati itanje izgovorom glasa ; siktati (zmija), iti gl. nesvr., prez. ijem, trp. prid. iven - iglom u kojoj je uvuen konac ili mainom za ivanje sastavljati komade platna; ivanjem sastavljati dijelove koe radi zaustavljanja krvarenja. ivai prid. odr. v. - koji slui za ivanje, npr. pribor za ivanje, ivanje gl. im. s. r. od ivati, ivati gl. nesvr., prez. ivam - iti. iza, izika im. . r. (gr.) - enska osoba sa luckastim ponaanjem, kao da je izofreniarka, svojevremeno est naziv za oboavateljke popularne muzike, iziti gl. nesvr. (gr.), prez. izim - biti u posebnom raspoloenju punom ljutnje zbog negativnog razvoja situacije; ponaati se luckasto, kao izofreniar; ludovati za neim kao, npr. svojevre mena euforija izazvana pojavom Bitlsa (Beatlesa) i njihove muzike, izm a im. . r. (gr.) - otcjepljenje iz crkvene zajednice, raskol, rascjep kr anstva na katolicizam i pravoslavlje, izm atik im. m. r., g. jd. izmdtika, n. mn. izmatici - pristalica izme, onaj koji podrava izmu, raskolnik, izofrenik i prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi sa izofrenijom, koji se odnosi na izofreniju i izofreniare. izofreniki pril. (gr.) - na izofreniki nain, kao izofreniar, izofrenija im. . r. (gr.) - shizofrenija, vrsta duevne bolesti kojoj su osobine poremeenost miljenja, podvajanje li nosti, agresivnost, gubljenje osjeaja za stvarnost. izofrenik/izofreniar im. m. r. (gr.) onaj koji boluje od izofrenije.

izofreniarka

1108

1109
krge im. . r. mn., g. mn. krga - organ

lic
krt prid., odr. v. krti, komp. krtijl - koji
je pretjerano uzdran u troenju, pret jerano tedljiv, koji je tvrdica, krtac im. m. r., g. jd. krca , n. mn. krci, g. mn. krtaca - krtica, tvrdica, cicija, pretjerano tedljiva osoba, krtakl prid. - koji se odnosi na krce. krtaki pril. - na nain krca, kao krtac, krtariti gl. nesvr., prez. krtarim - biti krt, ponaati sa kao krtac, tvrdiiti, cicijaiti. krtica im. . r. (za m. i . pol.) - krtac, tvrdica, cicija, krto pril. - na krt nain, sa tvrdliukom. krtost im. . r., instr. krtou/krtosti osobina onoga ko je krt, tvrdiluk, cicijanje, cicijatvo. krni prid. odr. v. - koji pripada krga ma. kuna im. . r. (engl.) - brod sa jedrima na dva ili tri jarbola. lag im. m. r. (njem.) - udarac uope; udar, srani udar, izljev krvi u mozak; dodatak po vrhu kolaa, torte, kafe itd. lager im. m. r. (njem.), g. jd. lagera popularna muzika ugodne, slatkaste me lodije koja najee govori o ljubavi; prenes. sve ono to je trenutno aktuelno i traeno, to se mnogima dopada u tom momentu. lajer im. m. r. (njem), g. jd. lajera providna mrea koja sa enskog eira pada do polovine lica. lampav prid. (njem.), odr. v. lampavi povran, neuredan, nezgrapan, lapa im. . r. (njem.), g. jd. lape - kuna obua, papua, lauf im. m. r. (njem.) - gumeno crijevo za polijevanje, prskanje vodom; unu tranja automobilska guma. lep im. m. r. (njem.) - teretni Brod bez pogona, koji se vezuje za teglja; veliki teretni kamion za transportovanje vie manjih vozila, lepanje gl. im. s. r. (njem.) od lepati. slepa ti gl. nesvr., prez. lepam - vui, tegliti koga ili to za sobom, leper im. m. r. (njem.), g. mn. lepera teglja, veliki teretni kamion, lic im. m. r. (njem.), n. mn. licevi mjesto na pantalonama, suknji koje se moe skopati i otkopati.

izofreniarka im. . r. (gr.), dat. jd. izofreniari - ona koja boluje od izo frenije. kaf im. m. r. (lat.), g. jd. kafa - abar, tekne, posuda od drveta za vodu i sl. kakljanje gl. im. s. r. od kakljiti. kakljati gl. nesvr., prez. kakljim - ob. kakljiti, golicati, lagano koga dodiri vati, dodirima po kakljivu mjestu na tijelu izazivati smijeh, kakljiti gl. nesvr., prez. kakljim kakljati. kakljiv prid., odr. v. kakljivi - golicav, osjetljiv na kakljanje. kakljivo pril. - osjetljivo; prenes. proble matino, delikatno, sa zahtjevom za opreznost. kakljivost im. . r., instr. jd. kakljivou/kakljivosti - osobina onoga koji je kakljiv. kamp im. m. r., n. mn. kampi - morski rak crvenkaste boje. kare im. . r. plur. tantum (njem.) - ma kaze, noice, dvokraka alatka za rezanje platna, papira; prenes. u nogometu po sebno izveden udarac, krapina im. . r. - vrsta morske ribe. kart im. m. r. (tal.) - proizvod sa gre kom koji se odbacuje, neupotrebljiva roba, ono to nije ni za ta. kartiranje gl. im. s. r. (tal.) od kartirati, kartirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez. kartlram - odvajati, odbacivati kart, izdvojiti neupotrebljivo, kembav prid. (perz.), odr. v. kembavl koji ima kembe, kojem je uzrastao trbuh, trbuast, kembe im. s. r. (perz.), g. jd . kembeta trbuh; posebno jelo pripremljeno od buraga, tripice, kembii, furda, fileki. kiljiti gl. nesvr., prez. kiljim - gledati kiljei, poluzatvorenih oiju, kija im. . r. (tur.) - sitno narezani hercegovaki duhan za puenje, kljoc uzv. - zvuk jednog pokreta kakvog mehanizma, npr. okretanje kljua u bra vi. kljoca/kljocara im. . r., hip. - kakvo vatreno oruje, depni noi na raskla panje. kljocanje gl. im. s. r. od kljocati, kljocati gl. nesvr., prez. kljocam proizvoditi ime zvuk kljoc.

koda im. . r. (njem.) - teta; marka

automobila, koditi gl. im. s. r. (njem.), prez. kodim tetiti, nanositi tetu, nepovoljno djelo vati. kodljiv prid. (njem.), odr. v. kddljivl tetan, koji kodi, kola im. . r. (lat.) - ustanova u kojoj se stie znanje, vjetine i izgrauju ljudske vrline; pravac u nauci ili umjetnosti, sljedbenici tog pravca; vrsta djeije igre. kolarina/kolarina im. . r. (lat.) naknada koja se uplauje za kolovanje, kolovati (se) gl. nesvr. (lat.), prez. ko lujem (se) - slati koga u kolu, obrazo vati ga; pohaati kolu, obrazovati se. kolski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada koli, koji ima svojstva kole, kolski pril. (lat.) - na kolski nain, kao u koli; uhodanim putem, kolstvo im. s. r. (lat.), g. mn. kolstavd sistem obrazovno-odgojnih ustanova, organizacija i djelovanje kola u nastavno-obrazovnom procesu, kolj im. m. r. (tal.) - otoi, manje ostrvo u moru. koljka im. . r., dat. jd. koljki, g. mn. koljki - morski ili slatkovodni mekuac s oklopom od dva priljubljena kapka; vanjski dio uha; ono to oblikom pod sjea na koljku, korpija im. . r., korpion im. m. r. (gr.) - tipavac, akrep, klijetavac, opa sna ivotinja iz porodice pauka sa otrov nom bodljom na zadnjem dijelu tijela, krabalo im. s. r. - pejor. lo pisac, piskaralo, onaj za kojeg se kae da ne pie nego kraba, krabanje gl. im. s. r. od krabati, krabati gl. nesvr., prez. krabam - pisati neitkim rukopisom; pisati lanke, sa stave, knjige itd. koje nemaju nikakvu vrijednost. krapa im. m. r. (njem.), g. mn. krapa raspuklina na stijenama nastala djelova njem vode. krbav prid., odr. v. krbavl - oteen, okrnjen, krnj (zub), koji ima prorijeene zube, krezav. krgai im. m. r. mn. - mekuci koji diu na krge.

razvijen kod riba, nekih vodozemaca itd. pomou kojeg diu u vodi. krgonoac im. m. r., g. jd. krgonoca zool. rak sa krgama na nogama, krgut im. m. r. - zvuk koji nastaje nag lim stiskanjem i pokretanjem gornjih i donjih zuba, kripa, krgutati gl. nesvr., prez. krguem kripati zubima, proizvoditi krgut, kriljac im. m. r., g. jd. krlljca, g. mn. kriljaca - kamen slojevitog sastava koji se moe razbiti na ploe, krinja im. . r. (lat.) - dio namjetaja, sanduk za dranje rublja, raznih pred meta, knjiga itd.; zamrziva hrane, krip im. m. r., g. jd. kripa - naprava kojom se uvrsti kakav predmet kako bi se mogao obraditi, kripa im. . r. - kripanje, neprijatan zvuk koji nastaje trenjem predmeta o predmet ili nepodmazanih mehanizama, npr. baglama na vratima, kripac im. m. r., g. jd. kripca , g. mn. kripaca - nepovoljan poloaj u kojem se neko nae, iz kojeg se teko izvui, neugodan splet okolnosti, kripanje gl. im. s. r. od kripati - kripa, kripati gl. nesvr., prez. krlplm - kripiti, izazivati kripu, proizvoditi kripu; kad se neto ne odvija po planu, ne ii prema zamisli, nailaziti na potekoe, kripav prid. odr. v. kripavl - koji kripi, kripit! gl. nesvr., prez. krlpim - kripa ti. kripuckanje gl. im. s. r. od kripuckati. kripuckati gl. nesvr., prez. kripuckdm - kriputati, kripnuti/kripnuti gl. svr., prez. kripnem/kripnem - izazvati jednokratnu kratkotrajnu kripu, kriputanje gl. im. s. r. od kriputati, kriputati gl. nesvr., prez. kripuem kripuckati, kripati na mahove, naiz mjenino izazivati ponavljanje jae ili slabije kripe, kriputav prid., odr. v. kriputavi - koji kripue. kropiti gl. nesvr., prez. krdplm, pril. sad. krdpei - obilno padati (kia); prskati po emu vodom ili drugom te nosti. kropljenje gl. im. s. r. od kropiti.

lif li'f im. m. r. (njem.), g. jd. fifa - razg. otmjenost, uglaenost, prefinjenost, ra zumnost u ponaanju, ljaka im. . r. (njem.), dat. jd. ljaci ostatak nakon topljenja rude, uglja, tro ska. ljakati gl. nesvr. (njem.), prez. ljakam - razg. raditi (osoba), funkcionisati (stroj). ljam im. m. r. (njem.) - osobe najniih moralnih osobina, bagra, olo. ljapati gl. nesvr., prez. ljapdm - gazati po vodi ili blatu pri emu se uje zvuk ljap. ljem im. m. r. (njem.), g. jd. ljema , mn. ljemovi - metalna kaciga za zatitu glave, vaan dio borbene opreme vojni ka. ljiva im. . r., g. mn. ljiva - voka iz porodice rua koja ima jajolik, plavkast i ukusan plod sa kopicom. ljivar im. m. r. - onaj koji uzgaja i prodaje ljive, ljivarsk! prid. odr. v. - koji pripada ljivarima. ljivarski pril. - kao ljivar, na nain ljivara. ljivik im. m. r., n. mn. ljivici, g. mn. ljivika - zemljite na kojem su stabla ljive. ljivov prid. odr. v. - koji je od ljive, ljivovica im. . r. - rakija ispeena od ploda ljive, ljivovina im. . r. - drvo od ljive kao graa, materijal za obradu, ljokati gl. nesvr., prez. ljokam - piti, opijati se, pretjerivati u piu. ljokice im. . r. mn. - male staklene ili metalne ploice koje slue kao ukrasi na odjei plesaica, pjevaa itd. ljuka im. . r., dat. jd. ljuki - barska ptica tankog dugakog i na kraju zadebljanog kljuna i dugih nogu. ljunak im. m. r., g. jd. ljunka , n. mn. ljunci , g. mn. ljundkd - sitni zdrobljeni komadii stijena koje nanosi rijeka, slui kao graevinski materijal, ljunan prid., odr. v. ljunani - posut, pokrivan ljunkom, ljunkovit prid., odr. v. ljankdviti - bogat ljunkom, pun ljunka, od ljunka.

1110
majser im. m. r. (njem.), g. mn. majsera - vrsta automatskog oruja u Drugom svjetskom ratu; automat, minka im. . r. (njem.), dat. jd. minki, g. mn. minki - razna sredstva za u le p avanje lica; ureivanje lika glumca za ulogu na sceni pomou tih sredstava, minkanje/minkanje gl. im. s. r. od minkati. minkati/minkati se gl. nesvr., prez. minkam/minkam - nanositi minku na lice i uljepavati se; minkom urediti lik glumca za izvoenje uloge, minker im. m. r. (njem.), g. mn. minkera - strunjak za minku, onaj koji minka glumce; prenes. osoba koja poklanja panju na izgled, koji se oblai po posljednjoj modi, prepotentno se ponaa itd. minkerica im. . r. (njem.) - up. minker, minkerski prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na minkere i minkerice. minkerski pril. (njem.) - na minkerski nain, kao minker, mirgl im. m. r. (njem.), g. jd. mirgla vrsta potronog materijala od platna ili papira sa nalijepljenim prahom minerala korunda koji slui, npr. za skidanje hre, glaanje i ienje kakve povrine (metal, drvo i dr.), mokljan im. m. r. - osoba koja nije pametna, ograniena, nespretna osoba; glupan, smetenjak, mokljo, zvekan, tik van. mokljo im. m. r., pejor. - mokljan, mrcanje gl. im. s. r. od mrcati, mrcanje/mrcanje gl. im. s. r. od mrca ti. mrcati/mrcati gl. nesvr., prez. mrcain/mrcdm - tiho plakati; stalno uvla iti izluevinu sluznice u nos. mrcav prid., odr. v. mrcavi - plaljiv, sklon mrcanju. mfcavo pril. - mrcajui, sa mrcanjem; plaljivo, pretjerano osjetljivo, mrk/mrk im. m. r., mn. mrkovi/ mrkovi - deblje crijevo kojim se izba cuje ili uvlai tenost, pogodno za isisa vanje nepotrebne vode, ili za gaenje vatre. mrkanje/mrkanje gl. im. s. r. od mrkati. mrkati/mrkati gl. nesvr., prez. mrem/mfem - uvlaiti to u nos (sekret, lijek, burmut itd.), mrkavac/mrkavac im. m. r., g. jd. mrkavea/mrkavea, g. mn. mrkav dea/ mrkav ded - onaj koji je premlad, ma lian, balavac; pejor. neodgojena osoba, neotesanac, mrkavica/mrkavica im. . r. - ena mrkavac. mrkljiv prid., odr. v. mrkljivi - kojem curi iz nosa zbog prehlade, mrknuti gl. svr., prez. mrknem - up. mrkati. mugnuti gl. svr., prez. mugnem - brzo pobjei, zbrisati, najder im. m. r. (njem.), g. jd. najdera , razg. - ob. kroja, najderica im. . r. (njem.), razg. - ob. krojaica. nala im. . r. (njem.), g. jd. nle - kopa za kosu ili dijelove odjee, nicla im. . r. (njem.) - meso bez kosti od teleeg ili goveeg buta; jelo od tucanog ili mljevenog mesa, odrezak, oder im. m. r. (njem.) - razg. ljunak, ofer im. m. r. (fr.), g. jd. ofera - voza vozila na motorni pogon (automobil, kamion, autobus), ogor im. m. r. (ma.) - ee: ura, urjak, enin brat; svastikin mu, bado, badenog; sestrin mu, zet. ogorica im. . r. - ee: svastika, enina sestra. ojka im. m. r., dat. jd. sojki - ptica iz porodice vrana; kreha, kreja, ok im. m. r. (engl.), g. jd. oka, n. mn. okovi - naglo uzbuenje, stanje izaz vano iznenadnim strahom; u medic. po remeaj vegetativnih funkcija. okac im. m. r., g. jd. okca , g. mn. okaca - naziv za Hrvata iz Baranje, Slavonije i Srema; u razg. svi katolici, okica im. . r. - ena okac, okiranje gl. im. s. r. (engl.) od okirati. okirati (se) gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. dkiram (se) - izazvati ili izazivati ok kod koga, uasnuti, uasavati (se); preneraziti se, zapanjiti se. olja im. . r. (njem.), g. mn. olja - manja duboka posuda sa drkom za kafu, aj itd.

1111

panjolac

onjo im. m. r., pejor. - slabi, mekuac, mlakonja, mokljo. opati gl. nesvr., prez. opam - guranjem hrane u drijelo hraniti gusku ili puru. oven im. m. r. (fr.), g. jd. ovena, pejor. ovinist. ovenski prid. odr. v. (fr.) - ovinistiki, koji pripada o veni ma. ovenski pril. (fr.) - ovinistiki, kao oveni, na ovenski nain. ovinist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. oviniste , n. mn. ovinisti/oviniste - oven, prista lica i zagovornik ovinizma. ovinistkinja/ovinistica im. . r. (fr.) up. ovinista, pristalica ovinizma en. pola. ovinistiki prid. odr. v. (fr.) - koji pripa da ovinistima i ovinizmu, ovenski. ovnistiki pril. (fr.) - na nain oviniste, kao ovinista, ovenski. ovinizam im. m. r. (fr.), g. jd. ovinizma, g. mn. ovinizama - izraavanje mrnje prema drugim rasama, narodima, vjera ma; proganjanje, ugnjetavanje, istreblji vanje drugih naroda; poduzimanje niza radnji koje su suprotne ljudskim pravi ma i slobodama. paga im. . r. (tal.) - uzica, tanji kono pac; figura u baletu, pageti im. m. r. mn. (tal.) - tjestenina, dugi tanki makaroni i jelo od njih. pajz im. m. r. (njem.) - ostava, prostorija za hranu pored kuhinje, palir im. m. r. (njem.), g. jd. palira dva reda ljudi ili vojske izmeu kojih prolazi osoba kojoj se daje poast, palta im. . r. (njem.) - novinski stubac, otisak tampanog sloga prije preloma u strane. panac im. m. r. (lat.), g. jd. pnca graanin panije, panjolac. panija im. . r. (lat.) - drava na Pirinejskom poluostrvu izmeu Atlans kog okeana i Sredozemnog mora, pa njolska. panijel im. m. r. (engl.) - vrsta psa, duge dlake i objeenih uiju, panski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada paniji, panjolski. panjolac im. m. r. (tal.), g. jd. panjolca - panac.

panjolka

1112
podatke koji se mogu iskoristiti u vojne, ekonomske i druge svrhe, pijunaa im. . r. (tal.) - posao kojim se bave pijuni, dostavljanje tajnih podata ka vlastitoj centrali ili prodaja informa cija zainteresovanoj strani, pijuniranje gl. im. s. r. (tal.) od piju nirati. pijunirati gl. nesvr. (tal.), prez. pijuni ram - baviti se pijunaom, potkazivati, biti uhoda. pijunski prid. odr. v. (tal.) - koji pripada pijunima. pijunski pril. (tal.) - kao pijun, na pijunski nain, pikati gl. nesvr. (njem.), prez. pikam ee: dolmiti, nadijevati, puniti, filova ti, npr. paprike mesom, pile povrem. pil im. m. r. (njem.), n. mn. pilovi - sve karte za igranje, snop karata. pilja im. m. r. (gr.) - spilja, peina, prirodne upljina u brdu, kroz brdo, sa hodnicima, pinat im. m. r. (tal.), g. jd. pinta spana, zelje, zeleni listovi biljke iz vrta za spravljanje raznih jela, npr. pite zeljanice. pirit im. m. r. (lat.) - vrsta alkohola koji se moe dobiti od vonih sokova, kro ba i celuloze, kao i sintetikim putem, pitalj im. m. r. (njem.), g. jd .pitalja razg. starinski naziv za bolnicu, prica im. . r. (njem.) - stakleni cilindar sa upljom iglom za ubrizgavanje lijeka, pricer im. m. r. (njem.), g. jd. price alkoholno pie, vino pomijeano sa so dom. rafciger im. m. r. (njem.) - alatka za zavrtanje i odvrtanje arafa, odvrta, odvija. rapnel im. m. r. (engl.), g. jd. rapnela artiljerijsko zrno napunjeno metalnim kuglicama koje eksplodira u zraku i opasno ugroava irok prostor, ta upit. zamj., g. ega, dat. emu, ak. ta, instr. im, ime - za dobijanje informa cije za nepoznato (pojmove, stvari, dogaaje, radnje). tab im. m. r. (njem.), n. mn. tabovi komandno tijelo u vojsci koje sreuje podatke i donosi odluke o vojnim opera cijama, stoer. tabnl/tapskl prid. odr. v. (njem.) - koji pripada ili se odnosi na tab, stoerni, tafelaj im. m. r. (njem.), g. jd. tafelja stalak na kojem stoji slika dok slikar radi. tafeta im. . r. (tal.) - sport, palica koju trkai predaju jedan drugom dok ne stignu na cilj gdje je predaju onome kome je namijenjena, tagalj im. m. r. (njem.), g. jd. tagalja graevina uz talu u kojoj se dri stona hrana (sijeno, slama i sl.). taka im. . r. (tal.), g. jd. take, dat. jd. taki - ravasto pomagalo sa prekom pomou kojeg se invalidi mogu kretati drei ga ispod pazuha, takor im. m. r., g. jd. takora , g. mn. takora - vrsta glodavca, pacov, takorski prid. odr. v. - koji pripada takorima. takorski pril. - kao takor, na nain takora. tala im. . r. (njem.) - staja, graevina u koju se zatvara stoka, taletina im. m. r. augm. - velika, ne zgrapna tala, talica im. . r. em. i hip. - mala tala, talskl prid. odr. v. - koji pripada ili se odnosi na talu, stajski. tambilj im. m. r. (tal.), g. jd. tambilja peat, ig, muhur, tampa im. . r. (tal.) - tisak, tehnika umnoavanja tekstova (knjige, novine i sl.) u vie primjeraka; dnevni i sedmini listovi, novine, tampanje gl. im. s. r. (tal.)od tampati tiskanje. tampar im. m. r. (tal.), g. jd. tampara vlasnik tamparije; osoba koja rukuje tamparskim strojem, tiskar, tipograf, tamparija im. . r. (tal.) - preduzee, firma, prostorija u kojoj se tampaju tekstovi, tiskara, tamparski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na tampu i tampare, tiskarski, tamparstvo im. s. r., g. mn. tamparstava - tamparska djelatnost, ukupno ta mpari, tamparije, izdanja; tiskarstvo, tampati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez. tampam - pomou tamparske maine napraviti otisak na papir, umnoiti tim nainom tekst, crte itd. u vie primje raka, tiskati.

1113

tene

panjolka im. m. r. (tal.), dat. jd. panj diki - stanovnica panjolske, pre ma panjolac. panjolska im. m. r. (tal.), dat. jd. panjolskoj - panija, panjolski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na panjolsku, panjolce i pa njolke. pargla im. . r. (njem.) - povre debele bijele stabljike, partati gl. nesvr. (njem.), prez. partam - iscrtavati okomite i vodoravne crte; prenes. razg. kretati se, hodati tamoamo, gore-dolje. pedicija im. . r. (tal.) - preduzee za prevoz robe; otpremanje robe pediter im. m. r. (tal.), g. jd. peditera prevoznik. pekulacija im. . r. (lat.) - pekuliranje, pekulisanje, nastojanje da se doe do to lake zarade u trgovakim i finan sijskim poslovima, iarenje, nastojanje da se to kupi jeftinije a preproda skuplje sa svrhom bogaenja, pekulant im. m. r. (lat.), g. mn. pekulanata/pekulanata - osoba koja se bavi pekulacijama radi zarade, koji pekuliui vodi poslove, raundija, iardi ja, crnoberzijanac, pekulantica/pekulantica i pekulantkinja/pekulantkinja im. . r. (lat.) up. pekulant, osoba en. pola koja se bavi pekulacijama, pekulirati/pekulisati gl. nesvr. (lat.), prez. pekulirdm/pekuliem - voditi po sao uz pekulaciju, baviti se pekula cijama radi zarade, perploa im. . r. (njem.) - graa za izradu namjetaja, tanje ploe dobivene lijepljenjem listova furnira. p'ica1im. . r. - kopica, kotica, tvrdi dio ploda, npr. ljive, trenje, tikve. p'ica2im. . r. (njem.) - vrh, vrak, iljak; vrhunac ega, npr. vrijeme najvee gu ve u gradskom saobraaju; popis gluma ca i ostalih aktera na poetku filma, picast prid. (njem.), odr. v. picastT iljat, sa iljatim vrhom, picl im. m. r. (njem.), pejor. - pijun, uhoda, agent, njukalo, pijun im. m. r. (tal.-njem.), g. jd. pijuna - osoba koja tajno prikuplja razne

tancanje gl. im. s. r. (njem.) od tancati. tancati gl. nesvr. (njem), prez. tancam - umnoavati ta; prenes. proizvoditi ta u velikim koliinama. tand im. m. r. (njem.), mn. tandovi prodajno mjesto, npr. na sajmu knjiga gdje ima vie ponuaa robe. tap im. m. r., n. mn. tpovi - pomogalo od drveta i sl. za oslanjanje u hodanju; jedan od rekvizita elegantnog odijevanja gospodskih slojeva drutva; tak u bilijaru za udaranje kuglica, tapi im. m. r. em. - mali tap. tapiast prid. - nalik na tapi, tapin im. m. r. (tal.), g. jd. tapina - ne promoiva okrugla vrpca za potpaljiva nje mina i eksploziva, tavilo im. s. r., g. jd. tavila - sredstvo za tavljenje koe. tavionica im. . r. - prostor u kojem se tavi koa. tavie/tavie pril. - tovie, tavljenje gl. im. s. r. od taviti, taviti gl. nesvr., prez. tavim, trp. prid. Stavljen - sirovu kou pripremiti za dalju obradu pomou sredstava za tavljenje, tedionica im. . r. - ustanova koja pri kuplja novac od tednje i daje kredite uz kamate. tedjeti gl. nesvr., prez. tedim - umjere no troiti novac i dr., drati novac na tednji da se nae kad zatreba; biti paljiv prema kome i ne izricati kritiku otro kako zasluuje; ne troiti pretjera no snagu. tedljiv prid., odr. tedljivi - koji zna tedjeti. tedni prid. odr. v. - koji se odnosi na tednju, npr. tedna knjiica, tednja im. . r. - uvanje novca i dr. dobara od pretjeranog troenja, tednjak im. m. r., mn. tednjaci kuhinjska pe na kojoj se kuha i kojom se grije. tedro pril. (stsl.) - izdano, obilno, dare ljivo. tektati gl. nesvr., prez. tekem - ispre kidano i ljutito lajati; pucati isprekidano iz mitraljeza, tenara im. . r. - kuica za psa; prenes. lo stan, brlog, jazbina, tene im. s. r., g. jd. teneta, zbir. im. tenad - mladune psa, kue.

teneak

1114
tipkanje gl. im. s. r. od tipkati. tipkati gl. nesvr., prez. tipkam - poma lo tipati, ponavljati tipanje. tipnuti gl. svr., prez. tipnem - brzo utinuti da niko ne vidi. tir im. m. r. - vrsta korova; divlji spana, pinat. tirak im. m. r. (njem.) - skrob, sredstvo za tirkanje rublja, tirka im. . r. (njem.), dat. jd. tirki/tirci - tirak. tirkanje gl. im. s. r. od tirkati, tirkati gl. nesvr., prez. tirkam - potapa ti rublje u vodu sa tirkom kako bi se utirkalo. tit im. m. r. - odbrambeno oruje koje se nekadanji ratnici nosili na ruci za zatitu; prenes. odbrana, zatita, zaklon od opasnosti, titast prid., odr. v. titasti - nalik na tit, u obliku tita, tititi/tititi gl. nesvr., prez. titim/titim, trp. prid. tien/tien - uzeti koga pod zatitu, braniti ga od opasnosti, od ijih zlih postupaka, od tetnih uticaja, titnl/titni prid. odr. v. - koji pripada titnjai. titnik/titnik im. m. r., mn. titnici/ titnici - ono to titi, npr. noge nogo metaa, branik na vozilu i sl. titnjaa im. . r. - titna lijezda, tiroida. titonoa/titonoa im. m. r. - osoba koja je pratila viteza ija je dunost bila noenje tita, tivo im. s. r. - ono to se ita, tekst, to upit. zamj., g. ega , dat. emu , instr. im/ime - up. ta. tof im. m. r. (njem.), mn. tdfovi - tkani na; prenes. materijal, graa za stvaranje naunih ili umjetnikih djela, togod neodr. zamj. - bar neto, neto malo. tokavac im. m. r., g. jd. tokavca, g. mn. tokavaca - osoba kojoj je tokavsko narjeje osnova maternjeg jezika, tokavka im. . r. - ena tokavac, tokavski prid. odr. v. - koji se odnosi na tokavski govor ili tokavsko narjeje, tono/tono zamj. - potapalica u pria nju, u zn. kao to: tono bi se reklo, topati gl. nesvr. (njem.), prez. topam zaustavljati, u sportu: primiriti loptu, topericom mjeriti vrijeme. toperica im. . r. (njem.), g. jd. tdperice - vrsta sata kojim se tano moe izmjeriti vrijeme, jer ima mehanizam za zaustavljanje kazaljke; hronometar. tos im. m. r. (njem), n. mn. tsovi udarac, jak ut; gomila, hrpa; dosjetka, smicalica, vic. tota neodr. zamj. - hrpa razliitih pred meta, svata, poneto od svega, tovalac/tovatelj im. m. r., g. jd. tdvaoca/tdvatelja - ee: potovalac, poto vatelj, onaj koji potuje, tovateljica/to vatelj ka im. . r. - ee potovateljica/potovateljka. tovie pril. - tavie, tome u prilog, jo ire; dapae, ak. trajk im. m. r. (engl.), n. mn. trajkovi radnika obustava rada u fabrici, predu zeu itd. zbog loih uslova rada, neispla enih plaa, krenja prava radnika, trajka/trajka im. m. r. (engl.), g. jd. trajka/trajkaa - uesnik u trajku, trajkaica im. . r. (engl.) - up. trajka, uesnica u trajku, trajkakl/trajkakl prid. odr. v. (engl.) - koji pripada trajkaima. trajkaki/trajkakl pril. (engl.) - na nain trajkaa, kao trajka, trajkati/trajkovati gl. nesvr. (engl ), prez. trajkam/trajkujem - obustaviti proizvodnju, pokrenuti trajk radi ostva rivanja zahtjeva, biti u trajku, trajkbreher im. m. r. (engl.-njem.) trajkolomac, osoba koja nije za trajk, koja ne prekida posao, onaj koji izdaje interese radnika koji su u trajku, koji slama ostvarivanje radnika koji trajku ju. trajkolomac im. m. r., g .jd . trajkdlomc a - up. trajkbreher, trcaljka im. . r., g. mn. trcaljki naprava za trcanje (vodom i sl.), trcanje gl. im. s. r. od trcati, trcati gl. nesvr., prez. trcam - rasipati tekuinu pomou trcaljke. Stremiti gl. svr., prez. trcnem - naglo prsnuti kakvom tekuinom, briznuti. trati gl. nesvr., prez. trim - striti, izdvajati se, biti razliit od okoline, ne uklapati se u neki opi princip, treber im. m. r. (njem.), g. jd. trebera ak koji ui napamet, bez razumijeva nja, onaj sa znanjem steenim na taj

1115

turost

teneak im. m. r. - zarazna bolest kod pasa koju izaziva virus. teta im. . r. - ono to je uinjeno loim rukovanjem, neznanjem, namjernim dje lovanjem i gubitak kao posljedica toga; kvar; koda; zijan, tetan prid., odr. v. tetni - koji nanosi tetu, kodljiv, tetiti gl. nesvr., prez. tetim - nanositi tetu, biti tetan, tetnik im. m. r., n. mn. tetnici - onaj koji nanosi tetu, koji je kriv za nano enje tete, zijaner; tetoina (o ivo tinji). tetno pril. - kodljivo, ttoina/tetoina im. . r. - tetnik, zijaner, onaj koji nanosi tetu, koji pra vi zijan; insekti koji nanose tetu, tetovati gl.svr., prez. tetujem - pre trpjeti tetu, biti na gubitku zbog uinje ne tete. tienikl prid. odr. v. - koji se odnosi na tienike, ili pripada tienicima, tieniki pril. - na nain tienika, kao tienik. tienik im. m. r., g. jd. tienika, n. mn. tienici - onaj koji je pod neijom za titom. tfenje/ticenje gl. im. s. r. od tititi, tigli/tigli im. m. r. (njem.) - vrsta pti ce pjevice, eljugar, tihproba im. . r. (njem.) - provjera koja nije detaljna nego po sistemu uzoraka, tihvort im. m. r. (njem.) - natuknica, rije koja potie, zahtijeva odgovor, objanjenje, tikla/tikla im. . r. (njem.), g. mn. tikli/ tikli - potpetica na enskoj obui, timati gl. nesvr., prez. timam - podea vati, usklaivati ta. timung im. m. r. (njem.), g. jd. fimunzi ugoaj, raspoloenje, atmosfera, tipaljka im. . r., dat. jd. tipaljci, g. mn. tipaljka - pomagalo, sredstvo za pri vrivanje ega, dra sa dva kraka; klijeta; dio tijela raka. tipanje gl. im. s. r. od tipati. tipati gl. nesvr., prez. tipam - vrsto stiskati prstima da zaboli; prenes. nadra iti kou, sluznicu, ujedati (mraz, miris luka i sl.). tipavac im. m. r., g. jd. tfpavca, g. mn. tipavaca - korpion, korpija.

nain, osoba koja poslunou i dodvo ravanjem nastoji uspjeti, trecanje gl. im. s. r. od trecati, trecati gl. nesvr., prez. trecam - naglo se trznuti od iznenadnog zvuka, straha, od vienog iznenaujueg prizora i sl., lecnuti se. trecnuti gl. svr., prez. trecnem - up. nesvr. trecati. Streka im. . r. (njem.), g. jd. treke eljenika pruga, trik im. m. r. (njem.), g. jd. trika, n. mn. trikovi - ue, konopac. trk(alj) im. m. r. - parazit u tijelu sisara, trkljast prid., odr. v. trkljasti - koji je izrastao, koji stri u odnosu na ostale, tropot im. m. r. - lupa, buka, npr. od padanja, ruenja, brzog silaenja niz stepenice. trudla im. . r. (njem.) - vrsta kolaa od savijenog tijesta i fila. trukla im. . r. (njem.) - slatki ili slani kola od tijesta nadjeven sirom ili im slatkim. tucati gl. nesvr., prez. tucam - trzati oitom bez uticaja volje uz prepoznatljiv zvuk od pritiska u trbuhu, tiiica im. . r. em od tuka, tiiijl prid. odr. - koji je od tuke, koji se odnosi na tuku, tiik im. m. r. (tal.) - materijal s primjesam za izvoenje dekorativnih rado va u kiparstvu i graevinarstvu. tuka1 im. . r., g. mn. tuka - slatkovodna riba grabljivica. tiika2 im. . r. (njem.), g. mn. tuka vrsta njemakog aviona bombardera u Drugom svjetskom ratu. tula im. . r. (tal.) - od drveta napravljena zamjena za izgubljeni dio noge do koljena; tule mn. pomagala od drveta kojima se izduuju noge i stvara se utisak neprirodne visine ovjeka koji na njima hoda. tur prid., odr. v. turi - oskudan, jalov, suhoparan, sa malo podataka, bez ideja, turak im. m. r., g. jd. turka , n. mn. turci - vrsta insekta, zrikavac, popac, turo pril. - oskudno, jalovo, mravo, su hoparno. turost im. . r., instr. jd. turou/turosti - osobina onoga to je turo.

uur
iiur im. m. r. (ar.) - hvala, zahvaljivanje upueno Bogu. iift im. m. r. (njem.), n. mn. uftovi razg. osoba niskih moralnih osobina, hulja, podlac, nitkov, iiga im. . r. (perz.), g. mn. uga zarazna kona bolest, svrab, ugarac im. m. r. (perz.), g. jd. ugrca parazit koji izaziva ugu. ugav prid. (perz.), odr. v. ugav! - koji je obolio od uge. ugavac im. m. r.(perz.), g. jd. ugavca osoba koja boluje od uge; prenes. bijednik, nitarija, beskunik, uhva im. . r. (ar.) - sumnja, uhveli nepromj. prid. (ar.) - sumnjiv, iikast prid., odr. v. ukasti - koji je bez rogova (brave, govedo), uknut prid., odr. v. uknutI - pomalo lud, aknut, udaren, munjen. uknuti gl. svr., prez. uknem - razg. lagahno udariti, ukunbaba im. . r. (tur.-bos.) - ukun baba, prababa, ukundjed im. m. r. (tur.-bos.) - ukundjed, pradjed, pradjedov otac, djedov djed. uljanje gl. im. s. r. od uljati se. uljati se gl. nesvr., prez. uljam se prikradati se, kriom, potajno prilaziti emu, unjati se. ulj im. m. r., n. mn. uljevi - vori na izlaznom dijelu debelog crijeva nastao proirenjem vena; hemoroid. um im. m. r., n. mn. umovi - umjeren i neodreen zvuk, npr. um potoka. uma im. . r., g. jd. ume, n. mn. ume zemljite na kojem raste mnogo drvea; prenes. problematina situacija u kojoj se teko snai, umni prid., odr. v. - koji umi, koji je prepoznatljiv po umu. umar im. m. r. - lugar, osoba koja uva umu, strunjak za ume. umarak im. m. r., g. jd. umarka, n. mn. umarci, g. mn. umaraka - gusta, mla da uma. umarev/iimarov prid. odr. v. - koji pri pada umaru, umarica im. . r. - umarak; bot. ljeko vita biljka iz porodice abljaka; brebe rina, sasa.

1116
umarski prid. odr. v.- koji se odnosi na umare i umarstvo, umarski pril. - kao umar, na nain u mara. umarstvo im. s. r., g. mn. umar stava disciplina koja prouava ivot ume i biljnih vrsta u njoj. umetina im. . r., augm. i pejor. - velika uma. umljenje gl. im. s. r. od umiti/umjeti. umiti/umjeti gl. nesvr., prez. umim izazivati, prozvoditi um. um nik im. m. r. - lingv. umni suglasnik, umno/umno pril. - umei, sa umom, umor im. m. r. - prigueni um trepere nja lia na vjetru ili kretanja vode. umovit prid., odr. v. um viti - koji je pod umom, obrastao drveem. umski/umski prid. - koji se odnosi na umu, koji pripada umi, koji raste u umi. und im. m. r. (njem.) - literatura bez vrijednosti koju itaju itaoci najskrom nijih zahtjeva. unka im. . r. (njem.), dat. jd. unki, g. mn. unki - sueni ili kuhani svinjski but. unuti gl. svr., prez. une - iznenada pasti napamet, naglo i neoekivano do nijeti odluku, unjanje gl. im. s. r. od unjati se. unjati se gl. nesvr., prez. unjam se uljati se. upa im. . r. (njem.) - pomona od dasaka izgraena kuica za smjetaj ala ta, drva, uglja itd. upak im. m. r. (tur.), g. jd. tipka, n. mn. tipci, g. mn. tipaka - vulg. zadnjica; otvor na debelom crijevu; mar. upalj prid., odr. v. uplji - koji je iznutra prazan, koji ima rupu; prenes. bez sadraja, bez koristi (npr. uplja pria), uplje/uplje pril. - prazno, bezizraajno, upljika im. . r., dat. jd. upljici - rupica, mala upljina; vrsta veza, pletiva ili ipke. upljikav prid., odr. v. upljikavi - rupi ast, pun upljika, upljina im. . r. - prazan neispunjen prostor u vrstom tijelu, duplja, npr. anat. nosna upljina ili duplja, trbuna upljina ili duplja; prenes. ono to nedo staje u izlaganju, neizreeno, preuena

1117
fakta, nedostatak dokaza u sudskom postupku itd. upljoglavac im. m. r., g. jd. upljdglavca, n. mn. upljoglavci, g. mn. upljdglavaca - onaj koji nema znanja ni pameti, kao da mu je prazna glava ispod lobanje, praznoglavac, neznalica, ura im. m. r. - urak, urjak, urak im. m. r., g. jd. urka - ura, urjak, brat od supruge, iirenje gl. im. s. r. od uriti, uriti gl. nesvr., prez. urim - vrelom vodom skidati perje sa zaklanog pileta, urjak im. m. r., g. jd. urjaka, v. jd. urjae - enin brat, ura. urovati gl. nesvr. (ar.), prez. urujem potajno biti s istomiljanicima u savezu radi ostvarivanja zajednikih ciljeva protiv drugih, biti u dosluhu, iister im. m. r. (njem.) razg. - ee: obu ar. iistermat im. m. r. (njem.) - iron. izraz u igranju aha za najbru kombinaciju matiranja protivnika, ua im. . r., g. jd. ue - beznaajna osoba, bez ieg, bez obiljeja i dobrih osobina. uanj im. m. r., g. jd. unja, g. mn. unjeva - onomatop. jednokratan um utanja; opalo suho lie. uka im. . r., dat. jd. uki, g. mn. uki - utanje, uanj, um; mn. uke, otpaci od drveta pri blanjanju; lie od kukuruznog klipa, komuina, ukanje gl. im. s. r. od ukati, ukati gl. nesvr., prez. ukam - pro izvoditi ukanje, govoriti sa ukanjem, foneme 5 i z izgovarati kao i f, prenes. tiho govoriti, aputati, prenositi kriom neke vijesti, zuckati, ukav prid., odr. v. ukavi - koji uka, unuti gl. nesvr., prez. itnem - up. u kati. utanje gl. im. s. r. od utati, utati gl. nesvr., prez. utim - proizvo diti zvuk utanja, npr. lie na vjetru, utav prid., odr. v. utavi - koji uti, uurenje gl. im. s. r. od uuriti se. uuriti se gl. nesvr., prez. uu rim se dizati se, npr. kosa na glavi, kostrijeiti se. ilt im. m. r. (engl.), n. mn. utovi - udarac loptom u nogometu, rukometu itd.

vapska

iita im. . r. (njem.) - zdrobljena masa materijala (cigle, maltera) nakon ruenja. utiranje gl. im. s. r. (engl.) od utirati, utirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. utiram - udariti i upuivati loptu prema eljenom cilju; prenes. bezobrazno odbaciti koga, otjerati, utjeti gl. nesvr., prez. utim - ne priati, ne govoriti, ne davati glasa, utke/utke pril. - bez prie, bez rijei, utljiv prid., odr. v. utljivi - koji uvijek uti, kojem je osobina da nerado pria, utljivost im. . r., instr. utljivou/ utljivosti - osobina onoga koji uti, koji je utljiv. iitnuti gl. svr., prez. utnem - jakim udarcem uputiti loptu, utnja im. . r. - stanje kad se uti, svjesno izbjegavanje iznoenja svoga miljenja; nain izricanja nijemog otpo ra i neslaganja. vaba/vabo im. m. r. - pripadnik nje makog naroda iz vapske; arg. Nije mac. vabica im. . r. - pripadnica njemakog naroda iz Svapske. vajcarac im. m. r., g. jd. vajcrca vicarac, stanovnik i graanin vajcarske. vajcarka/vajcarkinja - vicarka, vicarkinja, stanovnica i graanka vajcar ske. vajcarska im. . r. - vicarska, drava u srednjoj Evropi, vajcarski prid. odr. v. - vicarski, koji se odnosi na vajcarsku, koji je iz vajcar ske. valer im. m. r. (fr.), g. mn. valera - onaj koji voli zavoditi ene, ljubavnik, ens karo. valerka im. . r. (fr.), dat. jd. valerki, g. mn. valerki - zavodnica, ljubavnica, up. valer. valja/velja im. . r., g. jd. valje/velje, n. mn. valje/velje - ona koja ije, obinije: krojaica, vapski prid. odr. v. - koji se odnosi na vapsku i vabe; razg. arg. njemaki. vapska im. . r., dat. jd. vapskj - jedna od njemakih pokrajina; razg. Nje maka.

vargla

1118
vercerskl/vercerskl prid. odr. v. (njem.) - koji se odnosi na verc i vercere, vercerski/vercerski pril. (njem.) - kao vercer, na vercerski nain. vicarac im. m. r., g. jd. vicrca vajcarac, stanovnik i graanin vicar ske. vicarka/vicarkinja im. . r., dat. jd. vicarki/vicarkinji - vajcarka, vajcarkinja, stanovnica i graanka vicar ske. vicarska im. . r., dat. jd. vicarskoj vajcarska, drava u Evropi, vicarski prid. odr. v. - vajcarski, koji se odnosi na vicarsku, koji je iz vicar ske, koji pripada vicarskoj, vi'ndlati/vmlovati gl. nesvr. (njem.), prez. vindlam/vindlujem - izvlaiti se, zabuavati u poslu; varati, biti preva rant, lopua, bez potenja, vraka im. . r., dat. jd. sv raki, g. mn. vraka - svraka, vrsta ptice, vrljanje gl. im. s. r. od vrljati, vrljati gl. nesvr., prez. vrljam - lutati bez cilja, ii malo tamo, malo ovamo.

vargla im. . r. (njem.) - svinjski eludac punjen mesom, slaninom i zainima. ved/ved im. m. r., n. mn. vedi/vedi veanin, stanovnik vedske, pripadnik vedskog naroda. vetkinja im. . r. - veanka, stanovnica vedske, pripadnica vedskog naroda. vedska im. . r., dat. jd. vedskoj drava na sjeveru Evrope, na Skandi navskom poluostrvu, vedski prid. odr. v. - koji se odnosi na vedsku i vede. veanin im. m. r., n. mn. veani - up. ved. verc im. m. r. (njem.), g. jd. verca prodaja krijumarene robe tajno izvan znanja vlasti, vercanje/vercovanje gl. im. s. r. (njem.) od vercati/vercovati, vercati/vercovati gl. nesvr. (njem.), prez. vercam/verujem - baviti se vercom, krijui prenositi robu preko granice i prodavati je, krijumariti; voziti se bez putne karte, vercer/vercer im. m. r. (njem.) - onaj koji se bavi vercom, krijumar.

T
T t fonem(a), dentalni konsonant, suglas nik, dvadeset i esto slovo abecede, dvadeset i drugo u azbuci. ta pokaz. zamjen. . r., g. jd. te, dat. jd. toj - ona na koju pokazujemo. ta rijeca - pomae za isticanje neeg to je oito (ta naravno), poticanje na rad nju (ta kreni ve jednom), tabaiti gl. nesvr. (ar.), prez. tabaim urediti, taviti kou; prenes. koristiti vlast da bi se iskazala sila. tabak im. m. r. (ar.) n. mn. tabaci, g. mn. tabaka - onaj koji tavi kou, koar; arak papira; duhan; sloj, red; taban im. m. r. (tur.), g. mn. tabana donja strana stopala, ono ime stajemo na tlo. tabati gl. nesvr. (tur.), prez. tabamJtabam - gaziti tabanima, pritiskati podlo gu; prenes. tui koga, lemati ga. tabela im. . r. (lat.), g. mn. tabela - preg ledan i slikovit prikaz podataka pretho dno opisanih u tekstu, tabelaran prid. (lat.), odr. v. tabelarni prikazan tabelom, izloen u obliku ta bele. tabhana/tabakhana im. . r. (ar.-perz.) koara, radionica za obradu sirove ko e. tabija im. . r. (ar.) - isturena kamena utvrda odakle pucaju topovi, bastijon. tabijat im. m. r. (ar.), g. jd. tabijta, g. mn. tabijta - narav, priroda, ud. tabijatli prid. (ar.-tur.) - udljiv, teke naravi, nepredvidljiv, tabijasuz im. m. r. (ar.-tur.) - ovjek udne naravi, udljiv ovjek, tabirdija im. m. r. (ar.-tur.) - osoba koja tumai snove, tabiriti gl. nesvr. (ar.), prez. tablrim ~ tumaiti snove; analizirati. tabla im. . r. (lat.), g. mn. tabla - kolska tabla, ploa, predmet izraen u obliku ploe, (npr. okoladna tabla). tabla im. . r. (tur.) - tacna, pusluavnik tableta im. . r. (fr.), g. mn. tableta - lijek u obliku male okrugle ploice, tablica im. . r., g. mn. tablica - manja ploica sa natpisom koja se privruje na to, (npr. registarske tablice, plo ice); u mat. iznosi odreenih veliina pomou kojih se mogu rjeavati zadaci (npr. logaritamska tablica), tablini prid. odr. v. - koji je dio tablice, koji se odnosi na tablicu, tabloid im. m. r. (engl.), g. jd. tabloida vrsta novina koje jednostavnim jezikom i sa dosta slika donose vijesti i traeve iz svijeta oubiznisa, esto i one to nisu istinite. tabor im. m. r. (ma.) - mjesto gdje na otvorenom boravi vojska; skupina isto miljenika; jedna od zaraenih strana; blok. taborite im. s. r. (ma.) - mjesto gdje se nalazi tabor, boravite, tabornik im. m. r. (ma.), mn. tabornici osoba koja upravlja taborom; in i slu ba u feudalno doba. tabu im. m. r. (maor.), g. jd. tbua, n. mn. tbui - svetinja, tajna, osobe, predmeti i sl. to nije dozvoljeno gledati, dodiri vati, istraivati i sl. tabure im. m. r. (fr.), g. jd. taburea - dio namjetaja, slui za sjedenje, sa toko vima radi estog pomicanja, tabut im. m. r. (ar.), g. mn. tabuta - lijes u kojem muslimani nose i ukopavaju meita (umrlog) za vrijeme denaze, tacna/tasna im. . r. (njem.) - komad kuhinjskog posua neophodan u poslu ivanju; tabla, posluavnik.

taan taan prid., odr. v. tani - rjee: toan; istinit, vjeran, onaj to sadri stvarne elemente i istinite podatke, koji tano odgovara onome na to se odnosi, taka im. . r., dat. jd. taki, g. mn. taaka/taki - rjee: toka (rus.); pravo pisni znak na kraju reenice, skraenice itd.; jedan od elemenata u geometriji; prenes. neto veoma malo, to nalikuje na taku. takast prid., odr. v. takasti - rjee: tokast, koji je posut takama, na take, take im. . r. plur. tantum, g. mn. taki civare, kolica sa jednim tokom i dvje ma rukama, takica im. . r., em. - rjee: tokica, mala taka; u prolosti bon na koji se mogla dobiti odreena koliina hrane, bon za sljedovanje, tano pril. - upravo tako, na taan nain, bez greke; u to vrijeme kad treba, u taj as, ni prije ni poslije tog vremena, tanost im. . r., instr. jd. tanou/tano sti - rjee: tonost; svojstvo onoga to je tano i onoga koji je taan, tai g l svr., prez. taknem - taknuti, tad/tada/tada pril. za vrijeme - u taj as, u to vrijeme, tadanji/tadanji prid. odr. v. - koji je bio tada, ondanji, tad im. m. r. (perz.), g. jd. tdza/tadza kruna, carska kruna; vrsta dervike kape; izraz u ahu kojim se upozorava d aje kralj (kruna) u opasnosti, taft im. m. r. (perz.) - lagana sjajna tka nina od svile, tahan-halva/tahan-halva im. . r. (ar.) vrsta halve koju slastiari prave od iskuhanog eera, mljevenog korijena biljke ugen i tahana (samljeveno susamovo sjeme), tahmln im. m. r. (ar.), g. jd. tahmlna procjena od oka bez mjerenja, pretpos tavka. tahmis im. m. r. (ar.), g. jd. tahmlsa radionica za prenje kahve, prodavnica kafe. tahmiija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji pri i prodaje kahvu, taht im. m. r. (perz.) - prijestolje, tron. tahta im. . r. (perz.) - daska, tain/taj in im. m. r. (ar.) - sljedovanje, obrok, opskrba; vojniki kruh.

1120
taj pokaz. zamjen. m. r., g. jd. tdg(a), dat. jd. tdm(e), n. mn. ti, g. mn. tih itd. - koji je u blizini; o kojem se govori tajac im. m. r., g. jd. tajca g. mn. tajaca iznenadna tiina nastala zbog nekog neprijatnog zbivanja, loe vijesti i sl.; muk, utnja, tiina, tajanstven prid., odr. v. tajanstveni - koji sadri neto to ne znamo, neto nedo kuivo, nejasno, zagonetno, tajanstveno pril. - nedokuivo, nepozna to, tajnovito, tajfun im. m. r. (engl.), g. jd. tajfuna, g. mn. tajfuna - veoma jak vjetar u po druju Tihog okeana, tropski ciklon. tajga im. . r. (rus.), dat. jd. tajgi, g. mn. tajgi - uma od vie porodica jela i drugih etinara u Sibiru i na sjeveru Kanade. tajiti gl. nesvr., prez. tajim - uvati tajnu, prikrivati to, skrivati. tajna im. . r., g. mn. tajni - neto to se skriva od drugih, to se ne pria, to je neotkriveno. tajni prid. odr. v. - ono to ima osobinu tajne, to se obavlja kriom. tajnik im. m. r., n. mn. tajnici, g. mn. tajnika , dat. instr. lok. mn. tajnicima ee: sekretar; . r. tajnica - ee: sekretarica. tajnitvo im. s. r. - ee: sekretarijat, administrativno odjeljenje u preduzeu kojem na elu stoji sekretar, tajnik. tajno pril. - daleko od oiju, prikriveno, u potaji. tajnost im. . r., instr. jd. tajnou/tajnosti - osobina onoga to je tajno; okolnosti u kojima se neto mora biti skriveno od drugih. tajnovit prid., odr. v. tajndvitl - koji ima neku tajnu, zagonetan, tajanstven, tajnovito pril. - tajanstveno, na tajnovit nain. tajnovitost im. . r., instr. jd. tajndvitou/tajndvitosti - svojstvo onoga to je tajnovito, zagonetno, tajanstveno, tajom pril. - u starijem jeziku: tajno, kriomice. tak im. m. r. (fr.) - bilijarski tap. takat/takat im. m. r. (ar.) - tjelesna snaga, sposobnost, mo; mogunost. takav pokaz. prid. zamjen. m. r., . r. takva, u s. r. takvo - oznaava isto vjetnost ili slinost sa neim, takmac im. m. r., g. jd. takmaca, n. mn. takmaci, g. mn. takmaca - takmiar, natjecatelj, osoba koja sudjeluje u tak mienju i nastoji da pobijedi, npr. u sportu, kvizu i sl. takmiar im. m. r., v. jd. takmiaru/ takmiare - takmac, natjecatelj; . r. takmiarka im. . r., dat. jd. takmiarki, g. mn. takmiarki - enska osoba koja se takmii, natjecateljka takmiarski prid. odr. v. - koji se odnosi na takmienje i takmiare, takmiarski pril. - na nain takmiara, kao takmiar, takmienje gl. im. s. r. - izv. od takmiiti se. takmiiti se gl. nesvr., prez. takmiim se - natjecati se, nadmetati se s kim u borbi za pobjedu, biti rival, taknuti gl. svr., prez. taknem , trp. prid. taknut - tai, blago dodirnuti koga prstom ili nekim drugim dijelom tijela. tako pril. za nain - na takav nain, na taj nain. takoe(r) pril. - isto tako, na isti nain, takometar im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. takometra , g. mn. takometar a - brzinomjer, naprava za mjerenje brzine, takorei pril. - otprilike, moglo bi se tako rei. takozvani/takozvani prid. odr. v. - koji se tako zove; izraz kojim se govornik ograuje od ega, ili eli to negirati (npr. tzv. junak). taksa im. . r. (gr.) - u administraciji novana naknada utvrena zakonom, dabina dravi, tarifa; rjee: pristojba, taksativno pril. (gr.) - poimenino, izri ito. takseni prid. odr. v. - koji se odnosi na taksu. taksi/taksi im. m. r. (gr.), g. jd. taksija, instr. jd. taksijem , n. mn. taksiji, g. mn. taksija - automobil koji slui za prevoenje putnika s taksimetrom za izraunavanje cijene, taksimetar im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. taksimetra, g. mn. taksimetara - ureaj u taksiju za izraunavanje cijene pre vo enja.

1121

talac taksirat im. m. r. (ar.), g. jd. taksirta nesrea, nevolja; grijeh koji treba Bog kazniti. taksirati1 gl. nesvr., prez. taksiram voziti taksi, biti zaposlen kao taksista. taksirati2 gl. nesvr., prez. taksiram odrediti, utvrditi cijenu; platiti propi sanu taksu; prilijepiti taksenu marku na molbu, biljegovati. taksist(a) im. m. r. (gr.), g. mn. taksista voza taksija. takt im. m. r. (lat.), n. mn. taktovi ponavljanje radnji ili kretnji po nekom pravilu; ritmika mjera u muzici; jedna faza rada motora; osjeaj mjere u pona anju i ophoenju meu ljudima, obaz rivost. takum im. m. r. (tur.) - pribor, servis, kompletna oprema; tuce neeg, npr. l2 mahrama; dio ibuka koji se stavlja u usta. takvim im. m. r. (ar.), g. jd. takvima muslimanski kalendar sa naznaenim satima i minutama kada poinje vrijeme pojedinih molitvi (namaza) i posta, taktian prid. (lat.), odr. v. taktinl - koji ima takta, pun takta; paljiv, obazriv, oprezan. taktiar im. m. r. (lat.), v. jd. taktiaru/ taktiare - osoba koja postupa vjeto, koja ima smisla za taktiku, taktiki prid. (lat.) - koji se odnosi na taktiku. taktiki pril. (lat.) - na taktian nain, taktino, vjeto, smiljeno, taktino pril. (lat.) - taktiki, taktika im. . r. (gr.) - nain postupanja u nadmetanju, u ostvarivanju neke zamisli; vojn. umijee voenja vojne operacije u okviru vojne strategije; po stupci u ponaanju prilikom postizanja nekog cilja, taktilan prid. (lat.), odr. v. taktilni osjetilan, opipljiv, koji se odnosi na opip, koje se moe osjetiti dodirom, taktizirati gl. nesvr. (gr.), prez. takti ziram - primjenjivati taktiku, izbjega vati iskazivanje prave istine iz taktikih razloga. talac im. m. r., g. jd. taoca , n. mn. taoci, g. mn. talaca - osoba zadrana silom kao garancija da se nee vriti repre

talambas sivne mjere ili da se ispune odreeni zahtjevi. talambas im. m. r. (perz.-tur.) - starinski mali bubanj u obliku metalne zdjele s razapetom koom preko otvora, daulbaz. talambasati gl. nesvr., prez. talambasam - dizati veliku buku, svima davati do znanja kako se ta desilo, pretjerivati priajui o kakvoj novosti i sl. talas im. m. r. (gr.), g. jd. talasa , g. mn. talasa - val. talasast prid. (gr.), odr. v. talasasti valovit. talasati gl. nesvr. (gr.), prez. talasam dizati talase na povrini vode; biti uzrok ili izazivati uzbuenje, nemir, sekiraciju itd. kod veeg mnotva ljudi, talasoterapija im. . r. (gr.) - lijeenje koje se zasniva na djelovanju morske vode. talas im. m. r. (tur.), g. jd. tala talaika, strugotina ob. od jelova drveta, talaika im. . r. (tur.) - tala, strugotina. talen(a)t im. m. r. (gr.), g. mn. talenata osobiti dar za neto, darovitost, nada renost; osoba koja posjeduje tu osobinu, darovita osoba; starinska novana jedi nica i mjera za teinu, talentiran/talentovan prid., odr. v. talen tirani/talentovani - darovit, obdaren, nadaren, koji ima talenat, talih im. m. r. (tur.) - talija, srea. Talija1 im. m. r. - muza. talija2 im. . r. (ar.) - talih, srea. Talijan im. m. r. (tal.) g. jd. Talijana , g. mn. Talijna - pripadnik talijanskog naroda, Italijan, talijanizam im. m. r., (tal.) g. jd. talijanizma, g. mn. talijanizama - posuenica pruzeta iz talijanskog jezika, talijanski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na Italiju, koji pripada Italiji i Talijanima, talijantina im. . r. (tal.) - talijanski jezik; sve osobine Italije i Talijana, talilac im. m. r., g. jd. talioca, n. mn. talioci, g. mn. talilaca - radnik zaduen za taljenje u talionici, talionica im. . r. - fabrika, radionica i sl. u kojima se neto tali, topi, topionica, talionikl prid. odr. v. - koji se odnosi na talionice.

1122
talir im. m. r. (njem.), g. jd. talira starinski srebreni novac u vie evrop skih zemalja, talisman im. m. r. (ar.-perz.), talismana hamajlija, predmet sa urezanim ili napi sanim znakovima koji po vjerovanju donosi sreu i titi od zla, (arobni) zapis. talite im. s. r. - temperatura na kojoj odreena materija iz tvrdog prelazi u tekue stanje, taka taljenja, topljenja, taliti (se) gl. nesvr., prez. talim , trp. prid. taljen - topiti (se), initi da tvar iz tvrdog stanja prelazi u tekue. talk im. m. r. (ar.), mn. talkovi, g. mn. talkova - kozmetiki prah; mekani silikatni mineral koji je primjesa raznim proizvodima, talkin im. m. r. (ar.), g. jd. talkina - hodina uputa umrlome na mezaru neposred no nakon denaze, poto se raziu do tada prisutni. Talmud im. m. r. (hebr.) - zbornik jevrejske usmene predaje, interpretacije Starog zavjeta, doslovan prevod: uenje nauka. talog im. m. r., mn. tlozi, g. mn. tldga ono to se skupi na dnu posude ili ega drugog u emu se nalazi tenost, neotopljene estice, taloenje gl. im. s. r. - izv. od taloiti, taloiti (se) gl. nesvr., prez. tlozi (se) izdvajati se iz tenosti i padati na dno; kad se to gomila kao talog, postepeno se gomilati, skupljati kao talog, taloni prid. odr. v. - koji nastaje talo enjem. taljige im. . r. plur. tantum, g. mn. taljiga - kola koja vue jedan konj. taljiv prid., odr. v. taljivi - topljiv, koji se moe taliti, taljivost im. . r., instr. jd. taljivou/ taljivosti - osobina onoga to je toplji vo, topljivost. tama im. . r., v. jd. tamo - mrak, nedos tatak svjetla; doba o kojem se malo zna ili pamti; ivot bez radosti i lijepih trenutaka, amotinja; neznanje, neobra zovanost, neobavijetenost, zaostalost. taman pril. (ar.) - upravo, ba tako, u pravi as; prave, odgovarajue veliine (npr. taman mu je odijelo); ak, makar, pa ba i kad bi, sve kad bi (npr. taman da mi je zadnje). taman prid., odr. v. tamni - bez svjetlosti, mraan, zatvorene boje, mrk, crn; tajan stven, zagonetne udi, bez radosti, neveseo, ojaen, turoban, tamaniti gl. nesvr., prez. tamanim , trp. prid. tamanjen - unitavati, iskorjenji vati neto ega ima mnogo, npr. tama niti komarce; prenes. aljivo: jesti veli ke koliine hrane, tamaris im. m. r. (lat.) - tamariska, vrsta niskog zimzelenog grma s ruiastim ili bijelim cvjetovima, metljika, tamariska im. . r. (lat.), dat. tamariski/ tamarisci - ee: tamaris, tambura im. . r. (perz.), g. mn. tambura - narodni muziki instrument sa icama, svira se trzalicom. tambura im. m. r. (perz.) g. jd. tambura, g. mn. tambura - muziar koji svira na tamburi; prenes. propagator, onaj koji zvunim rijeima trai isto miljenike, tamburaki prid. (perz.) odr. v. - koji se odnosi na tamburae, npr. tamburaki orkestar. tamburaki pril. (perz.) - na nain tambu raa, kao tamburai, tamburanje gl. im. s. r. (perz.) - izv. od tamburati. tamburati gl. nesvr. (perz.), prez. tam buram - svirati tamburu; prenes. puno priati i zamarati ponavljanjem iste pri e. tamburica im. . r. (perz.) - em. od tam bura, mala tambura, tamjan im. m. r. (gr.) - mirisno drvo; smola tog drveta koja iri prodoran miris kada se pali, upotrebljava se za kaenje na vjerskim obredima, tamjanika i. . r., dat. jd. tamjanici - vrsta stonog groa; majina duica; sorta jabuke; sorta kruke, tamnica im. . r. g. mn. tamnica - zatvor, podzemne prostorije pune vlage i tame gdje osuenici izdravaju kaznu, tamniar im. m. r. v. jd. tamniaru/ tamniare - osoba koja je zaposlena u tamnici i uva kanjenike. tamnjenje gl. im. s. r. od tamniti. tamniti gl. nesvr., prez. tamnim - initi ta tamnim, potamnjivati.

1123

tane

tamno pril. - mrano, bez svjetla; prenes. neodreeno, nejasno, tajanstveno. tamnoput(an)/tamnoput prid. - koji pri pada bijeloj rasi ali ima tamniju kou, put. tamnovati gl. nesvr., prez. tamnujem izdravati kaznu u tamnici, robijati, tamnjeti gl. nesvr. prez. tmnim - posta jati taman; prenes. padati u sjenu, u zaborav. tamo pril. - na tom mjestu, tamonji prid. odr. v. - koji su uvijek tamo, tu oduvijek ive. tampon im. m. r. (fr.), g. jd. tampona, g. mn. tampona - komad gaze, vate i sl. u obliku valjka za zaustavljanje krvare nja, posuivanje sekreta itd.; sloj zemlje kojim se ta odvaja od ega drugog; sredstvo za izoliranje, tanahan prid. ekspr., odr. v. tanahni/ tanani - tanan, kojem je osobina da je tanak. tanahno pril. - tanano, na tanahan nain. tanak prid., odr. v. tanki, komp. tanji koji je male irine, male debljine; pre nes. oskudan, nije bogat, posan, osiro maen itd. tanan prid., odr. v. tanani - tanahan, nje an, profinjen, vrlo osjetljiv, tanano pril. - veoma tanko; njeno, profi njeno, osjetljivo, suptilno, tandara im. . r. (tur.) - rotilj, prvarni ca. tandara-mandara pril. (tur.) - zbrdazdola, bez reda i smisla, tandaranje gl. im. s. r. (tur.) - izv. od tandarati. tandarati gl. nesvr. (tur.), prez. tandaram - tandrkati, kloparati; voziti se autom po neravnom terenu ili cesti punoj rupa. tandem im. m. r. (engl.), g. jd. tandema bicikl sa dva sjedala i etiri pedale; prenes. dvije osobe koje slono rade, koje se u poslu odlino razumiju i sla u. tandrkanje gl. im. s. r. (tur.-perz.) od tandrkati. tandrkati gl. nesvr. (tur.-perz.), prez. tandrem - tandarati, kloparati, tane im. s. r. (perz.), g. jd. tneta puano ili topovsko zrno, metak.

tangenta tangenta im. . r. (lat.) - u matem. pravac koji dodiruje krivulju u samo jednoj taki. tangirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. tangiram - dodirnuti, dodirivati, odno siti se na to ili na koga. tango im. m. r. (p.), g. jd. tanga - vrsta plesa porijeklom iz Argentine koji se plee u paru. tanin im. m. r. (fr.), g. jd. tamna - vrsta praha za tavljenje koe, dobiva se od kore bjelogorinog drvea. tank im. m. r. (engl.), g. jd. tankovi spremite, rezervoar za uvanje poseb nih tekuina, npr. naftnih derivata, tanker/tanker im. m. r. (engl.) - posebna vrsta broda za prevoz nafte i drugih tekuina. tanko pril., komp. tanje - u tankom obi mu; prenes. slabo, malo, jedva, tankoutan prid., odr. v. tankdutni osjetljiv, senzibilan, tankovit prid., odr. v. tankdvitl - koji je vitak i tanak, tantal im. m. r. - hemijski elemenat, simbol Ta; u grkoj mitologiji Tantal je sin Zeusa i Plute, osuen na vjenu glad i e usred obilja koje mu uvijek izmie. tantijema im. . r. (fr.) - ista dobit nakon zavrenog posla u bankama i sl. koja se u postocima dijeli uesnicima koji ima ju ugovor; naknada umjetnicima iz bruto-prihoda za izvoenje i emitovanje njihovog djela, tanzfmat im. m. r. (ar.), g. jd. tanzimta reforma. tanjiti (se) gl. nesvr., prez. tanjim - initi da neto bude tanje; postajati tanje; slabiti. tanjir/tanjur im. m. r. - plitak sud ireg ruba iz kojeg se jede. tanjurast prid., odr. v. tanjurastl - koji ima oblik tanjira, slian tanjiru, tanjuan prid., odr. v. tanjunl - deminu tiv od tanak, tanahan, tanan, tapati/tapati gl. nesvr., prez. tdpam/ tapam - oprezno ii po mraku, tapet im. m. r. (gr.), g. jd. tapeta - pros tirka za pod; esto u okviru izraza staviti na tapet, to znai uzeti u razmatranje, postaviti to kao problem.

1124 tapeta im. . r. (gr.) g. mn. tapeta materijal od papira, plastike, tkanine koji se lijepi na zidove, namjetaj i sl. tapetar im. m. r., (gr.) g. jd. tapetara zanatlija koji presvlai namjetaj tka ninom ili koom, tapija im. . r. (tur.) - sudski ovjeren dokument koji svjedoi o vlasnikom pravu na nekretnine. tapir im. m. r. - junoamerika i istonoindijska ivotinja srednje veliine slina svinji iz porodice lihopapkara. tapiserija im. . r. (fr.), g. mn. tapiserija tkanina runo uraena sa raznim ukra sima. tapkati gl. nesvr., prez. tapkam - hodati polahko sitnim koracima pri emu se uje lagahni zvuk gaenja po mehkoj podlozi; lupkati rukama kako bi se poravnala kakva povrina, tapati gl. nesvr., prez. tapem - lagahno prijateljski lupkati rukom koga po ra menima ili leima, taptisati gl. nesvr. (tur.), prez. taptiem davati boanska svojstva; oboavati, tara im. . r. (ar.-pan.) - razlika izmeu bruto i neto teine proizvoda, tarabe im. . r. plur. tantum (perz.), g. mn. taraba - ograda od dasaka, tarantula im. . r. (tal.) - vrsta korpije; vrsta otrovnog pauka, tarapana/taraphana im. . r. (ar.-perz.) radionica za kovanje novca; prenes. strah od neeg, tarin im. m. r. (perz.) - cimet, tarhana im. . r. (perz.) - tijesto potkuhano sirovim paradajzom izdrobljeno u mrvice od ega se pravi istoimena orba. tarifa im. . r. (ar.-pan.) - slubeno utvrene cijene; popis poslova i njihova novana vrijednost; visina carinskih dabina. tarifni prid. odr. v. (ar. - pan.) - propisan tarifom, koji se odnosi na tarifu, tarlh im. m. r. (ar.) - historija, povijest; hronogram, natpis sa datumom grae nja ili popravaka ispisan arapskim pismom na damijama, tekijama, mos tovima. tarlk/tarikat im. m. r. (ar.) - derviki red. tartuf im. m. r. (tal.) - jestiva gljiva koja raste pod zemljom. tas im. m. r. (ar.), n. mn. tasovi - vrsta metalne zdjele posebnog oblika, npr. tasovi na vagi. taslaiti gl. nesvr. (tur.), prez. taslalm grubo tesati; prenes. imati seksualni odnos. taslaisati nesvr. (tur.), prez. taslaiem oholo se drati, praviti se vaan, upi njati se. tast im. m. r. - ee: punac, enin otac. tastatura im. . r. (tal.) - dio pisae maine, kompjutera itd. na kojem se nalaze tipke za razne operacije, taster im. m. r. (tal.) - dugme koje pokre e kakav aparat, koje ga stavlja u funk ciju. tas im. m. r. (tur.) - kamen; ploica u igri domino. taak im. m. r. (tur.), n. mn. taci monje, testisi, muda. taaksuz prid. (tur.) - onaj koji je bez monji. talihan im. m. r. (tur.-perz.), g. jd. talihna - kameni han, tako se zvao han u Sarajevu kod hotela Evrope, koji je izgorio 1879. taizam im. m. r. (fr.), g. jd. taizma pravac u slikarstvu kojem je glavna odlika spontano nanoenje boje na plat no, a u svemu se polazi od mrlje boje iz koje proizlazi dalja razrada slike, tana/tana im. . r. (njem.) - torbica, torba, taka. tat prid., odr. v. tati - sujetan, samo ljubiv; osjetljiv na svoju veliinu i zas luge. tata im. . r. - ee: punica, enina mater. tatina/tatina im. . r. - osobina onoga ko je tat, sujeta, tato pril. - sujetno, samoljubivo. tat im. m. r., mn. tati - lopov, lupe, kradljivac. tata im. m. r. hip. - otac, babo. tatar/tatarin im. m. r. (tur.) - potar, glasnik na brzu konju u Osmanskom Carstvu. Tatar/Tatarin im. m. r., mn. Tatari pripadnik jednog od istoimenih azijskih naroda odnosno plemena; . r. Tatarka. tatski prid. - koji se odnosi i pripada tatu, lopovu.

1125

teatrolog tatski pril. - na nain tata, kao tat, na lopovski nain, tautologija im. . r. (gr.) - stilska figura u kojoj se jedna za drugom niu rijei istog ili slinog znaenja radi naglaa vanja i isticanja (npr. poee praskati, pucati). tautolokl/tautologljski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tautologiju, koji je tautologija, tava/tava im. . r. (perz.) - posuda sa dugom drkom za prenje; tiganj. tavan im. m. r. (tur.), g. mn. tavana prostor ispod krova na kui, potkrovlje, tavanica/tavanica im. . r. (tur.) - strop, plafon. taverna im. . r. (tal.) - gostionica, restoran u kojem se slue primorski specijaliteti, tavla im. . r. (lat.) - vrsta igre za dva igraa, igra se na ograenoj dasci tako to se na oznaena polja stavljaju kolu tii. tavla im. . r., g. mn. tavll - tala, konju nica. tavlenlk im. m. r. (lat.), g. jd. tavlenika , n. mn. tavlenici, g. mn. tavlenika - ugojen konj koji se dri u tali, tavoriti gl. nesvr., prez. tavorim - ivjeti loe jedva sastavljajui kraj s krajem, provoditi dane u svakojakoj oskudici, taze prid. (perz.) - svje, nov. tazbina im. . r. - pripadnici enine porodice, enina rodbinu njenom muu. te vezn. - uz sastavne reenice (npr. otvo rila je paket, te poela dijeliti darove), teatar im. m. r. (gr.), g. jd. tetra pozorite, rjee: kazalite; prenes. pret varanje, gluma, posebna vrsta ponaa nja radi postizanja nekog cilja, teatarski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na teatar i pripada teatru, pozo rini. teatralan prid. (gr.) odr. v. teatralni neprirodnog ponaanja, sa gestima kao u teatru, namjeten, s pozom, teatralno pril. (gr.), - na nain kao u teatru. teatrolog im. m. r.(gr.), n. mn. teatrdlozi, dat. - instr. - lok. mn. teatrdlozima specijalist za teatrologiju, osoba koja se bavi teatrologijom.

teatrologija teatrologija im. . r. (gr.) - nauka o pozorinoj umjetnosti i historiji, tebrlk im. m. r. (ar.), g. jd. tebrika estitanje. teaj im. m. r., mn. teajevi, g. mn. teajeva/teajeva - kurs, obuka; krai ciklus predavanja i prakse za sticanje znanja iz odreenog zanimanja, teajni prid. odr. v. - koji se odnosi na teaj. tean prd., odr. v. teni - koji je takvog agregatnog stanja, tekui, koji tee; koji ide glatko, bez zastoja (govor, npr.); ugodan za jelo, koji se jede s dobrim tekom, s apetitom. teenje gl. im. s. r. od tei - sticanje imetka. teevina im. . r. - zaraena, steena imovina, ono to je ostvareno teenjem. teno pril. - bez tekoa, glatko; s ape titom, s tekom, tei/tei gl. nesvr., prez. te em - kretati se poput tenosti; obilno lijevati (suze); ii bez zastoja, glatko, nizati se; prenes. zaraivati, sticati imetak, tedvid im. m. r. (ar.), g. jd. tedvida fonetska pravila za ispravno uenje Kurana. teferi im. m. r. (ar.) - provod, zabava; okupljanje naroda radi provoda, zabave, prie, aikovanja, aenja. teferiiti gl. nesvr. (ar.), prez. teferiim zabavljati se u prirodi, na teferiu, uivati u promatranju prirode, ili neeg drugog lijepog, tefter im. m. r. (gr.), g. jd. teftera, g. mn. teftera - biljenica, sveska, registar; knjiga rauna; knjiga u koju trgovac zavodi dugovanja i potraivanja, tefterdar im. m. r. (gr.-perz.), g. jd. teftedra - u Osmanskoj Carevini mini star finansija; ef finansija jednog vilajeta. teg im. m. r., mn. tegovi - uteg, od eljeza valjkastog oblika, ob. ide uz vagu kao mjera za teinu; razg. givikt. tegeltija im. . r. (tur.) - mehko ebe koje se stavlja na konja ispod sedla. tegla im. . r. (lat.), g. mn. tegla - staklena posuda u obliku valjka za dranje preraenog voa i povra, staklenka, teglei prid. odr. v. - odnosi se na onoga ko tegli, vue (npr. teglei vo).

1126 tegljenje gl. im. s. r. - izv. od tegliti, tegliti gl. nesvr., prez. teglim , trp. prid. tegljen - vui ta teko za sobom; pre nes. raditi teke poslove, rintati, dirinditi. teglja im. m. r., g. jd. tegljaa , g. mn. tegljaa - prevozno sredstvo koje slui za tegljenje, npr. brod. tegoba im. . r. - poremeaj u radu orga na; psihika nelagoda, patnja, muka, trpljenje. tegoban prid., odr. v. tegobni - teak, pun tegoba, nelagoda, muke, npr. ivot, tegobno pril. - teko, nelagodno, muno, s tegobama, na tegoban nain, tehlr im. m. r. (ar.), g. jd. tehira - oteza nje, odgaanje za poslije, tehniar im. m. r. (gr.), v. jd. tehniaru/tehniare, instr. jd. tehniarom/tehni arem - strunjak u nekoj tehnikoj disciplini, ovjek sa znanjem iz tehnike koje mu slui u praksi, tehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tehniku i primjenu znanja iz tehnike. tehniki pril. (gr.) - kao u tehnici, na tehniki nain, tehnika im. . r. (gr.), g. mn. tehnika skup ideja i sredstava koji slue za postizanje odreenog cilja; niz metoda koje pomau da se izvede neki konkretan posao u proizvodnji; nain upotrebe materijala, maina, instrume nata; vjetina u obavljanju odreenog posla. tehnokrat im. m. r. (gr.), n. mn. tehndkrati/tehndkrate - pripadnik tehnokratije, onaj koji podrava tehnokratiju. tehnokratija im. . r. (gr.) - rjee: tehnokracija, vladavina tehnike inteli gencije u privredi i ekonomiji, urei vanje drutva zasnovano na znanju, iskustvu i razvojnim planovima koje predlau najobrazovaniji, tehnologija im. . r. (gr.) - nauka o nainima i fazama prerade sirovina u proizvodnji, tehnoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tehnologiju i tehnologe. tehnoloki pril. (gr.) - na nain tehno logije i tehnologa, kao tehnolog. tein im. m. r. (lat.), g. jd. teina - sastojak aja i nekih drugih biljaka istovjetan sa kofeinom. teist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. teisti/teiste, g. mn. teista - pristalica teizma. teizam im. m. r. (gr.), g. jd. teizma uenje koje tvrdi da postoji jedan Bog koji je stvorio svijet i njime upravlja. tek1 pril. - istom (npr. tek poslije), tek" vezn. - pored toga, ipak, uprkos tome (npr. bio ili ne bio spreman, tek on je postigao zgoditak na utakmici); im: (tek to je doao, morao je ponovo ii). tek3 im. m. r., ee: apetit, teka im. . r. (gr.), dat. jd. teci, g. mn. teka - sveska, biljenica, tekbiri im. m. r. mn. (ar.) - skupno uenje (izgovaranje) po vie puta Allahu ekber = Bog je velik, naroito za Bajram i pri uenju hatme. tekija im. . r. (tur.), g. mn. tekija nastamba u kojoj borave dervii i obavljaju vjerske obrede, dervihana. tekli im. m. r. - glasnik, glasonoa, onaj koji donosi vijesti, tekne im. s. r. (tur.), g. jd. tekneta, n. mn. tekneta, g. mn. tekneta - korito, tekovina im. . r. - dostignue, teevina, ono to je upornim radom i usrajnou postignuto za korist drutvene zajedni ce. tekst im. m. r. (lat.), mn. tekstovi - lingv. niz reenica povezanih ukupnim smis lom koje su napisane ili odtampane, tekstil im. m. r. (lat.), g. jd. tekstila proizvodi dobiveni tkanjem i pletenjem; tkanina; sve to je izraeno od odreene vrste tkanine, npr. razna odjea, tekstilac im. m. r., (lat.) g. jd. tekstilca, g. mn. tekstilci, g. mn. tekstilaca, dat. instr. - lok. mn. tekstilcima - strunjak u proizvodnji i prodaji tekstila, radnik koji radi u tekstilnoj industriji, osoba koja je zavrila tekstilnu kolu, tekstilni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na tekstil. tekstologija im. . r. (lat.) - sistem pravila na osnovu kojih se priprema odreeni tekst za objavljivanje; tumaenje teksta; prijedlozi za njegovo poboljanje itd. tekstualno pril. (lat.) - pomou teksta (se izraziti), tekstom.

1127

telefon tektonika im. . r. (gr.), dat. jd. tektdnici, g. mn. tektdnika - dio gelogije koji prouava grau Zemljine kore i promje ne izazvane unutranjim procesima, tektonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tektoniku. tekui prid. odr. v. - teni (o tekuini); sadanji, savremeni, svakodnevni, tekuica im. . r. - voda koja tee, rijeka, potok. tekuina im. . r. - tenost, materija u tenom stanju, tekunica im. . r. - glodavac iz porodice vjeverica. telac im. m. r., g. jd. telca, n. mn. telci, g. mn. telaca - muko tele; pejor. prenes. glupak, budala. telad zb. im. s. r. - vie telaca razliitog spola zajedno, telal im. m. r. (ar.), g. jd. tella, g. mn. telala - osoba koja je prije uz bubanj izvjetavala narod o najnovijim vijesti ma, iznosila pozive, oglase; pozivar, telaliti gl. nesvr. (ar.), prez. telalim histor, iznositi vijesti, oglaavati, pozi vati na javnom mjestu, vriti posao telala; pejor. iriti vijesti koje ne bi trebalo. tele im. s. r., g. jd. teleta, mn. telii, zbir. telad - mlado govee; prenes. osoba koja nije naroito pametna, budala, glu pan. teleak im. m. r., g. mn. teleaka, n. mn. teledci, g. mn. teleaka, gat. - instr. lok. - mn. telecima - torba ukraena teleom koom s koje nije skinuta dlaka. telei prid. odr. v. - od teleta, od teleeg mesa. teledirigirati/teledirigovati gl. nesvr. (gr.), prez. teledirigiram/teledirigujem - upravljati na daljinu (avionom, svemirskim brodom, projektilom i sl.) pomou instrumenata bez fizikog do dira. telefaks/telefaks im. m. r. (gr.-lat.) aparat koji prenosi slike, crtee i tekst u okviru telefonske mree, telefon im. m. r. (gr.), g. jd. telefona, g. mn. telefona - aparat pomou kojim se u okviru telefonske mree prenose govorne poruke na daljinu.

telefonirati telefonirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. telefdniram - javiti, javljati, prenijeti, prenositi poruku telefonom. telefonist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. telefdnisti/telefdniste - osoba koja tele fonira. telefonistica/telefonistkinja im. . r. (gr.) - ena telefonist, telefonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na telefon, koji pripada telefonu, telegraf/telegraf im. m. r. (gr.) - ureaj za prenoenje i primanje poruka na daljinu ob. pomou Morzeovih zvunih znakova; ustanova koja tako prenosi poruke. telegrafirati/telegrafisati gl. svr. i ne svr. (gr.), prez. telegrafiram/telegrafiem - poslati telegram, javiti telegra fom. telegrafist(a) im. m. r. (gr.) - potanski slubenik koji radi na tekegrafu. telegrafski/telegrafski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na telegraf, telegrafski/telegrafski pril. (gr.) - tele grafskim putem, na telegrafski nain; prenes. kratko kao telegram, najkrae, telegram/telegram im. m. r. (gr.) kratka poruka poslana telegrafom, brzo jav. telekomunikacija im. . r. (gr.-lat.) prenoenje i primanje govornih i napi sanih informacija na daljinu; skup raznih ureaja koji omoguavaju komu nikaciju na daljinu, teleks im. m. r. (engl.) - ee: teleprinter, ureaj za prenoenje pisanih informa cija na daljinu; poruka poslana teleprin terom. telence im. s. r. g. jd. telenceta, hip. od tele - malo tele. teleobjektlv/teleobjektilv im. m. r. (gr.lat.), g. jd. teleobjektiva/teleobjektiva objektiv sa mogunou optikog pri bliavanja udaljenih objekata prilikom fotografisanja. teleologija im. . r. (gr.) - filozofsko i religiozno uenje prema kojem je sve u prirodi ureeno sa odreenom svrhom i svaki razvoj ostvaruje unaprijed odre ene ciljeve. telepat(a) im. m. r. (gr.), n. mn. telepati/ telepate , g. mn. telepata , dat. - instr. -

1128
lok. mn. telepatima/telepatama - onaj koji se bavi telepatijom, telepatija im. . r. (gr.) - naziv za mogunost komuniciranja sa drugom osobom pomou duevnih procesa; sa znavanje predstava, misli, osjeaja dru ge osobe bez sporazumijevanja jezikom i posredovanja sluha, vida, dodira; javljanje iste misli kod dvije osobe koje su udaljene, telepatski prid. odr. v. (gr.)- koji se odnosi na telepate i telepatiju, telepatski pril. (gr.) - na nain telepatije, teleprinter im. m. r. (gr.-engl.), g. jd. teleprintera, g. mn. teleprintera - tele komunikacijski ureaj za odailjanje i primanje pisanih poruka, teleks, teleskop/teleskop im. m. r. (gr.) - opti ka naprava za posmatranje nebeskih tijela. teletina im. . r. - meso od teleta, televizija i televizija im. . r. (gr.-lat.) prenoenje ivih slika i govora na daljinu pomou telekomunikacijskih ureaja i posredstvom elektromagnet skih valova; ustanova koja stvara i prenosi televizijski program, televizijski/televizijski prid. odr. v. (gr. lat.)- koji se odnosi na televiziju i na ono ime se takva ustanova bavi. televizor im. m. r., (gr.-lat.), g. jd. tele vizora, g. mn. televizora- elektronski aparat sa ekranom koji prima sliku i govor koji odailje televizijski predaj nik, televizijski prijemnik, teljenje gl. im. s. r. od teliti se. teliti se gl. nesvr., prez. teli se, trp. prid. teljen, pril. sada. telei se - raati tele (krava); prenes. muiti se, patiti se, raditi sporo, telva/telva im. . r. (tur.) - talog od kuha ne kahve. tema im. . r. (gr.) - predmet o kojem se govori, ono to treba pismeno obraditi; dio muzike kompozicije koji slui kao osnova za varijacije; u vezanom tekstu (diskursu) pripremni dio reenice, ono to je poznato i na emu nije teite koje je na remi, obavijesni subjekat, tematika im. . r. (gr.), dat. jd. tematici niz pitanja i problema vezanih za odre eno podruje, npr. u nauci, umjetnosti, politici i dr. tembr im. m. r. (fr.) - osobito svojstvo, boja glasa, tona karakteristina za svaki glas ili instrument, temelj im. m. r. (gr.), g. jd. temelja/ temelja, n. mn. temelji/temelji, g. mn. temelja/temelja - osnova, baza, funda ment; vrst oslonac na kojem se neto gradi; donji dio graevine; prenes. ono na em je neto zasnovano, ono to je bitno, na emu neto poiva, temeljac im. m. r. (gr.), g. jd. temeljca, g. mn. temeljaca - kamen kojim se obiljeava poetak gradnje; prenes. ono toje najbitnije u neemu, temelj, osno va. temeljan prid., odr. v. temeljni - koji pripada temelju, temeljit prid. (gr.), odr. v. temeljiti sistematian, sistemski, koji ne izostav lja ni jednu pojedinost, koji radi sve od temelja. temeljenje gl. im. s. r. (gr.) od temeljiti, temeljiti/temeljiti (se) gl. nesvr., prez. temeljim/temeljim (se) - polaziti od neeg ta je bitno, uzimati to kao osnovu; zasnivati se na neemu, pola ziti od ega. temeljito/temeljito pril. (gr.) - vrsto, snano, na temeljit nain, temeljitost/temeljitost im. . r. (gr.), instr. jd. temeljitou/temeljitou i temeljitosti/temeljitosti - svojstvo onoga to je temeljito, osobina onoga koji je temeljit; ono to je zasnovano bez izostavljanja ijedne pojedinosti, tempera im. . r. (tal.) - boja koja se koristi u slikarstvu; vrsta tehnike u slikarstvu; slika izraena takvim boja ma. temperamen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. temperamenta - ud, narav, priroda nekog ovjeka na osnovu kojih se ponaa u raznim ivotnim prilikama, brzina i jaina osjeanja, stepen emo cionalne uzbuenosti. temperamentan/temperamentan prid. (lat.), odr. v. temperamentni - koji brzo i ivo reaguje, koji ima temperamenta, temperamentno/temperamentno pril. (lat.) - na temperamentan nain, s tem peramentom, temperatura im. . r. (lat.) - vruina, toplina, stanje tijela i materija izraeno

1129

teniserka jedinicama mjere na termometru; vru ica, znak bolesti organizma, temperaturni/temperaturni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na temperaturu, tempiranje gl. im. s. r. od tempirati. tempirati gl. svr. i nesvr., prez. tempi ram - odrediti ili odreivati da se ta dogodi u pravi momenat; namjestiti ili namjetati upalja eksploziva, temiz prid. (tur.) - ist. templari im. m. r. mn. (lat.) - srednjo vjekovni katoliki red vitezova osnovan da bi titio hodoasnike na Kristov grob. tempo im. m. r. (tal.) - brzina kojom se vri neka radnja; brzina kojom se izvodi neko muziko djelo, temre im. s. r. (tur.), g. jd. temreta koplje; drak od baj raka. ten im. m. r. (fr.) - boja i kvalitet koe lica. tendencija im. . r. (lat.) - namjera, cilj, tenja, stremljenje, sklonost ka neemu; esto prikrivena misao koja se protee kroz cijelo izlaganje, tendecioznl prid. odr. v. (lat.) - namjerni, ciljani, koji se odnosi na tendenciju, tendeciozno pril. (lat.) - s namjerom, s ciljem; na tendenciozan nain, tender im. m. r. (engl.) - neposredno uz lokomotivu prikopan vagon sa zaliha ma vode i goriva; uope: ono to je emu prikljueno, dodano; u novije vri jeme raspisani oglas za one koji nude izvedbu radova, tendirati gl. nesvr. (lat.), prez. tendiram - imati sklonost prema emu, stremiti, teiti. tendera/tendera im. . r. (tur.), g. mn. tendzera/tendzera - duboka posuda od bakra bez drke, tenee im. s. r. (perz.), g. jd. teneeta pleh, lim. tenef im. m. r. (ar.) - konopac, ue; konac, tenis/tenis im. m. r. (engl.) - sport u kojem se reketima loptica prebacuje preko mree, tenisa/teniser im. m. r. g. jd. tenisal tenisera, v. jd. tenisau/tenis eru obino teniser, sportista koji igra tenis, teniserka/tenisaica im. . r. (engl.), dat. jd. teniserki, g. mn. teniserka - ona koja se bavi tenisom

tenk tenk im. m. r. (engl), mn. tenkovi/tenkovi - vojno motorno vozilo na gusjenicama sa topom i mitraljezima instaliranim na kupoli. tenkist(a) im. m. r., g. jd, tenkiste, n. mn. tenkisti/tenkiste - vojnik koji je lan posade tenka, tenkovski/tenkovski prid. odr. v. - koji se odnosi na tenk ili je sastavljen od tenkova (npr. tenkovska jedinica). tenor im. m. r. (tal.), g. jd. tenora, g. mn. tenora- mu. najvii muki glas; pjeva sa takvim glasom, tenorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na tenor i tenore, tenorski pril. (lat.) - na nain tenora, kao tenor. tenzija im. . r. (lat.) - stanje sa nagomi lanim raznim negativnostima koje brzo mogu dovesti do najgoreg, teokratija/teokracija im. . r. (gr.) ureenje u kojem crkva ima i politiku vlast; dravno ureenje u kojem svje tovna i crkvena vlast nisu odvojene, teolog im. m. r. (gr.), n. mn. tedlozi, dat.instr.-lok. mn. tedlozima - osoba koja se bavi teologijom, strunjak za teologiju, bogoslov. teologija im. . r. (gr.) - nauka koja nastoji sistematizirati religiozne dogme i vjerovanja; visokokolska ustanova u kojoj se koluju budui sveenici; bo goslovija, bogoslovlje, teoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na teologiju, teoloki pril. (gr.) - na nain teologa, kao teolog. teorema im. . r. (gr.), g. mn. teorema tvrdnja u nauci zasnovana na odree nim pretpostavkama pa se mora objas niti izvoenjem dokaza, tvrdnja koja se moe izvesti iz ve dokazanih stavova, teoretiar im. m. r. (gr.), g. jd. teoreti ara, g. mn. teoretiara - obrazovana osoba koja se bavi teorijama, koja uspostavlja teoriju, teoretisati/teoretizirati gl. nesvr. (gr ), prez. teoretiem/teoretiziram - uspos tavljati, izgraivati i iznositi teoriju; baviti se ime na suvie apstraktan nain. teoretski/teoretski prid. odr. v. (gr.) teorijski, koji se odnosi na teoriju, koji

1130
uvodi u teoriju, koji je preuzet iz knji ga, apstraktan, knjiki, teorija/teorija im. . r. (gr.) - logiki uopeno znanje, iskustvo, spoznaja, osnovni nauni pojmovi posmatrani uopeno nasuprot pojedinanim primje rima iz prakse; sistem ideja i sistematsko izlaganje tih ideja; nauno tumaenje zakonitosti u prirodi i dru tvu; temeljni pojmovi neke discipline, teorijski prid. odr. v. - teoretski, teozofija im. . r. (gr.) - nauka o intuitivnoj spoznaji Boga, o direktnoj vezi izmeu Boga i ovjeka, teozof im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi teozofijom. teozofskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na teozofiju. teozofski pril. (gr.) - na nain teozofa, kao teozof, tepa im. . r. (tur.) - breuljak, uzvisina; tako se zove jedna pijaca u Mostaru, tepanje gl. im. s. r. od tepati, tepati gl. nesvr., prez. tepam - izgovarati rijei kao dijete kad poinje govoriti; govoriti kome odmila, njeno, tepajui, tepav prid., odr. v. tepavi - osobina onoga koji tepa. tepih im. m. r. (njem.), n. mn. tepisi, g. jd. tepiha, g. mn. tepiha, dat.-instr.-lok. mn. tepisima - prostira, prostirka za pod, ilim, sag. tepsija im. . r. (tur.), g. mn. tepsija okrugli bakreni ili emajlirani sud, vea plitka posuda za peenje hljeba, pita i dr. hrane. terakota im. . r. (tal.) - peena glina kao materijal; crvenkastouta boja peene gline. terapeut im. m. r. (gr.), g. jd. terapeuta, g. mn. terapeuta - zdravstveni radnik koji provodi terapiju na bolesniku, terapija im. . r. (gr.) - lijeenje bolesti odreenom metodom, npr. fizikalna te rapija. terasa im. . r. (fr.) - otkriven ili pokriven dio zgrade povezan vratima sa ostalim dijelovima; prirodno, djelovanjem vo da, nastale ravne povrine u prirodi uz obalu rijeke, mora i sl. terasast prid. (fr.), odr. v. terasasti terase poredane kao stepenice. teravija im. . r. (ar.) - nona ramazanska molitva od 20 rekata, koja se klanja zajedno sa jacijom, terazije/terezija im. . r. (tur.) - vaga, kantar; terazije se zove i rezervoar iz koga se voda razvodi pa je po tome dobio naziv jedan trg u Beogradu gdje je za osmanske vlasti bio rezervoar, terbijesuz im. m. r. (ar.-tur.) - neodgojen ovjek, prostak, terca im. . r. (tal.) - u mu. trei stepen ljestvice, interval izmeu prvog i treeg tona na bilo kojem stupnju mu. skale, ljestvice. tercijar im. m. r. (lat.) - kenozoik, tree doba u razvoju Zemlje, tercijarni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na tercijar, trei po redu. tereda im. . r. (ar.) - kalup, model na osnovu kojeg se to izrauje (cipele, nakit i sl.). teren im. m. r. (fr.), g. jd. terena, g. mn. terena - zemljite odreeno po nekoj izrazitoj osobini, npr. umovit teren; igralite; mjesto gdje se vre istraiva nja; odredite gdje se upuuju radnici radi posla. terenac im. m. r. (fr.), g. jd. terenca , n. mn. terenci, g. mn. terenaca, dat.-instr.lok. mn. terencima - radnik koji obavlja posao na terenu izvan mjesta prebi valita. terenski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na teren, npr. terenski rad. teret im. m. r., g. mn. tereta - ono to je teko za nonje, to je natovareno na vozilo; breme; prenes. tegoba, tekoa, briga, obaveza, ono to pritie duu. teretni prid. odr. v. - koji je teak, koji jako optereuje; koji se odnosi na teret; koji prenosi, prevozi ili vue teret, teretnjak im. m. r., g. jd. teretnjaka, n. m. mn. teretnjci, g. mn. teretnjaka sredstvo koje slui za prevoz tereta, terevenka im. . r. (tur.) dat. jd. terevenci, g. mn. terevenki - buno veselje, zaba va; pijanka; orgijanje, terezijanskl prid. (gr.) odr. v. - odnosi se na doba vladavine carice Marije Terezije. terijer im. m. r. (engl.) - vrsta lovakog psa.

1131

termometar teritorij im. m. r. i teritorija . r. (lat.) geografsko podruje obuhvaeno grani cama drave ili odreeno prirodnim svojstvima, teritorijalni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na teritoriju, koji je obuhvaen teritorijom, terlema im. . r. (tur.) - vruica, tifus, terluci im. m. r. i terluke im. . r. mn. (tur.), g. mn. terluka - enske papue po licu izvezene zlatom, srebrom ili svi lom; nazuvci, obojci, termalni/termalni prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na prirodni izvor tople vode. terme im. . r. plur. tantum (gr.) prirodni izvori tople vode, vrua vrela, termiki prid. odr. v. (gr.) - toplinski, koji se odnosi na termiku. termin im. m. r. (lat.), g. jd. termina, g. mn. termina - nauni ili struni naziv za odreeni pojam, rije koja tano odre uje odreenu pojavu u nauci, tehnici, umjetnosti itd.; rok, odreeno vrijeme kada treba neto uraditi, terminal im. m. r. (tal.), g. jd. terminala stanica u zranom, eljeznikom ili autobuskom saobraaju gdje se primaju putnici; postrojenja za utovar i istovar robe; mjesto obrade elektronskih poda taka. terminator im. m. r. (lat.) - onaj koji ograniava, koji postavlja meu; gra nica izmeu osvijetljene i neosvijetljene strane planete Marsa; prenes. onaj koji sve unitava, terminologija im. . r. (lat.-gr.) - skup termina kojima se obiljeavaju pojmovi u okviru odreene nauke, struke, dje latnosti i sl.; nazivlje, termit im. m. r. (lat.), g. jd. termita , mn. termiti, g. mn. termita - duguljasti insekti jakih vilica, ive u zajednici i prave tetu grizui drvene dijelove bro dova, namjetaja i sl. termofor/termofor im. m. r. (gr.), g. jd. termof6ra/termofora - predmet od gu me koji napunjen vodom slui za zagri javanje tijela, termometar/termometar im. m. r. (gr.), g. jd. termometra/termometra, g. mn. termometara/termometara - toplomjer,

teror sprava za mjerenje temperature tijela, zraka itd. teror im. m. r. (fr.), g. jd. terora - nasilje iz politikih razloga, izazivanje straha, uasa najee poturanjem eksplozivnih naprava pri emu obino stradaju neduni. terorist(a) im. m. r. n. mn. terdristi/ terdriste - osoba koja terorom eli postii politike ciljeve; koja vri nasilje i zastrauje, teroristkinja i teroristica im. . r. - ena terorist. terorizam im. m. r. (fr.), g. jd. terorizma vrenje nasilja i zastraivanja u poli tike svrhe; vladavina uz pomo terora; unitavanje protivnika najokrutnijim metodama (ubijanje, masakr, ugnjeta vanje). terorizirati/terorisati gl. nesvr. (fr.), prez. teroriziram/terdriem - vriti teror nad nekim, terpentin im. m. r. (gr.), g. jd. terpentina - smola koju lui cmogorino drvo, slui kao sirovina u proizvodnji lakova i boja. ters im. m. r. (tur.), n. mn. tersovi - osoba naopake, pogane naravi, onaj koji je nepopustljiv, nemilosardan i na svoju ruku. terzija im. m. r. (perz.), g. mn. terzija kroja. terziluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn. terziluci - krojaki zanat, tesar/tesar im. m. r., g. jd. tesara/tesara , v. jd. tesaru/tesare - drvodjelac, onaj koji drvo obrauje tesanjem. tesanje/tesanje gl. im. s. r. - izv. od tesati, tesati gl. nesvr., prez. teem - obraivati drvo tesarskom sjekirom i drugim ala tom; prenes. mnogo raditi sa nekim kako bi se uklopio u ivotne tokove, usvravati ta kako bi posluilo svrsi itd. tesir im. m. r. (ar.), g. jd. tesira - djelo vanje, uticaj; muka, briga, tegoba nakon primljene loe vijesti, teslun im. m. r. (ar.), g. jd. teslima predaja; kao pravni termin: predaja objekta u vlasnitvo, u posjed najpo voljnijem ponuau, teslimiti (se) gl. svr. (ar.), prez. teslimim - predati (se).

1132 tespih im. m. r. (ar.), g. jd. tespiha brojanica kod muslimana sa nanizana 33 zrna. test im. m. r. (engl.), n. mn. testovi obino pismena provjera znanja; u nau ci pokus koji pomae da se donese konani sud o odreenim zakonitosti ma. testament im. m. r. (lat.), g. mn. testamenata - oporuka, testera im. . r. (perz.), g. mn. testera pila, aga. testerati gl. nesvr. (perz.), prez. testeram , trp. prid. testeran - pilati, rezati testerom. testija im. . r. (perz.) - glineni sud za vodu slian bardaku; vr. testiranje gl. im. s. r. (engl.) od testirati. testirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez. testiram - ispitivati, provjeravati znanje pomou testa, testis im. m. r. (lat.), mn. testisi - muka polna lijezda, jaje, lijevo ili desno mudo. teka im. m. r., g. jd. tekaa - teka kategorija u borilakim sportovima (bokser, hrva). teko pril., komp. teze - s naporom, s tekoom, muno, tekoa im. . r. - neprilika, smetnja, nezgoda, teko stanje; ono to ne dozvoljava normalan ivot, rad, obav ljanje neke radnje itd. teta/teta/teta im. . r., hip. - svaka za dijete starija ena u zreloj dobi prije starosti; nepoznata ena; tetka. tetak im. m. r. - tetkin mu. tetanus/tetanus im. m. r. (gr.) - teka zarazna bolest uzrokovana bacilom koji moe biti u zemlji, pijesku, stajskom ubretu, manifestuje se grenjem, pa se u narodu zove zli gr. tetiva im. . r. g. mn. tetiva - veza na luku za odapinjanje strijela; vezivno tkivo miia i kostiju koje omoguuje po kretljivost zglobova; u mat. du koja spaja dvije take krivulje. tetka im. . r. v. jd. tetka , g. mn. tetaka/tetki - oeva ili majina sestra, tetoenje gl. im. s. r. od tetoiti, tetoiti gl. nesvr., prez. tetoim - biti brian, njeno se brinuti o kome, uga ati mu; milovati, maziti. tetoviranje gl. im. s. r. (tahit.) - izv. od tetovirati. tetovirati gl. svr. i nesvr. (engl. tatoo iz tahit. tatau ), prez. tetdviram - ucrtavati ubodima igle bojom neizbrisive crtee i dr. u kou. tetreika/titreika im. . r. (tur.) trepetljika, enski nakit koji treperi, tetrijeb im. m. r., mn. tetrijebi - umska ptica iz porodice kokoki. teturanje gl. im. s. r. od teturati, teturati gl. nesvr., prez. teturam - hodati teturajui, jedva se odravati na noga ma, posrtati, teveeli prid. (ar.-tur.) - naivan, luckast, subu-dalast. teveelija im. m. r. (ar.-tur.) - naivina; luckast, subudalast ovjek, teveelijast prid. (ar.-tur.), odr. v. teveelijasti - teveeli, naivan, luckast, tevhid im. m. r. (ar.) - vjerovanje ujednog Boga; molitva za mrtve kod muslimana koja se sastoji u grupnom uenju na dan kad je denaza, nakon sedam dana, eterdeset dana, na pola godine i na godinu. teza im. . r. (gr.), g. mn. teza - postavka koju treba dokazati; bitna mjesta u izlaganju; privi stepen Hegelove trijade: teza - antiteza - sinteza; doktorska di sertacija; nenaglaeni dio sloga, suprot. od arza. tezga/tezga/tezga im. . r. (perz.), dat. jd. tezgi, g. mn. tezgi - sto na pijaci ili u prodavnici, pult, banak; prenes. dodatna zarada mimo redovne plae, tezgarenje gl. im. s. r. od tezgariti, tezgariti gl. nesvr., prez. tezgarim - zara ivati radei prekovremeno pored stal nog radnog odnosa, tezgere im. . r. plur. tantum (perz.), g. mn. tezgera - nosiljka za materijal (ka men, cigla, malter itd.), traglje, tragae. tea im. . r. - gravitacija, Zemljina tea, privlana sila Zemlje, teaki prid. odr. v. - koji se odnosi na teake. teaki pril. - kao teak, na teaki nain. teak im. m. r., mn. teaci, g. jd. teaka , g. mn. teaka - zemljoradnik, poljopriv rednik; radnik nadniar. teak prid., odr. v. teki, komp. tei kojem je osobina velika teina, supr. od

1133

tigrov lagan; prenes. nepodnoljiv, muan, naporan; sloen, zamren, kompliko van; izraen u velikoj mjeri, teina im. . r. - vrsta sile izraena odgovarajuom mjerom; ono to ima vanost, vrijednost, na emu je teite; teak osjeaj, muka, munina, gaenje, teinski prid. odr. v. - koji se odnosi na teinu. teini prid. odr. v. - koji se odnosi na teite, koji se nalazi u teitu, koji prolazi kroz teite, teite im. s. r. - ono najvanije, najbit nije, to je sr, bit, centar, sredite; fiz. taka zamiljene rezultante svih teina pojedinih dijelova tijela, odnosno rezul tante sila koji djeluju na tijelo, teiti gl. nesvr., prez. teim - biti teak, imati teinu; prenes. stremiti, nastojati dostii neki cilj; osjeati privlanost prema kome ili emu. tenja gl. im. . r. - elja za ostvarenjem nekog cilja, nastojanje, stremljenje. ti li. zamj., g. jd. tebe, dat. tebi/ti, akuz. tebe/te, instr. tobom , lok. tebi - drugo lice jednine (ti ita), ticalo im. s. r., n. mn. ticala, g. mn. ticala - pokretljiv organ kod ivotinja kojim dodiruju ili hvataju, pipak. ticati (se) gl. nesvr., prez. tiem - do dirivati; odnositi se na koga ili ta. tiflologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem sljepila i naina ivota slijepih, tiftik prid. (ar.) - potpuno iscijepan, raspadnut. tiftui im. m. r. (fr.), g. jd. tiftma - gusta pamuna tkanina, tifus im. m. r. (gr.) - vrsta teke zarazne bolesti praene visokom temperaturom, tifusnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tifus. tiganj/tiganj im. m. r. (gr.), g. jd. tignja - tava. tigar im. m. r. (gr.), g. jd. tigra, n. mn. tigrovi - divlja zvijer iz porodice maaf ka. tigrast prid. (gr.), odr. v. figrasti - nalik na tigrovu kou. tigrov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada tigru, koji je od tigra.

tigrovski tigrovski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tigrove, koji je kao kod tigra, koji pripada tigrovima, tigrovski pril. (gr.) - na nain tigra, kao tigar. tih prid., odr. v. tihi, komp. tii - neujan, koji ne pravi buku, priguen; miran, koji nije svadljiv, blag, umjeren, tiho pril. - neujno, bez buke, mirno, tijara im. . r. (gr.) - pokriva za glavu asirskih i persijskih vladara; papina trostrana kruna, tijek im. m. r., ee: tok. tijelo im. s. r., mn. tijela/tjelesa, g. mn. tijela/tjelesa - svi organi ovjeka ili ivotinje; predmet u prostoru; organ vlasti, sluba; u mat. dio prostora ome en ploham. tijesan prid., odr. v. tijesni, komp. tjenji uzak, sa manje prostora nego to treba, npr. tijesan sokak, tijesna cipela, premale irine u odnosu na druge predme te. tijesno pril. - usko; prenes. oskudno, ne dovoljno. tijesto im. s. r., n. mn. tijesta, g. mn. tijesta - s vodom potkuhano brano pripremljeno za spravljanje hljeba i dr. tik1 im. m. r. - veoma vrsto drvo za izgradnju brodova i namjetaja; bot. indijski hrast. tik2 pril. - za pojaavanje znaenja blizine uz prijedlog (npr. tik do mene), tiket/tiket im. m. r. (engl.) - listi u nagradnim igrama, u lotu, sportskoj prognozi. tikovina im. . r. - tikovo drvo kao materijal za gradnju, tikva im. . r., g. mn. tikava/tikvi jednogodinja vrtna biljka i plod te biljke; bundeva, bua. tikvan im. m. r. - osoba male pameti, praznoglava osoba, glupan, tikvast prid., odr. v. tikvasti - slian obli ku i ukusu tikve, tikvica im. . r. g. mn. tikvica - mala tikva. tikvice im. . r., em. i hip. od tikva male tikve koje se mogu pripremati na razne naine (up. punjene tikvice), tikviirina im. . r., augm. i pejor. - velika tikva.

1134 tilda im. . r. (p.) - izvijeni znak (~) kojim se pokazuje ponavljanje odredni ce u rjeniku, tili/tili rijeca za pojaavanje, za tili as. tilsum im. m. r. (ar.) - maijska tajna; izgovor, znak, crte i sl. kojim se uva kakva tajna, tim im. m. r. (engl.), n. mn. tim ovi - grupa strunjaka okupljenih u zajednikom projektu, poslu, zadatku; sastav sport ske ekipe. timarenje gl. im. s. r. (perz.) od timariti, timariti gl. nesvr. (perz.), prez. tim arim hraniti i istiti konja, njegovati ga eagijom i etkom, timbar im. m. r. (fr.) - tembr. timijan/tamijan im. m. r. - biljka poznata pod nazivom majina duica, timor im. m. r. (lat.) - kr, stijena, kamenjar; gusta i velika uma. timpan im. m. r. (gr.) - vrsta bubnja koji se sastoji od bakrenog dijela prekriven og napetom koom, talambas, timski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi na tim. timski pril. - na nain kako radi tim. tinejderi/tinejder im. m. r. (engl.) vrijeme ivota muke ili enske osobe od trinaeste do devetnaeste godine i vota. tinktura im. . r. (lat.) - lijek ili koz metiko sredstvo u tenom stanju od biljaka drugih tvari, otopina u alkoholu, tinta im. . r. (tal.), g. jd. tinte, n. mn. tinte, g. mn. tin ti - najee plave boje tekuina za pisanje perom, mastilo, crnilo, mureep. tintarnica im. m. r. (lat.) - boica u kojoj se dri tinta, u koju se umae pero prilikom pisanja, tinjalica im. . r. - elektronska cijev ispunjena gasom koja svijetli i pri slabom naponu struje, tinjanje gl. im. od tinjati, tinjati gl. nesvr., prez. tin ja - gorjeti ispod pepela bez plamena; slabo svijet liti. tip im. m. r. (gr.), dat. jd. tipu/tipu, n. mn. tip o vi - ono to je zajedniko srodnoj grupi predmeta i pojava; model, obrazac; izraziti predstavnik odreene vrste; biol. podvrsta u svrstavanju orga-

1135

tiskovina

nizama, ivih bia; prenes. pejor. sum njiv ovjek, prepredenjak, udak, tipian/tipian prid. (gr.), odr. v. tipini/ tipini - koji pripada istom tipu, koji ima neto ope i zajedniko mnogima, karakteristian, primjeran, tipino/tipino pril. (gr.) - na tipian nain, u tipinom obliku, tipinost/tipinost im. . r. (gr.), instr. jd. tipinou/tipinou i tipinosti/tipinosti - karakteristina osobina, svoj stvo onoga to je tipino, tipik im. m. r. (gr.), g. jd. fipika, mn. tipici, g. mn. fipika - pravilo o bogosluenju u pravoslavnim crkvama, pra vilnik o ivotu monaha u manastirima, tipizacija im. . r. (gr.) - grupisanje prema odreenim tipovima, prema bit nim svojstvima, obiljejima, tipiziran prid. (gr.), odr. v. tipizirani ureen tako da pripada odreenom tipu, izraziti predstavnik kakve skupine, tipizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez. tipiziram - srediti, sreivati, ureivati ta prema eljenom tipu, svojstvima; svesti/svoditi na jedan tip. tipka im. . r., dat. jd. fipci/tipki, g. mn. tipki - dirka, pokretna ploica, npr. na klaviru, pisaoj maini i sl. tipka im. m. r., g. jd. tipkaa, g. mn. tipkaa - ee: daktilograf; . r. tipka ica - ee: daktilografkinja, tipkati gl. nesvr., prez. tipkam - pisati na ureaju koji ima tipke (kompjuter, pisaa maina), tipograf im. m. r. (gr.) - slovoslaga, radnik grafiar u tampariji u kojoj se na starinski nain tampaju knjige, tipologija im. . r. (gr.) - nauna dis ciplina koja prouava tipove, svrstava nje i klasifikacije tipova, tipoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tipologiju, tipovati gl. nesvr. (gr.), prez. tipujem prognozirati, predviati uspjeh ekipa u sportskoj prognozi, tipski prid. odr. v. (gr.) - usklaen prema jednom tipu, tipian, tipski pril. (gr.) - tipino, na tipski nain, prema odreenom tipu. tirada im. . r. (fr.) - duga, esto neprijat na pria ob. u povienom svaalakom tonu; puno rijei koje malo kazuju.

tiranija im. . r. (gr.) - vladavina tirana, nasilje, okrutnost, ugnjetavanje, zlosta vljanje. tiranin im. m. r. (gr.), mn. tirani - vladar koji provodi vlast punu samovolje, nasilja, ne obazirui se na zakon; onaj koji se grubo, okrutno, nemilosrdno i bezobzirno odnosi prema niima, mla ima. tiranisati/tiranizirati gl. nesvr. (gr ), prez. tircmiem/tiraniziram - provoditi tiraniju, postupati kao tiranin, vladati na tiranski nain, tiranski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na tirane i tiraniju, tiranski pril. (gr.) - na nain tiranina i tiranije. tira im. . r. (fr.), g. jd. tiraa - broj odtampanih primjeraka knjiga, novina, asopisa i sl.; naklada, tirani prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na tira. tirit im. m. r. (ar.), g. mn. firita - nadjev za pitu od sira, mesa i sl. koji se stavlja u jufke; smjesa od izdrobljenog tijesta zamijeanog s maslom i jajima koja se sa samljevenim orasima stavlja u baklavu. tirkiz im. m. r. (fr.), g. jd. tirkiza - nepro ziran dragulj plave, plavozelene i zele ne boje. Tirol im. m. r. - planinsko podruje u zap. Austriji i sjevernoj Italiji. tisa im. . r. - planinsko etinarsko drvo. tisak im. m. r. (e.) - tampa, tehnika umnoavanja tekstova pomou tam parskih strojeva; dnevne novine, tiskanica im. . r. - obrazac, formular; ono to se potom otprema po poseb nim pravilima; tampane stvari, tiskar im. m. r. - vlasnik tiskare, tampar, tiskara im. . r. - tamparija, preduzee koje se bavi tampanjem, tiskarski prid. - koji se odnosi na tiskare, tiskanje. tiskarstvo im. s. r. - djelatnost, tiskarski zanat, tamparstvo, tiskanje gl. im. s. r. izv. od tiskati, tiskati gl. nesvr., prez. tiskam - tampati; gurati se, utrpavati se; potiskivati, tiskovina im. . r. - ono to je nastalo tampanjem, tampana stvar; potanska poiljka kojom se posebno rukuje.

tisovina tisovina im. . r. - drvo od tise kao materijal za obradu, tisua/tisua broj - hiljada, 1000 jedinica uzetih kao cjelina, tisui/tisuiti red. broj - koji je na redu iza 999. tisuljee im. s. r. - hiljadu godina, mile^ nij. tisuljetni prid. - tisuugodinji, hiljaduljetnji, hiljadugodinji, tiina im. . r. - stanje bez buke, zvukova, glasova, potpuni mir; mimo vrijeme bez vjetra. titati/tititi gl. nesvr., prez. titi me osjeati brigu, tegobu, titan im. m. r. (gr.) - div, gigant, prema nazivu Titan za divove iz grke mito logije koji su htjeli da svrgnu Zeusa kako bi ovladali nebom, titiz im. m. r. (tur.) - krt ovjek, krtac, tvrdica. titizluk im. m. r. (tur.) - krtost, tvrdiluk, titlovati gl. nesvr. (njem.), prez. titlujem - ispisivati tekst prevoda govora gluma ca stranog filma na ekranu, titovka/titovka im. m. r., dat. jd. titovci/ titvci, g. mn. titvki/titvki - kapa koju su nosili Titovi partizani i vojnici JNA. titraj im. m. r. - dio titranja, pokret u titranju. titrati gl. nesvr., prez. titra - treperiti, treptati; izvrgavati koga hirovima, titrav prid. odr. v. titravi - treptav, tre perav, koji titra, titula/titula im. . r. (lat.) - steeno zvanje (profesor, doktor); porodini ili poasni naslov (lord, ser, baron, grof), titular im. m. r. (lat.), g. jd. titulara - onaj koji daje ime, koji je titularan, nomina lan (vlasnik i sl.), titularan prid. (lat.), odr. v. titularni samo po naslovu, po tituli, poasni, no minalan. titulirati/titulisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. tituliram/titidiem - dati titulu, naslov, osloviti koga prema tituli, rei neiju titulu (profesore!), tijelce im. s. r., g. jd. tijelceta , g. mn. tijelaca, em. i hip. od tijelo - tjelace, tjelece. tijesan prid., odr. v. tijesni - uzak, malo prostora.

1136 tja! uzv. - koji dolazi uz mirenje sa stanjem i injenicama, tjedan im. m. r., g. mn. tjedana - ee: sedmica, nedjelja, razdoblje od sedam dana; hefta, tjedni prid. odr. v. - ee: sedmini, koji se odnosi na tjedan, sedmicu; nedjeljni, heftini. tjednik im. m. r., mn. tjednici - nedjelj nik, list koji izlazi jednom u sedmici, tjedno pril. - ee: sedmino, nedjeljno, svakog tjedna, svake nedjelje, tjelace/tjelace i tjelece/tjelece im. s. r., g. jd. tjelceta g. mn. tjelca, hip. od tijelo - tjelece, tjelce, malo tijelo, tjelesina im. . r., augm. - veliko glo mazno tijelo, tjelesni prid. odr. v. - koji se odnosi na tijelo; fiziki, puten, tjelesurina im. . r., augm. i pejor. - veli ko nezgrapno tijelo, tjelece/tjelece im. s. r., g. mn. tjeleca, em. i hip. od tijelo - tjelace, tijelce, tjelohranitelj im. m. r. g. jd. tjelo hranitelja , g. mn. tjelohtanitelja - onaj koji uva neku poznatu osobu od fizi kog napada, bodigard, u razg. gorila, tjelovjeba im. . r., g. mn. tjelovjebi ee: gimnastika. tjeme im. s. r., g. jd. tjemena , n. mn. tjemena, g. mn. tjemena - dio na vrhu glave, gornji dio lubanje, tjemence im. s. r., hip. od tjeme - malo tjeme, me(h)ko tjeme kod novoroen eta. tjemenica/tjemenjaa im. . r. - ljutenje osjetljive koe i osip na tjemenu djete ta. tjeralica im. m. r. - potjernica, dokumenat kojim su svi pozvani a pomognu u hvatanju osumnjienog za djelo kanji vo po zakonu, tjeranje gl. im. s. r. od tjerati, tjerati gl. nesvr., prez. tjeram - goniti koga kako bi bio uhvaen, juriti koga; vriti pritisak kako bi neko bio otjeran iz mjesta stanovanja, progoniti; nasilno odvesti, sprovesti; uzvicima navesti konja da krene; pariti se (kuja), tjeskoba im. . r. - stanje duha, osjeaj straha, nespokojstva, nelagode, neizvje snosti; skuen prostor. tjeskobno pril. - skueno, nespokojno, u strahu, neizvjesno, tjesnac im. m. r., g. jd. tjesnaca, g. mn. tjesnaca - uzan prostor izmeu dva brda, pojas na moru izmeu dva kopna; prenes. kripac, teak poloaj u koji moe ko zapasti, tjestenina im. . r. - hrana spravljena od brana, hljeb, peciva, makaroni, fidelini, rezanci i sl. tjeenje gl. im. s. r. od tjeiti, tjeiti gl. nesvr., prez. tjeim - upuivati kome blage rijei radi ublaavanja tuge, pruati utjehu, rijeima olakavati tugu. tjeitelj im. m. r. - tjeilac, onaj koji tjei; tjeiteljica im. . r. - tjeiteljka, ona koja tjei. tkalac im. m. r., g. jd. tkalca, g. mn. tkalaca - osoba koja zna tkati, koja se bavi tkanjem, tka; ptica srodna vrapcu, tkalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na tkalce i tkanje, tkalja im. . r. g. mn. tkalja - ena kojoj je tkanje zanimanje; vrsta tropske ptice, tkanica im. . r., g. mn. tkanica - tkanina od vune u raznim bojama i arama, proizvod kune radinosti, tkanina im. . r., g. mn. tkanina proizvod dobijen tkanjem od pamunih, vunenih, svilinih i dr. niti, platno, tof. tkanje gl. im. s. r. - izv. od tkati, postupak u proizvodnji tkanina, tkaonica/tkaonica im. . r. - tvornica koja prozvodi tkanine. tkati gl. nesvr., prez. tkam/tkem - izrai vati tkaninu na stanu ili razboju; prenes. sanjati, matati, planirati, tkivo im. s. r., g. jd. tkiva, g. mn. tkiva skup elija ili stanica ivih bia, npr. miino tkivo. tko up. zamj., g. jd. koga , dat. jd. kdme ee: ko. tkogod zamj. - ee: kogod, ko bilo. tlailac/tlaitelj im. m. r., g. jd. tlaioca, n. mn. tlaioci, g. mn. tlaildca - onaj ko tlai druge ljude, ugnjeta, tiranin, tlaenje gl. im. s. r. od tlaiti, tlaiti gl. nesvr., prez. tlai - biti nasilan, agresivan prema drugim ljudima, isko ritavati ih moralno i materijalno, izla gati ih grubom pritisku.

1137

tobogan tlak im. m. r. (e.), n. mn. tlakovi pritisak, sila koja djeluje na jedinicu povrine. tlakomjer im. m. r., g. jd. tlakomjera, g. mn. tlakomjera - aparat za mjerenje krvnog pritiska, tlaka, tlapiti gl. nesvr., prez. tlpi - buncati, priati kao u bunilu; isprazno sanjariti, tlapljenje gl. im. s. r. od tlapiti, tlapnja im. . r., g. mn. tlapnji - buncanje, sanjarenje, pria o onome to se pri inja, privida, tle/tlo im. s. r. - zemlja, povrina zemlje, ono po emu hodamo, tlocrt/tlocrt im. m. r. - plan, crte izgleda dijela graevine naslonjenog na tlo. tmast prid., odr. v. tmasti - taman, crn, zagasit. tmica/tmina im. . r. - tama, pomrina, mrak. tmuran prid., odr. v. tmurni - bez dovolj no svjetla, mraan; prenes. sumoran, turoban, ispunjen tekim mislima i emocijama, tmuriti (se) gl. nesvr., prez. tmurim se postajati tmuran, sumoran, mraan; mrgoditi se, mrtiti se zbog loeg raspo loenja. tmiia im. . r., augm. i pejor. - tama, tmica u nekom zatvorenom prostoru, to pokaz. zamj. s. r., g. toga, dat. tom(e), m. r. taj, . r. ta - ono na ta poka zujemo. toaleta im. . r. (fr.) - sveana odjea ob. enska, haljina, kostim; ureen spoljni izgled; dio namjetaja, sto sa ogledalom i priborom za minkanje i eljanje; prostorija sa nunikom, we. toaletni/toaletni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na toaletu, npr. toaletni pribor, toaletni papir, toba im. . r. (ar.) - pokajanje od grijeha (npr. doi tobe, tobe dos o u zn. proi se grijeha, popraviti se i dalje ne initi grijehe). tobdija im. m. r. (tur.), g. mn. tobdija vojnik artiljerac koji puca iz topa; prenes. fudbaler koji ima jak udarac, tobe ja rabum, tobe estagfiriilahl uzv. Boe oprosti! Kae se kad se izgovori kakva grijena rije, tobogan im. m. r. (engl.) - sprava za igru i zabavu na plai ili u zabavnom parku.

tobolac tobolac im. m. r. g. jd. tdbolca, n. mn. tdblci , g. mn. tobolaca - dua kona vreica za strijele; vree na trbuhu enke kengura u kojoj nosi mladune, tobolari - im. m. r. plur. tantum - ee: torbari; ivotinje sisari koje imaju tobo lac, torbu u kojoj nose mladune, npr. enka kengura. tdbo(e) pril. - naizgled, prividno, kao oja, kobajagi, tobonji prid. odr. v. - prividan, koji je to samo naizgled, laan, tocilo im. s. r. - brus u obliku toka koji se okree i slui za otrenje, toak/toak im. m. r. g. jd. toka , mn. tokovi - kota, toionica/toionica im. . r. - u prolosti esto naziv za mjesto gdje se toi i prodaje pie (gostionica, bife, kafi), toenje gl. im. s. r. od toiti. toiti1 gl. nesvr., prez. toim - nalijevati, puniti tekuinom. toiti2 gl. nesvr. prez. tdi - rastakati, izjedati drvo (crv). toga im. . r. (lat.), dat. jd. togi - gornja haljinka koju su nosili punoljetni graa ni u starom Rimu. tbljaga im. . r. (tur.), dat. jd. tdljazi, g. mn. toljaga - batina, podebeo i teak tap. tok im. m. r. - rjee: tijek; kretanje tekue vode u prirodi, smjer kojim tee rijeka ili potok; bilo kakvo kretanje u prostoru i vremenu, nain kako se neto odvija, toka im. . r. (tur.), dat. jd. toki, mn. toke, g. mn. toka - kopa na opasau; dio oklopa na prsima junaka u epskoj pjes mi. tokar im. m. r. (tur.), v. jd. tokaru/tokare - zanatlija koji obrauje metal ili drvo na maini za tokarenje, gloda, tokarenje gl. im. s. r. (tur.) od tokari ti. tokariti gl. nesvr. (tur.), prez. tdkarim obraivati metal ili drvo tokarskim strojem. tokarski prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na tokare, tokarski pril. (tur.) - na tokarski nain, kao tokar. tokata im. . r. (tal.), g. mn. tokta muzika kompozicija najee brzog tempa za .klavir, orgulje ili neki drugi instrument sa dirkama.

1138 toke im. . r. plur. tantum (tur.) - u prolosti ukrasi od metala (dugmad) na prednjem dijelu nonje; vee metalne ploe kao zatita prsa od oruja u boju. tokmak im. m. r. (tur.), v. jd. tdkmae, n. mn. tdkmaci, g. mn. tokmaka - topuz, malj, mlat; teretni konj; prenes. priglup ovjek, budala, zvekan, tokom/tokom pril. - rjee: tijekom; za vrijeme neega, u toku. toksian prid. (gr.), odr. v. toksini otrovan, koji sadri otrov, toksikofobija im. . r. (gr.) - bolestan strah od otrova, toksikolog im. m. r. (gr.), g. jd. toksikdloga, n. mn. toksikdlozi, g. mn. toksikd16go - osoba koja se bavi toksikolo gijom. toksikologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem otrova i njihovog uticaja na organizam, toksikoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na toksikologiju i toksikologe. toksikopatija im. . r. (gr.) - bilo koja bolest nastala trovanjem, toksin im. m. r. (gr.), g. jd. toksina , g. mn. toksina - otrov, tolerancija im. . r. (lat.) - odnos u kojem se meusobno prihvaa drugaije (kul tura, obiaji, miljenje, uvjerenja i dr.), trpeljivost, podnoljivost; u tehnici do puteno odstupanje od zadatih mjera, tolerantan prid. (lat.), odr. v. tolerantni liberalan, pomirljiv, trpeljiv, bez kruto sti i iskljuivosti prema drugaijem, tolerantnost im. . r. (lat.), instr. jd. tolerantnou/tolerantnosti - osobina onoga ko je tolerantan, toleriranje/tolerisanje gl. im. s. r. (lat.) od tolerirati/tolerisati, tolerirati/tolerisati gl. nesvr. (lat.), prez. toleriram/toleriem - prihvatati razlike, doputati, biti liberalan, pomirljiv, toliki prid. odr. v. - koji je kad se poredi s nekim drugim pojmom isti po veliini, iznosu i sl.; koji se istie po veliini, koliini, znaenju, toliko pril. - u toj mjeri, koliini; mnogo, veliki broj; vremenski dugo. tolinl prid., em. od toliki - tako malen, tolino pril., em. od toliko - u tako maloj mjeri, koliini. toljaga im. . r. - velik i teak komad drveta pogodan za udaranje; batina, tom im. m. r. (gr.), mn. tdmovi, g. mn. tdmova - obimna knjiga, svezak u ediciji od vie tomova, tombola im. . r. (tal.) - igra na sreu sa listiima koji mogu dobiti nagradu, tomruk im. m. r. (tur.), mn. tdmruci klada, panj; nekad davno vrsta drvenih okova za kanjenike. ton im. m. r. (gr.), n. mn. tonovi - oso bina zvuka, glasa; nijansa boje; nain govora u obraanju kome, npr. povien ton. tona im. . r. (engl.), g. mn. tona - mjera za teinu, 1000 kg. tonalitet im. m. r. (gr.), g. jd. tonaliteta suodnos tonova u kompoziciji, njena melodijska osnovica; prevlaujua boja na slici. tonaa im. . r. (engl.) - nosivost izraena u tonama. tonian prid. (gr.), odr. v. tdnini - koji ima ton, naglaen, suprot, atonian, nenaglaen. tonik im. m. r. (gr.), g. jd. tdnika, mn. tonici, g. mn. tonika - bezalkoholno osvjeavajue pie gorkasta ukusa, tonikum im. m. r. (gr.) - lijek za jaanje, okrepljenje i osvjeenje, tonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na ton, npr. tonski zapis, tonski pril. (gr.) - u vezi sa tonom, u tonovima. tonuti gl. nesvr., prez. tonem - padati ispod povrine vode, upadati u neku itku masu; prenes. propadati, gubiti ta, postajati gubitnik, tonzile im. . r. plur. tantum (lat.), g. mn. tonzila - med. krajnici, tonzura im. . r. (lat.) - kod katolikih redovnika obrijan dio na vrhu glave. top im. m. r. (tur.), mn. tdpovi - arti ljerijsko oruje duge i iroke cijevi; figura u ahu, kula. topao/topal prid., odr. v. topli - koji je zagrijan, suprotno od hladan; prenes. saosjeajan, naklonjen, srdaan, njean, topal im. m. r. (tur.), g. jd. topola - osoba sa jednom kraom nogom, hrom ovjek.

1139

topografski topaz/topaz im. m. r. (gr.), g. jd. topaza/ tdpaza - vrsta prozirnog poludragog kamena zelene ili ute boje, hrizolit. tdphana/tophana im. . r. (tur.-perz.) fabrika za izradu topova, topinambur im. m. r. - biljka iz porodice glavoika, ioka, topionica/topionica im. . r. - radionica ili fabrika u kojima se topi ruda, metal, talionica itd. topljenje gl. im. s. r. od topiti, topiti (se) gl. nesvr., prez. tdpim (se) pomou temperature uiniti da neka tvar pree iz vrstog u teno stanje; prelaziti u teno stanje usljed djelova nja vruine, taliti., toplana im. . r., g. mn. toplna - predu zee koje se brine o funkciji postrojenja za grijanje veeg broja zgrada, toplice/toplice im. . r. plur. tantum, g. mn. toplica - vrela tople i esto ljeko vite vode; ljeilita i kupalita izgrae na na takvom izvoru, toplina im. . r., g. mn. topina - osobina onoga to je toplo; u fiz. jedan od obli ka energije; prenes. srdanost, njenost, ljudskost, prisnost i sl. toplo pril. - s toplinom, na topao nain, toplokrvan/toplokrvan prid., odr. v. topldkrvni/toplokrvni - kojem je uro eno odravanje tjelesne temperature, toplomjer im. m. r., g. jd. toplomjera, g. mn. toplomjera - sprava za mjerenje temperature tijela, toplota im. . r. - ono to je toplo u fizikom smislu, toplina, toplotni/toplotni prid. odr. v. - koji se odnosi na toplotu, npr. toplotni udar. topljiv prid., odr. v. tdpljivi - koji se moe topiti. topljivost im. . r., instr. jd. tdpljivou/ tdpljivosti - osobina onoga to je toplji vo. topnitvo im. s. r., (tur.) - artiljerija, topograf im. m. r. (gr.), g. jd. topdgrafa, g. mn. topdgrafa - strunjak za topo grafiju. topografija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi snimanjem odreenog podruja Zemlje i izradom planova i topograf skih karti. topografski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na topografe i topografiju.

topola topola im. . r. - vrsta listopadnog drveta iz porodice vrba. toponomastika im. . r. (gr.), dat. jd. toponomastici - nauka o toponimima, toponim/toponim im. m. r. (gr.) geografska imena, imena naselja, mora, rijeka, planina, brda itd. topot im. m. r. - zvuk udaranja o tlo kopita konja u trku. topovnjaa im. . r. (tur.), g. mn. topovnjaa - ratni brod naoruan topo vima. topovski prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na topove, npr. topovska paljba, toprak im. m. r. (tur.) - tlo, zemlja, ono to je vlastito; ognjite; domovina; pre nes. kuni prag. topuz im. m. r. (ar.) - buzdovan, starinsko hladno oruje za udaranje protivnika, izraen od krae toljage sa eljeznom kuglom sa bodljama na kraju, topuzina im. . r., pejor. prenes. - glupak, tvrdoglava i nedokazana osoba, tor im. m. r., mn. tdrovi - ograen prostor u koji se zatvaraju ovce. tora im. . r. (jevr.) - jevrejski naziv za Mojsijeve zakone, prvih pet knjiga Biblije, Starog zavjeta; Petoknjije; svi tak na kojem je Petoknjije rukom napi sano, obredni predmet u sinagogi, toranj im. m. r., mn. tornjevi - visoka i uska graevina, samostalna ili u sastavu druge graevine (npr. crkveni toranj; uzdignuta platforma razliite namjene). torba im. m. r. (tur.), g. mn. torbi - pred met za noenje potrebnih stvari (hrana, spisi, odjea itd.), torbar/torbar im. m. r. (tur.), g. jd. torbara/torbara - zanatlija koji izrauje torbe; trgovac koji nosi i prodaje raznu robu. torbari/torbari/torbari im. m. r. plur. tantum, (tur.) - biol. ivotinje koje u torbi, tobolcu nose mladune, tobolari, torbariti gl. nesvr. (tur.), prez. tdrbarim - prodavati robu kao torbar; raditi samo za zaradu, tezgariti, torbarskl prid. odr. v. (tur.) - koji se odnosi na torbare, torbarski pril. (tur.) - kao torbar, na nain torbara.

1140 torbetina im. . r. (tur.), g. mn. torbetina, augm. i pejor. od torba - velika nezgra pna torba. torbica im. . r., em. - mala torba, manja enska ili muka priruna torba za osobne stvari, toreador im. m. r. (p.), g. jd. toreadora uesnik koride koji se bori sa bikom, torlak im. m. r. (tur.), v. jd. tdrlae, n. mn. tdrlaci, g. mn. torlaka - hvalisavac, razmetljivac; brdo u blizini Beograda, torlakl prid. odr. v. - koji se odnosi na Torlake i torlako narjeje kako se naziva skup govora u junoj Srbiji, tornado/tornado im. m. r. (p.), g. jd. tdrnada- vrsta vjetra razorne snage kod kojeg se zrak u brzom kovitlacu naglo die. tornjati se gl. nesvr., imp. tdrnjaj se! pejor. gubiti se s oiju, nestati, torokati gl. nesvr. (tur.), prez. torkam/ tordem - pejor. govoriti o svemu i svaemu bez reda i smisla, ljutito prigovarati bez pravog razloga; brbljati kojeta. torokua im. . r. (tur.) pejor. - ena koja toroe, brbljivica, torpedir anj e/torpedo vanje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od torpedirati/torpedo vati. torpedirati/torpedo vati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. torpediram/tdrpedujem torpedom gaati i potapati brodove na moru; prenes. raznim sredstvima one moguavati da neko postigne odreeni cilj, a ostvari kakvo djelo i sl. torpednl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na torpedo, koji je naoruan torpedima. torpedo im. m. r. (lat.), mn. torpeda oruje koje se koristi za gaanje i potapanje brodova. torta im. . r. (lat.) - vei kola okruglog oblika od brana, jaja, eera, okolade, voa itd. tortura im. . r. (lat.) - muenje, podvrga vanje koga mukama; fiziki i psihiki pritisak, mrcvarenje, torzija im. . r. (lat.) - uvrtanje, zavrtanje, sukanje i sila koja se protivi usukivanju; u medicini uvrtanje krvnog suda radi zaustavljanja krvarenja. torzo im. m. r. (tal.), mn. torza - kip koji prikazuje gornji dio ljudskog tijela bez udova; bista; prenes. neto to nije potpuno, to je nedovreno, tost/tost im. m. r. (engl.), mn. tostovi/ tstovi - krike hljeba ugrijane, zape ene u tosteru. toster im. m. r. (engl.), g. mn. tosterd kuhinjska elektrina naprava za sprav ljanje tosta, total im. m. r. (lat.), g. jd. totala - naziv u jeziku filma za sliku glumca snimljenog u krupnom planu; ukupnost svih dijelo va, cjelokupnost, sve zajedno, totalan/totalan prid. (lat.), odr. v. tdtalni/ totalni - sav, itav, cijel, ukupan, pot pun. totalitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. totali tarizma, g. mn. totalitarizama - vlast totalitarne drave u kojoj je sve u rukama pojedinca ili jedne vladajue skupine koja kontrolie javni i kulturni ivot, ograniava slobode i prava gra ana i njihove inicijative, totalitet im. m. r. (fr.), g. jd. totaliteta cjelokupnost, ukupnost, cjelina, totalizacija im. . r. (lat.) - zbrajanje, sumiranje, saimanje, totalno/totalno pril. (lat.) - potpuno, sas vim, u krupnom planu, u totalu. totem im. m. r. (indijan.), g. jd. totema ivotinja, biljka, predmet kojem jedna drutvena grupa, npr. indijansko pleme iskazuje posebno potovanje, totem je simbol pretka s kojim su posebno pove zani. totemizam im. r., (indijan.), g. jd. toternizma - vjerovanje u toteme, kult totema; jedan od najranijih oblika religije. tov im. m. r. (perz.) - tovljenje, tovan/tovan prid. (perz.), odr. v. tovni ugojen, dobro uhranjen. tovar im. m. r. - teret natovaren na na leima, na konja, vozilo; u lok. govo rima naziv za magarca. to varenje gl. im. s. r. od tovariti, tovariti gl. nesvr., prez. tdvarim - podi zati i slagati teret radi prenoenja ili prevoenja; prenes. nabijediti nekoga, slagati o njemu, optuiti ga, opterei vati koga ime. tovarni prid. odr. v. - koji je za preno enje tereta (npr. tovarni konj); koji se odnosi na tovar (npr. tovarni list).

1141

tradicija tovilite im. s. r. (perz.) - prostorije u kojima se tove ivotinje, tovljenje gl. im. s. r. (perz.) - izv. od toviti. toviti gl. nesvr. (perz.), prez. tdvim hraniti stoku kako bi dobila na teini; pejor. toviti se: debljati se, gojiti se prekomjernim uzimanjem hrane. tovljenik im. m. r. (perz.), mn. tovljenici ivotinja koja se posebno hrani kako bi dobila na teini, toz im. m. r. (tur.) - prah, praina (npr. toz od kafe). tozluci/tozluke im. plur. tantum (tur.) dokoljenice od ohe ili sukna koje se sa strane kopaju, trabakula im. . r. (tal.) - teretni obalni jedrenjak sa dva jarbola, otre krme i zaobljenog pramca, trabant im. m. r. (tal.), g. mn. trabanata istomiljenik, pratilac, satelit; prenes. pretjerano odan, pristalica, ulizica, trabozan im. m. r. (gr.), mn. trabdzani parmak, koi za ograivanje stepenica i sl.; balustrada. trabunjalo im. s. r. - osoba koja trabunja, trabunjanje gl. im. s. r. od trabunjati, trabunjati gl. nesvr., prez. trabunjam govoriti besmislice i gluposti, priati kojeta bez ikakvog reda i smisla, traenje gl. im. s. r. od traiti, traiti gl. nesvr., prez. traim - rjee: tratiti, troiti uludo, uzalud, rasipati (novac, bogatstvo, vrijeme). tra im. m. r. (njem.), mn. traevi, g. mn. traeva - ogovaranje, klevatanje, sitne lai o drugim osobama, traak im. m. r., g. jd. traka, mn. traci, g. mn. traka, dat.-instr.-lok. mn. tra cima em. - mali trak. . traara im. . r. - ena koja voli traati, traati gl. nesvr., prez. traam - ogova rati, iznositi sitne lai o kome, klevetati, traer im. m. r., v. jd. traeru - mukarac koji voli traati; ogovara, traerski pril. - kao traer i traara, na njihov nain, tranice im. . r. plur. tantum - eljezni ka ili tramvajska pruga, ine. tradicija im. . r. (lat.) - kultura, obiaji, pravila, naini ivljenja jedne ljudske zajednice kroz historiju koji se prenose s generacija na generaciju.

tradicionalan tradicionalan prid. (lat.), odr. v. tradicio nalni - koji pripada tradiciji, koji se oslanja na tradiciju, tradicionalistiki prid. (lat.) - koji slijedi duh tradicionalizma, tradicionalizam im. m. r., (lat.), g. jd. tradicionalizma - oslanjanje na tradici ju, odravanje tradicije, potivanje vri jednost tradicije, tradicionalno pril. (lat.) - po tradiciji, na nain tradicije, trafika im. . r. (tal.), dat. jd. trafici, g. mn. trafka - kiosk u kojem se prodaju novine, asopisi, cigarete, obrasci, po tanske marke, takse i dr. trafikant im. m. r. (tal.) - trgovac koji prodaju robu u trafici. trag im. m. r., mn. tragovi - otisak stopala noge na tlu, podu i sl.; ostaci onoga to je bilo; neto to moe posluiti kao dokaz, potvrda, to ukazuje na neto, traga im. m. r., g. jd. tragaa - onaj koji slijedi trag i na osnovu toga dolazi do cilja. tragae im. . r. plur. tantum, g. tragaa tezgere, traglje, nosiljka za dva radnika pomou koje se nosi cigla i dr. materijal na graevini, traganje gl. im. s. r. od tragati, tragati gl. nesvr., prez. tragam - slijediti trag; prenes. istraivati, paljivo traiti, tragedija im. . r. (gr.) - dramsko djelo u kojem se prikazuju moralni sukobi izmeu likova a zavrava se smru glavnog junaka; prenes. velika nesrea, nesretan dogaaj, nevolja, traged im. m. r. (gr.), g. jd. trageda glumac koji ima ulogu u tragediji, tragetkinja im. . r. (gr.) - glumica koja glumi u tragediji, tragian prid. (gr.), odr. v. tragini nesretan, potresan, pun stradanja, zlo koban, smrtan, tragiar im. m. r. (gr.), g. jd. tragiara, g. mn. tragiara - pisac tragedija, glu mac koji igra u tragediji; prenes. osoba koja ivi tragino; tragina linost, tragiarka im. . r. (gr.) - ena tragiar, tragikomedija im. . r. (gr.) - dramsko djelo sa elementima tragedije i kome dije, u kome je pomijeano potresno sa smijenim, a zavretak je sretan.

1142 tragikomian prid. (gr.), odr. v. tragikomini - koji je i nesretan i smijean, traglje im. . r. plur. tantum, g. traglji tragae. trahom im. m. r. (gr.), g. jd. trahoma, g. mn. trahoma - zarazna bolest oiju koju u narodu zovu misimjaa ili misirska okobolja, po miljenju da joj je porijeklo iz Misira (Egipta), trajan prid., odr. v. trajni - stalan, koji nije ogranien u vremenu, trajati gl. nesvr., prez. trajem - stalno postojati u vremenu, odravati upot rebljivu vrijednost, biti trajan, trajekt im. m. r. (lat.), g. mn. trajekata vrsta broda za prevoz vozila, robe i putnika, ob. od kopna do ostrva, trajno pril. - stalno, neprekidno, na trajan nain. trajnost im. . r., instr. jd. trajnou/ trajnosti - osobina onoga koji je trajan, svojstvo onoga to je trajno, posto janost, stalnost. trak im. m. r., mn. traci/trkovi - tanka zraka svjetla. traka im. . r. dat. jd. traci, g. mn. traka vrpca, uzak komad tkanine, papira i sl. za vezivanje, privrivanje ega; dio ceste (npr. desna traka; ono na ta se snima film ili zvuk, filmska traka, mag netna traka); kaseta, trakavica im. . r. - paraziti u tijelu ovjeka i kod drugih kimenjaka; pre nes. ono to je namjerno razvueno da due traje (predavanje, serija sapunica na televiziji i dr.). trakt im. m. r. (lat.) - krilo zgrade, tj. dio graevine posebno izdvojen, traktat im. m. r. (lat.), g. jd. traktata, g. mn. traktta - teorijsko djelo o nekom problemu; rasprava, studija; pravn. me unarodni ugovor, traktor im. m. r. (lat.) - motorno vozilo za vuu plugova i drugih poljoprivrednih maina. traktorist(a) im. m. r., g. jd. traktorist, n. mn. traktdristi/traktdriste - voza traktora, onaj koji upravlja i rukuje traktorom. traljav prid., odr. v. traljavi - lo, bez vrijedan, bez panje prema sebi; pode ran, neuredan, prljav, dronjav, traljavo pril. - na traljav nain, loe. trambulma im. . r. (tal.), g. mn. trambulma - elastina daska za poja avanje odraza prilikom skakanja u vodu. tramontana/tramontana im. . r. (tal.) vjetar sjevernjak na moru. trampa im. . r. (tur.-tal.) - zamjena predmeta i dobara; trgovina u kojoj se razmjena dobara vri bez novca, trampiti gl. svr. i nesvr., prez. trdmpim - vriti ili izvriti razmjenu predmeta i dobara; zamjenjivati se s nekim za neto, razmjenjivati. tramvaj/tramvaj im. m. r. (engl), g. jd. tramvaja/tramvaja - gradska eljeznica, najprije sa konjskom zapregom a danas na elektrini pogon, tramvajski/tramvajski prid. (engl.) - koji se odnosi na tramvaj. trans im. m. r. (engl.) - posebno stanje svijesti; hipnotiki san; zanos, ushie nje. transakcija im. . r. (lat.), g. mn. transak cija - bankarski ili trgovaki ugovor esto zakljuen bez vienja osobe ili gotova novca; poravnjanje, sporazum, nagodba, pothvat, transcendetalan prid. (lat.), odr. v. transcendetalni - filoz, prediskustven, odnosi se na uslove spoznavanja pred meta koji su prije iskustva, transcendiranje gl. im. s. r. - izv. od transcendirati. transcendirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. transcendiram - prei ili prelaziti granice iskustva, biti iznad ili izvan opaanja pomou osjetila, transfer im. m. r. (lat.), g. mn. transfera prenos novca iz jedne ustanove u drugu, iz drave u drugu dravu; mije njanje jedne novane valute u drugu; dokumenat kojim se prenosi pravo vlasnitva na drugu osobu; u sportu prelazak sportista iz jednog kluba u drugi. transformacija im. . r. (lat.), g. mn. transformacija - preobraaj, preobraz ba, mijenjanje oblika, pretvaranje, transformator im. m. r. (lat.), g. jd. transfdrmator a, g. mn. transformatora - pretvara, onaj koji mijenja; tehn. postrojenje za smanjenje ili povienje elektrine struje.

1143

trana

transformirati/transformisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. transformiram/ transfdrmiem - preobraziti, pretvoriti, pre oblikovati. transfuzija im. . r. (lat.), g. mn. transfu zija - u med. prenos krvi zdrave u krvni sistem bolesne osobe, transkripcija im. . r. (lat.), g. mn. transkripcija - upotreba pisma kojom po mogunosti tano reprodukujemo sve finese izgovora glasova; prenoenje kompozicije napisane za jedan instru ment ili glas, na drugi instrument ili glas. transliteracija im. . r. (lat.), g. mn. transliteracija - prenoenje teksta iz jednog pisma u drugo, prenoenje slova jednog pisma u slova drugog pisma, npr. iz irilice u latinicu, transmisija im. . r. (lat.), g. mn. trans misija - sistem prenosa pogonske sile sa motora na ostale dijelove postrojenja pomou zupanika, osovina, raznih ti pova remenja, transparent im. m. r. (lat.) - vei komad platna ili papira na kojim je napisana parola, poruka, zahtjev i sl., nosi se za vrijeme protesta, transplantacija im. . r. (lat.), g. mn. transplantacija - u med. operativna za mjena bolesnog tkiva ili organa zdra vim tkivom iste ili druge osobe, transport im. m. r. (lat.), g. mn. trans porta - prevoenje roba i putnika, sredstva za prevoz roba i putnika, transporter im. m. r. (lat.), g. jd. trans portera, g. mn. transportera - prevozno sredstvo razliitih namjena, najee za prevoz putnika i tereta, transportirati/transportovati gl. svr. i nesvr., prez. transpdrtiram/trdnsportujem - prevoziti, otpremati velike koli ine robe sredstvima za transportovanje. transverzala im. . r. (lat.), g. mn. transverzala - pravac koji sijee druga dva pravca; linija koja sijee druge dvije linije; popreni pravac, crta. transvestit/transvestit im. m. r. (lat.), g. jd. transvestita - ovjek sklon da nosi odjeu suprotnog pola. trana im. . r. (fr.), g. mn. trani - obrok, odreena suma novca ili vrijednosnih

traneja papira koji se doznauju u odreenom vremenskom razdoblju, traneja im. . r. (fr.), g. mn. traneja dugaak dubok rov koji titi vojsku od metaka, krhotina granata i od posmatra nja protivnika, tranzistor im. m. r. (engl.), g. jd. tranzi stora , g. mn. tranzistora - element u elektronici izumljen 1947., zamjena za glomazne radio-cijevi, elektrode, krista lna pojaala; naziv za prenosni radio aparat sa tranzistorima, tranzit im. m. r. (lat.) - prevoenje robe ili putnika iz jedne drave u drugu kroz zemlju koja se nalazi izmeu njih; zao bilazni put, zaobilaznica. tranzitni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na tranzit, koji se vri tranzitom. trap1 im. m. r. (hol.) - donji dio kola, donje postrojenje vozila, asija; tokovi aviona (stajni trap). trap2 im. m. r., n. mn. trapovi - rupa u zemlji za uvanje krompira, repe i sl. trapav prid., odr. v. trapavi - nespretan, trom u hodu, koji teko hoda. trapavo pril. - nespretno, tromo, na trapav nain. traper im. m. r. (engl.), g. mn. trapera - u Americi lovac ivotinja ije je krzno na cijeni. traperice im. . r. plur. tantum (engl.) pantalone od pamunog platna skrojene po uzoru na odjeu amerikih trapera i farmera, farmerice, trapez im. m. r. (gr.), g. jd. trapeza etverokut sa dvije nejednake paralelne strane; sprava u gimnastici sastavljena od preke objeene na dva konopca; mjesto u cirkusu gdje se izvode akrobatske take programa, trapist im. m. r. (fr.) - pripadnik katoli kog crkvenog reda i sir koji se proizvo di po njihovom receptu. tras uzv. - kojim se doarava zvuk udar ca, ruenja ega, ljutitog lupanja vrati ma i sl. trasa im. . r. (fr.) - kolcima oznaen projektovani pravac budueg puta, ces te, pruge i sl. trasiranje gl. im. s. r. (fr.) od trasirati. trasirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. trasiram - obiljeiti i obiljeavati, pro jektovan trasu.

1144
tranje gl. im. s. r. od trati. trati gl. nesvr., prez. tarem , trp. prid. tran - krpom i sl. skidati prljavtinu s neke povrine, tratina im. . r. - naobraeno zemljite obraslo sitnom travom, utrina, tratinica im. . r., g. mn. tratinica livadska biljka, krasuljak, trauma/trauma im. m. r. (gr.) - med. ozljeda, povreda izazvana fizikim uti cajem na organizam (udarcem, hemij skim sredstvom, elektrinom strujom); psihiko optereenje, traumatian prid. (gr.), odr. v. trauma tini - koji je izazvan traumom; kojeg proima trauma, traumatolog im. m. r. (gr.), mn. traumatdlozi - osoba koja se bavi traumatolo gijom. traumatologija im. . r. (gr.) - prou avanje i lijeenje trauma i njihovih posljedica u ivanom sistemu, traumatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi sa traumatologijom i traumato lozima. traumatski/traumatski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na traume. trava im. . r. g. mn. trva - biljka zelene boje s tankom vlati; prenes. ljekovita biljka; arg. droga koja se pui (mari huana). travanj im. m. r., g. jd. travnja - ee: april, etvrti mjesec u godini, travar im. m. r., g. jd. travara - osoba koja skuplja i prodaje ljekovito bilje, onaj koji lijei ljekovitim biljem, travarica im. . r. - vrsta rakije sa aro mom trava, travarica/travarica im. . r. - travarka. travarka im. . r. - travarica, ena koja skuplje ljekovito bilje i pomou njega lijei bolesnike, travarski/travarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na travare. travarstvo im. s. r., g. mn. travar stava djelatnost skupljanja, prouavanja i lije enja travama, ljekovitim biljem, travestija im. . r. (lat.) - knjievno djelo iji se pisac ruga nekom drugom ozbilj nom djelu mijenjajui mu izraz i inei ga besmislenim, travica im. . r., em. i hip. - mala sitna trava. travka im. . r., dat. jd. travci, g. mn. travki - vlat trave, travica travnat prid., odr. v. travnati - prekriven travom, na kojem se nalazi trava, travnjak im. m. r., mn. travnjaci - povri na na kojoj je zasaena posebna vrsta trava koja se stalno njeguje, trabina im. . r. - ono to se potrauje, potraivanje, trailac/traitelj im. m. r., g. jd. traioca/ traitelja, g. mn. trailaca/traitelja osoba koja trai, traiti gl. nesvr., prez. traim - nastojati pronai neku osobu, neto izgubljeno, zametnuto; moliti, zahtijevati, iskati; imati potrebu za neim, npr. za istim zrakom. trbobolja im. . r. g. mn. trbdbolja - bolo vi u trbuhu, trbonja/trbonja im. m. r. - iron. osoba sa velikom trbuhom. trbuh im. m. r., mn. trbusi, g. mn. trbuha - dio tijela izmeu prsa i zdjelice, trbuna duplja, eludac i crijeva, sto mak, drob; prenes. unutranjost ega; neko ispupenje. trbuhozborac im. m. r., g. jd. trbuho zborac g. mn. trbuhozboraca - osoba koja ne mie usnama, pa izgleda da govori iz trbuha, trbuast prid., odr. v. trbuasti - koji je okrugao, zaobljen, sa velikim trbuhom, trbui im. m. r., em. - mali trbuh, trbuina im. . r., augm. i pejor - veliki trbuh. trbuni prid. odr. v. - koji se odnosi na trbuh ili mu pripada, tranje gl. im. s. r. od trati - kretanje u trku. trati gl. nesvr., prez. trim - kretati se brzo, bre raditi nogama nego pri obi nom hodu; juriti, uriti, nastojati dobiti u vremenu; truditi se. trka im. . r., dat. jd. trki - poljska jare bica. trkaralo im. s. r. - onaj koji trakara, koji za nakoga obavlja sitne poslove; potrko, potrkalo. trkarati gl. nesvr., prez. trkaram trati tamo-ovamo, dolje-gore radi obavljanja poslova.

1145

treniranje trebati gl. nesvr., prez. trebam - imati potrebu za neim; zahtijevati neto potrebno (npr. trebam novac za put), trebovanje gl. im. s. r. od trebovati, sljedovanje, trebovati gl. nesvr., prez. trebujem sljedovati, preuzeti neto to nam pripa da. treepozivac im. m. r., g. jd. treepozivca - rezerva, stariji pripadnici vojske koji se posljednji mobiliu prilikom odbra ne. treerazredan prid., odr. v. treerzredni - koji je po kvalitetu vrlo lo, tree klase. trei red. broj - odgovara glavnom broju tri, onaj to po redu dolazi iza drugoga a prije etvrtoga; nije ni prvi ni drugi, nego trei, nova osoba, onaj koji je izvan konteksta u odnosu na prvu dvo jicu. treina/treina im. . r. - trei dio cjeline; porez u tursko doba. tref im. m. r. (fr.) - znak na kartama za igranje, djetelina sa tri lista cme boje. trema im. . r. (gr.) - nelagoda, strah, zbunjenost neposredno prije nastupa, prilikom obavljanja neke nesvakidanje aktivnosti, strah od nepoznatoga, tremolo im. m. r. (tal.), mn. tremoli titranje, treperenje, podrhtavanje tona prilikom sviranja ili pjevanja. tren im. m. r. - trenutak, asak, mali odsjeak vremena, kao treptaj oka. trend im. m. r. (engl.), mn. trendovi opa sklonost prema neemu u jednom odsjeku vremena, ono to je aktuelno, moderno, to mnogi prihvataju, trener im. m. r. (engl.) - osoba koja uvjebava sportiste, onaj koji ih trenira kako bi bili spremniji prilikom natjeca nja. trenerka/trenerka im. . r. (engl.), dat. trenerki/trenerki - sportska odjea za trening; trenerica, ona koja koga treni ra. trenica im. . r. - daska od veoma kva litetnog drveta, trening im. m. r. (engl.), mn. treninzi vjebanje, treniranje, priprema za natje canje. tren iran je gl. im. s. r. (engl.) - izv. od trenirati, trening, vjebanje.

trenirati trenirati gl. nesvr., prez. treniram vjebati, uvjebavati, pripremati se za natjecanje u kakvoj sportskoj disciplini, trenutak im. m. r., g. jd. trenutka , n. mn. trenuci, g. mn. trenutaka - tren, mome nat, kratko vrijeme, trenutan prid., odr. v. trenutni - ono to se dogaa u trenutku, momentalni, trenuti gl. svr., prez. trenem - zaspati jedan tren, na trenutak zatvoriti oi i opet ih otvoriti, trenutno pril. - momentalno, u jednom trenu, za jedan trenutak; zasada, za neko vrijeme, trenje im. s. r. - otpor to ga kretanju nekog tijela prua povrina po kojoj se ono kree. trepavice im. . r. plur. tantum - dlaice na rubovima onih kapaka, treperenje gl. im. s. r. - izv. od treperiti, treperiti gl. nesvr., prez. treperim podrhtavati, treptati, titrati; vihoriti se (zastava na vjetru); svjetlucati, svijetliti sa prekidima, trepet im. m. r. - treperenje, treptanje; svjetlucanje; u izrazu strah i trepet: onaj to ulijeva veliki strah, trepet anje gl. im. s. r. od trepetati, trepetati gl. nesvr., prez. trepeem treperiti, titrati, podrhtavati, treptati, trepetljika im. . r., dat. jd. trepetljici tanke svjetlucave ploice srebra, zlata, lima na iglama koje se nose u kosi, na glavi i sl., u sveanim prilikama, trepnuti gl. svr., prez. trepnem - u tre nutku zatvoriti i otvoriti oi. treptaj im. m. r., g. jd. treptaja , g. mn. treptaja - pokret onih kapaka; jedan pokret trepereeg tijela; drhtaj; jedan svjetlosni signal, treptati gl. nesvr., prez. trepe - up. svr. trepnuti. treptelija im. . r. - grana kao enski nakit. tres uzv. - podraavanje zvuka koji se uje pri padu izazvanom jakim udar cem. tresak/tresak im. m. r., g .jd . treska , dat.instr.-lok. jd. tres ku/tres ku, n. mn. treskovi, g. mn. tresaka/treskva - jak, prodoran zvuk koji se uje pri padu ega tekog, lupanja vrata i sl., lupa.

1146 treset im. m. r. - vrsta uglja nastalog procesom razlaganja movarnih biljki, tresetite im. s. r. - podruje na kojem nastaje treset ili gdje ima treseta, tresnuti gl. svr., prez. tresnem - naglo i jako udariti, mlatnuti, raspaliti; proizvesasti jak zvuk (tres!) naglim udarcem i drugim radnjama; prenes. izgovoriti ta neugodno u jednom dahu, skresati, istresti, tresenje gl. im. s. r. - od tresti, tresti gl. nesvr., prez. tresem - drmati, drmusati; snano mahati i udarati da bi se uklonila praina; drhtati, tresti se od hladnoe. trenja1 im. m. r., g. pi. treanja - voka sa okruglim slatkim plodom najee crvene boje. trenja2 im. . r., g. mn. trenji - tresenje stabla radi prikupljanja plodova; istresanje ega radi otklanjanja praine i sl.; drhtanje tijela; arh. potres tla, zemljo tres. trenjev/trenjov prid. odr. v. - od trenjeva drveta, od trenje (drvo, plod, cvijet, slatko itd.), tretati gl. nesvr., prez. treti - biti preglasan, zvuati preglasno, proizvo diti prodoran zvuk, praviti buku. tretav prid. odr. v. tretavi - preglasan, prebuan, gromoglasan, koji treti, tretman im. m. r. (fr.), g. jd. tretmana postupanje, postupak, obrada, odnos prema emu. tretiranje gl. im. s. r. (fr.) od tretirati. tretirati gl. nesvr. (fr.), prez. tretiram stavljati u postupak, odnositi se prema emu, ophoditi se, obraivati ta. trezor im. m. r. (fr.), g. jd. trezora - dobro utvrena, osigurana i nepristupana prostorija ob. u banci gdje se uvaju novac, papiri od vrijednosti, dragocje nosti. trezven prid., odr. v. trezveni - razuman, svjestan, razborit, priseban, umjeren, trezveno pril. - razumno, svjesno, razbo rito, na trezven nain, trezvenjak im. m. r., mn. trezvenjci, g. mn. terzvenjaka - zagovornik za uz dravanje od upotrebe alkohola; osoba vrlo umjerena u ispijanju alkoholnih pia.

1147

trijumfirati

trg/trg im. m. r., mn. trgovi/trgovi - vei slobodan i ravan javni prostor u gradu okruen zgradama, trganje gl. im. s. r. od trgati, trgati gl. nesvr., prez. trgam - snanim pokretima kidati ta na komade, trgnuti gl. svr., prez. trgnem - naglo povui, potegnuti; prenes. brzo popiti au pia u jednom gutljaju; naglo se probuditi, prenuti se iz sna; naglo se pokrenuti od straha, trgovac im. m. r., g.jd. trgovca, n. mn. trgovci, g. mn. trgovaca - zanimanje osobe koja prodaje i kupuje, koja se bavi trgovinom, trgovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na trgovce. trgovaki pril. - kao trgovac, na trgovaki nain. trgovanje/trgovanje gl. im. s. r. od trgo vati. trgovati/trgovati gl. nesvr., prez. trgu jem/trgujem - baviti se prodajom i ku povinom radi zarade, trgovi im. m. r., em. od trgovac - onaj to se bavi sitnom trgovinom; mali trgovac. trgovina im. . r. - djelatnost kojom se bavi onaj koji kupuje i prodaje; promet robe, trgovanje; prodavnica u kojoj se prodaje roba. trgovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na trgovinu. tri broj, g. triju/triju, dat., instr. i lok. trima/trima - broj jedinki vei od dva a manji od etiri, triangl im. m. r. (lat.) - muziki instru ment u obliku trokuta o koji se udara dugom ipkom da bi se proizveo zvuk; u geodez. sprava za mjerenje visinskih kota. tribina im. . r. (fr.), g. mn. tribina prostorija sa sjedalima u kojoj se odra vaju javna predavanja, rasprave, debate; mjesto za obraanje javnosti; izdignuti dio sa sjedalima na fudbalskom igrali tu, hipodromu i sl. tribun im. m. r. (lat.), g. jd. tribuna - u starom Rimu slubenik kojeg su birali plebejci da titi njihova prava; popular ni voa naroda, govornik koji se vjeto umije obratiti narodnim masama.

tribut im. m. r. (lat.), g. jd. tributa - hist. danak koji su pokoreni narodi plaali osvajau; dug, doprinos, porez, prilog. trica1 im. . r. - mekinje; prenes. neto bezvrijedno, beznaajno, triarija. trica2 im. . r. - trojka, brojka, cifra tri. tricikl im. m. r. (gr.), g. mn. tricikla/ tricikla - prevozno sredstvo sa tri toka na noni ili motorni pogon, triarija im. . r. - trica, bezvrijedna stvar; sitnica, glupost, triav prid., odr. v. triavi - bezvrijedan, beznaajan, sitan, nitavan, trideset broj - za jedan vei od dvadeset i devet, oznaava se brojkom 30. tridesetero/tridesetoro zbir. broj - mla dunad ili trideset osoba koje nisu istog roda i pola. trigonometrija im. . r. (gr) - mat. dis ciplina, prouava odnose meu linijama i kutovima trougla na ravnini ili povrini kugle, trihinoza im. . r. (gr.) - bolest miia ljudi i ivotinja koju uzrokuje, kao dla ka tanak nametnik, trihina, trijas im. m. r. (gr) - razdoblje u razvoju Zemlje, prvi od tri perioda mezozoika, trijebljenje gl. im. s. r. od trijebiti, trijebiti gl. nesvr., prez. trijebim, trp. prid. trijebljen - odvajati nepotrebno ili nekorisno kako bi ta postalo urednije, istiti; prenes. istrebljivati, unitavati, trijem im. m. r., mn. trijemovi - natkriven prostor na stupovima uz kuu. trijenale im. m. r. (lat.) - priredbe umjet nike prirode koje se odravaju svake tree godine, trijeska im. . r., dat. trijesci - iver, sitni komadii drveta, okresine, treice. trijezan prid., odr. v. trijezni - trezven, nije pijan; razuman, razborit, trijezniti se gl. nesvr., prez. trijeznim se - postajati trijezan. trijezno pril. - trezveno, razborito, trijumf im. m. r. (lat.) - sveani ulazak i slavlje pobjednika u starom Rimu; pre ves. pobjeda, radost i slavlje zbog po bjede. trijumfalan prid. (lat.), odr. v. trijumfalni - pobjedniki, u slavu pobjede i pobjed nika. tr ij umfir a ti/trij umfo va ti gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. trijumfiram/trijumfu-

trijumvirat jem - sveano slaviti ili proslaviti pob jedu, iskazivati zadovoljstvo pobjedni ka, likovati zbog pobjede, trijumvirat im. m. r. (lat.), g. jd. trijum virata - zajednika vladavina triju vla dara: Cezara, Pompeja i Krasa u starom Rimu (I trijumvirat, 60. god. p. n. e.); prenes. trojka na vlasti, drutvo trojice, trik im. m. r. (engl.), n. mn. trikovi vjeto izvedena obmana pri kojoj vidi mo ono ega nema, smicalica, opsjena, lopovtina, podvala. triko im. m. r. (fr.), g. jd. trikda - odjea od rastezljive pletene tkanine koju nose balerine, akrobati u cirkusu, sportai, trikotaa im. . r. (fr.) - tvornica sa strojevima za proizvodnju pletene tka nine, prodavnica u kojoj se prodaju odjevni predmeti od takve tkanine; odjevni predmeti od pletene tkanine. triler1 im. m. r. (njem.) - muzika kom pozicija sa melodijskim ukrasom izve denim brzim i nekoliko puta ponavljanim smjenjivanjem osnovnog tona i najblieg vieg tona u jednakom traja nju. triler2 im. m. r. (engl.) - krim. roman ili film pun zapleta, jeze i napetosti, trilogija im. . r. (gr.) - tri djela istog pisca, koja tematski ine cjelinu, trio im. m. r., g. jd. trija - mu. kompozi cija pisana za tri glasa ili tri instru menta; prenes. tri nerazdvojne osobe, trojka. triper im. m. r. (njem.) - zarazna spolna bolest koja se prenosi seksualnim odno som, kapavac, tripice im. . r. plur. tantum (tal.) - jelo od goveeg eluca, kembii, drobina, fileki. triptih im. m. r. (gr.) - umjetniko djelo od tri zasebna dijela koja tematski i idejno predstavljaju cjelinu; tri spojene slike, vea je u sredini a dvije krajnje se mogu preko nje preklopiti, tristo/trista broj - tri puta po sto, biljei se brojkom 300, tri stotine, trivijalan prid. (lat.), odr. v. trivijalni obian, svakodnevni, svakidanji, bana lan. trivijalno pril. (lat.) - obino, svako dnevno, banalno, na trivijalan nain.

1148
trivijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. trivijalnou/trivijalnosti - osobina ono ga to je trivijalno i onoga koji je trivijalan. trk im. m. r. - tranje, radnja nogu bra nego prilikom hodanja, trka im. . r., dat. jd. trci - tranje kao natjecateljska disciplina (sportai, ko nji, automobili i sl.); velika jurnjava, urba; brzina i veliki napori kako bi se postigao neki cilj. trka im. m. r., g. jd. trkaa - onaj ko dobro tri; takmiar u atletici, trkaki prid. odr. v. - koji se odnosi trke i trkae. trkaki pril. - na trkaki nain, kao trka, trkai prid. - koji slui za trke (npr. trkai automobili), trkallsnl prid. odr. v. - koji se odnosi na trkalite. trkalite im. s. r. - prostor, mjesto, pista gdje se odravaju trke; hipodrom (konj ske trke), trklja im. . r. - motka, pritka, tr kij ast prid., odr. v. trkljasti - nalik na trklju, kao motka; visok, mrav (o oso bi). trknuti gl. svr., prez. trknem - brzo otii do nekog mjesta, skoknuti, trkom pril. - trei, u trku. trlica im. . r. - ureaj za mlaenje i ie nje lana i konoplje, trljanje/trljanje gl. im. s. r. od trljati, trljati/trljati gl. nesvr., prez. trljam/ trljam - snano pritiskujui vui rukom i kakvim sredstvom preko ega; pre vlaiti jednim predmetom preko drutfn im. m. r., mn. trnovi, zbir. trnje - iljat otar izrataj na stablu biljke, npr. na rui; nisko bodljikavo iblje ili granje, trnak im. m. r. g. jd. trnka, em. i hip. mali trn. trnac im. m. r., g. jd. trnca, ob. mn. trnci - u mn. ono to osjeamo ispod koe a izazvano je poveanom emocijom, hla dnoom itd., marac, trnokop im. m. r., g. jd. trndkopa, g. mn. trnbkdpa - alat sa eljeznim plosnatim dijelom na jednoj strani i iljatim s druge strane na drvenoj dralici pogo, g0g'

1149
dan za vaenje korijenja i kamenja prilikom kopanja. trnov prid. odr. v. - od tma, od trnja, koji se odnosi na trnje, trnovit prid., odr. v. trndviti - pun tmja, zarastao u trnje; prenes. teek, muko trpan, muan, tegoban (put), trnuti gl. nesvr., prez. trnem/trnem gasiti plamen, initi da to prestane gorjeti; prestajati svijetliti, gorjeti, trnuti gl. nesvr., prez. trne - biti obuzet tmcima od straha, uzbuenja, napora, trnje zb. im. s. r. izv. od trn - dosta trno va. trnjina im. . r., g. mn. trnjina - biljka u obliku iblja i modri okrugli plodovi te biljke kiselkastog ukusa, trobojka/trobojnica im. . r., dat. jd. trdbjci, g. mn. trdbdjki - zastava koja ima tri boje, trobojna zastava, trockizam im. m. r. (rus.), g. jd. trockizma - hist. naziv za politiki pravac koji su slijedile pristalice Lava Trockog, Staljinovog oponenta u SSSR, ideolo gija o stalnoj revoluciji koja treba da dovede do besklasnog drutva, trolan prid., odr. v. trdlani - sastavljen od tri lana, od tri dijela, trodimenzionalan prid., odr. v. trodimen zionalni - ono to ima tri dimenzije: duinu, irinu i visinu, trodnevni prid. odr. v. - koji traje tri dana. trofanda im. . r. (perz.) - rano voe, voe koje prvo prispije. trofej im. m. r. (gr.), g. jd. trofeja uspomena na neki uspjeh, npr. predmet osvojen u ratu, rogovi jelena itd. iz lova, pehar dobijen za pobjedu u sport skom natjecanju, trofejni prid. odr. v. (gr.)- koji se odnosi na trofeje (npr. trofejni pitolj) koji se uva kao uspomena na pobjedu, troglodit im. m. r. (gr.), g. jd. troglodita - prvobitni ovjek koji je ivio u pilji, peinski ovjek; prenes. necivilizovana osoba, onaj koji je divljeg ponaanja. trogod prid., odr. v. trdgodi - koji ima tri godine, ee: trogodinji, trogodac im. m. r., g. jd. trdgoca, n. mn. trdgoci, g. mn. trdgodaca - ivotinja (konj, vo i sl.) od tri godine, trogodinjak im. m. r., mn. trogodinjaci - djeak od tri godine.

tronuto

trojak prid., odr. v. trojaki - koji se pojavljuje na tri naina, u tri oblika; koji je od tri vrste, troje zbir. broj - tri osobe u zbiru, tri bia nejednaka po rodu (mu, ena, dijete), tri stvari ili pojma (npr. troje papue), trojka im. . r., dat. jd. trojci/trojki, g. mn. trojki - brojka tri, ono to je obilje eno brojem tri (soba itd.); ocjena u koli; tri osobe koje su zajedno u poslu i sl.; zaprega od tri konja, trojke im. . r. mn. - troje novoroenadi u istom porodu, trojni prid. odr. v. - koji se odnosi na ono to ostvaruju tri strane (npr. trojni savez). trojstvo im. s. r. - ujedinjena i nedjeljiva trojna zajednica, trojno jedinstvo, npr. u kranstvu Otac, Sin i sv. Duh; isto vremeno postojanje triju oblika jedne pojave. trokatnica im. . r., g. mn. trdkatnicatrospratnica, zgrada sa tri kata (sprata), trokolica im. . r., g. mn. trdkolica vozilo koje ima tri toka, npr. tricikl. trokut im. m. r., n. mn. trokuti/trbkutovi trugao, dio povrine omeen trima stra nicama. trolejbus im. m. r. (engl.) - prevozno sredstvo u gradskom prometu na elek trini pogon slino autobusu. trom prid., odr. v. tromi - teko pokretljiv, spor, lijen. trombon im. m. r. (tal.), g. jd. trombona muziki duhaki instrument, pozauna, tromboza im. . r. (gr.) - bolest krvnih sudova, stvaranje tromba i zaepljenje krvnih sudova, tromea im. . r., g. mn. tromea - mjesto gdje se sastaju granice (mee) triju drava. tromjeseje im. s. r. - vrijeme od tri mjeseca, jedna etvrtina godine, kvar tal. tron im. m. r. (gr.) - stolica u kojoj sjedi vladar, prijestolje, tronoac im. m. r., g. jd. trdnoca, n. mn. trdnoci, g. mn. tronoaca - mala stolica sa tri noge bez naslanjaa. tronuti gl. svr., prez. tronem - dirnuti koga, izazvati tugu, ganuti, potresti, tronuto pril. - potreseno, s uzbuenjem.

trop trop im. m. r. mn. tropi - stilska figura, izraz ili rije sa prenesenim znaenjem. tropi im. m. r. mn. (gr.) - tropski pre djeli, krajevi oko ekvatora, izrazito top le klime. tropski prid. odr. v. (gr.) - koji je vezan za trope, koji je u tropskim podrujima, u tropima. troskok im. m. r., mn. trdskoci, g. mn. trdskka/trdskka - sportska atletska disciplina. trostran prid., odr. v. trdstrani - koji ima tri strane; ono u emu sudjeluju tri strane; usmjeren u tri smjera, trostruk prid., odr. v. trdstruki - sastav ljen od tri struka, tri sloja ili niti. troak im. m. r., g. jd. troka - ono to je potroeno (novac, izdatak, rashod, ma terijal, radna snaga); utroak, troan prid., odr. v. troni - dotrajao, osta rio, oronuo, pohaban; ruevan; na izma ku, iznemogao, troarina/troarina im. . r. - iznos nov ca koji se plaa na potronu robu. troilo im. s. r., g. mn. troila - potroa; aparat ili ureaj (pe, bojler itd.) za iji rad je potrebno troiti elektrinu ili neku drugu energiju, troenje gl. im. s. r. od troiti, troiti gl. nesvr, prez. trdim, trp. prid. troen - radi ivotnih potreba smanji vati koliinu potronih dobara (novca, namirnica itd.); habati to stalnom upotrebom; (se) smanjivati snagu i zdravlje iscrpljujui se. trokali prid. (bos.-tur.) - koji mnogo troi. trokovnik im. m. r., mn .trokovnici predvianje i proraun tro-kova. tronost im. . r., instr. jd. tronou/ tronosti - osobina, stanje onoga koji je troan i onoga to je trono, trotoar/trotoar im. m. r. (fr.), g. jd. trdtoara/trotora - dio ulice odreen za kretanje pjeaka, plonik, trova im. m. r. g. jd. trovaa , g. mn. trova - osoba koja truje, trovatelj, trovaica im. . r. - trovateljica, trovateljka.. trovatelj im. m. r. - trova, trovateljica im. . r. - trovateljka, tro vaica.

1150 trovatelj ka im. . r. - trovateljica, trovaica. trovanje gl. im. s. r. od trovati, trovati gl. nesvr., prez. trujem , trp. prid. trovan - davati kome otrov, initi to otrovnim, (se) ugroavati zdravlje otro vom, izlagati se djelovanju otrova; prenes. loe uticati na koga, kvariti ga. trozub(ac) im. m. r., g. jd. trdzupca orue koje ima na vrhu tri iljka (zuba), vile, ostve. trpak prid., odr. v. trpki, komp. trpkiji koji svojim ukusom skuplja usta; pre nes. opor, otar, jedak u izraavanju, ponaanju. trpati gl. nesvr., prez. trpam - ubacivati, slagati, stavljati ta u neki prostor ob. vie nego moe stati, trpeljiv prid., odr. v. trpeljivi - koji moe trpjeti, snoljiv, trpeljiv pril. - na trpeljiv nain, snoljivo. trpeljivost im. . r., instr. jd. trpeljivou/ trpeljivosti - svojstvo onoga koji trpi, snoljivost, trpeza im. . r. (gr.) - sto na kojem se slue dnevni obroci hrane, za kojim se jede, gdje se uz obilnu i raznovrsnu hranu i pie neto proslavlja, trpjeti/trpjeti gl. nesvr., prez. trpim/ trpim - podnositi nelagode, tekoe, nevolje; muiti se, stradati; osjeati duevnu i moralnu bol i podnositi je, patiti se; osjeati i snositi posljedice izazvane neijim uticajem; podnositi prisustvo koga nerazumnog, trpko pril. - s ukusom trpkosti; jetko u izraavanju, ohoenju. trpkoa/trpkost im. . r. - osobina onoga to je trpko, trpni/trpni prid. - pasivni, na kojem se vri radnja, trs im. m. r., n. mn. trsovi, zbir. trsje stabljika vinove loze, okot. trska im. . r., dat. jd. trsci, g. mn. trski visoka biljka iz por. trava koja raste uz vodu, uplje stabljike, trsoto im. m. r. - vrsta insekta. trsta im. m. r., g. jd. trsta - insekt ije liinke ive na korijenju vodenih bilja ka. trstenjak im. m. r., mn. trstenjaci, g. jd. trstenj ka, g. mn. trstenjaka - vrsta ptice. trstika im. . r., dat. jd. trstici, g. mn, trstika - biljka iz por. titara, trav prid. odr. v. travi - upav, razba ruen, kutrav, neuredne kose. trak im. m. r., g. jd. trka - zemljite obraslo trskom, trljika im. . r., dat. jd. trljici - stabljika kukuruza s koje su obrani klipovi, kukuruzovina, trtak/trtak im. m. r., g. jd. trtka/trtka, mn. trci - ptica cari; prenes. osoba niskog rasta, trtica im. . r. - zadnji dio ptica, zakrljali repni prljenovi; donji dio ovjekove kime. trtijati gl. nesvr., prez. trtljam - pejor. blebetati, brbljati, nadugo i nairoko priati o beznaajnim temama. truba im. . r., g. mn. truba - mu. instru ment; prenes. neznalica, osoba koja se u neto slabo razumije, truba im. m. r., g. jd. trubaa , v. jd. trubau , g. mn. trubaa - muziar koji svira trubu, trubadur im. m. r. (fr.), g. jd. trubadura srednjovjekovni pjesnici i pjevai koji su pjevali o ideliziranoj vitekoj ljuba vi. truhljenje gl. im. s. r. - izv. od trubiti, trubiti gl. nesvr., prez. trubim - svirati trubu; davati zvune signale automilskom sirenom; prenes. iriti glasine, raz nositi vijesti, uporno isto ponavljati, trublja im. . r. - arh. truba, trubnjava im. . r. - pejor. truhljenje, zvuk trube; buka, dernjava radi isticanje zasluga. truckati (se) gl. nesvr., prez. truckam se - tresti se pri vonji loim putem, truati gl. nesvr., prez. trua - govoriti kojeta, lupetati besmislice, bulazniti, trud1 im. m. r., n. mn. trudovi - nastojanje i napor da se obavi neki umni ili fiziki posao; poroajni napon, bol pri raanju djeteta.. trud2 im. m. r. - biljka iz por. gljiva koja slui za paljenje vatre kresivom. trudan prid., odr. v. trudni - umoran, obuzet umorom; teak.

1151

trunjav

trudbeniki prid. odr. v. (rus.) - koji se odnosi na trudbenike, trudbeniki pril. (rus.) - na nain trud benika, kao trudbenik, trudbenik im. m. r. (rus.), n. mn. trudbenici, g. mn. trudbenika - radnik, pripadnik radnike klase u komunizmu, djelatnik. truditi se gl. nesvr., prez. trudim se ulagati trud, nastojati, naprezati se kako bi se posao uspjeno dovrio, trudna prid. . r., odr. v. trudna - obuzeta umorom, umorna; nosea, u drugom stanju, bremenita, zbabna, trudnica im. . r., g. mn. trudnica trudna, nosea, bremenita ena, ona ko ja je u drugom stanju, zbabna, trudnoa im. . r., g. mn. trudnoa stanje u kojem moe biti enska osoba, bremenitost, drugo stanje, vrijeme od zaea djeteta do roenja, trudovi im. m. r. mn. - bolovi pred poro aj kod trudnice, poroajni bolovi, truhle im. m. r. - ob. trule, truhli prid. odr. v., truhlo,, truhlo - koji je gnjio, u stanju raspadanja, triihlost im. . r., instr. jd. truhlou/ truhlosti - svojstvo onoga to je truhlo, truhlovina im. . r. - trule, truhnu ti gl. nesvr., prez. truhnem truhliti, postajati truhlim, rasadati se, gnjiliti; prenes. propadati moralno, triile im. m. r. - ono to je truhlo, to je u stanju raspadanja, truhlovina. trun im. m. r., zbir. im. trunje - veoma sitan komadi neega, mala koliina ega. trunak im. m. r. g. jd. trunka, n. mn. trunci, g. mn. trunaka, dat.-instr.-lok. mn. truncima em. i hip. - mali trun. truniti gl. nesvr., prez. trunim, trp. prid. trunjen - posipati trunjem; sitniti se, postajati trunje; prenes. rijeima izno siti ta neistinito radi svae ili postiza nja nekog drugog cilja, trunka/trunka im. . r., dat. trunci/trunci, g. mn. trunki/trunki - trunica, truntav prid. odr. v. truntavi - trom, nezgrapan, koji teko hoda ob. zbog vika tjelesne teine, trunjav prid., odr. v. trim javi - pun trunja, posut trunjem.

trup trup im. m. r., mn. trupovi - dio tijela izmeu vrata i udova; glavni dio broda; dio aviona bez repa i krila, trupa im. . r. (fr.-njem.) - vea vojna jedinica, postrojba; putujue pozorite, trupac im. m. r., mn. trupci, g. jd. trupca, g. mn. trupaca - stablo drveta sa kojeg su okresane grane; oblo drvo. truplo im. s. r. - tijelo mrtvog ovjeka, le. trupni prid. odr. v. (fr.-njem.) - koji pripa-da trupi, triis/trus im. m. r., mn. trusovi - potres, trusiti gl. nesvr., prez. trusim, trp. prid. truen - tresti, stresati, istresati neto, trusni/trusni prid., odr. v. - koji se odnosi na potres, trus (npr. trusno podruje, podlono potresu). trust im. m. r. (engl.), n. mn. trustovi vie tvornica, firmi, preduzea sa jednom upravom, triit im. m. r., n. mn. trutovi - mujak pele; prenes. neradnik, gotovan, onaj koji ivi od tueg rada. trvenje im. s. r. - sukobljavanje, netrpe ljivost, svaa. trzaj im. m. r. - brz, nagao, iznenadan i kratak pokret, najee bez uticaja volje. trzalica im. m. r., g. mn. trzalica - tanka ploica u obliku trokuta za sviranje na ianim mu. instrumentima, trzanje gl. im. s. r. od trzati, trzati gl. nesvr., prez. trzam - initi trza jetrini/trini prid. odr. v. - koji se odnosi na trite, namijenjen tritu, trino/trino pril. - prema zakonima trita, u odnosu na trite, trite im. s. r., g. jd. trita, g. mn. trita - ponuda i potranja robe na odreenom podruju, aktivnosti vezane za trgovinu i zakljuivanje trgovakih poslova, trnica/trnica im. m. r. - zgrada ili pro stor u gradu gdje najee sitni proizvo ai prodaju namirnice. tu pril. - ovdje, na ovom mjestu. tuba im. . r. (lat.) - cijev zatvorena s jedne strane i sa zatvaraem s druge strane koja slui za dranje ljepila, kreme, paste itd.; muziki duhaki instrument.

1152
tiibast prid. (lat.), odr. v. tubasti - u obliku tube. tuberan im. m. r. (lat.), g. jd. tuberna, g. mn. tuberna - tuberkulotik, osoba koja boluje od tuberkuloze, tuberkulotik im. m. r. (lat.), mn. tuberkuIdtici - tuberan. tuberkuloza im. . r. (lat.) - zarazna bolest koju izaziva Kohov bacil, jekti ka, suica, siija, grudobolja, tucanik im. m. r., g. jd. tucanika, g. mn. tucanika, mn. tucanici - izdrobljen ili istucan kamen kojim se pokriva cesta, drobljenac. tiicanje gl. im. s. r. od tucati, tucati gl. nesvr., prez. tucam - udarcima to drobiti, pretvarati u sitne komade, razbijati, sitniti; (se) udarati jaje od jaje. tuce im. s. r. (njem.), g. jd. tuceta - skup od dvanaest istih, jednorodnih predme ta, komada, tiickanje gl. im. s. r. od tuckati. tiickati gl. nesvr., prez. tiickam - tucati u kratkim vremenskim razmacima, tu im. m. r. (tur.), g. jd. tua - bronza, mjed. tua1 im. . r. - krupa, grad, led, smrznute kapi kie koje padaju kao zrna. tua2 im. . r. - tunjava, fiziki obraun, tiiak im. m. r., g. jd. tiika, mn. tucil tukovi- bot. dio u kruni cvijeta; pred met od metala sa okruglim krajevima za tucanje kafe u avanu. tunjava im. . r. - tua, meusobno udaranje dviju ili vie osoba, fiziki obraun. tui1 gl. nesvr., prez. tuem - udarati koga i nanositi mu bol; udarati o neto; gaati iz vatrenog oruje; prenes. po bjeivati koga (sport). tui se2 gl. nesvr., prez. tuem se - biti sklon tunjavi, boriti se s nekim, meu sobno zadavati udarce, tuda pril. - ovim putem, tim putem, tui prid. odr. v. - strani, koji nam ne pripada, koji se razlikuje po shvata njima, osjeajima, obiajima i sl. tue pril. - strano, na tui nain, neobi no. tuica im. . r. - posredno ili neposredno preuzeta rije iz nekog drugog jezika i prilagoena strukturi jezika u koji je unesena. tuina/tuina im. . r. - strana zemlja, tua zemlja; inostranstvo, inozemstvo, tuinac im. m. r., g. jd. tuine a, g. mn. tuinaca - stranac, osoba koja je iz tui ne; ovjek koji ne moe da se prilagodi u odreenoj sredini, tuinski prid. odr. v. - koji se odnosi na tuince. tuinski pril. - na nain tuinca, kao tuin. tuiti se gl. nesvr., prez. tuim se prestajati biti prisan sa kime, udaljavati se od koga, postajati tu. tufahija im. . r., n. mn. tufhije (ar.) poslastica od jabuka, skuhana jabuka sa nadjevom od mljevenih oraha ili bade ma. tufek im. m. r. (perz.), n. mn. tufeci, g. mn. tufeka - puka; pukar. tuga im. . r., dat. jd. tuzi, g. mn. tugaemocionalno stanje, alost, tugaljiv prid., odr. v. tugaljivi - koji je proet tugom, tuan, alostan, tugaljivo pril. - tuno, alosno, na tugaljiv nain. tugovanje gl. im. s. r. od tugovati, tugovati gl. nesvr., prez. tugujem - biti proet tugom, osjeati tugu, pokazivati tugu. tuhaf/tuhafli prid. (ar.) - udan, udno vat, zaudan, tuhmet im. m. r. (ar.) - sumnja, sumnji enje. tiik uzv. - za laki udarac o neto, tiika im. . r., dat. jd. tuki, g. mn. tuka urka, pura, enka, domaa pernata pti ca iz reda koka; prenes. glupa enska osoba. tukac im. m. r., g. jd. tukca, n. mn. tukci, g. mn. tukaca - puran, mujak, domaa ptica iz reda koka; prenes. glupan, glu pa muka osoba, tulek im. m. r. (perz.) - ovjeuljak, o vjek malog rasta, tulekast prid. (perz.) - malena rasta, ni zak. tulipan im. m. r., g. jd. tulipana, g. mn. tulipna - lala, cvijet iz porodice ljilja na. tuliti gl. nesvr., prez. tulim/tulim - putati otegnut zvuk (sirena); gasiti plamen svijee; prenes. poluglasno, prigueno plakati.

1153

tunel tulum im. m. r. - razg. vrlo buna zabava, tulumba im. . r. (tur.), g. mn. tulumbi sladak duguljast i rebrast zaliveni kola, tuljac im. m. r., g. jd. tuljca, n. mn. tuljci, g. mn. tuljaca - cilindar petrolejske lampe; uplja cijev koja slui za razli ite namjene, ob. se neim puni, npr. duhanom. tuljan im. m. r., g. mn. tuljana - sisar koji umjesto udova ima peraje; mn. tuljani porodica takvih sisara. tuma im. m. r. (ma.), g. jd. tumaa osoba koja neto objanjava, koja pre vodi sa stranog jezika, prevodilac; aneks kojim se tumae neke pojedinosti iz glavnog teksta, dodatak knjizi koji sadri objanjenja, tumaenje gl. im. s. r. (ma.) od tumaiti, tumaiti gl. nesvr. (ma.), prez. tumaim - objanjavati, prevoditi; igrati ulogu na pozornici; komentarisati, iznositi mi ljenje o kakvom tekstu, tumaranje gl. im. s. r. od tumarati, tumarati gl. nesvr., prez. tumaram - ii bez cilja, lutati, tumbanje/tumbanje gl. im. s. r. (tur.) od tumbati. tumbati/tumbati gl. nesvr. (tur.), prez. tumbam - okretati da ono gore doe do lje, prevrtati, zamjenjivati mjesta, uini ti da to doe naopako, obrnuto, strmo glavce. tiimbe pril. (tur.) - obrnuto, naopako, strmoglavice, naglavice. tumor im. m. r. (lat.), g. jd. tumora, g. mn. tumora - med. izraslina, izrataj, otekli dio tijela, neprestano bujanje novih elija, postoje neopasni (benigni) i opasni (maligni) tumori, tumulus im. m. r. (lat.) - gomila, breu ljak, manje ili vie humak nasute ze mlje ili kamenja ispod kojih je grob; vrsta oblaka, tiina im. . r. - tunj, morska riba selica tamnoplave boje i ukusna mesa. tundra im. . r. (rus.), g. mn. tundri "biljna zajednica u arktikim podrujima Azije i Amerike; nisko granje, maho vina, liajevi. tunel im. m. r. (engl.), g. jd. tunela prokopan prolaz kroz brdo, ispod mora, u rudniku i sl. koji slui u razne svrhe.

tunika tunika im. . r. (lat.), dat. jd. tunici, g. mn. tunika - vrsta odjee, u starom Rimu prtena koulja bez rukava, muka do koljena, enska do glenja, danas vrsta kratke enske haljine, tunolovac im. m. r., g. jd. tunolovca, g. mn. tundlvaca - brod opremljen za lov na tune. tunj im. m. r. - tuna, morska riba selica, tunjav prid., odr. v. tunjavi - spleten, nesnalaljiv, koji sporo shvata, tupo glav. tunjevina im. . r. - meso od tune. tup prid., odr. v. tupi, komp. tuplji - koji nije otar, koji ne moe da ree; prenes. koji nije pametan, koji teko shvaa i opaa, glup. tup uzv. - koji oponaa zvuk prilikom pada; kao izraz neeg neoekivanog u zbivanju. tiipadija im. m. r., g. mn. tupadzija onaj koji tupi, koji pria besmislice nadugo i nairoko, koji nita ne kazuje svojom priom, tiipast prid., odr. v. tupasti - okruglast, zatupast (nos); prenes. tup, koji teko shvata, koji nije pametan, tiipav prid., odr. v. tupavi - koji je tup, odlikuje se tupou, tiipina im. . r. - sirovina, vapnenac iz kojeg se proizvodi veoma kvalitetan cement, topljenje gl. im. s. r. od tupiti, tupiti gl. nesvr., prez. tupim, trp. prid. tupljen - initi to tupim; prenes. sma njivati jainu ega, slabiti ga; dosai vati dugim prianjem bez smisla; (se) postajati tup (no), tiipkanje gl. im . s. r. od tupkati, tupkati gl. nesvr., prez. tupkam - lupkati, udarati polahko ponavljajui nogom ili rukom. tupo pril. - odsutno, prazno, apatino, ravnoduno; potmulo, podmuklo, tupoglav prid., odr. v. tupdglavi - glup, ogranien, tupav, tupoglavac im. m. r., g. jd. tupoglvca, v. jd. tupdglave, n. mn. tupoglavci, g. mn. tupdglavaca - glupava osoba, tupost im. . r., instr. jd. tupou/tuposti osobina onoga to je tupo, onoga koji je tup.

1154 tur im. m. r. (tur.), n. mn. turovi/turovi zadnji dio pantalona; stranjica. tura1 im. . r. (fr.) - runda, krug, etapa, dio (turnira, natjecanja, putovanja, pia i sl.). tura2 im. . r. (tur.) - grb, monogram osmanskih vladara koji stoji na poetku svakog fermana; ona strana kovanog novca na kojoj je grb drave, turati gl. nesvr., prez. turam - stavljati, metati to. turban im. m. r. (perz.), g. jd. turbana, g. mn. turbana - alma, saruk od lahke tkanine koji se obavija oko fesa ili gla ve. turbe im. s. r. (ar.) - islamski nadgrobni spomenik, podignut esto uz damiju nekom uglednom i pobonom ovjeku, turbina im. . r. (lat.), g. mn. turbina motor ije pokretanje omoguava snaga vode, pare, plina itd., npr. u hidro centrali turbina pokrenuta jakim mla zom vode proizvodi elektrinu struju, turbulencija im. . r. (lat.) - vrtlog zraka u atmosferi izazvan izmjenom zranih slojeva; uzburkanost, nemir, estina, neobuzdanost, turcizam im. m. r. g. jd. turcizma, g. mn. turcizama - rijei preuzete iz turskog jezika (eki, duek, top itd.); rijei iz arapskog i perzijskog jezika preuzete posredstvom turskog jezika u vrijeme vladavine Osmanlija u naim krajevi ma, orijentalizmi. Turin im. m. r. (tur.) - pripadnik turskog naroda, stanovnik Turske. Turkinja im. . r. - pripadnica turskog naroda. turinak im. m. r., g. jd. turinka , mn. turinci - biljka iz porodice makova, turenje gl. im. s. r. - izv. od turiti, turiti gl. nesvr., prez. tur im - hist. initi koga Turinom u zn. prevoditi na islam. turist(a) im. m. r. (fr.), n. mn. turisti/ turiste - putnik radi vlastitog zado voljstva, odmora i razonode, turistkinja im. . r. (fr.) - ena turist, turistiki prid. odr. v. fr.) - koji se odnosi na turiste i turizam, turistiki pril. - kao turista, na turistiki nain. turiti gl. svr., prez. turim - staviti, me tnuti, gurnuti, turizam im. m. r. (fr.), g. jd. turizma putovanja prema vlastitoj elji; djelat nost na poslovima vezanim za puto vanja i boravak turista, turkologija im. . r. (tur.-gr.) - nauka koja se bavi prouavanjem turske kul ture, historije, jezika i knjievnosti, turneja im. . r. (fr.) - putovanje sa zadravanjem u odreenim mjestima radi posla kao to to rade umjetnici, sportisti, politiari, predavai, turnir im. m. r. (fr.), g. jd. turnira, g. mn. turnira - srednjovjekovno natjecanje vi tezova u ratnim vjetinama; uope: takmienje ko e biti najbolji u ahu, nogometu, boksu itd. turnus im. m. r. (gr.), g. mn. turnusa obavljanje kakve aktivnosti vie puta po ve utvrenom redu. turnuti gl. svr., prez. turnem - naglim pokretom ruke odmaknuti to od sebe; brzim pokretom staviti, gurnuti u neto, turoban prid., odr. v. turobni - neveseo, pun crnih misli, loeg raspoloenja, turobno pril. - na turoban nain, turpija im. . r. (tur.), g. mn. turpija - alat od elika hrapave povrine, slui za struganje i ravnanje metala, turpijanje gl. im. s. r. (tur.) od turpijati, turpijati gl. nesvr. (tur.), prez. turpijam obraivati materijal turpijom, tiirskl prid. - koji pripada ili se odnosi na Tursku i Turke, turski/turski pril. - na nain Turaka, kao Turci. turija im. . r. (tur.) - ukiseljeno voe ili povre. turundl prid. (ar.-tur.) - boje narane, naran-ast. tust prid., odr. v. tusti - udebljan, mastan, podgojen, gojazan, tii im. m. r. (fr.), n. mn. tuevi - ureaj za sapiranje tijela prilikom kupanja; kratka muzika kompozicija kojom se to najavljuje; u hrvanju pobjeda kad se protivnik poloi na pleke, tuirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. tuiram - sapirati tijelo jakim mlazom vode iz tua; u hrvanju poloiti pro tivnika na lea; razoarati koga.

1155

tubalica

tuta pril. - u zn. bezbroj, vrlo mnogo zajedno sa rijeju tma: tuta i tma. tutanj im. m. r., mn. tutnji/tutnjevi tutnjava, zvuk od grmljavine, eksplo zije, kloparanja tokova voza, buke, larme, galame i sl. koji se razlijee iz daljine. tiitkalo im. s. r. (tur.) - ljepilo koje se koristi u stolarstvu; pravi se od koe i kostiju ivotinja, tutnuti gl. svr., prez. tutnem - brzo kome neto dati, gurnuti u ruku kriom, met nuti, staviti, tutnjava im. . r. - tutnjanje, tutanj, tutnjati gl. nesvr., prez. tutnjam - initi tutanj, proizvoditi tutnjavu (topovi, avi oni, gromovi, krda ivotinja u pokretu i sl.). tutor im. m. r. (lat.) - osoba kojoj je slubeno povjereno da se brine o nemonim, maloljetnim i dr. osobama; onaj koji upravlja, odreuje, namee drugima svoja pravila, tutun im. m. r. (tur.) - duhan, tutundija im. m. r. (tur.) - onaj koji se bavi duhanom, tuvana/tuvana prid. (perz.) - lijepo, dob ro, u izobilju, tiiz im. m. r. (tur.) - so(l); po tome naziv grada Tuzla, tuzemni prid. odr. v. - suprot, od ino zemni, inostrani, koji se odnosi na vlastitu zemlju, domai. Tuzlak im. m. r., mn. Tuzlaci, g. jd. Tuzlaka, g. mn. Tuzlaka - stanovnik grada Tuzle. Tuzlanka im. . r., dat. jd. Tuzldnki, g. mn. Tuzldnki - ena iz Tuzle; sta novnica Tuzle, tuakati gl. nesvr., prez. tuakam - esto tuiti koga ob. bez razloga. tuan prid., odr. v. tuni - alostan, obuzet negativnim emocijama: tugom, nezado voljstvom i sl.; koji izraava tugu. tuba im. . r., g. mn. tubi - akt oteene osobe kojim se pred sudom pokree sudski postupak protiv krivca, tubalica im. . r. - tuna pjesma jednostavne melodije kojom se ali za nekim ili neim, naricaljka, tugovanka; elegija, lirska pjesma tunog raspolo enja.

tuenik 1156 tuenik im. m. r., mn. tuenici - onaj koga tue, protiv koga je tuba, optuenik, tuibaba im. . r., g. mn. tuibaba - pejor. osoba koja stalno nekoga tui (uite ljici, pretpostavljenom, i sl.), tuilac/tuitelj im. m. r., g. jd. tuioca, n. mn. tuioci, g. mn. tuilaca, dat.-instr.lok. mn. tuiocima - pravnik koji po dunosti podie optube u sudu u ime zakona, drave, javnosti; osoba koja tui. tuilatvo/tuiteljstvo im. s. r. - dravna ustanova koja ima dunost da kontro lie zakonitosti u drutvu i pokree postupke protiv prekritelja zakona. tuiti1 gl. nesvr., prez. tuim - osjeati tugu, tugovati, patiti za nekim. tuiti2 gl. svr., prez. tuim , trp. prid. tuen - podnijeti tubu na sudu; aliti se protiv koga, biti nezadovoljan zbog neega. tuno pril. - alosno, loe, na tuan nain, s tugom. tvar im. . r., g. jd. tvari, g. mn. tvari materija, ono od ega se to sastoji, graa. tvaran prid., odr. v. tvarni - materijalan, stvaran, fiziki, koji se odnosi na tvar. tvoj zamj. m. r., . r. tvdja, s. r. tvdje - koji pripada sugovorniku, npr. tvoj stan. tvor im. m. r., mn. tvdrovi - ivotinja iz porodice kuna, prepoznatljiva po smrd ljivom sekretu koji lui kao odbram beno sredstvo, tvorac im. m. r., g. jd. tvorca , n. mn. tvorci, g. mn. tvoraca, dat.-instr.-lok. mn. tvorcima - stvaralac, izumitelj, kre ator. Tvorac im. mn. r. g. jd. Tvorca - Bog, Stvoritelj, Svemogui... tvorakl prid. odr. v. - koji se odnosi na tvorca. tvoraki pril. - kao tvorac, na nain tvorca. tvorba im. . r., g. mn. tvorbi - graenje, stvaranje, npr. tvorba rijei, tvorevina im. . r., g. mn. tvdrevina produkt, proizvod, djelo, ono to je stvoreno. tvoriti gl. nesvr., prez. tvdrim, trp. prid. tvorim - stvarati, graditi, izraivati, obrazovati. tvornica im. . r., g. mn. tvornica fabrika, zgrada u kojoj se nalazi niz postrojenja, ureaja, naprava pomou kojih se to proizvodi, npr. hrana, maine, automobili itd. tvorniar im. m. r., v. jd. tvorniare/ tvrniaru - vlasnik tvornice, fabrikant, tvorniki prid. odr. v. - odnosi se na tvornicu i ono to pripada tvornici, tvorniki pril. - na nain tvornice, na tvorniki nain, tvrd/tvrd prid., odr. v. tvrdi/tvrdi, komp. tvri - koji ima vrsto zbijene mole kule, teko razgradljiv, koji ne mijenja oblik pod teretom, kompaktan, sainjen od kamena, eljeza, betona, koji je izdrljiv; neiji iskaz koji iskljuuje sumnju, suzdran u iskazivanju emocija itd. tvrdica im. m. r., v. jd. tvrdice/tvrdico krt ovjek, krtac, arg. stipsa, tvrdiiti gl. nesvr., prez. tvrdiim - biti krt, krtariti, tvrditi/tvrditi gl. nesvr., prez. tvrdim/ tvrdim - izrei to kao istinu i vrsto stajati iza toga, kazivati neto kao pot puno sigurno, kao provjereno, tvrdiluk im. m. r. (bos.-tur.) - krtost, tvrdnuti/tvrdnuti gl. nesvr., prez. tvrdnem - postajati tvrd, otvrdnjavati, vrs nuti. tvrdnja/tvrdnja im. . r. - ono to se tvrdi iskazom. tvrdoa im. . r. - svojstvo vrstih tijela, njihov otpor pri obradi, rezanju; prenes. duevna osobina, strogost; tvrdogla vost. tvrdoglav prid., odr. v. tvrddglavi svojeglav, zadrt; koji sve radi po svome bez obzira na okolnosti i konani ishod, ne prihvaa savjete, tvrdoglavac im. m. r., g. jd. tvrdoglavca, n. mn. tvrdoglavci, g. mn. tvrddglavaca, dat.-instr.-lok. mn. tvrddglavcima - tvrdoglav ovjek, svojeglava osoba, tvrdoglavo pril. - na tvrdoglav nain, svojeglavo, tvrdoglavost im. . r., instr. jd. tvrddglavosu/tv rdd glav osti - osobina onoga ko je tvrdoglav, krajnja nepopustljivost, svojeglavost 1157 tvrtka tvra/tvra im. . r. - ekspr. tvrava, utvren i nepristupaan grad esto na brdu. tvrava im. . r. g. mn. tvrava - utvren i nepristupaan grad esto na brdu, sa visokim bedemima, tvra, tvrtka im. . r., g. mn. tvrtki/tvrtka firma, veoma mono trgovako ili industrijsko preduzee oznaeno nekim imenom.

tvrdokoran/tvrdokoran prid., odr. v. tvrddkorni/tvrdokorni - veoma nepo pustljiv, uporan u svojim namjerama, tvrdoglav. tvrdokorno pril. - nepopustljivo, tvrdo glavo, uporno, tvrdokornost im. . r., instr. jd. tvrdo kornou/tvrdokornosti - osobina onoga ko je tvrdokoran, tvrdokrilci im. m. r. mn. - insekti sa tvrdim krilima, kornjai.

1159 siroto. uboj im. m. r. - ozljeda nanesena udar cem; nagnjeeno mjesto na tijelu, ubojica im. m. r., v. jd. ubojico/uboj ice ubica onaj koji je izvrio ubistvo, ubojit prid., odr. v. ubojiti - koji moe ubiti, kojim se ubija, opasan po ivot; prenes. otar, surov, estok, prodoran, ubojito pril. - na ubojit nain, ubojni prid. odr. - ekspr. koji moe ubiti, koji ubija (oruje); borbeni, ubosti gl. svr., prez. ubodem , prid. gl. rad. ubo - otrim, iljatim predmetom i sl. nanijeti povredu, raniti; zabosti, zabiti, zariti (to iljasto); pren. neugo dno dirnuti, zadati otru bol; pogoditi, uvrijediti uboki prid. - koji se odnosi na uboge; koji pripada ubogima, ubotina im. . r. - up. ubotvo, ubotvo im. s. r., g. mn ubotava - svi ubogi; stanje onoga koji je ubog. ubolte im. s. r. - isto to i ubonica, ubonica im. . r. - prihvatilite za uboge; uboki, sirotinjski dom; uboite. ubrati gl. svr., prez. uberem, imp. uberi otkinuti npr. plod s drveta, ruu sa stabljike i sl. ubrizgati gl. svr., prez. ubrizgam unijeti u mlazu tekuinu, npr. pod kou, u venu, u organizam itd. ubrojati gl. svr., prez. ubrojim , trp. prid. ubrojan - ubrojiti, ubrojiti gl. svr., prez. ubrojim , prid. trp. ubrojen - ubrojati, ukljuiti, uvrstiti u to, pridodati ve postojeoj koliini. ubrus im. m. r., g. mn. ubrusa - komad platna ili papira koji slui za brisanje ili zatitu odjee uz jelo; salveta, ubrzano pril. - s poveanom brzinom, vrlo brzo. ubrzanje gl. im. s. r. izv. od ubrzati - fiz. poveanje brzine (u jedinici vremena), ubrzati gl. svr., prez. ub izam, trp. prid. ubrzan - poveati brzinu ega, uiniti da se ko ili to bre kree, da se to bre dogaa, ostvari, ubrzo pril. - za kratko vrijeme poslije poetka, odmah nakon; uskoro, ubudue pril. - odsada nadalje, iibuaviti se gl. svr., prez. ubuavl se postati buav; upljesniviti se. ucijelo pril. - na nain da ostane cijelo.

uenjaki ucijeniti gl. svr., prez. ucijenim , trp. prid. ucijenjen - prijetnjom, zastraivanjem, pritiskom i sl. iznuditi novac ili neto drugo od ucijenjenoga, ucijepiti gl. svr., prez. ucijepim , trp. prid. Ocijepljen - unijeti kao cijep; vakcinisati; nakalemiti; prenes. usaditi kome kakvu ideju, navratiti ga itd. ucjena im. . r., g. mn. ucjena - ucjenji vanje, ono to je iznueno ucjenjiva njem; prenes. novac koji se daje za hva tanje koga. ucjenjiva im. m. r., g. jd. ucjenjivaa onaj koji ucjenjuje, osoba koja se bavi ucjenjivanjem, ucjenjivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ucjenjivae, ucjenjivaki pril. - kao ucjenjiva, na nain ucjenjivaa, ucmekati gl. svr., prez. ucmekam - arg. pejor. ubiti koga vatrenim orujem, ucrtati/ucrtati gl. svr., prez. ucrtam/ ue ham - crtajui dodati jo neto u postojei crte, skicu i sl. ucrvati se/ucrvati se gl. svr., prez. ue rva/uc iva se, trp. prid. ucrvdn - biti u stanju raspadanja i hrana crvima; pren. dosaivati se, biti lijen, razlijeniti se. ucviliti gl. svr., prez. ucvlllm, prid. trp. ucviljen - oalostiti koga, rastuiti tako da izaziva suze. uas pril. - smjesta; odmah potom; u tre nutku. iien prid., odr. v. ueni - obrazovan, koji mnogo zna, koji je stekao znanje, iienica im. . r. - djvojica koja ide u kolu, koja se obrazuje, up. uenik, ueniki prid. odr. v. - koji se odnosi na uenike, koji pripada uenicima, ueniki pril. - kao uenik, na nain ue nika. uenik im. m. r., n. mn. uenici - onaj koji ui u koli, koji se obrazuje, ak; onaj koji je uio ili ui od koga; pristalica, sljedbenik. uenOst im. . r., instr. jd. uenou/ uenosti - odlika onoga koji je uen; ukupnost njegova znanja, uenjaki prid. - koji se odnosi na ue njake, koji pripada uenjacima, uenjaki pril. - kao uenjak, na nain uenjaka.

U
U u - fonema, glas, samoglasnik, dvadeset i sedmo slovo latinice, dvadeset i etvrto slovo azbuke, uprijed. - npr.s lok. (u gradu); sa ak. (ii u grad); s. gen. (u nas=kod nas); prefiks izvedenih glagola (urezati, uvui, ubr zati); prvi dio priloga (uoi, unazad), uagditi (se) gl. svr., od agda (ar.), prez. uagdlm/uagdlm - ukuhati eer, kuha njem pripremiti agdu. ubaciti gl. svr., prez. ubacim , prid. trp. ubaen - ta staviti brzim pokretom; gurnuti u neto; naknadno uvrstiti; umetnuti, unijeti; poslati, uputiti (u borbu, na poloaj i sl.); (se) naknadno dospjeti u neku sredinu, uspjeti se ugurati; uvui se. ubav prid. - ekspr. lijep, divan, krasan . ubavo pril. - ekspr. ljupko, lijepo, divno, krasno. ubavost im. . r., instr. jd. ubavou/ ubavosti - osobina onoga koji je ubav, svojstvo onoga to je ubavo, ubehutiti se gl. svr., od behut (perz.), prez. ubehutlm se - smiriti se, pritajiti se; obeznaniti se, biti u behutu. ubica im.. r. - ubojica, onaj koji je ubio, oduzeo kome ivot. ubijanje gl. im. s. r. od ubijati. ubijati gl. nesvr., prez. ubijam , trp. prid. ubijen - oduzimati ivot kome, prenes. patiti, nervirati, smetati, npr. ubija me cipela. ubijediti (koga) gl. svr., prez. ubijedlm, trp. prid. ubijeen - uvjeriti, ubilac im. m. r., g. jd. ubioca, g. mn ubilaca - onaj koji neto ubija, u zn. unitava, ob. kakvo duhovno dobro, zamisao itd. ubilaki prid. - koji se odnosi na ubioca. ubilaki pril. odr. v. - na nain ubioca, na ubilaki nain. ubiljeavati gl.nesvr., prez. ubiljedvam - zapisivati, upisivati, up. ubiljeiti, ubiljeiti (to) gl. svr., prez. ubiljeim , prid. trp. ubiljezen - upisati, zapisati, zabiljeiti (ob. u neku postojeu cjelinu, tekst, knjigu predvienu za unoenje podataka), ubiranje gl. im. s. r. od ubirati, ubirati gl. nesvr., prez. iibirem, pril. sad. ubirui - kupiti, skupljati plodove; bra ti; naplaivati (porez, carine), ubitaan prid., odr. v. ubitani - koji ubija, nanosi smrt; poguban, smrtono san; pren. koji unitava, upropatava; vrlo tetan, opasan, razoran ubiti gl. svr., prez. ubijem , prid. trp. ubijen/ubit - nasilno oduzeti kome ivot, liiti ivota; usmrtiti, umoriti; tetnim djelovanjem unititi; upropa stiti, utui (o mrazu, gradu i sl.); dovesti do propasti; unititi, razoriti; izmuiti, izmoriti, iznuriti, premoriti, satrti (sna gu, zdravlje); baciti u oajanje, dovesti u teko (duevno) stanje; ojaditi, pogo diti, poraziti; (se); poiniti samouboj stvo; izmoriti se ublaiti gl. svr., prez. ublaim, prid. trp. ublaen - uiniti blaim neto otro, surovo, oslabiti otrinu, estinu ega; uiniti popustljivim, uiniti podnolji vim; smekati, umiriti, utoliti, smiriti, ublaujui prid. - koji ublauje (lijek), ublijedjeti gl. svr., prez. ublijedlm , prid. rad. ublijedio, ublijedjela - postati bli jed, izgubiti boju u licu. ubod im. m. r. - mjesto ubodeno im iljatim; bod; meton. povreda, rana, oiljak nastali ubadanjem; pren. otra, zajedljiva rije ubog prid., odr. v. ubogi - jadan, bijedan, sirot, kojeg treba aliti, ubogo pril. - siromano, jadno, bijedno,

uenjak uenjak im. m. r., g. jd. uenjaka,, n. mn. uenjaci - onaj koji je uen, koji je u nauci, znanstvenik, uenje gl. im. s. r. od uiti - znanje, injenice, teorije i dr. o emu, nauka, znanje. uesnik im. m. r., n. mn. uesnici - osoba koja je aktivno sudjelovala u neemu, sudionik. uestao prid., odr. v. uestali - koji se esto ponavlja, uestalost im. . r., instr. jd. uestalou/ uestalosti - osobina ili stanje onoga to je uestalo, uestalo/iiestano pril. - na nain da se esto ponavlja, uestati gl. svr., prid. rad. uestao/ uestala - biti ei, sve ee initi ili se javljati. uestvovanje gl. im. s. r. izv. uestvovati - sudjelovanje, uestvovati gl. svr. i nesvr., prez. ues tvujem, pril. sad. uestvujui - biti ue snik, sudjelovati, biti aktivno ukljuen u to. uee im.s. r. - uestvovanje, sudjelova nje u nekom zajednikom poslu; fiziki i materijalni udio u radu; osobni dopri nos zajednikom projektu; udio u nov cu pri uzimanju kredita, uetverostruiti gl. svr., prez. uetvero struim - doprinijeti da to bude etiri puta vee i jae. uilite im. s. r., arh. - kola; mjesto gdje se ui, mjesto gdje se moe uiti, uilo im. s. r., g. mn. uila - nastavno sredstvo, ono to pomae da obrazova nje bude savrenije, sredstvo koje omo guuje uenicima da bolje razumiju gradivo, nastavno pomagalo, uinak im. m. r., g. jd uinka , n. mn uinci, g. mn uinaka - rezultat rada; efekat; proizvod, uinilac im. m. r., g. jd. uinioca, g. mn. uinilaca - onaj koji je neto uinio, uinitelj, poinitelj, uiniti gl. svr., prez. uinim , prid. trp. uinjen - napraviti, nainiti, stvoriti, spremiti, prirediti, uinkovit prid., odr. v. uinkdviti - ekspr. koji je uspjean, djelotvoran, efektan, koristan, plodonosan, efikasan, uinkovito pril. - efektno, uspjeno, djelo

1160
tvorno. uinkovitost im. m. . r., instr. jd. uinkdvitosti/uinkdvitou - svojstvo onoga to je uinkovito, efektno, osobina ono ga koji je uinkovit, uionica im. . r. - prostorija u kojoj se odrava nastava, uitelj im. m. r., v. jd. uitelju, instr. jd. uiteljem - prosvjetni radnik, onaj koji ui i odgaja djecu; onaj koji drugima prenosi znanja ili vjetine; onaj od kojeg se ui, kojemu se duguje znanje, iiiteljevanje gl. im. s. r. od uiteljevati, uiteljevati gl. nesvr., prez. uitelj uj em, pril. sad. uitelj ujui - raditi kao uitelj, biti uitelj u jednom periodu ivota, uiteljica im. . r. - osoba enskog pola koja ui djecu i druge, koja radi isto to i uitelj. uiteljski prid. odr. v. - koji se odnosi na uitelje. uiteljski pril. - na nain uitelja, kao uitelj. uiteljstvo/uiteljstvo im. s. r. - uiteljski stale, svi uitelji i uiteljice. uiti gl. nesvr., prez. uim, pril. sad. uei, impf. uah, prid. trp. uen - na stojati da se to naui, upamti, razu mije; stjecati znanje ili vjetinu; poha ati kolu, biti na kakvom zanatu; izgovarati molitvu u islamu; prenositi drugome znanje, vjetinu; pouavati; savjetovati, ukur im. m. r. (tur.) - svitnjak, uzica za vezanje gaa, dimija i sl. u pasu. ulaniti (se) gl. svr., prez. ulanim (se), prid. trp. ulani en - primiti koga za la na, upiati se: postati lan ega. umalost im z r instr. jd. umalosti/ umaloi u stanje onoga koji je umao ili onoga to je umalo. umao prid., odr. v. umali - apatian, bez volje, bez ivota, pokreta i napretka, trom. uo im. m. r., hip: od uitelj. utiv prid., odr. v. utivi - pristojan, ulju dan, odgojen, utivo pril. - na utiv nain, s utivou. utivost im. . r., instr. jd. utivosti/ utivou - osobina onoga k o je utiv, uustiti/uiistiti se gl. svr., od ust (perz.), prez. uustim se - obui se tako da bude ust, spretan i okretan. uvrstiti gl. svr., prez. uvrstim, prid. trp. uvren - uiniti to da je vrsto, da se ne ljulja, ne klima; utvrditi; uiniti se nepokolebljivim u kakvu uvjerenju, uariti gl. svr., od ar (perz.), prez. uarim - zaraditi, uelepiriti gl. svr., prez. uelepirim napljakati. ui gl. svr., prez. uem, imp. ui, prid. rad. uao - suprot, od izii; kreui se dospjeti u kakav zatvoren, ogranien prostor, u unutranjost, u kakvu sredi nu, zajednicu, doba ivota, djelatnost; upustiti se dublje u neto. ud1 im. m. r., g. jd. uda, n. mn. udovi ekstremitet (noga ili ruka); muki polni organ, penis. ud2 im. m. r. (ind.), g. jd. uda - vrsta mirisavog drveta za kaenje porijeklom iz Indije, stavlja se na eravicu i kadi se obino prilikom uenja mevluda i hatmi, a slui i kao zatita odjee od moljaca. udah im. m. r., n. mn. udasi - udisanje zraka u plua, supr. izdah, udahnuti gl. svr., prez. udahnem, imp. udahni - uvui zrak u plua (kroz nos ili usta). udaja im. . r., g. mn. udaja - stupanje enske osobe u brak udalj pril. - ob. u kontekstu: skok udalj, udaljavanje gl. im. s. r. od udaljavati, udaljavati (se) gl. nesvr., prez. udalja vam (se), pril. sad. udaljavajui - po lahko se odmicati od mjesta polaska i kretati ka daljini, udaljenost im. . r., instr. jd. udaljenosti/ udaljenou - mjerljiva ili uoena dalji na; odstojanje; prenes. odsutnost pris nosti, odnos na odstojanju (o osobama); distanca. udaljiti (se) gl. svr., prez. udaljim (se), prid. trp. udaljen - ukloniti, odstraniti, otjerati, otpustiti, iskljuiti, istjerati, izbaciti koga ili to; otii, ukloniti se, odmai se, odvojiti se, izgubiti se; skre nuti s predmeta o kojem je rije, prijei na izlaganje o drugim stvarima; ne biti vie prisan, blizak; postati dalek, otuiti se. udar im. m. r., g. mn. udara - udarac; zvuk izazvan zamahom, kretanjem, po kretanjem kakvog mehanizma itd.; rit

1161

udav mina oscilacija zidova arterija koja odraava rad srca, otkucaj bila, pulsa; nagli zamah vjetra, valova mora; za hvatanje tijela elektrinom strujom, strujni udar; promjena u organizmu iza zvana pucanjem ili zaepljenjem krvnih sudova, srani ili modani udar. udarac im. m. r., g. jd. udarca, g. mn. udaraca - posljedica izazvana zamah nutom rukom, baenim predmetom i sl. koji se zaustave na onome emu su namijenjeni ili na onome to im je na putu; udar; bolan gubitak, pretrpljena teta itd.; u sportu otro upuivanje lopte i sl. udaraljke im. . r. mn. - mu. naziv za niz instrumenata koji daju zvuk nakon udaranja drvenih ili elinih tapia (bubanj, inele i dr.), udaranje gl. im. s. r. od udarati, udarati gl. nesvr., pril. sad. udarajui up. udariti udaren prid., odr. v. udareni - koji je dobio udarac; prenes. luckast, budalast, aknut. udariti (se) gl. svr. prema nesvr. uda rati, prez. udaram (se), prid. trp. udaren - zadati udarac kome; lupiti, mlatnuti koga; uiniti da se sudare dva tijela, npr. udariti sjekirom o drvo; izvriti napad orujem, napasti, npr. na grad; poeti snano padati, zasuti (o kii i snijegu); sam sebi zadati udarac, udarni/udarni prid. odr. v. - koji slui za zadava-nje udara; glavni, onaj koji pro izvodi najjai dojam, udarniki prid. odr. v. - koji se odnosi na udarnika i udarnike, udarniki pril. - kao udarnik, na nain udarnika. udarnik im. m. r., n. mn. udarnici - ra dnik u socijalizmu koji prebacuje dnev nu propisanu normu i veoma se zalae na poslu radi sveopeg napretka dru tva. udarnistvo im. s. r., g. mn. udarnitava udarniki rad kao metoda natjecanja u radu. udati (se) gl. svr., prez. udam (se) uiniti da enska osoba stupi u brak; stupiti u brak (samo za ensku osobu), iidav im. m. r., g. mn. udava - velika zmija koja ivi u tropskim krajevima,

udavaa piton, zmijski car. udavaa im. . r., v. jd. udavao djevojka koja je stasala za udaju, udaviti (se) gl. svr., prez. udavim (se), prid. trp. udavljen - oduzeti kome ivot steui ga za grlo; zadaviti; usmrtiti; utopiti (se), uguiti se; prenes. izmoriti koga dosadnim prianjem i sl. Udba im. . r. - skraenica od Uprava dravne bezbjednosti (tajna politika policija) u FNRJ. udbS im. m. r., g. jd. udbaa - slubenik Udbe. udebljati (se) gl. svr., prez. udebljam (se) - postati debeo; postati deblji; ui niti da neko postane debeo. udes im. m. r., g. mn. udesa - nesretan sluaj, nesrea; sudar u saobraaju, pro metni sudar, udesiti gl. svr., prez. udes im, prid. trp. udeen - urediti, srediti, prirediti, na initi, spremiti; podesiti, prilagoditi; uskladiti, ugoditi (ob. muzike instru mente); prenes. dovesti koga u veliku nepriliku, teak poloaj; nagrditi, upro pastiti; razg. urediti se, dotjerati se (o vanjtini). udesno pril. - na desnu stranu, u desnu stranu udica im. . r., g. mn. udica - mala elina kuka, otra pri kraju, privezana na silk ime se love ribe. udijeliti (to) gl. svr., prez. udijelim, prid. trp. udijeljen - dati milostinju onom koji prosi, udio/udjel im. m. r., g. jd. udjela - dio koji pripada kome u zajednikom vlas nitvu; sudjelovanje u emu (radom, novcem itd.), udisaj im. m. r., g. jd. udisaja, g. mn. udisaja - koliina zraka koja se odjed nom udahne, udah. udisanje gl. im. s. r. od udisati, udisati gl. nesvr., prez. udiem, pril. sad. udiui, gl. im. udisanje - uvlaiti zrak u plua kroz nos ili usta. uenje gl. im. s. r. izv. od uditi, iiditi gl. nesvr., pril. sad. udei - nanositi kome tetu; tetiti emu. udiviti gl. svr., prez. udivim, prid. trp. udivljen - izazvati kod koga divljenje, uenje; zadiviti; zadiviti se. udTvljeno pril. - divei se; zadivljeno.

1162 udaljenost im. . r., instr. jd. udivljenou/udivljenosti - stanje onoga koji je udivljen; zadivljenost, udjenuti/bdjeti gl. svr., prez. udjenem uvui to kroz neto usko, npr. konac u iglu; ekspr. uspjeti se ugurati; uvui se. iidlaga im. . r., dat. jd. udlazi - pomagalo od vrstog materijala koja slui u ki rurgiji za imobilizacija prelomljene ko sti. udno prijed. (s. gen.) - pokazuje mjesto: u dnu, na dnu, u najniem dijelu (npr. udno brda), udoban prid., odr. v. udobni - ugodan, komotan, npr. naslonja, stan, auto itd. udobno pril. - na udoban nain, udobnost im. . r., instr. jd. udobnosti/ udobnou - osobina onoga to je udo bno. udobrovoljiti gl. svr., prez. udobrdvoIjim, prid. trp. udobrdvoljen - uiniti da ko bude dobre volje; odobrovoljiti, ora spoloiti; (se) postati dobre volje; ora spoloiti se. udolina im. . r., g. mn. udolina - ua dolina izmeu bregova, udomaiti (se) gl. svr., prez. udomaim se, prid. trp. udomaen - odomaiti se, postati kao domai, blizak, udomljenje gl. im. s. r. izv. od udomiti, udomiti gl. svr., prez. udomim, prid. trp. udomljen - dati kome dom, nai mu dom; osigurati se za dalji ivot, stei dom. udostojiti gl. svr., prez. udostojim - ui niti koga dostojnim, ukazati mu ast (koje je ob. vie nego to taj zasluuje); (se) uiniti neto to nije velika ast za onoga ko to ini; umilostiviti se. udova/udova im. . r. - udovica udovac im. m. r., g. jd. udovca, gen. mn. udovaca - onaj kome je umrla ena. udovica im. . r. - udova, ena kojoj je umro mu; udova; bot. vrsta ljekovite biljke. udovicln/udoviln prid. - koji pripada udovici. udoviki prid. odr. v. - koji se odnosi na udovice. udoviki pril. odr. - na udoviki nain, kao udovica, udovoljiti gl. svr., prez. udovoljim, prid. trp. udovoljen - ispuniti kome elju,

1163

uganue ponaanja; pren. pejor. koji se dodvo rava, ulaguje, udvorica im. . r. (m i spol) - onaj koji se dodvorava; laskavac, ulizica. itdvorikT prid. odr. v. - koji se odnosi na udvorice. udvoriki pril. - kao udvorica, na nain udvorice. udvorlstvo/udvornlstvo im. s. r., g. mn. udvoritava/udvomitdvd - ponaanje onoga koji je udvorica, udvorno pril. - na udvoran nain, udvornost im. . r., instr. jd. udvornosti/ udvornou - ponaanje onoga koji je udvoran. udvostruenje gl. im. s. r. od udvostru iti. udvostruiti gl. svr., prez. udvdstruiim, prid. trp. udvdstruen - uiniti da to postane dvostruko (1+1), udvojiti, iidbenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na udbenike, udbenlki pril. - kao u udbeniku, na nain udbenika, udbenik im. m. r., n. mn. udbenici nastavno sredstvo, knjiga iz koje se ui nastavni predmet, uf uzv. - izraava neugodno iznenaenje, nestrpljenje, gaenje, nelagodu i sl. ufanje gl. im. s.r. od ufati se. ufati se gl. nesvr., prez. ufam se, pril. sad. ufajui se - nadati se, vjerovati, uzdati se (ob. u Boga), ufitiljiti gl. svr., prez. ufitiljim - arg. u ali: jako oslabiti, smraviti; postati tanak (kao fitilj), stanjiti se; prenes. sa se: pretjerano se dotjerivati, obui se ukoeno i bez leernosti, ugaa im. m. r., g. jd ugaa - onaj koji ugaa, povlauje, koji se dodvorava; u mu. strunjak koji ugaa instrumente, arg. timer (njem.), ugaanje gl. im. s. r. od ugaati, ugaati gl. nesvr. prema svr. ugoditi, prez. ugaam, pril. sad. ugaajui - i niti sve na volju, udovoljavati u svakoj 4 sitnici; u mu. timati instrumente, iigalj im. m. r., g. jd. uglja - ugljen, pri rodno vrsto gorivo nastalo na razli itim dubinama Zemljine kore, umur (tur.). uganue im. s. r. - istegnue zglobnih tetiva

zahtjev, traenje, udrobiti gl. svr., prez. udrobim , prid. trp. udrobljen - nadrobiti, drobei npr. hljeb na komadie staviti ga u mlijeko, u orbu, u bijelu kahvu; prenes. svata napriati bez veze i smisla, nadrobiti kojeta. udruga im. . r., dat. jd. udruzi, g. mn. udruga - ob. udruenje, drutvo, udruen prid., odr. v.. udrueni - zdruen, povezan, spojen, ujedinjen (ljudi, orga nizacije, napori, nastojanja itd.) udruenost im. . r., instr. jd. udrueno u/udrueno ti - stanje onih koji su udrueni; zdruenost. udruenje gl. im. s. r. - drutvo, udruga, organizacija, vei broj osoba udruen radi zajednikog posla ili cilja, udruiti (se) gl. svr., prez. udruim (se), prid. trp. udruen - zdruiti, spojiti (se), sastaviti (se) u zajednicu, cjelinu; orga nizovati (se), udubina/udubina im. . r., g. mn. udubina - mjesto koje se sputa, koje je dublje u odnosu na povrinu iji je dio, udubljeno mjesto; udubljenje, udubiti gl. svr., prez. udubim, prid. trp. udubljen - pritiskom na povrinu ega napraviti udubinu; dobiti udubinu na povrini; ulegnuti se, uleknuti se; dubo ko se zanijeti ime, sav se unijeti u ta, zadubiti se. udubljenje im. s. r. - udubina, udubljeno mjesto. udugo pril. - na nain da dugo traje; opirno. udvara im. m. r., g. jd. udvara - onaj koji se udvara djevojci, aik, aiklija. udvaranje gl. im. s. r. izv. od udvarati, udvarati (se) gl. nesvr., prez. udvaram (se), pril sad. udvarajui - lijepim rije ima i ponaanjem nastojati stei naklo nost djevojke ili ene; aikovati; pren. pejor. ulagivati se, dodvoravati se. udvoje pril. - dvoje zajedno; u paru. udvojiti (to) gl. svr., prez. udvojim, prid. trp. udvojen - uiniti da to bude dvostruko, udvostruiti; presaviti da bu de u dva sloja, da postane dvostruko deblje. udvoran prid., odr. v. udvorni - uglaen, pristojan i usklaen prema pravilima dvorskog ili kakvog strogo propisanog

uganuti uganuti gl. svr., prez. uganem - iskrenuti zglob noge ili ruke prekomjernim napi njanjem i istezanjem, ozljediti zglobne tetive. ugao im. m r., g. jd. ugla, n. mn uglovi kut; geom. prostor omeen dvjema linijima koje se dodiruju; dio prostorije, graevine, raskrsnice itd. ugaoni prid. - koji se nalazi na uglu. ugar im. m. r. - jednogodinji odmor ze mljita koje se obrauje sa svrhom da mu se obnovi plodnost, ugarak im. m. r., g. jd. ugarka , n. mn ugarci, g. mn iigaraka - komad, ostatak djelomino izgorjelog drva. ugasiti gl. svr., prez. ugasim, prid. trp. ugaen - uiniti da vatra ili plamen pre stane gorjeti; utrnuti; pren. uguiti to, suzbiti, smiriti; (se) prestati gorjeti; polagahno umrijeti od starosti prirod nom smru; prestati raditi (o motoru); prestati izlaziti, djelovati itd. (listovi, publikacije, drutvima, zakoni i propisi itd.). ugasli prid. odr. v. - koji se ugasio, izgu bio sjaj; ugaeni, npr. vulkan, ugasnuti gl. svr., prez. ugasnem - ugasiti se. ugaziti gl. svr., prez. ugazim , prid. trp. ugaen - stati nogama u ta, npr. u bla to; utabati; prenes. upustiti se, uvaliti se u to, zagaziti u to; uprljati se zaga zivi. ugibanje gl. im. s. r. od ugibati, ugibati se gl nesvr., prez. ugibljem sef ugibam se - savijati se, povijati se pod teretom; kretati se uvijajui tijelom; prenes. izbjegavati koga, uklanjati se. uginue im. s. r. - prestanak ivota, smrt ivotinje ili biljke, uginuti gl. svr., prez. uginem - zavriti ivot, prestati ivjeti; krepati, lipsati, crknuti. uglaati gl. svr., prez. uglaam , prid. trp. uglaan - uiniti to glatkim i sjajnim, uiniti da ne bude vie hrapavo; peglom uiniti da to bude ravno, ispeglati; pre nes. potpuno urediti u tekstu stil i dr.; dotjerati to. ugladiti gl. svr., prez. ugladim , prid. trp. uglaen - uiniti glatkim, uiniti da ne stri; pren. dovesti u red vanjtinu, na vike i ponaanje, uiniti da ko postane

1164 uglaen. uglaen prid., odr. v. uglaeni - koji je lijepog ponaanja; otmjen, ljubazan, ci viliziran. uglaeno pril. - na uglaen nain, s uglaenou. uglaenost im. . r., instr. jd. iiglaenosti/ uglaenou - osobina onoga koji je uglaen, svojstvo onoga to je uglaeno uglas pril. - na nain da svi istovremeno govore. iiglast/uglat prid., odr. v. uglasti/uglati koji je nalik na ugao, okast.; prenes. teko prilagodljiv, nepristupaan, uglatost im. . r., instr. jd. uglatosti/ uglatou - svojstvo i stanje onoga to je uglasto. uglaviti gl. svr., prez. uglavim, prid. trp. uglavljen - utaknuti ta u kakav manji prostor, umetnuti ta tvrdo tako da vrsto stoji; uvrstiti; prenes. sporazu mno utvrditi, ugovoriti, dogovoriti se. uglavnom pril. - u glavnim crtama, naj veim dijelom; najee; preteno, ukratko. uglazbiti gl. svr., prez. uglazbim, prid. trp. uglazbljen - napisati note za ve postojei tekst pjesme i tako sastaviti muziko djelo, napisati kompoziciju, skladbu. ugled im. m. r. - dobar glas, ast, poto vanje, priznanje, uvaavanje; poloaj, dostojanstvo, ugledan prid., odr. v. ugledni - koji uiva ugled; uvaen, cijenjen, vien, istaknut, ugledati gl. svr., prez. ugledam - u momentu ta vidjeti, opaziti, spaziti, primijetiti. uglednik im. m r., n. mn. uglednici ugledan ovjek, prvak, iiglednost im. . r., instr. jd. uglednou/ uglednosti - osobina onoga to je ugled no, ugled; lijepa vanjtina; naoitost. uglobiti gl. svr., prez. uglobim , prid. trp. iiglobljen - uiniti da se ta u drugo umetne; ulijebiti, uglaviti, ugljen im. m. r. - ugalj, umur, ugljenar im. m. r., gen. jd. ugljenra onaj koji proizvodi i prodaje drveni ugljen. ugljenara im. . r. - pe u kojoj se pro izvodi drveni ugljen; stovarite i mjesto gdje se prodaje ugljen.

1165

ugovorno ugodno; mu. dovesti u sklad, urediti zvuk; utimati mu. instrument, ugodnik im. m. r., n. mn. ugodnici - rijet. boiji pravednik, bogougodnik, ugodno pril. - na ugodan nain, s ugo dnou. ugodnost im. . r., instr. jd. ugodnosti/ ugodnou - svojstvo onoga to je ugo dno. ugoaj im .m . r.,g .jd . ugoaja - atmosfe ra, ope raspoloenje osobe, sredine, krajolika, umjetnikog djela itd., razg. timung. ugojiti se gl. svr., prez. ugojim se, prid. trp. ugojen - postati debeo, gojazan, udebljati se. ugoniti gl. nesvr., prez. ugonim, pril. sad. ugonei - up. ugnati. ugor im. m. r. - zool. morska riba iz porodice jegulja, ugostitelj im. m. r., v. jd. ugdstitelju osoba koja radi u ugostiteljstvu ili se bavi ugostiteljstvom, kojoj je to zani manje. ugostiteljka im. . r., dat. jd. ugdstiteljki ena ugostiteljske struke, ugostiteljski prid. odr. v. - koji se odnosi na ugostitelje i ugostiteljstvo, ugostiteljski pril.- kao ugostitelj, na nain ugostitelja ugostiteljstvo im. s. r. - djelatnost hotela, kafana, restorana, gostionica itd. ugostiti gl. svr., prez. ugostim, prid. trp. ugoen - primiti, poastiti gosta, uini ti da se osjea kao kod kue. ugovara im. m. r., g. jd. ugovaraa jedan od uesnika pri sklapanju ugovo ra. ugovarati gl. nesvr., prez. ugdvaram up. ugovoriti, ugovor im. m. r., g. jd. ugovora - saglas nost dviju ili vie osoba ili dviju strana o uspostavljanju meusobnih odnosa u odreenom poslu; sastanak radi donoe nja ugovora, ugovoriti gl. svr., prez. ug dvo rim uspostaviti sporazum o odreenom po slu, pitanju; odrediti sve pojedinosti ko je trebaju potovati obje strane; dogo voriti se, utvrditi, uglaviti, ugovorni prid. odr. v. - koji se odnosi na ugovor. ugovorno pril. - prema ugovoru, na teme-

ugljeni prid. odr. v. - koji se odnosi na ugalj. ugljenisanje gl. im. s. r. od ugljenisati, ugljenisati gl. svr., prez. ugljeniem, trp. prid. ugljenisan - rjee: ugljeniti, uiniti da ta postane kao ugljen, ugljenjenje gl. im. s. r. izv. od ugljeniti. ugljeniti gl. nesvr., pril. sad. ugljenei ugljenisati, pretvarati se izgaranjem ili oksidacijom u ugalj, ugljenokop im. m. r. - mjesto gdje se kopa ugalj, rudnik uglja, ugljevlje zb. im. s. r. - ar u vatri, u pei; razgorjeli ugalj ili drvo; ostatak ugae ne vatre. ugljini prid. odr. v. - koji se odnosi na ugljik ili ga sadri. ugljik im. m. r., gen. jd. ugljika - hem. element, simbol C, sastavni dio velikog broja organskih spojeva, bitan sastojak biljnog i ivotinjskog svijeta, ugljonosan prid., odr. ugljdnosni - koji sadri ugljen, bogat ugljenom; ugljevit (o slojevima zemlje), ugnati gl. svr., prez. ugnam - gonei utjerati, npr. stoku u tor ili talu, ugnijezditi se gl. svr., prez. ugnijezdim se, prid. trp. iignijeen - namjestiti se u gnijezdu; prenes. uvui se u to, ustaliti se negdje, postati domai, zauzeti dobar poloaj (o osobi), ugnuti gl. svr., prez. ugnem, prid. trp. ugniit - up. ugibati se, sagnuti se. ugnjaviti gl. svr., prez. ugnjavim, trp. prid. ugnjavljen - dosaditi kome kak vom gnjavaom, npr. dugim nezanim ljivim prianjem, ugnjeta im. m. r., g. jd. ugnjetaa - onaj koji drugoga ugnjetava; izrabljiva, tlaitelj. ugnjetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ugnjetae. ugnjetaki pril. - kao ugnjeta, na nain ugnjetaa. ugnjetavanje gl. im. s. r. od ugnjetavati, ugnjetavati gl. nesvr., prez. ugnjetavam, pril. sad. ugnjetavajui - izrabljivati, tlaiti. ugodan prid., odr. v. ugodni - koji donosi ugodnost, zadovoljstvo, koje je povo ljan za ope duevno stanje i za tijelo, ugoditi gl. svr., prez. ugodim , prid. trp. iigoen - priutiti kome da se osjea

ugrabiti Iju ugovora, ugrabiti gl. svr., prid. trp. ugrabljen - na brzinu, naglo uhvatiti ta, doepati se prvi ega; dograbiti, zauzeti; pren. brzo iskoristiti trenutak da se to uini, po stigne, da se doe do ega, uhvatiti pra vu priliku. ugraditi gl. svr., prez. ugradim, prid. trp. ugraen - postaviti to trajno na odgo varajue mjesto, upotrijebiti kao grae vinski materijal, uloiti kao materijal u gradnju ega. ugradnja im. . r. - ugraivanje kakvih dijelova, predmeta, ureaja, materijala itd. u neku cjelinu, ugravirati gl. svr., prez. ugraviram tehnikom graviranja urezati kakav sim bol, natpis itd. u zlatan nakit ili neki drugi materijal, ugrijati gl. svr., prez. ugrijem, imp. ugrij - uiniti da ta bude toplo, izloiti utjecaju topline, odstraniti osjeaj hlad noe, ispuniti osjeajem topline; poeti jae grijati (o Suncu), ugristi gl. svr., prez. ugrizem, prid. trp. ugrizen - zahvatiti to zubima; zariti zu be, ujesti; pren. dobaciti pakosnu, zaje dljivu rije; pecnuti, uvrijediti, bocnuti. ugriz im. m. r. - trag zuba na ugrizenom mjestu; ujed. ugroziti gl. svr., prez. ugrozim, prid. trp. ugroen - prijetei uiniti koga nesi gurnim, biti opasan za drugoga, njego va prava i nain ivota, ugroavanje gl. im. s. r. od ugroavati, up. ugroziti, ugroavati gl. nesvr., prez. ugroavam predstavljati stalnu opasnost za neiju sigurnost, up. ugroziti, ugroenost im. . r., instr. jd. ugrdenou/ugrdenosti - stanje i poloaj onoga koji je ugroen, onoga to je ugroeno, ugruhati (se) gl. svr., prez. ugruham se dobiti ozljede prilikom pada (nagnjeenja, modrice, otekline, bez lomova ko stiju). ugruak im. m. r., g. jd. ugruka, n. mn. ugruci, g. mn. ugruaka - grudvica ugruane tvari, npr. ugruak krvi, med. tromb; reg. gromuljica, ugurati gl. svr., prez. uguram - na silu ta gurajui smjestiti ob. tamo gdje je

1166 tijesno, gdje je mali prostor, ubaciti, utisnuti; prenes. koristei protekciju na mjestiti koga na dobro mjesto u slubi, ugursuz im. m. r. (tur.) - nevaljao, zao, opak ovjek; hip. objeenjak, vragolan, spadalo. ugursuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. ugursuzluci - nevaljatina, neurednost, zapu tenost, nesreenost; prenes. vragolanstvo. iigusto pril. - u gustom sloju, tako da bude gusto. uguenje gl. im. s. r. - smrt nastala gue njem; davljenje, uguiti (se) gl. svr., prez. uguim - biti usmren zbog nedosatatka vazduha, od gra; usmrtiti (se) otrovnim plinom; prenes. nasilno obuzdati, ukrotiti, umi riti, npr. jake osjeaje, uzbuenje; za braniti, ukinuti, obustaviti, npr. kakvu djelatnost. uhalada/iihalada/iiholaa im. . r. zoo. vrsta insekta, triga. uhapsiti gl. svr., prez. uhapsim, prid. trp. uhapen - uhititi krivca, liiti ga slobo de zbog krivinog djela, zatvoriti, uhapenik im. m. r., g. jd. uhapenika, n. mn. uhapenici - zatvorenik, uhienik. uhat prid., odr. v. uhati - koji ima velike ui. uhazuriti gl. svr. (tur.), prez. uhazurim prihazuriti, pripremiti, uhelaiti (se) gl. svr. (ar.), prez. uheldim (se) - upropastiti, unititi, uiniti da ta bude hela; (se) unerediti se, ispraz niti crijeva u gae. uhienik/uhienik im. m. r., g. jd. uhie nika/uhienika, n. mn. uhienici/uhi enici - uhapenik, zatvorenik, uhienica im. . r. - ena uhienik, uhienje im. s. r. - hapenja, liavanje slo bode. uhidbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na uhienje, hapenje, npr. uhidbeni nalog, uhititi gl. svr., prez. uhitim, prid. trp. uhien - uhapsiti, oduzeti slobodu, uhvatiti, savladati, uhljebiti gl. svr., prez. uhljebim - omo guiti kome da radi, dati kome dobro mjesto u slubi bez obzira na to ta e raditi. iiho im. s. r., g. jd. uha, n. mn ui, g. mn. ui/uiju - organ sluha; dio posude i sl.

1167

ujednaenost

koji slui za hvatanje; dio sjekire, motike itd. u koji se uglavljuje drka, uica. iihoda im. m. i . r., g. mn. uhoda - osoba koja tajno uhodi, prati koga radi prikup ljana podataka, pijun, uhodan prid., odr. v. uhodani - koji tee bez problema, koji dobro ide, npr. uho dan posao. uhodanost im. . r., instr. jd. uhodanou/ uhodanosti - svojstvo onoga to je uho dano, onoga koji je uhodan, uhodati se gl. svr., prez. uhodam, prid. trp. uhodan - odvijati se bez problema, ui u redovan tok rada, poeti uredno tei; izvravati se uhoenje gl. im. s. r. od uhoditi, uhoditi gl. nesvr., prez. uhodim, pril. sad. uhodei - tajno pratiti koga radi prikupljanja podataka, pijunirati, uholaa im. . r. - uhalada, insekt, ku kac. uhraniti gl. svr., prez. uhranim, prid. trp. uhranjen - dati kome vee koliine hrane kako bi se popravio, postao jai, pomou hrane uiniti jakim onoga ko je slab. uhranjenost im. . r., instr. jd uhranjeno u/uhranjenosti - stanje i svojstvo ono ga koji je uhranjen; gojaznost, deblji na. uhvatiti gl. svr., prez. uhvatim, prid. trp. uhvaen - brzim pokretom ruke dohva titi ta; domai se ega; ugrabiti priliku; silom zadrati nekoga ne doputajui da pobjegne; zatvoriti, uhapsiti; nai se u odreenoj situaciji i sl.; zatei koga, uvrebati; uloviti; shvatiti, razabrati, npr. znaenje, smisao, uhvatiti se gl. svr., prez. uhvatim se, prid. trp. uhvaen - rukom se prihvatiti za neto; biti namamljen na neto; ui u kavgu, potui se; prihvatiti se ega (uhvatio se posla); stvoriti se, nastati, npr. led, kora, pokorica, skrama, uhvatljiv prid., odr. v. uhvatljivi - koji nije neuhvatljiv; razumljiv, shvatljiv, uigrati (se) gl. svr., prez. uigram (se) postati uigran nakon vjebanja, izvje bati (se); uskladiti (se) (o sportskom timu i sl.), uinat pril. (ar.) - uprkos, uisati/ujisati gl. svr. (tur.), prez. uie -

odgovarati, dolikovati, priliiti, prista jati (o odjei), uistinu pril. - zaista, stvarno, doista, zbi lja. ujagmiti gl. svr., prez. ujagmim - ugra biti, doepati se neega, ujahati gl. svr., prez. iijaem - ui jaui ob. na konju, iijak im. m. r., n. mn ujaci - kod musli mana: daida, majin brat; fratar, fra njevac. ujam im. m. r., g. jd. ujma, n. mn. ujmovi - naknada mlinaru u branu za mlje venje u mlinu; uur. ujaraiti gl. svr., prez. ujaraim - istre nirati, pripremiti, npr. konja za trku. ujarmiti gl. svr., prez. ujarmim, prid. trp. ujarmljen - upregnuti volove u jaram; prenes. uiniti koga podjarmljenim, si lom mu nametnuti pravila koja mora bez pobune potovati, ujdurma im. . r. (tur.) - ekspr. prevara, podvala, smicalica. ujed im. m. r. - povreda, rana nanesena zubima, ugriz, ujedanput pril. - iznenada, odjednom, najedanput; svi istovremeno, ujedanje gl. im. s. r. od ujedati, ujedati gl. nesvr. prema svr. ujesti, prez. ujedam, pril. sad. ujedajui - zu bima gristi; rijeima vrijeati, nagrizati, zadavati bol. ujedinitelj im. m. r. - ujedinilac, onaj koji ujedinjuje, koji je ujedinio, ujediniti gl. svr., prez. ujedinim, prid. trp. ujedinjen - sastaviti vie dijelova, napraviti cjelinu (ob. o narodima, oso bama, organizacijama, strankama itd.), ujedinjenje gl. im. s. r. od ujediniti - po sljedica, zavrni in nastojanja da se ne to ujedini, ujedinjenost im. . r., instr. jd. ujedinje nou/ujedinjenosti - stanje onoga to je ujedinjeno, ujednaen prid., odr. v. ujednaeni svugdje podjednak, ravnomjeran, isto doban, koji se skladno odvija, ujednaeno pril. - na isti nain; podjedna ko, ravnomjerno; slono, istodobno, ujednaenost im. . r., instr. jd. ujednae nou/ujednaenosti - svojstvo onoga to je ujednaeno.

ujednaiti ujednaiti gl. svr., prez. ujednaim, prid. trp. ujednaen - uiniti da ta bude ujednaeno, podjednako, ravnomjerno, ujedno pril. - tako kao da je jedno, ujesti gl. svr., prez. ujedem , prid. rad. ujeo , prid. trp. ujeden - ugristi zubima, povrijediti tako da ostane trag, ujed, rana; pren. uvrijediti, pecnuti, uj mar im. m. r., g. jd. ujmra - onaj koji uzima ujam; insekt tetoina na itu, graku i sl. iz por. iaka. ujna im. m. . - ujakova ena, dainica, dajdinica. ujo im., g. jd. uje - hip. od ujak. ujutro pril. - u jutarnjim satima, kad pro e no, poslije noi. ukabuliti gl. svr. (tur.), prez. ukabulim priznati. ukajditi gl. svr., prez. Ukajdim, arh. napisati note (kaje), komponovati. ukajtiti gl. svr., prez. Ukajtim, arh. zabiljeiti, zapisati; uvesti u zemljine knjige prenos prava vlasnitva na ku pca. ukalkulirati/ukalkulisati gl. svr. (fr.), prez. ukalkUliram/ukalkUliem - urau nati, up. kalkulirati, ukalupiti gl. svr. (perz.), prez. ukalu pim , prid. trp. ukalupljen - raditi po uhodanom receptu, po kalupu pri emu se gubi izrazitost, svjeina, origina lnost; svesti se na kalup, na ablon, po stati ogranien, ukalupljenost im. . r., instr. jd. ukalupIjenou/ukalupljeno ti - osobina onoga koji je ukalupljen i svojstvo onoga to je ukalupljeno, ukaljati gl. svr., prez. ukaljam, prid. trp. ukaljan - uprljati, zaprljati blatom, nei stoom; prenes. izgubiti obraz, pote nje, ocrniti koga. ukapati1 gl. svr., prez. ukapam - uliti nekoliko kapi u to, npr. kapi za uho. ukapati^ gl. nesvr., prez. ukapam - uko pavati. ukaz im. m. r. - odluka, rjeenje, akt vrhovne izvrne vlasti u dravi, koje potpisuje ef drave odn. nosilac naj vie vlasti; hist. rjeenje vrhovne vlasti o postavljenju inovnika, ukazati (se) gl. svr., prez. ukazem , prid. trp. ukazan - skrenuti panju na to savjetom, opomenom, kritikom; (se)

1168 pokazati se, pojaviti se (o natprirodnoj pojavi). ukebati gl. svr., prez. Ukebam, prid. trp. Ukeban - arg. uhvatiti, uloviti tata u nedozvoljenoj radnji. ukidati gl. nesvr., prez. ukidam - initi da to prestane postojati, ukinue gl. im. s. r. od ukinuti - ukidanje, slubeno obustavljanje vaenja kakvog zakona, propisa, odluke, rad ustanove itd. ukinuti gl.svr. prema nesvr. ukidati, prez. Ukinem, prid. trp. ukinut - uiniti da ta prestane postojati ili djelovati (ustanova, uredba, zakon, ugovor itd.), ukipiti (se) gl. svr., prez. ukipim se, prid. trp. Ukipljen - postati nepokretan (kao kip); ukoiti se, uiniti da izgleda kao kip. ukiseliti (se) gl. svr., prez. Ukiselim, prid. trp. Ukiseljen - uiniti da neto postane kiselo (stavljanjem u ocat, vrenjem itd.); (se) dobiti kiseo ukus, postati ki seo; pokvariti se (hrana); pren. oneras poloiti se, namrtiti se, natmuriti se uklesati gl. svr., prez. Ukleem, prid. trp. uklesan - urezati u kamen kakav sim bol, slova i sl. uklet prid., odr. v. ukleti - na kojem je prokletstvo i kletva, pa mu nita ne ide kako treba, ukleti gl. svr., prez. ukunem - uiniti da ko bude uklet, baciti kletvu na koga da bude nesretan, iikletost im. . r., instr. jd. ukletou/ ukletosti - stanje onoga koji je uklet, uklijetenost im. . r., instr. jd. Uklijetenou/Uklijetenosti - stanje onoga to je uklijeteno, uklijetiti gl. svr., prez. Uklijetim, prid. trp. uklijeten - uhvatiti koga ili ta u klijeta ili neto slino kao klijeta; ste gnuti klijetima; prenes. dovesti koga u bezizlazan poloaj s dviju strana; (se) zaglaviti se; ne moi se izvui, ostati stegnut izmeu neega, ukliniti (se) gl. svr., prez. Uklinim - vojn. prodrijeti u obliku klina, duboko pro drijeti u teritoriju neprijatelja, uklonlste im. s.r. - proirenje trake ceste ili ulice za privremeno zaustavljanje vozila. ukloniti gl. svr., prez. Uklonim, prid. trp. Uklonjen - pomaknuti koga ili to, pre mjestiti, skloniti da ne smeta; (se) skloniti se, npr. od kie, izmaknuti se, izbjei to. uklopiti (se) gl. svr., prez. Uklopim, prid. trp. Uklopljen - nai mjesta, snai se, prilagoditi (se) sredini ili situaciji, ukljetenje gl. im. s. r. od uklijetiti, ukljeva im. . r. - slatkovodna riba iz po rodice arana, ukljuenje gl. im. s. r. od ukljuiti, ukljuiti (se) gl. svr., prez. Ukljuim, prid. trp. Ukljuen - uiniti da neto radi (aparat), ubaciti u sistem; ulaniti koga u organizaciju, dati pravo sudjelovanja u emu; (se) ui u sistem, pridruiti se, postati aktivan, ukljuivo pril. - ukljuujui, uknjienje gl. im. s. r. od uknjiiti, uknjiba im. . r. - uknjienje, upisivanje, biljeenje podataka, npr. o imovinskim pravima u zemljine knjige; intabula cija. uknjiiti gl. svr., prez. Uknjiim - upisati u poslovnu, zemljinu i sl. knjigu, ukoen prid., odr. v. Ukoeni - postati krut, ukruen; prenes. previe sluben, zvanian, strog, formalan, usiljen, ukoenost im. . r., instr. jd. Ukoenou/ Ukenosti - osobina onoga koji je uko en, svojstvo onoga toje ukoeno ukoiti se gl. svr., prez. Ukoim se, prid. trp. Ukoen - izgubiti mogunost giba nja usljed stezanja miia, postati negi bljiv, krut; ukrutiti se. ukoliko vezn. - u poredbenim ( Ukoliko bude vie priao, manje e postii.) i pogodbenim reenicama u zn. ako (Ukoliko bude uio, proi e.), ukoljeniiti gl. svr., prez. ukdljeniim sapeti ispod koljena govee ili konja na pai kako ne bi odlutalo. ukomponirati/ukomponovati svr., prez. ukompdniram/ukdmponujem - dodati ta kakvoj cjelini na nain da se uklapa u ve postojee, ob. u umjetnikim dje lima gdje se kompozicija pretpostavlja kao odlika. ukop im. m. r. - polaganje, stavljanje mrtvaca u grob, denaza, sahrana, po greb. ukopati gl. svr., prez. ukdpdm - postaviti koga ili ta u iskopanu raku u zemlji i

1169

ukras zatrpati; sahraniti; (se) vojn. utvrditi se u rovovima, ukopati gl. svr., prez. ukdpam - spojiti to, ukljuiti, prikljuiti, npr.na izvor elektrine energije, u telefonsku mreu; prenes. shvatiti, razumjeti, ukopistiti se gl. svr., prez. ukdpistim se pejor. tjerati inat, inatiti se preko mjere tvrdoglavo insistirajui samo na jednom rjeenju. ukopni prid. - koji se odnosi na ukop. ukopnina im. . r. - ono to se plaa za ukop, pogrebni troak. ukor im. m. r. - opomena ili disciplinska kazna (u koli, u slubi) zbog kakvog prestupa, pogreke; zamjerka, prekor, prigovor. ukorak pril. - vojn. ii drei isti ritam sa drugima; prenes. ne zaostajui, upore. do, npr. s vremenom, ukoriiti gl. svr., prez. Ukoriim, prid. trp. Ukorien - uvezati, povezati u kori ce listove papira, ukorijeniti se gl. svr., prez. ukorijenim se, prid. trp. ukdrijenjen - pustiti kori jen; primiti se (o biljci); postati obiaj, duboko se usaditi (o navikama), postati domai (o osobi); uvrijeiti se. ukoriti gl. svr., prez. Ukorim, prid. trp. Ukoren - izrei ukor kao disciplinsku mjeru, opomenuti, prekoriti koga, za mjeriti, prigovoriti kome ta. ukositi gl. svr., prez. Ukdsim, prid. trp. Ukoen - namjestiti, postaviti ta ukoso, nakrivo. ukosnica im. . r. - ono to se stavlja u kosu radi privrivanja, kopa, nala, ukoso pril. - nakrivo, u kosom poloaju, nije uspravno, ukotac pril. - ob. u vezi sa gl. uhvatiti se, hrvati, boriti i sl.; pren. doi u sukob, zavaditi se. ukotviti se gl. svr., prez. Ukotvim se, prid. trp. Ukotvljen - spustiti kotvu (si dro) na dno, usidriti se. ukovati gl. svr., prez. Ukujem prid. trp. ukovan - uiniti kovanjem da to posta ne sastavni dio neke cjeline, ukrae pril. - na krai nain, da bude krae, npr. prianje, ukraj prij. - s gen. u zn. pored, kod, kraj. ukras im. m. r., g. jd. ukrasa, g. mn. ukrasa - ono to slui za ulepavanje

ukrasiti ili ukraavanje, ures. ukrasiti gl. svr., prez. ukrasim , prid. trp. ukraen - uiniti pomou ukrasa da ne to bude ljepe, dati emu lijep izgled, uljepati, uresiti, ukrasni prid. odr. v. - koji slui kao ukras, uresni. ukrasti gl. svr., prez. ukradem , imp. ukradi, prid. trp. ukraden - izvriti kra u, kriom otuiti iju stvar (lopov.) ukratko pril. - na najkrai ili krai nain, u nekoliko rijei, jednom rijeju, iikrcaj im. m. r., g. jd. ukrcaja - ukrca vanje, ulazak putnika i unoenje robe u kakvo prevozno sredstvo, ukrcati gl. svr., prez. ukitam, prid. trp. ukrcan - smjestiti putnike i robu u pre vozno sredstvo; (se) ui, popeti se u prevozno sredstvo; reg. baviti se pos lom pomorca; pren. spretno se ubaciti na dobro radno mjesto u slubi, ui u povoljan posao, ukresati gl. svr., prez. ukreem, prid. trp. ukresan - udarcem o kremen izbiti iskru; upaliti palidrvce ibice, ukriviti gl. svr., prez. ukrivim, prid. trp. ukrivljen - uiniti da to stoji nakrivo, ukositi. iikrivo pril. - u zn. krivim smjerom uz gl. poi, otii i sl.; nakrivo, nakrivljeno, ukoso uz gl. stajati i sl. iikrl pril. - ee: unakrst (o dvije ceste, dva puta, ono to se vee trakom itd.), ukrotiti gl. svr., prez. ukrotim, prid. trp. ukroen - uiniti da neto ili neko bude krotak, miran; umiriti, ukrstiti gl. svr., prez. ukrstim, prid. trp. ukrten - uiniti, namjestiti da neto bu de unakrst, ukri; (se) stati poprijeko, jedan preko drugog u obliku krsta, kri a. ukrtati (se) gl. nesvr., prez. ukrtam (se), pril. sad. ukrtajui (se) - namje tati da neto bude unakrst, nalik na krst, up. ukrstiti, ukruenost im. . r., instr. jd. ukrueno u/ukruenosti - stanje onoga to je ukrueno. ukrug pril. - uz gl. kretanja ii, kretati se, plesati itd. tako da se opisuje krug. ukrupno pril. - u krupnom novcu, ukrutiti gl. svr., prez. Skrutim, prid. trp. ukruen - uiniti ta krutim; (se)

1170 stvrdnuti se, postati krut, nesavitljiv, ukoiti se (o miiima, ilama), izgubiti gipkost; ukoiti se, stati mirno, ne mi ui se (esto od straha); prenes. postati sluben, vaan; drati se ukoeno, ukubet im. m. r. (ar.) - nesrea, boija kazna. ukucati gl. svr., prez. ukucam - kucajui utjerati, npr. ekser, zakucati; utipkati u kompjuter neki tekst, ukuanin im. m. r., n. mn. ukuani - lan porodice, svi porodino vezani iz iste kue. ukuhati gl. svr., prez. ukuham - kuha njem doi do toga da neto postane sastavni dio, npr. eer, ukupan prid., odr. v. ukupni - cijel, cjelo kupan, potpun, sav, itav, koji obuhvata sve elemente, ukupno pril. - sve zajedno, skupa, ujedno, u cjelini. ukupnost im. . r., instr. jd ukupnou/ ukupnosti - svojstvo onoga to je ukup no, cjelina. ukus im. m. r., g. mn. ukusa - ono to je ukusno (o jelu), okus; estetsko mjerilo, osjeaj i sposobnost razlikovanja lijepo ga od runoga, ukusan prid., odr. v. ukusni - koji je ugodna okusa; koji je s ukusom izra en; lijep, skladan, ukusno pril. - na ukusan nain, s ukusom; dopadljivo, lijepo, ukusnost im. . r., instr. jd. ukusnou/ Skusnosti - osobina onoga to je ukusno i onoga koji ima ukusa, ulaga im. m. r.. g. id. ulagaa - onaj koji ulae (ted ra elan kakvog udruenja, kockar). ulagati gl. nesvrs.. prez. ulaem - up. svr. uloiti. ulagiva im. m. r., g. jd. ulagiva - onaj koji se ulaguje, ulizica, udvorica, ulagivakl prid., odr. v. - koji se odnosi na ulagivae. ulagivaki pril. - kao ulagiva, na nain ulagivaa. ulagivati se nesvr., prez. ulagujem se ulizivati se, dodvoravati se. ulak m (tur.), n. mn. ulaci - glasnik, glasnoa, tekli, ulaniti gl. svr., prez. Slanim, prid. trp. Slanen - poredati ta kao karike lanca. ular im. (orij.), g. jd. ulra - povodac kojim se vodi konj. iilaz im. m. r. - mjesto na koje se ulazi, vrata; mjesto na granici gdje se ulazi u dravu; u raunovodstvu knjiga ulaznih faktura u koju se unose podaci prometa (novca, robe, predmeta i sl.), ulazak im. m. r., gen. jd. ulaska, n. mn. ulasci, gen. mn. ulazaka - trenutak kad neko ulazi, stupa u neki prostor; razg. ulanjenje, upis u neko drutvo i sl. iilaznl/ulazni prid. odr. v - koji se odnosi na ulaz, koji slui za ulaz. ulaznica im. . r. - karta s kojom se stjee pravo ulaska, npr. na priredbu, ulaznina im. . r. - cijena ulaznice, novac koji se daje za ulazak, ulegnuti/ulei (se) gl. svr., prez. ulegnem se, prid. trp. Slegnut - postati ulegnut, dobiti ulegnue; udubiti (se), slegnuti (se). ulegnue im. s. r., g. jd. ulegnua - mjesto koje se ulegnulo, sleglo bez vanjskog mehanikog djelovanja; udubljenje, ulema im. . r. (tur.) - naziv za skupinu islamskih vjerskih uitelja; islamski vjerski uitelj, uen ovjek, teolog, uletjeti gl. svr., prez. uletim/uletim, imp. uleti, prid. rad. uletio, uletjela - letei ui u ta; prenes. naglo ui; nepromi ljeno se upustiti u ta, poduzeti ta. uleati se gl. svr., prez. uleim se - ulije niti se od dugog leanja, oslabiti leei (u bolesti). ulica im. . r., g. mn. ulica - prostor u naseljenom mjestu odreen za kretanje pjeaka i vozila; prenes. pejor. svijet ulice, svjetina, iiliar im. m. r., v. jd. uliaru/uliare onaj koji besposlen provodi vrijeme na ulici, besposlenjak, skitnica, iiliarka im. . r., dat. jd. uliarki - ena koja provodi vrijeme na ulici, bespo slena ena; prenes. prostitutka, ulini prid. odr. v. - koji se odnosi na ulicu, koji se dogaa na ulici; okrenut ulici. ulijeniti se gl. svr., prez. ulij enim se postati lijen, ulijepiti (se) gl. svr., prez. Slijepim, prid. trp. Slijepljen - upasti u ljepilo, biti pre kriven ljepilom; sastaviti pomou lje pila.

1171

uloiti

ulijevati gl. nesvr., prez. ulijevam - ulivati. ulijevo pril. - na lijevu stranu (zaokre nuti). uliste im. s. r. - konica, pelinjak, uliti gl. svr., prez. ulijem, imp. ulij, prid. trp. uliven - tenost, tekuinu preliti iz jedne posude u drugu, ulivati gl. nesvr., prez. Slivam - ulijevati, ulizati gl. svr., prez. Sliem - glatko zaeljati, zalizati, zagladiti (kosu); (se) pretjerano se dotjerati, ulickati se; uli zivati se kome. ulizica im. m. i . r., v. jd. ulizice/ulizico onaj koji voli da se ulizuje. uliziki prid. odr. v. - koji se odnosi na ulizice. uliziki pril. - kao ulizica, na nain uli zica. ulizivati se gl. nesvr., prez. ulizujem se dodvoravati se, ulagivati se ob radi sti canja koristi, ulog/ulog im. m. r., n. mn. ulozi g. mn. ulga/ulogd - iznos novca koji se uloi za sudjelovanje u poslu, igri i sl.; la narina, udio, doprinos; svota uplaena u tedionicu; ukupan iznos na tednoj knjiici u banci, iiloga im. . r., dat. jd. ulozi - ono to glumac tumai u filmu, pozorinom komadu itd. (lik, tekst, govor i sl.), ulomak im. m. r. - g. jd. ulomka , n. mn. ulomci, g. mn. ulomaka - odlomak. ulov im. m. r. - n. mn. ulovi - ono to je ulovljeno (riba, divlja), uloviti gl. svr., prez. ulovim , prid. trp. ulovljen - uhvatiti ili ubiti to u lovu (divlja); upecati (ribu); pren. vjeto stei, zaraditi, dobiti; stii koga trei; uspjeti to uti ili vidjeti koga; zatei (u krai ili nezgodnoj prilici); (se) upasti u zamku; pren. upasti u proturjeje. ulozi im. m. r. mn., g. mn. Slga - bolest zglobova, kostobolja, giht, podagra, uloak im. m. r., g. jd. uloka , n. mn. uloci, g. mn uloaka - neto emu je namjena da se negdje uloi, npr. uloak za bateriju, umetak za cipelu kao orto pedsko pomagalo itd. uloiti gl. svr., prez. uloim, prid. trp. uloen - umetnuti, staviti; dati novac na tednju ili u obrt; utroiti (trud, vrijeme, novac, ivce i sl.).

ultimativan ultimativan prid. (lat.), odr. v. ultimativni - koji sadri ultimatum, koji je ulti matum. ultimativno pril. (lat.) - na ultimativan nain. ultimatum im. m. r. (lat.) - zahtjev koji je istovremeno prijetnja; zahtjev jedne drave kao prijetnja objave rata za slu aj neizvrenja, ultra- (lat.) - u sloenim rijeima oznaa va da se ono to je iskazano drugim dijelom javlja u vrlo velikoj, krajnjoj, pretjeranoj mjeri, npr. ultradesniar. ultradesniar im. m. r. (lat.-bos.) - desno orijentisani politiar koji uvijek pretje ruje u zahtjevima, up. ultra. ultradesniarskl prid. odr. v. (lat. bos.) koji se odnosi na ultradesniare. ultradesniarski pril. (lat.-bos.) - kao ultradesniar, na nain ultradesniara. ultra im. m. r. (lat.), g. jd ultra - koji pretjeruje u zahtjevima, koji zahtijeva krajnje rjeenje (u politici); ekstremist, ultrakl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na ultrae. ultraki pril. (lat.) - na nain ultraa, kao ultra. ultrazvuk im. m. r. (lat.-bos.) - aparat koji registruje titranje vrstih, tekuih i pli novitih tijela, upotrebljava se u medi cini za postavljanje dijagnoze; dijagno stika metoda, ulubiti gl. svr., prez. ulubim, prid. trp. ulubljen - nainiti ulegnue na kakvoj ravnoj povrini, udubiti, uluiti gl. svr., prez. iiluim - ekspr. isko ristiti priliku, zgodu, iiludo pril. - uzalud, beskorisno, zaludu, utaman, ututanj, uljani prid.odr. v. - koji je od ulja, sadri ulje; koji radi na ulje, npr. uljana svje tiljka. uljanik im. m. r., g. jd. uljanika g. mn. uljanika - pelinjak, uljara im. . r., g. mn. uljara - tvornica ulja. uljarice im. . r. mn. - biljke od kojih se fabriki proizvodi ulje (maslina, sunco kret itd.). ulje im. s. r., g. jd. idja - masna tekuina sok biljnog, ivotinjskog ili mineralnog porijekla, npr. suncokretovo ulje); teku ina za podmazivanje motora i strojeva;

1172 slika raena uljanim bojama; uljana, masna boja. uljepano pril. - na uljepan nain, uljepanost im. . r., instr. jd. uljepanou/uljepanosti - stanje onoga to je uljepano uljepanje gl. im. s. r. od uljepati - razni postupci da to dobije ljepi izgled, da ljepota bude vie izraena, da bude ljepe. uljepati gl. svr, prez. uljepam prid. trp. uljepan - uiniti ljepim; pren. prika zati ljepim nego to jest. ulepavanje gl. im. s. r. od uljepavati, uljepavati gl. nesvr., prez. uljepavam nastojati da to bude ljepe, up. svr. uljepati. uljeure im. . mn. - kitovi zubani sa zubima samo u donjoj vilici, uljevit prid., odr. v. uljevitl - koji je bogat uljem, koji sadri mnogo ulja. uljez im. m. r., g. jd. uljeza, g. mn. uljeza - pejor. neeljen doljak, onaj koji se nametnuo, nerado vien gost; zet koji ivi u eninoj kui. uljika im. . r., dat. jd. uljici - reg. naziv za maslinu (stablo i plod), uljni prid. - koji sadri ulje; koji se odnosi na ulje. uljudan prid., odr. uljudni - dobro odgo jen; pristojan, uglaen, utiv, uljudba im. . r., g. mn. uljudbi - osobina onoga koji je uljuen, odgojen, pristo jan, sa ponaanjem kako prilii ljudima, uljuditi gl. svr., prez. uljudim , prid. trp. uljuen - uiniti koga uljudnim, pristoj nim, odgojiti ga da bude kako prilii ljudima. uljudno pril. - na uljudan nain; pristojno, utivo. uljudnost im. . r, instr. jd. uljudnou/ uljudnosti - osobina onoga koji je ulju dan. uljOenost im. ., instr. jd. uljuenou/ idjuenosti - osobina onoga koji je ulju en, stanje onoga toje uljueno, uljuljati (se) gl. svr., prez. uljuljam (se) - zaspati ljuljajui (se); prenes. biti za nesen ugodnou i ne primjeivati zbi lju oko sebe. um im. m. r., n. mn. umovi - razum, intelekt, sposobnost rasuivanju, ono to ovjeku omoguuje spoznaju i razu mije vanje stvarnosti koja ga okruuje; filoz, najvia spoznajna mo, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktinom podruju. umai gl. svr., prez. iimaknem - umaknu ti, nestati s odreenog mjesta prije nego to doemo, pobjei, umak im. m. r., n. mn. umai - tean i zainjen dodatak jelu koji se posebno priprema, sos (njem.), umaknuti gl. svr., prez. umaknem umai, kriom se izvui; utei, pobjei, kidnuti, otii dalje od drugoga, odmak nuti pred njim, pobjei, umalo pril. - gotovo, zamalo, za sitnicu. uman prid., odr. v. umni - intelektualni, koji je obdaren intelektom, razumom, koji izraava intelektualne sposobnosti; pametan, mudar; odr. v.: koji se odnosi na um. umanjenik im. m. r., n. mn. umanjenici mat. broj od kojega se u raunskoj ope raciji oduzimanja odbija; minuend. umanjenje gl. im. s. r. od umanjiti, umanjiti gl. svr., prez. umanjim, prid. trp. umanjen - uiniti ta manjim, sma njiti (se), umaranje gl. im. s. r. od umarati, umarati (se) gl. nesvr., prez. umaram (se), pril. sad. umrajui (se) - tokom rada osjeeti umor. umarirati gl. svr. (fr.), prez. umariram - ui marirajui, ulazak vojske marevskim korakom kad neto osvoji, umatanje gl. im. s. r. od umatati, umatati gl. nesvr., prez. umatam, pril. sad. umtajui - ob. umotavati, initi da kakav predmet, igraka i sl. bude umo tan. umazati gl. svr., prez. umaem, imp. umai - uprljati, umrljati ime masnim; zamazati. umet im. m. r. (ar.) - narod, sljedbenici jednog pejgambera, umeta im m. r., g. jd. umetaa - onaj koji umee; sprava koja automatski to umee; ulaga, umetak im. m. r., g. jd. umetka, n. mn. umeci, g. mn. umetaka - neto to se umee (u tekst, u stroj, u neki program itd.); baterija, umetanje gl. im. s. r. od umetati, umetati gl. nesvr., prez. umeem, pril.

1173

umiroviti

sad. umeui - up. umetnuti, umetnuti gl. svr., prez. umetnem - me tnuti, staviti to izmeu dijelova nee ga; naknadno u tekst unijeti nove ree nice; dodati, ubaciti, umijee im. s. r. - vjetina, sposobnost., umijesiti gl. svr., prez. umijesim, prid. trp. umijeen - mijesei pripremiti tije sto za hljeb i sl. umijeati (se) gl. svr., prez. umijeam, prid. trp. umijean - mijeanjem uiniti da to postane sastavni dio smjese; uvui, uplesti, upetljati koga najee u neto nepovoljno; (se) poduzeti ta, intervenirati, sudjelovati, uzeti uee; upasti, ubaciti se (u razgovor); izgubiti se u masi; postati lan neke zajednice, izjednaiti se s njom. umilan prid., odr. v. umilni - umiljat, mio, drag. limlino pril. - na umilan nain umilostiviti (se) gl. svr., prez. umildstivim (se), prid. trp. umildstivljen odobrovoljiti koga, uiniti ga milosti vim, otkloniti iju zlovolju; (se) postati milostiv; smilovati se. umiljat prid., odr. v. umiljati - ljubak, mio, drag, koji osvaja naklonost umilja tim, pitomim ponaanjem, umiljato pril. - na umiljat nain, uminuti gl. svr., prez. uminem - proi; izgubiti silinu, estinu, smanjiti inten zitet; popustiti (uminula je bol), umiranje gl. im. s. r. od umirati, umirati gl. nesvr., prez. umirem, pril. sad. umirui - gubiti znakove ivota i pribliavati se smrti, biti u stanju gae nja ivotnih funkcija; pren. ekspr. patiti za nekim, eznuti umirenje gl. im s. r. od umiriti - presta nak stanja boli, straha itd.; smirenje, npr. sredstvo za umirenje; prestanak ne mira, komeanja meu ljudima i sl. umiriti (se) gl. svr., prez. umirim (se), prid. trp. umiren - uiniti da ko prestane biti nemiran, prekinuti mete, buku, ne red 4itd.; smiriti; otkloniti uzrok uzne mirenosti, unijeti spokojstvo; silom uguiti otpor; pacificirati; (se) postati miran, smiriti se, vratiti svoj mir. umiroviti gl., prez. umirovim, prid. trp. umirovljen - prei iz slube u mirovinu; penzionisan koga.

umirovljeniki umirovljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na umirovljenike, penzionere, umirovljeniki pril. - kao umirovljenik, na nain umirovljenika umirovljenik im. m. r., g. jd. umirovlje nika, n. mn umirovljenici - onaj koji je umirovljen; penzioner, umirovljenica im. . r. - ena koja je u mirovini, penzionerka, umirovljenje gl. im. s. r. od umiroviti prestanak slube; penzioniranje. umirui prid. odr. v. - koji umire, umisliti gl. svr., prez. umislim , trp. prid. umiljen - stvoriti u mati sliku ega to ne postoji, to je nestvarno, neosno vano; zamiljati; uobraziti se, izgraditi previe visoko miljenje o sebi, svojoj ljepoti, znanju i sposobnosti, postati umiljen, ohol. umiljaj im. m. r. - predodba o neposto jeem; utvara; pravn. unaprijed smilje no krivino djelo; predumiljaj, umiljanje gl. im. s. r. izv. od umiljati. umiljati gl. nesvr., prez. umiljam , pril. sad. umiljajui - up. umisliti, umiljen prid., odr. v. umiljeni - ohol, uobraen. umiljenica im. . r. - ona koja je umilje na. umiljenik im. m. r., n. mn. umiljenici onaj tko je umiljen, uobraen; uobraenko. umiljeno pril. - uobraeno, oholo, s umiljenou. umiljenost im. . r., instr. jd. umiljenou/umiljenosti - osobina onoga koji je umiljen. umiti (se) gl. svr., prez. umijem, imp. umij (se), prid. trp. umiven - vodom oprati lice ili ruke, prenes. ekspr. dotje rati ta u red tako kao da je umiveno, urediti. umivaonica/umivaonica im. . - mjesto gdje se umiva, prostorija za umivanje. umivaonik im. m. r., n. mn. umivaonici sud za umivanje, lavabo ugraen u zid. umjeren prid., odr. v. umjereni - suz dran, koji ima pravu mjeru, koji ne pretjeruje i zna ograniiti svoje potrebe, umjereno pril. - s osjeajem mjere, s umjerenou, umjerenost im. . r., instr. jd. umjereno sti/umjerenou - osobina onoga koji je

1174 umjeren, svojstvo onoga to je umjere no. umjerenjaki prid. odr. v. - koji pripada umjerenjacima, umjerenjaki pril. - kao umjerenjak, na nain umjerenjaka, umjerenjak im. m. r., g. jd. umjerenjka, n. mn. umjerenjaci - onaj koji je umje ren (ob. u politici), umjerenjatvo im. s. r. - osobina umjere njaka; politiki stil umjerenjaka, umjeriti gl. svr., prez. Smjerim - uiniti umjerenim; uskladiti s mogunostima, s prilikama, nai pravu mjeru, ne dati da postane pretjerano; ograniiti, usporiti, umjesno pril. - s umjesnou, na umjestan nain. umjesnost im. . r., instr. jd. umjesnou/ umjesnosti - svojstvo onoga to je umjesno. umjestan prid., odr. v. umjesni - primje ren, opravdan, koji je na svome mjestu, koji odgovara potrebi, prilici. umjesto1 prij. - u gen. u zn. zamjene (doao je umjesto njega). umjesto2 pril. - u zn. da je jedna radnja, situacija i sl. zamijenjena drugom, sa vezn. da i to (umjesto da radi, on se odmara). umjean prid., odr. v. umjeni - vjet, spretan, okretan, umjeno pril. - vjeto, spretno, s umje nou. umjenost im. . r., instr. jd. umjenosti/ umjenou - osobina onoga koji je umjean; spretnost, vjetina, umjetan prid. (njem. kalk), odr. v. umje tni - vjetaki, koji nije nastao prirod nim putem, na ije je nastajanje ovjek imao uticaj, npr. umjetno vlakno, umjetnica im. . r. - ena koja stvara umjetnika djela, up. umjetnik, umjeti gl. nesvr., prez. umijem, pril. sad. umijui - znati raditi to, biti vjet, umjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na umjetnike i umjetnost, umjetniki pril. - na nain umjetnika, kao u umjetnosti. umjetnik im. m. r., n. mn. Smjetnici stvaralac umjetnikih djela u umjetno sti; prenes. onaj koji je u neem veoma vjet, koji neto veoma dobro radi. umjetnina im. . r., g. mn. umjetnina umjetniko djelo, proizvod umjetnika, umjetno pril. - vjetako, na umjetni na in, npr. umjetno dobiveno vlakno, umjetnost im. . r., instr. jd. Smjetnou/ Smjetnosti - djelatnost stvaranja umjet nikih djela pomou rijei, glasa, linija, boja, pokreta, plastinog oblika, kons trukcije i dr.; prenes. velika vjetina u emu. umnica im. . r. - umna ena, up. umnik. umnik im. m. r., n. mn. umnici - mislilac, onaj koji je uman, pametan, umno pril.- pametno, na uman nain; mudro; prenes. duevno, mentalno, npr. razvijen. umnogom(e) pril. - uveliko, u velikoj mjeri, po mnogo emu. umnost im. . r., instr. jd. umnosti/ umnou - osobina onoga koji je uman. umnoak im. m. r., g. jd. Smnoka, n. mn. Smnoci, g. mn. Smnoaka - mat. rezul tat mnoenja, proizvod pomnoenih brojeva. umnoavanje gl. im. s. r. izv. od umno avati. umnoavati gl. nesvr. prema svr. umno iti, prez. umndavam, pril. sad. umno avajui - pomou mnoenja initi da ega ima vie na broju, umnoiti gl. svr., prez. Smnoim, prid. trp. Smnoen - uiniti da ega bude vie na broju, poveati broj ega; grafikom tehnikom proizvesti u vie primjeraka; (se) poveati se brojno, postati mnogo^ brojniji. umnjak im. m. r., n. mn. umnjaci - term. zub kutnjak koji izrasta poslije puberte ta; prenes. zub mudrosti, umobolan prid., odr. v. umobolni - duev no bolestan, bolesna uma. umobolnica im. . r. - ena duevni bolesnik, up. umobolnik, umobolnica im. . r. - bolnica za lijeenje umobolnika, duevnih bolesnika; razg. ludnica. umobolnik im. m. r., n. mn. umoblnici duevni bolesnik, onaj koji je umobo lan. umobolnost im. . r., instr. jd. umobolnou/umobolnosti - stanje onoga koji je umobolan. umoiti gl. svr., prez. Smoim - djeli mino rukom, nogom, jezikom uroniti u

1175

umrljati tekuinu. umoliti gl. svr. prema nesvr. umoljavati, prez. Smolim , prid. trp. Smoljen - po stii da se ostvari ono to se u molbi trai, nagovoriti onoga koji treba molbu rijeiti pozitivno. umor im. m. r. - gubljenje snage i volje od naporna rada, smanjenje snage, su stalost, malaksalost, zamor, umoran prid., odr. v. umorni - obuzet umorom, zamorom, posustao od rada, napora i sl. umoriti (se)1 gl. svr. prema nesvr. umarati, prez. Smorim (se) - uiniti ko ga umornim, dovesti se u stanje umora, postati umoran; malaksati, sustati, za moriti se, klonuti, posustati, umoriti (se)2 gl. svr., prez. Smorim (se) ubiti, usmrtiti, oduzeti ivot; ubiti se. iimorno pril. - posustalo, s umorom, po kazujui umor. umornost im. . r., instr. jd. umrnou/ urno m o ti - stanje onoga koji je umo ran; umor. umorstvo im. s. r., g. mn. Smorstava nasilno oduzimanje ivota, ubistvo, zlo in. umotati gl. svr., prez. umotam trp. prid. umotan - obaviti to, npr. papirom, za viti sa svih strana, uviti, umotvorina im. . r., g. mn. umotvdrina djelo nastalo umnim radom, produkt stvaralakog uma; iron. plod umnog rada koji mnogo ne vrijedi, umovanje gl. im. s. r. izv. od umovati, umovati gl. nesvr., prez. Smujem, pril. sad. Smujui - razmiljajui razmatrati neki problem; iron. pametovati, pretje rano razmiljati tamo gdje odmah treba djelovati. umrijeti gl. svr., prez. umrem, prid. rad. Smr - preminuti, prestati ivjeti; pren. nestati, ieznuti, npr. nade, uspomene, ljubav. umrli prid. u slubi imenice - pokojnik, pokojni od smrti do sahrane, meit, mftvac. umrlica im. . r. - smrtovnica, slubeni dokument kojim se dokazuje neija smrt. umrljati gl. svr., prez. Smrljam - za mrljati, uprljati, prouzroiti da se na emu pojave mrlje.

umrtviti (se) umrtviti (se) gl. svr., prez. umrtvim , prid. trp. umrtvljen - uiniti da privre meno budu obustavljene ivotne funk cije; prenes. usporiti ili zaustaviti kreta nje, uiniti tromim, liiti ivahnosti, unititi volju, elje; (se) biti kao mrtav, prestati davati vidljive znakove ivota; predati pasivnosti, umrtvljenost im. . r., instr. jd. umrrtvljenou/um rtvljenosti - mrtvilo, stanje onoga to je umrtvljeno; pasivnost, umudriti se gl. svr., prez. umudrim se postati mudar, opametiti se, predati se mislima, uozbiljiti se. umuknuti gl. svr., prez. umuknem , imp. umukni - zautjeti, prestati govoriti, za nijemiti; prestati vriti paljbu iz vatre nog oruja itd. umutiti gl. svr., prez. umutim , prid. trp. umuen - mijeati itku smjesu a bi se postigla eljena gustoa i tvrdoa, npr. umutiti jaja za pravljenje kolaa, unajmiti gl. svr., prez. unajmim , prid. trp. unajmljen - dati kome posao uz odreeni novani iznos; uzeti ta pod najam kako bi se steklo pravo upotrebe, npr. unajmiti stan. unajmljenik im. m. r., g. jd. unajmljenika , n. mn. unajmljenici - najamnik, osoba unajmljena da obavi kakav posao za koji slijedi nagrada, unajmljenica im. . r. - ena unajmljena da uradi neki posao, najamnica, unajmiji va im. m. r., g. jd. unajmljivaa - onaj koji unajmljuje (koga ili to), unakaziti gl. svr., prez. unakazim , prid. trp. unakaen - nagrditi, izobliiti, ui niti da ta postane runo, unakrsno pril. - unakrst, ukrtajui (se), na unakrstan nain, jedno preko drugo ga. unakrst pril. - ukrteno, poprijeko jedno u odnosu na drugo, ukri. unakrstan prid., odr. v. unakrsni - koji je u obliku pravaca koji se ukrtaju, pre sijecaju, koji se izvodi ili je izveden unakrst. unaokolo pril. - svuda oko kakvog objek ta, mjesta odmora i sl., sa svih strana, unapreenje im. s. r. - napredak u slubi, dobijanje vieg ina u vojsci; prelazak na vii hijerarhijski poloaj; promaknu e.

1176 unaprijed pril. - ostvariti to prije nego je vrijeme za to, npr. primiti novac una prijed; vidjeti ishod ega prije nego do toga doe, razmiljati unaprijed itd.; suprot, od unazad, unaprijediti svr., prez. unaprijedim , prid. trp. unaprijeen - dovesti ta u bo lje stanje, obogatiti pozitivnim sa drajima, razviti, proiriti, probuditi; promaknuti koga na vii poloaj, pro izvesti u vii in; promaknuti, unato prij. - ee: pored, uprkos, nasup rot, npr. unato tekoama zabiljeen je pozitivan bilans, unatrag/unatrag pril. - unazad, natrag, tamo odakle se dolo; u proteklom dobu. unatrake/unatrake/unatrake pril. kreui se unazad, s leima okrenutim u smjeru kretanja, natrake, unazad/unazad/unazad pril. - unatrag, unazaditi gl. svr., prez. unazadim , prid. trp. unazaen - uiniti da stanje postane jo loije, pogorati. unca im. . r. (engl.) - mjera za teinu u Americi i Engleskoj (28,349 grama apotekarska i 31,103 grama za pleme nite metale), unedogled/unedogled pril. - beskrajno daleko, dokle se ne moe okom do prijeti, u beskraj; beskrajno dugo ide, npr. protee se unedogled, unekoliko/unekoliko pril. - djelimino, djelimice, u nekoj mjeri, unepovrat/unepovrat pril. - bez mogu nosti vraanja na poetak, nepovratno; zauvijek propalo, unerediti (se) gl svr., prez. uneredim, prid. trp unereen - uiniti to neure dnim, dovesti u nered; isprljati se vrei nudu, ne vladati fiziolokim funkcija ma, uhelaiti se. unesreiti (se) gl. svr., prez. unesreim (se), prid. trp. unesreen - uiniti koga nesretnim; uiniti se nesrenim, postati nesretan; doivjeti nesreu, nastradati, unezvijeren prid., odr. unezvijereni izbezumljen, smeten, izvan sebe, koji je u pometnji, bez prisebnosti. unezvijereno pril. - na unezvijeren nain, unii gl. svr., prez. uniem , imp. unii, prid. rad. uniao - up. ui. unifikacija im. . r. (lat.) - ujednaavanje,

1177 opredjeljivanje za jedinstvenu normu, propis i sl. uniforma im. . r. (lat.), dat. jd. uniformi, g. mn. uniformi - odijelo propisanog kroja koje nose vojnici, oficiri, namje tenici agencija itd.; odora, uniforman prid. (lat.), odr. v. uniformni jednak, jedinstven, jednoobrazan, uniformiranje/uniformisanje gl. im. s. r. (lat.), izv. od uniformirati/uniformisati. uniformirati/uniformisati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. unifdrmiram/unifdrmiem - initi ili uiniti da je ko u uni formi; uiniti ili initi to uniformnim, jednoobraznim, jednolikim, uniformnost im. . r., instr. jd. unifor mnou/uniformnosti - jednolikost, je dnoobraznost, svojstvo onoga to je uniformno, unija im. . r. (lat.), g. mn. unija - sjedi njenje, ujedinjenje, savez; zajednica drava ili nacija; udruivanje crkava, unijat im. m. r. (lat.), g. mn. unijata vjernik Grkokatolike crkve unijom ve zane s Rimokatolikom crkvom, unijatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odno si na uniju i unijate. unijeti gl. svr., prez. unesem/unesem, prid. rad. unio,unijela, prid. trp. unesen/ unijet - smjestiti koga ili ta unutra, u unutranjost, npr. u neku prostoriju; uvesti jo pojedinosti u kakav tekst i sl.; zabiljeiti vaan podatak u slubenu knjigu, zavesti, uknjiiti; jako se udu biti, zanijeti se, uivjeti se u to. unikat im. m. r. (lat.), g. jd. unikata jedini primjerak ega, npr. knjige u bi blioteci; pren. iron. jedinstvena, nikom normalnom slina osoba, unilateralan prid. (lat.), odr. v. unilate ralni - jednostran, obvezujui samo za jednu stranu. unionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. unidniste - pristalica unionizma. unionistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na unionizam i unioniste, unionistiki pril. (lat.) - na unionistiki nain, kao unionista, unionizam im. m. r. (lat.), g. jd. unio nizma , g. mn. unionizama - politiko usmjerenje ka stvaranju unije vie dra va; program politikih stranaka koje njeguju ideje ujedinjavanja.

unka unisono pril. (tal.) - mu. jednoglasno, unitenje gl. im. s. r. izv. od unititi, unititi gl. svr., prez. unitim - uiniti da ko ili ta vie ne postoji; zatrti, razoriti, pobiti; dovesti u vrlo teko stanje, izlo iti nevoljama, gubicima, razaranju; upropastiti se, npr. piem, nebrigom i sl. unitarist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. unita riste - pristalica, zagovornik unitarizma, unitaristiki prid.odr. v. (lat.) - koji se odnosi na unitarizam i unitariste, unitaristiki pril. (lat.) - kao unitarist, na nain unitarista, unitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. unita rizma, g. mn. unitarizama - politiki program koji tei za centraliziranom vlau, a ograniava ili odrie autono miju i prava dijelova koji ine dravu, univerzalan prid. (lat.), odr. univerzalni opi, svjetski, sveopi, sveobuhvatni, koji se odnosi na univerzum; koji moe posluiti u mnoge svrhe; koji je sve stran zbog svog znanja, univerzalij e/uni verzalije im. . r. mn. (lat.) - filoz, ope stvari, opi pojmovi; ono to je svojstveno svima, to je ope; lingv. ono to je svojstveno svim ili mnogim jezicima (imena i glagoli, zamjenice, jednina i mnoina i sl.) univerzalizam im. m. r. (lat.), g. jd. univerzalizma, g. mn. univerzalizama pogled u filozofiji po kojem je ope vanije od posebnoga, pa pojedinano i individualno ima znaenje po tome to je odreeno univerzalnim, univerzalnost im. . r. (lat.), instr. jd. univerzalnou/univerzalnosti - osobina onoga koji je univerzalan, svojstvo ono ga to je univerzalno, univerzitet im. m. r. (lat.), g. jd. univerzi teta - skupina visokokolskih obrazov nih ustanova objedinjenih zajednikom administrativnom upravom, sveuilite, univerzum im. m. r. (lat.) - svijet, svemir, vasiona, kosmos, vaseljena, uniziti gl. svr., prez. unizim, prid. trp. unien - poniziti koga, zastidjeti ga, rijeima initi da ko izgleda nevaan, beznaajan, loih moralnih navika i sl. iako to nije. unka im. m. r. (tur.) - prednji uzdignuti dio sedla koji se jo zove jabuka.

unos unos im. m. r. - ono to se unosi, npr. podaci koji se unose u raunovodstve ne knjige, u kompjuter i sl. unosan prid., odr. v. unosni - koji se isplati, omoguuje zaradu, donosi dobit, korist; probitaan, npr. unosan posao, unovaiti gl. svr., prez. undvaim , prid. trp. undvaen - ee: regrutovati, re grutirati, okupiti novake (regrute) u vojsku; prijaviti se u plaeniku vojsku; uiniti koga novakom, uzeti prvi put u vojsku. unoviti gl. svr., prid. trp. iindven pretvoriti neku vrijednostu novac, za mijeniti za novac; prodati; razg. pejor. neke svoje sposobnosti dobro prodati, pretvoriti u materijalne pogodnosti ili privilegije, unue im. s. r., zb. im. unuad - hip. od unuk i unuka, unui im. m. r., em. i hip. - mali unuk. unuk im. m. r., v. jd. unue , mn. unuci djedu, nani, baki muko dijete od sina ili keri. unuka im. . r., dat. jd. unuci - djedu, nani, baki ensko dijete od sina ili ke ri. unutar prij. uz. gen. - u zn. u okviru ega, npr. unutar stranke, unutarstranaki. unutarnji prid. odr. v. - ee: unutranji, koji se odnosi na nutrinu, unutranjost, unutarnjost im. . r., instr. jd. unutarnjo u/unutarnjosti - ee: unutranjost, ono to svojstveno nutrini, pojedinosti koje su unutar ega. unutra/unutra pril. - u nutrini, u unutra njosti, u okviru ega. unutranji prid. odr. v. - unutarnji, unutranjost im. . r., instr. jd. unutra njou/unutranjosti - unutarnjost, pro stor u okviru ega, omeen graom, ko nstrukcijom, granicama, npr. dio drave koji je dalje od glavnog grada, unjkanje gl. im. s. r. od unjkati - govore nje kroz nos. unjkati gl. nesvr., prez. unjkam - govo riti kroz nos nazalnim glasom, iinjkav prid., odr. v. unjkavi - koji se odnosi na unjkanje. uobiajen prid., odr. v. uobiajeni - koji je ustaljen zbog obiaja, koji se uobi ajio, koji se obino primjenjuje, doga a, susree.

1178 uobipjenost im. . r., instr. jd. uobiajenost/uobiajenou - osobina onoga to je uobiajeno, uobiajiti (se) gl. svr., prez. uobiajim, prid. trp. uobiajen - ui u obiaj, po stati uobiajeno, uobllenost im. . r., instr. jd. udblienou/udblienosti - stanje onoga to je uoblieno. uobliiti gl. svr., prez. udbliim, prid. trp. uoblien - dobiti oblik, dati oblik emu; oblikovati (se). uobrazilja im. . r., g. mn. uobrazilja mata; ono to je plod mate; privie nje. uobraziti gl. svr., prez. uobrazim, trp. prid. uobraen - matom stvoriti pred stavu ega to ne postoji; izmatati; umisliti se, stei o sebi visoko milje nje, postati nadmen, ohol. uobraen prid., odr. v. udbraeni - umi ljen, nadmen, ohol, koji misli d a je ne to to nije. uoavati gl. nesvr, prez. uoavam zapaati, sagledavati; odmah razumije vati, shvatati. uoi prij. - neposredno prije kakvog doga aja, zbivanja, npr. uoi Bajrama, uoiti gl. svr., prez. uoim, prid. trp. uoen - ugledati, spaziti, zapaziti okom; sagledati, shvatiti. uoljiv prid., odr. v. udljivi - kojeg je lahko uoiti, uoljivost im. . r., instr. jd. uoljivou/uoljiv osti - svojstvo onoga to se moe uoiti, to se lahko zapaa. uokolo pril. - unaokolo, oko nekog mje sta. uokviriti gl. svr., prez. udkvirim, prid. trp. udkviren - staviti to u okvir; pren. zaokruiti, zavriti, npr. tekst i sl. uope/uopte pril. - uzimati to kao zaje dniku pojavu, bez obzira na pojedina ne sluajeve; u odrinim reenicama (npr. uope/uopte se ne slaem s tim); nikako, ni u kojem sluaju, uopen/uopten prid. trp. - koji je u opem smislu, u opim crtama, posma tran u naelu, uopeno/uopteno pril. - na uopen na in, u opem smislu, u opim crtama, naelno posmatrano, uopenost/iioptenost im. . r., instr. jd. uopenoi/uopenosti, uopte no u/ uoptenosti - svojstvo onoga to je uopeno. uopiti/uoptiti gl. svr., prez. uopavam/ uoptavam - podignuti na nivo milje nja koje vrijedi za sve sluajeve, po smatrati tako da se ne odnosi na poje dinano, dati neemu iri, naelan sud, uiniti opim; generalizirati, uortaiti (se) gl. svr., prez. uortaim zajedno sa ortakom biti u nekom poslu; prenes. udruiti se radi ega ob. neas nog i sl. uostalom pril. - napokon, naposljetku, upotrebljava se kad se dodaje jo jedna okolnost saglasna sa smislom ve ree noga. uozbiljiti (se) gl. svr., prez. udzbiljim postati ozbiljan. upad im. m. r. - upadanje, iznenadni ula zak, neoekivan i nasilan in, npr. vojnog upada na tui teritorij, upada u financijski, bankarski sistem i sl. upadan prid., odr. upadni - upadljiv, upadica im. . r. - kratka reenica, opa ska, komentar i sl. izreeni za vrijeme ijeg govora ili izlaganja, upadljiv prid., odr. v. upadljivi - uoljiv, upadan, koji se odmah vidi zbog neke svoje osobine, upadljivo pril. - na upadljiv nain, uolji vo. upadno pril. - upadljivo iipala im. . r., g. mn. upala - stanje ivoga tkiva izazvano ozljedom, nekom bakterijom, virusom itd. upaliti (se) gl. svr., prez. upalim (se), prid. trp. upaljen - uiniti da to pone gorjeti; pritiskom na dugme, aktivirati, uiniti da svira, svijetli (o aparatima, motorima i instalacijama); prenes. na draiti, uzbuditi koga; odueviti, zagri jati, zainteresirati za to; (se) poeti gorjeti, zapaliti se; biti zahvaen upa lom. iipalni prid. odr. v. - koji se odnosi na upalu. upalja im. m. r., g. jd. upaljaa - razg. fajercak (njem.), naprava za paljenje cigareta; dio u eksplozivnim sredstvima kojim se izaziva eksplozija, upaljiv prid., odr. v. updljivi - zapaljiv, koji brzo plane; pren. koji se brzo i

1179

upirati

lahko rasrdi, koji lahko plane (o osobi), upamtiti gl. svr., prez. upamtim, prid. trp. upamen - zapamtiti, zadrati u sje anju. uparloiti se gl. svr., prez. uparloim, prid. trp. uparloen - postati (kao) parlog. upasti gl. svr., prez. upadnem, imp. upa dni, prid. rad. upao - iznenada pasti pod djelovanjem svoje teine u neki zatvo ren prostor; dospjeti u neku nepovoljnu situaciju, u neto neeljeno, zapasti u neko stanje; silom ui, prodrijeti, npr. na tuu teritoriju; iznenada uletjeti u kakav prostor, upecati gl. svr., prez. upecam - uhvatiti, uloviti ribu pecajui, uloviti udicom; prenes. uhvatiti koga u zamku; preva riti, nadmudriti; arg. vjetinom zado biti branog druga; razg. prevariti se, biti obmanut. upeatljiv prid., odr. v. upeatljivi - koji ostavlja jak utisak, dojmljiv, koji se pamti. upeatljivo pril. - na upeatljiv nain, vrlo ivo; dojmljivo, upeatljivost im. . r., instr. jd. upeatljivou/upeatljivosti - svojstvo onoga to je upeatljivo, upei gl. svr., prez. upee, prid. rad. upeklo - pripei, jako ugrijati (o suncu), uperiti gl. svr., prez. uperim, prid. trp. uperen - okrenuti prema kome ta opa sno, npr. cijev vatrenog oruja, otrovan pogled itd. upeti (se) gl. svr. prema nesvr. upinjati se, prez. upnem, imp. upni, gl. prid. rad. upeo, upela - napregnuti se, svu volju i elje upotrijebiti da se ostvari zacrtani cilj. upetljati gl. svr., prez. upetljam - loe napraviti petlju tako da se ne moe lahko razvezati ni razmrsiti; zaplesti (se), umijeati (se), uplesti (se) u neto loe. upija im. m. r., g. jd. upija - pribor za suenje tinte pri pisanju; papir koji slui za to. upijanje gl. im. s. r. od upijati, upijati gl. nesvr., prez. upijam - imati sposobnost upijanja tenosti, upiranje gl. im. s. r. od upirati, upirati gl. nesvr., prez. upirem, pril. sad.

upis upirui - up. uprijeti. upis im. m. r. - upisivanje, npr. u kolu; uknjienje, uknjiba, npr. u zemljine knjige. upiati (se) gl. svr., prez. upiem (se) zavesti, npr. u kolske knjige podatke o kandidatu; (se) obaviti upis po vlastitoj volji; unijeti u popis neke podatke, upisivanje gl. im. s. r. od upisivati, upisivati (se) gl. nesvr., prez. upisujem (se), pril. sad. upisujui - up. svr. upi sati. upisni prid. - koji se odnosi na upis. upisnica im. . r. - dokument o upisu, formular sa osobnim podacima, upisnina im. . r. - novana naknada koja se plaa prilikom upisivanja. upit im. m. r. - kratko pitanje postavljeno onome od koga se oekuje odgovor. upitati (se) gl. svr., prez. upitam (se) postaviti pitanje, zapitati; (se) postaviti pitanje samom sebi; zamisliti se nad svojim postupcima upiti (se) gl. svr. prema nesvr. upijati, prez. upijem , trp. prid. upijen - imati osobinu da usie neto teno; prenes. eljno primiti u sebe; usvojiti, zapam titi; (se) ui, zai, prilijepiti se, pripiti se. upitni prid. odr. v. - koji sadri pitanje; admin. onaj o kojem je rije, upitnik im. m. r., mn. upitnici - znak za pitanje u pravopisu (?); obrazac, form ular u koji se unose podaci prema postavljenim pitanjima; kvestionar, upitnost im. . r., instr. jd. upitnou/ upitnosti - osobina onoga u ta se sumnja, onoga to je upitno. uplaivati gl. nesvr., prez. uplaujem davati odreene iznose novca u kupo vini, u otplati duga. uplaen prid., odr. v. uplaeni - pre straen, koji je obuzet strahom, uplaeno pril. - prestraeno, sa strahom, u strahu, plaei se. uplaenost im. . r., instr. jd. uplaenou/uplaenosti - stanje onoga koji je uplaen. uplaiti (se) gl. svr., prez. uplaim (se) izazvati kod koga strah; ustraiti (se), prepasti (se), uplata im. . r., g. jd. uplate, n. mn. uplate, g. mn. uplata - odreena koli

1180 ina novca data prilikom kupovine; jedna rata u otplati duga, kredita i sl. uplatiti gl. svr., prez. uplatim - up. nesvr. uplaivati, uplesti gl. svr., prez. upletem, prid. trp. upleten - uiniti da to bude u spletu, upleteno, npr. uplesti pletenicu, ispre plesti to; unijeti ta u glavnu temu, u osnovni predmet (govora, pisanja); uvui, umijeati koga u ta; (se) zapet ljati se, upetljati se u ta; umijeati se u ta. upliv im. m. r. - ee: uticaj, utjecaj, uplivan prid., odr. v. upllvnl - koji ima uticaj, utjecajan, uplivati gl. svr., prez. uplivam - ui negdje plivajui, uploviti gl. svr., prez. uplovim - ui plovei (npr. brod), upljesniviti se gl. svr., prez. upljesnivl se - pretvoriti se u plijesan; ubuati se. upljuvak im. m. r., g. jd. upljiivka, mn. upljuvci, g. mn. upljuvaka - ono to muha upljuje, trag od muhe; term. li inka muhe i ostalih slinih insekata, upljuvati gl. svr., prez. upljuje - zagaditi, prekriti upljuvcima. upokojen prid., odr. v. updkojenl - po kojni, umrli; prenes. ekspr., umiren, smiren, spokojan, upokojenje gl. im. s. r. od upokojiti, upokojiti gl. svr., prez. updkojlm, prid. trp. updkojen - dati kome pokoj; prenes. uiniti da ko bude spokojan; umiriti, smiriti; razg. ubiti, upola pril. - napola, za onoliko koliko je pola, za polovicu, npr. vei, manji, upomo uzv. - kojim se trai pomo, upoprijeiti se gl. svr., prez. upoprijelm, prid. trp. upoprijeen - preprijeiti se, stati poprijeko, iipoprijeko pril. - poprijeko, popreke (vezati i sl.), upor im. m. r. - sport. term. za otpor noge kad se na nju prenosi teina tijela, uporaba im. . r. - ee: upotreba, uporaban prid., odr. v. uporabni - upotreban, koji se odnosi na uporabu, uporabiv/uporabljiv prid., odr. v. uporabivl/uporabljivl - upotrebljiv, koji je jo u stanju za upotrebu, prikladan, uporabivost im. . r., instr. jd. upora bivou/uporabivosti - ee: upotreb ljivost, svojstvo onoga to je upotreb ljivo. uporan/uporan prid., odr. v. uporni/upo rni - ustrajan, nepopustljiv, uporedan prid., odr. v. uporedni - kompa rativan, poredben, usporedan, uporedba im. . r., g. mn. uporedbi poreenje, komparacija, usporedba, uporediti gl. svr., prez. updredlm - vriti poreenje, porediti, usporediti, uporedivost im. . r., instr. jd. uporedivo u/uporedivosti - usporedivost, osobi na onoga to je uporedivo. uporedo pril. - naporedo, usporedo, uporite im. s. r., g. jd. uporita, n. mn. uporita, g, mn. uporita - oslonac, podrka, potpora, pomo; vojn. utvre na baza, manje mjesto prilagoeno za boravak vojske i poduzimanje napada, uporka im. . r., dat. jd. uprci, g. mn. uporkl - drka, drak, dralica; greda, uporno pril. - ustrajno, stalno, ne popu tajui, s upornou, upornost im. . r., instr. jd. uporno u/upornosti - osobina onoga koji je uporan, ustrajnost, nepopustljivost, iipornjak im. m. r., n. mn. uprnjaci potporanj, ono to dri kakvu kon strukciju; prenes. onaj koji je uporan, ustrajan. uposliti gl. svr, prez. uposlim, prid. trp. uposlen - dati kome posao, zaposliti se, uzeti u slubu, upotpuniti gl. svr., prez. updtpunlm, prid. trp. upotpunjen - uiniti potpunim, potpunijim; dopuniti, upotreba im. . r. - upotrebljavanje, upo raba, poraba, koritenje ega s odree nom svrhom, iipotreban prid., odr. v. upotrebni - koji slui za upotrebu, primjenjiv u praksi, uporaban. upotrebljiv prid., odr. v. upotrebljivi uporabljiv, koji se moe upotrijebiti, upotrebljivost im. . r., instr. jd. upo trebljivou/upotrebljivosti - osobina neega to je upotrebljivo, mogunost upotrebe. upotrijebiti gl. svr., prez. updtrijeblm , prid. trp. updtrijebljen - posluiti se im s odreenom svrhom, uporabiti, upoznati gl. svr., prez. updzndm, prid. trp. upoznat - stei poznanstvo; saznati

1181

upranjavati ta o emu, upoznati ta sadri neka stvar, tekst itd. upozoriti gl. svr., prez. updzorlm, prid. trp. updzoren - rei kome da bude paljiv, da pripazi, skrenuti pozornost na ono toje vano; opomenuti, uprava im. . r., g. jd. uprave, n. mn. uprave - ljudstvo u preduzeu, koli, ustanovi i sl. koje upravlja, admini stracija, direkcija; organ na dravnom nivou koji se brine za neposredno ostvarivanje zakona i drugih propisa, npr. uprava za pravosue, upravitelj im. m. r. - osoba koja ruko vodi, upravlja kakvom ustanovom, upravnik, ravnatelj, direktor, upraviteljica/upraviteljka im. . r. - e nska osoba koja upravlja, up. upravitelj, upraviti gl. svr., prez. upravim, prid. trp. upravljen - usmjeriti, pokazati kome put; uputiti se u nekom smjeru, usmje riti se. upravlja im. m. r., g. jd. upravljaa mehanizam za upravljanje vozila, mo tora, stroja itd. upravljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na upravljae, upravljaki pril. - kao upravlja, na nain upravljaa, upravljanje gl. im. s. r. od upravljati, upravljati gl. nesvr. prema svr. upra viti, prez. upravljam - voditi poslove, npr. u preduzeu koristei svoje znanje, biti upravitelj, direktor; vladati, biti vlast; znati koristiti mehanizam za upravljanje vozilom itd.; ugledati se na koga ili to, ravnati se prema emu. upravni prid. odr. v. - koji se odnosi na upravu i upravljanje, upravnlki prid. odr. v. - koji se odnosi na upravnika, upravnik im. m. r., mn. upravnici - upra vitelj; . r. upravnica. upravnica im. . r. - upraviteljica, upravo pril. - tano tako; u to vrijeme, u tom trenutku, iiprlzno pril. - beskorisno, naprazno, uza lud. upranjavanje gl. im. s. r. od upranjavti. upranjavati gl. nesvr., prez. upraznjavam - baviti se nekom aktivnou, vri ti, obavljati neki posao; dodatno se i me baviti iz zadovoljstva, imati hobi.

upranjen upranjen prid., odr. v. upranjeni nepopunjen, ispranjen (ob. o radnom mjestu, poloaju u hijerarhiji itd.), upranjenost im. . r., instr. jd. upranjenou/up ranjeno ti - stanje onoga to je upranjeno. upregnuti gl. svr., prez. upregnem, prid. trp. upregnut - staviti u jaram vola ili vezati konja uz rudu kako bi mogli te gliti; pren. opteretiti koga tekim ra dom, podjarmiti, upresti gl. svr., prez. upredem , prid. trp. up ree n - od vie niti predenjem napra viti jednu; usukati, uprijeti gl. svr., prez. uprem , imp. upri, prid. rad. upro - snano pritisnuti (ru kom ili prstom); pokazivati na koga prstom u koga; napregnuti se; zapeti svim silama da bi se postigao neki cilj. upriliiti gl. svr., prez. upriliim , prid. trp. uprilien - uiniti ta u povoljnoj prilici, izabrati povoljnu priliku, imati sastanak s povodom, upristojiti (se) gl. svr., prez. upristojim, prid. trp. upristojen - uiniti koga pri stojnim; (se) postati pristojan ili pristo jniji. uprkos/uprkos pril. - usprkos, uinat. uprljati gl. svr., prez. uprljam - uiniti prljavim, uiniti neistim, zaprljati (se); prenes. osramotiti (se), obeastiti (se), upropastilac im. m. r., g. jd. upropastioca , g. mn. upropastilaca - upropastitelj, onaj koji je upropastio ili koji upropatava, upropastitelj im. m. r. - upropastilac, upropastiti gl. svr., prez. uprdpastim, prid. trp. uprdpaten - uiniti da to propadne, dovesti do propasti; unititi; prenes. oduzeti ast djevojci, obea stiti, osramotiti; unititi se, propasti (fi ziki, materijalno, moralno), uprskati gl. svr., prez. uprskam - rasuti to teno prskanjem, u sitnim kaplji cama; prenes. loe obaviti kakav posao, podbaciti, pokvariti, iiprste pril. - u zn. znati to do namanjeg detalja, do sitnice, savreno, uprta im. . r., g. mn. uprta - uprta, ono to dri torbu ili teret na leima, uprta im. m. r., g. jd. uprtaa - uprta, uprtiti gl. svr., prez. uprtim, trp. prid. upren - staviti teret na lea; (se) uzeti

1182 to teko na lea. uprtnjaa/uprtnjaa im. . r. - naprtnja a, ranac, torba, upucati (se) gl. svr., prez. upucam (se) pogoditi ta vatrenim orujem; prenes. ubiti koga revolverom, pukom itd.; ubiti se, izvriti samoubistvo, upuen prid., odr. v. upueni - koji je informiran, obavijeten, koji dobro zna. upuenost im. . r., instr. jd. upuenou/ upuenosti - osobina onoga koji je upu en. upuiva im. m. r., g. jd. upuivaa - onaj koji upuuje, upuivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na upuivae, na upuivanje, upuivakl pril. - kao upuiva, na nain upuivaa. iiputa im. . r., g. mn. uputa - uputstvo, napisano objanjenje o upotrebi lijeka, naputak. uputan prid., odr. v. uputni - preporuljiv, opravdan. uputiti gl. svr., prez. uputim, prid. trp. upuen - poslati koga ili ta, upraviti u nekom smjeru; posavjetovati, pouiti, nauiti; upoznati koga s ime; (se) kre nuti u odreenom smjeru, uputnica im. . r., g. mn. uputnica - fo rmular u poti kao dokument uz posla nu poiljku (paket, novac i sl.), dozna ka; dokument za upuivanje bolesnika u bolnice; znak ( >) u leksikografiji koji kazuje da o tome jo negdje ima informacija, uputno pril. - pametno, ispravno, zgodno, opravdano, dobro, uputnost im. . r., instr. jd. uputnou/ uputnosti - osobina onoga to je uputno, uputstvo im. s. r. - uputa, naputak. ura im. . r. (tal.-njem.) - sat, sahat (60 minuta); mehanizam za pokazivanje vremena. uraunati gl. svr., prez. uraunam, prid. trp. uraunat - ubrojati, unijeti u raun, u rezultat raunske radnje; uzeti sve elemente u obzir, uraunljiv prid., odr. v. uraunljivi razuman, zdrave pameti, odgovoran, pri sebi. uraditi gl. svr., prez. uradim, trp. prid. uraen - uiniti; zavriti neki posao; napraviti, nainiti, izraditi neki predmet; postupiti, uragan im. m. r., g. jd. uragana - orkan, tropski vjetar vrlo velike snage, iiraganskl prid. odr. v. - koji se odnosi na uragan, snaan kao uragan, uramiti gl. svr. (njem.), prez. uramim, prid. trp. uramljen - staviti u ram, uokviriti sliku. Uran im. m. r. (gr.), g. jd. Urana - bog neba u starogrkoj mitologiji; sedma planeta Sunevog sistema; (uran) hem. radioaktivni element, simbol U. uranak im. m. r., g. jd. uranka, n. mn. uranci, g. mn. uranaka - jutarnje rano ustajanje. uraniti gl. svr., prez. uranim - rano uju tro ustati; doi prije dogovorenog vre mena. uranjanje gl. im. s. r. od uranjati, uranjati gl. nesvr., prez. uranjam, pril. sad. uranjajui - ulaziti u vodu ili neku drugu tekuinu ispod povrine. urar im. m. r. (tal.- njem.), g. jd. urara sahadija, zanatlija, strunjak za popra vljanje ura, satova, urarskl prid. odr. v. (tal.-njem.) - koji se odnosi na urara i urare, urarski pril. - kao urar, na nain urara, urasti gl. svr., prez. urastem - rastui ui, prodrijeti u to; postati sastavni dio ega. uravnilovka/uravnilovka im. . r. (rus ), dat. jd. uravnilovci/uravnilovci - ravno mjerno rasporeivanje proizvedenih do bara ili ostvarenog dohotka meu pro izvoaima bez obzira koliko je ko i ta je ko proizveo i uloio u proces pro izvodnje, potpuno drutveno izjednaa vanje u komunizmu, uravnoteen prid., odr. v. uravndteeni smiren, stabilan, koji je u ravnotei, uravnoteeno pril. - mirno, smireno, odmjereno, uravnoteenost im. . r., instr. jd. uravndteenou/uravndteenosti - osobina onoga koji je uravnoteen i svojstvo onoga to je uravnoteeno, uravnoteiti gl. svr., prez. uravndteJm postaviti ta u ravnoteu, izjednaiti, npr. primanja s izdacima, vitamine, minerale u hrani itd.; prenes. srediti se, postati pribran, miran, postii duevnu ravnoteu.

1183

uredniki

urazumiti gl. svr., prez. urazumim, prid. trp. urdzumljen - uiniti koga razum nim; objasniti kome, uiniti da shvati, otvoriti oi; opametiti se, postati razu man. urbani prid. odr. v. (lat.) - gradski, koji se odnosi na organizirani sistem ivota grada. urbanist im. ni. r. (lat.), g. jd. urbaniste strunjak za urbanizam, urbanistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na urbaniste i urbanizam, urbanistiki pril. (lat.) - prema zahtjevi ma urbanizma, na urbanistiki nain, urbanizacija im. . r. (lat.) - proces stva ranja gradova i pretvaranja seoskih po druja u gradska; proces oblikovanja gradskog stanovnitva i promjene koje prate doseljavanje sa sela u grad. urbanizam im. m. r. (lat.), g. jd. urba nizma, g. mn. urbanizama - djelatnost na ureivanju gradova i planiranju nji hova razvoja, urbaniziranje gl. im. s. r. od urbanizirati, urbanizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. urbaniziram, pril. sad. urbanizirajui provesti i provoditi urbanizaciju, biti u procesu urbanizacije, urei gl. svr., prez. ureknem/ureem baciti urok na koga, urokom navui ne sreu. ured im. m. r. - biro, kancelarija, mjesto gdje je nadleni organ slube, ustanova; generalno: naziv za administrativnu po slovnu prostoriju, zgradu, uredan prid., odr. v. uredni - koji vodi rauna o svom spoljnjem izgledu, ure dnosti, istoi; ist; taan, savjestan; odgovoran, savjestan, npr. uredna do kumentacija, uredba im. . r., g. mn. uredaba/uredbi vrsta normativnog akta kojim dravne vlasti pojanjavaju odredbe zakona i njegovo izvrenje, urediti gl. svr., prez. uredim, prid. trp. ureen - prilagoditi ta potrebi, dovesti u uredno stanje, dovesti u red; srediti, izmiriti, isplatiti raun, dug i sl.; obaviti posao urednika, pripremiti za objavlji vanje knjigu, asopis i sl.; dotjerati se radi boljeg izgleda, uredniki prid. odr. v. - koji se odnosi na urednike.

uredniki uredniki pril. - kao urednik, na nain urednika. urednik im. m. r., n. mn urednici - onaj koji ureuje i odabira tekstove za objavljivanje u novinama, asopisima, knjigama. urednica im. . r. - enska osoba koja ureuje, up. urednik, urednikovati gl. nesvr., prez. urednikujem - obavljati posao urednika u jednom dijelu ivota i sl., biti urednik, urednitvo im. s. r., g. mn. urednltava redakcija, radno tijelo koje ureuje no vine, asopise itd.; prostorija uredni tva. uredno pril. - na uredan nain, s uredno u. urednost im. . r., instr. jd. urednosti/ urednou - osobina i stanje onoga koji je uredan i onoga to je uredno, uredovanje gl. im. s. r. od uredovati, uredovati gl. nesvr., prez. uredujem , pril. sad. uredujui - biti u uredu, obav ljati djelatnost za koju je ured namije njen, slubeno djelovati; intervenisati, zavoditi red (policija), uredovni prid., odr. v. - slubeni, koji ima snagu slubenog propisa, uredski prid. odr. v. - koji se odnosi na ured, kancelarijski, ureaj im. m. r., g. mn. ureaja - aparat, naprava, sprava sa vie elemenata slo enih u cjelinu sa zajednikom funk cijom. ureenje im. s. r. - drutveni poredak, organiziran sistem razvijenog ljudskog drutva. ureiva im. m. r., g. jd. ureivaa - ure dnik, onaj koji ureuje, uljepava itd. ureivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ureivaa i uredivae. ureivaki pril. - kao ureiva, na nain ureivaa. uremija im. . r. (gr.) - bolest gomilanja sastojaka mokrae u krvi koju izaziva lo rad bubrega, ures im. m. r. - ukras, nakit, uresnl prid, odr. v. - ukrasni, uresiti gl. svr., prez. uresim , prid. trp. ureen - ukrasiti, nakititi, nagizdati, iiretra im. . r. (gr.) - mokrana cijev koja od bubrega provodi mokrau u mokrani mjehur; mokraovod.

1184 urez im. m. r. - zarez, nasjeeno mjesto, urezotina, posjekotina, brazgotina, urezati gl. svr., prez. urezem, imp. urezi - otrim predmetom zarezati, nainiti urez, slovo, aru i sl. urgentno pril. (lat.) - hitno, neodlono, neodgodivo, urgiranje gl. im. s. r.(lat.) od urgirati, urgirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. urgiram, pril. sad. urgirajui - ponoviti da je neto urgentno, podsjetiti na hi tnost, pourivati, urica im. . r. em. i hip. - sati, mali sat. urin im. m. r. (gr.), g. jd. urina - mokra a. uriti gl. svr., prez. urijem, imp. urlj zariti, zabosti otar predmet u ta tvrdo, urlanje gl. im. s. r. od urlati, urlati gl. nesvr., prez. urlam - derati se, vikati, veoma glasno pjevati, urlator im. (tal.), g. mn. urlatora - pejor. onaj koji urla; naziv za pjevae za bavnih melodija u Italiji ezdesetih godina 20. vijeka koji su izmislili no vinari, jer su se navodno u izvoenju kompozicija zanemarivala pravila arti kulacije. urlik: im. m. r., n. mn. urlici - prodorno deranje, vika, urlikanje, npr. vuka, vje tra. urlikanje gl. im. s. r. od urlikati, urlikati gl. nesvr., prez. urllem, pril. sad. urlliii - urlati. urna im. . r. (lat.) - posuda slina vazi u kojoj se dri pepeo pokojnika, urnebes im. m. r. - zabava na kojoj ima graje, kominih zbivanja, nereda, loma. urnebesni prid. odr. v. - koji se odnosi na urnebes. urnebesno pril. - na urnebesan nain, urnek im. m. r. (tur.) - uzorak, obrazac, mustra. urod im. m. r. - rod, godinji prinos biljaka, plodovi, uroditi gl. svr., prez. urodim - dati plod, rod; dovesti do ega, izazvati poslje dice. uroen prid., odr. v. uroeni - koji je u prirodi, naravi, ono s ime se ko rodio, uroenik im. m. r., g. jd. uroenika , nom. mn. uroenici - domorodac, pripadnik neke od domaih civilizacija i naroda u zemljama Afrike, Australije i Amerike; pejor. naziv za stanovnika koji je odu vijek tu, koji nije doselio, uroenica im. . r. - isto to uroenik samo enskog pola. urok im. m. r., n. mn. uroci, g. mn. uroka - u narodu pogled ili in koji moe navui na koga nesreu, nedau, zlo, bolest itd. urokljiv prid., odr. v. urdkljivi - koji ima mo, koji moe urei oima, pogledom, urologija im. . r. (gr.) - prouavanje i lijeenje bolesti mokranih organa, uroniti gl. svr., prez. uronim, prid. trp. uronjen - gurnuti ta ispod povrine vode; prenes. udubiti se u ta, predati se emu. urota im. . r. - zavjera, dogovor o za jednikoj akciji protiv koga ili ega. urotiti se gl. svr., prez. urotim (se) udruiti se radi urote, zavjere, urotniki prid. odr. v. - koji se odnosi na urotu i urotnike, urotniki pril. - kao urotnik, na nain urotnika. urotnik im. m. r., v. jd. urotnie, n. mn. urotnici - onaj koji sudjeluje u uroti; zavjerenik, uruiti gl. svr., prez. uruim - dati, predati u ruke; izruiti, dostaviti, npr. pismo. iirudba im. . r., g. mn. urudbl - ob. uruenje. urudbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na urudbu, npr. urudbeni akt zabiljeen u protokolu, uruiti gl. svr., prez. uruim - oboriti stablo, posjei stablo; uruiti se od sta rosti (kua, drvo i sl.), pasti samo od sebe. urvina im. . r. - provalija; strmina sa ko je se odronjava kamenje; ruevina, ra zvalina. usaditi gl. svr., prez. usadim, prid. trp. usaen - umetnuti neto, utisnuti u to, uvrstiti u leite; zasaditi; pren. uiniti da ko to usvoji, npr. dobru naviku, obiaj i sl. usahnuti gl. svr., prez. usahnem - uvehnuti, sasuiti se (o biljci); pren. izgubiti svjeinu; smeurati se, sparuati se; prenes. nestati; odumrijeti, usaljen prid., odr. v. usaljenl - sav od sala, mastan (o osobi), debeo.

1185

ushieno usamljen prid., odr. v. usamljeni - sam; koji nema nikoga, izdvojen od drugih, koji trpi i osjea samou, usamljenica im. . r. - ena koja je usam ljena. usam ljenik! prid. - koji se odnosi na usamljenike, usamljenlki pril.- kao usamljenik, na nain usamljenika, usamljenik im. m. r., g. jd. usamljenika , n. mn. usamljenici - onaj koji je sam bez igdje ikoga, osoba povuena u sa mou. usamljenost im. . r., instr. jd. usamlje nou/usamljenosti - stanje onoga koji je usamljen, usavriti gl. svr., prez. usavrim, prid. trp. usavren - uiniti da ta postane savrenije, bolje; struno se usavriti, proiriti svoje struno znanje, razviti se u svojoj struci do najvieg stupnja, useliti (se) gl. svr., prez. iisefim (se) ee: posefiti (se), pomesti se, zbuniti se pa pogrijeiti, useknuti (se) gl. svr., prez. useknem (se) - obrisati nos, proistiti, pritiskom zraka iz plua izbaciti nagomilani sekret, slinu. useliti (se) gl. svr, prez. uselim, prid. trp. useljen - unijeti stvari i smjestiti se u stan, kuu ili zgradu; doi u drugu dra vu s namjerom da tu ivi. useljenica im. . r. - ona koja se uselila u drugu dravu, useljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na useljenike, useljeniki pril. - kao useljenik, na nain useljenika. useljenik im. m. r., g. jd. useljenika, n. mn. useljenici - onaj koji se uselio u drugu dravu; . r. useljenica, useljenje gl. im. s. r. - unoenje i namje tanje osobnih stvari u novi stan, kuu, ured i sl. s namjerom da se tu stanuje, useljiv prid., odr. useljivi - koji ostvaruje sve pretpostavke da moe primiti sta nare, u koji se moe useliti, npr. useljiv stan. ushien prid., odr. v. ushieni - odu evljen, uzbuen zbog ega lijepog i radosnog. ushieno pril. - s ushienjem, s ushieno u

ushienost ushienost im. . r., instr. jd. ushienou/ ushienosti - stanje onoga koji je ushi en. ushienje gl. im. s. r. - oduevljenje, radosno uzbuenje, zanos, razdraga nost. ushit im. m. r., g. mn. ushita - ushienje, usijelica/usjedjelica im. . r. - neudata starija enska osoba, stara djevojka, usidjeliki pril. - pejor. kao usidjelica, na nain usidjelice; zloesto, sitniavo, usidriti (se) gl. svr., prez. usidrim baciti sidro na dno mora ili rijeke kako bi brod stajao na mjestu; ukotviti (se); prenes. ne micati s jednog mjesta, za drati se na nekom mjestu, usijanje im. s. r. - usijanost, stanje usijanosti; uarenost; prenes. vrhunac na petosti. usijati gl. svr., prez. uijem - posijati (sjeme). usijati (se) gl. svr., prez. iisijam (se) postati usijan zagrijavanjem, arenjem; zaariti; biti uaren, dobiti sjaj, svi jetliti, cakliti se; prenes. doi do velike napetosti, raspaliti se. usiljen prid., odr. v. usiljeni - neprirodan, izvjetaen u ponaanju, usiljeno pril. - na usiljen nain, usipati gl. nesvr., prez. usipam - nasipati to u kakvu posudu, usirak im. m. r., g. jd. usirka, n. mn. usirci, g. mn usiraka - ono to se usirilo, zgrudvalo, npr. grudica sira, usirena krv. usiriti gl. svr., prez. iisirim - preradom od mlijeka dobiti sir. usisa/usisiva im. m. r., g. jd. usisaa/ usisivaa - elektrini aparat za usisava nje praine, usisati gl. svr., prez. usiem - uvui u sebe zrak, prainu, tekuinu i sl. sisa njem, upijanjem, apsorbirati, usisni prid. odr. v. - koji slui za usisa vanje. usitniti gl. svr., prez. usitnim, prid. trp. usitnjen - krupnu novanicu promije niti u sitno; razdijeliti, iscjepkati na sitne dijelove ili jedinice, usitno* pril. - sitno, razdijeljeno u male dijelove. usitnjenost im. . r., instr. jd. usitnjeno u/usitnjenosti - osobina, stanje onoga

1186 to je usitnjeno, usjei gl. svr., prez. usijeem, imp. usijeci, prid. trp. usjeen - otrim predme tom nainiti zasjek, brazgotinu, usjek i sl. usjediti/usjedjeti se gl. svr., prez. usjedim se - zadugo biti u sjedeem ploaju na jednom mjestu, zasjesti; ukoiti se od dugog sjedenja, usjek/usjek im. m. r., n. mn. usjeci/usjeci - usjeeno mjesto, zasjek u brdu, padini (radi postavljanja tranica, izgradnje puta i sl.). usjelina im. . r. - prostrana padina, usjev/usjev im. m. r., n. mn. usjevil usjev i - prinos, plod od onoga to je posijano i izniklo (ob. itarice). uskipjeti gl. svr., prez. uskipim - poeti kipjeti; prenes. planuti, raestiti se. uskisnuti gl. svr., prez. iiskisnem, prid. rad. uskisao, uskisla - ukiseliti se i pokvariti se zbog toplote i dodira sa zrakom; uzavreti, narasti usljed vrenja; nadoi, nabujati, npr. tijesto, uskladititi gl. svr., prez. uskladitim, prid. trp. uskladiten - smjestiti u skla dite. uskladiti gl. svr., prez. uskladim, prid. trp. usklaen - usaglasiti, dovesti u sklad, u suglasnost, usklaenost im. . r., instr. jd. usklae nou/usklaenosti - stanje onoga to je usklaeno. usklini prid. odr. v. - uzvini, koji izra ava usklik, klicanje (o rijeima, ree nicama). usklinik im. m. r., n. mn. usklinici uzvinik, pravopisni znak (!). iiskllk im. m. r., n. mn. usklici - uzvik, npr. od veselja naglo podizanje jaine glasa; gram. vrsta rijei za izricanje emocije ili stava prema prethodno izre enom ili prema situaciji, npr. joj! uh! iisko pril., komp. ue - tijesno, na nain da je mali razmak izmeu strana, uskoiti gl. svr., prez. uskoim - hitro skoiti u ta; prenes. odjednom se do moi poloaja, zvanja; upasti kome u rije. uskoki prid. odr. v. - koji se odnosi na uskoke. uskoki pril. - kao uskok, na nain usko ka.

1187

usov

uskoa im. . r. - uskost, uskogrudan prid., odr. uskdgrudni - koji ima ograniene, uske poglede, uskogrudnost im. . r., instr. jd. uskogru dnou/uskogrudnosti - osobina onoga koji je uskogrudan. uskok im. m. r., n. mn. uskoci - hist. protivnik turske vlasti od druge pol. 15. v. koji je iz Hrvatske uskakao u Bosnu radi pljake i razbojnitava. uskokodakati se gl. nesvr., prez. uskokodaem se - glasno i dugo kokodakati, raskokodakati se (koko); prenes. mno go govoriti, bunei se i prigovarajui, previe glasno i brzo priati, uskomeati (se) gl. svr., prez. usko meam, prid. trp. uskomean - uzvrpo ljiti se, uzvrtjeti se, initi nervozne kretnje, biti zahvaen nemirom, uzne miriti se; ispuniti se ivou, akcijom (o velikom broju ljudi), uskometranl prid. odr. v. - koji se odno si na filmsku traku od 8 ili 16 mm. uskoro pril. - ubrzo, u skorom vremenu, uskost im. . r., instr. jd. uskosti/uskou stanje ili svojstvo onoga to je usko, uskoa. uskotraan prid., odr. v. uskotrani odnosi se na uskotranu prugu, kolo sijek sa uskim razmakom izmeu tra nica u odnosu na normalni ili iroki kolosijek. uskovitlati gl. svr., prez. uskovitlam, prid. trp. uskovitlan - jako kovitlati, kovitlanjem podii; vrtjeti u krugu, u kovitlac; pren. izazvati nemir, uzbue nje; uskomeati, uskrisitelj im. m. r. - onaj koji uskrisuje, vraa koga u ivot, uskrisiti gl. svr., prez. uskrisim, prid. trp. iiskrien - vratiti u ivot, uiniti da opet ivi; ob. uskrsnuti. Uskrs im. m. r. - krianski blagdan koji se svetkuje kao dan Kristova uskrsnua, uskrsni prid. odr. v. - uskrnji, koji se odnosi na Uskrs, uskrsnue gl. im. s. r. od uskrsnuti trenutak i in ustajanja od mrtvih; pren. ponovno oivljavanje; preporod, obno va. uskrsnuti gl. svr., prez. uskrsnem - ustati iz mrtvih, povratiti se u ivot; oivjeti koga, podii iz mrtvih.

uskrnji prid. odr. v. - uskrsni, uslfiti gl. svr., prez. usliim, prid. trp. iislien - ispuniti molbu, molitvu ob. u obraanju Bogu. uslov im. m. r. - uvjet, iisluga im. . r., dat. jd. usluzi - pomo ili postupak koji se kome ini iz ljubazno sti i susretljivosti; rad koji nije proizvo dni, npr. lijenika usluga, usluan prid.,odr. v. usluni - susretljiv, spreman na uslugu, usluno pril. - susretljivo, na usluan na in, s uslunou. uslunost im. . r., instr. jd. uslunou/ uslunosti - osobina ili postupak onoga koji je usluan, usljed prijed. s gen. - zbog. usmeni prid. odr. v. - izreeni, izgovoreni, nenapisan, koji se prenosi govorom, usmeno pril. - izraen govorom, bez pisa nja i itanja, iismina im. . r. - srednji sloj koe, potkono vezivno tkivo, usmjerenost im. . r., instr. jd. usmjere nou/usmjerenosti - osobina onoga to je usmjereno, usmjeriti gl. svr., prez. usmjerim, prid. trp. usmjeren - upraviti u nekom smje ru, k nekom cilju, uputiti ta; usredo toiti se, koncentrisan se na neto, usmjeriva im. m. r., g. jd. usmjerivaa onaj koji usmjerava, odreuje smjer, usmrdjeti se gl. svr., prez. usmrdim se, prid. rad. usmrdio , usmrdjela, prid. trp. usmren - postati smrdljiv, usmrtiti gl. svr., prez. usmrtim, prid. trp. usmren - zadati kome smrt, liiti koga ivota, ubiti, usna im. . r. - dio usta. usnaa im. . r. - vrsta morske ribe. usneni prid. odr. v. - labijalni, koji se odnosi na usne; fon. suglasnici koje izgovaramo i pomou usana (b, p, m, v, usni prid. odr. v. - koji se odnosi ili je dio usta, npr. usna upljina, usnica im. . r., em. od usna. usnuti gl. svr., prez. usnim - utonuti u san. usoptiti se gl. svr., prez. usoptim se, prid. trp. usopen - ubrzano disati od tranja ili uzbuenja; zapuhati se. usov im. m. r. - lavina.

fr

uspaliti se uspaliti se gl. svr., prez. uspallm (se), prid. trp. uspaljen - razbuktati strasti, biti obuzet erotskim matarijama i na gonima; prenes. razljutiti se. uspaljenica im. . r. - pejor. uspaljena ena, ena sa izraenim nagonom za seksom, fitnija. uspavan prid., odr. v. uspavam - kojeg je neko uspavao; pren. nesvjestan, prita jen, sakriven, latentan (o snazi, sposo bnosti i sl.), uspavati gl. svr., prez. uspavam, trp. prid. uspavan - uiniti da neko zaspi; sam utonuti u san; prenes. biti odsutan, bez koncentracije ili daleko sa mislima, uspeti se gl. svr., prez. iispnem se, imp. uspni se, prid. rad. uspeo, uspela - doi uzbrdo na visinu, popeti se; prenes. zauzeti bolji poloaj u slubi, drutvu, biti unaprijeen u vie zvanje, postati neto vie. uspijevanje gl. im. s. r. od uspijevati, uspijevati gl. nesvr., prez. uspijevam, pril. sad. uspijevajui - razvijati se u odreenim uslovima (biljke), uspinjaa im. . r., g. mn. uspinjaa vrsta prevoznog sredstva na elektrini pogon sa tokovima na sajli pogodnog za penjanje na visinu, iana eljeznica, uspinjati se gl. nesvr., prez. uspinjem se - up. uspeti se. uspjeh im. m. r., n. mn. uspjesi, g. mn. uspjeha - povoljan zavretak posla, pot hvata, postignuti cilj, ostvarenje elje itd. uspjelost im. . r., instr. jd. uspjelou/ uspjelosti - osobina onoga to je uspje no. uspjean prid., odr. uspjeni - koji postie uspjehe, koji uspijeva (ovjek), koji je omoguio uspjeh, uspjeno pril. - s uspjehom, na nain da vodi uspjehu, uspjenost im. . r., instr. jd. uspjeno u/uspjenosti - osobina onoga to je uspjeno. uspjeti gl. svr., prez. uspijem , prid. trp. uspio, uspjela - ostvariti uspjeh, poi za rukom, postii eljeni cilj, opravdati svrhu odreene aktivnosti, usplahireno pril. - uplaeno, uznemireno, zbunjeno, uzbueno, usplahiriti se gl. svr., prez. uspldhlrlm

1188 se, prid. trp. usplahiren - veoma se uznemiriti, zbuniti se, uzbuditi i uplaiti se. usplam teti gl. svr., prez. usplamtim planuti, buknuti, razgorjeti se (o vatri); prenes.pasti u vatru, raspaliti se, razlju titi se; pocrvenjeti, zarumenjeti se na glo, zaariti se (o licu), uspokojiti (se) gl. svr., prez. uspdkojim (se), prid. trp. uspdkojen - uiniti spo kojnim, mirnim, umiriti, smiriti; sam neto uiniti u vraanju spokoj stva. uspomena im. . r., g. mn. uspomena trajno sjeanje na koga ili to; slika, predmet, suvenir, knjiga itd. koji trajno podsjeaju na koga ili to; tekst u kojem se biljee uspomene i sjeanja, memoari. uspon im. m. r., g. mn. uspona - teren koji se die, koji treba prei penjanjem; hodanje uzbrdo; prenes. uspjean ra zvoj, napredak, napredovanje, usporedan prid., odr. v. usporedni - ob. uporedan, naporedan, paralelan; pored ben, komparativan, usporedba im. . r., g. mn. usporedaba/ usporedbi - ob. poreenje, poredba, ko mparacija. usporediti gl. svr., prez. uspdredlm , prid. trp. uspdreen - ob. uporediti, izvriti poreenje kako bi se nale slinosti i razlike, komparirati, usporedivost im. . r., instr. jd. usporedi vou/usporedivosti - uporedivost, oso bina onoga koji je usporediv i svojstvo onoga toje usporedivo, iisporednica im. . r. - mat. paralelna, uporedna crta, ob. uporednica. lisporenik im. m. r., n. mn. usporednici - geogr, zamiljena crta na zemaljskoj kugli kojoj su sve take jednako uda ljene od ekvatora; up. paralela, upored nik. usporedo pril. - uporedo, u istom pravcu; istodobno. usporeivanje gl. im. s. r. od usporei vati. usporeivati gl. nesvr., prez. usporeu jem, pril. sad. usporeujui - uporei vati, komparirati, usporen prid., odr. v. usporeni - koji se ne kree brzo, koji je sporiji od uobia jenoga. usporenje im. s. r. - fiz. smanjenje brzine (u jedinici vremena), uspostava im. . r. - uspostavljanje ega. uspostaviti gl. svr., prez. uspdstavljam , prid. trp. uspdstavljen - stvoriti, napra viti, ustanoviti, npr. organe vlasti, aka demije, institucije itd. uspravan prid., odr. v. uspravni - koji stoji vertikalno, okomito; prenes. a stan, dostojanstven; koji je vrsta zna aja. uspraviti gl. svr, prez. uspravim, prid. trp. uspravljen - postaviti, dovesti koga ili to u uspravan poloaj, postaviti okomito; (se) zauzeti uspravan poloaj, stati uspravno, uspravno pril. - okomito, vertikalno, na uspravan nain; prenes. asno, dosto janstveno. uspravnost im. . r., instr. jd. uspravno u/uspravnosti - stanje ili svojstvo onoga koji je uspravan ili onoga to je uspravno. usprkos prij. - uprkos, bez obzira, i pored (ega), unato (emu), usprotiviti se gl. svr., prez. usprdtlvlm se - biti protiv, pokazati protivljenje, izra ziti neslaganje, uiniti protivno ijoj volji. uspuhati se gl. svr., prez. uspuem se zapuhati se, disati ubrzano od tranja, napora itd. usput pril. - usputno, obaviti to na brzinu uz glavni posao, uzgredno, usputan prid., odr. usputni - koji se do gaa ili nalazi usput; uzgredan; spore dan, nevaan, sekundaran, usputno pril. - usput, uzgredno, sporedno, letimino, povrno, usrdan prid., odr. v. usrdni - iskren, srda an, ljubazan, topao, usrdno pril. - na usrdan nain, s usrdnou. usrdnost im. . r., instr. jd. usrdnou/ iisrdnosti - osobina onoga koji je usrdan, svojstvo onoga toje usrdno, usreitelj im. m. r., g. jd. usreitelja esto i iron. onaj koji usreuje, donosi sreu. usreiteljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na usreitelje, usreiteljski pril. - kao usreitelj, na nain usreitelja.

1189

ustaniki usreiti (se) gl. svr., prez. usreim, prid. trp. usreen - donijeti sreu; prenes. iron. donijeti nesreu, npr. ba se usre io. iisred prij. - u sredini ega, u sredinu, usredotoenje gl. im. s. r. od usredotoiti, usredotoiti (se) gl. svr., prez. usreddtoim, prid. trp. usreddtoen - usmjeriti panju na ono to je bitno, imati visok stepen koncentracije, potpuno se sa brati. usredsrijediti (se) gl. svr., prez. usredsrijedim (se) - usmjeriti panju u sredi nu problema, usredotoiti se. usrkati gl. nesvr., prez. usrem , prid. trp. usrkan - srui jesti, piti (juhu ili kafu), usta im. s. r. plur. tantum, gen. usta duplja koju kod ovjeka zatvaraju go rnja i donja vilica, dio govornog aparata u kojem se obrazuju glasovi; prvi organ kroz koji prolazi hrana u eludac; prenes. otvor ega, ulaz; prenes. uku anin, eljade, onaj koga treba izdra vati (dosl. hraniti), ustajalost im. . r., instr. jd. ustajalou/ ustajalosti - stanje onoga toje ustajalo, ustajao prid., odr. v. ustajali - koji je od stajanja izgubio svjeinu, npr. jelo, zrak. ustajati gl. nesvr., prez. ustajem, imp. ustaj - podizati se iz sjedeeg ili leeeg poloaja, ustajati se gl. svr., prez. ustajem se - do i u stanje ustajalosti, izgubiti dobar ukus, izgubiti svjeinu, ustalasati (se) gl. svr., prid. trp. usta lasan - zatalasati, od mirnog stanja iza zvati valove (tekuine, ita i sl.); pren. izazvati komeanje; uskomeati (se), ustaliti (se) gl. svr., prez. ustalim, prid. trp. ustaljen - uiniti da to postane ili ostane stalno, uvesti u stalnu naviku; uobiajiti (se), ustaljenost im. . r., instr. jd. ustaljenou/ustaljenosti - svojstvo onoga to je ustaljeno. ustanak im. m. r., g. jd. ustanka, n. mn. ustanci, g. mn. ustanaka - oruana po buna naroda protiv neprijatelja, ustaniki prid. - koji se odnosi na usta nike. ustaniki pril. - na nain ustanika, kao ustanik.

ustanik ustanik im. m. r., n. mn. ustanici uesnik u ustanku, sudionik, jedan od onih koji su digli ustanak, ustanova im. . r., g. mn. ustanova organizovana institucija koja obavlja odreenu djelatnost, jedinica vlasti ili administracije, ono to je zakonom ustanovljeno, npr. dravne, prosvjetne, zdravstvene, naune ustanove, ustanoviti gl. svr., prez. ustanovim, prid. trp. ustanovljen - osnovati to, stvoriti; utvrditi, odrediti, dokazati, zakljuiti; otkriti, npr. greku, ustanovljenje gl. im. s. r. - osnivanje, stvaranje, uvoenje, uspostavljanje, iistaa im. m. r., g. mn. ustaa - dosl. zn.: ustanik; pripadnik i sljedbenik fai stike organizacije Ustaa koju je po etkom tridesetih godina osnovao Ante Paveli; pripadnik Ustake vojske u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj (19411945). ustaki prid. odr. v. - koji se odnosi na ustae, koji pripada ustaama, ustaki pril. - na ustaki nain, kao ustaa, ustatvo im. s. r. - ideologija i postupci ustakog pokreta, ustati gl. svr., prez. ustanem, imp. ustani - dii se i zauzeti stojei poloaj, dignuti se iz sjedeeg ili leeeg polo aja; povesti borbu za slobodu, dignuti ustanak; usprotiviti se, opirati se emu. ustav im. m. r., g. mn. ustava - glavni pravno-politiki zakon o ustrojstvu i drutvenom ureenju drave, pravima i dunostima njenih graana; tip pisma u staroj glagoljici i staroj irilici, iistava im. . r. - sistem koji regulie nivo vode i proputanje brodova kroz brane koje prepreuju plovni put. ustavan prid., odr. v. ustavni - u skladu sa ustavom, zasnovan na ustavu, koji se odnosi na ustav, ustavnost im. . r., instr. jd. ustavno u/ustavnosti - osobina onoga to je ustavno, to je utemeljeno na ustavu, ustavotvoran prid., odr. v. ustavotvorni koji stvara, tvori ustav, koji ima pravo donoenja ustava, ustegnuti gl. svr., prez. ustegnem, imp. ustegni, prid. rad. ustegnuo/ustegao, pril. pr. ustegnuvi/ustegavi - trgnuti, povui (ruku); uskratiti kome to;

1190 uzdrati se od ega. ustezati (se) gl. nesvr., prez. usteem (se) - up. ustegnuti. ustoboiti se gl. svr., prez. ustdboim se - uspraviti se na napadan, grub nain, ustolienje gl. im. s. r. od ustoliiti, ustoliiti (se) gl. svr., prid. trp. ustdlien - postaviti vladara na prijesto ili sve enika na visoku crkvenu dunost. ustonoac im. m. r., n. mn. ustdnoci, g. mn. ustdnozaca - zool. rak izduenog tijela; stomatopodi. ustopice/ustopce pril. - u stopu (pratei) koga, neposredno za kim ili im. ustostruenje gl. im. s. r. od ustostruiti, ustostruiti (se) gl. svr., prid. trp. ustdstruen - mat. doslovno poveati sto puta; razg. poveati mnogo puta, npr. imetak. ustrajati gl. svr., prez. ustrajem - ne odustati do kraja, ne poputati, ostati pri svome, biti uporan, ustrajavati gl. nesvr., prez. ustrajavam up. ustrajati, ustrajno pril. - s ustrajnou, uporno,bez odustajanja, ustrajnost im. ., instr. jd. ustrajnou/ ustrajnosti - osobina onoga koji je ustrajan, svojstvo onoga to je ustrajno, ustraeno pril. uplaeno, u strahu, ustraiti (se) gl. svr., prez. ustraim se, prid. trp. ustraen - preplaiti koga, za dati mu strah, uplaiti, ustraviti se gl. svr., prez. ustravim se, prid. trp. ustravljen - biti obuzet stra vom, jako se uplaiti, ustravljeno pril. - uplaeno, ustraeno, u stravi, u velikom strahu, ustrati se gl. svr., prez. ustrim se - nai se u pometnji kad treba neto brzo rijeiti, nastojati brzo pomoi kome, poeti uurbano trati, dati se u tranje, ustrebati gl. svr., prez . ustrebam - kad neto u jednom asu zatreba, zatrebati, ustremiti se gl. svr., prez. ustremim se, prid. trp. ustremljen - napasti koga ili to, baciti se, navaliti na koga, otro uperiti pogled, ustreptalost im. . r., instr. jd. ustreptalou/ustreptalosti - uzbuenost, stanje onoga koji je ustreptao. ustreptati gl. svr., prez. ustrepem uzbuditi se, uzdrhtati. ustrijeliti gl. svr., prez. ustrijelim, prid. trp. ustrijeljen - pogoditi, ubiti koga strijelom ili vatrenim orujem; (se) izvriti samoubistvo vatrenim orujem, ustroj im. m. r. - ustrojstvo, ustrojiti gl. svr., prez. ustrojim - uiniti da ta funkcionira kao jedinstvena stru ktura, organizirati, ustrojstvo im. s. r., g. mn. ustrdjstava ustroj, skup sistemskih odnosa meu dijelovima ega; struktura, ustruavanje gl. im. s. r. od ustruavati se. ustruavati (se) gl. nesvr., prez. ustrua vam se - ustezati se, oklijevati, stidjeti se, enirati se. ustuk im. m. r., n. mn. us tuci, g. mn. ustuka - uzmak, brzo povlaenje, odstu panje. ustuknuti gl. svr., prez. ustuknem, imp. ustukni, prid. rad. ustuknuo - brzo se povui bez utjecaja volje; odstupiti od tvrdoga stava; popustiti, npr. pred oi tim injenicama, ustupak im. m. r., g. jd. ustupka, n. mn. ustupci, g. mn. ustupaka - poputanje od svog stava, miljenja, gledita i sl. u korist druge strane radi ostvarivanja sporazuma, ustupiti gl. svr. prema nesvr. ustupati, prez. ustupim, prid. trp. ustupljen - dati, predati neto kome od vlastitog imetka, interesa, prava i sl. ustvrditi gl. svr., prez. ustvrdim, prid. trp. ustvren - izrei tvrdnju. usud im. m. r. - sudbina, kob, udes, ono to je unaprijed odreeno; Usud - bie iz bajke koje unaprijed odreuje o vjekovu sudbinu, usuditi se gl. svr., prez. usudim se - i pored raznih prepreka, strahova uiniti ta, osmjeliti se. usukan prid., odr. v. usukani - mrav, slab, ispijen, usukano pril, - kruto, utogljeno, zadrto (u ponaanju, miljenju), usukati gl. svr., prez. usuem, imp. usui - upresti vie niti, vlakana i sl.; (se) upresti se; postati mrav, omravjeti, sasuiti se. iisuprot prij. (s gen. i dat.) - uprkos, usprkos, unato, usuti gl. svr., prez. uspem, prid. rad.

1191

uenac usuo, prid. trp. usut - iz jedne posude u drugu izruiti to u drugu, npr. vodu. usvajanje gl. im. s. r. od usvajati, usvajati gl. nesvr., prez, usvajam - up. usvojiti. usvijetliti gl. svr., prez. usvijetlim, prid. trp. usvijetljen - uiniti da to dobije sjaj ienjem, peglanje i sl., postii da se sjaji. usvinjiti gl. svr., prez. usvinji - pejor. uprljati (se) kao svinja, uprljati ono to je bilo isto; potpuno pokvariti ta. usvojenica im. . r. - ona koja je usvo jena. usvojenik im. m. r., g. jd. usvojenika, n. mn. usvojenici - onaj koga je neko usvojio, ob. dijete ostalo bez roditelja, usvojilac im. m. r., g. jd. usvojioca, g. mn. usvojilaca - usvojitelj, onaj koji usvaja dijete, usvojitelj im. m. r. - usvojilac, usvojiti gl. svr., prez. usvojim - uzeti dijete i brinuti se o njemu kao o svom; prihvatiti, odobriti, sloiti se, npr. s neijim prijedlogom. u im. . r., g. jd. ui, g. mn. uiju/ui zool. insekt parazit u kosi ovjeka; opi naziv za razne parazite na ivotinjama i biljkama; prenes. dosadna, bezobrazna, nepotena osoba, uaniti (se) gl. svr., prez. uanim (se) izgraditi aneve radi odbrane od ne prijatelja, utvrditi se; prenes. vrsto drati dobar poloaj u slubi i sl. uara im. . r., g. mn. uara - zool. vrsta sove (umska i mala uara), uuvan prid., odr. v. uuvani - odran u dobrom stanju i izgledu, sa sauvanom svjeinom. uOvanost im. . r., instr. jd. uuvanou/uiivanosti - osobina onoga koji je uuvan i onoga to je uuvano. ue im. s. r., g. jd. ua, g. mn. ua mjesto gdje se rijeka ili potok ulijeva u veu rijeku ili u more. ueeriti gl. svr., prez. ueerim - uiniti da ta bude kao eer, npr. ueeriti voe, ukuhati ta u rastopljenom eeru; prenes. slatko zaspati, uenac im. m. r., g. jd. uenca, g. mn. uenaca - zool. insekt koji napada vi novu lozu; lisna u.

ueprtljati ueprtljati/ueprtljiti se gl. svr., prez. ueprtljam/ueprtljim se - ponaati se kao eprtlja, biti zbunjen i kad su jedno stavni poslovi u pitanju, zapetljati se, zbuniti se. uetati (se) gl. svr., prez. uetam/ueem - etajui ui negdje, u neki prostor. uice im. . r. plur. tantum - metalni dio sjekire, nasuprot sjeivu u koji se utie drak; upljina na kraju igle u koju se udijeva konac, uiariti gl. svr., prez. uiarim - ostva riti iar, izvui skromnu korist na lahak nain, snalaenjem, doskoicom, uiljiti gl. svr., prez. uiljim, prid. trp. usiljen - dati emu oblik iljka, zailjiti; (se) postati kao iljak od mravosti, uimice pril. - uicama (udariti), uinuti gl. svr., prez. uinem - istegnuti (lea, vrat), to za posljedicu ima bol i ukoenost, uiroko pril. - u irinu, uitak im. m. r., g. jd. uitka, n. mn. uici, g. mn. uitaka - uiveni, uvueni dio u kroju tkanine ili platna, uiti gl. svr., prez. uijem, prid. trp. uiven/uit - pomou igle i konca sastaviti dva dijela tkanine, pokrpati izderotinu, zaiti, priiti, ukopiti gl. svr., prez. ukopim, prid. trp. ukopljen - utrojiti, odstraniti sjemenike, kastrirati; pren. razg. uiniti koga nesposobnim, npr. za rad, akciju, stva ralatvo. ukopljenik im. m. r., g. jd. ukopljenika, n. mn. ukopljenici - onaj koji je ukopijen. uljiv prid., odr. v. uljivi - koji ima ui, koji je napadnut uima, uljivac im. m. r., g. jd. uljivca, g. mn. uljivica - onaj koji ima ui; prenes. pejor. odrpanac, bijednik, uljivica im. . r. - ona koja je uljiva. umrkati gl. svr., prez. umrkam - mr kanjem uvui, up. mrkati. iinT prid. odr. v. - koji se odnosi na uho, koji je dio uha. uoriti gl. svr., prez. udrim, prid. trp. uren - oblikovati tlocrt sela ili mjesta tako da kue oblikuju or; prenes. ui niti da se saradnici u poslu dre reda i pravila, da funkcioniraju besprijekorno, utap im. m. r. - pun Mjesec, vrijeme kad

1192 je Mjesec pun. utapiti se gl. svr., prez. utapim se, prid. trp. utapljen - postati kao tap, ukrutiti se, ukoiti se kad treba raditi ili djelo vati. utaviti gl. svr., prez. utavim, prid. trp. utavljen - posebnim postupcima obra diti kou ivotinje; uiniti kou. uteda im. . r. - ono to nije utroeno, to je sauvano, skupljeno umjerenim tro enjem (novac, vrijeme, materijal), utedjeti gl. svr., prez. utedim, prid. trp. uteen - ostvariti utedu, sauvati dio potronih dobara umjerenim troenjem, uteevina im. . r. - uteda, npr. uteen novac. utinuti gl. svr., prez. utinem , imp. utini - prstima dobro stisnuti iju kou; prenes. bocnuti, rei kome ta zajed ljivo. utipak im. m. r., g. jd. utipka, n. mn. utipci, g. mn. utipaka - slani ili slatki kolai od tijesta peen u vruem ulju. utirkati gl. svr., prez. utirkam - pomo u tirke uiniti da rublje postane kruto, zakrobiti. utogljenost im. . r., instr. jd. utogljenou/utgljenosti - svojstvo ili stanje onoga koji je utogljen i onoga to je utogljeno, utogljiti se gl. svr., prez. utogljim se, prid. trp. utogljen - biti ukoen u pona anju, pridati sebi vei znaaj, postati usiljen. uuljati se gl. svr., prez. uuljam se uunjati se, kriom ui, kradom se uvu i. uur im. m. r. (ar.) - ujam, naknada u bra nu koju je mlinar uzimao za mljevenje u mlinu. uutkati gl. svr., prez. uutkam - naglo zautkati koga da ne bi izrekao kakvu tajnu, prisiliti koga da ne govori, utabanati gl. svr. (tur.), prez. utabanam - ugaziti tabanima, uravnati gazajui tabanima. utabati gl. svr., prez. utabam - utabanati, poravnati ob. iskopanu zemlju gazajui tabanima. utaboriti se gl. svr., prez. utaborim se urediti tabor i smjestiti se (ob. vojska), utai gl. svr., prez. utaknem - utaknuti, uvui, npr. konac u iglu. iitaja im. . r., g. mn. utaja - pronevjera, prisvajanje tue imovine, neprijavljivanje poreza na prihode, utajilac im. m. r., g. jd. utajioca, g. mn. utajilaca - utajitelj, utajiva, onaj koji vri ili je izvrio utaju, utajitelj im. m. r. - utajilac, utajiva, utajiti gl. svr., prez. utajim, prid. trp. utajen - izvriti utaju, zatajiti, pronevje riti. utajiva im. m. r., g. jd. utajiva - osoba koja vri ili je izvrila utaju, utajilac, utajitelj. utakmica im. . r. - sport, nadmetanje dvaju timova; uope takmienje, natje canje, nadmetanje u neemu, utaknuti gl. svr., prez. utaknem, prid. rad. utaknuo/utakao - utai, provui, uvui, npr. konac u iglu. utamniiti gl. svr., prez. utamniim, prid. trp. utamnien - baciti koga u tamnicu, zatvoriti ga u zatvor, utanaiti gl. svr. (ma.), prez. utanaim, prid. trp. utanaen - postii dogovor u kojem su utvrene sve pojedinosti, do govoriti se, ugovoriti, utanjiti gl. svr., prez. utanjim, prid. trp. utanjen - uiniti da neto bude tanje, stanjiti ta; iz raznih razloga progovoriti tankim, slabo ujnim, tihim, blagim glasom; smrati, oslabjeti, stanjiti se; prenes. biti na izmaku snaga; arg. osta ti bez novca, utapati (se) gl. nesvr., prez. utapam (se) - uranjati ta ispod povrine vode; (se) daviti se u vodi, guiti se. utaiti gl. svr., prez. utaim, prid. trp. utaen - utoliti, ugasiti, zadovoljiti po trebu za jelom i piem. utei gl. svr., prez. uteem/uteknem pobjei, skloniti se, umai, spasiti se (od neprilike, opasnosti po ivot, teko a, od ega neprijatnog). uteg im. m. r., n. mn. utezi - metalni pred met odreene teine koji slui za mje renja na vagi; dio satnog mehanizma koji omoguava rad zidnog sata; spor tski rekvizit u dizanju tegova, utega im. . r., n. mn. utezi, g. mn. utega udlaga, pomagalo kojim se uvruje dio tijela ob. prilikom preloma kostiju, utegnuti (se) gl. svr., prez. utegnem, imp. utegni - uvrstiti, stegnuti pomou

1193

utjecaj pomagala (zavoji, udlage) povrijeeni dio tijela da u takvom poloaju prije prebol i; opasati, npr. pojas, utemeljitelj im. m. r. - osniva, osoba koja je utemeljila, osnovala neku usta novu, firmu, udruenje, drutvo itd. utemeljiti/utemeljiti gl. svr., prez. ute meljim, prid. trp. utemeljen - postaviti temelje emu, osnovati; iznijeti neobo rive argumente koji potkrepljuju kakve tvrdnje. utemeljiva im. m. r., g. jd. utemeljiva - utemeljitelj, onaj koji utemeljuje, utenzllije im. . r. mn. (lat.) - medicinski instrumenti, uterus im. m. r. (lat.) - anat. maternica; plod utrobe, dijete, uticaj im. m. r. - utjecaj, uticajan prid., odr. v. uticajni - utjecajan, uticanje gl. im. s. r. od uticati, uticati gl. nesvr., prez. utiem - utjecati, djelovati na koga. utika im. m. r., g. jd. utikaa - naprava na kraju ice sa dva ili tri klina pomou koje se aparat ukljuuje u telefonsku ili elektrinu mreu, utilitaran prid. (lat.), odr. v. utilitarni upotrebljiv u praktine svrhe, koji odgovara neposrednoj koristi; prakti an, prikladan, svrhovit, utilitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. utilitarizma, g. mn. utilitarizama - uenje po kome je osnova ljudskog morala ono to donosi neposrednu korist; prenes. tenja da se iz svega izvue korist, utisak/utisak im. m. r., g. j d utiska/ utiska, n. mn. utisci!utisci, g. mn. utisa ka/utisaka - dojam, utisnuti gl. svr., prez. utisnem, imp. utisni - pritiskom ostaviti otisak; umet nuti smjestiti ta u tijesan prostor; ugurati se, tiskajui se zauzeti mjesto, uvui se; prenes. urezati se u sjeanje, ostati trajno u sjeanju, utiati gl. svr., prez. utiam, prid. trp. utian - smanjiti buku, stiati, uiniti da ta bude tie; prenes. oslabiti, nestati, prestati, npr. bol. utjecaj im. m. r., g. jd. utjecaja, g. mn. utjecaja - uticaj, mo, snaga djelovanja na koga ili ta da mijenja svoje po stupke, ponaanje, nain ivota itd.

utjecajan utjecajan prid., odr. v. utjecajni - uticajni, koji ima jak utjecaj, veliku mo da utjee. utjecanje gl. im. s. r. od utjecati - uticanje. utjecati gl. nesvr., prez. utjeem , pril. sad. utjeui - uticati, imati utjecaj na koga ili ta, djelovati na koga, na ta; ulijevati se, npr. potok utjee u rijeku, utjeha im. . r., dat. jd. utjehi - potiski vanje i ublaavanje tuge i drugih nega tivnih emocija nakon kakve ivotne tragedije nalaenjem drugih kvaliteta u ivotu koji slijedi, utjelovljenje gl. im. s. r. od utjeloviti, utjeloviti gl. svr., prez. utjelovim , prid. trp. utjelovljen - dati emu zamiljenom materijalni oblik, otjelotvoriti. utjerati gl. svr., prez. utjeram - uz upotrebu sile uiniti da neko negdje ue, ugnati; pritiskom, zamahom ili udarcima uini da to (ekser, npr.) ue u neto tvrdo, zabiti; prestraiti koga (utjerati strah); opametiti (utjerati pa met u glavu); naplatiti dug, porez i sl. utjeriv prid., odr. v. utjerivI - koji se moe utjerati; naplativ (dug), utjean prid., odr. v. utjeni - koji moe utjeiti, koji se odnosi na utjehu, npr. utjena nagrada, utjeiti gl. svr., prez. utjeim - utjehom pomoi kome da ublai bol, tugu, alost, pruiti utjehu; (se) sam nai utjehu. utjeiv/utjeljiv prid., odr. v. utjeivl/ utjeljivl - koji se da utjeiti, utjeno pril. - pruajui utjehu, djelujui s utjehom. utkati gl. svr., prez. utkam , trp. prid. utkan - tkanjem ugraditi to u posto jee. uto/u tom pril. - u tom trenutku, u taj mah, istovremeno. utoite im. s. r. - sklonite, pribjeite, mjesto gdje se ko sklonio od opasnosti, nevolje. utoliko pril. - u konekstu ispred kompa rativa za izricanje posljedice, npr. uto liko bolje. utoliti gl. svr., prez. iitollm , prid. trp. utoljen - udovoljiti nekoj elji, ugasiti kakvu potrebu, npr. e, glad, bijes, utonuti gl. svr., prez. utonem, imp. utdni

1194 - djelomino ili potpuno upasti u ta, npr. u vodu, ivo blato; prenes. udubiti se, unijeti se u ta, predati se emu; zaspati ugodnim, tvrdim snom. [- u san] utopija im. . r. (gr.) - zamiljeno ide alno drutvo u kojem vladaju savreni odnosi, blagostanje i srea, idealno stanje koje je nemogue ostvariti, ne ostvariva zamisao, zamisao bez podlo ge. utopijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na utopiju, utopijski pril. (gr.) - na utopijski nain, kao u utopiji. utopist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. utdpiste ovjek koji stvara ideje o utopiji; razg. osoba zanesena utopijom, utopistiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na utopiste, utopistiki pril. (gr.) - kao utopist, na nain utopista, utopiti (se) gl. svr., prez. utopim (se), prid. trp. utopljen - zagnjuriti koga u vodu i udaviti ga; prenes. uiniti da ko ili ta nestane u mnotvu, iroj zajednici i sl.; (se) izgubiti ivot u vodi, udaviti se; izgubiti se, nestati stapajui se s im veim, jaim i sl. utopliti gl. svr., prez. utopllm , prid. trp. utopljen - obui toplu odjeu i zatititi (se) od hladnoe, toplo (se) odjenuti; zagrijati (se), utopljenica im. . r. - ona koja se utopila, utopljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na utopljenike, utopljenlki pril. - kao utopljenik, na nain utopljenika, utopljenik im. m. r., g. jd. utopljenika , n. mn. utopljenici - onaj koji se utopio, utorak im. m. r., g. jd. utorka , n. mn. utorci, g. mn. utoraka - dan u sedmici koji dolazi iza ponedjeljka, drugi dan poslije nedjelje, utovar im. m. r. - unoenje ili tovarenje robe, tereta i sl. u prevozno sredstvo, utovariti gl. svr., prez. utdvarlm , prid. trp. utdvaren - smjestiti stvari, robu, teret u automobil, kamion, vagon, brod i sl. utovarni prid. odr. v. - koji se odnosi na utovar, koji slui za utovar, utoviti gl. svr., prez. utovim (se), prid. trp. utovljen - ugojiti (se), udebljati (se), uhraniti ivotinju kako bi se postigla bolja cijena pri prodaji, utrapiti gl. svr., prez. utraplm, prid. trp. utrapljen - dati, prodati kome ta i na lukav nain rijeiti se ega, ostvariti samo za sebe povoljno stanje, podme tnuti, prevariti, uvaliti kome ta. utrati gl. svr., prez. utrim/utrim - ui trei. utrenlk im. m. r. (zast.), g. jd. utrenlka, n. mn. utrenlci - utrt put, put koji nije na sut kamenjem, utrina im. . r.(zast.) - zajednika livada koja slui za ispau stoke. utrka im. . r., dat. jd. utrci - utrkivanje, takmienje u tranju, ko je bri, trka ljudi i ivotinja, utrkivanje gl. im. s. r. od utrkivati se. utrkivati se gl. nesvr., prez. utrkujem se, pril. sad. utrkujui - nadmetati se, natje cati se, takmiiti se u tranju, utrljati gl. svr., prez. utrljam - ravno mjernim pokretima dlana nanijeti ulje, kremu i sl. na kou. utrnue im. s. r. - utmulost, obuzetost trncima zbog slabe cirkulacije krvi; ne stanak, gaenje ega, npr. loze poro dice. utrnuti (se) gl. svr., prez. utrnem, imp. utrni - biti obuzet trncima zbog slabe cirkulacije krvi; ekspr. ugasiti to, npr. svjetlo; (se) ugasiti se, npr. kakva aktivnost. utroba im. . r., g. jd. utrobe, n. mn. utrobe - organi smjeteni u trbunoj i grudnoj upljini ovjeka ili ivotinje (eludac, crijeva i dr.); iznutrica; brod iznutra, dio izmeu kostura i palube, nutrina. utroje pril. - raditi ta uz sudjelovanje tri ju osoba, tri osobe zajedno, utrostruenje gl. im. s. r. od utrostruiti, utrostruiti gl. svr., prez. utrdstrulm, prid. trp. utrdstruen - uiniti trostru kim, ojaati ta tri puta, poveati; presavijanjem nainiti tri sloja, utroak im. m. r., g. jd. utroka, n. mn. utroci, g. mn. utroaka - ono to se potroi, potronja, npr. energije, novca, vremena itd. (ob. u radnom procesu), utroiti gl. svr., prez. utroim, prid. trp. utroen - potroiti energiju, novac, vri jeme itd., npr. u proizvodnji, u doma

1195

utvrda

instvu. utrpati gl. svr., prez. utrpam - bez reda i natrpati u to, nasilu ugurati; (se) pren. pejor. doi nepozvan, naturiti se, name tnuti se, uvaliti se, ugurati se. utrti gl. svr., prez. utrem/utarem, prid. trp. utrt/utrven - hodanjem, vonjom i sl. od livade uiniti tvrdu stazu; od snijega gaenjem napraviti prtinu; pre nes. prokriti put za one koji dolaze, up. ii utrtim stazama, utrak im. m. r., g. jd. utrka, n. mn. utrci, g. mn. utrdka - ob. dnevni pa zar, novani iznos ostvaren prodajom artikala u trgovini, rezultat trgovanja, npr. dnevni utrak. utuen prid., odr. v. utueni - bezvoljan, potiten, bez volje, sumornih osjeanja, utui gl. svr., prez. utuem/utuem, imp. utui, prid. trp. utuen - uiniti koga utuenim, potitenim, ubiti mu volju, deprimirati; potroiti to bez koristi, up. utui vrijeme. utuk im. m. r., n. mn. utui, g. mn. utuka odgovor kome u polemici, diskusiji, protivnapad; arh. lijek, protivotrov, ututkfinost im. . r., instr. jd. ututkanou/ututkanosti - stanje onoga to je ututkano ili koji je ututkan. ututkati g l svr., prez. ututkam, trp. prid. ututkan - umotati ta sa svih strana kako bi bilo toplije, zavui sa svih strana oko tijela, npr. pokriva, utuviti/utuviti gl. svr., prez. utuvim/ utuvim, prid. trp. utuvljen/utuvljen upamtiti; ponavljanjem i jasnim obja njenjima uiniti da neko to zapamti, uliti u pamet, iitva im. . r., g. mn. utvl - zool. barska i morska ptica iz porodice pataka, iitvara im. . r., g. mn. utvara - avet, privienje, sablast koji su plod mate, fikcija. utvaranje gl. im. s. r. od utvarati, utvarati gl. nesvr., prez. utvaram, pril. sad. utvarajui - zast. umiljati, stvarati matom utvare, privienja, up. utvoriti, utvoriti gl. svr., prez. utvorlm, prid. trp. utvoren - zast. umisliti to, stvoriti ma tom privienje, utvaru, utvrda im. . r., g. mn. utvrda - kameno utvrenje sagraeno za odbranu od navale neprijatelja, tvrdalj.

utvrditi utvrditi gl. svr., prez. utvrdim , prid. trp. utvren - uvrstiti to da bude neo svojivo, da se ne pomie, osigurati; po tpuno nauiti, stei sigurnost u znanju; tano to ustanoviti, prouavanjem izvesti pravi zakljuak, konstatirati, utvrdo/iitvrdo pril. - na nain da bude tvrdo, supr. umeko. uvakufiti gl. svr., prez. uvakufim - za vjetati, dati imovinu u vakuf, iivala im. . r., g. mn. uvala - manji mor ski zaliv. uvaliti gl. svr., prez. uvalim, prid. trp. uvaljen - gurnuti neki predmet u ta; prenes. podvaliti kome to neispravno; uiniti da neko neto uradi za drugoga; (se) zapasti u nepriliku, nai se u nezgodnoj situaciji, u nevolji, uvaljati (se) gl. svr., prez. uvaljam (se) uiniti valjanjem da neto bude uva ljano (sukno, vuna); valjajui postii da se po tome to nahvata, npr. eer, brano. uvarak im. m. r., g. jd. uvarka , n. mn. uvarci, g. mn. uvaraka - podvarak, ono to se due varilo, npr. napitak od prokuhanog bilja; meso s kiselim kupu som ili krompirom. uvaavanje gl. im. s. r. od uvaavati, uvaavati gl. nesvr. prema svr. uvaiti, prez. uvaavam, pril. sad. uvaavajui cijeniti koga, imati potovanje prema njemu; uzimati u obzir sve injenice i okolnosti, uraunavati sve bitne detalje, uvaen prid., odr. v. uvaeni - potovan, cijenjen, ugledan; uzet u obzir, uvaiti gl. svr., prez. uvaim, prid. trp. uvaen - prihvatiti, uraunati, uzeti u obzir. iivee(r) pril. - na poetku noi, kad nastupi veer, kad se smrkne, uvean prid., odr. v. uveani - koji je vei nego toje bio, povean, uveanica im. . r., g. jd. uveanice , n. mn. uveanice - gram. augmentativ, ri je koja znai neto uveano, uveati gl. svr., prez. uveam - poveati ta, uiniti veim; (se) postati vee sa mo od sebe. uveavajui prid. odr. v. - koji uveava, ob. u kontekstu, npr. uveavajue ogldalo. uveden prid., odr. v. uvedeni - koji je

1196 sasvim uhodan u poslu, uspjean, pro fesionalan. uvehlost im. . r., instr. jd. iivehlou/ uvehlosti - uvehnulost, stanje onoga to je uvehlo. uvehnulost im. . r., instr. jd. uvehnulou/uvehnulosti - uvehlost. uvehnuti/uvehnuti gl. svr., prez. itvehnem - doi u stanje uvehlosti, izgubiti svjeinu, boju, snagu; prenes. propasti (ono to se uzdizalo, razvijalo, raslo, npr. u kulturi, javnoj djelatnosti), uveliati gl. svr., prez. uveliam trp. prid. uvelian - svojim prisustvom uiniti da neto bude jo vee, ljepe; rijeima predstaviti neto veim nego to jeste, pretjerati u opisivanju dodavanjem i onoga ega nema u stvarnim injenica ma. uveliavanje gl. im. s. r. od uveliavati. uveliavati gl. nesvr., prez. uveliavam, pril. sad. uvelivajui - predstavljati neto veim nego to jeste, pretjerivati u opisivanju dododavanjem i onoga e ga nema u stvarnosti, up. svr. gl. uve liati. uvelike/iiveliko pril. - u jeku, u zamahu, u velikoj mjeri (o poslu koji je ve uzna predovao). uvelost/uvenulost im. . r. - ob. uvehlost, uvehnulost. uvenuti/uvenuti gl. svr., prez. uvenem ob. uvehnuti. uvertira im. . r. (fr.) - uvod u vee mu ziko djelo (operu, operetu) koje izvodi orkestar; predigra; manje djelo za orke star (u jednom stavku); prenes. uvod za neto neprijatno, nelagodno, uveseljavanje gl. im. s. r. od uveseljavati, uveseljavati gl. nesvr., prez. uveselja vam , pril. sad. uveseljavajui zanimlji vim i kominim priama, postupcima i sl. initi da drutvo bude veselo, raspo loeno, iriti veselje. uvesti1 gl. svr., prez. uvezem , imp. uvezi, prid. rad. uvezao , prid. trp. uvezen stra nu robu unijeti u svoju zemlju; vozei se ui u neki prostor. uvesti2 gl. svr., prez. uvedem/uvedem, imp. uvedi, aor. uvedoh, prid. rad. uveo, prid. trp. uveden - dovesti koga, vodei ga uiniti da ue u odreeni prostor; uputiti koga u posao; adm. unijeti u knjige, zapisati, zavesti; uspostaviti (red); uiniti da ta postane obiaj, pra ksa. uvez im. m. r. - povez, korienje (o knji zi), nain uvezivanja, npr. tvrdi uvez. uvezati gl. svr., prez. uveem , prid. trp. uvezan - uiniti vezanjem da vie odvo jenih dijelova postane cjelina, spojiti listove u knjigu; ukoriiti. uvid im. m. r. - posmatranje, rasuivanje i razmiljanje o neem kako bi se na osnovu vie podataka donio zakljuak, uvidjeti gl. svr., prez. uvidim - na osnovu posmatranja, razmiljanja i rasuivanja razumjeti ono to se prije nije moglo ili htjelo shvatiti, iiviaj im. m. r., g. jd. uviaja , g. mn. uviaja - postupak utvrivanja inje nica i okolnosti ob. nakon kakvog ka njivog prekraja, oevid, uviavan prid., odr. v. uviavni - razu man, koji uvia sve pojedinosti, shvaa smisao ega, koji razumije drugoga, uviavno pril. - razumno, na uviavan nain. uviavnost im. . r., instr. jd. uviavnou/uvivnosti - osobina onoga koji je uviavan. uvijanje gl. im. s. r. od uvijati, uvijati (se) gl. nesvr., prez. uvijam (se), pril. sad. uvijajui (se) - umotavati ta u papir; izbjegavati neposredno odgovo riti na pitanje, okoliati; (se) initi kru ne pokrete nekim dijelom tijela, izvi jati se; uvijanjem kovrati kosu; zamotavati cigaret-papir, uvijek pril. - u svako doba, u svakoj pri lici, svaki put; stalno, neprestano. uvijen prid., odr. v. uvijeni - umotan u to; nejasan u odgovoru, zaobilazan, s naznakama; ukovran (kosa), uvijeno pril. - nejasno, na posredan, zaobilazan nain, uvinuti (se) gl. svr., prez. iivinem (se) saviti (ruku); okrenuti (se) oko ose. uvir im. m. r. - ekspr. ue, mjesto gdje voda uvire; mjesto gdje voda odlazi pod zemlju, ponire, uviranje gl. im. s. r. od uvirati, uvirati gl. nesvr., prez. uvirem, pril. sad. uvirui - ulijevati se u veu vodu, npr. potok uvire u rijeku; odlaziti pod ze mlju, npr. rijeka ponornica uvire.

1197

uvjetno

iivls pril. - prema gore, navie, u visinu (npr. skok uvis). uviti gl. svr., prez. uvijem, imp. uvij, prid. trp. uvijen/iivit - up. uvijati, uvjeravanje gl. im. s. r. od uvjeravati, uvjeravati gl. nesvr. prema svr. uvjeriti, prez. uvjeravam, pril. sad. uvjeravajui - potvrujui argumentima nastojati da onaj koji sumnja ostane uvjeren da je neto istina, pokuavati uvjeriti koga, izjavljivati sa sigurnou; (se) sve vie postajati uvjeren u to, uviati, uvjeren prid., odr. v. uvjereni - koji je siguran u ta, koji vjeruje u neto sa sigurnou; koji je ta po uvjerenju; osvjedoen, uvjereno pril. - s uvjerenjem, samopo uzdano, sa sigurnou, uvjerenost im. . r., instr. jd. uvjereno u/uvjerenosti - stanje onoga koji je uvjeren, sigurnost u to; samopouzda nje. uvjerenje gl. im. s. r. - uvjerenost, izgra eno miljenje o neemu, shvaanje, pogled izgraen na vjerovanju da je ta istinito, pravilno, pravedno; (steena) sigurnost u ta; uvjerenost; admin. po tvrda, dokument koji potvruje ta. uvjeriti gl. svr., prez. uvjerim, prid. trp. uvjeren - dokazati kome da je ta isti nito, pravilno, uiniti da povjeruje; (se) dobiti, nai potvrdu, siguran dokaz, ispitivanjem ta potvrditi, osvjedoiti se, uvidjeti, uvjerljiv prid., odr. v. uvjerljivi - koji zna uvjeriti, koji uvjerava; utemeljen, za snovan na stvarnosti; oigledan, opi pljiv, npr. dokaz, uvjerljivo pril. - na uvjerljiv nain, s uvjerljivou, uvjerljivost im. . r., instr. jd. uvjerljivo sti/uvjerljivou - svojstvo onoga to je uvjerljivo. uvjet im. m. r. - uslov, pretpostavka po trebna da se to ostvari, ono od ega neto zavisi, uvjetan prid., odr. v. uvjetni - uslovan, koji je ostvarljiv ako se ispuni neki uvjet. uvjetno pril. - prihvaeno pod nekim uvjetom.

uvjetovanost uvjetovanost im. . r., instr. jd. uvjeto vanou/uvjetovanosti - svojstvo onoga to je uvjetovano, uvjetovanje gl. im. s. r. od uvjetovati, uvjetovati gl. svr. i nesvr., prez. uvjetujem , pril. sad. uvjetujui - usloviti ili uslovljavao to, postaviti ili po stavljati uvjete, uvjebanost im. . r., instr. jd uvjeba no u/uvjebano ti - osobina onoga koji je uvjeban i svojstvo onoga to je uvjebano, uvjebati gl. svr., prez. uvjebam usavriti, razviti vjetine vjebanjem, uvlaenje gl. im. s. r. od uvlaiti, uvlaiti gl. nesvr., prez. uvlaim, pril. sad. uvlaei - vui unutra ono to je ispred, napolju, up. uvui, uvlaka im. . r., g. jd. uvlake, dat. jd. uvlaci, n. mn. uvlake - ono to se uvla i; prenes. osoba koja se uvlai, ulizuje. uvod im. m. r. - ono od ega ta poinje, poetak, priprema, npr. poetni dio knjige, rasprave, govora, razgovora, izlaganja; poetak neke radnje, doga aja. uvodilac/uvoditelj im. m. r., g. jd. uvddioca/uvdditelja - onaj koji koga u neto uvodi, npr. u neku prostoriju, uvoenje gl. im. s. r. od uvoditi, uvoditi gl. nesvr., prez. uvodim , pril. sad. uvodei - initi da ko ili ta bude uve deno, up. uvesti, uvodni prid. odr. v. - poetni, pripremni, koji uvodi u ta. uvodniar im. m. r. - novinar koji pie uvodnike u novinama, uvodnik im. m. r., n. mn. uvodnici - prvi, udarni lanak u novinama i slinim publikacijama, u vojaiti gl. svr., prez. uvojaim, prid. trp. uvdjaen - uiniti koga vojnikom, uniformisati; uvjebati da bude vojnik; mobilisati. uvojak im. m. r., g. jd. uvojka, n. mn. uvojci, g. mn. uvojaka - kovre, uvijen pramen kose; vitica, uvoji im. m. r., em. i hip. od uvojak. uvoz im. m. r. - kupljena roba u ino zemstvu i njen dovoz na domae trite, import, suprot, izvoz, uvoziti gl. nesvr., prez. uvozim, pril. sad. uvozei, trp. prid. uvoen - kupiti robu u

1198 inozemstvu i prodavati je na domaem tritu, up. svr. uvesti, uvozni prid. odr. v. - koji se odnosi na uvoz robe iz inozemstva, uvoznikl prid. odr. v. - koji se odnosi na uvoznike. uvoznik im. m. r., n. mn. uvoznici - onaj koji uvozi, koji se bavi uvozom, suprot, izvoznik. uvri se gl. svr., prez. uvrgnem se - up. u vrgnuti se. uvrebati gl. svr., prez. uvrebam vrebajui uloviti, uhvatiti, uvreda im. . r. - ono to vrijea, nanosi sramotu, nepravdu, rui dostojanstvo drugoga (rijei, lai, postupci itd.); osjeaj izazvan takvom rijei ili postu pkom. uvredljiv prid., odr. v. uvredljivi - koji se lahko vrijea; razg. ono to vrijea, npr. uvredljive rijei, uvredljivost im. . r., instr. jd. uvredljivo u/uvredljivosti - svojstvo onoga koji vrijea; svojstvo onoga koji se lahko vrijea. uvrgnuti (se) gl. svr., prez. uvrgnem se, imp. uvrgni - uvri se, umetnuti se, baciti se na koga, liiti po osobinama, naslijediti ije osobine (pamet, ljepotu, narav itd.). uvrh prij. s gen. - pri vrhu ega, na vrhu, npr. uvrh trenje, uvrijediti gl. svr., prez. uvrijedim, prid. trp. uvrijeen - nanijeti kome uvredu; osjetiti se pogoen uvredom, primiti ta kao uvredu, uvrijeen prid., odr. v. uvrijeeni - kojem je naneena uvreda, pogoen uvredom, uvrijeeno pril. - pokazujui se uvrijee nim, na nain koji odaje uvrijeenost, uvrijeenost im. . r., instr. jd. uvrije enou/uvrijeenosti - osjeaj ili stanje onoga koji je uvrijeen, uvrijeen prid., odr. v. uvrijeeni - uko rijenjen, rairen, koji je uao u obiaj, npr. uvrijeena navika, uvrijeiti se gl. svr., prez. uvrijeim rairiti se kao vrijea; pren. uvrstiti se, primiti se, uzeti maha, ui u naviku, uvrnut prid., odr. v. uvrnuti - prenes. ne uobiajen u ponaanju, smuen, sulud, udan, luckast. uvrnuti gl. svr. prema nesvr. uvrtati, prez. uvrnem, imp. uvrni - uvrtanjem, zavrtanjem dati emu spiralni oblik; postaviti sijalicu u leite; ugasiti petro lejku uvrtanjem stijenja; zavrnuti, npr. rukav koulje; zadati bol uvrtanjem ruke. uvrstiti (se) gl. svr., prez. uvrstim (se), prid. trp. uvrten/uvren - stati u vrstu, ukljuiti (se) meu druge ili drugo, uvrtati gl. nesvr., prez. uvrem, imp. uvri - initi da neto bude uvrnuto, up. svr. gl. uvrnuti, uvuen prid., odr. v. uvueni - onaj koji je unutra nakon uvlaenja; pren. onaj koji se bez svoje volje naao u kakvoj nepo doptini, u emu loem, nedoputenom. uvui gl. svr., prez. uvuem, aor. uvukoh, prid. trp. uvuen - vukui unijeti ta; utaknuti to u uzak otvor, npr. konac u iglu, udjenuti; povui unutra ono to je istaknuto, npr. trbuh; povui u se, npr. dim cigarete; ukljuiti koga da sudje luje u emu, ukljuiti ga u ta; umije ati, uplesti koga u ta; (se) neopaeno ui, uuljati se; silom ili lukavstvom zauzeti neki poloaj u hijerarhiji itd. uz/uza prij. - s akuz., npr. uz rijeku, uz mene. uz- pref. - u izvedenim rijeima, npr. u prez. uzmognem, kao us- pred bezvunim suglasnikom, npr. uspeti se. uzai gl. svr., prez. uzaem, imp. uzi, prid. rad. uzaao - uzii, popeti se, svladati uzbrdicu i stii na vrh. uzajaman prid., odr. v. uzajamni - reci proan, meusoban, ono to jedna oso ba ini drugoj i obratno, uzajamno pril. - reciprono, meusobno, na uzajaman nain, uzajamnost im. . r., instr. jd. uzajmnou/uzajmnosti - svojstvo onoga to je uzajamno. uzajmiti gl. svr., prez. uzajmlm, prid. trp. uzajmljen - posuditi to od drugoga, uzeti i dati u zajam, pozajmiti, uzak prid., odr. v. uski/uski, komp. ui male irine, suvie malen, tijesan; pre nes. uskih pogleda, zadrt (o osobi), uzalud/uzaludno pril. - beskorisno, ulu do, nizato, na uzaludan nain, npr. po troeno vrijeme i napori bez rezultata.

1199

uzbudljiv

uzaludan prid., odr. v. uzaludni - besko ristan, bezuspjean, koji nema izgleda na uspjeh. uzaludnost im. . r., instr. jd. uzaludno sti/uzaludnou - svojstvo onoga to je uzaludno, uzaman pril. - uzalud, badava, iizan prid., odr. uzani - uzak. uzanca/uzansa im. . r. (fr.), n. mn. uzance/uzanse, g. mn. uzanca/uzansl obiaj, navika; dugogodinjom praksom uhodani obiaji u trgovini, uzao im. m. r., g. jd. uzla, n. mn. uzlovi vor, petlja, ono to se dobije kad se konac, ue, ica i sl. veu ili zamrse, uzaptiti/uzaptiti gl. svr. (ar), prez. uzaptlm, prid. trp. uzapen - zast. uha psiti, baciti u zatvor; prenes. drati koga u zaptu, ne dati da se slobodno razvija, sputati ga. uzastopan/uzastopan prid., odr. v. uza stopni/uzastopni - koji slijedi jedan za drugim. uzastopice/uzastopice pril. - uzastopno, uzastopno/uzastopno pril. - uzastopice, u slijedu, jedno za drugim, uzastopnost/uzastopnost im. . r., instr. jd. uzastopnou/uzastopno ti i uzastopnou/uzstopnosti - svojstvo onoga to ide uzastopno, u slijedu, uzaae im. s. r. (csl.) - uzlazak na nebo Isusa Krista, uzavrelost im. . r., instr. jd. uzavrelou/uzavrelosti - osobina onoga to je uzavrelo, uskipjelost. uzavreti gl. svr., prez. uzavrim - pro vreti, prokljuati, od toplote poeti klju ati; prenes. razljutiti se, raspaliti se. uzbibati se gl. svr., prez. uzbibam se biti zahvaen ljuljanjem (ob. o morskim valovima). uzbrdica im. . r. - uspon, put uzbrdo, suprot, nizbrdica, iizbrdo pril. - uz brdo, uz strminu brijega, navie, uspona ili planine, uzbuditi (se) gl. svr., prez. uzbudim (se), "prid. trp. uzbuen - uiniti da se ko uznemiri, uzruja, izazvati, probuditi uzbuenje; (se) osjetiti uzbuenje (ero tika). uzbudljiv prid., odr. v. uzbudljivi - koji izaziva uzbuenje; uzbuujui; koji se lahko uzbuuje.

uzbueno uzbueno pril. - s uzbuenjem, uzbuu jui se. uzbuenje gl. im. s. r. - stanje onoga koji je uzbuen, uzbuivanje gl. im. s. r. od uzbuivati. uzbuivati (se) gl. nesvr., prez. uzbu ujem (se), pril. sad. uzbuujui (se) initi a se ko uzbuuje, postajati uzbu en, up. svr. gl. uzbuditi, uzbuna im. . r. - velika uznemirenost, pometnja ob. zbog nadolazee opasno sti; vojn. priprema vojske i stanovnitva a se doeka neposredna opasnost, napad neprijatelja; negodovanje zbog ega nepovoljnog, nepravde, nelagode, uzbuniti gl. svr., prez. uzbunim, prid. trp. uzbunjen - dati znak uzbune, dii sve na noge zbog nadolazee opasnosti, iza zvati uzbunu, uzbunjenost im. . r., instr. jd. uzbunje nou/uzbunjenosti - stanje onoga koji je uzbunjen, uzburkanost im. . r., instr. jd. uzburka nou/uzburkanosti - stanje onoga to je uzburkano, uzburkati gl. svr., prez. uzburkam - biti uzburkan, uznemiriti se na povrini, zatalasati se, npr. uzburkana voda; pre nes. uznemiriti se, uzbuditi se, uskome ati se (mnotvo i sl.), uzda/uzda im. . r. - dvostruka uzica, kai od koe kojom se upravlja konjem, dizgin. uzdah im. m. r., n. mn. uzdasi - uzdisaj, dubok udisaj i izdisaj kao izraz boli, patnje, aljenja, olakanja, umora i sl. uzdahnuti gl. svr., prez. uzdahnem, imp. uzdahni - ispustiti uzdah (u aljenju, olakanju), uzdanica im. . r. - mlae osobe u koje se ubudue moe pouzdati, uzdanje gl. im. s. r. od uzdati se. uzdarje im.s. r. - dar koji se daje kao uzvrat za dobiven dar. uzdati se gl. nesvr., prez. uzdam se, pril. sad. uzdajui se - vjerovati kome da e izvriti ono to se od njega oekuje, uzdii gl. svr., prez. uzdignem - uzdi gnuti uzdignue im. s. r. - uzvienje, uzviica; in ili rezultat uzdizanja (moralnog i
s l) .

1200
rad. uzdignuo/uzdigao, prid. trp. uzdi gnut - uzdii, podignuti da dospije na veu visinu; prenes. dovesti u bolji poloaj i stanje, poboljati, unaprijediti, initi da dobije vei ugled, potovanje, uzvisiti; dati vee znaenje, veu vri jednost, uiniti viim, vanijim, znaaj nijim. uzdignutost im. . r., instr. jd. uzdigniitou/uzdignutosti - stanje onoga to je uzdignuto ili onoga koji je uzdignut, uzdisaj im. m. r., g.jd. uzdisaja - uzdah, uzdrhtaldst/iizdrhtalost im. . r., instr. jd. uzdrhtalou/uzdrhtalosti i uzdrhtalou/uzdrhtalosti - stanje onoga koji je uzdrhtao, onoga to je uzdrhtalo. uzdrhtati gl. svr., prez. uzdrhtlm/ uzdrem - zadrhtati, poeti drhtati; pre nes. zatresti se, zadrmati (o potresu); uzbuditi se, uznemiriti se. uzdrmati (se) gl. svr., prez. uzdrmam (se) - prodrmati, zadrmati, zatresti ko ga, ta, se; prenes. uiniti nesigurnim; poljuljati (se), pokolebati (se); jako (se) uzbuditi, potresti (se), npr. od izne nadne vijesti, uzdran prid., odr. v. uzdranI - uzdrljiv, koji ne pokazuje osjeaje, umjeren u iskazivanju osjeaja, uzdrano pril. - uzdrljivo, suzdrano, na uzdran nain, iizdranost im. . r., instr. jd. uzdrzanosu/uzdrzanosti - svojstvo onoga koji je uzdran, uzdrati se gl. svr. prema nesvr. uzdravati se, prez. uzdrim se, prid. trp. uzdran - ne mijeati se, ne izja njavati se, ne iznositi svoje osjeaje i stavove, obuzdati se, ne opredijeliti se. uzdravanje gl. im. s. r. od uzdravati se. uzdravati se gl. nesvr., prez. uzdravam se - up. svr. gl. uzdrati se, pravn. oba veza ili odluka jedne strane da ne poduzima ono to bi bilo tetno za dru gu stranu, a na to po zakonu ima pra vo. uzdrljiv prid., odr. v. uzdrljivI - koji se moe i zna se uzdrati, uzdrljivo pril. - na uzdrljiv nain, s uzdranou. uzdrljivost im. . r., instr. jd. uzdrljivou/uzdrljivosti - osobina onoga koji je uzdrljiv. uzduh im. m. r. (arh.), lok. jd. uzduhu/ uzduhu - vazduh, zrak. iizdu pril. - po duini, duinom, uzdurisati gl. svr. (tur.), prez. uzduriem - sve to treba osigurati, pripremiti, urediti, udesti, namjestiti, uzduan prid., odr. v. uzduni - koji se prostire uzdu, duinom ega. uzee im. s. r. (arh.) - ekspr. zauzimanje, zauzee, npr. grada, drave u ratu. uzemljenje gl. im. s. r. - spoj elektrine mree ili kakvog postrojenja sa ze mljom radi zatite od visokog napona, uzemljiti gl. svr., prez. uzemljim, prid. trp. uzemljen - spojiti elektrinu mreu sa zemljom, radi zatite, ugraditi uze mljenje. uzengija im. . r. (tur.), ob. u mn. uzengije - metalni stremen s obje strane sedla u koje jaha stavlja nogu kad jae na konju. uzet prid., odr. v. uzeti - oduzet, para liziran. uzeti gl. svr., prez. uzmem, imp. uzmi, prid. trp. uzet - uhvatiti, primiti ta ru kom; kupiti ta; primiti koga u slubu; oduzeti, oteti kome ta; zauzeti poloaj, osvojiti grad u borbi, uzetost im. . r., instr. jd. uzetou/ uzetosti - stanje onoga koji je uzet, pa ralizovan. uzgaja im. m. r., g. jd. uzgajaa, g. mn. uzgaja - onaj koji to uzgaja, uzga jiva, uzgajatelj, uzgajalite im. s. r. - prostor u kome se uzgajaju ivotinje ili biljke, uzgajatelj im. m. r., g. mn. uzgajatelja uzgaja, uzgajiva, odgajatelj, uzgajiva im. m. r., g. jd. uzgajivaa, g. mn. uzgajivaa - uzgaja, uzgajatelj, odgajatelj, kojemu je posao da uzgaja (biljke i ivotinje), uzgajivaica im. . r. - ona koja uzgaja, uzgajateljka. uzglavlje/uzglavlje im. s. r. - ono to se stavlja pod glavu (kad se lei), uzglobiti gl. svr., prez. uzgloblm, prid. trp. uzglobljen - spojiti u zglob, vratiti ta u odgovarajui zglob; prenes. posta viti na pravo mjesto. uzgoj im. m. r. - odgoj, uzgajanje ivo tinja i kultiviranje biljaka, uzgojitelj im. m. r. - koji se bavi uzgojem,

1201

uzletjeti uzgajiva. uzgojiteljica im. . r. - ona koje se bavi uzgojem, uzgojiteljka. uzgojiteljka im. . r. - uzgojiteljica. uzgojiti gl. svr., prez. uzgojim, prid. trp. uzgojen - odgojiti, odnjegovati, othra niti (ivotinju ili biljku), odgajiti (bi ljku). tizgon/uzgon im. m. r. - fiz. sila koja dje luje odozdo prema gore. iizgor pril. - uspravno, iizgred pril. - uzgredno, usput, sluajno, uzgredan prid., odr. v. uzgredni - uspu tan, koji se zbiva uzgred, usput, spo redan po znaenju, uzgredno pril. - uzgred, usput. uzica im. . r., g. jd. uzice, n. mn. uzice malo deblji kanap od niti prediva ili konca koji slui za razne praktine svrhe. uzii gl. svr., prez. uzlem, aor. uzloh, prid. rad. uziao - uzai, popeti se, za vriti s kretanjem navie. uzidati gl. svr., prez. uzldam/uzlem zidajui ugraditi ta u zid. uzimanje gl. im. s. r. od uzimati, uzimati gl. nesvr., prez. uzimam/uzimljem, pril. sad. uzimajui/uzimljui up. svr. gl. uzeti, uzina im. . r. - usko mjesto, uzak prolaz, uzinad pril. (ar.) - uinat, uprkos, uprkos, uzjahati/uzjaiti gl. svr., prez. uzjaem/ uzjalm - popeti se na konja ili ta drugo i opkoraivi sjesti; prenes. sjesti kome za vrat i nametnuti mu svoju vlast, volju, samovolju i sl. uzjoguniti se gl. svr., prez. uzjogunlm se - biti tvrdoglav, jogunast, ne odstupati od svoga stava, tvrdoglavo se pobuniti; zainatiti se, zapeti, iizlati gl. nesvr., prez. uzlam - vezivati to uzlovima. iizlazan/uzlazan/uzlazan prid., odr. v. uzlazni/uzlazni/uzlazni - koji se penje, koji ide navie; u izgovoru akcenat kod koga glas uzlazi, ide navie, iizlet/uzlet/uzlet im. m. r., g. mn. uzleta/ uzleta/uzleta - polijetanje, poetak leta. uzletite im. s. r. - pista, staza za slijetanje i polijetanje na aerodromu, uzletjeti gl. svr., prez. uzletlm/uzletlm, prid. rad. uzletio, uzletjelo - poletjeti, zapoeti let; popeti se na veu visinu,

uzdignuti gl. svr., prez. uzdignem, prid.

uzmai uhvatiti veu visinu, uzmai gl. svr., prez. uzmaknem - uzma knuti. uzmak im. m. r., n. mn. uzmai - povla enje, odstupanje s poloaja u borbi; ustupak u razgovoru, u suprostavljanu miljenja. uzmaknuti gl. svr., prez. uzmaknem, imp. uzmakni, prid. rad. uzmaknuo/ uzmakao - uzmai, povui se, odstupiti, izmaknuti se, odstupiti u borbi; ustu knuti, uiniti korak nazad; prenes. po pustiti, npr. u polemici, u borbi milje nja. uzmanjkati gl. svr., prez. uzmanjka ponestati, ne biti ega dovoljno, uzmicanje gl. im. s. r. od uzmicati, uzmicati gl. nesvr., prez. uzmiem , pril. sad. uzmiui - up. uzmaknuti, uzmuhati se gl. svr., prez. uzmuhd se uznemiriti se, ushodati se, poeti se vrzmati, ustumarati se, uskomeati se. uznemiriti (se) gl. svr., prez. uznemirim (se), prid. trp. uznemiren - izazvati kod koga nemir, unijeti nervozu, strah, pani ku itd., poremetiti mir; postati nemi ran; uzbuditi (se), uznica im. . r. - ob.: tamnica* zatvor, uzniar im. m. r., v. jd. uzniaru/uzniare - ob.: tamniar, zatvorski uvar, uznikl prid. odr. v. - ob.: zatvorski, ta mniki. uznijeti gl. svr., prez. uznesem, prid. rad. uznio, prid. trp. uznesen/uznijet - odni jeti ta na vrh, uz uzbrdicu; pren. dati emu vrijednost, podii ugled, uzvisiti; prenes. zanijeti se, odueviti se; dii se, vinuti se, ponijeti se; uzoholiti se, po kazati oholost, uznik im. m. r., v. jd. uznle, n. mn. uznici - obinije: zatoenik, zatvorenik, robi ja, suanj. uznosit prid., odr. v. uznositi - ponosan, uzvien. uznosito pril. - na uznosit nain, s uzno sitou. uznositost im. . r., instr. jd. uznositou/ uznositosti - osobina onoga koji je uznosit. uzobijestiti se gl. svr., prez. uzbbijestlm se, prid. trp. uzobijeten - postati obije stan. uzor im. m. r. - onaj na koga se ugleda,

1202
koji je primjer dobrih osobina i pona anja. uzorak im. m. r., g. jd. uzorka, n. mn. uzorci, g. mn. uzoraka - primjerak koji predstavlja ostale istovjetne primjerke ega, npr. jedan reklamni uzorak pred stavlja cijeli proizvod ili u nauci uzorak uzet za analizu otkriva sve osobine kakvog sistema, uzoran prid., odr. uzorni - koji slui za uzor, uzorit, uzorati gl. svr., prez. uzorem, prid. trp. uzoran - poorati, zavriti oranje, ora njem obraditi zemlju za sijanje, uzorit prid., odr. v. uzoriti - uzoran, koji slui za uzor; rije kojom se oslovlja vaju visoki sveenici u katolikoj crkvi, npr. uzoriti kardinal, uzoritost im. . r., instr. jd. uzoritou/ uzoritosti - osobina onoga ko je uzorit i onoga to je uzorito; rije u oslovljavanju osobe koja obnaa visoku ast u katolikoj crkvi: Vaa uzoritosti. uzorno pril. - na uzoran nain, uzrast im. m. r. - doba ivota u mladosti bez blieg odreenja, npr. mlai uzrast, stariji uzrast. uzreica im. . r. - jez. izraz koji nema veze sa glavnim tokom prie, a govo rnik ga stalno upotrebljava da bi za drao panju slualaca (npr. hajde da kaemo, to bi rekli nai stari). uzroan prid., odr. v. uzroni - koji je u vezi s uzrokom, koji je uzrok, uzronik im. m. r., n. mn. uzronici - onaj koji je ili ono to je prouzrokovalo neto, izaziva, npr. uzronik bolesti, uzronost im. . r., instr. jd. uzronou/uzronosti - kauzalnost, veza uzro ka i posljedica. uzrok im. m. r., n. mn. uzroci g. mn. uzroka - ono to uzrokuje, izaziva po sljedice. uzrujan prid., odr. v. uzrujani - uzbuen, uznemiren, ljutit, uzrujano pril. - ljutito, uzbueno, s uzrujanou. iizrujanost im. . r., instr. jd. uzrujanou/uzrujano ti - stanje onoga ko je uzrujan; ljuti tost, uzbuenost, uzbue njeuzrujati gl. svr., prez. uzrujam - naljutiti koga, uznemiriti, uzbuditi. uzurpacija im. . r. (lat.) - nasilno pre uzimanje vlasti, ovlatenja, prisvajanje imovine na koju uzurpator nema pravo, otimaina, uzurpiranje, uzurpator im. m. r. (lat.) - onaj koji uzurpira, pris vaj atelj, uzurpiranje gl. im. s. r. od uzurpirati. uzurpirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. uzurpiram, pril. sad. uzurpirajui nasilno preuzeti, oteti, izvriti ili vriti uzurpaciju, iizus im. m. r. (lat.) - obiaj, navika, upotreba, pravilo, uzvanik im. m. r., v. jd. uzvanie, n. mn. uzvanici - gost sa pozivnicom, onaj koji je pozvan na sveanost, uzverati se gl. svr., prez. uzverem se uspentrati se, verui se popeti, uzvinik im. m. r., n. mn. uzvinlci usklinik, pravopisni znak za obiljea vanje uzvik, usklik u tekstu.. uzvik im. m. r., n. mn. uzvici - isto: usklik, vrsta nepromjenjivih rijei (hej, oh, jao i sl.), uzviknuti gl. svr., prez. uzvlknem izgovoriti ta jakim ili povienim gla som (uzvik, poziv i sl.), iizvisina im. . r., g. jd. uzvisine, n. mn. uzvisine - dio predjela koji se u istie visinom, brdace, breuljak, uzvisit/iizvisit prid. odr. v. uzvisiti/uzvisiti - ekspr. koji visinom istie u odnosu na okruenje, koji se die u visinu, uzvisiti gl. svr., prez. uzvlslm, prid. trp. uzvien - uiniti da ko doe na visinu, na vii poloaj, do veeg ugleda; dati emu veu vrijednost, vee znaenje, istaknuti, veoma jako pohvaliti, uzvien prid., odr. v. uzvieni - uzdignut iznad ostalih zbog odreenih kvaliteta, koji je duhovno i moralno iznad doga anja, situacije, drutvenog miljea, koji oplemenjuje, uzvieno pril. - uzdignuto, na uzvien na in, s uzvienou. uzvienost im. . r., instr. jd. uzvlenou/uzvieno ti - osobina onoga koji je uzvien i svojstvo onoga to je uzvie no. uzvienje gl. im. s. r. - uzviica, ono to se u odnosu na okruenje blago istie visinom, brdace, uzviica/uzviica im. . r. - uzvienje.

1203

iias

uzvitlati gl. svr., prez. uzvitlam, prid. trp. uzvitlan - uskovitlati, zakovitlati, initi da se stvori kovitlac, uzvodan prid. odr. v. uzvodni - koji ide suprotno od rijenog toka, koji je uz vodu. uzvodno pril. - uzvodnim smjerom, u suprotnom smjeru od rijenog toka. uzvraanje gl. im. s. r. od uzvraati, uzvraati gl. nesvr., prez. uzvraam - up. uzvratiti uzvrat im. m. r. - uzvraanje kome istom mjerom, na isti ili slian nain na uka zanoj panji ili pomoi, vraanje usluge i sl. uzvratiti gl. svr., prez. uzvratim, prid. trp. uzvraen - vratiti kome na isti ili slian nain protivuslugom, panjom itd.; odgovoriti na pitanje, provokaciju, uvredu itd. uzvratni prid. odr. v. - koji se odnosi na uzvrat, uzvraanje (npr. uzvratna posje ta). iiad zb. im. od ue. uagoriti se gl. svr., prez. uagorlm se zagrajati, zaamoriti, poeti agoriti, ra spriati se (mnotvo), uagriti (se) gl. svr., prez. uagrlm (se), prid. trp. uagren - usijati (se) od toplo te, uariti (se), iiar/uar im. m. r., g. jd. uara/ura onaj koji proizvodi uad. uara im. . r. - radionica za proizvodnju uadi. uaren prid., odr. v. uareni - koji je crven od velike toplote, kao ar, usijan; zajapuren (o licu), uareno pril. - usijano, veoma vrue, sa arom. uarenost im. . r., instr. jd. uarenou/ uareno ti - stanje onoga koji je uaren i onoga to je uareno, uarija zbir. im. . r. - djelatnost, obrt uara; razne vrste uadi, proizvodi ua ra. uariti gl. svr., prez. uarim, prid. trp. *uaren - pretvoriti to u ar; uiniti da to bude kao ar; (se) usijati se, raariti se, postati kao ar; zajapuriti se, zaru menjeti se (o licu), uarski/uarski prid. - koji se odnosi na uare. uas im. m. r. - ono to ledi krv u ilama,

uasan strahota, strava, grozota, uasan prid., odr. v. uasni - pun uasa, straan, strahovit, uasavanje gl. im. s. r. od uasavati, uasavati se gl. nesvr., prez. uasavam se - osjeati odvratnost, krajnju odbo jnost prema neemu to se ne moe vezati za ljudskost; iron. zgraati se, moralizirati itd. mnogo vie nego to je potrebno. uasno pril. - na uasan nain; strano, strahovito. uasnuti (se) gl. svr., prez. uzasnem izazvati uas, strah, zaprepatenje; (se) osjetiti i pokazati uas, zgroziti se. uasnuto pril. - s uasom; uasavajui se. uditi gl. svr.(arh.), prez. iidlm - upaliti, uei, npr. petrolejku; opaliti iz vatre nog oruja. ue im. s. r., g. jd. uzeta , n. mn. uzeta, zbir. im. uad - konop, konopac, od vla kana ispredeno pomagalo koje slui za vezivanje. uei gl. svr., prez. uleem , aor. uegoh, prid. rad. uegao, prid. trp. ueen upaliti ta, zapaliti, potpaliti vatru; jako ugrijati (sunce), pripei; (se) pokvariti se od stajanja na vruini, uegnuti se. ueljeti se gl. svr., prez. uelim se , prid. rad. uzelio - dobiti elju, zaeljeti se, poeljeti. iiina im. . r., g. mn. uzina - meuobrok, jelo izmeu glavnih obroka, sporedni, manji obrok. uitak im. m. r g. jd. uitka , n. mn. uzii, g. mn. uitaka - uivanje, zadovoljstvo.

1204 uivalac im. m. r., g. jd. uivaoca , g. mn. uivalaca - onaj koji uiva u emu; onaj koji ima pravo koritenja naslijeene imovine, uivanje gl. im. s. r. od uivati, uivati gl. nesvr., prez. uivam - ivjeti sa osjeajem zadovoljstva, lagodnosti, udobnosti, bezbrinosti; koristiti se i me, imati pravo, npr. na penziju, uivjeti se gl. svr., prez. uivim se, prid. trp. ulvljen - unijeti se u neku situaciju kao da se nama dogaa, npr. u sadraj filma, knjige, uivljeno pril. - s uivljenou, s punim uivljavanjem. uivljenost im. . r., instr. jd. ulvljenosti/ uivljenou - stanje onoga koji je uivljen. ulijebiti gl. svr., prez. ulijeblm, prid. trp. ulijebljen - nainiti lijeb na emu, urezati. uurban prid., odr. v. uurbani - koji je u urbi, koji se uri. uurbano pril. - u urbi, sa urbom, urei se. uurbanost im. . r., instr. jd. uurba nou/uurbanosti - stanje onoga koji je uurban i onoga to je uurbano, uurbati/uurbati se gl svr., prez. uurbam/uurbam se - brzo se poeti spremati, biti u urbi i sl. uutiti gl. svr., prez. uutlm/uutlm uiniti ta utim, uutjeti gl. svr., prez. uutlm/uutlm, prid. rad. uutio - postati ut, npr. u licu zbog nekog unutranjeg uzroka.

V v fonema, usnenozubni (polu)zvuni glas, sonant; dvadeset i osmo slovo bosanske latinine abecede; tree slovo iriline azbuke. V - oznaka za rimski broj 5; oznaka: za volumen, za volt; za vanadij. VA - skraenica za voltamper. vab im. m. r., n. mn. vabovi - dozivanje ivotinja, mamljenje, vabljenje, vabac im. m. r., g. jd. vpca, g. mn. vabacd - mamac, meka, vabilo, vabak im. m. r., g. jd. vapka, n. mn. vpci, g. mn. vabaka - sviralica kojom se oponaa glasanje divljai (osobito ptica) da bi se namamila na pukomet, vabiti gl. nesvr., prez. vabim, trp. prid. vabljen - mamiti, dozivati, zvati ivo tinje posebnim uzvicima, vadiep im. m. r. - naprava, pomagalo kojim se vade (plutani) epovi, zapuai; otvara, vaditi gl. nesvr., prez. vadim, trp. prid. vaen - vui, izvlaiti ta iz ega; izu zimati; upati iz tijela; grabiti, crpati ta iz dubine; iskopavati; uzimati ta iz ega; spasavati, oslobaati; arg. izgo varati se. vaenje gl. im. s. r. od vaditi (se), vafl im. m. r. (njem.), g. jd. vafla - tanko peeno tijesto, oblanda. vaga im. . r. (njem.), dat. jd. vagi naprava za mjerenje teine; tezulja, ka ntar, terezija. vaganje gl. im. s. r. od vagati, instr. jd. vaganjem - mjerenje teine, odmjerava nje. vagabund/vagabund im. m. r. (lat.) skitnica, protuha, vucibatina, vagati gl. nesvr. (njem.)., prez. vagam/ vaem - vagom mjeriti teinu ega; prenes. odmjeravati, procjenjivati; razg. teiti, biti teak.

vagina im. . r. (lat.) - anat. enski polni organ od vulve do uterusa, od ulaza, usmine do maternice; rodnica, stidnica, usmina. vagu* im. m. r., g. jd. vaglra - poluga za zapinjanje hama u konjskoj zaprezi, vagnuti gl. svr. (njem.), prez. vdgnem nakratko izmjeriti vagom. vagon im. m. r. (engl.), g. jd. vagona eljeznika kola za prevoz robe i pu tnika. vagonet im. m. r. (engl.) - vagoni u rudnicima i kamenolomima, vagoni im. m. r., em. - mali vagon, vaiz im. m. r. (ar.) - propovjednik, sa vjetnik; govornik, vajar/vajar im. m. r. - onaj koji oblikuje, vaja figure; kipar, vajarica/vajarka im. . r. - ena vajar, vajati/vajati gl. nesvr., prez. vajam oblikovati ili klesati od vrstog mate rijala figure ili likove, vajkati (se) gl. nesvr., prez. vajkam (se) tuiti se, jadati se; pravdati se, ispria vati se; kajati se. vajni prid. odr. v. - pejor. tobonji, razvikani; iron. "slavni", "vrli", vakat im. m. r. (ar.), g. jd. vakta, n. mn. vakti/vaktovi, g. mn. vakata/vakata/ vaktdva - vrijeme, doba. vaktija im. . r. - vakufnama. vakif im. m. r. (ar.) - dobrotvor, za kladnik. vakuf im. m. r. (ar.) - muslimanska samoodriva zadubina kojom pojedi nac, u ime Allaha, ustupa svoj imetak zajednici za ope dobro i dobrobit svih lanova zajednice za sva vremena, vakufnama im. . r. (ar.-perz.) - isprava o vakufljenju, zadubinska povelja, za kladnica.

vakuum vakuum im. m. r. (lat.) - praznina, prazan prostor, pusto; prenes. nitavilo; stanje bezidejnosti. val im. m. r., n. mn. vli/vlovi - talas, uzdignuta vodena masa koja se valovito kree i iri; pojava u ivotu koja se kree poput ove prirodne pojave. vala1 im. . r. (lat.) - uvala, zaliv, zaton, draga. vala2 im. . r. (fr.) - veo, zar; koprena, vala/vallahi uzreica (ar.) - tako mi Boga; bogme; ba, e ba. valcer im. m. r. (njem.) - vrsta plesa u parovima u troetvrtinskom taktu, valencija im. . r. (lat.) - hem. i fiz. svojstvo atoma da se vee sa odreenim brojem drugih atoma izraeno brojem atoma vodika, ili sa koliko ih zamje njuje u molekuli, valentnost; gram. semantiko-sintaksika pojava, svojstvo rijei, obino predikatskog glagola, da otvara prostor u reenici (itam knjigu), up. rekcija, valentan/valentan prid. (lat.), odr. v. valentni - hem. koji ima valenciju, spo sobnost vezivanja s drugim atomima u hemijski spoj. valentnost im. . r. (lat.), instr. jd. valentnou/valentnosti - valencija, valerijana im. . r. (lat.) - bot. odoljen, macina trava, baldrijan; ljekovita biljka za umirenje rada srca. valija im. m. r. (ar.) - upravnik jedne pokrajine, guverner vilajeta u bivem Otomanskom Carstvu. valni prid. odr. v. - koji se odnosi na val; talasni. valobran im. m. r. - nasip koji luku brani od valova, gat. valomjer im. m. r. - naprava za mjerenje valnih duina i snage talasa, valorizacija im. . r. (lat.) - trg. utvri vanje ili procjena vrijednosti robe; pre nes. vrednovanje, valorizirati/valorizovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. valorizlram/valorizujem - (iz)vriti valorizaciju, utvrditi, utvrivati vrijednost; povisi(va)ti vri jednost ili cijenu robe. valovit prid., odr. v. valdvitl - pun valova, talasa, talasast; uzburkan, ustalasan, valovito pril. - kao val, poput valova, u valovima, diui valove, talasasto.

1206 valovlje zb. im. s. r. od val. valovnica im. . r. - obrazac za oitovanje prihoda radi poreza, valuta im. . r. (tal.) - novac jedne zemlje kao sredstvo plaanja; novana vri jednost; novanica, valutacija im. . r. (tal.) - oznaka, procjena vrijednosti; uplata na raun, valutak im. m. r., n. mn. valuci, g. mn. valutaka/valutaka - kamen uglaan i zaobljen valovima mora ili rijeke, oblu tak. valja impers. - treba. valjak im. m. r., g. jd. valjka, n. mn. valjci, g. mn. valjaka/valjkova - mat. tijelo ogranieno dvjema krunim osno vama i cilindrinim omotaem, oblica, cilindar; predmet valjkasta oblika; spra va ili stroj za uravnavanje, valjanje povrine; nezaustavljiva sila. valjan prid., odr. v. valjani - koji je nastao valjanjem, npr. valjani profil u meta lurgiji u odnosu na kovani, valjan prid., odr. v. valjani - vrijedan, vrstan, sposoban; dobar, poten, estit; pravn. punovaan, zakonit, valjano/valjano pril. - onako kako valja, kako treba, dobro, valjanost im. . r., instr. jd. valjanou,/ valjanosti - osobina onoga koji je vri jedan, valjan; estitost, vrsnoa, valjaonica im. . r. - tvornica ili posebna radionica u metalurkom kompleksu gdje se valjaju potrebni profili raznih kovina, metala. valjati1 (se) gl. nesvr., prez. valjam (se) koturati, kotrljati oble ili valjkaste predmete; pritiskujui valjkom, valja njem tanjiti, oblikovati; kotrljati se, prevrtati se; prenes. govoriti bez razmi ljanja, lupetati. valjati2 gl. nesvr., prez. valjam - vrijediti, biti dobar, valjan, imati vrijednost, biti na cijeni; biti od koristi ili dobar za neto, sluiti; bei. (3.1.jd.) treba, po trebno je, mora se. valjan prid., odr. v. valjanl - koji se odnosi na valjak, koji se sastoji od valjaka. valj i/valj i im. m. r., em. - mali valjak. valjda pril. - za izricanje opravdane pret postavke; moda, vjerovatno, mogue. valjkast prid., odr. v. valjkasti - koji ima oblik valjka, obliast, cilindrian, valjuak/valjuak im. m. r., g. jd. valjiika, n. mn. valjuci - komadi izvaljanog tijesta koji se kuha za jelo. valjutak im. m. r., g. jd. valjutka - valu tak. vampir im. m. r. (stbug.), g. jd. vampira zli duh mrtvaca koji prema narodnim vjerovanjima nou ustaje iz groba i ljudima sie krv; prenes. krvopija, pa razit; zool. vrsta junoamerikog imi a; bot. biljka pupoljica. van! uzv. - napolje! vanbraan prid., odr. v. vanbranl - koji nije proistekao iz braka, izvanbrani, nebrani. vandal im. m. r. (njem.), g. jd. vandala Vandal, pripadnik starogermanskog ple mena koje je polovinom 5. st. opus toilo Rim; pren. ovjek koji nemilo srdno pustoi, unitava; ruitelj, divljak, barbar. vandalizam im. m. r. (njem.), g. mn. vandalizama - vandalstvo, divljatvo, barbarizam, vandalski prid. odr. v. (njem.) - koji potie ili pripada Vandalima, vanda lizmu. vandalski pril. (njem.) - na nain Vanda la, divljaki, ruilaki, barbarski. vani pril. - napolju, izvan kue. vanilija im. . r. (pan.) - vrsta aromatine tropske biljke iji se plod upotrebljava kao zain. vanmaterini prid. odr. v. - koji se dogaa izvan materice, vanredan prid., odr. v. vanredni - koji nije po redu; neredovan, neuobiajen; osobit, izvrstan, vanstranakl/vanstranakl prid. odr. v. koji je izvan stranaka, vanpartijski. vanzemaljski prid. odr. v. - koji ne pripada ili ne potie sa Zemlje, neze maljski; prenes. nestvaran, vanjski prid. odr. v. - koji je izvan neega, spoljni; koji se odnosi na ino zemstvo. vapaj im. m. r. - izraz tekog ljudskog bola, uzdah, jauk, krik; velika udnja za neim; zazivanje, preklinjanje, zavjetna molba.

1207

variranje vapiti gl. nesvr., prez. vapim - udno traiti, edno iekivati, ponizno moliti, preklinjati. var im. m. r., n. mn. varovi - metalni av, mjesto gdje su zavarivanjem spojena dva komada kovine/metala, varalica im. m. i . r., g. mn. varalica osoba koja vara; obmanjiva, prevarant, laov, lopov, varati gl. nesvr., prez. varam - initi, izvoditi prevaru, obmanjivati, dovoditi u zabludu; biti nevjeran u branim odnosima; biti u zabludi, pogreno su diti o emu. varav prid., odr. v. varavi - koji vara, varljiv, nepouzdan, varenika im. . r., dat. jd. varenici vareno, skuhano mlijeko, varenje gl. im. s. r. od variti. Vare im. m. r., g. jd. Varea - rudarski gradi Bosni, varica im. . r. - vareno ito, bungur; pirjan. variak im. m. r., n. mn. variaci - drveni sud za ito, mjera za ito. varijabfla im. . r. (lat.) - promjenljivi dio plate. varijabilan prid. (lat.), odr. v. varijabilni - promjenljiv, nestalan, nepostojan, varijabla im. . r. (fr.), g. mn. varijabli mat. promjenljiva veliina, varijacija im. . r. (lat.) - odstupanje od ve utvrenog, preinaivanje; promje na, razliitost, varijanta im. . r. (lat.), g. mn. varijanti/ varijanata - drugi oblik istog sadraja, drugaiji nain rjeavanja istog pitanja; druga razrada plana, projekta, umjetni kog ili naunog djela, varijete im. m. r. (fr.), g. jd. varijetea, g. mn. varijetea - veselo pozorite, lahka scena; noni lokal sa razliitim predsta vama zabavnog sadraja; vodvilji, mu zika, ples, akrobacije, varilac/varitelj im. m. r., g. jd. varioca/ vdritelja, g. mn. varilaca/vdritelja onaj koji vari, zavaruje kovine, metale; zavariva. varionica/varionica im. . r. - prostorija u kojoj se vari. variranje gl, im. s. r. od varirati.

varirati varirati gl. nesvr. (lat.), prez. variram razlikovati se, javljati se u razliitim oblicima; mijenjati oblike emu. variti gl. nesvr., prez. varim - kuhati hranu na vatri; probavljati hranu u e lucu; spajati, zavarivati metalne ko made uz pomo plamenika s visokom temperaturom, varivo im. s. r. - ono to je skuhano (povre, orba), varjaa im. . r. - podua drvena kaika kojom se mijea ono to se vari. varka im. . r., dat. jd. varki, g. mn. varki - privid, obmana, opsjena, himba; lu kavstvo kojim se prikriva neto ili dovodi neko u zabludu. varljiv prid., odr. v. varljivi - koji vara, obmanjuje; prividan, nestvaran, nepo stojan; promjenljiv, nestalan, varnica im. . r., g. jd. varnice, g. mn. varnica - iskra, varo/varo im. m. i . r. (ma.), g. jd. vroi/varoa - hist. manje gradsko naselje, kasaba, varoica/varoica im. . r., em. - mala varo. vas im. . r., g. mn. vai - selo, naselje, vascijell/vascijell prid. odr. - ukupno, bez ostatka. vaseljena im. . r. (ersi.), g. mn. vaseljena - vasiona, svemir, kosmos, univerzum, vasijetnama (ar.-perz.) - oporuno pismo, testament. vasiona im. . r. - svemir, univerzum, kosmos. vaskrs im. m. r. (csl.) - uskrsnue; prenes. osloboenje, preporod, vaspita im. m. r., g. jd. vaspita - koji vaspitava, odgaja; ob. odgajatelj, odgojitelj. vaspitanje gl. im. s. r. od vaspitati - ob. odgoj, odgajanje, vaspitati gl. svr. i nesvr. vaspitam duhovno, intelektualno i moralno usmjeriti, oblikovati osobu, linost (u razvoju); ob. odgojiti, odgajati; uputiti na pravi put. va im. . r., g. jd. vai, g. mn. vai/vaiju - ob. u, beskrilni kukac, insekt, koji ivi na ovjeku kao nametnik, parazit; prenes. pejor. nametljiv i dosadan ovjek.

1208 va prisv. zamj. za 2. 1 . mn. - koji pripada onima kojima se obraamo, vama; u imenikoj slubi, m. r. mn. vai srodnici, istomiljenici, pripadnici vae obitelji, vae stranke, ili vaeg drutva; Va - u linom obraanju pojedincu iz potovanja, vaar/vaer im. m. r. (ma.) - pazar, sajam; prenes. mnotvo ljudi najednom mjestu, gungula; nered, zbrka na nekom mjestu. vaarski prid. odr. v. (ma.) - koji nalikuje vaaru, vaarski pril. (ma.) - kao na vaaru. vat im. . r., g. jd. vati, g. mn. vati jedinica (snage) elektrine struje u me unarodnom mjernom sistemu (W) prema imenu kotskog izumitelja Watta. vata im. . r. (ar.), g. mn. vata - preraen, oien, raeljan i izbijeljen pamuk za higijenske svrhe i medicinsku upotrebu, vatan im. m. r. (ar.) - domovina, zaviaj, rodni kraj, stalno prebivalite. vaterpolist(a) im. m. r. - igra vaterpola, vaterpolistica/vaterpolistkinja im. . r. igraica vaterpola, vaterpolo/vaterpolo im. m. r. (engl.) igra loptom u vodi, rukomet u vodi. vatirati gl. svr. i nesvr., prez. vatiram oblagati vatom; tehnol. u tekstilnoj industriji oblagati unutranjost gornje odjee vatom, po(d)stavljati kaput. vatra im. . r., g. jd. vatre, g. mn. vatri/vatara - plamen, oganj, sagorije vanje; pucanje iz bojnog oruja, paljba; svjetlo, sjaj; crvenilo, ar u licu; estina, bujnost nekog osjeaja ili uzbu enja, ar, zanos, oduevljenje; razg. poviena tjelesna temperatura, vruica. vatralj1 im. m. r. - trouglasta gvozdena lopatica za prenoenje i razgrtanje ara i baratanje saom, maa; gvozdena naprava za razgrtanje i podsticanje vatre u pei ili ognjitu; oeg, ara, maice. vatralj2 im. m. r. - naziv za obijesnog konja. vatren prid., odr. v. vatreni - koji je od vatre, pun vatre, kao vatra, poput vatre; plamen; koji je boje vatre, crven; prenes. estok, silovit; okretan, ustar. vatreno pril. - poput vatre, estoko, gorljivo, silovito, vatrite im. s. r., n. mn. vatrita odreeno mjesto gdje se loi ili se loila vatra, ognjite; mjesto saeeno vatrom, zgarite; ognjilo, vatrogasac im. m. r., g. jd. vatrogasca, g. mn. vatrogasdcd/vatrdgdsdcd - onaj koji se bavi gaenjem poara (pro fesionalno ili kao dobrovoljac), gasilac, poarnik. vatrogasni/vatrogasni prid. odr. - koji se odnosi na vatrogasce, vatrogastvo im. s. r., g. mn. vatrogstava/ vatrdgastava - vatrogasna djelatnost, sluba; sistem zatite od poara, vatromet im. m. r. - sveane salve rasprskavajuih raketa u znak velikog kolektivnog slavlja, vatrostalan prid., odr. v. vatrostalni otporan na vatru, negoriv, netopljiv. vatrutina im. . r. - augm. pejor. od vatra, vatretina; prenes. vruica, vavijek pril. - uvijek, za sva vremena, kroz itav ivot, vaz im. m. r. (ar.), n. mn. vazovi propovijed, govor, besjeda. vaza im. . r. (lat.) - ukrasna posuda, obino za dranje ubranog cvijea. vazal im. m. r. (fr.), g. jd. vazala vlastelin, zavisni feudalac (od svog sizerena) u srednjem vijeku; podlonik viem u rangu; prenes. zavisan, po koran ovjek; poslunik, slugan, vazda pril. (dijal.) - stalno, uvijek, vavijek, svagda, kroz itav ivot, vazdan pril. (dijal.) - vascijeli dan; vrlo dugo, povazdan; stalno, uvijek, vazdanak im. m. r., vazdanka, n. mn. vazdanci - dnevno obitavanje, cjelo dnevni boravak, vazduh im. m. r. - zrak, ono to ini atmosferu i to udiemo, uzduh; slo bodan prostor iznad tla, visine; prostor izvan kue, otvoreno polje, slobodna priroda. vazduast prid., odr. v. vazduasti - koji je kao vazduh, lahak, providan, pro zraan; prenes. nestvaran, nerealan, vazduni prid. odr. - koji se odnosi na vazduh; koji je od vazduha.

1209

vee vazelin im. m. r. (fr.), g. jd. vazelina mast za mazanje opekotina i za podmazivanje strojeva, maina. vaiti gl. nesvr., prez. vaim - pro povijedati, drati govor, besjediti. vaan prid., odr. v. vani - koji ima veliki znaaj, koji je bitan, vrijedan; znamenit, ugledan, uticajan; ozbiljan, strog, slu ben. vaenje gl. im. s. r. od vaiti - vrijednost; vanost. vai rij. - razg. (izrino ili upitno) u redu, saglasan, moe. vaiti gl. nesvr., prez. vaim - imati vanost, vrijednost, reputaciju, cijenu, ugled; biti na snazi, ispravan, vjero dostojan; biti obavezan. vano pril. - znaajno; ozbiljno, slubeno, vanost im. . r., instr. jd. vanou/ vanosti - znaaj, vrijednost, cijena; autoritet, ozbiljnost, vee im. s. r. - veer, suton, sumrak, akam; poetak noi. veer im. m. i . r., g. jd. veeri/veera, g. mn. veeri/veera - prelazak dana u no, vee, suton, sumrak, akam; no. veera im. . r. - veernji obrok jela; objed na svretku dana. veeras pril. - danas uveer, sveeri ovog dana. veerati gl. svr. i nesvr., prez. veeram uzimati, jesti veernji obrok jela. veerin im. m. r., g. jd. veerina - veernji sjeverozapadni vjetar, veernjak, veernjak im. m. r., n. mn. veernjci veernji vjetar, zapadni vjetar, veernik; hip. vrsta novina, vrsta dnevnog lista. veernji prid. odr. v. - koji se odnosi na veer, koji se deava ili javlja sveeri. veernjica im. . r. - crkv. predveemja sluba Boija u crkvi. ve1 vezn. - vezuje suprotnu reenicu ili dio reenice koja ima sadraj oprean onome to se iznosi u prethodnoj reenici; nego. ve2 pril. - za vrijeme kojim se izrie da se neto dogodilo prije nego to se oekivalo; istie gotovost zbivanja ili radnje; istom. vee pril. - stil. vie, jo, vema, ak ta vie.

vema veina im. . r. - vei dio, vei broj; u parlamentima ili na izborima, referen dumima onaj dio koji brojem nadmauje pristalice drugog miljenja; suprot, manjina. veinom pril. - veim dijelom, preteno, ponajvie, uglavnom; vema, vema pril. - vie, jo; veinom, vedar prid., odr. v. vedri - koji je bez oblaka, ist; suprot, oblaan; prenes. pun ivotne radosti, veseo; bistar, jasan; ist, nepomuen, prozraan, vede mn. . r. (sanskrt.) - svete knjige brahmana, pisane sanskrtom; usp. kod muslimana Suhufi; hadisi; kod. hri. evanelja. vedeta im. . r. (fr.), g. mn. vedeta slavan pojedinac iz javnog ivota (umjetnik, sportista, politiar), "zvije zda", diva, star. vedrac im. m. r., g. jd. vedraca - mjesto u vodi koje se ne smrzava; ist led na kome odozgo nema snijega ili neeg drugog; kristal, vedrica im. . r., em. i hip. - malo vedro, manji sud za tenost ili sipak materijal, posudica. vedrina im. . r., g. mn. vedrina - stanje vedrog, prozranog neba i atmosfere, vedrost; nona hladnoa; jasnoa, i vost; vedro raspoloenje, veselost, vedriti (se) gl. nesvr., prez. vedri (se) razgoniti oblake; initi vedrim, razvedravati; prenes. razveseljavati (se). vedro im. sr. r., g. mn. vedra - zast. otvoren sud za noenje vode ili ega drugog; kafa, dagara. vedro pril. - na vedar nain, s vedrinom, vegetacija im. . r. (lat.) - bot. rastenje, razvitak bilja; ukupnost biljnog svijeta, biljni pokrov, rastinje; biljke odreenog kraja. vegetarijanac im. m. r. (lat.), g. mn. vege tarijanaca/vegetarijanaca - onaj koji se hrani samo biljnom hranom; biljojed, vegetarijanka im. . r. - ona koja se hrani samo biljnom hranom, vegetarijanski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na vegetarijance i vegetarijan stvo. vegetarijanski pril. (lat.) - na nain vege tarijanca, kao vegetarijanac, poput ve getarijanca.

1210
vegetarijanstvo im. s. r. (lat.), g. mn. vegetarijnstava/vegetarijanstava - na in ivota i ishrane biljnom hranom; uenje, shvatanje da se do tjelesnog i duevnog zdravlja moe doi ishranom biljnom, bezmesnom hranom; osobina vegetarijanaca, vegetativan prid. (lat.), odr. v. vegetativni - biol. koji se odnosi na rastenje, disa nje i druge automatske ivotne pojave; koji se zbiva nesvjesno. vegetirati gl. nesvr. (lat.), prez. vege tiram - rasti, razvijati se (o biljkama); medic. biti u stanju duboke kome, nesvjesno odravati ivot; prenes. ne aktivno, umalo ivjeti, ivotariti, tavo riti. vehao prid., odr. v. vehli - koji je prestao vegetirati, uvehnuo; usahnuo, vehementan prid. (lat.), odr. v. vehe mentni - estok, nagao, silovit, neobuz dan, prodoran, violentan; prenes. stras tven, bijesan, vatren, gorljiv, vehementno pril (lat.) - estoko, silovito, prodorno, vatreno, vehnuti/venuti gl. nesvr., prez. vehnem/ venem - gubiti svjeinu, sahnuti; gubiti snagu, zdravlje, fiziki slabiti; eznuti, veht/vehat prid. (arh.), odr. v. vehti - star, pohaban, iznoen, polovan; uvehao, uvehnuo; prenes. slab, iznuren, vehtela im. . r. (arh.) - polovna odjea, vektor im. m. r. (lat.) - mat. i fiz. du, duina koja grafiki prikazuje neku silu ili brzinu i njezin smjer; skup ekvi valentnih orijentiranih duina, velar im. m. r. (lat.), g. jd. velara - gram. zadnjonepani suglasnik, glas koji se tvori na zadnjem nepcu, velarnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na velare; stranjonepani. veleban prid. (e.), odr. v. velebni velianstven, velebilje/velebilje im. s. r. - bot. otrovna biljka iz porodice pomonica, ludaa, bunika. veleasni prid. odr. v. - crkv. term. titula katolikog sveenika, veleostojnlk im. m. r., n. mn. veledostojnici - onaj koji ima visok poloaj u dravi i drutvu; veliko dostojnik. veledostojnica im. . r. -ona koja je na visokom poloaju, veleuh im. m. r., n. mn. veledusi - neob. onaj koji je veleuman, genije, veleduan prid., odr. v. veleduni - koji se odlikuje lijepim duevnim svojstvima, irokogrud, plemenit, nesebian; veli koduan. veledunost/veledunost im. . r., instr. jd. veledunou/veledunosti i veledunou/veledunosti - osobina onoga koji je velikoduan, plemenitost, nese binost, irokogrudnost; velikodunost, velegrad im. m. r., n. mn. vele gradi/ velegradovi - veliki grad, grad nad gra dovima; megapolis; metropola, velegradski prid. odr. v. - koji potie ili pripada velegradu, velegradski pril. - na nain velegrada, veleizdaja im. . r. - izdajstvo, nevjera prema domovini, narodu i dravi, veleizdajnik im. m. r., n. mn. vele izdajnici - onaj koji je iznevjerio, neprijatelj domovine, naroda i drave, veleposjed im. m. r. - veliki imetak, krupni posjed; velika povrina zemlje u vlasnitvu posjednika, veleposjednik im. m. r., n. mn. velepo sjednici - vlasnik velikog posjeda, veleposjednica im. . r. - vlasnica velikog posjeda. veleposlanik im. m. r., n. mn. velepo slanici - slubeni/zvanini predstavnik jedne drave u drugoj dravi, diplo matski predstavnik vieg ranga od poslanika; poklisar, ambasador, veleposlanica im. . r. - ena velepo slanik. veleprodaja im. . r. - trgovina, prodaja na veliko; veletrgovina; suprot, malo prodaja. velesajam im. m. r., n. mn. velesajmovi velika prodajna izloba, obino meu narodna, najveih ekonomskih dosti gnua. velesila im. . r., g. mn. velesila - drava koja prednjai ekonomskom i vojnom snagom. veletrgovina im. . r. - trgovina na veliko, veleum im. m. r., n. mn. veleumovi veleduh, genije. Vele im. . r., g. jd. Velea - planina iznad Mostara.

1211

veljaa

veliajan prid., odr. v. veliajni - veli anstven; znaajan, vaan, velianstven prid., odr. v. velianstveni koji izaziva divljenje i ushienje; uzvi en, izvanredan, velianstveno pril. - na velianstven na in, uzvieno, velianstvo/velianstvo im. s. r., g. mn. velidnstdva/velinstava - odlika onog koji je velianstven, uzvienost, velii na; hist. titula, naslov i oslov vladara, kralja ili cara. veliati gl. nesvr., prez. veliam - initi velikim, veim, uzdizati, uzvisivati; hvaliti, slaviti; uveliavati, poveavati, veliina im. . r., g. mn. veliina svojstvo, osobina onoga to je veliko, krupno; opseg, obujam; visina, uzrast; mat. ono to se moe izmjeriti, izra unati; brojna vrijednost; prenes. oso bina koja izaziva veliko potovanje i divljenje; onaj koji se u emu istie, nadvisuje ostale, velik/velik prid., odr. v. veliki, komp. vei - koji je iznad prosjenog, obinog ili iznad onoga emu je suprotstavljen opsegom, obujmom, razmjerama; su prot. velikan im. m. r., g. jd. velikana - div, gorostas, gigant, kolos; ovjek visokog poloaja; velik, znamenit ovjek; veledostojnik, velmoa, velika im. m. r., velikaa - pripadnik visokog stalea, ugledan i bogat do stojanstvenik; veleposjednik, velmoa, vlastelin, aristokrata; velikan, velikoduan/velikoduan - prid., odr. v. velikoduni/velikoduni - koji se odli kuje lijepim duevnim svojstvima, iro kogrud, plemenit, nesebian; veleduan. velmoa im. m. r. - krupni zemljo posjednik u feudalno doba; ovjek viso kog dostojanstva, velika, monik, vla stelin; velikan, velorom im. m. r. (lat.) - trkalite, staza, pista za utrke i treninge bicikla i mo tora. velum im. m. r. (lat.) - dio stranjeg nepca u ustima. velur im. m. r. (fr.) - vrsta baruna, samt, somot, kadifa, veljaa im. . r. - narodni naziv za drugi mjesec u godini; februar; safer.

vena vena im. . r. (lat.), g. mn. vena - anat. krvna ila, krvni sud koji vodi krv prema srcu, damar, venerinl prid. odr. v. (lat.) - med. koji se odnosi na polne organe, venozan prid. (lat.), odr. v. vendzni - koji se odnosi na vene, venski, ventil im. m. r. (lat.), g. jd. ventila - meh. oduak, ispuh, zalistak, zapornica, za tvara; naprava, ureaj za iskljuenje cjevovoda ili doziranje gibanja teku ine, plina ili pare u njemu; prenes. oduak, olakanje, ventilacija im. . r. (lat.) - provjetravanje, prozraivanje, zamjena istroenog zraka svjeim; sistem ventilatora i drugih naprava za osvjeavanje zraka, ventilator im. m. r. (lat.) - ureaj, naprava za promjenu i osvjeenje zraka u zatvo renom prostoru; provjetriva, vjetrilo, odunik. ventilirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. ventiliram - provjetravati, vjetriti, pro zrai vati, zraiti, venuti gl. nesvr., prez. venem - vehnuti. veo im. m. r., g. jd. vela , n. mn. ve lovi komad veoma tanke prozirne, pro zrane ili mreaste lahke tkanine koje ene nose preko lica; tanak sloj neega, npr. magle, dima, oblaka, veoma pril. - u velikoj mjeri, vrlo mnogo, jako. vepar im. m. r., g. jd. vepra , n. mn. vepri/veprovi, g. mn. vepara/veprdva zool. muko krme, krmak, mujak svinje; divlja svinja, veprina im. . r. - bot. vrsta zimzelenog grma, kostrika, imirika. veranda im. . r. (sanskrt.), g. mn. verandi - nadograena otvorena ili sta klena natkrivena galerija uz kuu, doksat; ovea vrtna sjenica, hladnjak; u obinom govoru - balkon, verati se gl. nesvr. povr., prez. verem se - penjati se, uspinjati se, pentrati se; baviti se alpinizmom, verbalan prid. (lat.), odr. v. verbalni koji se izraava rijeima, usmeni, go vorni; gram. glagolski, npr. verbalni supstantiv. verbalizam im. m. r. (lat.) - prazno razmetanje rijeima, praznoslovlje; upotreba rijei i fraza bez svrhe i

1212
smisla, fraziranje; prekomjerno opisi vanje pojmova i gomilanje nepotrebnih atributa. verem im. m. r. (ar.) - suica, tuberkuloza; tuga, pesimizam, veremiti gl. nesvr. (ar.), prez. veremim suiti se, kopnjeti od velike tuge i enje za neim; eznuti za neim i tjelesno slabiti, veremli prid. (ar.) - koji je sklon veremu; suiav. veresija im. . r. (tur.) - kupnja ili prodaja na poek, prodaja na kredit, vergl im. m. r. (tal.), g. mn. vergla - mu. orguljice, mehaniki instrument sa jed nom ili dvije melodije na koji se svira okretanjem ruke; organin. vergla im. m. r. (tal.), g. jd. verglaa onaj koji svira na verglu. verglati gl. nesvr. (tal.), prez. verglam svirati na verglu; nastojati pokrenuti motor automobila; prenes. govoriti brzo, mehaniki, ponavljati uvijek isto; pejor. brbljati, blebetati, verificirati/verifikovati svr. i nesvr., prez. ve rifi c Irain/Zve rif ikujem - ovjeriti, ovjeravati, potvrditi pravovaljanost, potvrditi istinitost, potvrivati isprav nost, izvriti pregled, verifikacija im. . r. (lat.) - ovjera, ovjeravanje; provjera originala; dokaz pravovaljanosti, verige mn. im. . r. - lanac, sindir; lanac nad ognjitem nad kojim visi kotao, vermut im. m. r. (njem.) - vrsta desertnog alkoholnog pia. vertikala im. . r. (lat.) - okomica, uspravna crta, linija; okomit pravac, vertikalan prid., odr. v. vertikalni uspravan, okomit, versifikacija im. . r. (lat.) - umjetnost sastavljanja stihova po zakonima me trike; znanstvena disciplina koja pro uava graenje stihova, metrika, verzal im. m. r. (lat.), g. jd. verzala veliko poetno slovo; tipogr. tekst veli kim slovima, verzija im. . r. (lat.) - jedan od vie razliitih tekstova istog sadraja; ina ica, varijanta; razlika u gleditima, razliito tumaenje iste injenice. verziran prid. (lat.), odr. v. verzirani upuen, vjet, struan, vian, izvjeban, spretan. veselo pril. - s veseljem, radosno, razdra gano. veselost im. . r., instr. jd. veselou/ veselosti - svojstvo, osobina ili stanje onoga koji je veseo, veselje, veseo prid., odr. v. veseli - onaj koji je vesele udi, naravi, veselje im. s. r. - bezbrino i radosno raspoloenje, radost; zabava; veseo skup s goenjem, svetkovina, veseljak im. m. r., g. jd. veseljaka, g. mn. veseljaci - onaj koji je vesele udi, naravi. vesla im. m. r., veslaa - onaj koji vesla; sport, takmiar u veslanju. veslaica im. . r. - ona koja vesla, veslaki prid. odr. v. - koji se odnosi na veslae, veslanje gl. im. s. r. od veslati, veslarice mn. im. . r. - ptice plovke s opnom izmeu sva etiri prsta, veslati gl. nesvr., prez. veslam - zama hivati veslom, grabiti vodu kako bi se pokretao amac. veslo im. s. r., g. mn. veala - posebno obraen dui komad drveta koji slui za veslanje. vesta im. . r. (lat.), g. mn. vesta - prsluk, grudnjak, demper s prednjim kopanjem. vestern im. . r. (engl.) - film o ame rikim kaubojima. vesti gl. nesvr., prez. vezem - ukraavati tkaninu arama i ukrasima, kititi ve zom; nairoko i kieno priati, detaljno opisivati. ve im. m. r. (njem.), g. jd. vea - rublje, rubenina. vemauia/ve-maina im. . r. (njem.) mehaniki stroj za pranje rublja, perilica. veteran im. m. r. (lat.) - stari, islueni vojnik, stari ratnik; iskusni, provjereni borac; borac iz biveg rata; stari, iskusni i zasluni radnik u nekoj obla sti; asni starina, veterinar im. m.r., g. jd. veterinara strunjak za uzgoj ivotinja, zatitu njihova zdravlja i lijeenje; marveni doktor.

1213

vezica

veto/veto im. m. r. (lat.), g. mn. veta zabrana, uskraivanje saglasnosti; pra vo pojedinca ili drave da moe samo svojim glasom onemoguiti donoenje nekog zakona ili izvrenje neke odluke. vez1 im. m. r., g. jd. veza , n. mn. vezovi ara, ukras izraen na tkanini; izvezen predmet, runi rad; nain vezenja. vez2 im. m. r., g. jd. veza, n. mn. vezovi naprava kojom se skije ili klizaljke vezuju za stopala; pristanite za skele na rijeci; mjesto odreeno za vezanje brodova; povez, korice knjige. vez3 im. m. r., g. jd. veza, n. mn. vezovi vrsta brijesta. veza im. . r., g. mn. veza - ono ime se ta vee, spaja, sjedinjuje, uvruje, sveza, vez; anat. sveza, spojno tkivo meu kostima; uzajamni odnos meu ljudima; tehniki ureaj za komuni kaciju na daljinu; mogunost prelaza u vozilo za drugi pravac; mjesto spajanja dva kraja, vor, spoj, prikljuak; dodir, kontakt; osoba koja prenosi saopenja, naredbe, posrednik, kurir; blisko poz nanstvo, vezanost mukarca i ene; poznanstvo, prijateljstvo s uticajnim osobama. vezan prid., odr. v. vezani - privezan, povezan, svezan; ogranien, limitiran u nekom odnosu, vezano pril. - spojeno, povezano, zajedno, vezanost im. . r., instr. jd. vezanou/ vezanosti - stanje, osobina onoga koji je vezan, onoga to je vezano, veza. vezanje gl. im. s. r. od vezati, vezati gl. svr. i nesvr., prez. vezem spojiti, spajati dva kraja, npr. ueta i sl. uzlom, vorom, omom; spojiti, pri vrstiti, privezati; vie predmeta iste vrste spojiti, napraviti snop, sveanj, svezati; stegnuti nekome ruke ili noge uetom ili lancem, svezati, sputati; uspostaviti vezu izmeu neega; do vesti u vezu, u sklad; pridobiti koga za neto; zadrati, ne dozvoliti udalja vanje; prenes. zbliiti; ograniiti, vezati se gl. povr., prez. veem se - spojiti se, spajati se; zdruiti se, zbliiti se; stupiti u brak; hem. ui, ulaziti u sastav neke tvari. vezica im. . r., em. - mala veza; povez; vrpca za stezanje cipela; gram. crtica

vezilja kojom se spajaju dvije rijei u polusloenicu (up. crno-bijeli). vezilja im. . r., g. mn. vezilja - ona koja veze, koja se bavi vezom; vezilica. vezir im. m. r. (ar.), g. jd. vezira - najvia titula u hijerarhiji Otomanskog Carstva; ministar, guverner jedne pokrajine, upravnik vilajeta, vezirluk im. m. r. (ar.-tur.) - vezirstvo, zvanje vezira; vezirsko namjetenje, vezirovanje gl. im. s. r. od vezirovati. vezirovati gl. nesvr. (ar.), prez. vezirujem - biti u zvanju vezira; vriti slubu vezira; vladati kao vezir, vezivanje gl. im. s. r. od vezivati, vezivati gl. nesvr., prez. vezujem - up. vezati. vezivni prid. odr. v. - koji vee, koji slui za vezivanje; anat. mehko tkivo koje slui za povezivanje razliitih tkiva i organa. vezivo1 im. s. r., g. mn. veziva/veziva tkanina, predmet na kojem se izrauje vez, na kojem se obavlja vezenje; ukras, ara izvezena na emu, vezenjem ukraen predmet; vezenje. vezivo2 im. s. r. - ono ime se ta vee, to slui za uvezivanje, veza; tehn. mi neralni spoj (cement, kre) koji izaziva stvrdnjavanje neke smjese, npr. betona, maltera. veznik im. m. r., n. mn. veznici - gram. nepromjenljiva rije koja vezuje dvije rijei ili reenice, vi li. zamj., 2. 1. mn., g. i ak. vas, dat. vama - upuuje na osobe kojima se upuuje poruka, vibracija im. . r. (lat.) - oscilatorno kretanje, uestalo gibanje vrlo male amplitude i vrlo velike brzine oko take ravnotee; treperenje, podrhtavanje, igranje; titravost, njihaj, vibrafon im. m. r. (lat.-gr.) - sprava za davanje signala; instrumenat iz grupe udaraljki s elinim ploicama u vodo ravnom poloenom okviru iznad kojih se nalaze rezonatorske cijevi, vibrantan prid., odr. v. vibrantni - koji moe vibrirati; vibrirajui; treparav, titrav. vibrator im. m. r. (lat.) - ureaj koji daje vibracije; tehn. ureaj za pretvaranje istosmjerne u izmjeninu struju.

1214 vibrirati gl. nesvr. (lat.), prez. vibriram titrati, treperiti, podrhtavati, njihati se; kolebati se. vic im. m. r. (njem.), g. jd. vica, instr. jd. vicom/vicem, n. mn. vicovi/vicevi duhovita, aljiva dosjetka, poalica, doskoica. vian prid., odr. v. vini - naviknut; iskusan, vjet, spreman; koji neto dobro poznaje, znalaki, struan. vid1 im. m. r., n. mn. vidovi - primanje percepcije spoljnjeg svijeta pomou organa vida, oiju, sposobnost opaanja oima. vid2 im. m. r., n. mn. vidovi - pojavni oblik ega; vrsta, tip; oblik pridjeva kojim se kazuje da li je odreeno ili neodreeno ono uza ta pridjev stoji; svojstvo glagola da pokazuje svrenost ili nesvrenost radnje; (glagolski) aspekt. vidan/vidan prid., odr. v. vidni - vidljiv, koji se vidi; svijetao, jasan; prenes. istaknut, zapaen, znatan, znaajan; uoljiv, shvatljiv, opravdan. vidar im. m. r. - onaj koji lijei, vida rane, ranar(nik). vidarica/vi'darka im. . r. - ona koja vida rane. vidati/vidati gl. nesvr., prez. viam/ viam - lijeiti, iscjeljivati. video/video im. m. r. (lat.), g. jd. videa/ videa - tehn. ureaj za reprodukciju videotraka, videokaseta; skraeno od (lat.-engl.) videoplayer ili videorekorder. videoigra im. . r (lat.) - elektronska igraka u kojoj je pomou kontrola potrebno rijeiti razne zadatke na TV ili drugom ekranu; programirane igre na kompjuteru. videoteka im. . r. (lat.-gr.), dat. jd. videoteki/videoteci - radnja u kojoj se mogu za novac posuditi filmovi na kasetama, spremnica videokaseta; up. biblioteka. vidik im. m. r., n. mn. vidici - pogled, prostor pogleda, prostor koji oi mogu sagledati; obzor, horizont, granica do koje dopire vid; prenes. mo shvatanja, umni domet, poimanje stvari i svijeta.
vidikovac im. m. r., g. jd. vidikvca, g.

1215

vijenik
vienost im. . r., instr. jd. vienou/ vieno ti - ugled, uvenje, vienje/vienje gl. im. s. r. - miljenje, gledite, stav; privienje, vizija; susret, sastanak. viganj/viganj im. m. r., g. jd. vignja/ vignja - kovako ognjite, kovaki mijeh za raspuhivanje vatre, vihor/vihor im. m. r., n. mn. vihori/ vihorovi - jak vjetar koji se kree u vrtlogu, vjetar olujne jaine, vihoran prid., odr. v. vihorni - koji je kao vihor, vjetrovit, olujan, uskovitlan, vrtloan. vihoriti gl. nesvr., prez. vihdrim - snano puhati, kovitlati, vrtloiti; leprati, po vijati se pod vjetrom, vi'horno pril. - kao vihor, poput vjetra, vijadukt im. m. r. (lat.), g. jd. vijadukta graevina poput mosta preko kojeg su provedene vodene cijevi ili put iznad drugog puta, neke jaruge, klanca, dubodoline; nadvonjak, vijak im. m. r., g. jd. vijka, n. mn. vijci, g. mn. vijaka - metalni klin(ac) s navojem; klin u koji su zavojito urezani ljebovi radi uvrtanja u to, zavrtanj; propeler, elisa. vijati1 gl. nesvr., prez. vijam - pomou vijae istiti ito, odvajati pljevu. vijati2 gl. nesvr., prez., vije - urlati, urlikati, zavijati (o vuku, psu). vijavica im. . r. - snjena meava u kojoj snaan vjetar raspruje snijeg, vijan prid., odr. v. vijani - koji se odnosi na vijke, vijanik im. m. r., g. jd. vijanika, n. mn. vijanici - vrh vrata u ianih instru menata na kojem su vijci, vijeati nesvr., prez. vijeam - razmatrati u vijeu, savjetovati se, dogovarati se; pretresati ta. vijee im. s. r. - savjet, skup izabranih lica koji raspravlja, pretresa, razmatra neko pitanje i o tome donosi odluku ili daje savjet i preporuku, vijenica im. . r. - sjedite vijea, zgrada u kojoj zasijeda vijee. vijenica im. . r. - ona koja je lan vijea. vijenik im. m. r., n. mn. vijenici pripadnik, izabrani lan kakvog vijea.

mn. vidikovaca - istaknuto, istureno mjesto za posmatranje, vidilica/vi'dilica im. . r. - otvor na krovu kroz koji ulazi svjetlo, a izlazi dim; osmatranica; bada, komi(je)n. vidjelo im. sr. r., g. mn. vidjela - svjetlost, svjetlo, osvijetljenost; vidik; organ vi da, oko. vidjeti gl. svr. i nesvr., prez. vidim/ vidim - imati sposobnost vida, zapaziti, zapaati oima, vidljiv prid., odr. v. vidljivi - koji se moe vidjeti, vidan, uoljiv, vidljivo pril. - oigledno, primjetno, vidljivost im. . r., instr. jd. vidljivou/ vidljivosti - osobina i stanje onoga to je vidljivo, vidno pril. - svijetlo, jasno; suprot, mra no; primjetno, vidljivo, oito, vidnost im. . r., instr. jd. vidnou/ vidnosti - svjetlost, jasnoa; vidljivost. vidokrug im. m. r., n. mn. vidokruzi/ vidokrugovi - vidik, obzor, horizont; prenes. duhovni vidik, irina shvatanja, vidovica im. . r. - bot. zeljasta biljka s crvenim ili plavim cjetiima, dra, krika. V idovdan im. m. r. - dan slavenskog prethrianskog boga, danas crkveni praz nik kod pravoslavaca, ortodoksa. vidovit prid., odr. v. viddviti - koji ima natprirodnu mo da predvia budu nost; koji dobro, jasno vidi; koji ponire u sutinu stvari, vidovito pril. - proniui u ono to e se dogoditi, predviajui, predvialaki. vidovitost im. . r., instr. jd. viddvitou/ viddvitosti - osobina, svojstvo onoga koji je vidovit, vidovnjak im. m. r., n. mn. vidovnjaci vidovit ovjek, koji unaprijed vidi do gaaje, prorok, vidra im. . r., g. mn. vidri/vidara - zool. ivotinja iz porodice kuna, ivi pored vode i lovi ribe u vodi; prenes. vrlo okretna, snalaljiva, mudra i lukava osoba. viati gl. nesvr., prez., viam - up. vidjeti. vien prid., odr. v. vieni - ugledan, cijenjen, uvaen.

vijek vijek im, m. r., g. jd. vijeka, n. mn. vjekovi - vremenski period od stotinu godina, stoljee. vijenac im. m. r., g. jd. vijenca, g. mn. vijenaca - ukras od cvijea ili lia plemenitog drvea koje se stavlja u znak priznanja za podvige, znak slave, vijest im. . r., g. mn. vijesti - glas, novost; izvijee, izvjetaj, saopenje, vijuga im. . r., dat. jd. vijugi - izvijena linija; zavijutak, zavoj, krivina; okuka; anat. nabor kore velikog mozga, vijugati gl. nesvr., prez. vijugam - praviti vijuge, krivudati, izvijati se, zavijati; motati se. vika im. . r., dat. jd. viki/vici - oglaa vanje povienim glasom, galama, la rma; povik, uzvikivanje, vika im. m. r., g. jd. vikaa - onaj koji vie, galami; buka, vikaice im. . r. mn. - red ptica sa kratkim i jakim nogama koje dobro lete. vikaki prid. odr. v. - koji se odnosi na vikaa. vikaki pril. - kao vika, na nain vikaa. vikar im. m. r. (lat.), g. jd. vikara pomoni sveenik, namjesnik vieg u hijerarhiji, npr. biskupa, nadbiskupa, pape; zamjenik upnika, kapelan. vikati gl. nesvr., prez. viem - derati se, dozivati; galamiti, vikend im. m. r. (engl.) - kraj sedmice, neradni dani na kraju sedmice (subota i nedjelja); sedmini odmor, vikendica im. . r. (engl.) - kua u kojoj se provodi sedmini odmor, vikend; kua u prirodi za odmor, vikler im. m. r. (njem.), g. mn .viklera valji na koji se namotava i kalufi kosa da bi se dobili uvojci, kovrde; uvija, namota. viknuti gl. svr., prez. viknem - pustiti glas, zov; krisnuti; proderati se, zaga lamiti. vila1 im. . r., v. jd. vilo , n. mn. vile/vile, g. mn. vila - zamiljeno mlado i lijepo ensko bie s natprirodnim, maginim moima; nestvarno, bajkovito, tajnovito mitoloko bie savrenih osobina; muza.

1216 vila2 im. . r. (lat.), g. mn. vila - raskoan

ljetnikovac, raskona kua izvan naselja s vrtovima, vilajet im. m. r. (ar.) - pokrajina, pro vincija, upravno podruje jednog valije u Otomanskom Carstvu, vflan/vilan prid., odr. v. vilni - koji ima osobine vile, vilen, vilovit, vile im. pi. tantum, g. vila - teaka alatka, ravasto orue sa najmanje tri paroka (roglja) za hvatanje trave, sijena, slame; viljuke, vilen prid., odr. v. vileni - koji ima osobine vile, poput vile, vilan, vilovit; pomaman. vilenica im. . r. - osoba koja je povilenila; vila; arobnica; top. Vileni ca - brdo s june strane Travnika, na suprot Bukovici, obronku Vlaia. vileniti/vileniti gl. nesvr., vilenim/vilenim - poprimati osobine vile, postajati kao vila; postajati pomaman, mamiti se; mahnitati. vilenjak im. m. r., g. jd. vilenjaka, n. mn. vilenjaci - nestvarno bie natprirodnih moi; arobnjak; nastran ovjek, zane senjak; vjetropir; vilovit konj. vilica im. . r. - anat. eljusna kost iz koje su iznikli zubi; viljuka, dio pribora za jelo. vilinski/vilinski prid. odr. v. - koji se odnosi na vile, koji potie ili pripada vilama. vilovit prid., odr. v. vildviti - koji posje duje vilina svojstva; vilen, vilan; aro ban. vilovito pril. - na vilin nain, poput vile. viljuka im. . r., dat. jd. viljuki, g. mn. viljuki/vilj uaka - dio pribora za jelo sa zubcima kojim se nabadaju zalogaji; naziv za razne ravaste predmete i njihove dijelove, viljukar im. m. r. - namjensko vozilo sa viljukama za prevoenje upakovanog tereta. viljukast prid., odr. v. vlljukasti - koji ima oblik viljuke, vime im. s. r., g. jd. vimena, n. mn. vime na, g. mn. vimena - mlijena lijezda u enki papkara, npr. kamila, kobila, koza, krava, ovaca iz koje se muze mlijeko za ishranu. vinar im. m. r., g. jd. vinara - ovjek koji se bavi proizvodnjom i prodajom vina. vin prid. (csl.), odr. v. vini - kriv, grijean, vinara im. . r. - mjesto gdje se toi i prodaje vino; vinarnica, vinarija im. . r. - mjesto gdje se proizvodi i prodaje vino naveliko, vinarstvo im. s. r. - djelatnost, privredna grana za uzgoj groa, proizvodnju i promet vina; nauka o proizvodnji i preradi vina. vince im. s. r., g. jd. vinceta, em. i hip. vinace; ugodna kapljica, vino im. s. r., g. mn. vina - alkoholno pie dobijeno vrenjem groanog soka. vinodol im. m. r. - dolina sa vinogradima, vinogorje im. s. r. - gorje pod vino gradima, podruje pogodno za vino grade. vinograd im. m. r., g. mn. vinograda zemljite zasaeno vinovom lozom, vinogradar im. m. r., g. jd. vinogradara onaj koji se bavi uzgojem groane loze, obraiva vinograda, vinogradarski prid. odr. v. - koji se tie vinogradara i vinogradarstva, vinogradarstvo im. s. r. - zemljoradniko zanimanje i privredna djelatnost uzgoja vinograda; znanstvena disciplina, nauka o gajenju vinograda, vinogradski prid. odr. v. - koji se odnosi na vinograde, vinorodan/vinorodan prid., odr. v. vinorodni/vindrodni - plodan, pogodan za uzgoj vinove loze; koji obiluje vino vom lozom i groem, vinov prid., odr. v. vinovi - koji se odnosi na vino i vinovu lozu. vinovnica im. . r. - grjenica, poinitelj kakvog djela, vinovnik/vinovnik im. m. r., n. mn. vinovnici/vinovnici - krivac; grijenik, vinski prid. odr. v. - koji je od vina, koji se odnosi na vino. vinjaga im. . r., dat. jd. vinjagi - bot. divlja loza; vinika; vrijea, vinjak im. m. r., n. mn. vinjaci - vinski destilat, rakija od vina; konjak, vinjeta im. . r. (fr.) - ukras u obliku ornamenta s biljnim motivima na naslovnom listu, na kraju poglavlja ili knjige; etiketa, naljepnica.

1217

visak
viola/viola im. . r. (tal.) - mu. gudaki

instrumenat slian violini (vei od nje, a manji od violonela); druga violina, odgovara tenorskom registru, violentan prid., odr.v. violentni - divlji, goropadan, estok, silovit; vehementan, violina im. . r. (tal.) - mu. gudaki instrumenat sopranskog registra sa etiri strune. violinist(a) im. m. r., violiniste - umjetnik, muziar koji svira na violini, violinistica/violinistkinja im. . r. - ona koja svira na violini, violinski prid. odr. v. - koji se odnosi na violinu (npr. violinski orkestar), violonelo im. sr. r. (tal.), g. mn. violon ela - mu. gudaki instrument sa etiri ice, vei od viole i violine, a manji od kontrabasa, berdeta, svira se sjedei; elo. vir im. m. r., g. jd. vira, n. mn. virovi duboko mjesto u rijeci gdje se voda vrtloi, vrtlog; vrelo, mjesto gdje voda izvire. viriti gl. nesvr., prez. virim - gledati, posmatrati skriven, npr. kroz rupicu, iz prikrajka, iza oka; pomoliti se, po maljati se, striti na povrini, na vidiku, virm an im. m. r. (fr.), g. jd. virmana bank. bezgotovinski prenos svote sa jednog rauna na drugi putem banko vnog naloga, virologija im. . r. (lat.-gr.) - biol. nauna oblast o prouavanju virusa, virtualan/virtuelan prid. (lat.), odr. v. virtualni/virtuelni - koji je sposoban za djelovanje, potencijalan, moguan, virtuoz/virtuoz im. m. r. (tal.) - umjetnik (obino muziar) koji savreno vlada tehnikom svoje umjetnosti; prenes. ovjek vrlo vjet i savreno umjean u svom poslu. virus im. m. r. (lat.) - parazitski mikro organizam koji izaziva zarazne bolesti, vis im. m. r., g. jd. visa, n. mn. visovi - vrh brda, vrh gore, planine; najvia taka, vrica; visina. visak im. m. r., g. jd. viska, n. mn. visci/viskovi, g. mn. visaka/viskdva tehn. naprava, uteg na niti za utvri vanje uspravne linije, vertikalnog polo aja u odnosu na podlogu.

visibaba
visibaba im. . r. - bot. proljetno poljsko

1218
visokoparan prid. (rus.), odr. v. viso koparni - koji se pravi visokim; koji je teko razumljiv, izvjetaen, visokorazvijen prid., odr. v. visoko razvijeni - koji je na visokom stupnju razvoja, koji ima najsavremeniju tehno logiju. visokorodan prid., odr. v. visokorodni koji daje velik rod, visok prinos. visoravan im. . r. - ravan koja ima nadmorsku visinu iznad 200 m; ravnica u planinskom kraju; zaravnjen visok planinski kraj; planinski plato, visija. visost im. . r., instr. jd. visou/visosti hist. titula i oslov vladara, vispren prid., odr. v. vispreni - koji dobro zapaa, otrouman, pronicljiv, snala ljiv. viak im. m. r., g. jd. vika, n. mn. vikovi - koliina, vrijednost, iznos koja prelazi mjeru ili pretie potrebu, vie pril. - komp. od visoko; komp. od mnogo; u izrazima ili s imenicama koje znae koliinu iskazuje prekoraenje naznaene koliine; ve due vrijeme; ve; dalje; opet; naziv znaka plus (+) i popratna rije koja se izgovara kod sabiranja. vie prijed. - s genitivom: povrh, iznad (vie Sarajeva), vieboj im. m. r. - sport, takmienje u vie grana lahke atletike, viebotvo im. sr. r., viebdtava - teol. vjerovanje u vie bogova, mnogobo tvo, neznabotvo, bogohulstvo, polite izam, murikluk. viefazan prid., odr. v. viefazni - koji ima vie faza; term. viefazna (naizmje nina) struja u odnosu na jednofaznu (istosmjernu), vieglasan/vieglasan prid., odr. v. vieglasni/vieglasni - koji je komponovan u vie glasova; suprot, jednoglasan, vieglasje/vieglasje im. s. r. - istovre meno zvuanje nekoliko tonova razli ite visine; sazvuje; prenes. polit, plu ralizam. viekatnica im. . r. - zgrada sa vie katova, spratova, bojeva, etaa, viekratan/viekratan prid., odr. v. vie kratni/viekratni- koji se ponavlja vie puta; opetovan.

1219 vie-manje pril. - otprilike, priblino;

uglavnom. viemutvo im. s. r. g. mn. viemutava sistem braka po kojem ena moe imati vie zakonitih mukaraca; mnogomutvo, poliandrija, viespratnica im. . r. - viekatnica, viespratnica, viestran prid., odr. v. viestrani - koji ima vie strana; svestran, viestrano pril. - sa vie strana, viestruk prid., odr. v. viestruki - koji je vie puta ponovljen, viekratan; koji ima vie struka, dijelova, raznolik; koji se vri na vie naina, raznovrstan, vieenstvo/vieenstvo im. sr. r., g. mn. viezenstava/vieenstava - sistem bra ka po kojem mukarac moe imati vie zakonitih ena; mnogoenstvo, poliga mija. vii - komp. od vis(ok); suprot, nii; ra zvijeniji, napredniji; natprirodan, nepo znat. vinja im. . r. (perz.), g. mn. vinji/ vianja - vinja, drvo i plod voke sline trenji, vinjev prid., odr. v. - koji pripada ili potie od vinje; koji je od vinje. vinjevac im. m. r., g. jd. vinjevca - sok i liker od vianja, vinjevaa im. . r. - rakija od vianja, vinjevina im. . r. - vinjevo drvo kao graa. vinji prid. odr. v. - nebeski, boanski; (u imenikoj slubi) najvie bie, Bog. vinjica im. . r., em. - mala vinja; top. Vinjica, selo nedaleko uzvodno od ua Lave u Bosnu, vinjik im. m. r., g. jd. vinjika, n. mn. vinjici - nasad vianja, vinjev vonjak, vit prid., odr. v. viti - vitak, vitak prid., odr. vitki, komp. vitkiji tanak, tankovit, tankovijast; savitljiv; usp. vitak; suprot, debeo, kabast, zde past. vitalan prid. (lat.), odr. v. vitalni - koji je pun ivota, ivotne snage, ivotan; zdrav, otporan; bitan, vaan, prijeko potreban za ivot, vitalizam im. m. r. (lat.) - bioloko i filozofsko uenje u 18. st. koje ivotne pojave tumai djelovanjem posebne

vitina ivotne snage koje nema u mrtvoj prirodi, odnosno djelovanjem nema terijalnog ivotnog principa koji je razliit i od due i od fiziko-hemijskih pojava. vitalnost im. . r. (lat.), instr. jd. vitaln ou/vitalnosti - ivotnost, ivotna sna ga i oduevljenje, vitamin im. m. r. (lat.) - hemijski sastojci hrane neophodni za pravilnu funkciju organizma, viteki prid. odr. v. - koji se odnosi na vitezove, koji pripada ili potie od vite zova. viteki pril. - na viteki nain, otmjeno, plemenito. vitetvo im. s. r., g. mn. vitetava - viteki stale; titula viteza; drutveni poredak sa vitekim staleom; visoko poimanje asti, gospodstvenost, plemenitost; ju natvo. vitez im. m. r., vok. jd. vitee, n. mn. vitezi/vitezovi - hist. pripadnik ple mikog stalea; srednjovjekovni ratnik, konjanik, riter, junak; pripadnik vite kog reda. Vitez im. m. r. - grad u centralnoj Bosni, u Lavanskoj dolini, viti gl. nesvr., prez. vijem, impr. vij! uplitanjem ili preplitanjem praviti, svijati, npr. vijenac, gnijezdo; upredajui sastavljati niti; leprati, vihoriti se; mahati, vitlati im; njihati, izvijati; vrtiti, zavrtati, vitica im. . r., g. mn. vitica - zavijutak, uvoj; vijugav pramen kose, uvojak, kofrda, kofrc; kopa biljaka penjaica za prihvatanje oslonca i puzanje; prsten bez oka, burma, halka, v'itiari mn. m. r. - zool. red morskih ljuskara privrenih za stijenu, vi'tiast prid., odr. v. vitiasti - koji je u obliku vitice, savijutka; vijugav, ko vrdast, loknast, izu vij an u obliku vi tice; term. mat. vitiasta zagrada - obla, trbuasta zagrada, zagrada u obliku uspravne crte ulegnuta ulijevo ili ude sno. vitina im. . r. - vitak, tanak prut za vezanje snopova (poveza) ili pletenje (intra); bot. naziv za razne vrste zeljastih biljaka iz roda; pavit.

cvijee bijelih zvonastih cvjetova, visina im. . r., g. jd. visine, g. mn. visina - prostor visoko iznad Zemljine povri ne. visinom jer im. m. r. - sprava za mjerenje nadmorske visine, altimetar. visiti gl. nesvr., prez. visim - pruati se, biti u viseem poloaju; prenes. stalno boraviti, zadravati se gdje; dangubiti na jednom mjestu, viski/viski im. m. r. (engl.), g. jd. viskija, n. mn. viskiji - vrsta alkoholnog pia, jake rakije od ita, najee rai, jema ili kukuruza, viskoza im. . r. (lat.) - hem. i tehn. celulozna masa za izradu vjetakih vlakana, umjetne svile, viskozan prid., odr. v. viskzni - koji se odnosi na viskozu, koji je od viskoze, viskoznost im. . r., instr. jd. viskoznou/ viskoznosti - term. svojstvo tekuine da se opire promjeni poloaja svojih molekula, viskozitet; ljepljivost, itkost. Visoica im. . r. - uzvisina, uzviica. V isoica im. . r. - brdo u obliku piramide kod Visokog u centralnoj Bosni, visoina im. . r. - prostrani uzdignuti teren; visoravan; visija, visoje. visoje im. s. r. - prostrano uzdignuto podruje s brojnim visovima i uzvi sinama; planinski vijenac, gorje; visija, visoravan, visoina. visok prid., odr. v. visoki, komp. vii - koji se protee visoko uvis, kod kojeg je znatno rastojanje izmeu gornje i donje take; koji ima izrazit rast, stas. visoko pril. - znatno iznad osnove od koje se mjeri; suprot, nisko; na odreenoj visini; u velikoj mjeri; vrlo mnogo; u visokom tonu; pozitivno, pretjerano dobro. Visoko im. s. r., g. jd. Visokog, dat./lok. jd. Visokom - grad u srednjoj Bosni, visokom oralan prid. odr. v. visokomoralni - koji ima visoke moralne nazore, koji slijedi pravila visokog morala; veoma estit, poten; principijelan, visokoobrazovan prid., odr. v. visokodbrazovani - koji ima visoko, fa kultetsko obrazovanje.

vitkost

1220
vizantijski pril. - bizantijski, na bizan tijski/vizantijski nain; dvolino, pri jetvorno, podmuklo, s podvalom. Vizantfnac im. m. r. - Bizantlnac, ovjek iz Vizantije. Vizantlnka im. . r. - Bizantinka, ena iz Vizantije. vizija im. . r. - slika ovjekove uobra zilje, fantazije, mate bez stvarne po dloge, npr. u snu, u halucinaciji; privid, privienje, prikaza, utvara; predvianje dogaaja; dalekosena (prividno neo stvariva, utopijska) zamisao o eljenom i predvidljivom razvoju dogaaja i po duhvata. vizionar im. m. r. (lat.) - vidovit ovjek, zanesenjak, sanjar; koji vidi unaprijed, prorok, vidovnjak. vizionarka im. . r. - ena vizionar. vizir im. m. r. (fr.) - vojn. muica, nianska ploica sa uskim otvorom; napra va na fotografskom aparatu koja omo guuje usmjeravanje objektiva na elje ni predmet; pokretni dio srednjo vjekovnog ljema, kacige koji prekriva lice; sport, providna kaciga za zatitu lica kod maevalaca; naprava za mje renje upljih predmeta, za badarenje baava. vizita/vizita im. . r. (fr.) - posjeta koja moe imati drutveni ili slubeni kara kter; ljekarska posjeta bolesniku, obi lazak bolesnika, vizitacija; vojn. pre gled vojnih obveznika, regrutacija, vizi tacija. vizitkarta im. . r. (fr.-njem.) - podsje tnica. vizualan/vizuelan prid., odr. v. vizualni/ Vizuelni - koji se odnosi na vid; vidan, vidljiv, oni. vizura im. . r. (lat.) - vidno polje, sve to se moe okom uhvatiti, vidokrug; dobra vidljivost; term. naprava na filmskoj kameri kroz koju snimatelj prati doga aje na sceni, u vidokrugu. vila im. . r. (ma.) - vrsta lovakog psa, ker ptiar, prepeliar; prenes. vitka, gipka, ilava i ivahna enska osoba. vilast prid. (ma.), odr. v. vilastI - vitak, gibak; vilav; obijesno ivahan (kao vile). vile im. s. r. (ma.), g. jd. vizleta - zool. vila ili njeno psetance; mrava ivo tinja; prenes. vitka i gipka ivahna osoba. vjean prid., odr. v. vjeni ~ beskonaan u trajanju; besmrtan; vjeit, vjeit prid., odr. v. vjeiti - trajan, nepro lazan, besmrtan; neunitiv; vjean, vjeito pril. - trajno, beskrajno, vjeno; dovijeka. vjenlk im. m. r., g. jd. vjenika, n. mn. vjenici - onaj koji je vjean, nepro lazan, trajan, besmrtan; neunitiv, vjeno pril. - trajno, beskrajno, vjeito; dovijeka. vjenost im. . r., instr. vjenou/vjeno sti - trajno postojanje, bezvremenost, neprolaznost, vjeitost; berzah, ahiret, vjea im. . r., g. mn. vjea - obrva; oni kapak; trepavica, vjekovati gl. nesvr., prez. vje kuj em ivjeti, provoditi svoj ivotni vijek; vjeito trajati; dugo postojati najednom mjestu. vjekovit prid., odr. v. vjekdviti - dugo vjean, vjean, vjekovan; ivotan, vita lan. vjekovjean prid., odr. v. vjekdvjeni vjean, trajan, vjekovjeit. vjekovni prid. odr. v. - koji traje vijekovima, veoma dug, stoljetni. vjenanica 1im. . r. - isprava o vjenanju, izvod iz knjige vjenanih; sveana vjenana haljina. vjenanica 2 im. . r. - greda povrh zida; greda koja u drvenim gradnjama zatva ra vijenac. vjenanje gl. im. s. r. od vjenati se sveani in sklapanja braka, vjenati (se) gl. svr., prez. vjenam - na svean nain sklopiti brak, vezati se brakom; dobiti vijenac slave kao znak velike asti i postignua; vijencem se okititi, ovjenati se. vjeni im. m. r., em. - mali vijenac; cvijetna krunica. vjera im. . r., g. mn. vjera - najdublje osjeanje pripadnosti i pokornosti Svevinjem Stvoritelju, vjerovanje u Boga Jedinoga i Boije odreenje, religija, iman, vjerozakon; uvjerenje; pouzdanje, povjerenje, vjeran prid., odr. v. vjerne, komp. vjerniji - proet vjerom; taan, koji odgovara

1221

vjeronauka izvorniku, vjerodostojan, autentian; odan, privren, pouzdan, vjerenica im. . r. - djevojka koja je "dala vjeru", obeanje buduem muu da e mu biti ena; zarunica, vjerenik im. m. r., n. mn. vjerenici momak koji je zaruio, vjerio djevojku, koji joj je obeao da e se oeniti njome; zarunik, vjeriti (se) gl. svr., prez. vjerim (se) "dati vjeru", povezati, potvrditi vjerom; zaruiti (se), vjernica im. . r. - enska osoba vjernik, ona koja vjeruje u Boga, koja osjea iman u srcu, koja je religiozna, vjerniki prid. odr. v. - koji se odnosi na vjernike. vjerniki pril. - poput vjernika, na vjerniki nain, vjernik im. m. r., n. mn. vjernici - onaj koji vjeruje u Boga, koji osjea iman u srcu, koji je religiozan, vjerno pril. - odano, privreno, pouzdano; tano, vjerodostojno, autentino, vjernost im. . r., instr. jd. vjernou/ vjernosti - odanost, privrenost, vjerodajnica/vjerodajnica im. . r. pismo, isprava kojom se kome daje povjerenje, dokaz pravovaljanosti, odo brenje pristupa; akreditivno pismo; usp. ahdnama. vjerodostojan/vjerodostojan prid., odr. v. vjerodostjni/vjerddostdjni - pravo valjan, ispravan, istinit, pravi, autenti an. vjerodostojnost/vjerodostojnost im. . r., instr. jd. vjerodostojnou/vjero dostojnosti i vjerodostojnou/vje roddstjnosti - svojstvo onoga koji je vjero dostojan i osobina onoga to je vjero dostojno. vjeroispovijed/vjeroispovijed im. . r. vjerovanje, vjera, religija, vjeroloman prid., odr. v. vjerolomni - koji lomi, kri vjeru, zadatu rije, koji nije od rijei, koji izigrava povjerenje, ne pouzdan. vjerolomstvo im. s. r. - izigravanje povje renja, krenje zadate rijei, primljene obaveze. vjeronauka im. . r., dat. jd. vjeronauci nauka o vjeri; kol. vjerska poduka.

vitkost im. . r., instr. jd. vitkou/vitkosti

- osobina onoga to je vitko; sa vitljivost; elastinost. vitlati gl. nesvr., prez. vitlam - okretati, obrtati, initi da neto lepra; initi da se neto vrti uokrug, vrtjeti, kovitlati; mahati, mlatarati ime; tjerati, goniti koga; leprati, vihoriti, vitlo im. s. r., g. mn. vitala/vitla - naziv za razne naprave koje se okreu; napra va za namotavanje prediva, motovilo; vratilo oko kojega se namotava bu narski ili sidreni lanac; vodeniko kolo; rupiast kotur alarmne sirene; vrtlog, vitlanje, kovitlac, vitoperiti se gl. nesvr., prez. vitdperim se - izvijati se, izboavati se, kriviti se, iskrivljavati se; prenes. izopaavati se. vitorog im. m. r., vok. vitoroe , n. mn. vito rozi, g. mn. vitoroga - koji je vitih, izvijenih rogova; vrsta jelena vitkih, tankovitih rogova, vitraa im. . r. (fr.) - stakleni prozor na ormaru, staklena pregrada, zid; zastori za staklena vrata; slika ili ukrasna kompozicija od komada obojenog sta kla ili naslikana na staklu (obino na prozorima zgrada gotskog stila), vitre im. pi. tant. (ar.), g. mn. vitri/vitara sadaka-i-fitr, posebna milostinja koju muslimani dijele sirotinji pred Rama zanski bajram, vitrina im. . r. (fr.) - zastakljen ormar u kojem se dre ili izlau razni predmeti, najee u muzejima i galerijama; ma nji izlog. vivak im. m. r., vivka, n. mn. vivci, g. mn. vivaka - zool. vrsta ptice movarice sa perjanicom na glavi, vivarij im. m. r, n. mn. vivriji - mjesto gdje se uzgajaju razne ivotinjice, viza im. . r. (lat.) - slubena ovjera, potvrda na javnoj ispravi; dozvola neke vlade za ulazak, boravak, izlazak ili prolazak kroz njenu teritoriju. Vizant im. m. r. - v. Bizant, Carigrad, Konstantinopolj; Bizantija. Vizantija im. . r. - v. Bizantija, Istono Rimsko Carstvo, vizantijski prid. odr. v. - bizantijski koji se odnosi na Vizant i Vizantiju.

vjerouitelj vjerouitelj im. m. r. - onaj koji ui vjeri, nastavnik vjeronauke; mualim, mu deris. vjerouitelj ica im. . r. - ona koji ui vjeri. vjerovanje gl. im. s. r. od vjerovati vjera, iman. vjerovatan/vjerojatan prid., odr.v. vjero vatnl/vjerojatm - koji se ini istinitim, moguim, koji se moe smatrati tanim, izvjesnim. vjerovati gl. nesvr., prez. vjerujem smatrati da je neto onako kako se prikazuje, biti uvjeren, imati povjerenje u koga/ta; biti religiozan, vjerovatno/vjerojatno pril. - izvjesno, mogue. vjerovatnoa/vjerojatnoa im. . r. objektivna mogunost ostvarenja ega, stupanj ostvarljivosti; vjerovatnost, vjerovatnost/vjerovatnost im. . r., instr. jd. vjerdvatnou/vjerdvatnosti i vjerovtnou/vjerovatnosti - vjerovatnoa, mogunost, vjerovjesnlk/vjerovjesnlk im. m. r., n. mn. vjerovjesnici/vjerdvjesnici - navjestilac vjere, nagovjestitelj Boije rijei, Boijeg poslanstva; propovjednik, misi onar; poslanik, vjerovjesnltvo/vjerdvjesnltvo im. s. r. obznana vjere, poslanstvo, vjerovnica/vjerovnica im. . r., n. mn. ona koja daje kome novac u zajam, zajmodavka, povjeriteljka; suprot, du nica. vjerovnik/vjerovnik im. m. r., n. mn. vjerovnici/vjerovnici - onaj koji daje kome novac u zajam, zajmodavac, po vjerilac. vjerozakon im. m. r. - vjera, vjeroispo vijed. vjeala im. . r. plur. tantum, g. mn. vjeala - naprava za vjeanje osuenika na smrt. vjealica im. . r. - predmet pokustva na koji se vjea odjea; iviluk; objeeni komadi suhog mesa, meso isjeeno kao za vjeanje i suenje; vrsta jela. vjeati gl. nesvr., prez. vjeam - stavljati ta da visi; izvravati smrtnu kaznu vjeanjem na vjealima.

1222
vjet prid., odr. v. vjeti, komp. vjetiji koji posjeduje vjetinu, umjean, uvje ban, okretan, snalaljiv, vjetac im. m. r., g. jd. vjeca/vjetaca onaj koji uz pomo zlih duhova ini zla ljudima, zloduh, vjetaenje gl. im. s. r. od vjetaiti, struna analiza radi utvrivanja inje ninog stanja ega; slubeno struno miljenje vjetaka, ekspertiza, vjetaiti gl. nesvr., prez. vjetaim djelovati kao vjetak, struno i umjeno utvrivati injenino stanje ega. vjetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na vjetake, znalaki; koji su stvorili i izradili ljudi, umjetni, neprirodni; su prot. prirodan, vjetaki pril. - umjetno, neprirodno. vjetak im. m. r., g. jd. vjetaka, n. mn. vjetaci - znalac, poznavalac ega; term. strunjak koji na poziv vlasti ili suda daje miljenje u nekom sporu, vjetica im. . r. - ena koja po narodnom vjerovanju koritenjem natprirodnih si la ini zlo ljudima, vjeticlh prid. odr. v. - koji pripada vje tici. vjetiijl prid. odr. v. - koji se odnosi na vjetice. vjetina im. . r., g. mn. vjetina spretnost steena vjebanjem, okre tnost, strunost, majstorstvo; umjenost, promuumost. vjeto pril. - na vjet nain, umjeno, snalaljivo. vjetar im. m. r., g. jd. vjetra, n. mn. vjetrovi, g. mn. vjetrova - prirodna zrana struja u odreenom pravcu, vjetrenica im. . r. - vjetrokaz, vjetrilica. vjetrenjaa im. . r. - mlin na vjetar; zrana turbina za proizvodnju elektri ne struje. vjetrenjak im. m. r., g. jd. vjetrenjaka, n. mn. vjetrenjai - onaj koji je prevrtljiv, nestalan; vjetropir, vjetrogonja, vjetrenjast/vjetrenjast prid. odr. v. vjetrenjasti/vjetrenjastl - koji je kao vjetar, nestalan, promjenljiv, prevtljiv, vjetro piran, vjetropirast, vjetri/vjetri im. m. r., em. i hip. - slab vjetar. vjetrilo im. s. r. - ureaj za provjetra vanje; ventilator. vjetriti gl. nesvr., prez. vjetrlm uspostavljati strujanje zraka, vazduha, zraiti; provjetravati, raiavati po mou vjetra; osvjeavati, prozrai vati; hlapiti, isparavati, vjetrobran im. m. r. - uspostavljena prepreka za vjetar, za strujanje zraka; prednje staklo na vozilu, vjetrogonja im. m. r. - prevrtljiv, nestalan ili lahkomislen ovjek, bezveznjak, do koliar; vjetrenjak, vjetropir, vjetrokaz im. m. r. - naprava za po kazivanje pravca, smjera i brzine vjetra; vjetrilica, vjetrenica, vjetrometina/vjetrometina im. . r. prostor, sa kojeg vjetar mete, mjesto izloeno vjetru, vjetropir im. m. r. - vjetrenjast ovjek, lahkomislena osoba, vjetropirka im. . r. - ena vjetropir, vjetrovka im. . r., dat. jd. vjetrovki neol. gornji vjetronepropusni kaput, vi ndjaka. vjetrulja im. . r. - sprava za utvrivanje smjera vjetra, dio kompasa u obliku kruga ili diska ispod magnetne igle za odreivanje smjera, pravca vjetra; vjetrovnica. vjetrua im. . r. - zool. ptica iz roda sokola. vjeverica im. . r. - zool. mali, hitar glo dar, s velikim kitnjastim repom, koji ivi po umskom drveu, vjeba im. . r., g. mn. vjebi/vjeba radnja, postupak za sticanje neke vje tine; vojn. praktina primjena, provjera neke taktike operacije; zadatak za one koji se ue emu. vjeba im. . r., g. jd. vjezba , vok. jd. vjebau, instr. jd. vjebaom/vjebaem, n. mn. vjebai - onaj koji vjeba ili sudjeluje u kakvim vjebama; sport, takmac/takmiar u gimnastikim disci plinama. vjebaica im. . r. - ona koja vjeba, vjebakl prid. odr. v. - koji se odnosi na vjebae. vjebalite im. s. r. - mjesto, prostor za vjebanje. vjebanka/vjebanka im. . r., dat. jd. vjebanki g. mn. vjebanka - kolska sveska namijenjena za vjebanje.

1223

vlah vjebaonica/vjebaonica im. . r. - pro storija za vjebanje; kola za vjebanje buduih nastavnika, vjebanje gl. im. s. r. od vjebati, vjebati gl. nesvr., prez. vjebam - stal nim i redovnim radom razvijati navike, vjetinu ili sposobnost u emu. vlada im. . r. - vladanje, vlast, uprav ljanje; najvii organ izvrne vlasti neke drave. vladalac/vladatelj im. m. r., g. jd. vla daoca/vladate lja, g. mn. vladalaca/vladatelja - onaj koji ima vlast, koji vlada, upravlja (dravom), vladar, vladanje gl. im. s. r. - podruje uprave, drava; nain ophoenja; ponaanje, vladar im. m. r., g.jd. vladra - onaj koji ima vlast, koji vlada, upravlja dravom, vladarica/vladarka im. . r. - ona koja vlada. vladatelj im. m. r. - vladalac, vladati (se) gl. nesvr., prez. vladam upravljati dravom; imati, vriti vlast nad im ili kim; izdizati se iznad svoje okoline, dominirati; postojati, biti; imati nadmo, prevagu; baratati, rukovati im; znati ta, umjeti upotrebljavati ta; ponaati se, drati se; upravljati se, vladati se prema emu. vladariti gl. nesvr., prez. vlddarlm ponaati se kao vladar; vladati, vladavina/vladavina im. . r. - vlast nad neim, vlast uope; vladanje, upravlja nje dravom ili firmom, vladika im. m. r., dat. jd. vladici - crkv. naslov, zvanje u pravoslavnoj crkvi; po glavar crkvene oblasti, episkop. vlaga im. . r. dat/lok. jd. vlazi - vodena para u atmosferi; prisustvo vode u emu ili na emu, vlanost, vlah im. m. r. (kelt.), vok. jd. vlde , n. mn. vlasi, g. mn. vlaha - stoar iz unutra njosti Balkana u srednjem vijeku; sta novnik Balkana nemusliman u vrijeme Turskog Carstva, kranin, pravosla vac; hist. pripadnik pravoslavne vjere ha podruju Austro-Ugarske Monar hije; doljak za razliku od starosje dioca; seljak kao ovjek nieg soci jalnog poloaja prema graaninu; necivilizovan ovjek, grmalj, primitivac; barbarin.

Vlah
Vlah im. m. r. (kelt.), n. mn. Vlasi, g. mn.

1224 vlastela im. . r. plur. tantum - plemiki upravljaki stale, vlastelin im. m. r., g. jd. vlastelina - veliki posjednik, plemi, feudalac, vlastellnka im. . r. - plemkinja, ona koja je iz vlastele, vlastelinstvo im. s. r. - vlastelinski po sjed; stale vlastelina, vlastelini; shva tanje i nain ivota vlastelina, vlastit prid., odr. v. vlastiti - svoj, osoban, sopstven, lian, vlastitost im. . r., instr. jd. vlastitou/ vlastitosti - bitan sadraj ega, osobina, svojstvo; sopstvenost, vlastodrac/vlastodrac im. m. r., g. jd. vlastodrca/vlastddrca - onaj koji vla da koji dri vlast, koji upravlja ime, vladar. vlastoljubiv prid., odr. v. vlastoljubivi koji voli vlast, koji je eljan vlasti, vlastoljubivost im. . r., instr. jd. vlastoIjubivou/vlastoljubivosti - osobina onoga koji je vlastoljubiv; vlastoljublje, vlastoljublje/vlastoljublje im. s. r. - svoj stvo, osobina onoga koji je vlastoljubiv; vlastoljubivost. vlastoruan/vlastoruan prid., odr. v. vlastoruni/vlastdruni - koji je nai njen vlastitom, sopstvenom rukom; svojeruan, vlastoruno/vlastoruno pril. - koji se obavlja lino, vlastitom rukom; svoje runo. vlasulja im. . r., g. mn. vlasulja - bot. livadska trava; vrsta divljeg ovsa; vilina kosica; zool. vrsta korala; lana kosa, kosa napravljena od tuih ili umjetnih vlasi. vlasuljar/vlasuljar im. m. r., g. jd. vla suljara/vlasuljara - onaj koji izrauje vlasulje. vlasuljast prid., odr. v. vlasuljasti - koji je nalik na vlasi ili vlasulju. Vlai im. m. r. (kelt.) - planina u Bosni. Vlaii m. r. mn. (kelt.) - astr. zvjezdano jato u sazvijeu Bika na sjevernom nebu, Plejade, vlaki prid. odr. v. (kelt.) - koji pripada, koji potie od vlaha, vlaki pril. (kelt.) - na nain Vlaha, svi repo, okrutno, primitivno, divljaki, nekulturno.

1225 vlat im. . r., instr. jd. vlau/vlati - struk

biljke, trave, travka, vlaan prid., odr. v. vlani - koji ima vlage u sebi, koji sadri vlagu, mokar, vlaina im. . r., g. mn. vlaind - mokrina, vlanost, vlaga, vlaiti gl. nesvr., prez. vldJm - initi neto vlanim, kvasiti; putati vlagu, vlano pril. - s vlagom, mokro, vlanost im. . r., instr. jd. vlanou/ vlanosti - osobina i stanje onoga to je vlano; vlaga, voajer im. m. r., g. jd. voajera - nastrana osoba koja se zadovoljava gledanjem kriomice polnih objekata ili inova, voajerka im. . r. - ena voajer. voar im. m. r. - onaj koji se bavi voarstvom ili trgovinom voem, voarstvo im. s. r. - gajenje, uzgoj voa, djelatnost uzgoja voaka, voe zb. im. s. r. - plodovi raznih voaka; drvee na kojem rastu voke; vonjak, voka im. . r., dat. jd. voki, g. mn. voki/voaka - drvo, stablo na kojem raste voe; pojedinani plod neke vo ke. voni prid. odr. v. - koji se odnosi na voe, koji je od voaka, vonjak im. m. r., n. mn. vonjaci - ze mljite zasaeno vokama; prostor pod voem. vod1 im. m. r., g. jd. vdda, n. mn. vodovi ono pomou ega se neto vodi, pro vodi, odvodi, dovodi, razvodi (npr. cijev, ica, kabal i sl.). vod2 im. m. r. g. jd. voda , n. mn. vodovi vojn. manja vojna jedinica u sastavu ete, eskadrona ili baterije. voda im. . r., g. jd. vdde , n. mn. vode, g. mn. voda. - bezbojna tenost bez okusa i mirisa, koja prekriva 5/6 Zemljine povrine i koja je uslov za ivot na Zemlji; hem. jedinjenje vodika i kisika (H20); prirodna vodena masa rijeka i jezera; vodeno prostranstvo; dijelovi mora koji pripadaju jednoj dravi; jedna strana, nagib krova, vodarica im. . r. - ena vodonoa; mitol. vila koja obitava kod vode; zool. barska ptica. vodarina/vodarina im. . r. - naknada za korienje vode.

voditi

vodati (se) gl. nesvr., prez. vdda (se) voditi neprekidno, u razliitim prav cima, tamo-amo; vjebati konja; traiti (krava) baka/bika za parenje; biti zaje dno u bliskom odnosu; zabavljati se. vodei prid. odr. v. - koji vodi, koji upravlja, rukovodei; koji je na elu, elni; koji ima glavnu rije, glavni, voden prid., odr. v. vodeni - koji je od vode, koji sadri vodu, koji je kao voda. vodenast prid., odr. v. vodenasti - voden, poput vode, vodnjikav, vlaan, vodenica im. . r. - mlin na vodeni pogon, mlinica. vodenkonj im. m. r. - zool. vodeni konj. vodenjak im. m. r., g. jd. vodenjaka, n. mn. vodenjaci - mitol. vodeni duh; zool. vodena ptica; repati vodozemac, mrmoljak; vodena zmija; anat. unu tranji dio opne koji obavija zametak u materici i koji je ispunjen vodom; astrol. znak u horoskopu, vodica im. . r., g. mn. vddica, em. i hip. od voda. vodi im. m. r., g. jd. vodia - onaj koji je na elu, koji predvodi; onaj koji prati koga da mu pokae put, putovoa; onaj koji vodi tovamu stoku ili druge ivo tinje; strunjak koji pokazuje i obja njava znamenitosti i umjetnika djela; knjiga koja sadri obavijesti, upute i podatke; sredstvo koje slui kao pre nosilac struje i toplote, provodnik, vodik im. m. r., g. jd. vodika - vodonik, jednovalentni hemijski elemenat bez boje, okusa i mirisa (H), koji sa kisi kom tvori vodu. vodilica im. . r. - ona koja vodi, pred vodi; dui dio vinkla; dio stapnog stroja; vodee vreteno na tokarskom stroju. vodilja im. . r. - ona koja vodi, predvodi, vodilica; vodea (u atributskoj slubi uz imenice, npr. misao, ideja, zvijezda), vodir im. m. r., vodira - vretenasta, kupasta posuda u kojoj se za paom dri voda, belegija i mazalica pri koevini; vodijer. voditelj im. m. r. - onaj koji vodi, vodi; koji vodi emisije na radiju ili televiziji, voditeljica im. . r. - ena voditelj, voditi gl. nesvr., prez. vodim - davati pravac kretanja kome idui ispred

Vlaha - ovjek iz Vlake; Rumun (Cincar, Meglenorumun, Dakorumun) za okolne Slavene. vlak im. m. r., n. mn. vlakovi - voz, kompozicija od vie eljeznikih vago na koje vue lokomotiva. vlaka im. . r., dat. jd. vlaki - oblica ili balvan koji se vue (vlai, vozi) po tlu; koritasta staza u umi kojom se pri vlae, sputaju drva, toilo; dugaka prodolina; dugaka njiva, vlaka im. m. r., g. jd. vlaka - brod koji vue druge brodove, remorker; donje ue na iari. vlaknast prid., odr. v. vlaknasti - koji se sastoji od vlakana, kojemu je graa vlaknasta, koji je nalik na vlakno, vlakno im. s. r., g. mn. vlakana/vlakana tanka dlakasta nit kao dio tkanja; biol. tanka elastina konasta tvar u tkivu ivog bia; tehnol. predivo kao sirovina za tekstil, platno ili tkaninu, vlakovoa im. m. r. - eljezniki slube nik koji nadzire putovanje vlaka do odredita; vozovoa, mainovoa. vlas im. . r., g. mn. vlasi - nit kose, dlaka; vlakno, vlasac im. m. r., g. jd. vlasca , g. mn. vlasaca - parazitni crv u mesu; vrsta sitnog luka. vlasak im. m. r., g. jd. vlaska , g. mn. vlasaka , em. - mala vlas, nit kose; bot. papratka; vrsta lisnate mahovine; busenjaa. vlasast prid., odr. v. vlasasti - koji je nalik na vlasi, kao od vlasi; vlaknast, vlasite im. s. r. - dio glave na kojem rastu vlasi, dio obrastao kosom, vlasniki prid. odr. v. - koji se odnosi na vlasnike. vlasnik im. m. r., n. mn. vlasnici - po sjednik, sopstvenik, imalac, vlasnica im. . r. - ena vlasnik, vlasnitvo im. s. r. - posjedovanje imo vine, pravo svojine; ono to kome pri pada kao njegova svojina, imovina. vlast im. . r., instr. jd. vlau/vlasti, g. mn. vlasti - mo nad neim; upravljanje nad kim ili im, vladanje; sveukuponost oblika upravljanja dravom, vlastan prid., odr. v. vlasni - koji ima vlast; ovlaten.

vodljivost
njega, pomaui ga u hodu, pokazujui mu put, drei ga na vodici, na jularu, mamei ga za sobom; odreivati pra vac, putanju kretanja ega, provoditi; upravljati kretanjem ega; povlaiti; rukovati ime; odvoditi; silom odvoditi, tjerati; dovoditi mladu mladoenjinoj kui; predvoditi, biti na elu, pred voditi, npr. u kolu, pjesmi, svirki; biti prvi u takmienju do cilja; rukovoditi, upravljati ime; brinuti se o poslovima; sluiti kao put, prolaz; dovoditi do e ga; popunjavati pismenim podacima koji prate tok ega; zapisivati, unositi u neku slubenu, zvaninu knjigu; vriti, obavljati, izvoditi; traiti bika za pare nje (krava), vodljivost im. . r., instr. jd. vddljivou/ vddljivosti - osobina tvari da provodi energiju. vodnik im. m. r., n. mn. vodnici - voj. najnii in podoficira u vojsci; zapo vjednik, komandir voda. vodnjikast prid. odr. v. vodnjikasti - vo dnjikav. vodnjikav/vodnjikav prid. odr. v. vodnji kavi/vodnjikavi - koji ima u sebi znatno vode, vodenast; koji ima ukus vode; slian vodi; razvodnjen, razblaen vo dom. vododerina/vododerina im. . r. - brazda, jarak ili lijeb koji izdubi vodeni tok, vodena bujica, vododijelnica im. . r. - planinski greben koji razdvaja tekue vode u dva su sjedna sliva, razvoe, vodoinstalater im. m. r. - majstor za montau vodovodne opreme i popravak vodovodnog sistema, vodomar im. m. r. - zool. ptica iz po rodice puzavica koja hvata male ribe i vodene insekte. vodomjer im. m. r. - aparat za mjerenje protoka i potronje vode. vodonoa/vodonoa im. m. r. - koji je za duen da donosi vodu; prenes. nierangiran, nevaan inovnik; beznaajan partner. vodonosac im. m. r., g. jd. vodonosca , g. mn. vodonosaca - onaj koji nosi vodu, vodonoa; sporedno i manje vano i cijenjeno zvanje; nie i nedostojno zanimanje.

1226
vodopad im. m. r. - vodena masa koja pada s visine i mjesto padanja, slap, buk. vodopija im. . i m. r. - onaj koji ne pije vino (alkohol) u drutvu nego vodu, bezalkoholiar, trezvenjak; bot. biljka iz porodice glavoika, cikorija, vodoplavan prid., odr. v. vodoplavni koji je izloen poplavi, koji je podloan plavljenju vode; koji plavi, koji izaziva poplave, npr. val/talas, vodoprivreda im. . r. - korienje voda i vodenih snaga u privredne svrhe; si stem ustanova, mjera i radnji u dru tvenoj djelatnosti za upravljanje i gazdovanje vodnim resursima, vodoravan prid., odr. v. vodoravni - koji je uporedan s ravninom mirne povrine vode, horizontalan, vodoskok im. m. r., n. mn. vodoskoci mlaz vode koji prska, iklja uvis; ureaj koji izbacuje vodu uvis. vodostaj im. m. r. - term. visina povrine, razina, nivo tekue vode, rijeke, vodostanica im. . r. - podruni ureaj na vodovodnoj mrei ili na vodoprivred nim objektima; naziv za mjesto gdje se nalaze takvi ureaji, vodotok im. m. r., n. mn. vodotoci teenje, tok vode tekuice; korito vode tekuice. vodotoranj im. m. r., g. jd. vodotrnja, n. mn. vodotornji/vodotornjevi, g. mn. vodotornja/vodotornjeva - izgraeni to ranj u ravniarskim ili sunim krajevi ma sa rezervoarom za vodu. vodovod im. m. r. - mrea cjevovoda sa sistemom postrojenja za dovod i opskr bljivanje pitkom vodom u naseljima, vodozemci/vodozemci mn. m. r., g. vodozemaca/voddzemaca - ivotinje koje i ve i na kopnu i na vodi; razred kimenjaka koji mogu disati i na krge (u vodi) i na plua (izvan vode), vodstvo im. s. r., g. mn. vddstava voenje, rukovoenje, predvodnitvo; skup najistaknutijih predvodnika, voa; vostvo; sport, prednost, bolji rezultat, vodee mjesto u toku takmienja, vodurina im. . r. - augm. i pejor. od voda. vodvilj im. m.r. (fr.), g. jd. vodvilja - krai zabavni scenski komad lahkog i alji vog sadraja protkan popularnim melo dijama. voa im. m. r., g. mn. voa - onaj koji vodi, predvodnik, rukovodilac; starjei na, lider. voica im. . r. - dio mehanike naprave koja vodi i regulie djelovanje same naprave; uzda, dizgini. Vogoa im. . r., g. jd. Vdgoe industrijski gradi, prigradsko naselje na sjeverozapadu Sarajeva, vojarna im. . r. - vojamica, zgrada za smjetaj vojnika; kasarna, vojevati (se) gl. nesvr., prez. vojujem voditi boj, borbu, bitku, rat; sudjelovati, uestvovati u ratu, ratovati, vojna im. . r., g. mn. vojni - borba, bitka, rat. vojni prid. odr. v. - koji se odnosi na vojnu, na rat; koji odreen za vojne potrebe; koji se odnosi na vojsku i na slubu u vojsci, vojniki prid. odr. v. - koji se odnosi na vojsku, koji pripada ili potie od vojnika. vojniki pril. - na nain vojnika, vojnik im. m. r., vok. jd. vojnie, n. mn. vojnici - borac, ratnik; onaj koji slui u vojsci, koji vri vojniku slubu; pre nes. sudionik kakvog pokreta, borac za kakvu ideju, vojnitvo im. s. r., g. mn. vojnitvo/ vojnitava - vojnika sluba; vojniki stale; vojska. vojno pril. - na vojni nain, pod vojniki, vojnuk im. m. r., n. mn. vdjnuci - kran ski vojnik u pograninim podrujima Otomanskog Carstva; pomoni vojnik, obino iz redova vlakog stanovnitva, vojska im. . r., dat. jd. vojsci, n. mn. vojske, g. mn. vojski - ukupna oruana sila jedne drave ureena posebnim pravilima, armija; sluba u oruanim snagama. vojskovoa im. m.r. - onaj koji vodi vojsku i njom zapovijeda, vojvoda im. m. r. - onaj koji vodi ratnike u boj, bitku, rat, vojniki starjeina; feudalni velikodostojnik, titula visokog vlastelina, poglavar plemena, vojvodaluk im. m. r., n. mn. vojvoddluci upravno podruje vojvode, vojvodina, vojvodstvo.

1227

volina
Vojvodina im. . r. - geogr, naziv za podruje izmeu rijeka Save i Dunava te maarske i rumunske granice koju sainjavaju regije: Srem, Banat i Baka, vojvodstvo/vojvodstvo im. s. r., g. mn. vbjvodstava/vojvodstava - ast i dosto janstvo vojvode; dravni ili politiki entitet kojem je na elu vojvoda, vojvodina; vodstvo, zapovjednitvo, vokabulilr im. m. r. (lat.), g. jd. vokabulra - fond rijei, rijeniko blago, rjenik jedne osobe, drutvenog sloja ili jednog jezika, vokacija im. . r. (lat.) - pozivanje, poziv, podsticaj. vokal im. m. r. (lat.), g. jd. vokala - gram. samoglasnik; mu. ljudski glas. vokalan prid. (lat.), odr. v. vokalni glasovni, govorni; koji se izraava gla som, koji se pjeva, koji je odreen za pjevanje, koji se izvodi ljudskim gla som; suprot, instrumentalni; gram. samoglasni, npr. voklano "r". vokalizacija im. . r. (lat.) - izgovor vokala kod umjetnikog pjevanja, jasna artikulacija samoglasnika u govoru i pjevanju; gram. pretvaranje suglasnika u samoglasnike, vokalizirati/vokalizovati gl. svr. i ne svr. (lat.), prez. vokallziramU vdkalizu jem - izvriti vokalizaciju. vokativ im. m. r. (lat.) - pade obraanja, dozivanja; peti pade u bosanskom jeziku. vo(l) im. m. r., g. jd. vdla, n. mn. vdlovi, g. mn. vdlva - muko govee. volan im. m. r. (fr.), g. jd. volana upravlja automobila, amca, aviona. volej im. m. r. (engl.), g. jd. voleja sport.: udarac lopte u zraku, volfram im. m. r. (germ.) - hem. elemenat atomske teine 183,92, tablini broj 74, znak W, teki, teko topivi, tvrdi, sjajni metal koji se upotrebljava kod izrade legiranih elika i drugih tvrdih slitina/ legura. voli im. m. r., g. jd. volia, em i hip. mali vo; zool. ptica smokvar, grmua, volina im. m. r., pejor. augm. od vol volusina, veliki vo; prenes. tup ovjek, glupak; vrsta ribe, raa; bot. biljka iz porodice abljaka, jedi.

voljeti
voljeti gl. nesvr., prez. volim, trp. prid. voljen - osjeati ljubav, naklonost, privrenost prema kome ili emu, koja se zasniva na suprotnosti pola, zajednici ideala, krvnog srodstva i sl., eljeti, ljubiti. volonter im. m. r. (fr.), g. jd. volontera dobrovoljac; osoba koja besplatno oba vlja neku slubu, volonterka im. . r. (fr.) - ena volonter, volontiranje gl. im. s. r. od volontirati. volontirati gl. nesvr. (fr.), prez. Voldntiram - raditi kao volonter, dobro voljno, besplatno sluiti za ope dobro, volovski prid. odr. v. - koji je od vola ili pripada volu. volovski pril. - kao vo, poput vola. volta im. . r. (tal.), g. mn. voltalvolti term. jedinica mjere napona elektrine struje, oznaka V. voltaa im. . r. (fr.) - elektrini napon, napetost struje mjerena u voltama. volumen/volumen im. m. r. (lat.) - obim, obujam, sadraj; zapremina; svezak, tom; mu. opseg, punoa, jakost glasa, zvuka. voluntarista im. m. r., g. mn. voluntarista - pristalica voluntarizma, voluntarizam im. m. r. (lat.) - filozofsko uenje prema kojem je volja osnova svega to postoji; psih. uenje da je volja, a ne razum, glavni inilac duev nog ivota; polit, samovolja, iskljui vost. volja im. m. r, g. n. volja - svojstvo ili sposobnost ljudskog duha da neto hoe, da se moe odluiti na kakvo dje lo ili postupak; vrstina, snaga, ustra jnost, upornost duha; rezultat htijenja, odluka, zapovijest; elja za im, goto vost, spremnost; duevno stanje ili ra spoloenje u kojem se neko nalazi, voljan/voljan prid., odr. v. voljni - koji hoe, eli, koji ini od svoje volje, dobrovoljan, volje im. s. r., g. jd. voljeta - proirenje jednjaka u ptica u obliku kesice ispod glave gdje se zrnevlje zadrava i melje prije nego ode u eludac; voljka, gua. voljno pril. - s voljom, dobrovoljno, rado; hotimice, namjerno, svjesno, vonj/vonj im. m. r. - miris; teak, ustajao i neugodan miris, zadah.

1228
vonjati gl. nesvr., prez. vdnjam - iriti vonj, pahnuti, zaudarati, vonjavka im. . r., dat. jd. vdnjavki biljka koja ima jak miris; vrsta drae; titrica, lipica. vosak im. m. r., g. jd. voska, n. mn. voskovi - ukasta mehka tvar koju stvaraju pele za gradnju saa u ko nici. voskar im. m. r. - ovjek koji se bavi preradom i izradom predmeta od voska, votan prid., odr. v. vdtani - koji je od voska; koji je premazan voskom, navoten; koji je boje i mehkoe voska votanica im. . r. - votana svijea; navoteno platno, muema, votiti gl. nesvr., prez. votim - prema zivati voskom, votka im. . r. (rus.), g. mn. votki - vrsta rakije. voz im. m. r., g. jd. voza, n. mn. vdzovi/ vozovi - vlak, kompozicija od vie e ljeznikih vagona koje vue lokomo tiva. voza im. m. r., g. jd. vozaa - onaj koji vozi, koji upravlja nekim vozilom, o fer. vozar im. m. r. - onaj koji vozari, koji se redovno prevozi nekim vozilom; vesla na amcu ili skeli, vozarina/vozarina im. . r. - naknada za vonju, za prevoz, vozati (se) gl. nesvr., prez. vozam (se) voziti (se) tamo-amo; vozikati (se); voziti radi zabave, etnje; prenes. iron. obmanjivati, varati koga. vozilo im. s. r. - prevozno sredstvo na kopnu. voziti (se) gl. nesvr., prez. vozim (se), trp. prid. voen - upravljati prevoznim sredstvom; kretati se (o vozilu), sa obraati, ploviti; putovati vozilom, vozni/vozni prid. odr. v. - koji se odnosi na voz, vozila i vonju, vonja/vonja im. . r., g. mn. vdnji voenje, prevoenje; putovanje vozom, vozilom, prevoznim sredstvom, vrabac im. m. r., g. jd. vrapca, g. mn. vrabaca - zool. mala ptica siva perja iz porodice zeba koja naseljava prostore oko kua i naselja, vra im. m. r. g. jd. vraa, n. mn. vrai/ vraevi - ovjek koji se bavi vraanjem, vradbinama; gatalica, gatalac, gatar; onaj koji se brine o kultnim obredima, sveenik primitivnih religija, arobnjak, vjetac. vraara im. . r. - ena koja vraa, gatara, vraara, vraarica; vjetica, vraati gl. nesvr., prez. vraam - baviti se vraanjem, gatanjem; bajati, arati, vraati (se) gl. nesvr., prez. vraam (se) - davati nazad ono to se uzelo; ii nazad; ponovo se pojaviti, oitovati, vradbina im. . r. - postupak vraa i djelo vraanja, vraarija, gatanje, ara nje, bajanje; vraa. vrag im. m. r., n. mn. vragovi/vrazi, gmn. vragova/vragova - simbolino ne stvarno bie kao olienje zla i negativnosti, avo, ejtan, neastivi, sotona, iblis. vragolan im. m. r. - onaj koji je poput vraga nemiran, nestaan, nestako; objeenjak, aljivac, vragoljak. vragolast/vragolast prid., odr. v. vragolasti/vragdlasti - nestaan, nemiran, vragometan, prpoan, vragoll im. m. r. - bot. vrsta movarne biljke. vragolija im. . r. - vragolast postupak, nestaluk. vran1 im. m. r., g. jd. vrna, n. mn. vrani/ vranovi - gavran, vrana; leinar. vran2 prid., odr. v. vrani - crn, mrk, ta man; garav. vrana im. . r., g. mn. vrana - zool. ptica crna ili tamnosiva perja iz istoimene porodice. vranac im. m. r., g. jd. vrnca, g. mn. vranaca - konj vrane, tamne, mrke, crne dlake, vrapi im. m. r., em. i hip. od vrabac, vraki pril. - kao vrag, poput vraga; neobuzdano, neodmjereno. vrat im. m. r., n. mn. vratovi - anat. dio tijela ovjeka ili ivotinje koji spaja glavu s trupom; sueni ili tanji dio nekog predmeta (npr. vrat ianih instrumenata). vrata im. . r. plur. tantum, g. vrata/ vratiju - otvor u zidu, zgrade, odaje, na ogradi kroz koji se prolazi; krilo, krila kojima se taj otvor zatvara; geogr, uzak prolaz izmeu planinskih hridina, kla nac, tjesnac; sport, prostor, okvir oivi

1229

vrba
en sa dvije stative, direka i poprenom gredom kroz koji se probacuje lopta kod nekih sportskih igara, gol. vratar im. m. r., g. jd. vratara - onaj koji se nalazi kraj vrata, osoba koja uva, nadzire prolaz kroz vrata; sport, igra koji brani prolaz lopte kroz sportska vrata, uvar vrata, golman, vratarnica im. . r. - prostorija u kojoj je smjeten vratar, porta, portirnica, vrataca im. . r. - em. i hipok. od vrata, vratanca. vrati im. m. r., g. jd. vratia - zeljasta biljka uta cvijeta iz porodice glavoika. vrati im. m. r., g. jd. vratia, em. - mali vrat. vratilo im. s. r. - poprena greda, preka; valjak na stanu, razboju oko kojeg se omotava tkanje; tehn. vretenasta polu ga, osovina koja obrtanjem preuzima i dalje prenosi kruno kretanje, zakretni momenat; sport, vrsta gimnastike spra ve, poprena okrugla ipka, poluga na dva stuba, preka; naziv takmiarske discipline na ovoj spravi, vratina im. m. i . r., augm. i pejor. velik i debeo vrat. vratiti (se) gl. svr., prez. vratim (se) povratiti ono to je neko uzeo, oteo, posudio, to je bilo izgubljeno; uzvratiti kome neto; ponovo se pojaviti; otii i doi ponovo nazad; nastaviti govoriti o neemu nakon digresije, vratni/vratni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrat. vratnica im. . r. - vrata ili jedno krilo vrata na imanju, dvoritu, kanat; anat. ulazni ili izlazni otvor na nekom orga nu. vratoloman prid., odr. v. vratolomni opasan, pogibeljan, previe brz, vrto glav; pustolovan, vratolomija im. . r. - strmina, provalija, neprohodan predio; prenes. opasan, ne promiljen poduhvat, pustolovina, vrai im. m. r., g. jd. vraica,em. i hip. - mali vrag; nestana, vragolasta osoba, vraiji prid. odr. v. - koji se odnosi na vragove, koji potie ili pripada vrago vima; nijedan, nikakav. vrba im. . r., g. mn. vrba - bot. listopadno drvo iz istoimene porodice

vrbanac
(,Salix) koje raste kraj vode i na vlanim tlima. vrbanac im. m. r. (ma.), g. jd. vrbanca, g. mn. vrbanaca - med. zarazna upalna bolest koe i sluznice; crveni vjetar. Vrbas im. . r. - bosanska rijeka u Bosanskoj krajini, desna pritoka Save. vrbica im. . r., em. - mala vrba, mlada vrba; granica vrbe koja se osveuje kad je Cvjetnica, Vrbica. vrbik im. m. r., g. jd. vrbika , n. mn. vrbici - mjesto vrbova rastinja, vrbak. vrbov prid., odr. v. vrbovi - koji je od vrbe. vrbovanje gl. im. s. r. od vrbovati, vrbovati gl. nesvr. (njem.), prez. vrbu jem - pridobijati koga na svoju stranu; nagovarati, uticati na nekoga da stupi u neije redove; uzimati u najamnu vojsku, mobilizirati za novac; pejor. pridobijati koga za pijunsku djelatnost, politiku konspiraciju i sl. vrcalica im. . r. - centrifugalna sprava za vrcanje meda; vrcaljka. vrcati/frcati gl. nesvr., prez. vrcam/ frcam - prskati, odsjeno izlijetati, izbi jati, iskakati; naglo se otkidati, padati; pomou centrifugalne sprave cijediti, istiskati med iz saa. vrcati se gl. nesvr. povr., prez. vrcam se - vrtiti se, trzati se, bacakati se, naglo se micati tamo-vamo. vrckast prid., odr. v. vr kas ti - koji se vrcka, iv, ivahan, nestaan, nemiran, gibak. vrckavo pril. - na vrckav nain, ivo, nestano; prenes. duhovito, dosjetljivo. vr im. m. r., n. mn. vrevi - starinska posuda za vodu sa rukama, obino od peene gline, vri/vrgnuti gl. svr., prez. vrgnem baciti, odbaciti; metnuti, staviti, vri gl. nesvr., prez. vrem - vriti, izdvajati zrnje iz zrelog itnog klasja, vrdalama im. m. i . r. - onaj koji vrda, neiskren, nepouzdan ovjek, prevrtlji vac. vrdinje gl. im. s. r. od vrdati, vrdati gl. nesvr., prez. vrdam - ii, kretati se mijenjajui pravac, vrludati; micati se; izmicati, izbjegavati istinu; izvlaiti se od neke obaveze, izgovarati se, pravdati se; biti nestalan, prevrtljiv.

1230
vrebanje gl. im. s. r. od vrebati, vrebati gl. nesvr., prez. vrebam - pri kriveno ekati priliku za napad na koga; skriveno posmatrati, motriti iz pri krajka; ekati da se neto ostvari. vrea im. . r., g. mn. vrea - vrsta torbe za rasuti materijal, dak; uval. vreica im. . r., em. - mala vrea; kesa. vrednoa im. . r. - svojstvo onoga koji je vrijedan, marljivost, radinost, valjanost; osobina onoga to je vrijedno, vrijedno st. vrednota im. . r., g. mn. vrednota novani papir, vrijednosna hartija; vri jednost. vrelite im. sr. r., g. mn. vrelita - mjesto izviranja vode, vrelo; fiz. taka vrenja, temperatura na kojoj neka tenost pro vri. vrelo im. s. r., g. mn. vrela - izvor vode; izvorite rijeke; ono to je poetak emu, to slui kao osnova emu; izvor obavijesti o neemu, pismeni dokume nat na osnovu kojeg se vre nauna, znanstvena istraivanja. vrelo pril. - s vrelinom; prenes. strastve no, zanosno, arko, toplo, srdano, vreloa im. . r. - vrelina, vrelost. vremenit/vremenit prid., odr. v. vre meniti/vremeniti - koji traje u nekom vremenskom razdoblju; koji je zaao u godine, vremean, postar; pun nevreme na, buran. vremenski prid. odr. v. - koji se odnosi na vrijeme. vremenski pril. - prema vremenu, s obzi rom na vrijeme, vremean prid., odr. v. vremeni - koji je zaao u godine, postariji, vremenit, vrenje gl. im. s. r. od vriti - hem. proces koji nastaje djelovanjem encima, fe rmentacija, vreo prid., odr. v. vreli - vrlo topao, vru; kipei; prenes. strastan, pun elja, uzbu enja, zanosan; snaan, vretenast prid., odr. v. vretenasti - koji je kao vreteno, nalik vretenu, poput vre tena. vretence im. s. r., g. jd. vretenceta, em. malo vreteno; zool. vrsta kukca, insekta; vretenac; dio tokarske klupe, kotur hvata. vreteno/vreteno im. sr. r., g. mn. vretena/ vretena - obao predmet koji na oba kraja zavrava iljkom; drveni ili metalni valjak koji se okree oko svoje osi. vreva im. . r. - komeanje, guva, gingula; agor mnotva, graja vrganj/vrganj im. m. r. - jestiva gljiva, sirak. vrgnuti gl. nesvr., prez. vrgnem - baciti, odbaciti; metnuti, staviti, vrh/vih im. m. r., g. jd. vrha, n. mn. vrhovi, g. mn. vrhova - gornja, najvia taka u prostoru; krajnja taka neega to se die uvis, vis, vrica; krajnji, istaknuti dio, vrak, iljak; prenes. kraj, svretak, granica; elo, proelje; najvii poloaj u hijerarhiji, rukovodei ljudi, prvaci. vrh prijed. - povrh, navrh; nad, iznad; vie. vrhat prid., odr. v. vrhati - prepun, navren, uvren, ovrit. Vrhbosna im. . r. - Vrhbosanje, stara srednjevjekovna bosanska oblast, upa, oko izvora i gornjerg toka rijeke Bosne; hist. jedna od povijesnih "bosanskih zemalja". vrhnje im. s. r. - gornji masni sloj, nasla ga koja se izdvoji na mlijeku nakon stajanja; pavlaka, vrhom pril. - napunjeno do vrha, izvrhom. vrhovni prid. odr. v. - koji je na vrhu, najvii po rangu, u hijerarhiji, glavni; vrhunski. vrhovnik/vrhovnik im. m. r., g. jd. vrho vnika/vrhovnika, n. mn. vrhovnici/ vrhovnici - onaj koji ima vrhovnu vlast, poglavar, suveren; starjeina, prvak, vrhovnitvo im. s. r., g. mn. vrhovnitva/ vrhvnitava - vrhovna, najvia vlast; poglavarstvo, vodstvo, rukovodstvo, vrhunac im. m. r., g. jd. vrhunca - najvia taka, "vrh vrhova"; najvii stupanj; kulminacija. vrhunski prid. odr. v. - koji je na vrhuncu, najbolji; vladajui, dominan tan. vrhunski pril - na najbolji nain, izvan redno, perfektno.

1231

vritati
vfhuka im. . r. (rus.), dat. jd. vrhuki pejor. skup svih onih koji su na vrhu vlasti i moi. vrijedan prid., odr. v. vrijedni, komp. vredniji - koji vrijedi, koji ima vrijed nost, dragocjen; marljiv, radin; koji zasluuje neto, koji je dostojan ega; sposoban, kadar, vrijediti gl. nesvr., prez. vrijedim - biti na cijeni, imati cijenu, kotati; vaiti, vrijednica im. . r. - radina, valjana ena. vrijedno pril. - marljivo, valjano, s vo ljom; korisno, potrebno, vrijednostan prid. odr. v. vrijednosni koji ima veliku vrijednost, cijenu, vrijednost im. . r., instr. jd. vrijednou/ vrijednosti - svojstvo onoga to je vrijedno; vanost, cijena, znaaj; valja nost, punovanost; veliina, dar, sposo bnost; mat. koliina izraena brojem ili simbolom. vrijeati gl. nesvr., prez. vrijeam izazivati, nanositi bol; nadraivati ranu, povredu, bolno mjesto; ozljeivati, po vredi vati; nanositi uvredu; poniavati, omalovaavati, vrijeme im. s. r., g. jd. vremena, n. mn. vremena, g. mn. vremena - jedna od dimenzija, primarna dimenzija postoja nja, mjera kretanja; trajanje; period; pravi as, hora; trenutak; prolost, vrijes im. m. r., n. mn. vrijesovi - vrijesak, nizak zimzeleni grm koji donosi jestive sitne plave plodove, borovnice, vrijesak im. m. r., n. mn. vrijesci, g. mn. vrije saka - vrijes, vrijea im. . r. - bot. izdanak loze ili biljke penjaice; lozica. vrisak im. m. r., g. jd. vriska, n. mn. vrisci/vriskovi, g. mn. vrisaka/vriskva - kratkotrajan prodoran glas, krik; vriskanje, vritanje, vriska im. . r., dat. jd. vriski, n. mn. vriske, g. mn. vriski - vriskanje, krici, galama, podvriskivanje. vriskati gl. nesvr, prez. vritim - vritati, 'putati vriske, krike, vriskanje gl. im. s. r. od vriskati, vrisnuti gl. svr., prez. vrisnem - ispustiti vrisak, krik; kriknuti, vritati gl. nesvr., prez. vritim - isputati vriske, vikati, kritati, derati se, gala miti, dozivati.

vrlet
vrlet im. . r., g. mn. vrleti - strma nepro hodna strana brda; strm, krevit i nepro hodan predio, vrletan prid., odr. v. vrletni - od vrleti, strm, okomit, neprohodan. vrli prid. odr. v. - koji ima vrline, dosto jan, uvaen, vrlina im.. r., g. mn. vrlina - odlika koja krasi nekoga, dobra osobina, lijepo svojstvo, pozitivna crta karaktera; pre imustvo, prednost; moralna istota, neporonost. vrlo pril. - u velikoj mjeri; vema, veoma, vrljanje gl. im. s. r. od vrljati, vrljati gl. nesvr., prez. vrijam - ii, hodati bez cilja; lutati, vrljati, bazati, vrljika im. . r., dat. jd. vrljici - dui kolac, poprena motka u ogradi; pre ka, baskija. vrludati/vrludati gl. nesvr., prez. vrlu dam - hodati bez cilja, tumarati; mije njati smjer u kretanju, krivudati; prenes. izbjegavati jasne i nedvosmislene odgo vore, izvrdavati, izmotavati se. vrnuti (se) gl. svr., prez. vrnem (se) vratiti, okrenuti. vrpca im. . r., g. mn. vrpci/vrpca - uska traka, pantljika; mana; fitilj, vrpoljiti se gl. nesvr., prez. vrpoljim se mekoljiti se, vrtjeti se, motati se. vrsnica im. . r., g. mn. vrsriica - enska osoba koja je istih godina kao neko, vrnjakinja, vrsnik im. m. r., vrsnika, n. mn. vrsnici muka osoba koja je istih godina kao neko, vrnjak, vrsnoa im. . r. - velika vrijednost, oso biti kvalitet, odlinost, vrsnost; prvorazrednost u spretnosti, umjenost; isti canje u poeljnim odlikama, sposob nost. vrsnost im. . r., instr. jd. vrsnou! vrsnosti - svojstvo, osobina onoga koji je vrstan i onoga toje vrsno; vrsnoa, vrsta/vrsta im. . r. - red, skup, kategorija istorodnih predmeta, pojmova i pojava; pasmina; osnovna jedinica za klasi fikaciju biljaka i ivotinja; klasa; niz, red; postrojeni vojnici ili sportisti jedan do drugog; kakvoa; gram. razred, gru pa. vrstan prid., odr. v. vrsni - koji se tie vrste; koji posjeduje vrsnost, veliku

1232
vrijednost, osobiti kvalitet, odlinost, prvorazrednost u poeljnim odlikama; valjan, vrijedan, ugledan, odabran; odli an. vraj im. m. r., lok. jd. vraju - razdrijeeno i rasporeeno snoplje ita na gu mnu za vrenje, vridbu; prenes. razvren, nedovren posao, vrak/vrak im. m. r., g. jd. vrka/vrka, n. mn. vrci/vrci - em. i hip. - mali vrh; vrica. vralica im. . r. - stroj, maina za vrenje ita. vridba im. . r. - postupak vrenja ita, vrhovina; vrijeme vrenja ita. vrica im. . r. - vrh stabljike biljke, vrh drveta; krajnji zasvoeni (zaotreni) dio nekog predmeta, iljak (npr. vrica igle). vrika im. . r., dat. jd. vrici - bot. mla dica koja tek izbija iz korijena loze; konast organ za penjanje biljaka, vitica. vrilac/vritelj im. m. r., g. jd. vrioca/ vritelja , g. mn. vrilaca/vritelja - onaj koji vri, obavlja kakav posao, rad, koji vri kakvu dunost; onaj koji neto provodi u djelo. vriti1 gl. nesvr., prez. vrem, 3. 1. mn. vrhu - izdvajati zrnje iz zrelog itnog klasja. vriti2 gl. nesvr., prez. vrim - initi, obavljati, izvoditi, ispunjavati (neku radnju openito ili neki posao, dunost, zadatak). vrljati gl. nesvr., prez. vrljam - be sciljno hodati, motati se, tumarati; vrljati. vrnjak im. m. r., g. jd. vrnjaka, n. mn. vrnjaci - muka osoba koja je istih godina kao neko, vrsnik, vrnjakinja im. m. r. - vrsnica. vrt im. m. r., g. jd. vrta, n. mn. vrtovi, g. mn. vrtova/vrtova - ureeno zemljite zasaeno cvijeem, povrem i voem, baa; okunica; gradski perivoji sa vodoskocima i cvijetnjacima. vrta im. m. r., g. jd. vrca, g. mn. vrtaa klin, ekser s navojima, vijak, vrta im. m. r., g. jd. vrta - runa builica, svrdo, burgija, bua, borer; zool. vrsta insekta, kukca potkornjaka.

1233
vrtaa im. . r. - ljevkasta udubina, udolina, ponikva. vrteka im. . r., dat. jd. vrteci, g. mn. vrteka - vrtuljak sa sjeditima koji se okree i slui za zabavu; naprava za predenje, vitlo; prenes. zaarani krug. vrti im. m. r., g. jd. vrtia, em. - mali vrt; predkolska ustanova za djecu, vrtirep im. m. r. - nemirna osoba; onaj koji zavodi, zavodnik, vrtirepka im. . r., dat. jd. vrtirepki - ena koja se ponaa izazovno, zavodnica, vrtiti/vrtiti gl. nesvr., prez. vrtim/vrtim dubiti, buiti (svrdlom, builicom, bur gijom, buaom, borerom); praviti bu otinu ili rupu, rov, roviti. vrtjeti se gl. nesvr., prez. vrtim se okretati, obrtati se; biti nemiran; stalno se micati, vrpoljiti se. vrtlar im. m. r. - koji obrauje i odrava vrt, bau, koji se bavi vrtlarstvom, batovan. vrtlarski prid. odr. v. - koji se odnosi na vrtlare. vrtlarski pril. - poput vrtlara, vrtlarstvo im. s. r., g. mn. vrtldrstava/ vrtlarstava - djelatnost, zanimanje, ba vljenje obraivanjem i odravanjem vrtova. vrtlog/vrtlog im. m. r., n. mn. vrtlozi/ vrtlozi - mjesto i izraz vrtnje, mjesto gdje se voda ili zrak vrte veom brzi nom oko jedne take, osi, kovitlac, vir; brzo kretanje ukrug, vrenje, okretanje; prenes. brzo i naglo smjenjivanje doga aja, previranje, vrtloiti se gl. nesvr. povr., prez. vrtloim - okretati se u kovitlac, vrtiti se kao u vrtlogu. vrtni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrt, koji pripada ili potie iz vrta. vrtnja im. . r., g. mn. vrtnji - kretanje ukrug, vrenje, okretanje, vrto im. m. r., g. jd. vrtla, g. mn. vrtla/ vrtala - zemljite za obradu i uzgoj povrtnih kultura, povra, zeleni, vrtoglav prid., odr. v. vrtdglavi - koji ima, koji izaziva vrtoglavicu; koji sebi neto uvrti u glavu, hirovit, bijesan; pren. neoekivan, nagao, brz. vrtoglavica im. m. r. - stanje organizma u kojem se gubi osjeaj ravnotee i javlja

vucarati se
osjeaj da se sve vrti, da se gubi tlo pod nogama; zanoenje, nesvijest, vrtoglavo pril. - na vrtoglav nain, naglo, pretjerano brzo. vrtuljak im. m. r., g. jd. vrtuljka, n. mn. vrtuljci, g. mn. vrtiiljaka/vrtuljaka vrteka; djeija igraka, igra, zvrk; zool. vrsta nametnika, parazita, uzro nik mnogih bolesti. vru prid., odr. v. vrui - koji je topao, vreo, koji ima visoku temperaturu, ve oma zagrijan; prenes. usrdan, naklo njen, srdaan; vatren, strastan; nov, svje, skoranji, vruac im. m. r., g. jd. vruca - nezamrznuto mjesto u vodi (rijeci, jeze ru); struja u tekuici; prenes. vatra, ar. vrue pril. - na vru nain, toplo; prenes. s osjeajem, vatreno, strastveno; usrdno, srdano, vruica im. . r. - med. bolest praena visokom temperaturom; prenes. jak za nos, vatra, estina; izvor vrue, tople vode, termalno vrelo, toplica, vruina im. . r., g. mn. vruina - visoka, poveana temparatura, velika toplota zraka u atmosferi ili prostoriji, vriilja im. . r., g. mn. vrulja - izvor, vrelo; snano vrelo na morskom dnu. vrutak im. m. r., g. jd. vrutka, n. mn. vruci!vruci, g. mn. vrutaka/vrutaka izvor, vrelo, vfv im. m. r. - roj, vreva, vrvjeti gl. nesvr., prez. vrvi - rojiti se, komeati se, tiskati se; obilovati ime. vrzin prid. - samo u izrazu: vrzino kolo: zapetljan, teko rjeiv, haotian, zbrkan ( u izrazu: vrzino kolo), vrzmanje gl. im. s. r. od vrzmati (se), vrzmati (se) gl. nesvr., prez. vrzmam (se) - vitlati, motati; kretati se tamo-ovamo, vrtiti se; prenes. pojavljivati se, iskrsa vati u svijesti, vikanje gl. im. s. r. od vucati (se), vucati (se) gl. nesvr. i u. od vui, prez. vua (se) - nositi dugo, vukariti; prenes. pejor. hodati, pomicati se od mjesta do mjesta bez svrhe i cilja; vucarati se. vucarati se gl. nesvr., prez. vucara (se) pejor. potucati se, povlaiti se od ne mila do nedraga, smucati se, skitati se, besposliiti, dangubiti.

vucibatina
vucibatina im. . r. - pejor. osoba sklona vucanju, vucaranju, vucalina; bespo sliar, neradnik, skitnica; nevaljalac, hulja, nitkov, propalica, vua im. . r., g. mn. vua - vuenje, tegljenje. vuac im. m. r., g. jd. vuca, g. mn. vuac a - med. bolest u kojoj obamre dio ivog organizma zbog zatvaranja krvnog toka, gangrena; reumatizam, bolest zglobova, giht; bot. iva ograda. vuSk im. m. r., g. jd. vuaka - zool. vrsta ribe, luben, smudut, vuica im. . r. - enka vuka. vui im. m. r., em. - mali vuk, mali, mladi vuk; zool. vrsta grabeljive mo rske ribe. vuiji prid. odr. v. - koji se odnosi na vuka, pripada vuku; prenes. okrutan, nemilosrdan, straan, vujak im. m. r., n. mn. vujaci - pas koji ima vuije krvi, pas nalik na vuka. viinl pril. - koji se odnosi na vuu. vui gl. nesvr., prez. vuem - tegliti, povlaiti ne odvajajui od povrine; initi da se ko kree na silu, protiv svoje volje, voditi silom; voziti u koli ma; nositi neto teko, nositi stalno, neprekidno uza se; sisati, crpiti, vudud im. m. r. (ar.), vududa - tijelo, bie, organizam ivog bia, postojanje, ivot, egzistencija, viiga im. . r., dat. jd. vugi - zool. vrsta ptice selice iji mujak ima uto perje, a crna krila i rep. viihak prid. (arh.), odr. v. vithki - malo vlaan, navlaen, vuhkda im. . r. (arh.), g. mn. vuhkda vlaga, vlanost, navlaenost. vuk im. m. r., vok. jd. vue, n. mn. vuci/ vukovi, g. mn. vukova/vukova - krvo lona umska zvijer koja napada stoku, vukljati gl. nesvr., prez. vukljam - gnja viti se nosei ta teko, nosati s mukom svuda, vucarati; povlaiti, potezati, vukodlak im. m. r., n. mn. vukddlaci prema narodnom vjerovanju ovjek koji se u vrijeme punog mjeseca pretvara u vuka i napada druge ljude; prenes. krvoloan ovjek, krvopija; zool. vrsta morske ribe, grdobina.

1234
vukovac1 im. m. r., g. jd. vukovca pristalica i sljedbenik jezike politike i norme Vuka Karadia. vukovac2 im. m. r., g. jd. vukovca - zool. vrsta morske ribe. vulgaran prid., odr. v. vulgarni - prost, grub, prostaki, nepristojan, neodgojen, neobrazovan; obian, svakidanji, pu ki, narodni, vulgarizirati/vulgarizovati gl. svr. i nesvr., prez. vulgariziram/vulgarizujem - uprostaiti, uiniti vulgarnim, prostim, primitivnim, neodgojenim; umanjiti vrijednost emu. viilgarno pril. - prostaki, nepristojno. Vulgata im. . r. - latinski prevod Biblije, prihvaen kao slubeni tekst u kato likoj crkvi, vulkan im. m. r., g. jd. vulkana - otvor, krater na Zemljinoj kori, povrini kroz koji iz unutranjost pod pritiskom izbija uarena lava i plinovi/gasovi; prenes. oganj, vatra; u starorimskoj mitologiji Vulkan(us) bog vatre i kovake vjeti ne. vulkanit im. m. r. (lat.), g. jd. vulkanita tvrdi kauuk; ebonit, vulkanizacija im. . r. - postupak vulkanizacije, vulkaniziranja; hem. preraivanje sirovog kauuka u gumu pomou zagrijavanja i primjese sumpora, vulkanizer im. m. r., g. jd. vulkanizera onaj koji provodi vulkanizaciju, radnik koji se bavi vulkaniziranjem. vulkanizirati gl. svr. i nesvr., prez. vulkaniziram - provesti, provoditi po stupak vulkanizacije. vulkanski prid. odr. v. - koji potie ili pripada vulkanu; prenes. koji je kao vulkan, silovit, estok; vatren, pun stra sti. vulkanski pril. - poput vulkana, silovito, estoko. viilva im. . r. - spoljni enski polni organ. vuna im. . r., g. mn. vuna - gusta, mehka i (ee) kovrdasta dlaka koja raste i pokriva kou nekih ivotinja, osobito ovce, runo; predivo od te dlake, viinderkind im. m. r. (njem.) - veoma nadareno dijete, udo od djeteta, vunara im. . r. - pogon za preradu vune. vunarstvo im. s. r. - vunarska industrija, vunast prid., odr. v. vunasti - poput vune, kao vuna. vunen prid., odr. v. vuneni - koji je od vune; koji je kao vuna, vunast.

1235

vunica
viinica im. . r., em. i hipok. - sitna vuna. vunica im. . r., g. jd. vunice, g. mn. vunica - ispredena vuna i smotana u klupko za runo pletenje.

1237 zbavnika - asopis zabavnog sadraja, koji slui za zabavu, zabavno pril. - na zabavan nain, veselo; zanimljivo, zabetonirati gl. svr. (fr.), prez. zabetdniram - betonom uvrstiti, prekriti beto nom; zavriti betoniranje, staviti beton; prenes. namjerno zaustaviti, zakoiti, ne dozvoliti da ta ide naprijed pravei kakve smetnje, zabezeknut prid., odr.v. zabezeknuti veoma zauen; okiran; koji je zanije mio od uda. zabezeknuti (se) gl. svr., prez. zabezek nem (se), trp. prid. zabezeknut - silno se ime iznenaditi; zanijemiti od uenja; ostati okiran, bez rijei; zbuniti se, zinuti zateen kakvim iznenaenjem, zabezeknuto pril. - veoma iznenaeno, zaueno; s izrazom uenja; buljei u koga zinuvi i bez rijei; na zauujui nain. zabezeknutost im. . r., g. jd. zabezekn utosti, instr. jd. zabezeknutou!zabeze knutosti - stanje onoga ko je zabezeknut; zauenost najvieg stupnja, zabiberiti gl. svr. (ind.) prez. zabiberim - staviti bibera u ta, pobiberiti, uiniti da ta bude biberli; nekom upadicom ili konstatacijom priu uiniti neprijatnom, zabija im. m. r., g. jd. zabija, g. mn. zabija - onaj ko ta zabija; alatka za zabijanje. zabijanje gl. im. s. r. od zabijati. zabijati gl. nesvr., prez. zabijam, trp. prid. zabijan - ukucavati neto (npr. zabijati ekser)-, razg. ubacivati u mreu (npr. zabiti go); petljati se u ta (npr. zabijati nos). zabijeliti gl. svr., prez. zabijelim/zabije lim, trp. prid. zabijeljen - uiniti neto bijelim; obojiti u bijelo; posuti bijelim; prekriti snijegom, zabijeljeti gl. svr., prez. zabijeli/zabijeli, trp. prid. zabijeljen - pobijeljeti, postati bijel. zabiljeka im. . r., g. jd. zabiljeke, dat. jd. zabiljeci, g. mn. zabiljeaka/zabiljeki - kratak pismeni trag o neemu; biljeka. zabiljeiti gl. svr., prez. zabiljeim napraviti (za)biljeku, zapisati, notirati.

zabluditi
zabit im. . r., g. jd. zabiti - daljina, uda ljeno mjesto, zabiti gl. svr., prez. zabijem , trp.prid. zabijen - zakucati, up. zabijati, zabjelasati se gl. svr., prez. zabjelasa se, trp. prid. zabjelasan - zasvjetlucati bjelinom. zablaen prid., odr. v. zablaen! - uprljan, umazan blatom, ukaljan; okaljan runim rijeima zablaenost im. . r., g. jd. zablaenosti, instr. jd. zablaenou/zablaenosti stanje onoga ko je zablaen ili to je zablaeno zablatiti (se) gl. svr., prez. zablatim, trp. prid. zablaen - uprljati, umazati (se) blatom; baciti ljagu na koga, predstaviti ga u runom svjetlu, okaljati ga. zablebetati (se) gl. svr., prez. zablebeem - poeti blebetati, nesuvislo, kojeta priati. zablehnuti se gl. svr. prez. zablehnem se - zagledati se ne trepui; zuriti, tupo se zagledati, buljiti u ta, blejiti. zablehnutost im. . r., g. jd. zablehnutoti, instr. jd. zablehnutou/zablehnutosti - osobina onog ko je zablhenut. zablejati gl. svr., prez. zablejim - poeti blejati (za ovce); glasom oponaati ovcu. zableknuti gl. svr., prez. zableknem poeti bleati, ispustiti blek, oglasiti se blekom (za koze), zablesaviti/zablasaviti gl. svr., prez. zablesavim/zablesavim , gl. prid. rad. zablesvio/zablesavio - zaludjeti, ponaati se kao blesav; posatiti blesav; previe se zanijeti. zablijetiti gl. svr., prez. zablijetim - u momentu poeti jako blijetiti. zablistati gl. svr., prez. zablistam - po eti blistati, bljesnuti; zasijati, zasvije tliti; prenes. istaknuti se ljepotom, zna njem i sl. zabluda/zabluda im. . r., g. jd. zablude/ zablude, n. mn. zablude/ zablude, g. mn. zabluda!zabluda - stav zasnovan na pogrenim pretpostavkama; pogreno uvjerenje; obmana, zabluditi gl. svr., prez. zabludim, trp. prid. zabluen - uiniti da neko bude u zabludi, zavesti, zaslijepiti, zanijeti koga zabludama.

z
Z z - fonema, glas, dental, zvuni suglas nik, spirant; pretposljednje slovo abece de i deveto slovo azbuke, za prijed. - npr. uz akuz.: pobrinuo se za veeru. zabaciti gl. svr., prez. zabacim , trp. prid. zabaen - baciti uz zamah, hitnuti iza neeg, baciti preko neeg; zagubiti, za metnuti; zaboraviti, zabaen prid., odr. v. zabaeni - koji je baen preko; zagubljen, zaturen; zabo ravljen; koji je teko dostupan; koji je daleko, koji nije na dohvat ruke. zabaenost im. . r., g. jd. zabaenosti, instr. jd. zabaenosti/abaenou - zagubljenost, zaturenost; stanje ili osobi na onog onoga toje zabaeno, zabadalo/zabadalo im. s. r., g. jd. zaba dala/zabadala, g. mn. zabadala/zaba dala - ono ime se zabada, to slui za zabadanje; prenes. onaj koji sve mora da zna, koji svugdje zabada nos. zabadaljka im. . r., g. jd. zabadaljke, dat. jd. zabadaljci, n. mn. zabadaljke , g. mn. zabadaljki - predmet koji slui za zabadanje; ala kojom se neko eli bo cnuti, podsjetiti na neto neugodno, zabadanje gl. im. s. r., g. jd. zabdanja, g. mn. zabdanja - izved. od zabadati, zabadati gl. nesvr., prez. zabadam , trp. prid. zabadan, gl. pril. sad. zabadajui obavljati zabadanje; upotrebljavati zaba dalo; prenes. biti zajedljiv, zabadava pril. - zadaba, uzaludno, da ba, nepotrebno, zabarikadirati (se) - gl. svr. prez. zaba rikadiram (se) - ograditi (se), uvrstiti, osigurati barikadom; sakriti se iza ne eg, dobro se zatititi od protivnika; svuda postaviti barikade, zabasati gl. svr., prez. zabasam - zalu tati, izgubiti se u prostoru ili u nekoj prii; ui na tui teritorij, na tui pro stor. zabauriti gl. svr., prez. zabaurim, rad. gl. prid. zabaurio, trp. prid. zabasuren radei ta drugo skrenuti panju na to, prikriti, sakriti neto; prevariti zabaurivanjem. zabaurivanje gl. im. s. r., g. jd. zabaurivanja - odvlaenje panje od eg injenjem ega drugog, prikrivanje, sa krivanje istine, zabava im. . r., g. jd. zabave - posebno organizovano druenje uz odreenu pri liku, razonoda; priredba; zabavljanje, zabavan prid., odr. v. zabavni - koji se odnosi na zabavu i zabavljanje; koji za bavlja. zabavica im. . r., g. jd. zbavice, em. mala zabava, zabaviti (se) gl. svr., prez. zabavim, trp. prid. zabavljen - uiniti da drugima bu de zabavno; provesti vrijeme u zabavi, zabavljajui se, razonoditi se; razg. biti obuzet poslom, raditi ta zanimljivo; ostati gdje due, zadrati se. zabavlja im. m. r., g. jd. zabavlja, v. jd. zabavljau, n. mn. zabavljai, g. mn. zabavlja - onaj koji druge zabavlja, zabavljati (se) gl. nesvr., prez. zabav ljam (se), trp. prid. zabavljan - initi sve da drugima bude zabavno; prireivati zabave; razonoditi (se); razg. imati odabranika ili odabranicu, ii s kum, druiti se iz ljubavi, zabavljenost im. . r., g. jd. zabavljenosti, instr. jd. zabavljenou/zabavljenosti zauzetost ime, preokupljenost nekim poslom; stanje onih koji su ime zabav ljeni. zabavnik im. m. r., g. jd. zabavnika , v. jd. zbavnie, n. mn. zabavnici, g. mn.

zabludjelost
zabludjelost im. . r., g. jd. zabludjelosti, instr. jd. zabludjelou/zabludjelosti stanje onog ko je u zabludi, zanesenost zabludama, zabludjeti gl. svr., prez. zabludim, trp. prid. zabludeti - biti u zabludi, postati obmanut, prihvatiti pogreno uvjerenje; poi pogrenim putem, zalutati; pogri jeiti; zanijeti se, predati se kakvim osjeajima; zastraniti, zabludno/zabludno pril. - na nain za snovan na neistini, pogreno; zablueno. zabluen prid., odr. v. zablueni - zave den, koji slijedi pogrean put, prevaren; zanijet, ponesen ime. zablueno pril. - sa zabludom, kao u zabludi; zavedeno, ponijeto, poneseno ime pogrenim, zabluenst im. . r., g. jd. zabluenosti, instr. jd. zabluenou!zabluenosti stanje onoga ko je zabluen; zavedenost; prevarenost zabludama; ponesenost, ponijetost ime pogrenim, zabluivanje gl. im. s. r. od zabluivati. zabluivati gl. nesvr. i uest., prez. zabliiujem - puniti koga zabludama, odvoditi od pravog puta; voditi ga pogrenim putem, navoditi na lutanje; varati zabludama, zabljeskati gl. svr., prez. zabije skam, em. - zasvjetlucati, zasjajiti bljeskajui; zablistati, zablijetiti, zabljesnuti gl. svr. prez. zabljesnem bljesnuti, zablistati; prenes. ostaviti jak utisak. zabljeivati gl. nesvr. i uest., prez. zabljeujem - zabljetavati. zabljetavati gl. nesvr. i uest., prez. zabljetavam - initi da ta zablijeti; zasljepljivati bljeskom, pretjeranim sjajem. zabljuvati gl. svr., prez. zabljujem - sve pobljuvati, prekriti bljuvotinom, isprljati bljuvanjem, zabobotati gl. svr., prez. zabdboem , onomat. - poeti bobotati, zacvokotati zubima od studeni, zaboga rijeca - pobogu, slui za izraa vanje: uenja (npr. ta to, zaboga, radi?). zabogatiti se gl. svr., prez. zabdgatim se, trp. prid. zabdgaen - postati bogat, obogatiti se.

1238
zaboljeti gl. svr., prez. zaboli, gl. prid. rad. zabdlio - poeti boljeti, zaborav im. m. r., g. jd. zaborava zaboravljanje, zaboravan prid., odr. v. zaboravni - koji slabo pamti, koji brzo zaboravlja, zaboraviti gl. svr., prez. zabdravim , trp. prid. zabdravljen - izgubiti iz pamenja; ne sjetiti se. zaboravko im. s. r., v. jd. zaboravko, hip. - onaj koji esto zaboravlja, koji je sklon zaboravljanju, zaboravljanje/zaboravljanje gl. im. s. r. od zaboravljati, zaboravljati/zaboravljati gl. nesvr. i uest., prez. zabdravljam/zabdravljam gubiti iz pamenja, ne sjeati se; ne moi pamtiti, postajati senilan, zaboravljiv prid., odr. v. zaboravljivi sklon zaboravljanju, koji lahko zaborav lja. zaboravljivost im. . r., g. jd. zaboravlji vosti, instr. jd. zaboravljivou!zabo ravljivosti - osobina zaboravnih, zaboravno pril. - ne sjeajui se; na zaboravan nain, zaboravljajui, zaboravnost im. . r., g. jd. zaborvnosti, instr. jd. zaboravnou!zaboravnosti obiljeje, osobina zaboravnih ljudi, za boravljanje, zabosti gl. svr., prez. zabddemizabddem, prid. trp. zabdden - uiniti da neto iljato ue u ta vrsto (npr. zabosti iglu u platno, zabosti tap ii zemlju). zabrabonjati gl. svr., prez. zabrabdnja, trp. prid. zabrabonjan - ubrabonjati, sve iza sebe zaprljati, upoganiti brabonjcima; prekriti, oneistiti brabonjcima. zabrabonjiti gl. svr., prez. zabrabnjim - zabrabonj ati. zabradatiti gl. svr., prez. zabradatim biti, postati neobrijan; pustiti bradu; imati neurednu bradu, zabraditi gl. svr. prez. zabradim, trp. prid. zabraen - pokriti se maramom svezavi je ispod brade, zabraivanje gl. im. s. r. od zabraivati. zabraivati (se) gl. nesvr. i uest., prez. zabraujem (se) - stavljati maramu na glavu, pokrivati se maramom, zabrajati (se) gl. nesvr. i uest., prez. zabrajam se - postati odsutan, ne pri mjeivati nita brojei; zanositi se bro janjem. zabran im, m. r., g. jd. zabrana - zabra na, mjesto zabranjenog lova ili sjee ume. zabrana/zabrana im. . r., g. jd. zabrane! zabrane, g. mn. zabrana!zabrana - ne dozvoljen pristup do neeg ili neemu; zabran. zabraniti gl. svr., prez. zabranim, trp. prid. zabranjen - narediti zabranu; sta viti zabranu; ne dozvoliti, zabranskl prid. odr. v. - koji se odnosi na zabran. zabranskl prid. odr. v. - koji se odnosi na zabranu. zabranjiv prid., odr. v. zabranjivi - koji se moe zabraniti; koji se zabranjuje, zabranjivanje gl. im. s. r. od zabranjivati zabranjivati gl. nesvr., prez. zabranju jem - obavljati zabranjivanje, braniti, ne dozvoljavati, ne doputati; izdavati za brane. zabraniti gl. svr., prez. zabranim, trp. prid. zabranjen - za svih strana posuti branom; pobraniti. zabratka im. . r., dat. jd. zabratki, g. mn. zabratka - podbradaa, marama za za braivanje. zabraviti gl. svr., prez. zabravim, trp. prid. zdbravljen - okrenuti klju u bravi, zatvoriti bravu, zakljuati, zabravljen prid., odr. v. zabravljeni zatien bravom, zakljuan, zabravljeno pril. - na zabravljen nain, zabravljenost im. . r., g. jd. zabravljenosti, instr. jd. zahravljenoulzahr avIjenosti - stanje i obiljeje onoga to je zabravljeno. zabravljivanje gl. im. s. r. od zabravljivati. zabra vij ivati gl. nesvr. i uest., prez. zabravljujem - okretanjem kljua u bra vi osiguravati vrata, sigurno zatvarati, zakljuavati, zabrazdati gl. svr., prez. zabrazdam, trp. prid. zabrazdan - poeti brazdati, orati; prenes. pretjerati u emu, previe zaga ziti u ta, zastraniti, zabrazditi gl. svr., prez. zabrazdim, trp. prid. zabrazen - poeti brazditi, orati; poeti praviti bore; orui zai u tue, preorati; prenes. duboko zai, zagaziti u

1239

zabridjeti
ta, pretjerati, zastraniti u emu; upasti u nevolje. zabraivanje gl. im. s. r. od zabraivati. zabraivati gl. nesvr., prez. zabrazda jem - poinjati oranje pravei brazde; prenes. predaleko ii u emu, zastra njivati. zabrbljati se gl. svr. prez. zabibljam, trp. prid. zdbrbljan - raspriati se bez smisla, ispriati i to treba i to ne treba zabriti gl. svr., prez. zabrim - dobiti brkove; pustiti brkove, zabrdac im. m. r., g. jd. zabrdca, n. mn. zabrdci, g. mn. zdbrdaca - onaj koji ivi iza brda, koji je sa zabrdice. zabrdica/zabrdica im. . r., g. jd. za brdice!zabrdice - mjesto, oblast iza brda, kraj, podruje za brdom, zabre; brdovit kraj. zabrdski/zabrdski prid. odr. v. - koji se odnosi na zabrdicu, koji pripada ili se nalazi iza brda. zabranin/zabranin im. m. r., n. mn. zabrdani!zahrdani, g. mn. zahr dana stanovnik nekog mjesta iza brda, onaj koji ivi u zabru, zabranka/zabranka im. . r., dat. jd. zabranki!zahranki, g. mn. zdbranki ona koja stanuje za brdom, koja je iz zabra. zabre/zabre im. s. r., g. jd. zabra! zabra - predio iza brda, zabrdica; Za bre - selo u neposrednoj blizini Sara jeva. zabrei/zabreknuti gl. svr., prez. zabreknem - od tenosti se napuhati, zategnu ti; natei, nateknuti. zabrekao prid., odr. v. zabrekli - koji je sasvim ispunjen kakvom tenou; ote en, oteknut, napuhan; koji puca od zdravlja, zadrigao, zabreknue gl. im. s. r. od. zabreknuti, zabreknuti) pril. - napuhano, zategnuto, u stanju zabreknutosti. zabreknutost im. . r., g. jd. zabreknu tosti, instr. jd. zabreknutou!zabre knutosti - stanje i obiljeje zabreknutog, oteenost, napuhanost, zabreje/zabreje im. s. r. - predio, kraj, podruje, mjesto iza brijega, zabridjeti gl. svr., prez. zabridi - poeti bridjeti, pomalo trnuti, bockati.

zabrljati
zabrijati gl. svr., prez. zabrijem, trp. prid. zabrijan - poeti brijati; prenes. poeti otro puhati donosei studen, zabrinut prid., odr. v. zabrinuti - opteeen brigama; zamiljen zbog briga, zabrinuti (se) gl. svr., prez. zabrinem {se) - poeti se brinuti, opteretiti se brigama. zabrinuto pril.- s brigom, brinui se. zabrinutost im. . r., g. jd. zabrinutosti, instr. jd. zabrinutou/zabrinutosti - sta nje onog koji brine; briga, zebnja, strah od moguih neugodnosti, zabrinjavajui prid. odr. v. - koji zabri njava, koji donosi brige, zabrinjujui. zabrinjavajui pril. - na zabrinjavaju na in, s brigama, zabrinjavati gl. nesvr., prez. zabrinja vam , trp. prid. zabrinjavan - poinjati brinuti; optereivati brigama, zabrinjujui prid. odr. v. - koji donosi brige, zabrinjavajui, zahrkati gl. svr., prez. zabrkam - sve izmijeati; napraviti zbrku, pobrkati, zabrljati/zabiijati gl. svr., prez. za brljam/zabiij am, trp. prid. zabrljan umazati, isprljati, zaprljati ime; prenes. upropastiti neki posao, ta pogreno uraditi. zabrljaviti gl. svr., prez. zabiijavim zabrljati, neto pokvariti; prenes. upro pastiti kakav posao, zabroditi gl. svr., prez. zabrodim - poeti broditi, zaploviti; prenes. krenuti u ne poznato. zabrojati se gl. svr., prez. zabrojim/ zabrdjim se, trp. prid. zabrojan - zabrojiti se; biti, nai se u stanju zabrojanosti. zabrojiti se gl. svr., prez. zabrojim/ zabrdjim se, trp. prid. zabrojen - unijeti se duboko u brojanje; pogrijeiti u brojanju, prebrojiti se. zabrstiti gl. svr., prez. zdbrstim - poeti brstiti sve redom; prenes. poeti govoriti kojeta. zabrtviti gl. svr., prez. z.abrtvim, trp. prid. zabrtvljen - dobro zatvoriti ime, zapuiti, vrsto zaepiti, zabrtvljivanje gl. im. s. r. od zabrtvljivati.

1240
zabrtvljivati gl. svr., prez. zabitvljujem obavljati zabrtljivanje; dobro ime za tvarati, vrsto zaepljivati. zabrujati/zabrujiti gl. svr., prez. zabrujim - poeti brujati, zujati; odmaknuti u bruj anj u. zabrundati/zabrundati gl. svr., prez. zabrundam/zabrundam, onomat. - zapo eti brundanje, poeti brundati, zabizati gl. svr., prez. zabrzam, gl. prid. rad. zabrzao, trp. prid. zabrzan - ubrzati, raditi bre nego na poetku, zabubati gl. svr., prez. zabubam - poeti bubati; poeti pucati; poeti lupati; zatvoriti, zaepiti, zaukati ime. zabubetati gl. svr., prez. zabubetam poeti bubetati; poeti govoriti kojeta, lupetati. zabubnuti gl. svr., prez. zabubnem zalupnuti, zalupiti, zabubnjati gl. svr., prez. zabubnjam poeti bubnjati, zabudalasati/zabudalesati se gl. svr., prez. zabudalasam/zabudaleem - poeti budalasati, zabudalesati se. zahujati gl. svr., prez. zabuja - poeti bujati, naglo izrastati; zaguati; postati bujan. zabuljenost im. . r., g. jd. zabuljenosti, instr. jd. zabiiljenou/zabuljenosti - zagledanost u ta ne trepui oima; izgled i stanje onoga ko je zabuljen ili to je zabuljeno; pobuljenost, umotanost u ta. zabuljiti se gl. svr., prez. zabuljim se zagledati se buljei, zuriti, zabuna im. . r., g. jd. zabune, n. mn. zabune, g. mn. zabuna - pogrena pro cjena, nehotina greka; zbunjenost, zabuncati gl. svr., prez. zabuncam - po eti buncati; odmaknuti u buncanju, buncati. zabundati se gl. svr., prez. zabundam umotati se u bundu ili neto toplo, utopliti se. zabuniti/zbuniti se gl. svr., prez. zabu nim se, gl. prid. rad. zabunio se, trp. prid. zabunjen - doi u stanje zbunje nosti, zbuniti se, iz zabune napraviti greku; smesti se, pomesti se. zabunkerisati se gl. svr. (engl.), prez. zabunkeriem se - smjestiti se u bunker; zatvoriti se u bunker. zaburgijati gl. svr. (tur.), prez. zaburgijam, trp. prid. zaburgijan - poeti burgijati; prenes. uskovitlati, zabuant im. m. r., g. jd. zabuanta, g. mn. zabuanata - onaj koji zabuava, koji ometa zajedniki rad. zabuantski/zabuantskl prid. odr. v. koji se odnosi na zabuante, koji im pri pada. zabuantski/zabuantski pril. - kao zabuanti, na zabuantski nain, zabuava jui. zabuanstvo im. s. r. - postupanje i oso bina zabuanata; podvaljivanje, prevara, varanje. zabuavanje gl. im. s. r. od zabuavati, zabuavati gl. nesvr., prez. zabuavam, trp. prid. zabuavan, gl. pril. sad. za buavajui - izbjegavati svoje obaveze raznim smicalicama; ometati druge u poslu; ne pridravati se zadatog plana nego raditi po svom. zabuiti gl. svr., prez. zabuim, trp. prid. zabuen - zavarati koga, izbjei izvre nje kakve obaveze, zacakliti (se) gl. svr., prez. zacaklim, trp. prid. zacakljen - zablistati, zasjajiti se kao staklo; bljesnuti od uzbuenja (za oi). zacaktati gl. svr., prez. zacakem, ono mat. - poeti caktati (o vatrenom oru ju). zacarevati gl. svr., prez. zdcarujem poeti carovati, zacariti (se) gl. svr., prez. zacarim (se) proglasiti koga carem; postati car, pre uzeti carsko prijestolje, zacementirati/zacimentirati gl. svr., prez. zacementiram , r. gl. prid. zaceme ntirao, trp. prid. zacementiran - uvrstiti cementom; prekriti cementom; prenes. ne dozvoliti promjenu postojeeg, zacerekati se gl. svr., prez. zacerekam se - poeti se cerekati, nepristojno i ne umjesno se smijati; prasnuti u smijeh, glasno se zasmijati, zaciati/zaciati gl. svr., prez. zaciim/ zaciim - poeti ciati, zaciganiti gl. svr., prez. zaciganim poeti ciganiti; poeti se ponaati kao Ciganin. zacijeliti gl. svr., prez. zacijelim, trp. prid. zacijeljen - zarasti, ponovo postati

1241

zacjeljenje
cjelina; ozdraviti; prenes. prestati du evno boljeti, zacijelo/zacijelo pril. - stvarno, sigurno; posve sigurno, zasigurno, zacijeljen prid., odr. v. zacijeljeni - koji je zacijelio, zarastao; prenes. koji je pre stao da duevno boli. zacijeljeno pril. - sraslo; prenes. preboljeno. zacij elj enost im. . r., g. jd. zacijeljeno ti, instr, jd. zacijeljenou/zacijeljenosti stanje onoga toje zacijelilo, zacijeniti gl. svr., prez. zacijenim - rei previsoku cijenu; precijeniti; dati cijenu emu. zacijepiti gl. svr., prez. zacijepim - malo zarezati, poeti cijepiti, odvajati dio od neke cjeline; rascijepiti; napraviti ra scjep. zacijukati/zacijtikati gl. svr., prez. za cij uem/zacijuem - zapoeti cijukanje, iznenada poeti cijukati, zacijuknuti/zacijuknuti gl. svr., prez. zacijuknemlzacijuknem - iznenada cijuknuti. zaikati gl. svr., prez. zaciem/zacikam poeti cikati; zavritati. zaiknuti gl. svr., prez. zaciknem ciknuti, zavrisnuti, vrisnuti, zacikotati (se) gl. svr., prez. zacikoem {se) - poeti (se) cikotati, hihotati, kiko tati, glasno smijati, zaciktati gl. svr., prez. zacikem - poeti ciktati, vritati cikui. zacilikati/zacilikati gl. svr., prez. zacilikam i zaciliem/zaciliem, onomat. - po eti cilikati, zacirlikati. zaciliknuti gl. svr., prez. zaciliknem, onomat. - ciliknuti, ispustiti jedan cilik, zaciliktati gl. svr., prez. zaciliktam i zacilikem, onomat. - poeti ciliktati. zacimati gl. svr., prez. zdcimdm - poeti cimati, pomjerati tamo-amo; zatresti, zadrmati, zaljuljati cimajui, zacimentirati gl. svr., prez. zacimentiram, r. gl. prid. zaciementirao, trp. prid. zUcimentiran - up. zacementirati, zacirlikati/zacirlikati gl. svr., prez. zacirlikam i zacirliem/zacirliem, ono mat. - up. zacilikati. zacjeljenje gl. im. s. r. - ozdravljenje rane; prestanak duevne boli.

zacjeljivanje
zacjeljivanje gl. im. s. r. od zacjeljivati srastanje, zarastanje; prenes. prestajanje duevne boli. zacjeljivati gl. svr., prez. zacjeljujem zarastati, srastati ponovo u jednu cje linu; prenes. prestajati boljeti (o du evnoj boli), zamenjivanje gl. im. s. r. od zacjenjivati, zacjenjivati gl. svr., prez. zacjenjujem davati, odreivati cijenu; stavljati pre visoku cijenu, precjenjivati, zacmokati (se) gl. svr., prez. zacmdem (se) i zacmokam (se), onomat. - poeti cmokati, ljubiti; zaljubiti se, zacopati se u koga. zacopan prid., odr. v. zacopani - razg. previe zaljubljen; tupoglav, upljeglav od ljubavi. zacopano pril.- pretjerano zaljubljeno; tupoglavo, upljeglavo, bez razuma, zacopanost im. . r., g. jd. zacpanosti, instr. jd. zacopanou/zacpanosti stanje onog ko je zacopan, pretjerana zaljubljenost; tupoglavost, upljeglavost. zacopati se gl. svr., prez. zacdpam se, trp. prid. zacopan - razg. zaljubiti se veoma jako, do uiju biti zaljubljen, zacmokati se. zacrniti/zaciniti gl. svr., prez. zacrnim / zacrnim, trp.prid. zacenjen/zacrnjen uiniti crnim; obojiti ta crnom bojom, zacrnjenje gl. im. s. r. od zacrniti/ zacrnjeti - zatamnjenje. zacrnjeti/zadnjeti se gl. svr., prez. zacrnim/zacrnim sc, trp. prid. zacrnjen / zacrnjen - postati crn, pocmjeti; postati taman, potamnjeti; prenes, nanijeti sra motu, osramotiti, zacrnjivanje gl. im. s. r. od zacrnjivati. zacenjivati gl. nesvr. i uest., prez. zacmjujem - initi da ta postane crno; prenes. nanositi sramotu, zacrpsti/zacrpsti gl. svr., prez. zacrpem/ zacrpem - poeti crpsti; zacrpati, poeti ime ta crpsti, crpati, iz ega vaditi; zahvatiti ime ta teno, zacrtati/zacrtati gl. svr., prez. zacrtam/ zacrtam, r. gl. prid. zacrtao!zactao, trp. prid. zacrtan - zapoeti crtanje, poeti crtati; crtalom obiljeiti; prenes. posta viti cilj, planirati, naumiti.

1242
zacrtavanje gl. im. s. r. od zacrtavati postavljanje cilja, planiranje, naum. zacrtavati gl. nesvr. i uest., prez. zac rtavam - poinjati crtati; prenes. plani rati ta, postavljati cilj. zacrveniti gl. svr., prez. zac iv enim! zacrvenim - uiniti da ta bude crveno, zamazati, obojiti, prekriti crvenom bojom. zacrvenjeti se gl. svr., prez. zacrvenim! zacrvenim se, trp. prid. zacrvenjen postati crven; porumenjeti; prenes. postidjeti se. zacrviti/zachiti se gl. svr., prez. zacrvi! zacrvi se - postati crvljiv, ucrvati se; prenes. nakotiti se, pojaviti se kao crvi. zacuriti (se) gl. svr., prez. zacurim se napraviti curom; prerasti iz djevojice u djevojku, postati cura. zacuriti gl. svr., prez. zdeuri - (za)poeti curiti. zacvasti gl. svr., prez. zacvate/zacvdte poeti cvasti; uveliko poeti cvasti, zacvfliti gl. svr., prez. zacvilim - poeti cviliti; oglasiti se cvilei. zacvfljeti gl. svr., prez. zacvilim - zapo eti cviljeti; zaplakati cvilei; tugaljivo zaplakati. zacvjetati gl. svr., prez. zacvjetd - poeti cvjetati, poeti uveliko cvjetati, zacvokotati gl. svr., prez. zacvdkoem poeti cvokotati, drhtati od zime cvo koui zubima, zacvrati gl. svr., prez. zacvri, onomat. - poeti cvrati. zacvrkutati gl. svr., prez. zacvrkutam, trp. prid. zacvrkutan - poeti cvrkutati, oglaavati se kao ptica; prenes. pod prisilom poeti odavati tajne, progovo riti. zacvrljiti gl. svr., prez. zacvrlji - poeti vrljiti, probadati na jednom mjestu; prenes. tupo zaboljeti u elucu, zaaditi gl. svr., prez. zaai, trp. prid. zdaen - postati aav, uaditi, ugariti, zaaaviti. zaaati/zaaiti gl. svr., prez. zdaam - zaaaviti, uiniti aavim, zaaavanje gl. im. s. r. od zaaavati. zaaavati gl. svr., prez. zaciava zaaivati, prekrivati au; postajati a av, garav.

1243
zaaaviti/zaaaviti gl. svr., prez. zdaavi/zaaavi - postati aav, zaadi ti, uaditi, ugarati. zauen prid., odr. v. zaaeni - aav, uaen, ugaran. zauenost im. . r., g. jd. zaaenosti, instr. jd. zaaenou! zaaenosti - oso bina i stanje onog to je zaaeno, uaenost, ugaranost. zaaditi gl. svr., prez. zaaim - posuti au; prekriti au; uaditi, zaaditi, zaaivanje gl. im. s. r. od zaai vati zaaavanje. zaaivati gl. svr., prez. zaauje - zaa avati. zaahuravanje gl. im. s. r. od zaahuravati se. zaahuravati/zaahurfvati se gl. nesvr. i uest., prez. zaahuravam se - zatva rati se u ahuru; prenes. zatvarati se u sebe, odvajati se, izolovati se od drugih; zaustavljati se na jednom mjestu, ne ii naprijed, ne razvijati se. zaahuren prid., odr. v. zaahureni - za tvoren u ahuru, uahuren; prenes. za tvoren, povuen, nepovjerljiv prema okolini. zaahureno pril. - na zaahuren nain, zatvoreno; prenes. nepovjerljivo, zaahurenost im. . r., g. jd. zaahurenosti, instr. jd. zaahurenou/zaahurenosti - uahurenost; zatvorenost; stanje onoga ko je zaahuren ili to je zaahureno; prenes. djelimina ili po tpuna izolacija od ljudi, zatvorenost, povuenost u se. zaahuriti se gl. svr., prez. zaahurim se - zatvoriti se u ahuru, uahuriti se; ne mijenjati se; prenes. povui se, zatvoriti se, ne kontaktirati s drugima, izolovati se. zaahirivanje gl. im. s. r. od zaahurivati se. zaahurivati se gl. nesvr. i uest., prez. zaahurujem se - up. zaahuravati se. zaalmiti se gl. svr. (tur.), prez. zaalmim se - poeti nositi almu; omotati almu oko glave; staviti almu na glavu, zaangrljati gl. svr., prez. zaangrljam, onomat. - poeti angrljati, grepsti angrljajui; zalupetati. zaaran prid., odr. v. zaarani - opinjen arima, omaijan.

zaeplj avati
zaarano pril. - omaijano, opinjeno a rima, kao zaarani, zaaranost im. . r., g. jd. zdaranosti, instr. jd. zaaranou/zaaranosti - sta nje onog ko je zaaran, omaijanost; opijenost magijom, zaarati gl. svr., prez. zaaram, trp. prid. zaaran - uiniti zaaranim, zaariti; upotrijebiti magiju nad neim ili nekim, omaijati, zaaravanje gl. im. s. r. od zaaravati. zaaravati gl. nesvr. i uest., prez. zaaravam - obavljati zaaravanje: opinja vati, omaijavati ime; initi da ko po stane zaaran ili ta zaarano, zaariti gl. svr., prez. zadrim - up. za arati. zaarkati gl. svr., prez. zdarkdm - zapo eti, izazvati, zapodjenuti arku. zaas pril. - brzo, za tren, za sekund, zaavliti gl. svr., prez. zddvlim - za kucati avlima. zaee im. s.r., g. jd. zaea, g. mn. zaea - oploenje, oplodnja; poetak, zaetak; poetak novog ivota, zaeleniti gl. svr. (tur.), prez. zaelenim - poeti nositi elenku; metnuti elenku na glavu, zaelnl/zaelnl prid. odr. v. - koji je na zaelju. zaelje/zaelje im. s.r., g. jd. zelja, g. mn. zelja - kraj ega, ob. kolone, zaeljustiti gl. svr., prez. zaeljustim , trp. prid. zaeljuen - staviti em konju u usta, zauzdati ga. zaemeriti gl. svr., prez. zaemerim uiniti emernim, zagorati; unijeti u ta gorinu, emer, zaepak/zaepak im. m. r., g. jd. zaepka/zaepka, n. mn. zaepci/zaepci, g. mn. zdepaka/zepaka - spravica za za epljivanje, zapua, zaepiti gl. svr., prez. zaepim, trp. prid. zaeplj en - zatvoriti epom, prenes. rei ta istinito od ega e drugi ostati bez rijei, zanijemjeti, zapljavanje/zaepljivanje gl. im. s. r. od zaeplj a vati/zaeplj ivati, zaepljavati/zaepljivati gl. nesvr., prez. zaepljavam/zaepljujem - postav ljati epove na ta, zatvarati epovima; postajati zaepljen, neprotoan, nepro hodan.

zaepljen
zaepljen prid., odr. v. zaepljeni - zatvo ren epom, zapuen; prenes. neprotoan; neprohodan, zaepljeno pril. - nasilno zatvoreno; ne prohodno; neprotono; zapueno. zaepljenost im. . r., g .jd. zaepij enosti, instr. jd. zaepljenou/zdepljenosti stanje onog to je zaepljeno; zatvo renost (ob. cijevi) ime; prenes. nemo gunost prolaska, neprohodnost zbog zaguenja, zaepljenja ega; neprotonost, zaepljenje. zaepljenje gl. im. s.r., g. jd. zaepljenja, g. mn. zaepljenja - stanje zaepljenosti; neprohodnost puta; neprotonost cijevi; izostanak stolice, zatvor, zaeprkati gl. svr., prez. zaepikam , trp. prid. zaeprkan - poeti eprkati; e prkajui prekriti; prenes. tek poeti po malo raditi; prikriti, zabauriti, zaeprkavanje gl. im. s. r. od zaeprkavati. zaeprkavati g. nesvr., prez. zaepikavam - obavljati zaeprkavanje; eprka njem, akanjem i sl. nainom ta pr ekrivati ime, ob. zemljom; prenes. za poinjati pomalo s poslom; zabaurivati, prikrivati ta. zaeljati gl. svr., prez. zaeljam, trp. prid. zaeljan - poeljati; eljem skloniti kosu od ela; prenes. zagladiti zaeljavanje gl. im. s. r. od zaeljavati. zaeljavati gl. nesvr., prez. zaeljavam - eljati unazad, okretati kosu od ela prema zatioku; prenes. uravnavati ta; povrno popravljati; prikrivati ta va njskim izgledom, prvim dojmom i sl. zaetak im. m. r., g. jd. zaetka, n. mn. zaeci, g. mn. zaetaka - poetak ne ega, poetak realizacije neke ideje; na stajanje, otpoinjanje; zametak, embri on. zaeti gl. svr., prez. zanem, rad. gl. prid. zaeo, gl. prid. trp. zaet -nastati; otpo eti, zapoeti neto to e se razvijati; postaviti neku ideju; zametnuti se, zatru dnjeti. zaetni/zaetni prid. odr. v. - koji se odnosi na zaetak, zametak, embrional ni. zaetnica zaetnica im. . r. - ena zae tnik.

1244
zaetniki/zaetnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na zaetnike i zaetnice, zaetnik/zaetnik im. m. r., g. jd. zaemika/zaetnika, n. mn. zaetnici!zae tnici, g. mn. zaetnika!zaetnika - po kreta neke ideje, onaj koji je ta prvi poeo. zaetnlstvo/zaetnlstvo im. s. r. - posao i opredjeljelje zaetnika; poinjanje s i me novim; pokretanje ega novog; po dsticaj, inicijativa za ta novo. zaikati gl. svr., prez. zaikam , trp. prid. zaikan - izazvati, isprovocirati koga da ta uradi ako smije, zaikati gl. svr., prez. zaikam - izazi vati, provocirati, zaikavati. zaikavanje/zaikivanje gl. im. s. r. od. zaikavati/zaikivati - izazivanje, pro vociranje, zaikanje.. zaikavati/zaikivati gl. nesvr., prez. zaikavam/zaikujem - izazivati koga/ta, provocirati, zaikati. zain im. m. r., g. jd. zaina , g. mn. za ina - dodatak jelu koji ga ini uku snijim. zainiti gl. svr., prez. zainim, trp. prid. zainjen - staviti zain u hranu; prenes. ukrasiti, uljepati; dopuniti interesan tnim, lijepim ili pikantnim detaljima, zainjati gl. nesvr., prez. zainjam - za injavati, stavljati zaine; prenes. ukra avati, uljepavati, zainjati gl. nesvr., prez. zainjem poinjati; oploavati; postajati nosea, zainjanje gl. im. s. r. od zainjati, zainjanje gl. im. s. r. od zainjati, zaitati se gl. svr., prez. zaitam se, trp. prid. zaitan - zanijeti se u itanju; poevi itati udubiti se u itanje, zakoljica/zakoljica im. . r., g. jd. za koljice/zakoljice, n. mn. zakoljice! zakoljice, g. mn. zakoljica!zakoljica zadjevica, beznaajni komentari koji izazivaju manje prepirke, zaudan/zaudan prid., odr. v. zaudni! zaudni - koji zauuje; udan, neobi an. zauditi (se) gl. svr., prez. zaudim (se), trp. prid. zauen - iznenaditi se zbog neeg, biti obuzet uenjem, zaudo pril. - udno, neobino, na udan nain; na veliko iznenaenje, vie nego se oekivalo, preko oekivanja.

1245
zauen prid., odr. v. zaueni - obuzet uenjem, iznenaen, zaueno pril. - s uenjem, udei se; iznenaeno, zauenost im. . r., g. jd. zauenosti, instr. jd. zauenou!zauenosti -izne naenost, stanje onog ko je zauen, uenje. zauujui prid. odr. v. - koji zauuje, neobian, udan, koji izaziva uenje, zaupavati gl. nesvr., prez. zaiipavam initi a ko bude zaupan; zamravati; poinjati mrsiti, zaupaviti/zaupaviti gl. nesvr., prez. zaupavim/zaupavim - postati upav, nepoeljan; uiniti koga/ta upavim, nepoeljanim. zauti gl. svr., prez. zaujem - iznenada uti kakav zvuk. zaarlijati gl. svr., prez. zaarlijam poeti arlijati, zaeretati gl. svr., prez. zaeretam poeti eretati, zai/zai gl. svr., prez. zaem, r. gl. prid. zaao, aor. zoh - otii iza neega, zaoren prid., odr. v. zaoreni - koji je zaorio; prenes. tvrdoglav; slijep od lju bavi prema kome/emu; beskrajno odan. zaoreno pril. - kiljei; prenes. zaslijep ljeno od ljubavi; na zaoren nain; tvrdoglavo, zaorenost im. . r., g. jd. zdorenosti, instr. jd. zatorenou!zatorenosti stanje i osobina onoga ko je zaorio; prenes. slijepa zaljubljenost; beskrajna odanost kome/emu; tvrdoglavost, zaoriti gl. svr., prez. zarim, trp. prid. zaoren - poeti oriti, obnevidjeti, slabije vidjeti, kiljiti; prenes. zaljubiti se; zaslijepjeti, nita loe ne primjeivati kod izabranika/izabranice od prevelike ljubavi; slijepo slijediti koga/ta. zadaa im. . r., g. jd. zadate, n. mn. zadate, g. mn. zadata - zadat posao, zadatak koji se treba obaviti; aki zadaci, domaa zadaa; prenes. obaveza da se ta uradi, zadanica im. . r., g. jd. zadanice, n. mn. zadanice, g. mn. zadanica - teka, sveska u koju se pie zadaa; tanka sveska za pismene zadae u koli.

zadavij enik
zadah im. m. r., g. jd. zadaha, n. mn. zadasi - neugodan miris, smrad, vonj; zrak iz usta; zapah, miris, dah, svjeina, zaahmie gl. im. s. r. od zadahnuti, zadahnuti gl. svr., prez. zadahnem zapahnuti, proeti, ispuniti dahom; pre nes. ispuniti, proeti nekom svjeom milju, novim raspoloenjem, zadahnjivanje gl. im. s. r. od zadahnjivati. zadahnjivati gl. nesvr., prez. zaddhnjujem - zapahnjivati, ispunjavati dahom; prenes. proimati nekom svjeom mi lju, novim raspoloenjem, nadahnjivati, zadahtalost im. . r., g. jd. zadahtalosti, instr. jd. zadahtalou!zadahtalosti stanje onog ko se zadahtao, zadahtanost. zadahtan/zadahtan prid., odr. v. zadahtdni - zapuhan, zadihan, zadahtano/zadahtano pril. - teko, ispre kidano diui, dahui, zadihano, zapuhano. zadahtanost/zadahtanost im. . r., g. jd. zadahtanostUzadahtanosti, instr. jd. zadahtanou/zadahtanou i zddahtanosti/zadahtanosti - stanje onoga ko je zadahtan, zadihanost, zapuhanost, zada htalost. zadahtati (se) gl. svr., prez. zddatem (se) - poeti dahtati, teko disati, zadi sati se, zapuhati se; progovoriti daui. zadak/zadak - im. m. r. g. jd. zatka/ztka, nom. mn. zai!zai, g. mn. zaddka! zadaka - zadnji, leni dio tijela kod insekta. zadatak im. m. r., g. jd. zadtka, n. mn. zadaci, g. mn. zadataka - obaveza ili posao koji jtreba uraditi; zadaa; raun, raunanje. zadati gl. svr., prez. zadam, trp. prid. zadan!zadat - narediti, odrediti, dati po sao. zadatost im. . r., g. jd. zadatosti, instr. jd. zadatou!zadatosti - stanje i osobina onog to je zadato. zadaviti gl. svr., prez. zadavim, trp. prid. zadavljen - udaviti, izvriti davljenje; uguiti davljenjem, zadavljen prid., odr. v. zadavljeni - udavljen, usmren davljenjen, uguen; pre nes. priguen; stijenjen; zatvoren, zadavljenlk im. m. r., g. jd. zadavljemka, n. mn. zadavljenici, g. mn. zadavljemka

zadavljeno
- onaj koji je usmren zadavljivanjem, koji je zadavljen, zadavljeno pril. - na zadavljen nain, zadavljenost im. . r., g. jd. zadavljeno ti, instr. jd. zadavljenou/zadavlj enosti stanje i osobina onoga k o je zadavljen, zadavljenje gl. im. s. r. od zadaviti usmrenje davljenjem; uguenje; zagu enje. zadavljivanje gl. im. s. r. od zadavljivati davljenje, usmrivanje davljenjem, zadavljivati gl. nesvr. i uest., prez. zadavljuje - poinjati daviti, usmrivati zadavljivanjem; prenes. stjenjavati; pri guivati; zatvarati, zadebljanje im. s. r., g. jd. zadebljanja dio povrine koji se debljinom razlikuje od ostalog dijela; kvrga, izrataj, zadebljati gl. svr., prez. zadebljam , trp. prid. zadebljan - podebljati; uiniti ta debljim; poveati obim neega; oteati (o jeziku). zaderati gl. svr., prez. zdderem , trp.prid. zae ran - zapoeti deranje; zaparati, otpoeti cijepati neto, sluajno isparati ili malo pocijepati; otetiti deranjem, zaderati se gl. svr., prez. zdderem - razg. poeti se derati, viknuti, dreknuti; ne pristojno viknuti, zadesiti se gl. svr., prez. zadesim se nai se sluajno na nekom mjestu, zatei se gdje; prenes. snai, pogoditi, zadignuti gl. svr., prez. zadignem, rad. gl. prid. zadignuo , trp. prid. zddignut podii, otkriti jedan kraj. zadihan prid., odr. v. zadihani - koji zbog napora teko i isprekidano die, zapuhan, uspuhan. zadihano pril. - zapuhano, uspuhano, isprekidano diui, zadlhanost im. . r., g. jd. zadihanosti, instr. jd. zadlhanou!zadihanosti - sta nje onog ko je zadihan, zapuhanost, uspuhanost. zadihati se gl. svr., prez. zadlem (se), trp. prid. zadihan - ubrzano disati, za disati se; teko disati; uspuhati se. zadijevati gl. nesvr., prez. zadijevam, trp. prid. zadijevati - zakaiti, zabosti kaiti za ta, iza ega; zabadati; prenes. zadirkivati, izazivati.

1246
zadimaniti gl. svr., prez. zadimanlm poeti dimaniti, zapuiti, ispuniti duhan skim dimom, zadimiti gl. svr., prez. zadimim, trp. prid. zadimljen - poeti dimiti; ispuniti di mom. zadiranje gl. im. s. r. od zadirati, zadirati gl. nesvr., prez. zadirem - pre laziti granicu ega; ulaziti u tui prostor; prenes. mijeati se u ta tue, ulaziti u tui problem, zadirkivao im. m. r., g. jd. zadirkivaa, g. mn. zadirkiva - osoba koja koga za dirkuje, blagi izaziva, provokator; za dirkivalo. zadirkivalo im. s. r., g. jd. zadirkivala zadirkiva, onaj koji rado zadirkuje, pecka, peckalo, zadirkivati gl. nesvr., prez. zadirkujem, trp. prid. zadirkivan - izazivati u ali nekog zbog neeg; rijeima peckati, pomalo provocirati, zadisati se gl. svr. prez. zadlem, trp. prid. zadlsan - up. zadihati se. zadiviti gl. svr., prez. zadivim, trp. prid. zadivljen - odueviti se, osjetiti divlje nje, biti oaran ljepotom, uivati u ljepoti neeg; izraziti divljenje neemu, zadivljen prid., odr. v. zadivljeni - odu evljen, obuzet divljenjem, oaran ljepo tom. zadivljeno pril. - na zadivljen nain, oduevljeno, oarano, zadivljenost im. . r., g. jd. zadivljenosti, instr. jd. zadivljenou!zadivljenosti stanje ushienja nekom ljepotom, odu evljenje, oaranost, ushienje, zadjenuti gl. svr., prez. zadjenem, gl. prid., r. zadjenuo, trp. prid. zadjevenf zadjeniit - zakaiti, zabosti, zadjesti, zadjeti. zadjesti gl. svr., prez. zadjedem, gl. prid. r. zadio, trp. prid. zadjet/zadjeven zadjenuti, zadjeti, zadjeti gl. svr., prez. zadijem, gl. prid. r. zadio, trp. prid. zadjet/zadjeven - zadje nuti, zadjesti, zadjevica/zadjevica im. . r., g. jd. zadje vice/zadjevice - prepirka, svaa, raspra va; arka; izazov, povod za svau, zadjevojiti se gl. svr., prez. zadjevdjlm se - prerasti iz djevojice u djevojku, zacuriti se. zadlanica im. . r., g. jd. zadlanice, n. mn. zadlanice, g. mn. zadlanica - vanjski dio ake; prenes. amar, zadno im. s. r. - dno, dance bureta, zadnji prid. odr. v. - koji je na kraju, krajnji, koji je ozada. zadnjica im. . r., g. jd. zadnjice, n. mn. z.ddnjice, g. mn. zadnjica - dio tijela na kome se sjedi, stranjica; stranja strana ega (npr. odjee), ono to je ozada, s druge strane, zadnjonepani prid. odr. v. - koji se odnosi na zadnje, mehko nepce; gram. koji se oblikuje na zadnjem nepcu (npr. zadnjonepani suglasnik). zadobfjanje/zadobfvanje gl. im. s. r. od zadobijati/zadobivati. zadobfjati gl. nesvr., prez. zaddbljam pridobijati; primati, dobijati radom, sticati; osvajati, pobjeivati, zadobivati, zadobijen prid., odr. v. zadobijenl - do bijen, steen radom; pridobijen; osvo jen, pobijeen; zadobiven, zadobiti gl. svr., prez. zadobijem, trp. prid. zadobijen!zadobiven - primiti, stei radom; pridobiti; osvojiti, pobijediti, zadobivati gl. nesvr., prez. zaddblvam zadobijati. zadobiven prid., odr. v. zadobiveni zadobijen. zadocniti gl. svr., prez. zadocnlm - stii, doi dockan, ob. zakasniti, stii kasno, zadocnjavanje gl. im. s. r. od zadocnj avati. zaocnjavati gl. nesvr. i uest., prez. zaddcnjavam - dolaziti dockan, ob. za kanjavati, kasniti, zadocnjeli prid. odr. v. - ob. zakanjeli, pozni. zadocnelost im. . r., g. jd. zadocnjelosti, instr. jd. zaddcnjelou/zaddcnjelosti stanje zadocnjelog, zakanjenje, zadojavanje gl. im. s. r. od zadojavati. zadojavati gl. nesvr., prez. zaddjavam zapoinjati dojenje; prenes. nadahnjivati se, duhovno se hraniti, zanositi se, ispu njavati se ime. zadojen prid., odr. v. zadojeni - koji je poeo dojiti; prenes. nadahnut, zanesen, ponesen ime. zadojeno pril. - na zadojen nain, sa zadojenou; prenes. zaneseno, nadahnuto.

1247

zadrhtati
zadojenost im. . r., g. jd. zadojenosti, instr. jd. zadoj enoulzadojenosti - oso bina i stanje onog ko je (ime) zadojen; nadojenost. zadojiti gl. svr., prez. zadojlm, trp. prid. zadojen - prvi put poeti dojiti; prenes. nadojiti, nadahnuti koga kakvom ide jom; odgojiti u sebi svojstvenom duhu. zadolmiti gl. svr. (tur.), prez. zadolmlm, trp. prid. zadolmljen - nadolmiti, puniti ta ime; dosta ega nadolmiti, napuniti, ispuniti ime. zadovoljan prid., odr. v. zadovoljni - koji je stekao kakvo zadovoljstvo; duhovno ispunjen; koji je dobrog raspoloenja; sretan. zadovoljavajui prid. odr. v. - koji zado voljava, odgovara zadatim kriterijima; solidan, prihvatljiv; pozitivan, zadovoljavanje gl. im. s. r. od zadovo ljavati - ispunjavanje, ostvarivanje elja i potreba. zadovoljavati gl. nesvr., prez. zadovolja vam, trp. prid. zadovdljavan - initi koga zadovoljnim ispunjavajui njegove elje i potrebe; ispunjavati traene uslo ve; odgovarati odreenim kriterijima, zadovoljenost im. . r., g. jd. zaddvoljenosti, instr. jd. zaddvoljenoulzaddvoIjenou - stanje onog ko je zadovoljen ili to je zadovoljeno, zadovoljenje gl. im. s. r. od zadovoljiti, zadovoljiti gl. svr., prez. zaddvoljlm, trp. prid. zaddvoljen - ispuniti elju, ostvariti potrebu; ispuniti traene uslove, zadovoljiv prid., odr. v. zadovdljivl - koji zadovoljava; koji (se) moe zadovoljiti, zadovoljno pril. - na nadovoljiv nain; sa zadovoljstvom, zadovoljstvo/zadovoljstvo im. s.r. g. jd. zadovoljstva!zadovdljstva, g. mn. zadovdljstava - osjeaj ispunjenja, uspjeha, sree; radost, srea; uivanje, dobro raspoloenje, zadovoljtina im. . r., g. jd. zadovljtine - ispunjenost, ispunjenje zadovoljstvom; satisfakcija, ono to duhovno obeteuje, donosi zadovoljstvo, zadihtati gl. svr., prez. zadrem - poeti drhtati, treperiti, tresti se od zime, straha ili kakvog uzbuenja.

zadrigao
zadrigao prid., odr. v. zadrigli - koji puca od zdravlja i debljine, zabrekao (o vratu i glavi). zadriglost im. . r. g. jd. zadriglosti, instr. jd. zadriglosti!zddriglou - osobina ili stanje onog ko je zadrigao, zadrijemati gl. svr., prez. zadrijemam, gl. prid. rad. zadrijemao - poeti drije mati, uvoditi se u san, imati potrebu za snom. zadrijeti gl. svr., prez. zadrem - biti do krajnosti uporan u neemu, zapeti; zai u tue, prodrijeti, zadrmati gl. svr., prez. zadrmam, prid. trp. zddrmdn - poeti drmati, izazvati drmanje; zatresti, zadrmusati gl. svr., prez. zadrmusam, trp. prid. zadrmusan - poeti drmusati, izazvati drmusanje; zatreskati, zadrobiti gl. svr., prez. zadr obim, trp. prid. zadrobljen - udrobiti, drobei umi jeati, nadrobiti, zadrka/zadrka im. . r., dat. jd. zadrki! zadrki, g. mn. zddrkilzadrki - zadra vanje, zaustavljanje. zadrt prid., odr. v. zadrti - tvrdoglav, krut; tvrdoglavo uporan, nepopustljiv, zadrti gl. svr., prez. zadrem , trp. prid. zadrt - up. zadrijeti. zadrto pril. - na zadrt nain, tvrdoglavo, kruto; nepopustljivo, zadrtost im. . r., g. jd. zadrtosti, instr. jd. zadrtou/zadrtosti - stanje i osobina onog ko je zadrt, zadruga im. . r., g. jd zadruge , dat. jd. zadruzi, n. mn. zadruge, g. mn. zadruga - udruenje privrednika; hist. porodina zajednica od vie obitelji; kolektivna organizacija, drutvo, udruga, zadrugar im. m. r., g. jd. zadrugara, g. mn. zadrugara - lan zadruge, zadrugarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na zadrugu, koji joj pripada, zadrugarstvo/zadrugarstvo im. s.r., g. jd. zadrugarstva - postojanje zadruga; pokret zadrugara, zadruni prid. odr. v. - koji pripada zadruzi. zadizati (se) gl. svr., prez. zadrim (se), trp. prid. zadran - usporiti neto, uvati due od planiranog, potrebnog vremena; sauvati za sebe; biti negdje vie nego to treba.

1248
zadravanje gl. im. s. r. - zadrka, zaustavljanje, zastoj; pravljenje zadrki, zastoja. zadravati (se) gl. nesvr., prez. zadrd vam (se), trp. prid. zadravan - up. zadrati (se), zadubiti se gl. svr., prez. zadubim se, trp. prid. zadubljen - udubiti se u ta, zanijeti se ime; potpuno se predati poslu; prenes. utonuti u misli, biti po tpuno odsutan od stvarnosti, zadubljen prid., odr. v. zadubljeni potpuno predat poslu; zanijet, zanesen ime; prenes. potpuno odsutan, zadubljeno pril. - s dubokom panjom, potpuno predano; sasvim odsutno od stvarnosti. zadubljenost im. . r., g. jd. zadublje no st, instr. jd. zadubljeno u!zadublje n o st - stanje onoga ko je zadubljen: udubljenost u ta, zanijetost, zanesenost; odsutnost od realnosti, zadubljivanje gl. im. s. r. od zadubljivati se. zadubljivati se gl. nesvr., prez. zadubljujem se, trp. prid. zadubljivan - poinjati se udubljivati u ta; predavati se poslu; postajati zanijet mislima, duboko pro miljati. zadugo/zadugo pril. - dugo, due vrijeme, podue. zaduha/zaduha im. . r., dat. jd. zadubi/ zddusi i zaduhi/zadusi - med. astma, si pnja, sipljivost, oteano disanje, bronhi tis. zaduhaniti gl. nesvr., prez. zaduhanim poeti puiti, duhaniti; zadimiti duhan skim dimom, zaduhati se gl. nesvr., prez. zaduem se zapuhati se. zadahnuti gl. nesvr., prez. zdduhnem, trp. prid. zadiihnut - poeti jako puhati, zapuhnuti; zapahnuti, zadahnuti ime neugodna mirisa, zaduen prid., odr. v. zadueni - priguen, zadueno pril. - prigueno, priguenim glasom. zaduenost im. . r., g. jd. zaduenosti, instr. jd. zaduenou!zaduenosti - sta nje onog to je zadueno, priguenost. zaduiti (se) gl. nesvr., prez. zdduim, trp. prid. zaduen - zaguiti, priguiti; poeti se guiti, daviti dimom, od dima. zaduje im. s. r. - relig. poduje, daro vanje za iju duu, posmrtno davanje, daa; zadubina, zaduljiv prid., odr. v. zaduljivi - koji moe zaduti, zaguljiv, zaduljivac g. jd. zaduljivca, n. mn. zaduljiv ci, g. mn. zaduljiv dea, dat.instr.-lok. mn. zaduljivcima - onaj koji ima zaduhu, asmatiar. zadunica/zadunica im. . r., g. jd. za dunice!zadunice, n. mn. zadunice!za dunice, g. mn. zadunica!zadunica relig. molitva, misa za duu pokojnika, zadubina/zadubina im. . r., g. jd. za dubina!zadubine, n. mn. zadubine! zadubine, g. mn. zadubina!zadubina - graevina, ob. crkva napravljena za duu darovatelja; dobroinstvo; vakuf, zaduen prid., odr. v. zadueni - koji je u dugovima, koji duguje novac itd. zaduenost im. . r., g. jd. zaduenosti, instr. jd. zaduenou!zaduenosti - sta nje onog ko je zaduen; dugovanje, optereenost dugom, zaduenje gl. im. s. r. od zaduiti (se), zaduiti (se) gl. svr. prez. zaduim (se), trp. prid. zaduen - dobiti, (pre)uzeti neku obavezu, zadatak, zaduenje; (pre)uzeti novac uz obavezu vraanja; zapasti u dug. zaduivanje gl. im. s. r. od zaduivati (se). zaduivati (se) gl. nesvr., prez. zaduu jem (se), trp. prid. zaduivan - dobijati, (pre)uzimati zaduenje; uzimati novac kao dug, dugovanje, zadunica/zadunica im. . r., g. mn. za dunica!zadunica - potvrda o dugu, zaduenju, obveznica, zaakoniti gl. svr. (gr.), prez. zaakonim - proglasiti koga akonom; po stati akon, zaubriti gl. svr. (gr.), prez. zaubrim poubriti, posuti ubretom, uiniti ubrevitim, plodnim; prenes. opoganiti, zaprljati, oneistiti. zafiukati gl. svr., prez. zafiiikam, ono mat. - poeti fiukati, proizvesti fiuk. zafijukati/zafijukati gl. svr., prez. zafijuemlzafijuem - poeti fijukati; pro izvesti fijuk; baciti s fijukom, zamu knuti.

1249

zafukati
/afiju knut i gl. svr., prez. zafijuknem, trp. prid. zafijuknut - jednom fijuknuti; zafijukati; zafrljaiti, zafitfljiti gl. svr. (ar.), prez. zafltiljim, trp. prid. zafitiljen - napraviti fitilj; usukati brk; razg. izmrati, izgledati kao fitilj. zafratriti (se) gl. svr. (lat.), prez. zafratrim (se) - uiniti koga fratrom, pro glasiti za fratra; postati fratar, zafrkan prid., odr. v. zafrkani - razg. nezgodan, neprijatan; nepredvidljiv, te ak, nezgodan za saradnju, zafrkancija im. . r. - razg. ala; zadirkivanje, podsmijavanje, zafrkavanje, zafrkano pril. - nezgodno, neprijatno, neumjesno; na nezgodan nain, zbrkano, teko, mukotrpno, zafrkanost im. . r., g. jd. zafrkanosti, instr. jd. zafrkanou!zafrkanosti - razg. osobina onih koji su zafrkani; zbrka, zapetljanost. zafrkati/zafrkati gl. svr., prez. zafrkam! zafikam, trp. prid. zafrkan - prevariti, obmanuti laima; zloupotrijebiti ije povjerenje, namagariti ga. zafrkati gl. svr., prez. zafre, onomat. poeti frkati, glasati se kao konj; negodovati frkanjem, rondati, zafrkavanje gl. im. s. r. od zafrkavati zadirkivanje; blago ismijavanje, zafrka ncija. zafrkavati (se) gl. nesvr., prez. zafrka vam (se), trp. prid. zafrkavan - izazivati, zadirkivati koga, izvoditi alu na iji raun; aliti se, egaiti se. zafrknuti (se) gl. svr., prez. zafrknem jednom zafrkati, prevariti (se), nama gariti (se), zafrljacati gl. svr., prez. zafrljdcam, trp. prid. zafrljacan - poeti frljacati, bilo kako bacati dalje od sebe. zafrljaiti gl. svr., prez. zafrljacim, trp. prid. zafiijaen - baciti frljacajui. zafrljaiti gl. svr., prez. z.afiijaim, trp. prid. zafrljaen - zafrljaiti, zafrljati/zafrljati gl. svr., prez. zajfljam! zafrljam - zafrljiti, baciti bilo kako to dalje od sebe. zafrljiti/zafHjiti gl. svr., prez. zafrljim! zafrljim - zafrljati. zafukati gl. svr., prez. zdfukdm poeti fukati; oglasiti se fukanjem.

zafuriti
zafuriti gl. svr., prez. zdfurim - ofuriti; zapariti; posuti vrelom vodom; zaja puriti se. zagaivanje gl. im. s. r. od zagaivati pravljenje gata. zagaivati gl. nesvr., prez. zagaujem praviti, podizati nasipe, zagraivati ga tovima. zagaditi gl. svr., prez. zagadim, trp. prid. zagaen - oneistiti, zaprljati; prljavti nom uiniti nezdravim, zagaen prid., odr. v. zagaeni - zaprljan, oneien; zbog prljavtine nezdrav, zagaenost im. . r., g. jd. zagaenosti, instr. jd. zagaenou/zagaenosti - sta nje i osobina onog to je zagaeno, one ienje. zagaenje gl. im. s. r. od zagaditi oneienje, zagaenost, zagaiva im. m. r., g. jd. zagaivaa, g. mn. zagaivaa - onaj/ono to zagauje okolinu. zagaivanje gl. im. s. r. od zagaivati. zagaivati gl. nesvr. prez .zagaujem vriti zagaivanje, oneiavati, initi ta prljavim, zagaenim; ime neistim initi ta nezdravim, zagalamiti gl. svr. (tur.), prez. zagala mim - poeti galamiti, zavikati na ne kog; galamom poeti iskazivati nego dovanje ili ljutnju, zagaraviti/zagaraviti (se) gl. svr., prez. zagaravim!zagaravim (se), prid. trp. zagaravljen/zagaravljen - uiniti ta ga ravim, odozgo pusuti, umazati garom; ugarati, ugaraviti (se); postati garav, uprljati se garom, zagariti se. zagariti (se) gl. svr., prez. zdgarim (se) ugariti (se); uprljati se garom, ai. zagasit prid., odr. v. zagasiti - koji je tamniji, zatvorenije boje. zagasiti gl. svr., prez. zagasim, trp. prid. zagaen - potopiti u vodu (npr. zagasiti kre); prenes. ublaiti dodavanjem ega; utoliti e. zagasitost im. . r., g. jd. zagasitosti, instr. jd. zagasitou/zagasitosti - obi ljeje, osobina onog to je tamnije od osnovne boje. zagasnuti gl. svr., prez. zagasnem - malo zagasiti; prenes. ublaiti ta dodavanjem ega.

1250
zagatiti gl. svr., prez. zagatim, trp. prid. zagaen - zatvoriti, zagraditi gatom; napraviti gat, branu; zajaziti nasipom, zagaziti gl. svr., prez. zagazim, trp. prid. zagaen - zakoraiti i stati nogom u neto; prenes. otii predaleko u emu. zagegati (se) gl. svr., prez. zagegam (se) - poeti se gegati; krenuti gegajui; zaljuljati se. zagipsati gl. svr., prez. zagipsdm, prid. trp. zagipsan - zaepiti, zatvoriti gi psom, staviti gips. zagladiti gl. svr., prez. zdgladim, trp. prid. zaglaen - neto hrapavo uiniti glatkim; prenes. ublaiti nesporazum, zaglaen prid., odr. v. zaglaeni - koji je glaen, povrno uglaen; poravnan, zaglaeno pril. - na zaglaen nain, naizgled glatko, zaglaenost im. . r., g. jd. zaglaenosti, instr. jd. zaglaenoulzaglaenosti osobina i stanje onoga to je zaglaeno, povrna uglaenost, zagaivanje gl. im. s. r. zaglaivati. zaglaivati gl. svr., prez. zagldujem obavljati zagaivanje, gladiti odozgo da postane glatko; povrnim glaenjem pri krivati neravnine; prenes. ublaavati ne sporazume, umanjivati netrpeljivost, zaglavak/zaglavak im. m. r., g. jd. zagla vica/zglavka, n. mn. zaglavci/ zaglavci, g. mn. zaglavakafzglavaka - klin kojim se ta zaglavljuje. zaglaviti (se) gl. svr., prez. zaglavim (se), trp.prid. zaglavljen - nai se u tijes nom poloaju zaglavlje im. s. r. g. jd. zaglavlja, g. mn. zaglavlja - poetni dio teksta odvojen od cjeline; iri podnaslov; poetno poglavlje. zagledati gl. nesvr., prez. zagledam, trp. prid. zagledan - paljivo posmatrati sa svih strana, promatrati, zagledati se gl. svr., prez. zagledam se zadrati pogled na neemu, tupo gledati u neto, buljiti, zagledavati (se) gl. nesvr., prez. zagledavam (se), trp. prid. zagledavan up. zagledati se. zaglibiti (se) gl. svr., prez. zaglibim (se), trp. prid. zaglibljen - upasti u blato; zaglaviti (se); prenes. upasti u nevolju.

1251
zaglupiti gl. svr., prez. zaglupim, trp. prid. zdglupljen - uiniti da neko posta ne glup. zaglupjeti gl. svr., prez. zaglupim, trp. prid. zdglupljen - postati glup, otupiti, zagliipljen prid., odr. v. zaglupljeni - na koga je djelovano te je postao glup; kome su sueni intelektualni vidici, zaglupljenost im. . r., g. jd. zaglupljenosti, instr. jd. zaglupljenosti/zdglupljenou - stanje onog ko je zaglupljen, tupavost. zaglupljivanje gl. im. s. r. od zagluplji vati. zaglupljivati gl. nesvr., prez. zagluplju jem , trp.prid. zaglupljivan - initi nekog glupim; postajati glup. zaglupljujui prid. odr. v. - koji zaglup ljuje. zagluan prid., odr. v. zagluni - koji zagluuje, stvara veliku buku; buan; prenes. nijem, gluh, pust. zagluenost im. . r., g. jd. zagluenosti, instr. jd. zagluenou/zagluenosti stanje zagluenog; prenes. tiina, gluho a, pusto. zagluiti gl. svr., prez. zagluim, trp. prid. zdgluen - ogluiti, postati gluh; prenes. opustjeti; uiniti gluhim, pustim, zagluno pril. - buno, na zagluan nain, zagnoj enost im. . r., g. jd. zagnojenosti, instr. jd. zagnojenosti/zagnojenou stanje onoga to je zagnojeno; gnoj u inficiranoj rani. zagnojiti (se) gl. svr., prez. zagnojim, trp. prid. zdgnojen - postati prekrivenognojem, stvarati gnoj; posuti gnojivom, naubriti, poubriti. zagnjaviti gl. svr., prez. zagnjavim, trp. prid. zagnjavljen - pretjerano koga gnja viti; zadaviti; prenes. dosaditi, izmuiti koga priom, zagnjuriti gl. svr., prez. zagnjurim, trp. prid. zagnjuren - zaroniti, staviti glavu pod vodu. zagolicati gl. svr., prez. zagolicdm, trp. prid. za golican - zakakljiti nekog; pre nes. zainteresovati koga za ta. zagonetan prid., odr. v. zagonetni - tajno vit; neuhvatljiv; nejasan, zagonetka im. . r., d. jd. zagoneci, g. mn. zagonetki - dio usmene knjievnosti,

zagovoriti (se)
obino doskoica ili pitalica u stihu; nejasnoa; tajna, nepoznanica, zagonetno pril. - na zagonetan nain; tajnovito; nejasno, zagonetnost im. . r., g. jd. zdgonetnosti, instr. jd. zagonetnou/zdgonetnosti nejasnost, dvosmislenost, tajnovitost. zagorac/Zagorac im. m. r., g. jd. agor ca/Zgdrca, n. mn. zagorci/Zagorci, g. mn. Zagoraca/Zagoraca - stanovnik kra ja iza gore; stanovnik Zagorja, zagorati gl. svr., prez. zagoram, trp. prid. zagoran - uiniti da neto postane gorko; prenes. oteati nekom neto, zagoravanje gl. im. s. r. od zagoravati, zagoravati gl. nesvr., prez. zagora vam, trp. prid. zagoravan - initi neto gorkim; prenes. oteavati nekome neto (npr. zagoravati nekome ivot), zagoriti gl. svr., prez. zagorim, trp. prid . zagren - up. zagorati, zagorivati nesvr., prez. zagdrujem , trp. prid. zagdravan - up. zagoravati, zagorje/zagorje im. s. r., g. jd. zagorja / zagorja - predio iza planine, iza gore. zagorjelina im. . r., g. jd. zagdrjeline, n. mn. zagdrjeline, g. mn. zagorjelina zagorjetina, dio koji je izgorio, prepekao se. zagorjeti gl. svr., prez. zagorim, trp. prid. zagoren - preplanuti, ispei se vie nego to treba, zagorjetina im. . r. - zagorjelina, zagospodariti gl. svr., prez. zagospo darim - zavladati neim, ponaati se kao gospodar. zagovara im. m. r., g. jd. zagovaraa, v. jd. zagovarau/zagovarau, n. mn. zagovari - onaj koji ta zagovara, za govornik, zagovaratelj; onaj koji druge ometa svojom priom, zagovaranje gl. im. s. r. od zagovarati, zagovaratelj im. m. r., g. jd. zagova ratelja, g. mn. zagovaratelja - up. zago vornik. zagovarati gl. nesvr. i u., prez. zagova ram, trp. prid. zagovaran - zastupati ta, zauzimati se za koga/ta; ometati govo rom, zbunjivati, zagovoriti (se) gl. svr., prez. zagovorim (se), trp. prid. zagovoren - govoriti due, govorom zadrati; zanijeti se u govoru, zapriati se; zaloiti se govorom za

zagovornik
koga/ta; zastupiti neku ideju; prepo ruiti. zagovornik/zagovornlk/zagovdrnlk im. m. r., g. jd. zagovornika!zagovornika! zagovornika, v. jd. zagovdrnie/zagovorniefzagovdrnie, n. mn. zagovorni ci!zagovornici!zagovornici - predstavnik neke ideje, onaj koji zastupa neko mi ljenje. zagrabiti gl. svr., prez. zagrabim, trp. prid. zagrabljen - ime brzo zahvatiti i odvojiti od cjeline; uhvatiti rukama to se vie moe; uzeti ega to vie. zagrada im. . r., g. jd. zagrade , n. mn. zagrade, g. mn. zagrada - ono to je zagraeno; ograda; mat. znak kojim se odvaja cijeli izraz; pravopisni znak kojim se odvaja dio teksta, zagrada im. . r., g. jd. zagrae, n. mn. zagrade, g. mn. zagrada - ono to je zagraeno, zabranjeno; ograda; zabra n a). zagraditi gl. svr., prez. zagradim, trp. prid. zagraen - staviti ogradu; ogradom zabraniti, preprijeiti prilaz, zagrajati gl. svr., prez. zagrajim - poeti grajati, zavikati, zagalamiti, zagraktati gl. svr., prez. zagrakem poeti graktati; prenes. pejor. svi uglas bez reda poeti govoriti; svi istodobno poeti glasno negodovati. zagraninl/zagraninT prid. odr. v. - koji je iza granice, pogranini, zagrcnuti se gl. svr., prez. zagrcnem (se), rad. prid. zagrcnuo, trp. prid. zagrcnut presjei govor nadraivi dunik; pre sjei dah ime; progutavi kapljicu umjesto u jednjak okrenuti u plua; pre nes. zaguiti se problemima, zagrebaki prid. odr. v. - koji se odnosi na Zagreb, koji potie iz Zagreba ili mu pripada. zagrebaki pril. - na zagrebaki nain, kao Zagrepani. Zagrepanin im. m. r., g. jd. Zagrep anina, n. mn. ZagrepanUZagrepani stanovnik Zagreba, zagrepsti/zagrepsti gl. svr, prez. zagrebem/zagrebem/zagrebem, gl. prid. rad. zagrebao!zagrebao, trp. prid. zagreban! zagreban - poeti grepsti, zagrebati; isparati po povrini; povui otrim pre dmetom po neemu.

1252
zagrijan prid., odr. v. zagrijani - grija njem uinjen toplim, topao, ugrijan; pre nes. zainteresovan, zagrijano pril. - s povienom tempe raturom; na zagrijan nain, zaintereso vano, s velikim interesovanjem, zagrijanost im. . r., g. jd. zagrijanosti, instr. jd. zdgrijanoulzagrijanosti - sta nje i osobina onog to je zagrijano; prenes. revnost prema emu, zaintereso vanost. zagrijanje gl. im. s. r. od zagrijati (se), zagrijati (se) gl. svr., prez. zagrijem (se) - grijui uiniti toplim, ugrijati; prenes. postati jako zainteresovan za neto, zainteresovati se. zagrijavanje gl. im. s. r. od zagrijavati (se). zagrijavati (se) gl. nesvr., prez. zagrija vam (se), trp. prid. zagrijavan - up. zagrijati (se), zagristi gl. svr., prez. zagrizem!zagrizem, trp. prid. zagrien - zubima stisnuti; prenes. zagrijati se za ta, ozbiljno se prihvatiti posla, zagriz im. m. r., g. jd. zagriza, g. mn. zagriza - odgrizak; raspored zuba gornje i donje vilice, otisak zuba koji uzima protetiar. zagrien prid., odr. v. zagrieni - koji slijepo slijedi neku ideju na tvrdoglav nain; up. zkdrt. zagrieno/zagrieno pril. - na tvrdoglav nain; beskompromisno; iskljuivo, zagrienost im. . r. g. jd. zagrienosti, instr. jd. zagrienosti/zagrienou osobina onog ko je zagrien zagriljiv prid., odr. v. zagriljivi - koji brzo zagrize; zajedljiv, pakostan, uvredljiv. zagriljivac im. m. r., g. jd. zagrizljivca, g. mn. zagriljivaca - onaj ko je za griljiv, zajedljivac, zagriljivo pril. - na zagriljiv nain, za jedljivo, pakosno, zagriljivost im. . r., g. jd. zagriljivosti, instr. jd. zagriljivosti/zagriljivou zajedljivost, ironinost, uvredljivost, zagrliti gl. svr., prez. zdgrlirA, trp.prid. zagrljen - obuhvatiti rukama v i priviti uza se; priljubiti. zagrljaj im. m. r., g. jd. zagrljaja - po loaj u kojem koga obuvatimo rukama kao izraz srdanosti ili njenosti, zagrmjeti/zagrmjeti gl. svr., prez. zagrmim - poeti grmjeti; zatutnjati; pre nes. ljutito zavikati, zaginuti/zagrnuti gl. svr., prez. zagrnem, trp. prid. zagrnut - prebaciti neto toplo preko tijela; prekriti neto slojem zemlje, zagrobni/zagrobni prid. odr. v. - koji dolazi poslije smrti, zagrtati gl. nesvr., prez. zagrem - up. zagrnuti. zagruhati gl. svr., prez. zagruham, prid. zagriihan - poeti jako gruhati (o gro mu, topu i sl.), zagubiti gl. svr., prez. zagubim, trp. prid. zagubljen - izgubiti; zaboraviti gdje je neto ostavljeno, zagukati gl. svr., prez. zaguem - poeti gukati; prenes. nasilu poeti govoriti, progukati. zaguliti gl. svr., prez. zagulim, trp. prid. zaguljen - nehotino odvojiti ta od e ga; zapoeti guljenje kore i sl, zaguljen prid., odr. v. zaguljeni -kome/ emu je nehotino oteen gornji sloj; prenes. zadrt, zaguljenost im. . r., g. jd. zaguljenosti, instr. jd. zaguljenosti/zaguljenou - sta nje onoga to je zaguljeno; prenes. tvrdoglavost, beskompromisnost, netak tinost, zadrtost, zagurati gl. svr., prez. zaguram, prid. trp. zaguran - silom ubaciti neto, uti snuti; gurajui sakriti, zagustiti gl. svr., prez. zagustim - uiniti da neto postane gusto; prenes. postati opasno. zagustjeti gl. svr. prez. zagustim - postati gust, ne biti rijedak; prenes. postati opa sno. zaguen prid., odr. v. zagueni - priguen; stijenjen; zaepljen; neprohodan, zaguenost im. . r., g. jd. zaguenosti, instr. jd. zaguenosti!zaguenou - sta nje ili osobina zaguenog; neprohodnost, zaepljenje, zaguenje im. s. r. od zaguiti, zaguiti gl. svr., prez. z,dguim, prid. trp. zaguen - zaepiti, zapuiti; uiniti ne prohodnim.

1253

zahukati (se)
zaguljiv prid., odr. v. zaguljivi - koji gui; zadimljen, neprovjetren, ustajao, zaguljivac im. m. r, g. jd. zagiiljivca, n. mn. zaguljivci, g, mn. zaguljivdca vrsta bojnog otrov; onaj koji zaguuje, zaguljivost im. . r., g. jd. zaguljivosti, instr. jd. zaguljivosti/zaguljivou stanje neprovjetrenosti, ustajalosti, zahatariti/zahatoriti/zahaturiti gl. svr. (ar.), prez. zahatarim/zahtorim/zahaturim - zaaliti, zamjeriti, zahladnjenje gl. im. s. r. od zahladnjeti, zahladnjeti gl. svr., prez. zahladnilzdhladni - postati hladno, zahlaenje gl. im. s. r. - izv. od zahladiti. zahmet im. m. r. (tur.), g. jd. zahmeta napor, tekoa, umor. zahmetli pril. (tur.) - muno, tegobno, uz veliki napor. zahod im. m. r, g. jd. zahoda, g. mn. zahoda - WC, toalet, nunik, zahoditi gl. nesvr., prez. zahodim - knji, zalaziti, zapadati (misli se na Sunce ili Mjesec). zahralost/zahralost im. ., g. jd. za li ralo stilzahr dalo ti, instr. jd zahralou!zahralo ti i zahraloulzahralosti - stanje i osobina onoga to je za hralo, koroziralo. zahrao/zahrao prid., odr. v. zahrali! zahrali - onaj koji je zahvaen hrom, koji je korozirao. zahrati gl. svr., prez. zahram, prid. trp. zahr dan!zahran - postati zahvaen hrom, prekriti se hrom, korozirati. zahrkati/zahrkati gl. svr., prez. zahrem/zahrem - poeti hrkati; zaspati dubokim snom hrui, isputajui neartikulisane zvukove, zahtijevati gl. nesvr., prez. zahtijevam, trp. prid. zahtijevan - traiti uslugu bez ustruavanja, postavljati zahtjeve, zahtjev im. m. r., g. jd. zhtjeva, g. mn. zahtjeva - traena usluga ije je izvre nje bespogovorno; nareenje; vrsta po dneska u poslovnoj korespondenciji, molba. zahtjevan prid., odr. v. zahtjevni - koji mnogo zahtijeva; koji se odnosi na zahtjeve. zahukati (se) gl. svr., prez. zahuem (se), trp. prid. zahukan - poeti hukati; dahom ta zamagliti; zadihati se.

zahuktalo
zahuktalo pril. - s hukom, zahuktano; s naporom, huui. zahuktalost/zahuktalost im. . r., g. jd. zahiiktalostilzahuktalost, instr. jd. zahu ktalo scu!zahuktalo ti i zahuktalou!za huktalost - stanje onoga to je zahukta no; zamah, urba, zahuktan prid., odr. v. zahuktam - koji se zahuktao; koji je u zamahu, u urbi; koji napreduje, bujan, zahuktano pril. - zahuktalo, na zahuktan nain, u zamahu, urei, brzo napredujui. zahuktati (se) gl. svr., prez. zahukem (se), trp. prid. zahuktan - zapoeti hu ktati; zapuhati (se); ubrzati, odmaknuti, pouriti. zahvaati gl. nesvr., prez. zahvaam grabiti ta zamahom iz neega, zahvala/zahvala im. . r., g. jd. zahvale! zahvale - izraz potovanja onome ko je uinio neku uslugu; in zahvalnosti, zahvalan prid., odr. v. zahvalni - koji iskazuje zahvalnost, pun zahvalnosti, zahvaliti gl. svr., prez. zahvalim, trp. prid. zahvaljen -iskazati, odati zahval nost; dati ostavku, zahvalnica im. . r., g. jd. zahvalnice pismeno priznanje za uinjeno dobro djelo; rijei zahvalnosti, zahvalno pril. - na zahvalan nain, sa zahvalnou, zahvalnost im. . r., g. jd. zahvlnosti, instr. jd. zahvalnou/zahvlnosti - oso bina onog ko je zahvalan; iskazano po tovanje. zahvaljivati gl. nesvr., prez. zahvaljujem - iskazivati, upuivati kome zahvalnost, zahvaljujui pril. - uz pomo, pomou, posredstvom, zahvat/zahvat im. m. r., g. jd. zahvata! zahvata - pronicanje, prodiranje, ulae nje u kakav problem; pokret ruke ili tije la prilikom obavljanja ega; sport, po kret u borilakim vjetinama; med. ope rativni zahvat - operacija, zahvatati gl. nesvr., prez. zahvatam zahvaati. zahvatiti gl. svr. prez. zahvatim, trp. prid. zahvaen - zagrabiti; obuhvatiti; obuzeti; prodrijeti u neki problem, zaigrati/zaigrati (se) gl. svr., prez. za igram (se), trp. prid. zaigran - poeti

1254
igrati neku igru; zaplesati narodni ples; zanijeti se u igri. zaimati gl. nesvr., prez. zaimam, prid. rad. zaimao - posuivati, ob. pozajmlji vati, uzajmljivati, zaimati gl. svr., prez. zaimam - stei odreeno bogatstvo, obogatiti radom; skuiti se. zainatiti se gl. svr., prez. zainatlm, trp. prid. zainaen - za inat, uinat raditi, postati tvrdoglav, zainteresiranost im. . r. (lat.), g. jd. zainteresiranosti, instr. jd. zainteresi ranou/zainteresiranosti - zaintereso vanost, znatielja, pokazivanje interesa za ta/koga. zainteresirati (se) gl. svr. (lat.), prez. zainteresiram (se), trp. prid. zaintere siran - zainteresovati (se); pokazati inte resovanje ili znatielju, zanimati se za neto. zaiskati gl. svr., prez. zaiem/zaiem, trp. prid. zaiskan - poeti iskati, zatra iti; zamoliti iui. zaiskriti gl. svr., prez. zaiskrlm - zasvi jetliti iskrama, zablistati, bacati iskre, zasjajiti. zaista pril. - uistinu, doista* stvarno, zajahati gl. svr., prez. zajaem - popeti se na konja, uzjahati; poeti jahati, upra vljati konjem; prenes. biti nekom na teretu. zajam im. m. r., g. jd. zajma, n. mn. zajmovi - posudba, novac koji se po suuje od nekoga ili nekome uz obavezu da se vrati, kredit, zajamiti/zajemiti gl. svr., prez. zajamlm/zajemlm - dati jamstvo, osigurati, zagarantovan, zajapuriti se gl. svr., prez. zajapurim se, trp. prid. zajapuren - zacrvenjeti se od vreline ili od stida, postati crven u licu. zajaljiv prid., odr. v. zajaljiv! - onaj koji je odmjeren, supr. nezajaljiv, zajedati gl. nesvr., prez. zajedam, trp. prid. zajedan - vrijeati, biti zajedljiv, zajedljiv prid., odr. v. - koji iskazuje zajedljivost, sarkastian, ironian, zajedljivac im. m. r., g. jd. zajedljlvca , n. mn. zajedljlvci, g. mn. zajedljivaca, dat.-instr.-lok. mn. zajedljlvcima - za jedljiv ovjek, onaj koji se zajedljivo obraa, koji zajedljivo pria. zajedljivica im. . r. - zajedljiva enska osoba, ona koja je sklona zajedljivosti. zajedljivo pril. - sa zajedljivou, na zajedljiv nain, ironino, sarkastino, zajedljivost im. . r., g. jd. zajedljivosti, instr. jd. zajedljivo u/zajedljiv osti osobina onog k o je zajedljiv, zajednica im. . r., g. jd. zajednice drutvo; ukupnost jedinki povezanih u cjelinu; udruenje, zajedniki prid. odr. v. - ono to pripada zajednici. zajednitvo im. s. r., g. jd. zajednitva zajednica; osjeaj pripadnosti zajednici, zajedno pril. - skupa, jedno uz pomo drugog, slono, zajedriti gl. svr., prez. zajedrim - poeti jedriti, ploviti na amcu koristei jedra i snagu vjetra, zajmiti gl. svr., prez. zajmim, trp. prid. zajmljen - uzajmiti, pozajmiti, posuditi, zajmljenlk im. m. r., g. jd. zajmljenlka, n. mn. zajmljenlci - teak, onaj ko radi poljske radove uz obavezu da mu se to vrati. zajmodavac im. m. r., g. jd. zajmodavca, v. jd. zajmddave, n. mn. zajmodvci, g. mn. zajmddavaca - onaj ko nudi zajam, koji daje novac u zajam, zajmoprimac im. m. r., g. jd. zajmo primca, n. mn. zajmoprlmci, g. mn. zajmdprlmaca - zajmoprimalac, zajmoprimatelj, onaj koji je primio zajam, korisnik zajma, zajmotrailac im. m. r., g. jd. zajmotrazioca, n. mn. zajmotrazioci, g. mn. zajm otrailac, dat.-instr.-lok. mn. zajmotraziocima - onaj ko trai zajam, zajmotraitelj. zajutrak im. m. r., g. jd. zajutarka, n. mn. zajutarci, g. mn. zajutraka - ob. doru ak. zakaiti gl. svr., prez. zakaim - okaiti o ta, staviti na neto da visi; okrznuti, zakapariti gl. svr. (tal.), prez. zakaparim - dati kaparu, zakaparisati; platiti avans, unaprijed djelimino ili kao zalog pla titi. zakapati gl. nesvr., prez. zakapam, prid. trp. zakapan - ob. zakopavati, pokopa vati, zatrpavati, zakapati (se) gl. svr., prez. zakapam (se) - poeti kapati; ukapati, pokapati se.

1255

zakivati
zakapijati (se) gl. svr. (tur.), prez. zakapijam (se), trp. prid. zdkapijan zatvoriti kapiju, zakljuati (vrata); osi gurati se zatvorivi kapiju, zakartati se gl. svr., prez. zakartam se udubiti se u kartanje, zanijeti se karta njem; kartati se due vrijeme, zakasniti gl. svr., prez. zakasnim - stii kasno, ne stii na vrijeme, zakanjavanje gl. im. s. r. od zakanja vati. zakanjavati gl. nesvr., prez. zakanja vam - uestalo kasniti, zakasnjelost im. . r., g. jd. zakasnjelo ti, instr. jd. zakasnjelou/zakasnjelosti ob. stanje onog ko/to je u zakanjenju, zakanjenje gl. im. s. r. od zakasniti, zakazati gl. svr., prez. zakazem, trp. prid. zakazan - odrediti vrijeme odra vanja sastanka i sl.; iznevjeriti oeki vanja. zakeralo im. s. r., g. jd. zakerala, g. mn. zakerala - onaj ko stalno stavlja pri mjedbe, insistira na nevanim detaljima, dosauje, zanovijeta, zanovijetalo, zakerati gl. svr., prez. zakeram - zano vijetati, dosaivati; za sitnice zamjerati, zakidanje gl. im. s. r. od zakidati, zakidati gl. nesvr. i u., prez. zakidam, trp. prid. zakidan - oteivati nekog, prevarom dolaziti do veeg dijela, zakinuti gl. svr., prez. zakinem - preva riti, u proraunu namjerno ili grekom uzeti kome ono to mu pripada, zakipjeti gl. svr., prez. zakipi, trp. prid. zaklpljen - poeti kipjeti; zapjeniti; pre nes. pretjerati u ljutnji zbog neije drskosti, pobjesnjeti, zapjeniti. zakiseliti gl. svr., prez. zakisellm, trp. prid. zakiseljen - staviti u vodu da se ukiseli, ukiseliti; pripremiti kiselo po vre; posuti ime kiselim, zakititi gl. svr., prez. zakitim, trp. prid. zakien - okititi, kienjem ukrasiti; sta viti nakit; nagraditi sviraa stavljajui mu novac na instrument ili u dep. zakiva im. m. r., g. jd. zakiva, g. mn. zakiva - sprava pomou koje se zakiva; onaj koji zakiva, koji se bavi zakivanjem. zakivanje gl. im. s. r. od zakivati, zakivati gl. nesvr., prez. zaklvam, trp. prid. zaklvan - zakucavati, ukucavati

zakivka
eksere, privriva ta alatom za za kivanje. zakivka im. . r., d. jd. zkivci, g. mn. zakivkazkivaka - metalni dio kojim se zakiva, ekser, klinac, avao, zaklada/zaklada im. . r. (e.), g. jd. zaklade!zaklade - fond ili ustanova koja se bavi poslovima u humane, prosvjetne i kulturne svrhe; ob. fondacija, zakladni/zakladni prid. odr. v. - koji se odnosi na zakladu, koji joj pripada, zakladnik/zakladnik im. m. r., g. jd. za kladnika!zakladnika, n. mn. zakladnici! zakladnici - osniva zaklade, zaklanjati gl. nesvr., prez. zaklanjam, trp. prid. zaklanjan - ime ometati, spre avati gledanje; sklanjati; tititi, zaklapati gl. nesvr., prez. zaklapam, trp.prid. zaklapan - stavljati poklopac, poklapati; zatvarati; pokrivati; obuhva tati; podudarati se; biti taman, zaklati gl. svr., prez. zakoljem , trp. prid. zaklan - preklati, prerezati vrat, ubiti klanjem; prenes. unititi, zaklatiti (se) gl. svr., prez. zaklatim (se), trp. prid. zaklaen - poeti (se) klatiti; zanjihati (se), zaljuljati se klatei. zaklepetati gl. svr., prez. zaklepeem poeti klepetati; zalupati, praviti buku lupajui, klepeui krilima, poklopcima, zaklet prid., odr. v. zakleti - onaj ko je pod zakletvom; odan kome/emu. zakleti (se) gl. svr., prez. zakunem/zakunem (se), trp. prid. zaklet, imp. zakuni se - zakletvom moliti; dati zakletvu; pri miti iju zakletvu, prisegnuti (se), zakletva im. . r., g. jd. zakletve, n. mn. zkletve, g. mn. zakletvi - sveano obe anje; prisega, zaklijetiti gl. svr. prez. zaklijetim, trp. prid. zaklijeten - uklijetiti; stegnuti, stisnuti kao klijetima; prenes. p r ik le titi, utinuti, zaklimati (se) gl. svr., prez. zaklimam poeti (se) klimati, zadrmati; zanjihati (se)\ prenes. klimanjem odobravati, zaklinjanje gl. im. s. r. od zaklinjati (se) davanje zakletve, zaklinjati (se) gl. nesvr., prez. zaklinjem (se) - davati kome zakletvu, obeavati zakletvom; moliti koga zakletvom, zaklon im. m. r., g. jd. zaklona, g. mn. zaklona - sklonite; neto to titi od

1256
pogleda, iza ega se moe sakriti ili skloniti; skrovito mjesto. zaklonite im. s. r., g. jd. zaklonista, g. mn. zaklonista - skrovite, sklonite, zakloniti gl. svr., prez. zaklonim, trp. prid. zaklonjen - staviti u zaklon; sklo niti na sigurno; zatititi; zatvoriti, spri jeiti pogled, zaklopac im. m. r., g. jd. zklopca, n. mn. zaklope i g. mn. Zaklopaa - dio kojim se zaklapa, poklopac, zaklopiti gl. svr., prez. zaklopim, trp. prid. zaklop Ijen - poklopiti, zatvoriti poklopcem; prenes. prekriti, biti dovo ljno. zaklopotati gl. svr., prez. zakldpoem poeti klopotati, zakljuak im. m. r., g. jd. zakljuka, n. mn. zakljuci, g. mn. zakljuaka, dat.instr.-lok. mn. zakljucima - rezultat istraivanja ili izlaganja; rezime, sae tak. zakljuati gl. svr., prez. zakljuam, trp. prid. zakljuan - zatvoriti kljuem; osi gurati, zatititi zakljuavanjem, zakljuavanje gl. im. s. r. od zakljuavati - zatvaranje kljuem, zakljuenje gl. im. s. r. od zakljuiti, zakljuiti gl. svr., prez. zakljuim, prid. trp. zakljuen - zatvoriti ili zavriti, sklopiti neki posao dokumentom; do vesti do zakljuka, definisati rezultate, konstatovati, zakljuivanje gl. im. s. r. od zakljuivati, zakljuivati gl. nesvr., prez. zakljuujem - donositi zakljuke, rezimirati; privo diti ta zavretku. zakljuni prid. odr. v. - zavrni, krajnji, zakljunica im. . r., g. jd. zkljunice, n. mn. zkljunice - dokument, ugovor ko jim se neto zakljuuje; zavrna rije, zakljuno pril. - ukljuujui i to, s kraj njim rokom, zakoiti gl. svr., prez. zakoim, trp. prid. zakoen - zaustaviti, upotrijebiti koni cu; prenes. ne dozvoliti napredovanje, sprijeiti napredak, zakoliti gl. svr., prez. zakolim -(p o sta viti koleve ili pritke uz koje raste vinova loza, boranija, paradajz, itd. zakolutati gl. svr. prez,. zakolutam, trp. prid. zakolutan - negodujui poeti ko lutati oima; zakotrljati ta. zakon im. m. r., g. jd. zakona, g. mn. za kona - zbirka osnovnih propisa dravne vlasti kojima se neto odreuje, ureuje, doputa ili zabranjuje; beziznimno sta nje koje proizlazi iz prirode stvari (pri rodni zakon, zakon asti); pravilo, utvrena nauna istina (zakon gra vitacije); razg. obiaj, red, propis. zakonik im. m. r., g. jd. zakonika, n. mn. zakonici, g. mn. zakonika - knjiga u kojoj je usvojeni zakon; zbornik zakona, zakonit prid. neodr. v. - po zakonu, koji slijedi, potuje zakon, zakonito pril. - na zakonit nain; potu jui zakonske propise; propisno, zakonitost im. . r., g. jd. zkonitosti, instr. jd. zakonitosti/zakonitou - prin cip koji se zasniva na zakonskim pra vilima; zakonska ureenost, propis(a)nost. zakonodavac im. m. r., g. jd. zakonodvca, n. mn. zakonodavci, g. mn. zakonddavaca/zakonodvaca - onaj koji donosi, koji propisuje zakon, zakonodavni prid. odr. v. - koji donosi, propisuje zakon; koji je utemeljen na zakonu. zakonodavstvo im. s. r., g. jd. zakonodvstva - djelatnost koja se bavi propi sivanjem zakona; institucije koje propi suju zakone; ukupnost zakona, zakonomjerno prid. - na zakonit nain, zakonski; prema zakonu, prema zakon skim mjerilima, zakonski prid. odr. v. - koji je u vezi sa zakonom; koji je propisan zakonom, zakonit. zakopati gl. svr., prez. zakdpam, trp. prid. zakopan - iskopati zemlju, staviti u rupu i potom zatrpati; prenes. prekinuti svaku saradnju, zakopavanje gl. im. s. r. od zakopavati, zakopavati gl. nesvr., prez. zakdpavam iskopavati rupe u zemlji i u njih ta zatrpavati. zakopan prid., odr. v. zakopani - za tvoren kopama, koji nije otkopan; pre nes. nedostupan, zatvoren, zakopanost im. . r., g. jd. zakopano s t, instr. jd. zakopanou!zakopano s t - stanje i osobina onog to je zakop ano; skopanost.

1257

zakaiti
zakopati gl. svr., prez. zakdpam, trp. prid. zakopan - zatvoriti kopama ili dugmadima, skopati, zakopavanje gl. im. s. r. od zakopavati - skopavanje. zakopavati gl. nesvr. i u., prez zakdpavam - obavljati zakopavanje, skopa vao, zatvarati kopajui, zakoraiti gl. svr., prez. zakdraim, trp. prid. zakdraen - napraviti prvi korak, koraknuti, kroiti, zakorjeti (se) gl. svr., prez. zakori (se) otvrdnuti, dobiti koru. zakositi gl. svr., prez. zakdsim, trp. prid. zakden - staviti u kosi poloaj, ukositi; nagnuti (se) na jednu stranu, zakotiti se gl. svr., prez. zakotim, trp. prid. zakoen - kotei se namnoiti, zakotrljati (se) gl. svr., prez. zakotRjam (se), trp. prid. zakotrljan - poeti (se) kotrljati; baciti da se kotrlja, zakoturati gl. svr., prez. zakoturam, trp. prid. zakoturan - poeti (se) koturati, poeti se vozati na koturaljkama; zako trljati. zakovan prid., odr. v. zakovani - pri vren kovanjem; zatvoren, ukucan ekserima; prenes. blokiran; sprijeen, potpuno zaustavljen ime snanim, zakovati gl. svr., prez. zakujem, trp. prid. zakovan - privrstiti kovanjem; potpuno zatvoriti ime; prenes. sasvim prekinuti; potpuno zaustaviti kakav proces, zakovica im. . r., g. jd. zakovice, g. mn. zakovica - dio kojim se zakiva; zakivka, zakovitlati gl. svr., prez. zakovitlam, trp. prid. zakovitlan - poeti kovitlati, za vrtjeti; uhvatiti u kovitlac; baciti ko vitlajui. zakovi'ati gl. svr., prez. zakovzam, trp. prid. zakovran - zakovrdati, napraviti kovre, uviti kosu. zakovrdati gl. svr., prez. zakovitizam, trp. prid. zakovrdian - ob. zakovrati, napraviti kovrde, uviti kosu. zakratko pril. - nakratko; za kratko vrije me, ubrzo. zakrenost im. . r., g. jd. zakrenosti, instr. jd. zakrenou!zakrenosti - sta nje onog toje zakreno, neprohodnost. zakriti gl. svr., prez. zakrim, trp. prid. zakren - nabacavi ta onemoguiti ili

zakrkati
usporiti prolaz, napraviti (saobraajnu) guvu; bez reda natrpati neim, zakrkati gl. svr., prez. zakrkam, trp. prid. zakrkan - poeti krkati, zakreavanje/zakreivanje gl. im. s. r. od zakreavati/zakrefvati. zakreavati/zakreivati gl. nesvr. i u., prez. zakreav am!zakreujem , trp. prid. zakreavan/zakreivan - premazivati kreom; prskati kreom; obiljeavati prskajui kreom, zakreketati gl. svr., prez. zakrekeem poeti kreketati; oglaavati se kao aba; prenes. govoriti svi uglas i bez ikakvog reda. zakrenuti gl. svr., prez. zakrenem, trp. prid. zakreniti - malo okrenuti u stranu; zakriviti; zakositi; pomjeriti lijevo ili desno. zakret/zakret im. m. r., g. jd. zakr eta! zakreta , g. mn. zakr eta!zakreta - pokret u stranu. zakretanje/zakretanje gl. im. s. r. od zakretati. zakreta ti/zakreta ti gl. nesvr., prez. zakreemfzakreem , prid. trp. zakretan / zakretan - pomjerati u stranu, zakrivljivati. zakriati/zakriati gl. svr., prez. zakriim/zakrilm - iznenada kriknuti; zavriskati, piskutavo u strahu ili od bola vris nuti. zakrijetati gl. svr., prez. zakrije strn/ zakrijetlm - poeti krijetati, viknuti krijetei; vriskanjem izraavati bijes i negodovanje, zakriviti gl. svr., prez. zakrivim, trp. prid. zakrivljen - okrenuti u stranu, uko siti. zakrivljenost im. . r., g. jd. zakrivlje nosti, instr. jd. zakrivljenou/zakrivlje nosti - osobina i stanje onog to je za krivljeno; ukoenost, zakoenost. zakrmeljati gl. svr., prez. zakrmeljam poeti krmeljati; dobiti krmelj ine. zakroiti gl. svr., prez. zakroim - kre nuti naprijed, napraviti prvi korak ula zei negdje, zakrpa im. . r., g. jd. zakrpe , g. mn. zkrpa - naiveni dio na poderanom mjestu; krpa za krpljenje; prenes. do sadna osoba, ona koja stalno prati koga.

1258 zakrpati/zakrpiti gl. svr., prez. za krpam/zakrpim, trp. prid. z.akrpan/z.akrpljen - napraviti zakrpu, uiti komad na pocijepan dio; prenes. popraviti ta dodavanjem na pohabani dio. zakrpica im. . r., g. jd. zakrpice, g. mn. zakrpica, em. - mala zakrpa, zakrvariti gl. svr., prez. zakrvarim, trp. prid. zakrvaren - poeti krvariti, zakrvaviti (se) gl. svr., prez. zakrvavim (se), trp. prid. zakrvavljen - zaliti (se), umazati (se) krvlju; prenes. u bijesu postati zakrvavljen (o oima), zakrva vij enost im. . r., g. jd. zakrvavljenosti, instr. jd. zakrvavljenou/zakrvavljenosti - stanje zakrvavljenog; poprskanost, umazanost krvlju, zakrviti/zakrviti gl. svr., prez. zakrvim! zakrvim - prenes. krajnje zategnuti odnose sa nekim; estoko se zavaditi, zakrljalost/zakiljalost im. . r., g. jd. zakrzljalostilzakrzljalosti, instr. jd. zakrljalou/zakrljalou i zakrljalo stil zakrzljalosti - osobina i stanje onog to je zakrljalo; nerazvijenost, zaostajanje u razvoju. zakrljao/zakrljao prid., odr. v. za krljali!zakrljali - koji se nije dovoljno razvio, koji je zaostao u razvoju; ne dovoljno razvijen, zakrljati gl. svr., prez. zakrljam, trp. prid. zakrljan - zaostati u razvoju; ne dovoljno se razviti, zakucati gl. svr., prez. zakucam, trp. prid. zakucan - uvrstiti kucanjem; uba citi kucajui, zakucavanje gl. im. s. r. od zakucavati, zakucavati gl. nesvr., prez. zakucavam udarcima ekia ugoniti ekser u drvo ili neki drugi materijal radi privrivanja, zakuast/zakuast prid., odr. v. zakuasti - povijen, uvijen; prenes. nejasan, zaku kuljen. zakuasto/zakuasto pril. - na uvijen, zakuast nain; uvrnuto; teko, s puno prepreka. zakuhati gl. svr., prez. zakuham, trp. prid. zakuhan - poeti kuhati; potkuhati; prenes. spletkama dovesti do svae, ote ati situaciju, komplikovati. zakuhavanje gl. im. s. r. od zakuhavati, zakuhavati gl. nesvr., prez. zakuhavam up. zakuhati.

1259

zalei
zakupnlstvo im. s. r., g. jd. zkupnitva odnos izmeu zakupca i zakupnika; za kupniki status, zakuska im. . r., g. jd. zakuske, dat. jd. zkusci, g. mn. zkuski - mala sveanost uz skromno posluivanje, koktel, ba nket. zakutak im. m. r., g. jd. zkutka, n. mn. zkuci, g. mn. zakutaka - izdvojen i miran dio u prostoriji, zapeak, zakvaiti gl. svr., prez. zakvaim, trn. prid. zahvaen - staviti na kvaku da visi, ob. zakaiti, zalaga im. m. r., g. jd. zalagaa - onaj koji ta zalae, koji stavlja imovinu u zalog. zalagaonica/zalagaonica im. . r., g. jd. zalagaonice/zalagaonice - prostorija, mjesto gdje se ostavlja zalog, zalagaoniar/zalagaoniar im. m. r., g. jd. zalagadniara/zalagaoniara - onaj koji dri zalagaonica, koji radi u zalagaonici. zalagati (se) gl. svr., prez. zalaem (se), trp. prid. zalagan - davati neto u zalog; prenes. vrijedno raditi, davati sve od sebe za koga/ta. zalahoriti gl. svr., prez. zalahdrim poeti puhati poput lahora; zaleprati na lahoru. zalajati gl. svr., prez. zalajem - poeti lajati; oglaavati se kao pas; prenes. poeti psovati, zalaktica im. . r., g. jd. zalaktice, g. mn. zalaktica - podlaktica, zalazak im. m. r., g. jd. zalaska, n. mn. zalasci, g. mn. zalazaka, dat.-instr.-lok. mn. zalascima - nestajanje iz vidokruga, zalaenje; zalazak Sunca, zalaziti gl. nesvr., prez. zalazim - ne stajati iza neeg, odlaziti skrivajui se za neto. zalazni prid. odr. v. - onaj to je na zalasku; koji se odnosi na zalazak i zalaenje. zalaznica im. . r., g. jd. zlaznice, n. mn. zalaznice, g. mn. zlaznica - manja vojna skupina, zatitnica; zalazna crta. zalei gl. svr., prez. zalegnem/zaleem, prid. trp. zalegnut - lei iza neeg, namjestiti se u leei poloaj; zauzeti leei poloaj.

zakukati gl. svr., prez. zakukam - poeti kukati, glasno izraavati bol; poeti se aliti, bezrazlono jadati. zakukGljen prid., odr. v. zakukuljeni prenes. isprepleten kao kukolj; nejasan, uvijen, mutan, zakukuljeno pril. - na nejasan i uvijen nain. zakukuljenost im. . r., g. jd. zakukuljenosti, instr. jd. zakukuljeno scu/zakukuIjenosti - osobina onoga to je zaku kuljeno. zakukuljiti gl. svr., prez. zakukuljim , trp. prid. zakukuljen - prenes. uviti, umotati, uiniti nedovoljno jasnim, zakukurijekao gl. svr., prez. zakukurijeem - poeti kukurijekati, zakukurikati gl. svr., prez. zakukurie poeti kukurikati; prenes. oglaavati se kao pijetao; prijevremeno, prerano se oglasiti. zakulisni prid. odr. v. - koji je iza kulisa, sakriven; prenes. ilegalan, koji se vri tajno, nedozvoljen, podmukao, zakunjati gl. svr., prez. zakunjam, trp. prid. zakunjan - zadrijemati, poeti spa vati, uvoditi se u san; prenes. opustiti se, ne biti dovoljno oprezan. zakup im. m. r., g. jd. zakupa - ono to je zakupljeno, najam; koritenje tue imo vine po ugovoru, zakupac im. m. r., g. jd. zakupca, n. mn. zkupci, g. mn. zkupaca - onaj ko uzima neto pod zakup, zakupnik, zakupiti gl. svr., prez. zakupim, trp. prid. zakupljen - uzeti neto pod zakup, unajmiti. zakupljivanje gl. im. s. r. od zakupljivati, zakupljivati gl. nesvr. i uest., prez. zakupljujem - uzimati pod zakup, unaj mljivati. zakupni prid. odr. v. - koji se odnosi na zakup; koji je zakupljen, zakupniki prid. odr. v. - okoji se dnosi se na zakupnike i zakupljivanje, zakupnik im. m. r., g. jd. zakupnika, n. mn. zakupnici, g. mn. zakupnika - za kupac, onaj koji zakupljuje, uzima pod zakup. zakupnina/zakupnina im. . r., g. jd. za kupnine/zakupnine - novac koji se daje/ uzima za zakupljenu imovinu.

zalei (se)
zalei (se) gl. svr., prez. zaleem (se) zakotiti se. zalediti (se) gl. svr. prez. zaledim (se), trp. prid. zaleen - postati led, za mrznuti; zaustaviti na izvjesno vrijeme; prenes. prestraiti se. zalee im. s. r., g. jd. zalea - ono to je iza lea, pozadina ili okolina nekog kraja; prenes. sigurnost ili oslonac koji neko ima; sport, biti u nedozvoljenoj poziciji, ofsaid. zaleivanje gl. im. s. r. od zaleivati, zaleivati gl. nesvr. prez. zaleujem, pril. sad. zaleujui - up. zalediti, zalemiti/zalemiti gl. svr. (njem), prez. zdlemim, gl. prid. rad. zalemio, gl. prid. trp. zalemljen - zalijepiti lemilom, za variti. zalepetati gl. svr., prez. zalepeem - po eti lepetati, mahati lepeui. zaleprati gl. svr., prez. zalepram, trp. prid. zalepran - poeti leprati. zalet im. m. r., g. jd. zaleta - zatravanje; mjesto kud se pele zalijeu; sport, ubrzanje; prenes. zamah, nagao razvi tak. zaletite im. s. r., g. jd. zletita, g. mn. zletita - mjesto s kojeg se vri zalet, zaletjeti (se) gl. svr., prez. zdletim (se), gl. prid. rad. zaletio (se) - pojuriti letei; letjeti bez kontrole; prenes. zatrati se, bez dvoumljenja krenuti na neki posao, biti neoprezan, zaleati (se) gl. svr., prez. zaleim (se) predugo leati, uleati se. zaliha/zaliha im. . r. g. jd. zalihe!zalihe, d. jd. zalihi!zalihi - viak koji se uva, rezerva. zalihost im. . r., g. jd. zlihosti, instr. jd. zalihosti!zalihou - stanje onoga to je u zalihi; ling. redundancija, viak infor macija. zalijeiti (se) gl. svr., prez. zalijeim (se), trp. prid. zalijeen - privremeno (se) izlijeiti, povrno izlijeiti, zalijegati gl. nesvr., prez. zalijeem - up. zalei. zalijepiti gl. svr., prez. zalijepim, trp. prid. zalijepljen - ljepilom privrstiti, vrsto spojiti; prenes. priljubiti se uz koga.

1260 zalijetati gl. nesvr., prez. zalijeem - uzi mati zalet; prenes. srljati, initi ta ne promiljeno, zalijevati gl. nesvr., prez. zalijevam, trp. prid. zalijevan - kvasiti lijui vodu po emu; natapati; posipati vodom, zalistak im. m. r., g. jd. zaliska, n. mn. zalisci, g. mn. zlistaka, dat.-instr.-lok. mn. zaliscima - sporedni listi; med. dio koji zatvara otvore u srcu (srani za lisci); vrsta morske ribe. zaliti (se) gl. svr., prez. zalijem (se), trp. prid. zaliven - nakvasiti lijui; politi; natopiti. zalizak im. m. r., g. jd. zliska, n. mn. zlisci, g. mn. zlizaka, dat.-instr.-lok. mn. zaliscima - dio ela koji ide duboko u kosu s lijeve i desne strane, zalizati (se) gl. svr., prez. zaliem (se), trp. prid. zalizan - poeti (se) lizati; uiniti da neto bude glatko, uglaeno. zalog im. m. r., g. jd. zaloga, n. mn. zalozi, g. mn. zaldga - ono to se zalae; pokrie za neto, garancija, zalogaj im. m. r., d. jd. zalogaju/zalogaju - komad hrane koji se moe odjednom progutati; komadi hljeba, zalogodavac im. m. r., g. jd. zalogodavca, n. mn. zalogodvci, g. mn : zalogddavaca/zalogodavaca - onaj koji ta daje u zalog, koji ta zalae, zalogoprimac im. m. r., g. jd. zalogoprimca, n. mn. zalogoprimci, g. mn. zalogdprimdca/zalogoprimaca - onaj koji prima ta u zalog, koji uzima zalog, zalomiti gl. svr., prez. zalomim, trp. prid. zalomljen - okrnjiti lomei; otetiti; pre nes. sluajno se desiti, zaloiti gl. svr., prez. zaloim, trp. prid. zaloen - dati ta u zalog; potpaliti va tru; prenes. staviti zalogaj u usta, pre gristi, prezalogajiti. zaloiti se gl. svr., prez. zaloim se, trp. prid. zaloen - uloiti trud u ta, potru diti se. zaloni prid. odr. v. - koji se odnosi na zalog. zalonica im. . r., g. jd. zlonice, n. mn. zalonice, g. mn. zalonica - potvrda o primljenom zalogu; ugovor u vezi sa primanjem zaloga, zaludan/zaludan prid. neodr. v. - ob. uzaludan; bespotreban, bezvrijedan. zaluditi gl. svr., prez. zaludim, trp.prid. zaluen - uiniti da neko postane lud za neim, da prekomjerno eli neto, zaludjeti gl. svr., prez. zaludim, trp. prid. zaluen - postati zaveden ludilom, zalu en; poludjeti, zaludno/zaludno pril. - ob. uzaludno, uzalud, zaludu; beskorisno, bespotreb no, bezvrijedno, zaludnost im. . r., g. jd. zaludnosti, instr. jd. zaludnou!zaludnosti - osobina onog toje zaludno, uzaludan trud. zaludu/zaludu pril. - zaludno, uzalud, bespotrebno, zalueno pril. - na zaluen nain; opijeno, prekomjerno predato neemu, zavedeno, u zanosu. zaluenost im. . r., g. jd. zdluenosti, instr. jd. zdluenou!zdluenosti - sta nje onog ko je zaluen; ludilo; zavedenost. zaluivanje gl. im. s. r. od zaluivati, zaluivati gl. nesvr., prez. zaluujem, trp. prid. zaluivan - up. zaluditi, zalupan prid., odr. v. zalupani - koga su poeli lupati, lupan; razg. primitivan, zaostao. zalupati gl. svr., prez. zalupam, prid. trp. zalupan - poeti lupati, jako udarati; lupanjem pokazati kvar, zaribati, zalupiti gl. svr., prez. zalupim, trp. prid. zalupljen - jednim zamahom zatvoriti; snano lupnuti, zalutati gl. svr., prez. zalutam - izgubiti se, krenuti pogrenim putem; prenes. pogrijeiti. zaljeenje gl. im. s. r. od zalijeiti (se) djelimino i privremeno ozdravljenje, zaljev im. m. r., g. jd. zaljeva, g. mn. zaljeva - zaliv, zaton, zavala, uvala, zaljubiti se gl. svr., prez. zaljubim se, trp. prid. zaljubljen - poeti osjeati ljubav; zavoljeti koga/ta. zaljubljenik im. m. r., g. jd. zaljubljenika, n. mn. zaljubljenici, g. mn. zaljublje nika, dat.-instr.-lok. mn. zaljubljenicima - onaj ko je zaljubljen, onaj koji preko mjerno voli. zaljubljeno pril. - na zaljubljen nain, s ljubavlju, s ljubavnim zanosom, zaljubljenost im. . r., g. jd. zaljublje nosti, instr. jd. zaljubljenou!zaljublje

1261

zamak
nosti - stanje zaljubljenika, zanesenost ljubavlju. zaljubljiv prid., odr. v. zaljubljivi - koji se brzo zaljubi, koga lahko obuzme ljubav ni zanos. zaljubljivanje gl. im. s. r. od zaljubljivati se. zaljubljivati se gl. nesvr. i u., prez. zaljubljujem se - poinjati osjeati lju bav, postajati zaljubljen, zaljiibljivost im. . r., g. jd. zaljubljivosti, instr. jd. zaljubljiv ou!zaljubljiv osti osobina onih koji se esto zaljubljuju, zaljuljati (se) gl. svr., prez. zaljuljam (se), trp. prid. zaljuljan - poeti (se) ljuljati, zanjihati; prenes. poeti gubiti svijest. zaljutiti gl. svr., prez. zaljutim, trp. prid. zaljuen - uiniti neto ljutim, staviti ljute zaine, zamagliti gl. svr., prez. zamaglim, trp. prid. zamagljen - postati maglovito, prekriti maglom; postati mutno, nepro zirno; prenes. uiniti nevidljivim, po bjei. zamagljen prid., odr. v. zamagljeni prekriven maglom, maglovit; zamuen; prenes. prikriven ime, uinjen nevidlji vim. zamagljenost im. . r., g. jd. zamaglje nosti, instr. jd. zamagljenou!zamag ljenosti - stanje i osobina onog to je zamagljeno, zamah/zamah im. m. r., g. jd. zamaha! zamaha, n. mn. zamasi/zamasi - slobo dan i dui pokret rukom; prenes. napre dovanje, uspon ili brzina u nekom poslu, zamahivanje gl. im. s. r. od zamahivati, zamahivati gl. nesvr. i u., prez. zamdhujem - praviti zamahe; mahati, razma hivati. zamahnuti gl. svr., prez. zamahnem, trp. prid. zamahnut - rukom uiniti zamah; prenes. naglo (po)krenuti. zamajavati (se) gl. nesvr., prez. zamajavam (se), trp. prid. zamajavan - gubiti vrijeme na gluposti bjeei od obaveza, zavaravati (se), obmanjivati (se), zamak/zamak im. m. r., g. jd. zamka! zamka, n. mn. zamcUzamkovi - dvorac, utvrena raskona graevina, estoizgraena na osami i na teko pristupa nom mjestu.

zamaknuti
zamaknuti gl. svr., prez. zamaknem, trp. prid. zamahnut - nestati iz vidokruga, izgubiti se iz vida; zai. zamalo pril. - umalo, skoro, samo to se nije desilo, zamaman prid., odr. v. zamamni - koji koji zamamljuje, opijajui; poseban, u desan; oaravajui, zamamiti gl. svr., prez. zamamim , trp. prid. zamamljen - mamei privui, odvojiti od ega; primamiti; oarati, osvojiti. zamamljivost im. . r., g. jd. zamamljivosti, instr. jd. zamamljivou/zama mljiv osti - osobina i stanje zamamljivog; sposobnost zamamljivanja. zamamno pril. - na udesan nain, opo jno; opijajui; oaravajui, zamamnost/zamamnost im. . r., g. jd. zamamnosti/zamamnosti, instr. jd. za mamnou/zamamnosti i zammnosu! zamamnosti - osobina onog to je za mamno, zanos, zaman pril. - etnol. uzalud, badava zamandaliti gl. svr. (tur.), prez. zamandalim, trp. prid. zamandaljen - mandal: drvena greda ili eljezna ipka koja se stavlja preko vrata sa unutranje strane radi zatvaranja, zamaranje gl. im. s. r. od zamarati (se), zamarati (se) gl. nesvr., prez. zamaram (se) - postajati umoran; raditi neto to umara. zamaskirati gl. svr. (fr.), prez. zamaski ram, trp. prid. zamaskiran - preruiti maskiranjem, stavljanjem maske; uiniti sakrivenim i neprepoznatljivim, zamastiti (se) gl. svr., prez. zamastim (se), prid. trp. zamaen - pomastiti, uiniti neto masnim; uprljati masno om. zamaan prid., odr. v. zamani - velik; obiman; zahtjevan, zamaivanje gl. im. s. r. od zamaivati (se). zamaivati (se) gl. nesvr., prez. zamaujem, trp. prid. zamdivan - up. za mastiti (se), zamandst im. . r., g. jd. zamdnosti, instr. jd. zamdnosti/zamanou - oso bina onog to je zamano, veliko; obimnost. zamatanje gl. im. s. r. od zamatati (se).

1262

1263

zamorenost
mjerku; naljutiti se zbog neeg; shvatiti neto kao uvredu, zamjerka im. . r., d. jd. zamjerci, g. mn. zamjerki - primjedba, razlog zbog kojeg je dolo do svae ili uvrede, zamjetljiv prid., odr. v. zamjetljivi primjetljiv, uoljiv. zamka im. . r., d. jd. zamci, g. mn. zamki - klopka; neprijatno iznenaenje; pre vara. zamlaivanje gl. im. s. r. od zamlaivati (se). zamlaivati (se) gl. nesvr., prez. zamla ujem (se), trp. prid. zamlaivan - up. zamajavati (se), zamlata/zamlata im. . r., g. jd. zdmlate! zamlate, n. mn. zamlate/zdmlate, g. mn. zamlata/zamlata - danguba, besposliar; onaj ko se uzaludno zavarava ime, koji se zamlauje, zamoiti gl. svr., prez. zamoim, trp. prid. zamoen - umoiti, spustiti u te nost. zamolba/zamolba im. . r., g. jd. za molbe/zamolbe - utivo traenje usluge; usmena ili pismena molba, zamoliti gl. svr., prez. zamolim, trp. prid. zamoljen - utivo zatraiti uslugu, upu titi (za)molbu, moliti; obratiti se kome pismeno ili usmeno traei kakvu uslu gu. zamolnica/zamolnica im. . r., g. jd. zamdlnice/zamolnice, n. mn. zamolnicei zmolnice, g. mn. zamolnica/zamolnica - vrsta podneska, molba, zamomiti/zamomiti se gl. svr., prez. zamdmim/zamomim se, trp. prid. zammen/zamomen - prerasti iz djeaka u momka, postati momak. zamor im. m. r. - umor, zamorenost, osje aj teine poslije fizikog ili umnog ra da. zamorac im. m. r., g. jd. zmrca, n. mn. zmrci, g. mn. zmoracd - zool. mo rsko prase; vrsta majmuna; prenes. za more, onaj na kome se vre ekspe rimenti (o osobi), zamoran prid.,odr. v. zamorni - koji za mara, umara, teak, dosadan, zamorenost im. . r., g. jd. zamorenost, instr. jd. zamorenoulzamorenost - sta nje poslije napornog rada, umor.

zamatati (se) gl. nesvr., prez. zamatam (se), trp. prid. zamatan - ob. zamotavati (se): uvijati u neto, motati, umotavati, zamazanac im. m. r., g. jd. zamaznca, n. mn. zamaznci, g. mn. zamazanaca, dat.-instr.-lok. mn. zamazncima - za mazan, umazan ovjek; prenes. preva rant, koji je namazan svim bojama, zamazanost im. . r., g. jd. zamazdnosti, instr. jd. zamazanou/zamazdnosti stanje onoga to je zamazano; povrna prekrivenost ime da se ne prepozna; osobina zamazanaca. zamazati (se) gl. svr., prez. zamazem, trp. prid. zamazan - premazati (se) ime da se ne prepozna ono ispod; neuredno obojiti, zamrljati; uprljati se; zagladiti maui, sakriti ono to je runo, povrno urediti. zamektati gl. svr., prez. zamekeem poeti meketati, oglasiti se meketanjem kao koza. zamesti gl. svr., prez. zametem, trp. prid. zameten - raspriti metui; sakriti rasprujui, razgonei; zatrpati snijegom. zamet im. m. r. - visoki snjeni nanos; ono to je nastalo metenjem, zametak/zametak im. m. r., g. jd. zamet ka/zametka, n. mn. zameci/ zmeci, g. mn. zametaka/zametaka, dat.-instr.-lok. mn. zamecima/zamecima - embrion; oploena elija; poetak nekog procesa ili posla. zametanje gl. im. s. r. od zametati (se), zametati (se) gl. nesvr., prez. zameem (se) - otpoinjati, zapoinjati igru ili svau; otpoinjati metanje ega na ta; nabacivati na lea; optereivati se ime; skrivati metui. zametnuti (se) gl. svr., prez. zametnem (se) - up. zametati (se), zamicanje gl. im. s. r. od zamicati, zamicati gl. nesvr., prez. zamiem - za laziti iza neeg, lagano nestajati iz vidokruga; odlaziti gubei se iz vida. zamijeniti gl. svr., prez. zamijenim, prid. trp. zamijenjen - uzeti u ta zamjenu umjesto neeg; promijeniti, zamijesiti gl. svr., prez. zamijesim, trp. prid. zamijeen - poeti mijesiti; potkuhati, pripremiti tijesto; zakuhati, na praviti zbrku, biti uzrok svae ili ne sporazuma.

zamijeati gl. svr., prez. zamijeam, trp. prid. zamijean - izmijeati, nainiti smjesu. zamijetiti gl. svr., prez. zamijetim, trp. prid. zamijeen - primijetiti, uoiti, zamirati gl. nesvr., prez. zdmirem - biti sve manje iv, pomalo umirati; prenes. lagano nestajati, gasiti se dio po dio. zamirisati gl. svr., prez. zamiriem poeti mirisati; prenes. pasti na um. zamisao im. . r., g. jd. zamisli - ideja, pomisao; ono to je zamiljeno, plan. zamisliti gl. svr., prez. zamislim, trp. prid. zamiljen - prizvati u sjeanje, matom stvoriti viziju, zamisliv prid., odr. v. zamislivi - koji se da, koji se moe zamisliti, zamiljen prid., odr. v. zamiljeni - koji duboko razmilja o neemu, duhom odsutan; zabrinut, zamiljeno pril. - odsutno, duboko u mislima; zabrinuto, zamjena im. . r. g. mn. zamjena - zamje njivanje; ono to je zamijenjeno, to se moe zamijeniti ime drugim, zamjenica im. . r., g. mn. zamjenica gram. pronomen (lat.); vrsta promjen ljive rijei koja upuuje na lice, predmet itd. koji su oznaeni imenicom, zamjeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zamjenice, koji pripada zamjenicama; koji se odnosi na zamjenike ili koji im pripada. zamjenik im. m. r., n. mn. zamjenici, dat.-instr.-lok. mn. zamjenicima - onaj koji je imenovan da zamijeni nekog; onaj koji koga zamjenjuje u njegovoj odsutnosti, zamjenjiv prid., odr. v. zamjenjivi - za mjenljiv, koji se moe zamijeniti. zamjenjivati (se) gl. nesvr., prez. zamje njujem (se), trp. prid. zamjenjivan - up. zamijeniti (se). zamjenjivost im. . r., g. jd. zamjenji vosti, instr. jd. zamjenjivou/ zamjenji vosti - mogunost zamjenjivanja; oso bina onog to se mijenja ili to se moe zamijeniti. zamjeran prid., odr. v. zamj e m i - koji brzo zamjera, preosjetljiv, zamjeriti (se) gl. svr., prez. zamjerim (se), trp. prid. zamjeren - pronai za

zamoriti
zamoriti gl. svr., prez. zamorim, trp. prid. zamoren - umoriti se, osjeati umor, teret i iscrpljenost, zamorno pril. - na zamoran nain, iscrpljujue, naporno, zamotati gl. svr., prez. zamdtam, trp. prid. zamotan - umotati, zaviti, uviti u neto; prenes. rei uvijeno, okoliajui, zamotuljak im. m. r., g. jd. zamotuljka, n. mn. zamotuljci, g. mn. zamdtuljaka zamotan paketi, ono to je zamotano u komad platna ili deku; smotuljak, zamraiti gl. svr., prez. zamraim, trp. prid. zamraen - uiniti da bude mra no; navui tamne zavjese; prenes. smr knuti se, namrgoditi se, postati mraan, zamrijeti gl. svr., prez. zamrem, rad. prid. zamro - up. zamirati, zamrlost im. . r., g. jd. zamrlosti, instr. jd. zamrloulzamrlosti - prestanak akti vnosti, obamrlost; stanje onog to je zamrlo. zamrljati/zamtijati gl. svr., prez. za mrljam!zamrljam!zamrljam, trp. prid. zamrljan/zamrljan - zaprljati, uprljati pravei mrlje, nainiti mrlje, zaflekati; prenes. upropastiti ta, pokvariti, zamrsiti/zamisiti gl. svr., prez. zamrsim/ zamrsim , trp. prid. zamren/zamren zapetljati zamravanje gl. im. s. r. od zamravati. zamravati gl. nesvr., prez. zamravam mrsiti, initi da ta bude zamreno, za petljavati; prenes. uslonjavati, kompli kovan. zamren/zamren prid., odr. v. zamreni/ zamreni - zapetljan, spetljan; prenes. sloen, kompleksan; komplikovan, zamrenost/zamrenost im. . r., g. jd. zamrenosti/zamrenosti, instr. jd. za mrenou/zamrenou i zamrenosti/ zamrenosti - stanje onog to je za mreno, spetljanost, zapetljanost. zamrzavanje gl. im. s. r. od zamrzavati, zamrzavati gl. nesvr., prez. zamrzavam, trp. prid. zamrzavan - zaleivati, initi da neto zamrzne; prenes. prekidati dalju aktivnost, ostavljati na zateenom mjestu. zamrziti/zamrziti i zamrzjeti/zamrzjeti gl. svr., prez. zamrzim/zamrzim, trp. prid. zamrzeti!zamren - poeti mrziti, poeti sjeati mrnju, omrznuti.

1264 zamrznuti (se) gl. svr., prez. zamrznem (se) - uiniti a se ta zamrzne, zalediti; smrznuti (se); prenes. prekinuti, zausta viti dalju aktivnost, saradnju, posao, zamuknuti gl. svr., prez. zamuknem uutjeti, prestati govoriti ili glasati na bilo koji nain, zamumlati/zamumljati - gl. svr. prez. zamumlam/zamumljam - poeti mumlja ti, govoriti nerazumljivo, zamutiti gl. svr., prez. zamutim, trp. prid. zamuen - poeti mutiti; spletkariti, za kuhati. zanat im. m. r. (ar.), g. jd. zanata , g. mn. zanata - obrt, izuena proizvodna, pre raivaka, obraivaka ili usluna dje latnost; zanimanje, struka, zanatlija im. m. r. (ar.), g. jd. zanatlije, g. mn. zanatlije - obrtnik, onaj koji obavlja zanatsku djelatnost; onaj koji je zavrio zanat. zanatski prid. odr. v. - to je u vezi sa zanatom, koji pripada zanatu, zanatstvo im. s. r., g. jd. zanatstva - za natska djelatnost, obrtnitvo, mala pri vreda. zanavijek pril. - za sva vremena, za uvijek. zanemariti gl. svr., prez. zanemarim, trp. prid. zanemaren - biti nemaran prema kome/emu; zaboraviti na neto, zapo staviti, zapustiti, zanemariv/zanemarljiv prid. neodr. v. beznaajan, koji se moe zanemariti, zanemarivanje gl. im. s. r. - izv. od. za nemarivati. zanemarivati gl. nesvr., prez. zanema rujem - biti nemaran prema kome/ emu, zapostavljati, zanemoi gl. svr., prez. zanemognem oslabiti, izgubiti snagu, zaneseno/zaneseno - pril. opijeno, na neracionalan nain; opijeno, ushieno, zanesenost im. . r., g. jd. zanesenosti, instr. jd. zanesenou!zanesenosti - sta nje onog ko je zanesen, opijenost, ushi enost. zanesenjakl prid. odr. v. - koji je u vezi sa zanosom i zanesenjacima, zanesenjaki pril. - na nain zanesenjaka, kao zanesenjaci, zanesenjak im. m. r., g. jd. zanesenjka, n. mn. zanesenjaci, g. mn. zanesenjka, dat.-instr.-lok.-mn. zanesenjacima - onaj ko je zanesen neim, ko je daleko otiao u razmiljanjima ili se pretjerano posvetio neemu, fanatik, zanesenjatvo im. s. r. - osobina ili stanje zanesenjaka, zanijekati gl. svr., prez. zanijeem, trp. prid. zanijekan - porei neto, negirati; rei ne. zanijemjelost im. . r., g. jd. zanijemjelosti, instr. jd. zanijemjelou/zanijemjelosti - stanje onog ko je zanijemio, zanijemjeti gl. svr., prez. zanijemim, trp. prid. zanijemljen - postati nijem, prestati govoriti, izgubiti mo govora; prestra en ili snano iznenaen ime naglo uutjeti. zanijeti gl. svr., prez. zanesem/zanesem, rad. prid. zanio, trp. prid. zanesen/ zanijet - pomjeriti jedan kraj u stranu; ostati u drugom stanju, zatrudnjeti, zanimanje im. s. r., g. jd. zanimanja, g. mn. zanimanja - posao, struka, pro fesija; intresovanje, interes za neto, zanimati (se) gl. svr., prez. zanimam (se) - baviti se neim; biti zainteresiran za neto; raspitivati se za koga/ta. zanimljiv prid., odr. v. zanimljivi - koji izaziva zanimanje, skree panju na se, interesantan, zanimljivo pril. - na zanimljiv nain, sa zanimanjem, pobuujui interes, intere santno. zanimljivost im. . r., g. jd. zanimljivosti, instr. jd. zanimljivou/zanimljivosti osobina onog to je zanimljivo, zanoati gl. svr., prez. zanda - ui u no; pasti, nastati, spustiti se (o noi), zanoiti gl. svr., prez. zanoim - ostati tu no na spavanju, ostati preko noi; provesti no tamo gdje se zatekne, zanoktica im. . r., g. jd. zanoktice, n. mn. zanoktice - odvojeni dio koice oko nokta; bolno zapaljenje mesa ispod no kta. zanos im. m. r., g. jd. zanosa, g. mn. zanosa - stanje opijenosti neim, preputenost emocijama, ushienje stva ralakim razmiljanjima ili matanjima, fantazija. zanosan prid., odr. v. zanosni - izuzetan, koji osvaja ljepotom, opojan, aroban.

1265

zaobljenost
zanositi gl. nesvr., prez. zanosim, trp. prid. zanoen - up. zanijeti; loe govoriti jedan jezik zbog prevladavanja znanja drugog jezika, zanosno pril. - na zanosan, privlaan na in, opojno, arobno, zanovijet im. . r., g. jd. zanovijeti, instr. jd. zanovijeu/zanovijeti - bot. biljka iz porodice leptimjaa; smetnja, zanovijetalo im. s. r., g. jd. zanovijetala, g. mn. zanovijetala - zanovijetalac, onaj koji zanovijeta, ima previe nepotreb nih, nebitnih zhtjeva; teka i dosadna osoba. zanovijetanje gl. im. s. r. od zanovijetati, zanovijetati gl. nesvr., prez. zandvijetam - traiti pomo za sitnice bespotrebno uznemirujui druge, nepotrebno dosai vati. zanjihati gl. svr., prez. zanjiem, trp. prid. zanjihan - poeti njihati, zaljuljati, zao prid., odr. v. zli - pun zla, zloban, veoma lo, opak; koji ini zlo, zlurad, zaobii/zaobii gl. svr., prez. zadbiem ii oko neeg, obii oko koga/ega; izbjei koga/ta. zaobilazak im. m. r., g. jd. zaobilaska, n. mn. zaobilasci, g. mn. zaobilazaka, dat.instr.-lok. mn. zaobilascima - obilazak, obilaenje oko koga/ega; izbjegavanje neposrednog susreta; razg. (za)obilaznica. zaobilazan/zaobilazan prid., odr. v. zao bilazni/zaobilazni - koji (za)obilazi oko ega, obino dui; neposredan, zaobilaziti gl. svr., prez. zaobilazim, trp. prid. zaobilaen - ii, obilaziti oko ne eg, ii zaobilaznicom; izbjegavati ne posredan susret, obilaziti, zaobilaznica/zaobilaznica/zaobilaznica im. . r. - zaobilazni put, obilaznica, zaobilazno/zaobilazno/zaobilazno pril. na zaobilazan nain, kraticom, zaobila zei. zaobliti (se) gl. svr., prez. zaoblim (se), trp. prid. zaobljen - postati obao; uiniti da neto bude oblo. zaobljavati/zaobljivati gl. nesvr., prez. zadbljavam/zadbljujem - initi ta ob lim; postati obal. zaobljenost im. . r. g. jd. zaobljenosti, instr. jd. zaobljenou/zaobljenosti -

zaodjenuti
osobina onog to je oblo, to je za obljeno. zaodj enu ti/zaodj esti/zaodjeti (se) gl. svr., prez. zaddjenem , rad. prid. zaodjenuo, trp. prid. zaodjenut - obui se, odjenuti se; prebaciti ta preko lea, prigrnuti se; prenes. predstaviti neto drugaijim, zaogrnuti/zaoginuti (se) gl. svr., prez. zaogrnem/zaogmem (se), rad.prid. za ogrnuo/zaogrnuo, trp. prid. zaogrnut/ zaogrnut - ogrnuti se neim, staviti ne to preko ramena, zaodjenuti, zaogrtanje gl. im. s. r. - izv. od zadgrtati (se). zaogrtati (se) gl. nesvr., prez. zaogrem (se) -ogrtati (se), stavljati ta odozgo; prekrivati ime. zaokrenuti (se) gl. svr. prez. zaokrenem (se), trp. prid. zaokrenut - okrenuti (se), otii u drugu stranu; skrenuti; vratiti (se), krenuti nazad, zaokret im. m. r., g. jd. zaokreta, g. mn. zaokreta - pomjeranje u drugu stranu ili u drugom pravcu, okret; prenes. pot puno okretanje u drugom pravcu; nagla promjena u emu. zaokretanje gl. im. s. r. od zaokretati, zaokretati/zaokretati (se) gl. nesvr., prez. zadkreem/zaokreem (se), rad. prid. zaokretao/zaokretao, prid trp., zaokretan/zadkretan - skretati u stranu, up. zaokrenuti (se). zaokrugliti (se) gl. svr., prez. zaokruglim (se), trp. prid. zaokrugljen - postati okruglo; zaobliti (se); zaokruiti, zaokruavanje/zaokrurvanje gl. im. s. r. od zaokruavati. zaokrua vati/zaokrui vati gl. nesvr. i u., prez. zaokruav am!zaokruujem, trp. prid. zaokruav an!zaokruiv an - za poinjati okruivanje; dovravati okruivanje; prenes. dovravati, uobliavati neku cjelinu, neki posao ili kakve drugo aktivnosti. zaokruen prid., odr. v. zaokrueni - koji je unutar kruga; krugom izdvojen, sta vljen u krug; zatvoren u cjelini; odreen priblinom vrijednosti cijelog broja; prenes. dovren, zavren kao cjelina, zaokruenost im. . r., g. jd. zaokruenosti, instr. jd. zaokruenou/za-

1266 okruenosti - osobina onog to je za okrueno; prenes. zavrenost u cjelini, zaokruiti gl. svr., prez. zaokruim, trp. prid. zaokruen - staviti neto u krug, oznaiti krunicom ili kruiem; prenes. ire obuhvatiti; dovriti, uobliiti cje linu. zaokruivanje gl. im. s. r. od zaokrui vati. zaokruivati gl. nesvr. i u., prez. za okruujem, trp. prid. zaokruivan zaokruavati. zaokupiti gl. svr., prez. zaokupim, trp. prid. zaokupljen - biti obuzet neim, zaokupljenost im. . r., g. jd. zaoku pljenosti, instr. jd. zaokupljenou/za okupljenosti - stanje obuzetosti, duboka posveenost ili predanost neemu, zaorati gl. svr., prez. zdorem, trp. prid. zaoran - poeti orati; prenes. temeljito zapoeti kakav posao, zabstalost im. . r., g. jd. zaostalosti, instr. jd. zaostalou/zaostalosti - nii stepen fizikog ili intelektualnog razvo ja; primitivizam, zaostajanje za vreme nom i njegovim dostignuima pravilima ponaanja. zaostao prid., odr. v. zaostali - zakrljao; primitivan; nerazvijen, zaostatak im. m. r., g. jd. zaosttka, n. mn. zaostci, g. mn. zaostataka - ono to nije uraeno, to kasni; period za ostajanja. zaostati gl. svr., prez. zaostanem - ostati iza koga/ega; ne stii, ne uraditi posao do kraja, kasniti, zaostavtina im. . r., g. jd. zaostavtina, n. mn. zaostvtine, g. mn. zaostvtina - ostavtina, nasljedstvo, ono to ostaje poslije smrti vlasnika, zaotrenost im. . r., g. jd. zaotrenosti, instr. jd. zaotrenou/zaotrenosti - sta nje, osobina onog to nije tupo, to je otro; zailjenost; prenes. ljutnja iza zvana kakvim nesporazumom; zategnu tost u odnosima, zaotriti gl. svr., prez. zaotrim, trp.prid. zaotren - uiniti da neto bude otro; prenes. dovesti odnose do ivice podno ljivosti, krajnje ih zategnuti, zaova im. . r., g. jd. zaove, n. mn. zdove, g. mn. zaova - mueva sestra.

1267 zaozbiljno pril. - sasvim ozbiljno, stvarno, na ozbiljan nain, zapackati gl. svr., prez. zapackam, prid. trp. zapackan - sve umrljati packama; zamrljati, ufiekati. zapad im. m. r., g. jd. zapada - strana svijeta; mjesto zalaenja sunca; Zapad zapadne zemlje, zapad/zapad im. m. r., g. jd. zapada/ zapada - zapadanje. zapadni prid. odr. v. - onaj koji je na zapadu; koji potie, ili pripada Zapadu, zapadno pril. - na zapadnoj strani, zapadnjaki prid. - koji se odnosi na zapadnjake; koji je kao na zapadu, zapadnjak im. m. r., g. jd. zapadnjaka, n. mn. zapadnjaci, g. mn. zapadnjaka vjetar koji pue sa zapada; onaj ko pripada zapadnoj kulturi, zapadnjatvo im. s. r., g. jd. zapadnjatvo - sveukupno pripadnitvo zapadu, zapah im. m. r., g. jd. zapaha - zadah, dah, vonj, smrad, zapahnuti gl. svr., prez. zapahnem, prid trp. zapahnut - ispustiti, rairiti, ra sprsnuti zapah. zapakovati gl. svr. (njem.), prez. zapakujem, trp. prid. zapakovan - spa kovati, smotati u paket; uredno i vrsto povezati. zapaliti gl. svr. prez. zapalim, trp. prid. zapaljen - potpaliti, napraviti, otvoriti plamen; uiniti da neto pone gorjeti; podstaknuti nekog da burno reaguje, zapaljiv prid., odr. v. zapaljivi - koji se moe zapaliti; koji moe da plane i gori; prenes. koji se moe podjariti, potpaliti, koji je sklon bumom reagovanju, zapamtiti gl. svr., prez. zapamtim, trp. prid. zapamen - sauvati u pamenju, memorisati, nauiti, sauvati u sjeanju, zapanjeno pril. - sa zapanjenjem, na zapanjujui nain, u velikom udu, izne naeno, skamenjeno, zapanjenost im. . r., g. jd. zapanjenosti, instr. jd. zapanjenou/zapanjenosti stanje onog ko je zapanjen; skamenjenost, zaleenost od iznenaenja, zapanjiti (se) gl. svr., prez. zapanjim (se), trp. prid. zapanjen - ukoiti se od iznenaenja, skameniti se, ostati bez teksta.

zapeti
zapanjujue pril. - na zapanjujui nain, zapanjeno, iznenaujue. zapanjujui prid. odr. v. - koji zapanjuje; koji je iznenaujui, neoekivan, okan tan. zapapriti gl. svr., prez. zapaprim, trp. prid. zapapren - posuti paprom, za biberiti; prenes. zaotriti sukob, rei ne to to e izazvati burno reagovanje, zaparati gl. svr., prez. zaparam, trp. prid. zaparan - zagrebati parajui, ote titi paranjem; zapoeti parati, zapariti gl. svr., prez. zaparim, trp. prid. zdparen - ispuniti parom; izloiti pari; preliti vrelom vodom i pokriti da ostane u pari. zapasati gl. svr., prez. zapaem, trp. prid. zdpasan - ob. opasati, vezati oko struka, zapasti gl. svr., prez. zapadnem - pasti iza neeg; prenes. pasti u nevolje, zapaziti gl. svr., prez. zapazim, trp. prid. zapaen - primijetiti, uoiti, paljivo gledajui vidjeti, zapaanje gl. im. s. r. od zapaati, zapaati gl. nesvr., prez. zapaam primjeivati, uoavati, paljivo gledaju i vidjeti. zapaen prid., odr. v. zapaeni - primije en, uoen, koji je po neemu izdvojen, zapeatiti gl. svr., prez. zapeatim, trp. prid. zapeaen - staviti peat, ovjeriti peatom; prenes. sasvim zavriti; trajno zatvoriti. zapeen prid., odr. v. zapeeni - koji je nastao peenjem (o hrani); koji je pee njem dobio pokoicu; koji je porumenio od peenja; speen, zapeak/zapeak im. m. r., g. jd. zape ka/zapeka, n. mn. zapeci! zpeci, g. mn. zapeaka/zpeaka - skriveni kutak, skrovito i ugodno mjesto u prostoriji, zapei/zapei gl. svr., prez. zapeem, prid rad. . r. zdpekla, trp. prid. zapeen - spremiti peenjem (o hrani); izloiti toploti da se ispee i porumeni; prenes. spei se, sasvim sasuiti, zapee/zapee im. s. r., g. jd. zapea! zpea - dio ruke iznad ake ili pesni ce. zapet prid., odr. v. zapeti - nategnut, na pet; prenes. spreman za neki posao, zapeti gl. svr., prez. zapnem, trp. prid. zapet - nogom nehotino zakaiti za

zapetljati
neto, posrnuti; prenes. naii na prepre ku u radu, zaustaviti se; uloiti dodatni trud; tvrdoglavo insistirati, zapetljati gl. svr., prez. zapetljam , trp. prid. zapetljan - zamrsiti, pogreno spo jiti, povezati ili svezati; prenes. neto jednostavno uiniti sloenim, kompliko v an zapiljiti se gl. svr., prez. zapiljim se, trp. prid. zapiljen - zagledati se u koga/ta piljei, zabuljiti se u nekoga/neto, zapinja im. m. r., g. jd. zapinjaa, n. mn. zapinjai, g. mn. zapinja - ono ime se ta zapinje, kai ili zaustavlja, zapinjanje gl. im. s. r. od zapinjati, zapinjati gl. nesvr., prez. zapinjem potucati, spoticati se; praviti smetnje. zapis im. m. r., g. jd. zapisa, g. mn. zapisa - ono to je (kome) zapisano; pismena poruka na margini; tekst zapisan iz sve tih knjiga, hamajlije; vrsta knjievnog teksta pisanog hronoloki o putovanji ma, krajevima ili dogaajima, zapisati gl. svr., prez. zapiem, prid. trp. zapisan - zabiljeiti, ostaviti pisanu po ruku; sastaviti zapis, zapisiva im. m. r., g. jd. zapisiva, n. mn. zapisivai, g. mn. zapisiva - oso ba koja zapisuje; onaj koji pravi zapise, zapisniar im. m. r., g. jd. zapisniara, n. mn. zapisniari, g. mn. zapisniara onaj ko vodi zapisnik; slubeno lice koje pie zapisnike, zapisniarev/zapisniarov prid. odr. v. koji pripada zapisniaru, zapisniarka im. . r., d. jd. zapisniarki, g. mn. zapisniarki - enska osoba koja vodi zapisnik, zapisniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na zapisniare, koji potie od njih ili im pripada. zapisniki/zapisniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zapisnik, koje se nalazi u zapisniku. zapisniki/zapisniki pril. - na temelju zapisnika, kao u zapisniku. zapisnik im. m. r., g. jd. zapisnika, n. mn. zapisnici, g. mn. zapisnika - dokument o odranom sastanku, zvanina biljeka o nekom dogaaju, zapitati/zapitati gl. svr., prez. zapitim/zapitim - poeti pitati, oponaati zvuk pitaljke; prenes. bolno zajaukati.

1268 zapitati (se) gl. svr., prez. zapitam (se), trp. prid. zapitan - postaviti pitanje, upitati. zapiti (se) gl. svr., prez. zapijem (se), trp. prid. zapijen - piti bez granice; zadrati se pijui vie nego to je planirano, zapjeniti gl. svr., prez. zapjenim, trp. prid. zapjenjen - poeti pjeniti, praviti pjenu; postati prekriven pjenom; prenes. razbjesnjeti se, govoriti i initi ta obu zet bijesom, zapjenuati gl. svr., prez. zapjenuam, trp. prid. zapjenuan - poeti pjenuati, praviti pjenu bez prestanka; prenes. rei ili uiniti ta obuzet bijesom, zapjevati gl. svr., prez. zapjevam, trp. prid. zapjevan - poeti pjevati; opustiti se pjevajui, zapjevuiti gl. svr., prez. zapjevuim poeti tiho pjevati, pjevuiti, zaplakati gl. svr., prez. zaplaem, imp. zaplai - poeti plakati, pustiti suzu. zaplakati se gl. svr., prez. zaplaem se, imp. zapli - poeti sapirati lagano pe rui. zaplamsati (se) gl. svr., prez. zaplamsam (se), trp. prid. zaplamsan - poeti pla msati, raspaliti se do plamen, zapla m teti. zaplam teti (se) gl. svr., prez. zaplamtim - snano plamtjeti; pojaviti se s plame nom; up. zaplamsati. zaplaen prid., odr. v. zaplaeni - koga su prijetei uplaili, zastraen, uplaen, zaplaeno pril. - prijetnjom uplaeno, prepadnuto, u strahu, sa strahom, zastrae no. zaplaenost im. . r., g. jd zaplaenosti, instr. jd. zaplaenou/zaplaenosti stanje i osjeanje onog koga su zaplaili, kome su prijetili, koji je osjetio strah, zaplaiti (se) gl. svr., prez. zaplaim (se), trp. prid. zaplaen - prijetnjom prepasti, uplatiti, zastraiti; osjetiti strah, zaplesati gl. svr., prez. zapleem - otpo eti ples; poeti plesati, njihati se u ritmu muzike, zaplesti (se) gl. svr., prez. z.apletem/ zapletem (se), trp. prid. zapleten zanijeti se u pletenju; zavriti zaplet, zakrpiti pletui; splesti, spetljati; prenes. splesti se, spetljati se, zapeti.

1269 zaplet im. m. r., g. jd. zapleta , g. mn. zpleta - pletena zakrpa; ono to za mreno, ono to treba rasplesti, razdvo jiti; knji, zaplet u djelu, uslonjavanje situacije; komplikovanje u svakodnev nom ivotu, zapletaj im. m. r., g. jd. zapletaja, g. mn. zapletaja - ono to je zapleteno; pletena zakrpa, rezultat zaplitanja, zapletati/zaplitati gl. nesvr., prez. zaple em/zapliem, trp. prid. zapletanfzapli tan - up. zaplesti, zapleten prid., odr. v. zapleteni - upetljan, zapetljan u neto; zamren, sloen, neja san. zapletenost im. . r., g. jd. zapletenosti, instr. jd. zapletenou/zapletenosti - sta nje onog to je zapleteno, zaplijeniti gl. svr., prez. zaplijenim, trp. prid. zaplijenjen - uzeti neto u zapljenu, uzeti dio imovine u vrijednosti duga; oteti kao plijen, zaploviti gl. svr., prez. zaplovim, trp. prid. zaplovljen - poeti ploviti, krenuti u plovidbu, zapljena im. . r., g. jd. zapljene - slube no oduzimanje imovine zbog namirenja duga. zapljeskati/zapljeskati/zapljeskati gl. svr., prez. zapljeskati!/zapljeem/zapljeskam - poeti pljeskati, udarati dla nom o dlan izraavajui zadovoljstvo ili pruajui podrku, zapljusnuti gl. svr., prez. zapljusnem, trp. prid. zapljusnut - zaliti nekog/ta na glo pljusnuvi vodom; zaliti pljuskajui;* prenes. zasuti nekom priom, zapljutati/zapljutati gl. nesvr., prez. zapljutim i zapljutim/zapljiitim - na glo poeti pljutati; up. zapljusnuti, zapljuvati/zapljuvati gl. svr., prez. zapljujem, trp. prid. zapljuvan - ispljuvati neto, uprljati pljuvakom; zagaditi, zapoeti gl. svr., prez. zaponem, prid trp. zapoet - krenuti u nekom poslu, poeti ta raditi, zapoinjanje gl. im. s. r. od zapoinjati, zapoinjati gl., nesvr. i u., prez. zapdinjem - vie puta poinjati iz poetka, zapodjenuti gl. svr., prez. zapddjenem, rad. prid. zapddjenuo, trp. prid. zapddjenut - zapoeti, podstaknuti; zapoeti priu o emu; zapoeti arku.

zapovijedan
zapomagati gl. svr., prez. zapdmazem zvati u pomo, zavikati, zajaukati, zaponac im. m. r., g. jd. zpnca, n, mn. zpnci, g. mn. zponaca, dat.-instr.lok. mn. zaponcima - reza kojom se zatvaraju vrata, zapinja, zapor im. m. r., g. jd. zapora - ob. za tvara; konica, zaporak im. m. r., g. jd. zaporka, n. mn. zpdrci, g. mn. zaporaka - janjee kolje nice. zaporni prid. odr. v. - koji se odnosi na zapor. zaposjednuti gl. svr., prez. zapdsjednem, rad prid. zapdsjednuo, trp. prid. zapo sjednut - up. zaposjesti, zaposjesti gl. svr., prez. zapdsjednem, rad. prid. zapdsjeo/zapdsio, trp. prid. zaposjednut - zaposjednuti; prenes. za uzeti mjesto, zauzeti poloaj, zaposlen prid., odr. v. zaposleni - koji ima posao, uposlen, zauzet poslom, zaposlenost im. . r., g. jd. zaposlenosti, instr. jd. zaposlenou/zaposlenosti - po loaj u kojem su oni koji su zaposleni; stanje zaposlenih, uposlenost. zaposlenje gl. im. s. r. od zaposliti upoljenje, dobijanje posla, radnog mje sta. zaposliti (se) gl. svr., prez. zaposlim (se), trp. prid. zaposlen - uposliti (se), dati kome posao, radno mjesto; dobiti, nai posao, poeti raditi, zapostaviti (se) gl. svr., prez. zapdstavim (se), trp. prid. zapdstavljen - zaboraviti na nekog, zanemariti, prestati voditi bri gu o sebi ili kome drugom, zapostavljenost im. . r., g. jd. zapostavljenosti, instr. jd. zapdstavljenoul zapdstavljenosti - stanje onog to je za postavljeno, zaobravljeno; nemar, nehat, zanemarenost. zapoljavati (se) gl. nesvr., prez. zapo ljavam (se), trp. prid. zapoljavan upoljavati, dodjeljivati posao, primati zaposlenike; nalaziti, dobijati posao, zapovijed/zapovijed im. . r., g. jd. za povijedi, g. mn. zapovijedi/zapovijedi naredba, nareenje, zapovijest, zapovijedan prid., odr. v. zapovijedni koji se odnosi na zapovijed, naredben, naredbodavan; jasan, otar.

zapovijedanje
zapovijedanje gl. im. s. r. od zapovijedati - davanje naredbi, nareivanje, zapovijedati gl. nesvr., prez. zapdvijedam - izdavati zapovijedi, nareivati; komandovati, zapovijediti gl. svr., prez. zapdvijedim, trp. prid. zapdvijeen- zapovjediti, izdati zapovijed, narediti, zapovijest im. . r., g. jd. zapovijesti! zapovijesti, instr. jd. zapovijeu!zapo vijesti - zapovijed, naredba, nareenje, zapovjediti gl. svr. prez. zapdvjedim, gl. prid. rad. zapdvjedio , gl. prid. trp. zapdvjeen - ob. zapovijediti: narediti, nalo iti nekom da uradi neto, zapovjedniki/zapovjedniki prid. odr. v. - koji potie ili pripada zapovjedniku, zapovjedniki/zapovjedniki pril. - kao zapovjednik, na zapovjedniki nain, zapovjednik/zapovjednik im. m. r., g. jd. zapovjednika!zapovjednika, n. mn. za povjednici!zapovjednici, g. mn. zapovje dnika!zapovjednika - onaj koji zapo vijeda, koji nareuje (narednik) ili ko manduje (komandant), zapovjednlkov/zapovjednikov prid. odr. v. - koji pripada zapovjedniku, zapovjednitvo/zapovjednitvo im. s. r., g. jd. zapovjednitva!zapovjednitva zapovjedno osoblje, uprava, komanda; vojn. pravo zapovijedanja, komando vanje. zapraiti gl. svr., prez. zapraim, trp. prid. zapraen - uiniti praljivim, po praiti; poputi prakom, opraiti biljke, zapraiva im. m. r., g. jd. zapraiva, g. mn. zapraiva - ureaj ili sprava za zapraivanje, zapraivanje gl. im. s. r. od zapraivati posipanje hemijskih preparata po biljka ma radi zatite, zapraivati gl. nesvr., prez. zapraujem, trp. prid. zapraivan - up. zapraiti, zapravo pril. - ustvari, upravo, zapreavanje/zapreivanje gl. im. s. r. izved. od zapreavatUzapreivati. zapreavati/zapreivati gl. nesvr., prez. zapreavam!zapreujem - obavljati za preavanje, initi zapreke, spreavati, prijeiti; stajati na put, onemoguavati prolaz, presijecati put.

1270 zapredati gl. nesvr., prez. zapredam, trp. prid. zap redan - upredati, presti vunu; priati nadugo i nairoko, raspredati, zaprega im. . r., g. jd. zaprege, dat. jd. zaprezi, g. mn. zaprega - oprema za uprezanje konja; zaprena kola. zapregnuti gl. svr., prez. zapregnem, trp.prid. zapregnut - staviti u zapregu, upregnuti. zapreka im. . r., g. jd. zapreke, dat. jd. zapreci, g. mn. zapreka - prepreka, smetnja; brana, zapremiti gl. svr., prez. zapremim, trp. prid. zapremljen - zauzeti cijelu zapreminu nekog prostora, ispuniti zapreminu. zapremina im. . r., g. jd. zapremine volumen; proizvod duine, irine i visi ne ega. zaprepastiti (se) gl. svr., prez. zaprepa stim (se), trp.prid. zaprepaen!zapre paten - neprijatno (se) iznenaditi, zapa njiti (se). zaprepaen/zaprepaten prid., odr. v. zaprepaeni!zaprepateni - koji je izbe zumljen od zaprepaenja, silno zau en, zapanjen, zaprepaeno/zaprepateno pril. - sa zaprepaenjem, izbezumljeno, skamenje no. zaprepaenost/zaprepatenost im. . r., g. jd. zaprepateno ti!z.aprepatenosti, instr. jd. zaprepaenou/zaprepatenou i zaprepateno ti! zaprepatenosti - zapanjenost, silna iznenaenost, izbezumljenost. zaprepaenje/zaprepatenje gl. im. s. r. od zaprepastiti (se), zapresti (se) gl. svr, prez. zapredem! zapredem (se) - poeti presti; zaraditi se predui. zapretanje gl. im. s. r. od zapretati (se), zapretati (se) gl. nesvr., prez. zapreem (se) - nagrtati pepeo po emu; zatrpavati ta pepelom; prekrivati se pepelom; uvlaiti se u ta prhko; prenes. povrno skrivati. zapreni prid. odr. v. - koji se odnosi na zapregu, koji je njen dio. zapriati (se) gl. svr., prez. zapriam (se), trp. prid. zaprian - poeti priati; ostati due u prii; odvlaiti iju panju priom. zaprijeiti (se) gl. svr., prez. zaprijeim (se), trp. prid. zaprijeen - sprijeiti, zaustaviti; preprijeiti (se); onemoguiti ta kakvom preprekom, zaprijetiti gl. svr., prez. zaprijetim, trp. prid. zaprijeen - poeti prijetiti; uputiti prijetnju. zaprljati (se) gl. svr., prez. zaprljam / zap rija fn (se), rad. prid. zapljao/zapdjao (se), trp. prid. zaprljan - uprljati, zama zati, uiniti ta prljavim, oneistiti. zaprositi gl. svr., prez. zaprosim, trp. prid. zaproen - poeti prositi; upitati nekog da stupi u brak; up. prdsiti. zaprka im. . r., dat. jd zprci, g. mn. zpraka!zaprki - brano zapreno na masti ili ulju to se dodaje skuhanoj hra ni. zapriti gl. svr., prez. zaprim, trp. prid. zapren - preliti zaprkom; priti da bu de ispreno, peeno; prenes. prirediti kome neugodnost, zapt im. m. r. (tur.) g. jd. zapta - stega, disciplina. zaptiti/zaptiti gl. svr. (tur.), prez. zaptim, trp. prid. zaptiven - drati disciplinu, red; uzdravati, zadravati, spreavati, ustezati; zaepiti, zapuiti, zatvoriti, ste gnuti. zapucati gl. svr., prez. zapucam, trp.prid. zapucan, onomat. - poeti pucati iz vatrenog oruja; pomalo pucati; prenes. odluno se uputiti nergdje. zapuckarati gl. nesvr., prez. zapuckaram, onomat. - poeti puckarati, razmje njivati paljbu, pomalo pucati, zapucketati gl. svr., prez. zapucketam, onomat. - poeti pucketati, zapuak/zapuak im. m. r., g. jd. zpuka/zapuka, n. mn. zapuci!zapuci, g. mn zpuaka/zapuaka - rupica kroz koju se provlai dugme (puca), zapuh im. m. r., g. jd. zapuha, n. mn. zapui, g. mn. zpiiha, dat. mn. zpusima - nalet vjetra, zapuhnuti gl. svr., prez. zapuhnem, trp. prid. zapuhnut - iznenada jako i kratko puhnuti. zapuhati gl. nesvr., prez. zapuem, prid. trp. zapuhan - poeti puhati, zapuhati se gl. nesvr., prez. zapuem se, trp. prid. zapuhan - disati puui od napornog hoda, zadihati se.

1271

zarana
zapustiti/zapustiti gl. svr., prez. zapu stim, rad. prid. zapustio!zapustio, trp. prid. zaputen - ne brinuti se o neemu ili nekome; prepustiti neto samom sebi ili vremenu; ostaviti po strani, zapua im. m. r., g. jd. zapua - ep. zapuiti gl. svr., prez. zapuim - zatvoriti zapuaem, zaepiti; zadimiti, ispuniti dimom. zaputen prid., odr. v. zaputeni - koji nije njegovan; neuredan; koji je prepu ten sebi, o kome se niko ne brine, zaputenost im. . r., g. jd. zaputenost, instr. jd. zaputenou!zaputenost stanje u kojem se nalazi ono to je zaputeno; neurednost; zanemarenost. zaputiti gl. svr., prez. zaputim, trp. prid. zapuen - staviti pute (o konju), sputiti, uputiti. zaputiti (se) gl. svr., prez. zaputim (se), trp. prid. zapuen - krenuti u nepoznato, uputiti se. zar/zar rijeca - zaista, stvarno, valjda za izraavanje nesigurnosti, sumnje u ne to. zar im. m. r. (tur.), g. jd. ara, n. mn. zarovi, g. mn. arova - neobavezan veo, vala, koprena na licu nekih muslimanki kao sastavni dio vjerski propisane odjee. zar im. m. r., g. jd. ara - neob. svitanje, sjaj, svjetlost (up. ozariti). zaraunati (se) gl. svr. prez. zaraunam, gl. prid. rad. zaraunao, gl. prid. trp. za raunat!araunan - ob. uraunati; ura unati vie nego to treba; zacijeniti; razg. pogrijeiti u raunanju, zaraeni prid. odr. v. - sukobljen, koji su u ratu (zaraene strane). zarad/zarad i zaradi/zaradi prijed. - (s gen.) zbog; radi. zarada im. . r., g. jd. zarade - ono to je zaraeno: plata, naknada za izvren po sao, nadnica; dobit, profit, razlika izme u kupovne i prodajne cijene, zaraditi (se) gl. svr., prez. zaradim (se), prid trp. zaraen - ostvariti zaradu, stei dobit; zasluiti svojim postupcima; uni jeti se u posao, udubiti se u posao. zaraivati gl. nesvr, prez. zaraujem sticati; up. zaraditi, zarana pril. - rano; rano jutro, od rana jutra.

zarasti
zarasti gl. svr, prez. zarstem/zarstem zacijeliti, izlijeiti (o rani); nestati pod onim to je izraslo, prekriti dlakom, tra vom, korovom i sl. zaratiti (se) gl. svr., prez. zaratim , trp. prid. zaraen - poeti rat; prenes. esto ko se posvaati s kim. zaravan im. . r., g. jd. zaravni, n. mn. zaravni, g. mn. zaravni - ravnica na ne koj nadmorskoj visini; visoravan; ravno proirenje u brdovitom kraju, zaravnati gl. svr., prez. zaravnam, trp. prid. zaravnat/zaravnan - poravnati, ne ku povrinu uiniti ravnom; nainiti ra van. zaraza/zaraza im. . r., g. jd. zarazeI zaraze - stanje zaraenosti; zaraenost. zarazan/zarazan prid., odr. v. zrazni/ zarazni - koji izaziva zarazu; prenes. ko ji se prenosi kao zaraza, zaraziti gl. svr., prez. zarazim, trp. prid. zaraen - prenijeti zarazu; dobiti, primiti zarazu. zarazno/zarazno pril. - na zarazan nain, zaraznost/zaraznost im. . r., instr. jd zaraznou/zarazno ti i zaraznou/zaraznosti - osobina onog to je zarazno, zaraenost im. . r., g. jd. zaraenosti, instr. jd zaraenou/zaraenosti - stanje zaraenog. zaraljiv prid., odr. v. zaraljivi - koji se brzo moe zaraziti, podloan zarazi, zaraljivost im. . r., g. jd. zaraljiv osti, instr. jd. zaraljivou/zaraljivosti svojstvo zaraljivog: osjetljivost na infe kcije, podlonost zarazi; mogunost pre noenja zaraze, zarei/zarei se gl. svr., prez. zareknem! za reem se - vrsto rei samom sebi, odluiti, dati zavjet, zaredati gl. svr., prez. zaredam - sve redom obuhvatiti (npr. sve se redom po bolijevati), zarediti (se) gl. svr., prez. zaredim {se), trp. prid. zareen - uiniti koga redo vnikom, redovnicom ili sveenikom; postati redovnik, redovnica, sveenik, zareivanje gl. im. s. r. od zareivati (se), zareivati (se) gl. nesvr., prez. zareujem (se), trp. prid. zareivan - up. za rediti (se). zarez im. m. r., g. jd. zareza, g. mn. za reza - urez, posjekotina; ling. inter

1272 punkcijski znak; mat. znak (decimalni zarez). zarezati (se) gl. svr., prez. zareem (se), trp. prid. zbrezan - poeti rezati; oznaiti otricom; zasjei, porezati se. zarezivanje gl. im. s. r. od zarezivati, zarezivati gl. nesvr, prez. zarezujem, trp. prid. zarezJvan - up. zarezati; razg. uva avati koga. zaribati gl. svr., prez. zaribam, trp. prid. zariban - poeti ribati; prenes. zakri pati, zaglaviti se, stati zbog dotrajalosti ili nepodmazanosti; razg. zaboraviti; ne znati; pogrijeiti; nasjesti, zaridati gl. svr., prez. zaridam - poeti ridati, zaplakati ridajui; zajecati, zarinuti gl. svr., prez. zarinem, trp. prid. zbrinut - ui u dubinu, up. zariti, zariti gl. svr., prez. zarijem, trp. prid. zariven - zabiti, zabosti; zavui se kori stei dodatni napor (krtice, insekti, para ziti). zarobiti (se) gl. svr., prez. zarobim (se), trp. prid. zdrobljen - uzeti koga kao za robljenika; oduzeti kome slobodu; osvo jiti, oduzeti ta od protivnika; prenes. biti u velikom poslu; previe koga opte retiti poslom, zarobljavanje gl. im. s. r. od zarobljavati, zarobljavati gl. nesvr., prez. zaroblja vam, trp. prid. zarobljavan - up. zaro biti. zarobljenica im. . r., g. mn. zarobljenica - enska osoba zarobljenik: ona koju su zarobili; ona koja je ime zarobljena, zarobljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zarobljenike, koji im pripada, zarobljeniki pril. - kao zarobljenik, na nain zarobljenika, zarobljenik im. m. r., g. jd. zarobljenika, n. mn. zarobljenici, g. mn. zarobljenika, dat.-instr.-lok. mn. zarobljenicima - onaj ko je lien slobode, koga su zarobili; prenes. onaj koji je ime zarobljen, zarobljenfkov prid. odr. v. - koji pripada zarobljeniku, zarobljenitvo im. s. r., g. jd. zaroblje nitva - poloaj i stanje onoga koji je zarobljenik; ropstvo; prenes. robovanje kakvom poslu, zaroniti gl. svr., prez. zaronim, trp. prid. zaronjen - poeti roniti, zagnjuriti; uro niti; prenes. potpuno se unijeti u kakav posao. zaronjavanje/zaronjivanje gl. im. s. r. od zaronjavati/zaronjivati. zaronjavati/zaronjivati gl. nesvr., prez. zardnjavam/zardnjujem - obavljati zaronjavanje, up. zaroniti. zaronjenost im. . r., g. jd. zaronjenosti, instr. jd. zaronjenou/zaronjenosti uronjenost, stanje onog to je zaronjeno, zarub im. m. r., g. jd. zaruba - ob. porub, zarubiti gl. svr., prez. zarubim, trp. prid. zarubljen - nainiti rub, porubiti, oivi iti; nainiti ta zarubljenim. zaruen prid., odr. v. zarueni - unaprijed dogovoren, rezervisan; isproen. zaruiti gl. svr., prez. zaruim, trp. prid. zaruen - prstenom ozvaniiti zaruke, isprositi djevojku; razg. unaprijed se do govoriti, rezervisati ta. zaruivanje gl. im. s. r. - obavljanje za ruka, prosidba djevojke; dogovaranje o isporuci ega. zarunica/zarunica im. . r. - ona koja je zaruena, koja je prihvatila zaruku. zaruniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zarunike. zarunik/zarunik im. m. r., v. jd. zrunie/zarunie, n. mn. zarunici/zaru nici, g. jd. zarunika - onaj ko je zaru en, ko je obavio zaruke i odluio da se eni. zarunitvo/zarunitvo im. s. r. - period trajanja zaruka; stanje u vrijeme dok traju zaruke, zarudjeti (se) gl. svr., prez. zarudim (se); trp. prid. zaruen - poeti rudjeti, poeti (se) crvenjeti; svitati, svanuti (zora), sazrijevati (voe), zaraivanje gl. im. s. r. od zaruivati. zaraivati gl. nesvr. i u., prez. zarau jem (se) - up. zarudjeti (se), zaruke im. . r. mn. - vjeridba; obeanje koje daju zarunici jednom drugom; za runiki dar. zarumeniti gl. svr., prez. zarumenim uiniti rumenim, porumeniti koga/ta. zarumenjeti se gl. svr., prez. zarumenim se, trp. prid. zarumenjeti - postati rumen, zacrvenjeti se. zaruavanje gl. im. s. r. od zaruavati (se).

1273

zasijavanje
zaruavati (se) gl. nesvr. i u., prez. zaruava (se), trp. prid. zaruavan - up. zaruiti (se), zaruiti (se) gl. svr, prez. zaruim, trp. prid. zaruen - djelimino (se) otetiti ruenjem. zarutavjeti gl. svr., prez. zarutavim, trp. prid. zarutdvljen - postati rutav, zadlakaviti. zaraziti gl. svr., prez. zdruim, trp. prid. zdruen - poeti ruiti; poeti vikati ra ei. zahrzati gl. svr., prez. zahrem - poeti hrzati, oglasiti se hrzanjem kao konj. zasad im. m. r. - zasaena biljka; presada. zasad(a) pril. - sada, u ovo vrijeme, zasaditi gl. svr., prez. zasadim, trp. prid. zasaen - posaditi, staviti zasad u ze mlju. zasaivanje gl. im. s. r. od zasaivati. zasaivati gl. nesvr., prez. zasaujem, trp. prid. zasaen - up. zasaditi, zaseban prid., odr. v. zasebni - poseban, drugaiji, odvojen, zasebno pril. - posebno, odvojeno, zasebnost im. . r., g. jd. zasebnosti, instr. jd zasebnou/zasebnosti - osobina ono ga to je zasebno: posebnost; odvoje nost, izdvojenost, zaselak im. m. r., g. jd. zseoka/zselka, n. mn zaselci/zAseoci, g. mn zaselaka seoce, nekoliko kua izvan sela, odvo jeni dio, ogranak sela. zasien prid., odr. v. - koji je potpuno ispunjen sadrajem, koncentriran; po tpuno sit. zasienost im. . r., g. jd. zasienosti, instr. jd. zasienou!zasienosti - stanje onog to je zasieno; potpuna sitost, zasienje gl. im. s. r. od zasititi (se), zasiivanje gl. im. od zasiivati (se), zasiivati (se) gl. nesvr. i u., prez. zasiujem - initi (se) zasienim; up. za sititi (se). zasigurno pril. - sigurno, nepobitno, ne dvojbeno, sto posto, van svake sumnje, zasijati gl. svr., prez. zaijem, trp. prid. zasijan - staviti sjeme u zemlju, sve posijati. zasijati gl. svr., prez. zasijam - zasjati, poeti sjajiti, zablistati, zasjajiti. zasijavanje gl. im. s. r. od zasijavati.

zasijavati
zasijavati gl. nesvr., prez. zasijavam obavljati sjetvu, sijanje, sijati, zasijecanje gl. im. s. r. od zasijecati, zasijecati gl. nesvr., prez. zasijecam, trp. prid. zasijecan - obavljati zasijecanje; up. zasjei, zasijevati gl. svr., prez. zdsijeva - poeti sijevati. zasiktati gl. svr., prez. zasikem - poeti siktati. zasip im. m. r., g. jd. zasipa , g. mn. zasipa - ono to je zasuto, to je nastalo zasipanjem; smet, namet snijega, zasipanje gl. im. s. r. od zasipati (se), zasipati (se) gl. nesvr. i u., prez. zasi pam/zasiplj em. - dodavati sipajui, oba vljati zasipanje; up. zasuti. zasipiti gl. svr., prez. zasipim , trp. prid. zasiplj en - poeti sipiti, postati sipljiv, zasiriti gl. svr., prez. zasirim, trp. prid. zasien - ostaviti da se siri, usiriti, zasisati gl. svr., prez. zasisamizasiem previe sisati; pretjerati u dojenju, zasititi (se) gl. svr., prez. zasitim (se), trp. prid. zasien - uiniti sitim; postati sit, najesti se; prenes. zadovoljiti se i me. zasjati gl. svr., prez. zasjam - zasijati, poeti sjati; zablistati; uariti (se), zasjei (se) gl. svr., prez. zasijeem (se), prid. trp. zasjeen, imp. zasijeci - poeti sjei; zarezati (se); porezati (se); urezati se sijekui. zasjeda im. . r., g. jd. zasjede, n. mn. zasjede, g. mn. zasjeda - zamka, busija, eka; skriveno mjesto iza kojeg se ne opaeno osmatra ili odakle se neoeki vano djeluje, zasjedanje gl. im. s. r. od zasjedati zvanian sastanak; sjednica, zasjedanje gl. im. s. r. - zapoinjanje sjedanja, zauzimanje sjedeeg poloanja, sjedanje, zasjedati gl. svr., prez. zasjedam - ob. zasjesti: posjedati, sjesti, zasjedati gl. nesvr., prez. zasjedam vijeati, sudjelovati u zasjedanju; odra vati sjednice; dogovati se sjedei; zauzi mati sjedei poloaj, sjedati; zauzimati poloaj u zasjedi, zasjejeti/zasjediti se gl. svr., prez. zasjedim se - zadrati se due sjedei gdje.

1274 zasjek im. m. r., g. jd. zasjeka!zasjeka, nom. mn. zasjeci - zasjeeno mjesto, zasjekotina-, usjek, usjeklina, zasjekotina im. . r. - ono to je zasje eno, zasjek, zasjen im. m. r., g. jd. zasjena , g. mn. zasjena - sjena, sjenka; zasjena; sjenovito mjesto, hladovina, zasjena im. . r. - in zasjenjivanja, zasje njenje; sjena, hladovina, zasjenak im. m. r., g. jd zsjenka , n. mn zsjenci, g. mn zsjenaka , dat.-instr.lok. mn. zsjencima - mjesto u sjeni; hladovina. zasjeniti gl. svr., prez. zasjenim, trp. prid. zasjenjen - nainiti (za)sjenu, za kloniti sjenom: prenes. svojim uspjehom ostaviti koga iza sebe, nadmaiti neko ga. zasjenjen prid., odr. v. zasjenjeni - koji je u sjeni, sjenom zatien od svjetlosti; prenes. koji je tuim uspjehom ostao neprimijeen. zasjenjeno pril. - na zasjenjen nain, u sjeni; neprimijeeno. zasjenjenost im. . r., g. jd .zasjenj enosti, instr. jd. zasjenjenou/zasjenjenosti stanje i osobina onoga ko/to je u sjeni, zasjenjenje gl. im. s. r. od zasjeniti, zasjesti gl. svr., prez. zasjedem!zdsje dnem - udobno sjesti; ostati due u dru tvu ugodno askajui; prenes. vrsto drati zauzetu poziciju, zaskoiti gl. svr., prez. zaskoim, trp. prid. zaskoen - pretei, preduhitriti u emu; prekinuti u govoru; iznenaditi, prevariti koga govorom, zaslada/zaslada im. . r. - ono ime se to zasladi; desert, poslastica, zasladiti (se) gl. svr., prez. zasladim (se) - uiniti slatkim; pojesti ta slatko, zaslaen prid., odr. v. zaslaeni - poeeren, sladak, koji je sa sladom, zaslaeno pril. - na zaslaen nain, sla tko; prenes. ljubazno, zaslaenost im. . r., g. jd. zaslaenosti, instr. jd. zaslaenou!zaslaenosti stanje onoga to je zaslaeno, slatkoa, zaslaivanje gl. im. s. r. od zaslafvati. zaslaivati gl. nesvr. i u., prez. zasldujem - stavljati slad, eer u ta; dodava njem eera initi slatkim, eeriti; prenes. uljepavati, initi ugodnijim.

1275
zasliniti gl. svr., prez. zaslanim, trp. prid. zaslanjen - uiniti dovoljno slanim; posoliti. zaslijepiti gl. svr., prez. zaslijepim, trp. prid. zaslijepljen - u trenutku ne vidjeti, obnevidjeti od jake svjetlosti; prenes. od snanih emocija (npr. ljubavi) izgubiti, oduzeti mo rasuivanja, zaslijepljen prid., odr. v. zaslijepljeni koji je obnevidio od bljetavila svjetlo sti; prenes. koji je od jakih emocija izgubio mo rasuivanja, zaslijepljeno pril. - na zaslijepljen nain, slijepo, ne vidjevi nita, zaslijepljenost im. . r., g. jd. zaslijeplje nosti, instr. jd. zaslijepljenou!zaslije pljenosti - stanje onoga ko je zaslijep ljen. zaslon im. m. r., g. jd. zaslona, g. mn. zaslona - zaslonac, dio koji titi od svjetlosti (tit svjetiljke; dio kaketa iznad ela), zasluga im. . r., g. jd. zasluge, d. jd. zasluzi, n. mn. zasluge, g. mn. zasluga ono to je zaslueno radom; zaslueno priznanje, potovanje, zahvalnost i sl zasluan prid., odi*, v. zdsluzni - koji ima zasluge za neto; koji je doprinio ne emu. zasluiti gl. svr., prez. zasluim, trp. prid. zasluen - zaraditi ta predano radei; stei ne samo novac nego i priznanje ili kritiku. zasluno pril. - na zasluan nain, sa za slugama. zaslunost im. . r., g. jd. zaslunosti, instr. jd. zaslunoulzasluno ti - oso bina onoga ko je za ta zasluan, zasmetati gl. svr., prez. zasmetam - na praviti kakvu smetnju, omesti, prekinuti nekog u poslu, zasmijati (se) gl. svr., prez. zasmijeml zasmijem (se), trp. prid. zasmijan - na vesti nekog da se smije, nasmijati (se); poeti se smijati, zasmijavanje gl. im. s. r. od zasmijavati (se). zasmijavati (se) gl. nesvr. i u., prez. zasmijavam, trp. prid. zasmijavan - up. zasmijati (se), zasmoliti gl. svr., prez. zasmolim, trp. prid. zasmoljen - zatvoriti smolom; pre mazati smolom.

zastajati
zasmraditi gl. svr., prez. zdsmmdim, trp. prid. zdsmrden - rairiti smrad, uiniti smrdljivim, usmrditi. zasmrMenost im. .. r., g. jd. zasmraenosti, instr. jd. zasmrdenoulzdsmrdenosti - osobina onoga to je zasmraeno, usmrenost. zasmrditi/zasmiiti i zasmrjeti/ zasmrdjeti gl. svr., prez. zasm rdim !za sm rdim , trp. prid. zasm renlzasm rdeti poeti iriti neugodan miris, iriti smrad, poeti smrditi, zasmraditi, zasm rdi vanje gl. im. s. r. zasmrdi vati. zasmrivati gl. nesvr., prez. zasmMuje, trp. prid. zasmiivan - initi da ta po stane smrdljivo, iriti smrad, zasnijeiti gl. svr., prez. zdsnijeim, trp. prid. zasnijeen - poeti snijeiti; okre nuti kiu u snijeg, zasnivanje gl. im. s. r. od zasnivati (se), zasnivati (se) gl. nesvr., prez. zasnivam {se), trp. prid. zasnivan - temeljiti neku misao ili ideju na neemu; pozivati se na ta. zasnovanost im. . r., g. jd. zasnovanosti, instr. jd zasnovanou!zasnovanosti osobina onoga to je zasnovano; utemeljenost. zasnovati gl. svr., prez. zasnujem, trp. prid. zasnovan - utemeljiti, dati, posta viti osnovu, osnovati, zasoliti gl. svr., prez. zasolim, trp. prid. zasoljen - previe posoliti, staviti pre vie soli u neto, jae posoliti; prenes. nanijeti tetu, zabiberiti; neugodnom alom pretjerati nanosei kome tetu, zaspalo pril. - pospano, spavajui, zaspalost im. . r., g. jd. zaspalo ti, instr. jd. zaspaloulzaspalosti - stanje onoga koji spava; pospanost, zaspati gl. svr., prez. zaspim - utonuti u san, poeti spavati; prenes. duhovno odlutati. zasramiti (se) gl. svr., prez. zasram im (se), trp. prid. zasrdmljen - postidjeli (se), zastiditi/zastidjeti se. zasrebriti (se) gl. svr., prez. zasrebrim, trp. prid. zasrebren - posrebriti, uiniti ta srebrnim; dobiti srebrni sjaj, sjajiti se kao srebro, zastajati gl. nesvr., prez. zastanem - za ustavljati se; povremeno stajati; pre kidati posao s vremena na vrijeme.

zastajkivanje
zastajkivanje gl. im. s. r. od zastajkivati. zastajkivati gl. nesvr. i u., prez. za stajkujem - zaustavljati se s vremena na vrijeme, povremeno i pomalo zastajati, zastakliti (se) gl. svr., prez. zastaklim (se), trp. prid. zastakljen - (po)staviti staklo; zatvoriti staklom; postakliti, ustakliti; zasjajiti se kao staklo, zastakljavanje/zastakljivanje gl. im. s. r. od zastakljavati/zastakljivati. zastakljavati/zastakljivati (se) gl. nesvr. i u., prez. zastakljavam/zastakljujem up. zastakliti, zastakljen prid., odr. v. zastakljeni - postakljen, ustakljen. zastakljenost im. . r., g. jd. zastakljenosti, instr. jd. zastaklj enou/zastaklje no ti - stanje i onoga toje zastakljeno, zastalno/zastalno pril. - na neodreeno vrijeme, stalno, zastanak im. m. r., g. jd. zastanka, n. mn. zas tanci, g. mn. zastanaka - zastoj, za dravanje, zastajanje; pauza, stanka, odmor. zastara im. . r., g. jd. zastare, n. mn. zastare, g. mn. zastara - zastarjelost, zastarenje kakvog prava, zastarijevanje gl. im. s. r. od zastarije vati. zastarijevati gl. nesvr., prez. zastarije vam - postajati starim, nesavremenim; postajati zbog starosti neupotrebljivim, zastariti/zastarjeti gl. svr., prez. zasta rem - postati star, ostariti; ne biti savre men, biti nevaan zbog proteklog vre mena. zastariv/zastarljiv prid., odr. v. zastariv!/ zastarljiv! - ob. zastariv; koji podlijee starenju, koji moe zastarjeti, zastari vost/zas tar ljivost im. . r., instr. jd. zastariv oulzastarljiv ou i zastarivosti/zastarljivosti - ob. zastarivost; mo gunost zastarijevanja, zastarjelost im. . r., instr. jd zasta rjelosti/zastarjelou - stanje onoga to je zastarjelo; nesavremenost. zastati gl. svr., prez. zastanem - nakratko stati, zaustaviti se na trenutak, zastava im. . r., g. jd. zastave, n. mn. zastave, g. mn. zastava - bajrak, stijeg, platno u obliku pravougaonika sa odre enim simbolima (boje i znakovi) koji

1276 predstavljaju narod, organizacije, odre ene skupine, grupe, drave, zastava im. . r., g. jd. zastave, n. mn. zastave, g. mn. zastava - brana, ustava, pregrada koja ta zastavlja. zastavica im. . r., g. jd. zastavice, em. mala zastava, zastavnik im m. r., g. jd. zastavnika, v. jd. zstavnie, n. mn. zastavnici, dat.-instr.lok. mn. zstavnlcima - onaj koji nosi zastavu; in u vojsci, zastenjati gl. svr., prez. zastenjem poeti stenjati, javiti se stenjui. zastiditi gl. svr., prez. zastldlm, trp. prid. zastien - nekoga uiniti stidnim, posu diti, posramiti, zastidjeti se gl. svr., prez. zastldlm se, trp. prid. zastien - postati stidan, postidjeti se, posramiti se, osjetiti stid. zastien prid., odr. v. zastieni - postien, posramljen, zastieno pril. - sa stidom, posramljeno, postieno. zastienost im. . r., g. jd. zastieno ti, instr. jd. zastlenoulzastieno ti - sta nje onoga ko je zastien, postienost, posramljenost, osjeaj stida, zastiranje gl. im. s. r. od zastirati (se), zastirati (se) gl. nesvr., prez. zastirem (se) - sve prekrivati ime sterui preko ega; prekrivati se ime radi zatite, zastoj im. m. r., g. jd. zastoja, g. mn. zastoja - privremeni prekid kretanja ili nekog posla, zastor im. m. r., g. jd. zastor, g. mn. zastora - zavjesa, roletna, draperija; ono to se stavlja preko neega ili oko neega da se zatiti od pogleda, sunca i dr. zastraniti gl. svr., prez. zastranim, trp. prid. zastranjen - poi pogrenim pu tem; odvojiti se. zastranjivanje gl. im. s. r. od zastranji vati. zastranjivati gl. nesvr. i u., prez. za stranjujem - up. zastraniti, zastraen prid., odr. v. zastraeni zaplaen, uplaen, ustraen. zastraeno pril. - na zastraen nain, upla eno, prepadnuto, preplaeno, s osjea njem straha, zastraenost im. . r., g. jd. zastraenosti, instr. jd zastraenou!zastraenosti stanje u kojem se nalazi onaj koji osjeti strah, zaplaenost, ustraenost, jak strah, zastraiti (se) gl. svr., prez. zastraim, trp. prid. zastraen - utjerati u koga strah, prepasti, zaplaiti, uplaiti koga; osjetiti jak strah, prepasti se, zaplaiti se. zastraivanje gl. im. s. r. od zastraivati
(se).

m i

zasvrbiti
koji je udno neobian, uvrnut, za sukan, tvrdoglav, zasukati gl. svr., prez. zasuem, prid. trp. zasukan, imp. zasui - uvrnuti, zavrnuti; podaviti; izobliiti, zasukivanje gl. im. s. r. od zasukivati, zasukivati gl. nesvr., prez. zasukujem up. zasukati. zasun im. m. r., g. jd. zasuna, g. mn. zasuna - zasovnica, reza, vrsta jedno stavnog zatvaraa; zaporni dio koji u cjevovodu omoguuje proticanje bez promjene smjera kretanja, zasuti (se) gl. svr., prez. zaspem (se), trp. prid. zasut, imp. zaspi - sipanjem ega prekriti ili popuniti ta; prosuti neto po neemu; posuti po nekom ta sitno, prahu ili u djeliima; staviti ta sitno u ta sipajui odozgo; naglo poeti padati u jednakim djeliima (o kii); prenes. ljutito govoriti, zasuziti (se) gl. svr., prez. zasuzlm, trp. prid. zasuen - poeti suziti, zaiskriti suzom. zasunjiti gl. svr., prez. zasuznjlm zarobiti, uiniti sunjem, zatvorenikom, zasvagda pril. - zauvijek, za sva vremena, zasvijetliti gl. svr., prez. zasvijetllm, trp. prid. zasvijetljen - poeti svijetliti, zasvinjiti gl. svr., prez. zasvlnjlm, trp. prid. zasvlnjen - uprljati i napraviti ne red kao svinja; zakrmiti, postati tvrdo glav. zasvirati gl. svr., prez. zasviram, trp. prid. zasvlran - poeti svirati, zapoeti sviranje. zasvjedoiti gl. svr., prez. zasvjedoim, trp. prid. zasvjedoen - ob. posvjedoiti, potvrditi neto kao svjedok, zasvjetlucati gl. svr., prez. zasvjetlucam, em. - poeti pomalo svijetliti, svjetlu cati. zasvoditi gl. svr., prez. zasvodlm, trp. prid. zasvoen - natkriti, staviti krov, staviti svod; prenes. prekriti, zatititi, zasvoavanje/zasvoivanje gl. im. s. r. izved. od zasvoavatUzasvoivati. zasvoavati/zasvoivati gl. nesvr., prez. zasvdavam/zasvdujem, trp. prid. zasvdavan/zasvdlvan - up. zasvdditi. zasvrbiti/zasvrbiti i zasvrbjeti/zasvrbjeti gl. svr., prez. zasvrblm/zasvibim poeti svrbiti, zagolicati, zakakiljati.

zastraivati gl. nesvr., prez. zastraujem, trp. prid. zastraivan - up. zastraiti, zastraujui prid. odr. v. - koji zastrauje, koji ulijeva strah, straan, zastrijeti gl. svr., prez. zastrem, trp. prid. zastrt - sve prekriti, sasvim pokriti, zastupanje gl. im. s. r. od zastupati, zastupati gl. nesvr., prez. zastupam, trp. prid. zastupan - predstavljati, zauzimati se za nekog ili za neto; po slubenoj dunosti biti na mjestu nekog drugog i govoriti u njegovo ime. zastupljenost im. . r., g. jd. zastuplje nosti, instr. jd. zastupljenou/zastu pljenosti - prisutnost neega u nekoj cje lini. zastupnica im. . r., g. jd. zastupnice, v. jd. zastupnice, n. mn. zstupnice, g. mn. zastupnica - enska osoba zastupnik, ona koja koga/ta zastupa, zastupniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zastupnike, zastupniki pril. - kao zastupnik, na nain zastupnika, zastupnik im. m. r., g. jd. zastupnika, v. jd zastupnle, n. mn zastupnici, g. mn. zastupnika - delegat, predstavnik; onaj koji openito zastupa ije interese; pred stavnik biraa u parlamentu ili tijelu zakonodavne vlasti zastupnitvo im. s. r., g. jd. zastupnitva, g. mn. zstupnltava - zastupnika dje latnost; predstavnitvo, pravno ili fizi ko lice koje se bavi zastupanjem, za stupstvo. zastupstvo im. s. r., g. jd. zastupstva, g. mn. zastupstava - zastupnitvo, zasukan prid., odr. v. zasukanI - uvrnut, uvijen; razoblien, razvuen u jednu stranu; prenes. zadrt, duhovno ograni en. zasukanac im. m. r., g. jd zasuknca, n. mn. zasuknci, g. mn. zasukanaca - onaj

zasvrdlati
zasvrdlati/zasvrdlati gl. svr. prez. zdsvrdlam /zasvidlam , prid. trp. zdsvrdldn poeti svrdlati, zaburgijati, buiti svrd lom. zaeeriti gl. svr., prez. zaeerim , trp. prid. zaeeren - zasladiti eerom, po eeriti, uiniti neto slatkim, staviti eera. zailjen prid., odr. v. za ilje n i - koji ima iljak; kome je nainjen iljak, zaotren, zailjenost im. . r., g. jd. zdiljenosti, instr. jd. zd ilj enoul zailjeno ti - sta nje i osobina onoga to je zailjeno, zaotrenost, naotrenost. zailjiti gl. svr., prez. zailjim, trp. prid. zailjen - uiniti neto iljatim, napraviti iljak, zotriti, naotriti vrh. zaiti gl. svr., prez. zaijem, trp. prid. zaiven - spojen ivanjem, uiven, sa svim zatvoren iglom i koncem, saiven. zaitati/zaitati gl. svr., prez. zaitim l zaitim, onomat. - poeti itati, zaivanje gl. im. s. r. - spajanje ivanjem, zaivati gl. nesvr., prez. zaivam - oba vljati zaivanje. zakljocati gl. svr., prez. zdkljocdm, onomat. - poeti kljocati, zaklepetati zakrgutati gl. svr., prez. zakrguem, onomat. - poeti krgutati, zakripati zu bima. zakripati/zakripiti gl. svr., prez. zakripam/zakripim - poeti kripati, kra tko kripnuti. zatedjeti gl. svr., prez. zatedim, trp. prid. zdteen - utedjeti, sauvati tedei. zatiavati/zatiivati gl. nesvr., prez. zatidvdm/zatiujem - pruati, oba vljati zatitu, tititi, zatien/zatien prid., odr. v. zatieni! zatieni - koji je pod zatitom, koga brane, tite, uvaju, zatlenost/zatienost im. . r., g. jd. zdtieno stilzatieno ti, instr. jd. zatienou/zatienou i zatieno stilzdtienosti - stanje onog koga tite; mogu nost i stepen zatite, zatita im. . r., g. jd. zatite - tienje, osiguravanje, uvanje, sklanjanje od ne ega; odbrana; sredstva kojima se ko/ta uva, brani, titi; organizacija koja se bavi odbranom, tienjem, uvanjem koga/ega.

1278 zatititi/zatititi gl. svr., prez. zatitim! zatitim, prid. trp. zatienizatien osigurati, sauvati, odbraniti; v. tititi, zatitni prid. odr. v. - onaj koji se odnosi na zatitu ili slui kao zatita, zatitnica im. . r. - ona koja obavlja zatitu, enska osoba zatitni; vojn. dio jedinice sa zadatkom da titi glavninu vojske. zatitniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zatitnike, zatitniki pril. - kao zatitnici, na za titniki nain, titei. zatitnik im. m., g. jd. zatitnika, v. jd zatitnie, n. mn zatitnici, g. mn. zatitni ka, dat.-instr.-lok. mn. zatitnicima onaj koji druge titi od opasnosti; sve tac. zatitnitvo im. s. r., g. jd. ztitnitva, g. mn. ztitnitavd - zatitnika djelat nost; organizovano pruanje zatite, zato up. zamj. - zbog ega. zaukati gl. svr., prez. zaukam, trp. prid. zaukan, onomat. - poeti ukati; utopliti, zabundati, uukati. zaukavanje gl. im. s. r. od zaukavati. zaukavati gl. nesvr., prez. zaukdvam - obavljati zaukavanje. zautati gl. svr., prez. zautim, onomat. - poeti utati, oglasiti se utanjem. zautjeti gl. svr., prez. zautimlzautim poeti utjeti, uutjeti; naglo prestati govoriti, zanijemiti, zataja/zataja im. . r., g. jd. zataje/zataje - ono to je tajno; preuenost, tajnost; preutkivanje, utaja. zatajiti gl. svr., prez. zatajim, trp. prid. zatajen - prikriti, sakriti; preutiti, uta jiti; iznevjeriti, podbaciti, zakazati, zataknuti gl. svr., prez. zataknem, rad. prid. zataknuo, trp. prid. zataknut, imp. zatakni - zatai, zakaiti; umetnuti, za djenuti. zatalasan prid., odr. v. zatalasani - usta lasan, uzburkan; prenes. pokrenut iz sta nja mirovanja, zatalasanost im. . r., g. jd. zatalasanosti, instr. jd. zatalasanoulzatalasanosti stanje i osobina onoga to je zatalasano, zatalasati gl. svr., prez. zatalasam, trp. prid. zatalasan - pokrenuti talase; uzbur kati; zadrhtati; prenes. izazvati drutveno gibanje, pokrenuti na djelovanje; po eti se kretati, zatamniti gl. svr., prez. zdtamnim, trp. prid. zatamnjen - uiniti neto tamnim, potamniti. zatamnjen prid., odr. v. zatamnjen! - koji je uinjen tamnim, potamnjen; zamra en; koji je postao taman, mraan, zatamnjenost im. . r., g. jd. zatamnjenosti, instr. jd. zatamnjenou/zatamnjenosti - stanje onoga to je zatamnjeno. zatamnjenje gl. im. s. r. - zatamnjenost. zatamnjeti (se) gl. svr., prez. zdtamnim, trp. prid. zatamnjen - postati taman, potamnjeti, zatakati gl. svr., prez. zatakam, trn. prid. zatakan - prikriti, sakriti istinu o nekome ili neemu, prikriti; ublaiti, zatakavanje/zataki vanje gl. im. s. r. izved. od zatakavati/zatakivati. zatakavati/zatakivati gl. nesvr., prez. zatakavam!zatakuj em - up. zatakati, zateen/zateknut prid., odr. v. zateeni! zateknuti - koji je uhvaen u kakvom nezgodnom poslu, koji je iznenaen zbog toga to je otkriven, zateeno pril. - iznenaeno, zateenost/zateknutost im. . r., g. jd. zateeno stilzateknuto ti, instr. jd. zateenou/zateknutou i zateenosti/zateknutosti - stanje onoga koji zateen, zateknut. zatei/zatei (se) gl. svr. prez. zateeml zateem i zateknem (se) - naii na neto, vidjeti nekog ili neto u datom trenutku; nai se kao svjedok, uhvatiti na djelu, zatega/zatega im. . r., g. jd. zate gel zatege, dat. jd zatezi/zatezi - ono ime se zatee, stee; ue, kanap za zatezanje, zategnut prid., odr. v. zategnuti - napet, neoputen; prenes. krut, oprezan, napre gnut; neprijateljski, zategnuti gl. svr., prez. zategnem, rad. prid. zategnuo! zate gao, trp. prid. zate gnut - napregnuti, povui do kraja; uda ljiti krajeve jedan od drugog; prenes. biti veoma udaljen, neprijateljski raspo loen. zategnuto pril. - vrsto; oprezno, uzdrano; kruto, napregnuto; neprijateljski.

1279

zatirati (se)
zategnutost im. . r., g. jd. zategnutost, instr. jd zategnutou/zategnutosti - sta nje onog to/koje zategnut(o). zateknue gl. im. s. r. od zateknuti. zateknut prid., odr. v. zateknuti - zateen; oteknut. zateknuti gl. svr., prez. zateknem -zatei koga, uhvatiti na djelu, zateknutost im. . r., g. jd. zdteknutst, instr. jd zateknutou/zateknutosti - sta nje onog to/ko je zateknut(o); zateenost; oteknue. za tepati gl. svr., prez. zdtepdm - poeti tepati; protepati, zatesati gl. svr., prez. zateem, trp. prid. zate san - poeti tesati; malo otesati, za rubiti; zailjiti, zaotriti teui, zatesterisati gl. svr. (perz.), prez. zates te riem - poeti testerisati, zateturati (se) gl. svr., prez. zateturam (se), trp. prid. zateturan - poeti teturati, pote turati, zatezanje gl. im. s. r. od zatezati (se), zatezati (se) gl. nesvr., prez. zdtezem up. zategnuti (se), zatezni prid. odr. v. - koji se naknadno dodaje, koji ide uz osnovu (npr. zatezna kamata), zaticanje gl. im. s. r. od zaticati, zaticati (se) gl. nesvr. i u., prez. zatiem (se), trp. prid. zatican - stvarati otok, oticati; nalaziti, uhvatiti na djelu, nala ziti u kakvom stanju, poloaju, zatiljak/zatiljak im. m. r., g. jd. zatiljka! zatiljka, n. mn. zatiljci!zatiljci, g. mn. ztiljdka/zatiljdka - zadnji dio glave; potiljak. zatim/zatim pril. - poslije toga, potom;
osim toga, jo, uz to.

zatira im. m. r., g. jd. zatira, g. mn. zatiraa - onaj koji zatire ili unitava,
Unititelj, unitavalac.

zatiraev prid. odr. v. - koji pripada zatirau.

zatirakl prid. odr. v. - koji se odnosi na zatirae. zadraki pril. - na zatiraki nain, kao zatirai, zatirui. zatiraica im. . r., g. mn. zatirdica - ona koja ta zatire, unititeljica, unititeljka. zatiranje gl. im. s. r. od zatirati (se), zatirati (se) gl. nesvr., prez. zadrem (se) - unitavati, gaziti do nestanka; utirati,

zatiskati
sravnjivati; prenes. nestajati, gubiti se, izumirati. zatiskati gl. svr., prez. zatiskam, trp. prid. zatiskan - up. zatisnuti, zatiskati gl. nesvr., prez. zatiskam - ob. zatiskivati. zatiskivanje gl. im. s. r. od zatiskivati. zatiskivati (se) gl. nesvr., prez. zatiskujem (se), trp. prid. zatisklvan - up. zati snuti. zatisnuti gl. svr., prez. zatisnem - tisnuti za ta; ugurati, utisnuti (se); zapuiti, zaepiti (se); prenes. zaboraviti gdje je ta ostavljeno, zametnuti, zatije/zatije im. s. r., g. jd. zatija/ zatija - mir poslije buke; stanje poslije prekida ega burnog, nemirnog; privre meno mirovanje; prestanak pucnjave; zaklonjeno mjesto, zatitrati - gl. svr. prez. zatitram, gl. prid. rad. zatitrao, gl. prid. trp. zatitran - po eti titrati. zatjecanje gl. im. s. r. od zatjecati zaticanje. zatjecati (se) gl. nesvr., prez. zatjeem (se), prid. trp. zatjecan - up. zatei (se), zaticati. zatjerati gl. svr., prez. zatjeram - rastje rati; otjerati, protjerati; utjerati, zabiti, zatjerivanje gl. im. s. r. od. zatjerivati. zatjerivati gl. nesvr., prez. zatjerujem up. zatjerati, zato pril. - zbog toga, iz tog razloga, zatoen prid., odr. v. zatoeni - zarobljen; zatvoren. zatoenica im. . r. - ona koja je zatoena, zarobljenica; zatvorenica, zatoeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zatoenike, zatoeniki pril. - kao zatoenici, na zatoeniki nain, zatoenik im. m. r., g. jd. zatoenika, n. mn. zatoenici, g. mn. zatoenika , dat.instr.-lok. mn. zatoenicima - zaroblje nik, onaj k o je zatoen, zatoenitvo im. s. r. - zarobljenitvo; stanje onoga koji je zatoen; zatoenje, zatoenost im. . r., g. jd. zatoenosti, instr. jd. zatoenou!zatoenosti - sta nje onoga ko je zatoen, strpan u zatvor; zatoenje; zatvorenost.

1280
zatoiti gl. svr., prez. zatoim, trp. prid. zatoen - oduzeti nekom slobodu kre tanja, zatvoriti, strpati u zatvor, zatoka im. . r., g. jd. zatoke, dat. zatoi uvala, uzak prostor u kopnu u koji se uvuklo jezero ili more. zaton im. m. r., g. jd. zatona - manji zaliv, zatopliti gl. svr., prez. zatopll, trp. prid. zatopljen - otopliti, postati toplo, zator im. m. r., g. jd. zatora, g. mn. zatra - propast, unitenje, istrebljenje, zatornik im. m. r., g. jd. ztomika, n. mn. zatornlci, g. mn. ztomika - Unititelj, onaj koji upropatava, istrebljuje, onaj koji sve zatire, zatrapati gl. svr., prez. zatrapam - poeti trapati; zagaziti trapajui. zatrapiti gl. svr., prez. zatraplm, trp. prid. zatrapljen - poeti trapiti; staviti u trap, utrapiti; pokriti zemljom, zatrpati, zatraviti (se) gl. svr., prez. zatravi (se), trp. prid. zatravljen - posijati travu; obrasti travom, zarasti u travu, ostaviti, prepustiti travi, zatravljen prid., odr. v. zatravljeni obrastao travom, preputen travi; po sijan travom; zaputen, nenjegovan. zatravljeno pril. - kao zatravljen, obraslo travom, zaputeno, zatravljenost im. . r., g. jd. zabavlje nosti, instr. jd. zabavljenou/zatravlje no st i - stanje onog to je zatravilo, zatravljivanje gl. im. s. r. od zatravljivati (se). zatravljivati (se) gl. nesvr., prez. zatravljuje (se), trp. prid. zat rav ljiv an up. zatraviti (se), zatraiti gl. svr., prez. zatraim, trp. prid. zatraen - zaiskati, traiti ta od koga; zamoliti koga za kakvu uslugu, zatrati se gl. svr., prez. zatrlm se, trp. prid. zatran - uhvatiti zalet u tranju; potrati, pojuriti trkom; prenes. krenuti prije vremena, zatravanje gl. im. s. r. od zatravati se. zatravati se gl. nesvr., prez. zatbavam se - up. zatrati se. zatrebati gl. svr., prez. zatrebam - poja viti se kao potreba, postati potreban; dobiti, imati potrebu za neim; osjetiti nedostatak neega, zatreperiti gl. svr., prez. zat repe rim poeti treperiti, zadrhtati, zastrepiti. zatreptati gl. svr., prez. zatrepem poeti treptati (o oima i trepavicama), zatrepteti gl. svr., prez. zatreptlm poeti treptjeti, up. zatreperiti, zatresati (se) gl. nesvr. i u., prez. zatresam (se), trp. prid. zatresan - up. zatresti (se), zatreskati (se) gl. svr., prez. zatreskam (se), trp. prid. zatreskan - poeti tre skati; prenes. beskrajno se zaljubiti u koga. zatresti/zatresti (se) gl. svr., prez. zatresem/zatresem (se), trp. prid. zatresen poeti (se) tresti; uiniti da se ta/ko trese, potresti; zadrhtati, zatretati gl. svr., prez. zatretlm - poeti tretati; preglasno se oglasiti; zatutnjati; zagrmjeti. zatrgoviti (se) gl. svr., prez. zatrgovlm (se) - uiniti koga trgovcem, postaviti ga za trgovca; postati trgovac, zatrijeti (se) gl. svr., prez. zatrem - up. zatrti (se), uiniti da ta nestane, istri jebiti se. zatrkati/zatikati se gl. svr., prez. zatrkam/zatrkam se i zatrem/zatrem se zatrati, zaletjeti se; poeti trkati, potrkati, potrati, zatrkavanje/zatrkfvanje gl. im. s. r. od zatrkavati/zatrkivati se. zatrkavati/zatrkivati se gl. nesvr. i u., prez. zatrkavam/zatrkujem se - up. za trkati/zatrkati se. zatrovan prid., odr. v. zatrovani - koji je uzeo ili je bio u kontaktu sa otrovnim materijama, otrovan; prenes. koji je po tpuno ispunjen loim mislima i osjea njima. zatrovanost im. . r., g. jd. zatrovanosti, instr. jd. zatrovanou/zarovanosti - sta nje onog toje zatrovano, zatrovanje gl. im. s. r. od zatrovati (se), zatrovati (se) gl. svr., prez. zatrujem (se), trp. prid. zatrovan - otrovati (se), uiniti da neto postane otrovno; zaga diti; prenes. utjecati na nekoga loim mislima i idejama, zatrpan prid., odr. v. zatrpani - prekriven, zasut ime teko otklonjivim, nedostu pan; prenes. preoptereen, zatrpano pril. - nedostupno, prekriveno ime, nedostupno; prenes. preopteree no.

1281

zatupast
zatrpanost im. . r., g. jd. zatrpanosti, instr. jd. zatrpanou/zatrpanosti - sta nje onog to je zatrpano; preoptereenost ime. zatrpati (se) gl. svr., prez. zatipam (se), trp. prid. zatrpan - nabacati neto preko neeg tako da postane nedostupno; pre kriti ta zasipajui ga; nabacivanjem ega preko sebe biti zatrpan; prenes. imati ili dati nekom previe posla, zatrpavanje gl. im. s. r. od zatrpavati (se). zatrpavati (se) gl. nesvr., prez. zatrpa vam (), trp. prid. zatrpavan - up. zatrpati (se), zatrti (se) gl. svr., prez. zatrem (se), rad. prid. zatro , trp. prid. zatrt/zatrven - uni titi, istrijebiti; potpuno nestati, izumri jeti. zatrubiti gl. svr., prez. zatrublm/zatrublm - poeti trubiti, oglasiti se trubei, trubom. zatrudnjavanje gl. im. s. r. od zatrudnjavati. zatrudnjavati gl. nesvr. i u., prez. zatrudnjavam - esto ostajati trudna, zano siti, ostajati u drugom stanju, zatrudnjeti gl. svr., prez. zatrudnlml zatrudnlm , rad. prid. zatrudnjela - (p)ostati trudna, nosea (ena), ostati u dru gom stanju; zanijeti, zatruskati gl. svr., prez. zatruskam poeti traskati, zatucan prid. neodr. v. - primitivan, za ostao; mentalno ogranien, zatucano pril. - na primitivan ili zaostao nain; primitivno, zaostalo, zatucanost im. . r. g. jd. zatucanosti, instr. jd. zatucanosti/zatucanou - pri mitivizam, zaostalost, osobina onoga koji je zatucan, zatucanje gl. im. s. r. od zatucati, zatucati gl. nesvr. i u., prez. zatucam, trp. prid. zatucan - up. zatui/zatui, zatfli/zatui gl. svr., prez. zatuem/zatuem, rad. prid. zatukao, . r. zatukla, trp. prid. zatuen - ubiti, sasvim utui; zakucati, pokucati; tukui sabiti; sasvim utui, ubiti; prenes. uiniti zatucanim, primitivnim, zaostalim, zatupast prid., odr. v. zatupastl - kratak, obao, tubast (o nosu).

zatupiti (se)
zatupiti (se) gl. svr., prez. zatupim (se), trp. prid. zatupljen - uiniti tupim; za glupiti, uiniti koga glupim; prenes. uguiti nekoga priom, zatupjeti gl. svr., prez. zatupim, rad. prid. . r. zatupjela, trp. prid. zatupljen postati tup, postati glup; zaglupjeti; otu pjeti, postati neosjeajan. zatapkati gl. svr., prez. zatupkam - poe ti tupkati, lupkati, zatupljen prid., odr. v. zatupljeni - otu pljen, zarubljen, koji je uinjen tupim; zaglupljen. zatupljeno pril. - na zatupljen nain; tupo, glupo, zaostalo, primitivno, zatupljenost im. . r., g. jd. zatupljeno ti, instr. jd. zatupljeno u/zatupljeno st i stanje i osobina zatupljenog. zatupljenje gl. im. s. r. od zatupiti (se), zatupljivanje gl. im. s. r. od zatupljivati (se). zatupljivati (se) gl. nesvr., prez. zatu pljujem (se), trp. prid. zatupljivan - up. zatupiti (se) i zatupjeti, zaturanje gl. im. s. r. - od zaturati (se), zaturati (se) gl. nesvr. i u., prez. zaturam (se), trp. prid. zaturan - up. zaturiti (se). zaturiti (se) gl. svr., prez. zaturim (se), trp. prid. zaturen - izgubiti se, zabaciti, zagubiti, zametnuti, zaboraviti gdje je neto ostavljeno, zatvara im. m. r., g. jd. zatvaraa, g. mn. zatvaraa - ono ime se neto za tvara; ep, zapuiva; mehanizam za za tvaranje. zatvaranje gl. im. s. r. od zatvarati (se), zatvarati (se) gl. nesvr., prez. zatvaram (se), prid. trp. zatvaran - obavljati zatva ranje, initi da neto ne bude otvoreno; zvanino proglaavati neto zavrenim ili zatvorenim, zatvor im. m. r., g. jd. zatvora, g. mn. zatvora - mjesto namijenjeno za izdra vanje kazne, kaznionica; oteano pra njenje crijeva, tvrda stolica, zatvoren prid., odr. v. zatvoren! - koji nije otvoren, koji sa svih strana ima pre gradu; koji nije na slobodi, koji je u zatvoru; prenes. tamna ili zagasita boja; povuen, utljiv.

1282
zatvorenica im. . r., g. jd. zatvorenice, n. mn. zatvorenice, g. mn. zatvorenica enska osoba zatvorenik, zatvoreniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zatvorenike, koji im pripada ili potie od njih. zatvoreniki pril. - kao zatvorenici, na nain zatvorenika, zatvorenik im. m. r. g. jd. zatvorenika, nom. mn. zatvorenici - onaj koji je za tvoren; uhapenik, onaj koji u zatvoru izdrava kaznu; robija; kanjenik; uznik. zatvoreno pril. - na zatvoren nain, zatvorenost im. . r., g. jd. zatvorenosti, instr. jd zatvorenou/zatvorenosti osobina onog ko je zatvoren; stanje onog to je zatvoreno, zatvoriti (se) gl. svr., prez. zatvorim (se), trp. prid. zatvoren - pregraditi, zagraditi, ograditi; zabraniti pristup neemu; pre stati poslovati po isteku radnog vre mena; prouzroiti oteano pranjenje crijeva, tvrdu stolicu; oduzeti nekom slobodu; povui se u privatni ivot; po vui se u sebe (o osobi), zatvorski prid. odr. v. - koji se odnosi na zatvor. zaudaranje gl. im. s. r. od zaudarati, zaudarati gl. nesvr., prez. zaudaram iriti neugodan miris, smrdjeti, zaustaviti (se) gl. svr., prez. zaustavim, trp. prid. zaustavljen - prekinuti kre tanje, hod, pokret, bilo kakav posao ili aktivnost; (pre)stati; sprijeiti, prekinuti; stati ispred koga ne dozvoljavajui mu daljnje kretanje, presresti, zadrati; za drati, skrenuti panju na koga/ta. zaustavlja im. m. r., g. jd. zaustavlja, n. mn. zaustavlji, g. mn. zaustavlja - onaj koji zaustavlja, zaustavljanje gl. im. s. r. od zaustavljati (se). zaustavljati (se) gl. nesvr. i u., prez. zaustavljam se - up. zaustaviti (se), zaustavljen prid., odr. v. zaustavljeni koji je sprijeen u aktivnosti; prekinut; zadran, presretnut. zaustavljenost im. . r., g. jd. zaiistavljenosti, instr. jd. zaiistavljenoulzaiistavIjenosti - stanje onog ko/to je zausta vljeno). zaustavili prid. odr. v. - koji slui za zaustavljanje (npr. zaustaviti mehani zam). zaustiti gl. svr., prez. zaustim, trp. prid. zauen - otvoriti usta da se ta kae, ali se odmah predomisliti; pokuati rei, ali biti prekinuti, zauci im. m. r. pi. tant., g. mn. zauaka mjesto iza uiju; blagi udarci iza uiju, zaunice; zauke, zaunici, zaunjaci, djeija zarazna bolest, zaunica im. . r., g. jd. zaunice, n. mn. zaunice, g. mn. zaunica - zauak, uda rac dlanom iza uiju; amar, zaunjaci im. m. r. mn., g. mn. zaunjaka, dat.-instr.-lok. mn. zaunjacima -zauci. zauvijek pril. - zastalno, za sva vremena, zasvagda. zauzdan/zauzdan prid., odr. v. zauzdaniI zauzdani - koji je upregnut uzdama; sputan uzdama; prenes. ime sputan, ogranien. zauzdanost/zauzdanost im. . r., instr. jd. zauzdanou/zauzdanou i zauzdanostilzauzdano ti - stanje zauzdanog; oso bina onog to je zauzdano, obuzdanost, suzdranost, zauzdati (se) gl. svr. prez. zauzdam (se), trp. prid. zauzdan - staviti uzde (konju); savladati; staviti pod kontrolu nekog ili neto; obuzdati, suzdrati, savladati (se), zauzdavanje gl. im. s. r. od zauzdavati (se). zauzdavati (se) gl. nesvr. i u., prez. zauzdavam (se) - up. zauzdati (se), zauzee gl. im. s. r. od zauzeti (se), zauzeti (se) gl. svr. prez. zauzmem, rad. prid. zauzeo, trp. prid. zauzet - silom doi do neeg; osvojiti, zadobiti; zapo sjesti; pomoi kome oko ega; angai rati se, biti na ijoj strani branei, titei ga. zauzetost im. . r., g. jd. zauzetosti, instr. jd. zauzetou!zauzetosti - stanje onoga k o je zauzet; predanost emu. zauzimanje gl. im. s. r. od zauzimati (se), zauzimati (se) gl. nesvr., prez. zauzimam/ zauzimljem (se) - up. zauzeti (se), zaiizlati (se) gl. svr., prez. zauzlam, trp. prid. zauzlan - zavezati (se) u vor, napraviti uzao, uvrstiti uzlom; prenes. spetljati se.

1283

zavaravati (se)
zauzlavanje gl. im. s. r. od zauzlavati (se). zauzlavati (se) gl. nesvr., prez. zauzlavam (se), trp. prid. zauzlavan - up. zaiizlati (se). zauzvrat/zauzvrat/zauzvrat pril. - u za mjenu, na isti nain, istom mjerom, zavada/zavada im. . r., g. jd. zavade! zavade, n. mn. zavade!zavade, g. mn. zavada/zavada - zavaanje, posljedica zavaanja, svaa, rasprava koja je za vrila ljutnjom, zavaditi (se) gl. svr., prez. zavadim (se), trp. prid. zavaen - stvoriti svau, me usobno posvaati; posvaati se. zavaanje gl. im. s. r. od zavaati (se), zavaati (se) gl. nesvr., prez. zov adam (se) - up. zavaditi (se), zavaenost im. . r., gn. jd. zavaenosti, instr. jd. zavaenou!zavaeno ti odnos izmeu zavaenih, stanje meu zavaenima, zavala im. . r. g. jd. zavale - uvala, ulegnuti dio kopna izmeu brda, dolina, zavala gl. im. s. r. - razg. rezultat zava ljivanja; zavaljeno, nagomilano nesadjeveno sijeno, zavaliti (se) gl. svr., prez. zavalim, trp. prid. zavaljen - gurnuti dolje, zabaciti unazad; udobno se smjestiti u naslonja; prenes. prevariti, dovesti u nepriliku; izdati, gurnuti u probleme; previe se zaduiti. zavaljati gl. svr., prez. zavaljam, trp. prid. zavaljan - poeti valjati, zakotrlja ti; prenes. dovesti u teku situaciju, natovariti probleme, zavaljen prid., odr. v. zavaljeni - gurunt dolje, sputen vie nego to treba; koji je u poluleeem poloaju; udobno smje ten u stolici, zavaljivanje gl. im. s. r. od zavaljivati (se). zavaljivati (se) gl. nesvr. i u., prez. zavaljujem (se) - up. zavaliti (se), zavarati gl. svr., prez. zavaram, trp. prid. zavaran - uraditi neto na prevaru, prevariti, varajui usmjeriti neiju pa nju na drugu stranu, zavaravanje gl. im. s. r. od. zavaravati (se) - varanje, obmanjivanje, zavaravati (se) gl. nesvr., prez. zava ravam (se), trp. prid. zavaravan - up.

zavariti
zavarati (se); zanositi se nemoguim, bjeati od istine, zavariti gl. svr., prez. zavarim, trp. prid. zavaren - spojiti dva dijela metala apa ratom za zavarivanje; privrstiti varei. zavariva im. m. r., g. jd. zavarivaa , g. mn. zavarivaa - onaj koji zavaruje, varilac. zavarivanje gl. im. s. r. od zavarivati, zavarivati gl. nesvr., prez. zavarujem, trp. prid ^jzavarivan, imp. zavaruj - up. zavariti. zaveslaj im. m. r., g. jd. zaveslaja, g. mn. zaveslaja - zamah veslom u toku veslanja. zaveslati gl. svr., prez. zaveslam, trp. prid. zaveslan - poeti veslati; odma knuti u veslanju. zavesti (se) gl. svr., prez. zdvedem/zavedem {se), trp. prid. zaveden , imp. zavedi, aor. zavedoh - odvesti pogrenim putem, prevariti; osvojiti neije srce, privui panju osobe suprotnog spola; usposta viti neko stanje, red; unijeti, upisati u slubene knjige, zavesti se gl. svr., prez. zaveem!zaveem se - zaraditi se vezui. zavezan prid., odr. v. zavezani - svezan, spetljan; sputan, koji nije slobodan; ne snalaljiv. zavezanost im. . r., g. jd. zavezano ti, instr. jd zavezanou!zavezanost - sta nje onoga to je zavezano i osobina zavezanog, zavezati gl. svr., prez. zaveem, trp. prid. zavezan - svezati, stegnuti neim, pri vrstiti uzicom; prenes. ne govoriti, u tjeti od umora; u nepristojnom opho enju: rei kome da prestane govoriti, zaveljaj im. m. r., g. jd. zaveljaja, g. mn. zaveljaja - ono to je umotano i zavezano u platno; smotuljak, zaveljaji im. m. r., em. - mali zaveljaj; smotuljak, smotulji. zaviaj im. m. r., lok. jd. zaviaju - rodni kraj. zaviajni prid. odr. v. - koji se odnosi na zaviaj. zaviajnost im. . r., g. jd. zaviajnosti, instr. jd. zaviajno scu!zaviajno ti - pri padnost zaviaju; pravo boravka, zavidan prid., odr. v. zavidni - koji ima zavist, koji zavidi, zavidljiv; ljubomo

1284
ran; prenes. koji je visoko, koji se po dobru odvojio, uspjean, zavidjeti gl. nesvr., prez. zavidim - biti zavidan, ljubomoran, nesretan zato to je neko bolji, zavidljiv prid., odr. v. zavidljivi - koji je sklon zavisti, zavidljivac im. m. r., g. jd. zavidljivcai n. mn. zavidljivci, g. mn. zavidljivaca, dat.-instr.-lok. mn. zavidljivcima - onaj koji je sklon zavidnosti, koji je zavidan, zavidno pril. - zlobno, sa zaviu, na zavidan nain; na zavidnom nivou, zna ajno. zavidnost im. . r., g. jd. zavidnosti, instr. jd. zavidnosu!zavidnosti - osobina onog ko je zavidan; zavist, za vihoriti (se) gl. svr., prez. zavihdri (se), prid. trp. zavihoren - poeti viho riti, zanjihati se, razmahati se na vihoru, zavija im. m. r., g. jd. zavija, g. mn. zavijaa - alatka za zavrtanje; platneni omota za zavijanje oko ega; zavoj, zavijaa im. . r., g. jd. zavijae, n. mn. zavijae, g. mn. zavijaae - vrsta kolaa, savijaa. zavijanje gl. im. s. r. od zavijati (se), zavijati gl. svr., prez. zavije, trp. prid. zavijan - zamesti vijavicom, napadati, nagomilati se; poeti vijati; oglasiti se zavijajui. zavijati gl. nesvr., prez. zavijam, trp. prid. zavijan - zatvarati, zavrtati vijkom; umotavati; smotavati u zavijutak, sa vijati; fijukati (o vjetru); nanositi sme tove (o snijegu); jaukati, lajati zavi jajui; prenes. izbjegavati konkretan odgovor. zavijen prid., odr. v. zavijem - uvrnut, privren zavijaem; prenes. zaobila zan, okolian, uvijen, zavijeno pril. - na zavijen nain; uvijeno, uvrnuto, zaobilazno, zavijutak im. m. r., g. jd. zavijutka, n. mn. zavijuci, g. mn. zavijutaka, dat.instr.-lok. mn. zavijucima - neto to je zavijeno ili umotano u mali zaveljaj; smotuljak; izvijen dio neega; krivina, zavikati gl. svr., prez. zaviem, trp. prid. zdvikan, imp. z,avii - poeti vikati, zaviknuti gl. svr., prez. zaviknem, rad. prid. zaviknuo - viknuti, poviknuti. zavinuti (se) gl. svr. prez. zdvinem {se), trp. prid. zavrnut - zavrnuti; poviti, iskri viti, izviti (se), zaviriti gl. svr., prez. zavirim, pril. sad. zavirujui - kriom pogledati unutra; na kratko pogledati, ovla pregledati, zavirivanje gl. im. s. r. od zavirivati, zavirivati gl. nesvr., prez. zavirujem, pril. sad. zavirujui - povremeno pogle dati, viriti unutra, poviri vati. zavirkivanje gl. im. s. r. od zavirkivati, zavirkivati gl. nesvr., prez. zavirkujem, pril. sad. zavirkujui - povremeno virkati, pomalo zagledati unutra, zavisan prid., odr. v. zavisni - koji zavisi od nekoga ili neega; ovisan, zavisiti gl. nesvr., prez. zvisim - biti uslovljen neim; biti u zavisnosti od koga/ega, ovisiti; biti podreen, poti njen. zavisno pril. - ovisno, na nain koji je uslovljen neim, zavisnost im. . r., g. jd. zavisnosti, instr. jd. zavisnou!zavisnosti - stanje onoga koji je zavisan, ovisnost; nesamosta lnost. zavist im. . r., g. jd. zavisti, instr. jd. zaviu!zavisti - osjeaj i stanje onoga koji je zavidan, zaviti gl. svr., prez. zavijem, trp. prid. zavijen - umotati, omotati; uvrnuti, za vrnuti; skrenuti u stranu, zavitlati gl. svr., prez. zavitlam, trp. prid. zavitlan - zavrnuti vitlom; zamahom baciti u visinu, zafrljaiti; zahvatiti vrtlogom. zavitlavanje gl. im. s. r. od zavitlavati (se). zavitlavati (se) gl. nesvr., prez. zavitla vam {se), trp. prid. zavitlavan - up. zavitlati; prenes. aliti se, zbijati s kim alu. zavjera im. . r., g. jd. zavjere, n. mn. zavjere, g. mn. zavjera - urota; tajni plan protiv nekog, zavjerenica im. . r. - urotnica, ena zavjerenik, zavjereniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zavjerenike, zavjereniki pril. - kao zavjerenici, na nain zavjerenika. zavjerenik im. m. r., g. jd. zavjerenika , n. mn. zavjerenici, g. mn. zavjerenika,

1285

zavlaiti (se)
dat.-instr.-lok. mn. zavjerenicima urotnik, onaj koji priprema zavjeru, zavjerenitvo im. s. r. - sudjelovanje u uroti, uestvovanje u zavjeri, zavjeriti se gl. svr., prez. zavjerim se napraviti zavjeru, urotiti se; dati rije, obeati (se), za vjernica im. . r., g. jd. zvjernice tekst zakletve, zavjesa im. . r., g. jd. zavjese, n. mn. zavjese, g. mn. zavjesa - platno koje visi kao ukras ili zatita od pogleda, stora; zastor. zavjetaj im. m. r., g. jd. zavjetaja, g. mn. zavjetaja - ono to je nekom ostavljeno u amanet, kao obaveza po slije neije smrti; posljednja volja; za vjetanje, oporuka, testament, zavjetanje gl. im. s. r. - ostavljanje opruke. zavjetatelj im. m. r. - onaj koji zavjeta; zavjetalac, zavjetati gl. svr., prez. zavjetam, trp. prid. zavjetan - ostaviti zavjetaj, opo ruku, kao obavezu nekom poslije svoje smrti. zavjet im. m. r., g. jd. zavjeta, g. mn. zavjeta - zakletva, sveano obeanje, zavjetni prid. odr. v. - koji se odnosi na zavjet. zavjetnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na zavjetnike. zavjetniki pril. - kao zavjetnici; na nain zavjetnika. zavjetnlk im. im. r., g. jd. zavjetnika, n. mn. zavjetnici, g. mn. zavjetnika, dat.instr.-lok. mn. zavjetnicima - onaj ko daje zavjet, ko se zaklinje, zavjetovanje gl. im. s. r. od zavjetovati se. zavjetovati se gl. svr. i nesvr., prez. zavjetujem se - dati zavjet, zakleti se, obeati zakletvom, zavjetrina/zavjetrina im. . r. - mjesto zaklonjeno od vjetra, zavlaenje gl. im. s. r. od zavlaiti (se), zavlaiti (se) gl. nesvr., prez. zavlaim {se) - stavljati neto u uzak prostor (npr. zavlaiti ruku u dep); uvlaiti se ko jekuda; prenes. ulaziti u drutvo kome ne pripadate, u kojem vam nema mjesta.

zavladati
zavladati gl. svr., prez. zbvladam poeti vladati; imati kontrolu nad neim ili nad nekim. zavod im. m. r., g. jd. zavoda, g. mn. zavoda - institucija specijalizovana za odreene poslove, zavoditi gl. nesvr., prez. zavodim, trp. prid. zdvoen - osvajati, armirati; voditi krivim putem; upisivati u knjigu proto kola. zavoditi se gl. nesvr., prez. zavodim se tonuti u san; gubiti svijest, zavodljiv prid., odr. v. zavddljivi - koji se da zavesti; privlaan, primamljiv, zano san. zavodljivo pril. - na zavodljiv nain; zanosno, privlano, zavodljivost im. . r., g. jd. zavddljivosti, instr. jd. zavddljivou/zavddljivosti privlanost, zanosnost, zavodnia osobi na. zavodnica im. . r., g. jd. zavodnice , n. mn. zavodnice, g. mn. zvodnica - ena koja zavodi; gljiva iz porodice peurki, zavodniki prid. odr. v. - koji se odnosi na one koji zavode zavodniki pril. - onako kako rade za vodnice, na zavodniki nain, zavodnik im. m. r., g. jd. zvodnika, n. mn. zavodnici, g. mn. zavodnika, dat.instr.-lok. mn. zavodnicima - onaj koji osvaja, zavodi ljepotom, duhovitou, ponaanjem, armer; razvratnik, zavoenje gl. im. s. r. od zavoditi. zavoj/zavOj im. m. r., g. jd. zavoja - traka od gaze ili lana za previjanje rana; kri vina na putu. zavoj aiti (se) gl. svr., prez. zavdjaim (se) - zavojniiti, uiniti koga vojnikom; zavojniiti se, postati vojnik. zavoj ast prid., odr. v. zavojasti - krivu dav, koji ima mnogo zavoja, okuka. zavoj i im. m. r., g. jd. zvojia, em. mali zavoj, zavojeva im. m. r., g. jd. zavojevaa, g. mn. zavojevaa - onaj koji vodi osva jaki rat; agresor, zavojevaki prid. odr. v. - koji se odnosi na zavojevae, zavojevaki pril. - kao zavojevai, na zavojevaki nain, zavojit prid., odr. v. zdvojiti - pun zavoja, krivudav.

1286
zavojitost im. . r., g .jd . zvojitosti, instr. jd. zvojitou/zvojitosti - osobina onog to je zavojito, krivudavo, krivudavost. zavojni/zavojni prid. odr. v. - koji se odnosi na zavoje za previjanje. zavojnica/zavojnica im. . r., g. jd. za vojnice, n. mn. zavojnice, g. mn. za vojnica - ono to u obliku ima zavoje, spirala, zavijutak; vijugava linija; ono to se omotava oko neeg; spiralni dio stroja. zavojniiti (se) gl. svr., prez. zavojniim (se), trp. prid. zavdjnien - uiniti koga vojnikom; postati vojnik, zavoljeti (se) gl. svr., prez. zavolim (se), rad. prid zavdlio, . r. zavoljela - poeti (se) voljeti; poeti osjeati ljubav; zaljubiti se. zavonjati gl. svr., prez. zavdnjam - po eti vonjati, zasmrdjeti/zasmrditi. zavraanje gl. im. s. r. od zavratiti (se), zavratiti (se) gl. svr., prez. zdvratim (se), trp. prid. zavraen - zavrnuti, pod(a)viti, zaviti; izviti vrat i okrenuti glavu; po novo se vratiti na isto mjesto, zavrbovati gl. svr. prez. zdvrbujem privoljeti nekog na neto ili privui nekog s odreenim ciljem, zavreivati nesvr., prez. zavreujem up. zavrijediti, zavrijedjeti gl. svr., prez. zdvrijedim biti vrijedan ega, zasluiti ta. zavriskati/zavriskati gl. svr., prez. zavriskam/zavriskam - poeti vriskati, oglasiti se vriskom, zavritati gl. svr., prez. zavritim - poeti vritati. zavrnut/zavrnut prid., odr. v. zavrnuti/ zavrnuti - zavijen, uvijen, uvrnut; pre nes. nezgodan za saradnju, krut; aknut, uvrnut, luckast, zavrnuti/zavinuti gl. svr., prez. zavrnemlzdvmem - zatvoriti zavrtanjem ega, uvrnuti; zaviti, podviti, podvrnuti, uiniti skraim; prenes. prevariti, pre skupo naplatiti, zavravanje gl. im. s. r. od zavravati (se). zavravati (se) gl. nesvr., prez. zavrava (se), trp. prid. zaviavan - dovravati, okonavati ta ranije zapoeto. zavretak im. m. r., g. jd. zavretka, n. mn. zavreci, g. mn. zavretaka - kraj, konac ega; zadnji dio; posljednji dio. zavriti/zavriti gl. svr, prez. zavrim! zavrim, trp. prid. zavren!zavren - sve uraditi, dovesti neto do kraja, dovriti, zavrni prid. odr. v. - posljednji, krajnji, zakljuni; koji je na zavretku ega (npr. zavrni ispit), zavrnica im. . r., g.jd. zavrnice, n. mn. zavrnice - posljednja faza neega, za vrni dio. zavrta im. m. r., g. jd. zavrta, g. mn. zavrta - ono ime se neto zavre, zavrtaj im. m. r., g. jd. zdvrtaja - jedan zamah ili okret pri zavrtanju, zavrtanj/zavrtanj im. m. r., g. jd. za vrtnja!zavrtnja, n. mn. zavetnji! zavrtnji - araf, vijak. zavrtanje gl. im. s. r. od zavrtati. zavrtati gl. nesvr., prez. zavrem - vriti zavrtanje, uvrtati; prenes. neprirodno govoriti, uvijati, zavrtjeti/zavrtjeti (se) gl. svr., prez. zavrtim!zavrtim (se), trp. prid. zavren! zavren - poeti (se) vrtjeti; odmaknuti u vrenju; snano okrenuti vrtei; pre nes. zamantati se, osjetiti vrtoglavicu, zavrvjeti/zavrvjeti gl. svr., prez. zavrvi! zavrvi - poeti vrvjeti, uzeti maha vrvei, provrvjeti sa svih strana; uzrokovati mete. zavrzlama im. . r. (tur.), g. jd. zavrzlame - zapetljana, komplikovana stvar; petlja nija, petljanje. zavuen prid., odre. v. zavueni - duboku uvuen; skriven iza ega; nepristupaan, zavui (se) svr. prez., zavuem!zavuem (se), trp. prid. zavuen - uvui (se) du boko; sakriti se uvlaenjem u ta, ili zavlaenjem iza ega; ui u skuen pro stor; ispuniti sve ime (dim, hladnoa i sl.); odugovlaenjem odvojiti, udaljiti od rjeenja ega. zazeleniti gl. svr., prez. zazelenim/z.azelenim - pozeleniti, uiniti zelenim, obojiti u zeleno, zazelenjeti se gl. svr., prez. zazelenim! zazelenim se - pozelenjeti; postati zelen, zazidati gl. svr., prez. zazidam - staviti zid, zatvoriti zidom; zidajui zagraditi, pregraditi.

1287

zaivjeti
zazimiti gl. svr. prez. zdzimim - doekati gdje zimu; biti zateen zimom; ui u zimu. zazimljavanje gl. im. s. r. od. zazimljavati. zazimljavati gl. nesvr., prez. zazimljavam, trp. prid. zdzJmljen - up. zazimiti, zaziranje gl. im. s. r. od zazirati, zazirati gl. nesvr., prez. zazirem - skla njati se od neega, prezati, izbjegavati neto zbog nelagodnosti ili nesigurno sti; okretati glavu od ega, gnuati se, grstiti se. zazivanje gl. im. s. r. od zazivati, zazivati gl. nesvr., prez. zazivam, trp. prid. zazivan - zvati nekog glasno, po zivati vie ljudi; prizivati koga/ta. zazor im. m. r., g. jd. zazora, g. mn. zazora - rezultat zaziranja, zaziranje, ne lagoda; izbjegavanje; gnuanje, odvrat nost. zazoran prid., odr. v. zazorni - koji iza ziva zazor, neugodan; gnusan, odvra tan. zazoriti gl. svr., prez. zdzorim, trp. prid. zazoren - poeti zriti, sazreti; poeti svi tati, osvanuti, zazubica im. . r., g. jd. zazubice, n. mn. zazubice - zubno meso. zazujati gl. svr., prez. zazujim - poeti zujati, oglaavati se zujanjem kao pela, zaagriti se gl. svr., prez. zdagrim se zaariti se, zaplamteti, zapaliti se; pre nes. emocijama podgrijati priu, zaaliti gl. svr., prez. zaalim, trp. prid. zdaljen - poeti aliti, osjetiti tugu za im proputenim, zaarenost im. . r., g. jd. zaarenosti, instr. jd. zaar enou!zaarenosti - oso bina i stanje zaarenog, usijanost, uarenost. zaariti se gl. svr., prez. zddrim se postati (kao) ar, usijati se; zacrvenjeti se. zaditi gl. svr,. prez. zadijem, trp. prid. zadiven - pobjei; udariti; zapaliti ciga retu sa zadovoljstvom; zapaliti vatru, uraditi neto punom snagom, zaeljeti (se) gl. svr., prez. zaelim / zaelim (se) - imati elju za im, poe ljeti koga/ta. zaivjeti gl. svr., prez. zaivim, trp. prid. zaJvljen - poeti ivjeti; zapoeti ivot;

zamiriti
prenes. zapoeti neku ideju ili neki proces, uiniti da neto bude prihvae no. zamiriti gl. svr., prez. zamirim/za mirim, trp. prid. zamiren - stisnuti oi; namjerno ne vidjeti, praviti se da se ne vidi. zauboriti gl. svr., prez. zazuborim/zazubdrim, onom. - poeti uboriti, putati zvukove kao voda dok se kotrlja kroz kamenje. zautiti gl. svr., zazutim, trp. prid. za tuen - poutiti, uiniti utim, obojiti u uto. zautjeti se gl. svr., prez. zazutim se postati ut, poutjeti. zbaciti gl. svr., prez. zbacim, trp. prid. zben - trzajem baciti sa neega; sklo niti upotrebom sile. zbacivanje gl. im. s. r. od zbacivati, zbacivati gl. nesvr. i u., prez. zbacujem, trp. prid. zbacivan - vriti zbacivanje; up. zbaciti. zbijati (se) gl. nesvr., prez. zbijam (se) stiskati; praviti neto (ob. alu), zbijen prid., odr. v. zbijeni - stisnut, zgu snut, sadrajan; vrsto povezan, zbijeno pril. - na zbijen nain, stisnuto, zgusnuto, sadrajno, saeto, zbijenost im. . r., g. jd. zbijenosti, instr. jd. zbijenou/zbijenosti - stanje i osobi na zbijenog, zbilja pril. - zaista, stvarno, uistinu, do ista. zbilja im. . r., g. jd. zbilje - stvarnost, realnost, zbiljnost, injenino stanje, zbiljnost im. . r., g. jd. zbiljnosti, instr. jd zbiljnou/zbiljnosti - stvarnost, realno st. zbiljski prid. odr. v. - stvaran, istinit, ute meljen na injenicama, zbiljski pril. - istinski, uistinu, zbir im. m. r., g. jd. zbira, lok. jd. zbiru, n. mn. zbirovi - zbroj, rezultat sabiranja, sveukupnost, zbiran prid., odr. v. zbirni - koji se odnosi na zbir; ukupni, sveukupni, zbirica im. . r., g. mn. zbirica, em. mala zbirka, zbirka im. . r., g. jd. zbirke, dat. jd zbirci, g. mn. zbirki - vie istovrsnih predmeta, kolekcija, garnitura; sabrana djela; knjiga sabranih zadataka.

1288
zbiti gl. svr., prez. zbijem, imp. z bij, trp. prid. zbijen - stisnuti, sabiti, zbiti se gl. svr., prez. zbude se, pril. prosi, zbivi se - desiti se, dogoditi se, odigrati se. zbivanje im. s. r. od zbivati se. zbivati se gl. nesvr., prez. zbivam se deavati se, dogaati se, odigravati se. zbijeg/zbjeg im. m. r., g. jd. zbijegal zbjega, n. mn. zbijegov ilzbjegovi - izbje gli i prognani ljudi okupljeni na jednom mjestu; privremeno stanite izbjeglih. zblanuti se gl. svr. prez. zblnem se, trp. prid. zblanut - zagledati se u udu; za prepastiti se, zabezeknuti se od izne naenja. zbliavanje gl. im. s. r. od zbliavati (se), zbliavati (se) gl. nesvr., prez. zbliavam (se), trp. prid. zbliavan - pribliavati (se), initi da ko/ta s kim/im bude blizak; postajati blizak s kim; uspo stavljati bliske, prijateljske odnose, zbliiti (se) gl. svr., prez. zblizim (se), trp. prid. zblizen - postati blizak, uspo staviti prijateljski kontakt, zbog prij. - uz gen. oznaava uzrok, zbogom pril. - kao pozdrav na rastanku u znaenju: Bog te uvao. zbor im. m. r., g. jd. zbora, v. jd. zbore, lok. jd. zbdru - skup mnogo ljudi orga nizovanih s istim ciljem; sjednica, sasta nak; hor; govor, govorenje, zborenje. zboran prid., odr. v. zbor ani - naboran, izboran, koji je dobio bore; namrekan, smeuran. zboranost im. . r., g. jd. zboranosti, instr. jd. zboranoulzboranosti - stanje onoga ko je zboran, izboranost, naboranost; smeuranost, smrekanost. zborati (se) gl. svr., prez. zboram (se), trp. prid. zboran - dobiti bore, izborati, naborati se; napraviti nabore, nabirajui skupiti, nepravilno skupiti, saviti, sabra ti, smeurati, zborite/zborite im. s. r., g. jd. zborita/ zbdrita - zborno mjesto, mjesto na ko jem se dri zbor. zbor enje/zbor enje gl. im. s. r. od zboriti, zboriti gl. nesvr., prez. zborim - ob. go voriti: priati, raspredati priu, zbornica im. . r., g. jd. zbornice, n. mn. zbornice, g. mn. zbornica - velika pro storija za odravanje sastanaka; u koli zajednika soba za nastavnike; hist. hram i uilite. zbornik im. m. r., g. jd. zbornika, n. mn. zbornici, g. mn. zbornika , dat.-instr.-lok. mn. zbornicima - knjiga u kojoj su objavljeni nauni ili neki drugi radovi, zborovanje gl. im. s. r. od zborovati. zborovati gl. nesvr., prez. zborujem odravati zbor; odravati sastanak; za sjedati; pejor. sastaniti. zborovoa im. m. r., g. jd. zbor ov ode horovoa, glavni u vokalnom zboru, zbrajalica im. . r., g. jd. zabrjalice, n. mn. zabrjalice, g. mn. zabrjalica raunaljka, raunalo; djeija igrica; ka lkulator. zbrajanje gl. im. s. r. od zbrajati, zbrajati gl. nesvr., prez. zbrajam (se), trp. prid. zbrajan - sabirati, raunati; dodavati sve to ulazi u odreenu pro blematiku. zbrati gl. svr., prez. zberem!zberem sabrati, berui sve prikupiti, skupiti; obrati. zbratimiti se gl. svr., prez. zbratimim se, trp. prid. zbratimljen - prihvatiti nekog kao brata, uiniti nekog pobratimom, zbratimljavanje gl. im. s. r. od zbratimljavati (se), zbratimljavati (se) gl. nesvr. i u., prez. zbratimljavam (se) - up. zbratimiti se. zbrkan prid., odr. v. zbrkani - smukan, izmijean bez ikakvog reda; zguvan, naboran, smeuran, zbrkano pril.. - na zbrkan nain, zbrkanost im. . r., g. jd. zbrkanoti, instr. jd zbrkanou!zbrkano ti - ne red; stanje onog to je zbrkano, zbrkati gl. svr., prez. zbrkam - smu kati, pomijeati sitnice ili sastojke; na praviti nered, zbrku; smeurati, nabora ti, zguvati bilo kako. zbrda-zdola pril. - prenes. navrat-nanos, bez ikakvog reda, zbrkano, pobrkano, kakogod, svakako, zbrinuti gl. svr. prez. zbrinem - smjestiti na sigurno; opskrbiti, osigurati kome uslove za ivot, zatititi od nedaa, zbrinjavanje gl. im. s. r. od zbrinjavati, zbrinjavati gl. nesvr., prez. zbrinjavam up. zbrinuti.

1289

zdepast
zbrisati gl. svr., prez. zbriem, trp. prid. zbrisan, imperat. zbrii - uiniti da sve nestane, ukloniti; razg. pobjei, zbrka im. . r., g. jd. zbrke, dat. jd. zb iti, g. mn. zbrka - mete, nesklad, neureenost odnosa ili stvari, zbrkano/zbrkano pril. - u zbrci, smueno, smeteno, nejasno, zbrkanost/zbrkanost im. . r., g. jd. zbrkano stil zbrkano ti, instr. jd zbrkanou Izbrkanou i zbrkano stilzbr-kano ti - osobina onoga to je zbrkano: smutnja, nered. zbrkati gl. svr., prez. zbrkam - napraviti zbrku, pobrkati, pomijeati, zabuniti se. zbroj m. m. r., g. jd. zbroja, lok. jd. zbrdj u , n. mn zbrojevi - zbir, rezultat sabira nja. zbrojati/zbrojiti gl. svr., prez. zbrdjim, imerat. zbroj, trp. prid. zbrojan - sabrati; sve zajedno izbrojiti, dodati sve to to me pripada, zbrzati gl. svr., prez. zbrzam, trp. prid. zb'rzan - uraditi ta povrno, nabrzinu; na brzinu i nerazumljivo ta izgovoriti, zbuniti (se) gl. svr., prez. zbunim (se), trp. prid. zbunjen - uiniti koga zbunje nim, napraviti zabunu; zbog nelagode saplesti se u mislima, smesti se. zbunjeno pril. - na zbunjen nain, sme teno, nejasno, zbrkano, zbunjenost im. . r., g. jd. zbunjenosti, instr. jd. zbunjenou/zbunjenosti - sta nje onog k o je zbunjen, zbunjiv prid., odr. v. zbunjivi - koji se moe zbuniti, spleten, nesiguran, zbunjivanje gl. im. s. r. od zbunjivati (se). zbunjivati (se) gl. nesvr., prez. zbunju jem (se), pril. sad. zbunjujui - up. zbu niti (se). zdanje im. s. r., g. jd. zdnja - velika i raskona zgrada; velika graevina od kamena. zdebljati (se) gl. svr., prez. zdebljam (sf), trp. prid. zdebljan - udebljati (se), ugojiti (se), nadebljati; uiniti debelim; postati debeo, zdenac im. m. r., g. jd. zdenca, g. mn. zdenaca - bunar, studenac, zdepast prid., odr. v. zdepasti - onizak i puniji; podebeo, nezgrapan.

zderati
zderati gl. svr., prez. zderem - derui skinuti; strgati; zguliti, zdesna pril. - desno, sa desne strane, zdimiti (sc)gl. svr., prez. zdimi (se) pretvoriti se u dim; razg. pobjei, brzo otii s nekog mjesta, zdipiti gl. svr., prez. zdipim - razg. ukrasti; otrgnuti, brzo uzeti, zgrabiti, zdjelica im. . r., g. jd. zdjelice , n. mn. zdj'ice , g. mn. zdjelica, em. - mala zdjela, zdjeliica; med. karlica, zdjeliica im. . r., em. - mala zdjelica, zdjelini prid. odr. v. - koji se odnosi na zdjelice. zdjeljati gl. svr., prez. zdjeljam/zdjjem - stesati djeljui, otesati djeljanjem. zdrav prid., odr. v. zdravi - koji nije bolestan, koji je dobrog zdravlja, zdravac im. m. r., g. jd. zdrvca - vrsta jednogodinje zeljaste biljake; vrsta tvrdog kamena, zdravica im. . r., g. jd. zdravice - vrsta zdrave zemlje, zdravica im. . r., g. jd. zdravice - sveani krai govor, sveano obraanje; nazdravljanje u iju ast. zdraviti gl. nesvr., prez. zdravim - ozdra vljati, prizdravljati, postajati zdrav, zdravlje im. s. r., g. jd. zdravlja - stanje zdravog organizma, zdravo pril. - pozdrav meu bliskim pri jateljima. zdravstveni prid. odr. v. - koji se odnosi na zdravstvo ili na zdravlje, zdravstvo im. s. r., g. jd. zdravstva - zdra vstvena djelatnost; zdravstvene institucije. zdrmati gl. svr., prez. zdimam - stresti drmajui, sve stresti; razg. jako udariti, zdrobiti gl. svr., prez. zdrobim , trp. prid. zdrobljen - usitniti neto upotrebom sile, drobei; smrviti, zdruiti (se) gl. svr., prez. zdruim (se), prid. trp. zdruen - spojiti (se), pridruiti (se); sprijateljiti se; udruiti (se), orga nizovati se zajedniki na nekom poslu, zdrveniti/zdrveniti se gl. svr., prez. zdhenim se, trp. prid. zdivenjen - odrveniti, postati kao drvo; prenes. skameniti se, ukoiti se od straha ili iznenaenja, zduan prid., odr. v. zduni - koji je predan emu, revan, usrdan, svesrdan.

1290
zduno pril. - na zduan nain, srano, usrdo, predano. zeba im. . r., g. jd. zebe, n. mn. zebe, g. mn. zeba - zool. vrsta ptice pjevaice, zebnja gl. im. . r., g. jd. zebnje - izved. od zepsti-, osjaaj hladnoe; prenes. jeza, strah od neizvjesnosti; slutnja, predo sjeanje loih deavanja. zebra im. . r., g. jd. zebre, n. mn. zebre, g. mn. zdbri - afriki kopitar slian ko nju sa karakteristinim bijelim prugama po cijelom tijelu; pjeaki prelaz na ulici obiljeen bijelim crtama, zebrast prid., odr. v. zebrasti - koji je iaran kao zebra; koji ima cmo.bijele pruge. zec im. m. r., v. jd. zee, instr. jd. zecom, n. mn zeevi - zool. vrsta brzog i plaljivog glodara dugih zadnjih nogu i ui ju, kratkog repa. zeevina im. . r. - zeije meso; zeetina, zeiji prid. odr. v. - koji se odnosi na zeeve. zefir im. m. r. (fr.), g. jd. zefira - ekspr. povjetarac, lahor; vrsta prozrana plat na. zeko im. m. r., v. jd. zeko, dat. jd. zeki, hip. - zec od milja, zei, zelemba im. m. r. g., jd. zelembaa, n. mn. zelembai, g. mn. zelembaa - vrsta gutera karakteristine zelene boje; pre nes. onaj koji nosi zelenu uniformu; vojnik. zelen im. . r., g. jd. zeleni, instr. jd. zeleni - zajedniki naziv za perun, celer, kopar, mrkvu i sl. koji se koriste kao zain u kuhanju, zelen prid., odr. v. zeleni - koji je zelene boje; nedozreo; prenes. mlad, neiskusan, zelena im. m. r., g. jd. zelena, n. mn. zeleni, g. mn. zelena - onaj koji zarauje na previsokim kamatama; li hvar. zelenaenje gl. im. s. r. od zelenaiti, zelenaiti gl. nesvr., prez. zelenaim - ba viti se zelenatvom, lihvariti, uzimati previsoke kamate i tako se bogatiti, zelenakl prid. odr. v. - koji se odnosi na zelenae. zelenaki pril. - na nain zelenaa, kao zelenai. zelenatvo im. s. r., g. mn. zelenatava! zelenatvo - zelenaenja, posao zelena a; lihvarstvo, zelenilo im. s. r., g. mn. zelenila - zeleno ukrasno bilje; openito: zeleno bilje; ze lene povrine, zeleniti gl. nesvr., prez. zelenim - uiniti zelenim, bojiti u zeleno, zelenko/zelenko im. m. r., hip. - konj sive boje; ovjek zelenih oiju, zelo. zeleno pril. - u zelenoj boji; nezrelo; ne iskusno. zelenjeti (se) gl. nesvr., prez. zelenim se - postajati zelen; biti zelen. Zeljanik im. m. r., g. jd. zeljanika, n. mn. zeljanii, g. mn. zeljanika, dat.-instr.lok. mn. zeljanicima - uljevak ili pita od zelja. zeljast prid., odr. v. zleljasti - koji je poput zelja. zelje/zSlje im. s. r. g., jd. zelja/zelja - vrsta lisnatog povra, pinat, spana; zeljasta biljka. zemaljski prid. odr. v. - koji se odnosi na Zemlju kao planetu ili na zemlju kao dravu. zemika im. . r., g. jd. zemike, dat. jd. zemiki - pecivo u obliku velikog zrna kafe. Zemlja im. . r., g. jd. Zemlje - planeta, trea planeta u Sunevom sistemu, zemlja im. . r., g. jd. zemlje, n. mn. zemlje, g. mn. zemalja - kopno; tlo koje se obrauje; vrsta nekretnine; drava, zemljak im. m. r., g. jd. zemljka, v. jd. zemljae, n. mn. zemljci, g. mn. -ze mljaka, dat.-instr.-lok. mn. zemljcima onaj koji s kim ima isti zaviaj, domo vinu, dravu, zemljan prid., odr. v. zemljani - koji je napravljen od zemlje, zemljarina/zemljarina im. . r. g. jd. zemljarine!zemljarine - porez na zemlju (nekretninu), zemljica im. . r., em. - mala koliina zemlje; mala zemlja, dravica, zemljini/zemljini prid. odr. v. - koji se odnosi na zemljite. zemljite im. s. r., g. jd. zemljita - ze mlja, tlo; kopno; prenes. vrsta nekretni ne. zemljojelac im. m. r., g. jd. zemljodjelca, v. jd. z 'emljodjele, n. mn. ze-

1291
m ljodjelci, g. mn. zem ljddjelaca - ob.

zemljoradnik, ratar, onaj koji obrauje zemlju. zemljodjelstvo im. s. r. - ob. zemljo radnja. zemljomjerstvo im. s. r. - posao kojim se bavi geometar, mjerenje zemlje, zemljopis im. m. r., g. jd. zemljopisa geografija; nastavni predmet; geografski udbenik. zemljopisac im. m. r., v. jd. zemljopie, g. mn zem ljdpisaca - onaj ko se bavi zemljopisom, geograf, zemljopisni prid. odr. v. - geografski, koji se odnosi na zemljopis, zemljoposjed im. m. r. - zemljini posjed, zemljoposjednik im. m. r., g. jd. zem ljoposjednika, v. jd. zem ljoposjednie, n. mn. zem ljoposjednici, g. mn. zem ljoposjednika, dat.-instr.-lok. mn. zem ljoposjednicim a - onaj ko je vlasnik zemlje, koji posjeduje zemlju, zemljoradniki prid. odr. v. - koji se odnosi na zemljoradnike; pril. onako kao zemljoradnik, zemljoradnik im. m. r., g. jd. zemljorad nika, v. jd. zemljoradnie, n. mn. zem ljoradnici, g. mn. zemljoradnika onaj ko se bavi zemljoradnjom, poljo privrednik, zemljoradnja im. . r. - djelatnost koja se bavi obraivanjem zemlje, ratarstvo, zemljotres im. m. r., g. jd. zemljotresa poters, iznenadno jae ili slabije potresanje, drhtanje Zemljine kore; izazvano uzrocima tektonske ili vulkanske priro de. zemljovid im. m. r., g. jd. zemljovida - ge ografska karta. zSmnl prid. odr. v. - koji je u vezi sa zemljom. zemunica im. . r., g. jd. zemunice, n. mn. zemunice - nastambe ili sklonita koja su ukopana u zemlju. zenit im. m. r. (ar.) - strana, raj, horizont; najvia taka nebeskog svoda u koju dolazi Sunce, zepsti gl. nesvr., prez. zebem/zebem osjeati hladnou, zehra im. . r. (ar.) - ono ega je sasvim malo, trunica, sitnica, zrno, bogda. zbt im. m. r., g. jd. zeta, n. mn. zetovi kerkin ili sestrin mu.

zgaditi (se)
zgaditi (se) gl. svr., prez. zgadim (se), trp. prid. zgaen - osjetiti gaenje, imati potrebu za povraanjem; uiniti da neto postane nepodnoljivo odvratno i odbo jno, gadno,zgaeno. zgarite im. s. r., g. jd. zgarita, g. mn. zgarita - mjesto gdje je ta izgorjelo; ruevina poslije poara, zgasnuti gl. svr., prez. zgasnem - malo se ugasiti. zgaziti gl. svr., prez. zgazim, trp. prid. zgazen - stati nogom na neto, unititi gaenjem; prenes. silom neto postii, unititi. zgledanje gl. im. s. r. - izved. od zgledati se. zgledati se gl. svr., prez. zgledam se, gl. prid. trp. zgleddnlzgledat - pogledom se sporazumjeti u trenutku uenja ili izne naenja . zgledati se gl. nesvr., prez. zgledam se, gl. prid. trp. zgleddnlzgledat - up. zgle dati se. zglob im. m. r., g. jd. zgloba, n. mn. zglo bovi, g. mn. zglobova - med. pomian spoj kostiju; mjesto gdje se uglavljiva njem spajaju dijelovi ega. zglobni prid. odr. v. - koji ima zglob; koji se odnosi na zglob, zglobobolja im. . r. - med. bolest zglo bova, artritis, zgnjeiti gl. svr., prez. zgnjeim, trp. prid. zgnjeen - unititi gnjeei; upro pastiti gnjeenjem; smekati gnjeei. zgoda im. . r., g. mn. zgoda - prilika, situacija, pravi trenutak ili ugoaj, zgodan prid., odr. v. zgodni - lijep, pri vlaan, pravilno graen ovjek; pristu paan, praktian, udoban, funkcionalan; bogat. zgoditak im. m. r., g. jd. zgoditka, n. mn zgodici, g. mn. zgdditaka - pogodak, dobitak. zgoditi gl. svr., prez. zgodim - bacajui pogoditi; pogoditi ime. zgoditi se gl. svr., prez. zgodi se - desiti se, dogoditi se. zgbdno pril. - na zgodan nain, prikladno; funkcionalno. zgoreg(a) pril, - obino ispred odrinog oblika u znaenju: nije loe, nije na odmet; nije vika.

1292 zgotoviti gl. svr. zgotovim, trp. prid. zgotovljen - uiniti gotovim, spremiti, pripremiti, skuhati; uraditi posao, do vriti, zavriti, zgrabiti gl. svr., prez. zgrabim, trp. prid. zgrabljen - epati, oteti, zamahom ne to uhvatiti, grabei doi do neeg to se eljelo. zgrada im. . r., g. jd. zgrade, n. mn. zgrade, g. mn. zgrada - vea stambena ili poslovna graevina, zgranuti (se) gl. svr., prez. zgranem (se), trp. prid. zgranut - zaprepastiti se, za stati u udu; ostati bez rijei od izne naenja; biti u oku od neprijatnog izne naenja. zgranuto pril. - zabezeknuto, zaprepate no, preneraeno; okirano, zgranutost im. . r., g. jd. zgranutosti, instr. jd zgrdnutou!zgranutosti - zaprepatenost, izbezumljenost, okiranost, stanje onoga k o je zgranut, zgraanje gl. im. s. r. od zgraati se. zgraati se gl. nesvr., prez. zgraam se osjeati i iskazivati zgraavanje, zaprepatenost. zgraavanje gl. im. s. r. od zgraavati se. zgraavati se gl. nesvr., prez. zgraavam se - groziti se, gaditi se; uditi, iuavati se, jeiti se od ega stranog, ru nog, gadnog, zgrbiti se gl. svr., prez. zgrbim se - dobiti grbu, pogrbiti se, postati grbav; poviti se u leima; zguriti se. zgrbljen prid., odr. v. zgrbljeni - koji je s grbom, pogrbljen; povijen u leima, zguren. zgrbljenost im. . r., g. jd. zgrbljenosti, instr. jd. zgrbljenou!zgrbljenosti - pogrbljenost. zgren prid., odr. v. zgreni - grem steg nut, ukoen; skupljen, stisnut kao u gru. zgfenost im. . r., g. jd. zgrenosti, instr. jd. zgrenoulzgrenosti - stanje onoga to je zgreno, zgiiti se gl. svr., prez. zgrim se, trp. prid. zgren - stegnuti, ukoiti sve mii e; skupiti se. zgrepsti (se) gl. svr., prez. zgrebeml zgrebem (se) - grebui sastrugati, ski nuti, skloniti; otetiti grebanjem; zguliti;

1293

zgusnuto
strana ulupiti; dobro protresti i nanijeti tetu vanjskom dijelu, zgruan prid., odr. v. zgriidni - ugruan, zgusnut, koji ima ugruke. zgriianost im. . r., g. jd. zgriibnou! zgruanosti - stanje onoga to je zgruano, ugruanost. zgruati se gl. svr., prez. zgruam se postati grua; dobiti ugruke, zgusnuti se kao grua; zgrudvati se; usiriti se. zgruavanje gl. im. s. r. od zgruavati se. zgruavati se gl. nesvr., prez. zgruvdm se - up. zgruati se. zgubidan im. m. r., g. jd. zgubidana, g. mn. zgubidana - danguba, besposliar, zgubidanka im. . r., dat. jd. zgubidanki, g. mn. zgubidanki - besposliarka, e nska osoba zgubidan. zguliti gl. svr., prez. zgulim, trp. prid. zguljen - povlaenjem jednog kraja ski nuti povrinski dio s neega, guljenjem odstraniti; oderati, zguljivanje gl. im. s. r. od zguljivati (se), zguljivati (se) gl. nesvr., prez. zguljujem (se), trp. prid. zguljivan - obavljati zgu ljivanje; up. zguliti (se), zguran prid., odr. v. zgurani - nasilu utrpan, uguran bez ikakvog reda, strpan, zguranost im. . r., g. jd. zguranosti, instr. jd. zgurdnou!zguranosti - stanje onoga to je zgurano; nered, zgurati gl. svr., prez. zguram, trp. prid. zguran - potpuno ispuniti ili zatrpati neki prostor, zatisnuti gurajui, zgiiren prid., odr. v. zgureni - povijen naprijed, grbav, poguren, zgiireno pril. - grbavo, zgrbljeno, pogure no. zgiirenost im. . r., g. jd. zgurenosti, instr. jd. zgurenou!zgurenosti - stanje onoga to je zgureno, pogrbijenost, povijenost, zguriti se gl. svr., prez. zgurim, trp. prid. zguren - nagnuti se ramenima i gornjim dijelom lea naprijed, zgrbiti se, poviti se. zgusnut prid., odr. v. zgusnuti - stisnut, koji je postao gust; prenes. saet, zbijen, zgusnuti se gl. svr., prez. zgusnem se postati gust, stisnuti se; prenes. zbiti, saeti. zgiisnuto pril. - na zgusnut nain; zbijeno, stisnuto, saeto.

zguliti povrni dio koe, dobiti ogrebo tinu. zgrijati (se) gl. svr., prez. zgrijem (se) ugrijati (se), uiniti da postane toplo, ugrijano. zgrijavati/zgrijevati (se) gl. nesvr., prez. zgrijavamlzgrijevam (se) - up. zgrijati (se). zgrijeiti gl. svr., prez. zgrijeim, trp. prid. zgrijeen - uiniti grijeh, ogrijeiti se; napraviti greku, pogrijeiti, zgr'iti/zgristi gl. svr., prez. zgrizeml zn'zem, trp. prid. zgrizen/zgrizen - gri zui skinuti, odstraniti; oglodati; grizui sravniti, poravnati s im, skratiti, zgrizanje gl. im. s. r. - izved. od zgrizati. zgrizati gl. nesvr., prez. zgrizam - up. zgristi. zgrnuti/zgrnuti gl. svr., prez. zgrneml zgmem, trp. prid. zgrnutlzgmut - gu rajui skupiti na gomilu; prenes. olahko zaraditi mnogo novca, zgromiti/zgromiti gl. svr., prez. zgro mim, trp. prid. zgromljen - iskaliti bijes na kome, napasti koga silno kao grom. zgroziti se gl. svr., prez. zgrozim se, trp. prid. zgroen - up. zgraati se. zgroavanje gl. im. s. r. od zgroavati se ob. zgraavanje. zgroavati se gl. nesvr., prez. zgrdavam se, pril. sad. zgrovajui se - ob. zgra ati se. zgrtati/zgrtati gl. nesvr., prez. zgrem! zgrem - gomilati ili skupljati veliku koliinu neega (ob. novac); up. zgrnuti/ zgrnuti. zgrudan prid., odr. v. zgrudani - pretvo ren u grudice, ugrudan. zgriidanost im. . r., g. jd. zgudanosti, instr. jd. zgudano ulzgudanosti - stanje i osobina onoga to je zgrudano, zgrudati/zgrudvati (se) gl. svr., prez. zgruda!zgrudva (se) - pretvoriti (se) u grud(v)e, ugrudati (se), zgruavanje/zgrudvavanje gl. im. s r. od zgrudavati/zgrudvavati (se), zgrudavati/zgrudvavati (se) gl. nesvr., prez. zgrudavam/zgrudvavam (se), trp. prid. zgruddvdnlzgrudvdvdn - up. zgru dati/zgrudvati (se), zgruhati gl. svr., prez. zgruhdm, trp. prid. zgruhan - udarcima unititi, sa svih

zgiisnutost
zgiisnutost im. . r., g.jd. zgusnutosti, instr. jd. zgusnutoulzgusnutosti - oso bina onog to je postalo gusto; stisnu tost, zbijenost, saetost, zguvan prid., odr. v. zguvani - poguvan, nepravilno savijen; neispeglan; neuredan. zguvano p ril - na zguvan nain; ne uredno. zguvan ost im. . r., instr. jd. zguvano scu/zguvano ti -stanje onoga to je zguvano, poguvanost. zguvati gl. svr., prez. zguvam , trp. prid. zguvan - uiniti da tkanina ili pa pir ili sl. postanu neravni, naborani, zibati (nekoga, se) - gl. nesvr. prez. zibam - ljuljati, njihati, zfbanje gl. im. s. r. od zibati (se), zibati (se) gl. nesvr. prez. zibam (se) ljuljati, njihati (se), zlir/zikir im. m. r. (ar.) - pobono izgo varanje, prizivanje, spominjanja Boijeg imena. zid im. m. r., lok. jd. zidu, n. mn zidovi, g. mn. zidova - ozidana pregrada; pregra da; prenes. prepreka, zidanje gl. im. s. r. od zidati, zidar/zidar im. m. r., g. jd. zidra!zidara, v. jd. zidaru!zidare, n. mn. zidari!zidari, g. mn. zidra/zidara - ovjek koji ima zavren zidarski zanat; onaj koji zida; graditelj. zidarev/zidarov i zidarev/zidarov prid. odr. v. - koji pripada zidaru, zidarica im. . r., g. jd. zidarice, n. mn. zidarice, g. mn. zidarica - bot. vrsta bi ljke puzavice; vrsta ptice, zidarka. zidarka im. . r., dat. jd. zidarki, g. mn. zidarki- zidarica, vrsta ptice; vrsta ose. zidarski/zidarski prid. odr. v. - koji se odnosi se na zidare, koji pripada zidari ma. zidarski/zidarski pril. - na nain zidara, kao zidari. zidarstvo im. s. r. - zidarsko zanimanje, djelatnost zidara; graditeljstvo zidati gl. nesvr., prez. zidam - graditi zid; prenes. stvarati, zidi/zidi im. m. r., g. jd. zidia!zidia, em. - mali, kratki zid; niski zid. zidina im. . r., g. jd. zidine, n. mn. zidine, g. mn. zidina - augm. od zid; zid koji

1294 zimnjaa im. . r., g. jd. zimnjae, n. mn. zimnjae, g. mn. zimnjaa - zimska jabuka, zimska kruka, zimogrizan prid., odr. v. zimdgrizni zimomoran, zimogriljiv. zimogriljiv prid., odr. v. zimogriljivi zimomoran, zimomoran/zimomoran prid., odr. v. zimomdrni/zimdmdrni - zimogriljiv. zimovalite/zimovalite im. s. r., g. jd. zimvalista!zimovalita - turistiko mje sto za zimski odmor; mjesto i objekti za zimovanje, zimovanje/zimovanje gl. im. s. r. od zimovati. zimovati/zimovati gl. nesvr., prez. zimu jem! zimujem - provoditi zimu na nekom mjestu. zimski prid. odr. v. - koji je u vezi sa zimom ili se odnosi na zimu. zimus pril. - u toku zime koja je upravo prola; prve sljedee zime. zimzelen im. m. i . r., g. jd. zimzelena! zimzeleni - bot. biljke koje se i zimi zelene; penjaica ovalna lia; crnogo rica. zimzelen prid., odr. v. zimzeleni - koji se zeleni i dok je zima. zinuti gl. svr., prez. zinem - otvoriti usta; prenes. pejor. pretjerano i otro govoriti; prenes. zauditi se, zanijemiti od ue nja; otvoriti se ili puknuti na mjestu spoja. zipka im. . r., dat. jd. zipci, g. mn. zipki kolijevka, kreveti koji se moe zibati, beika. zirkanje gl. im. s. r. od zirkati. ir ka ti gl. nesvr., prez. zirkam - pogle dati, viriti, provirivati jednim okom. zivkanje gl. im. s. r. od zivkati (se), zivkati (se) gl. nesvr., prez. zivkam (se) esto (se) zvati; dosaivati kome estim pozivima, zjakanje gl. im. s. r. od zjakati, zjakati gl. nesvr., prez. zjakam - razg. radoznalo razgledati okolo, nepotrebno dangubiti. zjapiti gl. nesvr., prez. zjapim - biti potuno prazan; biti irom otvoren., zjna im. .. r., g. jd. zjene, n. mn. zjne, g. mn. zjena - med. sredite Oka, e nica; prenes. izuzetno osjetljivo mjesto u koje ne treba dirati.

1295

zlatonosan
zjenica im. . r., g. jd. zjenice - med. otvor kroz koji svjetlost prodire u unutranjost oka, zjena. zlaan prid., odr. v. zlaani - pozlaen; od zlata. zlatan prid., odr. v. zlatni - koji je na pravljen od zlata; prekriven zlatom; prenes. fino odgojen, plemenit, zlatan im. m. r., hip. - naziv od milja za dragu osobu ili ivotinju, zlatar/zlatar im. m. r., g. jd. zlatral zlatara, v. jd. zlataru!zlatare - onaj koji je zavrio zlatarski zanat; trgovac zla tom; draguljar, zlatara im. . r., g. jd. zlatare, n. mn. zlatare, g. mn. zlatara - mjesto ili ra dionica u kojoj se proizvodi nakit; trgovina u kojoj se prodaje ili kupuje zlato. zlatarev/zlatarev i zlatarov/zlatarov prid. odr. v. - koji pripada zlataru; koji se odnosi na zlatara, zlatarka im. . r., dat. jd. zldtdrki, g. mn. zlatarka - ena zlatar; zlatareva ena. zlatarkin/zlatarkui prid. odr. v. - koji pripada zlatarki; koji se odnosi na zlatarku. zlatarski/zlatarski prid. odr. v. - koji se odnosi na zlatare, zlatarski/zlatarski pril. - kao zlatar, na nain zlatara, zlatarstvo im. s. r. - djelatnost zlatara; proizvodnja zlatnog nakita, zlatica im. . r., g. mn. zlatica - bot. biljka iz por. abljaka sa zlatastim listovima cvijeta; zool. ivotinja kuna. zlatiti (se) gl. nesvr., prez. zlatim (se), trp. prid. zlaen - prekrivati zlatom; pozlaivati; initi zlatnim; imati boju zlata; davati sjaj, blistati kao zlato, zlatnik im. m. r., g. jd. zlatnika, n. mn. zlatnici, g. mn. zlatnika, dat.-instr.-lok. mn. zlatnicima - kovanica od zlata, zla tni novac. zlatnina im. . r. - imovina u zlatu; nakit od zlata. zlato im. s. r. - hemijski element (Au), plemeniti metal ute boje. zlatokos prid., odr. v. zlatdkosi - koji ima sjajnu kosu boje zlata, plavokos, zlatonosan prid., odr. v. zlatdnosni - koji donosi zlato; u kome se moe pronai zlato; prenes. izuzetno vrijedan.

opasuje kakvu utvrdu, grad; ostatak gra evine ili utvrenja, ruevina. zidni prid. odr. v. - koji se odnosi na zid, koji je na zidu. zidurina im. . r., g. jd. zidurine, n. mn. zidiirine, g. mn. zidurina, augm. i pejor. - veliki zid. zift im. m. r. (ar.) g. jd. zifta, n. mn. ziftovi - prirodni katran; smola u ibuku; crni lo. ziherica/ziherica im. . r. (njem.), g. jd. ziherice!ziherice - razg. igla pribadaa, balija. zijamet im. m. r. (ar.) - veliko imanje koje donosi visok prihod, zijan im. m. r. (tur.), g. jd. zijna - teta, kvar, gubitak, zijaner im. m. r.(perz.), v. jd. zijneru tetoina, onaj koji pravi tete, zijaniti gl. svr. (perz.), prez. zijanim izgubiti; biti na gubitku, zijaret im. m. r. (ar.) - posjeta, obilazak, zijev im. m. r., g. jd. zijeva - potpuno otvaranje usta; lingv. hijat; manji otvor koji nastaje pomjeranjem, razdvajanjem ega spojenog, zijevalica im. . r., g. jd. zijevalice, n. mn. zijevalice, g. mn. zijevalica - bot. ze ljasta biljka s cvijetom poput usni, usnatica; onaj koji zijeva, zijevanje gl. im. s. r. od zijevati, zijevati gl. nesvr., prez. zijevam - otva rati usta duboko udiui; izvoditi zijeva nje; prenes. biti otvoren, razdvojen, zja piti. zijevnuti gl. svr., prez. zijevnem - iroko otvorenih usta punim pluima udahnuti i izdahnuti; napraviti jedan zijev, zikir im. m. r. (ar.) - ziir. zima im. . r., g. jd. zime, n. mn. zime, g. mn. zima - godinje doba koje traje od jeseni do proljea; studen, hladnoa; prenes. jeza. zimi pril. - u vrijeme zime, u zimu. zimiti gl. nesvr., prez. zimim - ob. zimo vati. zimljiv prid., odr. v. zimljivi - zimogriljiv, zimogrizan, zimomoran, osjet ljiv na zimu. zimljivo pril. - zimogriljivo, zimomomo. zimnica im. . r. - posebno pripremljena hrana koja moe stajati preko zime; vrsta ptice pjevaice.

zlatook
zlatook prid., odr. v. zlatdokl - koji je bistrog i sjajnog pogleda, sa oima koje blistaju poput sjaja zlata; plemenitog pogleda. zlatorez im. m. r. - rad na obradi zlata; crte u zlatu uklesan, zlatotisak; zlatni ukras u kamenu, zlatorog im. m. r., g. jd. zlatoroga , n. mn. zlatorozi, g. mn. zlatoroga, dat.-instr.lok. mn. zlatorzima - u bajkama jelen sa zlatnim rogovima, zlatorog prid., odr. v. zlatdrogi - koji ima zlatne rogove, koji je sa zlatnim rogo vima. zlatotisak im. m. r., g. jd. zlatotiska , n. mn. zlatotlsci, g. mn. zlatotisaka , dat.instr.-lok. mn. zlatotiscima - tamparska tehnika u zlatnoj boji; zlatorez, zlatoust prid., odr. v. zlatdusti - koji zna pametno, govoriti ije su rijei zlata vrijedne. zlikovac im. m. r., g. jd. zlikovca, v. jd. zlikovce, n. mn. zlikovci, g. mn. zli kovaca, dat.-instr.-lok. mn. zlikovcima ovjek koji ini zlo, zloinac, zlikovaki prid. odr. v. - koji potie od zlikovaca, koji im pripada, zloinaki, zlikovaki pril. - na zlikovaki nain, kao zlikovci, zloinaki, zlikovev prid. odr. v. - koji pripada zli kovcu. zlo im. s. r., g. jd. zla, g. mn. zala - ono to je veoma loe, tragedija, nesrea, strana nevolja. zid pril. - na zao nain; pakosno; tragino. zloba im. . r. - zlobna elja, nastojanje da se kome napakosti ili nanese zlo; pa kost; zavist; ljubomorna zavist, zloban prid., odr. v. zlobni - pun zlobe, pakostan; bolesno ljubomoran, zavidan, zlobiti gl. nesvr., prez. zloblm , trp. prid. lebljen - biti zloban, initi zlo, pako stiti. zlobnik im. m. r., g. jd. zlobnika , n. mn. zlobnici, g. mn. zlobnika, dat.-instr.-lok. mn. zlobnicima - zloban ovjek; osoba puna zlobe; pakosnik, zldbnost im. . r., g. jd. zlobno ti, instr. jd. zlbbnou/zlobnosti - pakost, bolesna ljubomora; osobina onog koji je zloban, zloest prid., odr. v. zloesti - koji esto ini rune stvari; koji se runo ponaa;

1296

1297 nepristojan; neposluan, koji radi sve suprotno od onog to treba, zloesto pril. - na zloest nain; s mnogo neprilika. zloestoa im. . r. - osobina zloestih ljudi, zloba, zlobnost; zloa, pakost, zloin im. m. r., g. jd. zloina, g. mn. zloina - teko krivino djelo, ubistvo, zlodjelo. zloinac im. m. r., g. jd. zloinca, v. jd. zlolne, n. mn. zloinci, g. mn. zlo inaca, dat.-instr.-lok. jd. zloincima zlikovac, ovjek koji je izvrio zloin; ubica, ubojica, krvnik, zloinaki prid. odr. v. - koji se odnosi na zloince, zlikovaki; krvniki, zloinaki pril. - na nain zloinaca, kao zloinci, zlikovaki; krvniki, zloinstvo/zloinstvo im. s. r. g. jd. zlo instva/zloinstva, g. mn. zloinstava zloinaka djela, injenje zla, ubistvo. zloa im. . r., g. jd. zlde - zlo, zlo djelo; zluradost. zloa/zloo im. . i m. r., g. jd. zloe, hip. - neposluno dijete; onaj koji nije mno go zao ali je sklon injenju manjih ne prilika. zloud i prid., odr. v. zloudI - zloudan, zlbud im. . r., g. jd. zloudi, instr. jd. zloudi - zla ud, zloudnost, zloudan prid., odr. v. zloudni - zloud, koji ima zlu ud; koji je zle naravi, zloudnik im. m. r., g. jd. zloudnlka, v. jd. zlbudnle, n. mn. zldudnlci, g. mn. zldudnlkd, dat.-instr.-lok. mn. zloudnlcima - onaj koji ima zlu ud, zloudan ovjek, zlobnik, zloudno pril. - na zloudan nain, zloudnost im. . r., g. jd. zloudnosti, instr. jd. zloudnou!zloudnosti - oso bina onog koji je zle udi, zloba, zlo bnost. zlodjelo im. s. r., g. jd. zlodjela, g. mn. zlodjela - zlo djelo, nedjelo, zloin; zlo a. zloduh im. m. r., g. jd. zloduha, n. mn. zlodusi, g. mn. zloduha - zao duh, de mon, avo; onaj koji razmilja na zao nain; negativna osoba koja loe djeluje na druge. zloglasan prid., odr. v. zid glasni - koji je na zlu glasu; koji donosi loe vijesti. zloglasnica im. . r. - ona koja donosi i pronosi zle glasove; zloslutnica, zloglasnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na zloglasnike, koji im pripada, zloglasnlki pril. - kao zloglasnici, na nain zloglasnika. zloglasnik im. m. r., g. jd. zloglasnika, v. jd. zloglasnle, n. mn. zloglasnici, g. mn. zloglasnika, dat.-instr.-lok. mn. zloglasnlcima - osoba koja donosi loe vijesti, zle glasove; zloslutnik, zloglasno pril. - na zloglasan nain, zlo glasni ki. zloglasnost im. . r., g. jd. zlo glasnosti, instr. jd. zloglasnoulzloglasnosti osobina onoga to je zloglasno, zloguk prid., odr. v. zloguki - koji sluti zlo, zloslutan, zloguko pril. - na zloguk nain, slutei zlo, zloslutno, zlokob im. . r., g. jd. zlokobi, instr. jd. zlokdbi - zla sudbina, nesrea, zlo. zlokoban/zlokoban prid., odr. v. zloko bni/zlokobni - nesretan, tragian; zloslu tan. zlokobnica/zlokobnica im. . r. - enska osoba zlokobnik, zloslutnica; nesretnica, zlokobnlk/zlbkobnlk im. m. r., g. jd. zlokobnlka/zldkdbnlka, n. mn. zlokobnica zlokobnlci, g. mn. zldkobnlka/zldkdbnlka, dat.-instr.-lok. mn. zlokobnlcima! zlokobnlcima - zlokoban ovjek; zloslu tnik; onaj koji donosi nesreu; nesretnik, zlbkobno/zldkobno pril. - sa zlom slut njom, slutei zlo, na zlokoban nain; nesretno. zlomisleno pril. - na nain onog sa zlim mislima, mislei zlo, sa zlom milju, zlomiljenik/zlomiljenik im. m. r., g. jd. zlbmiljenlkalzlomiljenika, n. mn. zlomiljenlci/zlomiljenlci, g. mn. zlomiIjenlka/zlomiljemka - onaj koji uvijek misli o zlu. zlonamjeran prid., odr. v. zlonmjernl koji ima zle namjere, namjerno zloban, zlonamjernik im. m. r., g. jd. zlonamjernlka, n. mn. zlonmjernlci, g. mn. zlonmjernlka - onaj koji ima zlu na mjeru, zlonamjeran ovjek, zlobnik, zlonamjerno pril. - na nain zlonamjemika, kao zlonamjemici. zlonamjernost im. . r., g. jd. zlonmjernlka, instr. jd. zlonamjernou/zlo-

zlostavljaev
nmjernosti - osobina zlonamjemika, namjerna zloba, zlobnost. zlopaenje gl. im. s. r. od zlopatiti (se). zlopamtilo/zlopamtilo im. m. i . r., g. jd. zlopamtila/zlopamtila - onaj koji dugo pamti naneseno zlo, osoba koja ne za boravlja na zlo koje joj je uinjeno i eli se osvetiti. zlopamtiti gl. nesvr., prez. zlopamtim, trp. prid. zlopamen - pamtiti zlo, ne zaboravljati naneseno zlo. zlopatiti (se) gl. nesvr., prez. zlopatim (se), trp. prid. zlopaen - muiti se u ivotu, boriti se sa ivotnim nedaama, zlopitan prid., odr. v. zlopitnl - koji ne voli da jede; koji slabo jede; koji je izbirljiv u hrani, zlorabiti gl. nesvr., prez. zlorabim, trp. prid. zlorabljen - zloupotrebljavati, ne poteno koristiti, zlorad prid., odr. v. zlorad! - koji radi zlo; ob. zlurad. zloslutan/zlbsl titan prid., odr. v. zloslutni! zloslutni - koji sluti zlo; koji priziva zlo; zlokoban. zloslutnica/zlbslutnica im.. r. - ona koja sluti ili priziva zlo; zlokobnica, zloslutnik im. m. r., g. jd. zloslutnlka, v. jd. zlbslutnle, n. mn. zloslutnlci, g. mn. zloslutnlka - onaj koji je zloslutan, koji sluti ili priziva zlo; zlokobnik, zloslutno/zloslutno pril. - na zloslutan nain, slutei zlo; zlokobno, zloslutnost/zlbslutnost im. . r., g. jd. zlo slutno stilzloslutno ti, instr. jd. zlbslutnou/zloslutnou i zloslutnostUzlbslutnosti - nasluivanje zla, stanje zloslutnog, zloslutnja. zloslutnja im. . r. - zla slutnja, naslui vanje zla, lo predosjeaj, zloslutnost. zlosrea im. . r. - zla, loa srea, nesrea, zlosretan prid., odr. v. zlosretni - koji je zle sree, koji nema sree, nesretan, zlosretnica im. . r. - ena zlosretnik. zlosretnlk im. m. r., g. jd. zlosretnlka, v. jd. zJosretnle, n. mn. zlosretnlci - ne sretnik, onaj koji ima zlu sreu; jadnik, zlostavlja im. m. r., g. jd. zlostavljaa, v. jd. zlostavljau, g. mn. zlostavljaa onaj koji zlostavlja, napasnik, siledija, zlostavljaev prid. odr. v. - koji pripada zlostavljau.

zlostavljaki zlostavljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na zlostavljae i zlostavljanje, zlostavljaki pril. - na zlostavljaki nain, zlostasvljajui. zlostavljanje gl. im. s. r. od zlostavljati, zlostavljati gl. nesvr., prez. zlostavljam initi, nanositi zlo nekome; maltretirati, dovoditi koga u teke i jedva podno ljive situacije, zlotvor im. m. r., g. jd. zldtvora - onaj koji nanosi, ini zlo; zloinac; krvnik, zldupotreba/zloupotreba im. . r., g. jd. zloupotrebe!zloupotrebe - korienje i jeg povjerenja za nedozvoljene, esto i neasne stvari; korienje ega zajedni kog iskljuivo za svoje potrebe, zlopora ba. zloupotrebljavanje gl. im. s. r. od zlo upotrebljavati, zloupotrebljavati gl. nesvr., prez. zlo upotrebljavam - iskoritavati ije povje renje, naklonost, poziciju za injenje ega nedozvoljenog, neasnog; varati, raditi protuzakonito koristei drutveni status i poklonjeno povjerenje, zloupotrijebiti gl. svr., prez. zloupdtrijebim, trp. prid. zloupdtrijebljen - up. zloupotreblj avati. zlovolja im. . r., g. jd. zlovolje, n. mn. zlovolje , g. mn. zlovolja - loa, zla volja, zlovoljnost; neraspoloenje, ljutnja, be zvoljnost. zldvoljan prid., odr. v. zlovoljni - koji je loe, zle volje; neraspoloen, bezvoljan, zlovoljnlk im. m. r., g. jd. zlovdljnika , v. jd. zlbvdljnle, n. mn. zlovoljnici - onaj koji je zlovoljan, nezadovoljan, bezvo ljan. zlovoljno pril. - na zlovoljan nain; neraspoloeno, bezvoljno; nerado, zlovoljnost im. . r., g. jd. zlovoljnosti, instr. jd. zlovoljnou!zlovoljnosti - sta nje loe volje, zlovolja; bezvoljnost, neraspoloenje, zlurad prid., odr. v. zluradi - koji se raduje tuem zlu, koji priziva zlo. zlurado pril. - na zlurad nain, zlovoljno; nerado. zluradost im. . r., g. jd. zluradosti, instr. jd. zluradou!zluradosti - osobina i stanje onoga ko je zlurad, zmaj im. m. r., g. jd. zmaja, istr. jd. zmajem, n. mn. zmajevi!zmajevi - mit.

1298 krilata zvijer koja bljuje vatru; prenes. onaj ko je hrabar; onaj kome sve polazi za rukom i to radi hrabro, brzo, vjeto; temperamentna osoba; veoma ljuta osoba; igraka od papira. Zmaj im. m. r. - astron, ime Sazvijeda. zmija im. . r., g. jd. zmije, v. jd. zmijo, n. mn. zmije/zmije, g. mn. zmija - zool. vrsta opasnog gmizavca esto otrovnog ujeda; prenes. ena otrovna jezika; zlobnica. zmijast prid., odr. v. zniijasti - koji izgleda kao zmija; zmijolik, zm'ijasto pril. - kao zmija, poput zmije; zmijoliko. zmijolik prid., odr. v. zmijoliki - onaj koji oblikom podsjea na zmiju ili izgleda kao zmija. zmijolikost im. . r., g. jd. zmijdlikosti, instr. jd. zmijdlikou!zmijdlikosti - oso bina onoga to je zmijoliko. zmijski prid. odr. v. - koji se odnosi na zmije ili je od zmije, zmijski pril. - na nain kako to ini zmija, kao zmija. znaajan prid., odr. v. znaajni - vrijedan, bitan, vaan; obiman, sadrajan, ne zaobilazan, znaajno pril. - bitno, vrijedno, na zna ajan nain, znaajnost im. . r., g. jd. znajnosti, instr. jd. znaajnou!znaajnosti - vri jednost, bitnost, vanost, znaenje im. s. r., g. jd. znenja, g. mn. znaenja - sadraj na koji upuuje neki znak. znaiti gl. nesvr., prez. znaim - imati znaenje; vrijediti, imati znaaj, znaka im. . r., dat. jd. znaki, g. mn. znaaka!znaki - sitan predmet sa zakakom koji se kao bro nosi na reveru, a ima posebno znaenje pripadnosti ne emu ili potivanja nekoga. znak im. m. r., g. jd. znaka, n. mn. znakovUznaci, g. mn. znakova - ling. ono to ima oznaku i oznaeno; ono to upuuje na znaenje; simbol, znakovni prid. odr. v. - koji se sastoji od znakova. znalac/znalac im. m. r., g. jd. znalca, v. jd. znale/znale/zndoe, g. mn. zndlaca/znalaca - onaj koji je dobro upuen u

1299 neto, poznavalac; ovjek koji ima zna nje, specijalist za neto, znalaki/znalaki prid. odr. v. - koji pripada znalcima, znalaki/znalaki pril. - kao znalac, na znalaki nain, znamenit/znamenit prid., odr. v. zname niti/znameniti - poznat, vrijedan, znaa jan, istaknut; koji se po vrijednosti, veliini ili znaaju izdvaja od drugih, znamenitost/znamenitost im. . r., g. jd. znamenitosti!znamenitosti, instr. jd zna menitosti!znamenitosti i znamenitosti! znamenitou - osobina onog to je znamenito, poznato, vrijedno, historijski ili kulturno znaajno, znamenka im. . r., dat. jd. znamenci, g. mn. znamenki - cifra, broj, brojka; biljeg na tijelu. znamenje im. s. r., g. jd. znamenja, g. mn. znamenja - oznaka; biljeg; obiljeje e ga; predznak; ordeni, odlikovanja. znan prid., odr. v. znani - poznat; uven; popularan. znanac im. m. r., g. jd. znanca, v. jd. znane, n. mn. znnci, g. mn. znanaca poznanik. znanost im. . r., g. jd. znanosti, instr. jd znanou!znanosti - nauka; uenost, znanstven prid., odr. v. znanstveni - na uan, koji je utemeljen na znanju, na naunim dokazima, znanstvenik im. m. r., g. jd. znanstvenika, v. jd. znanstvenie, n. mn. znanstvenici, n. mn. znanstvenika, dat.-instr.-lok. mn. znanstvenicima - naunik, uenjak koji traga za znanjem, znanstveno pril. - na znanstven nain, nauno, na naunim osnovama, znanje gl. im. s. r., g. jd. znnja, g. mn. znnja - ono to je naueno; upuenost u ta, poznavanje i raspolaganje nekim injenicama; umijee, vjetina; nauka, znanost. znatan prid. neodr. v. - prilino veliki, znaajan, znamenit; poznat. znati gl. nesvr., prez. znamfzndem! zndem - imati znanje o neemu; umjeti; vladati ime; biti svjestan ega; imati obiaj; moi, htjeti; smatrati, znatielja/znatielja im. . r., g. jd. znati elje!znatielje - elja da se ta upozna, sazna, naui, radoznalost.

zodijak al an

znatieljan prid., odr. v. znatieljni - ra doznao, veoma zainteresovan da ta sazna, naui, upozna, znatieljnik im. m. r., g. jd. znatieljnika, v. jd. znatieljnie, n. mn. znatieljnici, g. mn. znatieljnika, dat.-instr.-lok. mn. znatieljnicima - znatieljan ovjek, ra doznalac. znatieljno pril. - sa znatieljom, rado znalo. znatieljnost im. . r., g. jd. znatieljnosti, instr. jd. znatieljnou!znatieljnosti radoznalost, znatielja, znatno pril. - u velikoj mjeri, znaajno. znoj im. m. r., g. jd. znoja, instr. jd. znojem - tjelesna tekuina koja izlazi kroz kou usljed napornog rada ili poviene temperature, znojan/znojan prid. neodr. v. - mokar od znoja, oznojen, znojav, znojav prid., odr. v. znojavi - vlaan od znoja; znojan, znojenje gl. im. s. r. od znojiti se. znojiti se gl. nesvr., prez. zndjim se izbijati znojem; orositi, vlaiti kapljica ma znoja; prenes. naporno raditi, znojnica im. . r., g. jd. znojnice, n. mn. znjnice, g. mn. znojnica - znojna lijezda; uloak koji kupi znoj. zob im. . r., g. jd. zobi, instr. jd. zoblju! zobi, lok. jd. zobi - vrsta itarice, obino hrana za konje, zobanje gl. im. s. r. od zobati, zobati gl. nesvr., prez. zobljem - jesti kakvo zrnevlje na nain kako to radi konj. zoben prid., odr. v. zdbeni - napravljen od zobi; koji se odnosi na zob. zobite im. s. r. - strnjik, njiva na kojoj je bila zob. zobnica im. . r., g. jd. zobnice , n. mn. zdbnice, g. mn. zobnica - torba za zob iz koje jede konj. zobov prid. odr. - koji je od zobi. zodijaki prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se odnosi na Zodijak. Zodijak im. m. r. (lat.-gr.) - nebeska zona od dvanaest Sazvijeda kroz koje prolazi Sunce u toku jedne godine, zodijakalan prid. (lat.-gr.), odr. v. zadijakalni - koji je ovisan o Zodijaku, uslovljen njime.

zona

1300 energije elektromagnetnim talasima ili esticama. zrai im. m. r,, em. - zraak, mali zrak. zraiti (se) gl. nesvr., prez. zraim (se), trp. prid. sad. zraen - med. lijeiti bo lesnika radiokativnom terapijom; izla gati (se)djelovanju rendgenskih ili ka kvih drugih zraka; emitovati i prenostiti energiju; isijavati ime; provjetravati; prenes. blistati (npr. od sree), zrani prid. odr. v. - koji se odnosi na zrak, vazduni, zranica im. . r., g. jd. zrnice, n. mn. zranice, g. mn. zranica - zranik; cjevica kroz koju se uputa i na koju se isputa zrak, dunica. zranik im. m. r., g. jd. zranika, n. mn. zramci, g. mn. zranika, dat.-instr.-lok. mn. zranlcima - otvor ili prostorija za provjetravanje; up. zranica. zrak im. m. r., g. jd. zraka, n. mn. zraci vazduh; podneblje, klima; svjetlosna nit, zraka; plinoviti Zemljin omota; prostor iznad tla. zraka im. . r., g. jd. zrake, n. mn. zrake, g. mn. zraka - svjetlosni trag, svjetlosna nit, zrak; suneva svjetlost, zrakast prid., odr. v. zrakastI - koji izgle da kao snop zraka koje izviru s istog mjesta i ravnomjerno se ire na sve strane; zrakasto rasporeen, lepezast, zrakasto pril. - na zrakast nain; lepe zasto; svjetlucavo, bljetavo, zrakoplov im. m. r., g. jd. zrakoplva, g. mn. zrakoplva - avion, prevozno sred stvo zranog saobraaja, zrakoplovac im. m. r., g .jd . zrakoplovca, n. mn. zrakoplovci, g. mn. zrakoplova ca, dat.-instr.-lok. mn. zrakoplovcima pilot, avijatiar, onaj ko upravlja zrako plovom. zrakoplovni prid. odr. v. - koji se odnosi na zrakoplove i zrakoplovstvo, zrakoplovstvo im. s. r., g. jd. zrakoplov stva - vazduhoplovstvo, avijacija, zrcaliti (se) gl. nesvr., prez, zrcalim (se) oslikavati se kao u ogledalu, ogledati se; bluistati, sjajiti (se), icalo im. s. r., g. jd. zrcala, n. mn. zrcala/ zrcala, g. mn. zrcala - ogledalo; blistava ravna povrina koja daje odsjaj, zicaljenje gl. im. s. r. od zrcaliti (se). zrelina im. . r. - zrelost; stanje onoga to je zrelo. zrlo pril. - na zreo nain, razumno, odmjereno, promiljeno, zr&lost im. . r., g. jd. zrelosti, instr. jd zrelou!zrelosti - stanje organizma i duha na zavretku fizikog i umnog razvoja; stanje onoga toje zrelo. zrSo prid., odr. v. zreli - sazrio, koji nije mlad, nije zelen; prenes. dorastao, odra stao; sposoban da sam promilja, zriti gl. nesvr., prez. zrrjem/zrim, rad. prid. zreo/zrio - sazrijevati, postajati zreo, zoriti; prenes. odrastati, postajati samostalan, z r ik im. m. r., g. jd. zrika - glasanje zrikavaca; zrika, zrikanje. zrika im. . r. - zrik, zrikanje. zrikav prid., odr. v. zrikavi - koji je kao zrikavac, kretav; razrok, onaj ko ima strabizam zrikavac im. m. r., g. jd. zrlkavca, n. mn. znkavci, g. mn. zrikavaca, dat.-instr.lok. mn. zrikav cima - zool. insket ravnokrilac koji isputa zrik. zrikavo pril. - sa zrikom; razroko, zrnast prid., odr. v. zrnasti - koji je u obliku zrna; krupiast. zrnace/zrnace g. jd. zrnca/zrnceta, em. - malo zrnce, zrnce/zlnce im. s. r., g. jd. zrnca!zrnca, g. mn. zrnaca/zrnaca, em. - malo, sitno zrno. zrno im. s. r., g. jd. zrna - mali okrugli plod, boba; siuan predmet; najmanji dio neke materije. zub im. m. r., g. jd. zuba, n. mn. zubi, g. mn. zuba - med. jedna od bjeliastih izraslina kotanog tkiva u vilici prevu enih caklinom, slue za grizenje i va kanje; dio stroja koji slui za rezanje; otar vrh ega. zubac im. m. r., g. jd. zupca, n. mn, zupci, g. mn. zubaca - otar vrh ega; narezani dio alata za rezanje, zubalo im. s. r., g. jd. zubala, g. mn. zubala - zubi i desni zajedno; vjetaki zubi, proteza, zubar/zubar im. m. r., g. jd. zubara! zubara, g. mn. zubara/zubara - stomato log, ljekar koji popravlja zube i lijei bolesti zuba.

1301

zuriti zubarski/zubarski prid. odr. v. - koji se odnosi na zubare, koji im pripada, zubarski/zubarski pril. - kao zubari, na nain zubara, zubarstvo im, s. r., g. mn. zubar stava/ zubrstava - djelatnost zubara; stomato logija. zubat prid., odr. v. zubatI - koji ima velike ili izbaene zube; prenes. hladan, koji ujeda, grize, zubato pril. - otro, sa zubima; nepravil no; neprijatno, nelagodno. zubni prid. odr. v. - koji se odnosi na zube. zubobolja im. . r., g. mn. zuboblja - bol u zubima. zubotehniar im. m. r., g. jd. zubotehni ar a, g. mn. zubotehniara - ob. zubni tehniar, protetiar. zuekanje gl. im. s. r., onomat. od zuckati, zucnuti gl. svr., prez. zucnem, onomat. javiti se zuckanjem; razg. progovoriti kratko, rei samo neto, dodati, pisnuti iako nije trebalo, zuj im. m. r. g .jd. uja, onomat. - jedan kratak zvuk zujanja, zujanje gl. im. s. r., onomat. od zujati, zujati gl. nesvr., prez. zujim, onomat. isputati ili proizvoditi zvuk slian gla sanju pela, zuluf im. m. r. (perz.) g. jd. zulufa, g. mn. ziilufa - uvojak, zalizak kose pruen niz lice pored uha. zulum im. m. r. (ar.), g. jd. zuluma, g. mn. zuluma - nasilje, zlo, nepravda, bezako nje, teror. zulumar/zulumar im. m, r. (tur.), g. jd. zulumara/zulumara, g. mn. zuluma ra/zulumara - onaj koji ini zulum; tiranin, nasilnik, zupani prid. odr. v. - koji ima zupce, zupasti. zupanik im. m., g. jd. zupanika, n. mn. zupanici, g. mn. zupanika, dat.-instr.lok. mn. zupanicima - dio stroja u obliku toka sa zupcima na rubu. ziipcast prid., odr. v. zupasti - koji ima zupce, nazubljen. zuriti gl. nesvr., prez. zurim, pejor. - bu ljiti, nekulturno neoprezno gledati u nekog, blejati.

zona im. . r. (lat.-gr.), g. jd. zone, n. mn. zone, g. mn. zona - pojas; ogranien prostor, po emu specifina i odvojena cjelina. zonskl prid. odr. v (lat., gr.) - koji se odnosi na zonu, koji joj pripada, zoolog im. m. r. (gr.), g. jd. zodloga, n. mn. zodlozi, g. mn. zodloga, dat.-instr.lok. mn. zodlozima - naunik koji izu ava ivotinjski svijet; znanstvenik koji se bavi zoologijom, zoologija im. . r. (gr.) - nauka koja se bavi proavanjem ivotinjskog svijeta, zoologijskl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na zoologiju, zooloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi na zoologe i zoologiju. zor im. m. r. (perz.), g. jd. zora - sila, snaga, muka, tegoba, napor; prenes. ljut nja, bijes; urba. zora im. . r., g. jd. zore , n. mn. zore, g. mn. zora - svanue, svitanje; sabah; prva dnevna svjetlost. zoran prid., odr. v. zorni - oigledan, vidan. zorenje gl. im. s. r. od zoriti, zoriti gl. nesvr., prez. zori - svitati, svanjivati; sazrijevati, zreti, postajati zrelo, zorli pril. (perz.) - teko, naporno, s na porom. zorno - pril. paljivo, vidno, oigledno, zornost im. . r., g. jd. zornosti, instr. jd. zornou/zornosti - jasnoa koja se moe razabrati vidom; oiglednost. Zornjaa im. . r. - astr. zvijezda Danica, jutarnja zvijezda, zorom pril. - rano ujutro, u cik zore. zorom pril. (perz.) - silom, nasilu, pod pritiskom; jedva. zov im. m. r., g. jd. zova - poziv, dozi vanje, glasanje. zova im. . r. - zohva, vrsta drvenaste biljka; vrsta aja. zovnuti gl. svr., prez. zovnem , imp, zovni -jednom pozvati; dozvati, zraak im. m. r., g. jd. zraka, n. mn. zraci, g. mn. zraaka, em. i hip. - mali zrak, zrai. zraan prid., odr. v. zrani - provjetren, prozraan; svijetao, zraenje gl. im. s. r. - med. terapija, izlaganje radioaktivnim zracima; pro vjetravanje; emitovanje i prenoenje

zvanian

1302 zviznuti gl. svr., prez. zviznem - puhnuti jednom u zvidaljku, ispustiti zviduk; prenes. od problema skrenuti s pameti, poludjeti. zvidaljka im. . r., dat. jd. zvidaljci, g. mn. zvidaljki - spravica za zvidanje, pitaljka, zvidanje gl. im. s. r. od zvidati, zvidati gl. nesvr., prez. zvidim - pro izvoditi i isputati zviduk; prenes. uza ludno ta raditi, zviduk im. m., g. jd. zviduka, n. mn. zv'Muci, g. mn. zv'M uka - zvuk koji nastaje zvidanjem; dogovoreni zvuni znak, zvukovni signal, zvidukanje gl. im. s. r. od zvidukati, zvidukati gl. nesvr., prez. zviduem pomalo zvidati; zvidanjem razbijati dosadu ili izraavati lijepo raspoloe nje. zvj&ranje gl. im. s. r. od zvjerati, zvj&rati gl. nesvr., prez. zvjeram - unezvijereno, uznemireno razgledati; rado znalo, nekulturno i uznemireno bacati poglede na sve strane, zvjrav prid., odr. v. zvjeravi - onaj koji voli da zvjera; prenes. nepristojno ne paljiv. zvj&ravo pril. - kao zvijeri, unezvijereno; s velikim oprezom i strahom gledajui unaokolo; nepristojno nepaljivo, zvjerinjak im. m. r., g. jd. zvjerinjaka, n. mn. zvjerinjaci, g. mn. zvjerinjaka stanite zvijeri; posebno ograeno i za tieno mjesto u zoolokim vrtovima gdje borave zvijeri; prenes. nezdrava i opasna ivotna sredina, drutvena zaje dnica i sl. zvjerka/zvjrka im. . r., g. jd. zvjerke! zvjerke - jedna zvijer; prenes. pejor. o vjek na visokom poloaju; moan o vjek nepredvidivih reakcija, zvjerokradica/zvjerokradica im. . r., g. jd. zvjerokradice - krivolovac, lovokra dica. zvjerski prid. odr. v. - koji je kao zvijer; divljaki, okrutno, zvjerski pril. - kao zvijer, na nain zvijeri; nemilosrdno, krvniki; divljaki, zvjerstvo im. s. r., g. jd. zvjerstva, g. mn. zvjerstava - divljatvo, zloin; krvnitvo.

1303 zvjezdan prid., odr. v. zvjezdani - koji je pun zvijezda, zvjezdar - im. m. r. g. jd. zvjezdara - vrsta slatkovodne ribe zvjezdarnica im. . r., g. mn. zvjezdarni ca - astron, opservatorij; objekt ureen za promatranje nebeskih tijela i pojava u svemiru. zvjezdast prid., odr. v. zvjezdasti - koji lii na zvijezdu, zvjezdolik, zvjzasto pril. - u obliku zvijezde zvjezdica im. . r., g. mn. zvjezdica , de min. - mala zvijezda; zvjezdolik ukras; zvjezdolika tjestenina, zvjezdolik - prid., odr. v. zvjezdasti - koji je u obliku zvijezde; zvjezdast, zvjezdoznanac im. m. r., g. jd. zvjezdoznanca , n. mn. zvjezdoznnci, g. mn. zvjezddznanaca - astr. astronom, pozna valac zvijezda, zvocanje gl. im. s. r. od zvocati, zvocati gl. svr., prez. zvocam - razg. dosaivati kritikama bez prestanka, zvon im. m. r., g. jd. zvona - zvuk zvona; pojedinaan zvuk zvona, zvonak prid., odr. v. zvdnki - jasan, koji odjekuje kao zvono, zvuan, prodoran, zvonar/zvonar im. m. r., g. jd. zvonara! zvonra, n. mn. zvonari!zvonari, g. mn. zvona ra!zvonra - ovjek koji je zadu en za crkvena zvona, zvonarina im. . r. - nagrada koju za svoj posao dobiva zvonar, zvonarnica im. . r., g. mn. zvonarnica radionica u kojoj se lijevaju zvona; mjesto gdje vise crkvena zvona; prostor u kome je smjeten zvonik, zvonast prid., odr. v. zvonasti - koji ima oblik zvona, zvonolik. zvonce im. s. g., jd. zvonca!zvone eta, g. ' mn. zvanaca, em. i hip. - malo zvono, zvoni im. m. r., g. jd. zvdnia, em. jeziak u zvonu; malo zvono; vrsta zvonolikog cvijeta, zvonik im. m., g. jd. zvonika, n. mn. zvonici, g. mn. zvonika, dat.-instr.-lok. mn. zvonicima - crkveni toranj ili dio crkve na kojem su zvona, zvoniti gl. nesvr., prez. zvdnim - pro izvoditi zvonak zvuk; koristiti se zvo nom; zvonom davati znak; prenes. upo zoravati; odjekivati, zvonko pril. - jasno, zvuno.

zvunik zv&no im. s. r., g. jd. zvona, g. mn. zvona ureaj za zvonjenje; zvonce, zvonolik prid., odr. v. zvondliki - koji oblikom podsjea na zvono, koji lii na zvono, zvonast, zvonjava im. . r. - uzastopni zvuk zvona; zvonjenje, zvonjenje gl. im. s. r. od zvoniti, zvrcnuti gl. svr., prez. zvrcnem - kratko zvoniti; nakratko telefonirati, z vr aljka im. . r., dat. jd. zvialjki, g. mn. zvialjki - mali predmet s pokret nim dijelom koji se zamahivanjem okree oko svoje osi i proizvodi neobi no prodoran zvuk; zveka, zvranje/zvfanje gl. im. s. r. od zvrati, zvrati/zvrati gl. nesvr., prez. zvrim! zviim, onomat. - prilikom brzog okreta nja ega (npr. zvrki) proizvoditi i ispu tati karakteristian i prodoran zvuk. zvrka im. . r., dat. jd. zvrki, g. mn. zvrki - zvrk; zraljka; zveka, zvrkjm . m. r., g. jd. zvrka - igraka koja se brzo okree oko svoje osi; prenes. brza i okretna osoba, zvrjanje/zvijanje gl. im. s. r. od zvrjati, zvrjati/zvrjati gl. nesvr., prez. zvrjim! zvijim - hodati okolo iz dosade, be sciljno lutati, zviktati gl. nesvr., prez. zv deem - up. zvrjati. z vrij a eka im. . r., dat. jd. zvdjaki, g. mn. zvdjaki - up. zvrk. zvrljati/zvHjati gl. nesvr., prez. zvrljdml zv d j am - up. zvrjati, zvrndati gl. nesvr., prez. zvmdam isputati neugodan parajui zvuk. zvfndalo im. s. r., g. jd. zvmdala, g. mn. zvmddla - onaj koji zvmda; zvralo, zveckalo. zvrnav prid., odr. v. zvm davi - koji zvmda, zvri. zvuan prid., odr. v. zvuni - koji ima jak zvuk, zvonak; koji odjekuje zvukom; prenes. naglaen, istaknut; poznat, zvuanje gl. im. s. r. od zvuati, zvuati gl. nesvr., prez. zvuim - pro izvoditi i odailjati zvuk; prenes. ostav ljati utisak priom; doimati se. zvunik im. m. r., g. jd. zvunika, n. mn. zvunici, g. mn. zvunika, dat.-instr.-lok. mn. zvunicima - ureaj koji elektrine

zvanian prid., odr. v. zvanini - koji je ozvanien, sluben, koji potuje proto kol; po pravilima slube, oficielan. zvanino pril. - na zvanian nain, slube no, formalno, protokolarno, zvanje im. s. r., g. jd. zvanja, g. mn. zvnja - dozivanje, prizivanje, upuiva nje poziva; nivo strune spreme, zvati gl. nesvr., prez. zovem, trp. prid. zvan - dozivati, upuivati poziv, poziva ti. zveckanje gl. im. s. r. od zveckati, zveckati gl. nesvr., prez. zveckam - lu pkati neim da se uje zveka, skreui panju ili smirujui ivce, zveanje gl. im. s. r. od zveati, zvearka/zvearka im. . r., g. jd. zvearke/zvearke, g. mn. zvearkilvearki vrsta otrovne zmije, egrtua, zveati gl. nesvr., prez. zveim - lupkati zvekom, lupkati predmetom koji zve cka zveka im. . r., g. jd. zveke, dat. jd. zveki, g. mn. zveakalzveki - djeija igraka koja pomicanjem zvei, zveka; biljka iz por. leptimjaa. zvfckt im. m. r., g. jd. zveketa, g. mn. zveketa - otar i prodoran zvuk od udara metalnog predmeta o ta tvrdo; klepet metalnih predmeta, zveketanje gl. im. s. r. od zveketati, zveketati gl. nesvr., prez. zvekeem stvarati otar i prodoran zvuk zveketav prid., odr. v. zveketavi - koji zvekee, klepetav, zvekir im. m. r., g. jd. zvekir a - metalni krug privren na ulazna vrata umjesto zvona. zv&knuti (se) gl. svr., prez. zveknem razg. kratkim udarcem pljusnuti; lupnuti tako da odjekne, zazvei. zvijer im. . r., g. jd. zvijeri, g. mn. zvijeri - krvolona divlja ivotinja; prenes. zlo inac, krvnik, zvijezda im. . r., g. jd. zvijezde, n. mn. zvijezde, g. mn. zvijezda - nebesko tije lo, planeta; simbol, znak; predmet u obliku zvijezde; sport, naroit okret tijela; prenes. poznata osoba u svijetu umjetnosti, ou biznisa, estrade, zviznuti gl. svr., prez. zvrznem - razg. zveknuti, jako udariti.

zvuno impulse pretvara u zvuk; ureaj koji emituje i pojaava zvuk. zvuno pril. - na zvuan nain; glasno, zvonko. zvunost im. . r., g. jd. zvunosti, instr. jd. zvunou!zvunosti - osobina onog toje zvuno; glasnost, zvonkost. zvuk im. m. r., g. jd. zvuka , n. mn. zvuci!zvtikovi - valovito kretanje, titraj

1304 odreene frekvencije koja se prima u lom sluha. zvukom jer im. m. r., g. jd. zvtikomjera, g. mn. zvtikomjera - sprava za mjerenje jaine zvuka; fonometar. zvukovni prid. odr. v. - koji se odnosi na zvuk. zvukovno pril. - uz pomo zvuka, sa zvukom, koristei zvuk.

- fonema, glas, palatalni suglasnik, trideseto slovo abecede, a osmo slovo azbuke. aba im. . r., g. jd. abe , g. mn. zaba vodozemac skoro okruglog tijela sa du im zadnjim nogama. abac im. m. r., g. jd. apca , g. mn. abaea - mujak abe. abar im. m. r., g. jd. abara - lovac na abe; iron. ovjek koji jede ablje me so. abarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na abare. abarskl pril. - kao abar, na nain aba ra. abetina im. . r., augm. i pejor. - velika aba. abica im. . r., g. jd. abice , em. - mala aba. abljak im. m. r., g. jd. abljaka - mjesto gdje ima mnogo aba. ablji prid. odr. v. - koji se odnosi na a be ili je od abe. abo/abo im. m. r. (fr.), g. jd. abda ipkasti nabor na prsima enske bluze, abokreina im. . r., g. jd. abokreine ustajala, mutna voda bare zarasla u zelene konaste alge; prenes. mrtvilo, ustajalost, umalost, acanje gl. im. s. r. od acati, acati (se) gl. nesvr., prez . acam (se), pril. sad. cajui - igati, osjeati kra tak otar bol; bockati; (se) brecnuti se, ustuknuti zbog neugodnosti; biti obzi ran. acnuti (se) svr., prez. acnem (se), imp. acni (se) - up. acati (se), refleksno se trgnuti. ad im. m. r. (fr.), g. jd. ada - zajedniki naziv za minerale nafrit, jadeid i hloromelanit; mineral mlijenobijele do zelene boje od kojeg se izrauju ukrasni predmeti; gorski kristal.

aga im. . r. (njem.), g. jd. age, g. mn. ga - pila, testera, alatka sa dugom narezanom otricom za rezanje drveta, aga/agar im. m. r., g. jd. aga/agra - lok. ovjek koji ree drva agom. agor im. m. r., g. jd. agora - glasna pri a vie ljudi, amor, agoriti gl. nesvr., prez. agorim - amo riti, kad tiho pria vie osoba u isto vrijeme. agriti (se) gl. nesvr., prez. agrim (se), gl. pril. sad. agrei/agrei (se) - sjajiti oima od znatielje ili uzbuenja; za crvenjeti se, zaariti se zbog osjeaja nelagode. aket im. m. r. (fr.), g. jd. aketa - kratki sako, vrsta kaputa. al1 im. m. r., g. jd. ala, ekspr. - tuga, aljenje zbog neeg toje prolo. al2 im. m. r., g. jd. ala, n. mn. ali/alovi - morska obala prekrivena sitnim kame njem koju zapljuskuju valovi. alac im. m. r., g. jd. alca, g. mn. alaca - aoka, otar dio tijela nekih insekata kojim ubadaju plijen. alba im. . r., g. jd. albe, g. mn. albi dokument u kojem se iznosi neslaganje s odlukom donesenom u kakvom upra vnom postupku i trai ponovno razma tranje problema, albeni/albeni prid. - koji se odnosi na albu. alfija im. . r., g. jd. alfije - ljekovita biljka, kadulja, alilac im. m. r., g. jd. alioca, g. mn. alilaca - alitelj, onaj ko podnosi a lbu. aliti (se) gl. nesvr., prez. alim - biti u alosti; tugovati; izraavati nezadovo ljstvo; (se) podnijeti albu, alobnl prid. odr. v. - koji se odnosi na

alobno onog ko je u alosti, alobno pril. - alosno alopojka im. . r. g. jd. aldpdjke, dat. jd. zaldpdjci, n. mn. aldpojke, g. mn. aldpojkl - tubalica, jadikovka, tugo vanka. alosnik/alosnik im. m. r., v. jd. alosnie/aldsnie, n. mn. dlosnici/alosnici - onaj koji je alostan, jadnik, alosno pril. - na alostan nain. alost im. . r., g. jd. alosti, instr. jd. alou/alosti, lok. jd. alosti/aldti osjeaj tuge; tugovanje za umrlim, alostan prid., odr. v. alosni - onaj koga je obuzela alost, alostiti (se) gl. nesvr., prez. alostim (se) - rastuiti, uiniti nekog alosnim, biti alostan, alostiv prid., odr. v. aldstivi - saaljiv, suosjeajan, alostivo pril. - na alostiv nain, alovati gl. nesvr., prez. alujem - biti u alosti za umrlim, aluzije im. m. r. plur. tantum (fr.) - alu zine. aluzine im. . r. (fr.), plur. tantutum aluzije, rebrenice, reetkasti kapci na prozorima, posebno postavljene alumi nijske trake na prozorska okna kao zatita od jakih sunevih zraka, aljenje gl. im. s. r. od aliti - iskazivanje ala, tugovanje, amor im. m. r., g. jd. amora - agor, amoriti/amoriti gl. nesvr., prez. morim - agoriti, andar im. m. r. (fr.), g. jd. andara policajac, pandur, andarina im. m. r. (fr.), g. jd. andarine, augm. i pejor. - veliki andar, andariti gl. nesvr. (fr.), prez. andarim - ponaati se kao andar, andarmerija im. . r. (fr.), g. jd. andar merije - dravna policija; zgrada u kojoj je baza te policije, andarmerljskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na andarmeriju. anr im. m. r. (fr.), g. jd. anra , n. mn. anrovi - vrsta knjievnog djela; stil, nain. aoka im. . r., g. jd. aoke, dat. jd. taoci - alac. ar im. m. r., g. jd. ara - era, erava, eravica, najusijaniji i najtopliji dio va

1306 tre; prenes. ushienje, zanos, sjaj u oi ma; rumenilo, crvenilo na licu. ara im. . r. (ar.), g. jd. are - zemljana posuda; up, vr; uma s pepelom poko jnika. ara im. m. r., g. jd. ara - eljezna ipka za razgrtanje vatre, ardinijera im. . r. (fr.) - posuda za cvijee, stalak za cvijee, argon im. m. r. (fr.), g. jd. argona argo, sleng, atro; jezik ireg socijalnog ili ueg profesionalnog kruga (umjetni ka, pisaca, ljekara, aka, svijeta iz podzemlja itd.), u kojem su esta dogo vorena prenesena znaenja rijei (up. zelemba = dolar), premetnuti slogovi u rijeima (ido mova = doi ovamo) i sl. kako bi se omoguila tajnost poruke od onih koji ne razumiju argon, arlni prid. odr. v. - koji se odnosi na arite. arite im. s. r. g. jd. arita - sredite, centar ega, mjesto gdje je neto najintezivnije, fokus, ia. arenje gl. im. s. r. od ariti, ariti gl. nesvr., prez. arim , pril. sad. rei - isijavati toplotu, initi neto ua renim. arki prid. odr. v. - koji ari toplinom, arko pril. - uareno, vatreno, na vatren nain, usijano, arkost im. . r., g. jd. rkosti, instr. jd. rkoufrkosti - osobina onoga to je arko. arovit prid., odr. v. aroviti - vatren, strastan, pun ara. ar-ptica im. . r., g. jd. r-ptice - ptica iz ruskih narodnih bajki; rajska ptica u naim narodnim pripovijetkama, arulja im. . r., g. jd. arulje - sijalica bir im. m. r. (tal.), g. jd. bira - policajac straar, pandur, redar, biika im. . r., g. jd. buke , dat. jd. buci - malter, smjesa krea, pijeska i vode za prekrivanje zidova, bukati gl. nesvr., prez. biikam nanositi buku, ee: malterisati, bun im. m. r., g. jd. buna, n. mn. zbunovi - grm. bunast prid., odr. v. bimasti - koji ima blik buna. buni im. m. r., g. jd. bunia, em. mali bun.

1307

eljezniar

bunje zb. im. s. r. od bun. dera im. m. r., g. jd. dera - onaj koji

dere, koji jede preko mjere, derati (se) gl. nesvr., prez. derem (se), pril. sad. derui (se) - drati (se), jesti preko mjere; prenes. skrivati nervozu, sekirati se. dero im. m. r. - pejor. deronja, deronja im. m. r., g. jd. deronje - pejor. onaj koji mnogo dere, halapljivac, prodrljivac, dral im. m. r., g. jd. drala, n. mn. drlovi - vrsta ptica; etnol. konj sive dlake. dralovi im. m. r. - mladune drala. drati (se) gl. nesvr., prez. derem derati. drebad zb. im. s. r. od drijebe, drebica im. . r., g. jd. drebice, n. mn. drebice - mlada, rasna, zdrava kobila; prenes. neobuzdana i izazovna djevoj ka. drebna prid. odr. v. - koja nosi drijebe, koja treba da se odrijebi (o kobili), drepi im. m. r., g. jd. drepia, em. muko drijebe, drijebac im. m. r., g. jd. drijepca, g. mn. drijebac a - mlad, snaan i rasan konj; prenes. snaan, zdrav zavodljiv mladi. drijebe im. s. r., g. jd. drebeta mladune konja i kobile, rijebljenje gl. im. s. r. od drijebiti se. drijebiti se gl. nesvr., prez. drijebi se, pril. sad. drijebei se - donositi na svijet drijebe, drijelce im. s. r., g. jd. drijelca/drijelceta, em. - malo drijelo, drijelni prid. odr. v. - koji se odnosi na drijelo. drijelnjak im. m. r., g. jd. drijelnjaka, n. mn. drijelnjaci - med. drijelo, drijelo im. s. r., g. jd. drijela - cjevast miini organ na sastavu probavnog i dinog puta. ei gl. nesvr., prez. eem, gl. prid. rad. egao, trp. prid. een - ariti, isijavati veliku toplotu, spaljivati jakom vatrom, gorjeti. edan prid., odr. v. edni - koji osjea e. edno pril. - na edan nain, kao onaj ko ima potrebu da ugasi e.

ednjeti gl. nesvr., prez. ednim - posta jati, biti edan. e im. . r., g. jd. ei, instr. jd. ei/eu - ea, osobina onoga koji je edan, svojstvo onoga to je edno. ea im. . r., instr. jd. em - e. eati gl. nesvr., prez. eam - osjeati e, ednjeti, ega im. . r., g. jd. ege, dat. jd. ezi/zegi - velika ljetna vruina. elatin im. m. r. (fr.-tal.), g. jd. elatina elatina, bolja vrsta ivotinjskog ljepila, tutkalo; hladetina, drhtava masa ili smjesa (npr. od vode u kojoj su se kuhale kosti ili meso); stinut voni sok i vrsta bombona od tog soka; ele. elatina im. . r. (fr.-tal.)- elatin, elatinast prid. (fr.-tal.), odr. v. elatinast - koji lii na elatin, elatinozan. elatinozan prid.(fr.-tal.), odr. v. elatinzni - elatinast. ele im. m. r. (fr.), g. jd. elea - poslastica spravljena od elatina, eluani prid. odr. v. - koji se odnosi na eludac. eluina im. . r., g. jd. eluine, augm. i pejor. - veliki eludac, eludac im. m. r., g. jd. eluca, g. mn. eludaca - med. organ za probavu hra ne. elja im. . r., ak. jd. elju - vrsta osjeaja (htijenje, udnja, enja, tenja za ne im). eljan prid., odr. v. eljni - koji ima elju za neim. eljeti gl. nesvr., prez. elim - imati elju, htjeti, eznuti za neim. eljezSr im. m. r., g. mn. eljezara - onaj ko skuplja i prodaje eljezo, eljezara im. . r., g. jd. eljezare tvornica za proizvodnju i preradu elje za. eljezarija im. . r., g. jd. eljezarije predmeti od eljeza, eljezast prid., odr. v. eljezasti - koji je nalik na eljezo, eljezni prid. odr. v. - napravljen od eljeza; koji sadri eljezo, eljeznica im. . r., g. jd. eljeznice ustanova za prevoz putnika i tereta vozom, vlakom, eljezniar im. m. r., g. jd. eljezniara onaj koji radi na eljeznici.

eljezniarski eljezniarski prid. odr. v. - koji se odnosi na eljezniare, eljezniki prid. odr. v. - koji se odnosi na eljeznicu. eljezo im. s. r., g. jd. eljeza - gvoe, vrsta metala, kovina, hemijski element eljezdvit prid., odr. v. eljezdviti - koji sadrava eljezo kao element (o rudi), eljno pril. - sa eljom, s tenjom, sa udnjom, s nestrpljenjem. ena im. . r., g. jd. ene - osoba enskog pola. enantan prid. (fr.), odr. v. zenantni dosadan, nezgodan, koji dovodi u ne prilike; koji se sustee, stidljiv, enerozan prid. (fr.), odr. v. enerozni plemenit, velikoduan, dareljiv, dobar, enetina im. . r., g. jd. enetine, augm. i pejor. - velika i zbog neega nesimpa tina ena. enidba im. . r., g. jd. enidbe, g. mn. enidaba!enidbi - stupanje mukarca u brak. enidbenl prid. odr. v. - koji se odnosi na enidbu. enik im. m. r., g. jd. enika, n. mn. enici - mladoenja, mukarac koji stupa u brak. enirati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. eniram (se) - ometati dosaivati, muiti, ograniavati; ustruavati se, sustezati se, stidjeti se, libiti se. eniti se gl. nesvr., prez. enim se - stu pati u brak sa enom. enka im. . r., g. jd. enke, dat. i lok. jd. enki, g. mn. enki - ivo bie enskog pola. enkica im. . r., g. jd. enkice, hip. - ma la enka. enoljubac im. r., g. jd. enoljupca, g. mn. endljubaca - onaj koji voli i ljubi ene. enomrzac/enomrzac im. m. r., g. jd. enomrsca, g. mn. enomrzac a - mu karac koji mrzi ene. enska poim. prid. . r., g. jd. enske, dat. jd. enskj - privlana ena; ona na koju se gleda s podsmijehom zbog nekih osobina. enskadija zb. im. . r., g. jd. enskadija enska eljad, enskar im. m. r. g. jd. enskara - mu
v

1308 karac koji se pretjeruje u mijenjanju ena. enskarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na en kare, enskarski pril. - kao enskar, na nain enskara. enskast prid., odr. v. enkasti - koji ima enske osobine, ponaanje kao ena, feminiziran, enskasto pril. - kao ena, na nain ene. enski prid. odr. v. - koji se odnosi na enu ili pripada eni. enski pril. - onako kako ene rade, na nain ene. enskica im. . r., g. jd. enskice, em. i hip. - mala i simpatina enska, enskinje zb. im. . r., g. jd. enskinja enski lanovi porodice, ensko poim. prid. s. r., g. jd. enska osoba enskog spola, ena. enskolik prid., odr. v. enskdliki - koji ima enski lik. enskost im. . r., g. jd. enskosti, instr. jd. enskou/enskosti - osobine svoj stvene eni, enstvenost, enstven prid., odr. v. enstveni - koji se odnosi na enstvenost, enstvenost im. . r., g. jd. enstvenosti, instr. jd. enstvenou!enstvenosti osobine koje su svojstvene eni, e nskost. entura(a), enurina, enturina im. . r., augm. i pejor. - ogromna ena duga jezika i drugih loih osobina, erav im. m. r.(pras.), g. jd. erva dral. erava im. . r., g. jd. erave - era, eravica, najuareniji dio vatre, eravica im. . r., g. jd. eravice - era, erava, eravka, eravka im. . r., g. jd. eravke, dat. i lok. jd. erdvci - komadi erave. eravnica im. . r., g. jd. eravnice zemlja kojom je prekrivena zapaljena hrpa drveta da bi se dobio drveni ugalj, eravnlk im. m. r., n. mn. erdvnici posuda u koju se radi grijanja stavlja erava; mangal, erminal im. m. r. (fr.), g. jd. erminala mjesec francuskog revolucionarnog ka lendara (od 21. III do 19. IV), naziv za ustanak parikih radnika u mjesecu erminalu 1794.

1309

ilavost crta, bit. icar im. m. r., g. jd. iara - onaj koji proizvodi icu; prenes. osoba koja bez rada ostvaruje korist, ican/ian prid., odr. v. iani/iani koji je napravljen od ice. iara im. . r. gen. jd. iare - zatvorene ili otvoreno sredstvo za prevoz putnika uz brdo ie im. s. r.(arh.), g. jd. ica - ivot, ivljenje. idak prid., odr. v. itki - rijedak, gotovo tean. idov im. m. r., g. jd. idova n. mn. idovi - ob. Jevrej; pripadnik semitskog naroda ije tradicije poivaju na uenju Mojsija i proroka idovski prid. - koji se odnosi na Zidove, idovski pril. - kao idov, na nain ido va. ig im. m. r., g. jd. iga, n. mn. igovi/ igovi - peat, tambilj, muhur; kratak jak bol; trag. iganje gl. im. s. r. od igati, igati gl. nesvr., prez. iga - osjeati iganje. igica im. . r., g. jd. igice - ibica, kresa, palidrvce. igolo im. m. r. (fr.), g. jd. igola - mlad ovjek koji ivi od ljubavnih veza sa starijim bogatim enama, igosanje/igosanje gl. im. s. r. od igo sati. igosati/igosati gl. svr. i nesvr., prez. igoem trp. prid. igosan - stavljati ig na nekog; obiljeiti ga kao otpadnika od drutva (nekada prislanjanjem usijanog eljeza na tijelo), ila im. . r., g. jd. ile, g. mn. ila - dio korijena kojim se biljka vee za zemlju; krvni sudovi, ilav prid., odr. v. ilavi - onaj ko je otporan, savitljiv, vrst, ono to se ne moe lako pokidati, tanak ilaviti gl. nesvr., prez. ilavim - postajati ilav, prenes. postajati dosadan, ilavka im. . r., g. jd. ilavke - vrsta vinove loze i vina. ilavo pril. - otporno, savitljivo, vrsto, tanko, izdrljivo, ilavost im. . r., g. jd. ilavosti, instr. jd. ilavosti!ilavou - osobina onoga koji je ilav, svojstvo onoga toje ilavo.

(F e);

ersej im. m. r. (engl.), g. jd. erseja vrsta tkanine od tanko eljane vune, pamuka, svile ili sintetskih vlakana, estica im. . r., g. jd. estice - stijena, vrst kamen, estina im. . r., g. jd. estine - osobina onog koji se esti, koji je estok, estiti se gl. nesvr., prez. estim se ljutiti se, biti gnjevan, estok prid., odr. v. estoki - silan, jak, sran; previe zainjen, estoko/estoko pril. - na estok nain, etelac im. m. r., g. jd. eteoca , g. mn. etelac a - onaj koji anje ito. etelakl prid. odr. v. - koji se odnosi na eteoce. etelaki pril. - kao etelac, na nain eteoca. eteoev prid. odr. v. - koji pripada eteocu. eti gl. nesvr., prez. anjem/njem, prid. trp. et/njeven , aor. 'eh - njeti, ubirati penicu ili druge usjeve na polju. eton im. m. r. (fr.), g. jd. etona - pred met koji ima vrijednost novca, slui u kockarskoj igri ili za pokretanje nekih aparata. etva im. . r., g. mn. etavaletvi - rad koji omoguava prikupljanje ljetine, ubiranje usjeva (penice); prenes. svaka aktivnost kojom se ostvaruje dobit, etveni prid. odr. v. - koji se odnosi na etvu. ezlo im. s. r., g. jd. ezla - tap ili palica kao simbol carske ili kraljevske vlasti, ganci im. m. r., g. jd. ganca, g. mn. ganaca - ee: pura, jelo od kuku ruznog brana, garavica im. . r., g. jd. garavice ljutina izazvana boleu eluca koji pravilno ne vari hranu, goljav prid., odr. v. goljavi - koji je veoma mrav, neuhranjen, kost i koa. goljavac im. m. r., g. jd. goljavca, g. mn. goljav ac a - onaj koji je mrav, goljo. goljavost im. . r., g. jd. goljavosti, instr. jd. goljav os u!goljav osti - mra vost. ica im. . r., g. jd. ice, n. mn. ice - nit izraena od kakvog metala (bakra, eljeza i sl.); struna na mu. instru mentu; tanak sloj rude; prenes. osobina,

ilet ilet im. m. r. (fr.), g. jd. ileta - otrica za brijanje, britvica, ilica im. . r., g. jd. ilice, em. - mala ila. i'liav prid., odr. v. ziliavi - koji je sav od ilica. iliica im. . r., g. jd. ziliice, em. mala ilica, ipon im. m. r. (fr.), g. jd. ipona - utava donja suknja, podsuknja. ir im. m. r., g. jd. ira, n. mn. irovi plod hrasta, irado im. m. r., g. jd. irda - tvrdi slam nati eir ravnog oboda i ravne povrine gornjeg dijela, irafa im. . r. (fr.), g. jd. irafe - afrika visoka ivotinja dugog vrata, irant im. m. r. (tal.), g. jd. iranta , g. mn. iranata - jemac na mjenici, onaj ko garantuje isplatu duga glavnog dunika, iri/iri im. m. r. (engl.-fr.), g. jd. irija/ irija - izabrana grupa strunjaka koja bira i proglaava pobjednike na festi valima, konkursima, sportskim takmi enjima i sl. irirati gl. svr. i nesvr. (engl.-fr.), prez. iriram - sudjelovati u radu irija, iro im. m. r. (tal.) - biljeka na drugoj strani mjenice koja omoguava prenos na drugu osobu. irondist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. irdndiste - pripadnik politike stranke iro ndista u doba francuske buroaske re volucije; protivnik revolucionarnog po kreta masa. iroskop im. m. r. (gr.) - naprava za odravanje stabilnosti u razliitim polo ajima (kod brodova, vozova s jednom tranicom i sl.), iica im. . r., g. jd. ziice, em. - mala ika. ika im. . r., g. jd. ike, dat. jd. zici/ziki, g. mn. ziki - mali komadi ara. itar im. m. r., g. jd. dtara - ovjek koji proizvodi ili trguje itom; itni insekt itarica/itarica im. . r., g. jd. itarice/ itarice - zajedniki naziv za sve jedno godinje zrnaste biljke iji plod slui za hranu (penica, jeam, itd.), itarski prid. odr. v. - koji se odnosi na itare. itelj im. m. r. (rus.), g. jd. itelja -

1310 stanovnik, graanin, iteljstvo im. s. r., g. jd. iteljstva stanovnitvo, stanovnici, graanstvo, itije im. s. r. (st.sl) - naziv za ivotopis nekog sveca u srpskoj knjievnosti, itkost im. . r., g. jd. zitkosti, inst. jd. zitkou!zitkosti - osobina onog to je itko. itni prid. odr. v. - koji se odnosi na ito. itnica im. . r., g. jd. itnice - mjesto ili kraj na kojem se uzgaja ito; spremite za ito; hambar, ito im. s. r., g. jd. ita - naziv za sve itarice. itorodan/itorodan prid., odr. v. zitorodni/itdrodni - koji je pogodan za uzga janje ita. iv prid., odr. v. ivi - koji nije mrtav; temperamentan, nestaan; sirov, nedo peen. iva im. . r., g. jd. ive - hemijski element (Hg), metal srebmasta sjaja. ivac im. m. r., g. jd. ivca , g. mn. ivaca - nerv, vlaknast organ u ljudskom i ivotinjskom tijelu koji prenosi voljne i nevoljne osjete, usklauje unutranje funkcije organizma i njegov odnos prema vanjskom svijetu; prenes. nervo zna, ljuta osoba, ivad zb. im. . r. - perad, domae pernate ivotinje. ivahan prid., odr. v. ivahni - tempe ramentan, veseo, nemiran, ivahno pril. - na ivahan nain, veselo, ivahnost im. . r., g. jd. zivahnosti, instr. jd. zivahnou/zivahnosti - osobina onoga koji je ivahan, ivalj im. m. r., g. jd. ivlja - narod, stanovnici nekog kraja, ivan prid., odr. v. ivani - nervozan, onaj koji se brzo iznervira, koji brzo gubi sabranost, iveni prid. odr. v. - ivotni, ivica im. . r., g. jd. ivice - tek narasla umica; zeleno nisko rastinje, ivinjak im. m. r., g. jd. zivinjaka, n. mn. /ivinjaci, g. mn. jvinjaka - i vica, iva ograda, ivin prid. odr. v. - koji se odnosi na ivu ili je od ive. ivina im. . r., g. jd. ivine - perad; stoka; domae ivotinje, ivinski prid. odr. v. - koji se odnosi na ivinu, ivinski pril. - kao ivina. ivjeti gl. nesvr., prez. ivim - biti u ivo tu, trajati, bivstvovati. zivkati gl. nesvr., prez. zivka - onomat. oglaavati se kao vrabac sa iv-iv. ivnuti gl. nesvr., prez. zivnem - trznuti se iz mrtvila, ivo pril. - ivahno, hitro, temperamentno, ivopis im. m. r., g. jd. zivopisa - vrsta starog i sakralnog slikarstva, ivopisac im. m. r., g. jd. ivopisca, g. mn. ivdpisaca - slikar ivopisa. ivopisan prid., odr. v. ivopisni - koji je lijep, raznolik, privlaan, prijatan, ivopisno pril. - na ivopisan nain, ivopisnost im. . r., g. jd. ivopisnosti, instr. jd. ivopisnou/ivopisnosti osobina onog koji je ivopisan i onoga to je ivopisno, ivost im. . r., g. jd. ivosti, instr. jd. ivosti!ivou - veselost, temperamentnost, pokretljivost, razigranost. ivot im. m. r., g. jd. ivdta, g. mn. ivota - osobina ivih bia. ivotan prid., odr. v. ivotni - pun ivota, kojo odgovara ivotu, ivotariti gl. nesvr., prez. ivdtdrim - te ko ivjeti, preivljavati, imati prazan ivot bez ideja i elja, ivotinja im. . r., g. jd. ivdtinje - ivo bie koja se svrstava u tu vrstu, ivotinjski prid. odr. v. - koji odnosi se na ivotinje, ivotinjski pril. - na nain ivotinje, ivotno pril. - stvarno, kao u ivotu, ivotnost im. . r., g. jd. ivotnosti, instr. jd. ivotnou!ivotno ti - osobina ono ga to je ivotno ivotopis im. m. r., g. jd. ivotdpisa - opis neijeg ivota, biografija, ivotopisac im. m. r., g. jd. ivotopis ea, g. mn. ivotdpisaca - autor ivotopisa, biograf. ivotvoran prid., odr. v. zivotvorni - koji oivljava, vraa u ivot, ivotvorno pril. - na ivotvoran nain, okrepljujue, blagotvorno, i vuka ti gl. nesvr., prez. ivuckdm ivjeti skromno, povremeno dobro i vjeti. ivui prid. odr. v. - koji je jo iv, koji ivi.

1311

muriti

ia im. . r., g. jd. ie - fokus, centar interesovanja ili izvor neega, arite. iak im. m. r., g. jd. ika, n. mn. ici, g. mn. iaka - tetni insekt (u grahu, pirinu); fitilj; mali izvor svjetla, lica im. . r., g. jd. lice - ob. kaika, liica im. . r., g. jd. liice, em. kaiica, mala kaika, lijeb im. m. r., g. jd. lijeba, n. mn. ljebovi - usko udubljenje du neega, lijebiti gl. nesvr., prez. lijebim - praviti lijeb. lijezda im. . r., g. jd. lijezde - vrsta organa u tijelu koji ima odreenu fu nkciju u organizmu (up. pljuvane lijezde, titna lijezda itd.), ljebast prid., odr. v. ljebasti - koji nalii lijebu. ljebl im. m. r., g. jd. ljebia, em. mali lijeb, ljezdani prid. odr. v. - koji se odnosi na lijezde, koji pripada lijezdama, ljezdica im. . r., g. jd. ljezdice, em. mala lijezda, marac/marak im. m. r., g. jd. mrca/ mrka, n. mn. marci - trnci, refleksna reakcija tijela na neugodnost ili strah, bockanje ispod koe. mi'ganje gl. im. s. r. od migati, migati gl. nesvr., prez. migam - treptati oima, namigivati; ukljuiti migavce na automobilu. migavac im. m. r., g. jd. migavca, g. mn. migavaca - bono trepue svjetlo za pokazivanje pravca na automobilu, mignuti gl. svr., prez. mignem, imp. niigni - trepnuti okom; nakratko uklju iti migavac, mirav prid., odr. v. miravi - koji miri, kiljav. mireke pril. - mirei, zatvorenih oiju, mi renje gl. im. s. r. od miriti, miriti gl. nesvr., prez. mirim - zatvoriti oi; slabo svijetliti; kiljiti, mi'rkinje gl. im. s. r. od mirkati. mirkati gl. nesvr., prez. mirkam - po malo miriti; treptati, migati, mirkav prid., odr. v. mirkavi - onaj koji mirka. mirkavo pril. - mirkajui, na mirkav nain. m uriti gl. nesvr., prez. murim - miriti, ne gledati, zatvoriti one kapke.

ohar ohar im. m. r., g. jd. ohara , g. mn. ohara - vrsta insekta, bubavaba, ongler im. m. r. (fr.), g. jd. onglera onaj koji onglira, koji izvodi akro bacije, u srednjem vijeku putujui pje va ili glumac koji je izvodio akrobatske vjebe, recitovao i glumio; artist u cirkusu koji. vjeto baca i hvata predmete, a da ne padnu na pod; ko medija, lakrdija, opsjenar, maioni ar. onglerskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi na onglere, onglerski pril. (fr.) - kao ongler, na nain onglera, ongliranje gl. im. s. r. od onglirati. onglirati gl. nesvr. (fr.), prez. dngliram - vjeto izvoditi onglerske akrobacije; prenes. vjeto izbjegavati neprilike i ne volje. oret im. m. r. (fr.), g. jd. oreta - fina svilena ili vunena tkanina; tekstil hrapa ve povrine, ovijalan prid. (fr.), odr. v. ovijalni veseo, vesele udi, dobroudan, dobroduan, prijazan, srdaan, ovijalnost im. . r. (fr.), instr. jd. ovijlnou/ovijlnosti - osobina onoga ko je ovijalan, dobroudnost, dobrodunost, prijaznost, srdanost, rijeb im. m. r., g. jd. rijeba - sluajni odabir, npr. uesnika u kakvom takmi enju, ili dobitnika nagrada, rijebati gl. nesvr., prez. rijebam izvlaiti rijebom uesnike u kakvom takmienju, dobitnike nagrada i sl. rtva im. . r., g. mn. rtava - stradalnik, unesreeni, onaj koji trpi nasilje, ubi jeni, onaj koji je podlegao zbog nasilja izvrenog nad njim. rtveni prid. odr. v. - koji se odnosi na rtvu. rtvenik/rtvenik im. m. r., g. jd. rtve nika, n. mn. rtvenici - mjesto gdje se prinosila rtva za vrijeme obreda, rtvovanje gl. im. s. r. od rtvovati, rtvovati (se) gl. svr. i nesvr., prez. rtvujem (se) - podnijeti ili primjeti rtvu; odrei se ega u korist drugih, rvanj im. m. r., g. jd. rvnja, n. mn. rvnjUrvnjevi - veliki kamen u mlinu koji melje ito.

1312 rvnjati gl. nesvr., prez. rvnjam - mljeti rvnjem; prenes. halapljivo jesti ili priati gluposti, ubor im. m. r., . jd. ubor a - zvuk koji se uje dok tee voda potoka, uborika im. . r., g. jd. ubdrike, dat. jd. ubdrici - stablo jasike, trepetljika, uboriti gl. nesvr., prez. ubdri - tei uborom; klokotati, u/ii im. . r., n. mn. ui - gorak sekret koji se skuplja u unoj kesi. uan/iian prid., odr. v. uni/uni koji se odnosi na u; prenes. neugo dan, otar, teak, unica im. . r., g. jd. unice - med. una kesica, iino pril. - na uan nain, gorko, teko, neugodno, otro, ljutito. uovod im. m. r., g. jd. uovda - uni kanal iikast prid., odr. v. ukasti - koji lii na utu boju ili neku njenu nijansu, udjeti gl. nesvr., prez. udim - osjeati udnju, teiti za neim, eznuti, vapiti, udnja im. . r., g. jd. udnje - enja, tenja, elja, iika/iikva im. . r., g. jd. uke/ukve, dat. i lok. jd. uci/ukvi - biljka iz porodice leptimjaa; bmistra. ulj im. m. r., g. jd. ulja, n. mn. uljevi zadebljanje na dlanu ili tabanu izazvano fizikim radom ili noenjem tijesne obue. uljanje gl. im. s. r. od uljati, uljati gl. nesvr., prez. uljam - neim proizvesti uljanje, pritiskom stvarati bol na koi. umance im. s. r., g. jd. umnca/umnceta - unutranji uti dio kokoijeg jaje ta, umanjak, umanjak im. m. r., g. jd. umanjka, n. mn. umanjci, g. mn. umanjaka - u mance. una im. . r., g. jd. une - vrsta ptice sline djetliu. upa im. . r., g. jd. upe - hist. terito rijalna i administrativna jedinica na ijem elu je upan; zemljite izloeno suncu, prisoje, pitomina. upan im. m. r., g. jd. upna - hist. onaj ko je bio na elu upe. upanija im. . r., g. jd. upanije - upa, hrvatski naziv za kanton; hist. admi

1313
nistrativno-teritorijalne jedinice u ze mljama Habsburke Monarhije do 1918. upanijski prid. odr. v. - koji pripada upaniji. upanskl prid. odr. v. - koji se odnosi se na upana. upljanin im. m. r., g. jd. upljanina, n. mn. upljani - stanovnik upe. upljanka im. . r. - stanovnica upe. upljanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na stanovnike upe. upni prid. odr. v. - koji se odnosi na upu. upnik im. m. r., g. jd. upnika, n. mn. upnici - sveenik koji upravlja upom, upnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na upnike. upnlki pril. - kao upnik, na nain u pnika. upnikovati gl. nesvr., prez. upnikujem - biti upnik, obavljati poslove upnika, upski prid.odr. v. - koji se odnosi na upu, upni, ur im. m. r. (fr.), g. jd. ura, lok. uru, mn. urovi - urka, sastanak koji je za bavnog karaktera. uran prid., odr. v. urni - koji je u urbi, hitan. urba im. . r., g. jd. urbe - nastojanje da se neto bre obavi zbog nedostatka vremena, hitnja, uriti gl. nesvr., prez. urim - zbog nedostatka vremena obavljati neto bre nego inae, urka im. . r., g. jd. urke, dat. i lok. jd. urci, g. mn. urki - ur. urnal im. m. r. (fr.), g. jd. urnala - ilu strovani asopis, dnevnik, novine; ra nije u kinima kratak dokumentarni film prije projekcije igranog filma. urnalist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. urnaliste - novinar, urnalistika im. . r. (fr.), g. jd. urnali stike, dat. i lok. jd. urnalistici - novi narstvo, urnalizam, urnalizam im. m. r., g. jd .urnalizma urnalistika, novinarstvo.

valiti urno pril. - brzo, hitro, sa urbom, ustar prid., odr. v. ustri - brz, spretan, otar. ustrina im. . r., g. jd. ustrine - brzina, okretnost, osobina onoga koji je ustar, ustro pril. - brzo i okretno, na ustar nain. ut prid., odr.v. uti\ komp. ui - koji je ute boje (kao limun i sl.), utica im. . r., g. jd. utice - vrsta bolesti koja je izmeu ostalog vidljiva po utilu koe i bjeloonice. iitiav prid., odr. v. utiavi - koji je bolestan od utice, utika im. . r., g. jd. utike, dat. i lok. jd. utici - vrsta biljke, utilo im. s. r., g. jd. utila - ono to je uto, ono iz ega izbija uta boja. utiti gl. nesvr., prez. utim - uiniti da neto postane uto. utjeti gl. nesvr., prez. utim - postajati ut. utokljunac im. m. r., g. jd. utokljunca, g. mn. utdkljunaca - pti utog kljuna; prenes. mlada i neiskusna osoba, vaka im. . r., g. jd. vke, dat. i lok. jd. vki - arg. guma za vakanje, vakaa guma; prenes. pria ispriana bezbroj puta. vakati gl. nesvr., prez. vaem , pril. sad. vui - sitniti i razmekavati zu bima hranu, vaknuti gl. svr., prez. vaknem - prezalogajiti, uzeti nekoliko zalogaja hrane, pojesti malo ili nabrzinu, valav prid., odr. v. valavi - valjav, koji ima vale. valavost im. . r., g. jd. valavosti, instr. jd. valav oulvalav osti - valj avost, osobina onoga koji je valav. vale im. . r. mn. - uglovi gubice kod konja gdje se stavlja metalni dio uzde; ranice na uglovima usana, valice im. . r., g. mn. valica, em. male vale, valiti gl. nesvr., prez. valim - micati gubicu; prenes. pejor. ljubiti.

SKRAENICE
adrrh agr. anat. antrop. arh. arheoh arhit. astr. augm. autom. bal. bank. bibl. biol. bot. br. bud. crkv. csl. dat. em. dijal. dipl. ekol. ekon. ekspr. enkl. engl. etnol. eufem. farm. fen. figfil. fiz. fiziol. fon. fr. ggenet. geod. geogr. geol. geom. glgl. im. gl, prid. rad. gl. pril. pro. gl. pril. sad. gram. grad. gr. graf. administracija agronomija anatomija antropologija arhaizam arheologija arhitektura astronomija augmentativ automobilizam balistika bankarstvo biblijski biologija botanika broj budizam crkveno crkvenoslavenski dativ deminutiv dijalekatski, dijalektoloki diplomatski ekologija ekonomija ekspresivno enklitika engleski etnoloki eufemizam farmacija fenianski figurativno filozofija fizika fiziologija fonologija francuski genitiv genetika geodezija geografija geologija geometrijski glagol glagolska imenica glagolski pridjev radni glagolski prilog proli glagolski prilog sadanji gramatika, gramatiki graevinarstvo grki grafika, grafiki hai. hebr. hem. hind. hip. hist. hri. ideol. im. ind. imp. impf. inform. instr. int. iron. isl. izg. jd. jez. kat. knji. komp. kr. 1 . lat. likov. lingv. log. lok. m. r. ma. malaj. mat. med. meh. metaf. meteor. meton. mil. min. mitol. mlet. mn. musi, mu. n. nar. neodr. zamj. neodr. v. neol. nepromj. nesvr. haianski hebrejski hemija, hemijski hinduizam hipokoristik historijski hrianski ideoloki imenica indijski imperativ imperfekt informativno instrumental internet ironino islam, islamski izgovor jednina jezik, jeziki katoliki knjievnost, knjievni komparativ kranski lice latinski likovna umjetnost lingvistika, lingvistiki logika lokativ muki rod maarski malajski matematika, matematiki medicinski mehaniki metaforiki meteorologija metonimijski milion mineralogija mitologija mletaki mnoina muslimanski muziki nominativ narodni neodreena zamjenica neodreeni v. neologizam nepromjenjiv, nepromijenjen nesvren

neutr. nlat. npr. njem. ob. odr. v. onomat. op. orij. pat. pel. pejor. peruan. perz. pjesn. pleon. plur. tantum poet. pogrd. polit. pom. gl. posl. prasi. pravn. pravosl. prenes. prez. prid. prid. rad. prid. trp. prijed. pril. pril. pro. pril. sad. priv. psih. publ. r. razg. red. reg. rei. retor. rijet. rus.

neutralno novolatinske naprimjer njemaki obino odreen vid onomatopeja openito orijentalno patologija, patoloki pelarstvo pejorativ peruanski perzijski pjesniki pleonazam pluralia tantum poetski pogrdno politika, politiki pomoni glagol poslovica praslavenski pravno, pravniki pravoslavno preneseno znaenje prezent pridjev pridjev radni pridjev trpni prijedlog prilog prilog proli prilog sadanji privreda, privredni psihologija publicistika, publicistiki rod razgovorni jezik redni regionalno religija, religijski retoriki rijetko ruski

s. r. sanskrt. simb. slav. slub. sociol. sport. st. stan. stom. stsl. suprot. svr. p. ved. tal. teat. tehn. term. tipogr. tjtop. trgtrp. prid. tur. tv. tzv. u./ues. umjet. up. uzv. V . v. jd. vezn. vet. vojn. vulg. zamj. zast. zb. im. zn. zool. . r. arg.

srednji rod sanskrit simbolino slavenski slubeno sociologija sport, sportski stoljee stanovnici stomatologija staroslavenski suprotno svreni panski, panjolski vedski talijanski teatar, teatrologija tehnika termin tipografija to jest toponimija trgovina, trgovaki trpni pridjev turski televizija tako zvani uestali umjetnost, umjetniki uporedi uzvik vokativ vokativ jednine veznik veterina vojnik, vojniki vulgarizam zamjenica zastarjelo zbirna imenica znaenje zoologija enski rod argon

Rjenik bosanskog jezika

Za izdavaa: prof. dr. Ibrahim edi

Korektura: Autori

Kompjuterska obrada: Minka Musi

Korice: Mirza Manko

tamparija: tamparija Fojnica d. o. o. Fojnica

Za tampariju: ehzija Buljina

Tira:

1.000
tampanje ovog rjenika pomogli su:
M inistarstvo obrazovanja i nauke Federacije B osne i H ercegovine Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo