David Beckham Moja Strana

beckham
Izdaje Naklada LJEVAK Za izdava a ZDENKO LJEVAK Urednik KRISTIJAN VUJII
MOJA STRANA
David Beckham
u suradnji s Tomom VVattom
Preveli DAMIR BILII GORAN VUJASINOVI
LMV1K
LI
Zagreb, 2003.
Naslov izvornika: David Beckham vvith Tom Watt MYSIDE Originally published in English by HarperColIins Publishers Ltd under the title David Beckham: My Side Footwork Productions Ltd 2003. za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak Fotografije na koricama Dean Freeman Fotografiju na poleini na koritenje ustupio AestheticTBC /L
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu ilina knjinica - Zagreb UDK 796.332-05 Beckham, D. BECKHAM, David Moja strana / David Beckham ; u suradnji s Tomom VVattom ; preveli Damir Bilii... <et al.>. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2003. Prijevod djela: My side. - Kazalo. ISBN 953-178-592-9 1. Watt, Tom I. Beckham, David - Biografija II. Nogometa i - Biografije
Posveujem Victoriji, Brooklvnu i Romeu. To su jedine tri osobe koje mi uvijek izmame osmijeh. Moje bebe Zauvijek u vas voljeti, David
OLtf
431013163
Zahvale Uvod: U REALnost 1. Masakr nad cvijeem 2. Mukarac u smeoj Sierri 3. Drugi dom 4. DB na asfaltu 5. Mala sa dobrim nogama 6. Ne plaite zbog mene 7. Hvala to ste bili uz mene 8.Sudbonosno"da" 9. Nijemci 10.Nogom u... H.Beckham (11 m) 12.Balon Beckham 13.0 lojalnosti 14. Roen i odgojen u Unitedu Karijera u brojkama Kazalo
XI 1 17 35 45 73 97 119 143 173 201 229 261 295 317 337 371 ' 391
Mami i tati: bez vae ljubavi i usmjeravanja sada ne bih imao o emu priati. S ljubavlju se zahvaljujem obitelji, a osobito Lynne i Joanne, Colinu, Georgini i Freddieju, baki i djedu, Tonvju i Jackie, Louise, Havdnu, Libertv i Talulah, Christianu i Lucy. Prijateljima iz kole, trendovima iz djetinjstva i kolegama iz momadi u Ridgewayu: nisam vas zaboravio. Hvala prijateljima koje sam imao sreu upoznati tijekom nogometne karijere, a meu njima su: Gary, Phil, Ryan, Nicky i Scholesy. A osobito hvala Daveu, Terryju i Steveu na drutvu, savjetima i jo mnogo toga u posljednjih nekoliko godina. Andrevvu i Charlesu; Caroline i Jo. Svima u izdavakoj kui HarperCoilins, pa tako i Michaelu, Tomu, Jane i Davidu, na strpljenju i potpori. Osobito hvala mojem suautoru Tomu koji mi je pomogao da izvuem tolike uspomene i pronaem primjerene rijei. Ekipi u SFX-u: Samu, Simonu, Andyju, Andyju, Mattu, Helene, Jamieju i svima ostalima. Hvala to ste omoguili da se ostvari nemogue. Mojem mentoru i prijatelju, mojem drugom ocu: Tonvju. Znam da e se iznenaditi kada ovo proita, ali ti si udesna osoba, ovjek kojem moram posebno zahvaliti to mi je pomogao na ovom putu i omoguio da doivim tako fantastina iskustva. trenerima i sportskim direktorima, osobito Stuartu UnderFidgeonu, Ericu Harrisonu, siru Alexu Fergusonu i Svenu-Goranu Erikssonu, koji su u sport koji volimo unijeli novu energiju i vedrinu: prema vama osjeam zahvalnost, potovanje i divljenje. Hvala i svim velikim igraima s kojima sam imao ast igrati u Manchester Unitedu i engleskoj reprezentaciji. Sve to sam inio omoguili su nadarenost, predanost i nadahnutost preostale desetorice igraa na terenu.
Hvala vvoodu, , f
svim
Malcolmu
XII \ David Beckham: Moja strana
I na koncu hvala - gracias - svim novim kolegama u mojem novom klubu, madridskome Realu, koji su mi pomogli da se tako brzo prilagodim na samom poetku nae zajednike pustolovine. David Beckham kolovoz 2003.
Uvod: U REALnost
"Senor Perez, Senor dl Stefano, dame i gospodo..."
Tko god je ikada igrao nogomet, bio je u takvoj svlaionici. Oronule keramike ploice na podu, miris sredstva za dezinfekciju koji se die sa svih strana. Nizovi uskih sivih ormaria za koje morate imati svoj mali lokot, ormaria ija su vrata izobliena od dugogodinjeg lupanja nekoliko minuta prije poetka susreta, ormaria od kojih neki, premda rijetki, i nemaju vrata. Klupe postavljene toliko blizu jedna drugoj da se morate pomuiti kako biste se nakon susreta smjestili nasuprot kolegi iz momadi. Jedan je ormari na suprotnome kraju reda otvoren: moj. U polutami svlaionice blistavobijeli dres madridskog Reala koji visi s vrata sjaji se kao daje na njega usmjeren snaan reflektor. Kratke hlae i arape uredno su sloene na klupi. Potpuno sam sam. Sa suprotne strane prostorije, iza vrata kroz koja sam uao, dopire prigueni zvuk razgovora. Ne urim se s odijevanjem, svoju odjeu slaem pokraj kompleta koji mi je ostavljen. Poluotvorena vrata vode na pomoni teren. Na zidu do njih nalazi se veliko ogledalo. Tipa u zrcalu mjerim od glave do pete. U potpuno bijeloj Realovoj opremi izgledam nekako veliko. Tako se sada i osjeam. Ovo je dres i pol. ujem uzbuene glasove. Odjednom mi postaje jasno da gledam vlastitu budunost. Osjeam navalu zadovoljstva, ivci su mi zategnuti poput strune. Tu sam! Ovdje, u Madridu, zapravo smo ve dvadeset etiri sata; dovoljno da obitelj Beckham otpone nov ivot. Moj ugovor s Manchester Unitedom istekao je posljednjeg dana lipnja, a prvi ugovor s Realom potpisao sam
2 \ David Beckham: Moja strana
Uvod: U REALnost / 3
prvog dana srpnja. Danas, 2. srpnja, poela je stvarna, REALna pustolovina. U njoj emo sudjelovati svi: ja sam preao u novi klub, u drugoj zemlji, no u panjolsku se seli itava obitelj. elio sam da doemo zajedno, kako bismo upoznali sve to nas oekuje. Osim toga, iskreno govorei, potrebna mi je podrka. Uzbuenje i napetost rastu ve gotovo cijeli mjesec, u iekivanju ova dva dana u panjolskoj. Od trenutka kada smo u pola dva u utorak poslije podne sletjeli u ovu zemlju znam da e biti vana svaka minuta. injenica da sa mnom dolazi obitelj znai da e Madrid - i grad i Real - na samome poetku stei pravi dojam o meni: ja sam nogometa koji je suprug i otac. Romeo, kojem je tek devet mjeseci, ostao je u Engleskoj kod Victorijinih roditelja, no sa mnom su Victoria i Brooklvn. I moja mama, koja je na sebe preuzela zadau da naem etverogodinjem sinu pronae izvor zabave kada mu dosadi ono ime se bave mama i tata. Nervoza? Zapravo je bila nepotrebna. Sve eventualne sumnje i zabrinutost koju sam donio sa sobom rasprile su se ve minutu-dvije nakon to smo uli u automobil koji je po nas poslao Real. Pratila su nas estorica policajaca na motociklima. To je dobro: dvije-tri plave rotirke, malo zavijanja sirene i Brooklvn e cijeli dan biti sretan. A zatim smo se nali na autocesti. Bilo je to nalik na prizor iz Francuske veze: jurili smo lijevom trakom, pa naglo skrenuli u desnu, zatim ponovno u lijevu. Ostali vozai morali su se jednostavno snai. Paparazzi su davali sve od sebe kako bi odrali na tempo, izlagali se velikim opasnostima u automobilima i na motociklima. Prema rasporedu, prvo sam trebao otii u bolnicu, gdje sam imao zakazan pregled. Ako doivimo sudar, barem sam na pravome putu. Tek poslije, ve potkraj dana, uvidio sam da stvar nije samo u policiji i novinarima: u Madridu svi voze kao da se natjeu za prvo mjesto na startu Velike nagrade panjolske. U prvim kontaktima s Realom inilo mi se da je u najmanju ruku fer objasniti kako ba nisam najsigurniji da se sa suprugom i djecom elim preseliti u inozemstvo. Hou li se dovoljno prilagoditi, stei mir potreban da se potpuno koncentriram na igru? Znao sam da u to morati postii
elim li ostvariti uspjenu karijeru. Nisam mogao vjerovati da imaju toliko razumijevanja. Nisu se ni najmanje iznenadili, vjerojatno stoga to je u panjolskoj obiteljski ivot svima istinski vaan. - Tvoja obitelj, Davide, kod nas mora biti sretna kao i ti. Podrazumijevalo se da e nam pokuati pomoi da se osjeamo kao kod kue. Victoriju, Brooklvna i mamu odvezli su u razgledavanje vila koje bi nas, po miljenju Ijudi iz Reala, mogle zanimati. Bilo mi je ao to ne idem s njima, no znao sam da e jo biti vremena da im se pridruim u potrazi za kuom. I dok su oni boravili u predgraima, ja sam u bolnici La Zarzuela imao zakazan sastanak s Realovim klupskim lijenikom, senorom Corralom. Doslovce smo projurili kroz ordinacije raznoraznih specijalista - kardiovaskularni pregled, biomehanika, analiza krvi, urina, EKG, rendgen i jo mnotvo snimanja. Nakon toga dohvatio me osobno senor Corral i poeo me pregledavati. Osobito gaje zanimala lijeva metatarzalna kost, te desna skifoidna kost. Sve smo zavrili za malo vie od dva sata. Snimatelj s Realove televizijske postaje pratio nas je po svim bolnikim hodnicima, no samo do ulaza u specijalistiku ambulantu: ondje su mu svaki put zatvorili vrata pred nosom, dok sam ja obavljao pregled ili snimanje. Svi su se od uha do uha smjekali: specijalisti, osoblje, ostali pacijenti, snimatelj s modricom na oku. Smijemo li se slikati? Moemo dobiti autogram? Svi su bili potpuno oputeni. Lijenici su dobili moj cjelokupni medicinski dosje iz petnaestogodinjeg razdoblja provedenog na Old Traffordu i uvjeren sam da su ih temeljito prouili. Sam je dr. Corral odavao dojam da tono zna to trai. I bio je sretan kada je to neto i pronaao. Netko mi je poslije rekao da je novinarima koji su nas ekali rekao: - David esta como nuevo. Fisicamente esta perfecto. Znai, smatra da sam u poprilino dobroj formi. I da e moj desni runi zglob izdrati potpisivanje ugovora s Realom. Otiao sam u hotel, Tryp Fenix, gdje sam se naao s Victorijom, Brooklvnom i mamom. ini mi se da su navijai koji su se poeli okupljati ispred Fenixa bili podjednako odu evljeni i Victorijom i novim igra em. Ona se, meutim,
doimala napetom: vozili su je amo-tamo po nepoznatome gradu u kojem treba traiti novi dom. Tek sada postajalo nam je jasno to nas sve oekuje. Brooklvn i ja uspjeli smo se malo dodavati na terasi apartmana. Pitam se koliko e mu ovi dani ostati u sjeanju. Automobili su doli u pet, kako bi nas odvezli na stadion Bernabeu. Bila je to tek kratka vonja glavnom ulicom kroz predveernju guvu: Real je svoj stadion podignuo u kvartu koji odgovara londonskoj ulici Regent. Ovo mi, dakako, nije bio prvi susret s tim zdanjem: ve sam dolazio kao igra Manchester Uniteda, no kada smo proli kroz ulaz, gotovo sve je bilo posve nepoznato. Imao sam dojam da smo na velikom gradilitu: dizalice koje se nad stadion nadvijaju s ulice, teki strojevi i kamioni koji se natiskuju izmeu hrpa graevinskog materijala. Jose Angel Sanchez, Realov direktor marketinga, rekao mi je da klub mora preurediti tribinu ispod koje igrai izlaze na teren. - Kada je Santiago Bernabeu etrdesetih godina gradio kompleks, na tribini nasuprot strani na kojoj se nalaze prostori za igrae uredio je predsjednike apartmane. Poruka je trebala glasiti: naa uprava nikada nee biti konkurencija naoj svlaionici. Danas, meutim, pravila UEFA-ine Lige prvaka nalau da i jedno i drugo budu s iste strane. Uspeli smo se do ureda klupske uprave, lako se nisam ni najmanje umorio, ostao sam pomalo bez daha. I jo jae stisnuo Victorijinu ruku. Izgleda da smo doli sporednim putem, jer smo samo zamaknuli za jedan ugao i ve se nali na odreditu: u hodniku u kojem su iz svih vrata provirivale glave, a estorica mukaraca u odijelima nervozno stajala i ekala. Sve je izgledalo kao u svakom veem uredskom prostoru bilo gdje u Europi. Vrlo nenametljivo i jednostavno. Nita napadno, nita grandiozno. A to mi se svidjelo: Real glavni dojam uva za travnjak. Bio sam uzbuen. Jasno sam uviao, kada su mi poeli prilaziti, rukovati se i upoznavati, da tim ljudima nimalo ne smeta to znam da i njih dri jednako uzbuenje. Jose me upoznao sa sportskim direktorom, Jorgeom Valdanom. On je, uz predsjednika kluba, vjerojatno najzasluniji to sam doao u Madrid. Izgleda vrlo oputeno i staloeno i ima fantastian osmijeh. Ne
znam koliko mu je godina, no senora Valdana jo krase konstitucija i energija nekadanjeg nogometaa meunarodnog ugleda. Vjerojatno bih bio neto bri od njega, ali ne bih se rado uputao u dvoboj loptom. On je bio jedan od rijetkih klupskih dunosnika koji nije znao engleski, to meni nije ni najmanje smetalo. Nas smo dvojica tako bili ravnopravni. Sehor Valdano uveo me u ured ispred kojeg je dotada stajao. Istog trenutka ustao je Carlos Oueiroz, koji je dotada sjedio za stolom glavnog trenera. Bilo je to iznenaenje. Znao sam da je Real prekinuo suradnju s Vicenteom del Bosqueom. Znao sam i daje Carlos otiao s Old Trafforda kako bi ga zamijenio u Realu. I znao sam koliko je Carlos dobar trener. Ali nije mi palo na pamet da e on ve biti na Bernabeu. Bila je to neobina situacija, trenutak koji mi je ulio novu sigurnost. Tko tu koga prati? Zagrlili smo se. Vidjet emo se - nas dvojica novaka - na pripremama koncem srpnja. Sada su se spremali pokazati mi moj ured. Cijela povorka krenula je prema dolje, a na njezinom elu bio je Jose, koji se silno trudio u ulozi slubenog Realovog vodia: - A ovo je mjesto koje turisti nikada ne vide - rekao je i otvorio vrata svlaionice domae momadi. Na svakom ormariu nalazila se slika, od klupe do stropa, vlasnika, igraa Reala. Na tren mi se uinilo da su preda mnom ponovno protivnici, sada kada sam ih sve, gotovo u prirodnoj veliini, vidio oko sebe: Raul, Figo, Ronaldo, Zidane, Roberto Carlos i njihovi kolege iz momadi. Kako e izgledati igra uz njih umjesto protiv njih? Proli smo kroz svlaionicu i nali se u tunelu. Prisjetio sam se kako sam na istome mjestu stajao u travnju, elio samo da to prije ponemo. Jednako sam se osjeao i sada. - Jose? Imate negdje pri ruci loptu? Ne mogu izdrati... Odnekud se pojavila i lopta. Dao sam je Brooklvnu i s njim i Victorijom iziao na uski pojas osunanog travnjaka uz liniju auta. Ve je bilo kasno: sjene su bile dugake, protezale se preko blago povienog travnjaka. Imali smo mali privatni tulum na stadionu. Bernabeu je bio samo na: tribine na svim stranama uzdizale su se poput planina, a graevinski radovi iza nas za taj su dan bili obustavljeni. Pogledao sam
mamu. Prije tri mjeseca sjedila je ondje, u suprotnome kutu, gledala kako igram za United, dok joj je instinkt govorio da u se vratiti i zaigrati za madridski klub. Krenuo sam prema esnaestercu. - Doi, Brooklvn, idemo zabiti gol. Jo nekoliko minuta nas smo se dvojica dodavali. Bio je umoran, izgledao nekako odsutno. Ovo nije Old Trafford. Osvrnuo sam se prema Victoriji. Ona je promatrala Brooklvna. Zatim joj je pogled odlutao dalje, prema tribinama. Pomislio sam kako znam o emu razmilja. Vrijeme je za hrabrost, a ja sam pronaao pravu djevojku za to. Uhvatio sam njezin pogled i jedva primjetan osmijeh. I tada sam zauo Joseov glas: - Idemo unutra? Uredima je u meuvremenu zavladala uurbanost. Vrijeme je da obavimo ono po to smo doli. Stigao je i senor Perez. Razgovarali smo telefonom, no sada u se prvi put oi u oi vidjeti s predsjednikom madridskog Reala. U panjolskoj prvog ovjeka nogometnog kluba biraju navijai. Senor Perez vlasnik je divovske graevinske tvrtke, jedne od najveih u Europi. Predsjednik je jedne od najveih nogometnih sila svijeta. No inilo se da mu nita od toga ne treba u nastupu, da ne treba znak svoje velike moi. Istinski velike ljude krasi odreena skromnost. 0 tome koliko je Realov predsjednik vaan, te o tome koliko ga cijene, jasno svjedoi potovanje ljudi koji ga okruuju. Sve te podatke o sebi on vam ni sluajno nee rei sam. Poelio mi je dobrodolicu na Bernabeu i vie puta naglasio koliko eli da se i Victoria, Brooklvn i mama osjeaju dobrodolima u Madridu. Uli smo u glavnu konferencijsku salu. S jedne strane dugakog, blago ovalnog stola okupili su se svi iz kluba. Natiskivali su se da to bolje vide kako gospodin i gospoa Beckham i senor Perez sjedaju na suprotnu stranu, u troje uz jedan kraj stola. Predsjednik mi je sjedio slijeva, Victoria zdesna. Dokumenti su bili spremni, poloeni ispred nas: dvije skladne hrpice na svijetloj orahovini. Victoria mi je prije odlaska iz Engleske darovala prelijepu novu kemijsku za potpisivanje novog ugovora; jednu olovku odabrala je i za predsjednika Reala. Moda ju je trebala uruiti prije nego to smo sjeli. No prije nego to smo se snali, on
je ve ispruio ruku, uzeo penkalu koju je netko ostavio nakon prethodnog sastanka. Tinta je, bit e, ipak samo tinta. Potpisao je on. Potpisao sam ja. Brooklvn je trkarao iza naih naslonjaa, dok moja majka nije tono znala bi li ga trebala pokuati uhvatiti. Nema, dakle, opasnosti da sve ovo postane preozbiljno. Ponovno smo se nali na nogama - posao je sklopljen, ugovor potpisan. Senor Perez otvorio je svoj dar i uz osmijeh rekao: - uvat u je na sigurnom do potpisivanja vaeg sljedeeg ugovora. Hvala. I ja sam se nasmijeio. Gotovo posve iste rijei ve sam jednom uo: Alex Ferguson izgovorio ih je kada se obraao dvanaestogodinjoj Unitedovoj nadi. A sada sam dvadesetosmogodinjak, kapetan engleske reprezentacije i jednako uzbuen, pun iekivanja i nervozan. - Nema na emu, gospodine predsjednie. Hvala. Hvala svima. Divno je to sam ovdje. Stvarno sam sretan. Tim rijeima nisam ni priblino opisao svoju sreu. ovjek nikada ne zna kako e se osjeati u tako velikim trenucima dok ih ne doivi. A ja sam tek sada istinski shvatio koliko je taj trenutak bio vaan i dalekosean. U Tryp Fenixu oekivala nas je veera. U tom hotelu Realovi se igrai sastaju prije utakmice. U prizemlju je osoblje ve postavilo stol u zaseb- noj blagovaonici. Pristupio sam madridskom Realu: ove veeri to treba proslaviti s ljudima koji su omoguili moj prijelazak. Mojom ekipom iz agencije koja me zastupa, SFX, te nekolicinom ljudi iz samoga sredita organizacije madridskoga kluba: naim prijateljem, Joseom; Jorgeom Veldanom; Pedrom Lopezom Jimenezom, predsjednikovom desnom rukom, te njegovim sinom, Fabiom; Joseom Luisom Del Vallepm, predsjednikovim pravnim savjetnikom. I Victorijom. Gospoa Beckham bila je nevjerojatno lijepa. Osvojila je cijelo drutvo. Kod mukaraca s kojima je sjedila pobudila je dojam da joj je do nogometa stalo koliko i njima. Tko zna? Moda joj je te veeri doista bilo stalo. Bila su to ugodna dva sata. Znam koliko su svi prisutni u posljednjih mjesec dana bili napeti. Sada je doao trenutak da otvore bocu s hlad-
nim pivom. Nije bilo nelagode, nije bilo politike, nije bilo pretvaranja: ljudi koji su jedni drugima s vremenom postali dragi i koji sada uivaju u meusobnom povjerenju sjeli su kako bi zajedno veerali. ak ni formalni dio nije bio pretjerano sluben. Moj agent, Tony Stephens, ustao je i rekao nekoliko rijei. Kratka zdravica velikim partnerima: meni i Victoriji i, sada, meni i Realu. Svima sam zahvalio na poslu koji su odradili. - Nisam sanjao o tome da u igrati za vie nogometnih klubova. Ali na cijelome svijetu nema nogometaa koji nije sanjao o igranju za madridski Real. Hvala svima to ste mi to omoguili. Zatim, im sam sjeo, neto mi je palo na pamet. Zato nisam zahvalio osobi koja je vanija od sviju? Zato nisam zahvalio Victoriji? Propustio sam priliku: Jorge Valdano stajao je okrenut prema nama. Poeo je govoriti, na panjolskome, dakako. Jose je u poetku prevodio, no kako ih je sve vie obuzimao taj govor, ljudi su poeli dobacivati svatko svoje tumaenje pojedinih panjolskih rijei. Situacija je postala pomalo kaotina, no senor Valdano nije se dao zbuniti i samo je hrabro nastavio prema zacrtanome cilju: - Prije tri godine Florentino Perez kandidirao se za mjesto predsjedni ka Reala. Ljudi su ga smatrali hladnim, prora unatim poslovnim ovjekom i pitali se je li dorastao funkciji. Na koncu je pobijedio jer je uinio neto najstrastvenije, najzagrienije, najnevjerojatnije to je itko od navijaa mogao i zamisliti: iz Barcelone doveo Luisa Figa. Senor Perez na predsjedniku je funkciju doao sa eljom da ovaj nogometni klub, kojeg je FIFA proglasila najznamenitijim i najuglednijim klubom 20. stoljea, bude najvei i u 21. stoljeu. Za to smo trebali odgovarajue igrae: najbolje, ali i one koji e nogomet, i madridski Real, predstavljati na najbolji mogui nain. Raul je ve bio u klubu. Godinu dana nakon Figa, predsjednik je na Bernabeu doveo i Zidanea. Godinu zatim, Ronalda. No jo je nedostajala jedna karika. Uvjereni smo da si ti, Davide, igra koji je Realu potreban da bi bio potpun. Zbog tvojih igrakih sposobnosti, ali i stoga to nosi nogometni duh utjelovljen u kapetanu najbolje engleske vrste.
Po tonu kojim je govorio senor Valdano, kao i po njegovim gestama, i bez poznavanja panjolskog jezika bilo je jasno da se pribliava velikome finalu. Duboko je udahnuo. U tom je trenutku zazvonio Joseov mobitel: jedan od telefona koji preusmjerava sve pozive osim onih na koje se ovjek doista mora javiti. - El Presidente. Jose i senor Perez jo su se dugo smijali i alili. - Davide, predsjednik poruuje da mu je uasno ao to veeras nije ovdje s nama, ali nije bio na veeri ni nakon potpisivanja ostalih velikih ugovora, pa mu se ini da se ne bi trebao pojaviti ni danas. Kratka stanka. Tek tako da bude siguran da emo shvatiti alu. - Kae: to, naravno, ne znai da mu ti nisi najdrai. Sada su se svi smijali i u Joseov telefon vikali da bi predsjednik trebao doi barem na kavu. - Kae da je na proslavi roendana jednog od direktora kluba. Svi moemo otii onamo. Nije daleko. Senor Valdano cijelo je vrijeme uglavnom stajao, ekao da dovri govor. Upravo kada se spremao sjesti, predsjednik se poeo opratati. Nadao se da emo uivati u druenju. Svi nazoni okrenuli su se prema sehoru Valdanu, u iekivanju njegovih zavrnih rijei. Meni vie od toga nije trebalo: shvatio sam to je rekao do tada i osjeao se vie nego poaenim. On je ponovo ustao. Jasno se vidjelo da razmilja kako nastaviti. A zatim se, zakljuivi kako vie nema smisla truditi se, nasmijao. I njemu je promaknula idealna prilika. Sada se odvaio i na nekoliko rijei na engleskome: - Davide i Victoria, dobrodoli u Madrid. I meni se doista inilo da smo dobrodoli. Nakon veere ostalo je jo vremena da Victoriju i mene brzo odvedu kako bismo pogledali jo dvije kue. Ve sam se poeo pitati: Kada se u Madridu spava? Cijeli utorak posvetili smo ozbiljnome poslu, osobnoj strani mojeg prijelaska u Real, zaklonjenoj od oiju javnosti. Za srijedu je bilo dogovoreno da e se najsvjeiji transfer predstaviti i svijetu. Brooklvn je donio odluku vrlo rano: drugi klinci, bazen i parki, hvala. On i mama
uputili su se u kuu roditelja osobe s kojom smo se upoznali dan prije. Mene su oekivala dva intervjua: ekipa televizijske postaje Manchester Uniteda (MUTV) dola je u Madrid pruiti mi priliku da se zahvalim i oprostim od navijaa svog dosadanjeg kluba. Zatim je televizijski kanal madridskog Reala elio sa mnom razgovarati o prvim dojmovima i mojoj reakciji na oduevljenu izjavu Roberta Carlosa kako e sada napokon na Realovu stadionu igrati dvojica zgodnih nogometaa. Ta su dva razgovora, jedan za drugim, moje prijepodne ispunila dvojakim osjeajima. Nisam imao prevelikih potekoa s pronalaenjem odgovora. No zapravo sam elio postavljati pitanja. Nisam mogao bez prestanka se ne pitati to navijai u Madridu i Manchesteru misle o novonastaloj situaciji. Real je za moje predstavljanje medijima i navijaima odabrao koarkaku dvoranu, i to jo davno prije nego to sam odluio da u nositi broj 23. Pabellon Raimundo Saporta divovska je i sumorna hala, dvorana s 5000 mjesta, dio sportskog kompleksa za treniranje koji nazivaju Ciudad Deportiva. Uz kripu guma, naa je povorka skrenula s glavne ulice i zavojitim prilazom dojurila pred ulaz. Ispred su nas ekali deseci novinara, a s lijeve strane naas sam ugledao travnjak na kojem u imati priliku utnuti loptu, sada kao pravi Realov igra, prvi put pred Realovim navijaima. urno smo uli. uo sam da su panjolci navodno poprilino oputeni i fleksibilni kada je rje o potivanju rokova, no sada sam imao osjeaj da radimo prema rasporedu kojeg se svi pridravaju u minutu. Nakon prolaska hodnikom naao sam se pred masivnim tamnim zastorom na jednome kraju dvorane. Imao sam osjeaj da ekam izlazak na pozornicu u kolskoj predstavi: u mislima sam pokuavao ponoviti to elim rei kada se naem pred publikom. Samo dvije-tri minute prije poetka, Jose mi je objasnio da e netko simultano prevoditi moje rijei. - Davide, moe raditi male stanke, da stigne sve ponoviti na panjolskome? - Pa, radije ne bih, Jose. to ako stanem, pa ne uspijem nastaviti? Govori mi nikako nisu specijalnost, no ovdje sam morao neto rei i to je trebalo zvuati to bolje.
- Ne bi li va ovjek barem pokuao pratiti moj tempo? Nije bilo vremena za natezanje oko toga. U polutami sam se rukovao sa senorom Perezom i upoznao s Alfredom di Stefanom. Za njega sam se raspitivao za jueranjom veerom. - Je li di Stefano najbolji igra u povijesti Reala? - Nije. Samo najbolji igra u povijesti. Gledao sam gotovo nejasne crno-bijele snimke na kojima di Stefano igra za Realovu momad koja je koncem pedesetih sezonu za sezonom osvajala Kup prvaka. Senor Perez Realov je predsjednik: ovjek koji stoji ispred mene jo je vaniji kada je rje o klupskome duhu. lako mu je preko sedamdeset, senor di Stefano i dalje je jak i izaziva potovanje. ovjek u njegovu drutvu jednostavno osjea da je ponosan na sve to je iza njega i to je ostvario u Realu. inilo se da se ponosi i to je sada ovdje: dio sadanjosti jednako kao i prolosti. Alfredo di Stefano za Real je ono to je za United oduvijek Bobby Charlton. Netko je ispruio ruku i odmaknuo zastor. Dotada nisam primijetio da se nalazimo u blizini zvunika, no sada sam i ja, kao i svi ostali, uo iskljuivo glazbu - neku opernu ariju - vokale koji odjekuju dvoranom. Kakav ulazak. Nakon nekoliko stuba nali smo se na pozornici. Parket ispred pozornice bio je prepun fotoreportera, a njihove bljeskalice zaslijepile su nas im smo se pojavili. Jedva sam nazirao gledatelje koji su sjedili na tribinama s obiju strana. Isprva sam samo davao sve od sebe kako bih se bez prestanka smijeio, koliko god taj osmijeh bio ukoen. Duboko uzdahnuvi, spustio sam pogled ulijevo, prema mjestu na kojem je Victoria sjedila s najviim Realovim dunosnicima na posebno odijeljenim mjestima. Gledala me kao da eli rei: - Hajde sada. To je to, zna. Svi te gledamo. Sada sam se doista smijeio. Iza mene se nalazilo filmsko platno, tako veliko da sam dolje na pozornici imao osjeaj da nisam vii od tridesetak centimetara. Tek na trenutak imao sam dojam da je subota ujutro i da sam u kinu. Razlika je bila samo u tome to sam ja lik u filmu. Na utosmeoj pozadini: moja glava, Realov grb, rijei Real Madrid. Senor Perez napravio je nekoliko koraka prema rubu pozornice. Moje rijei
netko e prevoditi na panjolski. No njegove rijei meni nisu prevodili na engleski. Ionako nema prevoditelja koji bi bio u stanju pratiti njegov tempo. Tek poslije doznao sam o emu je govorio. - David je velik igra, nogometa koji se razvijao u tradiciji rtvovanja momadi. Doao je u najbolju i najnesmiljeniju ligu na svijetu. Uvjereni smo da je tehniki dovoljno potkovan i da raspolae dovoljno snanim karakterom da uspije. Sada je naprijed stupio Alfredo di Stefano koji je donio Realov dres. Rukovali smo se, a snimatelji su dozivali: - Ovamo, Davide. Aqui, aqui... porfavor... senores. Drali smo dres ispred sebe, da ga svi vide. - Okrenite ga, okrenite ga. A na leima: 23 i, iznad broja, "Beckham". Nitko izvan kluba dotada nije imao pojma koji u imati broj. 0 tome sam razmiljao dugo i s nelagodom: koji broj odabrati od onih koje ve ne nose drugi igrai. ak su i Realovi dunosnici moju konanu odluku doznali tek kasno prethodne veeri, kada sam ih nazvao iz hotela. Rafalna paljba dvjestotinjak fotoaparata. uo sam glasove u dvorani: - Veinte y tres. Dvadeset tri. A zatim, trenutak poslije: - Michael Jordan. Michael Jordan. Znai da ipak nije samo moj junak. Sada sam ja bio na redu. Priao sam mikrofonu. Ve sam nebrojeno puta u sebi ponovio to elim rei. Nisam elio itati s papira. Nisam elio neodluno zamuckivati i pitati se kako nastaviti. I ovdje su u pitanju bili prvi dojmovi. Kratko sam se nakaljao. - Gracias. Senor Perez, senor di Stefano, dame i gospodo... Zastao sam tek na djeli sekunde, kako bih prevoditelju omoguio da odradi svoje. U prvi mah inilo se da njegov mikrofon ne radi. ekao sam. I dok sam ekao, zaboravio sam cijeli pripremljeni govor. Odjednom sam poeo primjeivati tu umu objektiva pred sobom, ljude u dvorani koji izvijaju vratove ne bi li me to bolje vidjeli. Drago mi je to sam s vremenom stekao vjeru u samog sebe. Jednostavno sam otvorio usta i rijei su poele same izlaziti.
- Nogomet volim oduvijek. Naravno, volim svoju obitelj... Ponovno sam pogledao prema Victoriji: jo kako ih volim! - ...i imam udesan ivot. Ali nogomet mi je sve. Igranje za Real ost varenje je mojeg sna. Hvala svima to su doli sa mnom podijeliti radost dolaska ovamo. Gracias. Ispred sebe drao sam dres... svoj novi dres: - Hola Madrid! Sada su nam se pridruili i ostali klupski direktori, radi zajednike snimke, a nakon toga nas je senor Perez odveo s pozornice i kroz hodnike doveo do prostorije na suprotnoj strani dvorane, gdje su nas na stolu doekale grickalice, kolai i bezalkoholni napitci. Takva soba'postoji u svim nogometnim klubovima: kosi strop i klupe poredane uza zidove. Ovu su sobu ipak malo doveli u red. Zatim su me proveli kroz vrata na suprotnoj strani, vrata kroz koja se ulazilo u svlaionice: ne toliko impozantne kao dan prije na stadipnu Bernabeu. Dok sam prvi put navlaio Realov dres i ostalu opremu, nisam se ni najmanje urio. Za nekoliko minuta kroz svlaionicu su prola dvojica zatitara, Simon i Jamie, iz SFX-a, te se uputili na Numero 2, pomoni teren s niskim tribinama na jednoj strani i iza jednog gola. Navijai su ve ispunili sva mjesta. Trebalo mi je jo nekoliko trenutaka da mi se oi naviknu na blistavo sunevo svjetlo. Protrao sam kroz vrata u ogradi, a netko je prema meni bacio dvije lopte. Znam da ivim od nogometa. Kontrola lopte, zadravanje lopte u zraku, ovakav ili onakav nogometni trik: sve mi je to ve u krvi. Ali na travnjaku, pred dvije tisue navijaa koji samo misle: pokai nam to zna...? Osjeao sam se nekako usamljeno, iskreno govorei, iako prijem koji su mi priredili madridistas nije mogao biti bolji: posvuda kompletne obitelji, kliu i mau. Odmahnuo sam na obje strane. Fotografi su snimili Davida Beckhama koji je prvi put odjenuo Realov dres. Koliko u jo ostati na tom travnjaku? to jo trebamo obaviti? utnuo sam loptu prema publici iza gola. mirkao sam prema toj tribini, pokuao vidjeti tko ju je uhvatio, pokuavao stei dojam o tome kako e ti isti navijai na mene reagirati kada istrim na Bernabeu, rame uz
rame s galacticosima, uoi poetka prave utakmice. Znao sam da u se na posao u Madrid vratiti 24. srpnja. Vrtuljak na kojem sam bezglavo jurio u posljednja dvadeset etiri sata iznenada se posve zaustavio. Preplavila me spoznaja o pravome znaenju svega to se dogodilo danas i dan prije, plua mi ispunila naletom istog kisika. Osjeao sam se fantastino. I u tom trenutku, krajikom oka, dok su uvari pratili smjer mojeg pogleda prema publici, ugledao sam, daleko na lijevoj strani, lik koji je izletio iza metalnog okvira reflektorskog stupa. Djeak - mogao je imati jedanaest, dvanaest godina - preplanuo, nakostrijeene crne kose, golog torza, u kratkim hlaama od trapera i ofucanim tenisicama. I jurio je prema meni. ini mi se da sam ga uoio prije sviju. Gledatelji su poeli iznenaeno vikati. Zatitari su se naglo okrenuli i pogledali prema meni. Bilo je prekasno: djeak - poslije sam doznao da se zove Aifonso - stajao je na samo metar-dva od mene. Bio sam u oku, no na njemu nisam primjeivao nita zbog ega bih trebao ustuknuti. Gledao me razrogaenih oiju, moleivo, kao da od mene eli neto, ali ne zna to. Samo sam instinktivno ispruio ruke prema njemu. Nije ga trebalo dvaput pozivati: bacio se na mene uz glasan smijeh. Tako sam ga uhvatio i privio, gotovo jednako snano kao to se on drao za mene. Pokretom ruke zatitarima sam pokazao daje sve u redu: djeak je samo iskuao sreu. Uspio sam ga odvojiti od sebe dovoljno da Simonu, koji je stajao ispred druge tribine, pokaem: - Dres. Trebam jo jedan dres. Krenuli smo prema njima i nali se na pola puta. Pokuao sam mu dati dres, no Aifonso je samo stajao preda mnom, sada sa suzama u oima. Podignuo je obje ruke. Ja sam mu navukao dres preko glave. Sve je nalikovalo na nekakav ekscentrian obred. Jednim dijelom uma bio sam svjestan da gledatelji sa svih strana kliu i zvide. On je provukao ruke i dres se spustio na ramena, pao mu gotovo do koljena. Uto je podignuo pogled prema meni. Oi su mu bile nalik na zrcalo: srea, strah, strahopotovanje, zadivljenost injenicom da se upravo dogodilo neto nemogue. Za manje od dva sata ve u biti u zrako-
plovu i s obitelji se vraati kui u Englesku. Vrijeme je za pakiranje. Gdje e u to vrijeme biti Aifonso? Promotrio sam djeakovo lice na kojem su se odraavali iekivanje i strastvena privrenost. Jasno sam vidio koliko je dugo sanjao, s kakvom je odlunou htio doi do ovog mjesta, nai se preda mnom. Bio bih ga najradije upitao... imao sam osjeaj da on zapravo pita mene: - Tko si ti, sinko? Odakle si doao? Kako si se naao ovdje gdje si sada?
cvijeem
"Gospoo Beckham, smije David u park na nogomet?"
Uvjeren sam da bi je mama uspjela izvui negdje iz hrpe: videosnimku moje prve tekme. Ja, David Robert Joseph Beckham, trogodinji djeak, nosim novi komplet Manchester Uniteda koji mi je tata kupio za Boi, igram nogomet u dnevnoj sobi nae kue u Chingfordu. Dvadeset pet godina poslije, Victoria me mogla snimiti kako se jutros, prije odlaska na trening, loptam s Brooklvnom. Unato tome to mi se u ivotu dogodilo toliko toga - ak je i dres koji sada nosim druge boje - poneto je zapravo ostalo posve isto. Kao otac, dok promatram kako odrastaju moji sinovi, stjeem odreenu predodbu o tome kakav sam vjerojatno bio kao djeak; ujedno se prisjeam kako se moj tata odnosio prema meni. im sam prohodao, nabavio mi je nogometnu loptu. Moda ak i nisam ekao loptu. Sjeam se kada je Brooklvn tek poeo samostalno stajati. Jedno poslijepodne igrali smo se nakon treninga. Ne znam ni kako ni zato, ali na kuhinjskome podu nala se konzerva s grahom u umaku, a on je, prije nego to sam se uope snaao, nainio nekoliko nesigurnih koraka u njezinom smjeru i raspalio je svom snagom. Da se smrzne od straha: od takvog udarca bez problema moe stradati metatarzalna kost. Jo dok sam ga snano grlio, nisam se mogao prestati smijati. Takav sam, valjda, bio i ja.
Masakr nad cvijeem / 19
To je jednostavno u ovjeku, upisano u genima. Pogledajte samo Brooklvna: bez prestanka eli igrati nogomet, tri, utira, baca se. I ve slua, kao da je pripravan uiti. U dobi od tri i pol godine ve je znao stapati. Nakon toga, ve se znao povui za korak i udariti loptu tako da se vrati do mene. Usto ima i izvrstan osjeaj za ravnoteu. Jednom prilikom, kada je imao dvije i pol godine, boravili smo u New Yorku. Sjeam se kako smo izlazili iz restorana i sputali se stubama. On je stajao, pogleda podignutog prema Victoriji i meni, vrcima prstiju na jednoj, dok je petama balansirao iznad sljedee stube. Izgleda da nas je tip promatrao iz restorana, jer je iznenada dojurio do nas i upitao koliko je naem sinu godina. Kada sam mu rekao, objasnio je da je djeji psiholog i da je upravo nevjerojatno da djeak Brooklvnove dobi uspijeva tako balansirati iznad stube. Za Romea je jo malo prerano neto pouzdanije tvrditi, ali Brooklvn je uistinu pun samopouzdanja koje izvire iz njegove energije, snage i koordinacije pokreta. Ve godinama juri uokolo na romobilu - praktiki leti. Vjeruje u sebe, u fizikome smislu, a takvu sam samouvjerenost, znam, imao i ja. Kao djeak, potpunu sigurnost i samopouzdanje osjeao sam jedino i iskljuivo kada sam igrao nogomet. tovie, to bih i sada rekao za sebe, iako mi je Victoria ulila samopouzdanje na nebrojenim drugim podrujima. Znam da e to pruiti i Brooklvnu i Romeu. Unato svim slinostima oca i sina, Brooklvn i ja vrlo smo razliiti. Ja sam u njegovoj dobi svima koji su bili voljni sluati ve poput papige ponavljao: "Igrat u u Manchester Unitedu". On kae da e biti nogometa kao tata. Ali United? To od njega jo nismo uli. Brooklvn je istinski snaan, skladno graen djeak. Ja sam, pak, uvijek bio mrav. Koliko god jeo, dok sam rastao, to jednostavno nije imalo nikakvog efekta. Na nogometnom igralitu vjerojatno sam izgledao jo sitnije jer sam, ako nisam bio s tatom i njegovim prijateljima, bio u parku Chase Lane, praktiki na nekoliko koraka od kue i igrao s dvostruko starijim djeacima. Ne znam je li razlog bilo to to sam bio dobar ili to to su me mogli bacati u zrak, a ja sam traio jo, ali nakon kole su uvijek dolazili na naa vrata:
- Gospoo Beckham, smije David u park na nogomet? U parku Chase Lane proveo sam mnogo vremena. Ako ondje nisam bio sa starijim djeacima poput Alana Smitha, koji je ivio u naoj ulici, dvije kue dalje, onda sam ondje bio s tatom. Loptom smo se poeli igrati u vrtu iza kue, no ja sam ondje masakrirao cvjetne lijene, pa smo, kada se on vratio s posla (radio je kao instalater centralnog grijanja), zajedno odlazili u park i trenirali satima i satima. Sve prednosti kojima raspolaem u igri elementi su kojima me tata nau io u parku prije dvadeset godina: na valjanom dodiru i udaranju lopte radili smo do mraka. On je udarao loptu koliko je mogao vie u zrak i tjerao me da je ukrotim i kontroliram. Zatim udaranje i jednom i drugom nogom. Dobro je pazio da svaki moj udarac bude ispravan. Bilo je to sjajno, iako me katkada stvarno izluivao. "Zato ne moe jednostavno stati na gol i pustiti me da pucam?" razmiljao sam tada. Vjerojatno se moe rei da me tjerao. Ali pritom treba naglasiti i da nisam htio raditi nita drugo i da sam imao sree to je tata imao toliko snage i volje trenirati sa mnom. Moj tata, Ted, i sam je igrao nogomet u mom adi pod nazivom Kingfisher u mjesnoj ligi Forest and District, a moja mama Sandra, starija sestra Lynne, mlaa sestra Joanne i ja ili smo ga gledati. Bio je centarfor; poput Marka Hughesa, samo malo manje profinjen. Bio je na probi u Levton Orientu i dvije godine poluprofesionalno igrao u Finchlev VVingateu. Tata je bio dobar nogometa, iako su ga neprestano hvatali u zaleu. Trebalo mi je dugo da shvatim to tono znai to pravilo, a ini mi se da tata nikada nije proniknuo u sve njegove potankosti. Oboavao sam gledati kako igra. Oboavao sam sve vezano uz nogomet i jasno uviao koliko mu igra znai. Kada mi je rekao da e prestati redovito igrati kako bi se mogao posvetiti trenerskome radu sa mnom - u to vrijeme bilo mi je vjerojatno osam-devet godina - tono sam znao to znai ta rtva, iako svoju odluku nikada nije spominjao u tom kontekstu. Negdje od moje osme godine, tata me radnim danom naveer vodio na treninge Kingfishera, u VVadham Lodge, do kojeg se od nas dolazilo kratkom vonjom North Circular Roadom. Uz te veeri veu me divne uspomene, ne samo jer sam bio s tatom i njegovim trendovima, nego
Masakr nad cvijeem / 21 0 \ David Beckham: Moja deparcu dodavao po 50 penija. Jednako vano bilo mi je i to to me potapao po leima. se s radou sjeam i samog terena. Vonja do onamo trajala je desetak minuta. Prolazili smo dugakom ulicom s kuama u nizu i skrenuli kroz velika plava drvena vrata, pokraj prvog parkiralita doli na drugo, koje se nalazilo neposredno uz igralite. Teren je bio prekriven naranastim ljunkom pomijeanim sa ljakom. Imao je okvire gola normalnih dimenzija i mree, a tu je bio i maleni bar, lokal s kojeg se pruao pogled na igru. Iza su se nalazila jo tri ili etiri terena, meu njima i najbolji, koji se uvao za kup-utakmice i posebne prilike. Oko njega se nalazio maleni zid, a imao je i dvije natkrivene klupe. Meni se u to vrijeme inilo da je rije o velikome stadionu. Sanjario sam da u jednog dana zaigrati na njemu. VVadham Lodge u ono se vrijeme nije redovito odravao. Sjeam se da je svlaionicama vladalo ozraje amaterske lige: blato na podu, jadna rasvjeta i hladna voda koja kapa iz tueva. Tu je jo bio i miris linimenta kojim su igrai trljali noge. Osjeao se ve na samome ulazu. Igralite je imalo i reflektore - est arulja na vrhu stupova - no najmanje jednom u toku utakmice ili treninga svjetla su se gasila i netko je morao otrati i u mjera koji se nalazio u ormaru na ulazu u svlaionicu ubaciti kovanice. Uz treniranje s Kingfisherom tijekom nogometne sezone, u VVadham Lodge dolazili smo i za ljetnih praznika. Tata je vodio jednu momad ljetne lige, i u njoj usput igrao, a ja sam na utakmice dolazio s njim. Zajedno smo trenirali prije i poslije, a zatim, dok se na velikom terenu igrala njegova utakmica, ja sam uvijek pronalazio druge djeake s kojima sam igrao na susjednom terenu pokrivenom ljakom. Najvei dio profesionalne karijere proveo sam u klubu s najboljim uvjetima, u kojem se vodi briga o svemu, no drago mi je to sam u djetinjstvu iskusio i mjesto kakvo je VVadham Lodge. Hou rei, da nisam onamo dolazio s tatom, moda bih odrastao a da nikada ne bih doznao za sapun na pagi kod tua. I to je jo vanije, ondje sam poeo izvoditi slobodne udarce. Nakon to su svi ostali zavrili i ve se druili uz pi e, ja sam oti ao na rub kaznenog prostora i pucao slobodne udarce prema golu. Za svaki pogodak u preku tata mi je tjednom Ostali oevi svoje su sinove dovodili povremeno, no ja sam, kada sam poeo dolaziti, ondje jednostavno bio tjedan za tjednom. Sjedio sam u baru i promatrao momad kako vjeba. Poslije su me, potkraj treninga, pozivali da zaigram s njima, pet protiv pet. Bio sam tako uzbuen to sam s njima na terenu - s tim odraslim mukarcima - da sam trpio sve. Sjeam se kada me jedan od njih zaustavio otrim startom. Tati se to nije ni najmanje dopalo, no, kao i obino, ako me netko oborio, samo mi je rekao da ustanem i nastavim. Upozorio me da moram biti spreman na povremene ee kontakte. Da je cijelu veer trao uokolo i igraima govorio da ne startaju na mene, moj dolazak i ne bi imao smisla. injenica da sam u mladosti nekako uvijek igrao nogomet s veim i snanijim igraima pomogla mi je, uvjeren sam, u kasnijoj fazi karijere. Kada nismo bili u VVadham Lodgeu, veeri sam provodio u Chase Laneu. Imali smo tajni prolaz do parka: na suprotnoj strani ulice, pa zatim jo etiri-pet kua dalje od nae, nalazio se neiji prolaz do prostora iza kue. ekali smo na poetku prolaza sve dok se nismo uvjerili da nigdje nema nikoga, a zatim u punom trku preli pedesetak metara do ivice, pa kroz nju i rupu u ogradi. Jo sam uvijek u vezi s par prijatelja koje sam upoznao u parku Chase Lane. Poslije sam iao u kolu sa Simonom Treglovvenom i njegovim bratom Mattom, a sa Simonom sam i danas u vezi. Zakljuili smo da se dobro slaemo nakon jedne prepirke oko toga je li moja lopta kraj njega ula u gol. Prepirka je prerasla u pravu tunjavu, iako je Simon od mene stariji etiri godine. Tunjave - upravo je nevjerojatno kako djeaci sklapaju prijateljstva. Obino smo se samo dodavali, napucavali loptu do mraka, rp ondje je neko bio i omladinski klub, u nekakvoj drvenoj kuici, koji je vodila gospoa Joan. Moja ju je mama poznavala, pa joj je telefonom javljala da kreemo onamo. Kod nje se mogao igrati stolni tenis i biljar. Moglo se kupiti gazirano pie i okolada. Iza se nalazio minijaturni djeji bazen koji je ljeti bio prepun. Joan je s vremena na vrijeme organizirala prijevoz minibusom, tako da smo svi odlazili u toplice VValthamstovv. Uz kuicu
se nalazila i kosina za rolanje. Moja mama vjerojatno zna da sam dio porezotina i modrica zaradio na skateboardu, iako mi je u ono vrijeme bio zabranjen. Jedini gadan udarac dogodio mi se kada sam jedne veeri pao u trenutku kada sam nau loptu vadio iz ve zatvorenog bazena. Joan je jo bila ondje i nazvala je moje roditelje, rekla da imam porezotinu na glavi. Barem est-sedam godina, do rane tinejderske dobi, taj je park bio jedan cijeli svijet. Danas od njega nije ostalo nita. A to je velika teta. Vremena se mijenjaju i neki su klinci poeli unitavati sve to je postojalo, tako da su ga na koncu morali zatvoriti. Moj uistinu prvi bliski prijatelj bio je djeak po imenu John Brovvn, koji je ivio nekoliko kua dalje, u istoj ulici. John i ja zajedno smo ili i u nie i u vie razrede osnovne kole. Nije bio osobito zagrijan za nogomet, pa smo se, kada ga nisam mogao nagovoriti na loptanje u parku, kod njega ili kod mene zabavljali lego-kockama ili igrali Gamebov, u naoj se ulici vozili biciklima ili se rolali. Poslije, kada sam poeo igrati za Ridgeway Roverse, John je dolazio na neke od naih utakmica, iako nije igrao. Nekolicina nas, a osobito ja i jo jedan deko iz Ridgewaya, Nicky Lockvvood, uvijek smo bili zagrijani za filmove, a John je takoer najee iao s nama; sjeam se kako nas je mama vozila do kina u Walthamstowu. Dok smo bili mali, John Brovvn i ja bili smo najbolji trendovi, no mene je nogomet ipak odvukao u posve drugom smjeru. John je po zavretku kole postao pekar. Na moju veliku sreu, u mojoj prvoj koli, osnovnoj koli Chase Lane, voljeli su nogomet. Jo se sjeam gospodina McGheeja, uitelja koji nas je trenirao. Gospodin McGhee je kot i to strastveni, ponosni kot, zapravo pomalo nalik na Alexa Fergusona. Klinci su voljeli prepriavati kako gospodin McGhee, kada je ljut, u zid baca alice, loptice za kriket, to god bi mu se nalo pod rukom. Ja osobno nisam vidio nita slino, no ipak smo se pomalo bojali ovjeka na takvu glasu. Imali smo stvarno dobru momad, a igrali smo u posve zelenom kompletu. Ja sam igrao nogomet i za Cubse, to je bilo mogue samo ako se nedjeljom ilo u crkvu. Stoga je cijela obitelj - ja, mama i tata, te moje sestre - svake nedjelje, bez iznimke, odlazila na misu.
Moji su roditelji znali koliko volim nogomet. Ako je postojao nain da se domognem kakve-takve utakmice, davali su sve od sebe kako bi se to i ostvarilo. Bilo da se radilo o igranju ili da se pruala mogunost da me netko trenira, dobio bih priliku. Bio sam u svim moguim nogometnim kolama. Prva je bila Nogometna kola Rogera Morgana, nekadanjeg krila Spursa. Onamo sam odlazio jako esto, osvajao sve znake, dok nisam doao do zlatne. Tata je oduvijek bio navija Uniteda, pa smo ih poeli gledati kada su gostovali u Londonu. Mamin tata bio je zagrieni navija Tottenhama i esto me vodio na VVhite Hart Lane. Za svaki Boi dobivao sam Unitedov komplet opreme i Tottenhamov komplet, a mama je neki put kupila i kompletni dres reprezentacije. Ako je bila rije o nogometu - ili neemu povezanom s nogometom - ja sam uvijek bio tu. Mama ba i nije bila toliko oduevljena nogometom. Njezin tata, meutim, jest, a to je i bio jedan od razloga zbog kojih sam tako volio biti s njim. Joe je radio u tiskarskoj struci. Godinama je na posao iao na suprotnu stranu ulice, u tvrtku Stationery Office u Islingtonu. Poslije je preao u jedan od vodeih dnevnih listova. On i moja baka Peggy ivjeli su u opinskome stanu u neposrednoj blizini City Roada, kod Old Streeta. Moj je tata subotom na posao najee odlazio vrlo rano. Mi ostali vlakom smo odlazili u VValthamstovv i dan provodili s djedom i bakom. Onamo smo morali doi prije podneva: djed je oko 11.30 redovito odlazio gledati Spurse. Prije odlaska silazio bi gledati kako igram nogomet u malenome parku ispred zgrade. Uvjeren sam da se djed jo sjea tih vremena: a sasvim se sigurno sjea kako sam mu razbio naoale. Bilo mi je tek oko est godina i ve sam udarao loptu tako jako da njegove naoale doista nisu imale izgleda kada sam ga sluajno napucao posred lica. im je Joe otiao u VVhite Hart Lane, Peggy je nas ostale vodila u duane. Neki put odlazili smo u centar, u VVest End, no ee ipak autobusom do Angela, pa na sajam Chapel. Nisam imao ba nita protiv. Malo sam se morao vui za mamom, bakom i sestrama, no nekako sam do povratka uvijek uspijevao izvu i igra ku ili ne to sli no.
obzira na naine i sredstva, Stuart se uvijek brinuo da imamo sve to trebamo. Kod vanih utakmica, na primjer finala Kupa, zahtijevao je da i mi, osmogodinjaci, i devetogodinjaci nosimo koulju i kravatu. Jo jedno vano pravilo: ako u tjednu ne doe na trening, vikendom ne igra; kratko i jasno. Bila je to korisna navika: uvijek sam pazio da se pojavim na treningu i da doem na vrijeme. Ionako sam volio trenirati. ivio sam za vjebe. To je bio jo jedan od razloga zbog kojih smo imali odlinu momad: Ridgeway Roversi su sve uvijek radili kako treba. S obzirom na tako velik broj mladih momadi, istiu se samo najnadareniji igrai. Drugdje se oko pojedinaca podie velika praina. Takvo to u Ridgewayu nije bilo doputeno: svakoga tko bi se razmetao ili prenemagao sputali su na zemlju. Momad je uvijek na prvome mjestu. Ubrzo smo poeli dobivati utakmice rezultatom od deset ili jedanaest prema nula i ljudi su poeli uviati da nismo kao ostali. Profesionalni klubovi poeli su pratiti nae igrae i ini mi se da se West Ham za mene raspitivao kada mi je bilo jedanaest godina. No Stuart, Steve i moj tata zakljuili su kako nema potrebe da netko od nas u sljedeih nekoliko godina ima veze s klubovima. Pravila su nalagala da igra istodobno ne moe trenirati i u profesionalnome klubu i u momadi koja igra Nedjeljnu ligu. Znao sam da to ne elim, da nisam spreman. Svi smo se drali Ridgewaya. ini mi se, dugorono gledano, da nas je upravo zbog tih pravila tako puno uspjelo. Od samog poetka uili su nas odanosti i predanosti. A ja sam morao uiti i kako ne igrati nogomet. Kako sam bio nii od veine igraa, nadobivao sam se raznoraznih udaraca. Tata mi je utuvio u glavu da je, u najveem broju sluajeva, najbolje jednostavno ustati i nastaviti igrati, kao kada sam igrao s njegovim trendovima u VVadham Lodgeu. Nauio me puno i o izbjegavanju ozljeda. Kao krilo - i budui daje sve vie ljudi znalo za mene - esto sam se nalazio pred braniem koji me pokuavao udariti. Tata je sa mnom radio na tome da zadravam loptu u pokretu, da je se brzo rjeavam im je ukrotim. To mi i danas, u svijetu profesionalnog nogometa, pomae pri izbjegavanju veih neprilika. A to je i najbolji nain igre. Kada mi je bilo priblino deset
godina, jednom sam bio prisiljen pauzirati zbog ozljede: ozljede kakva se dogaa mnogim djeacima. Neprestano tranje i skakanje, osobito na tvrdome terenu, loe utjee na koljena, goljenice i glenjeve. Ja sam najtee posljedice osjeao na petama: isprva probadanje, a zatim, bol za vrijeme i nakon utakmice. Pokuao sam u kopake stavljati jastuie od spuve, no na kraju sam ipak morao posve odustati od nogometa. Nisam mogao igrati, nisam mogao trenirati. Nisam se mogao ak ni dodavati u parku. Bilo je to najduih pet tjedana u mojem ivotu i to, na odreeni nain, nikada nisam prebolio. U stanju sam poludjeti kada nogomet moram gledati, umjesto da igram. U Ridgeway Roversima svi smo se odlino provodili, ne samo mi igrai. U gotovo svim aktivnostima sudjelovale su i nae obitelji, bilo da se radilo o pranju dresova, vonji na ovo ili ono igralite, odlasku na put ili prikupljanju novca. Ekipa se na okupu odrala est godina, a tako je bilo i s obiteljima. Nitko ne moe tako dugo biti zajedno a da se s nekim ne zblii. Sjeam se kako je otac Micaha Hydea, Ken, imao dreadlockse: on i moj tata - kratko podian - stoje uz aut-liniju, jedan do drugog, na nedjeljnoj utakmici Ridgewaya. Roditelji su esto organizirali veere i plesove petkom naveer, kako bi pomogli u prikupljanju novca za momad, lako nas je tata vodio na treninge, moja je mama u mene i nogomet vjerojatno uloila podjednak broj sati kao i on, unato tome to je radila kao frizerka. Ona je jedina od mama vozila, tako da je zadaa vonje minibusa, kada bismo ga koristili, uvijek nekako dopala nju. Kada je tata radio, mama me transportirala do traenog odredita, na vrijeme, uz potrebne stvari u odgovarajuoj torbi. Iz dananje perspektive, ini mi se da je sve to mojim sestrama vjerojatno dosta teko padalo, budui da je obitelj tako velik djp vremena troila na moj nogomet. S Lynne sam poslije razgovarao o tome i ona kae da se doista osjeala pomalo zanemarenom. Od mene je starija tri godine i imala je svoje drutvo, te je jednostavno nastavila ivjeti svoj ivot. Unato tome, dok smo zajedno bili u koli, Lynne me redovito branila u svakoj nevolji. Sjeam se kako sam se jednom u srednjoj koli u Chingfordu zakaio s nekim starijim dekom dok smo stajali u redu za
objed. Na koncu me premlatio na kolskom igralitu. Kui me odvela Lynne. Pobrinula se za mene i o dogaaju obavijestila uitelje. Nogomet joj je, meutim, jednostavno bio odbojan. Sada oboje imamo obitelji: Lynne i njezin suprug Colin imaju djevojicu i djeaka, Georginu i Freddieja. lako se zbog djece ne viamo tako esto, ini mi se da u posljednje vrijeme osjeam veu bliskost sa starijom sestrom nego u ranoj mladosti. S Joanne je bilo drukije. Rodila se kada je meni bilo pet godina. Jo se sjeam kako sam stajao u kuhinji kad se tata vratio kui i rekao da se rodila, a ja sam briznuo u pla. Uasno sam, dakako, prieljkivao brata. Ali dobro smo se slagali: kad sam od nje traio da stane na gol u vrtu iza kue, nikada nije odbila. Bez prestanka se vukla za mnom: na nogomet, u park, u duane, svugdje. Joanne je danas frizerka, kao mama, i tek u posljednje dvije godine, otkako je poela raditi i otkako se udala, vie nismo tako esto zajedno. I ona je, bit e, jednom morala odrasti; kao i ja. Ipak, ponekad mi nedostaje moja mala frendica. A siguran sam da i Joanne nedostaje trkaranje sa starijim bratom. Mama je uvijek dobro pazila da za veerom budemo zajedno, kao prava obitelj. Tada su me ona i tata obino pokuavali navesti da im ispriam to se sve dogaalo u koli. Isto to ja sada radim Brooklvnu. Ako ga pitam, odgovor je identian odgovoru koji sam nudio svojim roditeljima: nita, lako se nije dogaalo nita tajno. Djeca su jednostavno takva, zar ne? U niim razredima obino sam bio kod kue i pomagao u vrijeme pripreme obroka. Izvodio sam Joanne u vrt ili je odvodio u dnevnu sobu, kako ne bi smetala mami u kuhinji. Kada je sve bilo spremno, moja je dunost bila postaviti stol. Poslije, u viim razredima, za izbornu sam odabrao domainstvo - u biti isto kuhanje - jer je jedina druga mogunost bila dodatni sat biologije i fizike. Kod kue sam ionako volio biti u kuhinji. S trinaest godina, ako je mama radila, ja sam dovravao veeru za sve. Ako je nekome kod kue radila frizuru, ja sam njezinim muterijama kuhao aj i slagao kekse na maleni pladanj. Vjerojatno je negdje dolo do nekakve pogreke, jer kada sam preao u srednju kolu - u kolu Chingford High u Nevin Driveu - pokazalo se
da se ondje igra ragbi, a ne nogomet. Na moju sreu, na trener ragbija, John Bullock, bio je nepopustljiva i disciplinirana osoba, ali i drag ovjek. Bio je divan prema svima nama i inilo se da za mene uvijek ima puno vremena. Bio je fantastian uitelj. Umro je prije nekoliko godina, iste one veeri kada sam u utakmici protiv Argentine u Saint-Etienneu dobio crveni karton, no bio je i jedini nastavnik s kojim sam ostao u kontaktu. ak i kada sam ve otiao na Old Trafford, jo sam pisao gospodinu Bullocku, posjeivao i njega i kolu i mislim da mu je to puno znailo. Ljudi su mi poslije rekli da me doista oboavao i da je bez prestanka samo o meni priao. ini mi se da ga nogomet nikada nije osobito zanimao, no nas mladia koji smo mu dodijavali i gnjavili ga bilo je toliko da je odluio pokuati. Time se sve promijenilo. im smo oformili kolsku nogometnu momad, poeli smo osvajati prvenstva i kupove, to je nama bilo fantastino. A bilo je odlino i za kolu. Moda mi je nogomet pomogao da ondje budem sretan. Nastava me nije pretjerano zanimala. Bio sam opinski prvak u krosu i plivao za kolsku reprezentaciju, no u ivotu sam oduvijek elio samo jedno. Imao sam sree to se taj poriv kod mene pojavio u vrlo ranoj dobi. S obzirom na to to sam prieljkivao, kakva bi bila korist od usputnih skretanja i gubljenja vremena? Jednom ili dvaput na vrat sam si navukao nevolje zbog drskosti, kao to se to ve dogaa svim djeacima u koli. No uglavnom sam bio povuen i odraivao domae zadae: esto sam odlazio Alanu Smithu, ija mi je majka u tome dijelom pomagala. Sjeam se kako joj je strano dobro ila matematika, kao i Alanu. On se sada bavi osiguranjem, radi za Rothschild i nas se dvojica povremeno sluajno sretnemo: oenio se i odselio, ali radi u uredu smjetenom u potkrovlju roditeljske kue. Vano je da, osim zbog bolesti, nikad nisam izostao iz kole, ni u Chase Laneu ni u Chingfordu. Da nije bilo nogometa, nemam pojma to bih na koncu postao. Volio sam glazbeni, a uiteljice u niim razredima smatrale su da imam dosta dobar glas. U zavrnom razredu bio sam solist u kolskome zboru. Tijekom cijelog kolovanja istinski sam uivao samo u jednom predme-
tu: likovnome. ak i prije prelaska u vie razrede u Chingfordu, volio sam crtati i slikati. Uz satove likovnog u niim razredima u Chase Laneu, Joan je u onoj svojoj kuici u parku imala sav potreban pribor za slikanje. Za kinih dana koje sam provodio kod kue, satima sam iz stripova kopirao Disnevjeve likove. Ako me sjeanje ne vara, bio sam se specijalizirao za Paka Patka. Poslije sam poeo crtati i vlastite likove. Meutim, ak sam se i u crtanju vraao na nogomet. im sam poeo igrati za Ridgeway Roverse, umjesto Mikija i Paka, poeo sam crtati stripove o utakmicama i drugim ljudima vezanima uz momad: najbolje golove, sa Stuartom Undervvoodom u pozadini i oblaiem u kojem objanjava to se dogaa na slici. Igranje za kolsku momad omoguavalo je, dakako, pristup reprezentacijama, tako da sam u Meuopinskom prvenstvu igrao za VValtham Forest, a u Meugrofovijskom za Essex. Imao sam i veliku sreu to sam imao tako kvalitetne trenere jo od onih veeri u parku s tatom. Don VViltshire i Martin Heather fantastino su mi pomogli u tinejderskom razdoblju, iako su bili krajnje razliiti. Don, koji je bio izbornik ekipe za Meuopinsku, bio je razuman, vrst i dobro graen mukarac duboka glasa koji se drao tako da je svakome odmah bilo jasno da tono zna to eli od momadi. Kada sam poeo igrati za VValtham Forest, imao sam osjeaj da su me izabrali u nacionalnu vrstu. Ljudi ponekad kritiziraju kolski nogomet, govorei kako je ondje jedini cilj loptu brzo prenijeti na suprotnu stranu, nabacivanjima, jurnjavom i presingom, pri emu vei deki uvijek odnose pobjedu. Ja mogu samo rei da kod mene nije bilo tako, ni na meuopinskoj ni na meugrofovijskoj razini. Sve ekipe vodile su rauna o samoj igri, nastojale se nadigravati. Trebalo mi je neto vremena da upadnem u momad, jer sam bio neusporedivo nii i krhkiji od veine vrnjaka. Ali im mi se ukazala prilika, i Don i Martin poticali su i mene i sve ostale igrae da dajemo sve od sebe i maksimalno iskoristimo prednosti kojima raspolaemo. Martin Heather bio je izbornik i trener kolske reprezentacije Essexa i su ta suprotnost Donu - i, kad smo ve kod usporedbi, Stuartu
Undervvoodu. Svi su ga deki oboavali. Martin je takoer bio od mukaraca koji su se sviali naim mamama: miran i povuen, uvijek elegantan, uglaen i elokventan. Bio je bitno drukiji i kao trener. Gotovo nikada nije vikao, a to je znailo da je, kada bi podviknuo, vrlo nezadovoljan. Istinski je vodio brigu o nama. Sjeam se kako nas je, kada mi je bilo trinaest godina, vodio na turneju u Texas. Mislim da su svi roditelji morali pomoi u prikupljanju novca, no Martin je sve organizirao. Meni je bilo posve svejedno jesam li u Hacknev Marshesu ili na turniru u inozemstvu: u svakom sam sluaju igrao nogomet. Zbog toga gotovo i nisam primjeivao koliko putujemo, lako su razlozi drukiji, tako mi je i sada: ue u avion, pa u autobus, jede, spava, odigra utakmicu, pa ponovno u avion i vraa se kui. Ipak, dobro se sjeam kako sam s momadi Essexa iao igrati u Ameriku. Oboavam Sjedinjene Drave. Svia mi se njihovo domoljublje, nain ivota. Ondje, za promjenu, nisam ak ni eznuo za domom. Taj je put bio drukiji jer nismo bili zajedno, nego smo bili smjeteni pojedinano, kod obitelji naih domaina. Prvi ljudi kod kojih sam spavao bili su Meksikanci. Kua je bila tek malice bolja od kolibe, iskreno govorei, no pokazalo se da je rije o stvarno dragim ljudima. Njihov sin takoer je igrao na natjecanju. Bili su ludi za nogometom i silno su eljeli ugoditi mi na sve mogue naine. Svi moji suigrai bili su u divovskim kuama, a domaini su ih uokolo vozili u fantastino dugakim automobilima. A mi smo jednostavno svako jutro sjeli u kamionet i na doruak otili u McDonald's. S tom obitelji proveo sam divan tjedan: povremeno ih se sjetim jo i danas. S obzirom na to kako sam kod kue bio sretan i koliko,sam igrao nogomet, u ivotu sam imao samo jednu brigu: inilo mi se da nema izgleda da me Manchester United primijeti dok sam u Londonu. Nije me muilo to Ridgeway ne doputa da djeaci odmah odlaze u profesionalne klubove. Bilo mi je divno igrati i trenirati s momadi, a zahvaljujui tati, elio sam igrati iskljuivo u jednom jedinom profesionalnom klubu. Podsvjesno sam jednostavno morao vjerovati da e, budem li se
i dalje trudio, United prije ili kasnije uti za mene. to mi je drugo preostalo? Ubrzo se proulo za uspjeh Ridgeway Roversa, te smo se naviknuli na to da se na naim utakmicama iz tjedna u tjedan pojavljuju skauti raznoraznih klubova. Znam da su s mojim tatom razgovarali skauti iz West Hama i VVimbledona, kao i iz Arsenala i Spursa. Kada je dolo vrijeme za poetak treniranja u nekom profesionalnom klubu, morao sam birati izmeu ta dva kluba iz sjevernog Londona, budui da ionako nisam mogao otii u United, osim da smo se odselili u Manchester. Odabrao sam Spurse. Moda i stoga to je djed bio tako lud za Tottenhamom. Sjeam se kako sam mami rekao: - Djedu e biti drago, zar ne? Imao sam dojam da u Tottenhamu vlada srdana i prisna atmosfera; u ono vrijeme trener je bio David Pleat. Ondje sam se jednostavno osjeao kao kod kue. Treninzi su bili kvalitetni, a u Spursima je bilo i nekoliko izvrsnih igraa iz moje generacije: Nick Barmbv bio je u mojoj skupini, kao i Sol Campbell, koji je ve i tada bio vrlo dojmljiv kao osoba. Ne znam to su treneri i drugi mladii pomislili kada sam se na treningu pojavio u dresu Manchester Uniteda. Jednostavno mi nije bila namjera skrivati injenicu da navijam za United, iako sam bio vie nego zadovoljan boravkom na VVhite Hart Laneu. Unato zanimanju londonskih klubova, ja sam uvijek razmiljao samo o Manchester Unitedu. Moda bih na koncu postao navijaem ili bih ionako zaigrao za njih, no uvjeren sam da je glavni faktor bila tatina sklonost. On je bio izvorni "londonski crveni", navija Manchester Uniteda. I tu je strast prenio na mene i prije nego to sam toga postao svjestan. U vrijeme zrakoplovne nesree koja se u blizini Munchena dogodila 1958. mojem je tati bilo deset godna. Ve je tada navijao za United, no nesrea je u njemu izazvala doivotnu strastvenu odanost tome klubu. ini mi se daje siino bilo i s velikim dijelom navijaa iz njegove generacije. Mi smo kao klinci esto razgovarali o trenutanoj Unitedovoj momadi: Robson, Strachan i ostali. No on mi je priao o Busbyjevim bebama, Kupu prvaka na Wembleyju, o Bestu i Stilesu,
Lavvu i Charltonu. Je li za mene uope mogao postojati neki drugi klub? Bio sam gotovo tinejder, a ljudi su govorili da im se ini da imam dobre izglede jednog dana postati profesionalnim nogometaem. Ne znam jesm li roen kao Unitedovac, ali nema sumnje da sam kao istokrvni Unitedovac odgojen. A naprijed me tjerala pomisao da u jednom, prije ili kasnije, doekati poziv o kojem sanjam otkako sam prvi put utnuo loptu.
u smeoj Sierri
"Gospoo Beckham, smije David u park na nogomet?"
- to je bilo, mama? - Ima sre e to si danas dobro igrao. - Kako to? Igrao sam za opinsku izabranu vrstu, VValtham Forest, u gostima kod Redbridgea. Bilo mi je oko jedanaest godina. Tata je bio na poslu i nije mogao do i na tekmu, tako da me vodila mama. Bila je to vjerojatno i jedna od mojih najboljih partija u tom dresu. Sje am se kako sam poslije s ostalim djeacima izlazio iz svlaionice. Mama me ekala. Doli smo na parkirali te i ja sam stavio torbu na stra nje sjedalo auta.Tek sam tada primijetio suze u njezinim o ima. - Sre a je to si tako dobro igrao. - Da. Ali, za to? - Onaj ovjek... vidi ? Skaut iz Man Uniteda. Zanima ih. I dan danas sjeam se navale radosti i uzbuenja. Osjetio sam it olakanje. / Na licu mjesta rasplakao sam se i plakao, plakao, plakao. Nije mi bilo jasno da je mogue osjeati takvu sreu. Cijelu vjenost pitao sam se hou li ikada zauti te rijei. Skaut iz Man Uniteda. Zvao se Malcolm Fidgeon. Doao je k nama i razgovarao s mojim roditeljima, objasnio kako mi klub eli dati priliku da znanje pokaem u Manchesteru. I ve nekoliko dana kasnije, Malcolm se pojavio u smeoj Fordovoj Sierri i odvezao me na sjever.
Mukarac u smeoj Sierri
I 37
Veliki sam Malcolmov dunik. Bio je Unitedov skaut za London, ovjek koji me doveo u klub i brinuo se o meni dok nisam trajno preao u klub. Otiao sam s njim prvi put, pa zatim jo na dva-tri ogleda. Bio sam van sebe od sree: u Manchesteru sam ostajao po nekoliko dana ili cijeli tjedan, igrao nogomet i razgovarao o nogometu od jutra do mraka. Davao sam sve od sebe da ostavim najbolji mogui dojam i radio maksimalno marljivo i predano. Na koncu su nam rekli da je klub zainteresiran za potpisivanje ugovora. Jedne veeri, kod kue, oglasio se telefon i javio se tata. Nakon par trenutaka vratio se s krajnje neobinim izrazom na licu: kao da ne moe vjerovati to je upravo uo. Dakako, bio je to poetak ostvarenja njegovog i mojeg sna. - Zvao je Alex Ferguson. Tajac. - Kae da im je strano drago to su te upoznali, da si silno nadaren i da karakter koji pokazuje moe sluiti na ast tebi, meni i mami. Ni to nije bilo sve. - Kae da Manchester United trai upravo takvog mladia. Bio je to moj prvi kontakt s ovjekom koji je prerastao u pokretaku snagu moje karijere. Iz dananje perspektive, iako sam sa zabrinutou razmiljao o tome hou li ih zainteresirati ili ne, ini mi se da se moda i nisam iznenadio to se United pojavio upravo u toj fazi i to je njihov trener znao tko sam. Prethodno mi se ljeto ve ukazala prilika da zaigram na prepunom Old Traffordu. Bilo mi je deset godina kada sam prvi put doao u Nogometnu kolu Bobbvja Charltona. Reportau o koli vidio sam u djejoj emisiji Blue Peter. Nogomet u Manchesteru? S Bobbvjem Charltonom? ini mi se da su mama i tata po tom pitanju mogli razmiljati jedino kako e me financirati: mislim da je kolu na koncu platio djed. Tog prvog ljeta kola je bila internatskog tipa: stotine klinaca iz raznih dijelova svijeta bilo je smjeteno u studentskim domovima dok su studenti bili na praznicima. Teaj je trajao cijeli tjedan i poteno sam se naigrao nogometa. Meutim, kada nismo igrali bio sam pomalo izgubljen. Mama i tata takoer su doputovali i smjestili se kod rodbine u blizini
Liverpoola, a ja sam se s njima uo svake veeri. Bolio me zub. Nedostajao mi je dom. I tjedan mi je nekako prornaknuo a da ga nisam poteno ni osjetio. Oajniki sam elio pokuati jo jednom, tako da sam se prijavio i sljedee ljeto. Bilo je neusporedivo bolje. U sklopu svakog teaja odravalo se natjecanje u vjetinama, a tjedni su pobjednici ulazili u kvalifikacije za Veliko finale koje se, ponovno u Manchesteru, trebalo odrati u prosincu. Dospio sam do finala i taj je vikend, pokazalo se, bio fantastian za sve nas. Mama i tata bili su sa mnom u hotelu Portland u sreditu grada. Na dvadesetom sam katu imao sobu sa staklenim zidom i divovskim prozorom s kojeg se pruao pogled na grad. ini mi se da su zbog toga bili pomalo nemirni. U subotu ujutro trebali smo se prijaviti i otii u Unitedov stari sportski kompleks, Cliff, na prvi dio natjecanja, koje se odravalo u sportskoj dvorani: ongliranje loptom, pucanje u metu i kratka dodavanja. ini mi se da sam u vrijeme stanke za objed ve imao prednost nad konkurentima. Drugi dio odravao se na travnjaku Old Trafforda. Bio sam toliko nervozan da, ako me sjeanje ne vara, nisam jeo barem dva dana. Mama i tata vjerojatno su se osjeali jo gore od mene. Tog poslijepodneva United je igrao sa Spursima, tako da je potkraj natjecanja na stadionu vjerojatno bilo etrdesetak tisua gledatelja. Bio sam toliko uzbuen to sam na tom travnjaku da i nisam razmiljao o pobjedi. Jednog po jednog predstavili su nas publici, a zatim smo izvodili driblinge i duga dodavanja. Jo se sjeam kako je spiker rekao "David Beckham", pa jo "iz Levtonstonea" - na to su svi navijai Tottenham Spursa poeli buno klicati. Nakon toga dodao je: "I David je vatreni Unitedov navija". Svi navijai Spursa poeli su zvidati, dok su ostali, navijai domae momadi, zapljeskali. Moram biti pravedan i rei da su me obje strane pozdravile kada su na razglasu ule da sam pobijedio u natjecanju. Uspeli smo se do apartmana Europa, na glavnoj tribini, gdje je Bobby Charlton vodio dodjelu priznanja. Bilo je to jedinstveno iskustvo za jedanaestogodinjeg djeaka. Znam da su mama i tata bili uasno ponos-
I 39
ni. Ljudi su im prilazili i govorili da sam bio izvrstan. Mogue je, meutim, da mene sve to nije posve obuzelo i preplavilo, da nije izbrisalo ostale dogaaje. ini mi se da je sveanost jo trajala, kad sam se ja povukao u kut, jer je ve poela utakmica koju sam htio gledati na jednom od monitora. Bilo je to poslijepodne za pamenje. A ni nagrada nije bila zanemariva: dva tjedna treniranja s Barcelonom, na panjolskom Nou Campu. Jedva sam ekao da se naem ondje. U to vrijeme Barcelonu je vodio Terry Venables, dok su u momadi igrali Mark Hughes i Gary Lineker. Sa mnom i jo dvojicom mladia iao je Ray VVhelan iz Nogometne kole Bobbvja Charltona. Nas etvoricu smjestili su u nastambu nalik na seosku kuu - poprilino luksuzno namjetenu seosku kuu - u samome srcu kompleksa Nou Camp. ini mi se da je kuica na tome mjestu postojala jo prije nogometnog kluba i posvuda se osjeala povijest, pria o svemu to se dotada dogaalo: zidovi prepuni zastavica i suvenira iz davnih dana, zajedno sa snimkama glasovitih igraa iz Barcelonine prolosti. Na ovome su se mjestu raale legende. Kuica se nalazila uz pomoni teren na kojem je trenirala prva momad, u sjeni samog stadiona, a ondje smo bili s djeacima iz drugih dijelova panjolske koji su branili boje Barcelone u mlaim kategorijama. Meni je bilo tek jedanaest godina i tad sam vidio i neke stvari strane ivotu provedenom u Chingfordu: prostitutke su naveer etale ulicom, s druge strane ograde, a svi stariji panjolski djeaci naginjali su se kroz prozore i zvidali za njima. Naveer smo dobivali okoladni napitak koji mi se toliko dopao da sam jedne veeri popio dva, pa sam poslije povraao. Otiao sam u nunik, ukljuio svjetlo i na podu ugledao ohara. to uope radim ovdje? Nogomet je bio istinski novo iskustvo. Kao i sve ostalo. Svaki dan izlazili smo na teren s Barcinim mlaim ekipama i rezervnim igraima. Treninzi su bili fantastini. Nezgodno je bilo to stoje Ridgeway za vikend trebao igrati finale Kupa protiv momadi Forest Uniteda, na VVhite Hart Laneu. Pomisao na to da bih trebao propustiti tu utakmicu u meni je izazivala fiziku bol. Tu je jo bio i moj djed, vatreni navija Spursa koji me silno elio vidjeti na tom. travnjaku. Na koncu mi je pla-
tio avionsku kartu: doao sam kui, na utakmicu, i vratio se u Barcelonu. Sretnog zavretka prie, meutim, ipak nije bilo. Za Forest United igrao je mladi Daniele Dichio, dvanaestogodinjak koji je ve imao vie od dva metra i deset, te pravu bradu. Tog poslijepodneva izgubili smo 1:2. Ja sam se prvim zrakoplovom sam vratio u panjolsku, ne znajui tono jesam li ba oduevljen jo jednim tjednom koji u provesti daleko od Chingforda. Nogometni klub Barcelona po svemu je bio vie nego dojmljiv. Uvjeti za treniranje bili su izvrsni, iako su klinci igrali na poljunanome terenu, na koji ja nisam bio naviknut i to mi nije prualo uitak. Prva je momad imala besprijekoran travnjak, a rezervna momad svoj vlastiti stadion s 20.000 mjesta na tribinama. Jedan dan izveli su nas na Nou Camp. Dok izlazite iz svlaionice, prolazite pokraj klupske kapele s jedne strane tunela, a zatim stubama dolazite do terena. Ponekad ovjek jednostavno ne moe odoljeti: po ogromnom prostranstvu travnjaka, pokraj visokih tribina to su ga okruivale, poeo sam trati amo-tamo, udarati zamiljenu loptu i pretvarati se da sam Mark Hughes. Kako bi bilo na tom travnjaku igrati pravu utakmicu? Svi mladii s kojima sam trenirao imali su moda esnaest-sedamnaest godina. Onoj dvojici, drugo- i treeplasiranom na natjecanju na Old Traffordu, bilo je petnaest i devetnaest. Svi su bili vrlo srdani i dragi, no u poetku kao da su se pitali: to ovdje radi dijete s kosom oianom na jea i tim udnim naglaskom? im smo poeli raditi, sve je bilo u redu. Nitko od trenera i ostalih igraa nije znao engleski, no, kada smo igrali, nije bilo potekoa sa sporazumijevanjem. Tada sam prvi put bio u profesionalnome okruenju, trenirao s profesionalnim nogometaima. To mi je iskustvo zaista otvorilo oi. Gotovo,svaki dan gledali smo prvu momad, a jednom prilikom upoznali su nas s gospodinom Venablesom i igraima. Dakako, sada sam u prijateljskim odnosima s Markom Hughesom. esto se nasmije dok se prisjea dana provedenih u panjolskoj: igrai Barcelone nisu imali pojma tko smo. Jo uvam sliku snimljenu tog poslijepodneva: ja, Mark, Terry Venables i Gary Lineker.
I 41
Bilo je to uzbudljivo razdoblje. Trenirao sam sa Spursima, a United me ve bio obavijestio da je vie nego formalno zainteresiran. Za vrijeme praznika, nekoliko sam puta iao u Manchester, svaki put s Malcolmom Fidgeonom, u smeoj Sierri, i viao se s momadi kada je dolazila igrati u London. Klub i, osobito, Alex Ferguson davali su sve od sebe kako bih stekao dojam da im pripadam. Kada sam napokon postao lanom kluba, stariji igrai poput Bryana Robsona i Stevea Brucea jo su me zadirkivali zbog tih dana. Dolazio sam na zajednike obroke prije utakmice, a nakon susreta odlazio sam u svlaionicu i pomagao u pospremanju opreme. Jednog poslijepodneva, kada je United gostovao kod West Hama, pozvali su me da s njima iziem kao maskota. Dobio sam Unitedovu trenirku i tako se naao na Upton Parku, na travnjaku, zagrijavao se s Brvanom Robsonom, Gordonom Strachanom i ostalima. Za vrijeme utakmice dopustili su mi da sjedim na klupi. Naveer sam se ak vidio u Utakmici dana. inilo se da je United bio prilino zagrijan za mene. Ne treba ni naglaavati da sam ja za United bio toliko zagrijan da je sve ve bilo gotovo na granici dobrog ukusa. Bio sam zaeljan na jea, elio izgledati kao Gordon Strachan, a na dan utakmice s VVest Hamom donio sam mu dar: gel za kosu. Nije da ga zbog toga nisu zadirkivali, kao i mene godinu-dvije poslije. Jednom drugom prilikom, prije utakmice u Londonu, mene, mamu i tatu pozvali su na veeru s momadi u hotelu VVest Lodge Park. Naruio sam odrezak i nikako mi nije bilo jasno zato mi je konobar donio komad tunjevine. Sjedio sam za glavnim stolom s trenerom i osobljem. Dobio sam i dar: jednu od onih velikih podstavljenih jakni kakve igrai imaju dok sjede na klupi za rezervne igrae. Bila mi je barem est brojeva prevelika. ake mi uope nisu provirivale iz rukava, dok mi je porub dopirao gotovo do glenjeva; unato tome, nisam je skidao cijeli tjedan. to je bilo jo bolje, i ja sam imao dar za efa: kemijsku olovku. Alex Ferguson ju je uzeo i pogledao me. - Hvala, Davide. Zna to: ovom olovkom potpisat emo tvoj prijelazak u Manchester United.
S obzirom na sve to, moe se initi neobinim to se uope javljala nekakva sumnja o tome s kojim u klubom prije trinaestog roendana potpisati kolski ugovor. Ali stvarno sam uivao u treninzima na stadionu Spursa i dobro se slagao s njihovim efom omladinskog pogona, Johnom Moncurom. Vano je bilo i to to me od VVhite Hart Lanea dijelilo petnaest minuta vonje od kue. Koliko je god tata sanjao o tome da u zaigrati za United, te je elje ostavio po strani kada smo sjeli i poeli ozbiljno razgovarati. Nije rekao: Evo to treba uiniti. Nego: to ti eli? Zakljuili smo da trebamo barem doznati to kau u Spursima. Moda sam cijelo vrijeme znao da ipak moram igrati u Unitedu. Nakon sastanka izmeu mene, tate i Terrvja Venablesa koji se bio vratio iz panjolske i vodio Spurse, stekao sam osjeaj da imam vie pitanja nego odgovora. John Moncur doveo nas je u Terrvjev ured. I sada mi je tono pred oima cijeli prizor: Terrvju je neto palo na pod, ips ili kikiriki, te se u sjedeem poloaju sagnuo i to neto pokuavao pokupiti sa saga. Tako je podignuo pogled prema nama. - Onda, Johne, to mi moe rei o ovom mladiu? Nema veze to me se nije sjetio iz Barcelone: to je njemu zasigurno bila davna prolost. Ali stekao sam dojam da trener, iako sam ve dvije godine trenirao kod Spursa, zapravo nema pojma tko sam. Nisam mogao ne prisjetiti se onih nekoliko odlazaka u Manchester. Alex Ferguson o meni je znao sve. Znao je sve o svim djeacima. Poznavao je njihove roditelje, brau i sestre. To mi se inilo vanim, vanim za budunost. U Unitedu sam uvijek imao osjeaj da pripadam toj obitelji. Spursi su iznijeli stvarno velikodunu ponudu, pravi estogodinji paket-aranman: dvije godine kao uenik, dvije godine kao polaznik programa Omladinske kole i potom dvije godine sa statusom profesionalog igraa. Kroz glavu mi je proletjela jedna pomisao: S osamnaest godina mogao bih voziti Porsche. - Onda, Davide, eli li potpisati za Tottenham? - upitao je na koncu Terry. Tata me samo pogledao. Nikada nije donosio odluke u moje ime. Ja sam duboko udahnuo.
I 43
- Volio bih jo razmisliti, gospodine Venables. U sebi sam, meutim, vritao: United! Moram igrati za United! Naravno, mama, tata i ja razgovarali smo o svemu to smo uli. ini mi se da bi mama bila sretnija da sam pristupio Tottenhamu, zbog djeda, a i zato to bih tako mogao ostati kod kue, no to nije spominjala. Ni ona ni tata nisu me eljeli izloiti pritisku, nisu me eljeli nagovarati ni za jednu ni za drugu mogunost. Svi smo znali da e, potpiem li na koncu za Spurse, sve biti u redu. Na VVhite Hart Laneu bit u sretan, a klub e se dobro brinuti za mene. Prije toga, meutim, morali smo otii na dogovoreni sastanak na Old Trafford. Iao sam s mamom i tatom naim autom. Usput smo razgovarali i zaustavili se na jednoj benzinskoj postaji uz autocestu. Znali smo to nudi Tottenham, a tata i ja sloili smo se da stvarni iznos ponuenog novca trenutano nije najvaniji. Nije rije o drabi. Potreban mi je samo osjeaj sigurnosti. elio sam samo pouzdano znati da e mi se ukazati prilika da se dokaem. Dobijem li i od Uniteda ponudu za ugovor na est godina kao od Tottenhama, vie nee biti dvojbi: na moju odluku nee utjecati plaa. U protivnom, vratit emo se u London i potpisat u ugovor sa Spursima. Bio je drugi dan svibnja 1988., moj trinaesti roendan. United je na domaem terenu ekao VVimbledon, a Alex Ferguson ekao je nas: - Bok, Davide. Taj me ovjek zna. Ja poznajem njega. I vjerujem mu. Kao i moji roditelji. Posebno za ovu priliku dobio sam novi sako, a United mi je poklonio crvenu klupsku kravatu koju sam nosio cijeli dan. Na objed smo otili u restoran u kojem je prva momad jela prije susreta: ekala me ak i roendanska torta. U 17.30, nakon utakmice, otili smo gore, u ured gospodina Fergusona. S njim je bio Les Kershavv, koji je u klubu vodio Omladinski pogon. I Malcolm Fidgeon. Sve je bilo prilino jednostavno. United eli da potpiem za njih, a ef je izloio ponudu: - Nudimo ti dva plus dva plus dva. Pogledao sam tatu, koji je bio izvan sebe. Ovaj trenutak iekivao je ak due nego ja. Jasno sam vidio da jo nije shvatio pravo znaenje
Alexovih rijei. No znao sam da sam ja upravo uo tono ono to sam prieljkivao: dva plus dva plus dva, istih onih est godina koje su mi ponudili na VVhite Hart Laneu. Nisam morao ekati pojedinosti. - elim potpisati. U tom se trenutku pojavila ona olovka. Koliko su trajali pregovori? Minutu? Nije vano. Ja sam bio spreman, ve gotovo deset godina ekao sam da izgovorim te rijei.
"Potpisao si za Man United ali to jo ne znai da si neto i postigao"
- Zna da navijam za Man United, ali ne bih htio da zbog toga bude pod pritiskom. Odlui li potpisati za neki drugi klub, neu se ljutiti. Tata mi je to uvijek naglaavao koliko je mogao jasnije. Ja sam, naravno, oduvijek znao da u vezi s drugim dijelom ne govori istinu. Mojim pristupanjem Manchester Unitedu bio je stoga ushien jednako kao ja. Kada smo izlazili iz ureda gospodina Fergusona, mama je ve bila u suzama. Bila je sretna, ali je ujedno znala i da u otii od kue, i to ubrzo. Toliko ljubavi i truda uloila je u dijete zalueno nogometom, a od trenutka kada smo stigli na odredite morat e se privikavati na pomisao da e njezin sin krenuti na sjever kako bi se posvetio karijeri profesionalnog nogometaa. U viemjesenom razdoblju od potpisivanja ugovora do poetka treniranja u Unitedovu omladinskom pogonu, esto je plakala. No ja sam znao daje duboko u sebi na mene ponosna koliko i tata. Ne iznev jeriti roditelje bilo mi je vanije od svega. U meni nikada nisu budili osjeaj da im neto dugujem za svu pruenu potporu, no ipak sam imao osjeaj da moram uiniti sve to mogu kako se na koncu ne bi J razoarali. Iznevjeriti njih znailo bi iznevjeriti i samog sebe. Stvar nikada nije bila u tome da moram ispuniti njihova oekivanja, nego samo u tome da su mi njihova oekivanja sluila kao ishodite, temelj mojih vlastitih oekivanja. Jo i danas, kada se zbog vlastite obitelji i posla s njima ne viam esto, ini mi se da samog sebe i dalje prosuujem prema mjerilima koja sam preuzeo od mame i tate.
Drugi dom / 47
to je moglo biti uzbudljivije od tog dana? Svi su se radosno rukovali. Ja sam bio u svojem sakou i klupskoj kravati, sada kao Unitedov igra, ili, u najmanju ruku, klinac iz Chingforda koji je nainio korak prema statusu Unitedova igraa. Na hodniku smo se tata i ja nali s Unitedovim kapetanom Brvanom Robsonom. Nas smo dvojica sate i sate proveli pred televizorom i gledali snimke tog igraa, naeg junaka svih vremena. Tata je u mene pokuao usaditi njegove vrline: odvanost, predanost, energinost, vizionarstvo i sposobnost nadahnjivanja suigraa. Ve sam se bio upoznao s Brvanom, no sada me ef njemu predstavio kao najnoviju Unitedovu akviziciju. - estitam, Davide. To e uvidjeti i sam, no moram ti rei da se nisi mogao odluiti za bolji klub. Uope se ne sjeam puta do Londona. Dobro je to tata nije zaboravio da se vozimo vrlo prometnom autocestom. Te veeri nisam mogao razmiljati ni o emu drugome. Nisam ni elio razmiljati o drugim stvarima. Proivio sam najsretniji dan u ivotu. lako sam u glavi sve zbrojio i doao do eljenog odgovora, prvi ugovor na Old Traffordu zapravo je pokrivao etiri godine, a ne est. Pravila ionako nisu doputala da djeaci koji potpisuju pionirske ugovore odmah utvruju i uvjete profesionalnog odnosa: naposljetku, bilo mi je tek trinaest godina, a do osamnaeste se moglo promijeniti puno toga. Cilj tih odredaba bio je zatititi mladie od upadanja u zamku, neeljenu situaciju iz koje se nee moi izvui, iako nije bilo izgleda da se takvo to dogodi i meni. U Unitedu su mi rekli da, bude li sve ilo kako treba, potpisivanje profesionalnog ugovora mogu oekivati za etiri i pol godine. ini mi se da je odreena mjera nesigurnosti bila vrlo korisna, istinski vana, i meni i svim ostalim mladiima koji su u isto vrijeme pristupili klubu. Znao sam da me ele. No istodobno sam znao i da se u sljedee etiri godine moram dokazati. Da sam cijelo vrijeme znao daje ispunjavanje ambicije profesionalnog igranja u Unitedu gotova stvar - da sve to stoji na papiru, crno na bijelo - tko zna, moda bih bio za nijansu
manje odluan u koritenju prilike koja mi se ukazala. Imam dojam da je ta dodatna ambicija odigrala uasno vanu ulogu u mojem uspjehu i uspjehu kluba u nadolazeim godinama: svi deki koji su u klubu isplivali na povrinu tono e znati na to mislim. Na dan potpisivanja nisam imao osjeaj da sam ostvario konani uspjeh. Tek me oekivao naporan rad. Prieljkivao sam izazov, a veeg izazova od Manchester Uniteda jednostavno nije bilo. Znao sam da sam u dobrim rukama. I prije potpisivanja za United imao sam dojam da stupam u novu obitelj. Stvar je u tome da je klub jednostavno prepun dobrih ljudi. I pritom ne mislim samo na one koji zanimaju sve, poput trenera i igraa, nego mislim i na osobe poput Kath Phipps, koja i danas radi na recepciji Old Trafforda. Na istome mjestu, sjeam se i danas, bila je jo kada sam kao djeak dolazio na Unitedove utakmice. Svaki put nagnula se preko svoga stola, ovla me poljubila i dala mi program koji mi je sauvala. Poslije mi je esto pomagala s odgovaranjem na potu. Kath je dio kluba i bila je uz mene tijekom cjelokupne karijere koju sam ostvario u Unitedu. Kad god sam dolazio u Manchester na treninge ili na utakmice, o meni su se brinuli Joe i Connie Brovvn, koji su imali ured u prizemlju. Vodili su me - zajedno s mamom i tatom, ako su i oni bili sa mnom - u obilazak Old Trafforda, vodili nas na ruak ili veeru, pokazivali nam svlaionice i upoznavali nas s igraima i osobljem. Zahvaljujui njima imao sam istinski osjeaj da sam dobrodoao. Joe je u Unitedu bio zaduen za voenje omladinskog pogona. Brinuo se za trokove mladih igraa i njihova putovanja, no raspon dunosti bio je toliko irok da su se on i Connie brinuli praktiki za sve kada su mladii koji nisu bili iz Manchestera i njihove obitelji dolazili u klub. Nadalje, kada je bila rije o nogometu, tu je glavni bio Nobby Stiles. S Nobbvjem sam radio i nakon to sam pristupio klubu, no upoznao sam ga tijekom tjedana posveenih treniranju za vrijeme kolskih praznika. Od trenera koji su bili zadueni za nas, iz tog se razdoblja najbolje sjeam ba njega. Nobby je bio nesmiljen i teak, ba kao i u igrakim danima, no ini mi se da mu ni do ega na svijetu nije bilo
Drugi dom / 49
stalo kao do mladia s kojima je radio. Tata ga je, dakako, poznavao u duu, barem kao igraa, i to kao igraa Uniteda i kao nogometaa koji je s engelskom reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo. On i tata odlino su se slagali, iako se esto dogaalo da Nobby mora pripaziti na jezik i odabir rijei kada bi se tijekom naih utakmica malko previe zanio: - Ispriavam se, gospodine Beckham. Oprostite, gospoo Beckham. No tati to nije previe smetalo: - Nema problema, Nobby. Samo ti nastavi. Nobby je prema nama bio divan, kao i prema naim roditeljima. Znao je da majke i oevi moraju sudjelovati u podizanju igraa, da se nitko iz kluba prema njima ne smije odnositi kao da samo smetaju. Ako ste ga gledali kako igra ili ste o njemu sluali prie, neete mi vjerovati koliko je bio obziran prema djeacima, kako uljudan prema roditeljima. Ipak, da se razumijemo, nikome nije padalo na pamet da se prema njemu ponaa samovoljno ili drsko, lako se stjecao dojam da nije osobito velik i jak i premda je na treninzima nosio divovske naoale, i dalje je zraio neim to su svi potivali ve na prvi pogled. I petnaest godina nakon toga, kad god smo se sreli odmah bi mi priao i snano me zagrlio, kao da se u meuvremenu nita nije promijenilo. Kath, Joe i Connie, Nobby Stiles: svi su oni odraivali posao, ali pritom u klubu stvarali i atmosferu pravog doma. U Manchester sam se mogao preseliti godinu nakon potpisivanja pionirskih ugovora, u kolovozu 1989. godine, te ondje zavriti posljednja dva razreda, no na koncu smo odluili da u u Londonu ostati do poetka pravog angamana u Unitedovom omladinskom pogonu. To je znailo da i za etrnaesti i petnaesti roendan mogu biti kod kue, s prijateljima i obitelji. I da mogu nastaviti igrati za Ridgeway Roverse, momad koja je u to vrijeme ve nastupala pod nazivom Brimsdovvn: uglavnom je bila rije o istim igraima, promijenilo se samo ime. United nije imao nita protiv toga da mladii do preseljenja u Manchester nastave normalno ivjeti i igrati u Nedjeljnoj ligi. Malcolm Fidgeon dolazio me gledati kako igram za Brimsdovvn i to im je, pod uvjetom da uivam
u igri i redovito igram, bilo dovoljno. Do trenutka kada e United preuzeti punu odgovornost preostale su jo dvije godine. U Manchester sam odlazio dva-tri puta na godinu, tijekom praznika, radi treninga. Ljeti sam ondje provodio i punih est tjedana. Bilo mi je divno i nisam niti elio na neki drugi nain ispuniti kolske ferije nego samo igrati, trenirati i biti u Unitedu. Ta su ljeta bila fantastina. Mladii su dolazili na tjedan ili dva. Ja sam elio ostati koliko god su mi doputali. Istodobno nas je bilo po tridesetak, a za sve su se u stambenim paviljonima brinuli Malcolm i ostali treneri. Sjetio bih se tada smjetaja koji smo imali u Barceloni; one divne stare kue iza koje su se dizale planine. Ovdje je bilo malko drukjie: betonsko zdanje u Salfordu, na vrhu breuljka, ledeno bez obzira na vremenske prilike. Svatko od nas imao je cimera, takoer mladog igraa, opremljenost je bila osrednja, no barem smo imali stol za biljar i stol za stolni tenis koji su nam dobro doli naveer. Naravno da mi smjetaj nije bio osobito vaan. Svaki dan odlazili smo na Unitedov drugi pomoni teren u Lvttleton Roadu i trenirali prije i poslije podne. A zatim, nave er, no ni ivot: odlasci u kino, ve eri posveene prenoj ribi i pomfritu i ostali glamurozni oblici zabave. Upoznao sam mladie koji su za United potpisali kad i ja, poput Johna O'Kanea, s kojim sam se u ono vrijeme esto druio. John je doao iz Nottinghama. Tijekom naih prvih zajednikih godina u klubu bio je velika Unitedova nada, istinski dobar igra. Privatno je bio vrlo oputen. Moda u Unitedu nije postigao pravi uspjeh upravo zbog te oputenosti. Na koncu je otiao u Everton, u sezoni kada smo mi osvojili trostruku krunu, a danas igra za Blackpool. Na ljetne treninge deki su dolazili sa svih strana. Keith Gillespie, dananji igra Leicestera, stigao je iz Irske. Bio je drag mladi i s njim sam se odlino slagao. Colin Murdock, koji je iz Prestona upravo preao Hibsima, doao je iz kotske. Svi smo bili daleko od doma, u istoj kai, pa nam je bilo lake dobro se slagati, ak i ako smo, negdje podsvjesno, znali da smo jedni drugima konkurenti. Nogomet je bio vaniji od svega, a ovo je bilo novo iskustvo: treniranje dan za danom, upozna-
Drugi dom / 51
vanje s novim vjebama u kojima je naglasak na tehnici. U odnosu na Nedjeljnu ligu razlika je bila neusporediva. Cijelo vrijeme igranja u Ridgewayu zamiljao sam ovako neto, a sada sam upravo to imao: nogomet mi je posao. Ne moram raditi nita drugo. Imao sam dvije godine da se pripremim za trajno preseljenje u Manchester. Iza mene je ve bilo mnotvo gostovanja i turneja i s Ridgewayom i s reprezentativnim momadima. No to ipak nije olakavalo stvar kada je trebalo napustiti dom. Dakako da sam bio uzbuen i da ni u jednom trenutku nisam dvojio ili se predomiljao. Ipak, nije bilo lako otii. Osjeao sam uzbuenje pred ivotom koji me oekuje. Mama i tata rekli su da e dolaziti svaki vikend i gledati me, da nee propustiti nijednu tekmu, a ja sam znao da e odrati rije. Obeanja su vana stvar u obiteljskom ivotu. Danas se ni u snu ne bih usudio zaboraviti da sam Brooklvnu obeao da u mu neto kupiti ili neto za njega uiniti: sjetit e se i ako ja zaboravim. U ono sam vrijeme znao da se mogu osloniti na roditelje i da e mi pruiti potporu kada mi bude najpotrebnija. Odlazak na tjedan ili mjesec dana neto je posve drugo od trajnog odlaska od kue: bilo mi je petnaest i pol godina. Gdje ete se smjestiti kao mladi igra strano je vano, osobito kada promislite koliko ete jo toga morati otkriti i doznati kada zaponete profesionalni radni vijek u velikome klubu kakav je Man United. Svi klubovi imaju popis gazdarica, stanodavki s kojima surauju, a ja sam se esto pitao odreuje li se smjetaj istim sluajem ili mladie pokuavaju udomiti u stanu koji za njih smatraju najprikladnijim. Iz dananje perspektive, ini mi se da sam imao podosta sree, iako mi je trebalo jo neko vrijeme kako bih pronaao neto gdje u se uistinu osjeati kod kue. Najprije sam stanovao kod kotskog para koji je ivio u Bury New Roadu, pokraj vatrogasne postaje. Bili su to dragi ljudi, divni prema meni i drugim mladiima koji su kod njih stanovali. A kako smo bili mladi i prvi put tako daleko od kue, znali smo ponekad drsko odgovoriti i za sobom ostaviti nered: naprimjer nakon nonog pohoda na friider i sli nih stvari. Dobro smo se zabavljali. Od njih sam oti ao zbog
neobinog dogaaja koji nikako nije bio u skladu sa svime to je dotada obiljeavalo moj ivot kod njih. Bio sam iziao, otiao do benzinske postaje malo dalje u ulici da kupim okoladu. Pritom sam zaboravio klju od stana. Vrativi se, zakucao sam na vrata, koja je otvorio gazda, Pete. Upitao me gdje mi je klju, a kada sam rekao kako mi se ini da sam ga ostavio gore, u sobi, dao mi je ne prejaku zaunicu. Time ba nisam bio oduevljen i sjeam se da je te veeri moj tata s njim razgovarao telefonom. Ja sam bio na suprotnoj strani sobe i uo sam kako tata vie s druge strane linije. Time je zavrio taj aranman. Preselio sam se u Lovver Broughton Road, kod gazdarice po imenu Eve Cody. Izvrsno sam se slagao s njezinim sinom Johnnvjem, i ondje bio vrlo sretan i zadovoljan gotovo godinu dana. Bio sam u sobi s Johnom O'Kaneom, kojeg sam ve prilino dobro znao s ljetnih treninga u Unitedu, dok smo onamo jo dolazili od kue. Moram priznati da smo se nekako u to vrijeme Johnny i ja muili s pravovremenim dolascima na treninge. A stvar nije bila u tome da smo dugo ostajali vani: obojica smo jednostavno voljeli spavati. I stanovali smo dalje nego neki suigrai, poput Keitha Gillespieja i Robbieja Savagea, koji su ivjeli gotovo pokraj samog Cliffa. Nije neobino, ini mi se, to je u poetku nastala vra veza izmeu nas koji smo bili kod nekoga na stanu, za razliku od mladia iz Manchestera koji su i dalje ivjeli kod kue. Nakon nekog vremena klub nas je zarotirao i tako sam dospio kod Ann i Tommyja Kaya. Koliko mi je god bilo dobro i ugodno u dotadanjim stanovima, alio sam to se ovdje nisam naao od samog poetka. Bio je to dom kao stvoren za mene. Jo me uvijek muila enja za domom, a Annie i Tom bili su mi poput drugih roditelja, puni ljubavi i panje. I hrana je bila fantastina. Kua se nalazila gotovo tono nasuprot terenu, tako da sam mogao ustati iz kreveta i ve za dvije-tri minute doi na posao. Upravo ono to je najpotrebnije tinejderu kojem je ujutro teko ustati. Imao sam sobu s mladiem po imenu Craig Dean, koji je zbog ozljede kraljenice morao odustati i prije nego to mu se ukazala nekakva prilika. Nakon nekoliko mjeseci Ann mi je dala nekadanju sobu Marka
Hughesa iz koje se pruao pogled na igralita pokraj Cliffa. Tu sam sobu stvarno oboavao. Stvar je valjda bila i u veliini, nekako sam imao dojam da sam u maminoj i tatinoj sobi: veliki ugraeni ormari s odgovarajuim toaletnim stoliem i branim krevetom do zida u suprotnome kutu. Bio sam donio glazbenu liniju koju mi je tata kupio prije preseljenja u Manchester, a kupio sam i zgodan televizor. inilo mi se da imam ba sve. I bio sam zbilja sretan. Brani par Kay omoguio mi je da se osjeam poput lana obitelji. Ann i Tom imali su sina, Davea, a prema meni su se odnosili kao prema drugome sinu. Znam da Ann uva kutijicu sa starim kovanicama i sitnicama koje sam ostavio kada sam se od njih odselio u vlastiti stan, a ja se uvijek trudim da ih s vremena na vrijeme posjetim. Po dolasku u Manchester imao sam sree i to sam upoznao Deanu, s kojom sam hodao gotovo pune tri godine. Nisam divljao i glupirao se poput mnogih tinejdera koji se prvi put nau daleko od kue. Veza s Deanom pomogla mi je da steknem mir: Bila je to moja prva ozbiljnija veza. Odlino smo se zabavljali, bilo da smo izlazili u drutvo, ili smo bili sami. Bilo je to i vrijeme za upoznavanje s teim i kompliciranijim stvarima. Jednog poslijepodneva nakon treninga, otiao sam na biljar s Garvjem Nevilleom, Keithom Gillespiejem i Johnom O'Kaneom, iako sam se ve bio dogovorio da u se nai s Deanom. Bio sam leima okrenut ulazu u lokal u kojem smo igrali i ve sam se nadvio nad stol i ciljao. Odjednom sam, sluajno podignuvi pogled, vidio kako je John problijedio. Gledao je nekamo preko moje glave; okrenuo sam se i na vratima ugledao Deanu. Nas dvoje otili smo na parkiralite, kako bih joj se ispriao. I tu bi bio kraj prii da zbog nekog nepoznatog razloga nisam pogrijeio i pogledao prema prozoru na prvome katu. Ondje su stajali Gary, Keith i John. Nisam ih uo, ali sam vidio da umiru od smijeha dok gledaju u to sam se uvalio. Nisam si mogao pomoi: i ja sam se poeo cerekati. I Deani nisam mogao zamjeriti to mi je ostatak tog dana pretvorila u alosnu uspomenu u ivotu jednog tinejdera. Imam toliko lijepih uspomena na razdoblje s Deanom, ali i njezinom obitelji. Bili su strano dragi i srdani: imao sam osjeaj da se samo tre-
Gore: Dom obitelji Beckham u londonskom predgrau Chingford. Lijevo: Izgleda da je mali gledao Ulice San Francisca.
Dolje slijeva: Dadilja. Sestra Lynne natjerala me da na trenutak budem miran. Tooo! Bazen iza kue. Ja, Lynne i Joanne u nevienoj raskoi. More je divno. S jednodnevnog izleta obitelji Beckham u Southend.
Prethodna stranica: Uivancija s Ridgeway Roversima.
Ova stranica: Oduvijek su bili u pravu: Ne zna startati...
... ne moe pnjei protivnikog
igraa...
Gore: S dekima u Chase Lane Parku. Ima izgleda za ugovor s Adidasom? Desno: Nastup za opinsku vrstu izgledao mi je kao igranje za nacionanu repku. Sasvim desno: Dodjela nagrada Ridgeway Roversa. Trener Stuart Undervvood pazio je na na izgled. Moda je trebao
popriati_sC!iyegrn
Gore: U svemu budi kao Robbo. Najnovija Unitedova akvizicija uz svog najveeg junaka. Lijevo: "Ovom olovkom potpisat emo tvoj ugovor". Veliki ef pokazuje mi crtu za potpis, 2.
svibnja 1988.
estitke najveeg od najveih, nakon to sam 1986. pobijedio na natjecanju u sklopu Nogometne kole Bobbvja Charltona.
Drugi dom / 53
bam pojaviti na vratima i ve bih se trenutak poslije naao u kuhinji: ajnik je ve bio pristavljen, a neto za jelo samo to nije bilo dovreno. Zaista su me srdano primili. Na vrlo nenametljiv nain, Deanini roditelji u meni su budili osjeaj da pripadam obitelji. Njezin tata, Ray, imao je godinju pretplatu na ulaznice za Liverpoolove utakmice, tako da sam s njim povremeno iao gledati tekme na Anfield. Budui da je moj otac bio tako daleko, vjerojatno sam se jednostavno vezao za Raya. S njim sam ponekad odlazio i u pub. Dvije ae piva i ja bih se ve pomalo ljuljao. Zajedno bismo se dovukli kui na veeru. Tako sam zapravo upoznavao ivot u mukome svijetu: iziao sam s curinim tatom i vratili smo
"Mama, nee vjerovati to sam sino vidio!"
se malko pripiti. Bilo je to divno razdoblje mojeg ivota i Deani u uvijek biti zahvalan to ga nije pokvarila. Znam da su joj razne novine u meuvremenu nudile novac da im pria pojedinosti o meni, no ona ih je bez razmiljanja odbila. Ona je jednostavno takva osoba i nadam se da je toliko vrsta i da se, kao i ja, rado sjea naih zajednikih dana. ivot izvan nogometa za mene je bio neto posve novo. Kao prvo, imao sam skupinu mladia iz Manchestera. Gary i Philip Neville, Nicky Butt i Paul Scholes bili su iz okolice Manchestera, tako da su u Unitedu trenirali jo od kolskih dana, iako nisu bili na ljetnim teajevima na kojima sam ja bio u prethodne dvije godine. U to vrijeme toga nisam bio svjestan, no ini mi se da, za poetak, nisu bili ni najmanje naisto sa mnom: Gary kae da su u meni vidjeli malog Londonanina koji se prenemae. Razlozi su mi jasni. Nisam bio ni nametljiv ni buan, ali kada smo dobivali opremu, uvijek sam na koncu dobivao najljepu trenirku i najudobnije kopake. Sluajno sam se fantastino slagao s oruarom, Normanom Daviesom, a on se jednostavno brinuo za mene. Normana sam tada ve jako dugo poznavao, jo s utakmica na koje sam dolazio kao klinac, a to mi je moda bila i nagrada za to to sam mu nekada pomagao u pospremanju svlaionice prve momadi na stadionima poput Upton Parka. Bio sam iz Londona, a drugi mladii doli su s podruja Manchestera, no bilo je fantastino koliko nam je toga bilo zajedniko. Osim ljubavi prema nogometu i elje za igranjem u Unitedu, vezale su nas i sline
Drugi dom / 55
obiteljske prilike. Garvjevi i Philovi roditelji, na primjer, bili su tako slini mojima. I oni su dolazili na sve utakmice. ini mi se da su obitelji Neville i Beckham imale vrlo slian sustav vrijednosti i da su na ivot gledale gotovo na jednak nain. Znam da su se njih etvero odmah sprijateljili, a uvjeren sam i da je slinost odgoja i djetinjstva bila presudan faktor u nastanku prisnog prijateljskog odnosa izmeu Garvja i mene. Gary, Nicky Butt i Paul Scholes igrali su u istoj momadi u Nedjeljnoj ligi. Izgleda da je Boundary Park bio sjevernjaka inaica Ridgeway Roversa. Njihova ekipa nije bila samo uspjena, nego ju je krasio i isti duh i osjeaj solidarnosti kojima smo se ponosili mi u Ridgewayu. Uili su nogometu pristupati na ispravan nain, stjecali pozitivne navike, u isto vrijeme kada i mi. Stoga je prirodno da je osjeaj zajednitva u Unitedu jaao poprilino brzo. Ve negdje na samome poetku, otputovali smo u Coleraine, u Sjevernoj Irskoj, na turnir pod nazivom Milk Cup. Na natjecanje su dole momadi iz cijelog svijeta, a mi smo kao skupina tada prvi put branili boje kluba. Bilo nam je fantastino, upravo neopisivo. Svi smo bili priblino esnaestogodinjaci, na turneji, upoznavali se, i kao igrai i kao ljudi. Milk Cup odrava se jo i danas. Osim samih utakmica, velika pozornost posveuje se i drugim elementima programa, raznim priredbama i sveanostima. Sjeam se kako smo u povorci prolazili ulicama u sreditu grada, nastojali izgledati to elegantnije u trenirkama Manchester Uniteda. Nobby Stiles bio je ef ekspedicije, zajedno s fizioterapeutom po imenu Jimmy Curran. Nobby me znao i u mene imao povjerenja, tako da sam za vrijeme turnira bio kapetan momadi. A momad je bila uistinu sjajna: osim igraa koji su i danas na Old Traffordu, imali smo jo mnotvo mladia koji su ostvarili uspjenu karijeru u drugim klubovima. Ben Thornley bio je na najbolji igra na tom turniru, a ujedno je nagraen i kao najbolji igra cjelokupnog turnira. Igra uspjeno i nakon odlaska iz Uniteda, unato nekoliko gadnih problema s ozljedama koje su ga pogodile u meuvremenu. S obzirom na to da su Gary, Phil, Paul Scholes i Nicky Butt igrali uz nogometae poput Bena, Keitha Gillespieja, Robbieja Savagea i Colina Murdocka,
nije ni udo to smo osvojili naslov. Bili smo odsjeli u hotelu u vlasnitvu Harryja Gregga, jo jedne Unitedove legende. On je preivio avionsku katastrofu u Munchenu i bio presretan to moe ugostiti Unitedov podmladak. Trofej s Milk upa svima nam je bio prvi pokal osvojen u Unitedovu dresu. U ono vrijeme nije bilo dana bez uzbuenja. Prije nego to sam se preselio u Manchester, tata mi je u glavu utuvio jedno: - Potpisao si za Man United, ali to jo ne znai da si neto i postigao. Tek kada zaigra za prvu momad moi emo razgovarati o nekakvom uspjehu. Dotada nemoj misliti da si na cilju. Jesu li mi takva upozorenja trebala? U svakom sluaju, nije bilo naodmet znati da e tata uvijek biti tu negdje i paziti da vrsto stojim na zemlji. Ali ja se ni dotada nisam razmetao, niti svima priao da sam potpisao ugovor s Unitedom. Samo sam se veselio odlasku i jedva ekao poetak treninga. No kada sam poeo, dakako, uvidio sam na to je tata tono mislio. Kao djeak, na starom Unitedovom terenu, Cliffu, gledao sam treninge prve momadi. Sada i sam onamo moram dolaziti svako jutro, zajedno sa starijim igraima. Odmah sam spoznao da nije najvanije biti u Unitedu. Najvanije je truditi se tako da zalaganjem zavrijedim ostanak. Kada bolje promislim, zapravo i nije bilo realnih izgleda da ne dajemo sve od sebe, barem dok smo bili pod paskom trenera Erica Harrisona. Razmislim li o ljudima koji su istinski oblikovali moju karijeru, tu su nuno moj tata i Alex Ferguson - naravno - ali i Eric. Jo i danas, dvanaest godina nakon naeg prvog susreta, od njega traim pomo i savjete. On mi uvijek kae to on misli, a ne ono to misli da ja elim uti. A ja, poput svih mladia s kojima je radio u Unitedu, znam da jnu je uvijek bilo stalo do mene. U ono sam vrijeme bio siguran da je cilj svakog njegovog postupka prema meni upravo moja dobrobit. Jednako tako mislim i danas. Erica se, meutim, ovjek lako mogao i prestraiti. Znali smo na kakvom je glasu, a ja sam zbog toga prije prvog susreta osjeao odreenu nelagodu. No ubrzo sam uvidio da je rije o genijalnome
Drugi dom / 57
treneru. Sve to je radio s nama bilo je besprijekorno, tono ono to nam je trebalo: vjebe koje je vodio, koliko nas je tjerao na zalaganje, kako je razumio nau situaciju i osjeaje, te kako nam je ulijevao samopouzdanje. U redu, Eric je moda imao nadarene mladie, ali pravim nogometaima postali smo upravo zahvaljujui njemu, te, tijekom sljedee tri godine, i prava ekipa. Meutim, strogoa i nesmiljenost po kojima je poznat nisu mit. Kada se naljuti Eric e vas izvui iz mije rupe i ispraiti kao nitko koga sam imao prilike upoznati. U ono smo vrijeme bili vrlo mladi, no ini mi se da je jezikova juha koju smo dobivali od Erica bila strasnija ak i od bijesa koji je na nama znao iskaljivati trener prve momadi. Sjeam se da je, kada smo igrali utakmice na Cliffu, Eric imao ured s velikim prozorom koji je gledao na na travnjak. Kada bi netko pogrijeio ili uinio neto za to je znao da se ne radi, uo bi izbezumljeno lupanje po staklu. Nismo se usuivali ni podignuti pogled u tom smjeru, jer smo znali da to Eric lupa i da ba nije raspoloen. Ali morali smo naas pogledati. A ako se nije vidjelo kako vie s druge strane prozora, to je znailo da nas oekuju prave nevolje i da je vrijeme da zbriemo na drugu stranu travnjaka. To je znailo da je Eric krenuo na igralite. Kada je bio zadovoljan, Eric je u ovjeku budio fantastian osjeaj. Kada bih samo jednom tijekom jutra uo da kae "Odlina lopta, Davide" to bi mi bilo dovoljno za cijeli dan. Jednako tako, ako je neto kritizirao, svatko od nas jo je dugo razmiljao prije nego bi se odluio takvo to ponoviti. Sjeam se jednog treninga kada sam, kad god sam primio loptu, pokuavao tono pronai nekog od suigraa ezdesetmetarskim dodavanjem. Jo u toj mladoj dobi bio sam u stanju vidjeti to se dogaa ispred mene i mogao uputiti dugaak pas. Taj mi dan, meutim, nita nije ilo i moji se pokuaji Erica nisu ni najmanje dojmili. - Davide... to radi? Cijeli dan puca ta prokleta hollywoodska nabacivanja? Hollywoodska nabacivanja? Taj izraz jo nisam uo. No tono sam znao na to misli. I dobro sam razmislio prije svakog sljedeeg pokuaja. Istini za volju, i dan danas oboavam slati tako duge lopte,
one su jednostavno dio moje igre. No jo i danas, kad god promaim, zamiljam Erica kako odmahuje glavom i guna: "prokleta hollvvvoodska nabacivanja". To se nije uvijek moglo rei za Alexa Fergusona i ostale trenere s kojima sam radio, no s Ericom je ovjek uvijek znao kako stoji. Kada je izgubio ivce, pobrinuo se za to da tono shvatimo razloge, a imao je i nekakav poseban dar: znao vas je svojski prodrmati i bez psovanja i bez omalovaavanja. Uvijek smo znali, koliko god situacije ponekad bile teke i neugodne, daje Eric htio samo ono to smo htjeli i mi: iz igraa izvui najbolje i ostvariti maksimum koji moemo postii kao pojedinci i kao momad. Stoga i nije neobino to je uivao takvo potovanje doslovce kod svih mladih igraa. Neki od dananjih mladih igraa misle da su potpisom za veliki klub dosegnuli zvijezde. U naoj generaciji toga nije bilo. A da je netko tako i poeo razmiljait, Eric bi ga prizemljio u tren oka. Imao sam sree. Tijekom cijelog djetinjstva i rane mladosti imao sam dobre trenere, no, naravno, kada sam dospio u United i poeo raditi s Ericom, odmah mi je postalo jasno da sam doao na viu razinu. Sjeam se kako sam u mladosti esto sluao takva razmiljanja: najbolje bi bilo poeti u nekom manjem klubu, pa napredovati prema veem, poput Manchester Uniteda. I u tome vidim odreenu logiku. Kada sam poeo trenirati na Cliffu, uvidio sam da u odande, ako ne uspijem i ako sve ne bude ilo po mojim eljama, moi ii jedino prema dolje. No i tada, a jo vie sada, drim da ovjek jednostavno mora prihvatiti ponuenu priliku da bude meu najboljima. U Unitedu je sve biio kako treba: opremljenost objekata, oprema, treninzi i suigrai. Tko jo ne bi elio za omladinskog trenera imati Erica Harrisona? Meni jednostavno nikada nije bilo dosta. Dok smo trenirali u omladinskom pogonu, Gary i ja dolazili smo uveer na Cliff, dvaput na tjedan, kada je Eric na velikom natkrivenom terenu radio sa kolarcima. S njima smo radili samo da se domognemo jo kojeg treninga. U toj dobnoj skupini bio je i Phil Neville - dvije godine mlai od mene i Garvja - kao i Dave Gardner. Ne znam kako ovjek pronalazi najbolje prijatelje.
Drugi dom / 59
Moda prijatelji jednostavno pronalaze nas. Dave i ja poeli smo se odlino slagati od samog poetka i otada smo bliski: bio sam mu kum kada se vjenao u ljeto 2003. godine. On je trenirao do osamnaeste godine, kada sam ja ve redovito igrao u prvoj momadi. Potpisao je profesionalni ugovor s Manchester Citvjem, a danas jo igra za Altrincham, klub koji ne sudjeluje u glavnim ligakim natjecanjima. Za njega je nogomet danas nain odravanja tjelesne forme i veze s tim sportom: stalno je zaposlen kao direktor jedne tvrtke za zastupanje sportaa. Tijekom prvih godina u Unitedu Eric se brinuo za to da odgledamo sve utakmice prve momadi na Old Traffordu. Ne samo da gledamo tekmu, nego da obratimo panju na pojedine igrae. A mene je to podsjealo na dane kada me tata u djetinjstvu vodio na finalne susrete Kupa. - Pusti tekmu, Davide. Samo gledaj Brvana Robsona. Prati to radi. Eric mi je sada govorio isto: - Gledaj igraa koji igra na tvojoj poziciji. Jednog dana ti e ga zamijeniti. Takve rijei ulijevale su nam neizmjerno samopouzdanje; iako u to vrijeme ni sluajno nismo znali koliko e nas brzo trener prve momadi ukljuiti u svoje planove. Odlazak na utakmice na Old Traffordu bio je prilika i da Eric zahtijeva potivanje odreenih standarda. Dobro je pazio da se pojavimo u sakou, koulji i kravati. To me podsjealo na Stuarta Undervvooda koji je htio da igrai Ridgewaya na velike utakmice dolaze dotjerani. I danas sam uvjeren da su takve stvari vane. Neke se momadi na stadionu ili u zranoj luci pojavljuju u trenirkama. injenica da lanovi ekipe Manchester Uniteda uvijek nose sako s klupskim grbom dio je profesionalnog stava prema poslu. Ta elegancija govori neto o potovanju prema sebi i prema klubu. Na treninzima se nismo bavili iskljuivo tehnikom, taktikom i uenjem novih varki. Kada se dogodilo da Eric uoi slabost u tvojoj igri, mogao si biti siguran da e dati sve od sebe da se time pozabavi na primjeren nain. Ne znam je li "glavomet" izmiljen samo kako bih ja to vie patio,
no bilo je prijepodneva kada sam imao upravo takav osjeaj. Napadai su morali biti dovoljno jaki da se fiziki odupru veim i snanijim braniima. Nikada nisam bio osobito dobar u igranju glavom i startovima, osobito s obzirom na injenicu da sam uvijek bio nii od veine igraa. "Glavomet" je bio Ericov nain jaanja i bruenja mladih igraa poput mene. Dijelili smo se u dvije skupine: veznjaci i napadai protiv brania. Lopta se nala u zraku, a zgodici su se mogli davati iskljuivo glavom. I sve bi bilo u redu da to nije sluilo kao otvoren poziv Garvju Nevilleu, Chrisu Casperu i njima slinima da na vas skau s lea kako bi vas zaustavili. Gary je bio najgori. Od njega su nam ostajale modrice po cijelome tijelu, tako da smo se pitali ime smo ga razljutili. U ono sam se vrijeme uasavao takvih treninga, no etiri godine poslije, kada sam se u Premier ligi naao nasuprot igraa kakvi su Stuart Pearce i Julian Dicks, sa zahvalnou sam se sjeao prvih ozbiljnijih udaraca koje su mi zadali vlastiti suigrai. Gary i Chris Casper i u drugim su se situacijama trudili da mi zagoraju ivot. U tome su ba bili marljivi i uporni. Cas je bio izrazito visok i snaan za svoju dob. Njegov tata, Frank, igrao je za Burnlev kada je taj klub, ezdesetih godina, bio jedan od vodeih, a Chris je oito preuzeo njegove navike. Drao se vrlo odraslo i profesionalno. A kada smo zajedno igrali, tijekom svake je utakmice bez prestanka priao. Neki put igrao je straga. Na koncu je, kao profesionalac, igrao na mjestu srednjeg brania. Ponekad je igrao srednjeg veznog, a to je znailo da ja igram uz njega. Bez prestanka je brbljao, savjetovao me, govorio kome da dodam. I ne samo meni: obraao se svima koji su ga mogli uti. Razgovarao je ak i sa samim sobom. Nakon devedeset minuta, meni je pucala glava, a jo je gore bilo to je tata smatrao da je dobro tako se ponaati. - Zna, trebao bi biti poput asa. Trebao bi priati kao on. Jo i vie. - A ja sam mislio: drae mi je utjeti. Kako sam stjecao sve vie iskustva - a osobito otkako sam postao kapetanom - po eo sam shvaati kako je vano komunicirati na terenu. Oito je da suigraa morate upozoriti ako mu se netko pribliava i eli ga pokriti, ali ako
Drugi dom / 61
netko sam ne vidi pas, dok mu to objasnite ve je vjerojatno prekasno. Ako igrate za Man United ili za englesku reprezentaciju, je li vam doista potrebno da vam suigra iz trenutka u trenutak objanjava to misli o vaoj igri? Naravno da morate komunicirati. Meni se, meutim, inilo da Cas najveim dijelom pria samo kako bi neto govorio. Kao da igrate uz sportskog komentatora. Najee mi je iao na ivce u igri, no Cas i ja zapravo smo bili dobri prijatelji. On je pripadao malenoj skupini nas koji smo zajedno otili na odmor. Moji roditelji prvi su upoznali Joea Glanvillea: neprestano su se sretali na utakmicama. Joe je bio s Malte i lud za Unitedom. Nije prolo puno vremena kako su se upoznali, a roditelji su mi rekli da idemo na ljetovanje na Maltu. Ondje je ve sve sreeno, samo trebamo u odreeno vrijeme s prtljagom doi na aerodrom. Bilo je to divno ljeto. Dok smo boravili na otoku, klub Unitedovih navijaa organizirao je priredbu na kojoj su pomagali Steve Bruce i Lee Sharpe. Joe i njegovi prijatelji smjestili su nas u zgodan hotel. Svako jutro netko je dolazio i spremno nas odvodio kamo god smo eljeli otii: na plau, u selo ili u obilazak otoka. Bio je to odlino organiziran boravak, a Malteani su bili ludi za nogometom. Sljedee ljeto doputovao sam s asom, Garvjem i Benom Thornlevjem. Bilo je to muko ljetovanje, ili barem najmukije koje emo ikada upoznati - dva-tri piva i malo ljetnih ljubavi, no nita to bi trebalo tajiti pred mamom. Joeu smo unaprijed rekli da nam rezervira nekakav manje elegantan hotel, iako smo zbog toga poalili im smo se nali pred zgradom u kojoj se nalazio na apartman. Bilo je uasno. Nije bilo klime, a na Malti ljeti vlada nesnosna sparina. Gary i Ben domogli su se jedine sobe s ventilatorom, dok smo se Cas i ja samo znojili, i danju i nou. No bila su to stvarno lijepa vremena. Bilo mi je tako dobro da sam dolazio jo est godina za redom. Gary je ondje ak kupio i stan. Nas etvorica druili smo se i u Manchesteru, zajedno s Daveom Gardnerom, koji je bio mlai od nas, ali je uvijek znao najbolja mjesta za izlaske. Redovito smo zajedno izlazili srijedom naveer, najee u lokal Johnsons, u sreditu grada, ali u malo skrovitijoj ulici. Bili smo razumni
deki - Ben je, ini mi se, bio najotvoreniji od nas - i znali smo kada treba prestati, kada se vratiti kui i kada izii ako je atmosfera postala opasna. Usto, s nama je bio Gary, jedna od najparanoinijih osoba koje znam. Ponekad nas je jednostavno izluivao. Znali smo ui u neki pub ili klub, osvrnuti se i vidjeti Garvja kako stoji kao ukopan. - Ne, deki. Ovdje se ne osjeam ugodno. Moramo ii. Hajde, idemo odavde. Bilo je dovoljno da ga netko malo udnije pogleda. To je na odreeni nain bilo dobro, jer je znailo da ne moemo doi ni blizu pravim nevoljama. Poslije smo svi odlazili k Benu i ondje ostajali do jutra. On je jo ivio s roditeljima, a imao je sobu u potkrovlju: veliki ali doslovce ledeni prostor. Ben se, naravno, lijepo smjestio u svoj krevet. Ja, Gary i Cas leali smo na podu i drhturili. Nedostaju mi ti nai izlasci: sada se ipak ne bih mogao upustiti u neto slino. Poput svih mladih igraa, imali smo svoja zaduenja na igralitu. Sjeam se da su asa i mene zaduili za svlaionicu prve momadi, a to je znailo da moramo ribati kade i tu-kabine, istiti samu svlaionicu. Ja sam doao prvi, pa sam se dokopao lakeg dijela posla: navukao sam kratke hlae i samo pricao dok nisam dobro isprao kade i tueve. Cas je kasnio, pa su mu preostali blato i smee u svlaionici. Oko toga smo se jo neko Vrijeme svaali i zamalo "otili u ring", odnosno omotali smo ake runicima i oponaanjem boksa pokuali rijeiti prepirku. Da za njega bude jo gore, zamijenili smo se oko Boia, a to je znailo da sam ja u svlaionici, da se pravim da imam strano puno posla dok istim kopake i da sam u pravome trenutku uvijek spreman primiti nagradu od starijih igraa. Cas nije mogao vjerovati da se tako izvlaim. To je jedna od tunijih stvari u ivotu nogometaa. S ovjekom se uasno zbliite, a zatim, kada prijee u drugi klub, gubite svaki kontakt. I danas se povremeno vidim s Benom Thornlevjem, a znam da se Gary katkada uje s Chrisom Casperom. Ali misli mi se uvijek vraaju na vremena kada smo bili tinejderi i kada smo nas etvorica bez prestanka bili zajedno i tako se dobro slagali: kad su Ben i Cas otili iz kluba, sve
Drugi dom / 63
je zavrilo. teta, no to moda jednostavno tako ide u naem poslu: ovjek se mora usredotoiti na igrae koji su trenutano s njim u svlaionici. lako mi je povremeno nedostajao dom, ivio sam fantastino. Mama i tata bili su super, dolazili me gledati kako igram svaki vikend, bez iznimke. A svakodnevica u Unitedu bila je upravo onakva kakvom sam je zamiljao. Nije mi trebalo dugo da se sprijateljim s dekima s kojima sam cijeli tjedan trenirao, kao ni da svi zajedno ponemo dobivati utakmice s razlikom od pet-est golova. Kako sam bio nii i kako je, u poetku, Keith Gillespie igrao na mojem mjestu s desne strane, brinuo sam se da za neke vanije utakmice neu upasti u momad. Te prve sezone veina igraa protiv kojih smo igrali u utakmicama Nacionalnog juniorskog kupa bila je godinu starija od nas, a Eric me u poetku izostavljao iz sastava. S vremenom mi se ukazala prilika. Keith Gillespie premjestio se naprijed kako bih ja mogao zaigrati na desnoj strani. Za to mjesto nadmetao sam se i s Robbiejem Savageom, no Robbie se tijekom te sezone ozlijedio. Poslije sam doznao da United u tom natjecanju nije pobijedio jo od 1964., kada je u momadi bio George Best, tako daje na uspjeh iz 1992., kada nas je veina bila tek prvu godinu u klubu, bio doista neto posebno u povijesnim razmjerima. U ono vrijeme, meutim, mi toga zapravo nismo bili svjesni: bili smo jednostavno uzbueni to igramo i pobjeujemo u Unitedovu dresu. Sjeam se kako smo u polufinalu Juniorskog kupa 1992. pobijedili Spurse. Tada se i finale, kao i polufinale, igralo na dvije utakmice. U Londonu smo pobijedili Crvstal Palae 3:1. Malo je nedostajalo da se ta utakmica i ne odigra: kia je pljutala cijeli dan i teren je bio pod vodom, no kada su ve bili spremni donijeti odluku o otkazivanju, kia je prestala i tako smo zaigrali. Nicky Butt zabio je dva, a ja trei gol - volej, lijevom nogom, s ruba esnaesterca, nakon povratne lopte Bena Thornlevja - a zatim smo na domaem terenu pobijedili 3:2. Zajednitvo momadi bilo je upravo nevjerojatno, a kapetan je bio Ryan Giggs, godinu stariji od veine nas.
Uzvratni susret na Old Traffordu bio je dogaaj za pamenje: na tribinama se nalo 32.000 navijaa. Takvu atmosferu jo nitko od nas nije bio iskusio. Uvijek ima navijaa koji ele gledati napredovanje domaih talenata, tako da prate i juniorsku momad. Ali ba 32.000? Moda se proulo daje klub okupio osobito kvalitetnu skupinu mladih igraa. ini mi se da smo bili svjesni to se dogaa, no o tome meu sobom zapravo nismo razgovarali. Tijekom te dvije-tri godine naeg dozrijevanja, Alex Ferguson samo je jednom rekao: - Ako iz ove hrpe ne izvuemo igraa za prvu momad, svi se lijepo moemo spakirati i otii kui. Osim tih rijei, nitko u klubu nije spominjao da bi se moglo dogaati neto posebno. Svi su uvijek bili koncentrirani na konkretan trening ili popodnevnu utakmicu. I sljedee smo godine doli do finala Juniorskog kupa. Jo se sjeam polufinala protiv Millvvalla. Nauli smo da planiraju neto prije utakmice. I, naravno, kada su uoi poetka prve utakmice na Old Traffordu izili na teren, svi odreda imali su izbrijane glave. Ne znam je li nas to izbacilo iz takta, no u svakom sluaju izgubili smo rezultatom 1:2. Na uzvrat smo morali ii na stari Den - na kojem je, budui da su bila popunjena gotovo sva mjesta - vladala prilino zastraujua atmosfera, pogotovo i za juniorsku utakmicu - i ondje smo pobijedili 2:0 i tako se plasirali u zavrnicu, gdje nas je ekao Leeds United. Ljudi su poslije govorili kako je tuno to smo imali toliko buduih igraa prve momadi, dok gotovo nitko od Leedsovih mladia nije napredovao. U te su dvije utakmice, meutim, igrali odlino i bili napaIjeni. Na Old Traffordu izgubili smo 0:2, a zatim smo ili na uzvrat na Elland Road. U Manchesteru smo ponovno igrali pred 30.000 gledatelja. Kada su objavili da se na Leedsovu stadionu te veeri, skupilo jo vie ljudi, pljesak je bio toliko gromoglasan daje netko mogao pomisliti i daje ve pao gol. Publika ih je istinski nosila i ponovno su nas pobijedili, ovaj put rezultatom 2:1. Te smo sezone odigrali velik broj utakmica i sjeam se da sam bio uasno umoran, no poraz u tom finalu i nije bio tako lo. Veini nas to je bilo prvo razoaranje u nogometnoj karijeri, pa nas je moda i ojaalo
Drugi dom / 65
jer smo poraz morali proivjeti zajedno. A ovjek sigurno ne bi poelio da Eric Harrison ponovno bjesni kao to je izio u svlaionici nakon poraza na Elland Roadu. U to vrijeme, tijekom sezone 1992/93., igrai iz nae dobne skupine ve su malo-pomalo poinjali imati veze s prvom momadi i dobivati minutau na njihovim utakmicama. Ve u rujnu pozvan sam na trening s prvom momadi, a dva dana poslije glavni mi je trener rekao da s njima idem u Brighton, na utakmicu Liga kupa. Gary, Nicky Butt i Paul Scholes takoer su se spremali za put. Otputovali smo malenim zrakoplovom sa sedamnaest mjesta. Let je bio uasan: buka, poskakivanje, uska sjedala, a trajao je, kako se inilo, cijelu vjenost. Moda sam se upravo zato tako dobro naspavao kada smo napokon stigli na odredite. Ujutro sam doznao da u biti rezerva. Priblino dvadeset minuta prije zavretka utakmice, veliki ef rekao mi je da u zamijeniti Andreja Kanelskisa. Od silnog uzbuenja poskoio sam s klupe i glavom udario u krovi: odlian poetak karijere u prvoj momadi. ef me elio pogledati u igri i ini mi se da sam igrao dosta dobro. Mama i tata bili su u Goldstoneu, a zbog injenice da sam uao u igru iznenadili su se kao i ja. Sedamanest minuta bio sam Unitedov igra, no i dalje sam se osjeao uasno mlado. Koliko mi je bilo godina? Tek sedamnaest? Prije sam se osjeao poput djeaka koji je kao maskota sjedio na klupi na stadionu VVest Hama nego li poput mukarca koji je spreman za igranje u Unitedovoj prvoj momadi. Glavni me trener poslije, u svlaionici, malo napao. Ja se ne sjeam da sam u neemu pogrijeio. Vjerojatno je samo elio biti siguran da se neu umisliti: moda je to bila i najava onih nekoliko tekih situacija izmeu nas koje su nas oekivale u budunosti. Jo sam dugo ekao drugu priliku. Mom ad koja je igrala u Juniorskom kupu odreda je prela meu rezerve: bili smo osvojili naslov u Ligi A i potom jo u Sredinjoj ligi. Bio je to prvi takav naslov za klub nakon vie od dvadeset godina. U nekoliko utakmica Liga kupa ponovno sam igrao poetkom sezone 1994/95., kada je veliki ef odmarao dio igraa iz prve momadi. Poetkom devedesetih godina
United je imao dosta problema na europskoj sceni, uglavnom zbog pravila o broju inozemnih igraa, koje je nalagalo da u europskim kupovima mogu nastupiti najvie trojica stranaca. Stvar nije bila u tome da nismo imali snanu momad, nego da su promjene na koje je ef bio prisiljen remetile ritam igre. Te smo sezone ve bili praktiki ispali iz natjecanja, ali nam je bila preostala utakmica protiv Galatasarava na naem terenu. Bio je poetak prosinca. Za mogunost da nekako sudjelujem u tome prvi sam put doznao iz lanka u Manchester Evening Nevvsu u kojem je stajalo da veliki ef razmilja o tome da bi nekolicini klinaca mogao pruiti priliku da se okuaju na europskoj sceni. Na dan utakmice, nekolicini nas rekao je da emo naveer biti ak u poetnoj postavi. Ne znam za ostale, no ja sam u to uao nemajui blage veze o tome to bih trebao oekivati. Nakon priblino pola sata igre zabio sam svoj prvi gol za Unitedovu prvu momad. Lopta je dola do mene, ispred Stratforda Enda, i sjeam se kako sam pomislio: ako je dobro zahvatim, neto bi se jo moglo dogoditi, lako kontakt s loptom nije bio idealan, nekako je uspjela ui, a ja sam se okrenuo i potrao kako bih proslavio pogodak. Do mene je prvi doao Eric Cantona. Bio sam toliko izvan sebe da se na koncu morao pomuiti kako bi se izvukao iz mojeg zahvata. Jednostavno ga nisam putao. Dao sam gol i slavim s Ericom Cantonom. Istinski sam uivao. ini mi se da ni za Galatasarav nije nastupila nekolicina iskusnijih igraa, te da utakmica nije bila onako teka kako je mogla biti. Igrali smo dobro, a zadovoljstvo je bilo jo vee zbog injenice da je u momadi bilo vie mladih igraa. Vano je bilo i to smo poeli utakmicu. Te sam se veeri na Old Traffordu osjeao kao kod kue, puno bolje nego u onih sedamnaest minuta uv Brightonu, dvije godine prije. Nama mladiima to je bilo ravno finalu Lige prvaka, iako je United ispao bez obzira na rezultat utakmice. Bilo kako bilo, na koncu smo pobijedili s 4:0, to je pristojan rezultat u europskoj utakmici, bez obzira na okolnosti. Trener poslije nije rekao nita. Bio je razoaran zbog ispadanja iz europskog natjecanja, no inilo se da je zadovoljan igrom mladih igraa.
Drugi dom / 67
To prvo sudjelovanje u poetnoj postavi na velikoj europskoj utakmici za mene je bilo iznimka. I dalje su me ekale druge zadae - kao i ulasci s klupe. United i igrae u klubu naprijed tjera svijest o tome da u sluaju pada kvalitete uvijek postoji netko tko e zauzeti tvoje mjesto. U tinejderskoj dobi sumnje u vezi s time hoe li na istome mjestu biti za tjedan, mjesec ili ak godinu, jo su intenzivnije. Nakon to sam u utakmici s Galatasaravem bio u poetnoj postavi, vratio sam se meu rezerve. Ponovno sam se pitao jesam li dovoljno kvalitetan za sljedei veliki korak: da izborim mjesto u prvoj momadi utakmicama u Premier ligi. Tijekom karijere, neki se put dogaa da, ak i kada mislite da znate to slijedi, morate biti spremni na najbolji se nain nositi s onim to vas zadesi. Nije se ba dogaalo svaki dan da me nakon treninga pozovu da se javim u ured glavnog trenera. - Preston North End moli da te posudimo na mjesec dana. ini mi se da bi to bilo pametno. Istog trenutka zbrojio sam dva i dva i dobio pet. Devetnaest mi je godina. Nicky Butt i Gary Neville ve podosta redovito dobivaju minutau u prvoj momadi. I ja sam ve bio ukljuen u prvu postavu, ali ne napredujem brzo kao oni. Je li United zakljuio da neu biti dovoljno snaan da uspijem? ele li me se na ovaj nain rijeiti? Tu pomisao nikako nisam uspijevao izbaciti iz glave. Ne cijene me. ele me se rijeiti. Mogue je da sam reagirao pretjerano, no tako sam se osjeao. Dakako, prvo sam razgovarao s Ericom Harrisonom, a zbog tog naeg razgovora ef me pozvao jo jednom, kako bi sve bolje objasnio. - Jedini je cilj da stekne iskustvo igranja u prvoj momadi, u drugoj ekipi, u drugoj ligi. Drago mi je to mi se ukazala prilika za taj razgovor, jer je to znailo da u Preston odlazim psihiki rastereen. Mogao sam ostati trenirati u Manchesteru, a u Deepdale odlaziti samo na utakmice, no kako sam sada znao da United u tome vidi jo jednu fazu u mojem igrakom razvoju, odluio sam na mjesec dana posve se prikljuiti Prestonu. Ako to ve kanim uiniti, onda u to uiniti kako treba.
Kada sam se prvi put pojavio na njihovom treningu, bio sam poprilino napet. Otiao sam u svlaionicu, gdje su sjedili svi igrai Prestona, kao da su me ekali. Ne znam jesu li tako razmiljali, no ja sam ovako zamiljao njihove reakcije: Evo velike face iz Uniteda. Usto je jo i Londonanin. U Svakom sluaju, nisam se osjeao ugodno. Preston je igrao u Treoj ligi. Bilo je to tako daleko od ivota na koji sam se naviknuo u klubu u kojem su se drugi brinuli za sve pojedinosti, gdje je dovoljno dobro bilo samo ono najbolje. Po zavretku prvog treninga bacio sam opremu na pod svlaionice, spremajui se za tuiranje. - Ne na pod. To nosi doma i sam pere, da dres bude spreman za sutra. To mi nije smetalo. Samo nisam bio pripremljen za nain funkcioniranja u Deepdaleu. Trener Gary Peters nije gubio vrijeme s upoznavanjima. Prvog dana okupio je sve igrae i mene u krug. - Ovo je David Beckham. Posudili smo ga iz Manchester Uniteda na mjesec dana. Zna igrati. I preuzet e sve slobodnjake i kornere, a to znai da ti vie ne puca, kao ni ti. Rukom je pokazao mladie koji su obino dobivali loptu u prekidima i nije ni priekao odgovor. Kakav poetak. Nekima od igraa to je moralo zasmetati. Meni bi na njihovom mjestu svakako smetalo. Poetak je bio pomalo neugodan, no kada smo poeli zajedno raditi i kada smo se bolje upoznali, bilo mi je divno sa svim dekima u Prestonu. Tijekom mjesec dana koje sam proveo s njima, nekoliko puta smo zajedno izili. Uasno puno znailo je to to nisam dolazio samo na utakmice. Znali su da sam po svojoj elji u Prestonu svaki dan, sve dok traje posudba. Meu igraima glavni je bio David Moyes, dananji trenej" Evertona. Igrao je na mjestu centarhalfa, bio jedan od onih igraa koji se bacaju im im se ukae prilika za start. Neki put ak i kada nema prave prilike. Vikao je, pokazivao, usmjeravao ljude i strastveno prieljkivao pobjede. Bio je kapetan i razgovarao je sa mnom, ukljuio me u sve od samog poetka. To ne govorim iz sadanje perspektive: ve i tada jednostavno se vidjelo da e David postati trenerom. Odmah mu je bilo jasno kakav
Drugi dom / 69
sam, da u uglavnom utjeti, biti povuen i govoriti samo kada je potrebno. Uloio je velik trud kako bi me uveo u skupinu, brinuo se za mene, a ja sam mu na tome bio istinski zahvalan. Prestonski trener Gary Peters takoer je bio divan. Vjerojatno je olakotna okolnost bila to je i on doao iz Londona. Jasno mi je dao do znanja to od mene eli i oekuje, te mi ulio samopouzdanje da u tome budem uspjean. inilo se da istinski vjeruje u mene. Zacijelo me gledao kako u Unitedu igram za rezerve, a poslije sam doznao da se za posudbu raspitivao gotovo u ali, uope ne oekujui da bi klub mogao pristati. Nije mogao vjerovati kada je veliki ef pristao. Ako se ne varam, Preston je po isteku posudbe ak iznio ponudu za mene, no Gary je znao da bi ipak bilo pretjerano oekivati da ona bude prihvaena. Sve se dogodilo uasno brzo. S njima sam trenirao u ponedjeljak, a onda me Gary u srijedu stavio u momad s rezervama, to je bio vrlo neobian osjeaj. Preston je igrao u Treoj ligi, ba kao Unitedove rezerve, i uoi susreta inilo mi se da sam se naao u nezavidnoj situa iji. No kada izie na teren i pone igrati, ovjek vie ne razmilja o takvim stvarima. Igrao sam dosta dobro, namjestio gol i jo se upisao u strijelce. I tako sam se u subotu naao na klupi prve momadi, u susretu protiv Doncastera na Deepdaleu. Prilino sam se iznenadio kada sam u momadi Doncastera ugledao Ryana Kirbvja, s kojim sam godinama igrao za Ridgeway. Naravno, na tekmu je doao i moj tata. Kao i Rvanov tata Steve, koji je takoer jedno vrijeme bio trener dok smo bili klinci. Ryan i ja uspjeli smo se samo na brzinu pozdraviti i ve smo morali igrati. Jedino se startovima nikako nisam veselio. A uvjeren sam da me ef u Preston, izmeu ostalog, poslao i upravo radi startova, da malo ovrsnem. Bio sam neusporedivo krhkiji nego sada. U prvoj sam utakmici prvo poluvrijeme sjedio na klupi i jeio se kod svakog starta. Ba se i nisam radovao ulasku u igru. No kada sam uao, gotovo smo odmah izborili korner. Poslijepodne je bilo izrazito vjetrovito, vjetar nam je puhao u lea i sjeam se kako sam pomislio da u jednostavno zavrnuti loptu, pa emo vidjeti to e biti. Gol. Nije loe za poetak. Na
koncu smo, nakon zaostatka, poravnali rezultat i utakmicu zavrili rezultatom 2:2. Sljedeu utakmicu igrali smo protiv Fulhama, za koji je igrao Terry Hurlock. Terryja sam znao iz pria, a nekoliko puta sam ga i gledao: tip koji voli kontakt. Pribojavao sam se da bi me mogao dobro izudarati. Pokazalo se da sam pogrijeio u oekivanjima, a ak sam uspio zaustaviti nekoliko prodora. Kada igra za Preston, u Treoj ligi, a momadi su potrebni bodovi, ovjek ubrzo uvidi da si ne moe priutiti izbjegavanje kontakta. Pobijedili smo 3:2, a ja sam upravo na toj utakmici dao svoj prvi gol iz slobodnog udarca na razini prve momadi. Lopta se nalazila na samo korak-dva od ruba kaznenog prostora i inilo mi se da je situacija izgledna. Gary Peters bio me zaduio za slobodnjake, a ovaj pokuaj nije mogao proi bolje. Gola se i ne sjeam koliko proslave. Otrao sam s podignutom rukom, a jedan od Prestonovih igraa epao me za glavu i poeo toliko snano povlaiti kosu da mi se ve uinilo da e iupati punu aku. To me jednostavno oborilo s nogu. Moda e vam se initi oitim, ali imam dojam da mnogi ljudi ne razumiju koliko su igraima vani golovi i rezultat. Dekima u klubu poput Prestona, barem u ono vrijeme, bilo je vano igrati, nastojati otplaivati kredit i plaati raune, ba kao i svima ostalima. To je u nogomet unosilo napetost kakvu dotada nisam iskusio. Pogled u oima suigraa govorio mi je koliko je snana ta njihova elja, koliko silno ele, i trebaju, pobjedu. Jednako je bilo i s publikom na Deepdaleu. Klub se nalazio u sreditu grada, ponosio se dugom povijeu i ljudi su jednostavno ivjeli za subotu poslije podne i tekmu. Imao sam sreu. Bili su divni i odmah me prihvatili. Otada sam doivio vie fantastinih iskustava, no, iskreno govorei, taj mjesec proveden u Prestonu bio je jedno od najuzbudljivijih razdoblja u cijeloj mojoj karijeri. Sjeam se kako sam tada razmiljao da bih, da me se ef elio rijeiti, bio sretan kao lan Preston North Enda. Kada je dolo vrijeme za povratak u United, nije mi se ilo. Kako sam se ono brinuo prije poetka posudbe? Kako sam bio nervozan pri dolasku na
Drugi dom / 71
Deepdale? Samo etiri tjedna poslije stajao sam pred gospodinom Fergusonom i pitao mogu li jo mjesec dana ii na posudbu kod njih. Odgovor je glasio: - Ne. - Bez objanjenja, bez suvinih rijei. Koncem tog istog tjedna postalo mi je jasno zato me ef eli u Unitedu. Old Trafford je proivljavao krizu izazvanu ozljedama, a na popisu za subotnju utakmicu s Leedsom nalazilo se i moje ime: debitirat u u Ligi... za Manchester United... na Old Traffordu. Nakon pet estokih -i fiziki zahtjevnih - utakmica s prvom momadi Prestona, inilo mi se da sam spreman za sljedei korak. to je bilo jo vanije, takav je stav imao i ef. Nema sumnje da sam bio pripremljeniji nego za utakmice protiv Brightona i Galatasarava. Barem to jedno poslijepodne mogao sam odbaciti sve sumnje. inilo se da i United i gospodin Ferguson ipak smatraju da imam nekakve izglede. Znao sam da, unato svim uzbuenjima koja je donijelo osvajanje Nacionalnog juniorskog kupa i uitka igranja za United u Kupu, te Preston u Treoj ligi, jo doista nisam postigao nita bitno. No sada je moda bio trenutak da pokaem da bi jednog dana moglo biti neto od mene. Stvar, dakako, nije bila samo u meni. tovie, ak ni u mojoj generaciji. To vrijedi jo i danas: pitajte samo VVesa Brovvna, Johna O'Sheaa ili Kierana Richardsona. Veliki je ef uvijek vjerovao u igrae koji su ponikli iz kluba. Jedna od najveih prednosti dozrijevanja na Old Traffordu jest to to ef mlaim igraima omoguuje da sudjeluju u treninzima - a omoguuje im i da zaigraju na utakmicama - im nasluti da su za to spremni. Vjeruje u deke koji su odrasli u klubu, a to je, iznad svega, razlog za vjenu zahvalnost moje generacije Alexu Fergusonu. Briga za budunost kluba je odgovornost koju on ne preputa drugima. Dok sam jo bio djeak znao je tko je David Beckham. Od trenutka kada sam potpisao za United, cijelo je vrijeme pratio moj razvoj: dolazio na utakmice, gledao treninge, s Ericom i ostalim trenerima razgovarao o tome kako se snalazim i kako napredujem. Kada doe do debitiranja u Ligi, ak i do mogunosti da nastupi u Unitedovoj poetnoj postavi u kup-utakmici, ve stjee osjeaj da si dio prve momadi. A mladi igra tako se lake oputa i daje sve od
sebe kada mu se ukae prigoda. Meni se inilo da u svemu nekako sudjelujem u najmanju ruku jo od rane mladosti, otkako sam se kao maskota sa svojim idolima zagrijavao na Upton Parku. U vrijeme kada sam bio spreman za Unitedovu prvu momad, ve sam se dobro slagao s najiskusnijim igraima. Nitko nije pitao: Tko je taj mali koji si umilja da nas moe istisnuti? Znao sam ih sve, a, to je bilo jednako vano, oni su znali mene. Na koncu se pokazalo da je moja prva utakmica u Premier ligi svojevrstan antiklimaks. Susrete Man Uniteda i Leedsa uvijek prati odlina atmosfera, bez obzira igra li se na Old Traffordu ili na Elland Roadu, pa je i sada, uoi susreta, sve brujalo od energije iekivanja. No poslijepodne je bilo uasno vrue, tako da se prava igra u toj sparini jednostavno izgubila. Konani rezultat bio je 0:0. Bit e da sam igrao dosta dobro, jer sam do konca sezone odigrao jo nekoliko utakmica u Ligi, a poetkom ljeta ve sam stekao osjeaj da se, polako ali sigurno, neto poinje dogaati. Meutim, kao ni moji suigrai, nisam uviao da je veliki ef vidio vie nego dovoljno i da je spreman za jedan od najriskantnijih trenerskih poteza u povijesti. Sezona 1995/96. bila je sezona moje afirmacije. I afirmacije sviju nas, zahvaljujui efu koji je u nas poeo vjerovati prije nas samih.
"A to ako sljedei put istrimo i pokaemo da ste svi u krivu?"
Ni u cijeloj Europi nije bilo mnogo boljih igraa na njihovim mjestima, ali Mark Hughes, Paul Ine i Andrej Kanelskis pakirali su stvari i naputali Old Trafford. U ljeto 1995. o tome smo itali u novinama, ba kao i svi ostali: Alex Ferguson odluio je prodati tri najvee Unitedove zvijezde. Andrej je bio fantastian igra, ali su se pojavili odreeni problemi izmeu njega i efa. Na utim novinskim stranicama tvrdilo se da se Paul poeo ponaati kao da je vei i od samog kluba. Znam da veliki ef takvo to ne bi trpio, no ja Incevja nikada nisam vidio u takvom svjetlu: bio je velik ovjek koji je motivirao ekipu, ba kao danas Roy Keane. Ine je u to vrijeme bio i jednako kvalitetan igra. lako je moda imao koju vie od trideset, ja i dan danas mislim da je bilo pogreno odrei se Marka Hughesa. Pitajte Chelseajeve navijae. Mark je preao na Stamford Bridge, a ondje e vam svatko rei kako je dobro igrao za njih. Moram priznati da sam u tim ocjenama pristran. Njegov poklonik bio sam tada, a vrlo ga cijenim i sada, kada je izbornik VValesa. Da se mene pita, Mark Hughes vjerojatno bi i danas igrao za Manchester United. Nakon Brvana Robsona, on je bio moj najvei junak u tinejderskoj dobi, a tako sam osjeao i kada mi se pruila prilika da zaigram uz njega. Njegov me odlazak uasno razoarao: kako emo uope nekoga pobijediti bez Sparkvja u momadi? Jo se sjeam kako sam se uzrujao kada sam doznao za Markov odlazak. I kako sam se iznenadio: kao i veina Unitedovih navijaa, upitao sam se to je dolo glavnome treneru. Znao sam da neto nije u redu
DB na asfaltu / 75
kada iz kluba puta tako vane i iskusne igrae. No ef je o tome utio. I tada mi je sinulo: Andrej Kanelskis igra u napadu s desne strane. Kao i David Beckham. to je Eric Harrison govorio mladim igraima prije svakog gledanja prve momadi na Old Traffordu? Gledaj igraa koji igra na tvojoj poziciji. Jednog dana ti e ga zamijeniti. Kada je Andrej otiao s Old Trafforda, nisam mogao ne upitati se: Mogu li ja to? Kada smo se prikljuili pripremama, veina mladih igraa nestrpljivo je iekivala koga e ef odrediti za zamjene zvijezdama koje su napustile klub. Dva mjeseca poslije, kada smo svi ve bili u momadi, i dalje smo pretpostavljali da e jednostavno morati dovesti nove igrae. Kako bi mogao igrati samo s nama klincima? Manchester United neopisivo je velik klub i jasno je da navijai oekuju trenutaan uspjeh. Negdje u podsvijesti, meutim, nadali smo se da e nam se pruiti prilika da se dokaemo. Dananji su mladi igrai drukiji: imaju vie samopouzdanja. U situaciji u kakvoj smo se nali, ovjek bi oekivao da netko od nas jasno i glasno upita: "Hoemo dobiti priliku ili ne?" Ja, braa Nevill, Nicky Butt i Paul Scholes jednostavno nismo bili takvi. Nitko nije pitao, a ef nije nita govorio. Samo je nastavio s pripremama i sezonu otvorio s najmlaim Unitedovim sastavom jo od vremena Busbyjevih beba. U prvoj utakmici sezone, na gostovanju kod Aston Ville, dobili smo jako po nosu. Bio sam na klupi, a kada sam uao u drugom poluvremenu, ve smo gubili 0:3. Zabio sam gol. Denis Irvvin dao mi je loptu kratkim dodavanjem. Dobro sam primio loptu ristom, jo je malo pustio ispred sebe i potom zapucao s ruba esnaesterca. Netko je malo dodirnuo loptu, tako daje lijepo skrenula pokraj Marka Bosnicha, koji je u to vrijeme branio za Villu. Sjeam se kako sam pogodak slavio praktiki sam. I dalje smo imali zaostatak od dva gola, naravno, a John O'Kane, koji je takoer uao s klupe, zapravo me jedini zagrlio. Preostali dio utakmice rastrao sam se na sve strane i pokuavao neto uiniti. Poslije sam bio prilino zadovoljan svojom igrom. Ali veliki ef nije bio oduevljen. Ja sam zbog toga bio u oku, posve shrvan. Okomio se na mene u svlaionici, govorei koliko je za momad vano
da ostanem na svojem mjestu. Nakon tog poraza na Villa Parku, mediji su ve bili spremni prekriiti Unitedovu sezonu. inilo se da trener sve nade polae u podmladak, a komentatori za takvu mogunost nisu htjeli ni uti. Svi su govorili isto. Na svoju veliku nesreu, Alan Hansen rekao je u emisiji Utakmica dana: - S klincima se ne dobiva. Te sam veeri bio pred televizorom. Uvjeren sam da su i drugi igrai pratili program. Dok smo se vraali iz Birminghama neki su moda i sumnjali u nae mogunosti. Kao skupina dosada smo svladavali sve izazove koji su se pojavljivali pred nama. No te veeri u autobusu, ini mi se da se podosta nas pitalo je li ovo prevelik i preuranjen korak. S utakmice se vraalo i nekoliko tisua Unitedovih navijaa koji su razmiljali o istim pitanjima. No kada smo se vratili kui i uli kako nas samozvani strunjaci otpisuju, uvjeren sam da se nisam jedini uzrujao zbog kritika. Naposljetku, bila je to tek jedna utakmica. A to ako sljedei put istrimo i pokaemo da ste svi u krivu? Sljedeu utakmicu igrali smo na domaem terenu, protiv West Hama i, unato svim kritikama nakon utakmice s Villom, veliki ef postavio me u momad. tota mi je prolazilo kroz glavu, osobito spoznaja da istravanje s poetnom postavom znai da u se nai oi u oi s Julianom Dicksom. Ne znam zato, ali sjetio sam se djeaka s kojim sam bio dosta dobar u Chingfordu, Dannvja Fishera, vatrenog, zaluenog navijaa West Hama. I ja sam uvijek pratio njihove rezultate, iako sam navijao za Manchester United. Nas dvojica neprestano smo razgovarali i prepirali se oko nogometa. to e Danny pomisliti kada me vidi kako igram protiv West Hama i nasuprot Julianu Dicksu? Znao sam to ja mislim: tip je stvarno opasan igra. U ranoj fazi moje karijere u Unitedu, ini mi se da su postojale sumnje u to hou li ikada biti fiziki dovoljno izdrljiv da se nosim s nogometom kakav igraju igrai prvih momadi. Kao osmogodinjak u kolskoj, takozvanoj Nedjeljnoj ligi, smatrao sam da sam dovoljno dobar da zaigram i u Unitedu. Znam da su se drugi ljudi brinuli to, ak i u dobi od sedamnaest-osamnaest godina, jo nisam dovoljno razvijen: o tome se
DB na asfaltu / 77
razgovaralo u klubu, a sjeam se da sam o istoj temi priao i s tatom. Vjebao sam s utezima ne bih li ojaao, ali nagli rast zahvaljujui kojem sam doao do visine od stotinu osamdeset tri centimetra dogodio se tek poslije. No, to god drugi govorili, mene nije brinuo rast. Ili sam barem bio vrsto odluio da me on nee sputavati. Oduvijek sam igrao protiv viih i snanijih igraa. Ali ba Julian Dicks? Trener je prije poetka utakmice jo malo razgovarao sa mnom. - Kada ti se prui prilika, pojuri na njega ili ubaci centarut. Ali pazi se. Ako se nae u prilici, opalit e te. I opalio me, jo u prvim minutama utakmice, kod korner-zastavice. No Dicks je znao i igrati, a ja sam znao da moram nastaviti jer nee biti dobro ako me nadigra, budui da je najbolji dodava u momadi VVest Hama. Navijai Uniteda te su veeri bili fantastini. Moda su bili nervozni zbog zvijezda koje su klub napustile tijekom ljeta. No ini mi se da su uivali gledajui kako domai talentirani deki dobro igraju za svoj klub. Gary i Phil Neville, Paul Scholes i Nicky Butt... sve su to mladii iz Manchestera, zbog ega su navijai bili jo ponosniji. Jo se i danas pitam jesu li navijai na Old Traffordu bili jednako naklonjeni meni, Londonaninu, a ne, poput ostalih, mladiu iz njihova grada. Nekako mi se ini da jesu. Protiv VVest Hama, i tijekom cijele te sezone, ja sam nedvojbeno imao takav osjeaj. A to je bilo beskrajno vano. Prvu utakmicu na domaem terenu dobili smo rezultatom 2:1, a meni se ini da nisam izgubio osobni dvoboj s lijevim bekom VVest Hama. Kod mlade momadi, svaka utakmica znai da igrai doznaju neto vie o sebi, o tome to mogu, a to ne mogu. Vjerovali smo u vlastite sposobnosti, no to nije znailo da iz tjedna u tjedan ne uimo. Deset dana nakon utakmice s VVest Hamom otputovali smo u Evvood Park, na jednu od najvanijih utakmica sezone. Tri mjeseca prije Blackburn je osvojio prvi naslov u Premier ligi, s bodom prednosti ispred nas, unato tome to je posljednjeg dana sezone izgubio na Anfieldu. Da smo tog dana na Upton Parku pobijedili, umjesto to smo odigrali nerijeeno, bili bismo prvaci. Bilo je tijesno. Oni su imali snanu, iskus-
nu momad, a u njihovu napadu igrali su Chris Sutton i Alan Shearer. S obzirom na to da smo k njima ili praktiki na poetku sezone, utakmica je bila vrlo vana: iako ef to nije rekao, ini mi se da smo znali kako si u tom susretu ne moemo priutiti poraz. Sasvim se jasno sjeam dviju situacija. Jo negdje na poetku utakmice pokuao sam izvesti dodavanje dugom loptom, ali nisam uspio vjerojatno je to bilo jedno od onih hollywoodskih nabacivanja - a Roy Keane zbog toga mi je oitao lekciju - zapravo doslovce me zasuo pogrdama. Jo se nisam pravo ni snaao, a ve sam ja vikao na njega. Strast trenutka ovjeka esto iznenadi. Roy je uvijek takav prema suigraima. To je dio njegove igre i ljudi samo trebaju shvatiti da u tome nema nikakvih osobnih nesklonosti. Royu je svejedno igra li netko za United ve deset godina ili tek deset utakmica: ako to smatra potrebnim, jednostavno e vas obasuti paljbom. U pozadini svega iskljuivo je elja za pobjedom. Te sam se veeri u Evvood Parku prvi put naao pod kiom njegovih pogrda. I upalilo je. Takve stvari uvijek polue eljeni efekt: jezikova juha koju vam priredi Keane daje vam novu energiju i elju za dokazivanjem, jer znate da vas je napao s odreenim razlogom, a ne samo zato to je poludio. Bio u pravu ili ne, svaki put izazove odreenu reakciju. Poslije, kod rezultata 1:1, sjeam se da je Lee Sharpe izveo start na rubu esnaesterca. Lopta je dola do mene, a ja sam se okrenuo, namjestio i zavrnuo je tako da je zavrila u gornjem desnom kutu vrata. Bio je to pobjedonosni gol. Uiniti neto takvih razmjera, pa jo na tako vanoj utakmici, za mene je bio velik pothvat. A gol i rezultat bili su jednako vani klubu. Ta je utakmica bila usred niza od pet pobjeda, niza koji je uslijedio nakon poraza kod Ville. S klincima se ne dobjva? ini mi se da su se barem Unitedovi navijai poeli pitati je li mogue moda ipak neto i osvojiti. To ne znai da se netko poeo zanositi zbog mojega gola Blackburnu ili zbog drugih stvari. Osobno jo nisam mogao vjerovati da igram za prvu momad. To mi je donosilo jednako uzbuenje kao i zgodici. Kao skupina mladih igraa, nismo bili od onih koji idu uokolo, viu i razmeu
DB na asfaltu / 79
se. tovie, svlaionica je te sezone moda bila i najtia u povijesti Uniteda. Uz iznimku Garvja Nevillea, nitko od nas mladia nije bio osobito priljiv prije i poslije utakmice. Stariji igrai nisu bili glasni ak ni. kada su govorili to su trebali. Samo je veliki ef, svako malo, glasom privlaio potpunu pozornost. Atmosfera se, meutim, promijenila s odmicanjem sezone i porastom naeg samopouzdanja. Osim glavnog trenera, poticali su nas i iskusniji igrai. Ljudi poput Stevea Brucea i Garvja Pallistera sve su to ve preivjeli. Peter Schmeichel neizmjerno je utjecao na nas, ne samo zato to je u to vrijeme bio najbolji golman na svijetu. Peter je bio od ljudi s kojima moete razgovarati u svakom trenutku, o igri, o protivnicima ili o novostima u ivotu. A na treninzima je bio nemilosrdan. Zabij njemu i moi e zabiti svakome. Moe samo poboljati igru. Na zavretku svakog treninga obino smo uvjebavali ubacivanja u kazneni prostor, a to je znailo da smo Gary Neville i ja na desnoj, a Ryan Giggs i Denis Irvvin na lijevoj strani. Peter je Garvja doista muio. U ono vrijeme njegova nabacivanja nisu bila kvalitetna kao danas, a barem dio napretka ostvario je i zahvaljujui tim treninzima. Peter se Garvju izrugivao i omalovaavao ga. Gary je nakon svakog neuspjenog pokuaja samo spustio glavu, zapeo jo jae i uzvratio odlunije. A kada je uspio uputiti pristojnu loptu, Peterove pohvale imale su veu teinu. Svaka dobra momad treba snanog vou. Mi u Unitedu ranije smo imali Brvana Robsona. U skorije vrijeme Rova Keanea. Te sezone, meutim, ovjek oko kojeg se sve vrtjelo i koji nas je poticao u momad se vratio tek poetkom listopada. Eric Cantona doao je iz Leedsa u studenome 1992. godine, nakon to je s njima prethodne sezone osvojio prvenstvo. Gledao sam ga nekoliko puta i ve se tada vidjelo da je izvrstan igra, no kada je doao na Old Trafford, poelo se dogaati neto drugo. Za tren oka Eric se prometnuo u igraa koji je postao uzor svima nama. Taj je ovjek jednostavno zraio jedinstvenom energijom: kada je uao u prostoriju, sve bi nekako stalo. Utjelovljenje karizmatinosti. A tu je istu odliku pokazivao kao nogometa Manchester Uniteda.
Za cijelo vrijeme zajednikog igranja i treniranja, ini mi se da doslovce nijednom s Ericom nisam razgovarao o nogometu. Iskreno govorei, osim poneke usputne rijei, s njim nikada nisam razgovarao ni o emu. I ne bih rekao da je velik broj ljudi znao neto konkretnije o njemu, jer je uvijek uvao privatnost. Nakon treninga, nakon utakmica, jednostavno je nestajao. Prihvatili smo da ima svoj odvojeni ivot i vlastiti nain funkcioniranja. Dolazio bi na treninge, u svojoj maloj Vauxhallovoj Novi,\ onako visok izvla io bi se s vozakog sjedala. Odradio bi svoje. Nakon toga bi se ponovno uvukao u auti i nestao. Upravo nevjerojatno, kada pomislite na to koliko je utjecao, ne samo na mene i ostale igrae, nego i na cijeli klub. Nismo razgovarali s njim, no gotovo bez prestanka razgovarali smo o njemu. Eric u mojim oima nije mogao pogrijeiti. A ini mi se da je i veliki ef prema njemu osjeao odreeni respekt. Jedne veeri nali smo se na premijeri Batmana. Poziv je dobio klub, tako da smo se svi trebali pojaviti u smokinzima. Eric je doao u bijelome odijelu i jarkocrvenim Nikeovim tenisicama. To mi je sada smijeno, nakon efovih kritika koje sam trpio zbog odabira odjee. S Ericom je, meutim, bilo drukije. ef je to znao, kao i svi igrai. Nikada mu nismo zamjerali taj specijalni status. Eric je bio klasa za sebe. Ako je netko to pokuao dovesti u pitanje, pobrinuo se da ga podsjeti na pravo stanje, lako se ljudi ba i nisu uputali u takve rizike. Jedne smo veeri nakon utakmice dogovorili "sastanak momadi": obian izlazak s dekima, ali takav naziv znaio je da svi moraju doi. Plan je bio da se u 18.45 naemo u manchesterskom Four Seasonsu, pa da odande poemo dalje. U, sedam sati nedostajao je jedino Eric. Kada se na koncu nehajno doetao, Giggsv je pokazao na runi sat: - Sedam, Eric. Ryan se trudio da zvui kao veliki ef kada netko kasni na trening. Eric je samo rekao: - est etrdeset pet.
DB na asfaltu / 81
Giggsv je ponovno pogledao na svoj sat, no prije nego to je uspio jo neto izustiti, Eric je zadignuo rukav i pokazao nam najljepi Rolex koji je itko od nas ikad vidio: - est etrdeset pet - rekao je uz osmijeh. I to je bio kraj razgovora. Kako bi takav sat, ili tip na ijoj je ruci, mogao grijeiti u vezi s tonim vremenom? Promatrati Erica bilo je pravo nogometno kolovanje, osobito nain na koji je trenirao. Svaki dan nakon treninga naao bi se na travnjaku na Cliffu i radio sam. Vjebao slobodne udarce, izvodio svoje okrete i sitne trikove, to se od njega i moglo oekivati. No najee je ipak uvjebavao osnovne stvari. Napucavao loptu koliko je mogao vie u zrak, pa je u padu hvatao tako da odmah stekne kontrolu. utirao loptu prema zidu, desnom, pa lijevom. Eric je bio jedan od najboljih europskih igraa, a radio je ono to sam ja s tatom radio u parku Chase Lane kada mi je bilo sedam godina. Kada ponete profesionalno igrati nogomet, najvei dio vremena morate posvetiti pripremanju za dvije utakmice na tjedan. Tako vam ne ostaje puno vremena za temeljne stvari: kontroliranje i udaranje lopte. Moj se tata uvijek trudio da shvatim kako je od svega najvanije znati kontrolirati loptu. Nije vano to jo naui, ali kljuan je dobar prvi dodir s loptom. Upravo je zbog toga Eric, ugledni internacionalac, uvijek pazio da odvoji dovoljno vremena i za rad na tome. Ako s lakoom primate loptu, u igri dobivate prostor koji vam omoguuje da odluite kako treba dalje. Veliki ef ispriao je ovu priu o Ericu dan uoi finala FA kupa 1994. godine: izlazei iz hotela, sluajno ga je vidio vani, kako trenira posve sam, te uvidio da Eric kao igra sam sebi postavlja standarde koji nadmauju sve to bi mu mogao postaviti netko drugi. Bio je uzor svima nama, pa tako i efu. Stvar nije bila u tome da se postavljao kao voda. ini mi se da se, prije dolaska u Englesku i dok je igrao u Leedsu, taj element Ericova karaktera nije osobito isticao. No kada se naao u Unitedu, sve se promijenilo. Kao da je pronaao mjesto kojem pripada i pozornicu kakvu, prema vlastitome miljenju, zasluuje. U Unitedovu dresu od samog je poetka inio
nevjerojatne stvari. Upravo je Ericov dolazak u United, tri mjeseca nakon poetka sezone, bio presudan za osvajanje prvenstva 1992/93., ime je u klubu okonano dugotrajno suno razdoblje. Potom nam je, sljedee sezone, pomogao da se domognemo prve dvostruke krune. Tijekom tih dviju sezona nisam igrao u prvoj momadi, ali kada smo napokon poeli igrati zajedno, postalo mi je jasno da je Eric nedvojbeno posluio kao iskra koja je sve to omoguila. Vodio je. Svi mi ostali ili smo za njim. Rije je o rijetkoj odlici: roeni kapetan, koji gotovo i ne mora koristiti rijei, bilo da se obraa nama ili nekom drugome. Jednostavno se nije ulo kako Eric vodi ekipu. Bilo je dovoljno samo ga vidjeti na travnjaku, kako stoji s podignutim ovratnikom, pripravan suprotstaviti se cijelom svijetu. Kada govore o Ericu, ljudi gotovo bez iznimke spominju samo iskljuenja i jo gore stvari koje su mu se dogaale u karijeri. Ja na to, meutim, gledam ovako: svi veliki nogometai i u karakteru i u igri imaju odreenu otrinu, sklonost krajnostima koja ih izdie iznad prosjeka. A ako cijelu karijeru igrate s takvim karakteristikama, jednostavno vam se prije ili kasnije mora dogoditi sukob s nekim tko je iznad vas. Ovo e moda zazvuati neobino, no unato svim kartonima, iskljuenjima, zabranama i slinim stvarima, meni ni u jednom trenutku nije palo na pamet kritizirati Erica. Zajedno smo igrali nogomet i to je bila bit i granica naeg odnosa. Razmiljao sam o njemu, o tome to unosi u svlaionicu i u momad: vjetinu, strast i predanost. Drugo mi i nije bilo vano. Igrao je i ivio kako je morao, kako mu je instinkt nalagao, a upravo time nama je davao neto osobito. Kako bih mogao ak i pomisliti neto negativno o Ericu Cantoni ili nekom njegovom postupku? David Beckham njegov je veliki dunik, a Manchester United jo i vei. One veeri 1995. kada je Eric skoio u masu bio sam na Selhurst Parku. Nisam bio na klupi, nego na tribinama s jo dvojicom igraa. Gledali smo utakmicu. Ne sjeam se mnogo pojedinosti u vezi s tim susretom s Crvstal Palaceom, no sjeam se tog incidenta. Erica je sudac iskljuio nakon starta na Richarda Shavva. Dok je hodao uz aut-liniju, vidjelo se da se neki tip probija prema prvom redu gledalita.
DB na asfaltu / 83
Dovikivao je neto Ericu i vrijeao ga. I ve trenutak poslije Eric se naao na tribini, gdje je udarao na sve strane rukama i nogama: sve je trajalo tek koju sekundu, a Erica su zatim urno odveli u svlaionicu. ini mi se da je to bila najobinija instinktivna reakcija, posve prirodan odgovor. Svatko bi na ulici tako reagirao na pogrde i uvrede. Sama injenica da je profesionalni nogometa, pod lupom javnosti, Erica nije sprijeila da reagira kao gotovo svaki obian ovjek. Ne kaem daje to od njega bilo u redu, no ne smijete smetnuti s uma da biste se, u bilo kojoj drugoj situaciji, iznenadili kada bi netko na nekoga vikao i vrijeao ga, a zbog toga ne bi dolo do guve i nevolja. U svlaionici nakon utakmice nije bilo pretjerane strke u vezi s tim dogaajem. Svi su bili tihi, a ef je bio krajnje smiren. Samo je rekao da nitko od nas ne bi trebao razgovarati s novinarima. Tada, oito, nitko nije uviao posljedice: Ericu je zabranjeno igranje na gotovo osam mjeseci. Te sezone na koncu nismo osvojili nita. Drugi e vjerojatno lake procijeniti kako je na momad utjecalo to to smo ostali bez Erica. Mi igrai jednostavno smo morali nastaviti raditi svoj posao. Eric je na nekoliko tjedana otiao kui u Francusku, no zatim se vratio na Old Trafford, pa smo s njim svakodnevno radili i trenirali, iako nije smio igrati na utakmicama. I dalje je sudjelovao praktiki u svim dogaanjima u klubu, no mi smo eljeli da zaigra. Nakon drutveno korisnog rada i zavretka suspenzije koju je odredio Nogometni savez, vratio se u momad u listopadu, mjesec i pol nakon poetka sezone 1995/96. godine. Ne moe se ba rei da je Eric Cantona nakon toga sam osvojio dvostruku krunu. No apsolutno sam uvjeren da smo mi ostali imali osjeaj da bez njega u tome ne bismo uspjeli. Kada se govori o toj sezoni, ve je gotovo otrcano ponavljati da smo u tom razdoblju sazreli kao igrai. No kada sve promotrim iz dananje perspektive, zapravo se sjeam kako sam tada dozrijevao kao linost. Kao prvo, nakon esnaest godina provedenih s mamom, tatom, Lynne i Joanne, a zatim tri godine u unajmljenom smjetaju u domovima drugih ljudi, napokon sam imao i svoju kuu. Ryan Giggs ve se bio preselio u kuu u Worsleyju, u sjevernome dijelu Manchestera, i rekao
mi je da se u blizini prodaje jo jedna dvokatnica. Kua je bila savrena. Worsley je bio lijepo, mirno selo, kua posve nova i nepunih deset minuta od terena na kojem smo trenirali: sada vie neu imati izgovor za kanjenje na posao. Odrastao sam u rubnome dijelu Londona, u kui koja je imala zajedniki zid sa susjednom kuom, kui u kojoj je jedva bilo dovoljno prostora za nas petero. A sada sam dobio kljueve prave samake gajbe i poeo ivjeti samostalno. Soba sa stolom za biljar, kona garnitura u dnevnoj sobi, televizor i glazbena linija Bang & Olufsen, te ogromni kamin. Na gornjem katu nalazila se samo jedna, divovska prostorija: moja spavaa soba. Za nju sam dao izraditi ormare, a kada su ih majstori postavili, zatraio sam da naprave ormari u podnoju kreveta. Pritiskom na tipku, iz njega bi se podignuo televizor. Kada smo tek poeli hodati, Victoria mi je zbog toga pila krv. A u susjedstvu sam imao i frenda, Giggsvja: to bi jo jedan mladi uope mogao poeljeti? Ve je tada Ryan u Unitedu bio prava legenda. Bio je samo godinu stariji od mene, zajedno smo igrali u onoj momadi koja je osvojila Juniorski kup. Kada sam ja doao u Manchester, nekako se inilo da je on ve zvijezda. Kada sam napunio osamnaest godina, Giggsy je ve redovito igrao u prvoj momadi. Bio je junak mlaih igraa i divan suigra. Kada smo poeli ivjeti u istoj etvrti, istinski sam ga upoznao. To je istodobno znailo i da sam upoznao sve njegove trendove: takozvanu ekipu iz Worsleya. Nalazili smo se u mjesnome pubu, Barton Arms, za objedom. Imao sam dojam da nema boljeg drutva u Manchesteru. Guba do gube. Giggsy i ja bliski smo od tog vremena. On je i dalje igra koji sam moe odluiti utakmicu, napada protiv kojeg mrzi igrati svaki brani. Razmislite samo o nadimku "novi George Best" s kojim je odrastao. Giggsy je u Unitedu imao svojih uspona i padova, ba kao i svi igrai, no tijekom posljednjih dvanaest godina bio je dovoljno vjet i psihiki snaan da ispuni sva oekivanja. Nadam se da e se VVales kvalificirati na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. godine: bilo bi divno gledati
DB na asfaltu / 85
Giggsyja na meunarodnoj pozornici. to god da se dogodi, kada odlui prekinuti s aktivnim igranjem - a za to u skorije vrijeme nema osobitih izgleda - povijest e ga pamtiti kao jednog od najveih Unitedovih igraa svih vremena. Pretpostavljam da velik dio mladia u mojoj situaciji ivi od hrane koju im donose iz restorana i trai brojeve dobrih spremaica. No ja sam oduvijek bio, moglo bi se rei, domainski tip. Sjeam se da sam jo kao djeak nedjeljom ujutro ustajao rano i pripremao obilan doruak za mamu i tatu. Ne jer sam morao, ve zato to sam to elio: oduvijek sam uivao u kuhanju. Nemojte me pogreno shvatiti. Nisam ni Gary Rhodes ni Jamie Oliver. Mama vam moe potvrditi da sam kod kue za veeru svaki put pripremao isto jelo. Piletinu u vvoku. Kada su me mama i tata prvi put posjetili u novoj kui, vjerojatno se nisu iznenadili jelovniku: dobili su piletinu iz woka. to smo jeli ionako nije bilo vano. Jednostavno sam bio vrlo ponosan to u subotu naveer, nakon utakmice, roditelje mogu dovesti u vlastiti dom. ini mi se da su se i oni ponosili. K tome, mogao sam ih voziti u vlastitom automobilu. U djetinjstvu i ranoj mladosti o nogometu nisam razmiljao samo kada sam razmiljao o automobilima. Jednom sam za Boi dobio auti na daljinsko upravljanje i do iznemoglosti sam se igrao s njime sve do tinejderskih dana. Osim to sam zamiljao kako igram za Manchester United, nebrojena kina poslijepodneva proveo sam razmiljajui o automobilu u kojem bih se jednog dana mogao pojaviti na Old Traffordu. Moe Porsche? No kada sam poloio vozaki, takvi su mi auti iz snova bili daleko izvan dometa. Umjesto toga kupio sam Giggsvjev stari klupski auto, Ford Escort Mexico. Troja vrata, drugi vlasnik, redovito servisiranje - moj me prvi auto stajao oko est tisua funti. Neto kasnije, dok sam hodao s Deanom, trebalo mi je neto malo ozbiljnije, pa sam kupio novi Volksvvagenov Golf. Suigrai su me izluivali zbog registarske ploice - M13 EKS - to je uz malo stisnuta slova koja sam zatraio izgledalo kao M BECKS. Veina njih to je ve vjerojatno zaboravila. No nikada mi nisu dali mira zbog mojeg prvog
sponzorskog auta. U ono vrijeme United je imao dogovor s Hondom: mladi igra od Honde e dobiti model Prelude kada odigra dvadeset utakmica prve momadi. Gary, Phil i ostali svoje su aute dobili prije mene, budui da su u prethodne dvije sezone ee igrali za seniorski sastav. Kada je dolo vrijeme da odem po svoj auto, ve sam imao toan plan. Odabrao sam najtamniju nijansu sive boje. Potom sam doplatio da se iznutra presvue koom, ugradnju novog CD-plejera i velike aluminijske felge. U to vrijeme ba i nisam imao toliko novca na bacanje, a usto se - budui da e automobili nakon odreenog vremena biti vraeni Hondi - radilo o pravome bacanju novca u vjetar. Dakako, moja nova Honda bila je potpuno drugaija od automobila mojih suigraa. A meni je bila predivna jer sam imao tono ono to sam htio. esto smo se izmjenjivali i jedni druge dovozili na treninge. Taj je model imao prilino malo mjesta u stranjem dijelu, pa je Gary - vidite, ve i tada je bio pravi starac - svoj auto zamijenio za Accord s etvorim vratima. Jednog sam se dana na Cliffu, nakon to smo odradili sve za taj dan, spremao izii s parkiralita, a ve sam imao nekog na suvozaevu mjestu. David May uto mi je pritrao i upitao moe li se smjestiti straga. Budui da sam tek bio dobio taj prelijepi novi auto, odbio sam ga. David se i dan danas zaklinje da sam rekao: - Nema teorije. Ne elim da mi izgrebe kou. Priblino pola sata poslije, priu su ve znali svi u klubu; a ja sam je sluao jo barem nekoliko godina. Ne sjeam se da sam izgovorio ba te rijei no - u trenucima krajnje iskrenosti prema sebi - ini mi se da to nije nemogue. esto sam sitniav kada je rije o brizi za stvari koje mi se sviaju, a to ovjeku u nogometnoj svlaionici, bilo da je .na Hackney Marshes ili na Old Traffordu, na vrat moe navui nevolje. Nogometai jedni drugima uvijek pronau slabu toku, a kada je otkriju, vie je ne putaju. Ja sam u sebi oduvijek imao jednu crtu koja kod ljudi koji me ne poznaju moe ostavljati dojam da sam umiljen i razmetljiv. Rije je o tome da tono znam to elim i da silno cijenim individualnost, ak i ako zbog
DB na asfaltu / 87
toga postanem predmetom poruga. Sjeam se jednog vjenanja u obitelji, ini mi se da mi je bilo oko est godina, na kojem sam trebao drati prstenje. Svi smo ili krojau, a ja sam se ve bio odluio za posve odreenu kombinaciju: smedeljubiaste pumperice, bijele dokoIjenke, nabrana bijela koulja, smedeljubiasti prsluk i baletne papue. Tata mi je rekao da u tome izgledam glupo. Mama je rekla da me mora upozoriti da e mi se ljudi smijati. Meni to nije smetalo. Sviala mi se ta odjea i jednostavno sam je elio nositi. I to ne samo na vjenanju, nego stalno. ini mi se da bih je bio nosio i u kolu, samo da su mi dopustili. Osim to sam vrlo izbirljiv, pomno pazim i na ono to ve imam. Moja e vam mama potvrditi kako sam jo u koli dolazio kui preodjenuti se, ali sam van, na nogomet, odlazio tek nakon to sam posloio odjeu. I danas sam uredniji od veine ljudi koje znam. Kada sam tek doao u United, ostali vrnjaci i nisu tono znali kamo bi me svrstali, a mogue je i da sam u njihovim oima izgledao kao osoba koja malo previe voli samog sebe. Meutim, bilo da govorimo o izgledu malog paa, klupskome automobilu s konim sjedalima, tetovai ili malajskoj suknji, kad smo ve kod toga, prava je istina da to nema nikakve veze s nekakvim isticanjem ili pokuajem da se pravim vaan. Kao to to moja obitelj zna oduvijek, i moji prijatelji i suigrai danas znaju da imam vlastiti ukus, drukiji ukus, te da u se, ako imam mogunost, povesti za njim, ispuniti si elju, to god drugi mislili. Oduvijek sam isti: tono znam to mi se svia i to je jednostavno dio mojega bia. Sve to se dogaalo izvan nogometnih okvira samo je pridonosilo uzbuenjima na Old Traffordu tijekom moje prve sezone redovitog igranja u prvom sastavu. Svako jutro budio sam se gotovo ne vjerujui to se sve dogaa oko mene. Vozio sam se na trening i razmiljao: Igram u prvoj momadi. Radni dan provodim na glavnom terenu na Cliffu. Imam svoje mjesto na parkiralitu, inicijale bijelim slovima ispisane na asfaltu. Kada sam kao djeak prvi put dolazio na teren za treninge, inilo mi se da te bijele linije oznaene poetnim slovima imena Unitedovih igraa koji su bili moji idoli simboliziraju sve o emu matam, sve moje tenje i ciljeve. Sada kada sam pripadao onamo, nije bilo
teko prepustiti se tom dojmu i tako se posve izgubiti u oblacima. Meutim, ljudi iz kluba, a osobito glavni trener, takvo to nisu doputali. Nisu se iznenada poeli ponaati drukije prema meni i drugim mladiima samo zato to je na asfaltu pisalo "DB" te to smo ja, Garv i ostatak nae ekipe iz tjedna u tjedan bili u prvoj momadi. Svako sam jutro uzbueno iekivao i trening s Ericom Cantonom. Sezonu 1995/96. poeli smo dobro i bez njega, no povratak kapetana u klub i u momad uasno je puno znaio. Ne znam kako je bilo drugim igraima, no kada je Eric bio u svlaionici, jednostavno nisam mogao ne gledati ga: promatrati to radi, pokuati utvrditi kako se tono priprema za tekmu. Kad je bio s nama, gotovo da i nisam primjeivao nita od okolnih dogaanja. Oduvijek sam bio navija: navija Manchester Uniteda. To sam i danas. Kada mi se ukazala prva prilika da kao djeak uem u svlaionice na Old Traffordu, pitao sam gdje sjedi Brvan Robson i sjeo na to mjesto. Isto je bilo i s Ericom: kao da nisam mogao vjerovati da uoi utakmice sjedim uz njega, a kamoli da emo za koji trenutak zajedno igrati. Te sezone imali smo nekoliko fantastinih utakmica. Sjeam se jedne veeri na Old Traffordu kada smo pobijedili Bolton rezultatom 3:0. A moglo je biti i deset golova razlike. Paul Scholes dao je dva gola, Giggsv trei. Totalno smo ih razvalili. Kada je momad igrala kao da ima krila, pokretaka sila najee je bio Eric. Meutim, pravi trag ostavio je u tekim utakmicama. Nakon Boia imali smo niz pobjeda rezultatom 1:0. Unitedovi navijai nisu ni trebali provjeravati: strijelac je svaki put bio Eric. Sjeam se jedne utakmice protiv QPR-a na Loftus Roadu. Igrali smo uasno, a oni su vodili 1:0. Ja sam ve bio zamijenjen, a vrijeme sueve nadoknade otezalo se u beskraj. Domai su navijai, ve bili na rubu ludila, a onda je, kao na znak nekog velikog reisera, Eric uao u esnaesterac i izjednaio. Takvi golovi - i takvi rezultati - preokreu cijelu sezonu. Mjesec za mjesecom lovili smo Nevvcastle United, koji je na prijelazu u 1996. bio dvanaest bodova ispred nas. U proljee smo gostovali na St. James' Parku, a jedini gol dao je - a tko bi drugi - Eric. Nakon te ___ i
DB na asfaltu / 89
smo utakmice znali da moemo uspjeti. Presudna utakmica te sezone, kod kue s Nottingham Forestom, donijela mi je spoznaju da i hoemo. Forest smo pobijedili s 5:0. Jo se sjeam dvaju golova koje sam zabio. Eric je opalio volej koji je skrenuo s cilja, a ja sam zabio glavom kada se lopta nala iznad mene. Poslije sam primio loptu na samome rubu esnaesterca, s unutarnje strane, i pogodio ispod golmana. Na koncu smo morali pobijediti u zavrnoj utakmici kod Middlesbrougha kako bismo bili apsolutno sigurni u naslov, no te su veeri na Old Traffordu svi - i igrai i navijai -jednostavno znali da emo biti prvaci. Dolazili smo na treninge, pojavljivali se na utakmicama, obuzeti uzbuenou zbog kakve svaki as napola oekujete da bi neto moglo poi pogrenim smjerom. U prvoj momadi Uniteda? Naslov prvaka? Tu neto ne tima, negdje mora postojati nekakva "kvaka". Ali nije je bilo. Umjesto toga, sve je postajalo samo jo bolje i bolje. Nije nas oekivao samo naslov prvaka Premier lige. Koliko sam finala FA kupa s tatom odgledao na Wembleyju? I svaki put obojica smo zamiljali kako bi bilo kada bih i ja jednom zaigrao u takvom finalu. A sada, u oujku 1996., United je gostovao na Villa Parku: polufinale protiv Chelsea, u kojem je tada igrao i Mark Hughes. inilo mi se da moda nikada nee biti bolje prilike. Jedva sam ekao, iako sam samome sebi obeavao da u se, kada doe taj dan, kloniti Sparkvja. S Markom sam sada uistinu dobar prijatelj. esto se viamo s njim, njegovom suprugom Gill i njihovo troje djece, najdivnije i najpristojnije djece na svijetu. Victoriji sam esto govorio kako bih elio da naa djeca budu upravo takva. No i tada sam znao da nema veze koliko se dobro znam s Markom, niti koliko smo bliski izvan terena: na travnjaku e me - ako se za tim ukae potreba samljeti bez razmiljanja, kao i sve ostale. On je bio jedan od onih igraa koji izlaskom na teren mijenjaju karakter. Mark Hughes borio se za loptu, i to sa svima, po cijeli dan, a navijai i suigrai voljeli su ga upravo zbog te njegove beskrajne borbenosti. Gledao sam utakmice u kojima je zastraivao ne samo centarhalfa protiv kojeg je igrao, nego i cijelu protivniku momad.
Tog poslijepodneva poveo je Chelsea: Ruud Gullit dao je gol glavom. Potom je za nas izjednaio Andy Cole. Ve gotovo sredinom drugog poluvremena, jedan od njihovih brania, Craig Burlev, pogreno je dodao loptu. Steve Bruce, koji je sjedio na klupi, povikao je: - Hajde, Becks! - Primio sam loptu, no malo mi je odskoila od goljenice. Naao sam se malo podalje od gola, vie po strani nego to mi je bila namjera. No golman je istrao - na djeli sekunde ak smo se pogledali u oi i tako sam pogodio pokraj njega, u kut vrata. Otrao sam prema tribinama, poskoio uvis, stisnuo aku i mogao bih se zakleti da sam u tom trenutku imao osjeaj da bih mogao ispruiti ruku i dodirnuti krov iznad tribina, da bih tako mogao visjeti odozgo do posljednjeg zviduka. Sjeam se kako sam oajniki elio, dok smo ekali da isteknu posljednje minute, da taj gol - moj gol - bude presudan za na odlazak na Wembley. Mama i tata sjedili su na tribini i ja sam, kada je sudac oznaio kraj, podignuo pogled prema njima i osjetio kako mi naviru suze. Wembley je za nas povezan s nebrojenim uspomenama, jo od mojeg prvog dolaska s tatom. Sjeam se kako sam sa svega sedam godina jedne subote poslije podne gledao kadetsku meunarodnu utakmicu i kako sam morao stajati na sjedalu da neto vidim. Tata mi je stalno govorio da siem, a ja sam se bez prestanka penjao. Na koncu je sjedalo popustilo, pao sam i izbio dva prednja zuba. Krvi je bilo posvuda i tata me morao odvesti kui. Wembley je oduvijek znaio i finale Kupa: ondje smo 1990. gledali fantastinu utakmicu izmeu Uniteda i Palacea koja je zavrila rezultatom 3:3, a u kojoj je bilo dramatike kakva se moe samo poeljeti, pri emu je lan VVright uao kao rezerva i zamalo im donio pobjedu. Sjeam se kako nisam mogao ii na novi susret, jer sam idue jutro imao kolu, pa sam se raspomamio kod kue, skakao s kaua i plesao po cijeloj dnevnoj sobi kada je Lee Martin dao pobjedniki gol. Kad god je United doao do finala ja sam na prozor svoje sobe istaknuo zastavu, a do nje sliku Bryana Robsona, tako da su svi s ulice vidjeli za koga navijam. Ne znam tko je to rekao prvi, no istina je: klinci ne sanjaju o
DB na asfaltu / 91
igranju za ekipu koja osvaja naslov prvaka Lige. Svaki djeak sanja o igranju u finalu Kupa. Dok smo slavili u Vitla Parku, znao sam - kao i moji roditelji - da sam pred ostvarenjem sna. Do finala na vVemblevju ostalo je est tjedana, a pred nama su bile utakmice lige koje smo morali dobiti. Negdje mi se u podsvijesti javljala pomisao da moram ostati u formi i nastaviti dobro igrati kako bih bio siguran da u se nai u sastavu koji e se u finalu suprotstaviti Liverpoolu. Pokazalo se da sam se provukao vrlo tijesno. Steve Bruce poslije mi je rekao da je glavni trener neposredno prije finala razmiljao o tome da me izostavi iz sastava. Liverpool je igrao s trojicom centarhalfova, a ef, Steve i ostali treneri razgovarali su o mogunosti da preuzmemo Liverpoolovu formaciju - s bonim igraima - a to bi znailo da ja ostajem na klupi. U ono vrijeme, i zbog toga mi je drago, o tome nisam imao pojma. Razmiljao sam samo o pobjedi nad Liverpoolom i osvajanju dvostruke krune. Meni je finale FA kupa uvijek izgledalo kao neto posebno, neto izvan svih kategorija. Stvar je bila i u klubu za koji sam igrao. Manchester United sudjelovao je u vie finala - i pobijedio vie puta - nego ijedna momad. I klub i veliki ef znali su kako se to radi, elegantno i sa stilom. U London smo doputovali dva dana uoi susreta, svi u novim odijelima, te odsjeli u predivnome hotelu uz Temzu, u blizini VVindsora. Osim treninga, u programu smo imali i zabavu, na primjer gaanje glinenih golubova, to, oito, nije bilo uobiajeno uoi utakmica u gostima. Sve je bilo u slubi to kvalitetnijih priprema za zavrnicu Kupa, ali tako da svi pritom budemo i oputeni. ini mi se da smo mi, mladi igrai, cijelo vrijeme samo hodali uokolo nasmijani od uha do uha. Finale Kupa u Unitedovu dresu? Hoemo li se probuditi i shvatiti da je sve ovo samo san? Upravo je nevjerojatno kako je esto sunano na dan odravanja finala Kupa. Sjeam se kako me 1996. iznenadila vruina, jo i prije poetka susreta. Znojio sam se ve pri obilasku terena neto vie od sata prije zakazanog poetka. Igrai Liverpoola Wembleyjem su se etali kao da su kod ku e, u svojoj dnevnoj sobi: oni su dobili
Armanijeva odijela. Neki od njih na sebi su imali trenirke. Michael Thomas sve je snimao kamkorderom. Pogledao sam prema mjestu na kojem e sjediti moji roditelji. Ve tada sam znao da e taj dan njima znaiti koliko i meni. Utakmica je bila istinski teka i zamorna: teren je izgledao kao da je ljepljiv, jer je trava bila prilino dugaka. Sve bi vjerojatno bilo drukije da je netko uspio rano doi do gola. Utakmica bi se tako otvorila. Ja sam imao priliku u prvih pet minuta, no David James obranio je moj udarac i odbio loptu u korner. Liverpool je pokuavao razbiti nau igru, mi smo pokuavali razbiti njihovu igru. I ve oko sredine drugog poluvremena izgledalo je da nitko nee zabiti gol. Ja sam zamalo ostao bez mjesta u poetnoj postavi. I skoro sam zavrio na klupi neposredno prije trenutka koji je odluio utakmicu. ef mi je poslije rekao da se ve spremao za izmjenu. Nije bio oduevljen mojim kornerima tijekom cijele utakmice: "usrani korneri", nazvao ih je. No prije nego to je etvrti sudac podignuo semafor i oznaio zamjenu igraa, izborili smo jo jedan korner. Otrao sam u kut igralita i kada sam se leima okrenuo publici da namjestim loptu, usred silne buke uspio sam nekako uti glas jednog Unitedovog navijaa: - Hajde, Davide! Idemo! Loptu sam uputio u idealan prostor, metar-dva izvan linije est metara, prema bijeloj toki. David James je istrao, nije zadrao loptu, a kada je dola do Erica, na nekoliko centimetara izvan kaznenog prostora, volejem ju je, i ne trepnuvi, poslao pokraj Jamesa i smjestio u gol. Taj trenutak moe se mjeriti samo s mojim najveim i najljepim iskustvima, intenzivan poput osjeaja koji sam imao one veeri kada su padali golovi za osvajanje trostruke krune u Barceloni. Plimni val radosti i adrenalina prodrma vas kada ugledate loptu u mrei. ini mi se da se u djeliu sekunde cijela ekipa nala oko Erica, a on nas sve podignuo s trave i prenio do centra. Bila je to pria cijele fantastine sezone, saeta na jednome mjestu. Kada smo krenuli stubama po pokal, pazio sam da u redu budem tono ispred Garvja Nevillea. Eric je podignuo trofej iznad glave, iz
DB na asfaltu / 93
Unitedova dijela gledalita prolomila se zagluna huka, a ja sam se okrenuo i pogledao Garvja: - Moe vjerovati da nam se to stvarno dogaa? U svlaionici je poslije vladao kaos. Osvojili smo Kup i, to je bilo jo bolje, pritom porazili Liverpool. Ne znam je li ef, Brian Kidd ili netko od igraa pokuao neto rei, pokuao estitati ili u nekoliko rijei saeti cijeli dan. Ako i jest, nitko nije uo ni rije. Sve nas je obuzeo neopisiv ushit. Sa svih strana prskao je pjenuac, ljudi su se bacali u veliku kadu, pravi mali bazen, vritali, pjevali i smijali se poput luaka. Tu no proveli smo u hotelu, a sutradan ujutro vlakom smo se trebali vratiti u Manchester. Sve nas je ekala velika sveana veera, pobjedili ili ne. Cijeli taj vikend klub se brinuo da u svim aktivnostima sudjeluju i nae obitelji. Ondje su bili moja tadanja djevojka Helen, mama i tata. Tako je proslava bila jo ljepa i ugodnija, ako je takvo to uope mogue. Poetkom veeri supruge i djevojke bile su na katu i preodijevale se, a mi igrai smo se dogovorili da emo se prije veere nai na aperitivu u baru. Sjeam se kako sam, neposredno prije nego to sam iziao iz sobe, osjetio kako onaj adrenalin koji je ispunio cijelo poslijepodne malo-pomalo hlapi i kako mi noge postaju teke. Bio je to dan za pamenje. Sezona za pamenje. Kada sam se spustio u prizemlje, tata je ve bio u sreditu akcije. Bio je apsolutno u svojem elementu, sjedio za stolom, brbljao s Ericom Cantonom i Steveom Bruceom. Vjerojatno me zato toliko tjerao i godinama usmjeravao prema Man Unitedu. elio je doi u priliku da radi tono to to je radio u tom trenutku. Naglas sam se nasmijao koliko sam bio sretan. Tata mi je poslije prepriao kako je Eric rekao da misli da sam odlian igra i da odlino sluam. Kad god mi je tata te veeri neto pokuao rei, imao sam dojam da bi se mogao onesvijestiti od silne sree i uzbuenja. Napokon sam stekao dojam da njemu - i mami neto dajem, da im neto vraam. Tijekom razdoblja koje sam proveo u Unitedu, nikada nisam imao vremena zastati i razmisliti o svemu to se dogaa. Uvijek smo se pripremali i mislili samo na sljedeu utakmicu ili sljedeu sezonu. A kako je vrijeme prolazilo, postajalo mi je sve jasnije da uvijek postoji neto
novo, neto jo fantastinije, to nas oekuje ve iza prvog ugla. Nakon prve sezone u kojoj smo osvojili dvostruku krunu, doivio sam udesno ljeto. Igrao sam za United i imao dojam da smo, u mojim vlastitim oima, u oima roditelja i Unitedovih navijaa, stvarno ostvarili neto veliko. Gary, Phil, Nicky, Scholesv i ja imali smo i dokaze: prva odlija u profesionalnoj karijeri. Otputovao sam na odmor na Sardiniju i, iskreno govorei, ta dva tjedna posve zaboravio nogomet. U sobi nije bilo televizora, tako da ak nisam vidio ni vei dio Europskog prvenstva '96. zbog kojeg se nitko kod kue nije odvajao od ekrana. Samo sam se kupao, sunao i jeo tjesteninu dok mi nije poela izlaziti na ui. Ako postoji trener koji e uiniti sve kako se igrai ne bi izgubili u razmiljanjima o prolim danima slave, onda je to svakako Alex Ferguson. inilo se daje sezona tek zavrila, a ve su poele pripreme. I odjednom smo bili na pragu nove sezone. Te 1996. godine otvorili smo je na Selhurst Parku, igrali smo protiv vVimbledona. U svlaionici i oko terena osjealo se veliko iekivanje. Stadion je bio prepun Unitedovih navijaa. Uoi utakmice mene su u svlaionici u beskraj zezali zbog novih kopaki. Tijekom ljeta sam od svojeg sponzora, Adidasa, prvi put dobio kopake Predator, no par koji su mi poslali, naalost, bio je namijenjen Charlieju Milleru, mladome kotu koji je igrao za Glasgovv Rangerse. Ime "Charlie" bilo je izvezeno na jezicima kopaki i moji su ga suigrai odmah uoili. Praktiki od prvog zviduka imali smo osjeaj da samo nastavljamo s mjesta na kojem smo nainili stanku u svibnju. Momad je igrala izvrsno i utakmica je ve u poluvremenu bila praktiki rijeena. Eric Cantona otiao je na klupu i odatle promatrao nastavak utakmice. Jordi Cruvff pokuao je prebaciti golmana vVimbledona, Neila Sullivana, s mjesta izvan esnaesterca. I uvjeren sam da sam uo kako netko govori da je Jordi, da je udarac bio precizan, mogao pogoditi gol. Dvije minute nakon toga Brian McClair gurnuo mi je loptu na nekoliko metara unutar nae polovice, a ja sam pomislio: zato ne? Fijuu. Sjeam se da sam podignuo pogled prema lopti koju sam uputio, kako se inilo, negdje u prostor izmeu gola i korner-zastavice. Meutim, zahvaljujui pojaanoj
DB na asfaltu / 95
vrtnji oko osi, poela se vraati prema golu i u tom trenutku samo mi je sinulo: Ova lopta jo ima anse. inilo se da je lopta u zraku cijelu vjenost, da lebdi prema golu, da bi tek zatim preletjela Sullivana i zavrila u golu. Ve trenutak poslije Brian McClair bio je na meni. Stajao je gotovo uz mene i zajedno sa svima promatrao beskrajan let lopte. Nakon utakmice, u svlaionici mi je netko rekao da je trener, kada sam uputio tu loptu, samo zareao: - to sada izvodi? Eric Cantona priao mi je dok sam se odijevao i stisnuo mi ruku. - Kakav gol! - rekao je. Vjerujte mi da mi je to donijelo i vie zadovoljstva od samog pogotka. Netko iz Utakmice dana elio je razgovarati sa mnom, no ef je rekao da ne eli nikakve intervjue. Stoga sam odmah iziao kako bih doao do autobusa. Budui da smo igrali u Londonu, ekali su me mama, tata i Joanne. Kod kue imam fotografiju toga gola, lopte pod vedrim, plavim nebom, i na njoj se vide mama i tata meu publikom. Otiao sam do autobusa i tata me zagrlio: - Ne mogu vjerovati da si onako dao gol! Te sam veeri telefonom razgovarao s Helen, koja je bila na studiju u Bristolu: - Jesi danas dao gol? Ovdje svi priaju o tome, kau da si zabio straan gol. Ljudi su mi cijeli vikend prilazili na ulici i ponavljali istu priu. To tada nisam mogao znati, no taj je trenutak bio poetak svega to e kasnije uslijediti: nevjerojatne pozornosti, izloenosti u medijima, slave, svega to mi se dogaa otada. Sve se zauvijek promijenilo tog poslijepodneva u junome Londonu, sve od jednog udarca novom kopakom. Uzbuenje koje osjeam dok igram nogomet, moja ljubav prema toj igri: sve e to uvijek biti uz mene. Ali gotovo nita drugo - bilo dobro ili loe - vie nije kao dotada. Kada sam udario tu loptu, istodobno sam tim udarcem rastvorio vrata budueg ivota. U utakmici se lopta nakon nekog vremena spustila i ula u mreu. U ivotu Davida Beckhamajo
je uvijek, ili mi se tako barem ini, u zraku. I jo je uvijek gledam kako skree i ponire pod kristalno vedrim poslijepodnevnim nebom: gledam i ekam gdje e se spustiti i pasti.
nogama
"Ja sam u Manchesteru, ali doi u u London. Mogli bismo otii van."
Victoria me izabrala iz albuma sa sliicama nogometaa. Ja nju s telke. S obzirom na to da sam odrastao u Chingfordu, a da je Victoria ivjela u Goff's Oaku - na petnaest minuta vonje - nekako mi se ini da smo prevalili dugaak zaobilazni put prije nego to smo se pronali. Zalazili smo u iste prodavaonice, jeli u istim restoranima, plesali u istim klubovima, no tijekom tih dvadeset i neto godina na sjeveroistoku Londona nikada se nismo nali oi u oi. Kada je napokon dolo do toga, morali smo nadoknaditi puno proputenoga. Od samog poetka imali smo osjeaj da smo stvoreni jedno za drugo. Moda je sve to se dogaalo ranije bilo tek priprema za ono pravo. Studeni 1996. Sjedim u hotelskoj sobi u Tbilisiju, veer uoi kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo s Gruzijom. Gary Neville, moj cimer, lei na drugome krevetu. Ako se izuzmu same utakmice, putovanja u inozemstvo, bilo s klubom ili reprezentacijom, nisu mi jedan od omiljenih aspekata poziva profesionalnog nogometaa. to vidi? to radi? Jede, spava i trenira. Sjedi u sobama meu kojima ne vidi ba nikakve razlike. Taj hotel u Gruziji, jedini koji odgovara meunarodnim standardima otkako se raspao Sovjetski Savez, podignut je u obliku etverokuta, tako da nizovi balkona gledaju na
Mala s dobrim nogama / 99
sredinji otvoreni prostor u kojem se nalazi predvorje, barovi i restorani. Sva vrata soba nalaze se nasuprot drugim nizovima soba, posvuda se vide samo elik i staklo. Taj je hotel bio jo sliniji zatvoru od veine ostalih hotela. S prozora se vidjela napola dovrena autocesta, te siva rijeka koja je polagano tekla uz nju. Nije ba pogled koji bi vas mamio da iziete u etnju. Stoga Gary i ja samo razgovaramo. Televizor je u kutu, na glazbenom programu. I tako se pojavio spot sastava pice Girls "Say You'll Be There". Pleu u pustinji, a Posh na sebi ima crni maji kostim i izgleda fantastino: najljepa ena koju sam ikada vidio. Spajsice sam vidio i prije toga - a tko nije - i kad god se meu dekima vodio razgovor o tome koja se kome svia, bez iznimke sam govorio: - Ona otmjena. Ona s kratkom kosom. Mala s dobrim nogama. No te veeri u klaustrofobinoj hotelskoj sobi sinulo mi je prvi put: Posh pice je fantastina i moram nekako biti s njom. Gdje mi je kostim Lavvrencea od Arabije? Tko e mi posuditi devu? - Tako je lijepa. Svia mi se ba sve na toj maloj, Gaz. Zna, moramo se nekako upoznati. Gary je vjerojatno pomislio da sam pomalo skrenuo zbog zatoenitva. Nas smo dvojica dosta toga zajedno preivjeli, no na popisu takvih doivljaja nije bilo i moje zaljubljivanje u pop-zvijezdu s televizije. A to je sada bilo to. Moje je srce odluilo: Victoria. Moram biti s njom. No, kako to postii? Jo sam mlad, a moja nogometna karijera tek je krenula pravim putem. A ta prelijepa seksi ena s kojom se oajniki elim upoznati lanica je sastava pice Girls. U ono vrijeme Victoria i njezine cure bile su preplavile doslovce sve: broj jedan na top-listama, na naslovnicama svih asopisa i novina, jurile su iz grada u grad, irom svijeta. Bile su najvei hit na kugli zemaljskoj. Jer ima ovakvih i onakvih pop-zvijezda. A kategoriju za sebe ine pice Girls. A ja sam samo tako zakljuio da moram izai s jednom od njih. to uiniti? Da joj piem? "Draga Posh pice. Ti mene ne poznaje, ali ja imam uasno jak predosjeaj da bismo se odlino slagali, samo da se nekako naemo. Ne
znam kakav je tvoj raspored, ali mene svake druge subote moe nai na Old Traffordu." esto se pojavljuju prie o najslavnijim osobama koje znaju kako se dogovaraju takve stvari. Ja nisam od takvih. Nisam ba mogao "svojim ljudima" naloiti da razgovaraju s "njezinim ljudima". Uvjeren sam da nisam jedini tip na svijetu kojem se u to vrijeme sviala "mala s kratkom kosom". Moda je zvualo suludo, no bio sam potpuno uvjeren da se susret s Posh pice jednostavno mora dogoditi, iako nisam imao pojma ni kako ni gdje. Zamolio sam sestru Joanne da mi potrai primjerak Smash Hitsa, kako bih barem doznao jo neto o Victoriji: za poetak barem prezime. Samo mjesec dana poslije igrali smo sa Chelseajem u Londonu, a netko je prije utakmice u svlaionici rekao da su dvije Spajsice na Stamford Bridgeu. Koje? Je li tu i Posh? Gdje sjede? Nekako sam uspio uzbuenje zadrati u sebi. Moda je ovo prilika koju ekam cijelo vrijeme. Poslije sam utvrdio da je na stadionu doista bila Victoria, zajedno s Melanie Chisholm. Dok sam se penjao prema igrakom salonu, u sebi sam se molio da bude na tribinama. Naao sam se s mamom i tatom. Victoria i Melanie razgovarale su u jednom kutu. Njihov je menader priao i predstavio se. - Bok, Davide. Ja sam Simon Fuller. Brinem se za pice Girls. elio bih te upoznati s Victorijom. Osjeao sam kako mi kapljice znoja poinju kliziti elom. Odjednom je u salonu postalo uasno vrue. Ona mi je prila. Nisam imao pripremljen govor, tako da sam uspio rei samo: - Bok, ja sam David. inilo mi se da je Victoria poprilino oputena. Mislim da su ona i Mel do tada popile po au-dvije vina. Na utakmici sam dao gol volejem i nadao sam se da je se to moda dojmilo, no tada sam uoio da nije imala naoale. Victoria zapravo nije imala pojma to se dogaalo tijekom utakmice. Gledala me, a da, najvjerojatnije, nije ni priblino znala o kome se radi. Man United? Chelsea? Ti si danas igrao? Poslije ju je
netko podsjetio da je iz albuma s naljepnicama nogometaa, nekoliko dana prije, dok su se Spajsice fotografirale u nogometnim dresovima, izabrala moju sliku. Kako nije imala pojma o nogometu, jedina nije bila odluila iji e dres navui. Slike u albumu gledala je ne bi li lake odluila iju e navijaicu glumiti na snimanju. Meutim, upravo me ta fotografija nije ni priblino predstavljala u najboljem svjetlu. - Ja sam Victoria - rekla je. I to je bilo to. Nikako nisam uspijevao smisliti to bih joj mogao rei. Simon Fuller jo je neko vrijeme blebetao o tekmi: moram priznati da se ne sjeam ni jedne jedine rijei. Ona se vratila u kut do Melanie. Ja sam se vratio mami i tati. Pogledao sam Victoriju koja je sada stajala na suprotnoj strani prostorije. Zapravo sam piljio: nisam mogao odvojiti pogled. A vidio sam i da ona pogledava prema meni. Trebao bih pokuati dobiti njezin broj, ili barem pokuati jo neto rei. Ali nisam. Ona je otila. Ja sam otiao. I to je bilo sve: upropastio sam veliku priliku. Otiao sam u autobus i jedva se suzdrao da od beskrajne frustriranosti ne ponem glavom udarati u naslon sjedala ispred sebe. Tijekom sljedeeg tjedna, nakon to sam se rijeio osjeaja samosaaljenja, doznao sam malo vie o djevojci svojih snova. Unato proputenoj prilici, susret s njom samo je pojaao moju sigurnost u vezi s njom. U asopisu 90 minuta vidio sam prilog za koji su se Spajsice slikale u nogometnoj opremi. Victoria je bila u Unitedovu dresu, a ispod je pisalo da joj se svia kako izgleda David Beckham. Nisam znao kako to ide, nisam znao da je ta njezina navodna izjava mogla biti jednostavno izmiljena. Ali tada sam ve bio donio vrstu odluku. I ona se na naoj sljedeoj utakmici kod kue pojavila na Old Traffordu. Ovaj put program je bio kompletan. Uoi utakmice Victoriju je raskono ugostio Martin Edvvards, predsjednik kluba. Ona i Melanie izile su na travnjak i u poluvremenu objavile rezultate ostalih utakmica. Nakon utakmice nala se u igrakom salonu, s aom pjenuca u ruci. Uao sam i doao do mame i tate, kako bismo se pozdravili. A budui da smo se ve upoznali - kratko i nervozno - ovaj put bilo mi je lake pozdraviti se s Victorijom. Izgledala je fantastino u pripijenim vojnikim
hla ama i malenom utosmeem topu, s dubokim izrezom. Nevjerojatno tijelo. Nadao sam se da nee stei pogrean dojam o meni zbog toga to sam gledao u njezin dekolte: na prsnoj kosti imala je siunu mrlju, nalik na pjegicu, u koju jednostavno nisam mogao prestati piljiti. Osmisliti daljnji tijek razgovora nije bilo ni najmanje jednostavno. To je to. Ti si ta. Bile su to jedine misli u mojoj glavi. Ali takve stvari ipak ne moete rei osobi s kojom ste u ivotu progovorili tri rijei, osobito u neposrednoj blizini roditelja i suigraa. Joanne je bila sa mnom i inilo se da njoj i Victoriji avrljanje ide bolje nego meni. Moja je sestra barem priblino znala kako se osjeam. Ja sam se odluio za pravi muki korak, te sam otiao do bara po pie za sve. Ve trenutak poslije Victoria se nala uz mene. No nije ba da smo znali to bismo rekli. Kako poeti? Kako je to kad si pop-zvijezda? Kako je to kad ivi od nogometa? Ali ini mi se da smo oboje znali da moramo razgovarati, a kada smo napokon poeli, ni ona ni ja nismo eljeli prestati. Kada sam sljedei put postao svjestan okoline, pogledao sam oko sebe i upitao se: Kamo su svi nestali? Mama i tata jo su bili u salonu. O, ne. Ne valjda sa Spajsicom, vjerojatno su mumljali sebi u bradu. Jo dvoje-troje ljudi bilo se zadralo u blizini, kao da ih zanima to e se dogoditi. Sjeam se kako je Victoria u jednom trenutku otila u toalet, a ja sam ostao sam sa sobom, suoen sa sudbonosnom odlukom: sad ili nikad. Kad se vratila, uspio sam u jednom dahu, gotovo nerazumljivo, izlanuti poziv na veeru. Nisam imao nikakav plan. Nisam razmiljao o tome kamo bismo mogli otii. Bio je to isti instinkt: nisam elio da ode. Victoria je rekla da se mora vratiti u London, budui da sastav u ponedjeljak putuje, u Ameriku. No zatraila me broj telefona. I ne trepnuvi, brzo sam poeo zbrajati injenice. Molim? Pa da moe zaboraviti da ga ima? Ili ga izgubiti? Ili zakljuiti da ne eli nazvati? - Ne, Victoria. Ja u zapisati tvoj broj. Stala je prekopavati po torbici i nakon nekoliko trenutaka iz nje je izvukla kartu za ulazak u avion kojim je ujutro doputovala u Manchester.
Zapisala je broj mobilnog telefona, a zatim ga prekriila i umjesto njega dala mi broj kojim se slui kod kue, kod roditelja. I danas uvam tu dragocjenu kartu. Bilo je to pravo blago i ini mi se da nije bilo izgleda daje izgubim. No im sam doao kui, broj sam prepisao na jo barem pet-est papiria i zatim ih, za svaki sluaj jo ostavio u razliitim prostorijama. Nakon utakmice najee ne mogu zaspati jo satima: i pet-est sati nakon posljednjeg zviduka, adrenalin jo kola tijelom. Te sam veeri jo bio uzbuen i zato to sam se poteno upoznao s Victorijom. Bit e da sam ipak spavao, jer se sjeam da sam se kasno probudio. Negdje oko jedanaest uzeo sam Broj i nazvao. Glas koji se javio bio je jako slian njezinom, ali nisam bio siguran, pa sam odluio biti koliko je mogue uglaeniji: - Mogu li dobiti Victoriju? Dobro je to sam bio oprezan. Javila se njezina sestra, Louise. - Ne, u teretani je. Tko je treba? Rei u joj da vas nazove. Svi smo bili tinejderi. Zaljubljeni tinejderi. A uvjeren sam da postoji i hrpa ljudi, poput mene, koji su jo i nakon dvadesete s tim u vezi pokazivali sklonost melodramatici. U teretani? No, da, to je onda to: to je klasino odbijanje, zar ne? Nagovorila je sestru da se javi i kae da je nema. Nisam se ba bacio na pod i stao lupati akama, ali inilo mi se da bi mi to jedino koristilo. Znao sam da Victoria i ja moramo biti zajedno. No ona to moda ne zna, pa do toga sada i nee doi. Sjeo sam na krevet, zagledan u telefon. Pola sata? Sat? Imao sam dojam, da je proao cijeli tjedan. I aparat je tada zazvonio. - Davide? Ovdje Victoria. Razgovor smo nastavili gdje smo veer ranije prekinuli na Old Traffordu. U inilo mi se da i jedno i drugo samo blebe emo, pokuavamo skupiti dovoljno hrabrosti da kaemo to doista mislimo. Ve sam je jednom pitao, u Manchesteru, i na koncu sam uspio pitati jo jednom: - to radi poslije? - Nita.
- Ja sam u Manchesteru, ali doi u u London. Mogli bismo otii van. Pet sati poslije bio sam u praonici automobila u Chingfordu. Kreemo od najvanijega: automobil mora izgledati besprijekorno. Nisam mogao znati hoe li se Victorije dojmiti moj novi auto, plavi BMW-ov M3 kabriolet, ali nisam mogao riskirati. Oprao sam ga i usisao, a kada sam doao do mame, izgledao sam loije nego auto nakon dugotrajne vonje. Mama je znala da sam na Old Traffordu dobio Victorijin broj i ini mi se da je znala to se dogaa kada sam se pojavio pred vratima. Nije bila previe oduevljena cijelom priom o Spajsicama, no znala je da ne bi bilo pametno odgovarati me: popustljiv sam ba kao i ona, no kada se uhvatim neega, tvrdoglav sam kao tata. - U redu, Davide. Sve ovisi o tebi. Savreno dobro znala je da me ne moe navesti da se predomislim. Odjenuo sam istu odjeu: bijelu majicu s kratkim rukavima, sivosmei sako, timberlandice i Versaceove traperice. Imao sam dojam da odijevam kostim za najvaniju predstavu u ivotu. Nazvao sam Victoriju i dogovorili smo susret - na vrlo otmjenome mjestu - na autobusnoj postaji ispred Castlea, puba u VVoodfordu za koji smo oboje znali. Poslije smo utvrdili da smo jednom u tom baru bili tono u isto vrijeme, ali to tada nismo znali. Zaustavila je svoj automobil, grimizni MG, i ja sam joj priao. Sjeo sam na suvozaevo mjesto. Bio sam uasno umoran. to da radini? Daje poljubim u obraz? Ispruim ruku? Blago drhturavim glasom, promumljao sam: - U redu? Bio sam sredio auto. Sredio sebe i odabrao odjeu. Ali ne mogu rei da sam smislio i plan. - Kamo eli ii? - upitala je Victoria uz osmijeh. -Hmm. A ti? Krenuli smo iako nismo imali pojma kamo idemo, no i jedno i drugo bili smo sigurni da elimo ii zajedno. Znao sam da njezin menader, Simon, jako pazi na svoje cure i njihove deke. Sve to se dogaalo u njihovu svijetu u ono se vrijeme pojavljivalo u svim moguim novinama
gotovo i prije nego to se dogodilo. Iskreno govorei, ionako je nisam elio dijeliti ni s kim. Stoga smo se jo neko vrijeme vozili i traili mjesto koje e nam pruiti dovoljno mira. Drugi razlog zbog kojeg sam htio biti podalje od svega bio je njezin deko, Stuart, s kojim se i dalje viala. U to je vrijeme bio s njezinim tatom na skijanju u Francuskoj. Victoria je od samog poetka s time u vezi bila krajnje otvorena. Poput mene, i ona nastoji prema svima biti potpuno iskrena. Tek smo se bili upoznali. Nije eljela da jedno drugome farbamo oi i uzaludno troimo vrijeme, svoje i tue. Pojavio se samo jedan neugodan trenutak, i to te veeri: Stuart je Victoriju nazvao dok smo se jo vozili. Ja sam bio slobodan, naravno, ali sam Victoriji ispriao sve o dotadanjim vanim djevojkama: Deani, s kojom sam bio tri godine po dolasku u Manchester i koja mi je bila uasno vana kao tinejderu koji prvi put ivi daleko od roditelja; te Helen, s kojom sam hodao godinu i pol i koja se povukla kada se poela podizati velika praina oko mladia iz Londona koji se proslavio u Unitedu. Victoria mi je priala o Stuartu i o jo puno toga, dok smo se vozili pokraj niza pretrpanih pubova na podruju sjeveroistonog Londona. Kada upozna Onu Pravu, treba nadoknaditi mnogo toga. Veer je poela dobro, a kojih sat vremena poslije, meni je na pamet pala dobra zamisao: - Znam jedan mali kineski... U Chingfordu se nalazio restoran u koji sam odlazio s mamom i tatom. Nita spektakularno, ali imao je jednu veliku prednost: kad god sam bio ondje, nikada nije bilo nikoga. Uz moje upute, Victoria nas je dovezla do restorana. Ostavili smo auto na parkiralitu i uli. Savreno: unutra nije bilo nikoga. Sjeli smo, a ja sam naruio: - Moete nam, molim vas, donijeti kolu i kolu bez eera? efica nas je samo pogledala. Ah, evo jo jednog para... opet veliki rasipnici. Nije imala pojma tko smo. Bilo mi je razumljivo da ne prepoznaje mene, ali Victoriju? Taj kineski restoran bio je uistinu zaseban svijet. - Ne moete naruiti pie bez jela.
Rekao sam da samo elimo u miru neto popiti. Ona nije htjela ni uti: - Znate, ovo je ekskluzivan restoran. Izbacit e nas iz restorana. Ponudio sam da u platiti cijelu veeru, samo ako moemo popiti kolu, no za to je bilo prekasno, tako da smo se odjednom, u jedanaest naveer, ponovno nali na ulici. Dolo je vrijeme za Victorijinu genijalnu zamisao: - Moemo otii k mojoj prijateljici. Kakva srea: prijateljica je bila Melanie Chisholm. U to sam se to uvalio? Iziao sam s jednom Spajsicom, a sada idemo k drugoj. Moe li tip na prvom spoju biti jo nervozniji? Kada smo doli, Melanie je ve bila u pidami i ustala je iz kreveta. im smo uli, napustio me i posljednji traak samopouzdanja. Na vratima je imala veliki poster momadi Liverpoola. Nemam snage za ovo, jednostavno nisam spreman. Sjeo sam, a Victoria i Melanie izgubile su se na deset minuta. ini mi se da su priale u kuhinji, a mene ostavile na sofi u dnevnoj sobi, kao zadnjeg idiota. Kada su se vratile, ja sam ve bio na rubu ivaca. Kao da sam se naao na krajnje neugodnome prijemu. ini mi se da je i Victoria bila nervozna. Sjeli smo svatko na jedan kraj sofe, kao da nas nisu valjano upoznali. Njih su dvije brbljale. Ja sam sjedio i sluao. Posve je mogue da cijelo to vrijeme nisam prozborio ni rijei. Sat-dva poslije nali smo se u Victorijinom MG-u i nastavili obilaziti sva ta privlana mjesta uz autocestu M25. Sjeam se da nas je u jednom trenutku provezla pokraj kue svojih roditelja, moda kako bi mi pokazala gdje je mogu pronai. Na koncu, ve u ranim jutarnjim satima, vratili smo se u Castle. pice Girls su sutradan trebale putovati u Sjedinjene Drave, tako da smo se morali oprostiti. Ja sam sjeo u svoj auto i mahnuo. Victoria je obeala da e me nazvati kada se smjesti u New Yorku. Nije ba bio najromantiniji prvi spoj, ali meni se inilo da nije mogao biti bolji. Znao sam da se samo trebamo sresti. Ljubav na prvi pogled? Ne, na se odnos razvijao puno bre. Kao i sve ostalo. Te sezone, 1996/97., United je ponovno osvojio naslov prvaka i kao nikada se pribliio onome to je, ini mi se, pre..J
raslo u pravu ambiciju velikog efa: klubu ponovno donijeti naslov europskog prvaka. Suoavanje s najboljim europskim momadima pomalo nalikuje na ponovno uenje nogometa. ini se da je United u proteklih deset godina neprestano nailazio na uvijek ista dva-tri kluba. Mislim na Barcelonu, Juventus i Bavern. Kao da s tim momadima mora igrati u Ligi prvaka da bi utvrdio koliko si napredovao na europskoj pozornici. U jesen 1996. dvaput nas je, sjeam se, sredio Juve, 1:0 i kod kue i u gostima. Koliko god imali loptu u nogama, jednostavno nismo uspijevali prokuiti na koji ih je nain mogue pobijediti. Meutim, ipak smo se kvalificirali iz prve faze i jo neko vrijeme inilo nam se da dobro napredujemo. Jedne fantastine veeri na Old Traffordu pobijedili smo Porto 4:0. Bilo je to u etvrtfinalu. Tek su tada, ini mi se, ljudi poeli ozbiljno gledati na United, u njemu gledati momad koja bi mogla osvojiti europski naslov. Te smo godine u polufinale s Borussijom iz Dortmunda uli uvjereni da imamo velike izglede. Umjesto toga, iznenadili su nas: poput tolikih njemakih sastava, bili su odlino organizirani i tono znali to rade. Izvrsno su se branili: sjeam se da je njihov lijevi brani, Jorg Heinrich, u te dvije utakmice bio moda i najtei protivnik na kojeg sam ikada naiao. Nakon to su nas u prvoj utakmici u Dortmundu pobijedili 1:0, inilo nam se da i dalje imamo dobre izglede, no oni su isti rezultat ponovili i na Old Traffordu, a zatim u finalu pobijedili Juventus. Te su utakmice protiv Dortmunda bile doista naporne i neugodne, no, osim njih, sve ostalo u toj sezoni za mene osobno nije moglo biti bolje. Nosio sam dres s brojem 10, igrao gotovo u svakoj utakmici i zabijao golove kakve sam davao dok sam igrao za Ridgeway Roverse: poput gola koji sam na Seihurst Parku protiv VVimbledona dao s polovice terena ili voleja na Stamford Bridgeu na dan kada sam upoznao Victoriju. Uza sve to, Udruga nogometnih profesionalaca proglasila me mladim igraem godine. Kada ti protivnici s kojima se svaki tjedan susree u Ligi odaju takvo priznanje, ne moe ne osjetiti da si barem u neemu na pravome putu.
Bilo je to divno razdoblje za Unitedove igrae. Imali smo najboljeg trenera u zemlji i svi smo bili uvjereni da imamo i najboljeg pomonika glavnog trenera. Znam da je veliki ef iznio i nekoliko negativnih sudova o Brianu Kiddu nakon to je ovaj napustio Old Trafford i preuzeo trenersko mjesto u Blackburn Roversima, no meni se inilo da su njih dvojica sjajna ekipa. Kiddo je fantastian trener - pitajte bilo koga tko je ikada radio s njim - a meni se ini da je, osobito u Unitedu, bio odlian posrednik izmeu trenera i igraa. U svlaionici su ga svi smatrali "naim ovjekom". Nakon treninga ili utakmice, nitko nije morao paziti to radi ili govori. Kiddo se smijao zajedno sa svima. Ali znao je i kada treba biti ozbiljan. Na treninzima smo uistinu naporno radili, davali sve od sebe, no s Kiddom taj napor nekako nismo osjeali, jer je dobro pazio da svaki trening bude drukiji: tako nam nikada nije bilo dosadno, a novi sistemi i pristupi u sve su unosili svjeinu. Scholesv, Nicky Butt i braa Neville Briana su poznavali jo due od mene: bio je istokrvni Unitedovac. ini mi se da je upravo zato tako dobro posredovao izmeu igraa i kluba. Znam da nisam jedini koji mu je, u ovoj ili onoj fazi igranja na Old Traffordu, morao zahvaljivati na ublaavanju ili izbjegavanju sukoba s velikim efom. Nikada nije iao protiv glavnog trenera, niti na bilo koji nain pokuavao potkopati njegov autoritet, no ja sam uvijek imao dojam da se brine za nas igrae. Atmosfera u svlaionici zbog toga je bila izvrsna. A igrai iz te svlaionice poprilino uspjeni. Bili smo razoarani to smo te godine zakazali u Europi, no u svibnju 1997. osvajanje prvenstva drugu godinu za redom bilo je ve i samo po sebi velik poduhvat. Na koncu smo osvojili naslov sa sedam bodova prednosti, no u utrci ipak nisu sudjelovali svi klubovi. I Liverpool i Nevvcastle i Arsenal imali su u razliitim fazama prvenstva priliku osigurati veu prednost pred konkurentima i jako se pribliiti naslovu. Mi smo naslov osvojili dva tjedna prije zavretka prvenstva: bilo je neobino postati pobjednikom zahvaljujui porazu neke druge momadi. U ponedjeljak naveer igrali smo 3:3 s Middlesbroughom na Old Traffordu. Utakmice u kojima Gary Neville postigne gol jednostavno se ne zaboravljaju. Potom je u utorak
Liverpool, jedina momad koja nam je mogla preoteti naslov, na Selhurst Parku igrala utakmicu koju je prenosila televizija. Gledao sam je s Gan/jem kod Bena Thomlevja. Ni u idealnim uvjetima ne volim gledati nogomet na televiziji, a s obzirom na ulog u ovom susretu, napetost mi je bila nepodnoljiva. Gary i ja na koncu smo izili u etnju i tako propustili cijelo drugo poluvrijeme. Kada smo se vratili, VVimbledon je ve bio pobijedio, a to je znailo da smo mi prvaci. Posve je normalno da na zavretku utakmice kojom osvajate naslov oslobaate dio adrenalina, na travnjaku i u svlaionici. Meutim, te veeri 1997. godine, sjedili smo u dnevnoj sobi Bena Thornlevja. Te smo veeri prekrili klupske odredbe o odlasku na spavanje; a meni je to bio prvi i jedini put. U etvrtak nas je ekala utakmica s Nevvcastleom, tako da smo ve trebali biti kod kue, u krevetu. U pravilu nisam sklon ni piu ni tulumima. No te je veeri sve bilo drukije. Ipak smo osvojili naslov prvaka, zar ne? inilo se da nije vrijeme za ostanak u kui, tako da smo nas dvojica krenuli van, otili u grad i popili nekoliko piva previe. Uvjeren sam da je veliki ef znao zna sve o svakome - ali izvukli smo se nekanjeno. A nije bilo ni posljedica, budui da smo dvije veeri poslije s Nevvcastleom odigrali nerijeeno. Mislim daje najvei dobitnik te sezone bila tvrtka kod koje sam imao pretplatu za mobilni telefon. Od prvog trenutka znao sam da sam lud za Victorijom. Vei dio dana koje smo provodili odvojeno razmiljao sam o tome kako i kada bih mogao biti s njom. im smo se upoznali, morala je sa Spajsicama otputovati u Ameriku. Razgovarali smo satima i satima, a rauni su postajali sve uasnijima. No bilo je to moje najbolje ulaganje. Ona dva puta kada smo se vidjeli uivo, bio sam toliko nervozan da sam praktiki bio bez daha. Neobino je kako je preko telefona sve bilo drukije. inilo mi se da je neto najnormalnije na svijetu toj nevjerojatnoj eni priati sve o sebi - svojem ivotu i svojim osjeajima - i sluati kako se ona povjerava meni. Kada se vratila u Englesku, imao sam osjeaj da se istinski poznajemo. Rauni telekomunikacijske tvrtke u tom su svjetlu izgledali kao prava sitnica.
Ni cvjeari se ne mogu poaliti na mene. Cvijee sam slao u sve mogue hotele u kojima je Victoria odsjedala, kao i po jednu crvenu ruu svaki dan, gotovo cijeli mjesec. Jedva sam ekao da se vrati. ini mi se da veina ljudi misli kako se na zajedniki ivot oduvijek sastoji od glamuroznih tuluma: zvijezde, krajnja rasko, fotografi. A to nije ni blizu istini. Bilo nam je vano samo da budemo zajedno. Na prvom spoju samo smo se vozili, izbacili su nas iz kineskog restorana i zatim smo jo sjedili na sofi njezine prijateljice. Drugi izlazak bio je jednako nespektakularan kao prvi. Dogovorili smo se da emo se nai na parkiralitu jednog drugog puba - eto kako smo elegantni i otmjeni - lokala koji se zove City Limits. Dok sam iao onamo, dogodilo se neto neobino. Skrenuo sam na benzinsku postaju i uao kako bih kupio gumu za vakanje. I upravo kada sam krenuo prema ulici, ugledao sam Victoriju kako dolazi, izlazi iz automobila i takoer odlazi po gumu za vakanje. Radi osvjeenja daha ili umirenja ivaca? I jedno i drugo, najvjerojatnije. Odvezao sam se do City Limitsa i parkirao se. Kada je na parkiralite dola Victoria, iskoio sam iz auta, doao do njezinog MG-a i sjeo do nje. S obzirom na to da je rije o malenom sportskom autu, iznenadio sam se kada sam ugledao veliki razmak izmeu dvaju prednjih sjedala. Nismo nikamo ili. Razgovarali smo. I prvi se put poljubili. Ja sam na prstu imao porezotinu s treninga. Victoria se nagnula do pretinca i izvadila mladicu aloe vere. - Bre e zacijeliti. Njome je protrljala ranu i dala mi je. Bit e da sam joj ozljedu spomenuo preko telefona, pa je ponijela lijek. Sjeam se kako sam, tjedan-dva nakon toga, pogledao u hladnjak i ugledao granicu koja se u prozirnoj vreici ve poela raspadati. Njezina magina svojstva,.. kakva god tono bila, dotada su ve uinila svoje. Potkraj susreta na parkiralitu City Limitsa imao sam osjeaj da su se ispunili snovi kakve ovjek sanja godinama. Toliko sam bio lud za njom da sam joj sutradan u roditeljsku kuu poslao rue i Pradinu torbicu. Stvarno je nevjerojatno to sve ovjek moe doznati u rubrici "Voli / ne voli" u Smash Hitsu. I danas nastojim
i
slati sline darove: to mi je nekako prirodno. Ako voli neku osobu, eli joj ugaati, prireivati joj iznenaenja, podsjeati je na svoje osjeaje, bilo da to znai odlazak nekamo preko vikenda ili voe koje ste ujutro posloili u obliku srca. Znam da me Victoria smatra romantinim. Neki e, itajui ovo, pomisliti da sam slabi. Ali jednostavno sam takav. I strano mi je drago kada vidim kako se Brooklvn prema svojem mlaem bratu ili prema drugoj djeci u koli ponaa brino, kada pazi na njih, kada je njean i obziran, kada pazi na to da sve bude u redu. ini mi se da prepoznajem dijelove karaktera koje sam naslijedio od mame. Dio linosti posljedica je i onoga to gledamo i uimo. Postoje i druge stvari, dublje, koje su ve u vama i koje trebate samo proslijediti. Prilikom sljedeeg susreta zakljuili smo da u ja voziti, lako ba i nismo imali neku ideju o tome kamo bismo mogli otii, Victoriju su mama i brat Christian, dovezli do naeg omiljenog opasnog mjesta za sastajanje, parkiralita kod City Limitsa. U trenutku kada je izlazila iz maminog BMVV-a, Christian se nagnuo i doapnuo majci: - No, dobro, barem ima pristojan auto. Negdje sam proitao da Victoria voli Aston Martine, tako da sam iz jednog salona uspio posuditi posve novi srebrni DB7. Prodavau sam rekao da razmiljam o kupnji takvog automobila. Naravno, da je to neto znailo Victoriji doista bih ga bio kupio. Nakon nekoliko trenutaka uobiajene neodlunosti o odreditu - "Ne znam, a ti?" zakljuili smo da emo se odvesti do Southenda: onamo sam kao klinac nebrojeno puta i ao na more s mamom, tatom, Lvnne i Joanne. Tko je u ono vrijeme jo razmiljao o stanju u kojem su plaa i more? Svaki put odmah smo otrali u more i uivali u svakom trenutku. Sada, dok smo se vozili North Circularom, odjednom mi je sinulo da novi auto iz salona nema autokartu. to je bilo jo gore, posve sam zaboravio put: onamo nas je uvijek vozio tata, a ja sam svaki put straga vjerojatno bio prezauzet zezanjem s Joanne da bih pratio kuda tono prolazimo. Victoriji ba i nisam mogao rei da ne znam kamo idemo, iako jo nismo ni izili iz Londona, nije li tako? I tako sam samo nastavio voziti: sve do Cambridgea, kako se na koncu pokazalo. Zaustavili smo se i u jednom restoranu u sreditu grada pojeli pizzu, ne obazirui se na to to se nekolicina ljudi u lokalu okrenula kako bi nas bolje promotrila. Imao sam dojam da smo Victoria i ja sami. Vratili smo se u London, a ja sam je odvezao do kue njezinih roditelja. Bio je to pravi izlazak: veera u dvoje, ak i unato injenici da smo zavrili stotinjak kilometara sjeverno od prvobitnog odredita. I sljedei je izlazak bio vie nego ugodan: stranji red u kinu u Chelseau. Gledali smo Toma Cruisea u Jerryju Maguireu, no meni je samo bilo vano koga drim za ruku. Velika je stvar te veeri bio prvi dolazak u kuu Victorijinih roditelja, gdje sam upoznao Tonvja i Jackie. Kada smo uli, bilo mi je uasno neugodno. Sjeam se da sam oprezno sjeo na kau, veliki kau od smee koe, nabrane i uvrene onim malim pucetima, pribojavajui se zvukova koje bih mogao stvarati ako se pomaknem da se udobnije smjestim. Victorijina se mama spustila s kata i predstavila. Kada je upoznate, Jackie u prvi mah izgleda malko razdraljivo. Odnosno, takav je dojam barem tada ostavila na mene. Uzrok je vjerojatno podjednakim dijelom bio i u meni, budui da sam kao novi Victorijin deko napreac zakljuio da me promatra pomalo strogim pogledom iako joj to nije bila namjera. -Ti si, znai, nogometa, ne? Victorijine roditelje nogomet nije ni najmanje zanimao, no kako su ivjeli u Goff's Oaku, etvrti u kojoj ivi i velik broj nogometaa, poznavali su neke od starijih igraa. Nakon Jackieina uvoda, red je doao i na Tonvja. - Gdje igra? Tko zna iz kojeg razloga, ini mi se da im se nije dopadala pomisao da njihova ki hoda s nogometaem. Moda sam u poetku morao ispatati zPog grijeha nekog drugog nogometaa, barem do trenutka kada smo se upoznali, kada su ve mogli sami suditi o meni. Ne znam jesu li sve igrae smatrali bunima i umiljenima, no ja sam samo sjedio na sofi i bio odvie nervozan da bih izustio vie od nekoliko rijei. Ako nita drugo, nisu me izbacili iz kue, a nakon nekog vremena, pozdra-
vili su me i otili na kat. Uvjeren sam da svaki roditelj smatra kako nema tog deka koji je dostojan njihove djevojice. To, kao i injenica da sam nogometa, moda su imali veze s time to su Tony i Jackie prema meni u poetku bili suzdrani. Meutim, dobro su poznavali Victoriju, a to je znailo da su voljni upoznati i mene. I zbog toga mi je drago. Kada sa enom stupite u brak, postajete i dijelom njezine obitelji. Koliko god mi se inilo da su te prve veeri bili hladni, Tony i Jackie otada me doekuju rairenih ruku. ini mi se da smo Victoria i ja bili toliko sretni to smo se nali da nam ne bi smetalo ni da smo o tome priali posve nepoznatim ljudima. Tako je to kada ste zaljubljeni: elite to objaviti cijelome svijetu. No naa je veza bila velika tajna. Simon Fuller elio je da bude tako, a ini mi se da je Victoria razumjela razloge, barem u poetku. Kako sam se ja mogao protiviti? Iskreno govorei, neprestano bjeanje i skrivanje, iskradanje i tajnovitost, na odreeni su nain takoer bili uzbudljivi. Sjeam se jedne veeri kada je Victoria bila u Manchesteru, gdje su pice Girls imale koncert. United je iste veeri imao proslavu naslova prvaka. Victoria je u grad doputovala veer prije i dola k meni u kuu u Worsleyju. Dogovor je bio da u ja nakon klupske proslave doi u njezin hotel. Ondje su bile sve Spajsice, tako da nakon nastupa doista nije mogla samo tako nestati i otii u sjeverni dio grada. S naeg tuluma otiao sam oko jedan iza ponoi, tako daje ve bilo kasno. Victoria je bila smjetena u hotelu Midland, a ja sam na suprotnu stranu grada doao taksijem i usput je nazvao kako bih najavio dolazak. Na sebi sam imao baloner i vjerojatno sam izgledao poput lika iz filmova o detektivima. Drei se uloge, tako sam neopaeno uao u hotel i pomonim stubitem doao do sobe glavnog enskog lika u filmu. Victoria je vrata otvorila ve napola usnula, a ja sam je onda svojim priama zadrao vei dio noi. U jednom trenutku, pred jutro, netko je pokucao na vrata. Odjurio sam u kupaonicu i sakrio se: taj sam trik vidio u nebrojenim filmovima. Iz hotela sam se iskrao istim putem kojim sam i doao, te se taksijem vratio u Worsley. Tek kada smo ve krenuli, uvidio sam da u depu imam samo neto sitnia. Morao sam gledati
taksimetar i tako sam se dovezao priblino 200 metara od ulaza u svoju kuu. Vie nije bilo novca. Nikada prije nisam prema nekome osjeao neto slino ovome. im sam je upoznao, znao sam da se s Victorijom elim vjenati, s njom imati djecu, s njom biti zauvijek. To sam joj mogao rei i na onom prvom spoju, dok smo se u njezinom MG-u vozili autocestom M25. Odmah sam bio potpuno siguran. Nakon prvog susreta, Victoria i ja esto smo bili odvojeni: ona je bila na turneji, ja usred fantastine Unitedove sezone. Tijekom tih etverosatnih telefonskih razgovora naviknuli smo se jedno na drugo, dobro se upoznali i nauili jedno drugome vjerovati. Nisam ba najrazgovorljiviji ovjek na svijetu, barem dok nekoga dobro ne upoznam .To to smo bili na razliitim stranama svijeta u poetku moda i nije bilo toliko loe. Kada su nam se pruale prilike da budemo zajedno, izgledalo je kao da smo se ve zbliili. I koliko sam god bio stidljiv i ponekad se u drutvu osjeao neugodno, kada je Victoriji trebalo rei to tono osjeam, nisam mogao dopustiti da me ivci sprijee u objanjavanju svega to je trebalo objasniti. Sjeam se kako smo jedne veeri u kui njezinih roditelja leali jedno uz drugo. Bio je to najjednostavniji, najljepi razgovor koji je uope mogu izmeu dvoje ljudi: - Volim te, Victoria. - I ja tebe volim. Ba i nisam imao namjeru sve to uvati kao nekakvu tajnu, no potivao sam ono to je bilo najbolje za nju. Uao sam u svijet Spajsica i shvaao koliko je djevojkama i njihovom vodstvu vano da sve bude pod kontrolom. Ni s kim nisam razgovarao o tome to se dogaa izmeu nas. Moji su roditelji nasluivali da se neto dogaa, no u Unitedu nisam bio od onih koji ujutro dou u svlaionicu i Jivale se da izlaze s pop-zvijezdom. To jednostavno nije u mojoj prirodi. Sjeam se kako sam jednog ponedjeljka ujutro doao na trening nakon predivnog vikenda s Victorijom, kada me Ben Thornley upitao zato sam tako raspoloen. - Upoznao sam predivnu djevojku. - Koju?
- Jednu djevojku koja ivi u Londonu. Bez obzira na to, poele su se iriti glasine. To se vjerojatno nije moglo izbjei. A s glasinama i ogovaranjima ivimo sve otada. Ubrzo nakon to je javnost doznala za nau vezu, Victoriju su poeli nazivati ljudi koji su govorili da novine raspolau snimkama na kojima se ja u autu ljubim s nekom drugom djevojkom. Takve prie - potpuno neistinite - i danas se povremeno pojavljuju. Dakako, dokazati da neto nije istina puno je tee nego dokazati da jest. No naviknuli smo se na glasine i naine i razloge zbog kojih do njih dolazi. Na to smo bili prisiljeni gotovo od poetka. Victoria i ja i tada smo imali povjerenja jedno u drugo, ba kao i danas. Ako ste s nekim koga volite, bez obzira na sve, duboko u sebi znate to je istina, a to nije. Uza sve traeve koji su se irili, meni se poelo dogaati da sam pred kuom u Worsleyju svakodnevno nailazio barem na petoricu-sestoricu fotografa koji su se ulogorili i ekali da se pojavi Victoria. U ivotu nisam vidio neto slino, dok je Victoria, dakako, s takvim stvarima imala iskustva. ini mi se da je ona zapravo donijela odluku. Nazvala me i rekla da e doi k meni i da joj je vie nego drago to emo prekinuti svu tu tajnovitost. Znamo to jedno drugome znaimo, zar ne? Bolje je da mi odluujemo gdje e i kako javnost pouzdano doznati da smo zajedno. Ljudi misle daje na odnos glamurozan, tipian za svijet showbusinessa. No nemojte s uma smetnuti jedno: prve fotografije na kojima smo zajedno snimljene su kada smo se mojom ulicom uputili do kioska na uglu. Kada je javnost i slubeno doznala za nas, nisam mogao vjerovati koliku je prainu ta vijest podignula: bljeskalice na svakom naem koraku, lanci u svim novinama gotovo svakodnevno i svi s jasno izraenim stavom o nama i naem ivotu. Mislim da je takvu pozornost zapravo privlaila Victoria. Naposljetku, u to su vrijeme Spajsice dolazile na nastavnice ve i kad su samo trepnule. Ako emo potpuno iskreno, cijeli taj aspekt veze s Victorijom meni je donosio samo jo vee uzbuenje. Svaki me dan podsjeao na to koliko dobro radi svoj posao. Oboavao sam sve: i njezin izgled i njezin karakter i njezinu energiju. A
tek noge. No istinski me uzbuivala i njezina nadarenost, te priznanje koje je zahvaljujui tome dobivala u javnosti. Znao sam da nisam jedini koji je smatra zvijezdom. Bilo mi je jasno to e se dogoditi. ini mi se da je to bilo jasno i Victoriji. Ubrzo smo poeli razgovarati o zarukama. Pitao sam je ak i kakav bi prsten eljela, a ona je, s obzirom na to da je rije o eni koja ima poprilino jasno izraen ukus, odmah spomenula tono odreeni oblik dijamanta, kamen dui i tanji na jednoj strani, pomalo nalik na jedro. Imala je mnotvo obaveza sa svojim sastavom, tako da u poetku jo nismo nita vrsto dogovorili, no priblino est mjeseci nakon to smo prohodali, organizirao sam zajedniki vikend u draesnom starom hotelu u Cheshireu. Do njega se iz Manchestera dolazilo jednostavno, autocestom M6, tako da smo se ondje nali rano uveer, nakon jedne Unitedove utakmice na domaem terenu. Nekako sam znao da je to pravi trenutak. Za tjedan dana Victoria i djevojke bit e na turneji. U Englesku e se na dulje vratiti tek za godinu dana. Iz nae sobe vidjelo se jezero i polja iza njega. Bio je kolovoz, tako da smo veerali u sobi, uz zalazak sunca. Oboje smo bili u ogrtaima od frotira, to ba i nisu bili najprikladniji kostimi za veliku predstavu, no nakon veere Victoria je sjela na krevet, a ja sam kleknuo pred nju i zaprosio je. Oduvijek sam se elio oeniti i imati djecu, a sada sam pronaao enu s kojom sam elio provesti cijeli ivot. Na moju sreu, te je veeri u Cheshireu moja odabranica pristala. Koliko god sam se tome nadao, teko je opisati moje oduevljenje kada je rekla "da, hou". Imao sam dojam da mi je elektrini napon prostrujao cijelom kraljenicom. Istinski vjerujem u tradicionalni pristup u takvim situacijama, a to je znailo daje taj korak jo bio i najlaki. Bio sam prilino siguran da dijelimo i stavove i osjeaje. Najtee je, pak, bilo od Victorijinog oca zatraiti njezinu ruku. Osjeao sam nervozu prije izvoenja onog jedanaesterca protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, no kada je rije o napetosti, osjeaj koji sam imao dok sam se pripremao da Tonvju postavim to veliko pitanje nije bio daleko od toga. Znao sam da moram.
Samo nisam znao kako, gdje, ni kada. Nalazili smo se u njihovoj kui u Goff's Oaku, a nitko mi nije elio ni najmanje pomoi. Kada sam upitao Jackie bi li mogla otii po Tonyja i zamoliti ga da razgovara sa mnom, za to nije htjela ni uti: - E, Davide. To e morati obaviti sam. Na koncu sam budueg punca pritisnuo u sobi budueg urjaka. Upitao sam Tonvja bismo li mogli malo popriati nasamo, pa smo se zajedno, tekim korakom, popeli na kat. Imao sam osjeaj da me odvodi na stratite. Uao sam u nekadanju Christianovu sobu i spotaknuo se na nogu od kreveta i tako natukao palac. Tony je bio iza mene, pa barem nije vidio to se dogodilo. Ja sam pogledao njega. On je pogledao mene. Disanje mi ba nije ilo najbolje, a kamoli izgovaranje sudbonosnih rijei. Bol u stopalu pritom mi nije ni najmanje olakavala stvar. - Tony. Zaprosio sam Victoriju. Je li to u redu? Nije ba najuspjeniji govor budueg zeta u povijesti, zar ne? Odgovorio je kao da sam ga pitao eli li uz aj jaja i preni krumpir. - A-ha. Nema frke. ini mi se da sam bio dovoljno nervozan za obojicu. Znam koliko Tony i Jackie vole Victoriju, tako da sam uvidio da taj oputeni stav u vezi s naim zarukama znai kako su zakljuili da ba nisam najgori ovjek na svijetu. tovie, ve su me prihvatili kao lana obitelji: ovo je za sve nas bio samo sljedei korak. Moda sam riskirao da mi od straha otkae srce kad sam mu postavio to najvee pitanje, no to to sam od Tonyja zatraio Victorijinu ruku - ba kao i to to sam pred njom kleknuo - nije bila samo predstava. To u uiniti samo jednom u ivotu, a to znai da su mi te stvari uasno vane: elio sam biti siguran da e sve s tim u vezi biti u najboljem redu. Volio bih kada bih mogao rei da zbog tih mjeseci kada sam se zaljubio u Victoriju i kada sam je zaprosio zapravo dobro ne pamtim Unitedovu sezonu 1997/98. No zapravo sam vjerojatno dao sve od sebe kako bih zaboravio da smo doli do svibnja, a da se nismo imali ime pohvaliti. To je za sve nas, generaciju koja je zajedno odrastala
Desno: Barem sam znao tko je Terry Venables. Dolje: Barcine engleske zvijezde, meu kojima su Steve Archibald, Mark Hughes i Gary Lineker, s troji com dobitnika nagrade Nogometne kole Bobbvja Charftona. Posljednji poziv za Barcelonu. Na Nou Camp nismo doli samo turistiki.
Sasvim lijevo: Vrhunska klasa. Moj nastavnik tje lesnoga u Chingfordu, pokojni John Bullock. Lijevo: Drugi dom. S Unitedovom stanodavkom Eve Codv. Dolje: Obitelj i srebro. Proslava Unitedove dvostruke krune 1996. s Victorijom, sestrom Joanne. mamom i tatom
Gore: Neto posebno. Unitedovi os, jai Nacionalnog juniorskog kupa 1992. Ja sam u prvom redu, drugi s
Prava ljubav, nema to... Desno: Najvei izvor ponosa i radosti: Brooklyn i Romeo.
Lijevo gore: Moj prvi nastup za englesku reprezen taciju protiv Moldavije u Kiinjevu, 1. rujna 1996. Lijevo dolje: Nagrada Udruge nogometnih profesionalaca za mladog igraa 1997. godine, s A. She arerom i R Beardslevjem. Lijevo: Slavlje s Kraljem Ericom Cantonom. Dolje: "Gotov si, Beckhame", Upton Park 1998. Desno: "Ovdje sam teko pogrijeio." Saint Etienne, Svjetsko prvenstvo 1998. Sasvim desno: U svlaionicu. Fizioterapeut Gary Levvin odvodi me pokraj izbornika Gienna Hoddlea
tijekom devedesetih, bilo novo iskustvo. Osvajali smo juniorske kupove i naslove u sporednim ligama, a zatim, kada smo doli do Unitedove prve momadi, samo smo nastavili gdje smo stali kao klinci. Ta je sezona na koncu bila bolna: nauili smo kako je kada gubi. Odjednom je Arsenal uspio u onome to smo oekivali od sebe: osvojio je dvostruku krunu, lako nitko nije elio umanjivati vrijednost Arsenalove momadi, razoaranje uope nije potkopalo nau vjeru u sebe. Oni su svoje utakmice dobivali, no mi u Unitedu imali smo dojam da smo bez naslova u ligi ostali jer nismo dobili sve svoje tekme. Samopouzdanje je i dalje bilo na visokoj razini, no mogue je da su se nai standardi negdje usput malko spustili. Uasno nam je nedostajao Roy Keane, kojem su u listopadu popucali ligamenti u koljenu, te nije igrao gotovo cijelu sezonu. Nema momadi koja je posve ista kada nema najbolje igrae, ali kada Roy nije u Unitedovom sastavu, ostali se moraju snalaziti ne samo bez njegovih igrakih spsobnosti nego i bez jo neega: Roy je bio i jo je uvijek neizmjerno utjecajan. Kada je rije o ulozi voe i predanosti, nema mu ravnoga: izniman je igra, dakako, ali usto nekako uspijeva iz igraa koji ga okruuju uvijek izvui samo ono najbolje. Kome god da se obraa na terenu tijekom utakmice, ta njegova strast i odlunost uvijek pokrenu i igraa i cijelu momad. Drugi igrai ulaze umjesto njega i pokrivaju njegovo mjesto, no nitko ne moe nadomjestiti tu snagu koju United dobiva od Rova. 0 tome tijekom sezone nismo razgovarali. Navijai jesu, kao i novinari, no mi smo samo nastavili igrati. Moda tek danas, iz ove perspektive, uviam koliko nam je nedostajao Keano. Meutim, ja sam imao sree. Kao i Nicky Butt, Paul Scholes i braa Neville. Osjetili smo kako je to ne osvojiti nita s Unitedom,.,no zajedno nam se pruila prilika da postanemo lanovima engleske izabrane vrste. I to uspjene. Koncem sezone, u svibnju 1998., boljelo nas je to nas je Arsenal tako nadmaio, naravno, no nije bilo vremena za plakanje i samosaaljevanje. Gotovo odmah nakon posljednje utakmice prvenstva, ja sam se poeo pakirati za La Mangu, u panjolskoj, gdje sam se s ostalim igraima iz Uniteda pridruio reprezentaciji koja se s 27 igraa
pripremala za najvee ljeto koje je itko od nas doivio. Moda sam i osjeao odreeni umor nakon dugotrajne sezone u Engleskoj, moda smo svi bili pomalo potroeni, no to nije bilo vano. Prvi put iskusit u Svjetsko prvenstvo. Natjecanje u Francuskoj 1998. donosilo je nove snove i oekivanja: kao da ve svakodnevno nisam bio dovoljno uzbuen zbog statusa budu eg supruga. Jedva sam ekao da otpone turnir - i jo jedno poglavlje.
Ne plaite zbog mene

"Ah, a ti si nogometa, zar ne?"
Engleska je prepuna navijaa kojima je vanije da njihov klub osvoji prvenstvo, nego da reprezentacija osvoji Svjetsko prvenstvo. To mi je razumljivo. Klub pratite i za njega navijate 365 dana u godini, iz godine u godinu, o njemu razmiljate i razgovarate neusporedivo vie nego o reprezentaciji. Svi su zainteresirani kada Engleska igra na velikim natjecanjima ili u velikim utakmicama, ali strast prema momadi za koju navijate prisutna je uvijek. U mlaim danima, moda sam i ja pomalo bio takav, lako sam razmiljao o igranju za nacionalnu vrstu, bio sam se posve koncentrirao na uspjeh u Unitedu. Igranje za reprezentaciju postalo mi je vano i poelo izgledati kao realistina ambicija tek kada sam se naao na Old Traffordu. Tata me kao djeaka esto vodio na pionirske meunarodne utakmice u kojima su igrali moji vrnjaci ili tek malo stariji igrai, no ini mi se da nikada nismo ili gledati pravu englesku reprezentaciju. U ranoj mladosti igrao sam za reprezentacije opine i grofovije, ali za. neto vie od toga nikada mi se nije ukazala ni najmanja prilika. Kada sam poeo igrati u Unitedu, pozvali su me na ogled u Nacionalnu kolu nogometa pri Nogometnom savezu, koja se u ono vrijeme nalazila u Lilleshallu, u Shropshireu. Otiao sam iako sam bio posve svjestan toga da mjesto, ak i da mi ga ponude, neu prihvatiti. Pokazalo se da o tome i nije trebalo razmiljati: treneri su procijenili da sam prenizak za esnaestogo-
Ne plaite zbog mene / 121
dinjaka. Poznajem neke igrae - na primjer sadanje suigrae iz reprezentacije poput Michaela Ovvena i Sola Campbella - kojima je ondje bilo odlino. Ali tako neto nije bilo za mene. Ja sam elio uiti igrati samo u jednoj koli: na Old Traffordu. Tko bi me mogao uiti bolje od Nobbvja Stilesa, Erica Harrisona i Alexa Fergusona? Svakom je igrau ast zastupati nacionalne boje. Ali do toga ne moete doi sami, jer sve ne ovisi o vama. Moete se samo koncentrirati na igranje za svoj klub i nadati se da ete zapeti za oko odgovarajuoj osobi. Kao tinejder, imao sam pune ruke posla da se dokaem u Unitedu. No zahvaljujui sezoni u kojoj smo osvojili dvostruki naslov svi smo se nali pod povealom - i u krugu kandidata za reprezentaciju. Kada se to napokon i meni dogodilo, sve se odvijalo bre nego to sam zamiljao, a i uitak je bio vei nego to sam samome sebi uope doputao sanjati. inilo mi se da sam gotovo preko noi od perspektivnog igraa u klubu postao stalnim lanom engleske izabrane vrste koja se borila za ulazak u finalni turnir Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj. Terry Venables otiao je s izbornike klupe odmah nakon Europskog prvenstva 1996. Ja sam ve upoznao njegova nasljednika, Glenna Hoddlea, tijekom turnira mladih reprezentacija (U-21) koncem sezone 1995/96. u Toulonu. Znali smo da e Glenn postati novim engleskim izbornikom, tako da sam bio prilino uzbuen zbog injenice da je u Francusku doao pogledati dvije utakmice i predstaviti nam se. Kao igra, Glenn je bio moj junak. Oduvijek sam se divio ne samo njegovim tehnikim vjetinama - bio je doista u stanju tono pogoditi hollywoodsko nabacivanje - nego i cijelom pristupu igri. Nakon jedne utakmice ak sam na svoj djeaki dres engleske reprezentacije uspio dobiti njegov potpis. Ne znam tono je li me prvi put gledao ba u Toulonu, no kad sam se te veeri pojavio, odigrao sam dobru utakmicu. Nije mi rekao nita, no na poetku nove sezone, mogunost igranja za prvu nacionalnu momad po prvi se put pojavila i u mojoj podsvijesti. Malo je igraa koji poziv u reprezentaciju dobiju iz vedra neba. Novi pozivi rijetko su potpuno iznenaenje. Ja sam imao sreu: igrao sam u
uspjenoj Unitedovoj momadi i, na Selhurst Parku, dao gol koji plijeni pozornost. Izbornik, oito, ionako zna sve o igraima, no moj poetak sezone znaio je i nebrojena nagaanja u novinama, koje su me spominjale kao budueg reprezentativnog igraa koji je moda ve spreman iskoristiti priliku. U rujnu smo igrali kvalifikacijsku utakmicu u gostima, u Moldaviji. O tome sam trebao razgovarati s Garvjem Nevilleom, no ini mi se da je po tom pitanju izmeu nas postojalo malo suparnitvo: on je ve bio reprezentativac, a ja jo nisam. Veina igraa ima spremnu priu o dramatinom telefonskom pozivu ili o situaciji u kojoj ih je njihov klupski trener na treningu odveo u stranu i priopio im novost. Ja sam za ulazak u reprezentaciju doznao sjedei na sofi u roditeljskoj kui. Mama i ja neto smo traili na teletekstu kada su se na ekranu odjednom pojavile pojedinosti. im sam na popisu igraa koje je Glenn Hoddle odabrao za svoju prvu utakmicu vidio prezime Beckham, poskoio sam na noge. ak je i mene iznenadila takva reakcija: nisam oekivao da u biti tako uzbuen. Mama i ja smo se zagrlili, glasno se smijui, a ja sam zatim nazvao tatu koji je bio na poslu. On je, ini mi se, za promjenu posve ostao bez teksta. Ali je bio i ponosan. Jednako kao i ja, jer mi se ukazala prilika. Kad god bi se u mojoj karijeri pojavio novi izazov, instinktivno sam se odmah poeo osjeati kao kolarac. Tako je nedvojbeno bilo i dok sam se pripremao za prvo prikljuivanje seniorskoj reprezentaciji. Trenirat u uz iskusne zvijezde poput Paula Gascoignea, Davida Seamana i Alana Shearera. Bilo mi je tek dvadeset godina, no u tom sam se trenutku osjeao jo mlaim, poput djeteta kojem se pruila prilika da se upozna sa svojim junacima. Bili su to igrai koje sam cijelu mladost gledao na televiziji, a sada sam se odjednom morao pripremiti kako bih s njima trenirao uoi kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo. Alex Ferguson bio je divan. Bilo mu je iskreno drago zbog tog poziva i rekao mi je da samo otputujem i uivam. - Ako ti se prui prilika, igraj dobro. Samo igraj kao to igra za nas u Unitedu.
I posluao sam ga. S ostalim igraima naao sam se u Bisham Abbevju, a prvi susret s Glennom i reprezentacijom bio mi je najbolji trening u ivotu. Driblao sam protivnike, ubacivao tone lopte, a doslovce svaki pas doao je do eljenog suigraa. Uspio sam ak zabiti i nekoliko golova, pokraj Davida Seamana pogoditi gornji kut vrata. Bio je to trening iz snova, a malo je neobino bilo samo to koliko je bio savren. Ne znam kakve je to imalo veze s dojmljivom predstavom na treningu, no u prvoj utakmici koju je vodio kao izbornik, Glenn Hoddle stavio me u poetnu postavu na mojem prvom meunarodnom nastupu za nacionalnu vrstu. Dakako, bilo mi je lake zahvaljujui injenici da su oko mene bili i igrai koje sam dobro poznavao, poput Garyja Nevillea, Garyja Pallistera i Paula Incea. Poeli smo odlino: i Gary Nev i ja sudjelovali smo u pripremi prvog gola, koji je dao Nicky Bamnbv. Nekoliko minuta poslije Gazza je zabio drugi, a nakon toga vie nije bilo izgleda da izgubimo. U drugom poluvremenu Alan Shearer dao je i trei gol. Kako to ve ide s prvim nastupima, nije bilo spektakularno, no od prvog trenutka imao sam dojam da pripadam ekipi. Pomogao sam i u namjetanju treeg gola kapetanu. Moda i zato to nisam morao godinama ekati priliku da se naem na meunarodnoj nogometnoj sceni, nisam imao problema s nervozom, tako da sam jednostavno igrao svoju igru, kao to mi je i savjetovao veliki ef. Dana 1. rujna 1996. godine, u nedjelju poslije podne u gradu Kiinjevu, na neravnome travnjaku pred priblino 10.000 gledatelja, postao sam meunarodnim nogometaem. Bit e da je i Glenn Hoddle bio poprilino zadovoljan. Igrao sam u svim utakmicama kvalifikacija za Francusku '98., zahvaljujui kojima smo se, trinaest mjeseci kasniije, nali u situaciji da nam je za prolazak u sljedeu fazu, u svojstvu pobjednika skupine, jo samo trebao neodlueni rezultat protiv Italije u Rimu. Nakon to smo na Wembleyju od Italije izgubili 0:1, svi su pretpostavljali da emo za prolazak morati pobijediti u doigravanju na dvije utakmice s nekim drugim kvalifikantom. A prije uzvratnog susreta veina je ljudi i dalje mislila da e biti upravo
tako. Italija je pobijedila u posljednjih petnaest susreta na Stadio Olimpicu, a na kapetan, Alan Shearer, nije igrao zbog ozljede. Zamijenio ga je lan VVright. ak je i engleske navijae koji su u Rim doli uvjereni da moemo uspjeti, oekivalo iznenaenje: nitko nije mislio da moemo odigrati tako dobro. Bila je to fantastina no za Englesku. Na stadionu se nalo vie od 80.000 gledatelja, a uoi utakmice bilo je puno sukoba i manjih problema meu publikom. No kada smo izili na travnjak, atmosfera je bila upravo nevjerojatna. Imali smo ekipu punu mladih igraa, ali pokazali smo se u pravome profesionalnom svjetlu. ini mi se da smo Talijane pobijedili njihovom vlastitom igrom: bili smo disciplinirani, svi su znali koja im je uloga, igrali smo na dodavanja i upravo genijalno tijekom cijele utakmice zadravali loptu u svojim nogama. Svi su igrali odlino, no, barem u poetku, Paul Gascoigne odredio je raspoloenje cijele momadi. Kad god je dobio loptu - a traio ih je po cijelome terenu - zadravao ju je i jednostavno nije doputao da ga netko pouruje. Driblao je, provlaio loptu protivniku kroz noge i tako dodavao, kao da Talijane doslovce izaziva: Vidite, mi s loptom znamo jednako dobro kao vi. Mi ostali trebali smo upravo to. Ostali smo prisebni, iako su Talijani ulijetati u estoke startove, elei pobjedu koliko i mi. A onda je ve pri kraju drugog poluvremena Angelo Di Livio dobio crveni karton. Gledatelji na tribinama i svi oni koji su nas kod kue gledali na televiziji sigurno su pomislili da je gotovo, da smo uspjeli. Ja sam zapravo nervozu poeo osjeati tek u tom razdoblju koje je preostalo do zavretka susreta, lan VVright sam je izbio pred golmana, zaobiao ga, ali je zatim pogodio stativu. Hoe li i ovo biti jedna od onih utakmica? Tako smo blizu. Hoe li nas oni sada pritisnuti i zabiti? Talijani su se nali pred naim golom, a Christian Vieri nesmetano je pucao glavom u posljednjoj minuti i prebacio gol. Posljednji zviduk oglasio se nekoliko sekundi nakon toga. Svi su pojurili s klupe i tako smo zajedno slavili na travnjaku. Glenn i njegov pomonik, John Gorman, skakali su od sree: fantastino su nas pripremili za utakmicu. Paul In e bio je na junak, barem u tom trenutku, glave pokrivene zavojima nakon to je u aru borbe zaradio lakat u glavu.
Wrighty je plesao, grlio sve do kojih je uspio doi. Plesali su i navijai na tribini iza kiupa, pjevali melodiju iz Velikog bijega. Ja sam samo gledao oko sebe, pokuavao sve nekako upiti i shvatiti. Za Englesku sam igrao tek neto vie od godine, a ve smo bili tu, raspomamljeni od sree, na putu za Francusku, na Svjetsko prvenstvo koje e se odrati sljedeeg ljeta. Bio sam neizmjerno ponosan to sam u svemu tome sudjelovao. Za Paula Gascoignea to je sigurno bila fantasti na veer. S engleskom izabranom vrstom vratio se na domai teren Lazia i na kraju slavio. Ljudi u Engleskoj pitali su se je li ve definitivno na zalasku, a on je ovdje prikazao igru kakva se ne zaboravlja. Gazza je te veeri igrao tako da se - s obzirom na tu vjetinu, odvanost, pribranost i strast - i danas pitam je li nam upravo takva igra nedostajala u Francuskoj 1998. Znam daje Glenn Hoddle imao svoje razloge zbog kojih u momad nije uvrstio i Paula, ali ini mi se da bismo s Gazzom bili boiji. ak i kada je s klupe ulazio samo na dvadeset minuta, Paul je u momad uspijevao unositi neto to nije davao nitko drugi. Mogao je posve sam promijeniti igru i tijek utakmice. A znam da bi nam svima bilo drago da je bio s nama. Situaciju je pogorao i nain na koji su Paul i ostali doznali da nee biti meu 22 igraa odreena za sudjelovanje na turniru. Bilo je to gotovo kao na stonome sajmu: "Ti ide. Ti ostaje." Nedvojbeno pogrean pristup. Nalazili smo se u La Mangi, na jugu panjolske, nas ukupno dvadeset sedmorica, radi zajednikih priprema za Svjetsko prvenstvo, nakon kojih e izbornik odrediti definitivnu postavu. Svi su bili nervozni, razmiljali o tome tko nee otii u Francusku. Mogao bi biti netko iz mojeg kluba, neki frend. Moda i ja. Jedno poslijepodne, nakon treninga, zakazali su nam pojedinane razgovore u hotelu: petominutne susrete s Glennom, koji e svakoga od nas upoznati s njegovom sudbinom. Gotovo od samog poetka, raspored termina se raspao. Sjeam se da sam u jednom trenutku sjedio na podu hodnika s jo petoricom mladia i tako ekao da doem na red. Bio je to upravo apsurdan odnos prema igraima.
Kada sam napokon doao na red, susret je potrajao vrlo kratko. Iz ove perspektive ini mi se jo nevjerojatnijim da se u mojem sluaju sve razvijalo tako kako se razvijalo nakon poetka Svjetskog prvenstva. Uao sam u sobu, a Glenn je odmah rekao: - No, dobro, Davide, za tebe se podrazumijeva da si u sastavu. I to je bilo sve. Barem nisam zadravao sljedeeg igraa. Uao sam meu dvadeset dvojicu, ali to je s ostalima? Cijeli dan uokolo su se irile raznorazne glasine, to i nije neobino s obzirom na injenicu da su svi samo ekali da doznaju daljnju sudbinu. Negdje su ak i curile odreene informacije: u novinama su se pojavljivale prie koje su mogle potei samo iz reprezentacije. Ljudi su govorili kako e iz svega na koncu ispasti samo jedna velika pria, kako e iz momadi biti izostavljeno jedno zvuno ime. To je navodno trebao biti Gazza. No nitko nije bio siguran, ni novinari, ni igrai. Ranije toga dana bili smo na bazenu, a ja sam se naao pokraj Paula. On se odjednom okrenuo na lealjci. - Zna to, Davide? Volim te, ovjee. Ti si izvrstan mladi igra i divan deko. Oboavam igrati s tobom. Samo sam ga pogledao. Nisam mogao vjerovati da mi se obraa jedan od najveih engleskih nogometaa u povijesti. - Zbilja elim otii na ovo Svjetsko prvenstvo, Davide. elim s tobom igrati na ovom prvenstvu. To je ponovio vie puta. Bit e da je negdje nauo da bi mogao biti izostavljen. Tek smo poslije svi doznali to se dogodilo, da mu je izbornik rekao da nije meu dvadeset dvojicom i da je Paul poludio. Gary Neville bio je u sobi do Gazzine i uo je vikanje i dijelove namjetaja koji lete i razbijaju se. Moram priznati da sam u trenutku kada sam doznao novost bio zabrinutiji za dvojicu suigraa iz Uniteda. injenica da smo Gary i Phil Neville, Paul Scholes, Nicky Butt i ja bili tako bliski samo je pogorala situaciju kada smo doznali da Phil i Butty ne idu u Francusku. Dva dana prije, jedan od lanova strunog stoera ak je namignuo Philu, kao da mu eli rei da e biti u ekipi. Zbog toga je razoaranje bilo jo tee podnoljivo. im sam doznao, otiao sam k
njima. Njihov zrakoplov za Englesku kretao je za jedan sat, a oni su stajali u sobi, sa spakiranim stvarima. Snano sam zagrlio Phila Nevillea. Nas petorica zajedno smo odrasli, a dvojica sada putuju kui. Garvju je zacijelo bilo jo tee oprostiti se s bratom. Iz dananje perspektive, dakako, znam da su Butty i Phil pred sobom imali jo godine i godine vremena za sudjelovanje na meunarodnoj pozornici. A Paul Gascoigne upravo je propustio posljednju priliku da brani boje svoje zemlje. Nisam bio jedini igra koji se uzrujao zbog izostavljenih suigraa i naina na koji su doznali novost. Sutradan ujutro imali smo trening koji e mi u sjeanju ostati kao najgori trening u karijeri. Atmosfera je bila upravo sablasna. Od nas se oekivalo da samo tako nastavimo raditi. Tada sam uvidio da je do Svjetskog prvenstva ostalo tek nekoliko dana, no inilo mi se da nam je potrebno malo vremena za oputanje, da se kao skupina sredimo i razmotrimo poloaj u kojem smo se nali. Kod Glenna nije bilo mogunosti za predah, ni poputanje tempa. ak i kada smo imali slobodnu veer, svi smo se nalazili u sobi s barom, u hotelskom prizemlju, iza zatvorenih vrata i navuenih zastora, kako nam se nitko ne bi mogao pribliiti. Zapravo nam je s vremena na vrijeme trebalo neto drukije: moda da sat-dva samo sjedimo kod recepcije, dajemo autograme klincima i neobavezno razgovaramo s navijaima. Svi su bili krajnje bezvoljni, no nitko nije spomenuo novonastalu situaciju. Neki su deki otili, a Glenn je od nas oekivao da zaboravimo emocije i da se drimo kao da se nije dogodilo ba nita. Sve je to bilo vrlo neobino, a to se treninga tie, inilo mi se da su tog dana svi bili psihiki odsutni. Tijekom prvih mjeseci igranja za reprezentaciju, Glenn Hoddle prema meni je u svakoj situaciji bio istinski dobar. Uivao sam u njegovim trenerskim metodama - kao i svi, ini mi se - i ponosio se onime to smo postigli u kvalifikacijama s njim na elu. Zato se sve promijenilo, i to tako naglo, nikada mi nee biti jasno. Kada mi se prvi put uinilo da se na Svjetskom prvenstvu sve nee odvijati kao u mojim snovima? Nakon jedne prijateljske utakmice koju smo u La Bauleu odigrali protiv na brzinu skupljene mjesne momadi, nekoliko dana uoi poetka prvenstva.
Sve je bilo vrlo suzdrano. Izgubili smo, a ja sam prvi spreman priznati da nisam igrao osobito dobro. S druge strane, nitko nije igrao najbolje. Nitko nije nita rekao, no osjetio sam da se izbornik prema meni odnosi pomalo rezervirano. Neki put to jednostavno osjeate, instinkt vam govori da se ef zbog neega ljuti i osjeate nelagodu, kao da vas je nekako odbio. Ja sam se tako osjeao nakon treninga, iako zbog toga ni na trenutak nisam pomislio da neu zaigrati u prvoj utakmici turnira. Naposljetku, igrao sam u svim kvalifikacijskim utakmicama. I prevario sam se. Jo kako. Dva dana prije naeg prvog susreta, s Turskom u Marseillesu, izbornik nas je posjeo u krug na travnjaku. Razgovor se odnosio na poetnu jedanaestoricu. U to mi se vrijeme inilo neobinim to je rekao da od igraa koji nisu odabrani za poetnu postavu ipak oekuje da se pojavljuju na konferencijama za novinare i da se ponaaju kao da sastav nije objavljen. Na odreeni nain, taj dio Glennova pristupa nije bio veliko iznenaenje. Volio je igrati takve igrice s pogaanjem. Prije susreta s Italijom u Rimu, ja sam pomalo mrcao od prehlade. Novinarima je rekao da imam problema, ak me naveo da s treninga odem deset minuta ranije, kako bi izgledalo da mi je gore nego to je zaista bilo. Nisam elio propustiti ni minutu treninga, no on je ustrajno zahtijevao da napustim teren. Smatrao je da emo biti u prednosti ako Talijani ne znaju tono tko e zaigrati za nas. Meutim, ovdje, u La Bauleu, dva dana prije poetka Svjetskog prvenstva, igrica u koju se Glenn upustio nije za cilj imala samo u nedoumicu dovesti novinare i Tuniane. Cilj mu je bio i iskuati mladog igraa, to je meni posve pouzdano otealo situaciju u mjeri koja nikako nije bila potrebna. Objavio je momad koja e igrati protiv Tunisa: jednostavno je proitao imena igraa ispisana na papiru. Vjerojatno sam. trebao pretpostaviti, duboko u sebi znati da e doi do toga. I unato tome, kada se moje ime nije nalo meu jedanaestoricom, osjetio sam bol kao da me netko akom udario u eludac. Uinilo mi se da e mi pozliti. U djeliu sekunde ak sam se bio ponadao da jednostavno nisam uo da Glenn izgovara moje prezime. Pogledao sam Garvja Nevillea. On je gledao mene. Je li se i on iznenadio? Ili samo gledao kako u reagirati?
... ..i
Dakako da je to bio udarac mojem ponosu, a za takve stvari uvijek morate biti dovoljno zreli i prijei preko njih. No najvie me pogodilo to uistinu nisam znao zato je izbornik donio takvu odluku. Oduvijek sam se trudio treninzima pristupati na profesionalan nain. Trenirati volim gotovo koliko i igrati. No tog je prijepodneva sve bilo isto gubljenje vremena. Bio sam krajnje bezvoljan. I toliko bijesan da se nisam mogao natjerati da radim kako treba. Glenn je zacijelo uviao da se ne mogu nositi s novostima. Vjerojatno sam trebao predvidjeti daljnji razvoj dogaaja: im smo zavrili s treningom, objavio je tko e tog poslijepodneva odgovarati na novinarska pitanja. Na tom popisu, dakako, nalo se moje ime. Bilo je to neto uasno. Nikada nisam bio osobito uspjean kada je trebalo skrivati emocije. Ako sam nesretan ili potiten, ljudi to na meni odmah vide. Odradio sam konferenciju i nisam rekao ba nita neprikladno, ali vjerojatno je bilo prilino oito da neto nije u redu. Dvojicu drugih igraa odmah su zatim nazvali novinari koji su im pomagali da za njihove novine piu dnevnik sa Svjetskog prvenstva. - to je s Davidom? - pitali su. - Izostavljen je iz momadi? Mnogi treneri vode psiholoki rat s novinarima i protivnikim momadima. U ovom sluaju inilo mi se da engleski izbornik vodi psiholoki rat protiv jednog od svojih igraa. To me uzrujalo vie od svega. To tada jo nisam ni slutio, no od te konferencije za novinare pa nadalje, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. za mene nee biti radosnih trenutaka. Nisam znao to bih sa sobom. Nisam uspijevao smisliti ak ni od koga bih trebao zatraiti savjet ili potporu. Prvo sam nazvao Victoriju. Ona se okirala i ini mi se da joj je instinkt govorio da me treba pozvati da odmah doem u Ameriku, gdje su pice Girls bile na turneji. To ipak nije rekla, a tako je vjerojatno bilo i bolje. Bio sam toliko razoaran da sam se moda ak i mogao nai u iskuenju. Potom sam razgovarao s tatom. Ni on nije mogao vjerovati, ali me barem uvjerio da moje reakcije nisu pretjerane. Rekao je kako je posve razumljivo to sam se toliko uzrujao. Tako sam uvidio da moram razgovarati s Glennom. Jo se sjeam kako sam stajao kod hotelske recepcije, ne primjeujui ba nita i
nikoga oko sebe. A onda sam ugledao izbornika kako prolazi kroz predvorje, spreman za partiju golfa. - Moramo razgovarati o ovome. Zato si me izostavio? Moram doz nati razlog. Glenn me samo pogledao. - ini mi se da nisi koncentriran. Trebalo mi je jo nekoliko trenutaka da shvatim to je tono rekao. - Kako to moe i pomisliti? Kako moe misliti da nisam koncentri ran na najvee nogometno natjecanje na svijetu? Ne razmiljam ni o emu drugome. Kako bih mogao razmiljati jo o neemu? Tek poslije otkrio sam to je bio vjerojatni uzrok cijele prie. Tjedan prije imali smo slobodan dan za oputanje, golf, susret s obitelji... Ukratko, mogli smo raditi to god smo htjeli. Veina mojih suigraa otila je na golf. Ja ba i ne igram bogzna kako, a, osim toga, svaki slobodni trenutak elim provesti s obitelji. Victoria je na jedan dan doputovala u Francusku i nas smo dvoje vei dio dana proveli u blizini apartmanskog naselja, gdje smo se kupali, sunali i jedno drugome prepriavali to se dogaalo posljednjih dana. Glennu se to nije svidjelo. Ostali su igrai bili na golfu. A ja nisam. To je, po njemu, znailo da se ne koncentriram na reprezentaciju. Svi su na golfu, a on je s curom: to nikako ne moe biti dobro za momadski duh. Meni je to bilo posve besmisleno i jo mi ni danas nije shvatljivo. Ako je elio da svi budemo zajedno i smatrao da je to toliko vano, zato nam je onda dao mogunost da slobodno biramo? Moda je to bila jo jedna prilika da iskua igrae, posebno mene. Ali emu se tako poigravati s dvadesettrogodinjim igraem - ili bilo s kime u momadi - osobito ako ti je tako vaan momadski duh? Dok sam tako stajao na recepciji, uinilo mi se da mi je_ odrezao ue i pustio me da plutam na struji. Nisam se mogao samo tako prepustiti. - Zna to? Uope se ne slaem. Iza sebe nemam veliko iskustvo, ali imam dojam da sam sve radio kao pripremu za ovo prvenstvo, da se cijela moja karijera razvijala upravo prema ovoj toki. Kako moe i po misliti da bih ovdje mogao razmiljati o neem drugom? Ovo je Svjetsko prvenstvo. Eto, to si ja mislim. A ti e vjerojatno nastaviti po svom.
I Glenn je postupio upravo tako. Izostavio me iz momadi i sada se urio na golf. Oito ga nije zanimalo nita to sam imao rei. Bilo mu je svejedno, a vjerojatno i nije imao potrebe pretjerano razmiljati o meni. Bio je to hladan, leden trenutak. - Jednostavno mi se ini da nisi koncentriran. Nita vie. Otputovali smo u Marseilles na prvu utakmicu, a ja sam uvidio da ondje jednostavno ne elim biti. Naravno, onaj navija u meni prieljkivao je uspjeh engleske reprezentacije i nikako ne bih htio ostaviti dojam da sam u tome bio imalo sebian. Ali ne mogu se pretvarati da me izostavljanje iz momadi nije teko pogodilo i shrvalo. Kod kue imam snimku na kojoj stojim pokraj klupe tijekom utakmice s Tunisom, a izraz mojeg lica govori ba sve: izgledam kao da bih svakog trenutka mogao povraati. Bio sam tako razoaran. A bilo mi je i neugodno: imao sam dojam da sam u neemu pogrijeio, doivio neuspjeh, da me cijela situacija ponizila. Za nogometaa nema veeg dogaaja od Svjetskog prvenstva, a ja sam sada alio to sam na tom natjecanju. Ve i samo neigranje u momadi bilo je dovoljno strano. No istinski me ubijao navodni razlog za neigranje. Ne igram samo zato to sam jedan dan htio provesti s Victorijom? to se to tie Glenna ili ikog drugog? ak i ljudi koji su skloni kritizirati moj ivot izvan nogometa uviaju da, kada se naem na terenu, nema toga to smeta mojoj koncentriranosti na utakmicu. Kako me izbornik mogao tako pogreno procijeniti? Sljedeu utakmicu igrali smo protiv Rumunjske, a budui da smo pobijedili Tunis, bilo bi veliko iznenaenje da sam se naao na popisu igraa za drugi susret. U meuvremenu sam o svemu razgovarao s Garvjem, s tatom i s Alexom Fergusonom, a sva trojica izrazila su podrku. I smatrali da Glenn prema meni nije pravedno postupio. Usto sam stekao dojam da navijai u Engleskoj ele da priliku dobiju mladi igrai, poput mene i Michaela Owena. Dok smo se nas dvojica zagrijavali uz aut-liniju na utakmici protiv Rumunjske, engleski navijai poeli su skandirati moje ime i to mi je vratilo dobar dio samopouzdanja. Sluaj je htio da se Paul Ine ozlijedi nakon priblino pola sata, tako da sam uao umjesto njega i prilino dobro igrao. Kao i Michael: dao je gol,
premda smo, zbog protivnikog gola na samome zavretku, utakmicu izgubili rezultatom 1:2. Bilo mi je drago to je i za mene poelo Svjetsko prvenstvo, bio sam ponosan to su navijai tako glasno izrazili zadovoljstvo kada sam uao u drugoj utakmici. No u Francuskoj 1998. nita nije bilo posve jasno i jednoznano. im mi se uinilo da se situacija poinje okretati u moju korist, primio sam novi udarac. Glenn Hoddle rekao je novinarima da je cijelo vrijeme planirao da Michael Owen i ja budemo u poetnoj postavi u susretu protiv Kolumbije. Nekako se bio nadao da emo tada ve biti sigurni u ulazak u drugi krug. Zapravo je rekao da smo igrai koji bi dobili priliku u sluaju da izbornik eli odmoriti prvu postavu. Bilo je ugodno znati da u igrati. No Glennovo objanjenje u ustima je ponovno ostavilo gorak okus. U bazi u La Bauleu imali smo maleni teren za treniranje koji se ba i nije preesto koristio. Onamo smo mogli odlaziti samostalno i pojedinano vjebati s loptom. Dan uoi utakmice s Kolumbijom kupio sam baterije i na taj teren ponio kasetofon. Posudio sam dvije vree s loptama. Poslijepodne je bilo paklenski vrue, tako da sam bio samo u kratkim hla ama i prsluku. Namjestio sam kasetofon, ukljuio amerikog rappera Tupaca, pojaao muziku do daske i zatim jo dva sata posve sam vjebao slobodne udarce: stavljao sam loptu na travu i u beskraj gaao kut vrata. Na dan utakmice moja je mama imala roendan, tako da smo, prije odlaska na stadion, razgovarali telefonom: - Zabij gol za mene. Iz onog slobodnog udarca protiv Kolumbije dao sam svoj prvi gol za Englesku. Vjerojatno bi bilo logino da se u vezi s tim udarcem sjeam svega: prekraja, ivog zida, kuta. No ak i tada, taj mi je trenutak bio vaniji i od samog gola. Znao sam da imam dobre izglede im sam udario loptu i pojurio sam prema korner-zastavici kako bih proslavio gol. Graeme Le Saux pokuao me uhvatiti oko struka, a zatim mi je Sol Campbell skoio na lea. Sola poznajem jo od dvanaeste godine, kada smo zajedno trenirali u Tottenhamu. U tom trenutku i on i svi ostali
znali su koliko mi je to vano. ak ni nakon postignutog gola, meutim, nisam mogao jednostavno uivati. Dio mene bio bi najradije otrao do klupe i Glenna Hoddlea. Eto vidi. to sad kae? I teta je to nisam otiao k njemu, jer bih se usput sjetio obeanja koje sam prije utakmice dao naim maserima, Terrvju Bvrneu i Steveu Slattervju: ako dam gol, doi u ih zagrliti. Terry i Slatts razgovarali su sa mnom - i sluali me - tijekom svih mojih uspona i padova. Bili su divni sugovornici i prijatelji. Pravo i izvrsno drutvo: uvijek su govorili ono to zaista misle, a ne samo ono za to su mislili da bi vam bilo drago uti. I sluali su koliko god je trebalo. S Terrvjem sam se tijekom godina istinski zbliio. Nakon utakmice telefonom sam razgovarao sa svima. Bio sam toliko zadovoljan pruenom igrom, time to smo pobijedili i uli u sljedei krug. Imao sam dojam da sam onim slobodnim udarcem izborniku napokon neto dokazao. Ali hou li biti u ekipi protiv Argentine u drugome krugu? I dalje sam bio pomalo zbunjen zbog izbornikovog odnosa prema meni. Prije odlaska u Saint-Etienne izmeu nas je dolo do jo jedne neugodne epizode. Glenn nas je poslije podne ponekad vodio u etnju kako bismo se malo opustili. Ili smo samo u trenirkama i tenisicama. Meutim, ovaj put smo otili na teren, a on je iznenada objavio da eli poraditi na novom nainu izvoenja slobodnih udaraca, po kojem bi netko podignuo loptu s trave, dok bih ja volejem prebacio zid i pogodio gol. Brinula me zategnuta tetiva u pregibu koljena: zapravo se nitko od nas nije zagrijao. Stoga sam, kada mi je rekao da izvedem udarac, samo prebacio loptu preko zida, umjesto da je udarim punom snagom. Glenna je to uasno razbjesnilo. - Ne moe udariti? No, dobro, ako ne moe izvesti taj udarac, jednostavno zaboravi. Nisam uinio to je traio, jer mi je uza sve ostalo jo samo trebala ozljeda... Na je odnos otada bio napet, iako Glenn vie nije spominjao taj dogaaj. Bio je to jedan od sukoba kakve igrai pamte: ne samo oni koji su izravno sudjelovali u njemu, nego i njihovi suigrai koji su stajali u blizini i sve promatrali. Unato tome inilo mi se da sam
zavrijedio mjesto u momadi za sljedeu utakmicu i samo sam drao fige. Utakmica Engleska-Argentina uvijek je velika stvar, a razloga za to je mnogo; svi razlozi i nemaju veze s nogometom. Rije je o jednom od najdugotrajnijih i najveih suparnitava u nogometu. Ono to mi nazivamo "derbijem" u Argentini zovu "classico": ne samo utakmice izmeu susjeda, poput susreta United - City, ili Engleska - kotska, nego i parova koji imaju dugotrajnu povijest, primjerice United - Liverpool ili Engleska - Njemaka. Prema njihovom vienju, postoji samo jedan "classico" izmeu ekipa s dvaju razliitih kontinenata, a to je Mi protiv Njih. Stoga i nije neobino da takve susrete prati neviena pozornost. Ni s utakmicom u Saint-Etienneu nije bilo drukije. Bio sam uasno uzbuen i pun iekivanja. Od poetka prvenstva doivio sam osjeaj nesigurnosti i emocionalne udarce. No ni na trenutak nisam osjetio da nisam potpuno spreman za Argentinu. I ni sluajno nisam slutio to me eka, tijekom i nakon utakmice. A veer je poela tako lijepo: odlina utakmica i naa momad vie nego dorasla njihovoj. Nakon to je Argentina povela nakon samo pet minuta, golom Batistute iz jedanaesterca, Alan Shearer je izjednaio, takoer s bijele toke. Od njegovog posljednjeg penala za Englesku prolo je vie od godinu dana, no svi su znali da e zabiti svom snagom. Zatim sam, pet minuta poslije, ja pronaao Michaela Owena, koji je dao fantastian drugi gol. I oni su potom dali gol, tako da smo na odmor otili uz rezultat 2:2. U svlaionici se razgovaralo o obrani i slobodnom udarcu iz kojeg je Zanetti dao njihov drugi gol. Osim toga, jedva smo ekali da istrimo i ponovno navalimo: svi smo eljno oekivali pobjedu. Kako sam mogao znati da mene oekuje prava katastrofa?.. Po mojem miljenju, Diego Simeone je dobar igra. Dobar, ali jako ivcira suparnika: uvijek je oko vas, lagano lupka po glenju, neprestano neto petlja i openito vam smeta. A to utjee na protivnika, to on zna. Moda je znao i da je Glenn Hoddle prije poetka prvenstva izjavio kako ga brine moj temperament u situacijama kada sam izloen pritisku. Ja do tog trenutka zapravo nisam imao nikakvih problema s njim, no
odmah na poetku drugog poluvremena, uklizao je u mene s leda. I dok sam jo leao, ispruio je ruku kao da e me raskutrati, a ja sam ga nato povukao. Podignuo sam nogu uvis, prema njemu. Sve to uinio sam posve instinktivno, no nema sumnje da sam postupio pogreno. Igra si jednostavno ne smije dopustiti osveivanje. Isprovocirao me, no praktiki im sam reagirao, znao sam da to nisam smio napraviti. Dakako, Simeone je pao kao pokoen. Uasno sam pogrijeio. Iskljuit e me. Gary Neville priao mi je s lea, zagrlio me i potapao po leima. - to si to uinio? Zato? Nije me kritizirao. Garvja je samo zanimalo zato sam nogom udario Simeonea. Ni tada, kao ni dan danas, nisam znao odgovor na to pitanje. Sudac Kim Nielsen nije mi rekao ni rijei. Samo je iz depa izvadio crveni karton. Dok god sam iv neu zaboraviti taj prizor. Pogledajte ga na snimci: Simeone se dri kao da je na intenzivnoj njezi; Veron sucu govori to bi trebao uiniti; sudac s tim kartonom; Batistuta kima, kao da smatra da je pravda zadovoljena; a ja se polagano udaljavam, pogleda uprtog u tunel koji vodi do svlaionice. Nisam bio bijesan. To e vam potvrditi i izraz na mojem licu: bio sam posve izgubljen. Simeone mi je postavio zamku, a ja sam u nju spremno uskoio. to god da mi se dalje dogodi, tih ezdeset sekundi zauvijek e ostati u meni. ak i prije nego to sam doao do aut-linije, Terry Byrne pritrao mi je s klupe. Zagrlio me i sa mnom se spustio u svlaionicu. im smo se nali unutra, nazvao sam Victoriju u Sjedinjene Drave. Nisam vidio ponovljene snimke na televiziji i zanimalo me to se dogodilo. Ona je utakmicu gledala u nekom baru u Nevv Yorku. Neto u vezi s cijelim prizorom bilo je nestvarno, rekla je. Nitko nije mogao pojmiti i logino objasniti injenicu da sam iskljuen. Zato je dolo do incidenta? Nije se imalo bogzna to za rei. Terry je ostao uz mene. Ja sam se otuirao. Dugo sam ostao pod tuem, kao da bi voda mogla sve nekako isprati. Odjednom je Steve Slatterv utrao u svlaionicu, viui: - Zabili smo! Sol je dao gol!
Iskoio sam ispod tua, no ve trenutak poslije Steve se vratio i rekao da je sudac ponitio gol. Navukao sam trenirku, a u tom trenutku u svlaionicu je uao neki Francuz, FIFA-in dunosnik, koji me odveo na antidopinku kontrolu. Ondje su barem imali televizor, pa sam mogao gledati tekmu. Po isteku devedeset minuta rekli su mi da mogu ii, pa sam produetke gledao iz tunela koji vodi na teren. Nisam razaznavao to se dogaa pred mojim oima: kao da je ono iskljuenje izbrisalo moje cjelokupno sjeanje na utakmicu. No u trenutku kada je David Batty promaio jedanaesterac i kada su argentinski igrai pojurili prema svojem golmanu i poeli slaviti, sve mi je napokon dolo do svijesti. Sutra putujem kui. Bila je to najgora no u mojem ivotu. Ipak, oekivalo me neto to mi je davalo snagu: ubrzo u biti s Victorijom, koja nosi nae prvo dijete. Na dan dolaska engleske reprezentacije u Saint-Etienne, uoi susreta s Argentinom, po izlasku iz zrakoplova na mobitelu me doekala snimljena poruka. - Davide. Ovdje Victoria. Molim te, nazovi to prije. Uao sam u autobus i nazvao je. - Imam novosti - rekla je. - to se dogodilo? -Trudna sam. Nisam mogao vjerovati. Bio bih najradije ustao i viknuo tako da me svi uju. Prava ludnica. Nisam mogao vjerovati. Otiao sam u minijaturni nunik u autobusu i stao poskakivati, obavivi tijelo rukama. Bio sam beskrajno sretan. To je svakako novost kakvu svatko eli podijeliti s drugima, no ja se nisam mogao povjeriti nikom ivom. Odreene stvari u vezi s tom veeri u Saint-Etienneu jasno se istiu, kao da ih osvjetljavaju reflektori koji se uveer pale na stadionu: samo iskljuenje, telefonski razgovor s Victorijom, podsjeanje na injenicu da u postati ocem i, napokon, susret s ocem na parkiralitu nakon utakmice. A sve ostalo? Vjerojatno zbog mojeg vlastitog psihikog zdravlja, sve se nekako samo od sebe pretvorilo u maglicu: utakmica se nastavlja, no meni se ini da je gledam s pogre ne strane
teleskopa; bijes, frustriranost i stid; i krajnja nevjerica da se sve to ba meni dogodilo. Kada je sve zavrilo, engleski reprezentativci otili su do tribine na kojoj je bilo najvie naih navijaa. inilo mi se da u tome ne bih mogao sudjelovati, pa sam se okrenuo i vratio u svlaionicu. U tom trenutku Glenn Hoddle davao je intervju nekom televizijskom novinaru i govorio kako bi Engleska pobijedila da se jedanaestorici Argentinaca mogla susprotstaviti s jedanaest igraa. I novine i svi ostali, naravno, to su protumaili kao da je Glenn mene okrivio za poraz od Argentine. Igrai su se vratili u svlaionicu kojom je vladala grobna tiina. Alan Shearer sjeo je do mene. - ao mi je, Al - glasile su jedine rijei koje su mi pale na pamet. Alan je samo piljio u pod. to se jo moglo rei? to je bilo tko mogao rei? Svatko zna to mu je prolazilo glavom nakon te utakmice. Nikada neu zaboraviti da je Tony Adams jedini doao do mene. Kada sam prvi put nastupio u reprezentaciji s njim, Tony me nasmrt prestraio. Gostovali smo u kvalifikacijskoj utakmici u Gruziji, a samo nekoliko minuta prije nego to smo izili na travnjak, ustao je u svlaionici i rekao: - Dobro, deki! Ova je naa. Zasluili smo tri boda. Doli smo pobijediti! - Stvar nije bila samo u tome to je Tony bio glasan, nego i u strasti i odlunosti u njegovu glasu. Nisam mogao vjerovati koliko je u tim rijeima bilo estine. Bio je to jedan od onih trenutaka u kojima vas pravi ok podie na novu razinu predanosti. To ne znai da vam do tada nije bilo stalo: ali kada sam u toj svlaionici vidio koliko je utakmica vana Tonvju, ja sam, kao mladi igra koji je tek poeo igrati na meunarodnoj pozornici, osjetio novo nadahnue. Poraz Engleske u Saint-Etienneu strano ga je pogodio, osobito s obzirom na injenicu da vjerojatno vie nee igrati za reprezentaciju. Te je veeri u svlaionici vladala uasna atmosfera. Razoaranje je bilo neizmjerno. No Tony mi je priao i zagrlio me. - Bez obzira na sve, mislim da si divan mladi i izvrstan mladi nogometa. Ponosan sam to sam u engleskom dresu igrao uz tebe. Zbog ovoga e moda postati jai. Nakon ovoga bit e jo bolji. Izili smo na parkiralite, a mene su pokraj autobusa ekali roditelji.
Bacio sam se u tatin zagrljaj i zajecao. Nisam mogao prestati. Sada mi je zbog toga pomalo neugodno, no tada si jednostavno nisam mogao pomoi. Nakon nekog sam se vremena smirio i tata me samo ugurao u autobus. Sjeo sam i naslonio glavu na hladni prozor. Gary Neville uao je u autobus i sjeo pokraj mene. Odmah je vidio da sam plakao. I bilo mu je jasno da bih mogao ponovno zaplakati. - Nemoj da te netko vidi ovakvog. Ne bi trebao biti tako utuen. Nisi nita loe uinio. to je bilo, bilo je. Samo sam ga pogledao. - Victoria je trudna. Njegove su se oi blago razrogaile. - Eto, vidi. Sada lijepo budi s njom. Nema bolje vijesti. Razmisli malo bolje. To je bila obina nogometna utakmica. A ovo je novi ivot. Kada je Seba Veron doao u United, sjeam se da smo razgovarali o reakciji argentinskih igraa, barem nekih od njih, kada su me te veeri vidjeli s tatom. Dok su svojim autobusom odlazili s parkiralita, vidjeli smo kako se goli do pojasa okreu prema naem autobusu, smiju i vitlaju majicama iznad glave. Mi smo otili ravno u zranu luku i avionom se vratili u La Baule, na posljednje noenje u sklopu Svjetskog prvenstva 1998. Neki igrai odmah su se povukli u sobu, ostali su otili na pie. Ja sam se nekako naao u prostoriji s biljarskim stolovima i video-igrama, s Terrvjem, Slattsom i Steveom McManamanom. Ondje smo najee pili vruu okoladu i nakon toga, malo iza ponoi, odlazili spavati. Meutim, posljednje veeri Terry mi je rekao da moram neto popiti. Popio sam dva piva. Obino ne pijem, no te mi je veeri alkohol pomogao da barem malo umanjim bol. Nas smo etvorica jo dosta dugo.,samo tako sjedili. Razgovarali smo vrlo malo - vie i nije preostalo puno nedotaknutih tema - i ini mi se da sam u krevet otiao tek oko etiri ujutro, iako smo morali ustati u devet, radi povratka Concordeom u Englesku. Iste veeri rezervirao sam karte za put u Sjedinjene Drave. Engleska je ispala sa Svjetskog prvenstva. Prije poetka priprema za novu sezonu elio sam to vie vremena provesti s Victorijom. Moji su se
mene. Nije me prepoznala: na sebi sam imao veliku jaknu, a nakon one ludnice na aerodromu, kapu sam bio navukao gotovo na oi. Nije oekivala da u se pojaviti tako rano i to je bio jedan od onih trenutaka kada vam treba jo koja sekunda da shvatite to se tono dogodilo. Ja sam se okrenuo, a ona se trkom vratila. Samo sam je stisnuo i vie je nisam isputao. Uli smo u garderobu i ja sam se pozdravio s ostalim djevojkama. Nakon toga Victoria i ja iskrali smo se u malenu kupaonicu, a ona mi je ondje pokazala sliku s ultrazvuka: sliku naeg djeteta. Bilo je to neto neopisivo. Toka, nalik na zrno graka, na snimci nainjenoj puno ranije nego to je to doputeno u Engleskoj. Sav sam se najeio od uzbuenja. Kao to moe potvrditi svaki otac, taj osjeaj ne moete ni zamisliti dok ga ne doivite. Vratili smo se djevojkama, a one su me odjednom poele grliti i ljubiti. Ja sam se gotovo potpuno izgubio. - Oh, ve sam ti htjela rei... Netko e nas posjetiti - rekla je Victoria. I u tom trenutku u garderobu je ula Madonna. Sjela je i stala brbljati s Victorijom i ostalim djevojkama, dok sam ja samo utio i davao sve od sebe kako ne bih piljio razjapljenih usta. Nakon nekog vremena obratila se meni: - Ah, a ti si nogometa, zar ne? Odakle je Madonna znala tko sam? Ne mogu rei da mi nije bilo drago. No kada je trebalo odgovoriti, ostao sam bez teksta. Madonna mi se upravo obratila kao da me poznaje. Bila je to jedna od situacija u kojima tono znate da e sve to kaete zazvuati glupo. -Da. Djevojke su morale izai na pozornicu. Koncert je bio fantastian. Spajsice su na pozornici oduvijek bile izvrsne: silna energija, ivost, nadarenost i veliki trud, sve se to jasno odraavalo u nastupu. Bilo da je rije o nogometnoj utakmici ili o pop-koncertu, ljudi koji su platili ulaznicu zasluili su biti primjereno nagraeni. A pice Girls ispunile su oekivanja svaki put. Ja nastojim u igri biti maksimalno profesionalan. A Victoria i djevojke su u svojem nastupu bile nevjerojatno profesionalne. U sljedeih dvanaest dana postao sam najvei oboavatelj i pratitelj
Spajsica. Taj odmor ne pripada u red onih na kojima sam se najvie opustio, no uivao sam u svakom trenutku: u putovanju autobusom, druenju s Victorijom u luksuznim hotelima i potom, iz veeri u veer, u tim fantastinim koncertima. Sjeam se kako sam te prve veeri, u Madison Square Gardenu, promatrao Victoriju na pozornici, pred prepunim gledalitem u jednoj od najpoznatijih dvorana na svijetu, kako izvrsno izgleda i zvui, dok istodobno - usred svih tih svjetala i buke, izmeu tisua ljudi koji oduevljeno poskakuju - postoji i jedno malo i mirno mjesto, samo moje, mjesto na kojem Victoria u sebi nosi nae djetece. Cijelu veer pred oima mi je bila ona prva Brooklvnova snimka. Mogue je da sam do tog ljeta 1998. ivio u zaaranome svijetu. S kakvim sam se pravim razoaranjima dotada uope susretao? Odrastao sam sanjarei o igranju za Manchester United, a taj se san ostvario. im sam se naao na Old Traffordu, ve sam igrao za prvu momad, uz nadahnute mladie, moje vrnjake i ve smo poeli osvajati prvenstva i kupove. A onda, gotovo preko noi, pozvan sam da zaigram za nacionalnu vrstu i sudjelovao u dovoenju svoje zemlje prema zavrnici turnira najvanijeg natjecanja na svijetu. Iz ove perspektive, ini mi se da me moda napustila srea. Nisam imao puno iskustva s takvim udarcima, s neugodnostima koje sam morao trpjeti tog lipnja. Znam koliko su se engleski igrai i navijai te veeri u Saint-Etienneu razoarali. U sreditu oluje, i ja sam bio shrvan svime to se dogodilo. Meutim, u dobi od dvadeset tri godine, nisam bio spreman za to da e sva krivnja za poraz od Argentine biti pripisana samo meni. Kao i svi, i ja sam u ivotu morao savladati mnotvo lekcija. Razlika je samo u tome to zvuna nogometna karijera i slava, pri emu javnost prati ba svaki va korak, nude manje prostora za pogreke i manje vremena u kojem se morate suoiti i pomiriti s tim pogrekama. U vezi s time ne mogu se tuiti, jer me isti vihor koji je zapuhao u mojem ivotu zbog iskljuenja protiv Argentine uspio otpuhati na suprotnu stranu Atlantika, u naruje voljene ene. Dvadeset etiri sata nakon najgoreg trenutka koji sam uope mogao zamisliti, nalazio sam se u Madison
Square Gardenu, sa zrnatom bolnikom snimkom u depu, beskrajno uzbuen i sretan. Veer prije ivot mi se raspao na nogometnom terenu u Francuskoj. Ve dan poslije, unato boli, poeo me obuzimati najbolji osjeaj na svijetu: postat u tata. Nisam mogao znati to me sve eka u Engleskoj, niti kako u se sa svime time nositi. Ali ako u biti otac toj mrljici novog ivota na Victorijinoj snimci, sada je vrijeme da nauim biti pravim mukarcem.
Hvala to ste uz mene

"Kada sletimo, na izlazu e vas ekati policija."
Kao trener, Alex Ferguson ima mnotvo divnih osobina. U sjeanjima na Francusku '98. osobito se istie jedna od njih: ef je uvijek uz svoje igrae i podupire ih, ak i u najveim krizama. - Samo se lijepo vrati u Manchester - rekao mi je. - Neka te ne brine to svi govore i piu. Vrati se ovamo, gdje te ljudi vole i podravaju. A svima moe odgovoriti kada pone sezona. Neki imaju drukije miljenje, no ja vam mogu potvrditi da podrka koju im veliki ef prua, igraima znai jako puno i oni ga zbog toga uvijek potuju kao ovjeka i apsolutno mu vjeruju kao treneru. U United sam, izmeu ostalog, i doao zbog njegovog stava prema mladim i perspektivnim igraima: ef je u vama budio osjeaj da pristupate pravoj obitelji, a ne samo nogometnom klubu. U dobru i u zlu, bez obzira na sva neslaganja i sukobe meu nama, ja sam na Old Traffordu uvijek imao takav osjeaj. Razlog je na veliki ef. injenica da me podupire doista mi je pomogla da preivim ljeto 1998. i poetak sljedee sezone. Dok sam s Victorijom bio u Americi, uspio sam pogledati dio novinskih napisa o svemu to se dogodilo u Saint-Etienneu. Moda bi mi bilo pametnije da sam posluao ljude koji su mi govorili da to ne bih trebao initi, lako sam bio tisuama kilometara daleko, neki su me naslovi jako pogodili, na primjer: "DESETORICA JUNAKIH LAVOVA, JEDAN GLUPI KLINAC." Bilo mi je jasno to sam uinio, no istodobno mi se
Hvala to ste bili uz mene / 145
inilo da su reakcije u medijima bile pretjerane: sve je to, naposljetku, izazvala tek jedna nogometna utakmica. U redu, velika i vana utakmica. Ali je li to opravdanje za nain na koji su se novine odnosile prema meni? Oekivao sam rekaciju, no njezin me intenzitet doslovno okirao. Bilo mi je jasno koliko je cijela Engleska razoarana ispadanjem sa Svjetskog prvenstva, no dio napisa - osobito prvi dan nakon utakmice s Argentinom - u nekim je ljudima zapalio nesluenu mrnju. Dakako, ja sam bio u Americi, ali to nije znailo da neki drugi ljudi nisu bili pod pritiskom umjesto mene. Razgovarao sam s mamom i tatom: kada su se iz Saint-Etiennea vratili u London, ispred kue ih je ve ekalo vie od trideset ljudi. Prislukivali su im telefon, snimatelji su im se unosili u lica im bi otvorili vrata. Novinari su na ploniku ve bili postavili i stolice i stolie na kojima su drali kavu i aj. Pred kuom su bili cijelo vrijeme, dok sam ja s Victorijom bio sa druge strane Atlantika. Zahvaljujui ivotu s Victorijom, ve sam se poeo navikavati na takav intenzitet pozornosti. Mojim je roditeljima to, meutim, bilo neto posve novo; uostalom nisu oni dobili crveni karton na Svjetskom prvenstvu. Bilo je to pravo iskuenje za oboje, no kako su se drali zajedno i jedno drugome pomagali, uspjeli su sve prebroditi. Ni do danas mi nisu ispriali ni pola svega to se dogaalo prvih dana nakon utakmice s Argentinom. Moda i ne ele da to doznam. Moda ni sami o tome vie ne ele razmiljati. Koliko sam god cijelo to razdoblje ostavio iza sebe, neke me stvari i danas progone: moje lice otisnuto na metama za pikado, lutka s mojim likom objeena na stupu javne rasvjete, reirani razgovori s navijaima. - Beckham je sramota ove zemlje. Vie nikada ne bi smio igrati za reprezentaciju. Puno toga to se o meni govorilo, pisalo i pojavljivalo na naslovnicama i stranicama s vijestima i nije poteklo iz pera sportskih novinara, no i neki od njih pokazali su veliku osvetoljubivost. Sve to uvam u arhivi. Nije rije ni o kakvoj crnoj knjiici, ali ako ve neto uvate, morate uvati sve. Kua mojih roditelja uvijek je bila prepuna izrezaka koji ekaju da zavre u albumima. Skupljali smo ih jo od mojeg djetinjstva.
Od 1998. javio se samo jedan ovjek, ili moda njih dvojica, koji je javno zaalio zbog svoje uloge u svemu. Glavni urednik Mirrora, Piers Morgan, ije su novine objavile onu podlogu za pikado, bio je dovoljno iskren da prizna kako su pretjerali. Sjeam se i drugih stvari koje su me u to vrijeme boljele i samo se nadam da ih se sjeaju i novinari koji su ih napisali. Sada mi je tako neobino kada se kao kapetan engleske reprezentacije pojavljujem na konferencijama za novinare. ini mi se da imam pristojan odnos s dekima koji prate reprezentaciju i ponosan sam to sam pred njima, to govorim u ime svojih suigraa. Velik broj istih tih novinara radio je i tijekom tog ljeta, prije pet godina, a ja sam uvjeren da se sjeaju, kao i ja, u kakvom sam odnosu bio s medijima. Po povratku u Englesku, gotovo sam cijelu godinu dobro pazio da potpuno izbjegavam razgovore s novinarima. Na taj nain nisam samo elio uzvratiti za ono to se o meni govorilo i pisalo. Znao sam da me prate kao nikada dotada i nisam se elio nai u situaciji u kojoj bih mogao rei neto zbog ega u poslije poaliti. Jo i prije nego to sam iziao iz zrakoplova, stekao sam odreenu predodbu o tome to je sve moja obitelj proivljavala dok me nije bilo. Glavni stjuard priao mi je sat vremena uoi slijetanja na Heathrovv. - Kada sletimo, na izlazu e vas ekati policija. Prvo sam pomislio da se ali. emu policija? Da me uhite? Da me zatite? Kako god bilo, stvar je ve otila malko predaleko, zar ne? I doista, na izlazu su me ekala estorica uniformiranih policajaca. Terminalom smo prolazili u zbijenoj skupini: ja u sredini, oni sa svih strana. Jedva sam se suzdravao da se ne ponem glasno smijati. to je sada ovo? Odgovor nisam morao dugo ekati. Kada smo se pojavili u glavnoj dvorani, prema nama je pojurio plimni val snimatelja i novinara. Svi su vikali, traili da se zaustavimo, da ja neto kaem, traili bilo kakvu reakciju. Policajci su me samo odveli na suprotnu stranu i smjestili na stranje sjedalo automobila koji je doao po mene. Cijelo je iskustvo bilo uasno. No to je bio tek poetak. Dva dana kasnije doao sam na poetak priprema na Old Traffordu. Tako sam se svaki dan barem na nekoliko sati mogao usredotoiti
iskljuivo na nogomet, a sve ostalo iskljuiti. U svlaionici je bilo poneto dobrodunog zadirkivanja. Moji su suigrai znali da mi nije lako s obzirom na sve to se dogaa, a igrai u takvim situacijama jedni drugima uvijek pomau. A ja sam bio sretan to sam s njima i to ponovno igram. Tako mi je bilo lake hrabro se drati pred roditeljima, koji su preivjeli dovoljno nedaa i bez toga da mene gledaju uasno uzrujanog zbog svega. Policija im je savjetovala da dou u Manchester jer su se pribojavali za moju sigurnost ako budem sam u kui u Worsleyju. Tata me obino vozio na trening na Cliff, a onda dolazio po mene nakon posla. Ja ih ne bih bio zvao. tovie, ponudio sam da u ih poslati nekamo na odmor, kako bi predahnuli od svega. No mislim da su uza me bili smireniji. ini mi se da je ljudima teko shvatiti kako mi je bilo tijekom tih prvih mjeseci nakon Svjetskog prvenstva. ak ni mojim prijateljima nije bilo lako zamisliti to mi se dogaa sve dok stvar nisu iskusili iz prve ruke. Dva dana nakon povratka iz Amerike Dave Gardner i ja nali smo se nakon treninga i odluili otii na ruak nekamo u sredite Manchestera. Otili smo u restoran koji smo znali otprije, The Living Room. Ondje su svi inae bili srdani, a dolazili smo razmjerno redovito, jer su nas ljudi znali, ali su nas putali da u miru jedemo. Meutim, tog poslijepodneva, im smo uli, Dave i ja naili smo na prizor kao iz nekog vesterna u kojem je tip uetao u pogrean saloon. Ljudi su se okrenuli i poeli bijesno piljiti. Bilo je to jo jedno uasno iskustvo koje me uzrujalo i obeshrabrilo. Povukli smo se u kut i sakrili glavu iza jelovnika. - Vie ne izlazim s tobom, stari moj - proaptao je Dave. - Meni je to previe. Sljedeih nekoliko mjeseci alili smo se kako emo prije izlaska iz kue navlaiti pancirke i kacige. Protiv stalne napetosti ovjek se mogao boriti jedino humorom. Kada je bila rije o nogometu, veliki ef nije morao puno govoriti. Preko ljeta je doveo nove igrae: Jaapa Stama, Dvvighta Yorkea i Jespera Blomqvista, velike meunarodne zvijezde. A mi smo znali to trebamo raditi: iskupiti se za prolosezonsko razoaranje. Ti rezultati
nisu zadovoljili ni nas, ni klub, ni navijae. Znali smo da sezonu 1998/99. mora obiljeiti neto veliko. Toga sam bio jo svjesniji na osobnome planu: u sezonu sam uao uz dojam da je preda mnom, nakon Svjetskog prvenstva i svega to je uslijedilo, presudno razdoblje, barem kada je rije o igranju u Engleskoj. U prvoj prvenstvenoj utakmici nove sezone na domaem terenu doekali smo Leicester City. ini mi se da uoi utakmice jo nikada nisam bio nervozan kao tog poslijepodneva. Oduvijek sam imao dobar odnos s navijaima na Old Traffordu, no kako e oni sada reagirati? Nisam tono znao ni kako u ja reagirati. Posljednju pravu utakmicu odigrao sam u Saint-Etienneu. U podsvijesti me cijelo prijepodne pomalo kopkalo jedno pitanje: kako znati da se to to se dogodilo protiv Argentine nee ponoviti? Nije ba da sam posve shvaao razloge koji su doveli do onakve reakcije na Simeoneove provokacije: a sada nisam mogao posve pouzdano znati da u se moi kloniti slinih situacija. U to vrijeme jo nisam bio dovoljno iskusan da shvatim da sam razmjerno nezrela osoba koja, kao igra, izgara od silne elje da pobjeuje. Oajniki sam prieljkivao to skoriji poetak utakmice s Leicesterom, ali sam se i pribojavao tih devedeset minuta. Pokazalo se da smo odigrali i vie od devedeset. Domai navijai prema meni su bili fantastini. Kad god sam krenuo izvesti korner, tisue njih ustajalo je i bodrilo me. eljeli su mi pokazati da su na mojoj strani. A to mi je neizmjerno puno znailo. Bio je to neopisiv osjeaj. Kada je uz vas 60.000 Unitedovih navijaa, pripravni ste suoiti se i s cijelim svijetom. Utakmica se, meutim, nije razvijala prema planu: prvo poluvrijeme gubili smo s 0:2. Teddy Sheringham uspio je poslije dati gol, a zatim nam je, u suevoj nadoknadi na samome zavretku susreta, dosuen slobodan udarac na rubu Leicesterova esnaesterca. Priao sam lopti, a stadionom je zavladala potpuna tiina. Potpuni, sablasni mir. Tko god je bio na stadionu, pamtit e, uvjeren sam, tu tiinu. uo sam samo glas u vlastitoj glavi. Molim te, ui. Molim te, molim te, samo ui. Kada sam je udario unutarnjom stranom stopala, lopta je preletjela zid i spustila se u kut vrata, gotovo, kako se inilo, kao na usporenoj snim-
...A:
ci. Dok je putovala pokraj golmana, uvidio sam kako je rije o savrenome trenutku. Rairenih ruku otrao sam do korner-zastavice i nespretno izveo neto to je moda nalikovalo na piruetu. Tono sam znao to elim rei Unitedovim navijaima koji su poludjeli od radosti. Nisam znao to me eka. Hvala to ste bili uz mene. Ovo je gol za vas. Kada sam na travnjaku, oduvijek imam osjeaj da sve drim pod nadzorom. Koliko god bilo teko igrati pred navijaima drugih klubova, uvijek sam bio u stanju nositi se s time. Kada udaram loptu, nikada nema izgleda da razmiljam o neem drugom. Meutim, na podrujima koja nisu imala veze s nogometom, stvari su postajale sve udnije. Victoria je najvei dio vremena provodila na turnejama, a mama i tata vratili su se na posao u London. Ja sam naveer kod kue bio sam. Jedne se noi sjeam osobito jasno. Kua u Worsleyju imala je alarmni sustav, tako da se nisam brinuo zbog mogunosti da netko provali. No te me noi probudio nekakav prasak. Uinilo mi se da je zvuk doao iz vrta. Osjetio sam grenje u elucu. Nisam znao to se dogaa, ali pribojavao sam se najgorega. Policija mi je dala broj za hitne situacije koji sam mogao nazvati u sluaju da se neto dogodi, no ipak sam odluio pogledati o emu se radi. Nisam ih elio zvati ako je rije samo o maki koja se eli dokopati mog smea. Ustao sam i oprezno krenuo prema prizemlju. Nagnuvi se, pogledao sam kroz prozor na podestu. Kod ograde na zavretku vrta stajao je neki tip, ruku prekrienih na prsima, i gledao prema meni. Tek tada palo mi je na pamet da nisam odjeven. A on je samo piljio. Sve je nalikovalo na nekakvu neobinu hipnotiziranost. On se nije micao, a ni ja se nisam mogao pokrenuti. Na koncu sam ipak otvorio prozor i povikao: - to hoe? Nije ni trepnuo. Nije odgovorio. Samo je tako stajao, piljio u mene, uope se ne zabrinjavajui zbog injenice da sam ga vidio. ini mi se da su mi to bili najstraniji trenuci. Ne znam koliko smo nas dvojica tako stajali i gledali se. Nisam znao to se dogaa, a kamoli to bih trebao ili mogao poduzeti. Nazvao sam policiju, no kada su doli, tip je ve bio nestao. Jo i danas se najeim kada se sjetim tog dogaaja.
Uoi utakmice s Leicesterom bio sam nesiguran, iako smo igrali na Old Traffordu, srcu Unitedove obitelji. Prvo gostovanje sa strepnjom smo iekivali svi: ili smo na noge West Hamu na Upton Park, gdje je publika, od prijelaska Paula Incea, postala pravi majstor u zagoravanju ivota Unitedovim igraima. Ljudi su oekivali da u istinski pritisak poeti osjeati upravo ondje. No na neki neobian nain, ja sam se ak radovao tom susretu. Imao sam osjeaj da trebam iskusiti i ono najgadnije, ako elim sve ostaviti iza sebe i do konca sezone o tome vie ne razmiljati. Znao sam da e to biti velik izazov i samo sam se elio to prije suoiti s njim. Nikada neu zaboraviti dolazak na Upton Park. Dok sam prolazei autobusom pokuavao vidjeti to se dogaa vani, ugledao sam policajca kod vrata. ekao je mene. U prvi mah uinilo mi se da stoji na stubama. Bio je toliko visok i jak da je izgledalo kao da zaklanja sunce. Imao sam dojam da ta njegova veliina slui kao upozorenje za razmjere neprijateljskih osjeaja prema meni. ekali su me na parkiralitu: stotine ljudi lica preplavljenih bijesom. To mi je bilo nevjerojatno, jednostavno nepojmljivo. A jo mi je nevjerojatnije sada, kada sam i sam otac: oevi koji me uasno vrijeaju, zasipaju me svim moguim pogrdama, a uz njih stoje sinovi - estogodinjaci, sedmogodinjaci - i ue, upijaju. Tek neto poslije, kada sam vidio snimke publike, vjerojatno sam poeo uviati koliko je zapravo atmosfera na Upton Parku tog dana bila naelektrizirana. Kod kue imam jednu fotografiju koja me i danas uasava: izvodim korner, a na slici se dobro vide izrazi na licima gledatelja iza mene. Agresivnost je gotovo opipljiva, izbija iz snimke. A ta lica ne govore: grozan igra zbog kojeg nismo osvojili Svjetsko prvenstvo i koji vie nikada ne bi trebao igrati za englesku reprezentaciju. Ggvore puno vie i to nema veze s nogometom. Izraz na tim licima govori sve: - Gotov si, Beckhame, uvaj nas se. Zbog takve mrnje ovjek se pone pitati koliko zapravo vrijedi nogomet ako potie takve emocije. Kada bi igra prekinuo koncentriranost na igru i postao svjestan takvih trenutaka, to bi uinio? Napustio teren? Meni to jednostavno nije jasno. Na sreu, imao sam osjeaj da
se mogu suoiti sa svime to me oekuje. Kada smo po svretku susreta uz rezultat 0:0 odlazili s travnjaka, zadrhtao sam od olakanja. Uoi utakmice vjerojatno sam zamiljao i puno gore stvari, a sada mi se inilo da stvarnost ipak nije bilo tako teko preivjeti. Neprijateljstvo navijaa koje se pojavilo nakon Francuske '98. nije zavrilo nakon tog poslijepodneva u gostima kod West Hama, ali vie vjerojatno nije bilo problematino za mene kao igraa Manchester Uniteda. Poelo je tako da nisam bio siguran hou li itav doekati svibanj; zavrilo je kao nevjerojatno uspjena sezona kakva se nikome od nas ukljuujui sve nogometae koji igraju u ovoj zemlji - moda nikada vie nee ponoviti. Ne znam hoe li United ikada opet uspjeti doi do trostruke krune, United ili ikoji drugi klub. No, u svakom sluaju, to nitko nee ostvariti na nain kako je to uspjelo nama: klubovi nakon nas morat e pisati svoj scenarij, jer je samo ta skupina Unitedovih igraa bila u stanju ispisati takvu priu. A pustolovine koje smo doivljavali tijekom te sezone za mene su imale i osobit ton, zbog ega su dogaaji u proljee i ljeto 1999. ve poprimili razmjere fantazije. I kada su ljudi ve poeli zamiljati to bi jo mogla ostvariti naa momad, u moj ivot stigli su Brooklvn i Victoria. A samo dva mjeseca nakon nevjerojatne Unitedove veeri na Nou Campu - veeri u kojoj se dogodilo nemogue -ja, David Robert Joseph Beckham, dao sam brani zavjet i oenio se djevojkom svojih snova. Tijekom godina pojavili su se odreeni klubovi s kojima se Man United poeo usporeivati u europskim natjecanjima. Godine 1998. bili smo s njima u istoj skupini Lige prvaka i to su bile neopisivo dobre utakmice: s Barcelonom smo prije Boia dvaput igrali 3:3, a s munchenskim Bavernom 1:1 i 2:2. lako nijednom nismo pobijedili, pokazali smo da se moemo nadmetati s tada najboljim sastavima. I izvan Old Trafforda poelo se nagaati da bi to mogla biti Unitedova godina. Mi o tome nismo razmiljali, barem ne poetkom sezone. No o vjeri u sebe i o samopouzdanju ne treba razgovarati da bi se pojavilo. U Premier ligi te smo sezone odigrali nekoliko iznimnih utakmica. Dvvight Yorke i Andy Cole nisu mogli prestati zabijati golove: od samog
LJ *. -.. ..
poetka meu njima je postojalo nevjerojatno razumijevanje. Sjeam se da smo na Goodisonu s 4:1 pobijedili Everton, a na Filbert Streetu Leicester rezultatom 6:2. Zatim smo otili na City Ground i s 8:1 pregazili Forest. Bila je to prva utakmica pomonog trenera Stevea McClarena, a Brian Kidd bio je preao na mjesto glavnog trenera Blackburna. Bilo je to poslijepodne za pamenje: Ole Gunnar Solskjaer uao je s klupe i u desetak minuta dao etiri gola. Steve nas je poslije potraio u svlaionici. Bio je tek preuzeo trenersku dunost i nije znao to bi tono rekao. Ali nije ba ni pogrijeio: - Nije loe, deki. Tako je svaki tjedan? Stvari su ve oito bile na svojem mjestu i razvijale se u pravome smjeru kada je Steve zamijenio Kidda. Tijekom te prve sezone u Unitedu, uspjeno se trudio da ne poremeti ono to su prije njega izgradili ef i Brian. Samo se koncentrirao na to da odri ritam u koji smo uli. ini mi se da je Steve jedan od nekolicine najboljih trenera u zemlji, i mogue je da je imao vie zasluga za nau trostruku krunu nego to mu se pripisuje. Moja je generacija odlino upoznala ljude poput Erica Harrisona i Briana Kidda, tako da smo se brinuli kako e veliki ef pronai nekoga tko e dostojno zamijeniti njih dvojicu. Govorkalo se da bi k nama trebao doi Steve iz Derbvja. Zapravo se sjeam utakmice koju smo s njima na Old Traffordu odigrali neposredno prije nego to je preao u klub: Steve je na klupi Derbvja bio s Jimom Smithom. Ni u jednom trenutku nije se prestao obraati svojim igraima, kao i svima koji su ga mogli uti. I danas ga vidim na rubu klupe gostujue momadi, s notesom u ruci. Mahnitim pokretima ruke pisao je biljeke, a istovremeno bez prestanka blebetao. Ja sam jedno poluvrijeme proveo upravo na toj strani terena, tako da sam uo sve. Dovraga, starimoj... Gdje se ti gasi? Dva dana poslije Stevea su nam predstavili kao novog pomonog trenera prve momadi. Kada imate posla s dobrim trenerima, kao to je to bio sluaj sa mnom, jo od najranijih dana u Ridgeway Roversima, nije u redu govoriti o "boljem treniranju" ili "najboljem treneru". No sasvim pouzdano mogu ustvrditi da je Steve McClaren na tu dunost
donio bitno drukije - i krajnje osobne i jedinstvene - odlike. Njegova tehnika vjetina, organizacija i prenoenje informacija na terenu za treninge bili su apsolutno izvanserijski. I imao je vrlo iroke poglede, bio tako otvoren. im se dogodilo da uje za neto novo, Steve je to iskuavao. Ako je upalilo, to smo i koristili. U protivnom, pokuajem se nita nije izgubilo. Kada je u veljai 1999. doao na Old Trafford, potovanje igraa stekao je u rekordnom roku. Momad Uniteda vrlo je borbena, ak i na treninzima. Igrai nisu rezervirani ni prema suigraima ni prema trenerima. Startovi su energini. S vremena na vrijeme ef mora prekinuti trening jer atmosfera postaje preuarena. Tako je oduvijek u tom klubu, od mladih sastava navie. To je taj natjecateljski duh: oajnika udnja za pobjedom, bez obzira to je tek petak prije podne i igra se pet protiv pet. Steve je to prihvatio i shvatio da se na stil temelji na posjedu lopte, tako da se pobrinuo da treninizi budu koncentrirani upravo na to. Usto nas je i nasmijavao. Kada bi se zanio, demonstrirao bi nam svoju igru elegantnih poteza: tada bi zamiljao daje Glenn Hoddle i nabacivao lopte na sve strane po terenima na Carringtonu. Kada je doao u klub, mi smo ve velikim koracima grabili iz susreta u susret, no on nas je poticao dalje, sve do Nou Campa, iako je pravi trag u klubu ostavio tek sljedee sezone. Manchester United posljednjih nekoliko sezona trpi kritike zbog stava uprave prema FA kupu, osobito jer klub nije branio naslov 2001, kada su nas pozvali u Brazil, na FIFA-ino novo Svjetsko klupsko prvenstvo. Ja mogu samo rei da na veliki ef, kao i svi Unitedovi igrai, jako voli to natjecanje, a jedan od razloga svakako je i injenica da nam je ono bilo izuzetno vano u sezoni kada smo osvojili trostruku krunu. Utakmica treeg kola protiv Liverpoola bila je jedan od najboljih susreta sezone 1998/99. Liverpool je poveo preko Michaela Ovvena, gotovo na samome poetku, a mi smo ih onda pritiskali sljedeih osamdeset minuta, a da nismo stvorili pravu priliku za gol. Atmosfera je tada moda bila i najbolja otkako igram na Old Traffordu. To je moda imalo veze i s injenicom da se radilo o kup-utakmici, pa je Liverpool imao vie navijaa nego da je bila rije o prvenstvu. Ole Gunnar Solskjaer uao je s klupe. Te
je sezone nekako uvijek ulazio u kasnijim fazama utakmice. I izjednaili smo gotovo odmah. Potom je Ole zabio i pobjedniki gol tono u devedesetoj minuti i cijeli se stadion raspomamio: dramatinost je napokon dosegnula intenzitet velikog suparnitva. A United je pobijedio. Kup-utakmice nose poseban naboj. Susreti Lige prvaka donose puno vie uzbuenja, i navijaima i igraima, kada otpone faza ispadanja. Godine 1999. drijeb nam je u etvrtfinalu donio milanski Inter. To bi ionako bila velika utakmica, no u danima pred susret svi su je najavljivali kao prvi susret Davida Beckhama i Diega Simeonea, koji je nakon Svjetskog prvenstva i Saint-Etiennea igrao u tom talijanskom klubu. Kao da nikoga ne zanima tko e pobijediti, pola najava utakmice odnosila se, kako se inilo, na to tko e se s kime rukovati a tko nee uoi poetka prve utakmice na Old Traffordu. Mene je, pak, zanimala iskljuivo utakmica. Unaprijed sam bio odluio jedino da u nakon susreta pokuati doi do Simeoneova dresa. Danas ga u okviru uvam kod kue, zajedno sa svim ostalim dresovima velikih igraa protiv kojih sam igrao tijekom karijere. Te veeri razmiljao sam jo o neemu: jedinoj stvari koja mi je mogla biti vanija od utakmice za koju sam se pripremao. Victoriji je do poroda bilo preostalo jo samo nekoliko dana, moda ak i sati. Sjedio sam u salonu na Old Traffordu, ekao sastanak momadi, kada mi je zazvonio mobitel. Na ekranu sam vidio Victorijin broj. To je to. Poelo je. Pokazalo se da me Victoria nazvala kako bi mi rekla da osjea blage bolove, ali daje sve u redu. Osjea se dobro i eli mi puno sree. Na sastanak sam otiao posve miran i rastereen. Prije poetka utakmica Lige prvaka igrai prolaze pokraj poredanih protivnika i rukuju se. Jo se sjeam prave eksplozije bljeskalica kada smo se Simeone i ja nali oi u oi. Tijekom same utakmice nas se dvojica ba i nismo viali, osim trenutka kada smo se zamalo sudarili, a on me zahvatio po glenju. Nikada neu znati je li to uinio namjerno ili sluajno. Vano je da nisam reagirao. Veer je za nas, pokazalo se, bila divna. U prvom poluvremenu Dvvight Yorke samo je pospremio dva moja nabacivanja, tako daje konani rezultat bio 2:0. Inter je bio uistinu
teak protivnik i taj je rezultat bio realan. Kada sam se ponovno uo s Victorijom, bio sam sretan. Nasmijala se kada sam joj rekao da sam dobio Simeoneov dres i da me prije odlaska s terena jo i lagano poljubio u obraz. Dogovorili smo se da u nakon sutranjeg treninga doputovati u London. Zahvaljujui toj pobjedi, dugotrajnom snu i prijepodnevnom istezanju odjednom mi se uinilo da se napokon poinjem trajno udaljavati od onog iskljuenja i svega to nam je ono donijelo. Hoe li tako biti i s ostalima nije, naravno, ovisilo o meni. U stvarnosti sam tek u ljeto 2002. mogao definitivno i zauvijek daleko iza sebe ostaviti dogaaje iz Saint-Etiennea. No kako sam igrao dobro protiv Intera - i budui da sam na stranjem sjedalu imao Simeoneov dres - u podne sam se autocestom M6 vozio posve bezbrian i veseo. Za dva sata bit u s buduom majkom svog djeteta. Sjeam se da sam jeo okoladicu Lion kada je zazvonio telefon. Zamalo sam se zadavio. - Davide? Ja sam. Doktor kae da veeras trebam doi u bolnicu i roditi. Tijekom nogometne karijere iskusio sam mnoge stvari s kakvima se nije susretao velik broj ljudi. No svaki otac zna kako sam se osjeao kad mi je Victoria priopila da smo tako blizu i da nas oekuje taj veliki dogaaj. Uzbuenje, strah i srea - neto najvanije to e se ikada dogoditi u mojem ivotu - donijeli su mi neto to je graniilo s muninom. Bacio sam okoladicu i vrsto stisnuo upravlja, drao ga sve dok se nisam prestao tresti. Vonja do Londona inila mi se beskrajno dugom. Kada sam doao do kue njezinih roditelja u Goff's Oaku, Victoria je bila u kadi. Bolovi su sada bili drukiji. A ona je znala to to znai. Samo je podignula pogled prema meni. - Davide, jako sam nervozna. I nisi jedina. Nisam znao to bih rekao. Sve smo spremili i uputili se u londonsku bolnicu Portland. Victoriju su pripremili za carski rez. Lijenik je zakljuio da e na taj nain i ona i dijete biti najsigurniji. Sve se odvijalo uasno brzo. Jedva smo stigli odloiti torbu u sobi, kada su nas
odveli u malenu sobu pokraj operacijske dvorane u kojoj su joj stavili drip i dali joj epiduralnu. ini mi se da su to bili najnapetiji trenuci. Mala zbrka izbila je oko moje odjee za operacijsku salu: na koncu su mi dali plave bolnike hlae prevelike barem pet brojeva. Moda je tako bilo i bolje: to nam je odvuklo panju i nasmijalo nas, pa nismo previe razmiljali o tome to nas eka s druge strane dvokrilnih vrata. Victoriju su odvezli na kolicima i prebacili je na leaj u sali. Doao sam za njom. Stisnuo sam joj ruku i rekao da je volim. - to se dogaa? - upitala me. - Ne osjeam ba nita. A to je bilo dobro, jer su lijenici tada ve bili nainili rez. Nikada dotada nisam se naao u tako neobinom, meni posve stranom okruenju kao ondje: samo sam se nastojao koncentrirati na Victoriju i ne misliti na to gdje sam. Ona je podignula pogled: - Jako sam gladna. Hoe mi moi nabaviti malo dimljenog lososa? Dimljeno lososovo meso jela je u velikim koliinama tijekom cijele trudnoe - i uvjeren sam da Brooklvn upravo zato oduvijek vie voli ribu nego crveno meso - no nikako nisam oekivao da e ba u tom trenutku osjetiti takvu elju. ekao sam i promatrao. Osjeao sam kako mi srce neobuzdano lupa. A mamica je odjednom ogladnjela. Ve trenutak poslije nae je dijete dolo na svijet, nalo se u naruju jedne bolniarke. Ja sam ga vidio, Victoriji je trebalo jo nekoliko trenutaka... Budui da se rodio carskim rezom, Brooklvna su morali poloiti na stol i u usta i nos uvui malenu cjevicu kako bi mu proistili dine puteve. Bolniarka ga je sigurno i vrsto omotala runikom i predala ga meni. Budui da su Victoriju tada jo ivali, ja sam ga prvi drao. Znam da zvui sebino, no bila je to takva ast, tako neopisiv osjeaj. Dosad sam ga doivio dvaput i mogu rei da se nita to sam iskusio u.ivotu, ni na nogometnom terenu ni igdje drugdje, ni sluajno ne moe usporediti s tim, s intenzitetom osjeaja, uzbuenjem i strahopotovanjem u trenutku kada prvi put u naruju drite vlastito dijete. S Brooklvnom u naruju nainio sam nekoliko koraka, odnio ga majci i glavu mu poloio na jastuk do njezinoga: dvije meni najdragocjenije osobe na cijelome svijetu, tako sline i tako prelijepe. Taj prizor u glavi e mi ostati zauvijek.
L,
i
Oduvijek sam elio imati djecu. Moda jer sam odrastao uz mlau sestru. Moda sam od roditelja jednostavno naslijedio taj oinski instinkt, ne znam tono. Sjeam se da sam, kada sam upao u Unitedovu momad, osjetio ljubomoru prema starijim igraima kada su, za rijetkih dana tijekom sezone, na trening smjeli dovesti djecu i ostaviti ih uz aut-liniju kako bi gledala tatu kako igra. To sam tako silno elio. I, bit u posve iskren, oduvijek sam elio sina. Zapravo dva sina: koliko god volio Joanne, znam - a to zna i ona, tome se uvijek smijemo - da sam uvijek elio i mlaeg brata. Tog sam poslijepodneva u bolnici Portland, dok sam gledao kako Victoria zaljubljeno gleda naeg tek roenog sina, znao da sam, to god se dogodilo i to god me jo ekalo u ivotu, pravi sretnik. Sjeam se kako mi je Victoria, dok sam drao Brooklvna, rekla: - to god radio, samo ga, molim te, nemoj napustiti. Od ljeta i, ponovno, neposredno uoi Brooklvnova roenja, nekoliko smo puta dobivali razne prijetnje. 0 svemu smo unaprijed razgovarali, o tome kako emo postupati s osiguranjem, koje emo mjere poduzeti. Stoga sam poao za sestrom kad je Brooklvna otila okupati i odjenuti, iako sam zbog toga morao napustiti Victoriju. Cijela obitelj te se veeri nala u bolnici. Osjeao sam kako nas sa svih strana zatitniki okruuju osobe koje najvie volimo. I te sam noi ostao s Victorijom. U sobi se nalazio samo jedan krevet; u njemu je bila Victoria, jer je nakon operacije jo imala prikljuene cjevice i monitore, dok je Brooklvn leao u krevetiu. Ja sam spavao na podu, s runikom umjesto jastuka, glave naslonjene na vrata kako ih nitko ne bi mogao otvoriti. Moda smo malo pretjerivali, no nikad se ne zna. Ja sam bio siguran samo u jedno: koliko sam sretan. Bili smo sami, ja, Victoria i Brooklvn, zajedno disali i spavali u toj sobici sve do jutra. Medu prvima sam nazvao Alexa Fergusona, tek toliko da ga obavijestim da postoji jo jedan mladi s prezimenom Beckham i daje divan. I Alex ima sinove, pa znam da je razumio kako se osjeam. Nakon to mi je estitao, rekao je da nema potrebe da dolazim na trening: lijepo ostani s Brooklvnom i Victorijom, a vrati se dan prije sljedee utakmice. U subotu sam igrao protiv Chelseaja i potom se autom vratio u London. Brooklvn je u poetku imao potekoa sa zadravanjem mlijeka. Te mu je veeri Victoria odjenula zeleno-bijelo odijelce, a ja sam stigao tono na vrijeme da vidim kako je posljednji obrok povratio po sebi i krevetu. Bilo je to neto poput posebne dobrodolice namijenjene meni, dobrodolice u svijet prave oinske zabave. Dan dolaska Victorije i Brooklvna kui bio je prava ludnica i, iskreno govorei, ne sjeam ga se kao ugodnog iskustva. Imali smo odreenu predodbu o tome kako bi moglo biti pred rodilitem. S prozora se vidio divovski transparent objeen preko prodavaonica na suprotnoj strani, a na kojem je pisalo: "PRAVAC BROOKLYN" (igra rijei; Brooklvn je predgrae Nevv Yorka..). Bili smo u dogovoru s upravom bolnice i s policijom, a i jedni i drugi dali su sve od sebe da nam pomognu: sporedni ulaz za automobil, zastori na svim prozorima oko stranjeg sjedala, sve to nam je padalo na pamet kako bi prolazak pokraj tih horda novinara i fotografa, kao i onih koji su htjeli izraziti najljepe elje, naem tek roenom djetetu bio to manje straan, kako bi se djeai, star tek nekoliko dana, i njegova iscrpljena mama to manje uzrujali. Sve se pretvorilo u neto nalik na vojnu operaciju, a, dakako, kada sam ja trebao stupiti na scenu, bio sam izvan sebe i izgubljen. Nikada dotada nisam vezivao djeje sjedalo. Remenii su se zapletali, sjedalicu sam postavio naopako, pokuavao prilagoditi kope: na koncu je to umjesto mene morala obaviti primalja. Smjestili smo se u automobil i potom morali navui zastore, a to je znailo da - osim stotina bljeskalica - zapravo nismo vidjeli strku sve dok se nismo vratili kui i sve vidjeli na televiziji. Izjurili smo na ulicu: lijevo, pa desno, pa jo jednom desno, na Marvlebone Road,. Novinari su uz na smjer kretanja imali postavljene automobile koji su nas trebali zaustavljati, kako bi fotografi neto snimili. Policija je, meutim, uvidjela to se dogaa, i shvatila da je to opasno i za nas i za sve ostale, pa su na nekoliko minuta zatvorili glavnu prometnicu za promet i omoguili nam da se udaljimo. Na voza Frank bio je sjajan: nagazio je papuicu gasa, tako da smo se etrdesetak minuta poslije nali na odreditu: na
sigurnome i udobnome, uz aj s Tonvjem i Jackie u njihovoj dnevnoj sobi. Sve dok prije nekoliko godina nismo kupili svoju kuu u junome dijelu grada, praktiki smo ivjeli u kui obitelji Adams. A ima li boljeg mjesta za odmor mlade majke od doma u kojem je odrasla? Djedovi i bake gugutali su oko djeteta, tako da smo Victoria i ja na nekoliko minuta ostali sami, polagano pili aj i samo se gledali. Uvjeren sam da se taj trenutak dogaa svim novopeenim roditeljima. To je ivot, pravi ivot koji ne moe biti stvarniji i nitko vam ne moe rei to trebate raditi. Doboko udahnete. OK, a to sada? Victoria je dojila oko mjesec dana. I inae se postavljam zatitniki kada je rije o obitelji, no tijekom prvih nekoliko dana, dok sam gledao svoju buduu suprugu i naeg sina - kako ga hrani mlijekom i ljubavlju - ti su osjeaji bili intenzivniji nego ikada. No, koliko god sve bilo fantastino, dva tjedna poslije poeo sam se pitati kako da joj olakam. Zna to? I ja bih volio pomoi s hranjenjem! Dojenje je Victoriju iscrpljivalo, ba kao i svaku majku, tako da mi je dopustila da poharam police s opremom za novoroenad u apoteci. Vratio sam se s hrpom svega: boica, grijaa, pumpica, sterilizatora. Vjerojatno sam izgledao kao kakav ludi znanstvenik dok sam sve to pripremao i sklapao. No zbog toga mi je drago. Svo petljanje radi dobivanja malo majina mlijeka u boici itekako se isplatilo: nikada neu zaboraviti Brooklvna s kojim sam to poslijepodne bio na krevetu: moj sin, kojeg sam drao u naruju pio je mlijeko kao da mu o njemu ovisi golo preivljavanje. Bilo je to udesno razdoblje. U Unitedu je bilo uasno uzbudljivo, a ja sam, kad god se za to ukazala prilika, jurio u London da se vidim s Victorijom i Brooklvnom. To je trajalo krae vrijeme, prije nego su se oni doselili k meni u novi stan koji smo kupili u Alderlev Edgeu. Nisam pretjerivao s vonjom, iako mi se oduvijek inilo da me vie oputa nego umara. Naposljetku, u autu sam posve sam, a to mi se ne dogaa esto. Ipak, nikada nisam iao na put dva dana uoi utakmice. ini mi se da su neki to smatrali pretjeranim, mislili su da mi to mora biti zamorno, no kad god sam vidio dvoje najvanijih ljudi u svojem ivotu,
dobivao sam neizmjerne koliine nove energije. Kao da sam ponovno napunio akumulator, pa sam se na Old Trafford vraao spreman za sve. Ako bi me neto koilo u radu, to bi onda svakako bila nemogunost da barem malo budem sa enom i sinom. Prvih nekoliko mjeseci Brooklvnova ivota Victoriji je bilo vrlo naporno. Tako je dugo i puno radila sa Spajsicama, toliko toga uloila u uspjenu karijeru, a onda je odjednom morala svu energiju i pozornost usmjeriti na to siuno stvorenje koje je u svemu ovisilo o njoj. Uvjeren sam da je taj osjeaj poznat svim majkama. Nije ba da Victoria to nije eljela, no ovo je bila nagla i potpuna promjena naina ivota. Sve oko nje promijenilo se gotovo preko noi i to na nain na koji je nitko i nikako nije mogao pripremiti. A od preseljenja u Manchester zapravo joj je bilo jo i gore, budui da se nala daleko od obitelji i prijatelja. Kua u kojoj ive Tony i Jackie nalik je na kuu u seriji Susjedi: netko uvijek dolazi, navraa u prolazu, i u njoj se uvijek neto dogaa. U Alderlev Edgeu pria je bila posve drukija. Gotovo uope nismo izlazili, nije nam dolazio gotovo nitko, osim kada smo se unaprijed dogovorili. Ja sam odlazio na treninge, a Victoria je ostajala sama, osjeala se poput zatoenice u naem stanu. ak ni u parku iza zgrade nije imala mira. Fotografi su se iznenada pojavljivali sa svojim teleobjektivima usmjerenima prema njoj preko vrata u ogradi. ini mi se da je Victoriju sve to dosta pogodilo. Ali sve je izdrala i ja sam zbog toga zahvalan i ponosan: zajedniki smo zakljuili da e za Brooklvna biti najbolje da smo nas troje - naa mala obitelj - to vie zajedno. Od travnja 1999. ja sam imao utakmice dvaput na tjedan, zbog ega je postalo prilino teko odlaziti u London. I to je bio jedan od razloga zbog kojih je odluila s Brooklvnom doi na sjever. Strano mi je puno znailo to to su bili sa mnom dok se sezona munjevitom brzinom pribliavala zavrnici, iz susreta u susret postajui sve zahtjevnijom i neizvjesnijom. Jurio sam kui, a ondje su me ekali ona i na sin. Tog smo proljea odigrali mnotvo velikih i vanih utakmica, no jedna se osobito istie: taj je susret omoguio sve ostalo. Pitajte koga god hoete od Unitedovih igraa, bilo koga od Unitedovih navijaa, i svatko
e znati na to tono mislim: na utakmicu koju smo igrali u srijedu naveer, 14. travnja 1999., na Villa Parku. Ponovljena utakmica polufinala FA kupa protiv Arsenala. Ostali smo razoarani kada nismo pobijedili u prvom pokuaju, u nedjelju poslije podne, kada je susret zavrio 0:0, no im smo doli na stadion uoi novog susreta, bilo je jasno da e veer prerasti u neto osobito. Polufinalni su susreti uvijek uzbudljivi: veernji termin pod reflektorima samo je pojaao dramatinost. Arsenal nam je bio najblii na prvenstvenoj ljestvici, a sada smo ovdje, po potrebi i uz produetke i jedanaesterce, trebali odluiti tko e se nai na Wembleyju u finalu. Imali smo osjeaj da igramo za dvostruku krunu, da je ulog tako velik: utakmica je toliko znaila i jednima i drugima. Sjeam se kako sam sjedio u svlaionici etrdesetak minuta prije poetka. Njima nikada nisam zabio. Kako bi bilo kada bih veeras dao gol Arsenalu? Stadion Villa Park uvijek mi je donosio sreu: ondje sam dao pobjedniki gol u naem posljednjem polufinalnom susretu, kada nam je s druge strane bio Chelsea. A sada sam protiv Arsenala priliku ekao samo petnaest minuta. Lopta je dola do mene na samo koji centimetar izvan esnaesterca, a ja sam je ubacio, prvi put, pokraj Davida Seamana. Osjeaj nije bio ni slian onome to sam oekivao. Ve sam poskoio kako bih proslavio gol, no istodobno mi se inilo da bih trebao prii Daveu i s njim se svemu slatko nasmijati. Nas smo se dvojica nebrojeno puta tako zezali na treninzima engleske reprezentacije. Kada bi me proitao, uhvatio bi loptu, kao da eli rei: Ne moe bolje? A kada ne bi prokuio moju namjeru i ako sam dao gol, ja sam njemu pio krv. Jedan je dio mene te veeri na Villa Parku elio pritrati Daveu, skoiti mu na lea i dobro ga prodrmati. Bio sam vrlo zadovoljan tim golom, no zbog svega to se u susretu dogaalo poslije, ini se da ga se sjeam jedino ja. Kada date gol u vanoj utakmici, uvijek se nadate da e upravo on odluiti pobjednika. No Arsenal je uzvratio punom snagom, pa se u drugom poluvremenu ve inilo da su izgledi na njihovoj strani. Dennis Bergkamp izjednaio je topovskim udarcem, a pet minuta nakon toga
Roy Keane je morao napustiti teren zbog drugog utog. Jasno se vidjelo kako smatraju da smo sada gotovi. A mi smo se samo ukopali i nadali se najboljemu. to god bilo, Arsenal nee dati gol. I tada je, u devedesetoj minuti, Arsenalu dosuen jedanaesterac, na strani igralita na kojoj sam ja dao gol, to je sada izgledalo davno kao da se dogodilo u nekoj drugoj utakmici. On, ne. Bergkamp uzima loptu. On ne promauje. Na nau sreu, Petera Schmeichela nije bilo lako nadmudriti: bacio se u svoju lijevu stranu i obranio. Dotrao sam do njega kako bih mu estitao i zagrlio ga. - Sada emo zabiti! - povikao mi je iz sveg glasa. I zatim me odgurnuo. Ali stvarno odgurnuo, onako snano. Poletio sam naprijed. Morali smo se obraniti od udarca iz kornera i ini mi se da su svi bili toliko zauzeti uvanjem protivnikih igraa da nitko nije primijetio kako sam posrnuo. Utakmica je u regularnome vremenu zavrila 1:1, tako da smo uli u produetke. Iskreno govorei, sve je nekako nalikovalo na trening: napadai protiv brania, pri emu je Arsenal opsjedao na kazneni prostor. No tada, kada nas je od jedanaesteraca dijelilo tek desetak minuta, Patrick Vieira - i to ba on, jedan od najboljih veznjaka na svijetu - pogreno je dodao negdje oko polovice terena. Ryan Giggs domogao se lopte i pojurio naprijed. Giggsy je bio jedan od rijetkih lanova nae momadi koji je jo mogao trati jer je uao s klupe tek nakon priblino sata igre. Samo je grabio i grabio, preavi dvojicu bekova, a kada mu se lopta neplanirano odbila od goljenice, prola je pokraj Martina Keovvna, koji je stajao pred njim. Ryan je nailazio pod kutem, s lijeve strane Arsenalova gola. Sada je mora skrenuti desno. Umjesto toga, on ju je samo raspalio prema blioj vratnici, visoko gore, pod preku. Unitedov dio gledalita poludio je od sree. Giggsyje trao pred naom publikom, domahivao im dresom koji je drao u ruci. Hrpe navijaa ve su se rastrale travnjakom. I ja sam doao do njega. Jo se sjeam mirisa navijaa koji su nas okruili. Jedan je od njih zasigurno puio cigaretu za cigaretom, cijelu utakmicu, i ba se on uhvatio
mene. Do zavretka utakmice iz dresa i nosnica nisam uspio protjerati smrad njegovih cigareta. Kada se zauo posljednji zviduk, Unitedovi navijai ponovo su nagrnuli na travnjak i sve je jo nekoliko minuta bilo prilino neugodno, u pojedinim trenucima ak i zastraujue. Mene je nekoliko njih podignulo na ramena. Netko mi je pokuavao skinuti kopaku, kao suvenir, netko drugi nije isputao moj dres. Usred buke i pomutnje nagnuo sam se i jednome od navijaa koji su me nosili rekao: - Kad me ve tako nosite, moemo li skrenuti prema svlaionici? Kao to sam ve rekao, situacija je bila pomalo zastraujua, a na terenu sam ostao jo, kako mi se inilo, stoljeima. Mogue je da sam posljednji uao u svlaionicu. Meutim, uivao sam u takvoj proslavi. Takvi se trenuci ne dogaaju preesto, ak i ako igrate za United, a ja sam elio sve iskusiti. Na koncu sam se uspio probiti do svlaionice. Tamo je atmosfera bila fantastina, ali i posve drukija od ludila koje je vladalo vani. Nije bilo skakanja, nije bilo vikanja: svi su samo sjedili, meu njima i ef, ozarena lica. Upravo se dogodilo neto iznimno. Bila je to moda i najbolja utakmica u kojoj sam nastupio. U kategoriji, kako se pokazalo, sa sljedeim polufinalom, koje nas je oekivalo idue srijede. U prvoj polufinalnoj utakmici Lige prvaka protiv Juventusa igrali smo loe. Doli su na Old Trafford i izvukli 1:1, stoje, zahvaljujui golu u gostima, bilo gotovo ravno pobjedi. Mi smo sada u Torinu morali pobijediti. A u Torinu se inae uglavnom ne dobiva. Nakon samo pet minuta igre Juventus je vodio 1:0 i potpuno dominirao. Nakon deset minuta vodili su 2:0 i jo nas uvijek prisiljavali da se branimo. U glavi sam ve poeo vrtjeti ono polufinale protiv Dortmunda i prilike koje nismo iskoristili. Hoe li ovo biti jo jedna godina bez finala? Ponekad se dogodi da u utakmici u kojoj se cijela ekipa mui netko iznenada povue genijalan potez, poput Ryana Giggsa na Villa Parku, i sve preokrene. U nekim drugim situacijama, to neto uspije pronai cijela momad, istodobno i kolektivno, a upravo to dogodilo se na Juventusovu terenu Stadio Delle Alpi. Mogue je da su se njihovi igrai
pomalo opustili, ne znam, no mi smo prvi put u utakmici uspjeli spojiti nekoliko dodavanja. Proteklo je dvadesetak minuta i jo smo gubili 2:0; no jednostavno nije izgledalo da je utakmica rijeena. Sjeam se kako sam u jednom trenutku, kada smo se nali blizu, rekao Garyju Nevilleu: - Nisu tako dobri, Gaz. Zna, moemo ih dobiti. Samo dvije minute nakon toga izveo sam korner s lijeve strane, a Roy Keane predivno je zabio glavom za 2:1. ovjek ne moe ni izbrojati koliko je fantastinih utakmica Keano odigrao za United. Ta je veer, meutim, bila osobita i po njegovim mjerilima. Dao je gol i ubrzo nakon toga dobio karton; znao je, kao i mi, da nee moi igrati u finalu, ako do njega doemo. Ali ni na trenutak nije pognuo glavu. Zanimalo ga je samo kako dobiti utakmicu za United. Kako bismo mogli imati neto protiv? Zar se Juventus mogao tome suprotstaviti? im smo dali prvi gol, osjetili smo da se stvar preokree. Njih je zahvatila panika, i to na cijelom terenu. Yorkie je izjednaio prije poluvremena, a zatim je Andy Cole dao pobjedniki gol pet minuta prije zavretka. Svaki igra eli sudjelovati u najveim utakmicama svojega kluba i reprezentacije. Finale Lige prvaka, meutim, bila je Unitedu prava misija. Svi smo znali da ef taj naslov eli vie nego ita u nogometu. Kada smo sa stadiona u Torinu izili kao pobjednici, rezultatom 3:2, znali smo da smo doli gotovo do cilja. Imali smo dovoljno kvalitetne igrae, i stjecao se dojam da nam se srea moda napokon osmjehnula upravo kada nam je najvie trebala. A momad je, te sezone vie no ikad, krasio izniman duh, zahvaljujui kojem smo imali dojam da smo nepobjedivi. Sve utakmice koje smo odigrali tijekom posljednja dva mjeseca sezone 1998/99. bile su na svoj nain poput finala nekog kupa: da smo izgubili neku od utakmica u ligi, FA kupu ili Europi, mogli smo ostati bez trostruke krune. Nitko nije mogao rei hoemo li se ikada nai u takvoj prilici, tako da nitko nije elio propustiti ni jednu jedinu utakmicu, iako nam je ef bez prestanka ponavljao da nas moe odmoriti ako osjeamo umor. A mi smo bili u filmu bez prekida, u kojem vam po zavretku jedne utakmice adrenalin daje laan dojam da ve sutra moete odigrati jo jedan susret, koliko god vam noge bile olovne.
O naslovu prvaka Lige odluivali smo mi i Arsenal. Odnos je bio tijesan kao i u polufinalu FA kupa, a oni su gotovo do samog zavretka imali minimalnu prednost. I mi i oni pred sobom smo imali jo po dvije utakmice. Veer prije mi smo gostovali kod Blackburna, a Arsenal kod Leedsa. Tjednima smo ekali njihov pogrean korak. Utakmicu na Elland Roadu gledao sam na televiziji. Napetost je uasna: ne moete si pomoi, zar ne? Na samome zavretku Jimmy Floyd Hasselbaink dao je gol, a meni se inilo da sam strijelac bio ja. Sutradan naveer doli smo na Evvood Park i odigrali 0:0, a to je znailo da emo, ako u posljednjoj utakmici, protiv Spursa, damo gol, ponovno biti prvaci. Trostruka kruna ovisit e o posljednjih deset dana u svibnju. Poinjemo na Old Traffordu: bit e to naa posljednja ligaka utakmica. Novinari su cijelo vrijeme tvrdili da nee biti problema: Tottenham nee dopustiti da Arsenal osvoji prvo mjesto. Tog dana, a osobito u prvom poluvremenu, stvar nije izgledala ni najmanje jednostavno. Kako smo mogli doi tako daleko a igrati tako loe? Promaio sam jedno odlino nabacivanje na glavu. Dvvight Yorke pogodio je vratnicu, a Tottenham je nakon toga krenuo u protunapad i Les Ferdinand dao nam je gol. Utakmica se nikako nije smjela razvijati u tom smjeru. No neposredno prije zavretka poluvremena, lopta je dola do mene, pogodio sam gornji kut vrata i slavodobitno otrao prema rubu igralita. Poslije sam gledao snimku utakmice i izraz na mojem licu nakon to sam izjednaio stvarno me okirao. Takav izraz viao sam na licima drugih igraa: u Prestonu, nakon to sam dao gol iz slobodnog udarca, kod Blackburna kada sam pogrijeio upustivi se u prepirku s Royem Keaneom. Viao sam ga na licima Unitedovih navijaa natisnutih na tribinama Old Trafforda. Ali ini mi se da ga nikada nisam vidio na svojem licu: tu elju, oajniku potrebu za pobjedom. A ta silna elja nalikovala je na bijes. Nasmijei se, stari moj, upravo si dao gol. No iz mene je izlazila sva frustriranost zbog prvog poluvremena, zajedno s napetou koju je donosila svijest o veliini uloga. Samo sam otrao prema navijaima i pozdravio ih krikom. ef je bio neto smireniji od mene i u poluvremenu je malo promijenio raspored. I mi i publika iznenadili smo se kada je na klupi ostavio
Yorkieja, a uveo Andvja Colea. Potvrdu ispravnosti njegove odluke nismo ekali niti pune dvije minute: na samome poetku drugog poluvremena Andy je zaobiao uvara mree i dao, kako se poslije pokazalo, pobjedniki gol. Do svretka smo proivjeti jo nekoliko situacija ispunjenih nervozom, no obavili smo posao. Poslije, u svlaionici, nitko nije spominjao Nevvcastle na Wembleyju, kao ni Bayern na Nou Campu. Nitko nije spominjao trostruku krunu. Za tim i nije bilo potrebe. Imao sam dojam da sve to odzvanja cijelom svlaionicom, u mojoj, kao i u glavama svih suigraa i trenera. To je to. Ovaj emo put uspjeti. Dva finala kupa u tjedan dana: bio sam sretan, naravno. To je znailo dva nova odijela. ini mi se daje Gary Neville sve dogovorio s Pradom - plava odijela, bijele koulje, plave kravate, stvarno nije bilo loe - za Wembley u subotu. Ja sam se dobrovoljno prijavio da osmislim odjeu za europski nastup. Htio sam da za Ligu prvaka izgledamo istinski drukije. Jedinu uputu dao mi je glavni trener: to god odabrao, na gornjem depu sakoa mora se nalaziti Unitedov grb. Poetkom godine me Donatella Versace, dobra Victorijina prijateljica, pozvala u Italiju na Proljetnu modnu reviju. Kada sam je nazvao i rekao da smo uli u finale Lige prvaka, rekla mi je da e nam dizajnirati odjeu: svijetlosivo odijelo, bijela koulja, crna kravata s malim Unitedovim grbom, te jo jedan, puno vei grb na sakou. Mogue je da sam pristran, no inilo mi se da je ta kombinacija uspjela na upravo jedinstven nain. Otkako sam poeo igrati nogomet, svi mi ustrajno pokuavaju utuviti u glavu koliko je vano izgledati u skladu s poloajem. Nisam stoga mogao iznevjeriti Stuarta Undervvooda, Erica Harrisona, deke i velikog efa kada je bila rije o pojavljivanju na Nou Campu, To doista ne bi imalo smisla, zar ne? Finale protiv Nevvcastlea bilo je lake nego to je itko od nas oekivao. Sve nam je ilo od ruke i stvarno smo dobro igrali. Kada je Teddy dao prvi gol, cijeli je stadion znao da emo osvojiti dvostruku krunu. Tijekom tjedna uoi utakmice ef mi je rekao da razmilja o tome da me odmori. Zbog ozljeda i Keaneove suspenzije, idu e
srijede nedostajat e nam ljudi u sredini. Ovisilo je, dakako, o njemu hou li nastupiti i te subote, no jo se sjeam kako sam ga to molio: ipak je rije o finalu Kupa. Nisam elio propustiti ni jedan jedini trenutak. Tijekom utakmice u kojoj smo te subote poslije podne pobijedili Nevvcastle s 2:0 dogodila se i jedna neobina stvar. Dok sam se s Garvjem Speedom borio za loptu, on me laktom zahvatio po ustima i razrezao mi usnu. Rana me nepodnoljivo boljela tijekom cijele utakmice, a kada sam se penjao stubama do kraljevske loe, kako bih podignuo pobjedniki pokal, jo je podosta krvarila. Gary Neville navukao je dres preko ake i pokuao me malo obrisati: ja i nisam znao kako izgledam. No znao sam da me usna boli tako da ne elim da je netko dira. Kada smo se naveer vratili u hotel u kojem smo bili odsjeli, naao sam se s Victorijom koja je bila dola na veeru. Bili smo u naoj sobi, a ja sam iz ae otpio gutljaj mineralne vode i iznenada shvatio da mi curi kroz usnu. U prvi tren nita mi nije bilo jasno. Udarac mi je posve probio usnu. Zatvorio sam usta i puhnuo, a voda je izbila kroz rupu: bio je to prilino udan trik za uveseljavanje drutva koje slavi osvajanje Kupa. Iz dananje mi se perspektive ini da smo nakon toga imali jo nekoliko tjedana za pripreme za finale Lige prvaka, za utakmicu protiv Baverna. A utakmica na Nou Campu zapravo se igrala ve sljedee srijede. inilo se da vrijeme nekako usporeno protjee: za sve nas to je bilo novo iskustvo i mislim da smo jednostavno upijali svaki trenutak koji je vodio do najveeg dogaaja. Naposljetku, ipak nas je oekivalo neto uasno vano. S obzirom na osvojeno prvenstvo i kup, inilo se da moemo biti posve rastereeni. Sjeam se kako su svi bili jako oputeni i radovali se nastupu. Nikada neu zaboraviti ni to nam je trener rekao u svlaionici neposredno prije nego to emo izii kroz tunel i zaigrati u utakmici ivota. - Vjerujte mi: bolje vam je da se ne naete u situaciji da po zavretku veeranje utakmice samo proete pokraj pokala. Ako se ne izborite za ast da ga podignete, bit e to vae najbolnije iskustvo u nogometu.
Dobro pazite da vam se ne dogodi da na koncu samo gledate trofej, a da ga pritom ne moete ni dotaknuti, svjesni da ste imali priliku osvojiti ga, ali ste je propustili. Ne znam koliko nam je efovo upozorenje pomoglo u koncentriranju na zadau koja je bila pred nama. Ali i to to ga se jasno sjeam ve govori puno. Meutim, pouzdano znam da je svaka njegova rije u vezi s boli i razoaranjem bila istinita. Mi to nismo doivjeli, no dovoljno je pogledati snimku utakmice. Promotrite Bavernove igrae dok se uspinju i dolaze po odlija namijenjena poraenoj momadi. Neki od njih pogledavaju prema pokalu - a on stoji na mjestu, eka United - i u njihovim oima vidite da su beskrajno utueni. Veina njih ne moe se ak ni prisiliti da podigne glavu i pogleda ga. Brooklvnu su bila samo dva mjeseca i Victoria isprva nije namjeravala doi u Barcelonu. Ionako ne ide esto na Unitedove utakmice: pomalo ih se pribojava, ba kao i ja. No ovo je ipak bilo finale Kupa prvaka; moda, ali samo moda, osvajanje trostruke krune. Tony i Jackie uvali su Brooklvna, a Victoria je dola s dvoje ljudi koji e na nju malo pripaziti. O nogometu moda ba i ne zna puno, ali podupire me i uiva u uzbuenju i atmosferi velikih utakmica. Bilo mi je beskrajno drago to je dola, iako sam prije poetka osjetio nervozu. Kad Victoria doe na utakmicu, ne mogu se opustiti dok je ne ugledam u masi i uvjerim se da je sve u redu. Na Nou Campu imala je malo potekoa sa smjetanjem. Gledao sam prema mjestu na kojem sam je oekivao, a tek kada smo se vratili na teren, neposredno prije poetka, ugledao sam je i potpuno se smirio. ini mi se da je i njoj bilo drago to je dola. Sjeam se to mi je rekla nakon utakmice: - Bilo je nevjerojatno. Nikada u ivotu nisam doivjela neto slino. Time mi je praktiki uzela rijei iz usta. Bilo je ba tako: nevjerojatno. Zbog ozljeda i kartona, ja sam protiv Baverna igrao srednjeg veznog. Znam, to god ja govorio ili drugi mislili, trener je uvijek vie volio da igram na desnom boku. No kako te veeri zbog kartona nisu igrali ni Scholesv ni Keano, meni je povjerio sredinu, a poslije mi je puno znailo to je u razgovoru s novinarima pohvalio moju igru na tom mjestu. A
meni je ondje, uz Nickvja Butta bilo divno. Bio sam u aritu, cijelo vrijeme sudjelovao u svim akcijama. No bilo je teko. Nevjerojatno teko. I, iskreno govorei, imali smo i boljih utakmica. Bavern je rano poveo. Bili su jaka momad, odlino organizirana, ba kao sve njemake ekipe. Mi smo znali njih, oni su znali nas: u natjecanju u skupini, poetkom sezone, dvaput smo odigrali nerijeeno. inilo se da su uvjereni u svoju nadmo. Usto, osobito sredinom drugog poluvremena, inilo se da e oni prije dati jo jedan gol nego to emo mi izjednaiti. Peter Schmeichel imao je nekoliko odlinih obrana, a oni su promaili dvije velike prilike. Tih dvadeset minuta njihove dominacije, meutim, nije nas posve obeshrabrilo, nego nam je dalo nova krila. Pogodili su preku i lopta se nala u Peterovim rukama. Tolike prilike, zato nisu dali jo jedan gol? Samo nastavimo, nikad se ne zna. Jo bi nam se moglo posreiti. I odjednom - nitko od nas nije znao koliko smo bili blizu zavretku utakmice - ukazala nam se prilika. Uzeo sam loptu, prevario uvara i dodao je na lijevu stranu. Ole je s klupe uao samo nekoliko minuta prije i sada je izborio korner. Odjurio sam u kut. Sjeam se da uz zastavice, iako je teren na Nou Campu tako velik, gotovo i nema mjesta za izvoenje kornera. Vidio sam kako Peter juri prema Bavernovom esnaestercu i pokuao sam se smiriti. Nemoj ovo zeznuti. Samo lijepo podigni loptu i pokuaj je ubaciti u opasnu zonu. Prebacio sam sredinji dio prostora. Lopta se odbila do Giggsvja. On ju je loe zahvatio, tako da je dola do Teddvja Sheringhama, jo jedne zamjene, koji je pogodio mreu. Teddy je bio uasno blizu ofsajdu. Ali sve je ipak bilo regularno. I tako smo izjednaili. 1:1. Svi su bili na nogama. Ja sam se izbezumio. Kunem se da sam bio na rubu suza. U tom trenutku inilo se da nas je pritisnula cijela naporna i uzbudljiva sezona. Bio sam posve uzdrman. Podignuo sam pogled i ugledao Garyja, koji je slavio posve sam. Bio je sretan, ali nije uspijevao navesti noge da ga dovedu do nas. Pritrali su nam ljudi s nae klupe. Svi na terenu, svi u publici, vjerojatno su mislili isto. Idemo dalje. Produeci.
Gotovo i nismo stigli pojmiti da nas eka jo pola sata nogometa. Mogue je da je na veliki ef te veeri bio jedini ovjek na Nou Campu koji nije jo razmiljao o posljednjem zviduku. Naas sam pogledao prema klupi. Steve McClaren pokuavao je neto rei efu, nastojao reorganizirati momad. ef se nije obazirao na njegove rijei, samo ga je tjerao pokretima ruke. Jesam li to samo umislio ili se on drao kao da zna da emo ponovno zabiti? Vikao je na nas, traio da se vratimo na centar i to bre ponemo igrati. Gotovo istog trenutka izborili smo novi korner. Sve se dogaalo tako brzo da sam, doavi po loptu, vidio kako neki Unitedovi navijai jo uvijek skau uokolo, neto viu u mobitele i slave Teddvjev gol. ini mi se da su se Bavernovi igrai jo uvijek nastojali suoiti s time to se upravo dogodilo. U tren oka nabacio sam loptu, a Ole je doao do nje i tako smo ponovno postigli zgoditak. ak i nakon to smo ga proslavili, iako je na drugi gol pao ve duboko u suevoj nadoknadi, Bavern je jo jednom uspio doi do naeg esnaesterca. Noge su me izdale. Kao i ostale igrae. O, ne. Molim vas, nemojte sada zabiti. Netko je izbacio loptu iz naeg esnaesterca i oglasila se zvidaljka. Ne znam odakle se pojavio taj zvuk, no bio je nalik na elektrini ok i u meni se pojavio posljednji val energije. Potrao sam - pojurio - rairenih ruku, gotovo cijelom duljinom igralita i doao do naih navijaa. Veina igraa jednostavno se ispruila na travi: pali su od iscrpljenosti. to je vjerojatno i bilo najbolje, no ja si nisam mogao pomoi. Klicanje i pljesak koji se prolomio od strane Unitedovih navijaa na zavretku utakmice zagluivali su sve zvukove, a ja sam imao osjeaj da me netko prema njima ispalio iz topa. Nisam siguran da u ikada ponovo doivjeti takve trenutke i vidjeti takvu proslavu. inilo mi se da smo potom na travnjaku ostali jo satima, na zatvorenoj zabavi u toploj panjolskoj veeri: deki koji su igrali i oni koji nisu mogli nastupiti, kao i tisue Unitedovih navijaa koji su preko noi zaposjeli Nou Camp. Bili su to navijai koji su mi poetkom sezone poeljeli dobrodolicu na Old Traffordu, koji su ostali uz mene i nakon Francuske '98., bez obzira na napade s drugih strana. Na licima tih ljudi
jasno se vidjelo koliko im znai to to se dogodilo, a oni su shvaali koliko Unitedovi igrai uivaju u proslavi s njima. Meni je sve izgledalo jo posebnije: da nije bilo navijaa na prvoj utakmici prvenstva 1998/99. na Old Traffordu, mogue je da ne bih bio na Nou Campu na samome zavretku sezone. Nikada neu zaboraviti kako su me podrali. Znam da oni nikada nee zaboraviti to smo mi uinili za njih u posljednjim trenucima utakmice nad utakmicama. Kada smo se napokon nali u svlaionici, atmosfera ondje takoer je bila poprilino luda. Posvuda je tekao pjenuac. Alberta, ovjeka zaduenog za dresove i opremu, bacili su u jacuzzi. Svi su pjevali, vritali i smijali se. Zajedno smo odigrali mnogo utakmica, a sada je doao trenutak da malo zajedno ludujemo. Nakon nekog vremena ljudi su se poeli odijevati. Veselili smo se susretu s obiteljima. Sjeam se kako sam ja samo sjedio na svojem mjestu, promatrao sve to oko sebe i pokuavao shvatiti prave razmjere naeg uspjeha. Pogledao sam na suprotnu stranu i u kutu ugledao taj veliki trofej, pokal Lige prvaka, ostavljen podalje na jednoj klupi. Ovo je moja prilika. Pronaao sam slubenog fotografa naeg kluba: - Moe napraviti nekoliko snimki kako ga drim? Ponovno sam uao u tunel, proao pokraj malene kapele i iziao na travnjak. Pola reflektora jo je bilo ukljueno. Na tom divovskome travnjaku vidjele su se neobine izduene sjene, a prazne tribine dizale su se iz tame. I dalje je bilo mogue zamisliti odjek povika iz publike i navijanje tijekom utakmice. Bio je to fantastian osjeaj. Prije etrdeset minuta, prije jednog sata, stadion je bio prepun ljudi. Ovdje smo igrali. I gubili smo. A zatim sam spustio pogled na pokal, koji sam stavio na travu ispred sebe. Od tog sam prizora zadrhtao. Na trenutak mi se uinilo da sam trinaestogodinji djeak koji je prvi put istrao na ovaj isti travnjak, uzbuen zbog susreta s Barceloninim zvijezdama, i koji zamilja kako bi bilo igrati na njihovom stadionu. Uzeo sam trofej, a fotograf je poeo kljocati. Bio je to jedan od najdivnijih trenutaka koje nogometa uope moe doivjeti, trenutak koji ga ispunjava velikim ponosom, a ja sam se
sada zatekao kako stojim u polutami, s pobjednikom medaljom oko vrata, i osjeam se ponizno pred svime to se upravo dogodilo. Isti me osjeaj obuzeo i kasnije te veeri, kada su igrai poeli pristizati u hotelski restoran na veeru. Ondje su bili Victoria i moji roditelji, zajedno s ostalim obiteljima i najbliskijim prijateljima. Svi su ustali i zapljeskali. Moja supruga - budua supruga - rekla je da je prizor bio nevjerojatan. I odlino ga je opisala. Nisam se mogao odvojiti od trofeja. Pomislio sam kako bih si mogao uzeti u zadatak iznijeti ga sa stadiona. Iziao sam na parkiralite u potrazi za autobusom. inilo se da su svi ve bili otili i posvuda je vladala gotovo sablasna tiina. Oni malobrojni glasovi inili su se udaljeni kilometrima. Podignuo sam pogled i vidio tatu kako mi dolazi u susret. Pojavio se iz polutame, odjednom, s mamom i jo nekoliko ljudi. Nismo se bili dogovorili da se naemo odmah nakon tekme: oekivao sam da emo se vidjeti tek u hotelu. Te je veeri na Nou Campu bilo devedeset tisua ljudi, a ja sam sluajno naiao ba na njih. Bili smo sasvim sami. Tata i nije trebao nita rei. Samo me zagrlio. inilo mi se da plae, ili da u najmanju ruku daje sve od sebe kako ne bi zaplakao. I ja sam osjeao bockanje u oima. Nas smo dvojica dobro znali kako mi je bilo kada smo se pred manje od godinu dana nali na jednom drugom parkiralitu, nakon utakmice s Argentinom u Saint-Etienneu. Moji su roditelji bolje od ikoga znali to mi se dogaalo nakon toga. Isto to na odreeni se nain dogaalo i njima. Tako je to kad imate djecu. Njihov ivot postaje najvanijim dijelom tvojeg ivota. Sada sam, dakako, znao kako je to biti ocem. Stoga sam odloio pokal i snano zagrlio tatu.
"Beckhame... Doi, moramo razgovarati."
- Victoria ne podnosi sjever... - David prelazi u Arsenal... - ...ili, ako ne ide u Arsenal, kupit e helikopter da tri puta na tjedan moe ii u Manchester. im smo kupili kuu nadomak Londona, pojavile su se raznorazna nagaanja. A istina je bila neusporedivo jednostavnija i manje kontroverzna. Pria je, pretpostavljam, trebala novinama, a to je znailo daje dosadne i oite injenice trebalo zamijeniti neim o emu e ljudi moi razgovarati. Victoriji zapravo ni najmanje nisu smetali ni Manchester ni moje igranje u tom gradu. A ja nisam imao ni najmanje namjere odlaziti iz Uniteda i to ne samo trenutano, nego nikada. ini mi se daje ak i veliki ef kupnji kue pripisao i neke razloge koji nisu postojali. Znao je za sva nagaanja i govorkanja, te me pozvao na stranu: - Zato si to kupio? Vjerojatno se najvie pribojavao da u na koncu nastojati na treninge svakodnevno putovati iz Essexa. ini mi se daje ak i nakon naeg razgovora, jo cijelu godinu a moda i due, smatrao da to, potajno, i radim. Nije shvaao da je naa kua tek gradilite. Pokuao sam mu objasniti u emu je stvar: - Iz Londona sam i zato sam ondje kupio kuu. Kada prestanem igrati, vratit u se tamo: u Londonu mi je obitelj, kao i mnotvo naih pri jatelja. Ni ta vi e. Sada smo obitelj, efe: gospodin i gospoa Beckham. Imamo sina. A kada prestanem igrati, bit e posve prirodno da nam dom bude u Londonu.
Sudbonosno "da" / 175
im je Brooklvn doao na svijet i im smo zakljuili da emo se vjenati, ini mi se da se sve dalje odvijalo prema instinktu. Znali smo da elimo mjesto na kojem emo podizati obitelj, mjesto koje emo uvijek moi nazivati domom. I imali smo sasvim dobru predodbu o tome gdje bi se obitelj Beckham trebala skrasiti: sjeveroistono od Londona, u blizini roditelja, i ne predaleko od autocesta. Znali smo da elimo da Brooklvn ima mjesta za tranje i igranje, u potpunome miru i sigurnosti. Znali smo da elimo imati dovoljno prostora da nam prijatelji i lanovi obitelji mogu dolaziti, a da nikome ne bude tijesno. Htjeli smo biti u mogunosti prirediti pristojan tulum. A ja? Meni je bilo vano samo da imam dovoljno mjesta za biljarski stol i dovoljno velik zid za svoju zbirku dresova s autogramom. Dolo je vrijeme i da se malo raskomotimo nakon godinu i pol dana ivota s kovezima, spavanja kod Tonvja i Jackie ili u stanu u Cheshireu. Kua koju smo pronali nalazila se u Hertfordshireu, na rubu malenog sela koje se zove Sawbridgeworth. Prva kua koju smo pogledali bila je u vlasnitvu boksakog menadera Franka VVarrena. Meni se sviala, no Victoria nije bila sigurna: moda bi za nas bila prevelika. Kuu u Savvbridgevvorthu gotovo i nije trebalo detaljnije razgledavati: Victoria se u nju zaljubila na prvi pogled. I kua i zemljite odgovarali su nam veliinom. Znam da je ljudi zovu Beckinghamskom palaom, no ipak je rije o domu nae obitelji. Uspijevamo je odravati bez prave vojske pomagaa. U poetku je jo trebalo obaviti toliko toga i mogue je da je Victoriju uzbudilo upravo to. Nas smo dvoje slini po vrlo jasno izraenom ukusu u pojedinim stvarima: moglo bi se rei da smo skloni "profinjenom pretjerivanju". Victoria je, meutim, imala dovoljno mate da odmah uvidi kako tu kuu moe pretvoriti u dom koji emo voljeti. A imala je i tatu koji je raspolagao s dovoljno znanja i vremena da organizira sve potrebne pojedinosti. Kada nije vodio svoje graevinske poslove, Tony je bio neplaeni voditelj projekta Sawbridgeworth. Mogao bih se okladiti da nije imao pojma to ga eka kada smo mu rekli: molimo te, trebamo osobu od povjerenja. Za sve prepravke i dodatke koje je Victoria zamislila im smo prvi put razgledali kuu bile su potrebne jo gotovo etiri godine.
Sawbridgeworth je za cilj imao omoguiti nam da pustimo korijene. Do trenutka kada prestanem igrati, meutim, bit u isti kao svaki nogometa. ovjek to prihvaa s potpisivanjem profesionalnog ugovora: ivot ti se vrti oko treninga i utakmica. Nema druge. ak sam i jedan od najvanijih dana u ivotu, dan vjenanja, morao nekako ugurati u Unitedov kalendar. U ljeto 1999. barem nije bilo svjetskog ili europskog prvenstva na koje je trebalo odmah juriti. im sam se spustio s nesluenih visina koje sam tog svibnja dosegnuo na Nou ampu i im sam postao uvjeren da je krajnje vrijeme da skinem pobjedniko odlije koje sam jo danima nosio oko vrata, mogli smo se posvetiti planiranju i nevienom uzbuenju vlastitog finala kupa obitelji Beckham: vjenanju Davida i Victorije 4. srpnja. Moe se rei da je planiranje tog velikog dana potrajalo dosta dugo i iziskivalo poprilian trud. Moe se rei i da ja s time ba nisam imao pretjerane veze. Znali smo to elimo, onako openito. ivot se pretvorio u bajku otkako je kraljevi upoznao svoju kraljevnu, pa smo se tako eljeli i osjeati. No kada je bila rije o pojedinostima, veinu najteih poslova odradila je Victoria. Zajedno smo zamislili neto osobito, ne samo za nas, nego i za lanove obitelji i prijatelje. Nakon toga sve su ideje potjecale od mladenke. Dogovarali smo se. Nije me eljela ni u emu stavljati pred gotov in. I usred strke i organiziranja, imao sam pravo na svoja miljenja i stavove. No odgovornost za sve preuzele su Victoria, njezina mama i sestra Louise. Tijekom sezone 1998/99. i nakon dogaaja na Svjetskome prvenstvu, svi smo se morali naviknuti na to da emo u gotovo svemu to inimo morati voditi rauna i o sigurnosti. No u vezi s danom posveenim obitelji i prijateljima nije moglo biti kompromisa.. Nismo eljeli neopaeno se iskrasti i tajno se vjenati. eljeli smo vjenanje koje e se pamtiti, koje e ostati u sjeanju i nama i osobama do kojih nam je najvie stalo. Meutim, takav dan znai i jako osiguranje, to nas je navelo na donoenje dviju odluka. Jedna od njih glasila je: s nekim emo asopisom dogovoriti prava na snimanje vjenanja. Tako smo uvidjeli da e elja asopisa OKI da zatiti svoja ekskluzivna prava
istovremeno u velikoj mjeri tititi i nau privatnost. A druga je stvar bila pronai nekoga tko e pomoi u smanjivanju pritiska koji je mladenka poela osjeati. Stoga smo angairali organizatora vjenanja Peregrinea Armstronga-Jonesa. Moram priznati da dotada nisam upoznao osobu po imenu Peregrine. Tip je bio prepun energije i poprilino zahtjevan, no uistinu drag. I posao je odradio fantastino: shvatio je to elimo i pobrinuo se da sve bude upravo tako. Victoria i Peregrine pronali su dvorac u Irskoj, kod Luttrellstovvna. Imao je sve to smo trebali, i jo bolje, ak i ono to ne bismo ni pomislili da nam treba da to ve nismo zatekli ondje. Do mjesne crkve trebalo je nekoliko minuta vonje, no na imanju oko dvorca nalazilo se i malo neobino zdanje bez oite namjene: prastaro i oronulo, ali nekako arobno. Kao stvoreno da u njemu izgovorite sudbonosno 'da'. im su mladenka i njezin glavni partner u organizaciji sveanosti ugledali kuicu, bez obzira na to to se gotovo raspadala, donijeli su odluku i Peregrine se dao na posao. Ispod je tekao potok, pa se prizor inio kao iz bajke: s granama i siunim lampicama, te cvijeem postavljenim doslovce posvuda. Mjesta je bilo upravo za tridesetak lanova obitelji i najbliskijih prijatelja koji su doli uoi velike proslave koju smo za sve ostale organizirali poslije u dvorcu. Bilo je fantastino. Uivao sam u svakom trenutku uoi samog dogaaja: kuanju hrane i vina, odabiru glazbe. Sve je proteklo uistinu glatko - a to je zapravo nevjerojatno s obzirom na to koliko su svi dogovori bilo komplicirani -sve dok se nije pojavio problem dopremanja vjenanice s druge strane Irskoga mora. Morate voditi rauna o injenici da do dana vjenanja nisam smio vidjeti Victorijinu vjenanicu. Ljudi iz asopisa OKI bili su toliko nervozni da su unajmili mali privatni zrakoplov kojim smo doli u Irsku. Brooklvn, ja, Victoria, njezina mama i tata, sestra Louise - sa svojom kerkicom Libertv - te brat Christian... svi smo se ve smjestili u skueni prostor kada nas je posada izvijestila da velika kutija s Velikom tajnom ne stane u prtljanik zrakoplova. A to je znailo da je haljinu potrebno izvaditi iz kutije i unijeti je kroz putnika vrata. Mene su stoga poslali na pistu, da ondje stojim zatvorenih oiju. I tako sam
stajao punih dvadeset minuta. Tijekom cijelog leta do Dublina morao sam sjediti leima okrenut prema vjenanici, i, naravno, im smo sletjeli, morali smo ponoviti cijeli postupak. Nisam smio vidjeti haljinu, i morali smo, naravno, biti sigurni da se nee sluajno nai u neijem objektivu. teta: daje netko sve snimao, od tog poslijepodneva ispao bi odlian nijemi film. U dvorac smo doli dva dana uoi vjenanja. Mama i tata doputovali su zrakoplovom, a sutradan naveer poeli su pristizati i ostali uzvanici. Veer uoi vjenanja priredili smo veliku veeru za sve. Nakon nje smo Victoria i ja izili u etnju. Uputili smo se do velikog atora pod kojim e se odrati prijem. Iznad ulaza se nalazio maleni vijenac od grana, boikovine i cvijea. Ja sam ponio dvije ae i bocu pjenuca. Victoriji sam upravo ponavljao koliko je volim, i u tom je trenutku neoekivano poela sipiti kiica. S obzirom na to da je bila topla ljetna veer, savreno se uklapala u atmosferu. Nisam mogao ni zamisliti neto romantinije. Na koncu su mladenka i mladoenja morali otii svatko u svoju sobu. Victoria je u dvorcu, dakako, imala najbolju sobu: na svadbeni apartman. Ja sam se morao zadovoljiti gostinjskom sobom u prizemlju. Prije odlaska na spavanje, naao sam se s Unitedovim igraima i nekolicinom dugogodinjih prijatelja: veer nije bila ona prava, luda momaka veer. Svi su bili prilino umorni, tako da smo samo popili po par pia i odigrali nekoliko partija biljara. U dva iza ponoi i posve trijezan, otiao sam spavati uoi vjenanja. Ujutro sam elio izgledati pristojno i biti siguran da u zapamtiti svaki trenutak. Kad sam se vratio u sobu, poeo me muiti moj govor. Znao sam da elim mami i tati zahvaliti na svemu, kao i Lynne i Joanne; zahvaliti Jackie i Tonvju, te Victorijinom bratu i sestri, to se u njihovoj obitelji osjeam tako dobrodolo: Christian mi je postao gotovo poput brata kojeg sam oduvijek elio. I potom jo govoriti o Victoriji, koja e, u toj fazi proslave, ve biti moja supruga. Ve sam pomislio kako e pronalaenje rijei koje e na primjeren nain opisati to doista osjeam morati priekati da popijem au pjenuca i prepustim se trenutku. Nazvao sam Peregrinea:
- Oprosti, Peregrine. Stvar je u mojem govoru... Jo nisam siguran da u uspjeti rei sve to tono elim. Ni da u upotrijebiti adekvatne rijei. Moj poziv zatekao ga je jo budnog. Barem mi je tako rekao. - Nema problema. Dolazim odmah. Pet minuta poslije, stajao sam na rubu kreveta, a Peregrine je bio dovukao stolicu i sjeo ispred mene. - Hajde, da ujem, pa u ti dati pokoji savjet. Bit u publika. Bilo mi je pomalo neugodno, no on me uvjeravao da e mi tako biti i sutra, pa ovo moe posluiti kao dobra vjeba. Ve nakon mojih prvih reenica poeo se glasno nakaljavati. Ja sam hrabro iao dalje, a on mi je poeo dobacivati razne komentare: - To ba i nije smijeno! Poeo je lupkati stolicom. U biti, radio je sve samo da me nekako izbaci iz takta. Znao je da e s govorom sve biti u redu: izmijenili smo dvije-tri stvari, no ja na samoj proslavi uope nisam upotrijebio napisani tekst. Samo mi je pokuao pokazati kako e izgledati kada budem stajao pred svim tim ljudima. Kada me Peregrine prestao gnjaviti, ve sam bio spreman za spavanje. Ja sam barem imao kakvu-takvu pomo. A moj kum, Garv Neville, morao se preznojavati posve sam. Sutradan ujutro nervozno sam hodao amo-tamo hodnikom i razmiljao o svemu to me eka. Sluajno sam se naao pred Garvjevom sobom i uo ga kako neto govori. Nemogue je da telefonira, soba nema telefon. S obzirom na kamene zidove dvorca morao je imati vraku sreu da dobije pristojan signal na mobitelu. Nisam se mogao prestati pitati to tono radi. Otvorio sam vrata koliko sam mogao tie. Gary je stajao pred ogledalom, u ruci drao dezodorans koji je sluio kao mikrofon, i tako uvjebavao govor. Naravno, znao sam kako mu je, nakon onoga to sam ja iskusio prije spavanja. Ali sam ipak prasnuo u smijeh a Gary mi se pridruio. Bit e to velik dan, i to ne samo za mene. Tek kada je k njemu dola manikirka uvidio sam koliko je dunost shvatio ozbiljno. I bila mi je to velika ast: Gaz je za moje vjenanje prvi put dao urediti nokte.
Poeli su dolaziti uzvanici koji e nazociti sveanosti u naoj maloj "kapelici". To mi je dobro dolo jer sam zahvaljujui njima mogao malo zaboraviti vlastitu nervozu. Spremio sam se i spustio u dvoranu za prijem kako bih se sa svima pozdravio. Melanie, Emma i Mel B, pice Girls, ,dole su praktiki prve. Prema meni su oduvijek bile divne, iako sam u njihovu drutvu pomalo stidljiv. No uz njih se barem nikada ne moram muiti s traenjem tema. One se uvijek pobrinu da razgovor ne zapinje. inilo mi se da su uzbuene koliko i ja, da ih zanima sve to se dogaa. Dolje su bili i mama i tata i trudili se da mi odagnaju nervozu. Obiaj je da vozi kum, zar ne? Ja sam zakljuio da mi taj obiaj ne odgovara. Ionako sam najgori suvoza na svijetu i, premda vonja od dvorca do te nae kapelice traje nepune dvije minute, inilo mi se da bi i to moglo biti dovoljno da s Garvjem zaglavim u blatu. Osim toga, mladoenjin je auto bio Bentlev Continental. Nisam mogao propustiti priliku da ga vozim. Naposljetku, ja ga plaam. Odvezli smo se do kapelice i tada sam prvi put vidio kako je ureena unutranjost. Iznad nas su se uli helikopteri sa snimateljima, no kada smo se uspeli prastarim, mahovinom prekrivenim stubama, zvuk potoka koji tee ispod pokrio je sve ostale zvukove. Imao sam dojam da sam se naao u bajci: siuna svjetla iznad nas, posvuda crvene rue, brljan na zidovima i miris mahovine. Victoria je sve isplanirala do najsitnije pojedinosti i bilo je predivno. U tom trenutku prvi sam put osjetio stezanje u grlu. Biskup biskupije Cork, koji je vodio obred, ve je bio na mjestu, u svojoj purpurnoj odori. Divan ovjek. I, dakako, vatreni navija Manchester Uniteda. On je obavio i blagoslov te nae "kapelice", kako bi se u njoj mogao obaviti obred vjenanja. Irska ima dvanaest biskupa, a od naeg vjenanja, ostalih jedanaest "naeg" biskupa zove "Purpurni pice". Dok su uzvanici ulazili, stajao sam ispred oltara koji je Peregrine izradio od grana i granica. Uz pratnju harfe i violine sve je bilo savreno i tako smirujue, a ja sam osjeao kako drhturim poput lista na vjetru. I preznojavam se: unutra je bilo jako toplo. Pogledao sam oko sebe: doli su svi lanovi obitelji, tete, strievi, moji baka i djed, Spajsice, moj prijatelj Dave Gardner, roditelji Garvja Nevillea; ukupno dvadesetak-tridesetak
osoba. A svi uzbueni, u iekivanju. uo sam kako se vani zaustavlja jo jedan automobil: stie Victoria. Noge su me poele izdavati i prije nego to sam je ugledao. Glazba se pojaala. Gotovo je, padam. Na ulazu se pojavio Tony, Victorijin otac. Gotovo. Nema me. I tada je ula Victoria. Okrenuo sam se. U naruju sam drao Brooklvna i osjeao peckanje u oima. Prvo sam ugledao Emmu Bunton. Njoj su se suze slijevale u potocima, a mene je to, dakako, dotuklo. Ve sam mrcao; netko mi je morao dodati maramicu. Tada sam ugledao Victoriju. Nju sam odabrao jer oboavam sve to ima veze s njom: izgled - te noge - karakter, smisao za humor. Znao sam da nju poznajem i razumijem bolje nego ikoga. Oduvijek smo bili stvoreni jedno za drugo. No dok je polagano prilazila oltaru, vidio sam jednu posve drugu osobu. Bilo je to jedno od najfantastinijih iskustava u mojem ivotu, neto to je uasno teko pretoiti u rijei. Imao sam dojam da je vidim u posve novom svjetlu, kao daje preda mnom prvi put. Je li stvar bila u vjenanici? U atmosferi? injenici da emo postati muem i enom? Victoria je bila sve to sam znao i sve to sam elio, no odjednom mi se uinilo i da je jo puno vie. Dotada sam mislio da znam to osjeam prema njoj, no ni sluajno nisam bio pripremljen za osjeaje koji su me obuzeli u tom trenutku. Victoria je bila ljepa no ikada, ljepa no to sam mogao i sanjati. Onaj je rupi bio vlaan od suza. Victoria je dola do mene, a ja se vie nisam mogao suzdrati. Nagnuo sam se i poljubio je. Ona me pogledala, kao da eli rei: - Sino smo imali generalnu probu i ini mi se da ovo nije u scenariju. Poeo je obred. Sve je ilo bez problema do trenutka kada je trebalo rei "Da". Tada smo se oboje izbezumili. Glasovi su poeli drhtati, suze ponovno tei: ovaj put i njoj i meni. Odjeu u kojoj smo se vjenali zadrali smo i na prijemu na koji su doli svi pozvani. Nisu uspjeli doi samo Elton John i njegov partner David Furnish. Elton je ak bio obeao da e pjevati na prijemu, no razbolio se ujutro na dan vjenanja. Nedostajali su nam, no u toj smo
Noga nogu mije: korak po korak, deki ostavljaju trag.
Lijevo: Gospodin
dan u ubitelji Beckham. Gore i dolje: Potpisivanje i rezanje. Formalnosti u dvorcu Luttrellstovvn.
1
I:
Frizura dana. Razliita lica. istokrvni Unitedovac.
Gore lijevo: Nemo protiv Rumunjske na Europskom prvenstvu 2000. Sredina lijevo:... osam dana nakon razoaranja protiv Portugala. Sredina desno: "Budi bez brige, bit u uz tebe." Engleski izbornik Kevin Keegan uvijek je pruao veliku potporu. Lijevo: "elim ostati na ovoj dunosti." Prvi put kapetan engleske reprezentacije, protiv Italije, 15. studenoga 2000.
Gore: Amaterska gluma na FIFA-inom Svjetskom klupskom prvenstvu u veljai 2000. Moje jedino iskljuenje u Unitedovu dresu.
Lijevo: San svakog kolarca. Osvojeni FA kup, Wembley 1999.
Sudbonosno"da" / 181
se situaciji vie brinuli za Eltonovo zdravlje nego zbog injenice da nisu doli na vjenanje, dok je Eltona, ini mi se, vie brinulo to nas je iznevjerio nego to se tako loe osjea. Na koncu smo bili radosni to se pokazalo da nije bilo nita ozbiljno.
Sasvim lijevo: "Doi, Davide, moram ti neto rei." Sir Alex Ferguson preuzima inicijativu. Lijevo: Na koga se kladite? Roy Keane i Alan Shearer razili su se u miljenjima.
Za stolovima pod atorom smjestilo se gotovo 300 prijatelja i roaka. Bilo je divno pogledati uokolo i vidjeti tolike ljude koji ti u ivotu neto znae, a sada su svi zajedno i zabavljaju se. Jeli smo, no neposredno prije deserta Victoria i ja otili smo se preodjenuti. Meni se moje odijelo jako svialo i vjerojatno bih bio ostao u njemu, no Victoria ba i nije imala izbora. Dio njezine vjenanice sastojao se od korzeta koji je izradio izvjesni gospodin Pearl, nevjerojatan mali tip koji je i sam svakodnevno nosio korzet: ak si je dao izvaditi rebro kako bi imao ui struk. Victoriji je sada ve bilo jako neudobno, pa smo s Brooklvnom otili u dvorac, u apartman, i odjenuli se za preostali dio veeri. Sjedili smo na stolcima nalik prijestolju - i na sin imao je jednako ukraenu stoliu - za glavnim stolom. Sve je to, dakako, bilo dio ale: ipak smo u dvorcu, zar ne? A nas dvoje taj smo dan bili gospodar i gospodarica dvorca. Na je mali gospodii na sebi imao Ijubiastocrveno odijelo i u njemu izgledao fantastino. ini mi se da se za njega vezao kao ja za onu paevsku odoru na jednom drugom, davnom vjenanju u obitelji Beckham. Meutim, im smo se vratili na proslavu, Brooklvn je zakljuio da je pojeo neto to mu se nije dopalo, te je povratio po sebi i meni. Uvijek moete raunati na to da e se dijete pobrinuti da ljudi situaciju ne shvate preozbiljno. Dok sam brisao sebe i njega, pomislio sam kako je to najbolja mogua priprema za govore koji su slijedili. Zahvaljujui mojem sinu, i Peregrineu, ja sam se sa svojim govorom uspio nekako provui. Poslije su me jedino zafrkavali da sam, svakih nekoliko minuta govorio: - Dakle, dame i gospodo, htio bih rei... Sljedei je govornik bio Tony. Govorio je ba kako je i trebalo: s puno ljubavi. Victoria i ja ponovno smo jedva zadravali suze. ini mi se da je on tono znao kako se osjeamo.
mm~m
Dolje: Nevjerojatno! Trea kruna osvojena na NouCampu, 1999.
Sudbonosno"da" / 183
- David i Victoria odrasli su na petnaest minuta vonje jedno od drugoga, lako se tada nisu poznavali, velik dio njihove prolosti i odrastanja bio je slian. Oboje su nastojali neto postii u ivotu i marljivo se trudili da im to uspije. Dok je Victoria ila u plesnu kolu, David je trenirao nogomet. I jedno i drugo uloili su silno vrijeme i napore u to to su postigli i to imaju. A sada su pravi sretnici jer su se nakon toliko vremena pronali. Na redu je bio Gary: bez mog znanja, moj je kum Victoriju zamolio da mu posudi jedan od svojih saronga. Kada je na red doao njegov govor, svi su ve bili popili dovoljno vina da ga mogu sasluati u najboljem raspoloenju. Nisam imao pojma to e rei. ili uiniti. U svakom sluaju, poetak je bio dobar: ustao je omotan sarongom. Gary je bio doista duhovit, no bilo je neto emu su se gosti smijali jo i vie nego njegovim alama: nakon to bi izvalio neki tos zaboravio je odmaknuti mikrofon pa se preko zvunika ulo kako se smije svojim alama. Bio je nervozan kao i ja, ali bio je divan. Kao to je divan bio i itav taj dan. lako smo za tu veer posudili Peregrineovu dadilju, Victoria i ja odnijeli smo Brooklvna u dvorac i pripremili ga za spavanje. Potom smo se vratili u ator u kojem se nastavljala proslava: sve je bilo puno jastuka, jastuia i draperija. Vrlo orijentalna, pomalo indonezijska atmosfera. Mladenka i mladoenja morali su, naravno, otvoriti ples, dok su ljudi polako pristizali s veere. Sljedea dva-tri sata imali smo priliku obilaziti proslavu i pozdraviti se sa svima, popriati i slikati se, a zatim smo, tono u pono, svi iziii pogledati vatromet. Predstava je bila udesna, ak ni Victoria i ja nismo tono znali kako e izgledati. A bilo je savreno: spektakularna kruna naeg najljepeg dana. Bio sam neizmjerno sretan, neizmjerno ponosan: zadovoljan kao nikada u ivotu. Victoria i ja bili smo oduevljeni to smo i slubeno postali gospodinom i gospoom, muem i enom. A kada se tako osjeate, pretpostavljate da i ostali dijele vau radost. Naposljetku, u nogometnome je svijetu trenerima obino drago kada se netko od njihovih igraa oeni i smiri. No tijekom prvih dana i tjedana nakon vjenanja, izgledalo je da bih ja mogao postati iznimkom od tog dokazanog pravila.
Pred nama su bile pripreme, a ja sam, poput svakog tek oenjenog ovjeka, udio za medenim mjesecom. Prva se momad ionako podijelila: veina igraa bila je na turneji u Australiji, dok je engleski dio, koji je trenirao poetkom ljeta zbog meunarodnih obveza, dobio jo nekoliko slobodnih dana. Moda sam pogrijeio, no zatraio sam jo dva dana vie, kako bismo Victoria i ja mogli ostati tjedan dana u inozemstvu. Zapravo, nisam traio ja: u moje ime to je zatraio moj agent Tony Stephens. On se ionako trebao poslovno sastati s Unitedovim predsjednikom, Martinom Edvvardsom. Razgovarali su o vjenanju i Tony je spomenuo kako molim jo dva dana, da mogu u miru otii na neko egzotino mjesto. Ba nam se nije putovalo zrakoplovom ako se praktiki po dolasku ve moramo spremati za povratak. Martin Edvvards rekao je kako dri da ne bi trebalo biti problema, no kada je veliki ef uo za to, stekao je dojam da sam neto pokuao izvui iza njegovih lea. Nije bio oduevljen i to mi je dao do znanja. Ne samo da sam dobio jezikovu juhu preko telefona, nego sam se morao zadovoljiti ekspresnim medenim mjesecom, pojaviti se i - prije nego to su se pojavili ostali reprezentativci i dok je ostatak prve momadi jo bio na suprotnoj strani svijeta - trenirati s rezervama. Nije bilo vano to smo tek nedavno osvojili trostruku krunu. Moda smo u novu sezonu mogli ui uvjereni da bismo taj pothvat mogli i ponoviti. No bez obzira na sve, ef je naumio pobrinuti se da nitko nita ne uzima zdravo za gotovo.Vjerojatno me pokuavao spustiti na zemlju: upravo sam proivio est najfantastinijih mjeseci u ivotu i inilo mi se da stvari ne mogu biti bolje, ni na Old Traffordu, ni kod kue. Da me pitao, efu bih rekao da mi nije trebala pljuska na poetku priprema. Stvari u Unitedu tako vjerojatno oduvijek funkcioniraju: im se pojavi prvi znak da netko malo die glavu, netko e ga ve - bio to suigra, netko od klupskog osoblja ili sam veliki ef - vratiti na mjesto koje mu pripada. Meni se to inilo nepravednim, no shvaao sam razloge za takvu efovu rekaciju. Kao i uvijek, radio je ono to je smatrao najboljim za momad. Meni je preostalo samo jedno: ozbiljno prionuti poslu i zaboraviti cijelu epizodu.
Od onog fantasti nog polufinala s Arsenalom, mom ad se osjeala nepobjedivom: u svaku utakmicu ulazili smo sigurni da emo pobijediti. To se samopouzdanje prenijelo i u sezonu 1999/2000. Odlino smo poeli i sljedeih devet mjeseci praktiki samo grabili naprijed. ak ni rijetki porazi - sjeam se da nas je Chelsea na svojem terenu pobijedio s 5:0 - nisu smetali naem raspoloenju i tempu. Srea koju sam doivljavao kod kue nekako je samo pojaavala sreu koju sam osjeao igrajui nogomet - i za United i za reprezentaciju. Nakon Francuske '98., ak ni u najmranijim trenucima nisam ni pomiljao na to da moda vie neu igrati za domovinu. to god drugi govorili, bio sam ponosan to igram na meunarodnoj sceni i nikada nisam razmiljao o otkazivanju, ak i ako bih time smanjio pritisak koji sam osjeao. Sumnjao sam samo, dugorono gledano, u svoju reprezentativnu budunost pod Glennom Hoddleom. Uvijek sam imao dojam da e on traiti nain da me, prije ili kasnije, izostavi iz svojih planova. U jesen 1998. prilino smo loe zapoeli kvalifikacije za sljedee Europsko prvenstvo. Navijai nisu bili oduevljeni, a i neki mediji poeli su izraavati zahtjeve za smjenom izbornika. I unato tome, kada je dolo do promjene doivjeli smo ok, kako zbog same injenice, tako i zbog naina na koji je dolo do smjene. Ne znam koliko je za sve bio kriv sam Glenn, a koliko su sve zakuhali novinari. Kada sam prvi put uo da se citiraju neke njegove izjave date u novinskom intervjuu o hendikepiranim ljudima i njihovim prolim ivotima, odmah sam znao da e se iz svega izroditi veliki problemi. Odjednom su, preko noi, svi poeljeli neto rei o tome, a meu njima i premijer. Kada se neka tema nae na naslovnicama novina, sve se razvija tolikom brzinom da se ovjek ne stigne snai. Poetkom veljae, samo nekoliko dana nakon objavljivanja tog intervjua, Glenn je ve bio dio povijesti. Nogometni savez odrao je suludu konferenciju za novinare na kojoj je objavljena odluka, a jednog navijaa reprezentacije s nje su morali odvui na silu. Unato injenici da se nismo slagali dok je bio izbornik, shvaao sam koliko je to za Glenna bio teak trenutak.
Hovvard VVilkinson postavljen je za privremenog izbornika u dvije prijateljske utakmice. Odluujui o trajnome rjeenju, Nogometni savez za izbornika nije mogao postaviti ovjeka koji bi se vie razlikovao od prethodnika. Oduvijek sam se divio igri momadi koje je trenirao Kevin Keegan i uivao sluati ga kako govori o nogometu. Cijenio sam njegovu strast i iskrenost. Bio sam istinski uzbuen kada sam doao na prvi trening reprezentacije pod njegovim vodstvom, tijekom minipriprema za susret s Poljskom na Wembleyju. Oduvijek mi se inilo da bi, u idealnome svijetu, bilo korisno moi udruiti Hoddleove i Keeganove prednosti. Glenn je vrlo dobar trener koji, ini mi se, ima problema u odnosima s pojedinim igraima. Kevin je pak apsolutno fantastian kada je rije o odnosima. Od samog poetka naih treninga na Bisham Abbevju, uoi utakmice s Poljskom, Kevinova je gorljivost svima ulila novu snagu. Jednostavno nas je nadahnjivao, ukazivao nam na to to sve moemo postii kao engleski reprezentativci. U subotu, tog lijepog proljetnog dana na Wembleyju, svi su bili spremni. Navijai takoer. Scholesv je dao tri gola i jednostavno pomeo poljsku izabranu vrstu. ini mi se da je cijela zemlja smatrala da je Kevin pravi ovjek za voenje reprezentacije, a njemu je, da bi pristao na stalni angaman, bila dovoljna ta pobijeda od 3:1. Atmosfera u engleskoj izabranoj vrsti pod Kevinom je bila izvrsna, no proboj do Europskog prvenstva 2000. bio je muan: morali smo u dodatne kvalifikacije sa kotskom. U subotu smo na Hampden Parku pobijedili s 2:0, no nakon toga je, ve sljedee srijede na VVemblevju, Don Hutchison dao gol za njih ne to prije svretka prvog poluvremena, a mi smo, iskreno govorei, potkraj utakmice, jedva odolijevali napadima. Meutim, vano je bilo kvalificirati se. Pred nama je bilo est mjeseci. Dovoljno vremena da zaboravimo kako smo igrali i da se, umjesto toga, koncentriramo na uigravanje za Europsko prvenstvo. Meni se inilo da e sve biti u redu i imao sam povjerenja u Kevina kao izbornika. U vrijeme kada smo se provukli u nadmetanju sa kotskom, ve sam bio pronaao i dobar razlog da mu vjerujem i kao ovjeku.
Sredinom listopada 1999. u tjedan dana igrali smo dvije kvalifikacijske utakmice za Euro 2000. Igrali smo s Luksemburgom na Wembleyju i zatim, etiri dana kasnije, u srijedu, s Poljskom u Varavi. Bio sam u sobi u hotelu u kojem se smjestila engleska reprezentacija. Bo je petak naveer, uoi prve od, kako e se pokazati, dviju vrlo vanih utakmica za Englesku. U jednom trenutku oglasio se moj mobitel. Zvala me Victoria, od svojih roditelja. Znala je da joj, veer uoi utakmice, hotel ne bi smio dopustiti spajanje na telefon u mojoj sobi. Loa veza samo je pogorala stvar, no i kroz pitanje i pucketanje uo sam to je bilo potrebno. Policija se javila u vezi s primljenom dojavom. Prema njihovom miljenju, netko e sutradan, dok u ja na Wembleyju braniti engleske boje, pokuati oteti Victoriju i Brooklvna. Odjednom sam stekao dojam da mi sve nekako izmie iz ruku, da gubim tlo pod nogama. to u sada? Kome u rei? Victoriji vjerojatno nije bilo nimalo lake to sam se tako okirao, to gotovo nisam mogao pojmiti to mi govori. Uspio sam rei samo: - Odmah u te nazvati. Prvo sam razgovarao s Garvjem Nevilleom. Bez razmiljanja rekao mi je: - Mora rei izborniku. Idi do Kevina. Doao sam do njegove sobe, pokucao na vrata i uao. Uvjeren sam da je Kevin na meni odmah vidio da neto nije u redu. Tresao sam se i osjeao muninu. Gotovo bez daha, ispriao sam to se dogodilo. Kevin mi je prvo rekao da razumije kako mi je, a kada tako izgubi kontrolu, ovjeku su najpotrebnije upravo te rijei. - Davide, i ja sam bio u takvoj situaciji. Dok sam igrao u Njemakoj, smru su prijetili i meni i mojoj eni. Znam da ti je uasno. Moramo otii do tvoje ene i sina. Idemo zajedno. Neto emo rijeiti. Ve je bilo deset naveer. Za nekoliko minuta ve smo bili u autu -ja, Kevin i Ray Whitworth, koji je u reprezentaciji bio zaduen za sigurnost - a ja sam nazvao Victoriju kako bih joj rekao da dolazimo. Odvezli smo se do Tonvja i Jackie. im smo uli, i premda nije poznavao ni Victoriju ni njezine roditelje, Kevin je preuzeo nadzor nad situacijom. Poznavao je
mene, a na vlastite je oi vidio u kakvom je stanju Victoria: trebao nam je upravo takav ovjek, netko tko je staloen i zna to treba raditi. - Najbolje je da doete u na hotel. Cijeli je rezerviran za reprezentaci ju. Imamo vlastito osiguranje. Nitko ne ulazi. Spakirajte najnunije. Uzmite Brooklyna. David i ja sada emo se vratiti u hotel, srediti sobe i doekati vas ondje. S njima su doli i Tony i Jackie. Kevin je bio upravo sjajan, i to u trenutku kada smo ga najvie trebali. Sve je obavio bez razmiljanja i kolebanja, iako nas je sutradan poslije podne oekivala utakmica. Ne samo da je bio sjajan trener, nego je davao sve od sebe da nam pomogne - jednostavno stoga to je to elio, a ne jer je mislio da mora. Nikada neu zaboraviti kako se ponio u toj situaciji: nitko od nas nije se mogao nai u sigurnijim, pouzdanijim rukama od Kevinovih. Prije toga imali smo dobar odnos i, posve razumljivo, na je odnos i danas takav. Meutim, to to je uinio bio je spreman uiniti za svakog igraa reprezentacije. tovie, potpuno sam uvjeren da bi, da se naao u istim okolnostima i bio u mogunosti pomoi, Kevin jednako pomogao svakome, bez obzira o kome je rije. Jednostavno je divan ovjek. Victoria i Brooklyn spavali su u mojoj sobi. Sutradan je Kevina zanimalo samo to ja mislim da bih trebao uiniti. - Davide, posve mi je jasno to si sino proivio. Ako eli igrati... super, trebam te. Ako nisi siguran, i to je u redu. elim da sam odlui. Sam najbolje zna kako se osjea. Uini to god smatra najispravnijim. Igrao sam i Luksemburg smo pobijedili sa 6:0. A to je znailo da emo o svojoj sudbini odluivati tog tjedna na utakmici u Poljskoj. Bila je to vrlo vana utakmica i Kevin je bio pod velikim pritiskom glede ishoda. Unato tome, u nedjelju naveer, prije odlaska na put, ponovili smo isti razgovor. - Ako osjea da mora biti uz obitelj, ne brini. Ne mora ii s nama. Moe ostati ovdje, ako je potrebno, i brinuti se za Victoriju i Brooklyna. Sjeo sam s Victorijom i upitao je to ona smatra najboljim rjeenjem. Instinkt mi je govorio da trebam ostati, no ona je situaciju promatrala realnije.
- Sve e biti u redu. Sada imamo ljude koji nas uvaju. Ovo je tvoj posao. Igra za Englesku. Treba ii. I otputovao sam; a Victoria je imala pravo. To je bila ispravna odluka, iako je utakmica u Varavi bila uasna i zavrila rezultatom 0:0, to je znailo da jo dva mjeseca moramo ekati rezultat vedske, koja je tada pobijedila Poljsku kod kue. Tek tada znali smo da smo se domogli onog dodatnog doigravanja sa kotima. Do Boia 1999. sve je ve bilo odlueno i, premda ni igra ni rezultati nisu bili spektakularni, Engleska e sljedee ljeto igrati na Europskom prvenstvu. U meuvremenu, za Novu godinu 2000., United se spremao na drugi kraj svijeta. Kao osvajai Lige prvaka pozvani smo na sudjelovanje na premijernom FIFA-inom Svjetskom klupskom prvenstvu u Brazilu. Nema sumnje da je to bila velika ast, nastup koristan za United, ali i za ugled engleskog klupskog nogometa. Kvaka je bila u terminu: natjecanje se trebalo odrati u Brazilu, u sijenju. Prije toga, cijela je pria izazvala prilinu buru, osobito kada se doznalo daje Nogometni savez, budui da emo biti u inozemstvu u vrijeme odravanja utakmica treeg kola, odluio Unitedu dopustiti da propusti cijeli FA kup za sezonu 1999/2000. Tko god je imao nekakve veze s nogometom elio je izraziti miljenje u vezi s tim pitanjem. Svi znaju daje FA kup fantastino natjecanje, najstarije takve vrste na svijetu. Tvrdilo se da e injenica da United, kao branitelj naslova, nee sudjelovati u kupu, posve potkopati njegovu tradiciju i kredibilitet. Jedan klub dobiva povlateni poloaj nautrb svih ostalih. U pojedinim sluajevima stjecao se dojam da se to pitanje koristi samo kao izlika za napad na United. Ja ne vidim to smo drugo mogli uiniti u danim okolnostima. Mislim da su svi znali da moramo ii. Bez obzira to se to novo natjecanje odravalo u nezgodno vrijeme, radilo se o dogaaju na svjetskoj razini - u FIFA-inoj organizaciji - a odbijanje ne bi nanijelo tetu samo nama. Nakodilo bi i cjelokupnom engleskom nogometu. Iskreno govorei, mi u Unitedovoj svlaionici o tome smo raspravljali koliko i svi izvan Old Trafforda. Veselili smo se odlasku u Brazil i igranju
protiv klubova iz drugih dijelova svijeta. No svi su bili nesretni zbog proputanja FA kupa. Sjetite se samo onog prolosezonskog polufinala protiv Arsenala i finala protiv Nevvcastlea: te su nam utakmice i to nadmetanje znaili jako puno. inilo nam se da nije u redu ne braniti naslov. Moda su nam mogli dopustiti da automatski uemo u etvrto kolo dok nas nema, a zatim da se ukljuimo nakon povratka. Ne znam... To su trebali rijeiti Savez i klub. Odluka nikako nije ovisila o nama: sve je ve bilo odlueno, idemo u Brazil, i to je sve. ovjek odrasta uz stalni raspored engleske nogometne sezone: nekako u vrijeme kada su se svi pripremali za bespotedni okraj s velikim klubovima, teke terene i najgore vremenske uvjete, mi smo se spremali za sunce, plae i temperature preko 35 stupnjeva. Ne znam za druge, no ja ni najmanje ne alim zbog tog iskustva. Unato svemu to se dogodilo meni osobno, kao i injenici da su svi ve odavno zaboravili taj turnir, da mogu ponovo birati, ne bih ga propustio. Kao prvo, na njemu smo profitirali kao momad, budui da smo due vrijeme bili zajedno, daleko od doma i da smo punili baterije za nastavak sezone kod kue. Ionako bismo, ini mi se, osvojili domae prvenstvo, no iz Brazila smo se vratili u prilino dobroj formi. I podosta preplanuli. Pokazalo se da je meni cijela pustolovina bila slinija odmoru. Iskljuen sam u prvoj utakmici, protiv meksike Necaxe, a to je znailo da ne igram u sljedeoj utakmici. Na koncu sam odigrao samo dvadeset minuta posljednje utakmice, protiv South Melbournea, no tada smo ve bili ispali iz turnira. Bio je to grozan osjeaj: moj prvi crveni karton u Unitedovu dresu. Krenuo sam na visoku loptu koja je odskoila u blizini centra. U sraz sam uao s jednom jedinom namjerom - doi do lopte - tako da sam bio okiran kada me sudac iskljuio. Poslije sam gledao snimku i moram priznati da start na televiziji izgleda gadno. Meni se, meutim, inilo da nisam uinio nita nedoputeno i osjetio sam olakanje zbog injenice da ef dijeli moj stav. Nakon utakmice bio je jako ljutit, ne na mene, nego na suce. ini mi se da su me iskljuili velikim dijelom zbog reakcije meksikog igraa. Vjerojatno sam trebao vie razmiljati o tome
da smo u Junoj Americi i da tamo sve moda i nije isto kao kod nas. Te sam veeri bio krajnje utuen, mada moram priznati da na koncu, nakon nekoliko dana izleavanja uz bazen dok su ostali deki bili zatoeni u sobama uoi utakmice s Vasco da Gamom, i nisam bio toliko razoaran situacijom u kojoj sam se naao. Boravak u Brazilu bio je fantastian. Sjeam se kako sam se jedne veeri sam uputio do Copacabane. 0 toj plai esto sam sluao, ali to je neto to naprosto morate vidjeti. Protee se, tako se barem ini, kilometrima i kilometrima. Golovi i maleni reflektori rasporeeni su po cijeloj plai. I, do kuda vam see pogled, klinci - tisue djece - igraju nogomet na pijesku. Nije nikakvo udo to su Brazilci svjetski prvaci. Svi ti deki ili su igrali utakmice ili vjebali driblinge i trikove, odravali loptu u zraku ili igrali "tenis" glavom, po dvojica ili trojica pokazivali udarce i okrete. Razina prirodne nadarenosti upravo je nevjerojatna. Dvojica djeaka su me prepoznala i zamolila me da izvedem nekoliko slobodnih udaraca dok su njihovi prijatelji otili na gol. Ako nogomet ima duu, ona zasigurno ivi ba na toj plai. Nikada neu zaboraviti veer koju sam proveo s tim djeacima. Brazilom u sijenju vlada vruina. Odlino vrijeme za odmor ili nonu etnju uz more. Ali za igranje nogometa? ini mi se daje to svima nama bila dobra lekcija. Ljudi se rugaju Englezima u inozemstvu, smiju se osjetljivosti na sunce. Kada je bila rije o Unitedu u Riju, na Svjetskom klupskom prvenstvu, ale i nisu bile osobito pretjerane. Kada smo prvi put stigli na Maracanu, oznojili smo se ve od etnje od autobusa do ulaza na stadion. Uli smo u svlaionicu i sjeam se da je nekolicina mladia upravo komentirala kako je vrue i odjednom zamuknula: nasred sobe nalazilo se sedam kreveta s maskama za kisik koje su visjele sa stropa. ini mi se da smo svi ostali bez teksta. to nas ovdje eka? Kada smo izlazili na zagrijavanje - ako moemo govoriti o zagrijavanju u jedan popodne i na temperaturi vioj od trideset sedam stupnjeva - Albert Morgan, Unitedov ovjek zaduen za opremu, dao nam je opremu koju nosimo i inae. Meksikanci su polagano trali u dresovima
bez rukava. Mi smo istrali u crnim gornjim dijelovima trenirke i pod hitno potraiti hladovinu uz aut-liniju pod tribinama. Albert je divan, ali jo smo mu dugo pili krv zbog tog poslijepodneva. Nitko od nas nee zaboraviti tih trinaest dana u Brazilu. Bila je ast ondje igrati za klub i upoznati nove ljude: djeake na Copacabani i mladie u omladinskim programima, gore u favelasima, naseljima straara, koje smo posjetili za boravka u Riju, gdje smo branili Unitedove boje i uivali povlasticu da se osobno upoznamo s tamonjim nainom ivota. Vratili smo se odlino raspoloeni. Koliko god mi je ondje bilo dobro, jedva sam ekao susret s Victorijom i Brooklvnom. Jedva sam ekao malo blata, vjetra i kie, nastavak sezone. U redu, nismo se mogli radovati FA kupu, no dok nas nije bilo, nijedna momad nije uspjela smanjiti nau prednost: imali smo velike izglede za osvajanje Premier lige. I jo smo sudjelovali u Ligi prvaka. U prvoj utakmici nakon povratka igrali smo s Arsenalom na Old Traffordu. Zamalo su nas zatekli nespremne. Na koncu smo ipak izvukli 1:1, a pobjeda u toj utakmici njima je moda bila i potrebnija nego nama. Od tog trenutka imao sam dojam da samo nastavljamo gdje smo stali prije stanke. Bio sam tako oputen i toliko uivao u nogometu da jednostavno nije bilo razloga za razmiljanja o tome to bi nas moglo zaustaviti. No ekala me svojevrsna zasjeda, a za takvo to ne bih se bolje pripremio ak ni da sam neto o tome unaprijed znao. U subotu 12. velja e izgubili smo s 0:3 na gostovanju kod Nevvcastlea. To nikome - a ponajmanje velikome efu - nije pomoglo u vezi s raspoloenjem tijekom sljedeeg tjedna, dok smo se pripremali za jo jednu vanu utakmicu, gostovanje kod Leedsa. Kao to je sluaj u veini klubova kada nema utakmica tokom tjedna, dobili smo malo slobodnog vremena: ja sam otiao u kuu u Londonu, a namjeravao sam se vratiti u srijedu naveer radi treninga zakazanog za etvrtak prije podne. Tijekom dana Brooklvnu nije bilo dobro. Kad je rije o prvom djetetu roditeljski strahovi su nekako jo intenzivniji, jer ne znate dovoljno o simptomima: sve u vezi s roditeljskom ulogom je, naposljetku, novo. Mogue je da danas, s Romeom, ne bih bio tako zabrinut. No
te srijede oko sedam naveer Brooklvn je imao povienu temperaturu i postao sav bezvoljan i usporen. Drao sam ga u krilu, no on jednostavno nije reagirao. Nismo znali to se dogaa: svaki e roditelj znati kako je to straan osjeaj. Dok smo ekali lijenika, koji nam je rekao da Brooklvn ima gastroenteritis, ve sam bio odluio da u prenoiti kod kue i u Manchester otii sutra ujutro. Brooklvnu je bilo tako loe da ga nisam mogao gledati kako se mui. Kada je napokon zaspao - tko zna koliko je ve bilo sati - ostao sam u njegovoj sobi i nekoliko sati odspavao na leaju do njegovog krevetia. Ustao sam prije est ujutro i krenuo u Manchester: mislio sam jo malo putem odspavati na stranjem sjedalu automobila. Ali nisam mogao prestati razmiljati o svojem sinu: kako je bolestan i kako nije u redu ostavljati njega i Victoriju. Victoria mi je rekla da trebam ii, da e s Brooklvnom sve biti u redu, no svi su mi instinkti govorili da mi je mjesto kod kue, s njima, barem do trenutka kada budem siguran da e sve biti u redu. Morao sam se osobno uvjeriti da se stanje poboljalo. Nakon dvadeset minuta vonje autocestom, zamolio sam vozaa da se okrene. I, iskreno govorei, ak i da sam znao kakve e biti posljedice, odluio bih isto. Nazvao sam United i pokuao dobiti Stevea McClarena. U devet profesionalnih godina propustio sam samo jedan dan treninga i bio sam uvjeren da e klub, ako sve dobro objasnim, imati razumijevanja. Nisam uspio doi do Stevea, pa sam ostavio poruku: - Brooklvn je jako bolestan. Mogu izostati? ini mi se da bih trebao ostati uz njega. Nitko me nije nazvao. Iz dananje perspektive znam da sam u poruci trebao rei da zovem iz Londona, a ne iz Manchestera. Meutim, zbog napetosti koja se izmeu mene i velikog efa pojavila u vezi s mojim obiteljskim ivotom, zakljuio sam da bi ga ve i samo spominjanje Londona razbjesnilo. Brooklvn se probudio u deset i oito mu je bilo puno bolje. Ve sat vremena poslije bio sam u autu, na putu za Manchester. Nazvao sam Stevea i ovaj ga put dobio. Bilo je negdje oko podneva, kada su deki
zavrili s treningom, pa sam ga upitao trebam li popodne doi na Carrington da dio treninga odradim sam. Steve mi je rekao da nema potrebe. - Ali, Davide, moram ti neto rei: trener nije oduevljen. Nisam smatrao da sam uinio neto loe, no, dakako, nisam imao vremena o tome sada razgovarati sa Steveom. Ipak sam mislio da u sutradan prije podne sve nekako izgladiti. I prevario sam se. U petak ujutro doao sam na trening, a Steve McClaren rekao mi je da je ef bijesan i da trai da doem k njemu. Nastavio sam trenirati, pretpostavivi kako se podrazumijeva da u sa efom razgovarati poslije. Umjesto toga, dok smo bili usred vjebe sa zadravanjem lopte, on je bijesno doao na teren, neto rekao Steveu, a zatim povikao na mene: - Beckhame... Doi, moramo razgovarati. I tako sam se iznenada naao usred sukoba s glavnim trenerom Manchester Uniteda i to pred cijelom prvom momadi. Pokuao sam pokazati odlunost, no ef nije elio ni uti: - Idi trenirati s rezervama. S obzirom na to da mi se obratio pred svim dekima, bila je to strana uvreda: uasan udarac za svaije samopotovanje, osobito kada je ovjek uvjeren da takvo to nije niim izazvao. Odbio sam i rekao da u se vratiti unutra. Preao sam terene za treniranje, otiao u svlaionicu, odjenuo se i doao do svojeg auta. No zbog neeg sam zastao. U subotu nas oekuje vana utakmica. Nemoj pogoravati situaciju. Ponaaj se profesionalno. Vratio sam se, ponovno se preodjenuo i otiao u teretanu, kako bih nastavio sam vjebati. Nakon priblino pola sata, ondje se pojavio Roy Keane, koji je krenuo u svlaionicu. Nisam tono znao to se dogaa, niti kako bih trebao reagirati. Upitao sam Roya to misli o tome. Bez razmiljanja je rekao: - Treba razgovarati s trenerom. Da je bio na mojem mjestu Roy bi tako postupio. Trebao sam zanemariti njegov savjet. Ipak, doao sam do efova ureda, pokucao i dozi-
vio najvei ukor u cjelokupnoj karijeri. Prema njegovom miljenju, ja sam pobrkao prioritete. Ispriao sam se zbog stava koji imam prema situaciji, ali nisam popustio. - Stvar nije bila u tome da nisam htio doi raditi, nego da mi na prvom mjestu, barem po mom miljenju, treba biti moja obitelj. Sin mi je bio bolestan i zato sam propustio trening. ef je imao drukije miljenje: - Ima odgovornost prema klubu, a ne prema sinu. Nemojte me pogreno shvatiti: njegova mi je logika bila jasna, morao je razmiljati o cijelome klubu u vanome dijelu sezone, ak i ako se ja s njim ne slaem. Meutim, prepirka se u veliku, estoku svau pretvorila zbog fotografije koja je taj dan izila u novinama a na kojoj je Victoria snimljena na nekoj dobrotvornoj priredbi odranoj u etvrtak naveer: istog dana kada sam propustio prijepodnevni trening. Brooklvn se ve poslijepodne posve oporavio, a Victoria je, dok je on spavao, odluila ispuniti davno preuzetu obvezu, zbog koje je od kue izbivala dva sata. Moj ef na stvar je gledao drukije. - Ti si uvao malog, dok se tvoja ena vani provodila. I jo ta rije "provodila". Poludio sam zbog podrugljivog tona koji sam zauo u njegovu glasu. - Ne moete tako govoriti o mojoj eni. Kako bi vama bilo da ja pokaem nedostatak potovanja prema vaoj eni? Trebao sam priekati, pa tek poslije otii k njemu. Oekivao sam da e biti bijesan. Ali nisam oekivao da e i meni popustiti ivci. Rekao mi je da se ne javljam za utakmicu s Leedsom, i da se ne nalazim s ostatkom momadi. Siao sam u svlaionicu, ponovno se preodjenuo i otiao. Nisam mogao vjerovati da e me ef izostaviti na Eiland Roadu zbog cijele ove prie. Ali uinio je upravo to. Pojavio sam se kasnije, kao i obino, u nadi da se sve u meuvremenu barem malo smirilo. S dekima sam naveer otputovao u Leeds, a ef je sutradan ujutro u hotelu objavio sastav - bez mene. Kada smo doli na stadion, objavio je i rezerve: nisam se naao ni na klupi. Tada se ve o tome pisalo po novinama, a
poslije su objavljene i fotografije na kojima sam ja na tribini, dok gledam nau pobjedu rezultatom 1:0. Iz dananje perspektive, ini mi se da je situaciju zapravo najvie pogorao sav publicitet koji je privukao moj sluaj. Samo se pitam jesu li one slike, na kojima u petak odlazim s treninga, te lanci koji su ih popratili, natjerali efa na takvu odluku i naveli ga da ispuni prijetnju i izostavi me. Bi li sve bilo drukije da smo stvar rijeili daleko od oiju javnosti? Nakon utakmice s Leedsom, otputovao sam na ispunjavanje obveza prema reprezentaciji. Po povratku u Manchester, sjeo sam sa efom, Steveom McClarenom i Gan/jem Nevilleom kako bismo rijeili stvar. Barem se taj sastanak odrao izmeu etiri zida, a to je, uvjeren sam, pripomoglo izglaivanju situacije. Nakon to su svi rekli to su namjeravali, veliki ef ovako je rezimirao: - Hajdemo to sada lijepo zaboraviti. Nastavimo raditi, moe? Osjetio sam iskreno olakanje. Ako se s nekim nisam htio sukobljavati, onda je to prvenstveno bio ef. Ne samo zato to je straan kada poludi i to bih zbog toga morao proputati utakmice. Kada je bila rije o mojoj karijeri, upravo mi je on omoguio doslovce sve: od mojeg prvog dana u Manchester Unitedu bio mi je drugi otac u mojoj drugoj obitelji. Old Trafford bio mi je gotovo poput roditeljskog doma. Koliko god bio bijesan i povrijeen zbog njegova odnosa prema meni, bilo mi je jasno da je u pozadini svakog njegovog postupka elja da uini ono to je najbolje za United. I znao sam koliko je uinio za mene osobno, i kao igraa i kao osobu, otkako sam kao djeak stigao na Old Trafford. Mogue je da su emocije bile tako jake upravo zbog vanosti mojeg odnosa s velikim efom. Tog poslijepodneva nakon treninga otiao sam kupiti nekoliko stvari u Trafford Centre. Kada sam se ve uputio prema automobilu, zazvonio mi je mobitel. Zvao me ef: - Gdje si ti, dovraga? - Molim? - Gdje si, dovraga? - U autu. - Nemoj mi lagati. U Barceloni si, zar ne?
Zamalo sam se glasno nasmijao. - U autu sam. Odlazim iz Trafford Centrea. ef nije htio ni uti za tu mogunost. - Moj frend vidio te na aerodromu u Barceloni. I to sam mu mogao rei? Opisao sam parkiralite kod Trafford Centrea, rekao u kojim sam prodavaonicama bio. On je jo nekoliko dugih trenutaka samo utio. - U redu. Bok. Poslije sam doznao da je, pet minuta prije nego to je nazvao mene, ef nazvao Garvja kao bi utvrdio gdje sam i prenio mu to je uo. Pod dojmom razgovora na sastanku prije samo nekoliko sati, Gary je, spustivi slualicu, samo pomislio: - Dave, nakon svega to se dogaalo, molim te, samo nemoj biti u panjolskoj. Bila je to tako neobina i neugodna pria. Nisam mogao vjerovati da smo uope vodili takav razgovor. ef poznaje ljude u cijelome Manchesteru, zna sve to se dogaa s igraima. Ljudi mu vjerojatno neprestano javljaju to su vidjeli ili uli: tako mu je netko sada dojavio da me je vidio kako izlazim iz aviona u Barceloni. Problem u vezi s tim priama je u tome da one vjerojatno uasno uznemiruju efa, bile istinite ili ne, a to nimalo ne pomae meni ili onome na koga se ve odnose. S profesionalnog stajalita, ini mi se da nisam mogao ivjeti uzornije: pazio sam na sebe, nisam se opijao niti iao u none provode. Kada sam odlazio u London, u posjet obitelji i prijateljima, nikada nisam doputao da putovanje na bilo koji nain smeta poslu. Za utakmice subotom, u Manchester sam se vraao najkasnije srijedom naveer. Meutim, zbog glasina koje su dovele do svae za koju sam se nadao daje sada iza nas, ef je bio uvjeren da svaki drugi dan jurim gore-dolje autocestom. Nije se na mene ljutio zbog toga, to sam pouzdano znao, nego zato to je bio iskreno uvjeren da nain na koji ivim izvan nogometa smeta onome to je doista vano: pobjeivanju u Unitedovu dresu. I to god ja rekao, neu ga uvjeriti da je pogrijeio. No, neto sam mogao uiniti da bih izgladio stvar: igrati.
Igrali smo kao u snu. Svjetsko klupsko prvenstvo posluilo je kao predah od napora u domaoj ligi i ini mi se da smo se vratili prilino osnaeni. Nakon one utakmice s Leedsom vratio sam se u momad, a od tada do konca sezone imali smo samo dva remija: sve ostale prvenstvene utakmice United je dobio. Osvojili smo prvenstvo, s 18 bodova ispred Arsenala, a ta je prednost govorila sve. Tijekom cijele godine izgubili smo samo tri susreta, to je svima bilo nepojmljivo. Odlazak u Brazil znaio je da ne moemo braniti naslov u FA kupu. Pokazalo se da je najvee razoaranje sezone proputena prilika da branimo naslov u Ligi prvaka. Iskustvo koje smo stekli u Europi znailo je da smo nauili kako ui u drugu fazu ak i ako izgubimo pokoju utakmicu ili ako u drugima ne igramo na najvioj razini. No kada doete do utakmica na ispadanje, stvar se mijenja: to je pravi kup-sistem i igrate nogomet protiv nekih od najboljih svjetskih momadi. Godine 2000. nali smo se u etvrtfinalu s madridskim Realom. U prvoj utakmici na Santiago Bernabeu odigrali smo utakmicu bez golova. Oni su na trenutke igrali fantastino, ali i mi smo imali prilike za pobjedu - protiv Reala vam se uvijek ukazuju prilike - i dobro smo igrali. Da smo te veeri dali gol u panjolskoj, situacija bi bila potpuno drukija. Ovako smo se iskreno veselili tome da emo im se oduiti na Old Traffordu. inilo nam se da ih moemo pobijediti. U to su bili uvjereni i nai navijai. I novinari. Real nije dijelio na stav. Bilo je to u vrijeme prije Zidanea, Figa i Ronalda, no Real je imao izvrsne nogometae - ini mi se da je ef rekao kako Raula smatra najboljim igraem na svijetu - i u Manchesteru su dali divne golove i pobijedili nas prije nego to smo i poeli valjano igrati. Nije bila sramota izgubiti od takve momadi. Na koncu su osvojili naslov europskih prvaka. No nas je to .teko uzdrmalo. Imali smo prilike, ali ih nismo iskoristili. Bilo je to pomalo nalik na prvo poluvrijeme nae utakmice u Madridu 2003. godine: imali su tih udesnih petnaest minuta nakon poluvremena na Old Traffordu kada im je, tako se barem inilo, uspijevalo sve to su naumili, a mi im nismo mogli ni valjano prii. Sjeam se njihovog lijevog veznjaka, Argentinca Redonda, koji je povukao nevjerojatan
potez i s loptom proao pokraj Henninga Berga. Zatim je nabacio u sredinu, a Raul je samo skrenuo loptu u gol. Upravo genijalno. Jedan gol dobili smo u prvome dijelu, a onda je Raul zabio dva, tako da smo za manje od sata igre ve gubili 0:3, iako ni u jednom trenutku nismo imali dojam da smo izvan igre. Vratili smo se u posljednjih pola sata: ja sam dao gol, Scholesv je zabio iz penala, no oni su izdrali pritisak i tako smo ispali. lako to nije nadoknadilo razoaranje zbog izgubljene utakmice, bio sam zadovoljan postignutim golom. Bio sam pobjegao Robertu Carlosu i munjevito pogodio gornji kut vrata. Protiv njega sam igrao nekoliko puta, u Unitedu protiv Reala i za Englesku protiv Brazila. Svi kau kako je sjajan u napadu, no te je veeri posebno pokazao kako zna igrati i u obrani. On je definitivno najbolji lijevi bek u nogometu. Ljudi govore da iza sebe ostavlja prostor, jer bez prestanka juri naprijed, ali taj tip nekome moe dati prednost i od pet ili deset metara, pa jo stii i na vrijeme uklizati. Uvijek sam volio igrati protiv njega: ako sam ispred sebe imao Roberta Carlosa, to je znailo da igram ili protiv Reala ili protiv Brazila. I da se sa svojim suigraima suprotstavljam praktiki najboljim igraima svijeta. Nakon ispadanja iz europskog natjecanja bilo je vano ne dopustiti da nas obuzme samosaaljenje, koliko god smo se silno eljeli dokazati osvajanjem jo jednog europskog naslova. Rekao bih da je jedna od naih prednosti, odlika po kojima se United oduvijek izdvaja od ostalih, nain na koji reagiramo na poraz. Rije je o posebnome duhu: tijekom utakmica momad i ne misli na poraz. A ako i izgubimo susret, koliko god razoaranje bilo gorko, znamo da e svi ve u sljedeoj utakmici to pokuati nadoknaditi. Rije je o istome duhu koji Unitedovim momadima omoguuje da ostvaruju duge nizove utakmica bez poraza, kao u sezoni 1999/2000., zahvaljujui kojima se osvajaju prvenstva. Veliki ef u tome ima izuzetno veliku ulogu. Treneri u Unitedu, jo od Nobbvja Stilesa i Erica Harrisona, takoer su oduvijek uspijevali probuditi pobjedniki duh. Jo od juniorskih kupova pa sve do susreta "A-mom adi", oduvijek smo
nekako bili u stanju dignuti se s najniih toaka tijekom pojedinih utakmica i nakon doivljenih poraza. To bi se moglo nazvati i tvrdoglavou. Sezonu 1999/2000. zavrili smo kao prvaci. Ta nespremnost da se zadovoljimo drugim mjestom, ta predanost i elja, to su temelji i sama bit ovoga kluba. Profesionalan odnos proima sve to smo inili u Unitedu. U emu god bila tajna, ini mi se daje to neto bilo osobito izraeno, osobito oito, u skupini koja je zajedno odrasla tijekom devedesetih: ja, braa Neville, Paul Scholes, Ryan Giggs i Nicky Butt. Roy Keane esto nas je zadirkivao, zbijao ale nazivajui nas 'generacijom '92'., no upravo je on od onih igraa koji prepoznaju kada su njegovi suigrai spremni za bitku. Meu nama je postojao osjeaj zajednitva koji se, ini mi se, nikako ne moe kupiti ili umjetno stvoriti. S vremenom je jaao, jer smo svi u Unitedu bili tako dugo i jedni drugima potpuno vjerovali. Nitko od nas nije se zanosio kao pojedinac. Nitko od nas nikada ne bi iznevjerio suigrae. A jedno je uvijek bilo isto, nepromjenjivo: ivjeli smo za nogomet - za igranje u dresu Manchester Uniteda. Posljednjih godina, a osobito nakon to 2002. nismo osvojili nita, neki analitiari, pa ak i neki Unitedovi navijai, poeli su raspravljati o tome kako dolazi trenutak kada e biti najkorisnije razdvojiti generaciju '92. Ja sam, oito, tu skupinu igraa morao napustiti, no kada je rije o ostalima, najiskrenije vjerujem da bi za klub bilo opasno da izgubi to neto - duh, Unitedov duh - koji je uvijek bio presudan za njegov uspjeh. Rije je o neemu to nema velik broj klubova, neemu to je za Manchester United nenadomjestivo.
"Izaite i uivajte... Mi smo bolja momad."
ini se da nije vano to to je nogomet momadska igra. Kada neto pode krivo, uvijek netko mora preuzeti krivnju. Uzmimo za primjer Englesku: na Svjetskom prvenstvu 1998. to sam bio ja, a 2002. Dave Seaman. Na Europskom prvenstvu 2000. Phil Neville postao je rtveni jarac zato to nismo ispunili oekivanja javnosti. ini se da za medije i za neke navijae uvijek mora postojati ili junak ili krivac. Ne kaem da ljudi nemaju pravo na svoje miljenje o engleskoj momadi. No katkad se pitam shvaaju li da ono to piu o nama itekako utjee na nas. Nogometai vam mogu rei da ne itaju novine i ne sluaju radio ali, vjerujte mi, mi znamo kada nas optuuju i, ma kako se trudili da izgledamo jaki, to ostavlja trag na naem samopouzdanju i stajalitu prema igri. Naravno, izdvajanje i optuivanje nekog pojedinca nije ogranieno samo na meunarodne utakmice. U jesen 2000. United je bio u krizi i nismo igrali onako dobro kao to smo trebali. Bilo je mnogo raznih razloga za to - ozljede, suspenzije - i momad je kao cjelina gubila samopouzdanje i koncentraciju. I ja sam imao svojih problema, o emu u poslije neto rei. Tada su neki ljudi, kako se inilo, zakljuili da je za sve kriv Ryan Giggs. Nitko u svlaionici nije tako vidio situaciju - ni igrai ni treneri - ali dio publike na Old Traffordu nije bio zadovoljan i, naravno, novine i radijski izvjestitelji razglabali su o tome. To je iznenadilo igrae, a siguran sam i samog Ryana, jer navijai Uniteda godinama su bili fantastini, a posebno su podupirali i ohrabrivali domae igrae, odrasle u gradu.
L .
Nijemci / 203
im su svi poeli govoriti o tome, veina Unitedovih navijaa stala je iza Giggsvja. On je moda doista tada bio u slaboj formi, ali svi koji imaju imalo pojma o nogometu znaju da je on igra svjetske klase. tovie, a to je jo vanije, nitko kome je imalo stalo do Uniteda nee ni pomisliti na to da dovede u pitanje jednu igraku karijeru samo zato to klubu kao cjelini ne ide kako bi trebalo. Nikada neu rei da navijai nemaju pravo rei to misle u Unitedu; napokon, od njihova novca isplauju se plae igraima i svima koji rade u Old Traffordu. Igrai moraju ispuniti sve ono to navijai oekuju od njih. To im je posao. No, ne razumijem kada se tako okome na jednog igraa. Tako sve postaje tee i tom igrau i cijeloj momadi. Govorei openito, mislim da je publika na Old Traffordu tolerantnija od mnogih drugih. Oni znaju mnogo o nogometu, a znaju i igrae. Pravi Unitedovi navijai znali su da e se Giggsv vratiti u velikom stilu, to je i dokazao u drugom dijelu sezone, kada smo bili na putu prema pobjedi u nacionalnom prvenstvu. Kada je rije o Engleskoj, barem prema mojem iskustvu, uvijek je postojala ta tendencija da se sve svali na plea jednog igraa kada momad ne zadovolji. A kada pomislite da u meunarodnim utakmicama predstavljate svoju zemlju, a ne samo klub - i da vas na televiziji gledaju milijuni navijaa svaki put kad udarite loptu - shvatite da je tada jo bolnije i neugodnije biti "pedro" koji je kriv za sve. Sjeam se, kada smo bili mlai, neki od nas bi se prije utakmice za reprezentaciju napola u ali pitali koga emo okriviti kad sljedei put izgubimo. Kada danas pomislim na to, shvaam da to uope nije bilo smijeno. Mislim da je prebacivanje krivnje na rtvene jarce tetilo ne samo igraima na koje je pala ta osuda, nego da je ometalo englesku momad u cjelini. Moda je i dalje ometa. Na engleske igrae uvijek se vri pritisak i ja to shvaam: i ja sam domoljub. I ja navijam za Englesku i elim da naa zemlja postie uspjehe. No, mislim da na svjetskim i europskim prvenstvima igrai esto izbjegavaju iskuavati nove stvari, nerado ulaze u rizik i ne iskazuju sve svoje mogunosti. Strah od neuspjeha i sjeanje na ono to se
dogodilo meni 1998. ili Philu Nevilleu 2000. esto je u glavama igraa. Pogledajte Brazil: oni su pak oputeni bez obzira na sve to im se dogodilo. Sjeam se kako smo u etvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2002. vodili protiv Brazila 1:0 - a Ronaldo se smijao i alio sa sucem. Naravno, nijedan brazilski igra ne vraa se u Brazil igrati ligake utakmice sljedee sezone: moda im to pomae da se ne brinu to bi se moglo dogoditi ako stvari pou krivo. Engleski igrai znaju to ih u tom sluaju eka i doista vjerujem da ta strepnja sputava neke od nas. lako sam i sam to proao, kad sam se vratio sa Svjetskog prvenstva 2002., ponovno sam pomislio: to bi rekli o meni da sam promaio jedanaesterac protiv Argentine? Moda nemam pravo. Nisam o tome razgovarao s kolegama. No moj je dojam da nas u doista vanim utakmicama strah od neuspjeha katkad spreava da odigramo onako kako smo sposobni i da pruimo ono to navijai ele vidjeti. Ma koji bio razlog tome, Europsko prvenstvo 2000. nije se odvijalo prema naim eljama. Phil Neville preuzeo je dio krivnje za to. I Kevin Keegan bio je izloen jakoj kritici. No, zbog momadskog duha koji je Kevin stvorio otkad je do ao na mjesto izbornika engleske reprezentacije, svi smo osjeali da smo u svemu tome zajedno. To je znailo da smo svi preuzeli odgovornost za to to je Engleska tako rano bila izbaena iz daljeg natjecanja. Premda smo imali tekoa u kvalifikacijama, ipak smo otili na prvenstvo s oekivanjima da emo igrati dobro. Prije naeg dolaska u Belgiju i Nizozemsku, raspoloenje u naem kampu za trening u Francuskoj bilo je mnogo oputenije od onoga koje je poticao Glenn Hoddle prije Svjetskog prvenstva dvije godine ranije. Kada je turnir poeo, svi su bili vrlo uzbueni i jedva su ekali da se iskau. Ako pogledate prvih dvadeset minuta nae prve utakmice protiv Portugala u Eindhovenu, vidjet ete da smo bili u savrenoj formi, i fiziki i mentalno. Portugal je bio izvrsna mom ad, sa igra ima svjetske klase kao to su Luis Figo i Rui Costa, i od poetka su vrili pritisak na nas, ali kad god smo uspjeli poi u napad, inilo se da
Nijemci / 205
emo im zabiti gol. Ja sam poslao dva centar-uta: Paul Scholes uhvatio je prvi, a Steve McManaman spremio je i drugi u mreu. Vodili smo 2:0 prije no to smo imali vremena osjetiti kako igra tee. Iskreno govorei, iznenadili smo se poloajem u kojem smo se nali. Trebali smo dobiti tu utakmicu, ali nije dugo prolo i Figo se probio i smjestio loptu u gornji kut; tada se sve promijenilo. Sve je polo krivo. Portugal je izjednaio na kraju prvog poluvremena. Michael Owen se ozlijedio, a potom i Steve McManaman. I Portugalci su u drugom poluvremenu zabili pobjedniki gol. Za neutralnog promatraa to je bila izvrsna utakmica. No za nas i za engleske navijae bila je veliko razoaranje. Bilo je teko podnijeti to to smo igrali dobro kao i prije, zabili dva lijepa gola, a zatim dopustili da nam pobjeda izmakne, injenica to smo igrali dobar nogomet i izgubili od izvrsne momadi nije nam donijela nikakvo olakanje. Premda sam mislio da sam odigrao sasvim pristojno, na kraju sam se osjeao potiteno: izgubiti s 3:2 uope nije bio poetak kakvom smo se nadali. Nakon posljednjeg zviduka osjeao sam se kao da sam u nekom drugom svijetu. Vjerojatno sam trebao dignuti glavu i oeliiti se, jer preda mnom je bilo jo mnogo nevolja. Victoria je doputovala u Nizozemsku radi utakmice. Oito je dola navijati za mene, ali sje am se da sam osjeao neugodu prije poetka. Rekli su nam da e nae obitelji sjediti u ograenom, zatienom dijelu stadiona, ali nije bilo tako. Pogledao sam i ugledao je u gomili; iskreno reeno, bio sam zabrinut za njezinu sigurnost. Bila je sa svojim ocem i doivjela je neugodnosti prije i poslije utakmice, i to od ljudi koji su sebe nazivali engleskim navijaima. Nikad vie nee otii na takvu utakmicu, u takvim okolnostima. Neki od tih idiota ekali su i mene kada sam dolazio s travnjaka. Dok sam hodao prema tunelu, nakon to smo pozdravili engleske navijae, naili smo na pet-est huligana, na sjedalima iza ograde. Prvo su poeli vrijeati mene, a potom Victoriju. A tada - to je bilo najstranije - poeli su vikati neto o Brooklvnu. Jo uvijek osjetim muninu kad se sjetim to su govorili. Bio sam gnjevan, ali pregrizao
sam jezik. A to mogu? Ne mogu ih sprijeiti, zar ne? Samo sam im pokazao srednji prst i uputio se ravno u svlaionicu. Nakon prvenstva u Francuskoj 1998. uvrede koje su mi dobacivali ljudi i na igralitu i izvan njega, postale su tako uobiajene da sam se gotovo navikao na to. To uvijek boli, ali valjda sam s vremenom izgradio obrambeni mehanizam. No doista su me okirale uvrede koje smo Victoria i ja pretrpjeli otkad smo se vjenali i zasnovali obitelj. Umjesto da smo time stekli malo privatnosti i potovanja, inilo se da su uvrede postajale sve gore. Ljude koji su nas vrijeali trebalo je pitati zato su to inili? Zbog prezira? Zbog zavisti? Zato to nisu imali pametnijeg posla? Znam samo daje toga dana u Eindhovenu, nakon to sam devedeset minuta igrao za Englesku, ali igra nije bila potvrena i dobrim rezultatom, moja obrana definitivno popustila. To to su ti huligani rekli povrijedilo me je i zgadilo mi se. Bio sam tako okiran da sam morao reagirati. Kada sam zajedno s cijelom momadi proao kroz tunel, taj trenutak ve je bio iza mene i nisam vie mislio na to. Sreom po mene, Kevin Keegan bio je samo nekoliko koraka iza mene dok smo odlazili s travnjaka i uo je svaku rije koju su mi dobacili. Nije to spomenuo odmah u svlaionici. Vanije je bilo razgovarati o utakmici koju smo upravo bili odigrali i po eti se pripremati za sljede u, protiv Njemake, u Charleroiu. Presvukao sam se i poao za trenerom zajedno s dvojicom kolega. Nazvao sam Victoriju. Rekla mi je to se dogodilo njoj i Tonyju kada su dolazili na stadion i odlazili s njega. Nisam imao vremena ni da joj kaem to su meni dovikivali, kada mi je priao Paul Ine: - Jesi li pokazao srednji prst gomili? Samo sam potvrdno kimnuo glavom. - Imaju fotografiju. Neki novinar upravo mi je rekao da e ta slika sutra biti u novinama. Kada smo se vratili u hotel, Kevin Keegan ve je znao to se dogodilo. Postavili su mu pitanje o podignutom srednjem prstu na konferenciji za novinare. Sjedili smo za stolom i zajedno veerali kada mi se Kevin obratio:
Nijemci / 207
- Davide, sve sam uo. Nema se zbog ega brinuti. Ne obraaj panju na ono to proita u novinama. Dobro sam uo to su ti dobacivali. Ne brini se, ja u stati iza tebe. Isto to govorio je svima koji su ga pitali. Novinarima - a moda i predstavnicima FA koji su se zabrinuli zbog moguih posljedica rekao je da zna cijelu priu i da me podupire u potpunosti. Kevin je dao ljudima naznake kakve su to bile uvrede, koliko su bile osobne i zlobne; bila je strana ve i sama pomisao da netko to moe misliti o nekome, a kamoli jo to i vikati na javnom mjestu. U takvoj situaciji nijedan igra ne bi mogao ni poeljeti bolju potporu svojeg trenera. Kevin Keegan bio je spreman u potpunosti stati uza me. I Alex Ferguson uinio bi to isto u tim okolnostima. Mislim da su i Keegan i Ferguson shvaali koliko igraima znai da ih njihov trener podupire kada je rije o medijima, bez obzira na privatne odnose. Kevin me u Eindhovenu nije podupirao zato to sam bio jedan od njegovih igraa. Dobio sam dojam daje i on uistinu bio okiran i uznemiren onime to je uo od gomile. Pokazalo se i da u tome nije bio jedini. Naravno, sljedei dan novine su brujale o tome i naravno, neki novinari govorili su o meni isto to su rekli nakon dogaaja u Saint-Etienneu: on je idiot, on je sramota za nas i nikad vie ne bi smio igrati za svoju zemlju. No ovaj put bilo je drukije. Engleski izbornik stao je iza mene i ljudi su bolje shvaali zato sam reagirao onako kako ve jesam. U Eindhovenu me nije podbadao argentinski vezni igra nego ljudi koji su nosili majice s kriem svetog Jurja i s engleskom zastavom. Moda e ljudi sada shvatiti zato sam onako reagirao, premda nisam ispravno postupio. Dvije godine su me izazivali - i tada sam pukao. Mislim da su neki novinari i navijai zakljuili da su me dovoljno izazivali i da sam zasluio da se Kevin zauzme za mene. Odmah sam osjetio promjenu u odnosima medija i javnosti prema meni. Znam da nas pam enje katkad vara. Stvari se ponekad nisu dogodile onako brzo ili onako dramatino kako ste ih zapamtili. No posve sam siguran da su se nakon Eindhovena stvari promijenile gotovo preko noi. Nikada neu zaboraviti to se dogodilo kada smo
izali na zagrijavanje prije utakmice s Njemakom. Nakon to su bili otjerani sa stadiona tijekom utakmice s Argentinom, engleskim navijaima nije mnogo trebalo da se okrenu protiv mene. Ni to to sam igra Manchester Uniteda nije mi pomagalo. Svi Unitedovi igrai navikli su na pokude, jo od dobrih starih dana na Wembleyju. Neki navijai zvidali su kad bi najavljiva izgovorio imena Garvja i Phila Nevillea. Uvrede koje smo trpjeli na gostujuim susretima svojega kluba kao da su se prenosile i kada smo igrali za reprezentaciju. Sve se to promijenilo u Charleroiu, barem za mene. Pet dana nakon to smo izgubili od Portugala igrali smo s Njemakom na siunom stadionu u malom belgijskom gradu. Znao sam da e gomila stvarati nevolje na glavnome trgu, ali mi smo bili daleko od toga; nama je bilo vano kakva e biti atmosfera na terenu. Stadion je bio slian stadionu kakvog malenog ligakog kluba; prvi redovi publike sjedili su tik uz rub travnjaka i stvarali fantastinu buku - uglavnom su to bili engleski navijai. Stadion je bio pun ve 35 minuta prije poetka, kada smo izali na zagrijavanje. Za mene je to bio udesan trenutak. Potrao sam prema naim navijaima - i prvi put sam ih uo kako pjevaju: - Jedan je David Beckham. Samo je jedan David Beckham... Jo i danas se najeim kad se toga sjetim. Tada nisam mogao vjerovati da to ujem. Kao to sam rekao, ja sam i engleski navija, a ne samo igra. Ne mogu izrei koliko mi je znailo to to nai navijai skandiraju moje ime. Kao to mi je publika na Old Traffordu pomogla da prebrodim Saint-Etienne, navijai u Charleroiu pomogli su mi da zaboravim sve to se dogodilo nakon utakmice s Portugalom. Bilo je vano znati da su nai navijai na mojoj strani ljudi koji plaaju nemali novac kako bi mogli slijediti englesku reprezentaciju. Vjerujem da se od tog poslijepodneva stav prema meni promijenio. Nikada neu znati koliko je vanu ulogu Kevin odigrao u tome, ali doista vjerujem da su zbog dogaaja u Eindhovenu ljudi napokon shvatili kako sam se osjeao nakon dvije godine vrijeanja.
Nijemci / 209
Vra aju i se u svla ionicu kako bih se pripremio za po etak, osjeao sam se fantastino. Kada smo izali na travnjak, bio sam spreman proi kroz zid za svoju zemlju. Iskreno reeno, inilo se da upravo to i moramo uiniti u utakmici protiv Njemake: bilo je teko, uistinu teko. Bilo je to devedeset i neto minuta apsolutno uasnog nogometa. No s obzirom na to da ih nismo pobijedili u slubenom susretu jo od 1966., rezultat je bio i vie nego zadovoljavajui: Engleska 1, Njemaka 0. Namjestio sam naa dva gola protiv Portugala i vjerovao sam u svoju igru. Na samom poetku drugog poluvremena dosuen nam je slobodan udarac nekoliko metara unutar njemake polovice igralita. Gary Neville dotrao je do mene. - Samo mi kratko dodaj. Hajde, brzo. Garvja se ne moete tako lako rijeiti. On je uvijek tu, eli neto uiniti, ali tada ba nisam elio tek tako dodati loptu njemu i nastaviti igru. - Gary, samo se makni. Mislim da uope nije bio zadovoljan mojom odlukom da izvedem pravi slobodni udarac, ali ja sam to ipak uinio. Lopta se u zraku vrtjela dovoljno brzo da prevari dvojicu njemakih obrambenih igraa i Alan Shearer uhvatio ju je kod lijeve stative i zabio gol. Pokazalo se da nam je taj gol donio pobjedu. Dok smo jo slavili, Gary mi je priao i rekao: - Izvrstan centar-ut, Beck. Kao da je to od poetka bila njegova zamisao. Gary vas ponekad izluuje ali ne mogu se sjetiti nikoga s kim bih radije trenirao i igrao. Njegovo stajalite prema igri je savreno. Nakon zavrnog suevog zviduka svi smo izali na travnjak i slavili, a navijai su jednostavno poludjeli: pobijedili smo Njemaku i ostvarili prvu pobjedu na tom turniru. No sjeam se kako mi se obratio Gary i postavio stvari u pravi kontekst: - Trebamo se maknuti s travnjaka. Jo nismo nita napravili. Nismo se ni kvalificirali za drugi dio.
Imao je pravo. Pred nama je jo bila utakmica s Rumunjskom. Bio nam je potreban samo nerijeen rezultat da idemo dalje kao jedna od dvije najbolje plasirane reprezentacije u skupini, ali svi znaju kako je ta utakmica zavrila. Rumunjska je bila tehniki vrlo jaka momad, ak i bez Gheorghea Hagija, koji je bio suspendiran, ali nisu bili ba vrhunska reprezentacija. Nismo si smjeli dopustiti da doemo u takvu situaciju da nas oni mogu izbaciti. Premda su oni poveli, mi smo doli do 2:1 i trebali smo pobijediti. Nakon to su oni izjednaili, inilo se da nemamo dovoljno vjere u sebe da im uzvratimo. Uhvatili smo se za taj nerijeen rezultat i htjeli smo ga odrati. Bila je dovoljna samo jedna pogrena procjena na samom kraju utakmice da Rumunjska ode u etvrtfinale umjesto nas. Stajao sam blizu centra kada je Phil Neville startao na njihova igraa i dosuen je jedanaesterac. Bio je to udan trenutak, nestvaran. inilo se kao da se to ne smije dogaati, kao da je to dio neke druge utakmice, a ne one koju smo igrali posljednjih devedeset minuta. Bilo mi je jako ao Phila. Dobro je igrao tog dana, a i na cijelom turniru. Kada se zauo posljednji suev zviduk, odmah sam pomislio na njega. Znam to e se dogoditi, znam to e sada rei o tebi. Priao sam mu i zagrlio ga. No nita nisam mogao rei ni uiniti da sprijeim da sva krivnja zbog te izgubljene utakmice, a i zbog naeg neuspjeha da se kvalificiramo, padne na njegova lea. Nije trpio onako teku pokoru kao ja nakon Francuske 1998., ali i to je bilo dovoljno. I vie nego dovoljno. Nije udo to se engleski igrai katkad prije vanih utakmica pitaju hoe li nainiti veliku pogreku i nakon toga gledati kako ih se razapinje po novinama. Kao to sam rekao, da bi engleska momad mogla napredovati, morali smo nadii taj nain razmiljanja. Toga dana u Charleroiu, oko travnjaka i u svlaionicama vladala je nevjerica. Nakon zanosa zbog pobjede nad Njemakom na istome terenu samo nekoliko dana prije, rezultat protiv Rumunjske sve nas je unitio. Pobjeda prole subote povisila je oekivanja - navijaima, medijima i samim igraima - a sve je to nestalo u djeliu sekunde.
Nijemci / 211
To nije bilo lako podnijeti. Jednostavno se ne moete oduprijeti tome da sanjarite zajedno s engleskim navijaima, ak i kad vas izbornik i suigra i poput Garvja Nevillea poku avaju spustiti na zemlju. Osjeali smo se smodeno zbog toga to tako brzo moramo kui a i navijai. Kao u izmaglici se sjeam prvih minuta u svlaionici nakon utakmice, a i prvih dana u Engleskoj. Sjeam se samo da sam pomiljao na igrae Baverna - kako su se osjeali 1999. kada je United osvojio Ligu prvaka. Nije to kao kad protivnik povede i pobjeuje s 2:0 ili 3:0 i kontrolira igru, nego je u jednom trenutku sve vae, a u sljedeem sve je ve izgubljeno. To se dogodi tako brzo da nemate vremena uiniti nita i to vas jednostavno ubija. Upravo to sam vidio na licima Bavernovih igraa onoga dana kad je United pobijedio u Barceloni. Osjeam veliko potovanje prema njima: nadvladali su razoaranje i dvije godine potom osvojili taj trofej. Takva reakcija dokaz je snage karaktera koju su engleski igrai morali stei nakon Europskog prvenstva 2000. Kada smo se vratili u Englesku, nisu samo igrai bili izloeni kritici. I izbornik je morao podnijeti mnogo toga, zbog ega se barem smanjio pritisak na Phila Nevillea. S obzirom na nain igre Kevinovih momadi, ukljuujui i englesku reprezentaciju, to je bilo neizbjeno. Isto se dogaalo kada je vodio Nevvcastle: ljudi vole gledati igru njegovih momadi, ali kada ne ide sve kako treba, lako je rei da Kevin previe riskira i ne radi dovoljno na obrani. No ne moram ponovno naglaavati koliko ga cijenim kao izbornika i kao ovjeka. Igrai su duboko u sebi znali da je ono to se dogodilo u Belgiji naa odgovornost, premda su mnogi upirali prst u Kevina. U meunarodnom nogometu nikad nema vremena da se osvrnete, poeete po glavi i smislite neto novo. im jedan turnir zavri, poinju kvalifikacije za sljedei. Ve na jesen 2000. igrali smo prve kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 2002. Od svih moguih protivnika, prvu utakmicu igrali smo upravo s Njemakom, ovaj put na Wembleyju. Nakon to smo ih pobijedili u Charleroiu, mnogi proma-
trai rekli su daje to najgora njemaka momad svih vremena. Moda su ak pretpostavljali da je dovoljno da se samo pojavimo i pobijedimo ih i drugi put. Unato onome to se dogodilo preko ljeta, oekivanja su opet bila visoka. Toga listopadskog dana bilo je posebno teko jer je to bila posljednja utakmica koju smo igrali na Wembleyju prije no to je taj stadion sruen. Tada se mnogo raspravljalo o povijesti stadiona i osvrtalo na prolost, posebno na onaj slavan dan 1966. godine. Naravno, Wembley je bio prepun, i kada smo otili na zagrijavanje, imali smo dojam da su svi doli na zabavu, a ne na kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo. No, igrali smo loe - bila je to jedna od najgorih utakmica koje sam ikad odigrao. Rano smo primili gol. Dietmar Hamann izveo je slobodan udarac i lopta je jednostavno prohujala pokraj Davea Seamana. Nakon toga Nijemci su samo mirno igrali da ouvaju rezultat; teren nam nije pomagao i nismo uspijevali pokrenuti igru. Oni su vie imali loptu u nogama i na poluvremenu je bilo vjerojatnije da e zabiti jo jedan gol nego da emo mi izjednaiti. Ja sam dobio udarac u koljeno i morao sam biti zamijenjen prije kraja utakmice. Sjeo sam na klupu, pognuo se pod kiom koja je padala i sluao kako atmosfera na Wembleyju postaje sve ogorenija. Posljednje to se ulo na starom Wembleyju bili su zviduci engleskih navijaa upueni nama. Izgubiti posljednju utakmicu odigranu na Wembleyju -i to od Njemake - jedan je od najneugodnijih doivljaja u mojoj nogometnoj karijeri. Poao sam prema svlaionici i proao tek nekoliko metara od Kevina Keegana. uo sam uvrede koje su mu upuivali navijai koji su bili dovoljno blizu atletske staze. Nisu to bile osobne uvrede. Dovikivali su mu to misle o njemu kao izborniku. Nisu to bile njihove rijei; pokupili su ih iz novina. Vikali su mu da nema pojma to je bilo doista grubo i uvredljivo prema ovjeku koji je postigao toliko mnogo tijekom karijere due od trideset godina. Nije trebalo mnogo da svi zaborave da je Kevin bio daleko najbolji izbor kada je Glenn Hoddle dao ostavku.
Nijemci / 213
Iznenadio sam se onim to se dogodilo kada smo doli u svlaionicu, ali budui da sam uo to su navijai rekli, mogao sam shvatiti zato je Kevin tako brzo odluio to treba uiniti. Bilo mi je jasno da se nakon tih prijekora pita vrijedi li se dalje truditi. No ipak, ono to se dogodilo u prvom satu nakon poraza od Njemake bilo je ok za sve nas. Veina nas mislila je samo na to kako bi trebalo neto popiti. Kevin je uao i stao nasred prostorije. Rekao nam je da daje ostavku. - Moram biti iskren prema vama. I prema sebi. Na ovom poslu uinio sam to sam mogao. Prekidam. Pred vama su bolja vremena. Vi ste izvrsni igrai. Znam da je tu odluku donio u trenutku, jer ak ni njegov pomonik Arthur Cox, koji je Kevina bolje poznavao nego itko od nas, nije znao to se sprema. On je prvi progovorio: - Ne, Kevine, ne ini to. Sjeam se i svoje reakcije: - Kevine, potreban si nam kao izbornik. Sve se raspadalo, a na kraju smo izgubili i Keegana. Mene osobno on nije razoarao. Ne mogu rei nijednu runu rije o jednom od najboljih trenera s kojima sam radio. Kevin je zakljuio da zna to mora uiniti i bio je odluan u tome. Rekao nam je da daje ostavku. Zatim je to rekao Adamu Crozieru, glavnom direktoru FA. Potom je to objavio i novinarima. Kakav na in da se doe do kraja: sve velianstveno to se dogodilo na Wembleyju i sve lijepo to smo preivjeli s Kevinom, zavrilo je dosadnom kiom, gnjevnom i razoaranom publikom i reprezentacijom bez izbornika. Danas se prisjeam toga tunog popodneva i mislim: Zar se nismo mogli predomisliti i odigrati jo jednu utakmicu na Wembleyju? Zar nismo mogli prirediti Wembleyju dostojan oprotaj? Pokazalo se da je to bilo mogue, s obzirom na kanjenja u izgradnji novoga Nacionalnog stadiona. No umjesto toga, moramo se nadati da poraz od Njemake nije jedino sjeanje na VVemblev koje e ljudi pamtiti. Bolje je sjeati se izvrsnog finala FA upa, Europskog prvenstva 1996. i pobjede na Svjetskom prvenstvu 1966. Dakako, sa
strogo nogometnog gledita, da nam je tada netko rekao da emo toga dana izgubiti od Njemake, ali ih potom pobijediti u Munchenu nekoliko mjeseci kasnije, svi igrai bili bi zadovoljni time. No engleskoj momadi moralo se dogoditi jo mnogo toga da bi se taj san ostvario. Doista vani meunarodni igrai, voe i kapetani momadi, poput Alana Shearera i Tonvja Adamsa, pribliavali su se kraju karijere. Postojala je i skupina mladia, ukljuujui i moj narataj igraa Uniteda, koji su ve doivjeli iskustvo dvaju vanih turnira - i dvaju velikih razoaranja. Mnogo nadarenih mladih igraa ekalo je na svoju ansu. Kada je Kevin otiao, inilo se da se svi slau u tome to treba uiniti kako bi Engleska reprezentacija ponovno funkcionirala kako treba. Prije no to je imenovan Sven-Goran Eriksson, Hovvard VVilkinson vodio je momad sljedeih nekoliko utakmica, a Peter Tavlor ukljuio se kad je momad trebalo pripremiti za prijateljski susret s Italijom. Svi su govorili: - Prodrmaj ih malo. Dovedi mlade igrae. Moda je Peter znao da nee ostati dovoljno dugo da postane svaija meta, to je inae sudbina svih engleskih izbornika. No vjerojatnije je da je to njegov trenerski stil: on je imao petlje promijeniti reprezentaciju, shvatio je to treba uiniti i proveo je to, bez obzira na zanovijetala. Svi mladi igrai koji su otad doli u reprezentaciju sjeaju se da je Peter prvi riskirao s novom generacijom igraa. No to ne znai da je ponudio mnogo novih dresova. Dao je mlaim dekima mogunost da se okupe kao momad. Sven je uinio mnogo, ali sve je to zapoeo Peter. I ja mu osobno neto dugujem. Peter Tavlor prvi mi je dao ast da nosim kapetansku vrpcu engleske reprezentacije. Prije toga sam samo jedanput predvodio momad. Tijekom svoje prve sezone na Old Traffordu bio sam kapetan mlade momadi koja je osvojila Milk Cup u Sjevernoj Irskoj. No, nedostatak iskustva jo nikoga nije sprijeio da sanjari. Kada sam postao standardni igra reprezentacije, postao sam ambiciozan - naravno, nisam javno govorio o tome - i elio sam otii korak dalje, to bi za mene bila najvea mogua ast. Uvijek sam vjerovao da morate imati najvie mogue ci-
Nijemci / 215
Ijeve. Najvie to sam uspio u tom smislu bio je sastanak s Kevinom Keeganom nakon to je Alan Shearer najavio da se povlai iz reprezentacije. Htio sam da engleski izbornik zna da se smatram dostojnim dunosti kapetana. Kevin nije ni pristao niti me je odbio. Samo je rekao da u jednoga dana zasigurno predvoditi Englesku. Kada se Kevin povukao, mislim da su ljudi poeli razmiljati o mogunosti da ja budem kapetan reprezentacije. Moram rei da je tada moda bilo vie onih koji su se protivili toj zamisli nego onih koji su bili za nju. Jasno je da ja nisam mogao utjecati na to: morao sam samo ekati i vidjeti to e biti, kao i svi ostali. Dan prije no to je Peter Tavlor objavio sastav reprezentacije za prijateljski susret s Italijom, Victoria je bila na putu, a ja sam prenoio kod Garvja Nevillea. Telefon je zazvonio oko osam sati ujutro. Ja ba i nisam tip koji rano ustaje i zato sam isprva pomislio: K vragu, tko je sad? Podigao sam slualicu i uspio sam prevaliti preko usana: - Molim? Glas na drugoj strani ice oito je bio posve budan. - Halo, Davide, ovdje Peter Tavlor. Glava mi se odmah razbistrila. Skoio sam iz kreveta na noge. - O, zdravo, Peter. Kako si? No, privremeni izbornik nije nazvao radi avrljanja. Nikada neu zaboraviti to je rekao: - Oprosti to te zovem tako rano, ali sada u objaviti sastav mom adi. Odabrao sam prili no mladu mom ad, s nekim novim igraima. Mislim da bi ih ti trebao predvoditi. Posve sam siguran da si ti pravi ovjek za to. Htio sam da ti to dozna prije no to ka em ikome drugome. Morao sam sjesti natrag na krevet. Pomislio sam da moda jo spavam. Je li uope bilo tog telefonskog razgovora? Smrznuo sam se kad sam shvatio to sam uo: bio sam tako uzbuen, tako ponosan. Nazvao sam Victoriju. Nazvao sam mamu i tatu. Neto tako vano postaje stvarno zapravo tek kada to podijelite sa svojom obitelji. A tada, dok sam jo sjedio na krevetu, pomislio sam: Ovo je
fantastino. Alija ne elim biti engleski kapetan samo na jednoj utakmici. elim taj posao na neodreeno vrijeme. Kada sam to shvatio, malo sam se umirio. Nisam poludio niti skakao po Garvjevu krevetu. Poslije smo dorukovali i jednostavno sam mu rekao to se dogodilo, gotovo neutralnim tonom. - Gaz, usput reeno, postao sam kapetan reprezentacije. Dodaj mi kukuruzne pahuljice. Moram priznati da sam uvijek vidio Garvja kao budueg kapetana, i u Unitedu i u reprezentaciji. Pokazalo se da sam to ja postao prije njega. Bilo mu je drago zbog mene kao to bi i meni bilo drago zbog njega. Bio je to izvrstan poetak dana prije no to smo se odvezli na trening. Mislim da je vijest stigla u Carrington prije mene i deki iz Uniteda su me zafrkavali; cijelog jutra su me zvali "kapetan". Zapravo nisam ni s kim razgovarao o tome to to znai biti kapetan. Vidio sam kako to rade drugi. Poznavao sam svoj karakter i znao sam da moram pronai vlastiti put. Shvatio sam da vikanje i zapovijedanje nije moj nain. Samo u igrati i dalje, truditi se i nadati se da dajem dobar primjer. Izvrsno sam se osjeao kad sam se prvi put pridruio momadi kao kapetan. Zapravo, cijelo to iskustvo bilo je lijepo, premda sam bio pod pritiskom: nisam se mogao opustiti i uivati u tome jer sam cijelo vrijeme bio svjestan da ne elim biti kapetan samo na jednoj utakmici. Morao sam se potruditi da se novi izbornik sloi s odlukom Petera Tavlora. Bio sam radostan kad mi je Peter dao vrpcu, a kada sad razmiljam o tome, zahvalan sam mu to je odabrao onakvo drutvo. Predvodio sam vrlo mladu momad: smatrao sam da imam iskustva i da mogu preuzeti tu dodatnu odgovornost. To se moda ne bi doimalo tako prirodnim da su stariji igrai, na primjer Paul Ine, Tony Adams i Adam Shearer, koji su i sami bili kapetani, jo bili s nama. Tada okolnosti ne bi ile meni u prilog. No neki ljudi ni ovako nisu bili sigurni jesam li ja podoban za ulogu kapetana. Pomoglo mi je to to je Peter jasno rekao da vjeruje u mene. inilo se da tako misle i moji suigrai. U reprezentaciji je bilo toliko mladih igraa da sam se osjeao poput starca.
Nijemci / 217
Predvoditi momad na Stadio Delle Alpi - bez obzira na to to je to bio prijateljski susret i to stadion nije bio pun - bio je jedan od najponosnijih trenutaka moje karijere. Peter Tavlor moda je riskirao sa mnom i s cijelom momadi, ali mislim da nismo razoarali ni njega ni Englesku. Izgubili smo 1:0 od vrlo jake talijanske reprezentacije, ali zasluili smo bolji rezultat. Emile Heskev cijelo je vrijeme zadavao strah njihovoj obrani i imali smo mnogo prilika, ali nismo zabili gol. Govorei osobno, ja se nikada nisam osje ao bolje igraju i za Englesku. Od te veeri ljudi mi govore da su vidjeli promjenu u meni im sam omotao kapetansku vrpcu oko ruke. Znam na to misle kada to kau. Tekla je deseta minuta drugog poluvremena i jo je bilo 0:0. Prije toga smo nekoliko puta neodluno traili jedanaesterac. Tada je lopta doletjela u esnaesterac i nepravilno se odbila. Ila je prema meni i netko me je gurnuo, nisam vidio tko. Nekoliko engleskih igraa zatrailo je jedanaesterac. Dok sam ustajao, igra za kojeg pretpostavljam da me je sruio, Gattuso, vikao je na mene. Moda je mislio da sam odglumio pad. Ili je pak on glumio daje ljutit kako bi uvjerio suca da sam ja namjerno pao. Kako god bilo, ustao sam i krenuo dalje, a on me je uhvatio za dres. Okrenuo sam se i pogledao ga. Bio je to djeli sekunde u kojem bih inae pogreno reagirao. No tada sam samo htio nastaviti igru: postao sam kapetan reprezentacije i nisam se smio obazirati na takve stvari. Udaljio sam se od njega i izbjegao nevolje. Gattuso je uspio izvesti to je htio. Nekoliko minuta potom probio se u nau polovicu igralita i s trideset metara zabio gol; pokazalo se da im je taj gol donio pobjedu. Peter Tavlor obavio je dobar posao. Te veeri u Torinu na klupi je sjedio budui engleski izbornik. Ve dva tjedna trajale su prepirke oko toga to stranac, Sven-Goran Eriksson, preuzima englesku reprezentaciju. O tome se diskutiralo ak i u svlaionici. Shvaao sam da su ljudi zabrinuti. Znao sam da ele Engleza koji bi mogao preuzeti odgovornost za englesku reprezentaciju. No mi smo se nali u takvoj situaciji da je cijela zemlja oajniki eljela uspjeh, oajniki je eljela
da nacionalna vrsta igra pristojan nogomet. Bio nam je potreban ovjek koji bi bio najbolji za taj posao, bez obzira na to odakle je. A Sven je bio, i jest, jedan od najuglednijih nogometnih trenera. Sreom, nije bilo potrebno mnogo da se sumnjiavci prestanu brinuti zato to je Sven veanin: rezultati su govorili sami za sebe - a to je jo vanije, i naa igra. Nisam upoznao Svena prije no to je doao u Englesku. Mislim da nikada nisam igrao protiv klubova koje je on trenirao. No, u nogometu po ugledu znate tko je tko: o najboljima se esto govori. Njegov ugled i osvojeni trofeji znaili su da zasluuje nae potovanje. to se pak tie nas igraa, mi smo znali to smo trebali znati, to jest, znali smo za njegove uspjehe. Sa gospodinom Erikssonom upoznao sam se kada smo se okupili prije njegove prve utakmice, prijateljskog susreta sa panjolskom u Villa Parku. Kada smo doli u hotel u kojem je momad bila smjetena, dobio sam poruku da eli razgovarati sa mnom. Tada me je samo pozdravio i rekao mi neto o svojim planovima. Putovao je zemljom i gledao na desetke igraa. Prije tog prvog mea mnogo se govorilo o njemu. Jedna radiostanica u Manchesteru emitirala je ak i laan telefonski poziv - netko se predstavio kao Kevin Keegan. Jedna od nepoznanica odnosila se na mene: hoe li me zadrati kao kapetana? Sven je rekao da hoe. Prije toga ja nisam smatrao daje to rijeena stvar i brinuo sam se - doista sam se brinuo - to e se dogoditi u tjednu prije nae prve utakmice. Sreom po mene, odmah sam uo ono to sam elio uti. - Ti e i dalje biti kapetan. Mislim da e biti izvrstan voa momadi. Dovoljno si dobar igra, i igra u kojega se drugi mogu ugledati. Ako netko sumnja u to, na tebi je da dokae da nema pravo. Ono to je govorio meni i cijeloj momadi bilo je vrlo jednostavno. Sven je htio da Engleska igra dobar, atraktivan nogomet. No, htio je i da igramo djelotvorno. Treninzi su bili oputeni, posebice zato to su na poetku u trenerskom timu bili Steve McClaren, Peter Taylor i Sammy Lee. Nije se doga alo ni ta revolucionarno: Sven je bio
Nijemci / 219
miran, bio je spreman pustiti ljude da sami rade ono to je elio da rade, a sam bi se umijeao samo kada je htio neto istaknuti. Kad bi to uinio, svi bi ga sluali. Osim ugleda koji je uivao, Sven je odavao dojam jake linosti koja je izazivala potovanje i morali ste ga sluati. Igrai su odmah shvatili da je Engleska dobila pravoga ovjeka. Pravila su bila jasna i jednostavna. Nikome nije padalo na pamet da ih prekri. Prema nama se odnosio ljudski, s potovanjem, ali je zato i oekivao da preuzmemo odgovornost za sebe. Vjerujem da je taj pristup odgovarao svim igraima. lako je to bila samo prijateljska utakmica, u Villa Parku je brujalo ovo je poetak neega novoga, zar ne? - i pobijedili smo panjolsku s 3:0. Svi smo znali da e prvi pravi test biti sljedea kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo. Nakon poraza od Njemake i nerijeenog rezultata u Helsinkiju, utakmica protiv Finske na Anfieldu znaila je "biti ili ne biti". Da nismo uzeli sva tri boda, imali bismo velikih tekoa da se kvalificiramo ak i za doigravanje, a automatsko kvalificiranje osvajanjem prvog mjesta u skupini vie ne bi dolazilo u obzir. To je bila uistinu odluujua utakmica i morali smo postii rezultat kao momad. Osobno, kao novi kapetan, smatrao sam da i ja moram neim pridonijeti. Nisam bio zadovoljan svojom igrom u Villa Parku, moda i zato to sam sudjelovao samo u prvom poluvremenu, ali momad je igrala dobro. U Anfieldu je atmosfera bila posve drukija, ak i prije samog poetka. Ulog je bio mnogo vei: nisam samo ja bio uzbuen. Tada smo tek poinjali igrati susrete reprezentacije na klupskim stadionima diljem zemlje, jer je Wembley ve bio zatvoren. Svi su znali da e atmosfera na Anfieldu biti izvrsna, premda nitko nije bio posve siguran na kakav e prijem naii igrai Uniteda na Liverpoolovu domaem terenu. No nismo se trebali brinuti. Bez obzira na to je li bila rije o navijaima Liverpoola ili o fanovima iz cijele zemlje, kada sam prije poetnog udarca uo skandiranje svojeg imena, najeio sam se. To je bila poast meni osobno, ali jo vaniji od toga bio je dojam da su se svi okupili oko Engleske, a i oko Svena.
Na poetku smo igrali kao u transu. Stvarali smo prilike. Momad je bila puna energije. Centar-utovi su dolijetali kamo su i trebali. Sve je ilo kako treba. A tada je Finska zabila gol. Lopta se odbila od koljena Garvja Nevillea i prola pokraj Davea Seamana. To je bila ista srea za Fince, ali to je znailo i da gubimo 1:0. O, ne. Ne opet. Tada je Michael Owen uhvatio Garvjev centar-ut i izjednaio malo prije kraja poluvremena, pa smo na prekid otili u dobrom raspoloenju. Bili smo puni samopouzdanja, premda znam da nai navijai vjerojatno nisu. U drugom poluvremenu i dalje smo dobro igrali i ja sam dao gol za koji se pokazalo da je pobjedniki. Lopta je s lijeve strane doletjela u esnaesterac, i to pod takvim kutom da sam lako mogao pucati. Zamahnuo sam, lopta je dotaknula obrambenog igraa i smjestila se u daljem kutu mree: moj prvi gol za Englesku iz igre. Potrao sam po travnjaku i prvi igra na kojeg sam naletio bio je Teddy Sheringham, koji se zagrijavao uz aut-liniju. Skoio sam i bacio se na njega, slavei. Na kraju je Dave Seaman obranio jednu stopostotnu priliku - ini se da to on uvijek uspijeva u vanim utakmicama. Imali smo i druge prilike. No, moj gol donio je pobjedu; osim toga, zabio sam ga u Liverpoolovu mreu, zbog ega sam osjeao posebno zadovoljstvo. Morali smo pobijediti Finsku da bismo uope imali nekakvih izgleda. Susret s Njemakom u Munchenu slijedio je tek za pet mjeseci i znali smo da ne smijemo popustiti, barem ne do tada. Pred nama su bile i kvalifikacijske utakmice u Grkoj i Albaniji, a i neke prijateljske. Bilo je vrijeme da saznamo kakva smo momad. Sven je vjerovao mladim igraima koje je naslijedio od Petera Tavlora - zapravo, cijeli narataj igraa mladih od dvadeset pet godina - i dao nam je dovoljno vremena i dovoljno utakmica da steknemo samopouzdanje. Prvih mjeseci stvari su se odvijale tako da me je to podsjealo na United. Zapravo, jo imam taj dojam. Ne mislim daje to zbog mene, Garvja, Phila, Buttvja i Scholesvja. Teko je rei to je sve vano za okupljanje uspjene skupine. Neto od toga je oito: dobri igrai, dobar trener, dobra uprava. No da bi se
Nijemci / 221
individualci pretvorili u momad, mora se dogoditi jo neto, posebno kad je rije o reprezentaciji koju ine igrai iz klubova irom zemlje. Biti zajedno, igrati zajedno i pobjeivati i gubiti zajedno - sve je to drukije. Izbornik se mora potruditi da se momad razvija usprkos ozljedama, padovima forme u klubu i kratkom vremenu koje engleska reprezentacija provodi zajedno, osim onih nekoliko dana prije same utakmice. Igrai su obavili svoj dio posla i, kao to sam rekao, moda je tome pripomogla i dob igraa. Ali, i Sven zasluuje pohvale, barem zato to je stvorio bolji timski duh nego ikada prije u engleskoj reprezentaciji, barem koliko se ja sjeam. U prolosti je bilo sluajeva kad bismo se okupili i odmah bi bilo jasno tko je s kim. Formirali bi se klanovi starijih i mlaih igraa, ili pak prema klupskoj pripadnosti. Prirodno je biti uz svoje drugove. Mi nismo bili nita bolji od drugih: deki iz Uniteda bili su poznati po tome da se dre zajedno. Sa Svenom se mnogo toga promijenilo. Rekao bih daje u toj momadi nastala prava povezanost, istinsko meusobno potovanje, a to je vano kada izaemo na teren i zaigramo. im je Sven preuzeo reprezentaciju, osjetili smo da se upravo to dogaa. Bio je vaan i nain na koji se novi izbornik odnosi prema igraima. Sjeam se pobjede 4:0 nad Meksikom u Prie Parku, u pauzi izmeu kvalifikacijskih utakmica u proljee 2001. Jedan trenutak iz tog susreta najbolji je primjer novoga duha u engleskom taboru; tada sam dobio dojam da moemo otii u Munchen i na Svjetsko prvenstvo sljedee godine. Ve na samom poetku jedan meksiki obrambeni igra sruio me je s lea. Nije to bilo nita ozbiljno: samo sam nekoliko koraka epao i igrao dalje. No nije prola ni minuta kada je Stevie Gerrard naletio na istoga igraa - bez prekraja, jer on je imao loptu - i sruio ga na travu. Treba se brinuti za suigrae - to sam dobro nauio u Unitedu. Taj stav prema igri nai ete u svakoj momadi koja pobjeuje i osvaja trofeje. Pobijedili smo Grku u Ateni i Albaniju u Tirani, ime smo stekli dobre izglede da osvojimo drugo mjesto u skupini i kvalificiramo se za doigravanje za Svjetsko prvenstvo sljede eg ljeta. Da bismo pak
osvojili prvo mjesto u skupini i tako automatski otili u Japan i Junu Koreju, morali smo pobijediti u Munchenu. Premda nam je dobro ilo pod Svenovim vodstvom, mislim da su se rijetki usudili pomisliti da bismo to mogli izvesti. Nitko ne moe pobijediti Nijemce u Njemakoj, zar ne? Tada barem oekivanja nisu bila prevelika i stoga nismo bili pod velikim pritiskom. Nismo morali strepiti hoemo li razoarati navijae. Izbornik je bio jedina osoba koja je govorila da bismo mogli pobijediti. Sven nikada nije najavljivao velike stvari novinarima, ali otkad je stupio na dunost, kad god bi ga pitali o utakmici s Njemakom, svaki put bi rekao da smo dovoljno dobri za pobjedu. Moda je njegovo samopouzdanje svih tih mjeseci i onih nekoliko dana prije utakmice napokon proelo i nas, a da to nismo ni shvatili. Bez obzira na razlog, kada smo se okupili na veeri u munchenskom hotelu, u petak uoi utakmice, promatrao sam i sluao razgovore; pitao sam se jesam li ikad bio lan momadi koja je imala tako pozitivan duh. Osobno sam imao dvojbe o utakmici koja nam je predstojala, ali one su se odnosile na to hou li ja biti sposoban dobro odigrati. Poslije sam otiao u svoju sobu i nazvao svoga prijatelja Davea Gardnera. Upitao me je to mislim kako e nam ii. Dva sata provedena u drutvu ostalih igraa bila su dovoljna da me uvjere. - Mislim da emo pobijediti. Muk na drugom kraju linije znaio je da kod kue ba i ne vlada takvo uvjerenje. No ja to ne bih bio rekao Daveu da nisam vjerovao u to. elio sam sudjelovati u onome to e se dogoditi. Brinuo sam se ho e li ozljeda prepona koju sam tjedan dana prije zaradio u Unitedovoj utakmici protiv Aston Ville zacijeljeti na vrijeme. Pokazalo se da to nije tako teka povreda kao to sam mislio kad sam je zadobio, pa sam se pridruio ostalim dekima na treningu reprezentacije iako nisam bio dovoljno zdrav da bih igrao s njima. Tjedan dana radio sam sam, lijeio se, nadao se najboljemu i cijelo vrijeme patio. Budui da sam bio kapetan, bilo mi je jo gore: htio sam sudjelovati u svemu. Umjesto toga, prvi put sam mogao trenirati zajedno s ostalima tek na stadionu, kasno popodne, prije te veere u petak uoi utakmice.
Nijemci / 223
Do ao sam pola sata ranije, s Garvjem Levvinom i Alanom Smithom iz medicinskog tima, kako bismo provjerili jesam li spreman: tranje, okreti, hvatanje lopte. To je udan osjeaj, tim vie to nas je ekala tako va na utakmica. Osje ate potrebu da se rasteete kako biste se uvjerili da ste dovoljno jaki za igru i da neete nikoga razoarati. U isto vrijeme, morate se suzdravati jer se ne elite ponovno ozlijediti i tako propustiti priliku. U svakom sluaju, Gary i Adam bili su zadovoljni onim to su vidjeli i dali su mi odobrenje da se pridru im mom adskom treningu. Osje ao sam se izvrsno, a i momad je bila vrlo dobro raspoloena. Poelio sam da se suoimo s Nijemcima istog tog trenutka. Gotovo da sam ekao da se pojave znakovi nervoze, ali momci su za doru kom bili isto tako puni samopouzdanja kao i na sino noj ve eri, pa ak i sat vremena prije po etka svi su u svlaionici bili mirni i oputeni. Izali smo na zagrijavanje i inilo se da je sve kako treba. Naime, sve osim moje ozljede. Jo nisam bio siguran. Znam da sam elio igrati, ali znao sam i da moram uiniti ono to je najbolje za mom ad. No, tih nekoliko minuta rastezanja i tranja bilo je presudno i vratio sam se u svlaionicu s uvjerenjem da u uspjeti. Kada je dolo vrijeme, minutu ili dvije prije no to e zvono oznaiti izlazak na teren, Sven je okupio sve igrae i rekao nam da sjednemo. Ono to nam je rekao bilo je vrlo jednostavno i odgovaralo je naem raspoloenju: - Izaite na travnjak i uivajte. Nemojte sumnjati u sebe: oni su izvrsna momad, ali mi smo bolji. Igrajte dobro. Na tri boda. Sven uvijek zavrava tim rijeima: "Na tri boda." Ustao sam i poveo momad kroz tunel. Fizioterapeuti su me nagovorili da navuem par biciklistikih hlaica od likre, radi topline i potpore bolnom mjestu. Dok smo jo hodali kroz tunel, shvatio sam da sam pogrijeio to sam pristao na to. Uvijek sam bio igra koji se mora osjeati udobno u onome to nosi: ne samo u kopakama nego i u dresu. Kad imam uljeve, ne mogu nositi dodatni par arapa ni flaster na bolnom prstu. Moda je sve to u psihi, ali ja znam da mi je to vano. ekajui da ta
vana utakmica pone, osjeao sam se kao da sam sputan u toj opremi. No to nije bio trenutak za predomiljanje. Kad je izveden poetni udarac, nismo se ni snali, a ve smo primili gol. Carsten Jancker zabio je za Nijemce. Nisam imao vremena ni da se prestanem brinuti zbog toga to se ne osjeam dobro. Nije mi smetala ozljeda nego biciklistike hlaice. Uostalom, ako prepone popuste, popustit e s hlaicama ili bez njih. Otrao sam preko aut-linije i skinuo ih. Neki fotoreporter uspio me je snimiti u tim trenucima i novine su sljedei dan objavile fotografiju sa aljivim naslovom o engleskom kapetanu koji je promijenio tijek utakmice tako to je promijenio hlaice. No, to to sam ih se rijeio zaista je promijenilo stvari to se mene tie: odmah sam se poeo osjeati bolje i slobodnije i lake sam trao. Tijekom cijele utakmice vie nisam ni pomislio na ozljedu. Kada Njemaka vodi, to je najgore to vam se uope moe dogoditi. Kada Njemaka povede tako rano, moete oekivati da e uvati loptu i napadati iz slobodnih udaraca. Upravo to se dogodilo na Wembleyju, zar ne? No, na Olimpijskom stadionu to nas uope nije zabrinjavalo. Nitko nije paniario, nitko nije gubio samopouzdanje. Atmosfera je bila slina onoj na Stadio Delle Alpi kada je United gubio od Juventusa s 2:0 ali smo se vratili u igru, pobijedili i uli u finale Lige prvaka. Michael Ovven bio je kao navijen. Drao je sve pod kontrolom, ali vidio sam mu vatru u oima prije poetka utakmice. Sada smo gubili, a on je vikao svima koji su ga mogli uti: - Idemo! Moemo pobijediti! Moemo ih tui! Svi smo znali da ima pravo. Pet minuta poslije Michael je postigao izjednaujui zgoditak - prvi u njegovu hat-tricku toga dana - a mi se nismo ni osvrnuli. Toliko smo bili sigurni u sebe. Mislim da su to Nijemci shvatili i ivci su im poeli poputati. Oliver Kahn, jedan od najboljih vratara na svijetu, odigrao je jednu od svojih najgorih utakmica. Pokazalo se da je to jedan od onih rijetkih susreta u kojima se dogodi sve to uope moete poeljeti. Gol Stevena Gerrarda na samom kraju prvog poluvremena bio je velianstven. Lopta je dolet-
Nijemci / 225
jela u gol s udaljenosti preko dvadeset metara: njegov prvi gol za Englesku. tovie, postigao gaje u najboljem moguem trenutku za nas. Kada je igra izjednaena, prednost na samom kraju prvog poluvremena daje momadi koja je povela znatnu psiholoku prednost. Stevie je zbog ozljede propustio kvalifikacijske utakmice, ali sve je nadoknadio te veeri u Munchenu. Kada on igra s nama, ravnotea cijele momadi je bolja. Jo je mlad, ali nalik je na Roya Keanea ili Patricka Vieiru: neprekidno ide na loptu i cijeli dan tri; zna tono dodavati, a i postizati zgoditke. On je kompletan igra sredine terena: nije sluajno to Engleska rijetko gubi kada je Steven Gerrard meu jedanaestoricom. Ne znam za ostale deke, ali ja sam na poluvremenu bio nervozniji nego prije utakmice. Sjeam se kako sam otiao u svlaionicu, vodili smo s 2:1, a ja nisam bio siguran kako bismo trebali organizirati igru u sljede ih 45 minuta. Nakon prvog poluvremena Sven uvijek doputa svima da se opuste pet minuta: sjednite, razveite kopake, popijte neto, to god vam odgovara. Igrai su odmah poeli razgovarati i zavladao je amor. - Da branimo ovih 2:1? Da napadamo i trudimo se zabiti jo jedan gol za sigurnu pobjedu? Mislim da smo svi ipak znali da ne trebamo nita mijenjati. Tako nam je rekao i Sven. ekalo nas je jo golova, a mogli smo imati potpuno povjerenje u svoju obranu. U drugom poluvremenu igrali smo kao u snu. Michael je zabio svoj drugi gol ve nekoliko minuta nakon poetka. A zatim i trei. Potom je Scholesv dobacio jednu za Emilea Heskeva, koji je takoer zatresao mreu. Sjeam se, kada je Emile pogodio, okrenuo sam se da pogledam reakcije igraa na klupi: bile su iste kao i reakcije publike, a pretpostavljam da je tako bilo i u engleskim domovima pred televizorom. Zamjene i treneri jednostavno su padali jedni preko drugih, grlei se. Mogli ste im itati s usana: - Pet-jedan! Protiv Njemake! U Njemakoj! Ovo je nevjerojatno. Ostalo je jo dvadeset minuta do kraja. Dvadeset minuta u nogometnom raju. Osje ao sam se neobi no: sudjelovao sam u
pripremi petoga gola i imao sam svoja zaduenja u igri, ali nisam imao presudnu ulogu u odlunim trenucima, kao to katkad imam. Igrao sam, ali inilo mi se da imam i povlasticu da istodobno promatram igru. Bio sam dio svega toga, ali divio sam se onome to su radili ostali deki. Trebali smo samo uvati loptu. To smo i inili, a Nijemci su se sve vie iscrpljivali. Mi nismo momad koja se pravi vana: nai igrai nee trljati sol u ranu raznim ekshibicijama i trikovima. Samo smo dodavali loptu jedan drugome, i dok smo to inili, oni nisu uspijevali doi do lopte. Ali nismo to radili samo da proe vrijeme. Osjeali smo se kao da elimo poraziti Njemaku s 10:1, a ne samo s etiri gola razlike. Nakon posljednjeg zviduka, sudac Pierluigi Collina priao mi je i zamolio me za majicu. Zacijelo je znao da je upravo sudjelovao u povijesnom trenutku. Mislim da je on najbolji od svih sudaca i bio sam sretan to mu mogu dati svoju majicu. Uostalom, ionako nije bilo mnogo Nijemaca koji su bili raspoloeni za razmjenu dresova. Mislim i da je Collina bio vrlo sretan kad sam zauzvrat zatraio njegov. Nakon toga elio sam samo jedno: izai pred nae navijae. Na tisue njih dole su u Munchen i u drugom poluvremenu inilo se kao da igramo kod kue. Stvarali su fantastinu buku. Uvijek sam govorio da su engleski navijai najbolji na svijetu. Zanemarimo li malen postotak idiota meu njima,: na i navija i svuda putuju s nama i daju nam nevjerojatnu podrku. Siguran sam da bi vam svaki navija s Olimpijskog stadiona mogao ispriati prie o tegobnim putovanjima bogu iza lea i o razo aranjima lo im igrama reprezentacije. Svi su oni znali kako je to kad izgubite od protivnika poput Njemake ili Argentine. Ti navijai zasluili su. tih 5:1 na Olimpijskom stadionu isto kao i mi. to se tie igraa, siguran sam da je to svima bio jedan od najljepih dana u ivotu. Kada smo uli u svlaionicu, shvatio sam da jedva mogu govoriti. Grlo me je boljelo kao da me je netko prisilio da popuim dvadeset cigara za dva sata. Znao sam da sam tijekom utakmice mnogo vikao. Jesam li i pjevao zajedno s ostalima u drugom poluvremenu?
Nijemci / 227
Atmosfera u svlaionici bila je udesna: bili smo tako ponosni i sretni, ali dovoljno smo se naskakali ve na travnjaku. Sada smo bili mirni. Neki igrai zatraili su masau, drugi su se oputali pod tuem, a ostali, ukljuujui i mene, sjedili su na svojim mjestima, polako svlaili opremu, pili vodu iz boca i upijali taj trenutak. Sven nije morao nita rei: mislim da su svi igrai ve poinjali misliti na sljedeu utakmicu, za etiri dana, protiv Albanije. Ako netko i nije mislio na nju, njega je zacijelo podsjetio Gary Neville. Ono to se upravo bilo dogodilo bilo je nevjerojatno, ali to nee znaiti nita ako ne pobijedimo i sljedee srijede na St. James Parku. Ako ste igra i navija, onda ivite za takve dogaaje: Njemaka - Engleska 1:5. No ukupno uzevi i ako za trenutak zanemarimo povijesnu vanost i slavu, nije vano tko je na protivnikoj strani; pobjeda uvijek znai isto. Kako gospodin Eriksson voli rei, to su nova tri boda. Sjedio sam na svome mjestu, naslonjen na zid. Pomislio sam na Wembley, onoga kinog subotnjeg popodneva prije godinu dana. Sjetio sam se Kevina Keegana u svlaionici nakon onog udnog poraza s 1:0, kako nam govori da je uinio za Englesku koliko je mogao. Sjeam se novinara i mnotva naih navijaa koji su otpisali Svjetsko prvenstvo prije no to je i poelo. U dubini srca znao sam da se ne slaem s tim zlogukim prorocima. Poraz od Njemake bio je teak udarac. Za mene osobno - a mislim i za Englesku - Kevinova ostavka znaila je kraj svijeta. Sada, jedanaest mjeseci poslije, gotovo da smo ponizili svoje stare suparnike. Tko zna to bi se dogodilo da je Kevin odluio nastaviti? Ja vjerujem u njega kao trenera. Pogledajte samo to je uinio s Manchester Citvjem u protekle dvije godine. Osim toga, beskrajno ga potujem kao ovjeka. No katkad se promjena dogodi ne zato to je svi ele nego zato to se mora dogoditi. Volio sam igrati za Englesku pod Kevinovim vodstvom. Godinu dana poslije bio sam kapetan nacionalne vrste pod vodstvom Sven-Gorana Erikssona. Novi izbornik doveo je novu generaciju igraa i dao nam je ansu da se razvijemo kao momad. Sven i Alex Ferguson potpuno se razlikuju u pristupu
igraima. No, izgradili su uspjene momadi na posve jednak nain. to se tie engleske reprezentacije, igra i rezultat u Munchenu bili su dovoljni da svi vide koliko je "vedska revolucija" bila uspjena.
"Ovo nee biti na dan, zar ne?"
Svi smo znali da se to mora dogodili, premda su rijetki vjerovali da i hoe. Ubrzo nakon to je Alex Ferguson potpisao novi ugovor 1999., rekao je da e mu to biti posljednji i da nakon sezone 2001/02. vie nee raditi za United. Njegovi razlozi bili su jasni: htio se malo opustiti nakon to je vie od dvadeset godina bio trener, u kotskoj a potom na Old Traffordu. elio je putovati. elio je ee viati svoju obitelj. Vjerojatno je elio i provoditi vie vremena na konjskim trkama. Jo i prije nego to se proslavio kao vlasnik grla Rock Of Gibraltar, znali smo da voli konje istom strau kojom voli i nogomet. Jednoga od posljednjih dana koje sam proveo s dekima u Unitedu ef nas je odveo na hipodrom u Chesteru. Bilo je to predivno popodne. Premda sam ja tada, krajem travnja 2003., osjeao da sam gurnut na rub dogaanja na Old Traffordu, nae zajednitvo tih nekoliko sati bilo je vrsto kao u najboljim danima koje sam doivio u klubu: bio je to pravi obiteljski izlet Uniteda. ef se izvrsno zabavljao i njegovo raspoloenje je jednostavno moralo prijei i na vas. Kada je prvi put objavio svoju nakanu da ode u mirovinu, inilo se da je to u dalekoj budu nosti. No 2001. poelo se sve vie pisati i govoriti o tome. Kolale su glasine da e ef postati ambasador kluba, posebno na Dalekom istoku. Bilo je pria o neslaganju s upravom, te daje ef rekao da e prekinuti sve veze s klubom. Igrai su o tome znali samo ono to su proitali u novinama. Tek kada je ve poela njegova posljednja sezona doista smo shvatili da on to
Nogom u... / 231
misli ozbiljno: okupio nas je i rekao da naputa klub sljedee godine u svibnju. Kada smo radili, nismo svakodnevno mislili na to niti smo o tome razgovarali u svlaionici. Nismo ni morali. Mislim da nitko od nas nije mogao zamisliti ivot u Unitedu bez Alexa Fergusona na kormilu. Igrai bi se katkada sukobili s njim: ja svakako nisam bio jedini. Kao to to obino biva, kada se sukobite sa efom poelite da on ne bude va ef. No ipak, ako pitate bilo kojeg igraa Uniteda, rei e vam da raditi za tog trenera znai da radite za najboljeg trenera na svijetu. Prvog dana kad sam doao u Manchester United, kao tinejder koji je prvi put bio daleko od kue, ef je ve znao kako se zovem. Znao je tko su mi otac i majka, i da imam dvije sestre. Znao je sve 0 meni. Zbog njega sam se osjeao dobrodolim. Bilo je to kao da odlazim iz jedne obitelji u drugu. To je velika prednost svakog tre nera: da igrai imaju dojam da ih on poznaje, razumije ih i brine se za njih. Sjetite se kako je trener strepio nad Ruudom van Nistelroovem, kako je pratio njegov oporavak nakon puknua krinih ligamenata. Neumorno ga je uvjeravao da e se na kraju vratiti na Old Trafford. Igra i cijene tu lojalnost. Nije udo to mu je Ruud uzvratio svim onim goiovima kojima je pomogao Unitedu da osvoji prvenstvo 2003. ef je uvijek znao kako stvoriti atmosferu u kojoj e se novi djeak osjea kao kod kue jo od prvoga dana. Jo je vanije to to, kada se ta veza uspostavi, imate dojam da vam on nikad nee okrenuti lea. Trener Uniteda je poput oca, uvijek je tu da vas titi, daje vam savjete i obraa vam se kao da ste lan obitelji - sve dok ste lan kluba. Mlade nade i ve potvrene zvijezde - trener ini da 1 jedni i drugi osjeaju da su posebni i trudi se da shvate da je i nji hov klub poseban. Bilo je igra a, na primjer Dvvight Yorke i Jaap Stam, koji su mnogo uinili za United, ali iznenada su isklju eni iz kluba i vrata povratka su im bila zatvorena. Zbog ne ega to su rekli ili u inili trener je zaklju io da nisu dobri za klub. Na kraju, mo da se pokazalo da sam i ja jedan od takvih igra a, iako na
po etku sezone 2001/02. nisam ni pomi ljao da bi se to moglo dogoditi. Trener Manchester Uniteda slovi kao razdraljiv i mrzovoljan ovjek. Pa on to i jest, s vremena na vrijeme. No, nismo li svi takvi? Ljudi nikad ne vide kako on nadahnjuje igrae kad radi s njima. Ne vide ga ni kada se smije i ali s dekima. Kada misli da je to u redu, opusti se u naem drutvu. Ako u svlaionici odjekuje veselje zbog nekog velikog uspjeha, on e se veseliti vie od svih. Rekao bih da ef ima pravo to ve inom odrava profesionalnu distancu prema svojim igraima. Dobro pazi da se ne zblii s nekim igraem vie nego s nekim drugim, premda je njegov odnos prema nekima od njih, primjerice prema Ericu Cantoni i Rovu Keaneu, ipak bio poseban. ef razumije nogomet kao malo tko. To znai da, bez obzira na situaciju u kojoj se momad nalazi, i openito tijekom sezone i u svakoj pojedinoj utakmici, igrai imaju dojam da on uvijek tono zna to treba initi. Svjestan je da ima mo mijenjati stvari i nikada se ne libi to i uiniti, ak i kada je najbolje ne uiniti nita, bez obzira na to to bi netko drugi mogao rei. Mislim da su svi uli za "suilo za kosu". O tome se toliko govorilo da moda mislite da je ivot u Unitedovoj svlaionici stalno takav. E, pa nije. Ljudi koji ne rade na Old Traffordu moraju znati ono to svi u klubu ve znaju: sve to trener u ini uvijek je ono to on smatra najboljim za klub u odreenom trenutku. Sje am se jedne udesne utakmice, tjedan prije no to je Engleska igrala s Grkom 2001. na VVhite Hart Laneu. Tog popodneva bio sam vrlo uzbu en. Tada sam prvi put bio kapetan Unitedove prve momadi. Trener mi je to priopio na svoj karakteristian nain: dan uoi utakmice, u hotelu, jednostavno mi je bacio u krilo ulaznice za utakmicu koje dobivaju igrai. Raspodjela tih ulaznica jedna je od kapetanovih dunosti. Nisam se stigao ni okrenuti i pustiti da me preplave emocije: ef je ve bio na drugom kraju prostorije. Bio sam ponosan, posebno zato to sam znao da
Nogom u... / 233
e moj djed, koji je jo navijao za Spurse, biti na utakmici s mojim roditeljima. To to sam postao kapetan bilo bi dovoljno da dobro zapamtim taj dan. Jo i danas ga se sjeam po tome. No kladim se da ga nitko drugi ne pamti po tome, jer se mnogo toga dogodilo tog dana. Na poluvremenu smo bili oamueni: Tottenham je vodio s 3:0 i tukao nas kao poetnike. Oekivali biste da trener ija momad tako loe igra pokua prodrmati svoje igrae. Oekivali biste da im oita bukvicu. Tog popodneva ef je uao u svlaionicu potpuno miran s obzirom na situaciju. Nikoga nije optuivao. Nije bilo grubih rijei. Sjedio sam na podu i mislio da je susret ve izgubljen. Osvrnuo sam se i vidio ostale deke pognutih glava; svi smo osjeali isto. ef je uao i naslonio se na klupu na kojoj je bila naa oprema spakirana za put u London. Rekao je samo ovo: - Idemo smanjiti razliku. No on je dovoljno dobro poznavao svoje igrae, i dovoljno nam vjerovao da zna kako emo reagirati. Siguran sam da nisam samo ja tada pomislio: Pa neemo valjda ovako izgubiti od Spursa. Izali smo na teren, Andy Cole rano je postigao zgoditak i uskoro smo preokrenuli rezultat. Pobijedili smo ih s 5:3. Bilo je to jedno od najudesnijih poluvremena u kojima sam ikada igrao. Doista je bilo vano to je ef bio tako hladnokrvan i poticajan na poluvremenu, upravo onda kad biste oekivali da kipti od bijesa. On je vrlo zahtjevan, ali prema mom iskustvu svih tih godina u Unitedu, on je bio jedini koji je uvijek vie vjerovao u nas nego to smo mi sami vjerovali u sebe. Kao to sam rekao, zbog trenera su se igrai osjeali posebno vrijednima: kada bi vam rekao da je zadovoljan onim to ste uinili u utakmici ili na treningu, to je neto vrijedilo. Nisam siguran to je trener mislio o mojem postavljanju za kapetana reprezentacije. Meni tada nita nije rekao, premda se sjeam da su u novinama citirali neke njegove izjave o tome. Rekao je da me ba i ne vidi kao kapetana i da nije siguran daje to dobra zamisao. No tijekom kvali-
fikacija za Svjetsko prvenstvo, nakon to smo pobijedili Njemaku, osjetio je potrebu da mi kae: - Iznenadio si me. Zbog kapetanske vrpce postao si bolji igra . Moda i bolja osoba. Nikada nisam mislio da moe biti kapetan. Mnogo mi je znailo to sam to uo od trenera - kao kad bi mi u djetinjstvu tata rekao da je zadovoljan neim to sam uinio. To je uvijek bio trenerov nain postupanja s igraima, tako ih je usmjeravao: poticao ih je kada je to bilo potrebno, a sputavao ih kada je mislio da pokuavaju neto za to nisu sposobni. Kada sam prvi put uao u Unitedovu momad kao standardni igra, nosio sam broj 24. Sljedee sezone dobio sam majicu s brojem 10. To mi je mnogo zna ilo: taj broj prije mene su nosili Denis Law i Mark Hughes. Moda je povijest toga broja pripomogla da zabijem toliko golova. No sjeam se onoga ljeta kad je Teddy Sheringham potpisao za nas; ef se potrudio nazvati me na Maltu, gdje sam provodio praznike, i rekao da mi oduzima taj broj. Bez objanjenja, bez alternative i bez rasprave. Sjeam se da sam tada rekao Garvju Nevilleu: - Za to je to u inio? Za to je nazvao da mi to kae? Zar mi je samo htio pokvariti ljetovanje? Bio sam shrvan i pokuavao sam shvatiti u emu sam pogrijeio. A tada, mjesec dana poslije, kada smo se pojavili na prvom treningu prije sezone, imao je novu majicu za mene: broj 7. ef mi je dao broj koji je nosio Eric Cantona. Tako sam se iznenadio zbog te poasti da sam jednostavno zastao usred koraka. Osim to priprema momad za utakmice, trener uvijek vrlo paljivo priprema i svakog pojedinca. U svlaionici, bez obzira radi li se o meu Lige prvaka ili prijateljskoj utakmici prije poetka sezone, uvijek bi se potrudio da shvatim to oekuje od mene. I uvijek bi mi dao informacije ili savjete koji su mi bili potrebni kako bih bio siguran da sam sposoban za to. On svakom svojem igrau posveuje onoliko vremena koliko smatra da mu je potrebno. To vam govori da on procjenjuje to svaki pojedini igra moe doprinijeti momadi. Do jeseni 2001. ve sam vrlo dugo poznavao trenera: no njegovo
Nogom u... / 235
iskustvo poticalo me da i dalje u im od njega, i u io sam gotovo svaki dan. Pogledajte njegove uspjehe, u Unitedu, a i prije, u Aberdeenu. Trebalo se navikavati i na samu pomisao da vie nee biti tu. Poput svih na Old Traffordu i oko njega, pitao sam se tko bi ga uope mogao zamijeniti. Postoji mnogo izvrsnih trenera - na primjer, Martin O'Neill, Giovanni Trapattoni i Sven-Goran Eriksson - i o njima se razmiljalo u potrazi za novim trenerom Uniteda. Samo, za taj posao na Old Traffordu potrebno je vie od dobre poslovne biografije. Novi trener morao bi biti slian Fergusonu: to bi morao biti ovjek s misijom. Zato mu se tako mnogo ljudi toliko divi. Zato mnogima i ide na ivce. Ma to Ferguson rekao ili uinio, nikada nee rei: elim to zbog sebe. Uvijek e rei: elim to za klub. On jest Manchester United, ni manje ni vie. Toga su svjesni svi kojima je United na srcu, svi koji doista razumiju nogomet. ak i kada smo osvojili trostruku krunu, premda je shvaao kakav je to uspjeh za nas kao igrae, odmah je poeo misliti na budunost, na potrebu da idemo dalje, da ponovimo to smo postigli, a potom da to i nadmaimo. elja da uspjeh bude est gost Old Trafforda pokretala je sve nas gotovo petnaest godina: mene, bra u Neville, Paula Scholesa, Ryana Giggsa i Nickvja Butta. No ef se tome posveivao vie od svih; nikada nije mirovao, uvijek se koncentrirao na sljedei izazov. Rekao bih da je njegova energija bila vanija za na uspjeh od svega drugoga. Nije to esto govorio u javnosti, ali igrai su znali da ef cijeni to smo postigli. to se mene tie, siguran sam daje shvaao - barem tada - da nikad ne bih dopustio da United trpi zbog toga to se ja ne bih dovoljno trudio, bez obzira na to to mi se inae dogaa u ivotu. Prije svega, ja sam bio igra Manchester Uniteda. Dakako, otkad sam do ao na Old Trafford, to je znailo raditi za efa. Poetkom sezone 2001/2002. naa forma bila je nestalna. Mnogi samozvani strunjaci na brzinu su zakljuili da je objanjenje za to neizvjesnost u vezi s trenerom. Slu ali smo svakojake glasine, na
primjer, da je ef poalio to nam je rekao da odlazi, jer smo ga se zbog toga prestali bojati. Iskreno mogu rei da to nije istina. Nitko od nas nije elio da on ode, ali kada smo uli u koloteinu treniranja i igranja utakmica, pomisao na to da se blii svibanj i da e ef spakirati kovege nije utjecala na nas. To nam doista nije moglo posluiti kao izgovor za to to gubimo. Ja sam se brinuo samo zbog njegove mogue zamjene. Pripremao se moj novi ugovor s Unitedom i brinuo sam se hoe li moj odnos s novim trenerom biti dobar poput onoga kakav sam uvijek imao s Fergusonom. Osim toga, bio sam Unitedov navija; Alex Ferguson bio je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam otiao iz Londona i potpisao za taj klub jo dok sam bio djeak. No ipak, te sumnje u budu nost nisu utjecale na moju tadanju igru u Unitedu. Ako je momad bila nemirna, prije bi se moglo rei da je uzrok tome bio odlazak Stevea McClarena toga ljeta. Ve sam spomenuo koliko cijenim Stevea kao trenera. U lipnju 2001. otiao je iz Uniteda i postao trener Middlesbrougha. lako se oekivalo da e ef otii, mislim da Steve nije traio jamstvo da e ga on zamijeniti. Samo je elio znati da e biti u uem izboru. Mislim da su iza kulisa odrani sastanci na kojima je postalo jasno da ga klub ne vidi kao budueg vou. I tako, kada je Steveu ponuen posao u Middlesbroughu, nitko se nije iznenadio to gaje prihvatio. Svi smo mu poeljeli sreu, ukljuujui i efa. Tijekom te sezone ef je preuzeo i svakodnevno treniranje: on je i dobar pomoni trener, kao to je dobar i u svemu drugome. Bez obzira na predstojeu mirovinu, ef je te sezone bio zaposleniji nego ikad prije. No, Steveov odlazak bio je velik gubitak: treninzi s njim doista su bili ugodni, a s tehnikog stajalita precizni poput urice. Bolje od ikoga je znao prenositi informacije igraima. Tijekom dvije godine, koliko je bio s nama, ostavio je svoj trag u Old Traffordu, kao i u engleskoj reprezentaciji. Naravno, i dalje sam radio sa Steveom na meunarodnom planu, jer ostao je u reprezentaciji sve do Svjetskog prvenstva 2002. Bio je s nama i na utakmici protiv Njema ke u Munchenu. etiri dana
.. . . j
Nogom u... / 237
potom igrali smo s Albanijom na St. James Parku. Steve je govorio kako se moramo pripremiti i za tu utakmicu. To je govorio i Sven. U srijedu naveer, nakon onog subotnjeg popodneva, morali smo potvrditi taj rezultat od 5:1. Morali smo uzeti jo tri boda. No, pripreme nam nisu mnogo pomogle. Pokazalo se da je utakmica na domaem terenu protiv Albanije mnogo tea nego to smo oekivali. Igrai su bili umorni. Zavladala je atmosfera oekivanja pobjede, posebno nakon onoga to se dogodilo u Munchenu. Ljudi su mislili da, ako moemo poraziti Njemaku s 5:1, onda moemo potu i svakoga. Dobro, pobijedili smo Albaniju, ali bilo je gusto i to nije bila igra koja e se pamtiti. Oni se vie nisu mogli kvalificirati za Svjetsko prvenstvo i nisu imali to izgubiti. Mnogo njihovih igraa tralo je na loptu i izvodilo slobodne udarce. inilo se da se dobro zabavljaju. Ne mogu rei da smo se i mi zabavljali. Najbolje to se moe rei jest da nismo odustajali. Na kraju smo pobijedili s 2:0 i dobili svoja tri boda. Preostala je jo Grka na Old Traffordu. Pobjeda nad Albanijom znaila je da u posljednju kvalifikacijsku utakmicu ulazimo s istim brojem bodova kao i Njemaka, ali s boljom gol-razlikom. Vjerojatno bi bilo lake - barem za nae ivce - da smo mogli odigrati tu utakmicu odmah sljedeeg vikenda. Istina je da smo bili umorni, ali toliko smo bili nezadovoljni svojom igrom protiv Albanije da smo imali jak motiv da se dokaemo. Da smo igrali protiv Grke te subote, mislim da bismo igrali kao klub i lako pobijedili. No morali smo ekati mjesec dana, a tijekom tog vremena morali smo se usredotoiti na igru u klubovima. U tih mjesec dana rodile su se sumnje u ishod susreta koji bi mogao biti presudan za nastup sljedeeg ljeta. Tjedni su se vukli, a kada se momad ponovno okupila, vukli su se i dani prije same utakmice. Sastali smo se u nedjelju i smjestili u hotelu Marriott, u predgrau Manchestera. inilo se da se samo motamo okolo i ekamo subotnje popodne. I u hotelu i izvan njega svi su govorili kako je to vana utakmica i kako bi bilo dobro izravno se kvalificirati za Svjetsko
prvenstvo. Moramo li pobijediti? Bi li i neodluen rezultat bio dovoljan? A to je s gol-razlikom? Sve to vam na kraju pone izlaziti na ui. Vano je bilo to to bi pobjeda nad Grkom znaila da vie nije bitno to e uiniti Nijemci. Morali smo misliti samo na to. Nije nam pomagalo to to su mediji i engleski navijai oito mislili daje tei dio posla ve obavljen i da je ova utakmica maji kaalj. Imali smo pet dana ivciranja i tjeskobe. Napokon je dola i ta subota, s mnogo vie napetosti nego to je trebalo. Ja sam bio nervozan kao i svi ostali, iako mi je trebalo biti lake nego nekim drugim igraima. Prvo, igralo se na Old Traffordu. Kada smo tu posljednji put igrali reprezentacijsku utakmicu, protiv Junoafrike Republike 1997., ja sam uao kao zamjena. Sada, 6. listopada 2001., ja sam bio igra Uniteda koji predvodi englesku reprezentaciju kao kapetan. Tko bi to ikad oekivao? Drugo, igrali smo u bijelim dresovima. Engleski oruar pitao me je nekoliko dana ranije mislim li da treba zatraiti Svenovo doputenje za to. Unitedov posve bijel zamjenski dres, engleski dres ili pak onaj Real Madrida, kad smo ve kod toga: uvijek sam volio bijelu boju. Engleski izbornik sloio se da nosimo bijeli dres na toj utakmici. Radovao sam se tome, kao i svom domaem terenu. No, nisam znao da u u tunelu Old Trafforda upoznati anela. Za Kirstv Hovvard prvi put sam uo sredinom tog tjedna, od svog oca. Nazvao me je da mi kae neto o njoj: - Ona je ljupka djevojica, Davide, ali je jako bolesna. U subotu e s tobom izvesti poetni udarac. Budi paljiv prema njoj. Moj otac radio je za FA i sudjelovao je u pripremama utakmice pa je stoga znao sve o Kirstv i o djejem sanatoriju Francis House, za koji je ona pomogla prikupiti mnogo novca. Ja sam pak u tom telefonskom razgovoru prvi put uo za nju. Kada smo tog subotnjeg popodneva doli na Old Trafford, prije no to sam otiao u svlaionicu da se presvuem, proao sam kroz tunel i upoznao se s njom. Kirstv me je ekala s majkom i ocem, i s nekoliko ljudi iz te dobrotvorne organizacije. Ta mala djevojica sa irokim osmijehom
Nogom u... / 239
samo je strpljivo stajala. Uoio sam taj osmijeh ak i prije no to sam zapazio bocu s kisikom koju je Kirstv morala vui za sobom na kolicima. Sjeo sam na stepenicu pokraj nje i nekoliko minuta smo razgovarali o tome protiv ega se ona mora boriti zato to je roena sa srcem na pogre noj strani, a ni neki drugi organi nisu joj na pravom mjestu. Govorila je kako pokuava prikupiti novac za drugu djecu u sanatoriju gdje se lijei. Upitao sam je kako se osjea, a prije no to je stigla odgovoriti, netko iza nas je rekao: - eli li ga poljubiti? Tada je bilo vidljivo da se Kirstv prvi put osjea malo neugodno, ali ipak me je poljubila u obraz i zagrlili smo se. Bilo je vrijeme da poem. Ustao sam i rekao: - Vidimo se uskoro, zar ne? Kad izaemo na teren? Kirstv mi je uzvratila pogled. Kimnula je glavom, nasmijeila se, a ja sam se vratio u svlaionicu. Osjeao sam se kao da sam miljama daleko. Trebala mi je minuta ili dvije da shvatim kako je atmosfera udna, tiha. To nije bilo slino ovoj reprezentaciji. inilo se da nitko nikome nema to rei. No, Sven je imao: - Od poetka drite loptu u pokretu. Naravno, upravo to nismo inili tog popodneva. Zvono je oznailo vrijeme da izaemo na teren. U tunelu sam priao Kirstv i uzeo je za ruku. Ona ima najsiunije ruice koje uope moete zamisliti - uspjela me je uhvatiti samo za prst. Drala se uz mene. Upitao sam ju je li nervozna. -Ne. Morao sam se nasmijeiti. - Pa, na stadionu je 65 000 Ijudi koji ekaju na nas i nadaju se da emo ii na Svjetsko prvenstvo. Ako nisi nervozna, onda si ti jedina osoba ovdje koja to nije. - Ne, nisam. Nisam nervozna. Pogledala me je i nasmijeila se i time mi pokazala da se dobro osjea. Izali smo na sunce i preplavilo nas je klicanje publike. Kamere su pratile Kirstv sve do toke na sredini terena. Nisam je ni
morao pitati osjea li se dobro. Bila je tako dostojanstvena i smirena. Kad bismo barem mi igrai bili oputeni poput nje: ona je bila najhladnokrvnija osoba na Old Traffordu. Bila je sjajna. Toga dana smo Kirstv, Victoria i ja postali dobri prijatelji. Pomaemo joj u prikupljanju sredstava za dobrotvorne svrhe, ali ne bih elio da netko pomisli kako se na odnos svodi samo na to. Kirstv je divna osoba, tako puna ivota i energije. Kada ste s njom, ne mislite na to to s njom nije u redu niti na injenicu da se bori za ivot, i to s ne ba dobrim izgledima. Vidite dalje od te boce s kisikom, dalje od onoga to se moe nazvati njezinom invalidnou. Vidite njezinu osobnost, njezinu odlunost da uini neto za druge, njezinu sreu usprkos svim potekoama. Ona je najhrabrija osoba koju poznajem. Sjeam se Igara Commonvvealtha u Manchesteru 2002., kada sam s bakljom dotrao na stadion i pridruio se Kirstv, a potom smo nas dvoje upoznali kraljicu. Dok sam trao, cijelo vrijeme sam se brinuo nee li se baklja ugasiti, nee li mi popustiti gumilastika na donjem dijelu trenirke, neu li se spotaknuti o vezicu na tenisicama. No im sam ugledao Kirstv, sva moja napetost je nestala. Odjednom je nastao trenutak privatnosti, kao da smo nas dvoje sami na stadionu: kad je pogledate u o i, u njima vidite vedrinu i nadahnue. Kirstvn osmijeh prenosi vas iz vaeg svijeta u njezin, gdje ona sve prihvaa na svoj nain. Kapetan reprezentacije? Njezino Velianstvo? Tisue Ijudi na tribinama? Drago mi je, ja sam Kirsty Hovvard i ba mije lijepo. Tako smo ili prema centru na Old Traffordu. Cijeli tjedan prije toga sam bio zabrinut, a sada odjednom uope nisam mislio na igru. Nisam mislio kako je to vana utakmica i kako nam je oajniki potrebna pobjeda. Htio sam samo da Kirstv bude dobro. Ta djevoj ica dime svakoga koga sretne. Ona jednostavno blista. Susret s Kirstv na poetku utakmice pamtim zajedno s golom koji sam dao na njezinu kraju. Kirstv je na kraju morala otii s terena, a ja sam se morao podsjetiti da je pred nama nogometna utakmica u kojoj moramo pobijediti.
Nogom u... / 241
Prije poetnog udarca nikad ne znate kakva e biti utakmica, i pokazalo se da smo se s pravom brinuli zbog Grka. Igrali su agresivno, na pobjedu, premda se vie nisu mogli kvalificirati. Sjeam se da su se dvojica njih okomili na nas nakon nekih spornih trenutaka, iako ne znam grki pa ne mogu rei to su nam zapravo govorili. Igrali su dobro, a mi jednostavno nismo mogli pronai svoju igru. Igrai su bili nemirni, a publika je to primijetila. Igrali smo bez due, kao da nam je potreban zgoditak da bismo uop e u li u me . Nevolja je bila u tome to nakon pola sata igre nisam mogao zamisliti da moemo zabiti. Deset minuta potom - katastrofa: Grka je postigla zgoditak. Nespretno smo primili taj gol i do kraja poluvremena nismo uspjeli pronai ritam kojim bismo se vratili u me. Na po etku smo eljeli pobijediti da bismo osigurali mjesto na Svjetskom prvenstvu, a dospjeli smo u takav poloaj da smo poeli razmiljati kako bi nam neodluen rezultat barem dao neke izglede. No, Sven na poluvremenu nije paniario: - Moramo pojaati tempo. ekamo da se neto dogodi samo od sebe. Moramo jae zapeti i biti momad koja sama stvara prilike. Na poetku drugog poluvremena igrali smo bolje, ali ne mnogo bolje. Nitko mi nita nije rekao, ali shvatio sam da moram poeti traiti loptu. Bio sam gnjevan. Gnjevan na sebe, na grke igrae koji su nas izazivali, na situaciju u koju smo se doveli. Bilo je vrue, teren je bio teak, a mi smo djelovali umorno. U takvoj situaciji nije dobro oslanjati se na nekoga drugoga. Morate se sami potruditi da neto uinite. Nije se radilo o tome da je to moja odgovornost, da sam ja to trebao uiniti kao kapetan. Jednostavno se inilo da je dolo vrijeme za riskiranje. Budui da nisam dobivao loptu na svom poloaju, odluio sam se ukljuiti u igru na nekom drugom mjestu. Sjeam se da mi je Gary Neville doviknuo: - Ostani gdje jesi! Moramo odrati postavu jer e nas inae slomi ti i opet zabiti. Da je to bila neka druga utakmica, Gary bi imao pravo. No toga dana sam jedan jedini put odluio zanemariti to Gaz kae. Nekoliko
puta sam iao na njihove igrae i iznudio nekoliko prekraja u blizini esnaesterca. No toga dana su svi slobodni udarci ili visoko ili sa strane, ma kako da sam se trudio. inilo se da nam nita ne ide kako treba, barem prvih dvadeset minuta drugog poluvremena. Grci su napadali i zamalo su opet zabili, to bi nas dokraj ilo. Nigel Martin, na golu, bacio mi je loptu na lijevo krilo, gdje sam se tada zatekao. Siguran sam da je Gary pomislio: to on ondje radi? Gotovo da sam odgurnuo jednog njihovog igraa, drugoga sam predriblao i, deset metara od njihova esnaesterca sudac je svirao prekraj, kojeg vjerojatno nije bilo. To mjesto je bilo preblizu aut-liniji da bi se izravno pucalo na gol. U igru je upravo ulazio Teddy Sheringham, umjesto Robbieja Fovvlera. Dok sam ekao da se zamjena obavi, primijetio sam komadi crvenog kartona na terenu u blizini lopte. Zgrabio sam ga i bacio daleko od sebe. Bio sam tako frustriran da sam poeo okrivljavati i papirie. Teddy je protrao pokraj mene i rekao: - Prati me. Samo me prati. Znao sam to eli re i. Zajedno smo odigrali mnogo utakmica za United. Uputio sam slobodan udarac onamo gdje sam znao da e Teddy utr ati. Trebao je samo dotaknuti loptu: to no je znao kamo lopta ide, pokraj njihova vratara u dalji kut. Izjednaili smo i bili smo na putu prema finalu. Ali samo jednu minutu. Tek to smo zavrili slavlje, Grka se probila kroz nau obranu i postigla drugi zgoditak. To je to. Ovo ne e biti na dan, zar ne? eka nas doigravanje. Jednostavno sam se ukoio. Vidio sam kako nai igrai tre pogureno; oito su mislili isto to i ja. Naravno, igrali smo dalje. Morali smo. No, nisam mogao zamisliti kako bismo mogli postii zgoditak. Jo dva slobodna udarca; oba pokraj vratnice. Moda sam zato toliko trao okolo. Bio sam ljutit zbog toga to sam imao toliko prilika iz slobodnog udarca, ukupno sedam ili osam, a nijednom nisam pogodio. Igrala se posljednja minuta i Nigel je imao vremena samo za jak ubaaj u protivniku polovicu. Teddy je uhvatio
Nogom u... / 243
loptu. Ne znam je li doista bio gurnut u le a, ali sudac je svirao prekraj, pet metara izvan grkog esnaesterca. Postavio sam loptu. Teddy je priao kao da e je uzeti i sam izvesti slobodan udarac. - Ovu u ja. Ja sam se toga dana ispromaivao, ali nisam htio odustati od tog, posljednjeg udarca. - Ne, Teddy. Predaleko je za tebe. Ne znam zato sam to rekao jer to nije predaleko za njega. No Teddy je samo pogledao mene, pogledao njihov ivi zid i pustio me da se pripremim. Znao sam daje to naa posljednja prilika. Pokuao sam smiriti ivce i nekoliko puta sam duboko udahnuo. Teddy je uinio ono to uvijek ini. Izvrstan je u tome: zae iza ivog zida, odmjeri gdje je vratar i stane ispred njega, ali ne tako da ga ometa. Tek u posljednjem trenutku se pomakne i uvijek odvue vratara na krivo mjesto. Da to Teddy nije uinio, moda bi grki golman uspio obraniti. Ja sam se usredotoio na to da pogodim cilj. Zaletio sam se i im sam dotaknuo loptu, znao sam da ide unutra. Svi koji su tada bili na Old Traffordu, svi koji su gledali televiziju, zasigurno e zapamtiti da sam se prilino zanio nakon tog pogotka. Teddy je izvadio loptu iz mree. Ja sam slavio s Riom, Emileom i Martinom Keovvnom; nije mi padalo na pamet da nam je potreban jo jedan gol za pobjedu. Bio je to fantastian osjeaj i nisam se samo ja obeznanio na minutu ili dvije. Martin je veliki profesionalac i vrlo duhovit ovjek. Nikad prije nisam ga vidio takvoga: i sada se nasmijem kad se sjetim kako su mu oi gotovo iskoile iz glave. Skoio je na mene, smijao se i vritao. - To je udesno! udesno! Evo, zato si ti pravi ovjek! No odjednom smo shvatili da moda nije gotovo. Moda bismo trebali dati jo jedan gol. Njemaka je u isto vrijeme kod kue igrala s Finskom. Na poluvremenu je bilo nerije eno: ako se ni u Manchesteru ni u Munchenu nita ne promijeni, mi prolazimo. U tom trenutku bio sam odve uzbuen da bih sve izraunao. Otrao sam
na sredinu terena i vidio Stevea McClarena kako stoji uz aut-liniju. Doviknuo sam mu: - Koji je rezultat? - Nula-nula. - Je li gotovo? - Jo malo. Grci su uputili lob prema naem esnaestercu. Sjeam se kako sam se molio da nas ne uhvate opet na spavanju. Kada je lopta izala izvan terena, doviknuo sam Garyju Nevilleu: - to sada? Ako oni igraju nerijeeno, mi pobjeujemo? Gary je shvatio moje zbrkane rijei i potvrdno je kimnuo. Dosuen nam je aut i Steven Gerrard pohitao je da uhvati loptu. Jo je mislio da nam treba jo jedan gol. Dobacio je loptu prema meni upravo u trenutku kad je sudac odsvirao kraj. Uhvatio sam je i utnuo uvis to sam jae mogao. Svi engleski igrai okupili su se oko mene. Ashley Cole je bio zamijenjen, ali dotrao je s klupe zajedno sa svima ostalima. Bio sam tako ponosan zbog toga to nas je moj slobodan udarac odveo u zavrnicu Svjetskog prvenstva. Znao sam da smo uspjeli i prije nego to je to objavio slubeni spiker: - Konaan rezultat u Njemakoj je... Odjednom je na stadionu zavladala tiina. Jo se najeim kad se toga sjetim. -... Njema ka - Finska 0:0. Old Trafford je preplavio vrisak iz tisua grla - tako neto nikad prije nisam uo - i taj zvuk pratio nas je sve do svlaionice. Bilo je to udesno: ljudi su poludjeli, udarali u zidove - i treneri i igrai. No u miru svlaionice igrai su popadali od umora: znali smo da nismo dobro igrali, pa nas je vruina i izmorenost pogodila jae nego inae. Ja sam vie razmiljao o svim slobodnim udarcima iz kojih sam promaio nego o onome iz kojeg sam postigao zgoditak. Vratili smo se na travnjak da primimo ovacije i to nam je popravilo raspoloenje: bili smo ponosni i uzbueni zbog toga to ipak idemo u zavrnicu Svjetskog prvenstva. Samo, ao mi je to u tim ludim prizorima na
suncu Old Trafforda nije sudjelovao i Michael Owen. Ozlijedio je koljenu tetivu i komentirao je igru u televizijskom studiju. Trebali smo mu omoguiti da doivi to slavlje: njegov hat-trick u Munchenu bio je tako vaan - on nam je omoguio da ostvarimo to smo eljeli. Pokraj vrata svlaionice bila je telefonska govornica i im smo se vratili, nazvao sam Victoriju. Bila je poslom u Italiji, razoarana to nije mogla doi na utakmicu. Dakako, ve je znala to se dogodilo i htjela je da joj kaem kako sam ja to doivio. Srce mi je lupalo, adrenalin mi je jo kolao ilama, a usta su mi bila suha kao barut. Kad god sam htio neto rei, glas bi mi pukao. Victoria me dobro poznaje: moje teko disanje i krkljanje bili su joj dovoljni da shvati to se dogaa. Ona moda i ne zna mnogo o nogometu, ali zna to on znai ljudima. I vrlo je dobro znala to meni znae dani kada se igraju takve utakmice. Mama i tata poslije su mi rekli kako su slavili navijai s kojima su oni proveli to popodne: barem jedanput nisam ja bio onaj koji je teko susprezao suze. Bio sam tako sretan stoje toliko mnogo meni vanih ljudi toga dana bilo na Old Traffordu. Osim mojih roditelja, koji su sjedili na obinim sjedalima jer tako vole gledati utakmice, osigurao sam loe za Tonvja, Jackie i Brooklvna, a takoer i za amerikog pjevaa rhvthm & bluesa po imenu Usher, koji je bio moj gost. Kada je Sven stupio na dunost izbornika, nije mu se sviala glazba koja je svirala u svlaionici prije utakmica. Zapravo, zabranio je to. No igrai su vrili pritisak na njega i mislim da je shvatio koliko je glazba vaan i pozitivan dio naih priprema. I tako smo te godine prije poetka utakmice uvijek sluali Ushera. Na ljeto 2001. izdao je novi album, nazvan "8701" i doao je u Englesku promovirati ga. Poslao mi je poruku da bi me htio upoznati i pozvao sam ga na Old Trafford. Bio sam njegov velik oboavatelj - jo uvijek to jesam - i upoznao sam ga u salonu poslije utakmice. - Davide, to je neto najudesnije to sam ikad vidio. Dao sam mu dres s potpisom, slikali smo se i inili sve to se obino radi u takvim prigodama. Imao je sre e. Ako elite prvi put
Tono po mjeri. Odjee je neki pl
Sasvim lijevo: Osoba godine po izboru BBC Sportsa 2001. ast je upoznati Njezino Velianstvo kraljicu, Eltona Johna, Nelsona Mandelu, Tonvja Blaira, Kirsty Howard i Muhammada Alija.
U Zemlji izlazeeg sunca. Pustolovine na Dalekom istoku.
"Okruen ljubavlju." Iz albuma obitelji Beckham.
Nogom u... / 245
vidjeti nogometnu utakmicu, teko biste mogli naletjeti na dramatiniju od te s Grkom. Upoznavanje s Kirstv, sama igra, moj gol, susret s obitelji i Usherom poslije utakmice: sve je to bilo udesno. Uvijek u pamtiti jo jedan trenutak koji se zbio toga dana. Kako bih doao u igraki salon, morao sam proi preko travnjaka, pokraj mjesta gdje je bio stari tunel na Old Traffordu. Ondje su mjesta za novinare, i tridesetak njih jo su sjedili i pisali izvjetaje. Kada sam prolazio tuda, jedan od njih ustao je i zapljeskao. Nisam se ni snaao, a svi su ustali i pozdravili me pljeskom. To se nikada ne dogaa. Kada se sjetim Francuske 1998., nikad ne bih oekivao da e se to dogoditi meni. Nadam se da ti momci znaju koliko su me tada usreili. Engleski tisak obino je nemilosrdan. Ali ne toliko nemilosrdan kao Alex Ferguson. Kada smo se vratili u Carrington, trenerove prve rijei upuene meni bile su: - Nadam se da e se sada potruditi u Unitedu. Poznavao sam ga dovoljno dobro i taj komentar nije me iznenadio, ali me je ipak malo povrijedio. Bacio sam se na treniranje punom snagom, kao i ostali reprezentacijski igrai. Zbog toga sam jedva ekao sljedeu ligaku utakmicu. Istina je da uivam u velikim trenucima ali mislim da me oni ne mogu zanijeti. Nisam doao na trening s o ekivanjem da e me tap ati po leima i govoriti kako sam izvrsno odigrao. Sve to nije bilo neto zbog ega bih se umislio. Zapravo, sve se svelo na to da sam se pojavio na poslu u Unitedu u vrlo dobrom raspoloenju. Samo, ini se daje ef drukije vidio situaciju. U svakom sluaju, mene je drukije procijenio. Mislio je da je potrebno spustiti me na zemlju. To je bila udna sezona za trenera. Moda je poalio to je uope najavio da se povlai. Kao to sam rekao, ja mislim da to nije utjecalo na igrae Uniteda. No, ef je dan za danom itao u novinama da to itekako jest utjecalo, pa je moda i sam povjerovao u to. Ne znam to ga je navelo da se predomisli. Bilo je to poetkom veljae 2002. Sjedili smo u svlaionici u Carringtonu nakon jutarnjeg treninga.
Nogom u... / 247
- Ostajem. Samo je to rekao. Sjeam se da je Gary Neville zapljeskao, a dvojica drugih igraa naalili su se: - Ma ba. Kako da ne! Ali svi smo bili sretni: ja sam bio sretniji od svih, premda se danas ini daje to vjerojatno znailo poetak kraja za mene u klubu. Tada nisam mogao naslutiti to e se u sljedeih sedamnaest mjeseci dogoditi izmeu mene i efa. Jo se sjeam tog ruka i pomijeanih osjeaja uzbuenja i olakanja kad smo uli da e jedini trener za kojega sam ikad radio i dalje biti ef Manchester Uniteda. Alex Ferguson je stvorio i mene i klub. Kako ne bih bio sretan zbog njegove odluke da ostane? Trenerova odluka dala nam je nov poticaj i dobro smo igrali u drugom dijelu sezone 2001/2002. No, nedovoljno dobro da osvojimo nacionalno prvenstvo: Arsenal je bio apsolutno nezaustavljiv, pobijedio je u posljednjih dvanaest utakmica i osvojio naslov. Osvojili su i nacionalni kup, a nas je u etvrtom kolu izbacio, ne biste vjerovali, upravo Middlesbrough predvoen Steveom McClarenom. Najbolje izglede imali smo u Europi. U natjecanju po skupinama igrali smo s Deportivom iz La Corune i dvaput izgubili od njih, ali na proljee smo ih izvukli u etvrtfinalu i ti prethodni rezultati vie nita nisu znaili. Prva utakmica bila je u panjolskoj i tukli smo ih s 2:0. Momad je izvrsno igrala, posebno s obzirom na to da je Roy Keane morao prije kraja poluvremena izai zbog ozljede koljene tetive. Te veeri zabio sam jedan od svojih najdraih golova za United. Dobio sam loptu oko trideset metara od gola i gotovo odmah pucao. Vratar to nije oekivao: bio je malo predaleko od gola i prebacio sam loptu preko njega. No, na stadionu Riazor dobio sam i prvi udarac u lijevo stopalo. Bilo je pet minuta prije kraja i ja sam imao loptu blizu aut-linije. Dok sam je dodavao, njihov centarfor Diego Tristan startao je na mene i pogodio me u lijevu nogu, na kojoj sam stajao. Svi igrai znaju kako je to opasno, a taj udarac tako me je zabolio da sam pomislio kako mi je slomio gleanj. No pokazalo se da je to samo posjekotina i
runa masnica. No ipak, trebale su mi take i na putu kui uope nisam mogao stati na lijevu nogu. Sjeam se da sam u novinama vidio jednu ili dvije fotografije s naslovima u kojima se pitalo hou li uope biti spreman za Svjetsko prvenstvo, a kamoli za ostatak sezone na Old Traffordu. Snimili su mi stopalo i sve je bilo u redu za utakmicu sljedeeg tjedna. Barem sam tako mislio. Doista sam se veselio uzvratnom susretu: protiv Deportiva je uvijek uzbudljivo. Prvih petnaest minuta jako su se trudili izjednaiti ukupan rezultat. No na kraju smo pobijedili s 3:2 i proli u polufinale. No tada sam ja ve bio u bolnikoj postelji. im smo poeli doista nametati svoju igru, dvadeset minuta nakon poetka, ja sam se upustio u dvoboj s izgledima 60:40 u moju korist, oko petnaest metara izvan njihova kaznenog prostora. Mislim da je njihov igra Aldo Duscher odluio izjednaiti izglede: jo jedan argentinski vezni igra ostavio je trag u mojem ivotu. Mislio sam samo na to kako u ga predriblati: u takvoj situaciji nikada ne pomislite da biste mogli dobiti udarac. Stigao sam do lopte trenutak prije njega i poslao je dalje, ali Duscher je doletio, nogama naprijed, i epovima kopaki umjesto lopte pogodio moje lijevo stopalo. Sjeam se kako sam leao na travi i drao se za stopalo, koje je izluujue boljelo. Pokuao sam ustati, ali osim to me je stopalo boljelo, nije vie bilo vrsto. Nisam mogao stati na njega. Iznijeli su me izvan aut-linije. Tada sam jo mislio da u se vratiti u igru. - Samo to popricaj neim. Stavi neki oblog. Bit e u redu. U inili su to, ali kada sam poku ao ustati, zamalo sam pao. Jednostavno nisam mogao stati na lijevu nogu. Toliko je boljelo da uope nisam mogao stati lijevom nogom na tlo. Unitedov lijenik nagnuo se nad mene. Opipavao mi je stopalo na mjestu gdje sam rekao da boli. Bilo je to kao da je neto unutra popustilo: ono to je trebalo biti vrsto bilo je mekano. Zapravo, osjeao sam da se kost pomie. Rekao sam i prije samog lijenika: - Slomljena je. - Da. Mislim da jest.
Nogom u... / 249
On je potvrdio, a ja sam pomislio: to e biti sa Svjetskim prvenstvom? Svalio sam se na lea. - Ne mogu vjerovati da se ovo dogaa. Poloili su me na nosila i uz aut-liniju odnijeli me u svlaionicu. Samo tako smo mogli izbjei fotoreportere. Nisam se mogao sjetiti kada sam posljednji put iza ao iz igre zbog ozljede. Imao sam mnogo sree u karijeri. Zato me srea izdala ba sada? Pogledao sam prema mjestu gdje Victoria uvijek sjedi na Old Traffordu. Bila je na nogama i vidio sam kako uzima Brooklvna i silazi niz stepenice. Kada su me^lonijeli u klupsku ambulantu, zamolio sam nekoga da je dovede. Znao sam da e biti zabrinuta. Oekivao sam da e se brinuti i vie nego ja, ali Victoria je doista bila jaka u tim trenucima, kada je sve loe krenulo. - Ne brini se - rekla je. - Izlijeit e ti to. Sve e biti u redu. I Brooklvn je bio tu. Nije mu ba bilo jasno to se dogaa. - Tata, zato vie ne igra? to ti je to s nogom? Nasmijao sam se svome sinu. Znao sam da idemo ravno u bolnicu. - Hej, Brooklvne, vozit emo se u bolnikim kolima. irom je otvorio oi. - Hoemo? S nama je u ambulanti bio Unitedov lijenik, doktor Noble. Odmah sam elio znati: - Koliko u maksimalno biti izvan igre? - Znat emo kad vidim rendgen. Odnijeli su me u bolni ka kola i slo ili smo se da Victoria i Brooklvn mogu po i sa mnom. Kada smo se smjestili u kolima, mene su pojasevima privezali za le aj kako se stopalo ne bi pomicalo. Zbog Brooklvna sam rekao vozau da ukljui sirenu i plavo rotirajue svjetlo: neka to bude uzbudljiva veer za njega. Voza je pritisnuo gas do daske: inilo se da smo za pet minuta stigli na drugi kraj Manchestera, u bolnicu Royal Infirmarv u Whalley Rangeu.
im smo stigli, snimili su mi stopalo rendgenom. Victoria je otila pogledati snimku s doktorom Nobleom i vratila se da mi kae to su vidjeli. - Loa vijest je da je slomljena kost. Dobra vijest je da e moi igrati na Svjetskom prvenstvu ako sve proe kako treba. Prva vijest nije me iznenadila. Drugoj vijesti sam se nadao jo od trenutka kada me je Duscher opalio po nozi. Victoria je prepustila doktoru Nobleu da mi objasni ozljedu. Slomio sam drugu metatarzalnu kost, siunu koicu izmeu palca i stopala, koja je obino dovoljno dobro zatiena okolnim tkivom. Zapravo, takve ozljede su rijetke. Samo, pokuajte to rei Garyju Nevilleu ili Dannvju Murphvju: obojica su propustila Svjetsko prvenstvo zbog iste ozljede. Doktor je potvrdio da misli kako imam dovoljno vremena za oporavak. Drao sam se toga sljedeih nekoliko tjedana, premda nisam bio siguran hou li doista biti spreman: ne samo da kost mora zacijeljeti, nego moram postii i dovoljno dobru formu kako bih mogao igrati za Englesku. Sljedeeg jutra nisam mogao vjerovati vlastitim oima: to moja noga radi na novinskim naslovnicama? Sven je bio jedan od prvih koji su me nazvali; manje ga je zanimalo jesam li dobro, a vie hou li biti spreman. Ipak, bilo mi je drago to sam ga uo. Rekao mi je da eli da doem na Svjetsko prvenstvo bez obzira na to hou li biti spreman za igru. I tada i poslije, Svenova podrka znaila mi je mnogo. U bolnici su mi stavili gips na stopalo. Dvvight Yorke autom je doao po mene i odvezao me u Carrington na trening. Medicinski tim u Unitedu skinuo mi je gips i zamijenio ga neim to se zove "zrani gips", a nalikuje svojevrsnoj izmi na napuhavanje. Kad bi se napunila zrakom, titila mi je nogu isto kao i gips. No, mogao sam otvoriti ventil, skinuti tu izmu i vjebati gleanj i nogu. Ve nakon dan ili dva, otok na stopalu je splasnuo. Zra ni gips trebao je posluiti tome da mi miii ne atrofiraju, to se uvijek dogaa u gipsu. Nakon svakodnevne fizioterapije napuhao bih izmu i hodao na takama. Nakon nekoliko dana sastao sam se s lije nicima i
Nogom u... / 251
raspravljali smo o tome to moram u initi kako bih imao najbolje izglede da budem spreman: - Uinit u sve to mi kaete. Nisam htio otii u Japan samo kao navija. Znao sam da e mi Unitedovi fizioterapeuti dati svu potrebnu pomo. No, sve ostalo bilo je na meni. Mjesec dana sam morao odmarati nogu i ne stajati na nju, ali istodobno sam mogao uiniti mnogo toga kako bih skratio vrijeme koje je bilo potrebno da ponem igrati nogomet nakon to prijelom zacijeli. Sloio sam se da u biti u Carringtonu dok fizioterapeuti budu smatrali da je to potrebno. Kada sam ozlijeen - dakle, i tada - uvijek sam spreman truditi se to vie mogu kako bih poboljao svoje izglede. Tih dana posjeivao me je Terry Byrne i pazio na mene dok sam vjebao. Mogao sam plivati na dubljem kraju bazena, pazei da nogom ne dotaknem dno. U teretani sam odravao opu kondiciju. Nije mi trebala jaa motivacija od Svjetskog prvenstva, bez obzira na to to su mi te rutinske vjebe na spravama bile strano dosadne. Obi no je igra prepu ten sam sebi dok se trudi da to prije ozdravi. No tog travnja i svibnja inilo se da mi nekoliko milijuna engleskih navijaa gleda preko ramena i brine se zajedno sa mnom. Njihove elje za brz oporavak pomagale su mi cijelo vrijeme. I Garv Neville bio je uz mene: nazvao me je im se vratio s Old Trafforda nakon utakmice s Deportivom. Dva tjedna potom na televiziji sam gledao prvu polufinalnu utakmicu Lige prvaka protiv Bayer Leverkusena, kada je Gary zaradio istu tu ozljedu. im je Garv pao, znao sam to se dogodilo. I znao sam da nema izgleda da se oporavi do Svjetskog prvenstva. Jednostavno vie nije bilo dovoljno vremena. Da sam bio na njegovu mjestu, bio bih oajan. Ali Gaz ima vrlo pozitivno stajalite prema svemu: bez obzira na to to je proivljavao u sebi, trudio se koliko god je mogao da ostane vedar. Nije zasluio da propusti ak i prva tri mjeseca sljedee sezone zato to je njegovo stopalo trebalo i operirati. Brinuo sam se to e se dogoditi tog ljeta i bilo mi je jako ao to sam propustio kraj sezone u Unitedu. Bayer Leverkusen izbacio nas
je iz Lige prvaka jer je postigao vie golova u gostima. Siguran sam da bismo imali dobre izglede protiv Real Madrida u Hampden Parku da smo dospjeli u zavrnicu. Bili su to teki tjedni za mene, a i za klub, ali znao sam da e sljede e sezone, sa starim trenerom, United postii mnogo vie. Nisam mogao ni zamisliti da ja neu sudjelovati u tome. Bio sam usred pregovora za nov ugovor. Znao sam to elim i bio sam siguran i da znam to eli moj klub. Samo, dananji nogomet nikada nije tako jednostavan. Pregovori su ve trajali gotovo godinu dana, kao i spekulacije u novinama. Bilo je vrijeme da se stvari izvedu na istac. Nisam ozbiljno ni pomiljao ni na to drugo nego da potpiem novi ugovor za klub koji volim. Radilo se samo o tome da se razrade pojedinosti: nov ugovor bio bi velika obaveza za obje strane. Morao sam biti siguran da United cijeni koliko vrijedim i mislim da Unitedovi direktori Peter Kenvon i David Gill, koji su zajedno upravljali klubom, nisu smatrali da je to problem. Oni su svakako uinili sve to su mogli da sve proe glatko i siguran sam da su njihova obeanja bila ozbiljna. Zahvalan sam im zbog toga. Zahvalan sam i na tome to je i uz mene sjedio pravi ovjek - najbolji ovjek. Tony Stephens bio je moj agent od 1995. Prije toga je bio direktor Wembleyja, a kada sam ga upoznao, radio je na projektu gradnje Huddersfieldova novog igralita, stadiona McAlpine. Posebno se sjeam jednog trenutka: Tony je pozvao skupinu mladih Unitedovih igraa - mene, Garyja, Phila i Bena Thornleyja - na koncert Bryana Adamsa. Na kraju smo se nali i na pozornici i izvrsno smo se zabavili. Jo iste veeri Tony je radio na jo jednom vanom ugovoru: dogovarao je transfer Alana Shearera, jer ve je bio njegov agent, iz Blackburn Roversa u Nevvcastle United. Ne sjeam se tono samog trenutka u kojem smo se upoznali. No jasno se sjeam neega to je Tony rekao u naem prvom razgovoru. To mi se urezalo u pamenje, a mislim da to ni on nije zaboravio. - Davide, nogomet je najvaniji. To je tvoj posao. Mora osigurati da ti nita ne ometa tvoj posao.
Nogom u... / 253
Kasnije, dok smo razgovarali o tome da postane moj agent, Tony je opisao svoj posao kao brigu za to da ja mogu misliti samo na igru i ni na to drugo. Mislio je da biti agent znai upravo to: preuzeti sve brige svojih klijenata, tako da oni mogu samo raditi svoj posao. On upravo to radi za mene. Znam da Tonvju mogu vjerovati u potpunosti, bez obzira na okolnosti. Katkad se ini i da pretjeruje u tome i organizira moj ivot ak i u najmanjim potankostima. Njegov karakter je takav da je u stanju ui u prostoriju punu nepoznatih ljudi i navesti ih da u roku od petnaest minuta ponu zajedno raditi prema planu i programu. Svi drugi bi u takvoj situaciji izgubili glavu, ali on bi imao sve u svojim rukama. Upravo to bilo mi je potrebno tih osam godina, a potrebno mi je i dalje - sada vie nego ikada. Kada nekome vjerujete kao to ja vjerujem Tonvju, vaa meusobna iskrenost i otvorenost znai da va odnos nije samo poslovan. On je moj agent, ali je i jedan od mojih najboljih prijatelja, osoba kojoj se uvijek mogu obratiti za savjet. Moemo razgovarati o svemu, ne samo o mojoj karijeri nego i o gotovo svakom aspektu moga ivota. Tony me na mnogo naina poznaje bolje nego itko drugi. Imali smo samo jedan problem s Unitedom, ali taj je bio teak. On i ef nisu se slagali; ili, u svakom sluaju, ef se nije slagao s njim. Trebao sam to predvidjeti: kada sam prvi put rekao efu da sam potpisao ugovor kojim je Tony postao moj agent, to se dogodilo nekoliko mjeseci nakon to smo se upoznali, trener me je odmah prekorio: - A to e ti agent? Zar se klub ne brine za tebe? Tony je razgovarao i sa efom, jer ne bi ni pomislio da pone raditi za mene a da to njemu ne kae. Posjetio je efa u njegovu domu i rekao mu to licem u lice. Pria se da je to zavrilo tako da je trener naganjao Tonvja po ulici. Nije bilo ba tako, ali znam da je Tony dobio goru jezikovu juhu ak i od mene. Uvijek mi je bilo ao zbog toga to Unitedov ef ne eli razgovarati s mojim agentom. Da je bilo drukije, ivot bi nam bio laki svi o to vrijeme. Osim toga, da su se uspjeli sloiti, mislim da bi ef shvatio
da je pogreno procijenio Tonyja. Da, on jest agent, ali on voli nogomet i uvijek je shvaao da je za mene United kamen temeljac za sve ostalo to se dogaalo u mom profesionalnom ivotu. Tony nikad ne bi rekao ni uinio nita to bi dovelo u pitanje moje prioritete. Sjeam se sluajeva kad je ef bio zabrinut zbog mene ili ljut na mene; sjeam se i situacija kada smo bili posvaani. Ti nai sukobi uvijek bi se napuhavali i preuveliavali. Oni se dogaaju u svim nogometnim klubovima, cijelo vrijeme, i ne dolaze uvijek na naslovne stranice. Mislim da smo mogli zavriti sve to i prije pomiriti svoje razlike, samo da su ef i Tony mogli ostvariti barem pristojan odnos da su barem mogli nazvati jedan drugoga. No, pregovori o mom novom ugovoru s Manchester Unitedom nisu zastali zbog hladnih odnosa izmeu efa i Tonyja. Radilo se o prilino kompliciranim pravnim pitanjima, posebno u vezi s pravima na moje fotografije, koja je trebalo navesti u ugovoru kako bi se United mogao sluiti mojim licem i imenom u komercijalne svrhe. Sjeam se da je bilo potrebno dvadesetak sastanaka kako bi se sve to dogovorilo. Drago mi je to sam se ja morao pojaviti samo na jednom od njih. Bilo je potrebno godinu i pol dana da doemo do odgovarajueg ugovora, ali to se mene tie, to su bili samo detalji. U meuvremenu, bilo je zanimljivo sluati - a malo mi je i laskalo kako se i drugi klubovi, veliki europski klubovi, zanimaju za mene i da su mi bili spremni ponuditi ugovor ako ne uspijemo sve dogovoriti na Old Traffordu. No, o tome nisam ozbiljno razmiljao. Nikada nisam elio nita drugo nego potpisati za jedini klub za koji sam ikad igrao. Znao sam to. I Tony je to znao. A znao je i United. Tijekom sezone 2001/2002. napredovali smo prema potpisivanju. Htio sam potpisati prije jednog izlaska na teren Old Trafforda. Nakon svih spekulacija, elio sam da oni koji su doista vani - Unitedovi navijai - svojim oima vide taj dogaaj, posebno s obzirom na to da nisam mogao igrati nakon utakmice s Deportivom. Pretposljednja utakmica kod kue igrala se protiv Arsenala. Te veeri sam odluio i uinio sam sve to sam mogao da pourim Tonyja. Pokazalo se da
Nogom u... / 255
je trebalo rijeiti jo dva-tri problemia. Pa, dobro. Arsenal je pobijedio s 1:0, to je znailo da su osvojili prvenstvo; zapravo, osvojili su i kup - imali su dvostruku titulu. To je bio doista bolan trenutak za na klub - izgubiti u vlastitom dvoritu. Premda mislim da nas je to razoaranje poticalo sljedee sezone, inilo se da ta veer ba i nije idealna za proslavu mog novog ugovora. To je moralo priekati do sljedee subote, kada smo ugostili Charlton. Dan je bio prelijep. Sunce je blistalo. Trener je doao na teren sa mnom i zagrlio me pred 65 000 navijaa. Uope nije bilo sumnje da ja pripadam Old Traffordu. Cijelo vrijeme sam znao da u potpisati novi ugovor, bez obzira na to to su mnogi govorili, ali kad sam napokon uzeo nalivpero u ruku, to je ipak bio doista radostan trenutak. inilo mi se da mi je budu nost jasna i sigurna. Medicinski strunjaci rekli su mi da mi je druga metatarzalna kost zarasla. Odjednom se sve otvaralo preda mnom. Samo sam se morao usredotoiti na pripreme za reprezentaciju i za Svjetsko prvenstvo, koje je po injalo za dva tjedna. Ispra aj smo imali sljede eg dana naveer, u Sawbridgeworthu. U ponedjeljak emo ve otputovati u Dubai na poetak priprema za Japan. Ispraaj je trebao biti neto izmeu zabave za deke iz reprezentacije i priredbe kojom bi trebalo prikupiti novac za moju najdrau dobrotvornu organizaciju, NSPCC. Uspjeli smo ak i prodati pravo prijenosa televizijskoj kui ITV. I taj novac takoer je bio namijenjen NSPCC-u. Neki dogovori obavljeni su u posljednji trenutak. Nisam znao koga e Sven povesti na Svjetsko prvenstvo i zato nismo bili sigurni koga pozvati sve dok Sven nije objavio sastav momadi. U meuvremenu smo se dobro zabavljali sastavljajui popis gostiju. Naravno, bilo je tu zaljubljenika u nogomet, nogometnih veliina iz prolosti i zvijezda iz drugih sportova, a dodali smo i neke slavne glazbenike i glumce. Kako bismo prikupili to vie novca za NSPCC, postavili smo i nekoliko stolova za goste s plaenim ulaznicama. Bili smo u kontaktu s mojim sponzorima, s Victorijinim poslovnim suradnicima, a i s drugim tvrtkama koje bi mogle biti zainteresirane. Svi su odmah
pristali. Znali su da e to biti posebna veer, a i da e njihov novac posluiti u plemenite svrhe, lako ja jo nisam bio u formi pa sam napokon imao vie vremena da se pozabavim i neim drugim osim nogometa, Victoria je sve preuzela na sebe. Ona ima dara za to: kako sve treba izgledati, kada se to treba dogoditi, u emu ljudi mogu uivati. Njoj nita ne promie i pazi na svaku pojedinost. Iz Manchestera sam doao tek prethodne veeri i zato mi je sve to djelovalo prilino uurbano. No, bilo je vremena za jedan poklon. Darovao sam Tonvju sat kao znak zahvalnosti za sve to je uinio u pregovorima za potpisivanje ugovora koji sam potpisao na Old Traffordu 24 sata ranije. To se pretvorilo u prilino emocionalan prizor tog popodneva u naoj kuhinji. Za to vrijeme su nae obitelji i djeca tr ali amo-tamo pripremaju i se za zabavu i pakiraju i kovege za put u Dubai sljedeeg dana. Na kraju smo svi bili odgovarajue odjeveni i spremni. Fotografirali smo se - i to je donosilo novac za NSPCC - i uputili prema nadstrenici iza kue, pod kojom se sve dogaalo. Da biste dospjeli onamo, morate proi kroz nau umicu koja izgleda nekako japanski. Zapravo, to je bila tema cijele zabave - osim djejeg dvorca na napuhavanje: mnogi igrai doveli su djecu i zato smo napuhali jedan dvorac i postavili ga pokraj nadstrenice za odrasle. Brooklvn je hodao pokraj mene. Bili smo odjeveni na slian nain: u hlae i kaput do koljena u japanskom stilu, s crvenim pojasom oko struka. Ne znam kako sam ja izgledao u tome, ali moj sini bio je vrlo sladak. Kao vrhunac svega, nosili smo "japanke" jer tada jo nisam mogao nositi cipele. Sve se to odvijalo u mom vrtu, ali budui da je sve to osmislila Victoria, osjeao sam se kao jedan od 400 gostiju. Jedva sam ekao da vidim to nam je sve pripremila za etnju kroz umicu. Cijelim putem do vrta gorjele su lanterne. Cirkusanti i akrobati izvodili su toke oko lijeha s cvijeem i meu drveem. Bilo je tu i plesaa i strunjaka za borilake vjetine. Na svakom koraku ekala su nas iznenaenja. Pjevali su Mis-Teeq, pjevaica rhvthm&bluesa
Nogom u... / 257
Beverlev Knight i operni pjeva Russell VVatson. Nadstrenica pod kojom se sluila veera zapravo se sastojala od dvije povezane nadstrenice. Prva je bila ukraena kao orijentalni vrt. Tisue orhideja dopremljene su avionom iz Japana i Indonezije, kao i mosti nad jezercem u kojem je plivao aran: morali ste prijei preko tog mostia da biste do li pod glavnu nadstre nicu. Tada biste pro li kroz goleme zavjese to su visjele sa svih strana. Goste su doekivale djevojke odjevene poput geji. A zatim stolovi, svi prelijepo postavljeni - Victoria je odluivala o svemu, od ubrusa do pribora za jelo. Sve je bilo u crvenom, crnom i bijelom: bio je to moda i najljepi dekor koji sam ikad vidio. Tada sam postao nervozan, gledajui sve te ljude koji su bili pozvani, a neke od njih nikada nisam ni vidio. Pozvao sam i Raya VVinstona, jer je dobar glumac i htio sam ga upoznati. Znao sam da moram odrati svoj prvi govor nakon onog na naem vjenanju. Ja sam kapetan engleske reprezentacije i svi ti ljudi doli su na moj poziv. Nisam se mogao izvui iz toga, zar ne? Znao sam kako elim da to zavri: mojim darom za Victoriju kao zahvalom za to to je sve organizirala. Ali prije toga? Pa, morao sam izre i i druge zahvale, zatim se druiti s ljudima iz NSPCC-a i UNICEF-a, fonda za djecu pod okriljem Ujedinjenih Naroda s kojim sura uje Manchester United. Znao sam da bih trebao re i neto o zlostavljanoj djeci za koju smo i prikupljali novac. Bio sam tako zabrinut da u izostaviti ne to ili nekoga da sam sve zapisao na male kartonske ceduljice. Na kraju sam odloio te kartice i uspio rei neto osobno. Nedugo prije te zabave posjetio sam skloni te za djecu na jugu Londona. Sjedio sam u prostoriji s nekoliko desetaka tih mladih ljudi, a svi su imali svoju stra nu pri u. U zraku se osje alo svojevrsno neprijateljstvo: ne prema meni osobno, nego prema cijelom svijetu: ta djeca nose svoje breme i zapitao sam se je li uope bilo dobro to sam pristao na to. Pitanja su bila posve izravna: - I, kako je Posh? - Koliko automobila imate?
- Koliko zaraujete? Nije ih brinulo kako e reagirati osoblje tog sklonita, niti to e netko misliti. Znao sam da ne mogu rei da ne elim odgovoriti na ta pitanja. Svi su oni proivjeli strahote s kojima se ja sreom nisam morao suo iti: silovanje, prostitucija, droge, zatvor. Zasluili su barem da im odgovorim na nekoliko pitanja. Odrasli su pogledali prema meni da vide to u uiniti. - U redu je. Ne moram unaprijed vidjeti pitanja. Neka pitaju to ele. To popodne na kraju se pretvorilo u neto najugodnije to sam ikad uinio izvan nogometa. Vie nije bilo pritiska: samo sam razgovarao s djecom. Opustio sam se. I oni su se opustili. Nakon nekog vremena shvatili smo da se dobro slaemo i poeli smo se smijati i aliti se: o nogometu, o mom ivotu, ni o emu posebnom. Spustio sam titove, a i oni su spustili svoje, barem tada. Nisam mogao ponititi ono to im se dogodilo, ali bilo mi je vano to smo barem uspjeli iskreno razgovarati. Sudei po tome kako su se ponaali prema meni, inilo se da je to i njima bilo vano. Moda je bilo neobino to sam na toj zabavi, s obzirom na svu rasko i atmosferu, ispriao kako je bilo u tom sklonitu za djecu, ali morao sam to uiniti kako bih objasnio zato je ta zabava uope bila potrebna. elio sam da svi budu velikoduni kada na red doe aukcija u dobrotvorne svrhe. I bili su velikoduni: aukciju su vodili Ant i Dec, a nai gosti isprsili su se s ukupno 250 000 funta. Bila je to fantastina veer. Victoria i ja morali smo otii sa zabave nakon ponoi. Neki igrai, kao i oni gosti koji su doli s obiteljima, ve su bili otili, ali mnogo ljudi jo se dobro zabavljalo kada smo se mi vratili u kuu kako bismo se pripremili za poinak i za put u Dubai. Bilo je kasno, ali jo je bilo vremena da se upoznam s Rayem VVinstoneom. uo sam da je netko na vratima. Siao sam, otvorio vrata, a pred njima je stajao Ray. Tek kada je zakoraio unutra shvatio sam da se uistinu dobro zabavljao. Mo da on sam nije ni shvaao koliko. Doao je zahvaliti mi se, ali umjesto toga se sapleo
Nogom u... / 259
na pragu i pao u hodnik koliko je dug i irok. Doista, glumci znaju ostaviti dojam. Kao to sam rekao, ta veer je bila puna uspomena koje smo ponijeli u Japan. Znam da lije nici u Unitedu nisu ba bili zadovoljni time to s engleskom reprezentacijom odlazim u Dubai na pripreme za Svjetsko prvenstvo. Mislim da je ef smatrao da bih imao bolje izglede na potpun oporavak kad bih ostao u Manchesteru i radio s fizioterapeutima u Carringtonu. No ja sam znao da sam i dalje Unitedov igra, ak i kada igram za reprezentaciju. Da je to klub odluio, uinio bih to bi mi rekli, bez razmiljanja. Sven je elio da budem s ostalim igra ima dva tjedna prije nae prve utakmice, a fizioterapeut reprezentacije Gary Levvin i lijenik Crane su dvojica najboljih u svom poslu. U jednom trenutku FA je predlo ila da s nama poe i Unitedov medicinski tim. Iskreno re eno, ja nisam htio sudjelovati u tim raspravama. Mislio sam da ne bih smio ui ni u kakav sukob. Bio sam spreman sloiti se sa svakom odlukom koju donesu. A ta odluka na kraju je glasila da idem s reprezentacijom. Ponedjeljak, 13. svibnja 2002.: u postelji s Victorijom, kod kue u Savvbridgevvorthu. Cijela kua je tiha. Iz daljine dopiru zvukovi posljednjih gostiju koji se pripremaju za povratak kui sa zabave i ulaze u automobile. Poseem za svojim lijevim stopalom: malo me boli jer smo Victoria i ja prvi zaplesali nakon veere. Za nekoliko sati ve emo biti na aerodromu. Imam osamnaest dana, osamnaest dana da se uvjerim da u biti spreman za utakmicu protiv vedske na drugom kraju svijeta, 31. svibnja. marci mi prolaze kraljenicom. Je li to uzbuenje? Ili strah? Prije etiri godine pripremao sam se za prethodno Svjetsko prvenstvo. Koliko se toga u meuvremenu dogodilo? Godina 1998. kao da je ve davna prolost: Argentina, crveni karton i sve ostalo. Ali, u isto vrijeme, inilo se da se novi izazov pojavio za tren oka. Imati priliku sudjelovati na Svjetskom prvenstvu je san i osobita povlastica. Svaki igra zna da vam tih mjesec dana moe zauvijek promijeniti karijeru, pa i cijeli ivot. Moj se ivot
svakako promijenio u Francuskoj, one bljetavo osvijetljene veeri u Saint-Etienneu. Zatvorio sam oi i utonuo u tamu. to me eka - to eka Englesku ove godine u Japanu?
"to se to dogaa? Ne mogu disati."
Danas se pitam: Je li taj tjedan u Dubaiju pripomogao tome da me ef vie ne smatra Unitedovim igraem? Sun ao sam se s reprezentacijom umjesto da u Carringtonu vje bam na spravama. Znam da trener nije bio ba zadovoljan zbog toga. Imao sam dojam da se jako ljuti zbog dodatne odgovornosti - i dodatne panje - koja me prati kao kapetana engleske reprezentacije. Vjerojatno mu se nije svialo ni to to su Victoria i Brooklvn bili u Dubaiju sa mnom. Nije bilo vano to to sam smatrao da su brak i o instvo uinili zrelog ovjeka od mene i imali pozitivan uinak na mene kao igraa. ef je uvijek mislio da me obitelj spreava u tome da se ozbiljno bavim nogometom. To mi je govorio i previe esto otkad sam upoznao Victoriju. Mislio je da je moj obiteljski ivot prepreka: i za mene i za njega. Odavno sam odluio da nema smisla raspravljati o tome. Ima li ikad smisla raspravljati sa efom? Nisam ga mogao uvjeriti u to da moje osobno ispunjenje mo e biti samo dobro za mene kao igraa. S druge strane, ono to je on govorio nije moglo uzdrmati moju ljubav za obitelj. Bilo mi je predivno to su Victoria i Brooklvn bili sa mnom u Dubaiju. Sven je mislio da je dobro kad igra i vode svoje obitelji sa sobom. Uostalom, nadali smo se da emo biti u Japanu dok god bude trajalo Svjetsko prvenstvo. Sjeam se da sam razgovarao s njim prije no to smo otputovali iz Engleske, dok je planirao na
Beckham (11 m) / 263
raspored. On vjeruje da igrai trebaju provoditi vrijeme sa svojim suprugama i sa svojom obitelji. Tako je i u veini drugih zemalja. Sje am se da je u Francuskoj 1998. danska mom ad odsjela u hotelu blizu naeg, a njihove obitelji bile su s njima u istoj zgradi. Sven isprva nije bio siguran to engleski igrai misle o tome da obitelj putuje s njima, pa je zamolio mene kao kapetana da to saznam. U Dubaiju smo organizirali aktivnosti za djecu - ujutro su se igrala oko bazena, a naveer smo prireivali rotilj za sve. Obitelji su uivale u meusobnom upoznavanju i druenju, a tako su se zbliavali i sami igrai. Zbog toga to su Victoria i Brooklvn bili uz mene, nisam imao briga i usredoto io sam se na jedino to je bilo vano, Svjetsko prvenstvo, i na to da budem spreman za njega. Svako jutro sam radio s jednim od fizioterapeuta reprezentacije, Alanom Smithom. Tek sam po injao tr ati, tek sam po injao testirati ozljedu metatarzalne kosti. Morao sam pokuati vratiti se u formu koja bi bila barem priblina onoj koja je potrebna za igranje utakmice. Nisam mogao sudjelovati u redovnim treninzima reprezentacije koji su se odvijali svakoga dana u to isto vrijeme. U Dubaiju je vladala savrena ravnotea: marljiv rad, a potom plaa i uivanje na suncu, zajedno s obiteljima. I dalje sam sumnjao hou li biti spreman za nau prvu utakmicu, protiv vedske. Katkad bih se budio s osjeajem da sam ve spreman, a katkad sam imao dojam da se neu sti i oporaviti na vrijeme. O ajni ki sam elio igrati na Svjetskom prvenstvu kao kapetan engleske reprezentacije. Kako bih i sebi i cijeloj momadi najvie pridonio, mislio sam da moram igrati od prve utakmice. I prije no to sam otputovao iz Engleske, u inio sam sve to sam mogao da ubrzam proces lije enja. Sada, u Dubaiju, ve sam mogao stati na ozlijeeno stopalo. Osim to sam poinjao trati, morao sam raditi i druge vjebe kako bih uop e bio sposoban za trening, a kamoli za utakmicu. Ljudi su moda vidjeli fotografije na kojima ja ska em na trambulinu. Tada jo nisam bio spreman za
pravo skakanje. To su bile vjebe kojima je moja noga trebala ponovno stei ravnoteu. Kao to miii mogu izgubiti snagu, tako i tetive i ligamenti zaboravljaju svoju funkciju. Trebao sam stajati na jednoj nozi i odravati ravnoteu dok su bacali loptu prema meni, a potom to isto na drugoj nozi. Na sljede em stupnju sam trebao i vratiti loptu, a ne samo je uhvatiti. Na kraju dana fizioterapeuti bi odrali sastanak s lijenicima reprezentacije i raspravili o onome to je postignuto. Medicinski tim inio je to za svakog ozlijeenog igraa. Potom bi se doktor Orane sastao sa Svenom i obavijestio izbornika o svemu to sam radio, iz dana u dan. Bilo mi je drago to sam s ostalim igra ima koji su mislili samo na poetak turnira. Njihovo uzbuenje me je poticalo i stekao sam pozitivnije stajali te prema onome to moram u initi. Ne znam jesam li se osjeao starijim zbog toga to sam bio kapetan ili zbog toga to sam bio svjestan da sam stekao etiri godine iskustva nakon Francuske 1998. Volio sam promatrati mlae engleske reprezentativce: bili su uzbueni zbog toga to se po etak pribli ava, zbog novih dresova i kopa ki, zbog posebne pa nje i svega ostaloga. No to se ti e nogometa, za njih je Svjetsko prvenstvo zna ilo samo jo nekoliko va nih utakmica koje ih oekuju. Nisu se niega bojali i bili su vrlo oputeni. Ljudi poput mene, Michaela Ovvena, Garetha Southgatea, Martina Keovvna i Davea Seamana znali su to znai igrati na Svjetskom prvenstvu i koliko je to vano za sve nas. Taj tjedan u Dubaiju omoguio je igraima da se odmore nakon sezone u Engleskoj, koja je tek bila zavrila. Vrijeme je brzo prolo; morao sam se oprostiti od Victorije i Brooklvna i otputovati s reprezentacijom na istok. Tijekom samog Svjetskog prvenstva trebat e tako mnogo putovati da smo odluili da bi to bilo previe za na e obitelji. Na a baza je bila u Japanu, ali prva od dvije prijateljske utakmice prije samog turnira bila je zakazana u Koreji. Prijavili smo se u svom hotelu i odmah ste mogli vidjeti promjenu na licima igra a. Stigli smo. Tu e se odrati Svjetsko prvenstvo.
Prva utakmica dobro nas je prodrmala jer smo izvukli samo 1:1 protiv June Koreje u Seogvvipu. Eksperimentirali smo s nekim stvarima i nitko nije igrao punom snagom, ali bilo je jasno da Juna Koreja igra dobar nogomet, a bili su i u nevjerojatnoj kondiciji. To se pak za mene nije moglo rei. Ja nisam bio ni izdaleka spreman, jedanaest dana prije na e prve prave utakmice. Sven je poveo Nizozemca Richarda Smitha kao jednog od etvorice masera koji su pratili reprezentaciju u Japan. Netko je na Richardova vrata zalijepio papir s natpisom "KUA BOLA". Taj netko nije bio daleko od istine. Richard je masirao duboko, sve do same ozljede. Ne mogu opisati kakav je to bio osjeaj. Tako je boljelo kao da se raspadate na komadi e. Ali, djelovalo je. Zahvaljuju i Richardu uspio sam u i u mom ad, a Michael Owen je mogao igrati protiv Brazila jer je Richard izmasirao njegovu ozljedu prepona koju je zaradio dan prije. Naa druga prijateljska utakmica igrala se sljedee nedjelje u Japanu, protiv Kameruna. Premda nisam mogao igrati, medicinski tim smatrao je da mi je potreban poticaj suradnje s ostalim de kima pa sam predvodio mom ad na zagrijavanju. Bila je to pristojna utakmica, unato tome to su igra i iz o itih razloga izbjegavali izravne kontakte, i konaan rezultat bio je 2:2. Tog popodneva prisjetio sam se svog najteeg trenutka u cijelom procesu rehabilitacije. Nedugo nakon moje ozljede Engleska je na Anfieldu igrala prijateljsku utakmicu protiv Paragvaja. Mom ad se okupila u hotelu u Cheshireu, a Sven je pozvao i mene. Htio je da sudjelujem u pripremama jer je cijelo vrijeme vjerovao da u igrati u Japanu. Doao sam onamo u vrijeme ruka i bilo mi je drago vidjeti druge deke, ali tada sam jo uglavnom hodao sa takama. Sljedeeg jutra, kada je momad otila na trening, ja sam sam sjedio u hotelu i gledao televiziju. Tih nekoliko sati doista sam bio poti ten. Ako nisam mogao ni promatrati trening, a kamoli sudjelovati u njemu, kakve sam uope izglede imao? A sada sam ve bio tu, vrlo blizu cilja. No, jo nisam bio siguran. Hoe li se sav taj
trud oko rehabilitacije isplatiti za nekoliko dana? Ili me je za nekoliko dana ekalo razoaranje koje vjerojatno ne bih mogao podnijeti? Prva utakmica prvenstva, protiv vedske, igrala se tek za tjedan dana. Sven me nije pourivao. Htio mi je dati to vie vremena. No, nije smio dopustiti da to ometa pripreme mom adi. Kada imate teku ozljedu, lijenici vam uvijek postavljaju nove ciljeve iz tjedna u tjedan. To ine djelomice zato da vas potaknu na kontinuirani trud kako biste ostvarili svaki novi cilj, bilo da je rije o tranju po tvrdom terenu, gimnastikim vjebama ili udaranju lopte punom snagom. No tako se i spre ava da igra padne u depresiju zato to odmah o ekuje potpuno izlje enje. S psiholokog stajali ta, tajna je u tome da se usredotoite na ono to radite iz dana u dan. No ja sam doao do toke s koje nema povratka. Hou li biti spreman sudjelovati u vanoj utakmici krajem tjedna? Sven je znao - a i ja - da je do lo vrijeme za odluku. Ako se ne budem mogao pridruiti treningu nekoliko dana prije utakmice, onda moj nastup ne dolazi u obzir. Znao sam daje medicinski tim optimistian u vezi s mojim stopalom, ali ne i u vezi s mojom opom kondicijom: dugo sam bio izvan igre. Odluka je bila na izborniku. Dola je i srijeda, posljednji dan u kojem jo nisam morao trenirati sa svima ostalima. Cijelo vrijeme sam znao daje Sven spreman riskirati sa mnom ako su izgledi na mojoj strani, i strani engleske reprezentacije. Znao je da nisam do ao tako daleko samo da bih odustao na samom kraju. Premda se nisam osjeao posve spremnim, bio sam siguran da u uspjeti. Nakon doruka Sven mi je postavio to, najvanije pitanje: - Dakle, jesi li spreman? Znao je odgovor i u njegovu glasu nisam osjetio ni traak sumnje ni napetosti. Htio je to uti od mene i biti siguran da imam dovoljno samopouzdanja. Palo mi je na pamet da uope ne bismo razgovarali da sam slomio kost u ligakoj utakmici sljedeeg vikenda, a ne sredinom tjedna protiv Deportiva. Uspio sam za dlaku.
Uzdahnuo sam i poku avao biti odsje an i hladnokrvan poput Svena. - Spreman sam. - Dobro. Idemo. Prvi trening s dekima bio je teak. Doista sam se trudio, trao sam i udarao loptu. Tada sam se prvi put izloio i tjelesnom kontaktu. Mogao sam to i pretpostaviti: im smo poeli igrati, prvi jai tjelesni kontakt imao sam s Martinom Keownom - uostalom, to nije bilo nikakvo udo. On me zapravo nije udario po ozlijeenom mjestu: opleo me je po listovima. Nisam se mogao suzdrati i reagirao sam instinktivno. Pao sam i mislio sam da se dogodilo ono najgore: bio sam gnjevan na Martina, gnjevan na Alda Duschera, gnjevan na sve. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim kako me nakon dva mjeseca neto zaboljelo jae nego to me boljela noga. tovi e, nikada prije mi bol nije prouzro ila zadovoljstvo, a tada jest. Kao to sam rekao, trebao sam to oekivati. Martin e vas uvijek stavljati na kunju: on e vas opaliti, izazvati vas, provjeriti imate li dobre ivce. I on i ja smo znali da e u nedjelju netko moda biti spreman u initi to isto. Razlika je u tome to e vedski igra koji e to moda uiniti imati drugi cilj: on e se nadati da u obnoviti ozljedu. Ako mogu izdr ati Martina, vjerojatno mogu izdrati svakoga. Stopalo me je jako boljelo i prije kraja treninga, ali ja sam bio zadovoljan jer sam izdr ao. Rad s drugim dekima nadahnjivao me je sve do kraja tjedna. Bilo je ugodno biti dijelom te ekipe, posebice kad smo stigli u Japan i kad su igra i poeli i ekivati da turnir napokon i po ne. Atmosfera u mom adi bila je posebna. No, to se dogaalo oko nas? Mislim da nijedan na igra nikad prije nije do ivio ni ta slino. Poelo je u trenutku kada smo izali iz aviona u Tokiju: prolazak kroz terminal bio je nevjerojatan doivljaj: tisue Japanaca eljele su se sresti s nama: majke, oevi, djeca i tinejderi koji su odluili da e navijati za Englesku. Nosili su nae dresove. To je nalikovalo na koncert pop-glazbe: obo avatelji su mahali, vikali,
gurali se naprijed, a policija ih je zadravala. Dok smo ulazili u autobus, primijetio sam staru gospou: rekao bih da je imala vie od sedamdeset godina, a u potpuno sijedoj kosi obojila je crveni pramen. Roditelji su drali djecu iznad glave. Ta djeca su bila premalena da bi imala pojma tko sam ja, ali mnogi od njih opona ali su moju irokeku frizuru s bijelom prugom. I imali su broj 7 na majicama. Bilo je to prilino kaotino, ali to je moda na neki pristojan nain karakteristino za Japance. Bili su uzbueni to nas vide i bili su tako pozitivno raspolo eni prema na oj mom adi i prema Engleskoj op enito. Mislim da je njihovo stajali te utjecalo na to to tijekom Svjetskog prvenstva nije bilo problema s engleskim navijaima, iako su se mnogi mjesecima prije turnira brinuli da e biti nevolja. Pokazalo se da su ti ljudi do li zbog istinske strasti prema nogometu i voljeli su se druiti s Englezima: i mi osjeamo istu takvu strast prema igri. Dobrodo lica nije iskazana samo igraima nego i navijaima. Njima pak treba odati priznanje da su se potrudili i uzvratili tu dobrodo licu. Svako Svjetsko prvenstvo trebalo bi se odravati u tom duhu. Naravno, igra ima je na Svjetskom prvenstvu najva nije da dobro igraju. Kada sam s engleskom momadi izaao na travnjak stadiona Saitama, prije nae prve utakmice protiv vedske, to je bio jedan od najponosnijih trenutaka u mojoj karijeri. Atmosfera, vanost dogaaja i ast koju sam osjeao zato to sam kapetan svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu: srce mi je lupalo kao da e isko iti iz grudi. To je san svakog djeaka, ali ne usuujete se pomiljati da bi se mogao i ostvariti. A ostvario se. Atmosfera je bila fantasti na. Na jednoj tribini bilo je nekoliko tisua vedskih navijaa, a sve ostale tribine bile su crveno-bijele: to su bili nai navija i i Japanci koji su odlu ili da e navijati za Englesku. Slomljena metatarzalna kost? Pa to onda? Nisam si smio dopustiti da propustim taj doivljaj. teta to sama igra nije bila tako intenzivna kao sve ono prije nje. Igrali smo dobro, posebno na po etku, ali nekako se inilo da ne
vidite kako e se utakmica razvijati. Nije bilo mnogo prilika. Gdje su driblinzi i kontakti? Ne moemo rei da smo to oekivali, ali u 25. minuti postigli smo prvi pogodak. Izveo sam udarac iz lijevog ugla, dotrao je Sol Campbell i savr eno pucao glavom. Sol je potrao prema drugoj kornerskoj zastavici i slavio. Ja sam takoer poludio, kao da sam ja zabio taj gol. Okrenuo sam se prema vedskim navija ima, koji su me vrijeali, i dignuo ruke u zrak. Oni su se samo smijali. Moda su znali da e do i i njihov trenutak. Posti i pogodak jedinstven je osje aj. Namjestiti zgoditak nekome drugome takoer je fantasti an osje aj, a te ve eri bio sam vrlo zadovoljan to ga je zabio upravo Sol. Mi se druimo ve petnaest godina, jo otkad smo trenirali s Tottenhamom kao kolarci. On ne daje mnogo golova. Protiv Argentine u Francuskoj 1998., u produetku, kada smo imali samo desetoricu na terenu, on je jednom promaio, a da je pogodio, vjerojatno bismo tada pobijedili. A sada je dao na prvi gol na prvenstvu 2002. Nevolja je u tome to nismo tako i nastavili. Vodili smo, ali bili smo oprezni, napeti i uvali smo vodstvo. U drugom poluvremenu izgubili smo svoju igru. Nismo vie kontrolirali loptu. Samo smo raspucavali. vedska nas je neprekidno napadala. Za razliku od na eg neoekivanog pogotka u prvom poluvremenu, bilo je jasno da e njihov gol uskoro uslijediti. Cijela momad je izgubila koncentraciju u pogre nom trenutku i oni su izjedna ili. Kada je Niclas Alexandersson smjestio u mre u jedno pogre no dodavanje Dannvja Millsa, bilo je lako za taj gol okriviti tog obrambenog igraa Leedsa. Ja mislim da to nije bila njegova krivnja. Prije toga smo takoer imali dvije ili tri pogreke. Namjerno sam mu priao. - Samo naprijed, Danny. Idemo dalje. Nekoliko minuta potom Sven me je zamijenio. To mi je bila prva utakmica nakon Deportiva na Old Traffordu, i da budem iskren, osjeao sam to. Stopalo me je boljelo, ali vei problem je bila moja kondicija. Po etkom drugog poluvremena pomislio sam: to je to s mojim nogama? Siguran sam daje Sven vidio kako sam zadihan,
NU....
znao je da su pred nama i druge utakmice i zato je uveo Kierona Dyera u igru. Ipak, nisam bio zadovoljan time to sam zamijenjen. Tada sam prvi put bio ljutit zbog neke odluke gospodina Erikssona. Dok sam promatrao igru s klupe, osjeao sam sve vee razo aranje zbog toga to se utakmica razvijala prema neodluenom rezultatu. Rezultat 1:1 na prvoj utakmici turnira nije znaio katastrofu, ali bili smo doista razoarani svojom igrom. Mislim da zato nakon posljednjeg zviduka nismo otili pozdraviti engleske navijae. U novinama su nas sljedeeg dana kritizirali zbog toga i optuivali da zanemarujemo navijae, ali to nije bilo istina. Imali smo fantastinu podrku publike i mislim da smo brzo otili u svlaionicu zato to smo smatrali daje nismo zasluili. Nakon toga svi smo shvatili da smo pogrijeili, da bismo uvijek trebali pozdraviti navijae, bez obzira na to kako se osjeamo. Moda sam ja kao kapetan trebao biti uzor u tome, premda sam sjedio na klupi. Sutradan su svi igrai govorili o tome i obeali smo sebi i navijaima da emo im ubudue uvijek pokazati da cijenimo to to su doli i to su s nama. U svlaionici sam se osjeao kao da smo izgubili. Ne sjeam se da je engleska mom ad ikad igrala s tako malo ara. ak ni na i maseri, Terry Byrne, Steve Slattery i Rod Thornlev, nisu nas tog popodneva uspjeli oraspoloiti. Tada sam prvi put vidio kako Sven pokuava popraviti raspoloenje igraa. - Pred nama su dvije vane utakmice. Nemojte ni misliti da imate razloga biti potiteni zbog ovoga danas. To nije problem. Izvukli smo 1:1. Pa, nismo izgubili. to je to s vama, deki? Ni ja nisam bio najbolje raspoloen, dijelom i zato to mi je i dalje smetalo to to me je izbornik zamijenio. To uope nisam oekivao. No dok sam slu ao Svena u svla ionici, shvatio sam da kao kapetan moram djelovati to je pozitivnije mogue. No ipak, to je bila vrlo tuna veer. Svi smo se toliko pripremali za Svjetsko prvenstvo i igrai su bili doista potiteni zbog toga to nam je prva pobjeda izmakla iz ruku.
Sljedeeg dana morali smo zaboraviti vedsku. Imali smo etiri dana da se pripremimo za najvaniju utakmicu u skupini. Jedna od najboljih osobina Sven-Gorana Erikssona kao izbornika je njegova sposobnost da procijeni koje igrae treba u kojem trenutku. On svakom pojedincu kae tono ono to je potrebno da taj igra bude mentalno najspremniji za igru. Isto tako je vano to to on uvijek to no zna i to nam je potrebno u fizikom smislu. U stankama izmeu utakmica Svjetskog prvenstva on se jako trudi u situacijama kada je to dobro za momad, ali ne tjera nas da se napreemo na treningu ako fiziki nismo spremni za to. Nije nas "kaznio" jakim treninzima zbog toga to nismo igrali dobro protiv vedske. On i Steve McClaren samo su postojano gradili nau spremnost za utakmicu protiv Argentine u petak naveer u Sapporu. Tog tjedna nakratko smo prekinuli strogu dijetu, koja je dio treninga na takvom natjecanju. Moram priznati da je to bila moja inicijativa, moja najbolja zamisao toga ljeta. Bili smo daleko od Engleske - i od "brze hrane" - ve cijela tri tjedna. Pomalo su mi nedostajali povremeni grijesi s hamburgerom i pomfritom. Pretpostavljao sam da je tako i s nekim drugim igraima. Rekao sam to Svenu; on je smatrao da to nee tetiti i razgovarao je s kuharima engleske reprezentacije. U srijedu smo svi zajedno otili na veeru. Vrata restorana bila su zatvorena, a nad njima su se nadvijala dva zlatna luka. Uli smo i ugledali cijelu planinu hrane koja nas je ekala: hamburgeri, cheeseburgeri i pomfrit. Tako veliku gomilu hrane sigurno niste vidjeli nikada u ivotu. Gutali smo sve: bilo je to kao kad djeca polude u slasti arnici. I djelovalo je. To smo ponovili prije susreta s Danskom. Moda nam je upravo to nedostajalo u pripremama za utakmicu s Brazilom. Engleska reprezentacija uvijek dobro proui protivniku momad. Dave Sexton, koji je bio trener Uniteda sedamdesetih godina, zaduen je za to da nas upozna s igrom naih sljedeih protivnika. On e uvijek znati sve o svih dvadesetak protivnikih igraa. Tada e nam pokazati videosnimke svakog pojedinog igra a, ne to slino
Plavercamu kada gledate prijenose na Sky Sports: evo, ovako igra kad napadaju, a ovako kada se brane. Dave zatim kae tono to misli to bismo trebali uiniti da bismo se suprotstavili tom igrau. To ak donekle nalikuje planiranju vojne operacije. Carlos Oueiroz uveo je sline zamisli i u pripreme Uniteda tijekom moje posljednje sezone na Old Traffordu. Takav rad s igraima sve je ei u nogometu. ini se da svi danas imaju najnoviju tehnologiju. Ja sam pak nagonski sklon staroj koli. Volim jednostavno izai na teren i igrati. No, razumijem koliko je vano dobro znati snagu i slabosti protivnika. Kada je rije o utakmicama na visokoj razini, esto je za pobjedu potrebna neka malena prednost. Ne moramo ni re i: jedva smo ekali Argentinu. Pomisao na sljedei me izvukla nas je iz potitenosti nakon nerijeenog rezultata sa vedskom. Doista sam se divio tome kako su se deki pripremili za susret sa favoritima tog Svjetskog prvenstva. Vjera u sebe je jako vaan element u nogometu. Argentina je bila jedna od najboljih mom adi na turniru. Svi engleski igra i u li su u me uvjereni da emo ih pobijediti. Svaki engleski igra imao je tu snagu duha, kao i mom ad u cjelini. Kad se osvrnem na to, nerijeen rezultat protiv vedske pojednostavnio nam je situaciju: prije tog petka znali smo da moramo ostvariti dobar rezultat. Kada Engleska igra protiv Argentine, to je uvijek jedan od velikih doga aja u nogometu. U Francuskoj 1998. utakmica protiv Argentine bila je izvrsna. Zbog onoga to se dogodilo u Saint-Etienneu, pripreme za Sapporo 2002. bile su jo intenzivnije. Prije utakmice govorilo se samo o tome kako e Engleska - a posebno engleski kapetan - vratiti milo za drago: novine su nakon vedske pisale samo o "osveti", "sudbini" i "Beckhamu". Polovica igra a u obje momadi sudjelovala je i u utakmici prije etiri godine. Meu njima je, na argentinskoj strani, bio i Seba Veron, koji je u meuvremenu postao igra Uniteda. Kad god pogledam fotografije svojeg iskljuenja u Francuskoj 1998., vidim kako Seba nagovara suca da mi pokae crveni karton. Nikada nismo ozbiljno razgovarali o tom
incidentu: uostalom, to nema veze s njegovim igranjem za United. No zbijali smo ale u vezi sa suparnitvom naih dviju zemalja: kad god bi momad imala slobodan dan, ja i drugi engleski igrai pjevali bismo "Ar-gen-tiiii-naaaa", a on bi nam uzvra ao "In-gerlaaand". Susreo sam se sa Sebom u Sapporu i nai odnosi jo su bili oputeni i prijateljski. - Mora da si vrlo umoran, Davide. Kladim se da te noga jako boli. - Ne, pa odmorio sam se na kraju sezone, zar ne? U ivotu se jo nisam ovako dobro osje ao. No priznajem da sam ipak bio malo iv an; to je prirodno kada se sjetim onoga to se dogodilo prije etiri godine. Ne mogu si pomoi. inilo se da se svako pitanje koje su mi postavili, svaki razgovor koji sam vodio, i s novinarima i s engleskim navijaima, odnosio na Simeonea, na moj crveni karton i na priliku da to sada nadoknadim. Jo sam bio zabrinut za tu svoju metatarzalnu kost. inilo se daje dobro, ali nije mi se sviao izgled terena i pitao sam se kako e reagirati na vlagu, jer stadion u Sapporu je natkriven. Dugaki epovi na kopakama zabijat e se u travu, a to bi mi moglo ozlijediti nogu zbog jakog prianjanja, premda je jako prianjanje uz travu inae prednost. Na kraju sam se odluio za vrste potplate s kratkim epovima. Prije odlaska na stadion razgovarao sam s Victorijom. Bila je kod ku e: bila je trudna s na im drugim sinom, Romeom. No iako je bila na drugom kraju svijeta, Victoria je bila jedina osoba koja me je mogla opustiti u toj situaciji. Rekao sam joj kako se osjeam; naravno, poeljela mi je sreu: - Samo uivaj u igri. Potrudi se to vie moe. Ovdje su ve svi poludjeli. Jedva ekamo. Pokuavao sam misliti pozitivno. Razgovarali smo ak i o tome kako bi bilo kad bih ja zabio pobjedni ki gol: to je svakako bilo bolje nego da sam mislio na suprotnu mogu nost: Victoria, ako veeras neto poe krivo, ne znam hou li moi podnijeti sve ono to se dogodilo pro li put.
A tada, kada smo ve zavravali razgovor, ona se naalila: - Ne e u initi nekakvu glupost, ha? Nasmijao sam se i napetost je popustila. - Ne znam. Vidjet u kako bude ilo. Moda bih trebao navaliti i premlatiti jednog od njih u ime dobrih starih vremena. Nikada neu zaboraviti strast i svijest o cilju koju smo imali u svla ionici prije no to smo se suo ili s Argentinom. U glavama nam je odzvanjao ritam Usherove pjesme "8701". Pogledao sam Michaela Owena: oko njega se irila nekakva aura, ista, nerazrijeena koncentriranost na posao koji nas je ekao. Pogledao sam Ria Ferdinanda i Sola Campbella: njihova lica nosila su isti, odluan izraz: iz oiju im je izbijala ista estina. To je to. Kako moemo ne pobijediti veeras? Naprijed, Engleska. Nai navijai nikad nisu bili glasniji. Buka je odjekivala tunelom kada smo dolazili na teren zajedno s Argentincima; engleski glasovi - i glasovi igraa - vikali su, rikali, poticali nas kao da idemo u bitku. A ta utakmica i jest bila nalik na bitku, od samog po etka. Batistuta je grubo startao na Ashleva Colea ve u prvoj minuti. Ne to kasnije izba en je iz igre. Bila je to prilika da velik igra ostavi svoj trag. Prije utakmice smo se bili dogovorili da prema Argentincima neemo imati nikakvog respekta. Mogli smo raunati na to da ga ni oni nee imati prema nama. Taj grubi napad njihove devetke dovoljno je govorio upravo o tome. No, on je i raspr io aroliju: svi na stadionu su se okirali, i igrai i navijai. Zaboravite na vedsku. Zaboravite na ono prije etiri godine. Zaboravite na Beckhamovu nogu. Ovo je izazov: jesmo li dovoljno jaki da ga prihvatimo? Atmosfera unutar te stadionske kupole bila je puna iskrica. Siguran sam da su to osje ali svi engleski navija i: svi na i igra i kao da su odmah shvatili situaciju. Prihvatiti izazov? Ma uinit emo i vi e od toga. Meni je trebalo vie vremena da ponem igrati kako treba nego mojim suigraima. Kada mi se noga zagrijala dovoljno da me vie ne boli, ve smo igrali doista dobro, kao da smo posve druk ija
mom ad od one koja se mu ila na terenu prije manje od tjedan dana. Prvi smo dolazili do lopte, Nicky Butt stizao je kamo god je trebalo, nije alio noge i poticao nas je. Jo dok je bilo 0:0, inilo se da e to biti naa veer. Owen Hargreaves rano se ozlijedio i zamijenio ga je Trevor Sinclair. Na nekoj drugoj utakmici to bi nam poremetilo ritam. Neki drugi igra vjerojatno ne bi odmah mogao pratiti tempo utakmice na Svjetskom prvenstvu, ali Trevor je jednostavno zgrabio svoj trenutak. Po eo je tr ati i napadati Argentinu; izlu ivao je iskusne branie Placentea i Sorina. Bio je spreman na sve. Te veeri imao je priliku dokazati da sve one tisu e kilometara leta avionom dok se jo nije znalo hoe li u i u mom ad nisu bile uzaludne. Argentina je imala jednu ili dvije anse, ali mi smo imali bolje. Michael je zamahnuo u njihovu kaznenom prostoru i poslao loptu preko njihova vratara Cavallera. Ja sam ve bio u zraku, siguran da lopta ulazi, ali ona se odbila od vratnice. Odjednom sam se naao s loptom pred nogama oko est ili sedam metara izvan esnaesterca. Pucati ili nabaciti? Htio sam ostaviti loptu u igri: Michael je ve otrao iza jednog njihovog brania. Odjednom sam se naao na travnjaku. Netko mi je do ao iza lea i sapleo me. Nisam imao pojma koji je argentinski igra to bio. No bio sam siguran da je to slobodan udarac. Udaljenost i poloaj posve su mi odgovarali. Povikao sam prema sucu Pierluigiju Collini. On je primijetio prekraj, ali je vidio i neto to ja nisam i dosudio je prednost. Pogledao sam na drugu stranu i dvadeset metara od mene lopta je dola do Michaela Ovvena, koji je s njom pohitao pokraj Pochettina. Obrambeni igra ispruio je nogu dok je Michael prolazio pokraj njega. - Jedanaesterac! Siguran sam da sam ja to viknuo. Znam da su to viknuli svi engleski navija i. im sam vidio da je Michael pao, znao sam da e to vidjeti i Collina i da e imati hrabrosti da dosudi najstrou kaznu. Imao je petlje dosuditi prednost kada sam ja bio sru en i
tra io da dosudi prekr aj. Na trenutak sam osjetio deja vu: ve sam prije znao da u zabiti, nisam li? Upravo maloprije sam razgovarao s Victorijom o pobjednikom golu i konanom izravnavanju rauna sa Simeoneom i Saint-Etienneom. Nisam li no prije sanjao taj prizor? Ili sam upravo u tom trenutku naslutio to e se dogoditi? im sam to pomislio, istog trenutka mi je sve to izvjetrilo iz glave. Morao sam doi do lopte. Morao sam dati gol, upravo ja. U elucu sam osjetio ne to sli no gladi: tjeskobu. U glavi kao da sam za uo glas: Sve to sam u inio u ivotu, sve to mi se ikada dogodilo - sve je to vodilo prema ovom trenutku. Znao sam da e Michael biti spreman sam izvesti udarac. - Ho e da ja pucam? - Ne, ja u. I bio sam tu, s loptom u ruci. Stavio sam je na bijelu toku. to sam to rekao? to sam u inio? Bilo mi je drago to sudi Collina. On ne bi dopustio nikakvu zbrku u Sapporu. Junoameriki igrai dobri su kada treba vriti pritisak, kada treba zastra iti i uznemiriti protivnika. Ja sam to znao bolje od ve ine i to me nije iznenadilo. Preda mnom, izmeu mene i gola, stajali su sudac, vratar i nitko drugi nego Diego Simeone. Povukao sam se dva ili tri koraka. Simeone je proao pokraj lopte i priao mi. Stao je i ispruio ruku prema meni kao da o ekuje da u se rukovati s njim. Ho u li? Nema anse. Pogledao sam iza njega - kroz njega - prema golu. Ignorirao sam ga. Kada sam se okrenuo, Butty i Scholes doli su odostraga i odvukli Simeonea. Moji drugovi. Dobri su. Prije zaleta, pogledao sam u loptu. Zavladala je tiina. Oko mene se sve vrtjelo, ivci su mi bili napeti kao strune. to se to dogaa? Ne mogu disati... Sje am se da sam dva puta duboko udahnuo kako bih se umirio i ovladao sobom. Posljednja dva jedanaesterca za United izveo sam tako da sam pucao ravno posred vrata i vratari nisu imali izgleda, jer su se bacili u stranu. Ponovi to, Davide. Bio sam
previe nervozan da bih jasno razmiljao. Vie nisam bio nervozan zbog sebe samoga. Radilo se o mom adi iji sam bio kapetan. Nikada prije nisam osje ao takav pritisak. Potr ao sam. Udario sam loptu prema golu to sam ja e mogao. Ulazi! Stadion je zagrmio. ULA JE! Nije to bio najbolji kazneni udarac koji ste ikad vidjeli. No za mene i za sve nas te veeri bio je apsolutno savren. Zaletio sam se, pucao i - nagonski znaju i da sam pogodio - nastavio tr ati prema kornerskoj zastavici. ivci, pritisak i etiri godine sjeanja sve je to jednostavno nestalo. Tih nekoliko sekundi nakon to se lopta smjestila u argentinskoj mrei vidio sam bliceve fotoaparata po cijelom stadionu. Te male eksplozije koje su se trenutno gasile i nestajale u raznobojnom meteu tribina kao da su sa sobom odnosile sve to se dogodilo, sve to se reklo i napisalo o mom crvenom kartonu u Saint-Etienneu: sve se to raspr ilo u no nom nebu. Izraz lica mojih roditelja kad sam se vratio u Englesku, ona lutka koja je prikazivala mene, a objesili su je pred pubom, vrijeanje gomile u Upton Parku, i sve ostalo: sve je nestalo. Film koji mi se tako dugo vrtio u glavi jednostavno je stao. Izgorio je. Nakon etiri godine bio sam slobodan. Rairenih ruku, otrao sam preko travnjaka do naih navijaa, a moji suigra i pokuavali su me zgrabiti prije no to nestanem u gomili. Nisam mogao samo eljama skinuti to breme. Morao sam to i proivjeti. Ono to se dogodilo 1998. znaajno je djelovalo na moj karakter i na kraju u inilo od mene kapetana engleske reprezentacije na sljedeem Svjetskom prvenstvu. No, jednim udarcem skinuo sam sve to s vrata. U tom trenutku bio sam siguran da u poletjeti ako skoim dovoljno jako. No umjesto mene poletjeli su moji suigrai i sletjeli mi na lea. Prvo Sol, zatim i Trevor Sinclair. Bio je tu i Rio, koji me je drao tako vrsto da sam jedva mogao disati. Taj trenutak nije bio samo moj. Pripadao je svima
nama. A tada, isto tako nenadano, sjetili smo se da to ipak nije zlatni gol. Argentina e htjeti izjedna iti. Minutu potom uli smo suev zviduk, ali ne posljednji, nego samo za kraj poluvremena. U svlaionici nije bilo vike ni vriske. Bili smo mirni i puni naboja: kao da prostorija nije bila dovoljno velika za svu energiju igraa u njoj. Zar ne bi bilo izvrsno kad bi moj gol donio pobjedu? Igrali smo dalje i u drugom poluvremenu nastavili smo gdje smo stali u prvom. Ovaj put nismo se povukli, kao to smo u inili protiv vedske. Nismo odustajali od posjedovanja lopte; barem ne na po etku. Htjeli smo jo jedan zgoditak. etvorica na ih obrambenih igraa bili su poput betonskog zida. U sredini terena presijecali smo argentinska dodavanja i potom proigravali njihve igrae. Teddy Sheringham primio je loptu od Emilea Heskevja i zamalo zabio. Da njihov vratar Cavallero nije odbio Teddvjev volej s ruba esnaesterca, nakon to smo prebacili loptu s jednog kraja terena na drugi, to bi bio jedan od najljepih engleskih golova svih vremena. Nicky Butt bio je najbolji pojedinac na terenu. Bilo je fantastino samo ga gledati kako se dokazuje na tako visokoj razini. Mjesto veznog igraa nije mu bilo zajam eno ni u Unitedu, a kamoli u reprezentaciji, ali iskoristio je svoju priliku u Japanu jer Steven Gerrard nije mogao nastupiti zbog ozljede. Nicky je miran momak, s cininim smislom za humor. On nikad nije bio tip koji bi rekao: gledajte me, vidite to sve ja mogu. No sad je igrao protiv mom adi koju mnogi smatraju najboljom na svijetu i predvodio je igru. Drugi ljudi su u Japanu prvi put vidjeli ono to smo mi u Unitedu znali cijelo vrijeme. Posljednjih dvadeset minuta Argentina je dola u posjed lopte i poela ozbiljno igrati. Nije da su izvrsno igrali: dr ali su loptu vie snagom volje nego iim drugim. inilo se kao da ih ne moemo zaustaviti. Molim vas, nemojte zabiti. Poeo sam doista osjeati umor: to mi je bila tek druga utakmica nakon ozljede. Sje am se da mi je Sven doviknuo oko deset minuta prije kraja:
- Davide, jesi li dobro? Nisam mu nita odgovorio. Sve je govorio izraz moga lica. Da se nisi usudio zamijeniti me. Moram biti u igri kad na kraju pobijedimo. Seba Veron bio je zamijenjen na poluvremenu; u ao je Pablo Aimar. inilo se da je on igra koji bi ih mogao pokrenuti. Kako je vrijeme teklo, on nam se sve vie pribliavao, to je znailo da su se nai vezni igrai morali sve vie povlaiti da bi ga zaustavili. Na kraju je cijela na a mom ad gotovo stajala na prstima etvorice naih brania. Argentinci su pucali na gol i nabacivali u esnaesterac. Imali su nekoliko dobrih prilika. Navija ima koji su nas kod kue gledali na televiziji tih posljednjih petnaest minuta sigurno je bilo nepodnoljivo. Dave Seaman izveo je dvije izvrsne obrane. Sol i Rio bacali su se na put argentinskim napada ima. Sve je to bilo fantasti no, ali jedva sam ekao da zavr i. Bio sam u obrani sa svim ostalim dekima, ali napola sam elio sakriti se negdje i zatvoriti o i, poput na ih navijaa u Engleskoj. Kada se zauo posljednji suev zviduk, Rio i Trevor potrali su prema meni. Bio je to prekrasan, predivan osje aj. I za nas i za navija e. Oko sat i pol vremena nakon utakmice nazvao sam Victoriju iz tunela. Jo se nisam mogao suvislo izraavati, a nisam uo ni to je ona govorila. Bila je kod mame i tate. Kua im je bila puna roaka i prijatelja i svi su vikali i pjevali. Poslije sam nazvao Davea Gardnera i on mi je rekao da je Engleska jednostavno poludjela. Bio je u Deansgateu, glavnoj trgova koj ulici u Manchesteru. Rekao je da je promet stao nakon utakmice. Ljudi su hodali posred ceste. Nikad u ivotu nije vidio ni ta slino. Razgovarao sam i sa Simonom, dekom koji radi za moje agente, SFX. On je bio u Londonu i uspio se probiti do Trafalgar Squarea. Ondje se dogaalo isto. Kao i nakon svake utakmice 2002., nazvao sam i Garvja Nevillea. Bio je izvrsno raspoloen, iako je propustio Svjetsko prvenstvo zbog ozljede. Samo te ve eri je rekao: - Da sam barem s vama!
Gary je timski igra . Savr eni timski igra . On to no zna to znai pobijediti u tako velikoj utakmici kao to je ona s Argentinom. elio je sudjelovati u tome. Htio sam da mi kae to se dogaa u Engleskoj, a on je htio sve znati o zabavi koju smo priredili u Japanu. Da sam imao mo ostvariti jednu nemoguu elju, poelio bih da sam mogao biti u Engleskoj nekoliko minuta nakon neke velike pobjede na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, gledati proslavu i sudjelovati u tom ludilu. Volio bih iskusiti uzbuenje navijaa kada damo gol: ljudi ska u u zrak, grle se i ljube, u Londonu, u Manchesteru, u Birminghamu, u Nevvcastleu, posvuda. To je neto predivno. U Sapporu pak nisam htio oti i s travnjaka. Dok je god bilo engleskih igraa ili navijaa na terenu, htio sam slaviti s njima. Na kraju sam oti ao do tunela radi televizijskog intervjua i potom se uputio prema svla ionici. Posljednji sam uao u nju. Pri li su mi Terry Byrne i Steve Slatterv i zagrlili me. Dobro su znali to mi znai ta ve er. Sven-Goran Eriksson rukovao se sa mnom. Znao je to to znai za momad. Usherov glas odjekivao je prostorijom. Rio je predvodio ples usred svlaionice, nogom razbacivao odbaenu opremu i titnike. Da smo barem ve sljedeeg dana mogli igrati s Brazilom! Ili ve te iste veeri! Osjeali smo se tako jakima; svi su jo bili tako puni zanosa. Siguran sam da bismo pobijedili. Atmosfera u svla ionici nakon to smo pobijedili Argentinu stvarala je dojam da je engleska reprezentacija nepobjediva. Kada smo se vratili u hotel, do ekali su me mama i tata. Bili su na svim utakmicama u Japanu. Mama je bila sva u suzama - ba mi je to tada trebalo - a i tata se jedva suzdravao da ne zaplae: - Tako sam ponosan na tebe, sine. Tony Stephens uspio je doi onamo nakon utakmice. On je i navija, a ne samo agent kojemu je nogomet posao; i za njega je to bila arobna ve er kao i za sve ostale engleske navija e pod kupolom stadiona u Sapporu. Pri ao mi je i zagrlio me:
- To je bilo nevjerojatno, Davide. Tko pie scenarij za tvoj ivot? Soba koju su pripremili za nas bila je u tipi no japanskom stilu: velika svjetlosiva prostorija golih zidova; na pravokutnim stolovima bili su bijeli stolnjaci i ubrusi, a ljudi su se sami posluivali piem i hranom. To ba i nije obe avalo dobru zabavu. Uostalom, tada nas je ve po eo hvatati umor, pogotovo nakon to smo otvorili bocu ili dvije. Neki momci rano su oti li na po inak, posebno oni koji nisu imali obitelj koja ih je ekala u hotelu. Mi ostali polako smo se smirivali, nazdravljajui rezultatu Engleska - Argentina 1:0 s nekoliko aa vina. Kamo god da smo i li toga ljeta, pratio nas je cijeli Japan. Japanci su inili sve to su mogli kako bismo se osjeali kao kod ku e, ako je to mogu e u zemlji tako druk ijoj od na e. Dobivao sam vre e s dopisnicama i pismima od japanskih navija a. - Sretno, Beckham. Sretno, Engleska. Sretni smo to ste ovdje u naoj zemlji. Smatrali smo da moramo ne im uzvratiti, pronai na in da im zahvalimo. Razgovarali smo s Paulom Barberom iz FA i predloili da bi bilo dobro sastati se sa kolskom djecom. Dogovorili smo se da Rio i ja jednog popodneva nakon treninga odemo u kolu nedaleko mjesta gdje smo odsjeli. Mislili smo da bi bila lijepa gesta pozdraviti tu djecu, od kojih su mnogi govorili engleski, i darovati im engleske dresove i druge suvenire. Zajedno smo uli u dvoranu, a ondje su bile stotine njih: mirno su sjedili u pravilnim redovima i strpljivo ekali. Kada su nas primijetili, uslijedila je erupcija oduevljenja. Bilo je prekrasno i mislim da su za Ria i mene ta dva sata koliko smo ondje proveli jednako poticajna kao za tu djecu. Bilo bi idealno prenijeti zanos nakon pobjede nad Argentinom u utakmicu protiv neke druge velike momadi. Umjesto toga, morali smo ekati gotovo tjedan dana do utakmice s Nigerijom, posljednje u naoj skupini. U toj utakmici nismo morali pobijediti da bismo pro li dalje. Tih pet dana bilo je dovoljno dugo da izgubimo dio nadahnu a od prethodnog petka. Nakon to smo porazili favorite
prvenstva, odjednom se o ekivalo da svladamo i sve druge a da se pritom ni ne oznojimo. Pokazalo se da smo se morali itekako oznojiti te srijede u Osaki. U utakmicu s Nigerijom u li smo sa eljom da pobijedimo. Osvojiti prvo mjesto u skupini znailo je da se vjerojatno ne bismo susreli s Brazilom sve do finala. I ne bismo morali igrati s njima u uvjetima kakvi su nas ekali u Osaki. Tijekom priprema za prvenstvo razgovaralo se o ekstremnim vru inama: utakmice koje po inju sredinom popodneva bit e teke, pogotovo protiv neeuropskih momadi koje su navikle igrati na temperaturama viim od 35 C. No nitko od nas nije shvaao koliko e to biti teko, sve dok nismo toga dana izali na zagrijavanje. Trali smo gore-dolje po terenu i igra i su se pogledavali. Kako netko misli da mo emo igrati po ovoj vruini? Vruina je bila svuda oko vas, poput zidova. Nije bilo ni daka vjetra. Znoj je curio s vas ak i kad biste samo mirno stajali i gledali tribine. Kada je tako vrue, osjeate klaustrofobiju. Zrak je teak: ornata se oko vas i ne da vam disati. Znali smo da Nigerija igra dobro, ali nisam sumnjao u to da emo ih pobijediti. No brinuo sam se hoemo li moi izdrati u tim uvjetima. Nisam ni pomislio da bismo mogli izgubiti tu utakmicu. No kako je vrijeme protjecalo, sve se vie inilo da ne moemo ni pobijediti. Devedeset minuta tekoga rada. Izvukli smo 0:0 i u sljedeem kolu igrat emo s Danskom. Vi e se nije imalo to re i o tome: igra i su sjedili u svla ionici i gutali vodu, a grla su im bila tako suha da su jedva uspijevali piti. Vi e se ni ne sje am dobro same te utakmice. Mnogo se bolje sjeam toga kako smo se osjeali satima nakon nje: apsolutno izmodeni, iscrpljeni i fiziki i mentalno. Sljedea dva dana samo smo se vukli. Nismo sumnjali u sebe ali bili smo svjesni da su se u Engleskoj neki sigurno pitali je li igra protiv Argentine ipak ne to to se ne e ponoviti. Osvojili smo drugo mjesto u skupini F, iza vedske. Je li Engleska dovoljno dobra da ide dalje?
Razgovori s Victorijom i Brooklvnom pomagali su mi da izdr im. Obitelj mi je nedostajala. Imao sam videofon u hotelskoj sobi i razgovarao sam s Victorijom licem u lice: kada vam je ena sedam mjeseci trudna, elite znati sve o svakom ritanju i promjeni raspoloenja. Imali smo mnogo tema za razgovor i kad nismo spominjali utakmice u Japanu. Vrijeme koje sam provodio na telefonu znailo mi je predah i smanjivanje napetosti. I s Brooklvnom sam razgovarao preko videofona: on bi sjedio i avrljao sa mnom ili se pravio vaan sa svojim novim biciklom, vozei ga po spavaoj sobi. Prije susreta s Danskom imao sam lo predosjeaj. To je moda bilo zbog iscrpljenosti vruinom u Osaki, ali slutio sam da to nije sve. Znali smo da emo se suo iti s Brazilom, ako proemo; ljudi su ve oekivali tu utakmicu, premda smo prvo morali pobijediti u ovoj. Danska je bila dobro organizirana i fiziki dobro pripremljena mom ad; gotovo svi njihovi igrai igrali su u Engleskoj u ovom ili onom dijelu svoje karijere. Mislio sam da bi se moglo dogoditi slino kao u utakmici protiv vedske: protivnik je dobro poznavao engleske igrae i to je bila njegova prednost, a nama nije pomoglo to smo poznavali njih. Vjerovao sam u englesku mom ad. tovie, vjerovao sam da 2002. imamo priliku uiniti ono to nismo u inili jo od 1966. No nisam bio siguran da smo toga subotnjeg popodneva dovoljno mentalno jaki da to pretvorimo u povoljan rezultat. Prije utakmice vidio sam da nemam pravo. Bili smo spremni za Dansku kao to smo bili spremni za Argentinu. Lica i kretnje igraa odavale su samopouzdanje: nije bilo straha, nita nas nije ometalo, nismo bili napeti. Svi su bili usredotoeni, svi su ekali poetni udarac, oputenije nego ikad, barem koliko se ja sjeam. Niigata nam je bio jo jedan nov stadion, ali deki su izgledali kao da je trening prethodne ve eri bio dovoljan da se osje amo kao kod svoje ku e. Takva atmosfera meu igra ima kao da ima vlastiti ivot. Vi pogledate suigra a; on izgleda kao daje posve spreman.
Wb.,
Zatim on pogleda igra a pokraj sebe i dogodi se isto. Na kraju, kada pogled doe do vas, vi ve zraite samopouzdanjem. Ta energija proima svlaionicu prije poetnog udarca. Tog popodneva znao sam da smo spremni. Kada smo izali iz tunela na travnjak, promatrao sam danske, a ne engleske igrae. Nain na koji su hodali, kako su gledali naprijed i natrag: moglo se osjetiti koliko su nervozni. To moda i nije bio strah, ali bilo je neto sli no: nisu imali vjeru u sebe. Mi smo imali psiholoku prednost. Jaki momci poput Thomasa Gravesena i Stiga Toftinga trudili su se to su vie mogli, marirali su i razmetali se, kao da ele rei da smo mi za staro eljezo. Tako je samo postalo jo o itije da se ta situacija uope ne svia ostalim danskim igraima. Nisam to samo ja primijetio. Dok smo se zagrijavali, Rio me je dozvao: - to misli ? Izgleda da se boje. Mislim da smo Dansku pobijedili prije samog po etka. Sreom po mene, jer jedino tada me je stopalo doista boljelo tijekom utakmice. Ozljeda je sve bolje zarastala, gotovo iz dana u dan. No, protiv Danske sam nosio kopa ke s obi nim, dugim epovima. U Niigati je lijevalo kao iz kabla pa nisam imao izbora. Dotad me je uvijek boljelo na gornjem dijelu stopala, ali te veeri bol se proirila na taban. inilo mi se kao da epovi priti u ozljedu kad god bih potr ao ili udario loptu, a prijelom je sijevao kad god bih se pokuao okrenuti. No, bol u nozi nije me sprijeila da uivam u igri. Prvih dvadeset minuta bilo je naprosto fantasti no. Igrali smo posve bezbri no, kao da to nije utakmica u kojoj poraeni ispada iz turnira. U estoj minuti izveo sam korner. Rio je zahvatio loptu glavom, ali nije bilo sigurno da je zabio, jer je lopta pogodila vratnicu, pa njihova golmana, a na kraju ju je Emile Heskev opet ugurao kada se odbila. Tada sam ak pomiljao da taj gol pripiem sebi. No doista sam sretan zbog toga to su video snimke pokazale da je Rio strijelac. On je tako zabavan u svla ionici, a na tom Svjetskom prvenstvu
igrao je izvrsno. Tog ljeta je doista zasluio mjesto na popisu strijelaca. Petnaest minuta poslije, Michael je zabio drugi gol i inilo se da je utakmica rijeena. Danska je stvorila nekoliko dobrih prilika ali mi smo se pred sam kraj poluvremena probili na njihovu polovicu i Emile je opet zatresao mreu, ovaj put i "slubeno". Protiv Nigerije u Osaki iscrpljivala nas je vruina. Kia u Niigati bila je upravo ono to smo trebali. Teren je postao br i, a to odgovara Svenovu vienju igre engleske reprezentacije. Reziltat 3:0 bio je dovoljno dobar; mogli smo ga samo poeljeti. A postigli smo ga protiv momadi koja je izbacila Francusku iz daljeg natjecanja. Htio sam skakati od radosti to smo se kvalificirali me u osam najboljih, ali noga me je uasno boljela. Pred kraj utakmice spopali su me grevi jer sam trao sa stopalom "ukrivo" kako bih smanjio pritisak na taban. No bio sam u sve boljoj kondiciji. Na toj utakmici bio sam svjeiji nego ikad nakon ozljede. Osim toga, bio sam posebno zadovoljan, jer sam mnogo vie pridonio: sudjelovao sam u pripremi sva tri gola. Dakle, etvrtfinale s Brazilom: pobijediti u toj utakmici znailo je postati svjetski prvak. Znam da su u Engleskoj ljudi po injali ozbiljno razmi ljati o tome. Engleska je bila ozbiljan kandidat. Velika o ekivanja u pro losti ote avala su igru nacionalnoj mom adi. No u Japanu 2002. na i navija i razmi ljali su na isti na in kao i mi sami. Argentina? Ispali su. Svjetski prvak, Francuska? Ispali su. Italija? Ispali su. Portugal? Ispali su. Nizozemci? Nisu ni do li. Tko je ostao? Od reprezentacija s iskustvom Svjetskih prvenstava, samo dvije momadi: Njemaka, koju smo tukli s 5:1 na kvalifikacijama u Munchenu, i Brazil. Jedva smo ekali petak popodne u Shizuoki. Bili smo zabrinuti samo zbog Michaela Ovvena. To je bila promjena: umjesto o mom stopalu govorilo se o njegovim preponama, premda mislim da nije mnogo ljudi znalo koliko je bio blizu tome da ne igra protiv Brazila. Borio se s istegnuem prepona, oz-
Ijedom koja postaje sve gora to vi e igrate. Liverpool bi ga po tedio nekoliko ligakih utakmica, ali bio je odvie vaan za Englesku: taj igra svjetske klase uvijek je davao najvie u najva nijim prigodama. Svaka mom ad na prvenstvu u inila bi sve to moe da ga osposobi za nastup. Nismo se bojali Brazila. Bila je to popodnevna utakmica, to je zna ilo da e oni vjerojatno imati prednost ako uvjeti budu imalo nalik onima u Osaki. Ve er uo i utakmice odrali smo trening na stadionu i ponovno je pljutalo. Znali smo da emo imati veoma dobre izglede ako vrijeme bude slino i na dan utakmice. Poslije, u hotelu, pomislio sam da bih trebao izgraditi sveti te bogovima kie i prije spavanja moliti se da pada i dalje. Nismo bili te sree. U petak ujutro skoio sam iz kreveta i razmaknuo zastore. Sunce je ve bilo visoko na nebu i blistalo; dan je bio prelijep. Uzdahnuo sam. Ipak emo se morati namuiti. Ni ne pomiljam okriviti vremenske uvjete za sve. Uvijek morate prihvatiti to ste dobili i igrati kako najbolje moete. No ipak, mnogi su govorili da e Engleskoj biti teko ako bude vru e. Pitao sam se je li nam se to moda uvuklo u svijest. Katkad je siuna sumnja dovoljna da potkopa samopouzdanje igra a. Prije igre iza li smo na teren, zadrali se samo desetak minuta i glavni dio zagrijavanja obavili unutra. Japanci su nam pronali tako velik ured da smo se mogli razgibati u njemu. Ipak, to nije bilo idealno rjeenje. Michaela su masirali u posljednjim trenucima prije samog izlaska na teren. Bilo je za dlaku, ali mogao je nastupiti. Ljudi znaju to sve Michael radi, ali ne znaju da je on vri nego to to itko tko ga ne poznaje moe uop e zamisliti. Imao sam iskustva s.maserom Richardom Smithom i to no sam znao to sve Michael mora pretrpjeti da bi mogao nastupiti. Nije htio propustiti Brazil ni za to na svijetu. Utakmicu smo po eli doista dobro. Ako nam je vruina i smetala, to se nije vidjelo. Nismo ekali da njihovi igra i uhvate svoj ritam. Ako to dopustite, Brazil e pobijediti prije nego to uop e i
po nete igrati. Znali smo da se moramo braniti kao tim kada oni posjeduju loptu. Nismo smjeli dopustiti igru "dva na jedan" protiv na ih igraa. Kada smo mi bili u posjedu lopte, stvar je bila jednostavna: ne pu taj je i brzo je prebaci u njihovu polovicu. Svi znaju da brazilski obrambeni igra i vole i prije i u napad u otvorenoj igri. Mi smo pak znali da imamo igra e koji mogu prijei u protunapad. Koncentracija nam je bila izvrsna i premda su oni imali nekoliko polu ansi - Dave Seaman obranio je slobodan udarac Roberta Carlosa - nije se dogaalo nita to bi nas trebalo zabrinuti. Ne inite pogreke. ekajte da ih poini druga strana. Prolo je tek dvadeset minuta kada je Brazil izgubio loptu na naoj treini terena. Emile Heskev dobio je loptu na polovici igralita i ispred sebe je ugledao Michaela kako bjei od svog obrambenog igraa. Emile je prebacio loptu oko trideset metara prema kutu brazilskog esnaesterca. inilo se da e njihov brani Luio "utopati" loptu i razrijeiti situaciju. Ne znam je li ugledao Michaela i zabrinuo se, ali u svakom sluaju nije pratio loptu. Umjesto da je smiri, pustio ju je da odskoi prema mjestu kamo je ve hitao Michael. Veliki igra i nikad ne miruju. Neprekidno se kreu i trae svoju priliku prije nego itko drugi shvati to se dogaa. Michael je oteo loptu i utr ao u kazneni prostor. Bez obzira na prepone, mogli ste biti sigurni da se Michaela ne moe uhvatiti. Vratar Marcos bio je iznenaen razvojem situacije i prekasno je izaao naprijed. Michael je samo morao biti hladnokrvan i smjestiti loptu iza golmana u dalji kut mree. Jedan-nula. Ja sam bio etrdesetak metara daleko. Bilo je to kao da gledam televiziju. Michael Owen postigao je zgoditak za Englesku protiv Brazila. Ne mogu vjerovati da se to doga a. Nadam se da mi videorekorder radi. Da je ostalo 1:0 do poluvremena, doista vjerujem da je Engleska mogla osvojiti Svjetsko prvenstvo. No, Brazil je posebna momad. Ne radi se samo o njihovoj vjetini: oni jednostavno nemaju straha. To to su primili pogodak uop e ih nije omelo. Ni ta ne mo e
promijeniti njihov pristup igri. Kad povedete protiv bilo koje druge mom adi, moete o ekivati da e oni po eti ja e napadati i izlagati se rizicima. To ne vrijedi za Brazil: oni su najbolji na svijetu i svjesni su toga. Na svakoj utakmici igraju svoju igru. Oko pet minuta prije kraja prvog poluvremena Roberto Carlos pucao je "felanu" loptu; Dave Seaman skoio je da je uhvati i pao na lea. Ozlijedio je vrat. Nije izgledalo dobro. Moda e morati izai iz igre. Pogledao sam prema fizioterapeutu Garvju Levvinu. Ronaldo je stajao pokraj suca Ramosa Riza i neto mu govorio. A tada je prasnuo u smijeh i poloio ruku na rame sucu. inilo se kao da on i njegovi suigrai uivaju u haklu u mjesnom parku i nije ih briga ni za to na svijetu. Kako to mo ete raditi kad gubite s 1:0 na Svjetskom prvenstvu? Jo nije gotovo. Daleko od toga da je gotovo. Dave Seaman je ustao i vratio se u igru. Obrada ozljede je potrajala. Da smo za to vrijeme igrali, ve bismo bili u svla ionici u trenutku kad je Brazil izjednaio. Zapravo, samo smo ekali suev zviduk. Sjeam se da je lopta ila prema meni tono po aut-liniji, malo unutar njihove polovice. Uputio ju je brazilski igra koji ju je htio dodati Robertu Carlosu, ali udario ju je potkoljenicom pa nije ila kamo je naumio. Bio sam siguran da ide u aut, to bi u posljednjim sekundama poluvremena za nas bilo bolje nego da ostane u otvorenoj igri. Dok bi Danny Mills doao da izvede aut, 45 minuta ve bi isteklo. No, Roberto Carlos uklizao je i zahvatio loptu. Skoio sam u zrak, oekujui da e uspjeti samo izbaciti loptu u aut. Nekako je uspio postaviti nogu tako da je vratio loptu u igru, a ja sam se naao izvan terena. Probili su se u nau polovicu, predriblali Scholesvja i dodali Ronaldhinu dvadeset metara izvan na eg kaznenog prostora. On je varkom tijela izbacio Ashlevja Colea iz ravnote e. Zatim je do ao do Ria i tada dodao loptu desno prema Rivaldu. Rivaldo je pucao u trku, odmah, tako da Dave Seaman i brani i nisu stigli stati mu na put. Taj gol nismo mogli primiti u gorem trenutku.
Umjesto da se vratimo u svje inu svla ionice u dobrom raspoloenju, s vodstvom koje treba braniti ili ga pove ati, na a energija je splasnula. Izraz na licima engleskih igraa govorio je sve. Popu ili smo. Nita nam nije ostalo. To je bila naa pria na tom Svjetskom prvenstvu. U prvom poluvremenu smo igrali najbolje to smo mogli, a potom bi nam nestalo sape u drugom poluvremenu. Ne znam u kojoj mjeri su razlozi tome bili fiziki, a koliko psihiki. No znam da nas je Rivaldov gol u Shizuoki unitio. I mislim da se u poluvremenu nije moglo nita re i ni u initi da se to promijeni. Sven je razgovarao s onim igra ima koji su poputali i koji su pognuli glave. Kada se obratio cijeloj momadi, odmah je pre ao na stvar: - Igrali smo dobro. Trebali smo voditi 1:0. Moramo se srediti, paziti da ne primamo glupe golove i imat emo svoju priliku. Sven nikada nije bio trener koji bi vikao i skakao. Moda nije strastven kao to su to Alex Ferguson ili Martin O'Neill, ali nije nita manje odlu an u tenji za pobjedom. Svenova strast i predanost izraavaju se na drukiji nain. On ne zastrauje igrae niti ih eli prodrmati. Onih eli nadahnuti, dati im samopouzdanje, potaknuti ih da daju sve od sebe. Tim pristupom uspijevao je u cijeloj svojoj karijeri u klupskom nogometu, a dovoljno je pogledati njegovu statistiku da se vidi kako to uspijeva i u Engleskoj. I trener Steve McClaren jako se trudio ohrabriti nas u tih dvadeset minuta. Znao sam da ga Sven cijeni, a to je znailo da je Steveu davao pravo da mu se pridrui u dijeljenju savjeta. No u svlaionici, izmeu dvaju poluvremena ni trener ni izbornik ne mogu dati igra ima ono to oni u tom asu nemaju: njihov posao je navesti ih da ono to im treba pronau u sebi. U Shizuoki ste mogli traiti iskru koliko god ste htjeli, ali ne biste je nali. Jednostavno nam nita nije ostalo. Drugo poluvrijeme smo zapoeli bez energije i vjere. Sve je opet bilo kao sa vedskom: povukli smo se, nismo dolazili do lopte i nismo mogli napadati. Kada vam ne rade noge, ne radi ni glava. No, to vrijedi i u obratnom smislu. Temperatura na terenu tog
popodneva prelazila je 37 C i bilo je beznadno pokuavati zadrati koncentraciju: to je kao da poku avate gledati u sunce. Nismo imali izgleda. Udarac koji smo dobili tim pogotkom bio je dovoljan Brazilu. U drugom poluvremenu igrali su kao da je pobjeda samo pitanje vremena. Ne elim traiti izlike za nas, ali doista mislim da nismo mogli uiniti nita to bi promijenilo tijek drugog poluvremena: nismo se mogli drukije pripremiti. Brazil je jednostavno bio sve jai i jai kako je temperatura rasla: na kraju utakmice u nama nije ostalo ni atoma snage. No ak i u toj situaciji bilo je potrebno neto vrlo neobino da bi nas pobijedili. Nijedan engleski igra nije se predavao, iako smo, nakon onoga to se dogodilo u pedesetoj minuti te utakmice, poeli misliti da danas doista nije na dan. Brazilu je dosuen slobodan udarac, gotovo etrdeset metara daleko od na eg kaznenog prostora, s lijeve strane. Organizirali smo obranu od ubacivanja. Nikad ne pomislite da bi igra mogao pucati s te udaljenosti. Stajao sam petnaest metara od Ronaldhina i gledao ravno u njega. im je udario loptu, vidio sam da ju je zahvatio vanjskim dijelom stopala: bilo je to pogre no nabacivanje i lopta je i la prema golu. Sve se dogaalo sporo, kao da se lopta probija kroz vru inu. Dok sam gledao kako prelije e preko mene na putu prema daljoj vratnici, kroz glavu su mi prolazile sve mogunosti: Ide preko gola. Ide Daveu u ruke. Ide pored vratnice. I na kraju: Ova bi mogla u i. Ide unutra, sigurno... Stadionom je vladala grobna ti ina dok se lopta vrtjela iznad Davea Seamana i prelazila mu preko glave. Ula je u gol, tik ispod preke. Tada sam bio siguran da je to sluajnost. Kada sad pregledavam tu snimku, vie nisam siguran u to. Sigurno je da nijedan igra na terenu, ni na ni njihov, nije ni pomislio da bi se to moglo dogoditi. Jo i prije nego to me je obuzelo razoaranje zbog gola, pomislio sam: Za ovo e okriviti Davea Seamana. Ako izgubimo, rei e da sam 1998. bio kriv ja, 2000. Phil Neville, a 2002. Dave Seaman. Opet ista pria.
Kada sam prije est godina prvi put igrao za reprezentaciju, Dave Seaman bio je jedan od igra a koji su se trudili da se osjeam dobrodolim. Vjebanje udaraca s Daveom i ale koje idu uz to oduvijek su mi bili najdrai dio treninga. Dave Seaman je posljednji ovjek na svijetu koji bi zasluio prijekore zbog toga to smo izgubili od Brazila. Odmah sam poelio zagrliti ga i re i mu da e sve biti u redu, ali nije bilo vremena za to. Gubili smo 2:1 od Brazila i imali smo jo etrdeset minuta do kraja. Mislim da su se samo rijetki promatrai nadali da emo se vratiti u igru. Ja sam bio na terenu i imao sam dojam da ne moemo izjednaiti. Kada je Ronaldhino izbaen zbog starta na Dannvja Millsa, bilo je jasno da publika na stadionu - u svakom sluaju, nai navijai - misli da je to naa prilika: jedanaestorica protiv desetorice. Igra vie zapravo nam je odmogao. Brazil u punom sastavu ne bi promijenio nain igre. Nakon vodstva i dalje bi napadali, elei i trei gol. U toj situaciji znali bismo da barem postoji mogunost da e ponovno pogrijeiti, kao Luio u prvom poluvremenu. No nakon to je Ronaldhino izaao, odluili su se braniti i uvati vodstvo. Nismo imali dovoljno energije da odredimo ritam igre, to su nam omoguavali posljednjih pola sata. Nismo im mogli nita osim gledati ih u lea. Brazil je dokazao da moe uvati loptu kada je to potrebno. Imali smo samo jednu poluansu, kada je Teddy, koji je uao kao zamjena, sruen pred njihovim kaznenim prostorom, ali sudac nam nije dosudio slobodan udarac, pa nije ni moglo biti nita od toga. Zgoditak smo mogli postii jedino pukim sluajem. Kada sam gledao kako su porazili Njemaku u finalu, pomisao na to da su nas pobijedili Svjetski prvaci, daleko najbolja momad na svijetu, nije me mogla utje iti. Mislio sam da smo toga popodneva propustili realnu ansu da osvojimo Svjetsko prvenstvo. To su mislili i ostali engleski igrai. Uz duno potovanje Brazilu, nismo izgubili od njih, nego smo pobijedili sami sebe. To je bio uasan osjeaj. Svi smo bili potiteni. Uniteni. Dave Seaman je stajao u sredinjem krugu i izgledao poput najosamljenijeg ovjeka na svi-
jetu, iako je bio okruen drugim engleskim igra ima. Pri ao sam mu i stavio mu ruku na rame. Nagnuo je glavu prema meni i tiho sam mu rekao: - Ne brini se zbog ovoga, Dave. Igrao si nevjerojatno dobro cije lo vrijeme. Odr avao si nas u igri i zbog tebe smo do li tako daleko. Nisi imao anse: onaj gol je bio nesretan. Zaboravi na njega. Ne daj da te ljudi vide ovakvog. Dave nije rekao nita. Dobro sam se sjeao to je meni bilo potrebno u svlaionici u Saint-Etienneu. Sjeao sam se daje Tony Adams tada bio uz mene. A sada, u Japanu, ja nisam mogao to no znati kako se on osjea, ali znao sam to eli od suigra a: - Hajde, Dave, idemo pozdraviti engleske navijae. Navijai su bili sjajni. Znali smo da su bili razoarani kao i mi, ali sjedili su na svojim mjestima i zapljeskali nam kada smo doli pred njih. Nije bilo ogorenosti, nije bilo prijetnji, ni nama ni ikome drugome; stali su iza nas do samoga kraja. Takvi su bili na cijelom prvenstvu: najbolji navijai u Japanu. Moda su Brazilci preuzeli njihov duh: njihovi navijai pljeskali su i nama i vlastitoj reprezentaciji. Slavili su ulazak Brazila u polufinale, ali izrazili su potovanje engleskim igraima, i zbog toga sam im se divio. Kada smo se vratili u svlaionicu i sjeli, sve je bilo tiho. Igrai su utonuli u svoje misli. Nisu mislili samo na upravo odigranu utakmicu. inilo se da je deset mjeseci vrhunske igre nestalo nakon to smo izgubili od Brazila. Bilo je to kao da vie nismo imali ivota u sebi. Tada je Sven prekinuo tiinu: - Jako sam ponosan na vas. Ne samo zbog toga to ste u inili protekla tri tjedna nego i zato to ste nas uope doveli na Svjetsko prvenstvo. Danas smo jako razo arani. Mislili smo da mo emo pro i dalje. Vjerovao sam da to mo emo. Ali nogomet je takav. Kada do e vrijeme, to e se i dogoditi. Dovoljno ste dobri da budete svjetski prvaci. Sigurno to i znate. Ja sam bio u nekom svom svijetu. Svi igrai u svlaionici povukli su se u sebe. Nije se imalo nita vie rei osim onoga to je rekao
Sven. inilo se da nam je trebala cijela vje nost samo da ustanemo s klupe, odemo pod tu i presvuemo se. Dugo nam je trebalo da se odvu emo sa stadiona. Kada smo se napokon ukrcali u autobus, nali smo se odmah iza autobusa Brazilaca. Ronaldhino je bio u stranjem dijelu autobusa i svirao sambu na bubnjevima - bio je tako sretan. Nije ni udo. Njegov gol odveo ih je u polufinale. U tom trenutku glava me je boljela od razmiljanja "to bi bilo daje bilo". Nazvao sam Victoriju: - Davide, stra no je to to se dogodilo, ali mi te volimo. Znam kako si potiten. Ali mi smo tu. Bit emo sretni kad se vrati, i Brooklvn i ja. Victoria je imala pravo. Znala je koliko sam elio da uemo u finale. I ona je to eljela. No to se nije dogodilo i morali smo sagledati stvari kakve jesu. Moja ena je bila u osmom mjesecu trudno e i nedostajao sam joj. Nedostajao sam i sinu. A i oni su nedostajali meni. Rado bih bio ostao u Japanu, ali pomisao na to da u se vratiti u Englesku, svojoj obitelji, hrabrila me je na putu prema hotelu. Pozdravili smo se i rekao sam im da se vidimo sutra. U hotelu engleske reprezentacije Japanci su nam i dalje punom parom izraavali dobrodolicu: bili su uz nas poput naih vlastitih navijaa. Bili su tu i lanovi obitelji i prijatelji; okupili su se na vrhu dugakog dvostranog stubi ta. Dok su se igra i uspinjali, odjekivao je pljesak. Do li su i moji roditelji. Nemoj nam se sad rasplakati. Zagrlio sam ih a nekim ljudima samo kimnuo glavom. Nisam mogao ni s kim razgovarati. to se uop e imalo re i? Samo sam proao i uputio se u svoju sobu. Tihu, beivotnu, osim tihog uma klima-ureaja. Zatvorio sam vrata cijelom tom danu i svalio se na krevet poput starca; razoaran, bolan i premoren. Toliko mnogo sam o ekivao od sebe i od Engleske. Dobro smo se pripremili. inilo se da je sve kako treba. A propustili smo priliku kakva nam se moda vie nikad nee pruiti. Nema smisla sjesti i razmiljati zato se to dogodilo. Vie nije vano zato. Vanao je samo da se
dogodilo. Tada, nekoliko sati nakon utakmice, jo nisam bio posve prihvatio tu injenicu. Tlak zraka u tom hotelu pritiskao mi je bubnjie. Za mene, za sve nas, ostala je samo praznina. Odigrat e se polufinalne utakmice i finale, a mi emo tada ve biti kod kue. Gledat emo ih na televiziji, kao i cijeli svijet. A prava stvar nam je izmaknula. Svjetsko prvenstvo bilo je gotovo za nas. Engleska je ispala.
Beckham
"Velika je ast upoznati velikog ovjeka kao to ste vi."
ekao sam ovo 27 godina. Prvoga dana rujna 2002., malo poslije 9:30 ujutro, roen je na drugi sin, Romeo. Njegov tata jo se sjea kako je elio imati mlaega brata dok je odrastao s dvjema sestrama. Zato sam uvijek elio jo jednoga djeaka u obitelji - to bi vam mogao odgovoriti netko tko zna vi e o tim stvarima nego ja: razlog svakako mora biti kompliciraniji od potrebe da vam mali ode po ibice. Uostalom, nije da nisam volio Lynne i Joanne. Sigurno znam samo da mi je bilo drago zbog Brooklvna kada smo saznali da e Romeo biti dje ak, a to je razveselilo i dje a i a kakav sam ja neko bio. Iskreno re eno, bio sam iznena en snagom tih osje aja. Kada se Brooklvn rodio, razgovarali smo o tome da imamo jo djece: no i Victoria i ja o ekivali smo da je na redu djevoj ica. Kada je Victoria zatrudnjela, to je o ekivao i Brooklvn. Victorijina sestra Louise, s kojom smo bliski i stalno je viamo, ima djevoj icu po imenu Libertv. Brooklvn se igrao s njom jo od najranijeg djetinjstva: ro eni su u razmaku od samo nekoliko mjeseci. Moda je zato Brooklvn mislio da e dobiti sestricu kada smo doznali da je beba na putu. Kada je rije o davanju imena djeci, Victoria i ja planiramo dugoro no: ve neko vrijeme smo imali spremna imena - Pari i Romeo:
Balon Beckham / 297
- Hoe li pozdraviti malu Pari? Brooklvn bi pritisnuo glavicu na mamin trbuh. Bio je uzbuen kao i mi. Mislili smo da obja njenja mogu priekati dok beba ne doe na svijet. No jedna od udnijih stvari u vezi s na im ivotom je nain na koji privatne stvari - ili njihove iskrivljene verzije - postaju javne. Zbog toga moe nastati prili na zbrka. Brooklvn je jednog popodneva bio u opingu s mamom. Bili su u ljekarni i blagajnica ga je upitala: - Kako je nova mamina beba? Ta se gospo a zacijelo svidjela Brooklvnu jer joj je ponosno rekao da e dobiti sestricu po imenu Pari . U roku od 24 sata novine su to objavile kao injenicu: Brooklvn je u dobi od tri godine dao izjavu u ime obitelji Beckham. Mi nismo nikoga htjeli dovesti u zabludu: tada jo nismo ni sami znali kojeg e spola biti to dijete. Kako god bilo, to to su tra-kolumnisti krivo shvatili nije bio razlog da ih ispravljamo. Muevima je lako, zar ne? Budui otac samo eka i povremeno pita moe li u neemu pomoi. No, Victoria je bila ta koja je morala izdrati devet mjeseci trudnoe. Svia mi se kako Victoria izgleda kada je trudna; volim znati da u njoj raste ne to to e biti dragocjeno i njoj i meni; volim s njom dijeliti sve nevolje i radosti, nade i strahove. Ali za majku je to teko na nain koji mukarci nikada ne mogu doista shvatiti. I sam sam ve dvaput vidio kako Victorijine emocije, tijelo, hormoni, sve to skupa, jednostavno poludi za vrijeme trudno e. Poput svog brata, i Romeo je ro en u bolnici Portland u Londonu. Neke stvari bile su jednostavnije zbog toga to smo ve prije bili ondje. Znao sam kako u se u uljati u Portland a da me nitko ne vidi: parkirali smo se tik iza bolni kog ugla i ja sam se sakrio u prtljanik pa sam tako preao posljednjih nekoliko stotina metara do stranjeg ulaza. Ali svako novoroene je druk ije i ne mogu ni zamisliti da bi se to moglo pretvoriti u rutinu. S Romeom smo pred kraj imali paniku kada je lije nik rekao Victoriji da
sljedeeg jutra mora napraviti carski rez, to je znailo da u nou doputovati iz Manchestera kako bih bio prisutan. Dakako, taj dan jasno mi se urezao u sjeanje: nikad ga ne u zaboraviti. Moda mislite da ete, ako ste vidjeli kako jedno dijete dolazi na svijet, biti spremni za te emocije kada se to ponovno dogodi. No u mom sluaju uope nije bilo tako. Kada je Romeo prvi put izaao na svjetlo raaonice, preplavili su me osjeaji uzbuenja i sree, ponosa i strahopotovanja, i to istom jainom kao i tri godine prije, kada se rodio Brooklvn. Bilo je to kao da se sve dogaa prvi put. Preplavila me takva ljubav prema Victoriji i naem siniu da mi je to oduzimalo dah. Osjeao sam se kao da mi srce raste kako bi u njemu bilo mjesta za nov ivot u na em ivotu. No najljepi trenutak u svemu tome tek je bio pred nama. Moja majka uvala je Brooklvna dok je trajao porod. Prvi put je ugledao svog malenog brata oko pola sata nakon roenja. Kakav udesan osjeaj: Brooklvn gleda to siuno stvorenje, umotano u svjeu tkaninu, i topi se od dragosti. Bio je tako njean prema Romeu, tako pun ljubavi. Pomilovao je brata po elu, najnjenijom moguom kretnjom. Ja sam samo stajao i gledao. Nisam ni morao rei Brooklvnu da bude oprezan. Imao je samo tri godine, ali bio je dovoljno pametan da zna kako je Romeo krhak. Njih dvojica su ve komunicirali. I otad nisu prestali komunicirati. Ja sam oduvijek elio imati mlaeg brata. Sada sam promatrao starijeg sina, i bio sam siguran da bih se ja ponaao prema svom mlaem bratu na potpuno jednak na in kao to se on pona ao prema Romeu. Ta dva dje aka zajedno tih nekoliko minuta, u svome vlastitom svijetu: njihov tata nikada se nije osjeao tako sretnim, tako ponosnim. Svia mi se osjeaj da su oba djeaka sa mnom ak i kada sam daleko od doma. I to ne samo u mom srcu. Dao sam istetovirati njihova imena na lea. Tu je i aneo uvar koji ih titi. Moj otac imao je tri tetovae i zato je zamisao o tetoviranju ne to o emu sam razmiljao od djetinjstva. Mislim da se u tatinom sluaju radilo o svojevrsnom tinejd erskom buntu. Kada je djed doznao za
Balon Beckham / 299
tetova e, opalio mu je zau nicu. Ja sam po ao sli nim putem: kada sam imao petnaest godina, probuio sam uho kod draguljara u Chinford Moundu. Tata je poludio: - Zato si to uinio? to e rei ljudi kad vide nogometaa s naunicom? Moj je tata bio jednako bijesan zbog moje male srebrne naunice kao to je njegov tata bio bijesan na njega kada je skinuo flaster koji je prikrivao njegovu prvu tetovau. Dok sam bio djeak, katkad sam razmiljao o tome da se i ja dam tetovirati. Majci se to nije svialo, ali tata oito nije mogao imati nita protiv. Tada to nisam ostvario; valjda sam ekao pravi trenutak. Nikad nisam poelio neki konkretan crte; nisam shva ao tetovau kao ne to pomodno. O tome sam ponovno po eo razmi ljati mnogo kasnije, malo nakon to se rodio Brooklvn. Razgovarao sam s Mel B i njezinim tada njim suprugom Jimmvjem Gulzarom i netko je spomenuo tetoviranje. Na kraju sam otiao nizozemskom majstoru koji je napravio sve Jimmvjeve tetovae. Postalo mi je jasno to elim. Sve moje tetovae odnose se na ljude u mom ivotu, na moju enu i sinove, koje elim uvijek imati uz sebe. Kada vidite mene, vidite i tetovae. Vidite izraz moje ljubavi prema Victoriji i djeci. Oni su dio mene. Naa obitelj i ivot koji se vrti oko nas: katkad u ali sve to zovemo "balon Beckham". Victoria, ja, Brooklvn i Romeo - kod ku e, u trgovinama, na praznicima: mi smo samo jedna obitelj koja eli biti zajedno i raditi ono to obitelji inae rade. Mama i tata bave se prilino javnim poslom pa im radni dani uope nisu obini: ja igram utakmicu Lige prvaka na nekom prepunom stadionu i milijuni ljudi diljem svijeta gledaju me na televiziji; Victoria snima u studiju u New Yorku; oboje urimo na avion kako bismo na nekoj plau u Tajlandu snimili reklamu za japansko trite. Osim svega toga, odravamo balon da se ne ispue: to vam je slava: novinari, ogovaranja, fotoreporteri i razne izmi ljotine - mi znamo da su to izmi ljotine, ali one se ipak pojavljuju na naslovnim stranicama. A
unutar tog balona je naa obitelj. Prijatelji i razni strunjaci pomau nam da se snalazimo u svemu tome i mi smo im za to zahvalni. Zahvalan sam i na tome to imamo jedno drugo. Otkad smo zajedno, do ivjeli smo i neke prili no udne stvari, osim onih lijepih. Kada znate da postoji netko na koga se moete osloniti, to vam daje snagu. Znam da i Victoria misli to isto o meni. Kada sam upoznao gospodu Beckham - Posh pice -jo nisam znao nita o ivotnom stilu koji prati velike pop-zvijezde. Victoria se nosila s tom situacijom mnogo prije no to sam ja imao pojma o emu se tu radi. Moda bi moj trener u Manchester Unitedu volio da sam naao neku finu, mirnu djevojku koja bi ostajala kod kue, vodila domainstvo, mijenjala pelene i kuhala mi veeru. Samo, ne moete birati u koga ete se zaljubiti. Kada sam upoznao djevojku svojih snova - enu za koju sam oduvijek znao da u se vjenati s njom i osnovati obitelj - ona me je posve osvojila. Kao to sam rekao, dio njezine privlanosti bio je u tome to je tako dobro radila svoj posao i zbog toga bila tako slavna. Zbog toga to je Victoria bila vrlo popularna kada sam je upoznao, i zbog razvoja moje karijere posljednjih sedam godina, slava je bila sve prisutnija u naem ivotu. Naravno, sve je to jo intenzivnije kad su dvije slavne osobe zajedno. ini se da se balon iri iz dana u dan. Moda e se to promijeniti odlaskom u Madrid: oito, upustit emo se u to i zapoet emo novu avanturu, u novoj zemlji i novom klubu. No, uvijek postoji neka pri a, zar ne? A ako i nema pri e, netko je uvijek spreman ne to izmisliti. Katkad se pitamo to bi se dogodilo kada bi sve to preko no i nestalo. Neto od toga bi nam nedostajalo, ali i dalje bismo imali ono to je va no: imali bismo jedno drugo i svoju djecu. to ako se balon bude i dalje irio? Ho e li novine pisati o prvom odlasku u kolu naih sinova, o njihovim prvim djevojkama i svemu tome? Razgovarali smo o tome i smijali se. Ali, to je ozbiljno pitanje: kako e se osjeati Brooklvn i Romeo ako budu morali rasti pod okom javnosti, svialo im se to ili ne? Mislim da je
Balon Beckham / 301
doista vano to to u vrtlogu naeg ivota dajemo svojoj djeci istu, vrstu osnovu koju smo dobili od svojih roditelja. Prije svega, znam da svojim sinovima dugujem jednaku ljubav, potporu i sigurnost koju su mi kod kue pruali roditelji, baka i djed, kao i ira obitelj. Na neki na in, to je lak i dio cijele pri e: voljeti Brooklvna i Romea, pruati im panju koja im je potrebna. Uostalom, to je roditeljski nagon. Tee je pomagati im u onim neobinijim stvarima koje prate "balon Beckham"; tee je zato to Victoria i ja i sami moramo razmiljati to valja u initi. Za po etak, nitko od nas nije odrastao u uvjetima u kojima osobna sigurnost postaje tako vaan dio svakodnevnog ivota, neizbje an poput doruka i ruka. Ne mislim na deke u uniformi koji zadr avaju gomilu na aerodromima. Zahvalan sam im na tome, ali kada sjednemo na avion, njih vie nema: poput nas, i oni su se ve posvetili svom sljede em poslu. Mislim na ljude kojima vjerujemo i koji uvaju nas i djecu, posvuda osim unutar na a etiri zida, i to 24 sata na dan. Problem sigurnosti razvijao se na neobi an na in. Nedugo nakon to smo Victoria i ja po eli izlaziti, dobio sam pismo na kunu adresu. U njemu su bila dva metka i navrljana biljeka u kojoj je pisalo da su ti meci namijenjeni nama. Jo se sjeam kako sam stajao pokraj stola, a meci su ispali iz omotnice i zakotrljali se na stolu preda mnom. To nije bila jedina prijetnja smru koju smo primili tijekom godina, ali i danas me zaboli eludac kad se toga sjetim. Kada sam se vratio u Englesku nakon Francuske 1998., osjeao sam se ugroenim - doista ugroenim - i nisam znao kako da se nosim s tim. Tada mi uop e nije padalo na pamet da zaposlim tjelohranitelja. Oslanjao sam se na policiju i prijatelje, kao to bi u inio i svatko drugi. Bilo je nekoliko incidenata kod kue razbijanje kanta za smee, nepoznati ljudi u blizini kue - koji su me doista upla ili. Tada bih nazvao 999, a potom Giggsvja. Policajci su uvijek bili ljubazni, a pomagao mi je i susjed: Ryan bi se odmah pojavio, tek probuen, u trenirci, sa palicom za bejzbol, spreman i potui se za prijatelja.
No, tek prijetnje kidnapiranjem promijenile su nain na koji sam razmiljao o svemu tome. Moja djeca nisu birala mamu i tatu i zato me vie od svega uznemiruje kada postanu dijelom neega runoga bez svoje krivnje. To je katkad samo neki zloban tra u novinama. To mogu i sam rijeiti: nazovem tipa i kaem mu da je pretjerao. Barem sam tako prije radio. Ali, to u s prijetnjama svojoj djeci? S prijetnjama smru? Kako bih mogao znati to se ini u takvim situacijama? Tek kada se neto takvo dogodi, shvatite da morate neto uiniti, da morate razgovarati s ljudima iji je posao da misle o nezamislivom. Nikad ne znate to bi se moglo dogoditi: kada je sud odbacio optubu protiv navodnih otmi ara pro le godine, nakon svega to su o tome pisale novine News of the VVorld, nismo vie znali na emu smo. Mogu vam samo rei da su te prijetnje tada djelovale vrlo stvarno - i vrlo zastraujue. Ako su Victoria i deki postali potencijalne mete, ja ne mogu tek tako zakljuiti da su te prijetnje neozbiljne. Kad morate tititi svoju obitelj, teko je procijeniti kome se trebate obratiti za savjet. Kao i ina e u ivotu, prvo razgovarate s onima koje poznajete. Ja imam sree zato to moj ouh zna neto o ure ajima i tehnolo koj strani svega toga: to mu je posao. Policija je uvijek pokuavala pomoi, a mi smo provjeravali osoblje to smo paljivije mogli. Samo, tko od nas nije barem jednom u ivotu pogreno procijenio neku osobu? Naravno, i mi smo nekoliko puta pogrijeili. To je problem o kojemu nikada ne mo ete re i: sad smo to rije ili. Ne mogu re i ni da znam to bi uop e zna ilo "rijeiti" to. Postoji prirunik u kojem moete provjeriti radite li sve kako treba. Morate uravnoteiti potrebu za normalnim ivotom i provoenje mjera opreza. Ne moete svaki dan samo paziti da vam se nitko ne pribli i. No ne mo ete niti ivjeti sa strahom, na rubu, i neprekidno misliti da bi vam se neto moglo dogoditi. Danas se osje am sigurno s ljudima koji se brinu za nas. Vjerujem im dovoljno da ne moram stalno misliti na prijetnje i biti oprezan.
Balon Beckham / 303
Razdoblje nakon Francuske 1998. bilo je vrlo neugodno, da se blago izrazim. No prije toga i poslije toga ne mogu rei da osjeam stalnu prijetnju: zatien sam i od malo vjerojatnih nesrea. Kad se osjeate sigurno, slobodnije se bavite onim ime se mi bavimo, i javno i privatno. Katkad volimo izai na veeru s Brooklvnom i Romeom. Volimo i zastati u zalogajnici na autoputu i neto prigristi. Volimo kupovati u lokalnom supermarketu, lutati meu policama i birati to nam se svia, umjesto da naruujemo telefonom ili preko interneta. Duboko u sebi, mislim da se nisam promijenio kao osoba. Ako elim da tako i ostane, moram i dalje initi ono to sam uvijek inio. Nikad nisam odbijao ljude koji ele razgovarati sa mnom ili trae autogram; kako bih to i mogao? Kada sam bio djeak, i ja sam traio autograme od Unitedovih igraa. Ne volim kada se predmeti s mojim potpisom prodaju na internetu i kada se neki ljudi pokuavaju obogatiti na raun neije tue popularnosti, ali i to je pitanje procjene. Radije bih poinio takvu pogreku nego da razoaram dijete koje je stajalo pred stadionom sat vremena prije utakmice. Znam to znai diviti se ljudima, cijeniti postignua onih koji su dobri u onome to rade. Znam to to znai jer sam oduvijek to i sam inio. I jo to inim. I ja imam svoje idole i uvijek u ih imati. Sjeam se jedne veeri prije nekoliko godina, kada su Dave Gardner i njegova djevojka doli u London. Victoria i ja izveli smo ih na veeru u restoran lvy. Dave je doao prvi i poslije me je zadirkivao kako je ef sale posve promijenio ponaanje kad mu je Dave rekao s kime bi se trebao sastati. "Ma tko je ovaj dugokosi?" u djeliu sekunde pretvorilo se u: "Izvolite, gospodine?" Kada smo doli, fotografi su ve obavljali svoj posao. Dave me je zadirkivao zato to me poznaju u tom skupom londonskom restoranu, a tada smo primijetili Njega. - To nije on, ne moe biti! - Zna , mislim da ipak jest. - Ma ne, sigurno nije. Ali jest, bio je to on: u kutu je sjedio Michaei Jordan i dimio najve u cigaru koju sam ikad vidio.
- Gledaj! Gledaj tko je s njim! Jedan od najveih junaka u mom ivotu sjedio je za stolom i avrljao s Madonnom, pjeva em Rickvjem Martinom i Tomom Fordom, koji je tada bio direktor tvrtke Gucci. Mislim da ni Dave ni ja nismo ni taknuli hranu. Sjedili smo i zurili u Njega. - Da odem i zamolim ga za autogram na salveti? - Ne, to se ne smije u lvyju. Nismo se ni snali, kad je na na stol posluena boca ampanjca. Bilo je to nedugo nakon Brooklvnova roenja i to je bila estitka od Michaela Jordana i Madonne. Potom su oboje do li da izmijenimo koju rije. Victoria je poznavala Madonnu, a ja sam je upoznao u Madison Square Gardenu one veeri kada sam do ao u New York nakon Francuske 1998. Ali, Michaei Jordan? Osjeao sam se kao malo dijete i nisam znao to da mu kaem. Kakva je to bila veer! A u ponedjeljak, o tome je brujao cijeli Old Trafford. Dave je to poeo prepriavati ljudima im se vratio. Na treningu se pri alo samo o toj subotnjoj ve eri kad je Becks bio s Michaelom Jordanom: - Kakav je? Kakav je? Susreti s takvim ljudima uistinu me uzbuuju: oni su superzvijezde, bilo da su sportai, pjevai ili glumci. Dave Gardner je onaj kojem moram ispri ati sve o njima. Kad god odem na neku zabavu, ini se da vidim nekoga koga elim pozdraviti: Elle McPherson, Michaela Jacksona ili Michaela Cainea. Moda ete pomisliti da se volim praviti vaan spominjui slavna imena. No, Dave me dovoljno dobro poznaje da zna kako zapravo stvari stoje. Jo i danas osjeam uzbuenje kada sam u drutvu ljudi kojima se divim. Kad upoznam nekoga od njih, ne mogu to zadr ati za sebe. Odmah idui dan moram nazvati Davea i rei mu sve. udesan dio moga ivota - ili mog ivota s Victorijom - jest to to ljudi pred kojima osjeam strahopotovanje prije no to ih upoznam katkad poslije postanu moji prijatelji. Eltona Johna upoznao sam na Versaceovoj modnoj reviji u Italiji. Sjedio je pokraj
Balon Beckham / 305
mene i odraivao svoja "drago mi je" i "kako ste". Victoriju je ve poznavao i jednostavno mi se predstavio. Nakon svega to je uinio u ivotu, jedan Elton John ne moe biti srameljiv u takvoj situaciji. Dobro smo se slagali: inilo se kao da se oduvijek poznajemo. Poeli smo se druiti, i druimo se jo i sada. Elton i David Furnish su Brooklvnovi kumovi i vjerojatno najbolji prijatelji koje smo Victoria i ja upoznali kao par. Moda je to zato to su i njih dvojica par i u mnogo emu su slini nama: jako su zaljubljeni i ne boje se to pokazati. Nevjerojatno su velikodu ni: gotovo im sam ga upoznao, Elton je ponudio Victoriji i meni svoju kuu na jugu Francuske kao uto ite u koje se moemo skloniti kad nam bude dosta svega. No nije rije samo o tome da su velikodu ni u smislu da dijele s vama ono to imaju. Zbli ili smo se s Eltonom i Davidom zato to su isto tako velikodu ni u smislu da dijele s vama ono to jesu. Premda sam srame ljiv, zadovoljstvo mi je upoznavati nove ljude. No upoznavanje s nekim ljudima je vie ast nego zadovoljstvo: kraljica, premijer i najve i sporta svih vremena, Muhammad Ali. U svibnju 2003., nakon svr etka nogometne sezone, engleska reprezentacija otputovala je u Junoafriku Republiku. Imao sam nespretan kontakt s jednim igraem njihove mom adi. Zadobio sam jo jednu udnu ozljedu: slomio sam skifoidnu kost, izmeu zglavka i palca na desnoj ruci, i sljede a dva mjeseca proveo sam s gipsom na podlaktici te ruke. Tu ozljedu u Durbanu zaboravio sam i prije no to su mi rekli da je zarasla. No uvijek u pamtiti susret s Nelsonom Mandelom. Ja sam otac dvojice dje aka: to je najve a odgovornost u mom ivotu. On je ovjek koji je postao otac jedne nacije. Kada se susretnete s Mandelom, morate osje ati poniznost. Baza nam je bila u Durbanu, gdje se tri dana kasnije igrala i utakmica. U zoru smo se ukrcali u avion za Johannesburg i odvezli su nas u urede dobrotvorne organizacije gospodina Mandele. Svi smo bili u sakoima engleske reprezentacije, bilo je novinara i raznih dunos-
nika, a jutro je bilo prili no toplo. No Mandela je djelovao oputeno; zavalio se u naslonja, a sunce je sjalo kroz prozor iza njega. Victoria e vam rei da sam se naviknuo na javne nastupe otkad sam postao kapetan reprezentacije. Obino mi je dovoljna kratka priprema i samopouzdanje kojim me ona nadahne. Zapravo, Victoria misli da je danas vei problem natjerati me da prestanem govoriti. Dolo je vrijeme da se obratim gospodinu Mandeli. Sjeo sam i nagnuo se prema njemu. Imao sam dunost kao engleski kapetan, ali u njegovoj prisutnosti sam se ukoio; preplavilo me je potovanje i divljenje. Je li shvatio kako se osjeam? Ne znam, ali ohrabrio me je blagim tapanjem po leima. Uspio sam se prisjetiti dijela onoga to sam htio rei: - Velika je ast upoznati velikog ovjeka kao to ste vi. Ponosni smo to smo danas ovdje. To je velika ast za sve nas. Gospodin Mandela zamolio je mene i ostale igrae da podrimo kandidaturu Junoafrike Republike za Svjetsko prvenstvo 2010. Bilo bi mi drago da ga dobiju: nogomet je pravi narodni sport u Junoj Africi. Ve sam igrao ondje s Unitedom, a sada i s reprezentacijom, i posvuda se vidjela strast za igrom: na stadionima, u gradskim etvrtima i na svakom uglu. Darovao sam gospodinu Mandeli engleski dres s njegovim imenom i brojem 03 na leima. Znam da voli dresove: jo se sjeam kako je nosio dres junoafrike reprezentacije kada su osvojili Svjetski kup u ragbiju. Nagnuo se prema meni i ispruio ruku: bili su tu i neki njegovi unuci koji su doli vidjeti mene i deke iz mom adi. Tiho im je rekao: - Ovo je David Beckham. Tada sam imao sitne pletenice i jedan novinar upitao je gospodina Mandelu to misli o tome. On se samo nasmije io: - O, ja sam prestar da bih imao miljenje o tome. Ja bih rado cijeli dan slu ao to misli o tome i o bilo emu drugome. Svi smo znali njegovu ivotnu pri u, ali kada ste mu pogledali u o i, vidjeli njegov osmijeh i bore na tom nevjerojatno
Balon Beckham / 307
lijepom licu, poeljeli ste je uti od njega. Mislim da ni gospodinu Mandeli ne bi bilo ao daje s nama proveo malo vie vremena. No vrijeme je istjecalo, a mi smo imali posla u Durbanu. Kada smo ulazili u autobus za hotel, po eo sam osje ati neispavanost, jer smo toga dana ustali prije zore. To popodne pro lo je kao u snu. Danas sam upoznao Nelsona Mandelu: zar se to uistinu dogodilo? Morao sam nazvati Victoriju i re i joj sve o tome kako bih doista povjerovao da je to istina. to god da se dogaa, morate imati bazu. Budui da i Victoria i ja imamo karijeru zbog koje moramo mnogo putovati, telefoni su godinama bili veoma vani u na oj vezi. Kada smo se tek upoznavali, ona je putovala svijetom sa pice Girls. Godinu dana su ak ivjele izvan Engleske, zbog poreza: tako im je savjetovao menader. Zbog toga smo rijetko mogli biti zajedno. Ponekad mi se ini da smo se upoznali preko telefona. Ja bih bio u Manchesteru nakon treninga, a Victoria bi bila u hotelu negdje u Sjedinjenim Dravama i pripremala se za koncert pred 30 000 ljudi. Sje am se dana kad smo provodili i po pet sati dnevno na telefonu. U prvim danima i tjednima doznao sam mnogo o osobi koju volim i kojom sam se kanio oeniti. Morao sam uti cijelu priu, sve pojedinosti. Ja i Victoria upoznavali smo se "na daljinu". Naravno, to traje i dalje. Vjenali smo se, imamo djecu, ali jo moramo putovati, katkad i po nekoliko tjedana. Jo uvijek cijelo vrijeme razgovaramo, ali sada je druk ije. Za poetak, tu je nova tehnologija: videofoni na Svjetskom prvenstvu u Japanu bili su ba prava stvar. Osim toga, danas nas vie nije samo dvoje - mladi i djevojka koji su se zaljubili. Onaj tko je trenutno kod kue ima pune ruke posla s Brooklvnom i Romeom. Roditelji su nam uvijek pomagali u uvanju djece, ali ono od nas dvoje koje je kod kue uvijek kuha i priprema hranu, kupa djecu, stavlja ih u postelju i vodi u kolu. Sada jo e e razgovaramo telefonom, ali ne vi e tako dugo. Djeca uvijek neto trebaju, a to zna i: - Nazvat u te za minutu.
Mislim da imamo sree. Victoria i ja oputeni smo preko telefona kao da razgovaramo licem u lice. Znam da ne volim biti daleko od nje i djece ali telefon nam to olak ava, jer osje amo povezanost ak i kada na e rije i prelaze s jednog kontinenta na drugi. Dovoljno smo bliski da sve bude u redu dok se ne vratim. ivot je katkad tako intenzivan i stresan da nisam siguran da bih se vratio normalan kad ne bih mogao nazvati jedinu osobu koja sve to razumije. Pet minuta na telefonu s Victorijom dovoljno mi je da dade smisao svemu to mi se doga a, da mi pomogne rije iti najtee probleme i razrijeiti najteu krizu. Povjerenje i ljubav koji sve to omogu uju isti su u svim brakovima. Razlika je u tome to ljudi ve inom razgovaraju za rukom kada se vrate s posla. Kada ja elim razgovarati s Victorijom, esto moram prvo pronai meunarodni pozivni broj. Dakako, s obzirom na ivot koji vodimo, vano je to to smo Victoria i ja zajedno u svemu tome. Oboje znamo to zna i biti uspjean u onome to radi. Dijelom i zato to smo par, znamo to sve prati slavu i nevjerojatan publicitet. Imamo sre e to smo okrueni dobrim ljudima: tu su nae obitelji i profesionalni savjetnici koji smanjuju pritisak na nas i pomau nam da lake upravljamo javnim dijelom naeg ivota i karijere. Ali, u biti, sve se ipak svodi na mene i gospou. Povremeno moramo sjesti i staviti stvari na svoje mjesto, zajedno razmotriti to se dogaa: - to je sada na redu? to nas eka iza ugla? Bez obzira na to razgovaramo li preko telefona ili licem u lice, vano je da razgovaramo. ivot je ponekad ludnica. Vidjet emo kojeta, morat emo raditi kojeta, bit emo pred izazovima koje nismo mogli predvidjeti prije nekoliko godina. Istinu govore i, oboje uivamo u nepredvidljivosti svega toga - Victoria i vie nego ja. Uvijek se dogaa neto novo. Vano je drati stvari pod nadzorom, i radi nas i radi djece, bilo da je rije o snimanju u Sjedinjenim Dravama ili o iznenadnom transferu u klub u drugoj zemlji. No ponekad se stvari odvijaju po vlastitoj logici. A mi samo
pokuavamo plivati u struji. Imamo i teke trenutke, kao i svi drugi. No Victoria i ja moemo sve to izdr ati upravo zato to imamo jedno drugo. Mo emo porazgovarati. Mo emo se vratiti ku i, Brooklvnu i Romeu. Nije vano to se dogaalo toga dana. Kada se vratim kui, im ugledam sinove, vie nita nije vano osim njih. Oni su mi uzbudljiviji od bilo ega u ivotu, svakoga dana. Ljudi mo da gledaju ivotni stil gospodina i gospoe Beckham i misle daje sve to ludo i nestvarno. Dio toga i nama djeluje ludo. Ali ono to meni predstavlja oslonac isto je kao i kod svakog drugog obiteljskog ovjeka. Unutar "balona Beckham" postoji jo jedan balon: on titi nas etvoro da ne poludimo. Moj stvarni svijet, u kojemu nalazim ono to mi je potrebno za cijelu tu pustolovinu, ine Victoria, Brooklvn i Romeo. U tome nema ni ega neobi nog, zar ne? Ja stojim objema nogama na zemlji, poput svakog drugog mua i oca, kada sam kod ku e sa enom i sinovima. Kao to je rekla Victoria kada smo razgovarali o preseljenju u Madrid: - To je velika stvar, velika ansa u naem ivotu: drukija zemlja, drukiji nain ivota. Ovo je pravi trenutak da se koncentriramo na ono to je doista bitno. Ti e igrati nogomet - i to dobro, nadam se - a ja u se baviti glazbom. to se tie ostaloga, bit emo gdje trebamo biti: ti, ja i deki. Na a obitelj. Victoria, Brooklvn i Romeo tako su mi vani da u doputovati odakle god treba samo da bih proveo sat ili dva kod ku e. Godinama mi nije bio problem dovesti se automobilom iz Manchestera u London da bih preno io i oti ao sutradan rano ujutro, osim ako to ne bi bilo dan prije Unitedove utakmice. Znam da bi tako duga i esta putovanja izmorila mnoge, ali ja se nikad ne umaram za volanom. Uvijek je bilo tako: uostalom, da bih do ao na prvi sastanak s Victorijom, morao sam prevaliti ukupno 650 kilometara, ali prilino mi je drago to te veeri nisam odluio ostati kod kue i gledati televiziju. Dodue, dok smo jo hodali, posebno kada bi Victoria du e vrijeme izbivala iz zemlje, to je
Prethodna stranica: Tko je ovaj mladi? Dolje: Gosp. Eriksson, gosp. Beckham, Dovvning Street 2002. Sredina: Munchen 2001., na putu prema zavrnici Svjetskog prvenstva.
Gore lijevo, sredina i lijevo: United - Real Madrid 4:3, oprotaj od Europe. Gore: Sto je, dovraga, skifoidna kost? Ozljeda u Junoj Africi, 2003.
Dolje lijevo, dolje i desno United - Charlton4:1, ponovno prvaci. Sljedea stranica: Hola Madrid. Senores di Stefano, Beckham Perez.
Balon Beckham / 309
postajalo preteko ak i za mene. Sjeam se jednog dana, tijekom ljetnih praznika, pri kraju svjetske turneje pice Girls, kada sam doletio u Teksas i natrag samo da bih s Victorijom proveo jedan sat u VIP salonu aerodroma u Dallasu. Vie puta sam doletio onamo gdje je ona bila kako bismo se mogli zajedno vratiti. A danas? Danas moramo misliti na djecu i mislim da to vie neemo raditi. No to ne zna i da to ne bih elio. Ako se dosad nisam naviknuo na avione, onda nikada ni ne u. U putnim ispravama imam neke zanimljive igove: snimanje u Japanu, TV reklama u panjolskoj, nastup za sponzora u Vijetnamu, dodjela nagrada u Los Angelesu. To moe biti bilo to, bilo gdje. Drago mi je to sve to organizira netko drugi. Sve je to dobar posao i, zahvaljujui Tonvju Stephensu, radim s ljudima s kojima se volim druiti i koji shvaaju da mi je nogomet uvijek na prvome mjestu. Osim to tako plaam raune, te stvari izvan nogometa obino su i ugodne. Nisam siguran je li istinita ona izreka da je promjena jednako tako dobra kao i odmor, ali za mene je poticaj kad se trebam koncentrirati na neto to je posve druk ije od moje uobi ajene rutine. Victoria i ja ponekad suraujemo na nekim poslovima, to nam omoguuje da vi e vremena provedemo zajedno. No, nas dvoje posve druk ije pristupamo snimanjima i nastupima. Ja sam tu prilino opu ten: - Vi samo radite i javite mi kad me budete trebali. Volim gledati druge ljude dok rade ono u emu su dobri; snimanje na terenu ili u studiju moe biti vrlo zanimljivo. Dakako, Victoria je tijekom godina radila mnogo vi e takvih poslova. Svijet marketinga i publiciteta bio je dio njezina profesionalnog ivota jo prije no to sam je upoznao. Vjerojatno je zato mnogo zahtjevnija u vezi sa svim tim, eli da se stvari dinamino odvijaju i da se sve obavi kako treba. Katkad je i pomalo nestrpljiva, a u tim sluajevima obino ima pravo: ona sama vjerojatno bi to bolje napravila. Mislim da oboje radimo profesionalno, premda na razli ite na ine. Ponekad se i meusobno zadirkujemo. To je
Balon Beckham / 311
dio cijele pri e: takav je ivot s Victorijom. To da me ona zadirkuje. Navodi me da se upitam: Jesi li vidio ovo? Jesi li uo ono? Jesi li uinio to? Ona me nasmijava iz dana u dan. ivot s njom nauio me je da na sve, ukljuujui i sebe, gledam na drukiji nain. Volim je kakva jest: posve budna, od trenutka kad ujutro ustane iz postelje. Nikad nisam vidio da netko moe biti tako pun energije: biti oenjen Victorijom je kao da ste ukopani u nepresuan izvor energije. Hvala joj zbog toga. Ponekad doe i do kratkog spoja, ali nauio sam uzvraati istom mjerom. Victoria je najbolji drug kojeg sam ikad imao. Volim kad putujemo zajedno. Izvrsno smo se zabavljali na promotivnoj turneji po Dalekom istoku na ljeto 2003. Dakako, i prije sam bio u Japanu, s engleskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu. No kada smo se nas dvoje uputili onamo promovirajui sponzora TBC, to je bilo posve druk ije iskustvo. U Japanu postoji posebna aura oko plavokosih ena sa Zapada, ali Victoria je za njih neto posve drugo: ona je uzor i zvijezda, ali je i pristupana. Japanke oboavaju Victoriju - njezin izgled, glamur, stav - njezinu osobnost u cjelini. Izgleda da im se i ja sviam. Mislim da je to malo udno: ne mo ete zamisliti da bi neki slavni japanski glazbenik ili glumac ovdje ostavio isti dojam svojim izgledom. Sje am se da smo razgovarali s nekom Amerikankom u Tokiju, koja ondje ivi i radi za tvrtku Def Jam Records. Ona kae da je moj izgled samo malen dio cijele prie. U Japanu sve ene trae savrenog mua, savrenog oca, barem prema njezinu miljenju. Mi to moda smatramo staromodnim, ali ja mislim da je dobro to to je obiteljski ivot tako va an u njihovu dru tvu. Kada me pogledaju, vide zgodnog mukarca koji bi bio dobar ivotni partner: voli biti kod kue, voli svoju enu i dobar je prema djeci. Zato na Dalekom istoku sponzori i marketin ki stru njaci ele da Victoria i ja nastupamo zajedno. Zanimaju se i za moju nogometnu i Victorijinu pop-karijeru, ali reakcije na koje nailazimo u Japanu ne mogu se objasniti samo time. Tek kada odete onamo i razgo-
varate s ljudima, shvatit ete kako nas tamo vide; mi smo shvatili daje to posve drukije od naina na koji nas ljudi vide u Engleskoj. Englezi znaju da sam ja mu i otac, ali mislim da im je vanije kako zaraujem za ivot. Uivam biti na Dalekom istoku, premda sve to katkad moe biti prenaporno. Kada je rije o praznicima, kad mogu birati i kad imam nekoliko slobodnih dana, nakratko u sko iti na jug Francuske. esto odsjedamo u Eltonovoj i Davidovoj kui. A uskoro, kada je uredimo, i oni e moi odsjedati u naoj: 2002. godine kupili smo ondje vilu. Kada pak cijela obitelj ide na put, uvijek smo spremni na izlet u Sjedinjene Drave. Amerika je tako velika zemlja - i u njoj su omiljeni drugi sportovi, poput koarke i amerikog nogometa - pa ondje nisam tako popularan kao u drugim dijelovima svijeta. Novinari vole isticati da ja sanjam o tome da "osvojim ameriko trite". Stvaran razlog zbog kojeg volim otputovati u Ameriku je to to ponekad sanjarim kako bi bilo ivjeti ondje. To nije samo zato to su Big Macovi mnogo bolji nego ovdje. Budu i da me u Americi ne prepoznaju kao ovdje, ne moram misliti o tome da ljudi gledaju u mene svaki put kad izaem. Tako ja mogu gledati njih. A na licima im vidim strastveno domoljublje, to doista cijenim. Posvuda se moe vidjeti amerika zastava. Osjeaj koji proima Englesku u vrijeme velikih nogometnih prvenstava, u Americi kao daje prisutan cijele godine. Imam dojam da tu svi, bez obzira na porijeklo, osje aju da je Amerika njihova domovina i ponosni su na to. Mislim da to znatno utje e na na in ivota: Amerikanci zbog toga vide sebe u vrlo pozitivnom svjetlu. Dobro smo se proveli u Americi tog ljeta 2003., premda smo na kraju odsjeli usred pustinje samo da bismo imali malo mira za obitelj. Zbog svih tih pria o transferu u Real Madrid, mnogo novinara i fotografa pratilo nas je u New Yorku i Los Angelesu. Bilo je zakazano i nekoliko javnih nastupa: nagrade MTV-a i dnevni trening s ameri kom enskom nogometnom reprezentacijom. Razumijem da medijsku pa nju ne mo ete isklju iti pritiskom na
Balon Beckham / 313
gumb. Zato se ja ni ne bunim protiv toga, kada se radi o meni. U mom ivotu bilo je trenutaka kada mi je to pomoglo, posebno kada sam poinjao kao mlad igra u Unitedu. A proteklih godina, pogotovo nakon to se stiala buka nakon Francuske 1998., mislim da je tisak prilino poten prema meni: novinari su uglavnom pozitivni i velikodu ni prema meni. Sportski novinari doista su mi pomogli da se ustalim kao kapetan reprezentacije. No, novine uglavnom vode mukarci i time se mogu objasniti neke gadosti koje se pi u i govore o Victoriji. To me vrijea. To vrijea i nju. No, moja supruga je odrasla ena i zna se brinuti za sebe. Jedina tema o kojoj mislim da bi mediji trebali dobro promisliti je utjecaj na djecu koja sluajno imaju slavne majke i oeve. Brooklvn i Romeo nisu traili da im roditelji budu Posh i Becks. Ljuti me - tovie, rastuuje me - to ne mogu s djecom otii u park ni na plau a da nas ne prate fotoaparati. To mi doista smeta, ali ne radi se o tome: sje am se Southenda s mamom i tatom, sje am se ve eri nakon kole u parku Chase Lane. Premda moji sinovi nisu toga svjesni - barem jo nisu - oni su li eni nekih od najljep ih doivljaja u djetinjstvu zato to im novinari ne daju mira. Cijenim ulogu koju su mediji odigrali u mojoj karijeri i tako pridonijeli tome da uivam u rezultatima svoga truda. To je dio svake karijere koja se odvija pod okom javnosti i, osim sluaja s crvenim kartonom u Saint-Etienneu, mislim da su bili prili no korektni prema meni. Sada sam doista zadovoljan time to me veina ljudi voli i po tuje ono to radim, kao nogometa , suprug i otac. No, negdje u podsvijesti, zbog onoga to se dogodilo na Svjetskom prvenstvu 1998., svjestan sam da bi se sve moglo promijeniti. To bi se moglo dogoditi zbog ne ega to bih ja u inio, ali ne nu no; ljudi bi mogli jednostavno promijeniti miljenje. Kada govorimo o slavi i svemu to je prati, jasno je da ne moemo cijelo vrijeme kontrolirati to se doga a. Ako se stvari po nu odvijati u drugom smjeru, ja to neu moi promijeniti. Mo i u samo biti spreman na to - ako ikada doe do toga - i poku ati to mirno prihvatiti i uklo-
piti u svoj ivot. To je drugi razlog zato mi je toliko vano uvati ono to mi daje najve u sigurnost: moju obitelj. elim da moja ena i djeca budu uz mene. elim da Victoria, Brooklvn i Romeo znaju da u ja uvijek biti uz njih. Moja ljubav prema obitelji je postojana i apsolutno sam siguran da u se moi suoiti sa svime, ma to se dogodilo. Odrastao sam u obitelji punoj ljubavi. Da nije bilo mame i tate, ja ne bih mogao pripovijedati ovu svoju pri u. Ne bih se razvio u osobu koja jesam da oni nisu prenijeli svoje vrijednosti na mene. Mislim da su brak i roditeljstvo dvije najvanije stvari kojima se moemo posvetiti u ivotu, jer nam pruaju najvee zadovoljstvo i zahtijevaju najveu odgovornost. Od svojih roditelja mnogo sam nauio i o jednome i o drugome, kao i moje sestre Lynne i Joanne. Stoga je rastava mojih roditelja vjerojatno bila najtei udarac koji sam ikada morao podnijeti. Iskreno reeno, jo se nisam uspio pomiriti s time. Nije moje da pripovijedam o tome kako je brak mojih roditelja zavr io rastavom. No, ne mogu ispri ati svoju pri u a da ne spomenem kako sam se osjeao zbog rastave roditelja, i kako se jo uvijek osjeam. U svojoj karijeri imao sam i nevolja, i mislim da sam ih uspio svladati. Odgovoran sam za svoj ivot i na izazove sam uvijek reagirao tako da sam ih prihvaao. Uvijek sam svjestan da se moram suo iti s odreenom situacijom i rijeiti je na pozitivan na in. Samo, problem razvoda svojih roditelja nisam uspio rijeiti na taj nain. Sudjelovao sam u svemu tome, ali uope nisam mogao kontrolirati ono to se dogaalo. To me je upla ilo; tada sam se prvi put upla io onoga to se dogaa oko meqe. Te dvije godine, dok se sve to dogaalo, nisam se mogao prisiliti ni da govorim o tome. A najtee od svega bilo je razgovarati s mamom i tatom. Moda e oni koji su doivjeli razvod svojih roditelja prepoznati moje osjeaje jer su se i sami morali suoiti s time. U obitelji poput nae, mama i tata su kao sunce koje izlazi ujutro. To je neto traj-
Balon Beckham / 315
no, ne to - zauvijek. Ne moete ih ni zamisliti razdvojene, pa ak ni kada odete od kue i ponete vlastiti ivot. Najtea od svega je bila pomisao - moja ili tu a, svejedno - da sam na neki na in ja kriv za to. Sjeam se koliko su vremena i energije uloili u mene, i kao sina i kao nadarenog mladog nogometaa. Nisu li dio te panje koju su posvetili meni trebali posvetiti jedno drugome? Tada nisam razmiljao o tome. Jesu li? Kad razmislim, sada je prekasno da se ne to u ini u vezi s tim. Bez obzira na to koliko su stara kada se to dogodi, djeca rastavljenih roditelja uvijek okrivljuju sebe. Ili ih netko navede na to da se osjeaju krivima. Smatram da je ono to se dogaa izmeu mua i ene, na najdubljoj razini, samo i iskljuivo njihova stvar; na to ne mogu utjecati ak ni njihova djeca. Tata mi je rekao da je dio problema bio u tome to sam osnovao vlastitu obitelj i nisam vie provodio toliko vremena s roditeljima. Doista sam se pitao: da li bi bilo drukije da sam se druio s tatom i razgovarao s njim? Jesam li trebao biti s njima i djelovati kao ljepilo koje ih spaja? Morao sam se to pitati. Nije bilo mogue da ee budem s njima: najvei dio tjedna provodio sam u Manchesteru, a u rijetke slobodne dane morao sam biti s Victorijom i dekima. ak i da sam imao vie vremena, zar bi moja prisutnost promijenila ishod? Kad razmislim o tome, mislim da ne bi. ak i nakon to se to dogodilo, kada su se mama i tata konano razveli, meni je i dalje jednako teko. Teko je i za Lynne i Joanne. Priznali mi to ili ne, ali u tim situacijama uvijek se postavlja pitanje: na ijoj si strani? Ja i moje sestre uop e ne razmi ljamo na taj na in: oni su na i mama i tata i tu se ne radi o "stranama". No jasno mi je da su nai roditelji moda nesigurni u vezi s tim. Teko im je, osjeaju krivnju i ne ele izgubiti i nas kad su ve izgubili branog druga. Mamu viam esto jer nam pomae uvati deke. Znam da tata moda misli da to nije jedini razlog. Pitanje "na ijoj si strani" mo i emo razrije iti samo tako da mama i tata po nu razgovarati, da ostvare nov odnos, s vie meusobnog povjerenja. Doista se nadam da e se to dogoditi.
Kada je postalo jasno da je me u njima do lo do kona nog loma, htio sam pomoi, iako mi je bilo teko razgovarati s njima. Doista ne vjerujem da sam mogao sprijeiti rastavu, ali htio sam u initi to sam mogao da im bude lak e nakon to se to dogodilo. Pomogao sam pri kupnji na e obiteljske kue - doma u kojem sam odrastao - kako bi tata tu mogao po eti svoj novi ivot. Morao sam osigurati smjetaj i za majku, a i baka i djed takoer su bili zabrinuti za nju. Mami sam kupio novu kuu u Loughtonu, blizu ku e u Sawbridgeworthu, gdje je mogla ivjeti s Joanne. Uvijek sam zamiljao kako u im jednoga dana kupiti veliku kuu u kojoj e zajedno ivjeti. Moji roditelji bili su u braku gotovo trideset godina; jo se ne mogu pomiriti s milju da su odluili ivjeti odvojeno. Zbog nas - zbog mene, Lynne i Joanne - i zbog njih, nadam se da e se jednom pomiriti, barem u toj mjeri da se svi moemo okupiti i prisjetiti se lijepih trenutaka koje smo preivjeli. Razumljivo je da me sve to navodi da razmislim i o svojoj obitelji. Roditeljskog doma vie nema. Tko moe predvidjeti to ovjeka eka u ivotu? Osjeam se ispunjenim kod kue, s Victorijom i dekima. Brak i obitelj vrlo su mi dragocjeni. Toliko mi znae da ne znam kako bi mi ivot izgledao bez njih. elim gledati kako nam djeca odrastaju. elim da Victoria i ja ostarimo zajedno, da budemo nerazdvojni. Oenio sam se jedanput i elim da to bude zauvijek. Zbog razvoda mojih roditelja postao sam jo svjesniji koliko je to vano. Dok sam bio dijete, uio sam od roditelja kako treba ivjeti, kako donositi odluke i kako se ponaati prema drugim ljudima. Nauili su me i da se ovjek mora jako potruditi da ostvari ono to eli. Mislim da su pritom mislili na moju nogometnu karijeru. Sad sam shvatio da to vrijedi i za brak.
"Imate neto protiv mene?"
Nikada u ivotu se nisam toliko razoarao. Doista sam vjerovao da emo osvojiti Svjetsko prvenstvo 2002. u Japanu. Ne znam za to sam bio tako siguran. Zato to sam bio kapetan? Zato to mi je noga zarasla na vrijeme? Ili zbog nekih sitnih sluajnosti, na primjer zato to sam na letovima sluajno dobivao sjedalo broj 7? Doista mi se inilo da su to dobri predznaci koji su ukazivali na to da je do lo vrijeme za Englesku. Znam samo da je, nakon to je sve to prolo, i s obzirom na to kako je prolo, sjena tog svjetskog prvenstva lebdjela i nad naom sljedeom sezonom u domaem prvenstvu. Victoria i ja otputovali smo tjedan dana nakon povratka engleske mom adi u Veliku Britaniju, ali ni to nije pomoglo mom raspoloenju. tovie, krajem tog tjedna Victoriji je ve bilo dosta svega: - Ne znam koliko dugo to jo mogu podnijeti - rekla je. - To da budem s nekim tko se uop e ne smije niti pokazuje ikakve osjeaje, iz dana u dan, i nikome ni ta ne govori. Nije mi morala re i da to nije poteno prema njoj. Prije sam se uvijek trudio da probleme s posla ne donosim kui, da ne budem lo e raspoloen kod ku e kada mi nije i lo dobro u Unitedu, bez obzira na razloge. Ali sada je bilo druk ije. Kada je do lo vrijeme za poetak treninga prije sezone, osjeao sam se jednako, kao da se uope nisam odmorio: umoran, olovnih nogu, bez ara. Nita nije bilo kako treba. Moj posao zapravo nije posao, zar ne? Ne radim od devet do pet. Ne kopam u rudniku niti vozim kamion.
O lojalnosti / 319
Igranje nogometa, treniranje - to je ono to volim raditi i znao sam da se ne bih smio osje ati onako kako sam se osje ao: kao da zapravo ne elim biti ondje, u Unitedu, prije po etka novog domaeg prvenstva. Takvu poti tenost ne mo ete tek tako raspr iti. Hodate pognute glave i obavljate ono to znate da morate. Unitedovi igra i imaju sre e zbog toga to trener razumije svoje igra e dovoljno dobro da shvati kako se osje aju i da se zato ne trude koliko bi mogli. Mo da zato predsezona nije bila tako teka kao to je ponekad znala biti. No ipak, kada je prvenstvo 2002/03. po elo, i dalje sam imao dojam da nisam ni izdaleka spreman za novu sezonu, od koje se mnogo o ekivalo nakon to u svibnju nismo uspjeli donijeti nijedan trofej na Old Trafford. Kada se ne osje ate dobro, katkad se morate malo vi e potruditi, ja e trenirati da biste u li u igru, i ja sam bio spreman na to. Nisam shva ao da ono najgore to me je ekalo uop e nije imalo veze s nogometom. Victoria i ja inimo sve to moemo kako bismo organizirali svoj ivot, ne samo zato da bismo ostali normalni nego i zato to nai poslovi znae da je Brooklvnu i Romeu ivot ve dovoljno kompliciran. No katkad se stvari jednostavno pojave niotkuda, dogodi se ne to to niste mogli predvidjeti. A kad biste i mogli, ne biste to eljeli, jer bi vas i samo razmiljanje o njima natjeralo da zakljuate vrata i uope ne izlazite iz kue. Prva utakmica u studenom na Old Traffordu igrala se protiv Southamptona. U uobi ajenim okolnostima ta utakmica ne bi mi se urezala u pam enje. Nismo ba najbolje igrali i to je bio jedan od onih dana kada ste sretni to ste uinili dovoljno da uzmete sva tri boda. Unato tome, svaka utakmica kod ku e je doga aj, posebno ako nosite kapetansku vrpcu, koju sam nosio ja jer je Roy Keane bio ozlijeen. Izaao sam iz igre pri kraju utakmice, u kojoj smo pobijedili s 2:1, uz dojam "eto, prolo je jo jedno subotnje popodne". Jedva sam ekao da vidim Victoriju i provedem ve er
kod ku e sa sinovima. Zbog toga me je jo vi e okiralo ono to se dogodilo. im sam uao u svlaionicu, trener je rekao da moramo razgovarati u njegovu uredu. Ne nakon to se presvuem. Ne im prije. Odmah. I tako sam po ao, jo u kopakama i dresu. U li smo u ured. Ne znam to sam o ekivao, ali nikako ne to da nas ondje eka Victoria. Bila je blijeda i nervozna. Jo se drim, ali jedva. Pogledao sam je kao da oekujem da e mi rei to se dogaa: to je tako udan osje aj - znate da neto ozbiljno nije kako treba. Osjeate napetost u prostoriji, ali nemate pojma o emu je rije. Zatim sam pogledao trenera. Izgledao je izmodeno. Tek tada sam primijetio jo etvoricu ljudi. Jednoga od njih otprilike sam se sjeao kao policajca iz Manchestera i on me je predstavio ostaloj trojici. Bili su iz SO7, specijalne policijske jedinice koja se bavi organiziranim kriminalom; doli su iz Scotland Yarda. I tako su ta etvorica stajala pred nama u odijelima, a ja sam jo bio u dresu Uniteda natopljenom znojem: inilo se da svi ekamo to e se sada dogoditi. Trener je rekao da sjednem i slu am. Nisam mogao vjerovati to su mi govorili. Pokuavao sam pronai nekakav smisao u njihovim rijeima. Ovo nije istina. Ovo ne moe biti. Pogledao sam Victoriju i u njezinim oima sam vidio da misli isto. to da radimo? Nakon dojave iz lista News of the World, u Londonu su privedena etiri mukarca i jedna ena. Pripadali su bandi kradljivaca umjetni kih djela, a te ve eri i sljede e no i zatvoreno je jo etvoro ljudi za koje se vjerovalo da planiraju oteti Victoriju, Brooklvna i Romea i za njih traiti otkup od pet milijuna funti. Victoria je sve to ve bila ula i trudila se biti jaka. U ali je rekla da, ako ele oteti nju, onda moraju oteti i njezinog frizera. Sada je opet sluala sve pojedinosti i pratila kako ja to podnosim. A mene je to strano pogodilo. Osjeao sam da mi se eludac die: to je svaija najgora nona mora, premda malo ljudi doista mora sluati .. J
O lojalnosti / 321
kako ih etvorica policajaca upoznaju s prijetnjom koja je posve stvarna. Ljudi iz Scotland Yarda odmah su nam rekli da to ozbiljno shvaaju. Ve su priveli sve te ljude i upravo postavljaju policajce oko kua u Alderlev Edgeu i Savvbridgevvorthu. Naravno, kad smo se vratili kui, na kraju ulice ve je bio policijski automobil, a dvojica policajaca straarili su na glavnim vratima. Uli smo i ugledali jo jedan automobil pred vratima kue. Mislim da smo se Victoria i ja trudili da ne ponemo paniariti, i moram rei da nam je pomoglo to to je policija tako brzo preuzela nadzor. Tek naveer i sljedeeg jutra, kad smo itali novine i gledali televizijske vijesti o svemu tome, punom snagom nas je pogodila istina o tome to se moglo dogoditi. Moda i jesmo bili navikli gledati vijesti i sluati prie 0 sebi, koje esto nisu imale veze s onim to se doista dogodilo, ali ovo je bilo posve drukije. Objavili su fotografije pripadnika bande na vratima jedne od susjednih kua i razglabali su o pojedinostima pri jetnje: sluali smo to su kanili uiniti Victoriji ako ne platim. Sledio sam se od takve izopa enosti, tako blizu moga ku nog praga. Mislim da nas je pravi ok pogodio tek te noi. Bili smo uzrujani i prestra eni, ali nismo se mogli tek tako sakriti 1nadati se da e sve to proi. Sigurnost moje obitelji je najvanija na svijetu; to bi vam rekao svaki otac. Sljede ih dana poku avali smo dokuiti to bismo mogli uiniti. Vie ni ne znam s koliko smo stru njaka razgovarali. Ponekad se inilo da smo samo sve vi e zbunjeni: svi su imali razli ite zamisli i meni se inilo daje tu rije ak i o politici; pokuavali su pomoi, ali su istodobno pokuali tu situaciju iskoristiti za vlastitu promidbu. Morali smo zaklju iti da ne znamo kome moemo vjerovati. Na kraju smo se obratili Victorijinom ocu Tonvju. On se u svom poslu oduvijek bavio sigurnosnom opremom; kada smo kupili kuu u Savvbridgevvorthu, postavio je sigurnosne sustave koje mi dotad nismo ni razumjeli kako treba. Te sigurnosne mjere bile su dovoljno dobre da ostave dojam ak i na inspektore Scotland Yarda koji su razmiljali kako da ih poboljamo.
Danas iz dana u dan odr avamo tako visoku razinu sigurnosti o kakvoj nismo ni razmiljali prije no to je otkriven plan otmice. To nije jednostavno: osim odlaska na posao i na dru tvene doga aje, uvijek smo htjeli odlaziti u Marks&Spencer i McDonald's kao svaka druga obitelj. A sada smo morali biti oprezni kao nikad prije, lako smo prije svega htjeli da deki budu posve sigurni, nastojali smo da im ivot ostane koliko-toliko normalan. Dan ili dva nakon to je plan otmice otkriven, rekao sam Brooklvnu da je policajac iji je automobil bio parkiran pred ku om do ao da mu pokae svoja kola. Mo ete zamisliti kako je trogodinjak to doivio: svakih deset minuta je izlazio kako bi sjeo za volan i palio i gasio sirenu. Da ste me tada pitali, rekao bih vam da radije ne bih igrao utakmicu VVorthington upa protiv Leicestera u utorak nakon tog subotnjeg popodneva. Trener je rekao da e odmoriti one igrae za koje misli da im treba predah. Smatrao sam da sam i ja meu njima. U tom natjecanju godinama nismo igrali s najja om postavom. To je bila prilika da se iskau mlai igrai, kakva je pruena meni prije gotovo deset godina u Brightonu. No, moje ime bilo je na popisu igra a za utakmicu s Leicesterom, a kad god bi me ef odabrao za prvu postavu, znao je da se ja ne u protiviti. Trener uvijek ima veoma dobre razloge za svoju odluku. To vam se tada moda i ne svia - na primjer, kad me je izostavio protiv Leedsa - ali kad razmislite, sjetite se da on uvijek misli na ono to je najbolje za momad. esto se pokae da je to dobro i za igrae. Katkad vas to izluuje: imate dojam da vas on poznaje i bolje nego to poznajete sami sebe. On zna da ja mislim samo na nogomet i mislim da je zaklju io kako e moj nastup u ulozi kapetana te ve eri pomo i drugim dekima, a meni pruiti mogu nost da pobjegnem od kaosa prethodnih nekoliko dana izvan Old Trafforda. Kad izaem na teren ni ta me ne moe sprije iti da radim svoj posao. Trener je znao da nee ni te veeri i dao sam prvi gol, iz jedanaesterca; pobijedili smo s 2:0.
O lojalnosti / 323
Ta je utakmica zna ila prijelom, no naalost u doslovnom smislu. Nekoliko minuta prije kraja iao sam na njihovog centarfora Trevora Hovvarda, koji je krupan momak. Pao je na mene i ja sam nakon toga ostao sjediti, znaju i da se dogodilo ne to ozbiljno: jedva sam disao. Nakon toga, a i sljede ih nekoliko dana, Unitedovo medicinsko osoblje govorilo je da sam samo natukao rebra. I dalje sam trenirao. ak sam odigrao i utakmicu sljedeeg vikenda. Mislili su da to ne bih mogao da sam slomio rebro. Ja sam bio uvjeren da jaka bol zna i da je to ipak neto vi e, i kada su me poslali na pregled, rendgen je pokazao da sam doista slomio rebro. Ta ozljeda nije mi zadavala velike nevolje, ali to je bila ve druga u manje od godinu dana: no taj udarac mo da je bio sre a u nesrei. Nikada nisam elio proputati utakmice, ali i prije poetka sezone osjeao sam umor, i mentalno i tjelesno, jo otkako sam se vratio iz Japana. Nisam imao izbora i morao sam se odmoriti. Pridruio sam se engleskoj reprezentaciji na okupljanju tijekom Me unarodnog tjedna. Cijela mom ad bila je pozvana u Buckinghamsku palau, to nikako nisam smio propustiti. Osjeao sam nevjerojatan ponos kada sam predstavljen Njezinu Velianstvu kao kapetan engleske reprezentacije. Pitala me je o mojoj ozljedi - vjerojatno je mislila na stopalo, a ne na rebro - i o mjerama sigurnosti nakon plana otmice. To ju je oito zanimalo uostalom, ona i sama zna sve o tome. Odveli smo de ke na praznike i proveli tjedan dana na Barbadosu; inilo se kao da si to odavno nismo priutili. Pripreme su bile prili no stresne: kamo i i, kome re i za to i sve ostalo. Odlu ili smo u posljednjem trenutku i rekli smo samo lanovima obitelji, ali kada smo doli u hotel, novinari su nas ve bili otkrili. Tko zna kako se to dogaa? Netko vas vidi u avionu ili na aerodromu i proiri vijest? To je znailo da smo gotovo cijelo vrijeme morali provesti na bazenu koji je bio ograen i rezerviran samo za nas. Tek posljednjeg dana odveo sam Brooklvna na plau, koja je
bila samo nekoliko metara od nae vile, a kamere su ve ekale na nas. Znam da sam sretan to mogu odletjeti na neko prelijepo mjesto na suncu i uivati u raskoi. No nije ba neka srea kad ne moete provesti nekoliko sati igrajui se na obali s djecom. Kako god bilo, barem sam se opustio i proveli smo neko vrijeme zajedno dok se ivot u Engleskoj odvijao svojim tokom - barem sam tako mislio. Vratio sam se svje i jedva sam ekao da ponovno po nem igrati, premda mi je trebalo barem dva tjedna da doista budem spreman za igru. No, dok me nije bilo, ne to se promijenilo. Gotovo odmah nakon to sam po eo stjecati kondiciju u Carringtonu, osjetio sam zahlaenje atmosfere: ne u klubu, nego izmeu mene i Alexa Fergusona. esto je tako kada je igra ozlijeen. Ne sudjelujete u igri i to je kao da i ne postojite. Trener mora i dalje pobjeivati u utakmicama, s igra ima kojima raspolae. No, inilo se da je ovaj put druk ije. Da sam znao to e se dogoditi sljedeih nekoliko tjedana, moda bih mogao uiniti neto prije nego to je sve izmaklo kontroli. Nakon deset najsretnijih godina moga ivota na Old Traffordu, kako sam mogao zamisliti da e stvari tako brzo do i dotle da u se pitati je li moja budu nost i dalje u Unitedu - i ho u li uop e i dalje igrati nogomet? ef mi na treninzima ne bi rekao ni rije. Nije htio razgovarati sa mnom. Nakon mjesec dana takvog ignoriranja, odluio sam da moram doznati to se dogaa. Nekada bih se upla io od same pomisli na razgovor s trenerom. Stajao bih pred njim i usne bi mi zadrhtale prije no to bih se usudio progovoriti. Uvijek sam bio tvrdoglav, ali sada sam stariji i zreliji kao osoba. to je najvanije, sigurniji sam u sebe. Vjerujem da to mogu zahvaliti svojoj eni. Upitao sam trenera mogu li razgovarati s njim i odmah sam preao na stvar: - O emu se radi? Imate ne to protiv mene? Da, imao je. Itekako. Umjesto da odmah odem na odmor, otiao sam s reprezentacijom u Buckinghamsku pala u. Smatrao je da
O lojalnosti / 325
bih se prije oporavio da nisam ekao tih nekoliko dana prije odlaska. Pokuao sam se braniti. Kako sam ja shvatio, lijenici su rekli da se zaraivanje slomljenog rebra nikako ne moe ubrzati: etiri tjedna odmora i gotovo. to se ti e odlaska u Buckinghamsku palau, pokuao sam objasniti. - Ja sam kapetan engleske reprezentacije. Na stranu to to sam bio ponosan zbog kralji ina poziva, novine bi me ra etvorile da nisam bio ondje. Do la je cijela mom ad sa Svjetskog prvenstva. Smatrao sam da je moja dunost da se pojavim. Ashievu Coleu su zamjerili to je do ao u trenirci. to bi tek rekli da ja nisam ni doao? Nikad neu zaboraviti to je trener tada rekao: - Kada sam te vidio ondje, pitao sam se koliko si lojalan Manchester Unitedu. To me je zaboljele Iskreno reeno, nisam mogao vjerovati da to ujem. Trinaest godina sam bio u tom klubu! - Ja volim United. elim igrati ovdje. Ali ako vi to ne elite, recite mi to. ef nije odgovorio. Sljede ih dana bilo je kao da i nismo razgovarali. Na treninzima sam imao dojam da me grubo kritizira bez obzira na moju igru, bez ikakva razloga. Trener se nikada nije bojao uvoditi promjene u United. Uostalom, ja sam dobio svoju priliku u prvoj postavi nakon to je prodao Andreja Kan elskisa. Sada mi se ve inilo da sam ja sljede i na listi za odstrel. Svi smo navikli na to da je trener o tar prema nama: godinama je na taj na in dobivao ono najbolje od igra a. No ovo je bilo druk ije. Bilo je na osobnoj razini i to je bilo poni avaju e. Ma koliko da sam se trudio pona ati kao da je sve normalno, ta situacija je djelovala na mene. Pitajte Victoriju: ona je imala i vlastitih briga, jer Romeo je jo bio jako malen. Nimalo joj se nije svi alo to sam ja cijelo vrijeme bio tako poti ten. Ona nije bila kriva za to, zar ne? Ali ona je morala trpjeti neraspoloenje svoga nesretnog mu a, dan za danom.
Na onom sastanku s trenerom ni ta nismo rije ili. ak i kada sam se vratio u dobru kondiciju i ponovno zaigrao u mom adi, inilo se da ni ta to sam u inio nije bilo dovoljno dobro za njega. Na treninzima me je korio mnogo vi e nego to bi bilo pravedno, a i izvan nogometa sam upadao u sve ve e nevolje s njim. Igra i bi prije Bo i a odlazili u mjesne bolnice i dijelili darove djeci. Prethodne dvije godine smo Victoria i ja odlazili u jednu drugu bolnicu, Christie Cancer Hospital u Manchesteru, i ja sam o ito pogrije io kad sam ga upitao mo emo li to ponoviti. ef je rekao da time postavljam sebe iznad mom adi, da elim biti druk iji i da elim poseban tretman - ni ta od toga nije bilo ni blizu istini - i odveo me je u stranu da mi kae to misli o tome. Na dan nae utakmice s Chelseajem na Old Traffordu, u Worthington upu, Brooklvn je prvi put sudjelovao u boi noj predstavi svoje male kole. Ujutro smo trenirali i trebali smo se sastati u jedan sat radi priprema za utakmicu. Upitao sam trenera mogu li se pojaviti s nekoliko minuta zakanjenja: predstava je poinjala u podne i trebala je trajati oko sat vremena. Moda sam trebao znati da ga nema smisla ni pitati. Da imam drukiji karakter, ipak bih bio otiao na predstavu i poslije toga rekao da sam zakasnio petnaest minuta zbog prometa. Ja nisam jedini tata na svijetu koji eli vidjeti nastup svoga sina u maloj koli i nadao sam se da e ef to razumjeti. Mislio sam da mi u najgorem sluaju jednostavno nee dopustiti, da je pred nama vana utakmica i da me ne pu ta. Ali, on se razbjesnio: - K vragu, Davide, to sad ho e ? to bi ti jo ? Prije no to sam stigao i ta odgovoriti, on se okrenuo i otiao. Morao sam to prihvatiti kao odgovor. Bilo mi je ao to u propustiti Brooklvnovu predstavu, ali shvatio sam da trener ne eli da se njegov igra time bavi na dan utakmice. No nisam shva ao zato je od toga napravio takav problem. Posljednje to sam elio bilo je razljutiti efa.
O lojalnosti / 327
Nisam ni morao. Ta pat-pozicija vukla se u beskonanost. To su mi bila najte a tri mjeseca na Old Traffordu. Kada ef na mene nije galamio, onda me je ignorirao. Padao sam u sve teu depresiju. I na treningu i kod ku e osje ao sam kao da se povla im u svoju puevu ku icu. Cijelo vrijeme sam utio. Kad bi mi netko ne to rekao, to bi na jedno uho u lo, a na drugo iza lo. ef me je ignorirao, a ja sam ignorirao njega i sve ostalo. Naravno, razgovarao sam s Garvjem, s Victorijom i Tonvjem Stephensom o tome to se doga a. No, nedostajao mi je posrednik u klubu, netko tko bi povezao mene i trenera: netko poput Briana Kidda, Stevea McClarena ili Erica Harrisona, netko tko bi sagledao stvari i s trenerova i s igra eva gledi ta, netko tko bi doista razumio situaciju i savjetovao vas u skladu s tim. Novi broj dva, Carlos Queiroz, bio je izvrstan pomo ni trener, nema sumnje u to, ali mo da zbog jezi ne barijere, ili zbog njegove prethodne trenerske karijere, nisam se mogao odlu iti da mu se obratim. Uostalom, mislim da bi Carlos smatrao da to i nije njegov posao. Sam ef o ito nije elio razgovarati sa mnom. Prvi put u cijeloj svojoj karijeri u Unitedu imao sam dojam da se nikome ne mogu obratiti za pomo . Ve sam spomenuo kako me je teko pogodila rastava mojih roditelja. Ne moram ni rei da se njihov sukob pogorao i uslijedio je razvod, a to je utjecalo na moj odnos prema njima. Svaki sin ili k i koji su preivjeli raspad obitelji znaju koliko vas to uzdrma i obezglavi. Posebno se s vremenom promijenio moj odnos s tatom. Neko je on uvijek bio prva osoba s kojom sam razgovarao o onome to se dogaa na Old Traffordu, ali sada su ga muili njegovi vlastiti problemi i inilo mi se da nije vrijeme da od njega traim savjete. Budui da su moja i Victorijina mama najbolje bebisiterice na svijetu, majku sam i dalje esto vi ao u vrijeme kada su se stvari poele odvijati loe po mene u Unitedu. Uvijek sam znao da se mogu osloniti na nju i tatu, ali to se ti e nogometa, mama je bila ona koja mi daje podr ku, a ovjek za
savjete bio je tata. Sada je i sama vidjela u kojoj mjeri ta pat-pozicija sa efom mui njezina sina, i kako moja tjeskoba utje e na njezinu snahu i unuke. Bez moga znanja, mama je odluila uiniti ne to u vezi s tom situacijom. Igrali smo s VVest Hamom u FA kupu i majka je gledala utakmicu na Old Traffordu. Tada sam prvi put osjetio da depresija utjee na moju igru. Igrao sam i pobijedili smo sa 6:0, ali u tome nije bilo nikakvog posebnog zadovoljstva, posebno s obzirom na to da mi je ef nakon poluvremena opet oitao bukvicu. Sjeam se da sam se presvukao i oti ao sa stadiona to sam bre mogao. Dok sam se vozio u kolima s Victorijom, osjetio sam da ne to mora puknuti. Osjeao sam se posve bespomonim i samo sam sjedio i zurio u kiu, suspreui suze. Mama je otila s Old Trafforda malo poslije - ona i Joanne vozile su se u drugim kolima - i nazvala me je iz automobila: - Razgovarala sam s njim. Moja prva reakcija bila je: - S kim? Nije morala odgovoriti. Shvatio sam da je mislila na efa. I naljutio sam se. Zamisao da moja majka razgovara s mojim efom inila mi se vrlo loom. Objasnila mi je da to nije planirala, da je sluajno srela trenera u hodniku i smatrala je da mu mora re i to misli. A ja sam mislio da bih u dvadeset osmoj godini morao moi sam rjeavati svoje probleme na poslu. Jako sam se iznenadio to je to uinila. Siguran sam da se iznenadio i trener. Prepriala mi je dio razgovora i neto mi se posebno usjeklo u pam enje: - Znate, Sandra, problem s Davidom je u tome to mu se sada svi ulizuju. Nita to bi trener mogao rei ne bi me pogodilo jae od toga. Uvijek sam vjerovao da morate biti vjerni sebi, bez obzira na to to netko kae ili misli o vama. Kada sam bio dijete - igrao za Ridgeway, trenirao sa Spursima, poinjao u Unitedu - kad god bi se tata zbog neega naljutio na mene, kad bi mislio da neto ne radim dobro, tono bi znao to da kae kako bi doista utjecao na mene:
O lojalnosti / 329
- Promijenio si se. Te njegove rije i uvijek bi me pogodile kao to me ni ta drugo nije moglo pogoditi: one su zna ile da je moj nogomet prijevara i da se pravim da sam netko ili neto to nisam. Tata je znao kako to treba re i, a znao je i Alex Ferguson. Ono to je rekao mojoj majci nakon utakmice s West Hamom bio je njegov nain da mi prenese istu poruku kao i moj otac prije mnogo godina. Znao sam koliko su sli ni: za poetak, obojica su tvrdoglavi. Moda ni jedan ni drugi nije doista znao koliko sam od te tvrdoglavosti ja naslijedio. Nisam mogao popustiti. Prvo, ljutio sam se na mamu zbog toga to je razgovarala sa setom, ali to me je navelo da shvatim kako se moram suo iti s tom situacijom, kad me ona ve tako uznemiruje i frustrira. Nisam smio samo sjediti i pustiti da me to izjeda. Nekoliko dana potom ef me je pozvao u svoj ured. Htio je razgovarati o pripremama za prijateljsku utakmicu engleske reprezentacije s Australijom: sa Svenom se dogovorio da e igrai prve postave igrati samo 45 minuta. Naravno, kao kapetan reprezentacije morao sam znati to se dogaa. To je bilo u redu. Do ao je red da ja kaem svoje. Nakon utakmice s West Hamom dugo sam razmi ljao o tome to elim rei treneru i to elim uti od njega. Imali smo nekoliko dana odmora i to mi je dalo vremena da sredim neke stvari u glavi. Morao sam znati eli li on da odem iz Uniteda. Ako to ne eli, i ako se bude i dalje jednako pona ao prema meni, elio sam mu re i da imam i drugu mogu nost. Nisam doista mogao zamisliti da e do toga doi, ali to je ipak bilo mogue: imao sam dovoljno uteevine u banci i novac vi e nije bio presudan za moje odluke. Nisam mogao dopustiti da igra koju volim uni ti moj ivot. Imao sam izbora: mogao sam se povui iz nogometa. ak sam i razgovarao s Victorijom o tome. No nisam elio vjerovati da su stvari dotle dole: - efe, moemo li sada rije iti problem izmeu nas? - Koji problem? Zar imamo problem?
- Da, imamo. Nisam bez razloga u ovom stanju. Jednostavno se raspadam zbog toga to mi radite. - Ni ta ti ne radim - rekao je. Zatim je nastavio: - I ti se prema meni ponaa na isti nain: ignorira me, ak ni ne gleda u mene kad govorim igra ima. To je bilo tono, ali samo zato to sam jedino tako mogao prikriti kako se osjeam. Ako ne moete rijeiti neto, onda to pokuate potisnuti i blokirati. - efe, to se dogaa ve mjesecima, to kako se ponaate prema meni. Barem otkad sam slomio rebro i oti ao u Buckinghamsku pala u. Vi e ne u ivam u treningu. Vi e ne u ivam u nogometu. Jednostavno ne mogu vie ovako. Kada sam ga upitao zar doista vjeruje da mi se ljudi ulizuju i da sam se zbog toga promijenio, mislim da sam ga zatekao. Bio je to udan trenutak, trenutak nesigurnosti, posve drukiji od svega to se ikada dogaalo izmeu nas dvojice. Moda nije oekivao da emo majka i ja razgovarati o njihovu susretu, ili nije oekivao da u mu proznati da sam s njom o tome razgovarao. Isprva je poricao da je to rekao, a potom je pokuao objasniti to je time elio rei. Meni se inilo da trener ne shvaa bit stvari. - Ne sla em se s vama, ali na stranu sad to. ak i ako ne odobravate kako se drugi ljudi ponaaju prema meni, je li praved no mene okriviti za to? I iskaljivati se na meni kao to to vi radite? Mislim da se trener sloio s tim, barem u naelu. No to mi je bilo previe vano i nisam htio da ostanemo na tome. - Sada imam 27 godina i mislim da sam ve veliki de ko. I mis lim da me sada vi e potiu ohrabrenja nego prijekori. A proteklih nekoliko mjeseci dobivam samo prijekore. Moda bi me neko to motiviralo. Danas vi e ne. Ako danas igram dobro, to je zbog mene samoga i podrke koju imam kod kue - usprkos tome kako se pona ate prema meni, a ne zbog toga. Uvjeravao me je da me ne kori namjerno i da se prema meni ne pona a druk ije nego prema drugim igra ima. Znao sam da se
O lojalnosti / 331
izvana to uope ne doima tako, ali morao sam vjerovati treneru na rije. Rekao sam veinu onoga to sam htio rei i udio sam se to ef nije planuo na mene. Nije se razbjesnio. Moda i zato taj sastanak nije poao onim smjerom koji sam oekivao: trebalo je do i ili do istinskog pomirenja ili do moje najave povlaenja. Umjesto toga, on je htio da radimo dalje: - Ti komuniciraj sa mnom. Ja u komunicirati s tobom. Bit emo profesionalci i to e biti osnova svega. Ustao sam i po ao prema vratima. ef mi je onim svojim polualjivim, sarkastinim tonom dobacio: - Doi i rukuj se sa mnom prije nego to po ne plakati. Nisam se osjeao kao da u zaplakati. Nisam siguran ni da je to bio pravi trenutak za rukovanje, ali rukovao sam se s njim. Kad sam oti ao, imao sam dojam da ni ta nismo razrije ili, da se zapravo ni ta nije promijenilo. No, sljede eg jutra na treningu se inilo kao da jest. Trener je bio posve drukiji, ili je barem ostavljao takav dojam: bio je pozitivan, poticajan, pa ak i prijateljski raspoloen. Neko vrijeme sve je bilo sjajno. Izgledalo je kao da je sastanak ipak bio uspjean. To mi je bilo dovoljno da me izvue iz poti tenosti. To to nisam neprekidno sluao prijekore znailo je da nakon mnogih tjedana opet mogu uivati u treningu i igri. Imao sam dojam da smo ef i ja ne to prevladali: napetost koja je vladala izme u nas jo od mojeg slomljenog rebra i posjeta Buckinghamskoj pala i. Pogrije io sam. To je zapravo bilo zati je pred oluju. U nedjelju prije nego to sam oti ao na okupljanje engleske reprezentacije ugostili smo Manchester City. U prvom dijelu sezone izgubili smo taj derbi na Maine Roadu, s 3:1. Ja tada nisam igrao: dakle, nisam mogao biti kriv za to. No to nije omelo trenera. Gary mi je rekao da je trener u svlaionici bio tako gnjevan da ga on nikad prije nije vidio takva. Na Old Traffordu nismo postigli mnogo bolji rezultat. Primili smo pogodak u posljednjim minutama i odigrali nerijeeno, 1:1. Trener je u svlaionici posebno kritizirao mene; tvrdio je da sam pre esto gubio loptu. Ja sam se
sjeao samo dvaju svojih pogrenih dodavanja. Nisam se usprotivio, samo sam sjedio i pustio ga da govori, ali tijekom toga tjedna poalio sam to nisam. Da sam se toga popodneva branio, umjesto to sam ekao do na e sljede e utakmice kod ku e, moda se situacija ne bi otela kontroli. Ljudi kau da je promjena jednako tako dobra kao i odmor. To zacijelo nije vrijedilo onoga tjedna kada je Engleska izgubila od Australije u Upton Parku, s 3:1. Prva postava igrala je u prvom poluvremenu i nije nam ba ilo. Atmosfera je bila udna, jer smo znali da e nakon 45 minuta na teren iza i mladi igra i, posve druk ija mom ad. Australci, koji ve inom igraju u engleskim klubovima, bili su doista spremni i na poluvremenu su zaslueno vodili s dva gola razlike. Bio sam vrlo ljutit zbog toga. im smo se vratili u svlaionicu, upitao sam Svena mogu li igrati barem dio drugog poluvremena. Mislio sam da engleskim navijaima dugujemo barem to da pokuamo popraviti situaciju. Sven je odbio, rekav i da mora potovati dogovor i da to nije dobra zamisao. To je bila prijateljska utakmica, a za njega i prilika da iskua mlade igrae, poput Waynea Rooneyja. Ako se sjetite kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2004. protiv Turske na Stadionu svjetlosti {Stadium ofLight, stadion nogometnog kluba Sunderland, op. ur), sjetit ete se to je tada uinio taj sedamnaestogodi nji mladi; stoga nitko ne moe re i da je Sven pogrije io kad ga je uveo u igru protiv Australije. Nae sljedee kvalifikacijske utakmice bile su zakazane tek za nekoliko tjedana i nitko nije planirao tako daleko unaprijed. Nakon to smo te veeri u veljai izgubili od Australije, tisak je osuivao engleskog izbornika i igrae. Svena se kritiziralo jo od Svjetskog prvenstva. Naa prva kvalifikacijska utakmica za Europsko prvenstvo 2004. bila je doista te ka, na groznom terenu, protiv Slovake. Pobijedili smo, ali to kao da nije bilo vano. Novinari su nas raspi-njali zbog toga to smo igrali bez stila i bez strasti. Ja sam pak mislio da su to va na tri boda. A zatim, kod ku e protiv
O lojalnosti / 333
Makedonije, unato tome to smo dobro igrali, izvukli smo neodlueno protiv momadi koju smo trebali lako pobijediti. Novinari su postali jo o triji i odjednom se inilo da su oni koji se nisu slagali s tim da Sven postane izbornik reprezentacije uoili priliku da ga smijene s tog poloaja. Dobar dio kritike usmjerio se na injenicu da smo igrali u dva posve razli ita sastava i na raspravu o odnosu reprezentacije i klubova. Pisale su se smije ne stvari, na primjer da Sven nije dovoljno jak da se odupre liga kim trenerima. Ja nikada nisam osjeao dilemu hou li igrati za United ili za reprezentaciju. United je bio moj ivot, barem to se ti e nogometa, ali to ne zna i da nisam bio ponosan svaki put kada sam igrao za svoju zemlju, posebno kao kapetan. itaju i i slu aju i sve te polemike, pitao sam se to e ef misliti o svemu tome. Pitao sam se hoe li moja karijera u reprezentaciji - kao i moj privatni ivot kao mua i oca tako er postati dio "Beckhamovog problema" kako ga je vidio trener Manchester Uniteda. Naravno, o tome sam mogao razmi ljati, ali nita nisam mogao u initi. Vano je bilo vratiti se u Carrington i pripremati se za Arsenal na domaem terenu u petom kolu FA kupa. Sjeam se da nas je ef sve okupio prije poetka priprema za tu utakmicu. I strani igra i u Unitedu takoer su se vratili na Old Trafford nakon obaveza u svojim reprezentacijama. - Sada ste opet u klubu. U subotu se igra va na utakmica. Morate se mentalno pripremiti za nju. Izmeu nas dvojice opet je zahladilo. Neto je smetalo treneru. Nisam znao to. Znao sam samo da osje am napetost i bio sam uvjeren da e negdje neto puknuti. Sjeam se da sam razgovarao s jednim suigra em prije utakmice s Arsenalom: - Neto nije u redu. Neto ga mui. Sutra e se neto dogoditi. Igra nije dobro poela. Arsenal je zabio pukom sreom - lopta se odbila od ivog zida. Trener je na poluvremenu rekao da nije zadovoljan mojom igrom. Da nije moj posao da budem u obrani. Trebao
bih ii naprijed, na Ashleyja Colea, rekao je. Nisam shvaao to eli rei. Pogledao sam Garyja, koji je igrao iza mene, i vidio sam da se ni on ne slae s njim. No mislio sam da nema smisla odgovoriti efu. Gubili smo samo s 1:0, imali smo loptu u svom posjedu isto koliko i oni, i imali smo 45 minuta da popravimo stvari. No stvari su se pogorale. Na poetku drugog poluvremena Edu je dodao kratku loptu prema VViltordu i Arsenal je imao dva gola prednosti. Ja nisam igrao dobro. tovi e, nitko nije igrao dobro. Kad je zavrilo, odvukli smo se u svlaionicu. Ve sam bio skinuo kopake i titnike za potkoljenice jer sam dobio udarac u nogu i izaao sam iz igre. ef je uao, zatvorio vrata, skinuo jaknu i objesio je na vjealicu. Odmah je rekao: - Davide, to je bilo s tim drugim golom? to si radio? Zar okrivljuje mene? Zaprepastio sam se. - Nisam ja kriv. Jedan njihov proao je jednog na eg negdje na sredini terena. ef je govorio dalje: - Rekli smo ti prije utakmice. Tvoj problem je to ne da da ti itko i ta kae. Ne slu a . Nisam mogao vjerovati. U cijeloj svojoj karijeri pa ljivo sam sluao - i uvijek sam htio paljivo sluati. Sluao sam efa od dana kad smo se upoznali, a sluao sam ga i sada. - Davide, kada pogrijei, mora to i priznati. - efe, ao mi je. Danas nisam pogrijeio. Nisam kriv za taj gol i neu preuzeti krivnju. - Hoe. Upravo e ti preuzeti krivnju. Svi u svlaionici sluali su to se dogaa. Naravno, svi su znali da imam pravo: za Arsenalov drugi gol mogli ste okrivili barem pola mom adi. Ali, ef kae da sam ja kriv za sve. Osje ao sam se kao da me javno vrijea. Stjerao me je u kut, i to samo iz hira. Nisam imao izlaza. I opsovao sam ga. To nijedan igra ne smije u initi svome treneru, pogotovo ne igra Uniteda. Ono to se potom dogodilo jo i danas mi se ini nestvarnim kada se toga sjetim.
O lojalnosti / 335
ef je zakoraio prema meni s druge strane prostorije. Na podu je bila kopa ka. Zamahnuo je nogom i utnuo je. Prema meni? Prema zidu? Vjerojatno ju je udario u bijesu, ne ciljaju i nikamo odreeno. Osjetio sam bol iznad lijevog oka, gdje me je kopaka pogodila. Rukom sam se uhvatio za to mjesto i shvatio da bri em krv s obrve. Krenuo sam na trenera. Mislim da nikada u ivotu nisam izgubio kontrolu nad sobom kao tada. Neki de ki su sko ili; prvo me je zgrabio Giggsy, zatim Gary i Ruud van Nistelroov. Odjednom je sve nalikovalo na neki ludi prizor iz gangsterskog filma: deki su me drali da ne napadnem trenera. On je ustuknuo, o ito okiran onim to se dogodilo. Taj izljev gnjeva trajao je najvie minutu, a tada sam se malo smirio i otiao u klupsku ambulantu. Jedan lan medicinskog osoblja zaustavio je krvarenje. U ambulanti sam bio oko pet minuta. Lije nik i fizioterapeut su izmeu ostaloga pazili da se ne vratim i ne po nem sve iznova. Na kraju sam im rekao da sam dobro i vratio se u svla ionicu. Odjenuo sam se i po ao van. Kad sam do ao do vrata, na njima je bio trener: - Davide, ao mi je. Nisam to uinio namjerno. Nisam se mogao natjerati ni da ga pogledam. Jo sam bio gnjevan zbog toga to se dogodilo, a nisam elio reagirati. Nita nisam rekao, samo sam proao pokraj njega i otiao u igraki salon, gdje je bila i Victoria. Htio sam se maknuti s Old Trafforda i oti i ku i. - to je bilo? to ti je s okom? Odgovorio sam da u joj poslije re i, ali htjela je to uti odmah. Objasnio sam to se dogodilo i Victoria se odjednom razbjesnila kao i ja maloprije. Ve mjesecima je morala trpjeti moje loe raspoloenje i sada je zakljuila da mora neto uiniti u vezi s tim: - Ne smije se tako ponaati prema tebi. Odmah u razgovarati s njim. Ne znam to bi Victoria rekla ili uinila; nisam se elio sukobiti sa suprugom. Znao sam da nema smisla ostati i inzistirao sam da
poemo. Te veeri oko mi je opet prokrvarilo i morao sam pozvati lijenika. Doao je i zatvorio ranu sterilnim flasterima. Mogao sam oekivati ono to je uslijedilo. Danas je teko uvati tajne i pria o tome to se dogodilo - ili barem njezini dijelovi dospjela je do novinara i prije no to su igrai otili s Old Trafforda. Sljede eg jutra iza ao sam iz ku e u Alderlev Edgeu, kose za e ljane unatrag kako mi ne bi padala preko porezotine iznad oka, i u roku od nekoliko minuta netko je uspio snimiti fotografiju koja je u ponedjeljak objavljena u svim novinama. Uza sve ostale emocije s kojima sam se pokuavao nositi, sada sam se osjeao i kao dokaz na sudu. Kada se sukobite sa efom, to je ve dovoljno lo e. No mnogo je tee razrijeiti takve stvari kada vam milijuni Ijudi gledaju preko ramena, ekaju to e se dogoditi i spekuliraju o razvoju situacije. Sljedeih nekoliko dana - u trenucima kada se nisam osjeao kao da tumaram kroz maglu pitaju i se kako je samo sukob izmeu mene i trenera mogao dotle doi - i dalje sam bjesnio zbog onoga to je u inio u toj svlaionici, bez obzira na to je li to bilo slu ajno ili ne. Premda se odmah ispriao, sada je sve dospjelo u javnost, pa sam smatrao da i trenerova isprika treba biti javna. Mislio sam da nije na meni da povuem prvi potez. Sve se to pretvorilo u velik skandal. Odjednom, su svi imali neto rei, bez obzira na to jesu li doista znali ili razumjeli to se dogodilo, i to me je navelo da se koncentriram i realno sagledam taj sukob. Trener i ja smo se posvaali i ja sam rekao neto to nisam smio. On je loe reagirao. I sada ja imam malu porezotinu nad okom. inilo se da je tada eksplodirala sva napetost koja se nakupljala proteklih nekoliko mjeseci. Samo ef bi vam mogao rei to je on osjeao, ali ja sam znao - kao to mi je i rekao - da nije htio da ona kopaka pogodi mene, ma kako da je bio ljutit. To je bila sluajnost. Dobro sam razmislio o svemu. United je sredinom tjedna ekala vana utakmica protiv Juventusa u Ligi prvaka i nisam htio da nas u pripremama omete osobni problem izmeu trenera i mene.
Shvatio sam da, ma to trener rekao ili u inio, mogu ublaiti situaciju prije utakmice u srijedu naveer na Old Traffordu. Mislio sam da to trebam u initi: zbog sebe, zbog svojih suigra a i zbog kluba. Objavio sam izjavu u kojoj sam rekao da je cijeli taj dogaaj bio nesretna slu ajnost, da je to sad pro lo i da je vano samo misliti na to kako da pobijedimo Juventus. To smo i uinili, s 2:1. Nakon igre trener je istaknuo da sam igrao posebno dobro. Cijenio sam to. Kada smo sljede i put razgovarali, tema je bila nogomet. Nije bilo nikakvog velikog sastanka ni iega slinog. Gledali smo videosnimku poraza protiv Arsenala. ef je pokazao mjesto na kojem sam bio prije onog drugog gola, ponovio svoje miljenje da nisam bio gdje sam trebao biti, ali je i priznao da bi se to moglo rei za pola momadi u tom trenutku. Time moda i nije priznao da nije bio pravedan kada me je potom kritizirao u svlaionici, ali to je sve emu sam se mogao nadati. U bilo kojem drugom trenutku moje karijere u Unitedu tada bismo se pomirili. Mjesec dana potom inilo bi se kao da se nita nije ni dogodilo. No u danima nakon te utakmice s Arsenalom jo nisam shva ao ono to sada znam: ef i ja ve smo bili doli do toke s koje nema povratka. Je li Alex Ferguson ve bio odlu io to e sa mnom? Je li zakljuio da za mene vie nema mjesta u klubu? ak i ako jest, kladim se da je bio jednako nespreman na ono to e se dogaati idu ih est mjeseci kao i ja.
Roen i odgojen u Unitedu

"Moj odnos s klubom prvi put se doista uruavao."
Turska je bila fantastina na Svjetskom prvenstvu 2002. Izvrsno su dodavali, izvrsno su se kretali, bili su vrlo agresivni. Oni igraju kako treba i zato ih je lijepo gledati. Kada je rije o istom nogometu, njihove dvije utakmice s Brazilom, prvo u skupini, a potom u polufinalu, bile su najbolje toga ljeta. Iz Japana i June Koreje vratili su se kao trea momad na svijetu. I naravno, upravo njih smo izvukli u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. im je izvlaenje obavljeno, znalo se da e utakmice izmeu Engleske i Turske odluivati tko e se kvalificirati iz skupine 7. I tako je doao 2. travnja 2003., nakon to smo propustili dva boda protiv Makedonije. Znali smo da nam je na Stadionu svjetlosti potreban dobar rezultat kako bismo imali izgleda da osvojimo prvo mjesto u skupini - posebno s obzirom na to da emo posljednju kvalifikacijsku utakmicu igrati krajem listopada upravo s Turskom, u Istanbulu. Premda mislim da nam je potreban nacionalni stadion za igre reprezentacije i finala FA kupa, doista sam uivao igrati meunarodne utakmice na raznim klupskim stadionima diljem zemlje. Tih dana se ini da lojalnost klubu pada u drugi plan i navija i daju podrku reprezentaciji kao cjelini. ini se da je davno pro lo vri-
Roen i odgojen u Unitedu / 339
jeme kada su engleski navijai zvidali igraima Uniteda kada bi najavljiva izgovarao njihovo ime. U vanim utakmicama pomae nam kada je stadion pun i kada nas publika strastveno potie. Svi smo jedva ekali utakmicu s Turskom na Stadionu svjetlosti: ondje je atmosfera jo intenzivnija nego na drugim stadionima u Engleskoj. Ne krivim nogometni klub Sunderland zbog onoga to se te veeri dogodilo izvan terena. Nevolje s navijaima prije i za vrijeme utakmice doista su nas pogodile; kao da smo se vratili u neko davno doba: u publici je bilo previe idiota i oni su razoarali ostale gledatelje - a i englesku reprezentaciju. Poslije sam zaklju io da uop e ne bi bilo tako lo e kad bismo sljede u utakmicu morali igrati pred praznim gledalitem. Naime, takvom kaznom zaprijetila nam je UEFA nakon istrage o pjevanju rasistikih pjesama i upada na teren Stadiona svjetlosti. I javno sam iznio svoje miljenje. Ako je potrebno da Engleska igra pred praznim tribinama da bi ljudi shvatili kakvu su nam tetu nanijeli rasisti i drugi problemati ni tipovi, onda neka bude tako. Ne znam koliko su ljudi u FA bili zadovoljni time to sam rekao, ali prije nae sljedee kvalifikacijske utakmice, sa Slovakom, na domaem terenu, zamijetili smo poziv engleskim navija ima da nam daju podrku na korektan nain. Ja te veeri nisam bio na stadionu VValkers. Dobio sam uti karton na utakmici protiv Turske i nisam smio igrati. No svi mi ka u da su navija i u Leicesteru bili dostojni svoje zemlje. Na Svjetskom prvenstvu 2002. nain na koji ljudi diljem svijeta vide nae navijae promijenio se nabolje. Nadam se da e tako i ostati. Bilo bi strano kad bismo se kvalificirali za Europsko prvenstvo a da ne bismo mogli otii u Portugal zato to smo dopustili da nam stvari izmaknu iz ruku. Nevolje s navijaima malo su umanjile sjaj pobjede na Stadionu svjetlosti. Naslovi u novinama vie su se odnosili na huligane nego na reprezentaciju. To je teta, jer svi smo mogli biti ponosni na igru reprezentacije te veeri. Pobijedili smo jednu od najjaih europskih
mom adi s 2:0 i osvojili prvo mjesto u skupini. Prethodne subote gostovali smo u Lihten tajnu i ostvarili isti rezultat. Sportski novinari, kao i neki navijai, jednostavno su nas razapeli: kako moemo oekivati ulazak u finale kad smo jedva svladali hrpu amatera? Ali u nogometu je vaan rezultat. U Southamptonu smo protiv Makedonije postigli lo rezultat, premda smo igrali prilino dobro. Osim toga, unato tome to smo katkad igrali u tekim uvjetima, pobijedili smo u svim utakmicama u skupini 7. Sven uvijek govori: uzmite tri boda. Pobjeujte u utakmicama u kojima se oekuje da morate pobijediti i nije vano kako ste to uinili. Kada na red dou doista teke utakmice, tada je vano da i igra bude na razini dogaaja. Turska dri loptu moda i bolje od ostalih mom adi. Na tome zasnivaju svoju igru, i ako im dopustite, razbit e vam obranu na komadi e. Sven i njegov pomonik Brian Kidd, koji je zamijenio Stevea McClarena, rekao nam je koliko je vano da im razbijemo ritam i nametnemo svoju igru. Smatrao sam da je moja zadaa da predvodim primjerom. U prvom poluvremenu sam jedanput ili dvaput agresivno iao na igraa i to me je kotalo utog kartona, ali nije mi ao zbog toga. Znam da to zvu i malo staromodno, ali morali smo se prilijepiti uz Turke. Prili no dobro su uspijevali zadr avati loptu, ali nismo im dali vremena da uspostave svoj ritam. Cijele te ve eri imao sam dojam da emo im zabiti gol. Turska je rijetko imala priliku vidjeti igraa poput Waynea Rooneva, a istinu govorei, to vrijedi i za nas. Premda nije postigao pogodak, taj mladi bi nas nadahnuo - a njih nasmrt prestra io - svaki put kad bi dobio loptu. Michael Owen dobivao je izvrsne lopte od njega i bio sam siguran da e zabiti. Naalost, Michael se ozlijedio nakon ezdeset minuta igre; zamijenio gaje Darius Vassell, koji je uhvatio odbijenu loptu nakon udarca Ria Ferdinada i spremio je u mreu. Dave James imao je jednu fantastinu obranu, a tada je Kieron Dyer iznudio jedanaesterac. Ve se igrao produetak i pobjeda je bila osigurana; nije ba bilo napeto kao na Svjetskom
prvenstvu protiv Argetine. Ipak, izvrsno sam se osjeao kad sam pogodio u kut. U toj sezoni bilo je toliko sumnje, razo aranja i gnjeva. Kada sam potr ao prema komerskoj zastavici, inilo se kao da sve te brige pripadaju nekom drugom vremenu. Bolje nisam mogao ni po eljeti: evo, tu smo, bez obzira na sve sumnji avce, i igramo kao u Munchenu ili Sapporu. Sven je bio ushien poslije utakmice i pripisivao nam je sve zasluge za pobjedu. Kada ne igramo dobro, uvijek on preuzima odgovornost. Kada pobijedimo, on samo kimne glavom i kae: "Igra i su veeras bili fantasti ni. Vrlo sam zadovoljan njima." Dok sam se vra ao u Manchester, u etvrtak rano ujutro, jo sam bio pun pozitivne energije. Ho u li mo i rije iti probleme s Alexom Fergusonom? Gary Neville uvijek ka e da se trener okomi na svakog igra a barem jedanput u sezoni: to je jednostavno njegov stil. A rezultati koje time postie neosporni su. Pa zar nije iz godine u godinu iz nas izvla io sve bolju igru? Mo da e mi biti lak e s njim do kraja sezone. U Cardiffu smo zabrljali i izgubili smo od Liverpoola u finalu VVorthington kupa s 2:0. Ispali smo i iz FA kupa: to nikada ne u zaboraviti. No, u Premier ligi jo nam je dobro i lo. Bio sam siguran da e se na kraju borba voditi izme u Arsenala i nas. U Ligi prvaka izvukli smo Real u etvrtfinalu. U svakom slu aju, nikome nije bilo dosadno igrati za United, a ni gledati igru, naravno. Htio sam sudjelovati u tome vi e nego ikad prije. Finale Europskog kupa, koje e se igrati na Old Traffordu, slijedilo je za dva mjeseca. ekali su nas povijesni dogaaji. Bili smo na treningu kada smo doznali da e United igrati s Realom. Ja smatram da se na utakmicama izmeu Uniteda i Reala igra najbolji nogomet u Europi. Ne zato to su to dva velika kluba nego zbog naih stilova igre. Iz iskustva smo znali kakav e nam uitak pruiti utakmica s Realom. Znali smo i da e atmosfera biti paklena. Tko ne bi bio uzbuen prije izlaska na teren Old Trafforda ili stadiona Santiago Bernabeu? Svi mi u Unitedu bili smo uvjereni
da emo osvojiti kup ako pobijedimo Real u etvrtfinalu. U cijelom Manchesteru osjeala se groznica prije tih utakmica s Realom. Mislim da su se otprilike tada - kada smo izvukli Reai, dva tjedna prije prve utakmice - u novinama po ele pojavljivati pri e o mom transferu u Real. Te glasine nisu imale nikakve veze sa mnom, a mislio sam da nemaju nikakve veze ni s klubom. Bio sam uvjeren da je trener imao pravo kada ih je pripisivao smutljivcima: - udno da se ta pri a pojavila ba sada kada se pripremamo za utakmicu s njima! S pravom je bio ozlojeen. Htjeli smo se pripremiti za Madrid, a vikend prije toga ekala nas je vana utakmica s Liverpoolom u Ligi: ugostit emo Liverpool. Koljena tetiva jo me je malo boljela nakon utakmice s Turskom. Nije to bilo nita ozbiljno: mislio sam da me to ne e sprije iti da igram sljede u utakmicu. U subotu ujutro bio sam u igra kom salonu. Utakmica s Liverpoolom poinjala je dosta rano. Nazvao me je pomoni trener Mike Phelan i rekao da ef eli razgovarati sa mnom, pa sam se uputio u njegov ured. - Davide, ne elim riskirati da se ozlijedi. Treba mi za sljedeu utakmicu. Ima tu bolnu tetivu i uvat u te za utorak naveer. Nikad nisam lako prihvaao trenerovu po tedu. Nikada se ne elim odmarati. Ne elim propustiti nijednu utakmicu. Ne mogu si pomoi: ja jednostavno elim igrati. Naravno, nema smisla nagovarati ga da se predomisli. - Znam to bi htio re i, ali neu te staviti u mom ad. I gotovo. Izaao sam, mrmljajui sebi u bradu: - Dobro. U redu, ako tako elite. Sjedio sam na klupi, ali barem sam znao zato, premda mi se to nije svialo. Ja ba nisam lud za utakmicama s Liverpoolom kao Gaz; iako on svake godine upadne u nevolje zbog izazivanja njihovih navija a. No i ja volim igrati protiv njih kad god mogu. Posebno nakon to su nas tukli u finalu VVorthington kupa na stadionu Millenium. Posebno tog popodneva, kad je ve nakon pet
minuta Liverpool primio gol i ostao s deset igraa. Sami Hvppia je izbaen iz igre nakon to je skrivio jedanaesterac, koji je Ruud pretvorio u zgoditak. Ja sam u ao u igru u ezdesetoj minuti, a tada je ve bilo 2:0. Na kraju smo pobijedili s 4:0. Sudjelovao sam u pripremi posljednja dva gola i osjeao sam se izvrsno: uinili smo to smo trebali u Premier ligi i stekli prednost nad Arsenalom, koji je igrao nerijeeno. U ao sam u igru ravno s klupe; tetiva za koju je ef bio zabrinut uope mi nije pravila nevolje. Bio sam spreman za put u Madrid u ponedjeljak. Real ima mnogo igraa svjetske klase. Njihove zvijezde, takozvani galacticos, jednako dobro su poznate ovdje kao i u panjolskoj. Svakog tjedna gledali smo utakmice La Lige, a ve inu njih znali smo i iz preth&dnih utakmica. Jednog ili dvojicu njih sluajno sam upoznao kada sam po etkom 2003. u panjolskoj snimao televizijsku reklamu za Pepsi u stilu pageti-vesterna. Svi smo izgledali poput Clinta Eastvvooda - trodnevna brada, koa i sve to i snimali smo ispred kulisa koje su do aravale nekakvu Nigdjezemsku na Divljem zapadu. Uz malu pomo svoga konja, pobijedio sam u revolverakom dvoboju protiv madridskog vratara Ikera Casillasa. Na kraju je istupio Roberto Carlos, s irokekom frizurom - koga li je on trebao predstavljati? - i pogledao kao da kae: - Ako eli razgovarati o slobodnim udarcima, obrati se meni. Kada igrate protiv igraa poput Raula i Zidanea, Luisa Figa i Ronalda, uvijek ste u opasnosti da se morate boriti da vas ne zabljesne njihova veliina umjesto da se naprosto borite protiv protivnikih igraa. ak i na vrhunskoj razini, katkad se morate utipnuti: hej, nisam ovdje da bih dobio autograme od tih tipova. Dobro smo se pripremili za madridsku utakmicu i dan prije utakmice trenirali smo na stadionu Bernabeu. Taj stadion je udesan ak i kada je prazan. Trening vam prua priliku za ono za to nemate vremena dok igrate: jednostavno gledati i upijati duh mjesta. Jo prije sam igrao ondje, ali tog ponedjeljka bio sam posebno impresioni-
ran. Sama veliina stadiona, dugogodinja tradicija: taj stadion ima auru, kao i Old Trafford. Polustoljetna povijest velikih utakmica, veliki igrai, uspjesi i trofeji: inilo se da je ta veer proeta svim tim. Gotovo odmah nakon zavr etka treninga, telefonirao sam kui: - Nikada se nisam tako osje ao. Sav se naje im na tom stadionu. Jedva ekam sutranju veer. Nakon veere gledali smo videosnimku koju je montirao Carlos Oueiroz. Mislim da je cilj bio taj da mi manje mislimo na Real kao veliku momad, a vie na to kako imamo veliku priliku da ih pobijedimo. Snimka se sastojala od najboljih trenutaka koje je svaki Unitedov igra imao tijekom sezone. Bilo je to pravo nadahnue i navelo nas je da svoje izglede tog utorka smatramo jo boljima. O utakmici na Bernabeuu razgovarao sam i s mamom. Ona je bila u gledalitu s ostalim Unitedovim navijaima. Kae da se vrlo neobi no osje ala prije no to smo istrali na travnjak. To nikada nikome nije rekla: podilazili su je hladni marci. Tada je bila uvjerena da u na kraju doista igrati na tom stadionu, i to za Real Madrid. Unato svim priama u novinama, tada jo nisam ni pomiljao na transfer i majka je to znala. tovie, ona uope nije eljela da odem iz Engleske: pa njoj se nije svialo ni to sam se preselio u Manchester, zar ne? No nije mogla protiv vlastite intuicije. Samo, pazila je da to nikome ne kae. Dok je majku u gledalitu obuzimao taj predosjeaj, ja sam se zagrijavao, smijeei se od uha do uha. Izaete iz tunela na bljesak reflektora i doeka vas zagluna buka koju stvara 75 000 navijaa koji od vas zahtijevaju da date sve od sebe. Ako ste igra kojeg ta atmosfera ne inspirira, onda ste gotovi; jer ako je se preplaite izgubili ste utakmicu i prije nego to ste je poeli. Mama je imala dobar predosjeaj da e se njezinu sinu te veeri doista ne to dogoditi. Sada bih mogao odrediti nekoliko dogaaja koji su me usmjerili prema onome to e se dogoditi na ljeto. Ve sam pisao o nekima od njih. Moj veliki trenutak na stadionu
Bernabeu nije bio nita spektakularno ali mislim da je i on imao udjela u mom prijelazu u Real. Otprilike u petoj minuti dosuen nam je slobodan udarac nedaleko od centra, na Realovoj polovici. Ja sam ga izveo, i im sam dotaknuo loptu, osjeao sam kako mi se tetiva zatee. Nije pukla. Da se to dogodilo, ne bih imao izbora; izaao bih iz igre i odmarao se sljedea tri tjedna. Sigurno bih propustio drugu utakmicu, na Old Traffordu. Iz dananje perspektive, mislim da sam trebao mahnuti prema klupi i ispri ati se. Ali ja nisam takav. Igrai veinom nisu takvi. Tada smo jednostavno odigrali jednu od najve ih utakmica u ivotu. O ajni ki sam elio igrati; elio sam ostaviti dojam na tom stadionu i impresionirati Realove igra e. Osje ao sam bol, ali uvjerio sam sebe da mogu igrati. I tako sam igrao dalje. Sljede ih etrdeset minuta Real je igrao nogomet kakav jo nikad u ivotu nisam vidio. Ni mi nismo loe igrali: u cijelom prvom poluvremenu imali smo prilike, i da smo rano poveli, moda bi to bila posve druk ija utakmica. No, ipak sumnjam u to. Kad god su imali loptu, rastr avali su nas na sve strane. Moda je izgledalo kao da samo stojimo i gledamo ih kako igraju. Mislim da su napadali s toliko igra a da su na svakog naeg obrambenog ila dvojica njihovih. To je znailo i da moemo stvoriti priliku za protunapad ako dobijemo loptu, ali Realovi igrai bili su tako zaposleni tr e i prema na em golu da se nisu brinuli za ono to bi im se moglo dogoditi iza lea. Zato je takav uitak gledati Realovu igru kada imaju svoj dan, kao tada, tog 8. travnja. Kao da ve nisu igrali dovoljno dobro, Luis Figo zabio je nemogu gol i rano doveo Real u vodstvo. Bio je oko 25 metara od gola, na lijevom krilu, moda 15 metara od aut-linije. Sjeam se da sam ga pogledao i pomislio: ' - To je dobar poloaj za centar- ut. Ali Figo nije imao na umu centar-ut. Primio je kratko dodavanje od Zidanea, provjerio je li netko iza njega i potom pucao desnom nogom, punom snagom i rotacijom, preko Fabiena Bartheza, pod
gredu kod udaljenije vratnice. Klub se moe smatrati sretnim ako ima jednog ili dvojicu igraa koji su kadri za to: Real ih ima est. Znam da trener smatra Raula najboljim centarforom na svijetu: Ruud van Nistelroov vjerojatno bi zabio ezdesetak golova u sezoni kad bi igrao uz Raula. Na stadionu Bernabeu Raul je postigao po jedan zgoditak u svakom poluvremenu. Izgledalo je da su nas razbili. Ali United se nikome ne predaje tako lako. Takav je trener, takav je Keano i takav mora biti svatko tko eli igrati za na klub. Poslije sam razgovarao s ljudima koji su gledali susret na televiziji. Rekli su da je, kada je bilo 3:0, Real igrao tako dobro da se inilo kako emo izgubiti sa sedam ili osam golova razlike. No mi smo ili na njih kad god smo mogli, poku avali smo ubaciti loptu kad god smo mogli, i na kraju smo i mi postigli zgoditak. Ruud je to zaslu io: kada smo bili pod pritiskom, on je sam igrao njima iza lea. Pri 3:1, s golom u gostima, imali smo nekakvih izgleda. Na samom kraju ja sam promaio priliku za 3:2. Da sam pogodio, ve bismo imali dobar rezultat za uzvratnu utakmicu. Kada je odjeknuo posljednji zvi duk, pognuo sam se hvataju i dah i opipavaju i stra nju stranu koljena, koje se po injalo ko iti. Kraji kom oka vidio sam da mi prilazi Roberto Carlos. Smijeio se. Uspravio sam se i pogledao ga. Tada se poeo smijati. Nisam imao pojma emu se smije. Bilo je neega ludog u tom trenutku. Nisam znao to bih rekao ili u inio. Uzvratio sam mu osmijeh i rukovali smo se. uo sam kljocanje fotoaparata i sjeam se da sam pomislio: ovo ba ne e dobro izgledati u Manchesteru. Trener nije mnogo govorio poslije utakmice. Svi smo odigrali dovoljno europskih utakmica da nam bude jasno to je polo krivo. Nije nam to morao nacrtati. Bilo je vano samo da se pripremimo za uzvratnu utakmicu. Paul Scholes i Gary Neville bili su prilino potiteni. Obojica su "po utjeli" i ne e mo i igrati u Manchesteru. Bilo mi je ao Scholesvja. Propustio je finale Europskog kupa na Nou Campu
1999. jer je i tada bio suspendiran. On je strastveni nogometa i daje sve od sebe za United. Utakmica s Realom na Old Traffordu bit e jo jedan velik dogaaj. Sa Scholesom sam igrao pola svog ivota, i za United i za reprezentaciju. Kad usporedite nas dvojicu kao osobe, vjerojatno ete re i da nemamo mnogo zajednikog. Paul je tih. Tako je povuen da ga drugi deki uvijek zadirkuju zbog toga. Krui glasina da on iskljuuje svoj mobitel odmah nakon treninga i uklju uje ga tek pet minuta prije no to doe na trening u Carrington sljedeeg jutra. Tako rijetko daje svoj kuni telefonski broj da ga je vjerojatno i sam zaboravio. Scholesv je uvijek samo utio i igrao nogomet. Osim njega, ne znam ni za jednog igraa u Premier ligi koji nema svog agenta. Zapravo, Scholes se po mnogo emu izdvaja od drugih. On je izvrstan kad treba pucati iz zamaha, bez zaustavljanja lopte, i svaki trener poelio bi igraa koji toliko zabija sa sredine terena. Nadalje, njegova ud moe se usporediti samo s Keanovom ili trenerovom kada nam po ne itati bukvicu. Kao to sam rekao, dugo smo zajedno igrali u Unitedu i nadam se da emo jo igrati zajedno u reprezentaciji, barem jo tri ili etiri godine. Uvijek sam se dobro slagao s Paulom, ali ni u jednoj svlaionici neete nai ljude koji bi se i privatno voljeti svakodnevno dru iti. Da bi mom ad bila uspje na, igra i se moraju potovati i vjerovati jedni drugima. Gotovo da ne moram ni rei da Paula po tujem i vjerujem mu kao i svim drugim igraima. Nakon posljednjeg zvi duka na Bernabeuu oti li smo zahvaliti Unitedovim navijaima. Na klub se svake sezone natjee u Ligi prvaka. esto se pitam kako ti ljudi nau vremena i novca da nas prate. U svakom sluaju, uspijeva im. Ma gdje igrao United, uvijek ga prati nekoliko tisua Crvenih. Tada sam ve malo epao, a kada smo se vratili u svla ionicu, medicinsko osoblje dugo me nije pu talo iz ruku. Tetiva me je doista boljela nakon igre, kad se ohladila. Zbog toga nisam mogao igrati u Premier ligi sljedee subote, protiv Nevvcastlea. Bio sam razo aran, ali nisam mogao
nita. To je znailo da u propustiti utakmicu koja je obiljeila cijelu sezonu. Mislim da nam je ta pobjeda od 6:2 u St. James Parku na kraju bila presudna za osvajanje europskog trona. Zamijenio me je Ole Gunnar Solskjaer i doista se iskazao. U ponedjeljak ujutro vratio sam se na trening sa svima ostalima. U srijedu naveer igrali smo s Arsenalom: to je najvei dogaaj u Premier ligi. S obzirom na na tadanji poloaj na tablici, ako ne bismo izgubili na Highburvju Arsenalu bi bilo vrlo te ko stii nas u preostalih pet utakmica. Uostalom, tada smo se tako dobro osjeali da smo mislili kako emo ionako pobijediti u svim utakmicama do kraja sezone. Bio sam prilino siguran da u igrati. Znao sam da sam sposoban za igru. Nijedan trener ne voli mijenjati momad koja pobjeuje, a momad koja je upravo ostvarila rezultat 6:2 itekako je mom ad koja pobjeuje. No ipak, trener bi me obi no uvijek vra ao u mom ad nakon odmora ili nakon to bih propustio nekoliko utakmica zbog ozljede. Smatrao sam da pripadam prvoj jedanaestorici. Nisam imao razloga misliti suprotno sve do samog dana utakmice. Okupili smo se na uini prije mea. Trener mi je priao i sjeo pokraj mene: - Po injemo s Oleom. Ne mogu mijenjati mom ad. Naravno, bio sam razoaran, ali nisam htio raspravljati o tome. Nisam bio zadovoljan, ali trener je donio odluku koju je smatrao najboljom. Moj posao bio je sjediti na klupi za zamjene i biti spreman. Nagaaju i o mojoj budunosti u Unitedu, ljudi su injenicu da me je ef izostavio iz postave protiv Arsenala isticali kao dokaz da nismo u dobrim odnosima. No ja sam znao samo to da sam Unitedov igra, i da injenica to neu igrati na Highburvju to nee promijeniti. Bila je to udna utakmica: igra nije bila ni blizu onoj koju smo pruili u Madridu prethodnog tjedna - a ni "topnici" nisu bili mnogo bolji. No, napetosti i dramati nosti bilo je koliko se samo moe po eljeti. Ruud je postigao zgoditak. Thierrv Henry zabio nam je dva gola za redom, a onda je izjednaio Giggsv. Sol
Campbell zaradio je crveni karton. Patrick Vieira se ozlijedio i nije igrao do kraja sezone. Na kraju je i trener istr ao na teren, uzdignutih ruku. Uvijek je uivao u pobjedama nad Arsenalom i mislim da je znao da je rezultat 2:2 upravo ono to nam je bilo potrebno. Sjeam se da sam poslije utakmice u tunelu razgovarao sa Solom o onom iskljuenju. Glasine dopiru i do igraa, a glasine o meni nisu prestajale jo otkad smo posljednji put igrali s Arsenalom, u veljai na Old Traffordu. Sjeam se da je pokraj nas pro ao Thierrv Henry. Pogledao me je i podigao obrve: - U emu je problem? Zato nisi igrao? A potom se nasmijao: - Ako hoe , moe igrati za nas. I ja sam se nasmijao. Trener je bio doista zadovoljan ishodom. Posebno se sjeam da je rekao kako je dobro igrao Ole Gunnar Solskjaer. No ipak, kada smo u subotu ugostili Blackburn, Ole je bio na klupi, a ja sam bio u prvoj postavi prvi put otkad smo izgubili u Madridu. Blackburn je bio u izvrsnoj formi i izvrsno su igrali ali mi smo pobijedili s 3:1. Bilo mi je drago to sam opet u momadi i bio sam zadovoljan svojom igrom. Samo, ne to ipak nije bilo kako treba. Bilo je oito da sam opet u formi i inilo se da me je trener htio iskuati prije uzvratne utakmice protiv Reala sljedee srijede. Svi su pretpostavljali da u igrati u najvanijoj Unitedovoj utakmici te sezone. Svi osim mene. Preko vikenda sve sam vie vjerovao da me ef nee staviti u prvu postavu uzvratne utakmice. Razgovarao sam o tome s nekim suigraima. Svi su rekli isto: - Ma nema anse. Sigurno e igrati. Bez obzira na sve to je bilo, igrat e . Tih nekoliko dana prije utakmice s Realom trudio sam se sudjelovati u pripremama koliko god sam mogao, ali pomisao na to da e me izostaviti mu ila me je poput bolnog zuba. Gary i ja uvijek smo se alili da smo "pro itali" efa i da po njegovu ponaanju prema nama moemo zakljuiti sprema li nam nekakav ok.
- Danas je bio ljubazan sa mnom. To zna i da e me sutra izostaviti iz momadi. Taj instinkt, nakon toliko godina rada s njim, govorio mi je da trenerovo ponaanje prema meni prije te srijede ne obeava nita dobro to se tie izgleda da zaigram. Nije bilo grubih rijei, nije bilo izazivanja ni sitnih podbadanja: bilo je to kao da me uope nema. Ujutro na dan prije utakmice, u Carringtonu, igrali smo squash prije samog treninga. ef me je pozvao u stranu. Samo je rekao ono to je namjeravao, i to sam ja ve znao da e re i: - Davide, danas nee poeti utakmicu. Bit e na klupi. Lecnuo sam se. lako sam to oekivao, uti ga kako to govori na mene je djelovalo kao udarac u lea. Odjednom mi je izgledalo kao da se cijele sezone pripremao da mi to uini. Bio sam vani i gledao sam unutra. Real Madrid: sinko, to je va na utakmica. Previ e va na da bi ti igrao u njoj. Grlo mi se stisnulo od gor ine i razoaranja. Katkad su vam osjeaji tako zbrkani i sloeni da se ne moete ni pomaknuti. Pogledao sam trenera u oi: u njima nije bilo ni ega za mene. Odmahnuo sam glavom, okrenuo se i po ao prema svlaionici. - Davide. Vrati se. Ne moe tako otii. ef nije povisio glas. Nije gubio prisebnost. Bilo je to kao da me moli, a ne kao da mi zapovijeda. Davide, molim te, vrati se. Nisam ti rekao sve to sam htio. Kao da se ita vi e moglo re i. Hodao sam dalje. Kad sada razmiljam o tom prizoru, ini mi se da bismo - da je treneru jo uvijek bilo stalo do mene kao osobe i kao igraa - on i ja to raspravili na licu mjesta. Ne bi me pustio da samo tako odem. A ja si nisam mogao priutiti da zaponem s raspravljanjem. Morao sam izdrati, paziti da ne kaem i ne uinim nita to bih poslije poalio. Bio sam profesionalni nogometa, s odgovornou za sebe i za klub. Morao sam se tako i ponaati, a ne pogoravati stvari. Kada sam doznao s kojim sastavom zapo inje utakmicu, razoaranje je ustupilo mjesto nevjerici. Ole Gunnar Solskjaer me
je izvrsno povremeno zamjenjivao i igrao na mom poloaju tijekom sezone. Premda sam na trenutak ustuknuo zbog svog razo aranja, shvaao sam zato je trener izabrao njega, a ne mene. Koji bi od nas dvojice bio bolji odabir za poetak susreta s Realom bilo je pitanje osobne procjene, a na treneru je da donese odluku. Bilo mi je jasno da je teko izostaviti Olea s obzirom na to kako je igrao. Strpljivo je mnoge utakmice presjedio na klupi za zamjene. Nitko ne moe rei da Ole nije zasluio svoju ansu. Ali nisam mogao vjerovati - to me uvrstilo u uvjerenju da me je trener izostavio iz osobnih, a ne profesionalnih razloga - kad sam na popisu ugledao ime Sebe Verona. Nemojte me krivo shvatiti. Seba i ja dobro se slaemo i mislim da je on izvrstan igra. Nikada mi ne bi smetalo da on u e u mom ad umjesto mene. Ali, gdje je treneru bila pamet? Seba je ve sedam tjedana bio ozlijeen. Trenirao je tek nekoliko dana: etiri dana ranije nije bio spreman ni da bude zamjena protiv Blackburna. A kada je dola na red najvanija utakmica sezone, on je uao u momad, a ja nisam. Devet mjeseci maltretiranja, a sada jo i najte i udarac. Bio sam zgromljen: moj nogometni svijet izmicao mi je pod nogama. U ao sam i presvukao se. Nikome nisam ni ta govorio. Drugi de ki ve inom su ve bili oti li na ru ak. Uputio sam se prema svom automobilu. Morao sam re i Tonvju Stephensu to se dogodilo: inilo mi se da e mi zbog toga biti tee ostati u Unitedu. Prvi put u ivotu upitao sam se ne bi li bilo bolje igrati nogomet negdje drugdje, a ne u Unitedu. Morao sam nekome re i koliko sam uzrujan i ljutit. Tony nije mogao povjerovati svojim uima. Savjetovao mi je da je najbolje ponaati se kao da je sve u redu: sjediti na klupi i biti spreman kad mi se prui prilika, a on je bio siguran da ho e. Bio je siguran i u to da bi ishod svega toga ipak mogao biti povoljan po mene. Ja ne mogu re i da sam vjerovao u to kao to se inilo da on vjeruje, ali razgovor s njim barem me je malo umirio. Nazvao sam Victoriju. I njoj sam morao rei to se dogodilo.
Od supruge oekujete potporu, a to dobijete? ini se da ja od Victorije uvijek dobijem upravo ono to mi je potrebno. Bio je to jedan od onih trenutaka kada se inilo da je pritisak postao tako jak da nisam znao kako da ga podnesem. Slino je bilo prije utakmice protiv Argentine u Sapporu. Otkad me je pogodila ona kopaka, toliko se pisalo i govorilo o mojoj budu nosti da me je sve to ve poinjalo guiti. Znate da ste u nevolji kad ponete misliti: pa, moda oni imaju pravo. ak i kad ste vi osoba kojoj se to dogaa i doista znate da nemaju pravo. Victoria je shvaala koliko mi znai nastup protiv Reala. Znala je zato mislim da moram igrati - i to dobro igrati - na Old Traffordu nakon to sam se ozlijedio na Bernabeuu. Zato me je pustila da kaem to sam imao rei, a tada je rekla svoje: - Dakle, na klupi si. Ne zaboravi ponijeti Preparation H. Vie vre mena provodi na klupi nego u igri. Uskoro e dobiti hemoroide. -Ha? - I stalno se smije i, pa ako te snima kamera, nitko ne e znati da neto nije u redu. Oboje smo se nasmijali. Ozbiljno je mislila to to je rekla. Rekla mi je da ustrajem, a i sam sam znao da to moram uiniti. Ali ona je i jedina osoba na svijetu koja bi to mogla rei na taj nain. Victoria me je vratila u realnost. Nije vano kako sam se osjeao na dan utakmice. Vano je da momad izae i pobijedi Real Madrid. Kada sam se vratio na Old Trafford, potisnuo sam emocije koje sam osjeao tog jutra. Presvukao sam se i izaao na zagrijavanje s ostalim dekima. Motao sam se po svla ionici, rukovao se i poelio suigraima sreu. Potom sam navukao trenirku, proao kroz tunel, i uz aut-liniju, sve do klupe na kojoj sam se stisnuo s ostalim zamjenama. Sedmorica nas mirno smo sjedili i gledali kako se United trudi ne bi li nadoknadio zaostatak od dva gola u utakmici s jednom od najboljih europskih momadi. Sjedili smo i gledali. A ja sam ekao. Pokuavao sam se i smijeiti. Ili se barem ne mrtiti. Znao sam da e kamere venkati i na klupu. Znao sam koliko su mediji bru-
jali o tome da neu igrati. No, te veeri bila je vana samo utakmica, a ne igra koji se sukobio sa efom. U meuvremenu, trudio sam se ne pokazati koliko se loe osjeam. Pitam se bi li me bilo koja druga utakmica, protiv bilo koje druge mom adi, natjerala da makar na trenutak zaboravim gdje sam i to se dogodilo toga dana. Real Madrid imao je prednost od 3:1 i nije morao ulaziti ni u kakav rizik da bi je odr ao. No oni su krenuli na nas na isti na in kao i u Madridu, izvodili dodavanja, pretr avali nae igrae i u svakom napadu se inilo da e posti i pogodak. Bio sam pometen, kao i 67 000 ostalih koji su to promatrali. Ronaldo nas je unitavao. Raul nije igrao zbog upale slijepog crijeva, pa je taj veliki igra bio sam u napadu, a za Real je igrao i dodatni vezni igra , Steve McManaman. Steve i Zidane, Figo i Guti, uz Roberta Carlosa^ mogli su neometano nabacivati lopte Ronaldu kad bi se god sjetili. A nije ih trebalo posebno poticati na to. Kao da je Ronaldu uope trebala njihova pomo. Za sat vremena, koliko je igrao, postigao je fantasti an hat-trick. Nekoliko minuta nakon Ronaldova tre eg pogotka pozvao me je pomo ni trener Mike Phelan. O ajniki sam elio iza i na teren, ne da bih sad ne to dokazao, nego da bih sudjelovao u fantasti noj nogometnoj utakmici: te veeri gubili smo s 3:2, ukupno 6:3, pola sata prije kraja. United je definitivno jo bio u igri, premda ve odavno nije bilo nade u izjedna enje. Kada je Seba izaao, a ja u ao, atmosfera na stadionu bila je nekako udna. Dobro je igrao i zasluio je pljesak. No bilo je udno to to me, kada sam doao do aut-linije kako bih ga zamijenio, navijai nisu pozdravili kao obino: poklici su im zamrli u grlu. Shvatio sam da Unitedovi navija i ne znaju to da misle o meni u tom trenutku. - Na ijoj si ti strani? Na ijoj smo mi strani? To je bilo vrlo neugodno. Ali, zbog te zbunjenosti navijaa postao sam jo odluniji da neim obiljeim vrijeme koje nam je bilo preostalo do kraja. Minutu ili dvije nakon to sam uao, Ronaldo je zamijenjen. Pruio je izvrsnu utakmicu. On je donio pobjedu Realu.
To su znali svi na Old Traffordu. Svi su ustali i priredili mu ovacije kakve inae moe dobiti samo igra Uniteda. Nije bilo vano to se inilo da ispadamo iz Lige prvaka. Publika u Manchesteru zna to je nogomet i shvatili su da je velika ast gledati Ronalda. Ja sam imao vlastite razloge zbog kojih su mi Unitedovi navijai ostali u najljepem sjeanju: uvijek su stajali uz mene kada mi je to bilo potrebno. No te veeri bio sam ponosan na njih iz drugog razloga, dok sam gledao kako ga pozdravljaju; on je podigao ruke u zrak uzvraajui im pljesak. Uivao sam u tom Ronaldovom trenutku, ali jo sam vie uivao u svome. Dosuen nam je slobodan udarac na rubu Realova esnaesterca, malo s desne strane. Da sam mogao birati, poelio bih da je to bilo metar ili dva dalje od gola. to ste blie golu, to bre morate podii loptu i spustiti je, kako biste svladali i ivi zid i vratara. S te udaljenosti i protiv takvog suparnika, procijenio sam svoje izglede na pedeset posto. Taj udarac vjebao sam valjda desetak tisua puta na treningu - VVadham Lodge, Cliff, La Baule, Bisham Abbey, Carrington - nakon to bi svi otili kui. U io sam kakav je osjeaj u stopalu, nozi i cijelom tijelu kada sve izvedem kako treba. U io sam i kako da to to e e izvedem kako treba. I tako, dok mi se vrtjelo u glavi i te ko sam disao, dok mi je budunost visjela nad glavom poput utega, uspio sam iskljuiti sve to me je ometalo, istom lako om kao kad gasim svjetlo. Pred vama je lopta. Iza ivog zida nazirete bijele vratnice. Vano je mjesto na kopa ki koje dolazi u doticaj s loptom i kut udarca. Uzmete zalet. Potrite. Udarite. Nakon dugogodinje prakse instinktivno znate kada je lopta na putu prema golu, neobranjivo. Bio sam u zraku i prije nego je lopta zatresla mreu iza Casillasa. Ula je. Bez obzira na okolnosti, slavio sam svoj najbolji slobodan udarac koji sam ikad izveo u dresu Manchester Uniteda. Kada smo izjedna ili na 3:3, kao da sam bio u nekoj groznici. Osjeao sam se kao da sam prikljuen na struju. Real je jo imao dva gola prednosti s obzirom na ukupan rezultat, ali bio sam sigu-
ran da to jo nije sve. A tada, iznenada, Realovi igrai poeli su mi prilaziti i avrljati sa mnom, dok se oko nas jo odvijala ta nevjerojatna utakmica. Prvo je Guti protr ao pokraj mene i upitao me moemo li razmijeniti majice kad utakmica zavr i. Potom mi se opet nasmijeio Roberto Carlos: - Ho e li do i igrati s nama? Nakon deset minuta do ao je red na Zidanea: - Davide? Tvoja majica? Ja sam trao i poku avao jo ne to u initi. Ti igrai nisu me pokuavali dekoncentrirati niti me razljutiti. Jednostavno su cijele veeri bili posve sigurni da nas mogu pobijediti. Pa zato onda ne bi odmah obavili formalnosti? Mo da su s pravom bili tako opu teni. Moda su uvijek toliko jaki da, kad god im priprijetimo, oni samo ubace u veu brzinu. No, pet minuta prije kraja Ruud je izvrsno utrao u esnaesterac. Vratar nije uspio uhvatiti njegovu loptu, ja sam se ispruio pokraj vratnice i skrenuo je preko crte, a Ivan Helguera i ja zajedno smo pali na travu. Vidio sam lica navijaa iza gola na Stratford Endu. Nisu samo slavili, nego su u nevjerici irili oi: - to se tu doga a? Zbog njihovih golova u gostima - Ronaldovih golova - bila su nam potrebna jo dva za prolazak. Ostalo je jo dovoljno vremena da ih zabijemo. Realov trener Vicente del Bosque, uveo je jo jednog obrambenog igraa: prvi put u sva tri sata igre Real e pokuati obraniti rezultat. Izveo sam centar-ut koji Ole nije uspio dobro uhvatiti, premda je ina e dobro igrao. Da je takvu ansu imao na po etku utakmice, sigurno bi postigao pogodak. A tada nam je dosuen jo jedan slobodan udarac na rubu njihova kaznenog prostora, gotovo u sredini. Taj put je moja lopta preletjela gredu. Ni ta od mog pobjednikog gola. Pobijedili smo s 4:3, ali ukupan rezultat bio je 6:5 za Real. Vi e se nita nije moglo. Naravno, bio sam razoaran to smo ispali iz Lige prvaka. Dok smo se rukovali s Realovim igra ima, na trenu-
tak sam pomislio: da smo barem... A tada me je preplavila radost. Tih trideset minuta igre ispunilo me je vie od bilo koje utakmice te sezone. Kada sam uao kao zamjena, navijai nisu bili oduevljeni, a nakon posljednjeg zviduka pozdravili su me toplije nego ikad na Old Traffordu, barem koliko se sjeam. I inae uvijek posljednji odlazim s travnjaka, a nakon utakmice s Realom htio sam dugo ostati na terenu i upijati tu atmosferu. Te veeri zasigurno se nisam opratao od Old Trafforda. Upravo suprotno: pomislio sam da sam uinio sve da rasprim sumnje o svojoj lojalnosti i o tome koliko vrijedim za klub. Tih devedeset minuta bila je rije samo o momadi. A potom sam dopustio da me preplave osje aji i otr ao sam na sve etiri strane igralita kako bih zahvalio navijaima na pljesku. Kada sam se vratio u svlaionicu, pod rukom sam nosio Gutijevu i Zidaneovu majicu. Blistao sam od radosti. Sjeam se da mi je ef tiho rekao: - Dobro si igrao, Davide. Pitao sam se je li tad pomislio da je te ve eri donio pogrenu odluku u vezi sa mnom i s cijelom mom adi. No to nije bilo ni mjesto ni vrijeme da mu to spomenem. - Da. Hvala, efe. Nikad se nisam tako brzo presvukao i oti ao s Old Trafforda. Pola sata nakon utakmice ve sam bio u hotelu Malmaison u Manchesteru, na veeri s Tonvjem i s Ellen Healy, marketinkom direktoricom Pepsija. Bio sam tako dobro raspoloen da su zacijelo mislili da sam drogiran. Mjesecima nisam tako jasno vidio stvari ni bio tako sretan. elio sam razgovarati o igri. O svojim golovima. O navijaima. O Ronaldu i ostalima. Cijele veeri sam se smijeio. Neprekidno sam nazivao Victoriju, koja je poslovno bila u Sjedinjenim Dravama. Jo kad sam prvi put nazvao, rekao sam joj sve to se dogodilo. No i dalje sam je nazivao i ponovno govorio isto. alio sam to nije bila tu. Iz Malmaisona sam otiao u Lowry, na pi e s Daveom Gardnerom. Nas dvojica ponovno smo prokomentirali sve to se dogodilo te veeri. Morali smo. No najudnija
stvar zbila se kada sam se ve pripremao na odlazak. Katkad pomislim da su mi to namjestili. Doao je neki panjolac, Realov navija . Nije dobro govorio engleski. Bilo je tu mnogo podizanja palaca i usklika "dobra igra". Dao mi je znak da eli autogram. Na svojoj majici. Okrenuo se kako bih mu se potpisao na lea. Nosio je broj 7, Raulov broj. Kada sam se vratio u kuu u Alderlev Edge, sve je bilo mirno. Moja mama spremila je djecu na spavanje. Provirio sam kroz vrata, ali odluio sam da ih neu probuditi i priati im o tome kako se tata sjajno proveo. Jo sam bio uzbuen: spavanje nije dolazilo u obzir. Skuhao sam si rezance, natoio si pola litre ledene vode. Upalio sam televizor: Manchester United protiv Real Madrida. Nisam snimio utakmicu. Kada sam iza ao iz ku e, osam sati ranije, na umu su mi bile posve druge stvari. To je bila repriza cijele utakmice. Sladio sam se rezancima, zavaljen pred televizorom. Hat-trick. Moj gol iz slobodnog udarca i onaj koji sam jedva ugurao. Slobodan udarac koji sam proma io: ljutio sam se na sebe dok sam to gledao. A tada je kamera uvenkala trenera i njegovu reakciju. Sledio sam se. Napeto je gledao, nagnut prema naprijed. Kada je lopta oti la iznad grede, okrenuo se. A kada je opet pogledao prema travnjaku, njegovo lice reklo mi je sve to sam trebao znati. Njegov bijes, njegovo razoaranje: Beckham je kriv za sve. Reagirao je kao da smo zbog mene upravo izgubili utakmicu. Kao da smo upravo u tom trenutku ispali iz Lige prvaka. Moda su svi koji su to gledali vidjeli isto to i on. Moda ste trebali proivjeti proteklih est mjeseci da biste shvatili ono to je meni postalo jasno: - Gotovo je. On eli da odem. Dok su posljednje minute utakmice promicale ekranom, napokon sam shvatio. Treneru je bilo dosta. Razvio sam se kao osoba, ini se da se njemu nije svidjelo to sam postao. Znao sam to i prije, negdje duboko u sebi. Sada se inilo kao da sam mu dosadio i kao igra . Kao igra u Unitedovu dresu. Zbog njegova
lica u onim sekundama nakon to sam promaio svoj drugi slobodan udarac, osje ao sam se kao da mi je zalupio vrata pred nosom. Cijele te ve eri bio sam lebdio od sre e. Doista sam vjerovao da sam onime to sam u inio na utakmici osigurao povratak u mom ad. Ni slu ajno. Ako tu ef bude vodio glavnu rije - a naravno da ho e - onda je sa mnom gotovo. Do kraja sezone u Premier ligi ostale su jo tri utakmice: United je morao dobiti sve tri kako bi ponovno osvojio naslov. Igrao sam u sve tri: u gostima kod Spursa, na domaem terenu s Charltonom i u gostima kod Evertona. I dalje su kolale glasine da odlazim na Bernabeu. Trener je rekao da je mislio kako e one utihnuti nakon etvrtfinala. Nisu utihnule. ini se da neke pri e nakon po etnog poticaja dobiju vlastiti ivot. U Tottenhamu smo pobijedili s 2:0 i izmeu te i sljedee utakmice objavljivali su se citati iz panjolskih novina u kojima se navodilo da me Real ne e kupiti. - Nikada. Nikada. Nikada. Sljede eg dana svi su govorili da "ne" o ito zna i "da". Nije li Real prije godinu dana rekao da ne e kupiti ni Ronalda? Ne u tvrditi da mi nije godila panja koju mi je navodno posveivao Real, a i drugi klubovi. Bilo je ohrabrujue itati da me moda ele u vrijeme kada se inilo da me United ne eli. Ali te spekulacije poele su mi smetati. Htio sam dalje igrati. Siguran sam da ni treneru nije bilo drago zbog tih ometanja. Moda sam zato imao osjeaj izoliranosti iako sam igrao za tim. Raspolo enje prije me a s Charltonom bilo je povieno, ali na posve pogrean nain - barem to se mene ti e. Postigao sam prvi pogodak u utakmici koju smo morali dobiti da bismo i dalje imali prednost pred Arsenalom. Lopta se odbila i ula u gol pod nekim udnim kutom. Ni moja reakcija nije bila uobiajena: je li ovo moja posljednja utakmica za United? Toga tjedna su mi i mnogi drugi ljudi postavljali isto pitanje: je li to moja posljednja utakmica na Old Traffordu, za United? Dok sam trao prema navijaima na VVarvvick Road Endu, instinktivna radost zbog
Roen i odgojen u JUnitedu / 359
pogotka mijeala se sa slutnjom da mi je to posljednji put. Klicanje je odjekivalo stadionom. Bio sam sretan, ali sam istodobno potiskivao suze. Pobijedili smo Charlton s 4:1. Pokazalo se daje to bilo dovoljno za prvo mjesto u Ligi, premda to nismo znali sve do sljedeeg dana, kada je Arsenal izgubio od Leedsa. U meuvremenu smo s navija ima slavili to novo osvajanje prvenstva: ako je ovo moj oprotaj s Old Traffordom, bio sam sretan to me mogu pamtiti po tom zgoditku. Stajao sam pokraj Garvja i osjeao tugu dok sam se osvrtao po stadionu koji sam nazivao svojim domom. On se nagnuo prema meni. Upitao me je to nije u redu. Odgovorio sam mu: - Pregovaraju s drugim klubovima. Gary jednostavno nije htio vjerovati da je to istina. Znam da smo najbolji prijatelji. Znam i koliko voli Manchester United. On nikad ne bi po elio da odem iz kluba. Nakon to sam se presvukao i kad smo popili ne to u salonu, izveo sam Brooklvna na teren da se malo loptamo. Old Trafford je bio prazan; suneve zrake jo su dopirale preko krova tribina. Ako sam ikad bio blizu toga da se slomim, onda je to bilo tada. Stadion je bio predivan i kao da su njime jo odjekivali glasovi 60 000 Crvenih koji su tu bili jo prije sat vremena. No Brooklvn nije shvaao emocije koje su obuzimale njegovog tatu; on se samo elio igrati. To popodne bilo je proeto gorko-slatkim osjeajima. Drago mi je to je zavr ilo u dru tvu s mojim sinom. Ve sam se poinjao osjeati kao da sam se pomirio sa sudbinom. A tada se iznova sve promijenilo, posljednji put. Je li to bilo samo olak anje nakon to smo osvojili naslov? Jesmo li se svi opustili, ukljuujui i efa? Tjedan dana inilo se da je sve u najboljem redu ako zanemarimo napise u novinama. Na treninzima sam se osjeao dobrodolim, osjeao sam se da tamo pripadam, a ef se smijao, prvi put nakon toliko mjeseci, i alio se sa mnom kao to je to obi no inio proteklih deset godina. Utakmica u Goodisonu bila je izlet u East Lanes Road, na kojemu smo preuzeli trofej.
Kada smo izveli poetni udarac posljednjeg dana sezone, ve smo bili prvaci. Atmosfera u svla ionici tih nekoliko tjedana bila je pozitivnija nego ikada u mojoj karijeri u Unitedu. Uivao sam u tome to opet sudjelujem s de kima u svemu. Barem nekoliko dana inilo se da oni trenuci pred televizorom, kada sam gledao kako je ef razo aran, vi e nisu va ni. Nisam mogao povjerovati da u ikada napustiti te igra e, taj udesni nogometni klub. Kad smo pobijedili Everton s 2:1, uivao sam u proslavi, kao i svi. ak sam postigao i prvi pogodak. Budui da smo morali nadoknaivati velik zaostatak za Arsenalom, doista smo se morali potruditi da zasluimo taj trofej Premier lige. Jo od poetka godine nismo izgubili nijednu ligaku utakmicu. Nakon posljednjeg zviduka, kada smo paradirali po terenu s trofejem, a i u svla ionici nakon toga, ponovno sam se osje ao dijelom svega toga. Da ste me tog popodneva pitali hou li napustiti United, rekao bih vam: - Ni za milijun godina! Nikada ne u zaboraviti taj osje aj: pobjeda u Unitedovu dresu. Ali, milijun godina? Otiao sam za manje od pet tjedana. Sredinom svibnja, nakon kraja sezone, dogodile su se dvije stvari. Prvo, direktor Uniteda Peter Kenvon rekao je da bi klub trebao razmisliti o tome da me proda ako netko do e i ponudi dovoljno novca. Znam kako stvari zvue kad se izvade iz konteksta, ali to mi je zvualo posve besmisleno. Nisam elio otii. Peter mi je osobno postavio to pitanje godinu dana prije i ja se otada nisam predomislio. Dodue, mislio sam da znam to o tome misli trener, ali vjerovao sam da moemo sve to izgladiti ako me klub jo eli. Sada mi je sve to zvualo kao da me ne eli. etrnaestog svibnja ponudili su mi novi ugovor. Znam da su neki navijai vjerojatno pomislili: pa, ako si elio ostati na Old Traffordu, zato ga nisi jednostavno potpisao? Moda je to pomislio i trener. Moj prethodni ugovor, potpisan manje od godinu dana prije, dogovarao se godinu i pol. Klub je bio vrlo fer i otvoren u pregovorima sa mnom. A sada su mi odjednom stavili novi ugovor pod
nos, kao da ele re i: potpi i ovo ili zaboravi sve. Unato svemu to su neki ljudi tada govorili ili pisali, moja budu nost u Unitedu nikad nije ovisila o ponuenom novcu. Zapravo, novi ugovor ukljuivao je i poviicu. Sjeam se kako sam s ocem razgovarao o tome kako se osje am: - Iz Uniteda bih oti ao samo kad bih zaklju io da klub to eli. A sada mi se ini da je klubu prili no svejedno. Nije bilo vrijeme da sjedim kod kue i ekam razvoj situacije. Uostalom, ja ionako ni na to nisam mogao utjecati. Otputovao sam s reprezentacijom u Junoafriku Republiku na prijateljsku utakmicu. I taj izlet zavr io je u bolni kim kolima, jer sam po etkom utakmice slomio jednu kost u ruci. Potom, povratak kui i urno pakiranje za ljetne praznike u Sjedinjenim Dravama. Ta putovanja tamo-amo ba su mi odgovarala: upravo u skladu s mojim raspoloenjem. Nisam znao to e se dogoditi: jedan dan bih mislio da mi je vrijeme u Unitedu isteklo, a sutradan da bi se sve jo moglo srediti tako da ostanem. Tony me je obavjetavao o dogaajima u Engleskoj. Uvijek je odravao dobre odnose s ljudima u Unitedu - osim s trenerom - i obje strane bile su iskrene u vezi s onim to se zbivalo. Klub je razgovarao s nekim velikim panjolskim i talijanskim klubovima. To je inio i moj agent. Ja sam smatrao da je tada jo bilo mogu e da potpiem ugovor s Unitedom. Usprkos svemu, uglavnom sam to i dalje elio. Zbog toga je ono to se dogodilo bilo poput munje iz vedra neba. U Sjedinjenim Dravama odsjeli smo u hotelu u pustinji i oputali se, daleko od svega. Jednog jutra sam se probudio i na mobilnom telefonu ugledao poruku od Davea Gardnera? - Jesi li vidio to je na vijestima? Ne smeta ti to se pria? Dok sam bio u Americi, znao sam da je kod ku e bilo pri a u kojima se tvrdilo da ja jurim okolo pokuavaju i ostaviti dojam prezauzetosti, kako bih stekao popularnost u SAD-u. Pretpostavio sam da Dave govori o tome. Zato sam mu poslao SMS-poruku: - Nema veze. Ne brini se zbog toga.
Nekoliko minuta potom nazvao me je Tony i razjasnio mi o emu se zapravo radi, a ta pria zaprepastila je i njega samoga: Znao je - svi su znali - da je Barcelona bila jedan od klubova koji su bili zainteresirani za mene i da je jedan od kandidata za predsjednika kluba na Nou Campu obeao da e me dovesti u panjolsku ako pobijedi. No, izjava za novinstvo koju je objavio Manchester United ila je mnogo dalje od toga. Tony mi ju je proitao: "Manchester United potvr uje da su se dunosnici kluba sastali s Joanom Laportom, vode im kandidatom za predsjednika Barcelone. Rezultat tih sastanaka je ponuda Barcelone za transfer Davida Beckhama. Ta ponuda ovisi o ispunjenju odreenih uvjeta; dva nuna uvjeta su: prvo, da g. Laporta u nedjelju, 15. lipnja bude izabran za predsjednika, i drugo, da Barcelona potom postigne dogovor s Davidom Beckhamom o njegovu osobnom ugovoru. Manchester United potvruje da e u sluaju ispunjenja navedenih uvjeta ponuda biti prihva ena." Je li se to zemlja upravo zatresla? Nisam mogao vjerovati svojim u ima. Ni rije i od trenera, ni rije i ni od koga u klubu, nakon dvanaest godina provedenih u Unitedu. Samo suha, slubena izjava s datumom 10. lipnja: prodajemo ga. Uz duno po tovanje, g. Laporta jo nije ni postao predsjednik, a ve je sklopio posao. Bilo je to kao da jedva ekaju da me se rijee. Moda su mislili da vrijedim vie prije izbora predsjednika Barcelone nego to u vrijediti nakon toga. Jednostavno sam sjeo na pod. Da, bio sam i ljutit. Vijesti mi se nisu svidjele, a budui da sam saznao za njih poslije svih ostalih, bile su i poniavajue. Tony i ja razgovarali smo o tome to treba rei i uiniti. Popodne je SFX objavio izjavu u moje ime: "David je vrlo razoaran i iznenaen tom izjavom i smatra da je posluio kao pijun u izborima za predsjednika Barcelone. Davidovi savjetnici ne planiraju se sastati s g. Laportom ni s njegovim predstavnicima." Danas znam da je Manchester United poalio zbog toga to je sve iza lo na vidjelo na taj na in. Bili su pod pritiskom, ne samo
medija nego i klupskih dioni ara: ako se ne to dogaa, poslovni ljudi moraju znati za to. No, to se mene tie, nije bila rije o tome. Upravo sam uo istinu, zar ne? Ne samo da sam na prodaju, nego su me donijeli u kolicima sve do blagajne. Neto u meni je puknulo. Cijele sezone nisam bio siguran u svoj odnos s trenerom Manchester Uniteda. A sada se prvi put uru avao i moj odnos s klubom. To mi je slomilo srce. Morao sam ozbiljno po eti razmiljati o karijeri izvan Old Trafforda, nakon to sam cijeli ivot znao da samo elim igrati za United. Barcelona je velik klub: povijest, tradicija, igrai, sve. Bio sam poaen time to su me eljeli u svojim redovima. Bio sam isto tako poaen kad sam uo da se za mene zanimaju i dva velika talijanska kluba. No, duboko u sebi, kada sam shvatio da moda konano ipak odlazim s Old Trafforda, znao sam da postoji samo jedan klub kojem sam se elio pridruiti. Klub velik poput Uniteda, a godinama ak i uspjeniji od njega. Momad u kojoj su neki od najboljih igraa na svijetu. S nogometnog stajalita, nije bilo boljeg rjeenja. Tim vie to nam je predsjednik kluba, Florentino Perez, dao do znanja da se zanima za mene. Da, to je morao biti Real Madrid. No ta odluka nije se odnosila samo na nogomet. Trebalo je misliti na toliko toga. U naem ivotu dolo bi do velikih promjena - za mene, Victoriju i djecu - i isprva nismo znali ni kako da uope po nemo razmi ljati o tome. Victoria, koja ima vlastitu karijeru, tada je prvi put bila suo ena s tako vanom odlukom da je imala dojam kako joj stvari izmi u iz ruku. Za deke, to bi zna ilo da se mijenja sve na to su navikli. Za sve nas, to bi zna ilo nov jezik, novu kulturu, nov ivot. Victoria i ja smo razgovarali. Razgovarali smo i s naim obiteljima i prijateljima. No, moete stalno razgovarati o neemu a da nimalo ne razjasnite stvari, zar ne? Bio sam apsolutno siguran samo u jedno: ako ne odem s obitelji, onda uope neu ii nikamo. Vratili smo se u Englesku, a nakon dva dana trebali smo otputovati na Daleki istok, na promotivnu turneju koja je bila dogovorena
nekoliko mjeseci prije. Bio sam odlu an: ne emo otputovati na drugi kraj svijeta prije no to zaklju imo to emo u initi. Nedjelja, 15. lipnja u kui u Savvbridgevvorthu. Sun ano je: savr en dan za obiteljski ro tilj. Svi su se okupili kako bi nam pomogli u donoenju najtee odluke s kojom smo ikada bili suoeni. Ostati u Manchesteru i potpisati taj novi ugovor? Ili otii iz Engleske? I - kamo? Nekim sluajem, toga dana odvijali su se i izbori za predsjednika kluba Barcelona. Prije svega morao sam razgovarati s Unitedom. Znao sam da je trener na ljetovanju i stoga sam nazvao Petera Kenvona. Morao sam tono znati u kakvom sam poloaju. Upitao sam ga to klub misli o cijeloj situaciji i to kae trener. - Pa, Davide, da budem iskren, nama se ini da odnos izmeu tebe i trenera vie nikada ne e biti kao nekad. Kada sam ga upitao to on osobno misli o svemu tome, Peter se ba i nije elio izjasniti. Tada sam ga upitao to bi on uinio da je na mom mjestu. - Pa, kad razmislim, rekao bih da si s nama proivio prekrasne godine, ali ti se nudi neto drugo, to bi mogao biti velik izazov za tebe. uo sam ono to sam i o ekivao. Premda to nije bilo ono to sam elio uti: da United eli da ostanem. Rekao sam: - Znam to misli trener. Sad znam to mislite i vi. Moda je dolo vrijeme da potraim ne to drugo. Nisam izriito rekao da odlazim. No, g Kenvon ipak mi je zahvalio na svemu to sam uinio za Manchester United. inilo mi se da je klub donio odluku. Sada je bio red na meni. Vratio sam se pripremanju rotilja, a oko sat vremena nakon toga telefonirao sam predsjedniku Reala Florentineu Perezu. Tony je poznavao gospodina Pereza otprije, a ja sam tada prvi put razgovarao s njim. Bilo je to uo i njihove pretposljednje utakmice te sezone. Znao sam da je sin gospodina Pereza bolestan i poelio sam mu brz oporavak. Zaelio sam sreu i Realu, koji je gostovao kod gradskog rivala Atletica. Bila je to sama zavr nica La Lige.
Real je morao pobijediti Atletico kako bi imao izgleda da pretekne Real Sociedad u utrci za naslov. Bila je to vana utakmica: bilo mi je pomalo i neugodno zbog toga to ga razmiljanje o transferu moda ometa da joj se posveti koliko bi elio. No mislio sam da moram razgovarati s gospodinom Perezom prije no to donesem odluku. On je htio znati na emu stojimo. - Trenutno sam jo uvijek igra Manchester Uniteda i dok ovdje ne rijeim stvari, ne bih smio razgovarati o transferu u Real. Real je kontaktirao United. A United je bio spreman za razgovore. Gospodin Perez uistinu je izuzetan ovjek. Moan je, ali se ne razmee. Kada ga sluate, nadahnjuje vas. Nadahnuo me je i toga dana, premda sam sluao glas prevoditelja: - Razumijem. Davide, elim ti re i samo ovo: ako do e u Madrid, nikada to ne e poaliti. Ne trebamo te zbog publiciteta i prodaje majica. Mislim da si ti jedan od najboljih igraa na svijetu i vjerujemo da bi s tobom na a mom ad bila jo bolja. Kada sam spustio slu alicu, znao sam to treba u initi nogometa David Beckham. No, valjalo je donijeti i va nu obiteljsku odluku, i nakon rotilja satima smo razgovarali o tome. Neko vrijeme i Tony je bio s nama. Razgovarao je s mamom, a poslije toga i s tatom, preko telefona. Objasnio je situaciju i Victorijinim roditeljima. Zatim nam je rekao: - Zna koje su mogu nosti. Ostati u Unitedu, preseliti se u Madrid ili otii u neki drugi klub koji se zanima za tebe. Ti ne mora misliti o detaljima - ugovorima, novcu, ni o emu. Ti i Victoria samo morate odluiti to bi bilo najbolje za vas kao obitelj. to god da odlu ite, mi emo se potruditi da se to i ostvari. Te ve eri su stvari koje su se na po etku doimale stra nima oti i iz Engleske, doseliti se u novu zemlju, nau iti nov jezik po ele izgledati kao prilika za sve nas. Bio sam tako ushi en pomilju na Real Madrid da mi je bilo lak e prihvatiti Madrid kao grad, a i kao na in ivota. Victoria nije imala taj motiv za preseljenje, ali imala je dovoljno hrabrosti da prizna da je to ispravna
odluka. Ako budemo zajedno, to bi moglo biti neto veliko za sve nas. Posljednjih godinu dana propatila je sa mnom i dobro je znala koliko sam bio nesretan kada su stvari u Manchesteru pole neeljenim smjerom. Savreno je shvaala situaciju. - ini se da te United ne eli. Real kae da te treba. I sada eli igrati za njih. Ja i deki elimo biti s tobom. Idemo. Tonvja sam nazvao u dva ujutro. - Real Madrid. To je bilo sve. Bolje reeno, to je bilo sve to se mene tie. Victoria i ja u utorak nave er otputovali smo za Japan. U Realu su htjeli sve odmah rijeiti kaki bi se usredotoili na La Ligu. U nedjelju su pobijedili Atletico s 4:0, a Celta Vigo pobijedio je Real Sociedad s 3:2. Ako pobijede na svom stadionu u nedjelju, bit e prvaci panjolske, dvadeset deveti put. Tony je elio da sklopimo ugovor - barem u grubim crtama - prije nego to otputujemo. Bilo je vrijeme da doe kraj svim spekulacijama. No, to je lak e re i nego uiniti. Znam koliko su se moj odvjetnik Andrevv, moj knjigovoa Charles i Tony, Sam i ostali u SFX-u trudili tih 48 sati. Kao i ljudi u Madridu, koji su se morali dogovoriti i s upravom Uniteda. Pomoglo mi je to to je vrlo jednostavno potpisati za Real: svi igrai dobivaju gotovo jednake ugovore; samo se dogovorite o pla i, a prava na upotrebu vaeg lika u propagandne svrhe dijelite pola-pola. Pomoglo je i to to su nam vjerovali i vodili su pregovore izravno, bez agenta. No uvijek morate raspraviti o detaljima, a nunost prevoenja malo je usporavala stvari. Napokon, 17. lipnja naveer u naelu smo se slo ili oko nadoknade za transfer i odredaba mog ugovora. Victoria i ja ve smo bili na aerodromu. Pripremali smo se za ukrcavanje kada je nazvao Tony: - Sve je sre eno. Kladim se da oko tebe sad kljocaju fotoa parati, zar ne? I bilo ih je. Novinari su nas pratili dok smo urno prolazili kroz koridor.
- Pa, samo imajte da umu da e to biti prve fotografije vas dvoje na putu prema novoj pustolovini, prema novom svijetu. Sve je dogovoreno. Uivajte. Tiho sam rekao Victoriji: - Gotovo je. I odjednom se zabrinutost na licima dvoje ljudi koji ure na avion u trenutku rasprila: nasmijeili smo se od uha do uha. Imali smo karte za Tokio, ali ve smo znali da putujemo u nov ivot. Turneja je bila zanimljiva: snimanje nekoliko televizijskih reklama, fotografske seanse, susreti sa sponzorima i javni nastupi u Japanu, Tajlandu, Maleziji i Vijetnamu. Ljudi su bili uzbueni zbog toga na eg dolaska, a kada je avion sletio, bili su uzbueni zbog vijesti da sam pristupio Realu. Mi u Engleskoj jo ne shva amo strast koju na Dalekom istoku osjeaju prema nogometu. Bili smo usred vrtloga. inilo se da nam je ispunjena svaka minuta svakog dana. Ali, zbog srdanog prijema na koji smo Victoria i ja posvuda nailazili i zajedno u njemu uivali, taj posjet bio je neto vie od poslovnog putovanja. Dok se sve jo rjeavalo, Victoria se doimala napetom i osjeala se nesigurnom. Sada je sve bilo sreeno i ona se prepustila uzbu enju, gotovo isto kao i ja: radovali smo se onome to nas eka. Sve se to dogodilo tako brzo. Tog mjeseca osjeao sam se kao da jedva pratim tempo, kao da se teko nosim s onim to nam se dogaalo. To je pri a mog ivota: nove pustolovine pojavljuju se tako brzo da nikad nema vremena za razmi ljanje o onoj koja je upravo zavrila. No iznenada, jednoga dana u Tajlandu, ono to se doga alo kao u ubrzanom filmu odjednom se usporilo tako da sam uspio jasno sagledati stvari. Uvijek je rije o istim pitanjima; samo treba imati dovoljno vremena da ih stignete postaviti: "Tko si ti? to si radio? Kamo ide?" Jedan lijep dan proveli smo na plai kod Hua Hina. Snimali smo videospot i fotografije za japanskog sponzora TBC. Priroda je bila predivna: blago sunce, male vile pod palmama uz etalite, pijesak i more, tako bistro da
niste mogli odrediti gdje prestaje plaa, a poinje more. U stankama snimanja odmarali smo se u viseim mreama i promatrali uurbane fotografe koji su se trudili uvjeriti jedni druge, a i promatrae, da doista marljivo rade. Kao to se to obino dogaa na snimanjima, kako vrijeme prolazi pritisak raste i na kraju treba obaviti sve u zadnji as. Ljudi postaju pomalo razdra ljivi, u urbani i umorni. Za posljednju fotografiju otili smo na plau. Pojavilo se osam tajlandskih dje aka, u dobi od devet ili deset godina: valjda su se negdje skrivali kako bi se pojavili u najvanijem trenutku. Pokazalo se da je to najvaniji trenutak i za mene. Snimali smo sekvencu u kojoj ja igram nogomet s njima: nije bilo golova: samo smo natjeravali loptu po pijesku. Dali su nam neku staru, ofucanu loptu. Redatelj nam je rekao: - Vi samo igrajte. Kamerman e vas pratiti kako najbolje bude mogao. Ja i deki bili smo samo u kratkim hla ama. Bili smo bosi, da bismo uivali u pijesku. Trali smo tamo-amo i dodavali loptu jedni drugima. Izvodio sam male, jednostavne trikove i dodavao loptu onima za koje bih u tom trenutku pomislio da igraju na mojoj strani. Na toplom povjetarcu tog popodneva, odjednom sam osjetio kao da lebdim. Mogao bih biti otac nekom od tih djeaka. Svi oni mogli bi biti ja, djearac koji se znoji u utakmici malog nogometa u parku Chase Lane. Ti deki znali su igrati. Shvatio sam da sam tada prvi put zaigrao nakon ozljede u susretu s Junoafrikom Republikom u Durbanu. Kamermanu nismo nimalo olak avali posao: na njega smo i zaboravili. Bili smo posve obuzeti igrom. Djeaci su uvijek bili takvi, a uvijek e takvi i biti - uklju uju i i mene. Te veeri u hotelu neto smo pojeli i otili na poinak. Mislim da su me putovanja izmorila. Koliko dugo sam spavao? Dva sata? Tri? Kada sam otvorio oi, jo je bio mrak. Victoria je leala pokraj mene i spavala dubokim snom. Nije me probudilo ne to to sam sanjao, niti ita drugo: neko vrijeme sam mirno leao, oekujui da u opet utonuti u san. Nisam bio uznemiren: moje tijelo jednos-
tavno je odluilo da je vrijeme za ustajanje. Nisam nita mogao protiv toga. Poeo sam razaznavati stvari u sobi. Izvukao sam se ispod mree koja nas je titila od komaraca i otiao u kupaonicu. Prona ao sam bocu vode i bosih nogu tiho se uputio po ugodno hladnom, drvenom podu natrag prema krevetu. Mislio sam da Victoria ne bi eljela da je probudim radi avrljanja. Televizor je bio dovoljno daleko od kreveta i pomislio sam: Ako stiam zvuk, neu je probuditi. Rukom sam pipao po niskom stoli u dok nisam prona ao daljinski upravlja. Oprezno sam dovukao naslonja tik do ekrana. Upalio sam televizor i zavalio se. uo sam onaj poznati zvuk pucketanja elektriciteta i slika je izronila na povrinu. Dok su se stvari izotravale na ekranu, u toj mra noj sobi na drugom kraju svijeta, otvorio sam usta od iznena enja. Pa ja gledam mom ad u posve bijelim dresovima! Protivnici su u crvenim dresovima s bijelim prugama. Pokuao sam prepoznati pojedine igra e. Ovo je Luis Figo. To je Real Madrid. Evo i Zidanea, upravo dodaje s deset metara od kaznenog prostora, pokraj brania, prema Ronaldu koji juri. Taj veliki igra nije morao ak ni poremetiti ritam koraka. Udario je loptu u trku, s petnaest metara, pokraj vratara u kut mree. Tu je i Roberto Carlos, koji skae na njega. Na ekranu se pojavljuje natpis: Real Madrid 3, Atletic Bilbao 1. Dobro: ionako sam uti ao zvuk. A tada sam shvatio. Gledam kako Real dri loptu ve nekoliko minuta; igrai dodaju jedni drugima, elegantno prolaze protivnike igrae, ekajui da proe preostalih dvadeset minuta. Tisuama kilometara daleko, Real upravo osvaja La Ligu. Zbog vremenske razlike, usred noi gledam prijenos uivo. Odjekuje posljednji zviduk i poinje slavlje. S tribina dolijeu vrpce i konfeti. Nad Madridom prti vatromet. Reflektori se gase, sve postaje crno - na trenutak sam pomislio da mi se pokvario televizor - a tada se reflektori usmjeravaju na Realove igrae u bijelim majicama s natpisom: "Campeones 29". Nose trofej svoj trofej - uz aut-liniju, pleu oko njega, pruaju ga prema sve etiri tribine stadiona Santiago Bernabeu.
Gledam bez daha. Upijam taj spektakl. To je pogled u moju budu nost. Na drugom kraju sobe nazirem Victorijin obris pod plahtama: moja ena jo vrsto spava. Nema potrebe daje budim, pa ak ni zbog ovoga. Uskoro emo oboje i sami biti ondje. Sjedim sam; noge sam savio pod bradu; skutrio sam se u naslonja u pred televizorom, na svjeem zraku svitanja. Prolaze me marci i shvatim da se smije im: dje ak iz Chingforda. Roen i odgojen u Unitedu. A igrat e za Real Madrid.
Osobni podaci Puno ime: David Robert Joseph Beckham Mjesto i datum roenja: Leytonstone, 2. svibnja 1975. Roditelji: Sandra i Ted. Sestre: Joanne i Lynne Oenjen: 4. srpnja 1999. Supruga: Victoria Caroline Adams Beckham Sinovi: Brooklvn Joseph Beckham, r. 4. oujka 1999. Romeo Beckham, r. 1. rujna 2002. Visina: 180 cm. Teina: 75 kg
Poeci karijere Kao junior, igrao za Ridgeway Roverse; pobjeda u malonogometnom turniru U dobi od 11 godina pobijedio u natjecanju Bobby Charlton Soccer Skills Competition Igrao za pionirsku momad VValtham Foresta Malcolm Fidgeon regrutirao ga je za Manchester United Predstavljao Essex Schools kao uenik Pohaao kolu za usavravanje Tottenham Hotspura 8. srpnja 1991. - ulanio se u Manchester United Osvojio Juniorski FA kup 1992. 23. rujna 1992. - prvi nastup u momadi, u Coca Cola kupu u Brightonu 22. sijenja 1993. - potpisao profesionalni ugovor
Osobni sponzori adidas Castrol Police sunglasses TBC
Marks & Spencer Tsubasa Svstems Meiji Pepsi Upper Deck Vodafone
Karijera u brojkama / 373
Vani trenuci 7. prosinca 1994. 19. kolovoza 1995. 17. kolovoza 1996. 1. rujna 1996. 26. lipnja 1998. 15. studenog 2000. srpanj 2001. 9. svibnja 2002. 10. svibnja 2002. lipanj 2002. 21. svibnja 2003. 13. lipnja 2003. 1. srpnja 2003. Debi u Ligi prvaka (protiv Galatasarava) Prvi gol u Premier ligi (protiv Aston Ville) Gol sa sredine igralita (protiv VVimbledona) Debi u reprezentaciji (protiv Moldavije) Prvi gol za reprezentaciju (protiv Kolumbije) Kapetan reprezentacije (protiv Italije) Prvi sporta na naslovnici asopisa Face Susret s Tonvjem Biairom Susret s Njezinim Velianstvom Prvi mukarac na naslovnici asopisa Marie Claire Susret s Nelsonom Mandelom Dobio nagradu OBE za postignua na terenu i izvan njega Potpisao za Real Madrid
1995-96. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2001 -02. 2001-02. 2001-02. 2001 -02. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03.
Statistiki podaci Statistika po sezonama

Sezona Natjecanje Broj nastupa Uao kao zamjena Zamije- Golovi uti Crveni njen Kartoni Kartoni
Kup UEFA Liga prvaka Premier liga FA CommunitvShield FA kup Liga prvaka Premier liga FA CommunitvShield FAkup Liga prvaka Premier liga FA CommunitvShield FA kup Liga kup Liga prvaka Premier liga Evropski Super kup FA CommunityShield FIFA svjetsko klupsko prvenstvo Interkontinentalno prvenstvo Liga prvaka Premier liga FA CommunitvShield FA kup Liga prvaka Premier liga FA Com munitvShield FAkup Liga prvaka Premier liga FA kup Liga kup
2 10 36 1 2 8 37 1 4 12 34 1 7 1 12 31 1 1 2 1 12 31 1 2 13 28 1 1 13 31 3 5
0 0 3 0 0 0 3 1 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0
I V )
1 1 3 0 0 1 2 0 0 0 6 0 0 0 0 7 0 0 0 0 3 3 0 1 3 4 0 0 3 2 2 0
0 2 8 1 1 0 9 0 2 2 6 0 1 0
I V )
6 0 1 0 0 0 9 0 0 5 11 0 0 3 6 1 1
0 1 6 0 0 0 6 0 0 2 5 0 1 0 5 6 0 1 0 0 3 3 0 1 0 6 0 0 1 5 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 5 0 0 3 4 0 0
1992-93. 1994-95. 1994-95. 1994-95. 1994-95. 1994-95. 1995-96. 1995-96. 1995-96.
Liga kup Liga prvaka FA kup Premier liga Liga kup Trea liga FA kup Premier liga Liga kup
1 1 2 4 3 5 3 33 2
1 0 1 2 0 1 0 7 0
0 0 1 1 0 0 1 5 0
0 1 0 0 0 2 1 7 0
0 0 0 0 0 0 1 4 2
0 0 0 0 0 0 0 0 0
Ukupno
Natjecanje Broj nastupa Uao kao zamjena Zamijenjen Golovi uti Kartoni Cr vi Ka rt.
Osobne 1996. 1996. 1997. 1997. 1999. 2000. 2000. 2001. 2001. 2001. 2001. 2001. Igra mjeseca Premier lige Mladi igra godine po izboru Sky Sports i Panasonica Mladi igra godine po izboru PFA Nagrada Sir Matt Busby Europski igra godine (2. mjesto) Svjetski nogometa godine (2 mjesto) Igra godine po izboru Nationvvide Football Avvards Najkorisniji igra 2000/01. po izboru VVestern Uniona Britanski Sporta godine 2001 Osoba godine po izboru BBC Sportsa FIFA-in svjetski nogometa godine (2. mjesto) Europski nogometa godine (4 mjesto)
Premier liga Liga prvaka FA kup Liga kup FA Community Shield Trea liga FA kup Kup UEFA FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo Interkontinentalno prvenstvo Europski Super kup
265 81 19 12 6 5 5
2 2 1 1
28 3 0 1 1 1 1 0 0 0 0
33 11 3 0 0 0 2
1 1 0 0
62 15 5 1 2 2 1 0 0 0 0
41 12
0 0 0 0 0 0 0 0 1
2
3 1 0 1 0 0 0 0
Utakmice u Premier ligi 0 0

Jubilarne utakmice za Manchester United Min.
Poasti
Momadske
Utak Sezona mic
Datum
Domai
Gosti
Golovi
a 1 FA juniorski kup Premier liga FA kup FA Charitv Shield Premier liga FA Charitv Shield Premier liga FA kup Liga prvaka Interkontinentalni kup Premier liga Premier liga Premier liga 10 50
1994-95. 1995-96. 1996-97.
02/04/95 16/09/95 16/11/96 21/02/98 25/02/01 28/12/02
Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd
0 3 1 2 6 2
Leeds Bolton Arsenal Derby Arsenal Birmingham
0 0 0 0 1 0
0 0 0 0 0 1 73
1992. 1995-96. 1996. 1996. 1996-97. 1997. 1998-99. 1999. 1998-99. 1999. 1999-2000. 2000-01. 2002-03.
100 1997-98. 200 2000-01. 250 2002-03.
Golovi za klub
Sezona Datum Domai Gosti Natje canje Golovi 1 Min
1994-95. 07/12/94 1994-95. 04/03/95 1994-95. 11/03/95 1995-96. 19/08/95 1995-96. 28/08/95 1995-96. 22/11/95 1995-96. 31/03/95
Man Utd Preston NE Preston NE Aston Villa Blackburn Coventry Man Utd
Galatasaray Doncaster R Fulham Man Utd Man Utd Man Utd Chelsea
Liga prvaka Trea liga Trea liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga
37 56 50 82 67 57 61
1 1 1 1 1 1
1995-96. 1995-96. 1995-96. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1996-97. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1997-98. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1998-99. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00. 1999-00.
31/03/96 31/03/96 28/04/96 11/08/96 17/08/96 04/09/96 25/09/96 12/10/96 16/10/96 26/10/96 08/12/96 26/12/96 05/01/97 12/01/97 22/02/97 13/08/97 27/08/97 22/11/97 06/12/97 04/01/98 18/02/98 06/04/98 18/04/98 04/05/98 15/08/98 16/09/98 17/10/98 04/11/98 21/03/99 03/04/99 14/04/99 01/05/99 16/05/99 01/08/99 27/10/99 29/01/00 18/03/00 25/03/00 01/04/00 19/04/00 22/04/00
Bolton Man Utd Man Utd Man Utd VVimbledon Derby Man Utd Man Utd Fenerbahce Southampton VVest Ham Nottm Forest Man Utd Tottenham Chelsea Man Utd Everton VVimbledon Liverpool Chelsea Aston Villa Blackburn Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd VVimbledon Arsenal Man Utd Man Utd Arsenal D. Zagreb Man Utd Leicester Bradford Man Utd Man Utd Southampton
Man Utd Chelsea Nottm Forest New castle Man Utd Man Utd Rapid Vienna Liverpool Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Tottenham Man Utd Man Utd Southampton Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Newcastle Leeds Leicester Barcelona VVimbledon Brondby Everton Man Utd Man Utd Aston Villa Tottenham Man Utd Man Utd Middlesbro Man Utd Man Utd VVest Ham Real Madrid Man Utd
Premier liga FA kup Premier liga FA Community Shield Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga FAkup Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga FA kup Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga FA kup Premier liga Premier liga FA Community Shield Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga
1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
5 59 ' 44,54 86 90 38 27 23 55 41 75 25 82 76 68 78 29 66,76 70 23,28 82 89 38 58 90 64 48 7 67 44 17 46 52 36 32 87 33 79 66 64 7
1999-00. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2000-01. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2001 -02. 2001-02. 2001-02. 2001 -02. 2001-02. 2001-02. 2001-02. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03. 2002-03.
06/05/00 22/08/00 26/08/00 05/09/00 23/09/00 21/10/00 04/11/00 18/11/00 30/12/00 28/04/01 19/08/01 22/08/01 08/09/01 18/09/01 29/09/01 10/10/01 04/11/01 13/01/02 02/02/02 26/02/02 06/03/02 16/03/02 19/03/02 02/04/02 23/08/02 27/08/02 05/11/02 28/12/02 01/01/03 04/01/03 15/03/03 23/03/03 03/05/03 11/05/03
Man Utd lpswich VVest Ham Man Utd Man Utd Man Utd Coventry Man City Nevvcastle Middlesbro Man Utd Blackburn Man Utd Man Utd Tottenham Ciympiakos Liverpool Southampton Man Utd Man Utd Man Utd VVest Ham Boavista Deportivo Chelsea A Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Aston Villa Man Utd Man Utd Everton
Tottenham Man Utd Man Utd Bradford Chelsea Leeds Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Fulham Man Utd Everton Lille Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Sunderland Nantes Tottenham Man Utd . Man Utd Man Utd Man Utd Zalaegerszeg Leicester Birmingham Sunderland Portsmouth Man Utd Real Madrid Chariton Man Utd
Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Liga prvaka Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Liga kup Premier liga Premier liga FA kup Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 1 1
IV)
34 39 5 85 39 50 37 25 84 35 78 90 90 87 66 50 45 25 18 15,64 16,88 51 15 26 15 80 73 81 17 12 71,85 1 42
Ukupno golova za klub: i i' f
Golovi za englesku reprezentaciju Domai
Domai Kod U kue gostima Minuta
Natjecanje
Nastupi
Golovi
Datum
Natjecanje
Gosti
26/06/98. SP XVI, zav '. tur. sk. G
Kolumbija
Engleska Finska Meksiko Engleska Gr ka vedska Engleska Engleska Makedonija Engleska Turska
0 2 4 0 2 1 0 1 2 0 2
2 1 0 2 2 1 1 2 2 2 0
29 50 29 87 90 28(11 44(11 65 13 53 90(11
24/03/01. SP XVII, kv. Europa sk. 9 Engleska 25/05/01. Prijateljska Engleska 06/06/02. SP XVII, kv. Europa sk. 9 Gr ka 06/10/01. SP XVII, kv. Europa sk. 9 Engleska 10/11/01. SP XVII, kv. Europa sk. 9 Engleska 07/06/01. SP XVII, zav. tur. sk. F 12/10/02. EP XIII, kv. 16/10/02. EP XIII, kv. 29/03/03. EP XIII, kv. 02/04/03. EP XIII, kv. sk. 7 sk. 7 sk. 7 sk. 7 Argentina Slova ka Engleska Lihtentajn Engleska
m ) m )
Ukupan broj golova za reprezentaciju: 7 1
Vrsta gola Slobodni udarci Otvorena igra 11rr i Ukupno
Manchester United Engleska %

Igra protiv drugih mom adi
30 6 37
54 2 56
4 3 7 11
Golovi Domai Natjecanje Liga prvaka Premier liga FA Communitv Shield FA kup Premier liga FA kup Liga prvaka Liga prvaka Liga prvaka Nastupi
G 0 0 1 1 4 0 0 0 0
Anderlecht Arsenal Arsenal Arsenal Aston Villa Aston Villa B Dortmund B Leverkusen B Munich
2 12 2 3 13 1 2 2 6
Barcelona Barnslev Barnslev Birmingham Blackburn Blackburn Boavista Bolton Bordeaux Bradford Brighton Brondbv Bury Charlton Chelsea Chelsea Chelsea Chelsea Chelsea Coventrv Crvstal Palae Crvstal Palae Deportivo Derby Doncaster R Dvnamo Kiev Dinamo Zagreb Everton Exeter C FC Basie FC Koie Fenerbahce Fevenoord Fiorentina Fulham Fulham Fulham Galatasarav Inter Milan Ipsvvich Juventus
Liga prvaka Premier liga FA kup Premier liga Premier liga Liga kup Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga kup Liga prvaka Trea liga Premier liga FA kup Premier liga FA Communitv Shield FA kup Liga kup Premier Liga FA kup Premier liga Liga prvaka Premier Liga Trea liga Liga prvaka Liga prvaka Premier liga Trea liga Liga prvaka Liga prvaka Liga prvaka Liga prvaka Liga prvaka Premier liga FAkup Trea liga Liga prvaka Liga prvaka Premier liga Liga prvaka
2 1 2 2 12 2 1 7 2 3 1 1 1 6 1 12 1 3 1 12 1 2 5 9 1 2 2 15 1 1 2 2 2 2 4 2 1 1 2 2 8
1 0 0 0 3 0 1 1 0 2 0 1 0 1 1 0 2 0 2 0 0 1 1 1 0 1 4 0 0 0
1 0 0 1 0 1 1 0 1 0
Domai
Natjecanje
Nastupi 8 15 9 1
Gotovi 0 2 1 1 0
Domai
Natjecanje
Nastupi 15 2 1
Golovi 4 0 0 2 6 1 0 0 0 0 0 5 0 5 0
Lazio Leeds Leicester Leicester Lille Lincoln C Liverpool Liverpool Liverpool Liverpool Liverpool LKS Lodz Maccabi Haifa Man City Marseille Middlesbro Monaco Nantes Necaxa Nevvcastle Nevvcastle Nevvcastle Nevvcastle Nottm Forest Olympiakos Palmeiras Panathinaikos Pori Vale Porto Portsmouth Preston North End PSV Eindhoven
QPR
Europski Super kup. Premier liga Premier liga Liga kup Liga prvaka Trea liga FA kup Premier liga FA Community Shield FA kup Liga kup Liga prvaka Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Liga prvak FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo Premier liga FA Community Shield FA kup Liga kup Premier liga Liga prvaka Interkontinentalno prvenstvo Liga prvaka Liga kup Liga prvaka FA kup Trea liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Liga prvaka Kup UEFA Premier liga FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo
2
1 1 15 1 1 1 2 1 5 2
0
3 0
Southampton Sturm Graz Sunderland Sunderland Tottenham Tottenham Tottenham

Valencia VValsall
0
0 0 0 1 0 2 0 1 0 2 1 0 0
12 2
2 1 13 1 1 1 6 4 1 2 2 2 1 5 2
IV)
VVatford West Brom West Ham West Ham VVimbledon VVimbledon Wrexham York City Zaiaegerszeg
Premier liga Liga prvaka FA kup Premier liga Premier liga FAkup Liga kup Liga prvaka FA kup Premier liga Premier liga Premier liga FAkup Premier liga FA kup FA kup Liga kup Liga prvaka
8
15 1 1 3 1 1 2 14 2
9
1 1
0
0 1
2 2
Utakmice za englesku reprezentaciju

Kat. Datum Natjecanje Domai Gosti Rezultati Min. Vrsta gola
3
1
J
j
07/10/92. 17/11/92. 17/02/93. 30/03/93. 06/06/95. 08/06/95. 10/06/95.
UEFA U18 U18 U18 Toulon U21 XXIII, sk. B
Francuska Engleska panjolska Engleska Engleska Engleska Engleska Francuska Portugal Engleska
Engleska vicarska Engleska Danska Brazil Malezija Angola Engleska Engleska Austrija
2 7 1 4 0 2 1 2 2 2
0 2 1 2 2 0 * 0 0 0 1
0 0 0 0
1
J J M M M
Toulon U21 XXIII, sk. B Toulon U21 XXIII, sk. B Toulon U21 XXIII, polufinale UEFA U21 XIII sk. 6 UEFA U21 XIII sk. 6
0 0
1 3 0
Rapid Vienna Real Madrid Rotor Volgograd Sheff Wed South Melbourne
ro
IVI 12/06/95. M M 02/09/95. 14/11/95.
4 2
9
1
0
0
Kat. Datum
Natjecanje
Doma i Gosti gola
Rezultat Min. Vrsta Ka Datum
Natjecanje
Domai
Gosti
Rez. kod kue
Rez. u gostima
Min. gola
S 08/09/99.
M M M S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S 24/05/96. 28/05/96. 30/05/96. 01/09/96. 09/10/96. 09/11/96. 12/02/97. 30/04/97. 24/05/97. 31/05/97. 04/06/97. 06/07/97. 10/09/97. 11/10/97. 15/11/97. 22/04/98. 23/05/98. 29/05/98. 22/06/98. 26/06/98. 30/06/98. 14/10/98. 18/11/98. 10/02/99. 27/03/99. 05/06/99. 04/09/99. Toulon U21 XXIV sk. B Toulon U21 XXIV sk. B Toulon U21 XXIV sk. B SP XVI, kv., sk. 2 SP XVI, kv., sk. 2 SP XVI, kv., sk. 2 SP XVI, kv., sk. 2 SP XVI, kv., sk. 2 Prijateljska SP XVI, kv., sk. 2 Tournoi de France Tournoi de France SP XVI, sk. 2 SP XVI, sk. 2 Prijateljska Prijateljska Prijateljska Kup kralja Hasana II. SP XVI, zav. tur. sk. G SP XVI. zav. tur. sk. G SP XVI zav. tur. 2. kolo EP XII, kv. sk. 5 Prijateljska Prijateljska EP XII, kv. sk. 5 Engleska Engleska Engleska Poljska vedska Luks. 3 0 6 0 0 0 EP XII, kv. sk. 5 EP kv. XII sk. 5 Luksemburg Engleska Engleska Engleska eka Rep. Francuska Argentina Engleska 2 (4-3) 0 2 0 3 0 2 2 Kolumbija Engleska 0 2 29 SI. ud. Rumunjska Engleska Belgija Engleska 0 (4-3) 2 1 0 Francuska Engleska Italija Engleska Engleska Engleska Engleska Moldova Engleska Kamerun Portugal 0 4 0 2 3 1 0 2 0 0 0 Italija Engleska 0 2 Engleska Moldavija Engleska Gruzija Engleska Engleska Engleska Poljska Portugal Engleska Poljska Engleska Italija Gruzija JAR Engleska 1 0 2 0 0 2 2 0 3 3 1 2 1 0 1 2 Engleska Angola 0 2 Engleska Belgija 1 0
EP XII, kv. sk. 5 EP XII, kv. 1. kolo doigravanja EP XII, kv. 2. kolo doigravanja Prijateljska Prijateljska Prijateljska Prijateljska EP XII, zav. tur. sk. A EP XII, zav. tur. sk. A EP XII. zav. tur. sk. A Prijateljska SP XVII, kv. Europa sk 9 Prijateljska Prijateljska SPXVII, kv. Europa sk 9 SP XVII, kv. Europa sk 9 Prijateljska SP XVII, kv. Europa sk 9 Prijateljska SP XVII, kv. Europa sk 9 SP XVII, kv. Europa sk 9 SP XVII, kv. Europa sk 9 Prijateljska Prijateljska Prijateljska Poljska Engleska 0 0
13/11/99.
kotska
Engleska
17/11/99.
Engleska Engleska Engleska Engleska Malta Portugal Engleska Engleska Francuska Engleska Italija Engleska Engleska Albanija Engleska Grka Engleska Njemaaka Engleska Engleska Engleska Nizozemska Engleska
kotska Argentina Brazil Ukrajina Engleska Engleska Njemaka Rumunjska Engleska Njemaka Engleska panjolska Finska Engleska Meksiko Engleska Nizozemska Engleska Albanija Grka vedska Engleska Italija
0 0 1 2 1 3 1 2 1 0 1 3 2 1 4 0 0 1 2 2
1 1 1
1 0 1 0 2 2 0 3 1 1 0 0 1 3 0 2 2 5 0 2 1 1 2 90 SI. ud. 28 11m 29 SI. ud. 87 SI. ud. 50 Iz igre
S S S S S S
23/02/99. 27/05/99. 31/05/99. 03/06/00. 12/06/00. 17/06/00. 20/06/00. 02/09/00. 07/10/00. 15/11/00. 28/02/01. 24/03/01. 28/03/01. 25/05/01. 06/06/01. 15/08/01. 01/09/01. 05/09/01. 06/10/01. 10/11/01. 13/02/02. 27/03/02.
s s s s s s s s s s s s s s
s s
Saud. Arabija 0
s s
Natjecanje Kat. Datum
Doma i
Gosti
Rezultat
Min.
Vrsta gola
Utakmice za Man Utd u sezoni 2002/03.

Datum Natjecanje Doma i Gost/
1
SP XVII, zav. tur. sk. F Engleska vedska 1 S SPXVII, zav. tur. sk. F SP Argentina Engleska 0 XVII, zav. tur. sk. F SP Nigerija XVII, zav. tur. 2. kolo SP Danska Engleska 0 XVII, zav. tur. 3. kolo Brazil Engleska 0 EP XIII, kv. sk. 7 Slovaka Engleska 2 EP XIII, kv. sk. 7 Engleska Engleska 1S Prijateljska Engleska EP XIII, kv. S 12/06/02. sk. 7 EP XIII, kv. S 15/06/02. sk. 7 Prijateljska
Doma i 1 1
Gosti
Go/ow Min D.B .
02/06/02.
1 44
14/08/02. Liga prvaka 17/08/02. 23/08/02. 27/08/02. 31/08/02. 03/09/02. 11/09/02. 14/09/02. 18/09/02. 21/09/02. 24/09/02. 28/09/02. 01/10/02. 07/10/02. 19/10/02. 23/10/02. 26/10/02. 02/11/02. 05/11/02. 13/11/02. 11/12/02. 14/12/02. 17/12/02. 22/12/02. 26/12/02. 28/12/02. 01/01/03. 04/01/03. 07/01/03. 11/01/03. 18/01/03. 22/01/03. 26/01/03. 01/02/03. 04/02/03. 09/02/03. 15/02/03. 19/02/03. Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Liga kup Liga prvaka Liga prvaka Premier liga Liga kup Premier liga Premier liga Premier liga Premier liga FA kup League Cup Premier liga Premier liga Liga kup FA kup Premier liga Premier liga Premier liga FA kup Liga prvaka
Zalaegerszeg Man Utd Chelsea Man Utd Sunderland Man Utd Man Utd Leeds Man Utd Man Utd B Leverkusen Charlton Man Utd Man Utd Fulham Olvmpiakos Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd Blackburn Middlesbro Man Utd Man Utd Man Utd Man Utd West Brom Man Utd Blackburn Man Utd Southampton Birmingham Man Utd Man Utd Man Utd
Man Utd West Brom Man Utd Zalaegerszeg Man Utd Middlesbro Bolton Man Utd Maccabi Haifa Tottenham Man Utd Man Utd Olvmpiakos Everton Man Utd Man Utd Aston Villa Southampton Leicester B. Leverkusen Deportivo West Ham Chelsea Man Utd Man Utd Birmingham Sunderland Portsmouth Blackburn Man Utd Chelsea Man Utd West Ham Man Utd Man Utd Man City Arsenal Juventus
0 0 2 0 1 0 1 0 2 0 3 0 0 1 3 1 1 0 0 0 0
0 0 1 0 1 1 1 3 1 3 0 2 1 1
IV)
0 0 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 1 1 1 0 0 G 0 0 0 0 0 0 0
0 3 1 2 SI.ud.
65
07/06/02.
S S S S S S S 12/10/02. 16/10/02. 12/02/03. 29/03/03. 20/04/03. 22/05/03.
21/06/02.
2 5 1 1 0 1 5 1 1 1 4 3 1 2 1 2 2 2 3 1 1 3 2 2 4 1 1 2 1 6 0 0 1 0 2
IV)
26 15
80
Makedonija 2 Australija 1
2 3
13
Iz igre
Lihtentajn Engleska JAR
Engleska Turska 2
73 81 17
Ukupno za reprezentaciju (od seniorskog debija)

Odigrao Pobjede Nerije eno Porazi %po bjeda % nerije enih % poraza
Od prvog nastupa Igrao 90 min. Nastupio Uao kao zamjena Zamijenjen Kapetan
78 37 60 3 19 16
41 24 36 1 11 11
22 9 13 0 4 4
15 4 11 2
4
52,6 64,9 60,0 33,3 57,9 68,8
28,8 24,3 21,7 0,0 21,1 25,0
19,2 10,8 18,3 66,7 21,1 6,3
2
1
Datum
Natjecanje
Domai
Gosti
Domai 1
22/02/03. 25/02/03. 02/03/03. 05/03/03. 12/03/03. 15/03/03. 22/03/03. 05/04/03. 08/04/03. 19/04/03. 23/04/03. 27/04/03. 03/05/03. 11/05/03.
Premier liga Liga prvaka Liga kup Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga Liga prvaka Premier liga Liga prvaka Premier liga Premier liga Premier liga
Bolton Juventus Liverpool Man Utd Man Utd Aston Villa Man Utd Man Utd Real Madrid Man Utd Man Utd Tottenham Man Utd Everton
Man Utd Man Utd Man Utd Leeds FC Basle Man Utd Fulham Liverpool Man Utd Blackburn Real Madrid Man Utd Charlton o . Man Utd
Gosti Gotovi Min. D.B . 1 0 3 0 1 1
Centarutovi u Premier ligi 2002/03. Broj uspjenih David Beckham Fabrice Fernandez Laurent Robert Nolberto Solano lan Harte
92
0 2 2
1
0 3 4 3 3 4 0 4 1
1 0 0 1 1 3 2 1 2
0 Q 0 0 1 0 0 0 0 2 0 1 1
76 65 63 61
% preciznih 25 24 29 26 34
12
Rekordni nastupi u Ligi prvaka David Beckham Garry Neville Raul Rvan Giggs 81 80 78 77
71,i 11 42
Ukupan broj nastupa: 52 Ukupan broj golova: 11
Legenda EP SP kv. sk. Kat. SI. ud. Zav. tur.

Podaci do 1. srpnja 2003.
Komparativna statistika
Nastupi 2002/03.
Zidane Broj utakmica u Ligi Zapoeo Uao kao zamjena Broj odigranih minuta Pobjede Porazi Nerijeeno Golovi Asistencije uti kartoni Crveni kartoni 33 32 1 2700 19 4 10 9 8 4 0
Figo 33
33 0
Ronaldo 31 29 2 2384
18 4 9
Raul 31 30
1
Beckham
31 27 4
Europsko prvenstvo Svjetsko prvenstvo Kvalifikacije Skupina Kategorija Slobodan udarac Zavrni turnir
2771
20 3 10 10 11 4
2698 19 2
10 16 7 2 0
2541
21 4 6
23 3 1 0
6 9 5 0
Ovitak Prednji Ross Kinnaird/Getty Images: News and Sport Zadnji Matthevv Ashton/ Empics Posveta Kopake Stu Forster/Getty Images: News and Sport Obiteljski dom (u boji, str 1) Anthonv Upton/Rex Features S Bobbvjem Charltonom (str. 8) John Jones/JDJ Communications Telefoniranje (str 8) John Jones/JDJ Communications itanje novina (str. 9) John Jones/JDJ Communications Ulazak u avion (str. 9) John Jones/JDJ Communications U teretani (str. 9) John Jones/JDJ Communications S Terryjem Venablesom (str. 9) John Jones/JDJ Communications Barcine engleske zvijezde (str. 9) John Jones/JDJ Communications Momad United FA Juniorski Kup 1992. (str.
11) MEN Svndication Vjenanje Lynne i Colina (str. 11) Colin Mason/London Features International Debi u reprezentaciji (str. 14) Darren VValsh/Action Images Mladi igra godine 1997. po izboru Udruge nogometnih profesionalaca (str. 14) John Siblev/Action Images S Ericom Cantonaom (str. 14) Brandon Matone/Action Images Navijai u Upton Parku (str. 14)Gary M. Prior/Getty Images: Nevvs and Sport Iskljuenje (str. 15) Arnold Slater/Mirrorpix U svlaionicu (str. 15) Arnold Slater/Mirrorpix S Garvjem Nevilleom (str. 16) Shaun Botterill/Getty Images: Nevvs and Sport Brooklyn (str. 17) Popperfoto Vjenanje (str. 18) Tony Ward/Mirrorpix Fotografije s vjenanja i svadbe (str. 18 i 19) OK! Magazine Frizure (str. 20 i 21) Glavna
fotografija Mike Hewitt/ Getty Images: News and Sport Insets (slijeva na desno) Rex Features; Ben Radford/Getty Images: Nevvs and Sport; Ross Kinnaird/Getty Images: Nevvs and Sport; Laurence Griffiths/Getty Images: Nevvs and Sport; Popperfoto; David Fisher/Popperfoto; Sipa Press/Rex Features; Carlos A!varez/Getty Images: Nevvs and Sport Utakmica s Rumunjskom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix Utakmica s Portugalom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix S Kevinom Keeganom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix Kapetan reprezentacije (str. 22) Darren VValsh/Action Images FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. (str. 23) Bradley Ormesher/Mirrorpix Trening u Carringtonufstr. 23) Bradley Ormesher/Mirrorpix Podie FA kup (str. 24) Action Images Sa Sir Alexom Fergusonom (str. 24) Rui Vieira/PA
Photos S Royem Keaneom i Alanom Shearerom (str. 24) Rui Vieira/PA Photos Trostruka kruna (str. 24) John Sibley/Action Images Po mjeri (str. 25) Glavna fotografija Dean Freeman Cowboy Clive Brunskill/ Getty Images; News and Sport for PepsiCo Odjea John Rogers/Mission Pictures Po mjeri (str. 26 i 27) Glavna fotografija Dean Freeman Insets (slijeva nadesno): John Rogers/Mission Pictures Osoba godine po izboru BBC Sportsa 2001. (str. 28) VVarren Little/Getty Images: News and Sport Susret s kraljicom (str. 28) Tim Graham/Corbis S Eltonom Johnom (str. 28) Mission Pictures S Nelsonom Mandelom (str. 29) Juda Ngwenya/Popperfoto S Tonyjem Blairom (str. 29) Matthevv Fearn/Popperfoto S Kirsty Hovvard (str. 29) EPA/PA Photos S Muhammadom Alijem (str. 29) Max
Mumby/Mirrorpix Semafor (str. 30) Masatoshi Okauchi/Rex Features Davanje autograma (str. 30) Bradley Ormesher/Mirrorpix Statua (str. 31)Sukree Sukplang/Popperfoto Tokyo Beauty Centre (str. 31) Masatoshi Okauchi/Rex Features Victoria s djecom (str. 32) Jason Fraser/Eliot Press Guranje kolica (str. 32) Jason Fraser MTV Avvards (str. 32) Fred Prouser/Popperfoto Dri Brooklyna (str. 32) Anthony Dixon/London Features International Dovvning St (str. 33) Kirsty Wigglesworth/PA Photos Sa Sven-Goranom Erikssonom (str. 34) Paul Gilham/Action Images Semafor u Munchenu (str. 34) Ben Radford/Getty Images: News and Sport Ozljeda metatarzalne kosti (str. 34) Barren VValsh/Action Images Utakmica s Grkom (str. 35) Tony O'Brien/Action Images Svjetsko prvenstvo 2002.
(str. 36 i 37) Glavna fotografija Ross Kinnaird/Getty Images: News and Sport Sweden game Koji Aoki/ AFLO/Getty Images: News and Sport Dri se za gleanj Rui Vieira/PA Photos Japanski navija Stephane Reix/Corbis S Davidom Seamanom Action Images/Corbis Jedanaesterac Bradley Ormesher/Mirrorpix Sa Zinedineom Zidaneom (str. 38) Adam Davy/Empics Golih prsa (str. 38) Adam Davy/Empics Ozljeda skifoidne kosti (str. 38) Phil Cole/Getty Images: News and Sport Slobodan udarac (str. 38) Jason Cairnduff/Professional Sport S Ruudom van Nistelroovem (str. 38) Darren VValsh/Action Images Charltonov gol (str. 38) Neal Simpson/Empics S trofejem Premier lige (str. 39) Gary M. Prior/Getty Images: News and Sport Dri Realov dres broj 23 (str. 40) Javier Soriano/AFP/Getty Images: News and Sport Sve ostale fotografije su iz autorove obiteljske zbirke.
Kazalo
Adams, Bryan 251 Adams, Christian (urjak) 110, 116 Victorijino vjenanje 176-177 Adams, Jackie (punica) Brooklynovo roenje 159, 111-112 Victorijino vjenanje 177, 180, 182 Aimar, Pablo 278 Alexandersson, Niclas 268 Ali, Muhammad 304 Armstrong-Jones, Peregrine 176, 178, 180, 182-183 Barber, Paul 280 Barmby, Nick 32 Barthez, Fabien 345 Batistuta, Gabriel 133, 134, 273 Battv, David 135 Beckham, Brooklyn (sin) Barbados, odmor 235 bolest 192-193, 195 brini karakter 110 David kao otac 28, 50 David potpisuje za Real 5-7 Davidova ozljeda stopala 248-249 Davidovo vjenanje s Victorijom 176, 180, 181-183 dobrotvorna priredba 255 Dubai, treniranje 261-263 Elton John kao kum 304 Madrid, preseljenje 2-4, 10 Michael Jordan 303 napredan razvoj 18 nogomet 17-18, 358 obiteljski ivot 298, 302, 307, 309 policijski auto 321 predstava 327-325 prijetnje otmicom 186-188, 301, 319-321 prvi dani 159-160, 168 roenje 151, 154, 155-159 roenje Romea 295-297 Sawbridgeworth, kua 174 Svjetsko prvenstvo 2002. 282, 292 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 245 vrijeanja 205 zvjezdani status 300, 313 Beckham, David Alderley Edge, stan 159, 160 Alfonso, incident 14-15 ambicije 18 Amerika 31, 311 Argentina, utakmica 1998. 133-136 Argentina, utakmica 2002. 275-276 automobil, prvi 84 Barbados, odmor 322 Barcelona, pregovori 361 -362 Bobby Charlton, nogometna akademija 36-38 brak s Victorijom 151, 175-183 Brimsdovvn 48 brinost 110 broj 10, dres 233 broj deset, Realov dres 12 Brooklyn, bolest 192-193 Brooklyn, kao novoroene 159-160 Brooklyn, rdenje 151, 154, 155-159 Bryan Adams, koncert 252 Buckinghamska palaa 323-324 Cantona 79-81 Cantona, incident s udaranjem 81-82
160
uvanje djece 168, 326 David zaprosio Victoriju
116
prijetnje otmicom 187 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244 upoznavanje s Davidom 111-112 Victorijino vjenanje 175-
-177
Adams, Liberty 176, 295 Adams, Louise (urjakinja)
102, 295
Victorijino vjenanje 175-176 Adams, Tony (nogometa) Beckhamovo iskljuenje 136,291 zavretak meunarodne karijere 213 engleska reprezentacija 216 Adams, Tony (punac) Brooklvnovo roenje 158-159 uvanje djece 168 David zaprosio Victoriju 116-117 Euro 2000. 205, 206 prijetnje otmicom 187 Sawbridge, kua 174 sigurnost obitelji Beckham 322-323 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244 upoznavanje s Davidom
Kazalo / 393
crtanje 30 Daleki istok, turneja 2003. 365-369 Deana 52-53, 84, 104 djetinjstvo i nogomet 17-19, 21-23 Dubai, treniranje 255, 261 -263 duh engleske reprezentacije 221-222 EngleskaNjemaka 2001. 221-226 engleski naivjai 225 Eriksson 218-219 Eriksson, stavovi 228-270 Essex 31 Europsko prvenstvo 2000. 186-189, 203-211 Europsko prvenstvo 2004., kvalifikacije 337-340 FAkup 1996. 88-92 FAkup 1999. 153, 161163, 166-167 FA kup 2003. 327 Ferguson i kopaka 333--335 Ferguson, stavovi 230-234, 321-322 Ferguson, sukobi 194--196, 261262, 323-331, 332-336, 347-351, 356--357, 363 Fergusonova odluka o ostanku 246-247 Fergusonova vjera u mlade igrae 70-72 Gascoigne, izostavljen iz momadi za Svjetsko prvenstvo 124-126 Giggs 83-84 gol Wimbledonu 93-95 gruba igra 59, 69, 75-76 Helen 92, 94, 104 Hoddle 126-130, 185 Hoddle, kao uzor 120 Hoddle, sukob 132 igranje za reprezentaciju 119-120, 184-185, 202-203
iskljuenje 133-137, 143-145 izostanak s treninga 193194 japanski oboavatelji 266-267, 280-310 juniori 2122 Juniorski kup 1992. 62--63 Juniorski kup 1993. 63-64 kapetan reprezentacije 214-216 kapetan reprezentacije, prvi put 217 kapetan Uniteda, prvi put 231-232 Keegan 185-186, 228 Kidd 107 Kingfisher 20 Kirsty Howard 237-240 klub ili reprezentacije, rasprava 332 kua, prva 82-84 kuhanje 29, 84 Kup prvaka, finale 1999. 167-172 Liga prvaka 1999. 163-164 Liga prvaka 2003. 336, 340-346, 349-355 ljubav prema obitelji 306--307, 312, 313-315 ljubav prema zvijezdama 302 Madonna 140 Madrid, preseljenje 362, 364-365 Malta, odmor 60-61 Mandela 304-305 McClaren 152-153 medeni mjesec 183 mediji 144-145, 311-313 mediji i Brooklvnovo roenje 158 mediji i iskljuenje 138-139, 143-146 medijska zvijezda 94-95, 298-300, 307 Michael Jordan 302303
MilkCup 54-55 momadski igra 26 momaka veer 177 najmlaa Manchesterova momad 74 naunica 298 navija Manchester Uniteda 32-33, 89-90 nepovjerenje, Ferguson 196-198 obiteljski ivot 298, 301, 306, 308 odanost Manchester Unitedu 234-235, 324 otac kao trener 13-21, 2627, 30, 80 otmica, prijetnje 186-188, 301, 319-321 ozljeda tetive 344-347 ozljede 27, 223, 247--250, 262-266, 272, 283--284, 304, 322, 324, 344--347 Pepsi, reklama 342 Perez, pregovori 363-364 podstanarstvo 50-52 ponos zbog igranja za Englesku 184-185 porezotina na usni 166 posudba Preston North Endu 66-68 potpis za Manchester United 36,42-43, 45-47 potpis za Real 1 -9, 365-366 pregled za Real 3 pregovori o ugovoru s Manchester Unitedom 252, 254-255 Preston North End 68-70 prijateljstvo s Eltonom Johnom 303-304 prijateljstvo s Gardnerom 58, 61 prijetnje smru 300 profesionalnost 200 prva momad Uniteda, prvi nastup 64-65 prvaci Premier lige 2003. 359
publika, neprijateljstvo 149-150,205-207 putovanja u inozemstvo 97-98 razgovori tijekom utakmica 59-60 razoaranje nakon Svjetskog prvenstva 2002. 317-318 razvod roditelja 313-315, 326 Real, glasine o prijelasku 341,343, 357 Real, odluka o prijelasku 362363 Real, predstavljanje navijaima 10-14 rebro, slomljeno 322 reprezentacija, poziv 121 reprezentacija, prvi gol 131-132 reprezentacija, prvi nastup 122 Ridgeway Rovers 24-28, 30, 32, 48, 50 Roberto Carlos 133 Romeo, roenje 295-297 samopouzdanje, nedostatak 66-67 Sawbridgeworth, kua 173-174 Schmeichel, treninzi 78 Scholes 346 seniorska momad Uniteda, prvi gol 65-66 sezona 19951996. 74--92 sezona 1996-1997. 93-94, 106-108 sezona 1997-1998. 117--118 sezona 1998-1999. 147-172 sezona 1999-2000. 184-200 sezona 2002-2003. 318-336, 340-359 sigurnost i prijetnje 148--149, 157, 175-176, 186--188, 204205, 300-302,
319-321
Simeoneov dres 154-155 skaut Manchester Uniteda 35-36, 40-41 slobodan udarac, protiv Reala 353-354 slobodni udarci 20-21 Southend, odmor 110--111 spoj s Victorijom, prvi 101-106 sponzori 371 Spurs, utakmica 2001. 232 Spursi, ponuda 41-42 Stephens 252-253 Stephens, povjerenje 253 stopalo, ozljeda 247-250, 262-266, 272, 283-284 Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. 189-192 Svjetsko prvenstvo 2002. 264-293 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 211-212, 219-220, 221-226, 236-238, 240-245 Svjetsko prvenstvo 1998. 118, 124-138 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 122-124 kola 22, 29-30 panjolska 2-3 telefoniranje s Victorijom 108-109, 306-308 tetovae 298 Texas, turneja s Essexom 31-32 trener Harrison 56-59 trener Stiles 47-48 treninzi kod Barcelone 38-40 treninzi kod Manchesterovih juniora 49-50, 53-54, 56-60 treninzi kod Tottenhama 32 upoznavanje s Victorijinim roditeljima 111-112 upoznavanje s Victorijom
99-101, 107 Versaceova odijela 166 Victoria 114-116, 309-310

Victorijina trudnoa 135-137, 138, 141-142 vila u Francuskoj 311 vjenanica 176-177 vrijeanje iz publike 205-207 VValtham Forest 30-31, 35 West Ham, ponuda 26 zavretak karijere 331 Beckham, Joanne (sestra) 19, 82, 157, 295, 314, 327 bliskost s Davidom 28-29 David upoznaje Victoriju 101 Davidov gol VVimbiedonu 94 Davidovo vjenanje 177 nova kua 315 razvod roditelja 315, 316 Southend, odmor 110-111 Beckham, Romeo (sin) Madrid, preseljenje 2 obiteljski ivot 298, 302, 307, 309 prijetnje otmicom 301, 319-321 roenje 295-297 zvjezdani status 300, 313 Beckham, Sandra (majka) David dobio ponudu Spursa 42 David kao djeak na vjenanju 86 David kao kapetan Manchester Uniteda 232 David kapetan engleske reprezentacije 215 David odlazi od kue 50 David potpisao za Manchester United 42, 45-46 David potpisao za Real 6--7 David prvi put u Unitedovoj prvoj momadi 65
Kazalo / 395
David se seli u Madrid 2-4, 10,364 David se upoznaje s Victorijom 100-101 David u reprezentaciji 121 Davida trenira Stiles 48 Davidov gol VVimbledonu 94 Davidov prvi izlazak s Victorijom 103 Davidov sukob s Ferguso-nom 326-327 Davidovo djetinjstvo 21 -23 Davidovo kuhanje 84 Davidovo vjenanje 177, 179 FAkup 1996. 89, 31-32 iskljuenje 136, 144, 146 Liga prvaka, finale 1999. 172 Malta, odmor 60 nogmetna akademija Bobbyja Charltona 37-38 nova kua 316 obiteljski ivot 28-29 potpora Davidu 45-46, 50, 62 potpora Tedu i nogometu 19 razvod 314-316, 328329 Real, utakmica 2003. 347 Ridgeway Rovers 27 Romeovo roenje 297 roditeljska uloga 314 skaut iz Manchester Uniteda 35 Southend, odmor 110 Svjetsko prvenstvo 1998. 131 Svjetsko prvenstvo 2002. 279, 293. Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244-245 Tedove tetovae 298 Victorijina trudnoa 138 Beckham, Ted (otac) divljenje prema Robsonu 58 David dobio ponudu Spursa 42 David igra za Preston
North End 69 David kao djeak na vjenanju 86 David kao kapetan Manchester Uniteda 232 David kapetan engleske reprezentacije 215 David odlazi od kue 50 David potpisao za Manchester United 42, 45-46 David potpisao za Real 6-7 David prvi put u Unitedo-voj prvoj momadi 65 David se seli u Madrid 2--4, 10,368 David se upoznaje s Victorijom 100-101 David u reprezentaciji 121 Davida trenira Stiles 48 Davidov gol VVimbledonu 94 Davidov odlazak iz Manchester Uniteda 362 Davidov prvi izlazak s Victorijom 103 Davidov rast 76 Davidov sukob s Ferguso-nom 327-329 Davidov sukob s Hoddleom 128, 130 Davidovo djetinjstvo 21-23 Davidovo kuhanje 84 Davidovo vjenanje 177, 179 FAkup 1996. 89, 31-32 iskljuenje 136-137, 144, 146 Kingfisher 19-20 Kirstv Howard 237-238 kritike na Davidov raun 330 Liga prvaka, finale 1999. 172 Malta, odmor 60 navija Manchester Uniteda 23, 32-33 nogometna akademija Bo-bbyja Charltona 37-38 nova kua 315 obiteljski ivot 28-29
potpora Davidu 45-46, 50, 55, 62 potpora Tedu i nogometu 19 razvod 314-315, 326 Real, utakmica 2003. 343 Ridgeway Rovers 25-27 roditeljska uloga 314 Romeovo roenje 297 skaut iz Manchester Uniteda 35 Southend, odmor 110 stavovi o razgovaranju za vrijeme mea 60 Svjetsko prvenstvo 1998. 131 Svjetsko prvenstvo 2002. 279, 293. Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244-245 tetovae 298 treniranje Davida 19-21, 26-27, 30, 80 Victorijina trudnoa 138 Beckham, Victoria (supruga) Alderley Edge, stan 160 Brooklyn kao novoroen e 159-160 Brookiyn, bolest 192,193, 195 Brooklyn, roenje 151, 154, 155-159 David i Hoddle 128-130 David kapetan engleske reprezentacije 215 David potpisuje za Real 4-9, 365-366 David razmilja o povlaenju iz nogometa 331 David upoznaje roditelje 111-112 Davidov sukob s Fergusonom 325, 326, 351 Davidova ozljeda stopala 248-251 Davidovi stavovi 310-311 Davidovo igranje protiv Reala 2003. 355-356 Davidovo predstavljanje Realovim navijaima 12-
-13 Davidovo razoaranje nakon Svjetskog prvenstva 2002. 319 Davidovo samopouzdanje 18, 272-273, 275, 305, 324 dobrotvorni rad 327 dojenje 159 Dubai, treniranje 261 -263 EltonJohn 304 Euro 2000. 204-206 FAkup 1999. 167 FAkup 2003. 329 Ferguson i kopaka 334 Ferguson ostavio Davida na klupi 351 iskljuenje 134, 143 Japan, popularnost 311 Kirsty Hovvard 239 kue 2-4, 10 Madonna 140 Madrid, preseljenje 2-4, 10,309 mediji 144 medijske kritike 313 Michael Jordan 303 obiteljski ivot 298, 302, 307, 309 otmica, prijetnje 186-188, 301, 319-321 publicitet 114-115 razvod Davidovih roditelja 316 Romeo, roenje 295-297 Savvbridgevvorth, kua 173-174 spoj s Davidom, prvi 101-106 spot grupe pice Girls 97-98 Svjetsko prvenstvo 2002. 272-273, 278, 282, 292-293 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244 tajni odnos s Davidom 109110 telefoniranje s Davidom 108-109,306-308 turneje 138, 140-141,
148, 306-307,309, 310 ureenje kue 174 Versaceova odjea 166 vjenanica 176 vjenanje s Davidom 151,
118
treniranje s Manchesterovim juniorima 53-54 Byrne, Terry Beckhamova ozljeda stopala 250 Beckhamovo iskljuenje 134, 137 potpora Beckhamu 132 Svjetsko prvenstvo 2002. 269, 279 Caine, Michael 303 Campbell, Sol nogometna kola Nogometnog saveza 119 sezona 2002-2003. 352 Svjetsko prvenstvo 1998. 131, 134 Svjetsko prvenstvo 2002. 268, 273, 277, 278 treniranje sa Spursima 32 Cantona, Eric Beckhamov gol VVimbledonu 94 Beckhamov idol 87 Beckhamov prvi gol za Unitedovu seniorsku momad 65-66 bliskost s Fergusonom 231 dres s brojem 7 233 FAkup 1996. 91 incident s publikom 81 --82 iskljuenja 81 karizmatinost 78-80 nogometna vjetina 80, 81 sezona 1995-96. 87-88, 91-92 sezona 1996-97. 93-94 Carlos, Roberto Beckhamov izgled 10 La Liga 2003. 368 Liga prvaka 2000. 199 Liga prvaka 2003. 345, 352, 354 Pepsi, reklama 346 Realova svlaionica 5 Svjetsko prvenstvo 2002.
175-183
zvijezda 298-300, 308-
-309
Berg, Henning 199 Bergkamp, Denis 161-162 Best, George 33, 62 Bilton, Stuart 104 Blomqvist, Jesper 147 Bosnich, Mark 74 Brisset, Jason 25 Brovvn, Connie 47, 48 Brovvn, Joe 47, 48 Brovvn, John 22 Brovvn, Mel (Mel B) 179, 298 Brovvn, VVes 71, 221 Bruce, Steve FAkup 1996. 89, 90, 92 Manchesterov skaut 40 potpora mladim igraima 78 Bullock, John 29 Bunton, Emma 179, 180 Burlev, Craig 89 Butt, Nicky Brighton, Liga kup 64 FAkup 1996. 93 Finale Lige prvaka 1999.
168
igranje u prvoj momadi 66 izostanak iz momadi za Svjetsko prvenstvo 1998. 125-126 Kidd kao trener 107 Milk Cup 55 momadski duh reprezentacije 221 najmlaa Unitedova mom ad 74,76 odanost Manchester Unitedu 234 profesionalnost 200 Svjetsko prvenstvo 2002.
174, 275, 275

Svjetsko prvenstvo 1998.
Kazalo / 397
286-288 Casillas, Iker 342, 354 Casper, Chris 59-62 Casper, Frank 59 Cavallero, Pablo 274, 277 Charlton, Bobby 11, 33 Nogometna kola 36-38 Chisholm, Melanie (Mel C) 99-100, 105, 179 Cody, Eve 51 Cody, Johnny 51 Cole, Andy FAkup 1996. 89 Liga prvaka 1999. 164 sezona 1998-99. 151, 165-166 utakmica protiv Spursa 2001. 232 Cole, Ashley Beckhamov sukob s Fergusonom 335 Buckinghamska palaa 324 Svjetsko prvenstvo 2002. 273, 288 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 Collina, Pierluigi 226, 274, 275 Cork, biskup 179-180 Corral, doktor 3 Costa, Rui 204 Cox, Arthur 213 Crane, doktor 258, 263 Crozier, Adam 213 Cruise, Tom 111 Cruvff, Jordi 93 Curran, Jimmy 54 Davies, Norman 54 Day, Chris 25 Dean, Craig 5152 del Bosque, Vincente 5, 354 Del Valle, Jose Luis 7 Di Livio, Angelo 123 Di Stefano, Alfredo 11-13 Dichio, Daniele 39 Dicks, Julian 59, 75-76 Duscher, Aldo 248, 266 Dyer, Kieron 268, 339
Edu 335 Edvvards, Martin 100, 183-184 Engleska Beckham imenovan kapetanom 214-216 Beckhamov prvi nastup 122 Beckhamovi stavovi o navijaima 226-227 Buckinghamska palaa 322, 324 Dubai, treniranje 259, 261-263 Eriksson imenovan izbornikom 214, 217-218 Euro 2000. 186-189 Euro 2004., kvalifikacije 334, 341-344 Hoddleova ostavka 185 japanski navijai 266--267, 280 Keegan imenovan izbornikom 185 Keeganova ostavka 212-215, 227-228 McDonald's 270 mlada reprezentacija 220--221 momad odaje priznanje navijaima 269 momadski duh 221-222 navijaka potpora Beckhamu 208 problemi s gledateljima 342 protivnici, prouavanje 270-271 Svjetsko prvenstvo 1998. 124-138 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 122-124 Svjetsko prvenstvo 2002. 264-293 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 211-212, 219220, 222-227, 236-238, 240-245 utakmica s Argentinom 1998. 133-136
utakmica s Argentinom 2002. 273-278 utakmica s Brazilom 2002. 285-292 utakmica s Njemakom 2001. 222-227 rtve 201, 202, 290-291 Eriksson, Sven-Goran Beckham, upoznavanje 218-219 Beckhamova ozljeda stopala 250, 263, 264-266 Beckhamovi stavovi o Erikssonu 226 dogovori za prijateljske utakmice 330, 333 Dubai, pripreme 259, 262--263 EngleskaNjemaka 2001. 224, 225, 227 Europsko prvenstvo 2004., kvalifikacije 343-344 glasine: zamjena za Fergusona 234 imenovan engleskim izbornikom 214, 217-218 izbor igraa za Svjetsko prvenstvo 2002. 255 klub u odnosu na reprezentaciju 334 medijske kritike 334 momadski duh reprezentacije 221 stavovi o glazbi u svlaionici 244 strast prema nogometu 288-289 Svjetsko prvenstvo 2002. 264-270, 277, 284, 288-289, 292 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 220, 224, 225, 227, 236-238, 240 tehnika treninga 219 Europsko prvenstvo 2000. 186-189, 203-211 Europsko prvenstvo 2004., kvalifikacije 337-340 Every, Colin (urjak) 28 Every, Freddie 28 Every, Georgina 28
Every, Lynne (sestra) 19, 24, 82, 295, 314 Davidovo vjenanje s Victorijom 177 potpora Davidu 28 razvod roditelja 315 Southend, odmor 110 FA kup 1999. 153, 161, 166-167 2000.189, 329 2003. 329 Ferdinand, Les 165 Ferdinand, Rio Europsko prvenstvo 2004., kvalifikacije 343 momadski duh reprezentacije 221 Svjetsko prvenstvo 2002. 273, 276-278, 283 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 242 Ferguson, Alex Beckham izostaje s treninga 193194 Beckham na klupi za rezerve 347-352 Beckham uvrten u reprezentaciju 121 Beckhamov debi u Ligi 70-71 Beckhamov gol Wimbledonu 94 Beckhamov medeni mjesec 184 Beckhamova kua u Sawbridgeworthu 173 Beckhamovi stavovi o Fergusonu 230-234, 321-322 Beckhamovo iskljuenje 143 Brooklynovo roenje 157 Cantonin incident dovoenje Beckhama 36, 40 europske ambicije 106 FAkup 1996. 90-92 FAkup 1999. 166 Hoddle izostavlja Beckhama 130
incident s kopakom 333-335 koncentriranost 93 kritike na Beckhamov ra un 75 kritike na Kiddov raun 107 Liga prvaka, finale 1999. 167-170 ljubav prema utrkama 229 nepovjerenje u Beckhama 196-198 nesklonost Stephensu 252-253 novi igrai za sezonu 1998-1999. 147 odabir mlade momadi 74-75 odanost igraima 143 odanost Manchester Unitedu 234 odluan duh 199 plan o povlaenju 229-230, 235 pokuaj otmice obitelji Beckham 321 posudba Beckhama Pres-ton North Endu 66-70 potovanje prema Cantoni 79,80 potovanje prema juniorima Manchester Uniteda 63 potpisivanje ugovora s Beckhamom 41, 42-43, 45 potpora igraima 206 prodaja zvijezda 73 promjena odluke o povlaenju 246-247 sezona 1998-1999. 165 stav prema FA kupu 153 stavovi o Beckhamu kao kapetanu reprezentacije 233 stavovi o kvalifikacijskim utakmicama za Svjetsko prvenstvo 2002. 246 strastveni karakter 22, 288 sukob s Beckhamom
194-196, 261-262, 325-332, 335-339, 347-351, 356-357, 363 Svjetsko klupsko prvenstvo 190 temperament 231, 330, 333, 346 treniranje Beckhama 57,
120
utjecaj na Beckhamovu karijeru 55 vjera u mlade igrae 70-72 Fidgeon, Malcolm Beckham igra za Brimsdown 48 Beckham potpisuje za Manchester 43 Beckham trenira s Unitedom 49 dovoenje Beckhama 35-36 potpora Beckhamu 40 Figo, Luis dolazak u Real 8 Euro 2000. 204 La Liga 2003. 372 Liga prvaka 2003. 342, 344-345, 352 Realova svlaionica 5 Finale Lige prvaka 1999.
167-172
Fisher, Danny 75 Ford, Tom 303 Fovvler, Robbie 241 Fuller, Simon tajnost Davidove veze s Victorijom 112 Victoria upoznaje Davida
99-100
zabrinutost zbog ljubavnih veza lanica pice Girls 104 Furnish, David 181, 304,
312
Gardner, Dave Beckhamova igra protiv Reala2003. 360 Beckhamovo vjenanje 180
Kazalo / 399
Engleska-Njemaka 2001. 222-223 incident u restoranu 146, 147 Manchester United prodaje Beckhama 364 Michael Jordan 303-304 prijateljstvo s Beckhamom 61 prvi susret s Beckhamom 58 Svjetsko prvenstvo 2002. 278 Gascoigne, Paul Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 izostavljen iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 124-126 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacijska utakmica protiv Italije 123-124 Gattuso, Gennaro 217 Gerrard, Steven EngleskaNjemaka 2001. 223-224 momadski duh reprezentacije 222 ozljeda 277 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 Giggs, Ryan Beckhamova sigurnost 301 FAkup 1999. 162-163 Fergusonov incident s kopakom 336 Juniorski kup 1992. 63 Liga prvaka, finale 1999. 169 kupnja kue 83 legenda u Manchester Unitedu 8384 odanost Manchester Unitedu 234 prodaja automobila Beckham u 84 profesionalnost 200 Rolexov sat 79-80 sezona 1995-1996. 87 sezona 2002-2003. 348 treniranje sa Schmeichelom 78
krivac 201-202 Gill, David 251 Gillespie, Keith 49, 51-53 MilkCup 55 igranje na Beckhamovu mjestu 62 Glanville, Joe 60-61 Gorman, John 123 Gravesen, Thomas 283 Gregg, Harry 55 Gullit, Ruud 89 Gulzar, Jimmy 298 Guti 352,355 Hagi, Gheorghe 209 Hamann, Dietmar 211 Hansen, Alan 75 Hargreaves, Owen 274 Harrison, Eric Beckham posuen Pres-ton North Endu 67 Fergusonova vjera u mlade igrae 71 Juniorski kup 62, 64 naglasak na eleganciji 58, 166 odlazak iz Manchester Uniteda 152 odluan duh 199-200 posrednika uloga 326 treniranje Beckhama 120, 56-59, 74 utjecaj na Beckhamovu karijeru 55-56 Hasselbank, Jimmy Floyd 165 Healy, Ellen 355 Healy, Tony 355 Heather, Martin 30-31 Helguera Ivan 354 Henrv, Thierrv 347 Heskev, Emile EngleskaNjemaka 2001. 226 prijateljski susret s Italijom 217 Svjetsko prvenstvo 2002. 277, 284, 286 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 226, 242 Hoddle, Glenn
Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beckhamovo iskljuenje 136 izostavljanje Beckhama 127-130 izostavljanje Gascoignea iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 124-125 nain igranja 153 organizacija priprema 203 ostavka na izborniko mjesto 185, 212 poziv Beckhamu u reprezentaciju 121 psiholoki rat 128-129 sukob s Beckhamom 132 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 122-123 taktika odabira momadi 131 treniranje Beckhama 121-122 Hovvard, Kirsty 237-240 Hughes, Gill 88 Hughes, Mark Beckham trenira kod Barcelone 38, 39-40 Beckhamov idol 33, 73 dres s brojem 10 233 FAkup 1996. 88-89 odlazak iz Uniteda 73 Hurlock, Terry 69 Hutchinson, Don 186 Hyde, Ken 27 Hyde, Micah 25, 27 Hyppia, Sami 346 Ine, Paul Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 odlazak iz Uniteda 73 prijelazak 149 publika 206 Svjetsko prvenstvo 1998. 130 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 123 Irvvin, Denis 74, 78 Jackson, Michael 303 James, David 91, 339
Jancker, Carsten 223 Jimenez, Fabio 7 Jiminez, Pedro Lopez 7 John, Elton 181, 303-304, 311 Jordan, Michael 13,302-303 Kahn, Oliver 225 Kanelskis, Andrei 64, 73-74, 324 Kay, Ann 51-52 Kay, Dave 52 Kay, Tom 51-52 Keane, Roy Beckhamov sukob s Fergusonom 194 bliskost s Fergusonom 231 FAkup 1999. 162 kritike na Beckhamov ra un 77 Liga prvaka 1999. 164 nain igranja 225 ozljeda 117, 245,318 profesionalnost 200 sezona 1998-1999. 165 suspenzija 166, 168 temperament 346 voa 78, 117-118 Keegan, Kevin Beckham imenovan kapetanom reprezentacije 214 Beckhamovi stavovi o Keeganu 228 Euro2000. 186-189,203, 205 imenovan engleskim izbornikom 185 incident s publikom 205--207 kritike o izborniku 211, 212 ostavka na izborniko mjesto 212-215, 226 prijetnje Victoriji 187-188 Kenyon, Peter 251, 359, 363 Keown, Martin Dubai, pripreme 263 FAkup 1999. 162
gruba igra 266 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 242-243 Kershaw, Les 43 Kidd, Brian FAkup 1996. 92 posrednika uloga 326 prijelazak u Blackburn 151, 152 trenerske sposobnosti 107 trenira reprezentaciju 339 Kirby, Ryan 25, 69 Kirby, Steve 25-26, 69 Knight, Beverley 256 Laporta, Joan 361 Law, Denis 33, 233 Le Saux, Graeme 131 Lee, Sammy 219 Lewin, Gary 221, 258, 287 Liga prvaka 2000.198-199 2002. 247-248, 251 336, 342-346, 349-353 Lineker, Gary 38, 40 Lockvvood, Nicky 22 Luio 286, 290 Madonna 140, 303 Manchester United dovoenje Beckhama 35-36, 40-41 FAkup 1990. 89 FAkup 1996. 88-92 FAkup 1999. 153, 161-163, 166-167 FAkup 2003. 327 Fergusonova odluka o ostanku 246247 Fergusonovi planovi o povlaenju 229-230, 235 Giggs kao krivac 201 -202 glasine o Fergusonovoj zamjeni 234 Juniorski kup 1992. 62--63 Juniorski kup 1993. 63-64 Liga prvaka 1999., finale 167-172 Liga prvaka 1999. 163-
-164 Liga prvaka 2000. 198-199 Liga prvaka 2002. 247-248, 251 Liga prvaka 2003. 338, 340-346, 349-355 momadski duh 200 naglasak na eleganciji 58-59 naslov prvaka Premier lige 2203. 363 navijaka potpora Beckhamu 147-148, 170-171 obiteljska atmosfera 41, 47 odabir mlade prve mom adi 74-75 odanost igraa 234-235 odluan duh 199-200 potpisivanje ugovora s Beckhamom 41, 42-43, 46-47 pregovori s Barcelonom 361-362 pregovori s Beckhamom 252, 254-255 prodaja Beckhama 359--365 profesionalnost 200 sezona 1995-1996. 74-92 sezona 1996-1997. 93-94, 106-108 sezona 1997-1998. 117--118 sezona 1998-1999. 147-172 sezona 1999-2000. 184-200 sezona 2001-2002. 235-255 sezona 2002-2003. 320, 359 Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. 189-192 UNICEF 257 Versaceova odijela 166 VVorthington Cup 2003. 344 zrakoplovna nesrea u
Kazalo / 401
Munchenu 33 Mandela, Nelson 304-306 Marcos 286 Martin, Lee 89 Martin, Ricky 303 Martin, Nigel 241-242 May, David 85 McClair, Brian 94 McClaren, Steve Beckham izostao s treninga 193-194 Beckhamovi stavovi o 152-153 FA kup 2002. 247 Fergusonov sukob s Beckhamom 196 Liga prvaka, finale 1999.
170
odlazak iz Manchester Uniteda 235 posrednika uloga 326 pristupanje Manchester Unitedu 151 Svjetsko prvenstvo 2002. 270, 289 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 trener reprezentacije 219-343 trenerske sposobnosti 235-236 McGhee, 22 McManaman, Steve 137, 204, 352 McPherson, Elle 303 Mills, Danny 268, 287, 290 MisTeeq 257 Moncur, John 41 Morgan, Albert 171, 191 Morgan, Piers 145 Morgan, Roger 23 Moyes, David 68 Murdock, Collin 49, 55 Murphy, Danny 249 Neville, Gary Beckham imenovan kapetanom reprezentacije 215-216 Beckham na klupi za rezerve 348-349
Beckhamovo iskljuenje 134, 137 Beckhamov kum 178-179, 182-183 Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beckhamov sukob s Fergusonom 196, 326, 333, 340 Beckhamova ozljeda stopala 249 Bryan Adams, koncert 251 dres s brojem 10 Engleska-Njemaka 2001. 227 Euro2000. 208-210 FAkup 199. 167 FA kup 1996. 92,93 Fergusonov temperament 333 Fergusonova kopaka 336 Fergusonova odluka da ostane 246 Gascoigne izostavljen iz momadi 125 glasine o Beckhamovu prijelasku 358 gruba igra 59 Hoddle izostavio Beckhama 127, 130 Hondin sponzorski auto 85 igra prve momadi 66 igranje za reprezentaciju 121 Kidd kao trener 107 Liga prvaka, finale 1999. 169 Liga prvaka 1999. 164 Liga prvaka 2003. 345-346 Liverpool, utakmice 341 Malta, odmor 60-61 MilkCup 55 momadski duh reprezentacije 221 najmlaa momad Manchester Uniteda 74, 76 negodovanje publike 207 odanost Manchester Uni-
tedu 234 ozljeda stopala 250, 251 Pradina odijela 166 prijateljstvo s Beckhamom 61-62 prijetnje Victoriji 187 profesionalnost 200 razgovorljiva priroda 78 sezona 1995-1996. 87, 92 sezona 1996-1997. 108 spot pice Girls 97-98 Svjetsko prvenstvo 1998. 118 Svjetsko prvenstvo 2002. 278-279 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 20, 226, 241, 243 treniranje s juniorskom momadi Uniteda 53-54, 58-59 treniranje sa Schmeichelom 78 Neville, Philip Bryan Adams, koncert 252 Euro2000. 209-210 FAkup 1996. 93 Hondin sponzorski auto 85 izostavljen iz momadi za Svjetsko prvenstvo 125-126 Kidd kao trener 107 krivac za neuspjehe reprezentacije 201, 203, 209210 MilkCup 55 momadski duh reprezentacije 221 najmlaa Unitedova mom ad 74, 76 odanost Manchester Unitedu 234 profesionalnost 200 Svjetsko prvenstvo 1998. 118 treniranje s Unitedovom juniorskom momadi 53-54, 58
zviduci iz publike 207 Nielsen, Kim 134 O'Kane, John Beckhamov cimer 51 najmlaa Unitedova mom ad 74 treniranje s Unitedovom juniorskom momad; 49 Oliver, Jamie 84 O'Neill, Martin 234, 288 O'Shea, John 71 Owen, Michael Dubai, pripreme 263 EngleskaNjemaka 2001. 225, 226 Euro2000. 204 Euro 2000., kvalifikacije 343 FAkup 1999. 153 ozljede 264, 285-286 Svjetsko prvenstvo 1998. 130, 131, 133 Svjetsko prvenstvo 2002. 273 -275, 284-287 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 220, 225, 226, 244 Pallister, Gary 78, 122 Pearce, Stuart 59 Perez, Florentino Beckham potpisuje za Reai 6-9 Beckham predstavljen Realovim navijaima 11-13 pregovori s Beckhamom 357-368 zanimanje za Beckhama 366 Peters, Garv 67-69 Phelan, Mike 341 Phipps, Kath 47, 48 Placente, Diego 274 Pleat, David 32 Pochettino, Mauricio 274 Queiroz, Carlos Beckham potpisuje za Real 5 Beckhamov sukob s Fer-
gusonom 328 Realova snimka 347 treniranje reprezentacije 271 Raul Liga prvaka 2002. 198, 199 Liga prvaka 2003. 346, 345, 352 Realova svlaionica 5 Real Madrid Beckhamov broj 23 12 Beckhamov lijeniki pregled 3 Beckhamov potpis 1 -9 Beckhamova odluka o potpisivanju 362-365 Beckhamovo predstavljanje navijaima 10-14 Bemabeu, stadion 4, 342-343 glasine o Beckhamovu prijelasku 345 La Liga 203. 368-369 Liga prvaka 2002. 198--199 Liga prvaka 2003. 340-345, 349-355 svlaionice 1 Redondo, Fernando 199 Rhodes, Gary 84 Richardson, Kieran 71 Ridgeway Rovers 24-80, 30, 32, 48, 50 Rivaldo 288 Rizo, Ramos 287 Robson, Bryan 33, 90 Beckham potpisuje za Manchester United 46 Beckhamov uzor 73, 87 igrake sposobnosti 58 voa 78 Ronaldhino 288-290, 292 Ronaldo 342, 358, 368 Liga prvaka 2003. 352-353, 355 prijelazak u Real 8 Realova svlaionica 5 Sanchez, Jose Angel 4-9,
11-13
Savage, Robbie 51-53, 55, 62 Schmeichel, Peter FAkup 1999. 162 Liga prvaka, finale 1999. 169 podrka mlaim igraima 78 Scholes, Paul Beckhamovi stavovi 350 EngleskaNjemaka 2001. 226 Euro 2000. 204 FAkup 1996. 93 igranje za reprezentaciju 186 izabran u momad za Svjetsko prvenstvo 125 Kidd kao trener 107 Liga prvaka 2000. 199 Liga prvaka 2003. 345--346 MilkCup 55 momadski duh reprezentacije 221 najmlaa momad Manchester Uniteda 74, 76 odanost Manchester Unitedu 234 profesionalnost 200 sezona 1995-1996. 87 suspenzja 168 Svjetsko prvenstvo 2002. 275, 288 Svjetsko prvenstvo 1998. 118 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 226 Seaman, Dave Dubai, pripreme 263 FAkup 1999. 161 krivac za poraz reprezentacije 201, 290-291 treniranje s Beckhamom 122 Svjetsko prvenstvo 2002. 278, 286-288, 290-291 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 211, 220 Sexton, Dave 270-271
Naslov izvornika: David Beckham vvith Tom Watt MY SIDE Originally published in English by HarperColIins Publishers Ltd under the title David Beckham: My Side Footvvork Productions Ltd 2003. za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak Fotografije na koricama Dean Freeman Fotografiju na poleini na koritenje ustupio AestheticTBC (L
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu ilina knjinica - Zagreb UDK 796.332-05 Beckham, D. BECKHAM, David Moja strana / David Beckham ; u suradnji s Tomom VVattom ; preveli Damir Bilii... <et al.>. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2003. Prijevod djela: My side. - Kazalo. ISBN 953-178-592-9 1. VVatt, Tom I. Beckham, David - Biografija II. Nogometa i - Biografije 431013163
Posveujem Victoriji, Brooklvnu i Romeu. To su jedine tri osobe koje mi uvijek izmame osmijeh. Moje bebe Zauvijek u vas voljeti, David
OM5
Izdaje NAKLADA LJEVAK Za izdavaa ZDENKO LJEVAK Lektura i korektura NADA BRNARDI Grafika priprema STUDIO LJEVAK Tisak i uvez GRAFPEX, Zagreb ISBN 953-178-592-9 MK 2003-55
Tom Watt, koji je s Davidom Beckhamom suraivao na pisanju ove knjige, ugledan' je publicist, glumac i sportski novinar. The End, A Passion For the Game i The Greatest Stage - a trenutano r' BBC-ju vodi radijsku emisiju o sporti
Knjinica Zelina III
540018891
"I sada znat* pravu istinu.'
www.naklada-ljevak.hr

David Beckham Moja Strana

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

David Beckham Moja Strana

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

beckham

Izdaje Naklada LJEVAK Za izdava a ZDENKO LJEVAK Urednik KRISTIJAN VUJII

XII \ David Beckham: Moja strana

2 \ David Beckham: Moja strana

4 \ David Beckham: Moja strana

6 \ David Beckham: Moja strana

8 \ David Beckham: Moja strana

10 \ David Beckham: Moja strana

12 \ David Beckham: Moja strana

14 \ David Beckham: Moja strana

18 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 19

22 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 23

26 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 27

28 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 29

30 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 31

32 \ David Beckham: Moja strana

Masakr nad cvijeem / 33

36 \ David Beckham: Moja strana

Mukarac u smeoj Sierri

38 \ David Beckham: Moja strana

Mukarac u smeoj Sierri

40 \ David Beckham: Moja strana

Mukarac u smeoj Sierri

42 \ David Beckham: Moja strana

Mukarac u smeoj Sierri

"Potpisao si za Man United ali to jo ne znai da si neto i postigao"

46 \ David Beckham: Moja strana

48 \ David Beckham: Moja strana

50 \ David Beckham: Moja strana

52 \ David Beckham: Moja strana

Prethodna stranica: Uivancija s Ridgeway Roversima.

Ova stranica: Oduvijek su bili u pravu: Ne zna startati...

... ne moe pnjei protivnikog

54 \ David Beckham: Moja strana

56 \ David Beckham: Moja strana

58 \ David Beckham: Moja strana

60 \ David Beckham: Moja strana

62 \ David Beckham: Moja strana

64 \ David Beckham: Moja strana

66 \ David Beckham: Moja strana

68 \ David Beckham: Moja strana

70 \ David Beckham: Moja strana

"A to ako sljedei put istrimo i pokaemo da ste svi u krivu?"

74 \ David Beckham: Moja strana

76 \ David Beckham: Moja strana

78 \ David Beckham: Moja strana

80 \ David Beckham: Moja strana

82 \ David Beckham: Moja strana

84 \ David Beckham: Moja strana

86 \ David Beckham: Moja strana

88 \ David Beckham: Moja strana

90 \ David Beckham: Moja strana

92 \ David Beckham: Moja strana

94 \ David Beckham: Moja strana

98 \ David Beckham: Moja strana

Mala s dobrim nogama / 99

100 \ David Beckham: Moja strana

Mala s dobrim nogama / 101