Sie sind auf Seite 1von 436

oAo.-e h/ll OJ/t<..

f'h7/ f1J..,.o;P._<>k
llttt:..<?.. rfJov 7ovn, Af
--1
4 . a./ :,Yt:l .
;8 =of.
l tl/)
..
Uzroci f'>poljetlice
l o"
raspada Jugoslavije
Ovu knjigu uspomeni na SFRJ i
svima onima koji su se za nju borili i ginuli.
PREDGOVOR
Naslov i sadraj ove knjige diktiralo je vrijeme i koji su usljedili
nakon agonije i raspada SFRJ, njene fragmentacije i onoga to je na
koncu od toga nastalo. Bio sam i mnogih o
kojima je ovdje U ruci su mi bili mnogi' feljtoni, publikacije i knjige
koje su se bavile ovim pitanjem, ali niko ne iznosi dovoljno
zato je dolo do agonije i sloma jedne zemlje. Mnogi autori zadanu
temu ne istrauju i analiziraju dubinski, samo sa pojedinim
i uzrocima, ne njihovu sinergiju u jednom dugom
procesu njenog trajanja kao dravne zajednice koja je od svog nastanka
u dravnopravnom, nacinalnom, konfesionalnom, kulturolokom smislu
bila vrlo komplikovana dravna zajednica.
Zato sam da ne propustim priliku da kaem ono to mislim da
treba a nije
Tekstovi u knjizi imaju preteno pristup. Pisani su
filozofsko-istorijskom metodom koja traga za istinom pri sigurno
ima i dosta revolta, a time i subjektivnosti. Pripadam
generaciji 18-o godinjaka koja je sa zanosom i entuzijazmom
prola kroz rvanj NOB-e. Ta borba je bila slavna,
ali je pobijedila osovinske, i masovne kvinslike
formacije.
Generacija koja je skoro otila, ne samo da je oslobodila zemlju, nego je
i u eruptivnmom zanosu zemlju obnovila i izgradila religioznim
fanatizmom, u ideologiju, bez ostatka. Naalost, to
vrijeme bilo je i utopija i iluzija.
Vjerujem da knjiga kod publike izazvati poz1t1vne, ali i
negativne reakcije. Mnogi se teko miriti sa gorkim i neugodnim
istinama. Smatrao sam svojim dugom prema mojim ratnim drugovima
da napiem ono to mislim, bez ikakvih intervencija sa strane, ili
miljenja. Dakle, to je-to je.
3
Recenzije knjige:
Rukopis prof.dr. "Uzroci i posljedice raspada
Jugoslavije" je veoma impozantno tivo, nakrcano autorovim tvrdnjama,
ali i podacima, citatima, redanjem Ispisan je s nekom
Autor ljude i narode koji su ivjeli u bivoj Jugoslaviji,
zbivanja u prolosti, a posebno zbivanja u bivoj Jugoslaviji nakon smrti
Josipa Broza Tita, u posljednjim godinama njezinog postoj anj a, pa
raspada, te u godinama ratova na njezinim ruevinama, sve do
dananjeg vremena poodmakle tranzicije u osamostaljenim dravama-
sljednicama opisuje bez i zadrke, nimalo ne
neutralnost svojstvenu diskursu. To nije ni ni
doista pristrano tivo, pri kvalifikativu
pristranosti ovdje ne pridajemo neko peorativno
Autora boli jugoslavenska tragedija i on to ne krije. On otro i
bespotedno i o onom i onakvom socijalizmu kakav je bio
instuticionaliziran u bivoj Jugoslaviji, ne tedi ni Josipa Broza Tita, a
Edvarda Kardelja citira samo da bi pokazao da je po njemu za Sloveniju
i Slovence Jugoslavija bila usputna stanica.
Otroumna zapaanja u ovom rukopisu ponekad prelaze i u pamfletske
formulacije.
Do sada je u svijetu i u zemljama koje su se osamostalile u raspadu
jugoslavenske federacije objavljeno nekoliko stotina knjiga
(iz pera diplomata, vojnika, ekonomista), sve do
i memoara pojedinih aktera, posrednika o
tome to se s Jugoslavijom i u Jugoslaviji njezinog
raspada, u samim trenucima raspada, u ratovima koji su na
njezinom prostoru (rat ili "rat" u Sloveniji, rat u Hrvatskoj, ratovi u
Bosni i Hercegovini, napad NATO-a na SR Jugoslaviju, krvavi okraji
na Kosovu i u Makedoniji).
Kada bi ovaj rukopis bio objavljen kao knjiga, bio bi
svakako doprinos potpunijem sagledavanju svih zbivanja
raspada i njihovih posljedica, a posebno upravo po tome to autor ta
zbivanja nastoji sagledati u jednom irem drutveno-historijskom
kontekstu, kao sekvencu svjetsko-epohalnih kretanja, pa i slijepih
kolosjeka historije, a posebno deformacija i
posrtpnja.
4
Naime, autor zbivanja, pojave, te i njihove postupke i
izjave uvijek smjeta u tu jednu iru i dublju drutveno-historijsku
a da pritom upada i u zamku iluzije da ljudi , pa i neki
pojedinac, "kreiraju" historiju, odnosno da bi stvari bile i da bi
ishodi bili da su to narodi, pa i pojedinci htjeli, da su oni bolji,
da nisu zaslijepljeni mrnjom, da nisu skloni banditizmu itd. No, moda
upravo takva strana zaokupljenosti autora narodima i ljudima, pri
on o njima uglavnom ne misli dobro, na njihov nesmiljene
osude, i dra ovog tiva. Nije bio akter postupaka koji su vodili
raspadu Jugoslavije, nije sudjelovao u krvavim nije poticao
na naprotiv suprostavljao se, koliko je bilo u njegovoj
disolucionim i degenarativnim procesima u bivem jugoslavenskom
socijalizmu, a onda i ratovima i i utoliko je on koji je
bio "in", a ne "out"; nije bio tek puki a pogotovo stranac s
nekim bezrazlonim nad toboe primitivnim
narodima i ljudima na Balkanu, koji je sve to se zbivalo i
zbilo duboko proivljavao i jo proivljava. Upravo sve to bi
dobronamjerni, a radoznali morao uvaavati kada se sa
ovim tivom iz pera
Smatram da bi rukopis trebalo to prije tampati u obliku knjige, koja bi
bila i prikladno oblikovana (likovno rjeenje, popis i citirane
literature, registri goegrafskih i imena, registar
Nema sumnje, da bi knjiga naila na odjek i u iroj javnosti na cijelom
prostoru bive Jugoslavije, te na pohvale, ali i na kritike i osporavanja
ovih ili onih tvrdnji i navoda u njoj.
U Zagrebu, februara 2003.
Prof. dr Stipe uvar s.r.
5
Knjiga prof. dr. "Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije"
je dosta obiman rad. On predstavlja njegovo miljenje i ocjene o
nastanku i razvoju Jugoslavije, njene uspjehe i stranputice,
iluzije i utopije, koje su na kraju dovele do njene propasti.
Rad je nabijen mnogim redanjem kroz koje je
prola Jugoslavija a poslije raspada bipolarnog sistema i ruenja
Berlinskog zida 1989. godine. Time je zapadna alijansa dobila odreene
ruke i u znaku implozije krenula na Balkan- to stalno "bure baruta". Na
prvom koraku udarila je na Jugoslaviju u kojoj su je spremne
snage u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Makedoniji, na
Kosovu. Autor da ni jedan narod nije stao u odbranu Jugoslavije
pa ni oni koje je ona izvukla iz dubokih istorijskih deponija i koji su u
Jugoslaviji doivjeli emancipaciju u svojoj istoriji. Autor
da su u zatiti otkazala tri glavna stuba: SKJ, JNA i klasa o
kojoj je stvoren mit neposrednog samoupravljanja.
Autor opisuje stanje poslije dolaska na vlast nacionalnih stranaka 1990.
godine koje su vie bile nacionalni ekskluzivni pokreti, nego
stranke. Njihov program bio je krajnje reakcionaran. Nesposobne da
nastave reforme, kako tvrdi autor, one su okrenule retrogradno:
stvaranju jednonacionalnih dravica, progonu i pogromu pripadnika
drugih naroda sa "svog" teritorija. To je izazvalo sukobe
bez presedana. Tim sukobima od dijelova Jugoslavije, BiH i
Hrvatske, napravljena je prava pusto posljedica je bijeda u
Evropi.
Iz teksta se vidi da je autor mnoge neposredno posmatrao, a u
nekim od njih i da ih u ovom radu istinito prikae.
Zato se autor i ne obazire na to to drugi o tim misle. A
miljenja su veoma Zbog toga mnoge konstatacije u ovome
radu izazvati veliku polemiku u znaku odobravanje i osporavanja. Ovaj
rukopis treba to prije objaviti i plasirati na to prostor bive
Jugoslavije, kako bi se izloio sudu javnosti.
U radu je najvie koritena istorijsko-socioloka metoda koja je imala za
cilj da se u Jugoslaviji i poslije nje, prikau istinito i da se
prema njima izvri osvrt.
Kako o proteklim vladaju miljenja,
ocijeniti koliko su tvrdnje u ovoj knjizi istinite.
Prof. Dr. Rajko, akademik, s.r.
6
SADRAJ
I Poglavlje: IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG
VREMENA
Stanje i modeli savremenog svijeta ................. .................. .... ll
Problemi i savremenog svijeta ...... ....... ....... 20
Uzroci raspada empirijskog socijalizma........... ............... ...... 39
Uzroci propadanja projekta socijalizma .............................. 51
Drutvenoekonomski, i idejni procesi u socijali-
zamljama sa posebnim osvrtom na SFRJ................ 57
Sudbina socijalizma- uzroci sloma ...................................... . 76
Drutveni procesi i odnosi u SFRJ .............. .......... .... .... .. ...... 92
Involutivni procesi u Jugoslaviji ...................... ...................... 102
Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije..... ............................ 107
Nacionalni programi - uzroci sukoba i raspada Jugoslavije 119
II Poglavlje: SISTEM IDEJA I UTOPIJA
PREOBRAAJ A
sistem i odnosi u SFRJ .......................... 129
Drutvenoekonomski odnosi u SFRJ ..... ........ ....... ....... . ....... 136
Opta ocjena ustavnosti SFRJ................. ............................... 148
Karakteristike sistema SFRJ............ .... ................ 156
ostvarivanja
sistema u SFRJ ......................... ............ .......... .................... ..... 163
Uspon i pad KPJ/SKJ i Jugoslavije ....................................... 172
Stanje u Jugoslaviji pred kraj ...................................... .......... 188
III Poglavlje: SCENA BESMISLA
ta je prethodilo raspadu Jugoslavije .. .......................... ....... 215
Redosljed koji su 1991. ruili Jugoslaviju ............ 243
Uticaj Evropske zajednice na jugoslavensku krizu-
redosljed ............ .................... ................................. 250
Sprega secesionista i Evropske zajednice u ruenju
Jugoslavije ..... ............... ........................................................... 262
7
Dogodilo se posljednjih deset godina ... ...... ......................... 283
Kako se i zato raspala Jugoslavija ................... ................ ... 290
Jugoslavija u vremenu interregnuma ................................... 313
IV Poglavlje: HRVATSKI I SRPSKI NACIONALIZAM
Kontrarevolucija i restauracija u Hrvatskoj ........................ 321
Hrvatski nacionalizam, terorizam i razaranje Jugoslavije . 341
Srbi od slave do poraza .................... ..... ............ ..... ...... .. ...... . 348
ivot u periodu interregnuma ... ............... ...... ...... ................ 362
V Poglavlje: BiH U RASPADU JUGOSLAVIJE I NAKON TOGA
drutvo u Jugoslaviji i BiH ..................... 369
BiH od ZAVNOBiH-a do Dejtona ......... ..... ..................... .. 374
definisanja karaktera rata u BiH
1991-1995. godine ........................ ...... ........... .. .................. ...... 380
Kako izgledaju odnosi u BiH ................... 392
Vl Poglavlje: POLITIKA EVROPE I SAD PREMA ZEMLJAMA
BIVE JUGOSLA VIJE
Geostrateki i interesi SAD na Balkanu ...... .. 403
Pokoreni Balkan .... ........ ........................... ................ ............. 416
ta nam se to dogodilo ... ..... .......... ..... ............ ....................... 425
8
"Svi poroci sakupljeni iz svih vjekova nikada
ne mogu biti jednaki zlu kojeg donosi samo
jedna vojna" (Ruso)
I POGLAVLJE
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG
VREMENA
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Stanje i modeli savremenog svijeta
Savremeni svijet uao je u sveoptu civilizacijsku i krizu
u kojoj najvise stradaju nerazvijene zemlje, jer njih kriza najvie
i starim kanoniziranim miljenjima ne mogu se objasniti
mnoge pojave savremenog svijeta ni odrediti putevi daljeg razvoja.
Za svijet bila je skleroza duha, idejni
oportunizam i dogmatizam. To je suavalo i usporavalo procese
preobraaja i njegove objektivne razvoja.
u zemljama zahtijevali su produbljenu analizu
nove istorijske situacije poslije zauzimanja vlasti, ali to nije imao ko
izvesti. Na snazi je ostala dogmatska svijest, koja nije
mogla odgovoriti na probleme koje su nametnule drutvene
Na primjer, koji su uzroci da pojedine
zemlje ratuju da jedne volju drugima? Ni
zemlje nisu pronale puteve za razrjeenje svojih
unutarnjih i a jo manje To
je samo po sebi govorilo koliko su one bile i ta su u
sebi nosile. U tom pogledu one su bile na nivou drutva. I
one su pozna vale teoriju
11
suvereniteta
11
i
11

11
odnosa poput SAD.
Zbog toga nisu postojala dva paralelna sistema, kako se to tvrdilo -
i Socijalizam je, u stvari, svjetski proces u
raznim oblicima i nije se oblikovao kao sistem. Kapitalizam se odavno
oblikuje kao svjetski sistem, ostalog, zbog uspostavljanja
jedinstvenog svjetskog trita i odnosa.
zemlje nisu mogle iz eme dominacije drave i partije
u drutvu i produkcionim odnosima. Takvo stanje je apsurdno, da
proizvodnjom i odnosima u proizvodnji upravljaju ljudi na
a da se ne nalaze u njima, niti su se ikada nalazili.
U SSSR-u bilo je pokuaja da se uvedu neke forme samoupravljanja, ali
u okviru sistema upravljanja, to je na izvjesnu
participa ci j u.
Socijalizam nije samo pitanje vlasti, njega treba traiti u
karakteru i sadraju ukupnih drutvenoekonomskih i odnosa,
u karakteru svojinskih i produkcionih odnosa. Karakter socijalizma ne
ll
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
osvajanja vlasti, promjenom ukupne
strukture drutva. Otuda pojava i pojednostavljenog
shvatanja socijalizma kao istorijskog procesa.
Modeli savremenog drutva
U savremenom svijetu postoji nekoliko modela, od kojih, manje-vie,
nijedan ne odgovara savremenim potrebama; svi modeli su u ili
manjoj krizi.
l. Postoji tzv. model", koji imaju mnoge zemlje,
koji "amerikanizaciju" svijeta i njegovu militarizaciju. Ovaj
model se u znaku "novog svjetskog poretka" i tzv.
"globalizacije" i tranzicije.
2.Drugi model je socijaldemokratski koji zagovaraju socijaldemokratske
stranke koje su na vlasti u Evropi. Ovaj model ne nudi
dovoljno vrijedan i ubjedljiv projekat izlaska iz sadanje krize, to
pokazuju Italija, Francuska, i druge zemlje Evrope.
3. model je bio centar je bio SSSR i zemlje
"realnog socijalizma". Ovaj sistem se raspao raspadom bipolarnog
sistema 1989. godine. Ovaj tip drutva j"e iziao iz modela
zbog se i raspao. On je uobrazio da je alternativa kapitalizmu.
Svoje dogme i narcisoidnosti je istroio. Nije pronaao dalje puteve
drutvene transformacije i nije vie bio od koristi za savremeno drutvo.
4. model je model samoupravnog socijalizma koji je kao ideja
bio veoma inspirativan, vie kao projekcija, nedovoljno kao ekonomsko-
sadraj. On je bio za Jugoslaviju. Pod pritiskom
evropskog neokolonijalizma, prije svega iz osloncem na
nacionalizam i separatizam u Jugoslaviji, ovaj model je razbijen. Iako je
ovom modelu nedostajao socijalno-klasni i drutvenoekonomski
potencijal on nije bio za ruenje za temeljitu reformu.
5. U peti model moemo svrstati razne varijante u
zemljama i tzv. zemljama u razvoju, kao to su Indija,
Etiopija, Gana, Kuba i druge.
da se cijeli svijet manje-vie nalazi u krizi i ne zna kuda i kako
dalje, dn se nalazi pred zadatkom da otvori novu fazu u razvoju putem
12
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
reformi drutvenoekonomskih i odnosa. Kapitalizam koji ima
veliku prednost u ekonomskoj, vojnoj i to vjerovatno
prvi jer posljedice krize moe prebacivati na nerazvijene i
siromane zemlje. Koliko dananji svijet biti demokratskiji i okrenut
prema civilizaciji- to najmanje interesuje razvijene zemlje.
Zbog toga nerazvijene, ugroene zemlje moraju razmiljati kuda i kako
dalje? To je prvenstveno zadatak lijeve inteligencije.
Da bi svijet iziao iz sadanjeg stanja on mora nove puteve
reformi koje izdrati kritiku. svijet i dalje upadati u sve
dublju krizu.
Oni koji su o tome razmiljali predlau zamjenu kapitalizma
demokratskim socijalizmom, koji bi karakterisao: svojinski pluralizam,
pluralizam, trina privreda, prava i slobode za sve. Ovaj
socijalizam treba shvatiti kao dug proces, a ne kao sistem koji
izrasta iz "zrelog" kapitalizma.
Stanje savremenog svijeta
ivimo u vrijeme krize i raspada manje-vie cijelog svjetskog
sistema. Tokom ljudske istorije raspala su se mnoga carstva i imperije:
Aleksandra Makedonskog, Rimsko, Vizantijsko, Osmanlijsko,
Napoleonovo, Austrougarske, Britansko, pansko, Rusko ...
Sada su Amerikanci na redu. Ali, prvi put smo u situaciji da ne znamo
ta se desiti, i kako sve ovo ispasti. Drutvo demokratije
je suvie umorno i istroeno, ne zna ta od sebe, kuda da krene a
evolutivnog i progresivnog prodora nema. Svoje probleme je do sada
prebacivalo na nerazvijene i zemlje. Dvadeseti vijek
po dva svjetska rata, proleterskoj revoluciji u Rusiji koja je
uzdrmala svijet, po nacifaizmu koji je krenuo da porobi cijeli svijet,
holokaustu, genocidu, prvi put upotrijebljenoj atomskoj bombi i porazu
faizma koji je prouzrokovao smrt oko pedeset miliona ljudi u svijetu.
Dvadeseti vijek i po stvaranju bipolarnog sistema Istok-
Zapad, njegovom raspadu, raspadu SSSR-a i zemalja "realnog
socijalizma". Ovaj vijek i pojavom ekoloke
side, prodoru NATO-a na Balkan i brutalnom
agresijom na SRJ, koja je prva bombardovana poslije Drugog svjetskog
rata razblaenom atomskom energijom.
13
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ovog vijeka Lenjin i drugi intelektualci, posebno
orijentacije, postavili su pitanje: "ta da se radi?" Poslije
napada zemalja na mnoge zemlje - Vijetnam,
Nikaragvu, Salvador, Irak, Jugoslaviju, poslije rata u
oivljavanja ekstremnog nacionalizma i terorizma na jugu Balkana -
prihvata se kao da je to normalno. Svijet se predaje pasivnosti i sudbini i
ta biti, kao da se ne pomilja ta bi trebalo
Pred kraj 20. vijeka i 19. vijeka narodima se nita dobro ne
nudi. Socijalizam je bagatelisan i zemlje, sa
Amerikom na nude
11
novi svjetski poredak
11
, nude stare odnose u
novim formama. U takvoj situaciji drutvo se ne bi smjelo prepustiti
stihiji, pasivizmu,
11

11
, jer nema, ima samo
politikantstva, konzervatizma, demagogije i mimikrije.
19. vijeka pojavio se llbajronizam
11
, nazvan po engleskom
pjesniku Dordu Bajronu (1788-1824), koji je
snano ispoljavao ideju naroda da je svijet njegovog
doba neslobodan svijet. Bajronizam se pojavio u vrijeme velikog
i koje je bilo obuzelo drutvo. stanje
Bajron je imao naziranje, da zlu u svijetu nema
lijeka ni kraja. Da je iv, Bajron bi za dananje prilike vjerovatno isto
tvrdio.
Velike ideje koje je donijela nova era sa Francuskom revolucijom, koja
je izazvala veliko oduevljenje daleko van granica Francuske, dosta
dugo su
11
drale
11
, poste pe no su se
11
hladile
11
i doivjele tuan kraj . I
danas se neto deava poslije pada revolucija u
zemalja; nastupila je pasivna rezistencija: upotreba
droge, alkoholizam, pojava novih bolesti, novi oblici imperijalizma i
nacionalizam irom svijeta u vidu neofaizma. Drutvo je ulo u fazu
novog i
Raspadom Jugoslavije hiljade ljudi tvrdi da nikada nisu bili uz
reim vlasti, da su stalno bili u otvorenoj, ili skrivenoj opoziciji. U stvari,
to su bili podanici i ulizice, koji su se iz svojih interesa


11
uz reim. Kau da je ivot bio nepodnoljiv zbog torture,
nedemokratski i A eto, svi su ivi i zdravi ostali. Taj reim
ih je izvukao iz gunja i opanaka, kolovao ih i zaposlio, dao im radno
mjesto, a oni pljunuli na njega.
Mnogi ratovi su ne zna se ko je u njima pobijedio; ako neko i
jeste, tb je bilo privremeno, na primjer, Prvi i Drugi svjetski rat, ili
14
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
posljednji ratovi koji su u Jugoslaviji. Kao da nema zavrenih
ratova, ni pobjednika. Jer, mnogi odnosi ovog svijeta nemaju
istinsku i realnu egzistenciju. Ta egzistencija neprestano se
ali nikada Nemiri i pobune su oblici otpora
nesavrenosti svijeta i izraz nezadovoljstva savremenim
drutva. nije samo prirode i
drutva i njen ruitelj.
due vremena u svijetu nema novih ideja ni njihovih nosilaca. Ako
se neto javi, to je tako malo i nezapaeno. U SAD, Engleskoj, velikom
dijelu Evrope, na Balkanu, posebno na bive Jugoslavije -
nema ljevice kao pokreta. U Srbiji je bila jaka ljevica u drugoj
polovini prolog vijeka, ali je danas nema - ni ideja Svetozara
ni Dimitrije
Zapadni svijet je ogrezao u zadovoljstvu svog materijalnog poloaja,
idejno je otupio i postao od dosade umoran. Sve kao da je ostalo u
lijepog vremena. Poslije velikih ideja u 19. i 20.
vijeka dolo je do velikih svjetskih ratova, revolucija i
kriza. smo sa prijetnjama atomskog i ekolokog unitenja, sa
narkomanijom, sidom, siromatvom i ta da se radi?
Da li smo.mi, Jugoslaveni, koji smo proli kroz teki rat u
najteim uslovima Drugog svjetskog rata, a kasnije sa arom pristupili
izgradnji u ratu poruene i siromane zemlje, ne uspjevi da je
kao i bogatije drutvo - danas da bez otpora
sluamo i prihvatamo razne ludosti i stupidnosti, plitkoume misli
kvaziknjievnika, filozofa, profesora i koji nas da
se vratimo u srednji vijek i tu potraimo inspiraciju za Da su
nas bar kritikovali i sa pozicija saznanja atomske fizike,
molekularne biologije, elektronike i kompjuterske informatike, nas
kritikuju sa poziCIJa ideologije Franka,
Drae islamskog fundamentalizma. U tome
se izraava nae duhovno bijedno stanje.
Sadanja drutva ive i odravaju se na starim i preivjelim idejama i
institucijama, malo retuiranim. Sadanji predstavnici drutva se
iskustava prolosti, odaju se improvizacijama,
hazardu i manipulacijama. Oni uobraavaju da istorija od njih.
ostaje i formira To je neto najgore
to moe zadesiti. Istorija se uvijek pokretala na
perspektivnosti i kreaciji
15
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSI.IE JEDNOG VREMENA
Mnoga drutva ive, razvijaju se i odravaju na preivjelim idejama i
institucijama se iskustava iz prolosti, odaju se
improvizacijama. Kada novine, gledate TV, sluate radio,
se najei i postidi zbog gluposti pod platom informacije, i
savremenosti. To je nasilje koje nas poniava i mi svi sluamo i gledamo,
se i oduevljavamo glupostima.
Moemo se tjeiti da nismo sami, da je secesijom, tranzicijom
svojevrsnom okupacijom, koje je nametnula takozvana
zajednica cijeli Balkan. U svim balkanskim zemljama, manje-
vie, dolo je do pada ivotnog standarda, gotovo polovina
radno sposobnog stanovnitva ne radi, to je stopa
nezaposlenosti u Evropi. Neke zemlje su pred privrednim i finansijskim
krahom. zajednica svojevremeno nije krtarila u
o brzom napretku poslije pada
11
komunizma
11
_ To je jedino to je stizalo u
je vidljivo da je Balkan rtva evropskog i kolonijalizma i
cinizma koji se krije iza velikih parola o ljudskim pravima i slobodama i
o pruanju ovom da se u Evropu.
U se Evropa pokazala na kraju 20. vijeka? To je Evropa nacija i
Evropa nacionalizma i ksenofobije; Evropa starih i novih oblika
kolektivizma i neokolonijalizma, Evropa kojoj je smetao
kolektivizam ali joj ne smeta kolektivizam i terorizam
koji negira prava i slobode drugih naroda.
Vrijeme ruenja, razgradnje i mrnje jo nije prolo. Treba razumno
graditi drutvene norme i institucije koje tititi od samovolje i
ivimo u teko snoljivoj stvarnosti. Prevladava bijeda,
ravnodunost i za Savremeno drutvo je
sa jednim od najteih problema koji kao mora pritiskuju svijet.
To je tzv.
11
globalizacija
11
_ Ona nema cilj da se na svijetu ivi bolje, sa
pravom zemalja i naroda na sopstveni ivot, da mnoge zemlje
i njihovo bogatstvo iskoristi.
Globalizacija je perfidni, reakcionarni pojam koji karakteriu uklanjanje
dravne regulacije u drutvu, posebno u privredi i dravno usmjeravanje
razvoja, mnogobrojnih zemalja dominaciji dinovskih
multinacionalnih kompanija i raznim oblicima neokolonijalizma. Ta
ideologija je oivjela i postala agresivna poslije raspada
bipolarnog sistema krajem osamdesetih godina. Nosioci te ideologije,
kojima se odmah su agresivno krenuli na Balkan
16
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEGNOG VREMENA
s ciljem da rasture Jugoslaviju i nametnu svoj rez1m novostvorenim
dravama. Drugi pravac je krenuo na zemlje
tranziciju koja je ove zemlje bacila na koljena.
Poslije sloma
11
realnog socijalizma
11
i razbijanja Jugoslavije na vlast su
dole kvislinke grupe koje vie od decenije sprovode onu
politiku, koja je prije toga propala na Zapadu, koja je, gdje god je bila
primijenjena, dala katastrofalne rezultate. Iz tog stanja kapitalizam je
tridesetih godina engleski ekonomista Don Majnard
Kejns, dravne intervencije u privredu tzv. dravni
kapitalizam, koji je privredu izvukao iz krize.
Nijedna od zemalja koje su prihvatile tranziciju, pa ni one koje nisu
ratovale, nisu dostigle nivo proizvodnje i ivotnog standarda iz 1989.
godine. U zemlje tranzicije strani kapital dolazi da jeftino kupi
zatim ih zatvara, jer njemu nije stalo do razvoja te zemlje,
da osvoji trite za svoju proizvodnju. Dakle, osnovni cilj tranzicije
nije razvoj i bolji ivot naroda u tim zemljama i
I pored toga, tranzicija se ne samo
se i zakonom i se rokovi za privatizacije
u obliku. Privatizacija se uzima kao lijek za sve
probleme, iako je dobro poznato da je zemalja doivjela
katastrofu privatizacije, koja im je nametnuta od MMF-a,
Svjetske banke, Evropske zajednice (EZ) i drugih
institucija. Ove institucije su instrumenti kolonijalizma i sredstva
dodjeljuju samo onim zemljama za koje dobiju odobrenje od SAD ili
neke velike korporacije. To se ne odnosi samo na liberalizaciju uvoza
kapitala, i u mijeanje u ivot zemalja, formiranje tzv.
humanitarnih i nevladinih organizacija, poklanjanje TV i radio-stanica,
formiranje edukativnih kurseva, alternativnih oblika obrazovanja,
se preuzima veliki dio idejnog i obrazovanja mlade generacije
u funkciji neokolonijalizma.
Sve zemlje u reimu privatizacije ili globalizacije nisu u istom poloaju.
U najteem poloaju su zemlje koje dobijaju za isplatu penzija i
plata, ako revnosno izvravaju dobijene zadatke, kao to su Crna Gora i
BiH.
IDEJNO TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
grupu zemlje koje su u EZ, i one dobijaju znatna
sredstva za rekonstrukciju. To su npr. Poljska, ali su i
one prezaduene. Samo za kamate moraju izdvajati i do 1/3 nacionalnog
dohotka. Sve ove zemlje nemaju sredstva za reprodukciju, a time ni
osnovu za samostalni razvoj i ivot; one nemaju Prema
tome, tranzicije do nestanka mnogih nacionalnih i
malih drava. Tada vie biti vano li vlasnici proizvodnog
kapitala biti Amerikanci, Nijemci ili vlasnici. Amerikanci
novca, oruja, uspostavljanja kvislinkih reima
sve vie zemalja irom svijeta.
Ako prevladaju ideje tranzicije, odnosno neokolonijalizma pnJetl
opasnost pukog preivljavanja naroda i zaostajanja u razvoju.
Ekonomska izolacija je pogubna za zemlje. I zato zemlje kao to su SRJ,
Hrvatska, Bugarska, Rumunija, i druge moraju se
u ekonomske tokove, bez nije razvoj
savremenog drutva i drave. Pri tome, one na svaki moraju
zamku u kojoj bi one bile preputene interesima svjetske
oligarhije i transnacionalnom kapitalu, to bi, gledano, moglo
imati jo pogubnije posljedice.
Kao to je predloena tranzicija ima cilj da potpuno liberalizuje
i trite, da sa tog ukloni dravu, se otvara
da to popune kriminalni pekulativni elementi i
siva ekonomija. Upravo, u ovakvim zemljama drava treba da ima
ulogu, kao to je u SAD, vedskoj i drugim
zemljama. Iskustvo zemalja koje su poodmakle u tranzicije,
koja se i BiH pokazuje da drave iz privrednog
ivota "prelaz ne ka trinoj, nego ka kriminalnoj privredi".
1
Smisao "novog svjetskog poretka" saeto je formulisao Dord Kenan,
jedan od glavnih stratega spoljne politike. U izvjetaju o
smjernicama br. 23 napisanom za Stejt department 1948.
godine Kenan pie: "Mi imamo oko 50 odsto svjetskog bogatstva a samo
6,3 odsto stanovnitva ... U takvoj situaciji ne moemo zavist i
prezir drugih. Na zadatak u narednom periodu je da osmislimo
oblik odnosa koji nam da zadrimo nesrazmjernu poziciju.
Da bismo to ostvarili, moramo se osloboditi svih sentimentalnosti i
sanjarenja i svu panju usmjeriti na neposredne ciljeve Amerike.
Trebalo bi prestati raspravljati o nejasnim i nestvarnim ciljevima poput
1
O. T. Bogomolov, "Ekonomika", Moskva, 2000. godine, str.272
18
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ljudskih prava, poboljavanja ivotnog standarda i demokratizacije.
Uskoro morati nastupiti neposredno i sa pozicija sile. Stoga, to
nam manje smetaju takve parole, to bolje. "
2
Poslije vie od 50 godina dominacije ovog imperijalizma, postavlja se
pitanje: Kakva je perspektiva da se sadanji drutvenoekonomski i
sistem promijeni? Jer, sadanji drutveni sistem u
najrazvijenijim zemljama, koje drugim zemljama diktiraju tranziciju,
postao je istroen, i nehuman. Taj agresivni sistem
bi trio karakterie cio projekat "novog svjetskog poretka" .
Pod dugim tutorstvom SAD i njenim nagonima za svjetskom vlasti
i ekstraprofitom, Evropa je dobila iskrivljeno i lice.
svoje Amerika je prodrla na Balkan i na njemu napravila pusto.
Time se ona udaljila od velikih ideja Francuske revolucije: egalite,
liberte, fraternite. U Evropi, prije svega u Francuskoj i budi
se svijest o od zagrljaja SAD. Ona mijenja i odnos prema
zemljama bive Jugoslavije, vjerovatno svjesna koje je
narodima na ovom Dravama ovog Evropa sada
nudi prijem u Savjet Evrope, Partnerstvo za mir i ulazak u NATO. Sve
to nije loe, ali nije ni spektakularno. Zemlje Balkana trebaju
prvenstveno da se okrenu sebi, svjesne da su za stanje u kojem se nalaze
i same krive. Treba da se udruuju, razmjenjuju i da se njihovi
kao nekad slobodno
2
Noam "ta to (u stvari) Amerika", izd. Instituta za studije, Bgd.
1994. godine, str.l5
19
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Problemi i savremenog svijeta
l. Neokolonijalizam i savremeni svijet
Savremeni svijet je poodavno uao u sveoptu civilizacijsku krizu, u
kojoj su mnogobrojne zemlje dole do tapa. Njihov dug
iznosi preko tri hiljade petsto milijardi dolara. i
kanoniziranim teorijama ne mogu se objasniti mnoge pojave
savremenog svijeta, u bivim zemljama. I one su
stalno bile i kritika produkcionih odnosa i sistema, zbog
su nestale na velikom
U Evropi se odavno potreba za dubokim socijalnim promjenama,
koje je najavio jo 30-ih godina Don Majnard Kejns,
dravnog kapitalizma, da bi drutvo izalo iz
krize. Ali do radikalnijih promjena nije dolo. One su okrenule
drugim putem - da posljedice krize prebacuju na nerazvijene zemlje.
Dakle, objektivna krizna situacija nije se razrjeavala reformama, se
zaotravala, to se izraava u snanom pritisku na nerazvijene zemlje. U
zemljama se nejednakosti, socijalne razlike,
raste nezaposlenost, zaostaje prestrukturiranje na nove proizvodne
snage i produkcione odnose, dok se istovremeno javljaju nove potrebe,
umnoavaju konflikti, za koje se nalaze nova rjeenja unutar sadanjeg
sistema.
Ni evropska ljevica nije u stanju da ponudi nove ideje za rjeavanje
nagomilanih problema. To pokazuju u Italiji, Francuskoj,
Holandiji, Austriji. To se odnosi i na bive zemlje, koje je
karakterisala skleroza duha, idejni oportunizam i dogmatizam. I
socijalizam i njegova svijest nalaze se u jednoj istroenoj fazi razvoja iz
koje socijalizam nije mogao bez radikalnijih mijenjanja
drutvenih odnosa. stavovi u zemljama
bili su uglavnom dogmatsko-apologetski. Na
stepenu razvoja dolo je vrijeme da se kau i prihvate
neprijatne istine. Privredni, i idejni obrasci ivota morali su se
mijenjati, ali dotle se nije stiglo zbog dogmatske svijesti.
Socijalizam je bio dogmatizovan, okovan i tako je nestao na ogromnom
gdje je bio uspostavljen. u
zemljama, to se odnosi i na Jugoslaviju, zahtijevali su produbljenu
analizu nove istorijske situacije, ali to nije imao ko
20
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
obaviti, mti Je mogao pored birokratsko-dogmatskog
kompleksa. Na vlasti je bila dogmatska svijest, koja
objektivno nije mogla da odgovori na probleme drutva i mnogobrojne
drutvenih pojava. Svijest je bila indoktrinirana i
ispolitizirana, da bi se stanje. Tako je socijalizam iao
u krizu iz koje nije mogao Osamdesetih godina pojavio
se u Americi reganizam koji je ispoljavao otvorenu agresiju prema
svemu to je progresivno i koji je poveo "krstaki rat" protiv
"komunizma". Pod tim je podrazumijevana sve to ne podrava
amerikanizam, kao u doba Makartija. Regan je najavio otvoreno ruenje
mnogih vlada u svijetu. Amerika je pristupila organizovanju i
naoruavanju snaga irom svijeta koje je podravaju. Organizuju se i
vojne snage za brze intervencije. Na pomolu je bila otvorena faizacija.
Svojim "gafovima" Regan je ne samo zasmijavao, i zabrinjavao
svijet. U to vrijeme svoje vladavine napravio je "alu" kada je rekao, da
bi svjetske probleme mogao rijeiti za svega pet minuta - atomskom
bombom! Izjavio je da tri puta mora psihijatru, jer "kad
god vidi neko dugme, ne moe da se uzdri, a da ga ne pritisne"! Izjavio
je da posjetiti groblja vojnika Hitlerovog Vermahta, a ne logore u
kojima su stradali milioni ljudi. Regan je otiao, ali reganizam je ostao.
On se posebno izrazio prodorom na Balkan i agresijom na SRJ 1999.
godine, koja je bombardovana razblaenom atomskom energijom!
Agresivni ratovi u Nikaragvi, Salvadoru, Iraku, A vganistanu,
zauzimanje Balkana, pretvaranje BiH u protektorat - manifestacija su
neoimperijalizma u znaku tzv. "globalizacije" i stvaranje "novog
svjetskog poretka" .
Sadanji kapitalizam uglavnom na dva odgovara na sadanju
svjetsku krizu:
a) filozofijom "novog svjetskog poretka ", koja se izraava u sveoptoj
imperijalnoj ofanzivi kontrarevolucije i vojne represije,
je cilj da se revolucionarni procesi i stvore uslovi za skok
profitnih stopa na teret nerazvijenih zemalja, do novih sirovina i
trita,
b) da se slome progresivne snage u svijetu, suzbiju i razbiju
revolucionarni pokreti, zadre i vrate u "omiljeni
kapitalizam". Ni SSSR, dok je postojao, nije ostajao duan. On je
raznim mjerama parirao, posebno u Evropi, pod
svoju kontrolu mnoge zemlje. Kao da je postojao neki
"dentlmenski sporazum" zemalja NATO-a i zemalja
Varavskog ugovora. Znalo se dokle doseu svojim uticajem ta dva
bloka.
21
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Poslije raspada bipolarnog sistema, dolo je do opasnog pogoravanja
odnosa. NATO je dobio odrijeene ruke i krenuo u
najezdu. prvim je prodro na Balkan, razbio Jugoslaviju, stvorio
satelitske i kvislinke dravice, zauzeo Kosovo. Drugi pravac je bio
osvajanje prostora. Putem tzv. neolobiranog
kapitalizma i tranzicije, manje-vie, sve zemlje bacio je
na koljena, zajedno sa Rusijom. Amerika smatra da je centar svijeta i
jedina velesila za koju ne vrijede norme prava i koja
moe silom nametati svoju koncepciju drutvenog
Ko je pratio Olimpijadu u Los 1984. godine, mogao je
zapaziti da su Amerikanci narcisoidni nacionalisti, da se ponaaju bez
elementarnog ukusa: posebno se samo njihova zastava, poseban
podizanja zastave na jarbol, svi prisutni imaju zastavicu,
samo njihovi sportisti kada pobijede, krug mimo pravila
igre, kao da je to neka familijarna, plemenska igra, a ne svjetsko

Ponaanje i prepotencija Amerike proizlazi iz iluzije njihove ideje,
ekonomske i vojne supremacije. Na svijetu postoji Amerika i
"ostali " svijet. Neto se respekt uje Kina, ali samo kao saveznik u
eventualnom ratu sa Rusijom, i Japan, kao ekonomsko ostali
svijet je "siva masa ".
Ova podjela ide po liniji velikog i malog, bogatog i siromanog,
uspjenog i neuspjenog. Amerikanac se tako formira da su siromane
nacije otpad istorije, nisu partneri i treba da slue
interesima.
I Moskva je smatrala, dok je bila centar socijalizma, da biti centar
istorije.
due vremena svjedoci smo pogoravanja odnosa,
to se nije izmijenilo nestankom jedne strane u bipolarnom sistemu.
Druga strana je krenula jo agresivnije sa pozicije politike sile i
mijeanja u poslove drugih zemalja, vojne intervencije, ofanzive
neokolonijalizma i raspirivanja antikomunizma.
To je vrijeme osamdesetih godina u kojem su se sve izraenije javljali
problemi u Jugoslaviji: privredni, idejni, socijalne
razlike i inflacija, opadanje standarda, nezaposlenost. Sistem je
ispoljavao svestranu krizu za koju nije nalazio izlaz. Ove pojave su bile
vidljive, ali su uzroci uglavnom bili skriveni i nedovoljno poznati
22
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ogromnoj stanovnitva. Za njihovo razumijevanje bila je potrebna
analiza. Ali ona se izbjegavala, jer bi pokazala nae runo lice.
Mogli smo rekapitulirati i konstatovati da je savremeni svijet bremenit
nekim osnovnim suprotnostima, koje su se posljednjih decenija
zaotrile.
l. Osnovnu suprotnost sukob visokorazvijenih proizvodnih
snaga, savremene tehnike i tehnologije, i zakrljalih proizvodnih odnosa.
Zbog toga ni ni zemlje nisu mogle iz
krize. zemlje su posljedice prebacivale na nerazvijene
zemlje, a su se raspale.
2. Suprotnost visokorazvijenih i nedovoljno razvijenih i
siromanih zemalja, sve vie se zaotravala i izraavala u osiromaenju,
nezaposlenosti, pojavi bolesti i sl. Razlika u nacionalnom dohotku (ND)
po glavi stanovnika je 200:1 u korist razvijenih zemalja. Zaduenost
nerazvijenih zemalja dostigla je tri hiljade petsto milijardi dolara. Ova
se jo naziva odnos sjevera i juga, a moe i kao
odnos istoka i zapada, poslije r aspada bipolarnog
sistema i tzv. tranzicije.
3. suprotnosti savremenog svijeta je suprotnost
kapitalizma i socijalizma. Socijalizam je suzio prostor kapitalizmu, ali u
sutini nije ga ugrozio, jer on nije pokazao on to se od njega
Na kraju, on je izgubio trku sa kapitalizmom i ispao iz konkurencije, to
je kapitalizmu dalo jo prostor.
2. faktori reformi u zemljama
Ako postavimo pitanje socijalizma, koji u smislu ne
moe biti samo socijalni sistem drutvenih preobraaja -
moe se konstatovati da su drutva Evrope bila
udaljenija od socijalizma od nekih modernijih drutava, kao
to su vedska, Francuska, Finska, itd. Sutinske promjene u
nekim zemljama se prije nego u bivim
zemljama. Jer, ove zemlje su u civilizacijskom pogledu
daleko ispod nivoa mnogih drutava.
Kao to se potvrdilo, sam prevrat na vlasti
nije socijalizam. klasa koja je u nekim zemljama izvela
revolucije, na kraju je bila poraena. Nova vlast u prvo vrijeme
23
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
funkcionie "u ime klase", kasnije se nad redi i bude
poraena. To se dogodilo i u Jugoslaviji. U njoj je SKJ 40 godina bio na
vlasti. Za to vrijeme nije mogao klasu dovesti na vlast, ni
izvriti radikalne reforme, i sistem se raspao, pod
udarcima nacionalnog separatizma. Tako je vrijeme
prepotencije, nadmenosti i euforije prolo. Tek treba analizirati zato je
tako bilo.
Sve bive zemlje su potvrdile ta biva sa revolucionarnim
promjenama usljed odsustva jake klase, njene kohezivne i
revolucionarne uloge, i odsustva jake materijalne baze drutva.
Nedostatak tih pretpostavki reforme drutva ne moe supstituirati ni
drava, ni partija. golu vlast, ovi subjekti drutva postepeno
gube klasno i idejno obiljeje i postaju kontrarevolucija.
Snage koje supstituiraju ulogu klase, mogu izvriti
prevrat, uzimanje vlasti, stvaranje nove drave i dravnog
privrednog sektora, ali ne mogu obaviti korjenite promjene u
reformskom smislu. Taj dio revolucionarnog zadatka malo pomalo
prelazi u pasivno stanje i ukrug, u stanje "revolucione pasive"
(Grami). To manje-vie, sve zemlje (izuzev
Kine) .
Prema tome, sve zemlje su to bile po prvom i
programskim ciljevima, ali nisu mogle pred kojima su
se nale. Trebalo je uvesti nove agense drutvenog razvoja. Trebalo je
najprije stvoriti civilizacijske pretpostavke socijalizma i na ekonomskom
i planu, to je potpuno zanemareno.
drutvima nedostajao je genetski potencijal - i kriza i pad
bili su neminovni. To je i u Jugoslaviji bio temeljni problem: socijalno-
klasne snage bile su pocijepane po nacijama i suverenim teritorijalno
zatvorenim dravama. Zbog toga se mora od Marks o
tome pie u "Osamnaestom brimeru Luja Bonaparte". On prikazuje
buroaske revolucije iz 18. i 19. vijeka, kae da one jure brzo od uspjeha
do uspjeha, njihovi efekti nadmauju jedni druge, ljudi i
stvari izgledaju uokvireni plemenitim briljantima, ekstaza vlada svakog
dana; ali one su kratkog vijeka, brzo dostiu svoj vrhunac, i dug
mamurluk ubrzo obuzima drutvo prije nego to da trezveno
usvaja rezultate svog perioda turm und Drang (period
revolucije i previranja). Naprotiv, "proleterske revolucije, kao to su
revolucpe 19. vijeka, stalno kritikuju same sebe, neprestano se prekidaju
u svom vlastitom toku, se na ono to je prividno svreno, da bi
24
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ga iznova slabosti i kukavnosti svojih
prvih pokuaja... One neprestano iznova pred
svojih vlastitih ciljeva sve dok nije stvorena situacija, koja
svaki povrat... "
3
Ako prvi pokuaji nisu uspjeli, ne da je
nestao sa istorijske scene.
I za partije na vlasti vai stav, da aparat partije i drave
slui istovremeno za organizovanje i dezorganizovanje kreativnih
dijelova drutva, ulogu oni supstituiraju, ali pogreno i
improvizovane. KP na vlasti nisu samo dezorganizovale i potisle klasu
buroazije, joj sredstva za proizvodnju, su svojim
monopolom u sistemu, i
klasu, tamo gdje je postojala, na primjer, u Poljskoj ,
da postane neposredni nosilac vlasti i radikalnih drutvenih
promjena.
Zemlje "realnog socijalizma", poslije i
1968. godine, obiljeene su regresivnom fazom i involucijom,
dogmatizmom i izgubile svoju dinamiku mijenjanja odnosa
poslije XX kongresa KPSS 1955. godine. Nastavljena je nepokretnost
strukture, dravno-partijskog kompleksa i
militarizacija. U zemljama "realnog socijalizma" dolo je, manje-vie, do
velikog drutvenog zamora. Zbog fikcije "realnog socijalizma", kao
modela i nunog drutvenog zakona razvoja, neke reforme nisu
bile Ideje reformi iz 1956, 1968, 1981. godine bile su i
prvenstveno otporom SSSR-a. Kasnije se pokuavalo da
se u Poljskoj , pa i u SSSR-u otvori jedna vrsta libertetskog
socijalizma, kakav je otvoren u Kini, sa izuzetnim rezultatima, ali je
bilo kasno. Otvorene su izvjesne koncesije ekonomske,
kulturne demokratske slobode, ali se zadrala dominantna uloga drave
i partije.
Na XXVII kongresu KPSS je ambiciozni program razvoja,
koji proizvodnju i produktivnost,
najsavremenijih - ali je nedostajao
slobodan i motivisan kao subjekt programa. I tu je arina
stagnacije. rjeenja, i su opazili da je
neophodno demokratizovati drutvene odnose, ali istog ih je tresla
3
K. Marks: "Osamnaesti brimer Luja Bonaparte", Izabrana djela l , izdanje Kulture,
Bgd. 1949. godine, str.2L4
25
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
groznica po uslovnom refleksu od te pomisli. Pa ako su i predlagali
izvjesnu demokratizaciju i kao subjekta sistema,
htjeli su da ga nekako, kao uguraju centralizovane
drave i opte uloge partije, koja je kao duh svugdje
prisutna. I tu je sistem "zaribao".
U zemljama "realnog socijalizma" elita se bavila kvadraturom
kruga. Nema primjera u istoriji drutva da je centralizma i
totalitarizma stvaralo uslove za irenje inicijative masa. Ipak su i Rusi
napustili tezu da samoupravljanje treba odgoditi "do prelaska drutva u
viu fazu komunizma ". ni Jugoslavija nije daleko odmakla,
osim to je stvorila samoupravnu ideologiju i organizacione postavila
samoupravnu mreu, koja je uglavnom funkcionisala parcijalno,
kvazidravno. Idejno-normativna elaboracija koja je bila
reprezentativna, u praksi se sporo i nedosljedno ostvarivala.
Prema tome, jedna od suprotnosti savremenog svijeta bila je kriza
"ranog socijalizma" i neophodna potreba njegove reforme, koju su
najavljivali u Poljskoj 1981. godine i do koje nije dolo. Devet
godina kasnije raspao se bipolarni sistem a nakon toga i SSSR kao
federacija, se i kriza socijalizma na velikom ugasila.
zemlje iskazivale su svoje unutarnje suprotnosti u
sukobima, radi nekih '.'viih" ciljeva. Ne moe biti
"uzvienog" cilja u ime jedna zemlja moe da napadne
na drugu zemlju. proletarijat" - pisao je
Engels - "ne moe nijednom narodu nametnuti a da time ne
potkopa svoju vlastitu pobjedu." I Marks je izrazio misao da "jedan
narod ne moe biti slobodan dok god podjarmljuje drugi narod" . Ove
misli su se vie nego obistinile.
zemlje nisu nale puteve za razrjeenje svojih unutarnjih i
koje su se razrijeile negacijom. I one su
pozna vale teorij u suvereniteta", i odnosa
"prelaznog perioda".
Kapitalizam je postao svjetski sistem, ostalog i zbog
"novog svjetskog poretka" i jedinstvenog svjetskog trita. Ne postoje
dva paralelna sistema, kako se tvrdilo - kapitalizam i socijalizam.
Socijalizam je svjetski proces u raznim oblicima i nije se oblikovao kao
sistem.
26
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Moe se konstatovati da se savremeni svijet nalazi u izraenoj
dugotrajnoj krizi, koja posebno njegovu periferiju, tj . sve zemlje
u razvoju.
3. Razvoj sistema u Jugoslaviji
Da bi uvela novi sistem, poslije prevrata 1941-1945. godine,
Jugoslavija je donijela niz mjera:
l. Zakon o samoupravljanju, 1950. godine, kojim je prvi put
uvedeno upravljanje, i dravno-partijski monopol
upravljanja;
2. Opti zakon o narodnim odborima, 1952. godine, kojim su uvedena
u sistem vlasti;
3. Ustavnim zakonom 1953. godine uvedena Je drutvena svojina
proireno drutveno samoupravljanje;
4. Ustavom 1963. godine uvodi se integralno samoupravljanje u privredi
i na svim nivoima sistema i dohodni odnosi;
5. Amandmanima 1968. godine uvodi se neposredno samoupravljanje u
organizacije udruenog rada;
6. Ustavnim amandmanima 1971. godine, tzv.
amandmanima" apostrofira se upravljanje i uvode drutveni
dogovori i samoupravni sporazumi kojima radnici u organizacijama
udruenog rada neposredno svoje odnose;
7. Ustav iz 1974. godine je najkompletniji Ustav koji cjelokupnu
drutvenu strukturu drutva;
8. Na X kongresu SKJ 1974. godine je nova Platforma za
pravce razvoja i izgradnju jugoslavenskog drutva;
9. Godine 1976. donesen je Zakon o udruenom radu koji do detalja
propisuje odnose u udruenom radu;
10. Na XI kongresu SKJ 1977. godine su "Pravci razvoJa
sistema samoupravljanja";
27
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ll. Godine 1988, su 42 ustavna amandmana, koji bitno
mijenjaju drutvenoekonomski i sistem i koji nisu
zbog opstrukcije Slovenije i Hrvatske;
12. Na VII kongresu SKJ 1958. godine donesen je veoma inspirativan i
obiman Program, koji je po sadraju program koji je
uopte doneseni u partijama i strankama. On je i danas
veoma inspirativan.
Ovim dokumentima obavljena je sveopta normativna elaboracija
drutvenoekonomskog i sistema Jugoslavije. je
svim ovim dokumentima to svaki u svom domenu normativno
pravca drutvenog i prevazilaenja
stanja. najtei problem je nastao ostvarivanjem ovog
normativnog modela, koje je ilo veoma sporo i nedosljedno, tako da se
na neostvarivanje nadovezivala nova normativna elaboracija, se
stvarala iluzija da se sistem ostvaruje. i pisci novih
dokumenata ponaali su se kao da se prethodno nita nije desilo, i kao
da sve od To upozorava na idejnu klimu koja je
vladala, jer novi dokumenti nisu odgovarali teini drutvenog trenutka,
niti se ulazilo u uzroke gdje su korijeni neizvravanja prethodne
elaboracije, odnosno stanja drutva.
Teite drutvenih procesa posljednje. tri decenije ilo je linijom
prebacivanja vlasti na republike pokrajine, noeno idejom
decentralizacije i demokratizacije, bez nadzora i kontrole savezne
drave. Time je stvorena stvaranja centara oligarhijskog i
tipa na nacionalnoj osnovi. Ovi centri su postali uprava nad
udruenim radom i nad organima federacije. Stvorene su "nacionalne
ekonomije", pocijepan je jugoslavenski prostor i ekonomski i
Republike i pokrajine su se sve vie osamostaljivale i samo bile
formalno vezane za federaciju. Taj proces je tako daleko otiao da nije
bilo snaga koje bi ih mogle razvlastiti. Time je pripremljen raspad
Jugoslavije koji se desiti 1991. godine. Svoj poloaj republike i
pokrajine su branile "nacionalnom i nacionalnom
slobodom. etatizam ostaje osnovni drutveni odnos u
Jugoslaviji. On je iskrivio nacionalne ekonomije, tako to ih je drao kao
zatvorene privredne strukture, i potrebu
jedinstvenog prostora i trita.
28
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE .TEDNOG VREMENA
a) Uzroci krize sistema u SFRJ
Uzroci i pojavni oblici u funkcionisanju sistema
Jugoslavije, ogledaju se u
l. U mehanizmu djelovanja sistema nalazila su se obilna
represivna, autoritarna i sredstva na putu usaglaavanja
i donoenja odluka. Sve tee su se donosile opte obavezne
drutvene odluke, a kada su se i donosile, imale su vie deklarativni
karakter. Takve odluke su se kasnije i primjenjivale.
2. Svaki sistem nastoji da ostvari poeljnu regulaciju
drutvenog ivota i da norme budu efikasne. Za jugoslavenski
sistem bilo je da je postupak donoenja normi bio spor i
sloen; norme su imale nizak stepen trajnosti i stabilnosti, u se
izraava neefikasnost i kriza sistema.
3. Jedna od karakteristika svakog sistema je nastojanje da
ostvari konsenzus u drutvu kod donoenja odluka. To se moe
manipulativnim i neprincipijelnim nagodbama, a moe i kompromisima
i koncesijama, da bi se uvaili interesi. Za sisteme u krizi
je prvi
4. Kriza koja je izbila u Jugoslaviji 1981. godine je mnogo ranije.
Njen se nazire 1961-62. godine. Njen intenzitet moe se
precizno mjeriti rastom drutvenog proizvoda. Stopa rasta DP-a po
stanovniku iznosila je 1954-1964. godine- 8,3 odsto, 1964-1974. godine-
4,8 odsto, 1974-1983. godine - 1,6 odsto, i kasnije se prema tzv.
pozitivnoj nuli! Dakle, kao to je "politika koncentrirani izraz
ekonomije" (Lenjin), tako je i ekonomija postala koncentrirani izraz
politike_ U Jugoslaviji je stvoren mit i fikcija da se sve moe i
kretati SKJ, pa se sve preko njega i prelamalo, a on je bio sve
nesposobniji da obavlja tu funkciju.
5. Simptomi krize jugoslavenskog sistema bili su i u idejno-
oscilacijama anarholiberalizma i etatizma,
monolitizma i pluralizma, nacionalizma i internacionalizma,
SKJ, kao snage i partije narodno-frontovskog tipa
koja je bila konglomerat svih socijalno-klasnih snaga. vrijeme
u kojem se nalazila Jugoslavija postavljalo je visoke zahtjeve, bez obzira
na karakter sistema. To podrazumijeva
pokretljivost, prilagodljivost i funkcionalnost sistema. U
svemu tome jugoslavenski sistem bio je hendikepiran.
29
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
6. sistem je oscilirao otvorenog nezadovoljstva irokih
slojeva, radnika, omladine, boraca, penzionera, stanjem u
zemlji, i nedostatka pozitivnog pristupa nosiocima tog nezadovoljstva,
da se ono iskoristi kao potencijal za socijalnu obnovu sistema.
Vladao je birokratski duh i mentalitet, koji nema sluha za
drutvene potrebe.
7. su dugo lano drani u stanju pijane ekstaze i "velikom
beskonfliktnom drutvu" . Kada su kasnije izlaziti iz mamurluka u
trijenjenje i to stanje je ulo u fazu.
8. Drutveni ivot u Jugoslaviji karakterisala je izraena i zaotrena
dvojnost sistema: dvostruki ekonomski, i moralni ivot Jednu
njegovu stranu predstavljaju ciljevi i aspiracije stvaranja demokratskog i
humanog drutva, nosilac je slobodan kao subjekt i
institucionalna organizacija samoupravljanja. Na drugoj strani, sistem je
dominacija dravno-korporacijske svojine, vladavina
birokratije, sa neodgovornosti, sa izrazitim monopolom
to se pribliava despotskom vladavine. U tome je
bio raskorak legitimnih i humanih ciljeva drutvenog
razvoja, i krajnje stanja. Legitimne samoupravne
institucije bile su zaposjednute svijetom i interesima. ,
etatizam nacionalnog tipa razbio je i jasnu i
cjelovitu koncepciju cjeline jugoslavenskog drutva.
b) sistem i SKJ
nauka socijalizma je isticala, da svaki pokret
klase mora biti osnovnom cilju ekonomske
emancipacije radnih slojeva. SKJ je bio daleko od tog cilja. Zbog svog
poloaja i drutvenih on se hijerarhizirao i
birokratizovao, bez obzira na naivno objanjenje, da je u proteklom
periodu cijeli sistem bio podloan birokratizaciji,
osim SKJ. od realnih drutvenih odnosa, SKJ je bio osnovni
birokratizacije i hijerarhizacije drutva. Kada je jugoslavensko
drutvo bilo krizom i imperativom da to bre iz nje -
SKJ je bio jedan od faktora izlaska iz krize. Otuda i pojava
da dokumenti SKJ nose obiljeja, fraze i nejasne ciljeve.
Demokratski centralizam u SKJ bio je nejak da obuzda heterogene i
konfliktne odnose, jer su stvarni unutarpartijski odnosi bili konfliktni. U
svakom
1
SK partijsku oligarhiju, suprotstavljenu SKJ kao cjelini i
ogromno pasivno Politika je bila monopol izvrnih tijela
30
IDEJNO TEORIJSKE REFLEKSIJE .TEDNOG VREMENA
uglavnom organa SKJ; kadrovska politika je bila
centralizovana i selektivna po kriteriju podobnosti; izborni postupak je
bio i karikaturni. Osnovni odnos bio je: uski
monopol, i masovna recepcija. To je bio znak krize
avangarde, to je potvrdio i posljednji, XIV kongres SKJ 1990. godine.
Kada je kriza sistema bila izraena, ljudi su nerado sluali
neke gorke istine o stanju drutva i SKJ. Oni koji su se usudili da o tome
govore, lako su mogli biri proglaeni frakcionaima ili disidentima. Oni
su uglavnom sluali o "velikom drutvu", sa uspjesima.
Ljudi su se opustili i uli u fazu drutva.
SKJ je od 1952. godine imao problema, se iz KPJ u
SKJ na VI kongresu 1952. tada njegova uloga je bila iluzorno
Umjesto njega, istaknuto je samoupravljanje, kao snaga "koja
moe sama sebe nositi". Njegovi problemi su se stalno pogoravali.
Poslije VI kongresa, javlja se problem sa Milovanom 1953-54.
godine, koji je zauzeo stav da se SKJ iz osnovnih drutvenih
odnosa; godine 1966. SKJ ima sa Aleksandrom
koji je optuen za unitarizam federativne drave. Poslije tog
otvoren je proces konfederalizacije federativne drave i SKJ. Uskoro je
uslijedila i euforija u Hrvatskoj, javio se tzv. Maspok. Svi
problemi prelamali su se preko SKJ i na njemu ostavljali duboke
tragove, a on je bio jedina partija, i ljevica i centar i desnica,
bio je mikstum kompozitum.
ezdesetih godina su se sve otrije i jasnije zaotravati
pojedini drutveni tokovi i odnosi. Tada je uvedena tzv. mini-reforma.
dijelom bio je zavren period postavljanja idejne i organizacione
osnove novog sistema. Godine 1958. odran je VII kongres SKJ na
kojem je donesen egzemplaran Program, kakav se u
pokretima rijetko donosio. On je i danas veoma inspirativan.
stanje iziskivalo je bar dvije osnovne mjere:
a) analizu, kuda dalje, jer je ranija faza razvoja
uglavnom bila istroena. Trebalo je dati prave odgovore koje su
zahtijevali dalji tokovi drutvenih procesa, kao i njihovo akciono
. .
usmJeravanJe.
Ta funkcija je viestruko u situaciji decentralizacije, kojoj nije
parirao proces centralizacije, da se decentralizacija ne bi pretvorila u
dezintegraciju,
31
IDEJNO-TEORI.ISKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
b) ubacivanje u sistem novog i kompleksa,
kao kreativnog genetskog potencijala, koji biti jedan od nosilaca
novih drutvenih procesa i odnosa. Taj kompleks nije vie moglel da
zamjenjuje uloga jedne partije. Osim toga, u SKJ, kao
jedinoj snazi, dolo je do obrnutog procesa: orijentacija
na masovnu partiju, to je predstavljalo veliku strateku greku.
Socijalno-klasnom i idejnom heterogenosti SKJ, skrivenim nelegitimnim
pluralizmom u okviru jedne partije, prelaskom na
federalizaciju SKJ, naputanjem demokratskog centralizma,
u partiju konsenzusa, naputanjem radno-funkcionalnog principa
organizovanja i prelaskom na teritorijalni princip organizovanja -
drutvo je ostalo i bez onog jednog partijskog sistema
usmjeravanja; sistem nije vie imao nijednog legalnog
i legitimnog subjekta. Drutvo je bilo izloeno raznim
uticajima i samovoljama:
kontrarevolucionarnim.
Ako se pogleda socijalno-klasna panorama stranaka u
zapadnim zemljama, se da na ljevici imamo najmanje dvije
partije: komuniste i socijaliste, a negdje i "zelene" i druge manje grupe.
Sada na bive Jugoslavije nema standardne ljevice.
SKJ je zamiljen kao socijalno-klasna i idejna organizacija koja se
oslanja na radne slojeve drutva. Ostale socijalno-klasne grupacije
trebale su da savez radnog naroda (SSRN), kao sistem
pluralizma interesa. ova koncepcija nije uspjela, jer
je SSRN bio pod tutorstvom SKJ, tako da je dobijen
pluralizam. Ni administrativno, ni nije bilo da se
zanemari postojanje socijalno-klasnog grupisanja. Ono je nova
vremena.
Za vrijeme vladavine komunista u Poljskoj, formiran je Patriotski
pokret nacionalnog preporoda (PRON) savezu,
koji je bio zastupljen u parlamentu i narodnim odborima. U Sejmu je
bio 141 poslanik iz redova Narodne stranke i Demokratske stranke. I 75
vanpartijaca, kojima je bilo 25 predstavnika
organizacije. ni predsjednik Sejma i tri njegova zamjenika nisu bili
Poljske ujedinjene partije (PURP). U Patriotskom
pokretu bilo je 67 odsto nekomunista u rukovodstvima kojima
je bio i predsjednik Poljske. pluralizam bio je i u
i DDR-u. U pogledu pluralizma u
sistemu, Jugoslavija je imala najnepovoljniju strukturu. Svi
Predsjednitva SFRJ bili su i Predsjednitva SKJ. I
32
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
predsjednici SKJ bili su "po poloaju" Predsjednitva. je
bilo i u republikama. To je ne samo primjer
monizma, i srastanja partije i drave i negiranje jednopartijskog
sistema.
sistem socijalizma nije koncept
sistema, koji samo treba realizovati, je stvar drutvene nauke i
prakse da se stvara sistem kakav odgovara "prelaznom periodu". Njega
treba neprekidno pratiti, korigovati, poboljavati. Pri tome
treba voditi o paru komplementarnih odnosa:
a) prevladavanju istorijski suprotnosti i istroenosti oblika i
odnosa, koji su u Jugoslaviji posebno brojni,
b) prevladavanju raznih sukoba i koji se na tlu
novog drutva i u borbi protiv ostatka starog drutva, da bi se moglo
uspjenije stvarati novo drutvo.
Poslije pobjede nad staljinizmom i prodora u svijet, Jugoslavija je stekla
veliku popularnost irom svijeta. Tu povoljnu vanjsku i unutarnju
situaciju ona nije dovoljno iskoristila za svoje oblike razvoja. Pored
osnovne strateke orijentacije, koja je bila sadrana u Programu SKJ,
Ustavnom zakonu iz 1953. godine, zakonima iz 1950, 1952, 1955. godine,
su propusti i greke. Umjesto da drutveni razvoj i nacionalna
emancipacija idu putem jugoslavenskog zajednitva, jedinstvenog
privrednog i drutvenog razvoja, u kojem biti zanemarena ni
posebnost - krenulo se putem decentralizacije i stvaranja samostalnih i
samodovoljnih nacionalnih ekonomija i infrastrukture.
Decentralizacijom, koja nije evoluirala u integraciju - otvoren je proces
stvaranja etatizma", koji je poznat u savremenim
evropskim zemljama. On je ruio skoro sve to je do tada pozitivno
razvijeno, a nita novo pozitivno nije stvorio.
Umjesto da se u integralne procese i viu fazu drutvenog
preobraaja - obnovljene su feudalne ustanove kasnog feudalizma, koje
su revolucije polovinom prolog vijeka uklonile:
organizacija, cehovska privreda, kneevski oblici vlasti. Nastupila je faza
nacionalnog totalitarizma, primitivnog provincijalnog tipa. Umjesto da
se slojevi drutva jave kao glavni subjekti i protagonisti
pluralizma - javila se nacionalna drava i kvazidrava;
umjesto SKJ, kao jugoslavenske partije - javile su se
nacionalne partije; umjesto kao tribuna - nacionalne umjesto
33
IOEJNOTEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
vrednovanja rada i stvaranja dohotka - prisvajao se dohodak nezavisno
od rada i zavisno od privilegija; drutvo je dobilo inverziju.
4. Jugoslavenski drutveni procesi
Na etatizmu nije se mogla razviti nijedna dimenzija
savremenog i programiranog drutva: ni moderna industrija, ni novi
sistem, ni nova tehnologija, ni integracija. Tehnoloki
Jugoslavija se opremala uvoznom tehnologijom iz razvijenih zemalja
zapada, i putem licenci. To je bio najbri put tehnolokog i industrijskog
razvoja. Jugoslavija nije adekvatno reagovala na ubrzane tehnoloke
promjene zato to je bila suvie zatvorena i
Decentralizovana i zatvorena privreda naruava skladan razvoj
privrede, dovodi do strukturalnih disproporcija grupe A koja
proizvodi sredstva za proizvodnju i grupe B koja proizvodi sredstva za
potronju. ekonomije tehnolokim promjenama
dovodi do zastoja u razvoju privrede. Ekonomski sistem nije se na
vrijeme tehnolokim promjenama i potrebama, to je bio
jedan od uzroka krize u drutvu.
teza: "Cilj proizvodnje je profit, a cilj
proizvodnje nije dobit, zadovoljavanje ljudskih
potreba ", je ne b ul ozna teza. I Jugoslavija je prihvatila tezu proizvodnje
robe za potronju po svaku cijenu. Ako cilj proizvodnje nije dobit u jo
objektivnim uslovima robne proizvodnje i trita, kako se zadovoljiti
ljudske potrebe u situaciji kada je oko 50 odsto nerentabilno i
nekonkurentno posluje? Zadovoljavanje ljudskih potreba mimo
ostvarenog dohotka vodi drutvo u slom.
Da bi se zadovoljile neophodne ljudske potrebe u uslovima robne
proizvodnje i zaotrene svjetske konkurencije - neophodno je ovladati
tako ekonomskim polugama kao to su: dohodak,
akumulacija, cijene, kredit, prema radu, trite. od
ovog Jugoslavija nije ovladala i sve je pobjeglo ispod kontrole, a trini
mehanizam ne djeluje kao faktor regulacije. Zbog toga djeluje stihija,
koja prouzrokuje velike probleme, koji su se nastojali rjeavati
interventnim mjerama, naJcesce vaninstitucionalnim, nelegalnim,
arbitrarnim.
U konpipiranju samoupravnog sistema jugoslavenske nisu se
drale socijalizma; su se drale Prudona. Drutvo je
34
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
usttnJeno i pokriveno mreom sitnih i izolovanih, zatvorenih,
konfliktnih lokaliteta. Federalizacija tih lokaliteta trebalo je
da drutvo. U nauci taj sistem nazvan je
Pod pritiskom tog socijalizma u Jugoslaviji
je bilo nepovezano ono to je imalo iru funkciju: investicioni fondovi,
privredna trite, lokalne zajednice. je da faktor
integracije biti udrueni rad. Vrijeme je prolazila, u razvoju se
zaostajala, konflikti su rasli, makaze u razvoju se otvarale, rastao je
nacionalizam i separatizam.
U razvijenim zemljama oko 9/10 sredstava za investicije poticalo je iz
amortizacije i vlastite akumulacije, a u Jugoslaviji obratno: 1110 vlastitih
sredstava ulagalo se u akumulaciju, a ostalo se ulagalo iz kredita,
emisije novca, legalizacionih fondova. Zbog velikih izdvajanja za optu i
potronju, ostajalo je malo za akumulaciju, a ona je osnova
drutvene reprodukcije.
4
Mnoge investicije su bile neracionalne, odluke nisu bile sinhronizovane,
donosile su ih uske i grupe iz
zajednica, sa ljudima u bankama i OUR-ima. Lokalni
interesi su dominirali nad optim i interesima. Takvo
investiranje, pogotovo iz inokredita je jer ne stvara privredu
sposobnu za reprodukciju i kredita, se i
drutveni standard i nove generacije.
Ranije se elita hvalila velikim inveshCtJama, kasnije su se
ovakve investicije proglaavale jednim od glavnih uzroka ekonomskih
problema. nisu proizlazile iz velikih, iz pogrenih,
nepotrebnih investicija; dizali su se trostruki kapaciteti, koji su se slabo
koristili, ili se nikako nisu koristili. Niska je bila i efikasnost
mnogobrojnih - najnia u Evropi, na primjer kod prerade
nafte, tekstilne industrije, klaonica, eljezara i sl. Tako se
javila apsurdna situacija: ulagala su se ogromna sredstva u privredu i
nove objekte, a privredni . rast je opadao. Svi planski zadaci su tako
najavljivani kao da smanjuju strukturne razlike u razvoju, a izvjetaji su
pokazivali da se one i dalje produbljuju. Vie od dvije decenije napadan
je etatizam, unitarizam, etatizam, institucionalno i
deklarativno promovisano je samoupravljanje, kao osnovni odnos u
sistemu. ono to je napadano - sve vie je
dominiralo, a ono zato se drutvo zalagala - sve vie je stagniralo. Te
4
Na Kongresu SKH 1986. godine je da 53 odsto OUR-a nema svojih obrtnih
sredstava, 1/3 ima neto sredstava a samo 17 odsto ne ide u banke po zajmove.
35
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
pojave traile su ozbiljnu analizu: zato smjerovi razvoja
idu jednim, a praksa sasvim drugim pravcima_ na
programu ekonomske stabilizacije", na kome su bile angaovane sve
raspoloive i snage Jugoslavije tzv. Krajgerova komisija
je ustanovila da je "osnovni generator krize u Jugoslaviji,
deformisani sistem". On je izdrao sve reforme i ostao sve do
raspada Jugoslavije. Na deformisanom sistemu razvio se
etatizam" i nacionalni totalitarizam primitivnog
provincijskog tipa. Time je otvoren proces da se umjesto
snaga pojavi nacija kao agens razvoja, umjesto pluralizma -
nacionalne drave. Doskoranji "revolucionari" pretvorili su se u
nacionalne lidere, a neki u nacionaliste. Prije su bili zastupnici
socijalizma i klase, a neto kasnije prihvatie "teoriju" o naciji
kao osnovnoj vrednosnoj kategoriji; nacija je postala "apsolutni duh";
ona se u "teoriji
11
i ideologiji nadredila klasi.
Drugi ealon za ove orijentacije regrutovao se iz
filistarskog sloja. Ovaj sloj nije ni po teorijskoj, ni
idejnoj, ni orijentaciji bio opredijeljen za drutveni preobraaj
na osnovi. On je bio nosilac dnevne politike
etatizma i lokalizma, sa manirom
dodvoravanja i vjetinom mimikrije. To je bio zapaeni rukovodni sloj
sa i idejnim i sklopom. U
tome je bio jedan od uzroka drutvene i duhovne stagnacije. Mnogi od
njih su bili imitatori revolucionarnog kursa; visoke poloaje drali
su mentalno skromni ljudi. Na drugoj strani javila se rezignacija i
iz drutvenog angaovanja. Na ovoj tendenciji
nastala je negativna selekcija kadrova, koja se odrala uglavnom putem
samoizbora i nominacije, jer se jedino tako mogla odrati.
Nacionalni i teritorijalno partikularni lideri u svojoj
mimikriji, nisu mogli da sakriju svoju homo-dupleksnu prirodu. Oni su
pokuali da budu na pozicijama projektovanog sistema, i
na pozicijama uloge nacije, njene osnovne uloge i njenog
interesa. Zato su varirali klasno - nacionalno, nacionalno - klasno, ali
da nacionalizam stalno bjei ispod uticaja, oni su pokuavali da
stvore jednu vrstu kontrolisanog nacionalizma, to se ispoljilo u
"ces tnoj aferi ll u Sloveniji, Maspoku u Hrvatskoj, nacionalnom
ekstremizmu na Kosovu. daleko je vie bilo skrivenih
nacionalizama. Ovi skriveni nacionalizmi sadravali su jednu rezervnu
ideologiju kojom su perfidno i stalno vrili pritisak na drutvo.
36
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Nacionalni lideri duboko su bili prodrli u sistem i zauzeli
mnoge pozicije, sve do Predsjednitva SFRJ i Predsjednitva
CKSKJ. Oni su se i regrutovali po nacionalnoj pripadnosti a ne
jugoslavenstvu. Na javnim skupovima i forumima zalagali su se za
samoupravljanje, da klasa ovlada dohotkom i reprodukcijom, a
sutradan su u "svojoj" republici, pokrajini, optini bili zagovornici
posebnih partikularnih interesa i nacionalizma. Prije podne oni su
napadali disidente, a poslije podne urovali sa desnicom. Oni su putali
duha iz Pandorine kutije, da ga puste onoliko
koliko njima odgovara.
5
Naalost, duh se nije mogao dozirati, je stalno bjeao
i sve trovao oko sebe. Umjesto da su se stihijske sile drale na uzdi, one
su nekontrolisano bjeale i sve drutvene odnose.
Centar glavnog napada bilo je samoupravljanje, kao radikalno novi
produkcioni odnos, koji ukida poloaj. Tranzicija je u sutini
ideologija novog svjetskog poretka i stari svojinski
odnos koji ima cilj radnika od samoupravljanja.
Umjesto raznih oblika participacije i u
prvi plan je izbio etatizam i nacionalizam. Nacionalizam u
ekonomiji postao je osnova svih vidova nacionalizma u svim oblastima
drutvenog ivota. Taj proces je zavren stvaranjem est osamostaljenih
republika i osam saveza komunista. Na toj pocijepanosti formirala se i
osam klasa koje su se jedna drugoj suprotstavljale a u
proteklom ratu ratovale jedna protiv druge. Sve jugoslavenske reforme
odbijale su se od ovog stanja i bile uglavnom i
one su bile i nerealne.
Sva drutva se odravaju dok imaju vezivnog agensa. U
revolucijama mlada buroazija je uspostavila svoju
vladavinu na bazi robne privrede. U Jugoslaviji klasnu vladavinu je
imitirala i simulirala kobajagi klasa. da ona to nije
mogla, jer je nije bilo, zamjenjivao ju je SKJ. Kada je on izgubio svoj
socijalno-klasni identitet a time i ulogu snage- drutvo je
upalo u haos i krizu. Tu prazninu pokuala je da popuni nacionalna
oligarhija i stvorila jo gore stanje, koje se izrazilo u potpunoj
destrukciji. To stanje trebalo je izmijeniti, u civilizacijske tokove ili
propasti. Sadanje partije po svom nisu takve
5
U mitologiji prva ena Pandorina kojoj je bog Hefest poklonio kutiju iz koje su,
kada je otvorena pohrlila sva zla.
37
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
organizacije. One su mahom ad hok interesne grupe, koje se uglavnom
personalno i interesno sukobljavaju. To se vidi iz ponaanja za vrijeme
izbora. One se za vrijeme izbora, manje-vie, oslanjaju na nacionalizam,
jer je on jo n j j snaga iako je u smislu drutvenog agensa iluzoran i
nepodoban. Sada se nalazimo u takvom stanju da bi promjene u drutvu
trebalo da budu radikalne.
38
IDEJNO-TEORl.ISKE REFLEKSIJE .JEDNOG VREMENA
Uzroci raspada empirijskog socijalizma
Mjere revolucije pokidale su i uklonile temeljne odnose
ranijeg i jo nedovoljno razvijenog drutva, tako da je novo
drutvo empirijski. Time je naruen jedan od temeljnih
drutvenih zakona o kome pie Marks u predgovoru za "Prilog kritici
ekonomije". Tu on kae: "Nikada neka drutvena formacije ne
propada prije nego to budu razvijene proizvodne snage za koje je ona
dovoljno prostrana i nikada novi vii odnosi proizvodnje ne nastaju prije
nego to se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu rodili u krilu
samog starog drutva. Stoga postavlja sebi uvijek samo one
zadatke koje moe da rijei, jer ako posmatramo uvijek
da se sam zadatak samo tamo gdje materijalni uslovi za
njihovo rjeenje postoje, ili se bar nalaze u procesu svog nastajanja."
Ovo je jedan od osnovnih zakona istorijskog materijalizma. O nunim
istorijskim procesima koji se ne smiju preskakati, i posljedicama govori
Marks u "Osamnaestom brimeru Luja Bonaparte" i "Kapitalu". U
"Kritici gotskog programa" Marks govori o primitivnim, grubim,
sirovim oblicima socijalizma u nerazvijenim zemljama.
revoluciju u tekoj situaciji boljevici su teorijske
stavove preraditi za svoje prilike i mjere proglasili
lenjinizmom, odnosno konkretnom primjenom marksizma. Marksizam
je zamijenjen boljevizmom o izgradnje i u
nerazvijenim zemljama, i u jednoj zemlji. Ako je igdje naruen
Marksov stav o socijalizmu, naruen je revolucijama koje
to u sutini nisu bile, su bile prevrat One su suvie ruile
ono to nisu smjele ruiti, a novo nisu mogle graditi, jer za to nisu bile
stvorene pretpostavke u starom drutvu. Prvi programski ciljevi
su bili potroeni, a drugi vii nisu uvedeni i dolo je do stagnacije i
uruavanja drutvenog sistema.
U prvim decenijama ovog vijeka kada je kapitalizam doao u teku krizu
on je prihvatio neke mjere iz programa, ali socijalizam
nita nije prihvatio od kapitalizma. se desilo i ruenjem
empirijskog socijalizma. Niti empirijski socijalizam smije do temelja
ukloniti jo nedovoljno razvijeno drutvo niti su npr.
pokreti u bivoj Jugoslaviji i "perestrojka" u SSSR-u
smjeli do temelja sruiti empirijski socijalizam. Dakle, nije se ilo
istorijskim evolutivnim kontinuitetom, vec Je vreno nasilje nad
drutvenim odnosima. U oba nastao je veliki drutveni
39
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
organizacije. One su mahom ad hok interesne grupe, koje se uglavnom
personalno i interesno sukobljavaju. To se vidi iz ponaanja za vrijeme
izbora. One se za vrijeme izbora, manje-vie, oslanjaju na nacionalizam,
jer je on jo n j j snaga iako je u smislu drutvenog agensa iluzoran i
nepodoban. Sada se nalazimo u takvom stanju da bi promjene u drutvu
trebalo da budu radikalne.
38
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Uzroci raspada empirijskog socijalizma
Mjere revolucije pokidale su i uklonile temeljne odnose
ranijeg i jo nedovoljno razvijenog drutva, tako da je novo
drutvo empirijski. Time je naruen jedan od temeljnih
drutvenih zakona o kome pie Marks u predgovoru za "Prilog kritici
ekonomije". Tu on kae: "Nikada neka drutvena formacije ne
propada prije nego to budu razvijene proizvodne snage za koje je ona
dovoljno prostrana i nikada novi vii odnosi proizvodnje ne nastaju prije
nego to se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu rodili u krilu
samog starog drutva. Stoga postavlja sebi uvijek samo one
zadatke koje moe da rijei, jer ako posmatramo uvijek
da se sam zadatak samo tamo gdje materijalni uslovi za
njihovo rjeenje postoje, ili se bar nalaze u procesu svog nastajanja."
Ovo je jedan od osnovnih zakona istorijskog materijalizma. O nunim
istorijskim procesima koji se ne smiju preskakati , i posljedicama govori
Marks u "Osamnaestom brimeru Luja Bonaparte" i "Kapitalu". U
"Kritici gotskog programa" Marks govori o primitivnim, grubim,
sirovim oblicima socijalizma u nerazvijenim zemljama.
revoluciju u tekoj situaciji boljevici su teorijske
stavove preraditi za svoje prilike i mjere proglasili
lenjinizmom, odnosno konkretnom primjenom marksizma. Marksizam
je zamijenjen boljevizmom o izgradnje i u
nerazvijenim zemljama, i u jednoj zemlji. Ako je igdje naruen
Marksov stav o socijalizmu, naruen je revolucijama koje
to u sutini nisu bile, su bile prevrat. One su suvie ruile
ono to nisu smjele ruiti, a novo nisu mogle graditi, jer za to nisu bile
stvorene pretpostavke u starom drutvu. Prvi programski ciljevi
su bili potroeni, a drugi vii nisu uvedeni i dolo je do stagnacije i
uruavanja drutvenog sistema.
U prvim decenijama ovog vijeka kada je kapitalizam doao u teku krizu
on je prihvatio neke mjere iz programa, ali socijalizam
nita nije prihvatio od kapitalizma. se desilo i ruenjem
empirijskog socijalizma. Niti empirijski socijalizam smije do temelja
ukloniti jo nedovoljno razvijeno drutvo niti su npr.
pokreti u bivoj Jugoslaviji i "perestrojka" u SSSR-u
smjeli do temelja sruiti empirijski socijalizam. Dakle, nije se ilo
istorijskim evolutivnim kontinuitetom, vec Je vreno nasilje nad
drutvenim odnosima. U oba nastao je veliki drutveni
39
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
interegnum sa ogromnim posljedicama. Empirijski socijalizam na
velikom dijelu bive Jugoslavije zamijenjen je nacionalnim retrogradnim
ekskluzivizmom skoro u svim oblastima drutvenog ivota.
Karakteristike takvog drutva Marks je izrazio u "Manifestu
partije" istorijske zasluge buroazije za uklanjanje
tog drutva. Ona je, kae Marks, proizvodnji i tritu dala kosmopolitski
karakter, izvukla nacionalno tlo ispod nogu industrije ... Na mjesto stare,
lokalne i nacionalne samodovoljnosti i stupa svestrani
svestrana uzajamna zavisnost nacija. .. Nacionalna
jednostranost i postaje sve vie Nuna
posljedica centralizacije sredstava za proizvodnju bila je koncentracija
vlasnitva i centralizacija. "Nezavisne, gotovo samo savezom
povezane provincije sa interesima, zakonima, vladama i
carinama sabijene su u jednu naciju,jedan zakon, jedan nacionalno-klasni
interes, jednu vladu, jednu carinsku granicu", (podvukao Marks).
pokreti na bive Jugoslavije mnoge odnose
vratili su u stanje i izazvali pravi haos i propadanje
drutva. iz ovog stanja stvorenog
ruilatvom sporo i teko.
Za ljudi slom socijalizma bio je ali za jedan dio
radnika nije bio Decenijama je ukazivano na
krizna arita drutva i neophodne radikalne reforme, ali to nije
dobronamjerno prihvatano. su neki proglaavani
disidentima, a neki su i proganjani. One koji su vladali nije
vrijedilo upozoravati na krizu drutva, a oni koji su upozoravali nisu
imali snage da svoje upozorenje ostvare.
Kriza socijalizma u Jugoslaviji
U "Praksisu" i drugim publikacijama, na
koli i skupovima bilo je dosta upozoravanja o stanju u
drutvu i mjerama koje bi trebalo preduzeti da se iz
krize, ali snage to nisu uvaavale, ili su ignorisale; vladao
je birokratski dogmatizam koji nije dozvoljavao ispitivanje
prakse. to je socijalizam vie gubio osnove svoje legitimnosti, sve vie
se okretao ideologiji i politici. U istoriji se potvrdilo
da ako drutvo u krizu i stvara da se sistem rui u takvoj
situaciji nacionalizam se nudi kao najefikasniji izlaz iz haosa. Do toga
dolazi prvenstveno zbog toga to se stari drutveni ciljevi potroe, a ne
uvode scr novi vii oblici. Tada drutvo stagnira i na kraju se raspada. Ne
se opasnost od nacionalizma, od revizionizma. Tako je bilo i
40
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
sa kapitalizmom koji je uao o krizu 30-ih godina prolog
vijeka pa je uveo dravni kapitalizam.
Ono to je uvedeno poslije ruenja Jugoslavije i socijalizma su
i involutivni oblici na kojima se ne moe ni organizovati
ni stabilizovati drutvo. Potpuno su zanemareni nauka i objektivni
drutveni zakoni. U Hrvatskoj i Bosni sistem se zasnovao samo na
nacionalizmu; sve ima nacionalni predznak, i vode i ume. U tome
modelu zanemarene su horizontalne veze sa okolinom.
Srbi su nacionalizmu dodali i pravoslavlje kao osnovu drutvenog
razvoja izdvojivi samo religioznu komponentu, a ne pravoslavlje kao
odnos ljudima i ljudskim grupama, kao ivljenja i izvor
kulture. To to je na BiH poslije ruenja Jugoslavije
na samoubistvo, na harakiri. U Bosni su narodi bili apatridi -ljudi
bez domovine i dravljanstva.
Pojava izraenije krize u Jugoslaviji javila se 1961. godine, kada je
uvedena mini- reforma i iz krize se nije izalo do raspada Jugoslavije.
Godine 1962. svim partijskim organizacijama objavljeno je "Aprilsko
pismo" u kome se upozorava na glavna arita krize u drutvu. Tito
to ponoviti u poznatom govoru u Splitu 6. maja iste godine. Godine
1964. ukinuti su dravni investicioni fondovi da bi se
reproduktivna sposobnost privrede; odran je i VIII kongres SKJ i
istaknut problem odnosa; 1965. godine uvedena je
privredna reforma sa mjerama koja nije makla sa mjesta;
1966. je godina da li pobijediti federativni, ili nacionalni
kurs razvoja; prevagu je odnio nacionalni kurs. To izraavaju ustavni
amandmani 1967. i 1968. godine. Javlja se snaan studentski bunt koji u
svojoj platformi iznosi veoma inspirativne predloge za izlazak iz krize;
snage su bile prisiljene da priznaju greke i izdaju Smjernice;
1969. godine na IX kongresu SKJ se definitivno raslojava na nacionalne
saveze poslije se ubrzava proces raspada Jugoslavije; SKJ je izgubio
klasnu i idejnu osnovu, on je sve vie prerastao u pokret i
gnijezdo nacionalizma. Opasnost od nacionalizma nije se na nju
se nadovezao secesionizam. Socijalizam u Jugoslaviji izvukao je neke
narode iz dubokih istorijskih deponija, a oni su ga prvi ruili. Godine
1970. javlja se snaan pokret u Hrvatskoj (Maspok) koji
izdvajanje Hrvatske iz Jugoslavije; godine 1971. doneseni su tzv.
amandmani" na Ustav da bi se uloga radnika u
drutvenoekonomskim i odnosima. Iste godine odrava se II
kongres maja u Sarajevu na kome je Tito
odrao, na i kraju, veoma otre govore. I pored toga u
Rezoluciju kongresa je unesena odredba da "dohodak pripada naciji"
41
IDE.INO-TEORJ.TSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
to je 1976. godine uneseno i u Zakon o udruenom radu (ZUR). Na
kraju 1974. godine donesen je konfederalni Ustav i proces dezintegracije
Jugoslavije nije se vie mogao zaustaviti niti je imao ko, izvrena je i
destrukcija SKJ. Dakle, govori su odravani, rezolucije i su se
donosili, a stanje se sve vie pogoravalo. Dolo je do potpune
dominacije voluntarizma i monopola nad svim drutvenim
odnosima, posebno nad ekonomijom. Sve je vie bilo krpljenja sistema.
Jugoslavija je jedno vrijeme primala bespovratnu sa zapada, a
kada je to prestalo prela je na velike kredite da bi se odrao nivo
potronje, to je ubrzavalo krizu. Cijela struktura jugoslavenskog
drutva: privredna, socijalno-klasna, idejna, nacionalna,
obrazovna bila je takva da je predstavljala prepreku
razvitka viih oblika socijalizma. Osim toga nacionalno-birokratska
struktura sve manje je bila sposobna da razrjeava drutvene
suprotnosti; Jugoslavija je ostala bez matice. Ona je postigla
izvanredne rezultate u rJesavanju egzistencijalnih problema
stanovnitva, u zapoljavanju, podizanju privrede i infrastrukture, u
razvoju obrazovanja, stambenoj izgradnji, ali nije rijeila osnovni
problem- izgradnju socijalizma u viim oblicima.
Kriza socijalizma kao svjetskog procesa
Socijalizam kao svjetski proces ubrzo .poslije Drugog svjetskog rata
naao se pred dilemom: ili dalji razvitak nastaviti u njegove vie
ivotnije oblike sa ljudskim sadrajem, ili do velikih konflikata,
restauracije i kontrarevolucije, do dubokih kriza i do propasti.
To se posebno manifestovalo u 1967. godine u zahtjevu
za socijalizmom "sa ljudskim licem" i u Poljskoj 1981. godine.
Socijalizam se sve vie suavao od socijalizma kao svjetskog procesa na
koncepciju uskog nacionalnog, socijalizma koji se
identifikovao sa jednom partijom i jednom zemljom odakle se on samo
iri. U je dolo do sovjetske vojne intervencije da bi se
progresivnije mjere preobraaja.
Na "prelaznog perioda" u "nioj fazi komunizma" upozorili su
Marks u "Kritici gotskog programa" i Lenjin u bolesti
u komunizmu". Ta upozorenja su i danas i mogu se
primijeniti i na jugoslavensko iskustvo. U bolesti..." Lenjin
iznosi ozbiljne rezerve o uspjenom razvoju socijalizma s obzirom na
velike na tom putu i zalae se za NEP (nova ekonomska
politika). On kae da "prelazni period" karakterie
bezkarakternost, rascjepkanost, individualizam, egoizam, prelaz od
42
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
oduevljenja ka potitenosti", da je "snaga navike miliona i desetina
miliona najstranija snaga koja stoji na putu izgradnje socijalizma", da je
"pobijediti buroaziju hiljadu puta lake nego pobijediti milione sitnih
sopstvenika" koji "svojim svakodnevnim, obimnim, nevidljivim,
neuhvatljivim, destruktivnim radom ostvaruju ba one rezultate koji
restauriraju buroaziju".
Ako u Jugoslaviji nije restaurirana buroazija desilo se neto jo gore:
na sitnoburoaskom nacionalizmu stvoren je retrogradni,
etatizam i nacionalna birokratija koja je sruila empirijski socijalizam.
To ne da je socijalizam ideja koju treba
odbaciti samo zato to se u jednoj primitivnoj formi nije ostvarila. Kriza
socijalizma u zemljama koje su nazvane tako je
duboka i sveobuhvatna da mnogi govore o slomu i kraju socijalizma.
sasvim je izvjesno da se radi o kraju jednog modela
socijalizma. Neki su postavili pitanje: da li se ove zemlje
nalaze na putu od socijalizma u kapitalizam, ili je o mukotrpnoj
renesansi novog modela socijalizma? U suprotstavljanju antisocijalizmu
mogu se ove teze i argumenti:
l. Ciljevi socijalizma nalaze se na putu vijekovnih tenji progresivne
ljudske misli i zato ostaje da se iznalaze efikasniji oblici i sredstva za
njegovo ostvarivanje, a ne da se kolebljivo i negatorski naputaju
poslije prvog pokuaja.
2. Marksizam je velika misao 19. vijeka. U njemu ima ideja koje su
danas kao i onih koje su i dalje aktuelne i podsticajne
za kojima je i socijalizam.
3. Krahirao je projekt socijalizma (koji nije
bio Marksov) koji je primijenjen u pogrenoj zemlji i u pogreno
vrijeme, gdje nisu postojali elementarni uslovi za njegovu realizaciju.
4. Socijaldemokratski projekt socijalizma u nizu evropskih zemalja
daje vidljive rezultate, iako one sebe ne nazivaj u
5. Zemlje "realnog socijalizma" nisu ni bile oblik
drutva; jugoslavenski eksperiment
predstavljao je neto koncept proet koncepcijom
samoupravljanja.
Kao to je poznato Marks i Engels su stajali na stanovitu da socijalizam
ne predstavlja nikakav ideal koji se moe odmah ostvariti, samo
43
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
izraava istorijsko kretanje. U tom smislu socijalizam nije propao kao
proces njegovi prvi grubi, primitivni, sirovi oblici. Tek se otvara
"pravog socijalizma". Ni kapitalizam nije zavren niti je
savreni drutveni sistem, jer mu brige o neophodnim socijalnim
mjerama, pravima i slobodama. U nerazvijenim zemljama nije se razvio
kapitalizam u dovoljnoj mjeri da bi postao osnova uspjenog nastavka
socijalizma. Onda se dogodilo ono to bismo mogli nazvati avanturom
socijalizma. Marks nije mogao da predvidi sve prelaznog
perioda, iako je o njemu dao vane misli, za nerazvijene zemlje koje nije
stigao da Npr. jugoslavensko iskustvo pokazuje da institucije
posredne demokratije imaju tendenciju da se pretvore i
ustale kao nove institucije u starom vidu, nego da se razviju u
realne demokratske oblike. U "Ekonomsko-filozofskim rukopisima"
Marks govori o socijalizacije i drutva koji
jo nisu dospjeli i prevazili privatne svojine. I tu se javlja jedna
u razvoju socijalizma: ako je preteni dio klase
sirotinja sa niskim dohotkom, neobrazovan i nije razvio svoje potrebe -
kako da taj dio drutva izvede temeljnu drutvenu
transformaciju i dovede do i do opte ljudske emancipacije.
Moe se sa dosta sigurnosti tvrditi da koji jo nije razvio svoje
raznovrsne potrebe i za njima, moe da stvori samo ono to je
Marks nazvao primitivnim, grubim, sirovim "komunizmom" u kome
postoji opta tenja za uravnilovkom. Dakle, moemo konstatovati da u
nerazvijenom drutvu koje jo nije prevazilo privatnu svojinu ni u
praksi realizovalo ideju liberalizma, da takvo drutvo moe da stvara
samo neke elemente socijalizma, jer ono u mnogo stoji ispod
nivoa razvijenog drutva. Tek u razvijenom drutvu koje je
stvorilo takvo obilje dobara da nije opsjednut brigom za
odravanje egzistencije, u drutvu u kome se promijenila skala
vrijednosti i formirao iri sloj ljudi za koje nagomilavanje materijalnih
dobara i njihovo posjedovanje nema vrijednosti koje ima u siromanom
drutvu, za koje vlast nema neku veliku snagu, koji vie cijene
druge oblike ljudske (kreativnu u nauci, stvaralatvu, kulturi),
tek u takvom drutvu realizovati onaj program socijalne
revolucije koji je Marks imao u vidu. Zbog toga sudbina socijalizma
biti rijeena u visokorazvijenom drutvu.
Jugoslavenski pokret nije oskudijevao u raznim formama
preobraaja, poslije donoenja Ustavnog zakona
1953. godine, ali su sve te forme bile limitirane sa nerazvijenosti
klase i nepostojanjem materijalnih uvjeta za njihovo
ostvarivanje. Zbog toga su se odnosi normativnosti i stvarnosti
sve zaotravali; oni su se pokuavali razrjeavati novim
44
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
normatlVlzmom umjesto realnim oblicima. Mnoge
mjere nisu proizlazile iz drutva, iz subjektivne volje
snaga. A te snage nisu bile na nivou sve sloenijeg drutvenog kretanja,
su sve vie zaostajale i propast je bila neminovna. Regeneraciju
socijalizma nije imao ko da obavi; ulogu preuzimaju separatisti koji rue
i SFRJ i socijalizam.
Prvi ealon radnitva poticao je iz vika radne snage na selu. On je
umnogome zadovoljavao svoje potrebe time to je imao hljeb i
struju umjesto petrolejke, to je nosio industrijsko odijelo umjesto
to je imao dohodak makar i minimalan, jer ga do
nije ni imao. To je za njega bio veliki napredak, ali i faktor
breg civilizacijskog napretka. Mi smo imali suvie
shvatanje ljudske prirode; stvarali smo univerzalan model
da on moe biti nosilac drutvene svojine,
neposrednog samoupravlj anja, raspodjele dohotka. Zbog toga je
koncept socijalizma sve vie upadao u iluzije, utopije, krizu. Dosta rano
prodire i ideologija i praksa.
sloj sve manje nudi nove duhovne i socijalne vrijednosti. Birokratija
prihvata nacionalizam, jer joj on da na "svojoj teritoriji"
obezbijedi podrku, da se proglasi liderom nacije i drutvenog
razvoja prebaci na druge nacije.
Dakle, socijalizam kakav je imao u vidu Marks pretpostavlja dugu i
predistoriju, pogotovo u nerazvijenim zemljama koje Marks nije
imao u vidu kada je stvarao koncept novog drutva, ga je samo
"nabacio" rekavi da to biti veoma dug "prelazni period" koji se
generacijski i sukcesivno ostvarivati. Nivo privrednog i drutvenog
razvoja i stepen obrazovanja od koji je Jugoslavija pola - bila su slaba
garancija da se u doglednoj ostvarivati ideje
socijalizma.
Socijalno-klasne pretpostavke socijalizma
Nova vlast koja se zvala "diktatura proletarijata" imala je cilj da
stvori pretpostavke izgradnje koje nisu stvorene u
starom drutvu. O potrebi tih pretpostavki govori Marks poslije
Hakog kongresa Internacionale i Lenjin u nizu svojih radova.
Oni nisu socijalizam i diktaturu proletarijata. Do tog
malo kasnije i u onoj mjeri u kojoj se
birokratija sa socijalizmom i istorijskim interesima
45
IDEJNO-TEORI.ISKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
klase. U situaciji jo neformirane i nedovrene
klase kao klase, dolo je do supstitucije klase koju
obavlja dravno-partijska birokratija. klasa je
jedina klasa u istoriji koja, poto pobijedi, vlast istovremeno gubi,
jer nema klase koja za nju raditi i stvarati pretpostavke
izgradnje. Zbog toga je bila prisiljena da
svoje predstavnike da vladaju u ime nje dok ona ne stvori
materijalne i drutvene pretpostavke izgradnje novog
drutva. malo pomalo dolazi do
metamorfoze vlasti: vladanje u ime klase pretvara se u
vladanje iznad klase i drutva; formira se
dravno-partijski sloj koji vlada arbitrarno i totalitarno - i sa
mjerama i rezultatima izgradnje bilo je
gotovo. Te iste snage skoro u cjelini ovladati ekonomskim,
dravnim sistemom, i
odnosima i u istorijskim institucijama traiti
inspiraciju za svoj opstanak. Postavlja se pitanje: od danas
ni od reafirmacije empirijskog socijalizma ni
od nacionalno konfesionalnih drutava koja su nastala poslije
raspada Jugoslavije. Novo drutvo moglo bi kao mijeano
drutvo sa pozitivnim tekovinama kapitalizma i empirijskog
socijalizma. Dalji progresivni razvoj zahtijeva radikalno
mijenjanje produkcionih odnosa u funkciji emancipacije
Sadanji produkcioni odnosi proizvode patoloke pojave se
posljedice prebacuju na nerazvijene zemlje, poput Balkana. Bez
mijenjanja produkcionih odnosa se vladavina varvarstva
nosioci su velike sile, prije svega SAD. To se moe
pratiti u proteklom ratu na Balkanu. Klinton je izjavio da su u
"Bosni ugroeni vitalni interesi"; reganizam se
neumoljivo nastavlja. To je priroda sadanjeg kapitalizma kao
hegemonizma koji se militarizuje da bi se odrao. Jedina
za dananji svijet je demokratski socijalizam.
kada bi i bio odabran realan put drutvenog preobraaja ka
novom demokratskom drutvu, taj proces biti u nas teak i spor
zbog unutranjih koja se odnose na: nerazvijeni
svojinski pluralizam, nerazvijenost modernih proizvodnih snaga i
trinih odnosa, ostatke stare autoritarne i arbitrarne vlasti,
nepostojanje razvijene srednje klase kao subjekta drutvenih
nepostojanje nove menaderske organizatorsko-
46
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
elite visokoobrazovane, profesionalne i odgovorne;
nisko razvijena i neizdiferencirana socijalna struktura sa jasnim
protagonistima inovacija i stvaralatva; jo su prisutni
sukobi u vidu partikularizma itd. Drutva koja su nastala poslije
raspada Jugoslavije- ne mogu izvesti drutvene reforme; one se ne
mogu izvesti bez temeljnih promjena ideoloko-vrijednosnog
sistema. se valjda drutvo reformisati na
svijesti i vjerskom spiritualizmu. Zato je duhovna
i moralna obnova drutva - pitanje drutvene reforme i
demokratskog pravci drutvenog razvoja
Danas se javlja nekoliko pravaca drutvenog razvoja:
l. Liheralno-demokratski pravac koji tei zasnivanju drutva
u raznim varijantama - od ranog liberalizma do
kapitalizma; nijedan od ovih oblika nije perspektivan.
2. Drugi pravac konzervativizam koji tei obnovi
drutava. Ovdje spadaju najnoviji oblici nacionalizma.
3. pravac je socijaldemokratski koji ima cilj zasnivanje modernog i
i participativnog drutva, sa pravnom
dravom, sistemom socijalne pravde i jednakosti.
4. pravac neosocijalizam koji tei obnovi neprolaznih
vrijednosti Marksove koncepcije o drutvenoj zajednici kao
podrutvovljenom
Za prvu koncepciju se zalau snage centra; za drugu snage
desnice; za snage moderne ljevice; za snage
nove ljevice i zagovornici revolucionarnog puta drutvenih
promjena koje ne moraju biti nasilne.
u vidu istorijsko iskustvo, anse za uspjeh imaju one koncepcije
koje biti sposobne da drutvo iz sadanjeg stanja blokade
starih odnosa i za transformaciju drutva u moderno razvijeno i
demokratsko drutvo. To one koncepcije koje polaze od
konvergencije interesa rada i kapitala u drutvenoj strukturi da
ih za rast, za razvoj i progres drutva, koje polaziti od pluralizma
nosilaca drutvenih promjena, od evolucije i revolucije. Materijalni
supstrat civilizacije nova tehnoloka, svojinska,
47
IDEJNOTEORIJSKE REFLEKSIJE .JEDNOG VREMENA
ekonomska osnova drutva, nova tehno struktura i menaderski sloj.
Bez toga biti napretka.
Autoritarni sistem vlasti u socijalizmu moe visoki stepen
industrijalizacije i razvoj infrastrukture, da zadovolji krug
egzistencijalnih potreba, da pobijedi faizam i dri na uzdi
imperijalizam, da proizvede atomsko oruje i poalje u kosmos,
ali ne moe da zadovolji zahtjevima stvaranja visokorazvijenog
industrijskog i postindustrijskog demokratskog drutva, jer demokratski
socijalizam pretpostavlja nove vrijednosti. Mnogi izazovi modernog
drutva kao i njihova rjeenja, nalaze se iznad sadanjeg kapitalizma i
dosadanjeg socijalizma. Ono to je demokratskom socijalizmu
neophodno to je: drutva od koncepcije
socijalizma, koja je drutvo svodila na monopol vlasti
drave i partije; podravljenje privrede i drutvenih slubi, da se izvri
radikalni raskid sa vizijom socijalizma. U tom smislu
demokratski socijalizam nije samo koncepcija socijaldemokratije
treba da bude koncepcija i novog pokreta. Novi svijet
ima dva puta: varvarstvo i demokratski socijalizam koji je u programu i
praksi mnogih lijevih pokreta u svijetu.
Filozofija socijalizma tek ima tota da kae o osnovama i
perspektivama socijalizma. Ono to su klasici marksizma rekli nije
dovoljno, jer se drutvo svestrano razvilo. Sva drutva u istoriji bila su
mijeana drutva, pa i socijalizam ima realne anse kao mijeano
drutvo. Socijalizam nije imao do sada svoje protagoniste, pogotovo za
razvijenije oblike. Zbog toga i nije uspio, jer nije imao svoje glavne
subjekte. Taj subjekt se nije razvio na vrijeme i oblici
socijalizma su stagnirali i su ugaeni. Oni koji se budu
bavili uzrocima propasti empirijskog socijalizma vano empirijsko
iskustvo i lake iznalaziti nove modernije oblike socijalizma. To je
zadatak snaga koje smatraju da je socijalizam drutveno
koje ima prednost nad kapitalizmom.
Socijalizmu se danas mahom sudi i ignorie se, bez istorijske i
analize. Takav pristup ga odbacuje, ne samo kao potroen pokret i
kao istorijsko zastranjivanje.
procesi 20. vijeka uzdrmali su svijet. Oni su nacionalno i
socijalno emancipovali Ideje socijalizma uvele su
slobode i jednakosti kakvih do tada nije bilo. On se borio protiv
siromatva i zaostalosti i postigao rezultate kakve do sada niko nije
postigab. Kada je dolo do zamora, nedostatka ideja i idejne senilnosti,
48
IDEJNO-TEORI.TSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
takvo stanje nije bilo teko prebaciti na novi kolosijek "prelaznog
perioda" pod imenom "tranzicija" u neoliberalni kapitalizam.
To razdoblje tek treba ocijeniti.
Raspad Jugoslavije je pokazao koliko je ideja jugoslavenstva
bila iluzija. Neki narodi nikada nisu prihvatili _ _pojam jugoslavenstva i
Jugoslavije, jer se to identifikovalo sa Srbijom. kada su ostale samo
Srbija i Crna Gora, i one su lako napustile ideju jugoslavenstva.
Jugoslavenske republike nisu imale nimalo simpatija za jugoslavenstvo i
Jugoslaviju. One su svoje ustave tako uredile da su imale potpuno
samostalno zakonodavstvo i ustavno mimo SFRJ, tako da su
se mogle izdvojiti kada su se za to stekli uslovi. One su bile drave u
dravi.
Jugoslavija je ula u krizu jo za vrijeme Tita. Kada je on umro, od njega
je ostao samo mit. Tito nije ostavio tim sposobnih ljudi koji je mogao
uvesti reforme; sve vie se ulazilo u stanje. Jugoslavija je sve
vie na ideoloki istroenu i dravu. Trebalo je uvesti
reforme, a poto nije imao ko - ona se raspala je doprinio i
neokolonijalizam, poslije raspada bipolarnog sistema. Tako su njeni
temelji sve vie slabili i za vrijeme Tita. Jo tada nije bilo novih ideja,
je sistem vegetirao. Sve vie je nedostajalo pozitivne energije. Kada
je Tito otiao - erozija je ubrzana.
Na jugoslavenskom iskustvu, kao i iskustvu drugih
zemalja, posebno SSSR-a, potvrdio se jedan istorijski zakon: to se elitni
dio drutva vie i due na vlasti, sve vie se udaljuje od ideja sa
kojima je doao na vlast.
Val antikomunizma dobio je zamah dolaskom na vlast R. Regana u
SAD i izborom Poljaka Karola Vojtile za papu Ivana Pavla II. Mrnja
prema komunizmu dostigla je vrhunac ruenjem Berlinskog zida,
raspadom SSSR-a i Varavskog pakta i padom reima u Evropi gdje su
komunisti bili na vlasti. cijenu te istorijske turbulencije platila
je SFRJ krvavim raspadom. SAD i zemlje EZ direktno su odgovorne za
raspad SFRJ i za oivljavanje nacifaizma pod firmom
pluralizma i razvoja demokratije. posljedice su
poznate, u BiH.
Nacionalne i snage u posttitovskom vremenu, u
kombinaciji sa euforijom, postavile
su na scenu nacionalizam; dolo je do reafirmacije
ustatva, islamskog fundamentalizma. Glavni akteri toga
49
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
istorijsku odgovornost, koliko god se trudili da to izbjegnu,
odgovornost na druge.
O stanju u Jugoslaviji manje-vie sve se znalo, da je ona u rasulu i
se stihijski raspad.
6
Jugoslavija je imala mjeavinu i samoupravnog
socijalizma. Sada imamo neoliberalni kapitalizam na velikom
bive Jugoslavije; obavljena je inverzija drutvenih odnosa. Javila se
lumpenburoazija, koja na drabi kupuje
sredstvima do kojih je dola za vrijeme rata na razne
nelegalne
borba u Drugom svjetskom ratu izazvala je takve
promjene za koje snage uskoro nisu bile dorasle da ih
odravaju na kursu revolucionarnih istorijskih procesa. Drutvo nije
imalo ni glavne kreativne radno snage. Prvi ealoni radnitva bili
su siromani i nepismeni seljaci koji se se prvi put susreli sa
industrijskom tehnikom i tehnologijom. Drutvo nije imalo ni
inteligencije kao realne drutvene snage. Nedostajale su glavne
drutvene poluge i drutvo se vratilo na realni nivo.
Marks je izgradnju socijalizma povezao sa modernom
klasom, kojoj se kao manjina inteligencija. u
razvoju drutva i obrazovanjem inteligencija se preobraava u novu
klasu savremenog drutva, dok klasa u zaostalim
zemljama nije uspjela da se organizuje kao klasa.
6
Ko knjigu "Titova poslednja ispovijest" ne moe sebi od onoga to
je Tito razotkrio tri mjeseca pred svoju smrt_
50
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Uzroci propadanja projekta socijalizma
razvijenog drutva, pa i univerzalne
vrijednosti koje su vijekovima stvarane - svi dosadanji projekti
socijalizma, osim nekih izuzetaka, sami su sebe u startu osudili na
propast. Prema Marksovom miljenju, socijalizam -komunizam nastaje
u procesu prevazilaenja drutva na bazi ostvarenih
pretpostavki unutar tog drutva koje se odnose na visokorazvijene
proizvodne snage, visokorazvijenu klasu kao svjesnog subjekta
i visokorazvijeno drutvo. Prema Marksovom shvatanju
("Privatno vlasnitvo i komunizam"), pitanje socijalizma - komunizma
je u stvari pitanje kao istorijatvornog jer "istorija nije nita
drugo do proizvodnja ljudskog rada". "realni
socijalizam" je bio projekat, jer se zadrao na
pojedinaca i grupa, koji su izbacili iz drutva kao subjekta; on se
pretvorio u gladijatorsku borbu za vlast i privilegije. Tako je i
jugoslavenski projekt socijalizma koji je teio da bude uzor za cijeli
svijet - doao na periferiju savremene civilizacije. Strateka greka
socijalizma je bila u tome to je startovao od nule i to se negativno
odredio prema razvijenog drutva. E. Kardelj
je 1960. proklamovao jednu iluziju: "Moemo da je nae
drutvo u osnovi konstituisano i kao
Socijalizam u Jugoslaviji je odnio svoju istorijsku pobjedu i sada
treba intenzivno i svestrano da se razvija iz svojih sopstvenih osnova."
ni klice nije bio do tada pustio.
sve svoje neistorijske projekte socijalizma, njegovi
autori, od su zanemarili Marksovo upozorenje o potrebi
"bezobzirne kritike svega dakako, bezobzirnoj u tom smislu
da se kritika ne boji svojih rezultata, a isto tako sukoba sa
:;ilama". Sve one koji su prihvatili ovaj stav, oficijelna ideologija u
zemljama je i zatvarala, pa i u SFRJ.
Proziva ni su "ultradesnicom",
"anarholiberalima", "disidentima". onima koji su ih
bio je i E. Kardelj, svojom brourom "O naoj drutvenoj kritici".
Jugoslavensko drutvo 1945. godine bilo je materijalno siromano,
i idejno monotipno i nerazvijeno. Njegovim materijalnim i
drutvenim razvojem ono postaje raznovrsnije, sloenije. Zbog toga se
sistem sve vie pokazivao kao "usko grlo" koje
protok ideja a birokratski i upravljanja deformisao je
Sl
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
praksu. Zbog toga je brzo sazrelo shvatanje nunosti
viepartijskog sistema kao oblika pluralizma. Umjesto toga
uvedeno je samoupravljanje.
Oduzevi gotovo sve privatno vlasnitvo, i u poljoprivredi,
ga na 10 hektara, partije su u zemljama "realnog
socijalizma" i Jugoslaviju, preuzele obavezu da
zaposle milione ljudi, smjeste ih, hrane, jer su ostali bez vlastitih
sredstava. Time je sistem stavio pred sebe zadatke koje nije mogao
uspjeno zavriti. Da bi izbjegao saznanje o svom neuspjehu, koji se
najizrazitije iskazivao u standardu ivota - socijalizam je morao
komparaciju sa drugim sistemima, se sa sistemom koji je
sruio. Ni Jugoslavenski projekt nije mogao bez teorije o
klasnoj borbi, o diktaturi proleterijata, o ulozi partije, bez
eksproprijacije i nacionalizacije i dravne svojine. da ta
projekcija nije mogla davati rezultate, stalno se govorilo o
posljedicama negativnih pojava, umjesto da se sistem mijenja i da se
ljudi stavljaju u drugi poloaj. Reforme koje su uglavnom su
bile kabinetske, i Te reforme skoro nisu imale
veze sa stvarnim ivotom pa bi se uskoro konstatovalo da su rezultati
slabi". U SFRJ se ilo toliko daleko da se 1974. i 1976.
da se definitivno u carstvo "slobodnih asocijacija
slobodnih
projekcija koja je vladala u SSSR-u gotovo
sedam decenija, imala je porazne rezultate. Ako se pogleda geografska
karta svijeta i ogromna prostranstva od Kine preko SSSR-a zemalja
i srednje Evrope do Jugoslavije - moe se vidjeti da je ovo
ukljeteno industrijskih i tehnolokih velesila:
bazena sa Japanom u epicentru, zapadnoevropske unije i
SAD. Postavilo se pitanje kako ovo koje se decenijama
bavilo odravanjem po svaku cijenu jedne ideoloko dogmatske vizije iz
zaostalog, retrogradnog, osiromaenog stanja. Nevolja je bila u tome to
su ova drutva od Kine do Jugoslavije dugo vremena ivjela u iluziji i
pod mediokritetske birokratske oligarhije i tako dovedena do
borbe za elementarni opstanak. Jedino je Kina izala iz ovog stanja
modelom "jedna zemlja- dva sistema".
Osnovni uzrok ovog zaostajanja bio je u reafirmaciji feudalnog prava
vlasnitva nad cjelokupnim ivotom, nad ivom i neivom prirodom.
vlast je uspjela da zamijeni socijalnu, religioznu mitoloku
ulogu bogova svojom mitologijom. Ova vlast je postala tvorac svega
a ljudi koji su ju reprezentovati na vrhu piramide i u se
52
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
rukama koncentrisala cjelokupna drutvena - postali su
personifikacija samog boanskog pojavile su se mesije, mitovi, a i
oni su sami vjerovali u tu svoju ulogu. Tako ni mesija nije imao drugih
bogova osim samog sebe. Mesije su zabavljale a i zamarale mnoge
infantilne svetkovine, parade, procesije i rituale kojim ih je darivala
hipnotizovana masa. Tako je bilo od Pekinga do Moskve, Sofije, Tirane
do Beograda.
Krajem 80-ih godina 20. vijeka prisustvovali smo posljednjoj fazi tog
"komunizma". Kao poslije neke prirodne kataklizme ljudi su polako, jo
u strahu od bogova, bojaljivo naputali svoja skrovita. da nisu
znali naprijed oni su okrenuli natrag u prolost da u njoj inspiraciju
za i napravili su jo greku, poruili su manje-vie sve
slika je svuda naokolo razvaline i praznine.
Jugoslavenski programski dokumenti decenijama su davali privid da je
kod nas model socijalizma od "realsocijalizma". Sukob sa
Staljinom 1948-1953. doveo je do ideolokog obrata. Ipak,
pozicija partije i birokratije nije se izmijenila; ona je ostala u biti
u vidu koja sve ostale i drutvene faktore
svojim objektima. Ni traga pluralizma nije bilo.
procesi su se zadrali na prevratu. Ekonomski
preobraaji zadrali su se na rjeavanju elementarnih egzistencijalnih
problema; nije izmijenjena drutvenoekonomska struktura drutva.
Pokazalo se da je ekonomska reforma stala na sposobnosti
tehnobirokratskih snaga da u privredu uvedu kompleks,
jer ekonomska reforma je zahtijevala da drava i partija iz
ekonomije i da izgube monopol vladanja. Drutveni procesi su
zahtijevali promjene u odnosima socijalno-klasnih snaga i
U tome se nije uspjelo, zbog je kriza postala
ekonomska, pravna, ideoloka, moralna. Nastao je problem
nezaposlenosti, tehnolokog razvoja, uravnilovke, privilegija, niske
ekstenzivne proizvodnje. Tako je dolo do paradoksa: buroaski oblici
eksploatacije zamijenjeni su uravnilovkom, privilegijama, novim
skrivenim oblicima eksploatacije koji su bili nevidljivi. Zbog toga
program samoupravnog socijalizma nije ni bio kao pokret, nego
kao neki pokuaj u sukobu sa rreostaljinizmom.
samoupravljanje je bilo u cjelini striktno propisano i izvana
Nije se moglo imati samoupravljanje i dravno-partijski monopol.
Kasnije su nastupile projekcije koje su uvijek kratko
trajale jer ih ivot nije Svi ti projekti mahom su bile iluzije
koje su upropatavale drutvo, privredu; stvarana je zemlja
"dembelija" u kojoj se moglo ivjeti a neraditi. Na kraju je stvoren
53
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
delegatski sistem, "ourizacija" privrede i drutvenih djelatnosti,
sizomanija, dogovorna ekonomija i nacija je postala osnovni subjekt
drutvenog razvoja! Onda je predloen nepromiljeni
zaokret: zalaganje za raskid sa ideologijom, za ukidanje
SKJ za njegovo pretvaranje iz pokreta u neku
ili socijaldemokratsku partiju. Za to su se
zalagali i neki lideri pojedinih saveza komunista pored onih koji
nikad po nisu bili komunisti. Zbog toga im i nije bilo teko da
se iz SKJ formalno i preimenuju u socijaliste, socijaldemokrate,
liberale. To ne bi bilo ni loe da su to zaista postali.
Marksova misao u sutini ostaje misao revolucije. Ta misao nije kriva
to ju je "realni marksizam" deformisao u vidu staljinizma. Marks je bio
veliki mislilac. Jugoslavenski komunisti su se 50 godina zalagali za
marksizam" su kritikovati Staljina pa i Lenjina. To je
dalje zahtijevalo da se kritika staljinizma produi i na na sistem. Ali, tu
je stalo. Zbog toga je "realni marksizam" krahirao na dva glavna
u interpretaciji Marksove misli i analizi savremenog svijeta.
Glavni promaaj "realnog socijalizma" pa i u Jugoslaviji je u tome to je
proglaavao nunim i idealnim ono to je bilo neostvarivo. Tako je od
i misli marksizam postao kanon koji opravdava
trenutnu situaciju. U zemljama "realnog socijalizma"
Jugoslaviju, ovakav marksizam je sluio za opravdanje trenutne
situacije, tj. birokratske vladavine. Onako kako se razvio i primjenjivao
u zemljama, marksizam vie nije bio ni filozofija
ni pogled na svijet proleterijata ideologija birokratije.
Revolucionarni su povrno mijenjali ljude i prilike. Najtee se
mijenjala ljudska psihologija i ljudi su se lako staroj psihologiji
ako su dolazili u takvu priliku. to u vidu, Marks je rekao da "ne
svijest ljudi njihovo obratno, njihovo drutveno
njihovu svijest. Onako kako ljudi ive tako i misle".
Revolucionarni pokreti se bore za vlast moda iskreno da je
upotrijebiti kao sredstvo za postizanje viih drutvenih ciljeva. I tada se
ljudi pred iskuenjem: zato koristiti vlast? U socijalizmu je
preovladavala stara psihologija ili "ljudska priroda" da se vlast iskoristi
za ostvarivanje svojih interesa. Mnogi veliki revolucionari bili su
spremni da se potpuno rtvuju za velike ideje, ali u tom ivotnom
projektu nisu izdrali kada su na vlast doli. Na "bombakom procesu"
Tito je rekao da je komunista i da ne priznaje sud osim suda svoje
partije. Ali, kad je osvojio vlast mnogo toga se u njegovom ivotu
promijrnilo. Kada se na vlast lako se naputa i skromni
ivota; dolazi do starom egoizmu. Mnogobrojni stari
54
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
revolucionari proli su od asketizma do raskonog
uivanja; javila se velika provalija ideala i stvarnosti; javio se
dvojni socijalizam: dionizijski (raskalaeni) za jedne i asketski za druge.
Ovdje se ne dovodi u pitanje ideja socijalizma kao
demokratskog, samoupravnog socijalizma u duhu. Ta
ideja nije domiljena niti je dovoljno precizirana. Zbog toge treba
donekle razumjeti one kojima su sve dosadanje o socijalizmu
dojadile, pa su bili skloni da se iz zagrljaja pseudosamoupravnog
socijalizma bez mnogo razmiljanja bace u bilo kakvog
kapitalizma. Jugoslavenski samoupravni socijalizam je decenijama
odravao privid, skriven u temeljnim programskim dokumentima da je
o po svemu modelu socijalizma od onog koji je vladao u
zemljama bloka. Istina je da je sukob sa Staljinom doveo do
ideolokog obrata. pozicija KPJ, odnosno SKJ nije se
izmijenila. Ona je ostala bitno sa komandnom ulogom
drave i partije koja sve ostale drutvene snage svojim objektima.
Zbog toga program samoupravnog socijalizma nije ni kao
pokret. Nametanje samoupravljanja, u uslovima u kojima su slobode i
prava pojedinaca i kolektiva striktno izvana dovodi postepeno
do trajne nestabilnosti sistema, to bismo uslovno mogli nazvati
"anarho-staljinizam" to naizgled predstavlja kovanicu:
pozicija SKJ dolazi u sukob sa anahroidnim
konsekvencij ama samoupravnog sistema.
Mnogobrojni komunisti su sa distance posmatrali i vjerovali elitnoj grupi
rukovodilaca koji su stvarali grandioznu drutvenu utopiju i preko nje
postali boanstvo. Znakovi te utopije su se dosta kasno opazili. Ostala je
nepoznanica: kako dalje, poslije ove neuspjele faze socijalizma -
demokratski socijalizam ili kapitalizam. Tu nepoznanicu su rijeili
pokreti koji su sve ranije drutvene odnose poruili i sve
okrenuli na glavu.
Jedan od bitnih razloga neuspjeha socijalizma je u tome to se na
dravno-partijskog kompleksa nala u prvo vrijeme grupa
"jakobinaca" ljudi za ruenje a ne i u neophodnoj mjeri za Oni
su bili mjera socijalizma, nisu za to bili dorasli ni idejno, ni
teorijski, ni Zbog toga nisu bili dorasli vremenu i uslovima koji
su stvoreni ratom. Trebalo je stvoriti program interesa i
ivljenja naroda i narodnosti. Naprotiv, grupa je
stvorila nacionalni socijalizam, nacionalne drave, nacionalne partije,
nacionalne ekonomije. Takav sistem se sam po sebi morao raspasti. On
se nije oslonio na kreativne snage drutva ni na nune drutvene
55
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
procese, se od njih odvojio. Socijalizam je svjetski proces, a ne stvar
pojedinih izolovanih nacija i njihove volje. Cijele generacije su ivjele
van elementarnih ekonomskih pravnih moralnih normi, koje su
zamijenjene voluntarizmom i samovoljom. Nije postojao
mehanizam ljudima koji imaju u civilizovanim sistemima. Tako ta
su ljudi stvorili navike bez i radnog mentaliteta. Oni su
decenijama plenume, Dakle, nije bilo ekonomskog
i socijalnog mehanizma koji je djelovao svojom logikom.
Obnova drutvenog sistema moe se odnositi na dva bitna
svojinske odnose i sistem, viepartijskog sistema.
Dugo je vladao ideoloko-utopijski model o velikom i nenadmanom
sistemu. On se predugo odrao ideoloke ortodoksije i
totalitarizma i nije uklonjen se sam od sebe raspao. To su iskoristile
desne snage s ciljem da taj sistem dotuku. Ipak ove snage nisu nita
novo uvele za izlazak iz krize, su stanje pogorale. One se nisu
oslonite ni na ni na naa iskustva su se ponaala refleksna i
destruktivno, noene emocijama.
Kraj 20. vijeka je period velikih poraza "realnog" i empirijskog
socijalizma. Raspala se Jugoslavija pod pritiskom unutarnjeg
nacionalseparatizma i vanjskog neokolonijalizma. Posljedice su
katastrofalne. Sada treba razborito, savjesno i sagledati velike
ideoloke zablude i nacionalne iluzije i ideoloki i razvojno ih
prevazilaziti.
56
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Drutvenoekonomski, i idejni procesi u
zemljama sa posebnim osvrtom na SFRJ
Kada je o socijalizmu kao drutvenom sistemu, moemo
konstatovati da se on do sada nigdje nije utemeljio ili oblikovao kao
sistem, samo kao proces u raznim oblicima. Zato nije mogao ni
propasti, kako neki govore. to se socijalizma kao ideje i pokreta,
on postoji u raznim varijantama u svijetu, pa i u nekim razvijenijim
zemljama npr. u skandinavskim.
u i Srednjoj Evropi potkraj 80-ih godina predstavljaju
najkrupnije promjene nakon Drugog svjetskog rata, kraj realsocijalizma
i potvrdu konstatacije da se socijalizam nije oblikovao kao sistem.
je istroeni model- totalitarnog dravno-partijskog
monopola; su stare strukture koje vie ni ekonomski, ni
ni idejno nisu mogle da funkcioniu. To je potrebu
stvaranja novih struktura: svojinskih, ekonomskih, idejnih.
Dotadanji model socijalizama nije mogao razrijeiti nijednu drutvenu
ih je do kraja zaotrio.
to se jugoslavenskog modela, poslije 1948. godine, on je velikim
dijelom bio idealan i nerealan. On se odravao autoritarne
vlasti i karizmatskog autoriteta Josipa Broza i velikih iz doba
NOB-a, a kada se to istroila - su izale na povrinu sa
snagom i proizvele posljedice bez primjera u Evropi. Sve
to se poeljela uneseno je u samoupravni socijalizam tako da je on
postao idealan i nerealan, npr.
a) da klasa ovlada cjelokupnim sistemom drutvene
reprodukcije; to moe biti u nekoj dalekoj perspektivi,
b) da klasa o raspodjeli drutvenog dohotka; to je
utopija, jer dohodak ne pripada samo kolektivu, je i
drutveni. Osim toga, mnogi kolektivi nisu ni
amortizaciju ni akumulaciju, jer dohotka nije bilo; mnogi kolektivi
su ivjeli od prelijevanja dohotka
e) samoupravna u smislu, to je
i koncepcija,
d) neposredno i slobodno udruivanje rada i sredstava, to predstavlja
drutvo, itd.
57
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
nastajanje socijalizma iz kapitalizma i odnosa,
i po osnovu proizvodnih snaga, proizvodnih odnosa i sistema
- jedini je ispravan pristup. To se odnosi na pitanje
pluralizma svojine, kao centralne kategorije. To je bilo potpuno
zanemareno i ignorisano, se sistem stvarao na dogmatskoj idejnoj
ortodoksiji. I dalje je dominantno doktrinirano shvatanje socijalizma. A
on je mahom nastao kao oblik intervencije u
nerazvijeno drutvo i na tome se petrificirao.
Jo na VI kongresu SKJ 1952. godine je da ovakav socijalizam
nema Ipak, on je produio sve do raspada.
revolucije (ako su to bile) ranijim revolucionarnim pokretima,
nastojale su da raznim ideolokim prikrivanjima svojih tenji i ciljeva,
prikriju i svoje klasno obiljeje, i u svom ishodu javile su se
kao novi vid porobljavanja, novi oblik klasne vladavine - birokratsko-
oligarhijske. Tako ni revolucija nije ispunila svoj program i
velika i prola je put od zanosa do Nosioci
revolucije, odvie obuzeti sobom, jedva da se ideala zbog kojih je
dolo do revolucije. 60-ih godina establiment u
Jugoslaviji bio je Nastao je veliki raskorak ideala i
ciljeva jednog istorijskog procesa, s jedne, i njegovih stvarnih rezultata s
druge strane. Kako izgleda, tako je bilo u istoriji. Zaista je teko
saznati ta istorija sprema. Tako su se socijalne revolucije onom
istom stanju protiv koga su ustale.
Bonapartizam je zloupotrebio Bastilju i Deklaraciju o pravu i
iz 1789. godine, to je ponovljeno u staljinizmu, zloupotrebom
Oktobarske revolucije. Logikom prakse, ideje su se
pretvarate u svoje suprotnosti. Poslije revolucionarnog zanosa dolazi do
otrenjenja, perioda skepticizma, etape istorijske oseke, splanjavanja
optimizma i idealizma. Tako je bilo poslije revolucije 1848. godine,
Pariske komune 1871, Oktobarske revolucije 30-ih godina prolog vijeka
i u toku naih drutvenih promjena 60-ih godina. Vrijeme je da se
oslobodimo nekadanjeg poimanja drutvenog
razvitka, od mita neizbjenog progresa koji posebno vode komunisti do
mita logosa koji upravlja istorijskim zbivanjem. U stvari, u ovim
procesima samo se jedan sistem vlasti zamjenjuje novim; ranije
vlasnitvo kao izvor bogatstva zamjenjuje se privilegijama bez
presedana
7
Sve je i odravanju vlasti
oligarhije. U stilu ivota oponaano je feudalno plemstvo.
7
U tampi j e pisano da je T. ivkov imao 30 rezidencija, vila, posebna lovita; niko jo
nij e izbrojao koliko toga je bilo kod nas.
58 -
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Drutvo je postalo bolesno i dospjelo u fazu degeneracije. Nai
zastupnici pred istorijom i revolucijom ostavili su nam i
nestabilnu zemlju, zamrli ivot, i
razdore, enormne dugove, zatamnjenu prolost i neizvjesnu
Prelo se na njegovanje institucionalnog nacionalizma, kao produkta
nacionalpartijskih drava, da bi se javio varvarski nacionalizam: Odavno
se obavljalo ideoloko njegovanje nacionalnih pripadnika, tako da je
postojao samo posredstvom nacije. Sve vie se dolazilo do
saznanja da je reforma partije i drave u uslovima
jednopartijskog sistema, jer su reforma i jednopartijska vlast - dva
pojma: reforma ugroava vlast, a vlast ugroava reformu. I
SKJ je odvajanje partije od drave, pa i odvajanje politike od
ekonomije, razvijanje pluralizma u okviru
saveza. Ali od toga nije bilo nita.
U testamentu koji je kralj Nikola poslao iz pariskog egzila
svom sinu Danilu stoji: "Na putu napretka ne idi prenaglim koracima,
nepromiljenim. Priroda ne takve korake. Slijedimo je. Ne
se materijalni i duhovni preobraaji jednog naroda udarom
tapa, strpljenja, i

Jedni su tvrdili da je u agoniji socijalizam. agoniju nije
preivljavao socijalizam njegov totalitarni vid. Zato su se
snage socijalizma orijentisati na "demokratski model
socijalizma" je poimanje tek trebalo uspostaviti. Isto tako treba
utvrditi do koje linije moe da djeluje drava i partija, ustupaj prostor
demokratiji. Dosadanji monopol jedne partije pretvorio je
drutvo u degradaciju, u guenje unutarnje demokratije.
Poslije krize i njenog dugog trajanja, svi su
postali jednako pametni i aktivni, kao to su bili nepametni i pasivni
kada se kriza javljala. Narod trai i ima pravo da sazna ta je dovelo
zemlju u stanje u kakvom se nala, gdje su korijeni dugogodinje krize,
sveopteg pada i otpori da se iz kriznog stanja.
U realizaciji ideja socijalizma dolo je do veoma velike razlike od onoga
to su bitne karakteristike ideja socijalizma. Imamo skandinavska
drutva koja su po mnogo naprednija, demokratskija i pravednija
od bivih drutava. drutva unitila su
demokratiju, i ljudska prava, izgradila nejednakosti u
materijalnom i pogledu. Socijalizam je dobio svoj oblik u
59
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
varijanti, iako je bilo i drugih Zato te druge
nisu pobijedile -poznato je. Isto tako, svi drugi oblici socijalizma nastali
su pod uticajem jedne ante. N eki modeli su nasilno gueni od SSSR-
a Poljska, Zato i ne znamo to bi se
dogodilo sa socijalizmom, kakav bi bio, da li bi bio "po mjeri i
sa "ljudskim licem", da su ove varijante imale ansu da se ostvare.
Jugoslavenski socijalizam uveo je samoupravljanje,
u o uslovima ivota i rada. Ali, da nisu bili rijeeni
osnovni ekonomski problemi egzistencije - ljudi su sve manje bili
zainteresovani za Osnovna slabost tadanjeg
socijalizma bila je u tome to su partije i drava "progutale" drutvo.
Kod nas je jo paradoks bio u tome to je tzv. "samoupravni
socijalizam" svaku drutvenu novinu. Kada bi se pojavila
neka tenja za promjenama je da mi imamo samoupravljanje.
po viegodinjim raspravama - razlike su bile teko premostive.
Ono to je 70-ih godina, pod pritiskom nacionalizma i
separatizma bilo i uspostavljeno kao sistem odnosa, najprije
ustavnim amandmanima 1971. godine, a zatim Ustavom 1974 - kasnije
se eljelo zadrati po svaku cijenu. Novim promjenama
institucionalizovane su nacionalne podjele i pozitivni
drutveni procesi. Njima je otvoren proces dravnog nacionalizma i
terorizma. Prema tome, dotadanji projekt socijalizma i njegove
institucije vie od dvije decenije bile su u krizi, nisu dale neophodne
rezultate, koji su i Pored svih rasprava koje su
i dalje je ostalo prisutno nekoliko otvorenih stratekih problema
razvoJa:
a) kakvo drutvo elimo i moemo imati,
b) kakav makroekonomski i mikroekonomski sistem primijeniti, jer
nije bilo dovoljno trini- preduzetni,
e) za kakav koncept demokratije se zalagati, odnosno kakav
pluralizam uspostaviti,
d) moe li se na do tada drutvenoj svojini i samoupravljanju izgraditi
efikasan privredni i sistem?
2. u drutvenom razvoju SFRJ
Poslije naputanja privredne reforme potkraj 60-ih godina, dolo je do
potpunog zaokreta u razvoju: je smjer razvoja prema
nacionalnoj ekonomiji, "dogovornoj .ekonomiji", umjesto trine;
naputeljlO je jugoslavenstvo kao ideologija i pokret,
obavljeno je "demontiranje" federacije i nacionalnih drava,
60
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
nacionalnih partija; naputena je ideja uloge klase;
nacija postaje glavni subjekt drutvenog razvoja - sve pod maskom
decentralizacije i samoupravljanja. Ispod te maske dolo je do razvoja
raznih oblika nacionalizma sve do separatizma i ovinizma; formirale su
se oligarhije, potpomognute snanim
slojem. Oblici nacionalizma i separatizma postali su faktor
jugoslavenske ekonomske, idejne i kulturne dezintegracije, to
je Jugoslaviju dovelo do krajnje iscrpljenosti. Pod pritiskom ovih
odnosa, drutvo je skoro izgubilo socijalno-klasni,
samoupravni karakter. Dolo je do ozbiljnih idejnih zastranjivanja.
Sedamdesetih godina u SFRJ obavljena je ekstremna decentralizacija
bez elementarne centralizacije koja nije bila u interesu ni
samoupravljanja ni demokratije, se pretvorila u
etatizam koji je razbio Jugoslaviju, to je sistem u cjelini krajnje
neefikasnim, skupim i nesposobnim za promjene. Jugoslavija
nije mogla postati moderno drutvo, ukoliko ne ostvari nivo
integracije, odnosno centralizacije. To je najmanje
a) jedinstveni makroekonomski model razvoja,
b) trinu privredu na cijelom Jugoslavije i ono to se pod tim
podrazumijeva: jedinstvena monetarna, kreditna, poreska politika,
novi bankarski sistem u funkciji trine privrede,
e) globalno usmjeravanje drutvenog razvoja, da bi se
stihija,
d) izvjesna koncentracija sredstava i usmjeravanje na vitalne
razvoja,
e) jedinstvena pravna drava sa takvim saveznim ustanovama koje
meritorno donositi odluke za minimum poslova i
mehanizam za njihovo efikasno
Vrtoglavi krah staljinizma i "realnog socijalizma" u Evropi
zbunio je dogmatsko konzervativne snage u Jugoslaviji. Mnogi su, da bi
objasnili nau indolentnost i sporo reagovanje na ove to
objanjavali da smo mi to 1948. godine. Pri tome,
oni su previdjeti ili namjerno zaobilazili nekoliko
a) da su tadanji procesi destaljinizacije u zemljama srednje Evrope bili
mnogo dublji, dalekoseniji od mjera koje su kod nas poduzete od
1948. do 1952. godine,
b) jugoslavenski pozitivni efekti mjera 1948. i dalje uglavnom su se
zavrili na i izvjesnim promjenama,
nagovjetenim na VI kongresu SKJ 1952. i Ustavnim zakonom 1953,
61
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
e) Jugoslavija nije imala uporita da tvrdi da se mjerama koje je
poduzela definitivno oslobodila staljinizma i dravnog socijalizma; to
je ipak bila prividna destaljinizacija. Jer, oligarhijski sistem
je i dalje o sudbini zemlje. Uostalom, da smo se 1948.
godine ili kasnije oslobodili staljinizma da li bismo zatrli skoro sve
tragove privatne svojine i inicijative. Da li bi vrili nasilnu
kolektivizaciju i nacionalizaciju, i privatni sektor u poljoprivredi
sveli na golo ivotarenje? Da li bi po uzoru na Staljina organizovali
koncentracione logore za protivnike poput Golog otoka i
uveli institut podobnosti", zadrali krajnje
neodgovoran i parazitski privilegovani sistem odnosa? Idejne
konfuzije su se i dalje nastavlj ale,. npr. rasprave o
pluralizmu zadravale su dalje nastojanje SKJ da on
kriterijume i standarde koje organizacije postavljati a
koje li biti sistem ili ne.
Odavno je SKJ postao da neto na liniji drutvene
reforme, ali je bio toliko da reforme U takvim uslovima,
moralo se desiti ono to se desilo. Revolucionarna avangarda je sve vie
zaostajala iza nunih drutvenih procesa, postajala je sve nesposobnija i
objektivno se okrenula birokratizaciji i kontrarevoluciji da bi
svoju vlast. Na drugoj strani, ruila se iluzija da se na brzinu moe
izgraditi svijet socijalne jednakosti i pravde, sveopteg blagostanja a u tu
iluziju milioni ljudi su iskreno vjerovali.
Da bi socijalizam zaista bio socijalizam - trebalo je definisati mjeovite
drutvenosvojinske odnose, tako da se oni odravaju i reprodukuju
samo svojom da bi bila profitabilna. Za to je
trebalo definisati drutvenu svojinu kao svojinu, uspostaviti
funkcionalno samoupravljanje i menadment, uspostaviti demokratski
pluralizam koji bi predstavljao vii nivo
odnosa i organizovanja od viepartijskog sistema
drutva. Socijalizam je u startu napravio strateku greku time to je
zamislio da svoj razvoj zasnuje na
principima i oblicima, da postane drutvo, suprotno
socijalizmu i realnom drutvenom stanju. Zbog toga je od
jugoslavensko drutvo bilo neprirodno - ukidanjem svih oblika
pluralizma: svojinskog, ekonomskog, idejnog, Glavni grijeh
revolucija pa i jugoslavenske je u tome to su nasilno
prekinule sve to je postojalo i to je realno socijalno drutva.
To je ponitavanje mnogih civilizacijskih tekovina. Time je
socijalizam sam sebe doveo u krizu. On od nije mogao da
odgovoh na dva pitanja:
62
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
a) kako stvoriti ekonomski produktivan i efikasan sistem, bez
ekonomskog pluralizma,
b) kako uspostaviti demokratiju i afirmisati kao subjekta
sistema, jer socijalizam se afirmie na kao subjektu
drutvenih odnosa_
Ono to je socijalizam odbacio imalo je karakter civilizacijskih
a ne materijalne, i idejne ostatke kapitalizma,
odnosno "trulog" kapitalizma, kako su prikazivani_ Ovim nasilnim
prekidima socijalizam je negirao i stanovite o socijalizmu
kao "prelaznom drutvu" koje u sebi jo dugo zadrava elemente
drutva koje naputa_ Zbog toga su sve reforme u socijalizmu propale.
Zato je od narednih reformi ovisilo biti ili ne biti, u su se jedino
snali Kinezi.
Isto tako, druga strateka greka u oblikovanju sistema bila je
u tome to je on pogreno postavljen. Umjesto da su se odmah
poslije rata obrazovale samostalne stranke to je odgovaralo
svoj inskom, ekonomskom ideolokom, takvo
organizovanje je nasilno SKJ kao
organizacija radije je te heterogene grupe primio u sebe, da bi ih tako
kontrolisao i vezao za sebe u cilju uklanjanja konkurencije i
podravanja, nego da se one posebno organizuju u vidu opozicije_
Posljedice su bile katastrofalne. SKJ je izgubio partijska i prestao
biti avangardna organizacija, prerastao je u narodni front;
klasa i izgradnja izgubili su snagu, a
Jugoslavija- kurs i ravnoteu. Nije bilo ni konkurencije ni odgovornosti.
SKJ se potpuno tj . njegovi vrhovi, "sjeo" na sistem i proglasio ga
Taj sistem odlikovao se hipertrofijom
i institucija, nepovezanih; pojava
depersonalizacije odgovornosti; jednopartijski monopol koji je
zanemario kao osnovnog subjekta sistema. To je bio u osnovi
partijsko-dravni model u kome su uklonjeni skoro svi oblici
ekonomskog, idejnog, socijalno-klasnog i pluralizma_ U
njemu nije bilo konkurencije, kreacije i odgovornosti . Dominirao je
strah od ali ne i od privilegija i sve siromaenja; strah
od viepartijskog sistema, ali ne i od jednopartijskog.
Trina privreda je neodvojiva od imovinske diferencijacije koj a je izraz
sposobnosti ljudi, ali je dominirala egalitarna svijest. U
ovakvim uslovima dolo je do opadanja proizvodnje i produktivnosti to
se namirivalo iz inflacije. Sve dubioze pokrivale su se emisijom novca
bez tj . tampanjem bolesnog novca. Ali je to imalo svoj kraj .
63
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSJJE JEDNOG VREMENA
Tako je socijalizam oblikovan samovoljom pojedinaca i grupa, vie nego
to su njegovi ciljevi i oblici proizlazili iz realnog stanja drutva. On je
bio autokratsko-oligarhijski organizovan, bez elementarne demokratije,
a socijalizma nema bez demokratije, odnosno drutvenog
potencijala. Umjesto izgradnje demokratije i drutva,
krenulo se, manje-vie, svugdje u izgradnju carstva: vila, dvoraca,
rezidencija, specijalnih lovita, raznih oblika raskoi za oligarhijski sloj
sa apartmanima, saunama, bazenima, bioskopskim salama,
za koji je sve vie ostajao bez zaposlenja.
ta bi trebalo da bude novi model socijalizma?
a) svojinski pluralizam koji se trino
b) stvaranje savremene pravne i parlamentarne drave koja odgovara
uslovima vremena u kome ivimo,
e) pluralizam i konkurencija okruenja u kome
SKJ moe biti samo jedna od stranaka,
d) neposredni izbori siguran kontrolni mehanizam nosilaca
odgovornih funkcija,
e) afirmisanje kao osnovnih subjekata sistema.
u situaciji strukturalnih iluzorno je
govoriti da se ovi problemi mogu brzo rijeiti. Manje-vie, svi odnosi
izmakli su svakoj drutvenoj kontroli i usmjeravanju i prerasli u stihiju i
haos. Posljedica toga je kriza koja poput elementarne
nepogode sve ugroava. Dok se ona ne smiri nita se ozbiljnije ne moe
Vie od 10 godina trajale su bezuspjene pripreme ekonomskih i
reformi, a stanje se pogoravalo. U tome se izraavala
privredna, i idejna kriza.
Kriza drutvenog razvoja proizala je, kako je iz pogrenih
stratekih opredjeljenja izgradnje kojima se
strategija dirigovauog ekstenzivnog i kasnije neplanskog "industrijskog
drutva". Zanemarivanja nekih osnovnih komplementarnih
energije, sirovina hrane i sigurnog trita. Takva strategija nije mogla
razrijeiti osnovne drutvene nije smanjila je
drutvene nejednakosti i privilegije. Izlaz je traen u samoupravljanju
koje nije imalo materijalne osnove pa su pokretane kampanje za
njegovo usavravanje, pri je zanemarivana proizvodnja i
produktivnost. Tako je razvijena preglomazna institucionalizacije koja
je bila osnova za hiperbirokratizaciju. Otuda i svake akcije koja
bi dirala u osnovne uzroke krize.
t
64
IDEJNO-TEORI ISKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Jugoslavija je bila mlada i nezrela drutvena tvorevina koja je u toku
NOB-a pod izuzetnim okolnostima okupila narode koji su vijekovima
ivjeli na dvije strane jedne od najdubljih i Evrope. Ta
je vijekovima dijelila Vizantiju i Rim, zatim Tursku od
Evrope. Tako je i Jugoslavija okupila narode istorijskih,
duhovnih i ekonomskih tradicija. Iz takve heterogene strukture
nacionalne i vjerske, nije bilo lako stvoriti jedinstveno i stabilno drutvo,
to je izgubljeno iz vida. Snaga KPJ pokrivala je jedno vrijeme te
probleme vie prividno nego stvarno. Time je ujedno stvarana i zabluda
o novom poretku i njegovoj koherentnosti ("Mi smo najstabilniji sistem
u svijetu" - govorilo se). Odravana je pijana ekstaza o
velikom drutvu dok je u isto vrijeme ispod povrine "radila" krtica koja
je ubrzo izala na povrinu, poslije nestanka karizmatske
da je od te sve ovisilo, iza nje se i sve zaklanjalo,
nesposobnost, neodgovornost i druga devijantna ponaanja. Izostalo je
stalno i analiziranje drutva da bi se uvodili trajni faktori
nj egove stabilnosti. Zato je bilo potrebno mnogo znanja, hrabrosti,
odvanosti i rizika, da se odbace lane iluzije, dogmatizam i
pragmatizam politike.
3. faktori procesa u SFRJ
Ono o se mora voditi kod ocjene procesa u
nerazvijenim zemljama gdje je pobijedila oruana revolucija - je
nedostatak materijalnih, civilizacijskih i drugih uslova. To se posebno
odnosi na Jugoslaviju. Predratna Jugoslavija bila je jedna od
najnerazvijenijih zemalja u Evropi, to da nije postojala ni
razvijena privreda, ni infrastruktura, ni klasa, ni partije sa
duim razdobljem legalne borbe za prava i slobode. Neke partije i
sindikat nalazile su se u ilegalnosti, to je u veli koj mjeri
djelovalo na njihovo ponaanje i sposobnost, na shvatanja o ulozi
pluralizma, demokratije, slobodu miljenja i toleranciju
drugih miljenja. Tome treba dodati snaan uticaj staljinizma i totalne
dravne prakse u SSSR-u koja se nasilno nametala
pokretu. Moe se pretpostaviti s kakvim arsenalom se ulo u izgradnju
socijalizma. Posebna jugoslavenskog pokreta i revolucije
bila je u tome to je KPJ ostao glavna i jedina snaga, koja je
uklonila svaki pluralizam, a i sama je bila slabo pripremljena za
ulogu koju je imala. Na drugoj strani, zemlja je bila izuzetno konfliktna,
zaostala, vienacionalna, tradicionalna sa jakim nacionalnim
antagonizmima, koji su jedno vrijeme mirovali, da bi kasnije provalili
poput lavine.
65
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
revolucije su se, u stvari, svele na prevrate koji su
redukovali procese i to proglasili revolucijom. Ove
promjene nisu bile prvenstveno rezultat klasnih i sukoba
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koje su traile da se
razrijee revolucionarnim putem, kada sila postaje "babica" koja treba
da razrijei bremenitost starog drutva. Promjene su bile prvenstveno
rezultat sukoba koji su iskoriteni za prevrate,
prije nego za razrjeenje drutva. U takvoj situaciji,
trebalo je otvoriti dugotrajni proces evolutivnih promjena a ne srljati za
stvaranjem drutva".
Sruenu buroaziju na vlasti je zamijenila birokratska klasa, tzv. "nova
klasa", sastavljena od od karijere, koji su obnavljali mandate
bez konkurencije i odgovornosti. Ovaj sistem nije imao anse
zbog svoje ekonomske, i idejne monotipnosti i monopola
oligarhije. On nije mogao podnositi i slobodna
miljenja, a kamoli ekonomski, i drugi pluralizam. Danas je
sasvim da socijalizma kao procesa ne moe biti ako nema
karakteristike: svojinske, trine i idejne. Tako je
proces uao u fazu.
procesi 50-ih godina i program SKJ iz
1958. godine sadre originalne spoznaje i pravce razvoja u socijalizmu;
raskinuta je s konceptom dravnog socijalizma i partijom,
uvedeno je samoupravljanje. Ali, SKJ nije imao ni znanja ni snage da
istraje na ovim spoznajama i oblicima, tako da je i dalje robovao
oblicima iz prolosti. Prva nedosljednost je bila u nove
ekonomske politike iako se jo 60-ih godina deklarisala za
trinu privredu i intenzivno Reforma koja je uvedena
polovinom 60-ih godina zaustavljena je nakon nekoliko godina iz vie
razloga: rukovodstvo, koje je bilo nejedinstveno, prepalo
se socijalnih sukoba koje je reforma nosila; osamostaljivanje privrednih
subjekata i upravljanje privredom od strane radnih kolektiva; za ta ovi
nisu ni bili sposobni, dovelo bi u pitanje birokratski monopol. To bi bio
snaan korak u slabljenju uloge drave i partije u privredi i drutvu,
su se snage prepale. One su tada stvorile "teoriju" o
tehnokratizma kao o prvorazrednoj opasnosti za socijalizam. Tako se
odustalo od trine ekonomije, produeno je po starom sistemu,
nastavila se socijalizacija gubitaka, ekstenzivna privreda i socijalni mir.
Time je ostvaren konsenzus birokratije i klase.
rtvovano je samoupravljanje i bri izlazak na svjetsku ekonomsku
scenu. ni klasa, ni dio inteligencije, ni
snage nisu bili na nivou istorijskog zadatka.
66
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Drugi promaaj odnosio se na tretiranje demokratije. Ona se i dalje
shvatala preteno kao pitanje, a ne kao pitanje istorijskog
progresa. Nije se vidjelo da se masovni kreativni potencijal ne moe
zamijeniti ulogom vrha. Ovdje su se odnosi veoma sporo
mijenjali; uspjesi protiv idejnog, ekonomskog i monopola bili
su mali i nevidljivi. snage pruale su jak otpor
demokratskim procesima, msu bile spremne na demokratsku
artikulaciju, niti su bile spremne da u nekim drutvenim
pitanjima izvre zaokret. To kao da je bila granica
"herojske generacije" koja je dala drutvenom razvoju
socijalizma i novoj istoriji jugoslavenskih naroda, ali je imala i svoju
granicu, koju nije mogla Za prelaz te granice je bila duhovno i
bioloki prestarila ali je i dalje zadravala pozicije.
Reformama koje su uslijedile poslije VI kongresa SKJ 1952. godine
otvoren je proces decentralizacije jugoslavenske zajednice, stvaranje
nacionalnih ekonomija, nacionalnih drava i politike, nacionalnih
organizacija - Jugoslavija je ula u najteu
fazu 60-ih godina; drutveni procesi su sve vie upadali u
Na sjednici Izvrnog komiteta CKSKJ marta 1962. godine izbile
su velike razlike u miljenjima o daljnjem razvoju. je i tzv.
"Aprilsko pismo" svim OOSKJ u kome se govorilo o grekama i
slabostima u rukovodstvima, o neodgovornosti, nedisciplini,
zloupotrebama i privilegijama, porastu socijalnih razlika, nepotrebnim
putovanjima, luksuzu, itd. je nelojalna konkurencija,
dupliranje kapaciteta, korupcija i kriminal u privredi. Zahtijevale su se
otre mjere. Bilo je kritike i na Tita: govorilo se da on "ne
odgovara po svojim izvjesnim kvalifikacijama u sadanjoj fazi "
drutvenog razvoja, da ima "zastarjele koncepcije" i da treba "traiti
nove ljude".
Pripadnici birokratske klike sve vie su gubili smisao za
vrijeme u kome se ivjelo. Njihova svijest je bila dogmatsko-birokratska.
Kada su kola "krenula nizbrdo" jo uvijek su pripadnici ovog sloja
tvrdili da je na samoupravni mehanizam konsolidovan i snaan.
godina jugoslavensko drutvo se borilo da iz dravnog
socijalizma. Taj model nije bio samo istroen. On u dugom periodu nije
ni davao rezultate. Taj model imale su sve zemlje. Njegova
je osnovna mana to je bio ekstenzivan, monotipski i nije mogao pratiti
savremene procese i potrebe. Ekonomski mehanizam je bio nesposoban
da efikasno i racionalno troi unutarnja i vanjska sredstva. Zato je taj
sistem odavno ugroavao razvoj , a on se tako dugo odrao da je upao u
67
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
krizu. Iluzija i strateka greka bilo je tzv. socijalizma"
odmah poslije oruane revolucije. Trebalo je najprije stvoriti efikasan
ekonomski sistem i civilizacijske tekovine, pa tek onda uvoditi socijalnu
pravdu. Mi smo ili obrnutim putem: stvarali smo socijalnu pravdu u
siromanom drutvu. Zahtjevi za promjene takvog stanja novim
ustavom su se sa eljom da se obnavlja tradicionalni sistem
partijske drave, centralizma i dravnog socijalizma, mada se taj sistem
potpuno kompromitovao.
Jugoslavija je decenijama bila poligon mnogih socijalnih, ekonomskih,
organizacionih, obrazovnih i drugih eksperimenata. U tome nije imala
neophodne sklonosti prema svjetskim iskustvima to je zemlju uvodilo u
krizu. Ona se rukovodila vlastitim iracionalnim zanosom i ambicijama
iznalaenja sopstvenih originalnih rjeenja po svaku cijenu, bez
elementarnih uslova. vrh sve vie je pokazivao "nesposobnost
vladanja"; problemi su bili sve a sloj sve nesposobniji.
Koliko god dugo uspijevale eskivae, nisu se mogla mnoga
pitanja tzv. poslijeratne ere i uklanjanje onog to se nije potvrdilo.
Jugoslavija se dugo zanosila iluzijom da dio ide za njom, za
epohalnim jugoslavenskog drutva to je na kraju dovelo do
propasti. Ustavne promjene 1971. i 1974. godine prekinule su neke
ranije kakve-takve reformske tokove: samoupravljanj e, trino
prema radu i okrenule se retrogradnom.
Imali smo stalni sukob reforme - kontrareforme. Stalno su se
ispreplitale reforme i krize. Sve jugoslavenske reforme posljednjih
decenija njenog trajanja nisu uspjele. Npr. program
ekonomske stabilizacije" 1982. godine, je zamiljen ah nije
uspio. Iz toga se mogao da ni
reforme nisu mogle uspjeti ni lako ni brzo. Svako drutvo se u pojedinim
razdobljima svog razvoja moe u krizi koja njegovu
manju ili bolest. To ukazuje na to da se dotadanjim pravcima
daljeg razvoja nije moglo kretati i da je trebalo nove puteve i
oblike. bolest Jugoslavenskog drutva predugo je trajala i nije
se mogla pojmu krize. Zbog toga se da nema
izlaza, jer se deavalo ono to se drugima nije deavalo. nije bilo
objektivnih razloga da Jugoslavija bude u looj ekonomskoj i drutvenoj
situaciji. ivimo na i u uslovima koji nude sasvim druge
ali smo bili viestruko onesposobljeni da ih iskoristimo.
Jugoslaviju povezuju dvije civilizacije; ona je izvanredno lijepa zemlja,
imala je izvanredno more, uslove za turizam i poljoprivredu, nije bila ni
siromana ni pre bogata sa sirovinama, imala je obrazovane ljude. Dakle,
nikakvi
1
objektivni uzroci nisu bili razlog za jugoslavensku krizu,
68
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
samo subjektivni. Tadanji sistem, prije svega dravna vlast i
vladanja, nisu bili dorasli realnoj situaciji; sve je bilo preputeno
stihiji i looj vlasti, koja se decenijama krila iza samoupravnog
socijalizma i uloge SKJ. Ostaje pitanje: kako je bilo da se ba
pod komunista nataloe takve razorne sile koje su
razjedinile i razbile Jugoslaviju?
Socijalizam je napravio grijeh" na Zemlje
socijalizma po uzoru na SSSR su svoj ivot totalnim dravnim
planiranjem i distribucijom, dravnim vlasnitvom sredstava za
proizvodnju, nacionalizacijom male privrede, jednopartijskim
monopolom. Time su reducirani prirodni drutveni procesi to je moralo
zavriti u stagnaciji i krizi. Ovaj totalitarni dravnopartijski socijalizam
sporo se i kasno mijenjati i sve vie je upadao u krizu sistema.
4. Nacija i jugoslavenstvo
Narodi i narodnosti u Jugoslaviji jugoslavenstvo su doivljavali i
prema njemu se odnosili - od integralnog jugoslavenstva kao
zajednice do privremene tvorevine nastale u
istorijskoj situaciji u kojoj je jugoslavenstvo bilo ugroeno. Kada je ta
opasnost prola, nosioci ideje privremenosti Jugoslavije su sa
njenom dezintegracijom. To je, naalost postalo shvatanje i
politika nacionalnih grupa koje su predlagale konfederaciju,
federaciju, koje nisu ispoljavale ni najmanje svijesti i za
zajednitvo. Negdje 60-ih godina jugoslavenstvo postepeno postaje
prolazna, a nacija i nacionalna drava trajna kategorija; korijeni
se pokazuju kao samobitnost naroda. Oni se stavljaju u samu ontoloku
sutinu drutva i to je potpuno Ako pojedini narodi
i narodnosti nisu Jugoslaviju kao zajednicu i kod
kojih je i samobitni korijen naglaen sa posebnom tradicijom,
navikama, mentalitetom, koji vuku ka dezintegraciji i nacionalnom
ekskluzivizmu -jugoslavenska zajednica nije imala anse. Trebalo je to
mnogo ranije shvatiti, ne ivjeti u zabludi i ono to se
jugoslavenskim narodima desilo u periodu od 1991. do 1995. godine.
U Jugoslaviji je posebno podsticana apsolutizacija nacija i narodnosti
kao dovrenih, sebi dovoljnih i potpunih zajednica. Po
shvatanju i praksi, Jugoslavija je bila sastavljena od vie globalnih
samostalnih drutava na nacionalnoj osnovi. Najavljena samoupravna
integracija jugoslavenskog drutva na bazi drutvene svojine,
samoupravljanja i modernih proizvodnih snaga nije skoro nimalo
69
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
doprinijela podrutvljavanju i integraciji odnosa i
njihovom preoblikovanju u lj udske zajednice slobodnog i
udruenog rada. Nacionalni etatizmi bili su daleko od ovih ciljeva.
Na njima je izrasla nacionalna birokratija koja se protivila svakom
nenacionalnom ili nadnacionalnom ujedinjavanju i integrisanju
Jugoslavije. Sukobi nacionaletatizama su svaku
stvaranja jugoslavenskog i demokratskog drutva;
su elementarne savremene civilizacijske mjere: slobodno
udruivanje rada i sredstava, slobodno djelovanje trine zakonitosti, na
jedinstvenom u svjetske integracione procese.
Bez uklanj anja etatizma izlaz iz tadanjeg stanja nije bio
drutvene snage koje su se zalagale za status kvo morale
su biti potisnute, uklonjene i zamijenjene reformskim snagama koje
oko sebe okupiti kreativne drutvene snage. To je bio prvi korak koji
je trebalo a nije bio
Sve zemlje su se sa problemom dravnopartijskog
socijalizma i potrebom iznalaenja novih oblika drutvenog i
ivota. To se posebno odnosilo na oblike ekonomskog i
pluralizma. U vezi sa tom objektivnom potrebom da se drutveni ivot
organizuje na u Jugoslaviji je bilo prisutno nekoliko
stavova:
a) da se jednopartijski sistem dalje razvijati u nepartijski i na taj
razarati jednopartijski monopol, to viepartijski sistem
deplasiranim,
h) zbog loeg iskustva sa monopolom SKJ drugo gledite
smatra da viepartijski sistem predstavlja uslov prevladavanja
jednopartijskog monopola SKJ,
e) da je u Jugoslaviji pluralizam, ali bez
jednopartijskog i viepartijskog sistema.
Prema tome, su tri rjeenja: pluralizam,
pluralizam i pluralizam bez obiljeja. Kakav
god bio pluralizam on mora biti sposoban da razrjeava
drutvene i probleme, da
neposrednu demokratiju, da ravnopravnost naroda i
narodnosti i ostvaruje bri materijalni i drutveni razvoj.
pluralizam koji ne bi vodio prevazilaenju krize i koji bi dalje
produbljavao jaz sistema i drave i
samoupravnih institucija - ne bi bio prihvatljiv. Kroz
pluralizf m je osnovno da prevlast naroda, radnika i kao
u instituciji vlasti i samoupravljanja. Ako drutvo ne
70
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
moe biti bez institucija vlasti i sistema, onda treba
obezbijediti da u tim ustanovama imaju uticaj . svaki
pluralizam je deplasiran. On tei ideolokoj i
hijerarhiji, proizvodi antagonizam, to je neprimjereno
demokratiji. Zato se cijeli sistem mora osloniti na
ljude i a ne samo na stranke. One mogu biti
instrument promovisanja radnih ljudi i u neposredne subjekte
sistema, ali ih ne mogu zamjenjivati. Prema tome, u novoj
pluralizaciji su anse drutva da do kvalitetnijeg
revolucionarnijeg ekonomskog i ivota, do preraspodjele
drutvene da stvaraoca modernih a ne
parazitskih drutvenih snaga.
Jugoslavenski birokratski sistem kadrovskom selekcijom i
monopolom promovisao je mnoge nesposobne i poslune, a
potiskivao sposobne inventivne i hrabre ljude. Posebno je federalizacija
i birokratizacija SKJ, njegova pluralizacija
izbacila na poloaje ljude, ne prema njihove
socijalno-klasne i nacionalne i
opredijeljenosti. Kako to izgleda moe se vidjeti iz rada CKSKJ. i u
organe SKJ mogli su dospjeti ljudi
ideologije, skloni pohlepi, veoma malih intelektualnih i
sposobnosti.
Bezpartijska demokratija putem samoupravljanja je velika i
ideja jugoslavenskog pokreta. pod ovim
konceptom SKJ je sebi obezbijedio monopolski poloaj. Program SKJ
sadri koncept bezpartijske demokratije i deklarativno, ali je
praksa otila na drugu stranu, jer su uslovi bili nerealni. Tako je
bezpartijska demokratija ostala samo deklaracija, jer se taj koncept u
vidu SKJ, SSRN, Sindikata i drugih organizacija vie od tri
decenije nije mogao ostvariti . su Ustavom iz 1974. suprotno
programu SKJ, uvedene organizacije direktno u
skuptinski sistem preko je u stapanju
drave i partije nadmaen i sistem. To je izvedeno sa
takvom kvazidemokratskom majstorijom i lukavstvom da se tome dugo
vjerovalo kao originalnom samoupravnom rjeenju. Zato je iskoriten
tradicionalni ustavni autoritet i inaugurisana je uloga
SKJ. Ustav je SKJ legalno uveo u sistem vlasti i mu sve oblike
organizovanja. Na taj je SKJ i ustavno-pravno postao
partija, suprotno programu SKJ. Negativne posljedice
SKJ programa i Ustava su brojne. Najtea je bila u tome to je
federalizovan na osnovi, to se potpuno
71
IDEJ NO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
stopio sa dravom, izgubio obiljeja idejne i akcione snage u borbi za
kontinuitet revolucije. Zbog toga je izgubio ugled i
legitimitet, u radnika, omladine i NOR-a.
Retrogradnom ulogom vrhova SKJ, njegovom
pluralizacijom koja je proizvela velike nakaznosti - narod je bio
i SKJ je primjer koliko se retrogradnosti moe
sakriti iza velikog imena i programa. To je zadesilo i druge
organizacije - njihovo organizaciono, idejno i
razjedinjavanje. Kako to izgleda moda najbolje pokazuje
SUBNOR koji je izgubio legitimitet. Povodom ustavnih promjena,
kontrarevolucije na Kosovu i vanrednih mjera, ustavnih promjena u SR
Srbiji, sve organizacije po republikama i
pokrajinama imale su o mnogim pitanjima dijametralno suprotne
stavove; zatim oko mitinga solidarnosti sa Srbima i Crnogorcima na
Kosovu, protestnih masovnih okupljanja. Najsnaniji utisak o
nejedinstvu, neprijateljstvu, izbio je oko mjera za slamanje
otvorenog ataka na ustavni poredak i teritorijalni integritet Jugoslavije
na Kosovu. Iz toga je proizile pitanje: Koji je stvarni sistem bio
u Jugoslaviji? Nacionalizam je buknuo i vie se nije smirivao.
Hegelovo upozorenje da svaka pojava od nosi u sebi i klicu
svoje suprotnosti potvrdila se u konceptu partijske demokratije u
socijalizmu. Iz ideje klasika marksizma o revolucionarnoj ulozi
avangarde, razvila se dravna, a ne partija. J
sovjetske i jugoslavensko iskustvo oivotvorenja koncepta demokratije
u socijalizmu, su primjer kako se kroz realni proces,
drutvenim uslovima ideje mogu
obrnuti, a procesi preusmjeravati u sasvim suprotne pravce od
ideje. U te "makaze" upala je i SFRJ. Prerastanje posredne u
nepartijsku demokratiju predstavlja istorijski revolucionarni proces. To
se moe ostvarivati jedino tako da se iz kritike starog drutva razviju
principi novog drutva, i ako su za to stvoreni u drutvenom razvoju
bar osnovni uslovi. Ili, kako je govorio Engels, za uspjeh neke
ideje nije dovoljno da ona stremi ka praksi, i da praksa stremi
ka ideji.
Dokle se moe u pogledima i koncepcijama pokazuju
mnogi jugoslavenski primjeri. Ako npr. jednaku snagu imaju ideje da
"radnici ovladaju dohotkom" i maksima ekonomske teorije
da "dohotkom vlada zakon vrijednosti na tritu", kako se i kada
pomiriti ta dva principa; kada drutvene snage da
zakon vrijednosti ima da vlada, ne samo ekonomskim i drutvenim i
odnosima. Ali tada vladati oligarhija. I pored
72
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
svega to se desilo u Jugoslaviji, nedostaje elementarna analiza, ta se u
stvari desilo. Prisutne su paualne i tvrdnje partijske
birokratije, da bez SKJ, ili formiranjem njemu opozicionih partija,
razvitak bi se doveo u pitanje. U nekoliko navrata nastojalo
se da se dravni socijalizam zamijeni trinim, dohodovnim, ali se
birokratija bojala da se time vratiti u kapitalizam. Zato je dravni
socijalizam zamijenjen tzv. "dogovornim", sutinu "dogovorna
ekonomija" u kojoj nije bilo ni trita ni plana. Ovdje se
voluntarizam suprotstavio nunim ekonomskim zakonima, ih
putem samoupravnih i drutvenih sporazuma, pri je zanemareno
da drutveni odnosi zavise od materijalnih proizvodnih snaga. Kao da
volja ivota, a ne da ivot svijest i ponaanje
ljudi. socijalizam je doveden u pitanje jo dok nije bila
formirana nijedna opoziciona stranka. Tako je partijska
birokratija ivjela u samoobmani da bez nje ne bi bilo ni socijalizma.
Nije stvorena jasna predstava o snagama koje su u konfliktu i snagama
koje su istorijski i objektivno kao potencijalni i zakonski
nosioci drutvenih procesa. Pred ovim snagama mogu biti
svi dosadanji oblici. bezpartijska demokratija
nije automatski demokratija bez partija. Ona se razvija kroz preobraaj i
evoluciju partijske demokratije, preobraajem samih partija i
faktora borbe za vlast nad ljudima i drutvom u faktore borbe ljudi i
drutva da osvoje vlast Prema tome, odsustvo globalnog drutvenog
planiranja i usmjeravanja makroekonomske politike u Jugoslaviji dovelo
je do prevlasti dijelova nad cjelinom i hipertrofije institucionalizacije
parcijalnih interesa. To je stvaralo ogromne u
drutvenog razvoja i nunim stalne intervencije. Time je
favorizovan teritorijalni princip organizacija koje su se sve vie
ponaale. Sistem je na mikrodrutveno
organizovanje, su narueni odnosi dijelova i cjeline; dolo je do
dalekosene fragmentacije drutvene strukture - sistem je upao u
strukturalnu krizu iz koje nije izaao.
Na kraju se mogu izvesti konstatacije i mnoge pretpostavke na
kojima je ekonomski i sistem bile su
i pogrene:
nije moglo istovremeno postojati jedinstveno jugoslavensko trite i
ekonomska suverenost republika i pokrajina, odnosno " nacionalne
ekonomije",
jedin'stvo, a ne i suprotnost klasnog i nacionalnog, tako to
se klasno utapalo u nacionalno,
73
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
nije se mogla ostvarivati konsenzualna demokratija uz vrlo brojne
suprotnosti interesa, zbog se teite davalo posebnim
interesima. To je otvorilo put etatizmu
birokratskom voluntarizmu.
Na pogrenim pretpostavkama stvaran je od polovine 60-ih godina
sistem koji odlikuje: neracionalna i najneefikasnija organizacija od svih
tadanjih savremenih drava u Evropi, administrativni aparat i
formalizam i normativizam; sistem je postao neefikasan i
neproduktivan. Zbog toga su koritena inostrana sredstva kojima je
odravana jedna glomazna i nefunkcionalna maina. Dakle,
sredstva, doznake radnika iz inostranstva i tednja vie od 10
godina su odravanje jednog ekonomski neracionalnog i
neefikasnog sistema. Kada je krajem 80-ih godina prestala
oslanjanja na sredstva - dolo je do naglog pada. Da bi se kako-
tako sistem, oivljavali su se oblici administrativnog socijalizma.
Posljednjih 15 godina Jugoslaviju je karakterisalo:
dravno-partijski monopol upravljanja na birokratsko

stvaranje "nacionalnih ekonomija", njihova autarhija i unutra i
prema vani. efikasna politika ravnomjernog razvoja nije
bila bez jedinstvene politike i uloge federalne drave,
prekomjerno i nekontrolisano zaduivanje u inostranstvu,
neracionalno koritenje sredstava, stvaranje :"bolesnog" novca
pretjeranom emisijom, da se mainerija ne bi ugasila,
ogromne promaene investicije na koje je svako imao pravo,
definisanje drutvene svojine kao nesvojine, za koju niko nije bio
odgovoran,
pogrean odnos prema poljoprivredi i privatnom sektoru,
stvaranje modela "dogovorne ekonomije" koja je ila suprotnom
logikom od ekonomskih zakona i robne privrede koja na
dogovaranju i sporazumijevanju,
shvatanje da istoriju i socijalizam slobodna volja
a ne njihova proizvodnja i produktivnost u okviru
objektivnih drutvenih i ekonomskih zakona
Kada su ovi trendovi stigli do kraja- Jugoslavija se uruila.
Kao najtea posljedica utopije "dogovorne ekonomije" bilo je
privrede na OOUR-e koji su dobili "neprikosnoveno
pravo da upravljaju sredstvima i dijele dohodak", da se a ne
74
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
udruuju, zagazivi u autarhiju bez primjera. Ideolozi "dogovorne
ekonomije" i udruenog rada dugo nisu vidjeli stranputicu tih kategorija
su stranputicu vidjeli u koncepcije dogovorne
ekonomije i udruenog rada. Ovaj koncept nije bio
Njega se htjelo ispraviti ustavnim promjenama 1988.
godine, ali je bilo kasno.
Ovom disfunkcionalnom sistemu odgovarao je i koncept konfederativne
drave:
u federaciji bilo je krajnje konsenzualno, dovedeno do
krajnosti i apsurda,
bila su nedovoljna ovlatenja SIV-a, Narodne banke, SDK, organa
uprave koji su prestali da sprovode kontrolu zakonitosti,
nestalo je fiskalnih poluga za makroekonomsko regulisanje i
koordinaciju,
nije rijeeno pitanje formiranja sredstava na nivou federacije za
redovne potrebe, za stimulisanje izvoza i deviznog priliva, za
agrarne politike,
federacija je ostala bez minimalnih uslova za razvojne
politike i stvaranje optimalne strukture. To je bila posljedica
koncepta razvoja.
Sistem se mogao spasiti krupnim reformskim promjenama: idejnim,
normativnim i odbaciti mnoge dogme i utopije. U ekonomiji
napustiti: "slobodni udrueni rad sredstvima u drutvenoj svoji ni",
"slobodnu razmjenu rada", "ovladavanje radnika cjelinom dohotka",
"integralno samoupravljanje", kategoriju "minulog rada", itd. Trebalo
je odbaciti predrasude o tritu kapitala i radne snage koji su navodno
suprotni socijalizmu. generacija bila je
potpuno nesposobna za takve radikalne korake i da ih na vrijeme
Ona se bavila mnogim sporednim stvarima. Jedna od njih je bila i
Sve je oko Rank bilo jasno, samo je bilo
nejasno zato je Tito rtvovao svog najodanijeg prijatelja i
kuma? Zato je jo istorijska enigma i dugo to i
ostati.
75
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Sudbina socijalizma- uzroci sloma
Dvadeseti vijek bio je vijek sukoba globalnih ideologija i sistema:
faizma, liberalnog kapitalizma i socijalizma. Faizam je u
Drugom svjetskom ratu. Poslije rata nastao je bipolarni sistem. Nakon
50 godina nadmetanja, pobijedio je liberalni kapitalizam a socijalizam je
pretrpio poraz. Zato je socijalizam pretrpio poraz? On je doivio
sudbinu. Ruili su ga i oni koji su ga utemeljili, ali i
mnogobrojni faktori su uticali na to. Oktobarska revolucija uzdrmala je
svijet. Polufeudalna zemlja za 70 godina postala je visokorazvijena
industrijska zemlja sa snanom mainskom industrijom, svjetskom
proizvodnjom i nafte, hidrocentrale na svijetu
su u SSSR-u; jedina zemlja koja je razvojem atomske
tehnologije parirala SAD i obuzdavala njihov neoimperijalizam. SSSR
je bio glavna snaga koja je u borbi protiv faizma u Drugom svjetskom
ratu podnijela 70 odsto ratnih napora, oslobodivi balkanske zemlje i
zemlje i srednje Evrope; na kraju on je prvi poslao u
kosmos. Nakon 70 godina izgradnje, SSSR je naglo pao na
koljena uglavnom pod teretom unutranjih drutvenih okolnosti.
Poslije ruenja Berlinskog zida 1989. godine i rasputanja Varavskog
pakta, Evropa je aplaudirala posebno Ona je
"Gorbija" sa velikim ovacijama. Njega je naslijedio "car
Boris" je "zasluga" rasturanje SSSR-a.
je na Kolumbija univerzitetu u Njujorku, marta 2002. godine
odrao predavanje u kome je rekao da je "komunizam
propaganda", da su biveg SSSR-a (kao da on nije
bio taj raspravljali samo o problemima zubne paste i praka za
pranje vea. On je u stvari rekao istinu da je jedna generacija iscrpila
jedan program i nije bila sposobna da uvede drugi program. Komunisti
su se, kae "sluili laima, jer su tvrdili da uskoro slijedi propast
kapitalizma i uspon komunizma". Svoje predavanje je
prilagodio sluaocima. Ako je ovakav bio na jedne velike
zemlje - nije to je pala na koljena. Ovakvih koji su
doprinijeli njenom rasulu bilo je mnogo i u Jugoslaviji. Oni nisu bili
sposobni da dogmatske postavke socijalizma i rjeavaju
vlastite Da li je za to kriv socijalizam kao sistem?
Istinski elementi socijalizma nisu bili dovoljni da u kasnijoj fazi
i propast socijalizma. Deformisano socijalizma
ogledalo se u pervertiranju odnosno, inverziji odnosa
76
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
i drave, klase i partije, partije i birokratije, ekonomije i
monopola, prava i demokratije i autokratije, nunosti i
slobode, nauke i ideologije, nacionalizma i patriotizma itd. Ta dva pola
drutvenih odnosa moraju se uvijek kontrolisati i ispravljati da ne
skrenu sa kursa. Na tome je pao jedan model socijalizma, ali
nije socijalizam kao sistem koji treba da zamijeni kapitalizam, koji se
od i drutva.
Kao rezultat Drugog svjetskog rata i pobjede SSSR-a nastale su
mnogobrojne zemlje: Bugarska, Rumunija,
Poljska, Kina i Kuba su se oslobodile
svojom snagom. Raspao se kolonijalni sistem i stvorene su mnoge
slobodne i nezavisne zemlje: Indonezija, Pakistan, ri Lanka,
Egipat, Alir, Libija i dr. Neke od ovih zemalja su proklamovale
izgradnju socijalizma: Indija, Indonezija, ri Lanka, Egipat itd. U Iranu
je Homeini oborio aha Rezu Pahlavija tzv. "Zelenom revolucijom".
Izgledalo je da socijalizam postaje svjetski proces i da on nezadrivo
izlazi na svjetsku scenu. Javio se i pokret nesvrstanih, koji je
okupio preko 100 zemalja oko programa "aktivne i miroljubive
koegzistencije zemalja sa drutvenim su
rodonaslovnici bili Nehru, Naser i Tito. Izgledalo je da vie niko ne
moe zaustaviti slobodarski i demokratski proces u svijetu. A kada je
prolo slavlje i propaganda i kada je trebalo stanje rudarski mijenjati
dolo je do zamora i stagnacije. Tada je bilo mnogo lake krenuti natrag,
ili zaustaviti se nego naprijed. Kako se furiozno ilo naprijed, jo bre
se natrag. To je zadesilo i Jugoslaviju. smo se sa pojavom
koja predstavlja i savremene istorije
koje je okiralo veliki dio svijeta. Ovakve promjene i u ovom obliku
niko nije predvidio, promjene koje su tektonski uzdrmale i izmijenile
sliku svijeta. Jugoslavija u ovim promjenama i potresima
predstavljala je jedan mali segment, koji nije mogao ostati usamljen.
Na pitanje zato i kako se dogodio slom socijalizma ima vie
kumulativnih, tijesno povezanih i uslovljenih odgovora. Na
prvom mjestu se negativni trendovi razvoja koji su zahvatili
mnoge oblasti ivota i pretvorili se u krizna arita_ Njihovo kumuliranje
je predstavljalo teko rjeiv problem. Osim toga, ozbiljniji krizni
trendovi su se javljati u vrijeme kada su zemlje
doivljavale najbolje godine razvoja. Tako je otpala teza da je istorijska
neizbjenost propast kapitalizma, jer je on, navodno, davno istroio
svoje razvojne potencijale. Kao to je poznato, jo su Marks i Lenjin u
svoje vrijeme tvrdili da je doao kraj ovome sistemu, da je proleterska
revolucija jedini put drutvenog preobraaja. Istorija je sasvim osporila
77
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ova i U proteklom vremenu
zemlje postizale su reformama sve rezultate. Ovo je
za vrijeme poslije Drugog svjetskog rata. Upravo su one
postigle visoki stepen fleksibilnosti: dravne uloge u
usmjeravanju drutvenog razvoja, stvaranjem akcionarskog kapitala,
participacije i menadmentskog upravlj anja. Za
najire slojeve bilo je to se u ovim zemljama ivjelo sve
bolje, iz zemalja, iz Jugoslavije, masovno se
odlazilo u oping. zemalja bi se moda mogli i
pomiriti sa svojim egzistencijalnim problemima da na drugoj strani nije
bilo mnogo bolje. Tako je sistem gubio na kredibilitetu.
Jedan od bitnih faktora i uzroka krize i raspada empirijskog
sistema bio je u gubitku legitimiteta i kredibiliteta.
su sve vie "vrtili glavom" i stvarali nepovjerenje prema
snagama u zemljama, kao i prema ideolokim
polazitima. Prema tome, kumulativno uzevi faktore sloma socijalizma,
najvanija arita moe se ubrojiti
l) neuspjeh u oblasti privrede
Protokom vremena ekonomski model socijalizma sve vie je podbacivao
i postao prepreka uspjenijeg razvoja. U fazi on je
rezultate u vremenu kada je glavni zadatak bio
izgradnja privrede. Malo pomalo, kada je obavio osnovni zadatak on se
sa problemom efikasne i racionalne upotrebe industrije, njene
ekstenzivnosti, duplih kapaciteta, nelojalne konkurencije, opadanje
proizvodnje i produktivnosti.
2) nedemokratski politokratski sistem
Najvanije krizno arite bio je nedemokratski politokratski
sistem. On je podbacio u odnosu na i
3) kriza ideologije
Krizno arite predstavljala je kriza ideologije. Ovaj postulat u prvo
vrijeme bio je najvaniji izvor njegovog legitimiteta i masovne podrke
zbog koja su davana. Protokom vremena taj kredibilitet
ideologija je izgubila. Velik dio populacije gubio je povjerenje u
78
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ideologiju kada su je propovijedale visoke
sistema.
4) teorija socijalizma
Marksova teorija nije imala ambicija da postane jer je to
suprotno Marksovom metodu. On nije htio da daje neki
' 'preventivni" odgovor na pitanja koja postati aktuelna tek u
Ali , njegov metod trebao je biti snano sredstvo da
odgovori na pitanja koja su se nalazila pred aktuelnom generacijom.
c:ak i konzervativni mislioci i pisci nesvjesno su prihvatali Marksov
miljenja i drutvenih procesa. Marks govori o
uslovljenosti drutvenih pojava, i javnog ivota onim to se
odigrava u materijalnoj bazi drutva. On nije bio utopijski socijalista niti
je elio da zalazi u i pojedinosti odnosa u
stvarnosti koje tek vladati u drutvu On je dao teoriju
u drutvenim procesima i odnosima koji
su vladali u njegovo doba, sa naglaskom da se svaka generacij a
odnositi prema stvarnosti kada se pred konkretnim problemima.
Ipak su nastala, i nerazumijevanja sutine Marksovog
To je bila tenja da se Marksovo svede na spisak
konkretnih recepata za konkretno drutvo koje se gradi, to je bilo
suprotno duhu nj egovog i filozofiji istorije. To je najvie dolo do
izraaja u staljinizmu u marksizma kao dogme, to je postalo
podloga za deformacije u izgradnji socijalizma, manje-vie
u svim zemljama.
5) kriza morala
Krizno arite predstavljalo je kriza morala. Dolo je do veoma ozbiljnih
trendova nemorala u odnosu na moral. Drutvo je u
propovijedalo revolucionarni moral koji je podrazumijevao rtvovanje
za revoluciju i skroman ivot. Uskoro su nastupile privilegije, odvojeni
drutveni ivot birokratije. Dolo je do kastinskog tipa privilegija razne
vrste. Posljednjih godina to je poprimilo razmjere. Ovim se
produbljavao jaz struktura i najirih slojeva to je
imalo za posljedicu destabilizaciju sistema. U ivotu bilo je
suvie propagande i "praznog hoda" o socijalizmu kao stabilnom
sistemu kao i tvrdnja o skorom padu kapitalizma.
79
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
6) odnosi
Jugoslavija je po problemima odnosa i
zbog pogrenog stava prema nacionalnom pitanju, da je ono
rijeeno. SKJ je polazio od pogrene procjene da su klase
glavni generator sukoba i da ukidanjem ovih klasa
iz drutvene stvarnosti ovo pitanje biti jednom zauvijek rijeeno.
Protokom vremena sukobi u Jugoslaviji.
SSSR-u bili su sve otriji. To i da su
sve tri ove zemlje bile federativne i da su se federacije
raspale.
7) sukohi unut<tr zemalja
Slomu doprinijeli su i sukobi unutar zemalja.
SSSR je voj nom intervencijom nastoj ao da "smiri'' nezadovoljstvo u
drugim zemljama i da ih zadri u svom kursu. Tako je
npr. dolo do vojne intervencije u NDR 1953., 1956 ..
1968. Poljska je izbjegla intervenciju 1981. godine
sistema Jaruzelskog. Jugoslavija nije bila povezana ni sa
Istokom ni sa Zapadom, a slaba je bila veza njenim republikama
koje su se razvijale, to je bio jedan od elemenata secesije . .
Zato, nestanak Jugoslavije nikog nije uzbudio osim neto
Nije bilo ni nekakvog radovanja osim nacifaista oko i
ekstremnih
Prema tome, glavni uzroci propasti "realnog", ili empirijskog socijalizma
kriju se prvenstveno u nj ima samima, u njihovoj prirodi. To je bio grubi,
vulgarni, primitivni , izolovani (kasarnski) oblik tj . kvazisocijalizam
elementi socijalizma se prvenstveno nalaze u teorijskim koncepcijama
koje je tek trebalo realizovati. Dakle, postojala je ogromna provalija
proklamovanih principa u teoriji njegovih
i realnog drutvenog stanja. Taj socijalizam bio je ispod
civilizacijskih standarda savremenog drutva. Zbog toga ga je trebalo
dostizati, ili do stagnacije. Socijalizam je postigao dosta velike
rezultate u izvjesnom civilizacijskom razvoju, ali nije obezbijedio
kvalitet ivota i modernizaciju. On je nastao tamo gdje i kada nisu
postojale istorij ske, materijalne i pretpostavke za njegovo
ostvarivanje onako kako je bilo u teoriji.
to se Oktobarske revolucije, Lenjin i boljevici su u ruskoj
revoluciji vidjeli samo uvod u evropsku i svjetsku revoluciju, a ne
preobraaja u Rusiji. To je bila Staljinova
teorija b izgradnje socijalizma u jednoj zemlji. Boljevici su
80
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
se bavili problemima - mogu li zadrati svoju vlast do pobjede svjetske
revolucije u zapadnim zemljama. Iz toga je proiziao pojam
"permanentne revolucije" to je sadrano u programskoj platformi
Oktobarske revolucije. Ova platforma sadravala je samo
ciljeve osvajanja vlasti. U socijalno-ekonomskom dijelu tog programa
bila je samo kontrola nad proizvodnjom i
raspodjelom, nacionalizacija krupnih banaka i
U toku rata revolucija u Rusiji dobila je
usmjerenje "ratnog komunizma".
Revolucionarni pokreti u drugim evropskim zemljama
bili su poraeni, a boljevici u Rusiji zadrali
su vlast. Postavilo se pitanje ta sa tom vlasti ako nema uslova za
preobraaj, a na vlasti se nalaze revolucionarne partije?
Tada je zauzeto stanovite da je revolucionarni pokret prisiljen da
obavlja funkcije partije i klase, a da se od svoje klase ogradi frazama,
laima. To je problem prijevremenog osvajanja vlasti, to se
dogodilo u Rusiji, ali i u Jugoslaviji, zbog nesposobnosti i jalovosti
drugih partija, odnosno njihovog nepostojanja tako da njihovu ulogu
supstituira organizacija koja se pocmJe baviti
eksperimentima i preskakanjem normalnih drutvenih tokova. Engels je
u ratu" predvidio poraz takvih
partija, poraz socijalizma i reakcije. To se upravo dogodilo u
SSSR-u i u Jugoslaviji.
U SSSR-u se vodila estoka borba oko koncepta razvoja socijalizma u
kojoj su poraene i odstranjene snage koje su bile za evolutivni proces.
Prevagu je odnijela Staljinova grupacija i platforma o izgradnji
socijalizma u jednoj zemlji. Program je sadravao forsiranu
industrijalizaciju, vladavinu jednopartijskog sistema, sveoptu
kolektivizaciju, formiranje drutvenoekonomskog i sistema
koji ima oznake primitivnog, grubog, sirovog socijalizma. sistem
uvela je i Jugoslavija. Da bi se razlikovala od SSSR-a poslije IB-a 1948.
godine uvedeno je samoupravljanje i drutvena svojina koji su
predstavljali utopijsko preskakanje normalnih tokova drutvenog
razvoja. U Rezoluciji VI kongresa KPJ/SKJ se da "kongres
jednoduno ukazuje na upravljanje privrednim ... ,
da samoupravljanje radnog naroda ima preloman, za
dalji razvoj i demokratije i socijalizma". Ovo
je bila velika subjektivna elja, idealna i nerealna, van uslova, mjesta i
vremena. Svaki program mora biti i izvodljiv. Ovaj to nije bio,
jer u to vrijeme nije ni bilo klase kao subjekta
samoupravljanja; ideja je bila i ona nije
SKJ sa dravom. Jo devijacije obavljene su u
81
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Kini "kulturne revolucije"; jo gon je bio Pol Potov
"socijalizam" u
Primjerenija strategija socijalizma u nezrelim drutvenim uslovima bila
je sadrana u Lenjinovom NEP-u koji je sadravao koncept narodne
demokratije, viepartijski sistem i svojinsku mjeovitu trinu privredu,
to je bilo uvedeno u zemljama Evrope. Ovaj
program postupnog drutvenog razvoja pod pritiskom staljinizma bio je
naputen, prelo se na dekretiranje socijalizma. Na taj vreno je
nasilje nad normalnim istorijskim procesima to je zavrilo u
deformacijama. To se izraavalo u permanentnim drutvenim
napetostima i krizama. Zato su zemlje (to se odnosi i na
Jugoslaviju) sve vie zaostajale za razvojem zapadnih zemalja.
su gubili povjerenje u establiment koji je sve manje bio
sposoban da razrjeava probleme stagnacije i krizu i uslove
egzistencije. Na sve socijalnu, moralnu, ideoloku krizu i
neispunjavanje i - socijalizam je gubio legitimitet i
tako je zavrio. Prema tome, glavni faktori njegovog nestanka bili su u
njegovoj prirodi. To se vidi i na primjeru zemalja,
Rusiji i Ukrajini gdje nije bilo nasilja sa Zapada kao to je bilo u
Jugoslaviji. Zbog toga su se javila shvatanja kako je Jugoslavija
"razbijena". To treba da da bi Jugoslavija opstala da izvana nije
bila razbijena. Jugoslavija je bila bolesnik i sama se od sebe
uruila pod pritiskom nacionalizma i secesionizma. To je
spoljnom faktoru olakalo posao da bez otpora umarira na njenu
teritoriju. Poslije toga stvorene su male drave, kasarnskog tipa
(tribale) , koje su rasturile, manje-vie, sve to je Jugoslavija stvorila.
Postjugoslavenska drutva su sve odnose okrenula na glavu; otvoren je
proces refeudalizacije drutva. Umjesto isticanja ljudskog,
suvereniteta i sloboda, istaknut je vjerski suverenitet i
subjektivitet nacije i drave. Pristupilo se glorifikaciji prolosti,
praznovjerja. Obnavljan je totalitarizam i tiranija. To je spoljnom
faktoru olakalo posao da osvoji teritoriju bive Jugoslavije.
Socijalizam je pogreno polazio od koncepcije
drutva: klase, njene avangarde, kao
snage, drutvene svojine. klasa u praksi nije imala, niti je
mogla imati postuliranu ulogu, jer je bila tek u formiranju. Zato je njena
uloga zamijenjena ulogom "avangarde", to predstavlja prvo odstupanje
od ideje. da ni "avangarda" nije mogla tu ulogu obavljati, nju je
zamijenila birokratija. To je drugi oblik od ideje.
Za novi sistem nepovoljne, posljedice, imala je teza da se
novi sistem sa ukidanjem svih oblika privatne svojine u
82
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
privredi, trgovini, javnim djelatnostima_ Promaaj je bila i teza da se
odmah poslije ukidanja privatne svojine, pojaviti "novi kao
subjekt drutvenih odnosa, koji biti sposoban i motivisan da upravlja
novim sistemom_ To je bila velika iluzija, koja je sistem
skrenula sa nunih drutvenih procesa_ Takav niti se pojavio, niti
se mogao pojaviti_ i da smo imali takve ljude, mnogi od njih nisu
potrebu da upravljaju drutvenim poslovima i u daleko
povoljnijim uslovima. Drutvena stvarnost je pokazala da su ova
ideoloka polazita bila nerealna i pogrena. Umjesto da se u izgradnji
sistema polazilo od drutvene realnosti. Na prvom mjestu
su snage stavile ideolokih postulata, s ciljem
vlasti.
Za zemlje, neto manje za Jugoslaviju, bila je naglaena
zatvorenost, u su ulogu imala ideoloka polazita. To je
inovacije i promjene. Zbog toga je dolo do toga da se neka
sistemska rjeenja, koja su moda bila realna u fazi razvoja,
kao i najbolja. Ovdje se nalazi i odgovor na
paradoks: sistem koji je bio zamiljen kao "prelazni period"
kapitalizma i komunizma trebalo je da bude podloan stalnim
promjenama. Umjesto toga, on se pokazao odbojan prema bilo kakvim
promjenama i inovacijama. Za to vrijeme, kapitalizam je u
praksi pokazao mnogo otvorenost prema promjenama od
socijalizma. Na kraju, ideoloki i teorijski osnovi na kojima se zasnivao
socijalizam bili su formulisani sredinom prolog vijeka. Kasniji razvoj
savremenog svijeta, njegova raznovrsnost ove ideje je
Ideje koje su bile dosta dobar odgovor na probleme
drutva iz druge polovine prolog vijeka, nisu mogle da budu osnova za
sa problemima iz druge polovine 20. vijeka.
Mnogi problemi socijalizma imali su svoje korijene i u tome to je
model socijalizma, koji je u dobroj mjeri preuzela u i
Jugoslavija, oblikovan i u zemljama koje su u svim vanijim
sektorima svog ekonomskog, socijalnog i idejnog razvoja bile
daleko iza razvijenih zemalja, tako da su u izgradnju socijalizma bile
komponente svojstvene ovim zaostalim sredinama. To je
dolo do izrazaJa uspostavljanjem jednog izrazito
nedemokratskog, totalitarnog i autoritarnog sistema. Iz ovog
je donekle vidljivo da su uzroci sloma socijalizma veoma sloeni i
kompleksni. Cjelovit odgovor trai svoje koji uzeti u
razmatranje sve vanije koji su uticali na ovaj obrt u
novijoj istoriji savremenog svijeta.
83
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Metamorfoza snaga
Ako snage sa mandatom da predvode drutvo u
izgradnji socijalizma treba prethodno da ostvare zadatke
drutva, koji su pretpostavka izgradnje
- one se tada preobraavaju u neto to nisu bile, niti ele biti. One tada
treba da obezbijede pretpostavke izgradnje socijalizma i stvore program
izgradnje. Tu dvostruku ulogu teko da one mogu ostvariti
(jedan subjekt - dva sistema). Zbog toga one ostaju na minimalnom
programu, tu stagniraju i krljaju, sebe i narod da se nalaze
na kursu izgradnje. One tada u drugu fazu
izgradnje ulaze obmanama, iluzijama, utopijama i tu drutvo stagnira. U
tome je, manje-vie, sva "tajna" uzroka propasti socijalizma uopte, a ne
samo u Jugoslaviji. Osim toga, na vlast, snage su
poruite i ono to nisu smjele poruiti, su svoj poloaj jo
teim.
Generacija koja se rtvovala u revoluciji i prvim godinama izgradnje
zemlje, kada je trebalo da novi korak preobraaja-
ponestalo joj je snage i duha, je da "proizvodi" iluzije i utopije,
odaje se hedonizmu, privilegijama, ivotu koji ne revolucionarnim
snagama. su se masovno podizati i vikendice, kupovati roba
visokog standarda, kupovati luksuzni automobili; obavljano je i "pranje
novca", inflatorni dinar pretvaran je u valutu; u bankama su
podizani krediti namijenjeni za sasvim druge svrhe. U BiH je na glasu
bio Neum, gdje je elitni dio BiH podizao pod posebnim uslovima
veleljepne i vikendice. Na drugoj strani , zemlja je propadala;
opadala je proizvodnja, rasla nezaposlenost, inflacija dostizala
granicu, javili su se trajkovi nezadovoljstva. Naglo je opadala
kredibilnost drave i partije. Jazija ovih pojava bio je nacionalizam i
secesionizam.
socijalizam se zasnivao na nerazvijenim
pretpostavkama: duhovnog,
emancipatorskog karaktera, to je provociralo pitanje: nisu li u
tome sadrane pretpostavke njegovog neuspjeha? Mogu li
snage graditi te pretpostavke koje je trebalo izgraditi prethodno drutvo
da se ne zapletu u klupko starih odnosa? Drugim mogu li
drutvene snage - vijesnici novog drutva, rjeavati zadatke starog
drutva a da ne mijenj aju svoju prirodu? U drutvu je
dolo do zamjene marksizma boljevizmom, boljevizma staljinizmom,
odnosnb birokratskim i autoritarnom vlasti, je
84
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ideja. Na taj staljinizam predstavlja
maksimum deformacija i mmtmum ostvarivanja
ideja. Taj minimum je bio dovoljan da SSSR postane
svjetska sila koja je dominantno uticala na pobjedu nad faizmom, tom
silom u istoriji svijeta i da prva poalje u kosmos.
Maksimum njegovih deformacija bio je dovoljan da uspjehe
socijalizma u njegovoj osnovnoj ideji, na velikom svjetskom prostoru.
Unutarnja minimalna struktura socijalizma nije mogla odoljeti
strukturi deformacija. Deformisano socijalizma ogleda se u:
dogmatizmu, teorijskih postavki o socijalizmu, u ciljeva
socijalizma, u inverziji (pervertiranju) odnosa drave i drutva, klase i
partije, nauke i ideologije, patriotizma i nacionalizma, prava i
demokratije i birokratije, itd. Socijalizam je pao na pervertiranju ovih
odnosa, to se na odnosi na Jugoslaviju. Socijalizam je bio
spor, nevjet i krut da prihvati sve ono to bi doprinosila njegovoj
ekonomskoj efikasnosti, za razliku od kapitalizma koji je bre prihvatao
socijalne vrijednosti socijalizma.
Poslije sloma socijalizma, uzima se da je neefikasnost privrede bio glavni
razlog dezintegracije Jugoslavije i da je sada jedini lijek povratak na
kapitalizam u onom pojednostavljenom obliku privatne svojine. To je
korak natrag i od savremenog kapitalizma i od biveg socijalizma.
Ekonomski razlozi nisu bili osnovni razlozi rasturanja Jugoslavije,
ukupno stanje zemlje i njena socijalnoklasna nerazvijenost.
Savremeni kapitalizam karakterie umnoavanje kolektivnih oblika
svojine i participacije radnika u upravljanju i raspodjeli - ono to
socijalizam nije imao. Jugoslavija je imala idealan i nerealan oblik
drutvene svojine i formalno upravljanje.
Tito i revolucija
Svaka trezvena i preispitivanja uloge KPJ/SKJ i J. B.
Tita u NOB-u i izgradnji ne mogu i niti
ignorisati istorijsku ulogu KPJ/SKJ i Josipa Broza u i
jugoslavenskom i pokretu,
izgradnji i pokretu nesvrstanih. KPJ/SKJ i Tita danas napadaju oni koji
su im pjevali ode i bili udvorice. KPJ/SKJ i Tito su iz okupirane,
potpuno razbijene i razdijeljene Jugoslavije komijskih zemalja i
iz i stvorili slobodnu i mirnu zemlju, sa
ekonomskim i socijalnim prosperitetom bez primjera. Od poniene,
razdrobljene i poruene zemlje napravili su cjelovitu federativnu dravu,
85
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
u svijetu uglednu i priznatu. Njeni klevetnici nisu napravili ni korak
naprijed; kada su doli na vlast, oni su sve obrnuli na glavu.
Kako je Tito prirodno i duhovno malaksavao, nominalno
obavljao sve funkcije efa drave i partije imao je univerzalnu
karizmatsku Tu su drugi na uzurpatorski obavljali i
prisvajali. Oni su po redu iz republika i federacije ili kod
Tita na kobajagi referisanje, to je kod njega stvaralo uvjerenje da je
njegova uloga nezamjenjiva; stvaran je laan i
nezamjenjive potrebe njegove uloge u dravi i partiji. Oni koji su to
"namijetali" zaista su nekad bili jakobinci i revolucionari, su se
ideje i snaga istroili; novih ideja nije bilo, a da ih je i bilo,
snage dijelom nisu bile sposobne da ih sprovode;
nastupila je kriza koja se zavrila raspadom SKJ i Jugoslavije.
Za Tita je bilo sve ono to je za
autoritarne reime bilo gdje. Svi vladari dijele sudbinu vremena kroz
koje prolaze. U unutarnjim odnosima i Tito se sluio
staljinizmom", to se posebno pokazalo na Brionskom plenumu CKSKJ
1966. godine prilikom smjene zatim u sukobu sa studentima
1968. i za vrijeme Maspoka u Hrvatskoj 1970. godine. upotrebu
autoritarne vlasti imali smo u Kini, SSSR-u Rumuniji, i
drugim zemljama. funkcije se najbre troe od svih funkcija i
najbre deformiu one koji ih obavljaju. One brzo
prestaju biti svjee i kreativne, zato ih treba obavljati u turnusima.
da su se neke funkcije u zemljama
obavljale doivotno, one su doivjele poznate deformacije, a sa njima i
sistem.
U vrhovima drave i partije u Jugoslaviji trebalo je na vrijeme obaviti
selekciju kadrova i izmjenljivost funkcija. da to nije bilo
primijenjena, isti kadrovi su plutali sve do raspada SKJ i Jugoslavije, a
sa njima i vrhovna karizmatska Josipa Broza Tita. Prema tome,
iluzorno je i tendenciozno Tita izdvajati van vremena i prostora, iz
ukupnog konteksta svega onog to se deavalo za vrijeme njegove
vladavine. Tu je bilo uspona, padova i velikih greaka. U mnogim
Tito je koristio i silu da ostvari
ciljeve. To je bilo zbog toga to je on zauzimao vrhovni poloaj
u dravi i partiji. njegovo ponaanje ne moe se izdvojiti iz
nj ega samog, iz drutvenih odnosa u kojima je ivio i radio. Zato je
isticanje titoizma kao nasilja, samovolje, zlonamjerno i tendenciozno i
traganjp za prljavim ponaanjem Josipa Broza.
86
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Naa istorija je slavna, i herojska. Krunu te istorije
NOB koji je bio naj masovnija i herojska borba u Drugom svjetskom
ratu u Evropi. Iz te borbe i istorije mogu se pouke ali istorija se
ne moe i ne smije falsifikovati ni ignorisati. Oni koji su to pokuali
u proteklom ratu 1991-95. ispali su bijednici, diletanti i kukavice-
i na kraju pretrpjeli poraz.
NOB i nacionalni pokreti
Za sve vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji, NOB je na irokom
ostao u negativnoj konotaciji, zbog masovnog kvislinkog
pokreta i okupacionih snaga. Tako je manje-vie ostalo i nakon rata.
Vladalo je miljenje da je u Srbiji trebao pobijediti
pokret, u svakom ne NOB. Velik dio srpske nije
simpatisao NOB, a selo je velikim dijelom bilo neutralno. Tim
shvatanjem i ponaanjem obojena je i "antibirokratska revolucija", na
zborovima smo mogli vidjeti znamenje. S tim teretom
ulo se u 1991. godinu, to se izrazilo u nacionalizmu i separatizmu i
mirenju sa ruenjem Jugoslavije.
Jo vie je toga bilo u Hrvatskoj. Tamo je ustaki pokret za vrijeme
NOB-a bio potpuno poraen, ali je duhovno ostao i povremeno
oivljavao. Ta dva pokreta, svaki na svoj ruili su
Jugoslaviju i osporavali J. B. Tita; hrvatski pokret: otvoreno i agresivno,
srpski - pasivno i U tu mreu upala je i JNA. ona se
velikim dijelom formirala na negativnoj selekciji. Vojne akademije
su oficire ideolokom indoktrinacijom i pogrenom
strategijom da ona biti upotrijebljena samo za vanjskog neprijatelja,
to je bitno uticalo na sposobnost vojske za odbranu zemlje. JNA je bila
partijska vojska. Poslije rasula SKJ i SFRJ ona nije znala je i ta da
radi. oficira se nacionalnim strankama, HDZ-u SDS-u
SDA. U tome se potvrdilo poznato pravilo: kakav oficir- takva i vojska.
Dugo je davana uljepana i lana slika o pojedinih krajeva i
naroda u NOB-u, na Kosmetu. pojedinih naroda bilo je
neravnomjerno. Centri borbe prema masovnosti i
organizovanosti bili su Bos. Krajina, Lika, Banija, Kordun, Slavonija i
dijelovi Dalmacije. Poslije kapitulacije Italije septembra 1943. godine
pristup NOB-u bio je masovniji. NOB je privremeno zatomio
nacionalne pokrete, a kada je proao revolucionarni val i kada se ulo u
izgradnje oni su oivljavati sve do
ekstaze.
87
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Posljedice jednopartijskog monopola u SFRJ
Jo za vrijeme Tita, a poslije njegove smrti, su neki
dubinski procesi u SFRJ. U tome su ulogu imali
izraeni birokratizam koji se decenijama stabilizovao kao sistem, zatim
nedoraslost i neodgovornost elite i izraeni nacionalizam. On
je imao alibi u SKJ koji je bio jedini na vlasti od 1945-1990. godine. U
takvoj situaciji, kakve god su reforme bile nisu uspijevale,
su se javile kao utopija i iluzije, tako da ozbiljnijih reformi nije ni bilo.
Decentralizacija koja je bila nekontrolisana, kao vid reformi, pretvarala
se u dezintegraciju, koja je prerastala u separatizam, je krajnji izraz
bila secesija. Time je slabila federativna dravna vlast; je
etatizam, kao prvorazredna ekonomska i sila.
Osnovna slabost Jugoslavije i njenog bio
je monopol jednopartijskog sistema, koji je bio tako heterogen i
unutar sebe konfliktan, da tu funkciju nije mogao obavljati u situaciji
realnog pluralizma drutva. Koliko god bio vidovit,
Tito je istra j avao na jednopartijskom sistemu, "bratstvu i jedinstvu", nije
vidio da o "vlasti klase" nema ni govora, jer jednostavno
klase u socijalno-klasnom smislu nije bilo. Mnoge dogme su
blokirale drutvo ali nisu naputene. na od 1950. godine,
trebalo je priznati privredni i pluralizam, ne unititi sitnu
privredu, i da se SKJ za svoj poloaj sa drugim
strankama.
Avnojska Federativna Jugoslavija nastala je u borbi svih
naroda protiv faizma u kojoj su svi narodi bili ravnopravni, sve do
trenutka njenog raspada. Ruku na srce, niko se nije mogao poaliti, da
je bio neravnopravan; o neravnopravnosti govorio je samo i
albanski ekstremisti. Raspadu Jugoslavije najvie su doprinijeli
nacionalisti, u Hrvatskoj i Srbiji koji su izrasli iz njedara
birokratizovanog i SKJ. Zbog tog monopola SKJ,
samoupravljanje nije moglo uhvatiti korijen i bilo je formalizovano.
samoupravljanje je bilo dobro postavljeno, na teritorijalnom i
funkcionalnom principu ali je bilo monopolom SKJ na
svim nivoima drutva; ono je postalo produena ruka SKJ.
Iako je Jugoslavija izgubila strateku vanost koju je imala u doba
sistema - ona se mogla odrati da je na vrijeme uvela
viepart1jski sistem i svojinski pluralizam, trinu privredu, kao to je to
88
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Kina. Jugoslavija je potroila vrijeme na neuspjelim reformama i
"izgubila korak" u modernizaciji sistema.
Jugoslavija je potkraj osamdesetih godina da uvodi
socijalne reforme u drutvenoekonomskom i sistemu:
svojinski i pluralizam, nove odnose u privredi i upravljanju, ali
su te reforme i prekinute
partikularizmom i separatizmom koji je zavrio u nasilnoj secesiji. Tri
glavne poluge drutvenog sistema: SKJ, klasa i JNA potpuno
su otkazale; sistem je iznutra i izvana razbijen. Umjesto socijalnih
reformi, zbog kojih je, navodno, obavljena secesija, otvoren je nasilni,
radikalni retrogradni proces - sve do refeudalizacije svih drutvenih
odnosa. Za ovo obrtanje i razaranje upotrijebljena je
gruba, brutalna sila i samovolja kojom je izvreno surovo razaranje
svega drutvo je u pakao. To je nazvano: Uspjeli
smo! Razumije se, za ruilatvo nisu bile potrebne nikakve pripreme, ni
preduslovi; bili su dovoljni varvari.
Tragedija SFRJ, a posebno BiH, mogla se da je bilo i malo
pameti. Sada generali i sramno piu memoare, i kao da se nita
nije dogodilo. Nesposobni generali su pobjegli sa bojita
poraze od teritorijalnih formacija. A da su imali i malo patriotizma,
profesionalne i hrabrosti - mogli su katastrofu.
Velika i zemlja lako je pala, jer nije imala sinova koji je
braniti. Umjesto da brani Jugoslaviju, kao domovinu, mlada generacija,
bez elementarnog patriotizma za borbu i rtvovanje, vaspitana u duhu
mukte i lagodnog ivota - ostala je bez perspektive. U toku ratnih
sukoba na prostoru bive Jugoslavije masovno se razbjeala po svijetu,
spas u zemljama, poto svoju nisu
Poslije razbijanja Jugoslavije 1991-92. godine u Hrvatskoj je obnovljena
ideologija i sistem A na vlast su ponovo dole ustae,
sa Franjom na Ponovo su Srbi bili na udaru. ta su oni
uradili? Svata, samo nisu ono bi se pripremili za borbu i odbranu
svojih prava i svog Oni su najprije odbacili NOB, zabranili rad svih
oblika organizacije, reafirmisali ideologiju,
organizaciju i politiku, prihvatili mentalitet, ponaanje i organizaciju
-spasa nije bilo.
89
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Hrvatsko-srpski odnosi u Hrvatskoj
Srbi u Hrvatskoj su rijedak narod u savremenoj istoriji koji nije shvatio
da se za svoja prava i slobodu mora prvenstveno sam boriti i da mu bez
te borbe niko ne moe Bilo je mnogo lake u Srbiju
nego se boriti sa daleko i motiviranijim protivnikom. On nije
shvatio kakva mu opasnost prijeti od nacifaizma i zato je
zavrio. da ih majka Srbija tititi, i umjesto njih se boriti,
nije bilo samo velika iluzija, izraava i njihovu infantilnu svijest i
nedoraslost razumijevanja savremenih konfliktnih drutvenih tokova.
Rat dobija narod koji je spreman da se do kraja rtvuje i da se tako
organizuje da cijeli nacionalni potencijal u ratu, poput Kurda,
Arapa, iptara.
Za vrijeme sukoba u Hrvatskoj Srbi su se bavili sami sobom, gloili se
oko vlasti, narod dovodili do zamora i uslijedila je "Oluja".
Tada je nastao egzodus u srpskoj istoriji i u savremenoj Evropi.
Svi Srbi su uli u protekli rat koji nije dao nijednog ni Mladena
ni ou Maara, ni Milana ni Savu ni
majora nije izvedena nijedna blistava vojna operacija. Prvi
put u istoriji srpska vojska snabdijevala je neprijatelja orujem,
municijom, hranom ...
Za sve vrijeme ni rata ni mira Srba i Hrvata u Hrvatskoj, Srbi su
trenirali vjetinu - kako i kada Oni vjerovatno nisu znali ni
ciljeve, ni domet "Oluje", ali je krenula oni su pobjegli, jer su
unaprijed znali kuda idu. Oni nigdje nisu prihvatili borbu, su se dali
u bjekstvo. Prvi je pobjegao establiment, dan-dva prije
napada hrvatske vojske, zatim tabovi, za njima vojska i na kraju narod!
Sa narodom nikoga nije bilo: ni odbornika, ni poslanika, ni rukovodstva
SDS-a, ni Vlade, ni vojske, ni svetenika. Narod je na
doivio da vidi kakve je bitange godine tovio.
Za vrijeme ozbiljnog rata drutvo mora biti visokosvjesno ta rat,
racionalno organizovano, ratu sve i iz jednog centra
usmjeravano; nita ne smije biti preputeno stihiji i nii
organi ne smiju da rade ta Ako se drutvo ne organizuje ovako
ono lako moe izgubiti rat. Upravo je ovo nedostajalo RS i RSK. U
njihovim rukovodstvima nije bilo ljudi koji su se razumjeli u
organizJiciju drutva za vrijeme rata, niti im je to bilo potrebno, jer oni
nisu ni mislili da vode savremeni rat. To su dovoljno potvrdili.
90
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Rat spada u one drutvene pojave koje su podlone nekim drutvenim
nunostima koje su determinisane posebnim zakonima i moraju se
potovati. Na primjer, ne moe se voditi i odbrambeni rat
bez stalnih ofanzivnih vojnih akcija; ne moe se dobiti rat
i pasivnom odbranom, bez sigurnog snabdijevanja i
hijerarhijskog komandovanja i odgovornosti. kod vojske zavlada
zamor, pasivna rezistencija, tako da ozbiljnog rata vie ne moe biti. To
se u proteklom ratu izrazilo u masovnom dezerterstvu, kupovanju
ljekarskih uvjerenja o nesposobnosti, bjeanja sa poloaja cijelih
jedinica, i na kraju bjeanja cijele vojske. U proteklom ratu Srbi nisu
potovali nijednu determinisanu nunost. Zbog toga su mnoge pojave,
kao to je progoni, i paljevine bile ispod svake
kontrole.
Za vrijeme borbe u zapadnom dijelu RS ubacivane su specijalne jedinice
srpske vojske u pozadinu, koje su pravile paniku i upozoravale
stanovnitvo kakva im opasnost prijeti, da se pripremi za egzodus. U
Sarajevu su ove jedinice nasilno iseljavale, neke srpske palile,
da bi se ostvarili ciljevi "humanitarnog preseljavanja",
to da se "ivjeti zajedno". A niko nije
rekao gdje se ivjeti! U RSK milicija je ila od do i
nagovarala da se bjei. Dakle, ista spekulativna idiotska politika i u RS i
u RSK. Sudbinu masovnog stradanja srpskog naroda nisu mu pripremili
samo neprijatelji, i njegove nacionalne Zbog potpuno
pogrene strategije u proteklom ratu, Srbi su upali u u
svojoj istoriji i doivjeli pad i poraz.
91
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Drutveni procesi i odnosi u SFRJ
Strateki ciljevi drutvenih promjena u Jugoslaviji bili su: prevazilaenje
"revolucionarnog etatizma", i razvoj samoupravljanja,
pretvaranje dravne svojine u drutvenu svojinu i dravno-partijskog
upravljanja u samoupravljanje. To su bile velike i strateke ideje na
programu neposredne operacionalizacije ... Ti procesi su otvoreni 1950,
1952, 1953, 1955, Programom SKJ 1958, donoenjem Ustava 1963,
privrednom reformom 1965, ustavnim amandmanima 1967, 1968. i 1971.
godine. Sve zamiljene promjene naile su na nepremostive
ostvarivanja. Drutvene snage nisu bile svjesne koji su uzroci tih
Ispod tanke pravne deklarativne maske novog sistema -
nastavljao je stari sistem odnosa: dominacija dravno-partijske vlasti,
produavanje ekstenzivnog razvoja, etatizma i
nacionalizma. Zbog toga je prvobitno oduevljenje novim sistemom
splasnula. U periodu 1953-1963. godine poduzeto je niz mjera da nove
ideje dobiju svoj materijalni sadraj, ali nije ilo. "Revolucionarni
etatizam" nije prerastao u upravljanje, u
etatizam". I jedan i drugi etatizam bili su desetostruko od radnika,
jer klase kao socijalno-klasne grupe nije bilo.
Pored svih normativnih promjena, kriza se nastavljala; funkcije
upravljanja se nisu imale na koga prenijeti; drutveni sistem nije imao
glavnog nosioca, je njegove funkcije obavljala neformalna
reprezentacija; klasa nije bila jo ni u kolijevci. To je
bilo radnitvo, koje niti je imalo nagona za upravljanje, niti je
znalo upravljati. Umjesto upravljanja drutvenim sredstvima, mnogi su
ih To je potvrdio i rat 1991-1995. godine; radnici nigdje nisu
zatitili fabrike od ruenja i su i oni u tome ...
Sada kada nemaju s da rade- trajkuju! To se odnosilo i na
sistem koji je bio sastavljen od reprezentacije.
to su drutveni procesi vremenski dalje odmicali usporavane su
revolucionarne promjene, javila su se oboavanja, mitovi, karizma,
idolopoklonstvo za velika narodu; postaju
institucije; revolucionarni procesi se blokiraju i konzerviraju; pale se
arita i sukobi. To je period iluzija i trijenjenje je bilo
bolno. Ovo se zavrilo raspadom Jugoslavije.
92
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Raskorak programskih ciljeva i stvarnih tokova drutvenog
razvoja izazvalo je krizu legitimiteta, time i krizu drutvenog
kontinuiteta. Stvarni drutveni tokovi i ponaanja ili su mimo
institucionalne legitimnosti - mimo zakona, sporazuma, dogovora,
rezolucija, i zato nisu mogli da uspostave kontinuitet ivota i dovedu do
njegove stabilizacije. U ivotu se javljalo niz provizornih, ilegalnih
aranmana mimo institucija legitimnosti, to je svakog dovodilo u
pitanje mnoge drutvene situacije.
Jugoslavensko drutvo nije sprovelo nijednu reformu koju je
proklamovalo, jer nije bilo spremno da plati cijenu, niti su profili
reformi bili realni. Reforma iz 1965. godine bila je naputena 1968.
godine; naputena je orijentacija na robnu i trinu privredu. Godine
1971. napravljen je kompromis republikama i pokrajinama, koji je
nazvan "do govornom ekonomijom" - robnom privredom bez slobodnog
trita i cijena! Taj proces je iao ovako:
ezdesetih godina sve se postavljalo pitanje:
Kojim putem treba da ide Jugoslavija? O tome je nekoliko puta
rasprava, posebno na zatvorenoj sjednici Izvrnog komiteta
CKSKJ, marta 1962. godine. To je izraeno i u "Aprilskom pismu" svim
partijskim organizacijama u Jugoslaviji, i u Titovom govoru u Splitu, 8.
maja 1962. Problemi su se sve vie i dalje zaotravali i zamagljivali;
Jugoslavija je gurana na slijepi kolosijek. ta se u tom periodu moglo
konstatovati?
a) tada se sve vie gradilo fabrika, je stvarana
materijalna osnova za "nacionalne ekonomije", njihovo zatvaranje,
pojava nacionalizma, "nacionalnih vitezova" i lidera; ovim mjerama
Jugoslavija je ulazila u fazu refeudalizacije. ljudi u
federaciji, republikama i pokrajinama tada su zauzimali toliko
stavove, kao da nisu pripadali jednoj partiji i istom pokretu.
Druga konferencija SKJ 1972. godine ko ns ta tovala je da "SKJ na
laba vu koaliciju osam partija".
b) Sistem je sve loije funkcionisao, idejni problemi gomilali, birokratski
konzervatizam i oligarhijski upravljanja se irio i
samoupravljanje formalizovano i potiskivano. Jugoslavensko
rukovodstvo nije bilo sposobno da razrjeava probleme, niti se moglo
obnoviti novim ljudima. Zbog toga su se problemi dalje gomilali; irila
se korupcija, nezakonitost, voluntarizam, stihija, nacionalizam,
partikularizam, autonomatvo.
93
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
e) U privrednoj politici zavladao je "besprincipijelni prakticizam i
laicizam" (Kardelj), iza kojih su stajale oko nerealnih planova,
investicija i diobe sredstava.
d) Izlaz je trebalo traiti u radikalnoj reformi, u otklanjanju idejnih
zabluda, u prelasku na trinu privredu, na materijalne
stimulacije i na sasvim drugu ulogu drave.
e) Jugoslavija je u Evropi vodila na listi poduzetih reformi, koje su se
nastavljale jedna na drugu i prekidane tamo gdje je trebalo mijenjati
odnose, jer su nailazile na zatvorena vrata sistema
birokratije. Reforme su bile neuspjene, jer im je na putu stajao
povlateni sloj. To stanje bi mogli donekle uporediti sa
francuskim reformama 18. vijeka za vrijeme Luja XVI. Njegov ministar
finansija Tirgo pokuao je sprovesti unutarnje reforme: uvesti slobodu
zanatstva i trgovine, budet i privilegije, vie oporezovati
kulake, ali je bio poraen i smijenjen, a njegove reforme opozvane. To je
profesor ekonomije Galbraj Don Kenet ovako
opisao:
"Nije uspio Tirgo, jer je protiv njega djelovao jedan krut i
nepopustljiv zakon ljudskog ponaanja. Privilegovani sloj radije rizikuJe
da potpuno propadne nego da se odrekne makar najmanjeg dijela
materijalne strane svog privilegovanog poloaja. Povlateni smatraju da
su njihove privilegije, ma koliko se to drugima apsurdno, njihovo
temeljno, sveto, uzvieno pravo." I nae "plemstvo" ponaale se
francuskom, sve do pada Jugoslavije. Deset godina poslije suspenzije
Tirgoovih reformi u Francuskoj se to zavrilo tako to je Luj XVI i
plemstva otilo na giljotinu.
f) Uzroci aktuelnih drutvenih problema nalaze se u dugoj
nepromjenljivosti kadrova, u njihovom svatarenju,
prakticizmu i nesposobnosti. Mnogi su decenijama zasjeli na funkcije,
etali sa jedne na drugu i funkcije pretvorili u doivotni profesionalizam,
i tamo gdje je bio neophodan menadment.
g) Sticajem ovih i drugih okolnosti nije stabilna ideja,
ekonomska i platforma razvoja; umjesto da se problemi
razrjeavaju - pravljeni su kompromisi, a sukobi skrivani. To je drutvo
dovelo u stanje a iz njega ga nije imao ko
h) Sistelf je jo nekako "drao vodu" dok je Tito bio iv,
njegovom autoritetu. Ali, i za njegovog ivota razlike i sukobi su se
94
IDEJNO-TEORI.lSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
zaotravali. Te razlike unesene su i u Ustav 1974. godine, koji u prvi
plan
11
nacionalne ekonomije
11
,
11
nacionalne drave" kao agense
razvoja, to je bila fatalna greka.
U Jugoslaviji su se iscrpile snage revolucionarnih promjena;
trebalo je traiti i uvesti nove snage. Jugoslavija sigurno ne
bi izvela svoju revoluciju u toku Drugog svjetskog rata, bez oslonca na
SSSR kao svjetsku silu. Pa ipak, KPJ je i raskinuo
sa Staljinom 1948. godine. KPJ je 1950. godine uveo samoupravljanje
radnika u i odstupio od ortodoksije. Time
jugoslavenski pokret nije postao ni socijaldemokratski, ni
sluga imperijalizma. On je zbog toga osvojio velike simpatije
zemljama irom svijeta, Ipak, zakon
progresivne evolucije u Jugoslaviji, mada je bio normativno -
nije se ostvarivao. Kau da je u Jugoslaviji nastavio socijalizam kao
staljinizam
11

Svaki revolucionarni pokret, gubi svoju snagu i
postaje konzervativan, ako se ne obnavlja novim idejama, novim
oblicima i novim ljudima. Francuska je primjer kako su njene trupe u
doba Republike dole u Rim da brane papu od Galibardija. Od
revolucionarne politike prelo se na politiku sile. je bilo i sa
ponaanjem "revolucionarnog" Sovjetskog Saveza pedesetih godina
poslije Oktobarske revolucije. On je svojim okupacionim snagama 1968.
godine uao u u kojoj je vladao red i mir, na vlasti su bili
komunisti, koji su eljeli promjene, koje su nazvali "majskim
pro l j
11
Tu se potvrdilo da stari fosilni konzervativci ne ele nikakve
promjene. To se desilo i u Jugoslaviji. Nekadanji nosioci revolucije nisu
eljeli promjene, iako se sve dalje ilo u slijepu ulicu. Nadvladao je
degenerisani pragmatizam i voluntarizam.
Procesom deetatizacije i decentralizacije je ogromna
drutvena energija koja je otvorila velikih uspjeha; je
da cvjeta "sto cvjetova". Ali, kako je sporo i nedosljedno
decentralizacija evoluirala u stvarnu integraciju i demokratizaciju -
energija je negativno ispranjena i drutvo je upadalo u
stagnacije i krize iz kojih se palijativnim mjerama i
indoktrinacijama. Vlast je sputana lokalnim zajednicama, ali nije
isputana, dolo je do oblikovanja
11
decentralizovanog etatizma
11
koji se
pokazao daleko opasnijim od centralnog. On je stvarao mnoge
zatvorene sisteme u sistemu, koji nisu bili kontrolisani, to je stvaralo
haos i bilo upereno protiv zajednitva i prirodnih tokova savremenog
svijeta a da ne govorimo o ciljevima procesa.
95
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Na "decentralizovanom etatizmu" bila su stvorena tri sloja
klasnog karaktera: birokratizam u dravi i partiji, tehnokratizam u
udruenom radu i institucionalizovani nacionalizam. njima je
borba za Birokratija i nacionalizam bili su
povezani, tako da su predstavljali sistema i glavnu smetnju
formiranja udruenog rada i samoupravljanja. Nikad "tehnokratizam ne
bi imao takvu snagu kada ne bi uivao podrku birokratije"
(Tito). Ona je i namin ovala tehno krate, manipulisala s
njima i titila ih. Decenijama je vladala negativna selekcija kadrova na
razne funkcije. Da je postojala selekcija mnogi
ljudi ne bi doli na funkcije za koje nisu bili sposobni. Zato su oni
dolazili prema drugim kriterijima jer ne bi mogli izdrati demokratsko-
selekciju. Zbog toga su stradale funkcije zato to nisu obavljane
ni autoritativno. to je organizacija autoritet
mora biti Mnoge funkcije u Jugoslaviji obavljali su
neautoritativni ljudi i sistem je stradao.
U uvodu "Dijalektika prirode", o prevratu u periodu
renesanse, Engels je napisao: "Bilo je to vrijeme kojem su bili potrebni
divovi i ono ih je divovi po snazi miljenja, po strasti i karakteru,
po svestranosti i ljudi koji su zasnovali modernu vlast
buroazije, bili su sve samo ne buroaski
Sadanje vrijeme u kojem ivimo trai njegov preporod, da bismo
obezbijedili normalan ivot. Dugo se nalazimo u interegnumu koji vie
od deset godina ima trend involucije i reintegracije davno prolih
vremena. Ali, ne javljaju se novi divovi po snazi miljenja, strasti za
novo koje bi izlaz iz ubogog stanja.
Jugoslavenski pokret za vrijeme Drugog svjetskog rata
stvorio je velikane, je borbenost i revolucionarnost dala
jednom vremenu i obiljeila epohu. A onda je dolo do nevjerovatne
i involucije, koja je povukla
drutvo u stagnaciju i nazadovanje. Sada ponovo trebaju novi divovi koji
bi nas mogli iz ovog stanja.
Istorija da su drutveni procesi, na stepenu drutvenog
razvoja upadali u krizu iz koje su izlazili novim snagama i oblicima, ili su
stagnirali i nestajali. Kinezi su nali nove puteve izlaza iz "maoizma",
neke zemlje pokuavaju putem tzv. tranzicije, Jugoslaveni nisu
pronali puteve izlaska iz staljinizma", prvenstveno
zbog nedoraslosti onih koji su drutvo vodili. Jedan dio tog "sustalog
l
96
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
materijala" izlaz je naao u povratku u prolost, iz zaborava
naciju, tribale i druge institucije, kao agense razvoja.
Takve situacije Marks je opisao u "Osamnaestom brimeru Luja
Bonaparte" - prikazu naciju u retrogradnim drutvenim procesima.
On kae da tada "nacija na onog ludog Engleza iz duevne bolnice u
Bedlamu" , i to stanje opisuje ovim "Cijeli jedan narod koji je
vjerovao da je revolucijom dao sebi snagu ubrzanog kretanja, nalazi se
odjednom u minulu epohu, a da ne bi bilo nikakve sumnje u
povratak na staro, ponovo se stari datumi, staro
vremena, stara imena, stari stara istorija, stari edikti (zakoni), za
koje je izgledalo da su odavno predati antikvarnici, i stari biri za koje se
da su odavno istrunuli. "
8
Savremeni svijet uao je u sveoptu duhovnu i civilizacijsku krizu koju
uglavnom nerazvijeni svijet. Za svijest je
skleroza duha, idejni oportunizam i dogmatizam.
U teoriji prikazan je zakon o kretanju u istoriji prema kome sve
istorijske borbe i promjene koje se odigravaju u nacionalnoj,
privrednoj, ideolokoj, religioznoj sferi, predstavljaju vie ili manje izraz
borbi drutvenih klasa i slojeva. Sukob tih klasa i slojeva zavisi od
stepena razvitka njihovog ekonomskog i drutvenog poloaja, kao i
stepena njihove drutvene svijesti i sposobnosti za drutvenih
promjena.
l . Revolucionarni procesi
Revolucionarni procesi korjenite promjene drutvenih
odnosa, koje nastupaju kao rezultat nagomilanih drutvenih suprotnosti.
shvatanje istorije ukazuje na istorijske tokove i
koje se razrjeavaju na revolucionaran to ne
samo na nasilan, ni oruani i subjekt su radni slojevi.
Revolucionarne promjene se u oblicima. Prema
tom konceptu, preobraaji odjednom da
prevladaju podjelu rada, dravu, sferu,
duhovnu strukturu. Zbog toga biti dui ili "prelazni period"
prevladavanja starog drutva, starih institucija, morala, prava ("Kritika
gotskog programa").
8
K. Marks- F. Engels, "Izabrana djela", tom l, izdanje Kultura 1949. godine, str.213
97
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOO VREMENA
Ova Marksova shvatanja se u osnovi u savremenim
istorijskim procesima drutvenih promjena, sa nekim iskustvima koje on
nije predvidio. Dvadeseti vijek je donio mnogobrojna koja
se prije nisu To istorijsku dijalektiku, da istorija
nije proces, koji je suprotan dijalektici i koji pojave ne vidi u
njihovom razvitku i uzajamnoj vezi, nego izolovana, u
stanju mirovanja, koji je nezavisan od svjesnog angaovanja,
moe da iskoristi izvjesne nepredvidive konstelacije i procesima dadne
drugi tok. Zato se filozofi nisu uputali u proricanje istorijskih procesa,
niti oblika prelaznog perioda, su ih samo kao objektivnu
nunost.
Marksov i Engelsov koncept "prelaznog perioda" da se u ovom
periodu mora sa starim oblicima proizvodnje i raspodjele, sa
klasama, dravom, partijama, itd, ali i na proces njihovog prevladavanja
preko samoupravnih, demokratskih oblika. To su upozorenja
drutvenim snagama da to realnije sagledaju drutvenih
promjena i oblika.
Ono to je bitno u ovom konceptu je da on ne da bi u
"prelaznom periodu" drava i partija trebalo da imaju monopol
ekonomske i vlasti, onako kako se to dogodilo u svim
zemljama, jer se iz njih javlja birokratija, koja moe
poprimiti oblike nove klase, koja moe "sjesti na Na
taj cijeli proces drutvenih promjena moe biti
Ono to je novo i u se sadanji drutveni procesi razlikuju od onog
to su klasici marksizma pretpostavljali jeste:
- lociranje procesa; Marks je smatrao da ti
procesi u najrazvijenijim zemljama, s obzirom na stvorene
pretpostavke: materijalne, civilizacijske, socijalno-klasne: da je do toga
dolo, to bi imalo snane progresivne posljedice na cjelokupna svjetska
zbivanja;
- dosadanji procesi odvijali su se u "nedovrenom"
drutvu, pa su promjene imale sasvim drugi tok. Zbog
toga ovdje su drutveni procesi bili usporeni u odnosu na razvijene
zemlje - sve do inverzije tih procesa. Zbog toga su ovdje
drutveni procesi cijela jedna epoha, ili doivljavaju poraz, kao to
se desilo u zemljama i Sovjetskom Savezu. Staljin je
kasnije na perfidan uklonio probleme kao to su:
problehii slobode, humanizma, istorijsku ulogu kao
98
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
prakse, ulogu drutvene kritike, nunost samoupravljanja, pojavu
birokratije i njeno drutvu, odravanje privilegija i
najamnih odnosa, itd. Ovi problemi su jednostavni, i kao filozofski
problemi i kao praksa.
Dananja misao i praksa u zemljama u kojima se obavlja tranziCIJa
mnogo lake su podlone neoliberalizmu, koji im se iz razvijenih
zemalja. lako je liberalizam ideologija i pokret ranog
- on se infiltrira u nerazvijene zemlje, u privredi,
svojinskim odnosima. Ove zemlje se nalaze daleko ispod nivoa
razvijenog drutva. One nemaju unutarnje snage da na nov
bre rjeavaju probleme svog razvoja, prihvataju tzv.
privatizaciju. Balkanske zemlje jo imaju razloga da se nekim
oblicima liberalizma u ekonomiji. Pri tome, moraju zamku da ne
padnu pod uticaj svjetskih kompanija. Neoliberalizam se
ogleda i u pojavi spontanosti, uklanjanju usmjeravanja razvoja i
odgovornosti, u odvajanju radnika od sredstava za proizvodnju i
u upravljanju. On polazi od slobode apstraktne individue, od slobode
uopte, a ne slobode drutva i stvaranja integralnog samoupravnog
sistema.
Ekonomski liberalizam se na planu izrazi u teoriji i
pokretu o naciji, kao osnovnom subjektu drutvenih promjena, i kao
nosiocu razvoja samoupravljanja. Usmjeravanje razvoja se
shvatati kao uloga nacije, a tek unutar nje se javlja uloga ostalih
drutvenih subjekata. Na to se nuno nadovezuje nacionalizam. Sistemi
koji izrastaju iz pada socijalizma u privrednom smislu
periferiji, prije svega zbog reprivatizacije, a
sistemi nestabilni, sa izraenom tendencijom osiromaenja
demokratskih odnosa. Najsnanije sredstvo ovih zemalja protiv ovakve
perspektive je njihovo povezivanje, razmjena robe i
kapitala. Ako bi koncept drutva ostao na nacionalnim ideologijama,
drutvo nema perspektive. Samo nove socijalno-klasne snage, sa
programom dovrenja i prevazilaenja drutva, mogu
iz sadanjeg stanja. Obnova privrednog i drutvenog ivota u
BiH je jedina realna osnova mira i ivota.
Ako smo ita mogli iz jugoslavenske kataklizme, to je spoznaja
da je sadanji svijet, u koji smo naivno vjerovali - varvarski svijet,
varvarstvo je dobilo svoj koncentrirani izraz na Jugoslavije. To
varvarstvo koje hara svijetom pogazilo je sve dobre moralne i
pravne norme, za koje smo mislili da su ule u trajnu riznicu civilizacije.
99
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Rat na bive Jugoslavije, po estini, ruilatvu, brutalnosti,
ljudskim i materijalnim stradanjima - bio je rat svih ratova. U njemu je
sva naa teka i istorija. Zato njegove posljedice
dugo trajati i uticati na stvaranje ivota. Svaki razuman
zna da se ne moe stvoriti drava bilo kog naroda na
prostoru i progonom naroda koji tu ivi.
Mnogi drutveni su, ne samo kod nas, besmisleni. Problem je u
tome to kod nas ima suvie besmislica, koje stvara jedan polusvijet,
drutveno nedovren. Neki od njih se nalaze na drutvenim funkcijama,
i usporavaju u savremene drutvene tokove. Na primjer,
besmisleno je bilo sruiti Jugoslaviju, pocijepati je na male dravice,
okrenuti ih u pravcu destrukcije, to je dovelo do velike ljudske
tragedije. Besmisleno je bilo u BiH u rat, iz koga su
sve tri strane izile poraene i a BiH opustoena. Besmisleno
je i licemjerno za protekli rat proglasiti krivim i agresorom samo Srbe, a
propagirati mir i ivot. Besmisleno je i licemjerno prihvatiti
Dejtonski sporazum, a na svakom koraku opstruisati njegovu primjenu.
Besmisleno je osporavati konstitutivnost i ravnopravnost svih naroda na
BiH a zalagati se za ivot, za BiH kao
dravu itd. Dok mi formiramo svijest o mnogobrojnim besmislicama
moemo izgubiti vrijeme.
Zbog dugog perioda ivljenja i dijeljenja sudbine
- Srba, Bonjaka i Hrvata - od njih je formiran identitet. Taj
identitet je egzemplarno definisao ZA VNOBiH 1943. godine,
da BiH nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, srpska,
muslimanska i hrvatska. BiH je transnacionalni subjekt koji
homogenizira jedinstvo u razlikama njenu multilateralnost
multivalentnost. To je ono to Bosnu to mnogi ne
razumiju, to razaraju.
NOP, 1941-1945. godine nije bio samo borba protiv faizma, je bio i
borba za slobodu i ravnopravnost naroda, pod parolom "bratstva i
jedinstva" i vjere u stvaranja i opstanka federativne drave.
NOP je imao i integrativnu funkciju povezivanja i zbliavanja istorijski
odvojenih i naroda, izgubljenog
povjerenja i ivljenja. U tome su postignuti takvi rezultati
da je stvorena iluzija o pobjedi. Na toj pretpostavci postavljen
je program izgradnje socijalizma, se za Sovjetskim Savezom, i
imaginarnom idejnom i klasnom svijesti. Pogled na svijet je bio vie
i nego Na privrenosti

1
stanovnitva projektu socijalizma i brzom ekonomskom
100
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
napretku, stvorena je iluzija da su glavne drutvene
savladane, da se moe u proces "odumiranja drave" i razvoj
samoupravljanja, jer se ulo u mirne vode izgradnje. Pri
tome su potpuno zanemareni tradicionalni, nacionalni, vjerski i kulturni
obrasci ivota, da su oni jo duboki, i da su za njihovo iivljavanje
potrebne generacije.
Tito i grupa oko njega vjerovali su da KPJ/SKJ treba samo da ima ulogu
i snage". ispod takve slike
drutva "radile" su i tradicionalne krtice,
rasli su antagonizmi i zahtjevi za zaokruivanje nacionalnih teritorija i
stvaranje nacionalnih drava.
KPJ/SKJ - njegovo rukovodstvo, bilo je toliko zavedena
vizionarskim i utopijama da su uskoro nastale u
razvoju: ivot je iao u jednom pravcu, a ideje i utopije u drugom,
nezavisno od ivota i prakse. To se pokualo rjeavati mnogobrojnim
ustavnim promjenama koje su bile samo nove utopije. Sistem se temeljio
na dva stuba: na ulozi Josipa Broza Tita, kao doivotnog predsjednika
SFRJ i doivotnog predsjednika SKJ, i na SKJ kao jedinoj
partiji. Kada su ta dva stuba nestala - sistem se uruio uz
reakcije.
U takvoj situaciji prevagnuti su nacionalni separatni oblici ivota, koji
su, na kraju, sruili Jugoslaviju. Ne prave uzroke uspona i pada
SFRJ i zlonamjerna svijest u Jugoslaviji sve posljedice prebacila je
na J. B. Tita.
Svi narodi bive Jugoslavije pokazali su nedostatak jugoslavenskog
patriotizma. U raspadu bipolarnog sistema i oko Jugoslavije,
Srbi su pokazali nesnalaenje, posljedice su bile
katastrofalne. Jugoslavija nije imala garancije ni Istoka ni Zapada. A
kad je nastala kriza, nije imala ni unutarnjih snaga. Lak nestanak
Jugoslavije navodi na da je ona bila iluzorna dravna
zajednica i da su je prvenstveno sruile unutarnje retrogradne snage.
101
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Involutivni procesi u Jugoslaviji
Jugoslaviju su razorila dva nacionalizma u zemlji: srpski i
hrvatski. Srpski nacionalizam bio je gnjevni nacionalizam koji je bio
izraz istorijske potroenosti u dugim ratovima i nije
rijeio "srpsko nacionalno pitanje"_ Od Garaaninovog
1844. godine do danas on je ostao da "visi"_ Za ovo vrijeme Srbi nisu
dali jednog Garaanina, Nikolu Svetozara Dimitriju
su dali kralja Aleksandra, Drau eelja,
Vuka Srbi su ostali razbijeni, Onda su im svi
krivi osim njih.
Hrvatski nacionalizam je poseban evropski fenomen. Od 1102. godine
do NOB-a 1941-1945. godine hrvatski narod bio je ugnjetavao od
Ugarske, Austrije, Italije. Do 19. vijeka nije imao ni svoj jezik ni svoje
pismo. Stara Jugoslavija je Srbe, Hrvate i Slovence proglasila za "tri
plemena -jednog naroda". Umjesto da stvori federaciju tri naroda, ona
je stvorila unitarnu Jugoslaviju. Time je ponovo ratna sjekira iskopana.
Za sve istorijske nevolje, frustracije, nerijeeno nacionalno pitanje,
Hrvati su okrivili Srbe, koje su proglasili faktorom" .
Krajnji izraz te frustracije bio je stvaranje NDH 1941.
godine kao kvislinke tvorevine i Italije. NDH je
svu svoju usmjerila na unitavanje Srba, s ciljem da postane
sve do Drine i Zemuna. Za kratko vrijeme, do kraja oktobra 1941.
godine, kako je- napisao izaslanik u NDH, general Gleze
Horstenau, u NDH je bilo pobijeno, masakrirano oko 300.000 Srba.
izraz tog stradanja je logor u Jasenovcu, u kojem je pobijeno,
poklano i masakrirano 500.000 i 600.000 ena, djece, ljudi,
preteno Srba. je taj broj sveo na 40.000. Vie od ovog broja
odvedeno je Srba u logor poslije ofanzive na Kozaru,
juna 1942. godine.
NOB je masovno unitavanje Srba u NDH. Srbi su masovno
otili u NOB 1941. godine u Bosanskoj Krajini, Lici, Baniji,
Kordunu i Slavoniji. Prva dva korpusa NOV -a formirana su na ovom
u jesen 1942. godine. NOB-u su pristupali i muslimani i Hrvati,
posebno komunisti iz Zagreba, Siska i Karlovca_ Oni su pristizali
1941. godine. Masovnije pristupanj e Hrvata NOB-u bilo je u Dalmaciji
1942, a u uoj Hrvatskoj od septembra 1943, poslije kapitulacije Italije.
102
IDEJNOTEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Odlukama A VNOJ-a 1943. i ZAVNOH-a 1944. godine u Topuskom,
kada je stvorena federalna drava Hrvatska, je da je rijeeno
"hrvatsko nacionalno pitanje" i razmirice Srba i Hrvata.
Hrvatska je postala konstitutivna drava dva naroda. Takva Hrvatska je
dola na talasima borbe Srba i Hrvata. Ustaka NDH je
unitena. Velik dio ustakog pokreta emigrirao je u SAD, Kanadu, L.
Ameriku, Zapadnu Evropu. Tu se organizovao i pogodnu priliku.
Drugi dio koji je ostao u Hrvatskoj uvukao se u sebe, bolovao od poraza
i priliku.
ezdesetih godina, u Jugoslaviji, posebno u Hrvatskoj, budi se
nacionalizam i separatizam. Iz govora Josipa Broza Tita u Splitu, 6. maja
1962. moe se vidjeti da se Jugoslavija svestrano trese. Zamiljeni sistem
"nije iao". Tito najavljuje promjene, ali ne kae koje, i na torne je sve
ostalo. euforija je prola; sve se na
svoju realnu mjeru; oivljavaju nacionalizam i separatizam;
revolucionarna elita pretvara se u birokratsku elitu i klasu,
koja irna osoben privilegovan poloaj. Oni koji su stvorili Jugoslaviju,
postepeno je uklanjaju. Iz ove elite stiu izjave, da je do tada mnogo
i da bi se "sada trebalo malo odmoriti i ivjeti"! Tako je i bilo;
birokratija se od revolucionarnog procesa okrenula sebi; ona je
ivjeti od revolucije, od zasluga i poloaja, a ne za revoluciju, kako je
Tako dolazi do stagnacije, zamora, besperspektivnosti. Ispod
drutva da ruju nacionalne krtice i separatizrni. Zarnorena i
istroena elita iz doba NOB-a i revolucije, ljubomorno svoj
poloaj i privilegije, drutvo u grupnu svojinu, umjesto da
ubaci novi, svjeiji, sposobni ealon u drutvene odnose, ona je nastavila
da glumi revoluciju ... i dobro ju je odglumila sve do raspada Jugoslavije.
Za to vrijeme glume povlatena birokratija, intervenie za zapoljavanje
svoje djece i zamjenjuje manje stanove za nabavlja
automobile bez carine, pravi vikendice na kredit, postaje opozicija,
kritikuje partijske forume i vlade, kritikuje sve osim Tita, ali da ni
Tito vie nije ono to je bio.
Time je otvoren proces nacionalizma, separatizma,
etatizma, dezintegracije Jugoslavije, to je uneseno i u ustavne
amandmane 1971. godine i u Ustav 1974. godine. Tu ulogu su preuzeli
nekadanji elitni dijelovi SKJ; dolo je do rijetke metamorfoze. U takvoj
situaciji bilo je otvoreno polje da grupa oko Franje
okupi pristalice u emigraciji i u zemlji i formira snaan
blok i u njemu HDZ, i pobijedi na izborima 1990. godine,
donese ustav", kojim izbaci Srbe iz
Hrvatske. Za Srbe nastaju teki dani sve do "Oluje", avgusta
103
I DEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
1995. godine, kada su protjerani iz Hrvatske, uz asistenciju
snaga Evrope i SAD. UNPROFOR je pasivno posmatrao kako se taj
brutalni masakra i progona Srba sprovodi. Pod pritiskom i torturama
dio Srba je otiao iz Hrvatske prije "Oluje ". Ovim je
ostvario jedan od svojih stratekih ciljeva, koji mu je u amanet ostavio
A. Druga dva strateka cilja su bila: stvaranje Velike Hrvatske,
zbog je u BiH stvorio Herceg-Bosnu i uveo u nju svoje trupe
1992. godine, i cilj , izlazak Hrvatske na Drinu i proirenje sve do
Zemuna i Boke Kotorske. Na ovim iracionalnim ciljevima je poraen.
Ono u je "uspio" - od Hrvatske je napravio pusto i ruinu!
Za to vrijeme teko je ta je Srbija radila. Ona je iznevjerila srpsku
tradiciju. Poteze koje je bili su strateki pogreni: preputanje
Srba u Hrvatskoj na milost i nemilost hrvatskom nacifaizmu, pogrean
odnos prema nacionalnom pokretu Srba u BiH i teroristima, i time je
dala prostora za NATO-intervenciju na Kosovu i na SRJ. Iz takve
politike Srbija je izala opustoena i osiromaena. Na taj dva
dominantna nacionalizma u Jugoslaviji, nisu samo sruili Jugoslaviju,
i sebe.
U protekli rat srpski narod je uao podijeljen, neorganizovan, unutar
sebe nesloan, i takav je ostao sve do poraza; srpskog naroda je
razoreno. Nekoliko puta skuptine na Palama i u Kninu donosile su
odluke o ujedinjenju RS i RSK, do koga nikad nije dolo! Ni za vrijeme
"Oluje" Srbi iz RS nisu pritekli u Srbima iz Hrvatske.
da je milicija u RSK ila od do i nagovarala
da krenu u zbijeg!
Jugoslavenska kriza je kulminirala u vrijeme tektonskih u
Evropi, do kojih je dolo rasputanjem Varavskog pakta i
dezintegracije SSSR-a. Jugoslavija je slovila i na zapadu i na istoku kao
osnova stabilnosti na Balkanu, smjetena dva
bloka. Tu ulogu ona je izgubila raspadom bipolarnog sistema i uskoro je
nazvana "bolesnikom Balkana", kome prijeti "libanizacija" ,
njena satanizacija na Zapadu i u SAD, oivljavaju se stare ideje da je
Jugoslavija tvorevina" , i da je treba ukloniti. Prema
opasnostima koje su se nadvijale Srbija je ostala ravnoduna. Ona nije
imala klasa, pa ni partija; nije imala
pluralizma, pa ni parlamentarizma. To je bio nacionalni,
pluralizam, koji je bio nesposoban da odgovori na
zadatak na dubokih drutvenih promjena. Povjeravanje
jugoslavenske krize EZ - potpuno naivnost i nesposobnost.
l
104
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Jugoslavija je neoprezno ula u mreu EZ, koja je zadala glavni udarac
Jugoslaviji, suprotno preuzetim obavezama na Brionima, 7. jula 1991.
Osim iracionalnog koncepta drutvenog razvoja, zbog je
Jugoslavija ula u krizu, ona je imala i snane frustrirane
snage, koje su se posebno isticale u Hrvatskoj i Srbiji -
svaka na svoj i sa izgovorom. Ipak, JugoslaviJa je bila
zrela za radikalne reforme, a ne za ruenje.
Jedan od uzroka ruenja Jugoslavije
Jedan od bitnih uzroka ruenja Jugoslavije je nedostatak
invencije i slobodne slobode. se takvo stvaralatvo
pojavljivalo - ono je gueno, jer je time remetilo klie sistema. Sistem
koji se uspostavljao bio je preteno i iluzoran. On se
stvarao u i birokratskim vrhovima. I tamo gdje je bilo kreacije,
kao u Programu SKJ, 1958. godine, on se nije ostvarivao. Slobodnog i
pluralizma nije bilo. bi se pojavio, bio bi obiljeen kao
opasno "strano tijelo", a njegovi nosioci bi se proglasili disidentima.
i profesionalni vrhovi drave i partije bili su limit svega
Gledano sa stanovita civilizacijskog progresa i stvaranja
istinskog demokratskog socijalizma, nosioci vlasti tome nisu
bili dorasli. Ipak, to se sa sovjetskim reimom,
jugoslavenski sistem u svakom pogledu bio je ljudskiji i podnoljiviji.
Njegov bitan nedostatak bio je u tome to je oko dravnog i partijskog
vrha, je neprikosnoveni i mit bio Josip Broz, okupio armiju
sljedbenika i oboavaoca, kojima mnogo lanih i licemjernih, koji
su, poloaj u privilegovanom krugu i nepogreivi alibi - gledali
svoga posla i malo pomalo, preselili bi se nacionaliste i separatiste.
Na nekontrolisanoj i neobuzdanoj decentralizaciji - pojavio se
nacionalizam i separatizam, koji je da vri eroziju jugoslavenske
federacije, to je dobilo svoj izraz u Ustavu 1974. godine. Na taj
prole pobjede su blijedile i nestajale. Pobjednici su se vie baviti
sobom, nego Jugoslavijom. U drutvu se moe odrati ona drava i
drutveni sistem koji ima istinsku masovnu podrku, s kojim su se ljudi
identifikovali. oligarhija u Jugoslaviji, posebno u
republikama, sve je manje vjerovala u sistem, to se izrazilo u
njegovom naputanju i ruenju.
Tito je po opasnosti pokret u
Hrvatskoj sa liberalizmom u Srbiji. On nije bio za radikalnije promjene,
za status kvo. U Jugoslaviji se odravala ravnotea srpsko-hrvatske
105
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
simetrije. Demokratski socijalizam bio je cilj rukovodstva SKS. Ali on je
u Nikad nisu uklonjeni uzroci jugoslavenske krize.
Tito, Kardelj, Dolanc i drugi bili su da u svim republikama
uklone sve reformiste koji su zahtijevali reformu SKJ.
i grupa oko njega pali su kao rtva Titove hrvatsko-srpske
simetrije. Pad je pad posljednjeg potencijalnog
reformatora u Srbiji. Srbija je imala beskrupulozne
ambiciozne kojima su se isticali Draa Petar
Srbija u sto godina ratova i
revolucija nije dala ni Svetozara ni Dimitriju ni
Nikolu Dala je eelja,
Zato se Srbi kao i najstarija nacija u Jugoslaviji, najlake
rasrbljuju, zato se najbre asimiliraju i iseljavaju, najlake naputaju
postojbinu? Srpski narod je razdijeljen i ispresijecao dravnim
granicama; to je posljedica istorije, ali zato se Poslije
rata i jedne revolucije u ovom vijeku, je borba
srpskog naroda za i ujedinjenje. I pored toga, oni su
nazvani nacijom. "samoupravni
socijalizam" i separatizam, drugi su se pripremali za secesiju i ruenje
Jugoslavije.
Projekat socijalizma u Jugoslaviji je smiljen, i zato je nestao. Sve
je dobilo neku inverziju. Na primjer, od istog oficirskog kora JNA, koji
su ili u iste akademije, i istu vojsku, formirana su tri oficirska
nacionalna sastava, koji su ljuto ratovali!
Nacionalizam je postao prvorazredna opasnost. Tri naroda istorijski
frustrirana - Srbi, Hrvati, muslimani - kada su sruili Jugoslaviju, svaki
na svoj i se slobode, oni su upali u delirijum, oivjeli
najnie strasti i latili se noa, i paljevine. Oni su pravili
najmonstruoznije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali su bili
poraeni od NOV-a, i svoje frustracije nisu morali su ih
zatomiti i pogodnu priliku. I za vrijeme Jugoslavije oni su
oivljavali ustatvo, islamski fundamentalizam, a kada je dola
1990-92. oni su "riknuli" i zagaditi sve drutvene odnose. Kada je
ruilatva bilo dovoljno i kada je zaprijetila opasnost da sukobi
granicu koja se ne bi mogla kontrolisati, glavni akteri sukoba odveli su
ih u Dejton da potpiu sporazum. Oni su ga potpisali, a da niko s njim
nije bio zadovoljan. su se vratili, oni su ga napali. To je bio drugi
1"\asilnog prekida pranjenja frustracije. Nacionalizam se ponovo
moe javiti u pogodnoj prilici.
106
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije
i raspad Jugoslavije veliki je izazov za
sociologe, antropologe, vojne Trebalo bi utvrditi da li je
njen raspad bio neizbjean, ili se iz krize moglo i U tome
je Bosna poseban U SFRJ je sve, manje-vie, postalo iluzorno:
federativna drava, partija, vojska, pravni i poredak, klase,
ideologija. Zato nikog nije ni bilo da je brani_ SFRJ nije imala izvornih
socijalno-klasnih i civilizacijskih ustanova, ni glavnih snaga. U
duem periodu rasli su negativni trendovi. Malo pomalo, sa odgovornih
funkcija odlazili su stari komunisti izrasli u NOB-u; na vlast su dolazile
retuirane ustae, nacionalisti, separatisti; kadrovska struktura se
potpuno izmijenila na tetu Jugoslavije. Erozija Jugoslavije ubrzana je
republika u suverene i nezavisne drave i SKJ u
samostalne saveze. Savezna drava i SKJ udruile su se u
neke labave saveze. Naglo su rasle snage koje su istakle separatizam i
bile podrane od Evropske zajednice to je bilo na liniji stvaranja tzv_
novog svjetskog poretka.
Situacija u Jugoslaviji traila je sasvim novo i nove ideje, ali ih
nije bilo. Niko nije znao niti je bio sposoban i ni hrabar da
ruenje Jugoslavije. Bijedne i vojne dozvolile su
da se pred njihovom rui Jugoslavija od drutvenog oloa. I
dravni organi i JNA odrekli su se svojih ustavnih i zakonskih ovlatenja
i obaveza. Jugoslavija nije bila za ruenje, ali je nije imao ko ni braniti ni
reformisati. presudnu ulogu u razbijanju Jugoslavije
imao je strani faktor, koji je postao neprikosnoven i pristrastan arbitar.
To je proizlazila iz njegovog geostratekog interesa, koji je iskoristio
raspad bipolarne globalne strukture u svijetu i uao u trku za sfere
uticaja na Balkanu. Uskoro je priznata nasilna secesija bivih republika i
interne granice republikama, kao dravne granice. Srbi nisu dobili
pravo na samoopredjeljenje, su postali nacionalna manjina i tamo
gdje su vijekovima bili konstitutivan narod. Iz toga je trebalo
ali nije imao ko i bilo je kasno. I ratna sjekira
je iskopana. Po estini sukoba, mjerama i posljedicama sve
nacionalne grupe u BiH i Hrvatskoj nose karakteristike
socijaldarvinizma; vratile su se u predistoriju sa surovim mjerama
istrebljivanja. Nacionalni ekstremizam postigao je vrhunac
varvarske simetrije u ubistvima, progonima, paljevinama i
ruenju svega i u tome zatvorio krug uz asistenciju NATO-a i
SAD. To to se deavalo u ratu dovelo je u pitanje i bioloki opstanak
107
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJ E .JEDNOG VREMENA
naroda u BiH i ne samo u njoj. Zemlje koje su u rasturanju
Jugoslavije uvele su pritisak i sankcije protiv SRJ- najtee sankcije koje
poznaje istorija.
Za rasturanje Jugoslavije posebno je bila zainteresovana
kojoj se urilo. U junu 1991. godine situacija u Jugoslaviji bila je
beznadena. Slovenci i Hrvati vie se u svojoj secesiji nisu mogli
zaustaviti. Oni su 25. juna 1991. proglasili nezavisnost i odbili da
u pregovorima o svih jugoslavenskih
naroda; 15. januara 1992. godine uslijedilo je priznavanje Hrvatske,
Slovenije, zatim Makedonije, BiH; Jugoslavija je bila razbijena. U BiH
je u februaru 1992. godine sproveden referendum bez Srba i proglaena
nezavisna drava bez ijednog uslova: jedinstvenog teritorija,
stanovnitva i vlasti na cijelom BiH, tako da je BiH kao drava
bila fikcija. Poslije toga 6. aprila 1992. je rat. Gener izjavljuje:
"Moramo Srbiju baciti na koljena. "
Jugoslavije bilo je u interesu svih njenih naroda, posebno
Srba, Hrvata i muslimana, koji su najrasprostranjeniji u Jugoslaviji u
kojoj su svi Srbi, Hrvati i muslimani ivjeli u jednoj dravi. Ali stvarni
interesi naroda izgubili su bitku sa sopstvenim nacionalizmom i
neokolonijalizmom. Nije li jasno gdje su stvarni uzroci
tragedije u Hrvatskoj i BiH, da su se tri gladijatora u BiH
unitavali za interese. svjetska zajednica je dalje
nastavljala sa grekama koje se rie mogu smatrati
Muslimanski nacionalisti i dio svjetske zajednice rat u Bosni pripisali su
srpskoj "agresiji". ta su oni mislili da Srbi preko toga to je EZ
priznala Bosnu kao samostalnu, unitarnu dravu, a Srbe proglasila
nacionalnom manjinom. U sarajevskoj tampi se moglo da su
"Srbija, Crna Gora, JNA, dio Srba u Hrvatskoj i BiH krenuli u
rat 1991-1992. godine", ili da "analize" ovoga rata pokazuju da se radi o
agresiji SRJ na BiH. To je najvii nivo lai i ideoloke i
nema veze sa stvarnosti.
Muslimansko nacionalno polovinom 1991. godine u brouri
"Molitva za istinu" da ono "raditi na stvaranju drave
muslimana i na formiranju muslimanskih oruanih snaga" uz poruku:
muslimani, moete imati miljenja osim pitanja o naoj
muslimanskoj dravi"! U mnogim krajevima BiH formirane su
muslimanske paravojne jedinice: "Handar divizija", "Huskina divizija",
"Smail Aga odredi "likvidatori", j arani", "zelene
beretke", "patriotska liga", "crveni fes", itd. Model drave tri
naroda
1
vie nije bio U sarajevskoj tampi moglo se da
108
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
je BiH bilo prisiljeno da prihvati nametnuti rat i u njemu
odbrambenu strategiju i da za svoj cilj istakne odbranu suvereniteta
priznate drave". Da li je ta drava mogla biti suverena
bez Srba, bez pola teritorija i bez jedinstvenog naroda? Taj
"suverenitet" kratko je trajao. Njega su oborile SAD 1994. godine
formiranjem Muslimansko-hrvatske federacije, a Dejtonski sporazum
dovrio BiH i stvaranjem dva entiteta i BiH kao sloene
drave.
Rat u BiH nije bio proizvod pojedinca, ili samo jednog naroda.
Odgovornost za rat snose sva tri nacionalna i nije vano ko je
prvi da su se sve tri strane pripremale za rat, prihvatile oblik
rata, progon i pogrom pripadnika
drugih naroda, i paljevinu njihove imovine. Koja od tri strane u
Bosni to nije radila?
Svjetska zajednica je pokrenula pitanje ratnih i formirala Haki
tribunal; ona je za ovaj rat direktno odgovorna. Ona je od dijelova bive
Jugoslavije napravila koncentracioni logor i pretvorila ga u hladni
krematorij, sve norme prava. Razumije se, ona
pred Haki sud, ali odgovornost pred istorijom.
Sve to je svjetska zajednica, pod neposrednim tutorstvom SAD, i preko
NATO-a na prostoru bive Jugoslavije do donoenja Dejtonskog
sporazuma, bilo je uglavnom i pogreno. Ona je parala
Jugoslaviju po nacionalnim avovima, ali neki avovi su bili neprirodni ,
kao npr. u BiH i Hrvatskoj tako da je dolo do trganja i krvoliptanja.
Dejtonski sporazum je pokuao da ispravi tu greku, ali to ide suvie
sporo i teko.
Zato su Jugoslavija i BiH bile koncentrirani izraz jugoslavenskih
evropskih
l. U njima su se nalazile u nepomirljivom odnosu tri svjetske vjere:
islamska, i pravoslavna i tri ekskluzivne frustrirane
nacije: srpska, hrvatska i muslimanska koje su pred rat
ispolitizovane i zbog toga ih nije bilo teko u
sukobe.
2. U Bosni su se vijekovima sukobljavale tri carevine: Austrougarska,
Turska i Rusija. Berlinskim kongresom 1878. godine na to
ubacuje se i Austrougarska je okupirala BiH i smjestila
vojne garnizone u Sandak; Turska je bila potisnuta.
109
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE J EDNOG VREMENA
3. U Prvom svjetskom ratu Austrougarska se raspala, je bila
poraena, a u Rusiji izvrena Oktobarska revolucija. Na prostoru
junoslavenskih naroda stvorena je drava Srba-Hrvata-Slovenaca
od istorijski heterogenih dijelova. Bitan uticaj na Balkanu
preuzimaju Engleska i Francuska. Dolaskom Hitlera na vlast u
1933. godine, ponovo vri penetraciju na
Balkan. Ona potpaljuje Drugi svjetski rat - u istoriji svijeta
koji je mobilisao sto deset miliona vojnika i prouzrokovao preko
pedeset miliona rtava. Antihitlerovska koalicija SSSR, SAD,
Engleska, zajedno sa drugim koalicije, porazila je
zemlje Italiju, Japan. Drugi svjetski rat je bitno
izmijenio kartu svijeta. U i srednjoj Evropi
stvorene su nove zemlje: Bugarska, Rumunija, Poljska,
U toku NOB-a na
ovom prostoru stvorena je Federativna Narodna Republika
Jugoslavija sa est republika-drava, sa drutvenim
kojima je bila i BiH. Ona koja nije ulazila u dva
bloka drava ali narodi Jugoslavije nisu se mogli poaliti na svoj
status.
Poslije rata stvoren je bipolarni sistem: NATO sa SAD na
usmjeren "protiv opasnosti" i Varavski ugovor sa
SSSR-om na to je bitno uticalo na odnose na Balkanu.
4. Poslije raspada bipolarnog sistema 1989. godine napravljena je
velika brea i je prva poletjela da put u ovom vijeku
prodre na Balkan. Bilo je normalno da nestankom Varavskog
ugovora nestane i NATO, ali on je nastavio da titi tzv. "novi
svjetski poredak". Prva na udaru bila je Jugoslavija. Ona je razbijena
usred evropskog mira i to jedino ona. Njen pad izazvao je slom
mnogih ideja, principa, institucija to je dovelo da rata velikih
razmjera prema broju angaovanih snaga. Pobjedu je odnio
trijumfalizam potpomognut od evropskog
neofaizma. Na Balkanu dolazi do koncentracije velikih sila i
blokova drava: Evropska zajednica u kojoj se posebno
NATO, SAD koje preuzimaju glavnu ulogu; iako je
oslabljena Rusija je na neki bila prisutna; ubacivale su se i
neke islamske zemlje da podre kao to su: Turska,
Iran, Saudijska Arabija; iz mnogih islamskih zemalja stiu
dobrovoljci da bi podrali islamski fundamentalizam u Bosni, koji
predvodi Alija sa grupom ekstremnih fundamentalista.
Tako se sukob u BiH internacionalizovao. Balkan je ponovo postao
konl:entrirani izraz balkanskih i evropskih posebno u
110
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
BiH. Ekstremni dio SDA je u jednom ubu prekrio Ustav SFRJ,
Ustav SR BiH, ponitio odluku ZA VNOBiH-a i A VNOJ-a o BiH iz
1943. godine, odbacio predlog Kutiljera da bi ostvario svoje
interese. Kakvo dobro se od toga moglo
je izjavio da rtvovati mir da bi
unitarnu BiH. Badenterova komisija je lano prikazala stanje u BiH
i predloila da se prizna BiH kao suverena i samostalna drava bez
ijednog elementa dravnosti. Srbima je da imati prava
nacionalne manjine prema svjetskim standardima. Kakva ironija i
cinizam! Narodu koji je od 1918. do 1941, zatim od 1943. do 1992.
godine bio dravotvoran - to pravo je oduzeto.
SDS-a su paktirale sa Alijom za vrijeme
izborne kampanje 1990. godine s ciljem da se srui "omraeni
reim"; oni nisu vidjeli da time rue i svoju dravu.
Kada je dolo do rata morali su voditi rat, i ne uputati
se u rat u kojem nisu imali ta traiti osim poraza.
rat su vodili bezumni ljudi za ostvarivanje suludih ciljeva,
za to je trebalo rtvovati, ako treba, i cijeli narod. U tome ratu
Bosna je svestrano razbijena i vie nikada biti ono to je bila.
5. U BiH i Hrvatskoj se sukobljavaju i tri
ideologije: islamski fundamentalizam, kleronacionalizam i srpski
nacionalizam koji su se sukobljavali i u Drugom svjetskom ratu. Na
tim ideologijama ne moe se stvoriti savremeno drutvo, one su u
BiH u prolom ratu u raspirivanju i
vjerske mrnje. U osnovi tih ideologija je bilo i
stvaranje drava s je reim koji
je obnovio NDH, sa stratekim ciljem stvaranja Velike Hrvatske
koja se "na Drini braniti, a na Romaniji vijoriti ahovnica".
6. Potpaljivanje rata na tlu bive Jugoslavije predstavlja revanizam za
poraz u Drugom svjetskom ratu osvetama i kao i
zbog prirode nacionalizma. U antologiju krenja
prava treba da stav EZ i SAD o "promjenljivosti spoljnih i
nepromjenljivosti unutranjih granica republikama SFRJ", na
je zasnovana secesija i njihovo priznavanje.
Time je podrano ruenje Jugoslavije i izazvani
sukobi. Stvoreni su reimi bez elementarnih uslova za trajan ivot,
na iluzijama i zabludama. Zato su skoro svi potraili da se stave pod
skute neke sile kao to su SAD, EZ. Novi faktor
hegemonije pojavio se u formi tzv. novog svjetskog poretka i u
obliku anarholiberalne tranzicije.
111
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
7. Bili smo gotovo sigurni da u dananje vrijeme niko podrati
secesiju i razbijanje jedne takve drave kao to je bila Jugoslavija,
koja je konstruktivno djelovala na evropskoj i globalnoj svjetskoj
sceni. Nije izgledalo vjerovatnim da faktori i EZ
da se na prostoru bive Jugoslavije stvori niz malih dravica,
i modela. Dok se to saznalo, bilo je
kasno.
Jugoslavija je imala svoj ubrzani razvoj, zastoj i pad. KPJ je
genijalno predvodio NOB. Po moralnim, patriotskim
obiljejima NOB je bio i dio naih najslavnijih tradicija.
Partizani su imali vjeru u svoju borbu i pobjedu. Otpor
Staljinu imao je iroki odjek.
samoupravljanja, ova ideja bila je od progresivnih snaga
Evrope. Materijalni razvoj i stalno ivotnog standarda
irokih narodnih slojeva zabiljeen kao zlatno doba naeg
ivljenja u drugoj polovini ovog vijeka. Ipak, taj sistem je postepeno
dobijao totalitarne i birokratske karakteristike zbog se idejno
praznio i ostajao bez invencija. Umjesto da bude motorna snaga
razvoja, samoupravljanje je lokalizovano; nije se moglo probiti na
vie nivoe sistema zbog monopola SKJ. Sistem
je bio dvojak: eta tis i lokalno-samoupravni. U toj dvojnosti _
sistem se nije mogao reprodukovati. Ekonomska kriza je ubrzo
prerasla u krizu. Centralni komiteti u republikama i
pokrajinama postali su centri za rasturanje Jugoslavije. Komunisti-
nacionalisti doveli su na vlast ekstremnu desnicu. Opravdani otpor
patriotskih snaga protiv razbijanja Jugoslavije iskoristile su
snage koje su se stavile na
pokreta tu borbu u pravcu ekstremnog nacionalizma i
nacifaizma. U toj situaciji nije bilo lijevih snaga koje bi
se stavile na borbe za odbranu Jugoslavije i
neophodne reforme.
8. Na drugoj strani, da bi se postiglo ruenje Jugoslavije organizovano
je anatemisanje srpskog naroda kao korpusa. Srbi su proglaeni od
zemalja "agresorima", "teroristima", "varvarima".
Izmiljeni su koncentracioni logori koje dre Srbi u BiH, silovanje
60.000 muslimanki. Pripremljen je scenarij masovnog ubistva
koji su kupovali hljeb u ulici Vase Miskina i na pijaci
Markale u Sarajevu, da bi se rat u BiH internacionalizovao u borbi
protiv Srba. Sve se to hipokritski radilo u ime demokratije i ljudskih
prava i sloboda. U cijeloj toj situaciji srpski narod se nije dobro
ni organizovao, nije imao ni pravo ni strategije.
112
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
9. Ruenju bipolarnog sistema i stvaranju velike bree za prodor
NATO-a na istok i Balkan najvie je doprinio Njegova
nedoraslost bila je za evropske zemlje i SSSR.
Ubrzane mjere ruenja bipolarnog sistema, najprije Berlinskog zida,
iznenadilo je i zapadne zemlje. Helmut Kol je izjavio da nije
vjerovao da do ujedinjenja za vrijeme njegovog
ivota. To vrijeme je skratio "Gorbi". Zatim je uslijedilo i
nepromiljeno rasputanje svih struktura zajednice,
a uskoro i razbijanje SSSR-a. Zapad je posmatrao ta se
deava. U taj ogroman prostor upao je NATO, je jedan krak iao
na Balkan, i na njemu napravio pravi haos.
10. Malo je ko da se razbijanju Jugoslavije pridruiti nai
tradicionalni saveznici - Francuska i Engleska, da oni podrati
nasilnu secesiju i postati centri masovne histerije i satanizacije
Srba. Tako je Balkan krenuo u najkrvaviji rat koji se ovdje ikada
vodio, u kome su se borili svi protiv svih i u kome su
ive i mnoge mrtve generacije - cijela naa istorija. Sada je vaan
proces otrenjavanja i prikupljanja novih snaga. U Jugoslaviji
nijedan narod nije bio neravnopravan, ni ugroen, ali su svi manje-
vie, bili frustrirani i momenat da se iskau. Jedne je
Jugoslavija navodno eksploatisala, drugi su se
neravnopravnim, je usporavao razvoj, su
ugnjetavani, peti privilegovani. Tako je stvaran naboj nezadovoljstva
koji je da eksplodira. I svi narodi su se nali pred razbijenim
Zbog toga su i svi narodi bive Jugoslavije manje-vie krivi za
njen raspad.
Raspad SFRJ i poraz JNA
O raspadu Jugoslavije i porazu JNA dosada je dosta i veoma
pisano. Branko Borislav bivi predsjednici Predsjednitva
SFRJ, Veljko ministar narodne odbrane, napisali su knjige u
kojima druge napadaju za poraz, a pravda ju sebe za ono to su bili duni
da a nisu Situacija se prikazuje, kao da je poraz bio
neminovan, a poraz objektivno nije bio neminovan. O tome su
korektnije pisali admiral Branko Mamula i Raif
Strateka greka je bila u potpuno neadekvatnoj upotrebi JNA, koja je
po Ustavu SFRJ, 240, bila duna da porazi snage koje su se digle
protiv SFRJ, a te snage ne bi bilo teko poraziti samo da je Jugoslavija
imala pravu vojsku. U cijelom svijetu vojska ima osnovni zadatak da
113
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
drutveno i dravu od sila i unutarnjih
pobunjenika. Vrhovna komanda u SFRJ bila je potpuno nesposobna da
titi Jugoslaviju i upotrijebi JNA, zbog razjedinjenosti nacionalizmom i
separatizmom. Ona se obratila EZ da posreduje u sukobima, to je ova
jedva Njeni dijelovi, sa na otvoreno su
krenuli protiv SFRJ i JNA i stali na stranu secesionista. U takvoj
situaciji JNA, iako je imala Ustavom i zakonom odrijeene ruke da
brani zemlju, ona je krenula na pacifikaciju. Izjava generala
o upotrebi JNA je izjava jednog oportuniste, a ne ministra
narodne odbrane. On je izjavio da je JNA imala zadatak da stvara
uslove za pregovore i uspostavi tampon-zonu naroda.
To je bila strateka greka upotrebe JNA Ona je morala dobiti zadatak
da porazi Teritorijalnu odbranu Slovenije i Hrvatske i da se time stvore
uslovi za primjenu Ustava o izlasku iz federacije onima koji to ele.
SFRJ nije imala razloga da nasilno zadrava u federaciji one koji to
ali je to moralo ustavnom procedurom, jer je za
Jugoslaviju palo mnogo rtava i nije se smjelo dozvoliti da grupe
hohtaplera i psihopatolokih tipova rue Jugoslaviju.
Jugoslaviju nije imao ko zatititi. Prihvatanje "dobrih usluga"
za EZ bio je znak da SFRJ nije drava, jer da je bila drava ne bi joj bile
potrebne takve usluge.
Komandanti JNA su se hvalili kako je JNA uvijek "potovala primirje"
sa secesionistima i zato se ratovalo po taktici kreni - stani, to je
vojsku. Vojska koja se upusti u takvu taktiku mora biti
poraena. Nikakve pregovore sa secesionistima JNA nije smjela voditi,
osim pregovora o predaji. njeni generali su se pojavili kao
posrednici ili medijatori JNA i Teritorijalne odbrane
secesionista. Neki su na paradama
vojske. Predsjednitvo SFRJ je 9. januara 1991. naredilo da se
razoruaju sve ilegalne paravojne formacije. Vojni vrh to nije izvrio,
zato? Kada je otkriven verc 38.000 "kalanjikova" iz u
Hrvatsku komandosi JNA imali su zadatak da oruje zaplijene. Kau da
je vojni vrh to zato?
Poslije operetskog rata u Sloveniji u kome je JNA doivjela blamau bez
presedana, Predsjednitvo SFRJ je 18. jula 1991. donijelo protivustavnu
odluku o JNA iz Slovenije. To je bio kraja JNA i
SFRJ. Niko od generala se nije suprotstavio toj odluci, a imali su
uporite u Ustavu i Zakonu o narodnoj odbrani. To je vrijeme
blokiranja kasarni u Sloveniji i Hrvatskoj, a JNA je podnosila i ta
ponienja. U to vrijeme jedina klasa vojske, njih oko 60.000,
odluko!ll Predsjednitva SFRJ otputena je To treba svrstati u
114
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
sabotau i izdaju. Nekoliko dana kasnije, poslije L septembra 1991,
hrvatske paravojne formacije napale su vojne garnizone od kojih se neki
predaju, kao u Varadinu, Zagrebu, Splitu. U JNA
nije bilo nikakve samoinicijative ni preduzimljivosti
komandi da se bar iz gradova i zatite vojnici. Na
Hrvatske i BiH mnogi garnizoni su tako padali u zarobljenitvo. Od njih
su jedinice tzv. Teritorijalne odbrane i paravojne formacije radili ta su
htjeli. Komandanti bi se dogovorili sa tabovima teritorijalne
odbqme i paravojnih formacija za miran izlazak vojske iz opkoljenih
kasarni. Dogovor bi proustake i paravojne formacije obavezno
izigravale, kao npr. u Sarajevu, Tuzli. Kod mirnog naputanja
kasarni jedinice JNA su bile napadane, zarobljavane, a negdje i
pobijene. Nikakva iskustva oficirima JNA nisu bila dovoljna ni
upozorenja da treba biti oprezan i uz upotrebu oruja naputati kasarne.
Takvi napadi i zarobljavanje vojske rijetko su poznati u istoriji
ratovanja. u ratu koji je nastao hrvatska vojska je vrila
genocida npr. u depu, poljani, zapadnoj Slavoniji
a za vrijeme "Oluje" u avgustu 1995. godine i u Republici Srpskoj u
ipovu i Gradu. Hrvatska je bila zemlja u
Evropi.
se u sukobe 1991. godine, JNA nije imala nikakve procjene
situacije; ona nije znala ta da radi. Ispostavilo se da je ona
primirja, uvijek u situaciji za protivnika, na pritisak EZ i vrha
JNA. U Srbiji i drugim republikama bilo je opozicionih stranaka koje su
se bavile defetizmom, to se odrazilo na mobilizaciju. Na poziv komandi
mnogi vojnici se nisu odazivali. Govorilo se da je JNA
armija" koja izigrati srpski narod i da za to treba formirati "srpsku
vojsku". Kriza u Jugoslaviji je rasla i nita nije poduzeto ni
vojno ni da se kriza rijei. je i za vojni udar traena
podrka - prava lakrdija. Izgledalo je kao da se ratom
bave idioti i ludaci. JNA nije deblokirala kasarne, trpila je poraze,
vojnici su ginuli kao u Splitu. Pod pritiskom paravojnih formacija i TO u
Hrvatskoj, JNA se povukla u Bosnu. Iz Bosne se povukla maja 1992.
godine sa tekim porazima u Sarajevu i Tuzli. Muslimanska "patriotska
liga" i "zelene beretke" iz zasjede su napale JNA i nanijele joj teke
gubitke, a da niko nije odgovarao zato to je nevina vojska upala
u zasjedu. Tako je JNA sramno izgubila rat. To je istorijska
Da li se iko od bivih pripadnika JNA sa vie i
potenja pojaviti da napie zato se JNA ponaala za vrijeme ruenja
SFRJ onako kako se ne bi ponaala nijedna armija u savremenoj
istoriji? Za to vrijeme nacionalne vojne formacije u Hrvatskoj i BiH su
se javno naoruavate i na taj pripremate nacionalne sukobe.
liS
JDEJNO-TEORI.ISKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
i raspad Jugoslavije veliki je izazov za
sociologe i vojne Treba utvrditi da li je njen raspad bio
neizbjean ili je moglo biti i U tome je Bosna poseban
tri naroda nisu bile sposobne da se dogovore kako da urede
Bosnu, su se latili oruja i napravili pravi pakao i ponovo se vratili
tamo odakle su poli. U anale njihovog ratovanja nije zapisana nijedna
bitka poput Kumanovske, Kolubarske, Bitke na Neretvi i
Sutjesci. to se Srba oni prebrojavaju svoje mrtve i nestale. Na
zidovima ustanova, u kasarnama slike izginulih; ne zna se ni
gdje su izginuli ni zato. Oni samo o svojim stradanjima. Srbi su
zaista Oni imaju najvie organizacija za prebrojavanje
izginulih, nestalih, zarobljenih. Da su imali toliko borbenih organizacija,
rat ne bi izgubili. u multipolarnom ratu niko nije mogao
pobijediti, svi su izgubili u odnosu na ciljeve koje su imali.
I 1941. kao i 1991. godina pokazale su da je jugoslavenstvo bilo iluzija,
bar za 20. vijek, da je bilo nedovoljno drutveno pripremljeno za
ivot u dravi. Za sve vrijeme ideja
jugoslavenstva za pojedine narode bila je pravoslavlja,
balkanizma, primitivizma, velikosrpskog hegemonizma. Ta ideja
je bljesnula za vrijeme NOB-a. Njoj su bili privreni milioni, a od 60-ih
godina ideja jugoslavenstva je blijedila da bi se ugasila. Da bi se
napravila jugoslavenska drava, kakva se graditi za
vrijeme NOB-a, trebalo je najprije stvoriti jugoslavenski narod koji
koliko-toliko biti privren dravi i smatrati je svojom.
Nasilna secesija 1991. godine pokazala je koliko je SFRJ bila
iluzija. Nju nisu htjeli braniti ni Srbi. Jugoslavenstvo u SFRJ bilo je
samo jedna licemjerna parola dravno-partijske birokratije. Pod
udarcima, prvenstveno unutarnjim, Jugoslavija se raspala po
nacionalnim avovima. Iluzorno se vjerovalo da je NOB i
revolucija povezala narode Jugoslavije u "nerazruivo bratstvo
i jedinstvo". na nju su nasrnuli i oni narodi koje je ona izvukla
iz dubokih istorijskih deponija. Nijedan narod nije stao u njenu odbranu
pa ni Srbi kojima je Jugoslavija bila jedinstvena otadbina. Tako je
Jugoslavija i drugi put u svojoj istoriji bila napravljena na pijesku. Nju su
nacionalisti i separatisti potkopa vali dok je nisu sruili.
Prema tome kriza i slom Jugoslavije uslovljeni su mnogobrojnim
objektivnim i subjektivnim faktorima - unutarnjim i vanjskim. Kriza je
prvenstveno generisana unutarnjim nacionalnim i socijalnim
realni drutveni odnosi ili su na jednu, a drutveni
poredak na drugu stranu. Sve vie je vladao sukob vladavine
jednopartijskog birokratskog sistema, partijske oligarhije
116
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
proklamovanih ciljeva i drutvenih potreba. Jednopartijski
monopol imao je izrazito reakcionaran oblik, u
etatizmu nacionalnog tipa. Taj trend je iao ovim redom: tzv.
samoupravna decentralizacija koja nije bila funkcionalna,
teritorijalna - prerastala je u dezintegraciju, dezintegracija u
separatizam, separatizam u secesionizam. tendencije
su socijalno-klasne i Sve drugo bili su modaliteti.
jula 1966. godine, na IV plenumu CKSKJ pobijedio je
nacionalni kurs daljeg razvoja; ustavni amandmani 1967, 1968, 1971.
sadre procese dezintegracije. Godine 1974. donesen je dezintegracioni
Ustav. Na istoj liniji je ZUR iz 1976. godine. Godine 1988. nisu
glavni ustavni amandmani, kojima se rekonstruie i
svojinski sistem. Slovenija i Hrvatska odbijaju primjenu saveznog
Ustava i saveznih zakona. Protiv njihove opstrukciji ni Savezna
skuptina, ni Ustavni sud ne mogu nita poduzeti. Na dravnoj granici
SFRJ u Sloveniji teritorijalci skidaju oznake "SFRJ" i
postavljaju oznake. Iz Slovenije i Hrvatske vojni obveznici se
ne odazivaju na poziv JNA. SFRJ je bila pa su od nje
Slovenija i Hrvatska pravile egu. Izgleda da to nije smetalo ni Srbiji.
SFRJ je na iznureno kljuse koje se zavalilo pod sopstvenim
teretom. Ovom ruenju pritekla je u EZ, koja je brzopleto i
tendenciozno podrala nasilnu secesiju Slovenije, Hrvatske, BiH
suprotno pravu i dogovoru o globalnom rjeavanju
krize u Jugoslaviji.
Jugoslavija je u cjelini bila snanim nacionalizmom od
Triglava do Na manjem prostoru, a masovnijih i
reakcionarnijih pokreta u Evropi nije bilo. Svi su oni bili
antijugoslavenski, i U taj kovitlac
upala je JNA, koja se i sama rastrojila po nacionalnim avovima.
Izgubivi raniju platformu i i JNA se izgubila_
Ona se nije pojavila u znaku jugoslavenskog nadnacionalnog
bonapartizma kao, na primjer, vojska u Poljskoj za vrijeme Jaruzelskog.
Ona nije bila u stanju ni da sama sebe brani, a kamoli Jugoslaviju.
Sve vie se koliko je ljudski intelekt nesavren, lako povodljiv,
prevrtljiv i nesposoban da shvati onakvi kakvi su u sutini.
Kako je da narodi upadnu u kobne zablude i da budu
zavedeni na stranputice istorije, na primjer, da je bolje ratovati nego se
dogovoriti o ivotu, da se prihvati progoni
i pogromi, i paljevine. O tome jo nema izvornih studija;
prisutno je optuivanje za ono to se desilo. Iz kojih je, na
primjer, istorijskih deponija provalio poput gejzira nacifaizam
117
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
genocidnog tipa, poput tridesetih godina prolog vijeka,
vrhunac je bio holokaust. je bila demokratski i
najrazvijenija zemlja u Evropi, sa klasom,
socijaldemokratskim i pokretom. U njoj je 1919. godine
donesen tzv. Vajmarski ustav prvi takve vrste u Evropi- da bi se na tom
tlu tridesetih godina prolog vijeka pojavio genocidni faizam, koji je
zapalio rat u istoriji.
Na nacifaizam je po porijeklu i sadraju, samo je bio
"balkanskog tipa": primitivan,
nedefinisan, loe sa deklarisanim i retardiranim grupama na
Zbog toga su nacionalni pokreti prerasli u komar u kome su
dominirale banditske grupe i alabajzeri.
Veliki dio nacionalne inteligencije jo pokazuje duhovnu bijedu. Ona
nije u stanju da analizira nacionalni problem kao fenomen, sve
prebacuje na komijske nacije. Ovaj balkanski nacifaizam se veoma
sporo gasiti.
118
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Nacionalni programi- uzroci sukoba i raspada
Jugoslavije
Raspad Jugoslavije je fenomen kraja 20. vijeka i raspada bipolarnog
sistema. Ona je ostala sama u Evropi, kao zemlja i bila je
prva na udaru poslije raspada bipolarnog sistema. Jugoslavija nije imala
veze sa Rusijom, a sa Evropom se nije povezala, i tako je ostala
usamljena.
Raspad Jugoslavije je bio prljav i brutalan, kako dolikuje balkanizmu i
zapadnom licemjerju. Nacionalizam se izrazio u secesionizmu, kao
izrazu jedne rigidne ideje, da se srodne nacije okupe u jednu dravu, to
vrijeme je davno prolo, i sada se izrazio u brutalnom nasilju.
mase su se zbijate oko nacije, ali na iluzornom
programu. U Hrvatskoj je dolo do okupljanja ustaa i frankovaca
mnogo prije 1990. godine, a u Srbiji Ovi istroeni
pokreti zapalili su Jugoslaviju uz EZ. ideje,
onako kako su se javile na prostoru bive Jugoslavije, bile su za
narode u kojima su se javile. Nacionalizam je prije svega bio produkt
istorijske geneze i frustracije. Dva jugoslavenska nacionalizma: hrvatski
i srpski, "sredili su Jugoslaviju", i bitno uticali na na
Jugoslavije.
Raspad Jugoslavije nije morao neminovno proizvesti ono to se
dogodilo, da je bilo vie mudrosti, razumijevanja i kulture. EZ se
oslobodila bipolarnog sistema i hladnog rata, krenula je na Balkan, u
sutini ne ga - napravila je grube strateke greke.
noena svojom imperijalnom naravi, ona je pogazila
norme prava i Helsinku povelju o nepromjenljivosti
granica u Evropi, forsirala je jedne republike na SFRJ, priznala
njihovu nasilnu secesiju i dravnost. Ovakvim postupkom EZ je izazvala
sukobe u SFRJ, posebno u Hrvatskoj. i na Kosovu, i time ratni
Ne namjeru EZ, Predsjednitvo SFRJ joj je povjerilo da
posreduje u jugoslavenskom konfliktu. Tu naivnu i dobru namjeru EZ je
zloupotrebila i sve vie se uvaljivala u balkanski ivi pijesak i sa sobom
povukla balkanske narode. EZ puna sebe, kao na primjer,
pred Drugi svjetski rat, nije ni u ta se uputa, ponesena
snagom implozije. Ona pojma nije imala o dubini
ekstaze pojedinih nacija, posebno hrvatske, da u BiH Srbi, Hrvati i
muslimani ne ive jedni pored drugih, izmijeano stotine godina, i da
119
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
nasilno paranje po nacionalnim avovima u BiH dovesti do
krvoliptanja bez presedana. Takvo ponaanje EZ koja je balansirala i
kontrabalansirala u sukobu u BiH otvorilo je da do izraaja
najdublje strasti, koje su se izrazile u
vjerskom ratu, progonima miliona ljudi sa njihovih
vijekovnih ognjita, i paljevinama. se utisak da su na
ovaj prostor provalili hunski konjanici koji su opustoili sve do su
doli.
Raspad Jugoslavije predstavlja sticaj vie faktora:
- raspao se bipolarni sistem i time su NATO-zemlje dobile odrijeene
ruke da krenu na najslabiju na Balkanu- SFRJ,
- od zemalja ostala je samo SFRJ - duboko isturena u
Evropu, kao "siva zona", koja je bila u planu ruenja,
- Jugoslavija je bila unutarnjim ekonomskim,
ideolokim, nacionalnim suprotnostima i sukobima, njen je prvobitni
program bio istroen i nije zamijenjen novim, zbog toga ju je bilo lako
sruiti, ona je poslije smrti J. Broza vie od decenije samo vegetirala,
- u njoj su postojale glavne snage za njeno ruenje, jer se razvojni
koncept davno istroio.
KPJ je u toku izgradnje mnogo toga pojednostavljivao, a
stanje drutva nije bilo takvo, niti je moglo biti. Mnogo toga je
na subjektivni kao miran evolutivan proces, koji to u
sutini nije bio. To se kasnije kao bumerang. Iskustvo pokazuje
da ne treba bjeati od istine, se formira negativna energija.
Manipulacije se pokazuju kontraproduktivnim, to stvara frustracije.
Iskustvo pokazuje u svim zemljama, pa i u Jugoslaviji, da
duga vladavina jedne partije, jedne generacije, ima izrazito
negativne posljedice, koje dovode do uruavanja cijelog sistema.
Monopol jednog dovodi do stvaranja karizme.
70-ih godina bio je kraja SFRJ. Vlast su
obavljati hunte po republikama, sve je manje bilo vlasti u
federaciji. 70-ih godina pojavio se Maspok u Hrvatskoj, kao
reakcija na stanje u Jugoslaviji, to je iskoristio ustaki pokret i preuzeo
glavnu ulogu. Tito je izvrio radikalan ali ne sa uzrocima,
sa ljudima. U Srbiji se 1972. godine pojavila liberalno-demokratska
120
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
ideja, ali je i taj pokret zaustavljen i smijenjeni su ljudi i
L. Poslije Titove smrti pokuaj reforme drutvenog sistema
nije uspio. Krajgerova komisija je da je "glavni generator
krize u deformisanom sistemu".
Iz korpusa bilo je dosta prigovora na uzroke krize u drutvu, ali
to nije ozbiljno uzimano u obzir. Na primjer, "Praksis " u
Zagrebu, kola, grupa profesora u Beogradu. u
Jugoslaviji je vladao autoritarni reim, koji je sve ove prigovore
Istorija je nemilosrdna, i sve to nije u njenom toku, ona
odbacuje, pa i cijele drutvene sisteme.
Jugoslavija je prestala da postoji u oktobru 1991. godine, kada
su Slovenija i Hrvatska izale iz Jugoslavije, i kada su priznate od EZ, na
insistiranje Srbija se prije toga izdvojila odlukama da je
propisi Jugoslavije vie ne obavezuju.
U Jugoslaviji nije postojala volja da se rat izbjegne. JNA je stala na
stranu Srbije i odavno nije bila Armija SFRJ.
republikama i pokrajinama nije bilo nasilno. Nikad
u istoriji nije postojalo ono to je neizbjeno, pa ni rat u Jugoslaviji. Ona
se mogla prekomponovati, transformisati, mirno se oni koji su
eljeli, ali nije bilo ni volje, ni snaga. Posebno Hrvati nisu htjeli da
ostanu u Jugoslaviji po cijenu rata. je izjavio da su se oni
opredijelili za rat da stvore "neovisnu Hrvatsku". Postavlja se pitanje:
Da li je jugoslavenska ideja potroena? Ideja junoslavenskog
ujedinjavanja, udruivanja u ovoj ili onoj formi je progresivna, ali to
biti sasvim savez od SFRJ. Za jedan period ova ideja
vjerovatno Zato, na primjer, junoslavenski narodi tako ure
u Evropu, a ne organizuju se kod Mi smo izgleda suvie zaostali u
istorijskom i civilizacijskom gradivu. Jo je na povrini drutva aktuelan
nacionalni romantizam iz davne prolosti. Za Evropu to je razvoj
privrede, trita i valuta.
u ruenje Jugoslavije i ratne sukobe, narodi bive Jugoslavije,
nisu od istorije uzeli nikakve pouke, i zato nisu predvidjeli nikakve
posljedice, ni koja dugo biti sumorna i
Jugoslavija nije sruena samo razornim ponaanjem
nacionalizma i da su tzv. demokratske zemlje Zapada
svoje duge i krize preko palube prebacivale na
Jugoslaviju. Te zemlje due vremena imaju eroziju demokratije, i kao
ideju, i kao praksu. bajka o demokratiji, bez samostalnosti
naroda i drava, individualnih prava i sloboda, u znaku tzv.
121
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
"globalizacije" - ostavila je duboke tragove neslobode_ Govori se o
demokratiji, a SAD su za vrijeme "Oluje" u brutalnom
Srba u Hrvatskoj, u zauzimanju Kosova, u agresiji na
SRJ, u mnogim nasiljima u svijetu. Pogrean kurs unilateralne politike
od 1991. godine iao je od nasilja do nasilja, i jo se nije zaustavio; ona i
dalje ari i pali svijetom. Na Zapadu i dalje vlada teza koja
separatizam na Kosovu, u Vojvodini i Crnoj Gori, da su Srbi krivi za
raspad Jugoslavije 1991-92. godine, za ratove koji su i za rat
NATO-a protiv Srba u BiH-a, na Kosovu i agresiju na SRJ. Kakav
cinizam i ironija.
due vremena savremeni svijet upao je u sveoptu civilizacijsku
krizu, razvojnu i u kojoj su mnoge nerazvijene zemlje u
razvoju dole do tapa" . One duguju oko tri hiljade petsto
milijardi dolara; oko dvjesto milijardi treba da plate godinje kamate.
To su dvije krize: kriza obilja u najrazvijenijim zemljama i kriza
siromatva i nestaice elementarnih proizvoda za ivot. Dogmatskim i
kanoniziranim teorijama ne mogu se objasniti mnoge pojave
savremenog svijeta, u bivim zemljama u kojima
je postojala kriza produkcionih odnosa i sistema.
U zemljama, u Evropi i SAD, odavno se
potreba za dubokim socijalnim i promjenama. Ali, ni
evropska ljevica, ni socijaldemokratija nije u stanju da ponudi nove ideje
za rjeavanje nagomilanih problema, na primjer, u Italiji, Francuskoj ,
Engleskoj. U svijetu se socijalne
razlike, raste nezaposlenost, dok se istovremeno javljaju nove potrebe,
umnoavaju konflikti za koje se ne nalaze rjeenja unutar sadanjeg
sistema.
U tom vrtlogu nala se i Jugoslavija i postjugoslavenski nacionalni
pokreti, koji su sruili Jugoslaviju i stvorili male, pokorne kvislinke
drave_ Sada sve ove drave imaju teke probleme u privredi, veliku
nezaposlenost, tenzije, gubljenje perspektive, pojavu
revolta na socijalnu neimatinu, upadanje u situaciju iz koje se ne vidi
izlaz.
Mjere koje je poduzimala Jugoslavija, da bi zaustavila krizu i
preokrenula tok - nisu bile adekvatne. Kriza se kretala ka onoj
koja je da je kriza sveopta i da je zahvatila sve oblasti
drutvenog ivota. Integritet zemlje bio je ugroen i cijeli drutveni
sistem. Jugoslavija se vrtoglavo kretala prema raspletu u formi
raspadahja. To je uglavnom bila posljedica istroenosti jednog
122
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
i dravno-partijskog modela socijalizma,
koji je sve oblike ekonomskog, idejnog, socijalno-klasnog,
pluralizma zbrisao i ostao sam - bez konkurencije, kreacije i
odgovornosti, a onda sa i sam raspao. Nacionalnim oligarhijama nije
bilo teko sruiti takvo stanje. Najprije je pod maskom decentralizacije i
samoupravljanja dolo do bujanja svih oblika nacionalizma i
separatizma - sve do ovinizma i nasilne secesije. Perfidnim i svjesnim
djelovanjem o "demontiranju" savezne drave, SKJ i svih saveznih
centralnih organa, pod vidom samoupravne demokratije -
stvarane su drave u dravi, partije u partiji, tako da je Jugoslavija
postala puki zbir osam dijelova.
Prelaskom na samoupravni socijalizam, sve to se poeljela u njega je
uneseno, tako da je sistem postao idealan i nerealan. Zbog toga se malo
ta moglo sprovesti. Na primjer, da klasa ovlada cjelokupnim
sistemom drutvene reprodukcije, da o raspodjeli ukupnog
dohotka, to je utopija, jer dohodak nije samo kolektiva,
je i drutveni. Samoupravna u formi je
koncepcija, a neposredno udruivanje rada i sredstava
bilo je nerealno. Takav model samoupravljanja radnika doivio je niz
degenerativnih izraslina: hipertrofiju organizacionih oblika,
depersonalizaciju odgovornosti, spajanje i samoupravne
funkcije, drutvenih sredstava, moralne deformacije; rasle su
razmjere iznevjerenih sistem je sve vie atrofirao;
organizacija jugoslavenskog drutva sve vie se odvajala od realnih
drutvenih i potreba.
Generacija koja je za vrijeme NOB-a "juriala na nebo" , za 10-15
godina poslije rata sve tee se prepoznavala. Ona je sve vie zaostajala u
pogledu razumijevanja i nunih drutvenih procesa i oblika,
sve vie se okretala sebi, i svoje zasluge. A da bi se
establiment i dalje zadrao, on je realne drutvene procese i
oblike zamjenjivao iluzornim romantizmom i utopijama.
od nove Jugoslavije, je borba oko kompetencija
centralnih i (federalnih) vlasti. Ta borba zavriti
pobjedom etatizma i porazom centralnih federativnih
organa. Patriotske snage Jugoslavije bile su taoci jednog lanog modela
drutva, o istorija nije rekla svoju posljednju
Istorija je, rigorozni sudija. Ona se u talasima,
mirno. Sve koji joj se ne ona baca u stranu i na
smetljite istorije. Upravo se to desilo na Balkanu.
123
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
Na istorijskog razvoja Jugoslavije,
solucije u jugoslavenskom pokretu pokazale su se kao
trojanski konj a iz njega su izale na XIV kongresu SKJ 1990. godine sa
svojim programima.
drutva su time ula u teko stanje u koje su
lakomisleno i besmisleno upale i ne znaju kako da iz njega. U
njima se obnavlja anarholiberalni neokolonijalizam i parazitsko-
lihvarska buroazija. Nova buroazija se formira iz tri frakcije: a) iz
mafijako-profiterskog sloja; to je tzv. lumpenburoazija, koja je
rasprostranjena od Slovenije do Rusije, b) buroazije nomenklature,
nominalne, po nazivu i e) grupe novih preduzetnika koja pokuava da
uvede novi proizvodnje i prometa, ali se teko probija kroz masu
prepreka. Prve dvije grupe su parazitske, sa konzervativnom
drutvenom ulogom. Bez radikalizacije drutvenih odnosa iz ovog stanja
se ne moe
Iluzije Jugoslavije
Kada se u Drugom svjetskom ratu pobijedilo i osvojila vlast, se
da novi poredak biti poredak istine, pravde, jednakosti,
morala, poredak bez .lai, nejednakosti, eksploatacije,
bez klasa i buroazije. Uskoro se pokazati da su sve to bile iluzije.
Komunisti su vjerovali da stvaraju novi stabilni poredak, i novi svijet. To
je bilo vrijeme slijepe pripadnosti jednoj naivnoj, iluzornoj ideologiji. Te
iluzije prvi put biti u sukobu Staljin - Tito i Golim otokom,
logorom, koji je metodama napunjen sa komunistima,
borcima NOR-a, nosiocima "partizanske spomenice 1941" -njih
pedeset i ezdeset hiljada_ U logor su ne samo oni koji su stali
na stranu Staljina, i oni koji su u bilo ta povjerovali u Rezoluciji lB-
a, kao i oni koji su mogli postati potencijalni informbirovci. Nastalo je
potkazivanje, lano optuivanje. Dravna bezbjednost
(UDB), sastavljena velikim dijelom od nepismenih, neobrazovanih i
nedoraslih ljudi, eljnih isticanja i karijere, dobila je pravo
da i hapsi, bez bilo kakvih dokaza. I oni su to iskoristili,
sve pravne i moralne norme. njima bilo je i onih koji nisu ni znali
ta je lB, ko ga kakav mu je program i ta stoji iza napada na
rukovodstvo Jugoslavije.
Tu je nastao zaokret. Revolucionarne ideje o pravdi i slobodi,
moralu - izvrnute su na glavu, nastala je
izdaja i hipokrizija. Iako lB nije dugo trajao (do smrti Staljina), januara
124
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
1953. godine, "humaniziran" je i Goli otok- od tog udarca Jugoslavija se
nije oporavila. Ona je ulazila u sve sloenije drutvene odnose.
ideje o izgradnji vie nisu bile dovoljne; trebale su nove
ideje i novi ljudi. A da ih nije bilo - nastale su utopije, iluzije,
obmane, dvostruki ivot i privilegije establimenta. To se
protegnuti i na skrivanje istine o ratu, o broju i kvislinkih
formacija: ustaa, balista, SS i legionarskih divizija. Da ne bi
predstavnike naroda, su a sinovi
imaju visoke poloaje u novoj Jugoslaviji - zavladala je iluzija da se
moe zaboravljanjem i a ne
sa istinom, izvinjavanjem i pratanjem. tabu tema
bio je Jasenovac oko njega je stalno bilo otvorenog, skrivenog
sukoba Srba i Hrvata. Srbi su optuivali Hrvate da umanjuju i
ignoriu rtve u Jasenovcu; Hrvati su protuoptubama za rtve
u Blajburgu, da Srbi broj rtava i zloupotrebljavaju
rtve. Kada je na vlast doao on je u
povijesne zbilje" naveo da u Jasenovcu nije bilo vie od 40.000 rtava.
Jedna hrvatska komisija je utvrdila broj od 80.000 rtava.
U licitacijama i optubama se zaboravilo da je broj
rtava, bar okvirno, i po svjeim podacima i procjenama
jo u jesen 1945. godine. Tada je Zemaljska komisija Hrvatske
za ratnih poslala vojnom sudu u
Nirnbergu izvjetaj u kome je stajalo, da se broj rtava
logora 500.000 i 600.000 rtava".
Dok god se ne kae istina o Jasenovcu i drugim stratitima u Drugom
svjetskom ratu i u ovom ratu, o "Bljesku", "Oluji" , masakru Srba u
depu, masakru muslimana u Srebrenici, o rtvama
u Prijedoru, unitavanju Sarajeva - uploviti u mirnije vode. Svi ti
i ruilatvo bili su sastavni dio nacionalnih programa, koji su
istorijski zakasnili i krajem 20. vijeka postali iracionalni i reakcionarni.
Nasilno paranje drave Jugoslavije po nacionalnim
granicama, da bi se stvorile nacionalne nezavisne drave - izazvalo je
bez presedana, izgubljen je istorijski korak u razvoju,
stvorene su male dravice - tribale, nesposobne za ivot, koje su milione
ljudi dovele u bijedu i siromatvo.
Poslije nestanka karizmatskog revolucije i partije, sve suprotnosti
u Jugoslaviji su se radikalno zaotravale. One su generirale razaranje
cijelog drutva u svim dimenzijama. dijelovi SKJ bili su na
nacionalnih pokreta. Ono to je ostalo od SKJ, doivjelo je tunu
125
IDEJNO-TEORIJSKE REFLEKSIJE JEDNOG VREMENA
sudbinu. Oni su bili potpuno u sa
i snagama.
Ovi nacionalni pokreti otvorili su proces obnove kapitalizma, koji se
teko i mukotrpno uz mnogobrojne prepreke, i lutanja. To
nuno dovesti do obnove teorije i
ljevice: socijaldemokratske. Ta ljevica
biti zasnovana na konvergenciji interesa i evolutivnim
reformama drutva. stvarati novi lijevi blok, da bi se izlazilo iz
sadanjeg stanja. cio svijet je u stanju konfuzije, a ne samo
zemlje. I kapitalizam i socijalizam su svoje
ideje iskoristili i nisu ih zamijenili novim, su stvorene nove
koje treba razrjeavati novim oblicima socijalnih
jednakosti i ravnopravnosti.
126
"Kriza evropske egzistencije ima samo dva
izlaza: propast Evrope u od vlastitog
racionalnog ivota, ili preporod iz duha
filizofije, koji prevladava krizu."
(Edmund Huserl)
II POGLA VLJE
SISTEM IDEJA I UTOPIJA
PREOBRAAJA
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
sistem i odnosi u SFRJ
sistem SFRJ nije bio konsistentan, ni stabilan. On
nije proizlazio iz drutvenoekonomskih odnosa. Poslije uspjenog
prevrata u Drugom svjetskom ratu, od 1950. godine su
se uvoditi oblici za koje Jugoslavija na velikom
istorijski nije bila punoljetna i drutveno zrela. Nakon
entuzijazma, javljaju se prvi znaci zamora. Problem se nastoji rjeavati
utopijama, u ta se vjerovalo. ansa je bila u tome da se
ne nuni drutveni procesi, da se preko mjeovitih oblika
svojine, trine privrede i viepartijskog sistema Jugoslavija
evropskim civilizacijskim tokovima. u to vrijeme to bi bila
izdaja revolucije i u kapitalizam. M. je 50-ih
godina izloio "sirove" teze o pluralizmu, evolutivnim i
spontanim procesima, ali su njegove teze
mjerama. Te teze su na stavove zapadne socijaldemokra tije, koja je
u to vrijeme tretirana kao pokret oportunizma, suprotan
interesima proleterske revolucije i socijalizma.
Za to vrijeme u Jugoslaviji su se proizvodile utopije i iluzije, a drutvo je
sve vie tonulo u istoriju. Veliko je pitanje ko je mogao da taj
trend i Bilo je mnogo lake proizvoditi iluzije i ivjeti u iluzijama i
utopijama, nego se izlagati riziku i neizvjesnostima
nepoznatog kursa drutvenog razvoja.
Mnogobrojni intelektualci sve vie su se
novim zabludama - u naciji su vidjeli glavnog agensa drutvenog razvoja.
Malo pomalo, sve je dobilo nacionalni predznak: nacionalne ekonomije,
nacionalni dohodak, nacionalne drave, nacionalne partije. Vrhunac tog
trenda bio je ruenje Jugoslavije.
U sistemu dominirale su vie od 20 godina nacionalne
partije, koje nisu mogle biti osnova konsistentnog
sistema. Poslije ruenja Jugoslavije na naciju kao osnovnog
subjekta drutva, umjesto i klase - izraava
fazu drutva. U razvijenijim zemljama, kao to su npr.
Francuska i imamo dvije osnovne klase - i
koje bitno na formiranje sistema.
Na Jugoslavije nije bilo nijedne organizovane "klase za sebe".
Na siromanoj, nerazvijenoj ruralnoj bazi nisu se ni mogle izdiferencirati
129
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
klase. Sa takvim stanjem se ulo u Jugoslaviju 1945. godine, bez znanja
ta to u istorijskom hodu se to stanje pokualo premostiti
reformama umjesto razvojem u duem procesu. Tu je napravljena
strateka greka koja je pratila Jugoslaviju sve do raspada.
Umjenost drutva je u tome da snage ne procjenjuju ta
se na datom stepenu drutvenog razvoja moe i sa kojim
drutvenoekonomskim oblicima, a ne ta se subjektivno eli. Na to je
Marks upozorio u "Kritici gotskog programa" 1875. godine.
drutvo imalo je veoma dug proces drutvenog razvoja, u
kome je buroazija odigrala veoma progresivnu ulogu.
Demokratija i sistem su u odnosima. Nema
pluralizma i parlamentarizma bez demokratije. Jedinstvo
demokratije i pluralizma treba da obezbijedi izgradnju
savremenog drutva i novih drutvenih odnosa. Oni treba da stalno
pronalaenje sopstvenih puteva i oblika razvoja civilizovanog
drutva i njegovo demokratsko podrutvljavanje. dok god
bude postojao monopol svojine, i monopol
pluralizma; demokratija ostati posredna, pasivna.
Prodor demosa u pluralizam radikalan iskorak u
razvoju demokratije i podrutvljavanja sistema. Kada su
novinari pitali Alberta vajcera, ljekara i antropologa, koji je u
Africi izgradio kliniku za oboljelih od lepre ta misli o
demokratiji on je odgovorio da je demokratija velika i
ideja, ali jo bolje biti kada do nje i Pobjeda demokratije
pobjedu "afirmaciju i humanizaciju
prirode". Za ostvarivanje tog cilja, potrebno radikalno mijenjanje
svojinskih i proizvodnih odnosa. Zasada se u granicama
sistema. To je korak naprijed, u
odnosu na diktatorske, oligarhijske, autoritarne oblike vlasti.
Savremeni poimanja sistema drutvo,
drutveni poredak u kojem postoji vie samostalnih i kompetetnih
nosilaca drutvenih funkcija. Ov"aj pojam je sinonim za viepartijski
sistem. Antiteza pluralizmu je monizam,
autoritarnost, birokratizam. U teoriji i praksi
pluralizam se suprotstavlja i totalitarnom vladanju,
potiskivanju uloge drugih drutvenih snaga.
Za vrijeme proteklog rata 1991-1995. godine porueni su svi
drutvenoekonomski i odnosi, izvrena je inverzija tih odnosa.
t
130
SISTEM IDEJA l UTOPIJA SOC!JALISTICKOG PREOBRAAJ A
Takvo stanje ne moe biti osnova izgradnje civilizovanog i
demokratskog drutva. Njegovu osnovu mogu da mijeani oblici
svojine koji se na tritu, ko moe bolje i jeftinije, kao i
socijalno-klasni, a ne nacionalni pluralizam.
sistem Jugoslavije nije bio zasnovan na
teoriji odnosa "baze i nadgradnje", na kojoj bi se, da je
primijenjena, utvrdila sasvim struktura, o
kojoj govori Marks u "Kritici gotskog programa". Kakvi se
sistemi mogu stvarati, a ne kakvi se ele stvarati,
opisao je Marks u predgovoru "Prilog kritici ekonomije". On
tu da su njegova istraivanja dovela do rezultata da se ni pravni
odnosi, ni dravni, ni oblici ne mogu izvesti iz sebe samih,
im je korijen u materijalnim ivotnim uslovima. Taj
opti zakon on je ovako formulisao:
"U drutvenoj proizvodnji svog ivota ljudi stupaju u nune
odnose, nezavisno od svoje volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju
stupnju razvitka, njihovih materijalnih proizvodnih snaga.
Cjelokupnost tih odnosa proizvodnje ekonomsku strukturu drutva,
realnu bazu na kojoj se die pravna i nadgradnja kojoj
odgovaraju oblici drutvene svijesti. proizvodnje
materijalnog ivota uvjetuje proces socijalnog, duhovnog
ivota."
Jugoslavenska teorija i praksa modelirala je sistem
karaktera za koji nije bilo temeljnih pretpostavki. On nije
ostao sistem novih socijalno-klasnih subjekata se zadrao
na posrednim oblicima vlasti, koji su se sve vie birokratizovali i
Jugoslavenski sistema, kojima se
E. Kardelj, J. N. i mnogi drugi, nastojali su da
dokau da se jugoslavenski sistem razlikuje od
sistema drugih zemalja po drutvenoj SVOJim,
samoupravljanju, delegatskom sistemu. te ideje i oblici ostali
su samo ideje. Drutveni sistem je ostao jednopartijski, prevladao je
nacionalni etatizam i ostao od glavnih subjekata
drutva. Snage za promjene bile su slabe i nejake da to stanje mijenjaju.
SKJ je ostao jedina partija, koja nije imala
konkurencije. Prema jugoslavenskoj teoriji i normativnom
obiljeja jugoslavenskog sistema trebala
su biti
131
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
l. da bude oblik drutva u kojem imati aktivnu
ulogu, bilo putem njemu odgovornih delegata, bilo
neposredno,
2. tvrdilo se da sistem Jugoslavije nije monolitan i
jednopartijski, jer obuhvata oblike: vlast, drutveno
samoupravljanje, slobodne organizacije, mjesne
zajednice, kao osnovne drutva", neposredno samoupravljanje u
OOUR-ima, ali to nije bio pluralizam u izvornom smislu,
3. da cijela struktura sistema proizlazi iz osnovnih
organizacija samoupravljanja, da se proces drutvenog samoupravljanja
ostvaruje u "mikroorganizacijama", iz kojih se izvodi
"makroorganizacija" globalnog drutva putem delegatskog sistema,
4. da je struktura federativna, to da postoje
republike i pokrajine, koje se zasnivaju na samoupravljanju, je cilj da
autonomni dijelovi postanu unutarnja snaga sistema, i sastavni dio
globalnog sistema.
Ovo je bio idealan i nerealan koncept, koji je imao i drugu, skrivenu
stranu ostvarivanja. U sistemu Jugoslavije
mnogobrojne institucije imale su karakter eksperimentisanja koja nisu
uspjela. On je bio veliki i normativni koncept koji se nije
ostvario.
U jugoslavenskom sistemu su se pojavili nerazumljivi
pojmovi i kategorije za koje, manje-vie, niko nije znao ta Na
primjer, drutvena svojina kao nesvojina, pravo pravo
upravljanja nesvojinom, minuli rad, slobodno udruivanje rada i
sredstava itd. Sve nebuloza do nebuloze. E. Kardelj je napisao brouru:
"Pravci razvoja sistema samoupravljanja", gdje
je prikazao jugoslavenski sistem kao u bajci. Taj rad je
na XI kongresu SKJ kao kongresni dokument. U mnogim
mjestima E. Kardelj je na odabranim skupovima objanjavao "Pravce
razvoja ... ", ali ga je malo ko razumio, pa i sam neke pojmove nije znao
objasniti, na primjer, "samoupravne sporazume i drutvene dogovore",
koji su uneseni u Ustav 1974. godine.
Pored inflacije normativizma, normi Je stalno
nedostajalo. Zbog toga je Predsjednitvo SFRJ pokrenulo inicijativu
132
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
1988. godine da se izvre promjene Ustava iz 1974. godine navelo
nekoliko razloga:
- nastao je "ozbiljan problem u funkcionisanju sistema",
- prisutna je "neefikasnost u rjeavanju
ekonomskog i drutvenog razvoja",
- "nedosljednost u ostvarivanju uloge radnika u udruenom
radu",
- da se takvo stanje efikasnije mijenja".
A samo dvije godine ranije napravljena je studija o funkcionisanju
sistema, koju je vrh hladno primio, i suprotno
nalazu, izjavio, da je "sistem dobar, samo mu nedostaje primjena"! Bilo
je da se Jugoslavija nalazi u jednom nebuloznom stanju.
Nikako se nije moglo usaglasiti normativno sa drutvenom
stvarnosti, to je temeljno svakog sistema.
normativnog stanja drutva i njegovog razvoja, treba da bude
korelacija i odnos zavisnosti. Poto su se ustavi u
Jugoslaviji donosili i mijenjali, taj imperativ nije potovan, tako da
je normativizam iao na jednu, a drutveni ivot, na drugu stranu. Zbog
toga se moe da normativno nije realne
drutvene odnose, je bilo improvizatorske i
birokratsko.
Drutvenoekonomski i sistem nije bio utemeljen na prirodnim i
temeljima, na improvizacijama i voluntarizmu, koji se
odravao na propagandi i utopijama. Ratna teta u Jugoslaviji iznosila je
devet milijardi dolara; zemlja je bila ionako siromana i svega
"gladna", Jugoslavija je pretvorena u radni logor. Kada je taj problem
rijeila, postavilo se pitanje: kako i kuda dalje? Tada su nastali problemi
drutvenih reformi.
Jugoslaviji je bila potrebna organizovana i svjesna drutvena snaga,
sposobna, voljna i odgovorna da vodi i usmjerava sloene
drutvene procese, tim prije to su ti procesi u Jugoslaviji bili izvorni.
Tzv. "subjektivne snage" morale su biti sastavljene od ljudi koji
ne samo ono to mogu, i ono to moraju. "Njihova drutvena
uloga mora u njih biti i pretvorena u ono to iz svoje
svjesne i unutarnje potrebe, a ne zbog prinude." (E. From) Naalost,
133
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Jugoslavija je vie od 20 godina sve manje imala takvih kadrova; sve vie
je bilo frazeologa, oportunista, nacionalista, birokrata,
intelektualno lijenih i sebi dovoljnih ljudi, koji su se okretali sebi, a ne
drutvu. Sve vie se isticala istroenih i nedoraslih
kadrova, i drutvenih potreba.
Marks je napisao, da od karaktera i sposobnosti ljudi koji se nalaze na
drustva bitno zavisi "opti tok razvoja ", koji zavisno od toga moe
biti "ubrzan ili otean ". Jugoslavija je revolucionarne drutvene tokove i
potrebe kadrovima koji mahom nisu ispunjavali ove uslove.
Malo pomalo, oni su Jugoslaviju doveli u slijepu ulicu. To se najbolje
moglo vidjeti za vrijeme ruenja Jugoslavije, kada nikog nije bilo da je
brani. rukovodni sastav u Jugoslaviji nije imao neke bitne
karakteristike savremenog menadmenta:
- nije imao ara mlade buroazije koja je radila i sprovodila
revoluciju u svim drutvenim odnosima,
- nije imala revolucionarnog poleta kadrova iz NOB-a, koji nisu imali
mnogo znanja, ali su u srcu nosili mnogo volje i uspjeno su izvravali
zadatke u periodu "revolucionarnog etatizma",
- nisu imali znanja i odgovornosti savremenog menadmenta, koji je
nosilac tehnoloke revolucije i proizvodnje,
- opala je ukupna intelektualnost, i idejnost kadrova, koji su
ivjeli "od revolucije", a ne "za revoluciju". Znanje je bilo sve slabije u
odnosu na savremene zahtjeve i sloenost situacije. To se odnosilo i na
partiju. Ako se pogledaju beskrajne frazeoloke deklaracije, u odnosu
na jasne i potrebne stavove inteligencije od prije 40 godina -
kadar je sve manje uspijevao da obavlja svoje funkcije.
Starija generacija je za vrijeme Drugog svjetskog rata masovno i hrabro
ginula za slobodu i otadbinu, sadanja generacija je bjeala sa ratita i
masovno napustila otadbinu.
Drutvenoekonomski sistem Jugoslavije spada u sistem "ranog
socijalizma", koji je rijeio problem siromatva i egzistencije
stanovnitva u jednoj posve nerazvijenoj zemlji, ali nije mogao
prag dominacije sfere nad drutvom i ideoloko nametanje
obaveznih modela svakodnevnog ivota. Ovaj model se sve vie
privredno-ekstenzivnim, neefikasnim i nesposobnim da
134
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
prihvati vie oblike ekonomskog i razvoja i sigurnosti, da
u fazu podrutvljavanja proizvodnih odnosa i politike, da integrie
radnitvo u drutveni poredak.
Grubo uzevi nova Jugoslavija je prola kroz razdoblja svog
razvoja:
l. razdoblje "revolucionarnog etatizma", odmah nakon rata,
2. samoupravljanja,
3. razdoblje stagnacije, opadanja samoupravljanja, proizvodnje i
produktivnosti, i pojavu neotatizma i etatizma". Teite
razvoja prebacuje se na nacije, kao subjekte drutvenog razvoja i
nacionalne drave. Savezna drava slabi, kao faktor usmjeravanja,
koordinacije, nadzora i kontrole. Privredi je nametnuta "ourizacija",
koja je razbila privredu i kao nosioce proizvodnje i prometa.
proizvodnih kapaciteta opada; raste nezaposlenost,
se inflacija i zaduivanje u inostranstvu,
4. razdoblje pad svih funkcija Jugoslavije; sve funkcije i
odnosi se pogoravaju. Nastaje kraj jedne agonije i poraene politike.
Jugoslavija je bila bez drave jo za vrijeme J. B. Tita. On je mnogo
ranije opazio da Jugoslavija nestaje, da je razara etatizam,
ali nije imao snage da to zaustavi.
135
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJ A
Drutvenoekonomski odnosi u SFRJ
Drutvenoekonomski razvoj i odnosi u njemu su temeljni odnosi od
kojih uglavnom zavisi organizacija i struktura. U Statutu Prve
internacionale (1871) unesen je stav da klase
mora biti djelo same klase ... i da je ekonomsko
klase onaj veliki cilj kome svaki pokret treba da bude
podvrgnut kao sredstvo", tako i drava i partije. I tu je bio centralni
problem u zemljama. revolucije su to
unijele u svoj program, ali ga nisu ostvarile, zbog nedostatka
materijalnih i drutvenih pretpostavki, se birokratija nametnula kao
agens revolucije i drutvo uvela u krizu.
Da bi se pokretale proizvodne snage i svijet u cjelini, potrebna je
energija: termo, elektro, hidroenergija; ako nema energije -
sve staje da bi se pokretalo drutvo potrebna je energija pored
prirodne;potrebna su sredstva za proizvodnju i ljudi sa svojom
idejnom, organizovanom snagom - tako da ta snaga postane
materijalna sila. Za to je potreban plan razvoja. Jugoslavija nije imala
konzistentnog plana razvoja za koritenja ove energije, a nje je bilo sve
manje. Zato je drutvo ulo u krizu. Kada joj je nedostajala snaga,
sluila se infuzijom. To su bile kampanje, instrukcije, rezolucije,
kongresi i sl. Pretpostavki koje je revolucija stvorila sve je manje bilo a
nove nisu u neophodnoj mjeri stvarane. One su se mogle proizvoditi u
novim produkcionim odnosima, rada i vrednovanja rada, nove
tehnologije i novih drutvenih odnosa. Sistem se svodio na mentalitet
drutva; nije bilo ponaanja onakvog kakvo je moralo biti. Zato je
sistem imao dva lica. Na pnmJer, pod samoupravljanjem i
samoupravnim pluralizmom obnavljao je liberalizam posebne vrste.
Drutveni razvoj nije iao korak po korak, su faze razvoja stalno
presjecane novim mjerama.
Kriza koja je izbila 1981. godine, nije tada U privredi taj se
nazirao jo prije 1965. godine. Njen intenzitet moe se
precizno mjeriti rastom drutvene proizvodnje. "U 1980. godini izuzetno
je usporen privredni razvoj. Od 1980. do 1985. godine drutveni
proizvod se godinje za samo 0,6 odsto to da
je pri godinjem porastu stanovnitva od 0,8 odsto privreda, u stvari,
stagnirala. U ovom razdoblju nepovoljni pokazatelji su bili izraeniji
nego ik;ad ranije. Cijene na malo rasle su godinje za 45 odsto.
136
SISTEM IDEJA l UTOPIJA SOCIJALISTI CK OO PREOBRAAJ A
dohodak po zaposlenom u 1985. gogini bio je za 27 odsto
manji nego deset godina ranije. Produktivnost rada u drutvenom
sektoru opala je u ovom periodu za devet odsto, a pogorani su i ostali
faktori
9
U 1985. godini gubici privrede bili su dva i po puta nego u cijeloj
prethodnoj godini. Na drugoj strani su dohoci
duplo od proizvodnje dohotka u na taj socijalizirani su gubici,
su se i dalje zaotravali problemi U decembru 1964.
godine stopa rasta u privredi se skoro prepolovila; a u devet
godina se jo jednom prepolovila. U privredi i drutvu su se
javljati pojave za staru Jugoslaviju.
U toku 1965. i 1974. godine sprovedene su dvije reforme u privredi
kojima je uvedena strategija lese fer trita i likvidirano planiranje i
usmjeravanje. Prelo se na decentralizaciju, koja nije evoluirala u
integraciju, u etatizam koji je razbio privredu i poruio
ono to je stvoreno u periodu "revolucionarnog etatizma".
Decentralizacijom pokuala se ostvariti demokratizacija privrednog i
drutvenog ivota. Rezultat je bio nepovoljan; usporavanje rasta,
nezaposlenost, socijalnih razlika, studentski 1968.
godine, eksplozije nacionalnih antagonizama.
Kao reakcija na ove pojave, uvedena je nova reforma 1971-1974. koja je
otila u drugu krajnost, novi privredni i sistem
koji se moe nazvati konfederativnim neoetatizmom. Ova reforma je
bila pod pritiskom ideologija, to je dovelo do
institucionalizacije i proklamacije nacionalnih ekonomija, nacionalnih
klasa, osam nacionalnih kapitala, osam nacionalnih platnih
bilansa, osam dravnih suvereniteta i tako redom. Drutveni ivot dobio
je obiljeje sveopte "nacionalizacije", u stvari neoetatizma. I SKJ se
pretvorio u koaliciju osam partija.
U manifestu" Marks govori o ulozi buroazije u
ostvarivanju permanentne drutvene integracije koji postaje osnova za
drutvenu reprodukciju. To je osnovni zadatak
preobraaja. Ali, Jugoslavija je krenula drugim pravcem:
dezintegracijom, neplanskim razvojem to je vodilo u anarhiju.
9
B. Horvat: "Jugoslavensko drutvo u krizi", izd. "Globus", 1985. str.7
137
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Ako pogledamo razvoj Jugoslavije sedam evropskih zemalja,
kako je prikazano u objavljenoj studiji, poredane prema
drutvenog proizvoda (DP) moemo vidjeti ova po
stanovniku u dolarima:
DP DP 1952. DP 1964. DP 1981.
panija 1.388 2.387 4.211
1.047 1.655 4.306
Portugal 924 1.580
3.310
919 1.859 3.941
Bugarska 690 1.588 4.852
Jugoslavija 598 1.561 3.291
Rumunija 419 995 3.246
Prosjek u grupi 855 1.660 3.897
Jugoslavija u prosjeku 70 odsto 1952., 94 odsto 1964. i 85 odsto 1981.
10
Prvu fazu razvoja 1950-1974. ispunjava veliki misaoni napredak u
koncipiranju samoupravn.ih odnosa i stvaranje normativni
sistem- od Zakona o savjetima 1950, Ustavnog zakona 1953,
komunalnog 1955, donoenja Programa SKJ 1958. i
Ustava 1963. godine.
To je period relativno visokog stepena drutvenih snaga i
naroda, faza graditeljskog elana na svim drutvenog ivota.
Ipak, promjene u produkcionim odnosima, kao i promjene u
sistemu na osnovi samoupravljanja sve vie su zaostajale, to se izrazilo
u prvoj krizi 1961. godine. Zbog toga se pristupilo privrednoj i
drutvenoj reformi 1965. s ciljem daljeg razvoja drutva kao
samoupravne zajednice, ali na pogrenim drutvenim
odnosima. Koncept ove reforme i njenog naiao je na
nepredvidive i otpore, tako da je Jugoslavija u narednih 17
godina sve vie zaostajala i vratila se na predratno mjesto na dnu tabele
prema nivou proizvodnje DP-a. Stanje je bilo jo gore ako se uporedi
1984-85. godina. To je bilo ispod 80 odsto prosjeka ove testirane grupe.
10
Posebda publikacija: "Jugoslavija 1945-1985."
138
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
cijeli sistem je sve loije funkcionisao; nastavljena je
institucionalizacija etatizma i sve dezorganizacija.
Drutvena kretanja u periodu 1965-1981. pretrpjela su velike promjene:
potisnuto je djelovanje trinih zakona, javili su se novi oblici etatizma
tipa; nacionalne drave su se jo vie probile u
drutvenoekonomske odnose "na svom" potpuna dominacija
teritorijalnog podsistema nad radno funkcionalnim; dolo je do spajanja
dravno-administrativne i vlasti i stvaranja posebne
birokratske unije, javila se dominacija nacionalnog nad klasnim; dolo je
do inverzije ekonomske baze i nadgradnje itd. Via politika nije bila
koncentrirani izraz ekonomije (Lenjin), obratno.
U programu SKJ je "Dokle god je robna proizvodnja objektivno
usvojena, neuvaavanje zakona vrijednosti i drugih zakona trita ne
upravo slabi elemente u privredi, sputava
inicijativu pojedinaca i razvoj proizvodnih snaga i
snage iznad drutva koje vre nasilje nad njim."
11
Upravo se to u ovom periodu obistinilo: trite je potisnuto, zatvoreno u
monopolske granice, planske funkcije derogirane; stvoreni su odnosi u
kojima je "sputavanje pojedinaca i snano ispoljeno, razvoj
proizvodnih snaga ali zato je do kraja razvoj "snaga
iznad drutva koje vri nasilje nad njim". Ovim snagama najmanje je
odgovaralo djelovanje trita, jer ono ukida potrebu za njihovim
posredovanjem. Ovakvo stanje stvara anarhiju koja zahtijeva
intervenciju. etatizam, dravna i administracija
arbitrirati su i distribuirali, "usmjeravali" razvoj po svojoj mjeri, sve do
dodjeljivanja novca cijena, uvoza, izvoza,
investicija; direktori su bili bez ikakve odgovornosti, a upravo te snage
stvorile su sistem bez odgovornosti.
Na drugoj strani ove "snage iznad drutva" razvile su visok nivo idejno-
licemjerja, o istorijskoj ulozi klase,
ovladavanju dohotkom i reprodukcijom od strane klase, o
vrednovanju rezultata rada, itd. je postavljao pitanje: ako
je klasa proglaena za glavnu snagu i subjekt drutva, zato ona
do tada nije to postala i ko je
11
"Sedmi kongres SKJ", izd. "Kultura", Beograd, 1958. str. 934
139
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
U ovom periodu ukupna proizvodnja se smanjila, produktivnost opadala
godinje za 1,5 odsto, realni dohoci za 10 odsto, stopa
nezaposlenosti u Evropi, izvoz je stagnirao, nastala je
inflacija, privredni kriminal se napetosti
rasle. Ovo je na elementarnu
Od 1964. godine sve zemlje iz referentske grupe nastavile su rast istim ili
brim tempom. Npr. Rumunija, Bugarska, Juna Koreja po stopi od
sedam odsto. Da je Jugoslavija nastavila istim tempom kao u prvom
razdoblju, DP po glavi stanovnika iznosio bi 6.055 dolara. Taj proces su
zaustavile ne samo dvije reformske devijacije i tako je proputena
istorijska ansa. On je bio objektivno jer smo imali kapacitete i
Osnovni uzrok zaustavljanja ovog procesa je bio u
neadekvatnom sistemu, koji je postao glavna
razvoja. Pravih reformi poslije 1965. nije ni bilo, one su bile
eksperimentalne.
Negativni proces je krenuo tzv. decentralizacijom koja nije evoluirala u
samoupravnu integraciju, jer se samo na sveoptoj integraciji moglo
demokratsko civilizacijsko drutvo, a ono je okrenulo u
"balkanizaciju".
Na idejnoj paroli "demontiranje federacije" i uoptenoj, nejasnoj
paroli nastala je mitomanija svega
Ove parole su i retrogradno inspirisane iz
tradicionalne ideologije.
Da bi se izilo iz krize, trebalo je napustiti "nacionalizaciju" u privredi i
sistemu i vratiti se na put podrutvljavanja drutvenih
funkcija i tu postoji pojmovna konfuzija: identifikuju se integracija i
centralizacija, decentralizacija nije to i razbijanje.
Drutvu je bila potrebna decentralizacija na koju se nastavlja
integracija. Decentralizacija nije nastavila kao samoupravna integracija,
umjesto toga dolo je do razbijanja sistema u osam regionalnih
centralizacija tipa. Jugoslavensku privredu trebalo je
reintegrisati, sve prepreke koje kretanje
kapitala i robe. To osloboditi trite svih prepreka da bi se ono
integrisalo u jedinstveno trite. Za njegovo funkcionisanje bila je
potrebna regulacije i usmjeravanje od strane ekonomske politike;
zabraniti svako dogovaranje i fuzionisanje koje dovodi do kartelisanja i
monoppla.
140
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
"balkanizacija" kao termin u upotrebi na Zapadu
djeluje u svakodnevnom ivotu i na predavanjima na univerzitetima i
straniji je i od tribalizma. To je plemenska podjela i
zatvorenost koje se i normalni
razvoj civilizacijskog drutva - ono to jugoslavenski
etatizam i "balkanizam" - obnavljanje plemenske organizacije stare
Jugoslavije.
Kada se civilizacijsko kretalo idejom univerzalizma,
Jugoslaveni su ili u pravcu tribalizma. Tu je osnovno arite krize.
Jugoslavije nije imala nijedne organizacije zajedno sa SKJ koja bi bila
nosilac ubrzane drutvene transformacije i integracije. Zemlji je bila
potrebna organizovana drutvena snaga svjesna i sposobna (a ne
samo formalno opredijeljena) koja djelovati i
koja biti u stanju da usmjerava sloene drutvene
procese. Da bi partije to bile one moraju biti sastavljene od takvih
koji po svom karakteru eljeti da ono to moraju
njihova drutvena uloga mora se u njih ugraditi i pretvoriti u
neto to iz svoje unutranje potrebe a ne zbog prinude (E. From).
Naalost, SKJ to nije bio, mada je imao oko 2.200.000 On se
"nabio" oportunistima, nacionalistima,
birokratama, tako da je podijelio sudbinu drutva. Bio je
retrogradnom svijesti koju su nosili razni socijalni slojevi. Sve
je vie bilo istroenih frazeologa. Oni su stalno verglali o osnovnim
vrijednostima sistema: dohotku, neposrednom kadrovskoj
politici, da radnici treba da ovladaju ukupnom reprodukcijom, a
obavljali su vlastitu reprodukciju na starim, privilegovanim odnosima.
Oni su sami sebe predlagali i birali, jer se nisu smjeli izloiti
elementarnoj konkurenciji. To su pokazali i izbori ,1990. godine. Tako se
otvorila jo jedna verbalnih i istroenih kadrova i
sve u ostvarivanju reformskih ciljeva. Da bi se ovi ciljevi
ostvarivali, nezamjenjivo mjesto i ulogu imali su organi
sistema. Marks je pisao da od karaktera i sposobnosti tih ljudi
bitno zavisi "opti tok razvoja" koji zavisno od toga moe biti "ubrzan ili
otean". Jugoslavija je revolucionarne drutvene tokove
podredila kadrovima koji mahom nisu ispunjavali ove osnovne uslove,
tako da je i dalje nastavljena negativna selekcija. Ne mali broj ljudi
decenijama je biran u komitete nezavisno od statutarnih odredaba, to
je bila prava samovolja, radile su klike i familijarne grupe.
Jugoslavenski kadrovski sastav izuzev pojedinaca ili jednog manjeg
dijela: nije imao ara mlade buroazije koja je radila i
141
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRA2:AJA
sprovodila pravu revoluciju u svim drutvenim odnosima, nije imala
revolucionarnog poleta ranijih kadrova koji nisu imali mnogo znanja, ali
su nosili mnogo volje u srcu i uspjeno su izvravali svoje zadatke, nisu
imali znanja i odgovornosti savremenog menadmenta koji je nosilac
revolucije, opala je ukupna intelektualnost,
i idejnost kadrova. Znanje je bilo sve slabije u odnosu na
savremene zahtjeve i teinu situacije. To se odnosilo i na partij u. Ako se
pogledaju beskrajne frazeoloke deklaracije u odnosu na jasne i
potrebne stavove inteligencije od prije 40 godina i kasnije -
kadar je sve manje uspijevao da obavlja svoje funkcije.
Osnovni uzrok neuspjeha drutva je i u drutvenoj svojini kao nesvojini i
odsustvu vrednovanja rada na tritu, zavisno od rezultata rada. Radnici
su se lake priklonili radu koji se ne mjeri ni po kvantitetu ni po
kvalitetu. Na taj troila se osnovna supstanca koja je bila i
U ekonomskoj i teoriji takav rada i ivota nije
Istaknuta je radna teorija vrijednosti i stalno obnavljanje i
usavravanje proizvodne supstance.
taj osnovni ivotni zakon, Jugoslavija je "pojela" samu
sebe, jer dok god bude ivih ljudi na planeti oni se morati baviti
proizvodnjom i stalno usavravati proizvodnju i to uvijek raditi u nekom
obliku svojinskih odnosa. To je zakon svih zakona. Uloga organa
drutva je da stalno dopiru do istine i to ne subjektivne koja proizlazi iz
elja one koja izvire iz stvarnog stanja drutva. Bez toga, drustvo
postaje slijepo i glupo, orahova ljuska na talasima stihije i empirizma. To
mu moe nanijeti vie zla nego sve kontrarevolucionarne ideologije.
Ljudi masovno vjeruju u a ne u stvaralatvo to je idejni kompleks.
Kao to je poznato, osnovu svakog drutva njegovi
drutvenoekonomski i svojinski odnosi, a sutinu tih odnosa poloaj
u proizvodnji i raspodjeli novostvorene vrijednosti. Ovaj
poloaj prvenstveno ovisi od oblika vlasnitva, od toga koji oblik
Iako je u Jugoslaviji bila drutvena svojina kao
temeljni oblik svojinskih odnosa, koji svaki monopol u
proizvodnji i raspodjeli, drutvenoekonomski odnosi su bili
konfliktni, to se izraavalo u poloaju i ponaanju pojedinih
socijalnih grupa u drutvenoekonomskim odnosima i
sistemu. Stanje drutvenoekonomskih odnosa predstavlja
za razumijevanje svih socijalnih, nacionalnih, idejnih, kulturnih i
drugih odnosa u drutvu.
142
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
Ovaj koncept svojinskih odnosa sukobljavao se sa koje su se
odnosile: na jo nizak stepen razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih
odnosa, odnosno nizak stepen njihove socijalizacije i funkcije, nizak
stepen drutvene svijesti radnika i stanje njihove radne etike, veoma
jaka i ponaanja, koja
teite stavljaju na to ta biti danas, ne o tome ta
biti sutra. Osim toga, mnoge organizacije u privredi bile su tek
organizovane, slabo integrisane i zbog toga
suprotstavljene, zatvorene, dohodno nepovezane, vie su
na individualna nego na asocijacije udruenog rada.
Ovakvo stanje moe se uporediti s onim stavom koji je izloio Marks u
"Kritici gotskog programa" rekavi: "Ovdje imamo posla s drutvom ne
onakvim kakvo se razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto,
onakvim kakvo ono iz drutva upravo izlazi, s
drutvom, koje u svakom pogledu, u ekonomskom,
moralnom, duhovnom, nosi na sebi tragove starog drutva iz
utrobe upravo izlazi." Jugoslavensko drutvo nije nosilo samo te
tragove, i one koje je samo proizvela. To su bili tvrdokorni oblici
etatizma raznog tipa i na njima zasnovani oblici monopola
vlasti tehno-birokratske i strukture.
U bolesti u komunizmu" Lenjin govori da je
"hiljadu puta lake pobijediti buroaziju" nego "pobijediti milione sitnih
sopstvenika", koji se ne mogu uguiti, s kojima se "treba saivjeti", koji
se moraju prevaspitati samo veoma dugim, polaganim,
opreznim, organizatorskim radom". Lenjin dalje da ovaj
elemenat okruuje radnike sa svih strana,
ih mentalitetom, proima ih njime, kvari ih njim,
stalno izaziva u radnicima recidive sitnoburoaske besperspektivnosti,
rascjepkanosti, individualizma, prelazak od oduevljenja ka
potitenosti". Lenjin govori o tome da su radnici ovim "okrueni".
jugoslavensko iskustvo pokazuje da oni nisu samo
"okrueni", da su oni upravo to. Zato se velike ideje drutvene
svojine, raspodjela prema radu i samoupravljanje nisu mogle utemeljiti.
U Jugoslaviji nisu bili u pitanju samo "sitni sopstvenici", i pojava
velikog sloja zaposlenih, koji su odsustvom s posla, slabim radom i
niskom isplatom dohodaka bez rezultata rada, ili
pravljenjem gubitaka - vrili ozbiljnu eroziju osnovne proizvodne
supstance. Drutvo je od klase napravilo mit koji je za
posljedicu imao bitandenje mnogobrojnih radnika, koji nisu morali
143
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
proizvoditi kvantum i kvalitet proizvoda a dobijali su dohodak i
druge kondicije. Na drugoj strani, na putu drutvenosvojinskih odnosa i
udruenog rada nalazio se snaan sloj nosilaca ekonomske i
koji je funkcije obavljao na Sukob tog sloja i
osnovne snage sve vie je izrastao u osnovnu
jugoslavenskog drutva. Na tom sukobu javio se grupno-
svojinski odnos koji je sve vie naruavao izgradnju jedinstvenog
drutvenoekonomskog i sistema. Njegovo normativno
nalo se u sukobu njegovog pojma i stvarnog pitanja.
Da bi se stanje mijenjalo poduzeto je nekoliko reformi koj e,
uglavnom, nisu uspjele. Privredna reforma iz 1965. godine donesena je u
vrijeme izraene stagnacije u proizvodnji i proizvodnim odnosima, koj i
su se skoro "zakovali". Privredna reforma je utvrdila mjere,
je trebalo do prepreka u privrednim
tokovima. te mjere spadalo je: liberalizacija ekonomskih odnosa
sa inostranstvom i otvaranje slobodnijem djelovanju ekonomskih i
trinih zakona, u podjelu rada putem
slobodnog kretanja rada i kapitala, produktivnosti rada
putem forsiranja selektivnog i za ona
koja nisu u stanju da rentabilno posluju i da se na
trite, preraspodjela ND u korist RO koje dohodovno posluju i
smanjenje negativne dravne intervencije u privredi, stabilizacij a cijena l
vrijednosti dinara jer je bazna industrija bila depresivna, itd. Ovom
reformom inaugurisana je strategija liberalizma u znaku
decentralizacije. Naputeno je planiranje i usmjeravanje drutvenog
razvoja se otilo u drugu krajnost. Stihijske sile su uzele maha, na
ta su reagovati studenti 1968. godine poslije su donesene
"Smjernice". Problemi u drutvu pokuali su se rijeiti novom
reformom, ustavnim promjenama 1971. godine. U to vrijeme
jugoslavenske odnose karakterisali su: nacionalne ekonomije i
"dogovorna ekonomija", nacionalne drave i nacionalne partije,
smanjenje udjela RO u neto produktu umjesto da je od reforme iz 1965.
godine Smanjena je vlastita akumulacija sa 19 odsto
1965. na 13 odsto 1971. godine, dolo je do ozbiljnog opadanja stope
rasta DBP-a kao i opadanje baze privrede,
produbljena je socijalno-ekonomska diferencijacija i dolo je do naglog
porasta nezaposlenosti, sve nesrazmjer u razvoju privrednih grana
republika i pokrajina itd. Dakle, sve negativni trendovi.
Faktori koji su i zadravali Jugoslaviju u razvoju i zadrali
stare odnose bili su: ekstenzivni i konzervativni industrijalizam -
144
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAA.IA
podizanje krupnih i duplih bez komparativnih prednosti radi
zapoljavanja, tako da svako ko moe ima "svoje"
posljedice, maksimalna koncentracija ekonomske i
u rukama drave i partije; i nerealni optimizam
i voluntarizam i pragmatizam u privredi, nacionalni
fetiizam koji je postao osnova drutvenog razvoja, sve je
naciji, ona je postala mit u je funkciji etatizam.
Pranjenje socijalnih napetosti pokualo se razrjeavati mjerama koje
naizgled tome sluiti. jo vie su ih zaotravale, na primjer,
prisvajanje drutvene svojine mimo rada i raspodjele dohotka mimo
rada i rezultata rada. Dohodak je krpljen dohotkom sa sela, iz
dopunskog, prekovremenog rada i drugih nezakonitih izvora. Otvorena
je nezakonitog djelovanja: verca, rada na "crno", "sive
ekonomije". Privreda je traila promjene drutvenoekonomskih,
svojinskih i proizvodnih odnosa. To je traila i seriozna analiza
programa ekonomske stabilizacije". Kada je ta reforma
predloena 1988. godine bilo je kasno jer su se pojedine republike
spremale za secesiju.
Predloene ustavne promjene 1988. godine sadravale su pa i
radikalne promjene u drutvenoekonomskim odnosima. Na primjer:
umjesto dominacije drutvene svojine, kao nesvojine, uveden je
svojinski pluralizam i titular drutvene svojine, to predstavlja radikalan
zaokret u definisanju svojine, ukinut je dualizam subjekta
OOUR vie nije bio samostalni subjekt niti
je bio obavezan. RO je postao osnovni nosilac i
dohodovnih odnosa, ukinuta je "dogovorna ekonomija" i prelo se na
trinu ekonomiju gdje se vrednuje rad, je dobilo punu
samostalnost u izboru svoje organizacije. Ono je postalo oblik
trinog se definie kao nosilac prava i obaveza
u pravnom prometu u odnosu prema sredstvima kojim raspolae.
Prilikom donoenja ustavnih promjena donesen je i Zakon o
Tim zakonom je vie oblika
drutvena sa sredstvima kojima upravljaju radnici koji rade u
mjeovita sa mjeovitim kapitalom u kojima
oni koji su uloili sredstva, zavisno od uloenih
sredstava; ugovorna koja osnivaju radni ljudi koji samostalno
obavljaju djelatnosti radom - sredstvima u svojini kao i
strana lica; koje mogu osnovati vie drutvenih
za komercijalne poslove, poslove i
145
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
poslove. Ovo je veliki iskorak u odnosu na OOUR, RO i
SOUR koji su radili samo sa drutvenim sredstvima.
najvanije amandmane nisu prihvatile Hrvatska i Slovenija. Uskoro je
dolo do raspada Jugoslavije koji je bio pripremljen- na tome se sve
zavrilo.
Za vrijeme i vjerskih sukoba na Jugoslavije
sruena je SFRJ i njeno ustavno Otcijepljene drave donijele
su svoje ustave u kojima je na definisano
drutvenoekonomsko U 50 Ustava RS je da se
"ekonomsko i socijalno zasniva na ravnopravnosti svih oblika
svojine i slobodnom samostalnosti i drugih
oblika u sticahju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju
robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom
prostoru". Amandmanom XLVIII dopunjene su ustavne odredbe o
drutvenoekonomskom u njemu se kae da "strana lica mogu
sticati pravo svojine i prava na osnovu ulaganja kapitala", da se ta prava
"ne mogu ili oduzeti zakonom ili drugim propisom". Stranim
licima su prava da obavljaju privrednu i drugu djelatnost i
prava na osnovu poslovanja, pod uslovima koji se ne mogu mijenjati na
njihovu tetu. Stranom se slobodno iznoenje dobiti i
uloenog kapitala iz Republike.
Ustav BiH (dejtonski) ne sadri odredbe o drutvenoekonomskom
Jedino I propisuje da u BiH biti slobodno "kretanje
usluga, kapitala i lica" na BiH, da entiteti
ometati to kretanje i uspostavljati kontrolu na granicama
entiteta.
U Ustavu SFRJ su veoma iroko drutvenoekonomski odnosi.
Osim to se u III preambule definie drutvena svojina,
upravljanja s njom i stvaranje i raspodjela dohotka - u normativnom
dijelu Ustava od 10 do 50 propisani su drutvenoekonomski
odnosi i drugi svojinski odnosi, organizovanja u udruenom radu,
sticanje i raspodjela dohotka. Jugoslavensko iskustvo da
onako kako funkcioniu svojinski odnosi, tako u krajnjoj liniji
funkcionie i sistem. Sve drave koje su nastale na tlu
bive Jugoslavije bitno su smanjile obim ustavne regulative
drutvenoekonomskih odnosa. stanje i razumijevanje
drutvenoekonomskih i svojinskih odnosa predstavlja za
razumijevanje socijalnih, nacionalnih, idejnih, kulturnih,
odnosa u drutvu. Jedva da se to shvata.
t
146
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Smatralo se da ideja konstituisanja drutvene svojine kao nesvojinskog
odnosa otvara proces slobodnog udruivanja rada sa sredstvima u
drutvenoj svojini, tj. da se svi drutveni odnos prelamaju preko rada a
ne preko svojine. Taj proces je trebalo da uspostavljanje
direktne vlasti radnika u udruenom radu i sistemu
u cjelini. Ovaj koncept je bio idealan i nerealan, nije proizlazio iz
socijalnog drutva, bio je iluzoran.
147
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
Opta ocjena ustavnosti SFRJ
Ustav obavlja svoje funkcije ako slui za samovolje nosilaca
vlasti i ako funkcije pravne drave i pojedinih organa vlasti:
zakonodavne, izvrne, sudske.
kod donoenja Ustava FNRJ 1946. godine dolo je do prvih
konfrontacija onih koji su htjeli jedinstvenu Jugoslaviju i onih
koji su naginjali naglaenom republikanizmu. tada se opazilo da
republike ele da izigravaju glavnu ulogu drava i nacija.
Koncepcija federacije po Ustavu iz 1946. godine je koncepcija jednog
federalizma, kakvu je imao SSSR, sa formulacijama koje
proizlaze iz suvereniteta federacije. Suverenitet federalnih jedinica
proizlazio je iz suvereniteta federacije, a ne obrnuto, do je dolo
kasnije. Mnogi odnosi u periodu "revolucionarnog etatizma" nisu
rjeavani pravom, voluntarizmom, nasiljem, kao to je bio
kolektivizacije, otkupa, borbe protiv Informbiroa. To je period u
kome nije vladalo zakonitosti, totalitarnosti i arbitrarnosti;
oportunitet bio je od zakona; sektaki revolucionarni
oportunitet pretvaran je u arbitrarnost. Tako je ostalo, manje-vie,
poslije svih metamorfoza sistema. Interesantno je kako ljudi
brzo postaju konzervativni i reakcionarni i brzo naputaju vrijednosti
koje su ranije u revolucionarnoj fazi usvojili, i kako se vlast pretvara u
silu. Na primjer, u borbi protiv Informbiroa donesena je
Uredba da bez moe biti lien slobode i kanjen do dvije
godine zatvora i da mu se zatvor moe produiti jo dvije godine! To je
feudalno pravo presumpcije juris. To pravo buroazija je ukinula je
dola na vlast. Prije te uredbe, hapeno je i zatvarano bez uredbe. To je
bila potpuna samovolja jednog policijskog reima.
Jugoslavija, sa ekonomskom, civilizacijskom, kulturnom
bazom, nije mogla da prihvati toliko civilizacije koliko njeni najblii
susjedi imaju, jer su u njoj narodi bili podvojeni i vie nego bilo gdje u
Evropi. Na ovom malom prostoru ive sve evropske
nacionalne, vjerske, ekonomske, tradicionalne. Svaka od vjera i nacija
od razlika i netrpeljivosti napravila je vrlinu i svaka trai neko svoje
spasenje. Srpska politika se pokazala nesposobnom da ujedinjuje kao
1918. godine: nastupala je nezainteresovana. Srbija je izgubila ulogu
t
148
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
koju je imala ranije; Jugoslavija nije imala Pijemont. Nacionalizam je
prekrio socijalizam i kompromitovao ga.
Nacionalizam je jedna, manje-vie, bioloka, primitivna oznaka ljudske
prirode, to je pokazao rat 1991-1995. godine. je najlake da se
manifestuje, jer za to ne treba nita - ni radne, ni
intelektualne vrijednosti, ni Glavni tokovi politike Jugoslavije,
posljednjih dvadeset godina, bili su, manje-vie
zasnovani na zabludama i iracionalnosti. Kada se politika pokazala
nesposobnom da se suprotstavi nacionalizmu, ona je da poputa i
pristaje da se on institucionalizira, da mu da ustavno-pravnu formu. Ovo
je bilo jer jugoslavenska ideja nije imala i optost; ona
nije bila to je pokazala stara Jugoslavija. Rukovodstvo
nove Jugoslavije optuivale je reim stare Jugoslavije za ono to se
javilo i u novoj Jugoslaviji; otkud recidivi? Jugoslavija je bila
raznim deformacijama u svom To se vidi po izraenom
nacionalizmu, separatizmu i mrnji. Jugoslavenska
ideja je u revoluciji, ali je kasnije uzdrmana.
Tek kada je KPJ postala optejugoslavenska partija, obnavlja se i
jugoslavenska ideja u toku NOB-a. Da je KPJ bila razjedinj ena
nacionalnim idejama - nikada ne bi pobijedila. Kasnije se sve
iskomplikovalo: revolucije su da se ulazilo
se u i krize, to je doprinijelo slabljenju jugoslavenstva i
vrijednosti; nastupile su snage koje su nastoj ale
da mijenjaju strukturu Jugoslavije. Te snage su zasnovane na
i retrogradnim tendencijama i ciljevima, s ciljem
odbacivanja svake Jugoslavije.
Na raj aveti prolosti su ponovo da igraju vanu ulogu. U
novoj Jugoslaviji ponavljala se prolost, jer od ranije prolosti nije nita
U tome se izraavala organska kriza drutva. Ni SKJ nije
mogao da iz uskih nacionalnih, interesa. Nije
mogao ni da se idejno, organizacione i izrazi kao jugoslavenska
partija. On je relativno dugo uspijevao da se programski, idejno i
odri, a onda je malo pomalo podlegao nacionalizmu i
regionalizmu.
Osnovna vrijednost SKJ bila je u tome to je on povezao svoju
legitimnost sa cjelinom Jugoslavije. Kasnije je podlegao razbijanju
Jugoslavije na etatizam. Jugoslavenski
establiment nije bio svjestan istine da poslije pada ugleda partije, koj a
je bila jedini subjekt u drutvu, nuno dolazi do zahtjeva za
149
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJ A
viepartijskim sistemom. jugoslavenskog drutva odgovarao je
viepartijski sistem, ali je novitet nazvan "pluralizam samoupravnih
interesa". To je bila iluzija koja nikada nije uhvatila korijena. Savremeni
svijet je pokazao da je vrijeme jedne partije-prolo. Ma koliko
partija bila jaka, masovna, ugledna, ona ne moe uspjeno da rjeava
savremene ekonomske, kulturne, probleme. Drutvo
mora da se orijentie na pluralizam, koji pokriva sloene
drutvene odnose. Jednopartijski sistem uao je u krizu zbog masovnog
pasivizma i tankog elitizma. Nema uporita tvrdnji da bi viepartijski
sistem ugrozio Jugoslaviju, kao to nije ugrozio, na primjer, Poljsku i
druge zemlje. On bi ugrozio
poziciju elite. viepartijski sistem nije
socijalizmu, to je i Marks tvrdio.
Kada je bilo da je jugoslavenski jednopartijski sistem uao u
krizu i da neto treba poduzeti, E. Kardelj , slubeni
izmislio je "pluralizam samoupravnih interesa", neto ni riba,
ni meso. To niti je bio pluralizam, niti je bio samoupravni. Osim toga,
nisu svi interesi samoupravni. Ovim pojmom ponovo je zamagljeno
prisustvo stvarnog interesnog pluralizma. Milentije je izjavio,
da su u jugoslavenskom drutvu prisutna miljenja, koja
proizlaze iz interesa, da atribut "samoupravni" zamagljuje
stvari, jer ne postoji samo pluralizam samoupravnih interesa, mnogi
interesi nisu samoupravni. Ako taj interesni pluralizam nema prostora,
on izaziva razne deformacije.
Samoupravljanje kao dug proces i odnos
Samoupravljanje u Jugoslaviji je uvedeno zbog tenje da se napravi
distanca prema sovjetskom modelu drutva. Na
samoupravljanja uticala je i nepovoljna situacija u zemlji: ekonomska
situacija bila je nepovoljna, uvoza kapitala nije bilo, nedovoljna
zainteresovanost radnika za proizvodnju, lo kvalitet proizvoda, prazne
prodavnice. Trebalo je na neki stimulisati proizvodnju i zadovoljiti
I tada je bilo primjedaba da klasa nije zrela, ni
sposobna da upravlja, niti za to ima interes. Ipak donesen je Zakon o
upravljanju privrednim i viim privrednim udruenjima od
strane radnih kolektiva, 1950. godine, uz ocjenu da je on
potreban. su kasnije potvrdili, da ideoloki "naboj"
nije prihvatio samoupravljanje. Samoupravljanje je zahtijevalo da
drava l partija promijene ulogu, ali oni svoju ulogu nikako nisu
150
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
promijenili i pored svih deklaracija i normativnih promjena. Ustav iz
1974. godine jo vie je ulogu partije. Neto je i
paradoksalno u skuptinski sistem uveden je partijski dom -
navodno kao oblik pluralizma.
Ovaj dom je bio produena ruka SKJ.
U Hrvatskoj se 1970. godine javio "masovni pokret" (Maspok), kao
izraz dogmatizma i nacionalnog separatizma. To je bio erozije
Ustava iz 1963. godine. Kardelj je ovaj ustav nazvao "poveljom
samoupravljanja", nacionalisti su ga nazvali iako on to
ni po nije bio. je da "nedovoljno vodi o nacijama".
Ovu situaciju iskoristile su i snage na Kosovu. U
establimentu bile su prisutne jake i
snage. i snaga u
pojedinim republikama i pokrajinama bilo je povezano i sa odnosima
prema Srbiji, preko nje su se mnogi odnosi prelamali, kao preko
"deurnog" krivca. Sadraj Ustava nacionalisti su povezali sa srpskim
centralizmom, kao to su nekada povezivali sa monarhijom. Uspomene
na srpsku prolost, njena brojnost, rasprostranjenost Srba i geostrateki
poloaj uticali su na to da se prema Srbiji javi otpor u skoro svim
republikama i pokrajinama. Iz nepovoljnog stanja rukovodstvo SFRJ je
htjelo "Smjernicama" 1968. godine, ali u tome nije uspjelo.
Ustav-ni amandmani 1971. godine bili su izraz daljeg pritiska
nacionalizma i dogmatizma, koji je tada pobijedio i dobio zavrni oblik u
Ustavu iz 1974. godine. Ustav je i zavrio sa republikama i
pokrajinama. One su potpuno dominirale na zavrnoj izradi Ustava; na
Brionima je cijela stvar zavrena. Ustav nema pravne logike, ni pravne
tehnike. On je preopiran, pun vanpravnih fraza, pravno nepismen,
sastavljen od mnogobrojnih kompromisa i kontradikcija; rezultat je
pritiska i pokrajinske birokratije. U njemu su izraeni
partikularni i pokrajinski interesi i interesi njihovih
krugova. Ovi krugovi su obezbijedili u federaciji
uticaj. Skuptina SFRJ, Predsjednitvo, Vlada, CKSKJ bili su u rukama
nacionalista i separatista. Tito i Kardelj su iz oportunizma
prenosili savezne drave i CKSKJ na organe pod
izgovorom decentralizacije centralnog etatizma, to je u rukama
iskoriteno za etatizma,
nacionalizma i separatizma. Jugoslavija je bila dezintegrisana. Propisima
i instrukcijama koji su dolazili iz "centra" sve manje je poklanjana
panja i propadali su. Tito i Kardelj ostavili su iza sebe tako
151
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
decentralizovanu i dezintegrisanu Jugoslaviju, da se to kasnije vie nije
moglo ispraviti, niti je imao ko.
12
etatizam republika i pokrajina doveo je do, nepoznatog u
to vrijeme, disfunkcionalnog sistema, koji je razbio jedinstvo sistema
stvorenog u toku NOB-a i poslije njega. Prevladao je koncept
nacionalnog dravnog pluralizma, a ne jugoslavenskog
pluralizma. Ustav iz 1974. godine izraava pobjedu nacionalnih drava
nad federacijom, nacionalizma nad zajednitvom, pobjedu formalne
reprezentacije nad kao subjektom drutva.
Vladalo je miljenje da je Ustav dobar, samo se ne primjenjuje. To je
teorija, da se ovisi od dobrovoljnog ponaanja ljudi,
nezavisno od institucija i odnosa u kojima se nalaze. To je
koncept. Ustav i zakoni moraju uticati na ponaanje ljudi, kao to i
ponaanja ljudi na ustav i zakone.
Ustav iz 1974. godine je vie Ustav labave konfederacije i u pravnom,
racionalnom i u smislu. To je "dogovorna" federacija koja je
proizila iz subjektivne volje, a ne cjelovitog pogleda na stanje u zemlji;
je da "federacija treba da federira"! Cjelovitog pogleda na stanje
u zemlji i na posljedice pogrenih rjeenja nikada nije bilo kao sastavnog
dijela jugoslavenske politike i svijesti.
Kontroverze se odnose i na poimanje suvereniteta. Tako su republike
definisane kao suverene drave. To je podijeljeni
suverenitet. Suverenitet pojmovno da je neki subjekt vrhovni
u nekom domenu, u ovom da je nosilac vlasti, a da su svi ostali
nii od njega. Pojam suverenosti ima dugu evoluciju. U staroj
suverenost je povezana sa zakonom; an Boden ju je povezao sa
monarhom; Tomas Hobs sa dravom; Blekston sa parlamentom; Ruso
sa narodom. Nigdje u teoriji nema da je nacija, kao posebna zajednica,
nosilac suvereniteta. To se pojavilo u Jugoslaviji. U 3 Ustava
SFRJ, republike su definisane kao "drave zasnovane na
suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju klase i svih
radnih ljudi". To je definisanja suvereniteta, da su
12
Po mitologiji, ivjela je Kirka. Kod nje se navratio Odisej sa
svojim drugovima, koje je Kirka pretvorila u svinje. Marks je napisao da je Kirka mogla
pretvoriti i dabrove u kadrove. Tu su imale, nacionalnih stranaka. Oni su
mutavce If10gli pretvoriti u funkcionere visokog ranga.
152
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
nosioci suvereniteta dva subjekta, odnosno da je nacija nosilac
suvereniteta, a klasa nosilac vlasti .
Poseban doprinos optoj konfuziji dali su ustavni amandmani prema
kojima su pokrajine Vojvodina i Kosovo konstitutivni elementi
jugoslavenskog federalizma. One su se neto ustavom, neto praksom
podigle na nivo republika. Pokrajine mogu biti element federalizma, ali
ne direktno konstitutivni, jer postoje oblici federalizma, kao to
su autonomne republike, autonomne pokrajine, autonomne oblasti u
sastavu direktne federalne jedinice. u Jugoslaviji su
autonomne pokrajine i kao republike, to je
teorijski i apsurdno. Pokrajine ne mogu biti, ni objektivno, ni
direktni konstitutivni element federalizma. Ako su pokrajine
konstitutivni element federalizma, one su de fakta republike, tako da se
SR Srbija javila kao federacija u jugoslavenskoj (kon)federaciji. To je
tzv. federalizam. Tako je stvoren apsurd, da Srbija bude
federalna jedinica, a da nema status drave u pravom smislu, na cijelom
svom na
11
uem
11
Jedan njen dio, koji
su drale autonomne pokrajine u toj mjeri je bio osamostaljen da na
njemu Srbija nije vrila vlast. Oni su se suprotstavljali Srbiji i u strukturi
federacije i u unutarnjim odnosima. Prema tome Srbija je bila krnja
republika i krnji federacije. Sa stanovita gledano,
pokrajine ne mogu biti dravotvorni elementi federacije, pogotovo ako
su u sastavu federalne jedinice. To je bio voluntarizam.
Pod uticajem koncepta federalizma, uvedeno je
mjerenje na osnovu reprezentacije i za
autonomne pokrajine uveden je paritet u organima federacije i
konsenzualno mimo Srbije i protiv nje, tako da su pokrajine
bile
11
drave u dravi
11
, to je dovelo do apsurda; uvedeni su i
11

a oni izraavaju deformaciju sistema. Prema tom ljudi
se biraju na funkcije kao reprezentacija, a ne na osnovu sposobnosti.
Tako su formirani organi federacije kao reprezentacija, a ne na osnovu
sposobnosti. Tako su forsirani organi federacije u koju se ne regrutuju
najsposobniji ljudi. Zbog toga SFRJ nije imala jugoslavenskih ni
dravnika, nezavisnih od lokalnih i parcijalnih interesa, su sve
bile povezane sa republikama i pokrajinama, od njih zavisne i
njima odgovorne. Ove nisu mogle stvarati jedinstvo Jugoslavije,
to je pokazalo Predsjednitvo SFRJ, koje u martu 1991. godine nije
moglo donijeti odluku o odbrani Jugoslavije, jer su
Predsjednitva imali instrukcije iz republika kako se ponaati.
153
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
Ova koncepcija federacije dijelom bila je djelo E. Kardelja,
koji je imao Titovo povjerenje. On je mislio da jednim
"kooperativnim federalizmom", koji naglaava nacija,
jedinstvo Jugoslavije, koja je sve vie postajala nestabilna. To je bila
njegova zabluda, da se poputanjem nacionalizmu moe
kompromis i jedinstvo u federaciji. To bi moda i bilo da
su u republikama i pokrajinama imali "naboj" jugoslavenstva. U
istoriji moe se da je Oto Bizmark (1815-1898), na
Pruske ostvario ujedinjenje "krvlju i da je
pobjedom Pruske protiv Danske 1864. godine, Austrije 1866. i
Francuske 1870-71. ujedinio i postao njen prvi kancelar. Kau
da je Bizmark Nijemce malim da bi velikom".
On je pripremio i Berlinski kongres 1878. godine, na kome je izvrena
revizija Sanstefanskog mira; Srbija i Crna Gora su postale samostalne i
nezavisne drave, a Austrougarska je dobila pravo da okupira BiH.
Navodimo primjer "eljeznog kancelara" nJegovu ulogu u
evropske konfuzije.
Poslijeratni razvoj Jugoslavije kretao se u znaku teleoloke
(svrsishodne) i (izvorne) koncepcije. Najprije je
sovjetski teleoloki koncept, da bismo preli na svoj izvorni, a od 1968.
godine ponovo dolazi do teleolokog koncepta razvoja, u
ruho dogovorne ekonomije i dogovornog socijalizma.
Ustav iz 1974. godine i ZUR iz 1976. godine imali su antitrinu
orijentaciju, od idejnog subjektivizma, a ne objektivne
stvarnosti, od shvatanja da se stvaranje vrijednosti i trite mogu
nadomjestiti dogovorima i sporazumima.
Na kongresima i konferencijama SKJ, sjednicama CKSKJ, sjednicama
skuptina, kritikovano je stanje u drutvu, donosili su se
i predlagale razne mjere, a izlaza iz stanja nije bilo;
nisu se pronalazile drutvene snage koje su sposobne da prihvate i
sprovode predloene mjere.
Jugoslavija, onakva kakva je bila, nije bila jer je bila
konglomerat raznih istorija, tradicija, uticaja, veoma dugog odvojenog
ivljenja naroda. Hrvati i Slovenci nisu imali jugoslavenske
pripadnosti. Oni su stalno teili, od 1914. godine, dravnom
separatizmu; bili su poraeni u Prvom svjetskom ratu, a Hrvati i u
Drugom, i nisu mogli stvoriti nacionalne drave. Kada su u
Jugoslaviji- rastao je separatizam i odioznost prema Jugoslaviji i svemu
t
154
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
to je jugoslavensko. Jugoslavenska federacija je bila moderna
federacija, decentralizovana okrenuta prema nacijama, ali ni to nije bilo
dovoljno da se ostane u Jugoslaviji.
Evropska zajednica je vrila pritisak na Hrvate i muslimane 1991. godine
da sprovedu referendum o izlasku iz SFRJ. Srbi u BiH i Hrvatskoj su taj
referendum bojkotovali, a Hrvati u BiH su ga prihvatili, samo zbog toga
da bi izali iz SFRJ, ali i iz BiH. Referendum nije mogao biti legitiman,
jer su Srbi i u Hrvatskoj i u BiH bili konstitutivni narod, i bez njih je bio
nelegalan i nelegitiman. Evropska zajednica, muslimani i Hrvati su to
ignorisali. se BiH otcijepila od SFRJ, su sukobi. Hrvati su
uskoro formirali Herceg-Bosnu i HVO, kao dravu u dravi i paralelnu
vojsku. U isto vrijeme je u Hercegovinu ubacio svoje elitne
jedinice. Ali, mir njima nije dugo trajao. Muslimani i Srbi su se
sukobljavali, a Hrvati su zaokruivali svoja nacionalna
se A kada je to prelo granicu - je otar i
brutalan sukob muslimana i Hrvata. Onda ih je glavni mentor
odveo u Vaington, gdje su potpisali sporazum o Federaciji BiH
(muslimansko-hrvatskoj). To je ispala prava dravna skalamerija. Da
Hrvati nisu pretjerali u spekulisanju, i da su imali realne ambicije - mogli
su mnogo bolje
Jugoslavija se raspala na istorijskim razlikama:
ekonomskim, dravotvornim, civilizacijskim, kulturnim, tradicionalnim.
Srbi i Crnogorci su imali svoje drave od 1878. godine, ali Hrvati i
Slovenci nisu ih imali sve do borbe, 1941-1945.
godine. Njihove drave su bile u sastavu jugoslavenske federacije od
Drugog zasjedanja A VNOJ-a, 1943. godine. oni su stalno
stremili i zahtijevali svoje samostalne i nezavisne drave i krenuli su u
nasilnu secesiju 1991. godine, posljedica je bilo ruenje Jugoslavije.
155
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Karakteristike sistema SFRJ
l. Funkcionerski sistem
sistem u Jugoslaviji odrao se i kao odvojeni i
osamostaljeni funkcionerski sistem, sastavljen sve vie od nesposobnih
funkcionera od karijere. On se odrao bez obzira na to kakve su
promjene proklamovane i vrene. Samoupravljanje je bilo nejako da
sistem bitno izmijeni. On je stvorio svoju samostalnu bazu.
Funkcionerskom sistemu odgovarala je atomiziranost i zatvorenost
teritorijalnih i proizvodnih zajednica, jer je na tome zasnivao svoju
To je dovoljno potvrdila feudalna rascjepkanost. Tzv. "optinski
su egzemplarni primjer takve Ovaj sistem se zasnivao
na individualnoj, interesnoj , funkciji od karijere. On se
grupisao u vidu podjele rada koji je poprimao klasni karakter; drugo,
zasnivao se na i u kadrovanju, jer se u njega
primalo. funkcioner ovisi od miljenja i naklonosti vieg
funkcionera a u najboljem od miljenja vieg
foruma. Zbog toga je on bio odgovoran prema "gore" tj.
posluan, a neodgovoran prema "dolje", tj. prema rjeavanju problema
zbog kojih je funkcioner biran i Otuda
neodgovornost funkcionera i decenijama apeli za odgovornosti
koja ne uspijeva, jt:r je neodgovornost imanentna ovom sistemu.
lako je poslunost bila glavni kriterijum izbora i penjanja po
hijerarhijskoj ljestvici, ona se popunjavala i drugim kriterijumom - da
nii funkcioneri, ili oni koji dolaze na neka mjesta budu manje sposobni
od viih funkcionera , da im ne bi konkurisali i imali svoje stavove.
Otuda je kod odabiranja funkcionera koji ulaze u kruno kretanje, bila
prisutna negativna selekcija. Tako je dolo do sve erozije
intelektualnog i nivoa kadrova u odnosu na stanje za vrijeme
rata i u prvim decenijama nakon tata; nastao je sukob sve
potreba za sposobnim kadrom i sve nedostatka
sposobnih kadrova. Ovome treba dodati i tzv. pariteta
nacionalne i druge zastupljenosti, tako da je skoro potpuno nestao izbor
sposobnih i kreativnih kadrova za kojima je bila sve potreba. To je
jedan od razloga ukupne drutvene krize, jer ipak "kadrovi rjeavaju
mnogo", ako ne i sve. Dok se ovaj sistem ne ukloni, se afirmisati
sposobni kadrovi. Zbog ovakvog regrutovanja kadrova
funkcionera) i njihove sve manje sposobnosti da se " nose" sa
156
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
povjerenim zadacima - dolazilo je do sve kohezije
sloja i do njegovog odvajanja od naroda. Zbog toga on sve vie dolazi u
sukob s narodom koji ne prihvata njegove nerazumljive stavove i
odluke. Pored toga, ovaj profesionalni sloj za sebe je
obezbijedio mnogobrojne privilegije, birokratsko-klasnog karaktera:
luksuzne vile, stanove, kredite, privilegovanu medicinsku njegu,
napredovanje u platnoj hijerarhiji nezavisno od rada, publicitet u
javnosti, beneficirane odmore, a najvanije - o sudbini
mnogih ljudi. Tako smo dobili jasnu kristalizaciju jednog novog klasnog
sloja interesi su doli u otar sukob sa samoupravljanjem, tj.
narodom.
13
Funkcionerski sistem smo naslijedili od SSSR-::L Kako se
razvijalo samoupravljanje, kontradiktornost ovog sistema je sve vie
dolazila do izraaja. Postepena erozija morala pod uticajem privilegija i
profesionalizma koji on u sebi nosi dovela je do sve sukobljavanja
interesa sloja i interesa drutva.
Ove pojave nisu samo posljedica karakteristika i kada bi se
mnoge izmijenile, pojave bi ostale. U pitanju su objektivni uslovi
koji navode da se ponaaju onako kako se ponaaju. To je njihov
poseban poloaj u drutvenim odnosima. Naime, interesi
sloja bili su u dubokom sukobu sa interesima Ovo se
nazivalo kadrova u naroda. Ko je i
kada uspio da dobre kadrove kompromituje "u naroda"?
sloj je pokazao bar dvije sklonosti: da se prikae kao glavni
borac za razvoj samoupravljanja,
dogovorene politike, u je traio rezon svoje potvrde, i drugo da to
13
V. Hafner: drutvene strukture i samoupravljanje", misao
6/82
Samoupravljanje je zahtij evalo mnogobrojne inicijative i u konsenzusu
pluralizma samoupravnih interesa, dok sloju, po definiciji , odgovarala je
atomiziranost, direktivnost, odnosno odozgo. Odatle nekoliko pojava:
a) prenebregavanje akcione aktivnosti, od partijskih organizacija u
velikim i njihovo povezivanje samo sa forumima -
komitetima, na teritorijalnom principu, to odgovara masovnoj , poslunoj , a ne
akcionoj partiji ,
b) komuniciranje sa "bazom" samo putem informacija, i direktiva,
e) dijaloga bilo neposredno ili preko sredstava javnog
komuniciranja ,
d) stalno ponavljanje kako je "sistem dobar" samo ga treba sprovoditi,
e) prigovori na takvo slanje lako su se proglaavali neprijateljskom a
njihov broj je rastao sa razvoj em samoupravljanja,
f) dogmatsko odbijanje racionalnih predloga i rjeenja i ideologiziranje
sve do produbljavanja krize velikih razmjera ne ni od jedne od
pozicija. Ovo se moglo pratiti vie od tri decenije.
157
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
due zadri svoj i poloaj intervenciju
partijskih komiteta. Zato ovaj sloj reaguje na sva zbivanja i mjere koje
mogu uticati na izmjenu njegovog drutvenog poloaja. Zbog njega su se
mijenjali propisi u sistemu: izborni sistem, da bi on produio na
ili se sistem jednostavno stanju.
Taj problem se toliko zaotrio da je dobio obiljeje ozbiljne moralno-
krize ovog sloja, koja je imala veoma negativne posljedice na
cjelokupne drutvene odnose, a posebno na tadanju privrednu i
drutvenu krizu. On je suavao prostor samoupravljanja,
administriranje i arbitriranje i time objektivno drutveni uticaj i
arbitrarnu ulogu sloja. Zbog toga je stepen
drutvene stabilnosti odgovarao interesima sloja. Odatle
ne samo stagnacija samoupravljanja i njegovo potiskivanje na
cijelom frontu. fraza da klasa ovlada cjelinom
dohotka" vie od 20 godina bila je velika hipokrizija i u
suprotnosti sa onim to su radni kolektivi objektivno mogli uraditi.
Sabijeni u teritorijalne rezervate, razmrvljeni na segmente - bili su
dobro sredstvo za manipulaciju. I onda smo dobili ovakvu situaciju:
samoupravljanje je ipak uhvatilo neki korijen, pa se nije
moglo likvidirati, a sloj je jo bio suvie da bi se
mogao kontrolisati i staviti u poziciju izvrne vlasti.
Ovu situaciju komplikovalo je stanje konfederativnog
- od federacije do OOUR-a. Suprotno Ustavu, u
praksi bila je uspostavljena konfederacija. Skoro za svaku odluku bila je
potrebna saglasnost i pokrajinskih politokratija;
su se odigravala iza zatvorenih vrata bez javnosti i delegatskih tijela;
veto je blokirao donoenje vitalnih odluka. Moda smo tako i
nehotice prihvatili buroasko objanjenje o nepodesnosti "mase" da
upravlja drutvenim poslovima. Izgleda da je konfederacija bila kao
izmiljena za afirmaciju sloja koji nije nacionalno
homogen. Konfederacija i saglasnost davali su privid demokratije, a u
isto vrijeme apsolutnu vlast u vlastitom paaluku.
Npr. delegacije u republika i pokrajina imale su imperativni
mandat koji ne daje republika kao samoupravna zajednica, nekoliko
ljudi iz nacionalne birokratije. Ta se
legitimisala imaginarnim nacionalnim interesima, a naciju niko nije
pitao, u stvari, radilo se o interesima politokratije. je bilo i u
optinama. da su lokalne oligarhije bile odvojene od "baze",
njihova egzistencija je u velikoj mjeri bila uvjetovana; ona je
jedinstven front protiv samoupravljanja, je izraavan njen
klasni Iz konfederativnog proizlazila je i
158
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
konfederacija SKJ, OUR-a, ideologija nacionalnog kapitala (to je jo
buroazija otklonila), stvaranje nacionalne klase, nacionalnog
dohotka, nacionalnih deviza, nacionalnih ekonomija, nacionalne
knjievnosti, nacionalnih kola - pisaca, sve do vojske. Tako smo dobili
novu teoriju o naciji kao subjektu osnovnih drutvenih odnosa, suprotno
marksizmu. Sve je to dalo legitimaciju vlasti
sloja gdje je teite na vlasti a ne na samoupravnom
zajednitvu. Tako su se odravale ideje" gdje je
socijalizam morao imati nacionalno obiljeje.
Za monopola posluio je i delegatski sistem, odnosno
glasanja za skuptine. Preko posrednih izbora dolazilo je do
potpune manipulacije sa kandidatima i promovisanje od
karijere. da su bili iz osnovnih drutvenih
tokova, nisu imali svoje realne predstavnike u sistemu - oni
su digli ruke od ma kakvog angaovanja i zamijenili ga
apatijom i Tako smo imali drutvo u kome je
monolit suprotstavljen neorganizovanim masama.
je da su tekovine revolucije bile ozbiljno
uzdrmane, da je klasna kristalizacija sloja dobro
napredovala, da je erozija morala dola do krizne da je
avangardna uloga SKJ srozana; sve te pojave nisu bile
Jugoslavija je dugo idejno, kreativno, moralno propadala, dok
nije nestala.
Samoupravljanje, da bi funkcionisalo moralo je funkcionisati na prvom
mjestu u malim organizacionim grupama i odatle se prenositi na cijelo
drutvo. U proizvodnji, ta mala grupa je bila radna organizacija, a na
lokalnom planu bila je mjesna zajednica.
Neophodno je da federativna nije bilo uvjetovano
postojanjem nacija i narodnosti i postulatima
samoupravljanja, jer se u definiciji samoupravljanja govorilo o
zajednicama kao samoupravnim zajednicama. Ono
to nacija jesu granice federalnih jedinica, njihovo cjelokupno
istorijsko kulturno-istorijsko obiljeje, a ne
dravnost. Jugoslavija je uvela samoupravljanje i proglasila kao
osnovnog subjekta sistema. ono se zaustavilo na
forumima pa i na delegatskom sistemu, to je bila njegova osnovna
slabost. Revitalizacija ili reafirmacija samoupravnog sistema mogla je
samo preko samoupravljanja u baznim organizacijama. To moe biti
strateka osnova izgradnje sistema. Nedostatak demokratske
159
SISTEM IDEJA l UTOPIJA SOCUAI..ISTICKOG PREOBRAAJA
tradicije u jugoslavenskim zemljama i pomenute devijacije u
poslijerevolucionarnom razvoju je da se
neposredno pristupi izgradnji samoupravnog sistema. Svi
pokuaji da se to uradi uglavnom su propali; dolo je do raskoraka
proklamacija i stvarnosti. Zbog toga se trebalo orijentisati na
"prelazni" mijeani sistem.
drutvene zajednice, odnosno imali su dvije osnovne
uloge: da kao u odlukama, a da kao
i u ekonomskim odlukama.
sistem trebalo je da obezbijedi oba ova odnosa. dotle se nije
dolo u razvoju. drutvena kriza proizila je prije svega iz
klasnih prepreka ostvarivanja samoupravnog opredjeljenja. Prema
bitnim indikatorima, stvarna materijalna i snaga
samoupravljanja bila je slabija od i (grupno-
i procesa i odnosa drutvenog
razvoja. Bitna odlika tog stanja bila je kriza drutvenih odnosa zbog
toga to su ovi drugi modeli i tendencije u drutvenom razvoju imale
prevagu u odnosu na samoupravljanje. Ne samo trenutno i u duem
periodu. S druge strane, kriza je stihijski mnogo vie radila za one
"druge" solucije razvoja nego za samoupravljanje. Osnovni je
da su najvaniji izvori kriznih procesa u Jugoslaviji proizlazili iz
sukobljavanja i od demokratsko-samoupravne kontrole
osamostaljenih centara dravno-partijskog aparata i neformalnih grupa
da se samo sa snanijim samoupravnim prodorima moglo
prevazilaziti stanje bremenita i kriznim tendencijama.
To je izrastanje samoupravljanja iz osnovnih zajednica rada i
ivljenja u cjelovit samoupravni sistem, koji na
svim nivoima - od OOUR-a, mjesnih zajednica do federacije odnijeti
prevagu nad dravno i partijski teritorijalnim
organizovanjem, bez dominacije posredovanja profesionalnih
dravno-partijskih elemenata. To je zahtijevalo da se transformie i SKJ,
da vie bude partija klase, a ne dravna partija, ili da se stvori
viepartijski sistem. Ovo je bila koncepcija i za due vrijeme
nerealna.
procesi su se "zakovali"; drutvo se nalo u takvom
stadijumu svog preobraaja u kome se nije moglo sredstava i
metoda revolucionarnog mijenjanja stanja i onih
metoda i sredstava koje sloj nije bio spreman da prihvati.
Jugoslavija je isprovocirala mnoge oblike i procese koje nije mogla
elementarno staviti pod svoju kontrolu i njima ovladati - ni idejno, ni
l
160
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
ni organizacione ni funkcionalno. sistem
posredovanja preuzet je iz Biblije. U Bibliji pie da se "ne silazi s puta
Gospodnjeg", a to se moe preko posredovanja. Mojsije je
posredovao Boga i naroda na Sinajskoj gori, primao je
zapovijedi i pisao na XII Muhamed je primao boje zapovijedi
preko ebrajla. Takav sistem je uveden i u svjetovnoj vlasti u vrijeme
simbioze boanske i svjetovne vlasti. Npr. Staljin je bio zemaljski bog.
njega i naroda bilo je Predsjednitvo CK, a u ratu je bio
Generaltab koji sjedi u susjednoj prostoriji i prima zapovijedi. Dakle,
je vie nego Ni mi nismo bili u stanju da iz
sistema posredovanja iako smo 40 godina bili na vlasti i propovijedali
samoupravljanje i za sve to vrijeme odnosi su bili posredovani. U
Jugoslaviji je stvoren gigantski posredni sistem; domet pojedinih foruma
i institucija bio je takav da je to skoro bilo izmijeniti. Mi smo
javne slube profesionalnim od karijere i imali smo zanimanje -
funkcioner od karijere. To mjesto je imalo poseban poloaj i pravni i
stvarni, dakle imali smo legalni dvojni sistem. Ta mjesta imala su
poseban poloaj i zato je bila tolika jagma za njima. Zato nismo mogli
drutvene funkcije javnim i zamjenjivim, to je bio osnovni
zahtjev Pariske komune i u istaknutoj teoriji; zato su
postojale monopolske i grupno-svojinske funkcije - na to je
odgovoreno.
Nismo mogli imati i sistem i socijalno
stabilnost. To je van drutvenih zakona. Nije Komuna izvrne
funkcije vlasti i upravljanja povezala sa javno odabranom u
svako doba smjenjivim i odgovornim koji rade " za
nadnicu". Zato taj princip nije sproveden u
zemljama se sve dalje od njega odmicalo - i na ovo pitanje je
odgovoreno. Ako neko vlada svijetom na potpuno
iracionalan sukrivac je i taj svijet, jer svojim blagonaklonim
hipokritskim ponaanjem navodi vlastodrce da vladaju. Koliko je u ime
slobode (Dante), koje je vrila crkva i represivni
autokratski sistemi; koliko je u ime revolucije i
samouprave kod nas bilo nedemokratskih represivnih birokratskih
postupaka, npr. prilikom otkupa poljoprivrednih proizvoda, formiranje
SRZ-a, otvaranja logora Goli otok? Sistem gdje vlada prvi (a
takvih sistema ima mnogo) mogu se odravati samo ako se ukloni drugi
- konkurent. To su diktatorski reimi. To se zbog toga da bi
"prvi ostao sam kao karizma. Tako je Staljin postupio sa
Trockim, Buharinom i drugim; Hitler sa kapetanom Remom; Mao Ce
Tung sa Lio ao Enver Hoda sa Dzodzeom i ehuom, knez
161
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Milo sa kralj Aleksandar sa Apisom, Tito sa
Tako su postupali i svi reimi Evrope poslije
rezolucije lB-a. Prvi ne smije imati konkurenta. On se malo
pomalo pretvara u mit i karizmu. Od tih pojava ni Jugoslavija nije bila
imuna. Na tome se "zakovao" samoupravni sistem.
2. Jo neke deformacije sistema
U pravnom sistemu SFRJ nosioci dravne vlasti sebe su izuzeli
od nekih oblika i druge odgovornosti, jer suveren ne moe
odgovarati, a mnogi su se upravo tako i ponaali. Tako je npr. dolo do
zloupotrebe "zelenog plana", sredstva dobijena za razvoj poljoprivrede
bila su koritena za izgradnju vila, vikendica, kupovanje luksuznih
automobila i stvari, a ne za poljoprivrede. Tako teko djelo
protiv drutva nije bilo kriminalizovano kao U civilizovanom
svijetu bi se to kriminizovalo kao teko djelo sa kaznom
zatvora. kako vlastodrci sebe kazniti. Vjerovatno je to
jedinstven da su dravni i drutveni organi direktno potkopavati
drutvo svojim djelima.
birokratskog sloja moemo pratiti i preko
drutvenih dogovora i drugih internih procesa koji vae samo za taj sloj.
Dogovorima i drutvenim dogovorima birokratija je sebe izvukla iz
pravnog sistema u poseban sistem. Ona je stvorila poseban sistem mimo
zakona. Na taj je ostvarivala svoje posebne interese koje ne bi
mogla ostvarivati u legalnom pravnom sistemu. To se odnosilo i na
posebna prava iz stambene oblasti: stana i kirije, oprema,
odravanje, posebno pravo u odmaralitima zatvorenog tipa. Pravo na
kredite sa povlatenom kamatnom stopom za posebne namjene i druge
privilegije. Ovim propisima je i kadrovska politika da u nju ne
bi uli "nepodobni" ljudi to samostalni i neposluni. Nekada
djeca pitati da li je sve ovo bilo da li je bio takav sistem
na kraju 20. vijeka koji je prpizvodio ovakve primitivne nagone
privilegije i gluposti. Ono to je nezamislivo u demokratskom
svijetu i tamo gdje su na vlasti - to je
klerikalizacija drutva i vjeronauke kao obaveznog predmeta
u kole. na bive Jugoslavije, posebno tamo gdje ive
Srbi, klerikalizam je sastavni dio dravne politike i izvor kulture. U SRJ
i RS ima stranaka koje se zalau za monarhije. I
religija i vjera su srednjovjekovne ustanove. Sa njima teko da se moe
u Eyopsku zajednicu.
162
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
ostvarivanja sistema u
SFRJ
Za ostvarivanje programa sistema (DPS) potrebna
je organizacija ljudi: znanstvenih, voljnih. Ako organizacija
nema takav sastav onda se ne mogu sprovesti zadaci organizacije, ili je
program idealan i nerealan. sistem ne moe biti dobar, a da se ne
sprovodi. U Jugoslaviji je nedostajalo i jedno i drugo. Dravne i
drutvene institucije bile su velikim dijelom sastavljene od ljudi koji su
bili nesposobni, ili je njima odgovaralo da sistem ne sprovode, a i sistem
je u nekim vanijim dijelovima bio idejno iluzoran, tako da se nije
mogao ni sprovoditi.
Za jugoslavenski sistem Ustavom i Programom SKJ,
propagandna je da je dobar, samo ga treba sprovoditi. Kako se
zna da je sistem dobar a ne sprovodi se? Zato ljudi ne sprovode
drutveni sistem koji je u njihovu korist rade na svoju tetu? Ako u
drutvu postoje snage koje stoje na putu ostvarivanja programa DPS-a,
mogu li se te snage identifikovati? Na svim mjestima u privredi
i drutvenim djelatnostima nalazili su se SKJ, jer oni koji nisu
bili SKJ rijetko su mogli obavljati te funkcije. Na taj
komunisti su imali feti povjerenja i nisu se mogli identifikovati sa
neizvravanjem. Oni koji su stajali na putu ostvarivanja ideja DPS-a a
bili u SKJ, zanemarili u stav da su i komunisti "lako
kvarljiva roba" koja se kvari kada u poziciju kvarljivosti. Ako se
ne mogu identifikovati oni koji da sprovode drutveni program
razvoja, onda se protiv njih ne moe ni boriti. Na tome je pao
jugoslavenski sistem. Oni koji su glavni krivci za njegov pad nisu se
mogli identifikovati. To je fenomenalno.
Problem Jugoslavije bio je i u sistemu i u ljudima. Dobar sistem moe
biti onaj koji odraava realna stanja drutvenih odnosa, koji ima
instrumente i ljude za njegovo ostvarivanje. Moe izgledati da su
sistematska opredjeljenja dobra a sprovodioci sistema se ne ponaaju u
skladu sa sistemskim opredjeljenjima. Onda sa sistemom neto nije u
redu. U Jugoslaviji su obavljane stalne elaboracije ali se ni odnosi ni
ljudi nisu mijenjali. U oficijelnoj politici se tvrdilo da je Jugoslavija
upala u krizu zbog slabosti u sistemu, i da je zbog toga nuno potrebno u
sistem uvoditi promjene. On je mijenjan, ali nije
163
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
vrijedilo: ili su promjene bile nerealne, ili je monopol vlast istih
ljudi bio smetnja.
U Jugoslaviji su robnoj privredi i tritu vrata otvarana zatvarana
i oni su zamjenjivani sa "dogovornom ekonomijom" i
"sporazumijevanjem", normativno su se vrata otvarala a u praksi
zatvarala. Prednost je davana prema projekciji. Ne
moe se objektivna ekonomska zakonitost "silovati" ideologijom i
politikom, od subjektivnih proizvoljnosti i elja. Jer, ona se
ponovno ali kao farsa. Mnoge dogme nisu sve do
raspada Jugoslavije.
Prema tradicionalnoj emi, revolucija nema
zadatak da izvri prvobitnu akumulaciju jer revolucija biti rezultat
visokorazvijenih proizvodnih snaga, drutvenih odnosa i ukupne
civilizacije. Ipak se to moralo, jer se pobijedilo samo u
nerazvijenoj zemlji . U tu svrhu stvoren je aparat koji je to
obavio u "prelaznom periodu", ali se taj aparat pokazao nesposobnim
da na robnu privredu, akumulaciju i reprodukciju. Sve
zemlje su stale pred trinom ekonomijom, jer ona
ekonomsku i dravno-partijske birokratije. U
stvari, problemi socijalizma su nastali kada se jedna faza drutvenih
promjena trebala zamijeniti fazom menadmenta i robnom privredom,
to se desilo u zemljama. Umjesto te smjene, nastavio je
dravno-partijski monopol i laicizam, tako da su se novi
procesi On se zamjenjivati novom idejno-normativnom
elaboracijom. U toj situaciji ekonomska kriza je prerastala u idejnu
krizu, krizu i sveoptu sistemsku krizu. Ustav iz 1974.
godine i ZUR iz 1976. godine imali su antitrinu orijentaciju
od idejnog subjektivizma a ne objektivne stvarnosti. Od shvatanja da se
i stvaranje vrijednosti i trite mogu nadomjestiti dogovorima i
sporazumima, da Jugoslaviji nije potrebna konkurencija interno
udruivanje rada i sredstava i solidarnost - koncept
o asocijacijama i proizvodnim . zajednicama. Prema
shvatanju, da se sve treba regulisati samoupravnim sporazumima i
dogovorima sistem je zatvoren. Rezultat toga je bio hipernormativizam,
inflacija propisa se da ih je 1988. godine bilo u SFRJ oko osam
miliona).
U Jugoslaviji je bio proklamovan "pluralizam samoupravnih interesa"
po kome se konsenzusom. S obzirom na velike razlike u
stepenu razvijenosti pojedinih strukturu privrede i razlikama u
t
164
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
mnogo drugom - sporazumi nisu bili od koristi. Dogovorna
ekonomija, ili ekonomija bez ekonomske prinude donijela je ogromne
nevolje: unutarnju i spoljnu zaduenost, investicione promaaje, sve
gubitke, nezaposlenost, opadanje produktivnosti rada i stope
privrednog rasta, veliku inflaciju jer je nestao faktor vrednovanja.
Definisanje drutvenog vlasnitva kao nevlasnitva donijelo je eroziju
osnovne proizvodne supstance. Mogu li sredstva za proizvodnju
funkcionisati ako nemaju titulara koji za njih odgovara? Posljedice su
svestrane: raspadanje privrede i procvat "sive ekonomije". Zbog toga su
se ustavne promjene vratile na odnose i titulare. Antitrina i
privreda nije Jugoslaviju dovela u komunizam, kako se
mislilo u sirotinjski egalitarizam za ogromnu osiromaenog
stanovnitva, do oko milijardi dolara gubitaka u bankama, do
oko dvadeset milijardi "pojedene" amortizacije, ogromnih iskazanih i
prikrivenih gubitaka u OUR-ima; Jugoslavija je bila na izdisaju.
Ustavna koncepcija o jedinstvu klasnog i nacionalnog dovela je do
dominacije nacionalnog nad klasnim. Ubrzo se ispostavilo da je
nacionalno daleko ire i od klasnog. Govorilo se o njihovom
jedinstvu a ne i o njihovoj suprotnosti. Zanemarilo se da je njihovo
jedinstvo relativno a da je borba njima trajna. Na taj klasno
se utopilo u nacionalno. Umjesto jedinstvene privrede, jedinstvenog
trita i konkurencije na njemu Jugoslavija je dobila nacionalne
ekonomije republika i pokrajina. Ekonomski nacionalizam i
etatizam stvorili su sve druge nacionalizme - sve do jezika,
obrazovanja, kulture. Onda je nastala dreka o opasnosti od
"komunizma" a nije se vidjela opasnost od nacionalizma. U situaciji
koja je nastala samoupravljanje je ostalo samoupravna ornamentika
je sadraj od njegovog etatizam.
Umjesto da se radnici kao glavna proizvodna snaga bar koliko-toliko
probij u u drutvenoekonomski i sistem, bar u vidu participacije
i radnici su se nali u situaciji da se bore za elementarnu
egzistenciju. Umjesto da se iri materijalna osnova udruenog rada, ona
se sve vie suavala. dogovorne ekonomije i
samoupravnog sporazumijevanja su javnost da vie biti
eksploatacije i da radnici u ovom sistemu ovladati cjelinom dohotka.
lstrajavanje na iluzornim privrednog i sistema
donijelo je Jugoslaviji u ekonomiji ideoloku, i moralnu krizu.
Mnogi to nisu Izlazak iz krize zahtijevao je korjenite
promjene u ekonomskom i sistemu. One su trebale da
165
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
obuhvate izmjenu svojinskih odnosa, afirmisanje trinog i
ekonomske trine prinude, stvaranje trita sa ravnopravnim
uslovima otvaranje ekonomskog i trinog prostora za
uticaj svjetske ekonomije i trita. Jugoslavensko drutvo bilo je
idealizmom i utopizmom, to je bitno uticalo na
drutvenoekonomsko i Ono se nije moglo
stabilizovati jer je nastao ogroman raskorak eljenog i stvarnog.
Na primjer, proklamovano je da je glavni cilj drutva i njegova
i da mu tu ne moe donijeti niko osim on sam svojom
njegov poloaj je bio u rukama drave i partije.
Neprestano se govorilo o neophodnosti otvaranja ekonomskih,
kulturnih i drugih odnosa, o integraciji, stvaranju dohotka i raspodjeli
prema radu, a svi ovi procesi i odnosi ili su obrnutim smjerom u
se izraavalo deformisano stanje drutva. Daleko vie privrednog i
trinog jedinstva bilo je zemljama Evropske zajednice nego
jugoslavenskim republikama i pokrajinama.
Na raskrsnici drutvenog razvoja Jugoslavija nije izbjegla
ideje i zamke. Onda je okrenula dugim, ekstenzivnim
putevima. Ni kasnije kada je imala iskustva, ona nije uspjela da smanji
uticaj ideologije i utopije na svoj drutveni razvoj. Stanje
drutvenoekonomskog i sistema bilo je indikator da i dalje
vladaju skoro nepremostive ideoloke i prepreke realnijem
privrednom i drutvenom razvoju. Ove prepreke sve do kraja
Jugoslavije nisu uklonjene. Ona je pokuala da posljednjim ustavnim
promjenama 1988. godine ukloni ideoloke i strateke greke ali vie
nije imala vremena.
Jugoslavenski Ustav i ustavne promjene
Pravni mehanizam nije dovoljan ako su realni odnosi: interesni,
materijalni i konfuzni, ako je stanje subjekata
nejednakost. To prije ili kasnije izaziva konflikte. Ti konflikti se ne
mogu razrijeiti ustavno-pravno, mijenjanjem i razvojem
drutvenoekonomskih odnosa. Jugoslavija je U njoj je
dolo do razlaza i sukoba normativno-pravnog i stvarnog stanja,
i stvarno stanje se uporno pokuavalo zamijeniti normativno-pravnim i
deklarativnim elaboracijama. Ona je u relativno kratkom vremenu od
1946. do 1974. godine donijela ustava i oko 50 ustavnih
amandmana to predstavlja evropski rekord, a vjerovatno i svjetski.
Jugosla'!ija je u normativnom modelu gajila prevelike ambicije.
166
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
realni odnosi nisu se smirivaH su se zaotravali to je
nuno vuklo od federacije ka konfederaciji. lako je Ustav iz 1974.
godine definisao SFRJ kao federaciju ona je i i pravno bila
konfederacija. Npr., Ustav se nije mogao donositi ni mijenjati bez
konsenzusa svih federacije, glavne funkcije federacije iz
228 Ustava bile su u funkciji republika i pokrajina; u njemu se
na bazi pariteta i konsenzusa osam federacije;
Savezno kao radnih ljudi i bilo je formalno i
reprezentativno; ustavi i zakoni federalnih jedinica nisu morali biti u
skladu sa ustavom i zakonima federacije. Savezni organi mogli su samo
upozoriti republike i pokrajine na nezakonitost i neustavnost njihovih
propisa ali ih nisu mogli ponitavati ni ukidati; Predsjednitva
SFRJ za svoj rad odgovarali su svojim republikama i pokrajinama a ne
Skuptini federacije itd.
Problem ustavnosti u Jugoslaviji bio je realnog ustava i idejno-
zabluda, odnosno onoga to se realno moe i onoga
to se eli. je bilo u Francuskoj Ustava iz 1946. godine i
De Golovog ustava iz 1958. koji je zatvorio makaze ustavne
normativnosti i stvarnosti, zatim u Vajmarskog
ustava iz 1919. godine i stanja u zemlji, zatim u Jugoslaviji
Vidovdanskog ustava iz 1921. i neprekidne krize sve do 1941. godine.
socijalista Ferdinand Lasa} (1825-1864) o ustavu je rekao da je
ustav dobar i trajan "kada odgovara stvarnom ustavu, realnim odnosima
sila koje u zemlji postoje. Gdje pisani ustav ne odgovara stvarnom
stanju, tamo izbije konflikt koji se ne da otkloniti. U tom konfliktu
pisani ustav je prost list pisane hartije koji tokom vremena mora
stvarnom ustavu tj. odnosu sila koje postoje u zemlji".
Ustav SFRJ iz 1974. godine nije bio uzrok krize u zemlji zbog ga je
trebalo mijenjati 1988. godine, posljedica krize koja se nije stiavala
u duem periodu od 1965. godine. To ne da Ustav nije
trebalo mijenjati ali pisani ustav nije su
drutveni odnosi to je pokazalo stanje drutvenoekonomskog i
sistema. Program SKJ iz 1958. godine i danas je inspirativan,
mada se od njega u praksi bitno odstupalo. Sve normativne promjene
mogu biti ako nisu samo deklarativne i ako se uspostavi
mehanizam za njihovo Za SFRJ bilo je vano da taj
mehanizam na uzdi dri elementarno djelovanje stihijskih sila, da
promovie subjektivne snage sistema i da federacija ostvaruje funkcije
usmjeravanja, koordinacije, nadzora i kontrole. Nita od toga nije bilo
167
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
i ustavne promjene su se uzalud donosile. teko je
primijeniti iste principe o dravnosti i federativnom na
nejednake u pogledu drutvenog razvoja i istorijske tradicije. U
tom bi se mogao primijeniti oblik federacije. O tome
se, u Jugoslaviji nije ni razmiljalo. Zbog velikih razlika u
razvoju federalnih jedinica, nacionalne, vjerske, privredne i
obrazovne strukture, u Jugoslaviji je bilo teko stvoriti i odrati
homogenu zajednicu. Jugoslavenski ustavi nisu bili primjereni stanju
drutva. S jedne strane oni su bili monotipski, a sa druge iznad realnih
drutvenih odnosa. Zbog toga se stalnim ustavnim elaboracijama nije
moglo ono to je neophodno su stvarane iluzije da se
odnosi mijenjati. Ustavi Jugoslavije vie bi odgovarali visokorazvijenim
zemljama a ne stanju u Jugoslaviji. S obzirom na nizak stepen ukupnog
drutvenog razvoja zemalja koje su ule u jugoslavensku federaciju, njoj
je vie odgovarala federacija u kojoj se stvoriti brana
koja prerastanje u unitarizam. Dakle, da se federacija
zasnuje na paru suprotnosti: centralizaciji decentralizaciji,
samostalnosti i nadzoru, a to se moglo
Posljednji ustavi SFRJ donosili su se i
pokrajinskih vrhova, to se odnosi na Ustav iz 1974. godine u
kome su poloaj i funkcije pokrajina prele svaku mjeru. U Ustavu su
pobijedili centralizacija i samostalnost republika i pokrajina. Trebalo je
imati mnogo destruktivne mate da se sistem uctm onako
disfunkcionalnim. Zato je ustavnim promjenama 1987-88. trebalo suziti
obim republika i autonomnih pokrajina i svesti ih u granice teorijskog i
uhodanog poloaja autonomija. Ustavni
poloaj Srbije koja je imala dvije autonomije: Vojvodinu i Kosovo i
Metohiju bio je jedan od ustavno-pravnih nonsensa u svijetu.
Ustav SFRJ iz 1974. godine nametnuo je Srbiji neformalnu unutarnju
federativnu strukturu koja se u praksi pokazala stalnim izvorom
konflikata prvenstveno u Srbiji, zatim i u Jugoslaviji. se govoriti
o "uoj Srbiji" tj . Srbiji bez pokrajina. Odnosi u Srbiji su vie na
odnose. Neko je izmislio floskulu, kau neko u Hrvatskoj:
"slaba Srbija, jaka Jugoslavija". Nigdje na svijetu ne postoji rjeenje
prema kome autonomne jedinice o promjeni ustava drave u
su sastavu, a da ta drava ne o promjenama ustava
autonomnih jedinica. Osim toga, ako do sukoba nadlenosti
i pokrajinskih organa o njima se ne u
okviru Srbije kao jedinstvene drave, nego u saveznim organima. Na
kraju, Ustav SFRJ pokrajine na saradnju sa organima i
drugih drava i organizacijama
168
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
pokrajine imaju poloaj drava. Ovakav poloaj pokrajina imao je
negativne posljedice. U Srbiji se javio frustracije i inferiornosti u
odnosu na poloaj drugih republika to se izrazilo u pojavi nacionalizma
i pasivnom odnosu u odbrani Jugoslavije 1991. godine.
U jugoslavenskom sistemu polovinom 60-ih godina sve vie
je izrastala federacija bez primjera. Ona je bila od avnojske
federacije i programski To je bila federacija koja se
na izraeno osamostaljenoj dravnosti i
pokrajinskoj paradravnosti u situaciji potisnutog samoupravnog,
organizovanog udruenog rada i drutva. Delegatski sistem je
formalizovan i funkcionalno .devalvira n o se samo raspravljalo a
nije se u nelegalnim nelegitimnim organima.
Za promjene Ustava 1988. godine Predsjednitvo SFRJ je navelo
razloga: l) ozbiljan problem u funkcionisanju sistema, 2)
neefikasnost u rjeavanju ekonomskog i
drutvenog razvoja, 3) nedosljednost u ostvarivanju uloge
radnika u udruenom radu i 4) da se takvo stanje efikasno
mijenja. Neki od ovih ciljeva ne mogu se rjeavati ustavnim promjenama
stvarnim mijenjanjem drutvenih odnosa, za to su bile dovoljne i
ranije pravne norme. Jedna od stratekih greaka jugoslavenskog D PS-a
bila je u tome to je realne drutvene probleme istrajno pokuavao
rjeavati normativno a ne stvarnom drutvenom aktivnosti. Zato se
uvijek ono to se nije eljelo. To se objanjavalo time da su
i pokrajinske birokratije manje-vie sve odnose stavile pod
svoju kontrolu, to je imalo za posljedicu da su se odnosi u SFRJ odvijali
uglavnom putem dravne vlasti republika i pokrajina. Najgrublja
posljedica takvih tendencija je hipertrofija dravno-birokratskih
funkcija, a krljanje samoupravnih, to se posebno izrazilo na Kosovu u
znaku kontrarevolucije, s ciljem da se ova zajednica
pretvori u dravu.
Osnovu za promjenu Ustava iz 1974. godine predstavljala su saznanja
sadrana u analizi funkcionisanja sistema" koju je
radilo oko stotinu jugoslavenskih i radnika i
koja je bila sveobuhvatna. Polo se od poznatog stanovita da se
prilikom promjene ustava obavi usaglaavanja ustava i drutvene
stvarnosti to je jedno od osnovnih svakog sistema.
Ustav drave treba da odgovara potrebama konkretnog drutva, da
bude uslovima i potrebama njegovog razvoja. ustava
i drutvenog razvoja treba da bude korelacija i
169
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
uticaj. Pri tome je osnovno uspostaviti odnos ustava i stanja
drutva, da to stanje ustav odraava u svrhu potreba drutvenog razvoja
i predvidi mehanizam da se to postigne. To se postie ustavnim
zakonom o ustava. To zahtijeva dug i sloen odnos u
donoenju ustava. da su se ustavi u Jugoslaviji donosili i
mijenjali, to nije dovoljno potovano zbog je prilikom
i donoenja ustava bilo suvie voluntarizma, laicizma i
improvizacija. Zato ustavi nisu odraavati realno stanje drutva zbog
su promjene bile nerealne i fiktivne.
Ustavne promjene izvrene 1988. godine
Ustavne promjene izvrene 1988. godine bile su a neke
radikalne:
umjesto dominacije drutvene svojine uveden je svojinski pluralizam
i titular drutvene svojine,
ukinut je dualizam subjekta OOUR vie nije
bio samostalan ni obavezan; radna organizacija je postala osnovni
nosilac sticanja i raspodjele dohotka,
ukinuta je "dogovorna ekonomija" se na trinu ekonomiju,
je dobilo punu samostalnost u izboru svoje organizacije;
ono je postalo oblik trinog i definie se kao
nosilac prava i obaveza u pravnom prometu i u odnosu na sredstva
kojima raspolae.
Prilikom donoenja ustavnih promjena donesen je i Zakon o
kojim je vie oblika itd. To je
bilo vrijeme poodmaklih priprema za naputanje Jugoslavije. Hrvatska
se pribojavala da imati problema zbog toga to su u njoj dva
konstitutivna naroda - Hrvati i Srbi i odluka o secesiji ne bi bila
legitimna ako bi to bila volja samo jednog naroda. Tako je bilo pravno
ali ne i stvarno. U ovome Evropska zajednica svjesno je prekrila
pravo i potvrdila secesiju Hrvatske mimo volje srpskog
naroda. Svjesne eventualnih oko priznanja o
otcjepljenju, to je bilo u suprotnosti sa Helsinkim dokumentom -
Slovenija i Hrvatska su pokuale da otcjepljenje od Jugoslavije
predstavr kao "razdruivanje" SFRJ. Ali, i za to je bila potrebna
170
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
saglasnost svih jugoslavenskih naroda jer bi i to prestanak
Jugoslavije kao subjekta. I za to je trebalo
sprovesti referendum kod onih naroda koji se do tada nisu izjasnili da li
ele da se otcijepe od Jugoslavije. Do tada su se samo izjasnili Slovenci i
Hrvati, dok su se Srbi u Hrvatskoj izjasnili da ostaju u SFRJ. Do
"razdruivanja" Jugoslavije moglo je ako na to pristanu svi
jugoslavenski narodi koji su Jugoslaviju stvorili. Prema s Ustava
SFRJ "granica SFRJ ne moe se mijenjati bez saglasnosti svih republika
i autonomnih pokrajina" i bez postupka nije se moglo
jednostrano iz Jugoslavije. Neto takvo nema u
pravu. U jugoslavenskom grubo je prekrena
pravo i Evropska zajednica je pod pritiskom dozvolila
Sloveniji i Hrvatskoj da se otcijepe od SFRJ. Prije 140 godina june
drave SAD usvojile su Rezoluciju o razdruivanju od
federacije. To pravo im je osporila federalna Vlada. Nastao je
viegodinji brutalni rat 1861-1864. u kome su june zemlje
SAD bile poraene. Poslije toga federacija je donijela zakon po kome
nijedna federacije nema pravo da jednostrano napusti SAD.
Zato je u Jugoslaviji svaka federacije mogla u svako doba da
postavi pitanje izlaska iz federacije pa da je i nasilno napusti? To je
pravni i fenomen.
171
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREODRAAJA
Uspon i pad KPJ/SKJ i Jugoslavije
U SVOJOJ sedamdesetogodinjoj istoriji, od 1920. do 1990. godine,
KPJ/SKJ proao je kroz burna vremena i ilegalni rad i
progone, frakcijske borbe i konsolidacija,
borbe protiv faizma i masovnih raznorodnih kvislinkih formacija, do
pobjede i izgradnje, upadanje u fazu zamora i lutanja,
gubljenje istorijskog kursa drutvenog razvoja, zamjena tog kursa
utopijama i iluzijama, prolaz kroz faze krize i sukoba u partiji i drutvu-
sve do raspada na XIV kongresu 1990. godine i nestanka SKJ i SFRJ sa
scene.
KPJ/SKJ je bio partija velikog moralnog ugleda i poslije konsolidacije
partija velike i idejne zrelosti i uticaja, to se pokazalo
za vrijeme NOB-a, obnove zemlje i prvih godina izgradnje.
Iako malobrojna, ona je u tekim vremenima Drugog svjetskog rata
uspjela da organizuje i epohalno izvede borbu i
revoluciju, na prostoru najheterogenije socijalne, nacionalne, i
klasne strukture u Evropi. NOB je imala neravnomjeran razvoj po
pojedinim krajevima Jugoslavije ali je KPJ uspio da svi krajevi manje ili
vie u NOB-u. Taj veliki istorijski mogla je da izvede
partija jakobinaca i pariskih komunani, partija velike moralne i
discipline te i idejne zrelosti. Za partizanima su masovno ile
sve i klasne strukture. Zato je NOB i pobijedio. U
prvim redovima te borbe bili su KPJ i Saveza
omladine Jugoslavije (SKOJ). Od 307.000 palih boraca u NOR-u, 55.000
su bili KPJ i SKOJ-a. Samo neprijatelj je mogao to da ignorie.
Iz rata je KPJ izaao sa 127.000 Oni su bili snaga i mozak
obnove zemlje i izgradnje. Bez djelovanja KPJ nije
objasniti ni krupna ostvarenja, ni krupne slabosti i greke u kasnijem
periodu. Velika pobjeda u ratu i revoluciji, osvajanje vlasti i
trijumfalizam, je zamke i opasnosti za normalan razvoj koji iz
toga proizlaze. Na jednoj strani su tenje i ciljevi revolucije koji
proizlaze iz potrebe ubrzanog razvoja, a na drugoj
da se one ostvare. U takvoj situaciji, javlja se tenja da se
osloncem na vlast, preskakati normalne faze drutvenog razvoja.
U te mjere spada prva nacionalizacija sredstava za proizvodnju u
Jugoslaviji 1947. godine. Sa petogodinjim planom 1948. godine,
je izgradnje, da bi se 1948. izvrila druga
172
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
nacionalizacija, a 1949. kolektivizacija poljoprivrede. Time je ukinut
drutvenoekonomski pluralizam i pluralizam; drutvo je
ozbiljno To revolucionarno nestrpljenje i sektatvo, uz
uvjerenost da se vlasti i moe ovladati ivotom i istorijom,
da moe da radi ta - dovelo je do deformacija. Na to se
nadovezalo drutvene svojine i samoupravljanja, pretvaranja
KPJ u SKJ iz uloge u ulogu i kriza sistema je
Poslije VI kongresa na kome je KPJ preimenovan u SKJ i
donesena odluka o izgradnji samoupravnog socijalizma, drutvo je upalo
u fazu spontanosti i anarhije, na jednoj, i birokratske alijenacije na
drugoj strani.
Jedna od stratekih greaka KPJ bila je u tome to je veoma
sloenu i heterogenu drutvenu strukturu vidio kao prostu, jednostavnu
i homogenu strukturu, koja se opredijelila za jednopartijski sistem u
daljim drutvenim tokovima, to se uskoro pokazati u znaku i
kriza partije i drutva. Izlazak iz tog stanja nisu mogle pruiti ni poznate
reforme. U "Aprilskom pismu" 1962. godine koje je uputio
CKSKJ svim partijskim organizacijama izloeni su mnogobrojni
problemi pred kojima se drutvo nalo. U govoru u Splitu 6.
maja 1962. Tito je govorio o tim problemima, ali nije rekao kako se
oni rjeavati. Bilo je da je jugoslavensko drutvo ulo u vrtlog
problema i nije znalo kako iz tog vrtloga da U tom vrtlogu
je proces gubitka identiteta SKJ i izgradnje na
samoupravnoj osnovi.
furiozno na vlast u Jugoslaviji, revolucionarne snage nisu ni
zapazile da su upale u jo da u drutvu nema uslova za
ostvarivanje njihovih revolucionarnih ideja, da revolucionarni pokret
nije jo stasao do "vladavine klase", koje jo nije ni bilo, a ni snage
supstitucije nisu bile na nivou drutvenih potreba. Osim toga, velik dio
stanovnitva nije bio ni prihvatio socijalizam. Tako se ulo u teko
razrjeive dileme: velikih i aspiracija o socijalnim
preobraajima i onoga to se objektivno moglo Drugim
pokret, objektivno nije mogao da sprovodi ono to
predstavlja ideje njegove partije i klase, je predstavljao snage za
koje postoje realni uslovi u datom momentu. Tada se
pokret odvajati od svoje jo nedorasle klase. On se
sluiti frazama, i uvjeravanjima da su interesi te druge klase
koju zamjenjuju istovremeno njihovi interesi. Snage koje su upale u
takvo stanje bile su nepovratno izgubljene, zajedno sa glavnim
U dilemama sada se nalaze snage u zemljama u
173
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
tranziciji. Koga one, u stvari, zastupaju i koje drutvene procese? Ono
to se u pojedinim zemljama uvodi, ne odgovara drutvenom tih
zemalja.
I boljevici i jugoslavenski komunisti doli su na vlast kada nije bilo
konkurentnih snaga, jer su one, npr. u Jugoslaviji nestale
okupacijom zemlje, ili su postale kvislinke. se od
"ranog socijalizma" koji je trebalo da rijei egzistencijalne potrebe
i nastojanjima da se dekretima vlasti uspostavlja socijalizam, da
se istorijskim ubrzava tok istorije, to je dovelo do nasilja nad
istorijom, do mnogih deformacija i nasilja nad ljudima i istorijskog
Tako je proces izgradnje u Jugoslaviji
zavrio. Zapadnoevropski neokolonijalizam bio je babica tog zavretka.
Druga strateka greka snaga jugoslavenskog drutva bila je u
tome to je ono projektovalo drutveni razvoj nezavisno od istorijskih
tokova i u tome preskakalo normalne faze drutvenog razvoja. Na
posljedice toga upozorio je Marks u "Osamnaestom brimeru Luja
Bonaparte", rekavi da se drutvo uvijek morati da dovri ono
to je mislilo da je zavrilo, i kukavnosti svojih
prvih pokuaja". Ovo je dobra pouka za sve zemlje "realnog
socijalizma" i Jugoslaviju, jer one kad-tad morati otvoriti proces
preobraaja. Za Rusiju je akademik Georgij Arbatov
rekao: "Mi se jo dugo oporaviti o.d Jeljcinovih 'reformi' poto
upravo ulazimo u orbitu na kojoj se prije ili kasnije pojaviti (nuno)
novi Marks, zatim novi Lenjin, i nova revolucija ovog ili
onog tipa."
Berntajnova (1850-1932) teorija je prevazilaenje
drutva u okviru njegovih reformi putem evolucije. Ovu
teoriju napao je dogmatski marksizam-lenjinizam koji je zastupao
nasilnu revoluciju. Berntajn je ukazao na aktuelni rascjep
teorije i prakse socijaldemokratskih partija, to se kasnije javilo i u
partijama, kada je .taj rascjep dosegao vrhunac.
Danas se realno mogu potvrditi one socijaldemokratske i
partije koje se zalau za preobraaj drutva
putem evolutivnih ekonomskih i reformi,
drutva, odnosno . putem socijalizacije kapitala. Berntajnova
originalnost sastoji se u povezivanju ovoga rascjepa teorije i prakse sa
teorijom o nunosti prevazilaenja kapitalizma, ne na
osnovu objektivnih drutvenih zakona, nasilno putem
l
174
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
revolucije. Ovaj stav Berntajna utemeljen je u "Erfurdskom programu
socijaldemokratske partije" iz 1891. godine. Zato socijaldemokratska
partija odbacuje koncept revolucionarnog prevazilaenja kapitalizma
putem proleterske revolucije.
Zasluga je ovog koncepta u tome to on dovodi u pitanje dogmatski
marksizam-lenjinizam kao autoritarni i dogmatski pogled na svijet i na
evolutivne drutvene procese u kome miljenja autoriteta stoje iznad
autoriteta istine i objektivne drutvene zakonitosti. Druga njegova
zasluga je u tome to je problem socijalizma i demokratije postavio kao
pitanje prakse, a ne voluntarizma.
zemlje pokazivale su ozbiljne znakove krize zbog autoritarnog
sistema i drutvenog vlasnitva. Iako su se sistem i
svojinski odnosi u Jugoslaviji razlikovali od zemalja "realnog
socijalizma", te razlike nisu bile tolike da su drutveni procesi bili na
normalnom kursu razvoja. U sistem su se ubacivali oblici
koji su stvarali privid da se problemi razrjeavaju, npr. 1952, 1953, 1956,
1961,1963,1965,1971,1974.
U SKJ i drutvu egzistirale su tendencije i suprotnosti. Te
razlike nisu se uvijek ispoljavale tako da su jedne ili struje bile
nosioci jednog, a druge struje drugog, su se u istim
ispoljavalo i jedno i drugo, tako da se u trenucima vie
ispoljavalo jedno, a u drugim trenucima drugo, zavisno od stanja
drutvenih odnosa. To se odnosi na na visokim funkcijama. U
njima su se sukobljavale i tendencije. Te
treba posmatrati u kontekstu konkretnih drutvenih procesa. Ne
o tome mnogi pisci piu . o Titu mitski, bezgreno,
drugi piu samo negativno, obojeno mrnjom.
60-ih godina u Jugoslaviji dolaze do izraaja znaci zamora,
nedostatak vizija, koje se zamjenjuju utopijama. Birokratija je sve manje
bila u stanju da inovacije i modernizaciju drutvenih procesa.
Poslije smrti karizmatskog drave i partije, sve suprotnosti u
Jugoslaviji su se radikalizovale i zaotravale. U rukovodstvu drave i
partije suvie je bilo isluenih ljudi i mediokriteta. Ubrzo se pokazalo da
je SKJ glavni agens samorazaranja, ali i agens razaranja cijelog drutva.
Istroena dravno-partijska birokratija, izgubivi smisao za kreaciju,
bavila se improvizacijama, voluntarizmom, utopijama, pokazala se
nesposobnom da pronikne u objektivnu drutvenu zakonitost, i
uvede realne drutvene oblike. Jugoslavenski revolucionarni pokret
dosta uspjeno je rjeavao probleme rane faze kapitalizma koju je
175
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJ A
nazivao "revolucionarni etatizam". To su bili problemi prvobitne
akumulacije, pokretanje i razvoj materijalne proizvodnje i proizvodnje
potronih dobara, elektrifikacija i industrijalizacija. Ali sve te mjere nisu
karakteristika socijalizma, njegove pretpostavke. Kada su
zadovoljene osnovne ljudske potrebe, trebalo je dalje krenuti u
drutvene reforme. Zato je nedostajao i ljudski potencijal i
civilizacijska zrelost. Tu se manifestovao prirodni i drutveni zakon.
Jedna generacija nije mogla izvriti dvije revolucije: osvajanje vlasti i
dug proces socijalnih preobraaja. klase nije bilo. Tada je sve
vie dolazilo do rascjepa potreba za ekonomskim i
reformama i prakse. Kada je taj rascjep dosegao vrhunac,
sistem se raspao. Nacionalizam i separatizam je to iskoristio i stvorio
svoje nacionalne tribale. To se filozofski kae da su drutveni odnosi
dostigli vrhunac kada se moraju razrjeavati ili
evolucijom, tj. prevazilaenjem stanja i viih oblika razvoja ili
involucijom - okretanje razvoja retrogradno, tj. unazad, destruktivno.
Svi nacionalni pokreti uzeli su ovaj drugi kurs. Prvi pravac
zakon negacije negacije, drugi pravac samo proces negacije.
Kod nas je malo ko znao razjasniti drutvene procese suprotnosti i
opasnost pretvaranja u i atrofiju. kompleks je na
tu opasnost upozoravao, ali birokratsko-oligarhijski kompleks
je to svrstavao u disidentske reakcije. Za to vrijeme "radila" je krtica u
sistemu i drutvo se raspadalo. Taj raspad je podstrekavao i potpomagao
zapadnoevropski neokolonijalizam i SAD. Od 1953. godine Jugoslavija
je stalno bila u normativnim reformama koje su uglavnom bile utopija
bez stvarnih promjena, Potempkinovim selima. One su
1953. godine donoenjem Ustavnog zakona, proklamovanjem drutvene
svojine i samoupravljanja, komunalnog sistema 1955,
donoenjem Programa SKJ 1958, novog Ustava 1963, privrednom
reformom 1965, "Smjernicama" 1968, ustavnim amandmanima 1971. i
tzv. amandmanima 1971. godine. Pismom SKJ
1972. godine i X kongresom SKJ sa novim iluzornim kao i
Ustavom 1974. godine, koji je bio vrhunac zastranjivanja,
labavu konfederaciju,
etatizam - sistem je bio pri kraju. ZUR-om 1976. godine razbijena su
sredstva za proizvodnju po OUR-ima; osnovni drutveni odnos postao
je nacionalni, a ne radno-proizvodni. U ZUR-u je da dohodak
pripada naciji, a ne onima koji ga stvaraju.
SKJ je 1958. godine donio Program koji u teorijskom i programskom
smislu predstavlja jedan od najboljih programa u i
t
176
SISTEM IDEJA l UTO PUA PREOBRAAJ A
pokretu. u praksi ostvarivanja tog programa
otilo se po inerciji na drugu stranu. Na drutvenih procesa SKJ
se priklonio soluciji umjesto da se okrene
demokratiji sebe i drutva, kako je to zapisano u Programu
SKJ. Na kuda je krenuo, SKJ je postao Trojanski konj nacionalnih
politokratija i u tom zagrljaju nestao. Bivi junaci se vie nisu mogli
prepoznati. Kada je bilo vidljivo da se drutvo ne reprodukuje, da opada
proizvodnja, raste inflacija, raste zaduivanje u inostranstvu, galantno se
ivi mimo ostvarenog dohotka na teret dohotka i raste kriza
sistema - donesen je "Drutveni program ekonomske
stabilizacije" u kome je prikazano stanje Jugoslavije. U njemu
je da je "glavni generator krize u Jugoslaviji u deformisanom
sistemu". Za ostvarivanje ovoga programa nije bili ni snaga
ni sredstava. Posljednji pokuaj zaustavljanja erozije drutva bio je 1988.
godine donoenjem velikog paketa ustavnih amandmana, kojima se
naputaju mnoge iluzije iz ranijeg perioda: o drutvenoj svojini kao
nesvojini, upravljanja robne privrede i
trita, ali sve je to bilo kasno. Glavne amandmane Slovenija i
Hrvatska nisu prihvatile, jer su se bile opredijelile za secesiju. A
kada je 1989. godine nestao bipolarni sistem - nagomilana energija
NATO-a krenula je na Balkan, rasturila najprije Jugoslaviju uz
i pokreta, a zatim "sredila" cio Balkan i
zaustavila se kod SRJ. Agresija nije uspjela da je pokori, a onda je
traiti nove da SRJ i Balkan u Evropu.
Eto, zato sam izabrao naslov: "Izvori jedne tragedije - raspadanje
Jugoslavije". Nadamo se da su ovi podaci dovoljan dokaz za to.
Naruavanje stava o socijalizmu i partiji
U izgradnji socijalizma sva miljenja Marksovog bila su
jednostrano ili U predgovoru za
"Prilog kritici ekonomije" Marks kae:
"Nikad neka drutvena formacija ne propada prije no to budu razvijene
proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana i nikada novi vii
odnosi proizvodnje ne nastaju prije no to se materijalni uvjeti njihove
egzistencije nisu rodili u krilu starog drutva. Stoga
moe postavljati sebi samo one zadatke koje moe da rijei, jer ako
posmatramo, uvijek da se sam zadatak samo
tamo gdje materijalni uslovi za njihovo rjeenje postoje, ili se bar
177
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
nalaze u procesu svog nastajanja." Ovo je jedan od osnovnih zakona
istorijskog materijalizma o nunim istorijskim procesima koji se ne smiju
preskakati bez posljedica o kojima govori Marks u "Osamnaestom
brimeru ... " U "Kritici Gotskog programa" Marks govori o grubim,
sirovim, primitivnim oblicima socijalizma u nerazvijenim zemljama u
kojima se socijalizam ostvarivati sukcesivno i u dugom generacijskom
periodu. Ako se ova upozorenja imaju u vidu nije teko gdje su
oblici socijalizma zastranili i zbog su zavrili tamo gdje su
zavrili. Ono to se nazivalo revolucijom" i
izgradnjom" bili su u stvari prevrati. Oni su
ruili ono to nisu smjeli ruiti, npr. malu privredu,
poljoprivredu, robno trite, a novo nisu mogli graditi, jer su
materijalno, klasno i bili limitirani; nisu bile stvorene
pretpostavke u starom drutvu. Prvi, programski ciljevi bili su
potroeni, a drugi vii nisu bili uvedeni i dolo je do stagnacije i
involucije.
Na drugoj strani, javio se sukob nacionalnih
oligarhija koje na kraju ovladati Jugoslavijom i sruiti je. Stub
strukture SKJ bio je poprite sukoba i unutar njegovih
rukovodstava oko realne partijske i drutvene su
odnijeli federalni organi nad saveznim. To je bila prelomna poraza
ideje federalizma i jedinstvenog SKJ; pobijedila je ideja: jedna partija-
jedna nacija - jedna drava. To je ideja iz drutva
koja je dobila svoj zavrni epilog na posljednjem Kongresu SKJ januara
1990. godine. To je bio Kongres formalnog rasturanja SKJ i njegovog
odlaska sa scene, to je ubrzalo i rasturanje jugoslavenske
drave. Partijske oligarhije kao glavni krize ubrzano su se
otvorile i spajale sa nacionalnim snagama. organizacije koje
su nastavile poslije XIV kongresa SKJ transformirale su se u
"socijaldemokrate" i "reformiste" i partije. Pritisnute nacionalnim
partijama ove partije nisu uspjele da stvore svoj novi identitet.
Poslije XIV kongresa SKJ njego:vi mnogobrojni funkcioneri ubrzo su
otili u nacionalne partije i nali se na njihovim mjestima,
i desnih ekstremnih organizacija pa i
kao i u drugim dravnim nacivojnim strukturama. To je bez presedana u
istoriji partija. Tek tada su jugoslavenske patriotske snage
mogle vidjeti kakvu su guju nosile u svojim njedrima. U tome se
manifestovao jo jedan zakon da u drutvu uvijek postoji "siva zona" u
kojoj se mijeaju dobro i zlo, i progresivno i
degresiyno. Samo u jugoslavenskom suvie je bilo
178
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
regresivnog i destruktivnog. Ovo dolazi do izraaja u drutvima
prepunim surovih nacionalnih, vjerskih, klasnih i socijalnih suprotnosti.
SKJ je svojim dvomilionskim bio po masovnosti najbrojnija
partija na svijetu u odnosu na broj stanovnika. Svaki
deseti bio je SKJ. Pod tim imenom krilo se vie tipova, ili
frakcija partije npr.: komunisti-staljinisti, komunisti-anarhisti,
komunisti-liberali, komunisti-nacionalisti, komunisti-iluzionisti,
komunisti-socijaldemokrati, komunisti-
oportunisti itd. Zbog toga je SKJ bio raslojen i antagonizirao i za borbu
nesposoban. Za mnoge SKJ je bio daska za
promociju, privilegije i ostvarivanje drugih aspiracija.
Epoha jednopartijskog socijalizma je prola, ali nije
socijalizma; nastaje nova epoha novog demokratskog
socijalizma za koji su potrebne nove teorije i novi subjekti. Mi smo
uglavnom znali ta treba da radi KPJ, ali nismo znali ta treba da radi
SKJ, a o njemu nije bilo ni teorije sve do njegovog kraja. da je
bilo teorije ne bi se formirala osam partija i njihov labav savez, ne bi se
ukinuo demokratski centralizam i ostao bi selektivni prijem. Pred XIII
kongres SKJ 1986. godine u Predsjednitvu SKJ odrana je rasprava o
pripremama za XIII kongres; dostavljen je materijal
organizacijama u petoj je pisalo da je "SKJ labava koalicija
osam partija". Odnosi razjedinjavanja u SKJ bili su toliko odmakli da
radikalnija reforma SKJ vie nije bila formiranje nove
partije. Jo prilikom rasprava o ustavnim amandmanima 1971. godine
Titu je da je SKJ u tekoj krizi, a sa njim i SFRJ. S tom
konstatacijom i Tito se sloio. SKJ je suvie kretao od socijalno-klasnog
ka nacionalnom. U SKJ je stanovite da se nacionalno pitanje
moe rjeavati u dravi, federaciji da svako treba da ima
nacionalnu dravu. crv je dosta rano da razjeda
SKJ i Jugoslaviju.
Poslije raspada SKJ dolo je do pojave enormnog broja
stranaka, najvie loeg kvaliteta bez socijalno-klasne osnove. Skoro je
njihov program sagledati s obzirom na stanje u
kome se pluralizam nalazi.
179
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Posljedice nekontrolisanog omasovljenja SKJ
za SKJ nastala je prelaskom SKJ iz kadrovske u masovnu
partiju, to je u toku sukoba sa IB-om. SKJ se naglo
omasovljavati sitnoburoaskim slojem (godinje se
od 180.000 do 200.000), tako da je SKJ gubio karakter
organizacije. Time su gubljene i revolucionarne
osobine. Kao to je KPJ je izaao iz rata sa 127.000 da bi
krajem 1946. godine broj narastao na 259.000. Do V
kongresa 1948. godine broj KPJ je narastao na 483.000, a do VI
kongresa 1952. godine na 830.000. To je bila granica s
obzirom na socijalno-klasnu i idejnu strukturu drutva. Do VIII
kongresa 1964. godine broj SKJ narastao je na 1.032.000. To je
masovna partija za jednopartijski sistem preko svakog socijalno-
klasnog ekstrakta, kada partija prelazi u masovni pokret i razvodnjava
se. Tada nju supstituira partijska elita za koju se formira masovna
partija ne radi kreacije, radi podravanja partijske birokratije.
U istoriji KPJ/SKJ treba da bude zapisano da je KPJ u NOB-u ostvarilo
snanu ulogu bez presedana. Ogromna
poslije rata prihvatila je ideje i politiku komunista i
radila na njihovom ali nedorasli i spekulativni vrhovi
elite odredili su domet akcije.
Uprkos svim istorijskim turbulencijama, ideja nije
potroena niti otpisana. Ona je danas u ovoj , ili onoj formi prisutna
irom svijeta. U oko 110 zemalj a nalaze se i
organizacije koje se povremeno sastaju. U mnogim
zemljama one participiraju u vlasti npr. Francuskoj, Italiji,
Poljskoj, Rusiji, Moldaviji, Rumuniji itd. Kriza drutvenih odnosa irom
svijeta potrebu za radikalnijom ljevicom.
Pitanje reforme SKJ
Kada se postavilo pitanje reforme SKJ, sva pitanja bila su pred
dilemom:
180
da li je SKJ jedinstvena organizacija, ili je savez saveza,
ko je subjekt partije: ili savez republika i pokrajina,
da li ivot i rad SKJ biti zasnovan na demokratskom centralizmu
ili konsenzusu,
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
da li se rukovodstva Saveza komunista birati po
principu ili paritetu, su naruavana prava partije u
masovnijim savezima,
da li odvojiti SKJ od neposrednog obavljanja dravne vlasti i
upravljanja u
kako ukloniti monopol jedne partije i dozvoliti formiranje
viepartijskog sistema,
na kraju, treba li raspustiti SKJ i formirati novu partiju koja bi se
vratila korijenima koje je zagovarao Marks. Ovu radikalnu reformu
SKJ nije imao ko sprovesti, niti je njen tako da je
stanje trajalo dok je moglo, do XIV kongresa u januaru
1990. godine.
Onome ko ne zna u koju luku treba da uplovi brod, tome ne mogu
ni najpovoljniji vjetrovi, pa ni savremena navigaciona sredstva.
On moe jedno vrijeme da pluta, ali je brodolom neizbjean. Posljednje
dvije decenije SFRJ bilo je sve da SKJ malaksava, da postaje
sve i da ga nagriza nacionalizam. Pod tim teretom, on se
uruio i raspao. Pokuaj da se u junu 1990. godine nastavi XIV kongres
nije uspio; nisu dole delegacije iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije,
iz BiH te se SKJ ugasio.
Zbog socijalno-klasne i idejne strukture drutva,
jednopartijski sistem postao je neodriv. Pod pritiskom te strukture, SKJ
se razvodnjavao, konflikti u drutvu preselili su se u SKJ, iznutra ga
razjedali dok ga nisu sruili. U SKJ su se npr. sudarale ove idejno-
razlike koje su bile nepomirljive:
jedni su bili za jedinstven SKJ i demokratski centralizam, drugi za
samostalne saveze republika i pokrajina koje ulaze u labav SKJ
organi se formiraju na principu pariteta, a odluke donose
konsenzusom,
jedni su bili za selektivni prijem u SKJ - drugi za slobodno
upisivanJe,
u pogledu dravnog ustrojstva jedni su bili za federaciju, drugi za
konfederaciju pa i za izlazak iz federacije,
jedni su bili za trinu ekonomiju, drugi za dogovornu i nacionalnu
ekonomiju, neki samo za trite robe, pijaci,
jedni su bili za drutvenu svojinu, kao nesvojinu, a drugi za
drutvenu svojinu sa titularem svojine,
jedni su preferirali klasu, drugi naciju, itd.
181
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Nema te partije koja je mogla podnijeti tolike razlike. Uostalom, poslije
viepartijskog sistema i raspada SKJ, desetine partija
formirano je od dijelova biveg SKJ. Na takvim razlikama u istoriji
dolazilo je do cijepanja i propadanja partija i drava. To se desilo i sa
SKJ i SFRJ.
Bilo je mnogo pokuaja da se SKJ reorganizuje u socijalno-klasnom,
idejnom, organizacionom i akcionom smislu, ali nije ilo. On je dijelio
sudbinu drutvenoekonomskih, i idejnih problema i
drutvenih procesa. U tome je bilo nekoliko faza:
U prvoj fazi 1945-1952. godine, obnovljena je zemlja, izvrena je
koncentracija sredstava za proizvodnju u rukama drave, to je
nazvano "revolucionarnim etatizmom", da bi se prelo na period
industrijalizacije i elektrifikacije. U toj fazi uloga KPJ
bila je potpuna.
U drugoj fazi, 1952-1958. godine, otvoren je proces decentralizacije,
deetatizacije i samoupravljanja i pretvaranja KPJ u SKJ, na VI
kongresu, novembra 1952. godine. To je obavljano u situaciji
zaostalosti, jakog retrogradnog tradicionalizma, nepoznavanja
samoupravnih tokova i bez iskustva, to je nosilo elemente utopije.
U fazi, 60-ih godina, javlja se liberalizam
nacionalni separatizam i prvi oblici izraenije krize.
U fazi, obavlja se radikalan zaokret prema integralnom
samoupravljanju, bez neophodnih pretpostavki u
drutvenoekonomskim i klasnim odnosima.
Ni u jednoj od ovih faza, SKJ se nije snaao kao snaga.
Njegovu ulogu supstituirali su birokratski i forumi. U
septembru 1972. godine Izvrni biro CKSKJ uputio je pismo
organizacijama SKJ u kome stoji:. "Izvrni biro naglaava da postignuti
rezultati (ne nabraja se koji su to rezultati), mogu da budu ugroeni, a
uspjeh politike SKJ doveden u pitanje, ako se SKJ ne preobraava u
takvu organizaciju revolucionarne akcije koja je u stanju da svoje
stavove i politiku efikasnije pretvara u ivot. Izvravanje usvojenih
- to je probna i stvarne spremnosti,
dosljednosti i odgovornosti komunista. klasa i ostali radni
ljudi ocjenjuju aktivnost komunista i njihovih organizacija, ne prema
deklarafijama, nego po stvarnom i drutvenom ponaanju u
182
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
praksi, prema rezultatima njegove akcije." Ovakvih pisama, rezolucija,
deklaracija, bilo je sve vie, a stanje se nije mijenjalo. U situaciji u kojoj
se nalazila Jugoslavija, zbog velikih razlika njenih dijelova i
unutarnjih napetosti- zemlji je bila potrebna jedna jaka i
organizovana drutvena snaga, koja usmjeravati drutvene procese i
rjeavati konflikte ili viepartijski sistem. SKJ je sve manje mogao
odgovoriti tim sloenim zadacima, jer je pretenom bio
sastavljen od ljudi koji tom zadatku nisu mogli udovoljiti. Samo oni
partije koji imaju unutarnju potrebu da se eksponiraju za
politike, mogu ostvarivati idejnu i snagu
partije.
SKJ nije mogao rijeiti osnovni problem svoje drutvene uloge i svog
odnosa: partija- klasa, partija-drava, partija-nacija, partija-drutvo, itd.
Zbog toga se nije mogao transformisati u ulogu drutva.
Osnovni uzrok gubljenja identiteta SKJ je u tome to nije formirao svoje
sigurno klasno i idejno i oslonio se na glavne
snage, se oslonio na populizam, dravu i Dominantna
pozicija ovih slojeva dovela je do pojave degeneracije SKJ.
Dakle, jedan oblik organizovanja nije uspio, ali to ne
da su nestale i ideje. U nizu zemalja one su i danas
nego na prostoru bive Jugoslavije, npr. u Kini, S. Koreji, Kubi,
Poljskoj, Moldaviji, Rusiji, itd. Poslije raspada
SKJ, u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Makedoniji, formirane su stranke
demokratskih promjena (SDP), iz programa se ne vidi da su u
nastavile tradiciju SKJ. U Srbiji je stvorena
partija, a u Crnoj Gori Demokratska stranka socijalista,
koje su izradile posebne programe i na izborima osvojile vlast.
kongres SKJ
Pred XIV kongres SKJ, januara 1990. godine, je bio dovren proces
raspadanja SKJ i pretvaranje nekih saveza u
socijaldemokratske stranke, bez demokratskog centralizma i sa
konsenzusom, u se isticao SK Slovenije i SK Hrvatske.
Institucionalizovane su bile i frakcije u SKJ, to je na XIV kongresu
trebalo realizovati. To je bilo stanje u kome je formalno postojala
federativna drava, bez federalnih jedinica, a SKJ bez saveza tih
federalnih jedinica. Svi odnosi su mnogo ranije bili nacionalni;
Jugoslavija je bila u agoniji. Iz ovog stanja moglo se na
183
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJ A
jedinstvenom jugoslavenskom programu sa jedinstvenim SKJ ili
viepartijskim sistemom, ali zato vie nije bilo ni vremena ni snage.
S obzirom na to da je SKJ postao rijedak socijalno-klasni i idejni
mikstum kompozitum, da je on egzistirao kao fikcija, on se vie nije
mogao obnoviti kao jedinstvena partija. On je u sebi imao nekoliko
odvojenih i samostalnih partija, npr. socijaldemokratsku,
liberalnu, partiju krajnje desne orijentacije i
Komunisti su se trebali mnogo ranije iz tog mikstuma
izdvojiti i osnovati novu partiju jugoslavenskih komunista, ili novi SKJ.
da SKJ za to nije imao dovoljno ni snage ni razuma, on se na
XIV kongresu raspao na nacionalne partije, ali nijedna od njih nije
ostala
Na XIV kongresu dominirale su strateke razlike u poimanju federacije,
organizacije SKJ, demokratskog centralizma, to je uzeto samo kao
povod za sukobe. Nacionalni savezi Slovenije i Hrvatske ponaali su se
ultimativno. Oni su bili za federaciju, labav savez saveza
SKJ, zamjenu demokratskog centralizma "demokratskim jedinstvom",
ukidanjem principa i konsenzusa. Ovi savezi
zaprijetili su da ako se ovo ne usvoji oni odlaze sa XIV kongresa, i otili
su.
Iskustvo SKJ da se nijedna stranka ne moe odrati
niti moe biti efikasna, ukoliko se u njoj ne nalaze ljudi istih, ili priblino
istih idejnih i uvjerenja. da je SKJ bio sastavljen od
dijelova, oni su otili svako na svoju stranu.
Po konfliktima i sloenosti BiH je bila Jugoslavija u malom. Deseti
kongres SKBiH je i kraj SKBiH. Poslije hrvatske i
delegacije sa XIV kongresa SKJ, druge delegacije su se
dogovarale o tome ta da urade. Bilo je miljenja da se Kongres moe
nastaviti, da odlazak delegacije ne treba uzimati
jer je SK Slovenije je svega pet odsto SKJ. Na to su
estoko reagovati neki delegati iz hrvatske i muslimanske delegacije.
Oni su izjavili da na nastavak XIV kongresa, ako se na vrati
i hrvatska delegacija. To je da se ni vratiti. I
SKBiH krenuo je putem SK Slovenije i SK Hrvatske.
delegacija koje nisu napustile Kongres bio je da se rad Kongresa prekine
i za izvjesno vrijeme nastavi, od toga da se eventualno
uspjeti da se strasti smire. u pripremama za nastavak
Kongresa pokazalo se da se SKJ definitivno raspao. Sve je bilo reirane
t
184
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
kao namjeteni pil karata; scenario je odavno pripreman: odbacivanje
amandmana na Ustav SFRJ 1988, zahtjev za federacijom,
pravom na samoopredjeljenje, za skidanje crvene petokrake i
postavljanje ute, za izmjenu naziva SK. Dakle, bila je o krupnim i
nepremostivim koncepcijskim razlikama u organizovanju SKJ
federacije. Razlaz je bio neminovan.
U izjavi u hotelu "Interkontinental", neposredno nakon naputanja
Kongresa Ciril predsjednik CKSK Slovenije je izjavio da je
"odluka o i da odluka o eventualnom SK
Slovenije u SKJ "ne dolazi u obzir". se delegacija vratila
u Ljubljanu, CKSK Slovenije donio je odluku da naputa SKJ.
U izjavi hrvatske delegacije je da je nastavak XIV
kongresa "kada se stvore uvjeti i ako mu budu prisustvovale sve
delegacije". Sarajevsko je u uvodniku od 23. januara
1990. objavilo komentar o uzrocima prekida Kongresa. da
"uvjeta" za nastavak nije bilo, nastavljen je krnji Kongres bez delegacija
iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije i dijelom BiH. Kongres je mogao
samo konstatovati da SKJ vie nema. Takav epilog bio je nuna
posljedica upornog izbjegavanja vie od 20 godina da se izvre
neophodne i bitne promjene u socijalno-klasnoj, idejnoj, programskoj i
organizacionoj strukturi SKJ kao i privrednoj i destrukturi
Jugoslavije.
Na petogodinjicu naputanja XIV kongresa, predsjednik SDP-a
Hrvatske I. odrao je konferenciju za tampu. On je podsjetio da
je "prije pet godina, hrvatsko izaslanstvo (ne kae delegacija SKH)
napustilo XIV kongres SKJ". Na toj konferenciji je posebno
zahvalio C. "koji je prvi izveo izaslanstvo iz
dvorane Kongresa". On dalje kae da je nakon Kongresa dolo do
stranog rata u kome su se "rodile nove drave i nove demokratije". On
misli i na ustaku dravu koja je odmah Srbe u Hrvatskoj
stavila van ustava i zakona. je jo rekao da je "nedavno saznao da
je u vrijeme na XIV kongresu na ulice Toronta izilo oko 6.000
Hrvata koji su demonstrirali i iskazivali podrku izaslanstvu Hrvatske".
Nije rekao da su to bile ustae od kojih se neki vratiti u Hrvatsku i
ustaki establiment. Tako i od " komuniste"
evoluirati do ustae. Ali, nije on jedini koji je doivio takvu
metamorfozu. da je SKJ bio duhovnih mediokriteta,
anacionalista, hohtaplera, oni su preli u druge partije koje su
odgovarale njihovom duhu. Za njih je SKJ bio samo socijalno-zatitni
185
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
ambijent i daska za drutvene pozicije. Taj deklasirani sloj koji
je kao mora pritiskivao SKJ brzo se snaao u nove partije.
Iz SKJ proiziao je Savez komunista - Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ)
novembra 1990. godine s ciljem da pomogne JNA da se odbrani
Jugoslavija i da se odri kontinuitet SKJ u njegovim izvornim idejnim,
patriotskim i moralnim vrijednostima. podravanje JNA bila
je velika iluzija, jer se ona ranije raspala i samo se formalno
odravala.
Formiranje SK-PJ bilo je najuspjenije u BiH. Pred rat on je brojao oko
63.000 odbor SK-PJ za Hrvatsku morao se iseliti iz
Hrvatske i radio je u Beogradu sve dok se nije ugasio. U BiH SK-PJ je
radio u ilegalnim uslovima. SK SDP BiH se preimenovao u SDP i danas
predstavlja partiju u BiH. SK-PJ za BiH preimenovao se u SK
BiH, a SK-PJ za Crnu Goru se preimenovao u SKJ - komunisti Crne
Gore. Ove dvije organizacije prilagodile su svoje
programe drutvenoj situaciji. SK-PJ za Srbiju vie je
vegetirao nego funkcionisao; nije pokrivao cijelo Srbije. SK-PJ
i SPS kao lijeve partije funkcionisale su potpuno odvojeno, i bez
formalne veze. Lijevu stranu pluralizma u Srbiji nominalno je
pokrivao SPS. da to nije bilo dovoljno da pokrije funkcije
ljevice, grupa SK-PJ dola je na ideju da se formira
Jugoslavenska ljevica od raznih malih .stranaka, organizacija i grupa.
Centralno mjesto u Jugoslavenskoj ljevici imao je SK-PJ. Jugoslavenska
ljevica, kao savez lijevih snaga, formirana je u Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
To nije dugo trajalo. Vrhu Jugoslavenske ljevice je smetati SK-PJ.
ovoga vrha i dijela rukovodstva SK-PJ dolo je do ilegalnog
sporazuma da se ukine SK-PJ. Simuliran je i Kongres SK-PJ na kome je
ukinut SK-PJ i formirana partija Jugoslavenskih komunista.
Jugoslavenska ljevica je na Kongresu preimenovana u partiju. To je
najheterogeniji, socijalno-klasni, idejni, imovinski i moralni sastav od
krajnje ljevice do desnice koji se ikada u Srbiji pojavio. On nije ni
pokret. Ovom. sastavu je DOS koji je kao
opozicioni blok pobijedio na izborima 5. oktobra 2000. Sa
skalamerijom Srbija ne moe iz krize.
SK- SDP BiH
Poslije raspada SKJ na XIV kongresu 1990. godine, nastali su SK-SDP u
Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. SK-SDP u BiH nastao je po ugledu i
186
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
predlogu ova dva. Oni su nagovarali rukovodstvo SK-SDP BiH da se po
svaku cijenu odvoji od Jugoslavije. koji je bio na SK-
SDP BiH, bio je nezreo za koji su nastali kao i za funkciju koju
je obavljao. Poslije izbora u novembru 1990. godine i nebuloznih
programa, na kojima su pobijedile tri nacionalne stranke u BiH: SDS,
SDA, HDZ- SK-SDP se nije ni Uskoro su nastali sukobi u
Skuptini BiH i Predsjednitvu. Kada je u Skuptini izjavio,
da "rtvovati mir za suverenu BiH", Srbi su napustili Skuptinu i
Predsjednitvo. U Predsjednitvo je uao predsjednik SDP-
a, koji se svrstao na stranu SDA i podrao borbu za "islamsku
republiku" BiH. Time je SDP napustio svoj izvorni program.
zadravanje Srba u Predsjednitvu, u vojsci BiH i na drugim
funkcijama trebalo je da poslui kao "dokaz" da je BiH
demokratska i drava. Na drugoj strani Srbi nisu bili
oni su u logore i ubijani na raznim stratitima, na
primjer, u Hrasnici, Zenici, kasarni "Viktor
Bubanj", Livnu, Tomislavgradu i sl. Za vrijeme rata nije bilo u BiH
nijedne opozicione stranke, koja je pozivala na otpor svim
pokretima u BiH, pogotovo ne u Sarajevu. U to
vrijeme to je bilo nezamislivo. Jedino je SK-PJ bio protiv svih
pokreta za sve vrijeme rata. Njemu se 1993. godine u RS
pridruio SPRS i SUBNOR.
Tek poslije Dejtonskog sporazuma budi se opoztctp u BiH prema
strankama, ali ne sasvim rezolutno. U toku rata sve tri
nacionalne vojske su iste U FBiH sve stranke, pa i one
koje su se nazivale samo su srpsku vojsku nazivale
i "agresivnom", to se moe i u programu SDP-a. Sve
stranke u BiH donijele su narodima suze, stradanja i patnje,
ali se apostrofira samo SDS. Pretenzije na BiH nisu vidjeli ni
Srbi u Sarajevu. Oni su se dosta dobro adaptirali na prilike u kojima su
ivjeli. Teko da su bolji izlaz imali.
Svi SK-SDP, koji su nastali iz SKJ, pokazali su idejnu
metamorfozu. Njihov sastav je prvenstveno kriv za propast Jugoslavije.
U njih su preli i bivi avangardisti, internacionalisti i
partijski koji su za progonili one koji su mislili.
Mnogi su preko otili u nacionalne stranke, drugi su otili u SDP,
proglasili se ljevicom i stavili u slubu nacionalnih partija.
187
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
Stanje u Jugoslaviji pred kraj
U Jugoslaviji se 80-ih godina sve vie i izraenije
ekonomska i kriza, sve vie je zahvatano iz dohotka za
odravanje ogromnog birokratskog aparata osam drava, federacije, 500
optina i preglomazne JNA. Osim toga postojao je i paralelni
samoupravni sistem OOUR-a, SIZ-ova i javnih slubi. Mnogi subjekti
mogli su se nekontrolisano zaduivati u inostranstvu. Banke su davale
garancije svojim OOUR-ima i drugim samoupravnim organizacijama.
Nije evidencija o zaduivanju u inostranstvu. SIV je jedva
utvrdio zaduenja koje je iznosilo oko dvadeset milijardi dolara.
je da je dug 1978. godine iznosio oko pet milijardi dolara, a
1982. godine stigao je do dvadeset milijardi dolara. Dugovi su se
socijalizirali i teko su Jugoslaviju. Ekonomska situacija se
naglo pogoravala. Navikli na visoki ivotni standard, su se
uznemirili; nije se znalo ta poduzeti. Bile su potrebne radikalne
drutvene reforme. Pod rukovodstvom Sergeja Krajgera formiran je
tim koji je trebalo da podnese predlog reformi. Skuptina SFRJ
usvojila je jula 1983. godine program poznat pod imenom
program ekonomske stabilizacije" od njega se da pokrene
temeljitu privrednu reformu. Sve vie se sumnja u neizvjesnost
puta kojim ide Jugoslavija, kao da rukovodstvo zemlje nije sposobno da
povede zemlju iz krize. Situacija se pogoravala. Nijedno bitno pitanje
nije se rjeavalo, jer nije bilo ni realnog koncepta. Za reforme koje je
trebalo preduzeti niko se nije htio opredijeliti. Trebalo je razbiti
dogmatsko-birokratski okvir u kome se nalo jugoslavensko drutvo.
Neto takvo nije bilo izvriti jer nije imao ko. Reforme su
zaustavljene krajem 1985. godine. Pobijedila je struja koja je bila protiv
trine privrede, jer ona, navodno, dovodi u nepovoljan poloaj
nerazvijene republike. Nikog nije bilo da preuzme odgovornost za
sudbinu zemlje. Put je bio u transformaciji u demokratsko pluralno
drutvo, sa trinom ekonomijom, pluralnim svojinskim odnosima,
pravnom dravom i prevazilaenjem rezidualnih naslaga nacionalne
svijesti. U Jugoslaviji je dolo do otvorene polarizacije
sjeverozapadnog i junog dijela Slovenijom i Srbijom. Po
toj liniji se potpuno pocijepao i SKJ. Snaga koje bi stale na reformi
nije bilo; pouzdavanje u JNA je bila velika iluzija. Ona je eventualno
mogla da uvede vanredne mjere, ali ne i reforme pri vrednog, i
dravnog sistema. Jugoslavija nije imala ni Napoleona, ni Bizmarka, ni
De ni Deng Siaopinga, ni biveg Tita. Ona je umirala kao onaj
188
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
koji je imao krvoliptanje. Glavna prepreka u reformi bio je
SKJ. On je imao idejni i monopol a bio je konglomerat raznih
struja: staljinista, jakobinaca, nacionalista, separatista,
dogmatika, socijaldemokrata, birokrata i sasvim mali broj
komunista koji su razumijevali nune drutvene promjene. Jugoslavija
doplutati do 1991. godine kada parni valjak sa
Zapada krenuti na Jugoslaviju bez ikakvog otpora a koji ipak stati na
SRJ juna 1999. godine.
pokreti koji su nastali u Jugoslaviji uskoro su doveli do
ruenja Jugoslavije, koja je bila ugledna i na Istoku i na Zapadu i u
pokretu nesvrstanih.
a) Ustavne promjene 1987. godine
Predsjednitvo SFRJ je januara 1987. godine izalo sa predlogom da se
promijeni Ustav iz 1974. godine. Trebalo je mnogo toga mijenjati a
moglo se mijenjati da se postigla saglasnost oko neophodnih promjena.
Republike i pokrajine bile su za i proirenje njihovih dravno-
pravnih funkcija koje su Ustavom iz 1974. godine izile iz okvira
federacije. Sukob je bio Srbije i autonomnih
pokrajina, koje su prelazile mjeru funkcija autonomnih pokrajina.
Republike su upozoravale da oduzimanje funkcija republikama voditi
slabljenju federacije. Postavilo se pitanje: li, ili imati
dravu? ta je bilo za SFRJ u to vrijeme:
naputena je privredna reforma iz 1965. godine,
Jugoslaviju je potresao nacionalizam otvorenom pobunom u
Hrvatskoj i na Kosovu,
narod je trovao zabludom da samoupravni drutveni sistem
razrijeiti nagomilane drutvene probleme.
samoupravljanje kao model socijalizma se pokazao pred
podijeljenom dravom na samostalne drave,
samoupravljanje uspostavljeno ZUR-om i Ustavom iz 1974. godine
postalo je drugi uporedni sistem konkurentan
sistemu,
trite je bilo podijeljeno i nije bilo vezivni faktor jugoslavenskog
drutvenoekonomskog i sistema,
vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju bilo je nedefinisano, nije
imalo titulara,
189
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
ekonomske razlike su se produbljavale sjevernih i junih
dijelova zemlje to je dovelo do konflikata,
strategija bratstva i jedinstva nastala u toku NOB-a imala je
presudan za izgradnju, ali je postepeno ogoljena
i potroena. Problemi istorijskih razlika i tradicija bili su u sukobu sa
parolom bratstva i jedinstva. Drutvena zajednica se morala
na sasvim novim osnovama,
SKJ je prestao biti snaga i kohezioni faktor u situaciji
podijeljene zemlje, tako da se i on podijelio,
vladala su potpuno miljenja o SFRJ i njenom
opstanku. Jedno od efikasnijih sredstava da se takvo stanje
bile su vojne mjere, ali JNA nije bila za to spremna.
XIII kongres SKJ odredio je zadatak da se jedinstvo zemlje i
jedinstvo SKJ". To nam izgleda kao boanska propovijed.
stanje se i dalje pogoravalo. Ideoloki, i organizacione SKJ se
toliko pocijepao da nije imao anse da se obnovi. Osam SK odavno se
nisu mogli ni o dogovoriti. Problemi u Jugoslaviji su tako narastali
i zaotravali se da su sve vie prevazilazili da ih
drava stavi pod svoju kontrolu. U takvoj situaciji Predsjednitvo SFRJ,
CKSKJ, Savezno izvrno su na duhovne i patuljke,
potpuno obezglavljene i van Sjednice CKSKJ su na .
kabare, na skup besprizornih. Jedan dio javnosti su zasmijavali, drugi
i rastuivali. To je na ratimane skupove,
isluenih ljudi, nedoraslih i neodgovornih za situaciju u
kojoj se zemlja nalazila. U situaciji bilo je Predsjednitvo SFRJ.
JNA je imala odrijeene ruke za aktivnost. Ona nije bila nikome
ni pod komandom. Zato nije ni upotrijebljena da
zatiti zemlju. trebalo ju je zatititi od unutarnjeg neprijatelja a to
JNA nije imala u vidu, jer u zemlji "samoupravnog socijalizma" i
"bratstva i jedinstva" kako su oficiri u vojnim akademijama takva
opasnost nije postojala. Odbrambene vojne vjebe bile su uglavnom
decenijama usmjerene prema i Bugarskoj. Jugoslavija je
prikazi vana kao drutvena bonaca,. kao kolosalno drutveno stanje. Zato
vrijeme krtice su podrivale temelje: Slovenija svojim avangardizmom,
Srbija "antibirokratskom revolucijom" koja se sa
reformama u korist Jugoslavije, Kosovo neobuzdanim nacionalizmom,
Hrvatska dubinskim separatizmom. Kada je to uzelo maha, Jugoslavija
je - svejedno da li je razbijena, ili se raspala uz asistenciju
evropskog, prije svega neokolonijalizma. Pod firmom
samoupravljanja i demokratizacije sistematski je ruena Jugoslavije koja
je bez rukovodstva. snage bile su ratimane i
190
SISTEM IDEJA l UTOPIJA I'REOBRAAJA
a na pomolu nije bilo novih koje bi izvukle Jugoslaviju iz stanja u kojem
se nala.
Poslije promjena koje su u Srbiji izvrene na XIII plenumu CKSK Srbije
1987. godine na nije se znalo kuda Srbija krenuti a to
je bilo veoma vano kao orijentacija za druge, za JNA. Sticao
se utisak da je Srbija prema u Jugoslaviji i spasavanju
Jugoslavije zauzela pasivan, rezistentan odnos, to je uticalo i na
ponaanje JNA. Uskoro je tzv. "antibirokratska revolucija", koja
je u stvari bila velikosrpska kontrarevolucija. Pod
pritiskom masovnih pobuna i demonstracija od polovine 1988. godine
poruena su rukovodstva u Vojvodini, na Kosovu i u Crnoj Gori. Kao
reakcija na demonstracije velikosrpskog nacionalizma na Kosovu
masovne demonstracije i trajkovi Albanaca. U februaru
1989. godine organizovan je masovan trajk rudara u Starom Trgu koji
su zaposjeli rudarske jame i da trajkovati i da
napustiti jame dok se ne udovolji njihovim zahtjevima.
14
su se javljali sve do Gazimestana juna 1989. godine na
kome je Slobodan pred milionskim auditorijumom odrao
govor. Sve snage u Jugoslaviji su se
okupljati i zbijati; od reformi jugoslavenskog drutva nije bilo ni traga;
svi su se urili da to prije napuste jugoslavenske ustanove i vrate se u
svoje baze. Na povrinu drutva izbilo je otcjepljenje. U tom
haosu JNA je izgubila glavu. Gubi ranije opredjeljenje da samostalno
nastupi i odbrani Jugoslaviju. U nacionalno sloenom armijskom sastavu
javljaju se i maloduna
ponaanja. JNA to nije mogla savladati i bila je onesposobljena da neto
ozbiljnije uradi.
U napadu na Jugoslaviju i na JNA isticala se Slovenija, njeni mas-mediji.
Slovenija nikada nije podnosila Jugoslaviju. Njena delegacija dola je na
II zasjedanje AVNOJ-a 1943. godine sa namjerom da Slovenija ne u
Demokratsku Federativnu Jugoslaviju. Ona je traila konfederaciju.
Nakon dugog razgovora sa Titom i Kardeljem Slovenci su pod
uslovima pristali da u Jugoslaviju, ali privremeno. Sa
njima je bilo problema. Edvard Kardelj je u predgovoru knjige
nacionalno pitanje" napisao, da je SFRJ " usputna stanica"
14
Na alarmantnu situaciju u Starom Trgu Stipe uvar, predsj ednik Predsjednitva SKJ
spustio se u rudarske jame. Tu je opazio simuliranje iznurenih rudara, prisutnu
patronanu zdravstvenu slubu koja na nosilima iznosi iznurene rudare. Pogledavi malo
bolje zapazio je velike hrane, sokova i banana.
191
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
za osamostaljenje Slovenije. U 1951. godini odrana je sjednica
Politbiroa CKKPJ i Politbiroa KP Slovenije na kome se raspravljalo o
odnosima Slovenije i FNRJ. Poznata je tzv. "cestna afera" u
Sloveniji i problem sa liberalizmom. U Sloveniji JNA
nikada nije bila dobrodola, iako je NOV oslobodio Sloveniju i podnio
velike rtve za primorja i zona A i B. Odnos
prema JNA stigao je dotle da je ona smatrana okupatorskom vojskom.
Jugoslaviju su manje-vie svi potkopavati, najvie Slovenija, Hrvatska,
Srbija, iptari. Ona je nastala na jedinstvenoj heroici NOB-a protiv
faizma i snanih kvislinkih formacija, ali na
i konfliktnim privrednim, socijalnim, nacionalnim,
vjerskim, kulturnim razlikama. I onda u mirno doba malo pomalo
su oivljavati razlike, sukobi i mrnja. Latinska mudrost kae
"koja je drava bila toliko jaka da se mrnjom iz osnova nije mogla
razoriti". Pitanje raspada Jugoslavije ima svoju duboku genezu o kojoj
njeni pojma nisu imali. Oni su sve te probleme svodili na
ekscese. Tako se i u Memorandumu SANU-a dala posebna uloga u
podgrijavanju srpskog nacionalizma. Zar bi stabilnoj Jugoslaviji mogao
nauditi jedan nedovreni memorandum? Za snage u
Jugoslaviji samoupravni socijalizam sve je pokrivao. Kada se raspala
Jugoslavija nastala su optuivanja: ko je kriv? Bolje bi bilo
postaviti pitanje: ko nije kriv?
i snage sve vie su napadale ne samo
stanje u Jugoslaviji i tekovine NOB-a, izgradnje i JNA
"koja stoji na putu ostvarivanja njihovih ciljeva". Franc u sekciji
Evropskog parlamenta u Strazburu poziva na ruenje
kominternovskog i reima u Jugoslaviji"
jo 1988. godine. Koliko neistine i mrnje ima u ovoj izjavi. To je
vrijeme kada se protiv Jugoslavije vodi i u zemlji i u inostranstvu
sinhronizovani i specijalni rat. Naglaava se opasnost od centralizma i
unitarizma, a zemlja se raspada zbog haosa i anarhije, kada federalne
ustanove jo samo formalno postoje.
Polovinom 1988. godine za ministra narodne odbrane dolazi Veljko
Odnos prema novom vojnom vrhu se neto izmijenio,
ali je odnos prema JNA ostao isti. Pritisak i destabilizacija Jugoslavije je
nastavljena posebno od obavjetajne slube (BND). Raspad
bipolarnog sistema, SSSR-a iz Evrope i njegov raspad nije
moglo a da se ne odrazi na Jugoslaviju i sistem u
i Evropi; oni su padali jedan za drugim; zemlje su
192
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
ulazile u potpunu neizvjesnost. Time je otvoren prostor za zemlje
N A TO-a u znaku implozije, koja je krenula u dva pravca: na Balkan i na
istok. vrijednosti su se kompromitovale i bile su
Stvaranje novih moralno-patriotskih vrijednosti bilo je
ali u duem periodu; drutvo je napustilo kompromitovane
vrijednosti i prihvatilo nacionalne vrijednosti, koje su
ubrzo postale iracionalne. Nacionalisti su zloupotrebili narodne zablude
i neobavijetenost na nedozvoljen JNA je ostala bez jasnih
ciljeva, motiva za koje se treba rtvovati i ratovati, postala je
amorfna masa. Kriza u zemlji i sukobi su pokazali da model socijalizma
nije uspio, u rjeavanju nacionalnog pitanja to se posebno
odnosi na Jugoslaviju. Ona je stalnom i krizom,
poslije Tita, skretala panju na sebe i na Istoku i na Zapadu. S obzirom
na geografsko-strategijski poloaj i ugled, Jugoslavija je imala
teinu u ravnotei dva bloka. Svijet je bio
zabrinut stanjem na Kosovu i centrifugalnim pojavama u Sloveniji i
Hrvatskoj kao i ukupnim stanjem u zemlji. Dobronamjerne zemlje bile
su za nezavisnu i nesvrstanu Jugoslaviju, kakva je bila za vrijeme
Tita. Narod je jo vjerovao u JNA da ona u momentu, kada
osjeti trenutak, negativni tok To je ministar
najavio na kraju neuspjele sjednice Predsjednitva SFRJ.
kako je vrijeme odmicalo sticao se utisak da se rukovodstvo
JNA vrti ukrug, da nema plana da stanje niti neophodne
odvanosti, hrabrosti i rizika. Poznato je iz istorije da su mnoge armije
negativne tokove presijecale i drutvenim davale sasvim
drugi tok. Jugoslavija ni u trenutku nije imala takvih ljudi,
mada je objektivna situacija bila zrela za intervenciju. Ona je imala
veliku grupu generala (oko 200) u kojoj se niko nije isticao po
otadbinskom i patriotskom nagonu, kao npr. srpske vojvode i mnogi
oficiri za vrijeme Prvog svjetskog rata, ili mnogobrojni oficiri i borci u
Drugom svjetskom ratu.
Kada su u vrijeme filozofa Holbaha raspravljali o ulozi u istoriji,
varirana je i dilema: da li je armija sa lavom na
ili armija lavova sa zecom na Zaista uporedba u
svakom JNA nije bila sastavljena od ona je bila u stanju
da obavi svaki zadatak, ali je nije imao ko povesti. ta se desilo sa
generalima i oficirima iz NOB-a kojih je jo bilo u JNA, od kojih su se
mnogi mogli iz penzije reaktivirati; koja je to sila uspjela da ih na svoju
ruku umiri? Vjerovatno poseban ivota i rada u kome su se
stvarala podozrenja, sujeta i licemjerje, sa niskim povjerenjem i
drugarstvom. Osim toga, Jugoslavija se bila duboko podijelila po
193
SISTEM IDEJA l UTO!'IJA PREOBRA2:AJA
nacionalnim avovima i tu podjelu armijski sastav nije mogao premostiti
zbog svoje civilizacijske, profesionalne, moralne nedovrenosti se
pod udarom cijepanja i sam pocijepao. I onda je sa odbranom
Jugoslavije bilo svreno. Nita se gore nije moglo dogoditi ni JNA ni
Jugoslaviji, nego da upadnu u makaze velikosrpskih i velikohrvatskih
podjela i nagodbi.
postavlja se pitanje zato su ljudi na istaknutim VOJmm i
funkcijama postali takvi i kukavice i nisu stali na
stranu otadbine? sistemi mogu se mijenjati, ali se
ne moe mijenjati otadbina. Ovo se posebno odnosi na Srbe, Hrvate i
muslimane koji su u Jugoslaviji bili najbrojniji i najrasprostranjeniji, koji
su svi u Jugoslaviji prvi put u svojoj istoriji imali svoju otadbinu. Kako
je to tada izgledalo?
Godina 1991. bila je Tada je trebalo prelomiti. Ali u tom
trenutku vrh JNA: Brovet, i drugi nisu bili na
nivou zadatka. To je vrijeme kada je Ustav bio suspendovan, a SKJ
se raspao; u zemlji je vladao haos i anarhija, drava je bila obezglavljena.
U toj vrh JNA odustaje od plana intervencije; JNA nije
bila na visini samostalne odluke jer se ona formirala kao faktor
izvravanja. Vrh JNA nije smatrao da JNA treba da u Jugoslaviji
zadrava one koji to ne ele. ustavna uloga JNA iz 240
Ustava nije bila da zadri nekoga ko to ne eli, da odbrani
teritorijalni integritet i cjelokupnost SFRJ i ustavni poredak dok se
jugoslavenski narodi ne dogovore o SFRJ. JNA
Jugoslavija se nije mogla prekrajati i nisu se mogle stvarati nove dravne
konstrukcije, uslovi da se narodi u miru dogovore za to su. Zbog
su i generali koje je on predvodio odustali da to urade?
Vjerovatno se saznati. JNA je pala na istorije i
doivjela blamau i poraz to je iznenadilo milione
Jugoslavije. Nacionalne elite su postale Bog i batina u jugoslavenskom
drutvu; sve drugo je bilo sekundarno; one su radile ta su htjele,
zamajavale su CKSKJ, Skuptinu SFRJ, Predsjednitvo, narod.
su krenuli munjevitom brzinom. Slovenija i Hrvatska su 25.
juna 1991. donijele u svojim najviim organima odluke o izdvajanju iz
SFRJ i proglasile svoju samostalnost i nezavisnost. To je bio samovoljan
i neustavan akt. Istog dana Skuptina SFRJ odbacila je legitimnost
donijetih odluka u Sloveniji i Hrvatskoj i naloeno je Vladi i JNA da
"odmah poduzmu mjere koje su nametnute jednostranim aktima radi
izmjene jugoslavenskih granica". SIV je izdao naredbu o
zabrani
1
uspostavljanja prelaza unutar SFRJ, a Savezni
194
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
sekretarijat unutranjih poslova i JN A su da uklone
postavljene prelaze u Sloveniji i uspostave kontrolu nad dravnim
granicama na kojima su bili organi.
Ante je izjavio da je "JNA prela svoja i da je
upotrijebila silu". Kako je on mislio da se moe zaposjesti granica ako
ne prijetnjom sile i upotrebom sile ako zatreba? Uskoro se ispostaviti
da je i rukovodstvo Srbije bilo protiv angaovanja JNA na odbrani
dravne granice u Sloveniji i Hrvatskoj, da je Srbija imala plan za
prekrajanje granica. Ona je usvojila novi Ustav Republike Srbije 28.
septembra 1990. dok je jo postojala SFRJ i prije otcjepljenja Slovenije i
Hrvatske i ustava" u Hrvatskoj. U tom ustavu stoji da
"predsjednik Republike Srbije rukovodi oruanim snagama u miru i
ratu, optu i mobilizaciju", vjerovatno se za to na
poziv JNA u maju 1991. godine nije odazvalo 125.000 vojnih obveznika
sa Srbije. Iz Srbije su odlazili konvoji autobusa u Sloveniju i
Hrvatsku sa majkama vojnika koje su kupile svoje sinove po
garnizonima i vozile jer "Srbija nije u ratu". Istorija vojne obaveze
i ratova ne poznaju ovakav Za ove majke SFRJ vie nije postojala
niti ju je trebalo braniti. Potpuna drutvena smuenost i patologija.
U Jugoslaviji su bile dvije vojske: federativna i i dvije
komande -jugoslavenska i nacionalna. Ove vojske u Sloveniji, Hrvatskoj
i BiH bile su u neprijateljskom odnosu prema JNA i ona je bila
napadana i trpila je poraze. Problem opstanka SFRJ i JNA bio je do
kraja otvoren: ili-ili. Za vrijeme oruanih sukoba u Sloveniji u kojima je
JNA doivjela sraman poraz, Predsjednitvo SFRJ kao vrhovna
komanda JNA vie nije postojalo. Doao je momenat da JNA
preuzme ulogu zatite SFRJ iz 240 Ustava, da izvri protivudar i
vrati se u Sloveniju. Nije postojao nijedan ni
unutarnji razlog da se to ne uradi. Sastav JNA bio je spreman i sposoban
da to uradi. Kao to je poznato, Evropska zajednica (EZ) je na
Brionima, jula 1991. godine, prihvatila pravo SFRJ da
uspostavi kontrolu svoje dravne granice bi se SFRJ i JNA vratilo
dostojanstvo i sa prala greka zbog poraza u Sloveniji. Koliko je poznato,
takva odluka je bila donesena, ali je Generaltab JNA iznenada i
donio odluku o iz Slovenije, to je izazvalo
veliko i u vojsci i u narodu. To je bila posljednja prilika da
JNA raspad zemlje i narode potedi stradanja i
posljedica. Umjesto toga dolo je do kapitulacije i
je strateka i greka. Ova greka se dalje nastaviti sve do
raspada Jugoslavije na Do krvavih
i unitavanja na vandalski svega Narodi
195
SISTEM IDEJA l UTOPI.IA PREOBRA.AJA
su, posebno Srbi, Hrvati, muslimani i iptari praznili do katarze svoje
istorijske frustracije. Preko tog "bojnog polja" preao je parni valjak
NATO-a i sve to poravnao. Na kraju je krenuo na SRJ, 24. marta 1999. i
ravnao je na brutalni 78 dana i tu zaribao iza 5ebe
pusto, glad, krv, suze, Kao da cijeli ovaj tok jugoslavenske
kataklizme ima svoju simboliku: tamo gdje je 1991. godine tamo
se i zavrilo - u Srbiji. Njeno u ruenju u cijepanju Jugoslavije, u
ratovima koji su i njihove posljedice pale su i na njena
Cijela garnitura iz tog perioda oborena je sa vlasti 5. oktobra
2000. a glavni akteri su selektivno optueni pred Sudom u Hagu. Tek
vidjeti kako se taj dugi interegnum zavriti i ta ispasti.
Jugoslavija nije imala Jaruzelskog, koga bi se pokreti u
republikama bojali kao to su se bojali da li Armija izvriti
udar i preuzeti vlast u Hrvatskoj . i njegovi najblii saradnici bili
su se toliko uplaili da su pripremili bijeg iz zemlje u napada
JNA. Ali je "neko" umirio i onda je on agresivno krenuo u
Vukovaru, Varadinu, Karlovcu, Splitu itd. Armija je bila pred dilemom
ili izvesti optu vojnu operaciju, ili se iz Hrvatske.
b) SKJ i reforme
U partijskim vrhovima je godinama vladao dogmatizam, laicizam i
nesposobnost za promjene. 50-ih godina u vrhovima SKJ i
centralnim dravnim ustanovama javile su se i raspirivale afere, koje
nisu bile ideoloke, personalne, oko preuzimanja funkcija. su
se graditi i vile bez plana i potrebe, iz lokalnih budeta koji su
bili deficitarni, kao i iz sredstava radnih organizacija. Takvi ljudi
nisu mogli uspjeno voditi zemlju u sloenim unutarnjim i
odnosima. A. koji je imao mitoloki odnos
prema Titu nalazio se na SKJ. Zato se nagomilani problemi nisu
mogli jer je Tito bio mjera svih odnosa.
Poslije Titove smrti nastala je sintagma "i poslije Tita- Tito", u je
izraen i limit da se u reformama ne ide dalje od Tita, iako se on za to
nije zalagao. SKJ je davno obolio od dogmatizma,
birokratizma. Taj se nije mogao raskinuti na najosjetljivijim
mjestima drutvenoekonomskog i sistema. U Jugoslaviji su
odravani mnogobrojni kongresi, plenumi i drugi skupovi na kojima je
usvajana linija, prihvatan izvjetaj o radu u
protekl?m periodu. Nikad nije bilo analize zato se
196
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRA.AJA
linija ne sprovodi. Jugoslavija je upadala u sve
u linije. to su pojedini kadrovi vie
zaostajaH iza tokova drutvenog razvoja i
drutvenih problema, na drugoj strani rasle su intrige, ogovaranja i
sujete.
Na SKJ juna 1988. godine doao je Stipe uvar, istaknuti
radnik, opredijeljen za jugoslavensku zajednicu, antinacionalista,
to je posebno pokazao u borbi protiv Maspoka u Hrvatskoj . Od njega
se da u CKSKJ pokrenuti neophodne reforme jednog
atrofiranog organizma. Njegovi prvi koraci bili su svjei i
su, ali "jedna lasta ne uvar je na "Marka
koji je na Kosovo kasno stigao". Nacionalne elite zagospodarile su sa
SKJ i Jugoslavijom. Sve drugo je bilo sekundarno, one su radile ta su
htjele. To to su htjele, doyrile su na XIV kongresu SKJ 1990. godine.
Poslije raspada SKJ na XIV kongresu je pokuaj da se obnovi
SKJ na nastavku Kongresa u junu 1990. godine. Za pripremanje
nastavka formiran je odbor" koji je intenzivno radio na
pripremanju nastavka Kongresa. Ali, u pripreme se nije htjela
nijedna od nacionalnih partija, koje su nastale od bivih komunista
odmah nakon XIV kongresa. One su odrale svoje kongrese i
osamostalile se. U Sloveniji, Hrvatskoj i BiH osnovan je SK-SDP, u
Srbiji su se komunisti preimenovali u SPS; ni u Makedoniji i Crnoj Gori
nije se zadrao SKJ. Sve ove partije su se okrenule prema nacionalnim
partijama. Nijedna od njih nije imala programsku
orijentaciju za dravu.
Iz ovog se moe da su komunisti masovno prihvatili
raspad Jugoslavije, prije nego to se ona formalno raspala, da su i ovi
komunisti pripadali nacionalnoj desnici jo u periodu formalnog
postojanja SKJ u SFRJ. Time se ulo u fazu u kojoj je SK u JNA izgubio
svaki smisao. dio vojnih starjeina - komunista htjeli su da
ostanu komunisti, jer je njihovo svrstavanje u nacionalne
organizacije bilo deplasirano. Zato se pristupilo formiranju Saveza
komunista-Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ) koji je stajao na pozicijama
jugoslavenske drave. SK-PJ je zamiljen kao pokret svih
snaga koje ele Jugoslaviju u kojoj komunisti imati ulogu i
kao partija na koju se oslanjati JNA, jer se polazilo od pretpostavke
da JNA obaviti svoj ustavni zadatak i zatititi SFRJ. da su sve
poluge SFRJ otkazale: Predsjednitvo SFRJ, SIV, Teritorijalna odbrana
- JNA je trebala iroku podrku to je povezano sa SK-PJ. S takvom
197
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
zamisli, na predlog grupe generala JNA, formiran je u
oktobru 1990. godine Inicijativni odbor za formiranje SK-PJ, kao nove
partije i fronta u koji je trebalo sve snage lijeve i patriotske
orijentacije, prvenstveno bive komuniste. to je bio period
i antijugoslavenske euforije, pa je zalaganje za
jugoslavenstvo izgledalo kao zalaganje iluzionista i utopista. Drutvo se
cijepalo linijom na one koji su za Jugoslaviju i one koji su za suverene
nacionalne drave. Svi prvaci novih nacionalnih stranaka odbili su da
u Frontu a neke nije ni vrijedilo pitati, npr. iz Slovenije i
Hrvatske. Mnogi bivi komunisti istaknuti intelektualci u Makedoniji i
BiH pristupili su SK-PJ. U BiH je SK-PJ bio najbrojniji, imao je oko
67.000 Od njega se potpuno distancirao SK- SDP.
Bilo je i nastojanja da se u Front i SDS, zbog toga to je
izjavljivao da je za Jugoslaviju, ali se Frontu nije kao ni SPS iz
Srbije. U Hrvatskoj , kao to je uspostavljena je najua
kolaboracija stranke i HDZ-a.
Organizacija SK-PJ u Hrvatskoj okupila je znatan broj komunista i
antifaista - Srba i Hrvata. ovdje je uloga i opstanak SK-PJ
najvie ovisila od ponaanja JNA. Da se JNA opredijelila da
brani teritorijalni integritet i ustavni poredak SFRJ, uz nju bi bili
vjerovatno svi Srbi i velik dio Hrvata i Slovenaca, gdje su i
pokreti otili najdalje.
Na Kongresu u decembru 1990. godine formiran je SK-PJ
sa poznatim programom drave i socijalnim
preobraajem. U ljeto 1991. godine u Sloveniji i Hrvatskoj proganjana je
svaka ideja jugoslavenstva i njeni nosioci. U Hrvatskoj nije ni
dozvoljena registracija SK-PJ, proganjani su i zatvarani njeni nosioci. U
tzv. Republici Srpskoj Krajini bio je donesen zakon kojim se zabranjuje
svaki rad komunista. Tako je tajna policija RSK iz zasjede ubila Dmitra
koji je bio Saveznog odbora SK-PJ, predsjednik
SO Vrginmost i predsjednik Regionalnog odbora SK-PJ za Kordun. I u
Lici su ubijeni SK-PJ: Dane Uzelac, Goran
i Mio Kupreanin. To je radio pokret koji se predstavljao
kao patriotski i koji je i sramno zavrio. U tom
pokretu su bila regionalna SDS-a i jedan SRS, to je u partijskom
smislu predstavljalo lakrdiju. Kakav je bio tako je i proao.
U septembru 1991. godine sudbinu Jugoslavije preuzela je EZ, to je bio
znak da se SFRJ nalazi u stanju da joj treba tutor. U oktobru je u Hagu
podjela SFRJ i je proces priznavanja Slovenije i
Hrvatske pod uslovima. se nije drala

198
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
dogovora, je samovoljno priznala Sloveniju i Hrvatsku. Vensov plan
za Hrvatsku stupio je na snagu januara 1992. godine. Uz
potpisali su ga i Slobodan i general Ovaj
potpis ima dublje implikacije u igri oko Jugoslavije. da
JNA obaviti svoju ulogu doivjela su sramnu kapitulaciju. kau
da kada je saoptena naredba da se JNA iz Hrvatske, vojnici su
upadali u delirijum bacali se na zemlju, skidali sve sa sebe i bjeali u
sabirne centre. Kada se JNA iz Hrvatske uvedene su tzv.
mirovne snage OUN, da pacificiraju ratom zone. Kako su
one to uradile pokazuje dep, Maslenica, poljana i
druga stratita.
SK-PJ je tako ostao usamljen, negdje se u ilegalnost, gdje je
morao. Sve to se dalje deavalo sa SK-PJ bilo je izvan osnovne ideje
njegovog nastanka u jesen 1990. godine. Nespremnost rukovodstva
JNA, nesposobnost i da preuzme odgovornost da
integritet zemlje je kraj bitke za Jugoslaviju. Jugoslavenski
patrioti bili su izdajom, strah je zavladao, u Hrvatskoj je
progon Srba kao 1941. godine. U poljani,
Karlovcu, miniranje radnji Srba i otputanje s posla bili su posljedice
vladavine HDZ-a. Srbi otpor tzv. "balvan
revolucijom" i "pregovarati oruje". Hrvatski nacifaisti
u HDZ-u i HSP-u i srpski nacionalisti u SDS-u i SRS-u zaigrali
su pakleno kolo unitavanja, progona i pogroma,
i paljevina. merak imali su da rue crkve i
spomenike iz NOB-a; pravi vandalizam. je lako uspio da na
svoju stranu neke generale - pegelja, Tusa,
i civile Boljkovca,
Srbima istaknuti generali iz NOB-a, oficiri i civili nisu bili potrebni, jer
su svi oni bili "komunjare". Oni su prikupljali konobare, trgovce, lugare,
cestare. To je bio prvi ealon SDS-a.
Na hrvatskoj sceni javili su se i bivi istaknuti funkcioneri SK
u Hrvatskoj i Jugoslaviji- Savka Miko Tripalo i drugi
koji su zbog nacionalizma u Hrvatskoj za vrijeme Maspoka bili
uklonjeni. Oni su u "novoj Hrvatskoj" osnovali neke svoje partije koje
su bile "ni riba ni meso", i tako su se plasirale u hrvatskom
pluralizmu.
Narod Republike Srpske Krajine (RSK) postao je istorijski pnmJer
rtve krajnje nesposobne, neodgovorne idiotske politike rukovodstva
RSK (ako se to uopte moglo nazvati rukovodstvo), zatim
199
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
nagodbi i meetarenja sa i evropskog i
neokolonijalizma angaovanog u jugoslavenskoj krizi. Srbi u Krajini
morali su znati da su njihovi interesi potpuno suprotni od onog o
su se i dogovorili i da je zatita Srba u Krajini od
strane Srbije bila potpuna obmana i iluzija.
Kao to je u septembru 1991. godine sudbinu Jugoslavije
preuzela je EZ. Time je strateka greka koja je bila dovoljna
za raspad Jugoslavije. U oktobru je u Hagu podjela SFRJ i
postupak priznavanja Slovenije i Hrvatske kao samostalnih
drava. Vensov plan za Hrvatsku stupio je na snagu januara
1992. godine. Sa SFRJ je bilo svreno, a i sa idejom da SK-PJ podri
JNA a JNA da zatiti SFRJ.
e) Nacionalizam na otvorenoj sceni
Ratna strategija Srbije bila je poraena, drava SFRJ je bila
razbijena, JNA i poniena; izgubljeni su ratovi u Hrvatskoj i
BiH i Srbi poraeni i rastureni u preko 40 zemalja; u ratu na Kosovu
unitena je Srbija agresijom NATO-a od marta do juna 1999. godine.
Srbi su i poraeni kako nikad nisu bili u svojoj istoriji. Oni
koji su Srbe doveli do ovakve situacije mogli su se ubiti ili objesiti.
HDZ je konstituisan 24. i 25. februara 1990. godine u dvorani
"Vatroslav Lisinski" u Zagrebu uz asistenciju SDP-a. Poruke su bile
granice Hrvatske na Drini; NDH je bila obnova
hrvatske dravnosti i elja Hrvata, je izvrila odmazdu za
Versajske uvrede i nepravde; Srbi u Hrvatskoj bili su miljenici
komunista i glavni krivci za Hrvatske. To su bili
Sabora HDZ-a.
d) Tragedija Srba u Hrvatskoj
U stanje Srba je SDS, formiran osamdesetih u Krajini
u i sjevernoj Dalmaciji sa Jovanom na Stranka je
utemeljena na antikomunizmu, antipartizanskoj borbi i na
ideologiji. Ona je postavila prioritetan zadatak okupljanja Srba i zatitu
njihovih nacionalnih interesa, ali na pogrenoj ideologiji i strategiji -
iskorjenjivanju uticaja komunista, generala i oficira JNA. Trebalo je
prevesti rarod i bastione borbe- partizanski Kordun, Liku
200
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
i Baniju na ideologiju SDS-a. U ljeto 1990. podjela u
Hrvatskoj na HDZ i SDS bila je zavrena. U avgustu prvi
oruani sukobi - u Benkovcu i Kninskoj Krajini. Tada je
pogrena strategija dirigovana iz Beograda da se obrazuje
teritorijalna autonomija u Hrvatskoj, jer ako Hrvati imaju pravo na
samoopredjeljenje i otcjepljenje iz Jugoslavije, onda takvo pravo imaju i
Srbi u Hrvatskoj. Da, imaju gledano sa stanovita formalno-pravne
logike, ali u ovom nije vailo pravo, EZ.
Osnovni cilj je bio da se razbije Jugoslavija. U to se ne ni
pravo Srba na otcjepljenje u Hrvatskoj, ni bilo kakav referendum to je
predlagano. Strateki cilj da se od Jugoslavije otcijepe Slovenija i
Hrvatska i granica iza koje ostati Srbi od Karlobaga, Ogulina,
Karlovca do Virovitice, bila je velika greka i iluzija koja je u
suprotnosti sa ciljevima EZ i SAD. Namjera ideologije i
politike da se spasi Jugoslavija bez Slovenije i Hrvatske, strateki ni
nije bila jer rat koji je nije bio bipolaran
multipolaran, sa mnogo aktera. Moda se neto i moglo da je
dolo do saradnje i nastupa tzv. demokratske ljevice -
SDP-a i SPS-a, ali ove stranke po svojoj
prirodi nisu bile ljevica, su bile u neprijateljskim odnosima; SPS je
bio nosilac velikosrpskog programa za to su sluili Srbi u Hrvatskoj, a
SDP se stavio na stranu HDZ-a i I SDP i SPS izigrali su Srbe
u Hrvatskoj. Srpskim i hrvatskim nacionalistima niko se nije
suprotstavljao. Oni su neometano obmanjivali i zavaravali narod.
Nastao je interegnum u trenucima krupnih koji su
sudbinu naroda. Nije se mogao pokrenuti ni SUBNOR da se
aktivira na nacionalizma.
JNA iz Hrvatske i dolaskom UNPROFOR-a na linije
i stvaranja zona- stvorena je jo jedna iluzija o
zatiti Srba. je otvoreno izjavio da istekne mandat snagama
UN-a da Hrvatska milom ili silom Krajinu u ustavno-pravni
poredak Hrvatske. Nikakvi manji rezultati njega nisu zadovoljavali. Srbi
Krajine su se uzdali u Republike Srpske u BiH. To je bila jo
jedna iluzija. Dok je VRS bila dominantna vojna sila na granici sa
Krajinom i Hrvatskom nisu postojali realni uslovi da Hrvatska
vojnu operaciju "Oluju" na Krajinu. i strategijski obrt u Bosni
bio je napadom SAD na RS i njenim angaovanjem na
strani muslimansko-hrvatske federacije, stvorene 1994. Vaingtonskim
sporazumom. Povodom potpisivanja Sporazuma je izjavio da je
Hrvatska dobila "puna jamstva najodgovornijih svjetskih za
sigurnost hrvatske drave", da SRJ odustane od dalje
201
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
okupacije hrvatskih teritorija i da se ne suprotstavlja da krajiki Srbi
budu u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Srbi ova upozorenja
nisu
Vojnostrategijski preokret u Bosni dogodio se u ljeto 1995. godine. To
se i na to upozoravalo, ali se nije imalo kome Srbi su
zbog potpuno pogrene strategije i taktike rata naglo gubili
vojnu prednost; vojni i civilni kompleks bili su u sukobu; realni ciljevi
rata nisu bili vojska nije znala zato se bori; rat se sveo na
odbijanje napada; gubljenje vremena i koncentracija vojske
oko Srebrenice, Gorada, Sarajeva, ogolila je front u zapadnom dijelu
Krajine. Za to vrijeme hrvatska vojska je zauzela Dinaru (koju nikada
niko u istoriji nije zauzeo) i polje; napadima muslimanskog V
korpusa iz i zauzimanjem svih optina u zapadnoj Krajini
odvojena je RSK od RS; dolo je vrijeme da se "Oluja". Ona je
krenula 4. avgusta 1995. sa 120.000 vojnika protiv oko 40.000 srpskih
vojnika. I pored inferiornosti Srba, tab hrvatske vojske bio je
operacije. On nije vjerovao da
operacija protjerivanja Srba tako lako. je snaniji otpor i
primjenu partizanskog ratovanja, a onda bi rat na prostoru koji je
duu dao za partizanski ratovanja bio neizvjesan. u
vojsci Krajine, ne samo da nije bilo nijednog partizana, nije bilo ni
partizanskog borbenog duha. Hrvatska vojska je napadala sa raznih
strana, na sjevernu Dalmaciju, Liku, Baniju, Kordun. Ni na jednom
bojitu srpska vojska nije prihvatila borbu, se dala u stampedo.
se sa cijelog i predavala se. Komandant XI korpusa,
pukovnik Bulat predao je u Topuskom cijeli korpus sa svom ratnom
opremom. Sa vojskom se povuklo oko 250.000 Srba od kojih je
otila u Srbiju a jedan dio njih oko 70.000 u RS. Tako se rijeio
faktora". Tek poslije "Oluje" nastalo je i
genocid, ubijanje onih Srba koji su ostali, paljenje i unitavanje da
se Srbi vie nikada ne bi mogli vratiti. Ipak, poput Srba i hrvatski
nacionalisti bili su kratke pameti, zaslijepljeni
euforijom. Odmah poslije pred podignuta
je na kninskoj ahovnica a je pao u delirijum. Ali, ne
lezi vrae, EZ je priznala secesiju, ali nije mogla priznati pred istorijom i
svijetom i genocid. Sada treba odgovarati pred Hakim
tribunalom. Optunice potresaju Hrvatsku. i retuirani
trae da se rat " hrvatskih domoljuba" tretira kao
otadbinski i rat, ali izgleda jer otadbinski rat
ne moe biti i genocidni rat.
202
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
to se vojnog aspekta rata krajikih Srba, o njemu bi trebalo mnogo
vie kao o fenomenu. Jer, nikada Srbi u svojoj dugoj ratnoj istoriji
nisu tako ratovali ni bjeali, ni prljavo se ponaali. Notorno je poznato
da narod koji se brani od daleko neprijatelja, koji ima i
podrku svjetskih sila mora voditi optenarodni partizanski rat.
Partizanski rat ima svoje sasvim uslove: da je odbrambeni i
zbog toga organizovan, da ga prihvata stanovnitva, kao to je bio
za vrijeme NOB-a, da ima civilizacijske i
humane ciljeve, itd. Rat sa ciljevima
unaprijed je na neuspjeh. Na ciljevima rat je
izgubila i Hrvatska iako je "Oluja" vojno pobijedila. Zbog svojih
ciljeva svi ratovi na teritoriji bive Jugoslavije su
izgubljeni - u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji; oni su bili monstruozni,
prema pripadnicima drugih naroda. Odbacivanjem
doktrine optenarodnog rata koji imati i partizanske
karakteristike - Srbi u Hrvatskoj su unaprijed bili na poraz. ta
su oni uopte mislili kakav je njihov poloaj u multipolarnom ratu u
kome njihovog krvnog neprijatelja podravaju evropske sile i SAD? U
takvoj situaciji prihvatiti taktiku
progona i pogroma hrvatske populacije sa njihovih vijekovnih
ognjita, paljenje njihovih i paljenje crkava -mogli su uraditi samo
divljaci, rulja koja je radila ta je htjela i nikome nije
odgovarala. Ovim su krajiki Srbi sami sebi izrekli presudu i otili na
smetljite istorije.
i neorganizovana vojska RSK od 40.000 do 50.000
pripadnika koja se godine i bitandila, opijala i u
prazno pucala, i psiholoki nepripremljena za sukobe sa
neprijateljem, visokomotiviranim i za borbu ornim - u
frontalnom sukobu nije imala ta da trai. To su pokazali upadi
neprijateljske vojske na plato, Maslenicu i dep,
gdje su ustake bande upale, pobile sve ivo i popalile, a da srpske
vojske nigdje nije bilo. Srbi su u Hrvatskoj i BiH prvi put u istoriji
ponieni i Sve se to pred naroda koji je
potpuno izgubio vjeru u vojsku i se godinu dana ranije pripremati
za bjekstva. Masovno dezerterstvo u Srbiju vojnika i vojnih obveznika
ubijalo je u narodu svaku nadu da ih ta vojska moe zatititi. Narod
Krajine bio je na najgrublji obmanjivan idejom o velikoj i
srpskoj dravi od Drine do Kupe i od Velebita i Jadranskog mora do
Virovitice. RSK je morala da shvati da je realno rjeenje za Srbe u
Hrvatskoj autonomija u sastavu RH. Pa i to je bilo u pitanju jer je
to prihvatio pod pritiskom. Srbi su traili vie od plana Z-4 i
203
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAA.IA
odbili da ga prihvate, to je jedva i pokrenuo "Oluju",
uz blagoslov SAD.
U situaciji RSK morala je biti spremna na dui oruani otpor
sve dok vlast u Zagrebu ne shvati da silom ne moe rjeavati pravo Srba
na nacionalnu slobodu i dok se ne aktiviraju snage i
neposredno u traenje obostrano prihvatljivog rjeenja. Srbi se u
oruanom otporu nisu smjeli upustiti u frontalnu odbranu na veoma
dugim linijama dodira. Trebalo je primijeniti partizanski oblik
oruane borbe. Te taktike se pribojavao sve dok nije saznao da
se Srbi ne misle tako braniti. Primjenom te taktike bila bi na udaru
vojna sila i ratna infrastruktura i komunikacije. Gubljenje
dijelova teritorije RSK ne bi imalo posljedice na oruanu borbu. Sa
tih stanovnitvo se moglo privremeno u zbjegove.
Ispostavilo bi se da se silom i terorom ne moe cilj i da se mora
pristupiti pregovorima; agresor ne bi mogao dugo skrivati
svoje ciljeve i svjetsku osudu, pa i osudu vlastite javnosti.
javnost ne bi mogla prenebregnuti zahtjeve Srba za
autonomijom; ne bi mogao da taj zahtjev ignorie, morao bi ga
prihvatiti i prekinuti rat. Potpuno zanemaruJUCI odbrambenu
borbu, Srbi su napravili strateku greku, zbog
su kao narod nestali. Dakle, Srbi u Krajini imali su izlaz da su imali
malo vie pameti, pa i tada kada se da ih vojno porazi i
protjera. On ih nije mogao objektivno vojno poraziti tako brzo i lako, da
su Srbi samo malo o tome vodili Ubrzo bi se postavilo pitanje u
Evropi i svijetu ta Hrvatska, ali su Srbi morali ostati na svom
a kada ih tamo vie nije bilo, bilo pa prolo. Njihova tragedija
ne nalazi se samo u njihovom nesposobnom rukovodstvu, u
krugu srpsko-hrvatskih odnosa i nagodbi. Upravo
zbog toga mogli su sami traiti i svoj izlaz, i ni na koga se ne
oslanjati. Jer, njihov interes bio je od raspad Jugoslavije
od onoga o su se dogovarali i u
Ovako, narod u Krajini je postao rtva krajnje neodgovorne politike
rukovodstva RSK, Srbije, evropskih i svjetskih sila angaovanih u
jugoslavenskoj krizi.
U egzodusu Srba iz Hrvatske manifestovala se sva bijeda i hipokrizija
evropskih sila koje su na sebe preuzele ulogu da posreduju u
jugoslavenskim odnosima. I OUN je pokazao Butros Gali i
njegov izaslanik Jasui Akai znali su da Hrvatska priprema vojni napad
na Krajinu. Njihov portparol iz Zagreba javlja da su hrvatske snage u
punoj borbenoj gotovosti i spremne za ofanzivu na Krajinu, ali nisu nita
l
204
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRA:A.IA
ni pokuale da je zaustave. Oni su bili u okovima glavne svjetske sile, i
ofanziva je krenula. je bio i Slobodan mada nije
imao namjeru da se mijea i prepustio je Krajinu njenoj sudbini.
Njegova je velika odgovornost to je Srbe u RSK zavaravao i davao im
lane nade. svako zna da im nije ni mogao sa udaljenosti
od 600 km. VRS je bila pred porazom u Bosanskoj Krajini tako da
su Srbi u Krajini ostali usamljeni. Badava je svojim potpisom
na Vens- Ovenovom planu garantovao Srbima zatitu. Narod kae
ludom radovanje".
Masovno paljenje i unitavanje nakon "Oluje" i ubijanje
preostalih Srba u Krajini od hrvatske vojske i maltretiranje artiljerijskim
i napadima kolona izbjeglica nije ostavljalo sumnju da je to
bez milosti koje pokuava da opovrgne hrvatska vlast
kada izvrioce tih treba poslati u Hag. Bilo je i otrih upozorenja
iz inostranstva, da se nasilje nad srpskim izbjeglicama ali nije
bilo nastojanja da se zaustavi progon Srba iz Hrvatske, ni od EZ koja se
svojom demokratijom i humanizmom.
Povodom optunice generala A. Gotovine, osumnJICenog za masakr
Srba nakon "Oluje" i paljenje njihovih u Dalmaciji i u Kninu, javile
su se izjave da je "Oluja" izvedena po odobrenju SAD i uz njihovu
asistenciju. Odmah je reagovao Piter Galbrajt, u to vrijeme
ambasador u Zagrebu koji brani SAD, da se oni nisu direktno
angaovati u "Oluji", da su znali za pripreme napada na Krajinu, ali se
nisu usprotivili. Napad je, navodno, uslijedio da Srbi ne bi zauzeli
bi se poremetio strateki plan Hrvatske. Srbi su mogli
zauzeti mnogo ranije, ali nisu htjeli. Oni su dugo opsjedali i ulazili
u grad, ali ga nisu htjeli zauzeti, a zato nisu - jednom se saznati.
se i zato su Hrvati i muslimani lako, bez otpora, zauzeli visoku
Krajinu i protjerali oko 200.000 Srba iz Hrvatske i oko 250.000 iz
Bosanske Krajine. Hrvatski "vrhovnik" i tadanji ministar odbrane
uak dali su na sastanku na Brionima precizna uputstva generalima
kako da organizuju i izvedu "Oluju". Sud u Hagu vjerovatno utvrditi
da li su Srbi "dobrovoljno otili" iz Krajine ili je o planiranoj akciji
protjerivanja Srba i onih koji su ostali.
U vrijeme kada je trebalo pruiti RSK, je
sukob sa generalom i cjelokupnim vrhom VRS. On
donosi odluku o smjeni sa kojom se generali ne slau to je bio
povod za unutarnji sukob. Nastalu situaciju iskoristila je hrvatska vojska
koja je uz muslimanskog V korpusa iz dobila dovoljno
205
SISTEM IDEJA I UTOPIJA PREOBRAAJA
vremena da se sa Srbima u Krajini, da produi ofanzivu
na Dinari u maju 1995. godine, zauzme velik dio zapadne
Bosne i stigne do pred Banjaluku. i njegovi generali nisu mogli
biti toliko slijepi da ne vide da se ofanzive sa Dinare
prema Grahovu, Drvaru, Jajcu stvara operativna osnova za
likvidaciju RSK i zauzimanja Bos. Krajine i Banjaluke do Vrbasa
se zauzima velik dio RS i ugroava koridor Zato je
ljeta 1995. godine trebalo strategijsko teite prebaciti na prostor Bos.
Krajine i grupisati dovoljno snaga da u neposrednom sadejstvu sa
snagama RSK vode dugotrajan rat sa hrvatskim i muslimanskim
snagama. Ali, ta linija saradnje nikad nije bila dogovarana niti je
funkcionisala. I VRS, kao i vojska RSK bjeale su i nikad nisu otvorile
front borbe. RS i RSK imale su respektivnu borbenu tehniku i
jaku PVO, dovoljno rezervi, nalazile su se na povoljnom geografskom
prostoru, i u planiranom i dobro ratu protivnik ne bi imao
uspjeha. Ali, srpska vojska o toj kombinaciji nije imala pojma. ta je ona
mislila, kako zavriti rat - to nek' zna. Na kraju, moe se
da su vojnostrateki uslovi za odbranu RSK i Bos. Krajine
postojali, ali ni vojnih ni stratega nije bilo. Ako bi u toj
situaciji velike sile reagovale, one sigurno ne bi reagovale proirenjem
rata, nego prekidom ratnih dejstava i uspostavljanjem mira.
Jo neki nevojni razlozi uslovili su ono to se dogodilo u RSK i Bos.
Krajini. Lord Karington, mirovni posrednik za Jugoslaviju, izjavio je
BBC-iju da su mu u vrijeme njegove misije, neovisno jedan od drugog,
i rekli, da su se dogovorili da podijele
Bosnu, to je ubrzalo pad RSK i Bos. Krajine. Londonski "Tajms"
objavio je "mapu Bosne za 10 godina" koju je u maju 1995. godine na
jednom u Londonu na jelovniku skicirao F.
Prema toj skici, za Hrvatsku je odvojio 2/3 BiH, sa Sarajevom,
i Banjalukom. Zbog toga je vjerovatno lako pao zapadni dio BiH.
na pitanje novinara "Globusa" poslije
operacije "Oluja" je rekao da su ta "humana preseljenja"
dogovorena sa i u enevi 1992. godine, a u
intervjuu za francusku televiziju, za mapu na jelovniku o podjeli Bosne,
je rekao da je samo ponovio ono to je nacrtano na mapi
koju je u Briselu prije dvije godine NATO. Ako je ovo
onda je NATO organizacija. Rat koji je izmicati
kontroli i krenuo prema Banjaluci, i dalje prema Doboju i bio
je zaustavljen, odlukom SAD, nekih zemalja Evropske zajednice i
Rusije. Glavni akteri rata odvedeni su u Dejton, gdje je potpisan
DejtonsJ<.i sporazum, kojim je prekinut rat, proglaena jedinstvena BiH
206
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
sa dva entiteta u odnosu 51 naprema 49 procenata
teritorija i konstitutivnost i ravnopravnost tri naroda. Podjela BiH je
time poraena. Poraeni su i programi tri pokreta u BiH.
Politika i strategija F. i njegovih generala u vrijeme ruenja
Jugoslavije, za vrijeme sukoba u Hrvatskoj i BiH bila je osmiljena,
racionalno odmjerena i korak po korak ostvarivana, bez radikalnih
nastupa dok se ne steknu uslovi. Tako je stvorena Herceg-Bosna, HVO,
uvedene hrvatske trupe u BiH, osvojen Mostar, izvedeni "Bljesak" i
"Oluja", korak po korak osvojena je Dinara, kao polazna pozicija za
osvajanje Grahova, Jajca, ipova, Grada i sa je
napadnut Knin. Da li je da komande srpske vojske u RS i RSK
nisu prozrele, koji je to cilj? i njegovi doglavnici su javno i
arogantno nastupali i saoptavali svoje ciljeve. Tako je izjavio
na promotivnoj skuptini SDA u Sarajevu marta 1990. godine da se
"na Romani ji vijoriti ahovnica", S. je u Saboru izjavio da je on
kao predsjednik Predsjednitva SFRJ "svoj zadatak obavio - SFRJ vie
nema", je na predizbornim skupovima u sjevernoj Dalmaciji u
selu Kijevu izjavio da Srba u Hrvatskoj uskoro biti. Strategija
pokreta u Hrvatskoj nije prvenstveno bila nasilna
secesija iz SFRJ, kako su izjavljivali - ruenje SFRJ, da bi se
Hrvatska pojavila ne kao faktor ruenja Jugoslavije, kao posljedica,
tako da poslije ruenja ne ostane nita to bi produilo kontinuitet
Jugoslavije i eventualno ugroavalo Hrvatsku. Taj strateki cilj
nije bilo teko ostvariti jer je to prvenstveno bio cilj NATO-a,
da do temelja razrui Jugoslaviju, prije svega cilj Vatikana, i
Austrije koje su odranije radile na potkopavanju Jugoslavije. Jugoslavija
je ubrzala svoj raspad poslije smrti J. Broza. To su posebno koristile
Slovenija i Hrvatska. Zapad je pokuao da usmjeri raspad,
dezintegraciju i secesiju na miran Slovenija i Hrvatska iskoristile
su trenutak zbunjenosti da pomenutih zemalja preteknu
zbivanja i stvore situaciju kojom se vie nije moglo vladati. Svojim
agresivnim i turbulentnim dranjem Slovenija i Hrvatska su prve
uzrokovale ruenje Jugoslavije poput domina, to je bilo i zbog
indolentnog dranja Srbije, kao da se to nje nita ne i
ponaanja JNA. U republikama i pokrajinama izdvojili su se partijsko-
dravni basovi koji su dirigovali odnose u njima i odnose prema SFRJ.
HDZ u Hrvatskoj je procijenio da svoje
megalomanske ciljeve npr. stvaranje Velike Hrvatske ne moe ostvariti
bez dogovora sa Srbijom o podjeli BiH. I tu je naao
sagovornika u Slobodanu Na taj su se udruila dva
207
SISTEM IDEJA l UTOPI.IA PREOBRAAJA
nacionalizma - srpskohrvatski, koji su na i vojnoj
pozornici napravili pravi darmar. Opijeni ekstazom,
oni nisu vidjeli da se BiH ne moe dijeliti iz dva osnovna razloga: ona
predstavlja jedinstven identitet u Evropi koji se istorijski formirao i koji
je odolio svim iskuenjima podjele, i drugo, rat u BiH je bio
multipolaran, sa mnogo subjekata koji nisu mogli prihvatiti stvaranje ni
Velike Hrvatske ni Velike Srbije. Oba nacionalizma su u tome istorijski
zakasnila i obrukala se. Osim toga, pokazalo se da su muslimani faktor
koji se ne moe mijesiti prema volji hrvatsko-srpskog nacionalizma.
je bilo mnogo lake iz tog avanturizma, a Srbe je
avanturizam skupo kotao. Oni su kao korpus poraeni u
Hrvatskoj, BiH, Srbiji. Dejtonski sporazum je manje-vie sve stvari
stavio na svoje mjesto.
JNA je bila glavna preokupacija, jer je ona mogla da ga
zaustavi , a imala je i mandat za neto takvo. Zato je iao preko Srbije.
Tako je bilo sve dok se JN A nije povukla iz Hrvatske. To se dogodilo
1992. godine. Hrvatska je bila priznata, tako da
se JNA nala na teritoriji. Sada se spekulie da se ona proglasi
agresorom. Naoruavanje HDZ-a krajem 1990. godine i odluka
Predsjednitva SFRJ od 9. januara 1991. da se on razorua, dovelo je
u teak poloaj i uhvatila ga je panika. je da li JNA
reagovati, ali do toga nije dolo. Tako se odluka o razoruanju
istopila. Malo pomalo, su opkoljavati i napadati vojne kolone u
Posuju, irokom Brijegu, vojno-pomorskoj oblasti u Splitu, Varadinu;
JNA pokazuje slabost i nespremnost da reaguje. Zborovi
narodne garde (ZNG) postaju sve aktivniji.
Zanijet propagandom i postepenim stavljanjem
partizanskih krajeva pod svoju kontrolu: od Korduna, Like, Banije,
je uobrazio da sa moe ravnopravno rjeavati
probleme srpsko-hrvatskih odnosa. On odlazi na razgovore u Zagreb, a
da se radi o amateru i diletantu s kojim je
lako na kraj. U sredstvima javnog informisanja objavljen je
snimak razgovora i izjava da su "Srbi lud narod" i da ih on
voditi u rat. To je militantnim Srbima u Kninu bilo dovoljno da
iz igre.
SDS u Krajini povukao je granicu pobunjenih srpskih
optina i optina pod kontrolom vlasti Hrvatske. Srpske optine su se
regionalizirale i podijelile na regije, koje su se sve vie sukobljavale i
antago?izirale: Slavonija, zapadna Slavonija, Krajina, Kordun i
208
SISTEM IDEJA l UTOPJ.IA PREOBRAAJ A
Banija uglavnom su ostali neutralni. Tako je razbijena srpska nacionalna
zajednica. U situaciji koja je nastala borbe Srba u Krajini nije
imao nikakve anse za uspjeh. Njihov strategijski poloaj bio je izrazito
nepovoljan. Svi rata bili su na drugoj strani: odnos,
prostor, poloaj, odnos Srbije prema srpskom
problemu u Hrvatskoj. Hrvatska kao suverena drava stekla je pravo da
rjeava svoje unutarnje odnose pa i "srpsku oruanu pobunu".
Vensovim planom i dolaskom snaga UN-a Srbima je samo dato
"vrijeme za razmiljanje".
U ruenju Jugoslavije i stvaranja samostalne Hrvatske Republike, srpski
narod u Hrvatskoj nije se mogao brisati kao gumicom, jer je Ustavom
SR Hrvatske, 1 Ustava da je "SRH nacionalna drava
hrvatskog naroda, drava srpskog naroda i drava narodnosti koje u njoj
ive" (slubeni list SRH br. 8/74). Prema Ustavu SRH iz 1974. godine,
srpski narod u Hrvatskoj bio je konstitutivan i ravnopravan sa hrvatskim
narodom. Kada su mu ta prava oduzeta ustavom" 1990.
godine stekao je legitimno pravo da se organizuje i bori za svoja prava.
To pravo mu nije niko podario, ga je izvojevao u oruanoj borbi
protiv faizma i kvislinkih formacija u Hrvatskoj. Badava je Hrvatskoj
to poricati i pokuavati da "Oluju" i progon Srba svrsta u
rat". Jer, Srbi ive na svom autohtonom kao i Hrvati stotinama
godina. Protjerivanje i masovno ubijanje Srba, paljenje njihovih
poslije "Oluje" s ciljem da se nemaju gdje vratiti - je primjer
genocida. Badava je izmiljati i izvrdavati ako ima prava i
pravde. Kao to je poznato, Milan je ipak potpisao plan Z-4, 2.
avgusta 1995, o je odmah obavijeten to njemu nije
odgovaralo je 4. avgusta 1995. pokrenuo "Oluju" koja je bila
akcija sa izrazito genocidnim ciljevima.
Dakle, istorijski nije da je "Oluja" pokrenuta zbog srpskog
odbijanja da potpiu Z4, da se Srbi iz Hrvatske. Sada
bi za prognanih oko 300.000 Srba trebalo da odgovaraju SAD koje su u
tome a da se Srbima vrati status naroda koji im je nasilno
oduzet.
Da li je to ta civilizovana i demokratska Evropa pred je
prognano nekoliko stotina hiljada Srba sa njihovih vijekovnih
ognjita, mas-mediji su se tome radovali? Da li je to ta "istorijska"
zatitnica Srbija koja je to ravnoduno posmatrala i koja je Srbe u
Krajini drala u zabludi o njenoj garanciji slobode za njih i kojoj su oni
vjerovali kao svom sigurnom bratskom zatitniku? Da li su to bili sinovi
i unuci slavnih predaka koji su na prvi pucanj bacili najmodernije oruje
209
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
i pobjegli? I to spada u fenomen "srpske strategije" o ratu. Oni koji su
preivjeli i koji su se vratili, ive pasjim ivotom: nemaju ni stoke ni
alata za obradu zemlje, ni posla, ni struje, ni ambulante, ni kole ... Oni
su drugog reda. O njima niko ne vodi kao da nisu
dravljani RH- te "lijepe nae ... najdemokratskije zemlje u Evropi". U
njoj se Srbi i dalje ikaniraju, ne im se imovina, oduzeti su im
stanovi (oko 50.000) koje su imali za vrijeme Jugoslavije. Zbog u
oruanim snagama RSK, ili obavljanja u to vrijeme bilo koje funkcije-
sudovi u Hrvatskoj ih okrivljuju za ratne i u odsustvu im
visoke kazne. Tako ima vie okrivljenih, nego to je bilo puaka, u
se izraava patoloka mrnja u funkciji povratka. To je
poznata monstruozna presumpcija juris iz srednjeg vijeka. To to se radi
u Hrvatskoj nema nigdje u Evropi i jedva da se moe u
romanima i filmovima. Hrvatski
pokret traio je "lijepu nau" i pronaao udava koji melje
svoje rtve.
JNA iz Hrvatske strategijska situacija se radikalno
izmijenila na tetu Srba. UNPROFOR ih nije htio zatititi iako je imao
mandat. Srbi to nisu shvatili, nisu promijenili koncept borbe, a nisu
izabrali ni politiku mira, niti su se spremali za pravu odbranu. Plan Z-4,
dogovoren na jedvite jade sa Hrvatskom 1994. godine, bio je
najpovoljnije koje se moglo Srbi su ga
odbacili. Kako tvrde izvori; nisu ga navodno htjeli ni Kada su ga
Srbi odbacili, Hrvatska je dobila izgovor za vojne operacije i
protjerivanje Srba iz Hrvatske pred cijelog svijeta. Bezglavost
politike Srba bila je posljedica nedostatka demokratskih
koje bi se nale na Srba u Krajini i bile sposobne da
razumiju okolnosti i formiraju strategiju, preuzmu
odgovornost, u pregovore i kompromise. ljudi
postavljani su i smjenjivani iz Beograda prema poslunosti i odanosti
tamonjoj vlasti i politici, a ne prema strategijskim potrebama Srba u
RSK. Cjenkanjem i oko Srba u Krajini oni su
postali taoci jedne politike; oni .nisu imali, niti su smjeli imati svoj
koncept rjeavanja srpsko-hrvatskih odnosa. To je vjerovatno jedan od
bitnih razloga zato se na srpskog pokreta u Hrvatskoj od 1990. do
1995. godine nisu nale kompetentne i sposobne koje bi stale na
Srba. Na glavnim funkcijama nalazile su se i redale minorne i
nepoznate Ako pred nekim oni treba da odgovaraju, to bi
trebalo da bude srpski narod zbog toga to su ga izdali i izveli s njihovih
vijekovnih ognjita, bez nade da se mnogi na njih ikada vrate.
210
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJ A
Poslije Tita jasno se da se u Hrvatskoj javljaju dvije uporedne
nacionalne politike i dva programa: jedan oficijelni nedovoljno
definisan, i drugi, Bilo je neizvjesno ko stati na
i procesa, sve dok u Srbiji nije zauzet
kurs ka zaotravanju i radikalizaciji odnosa u Jugoslaviji koji je nosio
strah od srpskog nasrtaja na nacionalnu ravnopravnost.
Upravo je to bilo potrebno. da se nametne kao tribun
hrvatskog nacionalizma. On je odmah istakao program Velike Hrvatske
u nacionalnim i "istorijskim granicama" s BiH, Bokom Kotorskom,
Sremom, sjevernom i Suboticom. Kao bivi komunista i
general, on je uspio da oko sebe okupi Hrvate, od partizana, do
i ustaa. Onda se ulo u rat, ruenje i
paljenje svega Na kraju rata hrvatski nacionalni program
naao se pred istim problemom kao 1918. godine.
zajednica nije dozvolila da Hrvatska postane regionalna sila i prestroji
jugoslavenske zemlje zapadno od Drine i Dunava, to je i bila osnovna
zamisao strategije.
to se Srbije ona je u toku Drugog svjetskog rata bila izrazito
podijeljena na partizane i faiste i antifaiste to je smetalo
nacionalnom jedinstvu. Sve do sada to je balast koji Srbiju
NOR u svojim najburnijim fazama je van Srbije, o pie
u "Deobama", tako da nije da se stari
nastali okupacijom i kolaboracijom s faistima. Srbija
je imala masovne kvislinke formacije: narodnu strau,
neofaiste "Srpski korpus", i
D. je broj dostizao i do 200.000. Do je
dolo krajem rata, prelaskom NOV-a iz Bosne, C. Gore i Hrvatske u
Srbiju, u jesen 1944. godine. Ovaj u srpskim krugovima biti
ocijenjen kao revanizam komunista i pobjeda nad srpskim patriotama.
Balast nacionalnih iz rata prenio se u poratno
vrijeme i traje do danas. U srpskom nacionalnom korpusu Srbi u BiH i
Hrvatskoj podnijeli su rtve u toku NOR-a, pa i u ovom ratu
1991-95. godine.
Drave EZ pod pritiskom otvorile su 15. januara
1991. proces priznavanja Slovenije i Hrvatske, a stavili
pred izbor: nezavisna i suverena BiH to je rat sa Srbima u BiH,
ili ostanak u Jugoslaviji. Priznavanjem Hrvatske, Slovenije i BiH koje je
uslijedilo 7. aprila 1992. dravnici EZ i SAD preuzeli su na sebe
velik i glavni dio odgovornosti za rat u BiH, Hrvatskoj i Jugoslaviji i
njegove teke posljedice. Svaka ozbiljna i objektivna analiza lako
211
SISTEM IDEJA l UTOPIJA PREOBRAAJA
utvrditi da narodi BiH nisu imali nijednog razloga, ni istorijskog ni
aktuelnog da rue Jugoslaviju i da u rat.
Oni to nikad ne bi ni da se na njih nisu prenijeli srpsko-hrvatski
sukobi iz susjednih drava Srbije i Hrvatske, da nije dolo do nagodbe
i o podjeli BiH. Dogodilo se da je muslimanski
pokret sa A. na preuzeo na sebe
ulogu odbrane cijele BiH kao drave, da je
BiH sloena drava sastavljena od tri konstitutivna i ravnopravna
naroda kako je stajalo u Ustavu BiH iz 1974. godine. Podrku odbrani
jedinstvene i unitarne BiH davale su od SAD i EU pod
uticajem to je bila gruba greka. Kada to nije ilo, jer je
prouzrokovalo rat bez granica - u Dejtonu je pobijedio stav o BiH
kakva je bila na Prvom zasijedanju ZA VNOBiH-a 1943.
godine.
Sloena nacionalna, vjerska., socijalna, regionalna, demografska
struktura Jugoslavije, objektivno je nosila i stvarala antagonizme.
Istorijski ciljevi i programi razvoja, kakav je bio i
pokret u Jugoslaviji i njena obnova,
samoupravni razvoj -skoro 40 godina bio je u stanju da potisne razlike i
antagonizme. Period stagnacije i krize nastupio je u kada je nestalo
svjeih ideja, stvaralatva i svjeih kadrova koji bi bili u stanju da
preuzmu obaveze u situaciji kada su se stare ideje i drutveni elan
istroili. Tada su aveti prolosti izbili u prvi plan jugoslavenske
scene. Njima su upravljali retrogradni pokreti i
koje su cijepati zemlju a narode poveli u rat i
unitavanje. Ovih snaga ima jo na vlasti. Njihov odlazak je uslov
nestanka nacionalnih sukoba, stvaranja stabilnosti i demokratskog
napretka.
212
je ne samo drutveno i
slobodno, nego i i
neslobodno (Marks)
III POGLAVLJE
SCENA BESMISLA
SCENA BESMISLA
ta je prethodilo raspadu Jugoslavije
Na svjetskoj sceni Jugoslavija je imala veliki ugled, ali nije
imala tome ekonomsku i civilizacijsku Kasnije se
ispostavilo da nije imala ni vojne da je JNA u trenutku
bila prazna puka na ramenu. Nju je u Sloveniji i Hrvatskoj tukla tzv.
Teritorijalna odbrana - iluzorna odbrambena vojna organizacija SFRJ u
republikama i pokrajinama za potrebe optenarodne odbrane ako
zatreba. Ta "odbrana" se digla protiv savezne drave i u Sloveniji i
Hrvatskoj tukla njenu vojsku. To je bila jedina "pobjeda" Slovenaca i
Hrvata u njihovoj novovjekovnoj istoriji. U tom sukobu JNA je
pokazala da se nalazi u alosnom i stanju. Zbog njenog
sramnog dranja, neprofesionalnog ponaanja, veoma loe
organizacije i komandovanja - kod jugoslovenskih patriota, posebno
pripadnika NOB-a, 1941-1945. godine, dolo je do potpunog
Jugoslavija je pokazala da se savremeno drutvo kroz i
kontradikcije iz kojih se ne vidi izlaz. Na primjer,
drutvo je pogreno uzelo kurs. Umjesto postepenog dovravanja i
prevazilaenja starog drutva, ono je nasilno ukinulo staro drutvo i
proklamovalo izgradnju drutva. Time je dolo u
sukob sa realnim drutvenim ustanovama i odnosima. od
nunih istorijskih, evolutivnih zakona, Marks je u "Kritici gotskog
programa" upozorio da oblici socijalizma "biti prvi, grubi,
sirovi oblici", prelazni oblici, koji dugo trajati, sukcesivno i
generacijski se ostvarivati. Bili su potrebni vijekovi da pobijedi
drutvo i potisne feudalno. Pa i danas ima malo zemalja u
L. Americi, Africi i Aziji u kojima je feudalni drutveni sistem.
To to se desilo u tzv. zemljama, bilo je suprotno
izvornim idejama socijalizma. Za socijalizam neophodne duge faze
socijalnih preobraaja, pa i vijekovi, da socijalizam pobijedi kao osnovni
drutveni odnos. Dakle, treba napustiti iluzije o brzom socijalnom
preobraaju drutva, i poto prvi pokuaj nije uspio, negatori socijalizma
ga alju u "muzej starina".
se javlja nova strategija socijalizma koja stoji na stanovitu, da to
biti duga i evolucija iz koje se javiti oblici
socijalizma od onog to se do sada nazivalo socijalizmom. oblik
nije bio model, eksperiment sa stalnim preprekama,
215
SCENA BESMISLA
porazima i novinama, to je borba novog i starog. Ona izraava ne samo
divergenciju nego i konvergenciju novog i starog.
Jugoslavija je prihvatila marksizam kao teoriju drutva i
postavila osnovni institucionalni model ali se ta programska osnova
teko ostvarivala, sa velikim kolebanjima i odstupanjima, gdje su
nedostajali osnovni klasni, materijalni, svjesni,
organizacioni. Iracionalna programska organizacija ila je u jednom
pravcu, a praksa je vukla u drugom. Ostvarivanje programa
izgradnje zahtijevalo je sasvim drugu svojinsku i
strukturu. Stanje i uloga SKJ bili su sasvim suprotni i
ulozi partija. Drutvenim odnosima sve su vie
ovladavali nacionalni, slojevi tako da su se
odnosi sve vie zaotravali proklamovanih ciljeva i vrijednosti
socijalizma, i destruktivnih drutvenih slojeva u mreu je upadao
drutveni sistem i SKJ.
Tako se ivot Jugoslavije sve vie odvijao kroz niz kontinuiranih i
nerazjanjenih kriza. Iz kriza bi se izlazilo novim institucionalnim i
normativnim modelom, a ne promjenama. Ovi modeli su se
uvodili kampanjama poslije kojih bi se kriza nastavljala.
Skoro nijedan pokret u zemljama nije se sjetio
Berntajnove teorije o realnim prevazilaenja
drutva putem reformi tog drutva. Pod pritiskom
ortodoksije se nije moglo ni smjelo razmiljati.
Berntajn je tvrdio da socijaldemokratske partije treba da se zalau za
preobraaj drutva putem ekonomskih i reformi
kapitalizma. Njegova originalnost se sastoji u tome da je on odbacio
slom kapitalizma revolucionarnim nasilnim putem. Njegova originalnost
se sastoji u tome da je socijalizam evolutivni proces, to je i izloio 1891.
godine u "Erfurtskom programu partije" u kome je odbacio koncept
revolucionarnog prevazilaenja kapitalizma. Njegova je zasluga u tome
to je doveden u pitanje koncept socijalizma kao autoritarnog i
dogmatskog pogleda na svijet u kojem miljenje pojedinaca i grupa stoji
iza autoriteta istine i objektivne drutvene zakonitosti. Druga zasluga je
u tome to je problem socijalizma i demokratije postavio kao pitanje
prakse, a ne voluntarizma. Kada se u
zemljama postavilo pitanje radikalnih promjena ili raspada sistema, prije
je dolo do raspada sistema kao u SSSR-u i u Jugoslaviji nego to je
sistem vlasti pronaao realne puteve izlaska iz krize. On nije
bio sposoban da pronikne u objektivnu drutvenu zakonitost i
l
216
SCENA BESMISLA
realne puteve drutvenog razvoja. Drutvo je jedno vrijeme naprazno
"lajdralo" dok se nije uruilo.
To pokazuje da se istorija ostvaruje u ritmovima, da se na
stepenu drutvenog razvoja jedni oblici ivota istroe i da ih treba
zamijeniti novim, boljim. Ako se to ne uradi drutvo upada u stagnaciju
i krizu. To su pokazale ne samo zemlje empirijskog socijalizma, i
zemlje zapadne demokratije. Noam u "Profil" br. 8 iz
1997. godine da "vie od 80 odsto stanovnitva
sistem SAD koji slui nekolicini a ne narodu vidi kao prevaru i
obmanu Od izbora do izbora opada broj koji izlaze
na izbore, se apstinencija. Kako to manipulacija s narodom i
zloupotreba krize drutva i demokratije izgleda, pokazuje ponaanje
opozicionih partija u SRJ u Alijansi DOS, koje su oborile raniju vlast i
za vrijeme izbora radikalne promjene koje ne mogu izvesti.
Glavni sukob prenio se u DOS oko podjele vlasti. se poznata
Hegelova izreka, da" svaka ljubav s vremenom slabi, ali ljubav prema
vlasti stalno U tom nagonu strada demokratija i na narod se lako
zaboravi.
Savremena idejnost i stvarnost
U svijetu su prisutne snane i
ideologije i u teoriji i u praksi. One imaju nove oblike koji nude prava i
slobode. Najlicemjerniji i najbrutal niji oblik primijenjen je napadom na
SRJ 1999. godine. Trebalo je unititi SRJ da bi se navodno obezbijedila
prava i slobode - kome? Trebalo je unititi cio jedan narod i njegovu
civilizaciju da bi se obezbijedilo- ta?
Savremeni svijet je sve amoralniji i suroviji. On je sve drutvene odnose,
sve do ogolio i sveo na novac. Novac je postao vrijednost
svih vrij ednosti. je visokorazvijene
proizvodne tehnologije da bi se dolo do novca i bogatstva i sve
osiromaenijih drutvenih i ljudskih odnosa. Ovi odnosi poprimaju
patoloke pojave, koje se prazne na nedovoljno razvijenim i
narodima. Istaknut je primjer Balkana u cjelini. Na njemu
se ukrtaju evropski, ruski interesi i oivljavaju oblici
ekonomskog i sistema; vri se
homogenizacija naroda i stvaraju nacionalne dravice koje nemaju
perspektive osim da budu U ekstremnim to
dobija oblik ideologije "krvi i tla". je Kosovo
217
SCENA BESMISLA
koje treba nasilno odvojiti i stvoriti samostalnu i nezavisnu dravicu. Da
bi se to postiglo na Kosovo je oruje, predstavnici
zajednice, supervizori i protektori, da "srede" stanje na
Kosovu.
njima se posebno Vilijem Klark i Bernard Kuner,
predstavnik Savjeta bezbjednosti, prava vrdalama. On je na
Kosovu napravio haos bez presedana, sproveo je izbore, poto je
prethodno rotirana skoro sva srpska populacija, tako da su izbori
sprovedeni bez Srba. Ti izbori predstavljaju ruglo od kada se
izbori uopte sprovode. Oni su trebali da budu uvertira u stvaranju
samostalne iptarske drave na Kosovu. Iza cijele ujdurme na Kosovu
stoje SAD, tzv. "najdemokratskija zemlja na svijetu" koja je
novembra 2000. godine sprovela izbore za 43. predsjednika SAD koji
predstavljaju pravi skandal i s kojima je izazvala podsmijeh
svjetske javnosti.
I pored svih izbornih namjetaljki na Kosovu nije pobijedio Haim
prvi terorista i miljenik SAD, vojska Kosova (OVK)
predstavlja najmasovniju organizaciju u Evropi i desnu ruku
KFOR-a i UNMIK-a. Ove organizacije zahtijevaju da se prizna
nezavisnost i samostalnost Kosova. Ali, to ni tako lako ni tako
brzo, jer se tako lako preko Rezolucije 1244 ni
obnovljene uloge SRJ.
U svijetu su prisutne snane neokolonijalne i snage.
Te snage su imale snano uporite u bivoj Jugoslaviji, u
i snagama, u jugoslavenskoj
kontrarevoluciji, koje su na kraju sruile Jugoslaviju. Ove snage bile su
sa i birokratskim snagama, koje su se teko mogle
identifikovati jer su se nalazile na pozicijama u drutvenom
sistemu. One su bile glavni zastupnik uzornog sistema i partijske
nepogreivosti u nacionalnom pitanju. ezdesetih godina se ispostavilo
da nacionalno pitanje nije samo pitanje epohe kapitalizma i epohe
socijalizma, i da jugoslavenski procesi nisu samo klasni i nacionalni
procesi koji prevladavaju i da ti odnosi drutvo u period ranog
kapitalizma.
Istorijsko iskustvo nas da nijedan pravac drutvenog razvoja, ma
koliko bio pozitivan nikad nije sam, da on konkurentne i negativne
pojave. Tako je bilo i u Jugoslaviji. Naspram proklamovanog i
normativpo uspostavljenog samoupravljanja kao integralnog
218
SCENA BESMISLA
sistema i odnosa, su dominirali odnosi
etatizma i nacionalnog birokratizma, dok je
samoupravljanje bilo samo deklarativno. Sve to je imalo trend
zajednitva i jugoslavenstva kod nosioca tradicionalne svijesti asociralo
je na centralizam i unitarizam i snano se formirala kao separatizam,
pokriveno pravom na samoupravljanje. Tako je samoupravna
decentralizacija prerasla u deintegraciju koja je Jugoslaviju kotala
glave. U sistemu nije imao izbora. On je na
izborima mogao glasati samo za kandidate koji su unaprijed od
dravno-partijske birokratije. Od se nije trailo da sudjeluju u
procesu donoenja odluka, od njih se traila plebiscitarna podrka
odlukama oligarhije. Tako se
sistem moda i protiv volje njegovih arhitekata transformisao u
"samoupravnu ideologiju". U isto vrijeme je i sloj
birokratije i arbitriranja. da je Jugoslavija ula u faze
enormne potronje mimo proizvodnje i dohotka - ona se
zaduivati u inostranstvu dijeliti kredite i za
putovanje u inostranstvo. Nestaica materijalnih dobara uvijek vodi
autoritarnim birokratskim distribucijama povezanim sa politikom bez
obzira na legalno drutveno Pod udarom ovih pojava
Jugoslavija se topila. Iskustvo izgradnje i razvoja demokratskog drutva
da sudbina naprednih ideja i odluka u velikoj mjeri zavisi od
stanja i rasporeda socijalno-klasnih snaga i njihove Mnogo je lake
dok se ne dira u uhodane drutvene odnose. Ali, da oni
ne mogu dugo ostati snage drutva se nalaze u
nedoumici: kuda i kako dalje, pri iskazuju neznanje,
heterogenost svojih mjera; javljaju se improvizacije i da bi se
nakon izvjesnog vremena javila kriza u jo otrijoj formi.
za verifikaciju ovih konstatacija je Jugoslavija.
Jugoslavenski pokret se probij ao monopola
drutveno dravno-partijske birokratije i
snaga. U tom procjepu nalazile su se drutvene
snage koje su bile sve slabije da bi mijenjale stanje. su
bili sve i postali su amorfna masa koja je van sistema, a
sile koje su uobrazile da su vjerni drutva dok su svi
drugi potencijalni neprijatelji postajale su sve To je bio najvii
nivo primitivnog birokratskog koje korijene iz teokratske,
despotske, vlasti. U politici je dominirao voluntarizam.
Novih realnih ideja skoro da nije ni bilo. Tome treba dodati sklonost
mitomaniji. Jugoslavija je sve vie malaksavala u tom sklopu. Marksizam
nije postao pogled na sadanjost; on se kao
219
SCENA BESMISLA
marksologija i citatologija. nove ideje u savremenom svijetu nisu
stizale ni sa koje strane svijeta, kao to su se, na primjer, javljale u
Francuskoj i Engleskoj u doba prosvjetiteljstva. U Jugoslaviji su se vie
primjenjivale ideje Prudona i Sen-Simona. su i odnosi u privredi
postavljeni na principu federalizma i konfederalizma. Radne
organizacije su na federaciju OOUR-a; ZUR je prihvatio
Prudonovu koncepciju "komunalne ekonomije" i pripadnost dohotka
naciji; u udruenom radu dominantnu ulogu imao je OOUR, je
privreda, ionako slaba, bila razbijena i nesposobna za trina

Gledano istorijski, nijedan drutveni sistem u kome je dominirala sitna
buroazija sa svojim anarholiberalnim i neradnim mentalitetom nije se
odrala, pa nije mogla ni Jugoslavija. On nije mogao postati faktor
izgradnje drutva. primjer je i poslije
Prvog svjetskog rata i Vajmarskog ustava. je bila
u krizi sve do dolaska Hitlera na vlast 1933. godine. Lenjin je sa ovim
masovnim slojem krenuo u revoluciju 1917. godine, koja je vie na
avanturizam nego na revoluciju.
Koliko je mentalitet prevrtljiv, nestabilan i amoralan,
govori njegov odnos prema radu. U ll Ustava SFRJ je
da "samo rad i rezultati rada materijalni i drutveni poloaj
i da "niko po bilo kom drugom osnovu ne moe prisvajati
rezultate rada". To je visoka norma.
nikome nije smetalo da se donese zakon prema kome se zaposleni
mogao staviti na raspolaganje i do est godina, da za to vrijeme nita ne
radi i da prima visok dohodak, da neko ima po nekoliko drutvenih i
privatnih stanova, da ih prenosi unucima, da je masovno "pranje novca"
u kojem i visoki rukovodioci, da se sredstva "zelenog plana"
koriste kao krediti za robu iroke potronje i podizanje i vikendica,
itd. Dakle, jedan opti drutveni razvrat. To se manifestovalo i u
ideologiji, guenju stvaralatva, destrukciji SKJ, porastu
opte konfuzije i bezizlaznosti.
sistem u Jugoslaviji nastao je u uslovima borbe za
novu vlast u kojoj je dominirao KPJ/SKJ. On je u svoj program
unio obnovu zemlje, industrijalizaciju i elektrifikaciju, rjeavanje
egzistencijalnih problema stanovnitva, jer je Jugoslavija bila
nerazvijena, a BiH posebno opustoena za vrijeme rata. Ogromna masa
stanovnitva, u pojedinim krajevima bila je nepismena, a nova
radna sn
1
aga u novoj privredi morala je biti elementarno pismena.
220
SCENA BESMISLA
Jugoslavija Je na radni logor. Sve sloenost
drutvenoekonomskih procesa i odnosa, uloga
tehnolokog kompleksa, izlazak na trite, sve vie je zahtijevalo
centralizaciju, planiranje, koordinaciju i kontrolu
zadataka i glavnih pravaca razvoja. Javio se problem kako
obezbijediti jedinstvo suprotnosti: centralizaciju i decentralizaciju,
samostalnost i odgovornost, opti i posebni interes, nacionalno i klasno.
Taj problem Jugoslavija nije uspjeno rijeila. Pod pritiskom
nacionalizma i lokalizma prevladala je decentralizacija i dezintegracija;
nestala je koordinacija, usmjeravanje i odgovornost; Jugoslavija je uzela
kurs prema stihiji i haosu, gdje je i
Dolazi do snanog prodora sloja u sve drutvene
odnose i osvajanje SKJ. Ovaj sloj je bio mikstum kompozitum svih
drutvenih slojeva i socioprofesionalnih grupa i odravao se na taj
to je u njemu bio veliki broj SKJ koji su bili neka vrsta alibija
za sve. Stalan porast nacionalizma kao dominantne struje bio je znak da
(sitnoburoaski) sloj sve vie ovladava drutvom i
svoje pozicije. i nacionalizam postali su lice i
drutva. Oni su toliko da su predstavljali oblik "tihe"
kontrarevolucije.
U Jugoslaviji se sukobljavalo nekoliko proizvodnih
odnosa: dravno-svojinski, grupno-svojinski, privatno-svojinski,
drutvenosvojinski, kojima je najslabiji bio drutvenosvojinski
iako je on Ustavom kao osnovni odnos. Otkud to da komunisti
na vlasti nisu bili u stanju 30 godina da uvedu radnike u osnovne
produkcione odnose, da oni ovladaju dohotkom i reprodukcijom?
drutvo i nacionalizam-separatizam irili su se kao
epidemija. Drutvo je neto na smanjenju tradicionalne sitne
buroazije i njenog duha ali je formirala novu iz privilegija, monopola
i birokratizma; stvoren je savez i
privilegovanog partijskog aparata. To je bio veoma nestabilan i
prevrtljiv sloj; on je danas verbalno protiv nacionalizma-separatizma a
sutra za karijeru. To se upravo manifestovalo u raspadu
Jugoslavije. Ovaj sloj je govorio o klasi samo da se pokrije
njenim autoritetom, ali nije dijelio njenu sudbinu u drutvenom i
materijalnim pogledu. I kralj Aleksandar se poslije diktature
1929. godine obratio narodu "Mom dragom narodu."
Mnogobrojni komunisti na funkcijama su se hipokritskim
jezikom i tu nisu mogli sakriti. To se manifestovalo u
proizvodnog rada, formiranju jakog sloja meetara,
221
SCENA BESMISLA
pekulanata, izbacivanju "iz igre" drave i poreske politike, nastao je
sve problem u SKJ. 1964. godine u SKJ je
bilo 35 odsto slubenika; nastaje nagon za po svaku cijenu,
zaposijedanje zemljita i obale Jadranskog mora, privilegovana
stambena izgradnja i dodjela stanova, davanje kredita neproduktivnom
dijelu stanovnitva i za neproduktivne svrhe, posebno sloju
pod posebnim uslovima je erodirana osnovna supstanca; putem
niske kamate i dugog roka prelijevana su sredstva iz drutvenih
fondova u privatnu svojinu. Na je 220.000
vikendica i kupljeno oko jedan milion automobila a privreda nije imala
dovoljno akumulacije, je posezala za skupim kreditima u
inostranstvu. Sve su to bili oblici drutvene destrukcije i patologije. Zato
se na neki po vala Lenjinova opaska: "Ako nam iko
glave to biti mangupi u naim redovima." Kao to je poznato Lenjin
nije bio siguran da revolucija uspjeti. On je sumnjao da se ona
odrati, ali je vjerovao u revoluciju kao baklju koja je zapaljena.
Jugoslavija je sve vie upadala u krizu i agoniju iz koje nije izlazila. Ipak,
patrioti nisu vjerovali da se Jugoslavija raspasti. To je bila
bruka poslije spektakularne pobjede u NOB-u.
U svojoj politici ekonomske stabilizacije SIV se nije SJetio da
revalorizuje kredite i skrati rok njihovog su potroena
sredstva i deviznih tedia. Tako se teret potronje privilegovanih
slojeva prebacio na radni i tedljivi narod. Da bi troio vie nego
to mu pripada prema radu on je morao da vara, krade, pekulie i
uzima U Jugoslaviji je to dolo do apsurda; narasla je potronja
bez to je uruilo Jugoslaviju. i privilegovani
slojevi mogli su da trljaju ruke. koje su pogodile Jugoslaviju,
njih nisu
U drutvu je uveden princip da poloaj zavisi od rada i njegovih
rezultata. Njegov poloaj ne bi smio da se i titi plemenskom,
teritorijalnom Ako smo imali savremenu
tehniku i tehnologiju, a usporen \ stagnantan privredni rast, da
neto nije bilo u redu sa drutvenim odnosima i kao
subjektom tih odnosa. drutvo pod pritiskom je
Jugoslavija malaksavala i nestala zagadilo je sve drutvene odnose. Na
posljedice ovih pojava se reagovalo:
a)
222
institucionalne adaptacije i normativno-ideoloke
elaboracije. Na izraenu nesaglasnost proklamovanog i
stvarnog reagovalo se usavravanjem
l
SCENA BESMISLA
institucionalnog modela, to je pratila poplava propisa,
deklaracija, odluka. Sistem se ideoloki i normativno usavravao i
se ostvarivanje ali do njega nije dolazilo, pa bi se
ponovo reagovalo idejno-normativnom elaboracijom;
b) jedna od metoda bile su kampanje koje su bile npr.
1962, 1963, 1965, 1968, 1971, 1974, 1976, 1984. i 1988. One su
dolazile kada je kriza legitimiteta dostizala kulminaciju, kada
ranije kampanje nisu vie mogle zadovoljiti drutvene potrebe,
odnosno kada sistem "nije iao". Tada bi se sistem
obrisao kao na traci, uveo novi i sve bi polazilo iz sa
elite da od sada drutveni razvoj
Naravno, prirodni tokovi imali su svoju logiku,
odnosi su se brzo u svoju ali je eliti
time produen mandat. Ona je dobijala u vremenu i u tu svrhu
nekad se primjenjivao iskonski metod "rtvenog jarca" poznat jo
od Avrama. Npr. kao odgovor na kampanju protiv tehnokratije u
primjeni ZUR-a dolo je do privremene obustave trajkova
sredinom sedamdesetih godina. Mnoge kampanje bile su
uspjena tehnika "isputanja pare iz kotla" i smanjenja tenzija,
iako se time sutinski nita nije rjeavalo.
Sve u svemu, kao to je konstatovao Marks stepen razvoja proizvodnih
snaga i proizvodnih odnosa, stanje drutvene svijesti u krajnjoj liniji
karakter i stabilnost drutva. Pri tome se mora voditi
da "realpolitika" bude u skladu sa nunim istorijskim procesima, da ne
bude raskoraka normativnosti i stvarnosti. Raskorak
normativnog i stvarnog, onog to je propisao Ustav i Program
SKJ, i onog to je bilo u realnom ivotu - dovelo je do raspada
sistema, poslije su na vlast dole stranke sa izrazitim
nacionalnim programom i stvaranjem samostalnih nacionalnih drava,
koje se nisu mogle u evropske tokove, zbog retrogradnog
programa. Time je sistem Jugoslavije bio zamijenjen jo gorim,
sednjovjekovnim.
Od svih drava koje su nastale ruenjem Jugoslavije, najgore je prola
BiH. Ona je prola teki rat, koji je imao
viestruke uzroke i jo posljedice.
Ako EZ ima dobru namjeru da narod BiH iz stanja u
koje ga je i ona uvela, zajedno sa strankama, trebalo je
radikalniji korak denacifikacije, osloboditi drutvo od
223
SCENA BESMISL A
virusa, koji je od dna do vrha
BiH, da bi se stvorili uslovi i ulo u proces drutvene obnove.
Centralni problem BiH je u nedostatku volje, jer ono to treba
preduzeti je u sukobu sa osnovnim idejama stranaka,
koje se, manje-vie, ni u ne slau. Sadanja BiH je svestrano
nestabilna drava, ekonomskim, ideolokim,
socijalnim, pravnim, konfesionalnim, obrazovnim,
i mnogim drugim problemima. Oni su jednim dijelom iz blie i dalje
prolosti , a drugim dijelom, raspireni u ratu i dalje se raspiruju. Dugo
vremena dok BiH u normalne drutvene tokove.
ivimo u vrijeme sumorne stvarnosti i retrogradnih drutvenih odnosa.
Izgleda kao da na to pristajemo, izbavljenje od milosti boije,
ili kao dar nosilaca vlasti. Mijenjanje ovog stanja trai snane
vizionare, moralne i dobru organizaciju, koja imati smisla za
trenutak vremena u kome ivimo, koji ka egocentrizmu,
ka ivotu.
Zajednica i interesi
Ljudske zajednice: dravne, pravne, ideoloke, vjerske i druge
mogu se temeljiti na materijalnim interesima i
vrijednostima. dolazi do cijepanja, zatiranja i sukoba. U
Jugoslaviji se decenijama govorilo i isticalo zajednitvo i
interesi. Na primjer, izgradnja socijalizma, samoupravljanja,
federativne drave, itd. Na kraju, to se desilo sa avnojskim odlukama o
ivotu i izgradnji zajednice r avnopravnih naroda i
narodnosti? Dok je trajala revolucionarna euforija i egalitarni
moral - ta zajednica se drala, a kada je to nestalo, a nove poluge
ivota nisu - nastale su pukotine, nacionalne i
patrijarhalne zajednice su se svom One su
vijekovima ivjele u okupacionim reimima i u Jugoslaviji se
pojavile kao heterogene grupe. Jugoslavenska nauka i politika
to nije imala u vidu, je sve to prihvatila kao jedinstven materijal za
talenje u loncu. sve vie se pokazivalo da to ne
ide, ali se na to nije potrebna panja se uzimalo kao eksces.
Za primjer moemo uzeti Kosovo. Na njemu se decenijama deavalo
neraspoloenje i kontrarevolucija, a niko kobajagi to nije vidio, je to
uzimano kao povremeni eksces. To nije bila samo kontrarevolucija
iredente, antijugoslavenska, protivustavna i
224
SCENA BESMISLA
politika establimenta u pokrajini i Srbiji. Legalno je vrena
indoktrinacija, a da se nije naao niko ko bi neto
poduzeo. Pripadnici srpske nacije morali su se iseljavati sa
To se vie nigdje nije deavalo osim u Palestini. To je bila
veleizdaja snaga Jugoslavije, posebno Srbije. Jugoslavenski
patriotizam bio je proskribiran i stavljen na crnu listu. Svako se
u svoju dravu, teritoriju i ba ga je bila briga ta se deava van njegove
teritorije. Opadao je za iru zajednicu- Jugoslaviju. Zato je bila
kontrarevolucija na Kosovu i rast nacionalizma i separatizma u
pojedinim pokrajinama i republikama.
U skali vrijednosti i primarnosti nacionalne zajednice dobile su
vrijednost; na povrinu je izbijao nacionalni interes na kome
se nije mogao obezbijediti interes. Sve vie su se isticale
razlike nego zajednitvo. Na tome je pao i SKJ kao idejni kohezivni
faktor. Nismo morali biti kosmopoliti, ali da bi ivjeli, morali smo
stvarati neku realnu zajednicu, jer to vie nije moglo biti ni pleme ni
nacija.
Perspektiva Jugoslavije bila je u stvaranju dohotka i dohodnom
povezivanju na tritu. Na taj je trebalo obezbijediti minimum
zajednitva. Umjesto toga, dolo je do teritorijalnog cijepanja i
zatvaranja privrede u znaku etatizma. Jugoslavija se sve
manje kao zajednica koja povezuje ljude i njihove interese, a
bez interesa - nema ni privredne, ni ni teritorijalne zajednice.
Da je Jugoslavija bila koliko-toliko zajednica u temeljnim
vrijednostima, infrastrukturi- ne bi doao u pitanje njezin opstanak. ta
je vrijedilo institucionalno OOUR-a ako se oni nisu
povezivali u interes. Jugoslavenska privreda i trite bili su
toliko razmrvljeni da nisu predstavljali nikakvo zajednitvo. Nacije su se
sve vie probijale kao primarne zajednice, mada su bile najnepodesnije i
najheterogenije zajednice ili "il uzorne zajednice". Nacije je trebalo
smjestiti u kontekst koji im pripada a ne praviti od njih feti. Tamo gdje
je forsirana nacionalno, na drugoj strani su se javljale razlike i diobe.
Nacionalni su stigli do kulta i vie su sluili za raspirivanje
nacionalizma nego za stvaranje ravnopravnosti. Nacionalni
su i njegove vrijednosti njega je zamijenio nacionalni
reprezentant koji je mogao biti i idiot. Kreativnim ljudima nisu trebali
onima koji nisu imali svojih izvornih i drutvenih
vrijednosti. To ne da kadrove nije trebalo regrutovati iz svih nacija
ali ne po prema ljudskim, i drugim
vrijednostima.
225
SCENA BESMISLA
U situaciji heterogenosti i konfliktnosti raznih interesa gdje su se jedni
forsirali a drugi potiskivali, teko je bilo prepoznati interese.
O Jugoslaviji kao formalnoj jedinstvenoj zajednici
postojala su miljenja - od njene nunosti do njene
nepotrebnosti i naputanja. prihvatanje SFRJ kao zajednice
naroda i narodnosti koja je proizala iz NOB-a bila je
temeljna pretpostavka ostvarivanja ivotnih interesa. lako
su ovi interesi za sve bili ivotni - oni su se teko i jo tee
ostvarivali.
Javili su se i nacionalni koji tvrde da je Jugoslavija
tvorevina", da je zbog toga treba zamijeniti samostalnim i
slobodnim nacionalnim dravama i da se tek tada ostvariti
"nacionalna emancipacija". Kako se to postiglo ruenjem Jugoslavije-
vidi se. Stvorene su male drave - tribale, koje su nedovoljne za
samostalni ivot, stanovnitvo je stiglo do tapa. To su, u
stvari, nedemokratski, autoritativni i oligarhijski reimi.
Osnovni problem u funkcionisanju BiH kao drave su i dalje nacionalne
podjele na svim nivoima, pa i u strankama. Jo je na snazi
besmisleno elementarnog prava na imovinu i
postojbinu, u se manifestuje srednjovjekovna svijest. To se
odraava na primjenu imovinskih zakona i povratak izbjeglica i
prognanih povratak izbjeglica je temeljni faktor
stabilizacije BiH. On do korijena mira i stabilnosti
odnosa. BiH je odriva samo kao demokratska i
zajednica naroda i
BiH nema stranaka orijentacije u kojima bi svi
narodi vidjeli ansu za vlastiti opstanak i bolji ivot u istoj dravi, koja bi
bila funkcionalna i jednakopravnost svih njenih
konstitutivnih naroda i njenih Od zaljubljenosti u vlastitu
naciju - ne ivi se. Nacionalistima ne treba ni drava, ni
himna, ni zastava, ni grb, ni dravne granice. Oni se nalaze u ekstazi
nacionalizma i dovoljna im je tribala. Sada smo u stanju, da su
nam nune radikalne drutvene promjene; treba graditi sistem u kome
ivjeti kao sav normalan svijet.
drutvo
Jugoslavija je bila pnmJer sitnoburoaskog
drutvat Ona nije imala dvije osnovne klase kao klase- klasu i
226
SCENA BESMISLA
buroaziju, a njima i sitnoburoaski sloj. Prema
Marksovoj emi o klasi i njenoj revolucionarnoj ulozi u
preobraaju drutva i izgradnji drutva mi
smo izmislili klasu koja je egzistirala kao socijalno-klasna i
ideoloka fikcija. Sve je to bilo radnitvo, koje je po shvatanjima, a i po
ponaanju bilo sitnoburoasko, bez radne i proizvodne etike. Taj sloj je
bio glavna, snaga NOB-a i revolucije, s kojom
se ulo u izgradnju socijalizma. To su sitni sopstvenici i u materijalnom i
u duhovnom pogledu, je domet Strateka greka
sloja u Jugoslaviji bila je u tome to je izgradnju socijalizma
povezala sa tim slojem, to nije znala to se sa tim slojem moe, a ne ta
se on to nije znao zbog toga to je i sloj bio
Velike ideje kao to su: drutvena svojina, udrueni rad,
samoupravljanje, dohodni odnosi, delegatski sistem bile su
za socijalno-klasnu i duhovnu strukturu Jugoslavije. Ta struktura je kao
mora pritiskivala jugoslavensko drutvo.
Na jugoslavenskom prostoru bilo je teko, vie nego bilo gdje u Evropi,
stvoriti zajednicu, jer plemenske, nacionalne,
zajednice jo nose u svom genu tradicionalni "naboj" zatvorenosti, bez
neophodnog smisla za zajednitvo i ujedinjavanje. Zbog toga tzv.
"samoupravna decentralizacija" nije otvorila proces udruivanja,
proces refeudalizacije tradicionalnih obrazaca ivljenja. Pred
od faizma, kvislinga narodi u bivoj Jugoslaviji su se ujedinili u
borbi, kada je ta opasnost prestala narodi su se
svom polarizacijama, zatvaranju, nacionalnim
antagonizmima, sukobima, regionalnom zatvaranju. Opasnost od tih
pojava nije ozbiljno pa nisu preduzete ni mjere
protiv njih se nastavilo jeftinom agitpropovskom metodom o
"velikom drutvu" i posebnim narodima u "slobodnoj zemlji
socijalizma". sve je manje bilo drutvenog usmjeravanja
razvoja, sve vie je ulogu sitnoburoaski
elemenat. Njemu su u ruke data sredstva za proizvodnju i on ih je
koristio kako je htio, sve do pretvaranja u "samoposlugu".
sloj je masovno ulazio u SKJ, u dravnu i drutvenu
slubu, jer se time sticao alibi o privrenosti drutvu. On je
iznutra zagadio drutvene odnose i drutvo je sve vie upadalo u
strukturalnu krizu, koja se ispoljavala u krizi ideologije, teorije, politike,
privrede i morala. je u sistemu postao "Trojanski konj ".
On se pojavio unutar svih drutvenih institucija. Sve to se obuhvata
pojmovima: egoizam, grupna svojina, tehnokratizam, birokratizam,
liberalizam, nacionalizam, anarhizam - sve to ima imenitelj -
227
SCENA BESMISLA
Taj sloj i njegovu razornu ulogu egzemplarno je opisao
Lenjin u bolesti u komunizmu".
Uprkos svojoj masovnosti, uobraenosti, narcisoidnosti, nasrtljivosti -
je istorijski gledano sasvim i neupotrebljivo za
drutveni progres. Zbog svojih uskih interesa ono nije moglo biti nosilac
novih drutvenih odnosa. Tu je nastao problem: po broju i uticaju
superioran, po rezultatima inferioran. Drutvo nije bilo spremno da to
prizna, pogotovo onaj dio drutva koji je sve do sloma ivio u znaku
iluzija o stabilnom i perspektivnom samoupravnom drutvu. Nastala je
velika razlika istine i onoga to je predstavljalo iluziju. Pa ni
danas nema neophodnih radova koji se bave
uzrocima koji su doveli do raspada Jugoslavije.
Nacije i nacionalno pitanje u Jugoslaviji
svim problemima u Jugoslaviji nacionalni problemi bili su
problemi svih problema, ili njihov koncentrirani negativni izraz. Koji su
uzroci da se nakon vijeka ponovo aktiviraju nacionalni problemi u
sve otrijoj formi , kako je bilo da mnogobrojni partijski i
rukovodni dravni "lideri", koji su usred pobjenjelih ratnih nacionalnih
furija stali na narodnog pokreta i izborili se za
integraciju jugoslavenske zajednice na novim
osnovama, kasnije postanu zagrieni lideri vlastitog nacionalizma?
Uzroci lee u institucionalizaciji sistema sa
karakteristikama u kome se osjetljivo
nacionalno pitanje zanemarivati i gubiti. Uzroci lee i u
socijalnoj strukturi drutva u kome su nacionalni elementi
latentno, a nekada i otvoreno imali prevagu nad socijalnim, a
sitnoburoasko nad To je bitno uticalo na pretvaranje KPJ
kao jedinstvene organizacije u osam nacionalnih partija.
Stvar je procjene da se utvrdi koliko su za ove pojave odgovorna
rukovodstva SFRJ, republika, pokrajina, a koliko su one bile rezultat
spleta "objektivnih okolnosti" unutarnjih. i vanjskih, koje nije
razumijevao establiment i koji je tvrdio da je "nacionalno
pitanje u Jugoslaviji rijeeno", da oko njega nema problema, ako se i
negdje pojavi to su ekscesi. ezdesetih godina na sjednicama sve
se javljaju nacionalni problemi. Poznato je "Aprilsko pismo"
1962. godine, koje CKSKJ pie svim partijskim organizacijama, zatim
Titov go
1
vor u Splitu 8. maja 1962. Na VIII kongresu SKJ 1964. godine
228
SCENA KATAKLIZMICKOG BESMISLA
neki delegati su ozbiljno upozoravali na pojave nacionalizma. Na
Kongresu su doneseni posebni o nacionalnim problemima koji
su veoma indikativni; jula 1966. odran je IV plenum CKSKJ
pod imenom "Brionski". Plenum je predstavljao raskrsnicu: li
Jugoslavija produiti kao sloena federacija, sa jedinstvenim SKJ, sa
obiljejem, ili krenuti ka konfederalizmu,
pretvaranju SKJ u osam SK republika i pokrajina i bez klasne-
orijentacije; prevagnulo je ovo drugo, stub daljeg razvoja postala je
nacija. Time je Jugoslavija napustila kurs procesa i vratila
se u period ranih revolucija koji je poznat po nacionalnim
sukobima i stvaranju nacionalnih drava. Da bi se ipak problemi u
Jugoslaviji "objasnili" za glavnog krivca proglaen je Aleksandar
drugi u SK i Jugoslaviji. On je bio rtveni jarac koji je
proglaen glavnim nosiocem etatizma i sputavanja samoupravljanja u
republikama i pokrajinama. je bio vjerni i disciplinovani
partijski je znanje i razumijevanje konfliktnih odnosa u
Jugoslaviji bilo skromno. Vjerovatno je zato izabran za "rtvenog jarca"
jer je bio na drugoj poziciji u Jugoslaviji, bez neophodnog
znanja i sposobnosti da pronikne u sloene drutvene odnose.
Povezivanje krupnih drutvenih problema sa jednim i sa
daleko erudicijom bilo bi naivno i infantilno. Tako je glavni lisac
iz ovoga okraja se izvukao, ali su ga jo nevolje.
Poslije Plenuma CKSKJ iredenta je, posebno na Kosovu, dobila krila.
polovinom 1968. godine dolo je do masovnog bunta studenata na
univerziteta, posebno u Beogradu i Zagrebu. Studenti su traili
radikalne reforme drutva, mjere protiv nacionalizma, separatizma i
birokratizma. Rukovodstvo Jugoslavije uplailo se studentskog revolta
ponudilo "Smjernice" za izlazak iz stanja, a Josip Broz se 9.
juna pojavio na TV-u, izvinio se za brutalne mjere koje su prema
studentima bile primijenjene i reforme. Poslije TV -programa,
studenti su masovno izali iz svojih domova i odigrali kolo".
Tako je jo jedna obmana uspjela.
Jo jedna nevolja nastala je 1970. godine. U Hrvatskoj je dolo do
masovne eksplozije nacionalizma koji je nazvan Maspok. Taj pokret je
polarizovao Hrvatske a zahvatio je i SKH. Na lijevoj strani
zgrade okupljala se polovina CK, a na drugoj druga polovina. Maspok je
bio mjeavina nacionalizma, ustatva i bunta protiv nepovoljnog stanja u
zemlji. Bilo je i ponaanja pojedinaca koji su Maspoku davali
otvoreni otpor kao to su: Stipe uvar, Vladimir Jakov
Milka Planinc i drugi. Kada se Maspok nije mogao zaustaviti i
229
SCENA BESMISLA
kada je razmiljao da mobilie Teritorijalnu odbranu i brani svoj poloaj
- intervenisao je Josip Broz i smijenio najekstremniji dio: Savku
Miku Tripala, Peru Pirkera, generala Martina pegelja i
druge. Mnogi su kanjeni zatvorskim kaznama njima i Franjo
u Hrvatskoj obuhvatila je oko 1.000 ljudi na raznim
funkcijama. Maspok je umiren, zapretan, ali nije ugaen. Nacionalizam
je u znaku implozije eksplodirao na XIV kongresu januara 1990. godine
kada su Kongres napustile delegacije iz Slovenije, Hrvatske i
Makedonije. To je bio korak u raspadu Jugoslavije koji se
dogoditi godinu dana kasnije.
Otrenjavanje od revolucionarnog zanosa i od
revolucionarne ideologije bilo je relativno lako obaviti
kompromitovanom metodom i instrumentima "realpolitike" koja se
oslanjala na nacionalnu, ekonomsku i djelatnost koja je
uzimala sve vie maha, tim prije to su institucije etatizma
samodjelatnost organizovanih u lokalne zajednice.
U takvoj situaciji trebalo je korake, pa da se na bazi
nacionalne ekonomije stvori idejna, i
institucionalna "nadgradnja". Borba za nacionalnu ekonomsku
morala je da izazove talas nacionalnog egoizma i nacionalne sukobe, tj.
za presti vlastite nacije. Tako je gubitak vjere u
i nesigurne revolucionarne ideje drutva bio
zamijenjen nacionalnim prakticizmom, opipljivom
nacionalne samobitnosti i etnocentrizmom to je imalo
posljedice; Jugoslavija je propadala smiljeno i
organizovano. Na ovaj je ideoloka fatamorgana bila zamijenjena
jo surogatom sa retrogradnim drutvenim posljedicama. Spas od
etatizma i birokratsko-tehnokratskog sivila potraen je u nacionalnom
ekskluzivizmu i nacionalnom samoiivljavanju, nacionalnoj euforiji i
sukobima. Nacionalizam je ubrzo pronaao svoje protagoniste i ideologe
dijelom u grupama, ideolozima
"revolucionarnog perioda", spremnim za novoj situaciji,
se sa konzervativnim i reakcionarnim snagama starog kova
koje su bile pritajene i koje su naglo oivjele, da bi iskoristile ansu koja
im se ukazala raspadom bipolarnog sistema i okretanjem NATO-a
prema Balkanu. Ovaj ubrzani obrt bio je zbog toga to se u
duem vremenu pripremao prevrat koji je bio u
i zbunjenoj Jugoslaviji, koja vie nije znala ta da
Nacionalizam je pravdan zakidanjem u Jugoslaviji "moje nacije" i
odbranof od "birokratskog unitarizma". Reafirmacija nacionalnog i
230
SCENA BESMISLA
ljudskog identiteta zamiljena je samo u okviru nacija. skoro svih
nacija optuivali su SFRJ za odnos prema njihovoj naciji: jedne je
navodno eksploatisala, druge progonila, drala u
neravnopravnosti, privilegovala; niko nije imalo lijepu za
Jugoslaviju. Jugoslavija je identifikovana sa Srbijom. Kolala je deviza:
slaba Srbija jaka Jugoslavija. Ali, smjer
razvoja neizbjeno se susreo sa pitanjem: Da li je spas od jedne
skrojene organizacije u jednoj zatvorenoj
nacionalnoj zajednici koja strepi i bjei od prirodnih veza i
utjecaja unutar Jugoslavije, a propovijeda otvorenost prema svijetu npr.
ulazak u EEZ? Cijela ova zamisao je tugaljiva kada se savezni
jugoslavenski etatizam i nacionalna dravnost.
Tako su stvorene male teritorijalne nacionalne zajednice zatvorenog
tipa. Dakle, azil od
je na jo gorem putu mada je taj put postao novog
drutva. Kriza jugoslavenske svijesti ogleda se u zaboravu i odbacivanju
drutva, i jo vie Ovo drutvo nikada
biti neto lokalno, nacionalno, zatvoreno univerzalno i integralno.
Isto tako dilema nacionalna ili nadnacionalna drava pogrena je
dilema, jer nijedna ni druga ne moe obezbijediti koncept savremene
drave, i jedna i druga drava vre porobljavanje Jugoslavenski
problemi nisu se mogli rjeavati ni hijerarhijskim centralizmom
drutvenih funkcija, ni feudalnom decentralizacijom nacionalnih
funkcija. Ne moe se voditi borba protiv nacionalizma sa pozicija drugog
nacionalizma, ili unitarizma. Gledano istorijski svi nacionalizmi bili su
agresivni, odnosi su
prevashodno pitanje razvijenosti i nerazvijenosti drutva. Na
materijalnom i drutvenom razvoju teko se grade
tolerantni i snoljivi nacionalni odnosi. Tu se zakonomjerno javljaju
ekscesi i sukobi. Jugoslavija je bila takav ambijent.
sloj u Jugoslaviji je sitna buroazija, sitni
trgovci, zanatlije, poljoprivrednici, nii To je u socijalno-
klasnom smislu bio koji ima "dvije due", tako da je njegova
drutvena orijentacija bila nestabilna. Ovaj sloj u Jugoslaviji bio je
masovan i veoma kolebljiv. On je svojom svijesti sve
drutvene odnose. U toku Drugog svjetskog rata je masovnu bazu
borbe protiv faizma, ali nije postao oslonac
izgradnje, nije razvio svijest o patriotizmu i nije se angaovao u odbrani
Jugoslavije; bio je jedan od uporita nacionalizma.
231
SCENA BESMISLA
Ono to se moe konstatovati za odnose u BiH je:
da su pripadnici tri naroda u BiH sebe

da stvaranje drava, entiteta i kantona i
susjednim dravama vie nije da bi se tako obezbijedila
nacionalna homogenizacija, kao strateki cilj
pokreta,
nije ni stvaranje unitarne drave BiH.
Sa ovim idejama sva tri nacionalna pokreta ula su u posljednji brutalni
sukob, kakav ovdje nikada nije i sve tri ideje su poraene.
Sudbina BiH je povezana sa Dejtonskim sporazumom i njegovom
implementacijom.
Jugoslavenstvo
Svaka nacionalna sredina u Jugoslaviji imala je manje-vie
razloge da ne rasprave o jugoslavenstvu, a neke su imale
odbojnost prema njemu. U pojedinim sredinama pojam jugoslavenstva
je asocirao na unitarizam i na srpsku dominaciju. Na srpskoj strani se
ovaj pojam zaobilazio, da njegovo pominjanje ne bude
kao jugoslavenstvo. I kod drugih naroda bilo je razloga da
se ta tema dri po strani zbog bojazni od jugoslavenstva koje je poricalo,
ili nije dovoljno potovala nacionalne osobenosti. Ni dijelu birokratije
nije bilo u interesu da jugoslavenstvo.
Jugoslavenstvo se ne moe identifikovati sa unitarizmom. Treba
razlikovati jugoslavenstvo kao dravu, politiku i ideologiju u prvim
decenijama ovoga vijeka i jugoslavenstvo kao pripadnost zajednici
ravnopravnih jugoslavenskih naroda. U tom smislu jugoslavenstvo koje
se suprotstavlja jugoslavenskom nacionalizmu kao i partikularnim
nacionalizmima je progresivna pojava. Jugoslavija nije uspjela da
afirmie ovo jugoslavenstvo. Razvijala se nacionalna posebnost protiv
jugoslavenstva. Zato i nije niko ustao u odbranu Jugoslavije 1990-1991.
godine. Bez svijesti koja je kadra da pripadnost svojoj
naciji ne moe se stvoriti vii tip zajednitva i ivota. Poznat
je prosvijetiteljski stav istaknutog francuskog i humaniste
Monteskjea prema svojoj naciji i drugim nacijama koji glasi: "Ako bi
znao da je neto korisno mojoj domovini, a da to teti Evropljanima, ili
da je Evropi a da teti ljudskom rodu ja bih na to gledao kao na
232
SCENA BESMISLA
Ja sam nuno Francuz samo Sa stanovita ove
koncepcije trebalo bi provjeravati: koliko je ono to je
korisno naoj sredini, regiji, naciji korisno cijeloj zajednici.
U sferu jugoslavenskog drutva izvren je snaan
prodor tradicionalne, svijesti i njene vrijednosti. Sve se
nalo na udaru te svijesti. Na prvo mjesto je nacija; njoj se
panja, ona je postala mit i agens drutvenog razvoja.
Nastoje se dokazati njene istorijske odlike koje je razlikuju od drugih
drutvenih grupa. U Jugoslaviji su odnosi dva
rata tretirani kao odnos drugih nacija prema srpskoj naciji, kao
i NOB i njegovi rezultati privremeno su
izmijenili takav odnos, da bi se taj stav ponovo oivio. Nacionalni sukobi
su se manifestovali kao sukobi vie nacija prema srpskoj naciji i
produavali na Jugoslaviju. Poznata je sintagma: slaba Srbija, jaka
Jugoslavija, a srpski nacionalisti su odgovarali: Srbi u ratu dobijaju, a u
miru gube. U ratu 1990-1995. godine Srbi su anatemisani i od
neokolonijalizma kao agresivan, narod; njemu
su uglavnom pripisana zla ovoga rata. Prema njemu su i primijenjene
sankcije bez presedana. Oni su sa svoje strane napravili mnoge strateke
greke to je ilo naruku nacionalizmu, separatizmu i secesionizmu.
Srpski korpus nita mudro nije napravio poslije raspada Jugoslavije i
najvie je nastradao u ovome ratu a nia nije dobio.
U teorijskim raspravama u Jugoslaviji 10-15 godina ranije pred raspad
verbalno je uspostavljen odnos klasnog i nacionalnog tako to je
sada klasno smetalo nacionalnom, sad nacionalno klasnom, a u praksi se
forsiralo nacionalno, u se izraavala restauracija.
Ko je bio hegemon nacije nije se znalo, a to je bila nacionalna
oligarhija. Koncentrirani izraz svih ovih pojava bila je Hrvatska. U nju
su se sjatile emigrantske ustae, pripadnici Legije stranaca, mafijai,
razbojnici i iz Evrope. Oni su udarnu snagu nove
hrvatske vojske i eskadrone smrti. Ova vojska je krenula na Srbe, jo
zbunjene i naivne. U Sisku, Karlovcu, poljani ova
falanga je ubijala Srbe nakon su se i oni organizovati i
naoruavati. Hrvatska vojska je imala odrijeene ruke, jer je neko
saoptio, kau da JNA intervenisati kao to i
nije. JNA je trpila ponienja: su joj vodu, struju,
dovod hrane, a ona je to podnosila i nigdje nije intervenisala. Neto
takvo ne moe se u istoriji ratovanja i ponaanja vojske.
233
SCENA BESMISLA
se sa XIV kongresa SKJ u ljeto 1990. godine, u brzom vozu za
Banjaluku delegati kongresa su zapazili grupu momaka koji su
vodili razgovor na i nazivali se
to zamolili su me da odem do te grupe i porazgovaram
s njima. Rekli su mi da su iz Sanskog Mosta gdje za vrijeme NOR-a nije
bilo formacija. Pitao sam ih odakle su kada su Rekli su
da su iz Sanice. To je kraj koji je dao narodne heroje. Poto
sam vidio da je to ortodoksna i zavedena grupa mladih ljudi razgovor je
poveden i tekao je ovako:
-Vidim da putujete iz Beograda. ta ste tamo radili?
- Bili smo na zboru na poziv vojvode eelja.
- Pa ta vam je vojvoda rekao?
-Rekao nam je da Jugoslaviju treba sruiti.
Takav odgovor me je okirao i nastavio sam sa pitanjima.
-ta vam je jo rekao?
-Rekao nam je da se ne odazivamo pozivu da popunimo JNA.
- Da li vam je jo neto rekao?
-Rekao nam je da je dolo vrijeme da se stvori Velika Srbija.
- A kuda bi ila granica te Velike Srbije?
-Ila bi od Virovitice preko Karlovca do Karlobaga.
-Kojim snagama stvoriti Veliku Srbiju?
- E, to vojvoda nije rekao.
-To je momci velika opsesija, obmana i iluzija. Na taj sruiti
Jugoslaviju a Jugoslavija je naa otadbina. Moemo mijenjati dravno
ali ne smijemo ruiti otadbinu. Srbi se nalaze u svim
republikama i pokrajinama. U Hrvatskoj , BiH, Vojvodini i na Kosovu
su konstitutivan narod. Ako izgube Jugoslaviju, i otadbinu.
Zato se za nju treba boriti, a ne ruiti je.
t
234
SCENA BESMISLA
- Borite se vi, vi ste stari pa ako i poginete vas nije teta. Mi svoje mlade
ivote ne damo za tu vau otadbinu.
Ovim je razgovor bio zavren, preli smo na do Banjaluke, a
oni su nastavili put za Sanski Most.
Pod pritiskom ideologije i stvaranja Velike Srbije nije "branjena
Jugoslavija. Pojavili su se pisci koji su sebe prikazivali kao
i koji su napadali Jugoslaviju, "srpsko nacionalno
pitanje" kao izdvojeno iz Jugoslavije. Oni su napali svaku opciju
reintegracije Jugoslavije. Za njih je "Ju$oslavija nastala kao rezultat
antisrpske zloupotrebe njihove borbe". pisci i mudraci napali
su federalni koncept Jugoslavije a nita nisu nudili. Njima je stalno pred
lebdio Draa Pavle (koga je
odlikovao Hitler visokim odlikovanjem). Teko da je u srpskom narodu
ikada bilo toliko nacionalno koji su znali i istoriju i
filozofiju, i sadanjost i Za njih je stvaranje Jugoslavij e 1918.
godine bilo kobna greka. Druga greka je bio NOB i Drugo zasjedanje
A VNOJ-a a odbrana SFRJ. Zato tim mudracima moemo
postaviti nekoliko pitanja:
l. Da li su postojali bilo koji razlozi 1918. godine koji su bili protiv
stvaranja Jugoslavije, koja se mogla i urediti, jer su se Srbi
na cijelom prostoru od Triglava do prvi put ujedinili u
jednu dravu?
2. Kakva bi to bila srpska drava koju su navodno nudili saveznici
Nikoli 1915. godine u kojoj bi bilo pripadnika i drugih naroda
koliko i Srba ako ne i vie (Hrvata, muslimana, iptara,
Nijemaca), dok bi izvan te srpske drave ostao veliki broj Srba u
Hrvatskoj?
3. Nisu li svi Srbi, Hrvati i muslimani, poslije Srba najbrojniji,
stvaranjem Jugoslavije prvi put ujedinjeni u jednoj dravi?
4. Nije li i SFRJ bila drava svih Srba i njihova otadbina i kada je
sruena - Srbi iz Hrvatske, BiH i Makedonije ostali su bez drave i
otadbine?
Godine 1991. odrana je u Beogradu polemika o stanju u JNA, njenim
stratekim grekama, nesposobnosti, da zatiti Jugoslaviju,
za to je imala uporite u Ustavu. Na tom sastanku bila je grupa
235
SCENA BESMISLA
generala, neki od njih su bili daleko od aktuelnih problema u kojima se
Jugoslavija nalazila i pokazali totalno neznanje kao da se to njih ne
Time su iritirali civilni dio skupa koji im je rekao da oni iskazuju svoju
nesposobnost i da zatite Jugoslaviju i da za to istorijski
odgovarati. Nenaviknuti na takvu polemiku, puni sebe, ih je
napustila sastanak. ovakvim ponaanjem generala,
predstavnici civilnog dijela sastanka su postavili pitanje da li je ovo
oficirski kadar koji se ovako ponaa a o narod pojma nema. Na to
je general Ruinovski, prvi zamjenik generala postavio
pitanje: "Zato se vi toliko zalaete za Jugoslaviju kada se ne zalae
Srbija?" To pitanje nas je potpuno iznenadilo. Odgovorili smo: "Mi u
Srbiji vidimo Pijemont Jugoslavije, Jugoslavija je naa otadbina." Na to
je Ruinovski odgovorio: "Sada na poziv JNA nije se odazvalo 125.000
vojnih obveznika iz Srbije." Ovom sastanku je prisustvovao i admiral
Branko Mamula koji je korektno i patriotski govorio. Poslije tog
sastanka odveo me je u svoj kabinet i tu mi je tokom vie od dva sata
iznio stanje u JNA: "Nesposobnost, nedostatak strategije, samovolja,
neposlunost, neorganizovanost." Iz tog njegovog govora moglo se
vidjeti da nam nema spasa. Moglo se dalje vjerovati samo u neka
Jugoslaveni, jugoslavenstvo, "jugoslavenski patriotizam" - sve to bili su
la i licemjerje. Za vrijeme napada na Jugoslaviju nita od toga nije stalo
u njenu odbranu. Jugoslavija se nije raspala prvenstveno zbog snage
secesionizma i nacionalizma, zbog svojih strukturalnih slabosti,
skoro potpune dezorganizacije, odsustva savezna drave i
jugoslavenskih i patriotskih snaga. klasa kao da nije
postojala i ona je bila iluzija. Kasnije se javila u nacionalnim vojskama.
Niko nije bio sposoban i opredijeljen, niti je htio da ruenje
Jugoslavije to nije bilo teko Bijedne i vojne
Jugoslavije dozvolile su da pred njihovim olo rui Jugoslaviju,
potpomognut od evropskog neokolonijalizma. Oni su tome doprinijeli
potpuno pogrenom strategijom, nejedinstvom, i
I dravni organi i vojska odrekli su se svojih ustavnih i
zakonskih ovlatenja i obaveza.
Glavni centar za pripremanje nasilne secesije bila je Hrvatska. Ona je
skoro neometano radila se na ustaku emigraciju, zapadne
neoimeprijaliste, u Austriji,
nacifaiste i kleronacionaliste. Pripremanju i nasilne secesije
su se islueni i generali i oficiri, koji su u tome
traili novu ansu kao i veliki dio i
moralno degradiranih SKH. Slovenci su pripremali i izvrili
nasilnu secesiju uglavnom iz svojih poznatih i
l
236
SCENA BESMISLA
interesa. Oni su sve tee podnosili da im se uzimaju devize iz izvoza i
veliki dio dohotka i troi u neproizvodne svrhe, posebno alje na
Kosovo, a da za to niko ne odgovara. Drugi narodi uglavnom bili su
nezainteresovani, posmatrali su upadanje Jugoslavije u agoniju, ne
da se ona sruiti, jer je propaganda Jugoslaviju prikazivala
kao jednu od najstabilnijih i uglednijih zemalja u svijetu je armija po
snazi sedma u svijetu. taktika uzmicanja, ponienja i
prelaenje preko uvreda bila je za JNA.
Veliki dio posebno u BiH, Makedoniji i Srbiji pasivno je
posmatrao ta se desiti. narodu se niko nije niti ga je
upozoravao na to ta se moe desiti. Jedina organizacija koja je
drala masovne mitinge i upozoravala na opasnost bio je SK-Pokret za
Jugoslaviju, koji je formiran u novembru 1990. godine sa ciljem da
pomogne JNA da se Jugoslavija. proces raspada
Jugoslavije bio je toliko odmakao da ju je samo strateki jasno
vojna intervencija mogla spasiti. Zato nisu bili sposobni, ni opredijeljeni,
ni Predsjednitvo SFRJ, ni Generaltab JNA. Oni biti zapisani u
istoriji kao unikum alosnog i fosilnog stanja.
Zato je secesija najratobornije i najorganizovanije krenula iz Hrvatske?
Hrvatska nikada nije imala jugoslavensko opredjeljenje a pogotovo ako
je Srbija bila nosilac jugoslavenstva i stvaranja Jugoslavije. Jo je
Alojzije Stepinac izjavio za vrijeme stare Jugoslavije da su Srbi i Hrvati
toliko udaljeni kao sjeverni i juni pol koji se nikada dodirnuti.
Poslije atentata na austrougarskog prestolonasljednika Franca
Ferdinanda u Sarajevu na Vidovdan 1914. godine, u Zagrebu su odrane
masovne demonstracije protiv Srbije i pozvani na dihad protiv
nje. Njeni pukovi su ratovali protiv Srba u Cerskoj i Kolubarskoj bici, na
kamenu i na Solunskom frontu. Poslije poraza
Austrougarske 1918. godine Hrvati su na brzinu stvorili dravu Srba,
Hrvata i Slovenaca sa bive Austrougarske. Ali kako se ta
drava nije mogla odrati, a pojedina narodna iz Hrvatske kao iz
Splita i Sarajeva zatraili su Srbiji. Narodno drave
SHS poslalo je u Beograd delegaciju koja je potpisala deklaraciju o
SHS Srbiji. Tako je nastala Kraljevina SHS. Ali na
nastali su problemi sa Hrvatskom. Njeni
poslanici su glasali protiv Vidovdanskog ustava 1921. godine. Odnosi su
se sve vie zaotravali. U Skuptini je dolo do atentata i pogibije trojice
poslanika iz Hrvatske 1928. godine. Kralj je to iskoristio i 6. januara
1929. uveo diktaturu. On je 1931. godine bio prisiljen da
237
SCENA BESMISLA
donese tzv. Oktrojisani ustav da bi se smirili Hrvati. Godine 1939.
uspostavljena je Banovina Hrvatska. Na vrata je kucao Drugi svjetski
rat. Napadom na Jugoslaviju ona je bila potpuno razbijena i
vie nije postojala kao subjekt. Najprije je 10.
aprila 1941. godine stvorena NDH kao kvislinka tvorevina
Ona je u toku rata izvrila masovne uglavnom nad
Srbima i Jevrejima. Samo u logoru Jasenovac izmasakrirana je oko
600.000 djece, ena i mukaraca. NOB je porazio ustaku vlast i stvorio
novu Republiku Hrvatsku. Ustaki reim je uniten, ali ne i ustaki duh
jer se on nije mogao unititi. On se prikrivao i oivio 90-ih godina s
ciljem da dovri Nezavisnu Dravu da stvori
dravu, da protjera Srbe iz Hrvatske i da stvori Veliku Hrvatsku. Na
promotivnom skupu HDZ-a 1990. godine, novog
ustakog pokreta Franjo je izjavio da je "NDH bila izraz
istorijskih tenji hrvatskog naroda". U knjizi povijesne zbilje"
nastoji da stvori situaciju ustakih i
da su Srbi i Hrvati podjednako u
genocidu tokom Drugog svjetskog rata. Na taj on je pokuao da
relativizira ustake On je to jo vie broj
rtava u Jasenovcu sa 600.000 na 40.000. jedan ne moe
se pravdati drugim niti se moe skinuti odgovornost ni sa
nacije ni sa drave su pripadnici izvrili nad pripadnicima
drugih nacija i vjera.
Poslije pobjede na izborima 1990. godine reim je donio tzv.
ustav" kojim je izbrisao Srbe iz sistema Hrvatske
u kome su oni bili konstitutativan i ravnopravan narod. Odmah su
progoni i pogromi Srba iako je SFRJ formalno jo postojala,
minirane su njihove radnje, otputani su sa posla, naoruavane su
hrvatske "postrojbe", javili su se i prvi masovni u
poljani, na Koranskom mostu u Karlovcu itd. Sve je
vie bilo napada na pripadnike JNA npr. u Splitu, Zadru, Karlovcu,
Varadinu gdje je major u zrak digao veliko skladite municije;
zarobljavani su oficiri i generali. JNA se ponaala kao da je narkoticima
umirivana. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo pripadnicima
JNA, nastalo je i pacifikacija.
U progonima, pogromima, raznim oblicima represije reim
je nadmaio reim Ante Kod velikog dijela hrvatskog naroda
buknula je genocidna euforija prema Srbima. Na
pojedinim mjestima ponovo su se pojavila upozorenja "Srbima i psima
zabranj
1
en je prolaz". U jednoj srednjoj koli kada je u razred ula grupa
238
SCENA BESMISLA
pripadnika srpske nacionalnosti, kao po komandi hrvatske
nacionalnosti stavili su na usta maramicu da se zatite "od smrdljivih
Srba". U jednom u Rijeci otkaz je dobila Srpkinja u
rjeenju pie da se otputa kao "smrdljiva Srpkinja". U predizbornoj
kampanji 1990. godine dr ime jedan od "jastrebova" HDZ-a je
u naselju Kijevo izjavio, da HDZ stvoriti Hrvatsku
dravu i da za ostvarivanje tog cilja "pobiti milion Srba i rtvovati
milion Hrvata". A u Saboru je izjavio kako su Srbi zakrljali narod koji
su u prosjeku 12 cm nii od Hrvata, imaju sitniju glavu i mnogo manji
mozak. To je vulgarni oblik darvinizma. Da bi cinizam bio Hrvati
trae od Srba da im se izvine za ponaanje u prolom ratu. Svako
razuman moe vidjeti da su sukobi u Jugoslaviji viestruko isprepleteni:
istorijski, geografski, ideoloki. Zbog toga je optuivanje samo jedne
strane infantilno i To vie nije nacionalna netrpeljivost
patologija koja je ula u pijanu ekstazu; to je vid
aparthejda. Na povrinu hrvatskog reima isplivao je ljudski olo, kart.
Srbi u Hrvatskoj su u prvo vrijeme bili i zbunjeni, onda su na
puteve stavljati prepreke to je nazvano "balvan revolucijom",
formirali su paravojne oruane formacije. One su na vojsku
srednjovjekovnih kneeva. Jedino su se razlikovale po tome to su ove
grupe imale moderno oruje. U situaciji odsustva drave nastalo je
haos, progoni, paljevine. U nastalom meteu svako je
pokazivao svoje lice: ljudi, vojska, stranke, nacije, kvazidrave - pravi
varvarizam. Preko dvije i drugih objekata je porueno i
spaljeno mimo vojnih operacija. Ako se materijalna dobra, npr.
kamioni, traktori, kombajni, automobili nisu mogli odvesti - unitavani
su. I srpske i hrvatske rulje pokazale su nenadmanu
u paljenju, ruenju; srpske falange su i
srpska naputena sela.
Srbi su pokazali krajnju nesposobnost za organizaciju; oni su na malom
prostoru formirali SDS-a i jedan SRS, nijednu patriotsku,
organizaciju. Oni su prvi u bivoj Jugoslaviji donijeli
zakon kojim se zabranjuje rad svakoj organizaciji.
"postrojbe" su iz zasjede ubile u Topuskom Dmitra
Glavnog odbora SKPJ i jo nekoliko istaknutih
komunista u Lici. Voditi borbu za prava i slobode na propaloj
ideologiji, je prevrnuti sve odnose na glavu. Tu ideologiju je
promovisao najprije Jovan a zavrio Milan Sve je na
kraju zavreno iseljenjem u avgustu 1995. godine. Srbi su tada
kompletno otili u istoriju. Hrvatska je mogla zadovoljno da trlja ruke
jer se rijeila istorijskog faktora", ali biti ba tako jer
239
SCENA KATAKLI ZMICKOG BESMISLA
je Hrvatska sastavni dio Evrope pa se morati evropski ponaati i
vratiti izbjeglice koje to ele, mada Srbi ba i nisu poletni da se vrate.
Hrvatska je bila relativno stabilna zajednica Hrvata i Srba. Srbi kao
nisu imali nita protiv te zajednice, ali su imali Hrvati. Oni su
htjeli da ona bude samo njihova, da srpsku zemlju od Srba i da
Srbi mogu "odnijeti samo onoliko zemlje koliko su na svojim opancima
donijeli" (S. Time je otvoreno krvoliptanje koje se teko
zaustaviti. Ovaj problem se rijeiti dok se ne podigne na nivo
odnosa.
Hrvatska je jedno vrijeme uivala u svojoj "neovisnosti" na
malom zatvorenom prostoru. Hrvatski nacionalisti - fanatici sa
na bili su uvjereni da je Hrvatska neka vrsta trakavice
kojoj tijelo samo po sebi rasti samo ako joj se glava A kada se
ona tresti od gladi i groznice neimatine - je da trai veze
sa komijama. Ali jaz u ovom ratu je duboko iskopan. Dugo se
oporaviti od "reformi" nacionalnih partija i da stanemo na istorijski put.
Ponaanje Srba
Ponaanje Srba za vrijeme ruenja Jugoslavije i u proteklom ratu
odgovara njihovoj istorijskoj tradiciji. Mit o srpskom i junatvu
doivio je krah. Njih su tukli svi sa kojima su u ovome ratu
ratovali: Janezi koji nikoga u svojoj istoriji nisu tukli; hrvatski frankovci
i "zenge", patriotska liga i zelene beretke u BiH. Bilo je alosno gledati
ta "zenge" rade od Srba na Koranskom mostu u Karlovcu, u
Zagrebu, Splitu, posebno ta su od njih radili za vrijeme "Bljeska" i
"Oluje"; kako su se Srbi ponaali u borbi sa iptarima na Kosovu koji su
napravili fortifikacije u Evropi, naoruali se modernim orujem,
organizovali OVK, zauzeli mnoga mjesta na Kosmetu, a da za to vrijeme
niko od dravnih organa nije reagovao. se utisak kao da je ta
"kolijevka srpstva" naputena. Prije Srba reagovali su Amerikanci koji
su od iptara napravili svoj istureni naoruani odred: organizovati ih,
naoruali, pod svoje stavili. U pohode im dolaziti: Holbruk, Vesli
Klark, Gelbart, Klajn, Voker i na kraju Olbrajtova - glavni sponzor
OVK. I tek tada Srbi da je vrag odnio alu ali "kasno Marko
na Kosovo stie". Tek Srbi u Rambujeu saznati ko su iptari i kakav
je odnos njih i administracije. Na Kosova
Amerikanci su svoj vijetnamski kompleks.
240
SCENA BESMISLA
U istoriji Balkana, posebno srpskog naroda, bilo je tekih sudbonosnih
trenutaka, ali ovaj posljednji na Kosovu je vjerovatno najtei, jer nikad
svijet nije bio tako tako opasan i surov kao sada i tako sramno
ujedinjen da Balkan stavi pod svoju kontrolu i da disciplinuje Srbe.
Srpski korpus u ovome ratu nije imao matice tako da su jedni tukli u
klin drugi u Srbi u BiH i Hrvatskoj nekoliko puta su pokuali da
se o bilo dogovore, bar oko vojnog saveza i nisu uspjeli. RSK se
podijelila na nekoliko odvojenih i zatvorenih regija. Iz toga se moglo
vidjeti da konflikti u naciji mogu biti od konflikata
i da je nacija iluzorna zajednica. Na ovakav ne moe se ni
drava ni nacija ni dostojanstvo ni junatvo. Zato je taj tradicionalni
srpski mentalitet nestao? On je nestajati u Drugom
svjetskom ratu u kvislinkim formacijama; a u ratu 1991-1995. godine
doivio je poraz do poraza. Sve to su Srbi uradili u ovome ratu
predstavlja strateke greke. Oni su dozvolili da im evropski i balkanski
probisvijeti srue otadbinu: Gener, Kol, Van den Bruk, De Mikelis,
Sada poput sunjeva stotine hiljada ih se nalaze u
izbjeglitvu i potuca irom svijeta. Od ranije slave nije ostalo nita. I ono
to je ostalo Srbi su dokusurili u ovome ratu. Za njih je bilo vano da u
BiH, RSK, i u Srbiji, unitavaju uspomene na NOB koji su vodili njihovi
i djedovi, da ih njihova herojska borba ne bi obezvrijedila. Od
cijele istorije ostao je samo mit o Kosovu, knezu Lazaru, svetom Savi, a
od savremene istorije ustanak, Prvi svjetski rat i NOB.
Danas stojimo pred tekim vremenom, pred surovim svijetom u
siromatvu i neizvjesnosti. Imamo samo jedan izbor: da se ispravimo i
iz sadanjeg stanja, ili da nestanemo. I ljudi koji imaju
izvanrednu razumnog i miljenja, koji se poput svrdla
mogu probiti do dna problema, briljivo metode tanane
analize iz poglede na probleme koje analiziraju - teko se
snalaze u sadanjim drutvenim konvulzijama. A izvan
stvarnosti ne moe se traiti neki ideal u rjeavanju problema.
se odluke donose na osnovu emocija, volje i dominacije,
voluntarizma sa katastrofalnim posljedicama. Savremani svijet je
izuzetno surov i to zahtijeva mnogo vie razuma u
ponaanju, pogotovo malih naroda.
Ponaanje Srba u Hrvatskoj bilo je nikakve organizacije,
ni strategije, sukobi srpskim frakcijama bez granica. A kada je
"Oluja" krenula, je nazvao da ga pita ta da radi.
mu je odgovorio: "Ubij se ta mu je drugo mogao

241
SCENA BESMI SLA
Hrvatska je krenula na Krajinu u zoru 4. avgusta 1995, na mig SAD, sa
oko 136.000 vojnika, uz aviona koji su sruili krajike
centre veze na Pljeevici i Velebitu. Niko ovu agresiju nije osudio. U
napad na Krajinu se i Peti korpus Armije BiH, koji je s
napravio velika zla.
Prema podacima Dokumentacionog centra "Veritas" na spisku
poginulih i nestalih je 1.975 Srba, od kojih 1.198 civila, kojima je
bilo 535 ena i djece. Zato se srpska vojska ekspresno bez
otpora, oruje, jo do sada niko nije rekao. To je bila kolona
i ponienih bijednika. Napustiti Petrovu goru, amaricu,
Malu i Veliku kapelu i krenuti u egzodus - mogli su samo bijednici i
kukavice.
Krajina je bila rtva koliko sukobljenih i ideologija i mrnje
toliko i srpskih stratekih greaka, srpske nesloge i
nesposobnosti onih koji su se nalazili na srpskog nacionalnog
pokreta. Jo niko nije optuen za genocid nad Srbima u Hrvatskoj.
U Krajini je spaljeno i oko 30.000 U useljive
naselili su se Hrvati iz BiH i sa Kosova. Zato Hrvatska ne
moe da izvri naredbu EZ da povrati uzurpiranu imovinu.
Hrvatska svake godine slavi 4. avgust, dan "velike pobjede" nad
armijom ne koje je njena soldateska
To je bila njihova jedina "pobjeda" u SOO-godinjoj istoriji.
242
SCENA BESMISLA
Redosljed koji su 1991. ruili Jugoslaviju
Ruenje Jugoslavije 1991. godine je bez presedana u Evropi
poslije Drugog svjetskog rata. Predsjednitvo SFRJ donijelo je naredbu
9. januara 1991. da se razoruaju i rasformiraju paravojne formacije u
zemlji, ali do toga nije dolo. U to vrijeme nismo znali koliko su
Predsjednitvo SFRJ i JNA i nesposobni. Godina 1991.
je sa velikom nadom, to se moe vidjeti iz novogodinje
predsjednika SFRJ B. On je rekao: "Jugoslavija ima sve
uslove da svoju sudbinu uzme u svoje ruke." I dok se mnogi nisu
jo ni bili otrijezniti od novogodinjeg mamurluka- je zveckanje
orujem. U Hrvatskoj je osnovano za narodnu odbranu i zatitu
ustavnog poretka i uvezeno je 36.000 "kalanjikova" iz preko
"Astre". Na to je SUP Krajine reagovao, sve pripadnike
rezervnog sastava milicije da se hitno jave pod punom opremom.
Slovenija je uvozila oruje iz vajcarske o pie list "Trst danas".
Uskoro je postala javna tajna da se u mnogim mjestima Jugoslavije,
u Hrvatskoj i BiH dijeli oruje prema nacionalnoj i
pripadnosti. Hrvatska je pravdala uvoz oruja svojom
pravo JNA da brine o bezbjednosti zemlje. Onda je nastalo
natezanje: JNA i Predsjednitvo su upozoravali na nezakonit uvoz
oruja i stvaranje paravojnih formacija. Armija je da
izvriti "sve svoje ustavne zadatke", se vjerovalo i to se
Predsjednitvo SFRJ je kasnije konstatovalo da je naredba samo
izvrena.
Dokumentarni film o "pegelju" koji je zapanjio Jugoslaviju pokazuje s
se trebati Pripremana je otvorena pobuna; nastalo je
natezanje: federacija - konfederacija bez rezultata, to je bilo lukavstvo
da se dobije na vremenu. Hrvatska se ponaala kako god je htjela.
U februaru 1991. godine vode se rasprave u ali bez
rezultata; Srbija i Crna Gora ele da ive u saveznoj dravi, Slovenija
izraava samostalnost i prihvata pravo Srba da ive u jednoj dravi,
Tupurkovski tvrdi da u izlaska iz Jugoslavije ma i jedne
republike SFRJ vie nema. Na to je odgovorio: "Malo
morgen." Slovence nije dugo morila dilema: je 10. februara 1991.
izjavio da do 1992. godine Slovenija biti nezavisna drava. Skuptina
Slovenije je 20. februara 1991. donijela 99. ustavni amandman kojim se
izdvaja iz ustavnog poretka Jugoslavije. Dan kasnije to radi i Sabor
Hrvatske. On je suspendovao sve savezne zakone koji nisu u skladu sa
243
SCENA BESMISLA
Ustavom Hrvatske. Na ovaj eksces trebalo je odmah
reagovati, ali ko? Predsjednitvo samo konstatovati da ovi
akti produbljuju krizu u Jugoslaviji. Odnosi oko koncepcije
Jugoslavije se zaotravaju. BiH je negdje Srbije i Hrvatske, a
Makedonija izjavljuje da ostati u ostatku Jugoslavije.
U Hrvatskoj se odnosi zaotravaju; 15. februara 200 redarstvenika
okupira jezera, zatim, specijalne jedinice MUP-a Hrvatske
ulaze u Pakrac i zauzimaju stanicu milicije zbog odluke Skuptine ove
optine da se pripaja SAO Krajini. Predsjednitvo SFRJ
pokret jedinica je stiano uzavrelo stanje. Mitinzima irom zemlje
zahtjeva se razoruavanje paravojnih formacija i eskalacije
sukoba; 9. marta dolazi do masovnih demonstracija koje organizuje SPO
u Beogradu, s namjerom da se srui "TV Bastilja", a u stvari to su
demonstracije protiv vlasti. Studenti zahtijevaju da se
demokratizuje ivot u Srbiji.
Na vrhu liste je martovska trodnevna sjednica Vrhovne
komande oruanih snaga. U turom saoptenju stoji "tab Vrhovne
komande predloio je Predsjednitvu kao vrhovnom komandantu
preduzimanje mjera koje bi s obzirom na teko stanje u
zemlji garantovale nacionalnih sukoba i rata".
Predsjednitva nisu prihvatila ovaj predlog (Drnovek,
Tupurkovski, Prvi dani donijeli su niz
iracionalnih i poteza: dogovoreni su susreti
lidera. Taj jugoslavenski samit iao je od centra do centra i
zavrio potpunim neuspjehom u Ohridu. U martu se odravaju dogovori
i o podjeli BiH.
postepeno prerastaju u okraje; 2. maja 1991. u Borovom
Selu poginulo je 12 redarstvenika i tri i rat je
Vrhovnitvo Hrvatske naputa i uzima policijske sredstva.
estog maja su demonstracije u Splitu, poginuo je vojnik Saa Gaevski,
a na transporteru demonstranti dave jednog vojnika. dogovori
o Jugoslavije su u potpunom Sredinom maja
trebalo je da se obavi smjena predsjednika Predsjednitva. Dilema je: da
li se on bira ili se samo proglaava. Natezanje oko toga traje mjesec
dana. Problem rjeavaju trojica ministara iz EZ koji "postavljaju"
na drave koju on vie nije priznavao.
Od trenutka kada Slovenija i Hrvatska proglaavaju svoju nezavisnost
25. 1991. jugoslavenski vulkan uao je u fazu erupcije;
244
SCENA BESMISLA
jugoslavenska kriza se internacionalizuje; dvije republike
postavljaju prelaze, Slovenija objavljuje carinski
rat Saveznoj vladi, a Hrvatska izaziva vie oruanih sukoba. JNA
zauzima prelaze i table. Tome se suprotstavila
Teritorijalna odbrana (TO). Do rata dolazi nekoliko dana
kasnije i do poraza JNA bez presedana. Zbog ovih u
Jugoslaviju je stigla nova misija EZ koja je 7. jula na Brionima
razgovarala o prekidu vatre u Sloveniji. Tada je
moratorijum na sve jednostrane akte otcjepljenja koji je garantovala
EZ, a koji nije potovan. Tim aktom dvije republike mahale su kao
potvrdom odlaska iz Jugoslavije. Zaboravile su da je dogovoreno da se i
na granicama vrati reim koji je postojao prije 25. juna i da se
demobiliu neregularne formacije. Tada su zaredali dogovori o prekidu
vatre kojih je bilo 14 i koji nisu potovani, posebno u Hrvatskoj. Borbe
na ratitima se ire, izbjeglice iz Slavonije preko Dunava.
Paralelno sa ovim borbama vodi se i bitka za rasturanje Jugoslavije. Iz
organa federacije po unaprijed pripremljenom planu odlaze
predstavnici Slovenije i Hrvatske, a samo neki namjerno ostaju. Cilj je
bio da se svijetu pokae kako drava SFRJ vie ne postoji i da je
potrebno odmah priznati samostalne drave u njihovim
administrativnim granicama.
Odlukom Predsjednitva SFRJ od 19. jula 1991. JNA se iz
Slovenije, to je predstavljalo strateku greku. Hrvatska se
kasno sjetila uz suflere da je Srbima u Hrvatskoj potrebno dati neku
autonomiju, da bi ispunila osnovne uslove za secesiju. Borba za
Vukovar se puna mjeseca sa poznatim posljedicama
razoranog grada; stradanja i ruenja, prevazilazila su sve to je poznato
iz Drugog svjetskog rata. S. Vens je izjavio: "Ono to smo vidjeli gore je
od svih naih strahovanja." o Dubrovniku su tvrdile da se tamo
vodi rat. Nije se spominjalo da su hrvatske oruane snage 24.
septembra ispalile prve rafale na Prevlaku i provocirale Armiju na
granici Hrvatske i Crne Gore.
U "naa posla", na zahtjev Predsjednitva SFRJ, umijeala se EZ da bi
nam pruila "dobre usluge", a njen je da bi raspad
Jugoslavije bio opasan za cijelu Evropu, to nas je obradovalo. Pri
preuzimanju uloge Mirovne konferencije o Jugoslaviji
lord Karington izjavljuje da ga teak posao, ali da je za
jedinstvenu Jugoslaviju. prilikom otvaranja Konferencije o
Jugoslaviji 7.9.1991. ministar SR Gener izjavio je da
njegova zemlja priznati dvije jugoslavenske republike, ako u Hagu ne
245
SCENA BESMISLA
do rjeenja. I tako je privrenost dvanaestorice ministara
o jedinstvu i integritetu Jugoslavije izigrana. Odrana su mnogobrojna
zasjedanja u zemlji i inostranstvu u toku oktobra i novembra, ali rjeenja
nije bilo. U hakim dokumentima, Jugoslavija se vie nije ni spominjala.
U vezi s tim Karington izjavljuje: "Neke republike smatraju da
Jugoslavija vie ne postoji, Srbija smatra da postoji, a dokument EZ
kae da Jugoslavija vie ne postoji u obliku u kome je postojala." EZ
uvodi ekonomske sankcije, ali samo Srbiji i Crnoj Gori; igru lukavo vodi
blok, izraen u 4. verziji hake konferencije. Suprotno stavu
Savjeta bezbjednosti UN-a i generalnog sekretara, EZ donosi pet
principa za priznavanje nezavisnosti jugoslavenskih republika koje se
obaviti do 15. januara 1992. i formira Badinterovu komisiju koja
ocjenjivati koja biva republika ispunjava uslove za izlazak iz SFRJ da bi
dobila priznanje o svojoj dravnoj samostalnosti. Kao mnogo iskrenija
ocijenjena je OUN koji se u jugoslavenska zbivanja
u septembru 1991. godine preko Sajrusa Vensa u cilju dolaska
"plavih ljemova". Predsjednitvo SFRJ je 9. novembra zatrailo
dolazak "plavih ljemova" to je, bila strateka greka. Da bi se
to ispunilo bio je potreban prekid vatre. Tada De Kueljar, ministar u EZ
pismo EZ i trai da se ne priznaju Slovenija i Hrvatska, jer bi to
bio opasan presedan za dalji razvoj u Jugoslaviji. Sabor za
novu Jugoslaviju na koji dolazi preko stotinu organizacija
odrava se 3. januara 1992. Pitanje je bilo kako se ovo zavriti, jer su
svi otvorili svoje karte i traila izlazak iz Jugoslavije. Prema tome,
od tog sabora u korist Jugoslavije i njenog opstanka nije bilo nita. To
stanje su iskoristili SAD, Velika Britanija i da proizvode lai
o Jugoslaviji bez granica. Kako je bilo da toliko izvikane
demokratske zemlje mogu toliko lagati.
"Medeni mjesec" nacionalnih stranaka u BiH: SDA, HDZ i
SDS kratko je trajao. U Skuptini su poslanici SDA i HDZ-a
preglasavati poslanike SDS-a. Ovi su se izdvojili i 9. januara proglasili
Srpsku Republiku BiH. U februaru 1992. ambasador Kutiljero ispred
EZ ponudio je plan kojim se odnosi tri naroda u BiH i
predloio konfederaciju. Sve tri strane su potpisale sporazum, a onda je
na predlog Zimermana, ambasadora SAD u Beogradu,
povukao svoj potpis. U martu 1992. godine u BiH je odran referendum
o izlasku iz SFRJ. Srbi su bojkotovali referendum i odrali svoj
referendum i da ostaju u SFRJ; 7. aprila 1992. stiglo je miljenje
Badinterove komisije, da BiH ispunjava uslove da se proglasi
nezavisnom dravom, iako nije ispunjavala nijedan od uslova. Time je
ratna sjekira i je rat kakav nikada na ovom
246
SCENA BESMISLA
nije Ovaj rat je EZ nekad podmazivala nekad gasila, sve do
novembra 1995. godine i Dejtonskog sporazuma kojim je
drava BiH sa dva entiteta: FBiH i RS. I tako je sve na
pozicije 1990-91. godine. Bilans katastrofalnog rata je preko
dva miliona prognanih muslimana, Srba i Hrvata, oko 250.000 poginulih,
za mnoge se i ne zna gdje su izginuli i gdje su zakopani. Po
ruilatvu, paljevinama i unitavanju svega
to je bio rat bez presedana, u kome su sve tri strane
poraene.
ciljevi ulaska u federaciju
Neki narodi su uli u FNRJ prvenstveno da stvore svoje nacionalne
drave a ne da ive u dravi. To se prvenstveno odnosi na
Slovence i Hrvate. Osim Srba i Crnogoraca drugi narodi nikada nisu
imali svoje drave, osim srednjovjekovnih kneevina koje su davno
nestale. Due vremena Srbi su imali iluziju o ulozi Pijemonta. Jo je
pjevao o prelazu preko Drine. Na toj ideji nastala je drava
SHS, navodno, to je bio jedan narod sa tri plemena. Kako se razvijala
federacija poslije rata, javljale su se i
tendencije koje su pobijedile. Ustav iz 1974. godine je vrhunac
tih tendencija; uveden je konsenzus, prioritet su dobili
zakoni, u konflikta sa saveznim. Ustavni sud SFRJ nije bio
nadlean da ponitava ili ukida zakone koji su u suprotnosti
sa saveznim Ustavom i zakonima. To je konfederalizma.
Hrvati su dva puta iz nude uli u Jugoslaviju 1918. i 1943. godine i
odmah gledali kako iz nje da Oni su po svaku cijenu htjeli svoju
nacionalnu dravu. Za njih kao i za Slovence Jugoslavija nije bila
drava. Ipak, da nije bilo stranih faktora, Jugoslavija se ne bi
raspala. Ona bi pretrpjela mnogobrojne izmjene, ili bi neke republike
mirno izile iz SFRJ. U ovoj stranoj ulozi posebno se i
Vatikan koji su hrabriH Sloveniju i Hrvatsku da napadaju JNA i SFRJ.
Rusija je pustila da ide kako ide. SAD su u prvo vrijeme zagovarale
integritet SFRJ, da bi kasnije radikalan zaokret. ratovi
u SFRJ su se ipak mogli a otcjepljenje onih koji su to eljeli
moglo se mirno ostvariti. Oni koji su se nasilno otcijepili kao Slovenija,
Hrvatska BiH izazvali su krvavi rat. ratovi su u
istoriji uvijek bili krvavi, kao npr. 1861 - 1865, ili rat u Nigeriji.
U ovom ratu srpski narod je branio pravo na samoopredjeljenje, jer je u
Hrvatskoj i BiH bio konstitutivan i ravnopravan narod. To pravo mu je
247
SCENA BESMISLA
osporeno i ratni fitilj je bio zapaljen. Neki ovaj rat nazivaju
ovaj rat je bio rigidni oblik nasilne secesije i po
formi i za zauzimanje teritorija, a ne za mijenjanje
drutvenih odnosa. U njemu su muslimani nastojali da ostvare
supremaciju, prvenstveno nad Srbima. Kada su pitali da li
je za mir ili rat, on se opredijelio za rat da bi unitarnu BiH.
Jugoslavija je prvenstveno bila jednopartijska zemlja, sa konfuznim
Predsjednitvom SFRJ i kilavim Generaltabom i teko da joj je bilo
spasa. Secesionisti su srpsko kompaktna u Hrvatskoj i BiH
podijelili dvije suverene drave ih na nacionalne
manjine. Brzopotezno priznavanje secesije bilo je potrebno da bi se Srbi
proglasili agresorima, ukoliko to stanje ne prihvate. To je bila naivna i
apsurdna logika - da neko ko to ni po nije, moe postati drava.
Upravo tu je legitimnost srpske borbe, jer njima nisu dozvoljena prava
kakva su dozvoljena secesionistima, samo im je bila pogrena strategija.
Dakle, u ovom priznata je secesija kao legitiman suprotno
pravu, a unutarnje granice kao nepovredive - sve
apsurd do apsurda. I onda je nastao zaplet bez granica. Amerika se sve
vie angauje na Balkanu: u Albaniji, Makedoniji, Bosni,
muslimane kao svoju produenu ruku. Jedino je u Jugoslaviji
svaki partikularizam podran kao eventualno pravo na dravu i
suverenitet. Na kraju, Amerika je sabila muslimane i Hrvate u FBiH da
bi se udruenim snagama porazili Srbi, jer ona ne eli da direktno ratuje
u Bosni. I zbog svog angaovanja dolazila je u sukob sa EZ i Rusima.
Tada se Amerika nala u dilemi: ili se sukobiti sa EZ i Rusima, i ukinuti
NATO, ili napustiti ratobornu politiku prema Bosni. U sukobu sa EZ i
Rusima Amerika se koristila skidanjem embarga na uvoz oruja
muslimanima i tom prijetnjom mahala ispred nosa saveznicima grubo
norme OUN. Ruski infantilni proamerikanizam vratio se Rusima
kao bumerang. Kao da se BiH nala pred pragom internacionalizacije
bosanskog sukoba. I onda je uslijedio Dejtonski sporazum. SAD i Savjet
bezbjednosti nametnuli su Bosni mirovni proces dvostrukog standarda
koji se sada moe teko ostvarivati i mijenjati. Dirigovano otcjepljenje
Bosne i Hrvatske na nasilan obavljeno je da bi se ostvarili
interesi. Ali sa stanovita geopolitike,
SRJ je daleko od svih interesa u bivoj Jugoslaviji i zato je proces
ruenja tu stao. Na ovom su vijekovima bili prisutni
Austrougarska, Turska, Rusija a kasnije i a poslije Drugog
svjetskog rata SAD, EZ, SSSR i sa ovim prisustvom treba i dalje
i tako se ponaati.
248
SCENA KATAKLIZMJCKOG BESMISLA
U posljednjoj deceniji prolog vijeka ovo je "sravnjena sa
zemljom", kao da je preko njega preao parni valjak. Ono se nalazi u
bijedi i siromatvu i sporo se obnavlja. dio radnitva i bivih
srednjih slojeva su deklarisani, pauperizovani, i marginalizovani u
drutvenom ivotu. ivot izgleda kao poslije neke velike elementarne
nepogode. Ogromna stanovnitva na onog utopljenika koji
jedva uspijeva da dri glavu iznad vode. Bezobzirno se ostaci
dravne i drutvene svojine. Nova buroazija je kompradorska
(koja obavlja ulogu za stranog kapitala), koja
drutvo u nove kolonijalne odnose.
Drutva na Balkana jo msu izdiferencirala strategiju
drutvenog razvoja. Prisutni su pravci neoliberalizma,
neokonzervatizma i socijaldemokratizma, koje nose socijalne i
grupe. Neoliberalna strategija promovie totalnu
reprivatizaciju i obnovu kapitalizma 19. vijeka, drutvo u novu
neokolonijalnu zavisnost od svjetskih centara neokonzervativni
pravac nudi proizvodnje i upravljanja drutvom;
socijaldemokratski pravac nastoji da povee proizvodnu i trinu
racionalnost sa ulogom socijalne drave, socijalne pravde i solidarnosti.
Nadajmo se da pobijediti ova varijanta drutvenog razvoja.
249
SCENA BESMISLA
Uticaj Evropske zajednice na jugoslavensku krizu -
redosljed
O ulozi EZ u jugoslavenskoj krizi prisutna su kontroverzna miljenja.
Gledano sa ove distance moe se da je njena uloga bila izrazito
negativna i da je svoje
11
dobronamjerne usluge
11
pretvorila u ruenje
Jugoslavije, posebno pojedine zemlje, okupljene oko To je
bilo jer Jugoslavija u to vrijeme nije imala ni vanjske politike,
ni Predsjednitva, tako da je EZ radila ta je htjela. Ona je bila inicijator
svih predloga, dok su organi federacije bili pasivni. Predsjednitvo je
bilo ratimane, u sebi sastavljeno od ljudi kojima na srcu nije
bila Jugoslavija. Zato je i zatraeno od EZ da posreduje u
jugoslavenskom konfliktu.
Neposredno angaovanje EZ je 28. juna 1991. kada je na
samitu EZ da se u Jugoslaviju poalju tri ministra inostranih
poslova - Hans van der Bruk, de Mikelis i an Pos. Tri dana ranije
- 25. juna 1991. - Slovenija i Hrvatska donijele su deklaraciju o
proglaenju samostalnih i suverenih drava, a 27. juna je sukob
u Sloveniji zbog izmjene oznaka na granici, koje je izvrila Slovenija.
Zbog toga se EZ direktno angaovala u sukobu. Ministarska trojka
organizovala je na Brionima, 7. jula 1991. sastanak sa
Predsjednitva SFRJ, rukovodstvima Slovenije i Hrvatske,
predsjednikom SIV-a, sekretarima za unutranje poslove i narodnu
odbranu. Na ovom sastanku usvojena je deklaracija o
mirnom rjeavanju krize i Odluka o moratorij u na odluke
o razdruivanju Slovenije i Hrvatske. To je bila nesporno principijelna
odluka prema kojoj se moe da je EZ jo za suverenu SFRJ i
za to da se kriza rijei mirnim putem. Ovi dokumenti su sadravali
bezuslovni prekid oruanih sukoba, deblokiranje kasarni i vojnih
objekata, demobilizaciju rezervnog sastava milicije Slovenije i Hrvatske.
Ministarski savjet KEBS-a, na sastanku u Berlinu, 19. juna 1991. izjasnio
se u prilog jedinstvene Jugoslavije, a Dejms Bejker, dravni sekretar
SAD, za vrijeme posjete Jugoslaviji, 21. juna 1991. izjavio je da SAD
podravaju suverenu i cjelovitu Jugoslaviju, i da priznati
jednostrane akte otcjepljenja. Organi SFRJ nisu iskoristili jo povoljan
poloaj Jugoslavije, su pasivno prepustili da ide kako ide; kao da
niko nije bio zainteresovan za opstanak Jugoslavije.
t
250
SCENA BESMISLA
Razumije se, nije trebalo ni Slovence, niti bilo koga silom zadravati u
Jugoslaviji, da se secesija izvede silom i samovoljom.
Ustavom su bili propisani uslovi izlaska iz Jugoslavije. Na zasjedanju
Evropskog parlamenta u Strazburu, 9. jula 1991. usvojena je rezolucija o
Jugoslaviji kojom se ne prihvataju jednostrani akti secesije. Dakle, sve je
ilo u korist Jugoslavije, samo u Jugoslaviji nije bilo nikoga ko bi na
tome istrajao. Primjenu odluka sa Briona garantovala je EZ.
u EZ bilo je i zemalja koje su se od jugoslavenske krize u nju
mijeale, na pnmJer: Austrija, koje su
razbuktavale sukobe, tako da su u Brionskih
dogovora krenuli suprotnim tokom. Slovenija i Hrvatska nisu ispunile
nijednu obavezu usvojenu na Brionima. Razbuktavala se kampanja u
zapadnoj tampi, Sloveniji i Hrvatskoj protiv "srpske" i
Jugoslavije i JNA. Ni na granici nita se nije promijenilo, ona je i dalje
ostala obiljeena kao granica Slovenije; umjesto saveznih, primjenjivali
su se propisi; kasarne nisu deblokirane, umjesto
moratorijuma o razdruivanju, Slovenija i Hrvatska su nastavile da
sprovode donesene odluke o secesiji. se da EZ
intervenisati. Umjesto toga, poslije razgovora sa Milanom 3.
avgusta 1991. ministarska trojka je ocijenila da Slovenija ispunjava sve
obaveze iz Brionskog Ohrabrena na ovakav Skuptina
Slovenije je 8. oktobra 1991. proglasila samostalnost i naredila da sve
jedinice JNA napuste njenu teritoriju do 18. oktobra 1991. jo
prije toga Predsjednitvo SFRJ je 18. jula 1991. donijelo odluku o
JN A iz Slovenije, je priznato otcjepljenje
Slovenije i njeno konstituisanje kao samostalne drave. To je bila gruba
strateka greka, jer je time cijepanje Jugoslavije.
Prije oruanih sukoba u Sloveniji, mnogi incidenti u Hrvatskoj
najavljivali su nepovoljan razvoj Pripadnici specijalne policije
upali su po u stanicu milicije u Benkovcu, napad na stanicu milicije
u Pakracu, sukob na jezerima srpske milicije i
specijalnog odreda MUP-a Hrvatske. Sukobi su poslije
25. juna 1991. kada je Sabor Hrvatske usvojio deklaraciju o proglaenju
samostalne i suverene Republike Hrvatske. Na ove provokacije, Srbi su
odgovorili 17. avgusta 1991. podizanjem barikada na
to je u Zagrebu nazvano "balvan revolucijom". Na stvaranje paravojnih
formacija, pod izgovorom rezervnog sastava milicije i na uvoz
oruja - Srbi su odgovorili samoorganizovanjem i naoruavanjem. Na
donoenje ustava", kojim je Hrvatska proglaena
ll nacionalnom dravom hrvatskog naroda ll u kome se srpski narod ne
spominje ni kao nacionalna manjina, Izvrno SAO Krajine je
251
SCENA BESMISLA
odgovorilo 28. februara 1991. donoenjem odluke o razdruivanju od
Republike Hrvatske. I koloplet sukoba je na koji su
Slovenija i Hrvatska izali iz Jugoslavije pokazuje da je jugoslavenstvo
bilo utopija i neostvariva ideologija, i da je dalje zalaganje za
jugoslavenstvo deplasirano. Mnoge situacije postale su apsurdne. Tako,
na primjer, ministarska trojka dovela je Stjepana za
predsjednika Predsjednitva i ga, a on je prije toga izjavljivao
da ima cilj da srui Jugoslaviju; potpisivao je odluke i javno pozivao
dravne organe Hrvatske da ih ne potuju, insistirao je na tome da se
JNA proglasi agresorom na Hrvatsku, a bio je njen formalni vrhovni
komandant; oruane snage Hrvatske ometale su JNA iz
Slovenije; napadale su vojne transporte i oduzimale oruje i opremu;
pripadnici JNA i njihovih porodica izloeni su maltretiranju i
hapenju. Takvo ponaanje nije ni dolazak na
krizna 14. avgusta 1991. Pojedine zemlje EZ, kao
Austrija i druge podsticale su Hrvatsku da nastavi s provokacijama, da
bi dobile povod da priznaju Hrvatsku kao nezavisnu zemlju.
Zbog veoma zaotrenih sukoba, EZ je u Hagu, 3. septembra 1991.
donijela Deklaraciju o Jugoslaviji, kojom je najavljeno sazivanje
Konferencije o Jugoslaviji; za predsjednika Konferencije imenovan je
britanski diplomata lord Karington. Deklaracijom su principi
za mirno rjeenje jugoslavenske krize:
-da se priznati izmjena granica uz upotrebu sile,
-da se svim Jugoslavenima mora obezbijediti zatita prava i slobode,
- potovanje svih legitimnih tenji i interesa.
Kao organ Konferencije o Jugoslaviji ustanovljena je Arbitrana
komisija (Badinterova) koja je dobila zadatak da se bavi pravnim
pitanjima ostanka i razdruivanja od Jugoslavije. Ovim principima se,
nema ta prigovoriti. njihova primjena je sve na
glavu okrenula: umjesto nepromjenljivosti dravnih granica SFRJ, EZ je
priznala administrativne unutarnje granice republikama kao
dravne granice; pravo na samoopredjeljenje naroda pretvorena je u
pravo na samoopredjeljenje teritorije, itd.
Na drugom zasjedanju Konferencije o Jugoslaviji u Hagu, 18. oktobra
1991. lord Karington je podnio Nacrt deklaracije o Jugoslaviji, s
predlog9m o razrjeenju jugoslavenske krize. Nacrtom je predloeno
252
SCENA BESMISLA
davanje suverenosti i nezavisnosti jugoslavenskim republikama koje to
ele i pravo na slobodno udruivanje. Za nacionalne manjine, koje su
teritorijalno homogene - predloen je specijalni status, to je
naglaeno za Srbe u Hrvatskoj. 23. oktobra lord Karington je
podnio novi predlog u kojem su izostale odredbe za Srbe u
Hrvatskoj, ali je predlog da se vrati status autonomnim
pokrajinama prije 1990. godine, to se vjerovatno odnosilo na Srbiju.
Dok se trailo pravno rjeenje za jugoslavenski problem - ministri
inostranih poslova zemalja EZ, na zasjedanju u Briselu, 29.
novembra 1991, donijeli su odluku da se uvedu sankcije protiv republika
koje ne prihvate predlog lorda Karingtona od 4. novembra 1991. To vie
nije bilo samo arbitriranje, i nametanje, rjeenja, o kojem jo nisu
bile sprovedene rasprave zainteresovanih strana. EZ nije imala
da uvodi sankcije, pogotovo zemljama koje nisu njene
Ali, ko te pita!
U verziji dokumenta za rjeavanje jugoslavenske krize, od 5. novembra
1991, je stvaranja drave za republike
koje u njoj ele da ostanu, to se odnosilo na Srbiju, Crnu Goru i BiH.
Predstavnici Srbije i Crne Gore i Predsjednitva SFRJ
odbacili su tu verziju dokumenta, jer je izostalo pravo na
samoopredjeljenje. Odgovor EZ bio je vie nego hitan - 8.
novembra Savjet ministara EZ donio je odluku o sankcijama prema
Jugoslaviji, s tim to su one primijenjene samo na Srbiju i Crnu Goru.
Dakle, EZ ne samo da arbitrira u jugoslavenskom konfliktu, se
otvoreno, pristrasno i stavlja na stranu
republika, naruava pravo na samoopredjeljenje, na primjer, Srba i
Hrvata u BiH, i Srba u Hrvatskoj.
Na sjednici Savjeta ministara EZ, 16. decembra 1991. usvojena su dva
dokumenta: Deklaracija o kriterijumima za priznavanje novih drava u
Evropi i SSSR-u, i Deklaracija o Jugoslaviji, koja najavljuje, da
EZ priznati nezavisnost svih republika koje to ele, ako budu
ispunjavale uslove iz ranije deklaracije, s tim da Savjet
ministara donijeti odluke poslije 15. januara 1992, na predlog Arbitrane
komisije (Badinterove); jugoslavenske republike su pozvane, da do 23.
decembra 1991. podnesu prijave i dokaze da ispunjavaju uslove. BiH je
pozvana da sprovede referendum, ili donese odluku da ostaje u SFRJ.
Ovaj poziv su mnogi i istaknuti negativno ocijenili,
upozorivi da ovakvo priznanje republika doprinijeti rjeavanju
jugoslavenske krize. Na ovo su posebno upozorili lord Karington,
Dejms Bejker, Henri Kisinder i drugi. Nepodijeljeno je miljenje da je
253
SCENA BESMISLA
brzopleto priznavanje Slovenije i Hrvatske, na insistiranje
potpuno poremetilo dalje pregovore o rjeavanju krize u Jugoslaviji, i
Konferenciju deplasiranom. je priznala Sloveniju i
Hrvatsku 23. decembra 1991. ne ni proceduru koju je
usvojila EZ. Badinterova komisija je saoptila 15. januara da Slovenija,
Hrvatska i Makedonija ispunjavaju uslove, s tim da
Hrvatska uskladi Ustavni zakon o manjinama sa konvencijom
Konferencije o Jugoslaviji. Badinterova komisija sa svojim "Miljenjem
o ispunjavanju uslova" sa stidjeti svog rada. Ona se nije drala
prava, interesa EZ, a posebno EZ je 15. januara objavila
da su njene da otvore proces priznavanja Slovenije i
Hrvatske, a istog dana su Austrija, Belgija i Velika Britanija priznale
dvije republike, s tim to je to 23. decembra. Tako
je priznata i Hrvatska, koja nije ispunila nijedan od uslova: na njenoj
teritoriji su oruane borbe, granice Hrvatske nisu bile
definisane, Hrvatska nije imala suverenu vlast na skoro 50 odsto
Ovo je bio opasan presedan, kojim je grubo prekrene
pravo i Dogovor na Brionima, kao i
Konferencije o Jugoslaviji. Ovakvo ponaanje EZ negativno je uticalo
na u BiH, koji su u cijelom jugoslavenskom bili najtei.
Muslimanski ekstremisti su ovim bili ohrabreni i postavili su cilj da
postignu isto to su postigli Hrvati. to je imalo kobne
posljedice za sva tri naroda u BiH.
Na BiH je EZ primijenila poseban postupak; odredila je Portugalca
ozea Ku tilj era da posreduje u odnosima u BiH. Prva
konferencija o BiH odrana je 14. februara 1992. u
Sarajevu; prvi rezultati bili su davali su nadu da BiH
sukobe; zaredala su zasjedanja u inostranstvu i u Sarajevu, tako
da su na petom zasjedanju Konferencije o BiH u Sarajevu, 18. marta
1992, predstavnici tri nacionalne stranke: SDA, HDZ i SDS potpisali
Izjavu o principima ustavnih rjeenja za BiH. Prema tom dokumentu,
BiH je trebalo da ostane kao jedna drava u granicama, sa tri
konstitutivne jedinice, zasnovane na nacionalnom principu i
kantonalnom Upravo kada se nazirale mirno rjeenje,
ambasador u Beogradu Voren Zimerman nagovorio je
da potpis sa Izjave, jer mu SAD nude vie! U isto
vrijeme je kampanja za priznanje BiH, koju je vodila
podrana od Austrije i SAD. Ignorisana su upozorenja da to dovesti
do krvavih oruanih sukoba. Na zasjedanju Savjeta ministara EZ u
Luksemburgu, 6. aprila 1992. donesena je odluka da se 7. aprila 1992.
254
SCENA BESMISLA
prizna BiH kao suverena i nezavisna drava u granicama.
Ratni sukobi su sutradan.
Ovakvom nerazumnom i neodgovornom politikom, ponovljene su u
BiH iste greke kao u Hrvatskoj: priznata je "drava" koja nije imala
nijednog elementa dravnosti: ni kompaktnog teritorija, ni stanovnitva,
ni vlast na oko 50 odsto BiH! Ohrabrivana i
vojne intervencije, muslimanska strana je forsirala vojne
sukobe, da stvori unitarnu dravu i da Srbe i Hrvate svede na
nacionalne manjine. EZ se sve vie opredjeljivala za muslimansku
stranu u sukobu, razne oblike podrke. Za sve to se u
BiH Srbi su proglaavani krivim; oni su proglaeni agresorima, zajedno
sa JNA i Jugoslavijom, iako su jugoslavenski dravljani, odmah nakon
izbijanja sukoba iz BiH. Odluka o pripadnika JN A,
donesena je 27. aprila 1992, posljednje jedinice JNA su 20.
maja 1992. To ometale su muslimanska "patriotska liga" i
"zelene beretke", koji su iz zasjede napadale kolone JNA i
nanosile im velike gubitke (u ulici u Sarajevu, i u Tuzli).
Od "dobrih usluga", EZ je evoluirala do glavnog aktera na
bive Jugoslavije, to se posebno odnosi na BiH, gdje je dolo
do krvavih sukoba, pogroma i progona preko dva miliona koji
su otili u oko 40 zemalja u svijetu. Za takav kriva je i EZ i
bar istorijsku odgovornost. Tvrdoglavo i nerazumno
insistiranje EZ na cjelovitosti i unitarnom BiH je van
elementarne svijesti i poznavanja prirode BiH. Kako bi mogli da ive u
"maloj BiH tri naroda kad nisu mogli zajedno u relativno velikoj
Jugoslaviji " (zapisao je profesor nauka Henri
Kisinder).
Koliko je EZ bila tendenciozna u Jugoslavije, pokazuje i tvrdnja,
da su Srbi krivci za sve to se u Jugoslaviji dogodilo. U
Sloveniji su u sukobu bili Slovenci, i drava SFRJ, preko JNA. je
bilo i u Hrvatskoj. U JNA su u to vrijeme bili, manje-vie pripadnici svih
jugoslavenskih naroda, osim Slovenaca i Hrvata. Dakle, radilo se o
unutranjem sukobu, a ne o agresiji jednog naroda. Kada je o
agresiji EZ nije vidjela, da u sukobu u BiH mudahedini i
udruene snage Hrvatske, to ne ni hrvatski da je to
bio napad na suverenu i nezavisnu dravu, pa to nije dovoljan razlog da
se Hrvatska proglasi agresorom. Sve su to nedosljednosti EZ za koje
ona treba da snosi odgovornost, posebno za koj i su a
koje je mogla
255
SCENA BESMISLA
EZ od 1991. godine sve do sada dri dva standarda u Jugoslaviji i u BiH
To se vidi iz da od svojih grubih greaka nije nita i da
nije u pitanju pravo, posebni interes i da zbog tih interesa svoje
"dobre usluge" u jugoslavenskom konfliktu od pretvoriti u
duple standarde koje zadrati sve do danas.
Ono to je Hitler primijenio na Jugoslaviju 1941. je EZ
1991. godine: satanizovala je Srbe, nisu imali pravo na
samoopredjeljenje, koje su imali drugi narodi, primijenjen je genocid
nad Srbima u Hrvatskoj, kao to je primjenjivala NDH, sada uz
asistenciju i saznanje EZ, ponovo je primijenjena debelacija na SFRJ,
kao 1941. godine, kada je ona unitena i izbrisana kao dravno-pravni
subjekt. Za unitavanje Jugoslavije 1941. godine, nacisti su odgovarali
pred sudom u Nirnbergu 1946. godine, jer je samo na
Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu bila primijenjena debelacija. Na
njene nije primjenjivana pravo, kao na
privremeno zauzeto je primjenjivana pravo zemalja koje
su raskomadale Jugoslaviju: Italije, Bugarske. To
je okvalifikovano kao ratni
FNRJ je izrasla iz NOB-a, protiv faizma, kao saveznica antihitlerovske
koalicije. Ona je bila jedan od OUN. Novu Jugoslaviju sruila
je na perfidan EZ, 1991. godine i SAD. To je opet jedini u
Evropi poslije Drugog svjetskog rata. To je bio neto retuirani
nacifaizam. Umjesto da ne dira u SFRJ, kao
subjekt, da je zatiti u duhu Povelje OUN, EZ i SAD su lano
konstatovale, da "Jugoslavije vie nema" i pozvale bive republike na
secesiju i novo priznanje, kao samostalnih drava.
To je 1941. sada je to EZ, pod pritiskom
"demokratske " U oba prema Jugoslaviji
primijenjena je debelacija. Za prvu su odgovorni nacisti, za drugu nisu
jo optueni neonacisti, ali istorijsku odgovornost Sve
vie se javljati optube za koje je EZ i SAD u
proteklom ratu na Balkanu, posebno za agresiju na SRJ.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata saveznici su imali druge kombinacije
za Jugoslavije. Oni su imali plan obnove Austrougarske u koju
bi ponovo ule Slovenija i Hrvatska. I Staljin je bio rezervisan prema
NOB-u i stvaranju nove Jugoslavije. On je sputavao Tita u
revolucionarnih promjena; traio saradnju sa i povratak kralja
Petra II u Jugoslaviju. Na konferenciji u Jalti, februara 1945. godine,
256
SCENA BESMJSLA
Staljin je prihvatio predlog o podjeli Jugoslavije na fifti-fifti
zone uticaja. Tu kombinaciju je NOB i snani NOV.
Posije rata i proglaenja FNRJ, 29. novembra 1945. Jugoslavija se
opredijelila za samostalnu politiku, zbog je bila napadnuta od lB-a,
satanizovana i izolovana, to je nailo na simpatije zemalja Zapada. Ali,
Zapad nije elio da na svojim granicama ima jednu jaku
zemlju, koja se naglo razvijala, i imala snanu JNA. Zbog toga je
Zapad stalno podravao emigraciju i
snage koje su imale cilj ruenje Jugoslavije. Na tome su se
posebno angaovale Austrija i jo neke zemlje. Pojavio se
1984. godine i dokument Reganove administracije ("Secret Senzitive" -
Tajni plan) koji je ruenje Jugoslavije. Kada je nestalo
bipolarnog sistema, na red je dola Jugoslavija.
Poto su, manje-vie, svi u zemlji i inostranstvu "obnovili svoj posao" , i
kada je EZ konstatovala da "Jugoslavije vie nema ", nastala je nasilna
secesija bivih republika SFRJ, koje su postale "samostalne i suverene",
svako je postao "svoj na svome", uivali su u svojim dravama i
dravicama - su postale protektorati i kolonije.
Od ostatka SFRJ formirana je "krnja" SRJ od Srbije i Crne Gore, to
nije odgovaralo EZ i SAD, pa su prema njoj uvedene rigorozne
sankcije, organizovan i podsticao separatizam na Kosovu i 1999. godine
izvrena agresija NATO-a na SRJ. Tako su na bive
Jugoslavije imali obrt: dok su se zemlje u Evropi ubrzano
udruivale i integrisale - Jugoslavije se nasilno dezintegrisalo
uz EZ; narodi su se izdvajali i sukobljavali.
EZ nije imala realnu predstavu o BiH, vjerovatno se ne bi
uvaljivala u ivi pijesak BiH. Ona je toliko dugo prisutna u BiH, to joj
opet nije bilo dovoljno da stekne realan uvid o BiH. Jo je
nerealni ji . pristup Kosovu. Ona jednostavno ne moe spoznati sutinu
odnosa na Kosovu. To se odnosi na cijelo Jugoslavije.
Sukob u Sloveniji i Hrvatskoj, jula 1991. godine, nije uzet kao sukob
JNA, kao vojske Jugoslavije, kao sukob Srbije, i
Slovenije i Hrvatske!
Skuptina Srbije, 28. juna 1991. zalagala se za pravo srpskog naroda da
ivi u jednoj dravi; formulisan je i zahtjev za pravo na
samoopredjeljenje srpskog naroda u Hrvatskoj. To je bila iluzija od
257
SCENA BESMISLA
zemlje do neba. Da li je iko u Srbiji shvatio da svi narodi mogu imati
pravo na samoopredjeljenje samo ne mogu Srbi u Hrvatskoj i BiH! U
Srbiji se smatralo da je "raskid sa Jugoslavijom i spasonosan za
Srbiju". Moda spasonosan za Srbiju ali nije za Srbe u Hrvatskoj i BiH.
Srbi su bili "parkirani " u republike i dvije pokrajine (bez Srbije) i
bili u njima ravnopravan narod. Srbija se zalagala za "miran,
demokratski, plebiscitarni razlaz na principu samoopredjeljenja".
Nijedan od ta tri atributa nije bio realan: ni miran, ni demokratski, ni
plebiscitarni razlaz. Tako su i iluzorno mislili samo Srbi,
to ih je skupo kotalo.
na prvoj Konferenciji o Jugoslaviji, lord Karington je odbacio pravo
na samoopredjeljenje Srba u Hrvatskoj i dao predlog za manjinsku
autonomiju, na ta Srbi nisu pristali.
Rezidualne energije u Hrvatskoj, sloveniji i BiH nadvladale su
razum; konfrontacije su Veliki dio srpske
inteligencije bio je "bamebrigaki", prema
u Jugoslaviji. Ona je bila ravnoduna prema ustakim
napadima na Srbe u Hrvatskoj, pa i prema Srbima za vrijeme
egzodusa iz Hrvatske 1995. godine.
U Srbiji je bio, a i danas je snaan pokret. U
njoj se izdaju knjige o Drai i njegovim vojvodama;
se prikazuju kao vojska u otadbini. Diu se spomenici
srpskih redovno se odravaju parastosi. Udruenje
ravnogorskih organizuje akademije D. i
drugim Na njima prisustvuju, osim svetenika, i
predstavnici vlasti. Srbija je bila "hibridna" i za vrijeme
NOB-a i za vrijeme ruenja Jugoslavije. Zbog toga je i prola kako je
prola, a i danas je skalamerija.
Bilo je realno da do federacije Srbije, Crne
Gore, BiH i Makedonije, da je bilo bar malo zalaganja i razumijevanja.
zavladalo je jedno ludilo, kao da je i istorija
jugoslavenskih naroda poludjela. Nestalo je jugoslavenstva, patriotizma,
za ivot pod pritiskom secesionizma. Vie nije bilo
skoro nikoga ko je bio spreman da se bori za Jugoslaviju, a jo vie da za
nju gine; ni za ujedinjenje Srba u jednu dravu. Kada su vojnici JNA
obavijeteni da se JNA iz Hrvatske, neki vojnici su legli na
zemlju, travu, bacali oruje i opremu i urili u sabirne centre.
Niko imao za Jugoslaviju, ni ta biti sa Srbima u
258
SCENA BESMISLA
Hrvatskoj. Ni za jedan vrednosni cilj Srbi nisu bili spremni da se bore.
Nacionalizam, individualizam, egoizam postali su osobine Srba - novi
imid. Sadanja generacija Srba ne na djedove i Danas su
nacionalizam, separatizam i defetizam - ideologija mnogih Srba; glavna
preokupacija postalo je ruenje drutvenog poretka, koji
individualizam, egoizam i anarhizam, to se identifikuje sa slobodom
rui privatnu svojinu, inicijativu i privatnost uopte.
Hrvati su ratovali s ciljem da stvore samostalnu hrvatsku dravu,
homogenu. Srbi nisu imali nikakvu motivaciju da ratuju, pa ni za
slobodu. Srbi u Hrvatskoj su da im slobodu donijeti Srbija,
ali su bila uzaludna.
Rat u BiH nije se zavrio pobjedom nijedne strane. Teko je procijeniti
kako bi izgledala BiH da je neka strana pobijedila. Ali, stanjem koje je
nastalo nijedna strana nije zadovoljna: mrnja nije splasnula,
opstajanja su se zaotrile, tuga za uzaludnim rtvama predstavlja veliku i
ranu; je nezadovoljstvo ratnim ishodom -
rezignacija, praznina, izgubljene nade.
U ogledalu istorije treba da se prepoznaju i pokreti koji su
napravili u proteklom ratu od Huna, Avara, Vandala,
Tatara, I komunisti dok su bili na vlasti kalajisali su istoriju, pa
i NOB. Jesmo li vidjeli, ili smo namjerno zatakavali da iptari nisu bili
za NOB, da su digli ustanak protiv njega u januaru 1945. godine, da su
takve bile i neke hrvatske enklave u zapadnoj Hercegovini, Slavoniji,
srednjoj Bosni, da i u "srcu Jugoslavije" u BiH nije ni pred kraj rata
ostvareno razmjerno Srba, Hrvata i muslimana u NOB-u.
Dranje Hrvata za sve vrijeme NOB-a bilo je
krupno pitanje - Pucar u izvjetaju CKKPJ.
U aprilu 1945. godine CKKPJ je obavijeten da su "iptari
frontalno protiv nas ". U to vrijeme vlast partizana i u Srbiji labavo je
stajala. Blagoja lider komunista Srbije, na sjednici Politbiroa
CKKPJ referisao je o stanju u Srbiji i izjavio da je i gradska
inteligencija protiv nas... i gradska omladina je protiv nas. Selo je
neutralno, neprijatelj nema sela, ali nemamo ni mi ... U Srbiji danas ima
preko 10.000 dezertera". Na to je Tito dodao: nam je opasno
zbog dezerterstva."
Dok jo nova vlast nije bila je borba oko
kompetencija centralnih i organa vlasti, u kojoj
259
SCENA BESMISLA
malo pomalo pobjedu odnijeti organi, ta borba se zavriti u
decentralizaciji - dezintegraciji - secesiji i nestanku Jugoslavije. Kako je
vrijeme odmicalo, vlast se sve vie a istovremeno narod je
obmanjivan idealnim i nerealnim ciljevima; dolo je do velikog
raskoraka normativnosti i stvarnosti u raskoraku je nestala
Jugoslavija. slika o tom vremenu jo nije saoptena. Sve do
propasti Jugoslavije, davana je lana slika o temeljima Jugoslavije.
Milioni ljudi, patriota, bili su taoci jedne lane idealne slike o Jugoslaviji
o kojoj se i danas malo zna.
Jugoslavija je postigla izvanredne rezultate u razvoju i proizvodnji
materijalnih dobara za ljudske potrebe, postigla u tome visok standard,
ali je i to bila iscrpila; pojavila se visoka inflacija, zaduenje u
inostranstvu, opadanje stope rasta - nastupio je zamor. Trebalo je
uvoditi nove inovacije u ekonomski i sistem, ali istroena i
umorna generacija za to nije imala ni snage, ni interesa. Tito
odavno nije vladao drutvenim odnosima koji su bili povezani sa
njegovim funkcijama; poltroni su ga obmanjivali i uzurpirali njegove
funkcije; to su mahom bile fukare.
U kontekstu raspada Jugoslavije je da su Srbi ostali
bez otadbine, nakon dva vijeka borbe i pobjede u balkanskim i dva
svjetska rata. je te pobjede ponitila i ponovo se pojavila kao
dominantna i okupaciona sila. Ona je priznala Hrvatsku i Sloveniju, da
bi razbila Jugoslaviju. EZ je u Briselu, pod pritiskom
donijela odluku o rasturanju Jugoslavije i postavila uslove za
priznavanje bivih republika Jugoslavije kao novih drava. Srbiji je
ultimatum da se odrekne Jugoslavije, slijede sankcije.
Time su poniteni svi ratovi za i ujedinjenje
jugoslavenskih naroda. Briselske odluke su odlukama Berlinskog
kongresa 1878. godine. Opet su stvorene kvislinke drave i
protektorati. Samo je Srbima oduzeto pravo na samoopredjeljenje, to
Srbi nikako nisu mogli razumjeti, a kada su shvatili - bilo je kasno.
Na srpskoj zemlji albanska manjina ostvarila je najvii stepen nacionalne
emancipacije, koju je postigla jedna nacionalna manjina u Evropi, a Srbi
su i pored toga bili za ratne i napadnuti od NATO-a.
Oni su stigli sve do Haga to su se usudili da brane zemlju. Od
protjerivanja Turaka sa Balkana, 1912. godine, do NATO-razaranja
Srbije 1999. godine, iptari su se sluili svim sredstvima da
ostvare samostalnost i nezavisnost Kosova i stvore svoju dravu na
zemlji. (o bi bio istorijski fenomen. To nije samo apsurdno, moe
260
SCENA BESMISLA
postati i realno kod poludjele Evrope i SAD. Ako bi to ovaj dominantni
i ludi svijet dozvolio, za svoju samostalnost mogu konkurisati i Baskija i
Katalonija u paniji, Transilvanija u Rumuniji, Trakija u
Turskoj, Sudeti u Irska u Velikoj Britaniji, Makedonija ...
Uvertira za zaokret Jugoslavije prema stranputicama je 1966.
godine. Pod firmom borbe i osude zloupotrebe Slube dravne
bezbjednosti, na je bio A. nacionalizmi su dobili
krila. Tada se albanski ekstremizam i separatizam prikazao kao
stradalnik nasilja SDB Jugoslavije. Uz blagoslov SFRJ on je
osvajati sve vanije dravne, kulturne, obrazovne, medijske
institucije na Kosovu; Kosovo je bilo potpuno albanizirano; kolski
programi, udbenici i profesori dolazili su iz Albanije; Jugoslavija kao
da se predala. Nastao je ubrzan proces zaputanja, preputanja i
naputanja Kosova. posljedica toga bili su sukobi 1998-99.
godine, to je odgovaralo SAD da ostvare cilj invazije. Svako moe
da se takva politika morala neuspjeno zavriti.
Sukobi koji su nastali ruenjem Jugoslavije doveli su dotle da naa
sudbina nikada nije bila tako ogoljeno nepoznata kao danas, nad kojom
vlada surova mafije, verc, nepismena i nehumana uprava,
i velikim dijelom pravno neobrazovana i nehumano sudstvo; bijeda i
siromatvo imaju razmjere, to je izvanredno polje
manipulacije.
U takvom ambijentu je jedna bijedna bioloka jedmka koju
posreduje nacionalna oligarhija, koja svoju ulogu pravda
od komijske nacije. Na cijelom bive Jugoslavije,
manje-vie, nema ni drave, ni idejne matice, koja bi
znanstveno, odgovorno i hrabro povela narode iz ovog stanja.
Poslije kapitulacije Jugoslavije 1941. godine, stvorena je tzv. Nezavisna
Drava Hrvatska sa ustakom vlasti. Prvi ealon ustaa 1941. godine
su gangsteri, barabe, infantilni i imbecilni tipovi, koje je bilo lako
povesti u monstruozne nad Srbima. To se ponovilo 1991. godine
kod sva tri naroda: Srba, Hrvata i muslimana. Oni su bili
grupe" u slubi kriznih tabova, koji su bili iznad lokalnih organa vlasti.
Poslije javnih nastupa ekstremnih nacionalista ovih tabova, hiljade ljudi
naredne nije moglo spavati. Kao da su govorili ustaki prvaci
Bidak, ustaki Banjaluke.
261
SCENA BESMISLA
Sprega secesionista i Evropske zajednice u ruenju
Jugoslavije
Poslije neuspjele sjednice Vrhovne komande SFRJ u 15. marta
1991. izdano je saoptenje koje je glasilo: "Armija razmotriti mjere
koje preduzeti nakon to je Predsjednitvo glasova odbacilo
njene preporuke koje su imale cilj da oruani
sukob i rat." sutradan je u Srbiji saopteno da je
"sa Jugoslavijom gotovo" i da odluke saveznih organa Srbiju vie ne
obavezuju. Time je u stvari objavljeno otcjepljenje Srbije od Jugoslavije.
Ovim je Srbija uradila ono za ta je optuivala zapadne republike.
Ruenjem Jugoslavije i ulaskom u protekli rat otvoreni su dubinski
retrogradni procesi u koje smo upali. Velik dio populacije ivio je u
uvjerenju da su to progresivni drutveni procesi. 20-30 godina,
dok se iz ovog stanja starije generacije to vjerovatno

Poslije Drugog svjetskog rata, Amerika je odmah krenula u osvajanje
svijeta. Ona je odabrala Japan i zemlje u Drugom
svjetskom ratu da budu sr ekonomske u okviru
ekonomske dominacije. One su imale geostrateko mjesto:
jedno u Aziji a drugo u Evropi. U strategiji SAD bio je cilj da se
postepeno unitavaju i pokreti u korist
diskreditovanih pokreta, koji su imali veze sa faizmom i koji bolje
posluiti "novom svjetskom poretku". Trebalo je efekte
socijalizma kao "trule jabuke" na zemlje srednjeg svijeta. U tom svijetu
Jugoslavija je imala istaknuto mjesto. Zato je njeno ruenje bilo
planirano mnogo ranije, nego to je do njega dolo.
Protekli rat na Balkana bio je po svojoj ideologiji i karakteru
feudalni. On jo nije definisan, ali je bio potpuno iracionalan. U njemu
je borba za zemlju, teritoriju, a ne za ljude i nove drutvene
odnose. Ljudi su masovno proganjani i unitavani da bi se dolo do
njihove zemlje i imovine. Npr. u nekim vojnim operacijama,
nacionalnih stranaka zaustavljali su vojsku i govorili oficirima da ne idu
dalje, jer prema zamisli, to tamo pripasti "onoj drugoj strani".
oligarhija uiva nad pustoi stvorenoj
protjerivanjem Srba iz Krajine. Njih nije bilo teko protjerati, jer oni jo
nisu biii dovoljno vezani za teritorijalni, genetski i otadbinski korijen.
262
SCENA BESMISLA
Strateki cilj je bio da se Hrvati rijee faktora" i da
zauzmu njegove teritorije, a o tome ta dalje biti, nije
razmiljao. Sve je dalje preputeno sudbini. Nastalo je stanje u kome
nema nijednog idejnog, pokreta, ni pojedinca, koji nazire put,
kako dalje i kako se u svijetu u kome ivimo. To je posebno
za male narode koji se ljuljaju na talasima svjetskih
i sukoba. Pokroviteljstvo velikih sila je veoma neizvjesno
i to situacija na prostoru prethodne Jugoslavije.
***
uzroke rata treba uzeti dugo taloenje razlika narodima u
kulturi, privredama i u nacionalnim karakteristikama. Razlike su sve
vie pretvarane u suprotnosti, a ove u sukobe, jer se nisu
razrjeavale na demokratski i putem razvoja, zbog vladavine
oligarhija. JNA kao armija u Evropi samo je
tako izgledala. Ona se odmah pokazala iznutra nestabilna, sklona
cijepanju na teritorijalne vojne formacije koje su bile pod
nacionalnih oligarhija. Teritorijalna odbrana (TO), iz koje je nastala
nova vojska kao paravojne formacije bila je protiv JNA. JNA je
napustila svoju ustavnu ulogu i angaovala se na mirenju unutranjih
sukoba. Na prostoru bive Jugoslavije protutnjala je velika nepogoda
koja je ostavila pusto i za koju je Evropa mislila da je samo na
drugim kontinentima. Sada se oligarhije prepucavaju
oko toga ko je odgovoran vie a ko manje, ko je prvi ko je bio
rtva a ko agresor. Prema posljedicama i prema onom su se bavili,
svi nacionalizmi su prvi i snose odgovornost za ono to
su posebno za genocida. Nije valjda
rat ubijanje stanovnitva ena i
djece, i paljevine. Ko ovaj varvarizam od
strana nije organizacija iz Drugog svjetskog
rata je ovo od javno i svojim saoptenjima i preko
medija u Beogradu, jer u BiH nije mogla. Jugoslavija nije samo
razbijena; ona je popucala po nacionalnim granicama, pa i unutar
nacionalnih granica. N a cionalne oligarhije su stvarale vje
homogenizaciju. To je donekle dralo dok je trajao rat. Ali,
je rat prestao sukobi su se prenijeli na unutar nacionalne odnose.
Pusto, bijeda, glad, nezaposlenost, nedostatak elementarne zdravstvene
zatite, nisu se vie mogli pravdati i pokrivati nacionalnom
mrnjom i kriviti "ona druga strana".
263
SCENA llESMISLA
Jugoslavija je sruena, a na vlasti su ostali isti ljudi. To se u istoriji
rijetko deavalo. pet godina civilizacije,
obrazovanja i kulture nije bilo dovoljno da se amortizuje stoljetni
primitivni nagon za nacionalno dravom i
nacionalnom oligarhijskom vlasti. Zato je trebalo sruiti Jugoslaviju,
unititi civilizaciju i supstancu do granice samounitenja. Mentalno
zaostala oligarhija povukla je u ambis masu polusvijeta.
To je ideologija totalitarizma,
antidemokratske, antijugoslavenske i
orijentacije. Niko ko ima i malo pameti ne bi ruio Jugoslaviju i na tom
ruenju pokuavao da gradi Za vrijeme prolog rata
nacionalizam je pokazao da ima poseban mentalitet, a da nita
ne zna da gradi. Ispalo je da je ovim ruilatvom postignut
nacionalni interes time to su nacionalisti doli na vlast. Za to vrijeme,
Ameri su sve poklopiti i od nas napravili safari. Oni su stvorili male,
balkanske dravice - tribale, koje im mogu posluiti za
gloginja i cipela. Ameri su dopustili da
primijeni "Oluju" i da napreduje u Bosni sve do nadomak Banjaluci.
Ustaki projekat imao je cilj hrvatsku dravu i time bi se
krug istorije zatvorio, poto su Krajinici prethodno odbili da dobiju
"dravu u dravi". "to glava". "Olujom",
Krajinici su izgubili svoju domovinu a Hrvatska je izgubila legitimitet
civilizovane i demokratske drave, ali ta joj to, kad ona to po prirodi
nije. Za njih je bilo najvanije da protjeraju nekoliko stotina hiljada
Srba, da Hrvatsku od Srba, da u pobiju vie od dvije
hiljade i da u zatvor strpaju stotine Srba iako su potpisali sporazum o
putanju zarobljenika. Srbi su u stvari masovno nastradali u
neredu i bez svake odbrane.
U Dvoru na Uni, 7. avgusta 1995. u je pobijeno oko 300
Srba, najvie ena i djece. Njih je rafalima pobila hrvatska vojska. Srpski
vojnici pobjegli su ispred civila tako da ih nije imao ko zatititi. U
Bosanskom Petrovcu i Bos. Novom, 3. avgusta 1995. kolone izbjeglica
duboko u unutranjosti BiH bombardovala je hrvatska avijacija. N A TO
je zaprijetio Srbiji da ne smije krenuti u Krajini, a ambasador
Galbrajt je odletio kod da ga na to upozori. Prema tome,
"Oluja" je bila i operacija bez obzira na to koliko se oni trudili
da to ospore. Srbi koji nisu uspjeli pred "Olujom" i koji su
vjerovali da treba da ostanu, jer im se nita desiti,
sakupljani su poslije "Oluje" u sabirne centre. Na njih je vren pritisak
da se isele u SRJ. Vie od 90 odsto se pod pritiskom iselilo, a Hrvatska
vlast tvrdi da "nije bilo
l
264
SCENA BESMISLA
U Jugoslaviji je rat potpalila planetarna ratna mafija koja ide od
kontinenta do kontinenta, od zemlje do zemlje poput muve zujare i
ubacuj e svoje upljuvke. Ona to ne bi mogla da Jugoslavija nije
bila zrela za raspad. neokolonijalizam, instrumentalizovao
je OUN, NATO, EZ za ostvarivanje svojih interesa. Nacionalna drutva
na bive Jugoslavije nisu prola kroz revolucije,
civilizacijsko i demokratsko sazrijevanje. Ona nisu stasala za
program; kretala su se od krajnje desnice do prudonizma.
Zato i nije bilo teko usmjeriti ih protiv Jugoslavije. Tito je pokuao da
zataka sukobe, ali ih je samo odgodio. Staru Jugoslaviju
sruila je kao tada sila u Evropi. Ali, ko je sruio
novu Jugoslaviju koja je stvorena u toku NOB-a? Ona je pred rasulo
na kljuse koje se pod teretom godina, bolesti i iznemoglosti,
uglavnom samo zavalilo i nestalo; nije imalo snage da se digne i navalili
su na njega leinari i strani i dotukli ga.
Prodor na Balkan imao je viestruke ciljeve i dimenzije. NATO je poput
parnog valjka poravnao Balkan i sada ga vojne i
sile protektorata. On je produetak NATO-a iz perioda bipolarnog
sistema. Nata Hrvatska, BiH, Makedonija, SRJ? Na pregaenu
abu. Posljedice najbolje govore o pobjednicima i kao i o
razlozima za raspirivanje internih sukoba. Kada su sukobi dostigli
kulminaciju i zaprijetili da izvan kontrole i da ugroze zadate
ciljeve - glavni akteri sukoba su sukobljene strane odveli u Dejton da
potpiu Dejtonski sporazum; svako je dobio jedno duplo golo. To je
scenarij iz Gvatemale, Nikaragve, Iraka Palestine,
Kuda je parni valjak proao ostala je uglavnom pusto: izgubljen svaki
vid samostalnosti i suverenosti, ogroman broj nezaposlenog svijeta
radno sposobnog, do 50 odsto masovne migracije u razvijene zemlje
kojima je radna snaga potrebna, nepodnoljivo mizerne zarade
onih koji rade, i jo nie penzije to se prema demografskom
istrebljenju, kolaps vitalnih slubi: prosvjete, zdravstva kulture;
prostitucija i delinkvencija, narkomanija, pojava
paramilitarnih "eskadrona smrti"( u SRJ) i brutalna ubistva. To
je samo popis "uspjeha" tzv. novog svjetskog poretka na
Balkanu. Jo nam svakodnevno prstom prijete ambasadori i predstavnici
neokolonijalnih zemalja kao djeci, bez stida dokle su
nas doveli. Oni ne krivicu za stanje u koje su nas doveli, niti
obavezu da nam pomognu da iz ovog stanja. Ruenjem
Jugoslavije, ratom u BiH, agresijom na SRJ 1999, zauzimanjem Kosova
- ovim narodima je teta koja se ukloniti ni za pola
vijeka. Oni su toliko mutavi da i ne tu svoju krivicu.
265
SCENA BESMISLA
Secesionisti su med i mlijeko, samo da na vlast i
oslobode se kuge". Umjesto toga, narodi na su
natovareni i prema drugim narodima doivjeli su duhovni i
materijalni slom. Nacionalni pokreti koji su nastali zasnovani su na
podjeli zemlje, pukom sabiranju enklava a potpuno su zanemareni ljudi i
istorija. Takva podjela jednostrana smatrala se
uspjehom. dok se zemlja jo nekako i moe dijeliti,
je dijeliti ljude i ljudske odnose. Rukovodstvo RS, povodom godinjice
Republike, 9. januara 1993. izjavilo je da nikada Srbi u posljednjih 600
godina nisu postigli takve rezultate kao u posljednje dvije godine!
Kakva ironija, cinizam i diletantizam. Nikad Srbi za tako kratko vrijeme
nisu toliko propali: rastjerani, popaljeni, bez privrede, bez
hrane, imovine, obespravljeni, anatemisani. To to se prikazuje
kao uspjeh je haluciniranj e, trabunj anje, predodba o onome to ne
postoji. Za svega nekoliko godina ratnog poara, ponovljene su sve
nakaznosti vievijekovne istorije. To su ti rezultati. U
proteklom ratu raspale su se sve ivotne funkcije za zdravstvo,
snabdijevanje, prehrana, grijanje, prevoz, izvor prihoda; je ovo
sa fascinira rezultatima. Protekli rat je doveo do surovih
i ljudskih i unitavanja. Ljudski ivot je na
brutalan obesmislen. U igri svjetskih sila mali i frustrirani narodi
na prostoru bive Jugoslavije nisu se snali i izabrali su najgoru
varijantu. Oni su postali instrumenti svjetskog neokolonijalizma;
opredijelili su se za nereal ne ciljeve za to im je bila potrebna strana
koju su skupo platili. Svojim ciljevima nisu dali pravu mjeru.
Tako su uli u svijet apsurda pred kojim je ostao
l. Ponaanje Srba u Hrvatskoj
Na pojavu neofaizma u Hrvatskoj , Srbi su morali odgovoriti stvaranjem
patriotskog pokreta otpora, koji bi mobilisao sav nacionalni potencijal
ili jednostavno prihvatiti reim i vidjeti kako se stvari dalje
razvijati. Ali, oni za to nisu imali ni ljudi ni organizacije. Umjesto toga
oni su refleksna i pogreno odgovorili, se na
ideologiju i frustraciju, koja se u Krajini pojavila kao farsa.
vano je bilo da vie nema komunista, koji su pronijeli slavu
borbe Krajinika u Drugom svjetskom ratu. Donesen je
zakon o zabrani rada SKPJ koji je potpisao M. Takav zakon je
donio i F. Neki komunisti pohapeni su u Krajini i
nestali.
266
SCENA BESMISLA
programe lokalnih radio-stanica u Krajini, u Kninu i
Korenici 1993-94. je morao biti uasnut; cijeli dan su se vrtile
stare i novokomponovane pjesme; nijedne i
borbene. tada se moglo nazreti da Krajinici sami sebe srediti. U
situaciji jedino je neto ranije pokuao da organizuje dr
ali je i njegova organizacija bila "ni riba ni meso". se u
neznanju i haosu, on je napustio Krajinu i otiao u Beograd. Uskoro se
javilo pet ekstremnih partija: SDS-a i SRS; nijedne
demokratske, liberalne, partije, niti su Krajinici
osjetili da im nedostaju. Mala srpska masa ekstremno natimana
i u sebi izrazito konfliktna, narod je i
Skuptine RSK vie su na cirkus bezumnih ljudi nego centralni
organ koji se nalazi na borbe za slobodu. Nalaziti se na
najosjetljivijoj granici u Evropi, a onako se ponaati mogli su samo
nerazumni ljudi. Oni su na granicu postavili strae a u pozadini se svim i
bavili: izleavanjem, vercom.
Druga strana je to pratila i pripremila "Bljesak" i "Oluju" i do temelja
porazila Srbe bez otpora. To je poraz Krajinika u njihovoj
istoriji, a imali su najmodernije oruje. Oni su odmah nali uzrok poraza
u "izdaji SRJ".
Narod RSK postaje istorijski pnmJer rtve krajnje nesposobne
neodgovorne i idiotske politike rukovodstva RSK, (ako se to uopte
moglo nazvati rukovodstvom), nagodbi i meetarenja sa
i evropskog i neokolonijalizma angaovanog u
jugoslavenskoj krizi. Srbi u Krajini morali su znati (vjerovatno nisu ni
mogli jer nisu imali nijednog intelektualca ni pokreta) da su njihovi
interesi suprotni od onoga o su se dogovorili i i
da je zatita Srba u Krajini od strane Srbije potpuna obmana i iluzija.
***
Za razliku od koji je okupio mnoge generale i oficire bive
JNA, Krajinici ne uzee niko$a, ni generala Doku ni Duka
ni Miloa umonju ni Zeelja ni admirala B. Mamulu. Svi su oni
za njih bili "komunjare". Nekima se i prijetilo ako se pojave u
Krajini . Vano je bilo da su odravali dobre veze sa vojvodom
eeljem i njihovim istomiljenicima koje su za vrijeme NOB-a !talijani
tovili makaronima, riom i pagetama, a ovi za uzvrat palili i
partizanska sela u Lici i ubijali ene i djecu. Na ovaj sadanja
generacija Srba iz Krajine dovela je pokret do perfekcije, a time
267
SCENA BESMISLA
i sebe do propasti. Sada se potuca irom svijeta bez drave i otadbine.
Tako je prola borba u kojoj nije smjelo biti "komunjara".
Ova vremena su smutna vremena i smutne generacije stasale su pod
"staklenim zvonom" bez patriotizma, izgubljene i iskvarene, generacije
kojima treba "pjesme i cigara". Onda su dola teka vremena za koja oni
nisu pripremljeni. Pisali su po tarabama: ne na nas, i pobjegli
su irom svijeta. A mnogima koji su ostali trebaju: crkva, kralj i nacija.
Kako tvrde nacionalisti, na jednoj "duhovnoj tribini" u Banjaluci, Srbi
su u "monstruoznoj Jugoslaviji" bili goli, bosi, slijepi i sada su tek
progledali. Narod koji nije u stanju da sagleda sebe u
istorijskom i konkretnom komplikovanom procesu, preputen je
sudbini i porazu. On ne moe da shvati svijet u kome se nalazi i da mu se
prilagodi, niti je u stanju da se iz opasnosti. Egzemplaran je
srpski narod u RSK. Zna li on ta je svojim ponaanjem htio
Danas nema nijednog ideolokog, pokreta ni pojedinca koji
nazire svijet u kome ivimo i kako da se jedan mali narod ponaa u
savremenom svijetu. Svakodnevno gledamo i gluposti kojima se
obmanjuje i narod.
Srbi u RSK nisu pokazali elementarno nacionalno dostojanstvo, ponos i
patriotizam. Od konflikta sa Hrvatima 1991. godine, oni su se
sve vie opredjeljivali da u sukoba napuste Hrvatsku. Njihovi
pogledi bili su upereni prema Srbiji tako da se nisu ni pripremali za
odbranu. kako objasniti da nisu dali nikakav otpor a u rukama su
imali moderno oruje. To je bila potpuno pogrena strategija za ta je
kriva i SRJ. Ona je morala podizati borbenost i stvarati organizaciju
otpora. Kakva je bila vojska RSK takvu vojsku Srbi nikada nisu imali.
To je na sve osim na vojsku. Ponaanjem SRJ i podravanjem
pokreta, ona je od Srba u RSK i RS napravila svoje
neprijatelje. U svojim izjavama govori da je RSK izdana i da SRJ
nije odrala A ta je on uradio za odbranu RSK? Srbi u
Krajini ratovali su oko 350 godina sami protiv jedne od svjetskih sila i
odrali se. Ostaje pitanje zato nisu ratovali u daleko povoljnijim
uslovima. Oni su izgubili bitna istorijska svojstva. Umjesto da su
reagovali borbom i otporom u jednom drutvu, oni su prijetili
bjekstvom, kao da neko na to reagovati. Zato Srbi nisu reagovali
kao njihovi preci, kao Kurdi danas, Palestinci i drugi pobunjenici. Nekad
narod danas slui za sprdnju svijetu i za saaljenje.
Sve nacije na Balkanu su manje-vie oboljele zbog istorijske frustracije.
su za vrijeme rata raznim sredstvima prisiljavali pripadnike
268
SCENA BESMISLA
svoje nacije da mrze pripadnike drugih nacija. Ako to ne - bili su
izdajnici svoje nacije. Vlast u RS je bila spoj crkvene i svjetovne vlasti.
To je jedna vrsta kalifata. Uniten je svaki socijalni i nacionalni
pluralizam kao u svim sistemima. Crkva je postala
idejno- ustanova. Pripadnika drugih naroda nema u prosvjeti
kulturi, javnim slubama, rukovodnim mjestima, uglavnom vlada
segregacija. U proteklom ratu nacionalizam je poput raka metastazirao
do genocida. Oboljelim teko da je bilo spasa. Oni su bili izgubljeni za
civilizacijski drutveni ivot. Narod koji nije u stanju da
sagleda sebe u istorijskom komplikovanom procesu - preputen je
sudbini. On ne moe da shvati svijet u kome ivi i da mu se prilagodi niti
je u stanju da se iz stalno opasnosti. To tako
snano angaovanje naroda na razbijanju Jugoslavije.
i teorijski se znala povezanost nacionalizma i dekadencija, ali
ovo to se desilo nakon ruenja Jugoslavije prevazilo je sve poznato.
Npr. stanje poslije pada jakobinaca u Francuskoj, zatim pada Napoleona
i pobjede "svete alijanse", pada Vajnmarske Republike i pojave faizma,
ali ovo to se desilo poslije ruenja Jugoslavije prelo je svaku mjeru.
Retrogradna sfera ruila je sve a nita nije gradila.
Ona je pokazala potpunu nesposobnost da povee i ujedini sferu
politike i nune drutvene procese. Sadanja generacija je mahom TV
instrumentalizovana u funkciji dekadentnog svijeta. Ovo su velikim
dijelom frustrirane i unitene generacije za bilo kakvo sa
izazovima. Pred jedan dio se
razbjeao irom svijeta. Drugi dio naroda se preselio u gradska naselja,
prijavio se kao izbjeglice, nasilno zauzeo stanove i trai
"humanitarnu i nita ne radi. Ovaj dio se ponaa kao rimski
plebs. dio tavori i
Ako izgubi domovinu, sve bitke za njenu obnovu su teke i
neizvjesne. Zbog toga vjerovatno jedan dio generacije bjei. na
prvom koraku mora se neko podmititi da se dobije paso, legitimacija ili
neki drugi dokument, jer apatridi nemaju drave koja bi im izdala
dokumente.
Jugoslavija se nije raspala zbog snaga nacifaizma zbog unutarnjih
antagonizama i slabosti, skoro potpune dezintegracije i odsustva
jugoslavenskog patriotizma. klasa nije postojala, nije bilo ni
jugoslavenske vojske, se javila nacionalna vojska. Vrijeme je trailo
sasvim drugog Tita, ali ga nije bilo, a stari se potpuno ispraznio. Niko
niti je znao, niti je bio sposoban i dovoljno i hrabar da
269
SCENA BESMISLA
ruenje Jugoslavije, koje po angaovanim snagama nije bilo teko
Bijedne i vojne federacije dozvolite su da se
pred njihovim rui Jugoslavija, su i oni doprinijeli
pogrenom strategijom, oportunizmom, izdajstvom,
se pred nosiocima nasilne secesije. Oni koji su bili na
Jugoslavije pokazali su se nesposobnim da procjenjuju realnu situaciju,
se svojih ustavnih prava i ovlatenja.
2. Problem nacionalne sloene drave i rat u BiH
Pojam nacionalno sloene i jedinstvene drave BiH kao i svake
suverene drave da je ona teritorijalno nedjeljiva, da npr. Srbi
i Hrvati , ako ele da iz BiH prema svojim nacijama to
mogu ali ne mogu sobom ponijeti teritorij na kome ive, bez
pristanka svih naroda, jer je to i njihov teritorij koji je integralni
dio BiH. Muslimanski fundamentalisti - ekstremisti optuili su Srbe za
"agresiju" na BiH, a BiH je i njihova zemlja; kako mogu izvriti agresiju
na svoju zemlju? da se kae da to nije njihova zemlja. Da li narod
koji je bio ravnopravan i suveren, kome je to pravo nasilno oduzeto po
predlogu Badinterove komisije, narod koji je sveden na nacionalnu
manjinu - ima pravo da to pravo i borbom vrati? Nije li ta borba
legitimna, a ne agresorska, tim prije to on vodi borbu na svom
koje nije njegovo samo gruntovno i dravno-pravno. Srbi su i u
dravno-pravnom smislu bili konstitutivan narod drave BiH od Prvog
zasjedanja ZA VNOBiH-a, 25. novembra 1943. Ko ih je tog prava liio
1992. godine i moe li to a da ne prekri Ustav? Agresor je onaj
ko ih je tog prava liio. Srbi su u BiH napravili istorijsku strateku
greku jer su vodili kanjiv rat, umjesto
Oni nisu imali ni znanja, ni ciljeva, ni organizacije da vode borbu i
rjeavaju probleme koji su nastali secesijom Jugoslavije i BiH, su
da problem rijee "poprijeko", refleksno, nesvjesno i upali su u
dunglu iz koje nisu nali izlaza. Oni su u ratu ispoljili sindrom
prepotentnosti ("neprijatelja lijevom rukom") neorganizovanosti
i neodgovornosti i vrlo loe su proli. sva tri naroda u BiH vodili
su borbu za teritorije a ne za pravdu i slobode, ne bi vrili

Do rata u BiH ne bi ni dolo da SAD nisu nagovorile da ne
potpie Kutiljerov plan. One su ponovo potpisivanje plana
1993. da bi u novembru 1995. godine ponudile Dejtonski
sporaz4m. Koliko bi rtava bilo spaseno i ruilatva obustavljeno da je
270
SCENA BESMISLA
do sporazuma dolo 1993. godine? Glavni krivac za rat u Bosni su SAD i
EZ koje su krenule u faizaciju svijeta. One su NATO-a
forsirale prodor na istok, a drugi pravac je krenuo na Balkan. Svako
moe vidjeti da je to faizacija pod imenom "novog svjetskog poretka",
kojim se sluio i Hitler. Na taj trend mogli smo vie uticati, bar to se
rasula Jugoslavije. Srpski korpus mogao se bolje
zatititi da je to imao ko Srbi ni u jednom dijelu nisu bili na
nivou ovog zadatka. Neki dijelovi su sabotirali sporazume i ili su
obrnutim putem - putem progona i pogroma; to je
Srbe ukopalo.
Srbi su imali potpuno pogrene procjene i upali su u teke greke.
strateka greka je bila ulazak u nedefinisani rat, zauzimanje
teritorija i prekid operacija s ciljem da se teritorije zadre;
je rat najnieg intenziteta kakav se u istoriji ne poznaje. To je
trajalo dok se protivnik nije osposobio i preuzeo inicijativu koju nije
isputao i Srbe doveo skoro do poraza. Na taj rat se potpuno
okrenuo protiv Srba. Pasivnom odbranom vie od dvije godine Srbi u
BiH su sami sebe porazili, je inicijativa preputena protivniku koji
je bio sve brojniji, agresivniji i naoruaniji. To je bila glavna strateka
greka koja je dovela do poraza. U toj borbi na strani muslimana
pridruili su se NATO i UNPROFOR, vojska muslimansko-hrvatske
koalicije. SAD su intervenisale da bi Srbe liile vojne pobjede i da bi ih
prisilile na diskriminatorska rjeenja. One su to uradile i u
RSK. Amerika je drava opasnih namjera. Balkan je samo
prolazna stanica kao to je bio i za Hitlera. Tako se talas rata ubrzo
okrenuo protiv bosanskih Srba i izlaza nije bilo.
U avgustu 1995. Klintonova administracija je otvoreno stala na stranu
Ovaj je ponudio mirovni plan u 12 za koga se
unaprijed znalo da ga Srbi ne mogu prihvatiti i rat se nastavio. Tada je
proglasio srpsko rukovodstvo nelegitimnim, a i
ratnim i traio njihovo gonjenje. Ovo
stanovite je hitro prihvatio Holbruk i javno ga objavio. U takvoj
situaciji muslimansko rukovodstvo je insistiralo da je vojno rjeenje
jedino Amerikanci su izvjesno vrijeme da vide moe li
muslimansko-hrvatska koalicija poraziti Srbe. Kada se to nije ostvarilo u
roku, Holbruk je delegitimirao Srbe za pregovore tako da
SAD sa njima ne mogu pregovarati. Tada je rjeenje da ih
zastupa SRJ.
271
SCENA BESMISLA
Bombardovanje srpskih poloaja i muslimansko-hrvatska ofanziva
naruile se vojnu sposobnost bosanskih Srba. Oni su se opkoljavanjem
Sarajeva iscrpili bez razloga. Zato ni potpisivanje sporazuma o prekidu
rata, 12. oktobra 1995. nije smanjilo opasnost od dalje eskalacije rata, jer
su muslimani urili da poraze srpsku vojsku i da do prekida rata ostvare
maksimalne ciljeve. Zato su i doli na domak Banjaluke uz
hrvatske vojske koja je skoro sve vrijeme rata bila u Bosni, davala
podrku HVO da bi se ostvario cilj okupljanja svih Hrvata. Srbi su jo
raspolagali velikim ratnim sredstvima, ali su ih sve manje upotrebljavali,
jer su se ljudski potencijali smanjivati, dezerterstvom.
Amerika je da bi dalji porazi srpske vojske uveli SRJ
u rat, su Srbi zaprijetili i SAD su obustavile vojne operacije
muslimansko-hrvatske koalicije. je tugovati, jer mu je
ivotni cilj bio da porazi Srbe, ali je morao pristati na prekid i
na Dejtonske pregovore.
Iako kasno, Evropa je shvatila razne mahinacije bosanskih muslimana i
se opirati Americi, ne da je u iri sukob.
Amerika se nala u da rat pregovorima
i da na ishod pregovora, tako da rat ne bude ni u korist,
pogotovo ne u korist Srba. Ovim je oslabio kredibilitet muslimansko-
hrvatske koalicije i Evropske alijanse.
faza rata u Bosni je velikom provokacijom
5. februara 1994. Na pijaci Markale od eksplozije mine izginulo je preko
60 i mnogo vie ih je ranjeno. Odmah su Srbi. A
eksplozivna naprava napravljena je uz specijalaca Hesbolaha,
kako tvrde svjetski izvori. To je zbog toga da bi se stvorili
uslovi za bombardovanje Srba. I sve je otvoreno podrka
krenju embarga na uvoz oruja, direktno snabdijevanje muslimanskih
snaga orujem i municijom. Otvorena podrka snaga UNPROFOR- a.
U februaru 1992. godine u Lisabonu tri glavne grupe iz BiH sloili
su se sa predlogom Kutiljera koji je predloio BiH kao drave
kantonalnog tipa u kojoj bi sve nacije svoj identitet. U
posljednjem trenutku se povukao iz dogovora na mig SAD.
Neto kasnije rat je je insistirala na secesiji i razbijanju
Jugoslavije, a muslimanski svijet iskoristio je balkansku krizu za novi
dihad i utemeljenje nove islamske drave. Ekstremni muslimani sukob
su s ciljem da se Srbima ne dopusti ni neka stvarna autonomija,
a kamoli posebna drava. I Srbi su situaciju prejudicirali, stvaranjem RS,
9.1.19(2. i time dolili ulje na vatru. To je bilo prije secesije BiH. Nije to
272
SCENA BESMISLA
bio samo laicizam u politici, i idiotizam. Od toga su Srbi imali samo
tetu, a nikakvu korist, proglaeni su "buntovnicima". Srbima nije
bilo nikoga ko zdravorazumski misli. da je pogaeno pravo Srba
kao suverenog naroda a oni proglaeni nacionalnom manjinom, oni su
imali legalno pravo da se bore za prava i slobode, ali na sasvim drugi

U ovom ratu nije bilo pobjednika; ima samo mnogo
razjurenih, pobijenih i Da nacije mogu biti same sebi
ovakvi neprijatelji to se u istoriji u ovom vidu rijetko deavalo. I svi
tvrde da vode pravednu borbu; sve se pravda ponaanjem
one "druge strane". Diskriminacija cijelih nacija dostigla je vrhunac:
kolektivno obespravljivanje pripadnika drugih nacija, tortura,
otputanje s posla, izbacivanje iz stanova, "radne obaveze", sa reimom
koncentracionih logora sve kao posljedica delirijuma i
bezumnog stanja u kome se ljudi prepoznati ne mogu. Kada su za
vrijeme rata spominjani pripadnici drugih nacija nacionalisti su
reagovali refleksno. Za tu ulogu koritene su infantilne osobe, duhovno
zaostale i hendikepirane. Specijalne grupe koritene su za ruenje
damija i crkava. Dakle, svugdje se manifestovala srednjovjekovna
svijest.
U izjavi za sarajevske "Dane" Holbruk da nema Bosne bez Srbije.
To je trebalo znati jo 1992. godine, da Bosna ne moe egzistirati bez
saveza sa SRJ. Holbruk kae da je "u septembru i oktobru 1995. godine
rekao i uku da mogu da
zauzmu Sanski Most, Prijedor i Bos. Novi, ali ne i Banjaluku".
oni su krenuli na Banjaluku i ta operacija je obustavljena
Klintonu i Jeljcinu. ("Novosti", 25. 3. 1997). je ne
jednom da je bosanski interes u ostvarivanju ekonomskih i
drugih veza sa SRJ. I jedna i druga drava mogu opstati kao ekonomska
cjelina. To je islamski fundamentrtlizam potpuno ignorisao.
3. Poraene ideologije u ovom ratu
U ovom ratu sve nacionalne ideologije su poraene. Nastalo je doba
promjena. Njima se moemo opirati samo jo izvjesno vrijeme.
Pogledajmo npr. u kakvom su stanju Hrvatska, BiH, Makedonija, SRJ.
Savremena drava mora imati osnovu. Samo na toj osnovi
moe se ostvariti nacionalni preporod, a ne na nacionalnoj ekskluzivnoj
dravi, to zastupaju pokreti. sistem
273
SCENA BESMISLA
Jugoslavije nije bio rigidan kao u nekim zemljama. Zbog
toga je i postignut veliki preobraaj u materijalnoj proizvodnji i
duhovnoj nadgradnji u svim republikama. Sve republike su potpuno
izmijenile svoj lik to se ne moe negirati. Ovdje je jedan model
drutvenog posluio za revolucionarni, materijalni i duhovni
razvoj. Kasnije ga je trebalo se morao konzervirati.
ta su postigle otcijepljene republike? Stvaranjem SRJ htjela se
ideja jugoslavenstva koja bi uvaavala nacionalne posebnosti, ali i koja
bi bila otvorena za objedinjavanje srodnih naroda i drava, ali se u tome
nije uspjelo. Dakle savremena drava mora biti nacionalna i
ako misli da bude agens daljeg drutvenog progresa. Taj kurs razvoja
nailazi na otpor konzervativnog svijeta koji se do kraja iskazao u ratnim
sukobima na prostoru bive Jugoslavije. OUN je ostao usluni i posluni
servis SAD koje su same sebe proglasile jedinom svjetskom silom i
nosiocem novog poretka. One-rade ta i svijet pristaje na to. Niko
se otvoreno ne buni ni velike i snane zemlje. Zbog svoje smuenosti
i svjetska zajednica nije bila u stanju da rijei
jugoslavensku krizu, a jo manje bosansku. Iz toga bi trebalo
pouke bez kojih se ne moe vjerovati u drutvene
promJene.
Jednopartijski nacionalni reimi koji su poslije ruenja
Jugoslavije nastali nisu do sada izbjegli stvaranje jednopartijske drave.
To se posebno odnosi na jednonacionalne reime, koji
nacionalni pluralizam. lako je drava ustanova svih
ona je u ovom ustanova samo jedne partije. Skoro sve
dravne funkcije obavljaju samo partije. Kod izbora
vl ade, na sjednici Narodne skuptine RS, mandatar je uz obrazloenje za
svakog ministra rekao da je SDS-a. Da li je to vlada svih
RS? Iz vojske su se odstranjivati u toku rata oficiri koji nisu bili
partije. Na jednoj sahrani oficira u Banjaluci, se
vojnicima visoki oficir je rekao: "Ako neko pred vama spomene Josipa
Broza i SKJ, puknite mu u ja za njega odgovarati." Drugi jo vii
oficir, pred majkama i suprugama palih boraca kae: "Nije li to
su se u prolom ratu sebe tukli partizani i Samo na
jednom mjestu partizani su pobili 20.000 naih sivih sokolova; zato i nisu
vodili borbu protiv faista." U kakvu su borbu ovakvi oficiri mogli voditi
srpsku vojsku u ovom ratu? Kako su ratovali tako su i zavrili. U
mnogobrojnim se ni ne zna gdje su vojnici pobjegli, ni
koliko ih je izginulo, ni koliko ih je zarobljeno, jer sa njima nije bilo
oficira, niti je bilo evidencije. Na jednoj stroju se
274
SCENA BESMISLA
obratio vii oficir im se to su "odbraniti srpsko
pravoslavlje", kao da je ovo bio krstaki rat.
U interegnumu koji se pojavio ruenjem Jugoslavije javilo se
sitnoburoasko drutvo. Kod Srba
kod Hrvata ustae, kod muslimana islamski fundamentalisti i mitovi o
njima. To je u stvari bio posljednji jedne sitne
besperspektivne buroazije koja je izraavala teak oblik depresije i
moralnog pada. Srpska buroazija izraavala
je propalu ideologiju, ruenje bista i spomenika
iz NOB-a i slavljenje Ta ideologija dominira svim
srpskim krajevima.
u Jugoslaviji su potvrdili da se istorijski frustrirani narodi
mogu mnogo lake pokrenuti u retrogradnom pravcu, nego otvarati
nove mukotrpne procese daljeg razvoja. To se vidjelo 1990. godine
na predizbornim skupovima koje su organizovati SDA i HDZ, pojavila
se povezana ahovnica i muslimanski zeleni barjak. ljudi
su znali ta nacionalisti time Na velikom zboru u V. Kladui
oktobra 1990. godine muslimanski govornik iz Cazina kae: "Za svaku
muslimansku glavu 10 srpskih glava." Zato ba srpskih? On se
unaprijed usmjerio na Srbe. Srbi su do te mjere bili naivni i pasivni da
oni tu prijetnju nisu ni opazili. U to vrijeme jo su postojale Vlade
SFRJ i SRBiH, ali one nisu poduzimale nikakve mjere protiv ovakvih
provokacija i poziva. Na zboru u Banjaluci govorio je
Jednom se okrenuo prema nebu i rekao: "Kunem se svevinjim Alahom
da muslimani vie nikada nikome robovati." Kome su oni to
robovali za vrijeme SFRJ? Lakomislenost, neozbiljnost, tupavost Srba
lako je prolazila kraj ovakvih poziva. Zadatak je intelektualaca da na
ovo upozore, a organizovanog plebsa da se ovome odupre. Svako vidi da
je kvalitet ivljenja poslije proteklog rata potpuno propao i da se dalje
propadanje mora zaustaviti nam biti potrebna ni drava ni
sloboda.
4. Mizerija svjetskih mas-medija
Rat u Jugoslaviji pokazao je izvanredan primjer potpunog moralnog
pada mas-medija, u SAD, Engleskoj i Francuskoj.
Oni su proizvodili i plasirali potpuno lane informacije o Srbima. Sve to
su radili drugi pripisano je Srbima. Iza ovih mas-medija krije se
naduvanost i arogancija i svjetska hegemonija. Ratni
275
SCENA BESMISLA
sukobi su posluili za manipulaciju, obmanu javnosti. Npr. Gorade je
rtvovano da bi se SAD uvukle u rat u Bosni, a Markale da bi
NATO-bombardovanje. Srbi su izvjesno vrijeme odolijevali NATO-u i
politici novog svjetskog poretka i nali se pred porazom. Sve vrijeme
ratne kampanje u Jugoslaviji i Bosni, Nijemci su trenirali svoju prusku
nadmenost i aroganciju, posebno Gener i Kinkel. Njoj se pridruila i
ulogu preuzela jenkijevska supremacija.
Ono to je Hitler traio od NDH da se u koaliciju protiv SSSR-a
to su sada od Hrvatske traile SAD, da s njom krilo
NATO-a. SAD okupljaju satelitske zemlje u i jugozapadnoj
Evropi u front protiv Rusije u znaku tzv. "Partnerstva za mir". I
Dejtonski sporazum je u toj funkciji, kao i stvaranje muslimansko-
hrvatske koalicije. Amerika forsira regionalno povezivanje na Balkanu
u kome su i Rumunija, Bugarska, Albanija. Ona agresivno
nastupa bez obzira na rusko protivljenje. I o Jugoslaviji" je
u funkciji SAD. Ipak, male zemlje imaju podozrenje, se obnove
hladnog rata i ruske odmazde. geostrateko prekrajanje
Evrope ozbiljno zapinje na SRJ, i zato je ona pod tekom represijom. I
za vrijeme lokalnih izbora Amerika je bila najvie angaovana protiv
SRJ, opoziciji "svu podrku" nove sankcije
protiv SRJ. su nastojanja da se razbije SRJ i odvoji Crna
Gora; njoj se nude velika sredstva da napusti SRJ.
Hrvatski reim tijesno je povezan sa kao to je
bila i NDH. To proizlazi iz odnosa kroz vijekove.
i Ameriku i interesuju samo njihovi interesi, tako da
Hrvatska moe upasti u ozbiljnu zamku. To je politika visokog rizika, ali
na a ne na EZ koja ima sasvim stav o
Evrope. Amerika trai snaan blok za odmjeravanje snaga sa Rusijom, a
EZ se zalae za ekonomsku i uniju u Evropi.
5. Hrvatska u ratu 1991-1995. godine
Hrvatska oruana secesija 1991. godine bila je nastavak rata koji su
ustae izgubile 1945. godine a koji je bio najsuroviji dio evropskog
faizma. U ovom ratu Hrvatska je nastojala da zatvori crni krug svoje
istorije. je podrala hrvatskog dravnog patuljka, u
svoj njegovoj u Manstrihtu svoje saveznike
iz EZ. Ona je napravila u operaciji "Sprena zemlja"
9. 1993. u depu, za vrijeme "Bljeska" u zapadnoj
276
SCENA BESMISLA
Slavoniji, maja 1995. godine, za vrijeme "Oluje" avgusta 1995.
godine i izgledalo je da to tako dep sela
Medak, Divoselo i Ova sela je napala 9. hrvatska
gardijska brigada "Vukovi", 9. septembra 1993. i sravnila ih sa zemljom.
Poubijala je sve stanovnitvo, i stoku. Takva je bila naredba da se
pobije sve ivo. Mirovne snage davale su informacije Hrvatima o
srpskim poloajima. Ta je operacija nazvana "Sprena zemlja" i zaista je
sprena. Hrvatski vojnici su rekli da nisu naili ni na kakav srpski otpor,
da su Srbi bili potpuno napadom. U akciji su i
neki holandski Preivjeli iskazuju da ih je napad potpuno
iznenadio i da su u veu bjeali. Banda je sedam dana vrljala i sve
unitila, srpske vojske nigdje nije bilo. Ni plavi ljemovi nisu mogli
sruene su 164 i sve je sravnjena sa zemljom. Kada je u
dep stigao francuski general an Kot komandant snaga UN-a sektor
sjever konstatovao je da nije ostalo nita ivo i da su nali samo jedno
pile! Sve su to snimile UN, ali je trebalo mnogo vremena da Sud u
Hagu reaguje. Po svom ponaanju je bio A. on
ga je u svemu oponaao. On je i preivjele ustae doveo u Sabor i na
druge dravne funkcije; imao je namjeru da prenese u Hrvatsku
ali se nije sloila porodica. je EZ abolirala
za sve od Bosne, Pakraca, Krajine, Medaka. Hrvatska
je nestala sa unitenjem Poslije 50 godina Zapad je
stvorio novu dravu. Kao to je poznato hrvatski
nacifaizam je nad srpskim narodom.
Na stranicama 323-328 "Enciklopedije holokausta" pie: "Vie od pola
miliona Srba bilo je ubijeno, miliona protjerano a 200.000
prisiljeno na pokrtavanje na katolicizam hrvatskih nacifaista." Zapad
ne moe odgovornost za reinkarnaciju faizma u Hrvatskoj. Jo
niko od velikih sila nikakvu akciju nije poduzeo da se zaustavi hrvatski
faizam; vjerovatno je i Zapad postao bolestan kad dozvoljava da
hrvatski faizam i dalje ivi.
Hrvatski nacifaizam postao je javan, skoro potpuno legalizovan. Talas
antijugoslavenstva i antisrpstva otvoreno se irio. i humanisti,
patriote postepeno su kapitulirati pod pritiskom agresivnog
nacionalizma. Njega je zahvatila moralna dekadencija i konfuzija, nisu
se pojavile nove ideje, otpori i pokreti. Sve je krenulo stranputicom.
Primitivna, trovala je hrvatsku
naciju. Nestale su ideje NOB-a i izgradnje. Duhovno i
moralno odumirala je i nestajala partizanska revolucija. Kada su bivi
revolucionari i komunisti oboljeli od strasti vladanja sa Jugoslavijom je
bilo zavreno i otvoren je proces nacifaizma. U toku
277
SCENA BESMISLA
rata Hrvatska se borila u Bosni da zadri ono to je osvojila, jer je
da ako to izgubi biti anatemisana od nacionalista. Mnogi su
"hrvatski dio Bosne" zato bi ratovali. Ocijenjeno je da
bez plijena reim ne bi mogao podnijeti, tako da je Hrvatska u
sutini bila protiv Dejtonskog sporazuma, to se vidi i na
Mostara. Ona je izgubila sve preference za ulazak u Partnerstvo za mir.
Generali Filip Morion, Luis Mekenzi, Frensis Brikmon, Majki Rouz vie
puta su opominjali i naglaavali koji su u Hrvatskoj i
Bosni nad srpskim stanovnitvom, ali i nad sopstvenim. Oni su govorili i
o onome to je rekao Miteran, da muslimani nastoje da opsada Sarajeva
to due traje da bi se izazvala intervencija Zapada. Srbi nikada nisu
bombardovali Sarajevo, koliko su Hrvati bombardovali Mostar, pa se
preko toga prelo. Za sve to vrijeme Amerika je dijelila lekcije o
humanosti i ljudskim pravima, a da li se da je u Hiroimi i
Nagasakiju ubila stotine hiljada ljudi, ena i djece, hemijskim orujem
spalila Vijetnam, svojim bombarderima tukla dva sata poslije
rezidenciju Moamera el Gadafija u Tripoliju, aprila 1986. godine
s kojim je u sobi bila ena i djece. Amerika mae
legitimacijom i na Balkanu a pripremila je Markale, bombardovala je
srpske poloaje, izvrila agresiju na SRJ. I Haki sud i optunica za
Sarajevo su djelo Amerike. Amerika koja ima veliki deficit moralnog
prava jadikuje nad sudbinom civila, a vodi krstaki rat protiv drugih
naroda. Blokada Sarajeva je za osudu, ali je i ono bilo prebukirano
orujem i vojskom. Iz njega su kretale estoke ofanzive i pogromi nad
srpskim narodom. Sarajevo je bilo instrument za provokacije. Ono je
sluilo za internacionalizaciju sukoba to je NATO-u dobro dolo.
6. Srbi u sukobima u BiH i Hrvatskoj
Ponaanje Srba za vrijeme prolog rata i poslije njega, njihovo
indolentno i pasivno ponaanje, za vrijeme ruenja Jugoslavije, i
ponaanje u ratu - postalo je pitanje njihovog
Srbi su bili konstitutivni i dravotvorni narod u pet republika SFRJ.
Ako ju je iko trebao braniti morali su je braniti Srbi jer je ona
prvenstveno bila njihova drava i otadbina. na mobilizaciju u
maju i junu 1991. godine oko 125.000 Srba u Srbiji nije se odazvalo
pozivu. Ako se pogleda ko je Srbe obmanuo i uvukao u rat 1991. i 1992.
godine, zato je Sarajevo u kome je tada bilo 60.000 Srba, ko je
predao 12 optina u Bos. Krajini strani, nasilno izvukao oko
60.000 prba iz Sarajeva, est mjeseci nakon Dejtona, ko je napravio
278
SCENA BESMISLA
masakr u Srebrenici i u Prijedoru i drugim mjestima - moe se
da Srbi u svojoj dugoj istoriji nisu imali neprijatelja od samih
sebe. Oni koji se toliko neodgovorno odnose prema neposrednoj
prolosti ne mogu biti nosioci to se ne jednom pokazalo. I
pored gorkog iskustva iz prolog rata: masovnog egzodusa,
paljevina, pogroma, Srbi ne mogu iz pijane ekstaze;
oni se jo Moemo li mi ivjeti kao normalan svijet? U
interegnumu posljednjih 10 godina Srbi sve vie tonu u ponor istorije.
Oni sporo i teko odgovaraju na izazove savremenog svijeta koji je
veoma surov. Oni prkose umjesto da se
i izbjegavaju udare. Umjesto slobode i demokratije u 21. vijek ulaze sa
opasnim i otvorenim namjerama od strane velikih sila,
prije svih SAD, koje raspirivanjem i vjerske mrnje malim
i istorijski frustriranim narodima, ostvaruju svoje i
imperijalne interese. Ti sa zapada, balkanski rat
ubacili su narode u pakao a iz njega se teko i dugo Prema
Srbima ispoljili su patoloku mrnju, sva sredstva, sve do
N A TO-bombardovanja razblaenom atomskom energijom.
Duhovno trovanje naroda koje je na naim prostorima pri kraju 20.
vijeka bilo monstruozno pokazalo se opasnije od svakog oruja, jer ubija
u njegove vrijednosti na dui rok, a moe se i generacijski
protezati. Rat je stao, ali se izbjeglice ne zbog posljedica
duhovnog trovanja. To pogoditi omladinu kojoj treba
drutveni ambijent u kome se pripremati za ivot koji biti tei od
sadanjeg. oni koji imati visoke kriterijume i visok stepen
pripremljenosti i obrazovanja za savremene potrebe. Pri razmatranju
uzroka i posljedica sadanjeg stanja treba imati u vidu da je Balkan,
posebno BIH ponovna rtva evropskog kolonijalizma i cinizma, to se
skriva iza velikih parola o ljudskim pravima i slobodama i pruanju
ovom da se u Evropu. se Evropa
pokazala na kraju 20. vijeka. To je Evropa nacija i nacionalizma, to je
Evropa starih i novih oblika kolektivizma. Njoj je smetao
kolektivizam, ali joj ne smeta kolektivizam. Ona olako
prelazi preko negacije ivota, negacije prava i sloboda
drugih naroda.
Jedna od zabluda izvjesnih zapadnih krugova bilo je miljenje
da bi promjene sistema u Jugoslaviji doprinijelo smirivanju
sukoba. sve je bilo da se sukobi ne mogu zaustaviti
dok se na ruevinama Jugoslavije ne formiraju nacionalni identiteti koji
u ekonomskom i istorijskom smislu zadovoljiti sve strane
279
SCENA BESMISLA
u sukobu. U svim narodima u Jugoslaviji postajao je, manje-vie, velik
procenat ljudi opsjednutih idejama iz prolosti iz
vremena o naciji- dravi. Ti zahtjevi se poslije smrti J. Broza
u ta su se i elitni dijelovi SKJ i SFRJ. Najprije se pojavio
viepartijski sistem u sloenim vienacionalnim i multikonfesionalnim
zajednicama; formirane su nacionalne partije koje su na izborima 1990.
godine pobijedile i koje su podijelile zajednice na toliko
dijelova koliko ima naroda. I ratna sjekira je iskopana. To se posebno
odnosi na BiH koja je vijekovima stvarana kao identitet, koji su
potpuno razbile nacionalne stranke: SDA, HDZ, SDS. I tamo gdje se
nisu javile samo nacionalne stranke - pluralizam podijelio je
narod na desnicu, centar i ljevicu. Npr. u Makedoniji, na izborima
pobijedila je partija VMRO - probugarska partija
poznata jo iz Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj je pobijedio HDZ, itd.
7. Stanje odnosa u BiH
Sadanja BiH svestrano je nestabilna drava, ekonomskim,
ideolokim, socijalnim, pravnim i drugim problemima. Oni
su jednim dijelom iz dalje i blie prolosti, a drugim dijelom raspireni u
ratu, i dalje se raspiruju. Ono to BiH najnestabilnijom to su
odnosi tri njena konstitutivna naroda. Ni
u toku rata, koji je uglavnom bio ni
Dejtonski mirovni sporazum, ni postdejtonska zbivanja - nisu smirili
odnose, se oni nalaze u latentnoj i otvorenoj
napetosti. Uzmimo za primjer segregaciju djecom u ili
parole na izbornim pancirna 2000. godine. Ti sukobi, otvoreni i
uglavnom latentni, dugo biti naa sudbina. bilo kako bilo, u
BiH se prije ili kasnije nuno ono to su svi civilizovani
narodi u Evropi, koji su dugo ratovali sve do
istrebljenja, kao to su ratovali Francuzi i Nijemci 200 godina, pa su
ipak, za zelenim stolom morali ivljenja. To
morati i narodi BiH, bi ivjeli, nezavisno od toga
koliko je ko od njih danas na taj spreman. Naa svijest je jo daleko
od shvatanja te nunosti. Time se nae stranke uglavnom ne
bave, a ako se ne bave nisu stranke, niti su nam potrebne. To
su interesne grupe koje umjesto rjeavanja drutvenih
problema juriaju jedna na drugu i zbog toga vie tete nego koriste.
One se bave onim ne treba da se bave.
280
SCENA BESMISLA
Skoro da nemamo stranaka orijentacije u kojoj
bi svi narodi vidjeli svoju ansu za vlastiti opstanak i bolji ivot u istoj
dravi koja bi bila funkcionalna i jednaka prava svih
njenih konstitutivnih naroda i svih njenih Osporavati dravnu
himnu i zastavu BiH, na inauguralnoj sjednici Skuptine RS - mogu
samo zaslijepljeni nacionalisti, a ti glasovi su se mogli javno Njima
ne treba ni drava, ni otadbina, oni su toliko frustrirani i toliko se
nalaze u nacionalnoj ekstazi da su im dovoljne tribale. Oni
zavode narod koji je jo velikim dijelom Oni bulazne
u vrijeme kada se narod nalazi u totalnom siromatvu i
Uzmimo za primjer zdravstvo i socijalno osiguranje koje je potpuno
osiromaeno i palo na koljena. Sada se nalazimo u stanju da bi promjene
morale biti radikalne, ako se plaimo da ih nazovemo revolucionarnim.
Treba graditi sistem u kome ivjeti kao svi normalni ljudi.
Nema sumnje da je zajednica u BiH preko svojih organa i
predstavnika: visokog predstavnika, OEBS-a, SFOR-a, UNHCR-a,
IPTF-a i mnogobrojnih drugih vladinih i nevladinih organizacija
ostvarila istaknutu ulogu u smirivanju stanja koje je nastalo
vjerskim, ratom. Bez njene intervencije narodi BiH bi se
vjerovatno istrijebili, kao to su se u 15. i 16. vijeku
istrebljivala indijanska plemena u Sjevernoj Americi.
intervencija obavljena je Dejtonskim sporazumom novembra 1995.
godine kojim je prekinut rat i uspostavljen mir. Ratni bilans je bio:
masovni progoni i pogromi, i paljevine, ruenje civilizacije.
Nijedan od tri nacionalna pokreta nije ostvario svoje iracionalne ciljeve
- sva tri su poraena. Organi zajednice su da
saniraju stanje i uklanjaju katastrofalne posljedice rata, uspostavljaju
ravnoteu i odnose stranama. rat je mnogo
lake bilo prekinuti, nego uspostaviti odnose pomirenja i uspostaviti
dravno-drutvenu organizaciju. Sukobi u BiH imaju
duboke socijalno-istorijske korijene i izraavaju se u istorijskoj
zakanjelosti, u frustracijama i konfliktima. Prema uzrocima sadanjeg
stanja u BiH, u uslovima siromanog drutva i niske opte i
kulture- nijedan demokratski sistem ne moe se realizovati, jer
on pretpostavlja da postoji za pravo i slobode drugog.
Organi zajednice izgledaju naivni i poduzimaju
pogrene mjere. Npr. u BiH su prisutne dvije izraene tendencije koje se
i prave stanje:
koju zagovara struja i
nefunkcionalna koju zagovara hrvatsko-srpska struja. Organi
281
SCENA BESMISLA
zajednice do sada nisu bili u stanju da ravnoteu
te dvije tendencije. Izgleda da oni i ne vide u je
problem. BiH, kao sistem, ne moe se uspostaviti ni na
jednoj od ovih tendencija. Zasada i jedna i druga su prisutne, zbog
se ne moe uspostaviti funkcionalan i efikasan drutveni i dravni
sistem. Ako se npr. kao veliki to to je na prvoj
sjednici Narodne skuptine Republike Srpske u sali prvi
put izvedena dravna himna BiH i istaknuta dravna zastava, pet godina
poslije proglaenja BiH kao drave, onda je to ozbiljno upozorenje i
nemamo da se hvalimo. Razumije se, mi nismo SAD, u kojima je
nacionalno potisnuto u privatnost i zamijenjeno dravljanstvom, sa
i ljudskim pravima pojedinaca, ali ne smijemo pretjerivati ni
sa nacionalnim, jer iz srednjeg vijeka.
Srbi jo nikada nisu prebrojavali svoje rtve - ni poslije Drugog
svjetskog, a ni poslije ovog rata. Prema svojim rtvama i istoriji oni su
imali neki svoj nerazumljivi i nemarni odnos. Tako je bilo i prema
Jasenovcu. Oni ni danas ne znaj u koliko je Srba nastradalo u Jasenovcu,
pa ni na drugim gubilitima u ovom ratu. Poslije "Oluje" Hrvatska se
svrstala u zemlje u Evropi. Oslobodila se Srba i na taj
ostvarila plan A. Hrvata vie od sto godine
je "srpskim faktorom", to su Srbi potpuno zanemarili.
Poslije "Oluje", Hrvati su odahnuli i je ivjeti u zabludi da
"lijepa naa" 1.000 godina ivjeti u svoje samodovoljnosti.
Hrvatska se pretvorila u monstrum-dravu, totalitarnu
u tribalu tipa usred Evrope. Ljudi,
privreda, trgovina, ivota su bolovati od klaustrofobije i
zahtijevati da se otvore vrata i prozori i da zrak. A kada su otvoreni
ljudi su masovno odlaziti na pijace izvan Hrvatske. Pusta srpska
u Lici, Baniji i Kordunu teko da se kroatizirati.
282
SCENA BESMISLA
Dogodilo se posljednjih deset godina
U proteklih deset godina izmijenio se odnos svjetskih sila
prema jugoslavenskom prostoru u dravama koje su na njemu nastale
poslije razbijanja Jugoslavije. Amerika je taj prostor sa vojnim snagama
NATO-a zaposjela i predstavlja na njemu glavnog arbitra. Na ovom
prostoru Amerika i Evropa odredile su svoje interese. NATO je svoje
teite prenio iz srednje Evrope na Balkan i to je stavio pod
svoju dominaciju. Rusija se kasno sjetila da se i njoj kao regionalnoj i
svjetskoj sili na ovom priznaju njeni interesi, i tako
jedne velike sile i irenje NATO-a prema njenim
granicama.
U ovom kompleksu jugoslavenski predstavlja jedan od
evropskih i svjetskih odnosa. Opti principi evropske bezbjednosti iz
Helsinkija podvrgnuti su ispitivanju i mijenjanju, davanju novih
prioriteta. Pravo naroda i nacionalnih manjina na samoopredjeljenje i
neprikosnovenost dravnih granica - mijenjali su mjesta od do
zavisno od prioriteta svjetskih sila. Provjerava se i
svjetskih i evropskih institucija, njihova funkcionalnost u rjeavanju
krize. Kao na poligonu uvjebava se tehnika posredovanja, pritisaka,
sankcija, upotreba vojne sile u raznim oblicima. je primjer
Makedonije i Kosova. Dejton je postao simbol
sposobnosti i efikasnosti da i vojno dri krizu pod kontrolom.
Ona ima vojne baze u BiH, na Kosovu i Makedoniji.
to se na prostoru bive Jugoslavije, gledano sa distance
od deset godina, Jugoslavija se raspala (neki kau da je razbijena) , ali se
cjepanje novonastalih drava nastavlja. Poslije poraza velikosrpskog
koncepta u Hrvatskoj i BiH (koji predstavlja veliku strateku greku),
zatim zaustavljanja velikohrvatskog koncepta u BiH, izbio je na scenu
velikoalbanski koncept, koji sada ugroava centralni i juni dio Balkana.
Srbija, Makedonija, Crna Gora su militantnim albanskim
nacionalizmom, uz otvorenu asistenciju i evropske politike.
iptarski faktor je sada kvislinka vojna i snaga SAD u
Evropi, koja slui za zamiljenog stanja na Balkanu. Svoje
strategijske interese SAD koncentriu na tri najvanija jedno
od najvanijih je problem nuklearnog oruja, u Rusija dri paritet
sa SAD; to oruje posjeduju i mnoge druge zemlje. SAD se zalau za
reviziju Sporazuma o odbrani sklopljenim sa SSSR-om 1972.
283
SCENA BESMISLA
godine. Namjera je koritenje finansijske SAD radi
usavravanja odbrambenog sistema i tako
protivnike da postanu nuklearna prijetnja, a vlastiti nuklearni potencijal
koristiti za nametanje globalne hegemonije. Na ovaj SAD
biti nimalo lako imobilizirati sav arsenal nuklearnog oruja koji ih sa
svih strana okruivati. Rusi su objavili da su proizveli interkontinentalnu
raketu koja se ne moe presresti i onesposobiti. Ovim se oivljava
nuklearna utakmica u situaciji u kojoj da je i
humano, ima poslova - da se okrene zatiti ivotne sredine, da
nahrani stotine miliona gladnih i da daleko vie bolesnih sa
nikakvim uvjetima za ivot, da bi mogli aktivno da se u
savremeno drutvo.
Drugo je tzv. globalizacija. Amerika i Evropska unija bile su
problemima koji su nastali nestankom drugog bloka. Stanje
koje je nastalo bilo je Kao jedina sila SAD su preuzele
odgovornost za stanje koje je stvoreno i rjeenje nala u tzv.
globalizaciji, to nametanje svog sistema drutvenoekonomskih i
odnosa. To je sistem koji je zamijenio hladnoratovski sistem u
funkciji jedne sile. Ona je trebala zavriti integraciju slobodnih trita,
nacionalnih drava i tehnologija. Zbignjev Beinski tvrdi
da nijedna zemlja nema izgleda da dostigne SAD u
dimenzije svjetske vojnoj, ekonomskoj , tehnolokoj, kulturnoj. I
da alternativa vodstvu SAD ne bi bila anarhija". T.L.
Fridman ovako opisuje globalizaciju: "Tajna ruka trita nikad
djelovati bez skrivene pesnice." Dakle, uspostavljanje sistema
globalizacije prvenstveno je interes SAD i one ga osiguravati svim
sredstvima. On se nuno susresti sa otporima i odbacivan kao
svjetski sistem. Ako bi se tada upotrijebila vojna sila - u sukobe
kojima biti kraja. Upotreba ekonomskih sankcija kojima se obilato
koriste SAD, je isto kao i upotreba vojne sile. One steu rtvu poput
uda va.
Vrijeme u kome ivimo pod monopolom jedne sile veoma je i
opasno. Ono je ponaanjem od do
hipokrizijom i dvostrukim standardima, koji su primijenjeni u
jugoslavenskom Niko ne zna ko je i prema kojim
kriterijima se li suditi Haki sud ili neko drugi. To je
sud improvizacije i lakrdije. Trebalo je prethodno odrediti kome se
suditi, kao u Nirnbergu, i ko suditi hiljadama onih koji su