Sie sind auf Seite 1von 10

ALEKS KOLIER - Intervju

02.01.01

Zen: Aleks, prvo pitanje naših čitalaca je , koji je pravi razlog za vaše
povlačenje.

Aleks: Moj razlog za povlačenje...

Zen: Nisi se pojavljivao na radiju dugo vremena, čak nema ni nadopuna na


tvojoj veb stranici, imali neki poseban razlog?

Aleks: Nema neki poseban odgovor. Pravo da znaš, istina je da više nisam
siguran, ne osjećam vrijednost informacija pa i više...

Zen: Hoćeš reći da su te ljudi pogrešno shvatili?

Aleks: Ne, samo mislim da nisam siguran da je ljudima stalo.

Zen: Možda je potrebno više vremena za shvatanje tih informacija, nego što
si ti mislio da je bilo prije pet godina.

Aleks: Da, vrijeme, trud, troškovi samog pokušaja da informišeš druge, to je


ta granica do koje smo došli, mislim da se svijet uopšte ne mijenja na bolje.
Andromedske informacije stvarno traže samo-odgovornost, i ja znam samo
par ljudi koji se stvarno trude da postignu to. Postoji razlika između znanja i
mudrosti. Ne mislim da mnogo ljudi to razumije. Postoje mnogi koji su
intelektualci i učeni, ali su potpune budale...Oni nemaju pojma šta rade,
kako to rade, i zašto su uopšte ovde. Ljudi koji su mudri, su ljudi koji
razumiju sadašnju situaciju i pokušavaju da se usmjeravaju prema tome. čak
sa sigurnošću vidim da ljudi uopšte ništa ne rade u vezi toga, ne vidim da
koriste te informacije u stvarnom životu. Tako da ja nisam siguran da te
informacije više imaju svoju vrijednost. Da li postoji i jedan dio nas kojem
je stalo?

Zen: Da li bi jedan od razloga zašto ljudi, ne mjenjaju svijet biti taj da, su
previše zauzeti svojom egzistencijom? Poslovima, djecom, familijom,
hipotekama?

Aleks: Ja vidim da su to stvarno bitni faktori, i da ljudi na to gledaju kao


fizičku evoluciju. Ali u stvari to nije tako. Jedina prava evolucija je ona koja
se dešava u umu. Ovde imamo fizički, materijalni napredak i evoluciju, koja
je čak veoma ubrzana u zadnjih sto godina. Ali pogledajte sve te probleme
koje imamo danas. Uredu, imamo probleme koji doslovno ne ugrožavaju
našu egzistenciju, to je zbog našeg psihološkog razvoja. Sad ako smo
svjesno napredovali, za šta mislim da mi samo tako mislimo, način na koji
gledamo svijet, način na koji gledamo sami sebe, to bi onda bio stvarno
drugačiji svijet.

Mi imamo slobodnu energiju, nismo morali da iskoristimo sve rude u zemlji


da bi preživjeli, trebali bi vjerovatno malo da promjenimo naš monetarni
sistem, ali u osnovi sve te stvari su stavljene na prvo mjesto. I zato, ako smo
napredovali onda se trebamo riješiti svih stvari koje nam nisu u službi.

Zen: Po tvom mišljenju, koliki je uticaj tih bića na ljudski napredak?

Aleks: Da li misliš na svjesnost?

Zen: Oboje i svijest i tehnologiju. Ti si pomenuo u jednom od svojih


članaka, da je 1930-te jedan Njemački naučnik uspio da otvori portal, koji je
dozvoljavao tim bićima da uđu u naše vrijeme. Ako gledamo da se to nije
desilo, da li bi čovječanstvo bilo isto kao danas?

Aleks: Mislim da bi stvari bile rađene na drugačiji način. Ali to je samo


moja pretpostavka, neznam. Ja ne mogu da predviđam budućnost ništa bolje
od bilo koga drugog. A znam da to niko ne može, jer su to vjerovatnoće.
Gledajući na odluke koje danas donosimo, i danas je ono što u stvari i
imamo. Ti nemaš jučer, nemaš sutra, sve što imamo je sadašnjost. Ljudi u
osnovi ne obraćaju pažnju na to gdje su, u nekom trenutku ili cijelo vrijeme.
Da oni su u momentu, kada voze auto, kada prave večeru, razgovaraju
telefonom. Njihov um je uvijek u onom sutrašnjem vremenu, a šta je sa
sljedećom sedmicom. Moram da održim taj sastanak, onaj sastanak, a koliko
u stvari mi zaista sada stvaramo? Stvarno se trudim da razumijem, koliko
sve ovo stvarno pomaže čovječanstvu. Iskreno ne znam.

Zen: Prije par godina, si u jednom tekstu napisao da dokle god se


čovječanstvo bude čvrsto držalo jedni uz druge, da nikad neće moći da
shvate. Gledajući sad posle četiri, pet godina tvoje gledanje ljudi se
promjenilo za 360%?

Aleks: Pa da jeste iz mog ličnog iskustva sa ljudima. Po meni nema ničeg što
je uticalo na njih od svih ovih informacija. Ali ti mogu reći da su na mene
uticale. Trudim se da to sa ljudima ne shvatam lično, ali ne vidim ljude da se
mijenjaju, već svi svakim danom prave sve više izgovora za stvari koje čine.
Svejedno da li su to dobre ili loše stvari.

Zen: šta bi se trebalo učiniti, da bi se ljudi probudili? Nuklearni incident? Da


li smo mi došli na tačku, sa koje nema skretanja, taj mali svjetlucavi natpis
na kome piše ˝Nema više povratka˝ pokazuje da nije više važno šta činimo,
jer ne možemo riješiti problem.

Aleks: Ne ne znam da li bih to tako rekao, ali zašto bi uopšte trebalo doći do
nuklearnog uništenja? šta ako bi išli na biološki način da probudimo ljude,
zar njih stvarno ne interesuje šta se dešava na planeti? Zašto uvijek moramo
ići na najgore solucije? To mi jednostavno nema smisla.

Zen: Ali dok ljudi shvate da smo došli u kritični trenutak, moglo bi da bude
kasno?

Aleks: O da, ja mislim da smo mi na rubu vremena.

Zen: Da si ti kojim slučajem, predsjednik SAD šta bi ti učinio?

Aleks: (smijeh) Da sam ja predsjednik SAD, mislim da bih prvo izbrisao


postojeći porezni sistem. Drugo šta bih učinio, je da bih podupirao
proizvodnju slobodne energije. Pokušao bih da učinim ljude mnogo
slobodnijim. Jer je ovdje problem u tome što više slobode, to im više
odgovornosti daješ. Da li bi ljudi bili odgovorniji prema svojoj slobodi? To
je pitanje za 64.000$ i sa trenutnog gledišta ne znam odgovor. Kako bi mi
promjenili svijet? Napraviti ga boljim mjestom za život, ako niko ne želi da
preuzme odgovornost za svoja djela.

Zen: Da li je odgovornost naučena osobina, ili je dio ljudske duše? Kao što
su osjećaj i krivica. Jer nas niko ne uči, da li su osjećanja prirodna ili dolaze
sa životnim iskustvom. Ako je odgovornost naučena vještina, kao je onda
ljudi uče? Kad se vidi da na planeti, nema dovoljno odgovornih ljudi koji bi
naučili ostale.

Aleks: Mislim da je jedan dio toga naučen. A drugi dio intuitivan. Ja bih
rekao da 99% ljudi zna osnovnu razliku između dobra i zla. Ali iz nekog
razloga, su njihove namjere da čine dobro samo njihova pozitivna
motivacija. Ali isto tako ta motivacija može biti velika i u činjenju zla. I to
se dešava većinom kada ljudi nemaju povjerenja u sebe, a dođu na poziciju u
kojoj dobiju vlast ili kontrolu nad nekim. Oni trebaju nekog da kontrolišu, i
odatle crpe samopouzdanje, a to već nema veze sa evolucijom.

Zen: Sa ovim nedostatkom odgovornosti, tvoje gledanje na svijet riječima, u


sljedećih deset godina Aleks?

Aleks:(duga pauza) Ja ne znam. Ne više. Moje iskreno osjećanje je da idemo


u pravcu, kada ćemo trebati direktnu intervenciju. Ako odluka bude na
nama, neko ili neke grupe će upotrijebiti biološko oružje, a znamo da takva
oružja uništavaju sva bića na planeti.

Zen: čak i one koji i ih upotrijebili?

Aleks: Da, a gdje bi se mogli sakriti?

Zen: Mjesec?

Aleks: Odakle ti takva informacija? Ja ne govorim samo o jednom, već o


svom naoružanju koje je sposobno, da ubije milione! Postoje organizacije, ili
religiozne grupe, koje smatraju da ne samo da je za dobrobit svijeta, da se
unište neprijatelji već i oni samo jer u tome sebi kao osiguravaju prelazak u
raj.

Zen: Ne djeluju kao veoma prosvjetlujuće religije...

Aleks: Zar je bilo koja? Naravno u svakoj od njih postoje određeni pozitivni
i negativni faktori.

Zen: Da li je tvoja promjena kao ljudskog bića, bila postepena? Trenutna


promjena? Ili realizacija?

Aleks: Mislim da je sve troje. Postepena promjena, iznenadna promjena, sve


to dolazi kao realizacija, to je napredak.

Zen: Da budem iskren Aleks, ti baš ne vidiš svijetlu budućnost.

Aleks: Da razumijem, da tako je. Ja ne vidim da mi možemo riješiti naše


probleme, bez pomoći, jednostavno ne vidim. Prije pet godina sam mislio,
hej, postoji šansa ovdje. Ali gledajući apatiju širom svijeta, ne samo u SAD,
ja stvarno ne vidim način, na koji bi mi mogli to da riješimo.

Zen: Da li nije dovoljno da ljudi budu svjesni informacija sa Andromede? Ili


ne.

Aleks: Nije samo to u pitanju. Tu su i druge informacije. Informacije u


kojima nisu samo lijepe stvari, koje možda idu uporedo. Ne znam nisam
siguran.

Sada pravim poređenje, pogledaj koliko ljudi je glasalo na posljednjim


izborima, a koliko nije. Pogledaj šta se dešava u zemlji u vezi politike, i ljudi
ne čine ništa, ne mare. Nisu spremni da izađu iz svojih malih kutija, da
naprave velike promjene za dobro svih. Postoji par izuzetaka, ali ni blizu
dovoljnih da naprave promjenu. Kako da podignemo našu svijest kao
ljudskih bića, kad nas uopšte nije briga. I kad ne želimo da radimo na sebi.
Odgovor nemam...Ko će da nas uči da stvaramo ljubav. Ko bi mogao da
bude naš vođa, da preuzme odgovornost?

Zen: Predsjednik Buš, vođa SAD, zemlje slobodne volje i hrabrosti, dali je
on pravi izbor?

Aleks: Po mom mišljenju da. Kako bi mogao vjerovati svemu što Gor kaže?
Ne bih nikad glasao za Gora, čak i kad bi on bio jedini kandidat. Buš nije
duhovni, ni religijski vođa, on je samo figura na čelu te vlasti. On nije
spasilac, kao ni što niko drugi nije. Svijet mora postati jedinstven. Nema
prečica.
Zen: To bi morala da bude prava žetva.

Aleks: Moja prava uloga je da pokušam prodrijeti, kroz ljudski intelekt i


predrasude, i da ih pokušam probuditi, probuditi njihovu svjest da bi se
sjetili, ko su i šta je njihova prava uloga i cilj. Ne mislim da ću uspjeti.

Zen: šta bi po tvom bila definicija takvog uspjeha?

Aleks: Razvijanje svijesti kroz mudrost.

Zen: Kako bi ti to mogao uraditi. Natjerati jednu osobu, da sjedne i razmisli


o tome je moguće, ali hiljadu? Recimo da je jedan posto populacije upoznat.
To bi moglo da izgleda kao varnica, koja bi se širila. I možda bi se onda
počeli pitati da li vjeruju, i zašto vjeruju.

Aleks: To je ono što bi u pravom smislu trebalo da se desi.

Zen: Da li se ti osjećaš kao ta iskra?

Aleks: Iskreno ne znam?

Zen: Oslobađanje Svete Zemlje na veb stranici, daje mnoge informacije


onima koji su na internetu. Jedno od mnogih pitanja posjetilaca tvoje
stranice, je u vezi narudžbe knjige DSG dio 2 (Oslobađanje Svete Zemlje).
Da li bi mogao da nam ukratko kažeš nešto o njoj.

Aleks: Pa nisam je napisao. DSG 1 je kompilacija snimljenog teksta,


sastavljenog od strane osobe koja se ponudila da napravi prepis sa naših
traka. I tako da je knjiga napravljena i prodata bez našeg znanja. Tako da ne
želim da rizikujem. DSG-2 će biti moj rad, u sljedećih pet- šest mjeseci ću
imati dovoljno vremena da to i uradim.

Zen: DSG 1 je bio u papirnom formatu, malo prije nego je bio stavljen na
internet, šta je bio razlog stavljanja na internet.

Aleks: Da bi što više ljudi imao uvid u te informacije. Nije u pitanju novac,
nikad nije ni bio. Ja i Robinson smo stalno bili optuživani da to radimo zbog
novca. Ali to je apsurdno mi od toga nismo imali ništa.

Zen: Da li će DSG 2 biti pušten na internetu ili u formatu knjige?


Aleks: Mislim da ću ga prvo staviti na internet, a tek onda u čvrsti format.
Vidjećemo kako će ići.

Zen: Možeš li nam dati bar mali djelić o tome, šta piše u DSG 2?

Aleks: Opisujem dvadeset dvije različite rase. Uradiću to veoma detaljno u


vezi Andromedske kulture. O načinu života, njihovom sistemu školovanja,
političkom sistemu. Njihovu istoriju, pogotovu onu koja se tiče Zemlje i
kolonizacije, kao njihovog života na Zemlji.

Zen: Da li možemo samo nešto da raščistimo. Par veb sajtova tvrdi da su te


informacije kanalizovane...

Aleks: Oni to govore godinama. Ne, te informacije nisu kanizovane.

Zen: Da li bi moglo biti, da su neki od tvojih kontakata telepatske prirode, i


da ljudi to miješaju sa kanalisanjem?

Aleks: Stvarno ne znam, ali ne pravi razliku jer sam ove informacije dobio
fizičkim razmjenom.

Zen: Ti kontakti i danas traju?

Aleks: Da, da. Samo sam umoran od toga, da stalno branim to značenje.

Zen: Znači ti sad tvrdiš da ništa od toga nije kanalisana informacija?

Aleks: Kanalisanje zahtijeva da napustiš tijelo, i dozvoliš nekome da uđe u


njega. A to nije ono što ja činim daleko je od toga.

Zen: Kakvi su telepatski kontakti, i na šta liče?

Aleks: Pa kad bi razgovarali, a nijedan od nas ne bi izgovarao riječi. A to


činimo samo putem misli.

Zen: Kad si sreo Andromedane to nije bilo telepatski. Telepatija je


sposobnost koja je izgubljena.

Aleks: Ja je imam, ti je imaš, mi je svi imamo. Ali naša prva uloga je da


govorimo, da predstavimo stvari izvan nas.

Zen: Pa kao, šta su ti to rekli? Kako počinje buđenje telepatije?

Aleks: Ja sam blagoslovljen jer sam to naučio, od rase koja je telepatska. Ta


komunikacija ne ide iz tebe vani pa u osobu. Ona ide direktno u tvoj um, to
je prava istinska komunikacija, u kojoj nema zabune u shvatanju značenja
riječi. Telepatija nije samo riječ, to su namjere, emocije i slike. Teško je to
objasniti.

Zen: Ako ste ti i Moran na suprotnim stranama svijeta, udaljenost ne utiče na


telepatiju?

Aleks: Ni malo. Um nema ograničenja.

Zen: čak i bilion milja udaljenosti?

Aleks: Da čak ni tada ne bi bilo smetnji.

Zen: NASA bi željela imati takav tip komunikacije, da si astronaut na nekoj


drugoj planeti.

Aleks: Naravno to je druga stvar, oni to čine putem raznih uređaja. Kad
vanzemalski brodovi komuniciraju jedni sa drugima, to je putem tehnologije,
dok je ovo iznad svega toga. Koristim zemaljske pojmove da ljudima
objasnim, oni sami sebe ograđuju od toga.

Zen: Rekao si ranije da je brzina svjetlosti određena brzinom misli. Kad bi


postali više svjesniji, da li bi bili u mogućnosti da osjetimo tu vrstu
komunikacije, koju sad ne možemo zbog našeg trenutnog stanja?

Aleks: Ja mislim da je moguće. Totalno moguće.

Zen: Recimo da si u kući, i da vani prolazi neka životinja. Da li bi joj moga


projektovati svoje misli, ali da ona to razumije?

Aleks: Ja to radim sa mačkom cijelo vrijeme. činim to i sa nekim okolnim


psima u susjedstvu, čak nekad i sa svojim sinom.

Zen: Pa kako životinje reaguju?


Aleks: One će mi prići ili neće, uradiće sve što im projektujem.

Zen: Da li si pokušao, da to uradiš sa nekim strancem, u vozu ili autobusu?

Aleks: Da, eksperimentiušem sa tim cijelo vrijeme. Mogao bih biti u


restoranu i da vidim nekoga, i kada mu projektujem misli da se okrene, i
nekad se desi, a nekad ne. Nekad radim neke druge stvari, svaki put je
drugačiji rezultat. Ali se trudim da vježbam. Moja žena i ja smo na istoj
frekvenciji, i mnogo eksperimentišemo u vezi sa tim.

Zen: Vraćamo se na trenutna svjetska dešavanja, Kalifornijska energetska


kriza. Samo istraživanje, da se vidi reakcija ljudi, ili loša politika vlade?

Aleks: Mislim da je to produkt oboje, ali oni svejedno znaju da kriza dolazi.
Na političkoj sceni, Kijoto protokol je u toku, a taj protokol je napravljen da
smanji moć potrošnje. Reduciranje naše upotrebe sirovih materijala. Ali ima
i više od toga, daleko više.

Zen: Kad čuješ sve one priče o konvencijama, okruženju, daje ti se do znanja
da je sve to farsa? Znajući da je slobodna energija sakrivena od ljudi.

Aleks: Da, tako je. Postoji barem dvadeset različitih tehnologija koje su
stvorene da bi se to eliminisalo. Ali sve je to u vezi moći, u vezi novca i
kontrole. Eto zašto se slobodna energija nikada neće pojaviti.

Zen: Papir sa slikom.

Aleks: Papir sa slikom, to je način našeg vrednovanja. Vjerovatno napravim


pet ili šest susreta govoreći o tome, pokušavajući objasniti. Kao na primjer
Viza kartica- na kojoj samo što ne piše-platite da biste živjeli na vašoj
planeti. Zapamti to.

Zen: Da hoću.

Aleks: Samo razmisli o tome. šta mi to trebamo da platimo ovde da bi smo


živjeli?

Zen: Da se kojim slučajem nađeš u džungli, daleko od civilizacije i plaćanja.


Na primjer Amazonija, da li bi brao bobice i ubijao životinje?
Aleks: Da predpostavljam da je to istina. Da li ti živiš u džungli?

Zen: Ne koliko znam po zadnjim provjerama.

Aleks: Postoji kutija koja je konstruisana 1972. od strane čovjeka ovdje u


SAD, generator koji košta 150$ koristi magnete, i stvara struju od oko 5000
wati snage.

Zen: To je velika količina.

Aleks: Moga si da to staviš u kuću, bila je prenosiva, staviti u auto i voziti


kola na ništa. Koristiti za razne svrhe, bez računa i samo živjeti svoj život.

Zen: šta se desilo?

Aleks: Ministarstvo energetike je uništilo tog momka. Tehnologija je


izgubljena ili zaplijenjena, a što se često dešava danas.

Zen: Imaš li šta da poručiš svojim čitaocima?

Aleks: Nije bitno šta mislite o meni, nije bitno šta mislite o Andromedskim
informacijama, ni šta mislite o bilo kojim informacijama. Postoji jedan
zakon koji se nikad neće promjeniti, a to je zakon univerzuma, i samo-
odgovornosti. I to ne možete izbjeći. To je sve što želim reći.

Zen: Aleks hvala ti na tvom vremenu.

Aleks: Hvala i tebi i doviđenja.