UDK 902/904 (05)

ISSN 0581-7501

GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU

HERALD
OF THE NATIONAL MUSEUM OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN SARAJEVO

ARHEOLOGIJA
ARCHAEOLOGY NOV A SERIJA NEW SERIES

SVESKA

VOLUME 48/49 (

Sarajevo, 200 l

Objavljivanje ove sveske Glasnika Zemaljskog muzeja realizirano je uz finansijsku pomo Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (2000. godine).

lanovi urednitva:

Mr. Lidija Fekea, Mr. Mirza Hasan teman Margita Gavrilovi Zilka Kujundi-Vejzagi

Od govorni urednik: Mr. Lidija Fekea

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Zmaja od Bosne 3 www.zemaljskimuzej.ba Za izdavaa: Prof. dr. enana Buturovi Izlazi jednom godinje Tira: 600
Tehniki

Izdava:

urednik: Muriz Redovi Prevod na engleski jezik: Eima Dizdar Lektor: Dr. Aia Softi Korektor: Andrea Dautovi Priprema za tampu (DTP): Mahir Sokolija
Bai

tampa: DES d.j.1. Za tampariju: Demal

SADRAJ (TABLE OD CONTENTS)

IN MEMORIAM
lilk a Kujundi-V c. i zagi ln memoria m dr. Milica Kosori ln Ylemoriam. Dr. :'v!ilica Kusori

5-9

Zdra vko [V\ ar i ln memoriam akademik Borivoj o v i ln Me moriam, iJcadem/cian Borivoj ovi ..... ..................... .. .... .................. .. ...... .... ... . . 10-17 Veljko Pakvalin ln memoriam dr. Ivo BOjanovski 111 MemorialIl. Dr. Ivo Bo)onovski.

IS-2\!

NAUNI I STR U'.)] LANCI (SCIENTIFIC AND SPECIALISTIC ARTICLES )

Zilka

Kujundi- Vejl.agi

Pe m a Pe-ina

Pod lipom - paleolitsko stanite na Glasinakoj visoravni pod Llpom - Palaeoli/h ic SetIlemenI on the Glasinac Plateau ............... . ..

..... 33-89

Brunislav M8rijanovi Pru sac (Biograd) - prapovijesno vieslojno nalazi l e-eneolitiki slojevi Prusac (Biograd) - PrehislOric MulliLayered Archaeological Sile -l:'neolilhic Lavers. Branka Raunig Prahi sto rijski nalazi na srednjovjekovnom gradu Cazin PrehiSlOric Archaeological Finds in Ihe Medieval Town oj Cazin. livo BOlanovskd Rimski grobni nalaz iz Konjevi-Polja u istonoj Bosni The Ronwn SarcophagusFom Konjevi Polje in Eas/em Bosnia ..... ........ ......... .. Branka Raunig Urna sa natpisom iz Zaloja The Um with Ins cr iption from Zaloje . .... .. ....... .. .. .. .. .. ... Lidija Fekea Kasnosrednjovjekovno naselje elopek u Ostojievu kod Bijeljine The Lale-Medieval SetIlement "elapek " in Os/ajieva near Bijeljinu.

..00-1 14

.. J 15-163

.. 164- 2 J 2

... . . 213-230

. ....... .... ....... 231-299

Mirsad Sij ari Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine The Lale-Medieval Spur.lji-om Ihe CoUeerion oj the National Museum of Bosnia alld Herz egovina ................. ...... .. .............

.300-346

Mirsad S ijari Nalazi majolike XIV i XV stoljea iz Bobovca i Kralj eve Sutjeske Th e 14,10 and 15'h Century Maiolica Finds ./rom Bobo vac and Kraljeva Sutjeska . .. ..... . 347-3 69 Salih lalimam Srednjo vjekovni grad Vesela Straa (prilozi za st udiju )
The ivledieval Tow n of Ves ela Straa (conlribU/ ions
10

Ihe sludy) ... .. ...

.. 370-385

Nataa ah inovi Novi nalazi na srednjovjeko vnom gradu Visoki

Ne ...' Finds in the Medieva l Town of Vis oki.. .. ........... .... ....... ...... .. ....... ..... . ..... ..... .... .. 38 6- 394

Esad Veskovi Problemi odra va nja i za tite kamenih spomeni ka na otvorenom prostoru
ProbiellIs of Prese rva tion and COl1servQ/ion of Sione Monum el1ls in Ih e Open ...

..395-400

BIBLIOGRAFIJE I OSVRTI (BIBLIOGRAPHIES AND REVIEWS ) Andrea Dautovi , Olga Lalevi Pregled arheolokih radova u izdanjima Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegov ine ( 1988.-2000.)
Review ofArchaeological Wrilings in Publications of the Nationnl Museum ofBosnia and Herzego vin a ( /988-2000) ..........................

.. ... 403-414

Esad Kurtov i Bibliografija radova dr. Pavla

Anelia

(1920.-1985.) .... 415-422

Bib/iography of Works of Dr. Pavao Aneli (1920-1 985) (On Ih e occasion of lile 80,10 anniversary of birth and 15'" anniversary ofde ath) .....

Mirsad Avdi BibliogratlJ a rado va Prof. dr. Esada

Pa a lia

( 1915 .-1967.) ..... 423-429

Bibliography of Works of Prof Dr. Esad Paa li (191 5-196 7) (Onlhe occasion of th e 85'10 anniversary of birth) .. .... .

Veljko Pakva lin Ot va ranj e obnovljene stalne arheoloke postavke "Bosna i Hercegovina u s osvrtom na nj ezine stvaraoce

antiko

doba"

Opening of the ResIOred Permanel1l Archaeo lo gical Exhibition " Bosnia alld Herzegovina in Antiqui!), " with a RelrospeCl of Its OriginalOrs.....

.430-447

Esad Kurto v i Uz izdanje zbornika : Rudarst vo i metalurgija Bosne i Hercego vine od prahistorije do po etka XX vijeka, Muzej grada Zenice, Zenica, 1999. Oil Ihe Occasion of Publicaiion of th e Al1lholog)': Mining Industry and Mela!lurgy of Bosnia and Herzegovina./rom PrehisIOry to the Beginning of Ihe 20,10 Centllry, Muselim of lile Cil), of Zenica, Zenica, 1999 ... Adnan Bu su ladi Monografij a Ilida (segment arheologije),

. 448-452

Opina

Ilida, Sarajevo 2000. .453-458

Monograph ilida (Arc haeology Segmen t). Municipality of!lida, Sarajevo 2000

UDK 929 012

Kosori

Kosori

M. M.

IN MEMORIAM

Dr. MILICA KOSORl (1928. - 1994.)

Kraj ivota Milice Kosori slian je traginoj sudbini mnogih bosanskih intelektualaca koje je vihor proteklog rata odveo u jednu vrstu dobrovoljnog egzila, iz kojeg nije bilo povratka u ponovni ivot. Izbjegla je iz Sarajeva sredinom aprila 1992. godine, i umrla je u Beogradu 1994. godine; sama i ostala bez iega. Tako je sudbini bilo lako da je odvoj i od ivota. Otila je prerano, u trenutku kada je mogla dati najbolje rezultate svog predanog rada, u koji je ulagala mnogo ljubavi, ne samo zbog profesionalne ambicije nego i zbog tog to je radiJa na istraivanju svog zaviajnog kraja, koji je, naalost, bio najee i najtragi nije ratite u Bosni. Stvari mogu da nestanu, a da ipak nastave da postoje i bole. Postati izgnanik znai ui u znak navoda, nestvarnog prebivanja u kojem vie nita nije stvarno, ono to jeste. Patnja za zaviajem i blinjima, kao i nesretan ivot beskunika u izbjeglitvu, bez sumnje su utjecali na njeno ve poljuljano zdravlje i podstakli teku i neizljeivu bolest. Milica Kosori je rqena 27. jula 1928. godine u mjestu Kuajni kod Poarevca u Srbij i, ali potie iz stare i ugledne srpske porodice iz Gorada. Roditelj i su joj bili uitelj i. U njenom porodinom svijetu otac Dejan bio je simbol ivota. Jo kao veoma mlada djevojka, u drutvu sa njim, ja ui na konju obilazila je istonobosanske vrleti u potrazi za kulturnom zaostav tinom tog kraja. Bio je to ve tada romantian bijeg u svijet arheologije, kojoj je, kasnije, poklonila itav svoj ivot. Po zavretku studija arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1955. godine zaposlila se kao kustos u Narodnom muzeju u Poarevcu, ali ve 1962. godine dolazi u Bosnu i dobija posao u Muzeju istone Bosne u Tuzli. Brzo pronalazi svoje mjesto u novoj sredini. Zahvaljujui izraenim radnim kvalitetima, i kao veoma sposobna i energi na osoba, M. Kosori postaje i direktor Muzeja. Na toj dunosti ostala je vie godina. Uprkos mnogim obavezama, kao urednik muzejskog asopisa lanci i graa za kulturnu /slor/ju istone Bosne uspjela je da okupi tada veoma ugledna imena nae arheologije, koji su tu objavljivali svoje radove (A. Benac, . Basler, B. ovi i dr) All vratimo se arheologiji, gdje je njena osnovna preokupacija bila usmjerena na izuavanje prahistorije Podrinja. Sredinom 1960. godine zapoela je sa istraivanjem prahis-

Z ILK /\ KU.lUN Dl IC-VE.lZAGIC

tor ij ske nekropo le u okolini Bijeljine i neolitskog nase lja u Batk o viima . Kasnije. 1968. godine poinje du go rona istraivanja nekropol a sa humkama u Podrinju, na podruJu mj es ta Paine i Roevia kod Zvornika. Taj proje kt traje sve do 1972. godine . Rezultati do kojih je do la na ovom kompleksu imali su veliki znaaj za izua v anje prahistoriji ovog k.raJa Uporedo sa ov im radom izvrila je i istraivanje na nekropoli Mea u Pod(;au ~ u kod Bratunca. Godinama radi du Pod rinj a, u okviru opih arheolokih i posebno planiranih istraivanja, u jednom dijelu oblasti srednjeg i donjeg Podrinja, sa zadatkom da prikupi to vie podataka o pos tojanju i ras prostIranju nekropola sa humkama. Bilo JC tu jo niz drugih so ndanih rekognosciranja i sistematskih radova, o kojima je M. Kosmi redovno objavlji vala terenske izvj e taje. Na os no vu dugogodinjih planskih istraivanja nastala je njena doktorska disertacija , kOJU je 1974. godine odbranil a na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a 1976. godine je objavlje na pod naslovom Kulturni, etniki i hronoloki problemi ilirskih nekropola Podrinja. Milica K oso ri je 1979. godine primljena u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu sa zvanjem vieg nau nog saradnika, a 1984. godine st ie u ovoj in stituciji zvanJe naunog savjetnika. Fokus njenog intereso vanj a i dalj e je arheol oka problematika Podrinp. Nastavila je istra ivanja nekropola i naselja bro nza nog doba u gornjem toku riJek e DIine, oko Srebrenice i Gorada , koja su mogla pomoi k o nanom razrjeenju problema raivoJ a bronzan og doba u Podrinju. U toku svoje naune karijere u Zemalj sko m muzej U rad ila Je jo jedan z na aja n projek t-prikuplj a la je i sreivala g rau o prahi storijskim os tavama u Bosni i Hercegovini . Nepos redno pred rat, oba ova rada su bil a u pri premi za tampu No. da li su negdje sau v ani nije nam poznato. Istina je, dio dokume ntac iJe vezane za njena istra ivanj a uva se i danas u Zemalj skom muzeju . Pored sa mo stalnih prOJekata, odmah po dol as ku u Zemaljski mu zej, M. Kosori se ukljuila u izradu publikacije Arh eoloki leksikon Bosne i Hercegovine , kapitalnog dj ela dugogodi njeg tim skog rada bosanskohercegovakih arheo loga, koje je objavljeno 1988. godine u Sarajevu , u po vodu pros la ve stogodi njice Zemaljskog muzeja. Svim a koji su je poznavali , Milica K oso ri e ostati u sjea nju ne sam o kao strunjak ve i kao tiha i dobra prij ateljica i kolegica. Iza nje je ostalo 75 objavljenih strunih i nau nih I-ado va i nekol iko manji h stu dija. Toje vie nego dovo ljno za jedan ljud ski ivoL

Zilka KUJUNDI-YEJZAGI

IN MEMORIAM Dr. MILICA KOSORIC

Archaeologia Iugoslavica AP
GT

GZM Materijali Starinar Zbor. Nar. muz.

Archaeologia Iugoslavi ca. Izdanje Saveza arheol okih dru tava Jugoslavije . Beograd. Arheoloki pregled. Izdanje Saveza arheolokih drutava Jugoslavije. Beograd. l a nci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne. Tuzla. Glasnik Zemaljskog muzej a. Sarajevo. Materijali. Izdanje Saveza arheolokih drutava Jugoslavije . Beograd . Starinar. Izdanje Arheolokog instituta. Beograd. Zbornik Narodnog muzeja. Beograd .

IZ BOR OBJA. V LJEN IH R/1DO VA 1965.

l. Praistorijska nekropola u selu Dvorovima kod Bijeljine. GT VI , 1965. , 83-90. 2. Probni arheoloki radovi na lokalitetu " Brdo" u Dvorovima. GT Vl , 1965 ., 91-95. 3. Spo menik Mitrinog kulta il. okoline Zvornika. GT VI, 1965. , 49-56.

1967.
4. (sa B. Stalio) Neolitsko naselje u selu Batkoviu kod Bijeljine. GT VII , 1967.,21-27 . 5. Praistorijska nekropola kod Bijeljine. GT VII , 1967.,29-33 .

1970.
6. 7. 8. (sa D. Krsti ) Iskopavanje praistorijskih humki u Painama i Roeviu. GT VIII , 1970 , 23- 36. Nekoliko naselja na lokalitetu Dobrovac. GT VIII , 1970. , 9-13. Rezultati zatitnog iskopavanja na lokalitetu Brdo u Donjoj Mahali kod Oraja. GT VIII , 1970., 41-43.

1972.
9. Iskopavanje humki na lokalitetu Mea u Podauu . GT IX , 1972., 33-36. 10. (sa D. Krsti) Iskopavanje praistorijskih humki u Painama i Roeviu 1970.-1971. GT IX , 1972 , 9-27. ll. Istraivanje humke uBratuncu . GT IX, 1972.,75-78.

1975.
12. Istraivanje praistorijskih humki na podruju Paine - Tmovice. GT Xl, 1975., 15-20. 13 . Istraivanje praistorijskih humki na podruju srednjeg Podrinja. GT XI, 1975 .,5-9.

ZlLKA KU.lUNDI(-VE.lZ .,\GIC

1976.
14 Kulturni , etniki i hron oloki problemi ilirskih nekropola Podrinja. TuzJa. Mu zej iston e Bos ne , 1976 .. 90+Tbl. I-XXV. (Dissertatione s et monographiae XVIII ).

1978.
15. Nala zi bronzanog objekta iz Gornjeg lajukovika kod Vlasenice. GT xn, 1978 ., 19-20. 16. Rezultati istraivanja humki na podruju Roevja 1977. godine. GT XII, 1978., 23-29. 17. Ru ullali probnih radova na lokalitetu Njive kod Patkovae. GT XII , 1978. , 17-18 . 18. Gradin a kod Savia , ekovii - gradinsko naselje. AP 20, 1978 , 25-26.

1979.
19. Rezultati istraivanja praistorijskih nekropola i naselja na podruju Podrinja 1974.- 1977 . Starinar n. s. XXVIII-XXIX, J977-1978. (l979.), [73-[99.

1980.
20. Praistorijska naselja na podruju Spree . CGT Xl!! , [980 , [03-116. 21. Rezultati istraivanja na nekropoli Karavlake kue u Painama [979 , GZM n.s . A. XXXIV, ( 1980. ),3 5-42 .

1982.
22. Rezu!lali iskopavanja humki na nekropoli ume u Roeviu. Starinar n.s. XXXIII, 198 1. (1982),41-46. 23. RezL1ltati istraivanja prai storijskih nase lja na podruju Semberije. GT XIV , [982 .,
12 1 132.

1983.
24. Rezultati istraivanja prai storijske humke na nekropoli Krevine 1979. godine. Zbor . Nar I1lUZ. XI, 1983.,3 1-40. 25 . Praistorij sko naselj e Gradina u Saviima kod ekovia. GZM n.s . A, 38, [9 83., 73-94.

1984.
26 . N()v i podaci o sa hranji vallJu na prai slorij skim humkama u CGT XV , 1984. , 58-65.
Roeviil11a iPainama .

1985.
27. Rezultati istraivanja praistorijskih nekropola i naselja na podruju istone Bosne. Sahranjivanje pokOjnika sa aspekta ekonom skih i drutvenih kretanja u praistoriji i antici . Materija[i XX , (Mostar, 2 1.-23. X 1980. ), SADJ Beograd, 1985 , 5-15 .

IN MEMORIAM Dr. MILICA KOSORI

1988.
28. Hronoloka determinacija grobova iz humki sa poteza Zbor. Nar. mu z. XIII-l, Beograd, 1988.,22-27.
Trnovi ce -Paine-Roevii .

1989.
29. Rezultati istraivanja humki kod Fo e i Viegrada. GZM n. s. A ,. 42/43, 1989.,23-34. 30. Naselja i humke na Borak brdu kod Gorada. GZM n.s. A, 44,1989.,129-151.

1990.
31 Humke na lokalite tu Gromile utrpc ima. GZM n.s. A, 45, 1990.,23-26. 32. Prai storij s ko nase lje Dvorita u Drinjai kod Zvornika. GZM n.s. A , 45, 1990., 27 -34.

UDK 929 ovi B. 012 ovi B

IN MEMORIAM

.\bdemik BORIVOJ OVI (1927. - 1995.)

U Bihau je 1. j una 1995. godine iznenada preminuo akade mik Borivoj ovi , nauni savjetnik Zemaljskog mU7.eja Bosne i Hercegov ine u Sarajevu . Ral u Bosni i Hercegovini i prerana smrt onemoguili su Borivoj u oviu nastavak izuzetnog naunog rada i objavljivanje zavrenih ili skoro zavrenih studija. Najvea teta za nauku je to akademik ovi nUe stigao objaviti sinteze dvadesetetverogodi njih arheolok ih istraivanja ( 1959- 1983.) bronanodobnog i eljeznodobnog nase lja Pod kod Bugojna i veliku stud Uu Bronano doba sjevero zapadnog Balkana pripremanu za Njemaki arheoloki institut u Berlinu. U ralnom be zum lju u Bosni (1992.-1996.) zameo se trag rukopisima ovih monografija. Akademi k Bori vOJ ovi je roden 24. X 1927. god in e u Sarajevu, gdje Je zavr io osnovn u ko lu i gimnaziju. Studirao Je. dirlomirao (1954.) i doktorirao (1965) na Filozofsko m fakultetu u Beogradu. Od 1953 . godine do pen7.ionisanja u jesen 1992. godine radio je u Zemaljskom muzeju, prven stveno kao strunjak za bronano doba. U Zemaljskom muzeju je bio izabran u zvanja: kustos, nauni saradnik, vii nauni saradnik i nauni savjetnik Od 1957. do 1967. godine bio je naelnik Arheolokog odjeljenja, a od 1967. do 1973. godine direktor Zemaljskog mu zeja. U Zemaljskom muzeju je radi o i kao odgovorni urednik Glasnika Zemaljskog muzeja, n. s. Arheologija od 1974 . god ine do poetka rata u Sarajevu u proljee 1992. godine. Od izuzetnog znaaja za upoznavanje rezultata naunih istraivanja u okviru Zemaljskog muzeja (arheologija, etnologija i prirodne nauke ) u srodnim naunim institucijama u velikom dijelu sv ijeta bilo je ponovo pokretanje i objavljivanje Wissens chafiIiche Milleill/ngen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuseums, Sarajevo, 1971. godine, na etiri svjetska jezika. Tri zadnje sveske WMBHL-a A. (1974.-1979) objavljene su rod urednitvo m Borivoja ovia. Na Katedri za historiju na Filozofskom rak uitetu Borivoj ovi je bio od 1973. godine profe sor arheologije. Mentor i na stavnik postdiplomskih studija Ilirol ogija" bio je na Fil ozofsko m fakultetu u Sarajevu i na odgovarajuim studijama u Dubrovn iku (" Kulturna povijest Jadrana"). Bio je ment or doktoranti ma i specijalizantima nekolicine mladih stru njaka iz Njemake
i USA.

IN MEMORlAJV1 /\K ADEMIK GORIVOJ OVI

II

Za dopisnog lana Akademije nauka i umjetnosti Borivoj ovi je bio izabran 1978., a za redovnog lana 1987. godine. Akademik ovi je u ANUBIH-u bio sekretar Odjeljcnja drutvenih nauka i lan vie odbora. Od 1963. godine bio je stalni lan Centra za balkanoloka ispitivanja AkademUe nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i stalni lan redakcije Godinjaka Centra. Za direktora toga Centra i odgovornog urednika Godinjaka Centra bio je izabran 1989. godinc. lan Njemakog arheolokog instituta u Berlinu Borivoj ovi je bio od 1976. godine. Za istaknute rezultate u viegodinjem radu bio je odlikovan Ordenom rada sa srebrnim vijencem 1971. godine i Ordenom rada sa zlatnim vijencem 1985. godine. Zbog vrhunskih dostignua u naunoistraivakom radu Borivoju oviu je dodijeljena 27.-julska nagrada SRBiH za 1977. godinu. Glavna oblast naunog rada Borivoja ovia je bila prahistorUa, uglavnom bronano i eljezno doba, a djelimino i bakreno i neolitsko doba. Bavio se i problemima umjetnosti bronanog i eljeznog doba, problemom prahistorijske metalurgUe, pitanjima etnogeneze i kulturnog razvoja Ilira, te njihovog odnosa prema drugim etnikim skupinama. Pretean dio terenskoistraivakog rada B. ovia je bio posveen istraivanju gradina: Kekia glavice kod Bosanske Krupe, Zemunica u Radosavskoj (Banja Luka), Velika gradina u Varvari (Prozor) , trostruka gradina (Sovii, Grude) i Neajno kod POSUja, a posebno Pod kod Bugojna (1959.-1983 .). Iskopavao je i prahistorijske grobne gomile (tumuluse) Podilijak uSjeverskom (Rogatica), Ljeskova glavica u Ljubomiru (Trebinje) , Orah kod Bilee. Pac polje kod Nikia i Gubavica kod Mostara. Od neolitskih nalazita istraivao je vieslojno naselje u Gornjoj Tuzli. Dosta intenzivno se bavio i arheolokom topografijom: kartirao je i opisao nekoliko stotina nalazita u sjeverozapadnoJ, jugozapadnoj i jugoistonoj Bosni, dijelovima centralne Bosne, te zapadne i istone Hercegovine. Posebno treba istai arheoloka istraivanja na gradinskom lokalitetu Pod kod B ugoj na, kOja su trajala 24 godine i predstavljaju jedino gradinsko naselje na sjeverozapadnom Balkanu i u jugozapadnoj Panoniji koje je istraeno u cjelini i koje je omoguilo potpuni uvid u organizaciju naselja, sa kuama i ulicama , uprahistorijskoj aglomeraciji ovoga tipa. Izuzetno razuena stratigrafija Poda danas slui kao jedan od osnovnih oslonaca za kronologiju bronanog i eljeznog doba na sjeverozapadnom Balkanu. Borivoj ovi je bio inicijator, rukovodilac rada i glavni urednik Arheolokog leksikona Bosne i Hercegovine u 7 tomova (3 toma tekstova i 4 toma mapa ). Taj Leksikon obuhvaa 6500 odrednica, a na njegovoj izradi je uestvovalo 37 autora. Sam Borivoj ovi je u tom monumentalnom djelu napisao desetak veih priloga i oko 300 manj ih tekstova koji se odnose na razne arheoloke lokalitete. Takav leksikon je nezamjenjiv prirunik za sva budua istraivanja na terenu Bosne i Hercegovine i rad strunjaka u kabinetima. U plodnoj naunoj djelatnosti Borivoj ovi je objavio 5 posebnih monografija , preko 70 studija (preteno sintetskog karaktera), oko 40 strunih radova, a odrao je referate (najveim dijelom takoer sintetskog karaktera) na 20 simpozija i slinih naunih skupova, od ega na 8 meunarodnih simpozija. Meu mnogobrojnim objavljenim studijama vie njih zasluuju posebnu panju i anal izu. U doktorskoj tezi B. ovia (1965.) "U vod u stratigrafiju i hronologij u praistorij-

12

ZDRA \IKO MARJC

skih gradi na u Bosni " prvi puta je pruen sintetiziran prikaz prahistorijskih, protoilirskih i i Iirskih gradinskih naselja na teritorij i Bosne. Strogim ana Iitikim metodom konano je demistificirana tzv. -'gradinska kultura" , koja je unosila prilino velike zab une u prahistorijsku arheolo giju naih krajeva. Borivoj ovi je dokazao da ne postoji nikakva opa gradinska kultura, nego sa mo kultura bakrenog, bronanog i eljeznog doba , podijeljene u nekoliko kompleksa i grupacija. Ovo djelo B. ovia zbog toga je ulo u standardnu literaturu za prouavanje prahi storije ovih krajeva i Balkana u cjelini. Od novijih naunih radova potrebno je navesti znatno ue e B. ovia u stvaranju 5 tomova uvene " Praisrorije jugoslavenskih ::emalja" , a posebno l1J egove radove u IV knjizi - Bronzano doba (1983.) , iji je bio redaktor i glavni autor. U IV tomu "P ra isIOrije jUf? osla venskih ze ma/jo " BoriVOj ovi je objavi o osam poglavlja na preko 200 stranica knjige velikog formata . Svako od ovih poglavlja za sebe predst av lj a izva nrednu sintezu. 7 .apravo svako od njih se prvi put a pOjavljuje u arheo lokoj litera turi. Na ogrom noj teritoriji koja se protee od Istre do istone Bosne, B. ovi je usp io da sagleda relevantni materija l, da prikae osnovne kulturne karak teri stike pojedinih regija i grupa u bronanom dobu i da osv ij etli drutven a kretanja, odnosno da zav ri sa historij skom interpretacijom. Izrazito sin tetsk i karakter imaju i s lijedei znaajni radovi: "Poeci metalurgije eljela na sjeveroza padn om Balkanu" (Godi njak CBI ANUBiH XVJII/16 , 1980 ), zatim "La prima e media eta del bronzo sulle Cos te orientali dell ' Adriatico e sul suo retro terra" (Godi njak CBL ANUBiH XVJIIJI6, 1980. ) i "Praistorijsko rudarstvo i metalurgija u Bos ni i Hercegovini - stanje i problemi istrai va nja" (Godi njak CBI ANUBiH XXII/20, 1984.). li prvom od njih Borivoj ovi je iznio podatke o prvim izraevinama od eljeza na terenu sjeverozapadnog Balkana, a zatim obradio drutveno-ekonom ska kretanJ3 koja su do vela do prerade e ljeza na ovom prostoru , kao i sve posljedice koje je ova metalurgija prou z roila. Poetak e ljeznog doba je donio jednu novu drutveno - ekonom sku revo luciju. Osjea se ubrzani napredak u svim pravcima , a etnogenetska integracija povla i za sobo m formiranje veih plemen skih zajednica (ilirskih u prvom redu ) Drugi od na ve denih radova tretira pojavu bronanih izraevina na istonoj jadranskoj stra ni i sve promjene u kulturnom pogl edu koje nova or ua i oruja donose tamonjim drutvenim zajednicama. Posebno je vana obrada srednjeg bron anog doba, jer je taj period izuzetno malo po znat na irim balkanskim prostorima, pa je sva ki doprinos u tom pogled u dragocjen . U treem radu autor je izni o pregled prahi storij skih peri oda u BiH, a u sva kom od njih ob radio inten zi tet metaJurke djelatnosti i tipove odgovarajuih izra evina. Posebno je naglaena pOjava i razvoj ove djelalnosti u bakrenom dobu, z.atim njegova strategij a u rano m i srednjem bronanom dobu , i veoma snaan razvoj prerade eljeza u zadnjem prahistorij skom periodu. Ovaj rad je, u isto vrijeme, i izuze tno dobar prirunik. Izm eu referata odranih na nau ni m skupovima posebno treba izdvojiti s lijede e: "Umjetnost kasnog bron anog i ranog eljeznog doba na i s tonoj jadranskoj obali i u njenom za leu" na naun om skupu o duhovnoj kulturi Ilira u Herceg Novom 1983. godine , "Ethnogenese der I1l yri er aus der Sic ht der Vor- und Fruhgeschichte" na meuna rodno m naun o m skupu o etnogenezi evropskih naroda u Mainzu na Rheini 1982. godine ,

IN MEMORIAM AKADEMIK BORIVOJ

13

Anmerkungen zu dem Problem der der Bronzezeitkulturen" na treem poljsko-jugoslavenskom okruglom stolu 1983. "Importation of Bronze Vessels in the Western Balkans 7 to 5 na meunarodnom si mpoziju u Trentu 1983, Navedeni referati predstavljaju sinteze visokog dometa i da se radi o autoru formata, je bio jedan od najboljih I doba na u, a nesumnj i vo je bio i daleko bolji znalac ovih perioda na zaBio je izuzetno cijenjen u domaoj javnosti. pose bavi ba Ikanskom i evropskom bili citirani i i bit e to jo u vrlo velikom iz ove oblasti u junim dijelovima i saradnika umno, vrhunska nauna, i

Dr. Zdravko MARIe

14

ZDRA VKO MARi e

SKR4CE\JICE
CBI GZM n.s. A. WMBHL Centar za balkanolo ka ispitivanja, Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja, nova se rip, Arheo logija , Sarajevo. Wisse nschaftliche Mitlcilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuseum s, Sarajevo.

IZVOD IZ BJBUOGRAFIjE 1955,

I. Preis torij sk i depo iz Lukavca. GZM n.s. A, X, 1955.,91- 102+ Tbl. I-Il.

1956.
2. 3. Ilirs ka nekropola u arakovu. GZM n.s. A , XI, 1956 ., 187-204+PI. I-Il +TbL I-V. (s a A. Benac) Glasinac. Dio l. Bron zan o doba. Sarajevo, Zemaljski mu zej, 1956., 79+Tbl. I-XXXVIIl+PrL l+Kn. t (Katalog prehistoriske zbirke, sv. 1.).

1957.
4 . (sa A. Bcnac) Glasinac. Dio II. eljezno doba. Sarajevo, Zemaljski muzej , 1957 , 127+TbL I-L+PrL I . (Ka tal og prehi sroriske Lbirke, sv. 2.).

1958.
5. Barice - Nekropola kasnog bronzanog doba kod 77-96+ TbL J-Il.
G raani ce.

GZM n.s. A, XIII, 195 8.,

1959.
6. Glasinac 1957. - Rezultati revizionog iskopavanja tumula n.s . A, XIV . [959, 53-85 +Prl. III+Tbl. I-XIV .
glasinakog

tipa . GZM

1961,
7. 8. Donja Dolina. necropol e de I' age du fer. lnventaria archaeologica, fa sc. 3, 1961. , Beograd , Y21-Y30. Rezultati sondiranja na praistorijskom naselju u Gornjoj Tuzli. GZM n.S. A, XVXVI , 1960-1961, 79-13 9+PrL 1-2+TbL I-XV.

1962.
9 Gradi nsko nase lj e na IV
Kekia

glavici . GZM n.s. A, XVll, 1962,4 1-61 +Prl. 1+Tbl. l-

IN MEMORIAM AKADEM IK BORIVOJ OVi

IS

1964.
10. Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom centralnom podruju. U: Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom ra zgraniava nju Tlira uprai storijsk o doba. Sarajevo, Akadem ij a nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1964 . 95 I34+Krt. I-IV+Tbl. T-VI (posebno izdanje IX, CBI l). II. Die Tnschrift von BugOjno und ihre Chronologie. Archaeologia iugosl<tvica V, 1964 .. 2S-32+TbII-VII+Prll.

1965.
12. Uvod u stratigr<tCiju i hronol ogiju prai stor ij skih gradina u Bosni. GZM n.s . A. XX .
1965 , 27-14S+Prl. 2.

1967.
13 . O izvorima za istorijU Autarijata. Godinjak V, CBI 3, 1967.,103-122.

1970.
14.
Vodei

tipovi kasnog bronzanog doba na 1970 , 67-96+Krt. I-III.

podruju

Delmata, Godinjak VIII , CBI 6,

1975.
I S. Pod bei Bugojno, eine befestigte Siedlung der Bronze und Eisenzeit in Zentralbosnien, Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1975 ., 121 - 129+P I 1 (posebna izdanja xxrv, CBI 6) J 6. Zwei spezifi sche Typen der westbalkanischen Bogenfibel. WMBHL V, 1975., 1939+Kn . I. 17 . Die Befestigungen und befestigte Siedlungen des Glas inacer Gebietes, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1975 .. Meunarodni kolokvij "Utvrenja ilirska naselja" (Mostar 24.-26. oktobra 1974.), 93-IOI+Tbl. I, 1-4, II, 1-6, Karta l.

1976.
18 . Metalurka djelatnost vuedolske grupe u Bosni. Godinjak XJIl, CBI II , 1976, 105- 115+Tbl. I-III. 19. Od Butmira do Ilira. Sarajevo, Veselin Maslea, 1976., 1-333.

1978.
20. Velika gradina uVarvari - I dio (S lojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba). GZM n.s. A, XXXII , 1977. (1978.) , S-J7S+PI. 2,3+TbJ. I-XLVII.

1979.
2 J. Kneevski grobovi g lasinakog podruja. U: Sahranj ivanja kod Ilira. Zbornik radova prikazanih na naunom skupu , Zlatibor 10.-12. maj. Beograd, Srpska akademija

16

ZDRAVKO MARie

nauka i umetnosti - Balkanoloki institut, 1979. , 143-169. Odeljenje istorijskih nauka 2).

(Nauni

skupovi ViIl ,

1980.
22. metalurgije eljeza na sjeverozapadnom Balkanu. Godinjak XV III , CB1 16. 1980.63-79. 23. "Schnur" i "Litzen" keramika na podruju Neretve. U: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka. Znanstveni skup - Metkovi 4.-7. X 1977. Split, 1980., 35-43 (i zdanje Hrvatskog arheolokog drutva 5). 24. La prima e media ela del bronza sulle coste orientali dell 'Adriatico e sul. suo retroterra - Rano i srednje bronzano doba na istonoj obali Jadrana i u njegovom zaleu, Godinjak XVlII, CBr 16, 1980. , 5-20+Fig, 1-6+ Tav. I-VIII.
Poeci

1981.
25 . Neka pitanja hronologije bronzanog doba glasinakog podruja. GZM n.s. A. 35 , 99-140. 1980.-1981. 26. Tumulusi eljeznog doba u Gubavici. Hercegovina 2, Mostar 1982. , 13-32+ PI. 1-6.

1983.
27. 28. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV , 183-190, Sarajevo , 1983. Importation of Bronze Vessels in the Western Balkans (7 1h to 5 1h Century). U: L' Adriatice tra medilerraneo e penisola baicanica nell'antichita (Lecce-Matera, 21-27 allobre 1973.). Taranto. Istituto per la Slona e I'archeologia delJa Magna Grecia , 1983. , 147-154+Tbl. XXXII-XXXVIII. Prelazna zona. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo 1983., 390-412. Regionalne grupe ranog bronzanog doba. PraislOrija jugoslavenskih zemalja rv, SaraJevo 1983., 144-190. Srednjobosanska kulturna grupa. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo 1983., 413-432+Tbl. LXII-LXIV Eneolitski supstrat. Praistorija Jugoslavenskih zemalja rv, Sarajevo 1983 , 103-113. V. I Marovi - B. ovi 1983. Einige Bemerkungen zum Problem der Entstehung der Bronzezeit-kulturen, GodinjakXXl, CBI 19, 1983 , 9-13.
Glasinako podruje.

29. 30. 31. 32. 33.

1984.
34. PraisloriJsko rudarstvo i metalurgija u Bosni i Hercegovini - stanje i problemi iSlraivanja. GodinjakXXIl,CBI20. 1984" 111-144/krt. 1. 35. Bronzano i eljezno doba. U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlasI. 2. izd. Sarajevo, Veselim Maslea. 1984 .. 101-190. 36. Umjetnost kasnog bronzanog i starijeg eljeznog doba na istonoj jadranskoj obali i njenom zaleu. Simpozijum " Duhovna kultura Ilira" (Herceg Novi, 4.-6. novembar

IN MEMOR!Alv! AKADEMIK BOR1VOJ OVI

17
1984 .. 7-40-

ISl82) nauka i Basne Tbl. l-VI (Posebna LXVII, CBI II J.

1986.
Ole clcr

- Kandlcr 55-74.

Paisson,

aus der Sicht der Vor und VOlker,

U:Bernhard York. I

1987.
Donja Dolina Sanski most. 1987.,232-286+Tbl. XXIV-XXIX. 39. nska grupa, Praislorija 442-4tW+Th!. XL VIII-L 40. grupa. -528+TbL U-UIL
Glasinaka

38.

V.
V. Sarajevo. 1987., 1987 .. 481
1987., 575

kultura.

64h Tb! LX-LXV V

1989.
42. Posuka kultura. GZM n.s. A. 61 127. Tbl. I-XVlll, Krt I.

1990.
Elsenzeil.

die slruktur der Viehzuchl lm nordwestlichen Balkan warend der Brom.e-und XXVIlI, CBI 65-73.

1991.
44. Pod kod doba
II

Bosni. Sveska I:
izdava

1-58+Krt. l.:-Tbl. J -29+PrI. I ll.

L DK 929 BOJan ovsk i L 012 Bojan ovs ki 1.

IN MEMORIAM Dr. IYO BOJ_-\'\JOVSKI (1915. - 1993 )

Dr. Ivo Bojanovski , arheolog i konzervator, potjee iz dubrovakog kraja , koji je znanosti i kulturi podari o veliki broj intelektualaca, istaknutih znanstvenika i kulturnih tadnika . Svoje znanstveno i kulturno djel ova nje Bojanovski je ostvario radom ovjeka erudite na ispitivanjima antike i srednjovjekovne batine BiH. I Njegovo djelo ugraeno je ne samo u znanost i kulturu BiH nego i daleko ire u Evropu kojoj pripadaju i ov i prostori . Dolazak Ive Bojanovskog J 960. godine u tadanji Zavod za zatitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine u Saraje vu na mjesto arheologa bio je kako za njega tako i za ustanovu veliki dob itak. Institucija je, kako e se kasnije oito vati. dobila vrsnog strunjaka klasinih znano sti i iroke kulture . a on priliku da svoje intelektualne sposobnosti i steenu klasinu naobrazbu pokae u ispitivanju ant ike i srednJovj ekovne arheologije. nap ose na polju konzervacije i zatite antikih i srednjovjekovnih obj ekata. :'\jegovim dolaskom se intenzivirala suradnja na polju arheologije izmeu Zavoda i Zemaljskog 1lluzeja. O tome svjedoe veo ma zapaeni prilozi u Glasniku , glasilu Zemaljskog muzeja, najstarije naune institucije u Bosni i Hercegovini. Zbog estih poslovnih i stru nih sastanaka odran ih u Muzeju , a naro ito zbog provedenih studioznih sati u Biblioteci mog :v!uzeja, Ivu Bojanovskog smo drali kao svog lana. Takva suradnja i njegova esta pnsutnost u Muzeju razlog je da se Zemaljski mULej u ovom broju Glasnika zahvali i iskreno odui lvi Bojanovskom kao svom dugogodinjem aktivnom suradniku. Drugi razl og bio bi posthumn o objavljivanje njegova rada o nalazu iz Konjevi Polja kod Vla se nice , znaaj nog priloga za antiku povijest i kulturu BiH. 2 Kako je ovaj rad u njegovoj karijeri ar heologa - znanstvenika bio i poslj ednji, ne moemo sc oteti dojmu da je i sam dr . 1. Bojanovski njime elio podariti Zemaljskom mu zej u vrijeclan arheoloki nalaL s pi sa nim pril ogo m kao njego v pozdrav kolegam a u Muzeju i il.van njega. Iv o Bojanovski je bio veoma studiozan i te io je k znanju kao
Vi di : Bibli og rafija J. BO Janovs kog u ovo m brO JU GZM. Vidi l anak u ovom brOJU GZM : Rimski gro bn i nalaz iz Konjevi-PoI,ia U i SlO l1oj Bosni. 164-2 12 .

IN MEMORIAM Dr. JVO BOJANOVSKI

19

"cervus ad fonles aquarum .... ",1 radei za znanost i bolju budunost antike arheolog~e kod nas. Rodio se 16. 1 1915. u Grabovcu u upi Dubrovakoj. Osnovnu kolu i klasinu gimnaziju zavrio Je u Dubrovniku. Po zavretku gimnazije odlazi na studije u Zagreb, gdje na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1937. godine diplomira XVIII grupu znanosti. klasinu ftlo[ogiju s arheologijom i povijeu staroga vijeka. Poslije studija krenuo je kao mlad profesor-suplent, predavajui klasine jezike, [atinski i grki. Krae vrijeme kao profesor-suplent ostaje u Zagrebu, pa onda odlazi u Dubrovnik, odakle opet kao srednjokolski profesor nastavlja raditi u Kninu, a kao njegovo mjesto slubovanja spominje se i Karlovac. Zavretkom II svjetskog rata dolazi u Bosnu, prihvativi slubu srednjokolskog profesora u Banjoj Luci, pa zatim u Doboju. Iz Doboja kao iskusni profesor s klasinom naobrazbom prihvata u Sarajevu odgovorno mjesto profesora na Prvoj klasinoj gimnazij i gdje Je meu acima stekao i uivao veliko potovanje i povjerenje. O njemu su govorili kao o svestrano naobraenom profesoru. Kasnije su ga kao arheologa i konzervatora rado sretali i s njim razgovarali. Mnogi njegovi aci stekli su fakultetske naobrazbe. Ve na samom poetku djelovanja u arheoloko-konzervatorskoj slubi, zapoinje vrlo aktivno ispitivati krajeve u unutranjosti rimske provincije Dalmacije, odnosno kra.Jeve dananje BiH. Uporedo sa istraivanjima vezanim za konl.ervaciju srednjovjekovnih grado\a i utvrda Bojanovski se bavio srednjovjekovnom arheologijom i njezinom poviJeu, istina samo s neto manjim opusom, ali u znanstvenom pogledu takoer zapaenom. Radei II s[uhi Zavoda vrio je na podruju BiH sve arheoloke radove - od obilazaka terena, rekognosciranja, preko sondanih i zatitnih do sistematskih iskopavanja. Dr. Ivo Bojanovski, arheolog i konzervator u zvanju znanstvenog savjetnika odlazi vrlo skromno ili neprimjetno u zasluenu mirovinu neto prije Agresije. Tako naputa Sarajevo i BiH 1992. godine, zemlju kojoj je najvie dao, a jedino priznanje koje Je dobio za svekoliko djelo Jeste Povelja HKD Napredak u Sarajevu. U njegovom arheoloko-znanstvenom radu dominira antika topografija podruja rimske provincije Dalmacije. U kontekstu ispitivanja bosanskohercegovakih prostora Ivo Bojanovski se prije svakog izlaska na teren redovito temeljno pripremao, upolllavajui se sa literaturom o haju koji treba terenski reambulirati. Za njega se moe rei daje propjeaio BiH uzdu i poprijeko. Na osnovi takvog naina istraivanja krajeva rimske provincije Dalmacije, odnosno njezina dijela dananje BiH, nastalo je znaajno znanstveno djelo objavljeno kao monografija pod naslovom Dolahelin sistem cesta u rimskoj provinCiji Dolmacij!. to je u stvari njegova doktorska teza, obranjena 1971. godine na Sveui lilu u Zagrebu. Ovo djelo Je po metodolokom pristupu postalo poznato i prihvaeno, te u[u u okvire europske historiografije. Nakon priopenih rezultata u monografiji Dolabelin sistem cesta ... Ivo Bojanovski se nije prestao baviti rimskom topografijom ili putevima, ve je sa istom akribijom nastavio ispitivati tragove rimskih cesta i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji u krajevima
Katalog-monogratija izlobe "Salona Christiana". Mheoloki muzej Split, Split, 1994., str. 99, slika mozaika s prikazom dva jelena.

20

VEUKO PAKVALlN

koji nisu bili prvobitno obu hvaeni teZOm . Na tom polju BOJanovski Je dao vie zapaenih priloga. Meu njima je Bosa nska Posavina u antici i drugi prilozi koji se veu za topografiJu predrimskih i rimskih komunikacija kao i naselja u rim skoj provinciji Dalmaciji s osvrtom na krajeve u BiH. U tom kontekstu u svjetlu arheolokih i historijskih i/.vora istraivao je prethistorijske i antik e komunikacije Salona-Narona, pa rimsku cestu na relac iji Narona-Sarajevsko polje, te istom metodom rada i krajeve u istonoj Bosni. Kao dobar poznavalac latinskog jezika, 1. Bojanovski svoje nauno djelo Do/abelin sis/em ces /(/. .. gradi na ispitivanju pet dobro poznatih miljokaza s poetka I st. po Kr. (ug raenih izvana u srednjovjekovni zvonik splitske katedrale) , sluei se povijesno-topografskim antikim i kasnoantiki m izvorima-Itinerarima" i ostalim arh eoloko -epigrafskim izvori ma s podruja BiH. koji otkrivaju rimske puteve i njihove smjerove u rim skoj provinciji Dalmacij i. Osim miljokaza, na rimskim stelama kao i na ostali m spomenicima spominju se urbana sjedi ta-municipija na ovim prostorima.' Njegovi antiko-topografski prilozi openi to obrauju rimsku topografiju pojedinih predjela. Kao antiki topograf Ivo Bojanovs ki uloio je veliki trud i steeno znanstveno iskustvo u traenju lokacija rimskih urbanih naselja - urbana sredita romaniziranih ilirskih plemena (Dalmata, Me 7.eja, Desitijata, itd.) u ovim krajevima. Vano je istaknuti nastopnja Jve Bojanovskog koja su bila usmJnena u pravcu lociranja vie rimskih naselja. urbanih sredila-municipija. Tako on u svoJim raspravama mun. Bi sl u(ae) Vetus locira u dananji Tomislav-Grad (Duvno) , mun. Bistu(ae) Nova u dananje Bugojno, a mun. Baloic u ipovu na Plivi. U pogledu ispitivanja I'imske topog rafije posebno je prihvatljiva njegova ubikacija mun. Malve siatum u Skelanima na Drini. J. Bojanovski kao antiki arheolog, istodobno epigrafiar, potaknut najnovijim nalazom iz Prisoja (Tomis lav-Grad), trai delmatsko sredite mun. Delminium na Duvanjskom polju. Dok gajc ranije Karlo Pals<.:h lo<.:irao u Tomislav-Grad, dotle ga 1. Bojanovski ubicira u Borane , pod planinu Lib takoer na Duvanjsk om polju. Za razliku od drugih miljcnja , njegovo lociranj e mun. Baloie, sjedita antikih Mezeja, danas je prihvaeno i smjeta se u ipovo na Plivi. U istom kontekstu znaajno je miljenje o ubikaciji He(dum") J. utvrdi i glavnom sjeditu predrimskih i antikih Desitijata, koje Boja novsk i locira na ue podruje Breze-Kiseljaka U daljem izuavanju i istraivanju antike topografije Ivo Bojanovs ki kao istaknuti arheolog pruio je zapaen doprinos u ispitivanju rimskog rudarstva i metalurgije, osobito eljeza. U tom pogledu on je dao znaajan doprinos u ispitivanju antikog rudarstva i metalurgije u krajevima istone Bosne ili u antikom kraju Argentariji s glavnim sjediLem u mun. Dom avium za provinciju Panoniju i Dalmaciju , danas Gradina u Sasama(' Na tom podruju Rimljani su intenzivn o eksploatisali rude olovo i srebro. Uz ovo podruje. Rimljani su razvili vrlo jaku rudarsku i metalurku aktivnost u sjeverozapadnom dijelu BiH u krajevima Lj ubije , Starog Majdana-podruje Japre. U ovom kraju bilo je posebno razvijeno eksploatisanje eljezne rude o emu jasno govore brojni epi grafski spo meni<.:i kultnog i sepulkralnog karaktera , koje je, uz D. Sergejevskog, izuavao i I. Bojanovski .
natp isa vidi: I. BOJanovski 1974., 17. I. Bojanovski 1974.,65 , sl. 5: 126, sLIl: 137, sL 12. n Vidi u I. Bojanovski 1974. i 1988., odnosno u Bibliogratiji I. Bojanovskog.

o sudbini i opisu solinskih

IN MEMORIAM Dr. IVO BOJANOVSKI

21

antike

bez sumnje su arheoloka iskopavanja. lokalitela Graine na Humcu

Meu

je u svojim radovima posveivao Kiseljak). U kontekstu istraivai doprinos Ive najznaajnije spada arheoloko iskopavanje je vaan za rimsku ovih ili stalan tabor u meu kojima ilirtu mansio

na-

U njegovom radu i utvrena Osim to je unutar njega zalitio je i obradu maslina i V\!12l.
I. BOJanovski 1974.

obzirom na

kasnoantika

kao to

presa

1988.

22

VEUKO PAKVAU N

Pored konzervacije kaslloantikih objekata na lokalitetu Mogo rJel a za titom njego vi h (bas ilicae geminae), Bojanovski je posebno ostao zapaen uvanjem starokranskih starin a. U tom SVJetlu. veliki do prinos je dao u za titi dobro poznate i kulturnopov ije sno znaajne bazilike iz V-VI sr. u Brezi, na prostoru gdje se nalazilo glavno sredite ilirsko- pan o nskog pl emena De sitijata He( dum ?), uloivi pri tome mnogo znanja i truda, bavei se istov remeno pitanjem Gota u ov im krajevima. Ivo Bojanovski, arheol og i konzervator . ne zaboravlja ni za titu sred nj ovjekov nih bosa nsk ih gradova-utvrda iz XIII-XV Sl. Od obj e kata srednjovjekovne povijesti i kulture koj ima je posvetio panju istiu se srednjovjekovni gradovi Bobovac, KraUeva Sutjeska, Maglaj. Dobor. Soko nu Plivi i Soac . Na tom planu suraduje sa istaknutim bosansko hercegovakim Mheo logom i povije s niarem Pav om An e liem na za titi veoma znaaj nih grad ova za povijest Bosn e prij e osmanskog osvajanj a. Kruna zna nst ve nog i kulturnog rad a 1. Bojanovskog Je njegova mo nogra rija Bosl1o i Hercegovinu II an llk o doba (1988 .). To j e zasigurno vrijedno znanstveno djelo koje e dugo ostat i nezaobil azno u izu a vanju antike na prostNu BiH. pa i ire. Djelo pred stavlja uspjenu sinIet sku st udiju u koju Je nJcn autor usp io ugraditi slogod inj e rezultate istl'U ivanja a ntike i kasnoantike arheo logije i povijesti u okvirima institucija BiH (Zavod za ~ atilU spo menika kulture. Zemaljski lTtu 7.ej i druge) . Ivu Sojanovskog, arheologa i konzervatora, moem o uvrstiti u red istaknutih i zaslunih antikih MheoJoga BiH i svrstati uz bok K. Patschu i D. Sergejevskom .
ba ~illk a

Dr. Veljko PAKV ALlN

IN MEMORIAM Dr. [VO BOJANOVSKJ

R/1DO VA Dr~ n'E ARhEOLOG,4 I KOl',,'ZERV/1TORA

mem znamenitosti i tematski, nego kronolokI. Navedeni su razliitim relevantnim strunim

I

re ferati sa l Ovdje navodimo

i ili struni radovi, u Arheolokom leksikonu BiH, tom I, oblasti antike

znanstvene karaktera ne moe pretendirati na radovima novinarskog ili

Bulletin JAZU
CBr

GZM n.s. A

Dolabelin sistem cesta u Centar za balkanoloka Bosne i 1974,,277 u antiko doba. Djela LXVL Centar za balkanoloka 19S8.

1962.
Arheoloki Nae starine
1962.,7-16.

24

VELJKO I'AKVALfN

1963.
4. 5. Grebine, Gornji Vakuf 122- 125.
Antika

rad ionic a. Arheoloki pregled 5, Beograd , 1963 ..

Nalaz sred nj ovjekovn ih mamu za na Crk vini u ipovu. Nae starine VIII. Saraj e vo.
1963 .. 167 - 17 I .

1964.
6.
7. 8.

Nasta va k konzer vatorskih rad ova na gradu Bobovcu. Nae starine IX. Saral evo. 1964 ..
103-121.

9.

Biljeke iz arheol ogije 1. Nae starine IX. Sarajevo, 1964., 193-198. Blagaj na Sani . Bulletin JAZU XII br. 3. , Zagreb, 1964.,6-18. Dretelj , apljina - antiki grob s grobnim oltarom. Arheoloki preg led 6, Beograd ,

1964 .. lOJ -103. 10. Kasno a ntiki grobovi na svod u itluku i njihova prethodna konzervaciJa. Nae starine IX . Sarajevo. 1964.. J 03- J 22. I I. Rimske stele iz Kl otij evca na Drini. Nae starin e IX , Sarajevo. 1964., 189-192.

1965.
12 . Arheolo k i pabirci s podru ja antike Domavije. lanci i graa za kulturnu istol'iju Isto ne Bos ne VI, Tuzla, 1965., 101-110. 13. Crkvina. Cr veniea , Duvno - kasnoantika bazilika, pra istorij sk i i antiki nalazi . Alheoloki pregled 7. Beograd , 1965 .. 135-140. 14 . No vi vOl ivni relj e f Silvana i Dijane. Bull etin JAZU XIII br. l.-2 .-3 .. Zagreb , 1965 ., 11-23 . 15. Slari grad Maglaj - i s trai va ki i konzer vatorski rado vi 1962. i 1963 . g. Nae starine X, Sarajevo, 1965 , 61-97.

1967.
16. Arhe oloko-e pigrafska bi Ijeka sa Drine. lanci i graa za ku lturnu istoriju istone Bos ne VII. TU/.la . 1967.4-53. 17. epelica i Miru e. Zavoe , BiJ e a - om eine , antike i srednjovjekovne graevine. Arh co loki pregled 9. Beograd , 1967 .. J88-191. 18. Iz rada Arhe o lokog rei'erata Zavoda. Nae starine Xl. Sarajevo, 1967 ., 187 -196 . 19. NeiJo /n ata varijan ta barbarske tetradrahme. Numizmatike vijesti 25. Zagreb, 196 7.. 7-9. 20. Novi ilirsko - grki ljem iz Crvenice. Na e starine xr, Sarajevo, 1967. , 181-18 6. 21 . Rim ski kamen i siJomenici iz Rogatice . Nae sLanne XI , Sarajevo, 1967.. 143-164 . 22 . Vrbljani. Grad , I(lj u - kasnoa ntiki rel'u gij . Arheoloki preg led 9, Beogra d. 1967 .. I 19-121 .

1968.
23. Grad. Gornji Vrbljani, K lju - kasnoantiki kasLeI. Arheoloki pregled 10, Be ograd . 1968 .. 156- 159. Tabl. LIV.

IN MEMORIAM Dr. [VO BOJANOVSKI

25

24. Municipium Malvesiatium . Arheoloki radovi i rasprave VI. Zagreb, 1968 .. 241- 262 . 25. Prisoje. Buko Blato, Duvno - kasnoantika bazilika. Arheoloki pregled 10. Beograd. 1968, 162-165.256.

1969.
uljara na Mogorjelu i rekonstrukcija njenog torkulara . Nae starine XII, Sarajevo. 1969.. 27-54. 27. MogorjeJo - Rimsko Tun'es ( Prilog topografiji provincije Dalmacije ). GZM n. s. A, XXIV. Sarajevo. 1969 , 137-163. 28. Sa Demal eli: Kasnoantika bazilika u Brezi . Problem i konzervacija. Nae starine XrI. Sarajevo, 1969.,7-5. 29. MogOIjelo. Prikaz djela E. Dyggvea i H. Vetlersa. Nae starine XrI. Sarajevo. 1969, 191-196. 26.
Antika

1970.
30. Pelva i Salviae. Prilog antikoj topografiji rimske provincije Dalmacije. Adriatica. Praehistorica et Antiqua, Zagreb, 1970 .. 503-522. 31. Nova epigrarska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja. GZM, n.s. A. XXV. Sarajevo, 1970.,5-18 .

1972.
32. Mogorjelo. Das rbmische Turres.Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuse ums, Band II Heft A- Archaologie, Sarajevo, 1972. , \85-214. 33. Severiana Bosnensia. lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne IX , Tuzla, 1972 ,37-52. 34. Novi Elagabalov miljokaz iz Bosanske Posavine. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu - 3. ser. Vl-VII, Zagreb, 1972.-1973.,163-176. 35. Pavlovac na Prai. Nae starine XIII, Sarajevo, 1972.,71-77. 36. Sokol na Plivi. Nae starine XIII , Sarajevo, 41-69.

1973.
na Sani, Klju - srednjovjekovni grad. Arheoloki pregled 15, Beograd, 1973. , 100-105. 38. Problem ubikacije Bigeste. GZM n.s. A, XVII-XVIII, Sarajevo, 1972.-1973.,303 -3 I I. 39 . Rimska cesla dolinom Bosne i njezina topografija. Simpozij "Srednjovjekovna Bosna i europska kultura". Izdanje Muzeja grada Zenice. Radovi III. Zenica, 1973.,393-414. 40. Rimska cesta Narona - Leusinium kao primjer saobraaj nog kontinuiteta . Godinjak X. Centar I.a halkanoloka ispitivanja 8, ANUBIH, Sarajevo, 1973., 137-187 . 37.
Klju

1974.
41 . Baloie- rimski municipij u ipovu na Plivi. Arheoloki radovi i rasprave VII , JAZU. Zagreb, 1974 .. 347-369. 42. Krupa na Uni, Krupa - srednJovjekovno i tursko utvrenje. Arheoloki pregled 16, Beograd , 1974.,129-132, 172, Tabl. LIV, i LV, l.

26

VEUKO PAKVALIN

1975.
4.\ Novi rimski miljokazi iz Ljubomira i Poljica kod Trebinp. Tribunia l. Trebinj e. 1975 .. 53-64 44 . Nouvelle confirimation epigraphique de Delminium dans le Champ de Duvno. Wissenscilaftllche Mitteilungen des Bosni sch-Herzegowinischen Landesmuseums . Band V, Heft A Archiiologie , Saraj evo. 1975. , 41-56 . 45. Le municlpe inconnu dans le pays des Ditions. iva antika XXV , Skopje, 1975 ., 265-271.

1976.
46. Toponimi "Ad fines"(Itin.AnlOn .. Tab.Peut) i njegova znaenja (Sinonimi toponimi Ad Fines. Equoranda, Kobiljaa). Godinjak XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja I I. ANUBIH, Sarajevo, 1976 , 307-320. 47. Gatako polje u antici. Tribunia 2, Trebinje, 1976.. 17-44. 48. Ranosrednjovjekovno utvrenje u Vrbljanima na Sani. GZM n.s. A, XXIX, 1974., Sarajevo, (1976) , 245-258.

1977.
4LJ
SO

SI
52.

53

54.

natpis Maksimina traanina iz Narone. Arheoloki vestnik XXVlIl, Ljubljana. 1977. Ul7-I96. Novi spomenici Silvanove kultne zajednice s Glamokog polja. Vjesnik Arheolokog mUL:eja u Zagrebu 3. ser X-XL Zagreb, 1977.-1978., 115-132, Boac, Dabrac, Mrkonji Grad - srednjovjekovno i tursko utvrenje. Arheoloki rregled 19. Beograd , 1977 , 111-114. Bosanska Posavina u antici u svjetlu novih istraivanja. U: Antiki gradovi i naselja LI junoj Panoniji i graninim podrujima. Varadin, 1975. Antika sekcija Saveza arheo lokih drutava Jugoslavije, Hrvatsko arheoloko drutvo i Gradski muzej u Varadinu, 1977 .. 147-154. Prilozi za lOpograCiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (s posebnim osvItom na podruje Bosne i Hercegovine). 1- Prethistorijska i antika komunikacija Salona - Narona I njena topografija u svjetlu arheolokih i historijskih izvora . Godinjak XV, Centar za balkanoloka ispitivanja 13, ANUBIH, Sarajevo, 1977., 83- J 52. Rimski natpisi iz doline Trebinjice . Tribunia 3, Tre binje, 1977.,67-98.

Poasni

1978.
55. Einige Ergebnisse in der Erforschung Millelallerlicher Burgen in Bosnien mir Besonderer BcachLUng der Transformation der Burgen in Artilleriefestungen. BaIcanoslavica 7. Prilep, 1978.,71- J OO. 56. Prilo7,i za topografiju rimskih I predrimskih komunikacij a i naselja u rimskOJ provinciji Dalmaciji (s obzirom na podruje Bosne i Hercegovine). 11- Prethistorijska i rimska cestil Narona - Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima. Godinjak XVII. Centar Ta balkanoloka ispitivanja ANUBIH 15, Sarajevo. 1978, 51-125.

IN MEMORIAM Dr. IVO 801ANOYSKJ

1979.
i rimski nalazi s 1979 .. 115-1 58. Dva rimska 57. GZM n.s. A, XXXIIl, 1978 .. XV

1980.
Dalma1980,
60. Arheoloko istraivanje
antike

od l do
Nauno

61.

Kasnoantiki

katel II 1980.. )15-126

arhitekture sa ostacima objekta logora i nanove ere na lokalitetu Graine kod istraivaki II L 1980, 36+/30/. VrbJjanima na Sani. GZM n.s. XXXIV, 1979 .. SaNeretve. . Dolina Neretve od . X 1977 ..

62.

ranog 181-192.

Metkovi

1981.
63. 64. 65.
Graine

Kasnoantika

rimski logor. Arheoloki bazilika u Vrbi na Glamokom 1980.-1981..195-211

66 .

.1982.
67. Noviji rimski nalazi s 15-40. 68. istone Bosne XIV, 69 Antiko rudarstvo u matikih izvora. Arheoloki radovi

ll. GZM n.s. A.

lanci i graa za kulrurnu
l

numll:-

.1983.
70.

u kasnoantiko doba. Zbornik 1983179-18t. 7 I. O rimskom rudarstvu i (Prethodni 119-130.

....v;c'-"'v""

drutva BiH L

LI Starom Bosni. Rimska drutva BiH I , Sarajevo. 1983 ..

28

VEUKO PAKVALIN

72. Praetorium fundi u Suvaji kod Bosanske Dubice. Zbornik Arheolokog drut va BiH I. Sarajevo. 1983.211-216. 73. Trebinje - rimski Samo (Asamum) s kratkim osvrtom na ager kolonije Epidaura Tribunia 7. Trebinje. 19!53. 7-36.

1984.
74. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj [lrovlnciji Dalmaciji (s obzirom na podruje Bosne i Hercegovine) IV. - Rimska cesta Siscia - Sirmium (Tab Peul.) i njena topografija. Godinjak XXII, Centar za balkanoloka Ispitivanja Bosne i Hercegovine 20. ANUBIH, Sarajevo, 1984., 145-265 75. Razdoblje rimske uprave. U: Visoko i okolina kro z historiju I, Skuptina optine Visoko. Visoko. 1984 ., 49-99.

1985.
76. Epigrafski i topografski nalazi sa podruja antike Bigeste (Pagus scunasticus). U: 100 godina Muzeja na Humcu ( 1884-1984.), Ljubuki, 1985 .. 65-94. 77. Ilirska plemena u istonoj Hercegovini i njihov smjetaj. Tribunia IX, Trebinje, 1985. ,7-24.

1986.

no

Nov iji I'imski epigrafski nalazi s 1985.-1986 .. 79-108.

Glamokog

polja ][1. GZM n.S. A. 4()-41. Sarajevo.

1987.
79. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. V- Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija . Godinjak XXV, Centar za balkanoloka ispitivanja 23. ANUBIH , Sarajevo, 1987. ,63-\74.

1988.
80. Ad CIl Ill. 1741, Obod kod Cavtata (Epidaurum). U: Arheoloka istraivanja LI Dubrovniku i dubrovakom podruju. Znanstveni skup u Dubrovniku 1.-4. X 1984 .. Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 12. Zagreb, 1988., 10 I-I 10. 8 1. Doba Rimskog Carstva, Principal. Arheoloki leksikon BiH, tom I. Sarajevo, 1988 .. 29-35. 82. Arhitektura, doba Rimskog Carstva (Principat). Arheoloki leksikon BiH , tom 1. Sarajevo. 1988.. 56-57. 83. Illyricum /Ilirik!. Arheoloki leksikon BiH. tom l, Sarajevo , 1988.,93-94. 84. Metalurgija, doba rimske vladavine. Principal. U: Arheoloki leksikon BiH, LOm I. Sarajevo. 1988 .. 106-107. 85 Naselp doba Rimskog Carstva. U: Arheoloki leksikon BiH . lom I. Sarajevo. 198~L 117-1 19 . 86. Rudarstvo. doba rimske vladavine. U: Arheol o ki leksikon BiH, tom 1. Sarajevo. 198!S. 149-150.

IN MEMORIAJ'vI Dr. IVO BOJANOVSKI

29

87.

Saobraaj,

doba rimske vladavine. U: Arheoloki leksikon BiH , tom I, Sarajevo. 1988. , 151-156.

1990.
88. Legio VIII Augusta u Dalmaciji. Arheoloki vestnik 41, alov zbornik, SAZU, Ljubljana, 1990.,699-712. 2001, 89 . Rimski grobni nalaz iz 164-212.

I<onjevi-Polja

istonoj

Bosni, GZM n. s. A, 48-49, 2001,

UTERATURA
1. BOJANOVSKI

1988.

D. BOKAN

1988.

*>.-:*

1988.

Bibliografija. U: Bosna i Hercegovina u antiko doha. Djela LXVI, Centar za balkanoloka ispitivanja 6, ANUBIH, Sarajevo, 1988.. 401-402. BibliografUa, popis djela citiranih u tomu 1-3 Arheolokog leksikona BiH, Saf<ljevo, 1988., Autorski niz, 206-208. Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

NAUNI I STRUNI LANCI

UDK 903 (4976 Glasinac) "632"

Zilka KUJlINDl-VEJZAGl Originalni nauni rad

PEINA POD LIPOM - PALEOLITSKO STANITE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

U radu je dat pregled dvogodinjih istra ivanja paleolitskog stanita Peina pod lipom kO.ia su Lapoela sa zadatkom da se gravura na stijeni pein e, otkrivena 1987. godine, odredi II siguran kulturni kontekst. Prezentirani malerijal je odabran na os novu elemenata za komparaciju SJ srodnim nalazi tima. Njegova kulturna determinacija i definicija odredena je bez ra zmatranja raznih melOda datovanja i njihovih vrijednosti. Izdvajanje kulturnog facijesa donl eg paleolita Jt uvod u no vu problematiku izua va nja paleolita u Bosni i Hercegovini. Osno vne tipolokc kva li!"ikacij e paleolitskih kultura pokazuju vizuelnu slinost sa istovremenim nala;j tim a u Grkoj i Italij i. tt sa Crveno m stijenom u Crnoj Go ri. ali su mnogo iaaajnije zajednike osobine sa istovremenim kulturama paleolita u regiji sjev e rn~ Bosne, pa i dalj e sa nalazitim a li ce ntralnoj i iSLonoJ Ev ropi . Zbog pomanjakanja palconlOlokih i geolokih analiza, jo ne moemo sa s igurno u rei S kojim kulturama su zaista u ge netskoj vezi.

UVOD
Paleolitsko stanite Peina pod lipom otkriveno je za javnost 1987. godine u vrijeme sezone arheolokih istraivanja na Gradini u selu Kadia Brdo, opina Sokolac. Tim radovima rukovodio je dr . Blagoje Govedarica. II toku rekognosciranja blie okoline Gradine otkriven je gravirani crte na stijeni peine i prikupljena je vea koliina kremenih artefakata mlaepaleolitskih kultura. Prvo sondano istraivanje novog lokaliteta izvreno je u augustu 1988 . godine, u okviru programa i materijalnih sredstava projekta "Istraivanja naselja eneolita i bronzanog doba gla s inakog podruja ", pa ovom prilikom izraavam svoju zahvalnost kolegi Govedarici i ostalim lanovima njegove ekipe na usrdnoj pomoi, te posebno za otkrie ovog znaajnog spomenika paJ eo1itske umjetnosti . Ne samo otkrie gravure ve i probna sondiranja bila su vi es truko dragocjena . Pokazalo se da je nalazite zanimljivo za istraivanje paleolita sa stratigrafskog i kulturnog stanovi ta, a posebno za izuavanje paleolitske umjetnosti na naim prostorima. Otvaranjem samo jedne test sonde (vidi Prilog 4), ustanovljeno je da je ovo nalazite slOJevito, te da nam moe pruiti znaajne podatke o kulturama donjeg, srednjeg i gornjeg paleolita, a identifikovane su i kulture mezolita, ranog neolita i eneolita .

34

ZILKA KUJUNOIC-VEJZAGIC

Paleolitska umjetnost jo uvijek je nedovoljno istraen fenomen. Kada je rije o podruJu itavo<J Balkana ) njeni traoovi za sada su naeni samo u Bosni i Hercegovini, tako o da svaki novi nalaz otvara novi problem i nove mogunosti za potpunije razumijevanje
~

ovog fenomena. Pitanje porijekla ove umjetnosti na lokalitetu Badanj kod Stoca u Hercegovini i na stijeni Peine pod lipom na Glasinakoj visoravni, i pored nekih prepoznatljivih analogija, ostalo je u domenu hipoteza. Utjecaji iz mediteranskog kulturnog kruga svakako nisu zanemarivi, ali novija arheoloka istraivanja na podruju srednjeg Podunavlja i Ukrajine navode nas na misao da porijeklo umjetnosti, koja je nastala na naem tlu krajem pleistocena i poetkom hojocena, treba traiti upravo negdje u ovim krajevima. i Otkriem lokaliteta Peina pod lipom otvorile su se nove mogunosti za postavljanje rjeenja od dugoronijeg znaaja za izuavanje bosanskohercegovakog paleolita, i zbog toga se sistematsko istrai vanje nametalo kao nUna obaveza prema nauci. Sistematska iskopavanja planirana su u okviru tri godinje kampanje , poevi od 1991. do 1993. godine kao slobodno programirani projekt pod nazivom "Porijeklo paleolitske umjetnosti Bosne i Hercegovine". Projekt je finansirala nekadanja Samoupravna interesna zajednica nauke Bosne i Hercegovine. a trebao je biti realiziran kao multidisciplinarno nauno istraivanje u saradnji sa strunjacima i naunicima iz Francuske, Engleske i Holandije. Osnovni ciljevi ovog istraivanja su bili utvrivanje prirodnog ambijenta i kulturnog razvoja vrste Homo sapiens sapiens u kasnom pleistocenu i ranom holocenu, sa posebnim osvrtom na njegovo umjetniko stvaralatvo. Da bi se provelo takvo istraivanJe bio Je potreban koordinirani i kombiniiani program regionalnog istraivanja. odnosno planska rekognosciranja i paleogcografska rekonstrukcija ireg okolia i prirodnih puteva od Mediterana prema zaleu, i od Panonije preko Glasinca prema jadranskoj obali. te sistematsko iskoJlavanje samog nalazita . Cilj ove vrste projekta mogao se postii postepeno, uz gradnju baze podataka, analizu i interpretiranja ostataka materijalnih kultura sa ovog lokaliteta i njemu slinih , ve poznatih u ovoj oblasti istraivanja. Prva sezona trogodinjeg istraivanja slobodno programiranog projekta, i pored znatnih problema koji su ometali planirani rad, dalaje obimne i zanimljive rezultate. Najpogubnija tekoa za ovaj projekt bila je uznemirujua politika situacija u naoj zemlji koja je nastala zbog razbuktalog rata u Hrvatskoj u ljeto 1991. godine. Naa nastojanja da pridobijemo za ovaj projekt uvaene strunjake iz razliitih nauno-istraivakih centara Evrope nisu urodila plodom. Sve vlade dotinih zemalja jednostavno su zabranile svojim graanima odlazak u ex Jugoslaviju iz sigurnosnih razloga. Osnovni nedostatak istraivanja paleolita kod nas ini nedostatak strunjaka nekih profila koji su neophodno potrebni za rekonstrukciju paleolitske klime, biljnog pokrova, geografskog pejsaa i drugih okolnosti , bez ega nije mogue dobiti pravu sliku o ivotu praovjeka u naim krajevima. Prisustvom stranih strunjaka, s profilom koji jo ne postoji kod nas , osigurava se kvalitemo izvoenje radova i najbolje mogue opservacije rezultata istraivanja. Posebno su nam nedostaJalc kolege iz Instituta za prahistoriju Univerziteta u Bordeauxu u Francuskoj. gdje djeluje eminentna ekipa istraivaa svih profila. Sezonu istraivanja zapoeli smo sa ekipom domaih strunjaka i studentima arheologije iz Beograda.
I

Z. Kujundi 1989.

PECIN A POD LIPOM - PAL EO Ll TS KO STANI STE NA GLf\SINACKOJ V ISOR AV N I

35

Po planu projekta, u prvoj godini istraivanja bila su predviena i detaljna rekognosciranja porijeja Biotice, ali od tog posla smo morali odustati zbog line sigurnosti lanova ekipe . No, krajem septembra, po zavretku sistematskih istraivanja obili smo i snimili postojeu situaciju u neko. liko ranije poznatih peina u kojima su otkrivene gravure ili bojeni crtei na stijenama, a to su: Dj e vojaka peina u selu Brateljevii kod Kladnja , peina Ledenjaa u Budnju kod Miljevine , Kozlogradske stijene u Ropoviima kod Foe i StU ena pod pismom u ljebu kod Viegrada. Crtei u ovim peinama poznati su ve dugi ni z godina, ali se nitko do sada nije serioznije bavio definicijom ove veoma znaaj ne kulturne zaostavtine. Nakon nalaza gravure na stijeni Peine pod lipom , koja stoji u kontekstu paleolitskih kultura, i na osnovu nekoliko objavljenih radova . Baslera o nalazima prethistorijskih crtea, pretpostavljali smo da je na naim prostorima paleolitska umjetnost zastupljena brojnim primjercima 2 Snimanje i detaljna analiza crtea u nabrojanim objektima dali su dovoljno indicij a da se dio njih opredijeli u pal eo litsku kulturu pored eneolitskih, srednjovjekovnih i recentnih urezivanja razliitih scena i poruka. Tu se posebno izdvajaju gravirani crtei u p e ini u Brateljeviima i Ledenjai kod Miljevin e. Ali crtei znaajni za izuavanj e perioda naeg interesovanja uglavnom se nalaze nie od crtea mlaih epoha, a ponekada su potpuno ili djelimino zatrpani p e in sk im sedimentom, ili su pak prekriveni debljim slojem mahov ine. Svi ovi nalazi doprinose irenju problema paleolitske umjetnosti na nae m tlu , ali istovremeno daju nove podatke za uspjeno rj eenje nekih vanih pitanja koj e smo imali kao cilj naih istraivanja. Zato je za idue godine potrebno predvidj eti, prije svega, sondana istraivanja na objektima koji sadre gravirane crtee, a potom detaljnom analizom ukupnog materijala dati njihovu , makar i hipotetinu , kulturnu definiciju, da bi se potom pristupilo kompleksnijem istraivanju svih nalazita .

GEOGRAFSKI POLOAJ NAlAZITA

Vieslojno nalazite Peina pod lipom lei na samoj periferiji zaseoka Kadia brdo, 2 km juno od naselja Kneina , na priblino 900 m nadmorske visine . Admini strativno ovo p o druje pripada opini Sokolac (Prilog 2). Peina pod lipom poznata je jo pod nazivom " Hajduka peina". To je zapravo skup upljina i potkapina smjetenih u amfiteatarskom udubljenju , koj e su formirane u vertikain im stijenama na sjeveroistonoj strani vapneno-dolom itskog grebena koj i se protee u dinarskom pravcu, tj. od sje verozapada prema jugostoku (Prilog 3). Blia okolina je izrazito pastoralni krajolik. Breuljci i padine, prekriveni livadama i panjacim a, blago se sputaju prema ivopisnoj dolini rijeke Biotice (Prilog l) . itavo ovo podruje obiluj e pitkom vodom, a izvanredne mogunosti za lov i ribolov, te obilje sirovina za izradu Basler 1976. U tom rad u autor prvi put daje naunu valorizaciju gravure na stijeni u Badnju. a kompleksniji pregled paJeolitske umjetnosti u jadransko -mediteranskoj regiji je dao u svoJoj doktorskoj disertaciji Pa/eo/i1ske kU/Iure u jadransko-medileranskom podrUJU Jugos/a vije kuja je odbranjena u Zadru 1979. godine.

36

ZILKA KUJUNDlC-VEJZAGIC

orua ine ovaj kraj gotovo idealnim za dugotrajan i miran ivot ak i veih ljudskih

zajednica. Ovaj osebujni pejsa, gdje se na valovitoj morfologiji terena izmjenjuju planinske livade sa cmogorinim umama , sa jugozapadne strane vezuje se za prostranu i impresivnu Glasinaku visoravan, od koje je odijeUen niim prevojem, a prema sjeverozapadu dolinom Biotice je povezan sa podrujem poznatih Bijambarskih peina. Za nas je to znaajno jer oba ova podruja imaju zajedniku geoloku prolost.

Prilog 1 - Foto: A. ahbaz

Bijambarske peine, kao posebna prirodna rijetkost, ve dugo vremena pobuuju interes kod prirodoslovaca i drugih strunjaka, tako da podatke o geolokoj grai i odnosima okolice ovih peina nalazimo u mnogobrojnoj literaturi. Geoloke karte iz kojih je vidljiva graa okoline Bijambarskih peina izradili su E. Mojsisovics, E. Tietze, A. Bittner i F. Hauer, a osobito nestor bosanske geologije F Katzer. Stratigrafijom kvartarnih naslaga i faunom iz tih naslaga u novije vrijeme posebno se bavio M. MaJez, tako da smo rezultate njegovih istraivanja koristili za osnovna razumijevanja stratigrafskih i sedimentolokih odnosa naslaga paleolitskog stanita Peine 1 pod lipom. U uvodu smo naglasili da nam je jedan od primarnih zadataka na projektu bio istraivanje prirodnog ambijenta koj i je pogodovao naseljavanju paleolitskog ovjeka. umoviti planinski predjeli bili su pogodni za ivot ovjeka u vrijeme gomjeg pleistocena. PaJeonto!oka obrada kvartarne faune M. Maleza upuuje na stepski biotop okolice Bijambarskih peina i na hladni klimatski reim. Maksimalno zahlaenje u III virmskom stadijalu moglo je prisiliti povlaenje paleolitskih populacija sa sjevera iz podruja tundre u podruje stepa, gdje pojasevi ume prelaze ka visokim planinama prema jugu. Ove
l

M. Malez 1968.

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

37
Peinu

populLlcije su najvjerojatnije u doba flnainog paleolita imezolita naselJavale i pod lipom~

,.

< < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < ~< < < < <'~

~c:'
Pnlog 2 - Geografski poloaj lokaliteta
Peina

pod lipom - Crte: S. Kudra

Lokalitet Peina pod lipom je dio veeg paleolitskog podruja koje se prua na prostoru izmeu Gradine, njeke Biotice i vapneno-dolomitskog grebena. Teren ispred grebena ine padine koje se sputaju, negdje strmo, a veim dijelom sasvim blago prema rijeci. Detaljnim pregledom potkapina i otvaranjem test sondi pokazalo se daje ov jek obitavao tu u razliitim vremenima gotovo na itavom prostoru, ali koncentracija arheolokog materijala naena je ispred vee potkapine locirane nedaleko od izvora,
4

Napomena l (strana 21-38; posebno na strani 24).

38

ZIL KA KUJUNDZIC-VEJ ZAGI C

gdje Je na stijeni otkrivena i gravura, Na blagoj i irokoj padini uz sam izvor, na dananjoj povrini zemljita, naene su u velikom broju paleolitske alatke i sirovinski materijaL Gotovo pri povr ini na niim dijelovima padine, to se prua od Abria I prema rij eci. nal az i su mjestimi no tako brojni da smo te lokacije us lovno nazvali radionicama
(T III. I i 2)

, ~ r;
I

RL!--~--~--~--~

so

100

Pril og 3 - Loka lilet

Peina

pod lipom sa bli om okolinom - Crte: S, Kudra

Sve gore navedene inj e nice , kao i dananja konfiguracija zemljita titavog naselja ispred grede. navode na pomisao da je ovdje dolo do odrona i klizanja ve ih masa tla nani e prema I-ijeci Biotici , s kojim je krenuo i jedan dio kulturnih sloje va, a da se pri tom nisu sutinski izmijenil i, Iz tog smo izvukli zak lju a k da su vi e poloeni slojevi uz samu vapneno-dolomitsku gredu formirani sed imentacijom i pedogenezom, i da emo ih zatei

PE INA POD LIPOM - PALEOLJTSKO STANTTE NA GLASfNAKOJ VISORAVN I

39

in situ . Nasuprot tome, arheoloki materijal na padini je u sekunda rnom poloaju i tu je donesen so liflukcijom iz primarnog lei ta prUe no to je uslijedila faza mlaih sedimen ata.

POKUSNA SOIVDA, 1988. GODINA

Sondu dimenzije 4x4 m iskopali smo na blagoj padini , pred ulazom u malu peinu (Abri l, vidi Prilog 2), na 3 m udaljenosti od stijene sa grav urom CT. II, sl. I). Ovim iskopo m eljeli smo za poetak saznati pribline vrijednosti stratigrafije kvartarnih naslaga i odred iti kulturnu pripad nos t nalaza prema poloaju u profilu. Ve je ovaj skroman zahvat pokazao da smo otkrili problem ski vrlo zanimljivo nalazite i izuzetno vrijedno za izu a va nj e paleolitskih kultura u Bosni i Hercegov in i i u tom smislu moda, za sada, i n ajz naajnije . Zbog nedostatka materijalnih sredstav a, naslage u sondi pratili smo samo do dubine 1,2 m, to zna i da nismo ni priblino mogli odrediti do koje dubine seu kvartarni sedimenti l kulturni slojevi. Na kraju de setodnevnog rada so ndu smo zatrpali sa namjerom da rad nastav imo s lijedeih godina sistematskim istraivanjima. Pro fi l horizontalnih naslaga u Sondi l mogao bi se ov ako rezimirati (vidi Prilog 4): II Sloj humozne, sivkas te i prainas le zemlje sa silnim kamenje m, sa ostacima recentne i srednjo vjekovne keramike CT. IV). Zemlja sivka s to-sme e boje , rastresita, izmijeana sa krupnim kamenjem. Kulturni sloj sa keramikom v u edo l skog tipa (T. V). Izmeu dva vea kame na otkriveno manj e vatrite. Smea i10vasta zemlja izm eu krupnog kame nj a. Kulturni sloj sa kamenom industrijom tipinom za fin alni paleolit CT. VI i VII). Crvenkasta masna ilova a sa otrobridim sitnim kamenjem, rasprenim ugljenim trunjem i ostacima pleistocene faun e. Kulturni sloj bogat kremenim od bi cima karakteristinim za tellnologiju gornjopaleolitskih kultura . Naeno je nekoliko alatki tipolokih odlika starijeg orinjasij ena (T. Xl, sl. I lij evo; desno je nalaz iz peine Ra stue u sjevernoj Bosni ; T. XIl, sl. 2). Ilovaa oker boje sa krupnij im otrobridim kamenjem. Oko veih blokova le i crvena rastresi ta zemlja u koj oj je naen zub spiljskog medvjeda . Kremeni odbici su brojni i pripadaju tehnologiji srednjeg i mlaeg paleolita, jer su ova dva s loja mjestimino poremeena djelovanjem priti ska velikih blokova kamenja . Musterijenskom fac ijesu pripada nekoliko artefakata grube izrade na klaktonijenskim i levaloazijenskim odbicima (T. XlX, 3 i 4).

III IV -

V -

Slojevi l i II nosioci su mlaih kultura , poev od neolita pa do ranog srednjeg vijeka, mada je u manjoj mjeri prisutan i recentan materij al. Pov ri nska humozna mekota je prai nasti sediment koji nastaje stalnim procesom erozije na kosinama i breuljkastim terenima . Identifikacij a kulture finalnog paleolita i njena jasna determinacija od posebnog su znaaja za kulturn o odreenje gravure na stijeni Peine pod lipom. Po nekim analogijama ona upravo pripada nekoj od tih kultura (T. I, sl. 2)5
.1

Ista, (poseb no stran a 27).

40

ZILKA KUJUNOICVEJZAGIC

nl

analiza ovog kao i svi ostali nalazi tezi autora ovog lanka oU lom radu akcent je neol

19880

Kadia

brdo, Sokolac. sonda I

Crte S Kudra

istraio kulturi eneolitskih Uo daje njihovo stanite ovdje bilo karaktera, je u lom hOrizontu otkriveno vatrile a oko domaih i dva velika grumena okera, kremeni odbici, ostaci Gradine, jer ova dva lokaliteta, kada su u ine prostornu naseUao je sluiti kao dobar zaklon brojnim populacijama u razliitim vremenima. "Pastoralna neol
PJZo
~orn

Je
oksid kons[c

u VIsinskim
kok je
est nalaz II

[IL 1979,309310; T. XXXVII.

lovita sasvli11 ]oglano

biturnim

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANiTE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

41

da nam je stratifikacija u sondi otkrila sHku veoma sloenih i po toku kojih se tu formirao i odrao ivot. Intaktnost sedimenata i preduslov za sistematsko bio je nalazita.

Na kraju

zakljuujemo

1991. GODINE
Dio lokaliteta Peina pod sa gravurom na ini zasebnu pa smo ga kao Abri L Slino smo postupili kod podjele prostora za koji znamo daje bio natako da za sada imamo du tri abda I, A II i A III; vIdi Ovakvu podjelu nam je prije svega terena. Naime, pored toga lO kamena ovdje formira prostor u obliku tri amfiteatra, izmeu nj ih je i dosta velika visinska razlika. To svakako oteava horizontalno otvaranje veih povrina. Isti je i sa lokacijama na otvorenom prostoru smo naznaili du toka izvora kao L IV i L V Prvu godinu sistematskih smo na Abri L smo smatrali da je prostor oko sa gravurom najzanimljiviji dio paleolitskog stanita s obzirom da su se tu mogle odvijati svakodnevnog, pa i ivota (T. I, sl. I i Povrinu veliine 5x5 m prekrili smo mrenim sistemom 1x l m, i to tako da smo u sistem i sondu (S l) otkopan u 1988. godine. Za iskopavanje smo ijenili uobiajeni i fundamentalni arheoloki koji prije svega podrazumijeva slijeda kultura, na to determinakulturnih i prirodnih horizontalnim skidanjem slojeva debljine 5 cm, te tako vodei rauna o vertikalnoj Ovim metodom smo obezbijediti sigurnu kontrolu individualnih kulturnih i u okviru faza naovog nalazita. Radovi su tekli dosta sporim tempom kinih dana. Moemo rei da je teren tokom sezone bio vlaan, pa nam to orcavalo ne samo precizno otkopavanje slojeva nego i prosU avanje Materijal u sioIevima ve pokazivao da je ovdje dolo do velikih mh i kulturnIh biti prouzrokovani djelovanjem vodenih bujica ili nekim drugIm vremenskim a u velikoj koritenjem iste od strane ljudskih iz razliitih epoha, od pa sve do srednjeg Primijeena su i znatna recentna a evidentna su i sedimenta prouzrokovana tekih blokova kamenja koji su se otkidali sa abria Il, Tek na kraju sezone doli smo do intaktnih koje smo po zavretku radova prekrili i zatrpali odbaenom tako da bi olakali pristup lokalitetu u buduim istraivanjima. Uz samu Abri Ir kopali smo sondu dimenzije 2xl ,5 m do dubine m. Gornji slojevi se od ilovae i sadravali masnu ilovau crvenkaste boje, otrobridu U tim donjim slojevima zatekli smo intaktan kremeni kulture i nekoliko krupnih kostiju medvjeda spelaeus).9
oznaili

Preliminarnu analizu ostataka faune sa ovog nalazita radilaje student veterine Ana Gavrilovi.

42

ZJLKA KUJUNDr-VEJZAG1

Lokacija Abri III nalazi se na 4 m visinske razlike od Abria II. Tu smo otkopali probnu sondu \,5 x J,5 m, do dubine 0,6 m. U gornjim slojevima naeni su fragmenti prahistorijske atipine keramike i neto kamene industrije mlaih prahistorijskih kultura, dok su donji slojevi sadravali ostatke kulture mlaeg paleolita. Lokacija IV nalazi se na 50 m udaljenosti od izvora, i to na lijevoj strani njegovog toka. Taj dio terena prekopao je mainom vlasnik zemljita Todorovi gradei prilazni put za lake odvoenje sijena. U odbaenoj zemlji pored puta nali smo vei broj kamenih artefakata paleolitskih kultura, pa smo zbog toga uz sjeverni profil puta otvorili sondu veliine I ,5 x2 m. Ispod samog humusa, u sloju smee rastresite ilovae naena je kamena industriJa mladeg paleolita. Nekoliko alatki iz ovog fundusa ukazuju na prisustvo gravetijenske kulture. U drugom sloju, koji se od prvog jasno odvaja u geolokom i kulturnom smislu, a sastoji se od crvenkaste kompaktne i masne ilovae, nali smo vei broj Strugala na manjim levaloazijenskim odbicima. Stepenast retu i tehnika odbijanja upuuju na kulturu mikromusterijena. Lokacija V nalazi se na samom rubu padine, koja se tu dosta otro sputa od kamene grede , a sa desne strane toka izvora . I tu je mainom prokopan put, tako da je na povrinu izbaena masa arheolokog materijala . Na mjestu gdje je bila najvea koncentracija kamenih artefakata otvorili smo sondu dimenzije 2x2 m. Na toj maloj povrini nali smo ogromnu koliinu materijala od rijenih oblutaka, prije svega sirovine i pripremljenih jezgara za dalju izradu alatki (T. III, sl. I i 2). Vei broj jezgara pripada industriji srednjeg paleolita, a sasvim mali broj kulturama mlaeg paleolita. Tu su jo brojno bili zastupljeni krupni levaloazijenski odbici i grubo obraene alatke na rijenim valuticama. Posebno su zanimljive alatke velikih dimenzija, koje su djelimino po rubovima grubo retuirane i pr ev uene debljom , sekundarnom patinom (T. VII I, l i 2). Ovako koncentriran raznorodan arheoloki materijal upuuje na pretpostavku da je tu namjerno prikupljen ili je naplavIjen sa terase Abria 1. Pored svih potekoa u toku radova i nedostatka stratigrafskih vrijednosti naenog materijala, moemo rei da su rezultati bili mimo svih oekivanja. Praovjek je naselJavao ovaj prostor kroz dugi vremenski period i iza sebe ostavio raznoliku i zanimljivu materijalnu kulturu. Sav prikupljeni arheoloki materijal razvrstali smo i kulturno definirali na osnovu njegovih bogatih tipolokih i tehnolokih odlika. Za bolje razumijevanje prezentiranog materijala koristili smo se klasinom paleolitskom terminologijom i broj pojmova ograniili smo u okvire najnunijih potreba. U vrednovanju nekih nalaza, na osnovu njihovih osnovnih morfolokih karakteristika, uveli smo pojam "arhajski paleolit".lo To je bilo potrebno jer je ovo paleolitsko stanite smjeteno u velikom prostoru bez srodnih nalazita sa ouvanom stratigrafijom, koja bi doprinijela posebno rasvjetljavanju pojave lepto!itizma i gigantolitizma na paleolitskim lokalitetima u Bosni i Hercegovini.ll
10

II

Na ovaj nain smo izbjegli koritenje pojmova u musterijeou : Pontinien. Denticojato. La Quina, Mousteri en avec les traditions acheuleens, "predmusterijen" i slino tome. . Basler 1979. Alatke od rijenih oblutaka chopper i ci1opping-lOo/s naene na lokalitetu Mala gradina autor lanka pripisuje starijoj fazi orinjasijena.

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLASrNAKOJ VISORAVNI

43

KULTURNA RAZivfATRAN]A
Arhajski pa!eo!lt(?)
Imenovanje ovog kullurnog faciJesa dovodi nas u dilemu da li ga treba uvrstiti u donji ili srednji paleolit kao cjelinu. S obzirom da je raspoloivi materijal vrlo brojan na lokalitetu Peina pod lipom, pa i ako mu nedostaju stratigrafske vrijednosti, miljenja smo da izbor ovih nalaza zasluuje posebnu panju. Kao osnovn i izvor informacija posluili su nam nalazi sa lokacije LV, mada je znatan broj artefakata sa morfolokim odlikama donjeg paleolita naen i u poremeenim slojevima Abria J. Prije nego preemo na tipoloke i tehnoloke rasprave moramo da kaemo nekoliko osnovnih informacija o mineralnim sirovinama koje je koristio praistorijski ovjek na ovom vieslojnom nalazitu. Generalno gledajui, izbor sirovina za izradu alatki u stanitu Peina pod lipom tijekom svih paleolitskih kultura, pa i u vrijeme mlaih prahistorijskih epoha, nije se bitno mijenjao. Najee koriten materijal su kremeni obluci uzeti iz rijenih nanosa, ali u nekim faciesima uestalije se koriste krupna kremena jezgra dobavljena iz mineralnih leita. Naeno je i nekoliko alatki od svijetlo-zelenkastog tufa koga ima u naem krasu u izobilju (T. IX, sl. 2). Isto tako i mineralne sirovine iz leita su lokalnog porijekla. U nanosima rijeke Biotice na vie mjesta otkrili smo raznobojne kremene oblutke . To su zapravo stijene ronjaci s naglaenim varijantama u boji , strukturno-teksturnim osobinama i mineralnom sastavu. Ima tu rumenkastih hematita, od crvenkasto-smeih do smee-Ijubiastih opala i od svijetlo do tamno-sivog kvarca. Stijene iz mineralnih leita uglavnom pripadaju svijetlo-sivom kvarcu, ali su brojne i alatke izraene od svijetlo-ruiaste stijene proarane bijelim listiima. Naeno je i nekoliko veih Jezgara jaspisa. Sve ovo bogatstvo sirovina upotpunilo je sliku o osobenim vrijednostima novog paleol itskog nalazita. 12 Kulturi donjeg paleolita, ili njegovoj tradiciji, moemo prije svega pripisati nalaze jednostrano ili dvostrano obraenih plosnatih valutaka, tzv. udarnog orua ili udaraa tipa chopper i chopping-lool (T. X, 1-4; T. XI, 2; T. XV, I; T. XVII, 3; T. XIX, I). Oni mogu biti priblino ovalni i ploni, pri emu je samo jedna od strana obraena sa nekoliko udaraca CT. X, l i 2). U italijanskoj arheolokoj literaturi obraeni valuci poznati su pod terminom pebble LOols, a adekvatno tome kulturni facijes se naziva pebble culture. Duguljasti krupni obluci obraeni na jednom kraju sa obje strane CT. XI, 2; T. XIX, I) sluili su vjerovatno kao sjekire. J3 Ovaj tip alatki po svom obliku i jeste prototip kasnijim sjekirama. Neki oblici podsjeaju na kulturu proto-pestnjaka, to svakako ide u prilog potvrde o pripadnosti ovog facijesa donjem paleolitu CT. XV, 1; T. XVII, 3) . Tu su prisutni i okrugli ploni valuci obraeni sa jedne ili dvije strane, tako da se po obradi pribliavaju tipu diska (T. XIX, 5). Mali jajoliki valuci, u pravilu bifacijalno obraeni na jednom kraju, sa izraenim upotrebnim retuom (T. X, 3 i 4) naeni su u veem broju na lokaciji Abria I.
12

Ve prvi vizuelni kontakt sa kremenom industrijom na naem lokalitetu podsjea nas na bogatstvo bOJa i raznolikost minerala u paleolitu sjeverne Bosne. " L. H. Kelley 1980. ; ove dvije alatke bi mogle pripadati starijem facijesu orinjasijena.

44

Z ILKA K UJUNDZ IC-VEJZA GIC

Funkci onalne analize alatka, koj e je radio L. H. Kelley na materijalu sa nala zita Hox ne u Engleskoj iz vremena donjeg paleolita, pokazale su da ove alatke imaju funkcUu sjekaa kostiju.1 4 Izdvajanje kulturnog facijesa obraenjih valutaka, ili eolita, kako se jo u literaturi e s to naziva ova kamena industrija,IS svakako je korisn o s obzirom da su okolnosti ovih nalaza nedovoljno indikativne u svim do sada poznatim paleolitskim nalazitima u Bosni i Hercegov ini. 11J Pojava facijesa pebble loo ls u Evropi uvijek izaziva vri o zanimljiva i oprena miljenja o njegovoj kulturnoj pripadnosti. . Basler u svojim ranim radovima, 17 uglavnom, udarno orue od valutaka pripisuje mlaim paleolitskim kulturama. U lanku "Paleo litske kulture u jadranskoj regiji,18 ovaj autor daje vrl o iscrpan pregled sv ih zna1 9 ajnih nalazi ta pebble culture, s pose bnim osvrtom na nalazi te u andalji I kod Pule . andalja je bila peinsko naselje, to nije tip i no za arheologiju arhajskog paleolita. Na mnogim mjestima u Evropi, na starim rijenim terasama tragovi ivota najstarijih ljudskih zajednica naen i su na otvorenom prostoru, dok su nalazi u peinskim zak lonima malobroj ni . To svakako nae m nalazitu daje jo jedan znaaj , bez obzira to su i ovdje nalazi pebble culwre zateeni u sekundarnom poloaju . Po stoj i opravdana vjerovatnoa da e se u buduim istraivanjima u Peini pod lipom u dubljim sloj evima ova kamena indu strij a zatei in situ, i to zajedno sa ostacima faune. U tom sluaju nae nalazite bi bilo jedino na vrlo velikom prostoru, i samim tim od posebnog znaaja za arheoloku rekon strukciju ambijenta u kome su i vjele najstarije populacije do sada poznate u Evropi. Najblie analogije za kremenu industriju pebble culture iz Peine pod lipom nalazi mo u regij i sjeverne Bosne, ali kao to smo ve napom enuli, . Basler sjevernobosanske nalaze pripisuje kronoloki mnogo mlaim periodima. Poslije otk ria obraenih valutaka u andalji I ovaj autor pom alo mijenja ranije miljenje i prih vata ideju o prisu stvu ovje ka arhaJskog tipa, ne samo u oblasti Meditera na nego i dublje u unutranjosti evrop skog kon ti nenta. 20 El emente kulture donj eg paleolita zateene u slojevima XXXI-XXIX lokaliteta Crvena stijena . Basler21 uslov no naziva "predmusterijenom", to je svakako dobro odabran termin , s obzirom da se na ovom lokali tetu vrlo jasno uoava nesumnj iva genetska veza starijeg paleolita i kultura koje popunjavaju superponirane slojeve22 Predmusterij en iz Crvene stijene nema mnogo dodirnih elemenata sa kamenom indu strijom facijesa eolita sa naeg nalazi ta, ali spominjem o ovo nalazite zbog nj egovog velikog stratigrafs kog znaaja za izuavanje paleolita i zbog injenice da njegov i najdublji kulturni sloj evi jo nisu otkopani. Jednog dana bi i ovaj lokalitet mogao pruiti nove podatke pomou kojih ISli, 140. Basler 1983. (posebno str. 10 i lj ). l li Isti 1980. 17 Isti 1957. IH Isti 1983. I~ Isti. Vezano za ovu problematiku . Basler nabraja najvanije loka litete i daje literaturu . 211 Isti . 2 1 Isti 1967. 22 lj Crven0.i st i.ieni nadeno je samo nekoliko alatki koje bi se mogle pr ipisati fac ijesu eo lita, dOK os tal i materijal iz naj donjih slojeva pripada razvijenim kult urama donjeg paleolita.
l.

15

PECINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANiTE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

45

bi rijeili mnoge enigme vezane za pojavu donjeg paleolita u Evropi i njegovog hronolokog odnosa prema kulturama srednjeg paleolita. Neto sjeverozapadnije od Crvene stijene lei paleolitska stanica Ruina peina u Gatakom polju, otkrivena kao arheoloko nalazite u toku rekognosciranja terena istone Hercegovine 1986. godine. Tu je naeno nekoliko alatki morfotehnikih odlika pebb/e culture. 23 Radi se o plonim valucima ronjaka, dosta nepravilnog oblika, malih dimenzUa i bifacijalno obraenim sa nekoliko udaraca 24 Ni u ovom sluaju genetska veza sa naim lokalitetom Peina pod lipom, bar za sada, ne postoji, ali je ovo jo jedan od dokaza o prisustvu praovjeka na naim prostorima u ranom pleistocenu. U !talij i, na nekoliko lokaliteta u centralnom i junom dijelu Apeninskog poluostrva, nalazimo izvjesne analogije za kremenu industriju Peine pod lipom kako u starij im epohama, tako i u mlaim paleolitskim kulturama. Imajui prije svega u vidu pebble CU/lure, meu njima su osobito znaajna nalazita na otvorenom: Venosa,2i Rosaneto u Calabriji ,26 Romandato-foce i Conentino u sjevernom dijelu Monte Gargana 27 juni dio Italije je dobro ispitan. Nalazita paleo lita pebb/e CU/lure na sjevernim obroncima Monte Gargana mogue je dovoditi u vezu sa irim mediteranskim podrujem, pa i sa naim na Glasinakoj visoravni, budui da kulture u tom periodu ne podlijeu regionalnim modifikacijama. Iz doline Romandato, nalazite paleolita arhajskih odlika potjee sa povrine rijene terase, i u cjelini je prihvaeno kao stariji ciacLOnien s el ementima pebb!e-cu!lure 28 To je u biti klaktonijen , iju starost nije mogue niim potvrditi , kao i u naem sluaju , i u ijem se skupu nalaze obraeni valuci tipa pebble-LOols. HOrizont sa ovom kulturom datiranje u riss-glacijal. Razvijeni c/u(;{onien s elementima protolevalloisiena iz Romandato-Fol:e i Correntina pripadaju neto mlaoj fazi arhajskog paleolita. To je tipina kultura odbitaka s irokim alatkama manjih dime nzija, neurednih retua, koje je ponekada teko razlikovati da li su prirodni ili umjetni 29 Jz zbirki kamenog orua Peine pod lipom fazi starijeg klaktonijena mogu pripadati alatke (T VIII , 1 i 2 ; T. XIV, 3; T. XVI, 1-4; T. XVII , 4; T. XVIIL l; T. XXlI, l ; T. XXlII, l i 2) Laaene na irokim odbicima veih dimenzija sa podebelim i znatno ukoenim talonom, te naglaenim bulbu som. Kao sirovina su koriteni blokovi kvarca dobavljeni iz okolnih mineralnih leita. Tu su zastupljeni strugai , sjekai i masivna dlijeta . Pored osnovnih morfotehnikih karakteristika kulture klaktonijena, na ovim alatkama se istiu jo neke zajednike osobine: masivnost, vrlo gruba obrada, mjestimina retua, an koa klaktonskog tipa, bono ili sa jedne strane ouvan korteks, rubovi nazubljeni od upotrebe,30 a po cijeloj
Ovaj termin se koristi u amerikoj i italijanskoj arheolokoj literaturi. Z. Kujundi J 991. Rad je recenziran, ali GZM nUe ta mpan u toku rata . U pripremi je za tampu 200 1. 25 M. Pip erno 1974. 2(' Isti 1974. " A. M. Radmilli 1975. i A. Palma di Cesnola 1975. 2X A. Palma di Cesnola 1967., 10-13; isti 1975 , 28-29. 2~ A. M. Radmilli 1963.272. J[) L. H. Kelley 1980,127-148.
23
2"

46

ZILKA KUJUNDZIC-VEJZAGIC

povrini ouvana deblja patina. Neke alatke imaju odbijen bulbus (T. XIV, 3 i T. XXI. J) to jo doprinosi nj ihovoj arhainosti . U epohu starijeg paleolita, i to fazu razvijenog klaktonijena s elementima protolevaluakog facijesa , uvrstili smo nalaze koji su tipini predstavnici ove kulture u pogledu talona i retue (T. IX, 2; T. X, 5-8; T. XVII , I i 2; T. XIX, 2 i 6; T. XX, 1-12; T. XXIV, 1). Za ovu kulturu odbitaka, pored irokih alatki manjih dimenzija, karakteristine su i poneto izduene lamine na klaktonijenskim i protolevaloazijenskim odbicima (T. XIX, 2 i T. XX, I i 5; T. XXIII, 3 i 6). Retue, ako postoje, vrlo su neuredne. Nazubljenost iankoe uglavnom su posljedica upotrebe, ali neke alatke imaju tipine klaktonijentske ankoe. Talon 31 kod protolevaloazijenskih odbitaka nije fasetiran za razliku od nalaza u Romandato-Foce Jezgra nisu ili su samo povrno preparirana za izbijanje (T. XVII, I i 2) tako da se dobija utisak nasuminog udaranja pri izradi alatki. Komparaciju sa vremenski srodnim nalazitima u Italiji, bez obzira na uvjerljivu vizuelnu slinost, ipak moramo prihvaati sa izvjesnom rezervom. Velika udaljenost izmeu ova dva podruja ne doputa nam da tamo traimo genezu kultura donjeg paleolita iz Peine pod lipom. Ovo se odnosi i na grke lokalitete, pa i na one na jadranskoj obali i u njenom zaleu. Slinost izmeu naeg i italskih lokaliteta moda je samo posljedica teh noloke adaptacije na prirodnu sredinu visinskih predj ela. Moramo imati u vidu i to, da najstarije kulture u Italiji nisu osobito precizno dokumentirane, pa tako ni u kulturnom pogledu nije ih mogue jasno definirati .J 2 Isto to vai i za nae nalaze, to znai da analogije trebamo traiti u nekim drugim oblastima gdje su najstarije kulture paleolita naene u jasno odreenim geolokim slojevima. Idui sjeverno od geografskog poloaja Bosne, zapaamo veu srodnost paleolitskih kultura sa naeg podruja sa istovremenim nalazitima u oblastima Panonije, i to u njenim rubnim podrujima. To se posebno odnosi na vrlo kompleksan zbir razl ii tih facijesa donjeg i srednj eg paleolita, o kojima se jo vode beskrajne i veoma esto kontroverzne diskusije. Za nas je posebno znaajna rasprava Karela Valocha o kulturno-tehnolokim osobinama kamene industrije donjeg i srednjeg paleolita u centralnoj Evropi ' 3 Bez obzira na sve dileme koje jo prevladavaju u arheolokoj literaturi o obitavanju praovjeka u Evropi tipa Homo erectus,34 K. Valoch se zalae da nalaze pebble culture sa podruja centralne Evrope smjesti u donji paleolit, uvaavajui sve potekoe oko geolokog izuavanja starijeg pleistocena. Klaktonijen tehnika odbijanja bogato je zastupljena i u kamenOj industriji paleolita sjeverne Bosne 35 . Basler, vezujui se za morfotehnike karakteristike nalaza iz razliitih paleolitskih lokaliteta u Evropi, pojavu klakton tehnike na naim lokalitetim a vezuje za kasni musterijen i prelaznu fazu ka ranom orinjasijenu 36 Naravno, . Basler za ovu tezu nema vrstih uporita u geolokim stratumima. Za nas je posebno zanimljiv inventar
.11
.12

A. Palma di

Cesnola 1975., 12.

AM. Radmilli 1977.,49 .

K . Valo ch 1971. A Thoma 1966. . Basler 1963 . i 1980. Isti J 963. i 1980.

.1.1 34
3.1
3(0

PEINA POD LIPOM - PALEOLITSKO STANITE NA GLASINAKOJ VISORA VNI

47

kamene industrije sa lokaliteta Kamen i Crkvina kod Makljenovca, jer tu velik.i broj alatki ima tehnoloke osobine arhajskog paleolita. U inventaru artefakata sa Kamena (Crkvina II) kao starije tipove moemo izdvojiti vei broj alatki morfotehnikih odlika kulture clactoniena i prololevalfoisiena (S. Brodar 1953.; T. I, 2 i 3; T. II , 4 i 7; T. IlI , 9; T. V, 19; T. VII, 27; T. VIII, 32 i 34)37 Posebnu skupinu nalaza iz Crkvine ine komadi na tabli T. II, 4-7 ( . Basler 1957. )38 To su zapravo grubo obraeni rijeni valuci tipa chopper i chopping 1001. Alatka pod brojem 7 je plosnatog i izduenog oblika, bifacijalno obraena grubim retu ama i po obliku podsjea na pestnjak. iroka rezala, veinom dobijena sa klaktonijen tehnikom odbijanja (. Basler 1957.; T. III , 13 i 14; T. IV, 16_21)39 i primjerci rezala proizve denih levaluazijen tehnikom ( . Basler 1957.; T. V , 26 i 27/ 0 imaju na otricama tragove upotrebe, a neke od njih imaju i ouvanu okorinu. . Basler u lanka "Paleolitski nalazi na Crkvini u MakUenovcu" primjeuje arhainost ovih nalaza u odstupanju tehnike izrade, u odnosu na klasine uzore musterijena, pogotovo njegovog mlaeg facijesa, i to objanjava dekadencijom kulture, a samu pojavu klaktonijenske i levaloazijen4 ske tehnike odbijanja smatra nasUednom trad icijom u te hnici dobiv anj a odbitaka. ) Izvan svake sumnje je injenica da nalazite Pe ina pod lipom u kulturnom pogledu pokazuje veliku srodnost sa nalazima litikih kultura u regiji sjeverne Bosne, ali na temelju naih dosadanjih rezultata istraivanja ne moemo sa s igurnou fiksirati kulturnu pripadnost arheolokog materijala koji nam pokazuje izrazito nijansirane forme arhajskog paleolita. Posmatrajui ovaj problem iz aspekta dosadanji h istraivanja u Francusko/ 2 i centralnoj Evropi4J, iako su ova naa izlaganja jo na hipoteti noj osnovi, izgleda da se nalazimo na poetku rjeavanja jednog, u geografskom, biolokom i kulturnom pogledu , irokog problema. Na naim bosanskohercegovakim pro storima ve je prikupljena bogata kulturna zaostavtina kamene industrije sa razliitih nalazita, koja po svoj im mor44 fotehnikim odlikama moe pripadati donjem ili tzv . arhajskom paleolitu. Sigurno je da u tipolokom pogledu ovdje ne postoje problemi koji se ne bi mogli rije iti u okviru evropskog paleolita. Tipoloki srodna nalazita u Evropi danas su isto tako brojna. Mnoga od njih imaju ostatke faune kao pratee dokaze nedvosmislene starosti samih ostataka materijalne kulture 45

Sred;yZ paleolit
U materijalnoj kulturi srednjeg paleolita u regiji sjeverne Bosne, gdje nalazimo jasne analogij e sa zbirkom sa naeg lokaliteta, zastupljeno je vie faza i facijesa musterijena. Prema dosadanjim nalazima, u Peini pod lipom m og ue j e razluiti dvije etape musterijenske
J7

s. Brodar
.

1953 .; . Basler 1953. i 1957.

JS

Basler 1957.

39
4()

41

42
4.'

44

4S

Isti 1957. Isti 1957. Isti 1957. H. de Lumley 1969. R. Grahmann 1955 .; L. Zotz 1968.; K. Ya10ch 1971. Autor ovog lanka priprema spomenuti materijal za objav ljivanje. Napomena 42. i 43.

48

ZILKA

kulture, pa moda ak i tri. Dobro je izraena najstarija faza koju odbici Izraeni levaluakom tehnikom. To su neretuirani levaloazijenski irola i diskoidni strugai l i 2; T. 2 i 3; T. XIX, Srednju musterijen predstavlja pojava musterijenskih na irokim sl. J; T. XXII, 2-4; T. XXIV,

gue svrstati u drugi arheolozi koji rade na

lj

elementi ine XXIV, a to znai u izvjesnom smislu "most" od levaloa sensu stricto kao kulture prema musterijenu 54 Do sada istraena paleolitska stanita u Bosne imaju raspon kultura od do gravetijena. U kamenoj levaloazijen tehnika odbijanja. To se oituje na lokalitetu Zobite izrazito levaloazijen meu koj ima Lamine. U inventaru kamene stanita Zobite naeno je nekoliko tolita" i valutaka krukolikog oblika bifacijalno obraenih na strani, gotovo identinih onima sa paleolitske stanice Peina XI, sL i T. XIX, 1). Uesta na lokalitetima u paleolitskih kultura u L navedeno u ovom on bez ikakve dileme te artefakte arhajskog za kulture mlaeg paleolita 57 Meutim, analize su vrene na nalazima sa Zobita pokazuju je njihova starost BP, to potpuno stavove o starosti
F. Bordes 1988, (PL I 18; Mous!erien de tradition acheu1eenne.) Isti (Pl 10, 17 37). M. Malez 1967. l . Basler 1975. 4~ F. Bordes 1988. (Pl. 39 42). . Basler 1975. (posebno str.
4(0

47

51

Musteroidnost se
V Miloji 1958.

u obliCima artefakata
str. 19-324).

5l

54
5A

E. S. Higgs 1966,; Palma di Cesnola 1975,; A. M. RadmilJi 1977.; . Basler 1983. i . Basler 1975. Ve smo da se u Bosni i A. Montet-White 1986.; M. F. Baumler 1987. i 1988, . Basler 1980.

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANi TE NA GLAS INAL'KOJ VISORAVN I

49

ne Bosne. Ovaj datum uj edno ohrabruje i nae stanov ite o dubokoj starosti arheo lo ke I.aostavtine na paleolitskom stani tu Peina pod lipom , koja pokazuj e vrste genetske veze sa kulturama na rubnom podruju Panonij e. Kamena industrij a Peine pod lipom, odlika tipinog mu sterijen a, preko paleolita sjeve rne Bosne dalj e ima analogije sa nalazit ima u Krapini i Vindiji u Hrvatskoj, 'X u MOl'noVOj zialki i pehovki u Sloveniji,'9 sa nalazitima u Banatu, 60 u Maarsko/,I I u drugim podrujima centralne Evrope 62 Kasna faza srednjeg paleo lita na naem nalazi tu zastupljena je prilino ve.Iikim brojem prikuplj enih alatki i prateim ostacima kremene industrije u kojoj je koriten sirovin sk i materijal raz li i to g porijekla: od rij e nih va lutaka do kristalnih blokova iz mineral nih lei ta na ob linjim planinama. Moramo naglasiti da ovu fazu predstavlja poseban fa cijes mikrolita i zraenih klakton tehnikom odbijanj a. (T. XlII, l i 2 -lijevo e tiri alatke) Tu nije samo prisutna mikrolitizacija ve i uesta le ankoe i nazubljenost po radnim rubovima alatki. Ove pojave su svakako vezane za upotrebu artefakata 6.1, ali mikrolitizacija sigurno nije pos~iedica veliine i kvalitete mineralne sirovine, kako se to uglavnom tuma i(,.J jer u neposrednoj blizini sa mog stanita Peine pod lipom ima u izobi lju valutaka svih veliina i veoma raz l iitog kvaliteta. Zato mislimo da je u naem sluaju kulturna geneza bila odluujui faktor u morfotehni koj izradi kame nih alatki. Mikrolitizacija je pojava koju SUSreemo na mnogim mjestima. Danas se uglavnom vezuje za kraj epohe srednjeg paleolita i poetak gornjeg paleolita, mada se u mediteranskom pojasu i sjevernom primOIju Crnog mora, pa ak i u junom dijelu centralne Evrope m ikrol itizirano, strmo retu irano oru e na lazi sve do poetka holoeena 6 ' S. Blanc iM . Bo urgo n mikroliti laciju u musteriJ cnu smatraju znakom promjene raunih navika prou zrokova nih promjenom klime. To z nai da su taj proces morale pro i sve populacije, bez obzira da li su na odreenom mjestu starosjedioci ili su to nove skupine za hva e ne jednom opom velikom migracijom. Ovo nam se ini vrlo loginim i primjenji vim na nae nalazite . Na ime, z n aaj ne promjene u kamenoj industriJi Peine pod lipom mog la su us lo viti migrac io na kre tanja, koja su dovela do promjene strukture slano vn ilva,66 gdje je moglo doi i do interpoliranja stranih elemenata meu primarno ,tanovniI V0 6 7 Mijeanje doseljenih populacij a i nosi laca kulture klasinog paleolita bogato je dokumentirano na pa leolitskim nalazitima u regiji sjeverne Bosne,68 ali izrazitiju mikrolirizacij u. pa samim tim i bolje dokumentiran komparativni materijal nalazimo u i rem krugu centralne
o;, M. Malez 1970. 5~ S. Brodar 1938.: isti, 1950. liO F. M ogosanu 1972. (,J V Gahori -Csank. 196R .

( ,: K. Va loch 1967 . b .' L H. Kelley J 980. ('0 L Venes 1964. (;' l K. Ko zlow ski i S K. Kozlowski 1979. hf, S Binford i L Binford 1969.
(,7 A Rust 1950. (,' . Basler J 963.

so

ZILKA KUJUNDIC-VEJZAGIC

Evrope. Tu je prije svega mikrodimenzionirani musterijen iz Velike peine i Krapine u Hrvatskoj 69 Mikrodimenzionirani musterijen iz Velike peine u Ravnoj gori, koji je M. Malez datirao pod sam kraj srednjeg paleolita,70 ima i zupasto retuirane alatke na slian nain kao i u kremenoj industrij i Peine pod Iipom. Nae impresije svakako divergiraj u u odnosu na one koje su drugi arheolozi stekli na svojim geografskim podrujima rada, ali to ne um anj uje vrijednosti samih komparacija materijala sa istovremenih nala zita. ire u centralnoj Evropi, problemom mikrolitizacije u srednjem paleolitu posebno se bavio L. Vertes 7 1 Analizirajui materijal sa nalazita Tata u Maarskoj i nakon nekoliko razliitih stavova o uzrocima mikroIitizacije u paleolitu prihvata miljenje Blanc-Bourgon 72 po kojima je ovo pojava u kamenoj industriji u kasnim fazama svake kulture No , L. Veltes ipak ne odustaje od ideje da je veliina artefakata u Tati ovisna o kvalitetu sirovine 73 Slino miljenje ima i A. C. Blanc koji se bavio istraivanjem mikromusterijena ili kulture "pontiniano" na podruju Italije 74 Pri sag led ava nju problema pojave mikrodimenzioniranog facijesa u musterijenu Peine pod lipom mogu se nai zanimljive komparacije na lokalitetima u Grkoj: Aprochaliko , Kokkinopilos, Morfi i Karvounari 7 s Karakteristika ovog facijesa je potpuno odsuslvo levaloazijenskih odbitaka. Tu se pojavljuju masivna trobridna ila kao i u Peini pod lipom (T. XXI, 3 i T. XXV, l). Slina i la su naena i u Crvenoj stijeni u slojevima XX-XIX i po svemu sudei pripadaju starijoj fazi musterijena 76 Trobridna i la ovdje imaju karakter vodeeg tipa, a sam kulturni sloj dokumentiran je brojnim ostacima plei stoce ne faune: tu SL! naene kosti konja, goveda, jelena, nosoroga, divljih svinja i koza. U tim ostacima najvie se zapaaju kosti konja vrste Equus cabalLus germanicus, ali su klimatski uslovi, odnosno biotopi uope, bili sigurno znatno razliiti L! Crvenoj stijeni od onih u kontincntalnim stan ili ma , pa nam je paraleliziranje naeg malerijala sa ovim lokalitetom uglavnom hipotetino . Ve sm o naglasili daje Crvena st ij enajo uvijek najbogatije i najpotpunije istraeno vieslojno paleolitsko nalazite na cijelom podruju jugoistone Evrope. Stoga ga moramo za sada ukljuivati u naa razmatranja o istodobnim kultu rama. Miljenja smo da pojavu an koa i nazupenosti na mikrodimenzioniranim alatkama u kamenoj industriji Peine pod lipom nije potrebno izdvajati kao poseban fenomen po uzoru na francusku nominaciju sred njepaleolitskih kultura. Nazupenost, kao iankoe, posljedica su upotrebe alatki pri obradi drveta i kosti. Moemo rei da je nazupeoi mL!Slerij en u kulturnom pogledu kasna pojava 77 to se uklapa u opu sliku mikrodimenzioniM. Malez 1970. ; isti , 1967. Isti 1967 7 1 L. Venes 1964. 72 S Blanc - M. Bourgon 1950. " L. V~ncs, (posebno str. 179). 7~ A. e Blanc - A. G. Segre 1953 . 7j E. S. Higgs - C. Vita-Finzi 1966.: isti i D. R. Harri s - A. E. Fagg 1967. 7(, . Basler 1975. F. Bordes 1962.-1963. Ovaj au tor je prvi upozorio na facije s "mousterien a ou tils denticule' .
(,y

70

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

Sl
Ova od-

uz

u regij i
sa mikrodimenzioniranim alatke su zapravo samo neto manje u odnosu na uobiajenu veliinu klasinog musterijena. Taj II Aprochaliku datiran je u vrijeme 39.900 BP i otkriven iznad levallois-mousteriena. 79 vremenski bliske ovom II bile bi alatkama. U
Grke

u Grkoj je kasni

X Il) 80

ku !tura pokazuju da je ova pojava Laisla vrlo iroka i nita izvanredno to se kulture nalaze i tako Balkana. 8J

Peine pod lipom.

s2

nalazita

ini

mjeavinu orinjasijena

artefakti izraeni na masivnim odbicima I desno je dlijeto iz peine Rastue;Si j ; T. XXI, 2; T. XXIII, ; T. XXIV, 4 j 6; T. XXVI, 4 i T. XXVII, Neke od ovih alatki Ollnema izrazite odlike orinjasijena
ve II prekotano ilo ovalS) i dva

dobio je naziv po
7, E.S. 1966. xo D. Basler 1975.
XI X.i

nalazitu

v.
Z.

1958

Napomena 4. rezultati
u

Rastui u

za tampu.

52

ZILKA KUJUNDIC-VEJZAGI

Mlau fazu orinjasijena jo dokumentiraju i izdueni noevi na debljim odbicima, brojna svrd la, dlijeta, strugai i iljci na izduenim laminama vrlo uredne retue (T. XX VI, 13: T. XXVII, I i 3-8). Ovi artefakti ine zanimljiv facijes mjeav ine orinjasijena i gra vetije na sjeverne Bosne 84 Nekoliko listolikih ilpka na lamini (Pointe de Tel'manskaya) CT. XXVIII, 17 i 18) nasluuj u prisustvo razvijenog gravetijena iz oblasti ruskih stepa (Kostienki)85, a iljci tipa jlechetle (T. XIII , sl. 2 i T. XXVIII, 15 i 16) dokume ntiraju prvu fazu gravetijena na naem nalazitu .'6 finalni epigravetijen u Peini pod lipom zastupljen je mnogobrojnim mikrogravetama , strugaima na irokim odbicima malih dimenzija, mikro svrdlima idlijetima CT. XXVII1 , 1_14)87 Ovaj facijes ima vrlo izrazite genetike veze sa istovreme nim kulturama u oblasti Mediterana 88 Kulturnom inventaru Peine pod lipom pripadaju i udara i od kvarcita koji su se koristili u kremenoj industriji za tehniku odbijanja i za retuiranje alatki CT. XVIII , 2-4). Ra zliiti h su veliina, i vrlo brojno zastupljeni. Izrazito krupni primjerci mogli su biti koriteni i u druge svrhe, pri obradi drveta ili u lovu na ve like ivotinje. ZanimUivaje ovdje i pojava brojnih rijenih oblutaka, raznih oblika, ali najee malih dimenzija (T. IX, sl. l). Ponekad su plosnati i na njima su primijeeni znakovi pokuaja perforacije. Njihova uglaan a povrina upuuje na pretpostavku da nisu ovdje sluajno doneseni, ve da su to artefakti iju funkciju za sada moemo samo nasluivati. Naime, poznato je da rijeni obluci imaju posebno znaenje kao objekti mnogoznanih simbola jo u epo hi mu ste rijena ,89 a u epohi mezolita obluci su ve zasigurno instrumenti magijski h radnji posveenih kultu plodnosti 90

Z-1KL1UCAK
Kulturna determinacija i definicija kamenog materijala, koji smo prikupili u toku dvije god ine terenskih istraivanja u Peini pod lipom , zasnovane na tipolokim i morfotehni kim karakteristikama, kategoriki ne stoje iza svih ovdje istaknutih rjeenja geneze palcoiitskih kultura. Naravno, to i nije mogue u situaciji kad jo uvijek ne raspolaemo veim fondom sigurnih nalaza pojedinih kulturnih facijesa, a nemamo ni saznanja o njihovom strati grafskom odnosu , naroito kada je u pitanju donj i paleolit. Nalazi koj ima smo raspolagali i komparativni materijal ukazuju na prihvatljivost naih mi lj enja. Neka od postavljenih pitanja ostavili smo otvorena za slijedea istraivanja, a izdvajanjem kulturnih facijesa donjeg paleolita postavljena je osnova nove problematike u istraivanj u bosanskoherce govake prahi stonje .
~~ . Basler 1980.: A. Montet-White 1976. : ista 1977 .: ista 1978 .
xs P. N. Bori skov ski 1984. ~6 H. Delporre 1972.
. Basler 1983. isti 1983 . . " ! V Gabori-Csank , 1968. yo D. Sr~.iovi - LJ. Babovi 1983.
8b
~-

PEI NA POD LIPOM - PA LEOLITSKO STANiTE NA GLASI NAKOJ VISORAVNI

53

Poloaj paleolitskih lokaliteta:

I. Kadar

2. anda lja

J. SAgv. r 4. Akrn

9. Vindij a 10. Rast ua I I. i\s prochalikn 12. Kokkino pilos

l J. Paglicc i 14. Cava llo 15. Rosane<o 16. Venosa

5. Aagsbach 6. Willendarf 7. Peina pod lipom 8. Crve na slij ena

EVROPA
() 100 '].00 3()( I . m O SOO ," = -'- ln 11Io.l

Prilo g 5 - Crte: S. Kudra

Nalazite Pe i n a pod lipom zasig urno e dugo vremena biti od prvorazred nog znaza is traivanje paleolita, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i mnogo ire, Kako Glasinaka visoravan u geografskom pogledu stoji na ra zmeu mediteranskih oblasti na j ugu i panon sk ih oblasti centralne i is tone Evrope na sjeveru, budua istraivanja Peine pod lipom sigurno e prua ti znaajne podatke o vezama pale olitskih popul acija koje su ivjele u ova dva udaljena svijeta i moda dati odgovore na v e davno postavljena pitanja u problematici istraivanja najstarijih kultura u jugoistonoj Evro pi (vidi Prilog 5),
aja

54

ZILKA KUJUNDZIC- VEJZAGIC

BPI BSPF Bulj Sci. CNRS GZM INQUA PJZ PPT RSP UISPP

Bulletino di Paleontologia Italiana. Bulletin de la Societe Prehistorique Fran<;:aise. Paris. Bulletin Scientifique du ConseiJlc de l' Academie Yougoslave. Zagreb. Centre National de la Recherche Scientifique. Paris. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova serija, sveska Arheologija. Sarajevo. International Quaternary Archaeology Congress in Birmingham 1977. Praistorijajugoslavenskih 7 ,emalja , tom l-V. Sarajevo. La Prehistoire Problemes et Tendances, CNRS. Paris. Rivista di Scicnze Preisloriche. Firenze . Union Internationale des Sciences Prehistoriques et Protohistoriques. Marseille .

G. BAILEYGAMBEL,

G . BAILEY

R. R. BAKER

M. BARTON

BASLER

The Balkans at 18000 BP: the view from Erirus In Soffer and Gamble 1990, 148-67. 1981. Concepts of resource exploitation: continuity and discontinuity in palaeoeconomy. World Archaeology 13: 1-15. 1978. The evolutionary ecology of animal migration. London, Hodder & Stoughton. 1990a. Beyond Style and Function: A view from the Middle Paleolithic. American Anthropologist 92 ; 57-72. 1990b. Stonc Tools and Paleolithic Settlement in the Iberian Peninsula . Proceedings of the Prehistoric Society 56: 15-72. 1953. Paleolitski nalazi na Usori. GZM n.s . VIII, 215-223. 1957. Paleolitski nalazi na Crkvini uMakljenovcu. GZM n.s. A, XII, 93-108. 1963. Paleolits ka nalazita u sjevernoj Bosni. GZM n. s. A, XVIII, 5-24. 1967. Arheoloki nalazi u Crvenoj sujeni . GZM n.s. A, XXlIXXII; 7-30 .

1990.

. BASLER - A BENAC - M. MALEZ - K. BRUN-NACKER - J . PAMI

1975.

Crvena stijena, 1-217.

Niki.

PECINA POO LIPOM - PALEOLlTSKO STANiTE NA GLASINAKOJ ViSORAVNI

55

.BASLER

M. F. BAUMLER

G BIANCHINI

L. R. BINFORD S. BINFORD ~ L. R. BINFORD

A. C. BLANC
~

1976a. Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca. GZM n.s. A, XXIX (1974.) , 5-13. 1976b. Das Aurignacien in Bosnien. IX Congo Intern. U1SPP; Coli. XVI- L, Aurignacien en Europe, 164-177, Nice . Nalazita paleolitskog i mezolitskog doba u Bosni i 1979. Hercegovini. PJZ, tom I, 313-362. 1980a. Pojava gigantolita u paleolitiku sjeverne Bosne. GZM n.s. A, XXXIV/1979. 7-13. 1980b. Neki problemi paleolita u sjevernoj Bosni . lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Ill; 93-10 l. Tuzla. 1983. Paleolitske kulture u jadranskoj regiji Jugoslavije. GZM n.s. A, 3811983, \-63. 1987. Core Reduction Sequences: An Analysis of Blank Production in The Middle Paleolithic of Northern Bosnia, Yugoslavia. Unpublished Ph.D. diss, Dept. of Anthropology, University of Arizona, Tucson. 1988. Core reduction, fjake production and the Middle Paleolithic Industry of Zobiste (Yugoslavia). In Dibble, H. and Montet-White, A. (eds.) , Upper Pleistocen Prehistory of Western Eurasia, University Museum Press, Philadelphia. 255-274 . 1969. Manufatti delle "Pebble culture" in Sicilia, RSP XXIV. 1972. Nuovi rinvenimenti della Pebble Culture nei terrazzi del Quaternario antico dell Sicilia Sud Occindentale, Atti XIV Riun. Sc. I.I.P.P., Puglia, 1970. 1981. Bones, Ancient Men and Modern Myths. New York: Academic Press, Inc. 1969 Stone Tools and Human Behavior. Scientific American 220/4: 70-84.

A. G. SEGRE~ E. TONGIORGI S. BLANC ~ M. BOURGON

1953.

Le quaternaire de l' Agro Congre. INQUA, Roma.

Po~tino ,

Guide du IV

1950.

E. BOEDA

1988.

Le microi ithisme dans le Mousterien de la Grotte de la Combe, Compte-rendu de la XIII'eme Sess. du Congrcs Prehistorique de la Franye, 161-168 , Paris . Le concept laminaire: Repture et filiation avec le concept Levallois. In M. Olte (ed.), L' Homme de Neandertal, Vol. 8.,41-59 , Liege.

56

ZIL.KA KUHl-..;OIC-VEJZAGIC

F BORDES

1963. 1980. 1988.

le MOlIsterien a del1!ieu!es. Arheoloki vestnik. Bra ]3/14, ljublpna.

N. BORISKOVSKI G. BOSINSKI

1984. 976.

du dll CNRS. Pans. d'U.R.S.S .. d'U.R.S.S., vol I, Moscou. les structures d'habitat en ln: Les structures d'habitat au IX de]' Union Internationale
Le dnomination de re National de la Recherche Scientifique, Paris. Das Palaolithikum in Quartar 1. 104-1 Prerez na slovenskih tleh. Arheoloki vestnik li 1-2,5-1 [, K otkrnju kamenih ll1dustrij ob Usori. GZ\1 n.s. VIlI. 225-236.

M. N. BREZILDN M. BRODAR

1983. 1938. 1950.

S. BRODAR
A BROGLlO-

p lEONARDI

1963.

naciens et
BuJI. Soc. Merid.

d'Edouard laner. de PrhisL Vl-IX ed. leone, .M.

(1956-1 G. CLARK S. DIMITRIJ H. L DlBBlE J WHlTTAKER

1972.

1979.

Vuedolska

kultura i vuedolski kulturni tom llI. 267 341. the Relation Beend Flake Variation. JourScience 6 283-296. de la Gravette: mise en UIl)UJt;[lI\~" poses. Bull. Soc. Prhist. fasc. l. Paris. industries en Auverne. La Prhistoire lOm L 801 Paris.

1981.

H. DELPORTE

1972.

1976.
p.y DEMARS

P LAURENT M. GABORI

1989.

1957.

Les stations Acta Arch. Hung" 8,

PE e- INA POD L11)OM - PAL EO L1TSKO STANiTE NA GLASINAKOJ VISOR A V N I

57

V. GABORI-CS ANK

C. GAMBLE

J. M. GENESTE

R. GRAHMANN

P M. GRAVES
Fl HARROLD

1968a. L ' industrie Mousterienne d 'Erd (Hongrie). PPT, CNRS , 183-189, Paris . 1968b. La station Paleolithique moyen d'Erd Hongri e. Budapest. 1987 . The Palaeol ithie Settlements of Europe. Cambridge Uni versity Press 1986. Reprinted 1987. 1994. Timewalkers . Harvard University Press , Cambridge , Massachusetts 1994. 198 5. Analyse lithique des industries Mousteriennes du Peri gord: Une approche technologique du comportement des gro upes Humains au Paleolithique moyen Thesis, Universite de Bordeaux. 1955. The Lower Palaeolithic Site of Markkleeberg and other comparable Localities near Leipzig. Transaction of the American Philosophical Society 45/6; 509-687, Phi lad elphia. 1991 . Ne w models and metaphors fo r the Nea ndenhal debate. Current Anthropology 32 513 - 41. 1989. Mousterian. Chatelperronian and early Aurignacian in western Europe: continuity or discon tinuity? ln Mellars and S tI i nger 1989.,677-71 3. 1966. The Climate, Environment and Industries of Stone Age Greece, Part II , PPS , XXXIV 1966, 1-29, Cambridge.

E. S. HIGGSC. VLT A-FINZI

E. S. HIGGS C. VITA-FINCI D. R. HARRIS A E. FAGG

1967 . 1968. 1979.

E. S. HIGGS S. IVANOVA

A l JELINEK

1976.

L. H. KELLEY

1980.

The Climate, Environment and Industries of Stone Age Greece, Part III, PPS, XXXIII, 1-30, Cambridge. The stone industries of Greece . La Prehistoire Problemes et Tendances. CNRS, 223-235 , Paris. Cultural differentiation in the Middl e Paleolithi c on th e Balkan Peninsula. In : Middl e and Erly Upper Pal eo lithic in The Balkans, edited by J. Kozlowski. 13-3 3. Nakladem Uniwersytetu Ja gie llonskieg o. Warszawa. Form, Function and Style in Lithic Analysis. Cultural Change Continuity, C. Cleland, ed. , Academic Press, 19-76. Experimental determination of stone uses: A microwear Analysis. University of Chicago Press, Prehistoric Archaeology and Ecology Series , Chicago.

58 R. L KELLEY J. K. KOZLOWSKI

l ll.KiI KUJ UN DLI-VE.lZAGI

198 8. 1973.

1979.

The three sides of a biface. American Antiquity 53 (4) 17-734. The origin of Lithic raw materials used in the Paleolithic of the Carpathian Countrie s. Academie Polonaise des Sciences, XIII, 1- J 9. La fin des temps glaciaires dan s le bassin du Danube moyen el infell eur. La Fin des Temps Glaeiaires e n Europe, 82 1-835, CNRS, Pari s. Uppcr Palacolithic and Mesolithic in Europe. Taxonomy and Prehistory, Wroclaw. Gigia peina - paleolitska stanica kod Resanovaca (Bos ansko Graho vo) GZM n.s. A, 1987/19 88,9- 16 . Gravure na stijeni i gravirani ukrasi na upotrebnim predmetima - Badanj i Peina pod lipom . GlM n.s. A. 44, 21 -38. Les subdivisions du lcptolithique italien. Etude de typ olog ie Analythique. BPI 73, 25-63. Recherches sur I'origine et r evo lution des complexes kptolilhiques. Ecole francaise de Rome, Melanges d'Archeologic ct d'Histoire , Supplement No. 4. Boc card , Pari s. Dlctionnairc de la Prehistoire. Pres ses Universitaires de Fran<;e, Paris. L'industrie acheuleenne decouvene sur Je sol de la cabane du Lazaret. Memoires de la SPF7, 145-169. Paris. Les Anteneanderthaliens dans le Sud, PF, tom I, 547-566. Pari s. Paleolit Velike peine na Ravnoj Gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Arheolo k i radovi i rasprave IV-V , 7-68 , Zagl'eb. Bijambarske peine kod Olova u sredil1joj Bosni . GZM 7 , prirodne nauke, 159- 180. KI'ap ina 1899- 1969, Zagreb. Rasprostranjenost hladnodobnih ivotinja u gornjem pleistocenu jugoi s tone Evrope. Ljetopis JAZU, 133- J65, Zagreb. Die neue n mittel- und altpalaolithischen Funde von der Balkanhalbinsel. Germania 36, 319-324. Mode lc lypometrique pour Jcs indu sui es Graveltiennes. In Kozlowski, J. and Banesz, L (eds.), L ' Aurignacjen ct lc Gra vet tien en Europe, Actes de lc Reuni on dc Ja X e me Commi ss ion de l' UIS.SP .. Craco vie-Nilra. J 980. 135- J48.

J. K. KOZLOWSKI -

S. K. KOZLO'vVSKl
Z. KUJUNDI

1979. 1988 . 1989.

G.LAPLACE

1964. 1966.

A LEROI -GOURHAN H. de LUMLEY

1988, 1909. 1976. 1967.

M. A de LUMLEY M. MALFZ

1968. 1970. 1972.

V. MILOJCI
A.

1958. 19R2.

MONTE\,-WHITE

PECINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STA N.ITE NA GLASINAKOJ VIS ORAVN I

59

1995. A. MONTET-WHITE A. E. JOHNSON

Le Paleolithique en ancienne Yougoslavie. G ren oble: Jerome Mili on. Kadar: A Late Gravettian Site in N orthe rn Bosni a , Yugoslavia. Journ a l of Fi e ld Archaeology , vo l 3, No. 4 , 408-424, Boston. Il paleoliti co della Pugli a. MMCSNV, vol. XV, 1-84, Verona. L 'e ta paleoliti ca ne ll a Oaunia. Civilta preistoriche e protoistoriche della Oaunia, 27 -48 , Fi re nze. Chronostratigraphie e t eco log ie de I' epigraveltien cn Ital ie . La fin des te m ps g lacia res en Europe, 295-324 , Bo rdea ux. La pre istori a d'Italia aJla luce delle ultime scoperte. Fire nze. Guida della pre istor ia italiana. Sansoni Firenze. Storia dell' Abruzzo dalle origini all 'e ta del bronzo. Pi sa Di e Ho hl enfunde von Jabrud. Neumi.in ster. Intern a ti o na l human burrial: middle Pal aeo lithic beginnings. Journal of World Prehistory 3, 199-233. Umj etnost Lepenskog vira. Beograd. Les pre mieres industries humain es en Alsace. La Prehi stoire Fran~aise l , 8 10-8 16. L'oecipital de l'homme mindelien de Vertesszb llbs. L ' Anthrop olog ie 70/5-6,495-5 35, Paris. Paleoliticke osid lenijeskune Kulny LI Sloupu v M oravske m kras u. Archeologicke ro zhledy 19/5, 566-575, Praha. Les Pa!eo lithiques inferieur et moyen en Europe centrale. ACTES du UISPP- VIII Congres, 27-40, Beog rad. Tata, eine milte lpaHiolithisc he Travertin-Siedlun g in Ungarn. Bud apest. Ty pology of the Mousterien in Ungarn. Quate rn aria 7; 185- 195, Roma. Pebble-Cu1ture en Europe Centrale. PPT, 517-526, Paris. Palaeolilh ik um und M eso lithi kum in Gri ec he nland . Godinjak ANUBiH XVII, 15, 1978., 5-14, Sarajevo.

1976 .

A. PALMA DI CESNOLA

1967. 1975 . 1979.

A. M . RADMILLI

1963. 1975. 1977.

A. RUST Y A. SMIRNOV

1950. 1989.

D . SREJOVI -. Lj. BABOV I A. THEVENIN A. THOMA

1983. 1976 . 1966. 1967 .

K. VALOCH

19 71.

L. VERTES

1964. 1965.

L. ZOTZ

1968. 1978 .

N. XIROTIRIS

60

ZILKA KUJUNDIC-VEJZAGIC

PE IN.-\ POD LIPO~..r - P.:\L\EOLITHIC SE1TLEivlENT

ON THE GL-\SI''';.-\C PLATE.-\U SU i\L\L-\RY The Palaeolithic settlement Peina pod Lipom was discovered in 1987 in the course of reconnoitring of the area surrounding Gradina in the village of Kadia Brdo, Municipality of Sokolac. It was on thi s occasion that the group of archaeologists discovered an engraving on the cave wall and collected a number of stone tools bearing morphotechnic<ll characteristics of the Upper Palaeolithic . The initial probing of this newly discovered Palaeolithic site was performed in 1988, whereas the systematic research started in 1991 in cooperation with sister institutions from France, England and Netherlands. However, this cooperation was never fully realised, first due to the war in Croatia and then because of the war in Bosnia and Herzegovina. The systematic excavations were planned in the form of a cross-discipline scientific research titled "The Origin of the Palaeolithic Art in Bosnia and Herzegovina" within the framework of the then long-term program plans known as DC XIII. - segment Phenomena in Archaeology of Bosnia and Herzegovina. The archaeological site Peina pod Lipom Iies on the very periphery of the vi lJage of Kadia Brdo, 2 km to the south of Kneina settlement and at the altitude of approximately 900 m (Annex 2). This location represents a group of drifts and pits situated in amphitheatre-like caves in 300 meters long limestone-dolomitic ridge (Annex 3). Forming the terrain below the ridge is the ground sloping down to the valley of the River Biotica (Annex l). The detai led examination of the drifts and opening of the test probes showed that humans inhabited almost the entire area in different epochs. The profile of horizontal strata proved that the settlement is multi-layered and very important for further studies of the Palaeolithic in Bosnia and Herzegovina (Annex 4) . The layers marked as I and II hold younger cultures dating from the Neolithic up to thc Middle Ages (T. IV and V) although there is some recent material as well. The Final Palaeolithic is identified in the layer III and it is especially important for the cultural orientation of the engraving on the stone of Peina pod Lipom (T. I, picture 2; T. Vl and VII). The layers IV and Vare rich in remains of stone industry characteristic of the late Mousterian facies . Still, there are also several tools bearing the typoJogical characteristics of the older Aurignacian (T. XI, picture I; T. XII, picture 2; T. XIX, pictures 3 and 4). In the course of the first season of systematic exploration, a rich collection of stone industry was assembled, but it did not have a strati graphic value. The used row material is of local origin and mostly composed of cherts of various colours. All collected stone artefacts were classi fied and defined as belonging to their respecti ve cultures based on their plentiful typological and morphotechnical characteristics. In order to achieve easier understanding of the presented material, we used the classical Palaeolithic terminology and I'educed the number of terms to the necessary minimum. Ascribed to the older phase of the Lower Palaeolithic culture, or its tradition, were the finds representing unifacially or bifacially worked pebbles, so-called striking tools

PECINA POD LIPOM - PALEOLITSKa STANISTE NA GLAS!NACKOJ ViSORAVNI

61

(chopper and chopping-tool) 3; T. XIX, l). pebbles, worked at one end 2; T. XIX, 1), had probably served as axes. In shape, represent a prototype of the later axes. Belonging to the younger of the archaic Palaeolithic are tools made on tlakes of Clactonian type, there are elements of Protolevalloisian facies as well. This is a culture with worked wide tools for which it is sometimes difficull to decide whether they were created by forces of nature or made man. The tools often are mostly as a result of usage 2: have notchets and their T. X, 5-8; T. l and 2; T. XIX, 2 and 6; T. XX, 1-12; T. XXIV, 1). Collected in Bosnia and in the course of several decades of stone industry that, by its can to the Lower Palaeolithic. From the of typology, this certainly does not create problems that could not be solved in the framework of the Palaeolithic in the basis of culture is In the oldest phase of the Middle Levallolslan It is mostly in unretouched Levalloislan wide blades, side scrapers and discoid scrapers XIV, l and ; T XV, 2 and , T. XIX, 3-5) The middle phase, or Mousterian, is rpr,rp"pnIPl; Mouslerian relouched scrapers on wide flakes and blades with ,'",>'cpr,,"'" cortex backed flakes XlI, 1;1'. 2-4;1'. XXIV, The late of the Middle Palaeolithic is in our archaeological site by a facies of microliths made by Clactonian not only microhthisation, but also nOlchets and of tools XIII, l and T XXI, 2 and :v1icrollthisation of tools is in our case not the result of quality and size of mlnerals since the of the settlement is rich in riverbed pebbles. This phenomenon thus most probabl.y reflects the cultural of some of the inhathe area. Lipom inventory of the Upper Palaeolithic, to the Aurignacian concepts, characterised at the same time of the Middle Palaeolithic l and 3, T. XXI, 2; T. XXIII, 2; T. 4 and 6; T. 4; T. On the other hand, the younger is the material that does not bear prominent characteristics of cian culture but rather represents an interesting facies characterised its mixture with the culture of Gravettian formed in the northern part of the area picture 2 T. 1-3; T. l and T. 15-1 The final Epigravettian is in or site by numerous scrapers, and chisels XXVllI, l This facies shows very genetic connections to co-existent cultures in the Mediterranean. However, the of the material as a whole brings us to tbe conclusion that the of Palaeolithic cultures from the Peina Lipom needs above all to be looked for in the region of Northern and further in the Pannonian areas of Central and Eastern

62

ZJLKA KUJUND IC-V EJZAGIC

Tabla I

Foto: A. ahbaz

PEINA POD UPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLAS I NAKOJ VI SORA VNf

63

Tabla II

Foto: A. ahbaz

64

ZlLKA KUJUNDIC-VEJZAGrC

Tabla III

Foto: A. ahbaz

PEINA POD LIPOM - PALEOUTSKO STANiTE NA GLASI N A KOJ VISORA

'l

65

Tabla IV

Foto: A. ah baz

66

ZI LKA KUJUNDIC-VEJZAGIC

Tabla V

Foto: A. ahbaz

PEtI NA PO D LIPOM - PAL EOLITSKO STA l [STE t\ A GLASIN KOJ \- ISO RAV t-.1

67

Tabla VJ

Foto : A. ahbaz

68

Zll K. A K .Ill 'OZle. VEJZAG IC

Tabla VI!

Foto: A. ahbaz

PE I N A POD UPOM - PALEOL1TSKO STANITE NA GLASJNAKOJ VISORAVNI

69

Tabla VIII

Foto: A. ahbaz

70

ZllKA KUJU"IDL IC-VEJZAGIC

Ta bla IX

FOLO: A. ahbaz

PEC'rNA POD UPOM - PALEOUTSKO STAl\ISTE NA GLASINAKOJ VJSORA\!NI

71

Tabla X

Foto: A. ahbaz

72

Z1LKA KUJUNDZ1C-VEJZAGIC

Tabla XI

Foto: A. ahbaz

PEI NA POD UPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLASJNAKOJ VISORAVNI

73

Tabla XII

Foto: A. ahbaz

74

Z!LKA KUJL IDIC-VEJZAGIC

Tabla XIII

Folo: A. ahbaz

Pr: IN;\ 1'00 U I'OM - P1\ U ::O LJ r'iKO S rAN ISTF NA GL/\Sr.

KOJ VISORAVNI

75

Tabla X I V

rt '

C rtei .I.

Ra doje vi

76

Z ILK A KUJUNDZ IC-V[JZAG IC

Tabla X l '

_ I

Crt eli: J.

Radojevi I

PEC'INA POD U POM - PALEO U TSKO STAN i TE NA GLAS INACKO.l VISORA VNI

77

TClbiCl XVI
~--------------------------------------------------------------------.

3 4

C rt e~ i

J.

R adoje vi

(II.K ..' \ Kl lJlI DI: IC -\'UZACi I

Tabla xr II

1-

Crtei S. Kud r

Pr eiNA POD UPOM - PALEOLlTSKO ST ANISTE NA GLAS INAK OJ V ISORA VN I

79

Tab/a X VII!

Crtei : S. Kud ra

80

ZILKA KUJLJNDZIC-VEJZAGIC

Tab/a XIX

6
(J I

CI1e.i S. KUdra !

PEeL A POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANITE NA GLASINAKOJ VISORA VNI

81

TabhXX

II
I}
!

Crtei: S. Kudra

82

ZILKA KUJUNDIC-VEJZAGIC

Tab!aXXI

Crtei: J.

Radojevi

P EINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STAN ITE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

83

Tabla XXII

4
4
I

Crtei: J.

Radojevi

84

ZILKA KUJUNDIC-VEJZAGIC

Tabla XXIII

1~1~_:~~==_______
~_
5

_ _ _ _ Crtei: J. Radojevi

~~~

PEINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANiTE NA GLASINAKOJ VISORAVNI

85

Tabla XXIV

Crtei: 1.

Radojevi

86

ZILKA KU,IUNDIC-VEJZAGIC

Tab!a XXV

Crtei : J. Radoje v i

PECINA POD LIPOM - PALEOLlTSKO STANi TE

A GLASfNAKOJ VISORA YNI

87

TablaXXVT

()
I

Crtei: J. Radojevi

88

ZlLKA KUJUNDlC-VE JZAGIC

Tabla XXVII

-I

- 1_ 9
8
Crtei : J.
Radoj e vi

PEINA POD LIPOM - PALEOLITSKO STANiTE NA GLASrNAKOJ VISORA VNJ

89

Tabla XXVIII

3
2

.)

14

10

II

~
16

J8~
Crtei: 1.
Radojevi

UDK 903 (4976 Prusac) "6347"

Dr. Brunislav MARIJANOVI Originalni nauni rad

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVDESNO VIESLOJNO NALAZITE

eneolitiki

slojevi -

U lanku se obrauju rezultati sondanog iskopavanja na vieslojnom prapovijesnom nala7. itu Prusac kod Donjeg Vakufa. Kulturni sloj dosee dubinu od 3,80 m, s tim da je do dubille od I m potpuno devastiran. Nalazi iz tog devastiranog sloja pripadaju bronanom i elJeznom dobu. ali ih je mogue samo tipoloki determinirati iako se u kulturnom pogledu veu za poznato naselje Pod kod Bugojna. Nalazi jz sauvanog dijela kulturnog sloja pripadaju eneolitiku, a mogue ih je promatrati unutar dviju razvojnih faza. Starija (faza I) sadri znaajne elemente butmirske, te badenske i lasinjske kulture, dok mlaa (faza II) pripada vued olskoj kulturi .

U strunoj literaturi koja se bavi mlaim povijesnim razdobljima, posebice kasnim srednjim vijekom i vremenom osmanske vladavine, ime Prusac ne predstavlja nikakvu nepoznani cu. I Prusac je, ustvari , srednjovjekovni grad kod Donjeg Vakufa, poznat i pod imenom Biograd, koji je u osmansko doba postao vano strateko uporite, pa se i grad razv io u monu tvravu, koja je, osim citadele, obuhvaala i prigradsko naselje, tzv. Donji grad . Sama citadela s glavnom kulom i, moda jo jedna okrugla - nekad detairana kula potjeu iz srednjeg vijeka , dok su kasnije dogradnje iz osmanskog perioda. U pisanim izvO I'ima grad se spominje tek 1478. i 1503. godine. Meutim, najstarije naselje na ovom mjestu pripada prapovijesnim razdobljima, a u topografskom smislu predstavlja klasino naseJje gradinskog tipa. Rije je o dominantnom poloaju koji se u obliku lingule izdie visok o iznad prusake rijeke, tono iznad njezinog zavoja, i sa svih je strana, izuzimajui junu koja se stepenasto sputa, izvrsno zatien prirodnom konfiguracijom terena, odnosno duboko usjeenim koritom Prusake rijeke, ije su obale na tom mjestu gotovo u pO lpunosti okomite. S ovog poloaja se kontrolira itava okolica, pa nije udno to je upravo to mjesto izabrano za podizanje dugotrajnog naselja. Ovo gradinsko naselje, meutim , nije arheoloki istraivano sve do 1980. godine kada je pod rukovodstvom Z. eravice" provedeno sondano iskopavanje na povrini
DMaza li . 195 1.. 147 i dalje. Rezultati iskopavanja nisu publicirani, ali su inkorporirani u izvjetaj podnesen tadanjem SIZ-u nauke Bosn~ i Hercegovine pod naslovom "upa Uskopl.ie u srednjem vijeku i ranom turskom per iociu"" . Izvjetajem su obuhvaeni i osnovni podaci o prapovijesn im nalazim a.

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOV IJESNO VIESLOJNO NALAZITE

91

od cca 120 m2 Sondiranja su provedena na raz liitim dijelovima citadele, a bila su usmjerena prven stveno na istraivanj e srednj ovj ekovni h ostataka. M e utim, ta su istraivanja dala i znatnu prapovijesnu arh eoloku gra u koja pripada vrlo irokom kronolokom raspo nu od eneolitika do eljeznog doba. No, kako su svi nalazj potj ecali iz slojeva devas tiranih srednjovjekovnom i kasnijom osmanskom gradnjom, njihove meusobne slratigrafske odnose nije bilo mogu e utvrditi, a materijal se moe samo tipoloki determinirati. Budui da je meu keramikim materijalom bilo vrlo vrijednih nalaza, to se posebice odnosi na one koje je bilo mogue pripisati eneolitiku, 1985. god ine podu zeo sam dopunsko sondiranje manjeg opsega. Otvorena je samo jedna sonda veliine 4x5 m, posta vljena na sjeveroistonom platou unutar citadele, odnosno jedinom mjestu gdje se mogl o oekivati postojanje barem dijela intaktnih slojeva, budui da je na tom prostoru i srednjovJekovna i osmanska gradnja bila najmanja.' Tij ekom iskopavanj a ova pretpostavka pokazala se tonom, pa je na temelju rezultata sondiranja mogue sigu rno fiksirati neke strati grafske odnose i na njima temeljiti zakljuke. Kulturni sloj na ovom dijelu nalazi ta dosee deb ljinu od cca 3,80 m i o m og uava sasvim sigurno diferenciranje 5 razvojnih faza. No, ovdje odmah treba r e i da su sa mo dvije najstarije faze izdvojene na temelju pouzdanih stratigra fski h podataka, dok su osta le tri fiksirane na temelju tipoloki h odlika pokretn og materij a la budui da su sloj ev i koji bi im pripadali potpuno devastirani gra evin sk im zahvatima tijekom srednjeg vijeka i kasnijeg perioda. (Pril og. br. l ) Meutim , ta okolnost u ovome s luaj u nema veeg znaenja s obzirom da samo faze I i II - dakle, one najstarije - pripadaju eneolitiku , dok se preo sta le tri kreu unutar relati vnokronolokog okvira koji ine rano br o na no i kraj starijeg e lj eznog doba. U kulturnom i kronolokom pogledu ove tri faze ko respondi raju s odgo 4 va rajuim slojevima oblinjeg nalazita Pod kod Bugoj na . Nema nikakve dvojbe oko znaenja i ovih mlaih nalaza, ako ni ta drugo onda zbog blizine najvanijem nalazi tu bronanog i eljeznog doba ovog prostora - Podu . No, kako su to ipak nalazi koje je mogue samo tipoloki determinirati, te kako ne donose nita znaaj n og u odnos u na poznate nalaze s Poda, ovdje u se ograniiti na ana lizu samo naj sta riJih na laza, onih koji pripadaju eneolitiku, ali ne samo zbog toga to su prikupljeni u sig urnim stratigrafskim odnosima, ve i zbog toga to se u problem sko m smislu iskazuju kao vrlo znaajan indikator razvojnih procesa tijekom ovog prapovijesnog razdoblja.

J EiZA.
Ovoj fazi pripadaju sed imenti od zdravice do dubine od cca 1,5 m. Kulturni sloj je potpuno homogen i ne prua bilo kakvu mogunost daljnje podjele na razvoj ne podfaze . Rezu ltati iskopavanja B. Marijanovia samo su djelomice obj av ljeni i to anili dio nalaza koji pripada naj starijim slojevima lokaliteta (B . Mari.ianovi. 1989. ). Istodobno sa sond iranjem koje je izvrio B. Marijanovi , T Gla va je vodio sondano iskopavanj e .iednog sred njovjekovnog objekta uz koji je otkriveno i nekoliko grobova. B. ovi, 1983 , 172 i da lj e; B. ovi, 1983a., 434 i dalje; B. ov i , 1987.,483 i dalje.

92

BRUNISLAV fv1ARLlANOVIC

Osnovnu masu keramikog materijala, to je i sasvim uObiajena pojava, ini gruba keramika. Njezina izrazita karakteristika je potpuna u sk laeno st s tehnikom izrade neoliti ke keramike, ili , da budem sasvi m precizan, upadlj iva bliskost s butmirskom grubom ke ramikom. Ova odlika ostaje trajnom odrednicom grube keramike tijekom itavog trajanja ove raze.

'1-"
o "!.. :
.

.''".
.

'.'

, 'I,

'

',.:. 1 ~
; " ...

'o

'

lImIIII II H ~
:1'

li' If III1I

11 ,11 1 1

I II

~1~'r~ porem eeni kulturni slOJ

5vijcl1os1lledi klllturni sloj

~ kllnlliJ ep
~.
~

crveno

peena z.emlja

crrr.

ITIIIIIJ

tamni kulturni sloj

llla glina

++'f +'f

gar
z.dra vica

ITI]

Prilog l - Lokalitet Biograd, Prusac, zapadni proIii

Druga njezina odlika je relati vno siromaa n izbor oblika koji se, uz izvjesna variranja , kree unutar tri osnovne forme.

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

93

Daleko naje i oblik je lonac s neto viim, jasno izdvojenim cilindrinim vratom i vrlo istaknutim trbunim segmentom, T. I, 1; T. II, J. Vrlo slinim ovome moe se oznaiti lonac kod kojeg je prijelaz iz vratnog u rameni segment znatno blai, a trbuh modeliran u blago zakrivljenoj formi, T. II, 2; T. III, 1. I jedan i drugi tip su zastupljeni tije kom itavog trajanja ove faze. Donekle veu razliku u odnosu na prethodno navedene odlike pokazuje primjerak na T. III , 2, kod kojegje vratni segment neto uvuen prema unutra, a zaobljenost ostalih dijelova recipijenta vrlo slabo izraena, tako da itava posuda dobiva blagu krukoliku formu . No, ovaj oblik lonca je i znatno rjee zastupljen od ostalih. Slijedei karakteristian i dosta est tip su duboke bikonine zdjele s redovito kratkim gornjim dijelom uvuenim prema unutra, T. IV, 1-2. Odreene razlike su uolj iv e samo u kutu prelamanja, ali to za ope odlike grube keramike ima sasvim sporedno znaenje . Ovaj tip zdjela zastupljen je, takoer , tUekom itavog trajanja ove faze, kao to je to sluaj i sa treim tipom grube keramike u koji spadaju duboke loptaste zdjele. Izvjesne razlike uoavaju se samo u stupnju izdiferenciranosti vratnog segmenta koji se kree od diskretno naglaenih prstenastih do jasno izdvojenih oblika, T. IV, 3-4. Meu grubom keramikom ove faze takoer su zapaeni, istina rijetko, primjerci zailjenih dna posuda, T. VI, 4. Ukrasni sustav grube keramike obiljeen je, prije svega, izvoenjem kratkih zareza na obodu posuda koji se u podjednakoj mjeri javljaju i na loncima i na bikoninim zdjelama, dok na loptastim zdjelama to nije zabiljeeno. Plastine trake, aplicirane uz obod lonca, pouzdano su dokumentirane, ali se ne mogu oznaiti kao posebno tipian dekorativni element grube keramike. I napokon, kod pojedinih primjcraka bikoninih zdjela javljaju se dvostruke rogolike aplikacijc. Nasuprot ovim vrlo stereotipnim odlikama grube keramike stoji znaajna raznovrsnost fine keramike. Dakako, ta raznovrsnost podrazumijeva samo nj ezi ne tipoloke odlike, dok su sve ostale, ornamentaini sustav prije svega, vrlo ograniene. No , prije prikaza tih od lika moram naglasiti jo dvije vane injenice. Prvo, to je izrazito neolitiki karakter te hnologije daleko najveeg dijela nalaza; i drugo, kulturnu sliku ove faze karakterizira nekoliko razliitih komponenti. Prvoj i najbrojnije zastupljenoj komponenti pripadaju nalazi koji se mogu obuhvatiti nazivom " neolitika keramika". Rije je o keramici vrlo fine fakture, odline kvalitete, tamnosmee do izrazito crne boje. Najvei broj ovih nalaza ima sjajno uglaanu povrinu. Od tipova najee su zastupljene razliite varijante loptastih i poluloptastih zdjela te alica s kratkim prstenasti m ili blago izvijenim vratom, T. V, 1-4; i T. VI , 2. Osjetno rjee su zastupljene iroke, plitke zdjele, moda recipijenti posuda na nozi, T. VI , 3, dok se minijaturne piriformne posude javljaju gotovo u pojedinanim primjercima, T. VI, I. Ornamentaini sustav ove grupe nalaza u potpunom je znaku kaneliranja. U pitanju su okomite ili kose kanelure izvedene na ramenom segmentu posuda. Njihovo izvoenje vrlo Je palj ivo i pl itko, tako da povrina posuda nikada nije izrazito valovita. Kanelure su razliite irine, premda preteno uske, ali redovito polukruno modelirane, T. V, 1-2,4; T. VI, 3, 5. Izvan ovih ornamentainih karakteristika, treba navesti jedan primjerak zdjele na kOJoj se jasno vide ostaci crvene pastozne boje. Nije mogue razaznati bilo kakav motiv i I i
obino

94

BRUNtSLA V MARIJANOVI

kompoziciju , pa je mogue pretpostaviti da se radi o bojenju itave povrine posude, ili njezinog pretenog dijela , T. V, 3. Kada je rije o kulturnoj pripadnosti ove komponente, neka posebna diskusija ini se potpuno nepotrebnom. Svi navedeni tipovi vrlo dobro se uklap aj u u keramografiju but tnirske kulture, a to vrijedi i za ornamental ni sustav 5 ak i onaj primjerak posude s ostacima crvene pastozne boje ne predstavlja nikakvu posebnost ovoga nalazita, Jer je taj 6 nain ukraavanja dobro dokumentiran i u klasinoj fazi butmirske kulture u Obra ma 11. Stanovita rezerva bi se, moda, mogla ostaviti samo kod primjerka na T. VI, 3, jer ovakve plitke posude ne ulaze meu izrazite karakteristike butmirske keramografije. Ako se, meutim. pretpostavi da je ovdje rije o recipijentu posude na nozi, onda se j ovaj primjerak. 7 odnosno ovaj tip posuda, sasvim dobro uklapa u odgovarajue nalaze u butmirskoJ kulturi Drugu komponentu karakterizira, takoer, odlina faktura i visoki kvalitet izrade, a ako se zanemari injenica da posude koje ovoj komponenti pripadaju imaju preteno svijetlosmeu do crvenkastosmeu boju povrine (premda ima i gotovo crnih primjeraka) , moe se rei da ne postoji nikakva razlika u odnosu na nain izrade keramike prve komponente. Ili, da budem sasvim jasa n, neolitika tehnologija karakterizira i ovu grupu nalaza. Meutim, da ova komponenta nema izvorno neolitiki karakter vrlo dobro ilustriraju tipoloke odlike ove keramike. Rije je, praktiki, o jednom jedinom tipu posuda s manje ili vie loptastim donjim dijelom i visokim cilindrinim vratom, T. VI, 5; T. VII, 1-2; T. VIII , 1-2. Ornamentaini sustav je i ovdje u potpunom znaku kaneliranja , ali u odnosu na kaneliranje prethodne komponente postoje i stanovite razlike. Pored finih okomitih kanelura. T. VIII, 2, esto su zastupljene vrlo iroke kanelure s jasno naznaenim rebrima, T. VII . I: T. VIII , l. Ovaj nain kaneliranja u prvoj komponenti nije zabiljeen. Ovoj e komponenti, svakako, pripadati i primjerak duboke kon ine zdjele s izrazito naglaenim vratom izvij enim prema vani, T. IX, I. Za ovaj tip posude, jedini meu raspoloivim nalazima, vezana je i uporaba crvene pastozne boje, kojom je prevuena ita va gornja povrina. Kada je rije o kulturnoj pripadnosti ove komponente, izvan svake sumnje je njezina izrazita srodnost s badenskom kulturom. To se, prije svega, odnosi na tipoloke odlike ali i na ornamentiku ,8 neovisno O tome to ovdje nedostaju neke bitne odlike baden skog dekorati vnog sustava. No , to i nije toliko vano , jer se ovdje i ne radi o badenskoj kulturi ve samo o badenskoj komponenti koja, uz ostale nalaze, ini kulturni sadraj starije faze na Pruscu . Vie govora o tome bit e kasnije . Trea komponenta ovdje je izdvojena prvenstveno zbog toga to nalaze koje obuhvaa nije mogue dovesti u svezu niti s butmirskom niti s badenskom kulturom. Neki od njih mogu se usporeivati s lasinjskom kulturom, T. X, 3; T. XlI, 2-3 . Kod prvog primjerka imam u vidu slian tip zdjela koje sejavljaju ve u njezinoj ranoj fazi, a posebno plastine aplikacije na prijelomu donjeg i gornjeg konusa T. X, 19 Ova usporedba, meutim ,
A. Bcn ac , 1971., T XL/V , I-I J; T XLVI , 1-9: T XLVII, l-S. (, Ibid. 127. Ibid . T XLV, 10, 13. S. Dimitrijevi. 1979a., 211 i dalje, sl. 7. 'I S. Dimitrije vi . 1979b.. 152 i dalje. sl. 5.

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

95

nije potpuna jer primjerke sa Prusca ne karakterizira otar prijelaz iz donjeg u gornji konus to je izrazita odlika lasinjskih zdjela ovog tipa, a i lasinjske kulture u cjelini. Ako se ovaj tip posuda moe dovesti u svezu s lasinjskom kulturom, navedenu razliku je, moda , mogue objasniti injenicom da ni ovdje ne moemo raunati s tom kulturom Ll njezinom izvornom obliku ve samo stanovitim njezinim elementima. S druge strane, kako se tehnike odlike ovih posuda ne razlikuju od ostale keramike ove faze, mogue je da one predstavljaju samo lokalnu interpretaciju u kojoj i ne treba oekivati potpuno vjerno prenoenJe ~vih karakteristika. Uostalom, ovu fazu u cjelini karakteriziraju vie 7 .aohljeni nego otro prelomljeni oblici recipijenta. Kad je rije o druga dva primjerka, veza s lasinjskom kulturom ini mi se sasvim neupitnom, ne samo zbog tipolokih odlika io ve i zbog razlika u tehnici izrade koju ova dva primjerka pokazuju prema ostaloj keramici ove faze. Primjerak posude na T. X, 2 ne mogu dovesti u vru vezu s lasinjskom kulturom . iako je jasno da je u pitanju posuda na nozi, odnosno tip koji predstavlja jednu od karakteristika i lasinjske kulture. Meutim, ovaj primjerak nema direktnu vezu niti s jednim od raspoloivih primjeraka nogu. ak i da ga je mogue povezati s nekim od tih ulomaka, komparacija s lasinjskim primjercima ovoga tipa bila bi, ipak, prilino labava, jer se kod primjeraka sa Prusca radi o viim ili niim zvonolikim formama, T. Xl, 1-2; T. XII, l, bez proirenog donjeg dijela, to je redovita pojava na lasinjskim primjercima. Osim toga, primjerci o kojimaje rije teko se mogu povezati s bilo kojom kulturom koja bi kronoloki korespondirala s ostalim nalazima ove faze. Iznimku, moda, predstavlja samo primjerak na T. XI, 2, kojeg bi bilo mogue usporediti s odgovarajuim tiszapolgar tipovima i LO samo zbog ovainih perforacija koje se na ovome primjerku slabo uoavaju. Naravno. i ovdje postoji jedno odstupanje u odnosu na proireni donji dio noge koji na ovome nalazu postoji. Na kraju, jo nekoliko zapaanja o stratigrafskim odnosima ovih komponenti. Prvo, sve tri komponente dolaze istodobno u svim dijelovima sloja koji pripada ovoj fazi. Nije mogue izdvojiti nikakve izolirane stratume, meuslojeve, ukopavanja, zatvorene cjeline i sl., te na tome temeljiti meusobno razdvajanje ovih komponenti. Drugo, ovaj sloj je potpuno zatvoren i mora se iskljuiti bilo kakva mogunost sekundarnog mijeanja materijala. Tree, osnovna komponenta ove faze je keramika koju sam oznaio nazivom "neolitika" , dok su druge dvije zastupljene u manjoj mjeri. S druge strane, nalazi badenskog tipa uoljivo su vie zastupljeni od onih koje sam usporeivao s lasinjskom kulturom. Neovisno o problemima koje izazivaju dvojbe oko preciznijeg kulturnog determiniranja nekih od elemenata starije faze ovoga nalazita, navedeni podaci, ipak, omoguuju da se u odreenoj mjeri definira karakter kulturnog razvoja starijeg naselja na ovome poloaju. Tu se, prije svega, mora poi od konstatacije da je u pitanju jedna "mijeana" kultura u ijoj fizionomiji sudjeluju tri komponente. Osnovni fundus nalaza ima butmirski karakter pa je prirodno pretpostaviti da i starije naselje u cjelini pripada nositeljima butmirske kulture. Ovdje nije rije samo o butmirskom dijelu fine keramike ve i o gruboj , dakle , svakodnevnoj keramici , koja, s obzirom na ulogu upravo u svakodnevnom ivotu. vrlo dobro ilustrira izrazitosl butmirske komponente ovoga naselja. S druge strane, buti tl

Ibid. T. X Vl! , 3.

96

BRUNISLAV MARIJANOVI

mirsku komponentu ovdje je mogue identificirati na temelju slijedeih elemenata: tehnologija izrade keramike, tipovi posuda i ukraavanje posuda kaneliranjem. Nema nikakvih tragova klasine butmirske ornamentike, a nedostaje i dobar dio njezinih keramikih formi. Ako se imaju u vidu odlike butmirske kulture u III fazi Obra II, onda je potpuno jasno da ovdje moemo govoriti o jednoj sasvim kasnoj njezinoj fazi, kasnijoj i od one dokumentirane u samim Obrama. Kasnijoj zbog toga to ovdj e nema ne samo spiraloidne ve ni trakaste dekoracije, a to znai definitivno razgraivanje njezinog ornamentalnog sustava. Istina, neobino je to se kaneliranje manifestira u svome gotovo klasinom obliku. Jer hi prema situaciji u Obrama II i ovaj nain ukraavanja trebao postupno odumirati. Tu , meu tim , treba pomiljati i na odreen poticaj badenske kulture koja taj nain ukraavanja takoer njeguje , uslijed ega je ovdje mogla biti oivljena ili nastavljena jedna stara tradicija. Kada je rije o badenskoj komponenti, ve sam naglasio da ovdje ne moe biti ni govora o badenskoj kulturi, a to znai ni o njezinoj populacij i. Bilo kakvoj pretpostavci te vrste ozbiljno se suprotstavlja injenica da izmeu nalaza badenskog tipa i butmirske keramike nema nikakve razlike u tehnici izrade. To bi , svakako, moralo znaiti da u njihovoj pl"Odukciji sudjeluje samo jedna populacija. Badenski nalazi, kako je istaknuto , u keramogra fiji ove faze sudjeluju samo s jednim tipom posuda. Iskljuujui kaneJirane ornamente sve ostale karakteristike badenskog ukrasnog sustava potpuno nedostaju. Kada se ovome doda ve spomenuta injenica da badenska komponenta i u postoci ma zaostaje za butmirskom , te da je ograniena iskljuivo na finu ke ramiku, onda je nuan zakljuak da Je prisutnost badenskih karakteristika u okviru ove faze posljedica kulturnih uticaja s p od ruja badenske kulture, te da badenske forme ovdj e predstavljaju lokalne proizvode bel sudjelovanja badenske populacije. Isti bi karakter morali imati i nalazi tzv. tree komponente. Osim kod pojedinanih [Jrirnj era ka, T. XII , 2-3, ni tu nema nikakvih razlika u tehnici izrade, ornamenti Iasinjske kulture potpuno nedostaju , a i tipoloka povezanost nije toliko izrazita. Kada se ima na umu injenica da je ovo najslabije zastupljena komponenta, jedino rjeenje koje mi se ini prihvatljivim je da su i ovi elementi samo posljedica kulturnih uticaja, a nikako rezultat prodora i prisutnosti nositelja lasinjske kulture. Imajui u vidu sve do sada izneseno, miljenja sam kako je stariju fazu ovoga nalaLita mogue definirati kao predstavnika kasne butmirske kulture. Nedostatak mnogih njezinih tipinih formi, potpuna odsutnost karakteristine ornamentike, te jasni i u cjelini gledano brojni eneolitiki elementi govore u prilog njezine relativno kronoloke pripadnosti eneolitiku, a upuuju i na mogunost njezinog eneolitikog karaktera.

II FAZA
Mlaoj fazi ovoga nalazita pripadaju sedimenti od 1,50 do 1,00 m. Izmeu sedimenata ove i prethodne faze nema nikakvog prekida ve slijede neposredno jedan iznad drugoga. I ovaj mlai sloj potpuno je homogen i nije mog ue vriti njegovu daljnju podjelu . To , uo stalom, pokazuju i sami nalazi . Osnovna karakteri stika ove faze je potpuno drugaija keramika koja se ni u jednom elementu ne moe usporeivati s keramikom prethodne faze. Ovdje mislim na sve karakteristike keramikih nal aza - od fakture , do tipova i ornamentalnog sustava. Istina, u po-

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVJJESNO VIESLOJNO NALAZITE

97

jedinanim

primjercima se javljaju i nalazi koji se mogu povezati s nekim tipovima prethodne faze , ali je njihov broj krajnje ogranien i zanemariv. Slijedea karakteristika ove faze je vrlo mala razlika izmeu grube i fine keramike. Fine glaane keramike nema, ve svi nalazi imaju hrapavu povrinu bez obzira to je, gledano u cjelini , sva keramika dobrog kvaliteta. Iako je zemlja dobro proiena od prirodnih primjesa , velika koliina namjerno dodanog isitnjenog kamena i nedostatak bi lo kakve prevlake razlozi su to je povrina posvuda uvijek hrapava. Posude su dobro p e ene, a boja varira od svijetlosmee do tamnomrke. Oblici grube keramike vrlo su jednostavni, a potpuno prevladavaju duboki lonci s izrazito zaobljenim trbuhom i kratkim, neto izvijenim vratom, T. XIII. 2; T. XIV, I . OrnamentaIni sustav je krajnje jednostavan i siromaan. Karakteriziraju ga, prije svega, plastine trake aplicirane na ramenu ili prijelazu ramena u vrat, T. XIV. Ove trake su obino modelirane utiskivanjem prsta . Samo kod jednog primjerka izvedena je uglata plastina traka, T. XIII, 1. Kod nekih posuda utiskivanjem prsta modeliran je i sam obod koj i tako dobiva valovitu formu , T. XIV, 1. Posebnu odliku grube keramike ove faze predstavlja neorganizirani barbotino ukras koji se izvodi od ramena prema niim segmentima posuda, T. XIV, I. Ovaj nain ukraavanja vrlo je est i predstavlja najizrazitiju odliku grube keramike ove faze. Fina keramika sauvana je samo u manjim ulomcima, pa se repertoar keramikih tipova ne moe pouzdano rekonstruirati. Zastupljene su slijedee forme: lonac slinog tipa kao i kod grube keramike , T. XV, l , loptaste posude, T. XV, 2 i duboke konine zdjele s ravnim , proirenim obodom, T. XV, 5. Ova dva zadnja tipa, koliko je na temelju raspoloivog mate rijala mogue suditi, zastupljeni su samo u pojedinanim primjercima. OrnamentaIni sustav fine keramike dosta je raznovrstan, iako je ukraavanje u cjelini dosta rijetka pojava . Pored gustih cik-cak linija urezanih na razliitim dijelovima posuda , T. XV, 4 , 6, zastupljeni su i neto sloeniji geometrijski motivi izvedeni urezivanjem uz kombinaciju okruglih igosanih motiva, T. XV, 2. Najtipiniji su, svakako, igosan i trokutasti motivi koji mogu biti poredani u jednostrukom nizu, T. XV, 3, ili tako da dva niza adorsiranih i vrlo paljivo igosanih trokutova formiraju plastinu cik-cak traku, T. XV, l. Samo u jednom sluaju, i to na zdjeli s proirenim obodom, zabiljeeno je utiskivanje prsta, T. XV, 5. Budui da sam ve naglasio kako je ukraen samo maji postotak posuda, potrebno je dodati i to da nije mogu e izdvojiti bilo koji nain ukraavanja i smatrati ga izrazitom odlikom ove faze. Kulturno i relativno kronoloko determiniranje ove faze znatno je lake nego one prethodne. U tom pogledu dovoljan je ve qrnamentalni susta v za nedvojbenu konstataciju kako se ovdje radi o vuedolskoj kulturi junobosanskog tipa." Nema nikakve sumnje da ova faza pripada novoj populaciji koja donosi potpuno novu keramiku i novi nain ukraavanja. Njezina nagla pojava i isto tako naglo nestajanje svih ranijih formi najbolje ilustrira me hanizam kulturnih promjena, odnosno nastupanje nove popul acije koja preslojava staro stanovnitvo .
II

S. Dimitrijevi , 1979. , 309, T. XXXVII, II .

98

BRUNISLA V MARIJANOVI

SKRACENICE
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo. P1Z - Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo.

UTERATURA
A. BENAC B. OVI Obre II - Neolitsko naselje butmirske kulture na Gornjem polju. GZM n. s. A, XXVI, 1971.,5-300. 1983. Regionalne grupe ranog bronzanog doba. Prelazna zona, P1Z IV, Sarajevo, 1983., 170, 114-190. 1983a. Srednjobosanska grupa. P1Z IV, 1983 .,433-460. 1987. Srednjobosanska grupa. P1Z V, 1987.,442-530. 1979. Vuedolska kultura i vuedolski kulturni kompleks. P1Z III , 1979.,235-260. 1979a. Badenska kultura. P1Z III, ]979., 183-234. 1979b. Lasinjska kultura. PJZ III, 1979., 137 -182. 1989. Kasna butmirska kultura u eneolitu. GZM n. s. A, 44, 1989.,36-60. Biograd - Prusac, stari bosanski grad. GZM n. s. VI, 195 l. 1951.,147-189. 1971.

S. DIMITRIJEVI

B. MARIJANOVI D. MAZAL!

PRUSAC (B IOGRAD) - PRAPOVIJESNO ViESLOJNO NALAZiTE

99

PRe s. C (BlOGR.-\D) - PREHISTORlC MULTI-L\YERED .-\RCH..-\EOLOGIC\L SITE - ENEOLITHIC LAYERS SUi\fJ.\L\RY

The article discusses the results of the probe excavation at the multi-Iayered prehistoric archaeological site Prusac (Biograd) near Donji Vakuf (Central Bosnia). This is a classical "gradina" type settlement. inhabited during a long period of time from the Early Eneolithic to the Iro n Age. The cultural strata reach the depth of 3.80 m. They were, however, up to the depth of 1.00 m co mpletely devastated by the later medieval and Ottoman construction. The finds from the devastated stratum belong to the Bronze and Iron Age and, although they are from the cultural aspect related to the famous settlement Pod near Bugojno from the Bronze and Iron Age, they can only be typologically determined. It is for thi s reason that the articl e discusses in detail only the finds from the intact part of the cultural strata. The finds from the intact part belong to the Eneolithic and can be analysed within two evolutionary phases. The older phase (phase I) comprises important finds of the Butmir culture wherein it is of exceptional importance to note that they belong to a very late development stage that does not bear any recognisable characteristics of its classical ornamental style and can be connected to the Butmir culture only as based on their typological and technological characteristics. Parallel with these finds, there is also a considerable number of elements that can be connected to the Baden, Lasinje and Tiszapolgar cultures. Bearing that in mind, the author reaches the conclusion that this phase belongs to the early Eneolithic in Bosnia wherein it is still possible to establish the presence of the Butmir culture whose population created the supreme prop of development in this older phase of the Biograd (Prusac ) settlement. The younger phase (phase II) belongs to the Vuedol culture that is here manifested in its classical form within the range of the so-called south-Bosnian type. Since there is no break between this and the previous phase, and given that the phase II does not bear any elements of either the Butmir or the early-Eneolithic cultures (Baden, Lasinje and Ti szapolgar), the author concludes that the autochthonous substrate was in this phase both culturally and ethnically completely over1aid.

100

BRUNISLAY MAR[JANOYIC

Tabla I

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

101

Tabla II

Crtei: 1.

Radojevi

l02

BRUNISLAV MARIJANOVI

Tabla III

,
\
~

\ \

Crtei: 1. Radojevi

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZiTE

103

Tabla IV

- e'#@-

,,

Crtei: J.

Radojevi

104

BRUNISLAV MARIJANOVI

Tabla V

lI'

I I

/ /

()
I

Crte i: N. maja ni n

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

105

Tabla l/I

" ---_
,

Crtei N. majanin

106

BRUNISLA V MARIJANOVI

Crtei: N. majanin

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

107

Tabla T/IJJ

I I

Crtei: N.

108

BRUNISLA V MARU ANOVI

Tabla IX

()

Crte:

. majanin

PRUSAC (B IOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

109

Tab/a X

l>
I

Crtei : N. majanin

lLO

8RUNISLA V MARIJANOVI

Tabla XI

Crtei: N. majanin

PRUSAC (BIOGRAD) - PRAPOVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

111

Tabla XII

" ,,

Crtei: N. majanin

112

BRUNISLA V MARIJANOVIC

Tabla XIII

II

Crte: N . majanin

II
I

Crte : J. Radojevi

PRUSAC (BIOGRAD) - PRA POVIJESNO VIESLOJNO NALAZITE

113

Tabla XIV

() I

Crte: N. majanin

114

BRUNJ SLAV MARIJANOVJC

Tabla XV

"
f

....

~<

'

. 0.
"
.
\
\

,,
\
\

,,

~l
I
I I
I
f

I I

"~\
I I
f

Crtei : N. maianin

UOK 903 (497.6 Cazin) "6347+637"

Dr. Branka RAUNIG Originalni nauni rad

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

Otkriveni nalazi dokumentiraju pri sustvo stanovnitva iz razliitih, vremenski udaljenih perioda: I) nosioci lasinjske kulture eneolitskog doba, 2) stanovnitvo. kasnog bronzanog i starijeg eljezno.g doba (moda pro.tojapo.dsko iJi japodsko?), 3) srednjovjekovno i 4) stanovnitvo osmansko.g perioda. Malo.brojni nalazi pripadaju vuedolsko.j i kasnolatenskoj kulturi . Stratigrafija istraenog prosto.ra je u najveo.j mjeri nesigurna, tako da se zakljuci bazi raju preteno na tipolokoj analizi materijala.

UVOD
Srednjovjekovni grad Cazin I lei na niem, kupastom uzvienju (n/v neto iznad 370 m), priblino u centru dananjeg Cazina. U podnoju uzvienja, s istone i june strane, tee aj i n potok koj i izvire u neposrednoj blizini, dok sa zapadne strane tee potoi koj i se uliva u ajin potok ispod grada . Grad se sastoji od unutranjih, srednjovjekovnih, bolje ouvanih zidova nepravilno trapezoidnog oblika koji obuhvataju plato na vrhu uzvienja , i vanjskih, dosta uruenih zidova priblino slinog oblika (vjerovatno iz osmanskog perioda) koji obuhvataju terasaste i strme prostore oko grada. Na sjeverozapadnoj strani , na prostoru (ir. cca 20 m) izmeu unutranjih i vanjskih zidova, planirana je 1991 . g. izgradnja veeg objekta za vjerske potrebe (Plan I )2 . Na osnovu pretpostavke da bi se na tom prostoru mogli nai ostaci nepokretnih objekata ili brojniji pokretni nalazi iz srednjovjekovnog ili osmanskog perioda, bilo je potrebno prethodno izvriti zatitno arheoloko iskopavanje. Istraivanje je izvedeno u vrijeme od 19.07. - 02.08 .1991. godine pod rukovodstvom autora ovog rada i uz pomo gospoe Mirsade Hadali, arhitektepripravnika u Optini Cazin, u svojstvu tehnikog crtaa. U toku dva dana, 25.-26.07. kao konsultant je sudjelovao akademik dr. Borivoj ovi, direktor Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBIH, ije su sugestije u velikoj mjeri doprinijele kvalitetnije obavljenom poslu.
I
2

R. Lopai 1943.,127-133; H. KreevIjakovi 1953 .,32-33; AL, t. 2,15 (0115 - Cazin 2). Do vremena kada je ovaj rad pisan tokom 1998. godine, na lokaciji predvienoj za gradnju mekteba graevinski radovi jo nisu zapoeli.

116

BRANKA RAUNJG

-g
'':

o
et:
"o

';; o

~ e

c01J o
cl

~
"
e

2 oo

'N '2 >

-'" u ':;'
O

e
N

~
<OI

"o
N

'N

"o

> o

<OI

OD

<OI

~
<{

2'

""8 eli
I

'" o'" e
},'l

'" e
I

.JO>

" E " ti)

I

cc

u-l

Plan I - Cazin, skica - Obrada : S, Kudra

PRAHISTOR!JSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZiN

! 17

ISKOPA
je bilo na povrinu za gradnju i obuhvatilo srednji dio prostora izmeu unutranjih i vanjskih zidova na Ovaj prostor, u pravcu JI-SZ, sastoji se od izrazite strmine uz lice ih put za stambeni objekt irine do 4 m od istrai vane povrine); i donja terasa (najvee ir. cca 8 m) Visinska razlika izmeu ske ovog prostora iznosi m, U pravcu JZ-SI spomenutih pripadaju priblino istim a ukupna duina iznosi sllmina i terasastih je cca 5 m sjeverozapadno od unutracca 65 m (Plan I), Istraivana povrina nJ od vanjskih zidova, tako da je zahvatila mali dio gorstrminu, te dio donje terase, U pravcu JZ-SI izmeu zidova udaljen cca 20 m od slubenika, Oblik prostora prilagotako da ukupna duina na jugoistonoj strani iznosi 21,5 m, od je 13,5 m, od iskopavano irini od 9,5 m, 8 m u ir. od 5 m, to ukupno iznosi 168,25 ,u metodolokom je izvedeno sistemom mree -kvadrata, s tim da su u sjeverozapadnom nizu postavljeni kv. a u kv. IV-VIIL Kvadrati su priblino prema stranama kvadratima ostavljani su kontrolni Radi kvadrati nisu veliine: I, II, IV iV m; VI smanjen na 4x4,5 m: VII i VII ::: 4x5 m
~a itavom

istraenom prostoru konstatovana je recentni

situacija: do dubine 15-

-20 cm,

.-

tamna. humozna timino sa veim infiItratima kv. IV-VTIl), dubina varira ide i do 165 cm (u kv. ali na drugoj strmini potpuno nedostaje, tamne, humozne zemlje i ute ilovae - takoder kulturni sloj sa nalazima dubina varira od 40-120 cm (maksimalno do 185 cm, malter i pijesak), kv, l), dok strmim sapran uta ilovaa (zdravica).
etiri

su nalazi (preteno koj i iz najvremenski veoma prema karakteristino ukraenim ulomcima posuda, ovdje je postojalo naselje eneolitske, lasinjske kulture, dok pojedini ulomci pripadaju keramici. Daleko kasnije na prostoru Unutar

-c
oo ::o
Iv

()

II
- -~

nl

n OJ
~.

~.

-- <O '

D
Q

'" ;:';
i',(

, Il

mn
2

recenmi humu s 13mna , hUl110zna ze mlja - kulIurni sloj E mjeSavina hum oznc zcmljc 1 ule ilovae (kulturni sloj) u ta i l ovaa - zdravica .;q. ' kamen kreni malter
pe

------,

oo

" 2.
cl
v>

cl

v31rile recenlna tkanina plastina folija

' H,
1
~

!
..,;,.!!

'

-4
;;o
r;

o)

::l

'"
"
,/

"

< c:

----

. OH

.
co

N'

e:

"
o'
<
o<
o)

to

0- .. K
'0 '

N o-

'"
o)

.
~-

Vll
---0- . - __ _ --.0

..,

SZ prorrl

JZ profil (Kv IV i II)

JZ prolil (Kv. IV i I)

e z ci

;;o

<
()

~
v>

/'

' :y ~2;~, . ; ::,

, ~.;~.

o ~
~

::J

v>
o)

.~ .

r. n

'"

3 OJ
~

I Obrada: S. Kudra

::!l

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

I 19

grada moralo je postojati i naselje kasnog bronzanog doba koje je moglo egzistirati i u poetku starijeg eljeznog doba. Slijede malobrojni nalazi koji upuuju na posljednje vjekove stare i poetak nove ere. Najzad, relativno brojno su zastupljeni ulomci kasnosrednjovjekovne i. dosta rijetki ulomci keramike iz osmanskog doba koji, svakako, stoje u neposrednoj vezi sa gradom 3 Od nepokretnih objekata u kv . I otkriveni su ostaci manje nepravilno polu krune (ili krune) pei, izraene od crveno peene vrlo trone zemlje, iji zapadni dio nedostaje. Od pei je bio sauvan vei dio zaravnjenog dna i donji dijelovi veitikaInih zidova (na jugoistonoj strani vis. 20 cm, na zapadnoj 10 cm; izvana pr. 65 cm, iznutra 50 cm). Sudei po ostacima moglo bi se raditi o pei sa kalotastim gornj im dijelom ili, to je manje vjerovatno, o malom otvorenom ognjitu (Plan 2). Na nivou gornje ivice pei nalazilo se nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike (od iste posude), za koje nije bilo mogue utvrditi da li su u neposrednoj vezi sa pei ili su naknadno dospjeli na ovu poziciju, uslijed ega se pe ne moe sa sigurnou pripisati odreenom vremenskom periodu . Ipak, prema nainu izrade, ini se da bi pe prije mogla pripadati jednom od prahistorijskih perioda zastupljenih na ovom lokalitetu nego nekom kasnijem vremenu. Na irem prostoru nisu zapaeni sigurniji tragovi stambenog objekta, osim neto rasutog grumenja kunog lijepa koji je ovdje mogao dospjeti i spiranjem sa viih dijelova lokaliteta, pa preostaje pretpostavka da se pe nalazila na otvorenom prostoru. U kv. VII na "grebenu" od ute ilovae zapaeni su tragovi nepravilnog, izduenoovalnog vatrita u obliku vrlo tankog (l cm ) i vrlo rastroenog sloja crveno izgorene zemlje mijeane sa komadiima drvenog ugljena. U sloju vatrita naen je ulomak facetiranog oboda posude, te bi se, s odgovarajuim oprezom, vatrite moglo pripisati kasnom bronzanom ili starijem eljeznom dobu. Glaanjem je konstatovano da se u pravcu Sl-JZ du prve terase prua neka vrsta "grebena" od ute gline, kao i to da se u glini na veem dijelu istraene povrine (naroito u kv. ll-V) nalazi nekoliko nepravilno krunih , ovainih i elipsoidnih udubljenja ije porijeklo (prirodno ili vjetako?) nije bilo mogue sa sigurnou razjasniti. Tako bi izdueno udubljenje u kv. I (du. oko 3 m, ir. 30 cm i dub. oko 35 cm), koje se prua u pravcu nagiba terena od JI prema SZ, moglo biti prirodnog porijekla (vododerina), dok bi se za ansambl koji se sastoj i od ovaine "jame" u JI dijelu kv. II (vel. cca 2,8 x l ,5 m, dub. cea 45 cm) i dva elipsoidna udubljenja u kv. V (promjera cca 1,8 i 2,2 m, dub. cca 40 cm), moglo razmiljati o tome da predstavljaju ostatke zemunikog ili poluzemunikog objekta, s obzirom na to da je na tome prostoru naeno neto vie rasutog grumenja kunog Iijepa (koji je, naravno, ovamo mogao dospjeti s uzvienijeg trerena). Unutar ovaine "jame" u kv. II naeni su, izmeu ostalih, jedan ulomak ukraene lasinjske posude (T. V, ll) i ulomak karakteristine vuedolske keramike (T. VI, l), mada ti nalazi ne mogu biti dovoljni za tvrdnju da ovaj ansambl predstavlja ostatke eneolitske zemun ike nastambe. Ipak, treba spomenuti da su na pojedinim lokalitetima lasinjske kulture utvreni stambeni
IO je ve naznaeno u naslovu, ovdje e biti obraeni sa mo prahistorijski nalazi. ukljuu i kasnolatenske, mada oni ve pripadaju periodu rimske vladavine. Materijal Je deponiran u Mu zeju Unsko - Sanskog kantona u Bihau.

Kao

Jui

120

BRANKA RAUNJG

zemun iki objekti slinih dimenzija, ali znatno vee dubine i s elementima kao to su pri4 lazne "rampe" i lijep s otiscima koe va i pletera. Treba posebno naglasiti da ni uz jedno udubljenje u utoj glini nisu zapaeni takvi elementi Game od stubova, banak, ognjite i sl.) koji bi nedvosmisleno dozvolili pretpostavku o ostacima stambenih objekata. Sva udubljenja sadravala su mjeavinu tamne, humozne zemlje i ute gline uz neto sitnijih ulomaka preteno prahistorijske keramike (eneolitske i kasne bronzanodobne) i samo po neki ulomak srednjovjekovne keramike. Mjeavina prahistorijskih, srednjovjekovnih i ulomaka keramike iz osmanskog doba kon statovana kroz itav kulturni sloj na kompletnom istraenom prostoru, pokazala je da sc zakljuci o situaciji na ovom dijelu lokaliteta ne mogu oslanjati na stratigrafske podatke . Konstataciju da su slojevi na sjeverozapadnoj padini , izmeu unutranjih i vanjskih zidova Cazinskog grada, tokom vremena u potpunosti poremeeni , kako prirodnim (spiranje) tako i vjetakim (ljudska djelatnost) putem, potvrdili su i nalazi u sjeverozapadnom profilu kv. II gdje su na dubini od 0,7 m naeni komadi recentne tkanine, a na 0,9 m vei komad plastine folije. Uslijed ovakve situacije unutar kulturnog sloja znatno je oteano razdvajanj e nalaza po hronolokim periodima, te je razmatranje posebno keramikog materijala upueno gotovo iskljuivo na tipoloku metodu.

NAL1ZI
Nalazi s istraenog prostora na Cazinskom gradu sastoje se, veinom, od ulomaka keramikih posuda, neto keramikih proizvoda druge vrste, malo ulomaka stakla i metala , ulomaka ivotinjskih kostiju i grumenja kunog lijepa, a pripadaju, kao to je ve reeno, eneolitu, kasnom bronzanom i starijem eljeznom dobu, kasnom latenu, kasnom srednjem vijeku i osmanskom periodu. Nedostatak oslonca na stratigrafIju znatno je oteao razdvajanje nalaza koji pripadaju pojedinim periodima. Relativno jednostavno je bilo razdvajanje prema nainu izrade (s lobodnom rukom, odnosno na lonars kom kolu), a unekoliko i prema specifinoj fakturi. Meu prahistorijskom keramikom srazmjerno lako su izdvoj eni ukraeni ulomci eneolitskih kultura na jednoj, j ulomci kasnog bronzanog i starijeg eljeznog doba obraeni facetiranjem na drugoj strani, ali su izvjesne tekoe priinjavali neki ul omci, naroito grubih, neukraenih posuda, kakve se po oblicima pojavljuju kako u eneolitu, tako i u kasnom bronzanom i starijem eljeznom dobu (npr. kon in e zdjele ili zdjele malo uvuenog oboda), a naroito atipini ulomci i ulomci dna koji, veinom, nisu ni razdVOJeni. Isto tako , za neke od malobrojnih, sitnijih ulomaka posuda sa caklinom nij e jasno da li pripad aju rimskoj provincijalnoj ili keramici osmanskog doba (vjerovatnije je ovo drugo). Na istraenom prostoru sakupljeno je oko 2980 raznovrsnih relevantn ih obj ekata, od ega na keramike posude otpada 2566 ulomaka . Od ostalih vrsta nalaza najbrojnije su zastupljeni osteoloki ostaci (254), zatim grumenje kunog lij epa (74). Metalni objekti (uglavnom srednjovjekovni ili kasniji) zastupljeni su sa 61, kamen sa 12 primjeraka, a
S. Dimitrijevi 1979., 148

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOY JEKOVNOM GRADU CAZIN

12 l

staklo sa 4 u lomka. Statistikim pregledom konstatovano je, da je veina prahistorij ske keramike koncentri sana u sjeverozapadnom nizu kvadrata (kv. I-III), to je, svakako, posljedica spiranja materijala sa viih dijelova terena. Tako je ovdje naeno 1678 , dok je u jugoi s tonom nizu ( kv. [V -VJll) bilo 640 ulomaka prahi storijskih posud a, s tim da su u kv. VII bila samo 3, a u kv . V[[J 13 ulomaka. To moe biti posljedica sluaja , ali je mogue da su prahistorijski stanovnici intenzivnije koristili zapadni dio lokaliteta. Sa srednjovjekovnom keramikom je upravo obrnuta situacija, jer je veina ul omaka (193) otkrive na u kv . IV-VIII (najvie, 56 ulomaka u kv . VIII), dok su u kv. I-III sakupljena samo 33 ulomka srednjovj ekovne keramike . Od 2566 ulomaka keramike 23 l 8 pripada rukom raenim posudama prahistorijskih perioda, a od preostalih 248 ulomaka 226 potjee od kasnosrednjovjekovnih posuda. Osmanskom periodu bilo je mogue sa sigurnou pripisati samo 13 primjeraka, a posljednjem vijeku stare i poetku nove ere moglo se opredijeliti 9 ulomaka keramike . Meu prahistorijskom keramikom, uslijed usitnjenosti i nedostatka sigurnijih karakteristika , ak 1634 ulomka zidova i dna posuda, pa i sitnijih ulomaka oboda, na osnovu same fakture i boj e, nije bilo mogue opredijeliti u odreeni vremenski period. Prema karakteristikama oblika i ukrasa eneolitu je opredijeljeno oko 500 ulomaka keramike, od kojih 490 pripada lasi njskoj , a samo 14 reprezentuje vuedosku kulturu. Kasnom bronzano m i starijem eljeznom dobu sa sigurnou je pripisano oko 180 ulomaka. S obzirom na nesigurnost stratigrafskih podataka, osteoloke ostatke nije mogu e razdvojiti na one koji p o tjeu iz prahistorijskih perioda i one iz srednjeg vijeka i kasnijeg vremena. Moe se samo pretpostaviti da bi bar neki ulomci ivotinjskih kostiju, zuba i rogova (npr. ulomci rogova jelena iz dubljih slojeva uz sjeverozapadni pro fil kv. I) morali potjecati iz prahistorije. Po naenim vili cama i zubima najbrojnije su zastupljeni herbivori (ovca, koza, govedo), ali pojedinani nalazi zuba ukazuju i na neke vrste karnivora i omnivora (npr. divlji vepar), no bez detaljne osteoloke analize teko je neto vie rei. Od 74 vea grumena kunog lijepa, na 6 primjeraka sauvani su tragovi drvene armature (uglavnom pojedinani otisci prua, promjera 1-2 cm), dok za dva grumena iz.gleda da potjeu od erpia. Kuni lijep, takoer, nije mogue opredijeliti odreenom periodu , s obzirom na injenicu da su na irem prostoru oko Cazina stambeni i drugi objekti jo prije nekoliko decenija graeni, bar djelimino , od drvene armature oblijepljene il o vaom (tzv . kue "eperue"). ezdesetak naenih metalnih objekata pripada srednjovjekovnom ili osmanskom periodu, a samo jedan ("pogaa" od bronze), vjerovatno potjee iz kasnog bronzanog iJi starijeg eljeznog doba.

ENEOUT
Nalaz.i sa Cazinskog grada koji su sigurno opredij elj eni eneolitu sastoje se gotovo isklju ivo od keramikih proizvoda, meu kojima veinu ine ulomci posuda i samo nekoliko objekata druge vrste. Kao to je ve reeno, potjeu iz naselja lasinjske kulture, dok manj i brOJ ulomaka posuda pripada karakteristinoj vuedo!skoj keramici. Eneolitu , vjerovatno ,

122

BRANKA RAUNJG

pripadaj u i dva objekta od kamena: tro ugaoni objekt (strugal ica ili streli ca ?) od tamnocrve nog kreme na C T. II, 10) i amulet od crnog kamena (T. II, 9), dUel om od lomljen, dok su sauva ne po vrine sjajno uglaane . Ukrae n je uzduno udublj enom linijom gore suenom, dolje proirenom od koj e s obje strane idu tanke, fino urezan e linije (moda drvo ivota 'l)
Lasin/rki na/azl

Od 490 ulomaka lasinjske keramike u manjem broJu zastupljeni su ulomci posuda izraen i od dobro preie ne gli ne, rijetko sj ajno gla anih povrina, veinom redukciono p eeni. Oko stotinu ulomaka pripada posudama prelazne fakt ure, od nosno onim sa manjom ili v eom primjesom sitnijeg pijes ka , slabije mat glaanih povrina, od kojih su priblino dv ije tre ine redukciono, a tre ina oksidac iono peeni . Veina ulomaka pripada manjevie grubom posuu sa znatnom primjesom pijeska, pa ak i kamenia (d u. i do 7 mm), grubih ili slabo g laanih , ponekad poroznih povrina, m e u koj ima je takoer neto vei broj redukciono peenih u odnosu na oksidaciono pe enje. Meutim , jedan broj ulomaka sv rstanih u grubu, mogao bi se opredij eliti i u prelaZIlu keramiku, jer razlika u fa kturi i obradi povr in a nij e znatnije izraena, Na petnaestak ulomaka zapaeni su tragovi crnog ili tamnosmeeg, a na dva ulomka ostaci crvenog premaza ili prevlake. Boje variraju od potpuno crne, do intenzivno crvene i sv ijetlog okera u raz li itim kombinacijama. Brojani odnosi redukciono i oksidaciono pee nih ulomaka posuda, razvrs tan ih po fak turi i nijansama boja, prikazani su slijedeom tabe lom: '
& d. br. Bo/aj Faktura

Grubo (%)

Pre/at!1O
(%)

Fino
(%)

Prema'\.

Uk/lpno

R ed ukeiona peen o

I.
')

Crn o. prijc lom s m ee, sivo. crveno -sivo Crno , unutra i prije lom smede Smede. prijelom crno , po nekad cr veno Si vo-c rno Sivo. unutra ponekad crveno Si vo-c r ve no, unutra i prijelom crno ili smede
Raz l iit e bOJe

32 (8,8 4) 82 (22,6 5) 42 ( 11,60) 7 ( 1,94) ) 4 (3,87) 13 (3,59) 5 (1,38)

18( 18,95) 3 (3,16 ) 17 (17 ,89) 9 (9,47) 7 (7,37) 2 (2, lO) 4 (4,21)

II (33.3 3)
4 ( / 2, 12) 3 (9,10) 2 (6,06) 2 (6,06) 2 (6 ,06) l (3,03) 25 (75,76)

61 89 62 18 23 17 10

I
4

3.
4.

l
2

5.
6. 7.

I I

Ukllpno:

195 (53,87)

60163.15 )

12

280

Kod razv rstavanja ulomaka keramike prema boji kao osnovna od rednica uzela je boja spo ljne po vrin e. a naz n ae ne su i boje unutranj e povrine odnos no prij eloma ako se znatnije razl ikuju od boj e spo ljne povrin e. Razvrstavanje na redukciono i oks idaciono pe ene ulomke posuda izvreno Je prema ukupnom izgledu svakog ulomka.

I-'RAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

l7({s/(J\ 'ok /aIJele so s/ranice 122

Red
br.

BOjal

Fakllll'tJ

Grttbo (%)

Pre!a'.{!lo (%)
peeno

Fino (%)

Premaz

UkuplIo

Oksidaciono
8.

Crveno Crveno. unutra I priJclom crn o, tamnosmcde Oker. unutra crvcno i obrnuto Oker, prijclom sviJctlo si vo Oker-smede Crveno. unutra ,mede i obrnuto
UkujJll o

67(18,51)

9 (9,48)

4
(I I (3,03)

crveno)
2

76

9.
I l

32 (8 ,84)

10 (JO,53)

43

10. I

4 (J, JO) 14 (3,03) 10 (2 ,76) 40 ( 11 .05)

l ( 1,05)
2 (2 ,10) 2 (2, JO)

l (3,03)
2 (6,06)

6 18 13

II.
12. 13.

(crveno)
I

I (3,03)
3 (9.09) I

II (1 1.59)
35 (36,85) 95 (100%)

54
210

167 (46, 13) 362 (JOO %)

8 (24,24) 33 (100%)

Sveukupno :

21

490

U ukupnom zbiru razlika izmeu redukciono i oksidaciono peenih ulomaka nij e znatnij e izraena, te izno si 70 (14,28%) ulomaka vie u korist redukciono peenih posuda. Medutim, kao to pokazuje gornja tabela, ta razlika znaajnije je izraena kod ulomaka prelazne, a nar o ito finije fakture, gdje redukciono p e eni primjerci preovlauju. Ovdje treba napomenuti da na ulomcim a oksidaciono peenog posua nisu zapaeni tragovi koji bi ukazivali na to da su izrazito crvenu boju dobili naknadnim djel ovanjem vatre (poar), te se ini da je i oksidaciono peenje bilo uobiajeno . Inae, na drugim lasinjskim lokalitetima znatnije pretee redukciono peenje, naroito za bolju robu, ali se uzima u obzir i " ... mogunost upotrebe oksidacionog p eenja,,6 Takoer, na drugim lokalitetima ove kulture konstatovanaje razno likost boja i nijansi, kao i pojava razliite boje spoljne i unutranje povrine posuda, a regislrovana je i tanka prevlaka ili prem az. 7 to je sluaj sa nalazima na Cazinskom grad u. S obzirom na usill1Jenost, od 490 izdvojenih sigurnih ulomaka lasinjske keramike, samo 11 2 (49 grube, 36 prelazne i 27 finije fakture) bilo je mog u e pripisati odreenom tipu posuda. Ni od jedne posude nije sa u van itav profil, te je odreiva nje pripadnosti pOjedinim tipo vima izvreno na osnovu sauvano g dijela, najee prema obodu, vratu i ramenu, zatim na os novu dijelova nogu za posude na nozi ili dijela recipijenta za neke tipove dubljih posuda. Veina tipova javlja se kako meu grubom, tako i meu prelaznom i finijom robom. Najbrojnije su zastuplj eni razliiti tipov i zdj ela i ulomci nogu posuda, dokje ostalim oblicima bilo mogue pripisati nekoliko ili ak samo po jedan ulomak.
I>

S. Dimi trijevi S. Dimi tr ij e v i

1979. 154 . 1961 .. 38-39 ;

isti

1979., 154.

124
Meu

BRANKA RAUNIG

zdjelama su zastupljeni

slijedei

tipovi:

I. Zaobljeno-bikonina zdjela uvuenog oboda, konveksnog gornjeg i "zategnutog"

donjeg konusa, ponekad s manjom, neprobuenom drkom na najveem obimu (5 grube, 16 prelazne, 4 finije fakture), promjer oboda 10-30 cm, najvei promjer 12-32 cm (T. I, \-2). 2. Ostro bikonina zdjela uvuenog oboda , konveksnog gornjeg, konkavnog donjeg konusa, ponekad s "viseom" neprobuenom drkom na najveem obimu (4 grubo, 2 prelazno, 2 fino), promjer oboda 16-27 cm, najveeg promjera l8-29 cm (T 1, 3-4) 3. Bikonina zdjela, vrlo malo uvuenog oboda, kratkog, gotovo vertikalnog, blago konveksnog gornjeg i konkavnog ili "zategnutog" donjeg konusa (lO grubo. 2 prelazno, 8 fino), promjer oboda 10-28 cm, najvei promjer 1\-30 cm (T. I. 5-6) . 4. Posude na nozi , od kojih su sauvani samo ulomci koninih ili cilindrinih nogu, ponekad s manjim dijelom recipijenta, vjerovatno u obliku plie, iroke zdjele ili kupe (lOgrubo, 9 pre lazno, 6 fino), promjer donje ivice 10-22 cm, promjer pregrade prema recipijentu 6-17 cm (T. l, 7, 15); moda obodu posude na nozi pripada ulomak zdjele malo izvijenog oboda, ukraen s dvije horizontalne urezane linije na unutranjoj povrini (T. l, 7). Pripadnost pojedinih ulomaka ostalim oblicima posuda (olje, lonci, vedra itd.) dosta je nesigurna, jer sauvani elementi nisu dovoljni za sigurnu tipoloku identifikaciju, pa su s lijedei tipovi samo priblino naznaeni:
bikoninim ili zaobljenim loncima moda pripadaju ulomci malo izvijenog oboda i kon ino-cilindrinog vrata s uicama za vjeanje (ll grubo, 3 prelazno.2 fino), promjer oboda 10-20 cm (T. 1,9, i djelimina grafika rekonstrukcija naT. I. 8) 6. Ulomci neprofilisanog oboda i ci lindrinog vrata , moda potjeu od bikonin ih lonaca srednje veliine (samo 7 primjeraka grube fakture) , promjera oboda 10-18cm(T.I, ll). 7. Tipu manjeg bikoninog lonca (ili vria) mogli bi pripadati ulomci s ostatkom vertikalne drke na gornjem konusu (T . II, 3). 8. Manjim oljama, vjerovatno neprofilisanog oboda, cilindrinog vrata i "prstenastog" ramena, moda pripada nekoliko ulomaka kod kojih nedostaje obod (I grubo, 3 prelazno, 3 fino), najveeg promjera \0-16 cm (T. 1,12-13); ovom tipu bi mogao pripadati i jedan mali ulomak oboda, promjera 7 cm.

5. Manjim

Samo po jedan ulomak bilo je

9.

mogue

pripisati

slijedeom

oblicima posuda:

Visoki, bikonini lonac izdueno-konkavnog donjeg i konveksnog gornjeg konusa , ravnog dna (I prelazno), najvei promjer 17 cm, promjer dna 10 cm, sauvana visina 15 cm (T. I, 14). 10. Vedro sa siskom za izlivanje, kome pripada mali ulomak sa siskom u obliku naglaeno sti lizovane zoomorfne glave ( l prelazno), najvei promjer cca 18 cm (T. II , l)

PRAHISTORJ]SKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

125

ll.

ulomak posude zaobljeno-bikoninog preloma trbuha i ravnog dna ( I fin e fakture) , najvei promjer 22 cm, promj er dna 11,5 cm , sauvana visina 14 cm (T. II , 2).

Vei

Mada su oblici posuda sa Cazinskog grada veinom nesigurni, moe se napomenuti da bi po tri tipa mogla pripadati svakom stupnju lasinjske kulture (stupanj 1= 2,4 i ll, s ukupno 34 ulomka, stupanj 11= 1,6 i 9 sa 33 i stupanj III sa 28 ulomaka) po Dimitrijeviu 8 To moda ukazuje na dugotrajniju egzistenciju lasinjskog naselja, to bi moglo potvrditi tek istraivanje intaktnih slojeva moda na gornjem platou grada. Ipak, treba jo jednom naglasiti da se radi o malim ulomcima , pri emu je tipoloko odreivanje veoma nesigurno. Od ostalih keramografskih detalja vodeu ulogu imaju vertikalne drke, uglavnom izdueno-ovalnog ili zaobljeno-pravougaonog presjeka, postavljene na vratu ili ramenu posude (9 grubo, 5 prelazno, l fino), od kojih su 4 sauvane itave (T. II , 3-5 ), dok su od ostalih preostali manji dij elovi (T. III, ll; V, 7) ili ak samo tragovi (T. III , 2; V, J J; VI, 12,14 ). Vertikalne uice za vjeanje posude postavljene uz rub oboda (2 grubo , l prelazno, 2 fino ) vezane su za lonce - tip 5 (T. \, 9-10). Od neprobuenih drki sauvana je jedna itava . horizontalna na ulomku zdjele tipa l (T. I, 2), druga "visea" na zdjeli - tip 3 (T. J, 3), dok su od dvije sauvani samo tragovi . Meu drke treba ubrojiti i valjkasti, blago luno povijeni keramiki objekt krunog presjeka s rupicama na oba kraja koj i je, vjerovatno, sluio kao "drka" za noenje posuda s uicama (grafika rekonstrukcija na T. I, I O). Na ulomku zdjele (T. 1,4) i na dva ulomka zida neodreenih posuda sauvan je po jedan manji (promjera 3-5 mm), a na jednom ulomku (moda od dna posude) jedan vei (promjera 13 mm) otvor (T. \I, 7-8 ). Lasinjskim keramikim proizvodima, moda, pripada i ulomak krune ploe (promjera J 2 cm, debljine 0,8 cm), s malo izvuenim rubom i ostatkom manjeg otvora (promjera 4 mm), kojaje mogla sluiti kao poklopac (T. II , 6) Meu lasinjskom keramikom ukra eno je neto preko stotinu ulomaka , a od tehnika su zastupljene: urezivanje tankim linijama irine i dubine do l mm (T. III, 1-1 I) Jjebljenje linijama irine 1-2 mm , dubine 0,5-1 ,5 mm, rijetko dubljim (T. IV , 312) zarezivanje sitnih ovainih ili krunih zareza (T. II, 5), ubadanje ovaInih ili trougaonih uboda, obino u kombinaciji s jo nekom tehnikom C T. l, IS; V, 3-5, 7,10; VJ, 1,4 ), igosanje vrhom nekog predmeta CT. VJ , 13, 14), otiskivanje plitkih, sitnijih izdueno-ovalni h, dubljih nepravilno krunih , zatim veih bademastih otisaka i otisaka nokta CT. VJ, 4-12).

Izrada je relativno nepaljiva i dosta gruba, ali ipak, opti utisak je dekorativan , jer ornamenti izvedeni navedenim tehnikama obuhvataju srazmjerno raznovrsne motive, koliko x Ovdje prikazani oblici odgovarali bi slUedeim tipovima koje za iasinj sku keramiku donosi S Dimitrijevi 1979., sl. 5 i to: tip [=5/8; 2=5/2; 3=5/ 16; 4=5/4-5; 6 moda=511l: 8=5/18; 9=5/ 13: 10=5/21; II moda 5/6.

J26

BRANKA RAUNIG

je mo gue utvrditi uslijed usitnjenosti ulomaka. Ornamenti se javljaju ne samo na finim i prelaznim, ve i na posudama grube fakture , kako pokazuje slijedea tabela:
ivci. br
J)

Ornamenti Faktura

Grl/bo

Prela zno

Fino

Ukupno

Urezani ukupno. od toga kombinirani sa: ovalnim ubod ima trougaonim ubodima ovalnim oti sc ima ljebljenjem ljebljenjem i ovalnim ubodima

20
I

17 3
I

10 3
I

47 7 2 3 l 2

l a) lb ) l e) ld ) le) 2) 2a) 2b ) 2e) 2d ) 2c) 3) 3a) 3b) 3e) 3d) 4) 4a) 4b ) 4c) 4d) 4e) 5)
6)

2
l
I

2 24
I

ljebljeni ukupno, od toga kombinirani sa: - ovalnim ubodima - trougaonim ubodima - ovalnim otiscima - urezanim i o valnim ub odima , - urezanim i ovalnim otiscim a Olisnuti ukupn o, od toga: - pli tki . izdueno-ovalni - dublji, nepravilno kruni - vei , bademasti - otisci nokta Lbodi ukupno, od loga kombinirani: - ovalni ubodi s urezanim - ovalni ubodi sa ljebljenim - trougaoni ubodi s urezanim - trou gaoni ubodi sa ljebljenim - trougao ni ubodi sami Sitni ovalni ili kruni zarezi igo vi (otisci predmeta')
SI 'e llkllpIl O:

12
I

38 2
I

l
I I I II

I I I

10 3 l
5
I

3 4
I

2 2

23 8
5 6

3
6

4 2 2
15

2 2 2

7 4
I I I

3 2
I l

2
I

2
I

2 2 /6
129

64

49

Iz pregledne tabele oigledno je da se ornamenti javljaju veinom na ulomcima grubog posua i, u neto manjem broju, na ulomcima prelazne fakture. Kao to je ve ree no , razlika izmeu ovih keramikih vrsta nije znaajnije izraena. Najbrojniji su urezani, a zatim ljebljeni ornamenti, te oni daju osnovni ton dekorativnom sistemu, dok se ostale tehnike javljaju na manjem broju primj eraka . Ukupni brOJ ukraenih ulomaka je neto mnnji od prikazanog tabelom i iznosi 113 , jer su kombinacije razliitih tehnika prikazane pod svakom zastupljenom tehnikom . Motivi ornamenata su relativno raznovrsni , a unekoliko zavise od upou'ijebIjene tehnike. Tako su urezivanjem i ljebljenjem najee izvedeni snopovi vertikalnih ili kosih , rjee

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

127

horizontalnih linija. Snopovi kosih linija javljaju se kao jednostrani ili naspramni, zatim tzv. motiv "riblja kost", te vertikalni cik-cak motiv (T. III-V). Rijetko su zastupljeni ureza ni kruii , vertikalne talasaste linije, motiv koji podsjea na mu zike note, kao i tzv. " Ijestviasti" motiv CT. III , 13; V, I, 9, II). Ubodi, otisci i igovi veinom se javljaju u obliku horizontalnih nizova, dok su vertikalni i kosi nizovi obino upotrijebljeni u kombiniranim ornamentima (T. VI, 2-3; V; VI). Sitni ovalni ili kruni zarezi uglavnom se nalaze na obodu posuda (T. l, S ). Samo jednom je zastupljen tzv. motiv "bodljikave ice" sastavljen od horizontalne ljebljene linije i vertikalnih ovainih otisaka CT. IV, l ) Us lijed usitnjenost i ulomaka ni jedan ornamentaini motiv nije sauvan u cjelini, to, uz nedostatak stratigrafskih determinanti, u znatnoj mjeri oteava odreivanje hronoloke pozicije nase lja na Cazinskom gradu unutar ukupnog trajanja lasinj ske kulture. Ipak , na osnovu zastupljen ih oblika posuda, kao i na osnovu relativne brojnosti ukraen ih ulomaka posuda, te raznovrsnosti upotrijebljenih tehnika i motiva ornamenata, moe se, dosta opravdano , pretpostaviti da je naselje postojalo u vrijeme JJ A, a moda i II B stupnja lasinjske kulture, kako je to formulisao S. Dimitrijevi,9 mada nedostaju oblici trbuasti h nogu , kao i drugi keramografski detalji karakteristini za tu fazu. Za sada je otvoreno pitanje da li su na Cazinskom gradu postojali i slojevi prethodne (I) i posljednje (III ) fa7.e lasinjske kulture, na koje bi pravi odgovor mogla dati tek istraivanja intaktnih dijelova lokaliteta, moda u okviru unutranjih, srednjovjekovnih zidina. Naselje na Cazinskom gradu lei na junoj periferiji rasprostiranja lasinjske kulture. Najblii srodni lokaliteti su sjeverozapadno: Vrhnika kod Ozlja, Hrstina, akovac kod Josipdola; sjeverno: Lasinja i Kiringrad (gdje vei dio nalaza uvrtenih ulasinjsku kulturu 10 zapravo pripada kasnom 12 lalenut ; zatim sjeveroistono: Gorika i istono: Zemunica kod Banja Luke. Prema klasinoj niskoj hronologiji S. Dimitrijevia, lasinjska kultura je egzistirala u vrijeme izmeu 2400.-1900. g. prije nove ere, dok bi po nekim analizama C-14, bila starija oko 400 godina, odnosno postojala je u vrijeme od 2800.-2300. g. prije n. e. l ) U vremenskim okvirima lasinjske kulture postojalo je i naselje na Cazinskom gradu, ali preciznije podatke o vremenu osnivanja i trajanju ovog naselja mogu dati tek dalja istraivanja.

Vul'edoiskl

naia~

Kao to je ve spomenuto, samo 14 ulomaka bilo je mogue, sa veom sigurnou , pripisati vuedolskoj keramici. Tu su na prvom mjestu tri ukraena ulomka (T. VII, 1-3), od kojih prvi predstavlja ulomak ravnog oboda i cilindrinog vrata posude, drugi je ulomak zaob ljeno bikoninog trbuha posude, dok trei , mali ulomak potjee od debljeg zida, vjerovatno ve e posude. Ornamenti su izvedeni duborezom, ili u obliku naspramnih trokuta, tako da izmedu ostaje cik-cak traka, ili kruno rasporeeni trokuti u motivu rozete oko
~
10

II

12
I,

S. Dimitrijevi 1979., 152-156. S. Dimitrijevi 1961., 30-33. T. XIV-XVII, 98-129. D. Balen-Letuni 1987. ,3 -7; B. Raunig 1996,48-49. S. Dimitrijevi 1979.. 140, Karta 5 i popis lokaliteta na str. 461. N. Tasi - S Dimitrijevi - B. Jovanovi 1979., 440-442.

128

BRANKA RAUNIG

udubljene krune linije, ili kao horizontalne udubljene lin~e . Nema tragova bijele inkrustacije. Sudei po obliku, vuedolskoj keramici pripadaju i dva ulomka otro bikoninih l djela , il vijenog vrata (T. VII, 4-5), od kojih je jedna na prijelomu trbuha ukraena nizom sitnih ovainih udubljenja. Preostali ulomci su atipini, grube fakture, jae ili slabije barbotini l irane spoljne povrine (T. VIr, 6-7). S obzirom na mali broj sauvanih ulomaka keramike , otvoreno je pitanje da li je ovdje postojalo naselje vuedolske kulture ili se, moda, radi o pojavi importovane robe? Malobrojni vuedolski nalazi zapaeni su i na nekim drugim lasinjskim lokalitetima kasne faze (stupanj I1I).14 U nedostatku stratigrafskih pokazatelja nije mogue ustanoviti poloaj ulomaka vuedol sk e keramike u odnosu na lasinjsko naselje. Svega tri ukraena ulomka ne omoguavaju preciznije datiranje vuedol s kih nalaza, mada se moe pretpostaviti da pripadaju tzv. kasnoklasinoj fazi (stupanj B 2) kada dolazi do snane ekspanzije vuedolske kulture i na prostoru sjeverozapadne Bosne, gdje je registrovan itav niz lokaliteta sa vuedolskim nalazima, koji su oznaeni kao zapadnobosanski ili hrustovaki tip.IS

Ulomak keramike Ja Jimbolom

Keramiki objekt posebnog znaenja predstavlja ulomak zida vee posude (deb. zida 0,9 cm), spolja crveno, unutra crveno - crno, na prelomu crno peene zemlje mijeane sa pijeskom, glaane povrine. Na spoljnoj povrini nalazi se slabo vidljiv simbolini znak izveden vrlo plitkim i tankim linijama (oko 0,5 mm), urezanim prije peenja. Znak se sastoji od kruga u kome su upisane dvije ukrtene cik-cak linije iji meuprostori stvaraju etiri nejednaka romboidna motiva, a ograniene su gore i dolje ravnom linijom , tako da unutar kruga ostaju dva prazna segmenta, vei i manji. Preko itavog motiva povuene su dvije ravne, takoer ukrtene linije. Jedna je na krajevima ograniena kosim poprenim cnicama, dok su kod druge poprene crtice upravne na osnovnu liniju i neto pomaknute od krajeva prema ivici kruga (T. VU, 8). Ove dvije linije mogu se, s odreenim oprezom, interpretirati kao znak krsta, ili, moda zbog poprenih crtica, i kao derivat svasti ke . Ukupni motiv, po svemu sudei, predstavlja solarni simbol, s obzirom na to da se svaki od tri osnovna elementa: krug, rombovi i krst ili svastika tumae kao solarni simboli. Za krug je takva interpretacija potvrena brojnim primjerima tokom veine prahistorijskih perioda, koje nije neophodno pojedinano navoditi. rsto vrijedi za motive krsta ili svaslike. 16 Da i romboidni motivi imaju slino znaenje potvruje lijepi primjer na jednom tzv. "sunevom disku" iz Obre 1l,17 gdje su romboidni motivi izvedeni crvenom bojom. Upotreba tri solarna simbola na ulomku sa Cazinskog grada samo potencira kultnu namjenu posude kOJoj je pripadao. S obzirom na izmijeanost slojeva na Cazinskom gradu otvoreno je pitanje kojoj kulturi , odnosno kojem prahistorijskom periodu treba pripisati ovaj simboL Faktura i nain

l. I.'

16

17

S. Dimilr~evi 1979 , 178. S. Dimitrijevi 1979a . 308-309, Karta 5 na str. 272 i popis lokaliteta na str. 462 . B .ov i 198 8.,144-146. A. Benae 1971.,77, T XXYlII, 8.

PRAHISTOR[JSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZli\l

129

izrade ne mogu dati znaajniji oslonac za rjeenje ovog problema. Naime, postoji znatna fakture keramikih ulomaka iz starijih i mlaih prahistorijskih perioda na ovom lokalitetu, o emu je ve bilo rijei. Specifian nain izvedbe, veoma njenim, mada ne ba preciznim linijama, vjerovatno zavisi od kultne namjene objekta, te takoer, nema vee znaenje u hronolokom smislu, iako je slino, vrlo plitko i njeno urezivanje prisutno na nekim keramikim ulomcima lasinjske kulture (npr. T. VI, I). Moe se spomenuti, da u lasiJ1jskoj kulturi nisu zabiljeeni slini simbolini znaci,IB dok se uvuedolskoj kulturi na posudama esto pojavljuju rozete ili koncentrini krugovi sa krstom u sredini, pa i u zapadnobosanskom (hrustovakom) tipu ove kulture,19 kome pripadaju i nalazi sa Cazinskog grada, meu koj ima i onaj s rozetom (T. VII, 2). Ipak treba napomenuti da se ne moe svaki motiv te vrste smatrati solarnim simbolom, mada neki to sigurno jesu,ZO pa se ini malo vjerovatnim da bi nosioci vuedolskog stila, samo u ovom sluaju izradili solarni simbol na sasvim neuobiajen nain. U toku kasnog bronzanog doba solami kult je jedan od najvanijih kultova vrlo brojno i raznovrsno dokumentovan preko objekata materijalne kulture, te bi se, bez vee pogreke, ovaj ulomak keramike sa simbolom Sunca mogao uvrstiti meu nalaze tog, pa i slijedeeg perioda, jer se tragovi solarnog kulta javljaju i tokom starijeg eljeznog doba. Ipak, do daljih istraivanja eventualnih intaktnih slojeva na Cazinskom gradu i novih adekvatnih nalaza ovdje ili na nekom srodnom lokalitetu, pripadnost ovog objekta, odnosno simbola, odreenoj kulturi nije mogue rijeiti sa dOVOljnom sigurnou.
slinost

]\'AL4Z1 K4S1\TOG BR01\;Z/lJ\JOG I STARIJEG ELJEZNOG DOBA

Od prah istorijskih keramikih proizvoda, kao to je ve reeno, oko 190 ulomaka bilo je mogue sa sigurnou opredijeliti na kraj kasnog bronzanog i u starije eljezno doba. Osim ulomaka posuda, zastupljeni su samo manji i vei kalem (T. X, 4 i 9), dva ulomka koji moda potjeu od prenosne pei, jedan ulomak veeg piramidaInog tega, dok jedan vei brljenak (T. X, 10) predstavlja povrinski nalaz sa sjeverne padine Cazinskog grada. Meu objektima izraenim od drugih materijala ovom periodu vjerovatno pripada bronzana "pogaa" naena u kv. I i ulomci rogova jelena bez tragova sjeenja. Meu ulomcima posuda preovlauje gruba keramika sa manjom ili veom primjesom krenjakog i drugog pijeska (ponekad promjera 5-6 mm), koja je zastupljena s oko 140 ulomaka, zatim dolaze ulomci prelazne fakture, veinom sa manjom primjesom sitnijeg pijeska i slabo glaan ih povrina, zastupljeni sa pedesetak ulomaka, i najzad samo 9 ulomaka fino glaanih posuda izraenih od dobro preiene zemlje. Sudei prema boji (crveno, oker), posude su veinom bile oksidaciono peene, dok je redukciono peenje neto manje zastupljeno. Odnosi oksidaciono i redukciono peenih keramikih proizvoda razvrstani prema bojama i fakturi prikazani su slijedeom tabelom:
IX

I~
211

Prema literatUri koja mi je bila dostupna. A. Benac 1964a., 147. N. Tasi - S. Dimitrijevi - B. Jovanovi 1979.,453.

130
Red br,

BRANKA RAUN1G

Bq;a/ Faktura

Grobo
(%)

Prelazno

(%)
6(13,33) 5 (1\ , ll ) 7 (15,56) 1(2,22) 19 (42,22)
peeno
I

Fino ("lo)
I (l I , II ) l ( I I, ll)

Ukupno

Oksidaciona peeno I, 2, 3, 4, Crveno skroz Crveno, prijelom crno. sme e , sivo Crveno, unutra i prijelom smede i Ii crno Crvenkasto-oker ili crvenkasto- si vo 33 (23,41) 26 ( 18.44) 25(17,73) 10 (7,09) 94 (66,67) 40 32 32 lj 2 (22,22)
}j 5

Ukupno:

Redukeiona 5, 6, 7, Crno
Smee

J4 (9,93) 25(17,73) 8 (5,67) 47(33,33 ) 141(100%)

1707,78) 9(20,00)

6(66,67) 1(11 , 11)

37 35 8

Sivo , sivo-crno. sivocrveno

Ukupno:

26(57,78) 45 (100%)

7(77, 78) 9(100%)

80
195

Sveukupno:

U ukupnom zbiru broj oksidaciono peenih ulomaka posuda neto je vei od onih redukciono peenih (58,97% oksidaciono prema 41 ,03% redukciono), ali, kao to pokazuje gornja tabela, odnosi su znatno drugaij i kada je u pitanj u razdvajanje po fakturi, gdje redukciono peeni ulomci znatno preovlauju meu prelaznim i finijim ulomcima, Kao to je vie puta naglaeno, od keramikih posuda naeni su samo manji ulomci , tako da iz ovog perioda nije bilo mogue rekonstruirati ak niti jedan itav profil, uslijed ega su samo priblino odreeni neki nepotpuni oblici posuda, veinom na osnovu oboda i dijela recipijenta, Opredijeljeno je 96 ulomaka (65 grubo, 26 prelazno i 5 fino) slijedeim tipovima posuda:
I)
Ptia, zaobljeno - konina zdjela (8 grubo, l prelazno, l fino) , zaravnjene (3) i zaobljene (3) ivice neprofilisanog oboda, a kod 4 ulomka ivica oboda je ukracna poprenim urezima; promjer oboda 21-30 cm; kod ulomka fine fakture promjer oboda 14 cm (T. VIII, l), Dublja zaobljena zdjela (3 grubo, 2 prelazno), neprofilisanog oboda zaravnjene (2) i zaobljene (2) ivice oboda, promjer oboda J 6-30 cm; jedan ulomak donjeg dijela i dna promjera I l cm; jedan ulomak s ostatkom vertikalne "X" drke (T. VIII, 2), Zdjela sa "turban" obod om (samo jedan ulomak prelazne fakture) , promjer oboda 26 cm (T. VIII, 3) , iroka bikonina zdjela (9 grubo, 8 prelazno, 1 fino), obod i vrat izvijeni , esto facetirani (od I do 4 facete); promjer oboda 17-32 cm (T. VIII, 4), Manja olja (I grubo, 2 prelazno, l fino) , neprofilisanog oboda zaobljene (3) iJi za ravnjene (l) ivice, promjer oboda 8-12 cm (T. VIII, 5),

2)

3)

4) 5)

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GR ADU CAZIN

J 31

6) Vea olja (I grubo, 2 prelazno, 1 fino), izvijenog oboda, izgleda da obod moe biti i facetiran, promjer oboda 12-14 cm; na dva ulomka sauvan ostatak vertikalne . visoke drke (T. VIII. 6; IX, 2). 7) aa (l grubo), samo ulomak donjeg dijela i dna promjera 5 cm (T . VIII, 7). 8) Pehar (I prelazno), neprofilisanog oboda zaobljene ivice, koninog vrata naglaeno odvojenog od zaobljenog ramena, promjer oboda 21 cm, najvei promjer 26 c m (T. VIII, 8). 9) Vei ovoidni lonac (l3 grubo, 3 prelazno), neprofilisanog oboda zaravnjene (7) ili zaobljene (5 ) ivice ili malo izvijenog (4) oboda ponekad s jednom slabo izraenom facetom , promjer oboda 20-30 cm (T. VIII, 9). 9a) Manji ovoidni lonac (4 grubo), neprofilisanog oboda zaravnjene (3) ili zaobljene (l ) ivice, promjer oboda 12-18 cm; jedan ulomak sa neprobuenom drkom uzdignutih krajeva (T. VIlI, 10) i jedan sa nalijepljenom trakom s otiscima prsta ispod oboda (T . VIII , 1 I) . 10) Vei zaobljeni lonac (18 grubo, 3 prelazno), izvijenog oboda ija je ivica ukraena poprenim urezima (8), otiscima prsta (3), ubodima (I), polukrunim zarezima (I); S ulomaka ima facetirani obod (2- 3 facete); na 2 ulomka kombinirane su facete s oti scima nokta odnosno krunim udubljenjima na ivici; promjer oboda 18-32 cm; na jednom ulomku sauvana je neprobuena drka uzdignutih krajeva, na drugom ostatak vertikalne drke, a na treem nalijepljena traka s otiscima prsta (T. VIII , 12-15) II) Visoka, bikonina (?) posuda - amfora (3 grubo, 3 prelazno, I fino) ; pripadnost ovom tipu relativno je sigurana jedino za ulomak na T . VIII , I~ , dok su o stali samo ulomci oboda, facetirani (2) sa 3 odnosno 4 facete (T. VIII , 17), vie i Ii manje izvijene (T. VIII, 16, 19), promjer oboda 15-30 cm ; ovdje je uvrten i ulomak koninog vrata i zaobljenog ramena sa krunim na ljepkom (T . X , 6). 12) Pekve (4 grubo), radi se o dva manja ulomka gornj eg dijela s ostatkom drke (T. VIII, 20), moda o ulomku donje ivice promjera 27 cm (T. VIII, 21) i ulomku zida sa nalijepljenom trakom sa plitkim zarezima.

Ostali ulomci opredijeljeni kasnom bronzanom i starijem eljeznom dobu prezentuju obode koje nije bi lo mogue, sa dovoljno sigurnosti, pripisati odreenom tipu posude, zatim vertikalne, horizontalne i neprobuene drke, ukraene ulomke i druge relevantne dijelove posuda. Tako neprofilisanim obodima zaravnjene ivice, pored onih vezanih uz tipove posuda, pripada jo 5 ulomaka, onima zaobljene ivice 3 ulomka, 3 ulomka malo izvijenih oboda i 4 ulomka jako izvijenih oboda. Od facetiranih oboda na 2 ulomka neodreenog tipa posude sauvane su 2 fac ete , 8 ulomaka je sa 3 i 2 ulomka sa po 4 facete. Od vertikalnih drki na 19 ulomaka sauvani su ostaci drki izdueno-ovalnog presjeka (T. IX , I) , zatim 2 drke manje-vi e ista knutih ivica (T. IX, 3, 6); facetirane visoke drke (koje se uzdiu iznad oboda) sauvane su na tri ulomka, dvije djelimino (T. VIII, 6) i jedna itava (T. IX , 2) , dok su na 4 ulomka sauvani samo manji dijelovi facetiranih drki za koje nije mogue utvrditi poziciju na posudi (na zidu ili iznad oboda); od dvije "X" drke na zidu posuda. jednaje facetirana (T. IX, 4 ), a druga zaobljenog presjeka C T. IX, S) .

132

BRANKA RAUNIG

Poseban oblik predstavlja vertikalna drka izdueno-ovalnog presjeka sa po dva " roia" na gornjem i donjem kraju (T . IX, 7), za koju pripadnost ovom periodu nije sigurna . Horizontalne drke su zastupljene 1 primjerkom ovalnog presjeka, jednom polovinom grubo facetirane (T. X, l) i sa 5 ulomaka horizontalnih drki priblino krunog presjeka
C T. X . 2).

Neprobuene drke pojavljuju se na 4 ulomka kao izdueno - ovaine i, takoer 4 primjerka uzdignutih krajeva (T. Vili , 10; X, 3). Dvostruka konina ispupenja pojavljuju se dva puta (T . VIII, 18, jedno nedostaje; T. X, 5), malo bradaviasto ispupenje samo najednom ulomku, kao i kruni, u sredini udubljeni naljepak (T. X, 6). Ukraavanje posuda je vrlo skromno. Pored ve spomenutog facetiranja oboda i drki, na pet ulomaka javljaju se kanelure: na zdjeli sa "turban" obodom, zatim na dva ulomka, moda od iste bikonine posude sa facetiranom " X" drkom, gdje su na jednom izvedene horizontalne (T . IX, 4), a na drugom (T. IX, 5) kose kanelure, te na jo dva vrlo mala ulomka CT. X , 8, 9) . Pojavljuje se i ukraavanje nalUepljenim trakama sa kosim popre nim urezima (8 ulomaka), udubljenjima (3) i otiscima prsta (I), veinom vezano uz manje ovoidne ili vee zaobljene lonce (T. VIII, ll, 13). Malobrojni oblici i ukrasi ove keramike uklapaju se meu nalaze istraivanih lokaliteta kasnog bronzanog i starUeg eljeznog doba u bliem i daljem susjedstvu . Najblii lokalitet je Velika gradina ungar u zaseoku Semanii sela Slatina, udaljena cca 3,5 km jugoistono od Cazina. Iz bedema ove gradine potjeu srodni keramiki nalazi koji su, na osnovu pretenog ukraavanja facetiranjem uz pojedinanu pojavu kanelura, datirani na kraj kasnog bronzanog i u starije eljezno doba. Oba lokaliteta, pored ukrasa, povezuju i neki oblici: manje i vee olje, iroke, bikonine zdjele facetiranog oboda, vei zaobljeni lonci izvijenog ili facetiranog oboda, visoke facetirane drke i drug0 21 Keramiki materijal ovog perioda sa Cazina, takoer se dobro uklapa i u najstariji sloj Kekia glavice u Gornjim Petroviima kod Bosanske Krupe. Tu je na prvom mjestu ulomak zdjele sa "turban" obod om, kome odgovara nekoliko takvih ulomaka iz najdubljih slojeva na Kekia glavici, zatim oba tipa olja, pehar, vei zaobljeni lonci, amfore, kao i preteno ukraavanje facetiranjem i, neto rjee, kaneliranjem. Meutim , na ova dva lokaliteta sporadino se pojavljuje i lani vrpasti ornament koji , za sada, nije konstatovan meu cazinskim materijalom . Iz skromnog izbora keramografskih detalja , a bez stratificaranog materijala, mogue je samo priblino naznaiti neke hronoloke odrednice, Tako bi nesumnjivo najstariji keramiki objekt predstavljala zdjela sa "turban" obodom (T. VIII, 3). Naime , zdjele sa "turban" obodima predstavljaju karakteristian element kasnog bronzanog doba (Ha A-B), zastupljen na brojnim lokalitetima u Bosni,n porijeklom, vjerovatno , iz oblasti kulture polja s umama. Kao najblii lokalitet gdje se ovaj oblik pojavljuje treba spomenuti gradinu Kekia glavicu, gdje je u najdubljim slojevima naeno nekoliko takvih ulomaka 23 Moda bi se i ulomak pehara (T. VIII, 8) mogao uvrstiti meu starije keramike oblike, s
21

22

B. Raunig 1983 .. 77. B. ovi 1965 ., 35-38, 46-47,53,59-60, 83, T. L 6 ; !Il, 15; XII, 1-2; XVIJI. 6 ; Z. Mal'i 1964 .. 28 , T. IV, 9-10; v, I. B. ovi 1962 .. 43 , sl. I, tip 2b, T. Il, 6.

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

133

obzirom na sline posude ponekad kaneliranog ili facetiranog ramena sa Visa kod Dervente i iz starijeg naselja u Donjoj Dolini, datirane u Ha B period. 24 Slini pehari malo izvijenog oboda (tip lOb) na Kekia glavici sporadi no se pojavljuju u najstarijem sloju, ali traju i tokom mlaeg eljeznog doba 25 Usamljeni ulomak sa Cazinskog grada po neprofilisanom obodu blii je primjercima sa Visa i iz Donje Doline, nego onim sa Kekia glavice, te bi se mogao uvrstiti meu starije oblike. Vjerovatno i neke ulomke irokih bikoninih zdje la otrije facetiranog oboda treba uvrstiti meu starije oblike. Ovaj tip je konstatovan i na neposredno susjednim gradinskim naseljima kao to su Velika gradina ungar u Scmanii ma i gradina ungar u Osretku. 26 Na Kekia glavici ovaj tip zdjela je veoma brojan u najdubljim slOjevima (sloj A), ali se javlja kontinuirano, s tim da su u mlaim slojevima ulomci ovih zdjela ipak malobrojniji 27 I na japodskim nekropolama u dolini Une pojavljuje se isti tip zdjela u naj starijim grobovima 28 Sam nain ukraavanja posuda kaneliranjem i facetiranjem karakteristian je za utjecaje (ili prodor stanovnitva,)) sa prostora kulture polja s urnama zapadne Panonije, ali i za druge grupe ove kulture 29 U tom kontekstu posebno je znaajan ulomak na T. IX, 4 (kome, sudei po fakturi i obradi povrina, pripada l ulomak na T IX, S), ukraen horizontalnim kanelurama na vratu i sa facetiranom drkom. za ulomke oboda posuda ukraene facetiranjem i kosim kanelurama na ivici, 8. ovi konstatuje da takve kombinacije nisu poznate poslije kraja kasnog bronzanog doba 3 o Zbog sline kombinacije kaneliranja i facetiranja ni ulomak sa Cazina ne bi mogao biti mnogo mlai od kraja toga perioda. Na osnovu spomenutih keramografskih elemenata. nastanak naselja na Cazinskom grad u okvi rno se moe postaviti na sam kraj Ha B2 i na [loe tak Ha 83 , odnosno u prelazni period izmeu kasnobronzanog i razvijenog eljeznog doba. U apsolutnoj hronologiji to bi bio kraj IX i poetak VIII vijeka p. n. e. Tee je odrediti vrijeme trajanja i prekida ivota ovog naselja. Usitnjenost ulomaka keramike koji ne omoguavaju ak ni sigurniju grafiku rekonstrukciju, ne dozvoljava vre komparacije tipova posuda. Moe se samo napomenuti da se neki pretpostavljeni oblici posuda mogu unekoliko paraleli;jrati s tipovima brojnije zaslUpijenim u slojevima A i B na Kekia glavici,ll te se ini opravdanom pretpostavka da je naselje moglo trajati i u razvijenom eljewom dobu (Ha C).

11\.;.'1L4Z1 L4TEN SKOG I RIMSKOG DOBA

Latenski nalazi sa Cazinskog grada sastoje se od nekoliko karakteristinih ulomaka keramike raene na lon arskom kolu i ulomaka dvije stak lene narukvice, dok se nalazi iz rimskog ,. Z. Mari 1961 , 157. T VL 7; isti 1964. , 25. l. I. 31: B. ovi 1965. 40-41. T Ill. 8. B. ovi 1962.. 45. sl. 4. tip. lOb desno, Tabela I. y, B. Raunig 1983.,76" T JIl, 1 I; V. Radjmsky 1894,504, T. lli, 41. 17 13. ovi 1962 .. 44. sl. 2. tip 3a. Tabela I. lX V. Radimsky 1895,69. Fig. 68, 68: B. Raunig 1968,92, T [V , 30. 1~ Z. Mari 1964.26: B. ovi 1965,36. 111 f~. ovi 1962 .. 56. 31 IbicJem 43-45. 57. varijante 2a. 3a, 6a itd, Tabela l.
2<

134

BRANKA RAUNIG

doba svode na mali ulomak dna keramike posude i, mo da , mali ulomak zida posude od stakl a. Kako se radi o rijetkim ulomcima prave keltske keramike na irem pros toru srednjeg toka Une, gdje do sada takvi nalazi nisu otk riveni, ovim primjercima posveujem posebnu panju. Meu ulomcima latenske keramike finoj , g laanoj , keltskoj robi pripadaj u dva ulomka: ul omak zadebljanog, malo izvijenog oboda i koninog vrata posude (moda kantaros , vri ili posuda bez drki ?), ukraen na vratu vertikalnim poliranim linijama CT. XI, I). Dru gi (T. XI , 2) je ulomak tankog zida posude ukraen, tak oer, poliranim mreastim linijama, ij i su romboidni meuprostori popunjeni gotovo neprirnijetnim rafiranj em , vidljivim samo pri posebnom osvjetljenju (otisak neke tkanine ?). Oba ulomka su izraena na lonarskom kolu od dobro preiene zemlj e, tamnosivih glaanih povrina i svijetlosivog prijeloma, debljine zida 4 i 3 mm . Ukraavanje povrina posuda poliranjem jav lja se J2 od II v. pr. n. e., esto je u toku [ v. pr. n. e., ali j e jo u upotrebi i poetkom nove ere Finijoj keltskoj keramici pripada i mali ulomak tankog (4 mm) zida posude od preien e zemlje, svijetlosive boje, ukraen sa dvij e horizontalne, paralelno ureza ne linije , iji je me upro s tor popunjen zarez ima (T. XI, 3). Slinoj robi pripada i ul om ak zida posude (T . XI, 4) od dobro preiene zem lje, na povrinama sv ijetlosivo-oker, na prijelomu crvenkaste boje , ukraen sa dvije horizo ntaln e urezane linije. Posude blijede oker boje pojavljuju se meu keltskom keramikom u TJ i I v. pr. n. e, a one svijetlocrvenkaste boje po etko m nove ere. ] Od grube keramike naena su tri ulomka zida posuda crne boje (grafitirani '1), sa primjesom pijeska u fakturi , izraeni slobodnom rukom, debljih zidova (5-6 mm), ukraeni neuredno izvedenim eljastim ornamentima (T. XI, 5-7). Gruba keramika ukraena na ovaj n ain poznata je na broj ni m keltsko-Iatenskim lokalitetima, veinom na situlastim loncima sa primjesom gra fita, pa moda i ovi ulomci sa Cazins kog grada potjeu od posuda s li n og tipa iz kasnog latena J4 Sa mo od jedne pos ude - manje , zaobljeno-kon ine zdj ele - slabo zadeb ljanog oboda i stabilnog, ravnog dna - sa uvan je itav profil (T. XI , 8). Zdjela je izraena na lonar skom kolu od gline sa primjesom pijeska i neto crnih (grafi tnih 'J) zrnaca, sada vrlo grubih povrina sivo-oker, a na prij elomu sive boj e. Po gruboj fakturi sa znatnom primjesom pijeska, ali bez crnih zrnaca, najslin iji su nekoliko ulomaka kasnolaten ske kera mi ke ukraenih ljebljenjem sa Krane u Trnovirna kod Velike Kladue,,5 a po vertikalno postav ljenom, jedva zadebljanom obodu i ukupn om pro fil u, ova zdjela je blia nek im tipovima rukom raenih zdjela iz japodskih nekropola na srednjem toku Une, datiranim veinom od druge polo vine I vijeka pr. n. e., do prvih dec en ija I vijeka n. e. ,16 nego keltskim zdjelama s lino g oblika, ali jae uvuenog oboda ..17 Keltskoj robi pripadaju i ulomci dvij e profilirane narukvice od kobaltn o-p lavog stak la, pr. 5 .7 i 4.7 cm (T. XI, 9-10). Ulomak gotovo ident ine narukvice potjee iz groba 484
.1 c

.1 . 1
1\

.15

y,
:'7

J. To do ro vi 1968 .. 4S: N. Majnari-Pand;;i 1970 ,23-24.43 -44 . 52. 56. 58-59. 73-74 . J. loclorovic 1968 .. 38 . J. Todo ro v i 1968 .. 45-46 ; N. Majnari-Pand:i 1970.. 22-23,48,53 . 56.59.74 . B. Raunig 1996 , 50, T II, 8; VIJI, 5- 10. Z . Mari 1968 .. T. XII. 21-grob 110; XV I, 30-grob 53 ; XIX . SO-grob 12 9. sve faza VL .I. Todorov i 1968 .. 39; N. Mainari-Pand:i 1970 .. 48 .

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

135

na Jezerinama u Pritoci, datiranog upravo na osnovu tog ulomka u vrijeme izmeu 35. g. pr. n. e. i 10.-20. g. n. e 3 8 Slino profilirana narukvica od plavog stakla sa utim intarzijama potjee , kao sluajni nalaz, sa nekropole u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradike, gdje je datirana dosta iroko od 150. g. pr. n. e. do 25. g. n. e. 39 Takve narukvice od plavog stakla potjeu i iz nekih naselja, npr. sa Gradine na Bosutu kod Oriolika, ili utvre nog naselja Paljevine u Donjoj Bebrini , datirane u kasnolatenski period. 40 Na osnovu datiranja vie ili manje slinih primjeraka i ulomci ovih narukvica sa Cazinskog grada mogu se opredijeliti u vrijeme od sredine I v. pr. n. e. do prvih decenija l vijeka n. e .. Skromni keltsko-Iatenski nalazi, prema analogijama, uglavnom pripadaju kasnom latenu, odnosno priblino periodu koji obuhvata vrijeme od sredine I vijeka pr. n. e. do prvih decenija I vijeka n. e. Nalazi su bili koncentrisani u kv. III (5 objekata) i V (4 objekta) , a samo jedan ulomak staklene narukvice naen je u kv . VI. Mada stratigrafski podaci s istraivanog prostora nemaju veeg znaenja , kao to je naprijed istaknuto, moe se napomenuti da su 2 objekta naena u povrinskom sloju, a osam potjee iz dubljih slojeva (od 30 do oko 130 cm), pomijeani s lasinjskim, kasnobronzanodobnim i srednjovjekovnim nalazima, to , moda, ukazuje na to da su ovamo dospjeli spiranjem s viih dijelova lokaliteta. Kao to je ve reeno, rimskom dobu se, eventualno, mogu pripisati samo dva objekta. Mali ulomak vrlo tankog (manje od I mm), prozirnog, bjeliastog stakla s ostacima dvije staklene niti (T. XI, II) koji, vjerovatno, potjee od zida neke posude. S obzirom na nedostatak sigurnijih karakteristika, otvoreno je pitanje da li ovaj ulomak treba ubrojiti meu rimsko ili, moda, meu srednjovjekovno staklo. ini se, da bi se rimskom periodu, sa neto vie sigurnosti, mogao pripisati ulomak dna keramike posude (zdjela, tanjir?), izraen na lonarskom kolu od ciglasto-crveno peene, veoma dobro preiene gline, sa sjajnom, tamnije crvenom glazurom na unutranjoj povrini (terra sigillata?). Ivica dna je spolja naglaena istaknutim rubom, a unutra pomou dvije urezane koncentrino-krune linije (T. XI, 12). Za ova dva objekta ne moe se nita preciznije rei, bez eventualnih novih nalaza iz istog perioda .

ZA VRJNA RAZMATRA NJA

Kako je pokazalo zatitno iskopavanje na Cazinskom gradu, radi se o kompleksnom lokalitetu periodino nastanjenom priblino od sredine treeg milenija prije nove ere, pa sve do naih dana. Uslijed toga to su slojevi na istraenoj povrini potpuno poremeeni, kao to je vie puta istaknuto, za svaki prahistorijski period postavlja se niz pitanja na koja, za sada, nije mogue dati pouzdanije odgovore. Tako su za eneolit otvorena pitanja kada je osnovano i koliko je trajalo naselje lasinjske kulture. Moda za mogunost nastanka naselja ve u ranoj fazi lasinje (stupanj l) govore neki tipovi posuda (T. I, 3-4, 10; II, 2), kao i srazmjerno veliki broj ukraenih ulomaka grube fakture, to je za tu fazu karakte3X

W. Radimsky 1893.,433, T. XXXI, 2; Z. Mari 1968 .,34, nap. 273, Tabela VII, 246 - grob 484. 3~ Z. Mari 1964 .. 49. T XXIIl, 56. J O N. Majnari-P a nd i 1970.,56.58 ; .I . Todorovi 1968.. 59.

136
ristin0
41

BRANKA RAUN1G

Takoer, pojavljuju se neki ulomci posuda (T. l, 5-6, 12-13; II, J) koje bi

mogle pripadati punoj i kasnoj fazi lasinjske kulture (stupanj II B i III ), mada je injenica da meu nalazima sa Cazina nedostaju izrazite keramografske karakteristike ovih faza (velike " visee" neprobuene drke, rebraste aplikacije, trbuaste noge i dr.),42 uslijed ega je otvoreno pitanje trajanja i prestanka ivota lasinjskog nase Ua na ovom lokalitetu. Otkrie lasinjskog nase lja na Cazinskom gradu potvrdilo je, ranije izneseno mi ljenje da je ve za ove kulture s jadranskom obalom ila priblino dolinom Une. 43 Meutim, u keramikom materijalu iz zatitnog iskopavanja nema jasnih elemenata koji bi omoguili razjanjenje pitanja da li je u genezi lasinjske kulture uestvovala hvarska komponenta, kako smatra Z. Markovi ,44 ili o vezi sa " ... nekim eneolitskim nasljednikom ove kulture, ... " kao to je pretpostavljao S. Dimitrijevi 45 Kako Cazinski grad lei na junoj periferiji areala lasinjske kulture, ukoliko bi se potvrdila pretpostavka da je naselje nastalo u ranoj fazi, mogli bi se oekivati elementi koji bi pomogli u rjeavanju spomenutih problema geneze i odnosa prema prostoru Like i dalje prema jadranskoj obali. Takoer je veoma znaajno i sigurnije utvrivanje trajanja ivota ovog naselja, posebno u vezi s poloajem vuedolskih nalaza unutar ili iznad lasinjskih slojeva, pa bi bilo veoma poeljno utvrditi eventualno postojanje naselja ili jasnog sloja vuedolske kulture na Cazinskom gradu, to bi doprinijelo razmatranjima o hronolokom odnosu ove dvije kulture, jer miljenja o tom problemu jo nisu usaglaena 4 6 Tokom ranog i srednjeg bronzanog doba , prema sadanj im nalazima, jzgleda da lokalitet nije bio nastanjen . Tek na samom kraju kasnog bronzanog i u ranom eljeznom dobu , prirodno dobro zatieno uzvienje Cazinskog grada ponovo privlai tadanje stanovnitvo. Moe se pretpostaviti da je u ovo vrijeme oko gornjeg platoa postojao zatitni bedem kao kod veine gradinskih naselja, ali je mala vjerovatnoa da bi se, uslijed obimne graditeljske djelatnosti u kasnijim periodima mogli nai njegovi ostaci. Na osnovu sadanjih nalaza. teko je odrediti koliko je ovo naselje dugo trajalo u periodu eljeznog doba. injenica da nedostaju tipovi posuda razvijenog i mlaeg eljeznog doba , naroito vrpasti ornamenti , tako karakteristini npr. za neposredno susjednu gradinu ungar u Osretku,47 sojeniko naselje u Ripu , 4 8 ili za gradinu Kekia glavica, gdje se taj ukras javlja sporadino i u najstarijim slojevima,49 s jedne strane, moe imati hronoloko znaenje, a s druge strane, moda ukazuje na drugaiju etniku pripadnost. Naime, po teritorijalnom poloaju cazinskog naselja u okvirima prostora za koji se smatra da ga od kraja bronzanog doba nastanjuju Japodi, )0 kao i na neposrednu blizinu japodskih nalazita (gradina ungar u Osretku. 51 il i
4,

S. Dimitl"ljevi 1979. , 151.

-l~ S. Dimitrijevi 1979.. 156-160. "jJ S. Dimitrijevi 1979., 171.

Z. Marko v i 1985 .. 22 . S. Dimitrijevi 1979.. 171 . ar, S Dimilri,ievi 1979., 178-179: Z. Markovi 1985 .. 20. 4; W. Rad imsky 1894., T VII, 96-99; VIlI , 100-104. 4' W. Radimsky 1897., T XXXIV. 4~ B. ov i 1962,50. Tabela lli, T TJ, 9-17; Jll, 1-3 . <II R. Drechsler-Bii 1987 , 293; I. Bojanovski 1988,306. 5 ' W. Radimsky 1894.,495-520.

4,

44

PRAHISTORIJSKJ NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

137

Konaci u Kuduzoviima kod Ostroca)52 i ovo naselje moglo bi se, uz izvjestan oprez, pripisati spomenutOj plemenskoj zajednici. Ipak, treba napomenuti da mikrolokacija Calina pripada slivu Kupe preko ajinog potoka, odnosno preko Mutnice i Korane, a da Je srednje tokove spomenutih rijeka zauzimalo pleme Kolapijana. Istraivano naselje ovog plemena na Turskoj kosi kod Topuskog dalo je u najstarijem sloju keramiki materipl ukraen facetiranjem,SJ to bi, unekoliko, odgovaralo situaciji na Cazinskom gradu. Stoga mi se ini da bi pitanje etnike pripadnosti stanovnitva naselja s kraja kasnog bronzanog i iz starijeg eljeznog doba za sada moralo ostati otvoreno. Na prostoru Cazinskog grada ljudi se ponovo pojavljuju tek sredinom I vijeka prije n.e. S obzirom na mali broj i karakter kasnolatenskih nalaza, kao i na ukupnu konfiguraciju terena, malaje vjerovatnoa da bi se moglo raditi o nekropoli, pa ostaje otvoreno pitanje da li se moe oekivati trajnije naselje. Meutim, ni za takvu hipotezu sada nema sigurnijeg oslonca, te je dovoljno konstatirati da su na ovom poloaju izvjesno vrijeme boravili i latenskodobni stanovnici. Ukoliko je na prostoru Cazinskog grada postojalo trajnije naselje iz ovog perioda, postavlja se pitanje etnike pripadnosti njegovih stanovnika. [ ovdje je slina situacija kao i sa prethodnim naseljem. U irem susjedstvu, prema sjeverozapadu, u selu Trnovi kod Velike Kladue otkriveno naselje na lokalitetu Krana iz posljednjih vjekova stare ere, gdje su naeni i ulomci kasnolatenske keramike raene na lonarskom kolu, opredijeljeno je plemenu Kolapijana. 54 Na suprotnoj strani, prema jugoistoku i jugu, istrai vana su brojna japodska naselja i nekropole, gdje dio nalaza pripada mlaem eljeznom dobu, ukljuujui i posljednji vijek prije n. e. i poetak prvog vijeka nove ere, ali nije otkriven ni jedan ulomak karakteristine sive keltsko-Iatenske keramike raene na lonar skom kolu, te se smatra da Japodi nisu prihvatali takvu robu. Potpuniji podaci i novi nalazi iz ovog perioda sa Cazinskog grada mogli bi pruiti preciznije oslonce za odreivanje sjeverne i sjeverozapadne granice Japoda, odnosno prostora koji su, bar u posljednjim vjekovima prije nove ere, zauzimali Kolapijani. Zatitno iskopavanje na sjeverozapadnoj padini srednjovjekovnog grada Cazin izniJelo je na svjetlo itav niz novih saznanja, dalo jedan od rijetkih vieslojnih lokaliteta na krajnjem sjeverozapadu Bosne i pomaklo poznavanje prolosti prostora na srednjem toku Une duboko u trei milenij prije nove ere. Otkriveno je, za sada, najstarije, prvo eneolitsko naselje na ovom prostoru i proiren, prema jugu, areal rasprostiranja lasinjske kulture. Utvreno je prisustvo nosilaca vuedolske kulture hrustovakog tipa i u najzapadnijem dijelu Bosne. Otkriveno je jo jedno naselje gradinskog tipa s kraja kasnog bronzanog i iz ranog eljeznog doba. Na irem prostoru srednjeg toka Une naeni su prvi ulomci fine, sive keltske keramike. U isto vrijeme, uslijed injenice da su arheoloki nalazi s istraenog prostora potpuno izmijeani i da stratigrafski podaci nisu omoguili hronoloku diferencijaciju materijala, rezultati iskopavanja su u znatnoj mjeri nepotpuni. Na osnovu toga je, kroz itav tekst, vie puta naglaena potreba nastavka istraivanja na dijelovima lokaliteta (priblino srednji dio gornjeg platoa, unutar srednjovjekovnih zidova) gdje se, eventualno, mogu oekivati bar djelimino intaktni slojevi.
12
5)

54

B. Raunig 1982.,1-14. L. ukovi 1983, 8. B. Raunig 1996.. 39-69,

138

BRANKA RAUNIG

SKR/1CEN ICE
AD BiH AL BiH GZM HAD OA PJZ VAMZ WM BH Arheoloko drutvo Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Sarajevo. Hrvatsko arheoloko drutvo. Zagreb . Opuscula archaeologica. Zagreb. Praistorijajugoslavenskih zemalja. Sarajevo. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu. Zagreb. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien.

UTERA TUR.1
D. BALEN-LETUNI 1987. Prethistorijski nalaz s gradine Kiringrad. VAMZ, 3. ser. - vol. XX 1-30, T. 1-12. Zavrna istraivanja u peini Hrustovai. GZM n.s. 1948. III, 3-42, T. l-XV. 1959. Slavonska i ilirska kultura u prehistorijskoj gradini Zecovi kod Prijedora . GZM n.s. A, XIV, 13-51. Studije o kamenom i bakrenom dobu u sjeverozapad1964. nom Balkanu. Sarajevo, 1964. Obre II - neolitsko naselje butmirske grupe na Gor1971. njem polju. GZM n.s. A, XXVI, 5-300. Gradinsko naselje na Kekia glavici. GZM n.s. A, 1962. XVII, 41-61 , T. I-IV. 1965 . Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni. GZM n.s. A, XX, 27-145, T. i-XXIII. Religija D) Bronzano doba, E) eljezno doba. U: 1988. ALBIH, 144-146. 1983. Prethistorijska gradina Turska kosa. U: Katalog izlobe, Karlovac, 1983. , 3-11. Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugosla1961. viji. OA V, 1961.,85 str.+XIX tabli. 1979. Lasinjska kultura. U: PJZ III-eneolit, 137-181 , T XVIIJ-XXI. 1979a. Vuedolska kultura i vuedolski kulturni kompleks. U: PJZ III - eneolit , 267-341, T. XXVII-XXXIX. 1953. Stari bosansIu gradovi. Nae starine I, Sarajevo, 1953 ., 7-45.

A. BENAC

B. OVI

L. UKOVI

S. DrMITRIJEVI

H. KREEVLJAKOVI

PRAHISTORlJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

139

R. LOPAIC N . MAJNARlCPANDiC

1943 .

Biha

i bihaka krajina. Matica hrvatska, Zagreb, 1943 .,292.

1970.

Z. MARIC

1961. 1964. 1968.

Z. MARKOVIC

1986.

W. RADIMSKY

1893. 1894. 1897.

B. RAUNIG

1968. 1982. 1983.

1996. N. TASICS. DIMITRIJEVIC B. JOV ANOVIC J. TODOROVIC

Keltsko-Iatenska kultura u Slavonij i i Srijemu. Acta musei Cibaliensis 2, Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, 1970., 142+T I-LVI+I karta. Vis kod Dervente, naselje kasnog bronzanog doba. GZM n.s. A, XV-XVI , 151-171, T I-VL Donja Dolina. GZM n.s. A, XIX, 5-128, T I-XXVI. lapodske nekropole u dolini Une. GZM n.s. A, XXIII. 5-79, T I-XXV + T I-VIl . Neki problemi geneze i razvoja lasinjske kulture . U: Arheoloka istraivanja na karlovakom i sisakom podruju, Izdanja HAD 1011985. , Zagreb, 1986. , 19-28 . Nekropola na lezerinama u Pritoci kod Bia. GZM V, 37-92, + T I; 227-308; 369-466; 575-636+T 3. Gradina ungar kod Cazina. GZM VI, 495-520, T. I-IX. Die Prahi stor ische von Ripa bei Biha. WMBH V, 29-103, T I-XLVII. Japodska nekropola na Crkvini u Golubiu. GZM n.s. A, XXIII, 81-98, T. I-VI + 2 plana. Grob ranog eljeznog doba iz Ostroca kod Cazina. GZM n.s. A, 37, 1-14. Neki manji neobjavljeni nalazi bronzanog doba sjeverozapadne Bosne. Zbornik AD BIH. knj . I, 71-78 , T I-IV. Krana - naselje mlaeg eljeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni. OA 20/ 1996.,39-60. T l-IX .

1979. 1968.

razmatranja. U: PJZ IIl-eneolit, 417-460. Kelti u jugoistonoj Evropi. Muzej grada Beograda, Dissertationes, t. VII, Beograd, 1968. , 180 str.+LXIV table.

Zakljuna

140

BRANKA RAUNIG

PREHISTORlC .\RC f-L\EOLOGI C\L FINDS IN THE il.lEDIE\'c\L TO\\0J OF C\ ZIN SU.\I.i\L\RY

The preservative excavation in the area between the inner and outer walls of the medieval lawn of Cazin, on its northwest side (about 20 m in width ), was performed in 199 I (Plan I l. The square units differ in size and are adjusted to configuration of the terrain wilh thc average sloping of about 45. The depth of the cultural strata undcrneath the recent humus varies between 10 and 185 cm. The subso il is composed of ye llow clay. Mixed within the cultural strata arc (mostly ceramic) finds dating back to different periods. The strata arc completely mixed so that pieces of rece nt fabric and a larger piece of plasti c foil were fou nd in square II (Plan 2. NW profile 3-4). Fixed find s comprise the remains of a sma ll stave with calone and a bonfire (Plan 2, 1-2), as well as a number of ovaj and ellipsoid recesses (diameter 1.80-2.80 m, depth about 045 m) that might be remains of a sad-house settlement. alth ough other elements supporting this assumption have not been found. The lack of stratigraphic dala has considerably impeded the classificati on of finds from individual peri ods. Enco/llhlt". Belonging to the Lasinje culture are, as assumed , a small f1int arrow (T. Il, 10) and amulet from black, shiny polished stone (T . II, 9) , as well as 490 fragments of ceramics out of which 112 fragments were, alth ough lacking the whole profile, pos sib le to ascribe to certain types of pots CT. I). The table shows the ratio of reductive ly and oxidatively fired fragments, as well as the kind s and combinations of ornaments. Motifs of the ornaments are relatively diverse, but non e is preserved as a whol e (T. II-VI), which. in addition to the lack of stratigraphic determi nants , makes estab lishin g of the chronological position of the settlement ever more difficult. It could be assumed that the settlement e xisted in the period of II A. and perhaps II B stage of the Lasinje culture according to S. Dimitrijevi, although so me characteristic elements are still missing. Ascribed to the Vuedol culture finds are only 14 fragments, three of them decorated with engravings but withoutlhe white incrustation (T. VII. 1-3), probably fragments of bowls as well (T. VII, 4-5). and atypical fragments decorated in barbatine technique CT. VII, 6-7) . Due to the lac k of stratigraphi c indicators, it is not possible to establish a relati on between the Vuedol fragments and those of the Lasinj e culture. The accepted assumption is that these fragments belong to the so-called late-cl ass ical phase (stage B2) when a powerful expansion of the Vuedol culture takes place in the northwestern part of Bosnia. It is here regarded as the west-Bosnian or Hrustova a type. Of specIal importance is a ceramic fragment with very delicately engraved sign (T. VII, 8). Each of the three basic elements: circle, rhombi and cross (or swastika) are related to the so lar cult, so that the motif as a whole represents a solar symbol. Given that the strata of the town of Cazin are mixed, the question of what period it should be ascribed to still remain s open. As for the LLlle Bronze and the older Iron Age. it was possib le to date 190 artefacts to them wilh certainty . ln addition to pots , among them are also coil s (T . X, 4 and 9). two

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

141

fragments perhaps once belonging to portable stoves, a fragment of a pyramidal weight, whereas cl larger whorl (T. X, ll) was found on the surface. The fragments of pots were mostly oxidatively fired (115). The reductive firing that is present to a smaller degree (80 fragment s) predominates in the case of transitional and more exquisite fragments. None of the profiles is preserved as a whole (T. VIII). The pots were mod est ly decorated by: flutes CT. VIII, 3; IX, 4-5; X, 8-9), faceting CT. VIII, 4, 14-15, 17; lX, 2), diagonal notehes on brims, glued ribbons (T. VIII, 1, 11-13). This all fits into the finds of this period from other close or more distant locations in the region. Based on the established ceramographic details , the foundation of the settlement on the old town of Cazin can be placed approximately in the very end of Ha B2 and beginning of Ha B3, whereas it appears that it stil.1 existed ill the developed Iron Age (Ha C). La Tene. Found are several fragments of fine grey or rougher black-grey ccramics made on the potter 's wheel (T. XI, 1-8) and two fragments of glass bracelets (T. XI, 9-10), whereas the finds from the Roman period are reduced to a fragment of the boltom of ceramic pot (T. XI. 12) and, perhaps, a small fragment of glass (T. XI, 1 l). These modest finds, as based on analogy, mainly date back from the later La Tene , that is approximate ly the period between the mid ISI century B. C. and the first decades of the ISI century A. D. Fina! remarkJ. The preservati ve excavation in one of the rare multi-Iayered archaeological sites in the outermost north-west of Bosnia has moved the limits of our knowledge about the past of the arca of the River Una middle course far back to the third millennium B. C. The first Eneolithic settlement in this area was discovered, thus expanding the range of spreading of the Lasinje culture to the south. Also established is the presence of the Vuedol culture of Hrustovaa type in the outermost western part of Bosnia. Another settlement of "gradina" type was registered, dating back from the end of the late Bronze Age and the early Iron Age. First fragments of fine, grey Celtic ceramics were found in the wider area of the middle course of Una. At the same time, due to the fact that the archaeological finds from the expJored area are complete ly mixed, the results of the excavation are incomplete. This location could provide answers for solving of the problem of the Lasinje genesi s (in relation to the Hvar culture) and its re lation to the Lika area and the area further toward s the Adriatic coast, but it could also contribute to solving of relations between the Lasinje and Vuedol cultural strata. In the late Bronze Age and older Iron Age , we could expect to solve the issue of the northern and northwestern border of Yapods, that is the area that was occupied by CoJapians. Answers to the stated questio ns could be found through further research in parts of this site (perhaps the central part of the upper plateau of the town - within the medieval town walls) where we could possibly expect to find at least partly intact strata.

l42

BRANKA RAUNIG

Tabla I

~,
({
"

~ "

..J

)
__

-1
3
.. s..... .

\
/

~
/)

)
./

"

"

~-

"

~"
~\

I l71)
6

\ ~l
\
\
./

// O \\
'/
/.'

(r
'/

--r ---i-( i
,
I
9
\

1/

, / 1'--\
II
12

/1

10

)
o
10

.....*'....

1i;::::::J

/ /

15 14

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

143

l . Ulomak, crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture, tragovi crnog premaza; promjer oboda 30 cm, sauvana visina 3,5 cm, debljina zida 0,7 cm; kv. I, dubina 0,23 m. 2. Ulomak , neprobuena drka, crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture ; pr. oboda 25 cm, najv. pr. 28 cm, sa. vis. 4,8 cm, debo zida 0,8 cm; kv. I, dub. 0,23 m. 3. Ulomak, "visea" neprobuena drka, crveno, prUelom sivo peeno, primjesa: malo sitnog pijeska, fine fakture, crno-smei premaz (?) ; pr. oboda 22 cm, najv. pr. 24 cm. sa. vis . 4,5 cm, debo zida 0,5-1 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 4. U lomak, kruni otvor pr. 5 mm, "mrljasto" crno-crveno-smee, prijelom sivo-crvenkasto peeno, sitniji pijesak, prelazne fakture; pr. oboda 26 cm, najv. pr. 28 cm, sa. vis. 8 cm, debo zida 0,4-1 cm. 5. U lomak, uz ivicu oboda popreni sitni urezi, crveno, prijelom sivo peeno, prei ena glina, fine fakture; pr. oboda 28 cm, najv. pr. 29 cm, sa . vis. 3,5 cm, debo zida 0,4-0,7 cm; kv. III, dub . 0,94 m. 6. Ulomak, tri kose urezane linije, smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. oboda 12 cm, najv. pr. 13 cm, sa . vis. 3,7 cm, debo zida 0,4-06 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 7. Ulomak, unutra dvUe urezane linije, sivo peeno, primjesa: pUesak, grube fakture; pr. oboda 25 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida 0,7 cm; kv. V, dub. I, I m, JI prostor ir.l-I ,2 m. 8a. "DrSka" za noenje , crveno, prUelom sivo peeno, primjesa: pijesak, grube fakture, du. 7,2 cm, pr. 2, I cm; kv. Ill, dub. 0,94 m, du. SZ profila. 8b. Ulomak, vertikalna uica, prijelom crveno-smee peeno, primjesa: sitan pUesak, fine fakture, spolja i unutra sjajna, crno glaana prevlaka; pr. oboda II cm, sa. vis. 4,2 cm, debo zida 0,6 cm; uica 2x l xO,5 cm; kv. V, 0,98 m, du. SZ profila. 9. Ulomak, vertikalna uica, prijelom crveno peeno, primjesa: pijesak, spolja i unulra bojeno (?) smee-crno, glaan ih povrina; pr. oboda II cm, sa. vis. 4,3 cm, debo zida 0,5 cm; uica: 2x l xO,6 cm, kv. I. dub. 0,72 m. 10. Ulomci noge, sivo-crno peeno, primjesa: malo vrlo sitnog pijeska, fine fakture; vis. 20 cm, pr. donje ivice 14 cm, pr. gornje 10 cm, debo zida 0,7-1 cm; kv. I, dub. 1,1 m, uz J ugao. ll. Ulomak, smee peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 3 mm), grube fakture; pr. oboda J O cm, sa. vis. 4 cm, deb ozida 0,6 cm; kv. II, dub. 0,28 m. 12. Ulomak, spolja i prijelom smee, unutra crveno peeno, primjesa: krupnij i pijesak (do 2 mm), prelazne fakture; pr. vrata 15 cm, najv. pr. 16 cm, sa. vis. 3,6 cm, debo zida 0,4 cm; kv. III, dub. 0,18 m. 13 . Ulomak, snop urezani h linija i horizontalni ubodi, spolja crno, unutra smee, prijelom crveno peeno, preiena glina, fine fakture; pr. vrata 10 cm, najv. pr. 12 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida 0,3-0,6 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 14. Ulomci , sivo-smee, prijelom crveno-sivo peeno, primjesa: mnogo pijeska, grube fakture ; najv. pr. 17 cm, pr. dna 10,2 cm, sa. vis. cca 15 cm, debo zida 0,3-0,8 cm; kv. I, dub. 1,1 m; uzjuni ugao E, na prostoru cca 1,2 m2 . 15. Ulomci noge, urezane linije i sitni ubodi, crno-sivo peeno, primjesa : sitniji pijesak, preiena glina, mat glaano ; pr. donje ivice 12 cm, pr. pregrade 6 cm, vis. II cm. debo zida 0,6-1 cm, debo pregrade 0,5 cm; kv . 1, dub. 0.72 m.

144

BRANKA RAUN!G

Tabla II
--'0 ____ __ _
1_ __ -- " ,

. r.1d

MuH
/('O n

f..("?

', :-J
,
-

'~
J J

5
\
\

~I

J,

10 O,_ _~_ _ _~_ . ~_

g
10
O

e
ro

~
5

~
u)

'" 15

-o

PRAHISTORUSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

145

J. Ulomak, plitko Uebljeno, spolja smee, unutra crno, prijelom crveno peeno, bez primjese, fine fakture, spolja tragovi crnog premaza; najv . pr. cca J 8 cm, sa. vis. 3, l cm , deb . zida 0,5 cm; pr. otvora za izlivanje 1 cm; kv. I, dub. 0,72 m. 2. Ulomci, urezane linije, plitki ovalni otisci, spolja crno-sivo, unutra crno, prijelom crvenkasto-sivo peeno, bez primjese, spoljna povrina gruba, unutra sjajno-crna, dijelom isprana, prevlaka; najv. pr. 22 cm, pr. dna 11,5 cm, sa . vis. cca 14 cm , debo zida 0,7 -I cm; kv. III, dub. 1,07 m. 3. Ulomak, urezane linije, spolja crveno-crno, unutra i prijelom smee peeno, primjesa: pijesak , grube fakture; drka: 3,8x2,3xO,8 cm; kv. III, dub. 0,94 m. 4. Ulomak, spolja smee-crveno , unutra i prUelom crveno peeno, primjesa: pUesak, prelazne fakture; drka: 3,5x4,5x l cm, na sredini ir. 2 cm; kv. I, dub. 0 ,23 m. 5. Ulomak, smee, prijelom crveno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture ; drka: 6x3xJ,2 cm; kv . IV, dub . 0,71 m. 6. Ulomak , kruni otvor pr. 5 mm, crveno, prijelom crno peeno, primjesa: sitniji pijesak, prelazne fakture, mat glaan ih povrina; pr. 12 cm , debo 0,8 cm; kv. I, dub. 0,72 m. 7. Ulomak, kruni otvor pr. 3 mm, oker-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 2,5x3,3xO,4-0,8 cm; kv. IV, dub. oko 0,9 m. 8. Ulomak (dna ?), kruni otvor pr. 12 mm, crveno peeno, primjesa: krupni pUesak i kamenii (do 6 mm), grube fakture; dim. 4,6 x5,5xl,1-1,5 cm; kv. IV, dub . oko 0,9 m. 9. Amulet, crni, tvrdi kamen, oteen , udubljeno i urezano, sauvane povrine sjajno polirane; dim . 5x3x 1,7 cm; kv. II, dub. 0,92 m. 10. Tamnocrveni kremen , bez tragova retua; dim. 2,3xl,7 x0,4 cm; kv . IV, dub. oko 0,9 m.

146

BRANKA RAUNIG

T abla III

10

""o

0 00
/

'"

vi
~
""o

J3

.D

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

147

I. U lomak, dublje urezane linije, crno, prijelom sivo peeno, bez primjese, fine fakture , slabo glaane povrine; najv. pr. 30 cm, sa. vis . 4,3 cm, debo zida 0,7 -0,9 cm; kv. IV , dub. oko 0,9 m. 2 . Ulomak, trag drke, urezane linije, sivo-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 21 cm, sa. vis. 6 cm, deb ozida 0,6-0,8 cm; kv. I, dub . 0,72 m. 3. Ulomak, urezane linije, spoUa crveno, unutra crno peeno, primjesa: pijesak, prel azne fakture, slabo glaanih povrina; najv. pr. 24 cm, sa. vis. 5 cm, debozida 0,9 cm; kv. 1, dub . 0.72 m. 4. Ulomak, tanko urezane linije , svijetlosmee, prijelom crveno, primjesa: sitan pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 30 cm, sa. vis . 4 cm , debo zida 0,8 cm; kv . 1, dub. 0,23 m. 5. Ulomak, urezane linije, smee, unutra i prijelom crno peeno , primjesa: krupniji pijesak (do 3mm), grube fakture; najv. pr. 18 cm , sa . vis. 3,5 cm , deb o zida 0,4-0,6 cm; kv. IV, dub. 0,8 m. 6. Ulomak, tanko urezane linije, crveno, prijelom crno peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 4 mm), grube fakture; najv. pr. 24 cm, sa . vis. 3,5 cm, debo zida 0,8-1,5 cm; kv. II , dub. 0,49 m. 7. Ulomak, urezane linije i sitni urezi, smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. vrata II cm, sa. vis. 3,8 cm , debo zida 0,4-0,5 cm; kv. III, dub. 0,94 m, du JI profila. 8. Ulomak, urezane linije, sivo peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture ; pr. vrata 16 cm, sa. vis. 5 cm, debo zida 0,5 cm; kv. 1, dub . 1,46 m. 9. Ulomak dna (?), ire urezane linije, crno, unutra sivo peeno , bez primjese, fme fakture ; pr. cca S cm, deb .l cm; kv. II, dub . 0,49 m. 10. U lomak, urezane linije, sivo-crno peeno, primjesa: sitan pijesak , prelazne fakture; najv. pr. 22 cm, sa. vis . 4,2 cm, deb ozida 0,8 cm; kv. I, dub . 0,44 m. ll. Ulomak, ostatak vertikalne drke, urezane linije, crno, prijelom crveno peeno , primjesa: sitan pij esak, prelazne fakture; najv. pr. 20 cm, sa. vis . 3 cm, deb ozida 0,4-0,7 cm; kv . IV , dub. 0,9 m 12. Ulomak, urezane linije, horizontalni urezi , smee peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; dim . 3,3x3,7x0,4-0,7 cm; kv. IV, dub. 0,7 m. 13. Ulomak, urezani kruii, crvenkasto-sivo peeno, primjesa: sitan pijesak, fine fakture; pr. oboda 18 cm, najv. pr. 19 cm, sa . vis. 3,5 cm, debo zida 0,5 cm; kv.!, dub. 1,46 m.

148

BRANKA RAUNIG

Tabla I V

.5

J2

PRAHISTORlJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

J 49

J. Ulomak , urezane linije i popreni urezi (motiv "bodljikave ice"), crno peeno, primjesa: pijesak, fine fakture ; dim. 3,3 x3,3xO,2-0,5 cm; kv. V, dub. I, l m. 2. Ulomak, ljebljene linije i horizontalni otisci , crvenkasto-smee peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 12 cm, sa. vis. 2,7 cm, debo zida 0,6 cm; kv. III, dub. 0,18 m. 3. Ulomci, ljebljene linije i trougaoni ubodi, crveno-crno, unutra i prijelom crno pee no , primjesa: pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 30 cm, sa. vis. 6,5 cm, debo zida 0 ,6-1 , I cm ; kv . l, dub. 0,23 m. 4. Ulomak, ljebljene linije, smee , unutra crveno, prijelom crno peeno, primjesa: krupniji pije sak (do 2 mm), prelazne fakture; najv. pr. 30 cm, sa. vis . 4,8 cm, debo zida 0,7 cm; kv. l , dub. 0,44 m. 5. Ulomak, ljebljeno, crveno-smee, prijelom crno-smee peeno , primjesa: krupnij i pijesak (do 3 mm), grube fakture; najv. pr. 34 cm, sa. vis. 5,5 cm, debo zida I, I cm; kv. dub. 1,46 m. 6. Ulomak, ljebljene linije, oker, unutra i prijelom crveno peeno, primjesa : pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 24 cm, sa. vis. 6 cm, debozida 0,7 cm; kv . II, dub. 0,49 m. 7 . Ulomci , ljebljene linije, crveno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 22 cm, sa. vis. 4,8 cm, debo zida 0,6-0,9 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 8. Ulomak, ljebljene linije, crveno, unutra i prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 2,6 x3,2xO,7 cm; kv . III, dub. 0,23 m. 9. Ulomak, ljebljene linije, crveno, prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 24 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida 0,6-0,8 cm; kv. III, dub. 0,18 m. 10. Ulomak, ljebljene linije, crveno-smee peeno, primjesa : pijesak, grube fakture; najv. pr. 16 cm , sa. vis. 4 cm, deb ozida 0,5-0,8 cm; kv . l, dub . 0,72 m. ll. Ulomak, ljebljene linije, crvenkasto-sivo , unutra i prijelom crno-smee peeno, primjesa : mnogo pijeska, grube fakture ; pr. vrata 22 cm, sa . vis. 4,7 cm, debo zida 0,6 cm; kv. III , dub . 0,76 m. 12. Ulomak, ljebljene linije, smee , unutra i prijelom crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 3x2,8xO,8 cm; kv. Il, dub. 0,49 m.

r.

[50

BRANKA RAUN[G

Tabla V
,'-.

,
(
(

~ ~

'"

III r ,))
,
(t

('

('

5
C r
;'

:.-~ '~ /'f

:/
,

/
6

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRAD U CAZIN

151

J. Ulomak noge, plitko urezane linije i kruii, sivo peeno , preiena glina, fme fakture; pr. cca 15 cm, sa. vis. 5,5 cm, debo zida 0,7 cm; kv. VII , dub. 0,34 m. 2. U lomak, urezane linije i ovalni otisci, crno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture ; pr. oboda 18 cm, sa. vis. 3 cm, debo zida 0,7 cm ; kv. III , dub. 1, J 6 m. 3. Ulomak, urezane linije i ovalni ubodi, crno peeno , preiena glina, fine fakture; pr. vrata 6 cm, najv . pr. 7 cm, sa . vis. 2,5 cm, debozida 0,2-0,6 cm ; IV, dub. 0,7 m. 4. Ulomak, urezane i ljebljene linije i ubodi , crveno, unutra i prijelom smee peeno, primjesa : krupniji pijesak (do 2 mm), grube fakture; dim. 2,5 x3,8xO,9 - J ,3 cm; kv . IV, dub. 0,7 m. 5. Ulomak, urezane linije i ovalni ubodi, crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 20 cm, sa. vis. 5,5 cm, deb ozida 0,7 cm ; kv . III, dub. 0,76 m. 6. Ulomak, urezane linije i trougaoni ubodi, sivo peeno, primjesa: pijesak, grube fakture ; najv . pr. 32 cm, sa. vis . 7,2 cm, debo zida 0,6-0,9 cm; kv. II , dub. 0,72 m. 7. Ulomak, ostatak vertikalne drke, urezane linije i ovalni ubodi, crno, prijelom crvenosivo peeno , primjesa: pijesak, prelazne fakture, glaane povrine ; najv. pr. 10 cm, sa . vis . 3 cm, deb ozida 0,5 cm; debodrke 0,9 cm; kv . III, dub . 0,76 m. 8. Ulomak, urezane linije i ovalni otisci, crveno, prijelom sivo peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 3,8x5 ,3xO,8-1 cm; kv . II , dub. 0,49 m. 9. Ulomak, urezani, ljebljeni i kruni otisci, motiv " muzikih nota", smee , unutra i prijelom crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 27 cm, sa. vis. 5,5 cm, debo zida 0,4-1 ,1 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 10. Ulomak, urezane linije i ovalni ubodi, sivo-smee peeno, primjesa: sitan pijesak, prelazne fakture; pr. oboda 10 cm, sa. vis. 5,2 cm, debozida 0,6 cm; kv . I, dub. 0,23 m. ll. Ulomak, trag vertikalne drke, urezane linije i trougaoni ubodi, " Ijestviasti " motiv , oker, prijelom sivo peeno , primjesa: sitan pijesak, grube fakture ; najv. pr. 20 cm, sa. vis. 3 cm debo zida 0,7 cm; kv. I, dub. 0,72 m.

152

BRANKA RAUNIG

Tabla VI
\
\

D
2

,.

II

.'

P
4
\

C-

C ("' ( C (

/
e
6

))
.,..

r
5
I

'~

( fI I
8

,\J'
,
OJ

'~

'='

<.st.:J

( '-.J

(.

~
(J

)6
U
(J

-O OJ
:>::: vi
"'o

0
2...
/

12

Li

'" e

PRAH ISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

153

l. Ulomak, ljebljene linije i ovalni ubodi, sivo peeno, primjesa: sitan pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 28 cm, sa. vis . 2,3 cm, debo zida 0,6 cm; kv. I, dub. 0,23 m. 2. Ulomak, ovalni ubodi, smee peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture, slabo glaane povrine ; najv. pr. 20 cm, sa . vis. 3 cm, deb o zida 0,5 cm; kv. l, dub. 0,23 m. 3. Ulomak, nepravilno ovalni otisci, crveno-crno, unutra smee, prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 5,7x6,6xl,1 cm; kv. III, dub. 0,63 m. 4. Ulomak, plitki kruni otisci, smee , prijelom crno-sivo peeno, primjesa: mnogo pijeska, grube fakture; najv. pr. 28 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida 0,7-1 ,2 cm; kv. IV , dub. 0.9 m. 5. Ulomak, kruni i ovalni otisci, crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture, slabo glaane povrine; pr. oboda 30 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida I cm; kv. III, dub. 0,63 m. 6. Ulomak, trougaoni ubodi, smee peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 30, sa. vis. 3, deb. zida 0,8-1 cm; kv. II, dub. 0,28 m. 7. Ulomak, plitki nepravilno ovalni otisci, tamnosmee peeno , primjesa: pijesak, grube faklure; najv. pr. 18 cm, sa. vis . 2,8 cm, debo zida 0,6 cm; kv. I, dub. 0,72 m. 8 . Ulomak, plitki "bademasti" otisci, crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture , glaane povrine; dim. 4x7,5x I cm; kv. II, dub. 0 ,49 m. 9. Ulomak, otisci nokta, crveno, unutra i prijelom smee-sivo peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; dim . 2,5x5,8 xO,5-0,9 cm ; kv. IV, dub. oko 0,9 m. 10. Ulomak, "bademasti" otisci, crveno, unutra crno-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 28 cm, sa. vis. 3,5 cm, deb. zida 0,4-0,9 cm; kv. V, dub . oko 0,8 m. I \. Ulomak, ostaci vertikalne drke, nepravilni kruni i ovalni otisci, crveno-smee pee no, primjesa: dosta pijeska, grube fakture; najv. pr. 24 cm, sa. vis. 3 cm , debo zida 0,9 cm; kv. I, dub. 0,72 m. 12. Ulomak, otisci predmeta, crveno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; najv. pr. 18 cm , sa. vis. 5 cm, debo zida 0,4-0,9 cm; kv. I, dub. 0,23 m. 13 . Ulomak, ostatak vertikalne drke, otisci predmeta, crveno-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 20 cm, sa. vis . 4,2 cm, debo zida 0,5-0,98 cm; iz profila izmeu kv. lJ iV .

\54

BRANKA RAUNJG

Tabla VII

~.
,

;((.)
. '

\ J.

,,

Ir'

D
3
/

,/
)

f( '
, , i' ,
-'

" ' ~ "'t

~

/ )

,1/
/

.~

f
----./)

6
7

--~!> .
. I
I

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

155

I. Ulomak, duborez, crno-smee peeno, primJesa: malo pijeska, fine fakture, dobro glaane povrine ; pr. oboda 14 cm, sa. vis. 1,5 cm , debo zida 0,4-0,7 cm; kv. III , dub . 0,63 m. 2 . Ulomak, duborez, smee, prijelom crno peeno, primjesa: malo pijeska, prelazne fakture; najv. pr. 14 cm, sa. vis. 3,8 cm, debo zida 0 ,6 cm; kv. l, dub. 0,23 m. 3. Ulomak, duborez, crno peeno, primjesa; malo pijeska, fine fakture, glaane povrine; dim. 3,3x2xO,9 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 4. Ulomak, sitni kruni otisci, smee , unutra i prijelom crno peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 2 mm), prelazne fakture, slabo glaane povrine; pr. oboda 14 cm, sa. vis. 3,5 cm, deb ozida 0,4 cm; kv. III, dub. 0,49 m. 5. Ulomak, ravnomjerno smee peeno, primjesa: malo pijeska , fine fakture, sjajno glaane povrine; pr. oboda 12 cm, sa . vis. 2,7 cm, debo zida 0,4-0,7 cm; kv. III, dub. 0,63 m. 6. Ulomak, barbotin, crveno, na prijelomu crno peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 2 mm), grube fakture; dim. 7 x7,4xO,8 cm; kv. II , dub. 0,92 m. 7. Ulomak, barbotin, crveno, unutra i na prUelomu crno peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 2 mm), grube fakture; dim . 5,3x3,5 xO,8 cm ; kv. II, dub. 0,92 m. 8. Ulomak, plitko i tanko urezano, crveno, unutra crveno-crno, prijelom crno peeno , prelazne fakture , glaane povrine; dim. 7 x9 ,3xO,9-1 cm; kv. VIII, dub . 0,14 m.

156

BRANKA RAUNJG

Tabla VIII
--,-------,,\. -~

~~
2'

tr
,

\
I

U
9

fvT~~ ,~ I
J

I~t
I I

))
I

io

II

I~}

12

( < ,

LE

I'~
I 14

13

I~
15
17

(/
l

-.. - - -

r - --- - I /
,. , I
, ,I

I it lL
I

,S

19

20 ,
/

l'

18

'''"-

-~-

-/

---

21

,.

"::J

e
::J

::.:::

- -- -g .D

\~
o

PRAHISTORUSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZJN

157

I. Ulomak, kosi urezi, smee, prijelom crveno peeno, primjesa: krupniji pijesak (do 3 mm), grube fakture ; pr. oboda 30 cm , sa. vis. 6 cm , debo zida 0,7 cm; kv. I, dub. 0 ,44 m. 2 . Ulomak, ostatak vertikalne drke, smee, unutra crveno, prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture ; pr. oboda 20 cm, sa . vis. 5,5 cm, debo zida 0,6 cm; kv. lJ, dub. 0,49 m. 3. Ulomak , kose kanelure, crveno, prijelom crno peeno, primjesa pijesak, prelazne fakture; pr. oboda 26 cm, sa. vis. 2,7 cm , debo zida 0,7 cm; kv. I, dub. 0,6 m. 4. Ulomak, facetirana, crvenkasto-smee, prijelom crno peeno , primjesa: pijesak , prelazne fakture, slabo glaane povrine; pr. oboda 30 cm, sa. vis. 5,7 cm, debo zida 0,6-0,9 cm; kv . lJ, dub. 0,49 m. 5. U lomak, crno peeno, primjesa: malo pijeska, fine fakture, sjajno glaane povrine; pr. oboda 8 cm, sa. vis . 3 cm, debo zida 0,5 cm ; kv. I, dub. 1,46 m. 6. Ulomak, ostatak vertikalne facetirane drke, crvekasto-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture ; pr. oboda 12 cm, sa. vis. 4 cm, debo zida 0,6 cm; kv. m, dub. 0,18 m. 7. Ulomak, smee-crno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. vrata 7 cm, najv. pr. 7,5 cm, pr. dna 5 cm, sa. vis . 6,2 cm, deb ozida 0,4-0,6 cm; kv. ill, dub. 0,94 m. 8 . Ulomak , sivo, prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; pr. oboda 22 cm, najv . pr. 26 cm , sa. vis. 8,5 cm, debo zida 0,9 cm; kv. Il, dub. 0,49 m. 9. Ulomak, tamnocrveno, prijelom smee peeno, primjesa: mnogo pijeska, grube fakture; pr. oboda 30 cm , sa. vis. 4,7 cm, debo zida l, I cm; kv . Il, dub. 0 ,28 m. lO. Ulomak, neprobuenadrka, crno, unutra i prijelom smee peeno, primjesa: sitniji pijesak, grube fakture; pr. oboda 10 cm, sa. vis. 5 cm, debo zida 0,6 cm; drka: 2,8 x 1 x l cm; kv. lJ, dub. 0,49. 11. Ulomak, nalijepljena traka s otiscima prsta, crno-sivo peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; pr. oboda 12 cm, sa. vis. 3,3 cm, debo zida 0,9 cm; kv. V , dub. 1,1 m, JI prostor, ir. 1,2 m. J 2. Ulomak, otisci prsta na ivici oboda, crveno peeno, primjesa krupniji pijesak (do 2 mm), grube fakture ; pr. oboda 28 cm, sa. vis. 5,5 cm, debo zida 0,8 cm ; kv. I, dub. 0,44 m. 13. Ulomak, popreni urezi na ivici oboda i nalijepljenoj traci, crno-crvenkasto peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. oboda 20 cm, najv. pr. 25 cm, sa. vis. 6 cm, debo z ida 0,7 cm; kv. lJ, dub. 0 ,92 m. 14. Ulomak, facetirana, crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; pr. oboda 30 cm, sa. vis. 3 cm, deb o zida 1,1 cm; kv. I, dub. 1,46 m. 15. Ulomak, facetirana, crno, unutra oker-sivo, prijelom sivo peeno, preiena, fine fakture; pr. oboda 18 cm, sa. vis. 4,3 cm, debo zida 0,5-0,7 cm; kv. m, dub. 0,50 m. 16. Ulomak, crveno-sivo, prijelom crno peeno, primjesa: malo pijeska, fine fakture, glaane povrine ; pr. oboda 16 cm , sa. vis. 6,56 cm, deb o zida 0,7 cm; povrinski nalaz na sjev. padini. 17. Ulomak , facetirana, crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; pr. oboda 28 cm , sa. vis. 5,5 cm, debo zida 1,3 cm; kv. I, dub. 1,46 m. 18. Ulomci , 2 paralelna konina ispupenja Uedno nedostaje), crveno, prijelom crno peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture; pr. vrata 14 cm, najv. pr. 26 cm, sa. vis. 17 cm, debo zida 0 ,6-0,9 cm; pr. ispupenja l, I cm, vis. I, l cm; kv . Il, dub. 0,28 m. 19. Ulomak, ravnomjerno crveno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. oboda 30 cm, pr. vrata 23 cm, sa. vis. 4 cm , debo zida 0 ,6-1, I cm; kv. m, dub. 1,07 m. 20 . Ulomak, ostatak facetirane drke, ravnomjerno crveno peeno, primjesa pijesak, grube fakture; dim. 6x5xO,8 cm; kv. m, dub. 0,5 m. 21. Ulomak, crveno-smee peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; pr. donje ivice 27 cm, sa. vis. 3.5 cm, debo zida 0,7 cm; kv. V, dub. 1,1 m.

158

BRANKA RAUNIG

Tabla IX

5
I I

'J~I

""c,J
,

PRAHISTORIJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

159

l. Ulomak, dio vertikalne drke, ravnomjerno crno peeno, primjesa: sitni pijesak, prelazne fakture , slabo glaane povrine; dim. 4x4xO,5-0,8 cm; drka: 2,7x2,5xO,9 cm; kv. III, dub. 0,23 m. 2. Ulomak, visoka vertikalna, facetirana drka, svijetlosmee , prijelom crno peeno, primjesa: malo sitnog pijeska, fine fakture, slabo glaane povrine; pr. oboda cca 12 cm, sa. vis. 4,3 cm, debo zida 0,5-0,7 cm; drka: 5,5x2x l cm; kv. III, dub. 0,94 m. 3. Ulomak, vertikalna drka, ravnomjerno crveno peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; drka: 4,5 x2,5x l cm; kv. l, dub. 1,46 m. 4. Ulomak, kanelirano, vertikalna, facetirana "X" drka, crno-smee peeno, primjesa: malo pijeska, fine fakture, slabo glaane povrine; pr. vrata cca 18 cm, najv. pr. cca 23 cm, sa. vis. 5,5 cm, debo zida 0,6 cm; drka: 4,7x 1,5xO,9 cm; kv. III, dub. 0,18 m. 5. Ulomak, kanelirano , crno-smee peeno , primjesa: malo pijeska, fine fakture, slabo glaane povrine; najv. pr. cca 23 cm, sa. vis. 4,3 cm, debo zida 0,6 cm ; kv. III, dub. 0, 18 m. 6. Ulomak, vertikalna "X" drka, smee-crveno, unutra i prijelom crveno peeno , primjesa: pijesak, prelazne fakture; najv. pr. cca 20 cm, sa. vis. 5 cm, debo zida 0,7 cm; drka: 3,5x4,5xl cm; kv. l, dub. 1,46 m. 7. Ulomak, vertikalna drka, crveno-smee , unutra oker, prijelom sivo peeno, primjesa: pijesak, grube fakture; najv. pr. 18 cm, sa. vis. 4,5 cm, deb o zida 0,6 cm; drka: 3,7 x2,3xO,9 cm; kv. l, dub. 1,46 m. 8. Ulomci , vertikalna drka s "roiima" gore i dolje, ravnomjerno crveno, peeno , primjesa: pijesak, prelazne fakture, slabo glaane povrine (crveno-smea prevlaka ?); drka: cca 6x2,8xO,5 cm; donji dio: kv. J, dub. 0,23 m; gornji dio: kv. III, dub. 0,94 m, uz JI profil.

[60

BRA NK A RAUN1G

Tabla X

000
2

OO
.... _ _ J __

D
I I

8
9

10

PRAHISTORIJ SKI NALAZI NA SREDNJOVJEK OVNOM GRADU CAZ lN

16 J

J. Ulomak , horizontalna, slabo facetirana drka, smee , prijelom crno pe eno, primjesa: pij es ak, prelazne fakture, slabo glaane povrine; drka : 9 x 1,5 x2,2 cm, kv. II , dub. 0,49 m. 2. Ulomak, horizontalna drka , ravnomjerno crno peeno, primjesa: pijesak , grube fakture ; drka: sa. du. 4,2 cm, pr. 1 ,4 x 1,7 cm; kv. II, dub. 0,49 m. 3. Ulomak, neprobuena drka, crveno, prijelom crno peen , primjesa: krupniji pijesak (do 2 mm), grube fakture; drka: 2 xO,8xO,8 cm; kv . I, "vododerina", dUb. 1,12 m. 4. Ulomak, dva paralelna konina ispupenja, ravnomjerno crveno peeno , prei eno, fine fakture; ispupenj a: pr. 2 cm , vis. 1,2 cm; kv . iz profila izmeu kv. I i II . 5 . Kalem , probu en, crno peeno , primjesa: pijesak, prelazne fakture ; pr. 2 ,9 cm, vi s. 1,4 cm ; kv. III, dub . 0,5 m. 6. Ulomak, naljepak, crveno, prijelom smee peeno, primjesa: pijesak, prelazne fakture, slabo glaane povrine; najv. pr. 28 cm, sa . vis. 6,5 cm, deb o zida 0 ,9 cm; nalj e pak: pr. 1,7 cm ; kv. l, JZ ugao (1,2 m"), dub . 1,24 m. 7. Ulomak, kane/ure, ravnomjerno crveno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture; dim. 3,4 x3,7xO,7 cm; kv. II, dub. 0,4 9 m. 8. Ulomak , kanelure, ravnomjerno crno pee no, primjesa: pijesak, pre lazne fakture , glaane povrine ; pr. oboda 16 cm, s a. vis. 2 cm. deb o zida 0.8 cm; kv. IV , dub . 1,05 m. 9. Kalem , probuen , crveno-ok er-crno peeno , primjesa: pijesak, grube fakture ; pr . 6 cm, vis. 3,2 cm , pr. otvora l cm; kv. I, dub. 1,46 cm. 10. Br ljenak, probuen, ~iebljeno, crno- s mee p e e no , primjesa: pijesak, grube fakture; pr. 6,5 cm, vis . 5,2 cm; (povrinski nalaz na sjevernoj padini ).

162

BR ANKA RAUNIG

Tabla X I
"')
I'

\ I

;/

\
,,

~. ~ ~ ~
~~7

L.J

I~

-;

~ .

"

3
I

'~ -~~
\0
\

\'
6

o
I

..

, I - ':-...---~ ./ ..

10

II

e '" ~
-o

........ .

en
12

-o

o 1......;.;... . _.....

.D

co

PRAHISTORJJSKI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU CAZIN

163

l. Ulomak, upolirano, tamnosivo, prijelom svijetlosivo peeno, dobro preieno, na lonarskom kolu; pr. oboda 8 cm, sa. vis. 3,5 cm, deb. zida 0,4 cm; kv. III, dub. [,28 m. 2. Ulomak, upolirano i otisak tkanine (?), tamnosivo, prijelom svijetlosivo peeno, dobro preieno, na lonarskom kolu; dim. 3,2x2,5xO,3 cm; kv. III, poravnanje profila, dub. cca 1,3 111. 3. Ulomak, urezano, svijetlosivo - oker, dobro preieno, na lonarskom kolu; dim. 2,5x2,lxO,3 cm; kv. III, dub. 0,18 m. 4. Ulomak, urezano, svijetlosivo - oker, prijelom crvenkasto peeno, dobro preieno, na lonarskom kolu; dim. 3x2,5xO,3 cm; kv. V, dub. 1,1 m. 5. Ulomak, eljasti ukras, crno peeno, grafitirano (?), primjesa: pijesak, raeno slobodnom rukom; dim. 2,8x2,8xO,3-0,6 cm; kv. III, dub. do 0,18 m. 6. Ulomak, eljasti ukras, crno peeno, grafiti rano ('I), primjesa: pijesak, raeno slobodnom rukom; dim. 4,4x4,8xO,6 cm; kv. V, dub. 0,3 m (na "grebenu" ute ilovae). 7. Ulomak, eljasti ukras, crno peeno, grafiti rano (?), primjesa: pijesak, raeno slobodnom rukom; dim. 2,4x3,6xO,7 cm; kv. V, dub. 0,75 m. 8. Ulomak, tamnOSIvo - oker, unutra oker, primjesa pijeska i crnih (grafitnih '7) zrnaca, vrlo grubo, na lonarskom kolu; pr. oboda 12 cm, pr. dna 6,8 cm, vis. 5 cm, debo 7.ida 0,4-0,7 cm; kv. V, dub. 0,75 m. 9. Ulomak, kobaltno-plavo staklo, profilirano; pr. 5,7 cm, ir. l cm, debo 0,5 cm; kv. III, zapadni dio, dub. 0,7 m. 10. Ulomak, kObaltno-plavo staklo, profilirano; pr. 4,7 cm, ir. 0,8 cm, debo 0,4 cm; kv. VI, dub. 0,43 m (na "grebenu" ute ilovae). ll. Ulomak, prozirno, bjeJiasto staklo, dvije staklene niti; dim. 2,8x3,5xO,06 cm; kv. V, dub. 1,3 m (uz JI ivicu kvadrata) 12. Ulomak, ciglasto-crveno peeno, dobro preieno, na lonarskom kolu, unutra tamnije crvena glazura; pr. dna 10 cm, sa. vis. 1,7 cm, debo zida 0,5-0,7 cm; kv. IV, dub. cca 0,8 m.

UOK 904 (497.6

Konjevi-PoUe)

"02"

IOr Ivo BOJANOVSK]j

Originalni
nauni

rad

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI'

Na cesti Vlasenica-Drinjaa , 1968. godine u selu Konjevii kod Bratunca naden je djej i sarkofag sa spaljenim ostacima pokojnika. Predmeti od srebra i zlata, koji su bili kao prilog uz pokojnika, su opljakani. Naknadnim ispitivanjima utvreno je da je u sarkofagu nadena drvena kutija-arca sa zlatnim nakitom, srebrenim laminama i drugi nalazi. Od zlatnog nakita spaeni su dva prstena, narukvica, par naunica i dijelovi lania, a od srebrenih komplet lonia sa pomasti , 6 kvadratinih lamina sa likovima Meduza, Hipokampa i likom cara SeptimiJa Severa, te dva medaljona sa likom Belerofonta. Uz to Je spaeno pet pravokutnih ploica sa simbolikom solarno-Iunarnog sadraja i ikonografijom mjeseci i sezona, srodno rimskim kalendarima. Nalaz Je datiran u vrijeme vladavine cara Septimija Severa.

UVOD
Parafrazirajui jednu misao Z. Vinskog o sudbini zlatnih nalaza u naoj zemlji,' smijemo i za nalaz iz Konjevia ustvrditi da mu sudbina nije bila nimalo sklona. OduvUek su zla-

to . zlatni novac i nakit (auri sacra fames') maginom snagom privlaili ljude. Slian je sluaj i s nakitom iz helenistiko-ilirske nekropole u Budvi,2 kao i sa zlatnim depo om iz okolice Zvornika, nedaleko od Konjevia (danas u Beu), od spiralne zlatne ice, ukupne teine 115 grama, to ga je Z. Vinski pripisao razdoblju kulture arnih polja (faza H A2),3 a poznati su i brojni drugi sluajevi. Po strukturi grobnih priloga nalaz iz Konjevia (Konjevi-Polja) je i raznovrstan i bogat, no njegovu naunu i muzeoloku vrijednost umanjuje injenica to je sadraj otkopanog sarkofaga - osteoteke bio najprije opljakan,
Na molbu Redakcije (1991.) i autora detaljno redigovanje teksta, izmjenu kompozicije lanka. neophodna skraenja , dopunu zlatnih nalaza. korekciju rekonstrukcije pojedinih nalaza, nekih opisil i dimenzija nalaza, preradu sistema napomena, izradu liste izvora i bibliogratjje, kao. i nadzor nad snimanjem materijala i prekucavanje te ksta izvrila je Nada Mileti , nauni savjetnik Zemaljskog mu zeja u penziji na emu joj se najiskrenije zahvaljujem. Z. Vinski 1959.,207 ff. D. Rendi - Mice v i 1959 .. 5- J 7; iskoritena je i starija literatura. Z. Vinski 1959.,218-224 (nalaz Zvornik).

RIMSKI GROBNI NALAZ JZ KONJEVr-POLJA U ISTOCNO.l BOSNJ

]65

pa tek naknadno prikupljen. Nalaz ne samo to nije cjelovit, nego su i okolnosti pod kojima je prikupljen nejasne, pa i kontradiktorne.

Sl. l

Do sluajnog nalaza u Konjeviima dolo je 21.IX 1968. prilikom radova na modernizaciji i asfaltiranju dravne ceste Vlasenica - Drinjaa. Radove je izvodila Vojna pota 6533 iz Drinjae. Toga dana buldoer je zahvatio jedan manji kameni sanduk u obliku sarkofaga od zelenog kamena, koj i je bio ukopan neposredno uz desnu stranu ceste idui u pravcu Drinjae. Sarkofag je leao na dubini od 1,5 do 2 m. U neposrednoj blizini, ali na neto manjoj dubini, bila su nekoliko dana ranije, u toku istih radova , otkopana i dva skeletna ukopa bez ikakvih tragova grobnih konstrukcija i bez priloga. Sarkofag (nazovimo ga zasad uvjetno tako) je leao uz juni rub ceste, oko 70-80 metara istonije od raskra za Bratunac (odreenije - kod drugog propusta), na visini parcele Luka, koja se vee za Crkvine, a pred osamljenom kuom Muje Karamujia, koja je malo izmaknuta od junog ruba ceste. (U meuvremenu je u blizini podignuta i ambulanta). Po kazivanju oevidaca (Nurije Hadia i drugih), uz otkopani sarkofag nalazio se i drugi, od kojeg je odlomljen manji komad, to ukazuje na rimsku nekropolu situiranu pored same ceste. Sarkofag je, oito, leao in situ, a oko njega se nalazio jaki tamni sloj drvenog ugljena , debljine do 4 cm (sl. l i 2). Radnici su izvukli na rub ceste neoteen sarkofag zakovan

166

IVO BOJANOVSKI

eljeznim klamfama koje se i danas vide na sanduku. Sanduk je na cestu bio izvuen oko podne navedenog dana, a tek nakon zavrenog radnog vremena (predveer) silom ga je otvorila grupa radnika iz Nove Kasabe, na elu sa grupovoom Nurijom Hadiem, sinom Muje . Naalost, nitko od slubenog osoblja Vojne pote 6533 iz Drinjae nije ni pokuao

da ih sprijei u njihovoj namjeri, iako je za to bilo dovovno vremena. Stoga rukovodiocima V. P. 6533 - pogon Drinjaa i postavljam pitaf\ie (pitaf\ie savjesti) zato su dozvolili

SI2

radnicima da krampama razbiju i otete sarkofag. Zato uprava pogona, kada je sanduk ve bio izvuen na cestu neoteen i izvorno zatvoren klamfama , n ije pozvala arheologa iz Sarajeva ili , eventualno, iz Tuzle, da struno ispita ovaj nalaz, to je apsolutno bila zakon ska oba veza Vojne pote kao imaoca dozvole za radove na objektu? Da SLl to uinili , bilo bi sve normalno, ne bi dolo do pljake sanduka - sarkofaga, a ni do unitenja vriJednih umjetnikih nalaza i naunih podataka. Naalost V. P. iz Drinjae nije tako postupila, nego je dopustila da radnici opljakaju i djelomino unite arheoloki nalaz najvee vrijednosti. Ono to je u ovom sluaju najtee, to je da je nalaz time potpuno izgubio svoj autentini nauni karakter. Pri tome vrlo teko pada i injenica da je propala i dobro sauvana kutija za nakit, za sad jedini nalaz te vrste u Bosni i Hercegovini, jer su radnici

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

167

smatrali da taj drveni predmet nije vrijedan, pa su ga odbacili. Propali su i dijelovi i srebrenog reljefnog okova sa simbolinim prikazima i dr. Sve to se dogodilo tako , iako je V. P. 6533 imala pismeno odobrenje za obnovu ceste, iz kojeg se jasno vidjelo na koji nain njihova nadzorna terenska sluba mora postupiti u sluaju arheolokog nalaza. Radnici su u sanduku nali razne predmete od zlata, srebra i bronze koje su meusobno podijelili , a neke (po njihovom sudu "bezvrijedne") i odbacili. Da bi dioba bila to "pravednija" , zlatne su predmete, kao to su lani i naunice , iskidali u manje dijelove. Sluba zatite je reagirala im je bila obavijetena o nalazu, ali dosta kasno. Zavod za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu je od Sekretarijata unutranjih poslova u Bratuneu bio obavijeten dopisom tek 27. IX 1968., dakle punih sedam dana kasnije. Na teren je istog dana bio upuen Z. Kajmakovi , samostalni referent za srednjovjekovnu umjetnost. U dopisu SUP-a Bratunac je, naime, stajalo da je u sarkofagu (sanduku) izmeu ostalog naeno i "srebreno kandilo". Z. Kajmakoviu je polo za rukom da uz nagradu prikupi dobar dio nalaza, preteno onih od srebra: 3 srebrena lonia s lancima i postoljem ("kandilo"), l srebreni okov od brave, jedan drak od drvene kutije, l kaiku i l stilus, takoer od srebra; 6 itavih i 8 fragmenata pet srebrenih ploica s reljefima; I balzamarij od stakla, l bronanu ruku od lonca i I arku (baglamu) od kutije. im se vidjelo da je u pitanju antiki arheoloki nalaz, sluaj je preuzeo autor ovoga rada'" Neto prijetnjama, a neto nagradama, polo mi je za rukom da doznam i za neke zlatne nalaze koje sam i otkupio. Otkupljeni su: zlatni prsten sa dragim kamenom, drugi zlatni prsten bez uloka, zlatna narukvica, nekoliko fragmenata zlatnog lania, tri oteene zlatne lamine (4,3 g) i dr. 1 Od srebrenih nalaza dobio sam i dva medaljona s likom Belerofonta 6 U to vrijeme - 17 dana nakon nalaza - sanduk (osteoteka) jo uvijek je stajao uz rub ceste, na mjestu na koje su ga izvukli radnici grupovoe Nurije Hadia. Nedugo iza toga. po dogovoru sa odgovornim u Zemaljskom muzeju BiH iz Sarajeva, sarkofag je prevezen u Sarajevo i smjeten u depo antike zbirke . Kroz to vrijeme dobro sam pregledao teren oko nalazita s obje strane ceste. Pronaao sam jo nekoliko ulomaka tankog stakla od drugog balzamarija (ili lakrimarija), zatim 4 ulomka bakrene posude, meu nj ima i dno i drak toga suda. Korodirane makaze i noi, o kojima je govorio informator N. Hadi , koji me je pratio prilikom obilaska, nismo pronali. Nismo pronali ni " ispisani 7 papir" koji se, navodno , nalazio u jednom od dva pregratka (pretinca) kamenog sanduka
4

Zah valjujem se kolegi Zdravku Kajmakoviu na saradnji. Zlatni predmeti otkupljeni su od Nurije Hadi a. sina Muje. Bunijamena Hadia , sina Hu se. Becira S elimovia , sina Osmana i Novaka Simia. sina Cvj etka, svi iz No ve Kasabe . Od 8. Se limovia su otkupljena 3 fragmentirana dijela naunica, lania i zlatnog lima, te ine ukupno 4,3 g. Od N. Ilia su otkupljeni dijelovi raznog nakita, ukupno 9.02 g (naunice, 2 lamine, 3 nitne, 2 ulomka ice, 2 dijela lanca) . Sauv ani zlatni nakit je otkupljen poj edinano (v . Zlatni nakit). (, Belerofonta je predao Kojo Tomi iz Sapne (Z vornik), po s lovoa V. P. 6533 , a Belerofonta cara Ahmet Begovi , laborant iz Donje Dubrave (Tuzla), koji gaje otkupio od radnika. 7 U junoj Italiji (Magna Graecia) postojao je obiaj davanja lamina u grobove na kojima je bila napisana pot vrda o izvl'enoj posveti (misti), ili su uz pokojnike davali oslikane simbole na vazama i ploicama sa tekstovima uputa za ponaanje na drugom svijetu . Neto slino mo gli bi smo oe kivati i u Konjeviima . . Basler 1976 , 83 i 94: H. Koller, Symbolon 7, 47.

168

[VO BOJANOVSKI

Sva je prilika da su ovi, pa i drugi neidentificirani predmeti iz osteoteke odbaeni u rupu iz koje je sarkofag izvuen, kojaje bila zasuta jo prije mog prvog boravka u Konjeviima (7. X 1968.). Nisu naeni ni dUelovi bakarnog ibrika (?). ini se da nedostaju i neki drugi predmeti, kao srebrene ploice s reljefima i dr. Za pitanje da li su prikupljeni svi predmeti iz opljakanog sarkofaga vezano je i pitanje autentinosti samog nalaza, odnosno onakvog kakav je doao u nae ruke. Iako izjave radnika, napose kazivanje grupovoe N. Hadia , ne ostavljaju sumnju (?) da su svi otkupljeni predmeti stvarno i pripadali istoj grobnoj cj elini, moglo bi se, ipak, postaviti pitanje da li svi naknadno otkupljeni predmeti potjeu ba iz ovog nalaza. Bilo bi posebno vano znati, ve zbog analitikog tretiranja nalaza iz Konjevi-Polja , a napose zbog samog ritusa sahranjivanja, u kojem su od dva pretinca bili smjeteni pojedini predmeti iz nalaza, da li se ita sauvalo od ostataka pokopanog, odnosno radi li se o inhumaciji (u sluaju da se radilo o sasv im malom djetetu),s ili o incineraciji, to je ve od prvog asa bilo mnogo vjerojatnije, s obzirom na oblik osteoteke i drugih okolnosti nalaza , o emu e biti jo govora. Da bih doao do jo nekih moguih detalja, dugo sa m i opetovano razgovarao s predradnikom N. Hadiem. Kako smo ve naveli, oko sanduka se nalazio kompaktni sloj drvenog ugljena, debeo do 4 cm. Radnici su sarkofag najprije izvukli na rub ceste , a tek poslije dueg oklUevanja (u intervalu od 12-17 h) krampama provalili poklopac koji Je, inae, na kraim stranama bio vrsto zakovan klamfama (s l. 3). Vaenje " blaga" odv ijalo se u grozniavoj nervozi i napetosti uz neprestano prepiranje oko podjele pojedinih nalaza, Uz to , sanduk je bio pun vode, dok se na dnu nalazio debeli sloj mulja u kojem su se nalazile sitne karbonizirane kosti ("kostke"), Sve se odvijalo u napetosti, a ve se sputao i mrak. Pojedine predmete iz osteoteke vadio je radnik Novak lli iz Nove Kasabe . Koliko se N. Hadi mogao prisjetiti, pojedini su predmeti bili rasporeeni , navodno, na
slijedei nain :

U veem pretincu su se nalazili: "kandila", lakrimarij (balzamarij), bakra i ibrik, kosti i koveg (kutija). Ibrik, dobro sauvan, vi sok oko 35 cm, irok 10-15 cm, bio je , navodno, na lijevoj strani. Bakra se raspao, a bio je visok i irok oko 30 cm 9 U manjem pretincu su bile "s like", prstenii, lani, drugi balzamarij (Iakrimarij) koji je razbijen i odbaen (N. Hadi je sauvao njegovo dno, promjera 9 cm i "ko mad papira" (pergament'?) "bez slova". U ovoj pregradi nij e bilo kosti , Meutim , N, Hadi je, ipak, dozvoljavao mogunost da se bakra nalazio u manjem pregratku, a u veem da je stajala kutija, i to u sred ini . Oba su pretinca bila puna vode s
Ovo s obzirom na praksu u vrije me ritusa incineracije; cf Plin. nal. VII, 1S, 72: hominem prius quam genito denre ceremari mos gentium non est. - p. PIlO. nat. XXXVI, 131 ; Petron. Xl. Mala djeca, robovi i gradska sirotinja bacani su u zajedn i ke jame na Eskvilinu (tzv. Putlmli; Vano !ing V, 2S; Festo S.v.; Hor. sat. 1,8, 10). Usp. i A. Mau, RE III , 1895a. 343 s.v. Bestaltung; N. Cambi 1988., G; August je putikule dao ukloniti , a Mecena ih je prekrio palaom i vrtovima; A Ri ch 1861, S21 ~ Zavod za zat itu spomenika kulture BiH u Sarajevu tra io je od Vojne pote 6533 iz Hadia kod Sarajeva, pogon Drinjaa , da omogui iskopa vanje i drugog "sarkofaga". ali je zahtjev ostao bez odgovora. Radovi na izgradnji puta bili su ve zav reni . Potpi sa ni vie i nije zatekao radnike na radili tu.
R

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U IST ONOJ BOSNI

169

muljem na dnu. U manjem pregratku je stajala jo mala srebrena kaika i stilus ("igla"), a, navodno, i komadi sedefa (?) ili kosti. Originalni smjetaj pojedinih priloga, dakle, ostaje nejasan, iako sve govori da je u jednom pregratku stajao bustum (spaJite), a u drugom prilozi JO

Sl. 3
N. Hadi je dao jo jedan znaajan podatak: u blizini opvakanog sarkofaga nalazio se drugi od istog zelenog kamena. To je potvreno i pregledom osteoteke i utvreno da je jedan ulomak zel enog kamena (dim. 60x30 cm), zapravo, viak.ll Kako se iz svega izloenog vidi, N. Hadi nije mogao precizno opisati stvarni raspored predmeta u pregracima osteoteke. Meu predmetima izvuenim iz sarkofaga on ne
10

Do iskopavanja nije dolo iz razloga navedenih u bilj . 9, jer je ekipi bio potreban jedan buldo e r za izvlaenje i drugog sarkofaga. Uostalom, mehanizacija je ve bila uklonjena sa radilita, zateeni radnici Sl! upravo zavravali sitnije poslove runim alatom, a Zavod otkupom nalaza potroio sredstva odobrena za j 968. II Zeleni kamen je lokalnog porijekla, to bi moglo ukazivati na LO da su roditelji ukopane u ostcoteci Izradenoj od domaeg zelenog kamena pripadali domaoj imunoj obitelji, ili da se smrt pokojnice dogodila na proputovanju u dananjim Konjeviima .

170

IVO BOJANOVSKI

spominje ni neke predmete koji su otkupljeni, npr. zlatnu ( djeiju) narukvicu (o njoj u toku naih razgovora nije bilo govora); nejasno je i odakle su izvaeni noi i makaze , predmeti koji su propali (bili su, navodno, jako korodirani, pa su odba eni) , i za koje je N. Hadi dao samo pribline mjere (makaze duine oko 15 , a noi oko 10 cm). Analiziramo li raspo red priloga prema Hadievom iskazu , sve ostaje neizvjesno . Naime, ne moe se i s kljuiti ni mogunost daje dio dragocjenosti, prvenstveno onaj koji je pripadao (da tako kaemo) svakodnevnoj osobnoj upotrebi , bio priloen u manji pretinac zajedno s bustumom (mi slim da se radi o in ci neraciji ), iako bi, naoko , bilo sasvim logino da se sav zlatni nakit smjc sti u vei pretinac u kojem je bila drvena kutija s nakitom. ini mi se da bi se moglo prihvatiti kao reaJno da je u veem pregratku bila kutija s nakitom i uz nju "kandilo" , a u manjem "bakra" i "ibrik" s ostacima bustuma, moda i s d ijelom osobnog nakita i predm eta za svakodnevnu upotrebu , kao to su makaze, noi , l stilu s i dr. " Kada sc radi o znanstvenoj obradi (restituciji), nalaz iz Konjevi-Polja, zbog opisanih oko lnosti , stavlja autora u veliku neizvjesnost. Okolnost, naime , pod koj ima je naen ovaj grobni nalaz, njegova jadna sudbina nakon otkria , a pose bno neizvjesnost rekonstrukcije detalja, stavlj a nas pred brojna pitanja na koja se mogu dati sa mo hipotetiki odgovori. Naunu i muzeoloku vrijednost nalaza umanjuje i injenica da se ne moe govoriti o zatvorenoj i kompletnoj grobnoj cjelini, jer .le nalaz u ruke arheologa do sp io nak nadno , a ne iz jo neotvorene grobnice. Ipak, i ovako okrnjen , naJaz prua bogate pod atke za poznavanje religioznih ideja vremena iz kojeg poti e, napose onih to se odnose na posmrtni kult izagrobni (eshatoloki) ivot. No prije nego to preemo na opis priloga, potrebno je ukratko izloiti i arheoloku sli ku Konjevi-Polja, kakva nam je do sada poznata, to e bolje osvijetliti i ovai naJa z. Mjesto nalaza to nam ga je otkrio s luaj (felix ligio et fortLlnatus casu s) lei , kako smo vidjeli , uzjuni rub ceste koja Konjevi-Polje sijee uz tok Jadra i Drinjae. PoJje je od Jadra od vojeno samim korpusom ceste kojaje istim nasipom (planum) vod ila i LI rimsko dObaLJ Na neto povienom terenu juno od ceste nalaze se spomenute Crkvine (njive), vlasnitvo porodice Orlovi iz Tekije. 14 Smjetene su u uglu to ga ine Jadar i cesta (stal'a i nova ) dolinom Kravice u Bratunac. Ovdje se kulturni sloj s antikim graevinskim matcriJalomjavlja na dubini od 0,3 m, to sam imao priliku provjeriti u rovu dugom 40 m, a dubokom 0.8 m, koji je 1972. bio iskopan preko Crkvina prilikom postavljanja dalc kovoda. Sloj sc sas tOji od lom ljenog kamena s malterom i oblutaka iz zidova (Rimljani su rado koristili ob lutak za gradnju zi do va), kao i ul omaka rim sko g crij epa (imbri ces i tegulae) i opeka (lateres) iz graevina. Negdje na sredini Crkvina (na parceli Muharema i aina Orlovia), na dubini od oko 0,4 m, osjea se , navodno, i tvrda podloga (estrih) , za koju kau da je "od crkve". Substrukcije druge zgrad e jee na Lukama pod samom
I: Kada je u pitanju "ibri~" (up) , posto.ii i verzija da .ie on naden izvan sanduka - osteoteke, ustv ari
I)

lj

pored sand uka, pa bi pripadao nekom drugom ukopu. Ostac i rimske ceste preko Romani.ie. potvrdeni bro.inim mil.iokazima , pokaZUJU da se cesta spUlala u dolinu Jadra i dalje vodila niz Drinu i uz Drinu. Ph. Bai iiI' 1893. , 40; usp. i bilj. J 8. Vidi bilj. 17.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U I S TON O J BOSNI

171

kuom Muje Karamujia, pred kojom je pronaen i na sarkofag. IS Ostaci treeg rimskog objekta nalaze se oko 400 m nizvodno, ve uz cestu prema Drinjai , pri samom kraju Konjevi-Polja, na parcelama Pri sadi i Lugovi. Tu su, navodno, 1937. bile otkrivene olovne vodovodne cijevi, zidovi i temelji, a uz njih i grobovi odmah uz potok. 16 Osim o ovim cijevima, govori se i o hipokaustima, ureajima za zagrijavanje prostorija, vjerojatno na Crkvinama. Sclo Konjevii , na uu Kravice u Jadar, lei uz desnu obalu Jadra LI proirenju doli ne zvane Konjevi-Polje. Bogati nalazi rimskih zidova i opeka, danas ve i iskreni, na potezu Crkvine ukazuju da se ovdje na povrini od oko 3 ha nalazilo neko relevantnUe rimsko naselje koje se oslanjalo na stari put koji je jo Ballif oznaio kao sigurno rimsku 17 cestu. To je dalo povoda K. Milleru da na Crkvinama, u selu Konjevii, locira putnu stanicu Ar:genlarija Tabule Peulingerijane I8 Konjevii se sastoje od nekoliko manjih zasclaka razbacanih po padinama koji zatvaraju Konjevi-Polje. Meu zaseocima je i Tekija. Otkada je 1971. izgraena nova asfaltna cesta Konjevii - Bratunac, Tekija je postala znaajna putna raskrsnica, a to je, izgleda, bila i u rimsko doba, jer je leala na magistralnoj rimskoj cesti Sarajevsko polje - dolina Drine, dakle u srcu podruja antike Domavije (colonia Domavia), 19 iri pojam Argentarija. Sva je prilika da je i rimsko naselje u Konjeviima pripadalo ageru Domavije (najprije u rangu municipUa, a neto kasnUe kolonije ). Ve i dva naprijed navedena zlatna nalaza, prethistorijski iz okolice Zvornika i antiki iz Konjevi-Polja, ukazuju na starost komunikacije koja je od davnih vremena povezivala Podrinje sa bliim i udaljenim oblastima 20 Na tu drevnu komunikaciju ukazuje i
Nije utvreno kakav je objekat leao pod kuom Muje Karamujia na Lukama. ali je to, svakako, bio manji objekat od Crkvina. Nekih 5 m od kue Karamujia prema Jadru bila su des etak dana prije sarkofaga otkopana i dva skeletna groba, bez arhitekture i bez priloga. Otkopan i su na proirenom terenu ispod nivoa Luka izmeu kue Karamujia i ceste, odnosno rimskog puta. Dubin a grobova iznosila je, navodno, 1.8 do 2 m. Sarkofag - osteoteka pronaen .je tano lOm iza drugog propusta nizvodno od raskra za Kravicu , idui u Drinjau Bilo je tO pred samom kuom M. Karamujia. lo Podaci sa rekogn osciranja Konjevi-Polja 26. V 1973. 17 Ph. Ballif 1893, 40; cfr. W. Radimsk y 1893., S.v. Konjevi-Polje, gdje stoj i:" U proirenju doline pri uu Kravice potoka u Jadar na predjelu Crkvina (tanije Crkvine) mnogo ratrkanih rimskih opeka i ostataka zidina, bez dvojbe mjesto nekadanjeg rimskog naselja". Danas Je graevinski materijal dobrim dijelom uklonjen, jer se njive oru. TIR, K. 34 1976 nema ovaj topografski podatak, relevantan za prouavanje rimskih komunikacija. I~ K. Miller 1916., Via Salona - Argentaria, Tab. Peut. V 3 - VI 4, Sp. 471-474; Via SirmiumAd Drinum - Argentaria 0), Tab. Peut. V 4 - VI 2, Sp. 472. Za vinjete u Tabuli vidi A. i M. Levi 1967. ,65- 162. O putnoj stanici Argentarija vidi i E. Paali 1960.,70. IY O problemu i poloaju putne stanice (i oblasti) Argmtartja usp. I. Bojanovski 1981. , 125 - 197, br. 33 , 147 i 172-175 (dionica Sarajevsko polje - Romanija - Drinjaa), 177-180 (cesta Drinj aa - Domavia - Skelani (mun. Malvesiatium), 180-185 (cesta Drinjaa - Zvornik - Drinum Flumen ) i 189-191 (rezultati istraivanja). Konjevi-Polje je s Domavijom (selo Sase kod Srebrenice) bilo povezano i preko Bratunca, a dalje dolinom Drine. I. Bojanovski 1988., Argentarija, 193 , 197 (rud . distrikt), 200 (ma nsio po K. Milleru); Domavija kod Sasa, 16, 194, 195 ff., 202 ff., 350; Domavija (Domavia, Domavium), rudarski distrikt, 180. 20 V. bilj. 19.
15

172

IVO BOJANOVSKI

poznata ostava bronane dugmadi i ukrasnih ploa, datirana jo u XTII-Xl st. pretkranske ere, koja je naena u susjednoj Novoj Kasabi na Jadru, koja, ujedno, obiljeava i pravac 21 komunikacije prema zapadu - preko Sikire, Karaule i Romanije. Koliko se do sada moglo utvrditi, antika se nekropola nalazila uz samu cestu, uz njezin juni rub . Po nekim indicijama, groblje se prualo i uz zapadni rub Crkvina, uz potok Kravicu. Na toj se strani od magistralnog puta Sarajevsko polje - Drina odvajao jedan krak dolinom Kravice koji je vodio u antika naselja oko dananjeg Bratunca, Srebrenice i Gradine (Municipium Domavianum). Na toj je strani iste 1971., prilikom izgradnje nove asfaltne ceste u Bratunac. uniteno vie grobova koji su izgledali kao "manja 22 zgarita", u kojima se, osim nagorjelih kostiju, nalazilo i sitnih ulomaka 10naca Na tome dijelu pruala se nekropola grobova s ritusom incineracije koja ima analogije u nedalekoj Domaviji 2 3 Sudei po navedenim sluajnim nalazima, u Konjeviima je u antiko doba postojalo, kako smo ve naveli, relevantnije naselje. Evidentirane substrukcije govore da se prualo uz Jadar, to jest pored rimske ceste. O karakteru naselja moemo samo nagaati , ali ini se da je bilo usputnog tipa (karaktera), najvjerojatnije funkcionalno povezano s navedenim komunikacijama, na ijem je biviju i stajalo. Bila je to, po svoj prilici, i jedna od putnih stanica na rimskim putovima prema Drini i Argentariji (Tab. Peut. ). Zbog plodnosti Konjevi-Polja, ovdje bi se mogla traiti i jedna ili vie ruralnih vila s posjedom (villae rusticae). Sam naziv Konjevii, odnosno Konjevi-Polje pripada dosta estoj grupi toponima koji na terenu oznaavaju markantne take, koje su u davnoj prolosti mogle imati ulogu graninih punktova, odnosno putnih stanica. Sinonimni toponimi Ad fines , Equoranda, Kobiljaa i sl. javljaju se dosta esto uz ceste od najstarijih vremena i ukazuju na vrlo stare putove 24

KATALOG .AlAIAZA
Predmeti iz grobnog nalaza u Konjevi-Polju mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe: A. inventar pogrebnog rituala; B. inventar grobnih priloga i njihovih dijelova .

A. Inventar pogrebnog rituala

Pogrebnom ritualu pripada, u prvom redu, kameni sanduk, ustvari krinj a u vidu sarko faga (vanjski izgled), u svom unutranjem dijelu podijeljena u dva dijela. To je, ustvari , jedna osteoteka (gr. osteotheke),25 aji sa posebnom namjenom. U krinji je stajao " bakra" B. ovi 1975. 11-14, T l. Po podacima Janka Galia, poslovode Zadrune prodavnice, to sam provjerio 26. V 1973. ~J M. Baum - D. Srejovi 1959., 23-54 + 19 sJ i crt; M. Baum - D. Srejovi 1960., 3-31 + 19 tab. i 5 priloga; D. Srejovi 1965a., 7-48 + 17 tab. I I prilog. 2J l. Bojanovski 1976,307-320. 25 O znaenju rijei osteoteke govori J. Kubinska 1968 .. 64 ff. Usp. iN. Himmelmann - Wildschuetz 1970.15-17.
~I 1~

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

173

grob u uem smislu (metalna olla, ara), vjerojatno i ibrik (visoki metalni vr) koji je propao. Pogrebnom ritualu pripadaju i karbonizirane kosti ("kostke") s fragmentima "opeka", vjerojatnije ulomci keramike i zapeene zemlje s bustuma. Svi ostali predmeti pripadaju inventaru grobnih priloga. Kamena krinja za pepeo izgraena je od domaeg zelenog krupnozrnastog kamena (stiga), koji se vadi u oblinjim selima Gornji Zalukovik, udaljenom oko 16 km i Dubnici udaljenoj svega oko 4 km od Konjevi-Polja. Od istog kamena ozidan je i minaret II susjednoj Novoj Kasabi, to ukazuje na to daje i grobna krinja jz Konjevia oito rad domaih klesara za potrebe domaeg stanovnitva. Petrografski sastav kamena je andezit tuf. U pitanju je velika dvodijelna urna (dimenzije: 1,23xO,64xO,56 m - vanjske mjere), ija je unutranjost podijeljena u dva dijela, ustvari u dva recipijenta. Osteoteka samo vanjskim oblikom ima izgled monolitnog sarkofaga s akroterijama (sl. I). U veem pregratku bila je smjetena urna (u naem sluaju kotli sl. 2) s ostacima spaljenog pokojnika, dok je u manjem bilo mjesto za priloge. Ova vrsta "vjene kue" mogla bi se genetiki vezati za jednu vrstu arnih grobova koji su bili obloeni kamenim ploama i jednom tanjom ploom podijeljeni u dva nejednaka dijela (geteilte Steinplattengraeber), a esti su oko Trebnja u Sloveniji (Praetorium Latobicorum)26 Takvi grobovi su, bez sumnje, pripadali domaem panonskom stanovnitvu. U ovoj vrsti grobnih "ostava" ira pregrada je oito bila rezervisana za priloge, dok se u manju (uu) polagao bustum, rastresen ili u ari (olia). Grobovi ove vrste nisu zastupljeni na nekropolama susjedne Domavije.27 Zatitna konstrukcija takvog dvodijelnog groba (kamene ploe ili daske) pomalo se pretvorila u kameni sanduk sa dva pretinca, a da se pri tome, ini se, nije izmijenio i osnovni ritual sah.ranjivanja. [ ovdje, ustvari, imamo pojavu slinu onoj kod pretvaranja "grobnice" s paljevinom kod sanduka za pepeo (Livno, Duvno), kod japodskih urni iliburnskih cipusa, te kod grobnih krinja ukraenih reljefima iz empetra, s tom razlikom to je takav grob obino postao i nadzemni spomenik,28 dok je sanduk - uma iz Konjevia bila zakopana u zemlju. ini mi se da se oblik sanduka iz Konjevia, koji je vrlo rijedak i, vjerojatno, koriten samo za ukop male djece, razvio kopiranjem sanduka za pepeo sa krovom na dvije vode i sa akroterij ima, a kada su posljednj i iezli skupa sa ritusom incineracije, kao uzorak mu je posluio sarkofag u koj i se polagalo tijelo pokojnika. Razlika je bila u tome to se sarkofag ostavljao u slobodnom prostoru ili u hipogeju, a urna tipa kakva je pronaena u Konjeviima i dalje se ukapala u zemlju i bila prava grobnica za spaljenog mladog pokojnika. Budui da je sanduk - urna (osteoteka) iz Konjevia datirana likom Septirnija Severa, dakle pred sam kraj II st. kranske ere, oito je da se obred incineracije koristio, bar za mlae pokojnike, jo i u to doba, pa i kasnije . Pretvaranje urne u sanduk - urnu teklo je, svakako, paralelno s pojavom i irenjem upotrebe sarkofaga, to obiljeava pobjedu ritusa inhumacije negdje na prelazu od II na
20 27

(kotli),

T. Knez J 986.,226, br. 4, sL 7. M. Baum - D. Srejovi 1959., 38 ; D. Srejovi 1965 , 2 J. 2~ J. Klemenc 1956.,392 ff.; 1. Klemenc, V. Kolek, P. Petlu 1972., Katalog br. I50,207,229.317. 324, 327,403,404,422 i 484 (urne) ; J 65, 377,401 i 498 (poklopci) .

174

IVO BOJANOVSKI

III stoljee 29 Ako apstrahiramo pregradu , odnosno podjelu na pretince, upravo oblik osteoteke iz Konjevi-Polja, koji je sasvim slian obliku manjeg, djeijeg sarkofaga, potvruje da se ovakav tip grobnice i nije mogao pojaviti prije sarkofaga, koji j e postao dominantan nain pokapanja i u unutranjosti Dalmacije i u Panoniji , gdje je taj proces trajao neto due. To bi, ujedno, bio i terminus ante quem non , dok e pouzdanije podatke za datiranje nalaza iz Konjevi-Polja dati analiza priloga, posebno lik Septirnija Severa. Osteoteka (ossuarium) iz Konjevia je, za sada, na ovom podruj u osamljeni primjerak ovog tipa ukopnih sanduka. Najblia mu je druga skupina grobnih krinja za pepeo iz empetra (II-Ill st.), koje, takoer, imaju vanjskU shemu sarkofaga s poklopcem na dvije 3o vode i s akroterijima. Meutim , krinje iz empetra su manje, a oblik im se pribliava kocki, i to je najvanije, one nemaju pregradnu stijenu koja sanduk dijeli u dva dijela . ini se da su krinje iz empetra sluile kao teke (gr. theke; lijes) za polaganje vie ara s pepelom pokojnika; bile su to dakle, obiteljske grobnice na otvorenom. Osteotcka iz Konjevia se jo vie razlikuje od neto manjih, reljefima ukraenih nadzemnih ara iz 31 Ptuja Kao analogija ne mogu nam posluiti ni kamene urne iz Ribia i Jezerina, tzv. Japodske urne, jer su i one, u stvari, recipijenti za vie ara (oilae), a uz to su se razliko32 vale i po obliku Ukop iz Konjevi-Polj~ bio je, svakako, obiljeen i nadzemnim spomenikom koji se nije sauvao . I posve obine grobne jame u Domaviji, bilo s urnom ili bez nje, bile su obiljeene ploom, ogradom, humkom, stelom i sl. Vjerojatno zato u ovom sluaju i ne znamo ime pokojnika ili , vjerojatnije, pokojnice, jer je ime moglo biti ure za no u nadzemni spomenik (stelu) koji je propao. '3 Osteoteka iz Konjevia po formi se najvie pribliava istovremenom tipu sarkofaga za ukop jednog pokojnika, koji je u isto vrijeme bio i raka i spomenik."4 Svojim oblikom sintetizira "vjenu kuu", bez obzira na osnovnu razliku u pogrebnom ritusu .
29

. 1U

.1 1 32
J3

34

O pojavi sarkofaga usporedi N. Cambi 1961.-1962., 106-108. Prodor sarkofaga, zapravo, oznaava prodor inhumacije koja je u II sto ljeu , s poetkom u Hadrijanovo doba, zahvatila najprije Rim i Italiju, a uskoro nakon toga i provincije. To je u isto vrijeme i znak uzmaka incineracije. Ta se smjena ritusa pokapanja zbila pod uticajem orijentalnih doselj enika, a u Saloni se manifestira pojavom sarkofaga koji dominiraju poetkom III sL n. e. Usp. i D. Srej o v i 1965 .. 62-84. O incineraciji i inhumaciji kod Rimljana i u Rimskom carstvu usp. N. Cambi 1988.,6-14 . V. bilj. 28 . E. Dietz 1948 ., 151 ff. O. Sergejevski 1950.,45-93, T. I-XIIL O osteotekama (ossuaria) za sada nema prirunog djel a, ali je taj problem ve utvren u Maloj Azij i. Osim radova J. Kubinske i rada N. Himmelmann - Wildschuetz, navedenih u bilj. 25. u kojima i nema konkretnijih podataka o osteotekama, navodim i druge edicije na tu temu koje mi je naveo kol ega N. Cambi u pi smu od 14. III 1974., na emu mu se srdano zahvaljujem: L. A. Pietrogrande, Bull. Com. 63, 1935.. 17 (obraene osteoteke kilikijskog podruja oko Korakesiona ): 1. Inan 1956.,69,75. Zanimanje za osteoteke pripada, dakle, novijim nastojanjima. No , kada je u pitanju osteoteka (ossuarium) iz Konjevia, oito se radi o bitnoj razlici ritusa u Konjevi i ma .ic sahranjeno dijete, dok se u ovdje navedenim sluajevima radi o odraslima, ij e su se kosti sabirale u zajednike osteoteke. Zato j mislim da je grob u Konjeviima bio vidno obiljeen na nivou iznad groba. N. Cambi 1988., passim.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

175

Detaljnije mjere osteoteke su: visina poklopca iznosi II cm, a visina njegovih akroterija 24 cm; njihova irina Je 23 cm . Debljina stijena sanduka je oko 10 cm, a unutranje pregrade, takoer , 10 cm. Dimenzije pretinaca: l ) du. 55 cm, ir. 44,5 cm, dub. 44 cm; 2) du. 40 cm, ir. 44 cm, dub. 44 cm. Pretinac J) dui je od pretinca 2) za 15 cm. Poklopac osteoteke je za tijelo sanduka bio privren eljeznim klamfama (du. 21 cm) na obje ue strane; rupe za klamfe duboke su 4 cm. O rasporedu nalaza - priloga u pojedinim pretincima bilo je govora naprijed. Ovdje emo samo konstatirati da su kremirani ostaci pokojnika bili deponirani u veem pretincu, dok je u manjem stajala kutija s nakitom i srebrenim loniima za miomirise. Pogrebnom ritual u pripadali su i ovi predmeti: Bakreni kotli, vrlo korodiran, od koga su se sauvali samo dno (r - 9 cm) i manji dio trbuha, ukupno est ulomaka, koji su bili naknadno pronaeni u blizini sanduka. Po rijeima N. Hadia kotli je bio visok i na trbuhu irok oko 30 cm (?) Pripada mu i dobro ouvani drak , dug oko 30 cm (T. I, 1, l a). Sasvim je vjerojatna i utemeljena pretpostavka da je ovaj recipijent bio koriten kao ara (uma) i da su u njemu bili pohranjeni spaljeni ostaci pokojnika (bustum). Metalni sudovi su se esto upotrebljavali i kao urne, pa se kao takvi ee navode u strunoj literaturi 35 Kada je rije o bakrenom vru to ga radnici spominju pod imenom "ibrik" (Kaffekanne) nij e jasno da li se radi o bakrenom ili bronzanom sudu. Bio je, navodno , dobro sauvan (vis. do 35 cm; ir. najvie do 15 cm). Radnici su ga odbacili u rupu iz koje je bio izvuen sanduk, jer za njih nije predstavljao nikakvu vrijednost. To mi je potvrdio i N. Hadi prilikom naeg naknadnog obilaska nalazita, a prema ijoj su ocjeni date i navedene dimenzije. emu je sluio ovaj bakreni (?) sud s " uskim grlom" i "dugim noscem" moe se samo nagaati 36 Vjerojatno kao recipijent za unutarnje mekane organe koji se nisu spaljivali na lomai (?).37 Kosti i ulomci "opeke" naeni su u kotliu, ali i u mulju pri dnu veeg pretinca. U mulju je, kae N. Hadi, bilo i sitnih ulomaka "cigle", vjerojatnije keramike ili grumena zapeene zemlje s bustuma, pomijeanih sa sitnijim komadiima kostiju ("kostke"). Elementi navedeni u inventaru pogrebnog rituala ukazuje na fitus incineracije ; napose na to ukazuje tip ukopanog sanduka s prostorom koji je vrlo skuen za inhumaciju, makar se radilo o djetetu mlaem od sedam mjeseci .38 Ovakvi ukopni sanduci tipoloki pripadaju osteotekama za polaganje spaljenih ostataka pokojnika. To potvruju i sitni ulomci kostiju , "cigle" ili zapeene zemlje. Navodno su u istoj pregradi stajale makaze i no, to, moda, upuuje na ishranu i druge posmrtne djelatnosti, a sve zajedno aludira na vjeru u zagrobni ivot. Sjene trebaju hranu i nakon smrti. 39
)5

A. Radnoti 1957 .. 183- 190. T. XXXVII. 1 i 4; T XXXVIII. ,,; A. kalji 1965 ., 338. ) 7 Mogue je da je u "ibriku" bila priloena i hrana kao poputbina, to sve aludira na vjeru u za-

)~
39

grobni ivot. Postoji i miljenje da je ibrik naden van sarkofaga, ali mi to nisu potvrdili drugi radnici. Vidi biljeku 8. W. H. Roscher 1890.-1897., s. v. col. 235, Inferi, II, l. Jo bi se kao predmeti potrebni pogrebnom ritualu mogla tretirati i dva (staklena) balzamarija, te srebreni lonii s pomastima. Ovdje

176

IVO BOJANOVSKJ

Svoje prerano umrlo dijete oaloeni roditeUi su pokopali po obiajima koji su se praklieil'ali u njihovoJ sredini . Uz to su pokojnika bogato snabdjeli svim onim to su oni smatrali da mu pripada u kratkom ovozemalj skom ivotu (nakit, parfemi, i drugi prilozi za svakodnevne potrebe). Od bilo kakvog mogueg uroka duu umrle osobe trebale su tititi Gorgone koje su, oito , imale apotropejsku funkciju na posmrtnom putu, dok su likovi nebeskih bogova omoguavali da se dua vine do zvijezda, gdje se, prema tadanjem 40 vjerovanju, nalazilo vjeno poivalite istih i pravednih blaenika Pokojniku su priloeni bogati prilozi: - osobni nakit, koji ukazuje da se radilo o enskom djetetu , i to: dva zlatna prstena, zlatna narukvica, zlatni lani i par zlatnih minua ; tri srebrena lonia s postoljem i lancima i srebrenim ploicama s likom Gorgona (Meduza); dva staklena bal zamarija s pomastima; pribor za svakodnevne potrebe pokojnicesrebrenu kaiicu, srebreni i pozlaeni stilus, kare i no, oboje od eljeza, koji su propali. Nisu zaboravljene ni zlatne lamine i zlatne nitne. Najvei dio ovih priloga nalazio se u manjem pretincu, smjeten u drvenu kutiju sa srebrenim aplikacijama (ploicama) , ukraenim reljefnim likovima mitolokog karaktera (Kaestchenbeschlaege ).
a) Osobni tlak.1!

[z podataka koji su naknadno prikupljeni ne vidi se kako su pojedini dijelovi nakita bili rasporeeni u osteoteci. Svakako je glavnina nakita bila smjetena u koveiu za nakit, od koga se sauvala jedna bronzana arka (druga je propala), srebreni okov za bravu i srebrena drka s ekserima. Sama kutija se , izgleda, nalazila u manjem pretincu kamenog osuartja. Drvena graa kutije je propala, iz razloga koji su ve navedeni. Drveni kovei za nakit je karakteristian prilog u grobovima carskog doba, posebno na prostorima susjedne Panonije 41 esto se smatra da je to toaletna kutija, ali se, oi to , koristila i za kultne svrhe, kako se to vidi i iz kasnij ih nalaza kranskog karaktera. Veinom pripada enskim grobovima, ali je naena i uz muke ukope. U strunoj je literaturi registrirana pod imenom scrinium, ali dolazi i pod drugim nazivim a, kao to su arca, arcu/a, arnwrium, canistrum, cista , pa i /oculu S. 42 Arca (aJ'cula) muliebris je kutija
ih. ipak. ubrojiti meu priloge koji ne moraju biti neo phodni dio pogrebnog rituala, te se podjednako prilau uz kremiran e i inhumirane ukope. F. Cumolll 1966.. J 04- J 76: idej e da se due pravednih di u do zvijezda potjeu iz Babilonije. Vjerov anje: da su due po svom biu zrane i da ih nakon smrti nose atmosferski vjetrovi bilo Je iroko proireno na Orijentu. Slika kril ate due (SeelenvogeJ) bila Je poznata JO i arhajski m Grcima . Na rim skim sarkofalima este su slike na kojima Ld iri nose mrtve na Otoke blae nih . Medutim. j o su e i prizori sjena ko je silaze u podzemlje. a vodi ih prema starijim s h v a a njima , Hermes Psih opompos. Ideju o zranoj prirodi du a su don ekle proirili grki filozofi , a najvie su Je razv ili pilagorejci . II nauci j e i dobila naziv panonska kutij a ( kovei): efi' D. Gaspar 1971., l (Textband), 3-57; 1971 .. 2 (Tafe lband), T l-LXVIII, s. J -105; A. Radnoti 1957a., 241-363 . D. Gaspar .1 97]. , 7 ff.
emo

JiI

JI

.p

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KO~JEVIC-POLJA LJ ISTONOJ BOSNI

177

kutUe naen je i u Bugojnu."} Na se kao klasini motiv sluavke

datiran i Konstantinovim novcem. vrlo su esti nalazi okova za kutije I nj ihovih Do 1971. ezdeset devet takvih nalaza, od loga trideset sedam samo na antikim esto i s bookovom, na kOjem su Sola, likovi raznih bogova j Pavla i razne iz u vertikalnom ili hOrizontalnom metopa su se
meu

zia

sa

mogle su
49

Koveii

tli, to je 37x27 cm
IZ

sobom razlikovali i 27x21 ,6 cm

ima bismo utvrdili dimenzije, ali se one u okviru datih veliina. Za iz Mainza utvreno je da je bila napraviz cedrova drveta i, obloena koom." esti su prikazi ovih koveia i na rimskom novcu, kao na zJatnicima Otacilije ene cara Filipa l
kreu

Kakav je bio

r~cn~"~'"

ovih ex VOla na ne znamo, ali se rekonstruirati po je ikonografija ovih lamina ciklus solarno-lunarnih simbola i boanstava koji sc moe

Cfr. Habe], PWRE, 425. 1. Petrovi 1958, 268. T. II l. 44D. 1957.. 12,sl.naT.VI1. 45 Poblii nisu Oplata se nalazi u blagajni Rudnika. 46 S Petru 1978.,318. "7 V. Kondi 1978.,92-93. 4g A. Radnoti 19573.,362, T. LXVI, tzv. iz Mainza, naena u Intercisi (dim. 30,5x24 cm) ploicama slinim onima iz 4y D. 1971., ] 3-26. 'o D 197 J., 14-26; nalazita Peuh InterC!Sa, Kisarpas, SI Mainz Zentralmuscum, inv.br. 0-4651; efr. W F. Volbach 1921.,22 ff, T 2; L 1938, 54, sl. 18 i 18a; A Radnoti 1957a, 268, Katalog br. 205 i s. 241, T. LXVI, 9; s. 273, 276, 286, 290 ll. 294. 342 sl. 83 KoveI pripada tipu panonske a potjee IZ Inlercise. odakle IC do;,plO II Mainz Cfr. D. 197, 18 ff. br. 20. Kutija br. 49 iz (sl 86) JC od krukova drveta, dakle, tvrdog kao cedrovina. RIC IV. 85, 94.
4:20

178

IVO BOJANOVSKI

pratiti po mjesecima i sezonama. Vjerojatno su ove srebrene ikonice bile apliciranc na kutiJU , odnosno na kou kojom je kovei bio obloen, i to rasporeene u horizontalnom metopa poretku. To se moe zakljuiti i iz injenice to su se ouva le dvijelamine s likovima Jupitera i Venere povezane skupa, to ukazuje na meto pa poredak. Sliice (eikones) u obliku medaljona (Belerofont) mogle su stajati i na poklopcu koveia. Nije i skljue no da su neka emblemata u kvadratnom obliku mogla, takoer , stajati na poklopcu, tim prije to su se neke ploice javljale u duplikatu ( 13a i 13b). U prostorno najblie analogije spada poznati nalaz iz Tekije na Dunavu (Transdierna), iako se ne radi o grobnom nalazu. Iz ove bogate ostave potjee i est srebrenih ploica od tankog lima s iskucanim reljefima ikona Ceiko nes), odnosno emblema (pl. emblemata) boan stva , kako ih naziva . Mano - Zisi 53 Neto su veeg formata od slinih lamina iz K o njevia (11 ,5 x8,S cm), a na nj ima su prikazana boanstva: Kibela i Sabazije CT.XXII i XXIV), Zeus-Iupiter CT. XXV), Fortuna. Psihe ili Nemeza (T. XXVI ), Selene CT. XXVII) i Hermes CT. XXVII) , tijesno povezan s kultom Kibele i Sabazija. Ostava jc sadravala i zlatni i srebreni nakit, bakarni sud s raznim novcem (111 komada), te srebreno posue (patera i simpulum). Novci ovu ostavu (depo) datiraju u drugu polovinu I st. , u vrijeme od Nerona do Domicijana. Bron za ni relikvijar, pak, iz No valje na Pagu (70% bronze i 30% bakra) sa bronzanim i srebrenim plo icama kranske inspiracije potjee ve negdje iz sredine IV st. Otkriven Je 197 1. i smjeten u Arheoloki muzej u Zadru. Iskopan je iz Jednog oltara (Ioculus) . gdje se nalazio kao monik ("grobi") umjesto naravnih relikvija muenika.'" Neto mlai srebreni relikvijar iz istog nalaza zasada nije objavljen. Relikvij ari su se nalazili u drvenoj krinjici (27,S x I8 x16,S cm), slinoj onoj iz Konjevia , a vrloje nalik brojnim ranokra n skim koveiima iz Panonije i Porajnja . Po stilskim karakteri stkama, obliku i namjeni najblia je kutijama iz Mainza j Bonna, ali je i neto starija od njih. Kutija je bija ukraena ploicama od bronce, na kojima su tehnikom tijetenja utisnuti reljefni likovi iz biblijskih scena, pet iz Starog i pet iz Novog zavjeta 5S Po medaljonu cara Septimija Severa kovei iz Konjevia datiran je u sami kraj JJ st" pa u kronolokom smislu ini upravo neku sredinu u razvitku koveia s okovom, odnosno nj ihova sadrajnog i likovnog ukrasa. esto se ove kutije tretiraju kao recipijenti koji se u antikim vrelima spominju pod imenom scrinium, ali se koriste i drugi nazivi to smo ih ve naveli u uvodnom dijelu . D. Gaspar smatra da se ne radi o skrinijumu nego o tzv. arkama (arca, arcu la , arcula muliebris) koje su sluile kao rune torbice za

en

~3 . 5~ A.

Mano - Zi si 1957.. 1-59, Badurina 1976.,283-295. T. I-XVIII. Bez fenestellae confessionis , kao i loculus (sepulchrum) iz okolice Bihaa. vjerojatno iz Golubia. spremite za uvanje svetakih relikvija, Taj Je lokutu s bio naknadno napravl,ien na stranjoj strani stele anonimnog centuriona, D, Sergejevsk i 1948.. 176, sJ. 4-1. Bojanovski 1988.,319, bilj . 101 i 117, hiU 322. ~, A. Badurina t976.; od starozavjetl'!ih scena prikazan Je Moj sije kOJi izbija vod u iz stijene (T V i VI). Danijel medu lavovima CT. VII), Noa CT VIII) i rtva Isakova (T IX): od novozavjetnih scena: Krist ini udo u Kani CT. X), U sk rs nu e Lazarovo (T Xl), Dobri Pastir CT XII), Marija orans (T. XIII) i Ozdravljenje slijepca CT. XIV). Na srebrenim laminama neobjavljenog srebrenog relik vijara prikazane su scene s apostolima i Kri sto m.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

179

nakit. 56 Po miljenju D. Gaspara scrinium je, ustvari, manja i valjkasta kutija (do za) koja je mogla primiti samo nekoliko smotaka papirusa. Razlikuje se i od capsae (capseLla, capsula) koja je, takoer, imala valjkast oblik, a bila je i veeg formata . No, i bez obzira na nazive kojima su Rimljani imenovali takve recipijente, potrebo je naglasiti da su oni imali razliite namjene. Stoga najee i nisu bili namijenjeni sepulkralnom ritualu. to se, pak, tie koveia iz Konjevia , za nj je oito da je bio namijenjen samome ukopu, iako su takve recipijente djevojke i ene nosile i za dnevne potrebe (arcu la muliebris). Za pokopne svrhe oni su posebno ukraavani reljefnim figuraInim prizorima, vezanim za posmrtni kult, kao to su mitoloki sadraji i simboli, solarno-lunarni siei, motivi o trajanju j prolaznosti ivota i vremena, i sl. Od kutije sa uvani su samo okovi: dvodijelna bronzana arka koja je vezivala poklopac s donjim dijelom koveia (dim. 5,0 I x2,06 cm). Druga arka je ili istrunu la ili je. jednostavno, odbaena (T l, 2); srebreni okov za bravu u obliku diska, bez kljua , tancan je u formi reljefno izvedenih koncentrinih krugova, s nazubljenim vanjskim rubom. Ova tanka ploa - disk (promjer 6,01 cm) s otvorom za klju u obliku velikog slova L (dim. 1,0 l xO,9 cm), bila je za drvenu masu kutije zakucana sa etiri srebrena avlia, od kojih se ni jedan nije sauvao (T. 1,3); srebreni tordirani drak (ruica) za noenje kutije (raspon 5,9 cm; vis. 3,3 cm). Primjeri to ih donosi D. Gaspar imaju ruicu na gornjoj strani i mnogo su masivniji, a drak iz Konjevi-Polja je manji i elegantniji 5 7 Na ruici su se sauvala i dva klina (T. 1,4) za privrenje (ankerovanje) za poklopac. Po duini tih klinova moe se zakljuiti da je drvena oplata poklopca imala osnovu debelu najmanje 4 cm; od toga je 1,09 cm korisna duina klina i I cm duina njegovog povijenog dij ela. Oito je da su ostaci kutije, koji su se u vodi jo i konzervirali, prilikom diobe plijena odbaeni. Na kutiji su bile aplicirane srebrene ploice s mitolokim (simbolinim) prizorima, o emu emo posebno govoriti.
b) Zlatni nakit

Zlatni nakit je od svih nalaza najtee postradao, jer su prilikom "diobe" neki zlatni predmeti lomljeni i dijeljeni na manje dijelove. Sastojao se od osobnog nakita pokojnice. Koliko je utvreno, u osteoteci su se nalazili ovi zlatni prilozi:
Djeiji zlatni prsten s facetiranim proirenim ramenima. Na pravougaonoj podlozi (du. l, I cm) sauvan je okvir krune izveden u filigranu; uloak nedostaje (r - 1,6 cm; teina 6,2 g; T JJ , I ). 2. Djeiji zlatni prsten s obruem trougaonog presjeka s proirenim i naglaenim ramenima, bogato ukraen ugraviranim vegetabilnim motivom koji na ramenima ine

1.

56

57

Plin . nat. VIJ, 108; XlII, 3; D .Gaspar 1971. , J, 7-13. Cfr. CJLV , 4057, Vl 1600, VIJ[ 2557-D. Gaspar J971., 1,7-11, sl. 15-20; cfr. Cic. off. 2, 52; Hor. sat. J, 1,67; Juv. 1,89; JJI , 143 ,181; Colum. 8, 89 itd. Izgled kutije - kove ia sauvan je i na slici u kasnoantikom spisu Not dign o occ. XI i XII. Bilaje to slubena kutija carinika zaduenih za res largitioni s. Cfr. D. Gaspar 1971.,2, T Ill. 10 i 16 i T. XIV, 20 i 26. Toje prava arca.

180

IVO BOJANOVSKI

3.

.t.

5.

6.

po dva izd ue na lista (empres ili palma 'I): u ovalnu krunu smjeten je ul oak u vidu gcme od blijedoplavog blago ispucanog poludragog kamena moda opala s ugrav iranim ukrasom. Prelazak u ramena naglaen Je sa po dvUe granule (r - 1,7 cm ; te ina 5,9 g: T. II, I). Prsten predstavlj a vrlo lijep primjerak zlatarske vjetine i podsje a na rajnski tip prstena. Analogno prstenje iz Bosne i Hercegovine datirano jc od IIITIl do IV st 58 Ll atn a narukvica (armilla) u vidu zatvorenog obrua ukraenog motivom vitice s volutama izvedenim u tehnici proboja (dim : r - 6,3 cm; ir. 0,8 cm; deblj. LJatnog lima 1, 1 mm ; teina 22,1 g;T.lIl) i'i Prcma promjeru obrua moe se zakljuiti da su oba prstena pripadala mlaoj osobi. Po narukvici se oito vidi da je to bilo ensko dijete. Na to ukazuju i nauni ce, pa i drugi prilozi. Nae milj e nje istaknuto u uvodnom dijelu, da bi se moglo sumnjati u pripadnost narukvice ovoj grobnoj cJclini, ne stoJi. Razlog zato radnici nisu u poetku govorili o nJoJ bio je, oito , drugi; htjeli su zatajiti ovaj lijepi i dragocje ni predmet. Da narukvica pripada istom nakitu kao i prstenje, potvrdila je 1 analiza zlata . es t nepovezanih dij e lova Llatnog lanca (caten a, cateila). Osim lli manja fragmenta lanca, ije se izduene karike veu za poliedrine dijelove , sauvana su i tri dijela li stolikog oblika, od kojih je jedan formiran u vidu sueljene dvije S-spirale , a druga dva od obrua ispunjenog S-spiralom dopunjenom granulama. Karike dje luju dosta masivno (veliina poj edinih karika varira izmeu 2 i 3 cm; duina sauvanih dijelova lanca 7,5 cm; teina karika od l do 2,5 g, a ukupna teina svih diJclova oko II g; T. 11,2). Izgleda da su ostali dijelovi lania, koji je po svoj prilici sluio kao i lani za vrat. propali, jer ih radnici nisu predali. Zlatni lanac iL Gradin e ( rebrenica) datiran je u II l stoljee. 60 Par zl at nih naunica sa S-karikom i korpicom oko ijegje otvora aplicirana filigrana ica: jedna karika nedostaje , kao i uloci. Ostali dijelovi naunica nisu otkuplj eni, jcr ni S U bili poznati novi vlasnici kojima su radnici prodali pojedine dijelove (teina 3,2 g; T. ll, l). aunice ovoga tipa iz Bilimita (Zenica) i Vida (Metkovi) datirane su u IV odnosno IV-V st, ali su zlatni primjerci ovih naunica u ok viru rimskog nakita poznati ve u III st 6 1 Tri valjkasta dijela nakita od zlatnog lima sa po dvije rupice na obje vertikalne strane (\JcroJatno za prikucavanje; Jedna rastvoren a, druga rastvorena i prelomlJena (dim vis. cj e vice 1,5 cm; ic 0,8 cm ; du. rastvorene ploice 0,3 cm; vis. 1,5 cm; dl1 l1e nziJe fragmenata drugog dijela l Ax 1,4 i I Ax 1,4 cm) (T Il , 2)

5~
<Y

(,f l

(. 1

J . M ile t i 19 63 .. 6-7 i L rcmo nik 1963 .. br. 23 (ipovo), br. 35 (G orica), br. 46 (Blagaj Bu.,. Novi). hr. 52 l 66 (Turbc), br. J07 (ipovo). "l . rvlilcti 1963 .. 5: J. (;remonik 196:1 .. br. 54. Kod sv ih zlatnih predmeta moe sc nave~ti jedino da ,e radi O zlatu i s tijem od 18 karata, jer Kontrola mjera i dragO Cjenih metala u Sarajevu ne vri mjerenje preko 18 karata. 1\ M ile t i 1963 .. 5: [ rem o nik 1963 . br. 49 (Gradina Srebrenica). . . . \ li k ti 1963 .. 9. br. 150 i br. 166; M. RAIfoeidi 1957.. 430 (na ovom upozorenju zahvalju Icm N. l ilc ti)

RfMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJJ:: V[-POL.JA U [STOtNOJ 8050:[

7. Zlatna prevlaka ovalnog oblika od tankog zlatnog lima; oteena ideformirana

na gornjem ovalnom dijelu sauvane su tri aplicirane krunice u kojima su nekada, vjerojatno, stajali uloc i (dim: 2,6x J ,9 cm; T. II , 2). 8. Tri zlatne zakovice, dvije lako deformirane (du. 0,8-0,9 cm; T. II. 2) 9. Dva fragmenta tanke zlatne ice, lako deformirane (du. 2,6 i J, I cm: T II. 2) Zlatni predmeti pod br. 6-9 nisu dio osobnog nakita, ncgo prilozi I.a poputbinu. Savremeni u/.urpatori su blago podijelili na dijelove zbog mnogo realnijih pOlreba. Ni lako podijeljeni nisu svi ti dijelovi dospjeli u Muzej.

o) Sre!mm p rilozl
Srebreni prilozi ine najautentiniji i najbolje sauvani dio ovog grobnog nalaza .. j iho\ <L je namjena razliita: to su recipijenti za razne pomasti (balsama), zatim srebrene lam ine s likovima raznih mitolokih bia, veinom likovi Gorgona; dva medaUona ~ likom I3c lerofonta, plemenitog i hrabrog junaka; ploica s likom Hipokampa; ploica - medal.ion koji odgovara carskim portretima na novcu. Jo su dodani kaika i pozlaeni stilos. dakle, predmeti potrebni za jelo i pisanje.
10. Komplet srebrenih lonia sastavljen od tri sasvim iste posude valjkastog tijela s poklopcima u obliku konusa u iji su profilirani i zarubljeni vrh usa en e pro filirane alkice (dim : vis. 10 cm; dub. 6,4 cm ; r - 5.1 cm; debljina srclxcnog lima 0.5 mm; T Ill , l, l a). Poklopci prelaze vrh posudica La O.R cm , ve tri posudice bile su privrene na masivno trok rako zajedniko postolje, ij i . u krajevi sue ni prema krajevima zavrnim izvijenim j ez icima , za koje je bil a za leto vana po jedna od posudica; uglovi naglaeni zra kastim urezima. Cijeli jc komple t m u sobno povezan sa po dvije nitne pri vrhu korpusa i sa tri lanca zavre na na oba kraja alkama (du. 18,5 cm; gornje alke r - 1,5 c m) ; sva tri lanca ve zana su za veliku alku (I' - 4 cm) koja je sluila za fiksiranje kompleta, odnosno La niegovo noenje. Za glavne lance privezani su manji lanii (du.. 8,2 cm) , zavreni alkama, o koje su bile objeene ploice (lamine) s likom Gorgona (Meduza) i apl iCi rane (zalemljene) ispod profiliranog gornjeg ruba posude ; jedna Jamina nedoslaje (dim: 2,5x2 i 2,5x2 cm). One su ve bile odvojene kada su do le u ruke arheol ga . Kakva je bila prava namjena kompleta i ta se u ovim rccirij en ti ma nula/ilo, teko je ita odreeno rei. Poznata su dva slina predm eta - tL V. kadionica iz Silistrije (un encensoir il parfums)62 i "kutija s Eskvilina u Rimu za miri sc" il Projektinog trezora 6 .l Da se ne radi o "kadionici" (encensoir, lut. turibuluIJ1) vl J t se po tome to bi recipijenti u tom sluaju morali imati otvore kroz koje bi izia7io dim tamjana prilikom kaenja. Takve posudi ce bi morale imati i ta nku staklenu oblogu (umetak) u svojoj unutranj os ti , kada bi se u njima paJio tamjan (lal. IU S. ris; franc. encens) Samo je u jednom od na ih lonia bil o osu e nih ostataka neke

6,

D. P. Dimitrov 1962.,36, sl. 4.

oo E. Barbier 1962.. 7-33, sl. l4.

182

IVO BOJANOVSKI

materije (pomasti, balsamum), ali nije ispitano kakve. Vjerojatn o se radi o miri sa voj mjeavini eterinih ulja i smola , koja se u balzamarijima prilaga la uz pokojnike; kori stila se i kao mas t (melem) za lijeenje rana (pisci je nazivaju dragomast), a posebno je sluila u postupku balzamiranja pomou aromatskih ulja i drugih konzervansa. ini se da je najblie istini miljenje E. Barbiera koji kutiju s poklopca Projektine krinjice opisuje kao "etui gui est triple et ne conJu on naziva cassette il parlient sans doute gu ' un seul tlacon par Iement", a kO [ums,,6<I Vjerojatno su se i u loniima iz Konjevia nalazile razne pomasti koje su bile priloene kao poputbina . Oito se i u ovom sluaju radilo o "kutiji za pornasti,6' Ako se nalaz iz Konjevia komparira s navedenim nalazima iz Rima i SilislIije, nau panju u prvom redu privlai sam sistem vjeanja (odnosno noenja) ovih l o nia . pri emu nalaz iz Konjevia naglae no podsjea na predmet kO Ji nosi sluavka s Pojektine krinje. On je gotovo identian nalazu iz Konjevia, il sastav Uen je od tri metalne (srebrene) tube objeene na tri lanca. l u ovom sluaju posudc se zavravaju konusnim poklopce m s loptastim zav retkom na vrhu, za koji su kroz alku privreni Janci. Slian je i predmet s grobne (zidine) slike u Silistriji,66 pa zakljuujem da se u oba sluaja (Silistrija, Konjevii) radi o iden/z/nom (ili vrlo slinom) predmetu, o trodijelnom recipijentu namijenjenom funebraln om inventaru , to potvruje i poloaj sva tri nalaza u grobnici. O tome da li su ovakve posude s miomirisima i za ivota pripadale toaletnom pl-iboru ene ne znamo ni ta konkretnije . Funebrainu namjenu ovakvih recipiJenata potvruju i likovi Gorgone zajemIjeni na oblini posuda na kompletu iz
Konj evi a 67

Uk upna teina kompleta srebrenih krakim po stoljem iznosi 307 grama.

1\.1

lonia

vezanih lancima, s ploicama i tro-

rakOZ\'H ni Pro,j ckti n k ove i (Brit. fvlus .) dio.ic zlatnog nalaza s Eskv iJina iz 1793 . Njenlu pri

pati a "cortler clu [)roj ecta" , 7_a ~oji [. Barbi er 1962" 22 kae "etui qui est tripl e ct ne contient sa ns uoutiO: qu ' un seul naeon par ele ment", a kOJU on naziva c~sse ttc il parrums (bg. 14)". Po ISIUI11 auturu lu Je. U stvari . "casselte a parfiJms ' (ibid .. s. 26) S li na posuda. ali od alabastera. bila j e ndd ena u grob u Tutankhamun a, kao i dvostruke posud e od zlata. a ne ~e i od stakla. u koiima Je n:l cten o i ustata ka pumasti ud ~ojih j e poznat sastav (ingridi,jenti); cf. Tutankhamun, kat alug iL .lozbe. Han nover, 198 1 , 100-103, sl. 23 (Oupp eJgefaess ; H. 16 cm, B. 0,8 cm, T 4,3 cm, upotreblJen kao. "SalbenbchaeJt cr" ) j I 56-157, sl. 49 ("Salbentopf mit Loevendeckel", Al abaster K;J lzi t; H. 26,8 cm, r - 12 cm). (,O:: Po izgledu i po nlaterij alu (drvo) najbli a joj je (ClpJa (capsella, capsuia, PJin. nat. XVI. 84: CatulI. LXVIII. 36) koritena samo za noenje knji ga (role papirusa, svici ); cf. D. Gaspa r 197 1.. 2, sl. 6.7,9. 6(' D. P Dimit l'O\' 1962.. 36. sl. 4. Sasvi m mu .ie s lian "I o n i za lijepak" za hvatanje ptica: cr H. Stern 1981, 453. T XXIV, 66 b . ... Na sreb rene balzama rije iz Ko nje v i a podsiea i tzv. kn<:!7Jorij (laL Chri smarium ili chrismatorium od g rk e rijei khrisma) - posud a u koioJ se uva ulj e krizme. Nekada su to bile c ilindrine posud e. u kraene reljefima (neogotika). Od XV lJ st. to su tri manje cilindrine posudice s poklopcm. ub i no od srebra. Sadravale su oleum sanctum (O). o leum infirmorum (l) i san ctum chrisma (C): efr. A. Badurina 1979.,355, sa dvije gravure.

RIM SKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNJ

18 3

ll. Srebrene ploice kvadratinog oblika (Iamina) - ukupno est Jamina; od toga su etiri s liko m Gorgone, jedna s pred stavom Hipoka mpa i j edna sa carevim portretom. Sve su lam ine, za razliku od veih ikona s likovima boanstava, manjih dimenzija (2,6x2, 6 cm) . Prikazane su glave tzv. Lijepih Meduza, simbola lunarnog mita,6R u okviru izvedenom u pse udogranulaciji. Rimska carska umjetn ost prikazuje Gorgonu, zapravo Meduzu , kao lice patnikog izraza. CT. IH , 2, 2a, 2b;

T. V , l ).
Ploica s likom Hipokampa (lat. Hippocampus), s glavom konja i zmijskim repom, bez krila, je neto drugaijih dimenzija (2,6x2,4 cm); na uglovima su bil c rupi ce za avlie za prikucavanje (desni rub oteen; T. V , 3). Kod Etruraca javlj a se i na nadgrobnim spomenicima, kao i kod Rimljana, vjerojatno kao si mbol Neptuna i kao pokrovitelj decembra. 69 Hipokampi, grifoni i sline fantastine ivotinje prenose due na zvijezde. Sve etiri ploice s Gorgonama imaju na uglovima rupice za avlie kojima su bile prikucane za drveni predmet, dvije na sva etiri ugla, a dvije na dva na desnoj strani (lijeva strana oteena). Neemo pogrijeiti ako ih smj est im o na poklopac drvene kutije. Meduzam a se, naime , pripisivala apotropejska mo. O ne su , u stvari, mitoloke alegorije. U simbolici pos mrtnog kulta Medu7,a Je poveza70 na i sa simbolikom Mjesec a, naroito u orfikim misterijama Ovoj grupi srebrenih ploica pripada i srebrena lamina sa l ikom koj i odgovara carskim portretima na novcu (2,6x2,4 cm; T. V, 2). Prikazan je lik vladara muevne dobi, s gustom kutravom koso m i bujnom , njegovanom , punom bradom, izra aj nog nosa, bez lovorova vijenca, kakav odgovara razdoblju carske ikonografij e Antonina i Severa, od kojih su se posljednji sami identificirali s Ant ononinima. Lik cara smjeten je u ovalni ram, izved en u pseudogranulaciji. a zatim u kvadratni, izveden u istoj tehnici, i vanjski samo plastino naglaen. U

6X

O Med uzama usp. M. Sui 1965 .,9 1-128, sl. 1-18, posebno S. 108: imaju "krila povie glave i

zmijsku ogrlicu u voru ispod podbratka". ini se da Gorgone - Meduze iz Konjevia imaju kosu (frizuru) stiliziranu u obliku zmija. [n ae, Meduze iz Konj ev i a meusobno su vrlo sline, a manje razlike su posljedica samog procesa tjeStenja . Po tome izgleda da su izraene u istoj offi cini. Iz Bosne i Hercegovine poznate su Meduze iz ipova (D. Sergejevski 1952., 50 rl'. 55 ff, T Ill, sl. I - an tefiks na nadgrobnom spomen iku) i iz Viia (L remonik 1965 .. 167 ff T l, sl. 7 - al1leti ks s vi llae rusticae). 6~ "Hipokamp je vje roj at no simbol Neptuna koji je po svoj prilici morao postojali i na O\oj sol arno-lunarnoj simbolici, .Ier je i on (lj. Neptun) pokro vitelj jednog mjeseca (obino prosinca)", na\odi u pi smu od 2. XI 1984. N. Cambi. To bi bila i jedna od neizravnih potvrda da se ovaj simbolini kalendar nije s au vao u cijelosli, bilo zato Sto taka v nije bio od po etka, ili, moda. zato to je jedan dio propao prilikom "d iobe blaga". Hipokamp (Hippocampus, gr. hippokampos). mitska .ivotinja koja ima prednji dio tijela konja, a riblji rep, pojavljuje se kao nakit od mikcnskog doba sve do rimske umj etnost i; es t je na mozaicima; ElU 2, 1962 .. 538 ; v. W. H. Roscher 1884.-1886, I. 2, col. 2673-2677, sa tri slike (Hipokamp vue Neridu) i A Rich 1861. , 3 19 sa crteo m. Godine 1959. otkopan je na Ilidi kod Sarajeva i mozaik s likom hipokampa IO ga je zajahao kril at i Erot; usp. E. Pa a li 1959., 123, T. lJ . Javlja se kao ornament i na steli jz Kiselj aka: usp . . Basler 1976 , 88 , sl. 5. 70 . BasleI', v. bilj. 13 0.

184

IVO BOJANOVSKJ

uglovima kvadratnog polja smjeten je motiv polumjeseca sa zvijezdom, a du vertikalnih strana valovnica zavrena kuglicom na gornjoj strani (asocijacija na zmiju ). Na uglovima su bije rupice za prikucavanje na podlogu. Carski se kult u prva tri stoljea carstva nalazio u centru religije. Svaki car je imao i svoje zatitno boanstvo: Jupiter, Diana, Dea Roma , Herkules . [sis, itd. To se od vremena Konstantina Velikog izmijenilo, ali nije iezlo. l crkvaje svakom vjerniku kraninu stavljala u dunost da poslije Boga na prvom mjestu potuje cara, a njegova je, opet, dunost bila da ovjeanstvo privede Bogu. Iako su se i u to kasno doba koristile i stare mitoloke scene, bilo je to bez stvarnog religioznog uvjerenja. U svakom sluaju, mora se u tom traiti i izvjesna ideoloka pozadina koja je, oito, proizlazila iz neke aktualne povijesne ili drutvene situacije. Pojava likova careva i carskog kulta na koveiima u Panoniji je uobiajena i relativno esta pojava: car na konju (npr. Intercisa No. 9), car u trijumfain oj carskoj povorci iz Sagvara,71 gdje se na okovu medaljonskog stila dva puta ponavljaJu likovi Gorgona, cara i apostola Petra i Pavla i izmjenjuju s biblijskim scenama (Danijel, Mojsije u pustinji, udo u Kani, i dr.). ini se da je i na medaljonu iz Szentendre bio prikazan sadraj vezan za carevu linost - bitka kod Milvijskog mosta - ili, po drugom tumaenju, oznaka za VOTA PUBLICA s natpisom Invicto Constantino Felic ... ati. Po A. Radn6tiju, carev portret (na navedenom okovu iz Intercise) moe se komparirati s kontornijatima kovanim sredinom IV Sl.72 Na jednom drugom okovu iz Intercise na medaljonu je prikazan car na tronu, predstava Constantinopolisa i Dobrog Pastira, a na onom iz Pe uha (vjeroJCltn o IZ Daruvara, antike Aquae Balissae = municipium lasorum) prizori iz Jupiterova ivota s perso nifikacijama Carthago, Constantinopolis , Ro[ma], Nicomed[iaj, Siscia 7J Meutim , sve su to primjerci iz kasnijeg vremena. Nalaz iz Konjevia stariji je za oko 150 godina i pripada jo shvatanjima ranog mnogoboakog carstva. Lik cara na lam ini iz Konjevia podsjea na Marka Aurelija iz njegove 38. godine ivota,74 ili na Septimija Severa, s tim to Sever uvijek na novcima ima i lovorov vijenac 75 Ovome jo valja dodati da glava Meduze (e n face ), s dugim uvojcima, izrazito podsjea na Meduzu na novcima Septimija Severa iz 201.-202. godine ,76 Meutim, N. Cambi u carskom liku prepoznaje Septimija Severa, "i to tip portreta sa srpastim pramenovima na elu", te zakljuuje da se "smatra da je 71 D. Gaspar 1971., 16, sl. 44 Onterci sa br. 9); 21 (Intercisa br. 41); 23, sl. 92 (Pecs br. 55); 24, sl.
93 (Savagar br. 57) i 25, sl. 96 (Szentendre br. 60). Cfr. A. Radnoti 1957a., 275, 291. A. Radnoti 1957a , 29 J. n D. Gas par 1971., 23 ff, sl.92 (Pecs). Objanjenje naved enih prizora, ibid. 35-36. Carski portreti na malim medaljonima poznati su u Panoniji iz III st.. A. Radnoti 1957a., 275 . 7J P. R. Franke. U: M. Hirmer 1961.,16,17, br. 25a i 26a, sl. 25 i 26; aureus 7,29 i 7,26 g, Aurelius Caesar Aug. Pii f Datiran je: tr. Pot. Xlll cos JI Usp. i Markov konjaniki spomenik iL Rima (ibid). Carev Iik podsjea na Klodija Albina. Severova suvladara (196.-197.). 7; Coh. 3 12: RIC 31 I; efr. i Coh . Septimins et Caracalla 8 (208). 7fi BMC No. 355 i 356
72

RIMSKI GRO BNI NAL AZ IZ KONJEV[ -POLJA U IS TONO J BOSN[

185

nastao na poetku njegova vladanja oko 193., ali se javlja i kasnije" n Ve same stilske konkordacije, posebno izgled careve brade i kose. kao i cijeli koncept carskog lika. govore za vrijeme na prijelazu iz II u IlJ stoljee. l inae je poznato da su garniture slinih ploica esto kopirane prema novcu, ime se objanjava i postanak medaljonskog stila u Panoniji. Primjerci malih medaljona iz PanonUe tek su iz IV stoljea. n 12. Medaljoni s likom Belerofonta ili samo nadahnuti sudbinom ovog heroja. Vei je medaljon bio, oito , prikucan na kovei, to potvruje osam rupica za avle, najvjerojatnije na poklopcu drvene kutije. Ova scena, obino, kao i u ovoJ prilici, dolazi bez organske povezanosti s ostalim sadrajima na ukrasu kutije 79 Man.li medaljon s prikazom Belerofonta mogao je biti priloen uz lonie s pomastima ili, moda, poloen u kovei s nakitom , jer na njemu, u sauvanom obliku, nema tragova rupica za prikucavanje (vidljivi su mjestimino tragovi lomljenja rubnih dijelova medaljona) . Razlika je u tome to je vei medaljon (4,2x4 cm; T. IV, l) bio otisnut na kvadratnu, a manji na ploicu krunog oblika (r - 3,5 cm; T. IV . 2) U oba sluaja figuraina scena uokvirena je sa po dva koncentrina kruga. od kojih je vanjski jednostavna plastina traka, a unutarnji izveden u imitaciji granulacije. Na isti nain uokvirene su i kvadratne ploice s Gorgonama, Hipokampom i carevim likom, to, moda, govori da su obje vrste ovih emblema izraene u istoj radioni ci. gO Razlika izmeu ova dva prikaza Belerofonta oita je ve na prvi pogled. Pravi Relerofont (Bellerofontes, gr. Beller6fontes) jae krilatog Pegaza, dok na veoj lamini (kvadratnoj) konj nema krila. sl Na kvadratnoj ploici Belerofontje prikazan u trku nalijevo, u asu kada kopljem probada neku zvijer, vjerojatno lava. Slina je sce na prikazana i na manjem medaljonu , ali je ikonografski rijeena druga ije . Pegaz je prikazan u trku nadesno, dok su pod konjem na zemlji dvije ivotinje ; uz Himeru je prikazan i neki gmaz (kameleonn To je istinski Belerofont , heroj iz korintskog mita, unuk Sizifov. Kada je htio uzletjeli i na sam Olimp, sij elo bogova, njegov ga do tada pouzdani Pegaz zbaci, paje Belerofonl poginuo , kako pjeva Pindar. elio je ono to smrtnicima nije sueno, pa ga za to kaznie bogovi. Belerofont je alegorija vjenosti i smrti. U mnogoboakom svijetu Belerofont nije uivao poseban kult. Spomenici su mu rijetki. U veem se broju javljaju tek na okovu koveia za nakit. To je omiljeni motiv i u krugovim a ranog kr a nstva , dok je prije toga bio vezan za solarnu teologiju, kako to potvruje i Pi smo N. Cambija od 2. XI [984. Radnoti 1957<). ,271,275 . 1 7 ) A. Radn6ti 1957a., 274. so Za prizor na (;etvrtastoj (veoj) ploici N. Cambi kae: "vjerojatno car LI lovu na lava. to je uobia jeni motiv na rimskim sarkofazima i na drugoj nadgrobnoj i trijumfainoj simbolici." 'I O BelerofonLlI vidi W. H. Roscher 1884.-1 890.. I, I col. 757-774; efr. E. Hamilton 1962.,160. 161. 359. Jedan bron zani medalJon s predstavom Belerofo nta na Pegazu potjee i s Mogorjela (apljina) - Belerofont ubija Himeru, datiran Je u IV st. (N. Mileti 1963 , 5; L remonik 1963, br. 128; r - 4,3 cm).
77
]x

A.

186

IVO BOJANOVSKI

primjerak iz Konjevia. Zapravo, on je Sunce koje ubija Himeru, koja u solarnom ciklusu personificira zimu 82 za razliku od sce ne u kojoj Belerofont ubija Himeru uz pomo krilatog Pegaza, na veoj, kvadratnoj ploici radi se o posve drugaijoj ikonografiji: prikazan je jaha na obinom konju, bez krila, koji u trku nalijevo kopljem probada lava koji lei na zemlji. Po ratnom platu (paludamentum), koji jahau viori iza lea, vidi se daje to sa m car. Lov na lavove bilaje omiljena carska zabava. Simbo.lika lova esto je vezana za sepulkralne spo menike. esto, kako smo ve rekli, dolazi bez veze sa ostalim sadrajem na koveiu. Oba reljefa su data realistino, odnosi ploha i volumena su kontrastni, ali izraajniji kod veeg "medaljona". Majstor je i te scene, oito, kopirao s novca, ime se objanjava i postanak medaljonskog stila u Panoniji, kako smo ve iznijeli. U Panoniji su esti medaljoni S likovima Gorgona, Belerofonta i Konjanika, ustvari cara, koji simbolizira carsku pobjedu nad neprijateljem. Primjerci iz Konjevia, svaje prilika, idu u ranije doba medaljonskog stila 8J 13. Srebrene pravokutne ploice (Iamine, emblemata). To su reljefni , obino uokvireni prikazi utisnuti na laminama bronce, srebra, pa i zlata , ili izvedeni na mozaiku. Lamine iz Konjevia pripadaju srebrenoj oplati drvene kutije , od koje se sauva lo pet ploica to cijelih to fragmentiranih , ali bi se moglo zak ljuiti da ih je bilo i vie 84 Bile su avliima zakucane na prednjoj strani drvene kutije - koveia. BiJe su to, u stvari, ikonice (eikones) utisnute metodom tijenjenja na tankom srebrenom limu i prikucane na dr ve nu osnovu kutije (arca). Obino su te ikonografske mitoloke scene bile ukomponirane u polja postavljena u metopa poretku. Iz nalaza nije jasno jesu li sauvane scene bile utisnute na jednom sadrajno povezanom foliju lima , ili je bilo i poj ed ina nih, odvojenih iamina . Do nas su doprle samo dvije "slike" po vezane na istom foliju , dok je identina kompozicija naena rastavljena u tri ploice. Izgleda da je bar pet ploica pripadalo jednoj garn ituri. Moda su dvije ikonografski povezane garniture lamina bile u dva horizontalna reda privre ne na prednjoj strani kutije, ali o tome ne znamo nita pouzdano, iako zak lju ke moemo izvoditi na osnovu analogija. Ikonografija lamina IZ Konjevia dosta je jasna "i u globalu ide na solarno-lunarne simbo le i ikonografiju mjeseci i sezona,,85 Forme pojedinih ploica sa scenama se razlikuju; kod lam ina 13 a i b (T. V, 4,5) prikazani su mitoloki sadraji i figure u edikuli (2),
X1

x ,
;-;J

D. Gaspar 1971. , 33 istie da Je Belerofontova kranska interpretacija openito poznata i za nju kae "er bcsorgt die Allegorien der Ewigkeit und des Todes". M. Simon 1966., 889 ff dovodi ga u svezu sa solarnom teologijom. Njegov je zakljuak "dass Bellerophon die Son ne sei, welche die Chimaere toetet, also den Winter verJ3gt". Prikazi Belerofonta su u Panoniji, prema A Radn6tiju (1957a., 274). proireni kr III i po. IV
s toljea.

X .I

Vidi bilj. 6. Kod poslovoe K, Tomia je, navodno, ostala i jedna srebrena larnina s ikonografskiJn sadrajem, a druga kod nekog nepoznatog ovjeka. V. i bilj. 114. [7. pisma N. Cambija od 2. XI 1984. POjedine scene se mogu komparirati kod A Radnoti 1957a .. 24 1-363 (v table) i D. Gaspar 1971.12, T. XXXVI, XLVlll, XLIX, LI, LIV itd.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVIC-POLJA U ISTONOJ BOSNI

187

nad kojima je pravougaoni friz, podijeUen u tri trokutna polja, tako da dva ine zabate nad edikulama, dok ploice 13 c, d, e (T. V, 6 i T. Vl, 1,2) nad edikulama imaju pravokutne ploice. U njima su prikazane ivotinje u trku, tj. simboli vezani za ikonografske scene. To znai da se ikonografski ukras sastojao od dvije vrste (serije 7) lamina. Edikula ja prikazana shematino, u okviru izvedenom u pseudogranulaciji i bez pravog arhitektonskog oblika. Analogije susreemo u Panoniji, ali one najveim dijelom pripadaju IV st., dosta su mlae od nalaza u Konjeviima, pa rub granula ima ulogu okvira, a ne edikule. To vrijedi i z.a ploice iz Novalje iz sredine IV st. sa kranskim sieima. Edikulu susreemo jo i na laminama iz Tekije (Transdierna), neto veim i starij im, s tom razlikom to je na njima edi kula prikazana na realistian nain, sa stupovima, kapitelima, akroterijama itd. 86 Samo je jedna edikula iz Tekije shematizirana, i to ne u okviru od granula, nego presavijanjem srebrenog lima. 87 Kao najbliu analogiju edikulama iz Konjevia moemo navesti jednu figurainu kompoziciju (amulet) iz Zadra, zapravo njezin kalup s likom Serapisa, u edikuli, koji je sluio kao amulet 88 Vie slinih (slinih po namjeni, ne po sadraju i obliku) ploica od metalnog lima otkriveno je i u helenistikim grobnicama u nekoliko balkanskih oblasti, u zemljama Dasareta i Labijata, i kod ilirskih Daorsa i Japoda, od kojih su posljednji ve bili pomijeani s Keltima, po miljenju Strabona (IV, 6, 10: Iapodes, permixta iam Illyriis et Galis gens ... )88a Ikonografski prikazi tema unutar edikula obino su dati na realistian nain, s tijelom en face i glavom u profilu, s naglaenim kontrastom izmeu plone poz.adine i volumena prikazanih likova, to istie njihovu punu reljefnost. Stvarni poredak figura - personifikacija na kutiji nije nam poznat, iako bi to, s obzirom na njihovu sadrajnu cjelinu, bilo korisno znati, ukoliko se radilo o jednoj tematskoj cjelini. Vjerojatno su pojedine ploice bile poredane po mjesecima. 13a. U lijevoj edikuli, s pogledom na I~evo, stoj i muko golo boanstvo, atletskog izgleda s naglaenom muskulaturom. Lijeva noga je povuena u stranu, a teite prebaeno na desnu. Nije posve jasno to boanstvo ima na glavi. Vjerojatno je to bujna kosa s vijencem. Boanstvo je prikazano kao mladoliko, u punoj snazi. Desnu je ruku ispruilo naprijed i prema dolje; u njoj dri snop munja; lijevom se rukom, presavijenom u laktu, oslonilo na dugi tap (skeptar), preko ramena mu je prebaena egida, tit od kozije koe. Sasvim dolje, ispred desne noge, prikazan je orao rairenih krila (desno oteeno od avla), okrenut glavom ka boanstvu. U frontonu iznad ovog prikaza prikazan je ponovo orao, sa glavom okrenutom na suprotnu stranu od orla u edikuli. Uz lijevi rub edikule, pri dnu i
XA

. Mano - Zisi 1957.,33-39, T. XXIII-XXVIII. Cf A. Badurina 1976., T XV (Paulinusav relikvijar iz Triera), T XVI i T XVIII CRelikvijar iz Intereise, muzej u Mainzu inv. br. 0-4253 i 04564) i T. XVI! CReJikvijar iz Bonna, inv. br. 1697). X7 . Mano - Zisi 1957.,37, T. XXVI. xx M. Sui 1965.,97 ff, sl. 5. sX"M. Garaanin 1976,273-283, posebno 279 i bilj. 31.

188

IVO BOJANOVSKI

u visini glave boanstva, vidljive su rupice za avle. Sasvim je sigurno da boanstvo na opisanoj lamini predstavU a Zeusa - Jupitera, kao i na okovu iz Intereise. 9o otkopanom na groblju iz IV S1.89 Njegovi su atributi orao sa krunom besmrtnosLi i skepLar u lijevoj ruci. Na glavi mu je vijenac sa kojeg niz vrat pada traka, kao i 91 na kutij i iz Intereise, na kojoj se identina mitoloka tema ponavlja dva puta 92 Orao je ptica besmrtnosti , odnosno Sunca, sa krunom besmrtnosti U desnoj edikuli identinog oblika prikazano je golo ensko boanstvo, poluizdignutih ruku, okrenuto nalijevo, s ogl eda lom u desnoj ruci. Pored boginje stoj i mali krilati genij (erot) s upaljenom bakljom - Phosphoros okrenut buanstvu. Figura boginje "oito je nastala kombinacijom jedne muke figure kojoj su sa mo preraeni genitaini organi" smatra N. Cambi. Pred namaje boginja ljubavi i ljepote Afrodita - Venera. "Njene su karakteristike priprema to alete (g leda se u zrca lu), a do nje erot koji joj pomae u ureivanju (vj erojatno dodaje pomasti). U zabatu (iznad edikule s Jupiterom, I. B .) je orao, Jupiterova ptica, a iznad Venere luna i zvijezde.,,9J Na gornjoj ploici , u srednjem polju izmeu frontona, uz polje nad Jupiterom prikazan je zec u trku na lijevu stranu,94 a uZ polje nad Venerom grana, vjerojatno, mirte (lat. murutum, gr. myrton - bobica mr(k)e , poznata i kao zain), koja joj je bila posveena. U uglovima ploice bila je smjetena jedna zvijezda (lijevi ugao oteen; moda napukao jo prilikom priku cavanja, jer se na tom mjestu nalazio jo jedan avao), simbol Sunca. Po jednom kasnijem mitu, Afrodita se rodila iz morske pjene (aphros) kod Cytherc , odakle ju je blagi zapadnjak (Zephyrus) prenio na Kipar, po emu se Venera naziva i CIpria (Kipranka). U starom italskom kalendaru bio joj je posveen mjesec travanj kada cvjetaju bilj ke. Prvog ap rila se slavila svet kovina Veneralia u njenu ast , dok je njen dan bio petak - dies Veneris 95 No, prema ari iz Gabija, Venera D. Gaspar 1971., 19. br. 25, sl. 62 (b rojevi 9-44b su svi iz Intercise = Dun apenlele = Dunauj varos): N. Cambi, pismo od 2. XI 1984. YO F. Cumont 1966 .. 154, 240,336. Ovu astroloku koncepciju potvruju i brojni spomenici Kastora i Poluksa (Dioskura) koji imaju kosmiko znaenje (F. Cumont 1966. , 72). YI D. Gaspar 1971 ., 17, br. 12, bilj . 152, sl. 47. erI'. A. Radnoti 1957a., 244, 267, 289, 324 ff., sl. 60. 92 O Jupiteru u Bosni i Hercegov ini vidi: V. Skari 1928., 10 l, T. IL D. Sergejevski 1956., 3 I. br 52,53; K. Patseh 1914.,192, sl. 79; V. Pakvalin 1963.,138-141. Cf. V. Hoffiller - B. Saria 1938., bl'. 6: Lj. Zotovi 1966.,39. Cfr. W. H. Roscher 1890.-1897 .. II, I, coL 618-762: E. Hamilton 1962., 19-22. O orlu kao Jupitero voj ptici besmrtnosti cf. F. Cumont 1966., 336, T. XXXVII. l: heroizirani djeak se podupire na orla apoteoze (aigle del I'apotheose) i 97 , n. 2; 240. n. 5; 337. 437, n. 2 i 458, kao i T. XXXV lJ , 2 i T. XXXVIII. 9) N. Cambi , pismo od 2. XI 1984. Inae , ogledalo je slika due, ali i Veneri n simbol. Cfr. D. Gaspar J 971 12, T. IX , sl. 18, 19 i 20 na kojima su prikazani likovi pokojnika s ogledalom u jednoj i kov e i em u drugoj ruci. Na T. X. sl. 21 j 22 slini, ali mitoloki prikazi, a na T. XI, sl. n. 24 l 26 fUllcbralni prizori: svi na T. X i Xl s prikazom - kutije (arca). 9" Zec.i e simbol plodnosti. esto je asociran s proljeem i temama obnove ivota. O prikazu zeca na okovu koveia i inae usp. bilj. 97. Zec.ie simbol septembra. ali i oktobra (H. Stern 19S I .. 460,470) 95 W. H. Roscher 1884.-1890., l, l col. 390-419: efI' E. Hamilton 1962,28 ff. i passim; v. sl. 173-176.
XY

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

189

je "simbol mjeseca svibnja",96 to je, vjerojatno, kasnija tekovina rimskih ilustriranih kalendara . U Rimu su ve rano Veneru izjednaili s fenikom Astartom i grkom Afroditom. Umjetnost je prikazuje kao boginju vanredne ljepote , kao to je Afrodita Milonska (Louvre, Paris) . Ukupna dimenzija ove garniture pJoi ca je 5,2 x4, 8 cm. 13b. Potpuno identina ploica s istovjetnim prikazima, koja je bila naena rastavljcna na tri dijela (d im: 5,2x4 ,8 cm) djelomino oteena. 97 13c. U donjem dijeJu kompozicije na ploici (dim: 2 ,8 x4 ,8 cm; T. V, 6) prikazana Je enska figura odjevena u haljinu s rukavima koja joj pada do zemlje. Kroz trodijclnu transparentnu tkaninu, na kojoj se jasno razabire predivo, istie se vitka figura i zaobljene grudi boginje. Okrenuta je nalijevo , kao i sve ostale figure ovog friza. U cijejoj figuri osjea se jedinstven stil kojem ritam daju likovi lavo va i jarca u trku. Na glavi boginje je vijenac, a kosa kao da je poeljana "u punu " (crobylos ?). Preko ruku duboko joj pada lebdei plat (velo), koji se iznad glave formira u obliku nebeskog svoda. Boginja u rukama nosi dvije gorue baklje. U gornjem pravokutnom dijelu pl o ice prikazana je figura Java u trku nalijevo, a u slobodnom prostoru iznad lava je mladi Mjesec. Lav je, inae , zodijaki znak, jedan od dvanaest zvijea uzdu suneve ekliptike. Lava su Rimljani smatrali simbolom mjeseca srpnja Uula), odnosno augusta (i jednog i drugog), ve prema raznim varijantama. 98 Lamina je na desnoj strani oteena,
yt\

lJ7

YX

N. Cambi, pi smo od 2. XI 1984. zabatu je Jupiterova ptica orao (orao kao solarna ptica. esto i s krunom bes I11rtnosli u kl.iunu. koja prenosi du e do zvijezda ; F Cumont 1966., 154, 162, 240) , a u desnom uglu zec . Zec Je prikazan i na obj ek tu mauzoleja II Trbuu (Zakmur ) kod Fo e; mauzolej je bi o ukraen relj c:fi ma Trilona kOJi, kao i Sirene, personi fic iraju po vo ljne vjetrove koji nose due u gomje sfere (F. Cumont 1966.. 147 ff) te prikazom zeca koji skae na veliku koaru punu groda, dok ga erot, krilati genije. hvata za ui (v. i bilj . 94). U pitanju je antika simbolika, pa O. Sergejevski (1944., 2-5. sl. 3) zeca dovodi u vezu s kultom Oioni sa. a vezan je za zagrobni ivot. Iako se D. Sergejevski koleba da li se tu radi zai sta o simbolu ili obinom ornamentu, mal o dalje i sam pot vr uje da zec iz Trbu a ima simbolian karakter. Naprotiv, za isti motiv na steli iz Breze (ibidem, 14-16) za zeca u rukama djeteta ne smatra da ima taj karakter: tu.ie zec samo omiljena ivotinja u djeijim rukama. I na okovu kutija iz Fenekpuszta i Kisarpasa (o Gaspar 197112 , br. 46 i br. 50). obje sa prizorima bakhike povorke (Thi asos) i godinjim sezonama, na pr voj melOpi vidimo ovjeka sa srpom u desnoj ruci , s tom razlikom to mu je ruka spu tena, a u naem sluaju uzdignuta, dok je na etvrtoj metopi prikazan ovjek sa zecom u desnoj ruci . S Iian sadraj se ponavlja i na drugoj ploi okova s malim razlikama, dok su dva ostala okova bila pokrivena scenama godinjih sezona. U toku II svjetskog rata okov je uniten, ali se sauvala dokumentacij a. [ na okovu iz Kisarpasa vidimo istog ovjeka sa zecom u desnoj ruci i zastavom ('7) na lijevom ramenu . Oba okova su pripadala kutijama IV st. I na ovom okovu se primjeuje srp u ruci , ali.ie figura, uglavnom propala. Usp. O. Gaspa r J 971, 22, T. LI, sl. 8 l -83 i 23, T. LV, sl 87 i 88. J na kalendaru iz 354., zvanom Filokalov , kao simbol lllJ eseca oktobra javlja se genre scena - erot sta vlja u koaru ulovljenog zeca; v. H. Stern 1981.,460, T. XXX, 78 i XXXIII. 90. To Je sezona lova na divlja i ptice. O simbolici zeca vi di i bilj. 94. S linu kosu imaju Dijana na poprsju koje se uva u Britanskom muz~iu j Apolon Belvedersk i u Vatik an u. Kao boginja Mjeseca s bakljom i l ebde i m velom, prikazana je i na jednom anti kom mramoru koji reprodu cira E. Hamilton J 962., 241 ("Diane au tlambeau"). Nj ene su predstave

190

IVO BOJANOVSKI

dok su na lijevoj sauvane tri rupe od avla. Neizvjesno je koja se od djelomi no sauvanih ikonica nalazila uz njezin desni rub. Na lamini je prikazana boica Dijana s buktinjama u rukama (Diana Lucifera), boica Mjeseca, polivalentni kult kakav se formirao kontaminacijom s drugim kultovima 9 9 Kao boica Mjeseca Artemida je imala vie raznih atributa, meu kojima je i Lucifera. Na Tauridi su joj u stara vremena prinosili i ljudske rtve, a pod imenom Ifigenija potovana je u mnogim mjestima, u Brauronu u Atici IOI pod imenom Brauronija. rOO Kao Diana Lucifera u rukama dri plamenove. Na jednom staklenom privjesku iz Salone prikazana je sa dvije baklje. I u ovom s luaju baklje odreuju Dijanu kao boicu Mjeseca, upravo onako kako joj se obraa Glasnik u Euripidovoj tragediji "Jfige nija u Aulidi": "Zeusa keri, zvijerima krvnice, to obno svjetlo iri, sipa nam" .I02 Naa Dijana iz Aequuma ima obj e baklje, ali nema vela. I03 Slian motiv je i na fresci iz Casa del Poeta tragico u Pompejima. I04 Tri dosada navedena boanstva "obi no su simboli lipnja (J upiter), svibnja (Venera) i srpnja ili kolovoza (Dijana)".I05 13d . Lamina s likom mu kog boanstva, sauvana u dva oteena fragmenta (dim: 2,4 x3,9 cm; T. VI, 2). Prikazan je lik mladolikog i atlelski razvijenog boga koji "ima radijainu krunu oko glave i bi u rukama ... " N. Cambi u njemu prepoznaje sasvim jasno Heliosa, rimskog Sola. Sol jutrom izlazi iz Oceana i u svom se sjajnom etveropregu penje uz nebo. Naveer opet silazi u Ocean (tu su Helijeve kapije) i ulazi u mrak. To je slika dnevnog kruenja Sunca. Nou nastavlja put u zlatnom amcu i obilazi Zemlju oko sjeverne polulopte. Ujutro se opet vraa u svoj dvor na istoku . O Helijevim sunanim kolima i o njihovom nebeskom i "podzemnom" kruenju Homer jo nije znao nita. Kasnije je Helije, sin Titana Hiperiona, bio izjednaen s Apolonom, bogom Sunca, koji sve vidi i koji je prvi ljude nauio vjetini medicine. Rimski Sol je identian s Helijem; on je simbo l vidljivog puta Sunca meu zvijezdama, koji prolazi kroz 12 zodijakovih zvijea. Njegov zodijaki znak je lav, simbol mjeseca jula ili augusta (i jednog i drugog,
vrlo raznolike. pa ak i kontradiktorne. Najee se prikazuje kao lovkinja s lukom i tulcern. a kao Dijana iz Versaja s nazubljenom krunom na glavi CH . Stern j 981 .,440, T. IX . 24). Sama rije crobylos (gr. crobylos, Thuk I, 6; lat. crobylus. Tert. virg. ve l. 10 ) zna i "grba", odatle "u perak. pramen. perin" , odnosno "puna", po uzoru na drevne Atenjane. 99 O ikonografskim prikazima pojedinih sezona i mjeseci kod Rimljana raspravlja H. Stern 1981.,43 2-475, T. I- XX XIX. Usp. i L. Laura nd 1934., II, 488-492 u poglavlju "CaIendrier romain ." liM) O Artemidi - Dijani cf. W. H. Roscher 1884.-1890 .. I, I, col. 558-608; E. Hamilton 1962.,26 tl. JOJ Analogije: Dijana iz Kapito/inskog muzeja. koja ima samo jednu baklju i lebd ei veo iznad glave. za razliku od Dijane iz itlu ka kod Sinja (Aequum); cf. N Cam bi 1985 , 415-433. posebno ss. 426-432. Jm N. Cambi 1980.,91 ff., sl. s. 93. JOJ N. Cambi . pismo od 2. XI 1984. JO' N. Cambi j 980.,9 j . IDS N. Cambi , pismo od 2. XI 1984., a prema H. Sternu 1981., passim.

RIMSKI GROB)\"] NALAZ

KONJEVI-POLJA

ISTONOJ BOSNI

191

ve prema raznim varijantama),106 Figura je okrenuta s desnom ogrnuta platom na desnom ramenu, ploici je lav u trku njegov slobodnom prostoru iznad njega odnosno Sunce 13e, Larnina sauvana u dva fragmenta i oteena (dim: 2, l jem je figura mukarca likovi seriji, Oteena je i lijeva strana, ali od jer su na toj strani vidljivi dok ih na desnoj strani bilo, Prikazan je odrastao ovjek sa srpom u desnoj poluuzdignutOJ u Odjeven je u rimsku tuniku, dok mu donji N, Cambi transparentna, rebrasto naborana toga (ili putna ljeta kao sezone ili srpnja".I07 To smatra daje to klasini prikaz, samo to se ee javlja kao erot, nego kao odrastao LJ gornjoj ploici prikazan je u trku nalijevo, a u slobodnom prostoru iznad njega Jarac znak zodijaka. ! 3f. neukraene pravokutne ploice, vjerojatno podloge onih cama za jedna ( dim: i 2, I x 1,6 cm; T. na laminama koje, ustvari, one na kojih u ovom nema, Koliko ih je tano bilo da olakaju poznato, Ove simboline slike e i onkraj groba ivot koja e njen put "do . To je poputbina u dua vine u Nauku o besmrtnosti due prvi SLI nauavali Kaldejci su je preuzeli u prvom redu i Platon, Sutina u Indiji, od poljane, a zli u Tartar. Neki toga uenja je da dobri odlaze u boravite dua prenose na Dilemu je astronomija Sunca oko Trebalo je mnogo vremena da filozofska "do , da dua bude Stoici i dr.) dobre due (primljena meu zvijezde), Na tome su putu due borbama s a prostor izmeu seca e uskoro
ivo O Heliosu - Solu usp. W.
fm

H. Roscher 19 sv, 66-67, col. 1137-1142 i E. Hamilton 1962,26, 27 159. Sol le Konstantma, A. Radnoti 1957a, 268. Na kalendara iz 354. sa srpom i (N, Cambi, pismo od 2, XI 1984. i od 15, IV J991.; usp. H. je obino koii I-'V\J~f\'I,." na odredenu aktivnost u tom Medutim,
svijeta. a njihova nije uvijek
IV 1991., samo II tetrastihu kalendara iz 354, i na i to u s cf H. Stern 1981, T. XXXI, 83 (beka i T. XXIX, sl. 75 (Val. Lat. = Cod, Barb, Lat. n, 2154 i Vat. Lat. n. 9135), Usp, F. Cumon! 1966" 104-146, III de des 5mes") j drugih, se i u
aneli.

109

192

IVO BOJANOVSKI

Likovi na ploicama imaju mistino, soterioloko i eshatoloko znaenje, slino kao i u mastabama starog Egipta. Ove su ideje vrijedile sve do kraja antike (naroito u irokim krugovima). U ovoj eshatolologiji Mjesec ima prvorazredno llo znaenje, a sudbina umrlih je povezana sa zvijezdama noi. Sve su to stara vjerovanja koja su se sauvala i kroz carsko doba, pa ih tako susreemo i na simbolinim ploicama iz Konjevia u Podrinju. 14. Srebrena liica (du. 15 cm, od ega koljka 5 cm, a drak 10 cm; T. VI. 6) lica je rijedak prilog u grobnim cjelinama, III a oito je vezan za vjerovanje o kozmikoj naravi due. Dua ne propada u asu smrti, ona se die kroz atmosferu do Mjeseca i zvijezda. Tako "divizirane" due kreu se kao zvijezde eterom i hrane isparavanjem sa zemlje i mora, prolaze kroz elemente zraka, vode i vatre . Openito rasprostranjena uvjerenja bila su da due ive u atmosferi i da na tom putu trebaju hranu i nakon smrti.1I2 15. Srebreni stilus, iji je gornji dio sa povijenom ploastom glavicom pozlaen (du. 7,9 cm; T. VI, 6a)"l

dj eg'ezni predmeti
16. eljezne makaze (kare), kovane, potpuno korodirane (du. oko 15 cm). Navodno su, prema sjeanju N. Hadia, odbaene u jamu u kojoj je stajao sarkofagurna i zatrpane. 17. eljezni no, potpuno korodiran (du. oko 10 cm). Odbaen na isti nain kao j makaze.
F. Cumont 1966 .. 177-252. IV poglavlje ("La Lune seJour des mons"). Tome Je mnogo doprinijela i astrologija. Po tom u~enju. mjesec koji brzo prolazi 12 zodijakih znakova nebeska.ie lada koja utjee na zagrobni ivot (s. 180 ff.) . ak i spomeni mrt vih 3. 7 i 40 dana nakon smrti potjeu od rtava koje su prinosili jo Sirci (s. 180-182). Veza izmedu mjeseca i sudbine dobrih dua postojala je kod Grka . Orfijci su mjesto (nebeski prostor) za skupljanje dua nazivali Uranovim prostorima (gr. ouran6s = nebo). Misti (uesnici misterija) izraavali su se jezikom simbola, likovnih prikaza iz profanog ivota; cf. . Basler 1976.,86. I I I N. Cambi. (pismo od 2. XI 1984) iznio je miljenje da bi lica, vjerojatno, mogla biti vezana uz trodijelni recipiJenl. Izgleda mi po ostalim prilozima da se radi o dubljim vjerskim pobudama. 112 F. Cumont 1966., 107 ff; iz Sirije se kult vjetra nakon aleksandrijske periode proirio i na grko -rimski svijet (F. Cumont 1899 .. 94-97). Boanstva vjetra dio su kozmike (astronomske) religije, koju su razvili babilonski sveenici u helenistiko doba . Vjerovanje da su due zrane i da ih nakon smrti nose atmosferski vjetrovi bilo je, posebno na Orijentu, iroko proireno, pa su Je i prikazivali kao pticu (Seelenvogel); cf. W. H. Roscher 1890.-1897.,11,1, col. 233, s. v. lnferi. II .' Stilusi su u rimskim grobovima III i IV sl. pronaeni i u Sasama (D. Srejovi 1965a., J 2, T. X, 4. grob 15 - skoro identian, ali bronzani primjerak koji autor definira kao kozmetiki, odnosno medicinski pribor). te u grobovima na Glasineu (itluci . F. Fiala 1892 ., 405 , gom oIV; Rusanovii. F. Fiala 1894., 732, gomo XVII; Okrugo, F. Fiala 1896., 448, gomo I, sve eljezni stilusi) . Svi ovi nalazi pripadaju istom (irem) podruju kao i Konjevii U istom arealu Romanije. kao prilozi u rimskim grobovima - gomilama. n'alaze se i spatule. noevi , pincete, kljue v'i i dlijeta, sve predmeti od eljeza 0); efr. I. Bojanovski 1981. , 144 ff. br. 22. Usp. A Benac - B. ovi 1956.. 16 = A Benac - B. ovi - J. Sunik (wkopisni katalog Glasinca)
IIII

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVIC-POLJA U ISTONOJ BOSNI

193

e) Predmeti od stakla
18 . Stakleni IacnlJ7arium zelenkaste boje (dim: visina 9 cm, visina grla oko 4,5 cm,
najvea irina 4,8 cm; T. VI, 4). U staklenci nisu primijeeni tragovi masnoa. Ova vrsta lakrimarija po svom tipu pripada balzamariju s ljevkastim grlom, cilindrinim vratom i krukolikim trbuhom, koji se razvio ve u kasnijoj fazi incineracije. Slian mu je po obliku ikrukoliki (?) primjerak, sauvan samo u brojnim fragmentima. 114 19 . Drugi iacrimanum hotimino je razbijen kao "nevrijedan". Dijelovi su prikupljeni na rubu ceste kod izvuenog sarkofaga (sl. l). Dno je deblje, a ulomci gornjeg dijela tanj i. Osobno sam prikupio 17 ulomaka ovog recipijenta razliite veliine. Lijevan je od mlijenog (zadimljenog) stakla. Ovaj prilog ovdje uvjetno nazivamo lakrimarijem, jer je mogao biti koriten i za pomasti (balzam), ali se na prikupUenim ostacima nisu sauvali nikakvi tragovi. (T. VI, 5). Ovim su obraeni svi predmeti iz inventara pogrebnog rituala i inventara grobnih priloga iz nalaza na lokalitetu Luke.

NEKI PROBLEMI DATIRANJA NAlAZA

Ve sama stilska obrada figura na ploicama ukazuje da rad pripada kla si nom razdoblju toreutske umjetnosti, to se uklapa u ve navedene injenice. Ono to ovu umjetnost posebno valorizira Je pomanjkanje svake suvine dekorativnosti . Ikonografski izraz je ist a figure na laminama djeluju poput simbola. Teme su rimske, bez sinkretizma. Likovi su dati proporcionalno, izraajni su i dobro impostirani. Rimski je i ornamentaini dio (uokvirenje), to istie i N . Cambi, pa ova lamina sa zabatom i pravokutom podsjea na rimske kalendare, poput uvenog kalendara iz 354. koji se katkad naziva i Filokalov, i drugi. Reljef iz Konjevia je visok, a volumen figura odvaja se od pozadine koja je ista, prazna. Lica su individ uali zirana, s pogledom upravljenim u daljinu i u istom pravcu. Likovi su, inae, dati enface, u profilu i poluprofilu, a glave u profilu. Likovna i plastina interpretacija svedena je na osnovne crte. Carev lik na kvadratnoj lamini datira ovaj sarkofag u doba vladavine Septimija Severa, i to, kako zaklj uuje N. Cambi, u vrijeme oko 193 . godine, kada je novi i nastao. Meutim, on se javlja i kasnije. To je, po Cambiju, tip portreta sa srpastim pramenovima na elu. Ve i ove stilske konkordancije, a napose izgled careve kose i brade , kao i cijeli koncept carevog lika, upuuje na vrijeme pred sam prijelaz I u III stoljee, ili neto malo kasnije (T. V, 2). Sam kovei vremenski i tipoloki pripada trakim radionicama l i II stoljea, koje se jo uvijek oslanjaju na helenistike uzore. Razvitak od trako - helenistikog okova

114

Kako su predmeti iz provaljenog groba (sarkofaga) u Konjeviima brzo postali trgovakom "robom", vidi se i po ljudima koji su ih otkupili od radnika : lakrimarij je otkupio Redo Mehi iz Nove Kasabe, Belerofonta bez Pegaza Kojo Tomi, poslovoa V. P. 6533 pogon Drinjaa. onaj isti koji je trebao nadzirati radove, a Belerofonta s Pegazom Ahmet Begovi iz Donje Dubrave kod Tuzle, itd. Usp. bilj. 84.

194

IVO BOJANOVSKI

do tehnike limenih ploica (Iamina) i panonskog okova II I i IV stoljea bio je jo dug. Ni tipoloki ni stilski jo se ne uklapa u, inae, dobro poznati razvitak koveia za nakit u Panoniji od III do IV stoljea. Ve iz opisa pojedinih dijelova, koji su pripadali samoj kutiji iz Konjevia , jasno se vidi da ne odgovaraju tipovima koveia tzv. tekog okova 111 koji nalazimo na brojnim tipovima kut0a iz Intercise od III do V stoljea. Ako uzmemo u obzir i srebrene ukrasne ploice (lam ine), okov iz Konjevia je posve lagani okov koj i se sastojao samo od tordirane srebrene ruke na poklopcu i srebrenog okova za bravu s kljuiem. Izuzevi arke od nehrajue bronze, na koveiu iz Konjevia i nije bilo drugog okova, osim ve navedene srebrene ploice sa simbolinim mitolokim pri zo rima, 116 koja je pokojniku trebala pomoi na dalekom putu uzagrobni iVOt. U taj kompleks spadaju i Meduze (Gorgone), simboli lunarnog mita i Sunca, koje imaju apotropejsko dj elovanje. Slinu namjenu (funkciju zatite) imale su i Belerofont - scene, pa i carski portreti na manjim medaljonima iz III stoljea. 1I7 Tip koveia samo s ruicom i s okovom za bravu bio je proiren u Italiji i u zapadnim provincijama. Po miljenju A. Rad n6tija, jedan od proizvodnih centara takvog okova nalazio se u I i JJ s toljeu i u Dalmaciji. Zapravo, sam tip okova formirao se u Italiji, odakle je, moda neto pojednostavljen, preao u Dalmaciju a potom i u Panoniju II; Najvei broj primjeraka ovog tipa javlja se u III stoljeu, dakle, neto kasnije od kutije iz Konjevia . Razvitak okova u Panonij i se i dalje nastavljao s formiranjem tzv. tekog okova raznih tipova, o emu je ve neto reeno naprijed. U lntercisi najvei broj takvih kove ia javlja se u IV stoljeu kad ve poinje i domaa proizvodnja. to se tie daljnjeg razvitka, posebno figuraino ukraenih koveia s okovom, njihova proizvodnja u Panoniji i u njoj susjednim oblastima poinje tek nakon vladavine cara Aurelijana (270. -275.), a onih medaljonskog stila odgovara ve vremenu prve tetrarhije . Paralelno s navedenim tipolokim razvojem koriste se i dvije vrste okova koji su razliiti po materijalu i njegovoj izradi: teki lijevani (gegossen) i jaki , ali laki, kovani (gepraeglen) okov od lima . Sastavni dijelovi brave su lijevani (kao i kljui), a ruke (Griff) su takoer najee lijevane. To je ve due nego stogodinji razvitak panonskih kutija . Druga grupa kutija s lijevanim okovom, kako smo rekli , bila je proirena u istonom dijelu Carstva. Proizvodni centri ove velike grupe nalazili su se u Trakiji, na donjem od sjeku dunavskog limesa, gdje se proizvodilo mnogo oruja, posebno paradnog
I I,

11 (,

117 I I,

Svestranu analizu na osnovu veeg broja kutija iz Panonije dao je A. Radnoti 1957a. , 241-253, sl. 53-58 (rekonstrukcija kutija). To su: I)" mit Winkelband versehen Kaestchen" (s i. 53); 2)" mit se heibenfoermige Beschlaege" (sl. 54); 3) "mi t Kanten - Bese hlaege" (sl. 55) 4) " mit breiten Streifen bedeckt" (sl. 56); 5) "mit Winkelbeseh laegen gennant" (sl 57); 6) "mit Besehlaegen voJ!staendig bedeekte Vorderse ite des Kaestch ens" (s l. 58) Usp. j ss. 294-295. sl 58-97 + katalo: okova, 321-363. F. C~umont 1966., 206, 207: primjeri su iz Evrope (Scarabantia, Atena, Rim ) s astralnim si mbolima, polumjesecom i es tokrakom zvijezdom, ustvari, Suncem. Luna i Sunce su simboli neprolaznosti; efr. D. G aspar 1971.,30. A. Radn6ti 195 7a. , 273-275. A. Radn6ti 1957a. , 29 3; cf. C. Pat sc h 1926., Bb. Sp. 222 ff. i A. Gnirs 1915, 122, A. Radn6ti 1957a., 295.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVIC-POLJA U ISTONOJ BOSNI

195

(Paraderuestungen)1l9 Taj se proces relativno brzo irio pri emu je glavnu ulogu imala vojska, te je doao i u neposrednUu svezu s Panonijom, gdje se ve u poetku primjeuje sve vei utjecaj trakog okova. Centri proizvodnje postaju Serdica, Sirmijum, pa i Siscija, to znai tamo gdje su bile osnovane kovnice novca i vei pogoni za proizvodnju oruja, napose paradnog, zato se upotrebljavala iskljuivo tehnika lijevanog lima (Blechtechnik).'2o Kovei iz Konjevia pokazuje ve i neke panonske utjecaje, ali su oni, ipak, donekle razliiti (N. Cambi). Konstrukcija brave vraa nas na starije italske forme, koje se ogledaju i u formama uokvirenja. Sam sadraj srebrenih lamina vjerojatno je i nastao u krugu najbliih proizvodnih centara (vjerojatno na liniji Argentarija - Sirmijum) koji su radili u 121 To je, ujedno, i vrijeme proimanja pojedinih tipova runih tehnici lijevanog lima. koveia - italske, dalmatinske, zapadnoevropske i tra ke proizvodnje - koje, sudei po liku Septirnija Severa na kutiji iz Konjevia, pada u drugu polovicu 11 stoUea. Na kutiji iz Konjevia dolaze do izraaja ve sve etiri proizvodne kole. U vrijeme Septirnija Severa (193.-211.), koji je i sam 201. boravio u Sirmijumu, a moda i u Argentariji, gdje su podignuti spomenici najprije njemu, a kasnije i sinu mu Karakali, proizvodnja srebra ve je uvelike bila razvijena. 122 Prvi procuratores metalIorum Pannon(icorum) et Delmat(icorum) spominju se ve od 160. godine. Ujedinjenje oba metalna saltusa biloje zavreno jo u vrijeme Marka Aurelija (161.-180.) U vremenskom okviru od Hadrijana do Septirnija Severa, a svakako i dalje, oito je jaala i proizvodnja srebrenog lima u officinama Argentarije, a u pojedinim pogonima uz velike logore, kakav je bio i onaj u Sirmijumu, gdje su se, moda, ve proizvodili i koveii sa simbolino ukraenim srebrenim ploicama i okovom, dakle i prije nego to su ovdje osnovane kovnice novca, 123 koje su imale i posebne officine za izradu paradne i luksuzne robe. Naalost, zasadaje kutija iz Konjevia osamU en primjerak ove vrste (slian, ali od bronzanog "lima" uva se u Upravi rudnika i flotacije srebra u Sasama kod Srebrenice), a da bi se o tome moglo govoriti neto odreenije. Valja se, ipak, nadati da e i velike nekropole oko Sirmija dati neto od toga materijala. Nemajui, dakle, potpuno objanjenje koje bi bolje razjasnilo ovaj okrnjeni friz iz Konjevia s likovima boanstava i personifikacija i njihovih zodijakalnih simbola, pridruIIY
1211 121

122

123

A. Radn6ti 1957a., 294. A. Radn6ti 1957a., 294 ff. A. Radn6ti 1957a., 294-295. Neki nalazi iz Intercise ukazuju na Sirmijum kao mjesto proizvodnje okova i kutija u prva dva decenija IV st., kao npr. okov n. III s limenim aplikacijama, likom Merkura i scenama iz Heraklovog mita, i Sol - kvadriga (A. Radn6ti 1957a., 248). Cr. D. Gaspar 1971., 34 (Kaiserkult). Carskom kultu je asociran i kult Herkulesa (ibidem, 33 tT) l. Bojanovski 1988., 198 ff., bilj. 34, 35, 37, 38, 41,42 (s.v. procuratores). Cfr. 1. BOJanovski 1982.,89-120, sl. 1-3 i T. l, II i VII; usp. I. Bojanovski 1972,38-44, sl. 1. Kovnica u Sirmiju (SIRM) bila je otvorena tek u doba Konstantina Velikog oko 320., ali Je uskoro bila zatvorena da bi je zamijenila kovnica u novom carskom gradu Konstantinopolisu (330.). Ponovo je otvorena 346., ali je opet zatvorena 367., pa se u njoj lijevaju samo zlatne ipke. Opet je bila otvorena za cara Gracijana, pa uskoro sasvim zatvorena; v. B. Zmaj i 1953., 13-16. Kovnicu u Sisku (SIS) otvorio je car Galijen 259., ali je s radom potela 262. g. Usp. N. N. Siscia J 1931., 3 ff. Siscia je ostala sve do svog pada (propasti) 387. g. najvea kovnica Carstva (ibidem) Cfr. R. Goebl 1953.,5-31.

196

IVO BOJANOVSKI

ujem se rij e ima H. Sterna kojima je zakljuio svoje izlaganje o Oltaru iz Gabija na rijct: i Anio - "nisam (potpuno) kadar da shvatim namjere i smisao ovog predmeta" .124 Pogotovo ne zato to astraini ciklus iz Konjevia nije do nas dopro kompletan, za razliku cl poznatih nam kalendara zodijakog tipa (karaktera) , kakvi su Oltar iz Gabija (otkri\" n 1792., sada u Louvreu) i Ciklus mjeseci iz Tanaisa (de Tanis) u Egiptu (naen 1883. , sada u Britanskom mu zeju), oba pove za na sa zodijakalnim ozn akama, a k tome jo oba imaju punih dvanaest mjeseci ,m koliko je prizora, vjerojatno , imao prvobitno i zvjezdani ciklus iz Konjevia. Oba navedena kalendara datirana su u I i prvu polovini II stoljea. T rei kalendar, takoer sa simbolima zodijaka, iz el-Dema u Tunisu , pripada ve kraju Il i I II swljea , pa je, otprilike, savremen nalazu iz Konjevia, a izveden je na velikom mozaiku koji evocira vjerske sveanosti ili slike boanstava - zatitnika pojedinih mjeseci, a samo tri slike cikJusa prikazuju sezone (juni, juli i septembar). 1 26 Od dvanaest mjeseci je sedam oznaeno imenima kako se normalno piu u latinskom jeziku: lanuarius , Februarius, Iunius, lulius , September, November, December, dok Marti as , Apriles, Maias , Avgusta s i Oc tobres imaju pridjevski oblik imena u akuzativu plurala . Ako, dakle, "kalendar" iz Ko njevia i ne bismo mogli tretirati kao pravi kalendar nego vie "kao neku pomo za vreme nsko orijentiranje" ,127 ipak nekompletnost ovih simbolikih prizora doivljavamo kao veliku tetu i veliki gubitak za nauku. Po svom sadraju " kalendar" iz Konjevia najblii je Oltaru iz Gabija i zodijaku iz Tanaisa, na kojima su prikazana gl avna boanstva i njihovi atributi, s njihovim zodijakim oznakama, pa prema tome ima sve elemente kalendara, dok ostali latinski ciklusi mjeseca (nj ih 19 na broju) uglavnom , evociraju glavne sveanosti (Mamuralija, Veneralija, Natalis Mercurii , Natalis Dianae, Isija, Saturnalia, Pro salute rei publicae (l. januara), Pro salute Imperatori s (3 j anuara) = Ad ventus Anni novi (1 .-3. januara), Lupercali a itd, i razne fenomene u sezoni, meu kOJ ima poljske radove, proizvode zemlje, sezonu lova , hvatanje ptica itd. Kadaje rije o simbolinim reljefnim slikama iz Konjevia, ini mi se da je u pitanju, ipak, neka vrsta kalendara koj i je do nas, oito, doao nepotpun, a koj i je izvorno , vjerojatno, imao punih dvanaest mj eseci, pa ak i duplikate za dva mjeseca. U nJ egovu se sastavu javlja i jedna personifikacija za mjesec lulius, odnosno personifikacija ljeta kao sezone, te po tome kronoloki stoj i izmeu dvije poznate nam serije, onih iz I i prve polovice II stoljea i itavog niza (njih 19) ciklusa iz kasnijeg vremena , u kojima preteno dolaze " im age de genre" , po emu se sadrajno razlikuju od dva najstarija cik28 lusa - Oltara iz Gabija i ciklusa mjeseci iz Tanaisa. 1
I ,~ !l . Stern 198 1 , 435: "nous sommes hors d'etat de comprende la destination et la signification de
,<

1-

12(,

ll':
I,X

cet objet' . a odnosi se na naj stariji sau v ani kalendar iz Gabija (I'autel de Gabies) iz I st. carstva. H. Stern 198 1.,434 ff. (L' autel de Gabies) i 435 (Le cycle des mois de Tanis), oba s 12 mjeseci u godini. pri e mu je svaki mjesec prikazan s astronomskim podatkom, evokacijom neke vjerske s veanosti ili nekim fenom enom sezone. Ova dva naj starija rimska kalendara mogu se datirati u prvu etvrtinu ili u sredinu rr stoljea odnosno kao donju k.ronolo ~ ku granicu postanka u Il s tol.je u : cf. H. Stern 1953 .. 220-221 i H. Stern 1981 .. 432 , biJj. 2. H. Stern 1981 , 435-439, T. III, sl. 6 (mozaik mjeseci) i T. IV- VII, sl. 7-22 (detaUi Le pavement d'l Djem, Tuni sie). . I. Cambi , pismo od 19. VI 1991. H. Stern 198 1.,435-439.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVr-POLJA U ISTOCNOJ BOSNI

197

Uz ulomak kalendara na kamenu iz tome, ulomak kalendara iz rimske Na ulomcima kalendara iz po Patschu, Nimfa U) pridrava trbuastu posudu; desno od prikazana je trumfalna (quadriga) je uklesan nepotpuni akrostih: lullus sum Cllmsuctus messem arbor fum ....... Kalendar iz bio preuzet iz kraja, IZ u voe II Na drugom ulomku naturalistiki je Ovan, znak zodijaka za -april (20. III 20. IV). Oba da je ve u " i III i u Bosni bilo kalendara, raspravljati ni idejnoj osnovi vjerovanja u posmrtni ivot pravednih se formiralo u carsko doba na osnovu uenja filozofskih kola. je o torne reeno, ali usput. No, moda se i zato ukae prilika. samo na neke radove te vrste, upravo arheolokim IJO OSlala otvorena neka pitanja, najvie naina na je bio provaljen i opljakan Ovdje
neemo

12\)

K.Patsch 1910.,182-190, s.187ff. 7(vis.O,157 ir.O.15m)i 8(v]s 6 ir.O,12cm)sI.12i 13 WMBHXII, 1912, 146-147 uo Na prvom mjestu istiem rad F Cumonta 1966.. je svestrano i duboko zahvatio tiku simbolizma, i to na osnovu doanstava sauvanih do danas. Istakao bih i rad O. 1971., l i ll, a posebno Probleme" analiza motiva Tom 1971.11, 26-39 i Tarr; l osnovu brojnih nalaza u ali i drutvenih i tllozofskih i na rad . Baslera 1973, 267-276, na bazi nekih elemenata i motiva kasnoantike bazilike u autora iz 1976., 79-96 o orfikim elementima u simbolici steaka. poZenici, kao i na rad N. Cambi 1967.,55-78, T. IX-XIX, O personifikacijama sebno bih elio upozoriti na Salone - clpusima i sarkofazima, 1988.,5-202. T. doba na J-XXXI!, s simbolike i u ivot na I plodni istaknuti radovima. Istme o tim stvarima" jednako iu je i J. Kribl 1982., 5-63, u radu KOJi nas uvodi ~ ta zaIllmaju i savremene mislioce kao i vola i smrti je pred nas i nalaz iz o smo

198

[VO BOJANOVSK[

Dodatak

A RHEOLOKI NAlAZI IZ NOVE KAS.4BE

U Novoj Kasabi na Jadru vodili su se svi znaajniji kupoprodajni i struno-istraivaki razgovori u vezi svih okolnosti nalaza i prodaje "blaga" opljakanog iz sarkofaga u K o njeviima , a iz Nove Kasabe su bili i svi radnici grupovoe N. Hadia. To nam je dalo povoda i priliku da istraimo i arheoloki fundus ovog naselja koje ima vrlo dugu tradiciju . Nova Kasaba je manja arija, centar najblie okolice, s poznatom damijom i minaretom od zelene sige (petrografski sastav je andezit tuf), a uz damiju i s manjim naseUem te trgovakim i zanatskim dijelom. IJI Tom je prilikom u Novoj Kasabi otkrivena i bogata ostava od ukrasnih ploa (3 primjerka) i bronzane dugmadi (434 primjerka), to otprilike, ini treinu ostave (depoa), dok je ostalo, navodno, propalo. NaJaz je datiran u stariju fazu kasnog bronzanog doba (Br. D - Ha AJ).132 U zaseoku Vranovina, u dvoritu Sulje Avdagia , naeni su fragmenti rimskog crijepa, a izoravao se i tesani kamen i malter. Pria se da se iz nj iva (danas ve livada) obilno izoravaja i rimska cigla, te da je kod Kamena (ve uz Jadar), navodno, bija i " crkva", vjerojatnije jedna rimska villa ruslica. 133 U blizini kue S. Avdagia nalazi se i vei dio rimske stele sa dvije polufigure (dim. 54 x55 x l8 cm). ena u zatvorenoj desnoj ruci dri ovalni predmet (nije jabuka, a bliije jajetu). Na glavi joj je veo koj i pada i preko ruku, a ispod vela marama. Poloaj lijeve ruke je nejasan. Mu, neproporcionalno velike glave, dat je u poluprofilu, okrenut eni; glava je en face. Desnom rukom obujmio je enu oko njenog desnog ramena tako da se lijepo vid e svi prsti desne ruke. Gologlav je. ali se frizura ne vidi jasno. U lijevoj ruci dri neki duguljasti predmet, dug 9 cm koji podrava s dva prsta (palcem i kaiprstom')), o ito svitak (volumen), to znai da je rimski graanin. Detalji nonje nisu posve jasni. ini se da mukarac preko lijevog ramena nosi nabranu togu kojaje bila nacionalna rimska nonja. Visina figura iznosi 48 cm, a irina polja 40 cm. Izrada je slaba, oito rad lokalnog, nevjetog majstora. Vremenom, lica figura su oteena. Gornji i donji dio spomenika su propali. Kamen je lokalni ljutac (?). Rub spomenika je istaknut, a fi gure smjetene u plitku niu. Ornament ruba je vitica, ali se slabo vidi. Na spomeniku su prikazani d o mai ljudi to potvruje i njihova nonja i - svitak 134 Nova Kasaba je leala na glavnom putu Sarajevo - Drinjaa na Drini, udaljena od Drinjae 12 km, a isto toliko i od Vl aseni ce. Od starina je bila vano usputno naselje.
1) 1

A Bcjli

D~ B. o'vi 1975.. 11-14, sL l i T. L

1961.,225-249.

m I. BOJanovski 1981., 146 i 174 ff, br. 32. sl. 4.V ila je mogla sluiti i kao putna stanica, kua za jelo i konaenje , odnosno taberna (gostionica) sa talama i sobama (konakom) za goste. Uree nje cursus publicusa bilo je u razno doba ra z liito u reiji i na otkUpu, ali i kao kuluk; cf. D. Sergejevski 1943., 127. Za cursus publicus vezana.ie i dravna pota. Na mjestu antikih kra ma i gostionica na e se, obino. dosta sitnog novca (Hai api kod Glamoa. Gromile u starom ipovu, Klepci kod ap1.iine , Kazanci kod Gacka i dr.). I )" I. Bojano vski 1981.,147, sl. 4. cf. A Bejti 1961. , 237.

RI MSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-P O LJA U I S TO NOJ BOSNI

199

Kroz naselj e u Novoj Kasabi vodio je i rimski put i, kako me je obavijestio Meho Tajinadi, stanovnik Kasabc i radnik na cesti, prilikom obnove puta 1968, bio je otkopan stari rim ski ko lnik, navodno , od kocke,J35 I dok se rimsko naselj e (villa ili vicus) nalazilo vie uz obalu Jadra - u dananjem zaseoku Vranovina (mogue je da se u tom nazivu sauvalo ime srednjovj ekovnog sela ?), dananji centar nalazi se uz samu cestu , Put je, dakl e, i u rimsko doba vodi o trasom kao i dananja cesta, trasiranjo od Rimljana, a moda ve i u kas nobron zano doba, kako je pokazala ostava iz Nove Kasabe L 16 Na srednj ovjekov no naselje u Vranovini ukazuje srednjovjekovna nekropola Grebaevac u NovoJ Kasabi , na koj oj se sa uvalo 10 steaka u obliku sanduka i stela, a na lazi se ispod Vranovine blizu desne obale Jadra, m lzmeu Drinjae i No ve Kasabe na iljastoj i visokoj stijeni nalaze se ruevine srednjovjekovnog grada Kuiata (Kuiata) , koji je ovaj drum nadzirao u srednjem vijeku (1435,,1410 ,; 1396, Podkulat) i u osmansko doba ,Ds Sama Nova Kasaba , kao to joj i ime kae, osnovana je u osmansko doba, Osnovao ju je i u njoj kao svoju zadubinu podigao damiju Musa-paa, budimski vezir, zakladnicom (vakufnamom) iz 164 3, Bio je to domai ovjek rodom iz Vikoa , i z meu Foe i Pljevalj a, Poginuo je u pomorskoj bici kod Negroponta kao admiral (kapudan-paa), etiri godine nak on izgradnje naselja i damije u Jadru, 139

Cf. Ph, Ballif 189 3, , 40 navodi "",im ladarth ale aufgegrabene Strassenpflaster", Usp, I. Bojanovski 1981. , 146 ff. i 174 (trasa ceste: Karaul a - Sikira - Mramorac (milj okaz?, dolin a poto ka Lu kavice - Han Podgora na Jadru - Nova Kasa ba na Jadru - Konjev i i - Drinja a , odakle se nastavlja uz i niz Drinu , 13r. Vidi bilj , 13 2, 1)7 , B e l agi 1971 , 68, Cf. A. Bejt i 1961.,237 ff. , lok, Greb aeva c sa 10 spomenik a. est sanduka i e tiri "stoj e e plo e" , m H, Kreevij a ko v i 1953,,1 3; cf. E, e l ebi 1979,, 480 ff. I3Y A. B ejti 196 1,,225-23 4 (historijat naselja) i 23 5-249 (arhitektura naselj a i spomen ici ).
11.1

200

IVO BOJANOVSKI

IZVORI
CatulI. = C. Valerius Catullus, Carmina. Cic. Off. = Cicero , De officiis. Cod. Barb. Lat. = Codex Barb. Latinus N~ 2154. Col um. = ColumelIa, De re rustica. Fest. = Sex. Pompeius Festus, De verborum significatione. Hor. sat. = Q. Horatius Flaccus, Saturae sive serrnones. Itin. Anton. Antonini Augusti itineraria provinciarum et maritimum. Iuv. = luvenalis, Saturae. Not. dign.= Notitia dignitatum, ed. O. Seeck, Berolini 1876. Petron. Petronius, Satirae. Plin. nat. = C. Plinii Secundi Naturalis Historia libri XXXVII , in aed. Teubneri, Lipsiae 1906. Tab. Peut. = K. Miller, ltineraria Romana, Roemische Reisewerk an Hand der Tabula Peutingeriana. Stuttgart 1916. Tert. virg. vel. = Tertullianus, De virginibus velandis. Thuk. = Thukydides. Varro ling. = Varro, De lingua Latina. Vat. Lat. = Codex Vaticanus Latinus N~ 9135.

SKR-1CENICE
ARR AV BMC Bull . Com. CIL Coh. Arheoloki radovi i rasprave. Zagreb. Arheoloki vestnik. Ljubljana. British Museum Coins. London. (H . Mattingly , Coins of the Roman Empire in the British Museum, l-JI , London 1950.). Bulletino della Commissione Archeologica Comunale di Roma. Roma. Corpus Inscriptionum Latinarum. Berolini. H. Cohen, Description historique des monnaies frappees sous I'empire romain. Graz 1955. lanci i graa za kulturnu istoriju Istone Bosne. Tuzla. Enciklopedija likovnih umjetnosti. Zagreb. Godinjak. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine . Centar za balkanoloka ispitivanja. Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo. Paulys Realencyclopaedie der Altertumswissenschaft (izd. G. Wissowa - W. Kroli). Stuttgart. H. Mattingly - E. A. Sydenham, The Roman Imperial Coinage, I-Il, London 1962.

GT ELU Godinjak CBI -

GZM RE RIC

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

201

Symbolon TIR K 34 VAHD WMBH

lahrbuch fuer Symbolforschung. Basel. Tabula Imperii Romani K 34 Sofija - Naissus - Serdica - Thessalonike. Ljubvana 1976. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien.

UTER 4 TURA
M. R. ALFOELDI

1957.

A. BADURINA

1976.

1979.
PH. BALLIF E. BARBIER

.1893. 1962.

.BASLER

1973 .

1976.
M. BAUM D. SREJOVI

1959. 1960.

A. BEJTI

1961.

A. B. A. B. .

BENACOVI BENACOVI - 1. SUNIK BELAGI

1956.

Schmucksachen. U: Intercisa II (Dunapentele). Geschichte der Stadt in der Roemerzeit. Budapest, 1957 .,399-475. Ranokr anski relikvijar iz Novalje. Materijal XI1, IX Kongres arheologa Jugoslavije u Zadru 1972. , Zadar, 1976.,283-295, T. I - XVIII. Leksikon ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kranstva. Zagreb, 1979. Roemische Strassen in Bosnien und der Hercegovina. Teil I . Wien, 1893. La signification du cortege represente sur le co uvercle du coffret de "Projecta". Cahiers Archeologiques XII, Paris , 1962,7-33. Gnostiki elementi u temelj ima crkve bosanske. Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica , 1973., 267-276. Orfiki elementi u simbolici steaka. Dobri pastir XXII, Sarajevo, 1976., 79-96. Prvi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama. GT Ill, 1959.,23-54. Novi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama. GT IV, 1960. , 3-31. Nova Kasaba u Jadru. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 196 J, 255 ff. Glasinac. Dio l. Bronzano doba. Sarajevo, 1956. Glasinac (rukopisni katalog)

1971. 1972.

Steci.

I. BOJANOVSKI

Kataloka - topografski pregled. Sarajevo, 1971. Severiana Bosnensia. GT IX, J 972. , 37-52, sl. 1.

202

IVO BOJANOVSKI

1976.

1981.

1982.

1988. N. CAMBI 1962. 1967. 1980.

1985.

1988. F. CUMONT 1899 . 1966. E. ELEBIJA B. OVI l. REMONIK 1979. 1975. 1963.

1965.

E. DIETZ

1948.

D. P DIMITROV

1962.

F. FIALA

1892.

Toponim "Ad Fines" (Itin. Anton. , Tab. Peut) i njegova znaenja (Sinonimni toponimi Ad Fines , Equoranda. Kobiljaa) . Godinjak CBI XlIII I I, 1976., 307 -320. Prilog prouavanju antikih naselja i komunikacija u istonoj Bosni. Godi njak CBI XIX/l7 , 1981. , 125-197. Antiko rudarstvo u unutranjosti provincije Dalmacij e u svjetlu epigrafskih i numizmatikih izvora. ARR VIII-IX , J982., 89-120. Bosna i Hercegovina u antiko doba. Sarajevo , 1988. Sarkofag Gaja Albucija Menippa. V AHD LXIIILXIV, 1961.-1962.,99-111. Personifikacije godinjih doba na spomenicima Salone. V AHD LXII, 1960. (1967),55-78. Naknadna razmi ljanja o dva staklena privjeska u Arheolokom muzeju u Splitu. Fiskoviev zbornik I, Split, 1980., 91-96. Antika skulptura u arheolokoj zbirci Franj eva kog samostana u Sinju. Kai (Zbornik) XVII. Split, 1985. , 415-433. Antiki sarkofazi na istonoj obali Jadrana. Split 1988. Textes ct monuments relatifs aux mystere Ul: Mithra I. Bruxelles, 1899. Rec herches s ur le symbolisme funeraire des Romains. Paris , 1966. Putopis . Odlomci o jugoslovenskim zemljama (p reveo H. abanovi). Sarajevo, 1979. Ostava iz Nove Kasabe. GT XI, 1975., 11-14, T. [ Kataloke jedinice br. 1-149 u: N. Mileti , Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do najnovi jeg doba. Sarajevo, 1963. Rimska vila u Viiima. GZM n.S. XX, 1965 ., 147-260. Die Asehenkisten von Poetovio. lahreshefte des Oesterreichischen Archaeologi sc hen Instituts in Wien , XXXVII, Wien, 1948., 151-174. Le systeme decorati r et la date des peinlures mmales du tombeau antique de Silistra. Cahiers Archeologiques XII, Paris, 1962. ,3 5-52. Rezultati prehistorikog ispitivanja na Glasincu u lj etu 1892. GZM IV , 1892.,389-444 , T. I-III.

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POllA U ISTONOJ BOSNI

203

1894. 1896. P. R. FRANKE M. HIRMER M. GARAANIN D. GASpAR 1961. 1976. 1971.

A. GNIRIS R. GOEBL

1915. 1953.

P. HABEL E. HAMILTON N. HIMMELMAN WILDSCHUETZ V. HOFFILER B. SARIA 1. KLEMENC 1. KLEMENC V. KOLEKP PETRU T. KNEZ H.KOLLER V. KONDI

1895. 1962. 1970. 1938. 1956. 1972.

Uspjesi prekopavanja prehistorikih grobova na Glasincu godine 1894. GZM VI, 1894.,721-760. Rezultati prekopavanja prehistorikih gromila na Glasincu godine 1896. GZM VI1I, 1896.,429-461 . Roemische Kaiserportraets im Muenzbild. Muenchen, 1961. O problemu starobalkanskog konjanika. Godinjak CBr XIIVII, 1976. , 273-283. Spaetroemische Kaestchenbeschlaege in Pan nonien. Acta Antigua et Archaeologica , Tomus XV. I. (Textband) i Tomus XV . 2. (Tafelband) , Szeged 1971. Fuehrer durch Pola. Pola, 1915. Der Aufbau der roemischen Muenzpraegung ln der Kaiserzeit. Numismatische Zeitschrift 75 , Wien, 1953.,5-31. RE, III, 1895.,425. La mythologie, ses dieux, ses heros, ses legendes. Vervier, 1962. Der Sarkophag aus Mengiste. Mainz, 1970. Antike Inschriften aus lugoslavien, I. Zagreb , 1938. Grobne krinje za pepel pokojnikov iz empetra v Savinjskoj dolini. AV Vl/-4, 1956.,392 ff. Antine grobnice v empetru. Ljubljana , 1972.

1986.

1978.

G. KOSSAK

1991.

H. KREEVLJAKOVI 1. KRIBL

1953. 1982.

Oblike antinih grobov na Dolenjskem. A V XIX , 1986.,221-238. Die lenseitsiehre, ein pythagoreischer Ritus, Symbolon 7, Basel. Nalaz iz Ritopeka. Vesnik Muzejsko-konzervatorskog drutva NR Srbije (Materijali) XVII, Beograd, 1978. Prolegomena zur Bilderzaehlung bei den IIlyrern. Zbornik radova posveenih akademiku Alojzu Bencu, ANUBiH XCV/27, Sarajevo, 1991., 151-162. Stari bosanski gradovi. Nae starine I, Sarajevo, 1953.,7-45. Eshatologija (Smrt - Besmrtnost, Pakao - isti lite, Raj - S onu stranu dobra i zla) Nikolaja Berajeva. Zagreb, 1982.

204 J. KUBIl\JSKA 1968. 1934. 1967. 1957. 1956.

IVO BOJANOVSKI

L LAURAND
A. LEVI - M. LEVI
.

MANO - ZISI A. M. MANSEL B. G. E. BEANJ. INAN A. MAU N. MILETI

1895. 1963. 1938. 1959. 1960.

L NAGY
E. PAALI

V. PAKVALIN K. PATSCH

1963. 1910. 1914. 1926.

J. PETROVI

1958 . 1978. 1893. 1957.

S. PETRU V . RADIMSKY A. RADNOTI

1957a.

D. RENDI MIOEVI

1959.

Les monuments funeraires dans les inscriptions grecques de I' Asie mineure. Warszawa, 1968. Manuel des etudes grecques et latines. Tom II, Rome. Paris, 1934. Itineraria picta, contributo allo studio della Tabula Peutingeriana. Roma, 1967. Nalaz iz Tekije (katalog). Beograd, 1957., 1-59. Die Agora von Side und die benachbarten Bauten. Bericht ueber die Ausgrabungen im Jahre 1948 (1956.). RE III , 1895. , 343. Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do najnovijeg doba. Sarajevo, 1963. (katalog izlobe). "Panonnia Sacra". U: Szent Istvan Emlekoenyv. Budapest, 1938.,31-148. Rimsko naselje u Ilidi kod Sarajeva. GZM n.s. XIV, 1959.,113-136. Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960. Kultovi u antiko doba na podruju Bosne i Hercegovine. GZM n.s. XVIII, 1963, 127-153. ipovo u dolini Plive. GZM XXII, 1910. , 182-190 == WMBH XII, Wien, 1912. , 146-147. Zbirke rimskih i grkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju. GZM XXVI , 1914., 143-219. Aus dem Albanischen Nationalmuseum. Jahreshefte des Oesterreichischen Archaeologischen Instituts in Wien , XXIII, Wien, 1926. , Sp. 222 ff. Arheoloki referati iz Bugojna iLjubije - Japre. GZM XIII 1958.,267-271. Rimski grobovi z Mikloieve ceste v Ljubljani. AV 29 , 1978.,318-322. Arheoloki leksikon Bosne i Hercego vine (rukopis). 1893. Gefaesse , Lampen und Tintenfaesser aus Bronze. U: Intercisa II . (Dunapentele). Geschichte der Stadt in der Roemerzeit. Budapest 1957, 173-224. Moebel - und Kaestchenbeschlaege, Schloesser und Schluessel. U: Intercisa II (Dunapentele). Geschichte der Stadt in der Roemerzeit. Budapest, 1957.,241-363. Zlatni nakit iz helenistiko-ilirske nekropole u Budvi. Opuscula archaeologica IV, Zagreb, 1959 .. 5-17

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

205

A. RICH
W. H. ROSCHER D. SERGEJEVSKI

186 J. 1884.-1937. 1943. 1944. 948. 1950

J 952.
1956. 1957. M. SIMON

J966.

V. SKARI D. SREJOVI

1928. 1965. 1965a.

Dictionnaire des antiquites romaines et grecques (prevod sa engl.). Paris, 1861. Ausfuehrliches Lexikon der und roe mischen Mythologie. Putne biljeke iz Glamoa. GZM LIV, 1942. (I 113-176. Nekoliko neizdatih antikih reliefa. GZM LV, 1943. ( -20. Nove akvizicije klasine Zemaljskog muzeja. GZM n.s. III, 167-187. 1949.-1950. ( Japodske urne. GZM ns 45-93. Kasnoantiki GZM n.s. VII, 1952.,41-57. Bazilika u Dabravini (revizija). Sarajevo, 1956. Nadgrobni VAHD LVI-LVIX, 1954.-1957. (1 108-114. BeJlerophon chretien. d' archeologie, d' et d'histoire offerts II Jerome Carco889 ff. in Mala GZM Rimske nekropole ranog carstva u JugosJavUi. Starinar XIII-XIV, 1962.1965,49-88. Ispitivanje rimske uSasama 1961.-1962. GT Vl, 1965., 7-48. etude sur son texte et ses Le Calendrier de illustrations. 1953. Les calendriers romains iJ1ustres. U: Aufstieg und der roemischen Welt I, II, 12,2, Berlin 1981.,432-475.

H. STERN

1953. 1981.

A. KALJI Z. VINSKI W. F VOLBACH

1965. 1959. 1921. 1953. Metallarbeiten des christlichen Kultes in der etantike und im fruehen Mittelalter. Mainz, 1921. Rimske carske kovnice od god. 253-476. Numizmatika V, numizmatikog drutva u Zagrebu, 13 -16. Kult Stari nar XVII, 1966.,37-43. "Siscia I", Die Praegungen des Gallienus.
UU~'I-'''''''' 1931

B. ZMAJI

LJ.

1966. 193 L

N.N.

206

IVO BOJANOVSKJ

THE RO;\L\N S,-\RCOP]-L-\GCS FROivI KONJEVI POLJE IN E,\STER1"J BOS1'1.-\ SUi\L\HRY

Jn the course of the works on modernisation of the road Vlasenica-Drinjaa in 1968 , an important archaeological discovery took place . ln the village Konjevii near Bratunac, a bulldozer unearthed a child sarcophagus (picture l) with cremated remains of the deceased and gif ts made of silver and gold. The workers distributed valuable artefacts among themselves . However, through conversation with them and some of the villagers , it was established that there was a wooden box for jewellery (arca) in the sarcophagus, containing golden jewellery, relief symbolic laminae and other finds. Of golden jewellery, the archaeologists retrieved two rings, a golden bracelet, parts of a necklace and an earring (T. II , 1 and 2). Some silver objects were retrieved through purchase: a set of necklaces for unction (T. III , I and la), seven square laminae with figures of Medusa (T. III, 2, 2a, 2b and T. V, I), Hippocampus (T. V, 3), portrait of Emperor Septimius Severus (T. V, 2), and two lockets with represe ntation of BelJerophon (bigger plate T. IV, 1, and the smaller plate with Bellerophon-Pegasus representation T. IV , 2). Also purchased were several rectangular silver plates decorated with solar-lunar symbolics and iconography of months and seasons of the year (T. V, 4 , 5, 6 and T. VI , l and 2), whereas two plates are not decorated (T. VI , 3, 3a). These artefacts are similar to Roman calendars. The find as a whole is dated to the reign of Emperor Septimius Severus. The find from Konjevi (Konjevi Polje) is in the structure of its artefacts a diverse and rich one. However, its scientific and museological value is reduced by the fact that the contents of the sarcophagus (osteotheca) were first rifled and only later collected . Consequently, it is not only that the find is not intact, but the circumstances of its disc overy are still unknown. The sarcophagus obviously lied in situ and the workers pulled it to the edge of the road holding it by undamaged and welded cramps that can still be seen on the case (picture 3). According to accounts of witnesses, next to this sarcophagus was another one, which indicate s the existence of a Roman necropolis situated on the very edge of the road. Analytical treatment of the finds , above all the very burial rite , was deduced based on the shape of the sarcophagus and accounts of the witne sses. Given the shape of the osteotheca and other circumstances of the find, it could from the very beginning be established that the body was incinerated. The sarcophagus is divided into two parts by a partition-wall. According to the witnesses' accounts, one part contained the incinerated remains of the deceased, various implements for everyday use , a censer and lachrymal vases, whereas the other held gifts made of silver and gold, placed in a wooden box. The analysis of the distribution of the artefacts performed according to the accounts of the witnesses remained uncertain. It could be accepted that the bigger portion (picture 2) of the sarcophagus contained the box with jewellery and the censer, whereas the smaller one held remains of the bustum and implements for everyday use. Nevertheless , even as incomplete as it is, the find provides rich data contributing to our knowledge about the religious ideas of the time from which it dates, especially those related to the mortal cult and the afterlife (eschatological beliefs).

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U 1STONOJ BOSNI

207

Tabla I

4
Radovanovi

Foto: M.

208

[VO BOJANOVSKI

Tabla II

Foto: M,

Radov ano\ ' i

RIMSKI GROBNI NALAZ IZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNI

209

Tabla III

2b

Foto: M.

Radovanovi

2lO

IVO BOJANOVSKI

Tabla IV

Foto: M.

Rado vanovi

RIMSKI GROBNI NALAZ JZ KONJEVI-POLJA U ISTONOJ BOSNJ

211

Tabla V

Foto: M.

Radovanovi

212

IVO BOJANOVSKI

Tabla VI

:la

Or.
el /';
6

..

6a

Foto: M. R a do va no v i

UOK 904 (497.6 Zaloje) "02/03"

Dr. Branka RAUNIG Originalni nauni rad

URNA SA NATPISOM IZ ZALOJA

devedesetih godina XX stoljea u Malom Zaloju kod Bihaa naena je sluajno urna sa natpisom. !sjeena je od hemijski gotovo istog krenjaka , bogato ukraena reljefnim i urezanim arhitektonskim i figurainim elementima sa natpisom u 10 redova. Predstavlja najveu i najraznovrsnije obraenu urnu u nizu do sada otkrivenih urni sa natpisom u srednjem toku rijeke Une.
Poetkom

USLOVI NALAZA
Poetkom marta 1990. godine u dvoritu kue Kasima Alagia u naselju Malo Zaloje kod Bihaa pronaena je sasvim sluajno urna sa natpisom. Mjesto nalaza lei na lijevoj obali bezimenog potoia koji izvire cca 500 m sjeveroistono, tee prema jugozapadu i priblino kod mjesta nalaza pravi jau okuku mijenjajui tok u smjeru jugoistoka. Na specijalnoj karti Biha I, razmjere l :50.000, lokalitet nije obiljeen (44 Sl' sjeverne irine i 13 35' istono od Pariza, odnosno 15 55' istono od Grinia). Prema tradicijama mjetana (Kasim Alagi, Oafer Tuti), nekada je potoi tekao upravo preko mjesta nalaza , ali je u toku posljednjih pedesetak godina nasipanjem zemlje korito pomaknuto za desetak ili vie metara prema istoku, tako da sada potok tee neposredno uz ivicu seoskog puta kroz Malo Zaloje. Prema sjeanju mjetana, u jesen i u rano proljee, u vrijeme veih kia ili naglog otapanja snijega, deavalo se da potok tee kao snana bujica koja nosi sve pred sobom. Mjetani pretpostavljaju da je jedna takva bujica svojevremeno dovaljala urnu s nekog uzvienijeg prostora. Ovu pretpostavku potvruje i injenica da je dio urne odlomljen u nekom ranijem vremenu. Mjesto nalaza urne lei na oko 220 m nJv, dok se teren sjeverozapadno, sjeverno i istono postepeno uzdie, a prema jugozapadu, jugu i jugoistoku prostire se nii i ravniji teren. Na udaljenosti od cca 300 m zapadno, na neto uzvienijem terenu nalazio se poznati lokalitet u Zaloju s ostacima kasnoantikih bazilika i naselja, l pa se, s dosta opravdanja, moe razmiljati o tome da urna potjee iz nekropole stanovnika antikog naselja u Malom Zaloju. Nalazai urne, vlasnik zemljita Kasim Alagi i radnik Oafer Tuti, izjavili su slijedee: K. Alagi je namjeravao da iskopa bunar jer je, s obzirom na blizinu potoka,

L remonik 1958., 117-136; . Basler 1972.

214
oekivao

BRANKA RAUNIG

da e naii na vodu. Prilikom kopanja, priblino na dubini od 2,5 m, u sjeverouglu iskopa naili su na zaravnjenu "plou" od kamena. Kako su zapazili da su ivice ploe pravilno isklesane, dalje su radili sa veom panjom. Kada su dospjeli do dubine od cca 3,3 m, utvrdili su da se radi o kamenom bloku sa up1jinom na jednoj strani, a za pa zil i su i reljefe na lijevoj bonoj strani koja je bila okrenuta prema gore, jer je urna leala na desnoj bonoj strani. Prednja strana bila je okrenuta prema jugozapadu, a gornja strana s udubljenjem za pepeo prema jugoistoku . Nakon oslobaanja od zemlje , urnu su vezali sajlom i izvukli na povrinu pomou traktora. Kako se u iskop u na dubini od cca 3,5 m pojavio prirodni krenjaki kamen, a nije bilo vode, K. Alagi je odluio da unutar nainjenog iskopa ozida septiku jamu. Septika jama, odnosno pozicija nalaza urne lei cca 5 m sjeveroza padno od mlina na potoku i cca 15 m jugoistono od temelja nove kue K. Alagia. U toku iskopavanja temelja za kuu nije bilo nikakvih nalaza. Prilikom pregleda lokaliteta, 16.03. 1990. g., oiena i grubo oprana urna se nalazila na povrini zemljita, a unutar iskopa bila je ve ozidana septika jama (vel. 3x3 m). Ipak je bilo mogue sa strane utvrditi priblinu stratigrafsku situaciju: od povrine do cca 0,4 m uto-smei humus ; zatim do dubine od cca 2 m crvenkasto-uta ilovasta zemlja (vjerovatno jednim dijelom naknadno nasuta) ; do cca 3,5 m slijedi sivo-smea , naplavinska zemlja sa neto istrunulog granja i lia; ispod 3,5 m nalazio se prirodni krenjaki kamen. U proti Iima iskopa za septiku jamu nisu zapaeni nikakvi drugi nalazi kao ni tragovi ranije ljudske djelatnosti , te se ini ispravnom pretpostavka da je urna ovdje dospjela djelovanjem vodene bujice. Tome u prilog govori i injenica da uma nije bila u prvobitnom poloaju , ve je leala na bonoj strani, kao i to da je jedan dio urne ranije bio odlomljen. Urna se sada uva u Muzeju Unsko-Sanskog kantona, odnosno izloena je u malom lapidariju na otvorenom kod Kapetanove kule u Bihau.
i s tonom

M 4 TERJl-/1L I l\L/l.CIN IZRADE

Urna je isjeena od bloka svijetlo-utog, zrnastog, uplj ikavog, hemijski vrlo istog kre njaka organskog porijekla (95-97% CaCO, i 3-5% organskih materija) koji se sada naziva "bihacit". Nalazita ovog kamena lee u neposrednoj blizini. Moe se sa sigurnou pretpostaviti da je i blok kamena za ovu urnu iz kamenoloma izvaen tzv. runim nainom kako su jo u XIX vijeku vaeni blokovi bihacita: poto se oisti gornja povrina kamena na njoj se sjekirom usijeku dublje pukotine eljenog oblika, u ovom sluaju priblino kvadratnog, u koje se postave nizovi klinova od isuenog drveta koj e dobro upija vodu (grab , vrba, driJen), te se nekoliko dana prelivaju vodom. Kada drvo nabrekne od upijene vlage, dolazi do pojaanog pritiska na strane ureza , te kamen puca po prirodnim prosIoJima slabijeg kvaliteta. Na ovakav nain kamen je usijecan s jedne strane horizontalno, ime je blok odvojen od podloge 2 Zatim je od dobijenog bloka kamena isjeen osnovni oblik (ukljuujui i udubljenje za smjetaj pepela pokojnika), a nakon toga je bilo mogue klesa njem i urezivanjem izraditi ukrasne elemente. Naime, " bihacit" se relativno lako
, C. Ju s i 19 74 .. 69-85.

URNA SA NATPISOM IZ ZALOZJA

215
pomoi

ak i ili bradvom. preciznog mjerenja, pa je npr. desna

bona

da je urna izraena bez strana neto ukoena.

viska i bez

OBLlK l UKR4S1
Oma ima oblik kocke 85 cm. irine: prednja strana 90 cm, Od urne strana 92 cm, lijeva bona strana 95 cm, desna bona strana 90 strani gornji dio vertikalne plohe islaka, desni ugao sa poloviispusta, te gornji dio desne bone strane. Odlomljeni dio jedne od figura na bonoj strani naknadno je ali manji ulomci. S je udubljenje za pokojnika (du. 63 cm, ir. 54 cm, dub. su unutranje grubo izravnate CT. II, Na Ivicama udubljenja za smjetaj pepela nije isklesano leite za poklopac. Ukoliko je urna meno imala poklopac, on je, vjerovatno, leao itave gornje urne su takoer poravnate da je gornjem unekoliko strana urne (T. l, !, 2) uz nadgrobni natpis, je ukraena rcizvedenim arhitektonskim i urezanim ornamentalnim elementima. Du vertikalnih ivica strane nalaze se dva ispusta oblikovana u vidu iroke iji su dui konkavno a gore se u obliku konzole sa vertikalnom ravnom plohom. Ispusti ir. 12-13 cm, desni il'. 14 cm), su istaknuti u lijevi za cca 3 cm, a desni za cm u odnosu na povrinu Gornji dio (konzola sauvan samo na ispustu, dijela stepenastom profilacijom ureza - stepenika) i horizontalnim zadebljanjem, a istaknut je za 9 cm u odnosu na prednju povrinu. Oba ispusta ukraena su urezanim simbolima: na ouvanom vertikalne istaka lijevog nalazi se ostatak esterolisne rozete urezane u dva koncentrina cca 10 cm), a na donjem ispusta nalaze se iznad dvije estokrake rozete na vitlo 10 cm), povezane kosom svaka u jednom krugu, dolje manja (pr. 9 cm), gore vea ide od unutranje ivice gornje rozete prema dijelu nalazio se, kako je samo rozeta na vitlo sjednim pr. lO cm i dio tangentne ukras ali je sasvim dolje dodana jedna manja esterolisna rozeta (pr. 8 vertikalne strani, od prema nalaze se II cm), poravnate dio prednje zauzima fasade hrama in amis, se od dva polustllba kvadratnom bazom linijama. Tijelo po7 ukraenom na prednjoj strani ukrtcnim lustubova je ravno i glatko (ne raunajui kamena) itavom duinom, a gore se zavrava kapitelom u obliku dva prstenasta Nad oba polustuba izraena je kvadratna 7 lei horizontalna arhitrava sa dva reda dentikula zubaca i po cm), u donjem redu 6, u gornjem 10, tim da su dva krajnja zupca gornjeg reda iroki po 3 cm. Nad arhitravom ste-

216

BRANKA RAUNIG

penasto su izraena etiri reljefna koncentrina luka, dok je u uglovima malo udubljena trapezoidna povrina. Ukupna visina proelja iznosi 19 cm. Ono je u odnosu na prazne dijel ove prednje povrine istaknuto za 7 cm. Prostor izmeu polu stubova zauzima natpisno polje (vis. 59, ir. 28 cm) s natpisom u deset redova o ijem sadraju e biti rijei kasnije. Obliku i ukrasima prednje strane urne iz Zaloja slino je nekoliko urni, takoer s nadgrobnim natpisima , ranije naenih na irem prostoru srednjeg toka rijeke Une, mada ni jedna od njih nije tako bogato i raznovrsno ukraena . Do sada naene epigrafske urne imaju oblik vieg ili nieg, manje-vie pravilnog kvadra, koji se kod nekih primjeraka pribliava kocki. Visina varira izmeu 40 i 70 cm , irina prednje strane od 45 do 75 cm, dok duina ide od 50 do 80 cm. Tako je urna iz Zaloja gotovo dvostruko vea u odnosu na ranije otkrivene primjerke, i najvea je urna sa natpisom naena na prostoru srednjeg toka Une. Veina ostalih urni sa natpisom takoer ima slino oblikovane ispuste na prednj oj strani. Otkriveni su i brojni ulomci ispusta ili konzola ispusta, veinom ukraeni urezanim esterokrakim rozetama s listovima ili na vitlo, a na urni iz Doljana, datiranoj takoer u III v. n.e., prvenstveno na osnovu imena Aur( elius-a), estero lisne rozete su ak povezane tangentama 3 kao i na urni iz Zaloja. ini se da se moe zakljuiti, na os no vu brojnih ul omaka ispusta,4 da je ovaj element na urnama, s manje-vie obaveznim ukrasom od koncentrinih krugova i rozeta, bio veoma omiljen i moda ak postao , kanon. Osim na urnama, rozete veinom esterolatine, pojavljuju se na nadgrobnim stelama S i na rtvenicima Bindu-Neptunu 6 , ali i na sepulkralnim objektima iz drugih krajeva 7 Tako , npr. na dvije stele iz nekropole u Sinju sasvim je oigledno da esterolisna rozeta supstiluira glavu pokojnice,8 to nije u suprotnosti s uobiajenim miljenjem da rozeta upisana u krugu predstavlja jedan od solarnih sim hola . Prikaze rozeta u kombinaciji od tri primjerka B. Gabrievi maestralno povezuje s kretanjem Sunca (na izlasku, u zenitu i na zalasku ), a astral ne simbole na nadgrobnim sp omenicima s vjerovanjima o zagrobnom ivotu i kretanju dua pokojnika prema Mjesecu i Suncu, nagla avajui da su takva vjerovanja mogla postojati i kod epihorskog stanovnitva rimske provincije Dalmacije 9 kojoj je pripadalo i podruje na srednjem toku Une. No, za urnu iz Zaloja (kao i za druge urne i odlomke urni s istim simbolima) s obzirom na poziciju rozeta na donjem dijelu ispusta. odnosno na plohi konzole (istaka) , otvoreno je pitanje u kojoj je mjeri jo sau vano znaenje solarnog simbola, mada se ta pretpostavka ne smije u potpunosti odbaciti. Ukoliko bi se dvije rozete na vitlo u donj em dijelu ispusta i esterolisna rozeta na plohi konzole i mogle , s dunim oprezom, povezati sa prikazom kretanja sunca (na lijevom ispustu bi se moglo razmiljati o izlasku, a na desnom o zalasku), unekoliko zbunjuje manja esterolisna rozeta sasvim dolje na desnom ispustu, koju je tee uklopiti u navedena
B. Raunig 1972,27 , T. IV-VI.

Isto, 41, T. VI; VII.

C. B. C. B. B.

Patseh 1895.,578-579, sl. 5-7 ; I. remonik 1957 ., 16 8 , sl. 9. Raunig 1972 . 43, T. VIII. 4 3 . Patseh 189 5.417, sl. 79; isti, 1904 .. 220, Fig. 97. Ga bri ev i 1983 ., 3 9-41. T. I; III. G abrie v i 1983 .. 69-89. .

URNA SA NATP ISOM IZ ZALOJA

217

razmiljanja. Ovdje se moe napomenuti da se na nekim ispustima urni pojavljuje i predstava polumjeseca. 10 to na odreeni nain potvruje razmiljanja o astralnom znaenju simbola na ispustima i proe U ima epigrafskih urni. No, za neko definitivnije rjeenje eshatoloko-astralnog (eventualno samo ornamentalnog) znaenja ovih predstava bila bi neophodna obimnija, komparativna studija takvih prikaza na dostupnim sepulkralnim, pa i sakralnim objektima sa srednjeg toka Une, ali i sa irih prostora. Kod nekih bolje sauvanih urni i prednja strana je takoer oblikovana u vidu hrama in anlis, kao npr. na urni iz Ribia, te na dvije urne iz Golubia i jednom odlomku iz Pritoke sa nekropole na Jezerinama, dok je na urni iz Doljana izraen samo jedan polustub na sredini prednje strane koji dijeli natpisno polje u dva dijelal J . Polustubovi su oblikovani slino kao na urni iz Zaloja, kod nekih je i baza ukraena na isti nain , dok su kapiteli kod sauvanih primjeraka razliito formirani. Na ranije otkrivenim urnama ovog tipa, proelje , ukoliko je sauvano, je oznaeno jednostavnim trokutom obino izved enim dvostrukim urezanim linijama, a ne reljefnim polukrugo vima kao na ovoj urni, dok je greda arhitrava jednostavno ravna , bez ralanj ivanja identikula. Lijeva bo/na J/rana urne (T. 1, 2; II, I) ukraena je neuobiajenom i na ovom podruju do sada nepoznatom scenom sa 6 figura : 2 ljudske i 4 ivotinjske. Obje ljudske (ena i mu karac) i jedna ivotinjska (divlji vepar) izvedene su u plitkom reljefu udubljivanjem okolne povrine, tako daje svaka figura smjetena u posebnu, plitku niu (dub . 2-4 cm). Preostale tri ivotinjske figure (psi) izraene su urezivanjem u vidu kontura. Neposredno uz. lijevu ivicu povrine (na udaljenosti od 2-4 cm) udubljena je "nia" enske figure. Visina "nie" iznosi 42 cm, najvea irina 16 cm, a postavljena je na 12,5 cm ispod gornje i 3] cm iznad donje ivice Iijeve bone povrine. U "nii" je prikazana figura ene en face koja stoji u mirnom stavu. Na ovalnoj glavi je urezanim linijama oznaena tenija (traka) preko ela, a vertika lnim crticama kosa. Detalja lica nema, zapaa se nejasan trag na poziciji nosa , te je vjerovatno da su bili izraeni, ali su istrveni tokom vremena, a manje je vjerovatno da nisu ni bili naznaeni. Ramena su ravna, ak malo uzdignuta, desno rame "izlazi" na okvir nie . Gornji dio odjee oblikovan je u tri plitka, polukruna nabora koji polaze od ramena i pokrivaju grudi . Desna ruka je povijena u laktu , sa akom poloenom ispod grudi i dosta nezgrapno oblikovana, naznaen je palac, a nadlaktica je kraa od pod laktice. Dosta nejasna i vrlo deformisana lijeva ruka izgleda da je prikaza na poloena na desno rame susjedne, mu ke figure. Donji dio haljine je ravan i gladak , a sputa se do ispod koljena . Noge i stopala prikazani su takoer dosta nespretno u en fac e poloaju. 12 Figura ene je potpuno statina , osim pokreta desne ruke poloene, kako izgleda , na rame mukarca. "Ni a" slijedee , muke figure udubljena je prema sredini povrine , na udaljenosti od 4 cm od prethodne. Gornji rub "nie" nalazi se na istoj visini kao i "nia" enske figure ( J2 ,5 cm od gornje ivice), dokje donji rub na 26,5 cm od donje ivice lijeve bo ne strane urne . " Ni a" je visoka 46 cm, a iroka prosjeno 15,5 cm, dok
lO

II
12

B. Raunig 1972.,4 1, T. V , 14 ; VJ, 23. [Sl O , 40-4 1, T.V, 14-1 6; VJ, 23. Prednja strana enske figure je odlomlj ena i posebno sauvana, uslijed ega nije vidljiva na fo tosu.

218

BRANKA RAUNIG

je na pozicij i nogu proirena na 19 cm. Na ovalnoj glavi mukarca urezima su oznaeni kratka, unazad zaeljana kosa i detalji lica: oi, nos, usta, podbradak, dok su ui (?) oblikovane plastino, dosta visoko, na ivici kose . Moda se ne radi o predstavi uiju, ve o nejasnom detalju ko se O). Ram e na su ravna i na njih se nastavljaju ruke koje "izlaze" izvan okvira "nie". Desna je jako savijena u laktu, u visini grudi i dri kraj dugakog koplja , prikazanog pomou dvije paralelno urezane linije, iji vrh dopire blizu tree reljefne figure (di vlji vepar) . Za lijevu ruku moe se prije rei da je prikazana dubljim urezanim linijama nego reljefno, a ispruena je neto ukoso prema dolje i dri sredinji dio koplja. Od odjee muke figure oznaen je samo pojas kao horizontalno , reljefno Ladebljanje. Inae , figura djeluje kao da je naga, ali, vjerovatno, treba podrazumijevati neku vrstu koulje i uske, pripijene pantalone. Torzo je neto izduen u odnosu na noge predstavljene u pokretu. Lijeva noga, snane butine, tanke i kratke potkoljenice i malo ukoenog stopa la, prikazana je u iskoraku nalijevo, tako da je sva teina tijela na njoj. Kod slino oblikovane desne noge potkoljenica je povijena unazad, a stopalo jae ukoeno s osloncem na prstima. itava figura je prikazana en fac e, osim nogu koje su od koljena na dolje u profilu nadesno. Ovaj pokuaj prikazivanja pokreta: ruke koje vrsto dre i pritiskaju koplje prema ivotinji , noge u pokretu nadesno, ma koliko nespretno izveden, ipak donosi mukoj figuri odreenu dinaminost i doprinosi napetosti ukupne scene. Obje ljudske figure prikazane su dosta nezgrapno, u znatnoj nesrazmje ri, tako da gla ve zauzimaju priblino treinu ukupne visine figura , a tijela su skraena, dok u normalnoj srazmjeri glavi pripada oko 1/8 ili neto manje od ukupne visine prosjenog ljudskog tijela. Slina nesrazmjera u odnosu izmeu veliine glave i tijela, ak i jae izraena , pojavljuje se na nekim kultnim reljefima datiranim u III vijek nae ere, za koje se smatra da J3 su djela lokalnih majstora-klesara, a naglaava se da su vie izraeni telmikom duboreza. to bi se moglo konstatovati i za reljef iz Zaloja. Trea reljefna figura postavljena je priblino u sredini lijeve bone strane . Predstavlja divljeg vepra. Izraena je na isti nain, tako da je povrina neposredno oko figure udubljena, mada neto plie nego oko ljudskih figura. "Nia" je nepravilnog oblika jer prati obrise tijela ivotinje (du. 23, vis. 16 cm) . Divlji veparje oblikovan shematski u profilu nalijevo (od vrha njuke do zadnje noge du. 21 cm , visine kod prednjih nogu 13 cm). Naznaena je gubica , oko, uho, kratak, zbijen, pun snage trup, visoko zavrnuti rep, a naznaen je i polni organ, dok su obje prednje i zadnje noge ravne i malo razdvojene . Figura djeluje uko eno i statino . Na hrbatu su kosim ure zima oznaene nakostrijeene ekinje Preosta le tri figure, koje predstavljaju pse , samo su urezane u obliku kontura. Nejasno je da li se radi o nedovrenim figurama koje su tek naznaene za reljefnu obradu ili je ve po prvobitnoj zamisli trebalo da ostanu samo u crteu. Jedna figura psa (du. 17 cm) urezana je ispred muke figure kako u skoku napada divljeg vepra. Pas je prikazan u profilu nadesno , uspravljen na zadnje noge (prikazane su obje) , rep je isrruen sa vrhom malo zavrnutim nagore, obje prednje ape se oslanj aju na prednju nogu vepra, dok glava psa dodiruje donju ivicu koplja iji je vrh upravljen prema grlu vepra. Druga dva psa urezana su iLa figurc vepra uz desnu ivicu povrine , jedan iznad drugog u profilu nalijevo.
13

D Sergeje vsk i 1929 .. 98. T. IX : X, br. 3: E. Imamovi 1977. , 67, 69,91. 324, 336. br. 26, br. 47 .

URNA SA NATPISOM IZ ZALOJA

219

Gornji lik psa (na 17 cm ispod gornje ivice povrine) zadnjim nogama dodiruje desnu ivicu bone strane urne. Pas (du. 26 cm) je prikazan u trku, naznaene gubice, naulje nih uiju, ravne , "zategnute" linije lea koja se produava u rep zavrnut nagore, zadnje noge istegnute unazad, a prednje prema naprijed . Bez mnogo detalja postignut je utisak napetosti vitke ivotinje snanog grudnog koa u punom trku. Donja figura psa neto manjih dimenzija (du. 20 cm) postavljena je neposredno iza zadnjih nogu vepra (na 33 cm od gornje i 2 cm od desne ivice povrine) i prikazana na slian nain kao prethodna, takoer u profilu nalijevo, ali je ovdje linija lea konkavno povijena, ime je umanjena napetost, dok prednje noge izbaene prema naprijed i zadnje zabaene unazad ukazuju na to da je i ova figura zamiljena u punom trku. Preostali dijelovi lijeve bone strane nemaju nikakvih ukrasa. Povrina iznad figura , a djelimino i ispod, bila je slabo glaana. Donja etvrtina povrine sada je vrlo gruba i mjestimino dosta oteena, te se ini da je prvobitno bila samo grubo oklesana. Sve tri urezane ivotinjske figure (psi) prikazane su znatno dinaminije u odnosu na tri reljefne figure (naroito figure ene i divljeg vepra, dok muka figura djeluje ipak neto dinaminije), koje su preteno statine . [zg leda da je umjetnikklesar bio daleko sigurniji pri izradi urezanih kontura ivotinja nego pri klesanju reljefa. Nain na koji je ukraena lijeva bona strana urne iz Zaloja predstavUa potpunu novinu u ukraavanju epigrafskih urni na prostoru Bihakog polja, pa i ire, ne samo po tome to su na istoj povrini upotrijebljene dvije razliite tehnike: urezivanja i reljefne obrade, ve daleko vie po prikazanoj figuralnoj sceni. Naime, urezani ukrasi, kako ornamentalni Lako i figuraini, na kamenim sepulkralnim objektima na prostoru srednjeg toka Une imaju veoma dugu tradiciju koja see duboko u prahistorijsk i period starijeg elj eznog doba. 14 Primjeri urezanih figuralnih prikaza se pojavljuju pojedinano ponovo poetkom antiko g perioda, u l vijeku nae ere. U ovom sluaju radi se o prikazu kultnog obreda libacije oko koga su prikazana orua za rad, dok je na suprotnoj strani iste urne urezana anr-scena tesara (vjerovatno pokojnika) pri radu. l ) Urezani crtei su grubi, sumarni i nepalj ivi , pa se ne mogu uporeivati sa predstavama na urni iz Zaloja. Na liJevoj bonoj strani urne iz Doljana urezani su crtei (shematizirani lovorov vijenac i biljka u zdjeli - drvo ivota?), to opet ne prua mogunosti za bilo kakvu komparaciju. to se tie reljefnih figura na starijim kamenim urnama, samo na dva primjerka javljaju se reljefni prikazi zmija, dok ljudskih figura izraenih u ovoj tehnici na sepulkralnim objektima na prostoru srednjeg toka Une nema. Jedini primjer ljudskih figura izraenih u plitkom reljefu u kombinaciji s urezanim detaljima odjee iz Bihakog polja je prikaz Silvana i nimfi datiran u kasnu antiku naen upravo u Malom Zaloju. 16 No, ove fi gure u ukupnom izgledu nemaju znaajnije slinosti s figurama na urni iz Zaloja, mada su uneko.liko slino obraena lica koja Sll na reljefu Silvana i nimfi ipak izraajnija. Slino bi se moglo zakljuiti i za figure ivotinja, mada na najstarijoj od prahistorijskih kamenih urni (datiranoj u drugu polovinu VI v. prije n.e.) postoji crte divljeg vepra ,17 ipakje
14 B. Raunig 1972,30-39. " B. Raunig 1972, 36. lo 1. remonik 1956,111-126. II Isto, 36, T. III, Ile.

220

BRANKA RAUNIG

vremenska razlika isuvie velika (iako je ova urna, vjerovatno, po drugi put upotrijebljena u toku I v. nae ere), da bi se smjelo razmiljati o nekom direktnijem utjecaju. Figure psa do sada nisu poznate na sepulkralnim spomenicima sa srednjeg toka rijeke Une. Ukupna scena na lijevoj bonoj strani urne prikazuje lov na divljeg vepra. U dogaa nje su aktivno ukljuene sve etiri ivotinjske i jedna ljudska figura. Druga ljudska figura (ena) sasvim uz lijevu ivicu povrine ni po emu ne uestvuje u prikazu, ve je ovdje na neki nain suvina ili, u najboljem sluaju , "nijemi posmatra". Pokuaj ukljuivanja ove figure u ukupnu scenu postavljanjem lijeve ruke na rame mukarca djeluje prilino naivno i neuvjerljivo. Razlog za prisustvo enske figure moda treba traiti u tekstu natpisa koji spominje dvije osobe (mukarca i, vjerovatno, enu). Ideja za izradu ukupne scene mogla je s jedne strane nastati iz realnog dogaaja, odnosno iz stvarnog lova na divljeg vepra (divljih svinja i sada ima u iroj okolini) u kome je uestvovao naruilac urne, a s druge strane iz bliih i dalj ih uzora, poev od legendarnog lova na kalidonskog vepra koji je veoma esto prikazivan u razliitim tehnikama i materijalima, pa i na sarkofazima. Postoji miljenje da je na jednom sarkofagu iz Solina kod Splita prikazan lov na kalidonskog vepra. I S Meutim , istraivai koji su obraivali spomenuti atiki sarkofag ne povezuju prikazane scene s tom mitolokom priom , ve smatraju da je prikazan lov na visoku divlja , meu kojom se, u I ijevom uglu prednje strane, nalazi i sjedea figura divljeg vepra l9 koja nema nikakve slinosti s prikazom na urni, osim slino zavrnutog repa. Ako se uzmu u obzir svi elementi, ini se najvjerovatnijim daje u pitanju invencija lokalnog majstora-klesara koji je svoj posao obavio na najviem nivou do koga je mogao dospjeti, a prema zahtjevu naruioca urne. Ukoliko se pak radi o realnom lovu na divljeg vepra od strane naruioca , takav doivljaj mogao je biti dovoljno znaajan da izazove elju da bude ovjekovjeen na grobnom spomeniku. Dema bo/na J/rana ume (T. ll , 2) najvie je oteena : odlomljen je itav gornji dio ove strane u visini od cca 20 cm. Povrina je ukraena samo jednom predstavom. Sredinu desne bone strane zauzima velika posuda (dno na 34 cm od donje ivice), ure zana dubljim i irim linijama, izdueno-loptastog oblika s niskom, cilindrinom stopom, neto suenim vratom i dvije vertikalne drke (vis. cca 40 cm, najv. pr. 27 cm). Gornji dio lijeve drke i obod posude nedostaju (nalazili su se na odlomljenom dijelu). Unutar prostora izmeu drki i zida posude plastino su izraena po tri vertikalna niza krunih ispupenja koja asociraju na predstavu grozda. Nije mi poznata identina predstava, ali se posuda iz koje raste vinova loza sa grozdovima ponekad pojavljuje na nadgrobnim spomenicima, kao i okvir ispunjen plastino izraenim viticama vinove loze sa grozdovima 2o Preostali dio povrine desne bone strane nema ukrasa, a obraen je i poravnat neto grublje nego prazne povrine na lijevoj bonoj strani. Donji dio povrine (u visini do 15 cm) desne bone strane i prostor uz desnu ivicu prema zadnjoj strani jae su oteeni. Neposredno ispod predstave posude ide nepravilno horizontalna naprslina u kamenu.
I ~ D. Srejovi - A. Cermanovi 1987., 254-255. A. Conze 1992., 17-34, T. IV; G. Rodenwaldt 1992.,39-50; N. Cambi 1992. ,5 1-60; A. Nagy 1992. ,6 1-73. C. Patseh 1895b., 290, sl. 8; isti, 1895a., 387-38. sl. 15; A. Hoffer 1897., 245, 249-250, Fig. 1-2; C. Patseh 1909 ., 119-121 , Fig. lO.

IY

'0

URNA SA NATPISOM II lALOJA

221

Zadnja strana urne, od koje je odlomljen IUevi gornji ugao, nema nikakvih ukrasa ve je samo grubo oklesana i poravnata.

TEKST NATPISA (T. III, 1)

Kao to je ve reeno, nadgrobni natpis zauzima srednji dio prednje strane stubova, a rasporeen je u deset redova kako slijedi:
izmeu

polu-

Red
I.

Tekst natpisa

Citanje

Visina (cm)

2. 3. 4. 5.
6.

D M AVRFELICI O AGES PR rSCJ (A)NI AN LXXE' IAENVARIE CONPARf AN ' LX VrVI SIBI' POSVE RVM

D(is) . M(anibus) . Aur(elio) . Felici O Ages Pr isciani IiIi:Priscinni ?I an(norum) . LXX ' et Iaenuarie lili: Taenuarie ?I con pari lili: con(iugi) . pari ?I an(norum) . LX ' Vivi sibi posue Rum (trebalo bi: posuerunt)

5,0 4,5 4,5-5 ,0 4,5 3,5 3,7 3,7 3,5 3,0 3,0

7. 8. 9. 10

Redovi nisu podvueni , a slova u pojedinim redovima su nejednaka, pa su u tabeli date prosjene veliine za svaki red. Pojedina slova su djelimino oteena ili istrvena, te predloeno itanje nije sasvim SigUlllO. Formula D. M. na poetku natpisa ukazuje na to da urna nije mogla nastati prije druge polovine II v. n.e.,21 mada bi mogla biti i znatno mlaa, na to upuuje ime AVR(eJius), koje dokazuje da je civitet dobiven od nekog cara iz ove porodice. Iako se u rimskoj provinciji Dalmaciji, kojoj je pripadalo i bihako podruje pojedini Aureliji pojavUuju jo u II v. n.e., smatra se da veina pripada III v. n.e., kada, 212. godine, od cara Karakale ("Constitutio Antoniniana") svi slobodni stanovnici provincije dobivaju rimsko graansko pravo. 22 Na irem prostoru srednjeg toka Une Aureiii se pojavUuju na odlomku urne takoer naenom u Zaloju,23 na urni iz Doljana (dva puta),24 a pojavljuje se i na drugim kamenim spomenicima. Ime FELICIO zabiljeeno je ve u Bihakom polju na jednom sljemenastom poklopcu. 25 Sauvani tekst glasi : FELICION, to je D. Sergej evski razrijeio oblikom FELICIONI, no moda bi trebalo razmiljati o tome da posljednje N predstavlja skraenicu rijei annorum napisanu u ligaturi, te bi se moglo raditi o istom imenu. U treem redu rije AGES bi mogJa biti
21 22

23

24
25

I. ari 1975.,31. D. Rendi-Mioevi 1948" 50. l. remonik 1957., 166, sl. 6. K. Kovaevi-e. Patseh 1897.,340-343. D. Sergejevski 1940., 135-139.

222

BRANKA RAUNIG

nadimak (':I), a sa znatnim oprezom moda bi se smjelo razmiljati i o tome da se radi o do sada nepoznatom domaem imenu, no konani sud bi mogli dati lingvisti. Naime, mada je u [J I v. proces romanizacije znatno uznapredovao, ipak se domaa, japodska imena jo uvijek pojedinano pojavljuju. Ime Priscinus zabiljeeno je u Splitu,26 a ovdje je, kako izgleda. u obliku Prisciani (to odgovara oblicima sredine ili druge polovine III v. n. e., kao to su Domitianus, Diocletianus itd.). U petom redu u rijei ET slova su, sasvim nelogino , razdvojena znakom interpunkcije. Kod imena druge osobe, vjerovatno ene , u redu 6, nejasno je da li se radi o jedinstvenom (moda pogreno napisanom) imenu ili o prvom, skraenom: IAEN. ,TAEN, FAEN.(7) i drugom imenu: IAENUARIE YARIE. Izgleda da bi prva pretpostavka mogla biti vjerovatnija s obzirom da je cog nomen lanuarius zabiljeen u Solinu kod Splita 27 U redu 7 takoer je nejasno da li se radi o jedinstvenoj rijei , moda imenu (?), ili o dvije rijei razdvojene interpunkcijom, od kojih je prva uobiajena skraenica, to izgleda vjerovatnije. Najzad, u redu 10 zavretak rijei je neuobiajeno napisan - trebalo bi biti POSUERUNT. Neujednaenost slova, proizvoljno postavljena interpunkcija, neispravan glagolski oblik, ukazuju na slabu pismenost osobe koja je ispisala, odnosno uklesaJa tekst, to je sve dosta esto na natpisima iz Bihakog polja.

en

ZA VRSNA R.4ZMATR/INJA
Epigrafska urna iz ZaJoja, kao to je ve naglaeno, predstavlja najvei i najbogatije ukraen objekt ove vrste otkriven na srednjem toku Une. Dok je obrada prednje strane u vidu fasade hrama ve poznata na grobnim objektima ove vrste, mada u znatno skromnijem i manje razuenom obliku, reljefna obrada figura na bonoj strani ovdje se pojavljuje prvi put i, kako izgleda, nije imala direktnih uzora ve je plod invencije majstora-klesara. ili , to se ini vjerovatnijim, posebnog zahtjeva naruioca . Stoga bi se ovdje radilo o nekoj vrsti "portreta" osoba za koje je urna izraena . Na nadgrobnim stelama portreti pokojnika su uobiajeni na prednjoj strani, najee u obliku bista ili samo glava postavljenih iznad natpisa . Ali kako je na urni jz Zaloja prednja strana popunjena predstavom fasade hrama i tekstom natpisa, nije preostalo prostora za prikaz likova, odnosno scene lova. Takoer je ve napomenuto, na osnovu stilskih karakteristika, da se radi o autohtonom djelu, koje upravo po svojoj unikatnosti dobiva na znaaju ne samo za prostor Bihakog polja ve i znatno ire. Na osnovu itanja natpisa kako je predloeno, proizilazi da se radi o branom paru koji je za ivota naruio izradu urne, te i prisustvo enske figure u sceni na lijevoj bonoj strani ima izvjesno opravdanje. Sudei po veliini i srazmjerno raskono ukraenoj urni moe se opravdano pretpostaviti da je socijalni status ovog bra nog para bio relativno visok u okvirima aglomeracije tadanjeg naselja u Zaloju, mada u tekstu natpisa nema o tome nikakve naznake. U tekstu natpisa je zabiljeena srazmjerno duboka starost od 70, odnosno 60 godina osoba za koje je urna izraena, to je karakteristino za epigrafske urne do sada naene

,6

G. Alfbldy 1969,273. n CIL 9275 .

URNA SA NATPISOM IZ Zf\LOZJA

223

na prostoru srednjeg toka Une. Na sedam bolje sauvanih urni i odlomaka urni, na kojima je sauvan ovaj podatak, starost se kree od ak 105 godina na urni Ditiusa Ses(teniusa) iz Jezerina u selu Pritoka,28 zatim na jednom ulomku sa Humakih glavica kod Bihaa 95 godina,29 na jednoj polovini urne iz Golubia 75,30 na neobjavljenoj urni iz Ribia 55 godina, starost na urni iz Doljana u oba natpisa je 50 i 40 godina,31 na urni Seneca Ses(fius-a) iz Ribia 45,32 dokje najmlaa osoba zabiUeena na urni Iuliae .. fCare iz Golubia, kojoj je majka naruila izradu urne, stara 25 godina 33 Slina situacija sa dubljom starou sahranjenih zabiljeena je i na epigrafskim urnama naenim na prostoru Like (Hrvatska),34 gdje se takoer vie puta pojavljuje naznaka da su urne izraene za ivota naruilaca, kao to je sluaj na urni iz Zaloja. To nije iznenaujue. Ljudi u godinama vie razmiljaju o smrti koja se primie, pa pripremaju grob, a tokom dugog ivota obezbijedili su dovoljno sredstava da mogu sebi priutiti kamenu, raznovrsnije ili skromnije ukraenu urnu. Najzad, i danas mnogi ljudi za ivota narue i postave nadgrobni spomenik. Otvoreno je pitanje kako je ova (a i ostale urne) prvobitno biJa postavljena? Kao to je ve reeno, naena je u sekundarnom poloaju, ispod cca 2,5 m zemlje. No, s obzirom na natpis i figuralne predstave, mora se pretpostaviti da se prvobitno nalazila sub divo, moda samo djelimino donjim dijelom ukopana u zemlju radi stabilnosti, jer su donjih dvadesetak centimetara bonih i zadnja strana grublje oklesani, dok je prednja strana, zbog natpisa, morala biti u cjelini vidljiva. Odgovor na pitanje da li se urna nalazila u okvirima jo neotkrivene nekropole stanovnika antikog naselja, ili, moda, du nekog puta koj i je vodio prema naselju u Zaloju - ne moe se dati. Ovdje jo jednom treba ponoviti, da urna najvjerovatnije potjee iz III vijeka n.e., kako se moe zakljuiti na osnovu imena Aur(elius), i karakteristinog naina izrade i oblikovanja reljefnih ljudskih figura. U to vrijeme, kao i u slijedeem IV v., ire podruje, kako izgleda, dobija na znaenju, te dolazi do intenzivnijeg privrednog razvoja i znatnije graevinske djelatnosti. 35 Vjerovatno se u to vrijeme poinje jae razvijati i naselje u Zaloju koje postepeno prerasta u vjerski, a moda i administrativno-politiki centar ireg prostora. U Zaloju su do sada otkriveni ostaci dvije kasnoantike bazilike (postoji miljenje da jedna od crkava potjee iz srednjeg vijeka) i jedne stambene zgrade. 36 No, kao to je pokazao nalaz ove urne, iri prostor lokaliteta u Zaloju nije jo dovoljno istraen i moe pruiti i druge znaajne nalaze.

en

2K
2Y

D. Sergejevski, 1950.,57-59 (br. 7).

C. Patseh, 1900.,49. I. remonik, 1957., 163. K. Kovaevi - C. Patseh 1897.,340-342; D. Sergejevski 1950.,60-62. V. uri 1900.,30; D. Sergejevski 1950.,62-63.

311

31
32

34

3.1 B. Raunig 1990.,653-661. C. Patseh 1900., col. 37, 39, 41, 42, 45, 54, 56, 57, 63, 65, Fig. 2,4, 5-7, 10-12, 15, 17; I. ari
.

35
36

1975,57-72. Basler 1972.,13-16. I. remonik 1958., 1 17-136; . Basler 1972.

224

BRANKA RAUNIG

SK.R/l CEN ICE

GZM Stari nar V AHD V AMZ WMBH ZKM Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo. Statrinar. Arheoloki institut SANU, Beograd. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu. Zagreb. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. Wien. Zbornik krajikih muzeja. Banja Luka.

UTER.-4 TURA
G. ALFOLDY
.

1969. 1972. 1992.

BASLER

N. CAMBI

A. CONZE

1992 .

I. REMON1K

1956. 1957. 1958.

V. URI
B. GABRIEVI

1900. 1983 1897. 1977. 1974. 1897.

A. HOFFER
E.IMAMOVI

E. JUSI K. KOVAEVI C. PATSCH

Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia. Heidelberg, 1969. Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1972. Rekonstrukcia atikog sarkofaga s prikazom lova Budimpeta-Salona. U: Atiki sarkofag a prikazom lova - Katalog izlobe, Split, 1992, 51-60 . Drei Sarkophage aus Salona. U: Atiki sarkofag s prikazom lova, - Katalog izlobe, Split, 1992., 13-38. Reljef Silvana i Nimfa iz Zaloja. GZM n.s. A, XL 1956.,111-.126. Rimski spomenici iz okoline Bihaa. GZM n.s. A, XII, 1957. , 127-14l. Arheoloka istraivanja u okolici Bihaa. GZM n.s. A, XIII, 1958., 117-136. Ein Flachgraberfeld der lapoden in Ribi bei Biha. WMBH VII, 1900.,3-32. Antika nekropola u Sinju. VAHD, 1983.,5-101 , T. J-VI. Fundorte romischer Alterthi.imer im Bezirke Travnik. WMBH V, 1897.,242-258. Kultni i votivni spomenici na podruju BIH. Sarajevo, 1977. Izrada muslimanskih nadgrobnih spomenika na podruju Bihaa. ZKM VI, 1974., 69-85. Die Ruine im Dorfe Doljani und dort aufgefundenen romi sehen lnschriften. WMBH V, 1897., 340-343.

URNA SA NATPISOM IZ ZALOZJA

225

A. NAGY

1992.

C. PATSCH

1895. 1895a. 1895b. 1900.

1900a.

1904.

1909.

B. RAUNIG

1972. 1990.

D. RENDI MIOEVI G. RODENWALDT

1948. 1992.

D. SERGEJEVSKI

1940.

D. SREJOV[ A. CERMANOVI I. ARI

1950. 1987. 1975. 1975a.

Nouvelle reconstruction du sarkophage attique Budapest-Split. U: Atiki sarkofag s prikazom lova - Katalog izlobe, Split, 1992.,61-73. Epigrafski nahogjaji iz godine 1895. GZM VII, 1895.,573-586. Rimski kameniti spomenici kninskoga muzeja. GZM VII, 1895.,389-522. Epigrafsko pabirenje. GZM VIT, 1895.,285-292. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rbmischen Provinz Dalmatien IV. WMBH VII, 1900.,33-62. Die Lika in rbmischer Zeit. Schriften der Balkankommission, Antiquarische Abtheilung I, Wien, 1900., col. 1-112. Archaologisch-epigaphische Untersuchungen zur Geschichte der rbmischen Provinz Dalmatien. WMBH IX, 1904., 171-301. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rbmischen Provinz Dalmatien. WMBHXI, 1909., 109-183. Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici. Stari nar n.s. XXIII, 1972., 23-5 I. Nova interpretacija dva odlomka epigrafske urne japodskog oblika iz Golubia kod Bihaa. Arheoloki vestnik - alov zbornik, Ljubljana, 1990., 653-661. Ilirska onomastika, III prilog V AHD, sV. VII, 1948., 5-67. Ein attischer Jagdsarkophag in Budapest. U: Atiki sarkofag s prikazom lova - Katalog izlobe, Split, 1992.,39-50. Rimski natpisi iz Bosne, Uikog kraja i Sandaka. Spomenik Srpske kraljevske akademije, drugi razred 72, Beograd, 1940., 135-139. Japodske urne. GZM n.s. IV-V, 1949/50.,45-93. Renik grke i rimske mitologije. Beograd, 1987. Japodske urne u Lici. V AMZ, 3.ser.-sv. IX, 1975., 23-36. Kamene urne u Lici. u: Lika, Znanstveni skup Otoac, 1974., Split, 1975.,57-72.

226

BRANKA RAUNIG

THE URN \VlTH INSCRlPTION FRO~I ZALOjE

SU~IM. -\'RY

The urn was found accidentally in the beginning of March 1990 in the yard of Kasim Alagi's house in Malo Zaloje near Biha. The location of the find is at the altitude of 220 m, whereas situated about 300 m to the west from the location, at a somewhat higher altitude, is the famous archaeological site in Zaloje with remains of late-ancient basilicas and settlements. Thus we could consider the possibility that the urn comes from the necropolis of inhabitants of the ancient settlement in Malo Zaloje. The um is carved out of a single block of a light-yellow, granular , pOl'OUS, chemically very clean Iimestone of organic origin (95-97% CaCO) and 3-5% organic matter) that is now named "bihacit" and whose deposits are found in immediate vicinity. The urn is approximately cube-shaped (90 x90x92 x95 cm, height 85 cm) with a chamber for the ashes. Parts of it, especially on its right side had broke off. Thefrontside (T. 1. l), along with two lateral overhangs with consoles (the right one is missing), depicts a facade of a temple in antis decorated with six-Ieafed rosettes and winch operated rosettes, the space between semi-columns occupied by an inscription. Similarly shaped front sides, as well as the ornaments on overhangs and facades depicting diverse forms of rosettes, are also seen in some earlier found and better preserved urns. B. Gabrievi connects depicting of the combination of three rosettes to the daiJy path of the sun (rising sun, at the zenith and sunset), and at the same time connects the astral symbols with certain beliefs about the afterlife and travelling of the souls of deceased towards the moon and sun, wherein he emphasises that such beliefs could have also existed among the native popUlation of the Roman province of Dalmatia that the Biha area belonged to. However, in the case of the um from Zaloje (as well as in the case of other ums and um fragments with the same symbols), the question of to what degree the solar symbols retained their meaning, still remains open. The fejt side (T. l, 2; II, l) is decorated with the hunting scene where two human figures (woman and man - a hunter holding a spear) and an animal figure (wild boar) are depicted in low relief. Each figure is carved in its separate shallow niche. Three animal figures (dogs) attacking the wild boar are engraved in the form of contours. The way in which the left side of the um from Zaloje is decorated represents a true novelty in decoration of epigraphic ums in the Biha Field area, and even in the wider region. This is the case not only because two different techniques, i.e. engraving and relief are used on the same surface, but much more so because of the figural scene depicting the hunting of a wild boar. All four animal figures and one human figure are involved in the action that the scene depicts. Another human figure (woman), placed very close to the left edge of the surface, does not in any way participate in the scene. The attempt of involving of this figure in the scene by placing of its left arm on the shoulder of the man appears rather naive and unconvincing. The idea of depicting of this scene might have originated from an event that really happened, that is from a real wild boar hunt that the person ordering the um took part in, but it could have also been modelled after other closer or more distant moti fs. The first assumption, nevertheless, appears to be a more likely one. The right side

URNA SA NATPISOM JZ ZALOJA

227

(T. II, 2) has suffered the greatest damage - whole upper part of it is missing (abo ut 20 cm) The space in the middle is occupied by a large pot engraved in deep wide lines, of elongated-ball shape , with a low cylindrical foot, somewhat narrowed neck and two vertical handles (height about 40 cm, the biggest diameter 27 cm). The brim is missing. Plastically shaped within the space between the handles and the wall of the pot, are three vertical series or circular bulges reminding of a representation of grape bunch. The bark .flde of the urn is only roughly dressed and flattened. The lines of the inscription are not underlined and the letters in individual lines are not of the same size (T. III, l). Some letters are partly damaged or effaced so that Lhc suggested reading is not completely reliable. Based on the name A VR(elius), the civitet (citizenship) was received from an emperor from this family more likely during the 3'd century than the 2 nd century, and probably after the year 212 ("Cons titutio Antoniniana"). The name FELfC[O was already found in the Biha Field on a gabled lid, whereas the word AGES might be a nickname, although we might with a certain measure of caution explore the possibility of it being a yet unknown autochthonous name. Different sizes of letters, arbitrarily used punetuation marks and an irregular verb fo rm, all indicate a poor literacy level of the person that wrote, i.e. insc ribed the text, which is a rather frequent phenomenon in inscriptions from the Biha Filed area. The epigraphic um from Zaloje represents a biggest and the most lavishly decorated artefact of this kind found in the middle course of the Una River. Whereas the decoration of the front side in form of a temple facade is already known from tombs of this type , although in much more modest and less elaborate form, the relief of the figures on the left side is found here for the first time and, as it seems , did not have any direct models but was rather a product of inventiveness of a local artisan-sculptor or results from the request of the orderer. The um most probably dates back to the 3rd century A. D. as can be assumed based on the name Aur(elius) and the use of a characteristic engraving technique and shaping of the relief figures. It is in this period and in the following 4'h century that we believe this wider region gains importance, which effects a more intensive economic development and significant construction activity. This is probably the period when the settlement in Zaloje witnesses a more rapid development and subsequently grows into the religious and perhaps administrative and political (7) centre of the region.

228

BRANKA RA UNIG

Tabla I

UR i\ SA NATPIS OM IZ ZALOJA

229

Tabla II

l. Lijeva bona strana; 2. Desna bona strana - Foto : H. ehi

230

BRANKA RAUNIG

Tabla III

l . Te ks t natpi sa - Foto : H. ehi

UDK 904 (497.6

Ostojievo)

"13114"

Mr. Lidija FEKEA Originalni nauni rad

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOnEVU KOD BIJELJINE

U radu se prvi puta objavljuju rezultati istraivanja jednog kasnosrednjoviekovnog seoskog otvorenog naselja na teritoriji Bosne i Hercegovine. Dr. I. remonik je istraila oko dvije treine prostora koji Je z.auzimalo naselje. Konstatirana su 33 objekta, tj. nastambe, radionice, jame i ognjita na otvorenom. Karakteristika svih ukopanih objekata su razni nepravilni oblici plitko ukopanih osnova. Keramiki materijal, osim par fragmenata imponiranog stolnog po s ua, odnosi se na tzv. kuhinjsku keramiku oblikovanu na spororotirajuem kolu. Datacija materijala je u rasponu od druge polovine XIV do kraja XV stoljea.

UVOD
U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine deponiran je materijal i popratna dokumentacija sa lokaliteta elopek u selu Ostojievu (opina Bijeljina). Arheoloka istraivanja vrila je dr. Irma remonik u okviru teme "Ranoslavensko naselje u Jazbinama u Batkoviu (Bijeljina)", koju je finansirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. I Od 1971. godine do danas svega dva nauna projekta su bazirana na istraivanjima srednjovjekovnih slavenskih ruralnih , otvorenih, ravniarskih naselja na teritoriji Bosne i Hercegovine, i to na terenima Semberije i Posavine. U okviru navedenog projekta objavljeni su rezultati sa lokaliteta Jazbine'" Drugi projekt pod nazivom "Ranoslavenska zcmunika naselja u sjeveroistonoj Bosni" (1987.-1991.) vodila je autor ovog lanka. U ovom radu je obraen, pored Jazbina, drugi od est istraeni h lokaliteta otvorenih naselja u Semberiji i Posavini. 3 Prouavanje srednjovjekovnih seoskih naselja otvorenog tipa isto tako je vano za razumijevanje i rekonstrukciju odreenih vidova ivota (ekonomskog stupnja proizvodnih snaga, organizacije) unutar nekog naselja i slino. Autor istraivanja l. remonik se odluila da cijeli prostor na kojem su se protezali povrinski nalazi ispita geolokom bu ilicom. Po ustanovljavanju mjesta na kojima se nalaze objekti otvarane su sonde koje obuhvaaju cijeli objekat. Tako su objekti obiJjeI

Iskopavanja su trajala ukupno 21 dan u tri kampanje (31. 03 . - 05. 04. 1978; 28.03 . - 03. 04. i 24.09.-01.10. 1979. godine). I. remonik 1977.,227-308. Semberija: Jazbine i Oraii (Batkovi), elopek i Gradine (Ostojievo) ; Posavina: Kovaevac (Kopanice) i Janjkua (Jagodnjak).

232

LIDIJA FEKEZA

eni brojevima prema redu istraivanja. Prostor izmeu objekata nije otvaran, osim na mjestima gdje se builicom nailo na otvorena ognjita. Za objavljivanje rezultata istraivanja ovog lokaliteta na raspolaganju je stajala tehnika dokumentacija, koja se sastoji od situacionog i geodetskog plana lokaliteta, te po4 jedinanih listova sa tehnikim crteima objekata, njihove povrine i presjeka Za opis ispune objekta posluili su, pored terenske dokumentacije, podaci iz "Dnevnika istraivanja lokaliteta elopek u Ostojievu godine 1978." (u daljem tekstu Dnevnik) i iz Zavrnog stru nog izvjetaja - 1979. godine (u daljem tekstu Izvjetaj)5 Navodi o koliini naenog materijala, naroito zgure i lijepa, iz Dnevnika i Izvjetaja u nekim sluajevima se ne poklapaju sa brojnim stanjem tih nalaza meu deponiranim materijalom. Zato se brojno stanje i navodi o nalazima odnose iskljuivo na zateeni materijal u Muzeju. Meu deponiranim materijalom naeno je malo komada zgure i nekoliko komadia ivotinjskih kostiju. to se tie ivotinjskih kostiju postavlja se pitanje razloga njihovog pomanjkanja, tj. da li ih zaista nije bilo, toje konstatirano i na nekim lokalitetima sa slinim objektima, ili su odbaene 6 Nedostaje materijal iz objekta 27 tako da nije mogao biti obraen u okviru ovog rada. Autor istraivanja je svrstao pokretni arheoloki materijal po objektima, u veini sluajeva bez oznaka slojeva i dubina. U tehnikoj dokumentaciji nisu navedene apsolutne visine. Na nekim od preuzetih planova objekata ucrtane dubine se ne slau sa navodima u Dnevniku i Izvjetaju. U poreenju sa situacijom u Jazbinama i na tri srednjovjekovna lokaliteta istog karaktera u arealu srednjeg toka potoka Bistrika, povrinski orai sloj je debeo oko 0,2 do 0,3 m. Po njegovom skidanju pojavljuje je kulturni sloj u kojem je i gornji sloj ispune objekta. Ispod je ilovaa (zdravica, obino ute boje) koja se pojavljuje na relativnoj dubini od 0,3 do 0,4 m ispod dananje povrine njive. Na crteima sa presjekom objekata naznaena je relativna dubina kulturnog sloja zajedno sa povrinskim slojem, ali ona, u pojedinim sluajevima, ne odgovara stanju na terenu. Kulturni sloj je mnogo tanji (do 0,1 m) i pojavljuje se odmah ispod povrinskog oraeg sloj. Stoga se u ovom radu, da ne bi dolo do zabune, uvijek navodi samo dubina ukopa u zdravicu, tj. od toke na kojoj je dokumentiran presjek objekta. Ta dubina vjerojatno ne odgovara prvobitnoj dubini objekata koja je zavisila od onovremenog nivoa terena, a koji se ne moe sa sigurnou odrediti. Relativna dubina dna ognjita je uzeta kao nivo poda u onim objektima kod kojih su ognjita konstatirana. Izuzetak su udubljena ognjita.

POLOtA] I OPIS LOK4UTET/ l

Lokalitet elopek se nalazi u selu Ostojievu, koje je udaljeno oko 4,5 km od lijeve obale Save i II km od lijeve obale Drine (Plan I). Do gradnje melioracionih kanala i isuivanja vodotokova u ovom kraju, Ostojievo se nalazilo na granici prirodnih movarnih podruja juno od Save. Lokalitet je na desnoj obali potoka Bistrika, jednog od nekoliko vodotoko4

Terensku dokumentaciju objekata izradio Zijo BudimIi . Sve karte i planove obradio, te crtee pokretnog arheolokog materijala izradio Slobodan Kudra. Za objekte od broja I do broja II podaci uzeti iz Dnevnika, a za sve ostale objekte iz Izvjetap, Obino ,je razlog za pomanjkanje kostiju, na lokalitetima na kojima bi se oekivale u veim koliinama. kemijski sastav zemlje koji utie na prirodno razlaganje kosti,

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU . .

233

va koji prolaze kroz sembersku ravnicu od juga ka sjeveru i ulivaju se u Savu . Prve kue srednjovjekov nog naselja su oko 10 metara udaljene od vrha meandra potoka Bistrika, ij i tok skree naglo ka jugu, a naselje se produava ka istoku. Otkriveni dio naselja protee se u duini od oko 200 m. Os naselja se prua u pravcu Z-I sa otklonom prema liniji SZ-JJ i prati prirodni pravac terena. Mee njiva i poloaj s uvremenih oblinjih kua po-

J 5 6

20

7 8

.0

BijeUinn
J. Bosanska Raa 5. Tuci - Dazdarevo 2. Brodae 6. Brdo - Konaile 3. Prehaje 7. Trenja 4. Aleksia vrelo 8. Brodi 9. Gojsovac
IOkm I

Prnh is torijski lokaliteti O Tragovi srednjovjekovnih groblja s umama O Ostaci srednjovjekovnih grobova - skeletni ukopi Tragovi srednj ovjekovnih naselja
2

6
I

Plan I - Crte: S. Kudra

loeni s u u istom pravcu. irina naselja je oko 35 m (S-J). Na i s tonoj polovini lokaliteta dio nase lja na povrini od oko 2600 m 2 nije istraivan jer su na njemu seoske kue i put. Ustanovljene su istona, juna i dio sjeverne granice naselja, dok je na zapadnoj strani, prema opservacijama 1. remonik , treina ostala neistraena. Povrin ski materijal se

234

LIDIJA FEKE.A

nalazi jo u duini oko 60 m, tj. do zapadne granice oranice k.. 1623. Prema tome, pret2 postav'lja se da je povrina srednjovjekovnog lokaliteta bila oko 10000 km (Plan II). Sistematski je istraen sredinji dio lokaliteta, a cjelokupna istraena povrina iznosi oko
Lok ELOPEK

SO
--~-~

nl

1334 / 1

Plan II - Obrada: S. Kudra

5500 m", tj. neto vie od polovine lokaliteta. Naselje je bilo usko vezano za potok Bistrik

pored ije je obale nastalo. Danas se mora raunati i na promjene koje su nastale na terenu kroz protekla stoljea. Prvo, ravniarski potoci esto mijenjaju tok, a i nivo korita je vjerojatno bio nii. PretpostavUa se daje u ranijim stoljeima bilo mnogo vie ume koja je tokom vremena krena. Dokle je plavi la Sava i kol iko je podruje bi lo movarno, vie nije mogue ustanoviti. Komasacijom zemljita, krenjem uma i novim sistemom kanala teren se izmijenio j eventualni tragovi starih polja, koji su ponekad prepoznatljivi na umskim povrinama, potpuno su zatrti.

OPIS OBJEKATA'
Objekat l: (T. l) Osnova pribi ino pravokutnog oblika sa uim zaobljenim stranama. Orijentacija SI-JZ. Dimenzije: istraena duina 2,5 m, irina 2,25 m. SI dio zalazi u meu.
Ukoliko u objektu imajama ije dno ima vie nivoa.. oznaka dubine sastoji se od dva broja. Prvi navedeni broj se odnosi na najplii a drugi na najdublji dio, raunajui od povrine ukopa u zdravicu. Svi podaci o nalazima u objektima iskljuivo se odnose na deponirani materijaL Navod "kosti" uvijek se odnosi na ivotinjske kosti nadene u objektu. Navod "metalni predmeti". ukoliko nije drugaije navedeno , odnosi se na eljezne predmete.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJI E VU .

235

Vjerojatno iskopano 4/5 objekta. Povrina: oko 5.5 m2 (7 m2). Dubina ukopa u zdravici 0,45 m. Jama koritastog oblika, ravnog dna i kosih zidova. Ispunjena je tamnomrkom zemljom sa komadiima pougljenog drveta. Komadii lijepa su u veem broju nalaeni u kulturnom sloju iznad jame i uzjuni zid jame. Nalazi: 428 komada keramike (sve brojnija to se vie ide u dubinu), krivi no, kresivo ) (T. I. 20), komad metalne ipke (T. l, 2J). Meu deponiranim materijalom nalazio se komad zgure. koji se u Dnevniku i 17.vjetaju ne spominj e, te lijep sa otiscima od prua.

Objekar 2: (T. II) Ovalna osnova. Orijentacija: os objekta SI-JZ. Dim. du. 2,15 m. ir. J.55 m. Povrina oko 3 m2 Dubina ukopa u zdravici 0,4 m. Jama koritastog oblika. ravnog dna i kosih zidova, ispunjena je mrkom zemljom sa komadiima lijepa. Sastav zemlje u jami ne razlikuje se od sastava kulturnog sloja iznad nje. U sredini objekta jamica od stupa, promjera 0,2 m. dubine O.lm. Nalazi : 200 komada keramike. U Dnevniku se spominje "neto zgure" , koje meu deponiranim materijalom nema. Objekat 3: (T. II) Osnova u obliku stopaja. Orijentacija: os objekta SZ-JI. Dim. du. 3,2 m, ir. 1,25 m. Povrina oko 4 m l . Dubina ukopa u zdravicu 0,25/0.6 m. Jama je koritastog oblika. ravnog dna i kosih zidova. Uz SI. podunu stranu, u dnu jame, na dubini od 0,5 m ouvani su ostaci ognjita ili pei (0,7xO,3 m). a oko njega mnogo komadia peene zemlje. U centru jame, ispred ognjita je trag kolca promjera i dubine 0,15 m. Trag drugog tankog kolca, promjera i dubine oko 0,1 m, nalazi se oko 1,2 m udaljen od ognjita. Ispuna jame je mrka zemlja kao i kulturni sloj iznad objekta. Nalazi: 96 komada keramike. Objekat 4: (T. llI) Ovalna, skoro kruna osnova. Orijentacija: os objekta SZ-JI. Dim. du . 3 m, ir. 2,3 m. Povrina: oko 6.5 m2 Dubina ukopa u zdravici 1,35 m. Jama je koninog oblika, ravnog dna i kosih zidova. Sa vanjske strane junog zida ouvani su ostaci ognjita dim. 0,8 xO,70, dub. 0,15 m. Ispred ognjita je velika pretpena jama. Gornji sloj objekta dubine 0,3 m sadravao je mrku zemlja sa komadiima lijepa i pougljenog drveta. Ostali dio , do dna jame. ispunjen je intenzivno Crnom zemljom u kojoj su bili nalazi keramike, a prema Dnevniku sedam velikih i nekoliko malih komada zgure. Oko ognjita su naena dva kamena (konglomerat) i manj i komad zgure. Nalazi: 184 komada keramike, vrh metalnih korica (za no ?), savijen vrh neke alatke (kara ?), 9 komada eljezne oplate (?) debelih 1 mm (veliine 3x3 , 2,3 x2,3 cm, ostalo usitnj eni komadi), grumen zgure, kremeno jezgro i 10 fragmenata kosti. Objekat 5: (T. III) Izduena osnova nepravilnog oblika. Orijentacija I-Z. Dim. du. 5 m, ir. 2,6/J ,5 m. Povrina oko 6,5 m2 Dubina ukopa u zdravici 0,15/0,45 In. Dno jame je na razliitim nivoima, a zidovi kosi . Objekat se sastoji od 2 vrlo plitka prostora (l, 2) ispunjena mrkom zemljom i konine, vjerojatno otpadne jame (3) u zapadnom dijelu. u kojoj je bilo izrazito prisustvo tragova crveno peene zemlje i gara, dosta nagaravljenih fragmenata keramike i nekoliko oblutaka. Uz unutarnji istoni rub objekta je jamica promjera i

236

LIDIJA FEKELA

dubine 0,3 m. U njoj je naen komad zgure. Na vanjskim rubovima istone polovine objekta su ostaci tri ognjita: na sjevernoj strani su dva ognjita (ognj. I ouvane dim. 0,6xO,7 m; ognj. 2, promjera 0,5 m, a na junoj strani ognjite 3, promjera 0,8 m). Nalazi: 140 fragmenata keramike, dio brusa (u jami 3), strelica (u jami 2), 4 eljezna avla (od toga 2 komada u jami 3, 2 komada kod ognjita 2), 4 odbitka od veih ivotinjskih kostiju. U Dnevniku se navodi da je na prostoru itavog objekta nalaeno grumenja zgure. Medu deponiranim materijalom nalaze se dva grumena sa oznakom da su iz jame 3. U istoj jami naeni su komadi zidnog lijepa sa dvostranim i jednostranim otiscima prua. Glina je pomijeana sa krupnijim (oko 5 mm) i sitnijim (l mm) kameniima i puna je komadia pljeve. Otisci prua su plitki, promjera oko 2-3,5 cm. Debljina lijepa je od 1-5 cm. U blizini ognjita I, van objekta, na granici izmeu kultumog sloja i ute zemUe (zdravice) , naenje novi Bele IV iz 1235. godine sa natpisom Monetae regis Sclavoniae. 7
Objekat 6: (T. IV) Ovalna osnova. Orijentacija: os objekta l-Z. Dim. du. 3 m, ir. 2, III ,75 m. Povrina oko 6 m2. Dubina ukopa u zdravici 1,4 m. Jama koninog oblika, ravnog dna, zaobljenih uglova i kosih zidova, ispunjena mrkom zemljom sa proslojima intenzivno crne zemlje u kojoj su bili komadi peene zemlje i pougljenog drveta . Prema Dnevniku najvei broj nalaza bio je u prosloju intenzivno crne zemlje i na dnu Jame. U Dnevniku je takoer navedeno da su u gornjim dijelovima objekta naeni mali grumenovi zgure, a u samoj jami "nalazi zgure su bili intenzivniji" . Meu deponiranim materiplom nema zgure. Nalazi: 187 fragmenata keramike. na dnu jame fragmenti veli ke crepulje koja se ne moe restaurirati, 2 noa i avao. Objekat 7: (T. V) Osnova oblika nepravilnog ovala. Orijentacija: os objekta u pravcu SZ-JI. Dim . du. 4,4 m, otkrivena irina 3/1,5 m. Povrina oko 9 m 2 Sjeverna strana objekta zalazi u meu . Dubina ukopana u zdravi cu 0,211,35 m. Jama nepravilnog oblika, neravnog dna i kosih zidova. Objekat se sastoji iz velike, plitke jame Uama 2), i dvije dublje jame koje su paralelne sa njom Uame 1,3) . Na sjevernoj stijenki jame 3 (ukopane u zdravicu 1,35 m) ouvana je obloga od crveno peene zemlje, debela 15 cm. Ispuna ove jame je od izrazito crne zemlje sa puno gara. U jami 1 ispuna je od tamnomrke ze mlje. Nalazi : 574 fragmenata keramike (sa itavog prostora objekta, a najvie iz gornjeg slojajama 1 i 3, dvije eljezne ipke, strelica, eljezni predmet nepoznate namjene (T. V, 26 , u jami 3) i dio kamenog brusa. Objekat 8: (T. VI) Osnova kompleksnog objekta nepravilnog oblika. Orijentacija: os objekta I-Z. Dim. iskopana du. 5,4 m, ir. 311,7 m. Povrina: oko II m2 Dubina ukopa u zdravici 0,25/0,95 m. Jama nepravilnog oblika, neravnog dna i kosih zidova. ObJe Novi nije naen meu mizmatiar u Odjeljenju

deponiranim materijalom. Pretpostavljam da ga je proitao tadanji nuza arheologiju Zemaljskog muzeja Gojko Kraljevi .

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU .

237

kat se sastoji od 4 jame. Pri dnu centralne jame 3 i jame l je sloj tamnomrke zemlje pun gara . Nalazi: 341 fragment keramike, kare (jama 3). Meu deponiranim materijalom je slomljeni oblutak i 2 komadia kosti (jama 3).

Objekat 9: (T. VI) Manja plitka koritasta jama zidova obloenih crveno peenom glinom, debljine 5 cm. Orijentacija: os objekta u smjeru SZ-J!' Dim. du. 1,20 m, ir. 0,80 m. 2 Povrina 0,95 m Visina zidova 0,35 m. Blizu sjeverozapadnog, ueg zida je mala okrugla jama, promjera 0, I m. Bez nalaza. Objekat JO: (T. VII) Osnova nepravilnog krunog oblika. Dim. du. 2,9 m, i r. 2,7 m. 2 Povrina oko 6 m Dubina ukopa u zdravici 0,35 cm. Jama je koritastog oblika, sa ravnim dnom i kosim zidovima, ispunjena tamnomrkom zemljom sa mnogo pougljenog drveta. Dno jame obloeno je tankim slojem izrazito crne zemlje pune gara. Nalazi : 282 fragmenta keramike, dio kraka ostruge, kremeno jezgro. Meu materijalom su 2 grumena zgure koja se u Dnevniku i Izvjetaju ne spominju. Iz ranijih epoha komadi antikog stakla . Objekat ll: (T. VIl, VllI) Osnova nepravilnog krunog oblika. Du.: 3 m, ir. 2,80 m. 2 Povrina oko 6,4 m Dubina ukopa u zdravicu 0,45/1 m. Dno jame je neravno, sa tri nivoa, a zidovi kosi. Na jugoistonom dijelu jame je razrueno ognjite ili ostac i pei promjera oko l m. Ravan tih ostataka je vjerojatno i pravi nivo poda objekta . Ispred je bi la ovea pretpena jama. Zemlja u jami je sivomrka sa mnogo tragova gara i komadia crveno peene zemlje. Dno jame je ispunjeno slojem intenzivno crne boje, debelim 0,4 m, koj i sadri mnogo gara i pougljenog drveta. Nalazi: 398 fragmenata keramike, krivi no, 2 noa, fragment potkove, kopa, okrugla halka, ostaci korica od noa, te grumen zgure. Objekti J O i J 1 su na meusobnoj udaljenosti od svega 0,4 m i izgleda da ine cjelinu. Objekal 12: (T. VIII) Osnova skoro pravokutnog oblika sa zaobljenim uglovima. Ori2 jentacija Z-I. Dim . du. 3 m, ir. 1,75 m. Povrina oko 5 m . Zapadni dio objekta zauzima koritasta jama du . I m, dub . 0,5 m, obloena crveno peenom zemljom , ravnih zidova, slino objektu 9. Istoni dio jame je dubok oko 0,2 m . Cijeli objekat je ispunjen crnom zemljom, a na dnu korita je sloj sa tragovima gara i pepela. Nalazi: 52 fragmenta keramike i odbitak kosti . U Izvjetaju pie da je u objektu nae no dosta grumenja zgure, ali ih meu deponiranim materijalom nema. Objekat J3 : (T. IX) Izduena ovalna osnova na koju se sa vanjske strane JI zida nadovezuje manja jama (promjera 0,75 m, dubine 0,25 m) . Orijentacija: os objekta SZ-JI. 2 Dim. du. 3 m, ir. 1,75 m. Povrina oko 5 m . Dubina ukopa u zdravicu 0,75/0,85 m. Jama ima koso dno i kose zidove. Ispuna objekta je od slabo obojene mrke zemlje sa primjesama gara koji je jae koncentriran pri dnu uz mnotvo razorenog lijepa. Na nekim

23 8

L1DfJA FEK EL A

komadima lijepa su tragovi prua irine J cm. [zdvaja se jedan ovei komad zidnog lijepa deblj ine do 3,5 cm. Nalazi: 341 fragment keramike, 2 noza , 4 avla, klju? (lnv. br. 5675), silni odbitak kosti. te dva mala kamena (od kojih je jedan konglomerat). U jednom loncu naena je gruda pepela. Meu materijalom naen je rimski novi iz IJ stoljea.
Objekat 14: CT. IX) Ostaci ognji ta na otvorenom, sauvanog promjera 0,9 m, debljina spaljene zemlje 0,2 m. Nalazi : [9 fragmenata keramike, kamen za glaanje i jedna ovea kost. Objekat 15: CT. X) Ovalna osnova. Orijentacija l-Z. Dim. du. 2 m, ir. 1,1 m. Povrina oko 2 m"' Dubina ukopa u zdravici 0,25/0.45 m. Oblik jame koritasl, sa neravnim dnom i kosim zidovima. U zapadnom dijelu objekta dva mala ukopa prolTIJera 0.45 i 0.55 m i dubine 0,45 m, ispunjena izrazito crnom zemljom punom gara. Objekat je ispunjen mrkom rastresitom zemljom sa komadiima lijepa. Oko O, IS m od jugoistonog ruba objekta su ostaci ognjita, sauvanog promjera 0,55 m. Presjek ognjita nedostaje. Nalazi : 130 fragmenata keramike. Objekat 16: (T. X i Xl) Osnova kompleksnog objekta, nepravilnog ob lika. Orijentacija os objekta u pravcu SI-JZ. Dim. du. 7 m, ir. 3/2,3 m. Povrina oko 15 ml Dubina ukopa u zdravi ci 0.3/0,5 m. Oblik jame nepravilan. dno neravno , zidovi kosi. Objekat se sas toji od ve lIke jame (I), koja zavrava ljevkastim udubljenjem. i ostalog prostora. Nijejasan odno sJama 2 i 3 unutar objekta radi pomanjkanja presjeka. U Jamama l i 3 ispuna je od tamnornrke zemlje sa mnogo ostataka lijepa i gara. Na dnu cijelog objekla je tanak slOJ sa izrazito mnogo gara i pougljenog drveta. U ljevkastom udubljenju na Sl rubu jame I. prema navodima u IzvjetaJu, bil.o je puno komadia crveno peene zemlje i gara. Nalazi: 544 komada keramike, strelica, 4 fragmenta oteenih avala, 2 kljua, dio noa, oblutak, grumen zgure, komadi kosti. Najvei dio metalnih nalaza i komad zgure naeni su u jami I. Ohjekat J7: CT. Xl) Nepravilna kruna osnova. Dim. du. 2,9 m, ir. 2,8 m. Povrina oko 5.7 ml Dubina ukopa u zdravici 0,3/0.4 m. Dno jame neravno, a zidovi kosi. U junom kutu ognjite, ouvanog promjera 0,45 m i debljine oko O, I m. Nalazi se 0,1 m ispod gornjeg nivoa ispune objekta. Ispred ognjita je pretpenajama. Nalazi: 271 fragment keramike, frgamentirani okov kope , 2 grumena zgure, 2 komadia kosti i jedan grumen lijepa sa otiscima prua. Objekti j 8a i b: (T. XIT) Dva ognjita na otvorenom prostoru, meusohno ud a~lena svega O, J S m. Ognj ite 18a sauvanog promjera 0,65 m, deblj ine 0, 10-0,1 S m. Ognjite 18b sa uvanog promjera 0,5 m, debljine 0,2 m. Nalazi: U neposrednoj okolini ognjita naeno 19 fragmenata keramike i dio konjske uzde.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE CELOPEK U OSTOJICEVU .

239

Objekat 19: (T. XII) Nepravilna kruna osnova, promjera 2,3 m. Povrina oko 4 m". Dubina ukopa u zdravicu 0,3/0,4 m. Dno i zidovi jame kosi. Ispuna jame Im ka zemlja sa prosloj ima gara. Nalazi: 55 fragmenata keramike, komadi lijepa sa otiscima tankog prua i grumen zgure. Na cedulji uz materijal stoji navod " kosti", koje nisu deponirane . Objekat 20: CT. Xn) Osnova skoro krunog oblika. Orijentacija: os objekta u pravcu SI-JZ. Dim. du. 2, 15 m; ir. 1,95 m. Povrina oko 3,5 mZ. Dubina ukopa u zdravicu 0 ,4 m. Jama neravno g dna i kosih zidova . Ispuna sv ijetlomrka zemlja sa ja im tragovima gara na dnu jame. Nalazi : 146 fragmenata keramike, grumen zgure. Na ceduljic i u kutiji su naznaene "kosti", ali meu materijalom nisu naene . Objekat 2 1: (T. X III) Nepravilna ovalna osnova. Orijentacija: os objekta u pravcu SI-JZ. Dim . du. 2,85 m, ir. 1,8/1 ,3 5 m. Povr ina oko 4,5 m 2 Dubina ukopa u zdravici 0,3/0,5 m. Jama nepravilnog oblika, neravnog dna , kosih zidova. Uz SI vanjski rub jame je ognji te, ouvanog promjera 0,55 m, debljine oko 0, 1 m. Dublji dio o bjekta sc nalazi uz ognjite. Prema na vodima u Izvjetaju , bio je ispunjen c rnom zemljom sa spaljenim drvetom i sa puno ostataka crveno peene zemlje (pretpena jama?), do k je drugi kraj objekta pli i i ispunjen mrkom zemljom. U cijeloj jarni su nalaene grudice lijepa. Nalazi: 187 fragmen ata keramike u cijelom objektu, dio eljezne alatke (T. XIII, 14) i grumen zgure u velikoj jami kraj ognjita. Objekat 22: C T. XIII) Osnova nepravilnog ovalnog oblika. Orijentacija: os objekta u 2 pravcu l-Z. Dim . du. 4,55 m; ir. 2,8/2 m. Povrina oko 10 m Dubina ukopa u zdravicu 0,25/0,4 m. Jama nepravilnog oblika, neravnog poda i kosih zidova, ispunjena rm'kom zemljom sa puno gara i grudica lijepa. Uz SZ rub objekta (oko presjeka A-Al ) jaka ko ncentracija crveno peene zemlje i gara . Nalazi: 392 fra g menta kerami ke, dio krivog noa, dio noa, avao i trokutna ploica nepoznate namjene (inv. br. 5685). Objekat 23: (T. XIV) Ostaci ognjita na otvorenom, sa uvanih dimenzija l xO,9 m, debljine do 0,15 m. Dubina dna ognjita u zdravici 0,4 m. Nalazi : 17 fragmenata keramike u neposrednoj okolini ognji ta i 2 fragm e nta prahi storijske, kasnobronane keramike. Objekat 24: (T. XIV) Osnova nepravilnog ovalnog oblika. Orij entacija: ps objekta u 2 pravcu S-J. Dim . du. 3,2 m, ir. l,81l,6 m. Povrina oko 4,5 m Dubina ukopa u zdrav icu 0,5/0,7 m. Jama pravilnog, koritastog oblika, dna u dva nivoa i ko si h zidova. Manji, juni prostor objekta je dublji, ispunjen je tamno lmkom zemljom punom gara, poug ljenog drveta i komadiima crveno peene zemlje, dok je preostali prostor ispunjen mrkom ze mljom. Na dnu objekta je s loj c rne zemlje sa veom koncentracijom gara.

240

LIDIJA FEKEA

Nalazi : 335 fragmenata keramike, otrica noa, 2 sitna komada kosti. U Izvjetaju se navodi da je u junoj jami naeno mnogo komada zgure, dok se u deponiranom materijalu nalazi jedan grumen.
Objekm 25: (T. XIV) Osnova ovalnog oblika. Orijentacija: os objekta u pravcu I-Z. Dim. du. 2,4 m, ir. 2 m. Povrina oko 3,5 m2 Dubina ukopa u zdravicu 0,3/0,4 m. Jama je koritastog oblika, udubijenog poda i izrazito kosih zidova, ispunjena mrkom zemljom sa tragovima gara i lijepa. Oko 0,8 m udaljeno od zapadne strane zida nalazi se ognjite ouvanih dimenzUa 0,75 xO,55 m, debljine 0 , 1-0,15 m. Oko objekta su u obliku pravokutnika poredani tragovi kolaca i stubova (promjera O, l i 0,2 m). Izgleda da je ognjite bilo nadsvedeno. Na istonoj strani stubovi su bili udaljeni 0,5 m, a na zapadnoj 0,7 m, tj. pored samog ognjita, tako da bi povrina natkrivenog objekta bila oko 7 ml Uz obod cijelog objekta su takoer tragovi kolaca, a vidljivi su i tragovi nosaa krova na sredini uih strana. Neki tragovi unutar natkrivenog prostora su moda od opreme koja se nalazila u zemunici. 8 S obzirom na smjetaj ognjita ulazje vjerojatno bio na zapadnoj strani . Nalazi: 21 fragment keramike. strelica. Objekm 26: (T. XV) Nepravilna "bubreasta"osnova. Orijentacija: os objekta u pravcu Sl-JZ. Dim. du. 2,95 m, ir. 2,2511 ,3 m. Povrina oko 5,5 ml Dubina ukopa objekta 0,2/0 ,3 m. Jama neravnog dna i vrlo kosih zidova. Ispuna objekta tamnomrka zemlja sa veom koliinom gara, naroito na dnu jame. Na sredini objekta se nalazilo ognj ite sauvanog promjera 0,6 m i debljine 0 ,2 m. Vee grumenje ognjinog lijepa nalazilo se na podu objekta. Na zapadnoj strani objekta je malo duguljasto udubljenje (0,5xO, I 5 m) sa zidovima debljine l cm. Prema navodima u Izvjetaju, vjerojatno su bili obloeni crveno peenom zemljom. U neposrednoj blizini objekta, kod njegove ue sjeverne strane, bile su dvije omanje, koritaste jame, duboke 0 ,15 m. Promjer zapadne jame 0 ,4 m, a dimenzije istone jame I ,2 xO,6 m. Nalazi: 172 fragmenta keramike, fragmentirana otrica noa, obru eljezne i posrebrene kope , slomljeni oblutak. Objekat 27: (T. XV) Osnova nepraVilnog obli ka. Orijentacija: os objekta u pravcu S-J. Dim. du. 4 m, ir. 3,1511 ,7 m. Povrina oko 8 ml Dubina ukopa u zdravici 0,1/0 ,15 m. Jama nepraVilnog oblika, vrlo plitka, neravnog dna i kosih zidova, ispunjena je tamnomrkom zemljom sa puno tragova gara, naroito na dnu. U sjevernom, suenom dijelu objekta je ognjite, sauvanog promjera 0,6 m, debljine 0,25 m. U Izvjetaju je naveden "trag od dva ognjita" u ovom objektu, ali to drugo ognjite nije oznaeno na crteu. Objekar 28: CT. XVI) Skoro kruna osnova, promjera 2,15 m. Povrina oko 3,3 m2 Dubina ukopa u zdravici 0,3/0,4 m. Jama je koritastog oblika, udubijenog dna, kosih zi-

dova, ispunjena tamnomrkom zemljom, punom gara, naroito na dnu jame. U sjevernom dijelu jame je manje ljevkasto udubljenje, promjera 0,4 m. Nalazi: 104 fragmenta keramike i fragmenti 2 noa.
~ B. Dostal 1982, 12, kue 28 i 50.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJ[CEVU . .

241

29: (T XVI) Izduena etverokutna osnova sa malo zaobljenim stranama. os S-J. Dim. du. 3,2 m, ir. 1 m. Povrina oko 3 m2 Dubina u zdravicu 0,4 m. Koritasta jama, ravnog dna i kosih zidova, ispunjena mrkom zemljom. Na dnu je veliko ili zapeene sauvanih dimenzija l se nalazi m ispod nivoa II zdravicu. Oko nOJ osnovi rasporeeni su kolaca, tako da je natkriveni prostor od 11,25 m2 Krov sudei prema rasporedu bio dvoslivan, ulaz u objekat nalazio se na Nalazi: avla, mala metalna sa 2 dvije CT XVII) Ognjite na otvorenom prostoru, sauvanog promjera m, 0, J do 0,15 m. Dno m. Iznad na dubini je bio tanak drveta. 80 fragmenata keramike. XVII) Dvije manja 0,8 m, dubine 0,15 m; Jame su ispunjene svijetlomrkom Nalazi: 87 fragmenata keramike u
Objekat 32:

je
i okolnoj sondi.

1,5

m: sjeverna, oko m, dubine m.

XVIII) osnova pravokutnog oblika. os objekta u pravcu S-J. Dim. du. 2,5 m, ir. 2, J m. Povrina oko 5 . Dubina ukopa u zdravicu 0,110,4 m. Jama je nepravilnog oblika, neravnog dna i vrlo kosih zidova, U dijelu objekta je trag od stuba (promjera m) i kolca (promjera 0, l m). Oko 1,2 m juno od objekta je ite na otvorenom, sauvanog promjera m, debljine 0, I m. Nalazi: 375 dio avla, tanka amorfna ploica i mali ment kosti. izduena osnova u obliku pravokutnika. os u pravcu SI-JZ. Dim. du. ir. m. Povrina 2 oko 35 m Dubina ukopa u zdravici 0, J5/0,7 m. Jama je nepraVilnog oblika, neravnog dna, kosih zidova. Jugozapadni i prostori su ispunjeni Na sjeveroistonom kraju objekta su tri ispunjene mrkom je najvea i jama 6, 4 i 5 ispuna je neto svjetlija. Nalazi: 740 fragmenata dio potkove, 2 2 avla, dio metajne 2 kosti. U se navodi nalaz mnogo ostataka zgure, u deponiranom materijalu ih nema. MjetatIO Milorad Mladenovi je uz svoju kuu naao tri komada keramike i broncanu kopu, L remonik je sve nalaze datirala u IX stoljee I, 9
~

I. remonik 1979.. 140-140.

242

LIDIJA FEKEZA

POKUS~4j ODREIV4.l'VjA KARAKTERA. LO.K4UIEIA

I N Alv!JEN E OBjEK/1TA
Na .lokalitetu elopek je otkriven vei dio jednoslojnog naselja. Osim sporadinih nalaza iz ranijih epoha koji se pojavljuju u malom broju i razbacani, uglavnom unutar pojedinih objekata, ostali pokretni arheoloki materijal je kronoloki kompaktan. Na zapadnom i istonom perifernom dijelu naselja objekti su meusobno udaljeni oko 20-tak i vie metara. U centralnom dijelu naselja uglavnom su koncentrirani oko sredinje grupe objekata sa ognjitima broj 3, 4, 5. 14 i 32. Oko 35 m istonije nalazi se u istoj ravnini druga grupa od tri objekta br. 12. 29 (radionice) i br. 30 (ognjite) (Plan III). Svuda oko te dvije grupe su male skupine objekata koji su meusobno udaljeni nekoliko metara. Orijentacija objekata je u osnovi u pravcima S-J ili I-Z sa razliitim stupnjevima otklona.

\I

"

Plan III - Obrada: S. Kudra

Analiza vrste i namjene objekata izvrena je na temelju oblika i veliine te nj ihove ispune. Zateena dokumentacija, pomanjkanje broja ivotinjskih kostiju i zgure oteavaju definiranje vrste i namjene objekata. Nastambom se smatra objekat dovoljno velik da se moe u njemu prvenstveno odmoriti jedan ovjek ili mala porodica. U njemu bi se skoro obavezno moralo nalaziti ognjite ili pe, mada ima nastambi i bez njih l O Meutim , razlikovanje nastambe od radionice
lO

V. Hruby 1965 .. 110.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU .

243

ili gospodarske zgrade komplicira injenica da se stanovalo i u objektima bez grijnih tijela , kao i to da su u radionicama postojale pei i ognjita. Drugi problem za Jjeenje postavljenog pitanja predstavlja pomanjkanje ostataka inventara vezanog za odreenu djelatnost. Sporadini nalazi zgure ili eljeznih predmeta ne mogu biti dovoljni za odreivanje djelatnosti koje su se obavljale u pojedinim objektima. Tehnika keramika i posude za skladitenje hrane nisu naeni . Prema materijalu i podacima kojima se raspolae, veina zakljuaka , prvenstveno o namjeni objekata, ostaje u okviru pretpostavke. Svi objekti, bez obzira na dubinu , su ukopani. 11 Tragovi nadzemnih zidova, kao to su ljebovi i podzidovi , nisu konstatirani. Na lokalitetu su uz objekte br. 25 i 29 ostali plitki tragovi kolaca, debljine 0, 15-0,2 m koji, vjerojatno , pripadaju krovnoj konstrukciji . Nadzemna konstrukcija, tj. krov u podunim objektima vjerojatno je bio na dvije vode sa centralnom gredom po sredini, dok su okrugli objekti vjerojatno imali krunu konstrukciju krova od granja koje je moralo biti due od 2 m. Glina i plitko ukopavanje su bili neophodna zatita od vlage u ovako smjetenim naseljima. Ispuna mnogih objekata je bila puna pougljenog drveta i gara. U naselju je evidentno pomanjkanje nalaza kamena. Sve je to dokaz da je za bilo koji konstruktivni dio objekta upotrebljavan troan drveni materijal. Stupovi uz objekte se iz raznih razloga nisu morali sauvati. Prvenstveno je ustanovljeno da su oni , kao i objekti, bili vrlo plitko ukopani, oko O, l m ispod gornje povrine ukopa. Pretpostavlja se da su neki objekti bili vei nego to pokazuje stanje na terenu pri iskopavanjima, tj njihova povrina pokrivena krovom je mogla biti vea. To dokazuju i dva objekta na ovom lokalitetu (obj. 25 i 29). Kod obj. 5, sa tangencijalo postavljenim ostacima ognj ita, naeni su komadi lijepa sa otiscima kolja, oigledno od zidne oplate, dok tragovi kolaca nisu konstatirani. Takoer , svi konstatirani tragovi jama od kolja ne moraju biti vezani za krov ili zid tj. konstruktivni dio objekta. Mogli su to biti ostaci nekih dijelova unutranje opreme objekta. Lijep, jednostran ili dvostran, sa pravilnim, ravnim otiscima kolja i prua koji je pripadao zidovima naen je u obj. br. 1,5,13 i 19. Otisci kolja na nekim primjercima iz obj. 5 i 13 su promjera 2,5-3,5 cm. To su ostaci pletenih zidova, debljine 3 do 5 cm. Naime, zidovi ukopanih jama objekata su u veini sluajeva kosi i mogli su se zatititi jedino pleterom. Stoga se moe pretpostaviti da je ukopani dio objekta bio omeen i zatien opisanim zidovima od pobodenog kolja oblijepljenog glinom sa dodatkom pljeve i kamenia veliine od 1-5 mm . Objekti su najveim dijelom ukopani u zdravicu od 0,4 do 0,7 m. Dubinom do 1,4 m izdvajaju se obj. br. 4 i 6, te jama u obj. br. 7. Poto su ognjita ukopana na razini pojave zdravice, to se uzima kao nivo poda objekata. Od istog nivoa mjeri se i dubina ukopanih objekata. Naselje na lokalitetu elopek, iako uz potok, smjeteno je na relativno suhom terenu, to dokazuje dubina ukopanih jama od 1,4 m. Ipak, plie ukopavanje, kao i oblaganje jama glinom je bilo zatita od vlage. Dubina pliih jama, najee do 0,4 m, odraava sistem ukopavanja , koji je kroz dugi vremenski period od VII do XV stoljea dokumentiran u ravniarskom podruju Semberije i Posavine. Ni u jednom objektu nije konstatirana vrsta ili zemljana podna obloga, ili barem l. remonik nije navela podatke o tvrdoi slojeva u objektima, ni u Dnevniku , ni u Izvjetaju.
II

B.

DosUiI1975. , 43 ; Z. Vana 1968., 96.

244

UDIJA FEKEZA

Stambeni objekti

u ovu grupu izdvojeni su objekti prema osnovnim kriterijima - veliini, dubini , nalazu ognjita u njima ili u njihovoj neposrednoj blizini, le pokretnom arheolokom materijalu. Tu su uvrteni objekti nepravilnog ovalnog oblika, povrine od oko 4,5-6 m" (broj 3, 13, 16, 17, 21,25, 32). Objekat 25 ima malu ukopanu povrinu od 3,5 m", ali kolci oko objekta omeuju povrinu od 7 m2 Meu ovim objektima izdvaja se obj. 13 od kojeg je ognJite na otvorenom udaljeno oko 5 m (br. 30). Iz ove grupe se mora iskUuiti objekat 1, koji bi oblikom, veliinom i ispunom te obiljem materijala odgovarao nastambi, ali nije u potpunosti istraen, pa je ovdje upitno postojanje ognjita. Jedina nastamba krune osnove je objekat l l, ali tu situacija nije potpuno Jasna u odnosu na objekat 10. Da li se ovdje radilo o tzv. dvojnoj zemunici , s obzirom na meusobni poloaj i bogati pokretni arheoloki materijal u oba objekta? Naalost, nisu se sauvali tragovi krovne konstrukcije oko objekata. Njihovo postojanje bi, vjerojatno, pojasnilo situaciju. Nije rijedak sluaj da su postojala dva prostora, ponekad razliite namjene, unutar zemunica. Osim velikog broja ujednaenog keramikog materijala, drugih indikacija nema, te to pitanje ostaje otvoreno.
&ldloni/kl objekti

u ovu grupu spadaju dva objekta, br. 4 i 6, sa koninim ukopanim jamama (T. III, T. IV). Veliina ovainih osnova je oko 6 m2, a dubina ukopa u zdravicu 1,4 m. Ispuna obje jame se odlikuje debljim proslojima crne zemlje pune gara i ostataka pougljenog drveta . U obj. 4 je pored ognjita, koje se nalazi uz obod ukopa, ovea pretpena jama. U oba objekta,
prema navodima u Dnevniku i Izvjetaju, nalaena je zgura "vie nego u drugim objektima". Nalazi su najveim dijelom bili su u crnim proslojima ispune. U blizini se naJaze jo objekti br. 7,8 i 22. Zajednike karakteristike su im: povrina od 9 do II m2, bez ognjita su i imaju dna jama u dva nivoa sa razliitim ispunama i podJednakim, velikim brojem nalaza. IzdvaJ3 se jama 3 u obj. 7 svojim oblikom, dubinom i oplatom od peene zemlje, 0,15 m debelom (T. V). Veina pokretnog materijala iz objekta 7 naena je u ovoj jami ispunjenoj izrazito crnom zemljom sa jakim tragovima gara. Jamaje nepravilnog oblika, duboka 1,35 m. Nijejasno da Ji se radi o itnoj jami ili o ostacima nekog radionikog prostora ili postrojenja. KompJeksni , plitki objekat 5, sa tri rubna ognjita (T. IV), nalazi se uz navedene objekte 7, 8 i 22. Dubina veeg dijela povrine objekta 5 je svega 0,15 m, osim na jugozapadnom kraju koji zavrava koninom, otpadnom jamom. [z nje potie veina nalaza, a spominju se i komadi zgure . Desetak metara sjevernije od ovog objekta nalazi se obj . 33 , najvei na lokalitetu (oko 35 m2) prema zateenom planu kako gaje obradila I. remonik. Ovdje je situacija prema datom crteu nejasna. Pitanje je da lj se radi o grupi od tri jame, dubine do 0,45 m, na istonom kraju "objekta" udaljene od zapadne jame oko 3,5 m. Svij etlosiva zemlja izmeu istonih i zapadne jame ne mora biti ostatak od ukopa, ve utabana zemlja na hodnoj povrini. Ovo je ujedno i najvea otvorena povrina u sklopu lokaliteta i na njoj je naeno najvie keramike. [pak, veliki dio nalaza iz obj. 33 sadravala je jama br. 6 (T. XIX) . Iako se radi o vrlo plitkom objektu, u ovom sluaju ne moe biti rijei o nadzemnoj graevini jer nisu naeni tragovi nadzemnih zidova. I. remonik

KASNOSREDN.lOVJEKOVNO NASEL.lE ELOPEK U OSTOJICEVU .

245

je u Izvjetaju ovaj objekat okarakterizirala kao "radni prostor". Trei kompleksni objekat br. 16, povrine 15 m" (T. X), nalazi se na zapadnom rubu otkopanog naseobinskog prostora u grupi uz objekte 10-11 i 15. Vrlo je bogat nalazima, koj i su bili najbroj nij i u jami 1. Cijela situacija u objektu ne daje mogunost sigurnijeg odreivanja njegove namjene. [ na kraju, vei kompleksni objekat br. 27, povrine oko 9 m" nalazi se na isto nom rubu naselja. Prema Izvjetaju, u njemu su konstatirani ostaci dva ognjita i velike jame. Ostali otkriveni prostor je vrlo plitak. Poto nalazi nisu bili dostupni La obradu, pitanje njegove namjene ostaje otvoreno. Prisustvo dva ognjita navodi na pretpostavku da se radi o radionici, mada ni u nastambama njihova gradnja nije nepoznata. 12 Zajedniko svim ovim objektima su: razliite orijentacije, velike povrine (obj. 5, 8, 16,27,33), nepravilni oblici, neravno dno, unutranjost sa ili bez ognjita. U naelu se pretpostavlja da su ti objekti sluili kao radionice u kojima se obavljalo vi~ proizvodnih, zanatskih procesa. Tri objekta br. 9, 12 i 29 izdvajaju se velikim povrinama ili oblogama zidova od crveno peene zemlje. Namjena objekta 9, male koritastejame, povrine oko I m" , nije jasna. On lei izdvojen u sredini izmeu zapadne i centralne grupe objekata. Objekti br. 12 i 29 su usko povezani u grupu sa najveim ognjitem na otvorenom (br. 30). Objekat 12 je dvodijelan. U veoj koritastoj jami, ij i su zidovi obloeni peenom zemljom, prema Izvjetaju je naeno "dosta grumenova zgure". Poto se u njegovoj blizini nalazila natkrivena jama (br. 29) sa velikim i debelim slojem ognjinog lijepa, oito se radi o grupiranim radionikim objektima. U radionike objekte moe se ubrojiti i obj. br. 15 - mala ovalna jama uz ognjite na otvorenom prostoru. Ovakvi oblici malih jama sa dvije paralelne jamice u unutranjosti su nalaene u ranosrednjovjekovnim naseljima, meu koje spada oblinje naselje na lokalitetu Jazbine. 13
Jame

Na lokalitetu su etiri okrugle i oval ne jame, povrine oko 3 m2 (br. 2, 19, 20, 28). Rasporeene su u sva tri dijela lokaliteta, na istonom i zapadnom rubu , te u centralnoj grupi objekata. Nalazi u njima nisu brojni, osim u objektu 2, u ijoj se sredini nalazi trag od kolca. U njemu su naeni fragmenti nekoliko debljih lonaca (T. II , 2, 4-6). Moda je tu bila gospodarska zgrada izmeu objekata l, 3 i 13. Namjena objekta 24 ostaje u potpunosti nejasna i pored nepreciznog navoda u Izvjetaju da je u njoj naeno "mnogo komada zgure".
Ognjita

Unutar lokaliteta naena su iskljuivo glinena ognjita. Ovakvo stanje na terenu moe biti posljedica unitavanja objekata intenzivnom obradom zemljita kroz dugi period, jer su se objekti pojavljivali na dubini od 0,3 m ispod dananje povrine. Ognjita su se sa12

13

B. Dostal 1975.,81. L remonik 1977. , 244,295, obj.

xxxv.

246

LIDIJA FEKEZA

uvala unutar objekata br. 3, ll, 17,26, 27,29, neposredno uz njihove rubove, u objekti-

ma br. 4 i 5 ili ~sko vezana sa objektima br. IS, 21,25, 32. etiri ognjita su naena na otvorenom prostoru (obj. br. 14, 18,23, 30). Ognjita br. 14 i 30 nalaze se unutar grupiranih objekata, svega 3 do 8 m udaljena od njih. Ostala dva ognjita (br. 18 a, b i 23) nalaze se na periferiji naselja. Ona su, promjera oko I metra, bila dva puta vea od ognjita u zemunicama i okolo njih. Nikakva posebna kamena zatita ili konstrukcija ognjita ni u jednom sluaju nije konstatirana. U objektima br. 3 i 29 ognjita su ukopana na dno pliih jama, sva ostala su na povrini. Tragovi glinenih , kalotastih pei nisu ustanovljeni. Na oblinjim, istovremenim lokalitetima Gradine u Ostojievu i Oraii u Batkoviima naeno ih je nekoliko. 14 U okviru zemunica, osim u objektima 3 i 26 u kojima su ognjita u sredini , sva ostala su bila u uglovima. Posredno se , prema njihovom poloaju moe odrediti mjesto ulaza u objekte, koje inae nije konstatirano u vidu stepenika ili nekog drugog ostatka. U veini sluajeva ulaz je bio na zapadnoj ili junoj strani to je omoguavalo bolje osvjetljenje i due dnevno svjetlo u objektu.

POKRET]\TI ARHEOLOSKI N1ATERIJAL

Keramika
Keramika zateena u muzejskom depou bila je razvrstana po objektima. Cijeli materijal je sredila i inventarizirala 1. remonik. Kod kompleksnih objekata se, ponekad, nalazila naznaka o mjestu nalaza unutar objekata. Na ostaloj povrini lokaliteta, van objekata, keramika, kao ni drugi pokretni arheoloki mater~ial, nije sakupljana. Iskopavanjima na oblinjim lokalitetima uoeno je da su nalazi koncentrirani u slojevima objekata, a samo ponegdje i u njihovoj neposrednoj okolini. Na otvorenim prostorima nije dolo do taloenja tragova ivota iz vremena trajanja srednjovjekovnog naselja uslijed plitkosti terena ili kratkotrajnosti naselja, pa to oteava i donoenje zakljuka o duini trajanja naseljaLI Istraivanja neposredne okoline otvorenih ognjita dala su vrlo malo materijala, to neki autori tumae kao znak kratkotrajnosti naselja. 16 Keramiki nalazi brojali su 7019 komada. Od toga je naen jedan cijeli loni (T. LX, 7), 5 manjih zdjela (T. III, 22; T. IX, 15; T. XIII, 17 i T. XVIII, 4 i 5), a dva lonca su djelomino rekonstruirana (inv. br. 5050 i 5083). Od cjelokupnog keramikog materijala na dijelove oboda otpada 18 % vratova 8,5%, trbuha 59% i dna 14,6%. Na neukraene komade otpada skoro 82% od 7019 komada. Posmatrano sa tog aspekta, za analizu keramike vrenaje selekcija onih fragmenata koji daju dovoljno tehniko-tehnolo kih podatka i elemenata za odreivanje karakteristika pojedinih oblika posuda. Uzimani su svi fragmenti oboda i dna koji spadaju u I i veina iz II kategorije ouvanosti posude, te samo
I"

II
I {\

Gradine: S. Peri 1974.. 114-115 i iskopavanja L Fekea 1991. godine - neobjavljeno: Oraii : L. Fekea. iskopavanja 1988.-1990. godine - neobjavljeno. V. Nekuda 1975.,92. W. Szymanski 1967., 153.

KASNOSREDN.lOVJEKOVNO NAS ELJ E ELO PEK U OSTOJICE V U .

247

karakteristini sredinji dijelovi posuda (sl. 1).17 Prema tim kriterijima, uzorak uzet za analizu sadri 32 % od svih oboda, 36% od sv ih dna i svega 1,3% ostalih dijelova posuda (vratovi , trbusi , ruke).

J
ka !~RortJa

~.

If kategortja

.\

JJI
k at(;gon/a
SI. I -

Obrad a: S. Kudra

to se tie tehniko-tehnolo kih podataka uzim ani su u obzir slijedei podaci: vrsta igra nul ac ija dodataka, IS obrada povrine stijenki ili hrapavost, 19 boja stijenki i
17

l kategorija AJ Gornji dio posude od R l-R3 . Sadri mjere gornjeg dijela posude i kut iskrivljenosti trbuha BI Donji dio posude kOJi ima naj ma nj e treinu dna i donji dio trbuha do R3. Sadri mjere R4. R3 i kut nagiba donjeg dijela posude. II katego rij a AJ Gornj i dio pos ude sa obodom (R l) i dijelom vrata koj i omogu a va mjerenj e kuta nag iba oboda. BI Donji dio posude na kO jem se mo e izmjeriti R4 i kut nagiba donjeg dUela posude. III kategorij a Svi ostali fragmenti. (Kategori zacija olakava operacionalizaciju rada sa materijalom. Sistcm je uspost avio A. Buko 1981.,56-59.) JX Poto su dodaci glini posmatran i makroskopski na povrini i li presjeku posude, mogli su se konstatirati boja i oblik osnovnog dodatka, tj . tucanih kameni a. Od ostalih dodataka konstatirani su: vapno, cigla, silikatni pijesak i ljuspice koljaka. Odred eno je pet granulornetrinih grupa dodataka : l . Fini, si!nozrni dod atak, prain as ti, zrna manja od 0,5 mm. 2. Fi ni. sitnozrni dod atak sa manj om koli inom zrna v eli ine od 0,5-1 mrn . 3. Srednjozrnasti dodatak sloen od zrna ca ve li i ne 0,5-1 mm, sa manjom koliinom zrnaca veliine od J-3 mm. 4 . Grubozrnasti dod atak koj i u osnovi ima zrna veliine 0.5 do 1 mm sa oig l ed nom ko lii nom grubih zrnaca veliine do 3 mm . 5. Vrlo grubi dod ata k sa zrnima veliine od 1-3 mm. J~ Ustanovljeno je 7 stupnjeva hrapavost i kera mike: I. Po tpuno glatka - bez vidjji vih zrnaca na povrini

248

UDIJA FEK E.A

22

preloma,2o peenje i tvrdoa posua/I kao i nain njihova oblikovanja Svi zakljuci se donosc na temelju makroskopskih posmatranja, koje je najtee objektivno primijeniti za koliinu, gustou i vrstu dodataka, odreivanje sastava sirovine iz koje je posuda raena, kao i odreivanje naina peenja. Poto je lokalitet jednoslojan, a nalazi su jednovremeni, mogla se izvriti osnovna podjela prema masi iz kOJe je keramika izraena, prema nainu oblikovanja posuda ili prema namjeni. Svi navedeni elementi su tijesno povezani. Stoga je osnovna gruba podjela keramikog materijala sa ovog lokaliteta izvrena prema njegovoj namjeni. Cjelokupni materijal podijeljen je na dvije grupe: na malobrojne fragmente stolne keramike i na glavninu materUala tj. kuhinjsku keramiku, medu kojom vjerojatno ima komada stolne keramike, kao naprimjer moguih dijelova pehara i zdjela, ali ihje vrlo teko precizno odrediti. Izrazito fragmentirani komadi stolne keramike, iako malobrojni, razlikuju se prema sirovini iz koje su izraeni, te, djelomino po nainu oblikovanja i ukraavanja. Unutar stolne keramike su dvije osnovne grupe. U I grupu spadaju malobrojni, raznorodni fragmenti izraeni od fine pjeskovite gline sa dodatkom sitnih zrnaca pijeska, vidljivih na povrini. a koji se ne osjeaju dodirom. Posude su oblikovane na brzom kolu , tvrdo i kvalitetno peene i oito su imponirani proizvodi nekih centralnoevropskih radionica, Kanelirana zdjelic.:a (T. XI, 23) i komad zida neke manje posude (T. l, 15) raeni su od bijele kaolinske gline. NalaL. zdjelice je jedan od rijetkih na lokalitetu elopek iji nam oblik. dimenzije i izrada daju, pri uporednoj analizi, podatke za bliu datac.:iju, Istovjetna zdjelica. datirana u XIV stoljee i okarakterizirana kao kvalitetan ugarski import, naena je u Brestoviku u Srbiji ."3 Sasvim drugu vrstu faklUre ima nekoliko komada vjerOJatno iste posude (inv, br, 5059/ 1,3,4). Izraena je od crvenkaste gline sa puno tinjca kao primjcsom, Na vanjskoj povrini ima c.:rvenkasti tanki premaz. Za ove fragmente. koji nemaju izraenu profilaciju, za sada nema paralelnih nalaza, Trea vrsta su mali ko2. Glatka - vidljiva zrnca na povrini. ali se opipom ne osjeaju 3. Dobro glacana - sa vidljivim zIncima na povrini i na opip

..:-~ M. 8ajalo v i-Hadi-PeSi 1981.. 128-129. napomena 24, sa ostalom literaturom; T. XLXIX, 3, sL 157.

4, Hrapava gusta srednjozrnasta faktula. zrnca jednakomjerno rasporeena na povrini 5, Hrapava srednjo zrnasta faktura sa vi e zrnaca veliine do 3 mm na povrini 6. Gruba faktura sa zrncima do 3 mm nejednakomjerno rasporeenim , 7. Vrlo gruba faktura sa zrncima veim od 3 mm nejednakomjerno rasporeenim _lJ Odredivanje boja preloma i njegove jednobojnosti i viebojnosti pomae odreivanju tipa preloma. jednom ustanovljen tip preloma olakava odredivanje lIslova peenja keramike (Koscinski 1995 .. 218, Tabele 14i 15) " Za odredivanje uslova peenja uzete su tri kategorije: redukcijsko, oksidacijsko i nedovoljna oksi dacija . Tvrdoa stijenki odredivana najpl'ikladnijom metodom koje su uveli autori Podborsky i dr. 1977, 13 l. a preuzeli M. Horvat 1989.33 : S Vrdoljak 1994, 15. Meka - mogue zagrepsti pl'stom Normalna - moguc zagrepsti bah:arnom ploicom Tvrda - mogu e zagrepsti clinim noem " Vrlo tvrda - mogue zagrepsti staklom Nain oblikovanja obuhvaa opservacije o debljini stijenki (tanka do 4 mm. srednja 4-6 mm, debcla 6-9 mm. vrlo debela > 9 mm): tehnici modeliranja (runo. na runom ili nonom kolu), o produkcijskim tragovima na stijenkama (zidanju valjaka i njihOVOJ irini, tragovima gnjetenja. I.agladivanju unutarnje i vanjske povrine) .

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE CELOPEK U OSTOJICEVU .

249

madi sl ikane keramike. Raeni su od uto-narandaste gline. Zidovi su im prevueni bitankim premazom na kojem su okerom naslikani reetkasti ornamenti iJi valovnica (T XX, 9, 3 i illV. br. S160!! Na i po malobrojne, oslikane keramike nailazi se na lokalitetima u Bosni i izvovie na gradovima-utvrenj ima. se moe kombinacijom nalaza i rima o lokalitetima, te prema brojnijim i veim nalazima na pojedinim lokalitetima u Srbiji, samo preliminarno datirati od druge poJovice XIV do kraja XV Biki 1994., Ova se keramika srednjoevropskim radionicama iz perioda. ls Meu izuzetno majo primjeraka stolne keramike. u ovom seoskom nema pojedinih grupa keramike koja je redovito zastupUena na kao to su: keramika u veem broju i zdjele sa i vrevi od fine te impotrirani materijal, to ustvari i ekonomskoj strukturi naselja. Prelaz izmeu I i II grupe stolne keramike predstavlja komadi posude izraene od crvenkaste sa dvobojnim crvenkasto-sive je potpuno Ono to izdvaja iz je oblikovanje na sporom kolu. kao i ukraavanje. Komad bijele uvozne keramike. II grupu stolne keramike spadaju nekoliko posuda se izdvajaju limino oblikom i tankim stijenkama, te nainom ukraavanja. Po ostalim odlikama u potpunosti se uklapaju u grupu kuhinjske keramike (nainom oblikovanja na sporom kolu, peenju sa presjekom, sivim u sredini, hrapavosti) i po svemu odajU ncku vrstu imitacije keramike. Prije svega se istie fragment maje crvene ukraen na sredini ljebljenjem se inae ne sree na obinoj keramicI. U u br. je naden komadi (T. XVI, 4), bio je i donji dio, vra sa jako izraenim trbuhom ,XVI, 3). Na posude su sauvane dvije urezane valovnice. Radi se u sutini o vrlo nevjetoj kopiji ili majstora da imitira fino stolno Oblik sa uim dnom u odnosu na trbuh ee se na loncima XIV i XV stoljea, i to kao vee upotrebe Spomenuti lonac je imitacija oblika izvedena na sporom kolu. U objektu Xl, uz ve spomenuti nalaz importa iz centralne Evrope vra, crvenkasto-utih 20 i Ukraen je na vrat i na obodu sa po ljebljene horizontalne crte su zatim obojene bojom. Fleka na Ostali keramiki materijal ubraja se u grupu Osim dva komada koja su raena rukom (T. XIII, 99% fragmenata masa lokaliteta je oblikovano na sporom (runom) kolu. Neke velike razlike u formi, kvaliteti i ornamentici nisu uolj ive. Keramika je raena od dobre gline sa dodatkom tucanog kamena mineralnog porijekla, Uz to, kod veine komada na povrini se primjeuju i vapno. Na svega tri komada je kao
24

2.1 20

P. Aneli 1972, 114; P. Aneli 1984, 174, 175 u XV J. Hoo 1982 .. 224-225. Za sada je poznato da je na Bobovcu bilo samo jedno takvo dno. a na

ni

250

UDIJA FEKEZA

dodatak i cigla, a na jednom i ljuspice koljki. Kod 82% uzorka prevladava srednje zrnasta faktura sa zrncima dodataka veliine 0,5 do l mm, jednakomjerno rasporeenih, i sa ponekim zrncem veim od I mm (sl. 2). Kod tri etvrtine ov og materijala faktura je jednakomjerno hrapava, dok je kod preostale etvrtine faktura neto grublja i hrapavija uslijed neto vee g prisustva zrnaca v e liine do 3 mm (sl. 3) Preostali dio od 13 % uzorka je grube i vrlo hrapave fakture sa velikom primjesom zrnaca dodataka veliine do 3 mm . Zanemari vo je mali broJ komada posuda sa glatkom ili pak vrlo grubom fakturom . Ova potonja se odnosi na nekoliko veih zdjela kao npr. T. XIII , 9. Ovdje ni su uzeti u obzir

SI3

SI. 2

Foto: S

Pa ali

malobrojni fragmenti prulja iji se sastav i obrada povrine razlikuju od ostale keramike. Tri etvrtine fragmenata u uzorku ima tvrdou stijenki 3 stupnja, dok preostala etvrtina ima za stupanj meke stijenke. Stupnjevi tvrdoe 2 i 3 su najee zastupljeni na kasnosrcdnjovjekovnoj keramici do sada ispitanoj u Bosni i Hercegovini 2i Debljin a stijenki od 6-9 mm je zastupljena u 50% uzorka . Iza nje su po brojnosti zastupljene stijenke debele 4-6 mm, 33 %. Ostatak od 17% podjednako dijeli zastupljenost stij e nki tanjih od 4 mm , koje pripadaju obinim loncima (T. l, 8; T III , 3; T. IX , I i 3) i debljih od 9 mm u kojem su najvi e zastupljene stijenke veih lonaca (T. l, I i 2; T. II , 4; T XVIII , I I i zdj ela (T. VII , 8 i T. XIII , 17). Za odre ivanje uslova peenja keramike uzete su u obzir s lij e dee poj ave: boje unutranje i vanjske strane zida, te sl oenost i boje presjeka st(jenke. Moe se rei da je keramika dobro peena i to u uslovima u koj ima je bio omoguen protok kisika. Od ukupnog broja u uzorku, 15 % je peeno u potpuno oksidacijskoj atmosferi , 2% u potpuno redukcijskoj , dok je najvei broj od 83 % fragmen ata sa tragovima nep otpune oksidacije ili prijevremenim prekidom peenja, to se u potpunosti uklapa u kasnosrednjovjekovnu praksu peenja keramike 28
~7 Ispiti vanja na lokalitetim a Bobovac. Kraljeva SuU es ka - utv renja, Orai i, Gradine, Kopanice, Janjkua - O[ vorena seoska naselja u Sembel'iji i Posavini - istrai vanj a vrila L. Fekea - neobjavljeno . eX V. Nekuda 1968 .. 48 ; D. Mini 1980.,24 sa os talom lit e raturo~.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASEUE ELOPEK U OSTOJlEVU .

251

Obrada lonarske mase i peenje keramike su dosta ujednaeni i kvalitetni. Modeliranje je pak ostavilo brojne tragove na dnima i stijenkama posuda. Na dnima su to tragovi posipanja daske kola tucanikom, koji su vidljivi skoro na svim sauvanim primjercima, odljepljivanja dna posude od daske kola, oti sci ose kola koji se pojavljuju na 61 komadu ili na 6% od kompletnog broja konstatiranih dna na lokalitetu, te pojava svega est peata. Od 61 otiska ose kola 35 ih je meusobno potpuno razliitih. Na stijenkama su e s ti tragovi doljepljivanj a traka, zatim gnjetenja, naroito na spoju dna i poetka zida posude, ponekad i na vratu i trbuhu, glaanja zidova rukom ili krpom. esto se s ree pokuaj lonara da izravna zidove povlaei vertikalne trake prstima po unutra njosti, naroito donjeg, kosog dijela lonca. Ova keramika odaje utisak da su lonari bili dobri znalci tehnoloke obrade sirovine i peenja, ali da pri modeliranju nisu pridavali vei znaaj detaljima. Na pitanje gdje je keramika izraivana i peena za sada nema odgovora. U obj. I naeno je nekoliko komadia loe peene i odbaene male keramike posude. Komadii jedne takve posudice ne moraju biti dokaz da se keramika izraivala u samom naselju.

Rl

1
R2

90"

R3

::r:

R4

SI. 4 - Crte: S. Kudra

Prvi korak klasifikacije oblika keramikih posuda je razvrstavanje u keramike razrede. Ova podjela se vri prema osnovnom obliku i svrsi za koju su posude sluile. U elopeku se izdvajaju u posebne razrede: l. lonci , 2. zdjele, 3. poklopci, 4. ruke. Radi jake fragmentiranosti ostataka nedostaju elementi za odreivanje pripadanja nekih fragmenata oblicima vreva i pehara, dok se sa sigurnou moe rei da elementi oblika alica, aa i kraga sa visokim vertikalnim obod ima nisu ni konstatirani. Takoer nije bilo veih posuda u obliku lonaca za spremanje hrane , tehnike keramike, kao ni posebnih oblika, tj. nekih malih posuda i tome slino. Sve ovo navodi na pretpostavku o dosta reduciranom zadovoljavanju potreba stanovni tva ili o velikom razaranju ostataka naselja, barem to se keramike tie. Za odreivanje oblika lona ca primijenjena je metoda kvantitativne analize oblika 2 9 Uzorak je imao svega 26 djelomino sauvanih lonaca . Nedostajali Sll podaci o visini cijelog lonca i o mjerama donjih dijelova (sl. 4) .
2~ R. Whallon, L. Fekea t 996. , 43-59.

252

UDIJA FEKEA

SI. 5

lj

Crtei: S, Kudra

=
R3-R2IH21

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU ...

253

SL 5 - ([abela II)

Crtei: S. Kudra

~ .. .
.~.

.~:

i~ ~
~:

[ :Q
~
~:
~:

~:

~::
N

e:

=
P4

;;;: 1

R3-R2/H2 II

254

LIDIJA FE KEZA

__

Sl. 5 ~--=--

IT ' I II) ) ,aIJelO

JJI) ----=:=::-----r-__

Crtei . S. K uura .,

=
P4

R3-R2/H2 III

KASNOSREDNJOVJEKOVNO N ASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU .

255

SI. S - (Tabela I V)

Crtei: S. Kudra

('OI

e:: 1 --

=
R3-R2/H2 IV

~ 1-__________________________

P _4 __________________________~

256

LIDIJA FEKE ZA

Klasifikatorska shema oblika lonaca pokazala je 4 kategorije izvijenosti ramena, Druga dva osnovna i definirajua mjerenja: a) indeks izvijenosti oboda (izraunat po formuli R I/R2 (promjer oboda/promjer vrata) i b) indeks profilacije vrata /(R l-R2) x5/ imaju trimodainu podjelu, Rezultati mjerenja su pokazali da su druga i trea kategorija izvijenosti ramena najzastupljenije, dok su kod izvijenosti oboda i profilacije vrata najzastupljenij e I i II kategorija, Ekstremne vrijednosti kod sva tri mjerenja se najmanj e pojavljuju , Ne moe se uoiti korejacija meu prikazanim mjerenjima, to znai da nisu u meusob noj bitnoj zavisnosti izvijenost oboda, profilacija vrata i trbuha lonaca te da nemaju mnogo uticaja na modeliranje posuda, Drugim rijeima , radi se u su tini o 4 tipa lonaca sa varijantama i podvarijantama, Osnovni kriterij za odreivanje tipa je izvijenost ramena , tj , irina lonca i odnos promjera oboda (R I) i promjera najireg dijela lonca (R3 ), Ostali kriteriji, kao to su izvijenost oboda, jaina profilacije i oblik vrata, te zakrivljenost ramena i trbuha odreuju varijante unutar tipa, Tako su dobijena 4 tipa lonaca, (A-D), (sa varijantama - oznaenim arapskim brojem i podvarijatnama - ozna enim malim latini nim slovom) (sl. 5, T l -IV), Obodi lonaca, sami ili sa ostalim dijelovima posude, ine 56% uzorka, dok su u cjelokupnom materijalu zastupljeni u koliini do svega 20%, Oni su, pored cijelih posuda. i najreprezentativnij i materijal za analizu oblika i stila, kao i za praenje prihvatanja suvremenih uticaja, Uspostavljen je ot voren sistem klasifikacije oblika oboda koji ide od najjednostavnijih do najrazvijenijih , U obzir su uzeta dva kriterija: primarni - oblik ruba oboda i sekundarni - nagib oboda, 3o Rub obod a podijeljenje na tri strane: I - gornja (unutarnja strana), Il- pravi rub, III - donja strana (si. 6),

I~

Sl. 6 - Crte: S, Kudra

Grupe oblika ruba oboda ozna ene su velikim latinskim slovima, Unutar grupa su tipovi ruba oboda oznaeni arapskim brojevima, G lavne karakteri stike grupa su:

GrupeA, B lAB - jednostavni obod i sa paralelnom I i III stranom, Razlikuju se prema obliku II strane (pravog ruba), Grupa A ima zaobljenu, grupa B ravno nu, dok grupa AB predstavlja kombinaciju ruba oboda ove dvije grupe,
311

za sjee

Nagib i pravac pruanja oboda, vidi M, Parczewsky 1977,, 237, fig, 5, \. Uvuen rub: kut nagiba ::; _10; 2, Okomit rub; kut nagiba -10 11 < 10: 3, Slabo izvuen rub ; kut nagiba 10::; K < 30: 4, Srednje izv u en rub: kut nagiba 301}::; K ::; 60; 5, Jako i zv uen rub ; kut nagiba 2: 600.

KASNOSREDNJQVJEKOVNO l\ASELJE

II OSTOJICEVlI

257

C, D E sadre slabo obode. Njih odreuje jednom prelomljena na od tri strane. e strana II; grupa D - strana III, grupa E- strana 1. F, G H sadre srednje obode. Svaku grupu odreuje strane. Grupa F - strane II i III; grupa G strane I i III; grupa H linija na strane I j II. J i A1 sadre obode su prelomljene sve tri strane U prelomljene. U M je od tri strane 2 puta
.11

SU obodl j to jz grupe J (163 komada u dok su obodi IZ srodne grupe M mnogo manje brojni komada) Oblici prema tome, zauzimaju oko 50% uzorka. Za ostale grupe brojni jednostavni obodi (grupe od A-AB) slabo lokaliteta autori nisu dali ni F-H). Pri obradi sa o pojavi odreenog tipa oboda. Moe se samo konstatirati da se obodi lonaca sa lokaliteta elopek u potpunosti uklapaju u materijal sa kronoloki istovremenih nalazita na podruj ima u bliem i kao i sa sa kih IZ polovine XIV i iz XV Karakteristini elementi na fragmentima lonaca VII, I j 5; T. VIIL 4; T. IX, 5; T. 18 i T. 6) su iskoen ukraen na plastinom trakom sa kosim zarezima i izduen vrat. [st i nalaeni su u j na Doboru u se datiraju najkasnije II prvu deceniju XV stoljea, lokalitetima iz Despotovine irom Srbije, datiranim u posljed XIV i na poetak XV 33 lako su meu naeni ruki te 22),34 i komad trbuha

nog. Ova ima zelenu i ukraena je sa tri reda otisaka Na nekoliko srednjovjekovnih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, ali je to na mnogim lokalitetima irom uoeno da se pOJavljuju u mnogo nego lonci. Obino oko 80% keramikih nalaza pripada loncima, a do 20% Ta se pojava Oko 16% oboda uzetih za bazu podataka otpada na iz grupe kuhinjske keramike. Kod njih se razlike vie odnose na oboda nego na osnovnu tehnoloke karakteristike ili
M. Parczewsky 1977,237, figo 5; 1982.,86. 28; P. Rzeznik 1995,86. 28. D. Mini 1980.68, XX: V. Biki 1994,64, sL u analiza (L, fekea)~ L ski 198 I., 18, sl. I l l 20; V. Biki 1994.. sL 24/2 i 68 sa ostalom literaturom. Naalost, na ostalim lokalitetima iz tog perioda na mino istraenim vrena V. Nekuda 1975.,108, sl. Oko 5% se pojavilo na Bobovcu, na a takva se ponekad javljaju i na drugim lokalitetima. V. Nekuda 1975., 105.

JJ

34

25 8
A
S AS

UDIJ A FEKE A

~~. , I( ~,'f
,
'. I

- ~ - ~ -/\ f ,
E
4
, \I

" ,
I 2

5 7

cr-- if? ~ ~
l

"

" 7

~ R;o
9

,'

~f(
I

&~&!i9
6
7

'8

, . " 5
SL 7 - Crtei: S. Kudra

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTO.lrCEVU .

259

ukras. Meu materijalom sreemo dvije osnovne profilacije zdjela: sa zaobljenim donjim dijelom zida (tip A) i kon ine zdjele, tj. zdjele sa kosim zidovima. U zavisnosti od smjera pruanja oboda kon ine zdjele su svrstane u tipove B i C. Tip B ima obod koj i se nastavlja na zid zdjele bez mijenjanja pravca. Kod tipa C obodje uvuen ili "zategnut" (s\. 8)36

Tip A - manje zdjele sa zaobljenim zidovima i vertikalnim obodom. Promjer Olvora

\5-21 cm. R \ >R4 (T. VIII, 9). Tip B - konine zdjele, kosih zidova. R I>R4. Tip B, varijanta 1: zdjele ravnog dna. Promjer oboda do 21 cm, dna oko 10 cm, visina 7-IOcm (T. III, 22; T. IV, 18; T. IX, IS; T. XI, 19; T. xn, 3; T. XIII, 17; T. XVII1, 2-5,8-10). Ukrasi na zdjelama tipa A i B 1 su razne kombinacije pojedinano urezanih valovnica, uglavnom sa vanjske strane, a na dva primjerka i sa unutarnje strane (T. XI, 19). Tip B, varzjanta 2a: kon ine zdjele, kosih tanj ih zidova (0,4-0,6 cm), promjera veeg od 25 cm. Rubovi oboda razliiti. Ukrasi: pojedinano urezane valovnice (T. XII, I; T. XIII, 18). Tip B, var!Janta 2b konine zdjele kosih debljih zidova (0,6-1 cm) i razliitih tipova oboda. Ukras u vidu plastine trake sa kosim urezima i ubodima. Osim plastinih traka sa ubodima i urezima, na zidovima nekih zdjela su pojedinano urezane i isprepletene valovnice (T. II, 8; T. XI, 2; T. XX, 6). Tip konine zdjele sa uvuenim obod ima, tj. naglaenim ramenom Rl <R3. Tip C, var!Janta 1: zdjele sa majo uvuenim, skoro vertikalnim obodom . Na toki promjene pravca izmeu zida i oboda plastina traka sa urezima ili ubodima (T. IV, 16; T. V, 8; T VII, 8; T. VIII, 13; T. XVII, 4). Tip C, var!Janta 2a: zdjele tanjih kosih zidova sa uvuenim vrhom oboda, bez ukrasa na donjem vanjskom rubu oboda (T. II , 9, T. V, 15-17). Tip C, varijanta 2b: zdjele debljih kosih zidova sa uvuenim vrhom oboda. Na prelazu iz zida u obod, na vanjskom rubu oboda, plastina traka sa ubodima ili urezima (T. XI , 3). Tip C, varzjanta 3: zdjele deblj ih kosih zidova, promjera izmeu 25 i 45 cm, sa uvue nim vrhom oboda prema unutra. Na donjem rubu oboda plastina traka sa urezima ili ubodima (T. III, 14 ; T. XIII, 19).

e-

Iako je na lokalitetu elopek naeno malo fragmenata zdjela, ipak se moe uoiti da su najzastupljenije zdjele tipa C, i to CI, C2b i C3. Radi se o zdjelama debljih zidova, promjera otvora od 25 do 45 cm, dosta uniformno ukraenih plastinom trakom sa izraenim utiscima jji ubodima. Na njih otpada dvije treine materijala. Druga, dosta zastupljena grupa su manje, jednostavne zdjele tipa B l, promjera otvora od 14 do 21 cm. Njihov ukras sastojao se iskljuivo iz pojedinano urezanih valovnica na vanjskoj strani. Na nekoliko fragmenata isti ukras se nalazio i na unutranjim zidovima zdjelica . Pored osnovne
31>

Zdjele radi fragmentarnosti nisu klasificirane po metrikom sistemu. Gdje je bilo mogue, uzimao se odnos R l sa R2 ili R3.

260
TiP / J

LIDIJA FEKEA

Tip B

!Jij
"

ll ,~ 1)
/ I

B 2a B2b

Tip

CI

, 1 ,7)11
C 2b '

, D, 7)
j

C3

SI. 8 - Crtei : S. Kudra i J.

Radojevi

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJlCEVU .

261

funkcije, mogle su posluiti i kao poklopci. 37 Ostali mali broj fragmenata raznih zdjela otpada na tipove B2 i C2a. Nedostaje oblik zdjela sa "prelomljenim vratom" koje su datirane u razdoblje od XI do druge polovine Xlll stoUea. 38 To je jo jedna od potvrda za kasnije datiranje naselja tj. u period XIV-XV stoljea. Takoer, meu izuzetno malo primjeraka stolne keramike nema zdjela sa prstenastim dnom. 39 Kod veine donjih dijelova posuda, radi krajnje fragmentarnih komada, vrlo je teko razlikovati dna koja su pripadala loncima ili zdjelama. U uzorku je analizirano 36% od broja komada dna naenih meu deponiranim materijalom. Donji dUelovi posuda podijeljeni su na dvije osnovne grupe prema obliku samog dna: ravnog ili lunog, koje su oznaene rimskim brojem. Unutar te dvije osnovne grupe su tipovi donjih dijelova posuda oznaeni velikim arapskim slovom. Varijante donjeg dijela posuda su, u zavisnosti od kosine zida i spoja sa bonim stranama - oznaene arapskim brojevima.

Grupa I - ravna dna: tip A - sa subvarijantama u zavisnosti od toga kako su spojene i

ukoene stijenke sa ravnim dnom; tip B - sa subvarijantama koje zavise od profilacije zavretka dna i izvijenosti stranica. Grupa II - luna dna: tip A i tip B sa subvarijantama ekvivalentnim grupi I (sl. 9). Analizirano je preko 2J4 komada dna. Od toga samo 3 fragmenta pripadaju II grupi. U I grupi 3;" od ukupnog broja fragmenata dna pripadaju tipu A, a ostatak tipu B. Vei broj dna I grupe tipa B pripada, sudei prema njihovoj veliini, zdjelama, peharima ili vrevima. Sva dna, kao dijelovi posuda iz grupe kuhinjske keramike oblikovana su na sporom kolu. Na njima se nalaze dvije vrste znakova: l. otisak od osi kola; 2. peati. Za razliku, na primjer, od eke, gdje u XIIJ stoljeu pojava peata polako zamire,4o na tlu junoslavenskih zemalja peati se javljaju, dodue ne u velikom broju, ali stalno kroz XIV i XV stoljee. U elopeku je naeno svega 6 fragmenata dna sa razliitim peatima. Njihova veliina se kree od 4 do 5,5 cm, i neto su vei od uobiajenih peata na srednjovjekovnoj keramici promjera 1-2 cm. Motivi na peatima ne izlaze iz okvira poznatih likovnih predstava (T. V, 23; T. IX, 13; T. XIII, 20; T. XVI, 14; T. XVII, 5 ; T. XVIII , l). Prikaz zvijezde na peatu na T. XIII, 20 je rijetka i dosta kasna pojava 41 Osnovna karakteristika cjelokupnog materijala je siromatvo elemenata i motiva ukrasa, kao i malo ukraenih fragmenata. Svega 18% cjelokupnog materijala je ukraeno. Zastupljena su tri naina ukraavanja: urezivanje, plastine pruge i kanelure, te slikana keramika. Urezani ornament obuhvata dosta irok raspon urezivanja, ubadanja i utiskivanja (prstom i ajatkom). Kaneliranje i slikanje je zastupljeno na malobrojnim komadima stolnog posua iz grupe importirane keramike finije fakture ili njene imitacije. Cjelokupni fond ukrasa podijeljen je na nekoliko grupa pri emu su uzeta u obzir tri aspekta dekoriranja: alat kojim je ornamentika izvedena, ukraena mjesta i zone na posudama,
37

JR
3y
4 ()

41

Lj. Bjelajac 1978., 137. D. Mini 1980.,35, spI. IX , 8; V. Nekuda 1975., III. Za sada je poznato da je na Bobovcu bilo samo jedno takvo dno, a na Kraljevoj Sutjesci ni jedno. V. Nekuda 1975.,93. M. Birtaevi 1956., 160; D. Mini 1980.,43.

262
I [

LIDIJA FEKEA

Il
B
A

dJ :

jj
I

" jj' ,~ .~"

I
.

l jl ,
l
SI. 9 Crtei: S. Kudra

KASNOSREDN.JOV.JEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJrCEVLJ .

263

te vrste i si stem motiva. Radi bolje sistematizacije ukrasa, analizi je podvrgnuto sliJea) vrsta sadraja ukrasa, b) brojnost, c) uzajamno slaganje pojedinih sadraja ukrasa na posudu. Sistem klasifikacije ukrasa koji se pojavljuju na keramici iz elopeka zasniva se na osnovnoj podjeli na dvije kategorije: l . jednosadrajnih motiva i 2. viesadrajnih mOliva. U prvu kategoriju spadaju jednorodni motivi po obliku i tehnici izrade kao na primjer horizontalne crte ili valovnica. Ovi se motivi odlikuju veim brojem meusobnih kombinacija . U drugoj kategoriji su vievrsni motivi kod kojih se postavlja pitanje njihove jednake vanosti ili meusobne podreenosti. U drugom sluaju vano je odrediti kOJ i je glavni a koji sporedni ukras. Ponekad je to vrlo teko ustanoviti. Kao rezultat ove analize proiziIo je 7 grupa ukrasnih motiva. Unutar grupa je izvrena sistematizacija prema brojnosti pojave elementa, ili prema nainu urezivanja Uednozubom ili eljastom alatkom) i ljebljenja (sl. 10):
dee :

Grupa I-valovnica koja se pojavljuje u raznim varijantama oblika, meusobnih kombinacija, ili
naina

izrade . Jednosadrajna grupa.

Grupa II - kombinacija valovnice i horizontalnih urezanih crta, te u jednOj subvarijanti

uboda . Viesadrajna grupa.
veliina i kombinacija. Rijetka pojava kanelura na malobrOjnim posudama koje pripadaju stolnoj keramici (III 2d). Jednosadrajna grupa. Grupa I V - Ornamenti u vidu kosih i vertikalnih ureza na obodima ili tijelima zdjela. Jedno sadrajna grupa. Grupa V - Ubodi razne veliine uz upotrebu razliitog alata ili prstiju. Svi ukrasi , osim varijante V 2a (koja je bila na sredini tij ela zdjele ), se nalaze na rubovim a oboda ili dna i ruki posuda. Grupa V I - Posebne pojedinane pojave ukraavanja radlom i otis kom jagodice prsla na vanjskoj strani oboda lonaca. Grupa VII - slikana keramika.

Grupa III - Urezane horizontalne linije raznih

Urezani ukras, kako je ovdje definiran , je bio osnova cjelokupnog sistema ukraavanja. Valovnice i horizontalne crte su urezivane noiem ili tapiem, ljee viezubom alatkom . Razni ubodi najee su vreni tapiima raznih debljina i promjera, a rijetko prstom Radi je zastupljen svega na dva primjerka (inv. br. 5143 /0 i 4/6; T IV , 9). POj a va ukraavanja radlom je mnogo rjea na prostoru centralnog Balkana nego u centralnoj Evropi . Na 115 komada od 406 oboda, tj. na 28 % uzorka, pojavljuje se ukras (grupe V la-c, e-t). To je zadebljali donji dio ruba oboda sa vanjske strane, na kojem su razni kosi ubodi ili urezi. Od tog broja samo na 20 komada jo je ukra en i gornji dio posude , obino rame i to uglavnom urezanim valovnicama , horizontalnim crtama ili njihovim kombinacijama. Na ezdesetak ukraenih komada u uzorku pojavljuju se isti ornamenti razmjeteni na istim mjestima kao na prethodno navedenim komadima. Pri tome je u 88% sluajeva uzorka upotrijebljena jednozuba alatka. Ostatak otpada na dvoz.ube i troz.ube alatke koj ima su urezivani snopovi valovnica i horizontalnih crta. Urezivani ukrasi su u najveem broju sluajeva izvoeni pomou rotacije kola, na mokroj posudi dok je jo bila prilij epljena za dasku sporog kola.

264

LIDIJA FEKEZA

Grupa I

2a

2b

2e

Ja

lb

Ie

ld

SI. 10- Crtei : S. Kudra i 1.

Radojevi

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U

265

IGrupa [/

la

lb

lc

ld

-y

..J--

II /
2a

-,
'F

_I
2c

t:=~

SL 10

Crtei: S. Kudra i J.

Radojevi

266

UDIJA FEKEA

Ukras na vanjskom rubu oboda u vidu plastine trake sa ubodima i urezima je vrlo za kasnosrednjovjekovnu keramiku sa lokaliteta irom Bosne i Hercegovine, naroito na utvrenjima (Bobovcu , Visokom , Maglaju . Sokolu na Plivi i u Gradu kod vrela Litice)42 On se pojavljuje na nekim lokalitetima van granica Bosne i Hercegovine , redovito u najgornjim i najmlaim srednjovjekovnim slojevima. Dobar primjer 43 za to je oblinja Mavanska Mitrovica i njoj bliski lokalitet Bikupija u selu Ravnje U Mavanskoj Mitrovici se pojavljuje ovaj tip ukrasa u kasnim slojevima, za koje autor kae da su dosta stratigrafski nesigurni i datira ih u irok period od dva stoUea (XIII do XV). Spomenuti ukras na ovom lokalitetu je sigurno iz perioda XIV i XV stoljea, jer se na 44 lokalitetima na kojima su slojevi sigurno datiran i u XIII stoljee ne pojavljuje. Slina situacija je bila i na lokalitetu Grad u Kovinu i u utvrenju Vie slav kod Tekije na 4s erdapu Na Beogradskoj tvravi se keramika sa takvim ukrasom javlja, dodue u nesigurnim uvjetima nalaza, ve u XIV stoljeu, ali je, prema opservacijama istraivaa mnogo vie zastupljena kroz cijelo XV stoljee 46 Zakljuak koji se namee nakon detaljne analize keramikog materijala je da se lonar ili lonari iz naselja u elopeku uporno slue starom tehnologijom i znanjem. Majstori su bili dobri u pripremi lonarske mase iz koje su oblikovali masu kuhinjskog posua , ali se nisu mnogo trudili oko unapreenja tehnike oblikovanja, tj . prihvaanja brzorotirajueg kola. Pratili su neke osnovne zahtjeve u promjeni oblika, no prije bi se moglo rei detalja nego potpuno novih formi. S druge pak strane, cijeli sistem ukra a vanja domae kuhinjske keramike daje najveim dijelom kronoloke odrednice cijelom lokalitetu. Pei za peenje keramike nisu naene ni na elopeku ni na ostalim oblinjim lokalitetima. Meutim, na elopeku u objektu br. l je naeno nekoliko komada loe peene, tj. pokvarene keramike pri peenju . Pitanje koje se namee jeste da Ji bi ti mali tragovi mogli potvrditi daje mjesto proizvodnje i peenja keramike bilo na samom lokalitetu?
karakteristian

Metallli predmeli
Metalni nalazi na elopeku nisu mnogobrojni, ali su uobiajeni za OVll vrstu lokaliteta. 47 Uglavnom su to eljezni predmeti: preice i kope kao dio nonje, predmeti svakodnevne upotrebe u kuanstvu i razne sitne alatke - noevi , kare, kljuevi , avli, razne ipke, strelice i dijelovi konjske opreme - potkove, dio mamuze i dio vala. Preica etvrtastog oblika, plosnatog presjeka, bez igle. Na jednoj strani su tragovi srebrene oplate. U dva kuta ue strane raskovan je ukras. Dim. 3, l x2 ,3 xO,2 cm C T. XV , II) .

<~ Za: Bobovac neobjavljeno; Visoko, P Aneli 1984.. 175: Maglaj, I. BOjanovsk.i 1965 , 75, sl. 7,6; Sokol na Plivi, I. Bojanovski 1972.. SJ, sl. 13: Grad kod vrela Litice, T. Andeli 1978 , T. 1,6. <3 D. Mini 1980.. 62. PI. XX, 2 i 3: M Bajalovi-Hadi-Pe i 1985.,147-148, T I, 2 i 4. Ras Branievo M. Popovi - V. I vaniev i 1988 .. 156-1 63. <.' U Kovinu, M. Vuksan 1989., 122, T. II, 16: u utvrenju Vieslav kod Tekije na erdapu. M. i . Jankovi 1978 . 162, fig o4, 2 i 4 keramika pripisana kraju XIV i poetku XV stoljea . " V. Biki 1994 ., 64, sl. 23, 7; 67, sl. 24, 2, 4, 6; 76, sl. 27. 13. Ustvari Biki ih decidno datira u XV stoljee ; V. Biki 1994.,65-66, 75 sa ostalom literaturom. 47 Ukolik~ nije posebno naglaeno, radi se o eljeznom predmetu.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU

Predica etverokutnog oblika, se iri i zavrava polukruno. Dim. 2,9x l ,6 (2) cm Dio dijela blago povijenog sjeiva lnv. br. 570l. no kratkog, blago povijenog sjeiva i cm (T. XX, 16). noa blago povijenog sjeiva,
I!'nn,,,,,pc'n

bez trna. Prema vrhu sa nastavkom za drku. nasadnika za drku. Du.

ouvanih

1,7 cm 9,1(10,4)xl,3 cm 6). cm XIV, 10) dimenzije

no, blago povijenog, XVI,7).

oteenog

Ouvane

jednosjenog noa, ouvanih kratkog i irokog vrh. Otra strana

Dio ravnog jednosjenog noa ouvanih Dio ravnog jednosjenog noa sa Oduz\~tKom za drku. 1,5 cm (T. XIII, 25).

Ouvane

9).

za drku.

za drku.

Ou-

no, blago povijenog Na sjeivo se nastavlja produetak za drku. du. sjeiva 7,8 cm i drke 3 cm; ir. sjeiva 1,8 crn (T. IV, 21). Dio otrice i drke jednosjenog noa. Ouvana du. sjeiva 10,4 cm; ir. sjeiva 1,9 crn; ouvana du. drke cm I, l Fragmenti slinih korica Dio vrha korica za no. Ouvana du. VIII, 1 naeni su i u 16. Naeno je 16 noeva ili toga je sedam noeva sa po kratkom i irokom ju ravno sjeivo. Svi su 10 cm. Krivi noevi su to se zakljuuje prema duini alatke, prvenstveno koarski osim noa iz Je rombino oblikovajatno sluilo za obradu koe. Sredina alatke je cm, na, a od nje se na obje strane suava do debljina u sredini 4 mm
Ouvana

Jednosjeni

268

LIDIJA FEKEA

Dio predmeta u obliku ipke koja se pri zaobUenom vrhu suava. Dim. ouvana du. 4,2 cm, ir. 1-0,8 cm, debo 4 mm (Inv. br. 5700). Traka sa rupicama za zakovice. Na jednoj strani stanjena. Dim. du. 11 ,6 cm, ir. 1,2 cm, debo 4-2 mm (Inv.br. 5695). Dio male alatke u obliku ipke, koja se pri vrlo istroenom vrhu jako suava. Moda alatka za obradu drveta. Dim. du. 6,5 cm, ir. 1-0,5 cm , deb o4-1 mm CT. XIII , 14). Dvije plosnato iskovane ipke koje se postepeno suavaju. Dim . du. 21 cm, ir. 1-0,6 cm, debo 2 mm; du. 17,7 cm, ir. 1-0,7 cm, debo 3 mm CT. V, 27, 28). Predmet etverokutnog presjeka sa zaobljenim vrhom. Dim. du. 5 cm, ir. 1,l cm, debo 4-5 mm CT. I, 21). eljezne kare. Hvataljke, savijene u kuku, i krak su etverokutnog presjeka. Sjeivo ima naglaeno centralno rebro. Du. cijelih kara 17,5 cm, du. sjeiva 7,3 cm, promjer hvataljki 3 cm (T. VI, 14). Ovaj tip kara poznat je od XIV stoljea 48 Kronoloki neosjetljiv predmet,javlja se od IX stoljea u Evropi49 Dio avla (?), pravokutnog presjeka, debo 4x3 mm Onv. br. 5702) Dio avla (?), pravokutnog presjeka debljine 4x3 mm (Inv. br. 569712). Dio avla, pravokutnog presjeka, ouvane duine 7,2 cm, debljine 4x3 mm (Inv. br. 5686). Dijelovi dva avla , etverokutnog presjeka, deblj ine stranice 2,5 mm (Inv. br. 567711, 2 i jedan neinventarizirani zahrali avao). avao sa raskovanom glavom nepravilnog krunog oblika, promjera 2,2 cm. Presjek avla etverokutan, duine 6,4 cm, debljine stranice kod glave 8 mm (lnv. br. 5674). avao sa raskovanom glavom nepravilnog eliptinog oblika dim. 1,3 x I cm. Du. avla 6 cm, pravokutnog presjeka, debljine kod glave 7x5 mm (Inv. br. 567411). iljati vrh avla , etverokutnog presjeka, debljine stranice 6 mm (T. VIII. 17). avao pravokutnog presjeka, sa raskovanom glavom u vidu jednostavnog trokutastog proirenja. Ouvana du. 8,2 cm, debo 4,5 x3,5 cm CT. IV , 22). Dio tankog dugakog avla, etverokutnog presjeka. Ouvana du. 11 cm, debo stranice 3 mm (T. III , 23). Naeno je svega II avala. Imaju etverokutan i pravokutan presjek, du. od 6 do II cm. Neki imaju nemarno raskovane glave, u vidu jednostavnog proirenja CT. III, 25; T. IV, 22), a kod nekih su glave proirene na dvije ili sve etiri strane. Prema duini i debljini vjerojatno su sluili za zakivanje drvenih konstrukcija u nastambama . Kuka pravokutnog presjeka (7x4 mm), iljata na gornjem kraju. Du. 4, l cm (T. XVIII, 13). avao pravokutnog presjeka (4x3 mm) savijen u kukicu. Kod zavoja malo ire raskovan. Duina kuke 3 cm (Inv . br. 5686) Kuka etverokutnog presjeka, debljine stranice 3 mm. Na kraem kraju zadebljana. Du. stranice kuke 4,5 cm (T. III , 25).

~X M. Dragievi 1987., 105, broj u katalogu 261 ; poetak XV st.: .. Demo 1984.,334, sl. 10.4. ne datira ovaj nalaz preciznije; P. Andeli 1972., 134. meu materijalom XIV i XV stoljea. 49 R. Pleiner 1962., 162.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU

269

eljezni klju koj i se sastoj i od ipke i raskovane ploice koja je na kraju malo suena i polukruno raskovana skoro pod pravim kutom . Na vanjskom vrhu ploica je koso odrezana, prema obliku brave. Dim. du. kljua 12,3 cm, vel. ploice 1,9xl,6cm (T. XVI , ll ). Isti tip kljua kao prethodni , druge varijante . Ploica je raskovana pod tupim uglom . Izgleda da je kraj ploice uniten. Du. kljua 11 ,3 cm , vel. ploice 1,7 x l,5 cm (T. XVI, 12). Traka od kovanog eljeza, iji su krakovi trokutasto savijeni. Na krajevima su sueni i imaju tanke, kratke iljate, savijene vrhove. Dim . visina 5,7 cm, debljina 2-4 mm, razmak izmeu krakova na dnu 3,2 cm. Prema analogijama sa Bobovca, gdje su naeni slini predmeti, ali polukruno savijeni, vjerojatno se radi o kljuu. lnv. br. 5675. 50 Piramidalni vrh veretona, koji prelazi u debeo, izdueni trn. Du. vrha 6,9 cm; ukupna du. 10,8 cm (T. XVI , ll). Piramidalni vrh veretona, koji prelazi u debeo trn. Du. vrha 3,8 cm ; ukupna du. 4,7 cm (T. XIV, ll). Deltoidni dvobridni vrh strijele sa blago naglaenim sredinjim rebrom . Konusni tulac . Du. vrha 4 cm ; ukupna du. 6,7 cm; promjer dna tulca 0,8 cm (T. XI , 10). Listoliki dvobridni vrh strijele koji prelazi u konusni tulac. Du. vrha 3,3 cm; ukupna du. 6,2 cm; promjer dna tulca 0,9 cm (T. V, 25) . Oteena polovina vrha strijele u vidu lastavijeg repa. Konusni tulac. Du. vrha 3, I cm; ukupna du. 5,9 cm; promjer dna tu Ica 0,9 cm (T. III, 24). Listolike strijelice i strijelica u obliku lastavijeg repa su kronoloki neosjetlj ive. Nalaze se na mnogobrojnim slavenskim lokalitetima kroz itav srednji vijek. Osim strijela u obliku lastavijeg repa, koje se javljaju i na stecima u scenama lova sa kraja XIV i poetkom XV stoljea,51 strijelice listolikog oblika ee se javljaju na pojedinim lokalitetima u slojevima XII i XIII stoljea 52 U dokumentima Dubrovake republike veretoni se javljaju 70-tih godina XIV stoljea , a u Bosni sa primjenom samostrela krajem XIV stoljea 53 Najee se nalaze na lokacijama utvrenih gradova. Oba veretona iz elopeka pripadaju istom tipu koje karakterizira etverokutni presjek, sa najirim dijelom oko polovine vrka i slabo izdiferencirani prelaz u trn. Trn je isto etvrtastog presjeka. Razlikuju se samo po veliini. Za dui vereton analogija se nalazi u Kamengradu kod Koprivnice. Razlika je u duini na kojoj se nalazi najiri dio vrka strijelice i u izdiferenciranom prelazu u trn na primjerku iz Kamengrada, koji je datiran u kraj XIV i prvu polovinu XV 54 stoljea Prema tome je pretpostavka da bi ovom periodu pripadali i veretoni sa
elopeka .

SO

P. Aneli 1972, 136 . D . Mini 1980., 49 ; D. Pribakovi-M . Popovi 1976., 33-42, V tip, t. [ll , 13-18; M. Dragievi J 987., [02, sl. 22 ; . Demo 1984 ., 323,326, sl. 7, br. 1-3 ; Z. i L. eravica 197 9., 209, sl . 13. . Petrovi 1976., 80; T. Gla va 1988, 10 . . Demo 1984.,323, 325, s l. 7,5; . Petrovi 1976.,227, sl. 31, veretoni sa Beogradske tvr av e su datirani u XIV i X V stoUee.

.\ [ . Petrovi 1976. , 63-64 .

,\2

53
.\4

270

LIDIJA FEKEA

Dio vala etverokutnog presjeka, duina stranice 8 mm. Kuke su pravokutnog presjeka II x4 mm (T. XII , 2). Promj er kuke 1,9 cm. Po mjeri i tipu ovaj komad pripada tipu vala iz druge polovice XIV stoljea 55 Dio desnog kraka ostruge sa zavrnom ploicom u obliku broja osam. Krak trokutnog presjeka sa sredinjim bridom na vanjskoj strani, jako luno savijen . Zavrna ploica u obliku osmice iskovana je iz kraka pod pravim kutom . Ouvana duina kraka do zavoja 6 cm, visina kraka od polovine zavoja do kraja zavrne ploice 4,5 cm. irina kraka 0,8 cm, debljina 0 ,4 cm , a zavrne ploice 1,5 x l,2 xO, 1 cm (T. VII, ll). Poto je naen samo dio kraka ostruge bez trna, koji je vaan element datiranja, vrlo je teko odrediti preciznije njen kronoloki okvir. Prema savijenosti kraka i raskovanoj ploici u obliku osmice za vezivanje ostruge moe se pretpostaviti da se radi o tipu ostruge sa trnom i tokiem, Varijantu navedenog tipa, kao i njenu kronoloku pripadnost teko je preciznije odrediti. Pojedini autori datiraju takvu ostrugu u polovinu XIV stoljea ,56 ili kao ranogotske ostruge u XIV stoljee, a okvirno od pol ovice XIV do polovice XV stoljea 57 Dio potkove "panjolskog tipa", Zavrni dio lijevog kraka ljetne potkove sa kukastim varkom i lijebom na prizemnoj strani . NosiIna povrina nagnuta prema unutarnjem rubu , sudei prema debljini vanjskog i unutarnjeg ruba kod varka. Obje povrine su hrapave a prizemna povrina je i neravna. Na njoj je lijeb koj i ide skoro do kraja potkove. Oba ruba potkove od petne rupice imaju deblj inu 3 mm , s tim da je unutarnji rub kod druge stranje rupice stanjen na l mm, vjerojatno upotrebom. varak, oteenog vrha, iskovan iz potkove i potisnut naprijed. Petna rupica je ovalna, otvora 7x6 mm, a srednja stranja je etverokutna, ouvane duine 9 mm i irine 4 mm. Duina ou vanog dijela kraka 7,7 cm. irina kraka kod druge stranje rupice : 2,4 cm. irina kraka kod varka 1,2 cm. Visina varka l cm (T. XX, 15). Potkova pripada "panjolskom tipu", koji se javlja u vrlo velikom vremenskom rasponu kroz itav srednji vijek i rasprostranjen je skoro po cijeloj Evropi 58 Primjerci slini ovom sa elopeka okvirno su datirani u XIII i XIV stoljee, ali se te potkove dugo upotrebljavaju i nakon srednjeg vijeka.)9 Stoga ih neki autori datiraju shodno uslovima nalaza i prema ostalom materijalu na lokalitetima u razdoblje XIV i XV stoljea. 60 Ploasta potkova, kojoj je sauvan desni dio kraka sa prvom srednjom, prednjom (9x6 mm), drugom srednjom stranjom (9 x6 mm) i dijelom petne rupice . Prva i druga rupica su etverokutne , s tim da je druga rupica malo suenog i zaobljenog donjeg kraja. Nosiina povrina je hrapava, sa primjetnim lijebom uz unutarnji rub potkove. Na prizemnoj povrini je lUeb u kojem su rupice. Potkova je grublje kovana sa neravninama na obje povrine . Debljina 3 mm, vanjski rub istanjen upotrebom. Duina
Z Demo 1984.,357, T. 3, napomena 49, , Demo 1984., 327-328, sl. 8, 2; P Aneli 1972. , 197. D . Vrsalovi 1963 , 167-168. T. Vlll; I. Marovi 1979, , 46-47; M, Dragievi 1987., 100-101. B. Viki - E. Walter 1955 .,30-31 . B. Viki - E. Walter 1955. ,55 , br. 27. . Demo 1984.,330, sl. 9, 3-4; I. Marovi 1979.,42-43.

55
56

57
58 .IY
60

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU

271

ouvanog

dijela kraka 10 cm, irina: pri vrhu kraka 3 cm, kod petne rupice 2,5 cm

(T. VIII, 22). est oblik potkove u XIV i XV stoljeu. 6J

U predmete nepoznate namjene spada eljezna tanka ploica trokutasto g oblika. U sredini donje stranice polukruni otvor. Donji vanjski bridovi ploice upotrebom stanjeni. Dim. visina 4,7 cm, osnovica 4,2 cm, debljina 2 mm CT. XIII, 23). eljezna hai ka, okruglog presjeka, debljine 0,6 cm, promjera 6 cm. Moda dio konjske uzde CT. VIII, 21). eljezna ploica trokutastog oblika sa naznaenim picom. Na osnovici jako stanjena. Dim. visina 3,2 cm, irina osnovice 1,2 cm, debljina kod pica 3 mm CT. V, 26). eljezni predmet sa zadebljanom krivinom u vidu kuke ij i je kraj tanko raskovan. Drka predmeta je iroko raskovana i postepeno se smanjuje do iljastog vrha. Unutarnja strana drke je stanjena. Dim. duina 7,7 cm, irina drke na najirem dijelu 1,3 cm (T. 1,20). Moda dio asimetrinog kresiva?

Iz popisa nalaza vidi se da je meu deponiranim materijalom zateeno svega 13 omanj ih komada zgure, i to po jedan ili rjee po dva komada u objektima br. l, 2, 4, 5, 10, 11, 16, 19, 20, 21 i 24. Od toga se u Dnevniku ili Izvjetaju navodi da je u objektima br. 4, 5 i 24 bilo puno zgure, pri emu se misli od pet do desetak komada. Direktnih tragova po kojima bi se mogla odrediti namjena objekta kao radionice za preradu eljeza ili kovanice nije bilo. Oito je da je u naselju bilo kovaa i da se eljezo talilo i kovalo za potrebe seoskog stanovnitva, tako da su vjerojatno mnogi od naenih metalnih predmeta mjesni proizvodi. Meu deponiranim materijalom bilo je nekoliko oblutaka od tvrdog abrazivnog kamena sa tragovima bruenja, od kojih su tri rijena oblutka od kvarcita sa tragovima glaenja po kojima se zakljuuje da su sluili kao brusovi ili glaalice. Obluci su bili dugaki 10 do 14 cm i iroki oko 5 cm CT. IX, 20). Posebno se istie dio kamenog brusa na kojem se na tri strane poznaju tragovi upotrebe. Kvarcni pjear. Dim. ir. 5,5 cm, debo 2,5 cm, du. odlomljena (T. III, 16). Oito je da su se majstori sluili materUalom koj i im se naao pri ruci.

ZAKLJUAK
Uz srednji tok potoka Bistrika nalaze se pored elopekajo tri srednjovjekovna lokaliteta, Jazbine i Oraii u oblinjem Batkoviu i Gradine u Ostojievu. Udaljeni su jedan od drugog od 1 km do najvie 2,5 km. Sva etiri lokaliteta su ruralna naselja otvorenog tipa. Najvee naselje, ujedno i najranije (VII-IX stoljea) je bilo u Jazbinama, a prema preliminarnoj analizi pokretnog arheolokog materijala, ostala tri naselja su iz perioda poznog srednjeg vijeka, okvirno datirana u posljednje decenije XIV i u XV stoljee. Seoska naselja koja su u srednjem vijeku bila osnovni i najbrojniji tip naselja nisu sa arheolokog stanovita ispitana. ak se moe rei da je u Bosni i Hercegovini ovaj rad u poetnoj fazi. Jo nisu ustanovljeni tipovi nastambi koji se preteno pojavljuju na ovoj
61

B. Viki - E. Walter 1955.,53-54, br. 16-18.

272

LIDIJA FEKEZ A

teritoriji. Dalji korak je otkrivanje naselja unutar neke mikroregije sa jo dva popratna elementa: crkve i groblja. Takav kompleks na teritoriji Bosne i Hercegovine nije pronaen. Vjerojatno svako otvoreno naselje - selo nUe imalo svoju crkvu niti groblje i bilo bi vrlo zanimljivo prouavati mreu naseobina i prateih vjerskih objekata i grobalja unutar jedne mikroregije. 62 elopek pripada tipu otvorenih naselja koja su u najveem broju, mada nedovoljnom , otkrivena u susjednoj Srbiji. Oblinji movarni, a vjerojatno i umoviti teren, titio je ovakva otvorena naselja. Naselje je imalo dosta gusto nanizane objekte, barem prema onome to se vidi na istraenoj povrini . Objekti su orijentirani u dva osnovna pravca Z-l i S-J sa veim ili manjim otklonima i to u pravcu Z-l ili S-J. Karakteristino je pomanjkanje pravokutnih osnova nastambi, ijaje pojava i na ostalim seoskim naseljima u Semberiji i Posavini sporadina, za razliku od naprimjer naselja u Mavanskoj Mitrovici i mnogim naseljima du Dunava u kojima se redovito javljaju 63 Ovdje je zastupljen u osnovi nepravilan , u veini sluajeva priblino ovalan oblik, osim u dva sluaja , bez jama za stupove. Pei nema, dokumentirana su samo ognjita. Skoro sve zemunice su plitko ukopane. Naen je jedan element naselja od tri mogua: naselja, crkve i nekropole . Naselje je bilo jednoslojno, srednjovjekovno selo. Privredne djelatnosti stanovnitva ovog naselja nisu potpuno ni ravnomjerno dokumentirane. Zemljoradnja je bila osnovna privredna grana, dok su stoarstvo i lov bile sekundarne djelatnosti. Tragovi bavljenja poljoprivredom su nalazi prulja, bruseva i krivih noeva. Druge alatke nisu naene (lopate , motike ili dijelovi pluga). Od zanata zasvjedoen je kovaki zanat - eljezni predmeti svakodnevne upotrebe, konjike opreme ili hladnog oruja, te sporadini nalazi komada zgure . Tragova tkalake djelatnosti, kao to su u prvom redu prijenci, nije bilo. Udica i dijelova ribarskih mrea nije bilo ni u jednom od navedenih oblinjih naselja (Jazbine, Oraii i Gradine). Kosti skoro da nema, a od kotanih alatki i predmeta nije konstatiran niti jedan. Nema nakita osim pred ica, tj. jedne eljezne posrebrene kope. Oito je da je ova privreda bila samo za neophodno podmirivanje stanovnitva. Lokalna keramika produkcija ne moe biti za sada potvrena . Osim nekoliko sporadinih nalaza importirane keramike, sav ostali keramiki materijal za potrebe stanovnitva raen je i s kljuivo na sporom kolu , to govori o maloproizvodnom stadiju keramike produkcije, uglavnom vezanom za poljoprivredu 6 4 Teritorija na kojoj se nalazi lokalitet elopek pripadala je upi Bijeljini, jednoj od pet upa ire teritorijalnopolitike jedinice Usore kroz XIV i XV stoljee. 6 s Blizu Ostojieva vodio je put koj i nije bio vojnikog karaktera: Zvornik - B ijelj ina - Mava - Mitrovica i dalje ka Budimu. Padom Bosne, ovaj kraj se naao na teritoriji novoosnovane Srebrenike banovine, sve do osvajanja Semberije od strane Osmanlija poetkom XVI stoljea.
A2

(i]

04

A5

Zaselak sela Batkovia u kojem se nalaze Jazbine i Oraii, zove se vrlo indikativno-Klisa . Toponim se vee za srednjovjekovne crkve . G. Marjanovi-Vujovi 1984.,47; D. Mini 1980., 18, napomena : 22 i 23 sa literaturom koja se odnosi na istonu i centralnu Evropu. U to vrijeme je unutar kraljevskog dvora Bobovca sigurno radilo nekoliko lonara, ali isto svi rade na sporom kolu. P. Aneli 1973 ., 111-129. P. Andeli 1977.,32.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU .

273

Bez obzira na politike prilike i vrhovnu vlast u irem arealu, na materijalu se to nije odrazilo. Materijal je svakako odraz slavenskog ivlja. Sluajni nalaz novia Bele IV iz 1235. godine,66 tj. iz perioda prije postojanja ovog naselja, poklapa se sa nalazima novca u susjednoj Mavi, kada je definitivno prevladala maarska dominacija u susjednim krajevima istono od Drine 67 U tom periodu na ovom podruju su se ukrtali interesi Bosne, Maarske i Srbije. Meutim, kao to je ve konstatirano , radi se o jednoslojnom lokalitetu iz XIV ili XV stoljea, tj. iz perioda kada se banska i kraljevska vlast prostiru do granica Drine i Save. Prema keramikom materijalu (rubovi oboda i sami blago izvijeni obodi) lokal itet bi se mogao ak i preciznije datirati od druge polovine XIV do polovine XV stoljea. Kada je naselje prestalo egzistirati teko je rei - da li u jednoj od borbi oko stvaranja pojasa banovina i uspostavljanja graninih zona izmeu Osmanlija i Ugarske u sedmoj deceniji XV stoljea, ili nakon definitivnog osvajanja ovih krajeva od strane Osmanlija oko 1520. godine. Nalaz raznih strelica, aji prije svega veretona i dijelova konjanike opreme navodi na zakljuak o postojanju stalne potencijalne opasnosti u ovom ravniarskom kraju od raznih napada, pogotovo u tako nemirna vremena kao to je u Bosni bio kraj XV stoljea.'

06

67

Navod iz Izvjetaja . D. Mini 1980.,68 .

Table I-V nacrtali su S. Kudra i J. Radojevi . Table VI-XX nacrtao je S. Kudra.

274

LIDIJA FEKEZA

SKRA ENICE
ANUBIH AP BS Glasnik SAD Godinjak CBI GZM GZM n.s. A NS OA RVM SHP VAHD VVM ZNM Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine . Arheoloki pregled. Beograd. BaIcanoslavica. Prilep. Beograd. Glasnik Srpskog arheolokog drutva. Beograd, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja. ANUBIH . Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja, (Arheologija), nova serija, Sarajevo. Nae starine. Sarajevo. Opvscvla archaeologica. Zagreb. Rad Vojvoanskih muzeja. Novi Sad. Starohrvatska prosvjeta. Split-Zagreb. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split. Vesnik Vojnog muzeja JNA. Beograd. Zbornik Narodnog muzeja. Beograd .

UTERATURA.
p, ANELI 1972. 1977. Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu. Sarajevo, 1972. O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku . Prilozi Instituta za istoriju , br. 13, god. XIII, Sarajevo, 1977., 17-44. Srednji vijek - doba stare bosanske drave. U: Visoko i okolina kroz historiju l, Visoko, 1984., 103-309. Srednjovjekovni grad kod vrela Litice u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje, 1978., 11-24. Keramika u srednjovekovnoj Srbiji. Beograd, 1981. Srednjovekovna nalazita u oblasti Bitve i Mave, Glasnik SAD 2,1985.,144-152. Srednjovekovna keramika Beograda. Arheoloki institut, Beograd, 1994. Peati na slovenskoj keramici u nekim muzejima Srbije i Vojvodine. RVM 5,1956.,159-161. Srednjovekovna keramika sa Dorola. Godinjak grada Beograda XXV, 1978.,133-144. Istraivaki i konzervatorski radovi na starom gradu Maglaju (1962,-1963.). NS X, 1965 ., 61-98.

1984.

T. ANEU
M. BAJALOVI HADi-PEI

1978.

1981. 1985. 1994, 1956. 1978. 1965.

V. BIKI M. BIRTAEVI Lj. BJELAJAC

1. BOJANOVSKI

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJl EVU .

275

A BUKO

1972. 1981. 1981. 1977. 1979.

L REMONIK

B. DOSTAL

1975. 1982.

. DEMO
M. DRAGIEVI

1984. 1987. 1988.

T GLAVA

M.HORVAT

J. HOO
V.HRUBY M. i . JANKOVI

J 989. 1982. 1965. 1978. 1995.

B. KOSCINSKI

U.MAJ G. MARJANOVI VUJOVI et al.

1990.

Sokol na Plivi NS XIII, 1972.,41-70. Dobor u Usori. NS XIV-XV, 1981 , 11-37. Wczesnosredniowieczna ceramika Sandomierska. Wydawnictwo Polskiej Akademii nauk, 1981. Ranoslavensko naselje Jazbine u Batkoviu kod Bijeljine. Godinjak CBI , knj. 13, 1977 ., 227-308. Bronzani nalazi sa slavenskih naselja sjeveroistone Bosne. ZNM IX-X, 1979.,139-144. Breclav-Pohasko, Velkomoravsk)f veJmosky dvorec IV, Universita J. E. Purkyne, Brno, 1975. K asneslovanskemu osidleni Bfeclavi-Pohanska. Studie , ronik X, sv. 2, Praha, 1982. Castrum Keukaproncha!Kuwar - poeci istraivanja. Podravski zbornik 84, Koprivnica, 1984., 320-360. Metalni proizvodi. U: Katalog izlobe "Bribir u srednjem vijeku". Split, 1987.,95-106. Obrada srednjovjekovnog perioda. Grupa autora. U: Katalog izlobe "Oruje kroz vjekove", Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988,8-11. Ajdovska jama, Ljubljana, 1989. Prehlad vyvoja stredovekej keramiky na Slovensku. Archaeologia Historica 8/1983., 215-23 I. Stare Mesto - Velkomoravsky Veleh.rad. Praha, 1965. Communications sur les recherches anterieurs dans la ville Vieslav pres de Tekija , BS 7,1978.,155-168. Osada w Racocie (stanowiska 18 i 25), gmina Koscian, woj. leszcynskie. U: Z banan nad osadnictwem wczesnosredniowiecznym Wielkopolski pOfudniowej , Poznan, 1995.,83-258. Stradow l. Wydawnictwo Polskiej Akademii nauk 1990., za tampu pripremila Helena Zoll Adamikowa. Srednjovekovna naselja i nekropole U: Garaanin M., Vasi M. R., Marjanovi-Vujovi G. , Trajanov most - Castrum Pontes (Izvjetaj o arheolokim istraivanjima u 1980. godini). erdapske sveske n, Beograd, 1984.,44-47. Rezultati arheolokog sondiranja u Gospodskoj peini kod vrela Cetine, VAHD, LXXII-LXXIII, 1979. , 13-50. Les problemes de datation des ceramigues du site d'habitation medievale a Ribnica, BS 3,1975., 59-73. Some observations in the investigation of mediaeval rural settlements in Serbia. BS 6, 117-130.

1984.

L MAROVI
D. MINI

1979. 1975. 1977.

276 1980. V. NEK UDA M. PARCZEWSKI 1975. 1977.

LIDIJA FEK EZA

1982.

S. PERI
. PETROVI

R. PLEINER V. PODBORSKY ct aJ.

1974. 1976. 1962. 1977.

Srednjovjekovno naselje u Mava n skoj Mitrovici. Sirmium Xl. Beograd. 1980. Pfaffensc hlag. Zanikla stredovekil ves u Slavonic. Brno , 1975. Projekt kwes tio nariu sza cech naczyn cera micznych z okrtesu wczesnego sredniowiecza. Sprawozdania archeologic zne XXIX , Wydawnictwo Polskiej Akademii nauk 1977 , 22 1-247. Ptaskowyz Gtubczycki we wczesnyrn sredniowieczu. Uniwersytet JagieJlonski, Panstwowe wydawnicstvo naukowe , Warszawa-Krakow, 19 82. Gradine, Ostojievo, Bijeljina. AP 16, 1974., 114-115. Dubrova ko oruje u XIV veku . Beograd . 1976. Stare evropske kovarstv i. Praha, 1962 . Podborsky V , Kazdova E , Kotuf'ik P. , Weber Z. , Numerick y kod Moravske malo va ne keramiky . Probemy deskripce v archeologii, Brno, 1977. Grad Br an ie vo u srednjem vijeku. Starinar XXIX. 1988.,125-179. Mikuiice, SldJo a pevnost kniat velkomoravskych Praha, 1975. Nalazi oruja iz utvrenja grada Rasa. VVM 2 l -22, 1976.,25-47 . Ceramika naczyn iowa z Ostro va Tumskiego we W roda wiu w X-XI wieku. Poznan, 1995 . Srednjo vjekov ne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosn e i Hercegovine. GZM (A), n.s . sv. 48-49. 200 I., 300-346. Szeligi pod Ptockiem na poczqtku wczesnego sredni owiecza, zesp6t osadniczy z VI-VII w. Wydawn ictwo Polskiej Akademi i nauk, 1967. Vlastislav. Vysledky vyzkumu slovanskeho hradite vletech 195 3.-55 . a 1957.-60. Pamatky archeologicke 59/1, Praha, 1986. , 5-1 92. Nase lja bosanske srednje vjekovne drave . Sarajevo, 195 7. Zbirka potkova u Arheo lokom muzeju u Zagrebu. SHP, ser. III, sV. 4, Zagreb , 1955.,23-84. Tipoloka klasifikac ij a kasnobronanodobne kerami ke jz naselja Kalnik-Igri e (SZ Hrvatska). OA 18, 1994.,7-83.

M. POPOVI V. IVANI EV I 1. POULlK D. PRIBAKOVI M. POPOVI P RZEZNIK M. SIJARJ

1988. 1975.

1976. 1995. 200 1.

W. SZYMANSKl

1967.

Z. VANA

1968.

M. VEGO

1957 .

B. VIKI - E. WALTER 1955. S. VRDOLJAK 1994.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU .

277

D. VRSALOV1

1963.

M. VUKSAN R. WHALLONL. FEKEA

1989.

Kasnos rednjovjekovne ostruge u Muzeju Hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. SHP, ser. III, sV. 8-9 , Split, 1963., 151-170. Kovin, lokalitet Grad - sondamo istraivanje 1986 . god. Glasnik SAD 5,1989.,117-122. Kvantitativna analiza oblika grobne keramike ranog srednjeg vijeka sa teritorije Bosne i Hercegovine. GZM n.s . A, 47,1996.,43-56. Arheoloka istraivanja na Kaste lu u Banjaluci. NS XVI-XVII, 1984. , 19-46. Srednjovekovno naselje u Popovici kod Negotina. Starinar XXVIII-XXIX, 1977.-1978., 1979.,201-212.

1996.

Z. i L. ERAVICA Z. ERA VICA L. ERAVICA

1984.

1979.

278

LIDIJA FEKE.A

THE L-\TE-MEDIEVAL SETIL MENT ELOPEK IN OSTOJIEVO NE,-\R BIJ ELjIN.-\ SUl\L\L\RY The archaeological study of rural settlements in Bosnia and Herzegovina that represented the basic and most frequent type of settlements during the Middle Ages , is still in its initial phase. In the middle course of the Bisrik stream in Semberija plain in the outermost north-east of Bosnia and Herzegovina , there are, in addition to elopek, three more medieval sites - Jazbine and Oraii in the nearby Batkovi, and Gradine in Ostojievo. The distance between them varies from l to 2.5 km at the most. All four sites represent rural settlements of the open type. The biggest settlement, and at the same time the oldest one (7_9'h century) was in Jazbine. According to the preliminary analysis of mobile archaeological material, the remaining three settlements date back from the late Middle Ages, and arc approximately dated to the last decades of the 14'h and to the \5'h century. elopek belongs to thc type of open settlements that have most frequently, although not in sufficient number, been found in the neighbouring Serbia. The settlement had rather densely constructed dwellings, judging at least by what can be seen in the explored area. The dwellings were built in two main directions, i.e. W-E and N-S with bigger or smaller deviations and so in W -E or N-S direction. What is characteristic is the lack of rectangular basis of dwellings found only sporadicaJly in other rural settlements in Semberija and Posavina, unlike bases of houses found in the adjoining area of Mava. Present in elo pek is generally unsymmetrical and. with exception in two cases, mostly oval base form without pits for posts. There are no stoves. Only hearths are documented . Almost all of the sod houses create ashallow dugouts. The settlement was one-Iayered. The economic activity of the population of the settlement is neither completely nor equally documented. The agriculture created a main branch of economy, whereas cattle breeding and hunting were secondary activities. The remains of agricultural production are finds of pruve68, whetstones and skewed knives. Other tools were not found (spades, hoes or parts of ploughs). Also documented is blacksmith craft - iron implements for everyday use, horse-riding equipment or cold weapon, as well as sporadic finds of pieces of dross. Remains of weaving craft , like whorIs in the first place, were not found. Fishhooks and parts of fishing nets were not found in any of the mentioned nearby settlements (Jazbine, Oraii and Gradine). As for bones, only few of them were found, whereas none of the bone tools or other objects made of bone were documented. Jewellery was not found except for buckle mounts, i.e. iron silver-plated buckles. It is obvious that the economy served only to meet the basic needs of the population. Existence of local ceramic production can so far not be established. In addition to several sporadic finds of imported ceramics, all othcr ceramic material for the needs of the population was made exclusively on the slow wheel. which is a testimony of a low level of ceramic production that was mostly connected to the agricultural needs.
GS

Prulja - typical Slavic pan made of cob (translator).

KASNOSREDNJOVJEKOVNQ NASELJE ELOPEK U OSTOJJEVU .

279

The territory where the elopek site is situated used to belong to the Bijeljina parish, representing through 14lh and IS th century one of the five paris hes in the wider political district of Usora. Near Ostojievo, there was a road that did not serve as a military route and led through Zvornik-Bijeljina-Mava-Mitrovica and further towards Budim. After the fal I of Bosnia, this area was assigned to the territory of a newly created banovina 69 of Srebrenica and remained there until the Ottoman occupation of Semberija in the beginning of the 16 th century. The political circumstances and foreign rule in the wider region, however, did not reflect on the materiaL The material is certainly characteristic of Slavic population. The accidental discovery of the coin of Bela IV from 123S, that is from the period preceding the founding of this settlement corresponds to the finds of coins in adjoining Mava from the period when the Hungarian domination finally won in the neighbouring areas to the east from Drina. This. however, is a one-Iayered site from 14'h or IS th century, i.e. from the period when Bosnian bans and kings ruled over the territory stretching to the borders of Dina and Sava. Judging by the ceramic material, the site could be dated even more precisely to the period from the second half of the 14'h to the mid ISth century. Thus the settlement probably ceased to exist as a result of fighting over foundation of banovinas and establishing of border zones between the Ottoman and Hungarian dominion in the seventh decade of the IS th century.

69

Banovina _ territory ruled or governed by a "ban" (translator).

280

LIDIJA FEKEA

.~

POVRiNSKI NALAZI

Tabla 1

'. , :1(

ru .
-1<= ..

BJEKAT l

A,

co:
A

/
2m ,

A,

o ,

~y~ \~
11

.. ~~\ l:J

~ '\
I:l 14

l)

~ 'r1 ~
tj
15

10

.d
16
17

, ~<:?~ /1 ~ '
12 -

'0 .:

.:....< -.. . ~ .\. .

_ .,'1

" '- 'i 'r~)

, 21

lJ 7

:~
18

l',\

19

20

[:-:>':-::':--1 Ognjite I crvena

peena zemlja

Povrinski nalazi : I. lnv. br. I/ R, Rl 27 ; 2. lnv. br. 2/R , Rl 32; 3. lnv. br. 11:1. R4 10.6; 4. Inv. br. 5654 Objekat I ' 5.lnv br. 5050. Rl 21 : 6. lnv. br. 5050/1 :1, R4 19: 7.lnv . br. 5065. Rl 12: 8. Inv . br. 5058. Rl 12.5: 9.lnv. br. 5051.RI13 : 10.lnv.br.506 1,RI20: Il. Inv . br. 5067. Rl 1:1; 12. In v. br. 5068/4, R I 14; 13. Inv. br. 5059. Rl 9; 14. Inv. br. 5059/2: 15.lnv. br. 5059/5,16. In v. br. 5063/1, R4 16 : 17. lnv. br. 5069/4, R4 17: 18. Inv . br. 8/1. R4 10 ; 19 . Inv. br. 5655: 20. Inv . br. 5656; 21. lnv. br. 5657.

~ ~ ~J8 ~

Crna zemlja Mrka zemlja sa lijepom Mrka zemlja sa garom uta pomijeana sa garom

ITITI luta zemlja

KASNOSREDNJOYJEKOYNO NASELJE ELOPEK U OSTOJ ICEYU ..

281

OBJEKAT _

." . :.'
.,

lA
I

" 0
CO:

F ____
-

__ El

Tabia Il
() ,I 2 J ~ "

', __ ,,:\1
,
,

' .. "

__ o

__ , '

QI

'-_--'-_---"

2m

\;

OBJEKAT :<

A.' ..
-.

QJ" , ~~. '. ~ ~ ~."

AI
~"' .
l. . .

\
':"'<1:

. ',

:
' , .", .. ' .

.-=.

) ~,

( F

-;:JI

CO ,

CO

() I

2m
I

~ ~
II

12

Ll

14

16

ObJekut2: Inv, br. 5072, Rl 15: 2, Inv. br. 5086, Rl 25 : ) , Inv. br. 5084, Rl 22: 4, Inv , br. 5085/ 1. Rl 33: 5. Inv. br. 5085/2 , Rl 29 : 6. lnv, br. 5085/3, Rl 32: 7. Inv , br. 5075, Rl 15: 8, ln v, br. 507 1. Rl 34: ( Inv. br. 5073, Rl 26 : 10, In v br. 5073/2, Rl 22: ObJekat 3: II, Inv , br. 508 1: 12, In v, br. 5076: 13, In v, br. 5078, Rl 13: 14, Inv, br, 508212, R4 9,6; 15. Inv. br. 5080, Rl 15.5 : 16, lnv, br. 5083, Rl 22:

282
4

LIDIJA FEKEA

B,

B,

Tabla III

A,

B
A

\~l'-- 7
. .

= = j,.JIJ
10
II
, !

12
() I 2 .1 4 <

Il

2m

C~

I
15

. .'

.fh

14

OBJEKAT 5

: B,

~~~
16

ff
20

26
25

Objekal4 I. ln\'. br. 5101. Rl 28 cm: 2.lnv. br. 5097. Rl 16; 3. lnv. 5108. Rl 16 ; 4. lnv. 5096. Rl 195: 5. In\'. br. 5101115. Rl 15: 6. lnv br. 5 109, Rl 12: 7. In\'. br. 510917: H. lnv. br. 5099 , Rl '.': 9. lnv. br. 5099/1 . R4 19: 10 . Inv. br. 510611, R4 12: II . Inv. br. 509811. R4 12 : 12. lnv. br. 5101/2, R4 16: 13 . lnv . br. 5103, R l 31.5 : 14. Inv. br. 510311. Rl 27: Objekat 5 15 . lnv. br. 5117, Rl 18 ; 16. low. br. 5112. RilO: 17. In v. br. 5114, Rl II: 18. Inv. br. 5115, Rl 16: 19.1n\' . br.511 7/6,RI 21;20.lnv.br.5113,R411;2I.ln v.br.5116;22.lnv.br.511 7/ 16, RI20, R4 lO ; 23. Inv. br. 5658 ; 24. ln v. br. 5659; 25. Inv. br. 5658a, 26. lnv. br. 5110.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPE K U OSTOJlCEVU ..

283
Tablo IV
01234,

OllJEKAT 6

:B

$\

B,

/~ --;;. ~? ~f v~~ ~.
2

I
E3,
JI

10

,'," ; j6 ~ eJ
12

~ rl
13 14 15

'\

~D
' ,
17

:===i) ~
18 ..

-~
\

20

19

21

22

Objekat 6: I. In v. br. 5087/6, Rl 8e m; 2. lnv . br. 5087/3 , Rl 16; 3. Inv. br. 51 24, Rl 17;4 lnv . br. 5127, Rl 18; 5.lnv. br. 5123 , Rl 17; 6. lnv. br. 5126a, Rl 12; 7. ln v. br. 5 123/2, Rl 34; 8. lnv . br. 5126, Rl 31; 9 . lnv . br. 4/6 , Rl 16; 10.lnv. br 16/6, Rl 15; Il.lnv. br. 12/6 , Rl 17; 12.lnv. br. 5125 , Rl 15 ; 13 . lnv. br. 11/6, Rl 17; 14. In v. br. 01/6, Rl 20; 15 . ln v. br. 5087/4, Rl 18; 16. Inv. br. 5124 , Rl 16 ; 17. In v. br. 512411, Rl 25 ; 18. lnv . br. 3/6, Rl 12.5; 19. ln v. br. 5/6,RI 18; 20. In v. br. 8/6, Rl 15; 21. Inv . br. 5660; 22. lnv. br. 5661.

284
8,

UDIJA FEKEZA

B,

A,

~"-

"

_..

:8
B .
A,

~, if '\ CJ
2 .
4 II

_ T.bH

~.

2m ,

9
10

fl ~ // ~ J
15

14

18

J i A
19

M "--J
21
22

, .eA
:. ,
".,

.; -\,:'

."

" iI!:l

'. I'.

\ <
.

"l , "

r IO

23

24

i~
.. ;

25

t
,

-e
'

26

[~

I!

28

Objekat 7: I. ln v. br. 317 . Rl 16 ; 2. In v. br. 5141 /0. Rl 2 1: 3. Jn v. br. 117. Rl 15;4. ln v.brR I ?:5. ln v. br.51 33/6.R I 25:6. ln v. br.5145,R I 17: 7. Jnv . br. 5146. RIo : 8. lnv. br. 5134. Rl 34 : 9. ln v. br. 51341J . Rl 40: 10. In v. br. 5137 . Rl 16: II. In v. br. 5 14111. Rl 27; 12 . Inv. br. 5138/0, Rl 16: 13. lnv. br. 5 130/ 1, R4 8.5; 14 . In v.b r. 513111,RI 19: IS . lnv. br. 1017, Rl? ; 16 . lnv. br. 1217,R I 12; 17.lnv. br. 1317. Rl ?; 18. lnv. br. 2417. R4 10; 19. lnv. br. 514211, R4 18; 20. lnv. br. 514011, R4 18: 21 . Inv. br. 513317; 22. Jnv. br. 513611; 23.5132/3, R4 9; 24. lnv. br. 5137/2. R4 8.5; 25. Inv. br. 5663; 26. Inv . br. 5664; 27. Jnv. br. 5662 ; 28. 566211

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJIEVU"

285
Tabla T /l

OBJEKAT 8
II I 2 3 4 5

B, ,

s \
'I.<

o
I
, - -

,//

{j

6
_ .~I

/:,,:~C ", 4
/
"

, ~

>; _ ,
', :
-,,'

''--;.
~
/'

CI

CI

2m .\\

- .

jl T~ ./
II
12

lj

fl

10

13

OBJEKAT 9

2m
I

Objekat 8: J. Inv , br. 5161/1, Rl 23 cm; 2, Inv. br. 29/8 , Rl 21 ; 3. Inv. br. 5149, Rl 13.5; 4. Inv. br. 5161 , Rl 17; 5. Inv. br. 5159/1 , Rl 13 ; 6. Inv. br. 34/8, Rl 14 ; 7. Inv. br. 5163 , Rl 29; 8, Inv. br. 5162, Rl 32; 9. Inv. br. 5156, Rl 17 ; IO.lnv . br. 5157, Rl 13 ; I J. Inv. br. 118, Rl II: 12 . Inv. br. 5149, R4 19; 13. Inv. br. 8/8 , R4 12 ; 14. lnv. br. 5665 .

286

LIDIJA FEKEA

OBJEKAT II

OBJEKAT la
~:2345
! !

Tab/a VII
! ,

lB ,
I

~ ----------

~
)'

~jj~
bjekat ln v. br 517 J R J 36; S.!o . I . br. lnv. 5165 R ' I 15 cm; 2, lnv. br 5 I 18;6. lnv. br. SI67,RI J70/S, RIII;3.lnv br 5 . lnv.brSI70.RIIS:,10. lnv. br. 5170/4 Rl 7. lnv . br. 5172, .Rl , .lnv . br.5666. ' .

}
15./~i '371~8'lnRI 4. Jnv .Rl br.42; 5169 , v. 24; br. 5164,

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE CELOPEK LJ OSTOJIEVU.

287

10

II

12

14

13
15

OBJEKAT 12

t
---T
___ ;l. __
~

o
16

21

(j

2m

()

Objekat lll.!nv. br. 5186, Rl 19 2. InI'. br. 5183, Rl 23.5; !n\,. br. 51 Rl 17:4. inI'. br. 5187, Rl 5. InI'. br. IS/II,RI 19:6 inI'. br. 519712, Rl 18: 7. inI'. br. 519811 Rl 8. lnv. br. 5192, Rl 31,9. Inv. br. 5 Rl 28: 10. [nv. br. 5196, Rl ll. inI'. br. 5184/, R4 8; 12.lnv. bl. 51 R4 12; 13.lnv. br. 5194, Rl 22; InI'. br. 2111, Rl 163; 15. InI'. br. 16. Inv. br. 5668; 17. inI'. br. 5668/1 18. InI'. br. 5669; 19. inI'. br. 56691J inI'. br. 5670; 2 L Inv. br. 5671

288

UDUA FEKEA

0 1 2345

Tabla IX

/J--~
3

~/) . ~

'----'---',

2m

\
~.
II

JJ .J/
8
1 0

\ ~. ~ !
,_.

~~
12

/1
13

\""

\/~
:'\

"

~.-

19

'\ i

\
y-

15

16
OBJEK AT 14

II 1 2 .1 4 5
! ! ,

Objekat 13 : I. Inv. br. 5205 /0, R l 12 cm ; 2.lnv. br. 5207/9, R l 12; 3. lov. br. 5204/2 R l 12.5; 4. ln v. br. 5204/4, RI 12 ; 5. lnv. br. 5206/4 , Rl 17; 6. lnv. br. 5206; 7. Inv . br. 5207, Rl 6.2; 8. lnv. br. 520811 . R4 9.5; 9. ln v. br. 5204/3 . R4 10.5; 10. lnv. br. 5208/2, R4 8; I I. lnv. br. 5208/3, R4 9; 12. Inv. br. 520511 , R4 9; 13. Inv . br. 511 3; 14. ln v. br. b.b.: 15 . Inv. br. 5204, Rl 20. R4 10; 16. lIl v. br. 567311; 17. lnv . br. 5673 ; 18. In v. br. 5676: 19. Inv . br. 56761 1. Objekat 14 : 20. lnv. br. 52 11; 21. Inv . br. 521111.

20

21

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEYU .

289

01 2 345 ,

(J
8

I) II il 7/' ~
9 10 II'

12

13

\).

IS
14

2m ,

v~
16

TI6

CJ
18

eJl
17

?:5I"I,.~
.../-........ .. ~ ~.

~
19

21

,
v '

22

l ,m

kut 15: I. Inv . br. 5212, Rl 15.5 cm; 2. lnv . br. 521417. Rl 16; 3. lnv . br. 52 1211 ; 4. In\'. br. 52 12/ 11 , 149; 5. lnv. br. 5212/6, R4 7; 6. lnv. br. 5213, R 49; 7. ln\'. br. 7/15. jekut 16 : 8 lnv . bc 29/16, Rl 12; 9. lnv . br. 42/12, Rl 13; 10. lnv. br. 5223/5, Rl 22; I I. lnv . br. 38/16, 21; 12 . lnv . br. b.b., Rl 22; 13.lnv. bc 5319/2, Rl 17; 14.lnv. br. 5216, Rl 14; 15.lnv. br. 27/16 , Rl 22; lnv. br. 5236/4, Rl 14; 17 . Inv. br. 5235, Rl 17; 18.lnv. br. 5236, Rl 14; 19. Inv. br. 524112; In v. br. 5236/3, RIIS; 2 1. Inv. bc 52 36/2, R4 9; 22. lnv. br. 5235/1, R4 7.

290

LIDIJA FEKEA

Tabla XI

I )
~
7

J
9

10
"'- '
II
() l 2 J 4 .I

12

OBJEKAT 17

g
, ~

15

16~~

i ZJ J
24 25
26

2,m

~
27
20

.
19
' 18

16, nastavak : L lnv, br. 5241/4, Rl 25 cm; 2, ln v, br, 5229/4 , Rl 30; 3, lnv , br, 5229/2, Rl 19; lnv, br. 5230/9, Rl 29; 6, lnv , br. 5230, Rl 18 : 7, lnv , br. 522811 , R4 15: 8, lnv, br. 5219/1, R4 17: lnv, br. 5679; 10 Inv. br, 5680; II , lnv , br. 5678/1 ; 12, lnv, br, 5678/2, 17 : 13. Jnv , br. 5253114, Rl 23: 14 , lnv, br, 5250, Rl 18; 15 , Inv, br. 5249 , Rl 12 : 16, lnv , br. 5245, II: 17 . lnv , br. 5248, Rl 29: 18, Inv , br. 5252, Rl 28; 19 , Inv , br. 5252114: 20, ln v, br. 5147 ; , ln v, br. 5243113 , Rl 30; 22 , lnv , br. 5242, R4 18 : 23 , ln v, br. 5244 , Rl 12 : 24. lnv, br, 5253110, R4 7; , lnv , br. 525115, R4 13 ; 26, Inv , br. 5246/2, R4 8; 27, In v. br. 5247/3, R4 7,

KASNOSREDNJOVJEKOYNO NASELJE ELO PEK U OSTOJIEVU ..

291
5

OBJEKAT 18

B,

()

1 .' ,

.1

Tabla XII

OBJEKAT 19

l m
() I 2 3 4 5

13

~
OBJEKAT 20
2 111

10

II

'----'------',

l m

Inv . br. 5255/4, Rl 34 cm; 2. Jnv. br. 5681. bjekat 19: 3. lnv. br. 5260, Rl 20; 4. lnv. br. 5257, Rl 12; 5. lnv. br. 6/19 , R4 10. bjekat 20: 6. lnv. br. 526216, Rl 16; 7. Inv . br. 5262/1, Rl 18; 8. Jnv. br. 5263/3, Rl 30.9. Inv. br. 5263, 1 34; 10. Inv . br. 5262; II. Inv . br. 5262/2, R4 15 .

292
'o BJ EK ..\ T ~ I

LIDIJA FEK EA

{ / Tabla xlIII

{
,j ,

II ,

9 .-\
/
:,r--

I) / LI" ,'
/

. 9

1o

~
B

II

-_~

/l
12

-~.
14
(I ,

fj

I 2 3 .:1 S , ,
! ,

& "
16

I I I l ,
\

OBJEKAT 22 B\

'0 ,

20

21

L
A

- 23

24 \

bjekal21. I. InI' . br. 5297/4, Rl23 cm: 2. In I' . br. 5267 . Rl 13: 3 . InI'. br. 5279/3, Rl 18 ; 4. InI'. br. 5279/8. Rl 29; 5. ln v. br. 5266, Rl 155; 6. inI' . br. 5268 , Rl ]7; 7. in I'. br 5269, Rl 18: 8. inI'. br. 5278, Rl 13: . In I' . br 5273, RIIS: 10 . inI' . br. 5266/ 1, R4 14; II. inI'. br 5269/2, R4 10; 12. inI' . br 527411, R4 9; 13. InI'. br 5276/3. R4 10; 14. InI' . br. 5682. Objeka122 15.529011. Rl 25: 16. inI' . br. 40/22: 17 . inI'. br. 5287, Rl 21.5, R4 13; 18. InI'. br. 5289. Rl 25: 19. inI' . br. 52911l, Rl 28 ; 20. ln v. br. 7/22 ; 21. InI'. br. 41122, R4 15: 22. InI' br 528513, R4 9.5; 23. InI' . br. 5685 : 24 . InI'. br. 568 ; 25. lnl'. br. 5684.

T
- .!
!

25 " ,

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJJCEVU ..

293
Tabla XIV

OBJEKAT 23

23~5

I
A

,- \ '-Q o l_~
,
s

-l\ //
(

~
~m

=-.--:c=-2. ) 0 ,,-;//
~
\~,

"-

' /

OBJEKAT 24

lB

~ ------

,J
/

.
~\

-~,

;
/

:\~
/
13

/ I I --...../ /
/

'''-/

\
A

,
V
'fl

2m ,
OflJEKAT 25

10

o
A

-0--

II

O
c-r

/\

:B

A
2m
~--'----"

bjekal 23 I. lnv , br. 52951J , bjekat 24: 2, 5308/3, Rl 28 cm: 3, Inv. br. 53 J J, Rl 20: 4, 49/24; 5, lnv, br. 5300/1 Rl 13.5: 6 . Inv , br, 7/24, R4 17; 7, lnv . br. 5308/4, R4 8,5: 8, ln v, br. 531211, Rl 9: 9, In v, br. 531 212, Rl 13: lO. Inv, br. 5687 pbjekal 25: II. inv , br. 5688,

294

LIDIJA FEKEZA

Tabla Xl -

~
2m

'/ ' >'

,L_ _

" o,~, -

..- I

t-

JJ

-== =::::::::::::::::=-...J.J
()

111"1 ,

bjekm 26 I. lnv. br. 1126, Rl 11 ,5 cm: 2 . Inv . br. 5315/2, Rl 31: 3. lnv . br. 531511 , Rl 32: . ln \' . br. 531411, Rl 17 : 5 . lnv. br. 53 1611, Rl 26 : 6. In \'. br. 53 1711, Rl 25; 7. Inv . br. 531412, R4 8 : 7/2, R4 18: 10. In v. br. 5690: II. ln v. br. 5689 , . Im'. br. 53 18/2, R4 14; 9 . lo v. br. 53 1

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU...

295

OBJEKAT 28
0 12 345

r 00\': ~ -- lj f Q_A
B'

" '~ J)
'-!

Tabla XVI

L_

_ _ .~ ---1

B'
A

, "
OBJEKAT 29

2m

B
012345

u 8

~--/~o
!
O
'

./
.
O
O /

O /

-.... ..!f
~
'

.
II

lm
I

~.

~_

oi

~!

.~.
15
)4

16

Objekat 28 : I. Inv. br. 5324 / 1. Rl 12.5 cm; 2. Inv , br. 53191 I; 3, lnv , br. 532111 , R4 8; 4. In v, br. 2/28; 5, Inv . br. 1/28, Rl 1; 6, Inv. br. 5691/2; 7.lnv, br. 569111, Objekat 29 ; 8, ln\', br. 5694 ; 9, lnv, br, 5695; 10. lnv, br, 5693; Il.lnv, br. 5692; 12, lnv , br. 5331. Rl 14; 13, ln v, br. 5330/1, Rl 22; 14 , lnv. br. 5329/2 ; 15, ln v, br. 5329/3,5, R4 21: 16, In v. br. 5331/1, R4 9.

296
OBJEKAr :la

LIDIJA FEKEA

---

- --

'T,'anbhl/'a Xl.- 'II

OBJEKAT"

tl

'-

::!1l1

.j

3, Rl33412. 16cm; 2. Inv. br. b.b .. R 23 l; 1 .. In v. br. 533 5/J. Rl 32; br. 35; 5316/1. 2. br . Objekal30.. I . In\'. Rl 5. In v. 5 ln \'. br. 5333/1 .

. br _ :;339. Obebl 11 ; 6 ::. .~ ln :..:. \'.;.. . _ _ R4 19 .

KASNOSREDNJOVJFKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEV U

297
Tabla XVIII

O BJ EK" T .12

~':
/

2,m

'I
~

:~-

",, / ~
'
A

B
\

\~.~U! ,J
(J

I 2 , ~ ."

\ -'"'~
'-

D~
\ !:

10

12
II

Objekal 32 I . In I'. br. 24132; 2. [nl'. br. 5345/2 , Rl 16.5 cm: l in I' . br. 534511 , R[ [7:4. [nl'. br. 5347 . Rl 15.5: 5. In I'. br. 534711, R[ 17: 6. [n\'. br. 5344. R[ 16: 7. In I'. br. 534811, Rl 9: 8. [nl'. br. 5347/2, Rl 17: 9. InI'. br. 5346/2, Rl 185: 10. InI'. br. 534313, R4 9: II. mv. br. 534111 -3, Rl 36: 12. [nl'. br 534 311, Rl 16: 13. In I'. br. 569 711

298
OIlJEK AT II

LIDIJA FEKEA

Tabla XIX

. ---- ----.--- - -~-- -. /~

lm ,

0 123 4 5
, !

.:;Z!~.rc.-r.;. -

c::::=:::::'..:
4

..s -- '.

~
~ .~~

\
6

U
7

-D
9

Obj ek at 33: l. Inv . br. 536111, Rl 17 cm: 2. Inv. br. 536 il2, Rl 30: 3.5355/2. Rl 14; 4. lnv br. 5365/4. Rl 19 : 5 . In\,. br. 82/33, Rl 21: 6 . Inv. br. 5357/2. Rl 16: 7. lnv. br. 59/33. Rl 20: 8. Inv . br. 536511 . Rl ?: 9. Inv . br. 86/33. Rl 18.

KASNOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE ELOPEK U OSTOJICEVU ..

299
Tabla XX

0 1 2345
, I , , , ,

?
2

10

11

-I

I
16

12

14

15

Objekat 33. nastavak: I. Inv. br. 5358 , Rl 16 cm; 2.lnv. br. 536911, Rl 16; 3. lnv. br. 536011, Rl 16: 4. In v. br. 537011 . Rl 30: 5.lnv. br. 5366/2:6. lnv. br. 5350, Rl 49: 7. Inv. br. 5353, Rl 16.4: 8. In v. br. 535111. R4 1: 9. ln v. br. 5365/2: 10. lnv. br. 5367/2, R4 8: II. Inv. br. 5]54/2: 12 . In v. br. 103133: 13 . Inv. br. 5352/1. Rl 18: 14 . ln v. br. 535413. R4 13 ; 15 . Inv. br. 5698; 16.lnv. br. 5699 .

UDK 904 (4976) " 11114"

Mirsad SIJARIC Originalni nauni rad

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOV1NE

U radu su izdvojene i analizirane mamuze kasnog srednjeg vijeka iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Svi primjerci, od kojih 41 se objavljuje po prvi put, su analizirani komparativnom metodom i kataloki obraeni Za izvjestan brOJ I'anije objavljenih mamuza ponudena je nova datacija. Posebno se razmatraju problemi hronolokog determininiranja razliitih tipova i njihovih varijanti, kao i pi tanja teritorijalnog rasprosti ranja i porijekla ovog materijala.

UVOD
U srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine nalazi se relativno veliki broj primjeraka arheolokog materijala koji se prema svom funkcionalnom odree nju svrstava u ratniku opremu. Unutar tog materijala brojnou se posebno istiu mamuze kao najee pronalaeni ostaci dijelova konjanike opreme. Predmet istraivanja ovog rada se odnosi iskljuivo na mamuze iz perioda kasnog srednjeg vijeka i to iz vie razloga. Prvi je da do sada, u naoj zemlji, nije dat niti jedan ozbiljniji pokuaj naunog valoriziranja ovog arheolokog materijala koji bi ponudio uporednu analizu nalaza sa vie lokaliteta. Mamuze iz ovog vremenskog perioda su uglavnom objavljivane u sklopu iri h radnji i sami m tim nisu u strunoj literaturi dobivale mjesto koje zasluuju. 1 Veina mamuza objavljenih u ovom radu se po prvi put prezentuje naunom i strunom mnijenju. Sa druge strane, mamuze iz perioda ranog srednjeg vijeka su znatno poznatije zahvaljujui pojaa nom interesu istraivaa koji su bili isprovocirani izuzetno rijetkim primjercima, poput 2 onih iz Sultanovia ili Vrbljana 3, znatno veim stepenom istraenosti ranosrednjovjekovnih nekropola kao najeih mjesta pronalazaka ovih mamuza uopte 4 , te upornim nastojanjima pojedinaca da se pronalaenje dokaza geografskog irenja franakog kulturnog I iri popis literatureje dat na kraju rada, a u daljnjem tekstu e biti citirani svi radovi koji su tretirali pominjani materijal redoslijedom izlaganja. J. remon ik 1951. 3 l. Bojanovski 1976.; Z. Vinski 1979. N. Mileti 1963.; ista 1989., sa ostalom literaturom.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA.. .

30 l

uticaja povee iskljuivo sa jednim etnikim elementom za to ne postoji vrsto uporite u historijskim izvorima s Termin "kasnosrednjovjekovni" u ovom sluaju se treba prihvatiti uslovno jer je nJime obuhvaen i materijal datiran u XI st., ali ga smatram pogodnim, jer osim to je ve koriten za imenovanje slinog materijala,6 njime se naglaava razlika izmeu dvije bitne faze u tipolokom razvoju mamuza. Tokom Xl st. pojahko se naputa praksa izraivanja mamuza koje su imale trn sa iljkom izvedenim u istoj liniji sa osi krakova i tjemena, to je bila glavna tipoloka karakteristika mamuza iz merovinkog j karolinkog perioda, i zapoinje se sa izradom mamuza iji se trn usmjerava navie. Na taj , kao i na tipove mamuza koje se razvijaju do kraja XV st.. odnosi se na termin "kasnosrednjovjekovni". U ovom radu je data okvirna tipoloka i hronoloka klasifikacija pomenutog materijaJa to bi trebalo imati i odreene pozitivne posljedice ne samo po pitanju budueg lakeg determiniranja mamuza ve i ostalog srodnog materijala koji bi sa njima, eventualno, bio pronalaen . S obzirom na relativno skroman broj arheolokih nalaza iz ovog perioda. posebno XII i XllI st., prezentiranje do sada neobjavljenog materijala ima i dodatnu teinu. Ovom prilikom su obraene ukupno 53 mamuze, od kojih 47 ine pojedinani nalazi , uz svega 3 para. 7 S obzirom da je ovaj materijal u Zemaljski muzej BiH stizao uglavnom kao poklon, sluajni nalaz, bez ili uz sasvim malo podataka koji bi osvijetlili okolnosti nalaza, kao glavni cilj rada nuno se nametnulo tipoloko determiniranje mamuza. Uz uspostavljanje glavnih tipolokih grupa i njihovih varijanti, gdje je to bilo mogue , dato je I okvirno hronoloko odreenje proisteklo iz analogija sa srodnim i iz dostupne literature poznatim materijalom. Za skroman broj mamuza posjedujem i izvjesne stratigrafske podatke, ali ukupno posmatrano oni su nedovoljni za uspostavljanje egzaktnije hronologije 8 Mamuze su predstavljene opisno , uz tabele sa osnovnim metrolokim kao i podacima o mjestu nalaza i literaturi . Opisni dio je saet do krajnje mjere to se nastojalo kompenzirati detaljnim crteima za koje smatram da daju mnogo vie podataka i prostora za uporeivanje i od najdetaljnijeg opisa 9
5

Karakteristian primjer novijeg datuma M. Zekan 1994. (, D. Vrsalovi 1963. 1 Podaci o mjestu, vremenu i okolnostima nalaza su preuzeti iz inventarskih knjiga Zemaljskog muzej a Bil-l. S obzirom da su isti podaci, vrlo esto , nepotpuni mogue je da se u spomenutom broju treriranih mamuza nalazi i vei broj onih koje su inile par. Na takve mogunosti bie ukazano u samom tekstu . ~ Naalost, materijal sa velike i sistematski istraivane nekropole u ipuljiima kod Bugojna nismo u prilici objaviti, to je posebna teta ako znamo da je to nalazite na kojem je tokom viegodinjih arheolokih istraivanja pronaden veliki broj tipoloki i hronoloki razliitih mamuza. Ovaj materijal nije dostupan za objavljivanje autoru ovog lanka jer voditelji arheolokih istraivanja uipuljiima ( N. Mileti i dr. V. Pakva lin). trenutno rade na reviziji cjelokupne dokumentacije i nalaza sa ovog nalazita, te se u skorijoj budunosti napokon imamo nadati jednoj sveobuhvatnijoj studij i koja bi javnosti prezentirala konane rezultate arheolokih istraivanja koja su sa manjim ili veim prekidima trajala od 1959. pa sve do 1981. godine. ~ Napominjem da u uvodu nije dat saetak razvoja mamuza iz ranijih perioda iz razloga to je to pon avljano na vie mjesta u starijoj literaturi (D. Nikoli 1956. ; D. Vrsalovi 1963 ., sa ostalom literaturom).

302

MIRSAD SIJARIC

AI\!AUZA lV1ATERIJAlA
Arheoloki materijal koji mi je stajao na raspolaganju ponudio je svega dva jasno definirana tipa u ijim se okvirima poslije moe govoriti o veem broju varijanti. Prvi tip bi i nile mamuze iji se trn nastavlja iljkom, dok bi drugi tip predstavljale mamuze koje na krajevima trna posjeduju pokretni toki . Za oba tipa mamuza ponueno je vie varijanti koje su utvrivane na osnovu razliitih kriterija. Osim naina na koji je izvedena zavrnica trna kao osnovni metod utvrivanja tipova i datiranja mamuza, u obzir je uziman poloaj Irna u odnosu na os krakova, stepen zakrivljenosti samih krakova, nain spajanja krakova u tjemenu mamuze, oblik zavrne ploice kao i drugi sitnij i detalj i (kako e to biti izneseno u daljnjem tekstu). Svaka varijanta je hronoloki determinirana, s tim da je ukazano na niz problema koji se javljaju pri ovakvim i slinim pokuajima. Posebno posmatranje nekih tipolokih elemenata poput broja iljaka tokia ili oblika zavrnih ploica, to u starijoj literaturi i nije bio rijedak sluaj,1O moe nas odvesti u pogrenom pravcu . Prilikom datiranja mamuza ne smije se zanemariti injenica da se upotreba nekih stilsko-tipolokih elemenata ne gubi automatski sa pojavom novih , te da su se te promjene deavale regionalno razliito to je moralo zavisiti od konkretne situacije na terenu koja je nama, uglavnom , nepoznata. Prvi tip ine mamuze iji se trn nastavlja iljkom koji moe biti piramidainog, bipiramidalnog ili oblika manje ili vie pravilno izvedene kuglice .

T/p l, vari;nta 1
U prvu varijantu tipa I svrstana je svega jedna mamuza (inv. br. 431; T. l , 1).11 Ovu vrstu mamuza karakterizira ravna linija krakova koji se u tjemenu spajaju u obliku polukruga , etverougaone zavrne ploice sa po dvije paralelne uice, te posebno, trn sa iljkom blago povijen prema gore. Razlog usmjeravanja trna prema gore, kao i polukruno spajanje krakova, lei u sve eem koritenju pancirne zatite konjanika i njegovoj veoj pokretIjivosti.1 2 Ove mamuze su imale veliki nedostatak koji se ogledao u tome to je ovako usmjeren trn na konja vie djelovao svojim tjemenom nego trnom, te se to smatralo glavnim uzrokom njihove relativno kratke upotrebe. 13 Prema R. Zschille - R. Forreru,14 kao i prema D. Nikoli,IS ove mamuze se poinju koristiti u vrijeme prvog krstakog rata (1096.-1099.). Nepouzdani Demminov pregled ih pronalazi u irokom vremenskom periodu 16 od X do XII St. Neto preciznija je Z. Hilczer6wna koja ih datira u XI st. sa naglaskom

If) A. Demmin 1869. , D. Nikoli 1956.. 70 ; 362, 363 ; D. Vrsalovi 1963 ., 167. Napominjemo da bi se jo nekoliko mamuza iz srednjovjekovne zbirke Zemaljskog muzeja BiH moglo svrstati u ovu kao i ostale varijante ali zbog razloga navedenih u napomeni br. 8, to nije uinjeno. 12 D. Nikoli 1956,68. 1.1 A. RUllkay 1976.,349. 14 Ova studija mi nije bila dostupna ali s obzirom da je svi stariji istraivai citiraju koristim se njihovim napomenama. D. Vrsalovi 1963., nap. br. 29,166 . I ~ D. Nikoli 1956., T. J, sl. Vl a. 68 16 A. Demmin J 869 ., br. 7-9, 364.
II

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA ..

303

na prvu polovinu stoljea. Autorica je ove mamuze svrstala u svoj tip ll, varijanta 2.17 Ovom prilikom treba napomenuti da je D. Vrsalovi srodne mamuze iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu identificirao kao HiJczer6wnin tip I, varijanta 2'8 to smatramo pogrenim jer ova dva tipa mamuza imaju bitnu tipoloku razliku prema kojoj zapravo Z. HjJczer6wna i definira svoje tipove. Naime, mamuze tipa I (varijante l i 2), imaju izrazito dug trn bez piramidainog, bipiramidalnog ili kugliastog iljka. Duina trna se kod tog tipa kree uglavnom izmeu 3,5 do 6 cm,19 za razliku od tipa II, varijanta 2, koji se okonava iljkom, uglavnom bipiramidalnog oblika, i gdje duina trna ni u jednom sluaju ne prelazi duinu od 3,8 centimetara 20 U ovakve metroloke karakteristike se uklapa i naa mamuza, kao i, na kraju krajeva, mamuze koje je sam Vrsalovi obradio i publikovao. 21 U pogledu datiranja razlika je u tome to Z. HiJczer6wna svoj tip I, varijanta 2, datira samo unutar prve polovine XI stoljea. Mamuza inv. br. 431 do sada je dva puta navoena u literaturi i to bez crtea ili fotografije . T. Glava kao mjesto pronalaska navodi trasu uica - Duvno i daje dataciju u IX-X stoljee. Prema M. Zekanu radi se o paru mamuza, to je pogreno, koje datira u X-XI st., ali ni on, poput T. Glavaa, ne nudi ni jedan navod prema kojem je datiranje izvreno 22 S obzirom na sve izneseno, mamuza inv. br. 431, sluajno pronaena prilikom gradnje puta uica - Livno, moe se okvirno datirati samo u XI stoljee.

Tip J, varijanta 2
Navedena nefunkcionalnost mamuza varijante l je prouzro kovala brze promjene u izgledu mamuza. Naime, dolazi do usmjeravanje trna prema dolje uz istovremeno uzdizanje tjemena mamuze. Objanjenje za ovu promjenu je vrlo jednostavo: da je tjeme ostalo u istoj ravni sa krakovima, prema dolje usmjeren trn bi oteavao kretanje konjanika po tlu. 23 Iz arheolokog materijala tretiranog u ovom radu izdvojene su etiri mamuze, inv. br. 1194 (par), inv. br. 504, te inv. br. 377 (T. U, 2-5), koje bi inile varijantu 2 naeg tipa 1. Njih karakterizira trn lagano povijen prema dolje, iljak u obliku duple piramide, lagano izdignuto tjeme u kojem se u obliku polukruga spajaju blago izvijeni krakovi, te zavrne etveroli gaone ploice sa po dvije paralelne uice. Prema D. Nikoli , koja citira djelo R. Zschille - R. Forrera, ove mamuze se upotrebljavaju od druge polovine XII do druge polovine XlJl stoljea. 2 4 Zavisno od stepena pod kojim je trn svinut prema dolje, Z. Hilczer6wna razlikuje vie varijanti u okviru svog tipa II , a naoj odgovara varijanta broj 3 koj u datira u drugu polovinu XI i prvu polovinu XII 17 Z. Hilczer6wna 1956., T. IV, 40-41, 82-83.
IK

D. Vrsalovi 1963., 166.

1 9 Z. Hilczer6wna 1956., T. 1, 72-75, T. Il, 76-77. 20 Up. nap. br. 17. Sama pojava tma sa navedenim oblicima iljka se povezuje sa dodatnom brigom o nepov~iedivanju konja to je predstavljalo bitnu etapu u ukupnom razvoju mamuza. 21 D. Vrsalovi 1963 ., brojevi 1-5, 154-156. 22 T. Glava 1988.,26 ; M. Zekan 1994. , 68 . 23 D. Nikoli 1956 , 68-69; D. Vrsalovi J 963. , 166. 24 D. Nikoli 1956., nap. 28 , 68.

304

M[RSAD SIJARIC
25

stoljea, uz napomenu da se vrlo rijetko javljaju i u drugoj polovini XIl stoljea Sa ovom datacijom uglavnom se slau i ostali istraivai 26 Par mamuza iz Gornje Bijele kod Konjica inv br. 1194 (T. II, 2-3), publikovao je P Aneli,27 a prema izvjetaju M, Vege koji je mamuze datirao u X stoljee, Iste mamuze T. Glava datira u X-XI stoljee 28 Njihovo datiranje u X st. smatramo neprihvatljivim jer se mamuze identinih ili barem slinih stilsko-tipolokih karakteristika ne sreu u dostupnoj literaturi prije druge polovine XI stoljea, Najblie analogije izvan granica Bosne i Hercegovine nalazimo u Hrvatskoj,29 Poljskoj,30 te u slovakom materijalu kojegje A, Ruttkay svrstao u grupu B, tip 2c i 2d, Ipak, za datiranje ovog para mamuza najvaniji oslonac daje mamuza iz groba upana Grda, inv, br. 504, iz Trebinja (T. 11,4), a koja je uslijed 31 specifinih okolnosti nalaza pouzdano datirana u polovinu XIl stoljea Nalazi mamuza iz Trebinja i Gornje Bijele su po svojim stilsko-tipolokim karakteristikama gotovo identini tako da izmeu njih ne treba praviti razliku u datiranju, Ovakvo datiranje generalno ne odstupa od ukupne slike nekropole na Ct'kvini u Gornjoj Bijeloj, na kojoj su u grobu br. 21 , u istonom dijelu nekropole, u horizontu sahranj ivanja od X do XII st. , pronaene 32 ove mamuze, Otrije skretanje trna prema dolje, vei stepen izvijenosti krakova, kao i spajanje u tjemenu pod neto otrijim uglom od prethodno analiziranih mamuza, pokazuje mamu za inv , br. 377 (T. ll, 5) koja je pronaena u okolini Livna, Zavrne ploice imaju skresane vanjske uglove kao i kod mamuze upana Grda, Ovi detalji nas upuuju na datiranje u drugu polovinu XTT st., ili moda na poetak XlII stoljea, Mamuza je od strane T. Glavaa datirana u XIII-XIV st. D Mamuze inv, br. 372a, 372b, 372c, 372d i 380 (T. III, 6-10) pripajamo varijanti 2 uz napomenu da ih je tee hronoloki derermi nirari prvenstveno zbog velikog stepena oteenja, Primjerci pronaeni prilikom gradnje ceste Glasinac - Vlasenica (inv. br. 372 a, b, c, d), pojedinano su zavedeni i analizirani iako se vjerovatno radi o dva para, kako je to navedeno u opisnom dijelu, Od tipolokih karakteristika na njima se moe konstatirati iljak u obliku kuglice sa otrim picom, izvijeni krakovi spojeni u tjemenu pod otrijim uglom nego to je to kod prethodno analiziranih mamuza bio sluaj, te kod inv, br. 372 c-d, neto ojaano tjeme , Ni najednom primjerku nije sauvan mehanizam za zakopavanje, Oblikom ilj ka ove mamuze su najblie Ruttkayevom tipu 4 grupe B koje autor poredi sa staroruskim i poljskim materijalom i zakljuuje da se javljaju vjerovatno i prije polovine Xlll stoljea, 34
Z, Hilczer6 wna 1956" T. V, 86-89, A, Demmin 1869" br. 10, 364; 1. Szendrel 1896" 76; A, Ruttkay 1976" 349; R. Koch 1982" nap, 80, 80, n P Aneli 1975, 232, l X T. Glava J 988,.26_ 2~ D, Vrsa l ovi 1963. tab II , br. 6-9 , ,() Up, nap, 25, 3 1 P Aneli 1962" J 74 -175, 32 L Fekea 1989,, 213 ,221: P Aneli 1975,.230-233 _ 33 T. Glava 1988,,29, 3. A, Ruttkay 1976,350,
15
lo

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE lZZBJRKEZEMAUSKOG MUZEJA..

305

U tipologiji koju nudi Z. Hilczer6wna mamuze sa slinim iljkom se javljaju u varijanti br. 5 tipa II kojije datiran u period druge polovine XIII pa sve do kraja XIV stoljea, 3 5 te u varijanti br. 4 datiranoj od druge polovine XII do kraja XIII st. , sa svega par primjeraka. 16 Mamuze inv. br. 372a, 372b, 372c, 372d i 380 (T. Ill, 6- IO) treba datirati u period od druge polovine XII SL, pa do polovine Xlll st., jer na njima, barem u mjeri u kojoj to dopu ta manjkavost nalaza, primjeujemo da se krakovi savijaju u svojoj poetnoj fazi, blie tjemenu, kao to je to bio sluaj i sa ranije datiranim primjercima. U daljnjem razvoju dolazi do pomjeranja mjesta svijanja prema krajevima krakova. Ovu promjenu u savijanju krakova registrira i D. Nikoli i odreuje je u drugu polovinu XII stoljea . 3 ;

Tzp I, varijanta 3
Mamuze svrstane u treu varijantu tipa I, inv. br. 388,5652, 6759, te 6928 (T. IV, 1 I -(5), u tipolokom smislu karakterizira velik stepen skretanja trna prema dolje, ojaano tjeme u kome se pod relativno otrim uglom spajaju krakovi koji se opet snano izvijaju prema gore u svom krajnjem dijelu, blie zavrnim ploicama. Kod ovih mamuza nalazimo dvije vrste iljaka: dvostruke etverostrane piramide (inv. br. 6928 i 6759), le pravilne kuglice (inv. br. 5652) i jako spljotene kuglice kod inv. br. 388. Par mamuza sa Crkvine u Paniku ima zavrne ploice u obliku broja 8, dok ostale imaju odranije prisutne oblike etvero ugaone ploice sa po dvije paralelne uice. Mamuze iz ove varijante imaju i prosjeno vee dimenzije od prethodno analiziranih varijanti. Najblie analogije ovoj grupi mamuza nalazimo kod Z. Hilczer6wne u njenom tipu II pod varijantom br. 5. Hilczer6wna svoju varijantu 5 datira u period izmeu druge polovine XIII st., pa okvirno sve do kraja XIV stoljea 38 Poto je A. Ruttkay u svojoj tipologiji vie panje posvetio samom obliku iljka i zavrnih ploica , a neto manje naglaavao nain na koji su svijani krakovi, nalaze sline naim nalazimo u ve spominjanoj grupi B i tipu 2c, 2d i 2e, te u tipu 4b i 4C. 39 Srodne mamuze je objavio i D. Vrsalovi pod broje40 vima 15-20, a njihovo datiranje u XlI-XIlI st. je dato prema R. Zschille - R. Forreru. U starijoj literaturi je mogue pronai jo izvjestan broj slinih primjeraka, ali ga zbog nepreciznog naina ilustriranja materijala ne smatram uvijek pouzdanim, te ih u ovom radu ne navodim sve pOjedinan0 41 Za mamuze inv. br. 388 i 5652 (T. IV, II i 12) se moe rei da svojim tipolokim karakteristikama predstavljaju prelaznu fazu od nae varijante 2 prema varijanti 3, ali ih, s obzirom na visok stepen svijanja krakova, treba uvrstiti u ovu potonju. Kao rane primjerke ove varijante datiram ih u vremenski period oko polovine XIII stoljea .
J5

31,
. 17

JX
W
4()

41

Z. Hilczer6wna 1956., T. VII, 94-97. Z. Hilczer6wna 1956., T. Vl, 92-93 . D. Nikoli 1956 .. 69 . Z. Hil czer6wna 1956., T. VIJ, 94-97. A. RUllkay 1976., Abb . 72,347. D. Vrsalovi 1963 .. up. tabel u na kraju rada. Up. Nagy J 898 ., 61; A. Demmin 1869. , 364; 1. Szendrei 1896. , 74-76.

306

MIRSA D SIJARI

Mamuzu iz Mogorjela, inv. br. 6759 (T. IV, 13), T. Glava je datirao u XI St. ,H to se na osnovu svega ranije navedenog ne moe smatrati prihvatljivim. Prema gore citiranom, smatram da se ova mamuza ne moe datirati prije polovine XllI stoljea. Par mamuza, otkriven prilikom istraivanja nekropole na lokalitetu Crkvina u Paniku (T. IV, 14-15), po svojim stilsko-tipolokim osobinama vrlo je blizak mamuzi iz Mogorjela. Pri tome se posebno misli na istovjetno ukraavanje tehnikom tauiranja , te visok stepen svijanja krakova pri krajevima. Mamuze je publicirao M. Popovi , sa datacijom u kraj Xl] stoljea."l Nekropola je samo djelimino istraena i prema rijetkim grobnim prilozima na njoj je utvren vremenski raspon sahranjivanja od polovine XII do polovine XV s toljea.~" Uvaavajui izrazitu slinost sa varijantom 5 tipa II , koju je utvrdila Z. Hilczcr6wna, ovaj par mamuza treba datirati u drugu polovinu XIII st., uz napomenu da su se srodne mamuze proizvodile i u XIV s toljeu. Podvlaimo njihovu vanost kao mamuza koje su svojim tipolokim osobinama neposredno prethodile savrenijim mamuzama sa tokiem. Drugi tip u ovom radu prezentiranih mamuza ine primjerci koji na svom kraju umjesto dotadanjeg iljka posjeduju pokretni toki. Ukupno je analizirano 38 takvih primjeraka koji su, izuzev jednog para, svi zavedeni kao pojedinani nalazi. Prihvaeno je miljenje da se pokretni toki javlja vrlo rano, izmeu 1210.-1240.45 ili 1220.-1230. ako se govori o nalazima iz kijevske Rusije.~ 6 Prema R. Zschille - R. Forreru, A. Demminu i Z. Hi1czer6wnoJ la promjena se desila krajem XIII i poetkom XIV s toljea 47 Drugo, i mnogo zanimljivije je pitanje kako je uopte dolo do te u stilskom i funkcionalnom pogledu znaajne promjene. Pretpostavka da se to desilo uslijed umnogostruivanja trna 48 je nelogina jer nam nije poznato da je do sada pronaena ijedna mamuza sa dva, tri ili npr. etiri trna. S obzirom da se radi o vremenskom periodu u kojem konjica kao rod vojske igra najvaniju ulogu , vjerovatno je ova promjena bila posljedica narednih faktora. Rentgenskim snimanjem ranosrednjovjekovnih mamuza je utvreno da su kovai esto posebno usaivali trn u tjeme mamuze49 tako da su mamuze sa iljkom svoju najosjetljiviju taku imale ba na tom mjestu spajanja. To je za posljedicu esto imalo oteenje mamuze i gubljenje trna. Uvoenjem pokretnog tokia, sile pritiska su se pravilnije rasporeivale , smanjivala se mogunost oteenja, te je time i produavan vijek trajanja mamuze. Naravno, ne treba zanemariti ni injenicu da se ovim oblikom zavrnice mamuze konj povrjeivao vrlo malo ili nimalo to je za posljedicu imalo njegovo lake kontroliranje. To je bilo posebno vano jer u vremenu o kojem se govori mamuze koristi mnogo iri sloj ljudi nego to je to ranije bio sluaj kada su mamuze uglavnom koristili samo istaknuti pojedinci. Koliko je ovo bio znaajan razvojni korak najbolje potvruje injenica da u svom daljnjem
T . Glava 1988.,26. ~ 3 M. Popovi 1973., T. Xll, 1, 362-363. 44 M. Popovi 1973., 363. Osim mamuza pronaenih u grobu br. 4, pronaen je jo samo jean prilog - staklena boca atirana u prvu polovinu XV stoljea. ~ 5 E . Nickel 1961., 288; A. Ruttkay 1976.,351. Jo . Demo 1984., nap . 29 , 352. 47 Up. D . Vrsalovi 1963 ., 167. <JR D. Nikoli 1956 , 69 . 4y Ovom pitanju je posebnu panju posvetil a D . Bialekova ; D. Bialekova 1977 .

4,

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA...

307

stiJsko-tipolokom razvoju mamuze doivljavaju brojne promjene, ali trn sa neralno se odrava sve do XX stoljea 50

tokiem

ge-

Tip II, varijanta 1

Kao jedini pouzdan kriterij za prepoznavanje najstarijih mamuza sa tokiem u literaturi se izdvaja obla zavrna ploica sa jednom okruglom rupicom 5 1 Takoer se uzima u obzir naglaena slinost u pogledu svijanja krakova i njihovog naina spajanja u tjemenu sa posljednjom fazom razvoja mamuza sa iljkom. Na osnovu tih kriterija iz fundusa Zemalj skog muzeja BiH izdvojeno je 10 primjeraka, ukljuujui jedan par mamuza koje bi inile prvu varijantu tipa II. Okvirno bi ove mamuze odgovarale tipu III Z. Hilc zer6wne datirane u drugu polovinu XIII i XIV Sl., 52 te RUllkayevom tipu e-b koji se prema ovom autoru javlja od kraja XIII do sredine XIV st 53 Kao najstariji primjerak ove varipnte izdvojena je mamuza inv. br. 1253 (T. V, 16). U okviru ove varijante spomenuta mamuza se istie neto veim dimenzijama trna i pljosnatim iljcima tokia za to najblie paralele nalazimo kod Nagyevog tipa II (anuvinskog). Kod ovog tipa autor razlikuje primjerke sa svijenim krakovima koje datira u prvu polovinu XIV st., i koji bi bili najblii mamuzi inv. br. 1253, te one sa prelomljenim krakovima koje datira u drugu polovinu XIV st 54 Mamuzu srodnih karakteristika D. Nikoli takoer determinira kao najraniju vrstu mamuza sa tokiem i pri tome posebno naglaava njene neto vee dimenzije u odnosu na mamuze koje se javljaju u daljnjem toku razvoja55 Njeno datiranje u kraj XIIl i poetak XIV st. bi moglo biti prihvatljivo i za ovaj primjerak. Par mamuza iz ipova pod inventarnim brojem 6929 (T. V, 18-19), publikovao je I. Bojanovski koji je ponudio dataciju u kraj XIV ili prvu polovinu XV stoljea. 56 Razlika u pogledu dimenzija sa prethodno analiziranom mamuzom (inv. br. 1253) je evidentna, ali s obzirom da su svi ostali elementi (zavrne ploice, oblik i nain spajanja krakova, ak i malo grublji nain izvedbe) vrlo slini prethodnom primjerku, par mamuza iz ipova se moe datirati samo u XIV st., i to vjerovatno u njegovu prvu polo vinu. Ovakvo datiranje proizilazi iz analogija pronaenih u ranij e citiranoj literaturi koja I. Bojanovskom nije bila dostupna. Na ovom mjestu treba napomenuti i to da je ovaj par mamuza transparentan primjer na kojem se najbolje vidi kako se ne moemo osloniti na broj iljaka tokia kao pouzdan oslonac za datiranje. Naime, desna mamuza iz ipova je imala l t, dok je lijeva imala svega 8 iljaka. Radi usporedbe moe se naglasiti da je prethodna mamuza , inv. br. 1253, imala 9 iljaka, a kako navodi sam Bojanovski prve mamuze sa tokiem imaju vei broj iljaka nego naredna varijanta u koju ukljuuje par mamuza iz ipova.
511

)1

52

D. Nikoli 1956., T . 1, 69-78. A Ruttkay 1976.,351. Z. Hilczer6wna 1956., T. 8,66-67 , 98-103.

53
54
55
5fi

A Ruttkay 1976., abb 72, 347; 350-352.

G. Nagy 1898., sl. 5-7; 62. D. Nikoli 1956, sl. 2, 70.

1. Bojanovski 1962., 167-170.

308

MIRSAD SIJARIC

Pored mamuze inv. br. 387 (T. V, 17), koja iako znatno oteena odaje veliku bliskost paru iz ipova, ostale mamuze iz varijante l tipa II ve pokazuju neznatne razvojne promjene koje se ponajvie ogledaju u tokiu manjih dimenzija i otrijem uglu spajanja krakova u ojaanom tjemenu. Posmatrano sa unutranje strane, tjeme ovih mamuza ima oblik trouglaste ploice ije je formiranje imalo ulogu boljeg pripajanja obue konjanika sa mamuzorn. U narednoj fazi razvoja ova ploica postaje jo jae naglaena to se povezuje sa upotrebom gotiki uzane oklopne obue konjanika 57 Najblie analogije za mamuze inv. br. 215, 216, 5642, 5643 i 205, (T. VI, 21-25), osim ve citiranih, nalaze se kod D. Vrsalovia,58 . Deme 59 i J. Szendreia,60 ali posebno treba izdvojiti mamuzu iz Kamengrada kod Koprivnice koju . Demo datira u poetak XIV stoljea. Kao odreujue elemente autor navodi odnos krakova mamuze, okrugle zavrne ploice, te elipsoidni, zaobljeni i veoma kratki trn. Isti autor naglaava vanost naina na koj i je izvreno spajanje krakova i zavrnih ploica, pa bi mamuze kod kojih je zavrna ploica povijena prema 61 dolje i spojena sa krakovima u svom gornjem dijelu datirali u drugu polovinu XlV stoUea. Materijal analiziran u ovom radu ne potvruje navedenu tvrdnju zasnovanu u biti na saznanjima vrlo stare arheoloke literature. To se najbolje vidi na mamuzi inv. br. 1253 koju smatramo tipinim primjerkom najranijih mamuza sa tokiem, a kojoj su zavrne ploice povijene prema dolje i spojene sa krakovima u svom gornjem dijelu. Identino izveden sistem za zakopavanje ima i mamuza iz Grabovice inv. br. 205 CT. VI, 25), ali se na njoj primjeuje, osim generalno elegantnije izvedbe, izduenija trouglasta ploica tjemena, naglaena kupolasta ispupenja na krajevima trna koji je raskovan u obliku slova V i znatno izduen u odnosu na ranije obraene primjerke. Zbog ove kombinacije tipolokih elemenata ova mamuza se moe determinirati kao najmlaa iz varijante I, tipa ll, te datirati oko polovine XIV stoljea.

T lp II. varzjcltlta 2
U svom daljnjem razvoju mamuze dobijaju nove karakteristike koje se ponajvie ogledaju u

zavrnoj ploici sa po dvije okrugle rupice, neto izduenijim, u obliku slova V raskovanim trnom sa manjim tokiem, te kupolastim ispupenjima na krajevima trna. Krakovi se i dalje spajaju pod otrim uglom u tjemenu koje je znatno ojaano radi to boljeg leanja obue konjanika. Iz fundusa Zemaljskog muzeja BiH izdvojena su e tiri primjerka mamuza ovih karakteristika, pod slijedeim inventarnim brojevima 6029; 384; 386; 7576, (T. VII, 26-29), koji bi inili najstariju fazu druge varijante tipa 11 62
57 D. Nikoli 1956, 71. 's D. Vrsalovi 1963., T, VI i VII. .5~ Z, Demo 1984., sl. 8: 1,331. oil .I. Szendrei 1896., sl. 535, sl. 594, 220, sl. 725. nl ' Z, Demo 1984.,328. n2 Autoru ovog rada su neposredno po zavretku teksta i njegovom predavanju za tampu na raspolaganje stavljene dvije mamuze pronaene na srednjovjekovnom lokalitetu Oraii u Batkoviu kod Bijeljine. Iz tehnikih razloga one nisu mogle biti predstavljene na odgovarajui nain i uvrtene u ovaj rad, Mamuze imajU inv, br, 5502 i inv, br. 5485 i do sada nisu objavljivane.

etverougao noj

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMA USKOG MUZEJA..

309

Najblie analogije ovom materijalu pronalaze se kod A. Demmina,61 G. Nagya,64 J. 65 D . V rsa IOVlca " 66 . Z" . Deme. 67 S VI . . ove mamuze d atlraJu . . u d rug u poloS zen d rela, I auton vinu XIV st., sa izuzetkom mamuze na sl. 725 kod 1. Szendreia koja je datirana u XV st., te okvirne datacije D. Vrsalovia u XIV-XV st., kao grupe ranogotikih mamuza prema R. Zschille - R. Forreru. Na osnovu analogija iz citirane literature, mamuze inv. br. 6029, 384, 386, 7576, (T. VII, 26-29), sa sigurnou se mogu datirati u drugu polovinu XIV stoljea. Mamuze inv. br. 208 i inv. br. 7485 (T. VIlI, 30-31) su takoer uvrtene II varijantu 2, tipa II. Prvi primjerak, inv. br. 208, svojim tipolokim karakteristikama je identian gore navedenim primjercima (T. VII, 26-29), ali se od njih ipak razlikuje neto veim dimenzijama , j posebno vrlo visokim nivoom izvedbe koji ovu mamuzu izdvaja kao jedan od najelegantnijih primjeraka u cjelokupnom fundusu. Prema tipolokim karakteristikama ova mamuza nepoznatog mjesta pronalaska se moe, kao i prethodne, datirati u drugu polovinu XIV st., ali vanserijska kvaliteta njene izvedbe tu granicu moe pomjeriti i na poetak XV stoljea. Jednako zanimljiv je i primjerak inv. br. 7485 (T. VIII, 31), koji na prvi pogled svojim tipolokim karakteristikama odgovara mamuzama determiniranim kao najranijim primjercima mamuza sa tokiem. 6 8 Ipak, radi neuobiajeno velikih dimenzija ovog primjerka, vjerovatnije je da ona potie iz perioda oko polovine XV st. , kada su u upotrebi bili masivni gotiki oklopi 69 Pri tome ne treba ispustiti iz vida da su na njoj jo uvijek prisutni tipoloki elementi XIV st. (okrugle zavrne ploice , otro izviJeni krakovi i umjereno izduen trn koji jo nije poprimio duinu trna mamuza iz polovine i kraja XV Sl.). Ova mamuza, koja se bez ikakve sumnje upotrebljavala kao dio ratne, a ne dio mirnodopske ili opreme za lov, uvaavajui gore navedeno, se ne moe pouzdano datirati, osim kao netipian primjerak XIV ili prve polovine XV stoljea. Mamuze XV st. su u fundusu Zemaljskog muzeja BiH zastupljene velikim brojem, ali i raznovrsnou oblika tako da je hronoloko determiniranje narednih varijanti oteano u mjeri koju uslov!javaju zanimljive kombinacije elemenata koji su nam do sada sluili za njihovo tipoloko i hronoloko razlikovanje.

Tip II, varijanta 3

Kao posebnu varijantu prvo izdvajam mamuze inv. br. 5641, 213,167, te 446 (T. IX, 32-35), koje karakterizira dugi, blago prema dolje usmjereni trn koji se suava ka vrhu. Krakovi su jo uvijek lagano izvijeni i, to je posebno vano, u tjemenu se spajaju pod
su u jednom objektu, vjerovatno nastambi. seoskog otvorenog naselja, prilikom iskopavanja kOJa su vrena od 1987. do 1990. godine. Prema svojim tipolokim karakteristikama one bi zauzele mi esto medu nairanij im primjercima tipa ll. varU ante 2. 63 A. Demmin 1869., sl. 15-17 , 364-365. M G. Nagy 1898., 11-16, 63. 65 1. Szendrei 1896. , 211, sl. 725, 233. {i (, D. Vrsalovi 1963, T VilI , sl. 28-30. 67 . Demo 1984 .. sl. 8:2, 8:3, 331. !>R Up. T. V i VI. m D. Nikoli 1956., 71-72.
Pronaene

310

MIRSAD SIJARJC

otrim uglom . Ovaj detalj je vrlo vaan jer je, u ovom sluaju, glavna odrednica pomou koie se ove mamuze datiraju u prvu polovinu XV stoljea. Naime, od druge polovine XV Sl.- oklop gubi picaste i poprima okrugle forme, te se toj promjeni prilagoava i oblik tjemena mamuze 70 Takoer i ostali elementi, poput zavrnih ploica u obliku broja 8 (T. IX, 34-35), te etverougaonih ploica sa po dvije okrugle rupice (T. IX, 32), su nam poznati od ranije. Kao zajednika znaajka posebno se istie izuzetno elegantan utisak koje ostavljaju ove mamuze. To se prije svega odnosi na dvije mamuze kojima, naalost, ne znamo porijeklo (inv. br. 167 i 446), a koje se osim izuzetnom izradom, neuobiajeno velikim brojem iljaka na tokiu, istiu do sada u literaturi nepoznatom izvedbom hvataljki remena u obliku stilizovanog ljiljana. Najbliu analogiju ovom, vjerovatno paru mamuza nalazimo kod J. Szendreia koji gotovo identinu mamuzu (bez ljiljana) datira u XV stoIjee 71 Srodnu mamuzu D. Vrsalovi datira takoer u XV stoljee,n dok je . Demo malo precizniji i primjerak sa Kamengrada datira u prvu polovinu XV st., i to blie njegovom poetku 7} Prema gore navedenim analogijama mamuze inv. br. 5641, 2J 3, 167, te 446 CT. IX , 32-35) datiram u prvu polovinu XV stoljea.

Tip II, va n;CII7 ta -:fSline tipoloke karakteristike sa mamuzama tipa II, varijante 3, ima i primjerak inv. br. 7484 iz ipova (T. X, 36). Jedinu bitnu razliku ini polukruni nain spajanja krakova u tjemenu , to upuuje na mogui kasniji nastanak ove mamuze 74 Ako se izuz.me mamuza inv. br. 7171 (T. X, 37), koja je usljed velikog stepena manjkavosti tee odrediva, ali koja u osnovnoj liniji pokazuje slinost sa ostalim mamuzama iz ove grupe (T. X) , preostaj u dvije mamuzc CT. X, 38-39) kOJc posjeduju nekoliko tipolokih elemenata vrijednih izdvajanj a. Ove primjerke karakterizira dugi , duboko raskovani i prema dolje nageti trn na ijem se kraju nalazi mali toki, veoma blago izvijeni krakovi koji se u tjemenu spajaju u obliku polukruga, a na ijim se krajevima nalaze, to je posebno zanimljivo, oble zavrne ploice sa po jednim okruglim otvorom. Ovakve zavrne ploice su bile karakteristine za najranije mamuze sa tokiem, te vidimo da se nakon priblino stogodinjeg hijatusa ponovo uvode u upotrebu. 7) S obzirom da je ovakav oblik zavrne ploice bio glavni tipoloki element prema kojem su determinirane spomenu te mamuze , bitno je naglasiti da se on kao takav javljao samo u kombinaciji sa odreenim nainom izvedbe krakova i njihovog spaj anja u tjemenu mamuze 76 Kod primjeraka inv . br. 219 i inv. br. 385, za kOJe u dostupnoj nam literaturi ni smo pronali direktne analogije, krakovi odaju ten denciju pribliavanj a ravnoj lin ij i, to bi, uz polukruno izvedeno tjeme , upuivalo na

70

71
71 7\-

35 ., up. hronolo ku tabelu na kraju rada. - Z. Demo 1984, sl. 9: 1, 330,332. 74 Up. nap. 69 . 75 Napominjem da iz ovoga izuzimamo mamuzu inv. br. 7485 (T VIII, 31). za koju nismo mog li ponuditi iole precizniju dataciju.
7{,

D. Nikoli . 1956,72-73. J. Szendrei 1896,219. D. Vrsalo v i 1963., T. X, sl.

Up. T V i Vl.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA..

311

dataciju u drugu polovinu XV st., vjerovatno na sam poetak tog razdoblja. U narednoj fazi razvoja mamuze vie nemaju izvijene krakove. Naredne etiri mamuze CT. XI, 40-43), kao glavne zajednike, imaju slijedee karakteristike: ravni krakovi koji se u neojaanom tjemenu spajaju u obliku polukruga, veoma dug trn koji se vrlo malo (inv. br. 6416, 217), ili nimalo naginje prema dolje (inv. br. 202, 444), zavrne ploice sa po dvije okrugle rupice koje su gotovo potpuno uklopljene u liniju krakova. Iz dostupne literature izdvojeno je svega nekoliko primjeraka mamuza koje sa naim imaju direktne analogije. Slinu mamuzu je D. Vrsalovi svrstao u grupu gotikih koje su okvirno datirane u XV stoljee 77 Ipak, mnogo zanimljivije primjerke pronalazimo kod J. Szendreia, koji je srodne mamuze okarakterizirao kao mamu ze za turnire (Turnie rsporn) i datirao ih u XV 78 te u XVI stoUee 79 Tipoloki element koji nae primjerke datira u vremenski period oko polovine XV st. je taj to se na njima, na krajevima trna, nalaze jako istaknuta kupolasta ispupenja, to je ve prUe navedeno kao tipoloka karakteristika mamuza iz ranijih perioda 8o Gotovo identinih tipolokih karakteristika su i mamuze inv. br. 204 , 7597 , 210 i 436 (T. XII, 44-47). Kod ovih primjeraka je zanimljivo da imaju, u prosjeku, krai trn od mamuza inv. br. 6416, 217, 202 i 444 (T. XI, 40-43). Osim toga, kao zanimljiv i do sada nepoznat detalj, izdvaja se i gotovo vertikalno ojaanje za petu na primjerku inv. br. 436, iz Crkvine kod Usore CT. XII, 47). Slino leite za petu je izraivano jo u antiko doba 81 ali se, koliko mi je poznato, ne javlja u srednjovjekovnom inventaru. Zanimljiv je i primjerak inv . br. 204 (T. XII, 44) koji jasno ukazuje na problem preciznog datiranja na osnovu samo nekih tipolokih elemenata. Na ovoj mamuzi je izdueni trn nagnut prema doUe, a na njegovim krajevima se nalaze kupolasta ispupe nja to u kombinaciji sa opisanom izvedbom krakova i tjemena daje vrlo zanimljivu kombinaciju koja znatno oteava mogunost datiranja. U nedostatku sigurnijih podataka kao i direktnih analogija za datiranje ovih mamuza glavni oslonac ipak treba traiti u pravoj IinUi krakova i trna, te njihovom spajanju u tjemenu polukrunog presjeka. Datiranje u polovinu XV st. smatram prihvatljivim, uz napomenu da neto manje dimenzije ovih mamuza odudaraju od okvirno utvrenih karakteristika srodnog arheolokog materijala iz ovog perioda. Iako je ukazano na ni z razlika koje se uglavnom ogledaju u vrlo sitnim detaljima, prethodno analizirane mamuze CT. X-XII, 36-47) izdvojene su kao posebna varijanta.

Tip II, varijanta 5

Neto pogodniji primjerak za tipoloko i hronoloko odreivanje je mamuza inv. br. 203, pronaena u Dobrunu (T. XIII, 48). Ona je kao poklon dospjela u Zemaljski muzej BiH 1890. godine. Kao glavna tipoloka karakteristika ovc mamuze izdvaja se duboka navlaka za petu koja je ini lahko prepoznatljivom i koja je povezuje sa mamuzama koje G. Nagy detenninira
77 7H
7Y XII

Rl

D. Vrsalovi 1963 .. T. X. sl. 36. 1. Szendrei 1896., 158. 1. Szendrei 1896., 136, 248. . Demo 1984.,328. Up. U. Giesler 197 8., variante C, 9; T. l, sl. 12-13; T. II, sl. 31a, b, itd.

312

MIRSAD SlJARIC:

kao svoj hunjadijevski i jageloviki tip, te ih datira u sam kraj XV stoljea R 2 Prema D. Nikoli, ovakve mamuze se javljaju u drugoj polovini XV i poetkom XVI stoljea gdje i sama smjeta jedan primjerak iz zbirke Vojnog muzeja u Beogradu 83 Dvije sline mamuze je publikovao i D. Vrsalovi koji ih opet prema R. Zschille - R. Forreru odreuje kao kasnogotike i datira u XV-XVI stoljee 84 Mamuzu iz Dobruna treba datirati u drugu polovinu XV st., jer se ona ipak od gore navedenih razlikuje po jednoj bitnoj karakteristici. Naime. trn ove mamuze je usmjeren prema dolje, dok je kod mamuza sa kojim smo uporeivali na primjerak trn uvijek, u veoj ili manjoj mjeri, usmjeren prema gore. Ovaj detalj na primjerak pribliava ranijim fazama razvoja mamuza. Mamuze inv. br. 435 i 360 (T. XIII, sl. 49-50), razlikuju se od prethodne (inv. br. 203) po rome to nemaju duboku navlaku za petu. Meutim kod njih se primjeuje novi tipoloki element koji olakava njihovo tipo]oko i hronoloko determiniranje. U pitanju je novi oblik zavrnih ploica koje sada imaju tri okrugle rupice. Primjerak iz Crkvine kod Usore (inv. br. 435) vjerovatno je proizveden neto ranije jer primjeujemo blago prema dolje nagnut trn na ijim krajevima se nalaze kupolasta ispupenja. Ovaj, kao i primjerak inv. br. 360, je znamo oteen , ali se novi oblik zavrnih ploica moe identificirati. Nove tipoloke karakteristike ipak se najbolje ogledaju u primjercima inv. br. 212, 209 i 214 (T. XIV, 51-53). Ove mamuze se odlikuju ravnim krakovima koji se u obliku polukruga spajaju u neojaanom tjemenu, vrlo dugim, prema gore usmjerenim trnom koji na kraju ima mali toki, te posebno, zavrnim ploicama sa po tri okrugle rupice. Kao i primjerak iz Dobruna (i nv. br. 203), ovakve mamuze odgovaraju Nagyevom hunjadijevskom i jagelovikom tipu. Isti autor navodi da se zavrne ploice sa tri, a nekada i etiri okrugla otvora na ravnim krakovima javljaju na samom kraju XV stoljea 8 .1 Takoer napominjem da se trn usmjeren prema gore ponovno javlja tek od druge polovine XV st 86 to nas sve upuuje da ove primjerke odredimo kao najmlae iz ovdje analiziranog inventara Zemaljskog muzeja BiH i kao takve ih datiram u sam kraj XV stoljea.

Z/lKLjUCAK
Materijal koji mi je bio na raspolaganju omoguuje da se na kraju ovog rada ponudi nekoliko uoptenih zakljunih razmatranja. Analizirane mamuze , njih 53 , se smjetaju u iroki vremenski dijapazon od XI do kraja XV stoljea. Nakon uporeivanja sa srodnim arheolokim materijalom iz ireg geografskog okruenja ustanovljena su dva osnovna tipa sa varijantama koje su i okvirno datirane: H, G. D. HJ D. ~5 G.

tip l, varijanta I CT. I, 1); XI stoljee; tip I, varijanta 2 (T. ll-JJI, 2-10); polovina XII - sredina XIII Nagy 1898., sl. 20-21,63. Nikoli 1956.. sl. 6. 73 Vrsalovi 1963 .. T. XI. sl. 38-39. Nagy 1898 , sl. 22-24,63-64.

stoljea;

NJ

XA

. Demo 1984.,330.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA

313

tip tip tip tip tip tip

I, varijanta 3 CT. IV, ll-IS); polovina XlII - poetak XIV stoljea; ll, varijanta l CT. V-VI, 16-25); kraj XIII - polovina XIV stoljea; ll, varijanta 2 CT. Vll-VIIl, 26-31); druga polovina XIV - poetak XV ll , varijanta 3 CT. IX , 32-35); prva polovina XV stoljea; Il , varijanta 4 CT. X-XI1 , 36-47); oko polovine XV stoljea ; ll, varijanta 5 CT. XIII-XIV, 48-53); druga polovina XV stoljea.

stoljea;

Podrazumijeva se da je ovakvo datiranje uslovljeno prije svega stilsko-tipolokim karakteristikama ovog materijala , kao to je to ve i ranije spomenuto. Opravdanost ponuenog datiranja se temelji na analogijama proisteklim iz relevantne literature. Prostim uporeivanjem kasnosrednjovjekovnih mamuza pronaenih na geografskom prostoru dananje Bosne i Hercegovine sa odgovarajuim mamuzama iz susjednih zemalja mogu se izdvojiti i neke, uslovno reeno , specifinosti. U naem fundusu ni sa jednim primjerkom nisu zastupljene mamuze koje imaju zavrne ploice izvedene u obliku "uica sa okomitim otvorom" koje su npr. u hrvatskom inventaru vie nego brojno zastupljene 8i Relativno je velik broj mamuza koje su u literaturi okarakterizirane kao "turnirske,, ;88 uz jedinstven primjerak mamuza (vjerovatno par) , koje imaju ovalnu hvataljku izvedenu u formi ljiljana 89 Broj iljaka iokia, kao to se to moe jasno vidjeti iz tabele sa metrolokim podacima. ne nudi mogunost da se na osnovu njegovog broja donose bilo kakvi ozbiljniji zakljuci. Analizirani materijal iz srednjovjekovne zbirke Zemaljskog muzeja BiH. uporeen sa srodnim arheolokim nalazima iz drugih zemalja, upuuje na zakljuak da su svojim sti Isko-tipolokim karakteristikama bosanske mamuze ponajblie ugarskom inventaru. Ova tvrdnja bi se posebno odnosila na mamuze naeg tipa II. Znaajan broj analogija javlja se i u poljskom, te na kraju i hrvatskom inventaru. Veliki broj varijanti koje Ukljuuju vrlo bogatu i raznovrsnu lepezu kombinacija tipolokih elemenata, prije svega je. ipak, jasan pokazatelj da se ovaj zanatski proizvod, vjerovatno prema uvezenim uzorcima, u dugom vremenskom periodu, izraivao, razvijao i usavravao u radionicama unutar bosanske teritorije. Po pitanju teritorijalnog rasprostiranja tipova, s obzirom na ponuenu dataciju, moe se zakljuiti da mamuze koje su bile predmet analize u ovom radu uglavnom potiu sa prostora koji se u datom vremenskom periodu nalazio unutar teritorije srednjovjekovne bosanske drave. Primjerci pronaeni izvan tog okvira, poput onih iz Livna. Trebinja, Mogorjela i Panika Csvi svrstani u tip I), ne mogu se vezati iskljuivo za pripadnike jedne etnike skupine (hrvatske), kao to je to nerijetko bio sluaj. Kao bogato nalazite na ovom mjestu se izdvaja do sada gotovo potpuno nepoznati lokalitet - Resanovci kod Bosanskog Grahova. Na tom lokalitetu je pronaeno sedam primjeraka mamuza datiranih u vremenski raspon od kraja X!ll ili poetka XIV st. pa sve do samog kraja XV stoljea. Koliko mi je poznato, Resanovci se u arheolokoj literaturi javljaju samo jednom i to na popisu nalazita iz doba rimske vladavine 90 Resanovci se
D. Vrsalovi 1963. , T. IV-V. sl. 15-20. Up. T. Xl , 41-43; nap. 78 i 79 . ~y Up. T. IX. 34-35. Y O B. Marijan 1988., Tom 2,165 .
K7

XR

314

MIRSAD SIJARIC

nalaze izmeu Bosanskog Grahova (Grahovo) i Drvara, te pripadaju opini Grahovo. U 91 pregledanoj literaturi sam pronaao samo jedan podatak direktno vezan za Grahov0 Kojoj upi je pripadalo ovo mjesto u srednjem vijeku ne moe se sa sigurnou tvrditi, ali se moe rei da se nalazilo u oblasti Zavrje o kojoj historijski izvori takoer nisu previe izdani . Zavrje ulazi u sastav bosanske srednjovjekovne drave najvjerovatnije 1322. god. , nakon pada Mladena II ubia 92 Sticajem relativno poznatih historijskih okolnosti ban Tvrtko je prisiUen da 1357. g. ustupi Ludoviku Zavrje,93 koje je do tada pouzdano drao pod svojom vlasti 94 Kakve je posljedice na terenu imao ovaj sporazum teko je utvrditi, ali se, s obzirom na poznate raLmirice u narednim godinama koje su kulminirale u ljeto 1363. god. neuspjelim maarskim vojnim avanturama pod Sokolom i Srebrenikom, moe pretpostaviti. Ovaj teritorij je u sastavu srednjovjekovne bosanske drave ostao sve do njene propasti tj., do njegovog osvajanja od strane Osmanlija 9S S obzirom na brojnost, te tipoloku i hronoloku raznovrsnost mamuza pronaenih pod nepoznatim okolnostima u Resanovcima, koji su se nalazili u neposrednoj blizini trgovakog puta koji je vodio od Splita preko Livna i Vesele Strae u rudarski bazen srednje Bosne, ovom bi lokalitetu u budunosti svakako trebali posvetiti vie panje najprije arheolozi, a potom I historiari. Ovakav arheoloki materijal se sasvim sigurno nije mogao sluajno zatei na jednom, do sada, potpuno nepoznatom srednjovjekovnom lokalitetu. Naalost, za sada se ne moe ponuditi ni jedan ozbiljniji zakUuak po ovom pitanju, ali se moe napomenuti daje cijelo Zavrje bilo pod patronatom hercega Hrvoja Vukia,96 koji je, zanimljive li podudarnosti, jedini lik naeg srednjovjekovlja ije je posjedovanje mamuza evidentirano slikovnom predstavom. 97 U pisanim izvorima, koliko mi je poznato, sauvan je samo jedan podatak koji je interesantan za ovu temu. Pribislav Vukoti, komornik 98 hercega Stjepana Vukia - Kosae. u SVOm testamentu 99 sastavljenom u Padovi 1475 . god., izmeu ostalog, ostavlja svoj ma, pojas i mamuze onom od nepuno!jetnih sinova koji bi postao vitez ili doktor. 11XJ Ovo je jedini pisani historijski izvor sa ovih prostora koji uope spominje mamuzeIOI , te koji,
YI

92

93
9J

9~
96

Izvjesni Dragi Medoevi iz Grahova ui slikarski zanat kod splitskog slikara Dujma (1453.1457.), M. unji 1996.,306. M. Vego 1982.',50: M. unji 1996.,20; sa ostalom literaturom. S. irkovi 1964. , 124; M. unj i 1996, 54. N. Klai 1994., 213-238. M. Vego 1982.,50. S. irkovi 1964.,215; M. Vego J982., 50.

97 Iz dobro poznatog ponrela Hrvoja Vukia, iz njegovog misala, naaJost~ ne moe se precizno

razaznati tip mamuze, jer su osim velikih iljaka tokia ostali detalji neprepoznatijivi. Komornici na dvorovima bosanskih velikaa XV st. upravljaju finansijama svojih gospodara, te za njih obavljaju razliite diplomatske misije. S. irkovi 1968.,263: P ivkovi J 986 .. J 06. 99 Tcstamentjt: u cijelosti publikovao L. Tha116czy, 1914., up. S. irkovi 1968., nap. l, 259. I(X) Item se alguna de miei fioli fosse Doctor o Chavalier ceh habia la mia Spada e mie spironi. e una centura. L. ThaJl6czy 1914.,439, prema S. irkovi 1968 , nap. 19,261. 10 1 Podatak o bosanskim mamuzama koji je objavio M. unji (M. unji 1963 .. 347), demantirao .ie sam autor i to nakon punih trideset godina. Naime, radilo se o pogrenom prevodenju rije i "eocieria" - kaike, to je prevedeno kao "calcaria" - mamuze , tako da smo od tri srebrene ka9R

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBTRKE ZEMAUSKOG MUZEJA..

315

sa druge strane, ukazuje na to da se pravo noenja mamuza sticalo zaslugama, a ne nasljeivanjem. Naravno, poto je u pitanju XV s toljee , dakle period masovne upotrebe mamuza koje u to doba ine uobiajeni dio konjanike opreme, radi se o iznimnom sluaju koji prije svega govori o ceremonijalnoj i simbolinoj ulozi mamuza, to se opet moe povezivati samo sa veoma uskim krugom ljudi iz samog vrha ondanje bosanske hijerarhijske ljestvice . Naime , Pribislav Vukoti, porijeklom iz poznate foanske trgovake porodice Vukotia - Crijepovia,I02 negdje oko 1455. dobiva titulu "potenog viteza,,103 i tako ulazi u vrlo kratki popis bosanskih velikaa koji nose ovo rijetko priznanje. 104 Sa aspekta ovog rada, nepostojanje konkretnijih podataka onemoguava iznoenje bilo kakvih hipoteza o pripadnicima vitekih redova sa ovih prostora, ali se vi e kao zanimljivost moe napomenuti da je " poteni vitez" Pribislav Vukoti, prema vlastitom testamentu, posjedovao znamenje tri viteka reda,los ukljuujui dakle i znamenje uvenog reda iji je lan bio i ranije , u kontekstu posjedovanja mamuza, pomi njani herceg Hrvoje
Vuki.

Oskudnost historijskih izvora onemoguava pokuaj da se utvrde eventualni centri proizvodnje i razvoja ovog zanatskog proizvoda, ali s obzirom na dosadanja saznanja o bosanskom rudarstvu i metalurgiji, kao i bosanskim srednjovjekovnim zanatskim izrae vinama, 106 nema potrebe sumnjati u to da je cjelokupni proces proi zvodnje mamuza bio poznat bosanskim zanatlijama, isto kao to ne treba sumnjati u to da je bosanskoj vlasteli zasigurno bilo dobro poznato simbolino znaenje noenja i skidanja mamuza. Brojnost, hronoloko-tipol oka raznovrsnost materijala, kao i generalno visok OlVO izvedbe ove vrste konjanike opreme, elementi su koji nam govore da su i u ovom segmentu ivota vii krugovi bosanskog srednjovjekovnog drutva svojom pojavom ravnopravno doprinosili priguenom sjaju evropskog srednjovjekovlja.

OPIS .MATER1JAL4
1. eljezna mamuza inv. br 431 (T. I, I ), sa iljkom i ravnim kJ"3kovima. Iz tjemena mamuze se u pravoj liniji prua trn koji se nastavlja prema gore blago povijenim iljkom oblika jako izduene kuglice. iljak je od trna odijeljen pla stino apliciranim prstenom. Na vrhu iljka se nalazi vrlo kratak i dobro ouvan otri pic. Krakovi mamuze se iz tje-

102

lm
104 1))5

1IJ6

ike bosanske izrade (tria coclearia more bossinenJis), dobili tri mamuze bosanske izrade koje se razlikuju od mamuza (zapravo kaika), italijanske izrade (M. unji 1993. , nap . 69, 28.). Ovo napominjemo jer se iz navedene omaSke izveo do sada nepotvren zakljuak o specifinim bosanski m mamuzama (P. Anel i 1962.. 175; D. Kovaevi - Koj i 1978 ., 3 l l) Detaljno o tome P. ivkovi 1986.. 95-107. S. irkovi 1968., 269. S. irkovi 1968., 27 J-272. Pribi slav Vukoti posjeduje znamenje Zmajevog reda, potom vitekog reda kOjeg je osnovao kralj Ferdinand (otac AI fonsa Aragonskog), te na kraju viteko znamenj e dobiveno od ciparskog kralja . Up. S. irkovi 1968.,273 . Radovi 1999., sa ostalom literarurom.

316

MIRSAD SJJARIC

mena pru aju u pravoj liniji da bi bili okonani etverougaonim zavrnim ploicama sa po dvije paralelne uice. uica - Livno ; Lit. M. Zekan 1994, 68. 2. Par eljeznih mamuza inv. br. 1194 (T. Il, 2-3) , sa iljkom i blago iz vijenim krakovima . Izrazito kratak trn sa iljkom u obliku dvostruke etverostrane piramide je lagano povijen prema dolje. Krakovi mamuze se u vrlo blagoj liniji iz tjemena izvijaju prema dolje da bi potom bili lagano povijeni navie, te okonani etverougaonim zavrnim ploi c ama sa po dvije paralelne uice . Mamuze su veoma nagriene oksidacijom al i se jo uvij e k, u Lragovima , mogu naslutiti ostaci pozlate. Crkvina, grob br. 21, Gornja Bijela kod Konjica; Lit. P. Aneli 1975., 231-232; M. Vego , Izvjetaj sa iskopavanja u Gornjoj Bijeloj (rukopis u Zemaljskom muzeju BiH). 3. eUezna mamuza inv. br. 504 (T. II , 4) , sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Trn mamuze sa iljkom u obliku dvostruke etvero s trane piramide iz tjemena lagano se povija prema dolje. U potpunosti je ouvan samo jedan krak ija se linija iz tjemena lagano spu ta prema dolj e, da bi pri kraju bila zakrenuta navie . Zavr na etverougaona ploica sa dvije paralelne uice ima skresane vanjske uglove . Oteeni krak je-prekinut na polovini svoje duine . Na vanjskim stranama mamuze se nalaze ostaci ta nkog sloja pozlate. Grob upana Grda, Trebinje; Lit. P. Aneli 1962. , 173-175. 4 . eljezna mamuza inv. br. 377 (T. II , 5), sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Trn mamuze se iz tjemen a lagano sputa prema dolje i nastavlja iljkom sastavljenim od dvije etvorostrane piramide . Krakovi se iz tjemena sputaju prema dolje da bi na sredini bili blago povijeni nagore i okon ani etverougaonim zavrnim ploicama sa skresanim uglovima i po dvjema paralelnim uicama. C ijelom duinom krakova , trna i iljka, po vanjskoj sIrani , mamuza je ukraena paralelno utisnutim rebrima . Livno . 5. eljezna mamuza inv. br. 372a (T. Ill , 6), sa iljkom i luno izvijenim krakovima.

rz tjemena je blago prema dolje nagnut kratak i tanak trn. i ljak ima oblik blago izduene
kuglice i zavrava se, pri kraju prekinutim, prema dolje povijenim picom. Jed an krak mamuze Je prekinut pri samom ~emenu, dok je drugi sauvan do polovine svoje duine i po kazuje blago spu lanje prema dolje. Cesta Glasinac - Vlasenica. 6. eljezna mamuza inv . br. 372b (T. IJJ , 7) . Od mamuze je sauvano samo tjeme sa trnom, dijelom iljka, te dijelom jednog kraka . Sauvani fragment odaje veliku s linost sa prethodnom mamuzom inv. br. 372a. Tjeme nije ojaano, iljak je imao formu izduene kuglice, a ostaci kraka imaju istu debljinu i ugao zakrivljenja kao i prethodno opisana mamuza . S obzirom na zajedniko mjesto pronalaska, moe se pretpostaviti da se radi o paru . Ces ta Glasinac - Vlasenica.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG M UZEJA. ..

31 7

7. eljezna mamuza inv. br. 372c (T. III, 8), sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Iz oja anog tjemena lagano prema dolje se sputa vrlo tanki trn koji se nastavlja iljkom u obliku kuglice. Na vrhu kuglice se nazire ostatak pica. Luno izvijeni krakovi su prekinuti prije krajeva tako da mehanizam za zakopavanje nije ouvan. Iako je cijela mamuza znatno nagriena oksidacijom, na nekim dijelovima, posebno kuglici, se nazire ukras koji se sastojao od utisnutih valovitih linija. Cesta Glasinac - Vlasenica . 8. eljezna mamuza inv. br. 372d (T. lU , 9). Mamuza je veoma oteena tako da su samo dio tjemena i dijelovi krakova . Na osnovu fragmenta koji odaje iste tipoloke i metroloke karakteristike sa prethodnom mamuzom, inv. br. 372c, moe se pretpostaviti da se radi o paru. Cesta Glasi nac - Vlasenica.

sauvani

9. eljezna mamuza inv. br. 380 (T. Ill , 10), sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Mamuza je znatno ote ena i nagriena oksidacijom. Trn je relativno dug i tanak, te lagano nagnut prema dolje , a nastavlja se iljkom u obliku pravilne etverostrane piramide . Jedan krak je prekinut blizu tjemena, dok je drugi neto dui i pravcem svoga pruanja pokazuje blago savijanje prema gore. lako nepotpuni, krakovi ukazuju na neuobiajeno velik razmak izmeu njih. Mehanizam za zakopavanje nije sauvan. Nalazite nepoznato. 10. eljezna mamuza inv. br. 388 (T. IV , ll), sa iljkom i luno izvijenim krakovima . Trn mamuze se vrlo blago iz ojaanog i zailjenog tjemena naginje prema dolje i nastavlja iljkom oblika spljotene kuglice iz koje izbija otar pic . Na gornjoj strani trna , na sredini duine izmeu tjemena i iljka mamuze, nalazi se ukras od dva plastino izvedena rebra. Krakovi se iz tjemena sputaju prema dolje da bi na sredini u pravilnom luku bili povijeni navie i okonani etverougaonim zavrnim ploicama sa skresanim uglovima i po dvjema paralelnim uicama. Gornja ivica jedne plo ice je prekinuta, a i na drugoj se vide manja oteenja . Nalazite nepoznato. ll. eljezna mamuza inv. br. 5652 (T. IV, 12), sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Trn mamuze, usmjeren prema dolje , se nastavlja masivnim iljkom u obliku lagano spljotene kuglice iz koje se takoer prema dolje prua otar pic. Krakovi mamuze, u tjemenu spojeni pod blagim uglom, lagano se izvijaju prema dolje da bi u zadnjem dijelu, blie zavrnim ploic a ma , bili naglo povijeni navie. Kao posljedica oteenja krajevi krakova su povijeni i prema unutra. Zavrne ploice su etverougaone sa skresanim vanjskim uglovima , te po dvije paralelne ui ce. Mamuza je znatno nagriena oksidacijom, ali se na vanjskoj strani krakova mogu vidjeti ostaci ornamenta koji se sastojao od paralelno utisnutih rebara. Nalazi te nepoznato.

318

MIRSAD SIJARIC

12. eljema mamuza inv. br. 6759 (T. IV , 13), sa iljkom i luno izvijenim krakovima. Iz blago ojaanog tjemena se pod otrim uglom, prema dolje, sputa trn koji se nastavlja jako izduenom dvostrukom etverostranom piramidom. Baza piramide je bila ukraena utisnutim rupicama. Krakovi se iz tjemena povijaju prema dolje da bi u drugoj treini svoje duine, pod otrim uglom, bili naglo skrenuti navie. Obje etverougaone zavrne ploice sa po dvije paralelne uice su prekinute. Istovjetno bazi piramide krakovi su ukraeni tehnikom tauiranja. Mogorjelo kod apljine.
13 . Par eljeznih mamuza inv . br. 6928 (T. IV , 14-15), sa iljkom i otro izvijenim krakovima . Iz blago ojaanog tjemena prema dolje se prua relativno dug i debeo trn koji se zavrava nepravilno izvedenom dvostrukom etverostranom piramidom. pic iljka kao i obino nije sauvan. Krakovi mamuze se iz tjemena povijaju prema dolje, da bi na polovini duine bili zakrenuti prema gore i okonani zavrnim ploicama u obliku broja osam. Zavrne ploice su sa krakovima spojene u svom donjem dijelu. Sa vanjske strane krakova se naziru ostaci ukrasa koji se sastojao od tauiranih srebrenih taaka, a na jednoj mamuzi su vrlo slabo vidljivi i ostaci pozlate. Crkvina, grob br. 4, Panik kod Bilee ; Lit. M. Popovi 1973.,362-363 (T. Xli , I).
14. eljezna mamuza inv. br. 1253 (T. V, 16), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima . Trn duboko i ovalno raskovan. Toki je imao devet iljaka od kojih se ou valo osam. Raskucani iljci se iz osnove tokia ire ka vrhovima sa dva lijeba. Iz blago ojaanog tjemena sputaju se krakovi koji naglim skretanjem nagore zavravaju raskucanim oblim zavrnim ploicama s okruglim otvorom. Zavrna ploica je gotovo paralelna sa linijom trna i sa krakovima se spaja u svom gornjem dijelu. Sauvane su oval ne hvataljke za vezivanje mamuze. Nalazite nepoznato. 15. eljezna mamuza inv. br. 387 (T. V, 17) , sa trnom i blago izvijenim krakovima. Iz ojaanog tjemena izlazi iroko i ovalno raskovani trn. Trn se suava prema vrhu i zavrava kupolastim ispupenjima. Toki nije sauvan. Jedan krak je prekinut gotovo pri samom tjemenu dok je drugi sauvan. Blago izvijeni, trakasti krak zavrava okruglom zavrnom ploicom sa jednim okruglim otvorom. Zavrna ploica je za krak spojena svojim sredinjim dijelom. Gradina, Petrovi (Rakitno) kod Posuja.

16. Par eljeznih mamuza inv. br. 6929 (T. V, 18-19), sa trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Iz ojaanog tjemena prema dolje se prua relativno kratak, ovalno raskovani trn. Toki jedne mamuze ima osam, a druge jedanaest iljaka. Krakovi se iz tjemena vrlo blago sputaju prema dolje da bi pri krajevima bili blago povijeni nagore i okonani okruglim zavrnim ploicama sa po jednim okruglim otvorom. Zavrne ploice su sa krakovima spojene u svom donjem dijelu. Sauvane hvataljke remena su etverougaone , izuzev jedne koja ima oblik izduenog trougJa sa povijenim krajnjim vrhom. Crkvina, grob, ipovo kod Jajca; Lit. I. Bojanovski 1962., 167-171.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMU ZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJ A. .

319

17. eljezna mamuza inv . br. 5653 (T. V , 20), sa trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Iz lagano ojaanog tjemena prema dolje se sputa kratki, ovalno raskovani trn na ijim se krajevima nalaze istaknuta kupolasta ispupenja. Toki je imao osam iljaka od kojih je u veoj ili manjoj mjeri sauvano est. Krakovi se iz tjemena lagano sputaju pre ma dolje, da bi nakon polovine svoje duine bili zakrenuti nagore . Mehanizam za zakopa vanje je oteen, ali se mogu raspoznati okrugle zavrne ploice sa po jednim okruglim otvorom. Zavrne ploice su sa krakovima bile spojene u svom sredinjem dijelu. Nalazite nepoznato. 18 . eljezna mamuza inv. br. 215 (T. VI , 21) , sa trnom, tokiem i otro povijenim krakovima. Iz ojaanog i lagano izvijenog tjemena blago se sputa ovalno raskovani trn. Toki je imao est iljaka od kojih su sauvana etiri. Krakovi se iz tjemena blago sputaju prema dolje da bi na sredini, pod otrim uglom, bili povijeni nagore. Jedan krak je potpuno deformisan i na njemu se nije sauvala zavrna ploica. Raskucan a zavrna ploica na drugom kraku je okrugla, sa jednim uskim , okruglim otvorom. Od mehanizma za zakopavanje sauvanaje trouglasta pljosnata hvataljka s povijenim vrhom , te dio meta lne karike. Resanovci kod Bosanskog Grahova. 19. eljezna mamuza inv. br. 2)6 (T. VI, 22), sa trnom, tokiem i otro povijenim krakovima. Iz ojaanog i lagano izvijenog tjemena blago se sputa ovalno raskovani trn . Toki je imao est iljaka od kojih su sauvana tri . Krakovi se iz tjemena blago sputaju prema dolje, da bi na sredini, pod otrim uglom, bili povijeni nagore. Raskucana zavrna ploica je okrugla, sa jednim uskim, okruglim otvorom. Od mehanizma za zakopavanje sauvana je, na jednom kraku , trouglasta pljosnata hvataljka s povijenim i malo oteenim vrhom. Resanovci kod Bosanskog Grahova. 20. eljezna mamuza inv. br. 5642 (T. VI, 23), sa dugim trnom i otro izvijenim krakovima . Iz ojaanog i ka vrhu izvijenog tjemena prua se nadoije dugi, ovalno raskovani trn. Na krajevima trna se nalaze kupolasta ispupenja. Toki nije sauvan. Krakovi se iz tjemena izvijaju prema dolje da bi na sredini, pod otrim uglom, bili povijeni nagore. Jedan krak je ouvan samo do polovine svoga luka . Zavrne ploice nisu sauvane. Sarajevo. 2l. eljezna mamuza inv. br. 5643 (T. Vl , 24), sa trnom , tokiem i otro izvijenim krakovima. Tjeme mamuze je blago ojaano i izvijeno ka vrhu . Tm se lagano sputa nadolje, ovalno je raskovan i na jednom svom kraju ima sauvano kupolasto ispupenje. Toki ima est relativno dobro ouvanih iljaka. Sauvan je jedan krak, dok je drugi prekinut odmah ispod tjemena. Krak se iz tjemena blago izvija prema dolje, da bi na sredini , pod otrim uglom, bio povijen prema gore . Obla zavrna ploica sa okruglim otvorom je znatno oteena. Na njoj se nalazi takoer o teeni dio ovaine hvataljke remena. Sarajevo.

320

MIRSAD SIJARIC

22. eljezna mamuza inv. br. 205 (T. VI, 25), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Mamuza je u vrlo dobrom stanju. Iz blago ojaanog i zailjenog tjemena prua se dugi, u obliku slova V raskovani trn koji zavrava kupolastim ispupenjima. Gornji dio trna je ukraen urezanim rebrima koja se pruaju sve do raskovanog dijela. Toki ima est iljaka. Krakovi se iz tjemena sputaju prema dolje da bi na sredini bili luno povijeni nagore. Zavrne ploice su oble sa po jednim okruglim otvorom, a sa krakovima su spojene u svom gornjem dijelu. Buko B lato, Grabovica kod Duvna. 23. eljezna mamuza inv. br. 6029 (T. VII, 26), sa relativno kratkim trnom, toki i izvijenim krakovima. Iz ojaanog i ka vrhu izvijenog tjemena izlazi duboko raskovani trn koji se lagano sputa nadoije. Toki ima est relativno dobro ouvanih iljaka. Krakovi se blago sputaju i zatim povijaju prema gore da bi zavrili etverougaonim zavrnim ploicama s dvije okrugle rupice. Zavrne ploice su sa krakovima spojene svojim donjim dijelom. Na jednom kraku sauvana je ovalna hvataljka remena za vezivanJe mamuze. "Dvori" kv. la, predvorje Donje palae, Kraljeva Sutjeska; Lit. P. Aneli 1973.,197.
em

24. eljezna mamuza inv. br. 384 (T. VII, 27), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Tjeme je ojaano i okomito izvijeno prema gore. Dugi, u obliku slova V raskovani trn se sputa iz tjemena lagano prema dolje. Toki ima osam dobro sauvanih iljaka. Krakovi su povijeni prema dolje da bi na sredini, vrlo blago, bili zaokrenuti navie. Zavrne ploice u obliku etverougla sa skresanim perifernim stranicama i sa po dva okrugla otvora su povijene prema dolje, te oteene na krajevima. Zavrne ploice su sa krakovima spojene u svom gornjem dijelu. Buko B lato, Grabovica kod Duvna. 25. eljezna mamuza inv. br. 386 (T. VII, 28), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Iz ojaanog i blago navie izvijenog tjemena prua se prema dolje dugi, ovalno raskovani trn. Vjerovatno radi oteenja, od raskovanog dijela trn se blago povija navie. Toki ima est iljaka. Krakovi se iz tjemena sputaju nadolje da bi pri krajevima bili povijeni prema gore i okonani zavrnim ploicama u obliku etverougla sa skresanim vanjskim perifernim stranicama. Na zavrnim ploicama se nalaze po dva okrugla otvora nejednakih dimenzija, a kao dio sistema za zakopavanje treba napomenuti i mali, okrugli otvor na jednom kraku. Brekovica kod Bihaa. 26. eljezna mamuza inv. br. 7576 CT. VII, 29), sa vrlo dugim trnom, ojaanim tjemenom i povijenim krakovima. Mamuza je potpuno deformirana. Iz ojaanog tjemena se prema dolje sputa vrlo dugi i u obliku slova V duboko raskovani trn. Na jednom, djelimino ouvanom kraju trna se nalazi ostatak kupolastog ispupenja. Toki nije sauvan. Krakovi su trakasti i iz tjemena se lagano povijaju prema dolje, da bi nakon polovine duine, pod otrim uglom, bili zaokrenuti navie. Na jednom kraku se nalazi okrugla rupica

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA.

321

kao dio mehanizma za zakopavanje. Zavrne ploice su bile u obliku broja osam, a sa krakovima su spojene u svom donjem dijelu. Sokol na Plivi; Lit. 1. Bojanovski 1972.,56 (sl. 20). 27. eljezna mamuza inv. br. 208 (T. VIII , 30), sa dugim trnom , tokiem i izvijenim krakovima. Mamuza je neuobiajeno dobro ouvana. Iz ojaanog i ka vrhu izvijenog tjemena prua se prema dolje ovalno raskovani trn sa otro istaknutim kupolastim ispupe njima. Trn je pri dnu, kao i na dijelu uz ispupenja, ukraen spletom utisnutih linija koje tvore mreasti ornament. Toki ima est i ljaka. Krakovi se iz tjemena sputaju nado Ije da bi potom bili naglo povijeni prema gore i okonani etverougaonim zavrnim pIoica ma sa po dva okrugla otvora. Zavrne ploice koje se sa krakovima spajaju u svom sredi njem dijelu blago su povijene prema dolje. Od sistema za zakopavanje sauvane su dvij e ovaJ ne hvataljke na jednom, te jedna ovalna hvataljka na drugom kraku mamuze. Nalazite nepoznato. 28. eljezna mamuza inv. br. 7485 (T. VIII, 31), sa trnom, tokiem i otro povijenim krakovima. Mamuza je iznimno velikih dimenzija. Iz ojaanog i izduenog tjemena prua se ovalno raskovani trn. Toki se sastoji od est dobro ouvanih iUaka. Krakovi se iz tjemena sputaju prema dolje da bi na sredini, pod otrim uglom , skrenuli nagore i zavrili okruglim zavrnim ploicama sa jednim okruglim otvorom. Zavrne ploice su sa krakovima povezana svojim sredinjim dijelom. Od mehanizma za zakopavanje sa uvane su dvUe hvataljke trouglaste forme sa povijenim vrhom na jednom, te identina hvataljka i nala na drugom kraku mamuze. Bijeljako groblje, nekropola steaka , Ljeskovica kod Drvara. 29. eljezna mamuza inv . br. 5641 (T. IX, 32), sa dugim trnom i vrlo blago izvijenim krakovima. Trn je raskovan u obliku slova V, lagano nagnut prema dolje, te ukraen sa tri paralelna utisnuta rebra. Toki nije sauvan. Krakovi ostruge veoma blago se sputaju iz tjemena prema dolje da bi pri krajevima bili lagano povijeni navie. Raskucane zavrne ploice su u obliku etverougla sa dvije okrugle rupice i srezanim vanjskim uglovima. Zavrne ploice su sa krakovima spojene svojim donjim dijelom. Na jednoj zavrnoj ploici ouvale su se dvije ovaine hvataljke remena. Sarajevo. 30. eljezna mamuza inv. br. 213 (T. IX, 33), sa dugim trnom, tokiem i blago izvijenim krakovima. Dugi i u obliku slova V raskovani trn se iz ojaanog tjemena lagano sputa nadoije. Trn na krajevima ima kupolasta ispupenja. Toki ima osam dobro ou vanih iljaka. Krakovi mamuze su blago povijeni i suavaju se prema krajevima. Zavrne ploice nisu sauvane . Resanovci kod Bosanskog Grahova. 31. eljezna mamuza inv. br. 167 (T. IX, 34), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Iz ojaanog i blago zailjenog vrha sputa se nadoije lagano nagnuti, u obliku

322

M[R SAD S IJAR[

slova V duboko raskovani trn. Toki, sa 32 uglavnom oteena iUka, lei na irokoj cilindrinoj osnovi. Krakovi mamuze se lagano povijaju prema dolje, da bi pri samim krajevima bili povijeni navie i okonani zavrnim ploicama u obliku broja 8. Zavrne ploice su sa krakovima spojene u svom donjem dijelu. Na jednoj zavrnoj ploici je sauvana hvataljka remena iji ostaci ukazuju na formu stiliziranog ljiljana, dok se na drugoj zavrnoj ploici nalazi ostatak hvataljke ovalnog oblika. Nala zite nepoznato. 32. eljezna mamuza inv. br. 446 (T. IX, 35), sa dugim trnom, tokiem i izvijenim krakovima. Mamuzaje identina prethodnoj (inv. br. 167) i vjerovatno je njen par. Ova mamuza je neto loije ouvana. Prekinuta je jedna zavrna ploica , a od mehanizma za zakopavanje sauvan je samo dio jedne hvataljke koja je imala isti oblik stiliziranog ljiljana. Nalazite nepoznato.
J3. eljezna mamuza inv. br. 7484 (T. X, 36), sa dugim trnom, tokiem i blago izvijenim krakovima. Iz ojaanog tjemena trn se lagano sputa nadoije i suava do raskovanog diJ ela. Toki je imao est iljaka od kojih su se u potpunosti ouvaja tri . Izvijeni krakovi mamuze se od tjemena prema dnu suavaju u vitkoj liniji , na krajevima su blago povijeni prema gore , a zavravaju raskucanom etverougaonom zavrnom ploicom s dvije okrugle rupice koja se opet blago naginje prema dolje. Zavrna ploica se ouvala samo na Jednom kraku i sa njim je spojena donjim dijelom. ipovo kod Jajca.

34. eljezna mamuza inv. br. 7171 (T. X, 37), sa trnom i blago izvijenim krakovima . Mamuza je znatno oteena . Iz tjemena se pod otrim uglom nadoije sputa trn okruglog pre sjeka. Naziru se ostaci ukrasa od koso utisnutih paralelnih rebara. Krakovi se iz tjemena lagano sputaju nado Ije da bi pri krajevima bili skrenuti prema gore. Zavrne ploi ce nisu sauvane. Donji grad, terasa III / 8a, Bobovac. 35. eljezna mamuza inv. br. 219 (T. X, 38), sa dugim trnom, tokiem i blago izviJenim krakovima . Trn duboko raskovan u obliku slova V. Toki je imao osam iljaka od kojih se sauvalo est. Blago izvijeni krakovi su sa vanjske strane ukraeni plastino apliciranim, poprenim rebrima. Na gornjoj strani krakova, neposredno prije zavrnih ploica, nalazi se po jedan iljak u formi trougla. Krakovi mamuze zavravaju Jednostavnim okruglim zavrnim ploicama , s okruglim otvorom, koje su za krakove vezane donjim dijelom . Nalazite nepoznato. 36. eljezna mamuza inv . br. 385 (T. X, 39), sa dugim trnom, tokiem i blago izvijenim krakovima. Trn se iz tjemena lagano sputa nadoije. Pri dnu je uhaen utisnutim poprenim rebrima, a raskovan je u obliku slova V. Dobro ouvani toki ima est iljaka. Blago izvijeni krakovi sa vanjske strane su ukraeni nizom utisnutih rebara koja sa vanjskim bridom kraka tvore trouglastu formu. Zavrna ploica izvedena je u obliku kruga, sa okrug-

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA ..

323

lim otvorom i dva, sa svrhom ukrasa, urezana zareza iznad mjesta spajanja sa krakovima koje je izvedeno u njenom donjem dijelu. Gradina, Babin Potok kod Jajca. 37. eljezna mamuza inv. br. 6416 (T. XI, 40), sa izrazito dugim trnom i ravnim krakovima. Iz tjemena se blago prema dolje prua vrlo dug i u obliku slova V plitko raskovani trn. Na vrhu trna se nalaze oteena kupolasta ispupenja. Toki nije sauvan. Od krakova je sauvan samo jedan koj i se u pravoj linij i prua prema kraj u. Mehanizam za zakopavanje nije sauvan. Cijelom duinom mamuza je presvuena bronzanom oplawm koja je sa vanjske strane dobro, a sa unutranje neto loije sauvana. Kula u predvorju kraljevskog dvora, Bobovac; Lit. P. Aneli 1973. , 133-134. 38. eljezna mamuza inv. br. 202 (T. XI , 41), sa dugim trnom i ravnim, trakastim krakovima. Iz tjemena se prua veoma dugi , u obi iku slova V duboko raskovani trn koj i se lagano iri ka krajevima sa kupolastim ispupenjima. Toki nije sauvan. Krakovi mamuze su ravni, trakasti i relativno kratki. Na jednom kraku se nalazi ispupeno dugme kao dio sistema za zakopavanje. Zavrne ploice samo donjom ivicom naruavaju pravu liniju krakova , a sastoje se od dvije okrugle rupice malih dimenzija. Osredak kod Cazina. 39. eljezna mamuza inv. br. 444 (T. XI, 42), sa izrazito dugim trnom , tokiem i ravnim krakovima . Iz tjemena mamuze se u pravoj liniji prua veoma dugi, trakasti trn. Na krajevima, u obliku slova V raskovanog trna, se nalaze kupolasta ispupenja. Toki ima osam iljaka od kojih je oteen samo jedan. Krakovi su , kao i trn, ravni i trakasti. Na jednom kraku se nalazi ispupeno dugme, kao dio sistema za zakopavanje. Zavrne ploice su znatno oteene, a imale su etverougaoni oblik sa dva okrugla otvora. Nepoznato nalazite. 40. eljezna mamuza inv. br. 217 (T. XI, 43) , sa izrazito dugim ravnim trnom i ravnim krakovima. Iz tjemena se gotovo neprimjetno prema dolje prua vrlo dug i u obliku slova V raskovan trn na ijim se krajevima nalaze dobro ouvana kupolasta ispupenja. Toki nije sauvan. Krakovi su ravni i trakasti, a na vanjskoj strani imaju nekoliko jedva vidlj ivih urezanih paralelnih linija sa svrhom ukrasa. Takoer, na vanjskoj strani jednog kraka se nalazi ispupeno dugme kao dio sistema za zakopavanje. Zavrne ploice su ovalnog oblika sa dva otvora nejednakih dimenzija. Resanovci kod Bosanskog Grahova. 41. eljezna mamuza inv. br. 204 (T. XII, 44), sa dugim trnom i tankim, trakastim krakovima. Trn se iz tjemena blago sputa nadoUe, raskovanje u obliku slova V i na krajevima ima kupolasta ispupenja. Toki nije sauvan. Krakovi u ravnoj liniji zavravaju raskucanim zavrnim ploicama sa dva okrugla otvora. Uz mamuzu su sauvane i etiri eljezne karike u obliku slova S, koje su bile dio pribora za vezivanje. Buko Blato, Grabovica kod Duvna.

324

MIRSAD SlJARI

42. eljezna mamuza inv. br. 7597 (T. XII, 45), sa trnom, tokiem i ravnim krakovima. Trn mamuze je trakast i raskovan u obliku slova V. Toki je imao deset kratkih iljaka od kojih je u potpunosti sauvano osam. Jedan krak je prekinut pri samom tjemenu. Ou vani krak lei u istoj osi sa trnom mamuze. Zavrna ploica se sastojala od dvUe okrugle rupice raziliitih dimenzija od kojih je sauvana gornja, neto manja, dok je donja, vea ,
oteena.

Sokol na Plivi; Lit. 1. Bojanovski 1972, 56, (sl. 20).

43. eljezna mamuza inv. br. 210 (T. XII, 46), ~a trnom i ravnim krakovima. iz tjemena mamuze se prua pljosnati trn koj i je oteen tako da poprima izgled pljosnatog pica. Toki nije sauvan. Krakovi su ravno izvedeni, a na vanjskoj strani jednog kraka nalazi se ispupeno dugme kao dio sistema za zakopavanje. Zavrne ploice su u obliku kruga sa okruglim otvorom, s tim da je na kraku sa dugmetom okrugla linija otvora naruena malim urezom, dok se iznad drugog otvora nalazi malo oblo ispupenje. Zavrne ploice sa krakovima su spojene svojim sredinjim dijelom. Resanovci kod Bosanskog Grahova. 44. eljezna mamuza inv. br. 436 CT. XII, 47), sa kratkim trnom i ravnim, pljosnatim krakovima. Iz tjemena se okomito prema gore uzdie raskovana ovalna ploica sa jednim okruglim otvorom, a iz iste osnove se iz.vija i kratki, pri kraju vrlo blago prema gore usmjereni, ovalno raskovani trn. Trn ima dvUe relativno iroke rupice na mjestu leita to kia koji nije sauvan. Pljosnati krakovi se iz tjemena pruaju u pravoj linUi. Na sredini i krajevima krakova se nalazi po jedan okrugli otvor kao dio sistema za zakopavanje. Svi okrugli otvori su istih dimenzija. Crkvina, Usora.

45. eljezna mamuza inv. br. 203 C T. XIII, 48), sa dugim trnom i dubokom navlakom za petu. Na vanjskim stranama krakova, te gornjem dijelu trna ouvan je dio bronza ne oplate kojom je bila presvuena cijela mamuza. Na oplati se, u tragovima, naziru ostaci ukrasa koji se na trnu sastojao od tankih utisnutih linija koje se pod otrim uglom spajaju na gornjoj strani trna. Donja strana krakova je ukraena spiralama koje su izvedene u tehnici cizeliranja. Sama navlaka za petu ima tri lijeba od kojih je donji ukraen samo okruglim rupicama , dok se na gornja dva lijeba ukras sastoji od kombinacije okruglih rupica i malih ovainih otvora. Dugi ovalno raskovani trn mamuze se iz. tjemena naginje prema dolje. Toki nije sauvan. Krakovi se iz tjemena pruaju u pravoj liniji da bi na samim krajevima bili otro skrenuti prema gore i okonani zavrnim ploicama u formi etvero ugla sa po dvije okrugle rupice. Zavrne ploice se sa krakovima spajaju u svom donjem dijelu. Dobrun kod Viegrada.
46. eljezna mamuza inv. br. 435 (T. XIII, 49), sa trnom i blago izvijenim krakovima. Iz tjemena mamuze se prua ovalno raskovani tm , blago zakoen prema dolje. Na krajevima trna se nalaze kupolasta ispupenja. Toki nije sauvan. Krakovi se u veoma blagom

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE JZ ZBfRKE ZEMAUSKOG MUZEJA ..

325

luku izvijaju prema dolje. Od sistema za pica na jednom kraku. Crkvina, Usora.

zakopavanje ouvala

se samo jedna okrugla ru-

47. eljezna mamuza inv. br. 360 (T. XIII , 50), sa trnom i ravnim krakovima. Iz centralnog dijela tjemena, oblikovanog u obliku kocke, prua se deformirani trn. Vrh trna je oteen. ali se vidi da je bio raskovan u obliku slova V. Trn se lagano suava od tjemena prema kraju. Toki nije sauvan. Krakovi mamuze su takoer deformisani. Zavrna ploica se sastoji od tri okrugla olvora od kojih je prvi, neto veih dimenzija, izveden tako da svojim donjim dijelom naruava pravu liniju krakova. Iznad prvog otvora nalazi se zrakasti ukras koji zavrava plitko utisnutim rupicama. Nepoznato nalazite. 48. eljezna mamuza inv. br. 212 (T. XIV, 51), sa dugim trnom, tokiem i gotovo ravnim krakovima. Ovalno raskovani trn se iz ljemena blago naginje prema gore. Toki ima est dobro ouvanih iljaka. Tanki krakovi su gotovo neprimjetno izvijeni. U potpunostije ouvana samojedna zavrna ploica koja se sastoji od tri okrugla otvora od kojih je prvi neto manjih dimenzija. Sa gornje strane krakova, iznad prvog otvora, nalazi se polukruno, raskucano ispupenje. Resanovci kod Bosanskog Grahova. 49. eljezna mamuza inv. br. 209 (T. XIV , 52), sa izrazito dugim trnom, tokiem i ravnim krakovima. Ovalno raskovani trn je lagano zakoen prema gore. Trn se od tjemena postepeno suava prema vrhu. Toki je imao dvanaest iljaka od koj ih se sauvalo est. Krakovi mamuze su ravni, postepeno se suavaju prema krajevima na kojima se nalaze raskucane zavrne ploice sa tri okrugle rupice. Prva rupica je smjetena u neto vei okrugli okvir na koji se direktno nastavlja dio sa dvije identine okrugle rupice. Sauva na je jedna ovalna hvataljka remena sa dvije povijene kukice. Bosanska Krupa. 50. eljezna mamuza inv. br. 214 (T. XIV , 53), sa izrazito dugim trnom i ravnim krakovima. Ovalno raskovani trn se prua iz tjemena lagano prema gore. Oteen je na samom kraju, ali se mogu vidjeti ostaci kupolastog ispupenja na jednom zavretku. Toki nije sauvan. Krakovi su ravni i na krajevima imaju tri okrugla otvora od koj ih je prvi izdvojen i neto veeg promjera. Resanovci kod Bosanskog Grahova.

326

MIRSAD SJJARIC

f=: f=:

o... o...

-..

o -=:r o

'"

Br.
J

/I

ka!.

In v. br.
431 1194 504 377 372a 372b 372c 372d 380 388 5652 6759 6928

Ko!
I

Nalazd!e
uica - Li vno Gornja Bijela Trebi nje Livno Cesta Gl asi nac Vlaseni ca Cesta GJ as inac Vlasenica Cesta Glasinac Vl asenica Cesta Gl asinae Vlasenica Nepoznato Nepo znato Nepoznato Mogorjelo Pani k
---

Ukupna dw;'il1 a '\.

12, 9 10,8
II

Dili/na trna
1,2 0, 6 0,5
I

Duina J'ifrka
2 2, 3 2,3 1,9 2, 8
/

NlJpon krakova
7, 4 7,3 cca 9 9
/
/

Teina
45, 7 32,6 39,2 47 20, 3 15,3 19 , 4 19, 9 24 67, 4 57,3 58, 7 61 ,3

Br. rilke
I (T I)

Li!eraturCI
Zek an 1994.,68.
And e li

VJ VJ

~
Z

2 3 4

par
l
I

2, 3 (T ll) 4 (T ll) S (T ll) 6 (T Ill) 7 (T III) 8 (T Ill) 9 (T Ill) 10 (TilI) II (T IV) 12 (T IV ) 13 (T fV) 14, 15 (T IV )

1975 ., 231-232.

And el i 1962 , 173 -175 . Neobj av ljeno Neobjavljeno Neobjavljeno Neobj av ljeno NeobJ3vlje no Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno
Pop ovi

m z CS
tJ O
Z

;o

tn A
<

<

12, 8 7 3, 4 9 8, 9 J2,2 13, 4 13 , 8 12,4 12,8

5
6 7 8 9

I
I

I
I I

~
N

s: p s: e
CP

N
1,2
/ / /

I I I
l

;;; @

J, S I 1,3 I, l 1,7

2 1, 8 2, 2 2, 5 2

cca 12 7,7 8 7,5 (),6

10
II

VJ

e
()

s: p
O
A

I l par

12 13

e
p

s:

1973 , 362-363.

VJ

N
-....)

131:

II

Jlit'.

kal.
14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32

bl:
1253 :l87 6929 565 3 2 15 216 5642 5643 205 6029 384 386 7576 208 7485 5641 2 13 167 446 7484 7 171

Ko!

J\'(;/lI'J {le

l lk l/pllt.l dll":;iflt.l
17 , 2

;;'illt.l J)u ,. Irna Ja to/k i ,'elfl

8, 5 / 3, 8 3, 3 4, 3 4 / 4, 8 7 4, 3 7, 4 6, 5 / 6, 8 6, 5 / 9, 3 8,6 8, I 6
-

j)11 ~111(/

Duina fi!jJ:"a loi'kild

2,5 / 1, 2 I 1, 5 1, 2

Initi be::;
lod,:ii~1

Rupofl k rak ova

8 cca 8, 5 8, 5 7 cca 7 , 5 8 cca 9 cca I I 8, 7 8, 5 8, 6 8, 8 cca 7 8, 2 12,5 11 ,2 8 8, 2 7,7 8 cca 7,5

!)rrJ/
I lijclka IOt'/;.i,d
9 / 8, II 8 6 6

oo

1 0

T <illa
100,2 55, I 55 44, 5 48 , 9 48 , 3 42 , 4 41, I 60, 8 52 78,2 79, I 62 , I 134, 6 111 , 6 69 , 2 61,2 10 1 88, 7 48, 2 42 , :l

BI : .I/k.r.

Lilem lllrCl

I I par

Nepoznato Raki tno ip ovo Nepoz nato Resanovci Resanovci Sarajevo Sarajevo Grabovi ca Kralj eva Sutjeska Gl'abovica Brekovica Sokol na Pli vi Nepoznato Drvar Sarajevo Resa no vci Nepo znato Nepozn ato ipovo Bobovac

5
:l , 5 2,5 2.5 2, 7 2,8

16 (T V) 17 (T V) 18 , 19 (TV ) 20 (T V) 21 (T Vl) 22

Neobjavljeno Neobjavljeno Bojanovski 1962., 167 - 171. Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjav lj eno Neobj av lj eno Neobjavljeno Neobjavljeno
Andeli
;xl
vl

U,S
Jj

I I
I I

13, 8 13, 6 13, 5 13,2 12, 3 16,8 13,7 16,3 14,6 16,2 15,7 15,3 14 , 8 15,8 16,8 17 14 , 4

cr V I)

I
I I I I I I I I l

5 3,8
5, 9 'l, I 6, 2 5, 2 9, 5 5,4 4 5, 5 7, 9 6, 2 6, 2 5, 3 cca 4
-

I
I 1,3 1, 3

/
6 6 6 8 6
/

23 (T V I) 24 (T VI ) 25 (T VI ) 26 (T VII) 27 (T VII) 28 (T VII) 29 (T V II ) 30 (T V III ) 3 1 (T V III) 32 (T IX ) 33 (T IX) 34 {T IX) :lS (T IX ) 36 (T X) 37 (T X )

1973 ., 197.

vl

;xl
;=j.

I
1, 4 / 1,4 2, 4 / l, I 1, 2 1, 5 O, 8 /
-

Neobjavlj e no Neobjav lj eno Bojanovski 1972,56. Neobj avljen o Neobjavljeno Neobjav lj e no Neobjavljeno Neo bj av lj e no Neobja vlj e no Neobjav lj eno Neobjavljeno

6 6 / 8 32 32 6

I
I l I

:'\3
34

_ 8__

I
-

Iws!avuk rabele sa

ul

15 15,5

6,5

4,9 4, 3
9

1,4
0, 8

38 (T Xl (T X) 40 (T XI) 41 (T XI) 42 (T. XI) 43 (T Xl) 44 lT XII)

Neobjavl jeno

ul

'" z
;;tl

9A
10

5
46,4

tn

I;

O
~"I.'~II"'-

'''' .....

,..-.,.t

::: tn
;;<:

9, 8 17, l n,7

6, 8 8, 4 8, 5 8, 5

115,5 134,3 101,8 59, 8

Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno Bojanovski 1972,56. Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno Neobjavljeno

2, 6
I I

8
I I

< z

tn

13,8
5,2 3,

N N

~ ~

c:
tn

51

10

26,5
1\

I
I

45 (T XII) 46 (T XI!) 47 (T XII) 48 (T XlII) 49 (T XlII) 50 (T XIII)

t;: 'I

I
I

;;a

co

@
~

34,6 45 46 47 48 49 203 435 :160 2 2 209 4 I Dobrtln 13,5 l I. 7 4. 5 5

92,5
29. 7

I ,.,,,' 'uu
I
,~VV~"""

ul

e
;;<:

O
~

lokalitet IResanovci

c:
t:.::

fT

VI\!\

I B?sanska
I ResanovCI I

19,5

17,6

(T XIV)

330

MJRSAD SIJAR[C

SKRACENICE
AE ALBH GZM NS PrZ PZ Radovi HDZU Radovi FF Radovi 1999. SA SHP Sl VAMZ VVM ZAM ZFF Archreologiai Erlesito. Budapest. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. Sarajevo . Nae starine. Sarajevo. Prahistorische Zeitschrift. Berlin. Podravski zbornik. Koprivnica. Radovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost. Sarajevo. Radovi Filizofskog fakulteta. Sarajevo. Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka. Zenica. Slovenska archeol6gia. Bratislava. Starohrvatska prosvjeta. Split. Saalburg lahrbuch. Saalburg. Vjesnik Arheolokog muzeja . Zagreb. Vesnik vojnog muzeja. Beograd . Zeitschrift fUr Archaologie des Mittelalters. KOln. Zbornik Filozofskog fakulteta. Beograd.

UTERATURA
P ANELI 1962. Mamuza trebinjskog upana Grda. GZM n.s. A, XVII , 1962.,173-175. 1973. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu. Sarajevo, 1973. 1975. Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic , 1975 . 1977. Sporen von slawischen Fundplatzen in Pobedim (Typologie und Datierung). SA XXV, 2,1977.,103-160. 1962. Nalaz srednjovjekovnih mamuza na Crkvini u ipovu. NS VIII, Sarajevo, 1962., 167-171. 1972. Sokol na Plivi . NS XIII , Sarajevo , 1972.,41-69. 1976. Ranosrednjovjekovno utvrenj e u Vrb ljanima na Sani. GZM n.s. A, XXIX, 1974. (1976.),245-258. 1964. Istorija srednjovjekovne bosanske drave. Beograd, 1964. 1968. Poteni vitez Pribislav Vukoti. ZFF, X-J , Beograd, J 968., 259-276. 1951 . Nalaz staroslovenskih mamuza iz Sultanovia. GZM n.s. VI, 1951. , 311-321. 1869. Guide des Amateurs D' Armes et Armures Anciennes. Paris, 1869. 1984. Castrum Keukaproncha / Kuwar - poeci istraivanja. PZ 1984 ., 320-360.

D. BIALEKOV A

I. BOJANOVSKI

S. lRKOVI

I. REMONIK

A. DEM MIN

. DEMO

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA. ..

331

L. FEKEA

1989.

U. GIESLER
T. GLAVA

1978.

1988. Z. Hll.-CZER6WNA 1956. 1994. N. KLAI R. KOCH 1982.

D. KOVAEVI
KOJI

1978. 1988. 1963. 1967 . 1989.

B. MARIJAN N. MILETI

O. NAGY E. NICKEL D. NIKOLI M. POPOVI A. RUTTKAY

l SZENDREI

1898. 1961. 1956. 1973. 1976. 1896. 1963. 1993. 1996. 1982. 1979. 1963 . 1994. 1986.

M. UNJI

M. VEGO Z. VINSKI D. VRSALOVI M. ZEKAN P. IVKOVI

Keramike posude u grobovima ranoslovenskog perioda ranog srednjeg veka na teritoriji BiH . GZM n.s. A, 44. Sarajevo, 1989., 209-231. Ji.ingerkaiserzeitliche Nietknopfsporen mil Dreipunkthalterung vom Typ Leuna. SJ XXXV. Saalburg, 1978. , 5-57. Oruje kroz vjekove (sredji vijek). Sarajevo, 1988. Oslrogi poJskie z X-XIII wieku. Poznan, 1956. Srednjovjekovna Bosna. Zagreb, 1994. Stachelsporen des fri.ihen und hohen Mittelalters. ZAM 101982.,63-83. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave. Sarajevo , 1978. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Tom 2, Sarajevo. 1988,165. Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. GZM n.s. A, XVIII , 1963., 155-178. Slovenska nekropola u Gornjenici kod Prijedora. GZM n.s. A, XXI-XXII, 1966.- 1977 .,8 1-154. Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini - komparativna razmatranja. GZM n.S. A, XLIV, 1989 , 175-200. AE XVIII Budapest 1898. , 60-64. Zur zeit/ichen Ansetzung des Radsporns. PrZ 39. 196 J. Tipoloki razvoj mamuza od XIV -XX veka sa osvrtom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju JNA. VVM 3, 1956.,61-79. Crkvina u Paniku . Posebni otisak iz GZM n.s. A, XXVIII !XXVIII, 1973. , 347-363. Waffen und Reiterausrustung des 9. bis zur ersten Halfte des 14. Jahrhunderts in der Slowakei. II, SA XXN, 2, 1976. , 245-395. Ungarische kriegsgeschichtliche Denkmaler in der Millenniums - Landes - Ausstellung. Budapest, J896. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraevi nama od srebra. Radovi FF I, 1963., 345-348. Postupni uspon bosansko - venecijanskih ekonomskih odnosa u XV stoUeu. Radovi HDZU I, 1993 .,9-41. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV Sl.), Sarajevo, 1996. Postanak srednjovjekovne bosanske drave. Sarajevo, 1982. Novi ranokarolinki nalazi u Jugoslaviji. VAMZ, ser. 3, XXI, 1977. -1 978. (1979.), 143-208. Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. SHP ser. III, sv. 8-9, 1963., 151-169. Karolinki i poslijekarolinki nalazi iz Bosne i Hercegov ine. Livanjski kraj u povijesti. Split - Livno, 1994 .,55-76. Utjecaj primorskih gradova na ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u 14. i 15. stoljeu (pojava graanske klase i novog plemstva), Tuzla, 1986.

332

MIRSAD SJJARIC

THE L\ TE-MEDIEV"-\L SPURS FROi\[ THE COLLECTION OF THE N,-\TIONAL i\lUSEUM OF BOSNIA ,-\ND HERZEGOVINA. SU Mi\L-\RY This paper selS aside and analyses the late medieval spurs from the medieval history coileclion of the National Museum of Bosnia and Herzegovina. The total of S3 spurs are studied, out of which 47 sp urs are individual finds and only 3 are found in pairs. 41 of the spurs are discussed for the first time in this paper. Given the mostly unknown circumstances of discovering the finds, the main objective of the study was lypological determination of the spurs. The analysed material is divided into two types wilh their respective variants. Based on the analogy found in the relevant body of literature, the paper suggests the approximate time periods wherefrom each of the variants date back. The established timeframe that the analysed material is dated to ranges from the II'h to the very end of the I Slh century. Standing out in their number are especially the spurs whose slylistic-typological features reflect a strong Hungarian influence, and that are daled lO the ISl h century. Based on a large number of variants and combinations of lypological elements, the author reaches the conclusion that this handicraft production, probabJy modelled after imported specimens, existed, developed and improved in the workshops within the Bosnian territory. Outstanding as a rich site is to date almost unknown location of Resanovci near Bosansko Grahovo. Seven spurs dated to the period from the end of the 13 1h or beginning of the 141h century to the very end of the l Slh century, include the Resanovci SilC for thc first [ime on the map of medieval locations of Bosnia and Herzegovina.

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZB IRKE ZEMAUSKOG MU ZEJA ..

333

Tabla I

-e-

Crtei: S. Kudra

334

MIRSAD SIJARIC

Tabla II

,/

"...

'.' \

i
;:

., ,J

(/

/ l.

' .
-a

r ;/

l
5

Crtei : S . K ud ra

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA...

335

Tabla III

li
8

jj

~!
9

./

10

Crtei: S. Kudra

336

MIRSAD SIJARIC

Tabla IV

-" \ ,1J
\

~.,

12

13

V
14

15

Crtei: S. Kudra

KASNOSREDNJOVJEKOVNE M AMUZE IZ ZBIRKE ZEM AUSKOG MUZEJA...

337

Tabla V

~ ~

1) -/ ~:I\ \ (
11, -1

\~ ~/)
J

,\,

" r .....'_

r ',
"

/'-'-,

i//"
"

..

< ,

"

"

/'
/

- ,
"

,.I:
\

,/
:I

. I

//

'/
,

.ip
:.~

"-

.," ,
"':--1

t
~

"
I

I
~,

L.:Q

16

17

18

19

20

Crtei: S Kudra

338

MIRSAD SIJARIC

T abla VJ

. .~
22

21

23

24

25

. S CrtezI: _. Kudra _

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA ...

339

Tabla VII

26

27

}" .j

"

'1

ir'

l.

28

29

Crtei S. Kudra

340

MIRSAD SIJARIC

Tabla VlII

/ !

30

31

Crtei : S. Kudra

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA ...

34 1

Tabla IX

LJ
~ ... :~
31

34

35

Crtei: S. Kudra

342

MIRSAD SI.IAR IC

Tab/a X

.,
,
~,

t./

.~
36

37

(
J8

Crtei: S. Kudra I

KASNOSREDNJOVJEKOVNE MAMUZE IZ ZBIRKE ZEMAUSKOG MUZEJA..

343

Tabla Xl

.
",

,I
I

, I
I

'.

40

41

-.

--

"

I~ ~' 1

(
I

I .42 43

., .

tiCrtei: S. Kudra

,,-I

344

M IRSAD SIJARIC

Table, X II

" I,

~.~ ! 44

"

.- ... . ~ ..

~r

",,-t~~ "'>= .-= --r- , ~"",-..",~.J;

45

'. Jl
"

,
j

'I

(
46

'\

'\
47

C neii _ _ : S ' Kudri1

KAS NO SREDNJOVJEKOV NE MAMUZE IZ ZB IRKE ZEMAUSKOG MUZEJA...

345

Tabla XIII

__ eno

Er

48

I~
49 50
Cr tei S. Kutl ra

I I

346

MIRSAD SLlA RIC

Tabla Xl r'

II

l
I

(
51

(
j
52
53 C rtei : S. Kudra

UDK 904:666,642,3 (497,6 Bobovac i Kraljeva Sutjeska)

Mirsad SIJARI Strun i rad

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STOLJEA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESKE

U ovom prilogu obradeni su do sada veim dijelom neobjavlieni fragmenti posuda radenih u tehnici majulike sa Bobovca l Kraljeve Sutjeske, Ustanovljeno Je da sc ovaj arheoloki materijal na spomenutim lokalitetima javlja u vremenskom rasponu od polovine XIV Sl. do 1463 godine. U zakljuku autor posebno razmatra pitanja naina i vremena dolaska pojedinih grupa majolike na izvorne lokalitete,

UVOD

Viegodinja arheoloka iskopavanja koja su u organizaciji Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine sprovedena na Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci i ponudila su na uvid naunoj i iroj kulturnoj javnosti obilje arheolokog materijala koji ni nakon toliko vremena nije II potpunosti obraen i publikovan, Osnovne rezultate arheolokih iskopavanja objavio Je p, Aneli l koji je i rukovodio ovim naunoistraivakim projektom, Veina nalaza sa ovih lokaliteta je pohranjena u depoima Zemaljskog muzej Bosne i Hercegovine, Njihov manj i, svakako reprezentativnij i dio, predstavljen je iroj javnosti putem stalne izlobene postavke Bosna i Hercegovina fl srednjem vijeku, U tekstu su tretirani nalazi keramikog posua raenog u tehnici majolike koji su do sada ostali neobraeni, a koji su uredno inventarizirani i uvaju se u depoima Zemaljskog muzeja ve tridesetak godina, S obzirom da se ova tematika u BiH do sada nije sustavno obraivala nametnuo se cijeli niz problema kOli su se kreLali u irokom dijapazonu od pronalaska najosnovnije literature, pa do odabira metoda obrade i publikovanja ovog zanimljivog arheolokog materijala, S druge strane, poseban problem je predstavljala injenica da su nalazi majolike sa ova dva arheoloka lokaliteta relativno malobrojni i to je jo vanije vrlo fragmentarni, ime je dodatno oteano njihovo datiranje i stilsko determiniranje, Ipak, smatramo daje njihovo publikovanje od velike vanosti ne toliko zbog rezultata do kojih smo doli koliko zbog toga to
I

U periodu od 1959, god, do 1967, god., vrena su arheoloka iskopavanja na Bobovcu, a od 1964, god. do 1970, god, iskopavanja su vrena i u Kraljevoj Sutjesci,
PAndeli

1973

348

MIRSAD SI.IARI

se nadamo da e ono potaknuti rad na publikovanju i obraivanju ovog arheolokog matCl'itala irom nae zemlje>' MaJ o lika 4 pronaena Ila lokalitetima Bobovca i Kraljeve Sutjeske pokuat e se predslaviti po hronolokom i stilskom kriteriju, precizno u onoj mjeri koju nam ve spomenuta fragmentarnost tih nalaza dozvoli. U dugom vremenskom razdoblju produkcije ove vrste keramikog posua (XfIf-XVII st.) izdifel'enciralo se dvadesetak stilski razliitih "grupa" majolike'. S ob zirom da se u veini sluajeva radilo o produkciji kojaje poprimala serijski karakter, sa vrlo standardiziranim morfolokiIll osobinama i ne prevelikim repertoarom ornamenata, u naem sluaju je bilo mogue pronai izvjesne analogije. Mada nekada samo okvirne , one, vjerujemo , daju dovoljno elemenata za dataeUu ovdje obraenih fragmenata majolike.

l. Dva ulomka vra (inv. br. 2968). Na ulomku drke vra elipsastog presjeka ostaci ornamenta u smeoj i zel en oj boji. Vidljivi ostaci bijelog engoba. Dim 3,9 x 1.2x4,6 cm (T. I, l a) . Ulomak zida iste posude sa ostacima ornamenta u smeoj i zelenoj boji , izvedenim na bi.leloj podlo zi temeljnog en go ba. Dim. 3xS.2 cm (T. I, lj. Glazura unitena. 6 Crvenkastoukasti presjek. Kraljeva Sutjeska, Donja palaa
2. Ulomak drke vra e lipsastog presjeka (inv. br. 3082). Ornament od vodoravnih i zelenih linija izveden na bijeloj podlozi temeljnog engoba. Gla7Ura tanka, blijedol.iubi a sta Presjek crven. Dim. 9A x3,7 x 1.5 cm (T. I, 2) Kraljeva Sutjeska, Gornja palaa. Tehnoloke karakteristike fragmente ova dva vra svrstavaju u grupu tzv . standardIle or/wjske mC/jolik e "zeleno-smeeg stila", sjevernoitalske provenijencije, iji se najvei Intenzitet produkcije odvijao do polovine XIV st 7 Osim boje presjeka, upotrebe engoba , blijedoljubiaste glazure, posebno karakteristian je ornament izveden u ze lenoj i smeoj bOJi, to je temeljna odlika cjelokupne arhajske majolike trecenta u sjeveroistonoj Italiji 8 Drke sa linearnim ukrasom u zeleno-smeem koloritu se esto susreu u literaturi ,9 te se
smeih
O~im na Bobovcu i Kralje V OJ Sutjesci ulomci majo like su pronaeni na BNtU. Blagaju. Doboru. Sokolu na Pli vi . Krupi na Uni itd .. ali ovom materijalu do sada nije po sveena dovoljna panj a. S obzirom da je isti trenutno nedostupan autoru ovog lanka morali smo se ograniiti na ovdj e dati materijal. " Osim nat-i va "maj olika'" (prema Majorki), e s to se koristi i naziv "faj ansa" (prema Faen Li ). Postoji vi e. u manjoj ili \'e oj mj eri, usaglaenih tipologija predloenih od strane ra z li itih autora. Up . M. Li verani 1958. ; G . Ballardini 1938.; B. Rackham 1958.; G. Cora 1973. itd . (, Podaci o konkretnim mjestima pronala ska pojedinih frag menata na lokalitetima su nepotpuni . a oni koji su kori teni u ovo m radu preu zeti su i7. inventarskih knjiga Zemaljskog muzej a BiH i navedenog rada P. Anelia . v. Delonga 1992. ,360. v . Delonga 1992 ,361. Ur G. Pasquinelli 1987.. 56. tav. XV, sl. 3-6: L Bertacchi 1977, :l2 , sl. 24 ; V. Del onga 1992, 36 2 iteJ.

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STO LJ ECA IZ BOBOVCA 1 KRALJEVE SU TJE SKE

349

na osnovu dostupnih podataka moe pretpostaviti da su se ovi vrevi na lokalitetu Kraljeve Sutjeske pojavili. najvjerovatnije, polovinom XIV st., kada su uostalom ve bili izgrae ni neki objekti sutjekog dvora. 10
3. Fragment drke vra (inv. br. 3092). u obliku iroke trake . Na bij eloj podlo zi temeljnog engoba vidljivi su ostaci orn amenta izvedenog u sivoj boji. Glazura potpuno nagriena. Presj ek svijetlosiv. Dim . 5, l x4.3 xO,8 cm (T. I. 3). Kraljeva Sutjeska. Donj a
palaa .

4 . Ulomak prstenastog dna posude (inv. br. 2729). Kao i pre thodni fragment - u vrlo loem stanju. Sa vanjske strane ostaci bij elog engoba, dok se na unutranjoj strani, u tragovima, nazire zelena boj a. Glazura potpuno nagriena. Presjek blijedout. R= l 1,2 cm (T. 1,4) Kraljeva Sutjeska, "Dvori ". Okvirno se moe pretpostaviti da ulomci inv . br. 3092 i 2729. prema boji presjeka i ostac ima ornamenata, pripadaju nekoj od stil skih podgrupa arhajske majolike srednjoitalske provenijencije iz prve polovine XIV s toljea. Jo nekoliko fragmenata se moe svrstati u grupu arhajske majo like, ali se oni ipak razlikuju po nekim osobinama od gore navedenih.

5. Ulomak trbuha vra (inv . br. 3088). Mreasti ornament u plavoj i tamno s meoj boji izveden prije glaziranja. Glazura blijedoljubiasta , loeg kvaliteta. Sa spoljne strane u neto debljem namazu, a sa unutranje prozirna i samo u tragovima . Presjek bl ijedout. Dim. 8.5 x4,5 cm (T. II, 3). Kraljeva Sutjeska, Donja palaa. Blijedouti presjek, apstraktni geometrij sk i ornament na kojem se posebno istie karakteristian mreasti motiv - pove zuju fragment ovog vra sa grupom arhajske majolike koja se tokom XIV st. proizvodila u srednjoj Italiji, sa vodeim centrom u umbrij skom gradu Orvielu. 11 injenica da se na naem fragmentu javlja i plava boja govori nam da je ovaj vr proizveden u drugoj polovini XIV st. , kada se na arhajskoj majolici umjesto kombinacije zelene i smee sve vie koristi kombinacija plave i s mee boje - tzv . plava
arhajska majolika.}'

6. Ulomak zdj ele ( inv. br. 3098). Na olovnosivoj podlozi izveden stilizovani geometrijski ornament u plavoj boji. Glazura vrlo tanka, nagriena. Presjek siv. Dim. 6.9x6,5 cm (T. II, I). Kraljeva Sutjeska, erkva sv. Grgura. Prema ornamentu i ovaj fragment pripada grupi tzv. plave arh ajs ke majolike, srednJoital ske provenijencij e, iz istog perioda, mada se od prethodnog razlikuj e neto grubljom fakturom , te posebno deblj inom zida koj i dostie promjer od jednog centimetra.
7. Dva ulomka vra (inv.br. 3095). Na ulomku zida nalazi se ostatak ornamenta u vidu tankih vertikalnih linija u smeoj boji (T. ll, 2a). Drugi ulomak iste posude ima plastino

"' P. Aneli 1973 ., 156, nap . br. 42. I I M. Liverani 1958 ., tavo I; Y. Delonga 1992.,367. 12 Y. Delonga 1992., 368.

350

MIRSAD SIJARI

aplikovano "dugme ". Gla7.ura sasvim nagriena. Presjek blijedout. Dim. 3,4x2, I cm (2). i 3,3x2 ,2 cm (2a). Kraljeva Sutjeska, Predvorje Donje palae. Posude sa plastinim aplikacijama su se proizvodile u kasnijim fazama XIV st. i prepoznaju se kao po sebna stilska grupa arhajske majolike karakteristina za umbrijsko-lacijski krug sa centrima produkcije u Orvietu i Viterbu . l .1 8. Dva ulomka vra (inv. br. 6617). Na ulomcima trbuha itrilobnog izljevka vra na bijeloj podlozi temeljnog engoba vidljivi ostaci geometrijskog ornamenta izvedenog u zelenoJ i plavoj boji. Glazura tanka, vrlo ispucala. Presjek boje cigle (T. II, 4 i 4a). Bobovac. Arhajska majolika. sjeverna Italija, druga polovina XIV st. 9. Ulomak zdjelice (inv br. 2704). Ulomak zdjelice hori7.ontalno izvijenog oboda. Na vanj skoj strani ostaci ornamenta u vidu koncentrinih traka izvedeni u plavoj boji . GlaLUra tanka, prozirna - poprima boju gline. Presjek siv . R= 10 cm (T. Ill. l). Kraljeva Sutjeska, " Dvori". Plava arhaj ska majolika, srednja Italija , druga polovina XIV st. 10. Ulomak zida i oboda plitke zdjele (inv. br. 2728). Na unutranjoj strani ulomka, na bijeloj podlozi, izveden mreasti ornament u plavoj boji. Vanjska strana bez ornamenta Glazura tanka, prozirna. Presjek ut. R=14,8 cm (T. III, 2). Kraljeva Sutjeska, Donp
palaa.

Ovaj ulomak karakteristinim ornamentom najvie nalikuje ranije opisanom ulomku (T. ll , 3). Meutim, na ovoj zdjeli crte je izveden na tankom sloju bijele gline i to samo u plavoj boji. Te osobine omoguavaju da se ovaj predmet srednjoitalske provenijencije datira na kraj XIV - poetak XV st.14
vra

ll. Ulomak zida i oboda velike zdjele (inv. br. 3086). iroki obod horizontalno izvijen . Na unutranjoJ strani ulomka, na bijeloj podlozi, ostaci geometrijskog ukrasa izvedenog u plavoj boji. Vanjska strana neukraena. Glazura tanka, prozirna. Presjek svijetlocrven. R=38,4 cm (T. TIl, 3). Kraljeva Sutjeska, Donja palaa. Proizvodnja: sjeverna Italija, prva polovina XV st. 12. Ulomak dna zdjele (inv. br. 3089) Stopa u osnovi ima osmerokut. Ostaci ornamenta na vanjskoj strani izvedeni u plavoj boji . Glazura dobrog kvaliteta, u osnovi bijela , na unutranjoj strani neto rjea , poprima boju gline. Presjek svijetlocrven. R=ll cm (T. IV , I). Kraljeva Sutjeska, Donja palaa. U dostupnoj literaturi nisu pronaene analogije za oblik dna ove posude, ali prema karakteristikama glazure i tonovima boja moe se pretpostaviti da se radi o posudi srednjoitalske provenijencije iz prve polovine XV st. 13 . Ulomak zdjel ice (inv. br. MI2). Dio oboda i fragmentirana drka okruglog preSJeka bez ornamenata. Glazura visokog kvaliteta sa vanjske strane boje slonovae, a sa 1 3 V. Delonga 1987., 73; up. isto, katalog 267,84; M. Liverani 1958., lav. 4. I~ V. Delonga 1987.,74.

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STOLJECA IZ BOBOVCA l KRALJEVE SUTJESKE

351

unutranje strane vrlo tanka - poprima boju gline. Presjek blijedout. R=7 cm (T. V. l) . Bobovac . Produkcija: srednja Italija, prva polovina XV st. 14. Ulomci posude, vjerovatno vra (inv. br. 3100). Ostaci ornamenta u debelom namazu, na dodir blago izboeni, izvedeni u bijeloj boji i prekriveni debelom glazurom visokog sjaja. Glazura sa vanjske strane u osnovi zelena, a sa unutranje se kree u tonovima od zelene do smee boje. Presjek crven. (T. V, 2, 2a, 2b). Kraljeva Sutjeska. Nekim svojim osobinama (sjaj, bogato naneene boje koje se lako razlikuju od blijedih i tanko nanesenih boja arhajske majolike)I ), ovi fragmenti nalikuju na pred mete 16 /amiglia verde - grupe . Ova grupa se datira u period izmeu 1420.- 1460. gOdine. S obzirom da imamo samo dio relevantnih informacija (npr. nemogue je rekonstruirati makar i osnovne crte glavnog motiva ), datiranje ovih fragmenata treba prihvatiti sa izvjesnom re ze rvom.
15. Fragment vra (inv. br. 6611). Fragment tijela vra sa ostatkom trakaste drke. Ostaci ornamenta u vidu okomitih plavih linija. Glazura sa vanjske strane debela, u krem tonu; sa unutranje strane neto tanja. Presjek blijedout. (T. VI, I). Bobovac. Produkcija: srednja Italij a, prva polovina XV st.

16. Dva ulomka vra (inv. br. 6622). Ulomak dna trbuha vra sa ostacima ornamenta od niza plavih taaka u debelom namazu i tankih linija izvedenih u smeoj boji . Glazura sa vanjske strane u osnovi bijela , dok je u unutranjosti u neto tanjem nanosu i u krem tonu. Presjek blijedout. R~1 J cm (T. VI, 2 i 2a). Bobovac. Karakteri sti ni plavo-smei kolorit, kvalitet glazure i posebno plave take raene u debelom namazu, te time na dodir blago izboene, osobine su koje ovaj vr uvrtavaju u tzv. zaffera ill relievo grupu majolike. 17 Predmeti ove grupe l8 , ija se glavna produkcija odvijala u Toskani, Umbriji , Laciju i Romanji , obino su datiran i u period izmeu 1420. i 1480. 19 Prema G. Cori, predmeti iz ove grupe su se proizvodili u periodu izmeu 1410. i 1450. godine, a A. M. Valeri navodi da su iz ove grupe najranije datirani predmeti izmeu 1370. i 1380. god 20 Za fragmente ovog vra 21 na osnovu osobina glazure , koja u odnosu na generalni ni vo izvedbi glazura XIV Sl. djeluje znatno kvalitetnije i plemenitije . sa sigurnou moemo ustvrditi da potiu iz prve polovine XV st. 17. Ulomak dna vra (inv. br. 6621). Na vanjskoj sU'ani ostaci ornamenta u vidu "ljestvi" u plavoj boji. Glazura sa vanjske strane ima plavi ton , u osnovi bijela; sa unutranje strane tanka, sive boje. Presjek blijedout. R=II cm (T. VI, 3). Bobovac. Produkcija: srednja Italija, polovina XV st.

I, D. Whitehouse 1972., 217 .

Up. C. Cora 1973. M. Liverani 1958 .. 15-16. I~ Up. M. Liverani 1958., tavo 5: A. Moore Valeri 1984., vie slika, 477-500: S. Petricioli 1986.17.,190. I ~ C. Conti 1980.,33. 20 A. Moore Valeri 1984.,496. 21 U zatlera in relievo stilu obino su izraivani vrevi. dok su nalazi tanjira i zdjela veoma rijetki.
16

17

352

MIRSAD SIJARIC

18. Fragment oboda i trbuha vra trilobnog otvora (inv. br. 6597). Blag prelaz sa trbuha na vrat. Prednja strana ukraena medaljonom uokvireni m motivom "ljestvi". Motiv na medaljonu - stilizirani biljni ornament, izveden u vie nijansi plave boje. tc zelene i oker. Uz medaljon se nalazi stupac horizontalnih linija. Trilobni otvor ukraen sa dvije horizontalne linije. odmah ispod oboda , te x motivom. Svi ornamenti izvan medaljona izvedeni u intenzivnoj plavoj boji . GI.azura visokog kvaliteta , u osnovi bijela. Presjek blijedout. (T. VII) Bobovac. Kasnogotiki vr . Produkcija : srednja Italija (Faenza), 1460.-1463. 19 . Fragmenti oboda i trbuha vra lrilobnog otvora (inv. br. 6599). Neto izrazitiji prelaz sa trbuha na vrat nego na prethodnom vru . Na prednjoj strani ostatak centralnog motiva - stilizirani biljni ornament. izveden u vie nijansi plave boje, te zelene i oker. Geometrijski ukras jednak sa obje strane centralnog motiva: stup horizontalnih linija , potom tri vertikalne linije, x motiv i na kraju ponovo tri vertikalne linije. Trilobni otvor ukraen sa dvije horizontalne linije - odmah ispod oboda, te x motivom. Svi ornamenti izvan centralnog motiva izvedeni u intenzivnoj plavoj boji. Glazura vi so kog kvaliteta, u osnovi bijela. Presjek blijedout. (T. VIII). Bobovac. Kasnogotiki vr. Produkcija: srednja Italija (Faenza), 1460.-1463. 20. Fragment tanjira (7), vrlo tankog zida (inv. br. 6595). Ornament se na unutranjoj strani sastoji od krune trake u oker boji sa plavim takicama, zatim trakom sa stiliziranim x motivom i na kraju antikim motivom tzv. lisnate trake, u kombinaciji plave, smee i bijele boje. Vanjska strana zida je ukraena koncentrinim trakama i nitima plave boje , te jednom zelenom trakom. G lazura debela, od Iinog kval iteta , u osnovi bijela Presjek blijedout. (T. IX, I i la). Bobovac. I(asnogotika posuda. Produkcija: srednja Italija (Faenl.a), 1460.-1463. 21. Ulomak dna tanjira sa niskom stopom (inv. br. 6596). Biljni ornament nalik cvijetu perunike. izveden u intenzivnoj plavoj bOJi. Glazura na untranjoj strani dna i ostacima zida debela. odlinog kvaliteta, u osnovi bijela. Na vanjskoj strani dna ima ukast ton, sa dosta zrnaca pijeska. Presjek blijedout. R=6,2 cm (T. IX, 2). Bobovac. Kasnogotika posuda. Produkcija: srednja Italija (Faenza), 1460.-1463. Prema opisanim osobinama fragmenti vreva (T. VI, 3; T. VIJ; T. VIII), i tanjira (T. IX. I i 2), spadaju u inventar kasnogotikog posua faetinske produkcije druge polovine XV stoljea. Ovi predmeti pripadaju posebnoj grupi majolike - tzv. flo reale gOlim. U literaturi se ova grupa, uglavnom, datira u period izmeu 1460. i 1495. god. 22 Prema S. Petricioli, te V. Delongi, kasnogotiko posue se datira u period izmeu 1460. i 1490. god 21 Ako se kao prihvaLIjiva uzme donja granica (1460.), ostaje da se utvrdi gornja granica, tj. vremenski okvir u kojem se ovo posue pojavilo na naem lokalitetu. Razl07.i zbog koj ih smatramo da gore opi sani pred meti nisu nastal i nakon 1463. god. izneseni su u zakljuku. Za sada emo se zadovoljiti time to sm o ih uspjeli stilski odren

en.

G. Ballaruini 1938.. 10.

e.' S. Petricioli 1973. (bez numeracije stranica); ista 1965 .16., 50: V. Delonga 1987., 74.

NALAZI MAJOLIKE XI V I XV STOLJECA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESK E

35 3

diti to i nije bio teak zadatak s obzirom na veliki broj publikovanih predmeta iz ove grupe majolike".l 22. Tri fragmenta oboda zdjele (inv. br. 6592). Unutranja strana zida ukraena motivom tzv. perzijske rozete, u vie nijansi plave boje, uz ostatak poteza u oker boji. Vanjska strana zid a ukraena koncentrinim trakama i nitima plave boje, te jednom zelenom trakom. Glazura debela, odlinog kvaliteta, u osnovi bijela. Presjek blijedout. R=16 cm C T. IX, 3 i 3a). Bobovac. Kasnogotika zdjela , grupa palmetta persiana. Produkcija: srednja Italija (Faenza), 1460.-1463. Fragmenti ove zdjele kvalitetom izvedbe, te ukrasom na vanjskoj strani zida navode na zakljuak da je ona izraena u istoj radionici, moda rukom istog majstora kao i fragment inv. br. 6595 (T. IX , l i l a). Predmeti analogni naoj zdjeli pronaeni su na vie mjesta 2S Produkcija ove grupe majolike prema G. Cori zapoinje 1470. god., dok je G. Ballardini smjeta u 1475. god. Kao i druge dvije grupe majolike (floreale gotica i penna di pavone ) iz perioda kasnogotike produkcije, palmeIla persiana je od strane S. Petricioli smjetena u razdoblje izmeu 1460. i 1490,26 bez stroge vremenske podjele. Mi smo skloni da vjerujemo da je naa zdjela proizvedena u isto vrijeme i na istom mjestu kao i ostalo, gore opi sano kasnogotiko keramiko posue sa Bobovca. 23. Fragme nti velike zdjele (inv. br. 3085) . Obod blago izvijen. Na unutranjoj strani bogato razvijeni floraini motiv intenzivne plave boje. Ornament na vanjskom zidu takoer izveden plavom bojom, znatno slabijeg intenziteta. Glazura debela, u osnovi bijela, jako ispucala. Presjek blijedout. R=31 cm (T. X, l i l a). Kraljeva Sutjeska, Gornja
palaa.

U dostupnoj literaturi nisu pronaene direktne analogije za ovu zdjelu. Kao to je to primijetio i P. Aneli , 27 ovom predmetu po fakturi i debljini zidova priblino odgov araju neki sitni ulomci datirani u XIV st. (T. l, 4; T. II. I) , no glazura, bez obzira to danas i nije u najboljem stanju, nedvosmisleno govori da se ovdje radi o predmetu kasnije produkcije . Vrlo zanimljiv je i ornament kojem smo izvjesnu slinost pronali u ornamentu zdjele kOJU je publikovao M. Milanese 2 8 Radi se o grupi ligurske majolike poznate kao bereIlino, ija produkcija se odvijala u XVI st. Navedena zdjela (fig. 2d) dekorirana je u tz v. calligraphica a valute e stilu, a koji karakterizira ornament u formi skeleta haringe 29 l drugi predmeti sa koj im bi okvirno, prema izvedenom crteu . mogI i up o reivati nau zdjelu 30 datirani su u XVI st. te po ovom pitanju moramo ostati vrlo suzdrani, jer je naa zdjela pronaena u srednjovjekovnom kontekstu Gornje palae sutjekog dvora . Up. M. Liverani 1958., tav o9b; S. Petricioli J973 ., kasnogotiki vrevi. kasnogotike posude (katalog); ista 1965/ 6 , 49., sl. 2 i 3,50., sl. 4; L. Bertacchi 1977., sl. 41,42,44. 45,202,203 itd. 2, M. Liverani 1958., ta vo ll , 12; L. Bertacchi 1977.,34, sl. 35 itd. 26 S. Petricioli 1973. 27 P. Aneli 1973 .. 188. 2~ M. Mil anese 1993.,28, figo 2d. 29 M. Mil anese 199 3.,26. 30 L. Bertacchi 1977.,39., sl. 56 i 57.
24

354

MIRSAD SIJARI

ZAKLjU-1K
Materijal obraen u ovom radu dozvolio je da u jednom novom svjetlu sagledamo do sada nedovoljno poznate detalje iz svakodnevnog ivota koji se odvijao unutar ova dva bosanska srednjovjekovna sredita, Koliko god u nekim elementima uopten i okviran, kontekst u kome posmatramo opisane nalaze majolike ivo svjedoi o vezama stanovnika srednjovjekovnog Bobovca i Kraljeve Sutjeske sa gradovima sjeverne i posebno srednje Italije, Iako primarno trgovake , te veze treba posmatrati kao dio ireg kulturno-politikog ozraja u kojem se razvijala srednjovjekovna bosanska drava, Utvrdili smo da se najstariji primjerci majolike na ovim lokalitetima javljaju polovinom XIV st. (T. 1), u vrijeme kada 3 1 bi Ijeimo prve podatke o graevinskoj djelatnosti na lokalitetu Kraljeve Sutjeske Nije sluajno ni to se ovaj arheoloki materijal pojavljuje u periodu vladanja bana Stjepana II Kotromania (13 14,-1353,), koj i osvajanjem znatnog dijela H uma i preuzimanjem kontrole nad dolinom i uem Neretve izvodi Bosnu na Jadransku obalu, i kasnije daljnjim proirivanjem bosanskih granica utvruje temelje na kojim se Bosna uzdie do najvieg i najsnanijeg dravnog organizma u irem regionu, U fondu keramikog posua Bobovca i Kraljeve Sutjeske raenog u tehnici majolike konstatirali smo vie razliitih , ranije definiranih grupa, Odreivanje pripadnosti nekoj od tih grupa vreno je prema vrsti i bojama ornamenta, kvalitetu glazure, te u nekim slu12 ajevima boje presjeka fragmenta.- Karakteristino je da je na lokalitetu sutjekog dvora (uglavnom Donje palae) pronaen najvei broj fragmenata arhajske majolike, te svega nekoliko fragmenata posua proizvedenog u XV st. (T. Ill, 3; T. IV, l ; T. V, 2, 2a, 2b)" Sa druge strane, na Bobovcu nalazimo fragmente svega jedne posude pouzdano datirane u XIV sl. (T. II , 4 i 4a) i relativno mnogo majolike kasnije produkcije, a posebno iz kasnogotikog perioda, Mogue je da je Kraljeva Sutjeska u poetku imala neto vei znaaj od Bobovca i da su bosanski banovi neto vie vremena provodili u ovom d voru, a da je Bobovac tek kasnije, razvijajui se u najsnaniju utvrdu u Bosni, postao mjesto u kojem ve sada kralj obavlja veinu svoj ih dravnikih i privatnih poslova, Naravno, upotreba luksuzne robe sasvim sigurno nije bila samo privilegija vladara i slubenika dvora, ve njene konzumente treba traiti i meu svetenim licima kako franjevcima, iji je samostan u Kraljevoj Sutjesci najstariji sakralni objekat na lokalitetu, 34 tako i meu slubenicima ostalih objekata slinog karaktera ija se izgradnja odvijaja sve do posljednjih godina bosanske samostalnosti 35 lako su nalazi slinog arheolokog materijala, na Bribiru npr" usko vezani za postojanje crkve kao i franjevakog samostana,36 miljenja smo da broj fragVidi napomenu br. 10, Majolika izradivana u centrima june i srednje Italije obino se odlikovala presjekom svjetli,jih nijansi za razliku od one koja je porijeklom iz sjeverne Italije i koja se po pravilu odlikovala _ crvenim presJekom, Up, S, Petricioli 1973,; V, Delonga 1992,,360,366, .,j Pono vo napominjemo da fragmente velike zdje le (T. X), nismo uspjeli sa sigurnou datirati . .1~ Samostan je izgraen sredinom XIV st., PAnd e li 1973,, 156. vidi napomenu br. 42, ,lo Posljednj ih godina vladavine kralja Tomaa zapoeta je gradnja "velike crkve" na Bobovcu, Detaljno o ovom kao i ostalim sakralnim objektima Bobovca i Kraljeve Sutjeske vidi: P, Andeli 1973" 66-JOO, 106-110 (Bobovac), 156. 165-171 (Kraljeva Sutjeska), 3(\ V, Delonga 1987,,74,75; ista 1992,,372,
31

3,

NALAZI MAJOLIKE XIV J XV STOLJEA JZ BOBOVCA JKRALJEVE SUTJESK E

355

menata majolike te pisani izvori o ovim mjestima 37 ne doputaju da donosimo smjelije zakljuke po ovom pitanju. Primjerci arhajske majolike su u doba svoje glavne produkcije predstavljali prestine keramike proizvode, ali u fondu majolike pronaene na naim lokalitetima najvie panje, i to ne samo kvalitetom i ljepotom izvedbe, privlae primjerci kasnogotikih posuda. Miljenja smo da oni nisu mogli nastati nakon 1463. god., odnosno nakon zauzimanja Bobovca od strane Osmanlija. Arheoloka iskopavanja su pOkazala da su Osmanlije prilikom osvajanja grada izvrile njegovo djelimino ruenje,38 ali i da je ubrzo izvrena restauracija nekih objekata na kraljevskom dvoru. U te objekte je vjerovatno bila smjetena vojna posada. Podataka o broju vojnika koji su ostali na Bobovcu nema ali je izvjesno da se nije radilo o velikoj grupi koja je tu ostala do kraja XVI st. i konanog naputanja Bobovca 39 Postavlja se pitanje da li se za vrijeme osmanskog vojnog prisustva na Bobovcu mogla obavljati trgovina koja bi prouzrokovala pojavu naeg kasnogotikog posua? Iako se radi o relativno dugom periodu, smatramo da je to malo vjerovatno. Bobovac ni prije 40 1463. god. nije bio mjesto u kojem se obavljala trgovina veeg intenziteta Malo je vjerovatno da bi se npr. dubrovaki trgovci odvai Ii na tako smion potez kao to je trgovanje sa osmanskom vojnom posadom u periodu intenzivnih sukoba kakvi su tada bili u Bosni i to ba na Bobovcu kojeg, kao to smo vidjeli , ni u mnogo mirnija vremena nisu tako esto posjeivali. Bobovac se spominje kao sjedite kadiluka 1469. god. (jedini put),41 ali nemamo nikakvih podataka koji bi bar nagovijestili da se tu obavljala trgovina, poseb no ne tako reprezentativnom robom kao to je majolika. Sa druge strane, posljednjih godina bosanske samostalnosti odvijala se iva diplomatska aktivnost izmeu bosanskog kralja sa jedne i zapadnih vlastodraca sa druge strane. 42 Jz injenice da poslanstva u svoje misije obino nose poklone,43 te da je jo 27. III 1396. godine, u Venecij i Senat strogo zabranio svojim veleposlanicima, providurima, posrednicima, glasnicima itd., da za trajanja mandata trguju u mjestu slubovanja,44 moemo pretpostaviti da se naa kasnogotika majolika na Bobovcu nala prije kao znak kurtoazne diplomatske panje nego kao predmet trgovine. U prilog ovoj tvrdnji govori i injenica da se u odnosu na broj fragmenata starijih grupa majolike pronaene na Bobovcu predmeti iz ove grupe javljaju
:\7 P. Andel i 1973 , 139-144 (Bobovac), 201-205 (Kraljeva Sutjeska). 3R P. Andeli 1973 .,46, nap. br. 39. W P. Andeli 1973 , 46, nap. br. 40. 40 D. Kovaevi-Koji 1978., U ovom radu se nalazi vie popi sa i tabela koje pruaju mnotvo in-

formacij a o trgovini u srednjovjekovnoj Bosni: Proces nastajanja novih privrednih centara tokom domaih trgovaca u dukatima i perperima, 1400.- 1463. (168-170); Pregled zaduenja domaih trgovaca od 1400. do 1463 koja ne prelaze 1000 dukata po svakom pojedinom mjestu (171); Pregled zaduenja preko 1000 dukata (172); Popis broja trgovaca i visine kapitala sa kojim su poslovali, po privrednim centrima (173); Popis mjesta koja su se isticala kao trita za pojedine sirovine (192); Popis domainstava , oenjenih, neo enjenih, broja stanovnika itd. Ni u jednom od njih se ne spominje Bobovac. 41 H. abanovi 1982.. 123. ~2 M. unji 1996.,345, sa ostalom literaturom.
XIV st. (52); Pregled zaduenja
43
44

A. Bab i 1960.,29-3 3. M. unji 1996.,316-317.

356

MIRSAD SIJARIC

u znatno veem omjeru, te bi i u tome mogli traiti opravdanje za tvrdnju da oni nisu imali isto utilitarnu namjenu. Na kraju napomenimo da su uestali osmanski vojni upadi natjerali bosanskog kralja da prijestolnicu iz Bobovca premjesti u Jajce"' to dodatno go46 vo ri O smanjenoj privlanosti Bobovca kao trgovake destinacije Naravno, to to je dvor oficijelno preseljen u Jajce ni u kom sluaju ne iskljuuje mogunost da kralj, s vremena na vrijeme, boravi na Bobovcu, uz napomenu da se ovaj materijal na lokalitetu mogao , vrlo lahko, pojaviti i za vrijeme kralja Tomaa koji je pod ne ba rasvijetljenim okolnostima umro ujulu 1461. Ako Bobovac i Kraljevu Sutjesku posmatramo kao jedinstven organizam, to prema svo m uporednom razvoju , konstatiranim graevinskim stilovima, srodnom arheolokom materijalu i znaaju svakako i jesu, moe se zakljuiti da se pojava razliitih grupa majolike na ov im lokalitetima odvija u kontinuitetu i prati osnovne tokove njene produkcije i razvoja koji se odvijao u keramikim centrima Apeninskog poluostrva u XIV i XV stolJ e u. Na ovom stepenu istraenosti naeg materijala moe se govoriti samo o okvirnim relacijama, tj. fragmente nae majolike jo uvijek nismo u mogunosti vezati za konkretne keramike manufakture sjeverne i srednje Italije. Utvrene karakteristike prikazanu arhajsku majoliku povezuju sa tri vodea regionalna radionika sredita: grupa sa podruja Emilia-Romagna, s centrom u Faenzi ; umbrijsko-lacijska grupa sa glavnim sreditem u Orvietu; te toskanska grupa sa Firenzom, Montelupom i Sienom."7 Nalazi majolike kasniJe produkcije uglavnom su vezani za Faenzu. Iako je dio analiziranog arheolokog materiJala zasigurno stigao kao poklon, konstatirani obim i raznolikost nalaza majolike na Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci jasno ukazuje na to da se ovdje ne radi o sluajnim , sporadinim nalazima, ve da pred sobom imamo predmete, ponekad umjetnike vrijednosti, koji vjerno svjedoe o ukusu i estetskim kriterij ima vie generacija sta novnika ovih naselja. Svojim repertoarom ovaj materijal nimalo ne zaostaje za slinim, pronaenim u Bribiru, Zadru"R ili npr. u Budimpeti. 49 Nalazi majolike u srednjovjekovnoj Srbiji su relativno siromani to je i logina posljedica prevladavajueg bizantskog kulturno-politikog uticaja 50

~, V Corovi 1940 .. 543 ; G. krivan i 1964 .. 221.

0(,

Ratna opasnost je prije svega nametnula potrebu za nabavkom rarne opreme. O tome vidi: G.

krivani 1964, 22l-228. 07 Detaljnije Delonga 1987.,72; ista 1992.,359.360. ox Gore navedena literatura autora S. Petricioli i V . Delonga. o~ L. Gerevich 1971. , plate CXXXfV , sl. 354, 359. 50 M. Bajalovi \981., 137. sa ostalom literaturom.

NALAZ I MAJOLIKE XIV I XV STOLJECA IZ BOBOVCA l KRALJEVE SUTJESKE

357

UTERA.TURA
P. ANELI
1973.

Bobovac i Kralj eva Sutjeska, stol na mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu. Sarajevo,
1973.

M. BAJALOVIHADi-PEI A. BABI G. BALLARDINI

1981. 1960. 1938. 1977.

Keramika u srednjovekovnoj Srbiji. B eograd,

1981.

Diplomatska s luba u srednjovjekovnoj B osni. Radovi Naunog drutva BiH 11[, Sarajevo , 1960. Corpus della Maiolica Italiana. Tom II , Roma ,
1938.

L. BERTACCHI

G. CONTI G. CORA V . OROVI V. DELONGA

1980. 1973. 1940. 1987. 1992.

Ceramiche dal XIV al XIX secolo dagli scavi archeologici di Aquileia. Aquileia - Esta te/ IAuttuno 1977. L'arte della maiolica in Italia. Milano 1973 " Ri ed. 1980. Storia della maiolica di Firenze e del contado del XIV e del XV secolo. Firenze, 1973. Historija Bosne. Beog rad, 1940. Keramika, Katalog izlobe " Bribir u srednjem vijeku". Split, 1987. , 67-89. O arhajskoj majolici srednjovjekovnog Bribira. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32 , Split,
1992.,357-374.

L. GEREVICH
D. KOVAEVI-KOJ[ M. LIVERANI M. MILANESE

1971. 1978. 1958. 1993 .

The Art of Buda and Pest in the Middle Ages, Budapest, 1971. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave. Sarajevo, 1978. La maiolica italiana , Mil ano, 1958 . Italian Pottery E xported During the 15 th and 16' Centuries. M edieval Ceramics, vol. 17, 1993. ,
2 5-33 .

A. MOORE VALERI

1984.

G. PASQUINELLI S. PETRIClOLI

1987. 1963. 1965./6.

Fiorentine "zaffera a relievo" Maio[ica: A ne w look at the "Oriental Influence". Archeologia Medievale XI, 1984.,477-500. La ceramica di Voltera nel mcdioe vo (secc. XIlI-XV). Firenze, 1987. Iz inventara majolike u Zadru . Prilozi povijesti umj etnosti u Zadru 15, Split , 1963., 126 -14l. Nekoliko primjeraka majolike iz Zadra s figuralnim motivima. Peristil 8-9, Zagreb, 1965./6.,
47-55.

358
1973.

MIRSAD SIJARIC

1986./7.

B. RACKHAM H. ABANOVr G. KRIVANIC

1952.

1982 .
J 964.

M. UNJI

1996. 1972.

D. WHITEHOUSE

Majolika iz Zadra, izloba gotike i renesan sne keramike. Muzej primenjene umetnosti , Beograd (bez numeracij e stranica). Nekoliko rijetkih primjeraka majolike IS. stoUea iz Zadra. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split, 1986., 183-193. Italian Mai olica. London. 1952. Bosanski paalu k. Sarajevo. 1982. Voj n ike pripreme sred njo vj ekovne bosanske drave pred propast ( 1463 g.). Godinjak Dru tva istoriara BiH - god. XIV, Sarajevo, 1964. , 221 -228. Bosna i Venecija (od nosi u XIV i XV stoljeu). Sarajevo, 1996. Excavati on and survey at Tuscania. 1972.: A preliminary report, Papers of the British School al Rome 40 , London, 1972.,196-238.

NALAZ] MAJOLIKE XIV I XV STOLJECA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESKE

359

THE

,-\ND 15111 CE 'TURY ;\l-\IOLIC-\ FIN DS FRO:\I BOBm',-\( ~-\ND KR.-\LjEY.-\ SU-r]ESK..-\
14111

SU;\Ii\L-\RY The archaeological excavation that was in the period of 1959-1967 (Bobovac) and 1964-1970 (Kraljeva Sutjeska) governed by Dr. Pavao Aneli brought to our knowledge the abundance of interesting archaeological material. The author of research study had, due to the synthetic character of the work itself ( Aneli 1973), discussed only a smaller portion of ceramic material. This paper discusses the fragments of ceramic pots made using the maiolica technique. Thi s is the first attempt in Bosnia and Herzegovina to offer a more serious elaboration of this kind of material. The total of 23 pots with their approximately sixty fragments were studied. The time framework wherein the analysed fragments occur is the period from the half of the 14111 century to the year 1463. Occurrence of the earliest maiolica artefacts generally corresponds to the reign of Ban Stephen II Kotromani (1314-1353). The upper time limit is determined based on comparison with the earlier established typologles and the assumption that the given material in the site could not have occurred after the Ottoman occupation of the area. It is a prominent archaeological fact that the largest number of fragments of archaic maiolica as well as several fragments dated to the 15 1h century CT. III, 3: T. IV , l; T. V, 2, 2a and 2b) were found at the Sutjeki Dvor site. At [he same time , in Bobo vac wc find the fragments of only one pot that can wilh certainty be dated lo the 141h century II, 4 and 4a). Given the fragmentary nature of the finds and their relatively small number, it was not possi ble to determine the exact ceramic manufactures wherein these finds were made. Still, it is established that the archaic maiolica finds can be connected to three large regional manufacturing centres: the group from Emilia-Romagna area with the centre in Faenza, the Umbrio-Lazian group with the centre in Orviet, and the Tuscanian group with Firenza, Montelupo and Siena. Maiolica finds of a later date are mostly connected to Faenza.

cr.

360

MIRSAD SIJ AR[C

Tabla I
)

1a

e
3

C~
o
I

Crtei: S. Kudra

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STOLJECA IZ BOBOVCA l KRALJEVE SUTJESKE

361

Tabla II

2a

4a

Crtei: S. Kudra

362

MIRSAD SlJ ARlC

Tabla !fl

j-

-;-

-r--

\--~~

\
\

o
I

/
/

/'

o
I I I I
I

Crtei: S. Kudra

NALAZ! MAJOLIKE XIV I XV STOLJEA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESKE

363

Tabla IV

o
Crtei: S. Kudra
I

364

MIRSAD S[JARlC:

Tabla V

\'"\
1

2a

2b

I---+---+--~I

Crtei: S. Kudra

NALAZI MAJOLIKE XIV l XV STOLJECA IZ BOBOVCA l KRALJEVE SUTJESKE

365

Tabla VI

2a 2

3
Crtei: S. Kudra

366

MIRSAD SlJARI

Tabla VII

o
I

Crtei: S. Kudra

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STOLJECA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESKE

367

Tabla VIII

/
I
/

... I

,
I

/
.!

/
o
I

Crtei: S. Kudra

368

MIRSAD SIJA RIC

Tabla IX

~{I..--I 1

1a

~ :r ===== 2 '~
=-3a
o
Crtei: S. Kudra
I

NALAZI MAJOLIKE XIV I XV STOLJEA IZ BOBOVCA I KRALJEVE SUTJESKE

369

Tabla X

CIS
, - -- - - T"" T""

UDK 941.715 (497.6 Vesela Straa) "13/14"

Dr. Salih JALIMAM Originalni nauni rad

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

(prilozi za studiju)

U radu su sumirani i analizirani svi do sada poznati podaci iz historijskih dokumenata i drugih pisanih radova kao i rezultati oskudnih terenskih istraivanja. U lanak su uvrteni i novi podaci koji su rezultat autorovih istraivanja u historijskim arhivima Zadra, Splita i Dubrovnika. Osnovna namjena rada je da se ukae na, pored nedovoljne istraenosti, znaaj i razvoj ovog utvrenja i civilnog naselja pod njim, te na dalje pravce istraivanja ovog lokaliteta.

U historij skoj l iteraturi ve odavno se sa posebnom panjom i ve likim in teresovanjem prati i prouava prolost pojedinih naselja, gradova i utvrda srednjovjekovne Bosne. U posljednjim desetljeima objavljeno je nekoliko uspjelih rasprava i lanaka o historiji nekih gradova srednjovjekovne Bosnel dok je vrijedna panje i pojava vrlo uspjele sintetike studije o gradskim naseljima srednjovjekovne bosanske drave koja predstavlja solidan osnov koji e zasigurno uticati i doprinositi daljim istraivanjima o ovoj temi'" Mnoge hipoteze o gradskim naselj ima konfrontiraju se s poznatom historijskom graom i stavovima u literaturi, a i sa neobjavljenim historijskim izvorima, prije svih onim iz historijskih arhiva u Dubrovniku i Zadru te se, u pojedinim svearskim zgodama, pojavilo i nekoliko uspjelih studija o prolosti pojedinih gradova u Bosni i Hercegovini u kojima je obraena historija odreenih gradova od najstarijih vremena pa sve do danas. U pojedinim dijelovima nekih od ovih studija na zavidnom nivou je obuhvaena i srednjovjekovna historija 3
I

M. Dini 1934, 185-196; isti 1938.. 109-147: K. lireek 1892.,99-101; V. Kora 1966.; D. Kovaevi-Koj i 1976., 29-36; ista 1965, 19-35; . Mazali 1942., 31-94; isti 1954., 227-253: L Thalloczy- M. Suff1ay 1916.: . Toi 1976.,37-50; isti 1987. O ostalim srednjovjekovnim gradovima uporedi: P. ivkovi 1982., 152-161. Uporedi i kritiki osvn na naved~nu knjigu S. lalimam 1983, 165-178; isti 1984,94-101. D. Kovaevi-Koji 1978. Kao primjer seriozno uraenih studija: V. Skari 1985., poglavlje koje se odnosi na srednji vijek, 45-51; S. Tihi 1971, (srednji vijek), 49-54: D. Kovaevi-Koji 1987., 35-62, S. lalimam 1990, (srednji vijek) 25-37; isti 1996.

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

371

Ovom prilikom e se pokuati neto vie napisati o srednjovjekovnom gradu i naselju Vesela Straa, danas Jednom u nizu seoskih naselja u okolini Bugojna,4 a u srednjem vijeku. ako je vjerovati historijskim izvorima, vanom trgovakom centru i raskru, velikom mjestu.) koje se smatralo i glavnim gradom upe Uskoplje 6 Vrlo Je skroman broj bibliografskih jedinica o srednjovjekovnoj Veseloj Strai 7 to kazuJe da se II poznatoj historijskoj literaturi nalazi vrlo malo podataka o njoj. Najvie vijesti o srednjovjekovnom gradu Vesela Straa mogue je nai u jednoj raspravi pisanOJ prije tridesetak godina na osnovu postojeeg fonda podataka iz izvora i historijske literature, koja se opet ne odnosi na predmet ovog rada, jer je rije o iroj okolini (Biograd-Prusac)s Trg i naselje Vesela Straa spomenuti su i u prvoj ozbiljnijoj knjizi o naseljima srednjovjekovne Bosne 9 kao i ranije spomenutoj sintezi o istom pitanju. Treba rei i to da se LI svim spomenutim radovima dosta fragmentarno i marginalno spominje srednjovjekovni grad Vesela Straa. U upotrebi je uglavnom nekoliko hislorijskih izvora iz XV stoljea. Sve je to uslovljavalo I nove pokuaje kOJi su imali I.a cilj da se JO jednom svi poznati historijski izvori uporede i konfrontiraju s jednim dijelom ncobjavljene historijske grae i tako okupljeni na jednom mjestu ponude kao osnova za neke nove istraivake poduhvate. Takvim snvatanjima i prilazom mogue je popuniti mnoge praznine koje postoje u historijskoj svijesti o srednjovjekovnoj Veseloj Strai jer je u historijskom arhivu u Zadru mogue nai dosta historijskih izvora u kojima se spominje grad Vesela Straa. 10 O tragovima ranijeg ivota na teritoriju na kojem se nalazio srednjovjekovni grad Vesela Straa teko da se mo.e neto posebno i konkretno napisati, slino kao i za jedan period njegovog srednjovjekovnog ivota. Prije svega nedostaju rezultati primarnih arheolokih istraivanja, poto postoje izvjesne pretpostavke o prahistorijskim tragovima, 11 vjerovatno iz bronzanog ili eljeznog doba, oko Vesele, Bugojna i SUltanovia. POjavila se mogunost da je i sam grad nastao na prahistorijskoj gradini pa se, prema jednoj savremenijoj tvrdnji, raspoznaju zatitni usjek u planinskom grebenu, konture glavne kule i temelji zidova bedema koji zatvaraju prostor priblino 50-20 m. Ui prostor danas se zove Gradac ili Gradina, a na zapadnom podnoju jedna zaravan nosi ime Crkvine. 12 Sve ovo pojaavaju naglaeni navodi o bogatim majdanima pod Veselom, ali
~

, (,
7

o
~
lO

II 12

S. Konforti 1971., Vesela. broi stanovnika 1381, broi domainstava 276. O ovom nasel.iu nema ni kak vi h podataka u NarodnOJ enci klopediJ i srpsko-hrvatsko-slovenakoi. kni iga IV, Zagreb 1929., 1066. kao ni u Enciklopediji Jugoslavije, sveska 8, Zagreb, MCMLXXl, 430. A. Benkovi 1966. Autor grijei kada samostan stavlja u 1446. godinu kada se zna da Je postojaO 1406. godine. P. Andeli 1988., 187 (12.257 Vesela Straa). U slijedeim bibliografijama i radovima nema ni Jedne bibliografske jedinice: Bibliogratija rasprava i lanaka [V. Historija. Predmetni registar 8 i 9. Zagreb, MCMLXXXlJI; Historija Jugoslovenskih naroda. Zagreb, MCMLXVIIl; ivkovi 1982. . Mazali 1951.156-157. M. Vego 1957., 124. Historijski arhiv Zadar (dalje HAZ), Stari splitski arhiv (dalje SSA), kutija 9, 10 i J l. P. Aneli 1988., tom 2,187. PAndeli 1988., tom 2.187.

372

SALIH JALliV1AM

I O razvoju veliko g '" s tonog i ital'skog trita pod go spod skim dvorcem Ve selom Straolll,.I .l Jedan od svjedoka antikog perioda ivljenja u ovim krajevima je i arheoloki lokalitet Gomile u neposrednoj bli zini Veselc. koji je uhiciran kao rim sko naselj e sa ostacima rimskih zgrada i vrijednim lragovima rudarslva . l~ Na prostoru uz lije vu obalu potoka Veseoice naeni su fragmenti rim ske cigle kao i obilje troske i ostaci zida graenog mallerom. I:' Vrijedno panje je i to da se u Skopljanskom polju odvijao iv saobraaj. Kroz njega je prolazila glavna saobraajnica antikog druma Salona-Argentaria i njeni sporedni odvojci. Glavni krak ove vane saobraajnice vodio Je iz Salone preko And etriuma I Aequullla (Sinj), te sela Prologa, koj e se nalali sjeveroistono od dananjeg Sinja, zatim preko Livanjskog polja do Livna. Dalj e se ilo preko sela uice. Kuprekog polja i Kupresa. a odatle se pored planine Stoer stizalo do ua potoka Voljice prema Bugojnu i dalje na istok. Od sela Crnie sporedni krak puta je skretao na Veselu Strau, odnosno Porie gdje se sastajao s glavnim drumom koji je dolazio iz pravca Livna preko Kupresa. IC> Iz Vesele Strae vodio je put uzvodno uz rijeku Vrbas do njenog izvora , gdje su se nalaliIi rimski rudnici zlara. pa se rrclui'.ilo strmim l ravnim pute vima te se sti zalo , preko planinc Zec. do rudarske oblasti Fojnice. 17 U historijskoj literaluri mal o .Ic rado va koji su se bavili pitanjem ubiciranja srednJO V jekovnog grada Vesela Snaa. Obino se u odgovoru na ovo pitanje zadovoljavalo konslataCljOIll da se Vesela Straa nalazila II upi Uskoplje , i to oko gornjeg Vrbasa , LI kojoj su se nalazili jo grado vi Susid ili Susjed i Biograd (Prusac ili Akhisar kako se kasnije mvi va).l h Ujednom historij skom izvoru od II. Jula 1415. g. srominJe se "de villa vessella straxa hosi nac" 19 dok je u svim ostalim rije o gradskom naselju i vanom trgovakom raskru. Prema pretpostavkama, trgovake karavane su ile ranije ubiciranim rimskim drumom, dolazile preko Livna i ile uz I'ijeku Vrbas sve do same Vesele Strae. lO Moe se samo pretpostaviti koliki je bio znaaj trgovakog druma koji je prolazio krol. srednjovjekovnu Veselu Strau, pogotovu kada su se vodili ratovi na teritoriji srednjoVjekovne Bosne, te su trgovake karavane ile iz Splita prema dolinama rijeke Lave i Bosne. Mogue je rekonstruisati lrasu pUla koji Je il. Splita vodio preko Klisa i "Splitskih vrata" na Sinj, zatim na Livanjsko polj e, a odatlc preko Kupresa. i koji je upra vo kod Vesele Strae skretao prema centralnoj rudarskoj oblasti. Zanimljivo je spomenuti da su se u ovim predjelima ukrtavala etiri vana druma: iz Splita, Hrvatske, doline Rae i 1 podruja rijeke Bosne preko FOJnice: a to poveava ve spomenuti znaaj ovog teritoriJ3.
I'

I,
l' If,

. .'vlaza l i 1951 .. 148. E. Pa~ali 1960.. 40. E. Pa ali 1960.. 40.

E Pa ali 1960.. 40: G. Skri v ani 19N . 61 [ Bojano vs.ki 1974 . 141-144.

I'

G Skri vani 1974 .. 61.

E . Fermend in 1892 .. 80: K . .lireek 1959.. 297. IIAl. SS A. kutija ll, sveska 25. s\"ei 1 I. tol 16 . ~II K. Jireek 1959.296-297. ~ l D. Kovae v i-Koji 1961 .. 160.
I>
I"

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRA2.A

373

U historijskoj literaturi mnogo ranijeje utvreno da su trgovaki putovi kroz srednjOvjekovnu Bosnu imali znaaj i u meunarodnom saobraaju jer su se nastavljali dalj e u susjednim zemljama ili ih povezivali sa Jadranskim morem, te je zbog toga srednjovjekovna Bosna. kao tranzitna zemlj a, imala ve Iik i znaaj 22 Usljed nedostatka primarne historijske grae teko da se moe u potpunosti ustvrditi kada se u historijskim izvorima po prvi pul spominje srednjovjekovni grad Vesela Straa. H istorijska nauka donekle je prihvati la dosta nesigurno tvrenje da se u srednjovjekovnoj Ve seloj Strai 1406. g. spominje franjevaki samostan ili katolika crkva. Prema toj nesigurnoj varipnti, 15. maja 1406. g. u "manastiru u Skoplju u Veseloj Strai" odran je kapitui franjevake provincije "od sve Bosne", kojom su, meu ostalim, prisustvovali fra Marin Splianin, vikar-provincijal "od sve Bosne" i bosansk i kralj Stjepan Ostoja.") Jedan od zakljuaka ovog kapitula sadri uvjeravanje fra Marina o tome kako je kralj "predao kneza Brajan Ohmuevia Grguria i sinove njegove s vascijelim njihovim posjedom i imanj em u rukc crkovne i u obarovanje njegovo i ostalih Olaca vikarije bosanske. koji su sada i koji poslije budu "2~ Spomenuta vijest nalazi se u ljetopisu fra Nikole Lavanina, pa je teko provjeriti tanost sv ih navoda u njoj , pogotovu to ih i sam Lavanin preuzima iz ''Tab ula od ministara i kapitula" era Andrije iprania 2 :> Treba napomenuti to da je ve klasina historijska literatura opovrgla dobar dio dokaza o valjanosti bilo kakvih privilegija porodice Ohmuevia iz srednjeg vijeka, pa su ustanovljeni razlozi nastanka pojedinih krivotvorenih isprava 2(, Zanimljivo je da su se u putopisnoj literaturi druge polovine XIX stoljea sauvale tradicije o samostanu, dok su pOjedini putopisci ostavili pismeni trag o materijalnim ostacima samo franjevake crkve 27 Ve je ranije spomenuto da se iznad dananjeg sela Vesela 2g nalazi lokalitet pod imenom Crkvina gdje je prema narodnoj predaji bila crkva Na osnovu rijetkih podataka mogue je pretpostaviti da je crkva franjevaca u Veseloj Strai nestala i sruena u navali 1414. g. kada su na po%iv vOjvode Hrvoja Vukia Hrvatinia Osmanlije pod vostvom Isa-bega provalile u srednjovjekovnu Bosnu, te se jedan njihov dio zadrao na teritoriji upe Uskoplje, tadanjoj Hrvojevoj oblasti 2D Postoji, i% neto kasnijeg doba, sigurnija vijest O ruenju franjevakih samostana i katolikih crkava. Tako papin izaslanik u srednjovjekovnoj Bosni , fra Jakov Markijski, u izvjetaju papi Eu ge nu IV od 7. decembra 1437. g. spominje da su Turci sruili 17 katolikih crkava i sa mostana W Mogue je pretpostaviti da je samostan u Veseloj Strai sruen izmeu 1414. i 1437. g. D. Kovaevi-Koji 1961..160-161. 1. Jelini 1915 .. 269: . Ma za li 1951.. 156-157. e l l. Ruvarac 1890. ,263-267. 2' I. Gavran 1981., 25; l J e lini 1990., 108. 2(, V. Vukasovi- Vuleti 1904 .. 367-374 ; L Ruvarac 1890., 263-267. 27 [F. Juki 1953.: V. Klai 1878 .: A Luki 1878. 2, 1. Baji 1988 .. 150: Franjevaki samostan nalazi se ucrtan u karti u katalogu: Franjevci Bosne i
22

23

2~
}O

Hercegovine na raskru kultura i civilizacija. Muzejski prostor Zagreb, 1988.. 21. O samom toku ratovanja vidi: F. ii , 1902.. 232-235. N. Jorga 1899.345,346.

374

SALIH lAL!MAM

Historijski izvori i literatura jedinstveni su u identifikaciji samog naziva ovog srednjovjekovnog grada. Naime, u skoro svim historijskim izvorima spominje se "Vessel la Straxa,) I, dok je venecijanski senator Negri spominje pod imenom "Vexila Straxa,,)2 to je djelomina latini zacija ovog slavenskog srednjovjekovnog toponima. Sigurnija vijest u kojoj je spomenuta srednjovjekovna Vesela Straa potie iz 1414 . godine, a odnosi se na povelju maarske kraljice Barbare 33 U povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaa, izdatoj u Vranduku 22. augusta 1446. godine, spomenuti kralj je potvrdio brai Dragiiima sve posjede. Pored ostalih posjeda navodi se i selo "Gmii ou Oyskoplu"J4 koje se, kako je u historijskoj I iteraturi ve odavno utvreno, nalazi lo na lijevoj obali rijeke Vrbas, u neposrednoj blizini srednjovjekovnog grada Vesela Straa.'5 U spomenutoj ispravi meu potpisnicima je na prvom mjestu kraljev tast, vojvoda Stjepan Vuki-Kosaa, dok kralj predaje brau Dragiie u zatitu djedu Crkve bosanske 5 () Podaci o ranim poecima Vesele Strae su vrlo oskudni. Sve do etrdesetih i pedese tih godina XV stoljea rije je o sitnim i nepovezan im vijestima na osnovu kojih je vrlo teko bilo ta zakljuiti. Neto kasnije u historijskim izvorima se poela spomirDati Vesela Straa, jer su se ovdje ukrtali putovi mnogih dubrovakih, splitskih i zadarskih trgovaca. Historijski izvori ukazuju da se o srednjovjekovnoj Veseloj Strai moe vie govoriti kao o trgovakom sreditu, zatim trgu na vanom drumu, raskru znaajnih putova, koji uz to ima i druga specifinija obiljeja. Boravak trgovaca u toku druge etvrtine X V stoljea u srednjovjekovnoj Veseloj Strai sigurno je odredio i konture trgovake i ekonomske snage ovog gradskog naselja. Potrebno je spomenuti da su to ipak dosta oskudni historijski podaci koj i nisu u mogu nosti da identifikuju i potvrde sve one elemente koji bi bili od pomoi da se ustanovi stvarn i znaaj ovog naselja u tom pogledu. Pored ve spomenutog trgovakog druma i raskra, na razvijenost ovog gradskog naselja sigurno je uticalo i to to se Vesela Straa nalazila u neposrednoj blizini centralne rudarske oblasti, to predstavlja posredan pokazatelj u pretpostavci da je grad Vesela Straa bio i napredniji i razvijeniji "nego to nam to po izvorima izgleda,,37 U historijskoj literaturi postoji i slobodnije miljenje da je Vesela Straa bila u srednjem vijeku glavno privredno uporite itave srednjovjekovne upe Uskoplje 38 Zapadno od srednjovjekovnog grada Vesela Straa, u Zavrju, u historijskim izvorima jedino se spominje Livno, i to opet u vezi sa dubrovakim trgovcima koji su se ovdje zadravali kreui se na relaciji Split - Vesela Straa - rudarski bazeni srednje Bosne (Kreevo, Ostrunica, fojnica). Treba ponovo napomenuti da su se Dubrovani, Spliani
HAZ. SSA , kutija 10, svezak 23 , sve~i 13, fol. 214. s vei 14, fol. 299, 300. U Dubrovniku postoji prezime Vesella. Uporedi M. Dini 1951.,235, 352,355 . .11 K. lireek 1959.. 296-297 . 1.1 L. Thalloczy 19i4, 189; M. Vego 1957,125. 1. M. Vego 1982, 185 (vidi foto snimak): S. lalimam 1990., 29 . -" M. Dini 1978.. 240 . .1n S. l alimam 1990.,31. . 1 7 D. Kovaevi-Koji 1978.. 126 . .1X D. Kovaevi-Koji 1978., 126.
.11

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

375

i Zadrani koristili ovim zaobilaznim putem naroito u vrijeme sukoba ili ratova s lokalnim feudaleima u zaleu, u sukobu s ratobornim hercegom Vukiem 39 Kosaom Da bi se Dubrovani su u umoljenih Dubrovake 3. oktobra 145 I. odluili da "Patrono maioris fuste debest ire cum dicta funta ad associandum mercatores usqu qui vadunt de presenti in Bosstnam".~() Radi sigurnosti, isto je zakljuilo "de premittendo dim Stephanum de Radulino ire in Bosniem per viam Spalati non ducatos nec marcatis" 41 Ve je spomenuto da je iz druge vie historijskih izvora koji neto potpuniju historijsku sliku Vesele Strae i to ne samo u trgovakim nego i u diplomatskim i kulturnim relacijama tadanje Bosne. boravak kralj Stjepana Ostoje 1406. godine, a kao 1<:'l""'):>') treba navesti i ranije spomenutu o Veseloj Strai u pismu venecijanskog senatora Negrija. je ona se odnosi na boravak kralja Stjepana Neto Tomaa u od 13. oktobra Strai, odakle se obratio i Mletakoj vladi U historijskoj literaturI 1450. "et castra Veszela Straxa in eomitatu prevladava da je srednjovjekovni Vesela Straa bila, s neposrednom okolinom, u vlasti kralja Tomaa. 43 Suprotno tome, u jednom pa se dijelu literature prisutna je rezerva prema ovom ! daje ovim podrujem porodica Kosaa i to njen najreprezentai docnije Stjepan Vuki Kosaa. Blie istini Je pretpostavka da je spomenuti vlasti drao samo jedan dio srednjovjekovne ali je i njega Uskoplje, i to onaj oko negdje izmedu 1448. 1454. godine 44 literatura dovoljno je iskoristila sve ono to nudi jedan iz DubroStrai umro jedan dubrovaki trgovac 45 arhiva, kada 1453. godine u Snaga i mo bosanske drave u Strai bi se pretpostaviti i razaznati i na nain. u jednom sporu oko dubrovakog srebra spomenuta su i dvojica kraljevih slubenika, i to izgleda oni su bili najblii bosanskom kralju Tomau kraljev Stjepan Miloevi i knez Pavle Modrini, koji se spominje i kao zapovjednik 46 Oni su 1456. godine boravili u Strai i bili direktno umijeani incident."7 U historijskoj literaturi ve je podobro obraen ovaj incident kada je opljakan jedan karavan dubrovakih trgovaca natovaren srebrom koji je iz iao za ali kada
39
40
41

45
46

47

D. 1978.,126-127. Historijski arhiv Dubrovnik (dalje HAD), Act!i Consilli Rogatorum. voL XII, foI. 154. D. 1961.,160. E. Fermendin 1892, 258. K. J ireek 1952, 368-369. M Dini 1978.,241. K. Jireek 1952., 297. M. Dini 1978.. 240. K. Jireek 1959.. 297; D. 1978, 125.

376

SA LIH JALlMAM

Je karavan stigao pod tvravu Vesela Straa "sorto Vesela Straa" spomenuta dvojica slubenika su napala karavan i digla srebro "loiseno e levobno li ditli argenti".~~ Umijeanost, i to direktna, dvojice kraljevih neposrednih slubenika u pljakanju , ovom je incide ntu dala mnogo iri znaaj i odjek , to se mog lo i pretpostaviti jer je bilo u pitanju srebro dubrovakih trgovaca. Spor je imao i diplomatske relacije i posljedice. To me u prilog ide i injenica da su se zbog ovog incidenta u pismu iz maja 1456. godine Dubrovani zalili i bosanskom vladaru Stjepanu Toma u. Na os novu raspoloivih hi stor ijskih izvora iz Zadarskog arhiva mogue j e pronai dosta i mena ljudi por ijeklom iz Vesele Strae, koj i su obavljali odreene trgo va ke iIi s li ne pos love u Splitu, Zadru ili ne gdje drugdje, te svojim ve lam a i akti vnostima upotpunJuju sliku o ovom gradskom naselju. Meu takvima su: Radivoj Biladino de Vesscla Straxa.I<J Amol Nedopralich de Vessela Straxa ,~o Vuehimilus Radoe vic h de Vessela Straxa.<I, Radi voy Biladinov ich et Vuchieh Zaulo vieh de Vcsse la Stra xa,52 Stipa nis Mazarich de Vesse la Straxa," Vl aehis et Gregorius Vucanicb fratres dc Vessela Straxa,5-1 Rade lcb us Radassinouieh dc Vesse la S traxa.) ~ Andreas Do brosinovich ct Vuchich Gaul ouic h de Vessel a Straxa,~6 Radovich Brala no vich dc villa Vesse la Straxa Bossllla.'7 etc. Oskudn i hi sto rij ski podaci o srednjo vjekovn Oj Bosni i na primjeru Vesele St rae pokazuju n emo da mnoge pretpostavke poveu i potvrde razbu ktale smj erove razvoja grad skog naselj a. Meu rijetkim historij skim podacima u kojima se spominje Vesel a Straa, a koji se ne odnosi na trgovake ili diplomatske poslove, vrijed na panje j e vUest. da je Juraj Gradomili (ponek ad se u literaturi s[lominJ e i kao Gradomilovi) , porijeklom iz srednjovjekov ne Vese le Strae, 3. aprila 1455. god ine uio vaj arsk u i graditelj sk u vjetinu u S[lli tu kod ve poznatog i slavnog renesansnog umj etn ika, majstora Andrije Al e ij a.'s Maj stor AndriJ a Alci preu7eo je na sebe oba\'nu da Juraja Grad omi li a p od uava narednih est gudlna u vjetini klesarstva. U to jc vr ijeme Andrija A]ei zidao splitske palae, opin sku vije nicu , iz raiva o Zudenigovu pala u i kapelu na os tr vu Rabu, [l a je s pra vo lll pretpostavljeno da je i Juraj Gradomili zasi gurno u svem u tom e uestvova0 5 lJ Postoje o dreen e pretpostavke da je vajar i grad itelj Juraj Gradomili radio na nekim g r a evinama u Jaj cu, kraljevskom gradu , u jednom periodu vladavine bosanskog kralj a Stjepana Tomaa f ,() Pretpostav lja se, da je rij e o jednoj ve lik oj i bogatoj palai u Jajcu, iji su renesan sni gra evi n sk i mot iv i uob iaje ni u to vl'ijeme u Dalm ac iji. Sa uva ni
"' K. Jireck 1959 .. 297. napomena 295: G. k r i va ni 197 4.,61. I I) HAZ, SSA. kurija 10. svezak 24. fo L 84. "o HAZ. SSA. kutija 10, svezak 24. fol. 84. <I SSA , kutija J O. svezak 24. fal 66. <~ HAl. SSA. kutij a 9. svezak 23. svei 13. fal. 214. ,( II AZ . SSl\. kuti'ja 9. sv ezak 23 . s vei 14. fal. 299 . ,.; HAI.. SSA. kutija 9, svezak 23 : sveg i 14. fal. 300. " HAZ. SSA . kurija 9. sveza k 23. s\ di 14 . fol. 300. " l~ r'\Z. SSA. kutija 9. svezak 23. sV i J 5. fo l. 320. ,- I-lAZ. SSA. kuti'ja 9. sve/ak 23 . sve i 12. 1 01. 151 . ,~ O Ma /a l i 195 i . 157: isti 1952 .. 9 1: C. Fis ko\'i 1973 .. 159. S'J C. Fi s ko\'i - K. Prijatelj 1945 .. 17: C. Fi sko\ie 1962, .4 0. "" . iV!a;.a li 1967 .. 51.

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

377

ukrasni dijelovi govo re da su to vj erovatno radili spli tsk i maj stor i iz radionice majstora Andrije Aleija f >! Iz ovog perioda se u blizini Vesele Strae nalazi i srednjovjekovna nekropola s tea ka. Na lokalitetu Kuetine, u predjelu Seone , nalazi se skupina od 18 s teaka , od ega 8 sljemenjaka i 10 sanduka , neto veih dimenzija , redov no na postoljima. "Spomenici su dobro obraeni, ali su danas djelomino oteeni. Nemaju uk rase,,62 U politikom sm islu , promjene koje su karak teristine za cijelu srednjovjekovnu Bosnu odraz ile su se i na gradsko naselje Vesela Straa. Prije svega, tu je rUe o opasnosti od Osmanlija, o e mu postoji dovoljno historijskih potvrda o kojima je bilo govora ne to ranije. U ovom sluaju rije je o snanijim upadima. Tako ve 1456. godine postoji vij es t u kojoj Dubrovani javljaju maarskom kralju Matiji Korvinu da su Turci u upi Uskoplje sk upili najveu koliinu ratne mainerije za osvajanje gradova 63 Historijski izvori i s lijedee l457. godine ukazuju na opasnos t od osmanske vojske i to opet od one kojaje bila u neposrednoj blizini upe Uskoplje 6 4 Ovo je bila sa mo posebna priprema za voj niko i pol iti ko osvajanje srednjovjekovne Bosne 1463. godi ne. dok e grad Vesela Straa ui u sas tav Osmanske carevine neto kasnije. Mnoge historijske okolnosti u sred njovjekovnoj Bosn i uticale su na promjene koje su odraavale slabljenje centralne vlasti . Meu takvim okolnostima su sporovi, su kobi i ratovi meu pojedinim bosanskim velikaima i feudalcima, a u tim sukobima kao da su dominirali predstavnici najmonije porodice Kosaa, koji se nikada ni su od rek li pretenLije prema gradovima upe Uskoplje, to je sva kako povezano i s Veselom Stra o m. Ova teritorija e biti predmetom njihove stalne borbe , prije svega meu njima sam im a. Otuda e proistei i rat hercega Stjepana Vukia Kosae protiv sinova. ali i protiv Osm an lija. Pojedini lanovi porodice davat e zn atnu pomo maarskoj vojsci protiv Osmanlija. Dol azak maarskog kralja Matije Korvin a na teritoriju srednjovjeko vne Bosne i opsjedanje grada Jaj ca uticaJo je na mnoge aktuelne, ali i pripremalo budue dogaaje koji su u uskoj vezi i koji su, izmeu ostalog, odreivali sudbinu srednjovjekovnog grada Vese la Straa. Iz poznatih historij sk ih izvora poznato je da je herceg Stjepan Vuki Ko saa zajedno sa sinom Vladislavom otiao u su sret maarsk o m kralju Matiji Ko rv inu , do k se u hi storij skoj literaturi pretpostavlja da je hercego v sin Vladislav borav io kod kralj a Matij e Korvina ve u [oku novembra 1463. godine. U historijs koj literaturi prev ladav a mi ljenje da je ni zom sv ojih postupaka hercegov si n Vladi s lav potvrivao pretpostavku da je u svojim politi ki m orijentacijama bio okrenut prema Zapadu i poslije dosta nezgodnog perioda ratovanj a pod zastavom Mletak e republike , to je prijetilo da pomuti odnose meu saveznicima, sada se u potpunosti prikl onio maarskom kralju Matiji Korvinu 6s Histo rijski izvori ukazuju da je odmah po politi ko m slomu srednjovjek ovne Bosne her<.:egov sin Vladislav uspio snanom vojnikom akcijom da oslobodi od osmanske vlasti
61

62
h.l 1>.

"5

. Basler 196 2.. 445 . Belagi 1967 .. 74. E. Fermendin 1892.. 227 ~ . Maza li 1951. , 151 V . orovi 1940.,524 . S. irkovi 1964 .. 524.

378

SALIH JALlMAM

Ramu s Prozorom, Uskoplje s Veselom Straom i Livno, te da muje maarski kralj Matija Korvin u Jajcu potvrdio, poveljom od 6. decembra 1463. godine, posjed svih ovih osvojenih upa i gradova. 66 Prilikom vojne akcije hercegova sina, o kojoj je ranije bilo vie rijei , osvojen je i grad Biograd (Prusac) koji je sultan Mehmed II el-Fatih prije toga darovao svom vojskov o i Skender-pai Mihajloviu, odnosno Mihajlu Konstatinoviu iz Ostrovice, poznatom kroniaru koji se istakao prilikom osmanskih osvajanja ovih krajeva u proljee 1463. godine. U ve ranije spomenutoj povelji maarskog kralja Matije Korvina, koju je izdao u Jaj c u 6. decembra 1463. godine, hercegov sin Vladislav primljen je u red maarskih velikaa i vlastele te je potvren u redu velikaa zastavnika 67 U historijskoj literaturi prevladava mi ljenje da je vlast Vladislava u osvojenim krajevima, meu koje spada i srednjoVJekovna Vesela Straa, bila sasvim prolaznog karaktera 68 Zanimljivo je da se pored ve spomenutog fra Marina , vikara provincijala "sve Bosne", u ovom podruju spominje jo jedan crkveni dostojanstvenik. Rije je o gostu Vuku Radijevojeviu, ugledniku crkve bosan ske. Jedan neprovjereni podatak spominje ga negdje oko 1466. godine. Naveden je meu nasljednicima uglednog gosta Radina u njegovoj uvenoj oporuci. Po toj ostavtini nj emu je ostalo I lO dukata, te se 14 . marta 1470. godine pi smeno obraa , preko Tvrtka Brajanovia i krstjanina Cvjetka Radojkovia , Dubrovakoj republici da mu se to isplati. Potpisan je kao Vuoch Radiucevi ch iz Uskoplja 6 9 Tanija lokacija spomenutog UskopIja je jo uvijek predmet spora. Najrairenije miljenje je da je rije o upi Uskoplje .70 Vrijedno panje je i to da se u prvom op irnom popisnom defteru koji su obavili Osmanlije 1468.-1469. godine ne spominje srednjovjekovni grad Vesela Straa, a nema spomena ni Biogradu (Prusac), ali sa ovog teritorija spomenut je grad Susid (Su sjed) i 71 trg Graanica Razlog tome vjerovatno lei u injenici da je srednjovjekovna Vesela Straa konano osvojena od strane osmanske VOjske negdje 1478. godine 72 U dubrova kom Arhivu postoji jedan podatak od 4. marta 1466. godine po kome su dva Vlaha kao ropci odveli u Veselu Strau slugu Mihoe Vukotia i predali Turcima da bi otkupili brata Jednog od dvojice Vlahan Iz vremena druge polovine XV stoljea zanimljiv je podatak koji spada u kategoriju tzv. nepouzdanih jer nije historijski fundiran, a odnosi se na to da je ve spomenuti Skender-beg Mihajlovi dobio od sultana u nasljedstvo zijamet Veselu Strau, koju j e izabrao za stalno prebivalite i u njoj sagradio kule i odake 74 Slino tome, postoji pretpostavka da se tu rodio Mustaj -paa, sin Skender-pae, koji je poznat pod pjesnikim
(," M. Dini 1978 .. 240- 241: 07 K. Jireek 1952 , 394 . AR M. Dini J 978,241.
6Y
7()

H. a ban ov i

1959 .. 41 ;

V. Atanasovski

1979., 17, 12 J.

Historijski arhi v Dubrovnik , ProclIre Cancell arie , vo l. r (1470.-1473 .) , fol. 4'-5 . Uporedi: 1. Baji 1988 , 144-146. 71 H. abanovi 1959 .. 128. 72 M. Vego 1957. , 124 . n Historijski arhiv Dubrovnik, Lamenla de Faris, vol. XXXVII (1456-1466.), fol. 74 S Baagi-Redcpai 1900 .. 19.

265 .

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

379

pseudonimom Sun'i. Kadaje Skender-beg za zasluge postao vezir s tri tuga i bio pozvan u Carigrad , poto po zakonu pae nisu mogli imati zijameta, Vesela Straa prela je na njegovog sina Musraj-bega 75 Zanimljivo je spomenuti da se prema Mustaj-begovoj oporuci desetina od Vesele Strae imala da upotrijebi za izdravanje damije koju je sagradio u Sarajevu (Skender-paina damija) 76 Srednjovjekovni grad Vesela Straa, prema do sada istraenim i utvrenim podacima, u jednom periodu srednjeg vijeka bila je vano trgovako sredite, ali i vano raskre trgovakih karavana. U njoj se odvijao buran privredni i trgovaki, ali i politiko-diplomatski ivot, Stoga se po svemu ovo gradsko naselje moe mjeriti sa slinim bosanskim srednjovjekovnim gradovima. Ovaj kratak prilog o historiji srednjovjekovnog grada Vesela Straa prikazuje i oslikava sve ono to treba da se zna o ovom vanom gradskom naselju. Meutim , vjerujemo da on moe biti podsticaj da se krene prema novim istraivakim zahvatima u brojnim arhivama (Dubrovnik, Zadar, Venecija, Rim) u kojima bi se moglo nai jo podataka o ovom zanimljivom mjestu. Bez posebnih pretenzija, ovaj pokuaj je imao osnovnu namjenu da se pretpostave pravci daljih istraivakih zahvata, ali i da se ustanovi dokle se stiglo u izuavanjima srednjovjekovne Vesele Strae do sada.

7.<
76

M, Karanovi 1938. , 83. D. Hamodovi, Prusac, s.a., 7,

380

SALIH JALlMAM

AL ANUBIH CBI GD! Glas SKA GZM SANU -

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo. Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Glas. Srpska kraljevska akademip, Beograd. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Srpska akademija nauka I umetnosti, Beograd.

P ANELI V. ATANASOVSKI J. BAJI

.

1988. 1979. 1988. 1962.

BASLER

Vesela Straa. AL, tom 2 (12.257),187. Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1988. Pad Bosne. Beograd, 1979. Otigoe kod Bugojna, zaviaj gosta Radina. Obeleja, br. 2, god. XVIII, Pritina, 1988. Gradomili Juraj. U: Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. II, Zagreb, MCMLXII, 445. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od 1463.-1850.). Sarajevo, 1900. Naselja Bosne i Hercegovine sa katolikim stanovnitvom. Katolike upe u Bosni i Hercegovini I nJIhove filijale od XII vijeka do danas. akovo, 1966. Steci centralne Bosne. Sarajevo, 1967. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Djela 47, CBI 2, ANUBIH, Sarajevo, 1974. Istorija srednjovekovne bosanske drave. Beograd, 1964. Historija Bosne. I knjiga, Posebna izdanja SKA CXXIX, knjiga 53, Beograd, 1940. Srebrnik kod Srebrenice. Glas SKA 161, 1934, 185-196. Trg Drijeva i okolina u srednjem veku. Godinjica Nikole upia XLVII, Beograd 1938., ] 09-147 (Izdanje upieve zadubine 80). Odluke vea Dubrovake republike. Knjiga J, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, SANU III odelenje. knjiga XV. Beograd, 1951.

SAFVET-BEG
BAAGI-REDEPAI 1900.

A. BENKOVI

1966.

. BELAGI I. BOJANOVSKI S. IRKOVI V OROVI

M.DINI

1967. 1974. 1964. 1940. 1934. 1938.

1951.

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRA;J:A

381

1978.

E. FERMENDIN

1892.

Zemlje hercega svetog Save. U: Srpske zemlje LI srednjem veku, istorijsko-geografske studije, Beograd , 1978. Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752. Zagreb, J 892. Albanski umjetnik Andrija Alei u SplilU l Rabu , Split. 1948. Dubrovaki i primorski graditelj i XllI-XV [ stoljea u Srbiji, Bosni i Hercegovini. Peristil 5 , Zagreb , 1962, 36-44. Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini . U: Radovi sa simpozijuma "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Zenica, 1973. , 147-199 . Uvod u ljetopis fra Nikole Lavanina. U: Ljetopis rra Nikole Lavanina, Sarajevo, 1981. , 5-27 . O svrt na knjigu dr. Pavo ivkovi " Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjevjekovnoj Bosni". GD! XXXIV, 1983., 165-168 . Ispravci i dopune "Bibliografiji objavljenih izvora i literature O srednjevjekovnoj Bosni " dr. Pave ivkovia. Bibliotekarstvo XX, Sarajevo, 1984 .. 94-1 OJ. Vranduk , grad i utvrda. Muzej grada Zenice, Zenica, 1990. Vranduk-kraljevski grad. Travnik, 1996. Ljetopis fra Nikole Lavanina. GZM XXVII, 1915 , sv. 1-2, 1-35 , sv. 3-4, 269-312. Kultura i bosanski franjevci. Svezak I, ([ototip izdanja iz 1912. godine), Sarajevo , 1990. Glasinac u srednjem vijeku. GZM IV , knjiga II, 1892., 99-101. Istorija Srba. Beograd , 1952. Trgovaki putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Zbornik Konstantina Jireeka , knjiga l, Posebna izdanja SKA, knjiga CCCXXV, Odeljenje drutvenih nauka, knjiga 33, Beograd , 1959.,205-304. Notes et extraits pour servir a I' histoire des croisades en XV" siecle . Tom II, Paris, 1899. Putopisi i istorijsko-etnografski radovi. Sarajevo , 1953. Istorijsko-etnografske cItice o upama Rami i Skoplju. GZM L, 1938 ., sv. 11,73-94.

e e

FISKOVI K. PRIJATELJ FISKOVI

1948 . 1962.

1973.

1. GAVRAN
S. JALIMAM

1981 . 1983.

1984.

1990. 1996. 1915. 1990. K. JlREEK 1892. 1952. 1959.

J. JELINI

N. JORGA [ F. JUKI M. KARANOVI

1899. 1953. 1938.

382 V. KLAI S. KONFORTI 1878. 1979.

SA LIH JALlMAM

V. KORA

1966.

D. KOVAEVI-KOJI 1961.

1965 . 1970.

1971. 1978. 1987. A. LUKi 1878.

. MAZALI

1942. 1951. 1953. 1954 . 1967.

E. PAALI

1960.

1. RUVARAC
V. SKARI

1890. 1985 .

Bosna. Podatci o zemljopi su i povijesti Bosne i Hercegovine. Zagreb, 1878. Naseljena mjesta u SR Bosni i Hercego vini sa teritorijalnim rasporedom odreenih drutvenih i privrednih djelatnosti-stanje I.I 1979. Osloboenje , Sarajevo, 1979. Trebinje, istorijski pregled J. Period do dolaska Turaka. Trebinje , Zaviajni muzej , 1966 . Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Nauno drutvo Bosne i Hercegov ine, Djela XX. knjiga XVIII, Saraje vo , 1961 . Zvornik (Zvon ik) u srednjem vijeku. GD! XVI, 1965. ( 1967.),19-3 5. O srednjovekovnom trgu na mestu dana njeg Sarajeva. Zbornik Fil. fak. u Beogradu (Spomenica Jorja Tadia ) XI - I, 1970 , 353-363. O naselju Drijeva i njihovom poloaju . GDI XXI-XXVII, 1976 .,29-36. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave . Sarajevo, 1978 . Fojnica u srednjem vijeku. U: Fojnica kroz vje kove, Fojnica-Sarajevo , J 987., 35-60. Neuste Besc hreibung und Volstandiges Orts-Iexico n von Bosnien und der Hercegovina. Verlag von Alois Hynek Buchhandler, Prag, 1878. Bora, bosan sk i dvor srednjeg vijeka . GZM LIII , 1941. (1942.), 3 1-94. Biograd -Prusac, stari bosa nski grad . GZM n. s. VI , 1951.,147- 189 . Stari grad Jajce (Novija arheoloka istraivanja). GZM n.s. VII , 1952.,5 9-100 . Visoki, bosanski grad srednjeg vijeka. GZM n. s. sV. A , IX, 1954., 227 -253 Leksikon umjetnika Bosne i Hercegovine. Sarajevo , 1967. Antika nase !ja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Zemalj sk i muzej . Posebna izdanja, Sarajevo. 1960. O priviJeijama kue Ohmuevia-Grguria. GZM lJ , knj . III, 1890. , 263 -267, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Izabrana djela, knjiga I, Sarajevo , 1985.

SREDNJO VJEKOVNI GRAD vESELA STRAA

383

H. ABANOVI

1959.

F. II

1902 . 1974 . 1914 .

G. KRIVANI L. THALLOCZY

Bosanski paaluk i uprav na podjeja. Nauno drutvo Bosne i Hercegovine , Djela XIV , OdjeJjene istorij sko-filolokih nauka 10, Sarajevo, 1959. Vojvoda Hrvoje Vuki Hrv at ini i njegovo doba (1350-1416.). Zagreb, 1 .902. Putevi u srednjevekovnoj Srbiji. Beograd, 1974. Studien zur Geschich te Bosni e ns und Serbiens lm Mittelalter, Mi.inchcn-Leipzig, 1914. Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1570. Zagreb, troak i naklada Kr. Hrv. Slav-dalm. Zemaljske vlade, 1916. Busovaa. Sarajevo, Skuptina optine Busovaa i LIK, 1971. Brtanik u srednjem vijeku . GDI XXI-XXVII , 1976 , 37-50. Trg Drijeva u srednjem vijeku. Sarajevo , 1987. Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Sarajevo, 1957. Postanak srednjovjekovne bosanske drave. Sarajevo, , 982. Rodoslovlje porodice Ohmuevia , plemenite gospode bosanske. GZM XVI, 3, 1904 .,367-374. Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovj e kovnoj Bosni. Zaviajni muzej Travnik-Sarajevo, 1982.

L. THALLOCZY M. SUFFLAY

1916.

S. TIHI
. TOI

1971. 1976. 1987 . 1957 . '9 82.

M.VEGO

V. VULETI
VUKASOVI

1904. 1982.

P. IVKOVI

384

SALIH JALlMAM

THE \[l:DIE\'.-\L TO\\~ OF \'LSEL-\ STR.-\Z.-\ (_ \ C00:TIUBCTI00 TO THE STUDY)

SC~L\ l-\RY

The number of bibliographical units about Vesela Straa is very mode st. Even when mentioned in various papers and studies, it is only marginally touched upon mainly based ,h on historical so urces from the first half of the IS century. The author of this paper has, in addition to e laborati on of the existing results, also discussed lhe results of his own recent researc h performed in the archives of Zad ar, Split and Dubrovnik. Thi s area gravitatcd more towards the area of central Dalmati a, i.e. the cities of Split and Zadar whose resources since recently attract more attention of hi storian s. Alth ough the Usko plje area is very fertil e, rich in ore and very important for transport as a transit arca, il has been but poorl y ex plored Crom the arch aeo logical aspect. As for the archaeological site Vesela Straa it se lf, there are almost no data about it except for thc historica l so urces from the 14'h and I Stil century . In anci e nt times , important roads passed in vi cinity of Vesela Straa, the main road Salona-Argentaria and its side roads from western and central Bosnia. In the Middl e Ages. especially around the middle of the l S' h centur y the communi cati o n routes near Vesela Straa that served as roundabout road s, gained in importa nce. The first hi stor ical referral to Vese la Straa related to th e existence of the Francisca n monastery and church, is unreliab1e and is pl aced in lhe beg inning of the IS 'h century. II seems that the monastery was demo lished between 1414 and 1437 during the Ottoman raid s. The re main s of the church had als o probabJy still existed in the 14'11 century. The first more reliabl e record about Vesela Straa dates back from 14[4, but more informalion about the forti fication and the town parts outside the fort i ficati on walls is re lated to prominent activity of merc hant s from Dalmatian towns since thi s created a roundabou t road to ward s ccn u'al Bosni a at times of local wars, part icularly frequently ca used by militant Herz.eg Stephen Vuk i Kosa a. It ap pears th at he controll ed a part of the Uskoplj e parish . The par ish itself was on the terri tor y rul ed over by Bosnia n king s. In 1450, it is from Vese la Straa that King Stephen Toma writes a letter to Venetian authoriti es. In a certain incident with Dubrovnik merchants in [456 , the king's high officials are mentioned as witnesses of the incident. The auth or of this paper has recently, whil e going through the doc uments in Zadar and Splil archives, found names of a number of inhabitants of Vesela Straa that were invol ved in trade with these towns, as well as the town of Dubrovnik. The name of Juraj Grad o mili , a Bosnia n from thi s town th at studied sto nemason trad e at And rija Ale i. added another piece 10 our image of deve lopment of Vesela Straa. We assume that he et urncd to Bos ni a and co ntinued to work o n forti ficat ions and palaces as a ma ster stuI nemason . All these data, although still small in number, serve as indications of an important development o f the town co re of Vese la Straa and its parts outside the fortification walls . Archaeological excavation would surely give a significant conu'ibution toward s justification of suc h co nclusion .

SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAA

385

In the second half of the 15'h century, the life in the Uskoplje parish is under a strong influence of pretens ion s of the Kosaa rulers and their mutual combats , as well as the Ottoman advance and their final preparations to occupy Bosnia and advance towards north, that is towards Jajce, the royal town and the later centre of the Jajce banovina. lt seems that the Ottoman army eventually occupied Vesela Straa in 1478. The summary and analysis of the existing research results brings us to the conclusion that during certain period in the Middle Ages, Vesela Straa represented an important strategic fortifi cation and urban settlement wherein intensive economic, trade, and at the same time political and diplomatic activity took place. Development of this settlement could be compared to similar important Bosn ian medieval towns. lt is also one of the objectives of this paper to determine the o rientation for further research in archives of Dubrovnik, Zadar, Venice and Rome , as well as the research in the field.

UDK 7.033.5 (497 .6 Visoko) "13114"

Nataa AHINOVI Struni rad

NOVI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU VISOKI

U kratkom prilogu prezen tirani su slu ajni nalazi otkriveni tokom rata, 1994 . godine na srednjovjekovnom gradu Visoki u Visokom. Radi se o fragmentima arhitektonske plastike koji posjeduju formalne odlike gotikog stila. Oni su jo jedna potvrda, pored ve obj avljenih nalaza sa Bobovca i Kraljeve Sutjeske, da se takvi nalazi mogu oekivati na mnogobroJnim bosanskohercegovakim gradovima XIV i XV vijeka.

UVOD
Tokom rata 1992.-1995 . godine, prilikom izvoenja zemljanih radova unutar kamenih ostataka srednjovjekovnog grada Visoki , sluajno su pronaeni, na dubini od oko jednog metra ispod dananjeg ni voa terena, fragmenti arhitektonske plastike. Ostaci utvrenog grada nalaze se na vrhu brda Visoice (Grad), koji domini.ra velikim podrujem u okviru najue Bosne. ' U njegovom podnoju i u nizini, uz rijeku Fojnicu razvilo se podgrae Podvisoki , iji ekonomski razvoj oznaava gradnja vladarskog dvora 2 krajem XIV, a najvei uspon doivljava tokom prve tri decenij e XV vijeka Grad Visoki je jedna od starijih utvrda u Bosni i Hercegovini. U historijskim izvorima se prvi put spominje 1355. godine] Prema historijskim podacima na gradu je barem povremeno bila vladarska rezidencija (sigurni podaci: od vremena bana Stjepana II Kotromania do kralja Ostoje i djelomino Tvrtka II), tj. okvirno od druge etvrtine XIV do tree decenije XV vijeka. Od kraja XIV do 40-tih godina XV vijeka, prema historij skim izvorima na gradu je bilo stalno sjedite "velikog kneza bosanskog,,4 Oblik i veliina utvrde kao i odbrambenog objekta pokazuje da se grad Visoki , u svojoj dugoj i politiki znaajnoj historiji nije razvio u utvrdu veeg vojno-stratekog znaaja.
PAndeli 1984. , 159, J 84. D. Kovaevi-Koji 1978. , 63-71. O mogunosti podizanja tvrave jo u XIII vijeku: P. Aneli 1984. , 1.59, 182. O zn a aju i ulozi "velikog kneza bosanskog" kao i o njegovoj pripadnosti visokom bosanskom plemstvu vidi P. Andeli 1984. , 184.

NOVI NA LAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU VISOKI

387

Po

veliini

znaaju

to je grad

politiki

centar, unutar

ijih

se zidova nalazi voj no i ino v

ni ka nase lj e, a ispod kojih se po pravilu poi nje razvijati podgrae . '

Sadanje stanj e utvrenog grada Visoki predstavljaju ostaci devastirane kamene struktu re vi dlj ive, ali naruene op late zidova i ostac i zapadne kule , perimelralnih zidova, te mase nekog objekta u jug oistonom dijelu i jezgre zida koji se spu ta niz sjeveroisto nu padinu brda. Prema rekog nosci ranjim a oke Mazalia, ijim pod ac ima danas jedino ras polaemo, iz pedesetih god ina ovog vijeka "ruevine grada su skoro sasv im zara s le u ze mlju " i[i su "su rvane do 7.adnje granice ,,6 Zido vi su graeni od lokalnog vapnenca , vezani malterom vrlo loeg kvalite ta to je prou zrokovalo nj ihovo veliko o tee nj e. Grad se podunom osom pru a u smjeru jug-sjever u duini od oko 60 metara . irina mu varira izme u 15 i 20 metara. U junoj polovini grada su uperimetralne :>.idove ukloplj ene dvije poluuvuene kule. Zid izmeu njih kao i njegov produetak u junoj treini unutar pcrimetrainih zidova je hipotetia n (sl. 1) 7
,
'.

\\\ \ \1 1\1 li
,

) ,'

I 1

\I
j

,J "

r:-_ _ -'il.

.)

- --

SL l - Osnova grada Visoki prema Mazaliu (GZM Bil-L n.s. A. XV IIL Sarajevo, 1963) i pretpostav ljena pozi cija iskopa, 1994. godine Zaras lost terena, stanje ouvanosti ka menih ostataka grada, kao i ratni uslo vi ni su dozvo lili tano lociranj e zemljanih radova uraenih u lj eto [994. godine (s J. 1) 8 Tom priliPAndeli 1963 , 187. (, . Mazali 1954.. 243, 247. Iako je teren samo rekognosciran, rad oke Mazali a je vrl o pou z-

dan . Kako novih podataka do danas nema, moemo se s obzirom na pouzdanost nj egov ih opsel'vacija osloniti na dati opis grada. 7 . Mazali 1954.,244, sl. 3 i 4 ; PAndeli 1984., 167 . x Na sl. l. od red ili smo prib li nu lokaciju iskopa.

388

NATAA AHI NOVIC

kom napravljena su dva iskopa: prvi oko II m2 . a drugi oko 53 m"' U veem iskopu su sa zemUom i srednjovjekovnim graevinskim utom izbaeni fragmenti arhitektonske plastike. Tek tada je nalaz prijavljen strunjacima koji su izali na teren i dalje pratili radove , uz krae prekide od 25.06. do 0307 1994. godine. Jednu stranu v e eg iskopa s ai njavao Je plat srednjovjekovnog zida otkrivenog u duini od 10 m (to ne znai da je to njegova kompletna duina). Zid se pojavio na dubini od 0 , I S do 0,50 nA ispod povrine. a njegova ustanovljena visina se kree od 0,90 do 1,50 m. TemeUi zida su leali na zdravici . Tom prilikom naeni su ostaci arhitektonske plastike, najvjerovatnije uz te melje zida. na dubini od oko 1,15 m.

1.

Zavrni dio lunete portala, dimenzija 143x75 cm, klesan od ukastog, sitnozrnog kamena pjeara (muljike). Izveden je iz dva dijela (desni 65 x73 cm, lijevi 73x70 cm) sa blago izdiferenciranom profilacijom u dva nivoa - dekorativno polje i rebro konkavno - konveksne profilacije, koje se uklapa u masu okvira [unete u obliku prelomljenog luka. Na spoju vertikalnih i horizontalnih ivica ovih dijelova nalazi se dio tloralnog motiva pasje rue (sl. 2).

SI. 2 - I.

Dervovi

2.

3.

Fragment lunete portala, dimenzija 73 x74 x32,5 cm, klesan od ukastog sitnozrnog Raspoznaje se dio dekorativnog polja sa fragmentarno ouvanim floralnim motivom, iz.vedenim u p/itkom reljefu visine 1- J ,5 CI1L LJ profilaciji su izdiferencirana dva nivoa: fragmentarno ouvanog dekorativnog polja i okvira . Konkavno - konveksna profilacija rebra povezuje ova dva nivoa (sl. 3). Fragment dekoriranog polja lunele, dimenzija 50 x2 l (2S) cm. Klesan je od ukastog kamena pjeara. Dekorativni flora/ni mOliv, loziGl. isklesan u plil\.o rn reljefu je fragmentarno ouvan (sl. 4).
pjeara.

NOVI NALAZI Ni, SR ED1\ JOVJEKOVNOM GRADU VISOKI

389
pjeara.

4.

Fragment poUa lunete, dimenzija 30x 18 cm, klesan od ukastog, sitnozrnog FIoraini motiv je izveden u plitkom reljefu, visine 1-1,5 cm (sl. 5).

Sl. 3 - I.

Den'ovi

5.

6.

Fragment dekoriranog polja lunete, dimenzija 2Sx9x 18 cm. Klesan je od ukastog sitnozrnog kamena pjeara. Dekorativni, fIoraIni motiv izveden je u plitkom reljefu, visine 1-1,5 cm (sl. 6). Fragment arhivolte lunctc, dimenzija 4Sx20x9 cm, klesan od ukastog kamena pjeara (sJ. 7)

SI. 4 - I. 7.

Dervovi

Fragment dovratnika, dimenzija S3x27(33)x27 cm. Klesan je od sitnozrnog kamena pjeara. Fino obraena strana ima du ivice profilisani lijeb, ouvanih dimenzija 38x4-8 cm. Pri dnu fragmenta je pl itko ugraviran natpis pisan bosanicom, ij i tekst ovom prilikom nije proitan (sl. 8).

390

NATAS A A HI NO V IC

8.

Fragment dovratnika portala. dimenzija S7x40x24 cm. Na o braenoj strani su urezane preds tave konjanika. Figure su korektno izvedene sa prepoznatljivim detaljima ratnik e opreme i odjee. Paralelno sa likovnim prikazima je urezan natpis pisan bosanicom, koji nij e proitan (sl. 9).

SL 5_ _--' L
Dervovi

ZA KLTC(~~ K

Na os novu prvih opservacij a moe se zakljuiti da opisani fragmenti arhitektonske plastike naeni na gradu Visoki, predstavljaju dijel ove portala, lj. lunete i dovratnika. Oni su

SL 6 - L

Dervovi

rad vjetog maj stora - klesara. Floraini moti v, kO JI se nalazi na v eem broju fragmenata, naj s li niji je li stovima pasje rue (Rosa c(Ill i na L. Fam. Rosaceae). Izraen j e u plitkom

NOVI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU VISOKI

391

reljefu. Odlikuje se naturalizmom i punoom forme. Da ovakvi primjeri nisu usamljeni, potvruju predstave listova hrasta i cvijeta ika na dekorativnoj plastici kraljevske palate i

SI. 7 - I.

Dervovi

sepulkralnoj plastici iz grobne kapele na Bobovcu (lozica paviti sa cvjetovima). Koliko se moe naslutiti iz naenih dijelova, kopozicionu emu dekorativnog polja lunete formirali su listovi pasje rue rasporeeni u obliku lozice (sl. 2-6). Na jednom od ouvanih

SI. 8 - I.

Dervovi

dijelova dovratnika nalaze se prikazi konjanika uz koje je fragmentarno ouvan natpis bosanicom. Predstave konjanika, iako ematizirane, faktografski su korektno uraene.

392

NATAA AH fNOVIC

Raspoznaju se detalj i odjee i oruja. Konji su prikazani u pokretu, bez naglaenih detalja opreme (sl. 9).

Sl. 9 - I.

Der vov i

Ovi ulom ci piastike pripadaju jo uvijek rijetkim nalazima sa utvrenih gradova u Bosni i Hercegovini , sa izuzetkom Bobovca i Kralj eve Sutjeske, te je njihova pojava vrlo dragocJena. Pomenuti nalaz je dokazao ono to se nasluivalo, da su srednjovjekovni utvreni gradovi , ili barem neki njihovi dijelovi, kod nas bili opremljeni arhitektonskom plastikom . Kako stilski pripadaju periodu gotike , znaajni su i za utvrivanj e blie hronoloke determinacije ut v renog grada Vi soki . Takoer ovi najnoviji nalazi, uz ulogu i z naaj grada Visoki , kao i njegove blie okoline u histor iji srednjovj ekovne Bosne , potvruju opravdanost realizacije sistematskog arheolokog istraivanja ovog lokaliteta. Takav pristup omo g uio bi i njegovu adekvatnu kulturno-historijsku valori zaciju .

NOVI NALAZI NA SREDNJOVJEKOVNOM GRADU VISOKI

393

UTERATURA
P. ANELI

1963.

1984.
D. KOV AEVI KOJI
. MAZALI

Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni - Prilog topografiji naselja. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (dave: GZM), n.s. A, XVIII, Sarajevo, 1963. , 179-194. Doba srednjovjekovne bosanske drave . U: Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko, 1984., 103-309. Gradska nase/ja srednjovjekovne bosanske drave. Sarajevo, 1978 . Visoki - bosanski grad srednjeg vijeka. GZM, n.s. A, IX. 1954.,227-253.

1978 . 1954.

394

NATAA AHINOVIe

NEW FINDS IN THE r-..fEDIE\'.-\L TO\X1N OF VISOKl

SU~L\L-\RY

On the Grad hill (Visoica) overlooking the Visoko Field to the southwest from the prese nt urban centre of the town of Visoko , there are remains of medieval fortified town Visoki. The time of its construction can not be established with certainty. In addition to its military , i.e . defence function, it was also the place of residence of Bosnian ru!ers and the residence of the great knez 9 of Bosnia. It was first mentioned in 1355 jn the Charter of Ban Tvrtko. From the half of the 14'h and until the haI f of the 15 'h century, it was one of the most famous fortified towns controlled by Bosnian kings, with developed town parts outside the fortification walls and one of the biggest trade centres of medieval Bosnia. The fortified town of Visoki has not been systematically explored. Its remains had about 50 years ago already suffered big damage, and they are today completely forsaken . Contributing to its state of dilapidation was inter alia the shelling, especialJy intensive in the period 1993-1995 during the aggression against Bosnia and Herzegovina. This caused great damage of the surface layer on many spots and on the remains of the fortification walls. In the summer of 1994, during the excavation at the site, the archaeologists discovered architectonic plastic fragments, that is doorposts and lunette of a small ponal. Preserved on them are detail s of relief decoration done in the Gothic style . The menti o ned archaeological finds have largely contributed to and c hanged the existing knowledge about this important medieval fortification. They are important for the analysis of the architectonic structure of the fortification and for its chronological determination. They document the presence of Gothic style architectonic plastics in the artistic outfit of some buildings within the fortification and connect it to the medieval cultural domain of central Bosnia together with Bobovac, Kraljeva Sutjeska and Mile. Given the role and importance of the fortified town of Visoki and its surrounding in the hi story of medieval Bosnia, we could state that these newest finds only provide an ever greater justification for the realisation of systematic archaeological excavation at this site. The researc h results would add missing pieces to our notion s of historical circumstances and manifestations of the mentioned cultural d omain, and at the sa me time contribute to the adequate c ultural and historic valorisation of the fortified town complex.

Knez - a member of the feudal nobility in 80sma; roughly equivalent to baron (translator)

UDK 70253

Esad VESKOV1 Akademski kon zervator - specijalist Struni rad

PROBLEMI ODRAVANJA I ZATITE KAMENIH SPOMENIKA NA OTVORENOM PROSTORU

U Botanikom vrtu i u prostoru ispred Zemaljskog mu zeja nalazi se ve i broj srednjovjekovnih kamenih spomenika - steaka . Radi se o reprezentativnim spomenicima, koji su sa r az li itih lokaliteta Bosne i Hercegovine izmjeteni i postavljeni u ambijentalni prostor Muzeja. Naalost, posljednjih decenija primjetno je ubrzano propadanje ovih spomenika. Oteenja se najee mani fes tuju u ljuspanju, pojavi novih i irenju starih pukotina inaprslina, te korastom raspadanju kamena. Na taj nain kod odree nog broja stea ka ve je dolo do djeliminog odvajanja veih ili manjih dij elova kamena. Povrine kamena su takoder ZI1arno oteene r az liitim procesima korozije i biougroenja.

FAKTOR! KOJI UZROKUJU PROMJENE

A KAMENU

Nij e sporno da je kamen od koga su izraeni nadgrobni spomenici tokom proteklih vjekova pretrpio znatne promjene. Vre menska trajnost kame na podrazumU eva i njegovu trajnost prema razliitim fizikim ili hemijskim uticajima sredine u kojoj se nalazi. Ako se svemu tome dodaju i oteenja koja su nastala kao posljedica ratnih dejstava, onda taj proces biva dodatno usloen : Razaranje tokom vremena treba shvatiti kao zbir kompleksnih uticaja hemUskih i fizikih faktora koji ugroavaju kamen. U v e ini sluajeva gotovo je nemogue precizno odredit i udio djelo vanja pojedinih faktora u procesu razaranja. Fizika degradacija pospjeuj e hemijsko razaranje zato to poveava napadnutu povri nu i olakava pri stup vodi, vazduhu i drugim agensima. Pored klasi n ih vidova razaranja kamena, znaajno je naglasiti da je vei broj steaka napadnut biohemijskim djelovanjem biljaka (liajeva i mahovine). Svojom ivotnom aktivno u biljke proizvode ugljeninu, azotnu, sumpornu i neke druge slabije ki se line . Njiho vi m tetnim dejstv ima otvara se put drugim agensima razaranja, a svojim prisu stvom spreavaju brzo i potrebno isuivanje kamena te pospjeuju zad ravanj e vlage. Poznato je da svje kamen nije nikada predmet djelovanja biljnog svijeta.
U toku ratnih razaranja
raz li itih n a j ve i dio ovih spomenika bio je izloen direktnim dejstvima iz streljiva. samo manji dio njih u odreenom perio du bioje za ti en. Tako za pos l.iedicu imamo oteenja kao rezultat ratnih razaranj a.

396

ESAD VESKOV I('

Pojava liajeva i mahovine ukazuje na naglaeno vlane uslove i ozbiljan proces degradacije. Potrebno je istai da svi steei nisu izraeni od iste vrste kamena, to $ \ akako utJ e na obnn i brzinu transformacije kamena. e ke od tizikih ka ra kte ri ~ t ika kamena (upijanje vode, poroznost, gustoa) veoma su znaajne za vremensku postojanost, a posebn o postojanost prema mrazu. Razaranje kamena u principu uslo vljava neotpornost kamena na uticaj sredine.

Sl. I Oteenja kamenih spomenika koja su posljedica ratnih razaranja - Foto: E. Cesovi Svaki od pojedinih faktora koji utie na razaranje kamena, bilo da se radi o fizikim, hemijskim ili nekim od pasivnih faktora, razliito se manifestuje u promjeni tog kamena. Meutim slinost i sudejstvo tih faktora koji izazivaju odredene promjene u nekim slua jevima oteavaju odreivanje stvarnog uzronika propadanja kamena.

PR, ll\jE J l.5'CE:.:\jE KA\fb\' [}-[ JPOiHESIK l

bilo kakvih mjera zatite neophodno je utvrditi pravo stanje i stepen otesvakog kamenog spomenika, to je neophodan preduslov za ocjenu i izbor naina zatite kamena . Jedna od bitnih mjera preventivne zatite je ienje i pranje kamenih povrina kada to potreba nalae kako bi se uklonili tetni agensi koji II najveoj rr~eri uzrokuju propadanje kamena. ienje i odravanje kamenih spomenika novijeg je datuma. Iako ne postoje opepri hvaene metode ienja za odreene vrste kamena, ienje se moe izvoditi na brojne naine, npr. pranje toplom vodom i parom, abrazivnim vazdunim mlazom, hemijskim sredstvima i drugim metodama te mehanikim ienjem. Izbor metoda zavisi prve nstv ',
enja

Prije

provoenja

PROBLEM I ODRZA VANJA I ZATJTE KAMENIH SPOMENlKA ..

397

no od stanja kame na tj. njego vog stepena oteenosti i korozi vnih produkata kojima je izloen. ' U s luaju kada se radi o kamenim spomenicima sa vrlo bogatim deko ra tivnim ukrasi ma, nije preporuljivo primjenjivati neke oblike mehanik og abrazivnog ienja. To znai da rjeenje treba trai ti u primjeni provjerenih hemijskih preparata ija je glavna odlika da ni u kom sluaju ne smiju tetno djelovati na kamene povrine koje se na taj nain tretiraju.

SI. 2

Sl. 2 i 3 - Probno ienje kamenih spomenika koji su ugroeni razliitim korozionim produk tima - Foto: E. Ce sovi

Vrlo es ta propratna pojava pri ie nju i pranju kamenih spomenika hemijskim sredstvima je akti\'iranje topi v ih soJi na povrini kamena. Za njiho vo uklanjanj e nekada nije dovoljno samo dobro ispiranle . ve j dodatna ekstrakcija tj. iso Uavanje. Dobri rezultati se postiu upotrebom papimatih pulpi. Najvei nedostatak ovog procesa Je to on moe dugo trajati s obzirom nn ve liinu kamenih povrina.
U periodu august-se ptembar, 1999. godine izvre no je ienje i pranje svih kamenih spomen ika koj i se nalaze u Botanikom vrtu i prosto ru ispred Muzeja. Pranje i ienje je vreno prvi put nakon vie od deset godina. U procesu uklanjanja bioagensa koriteni su fun gicidi . Tamo gdje su naslage mahovina i liajeva bile vee, vreno Je mehaniko ie nje. U uklanjanju ostalih korozivnih produkat a upotrebljavani su rastvori oksaIne i fosforne kiseline, amonijakove vode i ace tona. Nakon ovih za hvata spomenici su u vie navrata ispir8Jli vodom.

398

ESAD VESKOVIC

KONSOUDACIJA KLJMEl\iIH PO VRSIK 4

Prisustvo pukotina, krunjenje , ljuspanje i korasto raspadanje kamena su pojave koje su u velikoj mjeri prisutne na kamenim spomenicima, a naro ito se odnosi na kamen krenjak . Posljedica je to dejstava vode i leda, esto i kapilarne vlage koja kapilarnom elevacijom topivih soli iz tla kristalizacijskim priti skom razara kamen . Ove pojave vremenom sve vie ugroavaju kamene povrine, ostavljajui na spomenicima vrlo upadljiva i runa
oteenja.

SL 4

Sl. 5

SI. 4 i 5 - Prikazuje prisustvo pukotina , prslina, kao i dotrajale stare plombe koje su postavljene u nekom ranijem konzervatorskom postupku - Foto : E. Cesovi

Za konsolidaciju kamenih povrina koje su ugroene ovakvim pojavama u praksi konzervacije koriste se razliite metode, koje su se pokazale manje ili vie uspjene. Zavisi

PROBLEMI ODRAVANJA J ZATITE KAMENIH SPOMEN[K.A ..

399

to od vie faktora, naina primjene i odnosa prema drugim mjerama zatite koje se primjenjuju u konzervatorskim zahvatima. Danas se u tu svrhu najvie upotrebljavaju konsolidanti na bazi epoksi smola, mada jo iz upotrebe nisu potisnuti i neki prirodni materijali."

POVRINSKA ZATITA KAMENA

Nakon konsolidacije oteenih kamenih povrina koje se manifestuju uljuskanju, krllnjenju i korastom raspadanju, slijedea faza u postupku konzervacije na kamenim spomenicima je nj ihova povrinska zatita. U praksi se pokazalo ukoliko se primijeni ovakav oblik zatite, a koj i esto nosi i neke negativne efekte da treba obratiti posebnu panju na nekoliko faktora. Zatitno sredstvo ne smije u potpunosti zaustaviti disanje kamena tj. mora biti propusno na vodenu paru. Nepropustivo zahvatanje jezgra kamena bi dodatno ubrzalo propadanje kamena. Zatitni sloj isto tako ne smije mijenjati fizikalna svojstva povrine kamena ili spomenika. U praksi konzervacije poznat je veliki broj sredstava koja su se upotrebljavala za zatitu kamenih spomenika, poevi od krene i baritne vode, voskova, parafina, fiuata itd. Sva ta sredstva pokazala su svoje velike nedostatke. Danas su u upotrebi u najveoj mjeri silikonske otopine. Vrijeme e ipak pokazati njihovu valjanost.

UTERATURA
N. S. BAERS 1984. L' evaluation des risques appliquee a la determination des limites de toxicite des solvants. U: Adhesifs et consolidants, X Congres International, Paris 2.-7. Septembre 1984, Paris, 1984, 29-33. II problema de\la vegetazione infestante nelle aree arheologiche. U: The Conservation of Stone. Proceeding of the International Symposium, Bologna, June 19-21 1975, Bologna, 1976, 191-204. Conservation in field archaeology, London 1970. Konzerviranje i restauriranje muzejskih zbir.ki, Zagreb, 1984. Nove metode konzervacije muzejskih zbirki. Kamen. U: Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta. Muzejs.ki dokumentacioni centar, Zagreb, 1974.,53-60. Mechanismus of Biologically Induced Damage of Stone Materials. U: Biodeterioration of Cultural Property. Proceedings of the International conference, February 20-25 1989, Lucknow, 1991,249-259.

A. BETTINI, A. VILLA

1976.

E. A. DOWMAN M. V. FARMAKOVSKI

1970. 1984. 1974.

L. LOSOS

V. K. SAXENA K. 1. JAIN, T. SINGH

1991.

Nakon pranja i ienja kamenih spomenika u radionikim prostorima Zemaljskog muzeja vrene su probe sa materijalima koji e se upotrebljavati u procesu konsolidacije oteenih kamenih povrina. Probe su vrene sa sredstvima na bazi epoxi i poliester i akrilnih smola. Nakon to se dobiju eljeni rezultati, realizirat e se i ova faza u procesu zatite ovih kamenih spomenika.

400

ESAD VESKOVIC

PROBLEi\{S OF PRESER \'.'1 TION :\ND CONSERV,HION OF STONE ~[ONU2v[ENTS IN THE OPEN
SUIvITvL'1RY

This paper discusses the problems of preservation and conservation of stone monuments situated in the open. The discussed monuments are made of variety of limestones. The rapid dilapidation of these monuments is easily observed during the past few decades. It is effected by various factors representing a combination of complex physicaJ and chemical influences damaging the stone. In majority of cases it is difficult to establish the ratio of influence of various factors on dilapidation process given that physical degradation effects further chemical disintegration since it extends the affected area and enables easier access of water, air pollution and other agents, especially biohazardous ones. In order to ensure successful preservation and conservation of the monuments in the open, it is necessary to apply various measures of prevention and practical conservation interventions. The conservation practice comprises di verse methods used for this purpose. With time , they proved to be more or less successful. In order to achieve optimal results in this field it is nece~sary to continuously improve and test these methods so that the measures would in no way produce negative effects. It is important to emphasise that all substances and means used in the process of preservation of stone monuments must not in any way affect the stone or change its physical quality.

BIBLIOGRAFIJE I OSVRTI

UDK 013,3

Andrea DAUTOVI Olga LALEVI

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

(1988. - 2000.)
U okviru izdavake djelatnosti Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je objavljivao radove svoj ih strunjaka i saradnika iz oblasti arheologije u asopisima Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuseums, i posebnim izdanjima. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine je prva i najstarUa nauna publikacUa u Bosni i Hercegovini, Prvi broj je tampan 1889. godine, sa naunim saoptenjima iz oblasti arheologije, historije, numizmatike, etnografije, geologije, botanike i zoologije, U periodu od 1889, do 1943. godine tampana su 54 broja (l-LIV) u okviru Stare serije Glasnika. U okviru Nove serije, ije tampanje poinje 1946, godine, objavljena su ukupno 93 sveska (113 brojeva), Arheoloki radovi u okviru Nove serije objavljivani su u zajednikoj svesci do broja VIII (1953,), kada se izdvajaju kao posebna serija Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine - Arheologija, Do 1995, godine objavljeno je 46 brojeva (osam svezaka objavljeno je kao dvobroj) Nove serije Arheologije. Glasnik Zemaljskog muzeja je kontinuirano izlazio od prvog broja 1889. godine, pa sve do 1990, godine, kada se zbog agresUe i rata po prvi put dugogodinja tradicija izdavake djelatnosti Muzeja prekida do 1996" kadaje objavljena zajednika sveska (Arheo logU a 47; EtnologUa 47; Prirodne nauke 3])1, U jubilarnom Glasniku Zemaljskog muzeja Nova serija Arheologija, sveska XXXIV - 1979, (devedeset godina GZM), objavljenje Pregled sadraja sveske ArheologUa 1953,-1978. godina 2 U Spomenici JOD godina Zemaljskog muzeja objavljenje pregled sadraja Glasnika Zemaljskog muzeja Nova serija Arheologija sveska 9-41142 3 .
I

Broj 46 sveske za arheologiju i broj 46 sveske za etnologiju nije tampan, jer su materijali pripremljeni za tampu izgorjeli u tampariji Osloboenja, Dobrila Bokan: Pregled sadraja Glasnika Zemaljskog muzeja Arheologija, 1953,-1978, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija Nova serija, sveska XXX1VIl979" Sarajevo, 1980,,249-270, Smilja Ljubii: Pregled izdavake djelatnosti, Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888,-1988., Sarajevo, 1988,,463-472,

404

ANDREA DAUTOVI. OLGA LALEVI

Drugi znaajan asopis u izdanju Zemaljskog muzeja je Wissenschaftliche Milleilungen des Bosl1isch-Herzegowinischen Landesmuseums , koji takoer ima dvije serije, staru (1893.-1916.) i novu (197J.-2000f U staroj seriji je izalo 13 brojeva, a u novoj (Heft A-Archaologie) 7 brojeva. U periodu od 1988.-2000. u okviru posebnih izdanja, tampani su: Arheoloki leksikon BiH, Pod kod Bugojna. Naselje bronzanog i eljeznog doba u centralnoj Bosni. Sveska I: Rano bronzano doba, autora dr. Borivoja ovia i radovi sa Meunarodnog simpoz.Ua Bosna i Hercegovina u cokovima istorijskih i kulturnih kretanja LI jugoistonoj Evropi , odranog prilikom obiljeavanja stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

PREGLED RADOVA:

GLASNIK ZEMA USKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU ARHEOLOGIJA NOVA SERIJA SVESKA 42143 (1987.11988.), SARAJEVO 1989. IN lvlEMORlA.L\Il
I. PaJ'kva!in, V eljko Gojko Kraljevi , 1-3. 2. Miletzi'. Nada: Milo Tadi, 5-6. 3. ovi/o Bonvo/ julijana Sunik, 7-8.

NAUNI I STRU T 1 LANCI

KuJund:{j/, Zi!ka Gigia peina - paleolitska stanica kod Resanovaca, 9-16. Resume. Oree', Petar: Prapovijesna kamena statueta (7) iz Mostarskih Vrata kod Ljubukog, 17-20 + tbl. I-II. Zusammenfassung. 6. KosorzI; Mt/ica: Rezultati istraivanja humki kod Foe i Viegrada, 23-34. Zusammenfassung. 7. iVJar!./an, BoJ'ko: Grobni nalazi iz Graca kod Neuma, 35-59. Resume. 8. M arijan, Boko: Protohistorijski nalazi s Gradine u Prenju kod Stoca, 61-71. Resume. 9. ManJelll, Boko: Staklene posudice iz Grke u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine (Sarajevo), 73-82. Resume. 10. ( 'remoimk, ltma: Rimsko utvrenje na Gradini u Biogracima kod Litice. 83-128. Zusammenfassung.

4. 5.

U novoj seriji se tampaju zasebne sveske za arheologiju (Heft A), etnologiju (Hefc 8) i prirodne nauke (Heft Cl

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMAUSKOG MUZEJA.. .

405

II. Penja, Da/ko: Nalazi rimskog novca iz Banjaluke, 129-142. Summary. 12. Glaval, Tihomir. Nekropola knezova Nikolia u Vranjevu Selu kod Neuma, 143-164. Res ume. 13. Fekeza, Udi/a: Arheoloka istraivanja srednjovekovnog grada i crkve u selu Gradac kod Hadia, 165-187. Zusammenfassung. 14. Dimztrj;evlc; Branka: Analiza proporcija tlocrta crkve u Gracu kod Hadia , 189-190.

GLASNIK ZEMAUSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU ARHEOLOGIJA NOVA SERIJA SVESKA 44 (1989.), SARAJEVO 1989.
NAUNI lAiVO
IS. Whallotl, Robert: The Paleolithic Site of Badanj: Recent Excavations and Results of Analysis , 7-20. Rezime. 16. IVI/undlc; Zi/ka: Gravure na stijeni i gravirani ukrasi na upotrebnim predmetima Badanj i Peina pod lipom, 21-38. Resume . 17. iVlarjjanovz.; Brtll7islav: Kasna butmirska kultura u eneolitu, 39-60. Resume. 18 . Covi,; BorivoJ: Posuka kultura, 61-127. Zusammenfassung. 19. Kosori!', Milim: Naselje i humke na Borak-brdu kod Gorada, 129-151. Zusammenfassung. 20. iViar/janovi.; i vana: Kult kapitolijske trijade u unutranjosti rimske provincije Dalmacije, 153-174. Zusammenfassung. 21. Mileti.; jVada: Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini - komparativna razmatranja, 175-200. Zusammenfassung. 22. Benac, Alo/z. O problematici srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, 201-208. Resume. 23. Fekea, Lidija: Keramike posude u grobovima ranoslovenskog perioda ranog srednjeg veka na teritoriji Bosne i Hercegovine, 209-231. Zusammenfas sung. 24. GlavaI, Tihomir. Druga ostava bosanskog novca iz Ribia kod Konjica, 233-266. Summary.

Gl.ASN1K ZEMAUSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU ARHEOLOGIJA NOVA SERIJA SVESKA 45 (1990.), SARAJEVO 1990.
INMEMORIAM
25. Benac, Alojz. In memoriam dr. uri Basleru, 7-10. 26. PaIkvalin, VeJ;ko: In memoriam dr. Irmi remonik, 11-14.

NAUC~'\JI I STRUNI LAI\TO

27. Cerovi.; j\!Iomir. Opaljene gromile u Ferizoviima - novo nalazite cetinske kulture, 15-22. Zusammenfassung.

406

ANDREA DAUTOVI, OLGA LALEVI

28. KOJon/, Milim: Humke na lokalitetu Gromile utrpcima, 23-26. Zusammenfassung. 29. KOJoli"" Mz/im: Praistorijsko naselje Dvori ta uDrinjai, 27-34. Zusammenfassung. 30. Pakva/ln, Vefrko: Arheoloko nalazite Ograja u Putoviima kod Zenice, 35-92. Zu sammenfass ung. 31. Cremonik, Irma: Tragovi autohtone kulture iz vremena rimske vladavine u Bosni i Hercegovini , 93-108. Zusammenfassung. 32. lvIarijanovi, Ivana: Pri log problemu datiranja nekih starokranskih crkava u Bosni i Hercegovini, 109-136. Summary. 33. Skegro, A nte: Kasnoantiki kapitel sa Dimnjaa na Humcu kod Bugojna, 137-146. Zusammenfass ung . 34. Tadl/, Ml/utin: Rimski cilindrini sunanik iz Diluntuma (Stolac), 147-154. Summary. 35. F ekea, Ldlja: Kasnoantiko utvrenje i crkva na lokalitetu Gradac na Ilinjai u Gornjem Kotorcu kod Sarajeva, 155-170. Summary. 36. Penja, D arko: Zlatnik cara Justinijana I iz Banjaluke, 171-176. Resume . 37. C/avaI, Tihomir. Novi nalazi predromanike skulpture u Bosni i Hercegovini, 177-190. Resume .

GLASNIK ZEMAUSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU ARHEOLOGIJA NOVA SERIJA SVESKA 47 (1992.-1995.) SARAJEVO 1996.
38. What/on. Robert & Fekea, Lidija: Kvantitativna analiza oblika grobne keramike ranog srednjeg vijeka sa teritorije Bosne i Hercegovine, 43-59. Summary . 39. Imamovl/, Enver. Rezultati probnih iskopavanja u Podastinju, Vinjici i GromiJjaku kod Kiseljaka, 61-92. Summary. 40. Pakva/ln, Vefrko: Prilozi prouavanju ilirsko-panonskog plemena Dezitijata i njegovog teritorija u krajevima srednje Bosne u predrimsko i rimsko doba , 93-116. Summary. 41. Pakva/in, Vefrk o: KUlturnopovijesna problematika sepulkralnih spomenika rimskog doba s podruja Bosne i Hercegovine, 117-145. Summary. 42 . Bakarl/, Kemal: Citati nove serije Glasnika Zemaljskog muzeja (Arheologija) 1946. -1986.,147-168. Summary. 43. Fekea, lidija: In memoriam. Akademik Alojz Benac (20. X 1914. - 6. III 1992.), 169-174 . 44. Cavn/ovic; Margita: In memoriam. Krunoslava Topolovac 1930.-1992., 175-177.

WISSENSCHAFTLlCHE M1TTEILUNGEN DES BOSN1SCHHERZEGOW1NISCHEN LANDESMUSEUMS HEFT A ARCHA-OLOGIE BAND VII SARAJEVO 2000
45. Pafkva/in, Vefr'ko: Contribution to the Study of the Illyrian-Pannonian Tribe of Daesitiates and its Territory in the Region of Central Bosnia in Pre-Roman and Roman Times , 63-8 l.

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMAUSKOG MUZEJA...

407

46. Pafkvalin, Vegko: Cultural and Historical Survey of the Sepulchral Monuments from the Roman Times in the Territory of Bosnia and Herzegovina, 83-105. 47. Imamo vic', E nver. The Results of the Trial Excavations at Podastinje, Vinjica and GromiUak near Kiseljak. 107-132. 48. Whallon, Robert -rekea, Lidija: Quantitative Analysis of the Forms of Sepulchral Ceramics of the Early Middle Ages in the Territory of Bosnia-Herzegovina. 133-147. 49. BaklllJi,~ Kemal: Citations of the New Series of Glasnik Zemaljskog muzeja (Archaeology) 1946.-1986.. 149-167. 50. Fekea, Lidjja: In Memoriam Alojz Benac (1914.-1992.),379-384. 5 I. Mani: Zdravko: In Memoriam Borivoj ovi (J927.-1995.), 385-390. 52. Gavniovu, Margita: In Memoriam Krunoslava Topolovac (1930.-1992.). 391-392.

MEUNARODNI

SIMPOZIJUM BOSNA I HERCEGOVINA U TOKOVIMA

SARAJEVO 1989.

ISTORIJSKJH I KULTURNIH KRETANJA U JUGOISTONOJ EVROPI,

53. Kllian, Klaus: Aspekte der Bronzezeit im sud lichen Adriagebiet sowie analoge Ph anomene in Bosnien und Herzegovina - Zusammenfassung, 13-14. 54. Cambl~ Nenad: Narona u odnosu prema bosansko-hercegovakom zaleu u ranijoj antici / Narona in Beziehung zum bosnisch-herzegowinischen Hinterland in der fruheren Anti ke, 39-56. Zusammenfassung. 55. Manc', Zdravko: Daorsi i Narona (koreferat uz referat Nenada Cambia oNaroni). 57-59. 56. POpOVl!', Marko: Uticaj pojave topova na razvoj odbrambenih sistema srednjovjekovnih gradova u Bosni / Influence de l'apparition des canons sur le developpement des systemes defensifs des forteresses medievales en Bosnie. 99-110. Resume. 57. Miletii: Nada: Srednjovekovna umetnost Bosne i Hercegovine / L'art medieval de la Bosnie-Herzegovine. 111-119. Resume. 58. MarijanoviI', Brunzslav: Neolitske populacije Bosne i Hercegovine na razmeu istoka i zapada / Les populations neolithiques de Bosnie-Herzegovine a la frontiere entre I' Orient et I' Occident. 137-144. Resume. 59. Covi/, Borivoi Perspektive arheolokih istraivanja u Bosni i Hercegovini / Perspektiven der archaologischen Forschung in Bosnien und Herzegowina. 145-152. Zusammenfassung.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE TOM I SARAJEVO 1988., str. 1-242+Thl. 1-23
60. 61. 62. 63. Bena(, Aloji: Predgovor, 5-6. Redakcioni odbor: Uvod, 7-9. Basler, uro: Paleolitsko i mezolitsko doba. 15 . Marijanovi!', Brunislav: Neolitsko doba, 16-18.

408

ANDREA D A UTOVI, OLGA LALE VIC

64. j\;ianj anovi/. BruniJiav: Eneolitsko doba, 19-20. 65. Covie; Borivoj: Bronzano doba, 21-23. 66. CoviI'. Borivoj: eljezno doba, 24-26. 67 . Marijanovi!', BrumJiav Helenizam, 27-28. 68. Bo jallovJkz, Ivo: Doba Rimskog Carstva (Principat). 29-35. 69. Pafkvaiin, V ek o: Doba kasne antike (Dominat ), 36-40. 70. Mi/etil', Na der Rani srednji vijek, 41-43. 7 l. /ln ell,: Pavao: Kasni srednji vijek, 44 -49.
72 . Opti leksikografski dio A-, 53-190. 73 . Bokan, Dobnla Bibliografija (popis dj e la citiranih u tomu L-3 Arheolokog leksikona) , 198-240. 74 . Bokall, D obnla: Pregled bibliografske grae o arheologiji Bosne j Hercegovine, 241-242 .

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE TOM ll, ARHEOLOKA NALAZITA REGIJA 1-13, SARAJEVO 1988., str. 1-206+Thl. 1-14
75. Redakcioni odbor: Pred govor. 5 . 76. Regija l, 9-27 [optine: Velika Kladua, Cazin, Biha i Bosanska Krupa] - Regija l : Opti popis nalaz ita, 9-10. - Regija l: Popis nal azita prais torijskog doba, 10-1 l . - Regij a I. Popis nala zita iz do ba rimske vladavine, 11-12. - Re gija l: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 12-13. - Regija l. Nalazita, 14-27. 77. Regija 2 , 31-39 [optine : Bosanski No vi, Bosanska Dubica i Pr ijedor) - Regija 2: Opti popi s nalazita, 31. - Regija 2: Popis nalazita praistorijskog dob a, 32. - Re gija 2 : Popis nalazita iz doba rimske vlada vine, 32. - Regija 2. Popi s nalazita iz srednjeg vijeka, 33 . - Regija 2: Nalazi ta, 34-39 . 78. Regija 3, 43 -55 [optine: Bosanska Gradika, Srbac, Laktai i Prnjavor) - Regija 3: Opti popis nalazi ta, 43-44. - Regij a 3: POPIS nalazi ta praistorijskog doba, 44-45. - Regija 3: Popi s nalazita iz doba rimske vlada vine, 45. - Regij a 3: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 45-46. - Reg ija 3. Nalazi ta , 47 -5S. 79. Regija 4 , 59-69 [optine: Bosa nski Brod , Der venta i Doboj] - Regija 4: Opti popis nalazi ta, 59-60. - Regija 4 : Popis nalazita praistorij skog d o ba, 60. - Regija 4: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 60.

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMAUSKOG MUZEJA...

409

4: Regija 80.

nalazita iz Nalazita, 62-69.

60-61.

Odak, Bosanski 5: Opti popis 73. 5: nalazita praistorijskog doba, 74, nalazita iz doba rimske vladavine, 74, 5:

Modria

5: 5:
8

74-75,

6: Popis nalazitapraistorijskog doba, 84-85. 6: nalazita iz doba rimske vladavine, 85, vijeka, 86-87, 88-99, Lukavac, popis 103, nalazita praistorijskog nalazita iz doba rimske

104.

105-109.
83.

8
Regija 8: Popis nalazita praistorijskog 114. 8. Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 114, 8: l IS.

8:
84. Skender -Vakuf i Kotor Regija 9: nalazita 126. 9: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, l26, 9: Popis nalazita iz 127. 9: Nalazita, 128-133.

85,

Sanski Klju i Mrkonj i-Grad] nalazita, 137-138.

nalazita iz

lO: Nalazita,

15 I .

410

ANDREA DAUTOVIC. OLGA LALEVIC

86. Regija II . 155-166 [optine: Bosanski Petrovac. Titov Drvar i Bosansko Grahovo) - Regija ll: Opti popis nalazi ta. 155-156. - Regija ll : Popis nalazita prai storijskog doba. 156-157. - Regija Il: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 157-158. - Regija ll: Popis nalazi ta iz srednjeg vijeka. 158. - Regija ll: Nalazita, 159-166. 87. Regija 12.169-187 [optine: ipo vo, Jajce, Donji Vakuf. Bugojno i Gornji Vakuf] - Reg ija 12: Opti popis nalazi ta , 169-171. - Regija 12: Popis nalazita praistorijskog doba. 171. - Regija 12: Popis nalazita iz doba rimske vladavine. 172. - Regija 12: Popis nalazita iz srednjeg vijeka . 172-173 . - Regij a 12: Nalazita. 174-187. 88. Regija 13, - Regij a - Reg ija - Regija - Regija - Regija 191-206 [optine: Travnik, Zenica. Pucarevo , Vitez i Bu so vaa] 13: Op ti popis nalazi ta. 191-192. 13 : Popis nalazi ta praistorijskog doba. 192-193. 13 : Popis nalazi ta iz doba rim ske vladavine, 193. 13: Popis nalazi ta iz srednjeg vijeka. 193-194 . 13: Nalazita. 195-206.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE TOM III ARHEOLOKA NALAZITA REGIJA 14-25, SARAJEVO, 1988., str. 338+Tbl. 1-14
89. Redakeioni odbor: Predgovor, 5. 90. Regija 14. 9-28 [optine: Kakanj , Vare, Visoko. Breza. Fojnica, Ki se ljak, Kreevo] - Regija 14 : Opti popis nalazita. 9-10. - Regija 14 : Popi s nalazita praistorijskog doba. ll. - Regija 14: Popis nalazi ta iz doba rimske vladavine. 11-12. - Regija 14: Popis nalazi ta iz srednj eg vijeka, 12-13. - Regij a 14: Nalazita . 14-28. 91. Regija 15. 31-5 8 [op tine: [Jija, Vogoa, Sarajevo-Centar, Sarajevo-Stari Grad, Sarajevo-Novi Grad , Novo Sarajevo, Hadii, Ilida , Pale, Trnovo] - Reg ija 15: Opti popis nalazi ta. 31-34 . - Regija 15: Popis nal azita praistorijskog doba . 34. - Regija 15 : Popis nalazita izdoba rim ske vladavine. 35. - Regija 15: Popis nalazita iz srednjeg vijeka. 35-38 . - Regija 15: Nalazita. 39-58. 92. Regija 16, 61-82 [optine: Olovo, Kladanj, ekovii, Vlasenica, Han-Pijesak, Bratunac. Srebrenica] - Regija 16: Opti popis nalazita , 61-63. - Regija 16: Popis nalazita praistorij skog doba. 63-64 .

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMAUSKOG MUZEJA ...

411

Regija 16: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 64. Regija 16: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 64-66. Regija 16: Nalazita, 67-82. 85-109 [optine: Rogatica, Rudo, Sokolac, Viegrad] 17: Opti popis nalazita, 85-87. 17: Popis nalazita praistorijskog doba, 87-88. 17: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 89. 17: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 89-90. 17: Nalazita, 91-109. 113-132 [optine: ajnie, Foa, Gorade, Kalinovik] 18: Opti popis nalazita, l 13-1 15 . J8: Popis nalazita praistorijskog doba, 115-116. 18: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 116. 18: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 116-118. 18: Nalazita, 119-132. 135-154 [optine: Nevesinje, Gacko] 19: Opti popis nalazita, 135-137. 19: Popis nalazita praistorijskog doba, 137 -138. 19: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 138. 19: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 138-140. 19: Nalazita, 141-154.

93. Regija 17, - Regija - Regija - Regija - Regija - Regija 94. Regija 18, - Regija - Regija - Regija - Regija - Regija 95 . Regija 19, - Regija - Regija - Regija - Regija - Regija

96. Regija 20, 157-197 [optine: Bilea , Ljubinje, Stolac, Trebinje] - Regija 20: Opti popis nalazita, 157-161. - Regija 20: Popis nalazita praistorijskog doba, 161- I 64. - Regija 20: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, ] 64. - Regija 20: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 165- I 67. - Regija 20: Nalazita, 168-197. 97. Regija 21,201-226 [optine: Prozor, Jablanica, Konjic] - Regija 21: Opti popis nalazita, 20 1-203. - Regija 21: Popis nalazita praistorijskog doba, 203-204. - Regija 21: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 204-205. - Regija 21: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 205-207. - Regija 21: Nalazita, 208-226. 98. Regija 22,229-250 [optine: Glamo, Livno] - Regija 22: Opti popis nalazita, 229-231 . - Regija 22: Popis nalazita praistorijskog doba, 231-232. - Regija 22: Popis nalazita iz doba rimske vladavine, 232. - Regija 22: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 233-234. - Regija 22: Nalazita, 235-250.

412

ANDREA DAUTOVI, OLGA LALEVI

99. Regija 23,253-279 [optine Duvno, Posuje] - Regija 23: Opti popis nalazita, 253-255. - Regija 23: Popis nalazita praistorijskog doba, 256-257. - Regija 23: Popis nalazi ta iz doba rimske vladavine, 257-258, - Regija 23: Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 258-259, - Regija 23 : Nalazita , 260-279 , 100. Regija 24,283-309 [optine: Litica, Mostar, itluk] - Regija 24: Opti popis nalazita, 283-286, - Regija 24: Popis nalazita praistorijskog doba, 286-287. - Regija 24: Popis nalazita iz doba rimske vladavine , 287-288. - Regija 24: Popis nalazita iz srednjeg vueka, 288-289, - Regua 24: Nalazi ta, 290-309, 101. Regija 25,313-338 [optine: Grude, Ljubuki, apljina, Neum] - Regija 25: Opti popis nalazita, 313-315, Regija 25: Popis nalazita praistorijskog doba, 315-317, Regija 25: Popi s nalazita iz doba rimske vladavine, 317-3 18. Regija 25 : Popis nalazita iz srednjeg vijeka, 318-319 Regija 25 : Nalazita, 320-338.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE - ARHEOLOKA KARTA, MAPA J, SARAJEVO, J988,

102, Arheoloke karte regija 1-7, 21 karta [I: 100 000]
Regija I Regija 2 Regija 3 Regija 4 Regija 5 Regija 6 Regij a 7 optine: Velika Kladua, Cazin, Biha, Bosanska Krupa, optine: Bosanski Novi, Bosanska Dubica, PrijedoL optine: Bosanska Gradika, Srbac , Laktai, Prnjavo]"' optine Bosanski Brod, Derventa, Doboj. optine : Odak, Bosanski amac, Oraje , Modria, Gradaac' optine: Brko, Bijeljina, Lopare , Uglje vik, Zvornik. optine: Graanica , Srebrenik, Lukavac, Tuzla, Banovii , ivinice, Kalesija,

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE - ARHEOLOKA KARTA, MAPA 2, SARAJEVO, 1988,

103. Arheoloke karte regija 8-13, 18 karata [1: 100 000]
Regij a Regija Regija Regija Regij a Regija 8 - optine 9 - optine: 10- optine: l l - optine: 12 - optine: 13 - optine:
Tesli, Teanj, Maglaj, epe, Zavidovii. Banjaluka, elinac , Skender-Vakuf, Kotor-Varo, Sanski Most, Klju, Mrkonji-Grad, Bosanski Petrovac, Titov Drvar, Bosansko Grahovo, ipovo, Jajce , Donji Vakuf, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf. Travnik , Zenica, Pucarevo, Vitez, Busovaa,

PREGLED ARHEOLOKIH RADOVA U IZDANJIMA ZEMAUSKOG MUZEJA...

413

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE - ARHEOLOKA KARTA, MAPA 3, SARAJEVO, 1988.

104. Arheoloke karte regija 14-19, 18 karata [l: 100000) - Regija 14 - optine : Kakanj, Vare, Visoko, Breza, Fojnica, Kiseljak, Kreevo. - Regija J 5 - optine: llija, Vogoa, Sarajevo-Centar, Sarajevo-Stari Grad, Sarajevo-Novi Grad , Novo Sarajevo, Hadii , Ilida, Pale, Trnovo. - Regija 16 - optine: Olovo, Kladanj, ekovii , Vlasenica, Han Pijesak, Bratunac, Srebrenica. - Regija 17 - optine: Sokolac, Rogatica, Viegrad , Rudo. - Regija 18 - optine: Kalinovik, Foa, Gorade, ajnie . - Regija 19 - optine: Nevesinje, Gacko.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE - ARHEOLOKA KARTA, MAPA 4, SARAJEVO, 1988.

105. Arheoloke - Regija 20 - Regija 21 - Regija 22 - Regija 23 - Regija 24 - Regija 25 karte regija 20-25, 18 karata [l: 100 000) - optine: Stolac, Ljubinje, Bilea, Trebinje . - optine: Prozor, Konjic, Jablanic a. - optine: Glamo, Livno. - optine: Duvno, Posuje. - optine: Litica, Mostar, itluk. - optine: Grude, Ljubuki, apljina, Neum .

106. ovi,; Borivoj: Pod kod Bugojna. Naselje bronzanog i eljeznog doba u centralnoj
Bosni. Sveska 1: Rano bronzano doba. / Pod bei Bugojno. Eine Siedlung der Bronzeund Eisenzeit in Zentralbosnien. Beft l: Die FrUhbronzezeit, Sarajevo, 1991., str. 99.

414

ANDREA DAUTOVIC, OLG A LALEVI C

AUTORSKO KAZALd / Inde/i/, Pavao 71 Bakadio', Kemal 4 2 Basler, uro 62 Benac, AlOJZ 22,25,60 BOJcmovski, Ivo 68 Bokan, DobrI/a 73, 74 Cambi, Nenad 54 Cerovz, Momlr27 Covi,; BorivOJ 3, 18,59, 65,66,106 Cremonik, Jl7na 10, 31 Dimitrijevi/, Branka J4 Fekea. Lidija 13,23, 35, 38, 43, 48, SO Gavrilovi, iVJm;gita 44, 52 Glavaj" Tihomir 12, 24 , 37 Imam ovio', Enver 39, 47 Kilian, KIatIs 53 Koso nl, MZ/ica 6, 19, 28, 29 Ku;tlndi,; Zl!ka4, 16 Mari,; Zdravko S l , SS Marijem, Boko 7,8,9 Marijanovi,; Brunislav 17, 58, 63 , 64, 67 Marijanovi, Ivana 20,32 Mi/eti, Nada 2, 21, 57,70 Ore, Petar S Pafkvalin, Veljko 1,26, 30,40,41,45,46,69 Perila, Darko ll , 36 Popovil', Marko 56 Skegro, Ante 33 Tadi, Mtllutin 34 Whallon, Robert l S, 38

.\ pored imena autora se nalaze brojevi bibliografskih jedinica

UDK 012 Aneli P.

Mr. Esad KURTOVI

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Dr. PAVLA ANELIA (1920. - 1985.)

(Povodom 80-godinjice roenja i 15-godinj ice smrti)-

POSEBNA IZDA1\J]A
I. 2. 3. 4. Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine . Djela ANU BiH 38, Odjeljenje drutvenih nauka 23, Sarajevo , 1970. , 126 + XXXII table sa 61 s nimkom , lat. Bobovac i KraUeva Sutjeska, stolna mjesta bosa ns kih vladara u XIV i XV stoUeu. Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno na s ljee , Saraj evo, 1973 ., 271, lat. Historijski spomenici Konjica i okoline I. Konjic , 1975 .,3 24 , lal. Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne . Svjetlost, Sarajevo, 1982.,242, lat.
Anelia osnovne podatke pruaju: Aneli P., Biografija I bibliografija objavIjenib radova dr. Pave Anelia (34 jedinice) , U: Srednjovjekov na Bosna i evro pska kultura , Radovi Muzeja grada Zenice Ill, Zenica, 1973.,505-506 ; ovi Borivoj , Aneli Pavao, Enciklope-

" O ivotu i djelu Pavla

dija Jugoslavije l, 2. izdanje, Jugoslavenski leksikografski zavod , Zagreb 1980. , 147; Stipevi -Despotovi Anelka, Aneli Pavao, Hrvatski biografski leksikon, I, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983., 159; Badak Edhem, Umro dr. Pavao A n eli, Osloboenje XLlI113339, Sarajevo , 09.VIII 1985.,6; ovi Borivoj, Dr. Pavao Aneli, Oslobodenje XLJII13352, Sarajevo , 22.VlII 1985.,5 ; Sivri Marijan, ln memoriam - Dr. Pavao Aneli, Tribunia 9, Trebinje, 1985., 78; ovi Borivoj , Pavao At/eli 1920.-1985., Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 40/41, Sarajevo, 1985.-1986., 7-9; Glava Tihomir, Izbor IZ bibliografije naunih radova dr. Pavla Aneli/a (5 4 jedinice), GZM 40/41, Sarajevo, 1985.-1986., 10-12; B a bi Mirko, In memoriam - dr. Pavao Aneli, Historijski zbornik 39, Zagreb, 1986. ,364-365; ovi Borivoj, AneM Pavao, Arheoloki leksikon, Tom I, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988., 53 ; Marijanovi Brunislav, Pavo Aneli/, Napredak. Kalendar za 1991 ., Sarajevo, 1990. , J 69- J70; Redakcija, Aneli Pavao, Enciklopedija hrvatske umjetnosti I, Leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, J995., 9; ". Aneli Pavao, Hrvatski leksikon l, Naklada Leksikon i Leksikografski zavod " Miroslav Krlea". Zagreb, 1996., 18 ; MihaJji Rade, Aneli Pavao, Enciklopedija srpske istoriografije (priredili irkovi Sima i Mihalji Rade), Beograd , 1997.,262-263 ; ". Aneli Pavao, "Suradnici Hrvatske misli", Hrvatska misao 6, Sarajevo , 1998., 223 ; ". Aneli Pavao, Hrvatska enciklopedija l, Le ks ikografski zavod " Miroslav Krle a", Zagreb, 1999., 248; ." Dr. Pavao Aneli (SIlItii kod KOlIJica, 29.2.1920. Sarajevo, 7.8.1 985.), Srednjovjekovne humske upe, ZIRAL, Knj iga 101 , Biblioteka Steak , Knjiga 3, Mostar, 1999., 269-270.

416

ESAD KURTOVlC

s.

(s Marijan Sivri i Tomislav Anel i), Srednjovjekovne humske upe. ZlRAL, Knj iga 101, Biblioteka Steak , Knjiga 3, Mostar, 1999. , 297, lat.

CLA1\'C1. RASPRA VE, IZ VjEs'TAjI, BILJE.5'KE, PFJK4Z1 I OSVRTI

1956.
6. 7. 8. Zat ita spomenika kulture i narodni odbori . Nae starine (dalje : NS) III. Sarajevo, 1956.,217-220, lat. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nova serija, sveska IX, Sarajevo. 1954. Arheologija, 324; Istorija i etnografija, 262; NS III. Sarajevo, 1956. , 327-328, lal. Prethistorij ske gradine u dolini Neretvice. Glasnik Zemaljskog muzeja ns A (dalje: GZM) XI. Sarajevo, 1956. ,253-258, lat.

1957.
9. 10. ll. 12. Srednjovjekovna kultna mjesta u dolini Konjica . GZM n.s. A, XlI , Sarajevo, 1957., 185-199, lat. Tragovi prethi slorijskih kultura u okolini Konjica. GZM n.s. A, XII, Sarajevo, 1957., 277 -283 , I .at. Turski put od Ivan-planine do Porima. NS IV , Sarajevo. 1957 .. 169- I 78, lal. Mu zeji, Muzeoloko-konzervatorski asopis, br. 9, Zagreb , 1954. , 255, NS IV, Sarajevo, 1957,320-321, lat.

1958.
13. Srednjovjekovni gradovi uNeretvi. GZM n.s. A, XIII , Sarajevo, 1958 , 179 -231, 1 al.

1959.
14 . Slavenska keramika sa Crkvine u Nerezima kod apljine. GZM n.s. A, XIV, Sarajevo, 1959. , l75-178 + 2 table, lat. 15. Dva srednjovjekovna nalaza iz Sultia kod Konjica. GZM ns A, XIV, Sarajevo, 1959 .,203-215 +4 table , lat. 16. Iskopavanja na srednjovjekovnom gradu Bobovcu. Arheoloki pregled (dalje: AP) l, Beograd, 1959., 159-161 , ir. 17. Srednjovekovna nekropola u ipuIjiu kod Bugojna. AP l, Beograd, 1959. , 163-165., ir.

1961.
18. 19. 20. Bobovac - srednjo vekovni grad. AP 3, Beograd, 1961.,147-152, ir. Revizija itanja Kulinove ploe. GZM n.s. A, XV-XVI. Sarajevo, 1961.,287-308, lal. Nova nalazita iz rimskog doba uN ere tvi. GZM n.s. XV-XVI, Sarajevo, 1961 , 33] -335 , lat.

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Dr. PAVLA ANEUA

417

1962.
21. 22. 23. Izvjetaj o probnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Boru. GZM n.s. A, XVII, Sarajevo, 1962., 159-164 + l tabla, lat. Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokog. GZM n.s. A, XVII, Sarajevo, 1962., 165-171 + l tabla, lat. Mamuza trebinjskog upana Grda. GZM n.s. A, XVII, Sarajevo. 1962., 173-175, lat.

1963.
24. 25. Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni (Prilog tipologiji naselja). GZM n.s. A, XVIII, Sarajevo, 1963., 179-194, lat. Arheoloka ispitivanja. U: Lepenica - priroda, stanovnitvo, privreda i zdravlje, POsebna izdanja Naunog drutva Bosne i Hercegovine 3, Sarajevo, 1963., 173-191, lat., i u: Studije o teritorijainopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982., (dalje: Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji ... ),50-73, lat. Tragovi predslavenskih kultura u Hercegovini. Rad IX kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Mostaru i Trebinju 1962., Sarajevo, 1963.,17-22, lat. Srednjovjekovna itna jama u Jajcu. Zbornik krajikih muzeja (dalje: ZKM) 2, Banja Luka, 1963.-1964.,38-39, lat. Jedna etapa u izgradnji srednjovjekovnog Jajca. ZKM 2, Banja Luka, 1963.-1964., 50-53, lat.

26. 27. 28.

1964.
29. 30. 31. Neka pitanja bosanske heraldike. GZM n.s. A, XIX, Sarajevo, 1964., 157-172, lat. Bobovac, Dragovii - Mijakovii, Vare - srednjovekovni grad. AP 6, Beograd, 1964., 125-128, ir. Kraljeva Sutjeska, Kakanj - srednjovekovni kraljevski dvor. AP 6, Beograd, 1964., 134-136, ir.

1965.
32. 33.
Peat humskog kneza Miroslava. GZM n.s. A, XX, Sarajevo, 1965.,277-280, lat. Blagaj - srednjovekovni grad. AP 7, Beograd, 1965.,178-180, ir.

1966.
34. Doba srednjovjekovne bosanske drave. U: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarij ih vremena do poetka turske vladavine", Veselin Maslea, Sarajevo, 1966., 405-536, lat. Potoci, Mostar - srednjovekovni grob. AP 8, Beograd, 1966., 165-166, iro U tuoj muzejskoj vitrini (Povelja bosanskog kralja Dabie iz 1395. godine nalazi se u britanskom muzeju u Londonu). OsloboenjeXXIIV6668, Sarajevo, 26. XII 1966.,4., lat.

35. 36.

1967.
37. 38. Bobovac - srednjovekovni grad. AP 9, Beograd, 1967., 155-156, ir. Kra~eva Sutjeska, Kakanj - srednjovekovne palae i naselja. AP 9, Beograd, 1967., 156-157, ir.

418

ESAD KURTOVI'

1969.
39. 40. 41. 42. Dvori i Grgurevo, Kraljeva Sutjeska. Kakanj - srednjovekovni dvor. AP 11 , Beograd. 1969. , 227-228, ir. Peatnjak Bajamonta Tiepola . GZM n.s. A. XXIV, Sarajevo, 1969. , 171-175, lat. Olovni peat mletakog duda Michaela Stena (1400-1413). GZM n.s. A, XXIV, Sarajevo, 1969 , 177 -179, lat. Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabi e u britanskom muzeju . Radovi ANU BiH 35, Odjeljenje drutvenih nauka 12, Sarajevo. 1969 , 285-288, lat.

1970.
43. Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u sred njem vijeku. GZM n.s. A. XXV, Sarajevo, 1970., 199-212, lat.

1971.
44 . Stara bosanska upa Vidogoa ili Vogoa. GZM n.s . A, XXVI, Sarajevo. 197J., 337-346, lat., i u Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji ... ,74-84, lat. 45. Originalni dijelovi dvaju bosansk ih povelj a u falsifikatima Ivana Tomka Marnavia. GZM n.s. A, XXVI. Sarajevo. 1971.,337-346, lat.

1972.
46. II sigil lod i B aiamonte Tiepolo. W issensc haftl iche Mi tteil ungen des B osnisch-Hel'zegowinisc hen Landesmuseums, Heft A, Arehaologie (dalje. Wissenschaftliche Mitteilungen ... ), Band II , Sarajevo, 1972.,221 -225. 1\ sigiIlo piombo del doge di Venezia Michaele Steno (dal 1400 al 1413) Wissenschaftliche Mit\eilungen .... Band II. Sarajevo, 1972. , 227-229. Serijal od 37 bilj eki u dnevnom listu Osloboenje, pod okvirnim naslovom. Srednjovjekovna knjievnost na tlu Bosne i Hercegovine, Osloboenje , Sarajevo, 14 . VI- 03. VIII 1972.

47. 48.

1973.
49. Bosanska kraljica Doroteja GOljanska. GZM n.s . A, XXVII-XXVIII, Sarajevo, J 973 , 377-395 , Jat. 50. Pogled na franjevako graditeljstvo XIV i XV vijeka. U. Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Rad ov i III , Zenica, 1973. , 20l-206, lat. 5 I. Ruevine srednjovjekovne crkve u Varoi u kod Vranduka. U. Srednjovjekovna Bosna i ev ropska kultura, Radovi III, Zenica, 1973 ,453-469, lat. 52. Biografija i hihliografija ohjavljenih radova dr. Pave Anelia . U: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Radovi III, Zenica, 1973. , 505-506, lat. 53. Glavne etape razvoja kulturnog ivota u srednjovjekovnoj Bosni. U. Radio Sarajevo Trei program (dalje. Radio) 1I13, Sarajevo. 1973.,265-277, lat. 54. Svjedoci u bosanskim poveljama. Odjek 26/14, Sarajevo, 1973 , 21, Jat.

BIBLIOGRAFIJ A RADOVA Dr. PAVLA ANEUC A

419

1974.
55 . 56.

Hronike i rodoslo vi. u: Bosanskoherc e govaka knjievna hrestomatija J. Starija knj ievnost, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1974. , 69-100, lat. Skulptura vladarskih dvorova u srednjovjekovnoj Bosni . Radio IIV6, Sarajevo, 1974., 369-377, lat.

1975.
57 . 58. 59.

60.

Zanimljivi primjerci srednjovjekovnog oruja iz okoline Bilee . Tribunia 6, Trebinje. 1975.,73-81, lat. Grbovi hercega Stjepana Vukia Kosae na kruni jedne kune cisterne u Dubrovniku. Tribunia l, Trebinje, 1975.,83-90, lat. Un aperc;u de la typologie du verre medieval en Bosnie et en Her zegovine. U: Srednjovekovno staklo na Balkanu (V-XV vek), SANU, Posebna izdanja Balkanolokog instituta 3, Beograd, 1975., 167-177, (na fran cuskom). Periodes dan s l' histoire culturel le de la Bosnie et Herzegovine au Moyen age. Wissen schaftlic he Mitteilungen .. . , Band V, Sarajevo , 1975.,271-287.

1976.
61. Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne. Prilozi XI-XIJ/II-12, Sarajevo, 1975.-1976.,29-48, ir. 62. Srednjovjekovna upa Veenike - Veeri i postanak Mostara. GZM n.s. A , XXIX, Sarajevo, 1976., 259-279, lat. , i u : Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji 117-141 , lat. , i u: Srednjovjekovne humske upe, ZIRAL, Knjiga 101 , Biblioteka Steak , Knjiga 3, Mostar, 1999., (dalje: Srednjovjekovne humske upe ... ,), 161-187 . 63 . Postojbina i rod Divoa Tihoradia. Slovo 25-26, Zagreb, 1976., 231-239 , lat. 64. Rukopisi studije o srednjovjekovnoj diplomatici i sigilografUi iz zaostavtine prof. dr. Gregora remonika. U : Gregor remonik , Studije za srednjovj ekovnu diplomatiku i sig ilografiju junih Slavena, Graa ANU BiH 22, Odjeljenje drutvenih nauka 18, Sarajevo , 1976., 7- 14, lat.

1977.
65.

66.

67.

Ubikacija oblasti Trebotia i teritorijalno-politika organi zacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku . GZM n.s. A, XXX-XXXI (1975.-1976.) , Sarajevo , 1977. , 243 -268, lat., i u : Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji ... , 173-204 , lat. O usorskim voj vodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku. Prilozi XIII! I 3, Sarajevo, 1977 ., 17-45, lat., i u : Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji ... , 142-172, lat. Srednjovjekovna upa Kamenica ili Krivaja. GZM n.s . A, XXXIII (1977 .), Sarajevo, 1978., 331-343, lat., i u : Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji ... ,205-220, lat.

420

ESAD KURTOVIC

1978.
68. Panorame antike Bosne : Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Izdanje ANU BiH, Djela, knjiga XLII - Centar za balkanoloka ispiti va nja, knj. 2. Sarajevo 1974,1-277, sa V karata i V tabli ilustracija, Odjek 3111. Saraje vo, 1978. 10, lat. Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV vijeku). Osloboenje XXXVlI10746, Sarajevo. 06.V 1978, 10, lat.

69.

1979.
Funkcija tepije u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi. Most 6, Sarajevo, 1979, 9598. lat. 71. Der urbanistische Komplex des mittelalterlichen Visoki in Bosnien. Balcanoslavica 8. Prilep . 1979. , 101-114 . 72 . Kapitalno djelo: Kovaevi-Koj i Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave. Veselin M as lea, Sarajevo. 1978., Odjek 3211, Sarajevo, 1979 .. 8. 32 , lal. 73. Dorolhee Gorjanska, reine de Bosnie, Wissenschaftliche Mitteilungen ... , Band VI, Sarajevo, 1979.,289-308. 70.

1980.
74 . 75. 76. Krunidbena i grobna crk va bosanskih vladara u Milima (Arnautoviima) kod Visokog. GZM n.s. A , XXXIV (1979 .), Sarajevo , 1980. , 183-247, lat. Predgovor u: Vego, Marko , Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Svjetlos t, Sarajevo , 1980,5-7, lat. Arnautovii. Enciklopedija Jugoslavije (dalje: EJ) l, 2. izdanje, Zagreb, 1980.,297. lal.

1981.
77.
Bie i Blagaj, politiki centar Humske zemlje u srednjem vijeku. Hercegovina I , Mostar , 1981.,41-72, lat., i u: Srednjovjekovne humske upe ... , 223-254, lat.

1982.
78.

79. 80.

Srednjovjekovna upa Primorje u Humskoj zemlji. Tribunia 6, Trebinj e, 1982.,2740, lat. , i u: Srednjovjekovne humske upe ... , 13-25, lat. Mesnovii, Masnovii, Bubanjii - humska i bosanska vlastela. Hercegovina 2, Mostar, 1982.,79-90, lat. Blagaj (Historija) (6), Bobovac (17), Bojanovski, Ivo (38), EJ II. 2. izdanj e, Zagreb 1982., lat.

1983.
81. Srednjovjekovna upa Popovo. Tribunia 7, Trebinje , 1983 .,6 1-79. lat. , nJovjekovne humske upe ... , 27-45, lat.
I

u: Sred-

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Dr. PAVLA ANELICA

421

82,

Srednjovjekovna humska upa 3, Mostar, 1983, i u: humske 83, Bosanska kraljica almanah Matice Bosne (dalje lA MI 1983., 130-1 lal, 84. Povelja kralja Dabie ubranoviima i velikaki rod Hlivljana. GZM n.s, A, XXXVIII, l 133-143, lal, 8S, Marginalije o Bosni, GZM n,s, u rudarstva i A, XXXVIII, 145-152, lal,

1984.
Doba srednjovjekovne bosanske drave. U: Kulturna Bosne i od najstarijih vremena do ovih pod osmansku vlast, Veselin Maslea, 1 lat. U: Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko, 87. 9-1 I, lal, 88. Doba stare bosanske drave. U: Visoko i okolina kroz 1, IOJ-309, lal, 89, Dalmatinca i Bosna, Radovi Instituta za povijest lat. o 90, Narodna 143-145, lat, 91. ievo (283), Diplomatika (Bosna j 1-41'1'("''''''''' ), EJ III, 1984., lal. 86.

1985.
92, je sauvalo - unitie nemar se nesvakidanji arheoloki lopokaliteti u Vranjevu Seju kod Neuma nakon mukotrpnog Osloboenje XLHl13143, 23, I 1985" KUN VIl1189, 8. novo lat. biti Brel i Krsmir sa Humake ploe') 100. na Humcu 93. Tko bi I J 65- 168, lat. (18841 Mozaici i zidno slikarstvo 94. Bljesak iz povijesnih dubina: Irma Veselin Sarajevo, 1984" Odjek 3812, Sarajevo, doba u Bosni i 22, lat.

1986.
95. Fortifikacijska (fortifikaciona) arhitektura (Bosna i (Bosna i Hercegovina) Heraldika (Bosna i IV 1986" lal. Grb EJ

1997.
96. Doba srednjovjekovne bosanske drave (priredio Grbelja 1997,,167-181, lat.
Toni),

Hrvatska misao 2,

422

ESAD KURTOVIC

1988.
97. Kasni srednji vijek. Bosna i Hercegovina u praistoriji, antici i srednjem vijeku. Arheoloko-istorijski osvrt, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine (dalje: AL BiH) , Tom J, Zemaljski muzej , Sarajevo , 1988.,44-49, lat. 98. Dvor (73), Grad (81-82), Renesansa (148), Romanika (148-149) , Opti leksikograrski dio , AL BiH. Tom J, ZM, Sarajevo , 1988., lat. 99. (obrada 29 arheolokih nalazita) , Arheoloka nalazita, Regije 1-13 , AL BIH, Tom ll , ZM, Sarajevo, 1988 .. lat. 100. (obrada 175 arheolokih nalazita) , Arheoloka nalazita , Regije 14-25, AL BiH. Tom III, ZM , Sarajevo , 1988., lat. lOJ . (s Ibrahimpai Fikret), Nekoliko priloga za upoznavanje tehnologije starog rudarstva i metalurgije u Bosni . U: Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica, 1999.,221-228, lat.

1999.
102. Tragovi rudarske i metalurgijske djelatnosti u okolini Konjica . U: Radovi sa sim pozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vij e ka , Izdanja Muzeja grada Zenice , Zenica, J 999 ., 229-237 , lat.

UDK 012 Paali E.

Mirsad A VDr

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Prof. dr. ESADA PAALIA (1915. -1967.)'

(Uz 85-godinjicu roenja)

POSEBNA IZDAN]4
I.
Antika

2.

naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1960. , str. 118. Prikazi ovog djela u: - Pakvalin, Veljko, Esad Paali, Osloboenje XVlJI45 12, Sarajevo, 14. XII 1960.,4. - Panteli, Dragoslav, Vesnik Vojnog muzeja 6-7, Beograd, 1962,285-287. - Saria, Balduin, Sudost-Forschungen 21, Munchen , 1962.,459. - Alfoldy, Geza, Archaeologiai ertesito 90, Budapest, 1963 , 149-150. Sabrano djelo. Svjetlost, Sarajevo 1975. , str. 471. Prikazi ovog djela u: - vab, Milan, Historijski zbornik 31-32, Zagreb, 1978.-1979.,437-442.

o ivotu

i djelu E sada Paalia: ... Nagraeni umjetnici i nauni radnici (ProJ. dr. EJad Paa!il', 27julska nagrada), Osloboenje XX /5439, Sarajevo 27 .VJl 1963.,7; M. T. , Dr. Esad Paali na konferenciji AkademiJ'e nauka SSSR, Oslobodenje XXTl5686, Sarajevo 02. IV 1964., 5; Barii Franjo , Profesor EJ'ad Paali (1915. -1967.), Jugoslovenski Istorijski asopis V /3-4, Beograd 1966 ~, 5-8; Basler uro , In memoriam ProJ. dr. Esad Paallc 1915. -1967., S tari nar 18, Beograd 1967,251-252; unji Marko, Esad Paali (1915. -1967.), Pregled 5717-8, Sarajevo 1967 .. 11 0-113: ... In memoriam Dr. E sad Paiali, Bilten Uni verziteta u Sarajevu V 11/24 , Sarajevo J 967.; Benac Alojz. In memoriam, ProJ. dr. Esad Paiali, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, XX-XXI (1966 .-1967.), Sarajevo 1967 , 177-180. (na stranama 180-181: spisak va.nijih rado va - 22 jedinice) : Markovi Svetozar, Esad Paiali (In memoriam), Radovi Filozofskog fakulteta IV ( 1966.-1967.), Sarajevo 1968.,7-10; Kapidi Hamdija, Esad Paiali (bibliografiJa), Radovi Filozofskog fakulteta IV ( \966.-\967.); Benac Alojz, Esad Paiali, Radovi Filozofskog fakulteta IV ( 1966.-1967.),421-425: ami Midhat, Uspomeni proJ dr. Esada Paialia, Odjek XXJllI 13- 14, Sarajevo 1970. , 27; Benac Alojz, Predgovor, Biografija. Bibliografski podacI, u: Dr. Esad Paali,; Sabrano djelo, Svjetlost, Sarajevo 1975 .. 5-20; vab Milan, Esad Paa!il', Sabrano djelo, Svjetlost, Sarajevo 1975. str. 471 , Histo rijski zbornik 31-32, Zagreb, 1978.-1979.,437-442.

424

MIRSAD AV DI

01l\,ICI I RASPRA VE

1953.
3. 4. 5. 6. 7. Osnovni motivi rimskih osvajanja naih krajeva, Pregled 6, Sarajevo, 1953. , 479-483 . Metodi rimske vladavine u naim krajevima, Pregled 10, Sarajevo, 1953.,205-209. Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, VIII, Sarajevo, 1953.,277-287 + 2 table. Antiki tragovi iz okoline Bugojna i Gornjeg Vakufa, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, VIII, Sarajevo, 1953.,345-348. Nekoliko podataka o osnivanju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, "7 dana" I19 , Sarajevo, 16.VII 1953.,5.

1954.
O antikom rudarstvu u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, IX, Sarajevo, 1954 , 47-75. 9. Tragom rimske ceste od Mlinita preko Podranice do Banjaluke, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, IX Sarajevo, 1954. , 307 -316. 10. O antikim naseljima uzdu rimske ceste Duvno - Varvara na Rami - Gornji Vakuf - Vitez - Zenica, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine Vl, Sarajevo, 1954., 193-227. ll. Upravljanje rudnicima i poloaj rudara u Bosni za vrijeme Rimljana , Pregled 7-8, Sarajevo, 1954.,73-79. 8.

1955.
12. naselj ima uz m ineralna vrela na podruju Bosne, Godinjak Drutva isBosne i Hercegovine VII, Sarajevo, 1955 .,8 1-94. 13 . O nekim pitanjima rada na naoj istoriografiji, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine VII, Sarajevo, 1955.,219-228 . O
toriara antikim

1956.
14 . Rimska cesta od Podranikog Polja do Banjaluke, Nae starine m, Sarajevo, 1956. , 239-244. 15. Rimski put od Mrkonji grada prema Banjaluci, Nae starine lIJ , Sarajevo, 1956., 75-78. 16. Questiones de bello Dalmatico Pannonicque (a. 6-9 n. ae.) , Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine VIII, Sarajevo, 1956.,245-300.

1957.
17. O hodolokim pitanj ima II izuavanju antike istorije (s naro itim osvrtom na nau zemlju), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine IX , Sarajevo, 1957. , (1958. ),139- 175. Rimska cesta izmeu Banjaluke i Bosanske Gradike, Nae starine IV, Sarajevo, 1957. , 63-74.

] 8.

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Prof dr. ESADA PASALICA

4 25

1958.
19. Epigrafika (Bosna i Hercegovina) (264-265); Grko-rimski kulturni spomenici kod junih Slavena (Bosna i Hercegovina) (611-614), EnciklopedUa Jugoslavije III, I. izdanje, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1958.

1959.
20. 21. 22. Rimsko naselje u Ilidi kod Sarajeva (prvi prethodni izvjetaj), Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, XIV , Sarajevo, 1959., 114-136 + 5 tabli . Pogledi na ekonomiku u unutranjosti rimske provincije Dalmacije, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine X, Sarajevo, 1949.-1959., (1959.),297-331. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegowina, Archaeologica Iugoslavica 3, Beograd, 1959.,61-73 . .

1960.
23. 24. 25. Ilida, Enciklopedija Jugoslavije IV, l. izdanje, Jugoslovenski leksikografski Lavod, Zagreb, 1960.,326. (s Benac , Alojz) , O problematici nae arheoloke nauke, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, XV -XVI, Sarajevo, 1960.-1961., 345-354. Nova stranica istorije (Arheolozi su prikupili bogatu dokumentaciju o starijim istorUskim periodima Bosne i Hercegovine), Osloboenje XV1lI45 16, Sarajevo, 18.XII 1960.,9.

1962.
26. (s Basler, uro) , Dolina Japre - rudarski i metalurki gled IV, Beograd, 1962.,217-221.
antiki

centri , Arheoloki pre-

1963.
27. 28. dananjeg Sarajeva u rimsko doba, Prilozi za prouavanje istorUe Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1963 .,33-46. Die Wirtschaftsbeziehungen zwischen dem Hinterland der Adria und dem romischen Limes an der Donau, JAZU - Acta et dissertationes archaeologicae - Arheoloki radovi i rasprave III , Zagreb, 1963., 167-176. Uloga i znaaj arheologije u naoj istorijskoj nauci, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu I, Sarajevo, 1963.,9-37.
Podruje

29.

1964.
30. (s Basler uro), Japra, Bosanski Novi VI, Beograd, 1964.,96-97.
antiko

rudarsko naselje, Arheoloki pregled

1965,
31. Problemi istraivanja ilirskih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakulteta , Sarajevo, 1965 .,243 -260.

426 32. 33.

MIRSAD A VOle

o nekim pitanjima rada na naoj istoriografiji , Godinjak Drutva istoriara Bosne i

Hercegov ine XVI, Sarajevo, 1965.,2 19-248. Rolle und Bedeutun g der rbmischen Eisenbergwerke in Westbosnien fUr den pan noni schen Limes. Sextus congressus internationalis limitis Romani studiorum. Landesmuse um, Bonn , 1965., 127- 130. Producti on of Roman Mines and IronWorks in West Bosnia, Archaeologia Iugoslavica, Beograd, 1965 ., 8 1-88. In memoriam Dimitriju Sergejevskom, ANU BiH, Godinjak I, Centar za balkanoloka ispiti vanja, Sarajevo, 1965., 22 1-222.

34. 35.

1966.
36.

Period rimske vlada vine do kraja III vij eka nae ere, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od naj starijih vremena do poetka turske vladavine, Sarajevo, 1966. , 169-300.

1967.
37. 38.

Poloenie rudokopov v rimskih rudnikah na teritorii provineii Dalmacii, Akademija nauk SSSR, Otdelenie istorii , Moskva , 1967.,5 1-56. Problemi eko nomskog razvitka u unutranjosti rimske provincij e Dalmacij e, ANU BiH, Posebna izdanja Centra za balkanoloka ispiti va nj a 5 (Si mpozijum o Ilirima u a ntiko doba odran 10. do 12 . maja 1966. godine), Sarajevo, 1967 ., II 1-13 7.

1984.
39.

Period rimske vladavine do kraja III vijeka nae ere, Kulturna istorij a Bosne i Hercegov ine od najstarijih vremena do dolaska ov ih zemalja pod tursku vlast, Drugo, dopunjeno izdanje. Sarajevo, 1984., 191-307.

BILJEKE, SA OPS'TE.NjA , PFJK1ZJ I OSVRTI

1945.
40.

Srednje kole u Sarajevu zavrile su kolsku godinu, 23. IX 1945.,6.

O sloboenje

111187, Sarajevo,

1946.
41. to vei broj strunih kadrova, Osloboenje IV/35, Sarajevo, OI. IX 1946.,6. 42 . Potrebni su nam dobri struni kadrovi, Osloboenje IV/43, Sarajevo, 06. X 1946.,4. 43 . Knjievnici i umj etnici u predizbornoj kampa nji , Osloboenje IV/45, Sarajevo, 13. X 1946., 6.

1947.
44 .

U novoj Albaniji,

Osloboenje

VII367 , Sarajevo, 30. XII 1947.,4.

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Prof dr. ESADA PAALIA

427

1948.
45. 46. 47. sindikata u Albaniji, USJIOD~)aenle 07. II 1948.,2. nove Albanije na kulturno-prosvjetnom 22. II 1948,5. Nova Albanija na putu svestranog i drutveno-politikog VI/44 L 26. III 1948.,5.

1949.
48. 49. Novi
imperijalistiki

nasrtaj na Indoneziju, Pregled lVII, Sarajevo, I 57-60. kineskog. naroda u revolucionarnoj borbi protiv kuomintanke Pregled IV/2, Sarajevo, 110-119.

1950.
50. Radimlja, najbogatije nalazite Osloboenje VIII Sarajevo, 06. IX l nadgrobni h

u B

1951.
51. Nakaradne tvorevine u 27. Xl 1951.,4-5. i stilu nae
Osloboenje

VIlI11586,

1953.
52. 53. 54. 55. antika Antiquite vivante, Glasnik
Osloboenje

n.s. A, X/2134, X/21

J953.,378-380.

Arheoloki u Ateni, Savremena Grka i ljudi, Grka veliki i bogati l 8.

4. 5-6.

1956.
56. Dr. A. Benac - D. Sergejevski - . Mazali, Kulturna istorija Bosne i 1955. g., Narodna prosvjeta, 175 strana, Godinjak Drutva istoriara Bosne VIII, l 341-344.

1957.
57. Drutva 58.
istoriara

Izd.-vo Akad. nauk Bosne i

Oto Najra!, Istorija antike prevod dr. Vjekoslava Zagreb, Dr. Ouo Neurath, Antike WirtschafsKultura, 1957., str. 158 (Naslov Drutva istoriara Bosne i IX, Sarajevo I (1958.),301-305.

428 59.

MIRS AD AVDI

60.

Adolf Jageuteufel , Die Statthalter der romi sc hen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian (izd. Oesterreichische Akadernie der Wissenschaften , Schriften der Balkankommission - Antiquarische Abteilung XII , Wien, 1958., str. 81. ), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine IX, Sarajevo, 1957. , (1958 .), 305-310. (s Benac Alojz), Zaboravljeni spomenici, Osloboenje XV 13266, Sarajevo 10 . Il 1957. , 4.

1960.
61. Nova stranica istorije (Arheolozi su prikupili bogatu dokumentaciju o starim istorijskim periodima Bosne i Hercegovine), Osloboenje XVIII45 16, Sarajevo, 18 . XII 1960., 9. 62. Paul Sethe, Epochen der Weltgeschichte - von Hamrnurabi bis Kolumbus , Verlag Heinrich Scheffler, Frankfurt am Main, 1955., str. 336, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XI, Sarajevo, 1960. (1 96 1.), 318-323. 63. R. J. Vipper , Rim irannee kristianstvo, izd. Akad. nauk SSSR. Mo skva , 1954 , 266 str. , Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XI, Sarajevo, 1960. (1961. ), 324-327.

1962.
64. 65. 66. Popratn a biljeka, Struve V. V. - Kalistov P. D. , Stara Grka, 2. izdanje, Veselin Maslea, Sarajevo, 1962.,5. Popratna biljeka, A. B. Ranovi , Helenizam i njegova istorij ska uloga , Veselin Maslea, Sarajevo, 1962.,5-6. (s Benac, Alojz), Vsemirnaja istorija, tom I i II. Akademija nauk SSSR , Gosudarstvennoe izdatelstvo politieskoj literaturi (Redakcija za I tom: 1. P. Francev, L M. akonov , G. F. IIjin, S. V. Kiseljov i V. V. Struve; redakcija za II lom: S. L. Utenko, D. P. Kalistov , A. 1. Pavlovska i V. V. Struve), Moskva, Tom I, 1956., str. XXII+738; Tom II, 1956., str. 887 sa 18 posebnih karata), Jugoslovenski istorijski asopis 2, Beograd , 1962. , 113-132. elim da do ivim , Osloboenje XIX/4994, Sarajevo, 1.-2. V 1962 , 3.

67.

1964.
68. 69. Gimnazija i univerzitet, Pregled 54/ 9, Sarajevo, 1964., 189-197 . Gimnazija i univerzitet (Pregled 9), Fragmenti iz asopisa, Osloboenje XX1I5945 , Sarajevo, 20. XII 1964.,9.

1965.
70. Centar za balkanoloka istraivanja pri Naunom drutvu Bosne i Hercegovine, J ugosIove nski istorijski asopi s IV1 2, Beograd, 1965 ., 157-159.

1966.
71. Alojz Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu , izd. "Vesel in Maslea", Sarajevo, 1964., 176 strana + 35 tabl ireprod ukcija (B i b-

BIBLIOGRAFIJA RADOVA Prof dr. ESADA PAALIA

429

72.

73.

74. 75. 76. 77. 78. 79. 80.

lioteka Kulturno nasljee), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XV, Sarajevo, 1964., (1966 .), 276-281 . H. Dj. F. Kito, Grci, izd. Matica srpska - biblioteka Korist i razonoda, Novi Sad. 1963. , 305 strana i nekoliko tabela reprodukcija. (Naslov originala: H. D. F. Kitto, The Greeks, ed. Penguin Books), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XV, Sarajevo, 1964., (1966.),282-286. Branko Gavela, Fidija - Klasina epoha helenske umetnosti, izd. Matica srpska (Biblioteka Korist i razonoda), Novi Sad, 1962., 142 strane + 57 tabli reprodukcija , Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XV, Sarajevo, 1964., (1966.) , 287-290. etvrti kongres istoriara Jugoslavije, Jugoslovenski istorijski asopis V/ 1-2, Beograd 1966.,213-218. Naune ambicije istoriara, Osloboenje XXl1ll6641, Sarajevo, 27. XI 1966. , 6. Nuna sredstva, (Anketa Odjeka), Odjek XIX/6, Sarajevo, 1966 ., 6. Plan potreba (Anketa Odjeka), Odjek XIX/7, Sarajevo, 1966.,6. Strah od nesigurnih sredstava (Anketa Odjeka), Odjek XIX/8, Sarajevo, 1966.,5. Ulaznica u prostrani dom nauke (Anketa Odjeka), Odjek XIx/9, Sarajevo, 1966.,6. Prednost: vei broj kompetenata (Anketa Odjeka) Odjek XIx/lO, Sarajevo, 1966.,4.

1967,
81. 82. 83. Sadraj rada samoupravnih organa, Bilten Univerziteta u Sarajevu V][J24, Sarajevo, 1967., 3-11. Uloga i poloaj univerzitetskog nastavnika u drutvu, Bilten Univerziteta u Sarajevu VIV24, Sarajevo, 1967., 12-27 . Samoupravljanje, dohodak i organizacione osnove Univerziteta (Materijal za diskusiju), Bilten Univerziteta u Sarajevu VIlI24, Sarajevo, 1967., 157-161. (lan grupe u pripremi materijala).

Dr. Veljko PAKVALIN

OTVARANJE OBNOVLJENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE "BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIKO DOBA" S OSVRTOM NA NJEZINE STV ARAOCE

Stalna arheoloka postavka u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, kako je definirano u naslovu, od izuzetnog j e kUlturno-povijesnog znaaja ne samo za Sarajevo nego i ire. Njezin a obnova i otvaranje 18. ll. 1999. godine I u izlobenom prostoru antikog odsjeka, tzv . lapid aru, istovremeno ima obiljeje svjedoanstva jednog vremena - nehumanog rata u periodu izmeu 1992. i 1995. godine i tekog kulturocida kao posljedice Agresije na Bosnu i Hercegovinu, grad Sarajevo i Zemaljski muzej istodobno. Sad je, tono II godina nakon njezina prvog otvaranja na I~O-tu obljetnicu Zemaljskog muzeja (1988.), uz ovo drugo otvaranje (1999.), prava prigoda d a se jo jednom prisjetimo tog velikog kulturnog i povijesnog dogaaja , ijije odjek bio irok, te da se na poseban nain osvrnemo na generaciju arheologa koji su izuavali antiku arheologiju u BiH 2 Ta generacija arheologa - autora ove izlobe iz vie razloga nesumnjivo je zasluila istaknuto mjesto u naoj kulturi i znanosti 3 U Zemaljskom muzeju, od njegovog osnutka do jubilarne IOO-te godinjice i svea nog otvaranja spomenute izlobe, radila je plejada arheologa koju su grubo uzevi sai njavale tri generacije. Prva generacija djelovala je od osnivanja Muzeja do kraja I svjetskog rata. Druga generacija djelovala je uglavnom izmeu I i II svjetskog rata i djelomino
Obnovljena izloba je otvorena prilikom kulturne manifestaeve "Dani europskog na s ljea". Obnovu je linansiralo Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta te Kantonalno ministarstvo kulture i sporta. To Je druga obnovljena stalna arheoloka postavka. Prva obnovUena arheoloka postavka "Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku" otvorena je 16. X 1997. uz finansijsku pomo Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport. Uz obnovljeno otvaranje izlobe drimo da je bilo potrebno ukratko neto rei i o njenim stvaraocima, jer su oni, prikupljajui na razne naine eksponate, kroz sto godina rada u stvari , najzasluniji za nastanak ove izlobe. O njima u ovom kontekstu majo govori i Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, J888.-/988., Sarajevo, 1988., 33 (Dalje "Spomenica" i N. Mileti 1988.. 119, A. Marijanovi 1988,234 i d. A. Dautbegovi 1988 .. 7-34: Poglavlje " Prva generacija strunjaka Zemaljskog muzeja": Y. Palavestra 1988.,35-39; N. Mileti 1988. , 39-43; B. ovi 1988.,48-52; Y. Pakvalin 1988 , 52-56. Poglavlje: "Nauna djelatnost Zemaljskog muzeja 1888-1988", B. ovi 1988., 74-95 ; Y. Pakvalin 1988.,96-118, N. Mileti 1988., 119-136. U ovim pogl avljima se moe nai pojedina nih osvrta na arheologe, ali su ostale zanemarene njihove zasluge za ovu izlobu .

OTV ARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE .

431

nekoliko godina poslije. Trea, najmlaa generacija se formirala poslije II rata i djelovala je sve do 1988. godine. Sve su one u veem ili manjem omjeru doprinijele postavljanju iz[obe 4 Meu njima ima i osnivaa Muzeja - jedne od najstarijih znanstvenih institucija u B iH 5 Oni su davne 1888. poeli stvarati, razvijati i unapreivati Zemaljski muzej tako da je on mogao naslali istaknuta znanstvena ustanova. 6

SI. l - Otvaranje obnovljene stalne arheoloke postavke "Bosna i Hercegovina u antiko doba". Izlobu je otvorio uz federalnog ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovia i direktora Zemaljskog muzeja BiH prof. dr. enanu Buturovi, autor izlobe dr. Veljko Pakvalin, nauni savjetnik (u penziji) Zemaljskog muzeja BiH sa kraim osvrtom na izlobu. Stoga ovaj tekst posveujemo tim vrijednim strunjacima antike arheologije koji su radili u ovim krajevima. Svjedoanstvo njihovog minulog rada i na zahvalni spomen upravo je ova stalna arheoloka antika postavka (sl. 2.).
4

fi

Ovdje se radi o osvrtu na arheologe koji su bili nosioci ove izlobe, poto u tom smislu nije biJo zapaenijeg osvrta. Vidi poglavlje "Prva generacija strunjaka Zemaljskog muzeja" u Spomenici, 35-119. A. Dautbegovi 1988., 7-35. A. Dautbegovi 1988., 7-35; V. Pakvalin ]988., 118-119.

432

VEUKO PAKVAUN

Uz stariju, prisjetit emo se i mlae generacije arheologa koja je nastavila istim putem djelovati unapreujui dalje Muzej, u znanstvenom i kulturnom pogledu, sadrajno obogaujui istodobno antiku izlobu i rimsku kulturnu povijest BiH. Na ovom mjestu potrebno je u to kraim crtama dati prikaz tematske strukture anti ke postavke i njezin kUlturno-povijesni sadraj s obzirom na tematski nain izlaganja, koji se po mnogo emu razlikuje od svih prethodnih antikih arheolokih izlobi, a njih nije bilo mnogo. 7 Najprije, ova izloba postavljena je na muzeoloki suvremeniji nain . Maksimalno iskoriteni, izabrani arheoloki eksponati su integrirano ukomponirani u tematsku strukturu postavke kako bi posjetiocima na muzeoloki suvremen nain, uz druga muzeoloko-pedagoka pomagala kao to su fotosi-slike, crtei i planovi objekata i naselja (villa rustica, vojnikih logora) itd., bila predstavljena na najbolji mogui nain antika kulturna povijest ovih prostora, sabrana poput sinteze u izlobenoj postavci na jednom mjestu 8 Ovu suvremenu arheoloku antiku izlobu u najveem broju sainjavaju razliiti tipovi rimskih kamenih spomenika kulture i povijesti kao i mnogobrojni drugi tematski povezani arheoloki eksponati. U prvom dijelu, ili na samom poetku izlobe, imamo odvojen manji samostalni dio koj i bi trebao biti veza izmeu grke i rimske kulture, odnosno bolje rei grko -rimske. U njemu su izloene grke vaze razliitih tipova, vremenski iz razliitih kulturno-povijesnih razdoblja, razvrstane po stilovima: geometrijski , crnofiguraIni i crvenofiguraIni kao najmJai.9 Dalje se u potpunosti potuje tematski princip izlaganja - od miljokaza preko sepulkralnih spomenika (stela, cipusa i urna) , pa rimskih boanstava Trijade (Jupiter, Junona , Minerva) i ostalih, postavljenih na postamentima, te domaih "interpretatio romana" Silvana i Dijane. U okviru kultne teme izloeno je takoer nekoliko poznatijih, a time i relevantnijih orUentalnih kultova. Meu njima je Atisl O , Jupiter-Dolihen i grki Dionis ili rimski Liber, zatim vei broj ulomaka starokranske provenijencije i onih jo brojnih kulturnopovijesne raznolikosti, raznovrsne namjene, veliine i upotrebe uz to, od razliitog materijala (eljeza, bronce, srebra i zlata, pa do stakla i keramike). Neki od njih doseu i do 11 umjetnikih kvaliteta. Tematski integrirani eksponati unutar ove izlobe u kronolokom pogledu predstavljaju irok povijesni dijapazon rimske vlasti koja je na ovim prostorima trajala est stoUea (l-VI S1.). U spomenuti povijesni raspon redom ulazi, nakon rata koji je zavren
7

Anali Zemaljskog mu zeja u Sarajevu 1888 .- J 937. , Sarajevo, 1938.; Anali za 1938.-1962 , Sarajevo, \963 .; Anali za 1963., Sarajevo, 1964.; Anali za 1964.,1965. , 1966., Sarajevo. 1967 . R Ostavljeno je mnogo trago va u pi sanim rado vima i u brojnim opisanim arheo lokim nalazima koji formiraju izlobu u izlobenom prostoru - lapidaru ovog Muzeja. U [ome lei njiho va zasluga (sl. 2J. ~ Zasluge za vei broj saku pljenih grkih vaza i znaajnijih ulomaka ima dr. Julije Makanec , rano preminuli lijenik i grad ski vijenik u Sarajevu, prvi predsjednik Muzej skog drutva. 10 Reljef Atisa-neobjavljen . Vidi: V. Pakvalin 1963. , 127-153 . Ujedno Je u tom radu sabrana sva literatura o kultnim spomenicima rimskog doba. II V Pakvalin 1960.-196\.,325-327.

OTVARANJE OBNOVU ENE STALNE ARHEOLOKE POSTA VKE .

433

poetkom I stoljea, rimska okupacija ilirskih zemalja (Illyricum) , odnosno pacifikacija pokorenih plemena Delmata, Desitijata, Mezeja, Daorsa i drugih, uspostava i uvriva nje rimske vlasti, romanizacija Ilira s urbanizacijom zemlje, pa kasna antika i kranstvo, koje je do dolaska slavenskih plemena u VII st. bilo ve duboko ukorijenjeno u ovim krajevima. J2 Ova izlobena postavka mogla je biti predstavljena i na drugi nain, ali nas je u njenoj tematskoj strukturi i koncepciji vodio osnovni kulturno-povijesni princip: kronoloki izloiti arheoloke eksponate i s njima pokazati kako je iao tijek povijesnih i kulturnih dogaaja meu domaim ilirskim stanovnitvom do njihove romanizacije (212. pos. Kr.),1 3 odnosno prevladavanja kranstva. 14 Za ovaj pristup, kojije u naelu prihvaen, zasluni su autori izlobe dr. Veljko Pakvalin, znanstveni savjetnik Zemaljskog muzeja i Ivana Znidari, kustos istog Muzeja, njezin projektant ika Veki, prof. arh., a uz njega glavni izvoa ore araba, metalni obrtnik. [zloba je postavljena u skladnoj suradnj i i dogovorom ovih strunjaka. IS Posebno se insistiralo, to takoer treba istai, da se arheoloki eksponati arhitektonskog karaktera profanog, sepulkralnog ili pak kultno-religioznog, dovedu u harmonini sklad sa internom arhitekturom izlobenog prostora-Iapidara, koj i oponaa grko-rimsku arhitekturu hrama naos ili templum. J6 Opa je ocjena da su projektirajui i postavljajui stalnu antiku postavku-izlobu, autori uz projektanta i izvoaa uspjeli u njenoj realizaciji, postigavi podjednak efekt u slici i umjetnikom dojmu. U tom skladu istiu se posebno eksponati arhitekture. Meu njimaje rekonstruirani arhitrav mauzoleja iz Trbua i proelje mauzoleja iz ipova (sl. 2). Osobit dojam ostavljaju rekonstrukcije oltarnih pregrada starokranskih bazilika iz Zenice i Dabravina. Toj uspjeloj harmoninosti usklaivanja s unutranjou arhitekture doprinijele su izlobene metalne vitrine izraene u arhitektonskom stilu ili kompoziciji edikule, proelja hrama , to je karakteristino za sepulkralnu i kultnu arhitekturu u rimskoj umjetnosti toga doba. Izlobu i njezine efekte unutar i izvan nje, donekle naruava uska hodna linija, koja se nije mogla mijenjati na raun impozantnosti same izlobe. Samo etiri godine nakon sveanog ina otvaranja nove stalne arheoloke izlobe Antikog odsjeka Odjeljenja za arheologiju Zemaljskog muzeja dogodilo se ono o emu nitko od nas nije mogao ni sanjati. Desila se agresija i rat (1992.-1995. godine), to smo spomenuli i okarakterizirali ve na poetkU ovog priloga. 17 Tako se relativno brzo morala zatvoriti ova izloba, a pokretni arheoloki eksponati, kameni spomenici na postamentima i oni drugi u vitrinama, zajedno sa tehnikom foto-dokumentacijom i ostalim,

12
J3

14
15

16

l7

D. Basler 1986. ; V. Pakvalin 1995.,755-781 : N. Bilogrivi 1998., 17-35,37-39. L Bojanovski 1988. Ova monograf0a prua najbolji pregled svih dogaanja. Vidi napomenu 12. Uz spomenute, kao suradnike na izlobi, naveo bih ing. Korinu Miri, efa Konzervatorske radionice Odjeljenja za arheologiju, preparatore Miru Cerovi i Hamu KarkelJu, kustosa Mirzu emana, koordinatora izlobe, i posebno fotografa Miodraga Radovanovia. ViSe odgovara grkom dorskom stilu, . Basler 1986., sl. 64 . Vidi u ovom tekstu. Muzej se naao golOvo uz same linije okraja.

434

VELJKO PAKVALIN

skloniti u sigurne depoe Muzeja. Njezin povratak 1999. uinio ju je obnovljenom, a ini 18 se i Ijepom.

.,-

.
~ ~

_.":.

..,

.......:-

Sl. 2 - Unutranja arhitektura izlobenog prostora, "lapidara" s arhitravom mauzoleja iz Trbue (Foa) u prvom planu - Foto: M. Radovanovi
Antika arheoloka postavka, gledajui je II lapidariju ovako sloeno predstavljenu, mogla bi se uporediti sa nenapisanom arheoloko-muzeolokom knjigom, pa bi se, u tom kontekstu, mogla i poistovjetiti sa monografijom dr. Ive Bojanovskog Bosna i Hercegovina II antiko doba. 19 Ovako tematski sveobuhvatna antika izloba dobiva relevantno znae nje, jer na izlobenom prostoru uva sabrano kulturno-povijesne rezultate stoljetnog istraivakog rada u dijelu rimske provincije Dalmacije koja se prostirala na teritoriji dananje BiH. To djelo je okmnjeno, u prvom redu, zajednikim pionirskim radom arheologa starije generacije i njihovih kasnijih nasljednika, koji su sa ovom postavkom na najbolji nain dali doprinos stogodinjem muzeolokom i arheoloko-znanstvenom radu u Zemaljskom muzeju. Bolji i ljepi poklon od ove izlobe mlaa generacija antikih arheologa u Muzeju nije mogla podariti arheolozima - pionirima na polju kulture i znanosti u BiH. Stoga ova izloba, koja je ustvari njihovo zajedniko djelo, predstavlja i sjeanje i in zahvalnosti. Ne bi se mogla povui blia paralela ili pak analogija ni sa jednom ranije postavlje20 nom antikom izlobom u lapidariju Muzeja, osobito ne sa prvom kao ni sa onima kasnijim, kOJe su na muzeolokom planu i dometom arheoloke znanosti, svaka za sebe, oi-

IS
19
20

Za njezino spaavanje u depoe Muzeja zasluni su svi kOji su u to vrijeme radili u Muzeju. 1. Bojanovski 1988. K. Patseh j 914., 14 J -219. O muzeolokoj djelatnosti vidi B. Marijanovi 1988,234-262.

OTVARANJE OBNOVLJENE STAL b AR HEOLOKE POSTAVKE .

435

tovale rezultate ispitivanja svoga vremena. Za razliku od ra nijih, ova anti ka izloba ne prikaz uje rezultate istraivanja samo jedne generacije ve objedinjuje rezultate stogodi njih isp itivanj a arheo loga na ovom prostoru, pruajui quasi sintezu rimske kul ture i civilizacije?]

SI. 3 - Unutranjost izlobenog dij ela prostora ant i ke izlobe. U prvom planu dio mauzoleja iz ipova i poznata nadgrobna ploa iz Zenice (IV stoljee) - Foto: M . Radovanovi Uz ovo, vano je istaknuti da ovakva arheoloka izl oba, kao to je "Bosna i Hercegovi na u antiko doba", postaje bogat arh eo loki fond-riznica poglavito anti kim arheolozima koji i z u avaj u ili se bave rimskom prolou ovog podruja. Ovdje oni imaju izvornu arheoloku grau (sl. 2,3 i 4)22 Neophodno je u ovom prilogu nakratko se osvrnuti i na arheologe - stvaraoce izlobe od najstarije preko srednje do najml ae generacije, koji su u Zemaljskom muzeju predano radili na ispitivanju rimske arheologije u BiH. Oni su svojim radom unapreivali arheologiju u Muzeju i uinili ga poznatom i istakn utom kulturnom i znanstvenom institucijom kod nas i u Evropi 23 Tu se ubrajaju arheolozi sv ih generacija, koji su aktivno radili u ZemaU skom muzeju , kao i oni koji su bili njego vi naj bl i i aktivn i sura dnic i. Tako je ovo srogodinje razdo blje djelov anj a Zema ljskog muzej a na planu arheo logije , od
21

22
21

To bi se moglo najbolje ras vijetliti jednim vodiem kroz izlobu, ali naalost takav vod i JO ne postoji. Zato bi ga to prije trebalo prirediti. Vodi bi tome jo vie pridonio i pomogao na izuavanju rimske arheo logije u Bosni i HeJCegovini. A. Dautb egovi 1988., 7 i dalje.

436

VELJKO PAKVALlN

njegova osnutka 1888. do 1988. , zakljueno sa jubilarnom proslavom i novim postavkama praistorijske i antike izlobe. (Nova izloba BiH u srednjem vijeku postav~iena je 1978. godine).

SJ. 4 - Dio izlobe sa kasnoanti kim i starokr anskim eksponatima u prvom planu - Foto: M. Radovanovi

Na samom poetku muzejskog i znanstvenog rada u okviru Zemaljskog muzeja (1888.) nije bilo strunjaka za oblast rimske arheologije, pa su tu granu znanosti, do dolaska u Muzej dr. Karla Pascha , ve tada kolovanog arheologa, pokrivali dr. Ciro Truhelka, 24 Vaclav Radim sky i Franjo Fiala Pored spomenutih, pripadnici srednje i mlae generacije takoer su uestvovali u stvaranju ove arheoloke izlobe i njom na muzeolokom i znanstvenom planu zaokruile lOO-godinjicu rad a plejade antikih arheologa u Zemaljskom muzeju. Ovim prilogom htjeli bismo iskazati zahvalnost generacijama arheologa za ono to su uinili na polj u antike arheologije kod nas, posebno na njihovom doprinosu u nastanku ove antike izlobe, iji relevantan znaaj , ini se nUe bio dovoljno istaknut prilikom njezina otvaranja u okviru stogodinjice.2) Osim toga, ova arheoloka postavka suvremenim prezentiranjem kulturno-povijesnih tema iz rimske arheologije predstavlja istinski
24

V. Pakvalin 1988a .. 96. ]:' Nije dovoljno istaknut doprinos koji su oni dali kroz priloge koji su proistekli iz rezultata iskopavanJa, a na osnovu kojih se mogla postaviti ovakva izloba.

OTVARANJEOBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE.

437

napredak u oblasti muzeologije. U tome su pomogli brojni muzeoloki i znanstveni prilozi objavljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH, na osnovi kojih se, najveim dijelom, i gradila antika postavka. Ako bi , meutim, poeli iznositi prve postignute arheoloke rezultate na prvim terenskim iskopavanjima antikih lokaliteta u BiH, onda bi trebali kronoloki navesti i prve arheologe, koj i su u istraivanj ima rimske arheologije postali istodobno zaetnicima iI i stvaraocima nae arheoloke antike izlobe. U tom kontekstu , iako to ne bi bilo kronoloki, poeli bismo s K. Patschom, arheologom, znanstvenikom i konzervatorom. 26 Dolaskom K. Patscha (1898.) u Zemaljski muzej u Sarajevo, dolazi do promjene unutranje strukture Odjeljenja za arheologiju. Osniva se Odsjek za antiku arheologiju kao zasebna organizaciona jedinica na ijem elu je bio upravo K. Patsch. U okviru tog Odsjeka Patsch razvija bogatu muzeoloku i naunu aktivnost po kojoj e ga se sjeati kasnije generacije arheologa u Muzeju. To je razlog zato ga spominjemo kao prvog meu prvima.27 Unutar vie antikih arheolokih oblasti kojima se K. Patsch bavio izdvajamo njegovo izuavanje topografije rimske provincije Dalmacije. Znanstvene rezultate tih ispitivanja objavio je na stranicama GZMBiH i u WMBH 28 pod naslovom "Arheoloko-epigrafska istraivanja rimske provincije Dalmacije". U njima raspravlja o postignutim arheolokim rezultatima ili nalazima kamenih spomenika sepulkralnog, kultnog i profanog karaktera kao i o drugim arheoloki relevantnim nalazima. Neki od njih su razliitog kulturno-povijesnog podrijetla - rimskog, orijentalnog, autohtono-ilirskog, trakog i drugog. Oni su svi zajedno na ovim prostorima formirali provinicijalnu kulturu 2 9 Ispitujui epigrafs ke spomenike, K. Patsch je stekao kod nas i u Europi ime vrsnog poznavaoca latinske epigrafije. Upravo, u tipolokom pogledu, ti razi iiti spomenici kao eksponati nalaze se u veem broju unutar ove tematski obnovljene stalne antike postavke 30 Upornim radom Patsch je utro put izuavanju antikih plemena Japoda, Delmata, a time i drugih ilirskih plemenaJI Da bi se spoznale njegove zasluge na polju antike arheologije BiH, potrebno je nabrojiti nekoliko antikih lokaliteta koje je on otkrio. Dok je jo Patsch bio povjerenik Muzeja, domalo se za dva maajnija rimska lokaliteta, iju je zatitu izvrio, a rezultate istraivanja objavio. Jedno je uSkelanima (Malvesiatium), drugo u Duvnu (Delminium)32 S obzirom na dobivene rezultate prilikom iskopavanja u Duvnu, drao je da je otkrio delmatski municipij Delminium, ne slutei tada da e mu se miljenje osporiti.'" Patschev pos lov ini radni elan oitovao se i prigodom otkria hrama boga Mitre u Konjicu,34 gdje je, osim ostataka substrukcija, naao jedinstveni kultni spomenik - reljef
V. Pakvalin 1988 , 52-56. V. Pakva1in 1988 .,52-56; V. Pakva1in 1988a., 96-104. 2R AL BiH, tom 1,228, Bibliografija s. v. C. Patseh . 2Y Vidi napomenu 28 . 30 V. Pakva1in 1988.,56. J I K. Patsch 1896., 113-139. 32 K. Palseh 1897.,227 -243.; I. Bojanovski 1967.,244-245. JJ I. Bojanovski 1970., 5-18. 34 K.Patsch 1897a.,511-537.
20
27

43~

VEUKO PAKVAUN

boga Mitre s po e tka IV st. po Kr. s obostranom reljefnom predstavom. Na JednoJ je strani (revers) kultni prikaz tauroktonije, a na drugoJ (avers ) scena blagovanja, tj. kultni in osoba iz vrha njegove hijerarhije . Stoga se ovaj reljef smatra jedinstvenim. Svjesni u tematsko m smislu kulturno-povijesnog karaktera i vanosti ovog reljefa , onje post avlj e n kao objanjenje suprotstavljanja kranstvu u ovim krajevima na poetku Dioklecijanovog razdoblja vlasti ..''' Veliki doprinos K. Patscha antikoj arheologiji u BiH predstavlja naJaz svetita plemen a Japoda na izvoru Privilice kod Bihaa J 6 To je svetite ili hram Binda-Neptuna, japodskog boanstva. koje se poistovjeuje s rimskim bogom Neptunom, a natpisi na pos veenim arama-rtvenicima otkrivaju boanstvo Binda kao epihorsko ili japodsko. Isto dobno, ovi natpi si otkrivaju i plemensku autonomiju Japoda u prvo, kratko vrijeme pod Rimljanima (princeps Iapodum). 37 Pal sc he\'im zalaganj e m na polju rimske arheologije u BiH spaen je \'['1 0 relevantan i vaan arheoloski lokalitet Mogorjelo kod apljine ' Njegove su ruevine trebale tada posluiti za izgradnju eljeznice Gabe la-Gru, odnosno Dubrovnik . Lokalitet je, u kontekstu njegova poloaja i bJizine antike Narone, veoma znaajan . Njegovim istraivanjem saznalo se 7.a ranu rim sku arhitekturu I do III st. po Kr., dok su temelji zgrade veih ('azmjera iz poetka IV st. po Kr. predstavljali istovremeno kastel (castellum)-utvrdu i poljoprivredni gospodarski fundus, koji je u to doba osiguravao ishranu za izdravanje rimskc vojske." ) Od Patschevih u veem broju ve spomenutih epigrafskih i drugih arheo lokih nalaza koji se nalaze unutar ove izlobe, jedan od najznaajnih je svakako poasni natpi s iz T aso via (apljina) . Podignut je Oktavijanu 35.-36. godine pr. Kr., a postavili su ga koloni7.irani Italici u dolini Neretve u povodu zauzea Sicilije (Sicilia recepla l )40 Ovaj p o asni latin ski natpis smatra se najstarijim u BiH, pa kao takav u izlobi zauzima istaknuto mjesto. Koliko je Patsch Bosnu i Hercegovinu prihvatio kao svoju drugu domovinu govori njcgovo osnivanj e Balkanolokog in stituta unutar Zem aljskog muzeja kao i monografija MogO/jelo koju nije uspio objaviti do odlaska u Be 19 I 8. O tome priaju i svi njegovi uspje i posti gnuti u istraivanju antike arheologije. Njegov znan stveni i muzeolo ki opu s vezan za BiH je zaista velik, pa se slobodno moe rei da mu je BiH bila ljub av ili nj ego va druga cJomovina 4 1 Uf. K. Patscha, eminentnog arheologa , treba spomenuti i druge iz prve generacije arhe o loga, koji su pruili takoer vidljivi doprinos istraivanju rimske arheol ogije u BiH. Meu zaslu nim , kOJi su se JO prije K. Patscha u Zemaljskom muzeju bavili izuavanjem
" D. Ilasler Jr, K Patseh ; i K. Palseh ih K. Pal seh
su mu
.W
Ju

1986. 1896 .. 18% .. ]') 14..

10-17 : . Bas ler 1972 . 9 i dalje. 113- 139: K. Patseh 1897.,227- 24 3; J. Bojanovski 1967 ., 244-245. I 13 13 9: K. Patsch 1897, 227- 243; I. BOJanovski 1967. ,244-245. 33 , sl. 14. 15, 16, ]7 , 18. Lokalilet kojeg Patseh datira vrlo rano. u nj ego v lako-

JI

l \ an i dalmat i n : k o-h e rc egovak i limes. On ne prihvata datiranje Mogorjela u IV s t o ljee. kako govorili ue- nj aci iz ]\;jcmak e. l. BOJanovski 1969 , 137-163; V. Pakvalin 1988 b, 36-40 . I. Bojanovski 1988 , 125 i dalje. K . Palscil 19 14 .. 22. sl . lO . V l'a"J... \'alin 1988 .. 52-56 : . Basler 1988 , 29- 396.

OTV ARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE .

439

antike arheologije, su iro Truhelka, istaknuti arheolog, zatim Vaclav Radimsky i zasluni Franjo Fiala. Osim spomenutih, koji spadaju u stariju generaciju, imamo i drugih zaslunih za istraivanje rimske arheologije i stvaranje antike stalne postavke. Oni nisu bili zaposleni u Muzeju ve su bili vanjski suradnici. To su Ivan Kellner, Filip BaJlif i Eduard Nowotny.42 iru Truhelku, istaknutog arheologa i dugogodinjeg upravitelja Zemaljskog muzeja ne promatramo u njegovom sveobuhvatnom sadraju ivota i rada, ve samo u onome to je kao arheolog, muzealac i znanstvenik doprinio na polju antike i starokranske arheologije. Jskopavao je antiki Stolac (Diluntum), ije istraivanje nije priveo kraju. Tom prilikom ustanovio je substrukcije rimske graevine s mozaicima. Na nekima su prikazane personifikacije jeseni i proljea. Na jednom od tih mozaika konstatiran je, izgleda, prikaz Orfeja ili Dobrog Pastira (Bonus Pastor), analogno nalazu Orfeja ili Dobrog Pastira sa podnog mozaika iz vile u Paniku kod Bilee 43 Uz Radimskog, Truhelka je prvi arheolog koji je ispitivao poetke kranstva na ovim prostorima. Njegovi rezultati u ovoj izlobi su vidlj ivi u temi kranstvo sa istaknutim eksponatima oltarske pregrade iz bazi I ike LI Zenici i starokranskim nalazima iz bazilike u Varoluku (Turbe)44 Nije se istakao objavljenim radovima iz starokranske arheologije, osim zapaene knjige Slarokranska arheologija u kojoj na sintetiki nain iznosi svoje rezultate rada na iskopavanju bazilika na terenu. Ipak, kad je u pitanju razdoblje ranog kranstva istie se istraivanje lokaliteta Bilmie u Zenici, gdje je ispitao temelje bazilike s veim brojem ulomaka sakralne arhitekture. Upravo su ti nalazi - ploe oltarne pregrade s reljefnim prikazom Dobrog Pastira, izazvali veliki 7.nanstveni interes. Njegovo nalazite je i Crkvina u Varoluku (Travnik) sa kojeg su oltarska menza i stup izloeni u temi kranstvo. Za . Truhelku jo je vano istaknuti daje bio uesnik J Meunarodnog kongresa za starokransku arheologiju, odranog 1894. u Solinu (Salona) kod Splita 45 Tada je odrao referat o svojim nalazima i tim nastupom ujedno je predstavio rad tek osnovanog Zemaljskog muzeja i sebe kao mladoga arheologa-povjesniara umjetnosti. Uz K. Patscha i . Truhelku, isticao se i Vaclav Radimsky. Od njegovih arheolokih priloga, to ih je za kratkog ivotnog vijeka, objavio u GZMBiH i u WMBH, istiu se oni o rimskom rudarstvu. Na Gradni u Sasama (Srebrenica) otkrIO je rudarski administrativni centar - za obje provincije, Dalmaciju i Panoniju, municipij Domaviju 46 Sa ovih iskopavanja imamo vie arheoloko-epigrafskih spomenika, meu nj ima i poasnih baza koje su rimskim carevima podizali upravitelji (procuratores) rudarskog sjedita Domavija. Bio je to antiki grad sa urbanim karakteristikama: gradskom kuom (curia), javnim kupati lom (balneum), gradskim vodovodom (aquaeductus) i vie toga to pripada gradu. Od navedenog, vei broj arheolokih nalaza ili arheoloke dokumentac(ie iz nalazita Gradine (Domavia), (Sase), Srebrenica izloeno je u temi o rudarstvu u rimsko doba.
42

43

V. Pakvalin 1988a., 96 i dalje. . Basler 1972., 137 (tlocrt crkve), sl. 138 (prikaz Dobrog pastira), sl. 154 (rekonstrukcija oltar-

44

45
4(,

ske pregrade); Basler 1986., 17,42,43, sl. 8. . Truhelka 1893 .. 685-699; . Basler 1972.. 116-119, sl. 125,126. . Basler 1986.,24-25. V. Radimsky 1892., 1-24; [894 [-47.

440

VEUKO PA KVALlN

Tema je ira i obuhvata metalurgiju i organizaciju rudarstva u ovim krajevima Najrelevantniji spomenici za ovu problematiku su poasne baze i one se nalaze u spomenutoj temi 48 zajedno sa ostalim arheolokim objektima koji pripadaju rudarskoj tematici Relevantno nalazite koje je otkrio Radimsky predstavlja logor (castrum) rimske vojske na Makljenovcu kod Doboja. Logor je mnogo kasnije nastavila istraivati I. remonik. Otkriveni arheoloki nalazi vojnog karaktera iz ovog nalazita uvaju se u vitrini unutar 49 teme o rimskoj vojsci Na samom poetku rada Zemaljskog muzeja, u nedostatku strunjaka za rimsku arheologiju, V. Radimsky je, kao i . Truhelka, iskopavao baziliku u ipragama (Kotor-Varo) i baziliku u Dabravinama (Vare). Rezultat tog arheolokog djelovanja vidljiv je u temi kranstvo na ovim prostorima u kasnoantiko doba. ]zloenaje rekonstrukcija dijela ploe oltarne pregrade s kapitelima, upuujui istovremeno i na poetke kranske umjetnosti V-VI st. kod nas (sl. 4).50 Prije dolaska K. Patscha u Zemaljski muzej antikom arheologijom bavio se Franjo Fiala. O tome govore njegovi radovi objavljeni u GZM i u WMBH 51 U zapaen ije istraivake rezultate F. Fiale spada Gradac kod Posuja, koje je, sudei prema arheolokim nalazima, bilo vee rimsko nalazite. Fialini prilo zi rimskoj arheologiji nisu obimni , ali su znaajni u okvirima ove znanstvene problematike. To su arheoloki predmeti iz nalazita u Trnovu , s podruja Ljubukog, Gruda , Kupresa i Mostarskog Blata, kOJi tematski dopunjuju ovu postavku. s2 Za kulturnu povijest naih krajeva je relevantan i vrijedan nalaz zemljane posude s natpisom pisanim kurzivom sa lokaliteta Debelo brdo (Sarajevo), koji je sauvao ak i ime majstora lonara (ROGATVS), a koji povijesno pripada dobu cara Justinijana (527.-565)53 Spomenuti eksponat je instruktivan i stoga je dobio istaknutu ekspoziciju u temi kOJa se odnosi na pismenost u ri msko doba. Ovom prilikom potrebno je spomenuti i istaknute vanjske suradnike Zemaljskog muzeja iz starije generacije koji su zasluni za postignute rezultate na polju istraivanja rimske prolosti u ovim krajevima. Meu njima se istiu l. KeiJner, F. Ballif i E. Nowotny. 1. Kellner, i s traiva antike Ilide, ili col.(oniae) Aq(uae ) S.(R(es) P(ublica) Aq(uarum) S .. ), rezultatima svojih istraivanja prisutan je u stalnoj postavci antike izlobe s brojnim eksponatima iz Ilide. Meu njima su najznaajniji mozaici, koji ocrtavaju urbanu sliku rimske Ilide, kulturu i civilizaciju, posebno svu kompleksnost rimske arhi tekture. 54 Neki od tih mozaika nalaze se u temi rimska umjetnost, potcrtavajui njen visok izvedbeni dojam i impozantnost.
V. Pakvalin 1988a. , 97. V. Pakvalin 1988a., 97. 4S/ V. Radimsky 1891.,251-262. 50 V . Radimsky 1892a., 372-387. 51 F. Fiala 1893 , 145-1 59: 1894.,42 1-428; 1895, 365-378 S2 F. Fiala 1893 ., 145-1 59; 1894,4 21-428; 1895, 365-378. SJ D . Sergejevski 1947 , 13-50 5~ I. Kellner 1895 , 161-198 .
47
4H

47

OTVARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE .

441

Uspjeni vanjski suradnik Muzeja bio je graevinski inenjer F. Ballif. Obilazei teren kao dravni slubenik, blisko suraujui sa istaknutim arheologom K. Patschem. snimao je ostatke i tragove rimskih puteva, usput biljeei i rimska naselja. Rezultat takvog rada je prva monografija o rimskim cestama u BiH (Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina). Njegovom zaslugom sauvan je na terenu i pokoj i mi ljokaz, sada kao eks5j ponat u stalnoj postavci antike izlobe u tematskom dijelu o rimskim cestama Meu vanjskim suradnicima spomenuli smo i E. Nowotnya, izmeu ostalog, i zbog objavljenih nalaza dviju olovnih votivnih ploica trako-mitrikog podrijetla, naenih na podruju Travnika. Ove votivne ploice, izuzetno zanimljivi kultni nalazi, vie su kao kultni objekat poznate u krajevima Podunavlja. Tematski spadaju unutar izlobe u temu o orijentalnim kultnim zajednicama 5 6 Nakon starije generacije arheologa kao njihovi nasljednici u Zemaljski muzej poinje stizati srednja generacija. U svom radu oni prihvataju ve utrti put arheologa prve generacije. Meu njima su Vladislav Skari, povjesniar , nauni radnik i upravitelj Muzeja, Dimitrije Sergejevski. arheolog, Gregor remonik , povjesniar, i Jozo Petrovi, arheolog i numizmatiar te upravitelj Muzeja. V. Skari se bavio vie srednjovjekovnom prolou BiH. Ipak je objavio nekoliko kraih rasprava u koj ima opisuje antike i kasnoantike arheoloke nalaze. Ti nalazi su nali svoja mjesta i unutar izlobe o kojoj je rije. Meu njima je poznati kultni rtvenik (ara) s reljefnim prikazom Pana ili Silvana iz Lepenice. 57 Taj eksponat je vrlo zanimljiv i znaajan zbog ikonografske predstave koja podsjea na kanonsku sliku i kompozicijsku fOlmu grkog Pana. U tom kontekstu , istaknuti arheoloki nalaz su i ulomci rimskog boga Jupitera iz Male Ruike, koji je u antikoj izlobi dobio mjesto u temi koja se odnosi na provincijainu ri msku umjetnost 58 Prilikom arheolokih iskopavanja na Gracu u Homolju (Kiseljak), V. Skari je, uz staJ'Ue arheoloke nalaze, otkrio substrukcije kasnoantike arhitekture, koji pripadaju starokranskoj bazilici, kao i vei broj ulomaka crkvenog kamenog namjetaja, od kojih se vei i bolje sau vani nalaze kao eksponati u antikoj izlobi u temi posveenoj kranstvu na ovim prostorima. D. Sergejevski spada sigurno meu istaknutije arheologe srednje generacije. Uz K. Patscha, a na osnovu njegova muzeolokog i znanstvenog djela, imamo jo jednog relevantnog istraivaa antike topografije. Pored toga, izuavao je tipove rimskih kamenih spomenika i na njima ikonografske predstave pokojnika, boanstva i drugih likovnih prikaza. Bio je i vrstan poznavalac latinske epigrafije, to potvruju mnogi objavljeni nalazi epigrafskih spomenika 59 Jedan od vrlo vanih i znaajnih za rimsku i autohtonu povijest i kulturu ilirsko-panonskog plemena Desitijata je poznati cipus na kojem se spominje "princeps Desitiatium".6o S obzirom da je naen u ruevinama starokranske bazilike u Brezi , on jasno oituje predrimsko i rimsko podntje ovog plemena i njegovo administra.15
.In

)7
.IX

59
(\(I

Ph. Ballif 1893. E. Nowotny 1894.201-208. V. Skari 1932.. 1-2; V. Pakvalin 1988a., 105 . V . Pakvalin 1988a.. 105. V . Pakvalin 1988a. , djelatnost Sergejevskog u oblasti antike arheologije, 105-1 II . G. remonik - D. Sergejevski 1930., J -9.

442

VEUKO PAKVALlN

tivno sredite He(dum).61 Ovaj relevantan arheoloko-epigrafski i povijesni dokument, odnosno izvor, nalazi se unutar izlobe u temi ilirska plemena pod rimskom vlau. Znanje i akribiju, u kontekstu itanja natpisa na rimskim spomenicima, D. Sergejevski je. izmeu ostalog, pokazao pri deifriranju slabo sauvanog natpisa na poasnom cipusu sa Ilide. Spomenik su podigli u ast caru Dioklecijanu (284.-305.) graani Ilide. Na dijelu jedva sauvanog natpisa upornim promatranjem, vraajui se esto na to mjesto . uspio je proitati ime rimskog urbanog naselja na Ilidi - R(es) P(ublica) Aq(uarum) S ... ili samo Aq(uae) S .. ,,62 Poasna baza nalazi se u temi kasnoantiko doba. Poasni ci pus s natpisom i imenom cara Dioklecijana, uz ostale eksponate sa Ilide, pokuava pribli iti posjetiocima sam poetak povijesnog razdoblja koje poinje nastupom cara Dioklecijana na prijestolje Rimske drave i koje je obiljeeno progonom krana. Sergejevski se bavio ispitivanjem antikih kultova kod Ilira. Vei interes je pokazao u istraivanju domaih kultova Silvana i Dijane, najvie meu Delrnatirna. Izuavao ih je, u kontekstu "interpretatio romana", sa aspekta autohtonog podrijetla i umjetnosti. Njegovom zaslugom spomenici tog karaktera formiraju temu kultovi Ilira i u njoj se nalaze kao eksponali. Sergejevski takoer nastavlja Patschev rad na ispitivanju ikonografskih prikaza na japodskim urnama, ivot i umjetnost lapoda, a posebno japodski tip urne. Neke od tih urni su nale mjesto u ovoj postavci u okviru teme o sahranjivanju kod autohtonog romaniziranog iIirskog stanovnitva. 63 Od orijentalnih kultova koji su pobudili panju Sergejevskog u izlobi je predstavljen rtvenik (ara) posveen sirijskom boanstvu lupiteru-Dolihenu, naen u lapri.M Kult je u antikoj Japri sluio doseljenim majstorima - rudarima sa Bliskog istoka, iz Sirije, koji su bili njegove pristae. Oni su za potrebe kulta u lapri imali Dolihenovog sveenika, kOJi se o njemu brinuo meu njegovim vjernicima, poistovjeujui ga s rimskim lupiterom. U dolini lapre, uz kult boga Dolihena-lupitera, poznato je i boanstvo TelTa Mater. Njezin kult astili su isto tako rudari, romanizirano domae stanovnitvo Mezeji i drugi, a 1tvenike ovom boanstvu postavljali su upravitelji rudarsko-metalurkih pogona-officina 65 Takav jedan rtvenik nalazi se kao eksponat unutar izlobe u temi o rimskom rudarstvu u kraju Japre. D. Sergejevski se intenzivno bavio prouavanjem nalaza starokranske provenijencije. To su najee ulomci crkvenog namjetaja kao i arhitektonski ostaci graevina-crkava. Tako je on, nakon dueg vremena, poslije . Truhelke i V. Radimskog, poeo opet istraivati starokransko razdoblje V i VI st. i sa aspekta starokranske umjetnosti. Rezultati njegovih istraivanj a su vidljivi u naoj izlobi u fragmentima namjetaja iz bazilika u Brezi, Klobuku, Mokrom, Nerezima itd. , predstavljajui ne samo kulturnu povijest kasne antike, ve i njezinu umjetnost (sJ. 4)66 Pripadnik srednje generac ije arheologa u Zemaljskom muzeju nakon I i II svjetskog rata je i Gregor remonik. Uesnik je i suradnik D. Sergejevskog na iskopavanju bazili61

I.

6!
li)

05 66

Bojanovski 1988., 152, 155. D.Sergejevski 1936.,1 -3 . D. Sergejevski 1950. , 45-93. D. Sergejevski 1965 .,7-25. D. Sergejevski 1963,85-102. D. Sergejevski 1954, 189-210 (Klo buk); 1959., 163-173 (Nerezi i Dolac ); 1961.,211-228 (Mokro)

OTVARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE ..

443

ke u Brezi lako da je sudionik nalaza nadgrobnog spomenika-cipusa Valensa Varrona, 67 naenog u ruevinama bazilike. rezultati iskopavanja vidljivi su u arheolokim nalazima sa iz rimske se kao nalaze u izlobi u okviru teme rimska kua. muzeju pripada takoer i J. Petrovi 69 nalaza iz Bugojna, radi se o BISTVES. Ona bi s ovim imenom-nazivom locirala rimski muna Grudine (Crkvina) u Bugojnu 70 se

Pakvalin i Ivana
1.

Marijanovi.

s obzirom na rezultate u terenskom i istraivakom radu, te po uvrtenih eksponata, uesnik u stvaranju izlobe. Vrila je nja irom itave Bosne i objavljujui njihove rezultate uglavnom u GZM. Neto izuava]a rimske vile rustike ili poljoprivredna Na osnovu rezultata dobivenih prednost je davala keramike, tj. tzv. terri sigiJlati, a unutar ovog znanstvenog segmenla je IZV. keramiku "chiara". Uz spomenuto, ilo je i pa je izuavala rimsku keramiku sa centralnog Istraujui antike vile rustike podnim mozaicima svoje znanstveno zanimanje rila je na mozaike i zidno objavivi o tome i Izmeu ostaloga, je i antiku nonju i nakit na stdama pokOJnika. pripadaju za veJiko otkrie oratorija unutar vile rustike u Orfeja u podnom mozaiku koji simbolizira Isusa kao Dobrog Pastira. od tog mozaika IZ nalazita imamo u izloen samo mali dio s prikazom lika od muza u temi antika umjetnost. akribij i li ima posjedujemo li izlobi vie vojnikih predmeta iz nalazita Makljenovac (Doboj), koji se nalaze kao eksponati u vitrini s temom rimska vojska. 1. je nastavila istraivati je poeo V. Radimsky. Od izloen i vojnika praka. Njez.inim su zalaganjem u izlobi prisutni rimske lenac sigillatae i kasnoantike keramike s nalaz.ima u drugim temama izlobe.
ti]

G.

D.

1930.,9.

G. remonik 1930,211-225. "Y V. Pakvalin J988., 96 i ]0 1. Petrovi 1958,267-271.

oX
71

1988,425. 1961,189: 1962., 115-140. L 1976,41-164. L remonik 1976.41-164; 1984a, 233. L 1984,23-84.

Vidi R. l.

444

VELIKO PAKVALIN

Veljko Pakvalin je pripadnik mlae generacije arheologa u Zemaljskom muzeju, S obzirom na relevantne arheoloke nalaze dobivene njegovom zaslugom i on spada u grupu arheologa - stvaralaca antike postavke, U tom kontekstu, za kulturnu povijest ovih krajeva vrlo je znaajna bronana ruka boga Sabazija-Jupitera (Gradina, Sase, Srebrenica) s tri ispruena prsta "benedictio latina", U izlobi je prisutan i Atis, stalni pratilac kulta Magne 76 Matris, prema nekima samostalno boanstvo, Od grko-rimskih tu je Dionis-Li ber. Na Grudinama u Bugojnu, uz ostatke substrukcija rimskih terma, V, Pakvalin je istraivao i starokransku baziliku, Prilikom tih iskopavanja dobio je vei broj ulomaka crkvenog namjetaja 77 Jedan od njih je ulomak pluteja oltarske pregrade s prikazom slike jata riba, relevantan, kao i neki drugi, za kulturnu povijest kranstva i njegovu umjetnost V-Vl stoljea, Uz ovaj fragment pluteja oltarske pregrade u izlobi se nalazi, u dijelu o kasnoantikom dobu s akcentom na kranstvo, i zanimij iv ulomak prozorske tranzene (zajedno s jo nekim)78 Ivana Znidari-Marijanovi je najmlai arheolog meu stvaraocima stalne postavke, S obzirom na koautorstvo i manji broj priloga, njoj takoer pripada zasluno mjesto u nastanku ove izlobe, Zajedno s V, Pakvalinom ona je stavila povijesnu toku na stogodinje stvaranje stalne antike postavke u Zemaljskom muzeju 79 Ivo Bojanovski je istaknuti vanjski suradnik Zemaljskog muzeja, Ulazi u navedene stvaraoce izlobe veoma znaajnim poklonom male kamene urne-sarkofaga naenog u Konjevi-Polju (Vlasenica), Sarkofag sam po sebi ne bi bio toliko znaajan da u njemu nisu uz pepeo pokojnika bili pohranjeni kulturno-povijesni arheoloki nalazi, Ovi eksponati su s obzirom na obiaj sahranjivanja, kulturu i civilizaciju romaniziranog stanovnitva veoma instruktivni,80 Drimo da je bilo potrebno jednim prigodnim tekstom obiljeiti otvaranje obnovljene stalne arheoloke izlobe "Bosna i Hercegovina u antiko doba" i kraim tekstom osvrnuti se na njezine stvaraoce, koji su izlobene eksponate prikupljali na razne naine i u 81 razliitim vremenskim periodima Do sada u ovom smislu nije bilo veeg osvrta na izlobu i njezine stvaraoce, Rijei zahvale upuene su svima koji su radili na pripremi jubilarne proslave kao i onima koji su vrili pripremu na obnavljanju antike izlobe za njezino otvaranje 82 Ovim bismo pokuali zaokruiti IOO-godinjicu muzeoloko-znanstvenog rada generacije antikih arheologa, koja je aktivno sudjelovala u nastanku antike izlobe zasluivi tako svako potovanje, Ovaj kratki osvrt prilikom vraanja obnovljene izlobe u prostor lapidarija neka bude skromni znak zahvalnosti za njihov veliki doprinos kulturi i znanosti BiH, Iz tih razloga kaemo im "debemus meritorum semper meminissel" Na mlaoj generaciji je da nastavi putem starijih na ispitivanju rimske arheologije u BiH,
V, Pakvalin 1961,,203-209; 1970" 19-28; 1986,,61-79, V, Pakvalin 1998,,549-619, n V Pakvalin 1991.,209-220, 79 l. Marijanovi 1984" 89-96, Hil l. Bojanovski, vidi rad objavljen u ovom broju GZM,
70
77
01

R2

Arheoloki eksponati uvrteni u tematsku postavku ove izlobe prikupljeni su putem arheolokih iskopavanja, rekognosciranja, poklonima ili na druge naine, Ovdje se ispriavamo ukoliko je netko isputen, a imao Je aktivnog uea u izlobi,

OTVARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE . .

445

SKRACENICE
AL ARR GZM Spomenica VAHD Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Arheoloki radovi i rasprave, Zagreb. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo. Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine [888.-1988., Sarajevo [988. - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku , Split.

UTERATURA.
PH. BALLIF 1893. Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina. Theil 1. Wien, Herausgegeben von Bosnisch-Hercegovinischen Landesmuseum, 1893. Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1972. Kranska arheologija. Crkva na kamenu, Mostar, 1986. Institut za prouavanje Balkana. U: Spomenica, Sarajevo, 1988. , 392-396. Katolika crkva na podruju dananje banjaluke biskupije do invazije Turaka. 1998., 17-35 ; 37-49. Municipium Malvesiatium. ARR, knj. VI, Zagreb , 1967., 241-262. MogorjeJo - rimsko Turres (Prilog topografiji provincije Dalmacije). GZM n.s. A, XXIV, 1969 .,137-163. Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja, GZM n.s. A, XXV, 1970.,5-18. Bosna i Hercegovina u antiko doba. ANUB[H, C8I , Sarajevo, 1988. Nalazi iz rimskog doba na Stupu kod Sarajeva. GZM XLII, 1930.,211-225. Gotisches und romisches aus Breza bei Sarajevo. Novitates Musei Sarajevoensis, Sarajevo, 1930. Nalazi bojene keramike u BiH u rimsko doba. GZM n.S . A, XV-XVI, 1960.-1961., 189-202. Nalaz terre sigillate chiave u Viiima. GZM D.S. A, XVII, 1962. , J 15-140. Rimsko naselje u Paniku kod Bilee. GZM n.s. A, XXIX , 1974. (1976.),41-164.

D.BASLER

1972. 1986. 1988.

N. BILOGRIVI

1998. 1967. 1969. 1970. [988.

1. BOJANOVSKI

G. REMONIK
G.REMONIK D. SERGEJEVSKI

1930.

1930. 1961. 1962. 1976.

J. REMONIK

446

VEUKO PAKVAUN

A. DAUTBEGOVI

F. FIALA

1. KELLNER
B. MAR[]ANOVI

J. MARIJANOV[
N. MILET[

E. NOWOTNY
V. PAKVALIN

Rimski castrum kod Doboja. GZM n.s. A, 39, 1984., 23-84. 1984a. Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba u BiH. Sarajevo, [984. Uz stogodinjicu Zemalj skog muzeja Bosne i Herce1988. govine u Sarajevu. Spomenica , 7-35. 1893. Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine. GZM V, 1893,145-159. 1894. Crtice iz Donjeg Unca. GZM VI, 1894.,421-428. 1895. Prilozi k rimskoj arheologiji Hercegovine. GZM VII , 1895,365-378. 1895. Rimski gragjevni ostanci u Ilidama kod Sarajeva. GZM VII , 1895.,161-198 1988. Muzeoloka djelatnost Arheolokog odjeUenja. Spomen ica, 234-262. 1984. Rimska nekropola sa spa~enim pokojnicima uZeniku kod Rakovice. GZM n.s. A, 39, 1984., 89-96. Nauna djelatnost u oblasti srednjevjekovne arheolo1988. gije. Spomenica, I [9- 137. 1894. Zanimljivi reUef o misterijama u bosansko-hercegova kom Zemaljskom muzeju. GZM VI, 1894.,201-208. 1961. Bronzana votivna ruka iz Sasa. GZM n.s. A, XV-XVI, 1960.-1961.,203-209. 1963. Ku.ltovi u antiko doba na podruju BiH. GZM n.s. A, XVIII, 1963., J27-[53 . U ovom radu je sabrana sva [iteratura o kultnim spomenicima rimskog doba. [971 . Dolihen i panonsko boanstvo Sedat na podruju Japre u antiko doba. GZM n.s. A, XXV, 1970. 19-28. 1986. Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapadne Bosne. GZM n.s. A, 40-41 , 1985.-1986. , 61-70. 1988 . Karlo Patsch, Spomenica, 52-56. 1988a. Nauna djelatnost u oblasti antike arheologije. Spomenica, 96-119. 1988b. Doba kasne antike (Dominat), AL, tom I, 1988., 36-40. 1991. Ulomak pluteja iz staro kranske bazilike u Bugojnu. ANUBIH, Posebna izdanja, knjiga Zb ornik radova posveenih akademiku Alojzu Bencu , Sarajevo, 1991 , 209-220. 1995. Pojava kranstva u srednjoj Bosni i njego va hijerarhija u svjetlu novijih arheolokih iskopavanja. U: Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljia kardinalom, Vrhbosanska visoka teoloka kola, SaraJevo-Bo!' 1995,755-781.

1984.

OTVARANJE OBNOVUENE STALNE ARHEOLOKE POSTAVKE .

447

K. PATSCH

J. PETROVI V. RADIMSKY

D. SERGEJEVSKI

R. SIJARI V. SKAR[

. TRUHELKA

Ostaci starokranske bazilike na Crkvini (Grudine) u Bugojnu s osvrtom na mun(icipium) Bist(ue) ili BISTVES , sjedite bistuenske biskupije i biskupa Andrije. V AHD, supl. Vol. 87-89, Radovi Meuna rodnog kongresa za starokransku arheologiju, ]Il, Citta del Vaticano - Split, 1998.,549-619. 1896. Japodi. GZM VIII, 1896., 113-139. 1897. Novi spomenici iz upanjca - Delminiuma. GZM IX, 1897 .,227-243. 1897a. Mithraeum u Konjicu. GZM IX , 1897. , 511-537. 1914. Zbirke rimskih i grkih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju , GZM XXVI, 19[4.,141-219. Arheoloki referati iz Bugojna i Ljubije-Japra. GZM 1958. n.s. A, XIII, 1958.,267-271. Rimska utvrda na Crkvenici i kastrum kod Doboja, 1891. GZM III, 1891.,251-262. 1892. Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice godine 1891. GZM IV, 1892. , 1-24. 1892a. Crkvene razvaline kod Dabravine u kotaru Visokom u Bosni. GZM IV 1892.,372-387. 1894 . Izvjetaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. i 1893. GZM VI, 1894 ., 1-47. Aquae S .. . bei Sarajevo. Novitates Musei Sarajevo1936. ensis 13, 1936., 1-3. 1947. Arheoloki nalazi u Sarajevu i okolici. GZM n.s. II , 1947.,13-50. 1950. Japodske urne. GZM n.s. IV-V, 1949.-1950.,45-93 . Staro-hrianska bazilika u Klobuku . GZM n.s. A, 1954. IX, 1954., 189-210. 1959. Bazilike u Nerezima i Docu. GZM n.s. A, XIV , 1959. , 163-173. 1961. Bazilika u Mokrom. GZM n.s. A, XV-XVI, 1960.-1961.,211-228. 1963 . Rimski rudnici eljeza u sjeverozapadnoj Bosni. GZM n.s. A, XVIII, 1963 ., 85-102. rtvenik Dolihena i Kasija. GZM n.s . A, XX, 1965. , 1965. 7-15. Organizaciona struktura, upravljanje i kadrovi Ze1988. maljskog muzeja. Spomenica, 422-425. 1932. AltertUmer von Gradac in der Lepenica Bosnien. GZM XLIV , 1932., sv. 2,1-21. 1893. Iskopine u dolini Lave . GZM V, 1893.,685-699. 1998.

Mr. Esad KURTOVI

RUDARSTVO I METALURGIJA BOSNE I HERCEGOVINE OD PRAHISTORIJE DO POETKA XX VIJEKA

Muzej grada Zenice, Zenica, 1999. Najnovija publikacija Muzeja grada Zenice predstavlja zbornik referata sa simpozija o rudarstvu i metalurgiji kroz prolost Bosne i Hercegovine. Simpozij je odran u Zenici novembra 1973. godine. Posveen je nedavno preminulom Fikretu Ibrahimpaiu - Fii, najznaajnijem neirnaru i djelatniku zenikog Muzeja. U zbornik su uvrteni kompletniji rezultati odranog simpozija: pratei pozdrav uesnicima, uvodno izlaganje, referati te zakljuna rije sa skupa. Na kraju je pridodat pogovor izdavaa i prikaz rada skupa prema zabiljekama F. Ibrahimpaia. Iako se tematika i hronologija saopenja u zborniku nije najpreciznije razdvajala, meu 28 referata uoavaju se cjeline s izlaganjima geologa, arheologa, historiara, etnologa i historiara umjetnosti s temama iz rudarske i metalurke prolosti od najstarijih do modernih vremena. Zbornik nije ostavio tragove diskusije. Svojim izlaganjem Mehmed Ramovi je apostrofirao nalazita ruda s pregledom rudarskih bazena, Nikola Gostia je nainio pregled istraivanja metalurke tehnologije, a Kemal Kapetanovi je predstavio rezultate ispitivanja metalurkih uzoraka arheolokih nalaza. Prethistorijsko rudarstvo i metalurgiju pratio je Borivoj ovi, a uro Basler rudnike i metalurke pogone rimskog doba kroz prizmu rudarsko-metalurkog podruja doline Japre. Rudarska tehnika ranog eneolita na centralnom Balkanu predmet Je izlaganja Borislava Jovanovia. Antiko rudarstvo kroz epigrafske i numizmatike izvore zaokruio je izlaganjem Ivo Bojanovski. Rudarstvu srednjovjekovne Bosne referate su posvetili Desanka Kovaevi-Koji, Ignacij Voje, Marko Vego, Branislav urev, Pavao Aneli i Fikret Jbrahimpai, a za osmansko doba Adem Handi, Skender Rizaj, Avdo Sueska, Muhamed Hadijahi, Ljubomir Baki i Ahmed S. Alii. Svoje izlaganje Vlajko Palavestra posvetio je ispitivanju vjerovanja u jamskog duha "Perkmana", Alija Bejti metalu u historijskoj arhitekturi Bosne i Hercegovine, a ivko Ili starom nainu rasvjete i rudarskim lampama. Vladimir Dumbovi nainio je historijsko-topografski prikaz Kreeva kroz metalurku proizvodnju, Josip Klici je obradio rudnik i eljezaru Vare kroz prolost, a Ahmet Fetibegovi je pratio austrougarski projekt eljezare u Prijedoru. Historijatu eljezare Zenica panju su posvetili Kemal Hrelja i Fikret Ibrahimpai, a Smail Tihi spomenicima tehnike, njihovom uvanju i prezentaciji. Pored kraeg siea, uz referate su dati i rezimei, preteno na njemakom jeziku. Zbornik je kroz pristupe nekolicine autora snabdjeven prateim ilustracijama, skicama i shemama. Njegova tehnika izvedba je primjerena. Neuobiajena vremenska razdaljina, u ravno 26 godina, izmeu podnoenja referata, odranog simpozija, i pojave zbornika, povezana s objavljivanjem najveim dijelom ve

ESAD KURTOVI

449

poznatih i u nauci afirmiranih radova, predstavlja izdavaki kuriozitet. Skup je okupio zavidan broj izlagaa i gostiju, naroito arheologa i historiara, kompetentni izraz struke, a vei broj referata zasnivao se na istraivanjima i predstavljenim rezultatima prevazilazio je razinu prigodnih saoptenja. Veina izlaganja, neka proirena i metodoloki modificirana, prije pojave ovog zbornika bila je objavljena i po svojim dometima znaajno je ula u modernu historiografiju. Danas, dodatno, veina tadanjih referenata vie nije meu ivima. Dilema je ostala u pitanju zato kvalitetna saoptenja jednog od znaajnijih skupova u posljednje vrijeme nisu bila ranije tampana. Tu intrigantnu dimenziju zbornik je, ne donosei pojanjenja, tek svojom pojavom pretvorio, kontraverzno i savremenom izdavatvu primjereno, u pounu injenicu. Famozni Radovi VIli pojavljivali su se u javnosti zadnjih tridesetak godina po fusnotama, naroito medievalista, i ostapli nedodirljivi onima koji su tragali za njima po registrima biblioteka. Kao da je 1978. godine bila povoljna atmosfera za njihovu pojavu. Entu zijazam Fikreta Ibrahimpaia i zenikog Muzeja za objavljivanje zbornika radova s ovoga skupa ipak nije imao dovoljno podrke.) Stvoren je utisak da nije bilo materijalnih sredstava za njegovu raniju realizaciju. Poto se zbornik nije pojavljivao, referenti su svoja izlaganja ponudili javnosti, objavljujui ih zasebno u strunim publikacijama. Razlozi su bili oiti . Objavljeni referati, vezani za period srednjeg vijeka, D. Kovaevi-Koji , I. Vojea, P. Anelia , B. Hrabaka i A. Handia, najvei su doprinosi u prouavanju rudarstva u posljednje vrijeme. Meu prvima svoj referat je objavio A. Handi, proirujui ga i ne napominjui da je bio izlagan na simpoziju u Zenici 2 Svoje izlaganje I. Voje je objavio kao "prezirjen referat ", pojanjavajui, "se mi je zdelo potrebno, da referat imprej objavim". Voje nije propustio priliku da navede da "referat bi moral bit tiskan v publikaciji Muzeja grada Zenice v Radovi VIII, vender na vpraanje, kdaj namerava revija iziti" u Zenici nije bilo odgovora] U Spisku naunih radova Marka Vega, objavljenom 1980., zabiljeeno je pod rednim brojem 257 da jc njegov rad Rudarstvo u Bosni i Hercegovini od VII do kraja XV stoljea , "odtampan ovih dana u Radovi VIII, izdanje Muzeja grada Zenice 1978. godine, na osnovu referata na simpozijumu u Zenici u 1973. godini,,4 U kapitalnom djelu o gradskim naselj ima srednjovjekovne bosanske drave D. Kovaevi-Koj i je koristi la svoj, kao i referate I. Vojea , B. ureva i A. Handia. Citirane strane su izostale, a svi su navedeni u oekivanim "Radovima VIII , 1978. g.") Referat , uz napomenu da je s navedenog simpozija i da je proiren, D. Kovaevi-Koj i je objavila 1983 6 Kada je svoje izlaganje obI

"Uskoro e iz tampe izai naa publikacija Radovi V([l - sa referatima sa simpozijuma Istorija rudarstva ... ",Ibrahimpai F., 1977., 22. A. Handi 1978 .. 7-42 . Neto kasnije e Handi referate D. Kovaevi-Koj i i B. ureva. koji su podneseni na simpoziju u Zenici, citirati pod "Radovi Vili, Zenica 1978", A. Handi 1987.,9 nap . 15.

, J. VOJe, 1978.,37-59.

" Po svemu sudei autor ovog, inae potrebitim bibliografskim podacima nepreciznog spiska jc Marko Vego . M. Vego 1980.,500. Uporedi, L. Fekea 1986.. 5-6, 6. D. Kovaevi-Koji J 978 .. 60 nap. 29; 69 nap. 67; J 49, nap. 26; 152 nap. 52. (, D. Kovaevi-Koji 1983., 113-122.

450

ESAD KURTOVI
7

Javljivao 1983 , P. Aneli nije navodio da je ono bilo prezentirano u Zenici Na svoje izlaganje B. Hrabak je struci skrenuo panju 1976 8 Objavljujui ga neto kasnije, B. Hrabak je dao poiroko objanjenje njegove zaka njele pojave. Objavljeni rad dio je veeg teksta Izvoz rudarskih proizvoda iz Bosne u prvo doba osmanlijske vlasti, koji je konano redigiran i predat za tampu krajem 1973., poslije autorovog referata na naunom skupu u Zenici novembra 1973., a s obzirom da "izdava nije bio u stanju da pribavi sredstva za objavljivanje velike simpozijske sveske, rad je 1976. povuen ". Dodatno, navodi da je prilog koji objavljuje obogaen novim arhivskim podacima. 9 Na svoje izlaganje osvrnuo se i B. urev 1987. istiui daje "pisano na brzinu", i daje kroz njega prvi put pristupio pitanju kada i kako je nastao Zakonik Novog Brda JO Objavljenim izlaganjem M. Vega upotpunjena je slika poznatih referata medievalista u pristupu srednjovjekovnom rudarstvu i tehnologiji. U posljednje vrijeme izlaganja o rudarstvu ostavjja su traga j u obnavljanju disku sije "o poecima rudarstva u srednjovjekovnoj Bosni", prezentiranoj u prepraVljenom tekstu Ante Babia Srednjovjekovna bosanska drava u Enciklopediji Jugoslavije i njegovoj kritici.11 Danas bi se mogli pomaknuti od pretjeranih insistiranja na izriitim "poecima rudarstva" i "zlatnom dobu Kulina bana utemeljenog na rudarstvu" koja se uporno ponavljaju. 12 Neospornom bi ostala konstatacija da se o kontinuitetu rudarskog i metalurkog razvoja mora govoriti, ali i da je rudarstvo temeljna grana pri vrede srednjovjekovne Bosne tek tokom XIV i u prvoj polovini XV stoljea. J) Iako sa zakanjenjem i uveliko poznati , rezultati simpozija iz 1973 . godine o rudarstvu i metalurgiji u Bosni i Hercegovini kro z historiju i danas izazivaju interes. Sakupljeni na jednom mjestu olakavaju pristup rudarsko-metalurkoj tematici i ukazuju na reafirmaciju istraivanja u nauci. Da se na vrijeme pojavio, zbornik bi, kao i Radovi III Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura (Zenica 1973.), kada je u pitanju kulturna historija , danas bio jedna od poznatijih i citiranijih bibliografskih jedinki s obzirom na privrednu historiju srednjovjekovne Bosne. Mogu li, dakle, moderno izdavatvo i suvremena historiografija izvui pouku iz negativnog odnosa prema naporima organizatora i izlagaa sa zenikog simpozija o rudarstvu i metalurgiji i posegnuti za neobjavljenim i javnosti i struci nepoznatim rukopisima, primjera radi , akademika Marka unjia, Narodi i drave Ll ranom srednjem vijeku. Materijalna sredstava ...

P Aneli 1983 .. 145-152. ~ B. Hrabak tada za svoje izlaganje navodi da e biti objavljeno u "Radovi Muzeja Zenice VI". Zenica 1974 (u tampi) ", B. Hrabak 1976., 59 nap. 2. ~ B. Hrabak 19 85., 183 -202 . Vjerovatno je povlaenje referata i uslo vilo da se on i ne pOjavi u ovom dananjem zborniku. 10 Uporedi , B. urev 1987 .. 9. II A. Babi i Redakcija EJ za BiH, J983. , 79-86: D. Kovaevi-Koji 1986., 26 J-262. 12 D. Kovaevi-Koji 1989.,37-44; N. Malcolm 1995 .. 20; M. Im amovi 1997,32. 13 Uporedi, M. unji 1997.,42. .
7

452 1983. 1986.

ESAD KURTOVI

O rudarskoj proizvodnji u srednjovjekovnoj Bosni. GDI BiH 34, 1983., 113~122. Primjedbe na tekst "Srednjovjekovna bosanska dra~ tekstovi u separatu "Bosna i Herizdanje Jugoslavije". Institut za istoriju, 1986., Kulinova povelja i bosansko-dubrovaki odnosi. lj: "Osamsto godina bana Kulina 1189-1989", Posebna izdanja ANU BiH 90, Odjeljenje drutvenih nauka 23, 1989., 37-44. Bosne Kratki Erasmus Gilda Novi liber Dani, 1995. Mjere, novac, zarade i cijene na dalmatinsko~bosanskom i XV. st.) - II. dio. Radovi HDZU 5.

1989.

N.MALCOLM

1995. 1997.

M. UNJI

M. VEGO

1980.
1978.

L VOJE

Iz istorije Bosne i \980. Bosenski svinec v kreditni Dubrovnika. 3211 l

37~59.

ESAD KURTOVI

451

SKR/ i CENICE

ANU BiH GZM n.s. A GOI BiH EJ IZ POF Radovi HDZU

Z

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) Nova serija. Sarajevo. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Enciklopedija Jugoslavije. Istorijski zbornik. Banja Luka. Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo. Radovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost. Sarajevo. Zgodovinski asopis. Ljubljana.

UTERATUR/1
P ANELI 1983. Marginalije o tragovima starog rudarstva i metalurgije u srednjoj Bosni. GZM n.s. A, 38, Sarajevo , 1983 .. 1.45-152. Srednjovjekovna bosanska drava. EJ II, 2. izdanje, JLZ, Zagreb, 1983. , 79-86. Kada i kako su nastali despota Stefana zakoni za Novo Brdo. Djela ANU BiH 65, Odjeljenje drutvenih nauka 37, Sarajevo, 1987. Izbor iz bibliografije naunih radova Marka Vega. GZM n.S. A, 40/41 (1985.-1986.), 1986,5-6. Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljea. POF 26 (1976.), ]978,7-42. Rudnici u Bosni od druge polovine XV do poetka XVII vijeka. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine II, Posebna izdanja ANU BiH 79, Odjeljenje drutvenih nauka 18, Sarajevo, 1987.,5-38. Prodaja proizvoda bosanskog rudarstva u Veneciji i Mleanima u Dalmaciji. GDI BiH 21-27, 1976, 59-72. Gleta iz Bosne u XV i XVI veku. IZ S, 1985 , 183-202. Ljetopis jednog muzeja (Uz lO-godinjicu plodnog djelovanja) . Odjek 30/13-14. Sarajevo, 1977, 22 . Historija Bonjaka. Preporod , Sarajevo, 1997. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave. Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo, 1978.

A. BABI

i REDAKCIJA EJ za BiH 1983. B

UREV

1987.

L. FEKEA

1986. 1978. 1987.

A. HANDI

B. HRABAK

1976.

F. IBRAHIMPAI
M.IMAMOVI

1985. J977. 1997. 1978.

D. KOVAEVI-KOJI

Adnan BUSULADI

MONOGRAFIJA ILIDA
Opina

(segment arheologije) Ilida, Sarajevo, 2000.

ove godine iz tampe je izala reprezentativna Monografija Ilida. Izdava Monografije je opina Ilida, a autor koncepcije Mirza Hasan eman. Cilj njenog izdavanja je da se iroj javnosti priblii i predstavi opina Ilida, svi njeni resursi , potencijali ali i kulturno-historijsko i prirodno naslijee. Ona zavrjeuje panju i injenicom da je na jednom mjestu objedinjeno vie naunih oblasti i segmenata i to na vrlo struan i enciklopedijski nain. Pisana je sintetski i raznovrsno, pa je i sam rad na njoj bio timski i multidisciplinaran. Obuhvaena i obraena su sva podruja: prirodno-geografsko, arheoloko, etnoloko , historijsko, arhitektonsko , ekonomsko , drutveno i ekoloko O razliitim temama su pisali strunjaci zadueni za razliite oblasti: Svetlana Baji , Mu so Dizdarevi, Tomislav Iek. Ibrahim Krzovi , Sulejman Redi, Aia Softi , Muriz Spahi, Boris Tihi , Nadeda Zjuzin, eljko Mianovi, Behija Zlatar, Vlasta ulj i. Samo izdanje je luksuzno, sa obiljem kvalitetnih fotografija Dragutina Ressnera i odlinom tehni kom opremom Devada Hoze. Bogati resursi i pogodan prirodno-geografski poloaj uslovi li su razvoj ljudskih naseobina ve od najstarijih vremena. Zato je segment arheologije iscrpno obraen, to je i logino ako se ima u vidu injenica da se radi o podruju sa vrlo bogatim nalazitima. Ovaj dio je obraen hronoloki, a o temi su pisali strunjaci, uglavnom sadanji ili bivi radnici Zemaljskog muzeja : period prahistorije obradio je Zdravko Mari, period rimske vladavine Mirza Hasan teman, a period srednjeg vijeka do dolaska Osmanlija Lidij a Fekea i Margita Gavrilovi. Autori priloga su obradi materijala prili sa regionalnog i ireg teritorijalnog stanovita, uklapajui nalaze i podatke sa teritorije opine Ilida u opa kretanja odreenih prolOhistorijskih i historijskih perioda. Prilog Zdravka Maria pod naslovom Od Butmira do Desifijata u cijelosti se vezuje za najstarije doba iz kojeg su pronaeni arheoloki nalazi na podruju Ilide, tanije Butmira. Autor priloga iznosi genezu butmirske kulture koja je jedna od najstarijih kultura mlaeg neo lita i ranog eneolita u Bosni, pa i ire. Na nastanak ove kulture dj elovali su razliiti faktori. Osnovu butmirske kulture inila je kakanjJka ku/tum na ijoj se teritoriji i razvija . Neumitan je i uticaj sa strane iz Panonije, sa Jadrana i sa istoka. Ra z liiti elementi vremenom su se integrisali i stvorili ovu novu kulturu . Nase lja butminke kU/lfl re, pored Butmira, su Butmir-Bare kod Ilide (naselje nedavno otkriveno), Brdo u Kiseljaku, Okolite u Donjim Mou'ama, Obre II kod Kaknja, Nebo u dolini Bije , Kraljevine kod

Poetkom

454

ADNAN BUSULADZJC

Maglaja , Brajkovii kod Travnika. Poseban znaaj ima utvreeno naselje Gradac u Gornjem Kotorcu iz. vremena eneolita, a iz. bronanog i eljeznog doba neistraeni lokaliteti u Blauju, Hrasnici, uz vrelo Bosne i uZeniku . U neolitskom naselju Butmir je naeno mnogo arheolokog materijala , pa autor panju usmjerava u nekoliko osnovnih pravaca. Radi se prije svega o kamenom oruu i oruju. keramikim posudama i figurinama. Na osnovu ovih materijalnih ostataka rekonstruirane su neke osnovne injenice o privredi, vjerovanju , porij eklu i odnosima u ovim zajednicama. Ono to butmIrsku kulIuru ini posebno interesantnom je figura Ina plastika i keramika. S obzirom da je kakanpka kultura bil a baza butmin'ke kulture, kakanj ski oblici posuda ostali su karakteristini i za ovu kulturu . Rij e je o tri oblika posuda: loptastom, cilindrinom i krukolikom. U veem broju sluajeva butmirska keramika ima uglaanu po vrinu tamne, tamnosive ili crvene boje koju karakterizira izuzetan nain ukraavanja. Ve od najstarije faze prisutni su krivolinijski i pravolinijski motivi , koji e ostati u sistemu ukraavanja sve do kraja butminke kulture. Osim ovih, postojali su e i S spiralni motivi , rombovi, trokuti i razne druge kombinacije karakteristine za Butmir. U klasinoj fazi javljaju se tri osnovne vrste keramike: crnoglaana , spiralno-trakasta i keramika hvarsko-lisiikog tipa. Keramika najmlae faze evidentirana je samo u Obrama Il, pa zato u prilogu ni su ni prikalane njene osobine. Pored keramike, znaajne arheoloke nalaze predstavlja figuraina plastika. Najvei broj plastike je naen u samom Butmiru i sporadino u Obrama \I i Nebu. ivotinjskih figura je malo i uglavnom se radi o shematiziranim predstavama goveda. Ljud ske fi gurine najvie predstavljaju enske likove i autor ih svrstava u tri grupe: realistine, shemati zirane i naturalistine. Vei broj enskih predstava ukazuje na kult plodnosti i na matrijarhalne odnose koji su vladali u drutvu. Figurine "adoranata" sa prekrienim ili uzdignutim rukama najvjerovatnije su raene u svrhu odreenih kultno-religijskih obreda. Bu/minka k ultura ve od momenta prvih iskopavanja 1893.-1896. godine zaokuplja panju evropskih i svjetskih naunih krugova. Arheoloki ostaci iz Butmira potvruju da su umjetniki izrazi ove kulture jedni od najoriginalnijih iz perioda neolita na irim prostorima Balkana. Autor ne obrazlae detaljno period bronzanog i eljeznog doba jer lokaliteti iz tog perioda na podruju Ilide do danas nisu ozbiljnije istraivani. O dolasku Rimljana i procesu romanizacije prostora Ilide pisao je Mirza Hasan eman u poglavlju pod naslovom Res Publica Aquamm S .... Ilida je najznaajnija ljekovita banja rimskog doba u naoj zemlji, paje u prilogu znaajna panja posveena historijatu arheolokih istraivanja i onom to je tom prilikom naeno. Prilikom podizanja hotela Bosna, na podruj u Luana nailo se 1893. na vrlo znaajne tragove rimske ku 1ture i to na mjestu gdje se i danas nal aze vrelo i banjski objekti . Tu se posebno istie villa urbana , koja predstavlja gradsku vilu koja je tokom niza stoljea pretrpila vie pre ureenj a , ali je njena osnovna stambena funkcija tokom cijelog vremena trajanja ostala ista. Drugi vaan i istraen objekat je hospicium. To je javni objekat u kojem su smjet aj nalazili ljudi koji su dolazili radi lijeenja ili radi pos lovnog boravka. Hospi-

ADNAN 8USULADlC

455

cium je bio od kraja Il stoljea pa sve do kraja IV stoljea otvoren za smjetaj gostiju . Pored ova dva, naeni su ostaci jo nekoliko objekata, ali oni do danas nisu u potpunosti istraeni. Mozaici kao vrsta likovne tehnike, sloene prema unaprijed pripremljenoj shemi , naeni su u svim znaajnijim arhitektonskim objektima. Mogu se datirati u period od kraja lJ do kraja III stoljea . Pored ovih monumentalnih ostataka arhitekture, autor istie da je pronaen i veliki broj raznih arhitektonskih dekorativnih elemenata, krovnog crijepa, sitnih umjetnikih predmeta, mnogo rimskog novca, ulomaka olovnih cijevi za vodovod, kanalizacionog sistema i hipokaustnog sistema grijanja. Autor se detaljnije pozabavio i pitanjem imena ovog antikog naselja. Konkretnije podatke o imenu naselja daje natpis naen 1936. godine. Natpis je na kamenoj bazi koja je u toku Agresije (1992.-1995 . g.) o teena, a nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Puni naziv rimske kolonije na Ilidi je bio R es Publica Aquarum S .... Iza slova S u natpisu je uniteno jo nekoliko slova, tako da se ne zna kako je glasila kratica. Autor teksta se poziva na Esada Pa alia, koji smatra daje naselje dobilo ime po termalnim vodama i da se zvalo Aquae Suljuratae tj. Sulfatna banja, ali ne iskljuuje mogunost da je ime naselja moglo sadravati i dio imena cara Septimija Severa (193.-211. g.). Ovaj vladar, koji je bio vaan u procesu romanizacije , mogao je biti znaajan i za naseobinu na Ilidi. Ne treba posebno naglaavati da zbog nedostataka drugih dokaza i izvora sve ove tvrdnje do daljnjeg ost aju na razini hipotetikog , kako to autor i istie. Na zanimljiv i komparativan nain u prilogu je izloen i fenomen kultova. U irem podruju banje pronaena su dva natpisa posveena bogu ApoIonu , koji je , uz druge funkcije, bio pokrovitelj vjetine lijeenja . Posmatrajui druge dijelove provincije Dalmacije moe se pretpostaviti postojanje i orijentalnih kultova kao i tovanje autohtonih ilirskih boanstava oko samog vrela. U procesu romanizacije dolo je do sinkretizma kultova, tako da se i domai kult identificirao sa Apoionom. Rimljani su prilikom lijeenja bacanjem novia u izvor, prinosili rtvu . Autor podsjea na obiaj da i danas na Aliun, odnosno Ilindan, ljudi bacaju novac u vrela Bosne radi plodnosti i zdravlja. O problemu nastanaka naselja Aquae S... , koje je imalo sloen razvojni proces, u tekstu je dat poseban osvrt. Jaem razvoju ovog naselja pogodovalo je vie faktora . U prvom redu to je pogodan prirodni poloaj , ukrtanje cesta, termalne vode, ali i tradicionalna naseljenost tog prostora i u predrimsko doba. Na tom podruju prije rimskih osvajanja ivjelo je autohtono pleme Desitijata. Rimljani su zauzeli ovo naselje koje je bilo seoskog tipa. U prvom stoljeu naselje prerasta u naseobinu koja poprima elemente urbanog tipa, a oko njega su i dalje egzistirala gradi nska naselja (castella i oppida) sa autohtonim stanovnitvom. Eksploatacija sumpornog vrela poela je dosta rano, a same terme u drutvenom i socijalnom kontekstu u rimskom drutvu imale su znaajnu ulogu . Naselja koja su imala strateki znaaj i bila od opeg interesa rim ska vlast je izdvajala i pretvarala u dravno vlasnitvo. Tako je i podruje oko termalnog izvora bilo stavljeno pod njihovu vlast. Aquae S ... je sve vie postajala centar jednog ireg teritorijalnog podruja. Do danas je ostalo nejasno na koji je nain ovo naselje dobilo i razvilo svoj administrativni i pravni status u sastavu Rimske imperije. Posebno je naglaena vanost procesa naseljava-

456

ADNAN BUSULADI

nja veterana na podruju dananjeg Sarajeva za vrijeme cara Marka Aurelija (l6l.-180. g.). Ovim aktivnostima je bio ojaan rimski element na ovom, po rimsku dravu, stratekom podruju. Tako saznajemo da je pravno-administrativni status ovog naselja rjeavan kombinacijom spontanih procesa, ali i ciljanih akcija rimske vlasti . Autor priloga podvlai poseban znaaj dekreta ConJtitutio Antonimana kojom car Karakala 212. godine dodjeljuje graansko pravo svim stanovnicima Carstva. Time i prostor koji je naseljavalo desitijatsko pleme dobija status municipalne politike i teritorijalne zajednice. Stari centar Desitijata - CaJte/lum Hedum time se svodi na naselje od sekundarnog znaaja, a ,-1.quae S ... sve vie postaje centar ireg regiona kako za doseljenike, tako i za autohtono stanovnitvo. Pronaeni arheoloki materijal i do sada evidentirani lokaliteti svjedoe o kompleksnim drutvenim odnosima, bogatoj graditeljskoj djelatnosti, aJi i razvijenom umjetnikom ukusu koji je vladao u ovom rimskom naselju . Period srednjovjekovne bosanske drave pod naslovom Od dolaska Slavena do pada Bosanskog kraljevSlva obradile su Lidija Fekea i Margita Gavrilovi. Period od VII do IX stoljea prilino je neistraen na naem, ali i na prostoru susjednih zemalja. O tom vremenu ne postoje pisani tragovi , pa sve injenice koje su poznate bazirane su preteno na arheolokom materijalu. Prije svega, radi se o nekropolama, grobnim nalazima i ostacima sakralne i profane arhitekture. Ranosrednjovjekovna nekropola iz lokaliteta Varoite u selu Mihaljeviima i grobovi oko crkve u Rogaiima daju, kako se u tekstu istie, osnov za pretpostavke o nekim drutvenim i kulturnim kretanjima iz IX stoljea, kada ve dolazi do konsolidacije stanja i pojave prvih teritorijalnih jedinica. U Mihaljeviima je otkopano 160 grobova, a na osnovu grobnih priloga 146 je pripisano Slovenima. Ti prilozi su uglavnom razne vrste nakita. U izradi nekih primjeraka ovog nakita primjetan je uticaj iz Dalmacije, Panonije i Bizanta. Vei dio nakita je ipak izraen u slavenskim radionicama. Autorice priloga ostavljaju otvorenom mogunost postojanja radionica i na bosanskom tlu, posebno kada se uzme u obzir da je kod nekih primjeraka nakita zapaeno stapanje umjetnikih izraza iz Dalmacije i Panonije . Drugi ranosrednjovjekovni lokalitet je groblje s kraja IX i poetka X stoljea iz Rogaia. U kasnom srednjem vijeku kompleks je prekriven nekropolom steaka. Neto ranosrednjovjekovnog materijala naeno je i prilikom iskopavanja antikog lokaliteta na samoj Ilidi. Na irem i uem podruju opine [lida naene su nekropole u Donjem KOlorcu, u Krupcu ispod grada Teferia, u Bataloviima kod Rakovice, u Hrasnici. u Vojkoviima, u Luanima, na lokalitetu Fejzua u Tilavi, kao i na Pavlovcu kod Toplika. PavJovac je kao nekropola pripadao velikakoj porodici Pavlovia. Odatle potie i drveni sanduk za koji se pretpostavlja daje pripadao knezu Pavlu Radenoviu , koji je poginuo 1415. godine. U prilogu se posebno naglaava da je kod svih nekropola primjetan proces devastacije i nestanka steaka. Tako je u Pavlovcu poetkom XX stoljea bilo stotinjak steaka, a 1980 godine svega etrdesetak , u Vrutcima poetkom XX stoljea bilo je dvije stotine steaka. sauvano ih je samo osamdeset. Na nekropoli u Mihaljeviima poetkom XX stoljea ve nije bilo steaka.

ADNAN BUSULADI

457

Od sakralnih objekata na ovom podruju arheoloki su istraene dvije crkve iz ranog srednjeg vijeka. Radi se o crkvama na lokalitetu Crkvine u Vrutcima i u selu Rogaii. Postojanje ovih crkava na relativno malQj udaljenosti govori u prilog injenici da je "drutveni ivot, koncentracija bogatstva i crkvena organizacija bila razvijena na tom
podruju. "

Na lijevoj obali eljeznice, u Krupcu, nalaze se ostaci kasnosrednjovjekovnog grada poznatog pod imenom Teferi. Ovo mjesto je imalo funkciju utvrenja i jedini je do sada poznati profani objekat na tom prostoru. Usmene predaje i toponomastika pojedinih mjesta koje autorice navode upotpunjuju sliku intenzivnog ivota u ovom periodu . Na osnovu ovih predaja i toponima u mnogo sluajeva prepoznata su imanja nie vlastele, zbornih mjesta, postojanja crkvi i vinograda i prisustva kovakog zanata. Pisani izvori koji govore o lokalitetu opine Ilida su malobrojni, i odnose se samo na kasni srednji vijek. Osnovu tih pisanih izvora predstavljaju osmanski defteri, malobrojni epigrafski spomenici i razna dokumenta iz arhiva. Tako je vrlo zanimljiv u historijskom i vrijedan u arheolokom kontekstu i epigrafski spomenik iz Donjeg Kotorca. Na njemu pie daje plemi Bogin sin kneza Stipka sahranjen na svojoj plemenitoj zemlji. U prilogu je navedena i darovnica ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine. Njom se potvruju stari posjedi bosanske biskupije. U jednom drugom dokumentu iz Dubrovakog arhiva spominje se pljaka trgovaca Novakovia od strane ljudi Stjepana Kosae pod Blaujem. Trei dokument koji se navodi u tekstu predstavlja popis vilajeta Hodidjed iz 1455. godine , u kojem se nahija Tilava spominje kao posebna jedinica. Pored Tilave, u ovom popisu se spominju i mjesta koja i danas postoje, kao to su: Butmir, Luani, Otes, Stup, Osijek, Tilava, Grlica, Vlakovo itd. Ve od IX stoljea poinju se javljati prve politiko-teritorijalne jedinice-upe. U srednjem toku Miljacke pojavljuje se i naselje Vrhbosna. upa Vrhbosna je uz jo est upa inila jezgru drave u ranom srednjem vijeku. Kad se govori oranosrednjovjekovnoj upi Vrhbosna, treba imati na umu da se ona prostirala uz rijeke Miljacku i eljeznicu i uz gornji tok Bosne, kao i to daje u njen sastav ulazila i teritorija opine Ilida, na kojoj je uoena koncentracija znaajnih nalaza posebno iz IX i X stoljea. Do XIV stoljea upa je bila pod vlau bosanskih banova. U kasnijem periodu otvoreno je pitanje da li je pripadala Kotromaniima ili Pavloviima. U nekim izvorima navodi se da su dio upe drali Kosae. upaje bila meu prvim na udaru Osmanlija. To je rezultiralo da 1448. godine, dakle 15 godina prije pada bosanske drave, Vrhbosna ue u sastav Osmanskog carstva. Arheoloki lokaliteti na Ilidi, kao i sami nalazi koji su na njima pronaeni , sve do danas nisu izgubili na znaaju i aktuelnosti . Malo je mjesta u kojima na tako malom prostoru postoji toliko obilje tragova ljudskog ivota koje moemo pratiti u kontinuitetu od prahistorije do danas. Dio MonografIje Ilida koji tretira oblast arheologije treba da potakne i jo jednom podsjeti o kakvom se, u arheolokom smislu, bogatom podruju radi, ali isto tako i da probudi svijest o kulturnom naslijeu koje batinimo, a o kojem se vrlo esto adekvatno ne brinemo. Autori su uspjeli na jedan, za iru javnost prihvatljiv nain sintetizirati sve ono najvanije u mnotvu objavljene i neobjavljene grae i materi-

458

ADNAN BUSULADZIC

jala, ali i na jednom mjestu prikupiti svu vaniju literaturu koja o problematici nastanka Ilide postoji. Na kraju treba istai veliki znaaj i doprinos koji je u izdavanju i tampanju Monografije dala sama Opina Ilida. iri i ui prostor Ilide je toliko zanimljiv s nau nog, kulturnog i ekonomskog aspekta da je udno to je ova Monografija morala ekati toliko dugo da ugleda svjetlo dana. Njeno uspjeno pojavljivanje dovelo je do toga da su i neke druge opine postale zainteresirane za sline projekte i prezentaciju svoje batine i resursa.

J ,