1

Webster G. Tarpley BRITANSKI IMPERIJ U NADMETANJU ZA NEOSPORNOG GOSPODARA SVIJETA, 1815 - 1870. GODINE

(Esej koji slijedi transkripcija je audio-zapisa, snimljenog na Schiller Institute Food For Peace Conference, Chicago, 22 -23. veljae 1992. go dine, prilikom usmenog izlaganja g. Tarpleya).

(Pokuat u versajsku tezu ilustrirati stanovitim brojem detalja. Prije nego ponem, rei u odmah, najbolja mjesta za sjedenje nalaze se ovdje u prednjem djelu gledalita, jer ako ne budete vidjeli ove mape, bit e vam malo tee pratiti predavanje. Izvolite, dakle, ako je mogue, doite sjesti ovdje naprijed.)

Na versajsku tezu referirano je ve nekoliko puta tijekom dananjih predavanja. To je, ukratko, ideja kako svjetski sustav i svjetski poredak koji se upravo uruavaju tu oko nas i pred naim oima, imaju svoje korijene ponajprije u dogaajima u okviru Prvoga svjetskog rata izmeu 1914. i 1918. godine; a zatim u ugovoru iz Versaillesa 1919. godine, tonije, u Parikom miru iz 1919. godine.

Ta teza ide dalje i precizira kako je sam Prvi svjetski rat bio posljedica britanske geopolitike strategije te odluka koje su se donosile u vrijeme oko 1870.g. i svega onoga to je uslijedilo poslije amerikog graanskog rata. Britanci su, naime, od 1870. do 1914. godine aktivno nastojali izazvati opi veliki poar kako bi unit ili civilizaciju i ouvali Britanski Imperij, a protiv svih izazova s kojima su u to doba bili suoeni.

Tema koja se ovdje stalno provlai jest britanski zahtjev za jednim jedinstvenim imperijem. Lyndon La Rouche izlagao je o tome, mislim, maloprije naime, ideju o jednom novom Rimskom Carstvu, carstvu koje bi obuhvaalo cijeli svijet, pod ultimativnom vladavinom onih za koje Britanci smatraju da su anglo-saksonska rasa gospodara. To carstvo bilo bi oligarhijsko, kolonijalno, imperijalistiko, maltuzijansko: golema podruja na zemlji bila bi tako osuena na depopulaciju, na siromatvo i tako dalje, a sve usmjereno na o uvanje Britanskog Imperija.

Kako emo vidjeti, Britanci su se veoma pribliili tome da uspostave upravo takav jedan imperij u razdoblju izmeu 1848. i 1863. godine. To je razdoblje koje emo detaljnije razmotriti, zato to je vrlo slino ovome u kojemu danas ivimo, danas kada su Britanci Angloamerikanci nadomak tome da uspostave takvu jednu vrst univerzalne dominacije, novo Rimsko carstvo.

U tijeku izlaganja, morat u jo neke pojmove pojednostavniti. Pojedina mjesta e zasigurno biti razjanjena tijekom diskusije, a podosta toga morat u izloiti s gledita britanskog navaljivanja u tom smjeru, pa ete vidjeti koja e podruja pritom iskoiti van. Izai e na vidjelo i stanovita povijesna ironija, naime, da taman kada su Britanci izmeu 1850. i 1860. godine bili najblie tome da uspostave svoju svjetsku dominaciju, to cijelo njihovo nastojanje u svijetu se odjednom raspalo osobito u dogaajima povezanima s amerikim graanskim ratom, a posebice je tu ruska suradnja s Lincolnom tijekom toga graanskoga rata sve do toke na kojoj su se, oko 1870. g., Britanci uplaili zbliavanja Sjedinjenih Amerikih Drava, Rusije i ujedinjene Njemake, ime je budunost Britanskog Imperija bila ne samo ugroena nego je mogla biti i dokrajena.

U tijeku izlaganja pokazat e se dalje i to je ogromna zasluga Lyndona La Rouchea, da je bio u stanju sve to uiniti s obzirom na okolnosti u kojima je radio 1 kako 2

namjeravamo ovdje razviti jedan radikalno nov pogled na posljednjih 200 godina povijesti, pogled kakav neete nai ni u jednom udbeniku. Doista, s toke gledita ovoga koncepta, vidjet ete kako postoji cijelo jedno tkivo, satkano od lai, o povijesti tijekom posljednjih 200 godina onako kako se ta povijest prezentira kroz angloamerike izvore, a osobito je slubena (SAD) verzija o Prvom i Drugom svjetskom ratu potpuno sastavljena od lai. Bilo kakvu ideju o krivnji Njemake za Prvi svjetski rat treba odmah odluno izbaciti na velika vrata van, i na to mjesto valja staviti ideju da je Prvi svjetski rat bio britanska zamisao, a Britanci su sebi zacrtali da e je i provesti, najdalje u roku pola stoljea.

1. (Prikaz: Karta Europe, novonacrtana na Bekom kongresu 1815. godine)

Pitanje je, gdje zapoeti jedan takav ponovni pregled, pregled ispoetka kao to je ovaj? Mogli bismo posve uredno poeti s vremenom amerike revolucije. No, ono to mislim da je potrebno, ipak, jest skoiti na zavretak napoleonskih ratova, jednostavno da bismo poblie odredili na koji su nain, u razdoblju prije 1815. godine, Britanci uspjeli proiriti svoju kolonijalnu dominaciju na tako golema svjetska prostranstva, ukljuujui tu Indiju i sve ono dalje od nje, a k tomu jo i pojavu jedne nove nacije dakako, Sjedinjenih Amerikih Drava koja je stajala ondje kao barijera, kao izazov britanskom imperijalizmu. Prebacimo se stoga na zavretak napoleonskih rat ova, mnogima poznat kao Europa iz vremena Bekoga kongresa, koju ovdje vidite. To je bila ta Europa, na karti to su je iznova nacrtali oligarsi okupljeni na Bekome kongresu 1815. godine. Ovdje se, dakle, nalazi nae polazite.

Sjetite se da su u svijetu izvan Europe u to vrijeme dominirali Britanci. Oni su vladali morima, a jedina za njih znaajna prijetnja stizala je iz Sjedinjenih Amerikih Drava. To 3

je Europa Bekoga kongresa. Zapazite da je Poljska bila potpuno sabijena, Italija podijeljena, tursko Osmansko Carstvo prostiralo se duboko u kontinentalnu Europu, a u sredini svega toga imate ovaj aavi areni prekriva od Njemake, podijeljene na desetke i desetke beznaajnih dravica. Primijetite i to da je Belgija bila prikljuena Nizozemskoj.

To je ona Europa koju se odmah povezuje s Metternichom, knezom Metternichom, momkom koji je vladao u to vrijeme u Beu i bio glavni ministar na dvoru Habsburga. To je Europa Svete Alijanse. Europa je bila kondominij, u kojemu su Britanci bili primorani na suivot s Metternichom i s onim tipom srednjoeuropskih oligarha koje je on predstavljao. Metternich je, nepotrebno je to i rei, bio jedna jako, jako nezgodna figura. Britanci su bili prisiljeni imati s njime posla gotovo kao sa sebi ravnim. Meutim, ono to vidite i to je, smatram, glavno obiljeje toga razdoblja - ve nakon otprilike 1820. godine Britanci su poeli polako istupati iz sustava Bekoga kongresa. Oni su prestali dolaziti na kongrese, prestali su potpisivati deklaracije. Umjesto toga, zauzeli su pozu ''sjajne izolacije'', a istodobno su zakuhavali revolucije protiv svih svojih navodnih saveznika na europskome kontinentu. A posebice jo imena, primjerice Mazzini, Karl Marx, Bakunjin, pa Prva proleterska internacionala, plus svi oni francuski socijalisti Louis Blanc, Fourier, i svi oni ostali tvorili su jedno drutvo britanskih agenata kojima je cilj bio destabilizacija Metternicha i kompanije na europskome kontinentu.

Britanci su revoluciju po eli ovdje, u Srbiji oni su kreirali onu revoluciju 1817. godine. Britanci su bili saveznici sa Srbijom gotovo dvije stotine godina, i Srbi su kao rezultat toga podnijeli veliko putanje krvi, a jednako tako su to podnijele i rtve postradale od Srba. Britanci su kreirali modernu Grku 1821. godine: i pukao je glas iz Londona, kako su britanski oligarsi voljni poduprijeti svaiju revoluciju, osim, dakako, svoje vlastite. I oni su stvarno i poticali takva zbivanja, pa su se iz toga rodile revolucije 1848. godine. 4

Trebam se sada ovdje ograditi (caveat), kako bi to rekao Al Haig, pa rei kako se 1848. godine dogaalo i mnogo toga drugoga. Bilo je mnogo dobrih ljudi aktivnih te 1848. godine, no generalni nasrtaj britanske politike jasan je i nedvosmislen, a to je da su Britanci krenuli destabilizirati Austriju, Rusiju i Prusku, poradi uspostave ravnotee sila.

Dopustite da vam pokaem to se to dogaalo 1848. godine, za sluaj da su ljudi to zaboravili. U osnovi, sve vlade u Europi bile su sruene. Francuska Srpanjska monarhija u osobi kralja-graanina Luja Filipa Orleansa bila je sruena u korist Luja Napoleona Bonapartea, britanskog agenta i pustolova. Svaka vlada u Italiji bila je sruena, i posebice, Mazziniju je uspjelo stvoriti njegovu Rimsku republiku i prisiliti papu na bijeg iz Rima. Metternich je bio prisiljen pobjei od revolucije u Beu; u Maarskoj imamo Kossutha; sve vlade u Njemakoj bile su sruene ne nuno monarh, ali zasigurno prvi ministri: slino je bilo i u panjolskoj, i tako dalje. Jedina zemlja koja je to izbjegla bila je Rusija, gdje nije bilo unutranje revolucije.

U briuem letu, Britanci su uspjeli sruiti svaku vladu na europskome kontinentu, a posebice jo prisiliti Metternicha da se prerui u Engleza i pobjegne u London.

2. (Prikaz: Sljedea karta: 1848.)

Ovdje je to prezanimljivo razdoblje izmeu revolucije 1848. i zaokreta u amerikom graanskom ratu, i to je neto to neete nai ni u jednom udbeniku povijesti. To je jedan apsolutno originalni koncept koji je LaRouche razvio. Pogledajmo natrag na 1850. i na strahovitu svjetsku ofenzivu britanskog imperijalizma.

Ponajprije, slobodna trgovina. Otkuda je slobodna trgovina uop e dola? Slobodnu trgovinu uveli su Britanci 1846. i sljedeih godina. Prije toga, sjetit ete se, imali su Zakone o itu, koji su predviali vrlo visoke tarife da bi cijene itarica drali krajnje visoko, no onda se sve to okrenulo, jer su u perspektivi ugledali ideju o tome kako bi mogli opljakati svijet, pa su se stoga ipak priklonili slobodnoj trgovini.

Britanci su uspjeli instalirati svoju marionetu, Napoleona III. On je prou io ratove Napoleona I, svojega pretee, i zakljuio je kako je Napoleonova velika pogreka bila to se borio s Britancima. I eto, kako to esto biva u povijesti francuskoga imperijalizma, tu je jedan francuski imperijalist koji vjeruje da je put do francuskog imperija taj da Francuska bude mlai partner Britancima. I tono je to i uinio. To je onda bilo provedeno u Krimskome ratu, kada su se Britanci i Francuzi udruili da bi izvrili invaziju na Rusiju, jedinu zemlju koja je preivjela destabilizacije 1848. godine.

Imamo takoer, u terminima svjetske ofenzive, i reorganizaciju brita nske uprave u Indiji. To je ona uvena pobuna sepoja2 1857. godine, koja je vodila dokonanju izravne uprave Britanske istonoindijske kompanije i kreiranju britanskog potkralja Indije. Premijer Disraeli proglasio je zatim kraljicu Viktoriju ''imperatoricom Indije''.

U Kini, Drugi opijumski rat uklopio se precizno u to razdoblje. To je britanska otimaina i grabe niza luka i drugih baza na kineskoj obali, a s vremenom je postalo jasno da je njima stalo do ulaska u Kinu samo zato kako bi prerazdijelili itavu zemlju. eljeli su Kinu okupirati vojno, jednako kao to su to uinili s Indijom.

Pa Kanzas. Kako se Kanzas uklopio u to? No, dobro, Kanzas je bio poetak amerikog graanskog rata. Kanzas koji je krvario, s naoruanim skupinama pristaa konfederalista i pristaa unionista, pristaa ukidanja ropstva i pristaa zadravanja ropstva, rjeavao je to 6

borbama u neprestanom istjecanju krvi. Gusarske ekspedicije pretkonfederalista u Latinsku Ameriku, te stvaranje habsburkog Maksimilijanova Carstva u Meksiku. Kada pogledate sve to zajedno, nema ni jednog jedinog kontinenta na cijeloj zemaljskoj kugli gdje Britanci nisu bili u strahovitoj ofenzivi. Ideja da to bude jedno carstvo jedna univerzalna monarhija sada je ve posve bila nadomak ruke i samo to je se nisu dokopali.

A sada, prekinimo ovo na trenutak. Sve je to vrlo slino ovome danas. Pogledate li ovamo, to stvarno izgleda kao da su Britanci na papiru prekrili itav svijet. I mogli biste rei, pogledate li na kartu, i izraunate li, mogli biste rei, no dobro, to zbilja izgleda tako kao da su Angloamerikanci zavladali svijetom, te da e Angloamerikanci nastaviti gospodariti svijetom jo sljedeih sto godina. No, dopustite mi da anticipiram da se to nee ba tako odvijati.

3. (Prikaz: Karta Krimskoga rata)

Ovo ovdje je Krimski rat. Ovdje smo na Crnome moru, i to ovdje nalazimo? Dakako, Osmansko Carstvo. Rusija je ovdje gore, i tko je dakle u utrci? Britanci i Francuzi probijaju se kroz Bospor i Dardanele, i doista su upali ovdje na Krim. Ovo je bila jedna od najveih amfibijskih ratnih operacija u povijesti, a zasigurno najvea do tada. I uspjeli su poraziti rusku vojsku, no otkrili su da njihove snage ipak nisu dovoljno znaajne da se probiju dalje u unutranjost zemlje.

4. (Prikaz: Karta Balaklave); Tennyson, Juri lake konjice

Ovo je grad Balaklava. Sje ate li se Tennysonove pjesme Juri lake konjice? To je ona iz koje Fred Wills zna dugake citate. Juri lake konjice odvijao se ovdje. Ovo je britanska 7

invazijska flota, anglo-francuska invazija, a ovdje su neke vrlo velike ruske utvrde u pozadini, i protiv njih su Britanci bacili svoju ''laku brigadu''. Tu smo, dakle, u Krimskome ratu.

5. (Prikaz: Karta Meksika) MAXIMILLIAN

Maksimilijan! Prepoznajete li ga? Habsburki nasljednik koga je na prijestolje u Meksiku ustoliila francuska vojska, poslana od Luja Napoleona Bonapartea? Evo ga, to je on. Ideja je bila poeti ponovno uvoditi direktni kolonijalizam, posredstvom Britanaca ili britanskih marionetskih drava, u Meksiko, Srednju Ameriku i uope u Ibero-Ameriku, dok su Sjedinjene Drave bile tako pritisnute i ruku svezanih graanskim ratom da Washington nije mogao u tom trenu vrsto stati u obranu Monroeove doktrine.

6. (Prikaz: Karta Indije) Egzekucija sepojaU Indiji, kako vidimo, pobuna sepoja dovela je do velike reorganizacije britanskoga kolonijalizma u tom podruju, sa slanjem potkralja iz Londona, a nije prolo dugo pa je kraljica Viktorija bila proglaena ''imperatoricom Indije'', tog velikog imperija, drei pod svojom vlau maharade i druge lokalne monike.

No, trebamo obratiti osobitu pozornost na 1850-e godine u Sjedinjenim Dravama, i Lyndon je to vrlo dobro naglasio. Pogledamo li na Sjedinjene Drave u 1850-ima, mora se zakljuiti da je to podruje bilo propala pria izgubljeno. Zato?

Krenimo prvo s dravnim vodstvom. Pogledajmo taj sjajni niz predsjednika: Millard Fillmore, poevi s 1850-ima; pa Franklin Pierce, predak Barbare Pierce, Barbare Bush; te James Buchanan. Bio je to predsjednik za ijega mandata je graanski rat faktiki izbio 8

(netko je rekao da to pokazuje kako je jedan predsjednik Buchanan bio posve dosta). to se dogaalo u doba tih ljudi? Ovo je tipino: ovdje Jefferson Davis nosi svoju uniformu general-majora Armije Sjedinjenih Drava. On nije bio samo general-major: on je bio i ministar rata u ovim administracijama.

7. Jefferson Davis u uniformi

Tako, ono to imamo pod predsjednicima Filmoreom, Pierceom i Buchananom bili su izdajnici Konfederacije primjerice, Jefferson Davis lanovi britanskih slobodnih zidara kotskog obreda, pretkonfederacijski vlasnici robova, izdajice, ljam zemlje: oni su imali mogunost ostvariti odline karijere u Armiji Sjedinjenih Drava. I, dakako, kasnije, bio je to ovaj isti Jefferson Davis koji je postao predsjednikom Konfederativnih Drava Amerike, te prezira vrijedne marionetske drave.

Nemojte se dati zavarati Konfederacijom. Nemojte se dati zavarati aurom vitetva iz knjiga sir Waltera Scotta, niti dajte da vas zavara J.E.B. Stuart zapakiran u Bog zna to je on to podmetnuo pod etos Konfederacije. Ona je bila zasnovana na ljudskom ropstvu, i bila je to jedna protofaistika drava koja je zavrijedila najvei prezir od svih drava ikad vienih na licu zemlje. Davis je bio njezin predsjednik.

8. Ulysses S Grant
Ljudi kao Ulysses S. Grant, koga vidite ovdje, nisu mogli ostvariti karijeru u vojsci. Zanimljivo je vidjeti da dok Jefferson Davis biva promoviran to dalje to vie, generali Sherman i Grant bili su prisiljeni napustiti vojnu slubu u vojsci Sjedinjenih Drava. Oni su morali ui u posao - u privatnom sektoru - i pokuati zaraditi za ivot.

10

9. Judah P. Benjamin, dravni rizniar Konfederativnih Drava Amerike, agent porodice Rotschild iz Londona
Ovdje je jedan tipian konfederalist. O njemu smo ve mnogo priali, Judah P. Benjamin, - bio je sekretar riznice Konfederativnih Drava Amerike. Na kraju graanskoga rata, pobjegao je u Britaniju, gdje je nastavio ivjeti. To je tono ona vrsta britanskoga imperijalnog agenta kakve ete nai u gornjim sferama konfederativnih vladaju ih struktura. On je, dakako, agent, i to specifino agent porodice Rotschild iz Londona, i ta mjeavina neega to bi se moglo nazvati cionizam i konfederalizam danas, ono je to animira neke organizacije kao ''Antidefamacijsku ligu''. Jer oni su to no to. ADL danas nastavak je mentaliteta svojstvena Judahu Benjaminu.

A onda pogledajte sastav asnika Unije. to je s ovim momkom? Misli da je Napoleon, ili provjerava je li mu lisnica na mjestu. To je George McClellan, onaj koji je 1861-1862. godine bio zapovjednik svih armija Unije. A ovdje je on kod Antietama.3

Ovo je bitka u kojoj je McClellan imao velike izglede da uniti Konfederacijsku vojsku pod Leejem. No, on je to odbio uiniti. McClellan je u mnogim prilikama bio odbio izvriti napad jer je elio pregovarati o miru. Rekao je: Mogu sjesti s Robertom E. Leejem i proraditi to, a Abraham Lincoln zapravo u to ne pripada jer on te stvari ne razumije kao ja. Ovo je jedna takva razmjena miljenja gdje Lincoln njemu, u biti, govori: Zato nisi slijedio i potukao Leeja? Mogao si ga unititi na bojnom polju, a ti si odbio to uiniti. Sada e se graanski rat nastaviti jo sljedee tri godine.

10. Lincoln J. Davis - McClellan - karikatura ako uspijemo skinuti s weba

10

11

Ovdje je karikatura iz tih dana koja prikazuje tadanji pogled na stvar i. To je propaganda za McClellana. Lincoln je na jednoj strani, Jefferson Davies na drugoj, a ovo je George P. McClellan koji ih pokuava pomiriti, posreduje meu njima, ako tako hoete. On je, dakako, bio demokratski predsjedniki kandidat 1864. godine, i da nije bila rije o Shermanu u Atlanti i Philu Sheridanu u Dolini Shenandoah, i da nije bilo pomorskih bitaka kod Cherbourga u Francuskoj i Farraguta kod Mobile Bay, onda bi McClellan moda i dobio izbore, i bio bi to kraj Unije jer to je bila ideja, da e mjesta o kojima se pregovaralo napustiti Konfederativne Drave Amerike koje su egzistirale kao britanska marionetska drava.

Pogledajmo sad i to na koji je na in ovaj svijet, koji je izgledao izgubljenim, odjednom pomrsio i rasprio planove Britancima.

11.Abraham Lincoln i ruski car Aleksandar II - moda karikatura

Ruski car-reformator, Aleksandar II: doao je usred Krimskoga rata, ba kada je njegova zemlja bila pod stranim napadima. Doao je sa irokim programom reformi, posebice je tu bilo oslobaanje kmetova 1861. godine. Zatim imamo preokret, godine 1863.: Proglas o emancipaciji, pobjede dvojne Unije osobito pobjede kod Gettysburga i Vicksburga, i, sad e se vidjeti, dolazak ruskih flota u New York i San Francisco.

Sedmotjedni rat. To je rat o kojemu se malo zna. [To je bio] 1866. poraz Austrije od strane Pruske, to je bio neposredni preludij prema potpunom ujedinjenju Njema ke (1871. g.). Kolaps Maksimilijanova habsburkog Carstva u Meksiku, a ovdje, ujedinjenje Njemake bilo je dovreno. I kako smo ve naglasili, ono to je iz t ih dogaaja proisteklo, taj nevjerojatan preokret 1860. godine, kada je sve izgledalo izgubljenim, bilo je 11

12

zbliavanje Sjedinjenih Drava, Rusije i Pruske ili, zovimo to odsad Njemakom to je privuklo pozornost klju nih snaga u Japanu i Kini. Ako se vratimo na Japan u tom razdoblju, reformne snage u Japanu podijelile su se u globalu izmeu pro amerikih i pronjemakih.

12. Prusko-austrijski rat 1866. godine ujedinjenje Njemake zbliavanje SAD-a, Rusije i Pruske
Ovdje je postojao potencijal za jednu novu kombinaciju na sjevernoj hemisferi Sjedinjene Drave, Rusija, Pruska, plus Kina i Japan dostajalo bi to za svjetsku dominaciju, i dostajalo bi da se zavri s Britanskim Imperijem jednom zauvijek. Pogledajmo sada kako se to odvijalo dalje.

Dakako, glavna figura u tome je Abraham Lincoln, koji je bitno pridonijeo jednom od najteih poraza to ih je britanski imperijalizam morao primiti u posljednjih 200 godina.

13. Cassius Clay, veleposlanik Unije u St. Petersburgu, pripadnik Sculls and Bones, i Horace .... vodei petersburki bankar u vrijeme Aleksandra II.
Ovo je Linkolnov ambasador. Ovo je originalni Cassius Clay, Cassius Clay iz Kentuckyja. On je bio veleposlanik Unije u St. Petersburgu u vrijeme amerikog graanskoga rata, i on je osigurao u stvarnosti jedinu vojnu pomo od neke strane sile, za Lincolna i za Uniju.

Ovo je admiral Lisovsky. Fotograf je ovdje Mathew Brady, a taj Mathew Brady, veliki fotograf amerikog graanskoga rata, imao je svoj studio u New York Cityju. A ovo 12

13

ovdje je admiral, zapovjednik ruske Atlantske flote. Je li se on ovdje doao samo slikati? Oito ne.

14. Ruski asnici u New Yorku

Ruska flota pristizala je u rujnu i u listopadu. Brodovi su doplovljavali redom jedan po jedan, u rasponu od nekoliko tjedana. U rujnu i listopadu ruska Atlantska flota stigla je u New York City, i dobili su zapovijed od cara da se stave pod zapovjednitvo Lincolna u sluaju rata izmeu Britanije i Francuske s jedne a Unije s druge strane. Rusija je krenula pridruiti se u tom ratu. Upravo su se borili u Krimskom ratu protiv Britanaca i Francuza, i sada su bili spremni nastaviti borbu. Jo jedna ruska flota doplovila je, takoer, u San Francisco i provela tamo zimu 1863/1864. godine.

15. Ruski mornari u njujorkoj luci

Ovdje je jo jedna fotografija koju je snimio Mathew Brady. Ovo su stvarni mornari iz ruske Atlantske flote, koji su uli u New York City u jesen 1863. i odigrali kljunu ulogu u spaavanju Unije. Ova fotografija bila je dokaz injenice da ako, primjerice, Napoleon III bude poslao vojsku u borbu na Sjedinjene Drave, onda e najvjerojatnije imati posla s Rusijom na europskom kontinentu. Kao to je Gideon Welles, ministar pomorstva za vrijeme Lincolna, rekao tih dana: Hvala Bogu na Rusima.4

16. Sedmotjedni rat 1866. Austrija - Pruska

A zatim je ovdje jo jedna fotografija koju sam upravo spomenuo. Ovo je rat za koji gotovo uope niste uli u Sjedinjenim Dravama, rat izmeu Pruske i Austrije. To je onaj Sedmotjedni rat. Pruska vojska razbila je, u roku samo pedesetak dana, austro-ugarske 13

14

snage. Zanimljivo je, vjerujem, u vezi s time, to da se ovo zbivalo 1866. godine. Ono u to se nikad nije dublje pogledalo jest odnos izmeu Gettysburga i ujedinjenja Njemake. Bi li u Njemakoj uope moglo doi do ujedinjenja, da Lincoln nije dobio graanski rat? Htio bih predloiti ovdje da su Gettysburg i Vicksburg kljune toke zaokreta u svjetskoj povijesti, uz ostalo i u tom smislu da su one otvorile vrata ujedinjenju Njemake.

Jedna zanimljiva injenica: kraljevina Hanover, odakle dolazi, dakako, britanska kraljevska obitelj, bila je tek jedan teritorijalni otoi. Ta kraljevina je prestala postojati, i to je bio jedan od rezultata ovoga rata. Prusi su jednostavno stavili to ku na postojanje Hanovera. Uvjeravam vas da se Britancima to nikako nije svidjelo, i sigurno bi neto bili poduzeli oko toga da nisu bili tako temeljito poraeni u amerikom graanskome ratu.

Evo je ovdje, ujedinjena Njemaka. I opet, pogledate li onu prethodnu kartu, vidjet ete taj aavi prekriva koji se tamo nalazio Bavarska, ovdje dolje, Baden - Wurtenberg ovdje iznad, Mecklenburg - Schwerin, i tako dalje. Ovo je sada bilo okupljeno kao jedna mona ujedinjena nacionalna drava ve od 1871. godine. Dakle, Sjedinjene Drave, Rusija, Pruska.

Meutim, Britanski je Imperij vrlo moan u tom trenutku. Mnogi ljudi zamiljaju, zapravo skloni su smjestiti vrhunac Britanskog Imperija nazad u prolost u dane Georga III. No dobro, ovo su brojke iz 1909. godine, i one pokazuju da su 1909. godine Britanci gospodarili nad jednom etvrtinom svjetskog stanovnitva, u okviru Britanskog Imperija. Jedna etvrtina svjetske populacije bila je po tinjena Britanskom Imperiju, te otprilike jedna petina svjetskog kopna. Postoje i druge procjene koji govore o otprilike 25% svjetskog stanovnitva i 25% kopnene povrine. Prisjetimo se da se Britanski Imperij jo vie poveao nakon Prvog svjetskog rata, usisavanjem njemakih kolonija, toliko da je

14

15

linija obale Indijskog oceana bila kompletno pod britanskom kontrolom. Ovo je tada bilo nazvano ''britanskim jezerom''.

I ovdje, dakako, stari Brzezinskijev ''krizni lk'', koji je, vrlo jednostavno, os britanskog kolonijalizma oko Indijskog oceana.

to su Europljani na kontinentu mogli uiniti da se odupru ovoj vrsti britanske dominacije? E, pa, ovo je eljeznika mrea na europskom kontinentu oko 1900. godine. Zanimljivo je pogledati kako ovdje jasno postoje tri kljune toke u europskom sustavu eljeznica: to su ovdje Pariz, Berlin i Be. Ovdje gore je Budimpeta - kao drugo po vanosti sredite. Jedini koji se tome pribliio je Milano, no ovdje su Alpe i slaba je gustoa eljeznikih pruga.

17. Tablica eljeznike pruge u Evropi

Jasno je, dakle, da europski trokut eljeznica i infrastrukture obuhvaa upravo podruje najgueg industrijskog i infrastrukturnog razvitka. U isto vrijeme, grade se eljeznike pruge i u Ruskome Carstvu, a osobito tu valja spomenuti velikoga grofa Sergeja Wittea, koji je odrstao slubujui na ruskim carskim eljeznicama. Radio je prvo kao ministar eljeznica, zatim je postao ministar transporta i najzad ministar financija. Ono to je proveo bila je izgradnja ove transsibirske eljeznice, najvei infrastrukturni projekt XIX. stoljea, vei ak i od Lincolnove interkontinentalne eljeznice. Kako vidite, ona ide od St. Petersburga, ovdje gore, i dalje cijelim putom kroz srednju Aziju. Prvotno je ila preko Mandurije na Harbin i dalje za Vladivostok; a kasnije je ovdje gore dodan jo jedan pravac, kako bi se izbjeglo kineski teritorij. Povezana je s kineskim sustavom eljeznica - naprimjer, od Harbina do Pekinga i do drugih podruja ovdje - Dariena, Port Arthura i tako dalje. 15

16

18. Transsibirska eljeznica infrastrukturni podvig XIX. stoljea i grofa Sergeja Wittea (1 cijela i 5 povijesnih karata)
Postoji takoer i ruski sustav, kako vidite. Pratimo li to malo, ovdje je drugi eljezniki sustav koji se naziva transkaspijski, i koji ide ravno dolje do donjeg dijela Kaspijskog jezera, zatim ide ravno prijeko do Irana, i pogledajte evo ovdje britanski imperijalizam u Indiji, pojavljuje se ovdje nasuprot Ruskome Carstvu, samo s ovom malom Afgani tampon-dravom u sredini.

Pogledajte sad, dakle, ovu fenomenalnu mogunost Witteova projekta da dopre daleko i da stvori jedan, u biti euroazijski eljezniki blok. Kako je ve bilo spomenuto prije, Witteov strateki koncept bio je da Francuska, Njemaka i Rusija ne moraju ratovati jedna protiv druge. One su trebale sklopiti savez, protiv Britanije napose. To bi ih potedjelo svih pokolja Prvog svjetskog rata, a Britance bi liilo njihove geopolitike strategije. Britanska geopolitika strategija bila je, dakako, dominirati Sjedinjenim Dravama, zagospodariti po mogunosti Japanom, a zatim ii u takozvanu ''heartland'', maticu, sredinji dio kontinenta, te izigrati sile tog sredinjeg dijela jedne protiv drugih, Francusku protiv Njemake, Njemaku protiv Rusije, i tako dalje redom. Witteov strateki koncept uinio bi Prvi svjetski rat nemoguim.

19. Projekt pruge Berlin Bagdad, koji su sprijeili Britanci

16

17

A ovdje je sada jedan drugi veliki projekt eljeznike pruge. Ovo je eljeznika linija Berlin Bagdad. Ovdje vidite samo njezin maloazijski dio, balkanski i maloazijski dio, no dosta je rei da je ona polazila od Berlina, nastavljala dolje preko habsburkih dominiona, zatim preko Bospora teglenicama, prolazila kroz Antoliju, pa kroz ono to je danas Sirija, i zatim u Mezopotamiju, Irak dosezala u Bagdad, dosezala u Kirkuk, Mosul, Basru i naposljetku u Kuvajt. I ovo se po elo graditi izmeu 1900. i 1915. godine. Ova pruga nije nikada bila zavrena. Ona je trebala osigurati alternativnu rutu za Indiju; a to bi prijetilo britanskoj dominaciji uzdu ile kucavice njihova imperija. To je primarno bila ideja Georga von Siemensa iz obitelji njemakih industrijalaca, no bio je to i cilj za kojim je teila njemaka vanjska politika. I ako stavite sada jednu do druge ove dvije karte koje sam vam upravo pokazao, transsibirska eljeznica i ova eljeznika linija Berlin - Bagdad, onda Berlin postaje eljezniko sredite univerzuma sposobno da privue kompletno euroazijsko zalee, i dakako da su Britanci ovo morali nuno izbje i po bilo koju cijenu.

Netko bi sada mogao pitati: Ako su Britanci bili odluili 1870. ili negdje oko toga, to jest ako su Disraeli, Gladstone, lord John Russel, kraljica Viktorija, i nekolicina drugih sjeli za stol i rekli: ''No, dobro, neka bude Prvi svjetski rat'', i ako su to rekli 1870. godine, i to je bilo to, zato je onda trebalo tako dugo pa da taj Prvi svjetski rat i izbije?

Ukazao bih jednostavno na nekoliko pitanja Bismarckove vanjske politike. Momak koji je nadzirao i upravljao stvaranjem ujedinjene Njemake bio je, dakako, Bismarck. On je kompozitna figura, dijelom udovite, dijelom realpolitiker. Kao realpolitiker Bismarck je bio veliki realist. Znao je da opeg rata u Europi ne moe biti dokle god Njemaka i Rusija odravaju dobre odnose. Slika koju ovdje vidite je savezniki sustav koji je stvorio Bismarck. I moete vidjeti i rezultat toga, da Njemaka ima mnogo saveznika, a da Francuska nema nijednoga. Francuska nije mogla zapo eti nikakve ratove - pa ak niti s 17

18

onom probritanskom vladom u Parizu - a Britanci su bili prisiljeni drati se posve izvan europskoga kontinenta. I osobito elim naglasiti dobre odnose izmeu Berlina i St. Petersburga, izmeu Njemake i Rusije, prvo unutar takozvane Alijanse Tri cara Dreikaiserbund - a uz to i takozvani ''Ugovor o uzajamnom osiguranju''.

20. Otto von Bismarck

Tako je, dakle, od 1870. do 1890. godine i oko toga, tako je izgledala Europa. Donji dio pokazuje to se dogodilo kada je Bismarck bio istjeran sa scene (u oujku 1890. g.) od sumanutog cara Wilhelma II (ovoga momka sjeate se iz razdoblja Prvog svjetskog rata), kada je ovaj doao na vlast. Kaiser Wilhelm nita nije razumio: on je odbacio vanost saveznitva s Rusijom. To je omoguilo Francuskoj da sklopi savez s Rusijom 1894. godine, i vrlo brzo potom Britanci su bili uvedeni unutra, i imate tako trostruku Antantu Rusija, Engleska i Francuska, sve usmjerene protiv Njemake. Njemakoj je ostao jedan jedini pravi saveznik, Austro-Ugarsko Carstvo, iako, to nije bio ba ne znam kakav saveznik. Sa saveznicima kao to je ovaj zapravo ti ne trebaju neprijatelji, i put za Prvi svjetski rat bio je, u biti, otvoren.

Drugo emu treba dati naglasak jest kolonijalno suparnitvo u Africi. Lyndon LaRouche priao je o incidentu Fashoda iz 1898. godine: Britanci su eljeli ujediniti jedan pojas teritorija od Kaira pa sve dolje do Cape Towna. Britanci su tako htjeli povezati Afriku od jednog kraja na drugi. No, bilo je nekoliko francuskih imperijalista koji su rekli, ne, poet emo ovdje gore u Dakaru i idemo za Djibuti; i te dvije skupine sudarile su se u Fashodi, a mentalitet koji je pobijedio na francuskoj strani pod Theophileom Delcassom bio je da, ako eli imati imperij, mora ga nainiti zajedno s Britancima, jer nisi dosta jak da ga naini protiv njih: stoga je potrebno dogovoriti se s britanskim imperijalizmom. I to je klju Antante Cordiale iz 1904. godine. 18

19

21. Fashoda kriza Sudan mini-karta bez okolnih mjesta lord Kitchener od Kartuma i budua arheoloka nalazita
S time je sada sve bilo spremno za Prvi svjetski rat. Ovdje vidite Europu kakva je bila u srpnju i kolovozu 1914. godine. Rusko Carstvo, Osmansko Carstvo ovdje; AustroUgarsko Carstvo, i kako moete vidjeti, vrlo velika Njemaka. Britanci su igrali na svoju kartu ''istonog pitanja'': ''istono pitanje'' znailo je njihovu elju da destabiliziraju Osmansko, Rusko i Austrougarsko Carstvo.

Moramo naglasiti, vezano uz to kako je taj rat bio voen, da su se Sjedinjene Amerike Drave borile na krivoj strani. To je jedna od kljunih toaka gdje je dvadeseto stoljee polo po zlu. Bilo je loe za Francusku to je bila saveznica Britanaca a protiv Njemake, no bilo je jo dvostruko loije za Sjedinjene Drave to ulaze u Prvi svjetski rat na strani Britanaca. Katastrofe u ovome stoljeu mogle su se uvelike izbjei da su, primjerice, SAD odbile stati iza Britanaca, ve da su radije ustrajale na svom zahtjevu da arbitriraju u ratu - a onda da su rat i okonale tako to bi sve zaraene strane prinudile na pravedan mir. Tek to bi onda imalo stvarnoga smisla. I to bi onda stvorilo mnogo bolji svijet od ovoga s kojim smo danas suoeni.

22. Prvi svjetski rat - linije bojinice zapadni, istoni, balkanski, galipolje, palestina
A ovdje su bitke koje su bile voene. Vidite li ove linije bojinice? Ovdje gore je zapadni front, ovdje je onaj strani istoni front, pa talijanski front, balkanski front, o ndje vani rusko-turski front, i pogledajte samo: tamo daleko postojao je ak kuvajtski front! Normane Schwarzkopfe, gdje si?! evo to su uradili Britanci. Napa li su i Bagdad. Eto to 19

20

je, dakle, prava stvarnost Prvoga svjetskog rata, naime ta, da je ovaj rat, gledano pojedinano, bio najvea tragedija i najvea klaonica zapadne civilizacije. Devet milijuna mrtvih. Ovo su francuske trupe kako se iskrcavaju iz kamiona. Idu se boriti u Verdunskoj bitci u kojoj je, u nepunih est do osam mjeseci, poginulo vie od milijun ljudi.

Devet milijuna ljudi ubijeno je odmah, dvadeset milijuna ranjenih, a dodamo li tome jo panjolsku gripu i nekolicinu drugih stvari, dolazi se do stavke od oko 25 milijuna do 30 milijuna mrtvih, kao rezultat Prvog svjetskog rata. I veina od njih je iz Njemake i Francuske, dvije najrazvijenije zemlje zapadne Europe.

Ovo je sada Europa kakva se pojavljuje nakon mira u Parizu. A ovo je Versailles, i nalazimo se sada usred Versaillesa, gdje se Prvi svjetski rat privodi kraju. Pogledajte promjene koje su uinjene, vrlo velika Poljska ovdje gore, prilino velika ehoslovaka, velika Rumunjska, posve pristojno velika Madarska. Zapazite takoer i t o da je stvorena Jugoslavija. Moda je to i najznaajnija teritorijalna promjena iz Versaillesa, odnosno Parikoga mira te 1919. godine, nastanak Jugoslavije. Vidljivo je isto tako i stvaranje Finske te Litve, Letonije i Estonije, ovdje gore na Baltiku.

23. Evropa nakon Versaillesa, 1919. godine

Teritorijalni sustav koji je proistekao iz ovoga bio je silno nepopularan posvuda. Nitko nije bio stvarno zadovoljan svime time. Probudilo je to elje u mnogih razliitih skupina, i nikome se taj sistem nije sviao. U Turskoj se za to borio osobito Ataturk, a postojao je i masovni pokret u Kini protiv ideje da njemaki kolonijalni posjedi prijeu u ruke Japancima, prema tom istom sporazumu. U Italiji je bilo tako mnogo nezadovoljnika da je to dovelo do uspona faizma. Slino i u Njemakoj, i tako redom.

20

21

24a Njemaka i teritorijalni gubici nakon versajskog sporazuma

Ovo je Njemaka, kakva je proistekla iz Prvoga. svjetskog rata. Uoite podruja koja su joj oduzeta, i sada je, dakle, linija Odra Nissa, ovdje gore, postala granica Njemake.

Naglasio bih jo nain na koji je, prema tom versajskom sustavu, O smansko Carstvo bilo podijeljeno 1919. godine. Sve ovo ovdje bilo je Osmansko Carstvo. Sve na to pomislite kada kaete Bliski istok to obuhvaa, dakle, Tursku, Izrael, Libanon, Siriju, Irak, Kuvajt, Saudijsku Arabiju sve to stvoreno je Parikim mirom a jo konkretnije, sporazumom u Sevresu. Neto malo due bilo je potrebno pa da bude stvoren i Izrael, no u osnovi je britanski mandat u Palestini ono to e kasnije postati Izraelom.

25. Mandati na podruju Male Azije i Bliskoga istoka, prema sporazumu u Sevresu
Madarska, Austrija: ovo je carstvo prestalo postojati. Austrijanci, Madari, esi, Slovaci, Talijani, Slovenci, Hrvati, i drugi, razili su se iz ovoga carstva, i ja se moram ispriati zbog ove karte. Nalazimo se u Sjedinjenim Dravama, i ovo je Wodrow -Wilson vrsta karte, zato to Srbe, Hrvate i Slovence navodi kao ''Jugoslavce'', a to je, dakako, tono ono zbog ega je ''Jugoslavija'' i nastala. Ona nije imala nita zajedniko sa eljama onih koji su u to bili uvueni. Ona je bila nagrada Srbiji od Britanaca i njihova prijatelja, Woodrowa Wilsona.

I Rusija: Ruska carevina bila je raskomadana. Ovdje vidimo otrgnutu Finsku, baltike drave otrgnute, Besarabija, danas Moldavija, otrgnuta, podruja u Zakavkaz ju, otrgnuta. Ruska carevina ve je jednom bila raskomadana u XX. stoljeu. A danas upravo prolazi 21

22

kroz drugo komadanje (prim. prev.: misli se na raspad SSSR-a 1990. i nadalje). I moramo upozoriti da, ako u ove nove drave ne bude bila uvedena politika dirigirane ekonomije koja bi ih odrala na ivotu i uinila ih prosperitetnima i stabilnima, tada, kao to je Helga maloprije rekla, postoji stvarna opasnost da e ove drave biti ponovno progutane od Ruskog Carstva za petnaestak-dvadesetak godina, pa ak i manje. U sluaju 1919. godine, Ruskom Carstvu trebalo je jednako tako oko 15-20 godina, za povratak pod Staljinom.

Druga pojedinost o Versaillesu koju bih ovdje elio snano naglasiti jesu financ ijski aranmani, zato to tu moemo doista vidjeti do kojega je stupnja dananji svijet zapravo produetak versajskog sustava.

Od Njemake se, prema ugovoru iz Versaillesa, trailo da plati 32 milijarde dolara reparacija. Bilo je reeno da Nijemci snose krivnju za rat te da su odgovorni za izbijanje Prvog svjetskog rata. Kakva la! No , razlog za ovu veliku la bio je da oni, zato, moraju platiti 32 milijarde dolara. Teko je to preraunati u dananje iznose. Ono onda bili su zlatni dolari, bili su to pravi dolari, i moda bi 32 tisue milijardi bila neka predodba o tome to bi to danas znailo, a jer se tome pribrajalo jo i 5% kamata, a otplata je imala trajati otprilike 60 do 70 godina. Prema jednom proraunu, Nijemci su svoja plaanja trebali zakljuiti oko 1990. godine. Oni su, dakle, tek prije nekoliko godina mogli privesti kraju svoja plaanja za Prvi svjetski rat. I s time da je ukupan iznos dugovanja dotle porastao na otprilike 100 milijardi, zbog naraslih kamata. Recimo, dakle, 100 tisua milijardi reparacija.

Francuzi su pozajmili 25 milijardi tijekom rata, a Britanci i Francuzi posudili su oko 10 milijardi dolara od Sjedinjenih Drava. Tako ovdje imamo kolo-naokolo: Njemakoj, dakako, nije bilo doputeno izvoziti. Oni su bili drani u blokadi na dugi rok. Morali su 22

23

ove reparacije plaati Britancima i Francuzima. Uoite da je i Francuska takoer morala plaati Britancima. Francuzi i Britanci plaali su zatim Sjedinjenim Dravama i bankarima s Wall Streeta, a prema Dawesovu planu i Planu Young ovi su zatim refinancirali Njemaku kako bi ona mogla dalje nastaviti otplatu. A to je sistem kamatarenja i to je destrukcija. Ovo je, dakako, znailo da e vitalno sredite Europe biti u ekonomskoj depresiji; da e Njemaka biti ekonomski baena na koljena te da nee biti razvoja u Treem svijetu, kao rezultat toga to se europski kapital alje van. To je u stvarnosti jamilo da e faizam i boljevizam biti u prednosti pred drut vima koja poivaju na srednjoj klasi, i u sebi je ve sadravalo sjeme Drugog svjetskog rata. Drugim rijeima, ono to je izjavio lord Keynes da e ovo nuno biti ekonomsko ropstvo Njemake bilo je apolutno tono. Bio je to nain cijeenja Njemake sve dok i posljednji Nijemac ne propiti, to bi rekao Keynes.

Rezimirajmo sada sve to smo dosad proli o versajskom sistemu:

Usporedili smo ovdje versajske aranmane iz 1919. s aranmanima iz Jalte 1945. godine koji su se danas uruili. Versajski sustav imao je Ligu naroda. Tko je bio u Vijeu sigurnosti? SAD, Britanija, Francuska, Italija i Japan. Ovo je bila Velika petorka. SAD se ak nisu pridruile, no Britanci su eljeli voditi svijet na taj nain, kao kondominij. I, dakako, u UN-u emo imati Vijee sigurnosti.

26. Armilarna sfera simbol Lige naroda : projekcija zemaljskog neba - naopako izvrnuti astrolab
Prema uvjetima iz Versaillesa nastala je i Bank for International Settlements (Banka za meunarodna poravnanja) u Baselu, vicarska. Ta banka je i danas tamo. Danas se openito smatra da je ova banka monija negoli MMF i Svjetska banka, a monija je i nego neke druge ustanove koje su sagraene prema sistemu Jalta nakon Drugoga 23

24

svjetskog rata. Spomenuli smo 32 milijarde dolara u reparacijama, 10 milijardi dolara u ratnim dugovima, neizmjeran unutarnji dug svih ovih zemalja. Nakon Drugog. svjetskog rata njemaka industrija bila je demontirana, jednostavno tako to su je raznijeli kojekuda, prije svih su je odnosili Rusi, no iznad svega bili su tu razni uvjeti nametnuti putem MMF-a na prijanji kolonijalni sektor.

Nastavimo li usporeivati, prema Versailleu imali smo klauzulu o ratnoj krivnji, koja kae da je Njemaka bila odgovorna za Prvi svjetski rat, a prema Jalti, imamo opet to isto. Kolektivna krivnja. Svaki Nijemac odgovoran je za sve to je Hitler inio. Karakteristine su i zemljopisne promjene koje sam upravo spomenuo. Jugoslavija je izrazito tipian primjer. Prema Jalti, postoje dvije Njemake koje su ne samo dokraja okljatrene, ve su i podijeljene.

A zatim, pogledajte Bliski istok kao primjer onoga to je to znailo za Trei svijet. U vrijeme Lige naroda tamo su postojali mandati: Britanci su dobili mandat nad Palestinom. To je zatim postalo Izrael. Britanski Foreign Office obznanio je u Balfourovoj deklaraciji da e poeti stvarati dravu Izrael. To je zatim bilo ukljueno u tajne britansko -francuske Sykes -Picot sporazume, i napokon u Ugovor iz Sevresa koji je bio ugovor s Osmanskim Carstvom.

Kamo to vodi? Prema tipinom Jalta-aranmanu, u beskrajne ratova Izraela protiv arapskih drava. Svi ti ratovi na Blisko m istoku, rat 1948., 1956., 1967., 1969., 1973., pa rat Iran Irak 1980. godine, onda Zaljevski rat 1991. godine... I to nas ve posve pribliava dananjici.

Zbog ogranienog vremena ovdje nisam bio u stanju ulaziti u izvjesne poslijeratne dogaaje koji su ionako bolje poznati. No, treba rei jo nekoliko pojedinosti u zakljuku. 24

25

Koja je svrha svega toga? Zato su Britanci na tome toliko inzistirali? Britanci inzistiraju na jednom svjetskom sustavu i na nekom obliku organiziranog kaosa, a to je ono to ovdje vidite, i to je bazirano na iracionalnom principu arbitrarne moi na Oligarhiji na ideji da britanska kraljevska familija, britanski Gornji dom, i britanska aristokracija oligarhija imaju Bogom dano pravo da vladaju kao anglo-saksonska rasa gospodara. I u stanju su nanijeti patnju cijelom ostatku svijeta u ime ovog ludog, imbecilnog principa vlastite moi. Dakle, svrha cijelog ovoga sistema jest unititi ovjeanstvo. Doista, moe se rei kako je ovo doista bilo usmjereno protiv Njemake da bi se Nijemce dralo pritisnutima, da bi ih se dralo podijeljenima, da bi se Nijemce i Ruse dralo jedne drugima za vratom, da bi se Francuze i Nijemce dralo jedne drugima za vratom. Iz toga, takoer, proizlazi da su i SAD podvrgnute kolonijalnoj vlasti, kako vidite.

Dakle, sve te velike nacije su poniene, svaka na svoj nain, ovim versajskim sistemom. No, svrha toga u krajnjoj liniji je unititi cijeli ljudski rod, jer jedan od uinaka cijelog ovoga sistema jest siromatvo i ekonomska zaostalost sektora u razvoju danas, to se izravno duguje ovim versajskim i Jalta aranmanima.

Moramo se takoer zapitati: to je sredite zla u tom svijetu? No, dobro, jedno vrijeme bio je to Hitler i nacisti. To je, zasigurno, bilo veoma zlo. Musolini i faisti. Boljevik a partija prestala je postojati Staljinova partija, Lenjinova partija, nje vie realno nema. No, mogla bi se ponovno konstituirati, ini mi se. Mao i njegovi nasljednici u Kini su jo na vlasti, no izgleda da im je budunost zapeaena. Tako je, na kraju krajeva, potrebno zapitati se: koji je to pravi problem zla u dvadesetom stoljeu, zato to ispada kako nijedan meu ovim problemima, u krajnjoj analizi, nije fundamentalan, osim, zapravo, britanske oligarhije. Osim britanske geopolitike misli. Ideje o podjeli svijeta du ovih linija, i kreiranja niza ratova bez kraja i konca.

25

26

Trebamo se takoer prisjetiti, pogledamo li unazad na 1850-e godine, kako upravo kada se inilo da su Britanci na samome rubu da uzmu sve, to je trenutak u kojemu izbija van unutranja slabost njihova sistema. Ovaj angloameriki sustav unitava svoje neprijatelje, to je sigurno, no svoje sponzore i svoje gazde unitit e s jo veom izvjesnou. To je sustav koji doslovce dere vlastito meso - kako se to moe vidjeti danas, kada se ini da su Angloamerikanci spremni preuzeti cijeli svijet, no u isto vrijeme uruavaju se iznutra, i to takvom brzinom da nee biti u stanju nametnuti bilo kakav trajniji svjetski poredak ma kojeg tipa.

I mislim, naposljetku, za nas to znai i jest velika prilika, zato to upravo danas vlada kompletan politiki i strateki vakuum, a i ekonomski vakuum, u cijelom svijetu. Postoji vakuum ideja, vakuum strategije, i politiki vakuum. Pogledajte demokratske kandidate za predsjednika 1992. zvekani, patuljci i vidjet ete kako postoji vakuum osobnosti, politika i ideja. Ovo je sada vrijeme da se krene naprijed i popuni taj vakuum.

Moramo iskoristiti prednost injenice da se sist emi koji su kontrolirali svijet - u tom stilu reeno - ovih posljednjih 70 do 90 godina, da se oni napokon uruavaju izravno pred naim oima, stvarajui tako velike politike prilike.

Ne moete se danas angairati politiki ako nemate ovakav jedan pregled ako ne odete natrag do Bekoga kongresa, do 1848. godine, do britanskog guranja prema jednom jedincatom imperiju, te do toga kako je zbliavanje Lincolna, Aleksandra II i ujedinjene Njemake utjeralo Britancima takav strah u kosti da su zapoeli Prvi svjetski rat i stvorili versajski sistem.

KRAJ B3

26

27

Lyndon LaRouche istaknuta je osoba amerike politike scene, suosniva The Schiller Instituta s kojim je Tarpley suraivao u vrijeme nastanka ovih eseja. LaRouche se od 1976. godine nadalje kandidirao na izborima za Predsjednika SAD-a, te je stekao nadimak 'vjeni predsjedniki kandidat'. Godine 1988. bio je osuen na 15 godina zatvora pod optubom da je sredstva od prodaje publikacija koristio za svoju predsjedniku kampanju te da je uinio nekakve 'potanske prijevare'. Izaao je nakon 5 godina uz kauciju, a predsjedniku kampanju 1992. godine vodio je iz zatvora. Njegova popularnost u SAD-u porasla je s 0,05% 1976. godine na 11-22% u Virginiji, Marylandu, Arkansasu i drugdje, a smatra ga se, izmeu ostalog, i prominetnim zagovornikom Pro Life pokreta te kritiarem financijskog parazitskog kapitala. S druge strane, LaRouche je i zagovornik upotrebe nuklearne energije te autor utopijskih projekata upotrebe 'naprednih tehnologija' za postizanje mira u svijetu. Webster Tarpley se, izgleda, poneto udaljio od 'Schiller Instituta' oko 2000. godine a od 2001. do danas posvetio se aktivno otkrivanju uloge amerikih dravnih i paradravnih slubu u napadu na Twinse. (prim. ur.) 2 : Sepoji - indijski vojnici u britanskoj vojsci 3 Antietam, Gettysgurg, Vicksburg su mjesta blizuj kojih su se odigrale najvanije bitke amerikog graanskog rata.
4

O Rusima u Americi u vrijeme Graanskog rata gotovo je nemogue nai podatke na institucionalnim web-siteovima. Jedan meu rijetkima koji to ipa k spominje je ovaj: http://civilwar.bluegrass.net/ForeignInfluences/russia.html -ne bez mane, dakako. U donjem tekstu prevedenom s tog site-a vrijedi zapaziti apsurdno tumaenje da je ruski car sklonio svoju flotu u njujorku luku 'kako bi izbjegao svoje zaleene luke!! (prev. i prim. ur.) Dana 11. rujna 1863 (sic! 9/11), preneraeni Njujorani promatrali su rusku Carsku flotu kako uplovljava u njujorku luku. Ovaj neoekivani dolazak bio je barem jednako toliko iznenaujui i za vlade u Washingtonu, Londonu i Parizu. Govorkalo se da e se jedna rusko-amerika alijansa boriti protiv britanskih i francuskih prijetnji da e priznati Konfederaciju i intervenirati u Poljskoj. Ruski asnici i mornari bili su primljeni kao uvaeni gosti i u njihovu ast odrani su bili brojni bamketi. Predsjednik Lincoln napravio je primanje za asnike Flote u Bijeloj kui. Sve ovo s veliko je pozornou bilo praeno u Engleskoj i Francuskoj. U srpnju, poljski pokret za nezavisnost je jenjao i opasnost od europskog rata je splasnula. Ruski Car pozvao je svoju flotu nazad kui. Da je do europskog rata ipak bilo dolo, njegovi brodovi bili bi na sigurnom od blokade i zaleenih luka, i bili bi slobodni krstariti morima i vrebati britanske i francuske brodove za snabdijevanje. Jedan fascinantan podatak: Dok su se zadravali po New York Cityju, ruski mornari bili su preneraeni ivotnim uvjetima koje su vidjeli po turobnim gradskim nastambama. Donirali su 4. 760 dolara svog vlastitog novca kao pomo za olakanje tih uvjeta. (cit. Web-site)

27