Sie sind auf Seite 1von 11

EUROPSKA KNJIEVNOST I UMJETNOST U ASOPISU MLADOST

(Iz vidokruga bekog kruga) Stanislav Marijanovi

Mladost je hrvatskoj moderni (HM) najprimjereniji asopis, njezina prva i najreprezentativnija knjievno-umjetnika smotra u modernistikom pokretu s izrazitim secesijskim i europskim obiljejem ve na samoj naslovnici i u reklamnim oglasima. Pokrenuta u Beu, pojavila se svojim 1. sveskom prije Boia 1897. u nakladi i umjetnikoj opremi od 1500 primjeraka, dotiskanim s novih 500 primjeraka pred itateljstvom u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i u zemljama Austro-Ugarske Monarhije, koje je animirano Pozivom na pretplatu i programskim proglasom, tiskanim u 12.000 primjeraka. Izlazila je jo samo u pet svezaka u istoj nakladi. Posljednji i najreprezentativniji 6. svezak, a prvi tematski, posvean knjievniku Gjalskom i umjetniku Bukovcu, oekivan od svojih pretplatnika i itatelja s velikim zanimanjem, do njih nije dospio: uniten je u Dionikoj tiskari. Spaeno je samo nekoliko primjeraka, od kojih su mi danas poznata samo dva: jedan u Sveuilinoj knjinici u Zagrebu (primjerak urednika Plavia) i drugi u Pragu, valjda taj o kojemu je Jelovek pisao Plaviu 7. lipnja 1898: to se tie 6. broja, vidio sam ga i itao ovdje na svoje oi dakle je ipak iziao. A u travnju je ve bio pripremljen i 7. broj, bogat suradnjom domaih i europskih knjievnika. Mladost je bila ugaena. Bila je prva kojoj je uspjelo ostva rivati ars libera teite, koje nisu ostvarili pripremanim istoimenim knjievno-umjetnikim alma247

nahom Milivoj Deman Ivanov i Gjalski s Kranjeviem i Savfet-beg Baagiem, te Jankom Leskovarom, Milanom Begoviem, Branimirom Livadiem, Vladimirom Treecom Branjskim i Isom Velikanoviem, ometeni 1895. demonstracijom spaljivanja maarske zastave pred carem Franjom Josipom I. u Zagrebu. Potom nije uspio ni Milivoj repel, koji je u prosincu 1896. s Gjalskim promiljao i pripremao posve neodvisnu reviju za knjievnost i znanost, upravo sa zadaom da i ona upoznaje itateljstvo sa strujama modernog duha na Zapadu, kao to i sa slavenskim svietom. Uspjelo je to artistiki nastrojenim pokretaima i urednicima Mladosti, trojici osjekih studenata u Beu, Duanu Atanasijevu Plaviu, Guidu Jenyju i Vladoju Schmitu Jugoviu s njihovim bekim krugom suradnika, zapravo osjeko-zagrebakom skupinom. Proglasom Poziv u kolo MLADOSTI, tiskanim u poetku prosinca 1897. g. oni su izali prvi put pred hrvatsku javnost, pisce i umjetnike, sa svojom programskom orijentacijom i prema modernoj europskoj knjievnosti i umjetnosti: Kako nam je nastojanje umjetniko-kulturno, a ne politiko, to se ne ograujemo proti niemu, to vidimo u tuih naroda osobito slovjenskih da je zdravo i cijelo. Donaat emo izvorne i prevedene radnje iz svih svjetskih knjievnosti modernog smjera. U zapadnih i sjevernih kulturnih naroda stvorila su se u novije doba mnoga djela, koja svojim uplivom na publiku i knjievnike mogu da pobuuju na razvoj miljenja i ukusa. Ne treba da nai pisci oponaaju strance, ve da primu u se slobodu, kojom die nova knjievnost Zapada i Sjevera.1 U kratko vrijeme izlaenja Mladosti, njih su trojica urednika, uz redovite studijske obveze, uspjeli entuzijastikim dopisivanjem, sa smislom za marketing i promicateljsku modernu reklamu po modelu beke secesije, ali i Plavievim novcem, jo i vie njegova brata Milana, glavnog kreditora, ilustratora naslovnice i umjetnikog konzultanta asopisa (otac im je bio poduzetnik i tajnik Trgovakoobrtnike komore u Osijeku) objaviti 120 urednikih i suradnikih priloga i prijevoda, hrvatskih i stranih suradnika, ali i najaviti za objavljivanje daljnjih 180! Objavili su i beletristike i umjetnike priloge domaih i slovenskih knjievnika, osjekih i zagrebakih likovnih i glazbenih umjetnika i kritiara, a od europskih knjievnika i umjetnika beletristiku i umjetnike priloge: Gabriela dAnnunzija, 248

Arnolda Bcklina, Knuta Hamsuna, Tomaa Kbora, Catulle Mendsa, Marcela Prvosta, Arthura Schnitzlera, Vasilija V. Vereagina i drugih. K tome su najavili objavljivanje osigurane suradnje i Petera Altenberga, Antona P. ehova, pomodne Gypovice, Pierrea Louysa, Mauricea Maeterlincka, Paula Marguerittea, Stanislava Prszybyszewskog, Fjodora K. Sologuba, Antonina Sove, Jaroslawa Vrchlickog i Emila Zole. A od svih njih prethodno su osigurali njihovu autorizaciju, odobrenje za prijevod i objavljivanje u reviji. U urednitvo su savjetodavno i uredniki ukljuili i Slovence, naturalistu Frana Govkara za prozu, Frana Vidica za esej, a Otona upania za pjesnitvo, koji su objavljivali i suradnju drugih slovenskih knjievnika (Antona Akerca, Ivana Cankara, Frana Ellera). Pozivu na suradnju odazvali su se i srpski knjievnici, stari Dragutin J. Ili, Laza Kosti i Jaa Tomi, te mladi Mileta Jaki, Branislav Nui i Kamenko Suboti. Pokretai, koji su i urednici i izdavatelji (Jugovievim odstranjenjem, to je od 3. sveska bio i Oto Kraus, administrator asopisa), profesionalizirali su administraciju, pretplaivali su i razmjenjivali Mladost sa 80 hrvatskih i stranih asopisa iz Bea, Leipziga, Berlina, Mnchena, Londona, Pariza, Montpelliera, Genta, Praga, Firenze, Zricha, Moskve, Petrograda i drugih gradova. Ti su asopisi bili internacionalne smotre i glasila modernizma i secesije: Cosmopolis (LondonBerlin), Zeit und Geist (Berlin), Die Gesellschaft (Mnchen-Leipzig), Die Jugend (Mnchen), Kunst und Kunsthandwerk (Wien), Mercure de France (Paris), Modern Revue (Prag), The Studio (London), a naroito Neue Revue, Die Wage, Wiener Rundschau, Ver sacrum, Die Welt i Die Zeit iz Bea. Sluili su urednicima za artistiko i programsko profiliranje smotre, za bolje poznavanje europskih pisaca, njihove izvorne i prijevodne lirike, proze i drame, za esejistiku, kritiku i komentare (listak), dotad hrvatskom itateljstvu nepoznate. Iz tih je asopisa ula u vidokrug urednitva Mladosti kroz beku prizmu plejada europskih knjievnika i likovnih umjetnika, filozofa i znanstvenika, modernista i secesionista, s kojima e ona stupiti u izravan suodnos ili korespondenciju i osigurati njihovu suradnju, Tako, npr. Georga Adama iz Berlina, kritiara i informatora o slavenskim knjievnostima, bliskoga berlinskom krugu oko Freie Bhne, Petera Altenberga, reprezentanta bekog impresionizma u pjesnikoj prozi, Hermanna Bahra i Arthura Schnitzlera, s Hugom von Hofmannsthalom, glavnih predstavnika stilskog pluralizma beke moderne. Uz Adama Georga, koji je u naturalistikoj smotri Michaela G. Conrada Die Gesellschaft 249

promicao Mladost, a u Das Magazin fr die Literatur des Auslands, uglednom organu njemakog Bhnen-Vereinsa objavio prijevod Plavieve ugoajne altenbergovske i secesionistike crtice iz umjetnikog ivota Kao da gledam ruu, urednitvu se pribliio i beki publicist, esejist i moderni cionistiki pjesnik u Die Wage Adolph Donath, smatran predvodnikom mladoidovskoga secesionistikog pokreta u Beu, koji je uivao i Brandesovu naklonost: za Mladost je pisao o Antoninu Sovi i novijoj ekoj lirici, o impresionistima Altenbergu i Detlevu von Liliencronu, uzoru mlaim pjesnikim modernistima. Vei je broj onih iji su autorizirani prijevodi objavljeni: Gabriele d Annunzio, Knut Hamsun, Toma Kbar, Catulle Mends, Marcel Prvost (podrazumijeva se i Arhur Schnitzler u Plavievu prijevodu), pa radovi izuzetno popularnih slikara kod bekih i hrvatskih secesionista Arnolda Bcklina i Vasilija V. Vereagina. Jo je vei broj europskih knjievnika i znanstvenika ije je autorizirane prijevode urednitvo osigu ralo i namjeravalo objelodaniti (uz glavne predvodnike beke moderne): Georg Brandes, Anton P. ehov, Gustav Geijerstam, spisateljica Gyp, Louis Lger, Jules Lematre, Pierre Louys, Maurice Maeterlinck, Paul Margueritte, Stanislav Przbyszewski, Antonin Sova, Jaroslav Vrchlicky, mil Zola i drugi. Postoji i popis knjinog fonda knjinice urednitva (Plavieve) u Beu, dragocjen komparatistima, knjievnim povjesniarima i teoretiarima za prosudbe o interesnoj, idejnoj i estetskoj sferi knjievno-umjetnike secesije i naih mladih na njezinu bekom izvoritu, to je zaseban i neprouen segment.2 Iz te su knjinice i prevoditelji za Mladost opskrbljivani tekstovima. Uza sve, uspjeli su izdavatelji uspostaviti i svoja suradnika posrednitva i predstavnike u Parizu (Vjekoslav Jelavi), Mnchenu (Ernesto Heumer), Pragu (Vladimir Jelovek) i Petrogradu (Krunoslav Heruc), osigurati i prevoditelje s francuskog, ekog, poljskog i ruskog jezika i skandinavskih jezika (Ivan Krnic, Jelovek, Milan ari i Franjo Buar). Na taj su nain urednici sa svojim osjeko-bekim krugom i suradnikim krugom zagrebakih modernista dali Mladosti obiljeje po kojem e postati knjievno-umjetniki organon, centar i forum za irenje europskog modernizma u hrvatskoj knjievnosti, ali i na junoslavenskom i slavenskom prostoru. Otvorili su smotru univerzalnom slobodnom duhu u umjetnosti, ali i recepcijski je okrenuli hrvatskim potrebama i itateljstvu. Otuda velik odziv domaih suradnika i pojedinih europskih knjievnika koji su prihvatili poziv na suradnju. Tako, na primjer, Toma G. Masaryk, uzor hrvatskim modernistima u Pragu, odobrava prijevod svojih priloga iz Prakog 250

asopisa Nae doba i upuuje urednike na prevoenje s ekog pjesnika u Beu Josefa Svatopluka Machara; na Marcela Prvosta, koji daje svoju autorizaciju za prijevod en langue croate exclusivement, a Knut Hamsun puno pravo za prijevod Jednostavne muhe srednje veliine iz zbirke Siesta, prva njegova objavljena proza na hrvatskom jeziku, ili Georga Brandesa koji u prijaznom pismu doputa urednicima da ga uvrste meu svoje suradnike i obeava da e njihov pothvat i novi poetak na jednom slavenskom jeziku potpomoi suradnjom unato preoptereenosti. 3 Pa i sam Mato pisat e im iz Beograda o naoj Mladosti, skrbei prije odlaska preko Bea u vicarsku i Pariz za suradnike: Samo, boe, da se odri, a mi emo im ve znati pokazati zube. (Obeao im je i novelu Mefisto.)4 Ivan Cankar je iskazao Plaviu svoje oduevljenje: Vresniili ste idejo, o kateri sem sanjal asih kakor o prekrasni stvari, ki pa ne more postati dejstvo. Z Govkarjem, upaniem in Vidicem smo vzdihovli e lani po mo derni jugoslovanski reviji, a nih si ni mogel misliti, da je dobmo e v tak kratkem asu. In potreba je bila krvava, zakaj stanje v nai literaturi je postojalo dan za dnem neznosneje. iveli smo v kotu, za zidom, kamor ne pride nikdar najmanji veter, niti en sam svetleji arek.5 Slino im je pisao obeavajui svoj priloak i srpski knjievnik Branislav Nui: svojom dobrom voljom neu nikad prestati biti uz Vas. A pjesnik romantiar Laza Kosti, koji jo nije bio ispjevao svoju antologijsku pjesmu Santa Maria della salute, poruuje im piui hrvatskom ijekavtinom: Ako se nijesam ve ispisao, kao to bih rekao, te ako moja Muza, kao stara koka, snese jo koji iznosak, mogao bih ga poslati Mladosti.6 Tim je navodima potkrijepljena programska otvorenost asopisa svim pozvanim suradnicima iz junoslavenskog i europskog prostora, bez obzira na naratajnu pripadnost, misaonost i stil. Vrstan znalac HM, ugledni komparatist Ivo Hergei, ve 1936. godine, pregledavi Mladost na poetku svog studija mladih, imao je sve to u vidu, i ostvareno i onemogueno u ruenju kineskog zida spram Europe. Postavljajui putokaz buduim istraivaima, upozorio ih je na Mladost i po drugi put, u Pavletievoj Panorami hrvatske knjievnosti XX. stoljea, 1965: To je dragocjen materijal za komparativna istraivanja. Prve koje su pole tragom na koji je ukazao Hergei, bile su komparatistice Nevenka Kouti-Brozovi i Maja Bornikova, jo za ivota urednika Plavia.7 Plod njihovih razgovora s njim i dokumentacij skog istraivanja jesu navedene studije o asopisu Mladost. Valja im pridodati 251

i studiju u knjizi Vide Flaker.8 U njima je postavljen temelj za pristup hrvatskom modernizmu uope, njegovoj genezi i velikom broju odgovora na pitanja koja je on otvorio pojavom Mladosti, i to uspostavom izravnog kontakta s kulturnim, knjievnim i umjetnikim svijetom i polemikom s tradicionalistima za slobodu umjetnikog stvaranja, voenom i na stranicama asopisa, s kojom je otpoeo sukob sa starima i secesioniranje od Neues Altes koji su im se priklonili. U primjeni svoje urednike prakse mladostai redovito uvrtavaju i prilo ge o bekom, hrvatskom i maarskom teatru, njihovom odnosu prema glazbi, a osobito prema likovnim umjetnostima. Ti i drugi prilozi sadrajno ukazuju na srednjoeuropski kontekst i obiljeje Mladosti. Urednici, iz prvog plana Plavi beletristikog, iz drugoga umjetnikog i socijalnog, Jeny, a iz treega teatarskog, Oto Kraus, blagajnik bekoga Vereina fr moderne Literatur Freie Bhne, nisu teoretiari bekoga Jung Wiena i secesijske umjetnosti, nego su njezini praktiari i promicatelji. Objavljenim prilozima, redovitim reklamnim oglaavanjem Die Zeita, Wiener Rundschaua, Slovanskog sveta, pojedinih tvrtki iz gradova Austrije, Bavarske i eke, vinjetiranjem smotre rukom slikara Bele ikoa Sesije, njihova osjekog sugraanina, plakatiranjem 6. sveska izvan naslovnice, oni uklanjaju nevidljive granice izmeu javnosti i inovativnih tvore vina. Spoj stilova (pluralizam) revija Mladost povezuje u umjetniku cjelinu s populistikom tenjom prodora u javnost pomou vizualnih medija, slikarstvom i kazalitem te upuuje na porabu stilizacijskih naela sinkretizma ili wagnerijanstva. Secesija priznaje za svoje prethodnike Arnolda Bcklina i Edvarda Muncha. Za njih se u Mladosti dobro zna, a Bcklina se i predstavlja, prevodi i o njemu pie, kao i o Vereaginu, o konferencijama Hermana Bahra, o krizi u bekom Burghteatru; prevodi se Boinica (Weinachtsabend), jednoinka Arthura Schnitzlera, izvjeuje se o bekim i stranim revijama, enskom pokretu i japanskim enama, o slikarima Gustavu Klimtu, Alfonsu M. Muchi, Francu Stucku, Maxu Slevogtu, Felicijanu Ropsu i drugima, pa o izlobama, o secesiji i Ver sacrumu, o psihologiji i tehnici kolekcioniranja, likovnom tritu i trgovini umjetninama, o psihopatiji zloina, socijalizmu, anarhizmu i marksizmu, o Augustu Comteu i pozitivizmu, o maginim svojstvima due, spiritizmu, okultistici, hipnozi i telepatiji itd. Sve je to bio secesijski modernitet u modernizmu Mladosti, tada itekakav novum, art nouveau nagnue u hrvatskoj knjievnosti i kulturi, kojim smotra nastupa u Hrvatskoj prva. Njezin sinkretski modernizam, ako se jo jednom upitamo 252

u emu je on sadran, to je tada bila nova novissima za hrvatsku javnost fin de sicla, moemo proitati kod Milana Marjanovia u knjizi Iza enoe nekoliko godina poslije:9 A moderno je bilo sve, o em nismo do tad uli. Moderan je bio Brandes i Zola i Bahr i Maeterlinck, moderan je bio i Comte i Swedenborg i Ibsen i Strindberg i Boecklin i Rops i Przybyszewski i DAnnunzio. Moderan je bio i simbolizam i neohelenizam i rennaisanca i japonizam i pozitivizam i sredovjeni i moderni okultizam, kemija i alkemija, psihijatrija i spiritizam, budizam i nieanizam, socijalizam i anarhizam sve je to bilo novo i sve se to pozdravljalo, primalo, bez reda, bez kriterija. I sve to je Mladost donosila i o tome prva objavljivala prinose. Po tome i jest jedinstvena i za ilustraciju srednjoeuropskog moderniteta iz rakursa hrvatske moderne reprezentativna. etiri su zakljuka vana koja moemo izvesti na podlozi obavljenoga dokumentacijskog studija, zahvaljujui i arhivu urednitva Mladosti, koji je urednik Plavi sauvao: 1. Mladost je po tome to je u njoj ostvareno objelodanjenom suradnjom, zaokretom i otvaranjem Europi, njezinoj knjievnosti i umjetnosti, a jo vie po onome za im se programski i estetski teilo, s komparatistikog gledita naj interesantniji asopis hrvatske moderne, jer je prva oznaila preorijentaciju prema stranim knjievnostima i umjetnostima, izjednaujui hrvatsku s njima. 2. Od osobite je vanosti uloga njemake, osobito austrijske suvremene knjievnosti i kulturnog kruga beke moderne, u Jung Wienu: preko bekog sveuilita i kozmopolisa upoznali su mladi druge sredine, narode, kulture, knjievnost i umjetnost, u njemu su se formirali i pod njegovim utjecajem pokrenuli i ureivali svoju ambicioznu i secesijski opremljenu smotru, svoj kroatische Rundschau. Iz toga srednjoeuropskog kruga, asopis i kulturnih manifestacija Jahrhundertwendea, ogledala se i upoznavala moderna zapadnoeuropska umjetnost i knjievnost, osobito francuska. On je poticajno djelovao, ne samo izravno nego i neizravno, kao posrednik izmeu hrvatske knjievnosti i knjievnosti slavenskih naroda u sklopu Austro-Ugarske, na prvom mjestu eke, a izvan Monarhije, ruske knjievnosti, s pokazanim zanimanjem i za suvremenu maarsku knjievnost i kazalite, i s vrlo jakim zanimanjem za dotad nepoznate knjievnosti skandinavskih naroda, koje su ipak stekle europski glas, te su sluile malim jezicima i narodima poput hrvatskoga za uzor. 253

3. Bez Mladosti, u Hrvatskoj ne bi bilo modernistikog pokreta u onom smislu u kojem se on bio razvio. U obrambenom suodnosu s likovnim umjetnicima, nasuprot akademizmu starih, on je nasilnom obustavom Mladosti dao zagrebaki Hrvatski salon, nastavljaa Mladosti. Ona je i u modernistikoj smotri ivot nastavila ivjeti po svojoj neobjelodanjenoj suradnji hrvatskih i europskih pisaca, koju su toj smotri urednici ustupili s prijevodima, i koju je ona u velikoj mjeri objavila, kao uostalom i sarajevska Nada i Ljubljanski zvon. Da nije bilo Mladosti, Josip Kozarac ne bi bio napisao svoju autobiografiju, a Ivo Pilar, protagonist secesije u modernoj hrvatskoj umjetnosti, ne bi bio nagovoren od urednitva da za nju prevodi Maeterlinckov esej Tragika svagdanjega ivota (Le tragique quotidien) iz kultne knjige Le Trsor des Humbles (Blago poniznih, 1896), koji je objavljen u ivotu, a moda ne bi ni pisao svoju Secesiju u obranu moderne umjetnosti, a muzikolog Franjo Kuha polemiku Anarkiju u hrvatskoj knjievnosti, s kojom je otpoeo sukob starih s mladima. Ili, kako je utvrdila znanstvenica Marja Bornikova u svojoj studiji Cankar z novostrujarskim klubom pri Mladosti, bez guenja i obustave ove hrvatske smotre, ne bi u Beu dolo do raspada slovenskoga radikalnog realistikog pokreta Nova struja naturalista Frana Govkara, a s njim se raspao i smisao naturalizma i dekadentstva kao stila, to je dovelo do zajednikog istupa velike etvorice slovenske moderne: Cankar upani Kette Murn. Time je Mladost izvrila posredan utjecaj i na slovensku modernu, koja je u njoj istupila i ravnopravno nastupala. 4. Mladost je bila prvi hrvatski nadnacionalni asopis s europskim obiljejem, programski okrenut junoslavenskom, srednjoeuropskom i zapadnoeuropskom kulturnom prostoru, s tenjom da njegova kulturna zbivanja i njihove nosioce uklopi u svoj tijek i stekne afirmaciju izvan granica Hrvatske. Zato u cijelosti ovjeravamo obuhvatnu valjanost ve date zakljune prosudbe o Mladosti (Nevenke Kouti-Brozovi): U tom je procesu Mladost odigrala presudnu ulogu i kao prvi knjievni asopis mladih, i kao prvi asopis koji je u svoj program unio ideju da je za preporod nae knjievnosti potrebno poruiti kineski zid (krilatica Guida Jenyja) kojim se ona dotad ograivala, otvoriti vrata svim evropskim utjecajima i uspostaviti duevnu vezu sa stranim narodima, i konano kao asopis koji je tu ideju pokuao provesti u djelo i sistematskije i odlunije od kasnijih naih listova. Stoga nam Mladost moe ne samo pruiti interesantan materijal kao knjievni asopis ve nam ona moe dati uvid i u stav mladih prema stranim literaturama uope.10 254

BILJEKE
1 O udruivanju mladih i osjeko-zagrebakoj skupini u Beu v. moju studiju Mladi u Beu kao akademskom sreditu (Prilog dokumentacijskom istraivanju generacijskog pokreta i knjievnosti hrvatske Moderne). Anali za znanstveni rad u Osijeku, sv. 4, str. 225250, JAZU, Zagreb, 1985. U studiji je potanko obraeno konstituiranje bekog kruga kao matice nacionalnoga modernistikog pokreta i njegova knjievno-organizacijska djelatnost u Beu kao sveuilinom sreditu i secesijskom izvoritu, u kojem je ve u lipnju 1896. osjeka die kroatische moderne Jugend (pokretai, izdavai i urednici) izradila i predloila projekt svoga budueg studentskog asopisa Mladost. O njemu v. i moju monografiju Fin de sicle hrvatske Moderne (generacije mladih i asopis Mladost), Osijek, 1990. Iz nje preuzimam gornji navod (str. 133) i sve dalje navode. 2 Fin de sicle, str. 232-237. 3 Isto, str. 136. 4 Isto, str. 120, 197-198. 5 Isto, str. 93. 6 Isto, Nui str. 207, Kosti str. 206. 7 N. Kouti-Brozovi, asopis hrvatske moderne Mladost i strane knjievnosti. Rad JAZU, knj. 341, str. 231-262, Zagreb, 1965. (p.o.) M. Bornik, Cankar z novostrujarskim klubom pri Mladosti. Slavistina revija, t. 1, str. 25-67 (Ljubljana), 1969. (p.o.). 8 V. Flaker, asopis hrvatskoga modernistikog pokreta. HFD, (Zagreb) 1977, str. 27-33 i dalje. Podsjeam i na svoj rad: Fin de sicle hrvatske Moderne: najmlai mladi i europska knjievnost. Dani Hvarskog kazalita, knj. XXVII, str. 55-65, HAZU, ZagrebSplit, 2001. 9 Zadar 1905, str. 142-143. 10 N. Kouti-Brozovi, bilj. 7, str. 261.

255

Naslovnica i plakat za Mladost sv. 6, 1898. crte: Bela Csikos-Sessia

Das könnte Ihnen auch gefallen