Benjamin Walter Pripovjeda- razmatranja uz djelo Nikolaja Ljeskova

Svi su pripovjedai crpili iskustvo to ide od usta do usta dvije skupine pripovjedaa: 1. Onaj tko je putovao ( ima to za priati-narod) Pripovjeda izadleka (pomorac) 2. Onaj koji je ostao u zemlji (zna prie i predaje) emljoradnik O!je skupine predoene u nji"ovim ar"ainim zastupnicima# tada je jedna utjelovljena u stalnom nastanjenom zemljoradniku# a dru$a u pomorcu koji se !avi tr$ovinom %a su o!a &ivotna kru$a u stanovitoj mjeri proizvelaa svoje vlastito pleme pripovjedaa koji uvaju svoja vlastita svojstva i u kasnim stolje'ima (jeskov je jednako kod ku'e u daljini prostora i vremena. aokupljen reli$ijom# ali kritiar crkvene !irokracije. Proputovao je )usiju. *zor mu je ovjek koji se snalazi na zemlji#a da se ne ve&e previe za nju. Prvi o!javljeni radov mu je + ato su u ,ijevu skupe knji$e-.. /aljnji niz napisa o radnikoj klasi# pijanstvu# policijskim ljenicima...pretee su nje$ovim priama. Prave prie sa so!om donose svoju svr"u (moral# praksa...)- pripovjeda zna savjetovati sluatelja- savjet nije toliko od$ovor koliko prijedlo$ koji se odnosi na nastavak prie Savjet0mudrost Pojava romana poetkom novo$ vijeka najraniji je znak procesa kojemu na kraju stoji propast pripovjetke Ono to roman dijeli od pripovjetke je !itna upu'enost na knji$u 1irenje romana postaje mo$u'e tek pronalaskom knji$otiskarsko$ stroja )oman od dru$i" o!lika prozno$ pjesnitva (!ajke# sa$e# novele) razlikuje po tome to on ne dolazi od usmene tradicije niti u nju uvire. )azlikuje se oso!ito od pripovjedanja. Ono to pripovjeda pripovjeda uzima iz iskustva2 vlastito$ ili op'e$. )a3aonica romana- individum u svojoj osami )oman je sam neupu'en i ne zna dati savjet Pisati roman znai u prikazivanju ljudsko$ &ivota t"erati ono neizmjerljivo do krajnosti /on 4uijote- lien savjeta i ne posjeduje mudrost 5im !i se pokuala uklopiti u roman pouka on mijenja 6ormu- od$ojni roman- ne odstupa od temeljne strukture romana Poeci romana se&u u srednji vijek i tre!ale su stotine $odina prije ne$o to je naiao na elemente koji su po$odovali nje$ovom procvatu- pojavom ti" elemenata pripovjetak se polako stala povlaiti u ar"ainost 7ladavinom $ra3anstva i kapitalizma# tj tiska dolo je do pojave o!lika priop'avanja koji je imao o$roman utjecaj na odre3ivanje epsko$ o!lika- 89:O);<=8>< 9ajradije se ne slua vijest iz daleka# ne$o in6ormacija koja daje uporite za naj!li&e 7ijest iz daleka (prostorno ili vremenski daleka) raspola$ala je autoritetom koji joj je pri!avljao vrijednost# pa i ondje $dje se nije podvr$avala kontroli 8n6ormacija za"tjeva !rzu povjerljivost# pojavi se za se!e i po se!i se razumjeva2 neop"odno da zvui plauzi!ilno ?otovo vie nita ne ide u prilo$ pripovjesti ve' in6ormaciji Pola umije'a pripovjedaa je da u priu ne unosi o!janjenja(jeskov majstor- itatelju ne name'e psi"oloke veze z!ivanja# ostavljeno mu je na volju da stvari posla&e kako i" razumije# pa time ono to je ispropovjedano posti&e raspon titranja koji in6ormaciji nedostaje

Pripovjetka du$o uspjevala u kru$u o!rtnika2 sama je rukotvorni o!lik pripovjedanja. 9e prenosi +ono isto.# samo po se!i ve' ostaje tra$ pripovjedaa. Pripovjedai su skloni zapoeti priu s okolnostima u kojima su je uli ili izla&u kao da su to sami do&ivjeli Pripovjedanje (jeskov do&ivljavao kao o!rt 8 sama se pria skratila (s"ort stor@)- izvukla se iz usmene tradicije Aivljeni &ivot- $radivo od koje$ nastaju prie- na samrtniku poprima svoj nasljedni o!lik Pripovjesti upu'uju unatra$ na povijest prirode Svako istra&ivanje epsko$ o!lika !avi se odnosom to$ o!lika prema pisanju povijesti ,roniar je pripovjeda povijesti- do$a3aje prikazuje kao uzorke toka svijeta Srijednji vijek- kroniari su temeljili pripovjedanje na !o&anskom planu spasa koji je neistra&iv te su time sa se!e z!acili o!jenjenje i krenula ka izla$anju koje se ne !avi tonim ulanavanjem odre3eni" do$a3aja ne$o nainom uklapanja u veliki# neistra&ivi "od svijeta ,roniar je usmjeren ka meta6izikom# a pripovjeda prema pro6anom Sredinja te&nja nepristrana sluatelja je da se!i osi$ura mo$u'nost reprodukcije (pam'enje) Sje'anje zasniva lanac tradicije (od narataja do narataja)2 muzinost u epici koja uspostavlja mre&u koja na kraju me3uso!no vezuje sve prie Bpsko pam'enje i muzinost u pripovjedanju- nadovezivanje na prie# orjentalni pripo. %ome se suprotstavlja muzinost romana (naelo) koje se odlikuje u o!liku prisje'anja (npr. posve'eno jednom junaku..) ?eor$ (ukacs- roman kao o!lik transcendentalne neudomljenosti. )oman jedini o!lik koji vrijeme ukljuuje u niz konstitutivni" naela. 7rijeme mo&e postati konstitutivno samo kada prestane povezanost s transcendentalnim. * romanu dijeli smisao od &ivota# time i !itno od vremenito$. Svekolika unutranja radnja romana nije dru$o doli !or!a protiv mo'i vremena# a iz nje se ra3aju epski do&ivljaji vremena: nada i sje'anje. Smisao &ivota je sredite oko koje$ se kre'e roman# pitanje o njemu je izraz z!unjenosti preko koje$ se itatelj vidi postavljen !a u taj knji&evno o!likovan &ivot Smisao &ivota i moral prie: lozinke s kojima se sueljuju roman i pria# na njima je mo$u'e oitati posve razliite povijesne indekse stanja ti" umjetniki" o!lika Pripovjetka: +< to dalje-.# roman ne !i li predoio slutnju o smislu &ivota ima samo +,raj. %ko slua priu u drutvu je pripovjedaa# itatelj romana je osamljen 7eliki se pripovjeda korjeni u narodu# oso!ito u o!rtnikim kru$ovima ajedniko svim velikim pripovjedaima je neoptereenost kojom se kre'u po izdancima svo$ iskustva Prvi istiniti pripovjedai- pripovjedai !ajki Cajka nas o!avjetava o najranijim ured!ama s kojima se suoilo ovjeanstvo Pripovjeda- nje$ova naderenost# &ivot i dostojanstvo- mo'i ispriati cijeli svoj &ivot Pripovjeda je lik u kojemu pravednik susre'e sam se!e