You are on page 1of 619

PLAVA

BIBLIOTEKA

Urednik Prof. dr DRAGOV AN EPI

Bogdan Krizman

ANTE PAVELI I USTAE

GLOBUS/ZAGREB

Rije izdavaa
O Anti Paveliu, ustakoj organizaciji u inozemstvu i ustakoj dravi (19411945) pisano je u nas a i u inozemstvu razmjerno mnogo, samo to gotovo svi autori tih knjiga, rasprava, priloga i novinskih lanaka nejednake vrijednosti glavnu panju, ipak, posveuju ustakoj dravi - onakvoj kakva je bila stvorena i proglaena odlukom elnika faistike Osovine B. Mussolinija i A. Hitlera 10. travnja 1941 - i odnosima u njoj sve do Pavelieva bijega iz Zagreba i njenog sloma. Publicist ime Balen (Paveli, Zagreb 1952) prvi je na autor koji se poslije osloboenja opirnije pozabavio Paveliem i ustaama prikazavi porijeklo ustaa, stvaranje njihove NDH i dolazak ustakog poglavnika Pavelia na vlast, Pavelieve logore, unitavanje naroda u akcijama na terenu, pokrtavanje Srba i Pavelievu drugu emigraciju nakon osloboenja zemlje. Sima Simi, u knjizi Tuinske kombinacije oko NDH (Titograd 1958), publicistiki je obradio pojedina pitanja u vezi s Osovinom Rim-Berlin i njenim odnosom prema ustaama i NDH, s posebnim osvrtom na ustaku i klerikalnu tezu o porijeklu i postanku ustake drave 1941. godine. Rasprava dra Duana Bibera: Ustae i Trei Reich. Prilog problematici jugoslovensko-nemakih odnosa 1 9 3 3 - 1 9 3 9 . (Jugoslovenski istorijski asopis, god. 1964, br. 2, str. 37-56), napisana na temelju dokumenata iz Politikog arhiva njemakog ministarstva vanjskih poslova u Bonnu, solidan je i sadrajan prilog boljem poznavanju djelovanja malobrojne ustake emigracije okupljene oko ustakog centra u Berlinu. U svom opsenom djelu: Okupatorska podjela Jugoslavije (Beograd 1970) Ferdo ulinovi pozabavio se i mnogim pitanjima u vezi s nastankom i djelovanjem NDH sve do njenog sloma, posvetivi pri tom ustakoj organizaciji u inozemstvu do 1941. ciglih desetak stranica. Milan Basta (Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske, Beograd 1971) obradio je u prvom dijelu svoje knjige poneto i djelovanje ustake emigracije prenosei teite svoje knjige na njen drugi dio: memoarsko svjedoenje o kapitulaciji ustakih i ostalih vojnih jedinica kod Pliberka (Bleiburga) 1945. godine. Novinar Mihailo Mari objavio je 1972. u beogradskim Veernjim novostima veliku seriju lanaka pod naslovom: Tajna ubistva kralja Aleksandra koristei se podacima dobivenim od Vladete Milievia, policijskog slubenika zaduenog za nadzor nad ustakim elementima u inozemstvu, no Mari je u centar obrade stavio marsejski atentan na kralja Aleksandra i sve pojedinosti u vezi s atentatom. Mladen Coli (Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska, Beograd 1973) uznastojao je da u prvoj glavi svoje knjige prui na tridesetak stranica podatke o nastanku i aktivnosti ustake organizacije do rata 1941. (tzv. prve hrvatske emigracije) koristei se pri tom uvelike podacima iz ve

navedene serije M. Marica. Publicist Nikola B. Milovanovi, u prvom svesku knjige pod naslovom Generali izdaje (Beograd 1977), posvetio je itavo jedno poglavlje Anti Paveliu i stvaranju ustakog pokreta nadovezujui na svoju ranije objavljenu knjigu (Od marsejskog atentata do Trojnog pakta, Zagreb 1963). U objavljenoj i razmjerno opsenoj disertaciji Fikrete Jeli-Buti: Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1 9 4 1 - 1 9 4 5 . (Zagreb 1977) kao znanstvenom radu o ustakoj dravi autorica je glavnu panju usredotoila na razdoblje nakon Pavelieva povratka u Zagreb 15. IV 1941. U stranoj literaturi ve postoji vie knjiga i rasprava o ustaama i ustakoj dravi meu kojima se istiu: knjiga Edmonda Parisa (Genocide in Satellite Croatia 1 9 4 1 - 1 9 4 5 . A Record of Racial and Religious Persecutions and Massacres, Chicago 1962) o ustakim progonima i zloinima u NDH 1941-45; knjiga L. Horyja i M. Broszata (Der kroatische Ustascha-Staat 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Stuttgart 1964) po poprilinoj objektivnosti i savjesno prikupljenoj arhivskoj grai iz njemakih izvora; ovea studija Gerta Frickea: Kroatien 1 9 4 1 - 1 9 4 4 . Der Unabhngige Staat in der Sicht des Deutschen Bevollmchtigten Generals in Agram, Glaise v. Horstenau, Freiburg 1972, u kojoj autor pokazuje nedovoljnu obavijetenost, ali zato studija, ipak, koristi itaocu pruajui mu dokumentaciju iz izvora njemakih vojnih komandi. Od kraih monografija valja tu spomenuti rad K. Meneghella-Dinia o ustakoj dravi 1941-1945 (L'etat Oustacha de Croatie, 1 9 4 1 - 1 9 4 5 ) objavljen 1969. u poznatoj francuskoj reviji za historiju drugoga svjetskog rata (Revue d'histoire de la deuxieme guerre mondiale), u kojem se autor trudi da ostane objektivan do kraja; rad dra Holma Sundhausena o jedinicama SS u Hrvatskoj 1941-1945. (Zur Geschichte der Waffen SS in Kroatien 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Sdostforschungen, svezak XXX, 1971) i drugo, no zato najnovija knjiga Michela Lesparta o ustaama teroristima iz idealnih pobuda (Les oustachis terroristes de l'ideal, Paris 1976), izila u Parizu uz sasvim blagu osudu terorizma - predstavlja zapravo ipak svojevrsnu glorifikaciju ustatva i ustakih zloina. Njoj se jedino moe suprotstaviti knjiga Giacoma Scottija o ustaama izmeu faistikog i nacionalsocijalistikog simbola (Ustascia tra il fascio e la svastica. Storia e crimini del movimento ustascia, Udine 1976) u kojoj je Scotti, u prvom dijelu, prikazao pojavu i djelovanje ustake organizacije na elu s poglavnikom Paveliem, ponavljajui iz nae literature poznate podatke to, ipak, strancu u pravilu sasvim neobavijetenom - moe koristiti da upozna i sagleda pravu prirodu ustatva uope. Imajui sve to pred oima, a svjestan vanosti teme, izdava se prihvatio da objavi rukopis B. Krizmana o Paveliu i ustaama kao prilog boljem poznavanju djelovanja i uloge ustake organizacije i njenog poglavnika u emigraciji sve do 1941, koji je po svom pristupu i dokumentaciji znanstven a po svojoj fakturi i formi izlaganja publicistiki. Autor e u drugoj knjizi koja slijedi nastaviti s obradom vanjskopolitike problematike ustake drave od njezinog proglaenja do 1943. godine. U treoj knjizi bit e obuhvaeno razdoblje od 1943. do bijega Pavelia i njegovih ustaa; u etvrtoj e biti obraena takozvana druga ustaka emigracija poslije drugoga svjetskog rata sve do danas. Izdava se nada da e se tako ispuniti jedna bjelina na istraivakoj karti jugoslavenske historiografije i historijske publicistike.

Predgovor
Ve mnogo godina privlai moju panju kao historiara pojava ustatva kod Hrvata i formiranje ustake drave (tzv. NDH) 1941. godine, tipine satelitske tvorevine faistike Osovine. Istraujui u domaim i stranim arhivima i bibliotekama, radei na materijalu iz meuratnog i ratnog razdoblja, ispisivao sam i saimao brojne dokumente i tako se na mom stolu nagomilalo mnotvo podataka o Anti Paveliu i njegovim ustaama, osobito iz emigrantskog razdoblja 1929-1941. godine. Sluei se njima kao i objavljenim dokumentima - poeo sam objavljivati rasprave o ustakom poglavniku u ustakoj dravi (Dolazak A. Pavelia u Zagreb 1941. godine; Pitanje priznanja ustake drave 1941. godine; Razgranienje ustake drave; Vodstvo Treeg Reicha i raskorak u ocjenjivanju situacije u Hrvatskoj 194144. itd.). Njima su se pridruile i serije novinskih lanaka od kojih je najnovija bila ona u zagrebakom VUS-u (1977) pod zajednikim naslovom: Iz tajne prepiske S. Kasche-J. v. Ribbentrop 1941-1945. No, pri tom je ostajalo nezahvaeno i neobraeno a historiografski vano! - razdoblje Pavelieve cjelokupne djelatnosti u emigraciji od 1929. dalje i sve to je u vezi s njegovom teroristikom organizacijom ( Ustaa hrvatska revolucionarna organizacija) sa sjeditem u Italiji do Pavelieva povratka u Zagreb 15. travnja 1941. godine. Sredio sam na nagovor prijatelja svoje dotadanje ispise iz arhiva i dao se na dublja dopunska istraivanja da koliko je god mogue dokumentacijom pokrijem upravo to razdoblje djelatnosti ustake emigracije. U tom pogledu naiao sam na mnotvo novih izvora (preteno iz fonda tadanjega ministarstva unutranjih poslova u Beogradu), i plod tih istraivanja jest ova omana knjiga koju italac sada dri u ruci. Valja rei i to da su koriteni dokumenti (preteno policijski) pisani ondanjim pravopisom, da je tu mjestimino pomijeana ekavtina s ijekavtinom, da sadre greke u pisanju prezimena (osobito kod izvjetaja tadanjega policijskog ataeja VI. Milievia), da su izvjetaji ili brzojavi pisani esto u urbi, da se osjea i nesigurnost kod uredskih daktilografkinja, a da pismenost Milievievih pretpostavljenih nije ba bila na visini, pa je i u tome bilo tekoa koje je trebalo svladati. Ugodna mi je dunost da se na kraju, na ovom mjestu, od srca posebno zahvalim vodstvu pojedinih naih velikih arhivskih ustanova, i to u prvom redu naelniku Vojnoistorijskog instituta JNA u Beogradu general-potpukovniku Fabijanu Trgu, Arhivu Instituta i njegovim arhivskim radnicima na susretljivosti, panji i strpljenju ukazivanim za vrijeme moga heuristikog rada kod njih; zatim direktoru Arhiva Jugoslavije dr Sidi Marjanovi, njenom

pomoniku Bogdanu Lekiu i arhivistima tog Arhiva s kojima sam povezan dugogodinjom suradnjom, pa radnicima Diplomatskog arhiva Dravnog sekretarijata za vanjske poslove na elu s drugom Z. Aniem, suradnicima Arhiva Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu i mnogim, mnogim drugim kolegama. Zahvaljujem se recenzentu knjige prof. dru Dragovanu epiu i prijatelju prof. dru Anti Romcu, koji me je bodrio za itavo vrijeme rada na rukopisu da ne sustanem i ne bacim pero u trnje, a dakako - i izdavau: direktoru Tomislavu Pueku koji je od prvog dana nae suradnje okruen marnim suradnicama pokazivao mnogo razumijevanja za moj rukopis u nastajanju i uinio sve da knjiga izie ispod ekia tako lijepo opremljena. Zapravo tako lijepa, da se sve pribojavam kako e njen sadraj biti u raskoraku s njenim vanjskim izgledom! Zagreb, 28. VII 1978.

PRVO POGLAVLJE

Predigra
1. Prvi kontakti. Sve je zapravo poelo ovako: Ante Paveli, kao prvak malobrojne Hrvatske stranke prava (HSP) i zagrebaki gradski zastupnik, zaputio se u lipnju 1 9 2 7 . god. u Pariz na Kongres gradovaU drutvu s njim bio je i dr Stjepan Srkulj. Na putu u Pariz zaustavio se u Beu i tamo sastao s grupicom bivih austrougarskih oficira, okupljenih oko bivega zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine u prvome svjetskom ratu, austrougarskog generala Stjepana baruna Sarkotia. S bivim a. u. potpukovnicima Ivanom pl. Pereviem i Stevom (Stipom) Duiem dogovorio se tom prilikom da posredstvom tamonjega talijanskog poslanstva s kojim je Perevi odravao posebno dobre odnose obavijeste talijansku vladu Benita Mussolinija da e se Paveli na povratku iz Pariza navratiti u Rim da bi uspostavio dodir s tamonjima mjerodavnim linostima. 2 Evo, kako je sm Paveli znatno kasnije (1951) - nakon gorkog svretka opisao taj svoj put u inozemstvo: Dr Paveli je u ljetu 1 9 2 7 pie on 3 bio izaslan skupa s Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa opinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beu, gdje je sa generalom Sarkotiem i pukovnicima Duiem i Pereviem 4 dogovorio, da putem talijanskoga poslanstva u Beu obavijeste talijansku vladu, da e se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi elio govoriti s mjerodavnima. Stigavi u Rim posjetio ga je u hotelu jedan inovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu
Paveli je bio izabran za gradskog zastupnika u Zagrebu ve na izborima 1921. godine. Perevi se upoznao s Paveliem u ljetu 1927. god. u Beu pri Pavelievu proputovanju (prema Perevievoj izjavi pred jugoslavenskim istranim organima u Zagrebu, 20. X 1946). Nisam siguran ali je mogue - izjavio je Perevi u istrazi - da smo ga [Pavelia] tada povezali sa novinarskim ataeem tampe kod talijanskog poslanstva u Beu [Eugenio Morreale], Napominjem, da se je Paveli tada vrlo .kratko zadrao u Beu i to mislim samo jednu no, a zatim produio za Pariz gdje se odravao kongres gradova, a Paveli kao predstavnik grada Zagreba tamo putovao. U Parizu sam ja poznavao Andre Otta novinara, kojeg sam svojedobno upoznao u Beu, prilikom njegove posjete Stjepanu Radiu, dok se ovaj tu nalazio i boravio. Inae je Andre Ott bio dopisnik francuskih novina u Zagrebu, pa se poslije izvjesnog vremena povratio natrag u Pariz. Na proputovanju Pavelia za Pariz uputio sam ga da se obrati na Andre Otta, bar tako vjerujem, ali on je sigurno imao preporuke od strane dr. Trumbia, koji je u Parizu imao daleko iri krug poznanstva. Paveli mi o tome nije nita priao, ali sam to mogao zakljuiti, jer je i sam Trumbi putovao u Pariz 1928 godine kasno u jesen, a svojedobno je i ivio u Parizu. Paveli na povratku nije proputovao kroz Be (Arhiv Vojnoistorijskog instituta J N A u Beogradu skraeno A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja I. Perevia od 3. I 1947, I. 0. 9, 5/6, 1 - 8 2 ) . 3 Jere J a r e b , est dokumenata o prvom dodiru dra Ante Pavelia s talijanskom vladom 1927 Hrvatska revija, god. X X , prosinac 1970, sv. 4 (80), str. 1165. 4 Stevo Dui i Ivan Odavna pl. Perevi bili su austrougarski potpukovnici.
1 2

je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odreena. Bio je to lan velikoga faistikoga viea Roberto Forges D'Avanzati, [pravilno: Davanzati] jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine/ Tu je (Paveli) uoio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmeu Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnoaji u budunosti mbgu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.* Toliko sam Paveli. Ali u slubenoj talijanskoj seriji diplomatskih dokumenata, to je izdaje talijansko ministarstvo vanjskih poslova (I documenti diplomatici italiani), objavljeno je nekoliko dokumenata o tom Pavelievom putu u Rim i prvom njegovom dodiru sa slubenim krugovima faistike Italije.6 Ivica Frank, bivi saborski zastupnik Hrvatske ili iste stranke prava (frankovaca) u Hrvatskom saboru do 1918. god. i politiki emigrant nakon ujedinjenja, uputio je 13. lipnja 1927. pismo talijanskom poslaniku u Budimpeti conteu E. Duriniju di Monza u kojem se poziva na raniju suradnju u godinama 19191920. 8 i moli da priloenu promemoriju poalje predsjedniku vlade Mussoliniju. Naela izraena u njoj pie Frank moda su od suvremene vanosti i pobuuju zanimanje u mjerodavnim krugovima. Stoga stoji poslaniku na raspolaganju za daljnja tumaenja i informacije. Odlunost i lojalnost samog poslanika, to Frank toliko cijeni, daju mu hrabrosti da se obrati izravno, nadajui se da e kod njega nai rije potpore za potlaenu domovinu. ak ako bi ovaj korak ostao asovito bez uinka, Vaa Ekselencija moe biti sigurna, da e Hrvati nastaviti s radom u smislu promemorije, jer je nae uvjerenje postalo aksiomom, da je Italija jedini spas Hrvata. Talijanski poslanik u Beu Auriti je, 22. VI, 9 javio telegramom predsjedniku vlade i ministru vanjskih poslova Musspliniju da mu vojni izaslanik pri poslanstvu saopuje kako ga je bivi oficir austrougarskog generaltaba hrvatske narodnosti (vjerojatno I. Perevi, a ne kako se u seriji navodi ispod crte u biljeci: Sarkoti), kojega poznaje kao ozbiljnoga i istaknutog ovjeka, i koji je takoer protusrpski raspoloen, informirao da ga je doktor Ante Paveli, potpredsjednik Hrvatske stranke prava (a to je najodlunije protusrpstvo - upozorava Auriti!) za vrijeme svog proputovanja kroz Be na putu u Pariz zamolio za uslugu. Da se, naime, zauzme u Rimu, kroz koji e proi na povratku iz Pariza, i isposluje mu razgovor s nekom istaknutom linou faistike stranke. Uslijed kratkoe vremena za dopisivanje s Rimom i za slanje daljnjih obavijesti Paveliu, koji e u Parizu sigurno biti pod paskom, vojni izaslanik i njegov hrvatski sugovornik dre da bi bilo najbolje obavijestiti ministarstvo vanjskih poslova u Rimu o Pavelievu dolasku i njegovoj elji da mu se omogui taj sastanak, ako to odgovara ministarstvu. Paveli stie u Rim izmeu 25. i 26. lipnja i odsjest e u hotelu Flora, Via Vittorio Veneto.
5 Roberto Forges Davanzati ( 1 8 8 0 - 1 9 3 6 ) bio je istaknuti faistiki novinar i politiar; lan Velikoga faistikog vijea i krae vrijeme glavni tajnik stranke. U to vrijeme - direktor rimskog dnevnika Tribuna. 6 I documenti diplomatici italiani (skraeno: IDDI), sedma serija, sv. V, Roma 1967. 7 IDDI, VII serie, vol. V, str. 2 7 0 - 2 7 1 . 8 Ivica Frank bio je ujak Eugena-Dide Kvaternika. Bio je poslije rata 1 9 1 4 - 1 9 1 8 . dua tzv. Hrvatskog emigrantskog revolucionarnog komiteja. Opirnije o tome: Manko Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komiteu 1919-1921, s. 1. 1922 (tampano u Grazu?). 9 IDDI, VII serie, vol. V, str. 2 8 0 .

Sada je i poslanik u Budimpeti, u pismu Mussoliniju od 2. VII, 10 bio opirniji i predstavio I. Franka kao bivega hrvatskog (saborskog) zastupnika a emigranta u Maarskoj od 1922. god. na elu hrvatske emigracije u Maarskoj, 11 , kao ozbiljnoga i potenog ovjeka kako to proizlazi iz prikupljenih informacija o njemu. Frank je ve odavna izrazio elju izaslaniku Ureda za novinstvo A. Widmaru da bi posjetio poslanika. Durini di Monza mu je prije nekoliko dana odgovorio kako u naelu nema nita protiv toga sastanka s njim, budui da obiava primiti svakoga tko eli s njim razgovarati i stoga Frank ne bi smio pridavati nikakvu posebnu vanost i teinu toj odluci, ni vidjeti u njoj poslanikovo slaganje i ohrabrenje u Frankovom osobnom protujugoslavenskom stavu. Tog dana prije podne (2. VII) ponovio je Franku u razgovoru te svoje ograde, a Frank mu je odgovorio da potpuno razumije ministrove rezerve, no smatrao je svakako potrebnim da Durinija obavijesti o apsolutno neosporivim injenicama. Zamolio je poslanika da poalje Mussoliniju priloenu promemoriju koja saeto sadri ono to mu je Frank sm usmeno izjavio. Isti taj Frank nastavlja Durini svoj izvjetaj potpisao je zajedno sa svojim kolegom Vladimirom Sachs-Petroviem u Veneciji, 5. srpnja 1920, u ime hrvatskog naroda ugovor o savezu, a taj ugovor su takoer potpisali Onorevole Giovanni Giuriati i Host Venturi u namjeri da se organizira politika i vojna akcija protiv Drave Srba, Hrvata i Slovenaca.12 Durini, zatim, javlja da je nedavno uo kako je Hrvatski blok uinio prve korake prema Budimpeti. Razumnim i diskretnim istraivanjem Durini je utvrdio da je uistinu predsjednik stranke slovenskih klerikalaca Anton Koroec bio u Budimpeti prolog svibnja i da je razgovarao s voama maarske kransko-socijalne stranke Huszarom i Ernsztom.13 Kako razaznaje iz novima, Koroec je nedavno bio i u Sofiji, a malo nakon toga stigao je u Budimpetu i lan Hrvatskog bloka A. Paveli koji se prvo sastao sa spomenutim maarskim zastupnicima, a zatim uznastojao doi u vezu s predstavnicima vlade da bi kod njih sondirao teren i uvrstio veze za eventualnu potporu hrvatskom separatistikom pokretu. 14 Ali, Paveliu nije polo za rukom kako doznaje Durini da to postigne jer je maarska vlada bojei se vjerojatno nekog iznenaenja ili uslijed nedovoljnog povjerenja u takve mane-

IDDI, VII serie, vol. V, str. 3 0 2 - 3 0 3 . I. Frank je u Beu 5. XI 1922, kao predsjednik Hrvatskog komiteta u Budimpeti, zajedno s A. Grandijem, delegatom izvrne administracije predsjednitva Faistike stranke, i porunikom V. C. Vighijem, kao opunomoenikom G. D'Annunzija, potpisao tajnu konvenciju o suradnji u cilju ostvarenja pravednih pretenzija talijanskog naroda na dalmatinsku isto talijansku teritoriju (u trenutku zakljuenja konvencije tzv. Trea zona), pretenzija Italije na Rijeku te u cilju energine pomoi pretenzijama Hrvata na nezavisnost. U tom cilju bit e osnovana na Rijeci talijansko-hrvatska legija (Faksimil te konvencije otisnut u beogradskom dnevniku Vreme, god. II, br. 3 4 0 od 29. XI 1922).
10 11 12 Tekst toga ugovora, potpisanog u Veneciji 5. VII 1920, objavio je jedan od njegovih potpisnika Giovanni Giuriati u knjizi: Con d'Annunzio e Milo in difesa dell'Adriatico, Firenze 1954, str. 2 2 1 - 2 2 2 . U njemu se - izmeu ostalog - preciziraju faze tog pokreta: 1. revolucionarni pokret u cilju osloboenja potlaenih naroda (Hrvata, Crnogoraca i Albanaca); 2. ofenzivna vojna akcija protiv Srbije, i 3. opi ofenzivni pokret u cilju zauzimanja itavoga srpskog teritorija. 13 U cilju obnove pregovora, u Budimpetu je poslat A. Koroec. On se tamo sastao s vie politiara, davao intervjue i drao govore. Qn se vratio 24. maja 1927. veoma obradovan doekom u Maarskoj (Vuk Vinaver, Jugoslavija i Maarska 1918-1933, Beograd 1971, str. 353). 14 To je Paveli u svom prikazu preutio.

vre - odbila da uspostavi dodir s Paveliem. Frank se takoer sastao i s Paveliem nakon njegova dolaska u Budimpetu. Dino Grandi, kao dravni tajnik u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova, uputio je 14. VII 1S iz Rima telegram u Budimpetu poslaniku Duriniju i izvijestio ga da mu je beki poslanik, 22. prolog mjeseca, bio saopio da je doktor Ante Paveli, potpredsjednik Hrvatske stranke prava (najodluniji protivnik srpstva u Hrvatskoj! - navodi s pravom Grandi) pri prolazu izrazio elju da se sastane s nekom ovlatenom osobom za vrijeme svoga skorog posjeta Rimu. Povjerljiva osoba, koja ne pripada ministarstvu vanjskih poslova (Davanzati), imala je doista prije nekoliko dana razgovor s Paveliem u Rimu i Grandi zabiljeku o njemu istodobno dostavlja poslaniku. Paveli je tom prilikom predao toj osobi promemoriju koja je istovjetna s onom to ju je Durini iz Budimpete bio dostavio ministarstvu 2. srpnja. Grandi j u bi bilo drago, kad bi Durini paljivo pratio spomenuti pokret, zadravajui pri tom rezervirano dranje koje je ve tako prikladno znao zauzeti prema eksponentima hrvatske separatistike stranke. Paveli se u Rimu doista sastao s izaslanikom talijanske vlade. Bio je to Roberto Forges Davanzati i o razgovorima s njim Davanzati je sastavio opirniju zabiljeku.16 U skladu s informacijom pristiglom u ministarstvo poao je - biljei Davanzati u hotel Flora da potrai Pavelia. S njim se sastao u svojoj kui u dva navrata i Davanzati ovako opisuje svoga sugovornika: linost je skromna, mirna, ograniena, ali na sreu liena obinih oznaka balkanskog agitatora i zavjerenika. Paveli je prije slian seljaku. Razumije dobro talijanski, no govori ga s naporom, unosei uvelike istarski dijalekt. Izlae mirno bez velikih obeanja. Postavio je u razgovoru zanimljivu opasku: da bilo tko dolazi li u ime Hrvatske stranke prava u svrhu sporazumijevanja s Italijom dolazi i djeluje na vlastiti troak i ne zahtijeva nikakvu novanu pomo. Tko bi, ipak, postavio sline zahtjeve, samim tim bi se dezavuirao. Hrvatska stranka prava izlagao mu je Paveli kojoj je on izaslanik, zalae se za nezavisnost Hrvatske. Davanzati je mogao utvrditi tonost promemorije njihove grupe to je posjeduje ministarstvo i zato njen sadraj Davanzati u zabiljeci ne ponavlja. Paveli mu je samo dodao da je djelovanje stranke nuno prikriveno i oprezno, no stranka se, ipak, ne smatra tajnom organizacijom; stranka meutim, u borbi protiv srpskog centralizma i razvijajui zakoniti otpor, djeluje u skladu s disidentima Stj. Radia i sa skupinom nezavisnih federalista koje predvodi Ante Trumbi, bivi ministar vanjskih poslova iz vremena Mirovne konferencije 1919-1920. 1 7 Sporazum s drom Trumbiem podrazumijeva u to je Paveli u razgovoru uvjeravao Davanzatija - prihvaanje kategorikih ciljeva Hrvatske stranke pravako]e postavljaju Trumbi i njegovi sljedbenici. Za sada stranka ne priprema neku protusrpsku organizaciju, ni civilnu ni vojnu. Vie nego na bilo to drugo, stranka rauna s jasnom razlikom i nepremotenom i nepremostivom suprotnou izmeu Hrvatske i Srbije, i na podruju gospodarstva, kulture, i na podruju vojne organizacije, kao i s nemoi Beograda da sastavi zaista jedinstvenu vladu.
IDDI, VII serie, vol. V, str. 3 1 7 . IDDI, VII serie, vol. V, str. 3 1 7 - 3 1 8 . 1 Trumbi je u to vrijeme bio na elu Hrvatske federalistike seljake stranke kojoj je bio cilj da privue sve nezadovoljnike iz Hrvatske seljake stranke Stjepana Radia.
15 16

No, budui da smatraju da je srpska premo jaka i rijeena na sve, razumije se da raunaju s talijansko-jugoslavenskim sukobom, da dobiju ono to se ne nadaju da bi mogli postii vlastitom snagom i uinkom unutranje krize. Iako je Paveli priznao da je grupa Crnogoraca opredijeljenih za nezavisnost Crne Gore po svojoj aktivnosti beznaajna, povjerio je Davanzatiju da Hrvati ekaju priliku da podupru crnogorsku nezavisnost. Paveli je govorei Davanzatiju o svojim prijedlozima - zatraio da doe do slubenih izjava i manifestacija iz kojih bi proizlazilo kako Italija nee imati teritorijalnih zahtjeva prema Hrvatskoj. Srbi, naime, u svojoj propagandi kako bi pokazali Hrvatima da su talijanske smjernice, u sluaju rata, uperene protiv hrvatskog teritorija i puanstva tvrde da je stoga obrana hrvatskog integriteta temeljni razlog jugoslavenskog protutalijanstva. Hrvatska stranka prava eli demantirati tu srpsku propagandu koja posebno uzima kao izliku zahtjeve na Dalmaciju. Nadalje, ako faizam nema predrasuda, ele da zaponu s uspostavom dobrih i srdanih sporazuma s Rimom, i to zasad s pomou povjerljivih dodira. Davanzati mu je odgovorio da faizam smatra posljednji jadranski spor okonanim, no istodobno zahtijeva da se potpuno odri talijanstvo Dalmacije. Sloio se da bi se uspostavom nezavisne Hrvatske pod talijanskom zatitom automatski rijeilo pitanje Talijana Dalmacije, kojima bi se dale sve garancije ravnopravnosti. Politika Hrvatske mogla bi biti samo politika sreenih odnosa s Italijom i Maarskom, na elu s faistikom Italijom kao velesilom. U sluaju sukoba s Jugoslavijom uvjeravao je Davanzati Pavelia - Hrvatska bi sigurna da e postii nezavisnost morala pomagati talijansko oruje, izravno i neizravno, bilo da ometa operacije, bilo da se pobrine za to vee dezertiranje Hrvata iz vojske. Paveli mu nije mogao dati tone podatke o tome kako bi trebalo popularizirati slubene faistike izjave protiv srpske propagande, koja podrava otvorenim talijansko-hrvatski spor. Da bi osigurao tajnost eventualnih veza sa Zagrebom (s Paveliem), Davanzati mu je dao adresu svoje supruge s njenim djevojakim prezimenom za slanje korespondencije da ne bi izazvali sumnju. Na kraju, Davanzati u zabiljeci izraava miljenje u oekivanju uputa da je to prilika koju ne bi smjeli propustiti, nego bi, tovie, trebalo u tom pravcu istodobno aktivirati talijanske konzularne organe i obavjetajno odjeljenje generaltaba. Mogli bi pronai i nain da se u Hrvatskoj razvije kulturna propaganda (konferencije, sveanosti, koncerti). Promemorija to ju je Paveli u Rimu na poetku srpnja predao Davanzatiju za Mussolinija (identina s onom dra Franka iz Budimpete)18 sadri uvodno tvrdnju da su duboke suprotnosti izmeu Italije i jugoslavenske drave, koje su izbile na povrinu u posljednje vrijeme, pobudile u hrvatskom narodu nadu i odluku. S jedne strane pobudile su u narodu nadu da e biti mogue, u ne
18 IDDl, VII serie, vol. V, str. 3 0 3 - 3 0 5 . Potpuno se slaem s J. Jarebom, kad kae da je ta promemorija sjeme, iz koga su iznikli kasniji Rimski ugovori. Rimski ugovori iz svibnja 1941. logian su zakljuak ili posljedica Pavelieve politike, zapoete lipnja 1927., dok je jo bio u Zagrebu podpredsjednikom Hrvatske Stranke Prava, narodnim zastupnikom zagrebake oblasti i zagrebakim gradskim zastupnikom (Nav. rasprava, str. 1166).

previse dalekoj budunosti, zbaciti sramotni i nepodnosivi srpski jaram, a s druge pridonijele tome da je u dui stanovitog broja ozbiljnih i odlunih ljudi, koji zauzimaju vaan udio u javnom ivotu Hrvatske, sazrela odluka da se aktivno zaloe za to, kako bi to prije dolo do osloboenja Hrvatske. Po miljenju tih ljudi nastavlja promemorija prvi korak koji treba uiniti jest: obavijestiti talijanski narod i njegova velikog vou i dravnika (B. Mussolini) o pravom stajalitu Hrvata i cilju kojemu tee, svraajui im panju na to da bi pomo Italije borbi Hrvata imala ne samo veliko znaenje za evropsku kulturu nego bi takoer bila i prvenstveno vana za razvitak Italije kao velesile. Nastojanja spomenutih hrvatskih politiara dovela su ve do rezultata da je postignut sporazum izmeu dviju stranaka koje predstavljaju svu inteligenciju zemlje, a to su Hrvatski blok i Hrvatska federalistika seljaka stranka A. Trumbia, kojima pripada gotovo cjelokupno graansko stanovnitvo hrvatskih krajeva Jugoslavije, dobar dio seljakog stanovnitva i organizacija Hrvatskog sokola, odlino disciplinirana, ustrojena slino kao faistike organizacije, s vie od 40.000 aktivnih lanova u svim krajevima zemlje. Isto tako, pretena veina Radieve Hrvatske seljake stranke priznaje da pristaje uz politike i narodne ciljeve to su ih proglasile te skupine, iako se iz stranakih i klasnih razloga, a osobito zbog terorizma njihova predsjednika Stjepana Radia, ne usuuje jo otvoreno izjasniti. Hrvatski narod, koji je izgubio svoju autonomiju protiv vlastite volje u asu raspada Austro-Ugarske, zahtijeva obnovu svoje drave, nezavisne od Srbije ili Jugoslavije, obnovu drave koja bi bila suverena u svakom pogledu. Na temelju svoga tisugodinjega dravnog prava i narodnosnog naela Hrvati u teritorijalnom pogledu - istie se u promemoriji zahtijevaju sve one nerazdjeljive upravne pokrajine, kojima je svojedobno vladala Austro-Ugarska, pokrajine u kojima je hrvatsko stanovnitvo u velikoj veini, a to su poimenino: 1. Hrvatska i Slavonija; 2. Dalmacija (u nie naznaenim granicama); 3. Bosna i Hercegovina; 4. Meimurje (o tome e se trebati sporazumjeti s Maarskom); 5. oni Kvarnerski otoci koji su sada pod jugoslavenskom upravom. Oblik vladavine i ustav te hrvatske drave, istina, imali bi se utvrditi vlastitom odlukom hrvatskog naroda, ali, uzimajui u obzir sadanju situaciju, gotovo je sigurno da bi se Hrvati odluili za republikanski oblik. Iako bi takva hrvatska drava, zamiljena kao instrument mira i zapadne kulture, prirodno teila da ivi u pravoj slozi sa svojim susjedima, ona bi pod diktatom ekonomskih, geografskih i kulturnih uvjeta, a prije svega radi svojih velikih politikih interesa - koji su joj zajedniki s njima - nastojala podravati to ue veze s Italijom i Maarskom. Da bi oznaio s vie preciznosti koje bi to bile veze, Paveli (Frank) ovlaten je izjaviti da su Hrvati za svoje budue odnose s Italijom prihvatili ova naela: I Hrvati smatraju - stoji u promemoriji - da se pitanje istonog Jadrana moe rijeiti samo dogovorom jadranskih naroda (Hrvata, Crnogoraca i Albanaca) s Italijom.
19 To je omiljena teza koju Paveli neprekidno ponavlja. O raspadu Austro-Ugarske vidi opirnije: B. Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske drave, Zagreb 1977.

II Hrvati bez ikakve rezerve priznaju Italiji pravo na prevlast na Jadranu i osuuju svako nastojanje, koje bi ilo za tim da oslabi to njeno pravo ili da ga dovede u sumnju. III Hrvati priznaju Italiji pravo da se za potrebe svoje prenaseljene zemlje koristi prirodnim bogatstvom Balkana na osnovi miroljubive izmjene svojih industrijskih proizvoda jer tako nuno moe imati snaan utjecaj na polju civilizacije i kulture. IV Hrvati su spremni prilagoditi se sferi talijanskih interesa, i politiki i ekonomski, a takoer i u vojnom pogledu. Iz tih temeljnih naela Hrvati su spremni izvesti najkrajnije posljedice, jo dalje od ogranienja iz Rapallskog ugovora, 20 i svih kasnijih ugovora u vezi s njim, koji jo nisu ratificirani. Osim utanaenja politikog, gospodarskog i teritorijalnog znaenja u tim ugovorima, koje Hrvatska u cijelosti i bez rezerve priznaje, Hrvatska je odluila: a) odrei se dranja ratne mornarice na Jadranu, ako Italija eli preuzeti zatitu hrvatske obale; b) odstupiti Italiji u tu svrhu Boku Kotorsku s onim visovima koji su strateki vani za teritorij Dalmacije i Hercegovine, a potrebni za uspostavu mostobrana i dovrenje ratne luke Boke Kotorske; osim toga, priznati Italiji pravo da na otocima ili kopnu upotrebljava naprave potrebne za njenu djelotvornu zatitu i vojnu kontrolu; c) dati Italiji na gospodarskom polju sve koncesije, koje mogu dovesti do ostvarenja naela spomenutih pod to. III, koliko na samom zemljitu Hrvatske, toliko preko nje na Balkanu; d) Hrvatska se odrie izgradnje trgovake luke za stanoviti broj godina, koji se ima jo utanaiti, da ne bi omela razvitak Rijeke; rijekoj e se luci garantirati veza s Maarskom. to se tie drugih zemalja, koje su sada pod upravom Jugoslavije, Hrvatska izjavljuje svoju apsolutnu nezainteresiranost: 1. za Srbiju, Staru Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru (ali namjerava na svaki nain pomagati tenje Crnogoraca za nezavisnou); 2. za sudbinu slovenskih zemalja (Kranjska, juna tajerska) (ali je spremna pomagati nastojanja, koja idu za tim da se uspostavi direktna talijanskomaarska granica);' 3. to se tie slovenskog podruja Prekmurja, Baranje, Bake i jugoslavenskog Banata, Hrvatska smatra da je u njenom interesu da se ta podruja vrate u zajednicu s maticom zemljom; ona e stoga uiniti sve to moe da se te pokrajine doista i ukljue u Kraljevinu Maarsku. Hrvati priznaju naprijed istaknuta naela i obaveze navodi se u promemoriji - ako'doe do osnutka Nezavisne Drave Hrvatske. No i prije njenog ostvarenja, Hrvati su odluili da uspostave talijansko-hrvatsku suradnju u pogledu zajednikog protivnika, da bi se suprotstavili srpskim tenjama na Jadranu, to je to potrebnije jer nema sumnje da e se Srbija, prije ili kasnije, pridruiti interesnoj sferi obnovljene Rusije i djelovati kao njen eksponent na Jadranu.
Vidi: Rapallski ugovor 12. novembra 1920. Zbirka dokumenata. Odabrao i uredio Vojislav M. Jovanovi, Zagreb 1950. Opirnije o jadranskom pitanju: Bogdan Krizman, Vanjska politika jugoslavenske drave 1918-1941, Zagreb 1975.

Ako bi dolo do talijansko-jugoslavenskog oruanog sukoba, u promemoriji se izjavljuje da e Hrvati: 1. djelatno defetistiki raditi na tetu jugoslavenske vojske i drave, to e utjecati na sve grane vojne akcije; 2. da e u pogodnom trenutku lanovi sokolske organizacije, koji imaju vojniki odgoj, takoer zapoeti s oruanom akcijom protiv Srba; 3. da e talijanskoj vojnoj komandi davati vane obavijesti i podatke. U intelektualnim krugovima Hrvatske ve je u toku zamana propaganda u tom smislu protiv koje srpsko novinstvo i jugoslavenska vlada rade svim sredstvima. Da bi se pojaala italofilska propaganda, a oslabila srpska, bilo bi izvanredno vano preporua promemorija - da se talijanska strana pobrine: I da se u talijanskoj tampi i na skuptinama i sastancima po mogunosti to vie izbjegavaju izjave koje aludiraju na stjecanje hrvatskih zemalja; II da neki neslubeni ali ugledni lan faistikih organizacija od zgode do zgode dade pokoju prijateljsku hrvatofilsku izjavu, kako bi se na temelju nje hrvatskom narodu mogao opravdati italofilski pokret'u Hrvatskoj i pokazati da Italija pravi preciznu razliku izmeu Srba i Hrvata. Obraaju se stoji na kraju promemorije - s potpunim povjerenjem talijanskom narodu kojemu uvelike duguju svoju kulturu i ijom se pomoi nadaju prije ili kasnije postii svoje osloboenje. Poloaj koji bi etiri milijuna Hrvata zauzeli u sluaju sukoba s Jugoslavijom ne moe biti indiferentan ni monoj talijanskoj naciji. A u sluaju njihova osloboenja, Italija moe sigurno raunati s nepromjenjivom i vjenom zahvalnou cijeloga hrvatskog naroda - zakljuuje se na kraju. Toliko o tome objavljeni slubeni talijanski diplomatski dokumenti. Zanimljivo je da je Paveli ubrzo ponovo otputovao u inozemstvo, i to u listopadu iste godine u Budimpetu, u drutvu s Gustavom Perecom, tajnikom Hrvatske stranke prava. Njima se pridruio i Ivan Perevi iz Bea. Pravaku delegaciju primio je tadanji zamjenik ministra vanjskih poslova Sndor Khuen Hedervary, a Paveli je razgovarao i s nekim funkcionarima. Ovi jugoslovenski opozicionari diskutovali su o nastanjivanju u Maarskoj, dobijanju oruja i o maarskoj pomoi u nastojanjima da se Italija zainteresuje za njihov problem pie o tome Vuk Vinaver.21 To je ve bilo u vrijeme kad je Ante Paveli budui ustaki poglavnik - bio u Zagrebu izabran za narodnog zastupnika.22 2. Skuptinski izbori i prvi nastupi u Narodnoj skuptini. Vlada Velje Vukievia raspisala je skuptinske izbore za 11. rujna 1927, s tim da se nova Skuptina sastane u Beogradu 5. listopada. Predsjednik Hrvatske seljake stranke Stjepan Radi nakon svoga zaokreta i due suradnje s Paievim radikalima u vladi, a pritisnut otrom opozicijom i politikom osudom pripadnika drugih, mnogo manjih politikih struja u hrvatskim krajevima (Hrvatska stranka prava, klerikalci-pukai iz Hrvatske puke stranke i nova Hrvatska federalistika seljaka stranka, skraeno HFSS, pod vodstvom Ante
Nav. djelo, str. 360. ini se da je jugoslavensko ministarstvo unutranjih poslova neto saznalo o urovanju s Talijanima, jer u dopisu ministarstva od 1. I 1928. stoji da je jugoslavensko poslanstvo u Beu obavijeteno u najveoj diskreciji da Hrvati i Italijani odravaju kontakt i da su u tom smislu ili neki Hrvati u Rim, samo ova linost [informator poslanstva] ne zna imena lica (Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu - skraeno A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII, 1).
21 22

Trumbia) otpoeo je i vodio ivu agitaciju da bi zadrao pristae.23 Pri tom je svuda optimistiki ocjenjivao izglede stranke na izborima, spominjui ak 100 mandata za stranku. U jeku predizborne agitacije pokrenuo je i svoj dnevnik (Narodni val) kojega je prvi broj izaao oko sredine srpnja 1927. Kampanju protiv Radia i njegove stranke vodili su vrlo estoko spomenute antiradievske struje u Hrvatskoj, predbacujui mu izdaju programa i suradnju s reimom. Tako je i Ante Paveli osuivao Radiev zaokret (konverziju), neposredno nakon parlamentarnih izbora u veljai 1925, kad je iz zatvora(!) dao mig svom predstavniku u Narodnoj skuptini, sinovcu Pavlu Radiu da izjavi kako stranka priznaje monarhiju, Vidovdanski ustav i cjelokupno politiko stanje. U jednom lanku Paveli je na to napisao, ciljajui na Radia, i ovo: Kad se dogodi da narod bude ostavljen od svog voe (misli: Radia), kad se voa u koga je narod polagao, makar i svu svoju nadu, iznevjeri i u protivni tabor krene, nije time odsjeena i glava narodu, nije time iupano i korijenje velikog narodnog stabla, jer pojedinci ljudi ivu i umiru, bitiu i nestaju, a narod ne ivi vijekom jednog ovjeka nego mnogim stoljeima, ne izumire po nevjeri jednog ovjeka i nekolicine ljudi, nego svoj ivot prenaa na daljnje potomstvo, koje s njime sainjava jednu cjelinu. Ono pokoljenje, t. j. onaj rod pie dalje Paveli - koji bi u nevolji smalaksao i napustio svoju borbu i rad za prava te sadanje i budue cjeline, teko bi sagrijeio pred svojim potomstvom, propustivi moda otkloniti i jo veu nesreu, koja bi potomstvo stii mogla. Hrvatski narod pie on pun ivota i snage ne oajava ni danas... Hrvatski narod proet vjerom u svoju sretniju budunost nee i ne moe preko noi zanijemiti i prekrtenih ruku ostati, gledajui sramotu, koju mu nanesoe, ve e opet prikupiti svoju snagu, da moe svoju pravu volju opet jasno oitovati i na svojoj sretnijoj budunosti poraditi. Njega vodi ideja njegova prava, kojega mu nitko osporiti ne moe, njegova prava samoodreenja, koje e mu donijeti da bude svoj na svome. U borbi za to pravo nee ga smesti niija izdaja ni vjerolomstvo. 24 Paveli je u predizbornoj agitaciji za izbore 1927. god. sa strijelama odapinjanim na Radia i njegovu Hrvatsku seljaku stranku kao najmonijeg suparnika u hrvatskim krajevima izbacio i parolu o slobodnoj Hrvatskoj. U jednom govoru, odranom na predizbornoj skuptini u Zagrebu 14. VIII 1927, Paveli je rekao i ovo: Otrag nekoliko godina doli su ljudi, koji su govorili, da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi pripovijedali su, da hrvatski narod treba tutora, a ja kaem: je li mogue, da ti ljudi nemaju pravo, kada vele da su Hrvati nesposobni za ivot? Ajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni piu i govore, da je Hrvatska malena, a da bi mogla sama za sebe postojati, da je presiromana, a da bi se mogla sama uzdravati, i da je hrvatski narod bedast, a da bi mogao sam sa sobom upravljati. Ajde da vidimo je li hrvatski narod i Hrvatska tako malena, da ne bi mogla biti sama i slobodna. Pogledajmo si vicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnutu meu velebnim gorama izmeu velikih naroda i drava, a ipak tako dobro ureenu i bogatu, da nitko iz nje ne eli izii, jer joj je narod
23 Opirnije o tome: Bogdan Krizman, Korespondencija Stjepana Radia 1919-1928, sv. 2, Zagreb 1973. 24 Putem hrvatskog dravnog prava. Poglavnikovi govori, izjave i lanci prije odlaska u tuinu, Zagreb 1942, str. 11.

Ante Paveli i ustae

17

zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad moe biti slobodna malena vicarska, zato ne bi bila slobodna i Hrvatska, koja je od nje vea i prirodno bogatija? 25 I Radi je pojaao svoju agitaciju, proirivi je i na Makedoniju, to nije prolo bez incidenata i napadaja, a sam rezultat izbora morao je, ipak, razoarati Radia toga nepopravljivog optimista: stranka je, dodue, dobila 63 mandata, ali je zabiljeila samo 381.370 glasova, to je predstavljalo u usporedbi s 1925. godinom - gubitak vie od 160.000 glasova. Glavni njen protivnik u Hrvatskoj: Samostalna demokratska stranka (SDS) Svetozara Pribievia poluila je 202.127 glasova i 23 mandata, dok je Hrvatski blok (HSP i HFSS) postigao 48.626 glasova i samo dva mandata (federalist A. Trumbi i frankovac A. Paveli), i to u Zagrebu. 26 Tu je, naime, nastala zamrena situacija: Zagreb je tada birao dva zastupnika, a kolinik broj glasaa potreban za jedan mandat iznosio je 9765 glasova. Hrvatski blok postigao je 9795, tj. veinu svih predanih glasova, jer su sve druge stranke znatno zaostajale. Kako ni jedna od njih nije postigla kolinik (9765 glasova), bila su izabrana oba kandidata s liste Hrvatskog bloka!17 Poslije izbora je Velji Vukieviu polo za rukom da sastavi vladu etvorne koalicije u koju su uz radikale uli demokrati (Demokratska stranka Lj. Davidovia), slovenski klerikalci A. Koroca (Slovenska ljudska stranka) i jugoslavenska muslimanska organizacija pod vodstvom Mehmeda Spahe. Tako se nije ostvarila uz diskretnu oporbu samog kralja, koji je imao vlastite planove kombinacija o kojoj je Radi govorio na prvoj sjednici izabranih zastupnika HSS u Zagrebu 22. IX, kombinacija koja bi obuhvatila demokratske stranke u Skuptini. Meutim, posredstvom crnogorskog federalista Sekule Drljevia dolazi do direktnog susreta dotad ljutih protivnika: Radia i Pribievia u Klubu samostalnih demokrata u Narodnoj skuptini i do osnutka koalicije obiju stranaka (HSS i SDS), nazvane Seljako-demokratska koalicija. Na sjednici Narodne skuptine 28. X 1927. Paveli je u ime Hrvatskog bloka proitao ovu programsku izjavu: Prolo je tisuu godina od osnutka Hrvatske drave, koja je od 925. god. postojala neprekidno, sad kao posve nezavisna, sad u zajednici sa drugim narodima, ali vazdan kao zasebno dravno-pravno tijelo. Kroz to dugo vrijeme hrvatski je narod u tekoj borbi izgradio i organizirao svoj nacionalni i dravni ivot tako, da je postao priznatim lanom zapadne civilizacije, kojoj je kroz vijekove bio obrana i bedem. Toga svoga dravnoga prava i po njemu osnovane dravne samostalnosti nije se hrvatski narod odrekao nikada, pa ni u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovo stanje ugroava pravnu sigurnost, kulturni i privredni ivot u ope, a napose je hrvatski narod dovelo u oajno stanje. Nametnuti centralizam oduzeo mu je dravno-pravni individualitet, izgraen na tisuu godinjem dravnom pravu, a dananji nain vladanja izcrpljuje ga ekonomski i sustavno ga osiromauje. Uz to kao da hoe da ga klturno potisne do razine zaostalosti i natranjatva.
25 26 27

Isti izvor, str. 27. Rudolf H o r v a t , Hrvatska na muilitu, Zagreb 1942, str. 3 5 2 - 3 5 3 . Isti izvor, str. 3 5 4 .

Hrvatski narod ovako stanje nije htio, ono ne odgovara ni njegovoj prolosti, ni njegovoj potrebi u sadanjosti. Prosvedujui s toga protiv ovoga stanja nametnuta hrvatskom narodu izjavljujemo, da uestvovanje Hrvatskog bloka u parlamentarnom radu Narodne Skuptine ne znai, da to faktino stanje priznajemo i odobravamo. Naprotiv Hrvatski blok e svim zakonitim sredstvima raditi, da se odnoaj hrvatskog naroda iz temelja izmeni uspostavom hrvatske dravne samostalnosti. Tako e hrvatski narod po svom dravnom Saboru u Zagrebu, kao zakonodavnom tijelu samostalno odluivati o svom politikom, privrednom i kulturnom ivotu.28 Paveli je na skuptini Hrvatskog bloka u Zagrebu, 8. I 1928, istupio vrlo otro, podvrgnuvi kritici prijedlog dravnog budeta za razdoblje od 1. IV 1928. do 31. III 1929. 29 Nakon potanje analize ustvrdio je kako je Srbija s Makedonijom i Crnom Gorom u dravnim prihodima iskazana s 21,78 postotaka, dok e 78,22 postotka morati pridonijeti tzv. preanski krajevi, tj. Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Baka, Banat i Baranja. To znai da preanski krajevi moraju u toku naredne proraunske godine uplatiti u dravnu blagajnu vie od tri etvrtine svih daa, dok Srbija s Makedonijom i Crnom Gorom nee pridonijeti ni jednu punu etvrtinu. A kako e se troiti taj novac? upitao je Paveli. Mogu rei da postoji upravo obrnuti razmjer izmeu onoga, to preanski krajevi daju, i onoga, to primaju. Svi mi osjeamo uskliknuo je on da je to kontribucija, koja je hrvatskomu narodu nametnuta. Treba dakle birati sredstva za na otpor! Zar bi to imao biti ,Preanski front'? Nipoto, jer je Preanski front obian vindl (prijevara). Na vrbovu se klinu ne voze kola! Taj vrbov klin je Stjepan Radi, a zabija toga klina u hrvatski narod je Svetozar Pribievi. Preanski je front vindl, kao to je bio vindl i ,Narodno vijee' od g. 1918. Stoga ne emo poi u redove Preanskoga fronta, ve u redove ,Hrvatskoga fronta'. Nema nikoga, koji ne bi mogao vjerovati, da hrvatski narod ne e moi izvojevati svoju slobodu i postii to, da bude gospodar u svojoj kui. Varaju se oni, koji misle, da bi se sadanje stanje u dravi SHS moglo popraviti ljupkim rijeima. Srbijancima vrijedi ova drava samo tako dugo, dok je mogu pljakati. Onog asa, kad im vie ne bude mogla sluiti ovim ciljevima, oni e ju sami unititi. Za razliku od Trumbia, Paveli je tada bio prilino aktivan u Skuptini, uzimajui rije u vie navrata. 30 Tako je, na primjer, 2. III 1928. 31 u Skuptini
28 Stenografske beleke Narodne Skuptine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Redovan saziv za 1 9 2 7 / 2 8 . god., I knjiga (Od I prethodnog do IX redovnog sastanka), Beograd 1928, str.

Takoer u knjizi Putem hrvatskog dravnog prava..., str. 30. 29 R. Horvat, nav. djelo, str. 3 7 0 - 3 7 1 . 30 Na izborima 11. rujna 1927, pobiedili su u Zagrebu na zajednikoj, zajedniarskofrankovakoj. listi pok. Trumbi i Paveli - pie VI. Maek J. Jarebu 8. II. 1963. - Na skuptinskim sjednicama nisu prisustvovali, tek to je Paveli na jednoj od prvih sjednica proitao neku rezoluciju a inae su dolazili u Beograd tek svakog prvog dana u mjesecu dignuti dnevnice (Jere J a r e b , Iz korespondencije dra Vladka Maeka, Hrvatska revija, god. X X I V [1974J sv. 3 [rujan], str. 337). 31 Stenografske beleke Narodne Skuptine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Redovan saziv za 1 9 2 8 / 2 9 . god., IV knjiga (Od X X X I do X X X V I I redovnog sastanka), Beograd 1928,

ustvrdio da je hrvatski narod u svim hrvatskim zemljama doekao slom bive Austro-Ugarske u potpunom blagostanju. Hrvatski je narod u to vrijeme imao i gotovine; imao je obilje novca i bio upravo u zavidnom poloaju u pogledu svoje imovine, to se tie stoke, blaga. I onda je dolo kako se ovdje veli osloboenje! I vie puta govori se u ali da je osloboenje ilo tako daleko da je hrvatski narod oslobodilo i novca to ga je imao, da ga je oslobodilo stoke, jednom rijei da je otetilo cijelu njegovu imovinu. Elementarne nepogode nisu odnijele zemljite, nisu odnijele stoku, nisu odnijele blaga nego je sve to progutao porez, sve je to progutala loa administracija, loa uprava. Sto se tie Hrvatske, sve je to uskliknuo je on - uniteno centralizmom, uniteno je sistemom koji je uveden i napose time to je Hrvatska rasparcelirana, Hrvatska koja je hiljadu godina bila jedna jedinstvena cjelina, jedna i etnika i geografska i politika cjelina. A tu cjelinu rasparcelirao je centralizam; unitena joj je uprava, uniten poredak, uniten red, uniteno joj je sve to je dobro bilo i nita novo umjesto toga nije bilo doneseno, to bi to nadomjestilo, nego je donoeno samo ono to donosi zlo, to donosi nevolju i to donosi jad. Istog je dana 32 kritizirao dravni proraun osvrui se na budet ministarstva pravde - i ustvrdio da ni u jednom budetskom prijedlogu proteklih godina ni u najnovijem nije bilo potpuno osigurano funkcioniranje organa koji predstavljaju pravdu, a te, na alost, u Hrvatskoj vie nema. Pravda je kapitulirala - rekao je on pravde je nestalo, nestalo je pravde jer nema vie substrata, nema vie podloge na temelju koje bi se mogla pravda vriti. U drugoj prilici, istog dana, 33 kritizirao je djelovanje resora prosvjete i osudio srbizaciju putem kolstva. Paveli je izazvan ranijom otrovnom primjedbom Stjepana Radia da u Skuptini imaju dvojicu federalista bez federalizma, koji samo dignu dnevnice i idu u Zagreb uzeo rije 5. III 34 i odvratio da Radi nije osoba koja je uvijek odgovorna i koja je odgovorna za sve to govori. Ustvrdio je zatim - u vezi s budetom ministarstva unutranjih poslova da su sve vlade, svi reimi koji su ovdje vladali to se tie Hrvata bili isti. Glavnjae u nas u Hrvatskoj nisu bile, no 1918. godine pretvorena je itava Hrvatska u jednu Glavnjau, zahvaljujui Svetozaru Pribieviu. Tim je tee nama koji nismo bili navikli na takve stvari. Mi smo ivjeli rekao je Paveli u jednoj zemlji u kojoj je bilo reda, u zemlji, u kojoj je bilo mira, u zemlji u kojoj je vladalo potenje. Ali sve to nije bila uvela kod nas Maarska, niti je to uvela Austrija. To je hrvatski narod sam iz sebe dao. Mi smo ivjeli u zemlji, u kojoj je bilo zakona, i to ne zakona da se sa njima koristi policija, niti zakona da se njima koriste oni koji su na vlasti, nego je bilo zakona, koji su osiguravali narodu njegova prava, zakona koji su osiguravali narodu mir i poredak, i koji su osiguravali njegovu imovinu i ivot. Prvo djelo, prvi in reima poslije 1918. godine bilo je bacanje u tamnicu najistaknutijih Hrvata i pod izlikom da su to austrijski ljudi, i tako dalje. 35 Navikli ste na to dobacio je ljutito vladinoj veini36 da se radi po intencijama osoba, a ne po tome, kako odgovara stvari i potrebama naroda . . .
32 33 34 35 36

Isti izvor, str. 1 0 7 - 1 0 9 . Isti izvor, str. 1 4 1 - 1 4 3 . Isti izvor, str. 2 5 7 - 2 6 0 . Tu Paveli misli na I. Franka, J. Pazmana, M. Kovaevia i druge. Isti izvor kao pod 34, str. 2 5 9 . -

aa

(Glas sa desnice: Laku no). Biu srean - odvratio je on - kad vam budem mogao rei laku no; biu srean onda kad vam svi Hrvati uzmognu rei ,Laku no' i,hvala vam na ovakvoj zabavi, kakvu smo imali s vama'. Nadam se da ete, uostalom, i vi biti sreni kad ne budete ovde imali Hrvata. 3 .Pavelieva pojava u Skoplju. U Skoplju je 5. XII 1927. otpoeo proces dvadesetorici mlaih ljudi (preteno studenata) po Zakonu o zatiti drave.3' Proces je ve jednom bio odgoen, budui da je grupa branitelja zahtijevala izuzee predsjednika sudskog vijea Nikole Veljkovia, no zahtjevu branitelja nije bilo udovoljeno. Tako je tog dana otpoeo proces u prisutnosti razmjerno brojne publike. tampa je u osvrtima s procesa zabiljeila da mu je svakog dana prisustvovao sekretar talijanskog konzulata u Skoplju, obavezni gost sviju politikih procesa (Politika). Dravni tuilac optuio je tu dvadesetoricu Makedonaca za sudjelovanje i pomaganje pri organiziranju tajne omladinske organizacije kao ekspoziture Unutranje makedonske revolucionarne organizacije (Vnutresne Makedonske Revolucionarne Organizacije, skraeno VMRO). Poslije itanja optunice, to je potrajalo due vremena, predsjednik je proitao referat pravnog referenta upanije V. Prelia iz kojega se prvi put saznalo za postojanje te omladinske organizacije. Danas je doao kod mene Jordan Gavrilovi, potanski inovnik stoji u tom Prelievom referatu i izjavio mi je: Pre etiri do pet dana bio je u Djevdjeliji neki Djuzelovi, svreni student filozofije, a sada osiguravajui agent drutva ,Adrije'. Poverio mi je da on vri organizovanje u svim krajevima June Srbije (tj. Makedonije) i pozvao me kao sina ove pokrajine da i ja stupim u tu organizaciju. Rekao je da u ovim krajevima postoji VMRO, koja ima teroristiki karakter, a da bi trebalo isto tako obrazovati i omladinsku organizaciju, koja bi pomagala rad VMRO i koja bi budila uspavanu nacionalnu bugarsku svest u ovim krajevima. Da bih sve otkrio, ja sam uao u tu organizaciju. Tada me je Djuzelovi uzeo i otili smo u cigansku malu i tu smo svratili u upu Jovana opovia. Djuzelovi mi je rekao da je opovi jedna vrsta efa za djevdjelijski srez i naglasio mi je da se na njega mogu osloniti. Tada mi je proitao ustav ove omladinske organizacije i zakleo me na isti i ja sam poljubio kamu, koju mi je pokazao. Posle nekoliko dana doao sam u Skoplje, gde smo se razgovarali i gde me je on detaljno upoznao sa radom omladinske organizacije i stavio mi u zadatak da doem u vezu sa izvesnim licima u Djevdjeliji i da i njih organizujem. Ja sam mu rekao da ja ustav dovoljno ne poznajem i traio sam da mi da jedan njegov prepis, da bih znao svoju dunost i svoj zadatak. Djuzelovi mi je obeao da e mi dati prepis ustava i stavio mi je u zadatak da odem ponovno u Djevdjeliju i da se vidim sa opoviem. Tom prilikom imao sam da mu odnesem i jedno pismo. Upravo to pismo pridonijelo je da sve bude otkriveno prema novinskom izvjetaju sa suenja. Pri ponovljenom pretresu stana optuenog D. Djuzelovia bio je u kuhinji, u dimnjaku, pronaen ustav omladinske makedonske tajne revolucionarne organizacije (Mladaka Makedonskata Tajna Revolucionarna Organizacija, skraeno MMTRO), navodno originalan, izraen na dvije stranice finog platna, otkucan na pisaem stroju, provien peatom organizacije crvene boje u kojem pie: Sloboda ili smrt!, s potpisom lana Centralnog komiteta Organizacije Ivana (Vane) Mihajlova.
37

Politika, god. XXIV, br. 7 0 4 4 od 6. XII 1927.

Meu braniteljima optuenih naao se i narodni zastupnik A. Paveli i on je na kraju procesa odrao, 17. XII, 38 svoj obrambeni govor. U njemu je u uvodu istakao svojstvo mladei svakog naroda: to god ona ini, ini iz plemenitih, idealnih pobuda. Mlade u svim zemljama govorio je on pokree i stvara. Ona je idealna i nikada plaena. Stoga se ni ova mlade, koja sjedi na optuenikoj klupi, ne smije promatrati s drugog stajalita osim navedenog, a ne s onog s kojeg je poao dravni tuilac. Tuilac polazi sa stajalita drave koja s biem i korbaem tjera svakog pripadnika na asimilaciju svoje due. Ovu mlade valja staviti uz bok omladini koja je pokretala ilirski pokret, koja se borila za svetost svog jezika u Hrvatskoj. Treba je staviti uz bok omladina koje su u svakom narodu pokreta narodnih tenji. Ni jedna drava ne stjee simpatije politikim procesima nastavljao je Paveli. To nije put i sredstvo za ouvanje drave, za ouvanje njenih granica. Postoje druga sredstva kojima drava privlai srca onih koji su njeni pripadnici. Svaki politiki proces svrava s protivnim efektom od onoga to mu ga je optuba namijenila, a u veleizdajnikom procesu nema nita objektivno: sve je subjektivno! I pitao bi netko je li mogue da i nevin ovjek doe na optueniku klupu? Mogue je, odgovara Paveli, jer ga dravni tuilac stavlja na optueniku klupu da bi postigao jedan drugi vaan cilj koji opravdava svako sredstvo u interesu drave. No, zato, nasuprot tome, stoji korektiv, a taj je korektiv sud koji nee suditi po razlozima optube nego strogo po zakonu. Paveli je doveo u sumnju priznanje optuenih u toku istrage i pri tom ukazao na to da su drastinim sredstvima (i to ne samo batinama!) bili prisiljeni da potpiu priznanje. Prema tome, takvi dokazi ne mogu biti mjerodavni za pravorijek suda. Ali dolazi svjedok koji je pred sudom presluan, a to je J. Gavrilovi, i ovjek bi se morao upitati zato taj svjedok ne sjedi na optuenikoj klupi. Odgovor je za Pavelia nedvojben: zato to je agentprovokator. A takva osoba pojavljuje se u svim politikim procesima da odigra svoju ulogu. Gavrilovieva uloga u tom procesu velika je jer on stvara krivino djelo i daje mu kvalifikaciju. Slavni sude! Prvi glas o revolucionarnosti organizacije rekao je Paveli39 - daje Gavrilovi. On je smislio, da ta organizacija kani dignuti valjda revoluciju. On je smislio, da je ta organizacija sastavni dio VMRO. On je smislio, da se ona imade iriti po cijeloj zemlji. On joj je dao prvi oblik, a redarstvena vlast ga je zaotrila i unutra mee ove okrivljenike. Ne otkriva vlast okrivljenike, nego ih mee unutra kako pae, da se moe jedan politiki proces provesti kako je to obiajno. Slavni sude! U tim prilikama i pod tim auspicijama vodi se proces. Ja ne u govoriti o linostima optuenih, jer e sud sam prosuditi za svakog pojedinca [djela], radi kojih je optuen, u koliko bi to postojalo. Ja poriem ispravnost ,ustava', koji tako veliku ulogu igra u tom procesu. Tko nam jami, da je ono potpis Mihajlova? Tko nam jami, da je to izvorni potpis? Tko nam jami, da je onaj peat izvorni? Tko nam jami, da to sve nije samo sainjeno, napravljeno, ne znam s kojom drugom svrhom ili ciljem? Ta kako dolazi iz ministarstva nalaz o istovjetnosti! Gospodo suci, nijeem izvornost ,Ustava', nijeem izvornost toga statuta.
38 39

Putem hrvatskog dravnog Isti izvor, str. 3 7 - 3 8 .

prava..str.

34-39.

Nijeem veze ovih omladinaca s onima, koji vode revolucionarnu organizaciju. Makedoniju je ve povijest zabiljeila govorio je dalje Paveli. - Ona je sredite, itnica Balkana; bila je 500 godina pod turskim gospodstvom. I oni koji se zovu Srbi, i oni koji se zovu Bugari borili su Se zato da je istrgnu iz turskog ropstva. Borili su se da Makedonija dobije svoju slobodu. Cijeli svijet je sa simpatijama pratio taj pokret. Balkanske drave u balkanskom savezu navjeuju rat, da bi Makedoniju oslobodile ispod turskog gospodstva. I prije osloboenja padalo je na hiljade dua pod turskim carstvom. Valja pri tom spomenuti Ilindenski ustanak, pa solunski atentat i druge dogaaje, a sav svijet pratio je pokret u Makedoniji. I kad dolazi do mira, Makedonija se dijeli na tri dijela, na tri drave. Zato nije ni udo - promatra li se to psiholoki - da se dogaa ovo to se dogaa, kad narod, koji se borio da se oslobodi turskog jarma, poslije osloboenja bude podijeljen na tri upravne, dravnopravne sfere. Tada je razumljivo da se rada politika u ljudima koji osjeaju za svoj rodni kraj i da se stvaraju pogledi to da se uradi za dobro naroda. U obranu optuenika moram kazati - zakljuio je on 40 da u ovom kraju od osloboenja do sada nije taj svijet mogao ni smio svoju politiku otvoreno i javno provaati, ve ga se silom okolnosti sililo da se pridrui jednoj politikoj organizaciji, a da ne moe izraditi svoje politike poglede. Zato se take i desilo, da je dosad preko 50.000 ljudi stavljeno pod sudove. Ali, rei e se da je to organizacija koja ide za tim da silom postigne svoje namjere. No, smijeno je pripisivati toj dvadesetorici ljudi, za koje optuba navodi kako se organiziraju 34 godine da bi okupili oko 40 lanova, da su organizacija koja e silom otrgnuti ovaj makedonski kraj od drave. To se drutvo ne moe nazivati organizacijom nego obinim nedunim drutvom, bez svojstava koje mu optuba pripisuje. A tu se ne moe primijeniti ni zakon o zatiti drave, svojedobno stvoren protiv komunizma. Taj zakon nije stvaran zbog stanovitog broja ljudi nego je uperen protiv opasnosti komunizma, opasnosti koja ugroava cjelokupni poredak Evrope. Prijeti Evropi da promijeni njen nain ivota. Kad su bile unesene teke stavke u tekst tog zakona, mislilo se na organizaciju proirenu po itavom svijetu, qrganizaciju koja iza sebe ima 10 milijuna vojnika u Sovjetskoj .Rusiji. Protiv nje bio je donesen taj zakon, ozbiljan zakon koji ozbiljno uzima krivina djela, te predvia za kaznu oduzimanje slobode do 20 godina ili smrt. Zar bi se tom skupu mladih ljudi mogla pripisati ista pogibelj koju predstavlja komunizam u svijetu? Uz to, u vezi s idejnom stranom tih mladih ljudi: svatko je slobodan osjeati se kako hoe. I stoga okolnost to se netko od njih osjea Bugarinom ne moe biti razlog da se organizacija uzima onako kako to optuba ocjenjuje. U jugoslavenskoj dravi postoje Hrvati, ima i Srba, a ima i Nijemaca, pa moe biti i Bugara. Nijedna od tih nacija ne daje nikome pravo da njene pripadnike smatra izdajicama, kako to optunica kae. Zato: nema uina, nema ni osobne krivnje, pogotovo kod tih koje Paveli brani, pa neka ih sud oslobodi krivnje i pusti kui da ne bi od njih nainio muenike, rtve. Neka ih pusti na slobodu, jer e to koristiti svima. S njihovom osudom nee biti udovoljeno pravdi, niti e se osigurati drava! Svojim nastupom u Skoplju i takvim obrambenim govorom Paveli je sebi osigurao pristup u antijugoslavenske revizionistike krugove Bugarske i vrata Sofije bila su mu za ubudue otvorena.
40

Isti izvor, str. 38.

4. Atentat u Skuptini i pripremanje diktature. Seljako-demokratska koalicija - predvoena s dva izvrsna govornika (Radi i Pribievi) - otpoela je otru i sve otriju borbu protiv vladajue strukture i nju je najavio Radi na velikoj skuptini SDK u Zagrebu, 22. I 1928, kao borbu bez primjera, ako ne doe do koncentracije i ako se ne zadovolje najpree narodne potrebe. To e biti - uskliknuo je on borba protiv bezakonja, pljake i hegemonije! Dravu nau treba uiniti domovinom naom! Proslava krtenja kraljevia Tomislava u dvoru posluila je Aleksandru da pokua odvojiti Radia od Pribievia i tako razbiti SDK, ponudivi mu da ue u Vukievievu vladu. Tako je dolo do susreta Vukievi-Radi na kojem se ve konkretnije razgovaralo, samo to je Radi sada zatraio da i SDS sudjeluje u njoj, pa su se pregovori razbili. Malo zatim dolo je do novih pregovora i u njima je SDK zatraila pet ministarskih portfelja i dva dravna podsekretara, to nije bilo prihvaeno. U krizi vlade, izazvane Davidovievom zaslugom, kralj je u jednom asu povjerio Radiu mandat da sastavi iru koncentracionu vladu, to je predstavljalo malu senzaciju, jer je Radi bio prvi Hrvat kome je u Dravi Srba, Hrvata i Slovenaca formalno bio povjeren mandat za sastav vlade. Ali je naiao na otpor radikala i konano je Vukievi ponovo formirao radnu etvornu koalicionu vladu (dakako bez SDK) to je kralj zapravo i elio. Rasplamsala se borba u Skuptini i van nje i oba su predsjednika SDK u sreditu okraja i meta svih napada protivnika u Skuptini i u tampi. Radi, u jednom lanku spoetka oujka 1928. god. 41 , najavljuje - dosljedan svojoj novoj politikoj liniji ureivaa drave novu epohu ( . . . te emo sada imati jedan veliki politiki tjedan za drugim, a sve e ovo stvoriti jedno veliko politiko razdoblje, jednu novu politiku epohu ili perijodu, iz koje e izai naemu narodu ono, to ve odavno zasluuje i za to se tako dugo odvano, tako uztrajno i tako pametno bori, a to je slobodna opina, slobodne i velike oblasti, ureenje drave u svim pravcima na temelju potpune jednakosti i potpune ravnopravnosti svih dravljana i svih krajeva nae kraljevine, za koju elimo i radimo, da nama svima bude to prije mila, draga i sveta zajednika domovina naa). SDK prireuje velike skuptine u Ljubljani, Splitu, Subotici i drugdje i na njima nastupaju oba predsjednika, otro i beskompromisno. Osobito je otro istupio Radi 27. V na skuptini SDK u Dubrovniku, govorei protiv cincarske pljake i Glavnjae. Zaloio se za proirenu samoupravu i rekao: Naa drava treba oblasti, koje e biti velike. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija treba da budu jedna oblast. Cijela drava treba da ima etiri do pet oblasti. Svu svoju privredu, socijalno-zdravstvenu brigu pa i najvee kulturne brige treba prenijeti na samouprave. Na dravnoj sredinjoj i vrhovnoj upravi ostavimo naroito zakonodavstvo za velike dravne linije, velike pogranine interese i brigu da se drava odri na okupu, da vrhovna uprava vie ne kontrolira nego da radi. Ustav moe da se prema iskustvu popravi nastavljao je Radi moe da se do temelja promijeni. Moda odemo iz Beograda odmah, ako cincari nastaye tako.dalje. Moda odemo na godinu dana, a moda da se i ne vratimo, moda nikada u ovom obliku. Neka budu pripravni na sve konzekvencije svojih zlodjela. Sve se cincarima moe dogoditi samo ne to da ih pardoniramo. Ne emo dozvoliti da se drava prodaje kao stoka na vaaru uskliknuo
41

B. Krizman, Korespondencija Stjepana Radia, sv. 2, str. 1 1 4 - 1 1 5 .

je on - kao da je ona ciganska krpa, kao da je trula Abdul-Hamidova Turska. Ne damo da se zalau nae carine i monopoli, eljeznice i porez na poslovni promet. Moda emo u parlamentu morati upotrebiti, a i u narodu metode i nain borbe, kako jo nismo do sad upotrebili. Mi se ne emo acati niesa to je potrebno uiniti u obranu naroda i drave. Na proslavi svog roendana (11. lipnja) Radi je ponovo otro napao vladu V. Vukievia (glupani i pokvarenjaci), a zatim je razradio svoju misao o tri ili etiri oblasti koje bi se temeljile na gospodarskim, socijalnim, prosvjetnim i geografskim principima. Prvo je jadransko-podunavska oblast, u kojoj bi bili svi preanski krajevi bez Slovenije, ali s Crnom Gorom; druga oblast srpsko-moravska, trea Juna Srbija (Makedonija) sa Starom Srbijom, etvrta Slovenija. Svakoj oblasti prepustilo bi se sve to se tie privrede (saobraaja), kulture i socijalne brige; u Beogradu, kao centru, ostalo bi zakonodavstvo, egzekutiva samo u velikome, a svi zakoni koji ureuju ivot i suradnju preli bi u nadlenost oblasti. Potrebno je - rekao je da narod dobije sve u svoje ruke, dosta nam je prava, potrebno je da dobijemo potpunu vlast u hrvatskoj domovini! Ni Pribievi, kao drugi predsjednik SDK, nije htio da zaostaje za njim i na velikoj skuptini SDK, u Osijeku, 10. VI, nastupio je otro, rekavi da se Beograd pretvara u Petu i da je stoga potrebna borba do istrage protiv pljake i tiranije, a za slobodne izbore i reviziju ustava. Radi je javno napao i Dragomira Jankovia, ministra dvora i osobu najvieg povjerenja, zbog njegovog urotnikog rada protiv seljakog naroda u naoj dravi uobe, a hrvatskoga napose. Predsjednik HSS spomenuo je i to - pie u Domu od 13. VI 42 da se Dragomir Jankovi bavi ponajvie tim da prikuplja podatke o tobonjim vezama predsjednika Radia s komunistima, da se zatim moe posluiti tako krivotvorenim dokumentima u svakoj prilici. O itavom takvom pijunskom radu toga kraljevskog i dvorskog ministra bit e jo razgovora u Narodnoj skuptini. Ali do toga razgovora nije dolo, nego su u Skuptini, 20. VI, odjeknuli hici iz parabeluma radikalskog poslanika i dvorskog pouzdanika Punie Raia, kojima je ubio zastupnike HSS Pavla Radia i Gjuru Basarieka, teko ranio Ivana Pernara, pogodio hicem u trbuh Stjepana Radia i ranio Ivana Grandju koji se isprijeio pred predsjednikom titei ga tijelom. Taj atentat potaknut, pripremljen i dogovoren dobro je doao kralju Aleksandru koji je ve odavna manevrirao da dokae nesposobnost parlamentarizma, nedjelotvornost ustava i promaenost politikih stranaka, potkopavajui autoritete i poturajui svoje ljude u njihovo vodstvo, i da uvjeri vanjski svijet kako je jedino rjeenje koje preostaje: da on preuzme vlast u svoje ruke i proglasi osobnu diktaturu. Pred odlazak na pogreb P. Radia i Gjure Basarieka kralj je pozvao u audijenciju Pribievia (a s njim su od HSS bili Drag. (Karla) Kovaevi i A. Kouti) na razgovor koji je dugo potrajao, a na samom pogrebu u Zagrebu, 23. VI, Pribievi je u svom govoru proitao ovu poruku Stj. Radia koju mu je Radi diktirao u bolnici: Zloin poinjen u Narodnoj Skuptini - prema Radiu veliko je zlo narodno i dravno. Mi svi to vidimo i osjeamo. U ovom osjeanju prva nam je misao, da zastupnici iz Hrvatske i ostalih preanskih krajeva, nikada vie ne dou u Skuptinu u Beograd. Ali u dravnom i narodnom i meunarodnom
42

Isti izvor, str. 116.

ivotu ne smije biti rijei ,nikada', ak ne smijemo u ovaj as to pitanje ni postaviti. Mi Hrvati imamo slavenski preporod ilirski i seljaki preporod ovjeanski. U prvom preporodu bili su preanski Srbi neto po strani, a u drugom su zajedno s nama. Ovo nam daje snage i pameti, da teko pitanje koje je zloin postavio rijeimo brzo i odluno, i u velikim linijama. Vjerujemo u svoj narod kao to on vjeruje u nas. Vjerujemo kralju kojemu u ovaj as, i ako je neodgovorni faktor, pripada vrlo teka zadaa. Uvjeren sam da e svoju historijsku zadau svriti i narod slovenski, hrvatski i srpski, i na kralj. Radimo na tom da svoju zadau izvrimo, kada nas narodno vodstvo pozove ili na izbore ili u drugu borbu. 43 U nastavku govora Pribievi je u Radievo i svoje ime pozvao narod da sauva hladnokrvnost (hladnu prisebnost), potpuni mir, da im pokloni ono povjerenje koje je u tim trenucima potrebno da bi se velika akcija koju su poduzeli zavrila s uspjehom koji e narod zadovoljiti. Na pogrebu je u ime Hrvatskog bloka govorio A. Trumbi 44 i istakao da je teko stanje u kojem strada hrvatski narod nalo svoj sintetian izraz u pokolju njegovih zastupnika u Skuptini; da je Hrvatskoj ostalo samo jedno polje za vrenje pijeteta, a to je groblje u kojem e iskasapljeni ivoti muenika nai svoj vjeni mir, no da e svi hrvatski mrtvi borci nai pokoja samo onda kad hrvatski narod bude svoj na svome! Kralj je vukao poteze kao da, zabrinut, trai izlaz iz krize45 i, nakon ostavke Vukievieve vlade, ponudio i ranjenom Radiu mandat za sastav koncentracione vlade, to je Radi otklonio, rekavi da se koncentraciona vlada ne moe sastaviti, te da je u tom asu ak i neoportuna. Predloio je rasputanje Skuptine i nove izbore koje bi provela neutralna vlada ili opozicija. U buduoj Skuptini razmatrale bi se ustavne promjene prema steenom iskustvu i narodnim i dravnim potrebama. 46 Na sastanku zastupnika SDK u Sabornici u Zagrebu, 1. VIII, bio je, izmeu ostaloga, donesen zakljuak da SDK pozove sve politike stranke i grupe u preanskim krajevima da se pridrue njenoj akciji u borbi za jednakost i ravnopravnost, a od seljakog naroda u Srbiji i od svih Srbijanaca, koji ne odobravaju politiku hegemonizma, oekuje se da e svojim dranjem ubrzati pobjedu njenih velikih principa koji jedini mogu spasiti dravnu zajednicu.47 Odmah zatim, pismom od 2. VIII, 48 najavili su pristup u zastupniki klub HSS - prema tome i onaj SDK - Trumbi i Paveli (frankofederalci - kako ih je ironino nazivao Stj. Radi). U povodu toga je, 3. VIII, A. Paveli dao ovu izjavu: Prvih dana nakon strijeljanja hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skuptini dao sam jednu izjavu u Beogradu koja je djelomino bila i u vaim novinama otiskana, a koja je sadravala dvoje:
Isti izvor, str. 117. Trumbiev govor u knjizi: Hrvatskim muenicima. Spomenspis na tragine dogoaje u lipnju i kolovozu 1928, Zagreb 1928, str. 60-61. 45 U pismu kraljevog pouzdanika Dragie Matejia Aleksandru od 6. VII 1928. na dva mjesta spominje se ono to se eli i ono to treba da doe [u vezi s demokratskim i radikalskim klubom u Skuptini] (Diplomatski arhiv Saveznog sekretarijata za inozemne poslove u Beogradu - skraeno DSSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, sveanj 19). 4 Isti izvor, sveanj 19. 47 B. Krizman, Korespondencija Stjepana Radia, sv. 2, str. 1 1 7 - 1 1 9 . 48 R. Horvat, nav. djelo, str. 4 0 7 - 4 0 8 .
43 44

., '

i 1 H L .

Prvo: da in nije djelo jednoga ovjeka i plod sluajnog uzbuenja, nego da je unaprijed smiljeno i dogovoreno djelo, koje je tek jedna osoba izvrila. Drugo: da taj in nije uperen samo lino protiv nekih zastupnika, nego da je uperen protiv cijelog hrvatskog naroda i da e itava hrvatska javnost taj dogaaj tako shvatiti. Kada sam doao u Zagreb, vidio sam da je isto miljenje u svim redovima i Hrvatske Stranke Prava i Hrvatskog Bloka. Time je odmah bilo i oznaeno stanovite, koje e Hrvatski Blok u razvoju prilika nakon ovog groznog dogaaja zauzeti. Sam dogaaj 20. lipnja znaio je potpunu potvrdu ispravnosti ne samo programatskog nego i taktikog dranja Hrvatskog Bloka, koje je dranje bilo uvijek izraavano u tom, da je nemogue u ureenju drave SHS, koje je do sada postojalo, nai sreu i zadovoljstvo Hrvatske i hrvatskog naroda. itavo javno mnijenje u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj nakon 20. lipnja stoji dalje u toj izjavi izraeno je u dva pravca: Prvo: da je neophodna nacionalna, gospodarska i kulturna potreba uspostava hrvatske nezavisnosti, oznaena u ideji oivotvorenja hrvatskog sabora kao zakonodavnog tijela. Drugo: u potrebi bezuvjetne sloge svih hrvatskih narodnih redova. Ove dvije temeljne misli, te sam dogaaj od 20. lipnja, bile su razlogom, da je vodstvo Hrvatskog Bloka zakljuilo, da Dr. Trumbi i ja kao zastupnici glavnog grada Hrvatske pristupimo u zajedniki klub HSS, - a taj pristup omoguen je i treem tokom zakljuaka Seljako-demokratske koalicije od 1. kolovoza, u kojoj je upravljen javni poziv na zbijanje svih snaga i redova. Grad Zagreb dao je u zadnjim sudbonosnim dogaajima upravo znaajni dokaz svoje veliine i to je jo vano svoje krajne solidarnosti sa cijelim hrvatskim narodom, i ujedno je dokazao, da je ne samo po svojoj prolosti, nego i po tome odreen i u budunosti za sredite i politiku i kulturu Hrvatske, to vie i svega onoga, to k njemu gravitira bilo iz nacionalnih bilo iz kulturnih bilo iz gospodarskih razloga. Sadanja borba predstavlja borbu, u prvom redu Hrvatske za izvojtenje poloaja, koji odgovara povjesnom dravnom pravu, dakle za njezinu samostalnost, nu ujedno po Hrvatskoj i za osloboenje svih potlaenih nasilnim hegemonizmom, koji ovaj puta imaju izvanrednu priliku, da u zajednitvu'sa Hrvatskom i Hrvatima izvojuju svoja ovjeanska i graanska prava, to u slozi sa Hrvatima mogu i izvojtiti. Borba e biti teka i velika, ali jer je i veliko zlo u kome se nalazimo, upeti e sav narod i itavo javno mnijenje, nadamo se, sve sile, da do pobjede doe. Velika svijest i odlunost itavog hrvatskog naroda kao i grada Zagreba, koja je prokuana i dokazana, najbolji je zalog bolje i sretnije budunosti i to budunosti, koja ne e biti predstavljana Beogradom kao elementom nesreenosti, udorednog, tvornog [materijalnog] i kulturnog unitavanja, te sumnjivog pomagaa meunarodnog mira, nego Zagrebom glavnim gradom Hrvatske kao po elementu reda, rada i poretka materijalnog i kulturnog napretka, te iskrenog pregaoca na polju ureivanja pravednih i dobrih susjednih odnoaja i meunarodnog mira. Sve ovo bilo nam je pred oima, kad smo stvorili odluku, da sudjelujemo u radu zastupnikog kluba Hrvatske Seljake Stranke i Seljako demokratske koalicije. 49
49

Putem hrvatskog dravnog prava..., str. 7 5 - 7 6 .

Najavljenu borbu Hrvatske seljake stranke i Seljako-demokratske koalicije za novo dravno ureenje nije vie mogao povesti Radi, jer je 8. VIII umro. Na velianstvenom pogrebu u Zagrebu govorio je ponovo Trumbi 50 i u svom patetinom govoru - najavivi uskrsnue Hrvatske - istakao da dravna samostalnost koju je Hrvatska imala i vrila kroz vijekove, a koje danas nema, zahtjev je naeg istog prava, od koga hrvatski narod nikada odstupit ne e. Hrvatski narod se toga nezatomljenog prava nakon desetgodinjeg katastrofalnog iskustva ne smije odrei ni stoga, to je danas strahovito ugroen na socijalni, kulturni i ekonomski ivot kao rezultat 1000-godinje dravne samostalnosti Hrvatske, jedna tekovina i svojina opeg ovjeanskog napretka. Hrvatska svoja na svome uredit e javni ivot na kulturnim osnovama iskonske jednakosti i ravnopravnosti svih svojih graana. Bez razlike, ma tko bio, ona e biti dom rada i meusobne ljubavi, dom slobode i plemenitih natjecanja. Hrvatska poziva sve druge krajeve i narode u ovoj dravi na izmjeninu pomo za zajedniko dobro, koje emo na naelu slobodnog udruivanja moralnih i materijalnih interesa osnovati i utvrditi na temelju iskrene i nepatvorene narodne volje. Politika se borba u hrvatskim krajevima sada sve vie radikalizira, osobito kad je nova vlada, pod predsjedanjem prvaka slovenskih klerikalaca Antona Koroca prvog ne-Srbina na poloaju predsjednika vlade! sazvala krnju Narodnu skuptinu u zasjedanje.5 Paveli se koristi radikalnim raspoloenjem i poinje okupljati omladinu pod platem sportskog drutva.52 Naime, 1. X osnovano je u Zagrebu nevino drutvo pod imenom Hrvatski Domobran kome je, prema pisanom statutu, bila svrha da razvija tjelesno i duevno zdravlje svojih lanova. To je imala biti javna organizacija u kojoj bi se potajno i od policije neprimijeeno osnivale grupe Pavelievih pristaa. Na osnivakom sastanku bila su prihvaena pravila ili Statut Jvlatice Hrvatskog domobrana, kao vrhovnog vodstva Hrvatskog Domobrana, a zatim i pravila pojedinih ogranaka te organizacije. Po pravilima je na elu organizacije (Matice) stajao starjeina, a njemu uz bok stoerno vijee. Iako je sve bilo umotano u legalne oblike, policija nije dopustila daljnje djelovanje Hrvatskom Domobranu. Ipak, okupljanje se nastavljalo - a tome je imao pripomoi i organ Hrvatski Domobran. S tim u vezi, Mijo Bzik - kao neki povjesniar ustakog pokreta uope - spominje katakombe u Kaptolu br. 4 i zgradu na tadanjem Jelaievom trgu br. 6 kao mjesta okupljanja malih ustakih rojeva. Jedan od njih imao je u svojoj postrojbi - navodi Bzik Marka Hranilovia, Miju Babia, Matiju Soldina i Zvonka Pospiila o kojima emo vie saznati kasnije. I u toj atmosferi nepovjerenja, zaotrenosti i krize Trumbi, kao predstav-

I taj se govor nalazi u knjizi: Hrvatskim muenicima..., str. 1 1 8 - 1 2 1 . To je Aleksandru bilo potrebno da provede ratifikaciju nepopularnih i tetnih Nettunskih konvencija da bi tako udobrovoljio B. Mussolinija. 52 U isto vrijeme [Paveli] osniva i revolucionarnu organizaciju hrvatske omladine pod nazivom .Hrvatski domobran'. lanovi su joj isprva nosili plave koulje, ali je Poglavnik to brzo zabranio, jer nije htio na takav nain legitimirati svoje ue suradnike i najbolje narodne borce pred srpskim andarima i etnicima (Petar Peki, Postanak Nezavisne Drave Hrvatske. Borba za njeno osloboenje i rad na unutranjem ustrojstvu, Zagreb 1942, str. 3 1 - 3 2 ) . 53 O programu Hrvatskog Domobrana kao organizacije: Mijo Bzik, Ustaki pogledi ( 1 9 2 8 - 1 9 4 1 - 1 9 4 4 ) , Zagreb 1944, str. 3 0 - 3 2 . Umjesto Starevia izaao je prvi broj Hrvatskog Domobrana 16. XI 1928.
50 51

nik Hrvatskog bloka a u suglasnosti s vodstvom HSS, odlazi u inozemstvo, 21. X, da u prijestolnicama Zapada (Pariz i London) obavi svoju misiju.54 Zanimljivo je pri tom da je Trumbi - kao i neto kasnije njegov drug iz Hrvatskog bloka Paveli - prvo otiao u Be, formalno radi lijenikog pregleda, a zapravo u sasvim druge svrhe. Tamo se povezao s Pavelievim pouzdanicima: I. Pereviem i Stj. Sarkotiem. Od njih je primio prve informacije (koja je od austrijskih stranaka za osnivanje hrvatske drave, na primjer), a zatim je posjetio dra Wotawu, predsjednika velikonjemakog kluba u bekom parlamentu, i sveuilinog profesora dra H. Uebersbergera. Wotawa mu se pri tom alio na Koroca i Slovence, to se, navodno, neprijateljski odnose prema njemakoj manjini, tako da joj je gore nego onoj u Vojvodini, a historiar Uebersberger (takoer Velikonijemac) mu je priao o svom nastojanju da dokae odgovornost srpske vlade za rat 1914-1918. 5 5 Trumbi je, 24. X, posjetio austrijskog kancelara I. Seipela. Izloio mu je politiku situaciju kod kue i elemente hrvatskog pitanja, a Seipel mu je postavio nekoliko pitanja: mogu li Hrvati nai u Srbiji politiara kakav je bio N. Pai, kojega bi mogli navesti na sporazum (za Hrvate povoljan); ako ve ne mogu nai politiara, a ono generala, patrijarha ili, ak, samog kralja? Na sva ta pitanja Trumbi je odgovorio negativno. E, onda nastojte postii odvratio je Seipel - federativno ureenje zajednike (jugoslavenske) drave radije nego da provedete otcjepljenje, jer e to biti manje bolno. Hrvati uivaju nae simpatije i mi smo spremni da im uvijek damo dobar savjet. Francuzi su uz Beograd i reim, jer im treba vojska. Englezi ute, a Mussolini bi vas htio, a l i . . . ! No, to je s Korocem? Zato to radi? Kako se Slovenci odnose prema Hrvatima? Uostalom, elim vam uspjeh i svako dobro - zavrio je Seipel. Sutradan poslije podne Trumbi je prvo otiao na aj Sarkotiu u pratnji Sarkotieva sina i Sarkoti je svojim gostima (Trumbiu i Pereviu) tom prilikom itao iz svog rukopisa Priprave za slobodnu Hrvatsku, u kojem je zagovarao da kod kue pristupe organiziranju omladine, da mlade ui jezike, da se razvija drutveni ivot, da se organizacija iri i u narodu. Dalje je upozoravao da su im saveznici unutar Drave SHS bosanski katolici i Muslimani, a uz njih Makedonci; u inozemstvu Bugari potpuno (ali ne u Jugoslaviji!), Maari (ali oprezno) i Talijani (no jo opreznije). Poslije aja poli su u zgradu policijske direkcije da posjete Hansa Schobera, direktora beke policije i bivega kancelara. Trumbi mu je u toku razgovora objasnio razlog svog dolaska u Be (upoznati se s vodeim linostima); radi toga je juer posjetio kancelara, a danas je doao Schoberu, jer mu je poznato koliko je on u austrijskom politikom ivotu istaknut i vaan. Izloio mu je situaciju, a Schober je paljivo sluao. Na kraju mu je Schober rekao da mu eli uspjeh; da ne vjeruje da e Hrvate u borbi pomoi Engleska, a jo manje Francuska, dok bi Rim to htio uiniti, ali bi zatraio i plau za to. Iz Bea je Trumbi, 26. X, napisao pismo Paveliu: Dragi g. Doktore! aljem Vam priloeno posebnim zgodnim nainom. Proitajte i Dr paO Trumbievoj misiji: Bogdan Krizman, Trumbieva misija u inozemstvu uoi proglaenja estojanuarske diktature (oktobar-decembar 1928), Historijski pregled, br. 3 / 6 2 , str. 176-202. O Trumbievoj politikoj djelatnosti uope vidi monografiju Ante Smith Pavelia, Dr. Ante Trumbi. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa, Mnchen 1959. 55 To je pokuao da dokae i u svojoj knjizi: sterreich zwischen Russland und Serbien. Zur Sudslawischen Frage und der Entstehung des Ersten Weltkrieges, Kln-Graz 1958.

niu, pak zalijepite i predajte Dr Maeku. Upoznao sam sa zadovoljstvom Vae ovdanje prijatelje, nae dobre i otmjene Hrvate. Moje sam dodire ograniio na najui beki krug i zadovoljan sam. Ova je veza za me vana i za stvar korisna. Vi piite Ivi (Pereviu) u Beu (koji e mi slati u Pariz im mu javim adresu) to iscrpljivije, da imam tono pojma to se zbiva kod nas i to saznajete iz vana. Nae novine dobivam, ali mogu da mi koji put izbjegnu i ne mogu imati sve. to se govori o mojem odlasku i jesu li to druge novine pisale, osim Pribievieva intervju-a u Obzoru? Srdano Vas pozdravljam [Trumbi] 56 Priloeni Trumbiev izvjetaj VI. Maeku od istog dana, koji sada prema zakljuku zastupnika HSS od 13. VIII 1928 - vodi poslove predsjednika stranke 57 glasio je ovako: Dragi gosp. Predsjednie! 1. Sutra u jutro polazim za Pariz. Mislio sam krenuti juer, ali sam se morao jo dva dana zadrati jer konzultiranje za mene i enu mi nije moglo biti dovreno. 2. Ovdje sam uao u sve glavnije veze sa mojim zadovoljstvom. Ovo je vana toka za informacije kako sam i predvidao. Za nau stvar postoje shvatljivo zanimanje i simpatije, iz kojih potiu i iskreni a razboriti savjeti. Treba upozoriti nae novine (barem Narodni Val, Dom, Hrvat i Hrv. Selj. Narod) da nita ne donose to bi se moglo tumaiti kao nae neraspoloenje prema Beu i Berlinu, jer nemamo interesa da ih indisponiramo. to se tie novina, mogli bi u datom sluaju raunati samo na novine koje podupiru dananji reim. Treba dobro paziti na strane novinare kad dolaze u Zagreb, i informirat se predhodno kakve su novine koje zastupaju. Strani svijet malo poznaje tue prilike pa i nae. Jer n. pr. ovdje je napravila nepovoljan utisak injenica to je pred nekoliko vremena izaao intervju iz hrv. krugova u Zagrebu u veernjem listu Der Abend, koji je jedan revolverski list socijalistike ljevice. Takvih se incidenata treba uvati, jer djeluje nepovoljno. 3. Interesantno je da mi se je postavilo i to pitanje, moemo li sigurno raunati na Pribievia. 4. Sisaka skuptina od prole nedjelje uinila je u ovdanjim krugovima jak utisak obzirom na kategorike izjave hrvatskih govornika, a u prvom redu na Vae, jer se smatraju kao programatske zbog Vaega autoriteta kao predsjednika. Ja Vam od moje strane estitam. Va je govor meni stvarna podrka. 5. Progonstva. Hapenje Devia i izjava Dr Pernara da je on napisao inkriminirani lanak (bravo!) dobro dolaze kao dokaz zaotravanja borbe i nepopustljivosti Hrvata. Ako se pokrene kazneni postupak proti Pernaru, prihvatit emo energino borbu pred sudom. Postavit emo pitanje na iroku bazu. 6. Vidio sam u Obzoru izjavu Pribievia, da on nezna nita o mojem odlasku u inozemstvo i da ja nemam nikakve misije. To znai pucati mi u lea.
56 Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu - skraeno A-JAZU, Trumbievi spisi, sveanj 60. 57 Opirnije o Maeku i Hrvatskoj seljakoj stranci poslije 1928. godine: Ljubo Boban, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, knjiga III, Zagreb 1974.

Vi ste moj ef a ne on. Kako je to, da u vrijeme bojkota reima, Pribievi konferira sa kraljevskim poslanikom Dr Smodlakom! Na ovaj nain predsjednik SDS i jedan od predsjednika SDK sabotira javno sveano proglaeni bojkot po njegovoj inicijativi. To je politika nedosljednost. Treba da Vi naete naina, da disciplinirate Pribievia odnosno moga puta, jer mi se, kaem Vama, moe dogoditi da na najvanijem mjestu osjetim kako me je Pribievi, jedan od predsjednika SDK, desavuirao. Na taj nain koalicija sa SDS postala bi teret i teta za hrvatsku stvar. Dosta je da uti, drugo se ne trai. Srdano Vas pozdravljam Trumbi 58 Trumbi je sutradan otputovao iz Bea u Pariz. Stigavi u Pariz, Trumbi se prvih dana orijentirao, a zatim je, 2. XI, prije podne posjetio na Quai d'Orsayu generalnog sekretara ministarstva vanjskih poslova Philippea Berthelota. Izloio mu je politiku situaciju u SHS, a Berthelot ga je odmah tuirao tvrdnjom da su oni svi previe raspaljeni, uzbueni. Treba - rekao je on - biti hladan. Kakvo odvajanje? Ta, Italija vam je blizu i to bi sve vas u tom sluaju ekalo? Vi ste mlada drava i muke i tekoe su neizbjeive. Ali, valja misliti na budunost. Nije lako postii ujedinjenje. Koliko je Francuskoj trebalo krvi i vremena, stoljea? to je danas nemogue, postaje mogue sutra. Teorija je jedno, a postoje situacije kada se ini kao da izlaza uope nema, ali ga ivot ipak pronae. Mi ovdje dobro poznajemo Srbiju nastavio je Berthelot. To je turska zemlja orijentalnog mentaliteta. Srbijanci nisu sposobni za administraciju, jer su destruktivni. Kod njih cvate korupcija, egoizam, pljaka. Srbi su oveni, tvrdoglavi, ne daju se razlogu. Muka je s njima. Sa Spalajkoviem, Marinkoviem se ne da. Tvrdoglavih su se prema Grkoj i Venizelosu i nikako se nisu htjeli dati razlogu. Venizelos je imao pravo, ali Beograd nije htio popustiti. Bilo je potrebno da mi posredujemo, i Pariz je izvrio pritisak na kralja Aleksandra, koji je loe savjetovan i nije na visini. Tek na nagovor Pariza, Aleksandar se umijeao i jugoslavenska je strana popustila. To je bila muka. Srbi imaju sve mane koje su nam poznate, ali imaju jednu vrlinu, a ta je: ustrajnost, izdrljivost. U ratu su inili uda: izgubili su domovinu i vojsku, ali su izdrali i polo im je za rukom da opet stvore vojsku i oslobode zemlju. To je jedinstven sluaj u historiji. Dodue, s njima imamo najvee muke. Njihova im ustrajnost daje poleta; tee za tim da i druge okupe i privuku pod svoju vlast, s Bugarima sve do Carigrada. To su veliki planovi i za njihovo je ostvarenje potrebno mnogo rtava i mnogo vremena. A kako e proi? - to je drugo pitanje. Svakako, o njima (Srbima) treba voditi rauna. Vi ste Hrvati - nastavio je francuski diplomat - napredniji, na viem stepenu. Vaa je administracij a-na visini, ali je kvare, to je teta. Promjene su nesumnjivo potrebne. Ali kako? S politikim strankama ne moete nita. Jedina je vlast kralj Aleksandar. Na njega treba utjecati i on moe provesti promjene i po samom Ustavu. Treba ga na to nagnati. Po Spalajkoviu,59 Marinkoviu 60 ne moe se nita; po posrednicima ne ide, nego samo direktno. Imao je doi u Pariz, ali je svoj dolazak odgodio.
59 A-JAZU, Trumbievi spisi, sveanj 60. 60 M i r o s l a v Spalajkovi, dugogodinji poslanik u Parizu. Vojislav Marinkovi, dugogodinji jugoslavenski ministar vanjskih poslova. Opirnije o njemu: Kota St. Pavlovi, Vojislav Marinkovi i njegova doba (1876-1935), knjiga I-V, 8 London 1 9 5 5 - 1 9 6 0 .

Treba da kralj dode ovamo, da bi se s njim moglo govoriti i privoljeti ga da provede promjene. I zbog svog zdravlja trebalo bi da doe, da bi konzultirao lijenike. Poznato mu je rekao je on - to je Aleksandar govorio o amputaciji, ali treba dalje raditi. To ne znai da kralj nee promijeniti miljenje i doi do vee uviavnosti. Zbog toga je slobodan predloiti Trumbiu da se opozicija obrati Aleksandru, da mu iznesu sve albe i prigovore, ali u lijepoj formi. Tako e ga prisiliti da im odgovori i neto poduzme. Nee moi utjeti. Ali ako nita ne uini? - primijetio je Trumbi. Vidjet e se - odvratio je oprezno Francuz. Treba ii korak po korak. Takav je ivot. A to se tie atentata u Skuptini, ne vjerujem da je bio organiziran, jer ih je kompromitirao. To je jedna nesrea. Trumbi mu je na to odvratio da oni sve to uvaavaju, ali u Beogradu su potpuno gluhi i nisu dostupni nikakvom razlogu, nego vode dravu u propast. Paveli je odgovorio Trumbiu pismom od 31. X. To pismo glasilo je ovako: Veletovani gospodine Doktore! Primio sam juer Vae pismo. Priloeno proitao sam tajniku, te ga otvorenog predao predsjedniku. Tom zgodom razgovarao sam u kratko sa predsjednikom te imam dojam, da se kod njega raspoloenje nije nimalo promijenilo, ve da je potpuno onako, kako je i bilo za Vaeg odlaska. Neznam da li su Vam dole u ruke zagrebake novine sa novinskim intervjuem dra. Maeka. On je odmah poslije poznate Vam izjave Pribievieve, koja se je Vaeg puta ticala, novinama dao izjavu, da se u inozemstvu vodi akcija, i da je Va odlazak u inozemstvo s tim u vezi. On je naime spontano osjetio, da mora opovri Pribievievu izjavu glede Vas, pa je to na ovaj nain uinio. Od Vaeg odlaska nije bilo nita osobitog razgovarano gore na Markovom trgu, niti bi se imalo to zabiljeiti, a sutra u etvrtak (1. XI) ne e radi blagdana niti biti oficijelne sjednice, osim to e vodstvo ii na Radiev grob. U zagrebakim Novostima bio je ovih dana znaajan uvodnik, po kome izgleda, da u Beogradu nema spremnosti na rjeavanje u pravcu bilo kakvog god zadovoljenja hrvatskih tenja. Savieva akcija nastavlja se uporno, i dobiva se jak dojam, da je voena po P. uputama. Sutra u o tome nastojati govoriti sa drom Maekom i pitati u ga, da li ima to da Vam javi. S pozdravom i potovanjem odani Vam D P 61 I Maek je uputio Trumbiu pismo (Zagreb, 2. XI) ovog sadraja: Dragi gospodine zastupnie! Sa radou sam primio Vae pismo, a meutim itam, da ste stigli u Paris. Vae savjete glede novinstva posluati emo strikte. Ne vjerujem, da e Pernara tuiti. Svetozara sam odmah drugi dan ispravio izjavivi, da je Va put u inozemstvo u najuoj vezi sa naom vanjskom akcijom. Poslije Siska drali smo vrlo uspjelu skuptinu u Celju a 11 o. m. emo ako Bog da u Gospi.
61

A-JAZU, Trumbievi spisi, sveanj 60.

i.a

'

Jue je u Vremenu izaao vrlo karakteristian lanak dr. Nedjelkovia, generalnog direktora pota. ovjek se u glavnom slae s nama. Oekujui od Vas to ee viesti, srdano Vas pozdravljamo svi a naroito Maek 62 Trumbi je sastavio Izvjetaj od 29. X. do 17. XI. 1928 6 3 namijenjen Paveliu za Maeka, a glasio je ovako: 1. Stigao sam u Pariz 28. listopada u noi. Morao sam produiti svoj boravak u Parizu zbog dva razloga, zbog krize francuske vlade i zbog kraljeva dolaska. Moj dolazak u Pariz - pie on - svratio je panju u francuskim politikim krugovima, a na poslanstvu i u ostalim krugovima naeg reimskog svijeta izazvao je uurbanost. Preduzete su odmah ive i energine mjere, koja su ile za tim da mi se pripravi nepovoljan teren i da mi se otea, ako ne onemogui, kontakt sa slubenim krugovima. S druge strane kualo se je pak da bi me se na simpatian nain navelo na to da doem osobno u doticaj sa poslanikom. Tomu nastojanju ja se naravski nisam mogao odazvati, s razloga, to bi to znailo desavuiranje stava, na kojem se koalicija dri prema reimu, i s razloga to bi se iskoristilo protiv koalicije i protiv mene. 2. Dolazak kraljev doveo me je u osobit poloaj. Dalo mi se razumjeti da ja ne mogu ignorirati kraljev dolazak u Pariz, izvan drave, jer bi to bila neka vrst demonstracije, koja bi se tumaila nepovoljno i onemoguila kralju da me eventualno saslua. Stoga, kao i s drugih razloga, koje ovdje nije potrebno spominjati, odluio sam da se upiem u knjigu, to sam i uinio 11. studenoga. Time sam izvrio jedan in kurtoazije prema kraljevoj osobi, koja se ne moe politiki tumaiti, jer koalicija ne vodi politiku protiv kraljeve' osobe. Iz kraljeve svite dola mi je danas 17. studenoga poruka da e me kralj poslije podne primiti, prije svog odlaska, ako izrazim na to svoju pripravnost. Ja sam se odazvao preko istog posrednika, ali sam zatim, istim putem, dobio odgovor da nema raspoloivog vremena, jer da je cijelo vrijeme, do odlaska na veer, ve zauzeto.64 3. Svoj rad ograniio sam na doticaj jedino sa slubenim krugovima. Poto do sada nisam imao razloga da inim propagandu u javnosti, izbjegavao sam svaki doticaj sa tampom. Uvjeren sam da bi davanje izjava u novinama otealo moj pristup do slubenih krugova. Kasniji dogaaji su me o tome i konkretno uvjerili. Vijest koja je, bez moga znanja, izala dne 31. X. u popodnevnim novinama, od strane agencije Radio, pod naslovom M. Trumbi Paris [Gosp. Trumbi u Parizu] u kojoj je bilo reeno da sam doao zato da interesiram dravnike u Parizu, zatim u Londonu, da kriza koja je stupila u akutnu fazu bude rijeena u smislu povoljnom za hrvatske revindikacije (iako je sastavljena tako da mi daje vanost, sumnjam da je jedna podvala), kao i izjava Dr. Maeka da koalicija vodi u inozemstvu akciju i da se za to nalaze u Parizu Trumbi i Keman,65 ove vijesti upotrebljene su zato da se upliva na ove slubene krugove, stvaranjem neraspoloenja prema meni. Jueranji Le Temps donio je vijest iz Beograda o izjavi u kojoj je Pribievi pledirao za priznanje Sovjetske Rusije, istiui da kad naa drava moe biti u prijateljstvu
Isti izvor. ^ Isti izvor.
62

w-i.. fril'kom Aleksandrove posjete Parizu 1928. godine, ef bezbjednosti bio je Vladeta Milicevi, policajac kojega emo esto spominjati na stranicama ove knjige. Dr Ljudevit Keman, narodni zastupnik HRSS, kasnije disident.
3 A n r e

Paveli i u s t a e

11

s Italijom, da bi mogla tim vie priznati Rusiju, koja nas je obdarila mnogim dobroinstvima i bez koje da ne bi dananja drava postojala. Ovakva je izjava nezgodna ovdje i u Londonu, jer daje povoda protivnikoj propagandi, koja ide za tim da uvjeri kako Hrvati imaju simpatije za sovjetski reim. Ta izjava, u ovom asu, bila je tim vie nezgodna, to je Beograd poplavio, ovih dana, pariku tampu vijestima o komunistikim manifestacijama u Zagrebu, demonstracijama protiv vojske itd. 4. Prve dane mog dolaska upotrijebio sam najprije da prouavam ovdanje prilike i odnoaje, prije nego li ponem pozitivno raditi. Brzo sam osjetio stanovite rezerve, koje sam odmah shvatio kao posljedice reimske akcije protiv mene. Uslijed toga, svakomu drugomu, ko nije ovdje poznat od prije, bilo bi nemogue doi u ikakav slubeni kontakt. Ja sam stoga odluio da sve to pregazim, idui ravno gdje treba, sa nadom, da mi se nemogu zatvoriti vrata u lice. Tako je i bilo. Poto vojniki krugovi imaju sa vojnikog gledita upliv na slubenu politiku, ja sam naao nain da dodem s tim krugovima u kontakt, kao jednako i sa Quai d'Orsay-om. Rezultat je bio ovaj: 5. Vojnikoj upravi podnesen je izvjetaj o razgovoru sa mnom. Taj izvjetaj podastrt je na mnijenje nadlenom mjestu, koje je izjavilo da ne moe nego potvrditi, sa vojnikog gledita, moj ekspoze, barem u glavnim potezima. Ovo mnijenje dostavljeno je na to na znanje mjerodavnim dravnim faktorima. To je za mene jedan znatan i pozitivan uspjeh. Na Quai d'Orsay-u, to sam rekao, primilo se kao tono, ali su, kako je razumljivo, izraeni savjeti u smislu umjerenosti. Dobio sam vie nego utisak, da se na tom mjestu ne odobrava politika, koja se vodi u Beogradu, ali da se vodi rauna o Beogradu zato jer ima dravnu vlast u ruci. 6. Imam razloga da vjerujem da je kralj doao u Pariz, povodom utiska to su ga uinile te moje informacije. To potvruje i injenica, to je kralj otputovao na veer 17. o. m. im je svrio politike razgovore. Ovdje se smatra kralja kao jedini autoritet u dravi (parlament je samo formalnost) i koji bi mogao da bude arbitar u rijeavanju krize. Stoga smatralo se je za potrebno govoriti osobno s njime, a ne preko posrednika, pa bio to sam poslanik Spalajkovi, pa ak i ministar vanjskih poslova Marinkovi. To je pravi razlog kraljevog iznenadnog puta u Pariz. 7. Kad je kralj doao u Pariz, buknula je, iznenada, kriza vlade. Dok se kriza nije rijeila nije dolazio u doticaj sa dravnicima. To je pravi razlog, ne pitanje njegovog zdravlja. Nakon rijeene krize sa kraljem se poeli politiki razgovori. Kod njega je dne 13. XI. bio najprije Briand i to neoficijelno. Stoga ovaj posjet nije objavljen u novinama. Iza razgovora sa Briand-om, kralj je posjetio predsjednika republike g. Doumergue-a. Kod njega je ostao pun sat, po emu se ve razumije, da to nije bio posjet samo za kurtoaziju. Dne 15. XI. bio Briand ponovno kao ministar oficijelno u posjete kralju, i s njime se dugo zadrao. Znam kako se je, i o emu vodio razgovor. Poto je to potrebno, radi Vae orijentacije, i dalnjega vladanja iznijeti u ovdje sadraj svih tih razgovora u glavnim linijama. Razumije se da se ovakvi razgovori biljee i uvaju u dossier-u. 8. Razgovori kretali su se, skoro iskljuivo, oko nae krize i oko hrvatskog pitanja. Briand je najprije spomenuo kralju da se Trumbi nalazi u Parizu, to je znaajno. A kralj je odgovorio jedino to, da mu je to poznato. Glede situacije kod nas reeno je kralju da je, u koliko je francuskoj vladi poznato, situacija u Jugoslaviji toliko ozbiljna da zabrinjuje, i izraena je elja

da bi se nalo jedno povoljno i trajno rijeenje. Kralj je na to dao, u glavnim potezima, ovaj odgovor: Priznajem da ima kod nas mnogo nezadovoljstva, donekle i opravdanog. Ima to da se prigovori dravnoj administraciji i politici srpskih stranaka. Ali sve se to kree u granicama, koje ne mogu zabrinuti. Koalicija vodi otru opoziciju, ali ona nije slona, ni u pogledima, ni u ciljevima, i misli da se ne e odrati na okupu. U koaliciji ima lijevo krilo koje gura u krajnost, ali i to samo u rijeima. Ima desno krilo, koje je blie Beogradu nego lijevom krilu. S tim bi se krilom mogao nai izraz [izlaz?] i to e krilo prevladati. Hrvatski je pokret porastao uslijed otre borbe, koju vodi koalicija, ali je naduvan. Koalicija vodi borbu, ali samo rijeima (zborovi, rezolucije, govori i izjave, agitacija na strani itd.). Ali koalicija ne stvara nikakvih odlunih ina, kao to bi bili: revolta u narodu, finansijski bojkot, neplaanje poreza, nedavanje regruta i slino. Hrvati su pacifiste i stoga nisu opasni. Uvjeren je da do takvih odlunih ina ne e doi. Nema pogibelji da Hrvati proglase nezavisnost. U dravi postoji reim jednakopravnosti za sve graane, i u tom pogledu pozvao se na injenicu to je danas Slovenac Koroec u vladi, u kojoj ima dva najvanija poloaja, kao predsjednik vlade i ministar unutranjih djela, to su ministri Hrvati Anelinovi66 i Bari,6 i bosanski musliman Spaho. Skuptina radi redovito i vlada se naslanja na veliku veinu, u kojoj su ne samo Srbi nego i Slovenci i Hrvati. U administraciji, pa ak i u ministarstvima, ima ne samo Srba, nego i Hrvata i Slovenaca. Administracija funkcionira redovito, sudovi rade, narod plaa poreze bez prigovora i slui u vojsci. To znai da je stanje u zemlji ustavno i normalno, pa stoga i pored nezadovoljstva koje postoji, naroito u Hrvatskoj, kriza nije ozbiljna i nema nikakova razloga zabrinutosti. Borba sa rijeima, a bez djela, dodijati e koaliciji i narodu. Ne e dugo vremena proi da e im dodijati. Napustiti e pasivnost, doi e na pregovore, to se ve i sada radi, tako da emo kroz neko vrijeme imati sporazum i rijeenje krize. Mi moemo ekati, vrijeme radi za Beograd, a protiv opozicije. Stoga nema nikakva razloga da se upotrebljavaju stroge mjere, kao to bi bilo proglaenje opsadnog stanja, ili prijekog suda, ili slino u Hrvatskoj. Siguran je da Hrvati ne e poduzeti nikakvih odlunih konkretnih ina. to se tie rijeenja krize, u Beogradu su pripravni na sporazum, ali jedino na tom temelju, da se ne dira u jedinstvo drave. Vidovdanski ustav jest centralistiki, on (Aleksandar) ne dri apsolutno do centralizma, i sam misli da bi neke stvari u ustavu trebalo mijenjati (valjda drugi dom, naela izbornog reda itd.) ali dri apsolutno do dravnog unitarizama: jedna kraljevina, jedan narod. Treba najprije postii amalgamiranje i fuziju svih dijelova naroda, na emu se ve uspjeno radi. Ne e dozvoliti dravnu autonomiju Hrvatske ili federaciju cijele drave. To bi znailo dislokaciju (rastrgnue) drave. Postoji pripravnost da se dozvoli administrativna decentralizacija, ali uvijek pod kontrolom centralne vlasti u Beogradu. Takovu decentralizaciju moe dobiti Hrvatska i Slovenija, ali nikako na temelju uspostave historijskih zemalja. Vladina etvorna koalicija predstavlja jednu kompaktnu cjelinu. Vlada je ovih dana precizirala svoje stanovite prema koaliciji (aluzija na Koroev komunike odnosno Savia)68 i eka od nje odgovor. U sluaju sporazuma Hrvati mogu
Bu dislav Grga Anelinovi, politiar Demokratske stranke. 66 67 Stjepan, Bari, prvak klerikalaca u Hrvatskoj (Hrvatska puka stranka). 68 Milo Savi bio je tih dana vrlo aktivan, trudei se kao samostalni demokrat - a zapravo

dobiti nekoliko velikih upana, gdje bude potrebno. Godine 1924. dobili su tri portfelja, a sada bi im se izalo u susret da dobiju etiri do pet portfelja. Godine 1924. bila je situacija mnogo tea i ozbiljnija. Radi je zastupao hrvatsku republiku i tjerao skrajnju politiku. Pa ipak uspjelo je nagoditi se i doi do sporazuma. Sada situacija nije ni blizu onako ozbiljna, i nema nikoga, koji bi imao kod Hrvata Radiev upliv i autoritet. Koroeva vlada je provizorna, do jedan ili dva mjeseca e se izmijeniti. Ako Hrvati budu htjeli moi e ui u novu vladu, a ako ne budu htjeli sastavit e se i bez njih. U sluaju sporazuma moglo bi se pristati na to da se skuptina raspusti i poe na nove izbore. (Kazano je da se u velikom tabu dri da bi u Beogradu pristali radije na amputaciju jedne male Hrvatske, nego li na federaciju.) Ovo izlaganje uinilo je utisak da je iskreno i iz uvjerenja, o kojem se bez sumnje vodi rauna. Ali mislim da se ne dijeli potpuno ovo optimistiko shvaanje, koje nije do kraja rasprilo zabrinutost, koja je vladala u Parizu prije ovih razgovora. 9. Govorilo se i o Italiji. Kralj je rekao da se odnoaji nisu nimalo popravili nakon nettunskih konvencija. Sumnja da se ti odnoaji ne e popraviti i postati stalni. On je bio za nettunske konvencije, ali se je uvjerio da je to bila pogreka. Sa Italijom nije se nita postiglo, a konvencije su izazvale nezadovoljstvo i uzrujanost i to opravdanu (nota bene) u Dalmaciji i u Sloveniji. 10. Na postavljeno pitanje da li Italija ima udjela u hrvatskom pokretu, odgovorio je kategoriki sa punim uvjerenjem da nema. Naglasio je da Hrvati mrze i preziru Talijane i da ne e s njima podnipoto. Ali je dodao da zna da neki Hrvati imaju odnoaja sa Madarima. Madari bi htjeli da se Hrvati odcijepe, jer se nadaju da bi mogli tom prilikom dobiti proirenje svojih granica, sa revizijom mirovnog ugovora. 11. Upozorujem da reim iskoriuje odnoaje sa privrednim i finacijskim krugovima u Zagrebu da dokae kako ti krugovi ne stoje na strani koalicije, koja vodi samo jednu praznu haranguersku politiku. U vezi s ovim vrijedno je zabiljeiti i to to je guverner Narodne Banke, Bajloni, bio u Zagrebu i posve normalno razgovarao sa zanimanim privrednim krugovima. Jedan direktor jedne od najveih parikih banaka, koja radi sa naom zemljom, a koji je inae upoznat sa ovdanjom vanjskom politikom, kazao je (ovo je takoer pozitivno) da jedino zagrebake banke imaju kredita u Parizu, Londonu i Berlinu, a beogradske banke nita. Kada bi zagrebake banke, dodao je, prekinule poslovanje u Beogradu, da bi to imalo velike posljedice, jer da bi Narodna Banka izgubila svaki kredit u Parizu, Londonu i Berlinu i za kratkorone pozajmice, te da ne bi mogla na ovim tritima niti eskomptirati mjenice. Dok to istiem upozoravam da je to jedno krupno pitanje, koje se ne da prelomiti preko koljena, jer bi Beograd mogao uiniti zagrebakim bankama mnogo zla, ali drim da bi trebalo nai naina, da se na ovo, diskretno, upozori mjerodavne krugove zagrebake privrede da vode o tome rauna i da ponu udeavati svoje odnoaje sa Beogradom na nain da budu to manje pod njegovim uplivom i da mu ne prave tafau, koja se upotrebljava politiki na tetu hrvatskog naroda. Spomenuti direktor parike banke zakljuio je svoje rijei time, da kada bi zagrebake banke zatvorile svoje altere u Beogradu, da
i izjave vodstva opozicije. U njegovoj je vili u Beogradu 22. VII dolo do dramatskoga nonog razgovora kralja Aleksandra sa Sv. Pribieviem.

bi Beograd doivio takav finansijski udarac, koji bi odluno djelovao na rijeenje hrvatskog pitanja. 12. U razgovoru spomenuo je kralj i pitanje zajma, ali mi je odgovoreno, da se o zajmu ne moe govoriti dok se ne rijei politiki spor, jer da Banke ne bi dale novac, pred ovako mutnom situacijom. Vano je to, da bi se smatralo da je politiki spor rijeen ve time, kada bi se Hrvati vratili u Beograd i uestvovali u parlamentarnom radu, a indiferentno je bi li bili u vladi ili u opoziciji. To znai da bi Hrvati, kad bi se vratili u Beograd, time pomogli vladi da doe do zajma. 13. Prema ovome, to sam gore istakao, lako je razumjeti moj poloaj. Ja nemogu zaustaviti se na ovome, nego moram ii dalje bez obzira na to koliko u vremena jo ostati. Ovo je jedan podhvat, koji treba izdrati do kraja. Iz ovoga to sam do sada saznao vidim, koji je pravac u kojem treba raditi i gdje su pukotine na protivnoj strani. Kraljevo shvaanje znai nepopustljivost vlade i prema tome daljnju borbu. Tim putem treba da ide koalicija, kao to u ii i ja. Koaliciju treba svakako odrati i paziti da se ne dogaaju incidenti, koji mogu potvrditi miljenje, da je koalicija, prije ili poslije, na razlazu, i da desno krilo ima izgleda da prevlada. Da nije SDS bila do sada sa nama, mi bi Hrvati mogli sami voditi borbu i imali bi pae slobodnije ruke i istiju situaciju. Ali kada je koalicija ve jednu godinu tu, razlaz znaio bi nae oslabljenje i pojaao bi beogradske nade na uspjeh, tim vie to bi se mogla stvoriti i zabuna u narodu i cijela stvar izvri se u spor unutranji ne izmeu Hrvatske i Beograda, nego izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj. 14. Molim da se o svemu, to je gore spomenuto, vodi ozbiljno rauna i da se pazi da u javnim enuncijacijama ne bude nita to mi moe biti na smetnju. Imam da naglasim uope da cijeli moj dosadanji rad kree se u takovim granicama da ni SDS ne bi mogla nita prigovoriti, jer se moj rad kree u onom okviru, to ga je odredila deklaracija koalicije 1. kolovoza, a u formi i metodama drim se moga iskustva i poznavanja meunarodnog ivota. Prvo sam Vae pismo, kao odgovor na moje iz Bea, primio. to budete imali unaprijed poaljite mi u Be, komu u dati daljnje dispozicije glede adrese. Neznam tono koliko u jo ostati u Parizu, ali morati u jo koji dan, jer treba da uinim zakljune korake. Zatim odlazim u London. Sino je dopisnik (18. XI) Obzora (Mato Vueti) poslao opirniji izvjetaj, koji sam mu ja dao, ali ne u detaljima, ni kako je ovdje gore izloeno. Smatrao sam za potrebno da se u glavnim linijama da izvjetaj za nau javnost. Trumbi je taj izvjetaj otposlao iz Pariza 19. XI, i to na Perevievu beku adresu, a Perevi mu je iz Bea, u pismu od 22. XI, 6 9 potvrdio prijem tog izvjetaja. Mogao je jo istog dana izvjetaj proslijediti u Zagreb [Paveliu], jer je Sarkoti [Perevi ga titulira Njegova Preuzvienost!] upravo doao k njemu i Vae interesantne i vane izvode proitati mogao - pie on. Sarkoti poruuje Trumbiu: 1. kralj Aleksandar bio je pozvan u Pariz i zato da se uredi pitanje zajednike vojne komande izmeu ehoslovake i Srbije; 2. sarkoti je doznao od osobe koja je kod Mussolinija bila gotovo itav jedan sat da Mussolini prati s velikim zanimanjem borbu Hrvata; meu inim rekao je izriito ovo: Dalmacija jest za mene, dok SHS drava postoji, zlato, a kad
A-JAZU, Trumbievi spisi, sveanj 60.

postane nezavisna Hrvatska, Dalmacija je za mene gvoe koje odbaciti mogu, jer onda Dalmacija za mene vie teritorialno interesa nema. Iz domovine je pie dalje Perevi Trumbiu - stigla ova poruka: Poznati samostalac Milo Savi otputovao je oko 15. o. m. u inozemstvo i to navodno u vedsku, da omete zajam. Meutim to je malo vjerojatno. Vea je vjerojatnost, da je Savi otiao uhadati dra. Trumbia, jer oni ovdje ne mogu saznati sve ono, to bi htjeli. U inozemstvu e uz pomo framasona nastojati, da budu Trumbiu za petama. Na to bi se trebalo paziti i Trumbia upozoriti. I u domovini imaju utisak da je Pribievieva izjava o Sovjetskoj Rusiji bila neumjesna, da je to Pribievi namjerno uinio da Trumbievom putu ini neprilika. Zato se sve uinilo da se taj nezgodan utisak u inozemstvu ublai. Trumbi je u pismu Pereviu (Pariz, 27. XI) 70 dostavio u prilogu zabiljeku za koju je zamolio Perevia da je proslijedi u Zagreb (Paveliu, odnosno Maeku). Savjetuje da obavijeste savjetnika njemakog poslanstva u Beu dra Goosa o pitanju na koje se zabiljeka odnosi. Trumbi je jo u Beu Goosu bio svratio panju na taj predmet koji njemu nije bio poznat i, ako im dr Goos moe uiniti uslugu, neka upozori svoje mjerodavne, jer bi Wilhelmstrasse mogla najuspjenije opomenuti firmu u Diisseldorfu da je taj posao nezgodan i da ni s trgovakog gledita ne predstavlja nita sigurno ni korisno, pa ma kakvi uvjeti bili. ekam da se oluja na Kanalu stia pie dalje Trumbi da se krenem za London. Ako imate to da mi poaljete prije nego javim Londonsku adresu, moete mi poslati na ovu adresu: Mr. P. Ostovich c/o Associated British Manufactures, London, 12 Victoria Street. U kuverti s ovom adresom uklopite drugu kuvertu sa mojim imenom. Vaa vijest da se je radilo u Parizu (kako stoji u V. [aem] pismu od 22. o. m.), kao da ne stoji, jer nije doao u dodir sa vojnim krugovima. Posjetio ga je jedino Franchet d'Es. [perey]. Ostao je samo malo minuta, jer je to bila samo vizita iz utivosti, da se zahvali na srdanom prijemu u Beogradu povodom proslave desetgodinjice proboja Sol. [unskog] fronta. Pozdrav svima. U prilogu se nalazila zabiljeka o pregovorima za zajam u iznosu od 100 milijuna zlatnih maraka kod firme Vereinigte Stahlwerke u Diisseldorfu (za nabavku eljeznikog materijala). Pregovori su na dobrom putu. Njime bi zapadni dijelovi drave bili oteeni, jer bi morali mnogo vie plaati nego to bi bilo pravo, dok bi koristi imala najvie Srbija (i ne govorei o provizijama, bakiu, komisijama itd.), a i politiki je zajam jako tetan. Stoga: uiniti sve to se moe da se zajam osujeti! Neka se Koalicija diskretno obrati samoj firmi u Diisseldorfu s upozorenjem na generalni zakljuak o nepriznavanju krnje Narodne skuptine i na sisaku rezoluciju o nepriznavanju novih zajmova. U drugom pismu Pereviu (Pariz, 29. XI),' 1 Trumbi upozorava da njemaka vlada danas ima svoje velike brige, koje joj ne doputaju da se zanima za druga pitanja, kao to je, na primjer, hrvatsko pitanje. Valjda se boji da ne bi dirnula u osjetljivost Pariza, a osobito Londona (koji su danas usko povezani) i izazvala sumnju da misli pokretati politiku Drang nach Sden. Stoga Trumbi misli da njegov put u Berlin, prema dananjim prilikama, ne bi bilo poeljan. No, ako bi njemakoj strani bio poeljan dodir s
70 71

Isti izvor. Isti izvor.

Trumbiem, mogli bi to organizirati u vicarskoj, u Luganu, na neutralnom terenu, i to diskretno (u povodu sastanka vijea Drutva naroda od 10. do 17. XII). v Perevi je iz Bea, 30. XI, javio Trumbiu koji je stigao u London istog dana - da je njegovo pismo od 27. XI otposlao u domovinu, a juer razgovarao s drom Goosom o zajmu. Dr. Goos e 3. XII. pie Perevi doznati, ima li ve sada ili istom u nedjelji pred Boi putovati u Berlin. Ako ve sad putuje, to e sve usmeno izruiti; ako bi pak kasnije, pisat e odmah onomu gospodinu koji u toj stvari ima odluujuu rije, a kad doe u Berlin, jo e poduprijet osobno stvar sa argumentima. Goos simpatizira stav hrvatske opozicije javlja dalje Perevi i otvoreno ali to jo uvijek veina gospode u Berlinu stoji na istom stajalitu kao oni u Parizu. Trumbiev i Paveliev pouzdanik pani javio je u pismu Trumbiu (Zagreb, 30. XI) 73 da su do tada stigla dva Trumbieva saopenja u Zagreb. Danas sam razgovarao s predsjednikom (Maekom) - pie on - pa sam dobio utisak, da mu je premalo vijesti, a Va boravak u Parizu, da se je protiv oekivanja zavukao. Konano mu nije drago, to se Pribievi pred njim tue u prsa, kako je bio na Bledu dva tjedna, pa se nije upisao u knjigu posjetnika. U pismu svom stranakom prijatelju novinaru Ivanu Periu (London, 2. XII), 74 Trumbi mu dostavlja svoju londonsku adresu (Bailey's Hotel, Gloucester Road, Kensington, S. W. 7) i pie: Stigao sam u L. [ondon]. Ovo je trei dan. Bura u Kanalu zadrala me je desetak dana vie u Parizu. Ni ja a osobito moja ena ne bi bili mogli izdrati. Prelaz u proli petak bio je prilian. U Parizu mogao sam dobiti glavne zagrebake i beogradske novine, ali ovdje nema nikakovih. Teko je dobiti ak i francuske. Molim Vas da mi poaljete Hrvat i N. [arodni] Val od 21. XI. pa ovamo, a Obzor i Novosti i Rije, a po mogunosti i Politiku poaljite mi od 28. pr. m. pa ovamo. Osim toga molim Vas da mi unaprijed aljete redovito svaki drugi dan sve ove novine, do daljne moje naredbe. - Molim Vas da izruite moje srdane estitke Dr. Srkulju na izboru za naelnika. Lijepo je uputio rad na opini i u graanstvu. elim da tako nastavi i o tome sam uvjeren. Glavno je izbjegavati sporove, a kad se pojave, odmah ih izravnati ma bilo kako, da ne bi dolo do cijepanja. To je u interesu naroda, opine i nae stranke. Sa Parizom sam zadovoljan, razumije se, to je relativno. Ondje je bilo primljeno, i ako ne sa punim uvjerenjem, miljenje, da hrvatsko pitanje ne valja uzimati tragino, da e se rijeiti unutranjim sredstvima, nekim koncesijama obine prirode. I ako se u Parizu vodi rauna o Beogradu, doli su do uvjerenja, da to nije tako, nego da je spor dubok i da e se o njemu morati voditi rauna, bolje prije nego poslije, kad bi se moglo jo vie komplicirati. Tomu jedan vanjski dokaz lanak u Le Tempsu od ponedeljka 26. pr. m. pod naslovom: Les Serbes et les Creates en Yougoslavie (Srbi i Hrvati u Jugoslaviji). Obzor mora da ga je primio, jer mu ga je njegov dopisnik poslao. I ako u obazrivoj formi, to je lekcija i ozbiljan savjet Beogradu, koji vie sadraje nego li kae. Takav lanak na uvodnom mjestu u takovom listu i obzirom na njegove veze sa poslanstvom jako je napadan. Znam odakle je doao, pa je stoga osobito znaajan. - im sam stigao ovdje, kazano mi je sa raznih strana,
72 3

Isti izvor. Isti izvor. Isti izvor.

da me se oekuje. Zato? Zato da se uje kakvo je pravo stanje. Juer i danas (nedjelja) ovdje po obiaju sve miruje. Upotrebio sam vrijeme da dobijem informacije o prilikama i o odnoajima. Prva je stvar pripraviti teren, naroito ovdje. Kod Engleza u pitanju vanjske politike, kau mi, postoji jedno naelo: Istono od Rajne odnoaji nas zanimaju samo kao posmatrae. Potresti ove promatrae i probuditi u njima zanimanje i istono i juno od Rajne, to je moj prvi zadatak. Neugodan dosta, ali ipak zahvalan, jer Englezi dre, kad neto uhvate. Oni imaju svoju logiku i potenje, kojim se uvijek vladaju. itam u jutronjem Nedjeljnom Times-u izvjetaj iz Zagreba o jueranjim krvavim dogaajima povodom slubene proslave desetgodinjice. alim krv prolivenu, ali sva odgovornost pada na one, koji za prkos udeavaju ovakove slubene proslave. One su namjerna provokacija hrvatskoga naroda u dananjim prilikama. ta vie, one se ine sa namjerom da ponize hrvatski narod u njegovom glavnom sreditu, da se narugaju njegovom ponosu, njegovom stradanju i njegovim bolima. Gaziti jedan narod, zarobiti ga i pljakati njegovu imovinu i ubijati ciniki njegove prestavnike usred parlamenta, pa jo mu se na ovaj nain izrugivati u njegovom glavnom gradu, to prelazi sve granice i kadro je da uzbuni pacifiste kako porugljivo nazivaju Hrvate i u meunarodnim razgovorima. Samo crna zastava, kako su je svijesno izvjesili na katedrali nai hrvatski deki, moe se vijati u Zagrebu 1. prosinca. Slava rtvama, koje su dale svoju krv i svoje ivote na oltar slobode hrvatskog naroda! Dobro je da sam ovdje ba ovom prilikom, jer su ovo novi rjeiti argumenti. Mnogo Vas pozdravlja Va [Trumbi] Trumbi je iz Londona javio, 4. XII, 75 Pereviu da - u vezi s pismom od 29. prolog mjeseca ostaje pri tome da se sastane s Nijemcima, no mora upozoriti da sad ne bi mogao poi ni u Lugano, ni u koje drugo mjesto u vicarskoj, jer bi to bilo zapaeno. Ali ako to u Berlinu ele, moglo bi doi do sastanka negdje u Njemakoj, ali ne u Berlinu nego u kojem drugom njemakom gradu gdje nema jugoslavenskog konzulata. Odgovor mu Perevi moe poslati telefonski ili brzojavno. Ovdje je zanimanje za moj dolazak javlja Trumbi na kraju. - Slubena je linija: Sasluati sa interesom, ali ne paati se u unutranje stvari drugih drava. Trumbi je Paveliu, u pismu od 5. XII, 6 dostavio svoj izvjetaj od istog dana i zamolio ga da ga prvo proitaju on i pani, a zatim da ga zalijepe i urue dru Maeku. Molim Vas - pie dalje on - da me obavijestite to se govori o mojem putu u krugu koalicije kao u naem krugu kao i u graanstvu, a osim toga kakav je poloaj nastao nakon 1. XII. u Zagrebu a zatim u Pakracu. Taj londonski izvjetaj glasio je ovako: 1. Stigao sam u London 30. pr.[olog] m.[jeseca] na veer, poto je bura popustila tako da se je moglo prei preko kanala bez veeg napora. Subotu i nedjelju, kad se u Engleskoj ne radi, upotrebio sam za informacije putem mojih starih znanaca, koji su znali da sam u Parizu i koji su me oekivali. U utorak 4. o. m. imao sam slubeni razgovor a ova tri dana upotrebio sam u
75 76

Isti izvor. Isti izvor.

ostalom za poluslubene i privatne razgovore, koji se niu svaki dan. Ovi su razgovori od vanosti, jer u Engleskoj vladaju posve druge navike, nego u Evropi. 2. Moja je putnica istekla 3. o. m., a nisam je produio u Zag.[rebu] jer sam mislio da u se vratiti na vrijeme. Ve stoga sam se naao u nudi da u morati poi na poslanstvo. Osjetio sam pak da ako ne doem u doticaj sa poslanstvom koje se ovdje smatra da zastupa dravu u prvom redu bit e onemogueno da doem u ma koji doticaj sa slubenim krugovima. Ovdje se polae vanost na korektnost diplomatskih odnoaja i od toga se nikad ne odstupa. Zatim ve sama injenica da dolazim u politikoj [misiji?] od strane opozicije, nezgodna je stvar, jer brit.[anska] vlada smatra da ima raditi politiki samo sa slubenim predstavnikom dotine zemlje, dok odnoaji izmeu opozicije i vlade spadaju u pitanja unutranjeg reda. Osim toga poznajem ovdjenjeg poslanika Gjuria od mnogo godina i ostali smo u dobrim odnoajima, a on je ovdje dobro ocijenjen i ima dobar poloaj. Imajui sve to pred oima, posjetio sam [ga] u pon.[edjeljak] 3. o. m. na poslanstvu. Znam da su se na slubenom mjestu za to interesirali, pae je bilo spomenuto kad sam u utorak bio na For.feign] Office-u. 3. U vezi s ovim stoji i sluaj Mac Donalda u Pragu. Hoda je aranirao sastanak predstavnika prake internacionale iz raznih zemalja sa namjerom da se odri konferencija sa M. D. om, kada doe u Prag. Na tome je posebice radio Mitrany, koji je pratio M. Da. kao poznavalac seljakih odnoaja u Evropi. Ali poto se je za to saznalo, a osim toga Nar. Val dao je putu Dr. Maeka poseban znaaj, a pisale su neto i novine agrarne stranke, to se je iskoristilo za to da se prikae da je sastanak M. Da. mijeanje u unutranje stvari. Stvorila se je diplomatska afera, uslijed koje se je dalo iz Londona stanoviti savjet M. D.u. Ovaj, i ako je u opoziciji i zastupa socijalistike ideje rad.[nike] stranke, u ovakim pitanjima ima isto shvaanje kao i svi drugi Englezi. On je uzeo savjet na znanje te je obavijestio Hodu, da bi se rado sastao s Dr. Maekom ali samo na poslanstvu S.H.S. Ja sam poneto o tome saznao ve u Beu, a ovdje sam saznao kako je bilo i to sam provjerio. 4. Ope je raspoloenje ovdje kako je razumljivo da se na kakav novi rat ne moe ni misliti, nego da treba raditi na izglaivanju sporova, na stabilizaciji novoga stanja u svrhu uvrivanja opeg mira. Tako misli javnost a jednako vlada i svi politiki krugovi bez razlike. Prema tome sve to ne ide u prilog toj osnovnoj tenji, odbija se a limine. I ako su odnoaji sa Francuskom vrlo tijesni, javnost je jednoduno odobrila naputanje flotnog sporazuma, jedino zato, jer ga je Amerika bila loe shvatila, to je u Njemakoj izazvalo stanovito kretanje na lijevo. Odnosno naeg pitanja, slubeni je stav ovaj: Sasluati ozbiljne izvjetaje s interesom, ali ne paati se u tue unutranje sporove. Ove su ideje okvir, u kojem se treba kretati. Ali u tom okviru ima polja za rad. 5. Ovdje u ostati jo koji dan, ali jo ne mogu znati koliko. Ako mi se poalje pismo, moe sve jo zatei. Zanima me to e biti u enevi, to je vano radi poznavanja ope situacije. A.[nte] 4 X T T ^ ^ i e Trumbiu u pismu od 8. XII 7 7 potvrdio primitak izvjetaja od XII. Danas je pie Perevi - stigao odgovor Berlina da sastanak u Luganu

nije mogu, jer treba sauvati njegovu tajnost. Dan ranije prije tog odgovora poslao je posredstvom dra Goosa Trumbiev prijedlog o sastanku negdje u Njemakoj, u gradu bez jugoslavenskog konzulata. Jedan opunomoeni voda Makedonaca rado bi se sastao s Trumbiem. Pereviu je odgovor potreban da bi znao bi li i taj sastanak bio negdje u Njemakoj. Perevi dostavlja u pismu i dva brzojava to su ih voe hrvatske nacionalistike omladine (Cvetko Hadija i Branimir Jeli) uputili na francuskom i engleskom jeziku predsjedniku CIE Boghnallu u Oxfordu s protestom zbog hapenja studenata i balkanskog postupka policije s njima u povodu demonstracija u Zagrebu 1. XII. 78 Perevi skree panju Trumbiu na Briandov govor u parlamentu, 4. XII, u kojem kae da Francuska nee nikada ratovati s Italijom. Nije li to mig Beogradu? Kad je Trumbi bio u Beu, policija je pohapsila sve srpske detektive koji su motrili na Trumbia i tako im onemoguila nadzor. Perevi, na kraju, izraava nadu da je Trumbi primio sva njegova pisma (od 30. XI, 2, 3. i 5. XII). Stari Trumbiev suradnik, jo iz razdoblja Parike mirovne konferencije u svojstvu njegova osobnog tajnika, Pavle Ostovi javio je Trumbiu iz Zagreba (pismo od 8. XII): Danas je ve dobar dio uprave pie on u rukama vojske, a do konca mjeseca sijenja mislim da emo imati i otvorenu vojnu diktaturu, bez demokratske mantije u obliku sadanje skuptine i bez ministara koji nemaju ministarske moi. 79 Trumbi je odgovorio Pereviu 11. XII 8 0 da jo nije primio dva pisma to su mu poslali na provizornu adresu u.Londonu, i to vlastitom krivnjom, jer je Ostovi otputovao iz Londona im je Trumbi stigao, a zaboravio ga je obavijestiti da da nalog firmi da Trumbiu izrui potu to stigne na Ostovievo ime. Ostala je pisma u redu primio, kao i ono od 8. XII s brzojavkama. Danas je Trumbi predao tekst da se neto poduzme. Sve to vie kompromitira reim, a dogaaji od 1. XII djelovali su u istom smislu. Simpatije su na strani opozicije. Sto se tie onoga vode pie Trumbi o makedonskom prvaku naelno ja pristajem, ako mi javite, da e biti sastanak. Ali je potrebno da dobro provjerite pouzdanost osobe sa svih gledita, a naroito stoga da se radi o diskreciji. Bude li sastanak, Vi treba da tu stvar udesite. - Ja putujem odavde u Pariz u nedjelju 16. o. m. Moju onamonju adresu imate. Stoga, nakon to primite ovo pismo, ne aljite mi vie nita ovamo, osim brzojava. Ono o detektivima vrlo je interesantno. Pozdrav. A.[nte] Jan Masaryk, ehoslovaki poslanik u Londonu i sin predsjednika republike Tomaa G. Masaryka, izvijestio je Trumbia pismom od 11. XII 81 da i njegov otac i E. Bene, kao ministar vanjskih poslova, misle da bi bilo bolje kad se Trumbi ne bi vraao kui preko Praga. alju mu srdane pozdrave i nadaju se da e ga moi vidjeti pod povoljnijim uvjetima.
78 Paveli je ovako ocijenio 1. XII 1918. kao dan ujedinjenja: U povijesti hrvatskog naroda zauzima taj datum mjesto medu najcrnijim danima. Toga je dana poinjen velik zloin na hrvatskom narodu. Ne moe s toga nijedan Hrvat osjeati na obljetnicu toga dana nikakova veselja niti ga moe slaviti. Taj dan mora ostati usjeen u pameti svih hrvatskih pokoljenja, kao to upamtie Grci dan, kada je Efialte u termopilskom klancu izdao Grku. Kad Hrvatska bude slobodna, odredit e i odgovarajui nain, kako se na taj dan ima hrvatskoj djeci tumaiti tamne stranice hrvatske povijesti (Putem hrvatskog dravnog prava..str. 70). 79 A-JAZU, Trumbievi spisi, sveanj 60. 80 Isti izvor. 81 Isti izvor.

4a

Perevi je pismom od 14. XII s 2 izvijestio Trumbia u Parizu, na povratku, kako iz Berlina poruuju - poto Trumbi ne moe iz razumljivih razloga tamo da se sastane ili ponovo s drom Goosom i njemu sve isporui, ili opet s jednim poslanikom Reichstaga u mjestu koje neka Trumbi odredi, no tek nakon Boia. U pogledu Makedonca Perevi javlja dalje da ga Sarkoti i on poznaju ve nekoliko godina; veoma je diskretan, bivi generalni konzul, no Perevi ne moe navesti njegovo ime. Predlae mu ovo: nalazit e se od 18. XII u Miinchenu; doe li Trumbi iz Pariza u Mnchen i odsjedne li u Park Hotelu, posjetio bi ga tamo i legitimirao bi se Perevievim pismom u kojem bi bilo naznaeno i njegovo puno ime i prezime. U prilogu Perevi alje dva broja Hrvatskog Domobrana. Trumbi je iz Pariza, 18. XII, 8 ' potvrdio Pereviu primitak njegova pisma od 14. XII i izvijestio da je preksino (16. XII) stigao u Pariz. Veeras mu brzojavlja da e u Mnchen stii u etvrtak naveer i odsjesti u Park Hotelu. Ostat e tamo sve do drugog dana naveer. Zahvaljuje na uslugama to mu ih je Perevi inio za vrijeme boravka u Parizu i Londonu i pie: to se tie moga putovanja, najprije konstatiram da je bilo jako potrebno. Trebalo je doi blizu za upoznati situaciju, kakva jeste. Ja sam osobno imao mnogo zadovoljstva osobito u Londonu. Obnovio sam i uvrstio stara prijateljstva i stvorio nove korisne veze. Nau stvar sam predstavio u pravom svjetlu i stekao za nju razumjevanje, koje je prije bilo neodreeno. Mogu rei da naa stvar uiva ope simpatije, kao stvar pravedna. Sva ova predradnja, koja je bila apsolutno potrebna, ima da nam poslui za daljnji rad, koji zavisi od nas. Bez poznavanja prilika u vanjskom svijetu ne moe se nita sistematina raditi kod kue. Istog dana Trumbi se javio Paveliu ovim pismom: Dragi g. Doktore, Ja u stii u Zagreb u dojduu subotu na podne vlakom iz Mnchena. Da imam malo slobode, molim Vas da to ne kaete nikome. Ali bih elio najprije viditi se s Vama, pa Vas stoga molim da biste se u subotu iza objeda potrudili do moga stana, oko tri sata od prilike. Ako Vam to smeta, moete doi i kasnije. Moemo se dogovoriti i telefonom. Kad stignem ja u Vam se javiti telefonom. Ako ne bih u subotu stigao, to bi imalo znaiti da je nastupila kakva promjena, nepredviena do sada. Ja u odavle odputovati u etvrtak u jutro; pak u prekinuti put u Mnchenu radi odmora, odakle u krenuti za Zagreb u petak na veer u 10 sati. To je dobro da znate za svaku nepredvienu eventualnost. Srdano Vas pozdravljam Va [Trumbi] 84 Trumbi se 24. XII vratio iz inozemstva u Zagreb. 5. Uoi proglaenja diktature i Paveliev odlazak. Novu uznemirenost izazvale su demonstracije u Zagrebu u vezi s proslavom 1. XII kao danom ujedinjenja. Naime, na toranj prvostolne crkve - u asu kad je pred njom bila okupljena grupa viih oficira i inovnika - bile su izvjeene tri zastave (dvije
2 Isti izvor. ^ Isti izvor. Isti izvor.

crne i jedna velika hrvatska zastava) i obje crne pale su na grupu okupljenu pred ulazom. Detektivi su odmah intervenirali i na tornju uhapsili dva omladinca (Bernardia i Grara). Pri njihovu sprovoenju na policiju u Petrinjskoj ulici dolo je do manifestacija grupa omladinaca i do sukoba s policijom i pri tom je pala krv. Na velikoj skuptini SDK u Pakracu, sutradan 2. XII, glavni govornici bili su Maek i Pribievi, i tom se prilikom Pribievi oborio na radikale u selu Kukunjevcu koji su pri prolazu vee grupe hrvatskih seljaka na skuptinu napali goloruke seljake i nekoliko njih tee, a neke opet lake ranili. Otro je osudio taj in i rekao da se Srbijanci varaju ako misle da e oruanom silom moi odrati svoju vlast u preanskim krajevima. Ali ta radikalizacija duhova u Hrvatskoj ila je samo u prilog planu kralja Aleksandra i on je, 5. XII, umirovio zagrebakog upana Petra Zrelca zbog blagosti i za vrioca dunosti velikog upana postavio pukovnika Vojina Maksimovia. udno je pri tom bilo dranje obojice predsjednika SDK. Dok je Pribievi gotovo svakodnevno u izjavama novinarima bio na rijeima vrlo odluan i radikalan, a intimno neprekidno zabrinut da ne bi pokidao sve niti i veze s pojedinim politiarima iz Srbije i Beograda, mislei da most izmeu Zagreba i Beograda ipak valja odrati, makar i prikriveno (tome je, na primjer, imala sluiti i tajna misija ehoslovakog politiara, a Radievog i njegova osobnog prijatelja iz mladih dana Frantieka Hlavaeka u Beogradu, neposredno nakon pogreba Stj. Radia), Maek je na rijeima bio radikalan i jednom je ak odrao skuptinu zajedno s Paveliem (u rujnu, u Zapreiu kod Zagreba). Ali kao da je vjerovao da e rjeenje koje kralj snuje i ve uvelike priprema biti povoljno za Hrvate. Teren u Zagrebu za ono to dolazi i to mora doi, tj. za proglaenje osobne diktature kralja Aleksandra, pripremala je grupa hrvatskih politiara i novinara u kojoj su se isticali Mate Drinkovi, Milivoj Deman, Gjuro Surmin i Anton (Tonika) Schlegel. Zanimljivo je pismo to ga rukovodilac Jugotampe d. d. i glavni urednik Novosti T. Schlegel, kao jedan od njegovih informatora iz Hrvatske, pie kralju iz Zagreba 6. XII 1928. To pismo glasi: Vae Velianstvo! ast mi je izvijestiti Vae Velianstvo o ovom: 1. Vodstvo SDK, odnosno HSS primilo je, po svojim pouzdanicima iz Londona ovu informaciju: da su politiki i privredni engleski krugovi, bliski vladi, spremni da pomognu SDK, ili tanije HSS, pod uslovom, da ona ne dira u dravnu zajednicu srpsko-hrvatsko-slovenaku, t. j. da osim, naravno zajednikog kralja i zajednikih dravnih granica, ostanu zajednika vojska, vanjska politika i dravne finansije. Ja sam to nastojao da provjerim, i dobio sam, u glavnom od g. Seton Watsona, ovaj komentar toj informaciji: Britanski politiki i privredni krugovi gledaju velikom zabrinutou spor koji je nastao u Jugoslaviji. Akciji lorda Rothemeera ne pridaju, za sada, vee vanosti, ali je vijest o madarofilskoj orijentaciji jednog dijela hrvatske opozicije, t. j. frankovaca, izazvala muan dojam. Taj je dojam pojaan s time to se sa strane Beograda nita ne ini da bi se dala mogunost drugim hrvatskim grupama da za vremena suzbiju frankovce, Pomenuti su britanski krugovi zaista spremni da podupru SDK na ovoj bazi:

a) da ostane jugoslovenska dravna zajednica, kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; b) da se mijenja vidovdanski ustav, jer da je utvreno dosadanjim iskustvom da on nije podesan da djeluje u smjeru postepenog unificiranja jugoslovenskog naroda; c) da kod promjene ustava ostanu, osim Kralja, zajednike bezuslovno vojska, diplomacija i dravne finansije; d) da revizija ustava poe, kao sa ishodita, sa historijskih provincija, to da, naravno, ne znai da se, tokom razgovora i pregovora, to ne bi moglo da mijenja prema ekonomskim i socijalnim prilikama pojedinih krajeva, i prema volji ondjenjeg puanstva. Ali da treba poi s toga ishodita, jer da je to vano zbog toga, to su historijske tradicije pojedinih pokrajina jak konstruktivni elemenat dravne zajednice. - Napokon, e) da nije potrebno da sve pokrajine imadu jednaki stepen samouprave (autonomije, selfgovernmenta) ve da se to treba da ravna prema specijalnim historijskim tradicijama i kulturnim, ekonomskim i socijalnim potrebama pojedinih pokrajina i narodnih dijelova. U tom smjeru da su pomenuti velikobritanski krugovi spremni da pomau SDK, odnosno HSS, kako kae g. Seton Watson, sa sto posto. 2. U stalnom i neprekidnom kontaktu sa raznim ljudima raznih struja u SDK, utvrdio sam ovo: a) ima divergentnih gledita u pojedinim sitnijim pitanjima, ali je sasvim iskljueno da bi se cijepala bilo SDK, bilo HSS, dok je sadanja kombinacija na vlasti; b) vodstvo HSS ima tekoa zbog porasta krajnih struja i zbog njihovog nastojanja da se nametnu vodstvu i javnosti, ali vodstvo HSS je uvjereno da e kod narednih izbora, posvema likvidirati federaliste' i ,frankovce' ak i u samom gradu Zagrebu; c) g. Maek, a i drugi ljudi koji su vodstvu vrlo bliski, kao n. pr. g. Milan Prpi85 i g. dr. Josip Kouti, rekli su mi da HSS jo uvijek stoji na gleditu to sam ga ve imao ast saopiti Vaem Velianstvu, i ako u taktici vodstvo mora da ide na lijevo zbog momentane situacije. To da nije vano, jer da je sada najvanije da se sprijei da se ne nametnu krajnjiji elementi narodu. Na pitanje to misle da bi se konkretno trebalo da uini, g. je Maek odgovorio: ,S nae se strane sada nita ne moe da uini. Sve je u rukama Kraljevim, i togod on sada uini, dobro je, ako nije u smjeru uvrivanja sadanje situacije. Mi sada moemo da brinemo samo svoju brigu, i mi emo je zbrinutti' (Naime, da im iroki slojevi ne odu u stranu, i da ulica ne preotme jo vie maha). 3. O dogoajima od 1. decembra u Zagrebu, istina je ovo: Bez sumnje iskoriuju veliko nezadovoljstvo u ovim krajevima, naroito u Zagrebu, frankovaki i komunistiki elementi. Ipak sve to, 1. decembra ne bi bilo ilo tokom kojim je ilo da je, s jedne strane, bila policija paljivija i smotrenija, i .'v s druge strane, nije bilo, po mom skromnom i, naravno, nemjerodavnom miljenju, odmah u poetku poneto suvie nervoznosti u redovima neke gospode oficira. Ja toliko potujem, cijenim i volim nau vojsku, i razumijem
85 Milan Prpi, industrijalac, bio je jedan od glavnih financijera HSS-a i u pismu predsjedniku vlade gen. Petru ivkoviu od 9. 119,29. predloio - zahvaljujui mu na monom zagovoru U j n m oz biljnom momentu povoljno rijeenom - neka ivkovi pozove dra Maeka da predloi jednog ili dva ovjeka koji bi uli u ivkovievu vladu. To bi - pie on - u korist dobre stvari posluilo i pospjeilo postignue dobrih dana - koje mi svi oekujemo... (DASSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, sveanj 11).

potpuno kako su te nesretne crne zastave morale da djeluju na vojnike. Ali opet treba uzeti u obzir da takve neukusne, i sa svakog gledita deplasirane demonstracije moe da izvede i par ljudi, i da one ne trebaju da budu ,organizirane'. Kasnije je to zauzelo nezgodnije forme, u glavnom zbog nespretnosti policajnih organa koji su vodili uapenike na oigled itave ve dosta uzrujane publike. U toj tekoj atmosferi, u kojoj mi ovdje ve mjesecima ivimo, to nije bilo zgodno. Usprkos toga treba rei da se golema veina publike drala pasivno, a jedan je velik dio i klicao vojsci. A svakako su te demonstracije, po svom stvarnom znaenju i s obzirom na dranje graanstva, u beogradskoj tampi prikazane suvie pesimistiki. Vae Velianstvo! Ja molim Vae Velianstvo da mi dozvoli da, u vezi sa svim tim, kao uvjereni pristalica jugoslovenske ideje, i jer iskreno i duboko vjerujem u veliku misiju to su je Bog i priroda, a prema tome i historija, odredile Vama, Kralju srpskog i hrvatskog naroda, i tome narodu pod vodstvom ovog svog Kralja - ja molim Vae Velianstvo da mi dozvoli da kaem jo ovo: I ako sam, pored sviju tekoa od kojih sada pati naa dravna zajednica, s obzirom na konani rezultat u svakom pogledu osvjedoeni optimista, priznajem da je momentana situacija vrlo teka. S tim tea to odranje sadanjega reima ne moe a da ne donese samo jo sve dalje zaotravanje unutarnjih naih odnosa, i sve naglije jaanje krajnjih plemenskih i socijalnih elemenata dok drugog izlaza parlamentarnim putem iz sadanje situacije nema. Nema zato, to je nemogu kontakt izmeu t. zv. etvorne koalicije i njenih stranaka s jedne, i SDK, koja uz to predstavlja jo i itav gotovo, hrvatski narod, s druge strane. Taj je kontakt nemogu, jer vodstvo SDK, odnosno bar vodstvo HSS, sve kad bi i htjelo, naprosto ne moe, zbog opeg psihikog raspoloenja u ovim krajevima, da se upusti u razgovore, pregovore ili ak saradnju sa kojom od velikih vladinih stranaka. Ostaje, prema tome, jedini izlaz iz situacije: intervencija Krune po rjeenju Vaeg Velianstva, bez koje se i onako ne e moi definitivno da rijei na unutarnji problem, a bez koje se on, u opem dravnom interesu, po mom skromnom miljenju i ne treba da rijei. Samo, - ja molim Vae Velianstvo da mi oprosti iskrenost koja moe da izgleda i nametljiva, kad me Vae Velianstvo i nije pitalo za miljenje o tom samo, ja mislim da bi intervencija Vaeg Velianstva bila preuranjena, dok njen brzi i potpuni uspjeh nije apsolutno zagarantovan. A on sada jo nije zagarantovan. Situacija je, dakle, ta da nije dobro da ostane ovako kako je, a drugog parlamentarnog izlaza nema. Jer ni izborna vlada nije izlaz, dok nije detaljno dogovorena revizija ustava. Poslije izbora, svejedno kako se vrili i kako se svrili, ostalo bi, naime, bar u pogledu HSS, sve isto kako je i bilo, jer HSS, prema sadanjem svom raspoloenju, ne bi dola u Skuptinu koja ne bi rjeavala pitanje revizije. Prema tomu ostaje jo samo jedan izlaz: vlada jakih linosti van parlamenta i bez parlamenta, sa zadatkom da najenerginije suzbija sve krajnosti, bilo plemenske, jednako srpske kao i hrvatske, bilo socijalne, i da spremi sve potrebno za reviziju ustava, odnosno za brzi i potpuni uspjeh intervencije Vaeg Velianstva u tom pogledu, kad za to bude vrijeme. Ta bi vlada morala da rijei, uz to, sva pitanja, koja su sve do sada samo naeta, na pola, provizorno rijeena, ili u ope nijesu ni dodirivana. Tih pitanja ima vrlo mnogo, i politike, i privredne i socijalne prirode, a naroito tu je pitanje tehniki dobre i potene, pravedne administracije koja je nemogua dok nemamo estit, kvalifikovan, pristojno honoriran i osiguran, pa

uslijed toga od partija nezavisan inovniki aparat koji, zaista, moe da slui samo Kralju i dravi a ne da mora, zbog egzistencije, da slui partijama, dok Kralju i dravi slui tek u koliko mu to dozvoljavaju partije i partijski interesi. Za takvu vladu, sasvim sam siguran, ima u naoj velikoj, lijepoj dravi dosta potenih, pametnih, spremnih i nezavisnih ljudi, i Srba i Hrvata, i nju bi, bar u ovim krajevima ovdje, bez sumnje pozdravio sav narod. Po gotovo sav privredni svijet, a to je i seljak, poljoprivrednik, koji jednako kao i drava sama, stradava od tog stalnog i sitnog partijskog natezanja i tih vjenih politikih trzavica. Osim toga, u ovim bi krajevima, meu Hrvatima, najpovoljnije djelovao zadatak takve vlade da spremi reviziju ustava koja je ovdje ipak najglavnije i najvanije pitanje. Jo jedare molim Vae Velianstvo da mi oprosti slobodu koju sam si uzeo da ovako iskreno, i ako nezvan i nepozvan, kaem svoje miljenje u vezi sa svim tim komeanjem o kome piem. Ja za to nemam nikakve isprike do jedino svoje bezuslovne predanosti prema najviim interesima jugoslovenske dravne zajednice, i svoje istinske vjernosti i odanosti prema Vaem Velianstvu. Vaem Velianstvu najvjerniji i najodaniji Zagreb, 6. decembra 1928. Toni Schlegel

ini se da je meu njima u Zagrebu bio, ipak, najupueniji u intencije kralja M. Drinkovi jer on, u izvjeu Aleksandru od 10. XII, 8 7 ve navodi ljude, koje bi se po njihovom znanju, glasu, uvjerenju, moglo upotrebiti da ozbiljno, predano i sa uspjehom, te u povjerenju naroda, budu izvrioci velikih i za dravu neodgodivih namjera Vaega Velianstva. Pri tom Drinkovi nabraje ove osobe: dra Stanka Svrljugu, direktora banke: dra Josipa Smodlaku, izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra; dra Milivoja Demana, glavnog urednika Obzora-, dra Ivana Bulia, odvjetnika u Splitu; dra Otona Frangea, sveuilinog profesora; dra Milorada Stranickog, sveuilinog profesora; dra Zelimira Maurania, zagrebakog odvjetnika i neaka bana I. Maurania, Artura Benka, dra Nikolu Andria i - dakako M. Drinkovia. Osim spomenutih, bilo bi jo drugih - pie dalje on kojima bi se moglo povjeriti vane poslove u raznim komisijama. Tako, na primjer: dr Ante Verona, dr Vicko Dubokovi, dr Gjuro urmin, dr Albert Bazala. Duan sam jo Vaem Velianstvu dati do znanja jednu elju - pie on koja mi je bila saopena, a za koju drim da je vrijedna uvaenja, i ta je: da bi za poetak, nakon otvorenja krize, bilo najuputnije da Vae Velianstvo dade svim parlamentarnim pokuajima kratak rok, od kakovih 48 sati, za rasplet, koji bi se pokazao bezuspjean, pa bi Vae Velianstvo, silom prilika svakom oevidnih, bilo prinudeno da pristupi obrazovanju vanparlamentarne vlade, koja bi onda prema odlukama Vaeg Velianstva, u potpunom pouzdanju naroda pristupila odlunom i prevanom poslu. _v Pozdravljajui iz sve moje due i srca veliku odluku Vaega Velianstva P'se dalje Drinkovi - kao jedini lijek za razvitak i napredak naroda i drave, te pouzdavajui se u zdrav instinkt naroda, osvjedoen sam da e Bog blagosloviti trajnim uspjehom veliko historiko djelo Vaega Velianstva, jer je ono Posveeno napretku, veliini i vrstoi drave.
Isti izvor. Isti izvor.

Da je krajnje doba da se u izvoenju toga djela pristupi sa svom odlunou i razboritom snagom, dokazuju osim opstojeih nesretnih prilika, i njekoje veoma vane injenice, koje se dogaaju ili spremaju, a koje sam na poziv spreman da saopim Vaem Velianstvu. Svakako one su sve takove prirode da zahtijevaju vrstu volju te vedar i spokojan duh da im se im prije stane na put. ' .Jo narod ima veliku vjeru u Vae Velianstvo zakljuuje Drinkovi ovo svoje ,izvjee' - pa bi bilo veliko zlo ako se pusti da besavjesni individui utuu u narodu i tu nadu i vjeru - o emu oni doista najvie rade. 88 Drinkovi je iz Zagreba u pismu Aleksandru (16. XII), 89 estitao roendan i pismu priloio novo izvjee koje glasi ovako: Na povratku iz Beograda, doznav da sam tamo bio, nastojao je g. Dr. V. Maek predsjednik seljake stranke da bi saznao, da li sam bio kod Njegovog Velianstva Kralja. Odgovorio sam preko moga sina Dr. Boidara, da ako g. Maek eli samnom govoriti, neka odlui kada i gdje, pa da sam spreman s njim razgovarati. Tako je on doao k meni u etvrtak 13. o. m. poslije podne. Nakon 3 godine to nisam s njim bio, govorio sam s njim posve openito i uvjeravao ga da Njegovo Velianstvo najvrue eli da u dravi zavlada red i napredak i za to da je Njegova namjera uvijek bila da doe do sreenih prilika u dravi, dakle i do pravog sporazuma sa Hrvatima, to do sada nije bilo mogue, jer da u Hrvatskoj Njegovo Velianstvo nije nalazilo potrebitog odziva i oslona za to. Gosp. Maek je to priznao. Razgovarajui dalje o mogunostima i o putevima, kako bi se moglo doi do tih sreenih prilika, gosp. Maek mi je priznao: 1. Da on ne vidi mogunosti da bi se prilike mogle urediti putem stranaka u parlamentu, dakle da su i izbori za to suvini. Da bi poruku, uinjenu mu u tom smislu sa strane demokratske stranke odbio. 2. Da on ne dijeli miljenje samostalne stranke u ope, a niti u pogledu nedolinih ispada prema Kralju. 3. Da je i on uvjeren, kako bi se prilike najlake i najbolje sredile i uredile putem jedne izvanparlamentarne vlade, preko koje bi Njegovo Velianstvo moglo stvoriti u saradnji sa Hrvatima takovo stanje u dravi, da bi Hrvati trajno ostali zahvalni i najodaniji Kralju i Njegovom Domu. Na mene je gosp. Maek uinio utisak iskrenog, mirnog i razboritog ovjeka, koji osjea svu svoju odgovornost, pa sam s njim utvrdio, da na razgovor ostane tajnim, i da u, ako kada budem u mogunosti, s njim ostati u vezi pod uvjetom da o tome ne saznadu i da ne ulaze u taj posao na nikakav nain samostalni demokrati. Za ovaj uvjet imam poseban razlog, za koji sam ovih dana doznao, i koji u, na poziv, saopiti Njegovom Velianstvu. Gosp. Maek je pristao. S moje strane razgovor je bio veoma oprezan i openit, a moj je utisak iz toga razgovora sa g. Makom, da bi namjera Njegovog Velianstva bila od H. S. S. dobro doekana i prihvaena kao jedino razumno i mogue rijeenje bez ikakvih potresa.
88 I knjiga M. Drinkovia: Hrvatska i dravna politika (Zagreb 1928) imala je posluiti pripremi duhovj na ono to ima da dode, tj. diktatura kralja Aleksandra. 89 DASSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, sveanj 11.

Toliko smatram dunou izvijestiti Njegovo Velianstvo zbog ravna 90 nja. Drinkovi je iz Zagreba, 2 2 . XII, nakon povratka iz Beograda, uputio Aleksandru drugo pismo: Po nalogu Vaega Velianstva, na povratku iz Beograda, poruio sam gosp. Dr. V. Maeku, da bih elio s njim govoriti. On se mojem pozivu odazvao i uprav malo prije sam taj razgovor s njim dovrio. Uz dunu rezervu, koju sam i s njegove strane traio, povjerio sam mu, da sam bio kod Vaeg Velianstva, te da imam utisak, da e kriza vlade skoro doi na dnevni red, pa da e, kako ja mislim, i on biti pozvan od Vaeg Velianstva na konsultovanja. On mi je odgovorio da bi se Kraljevom pozivu odmah odazvao. Na moju opasku, da li je nuno da bude i Pribievi pozvan a naglasih da smatram shodnijim da on sam, Dr. Maek, poe Kralju - odgovorio mi je, da e poi samo onaj koji bude pozvan: ako oba, poi e obojica, ako jedan poi e samo jedan. Da su ba juer imali sjednicu i govorili o mogunosti krize vlade, pa da su tako odluili. Na to mi je nadodao, da je ba povodom predstojee krize nastojao da se na toj sjednici utvrdi u emu su sloni i da li su sloni u ve uinjenim zakljucima SD koalicije, da bi mogli pred Kraljem isto stanovite zastupati. Tom prigodom da je Pribievi prema g. erjavu zastupao isto federativno ureenje drave. Na moju opasku da Pribievi zastupa izbore, a po tom da bi on mogao pristati na kakav aranman sa jednom ili drugom grupom u parlamentu itd., odgovorio mi je, da on, Dr. V. Maek, ne bi nikako pristao na bilo koji takav sporazum. On da ne vidi izlaza za rijeenje u nikakovim izborima, pa da e on i pred Vaim Velianstvom, ako bude pozvan, zagovarati jednu vanparlamentarnu, makar i diktatorsku vladu sastavljenu od ljudi podpunoga pouzdanja Vaemu Velianstvu. Ja mu nisam kazao ni to ni kako Vae Velianstvo misli postupiti u tom pravcu, ali sam mu naglasio, da se i ja s njime u tomu slaem, te drim da bi svaki korak koji bi oni uinili da omogue opstanak dananjega parlamentarnoga razvoja, jednostavno bio uzrokom da se dananje stanje produi, odnosno razborito i korisno rijeenje onemogui, pa za to da valja da budu posve obzirni i oprezni. Jedan uzrok vie da on sam pode pred Kralja. On me ponovno uvjeravao, da e se ve reenoga drati, te da nee poi u nikakovu kombinaciju sa nikakovom strankom, te da ne bi na nikakovu ni pristao, ako bi sluajno Pribievi htio kakovu, u to u ostalom ne vjeruje. Za tim mi je razvijao svoja gledita, koja da bi iznio pred Vaim Velianstvom. On sebi naime zamilja jednu vladu, koja bi mogla biti i diktatorska, ali koja da i ne bi trebala da bude takova, nu koja bi trebala da radi bez parlamenta, pa bi mogla pristupiti izborima tekar nakon to bi poluila sporazum s njima tj. hrv. seljakom strankom. Na to mu odgovorih, da neznam ba ni nain ni put, koji e Vae Velianstvo izabrati, ali da mora i on da ima pouzdanja u Vae Kraljevske namjere, a da se, ma to bilo, ne smije te namjere oteavati; ja da imam potpuno uvjerenje da su dobre i iste, jer im je cilj napredak i zadovoljstvo naroda. Nisam htio dalje u kakove potankosti ii, pa nakon to mi je kazao da mu
90

Isti izvor.

Ante Paveli i ustae

49

je i engleski poslanik rekao, da e do krize doi, te neke opaske saopio koje da je dao jednom francuskom novinaru, dovrili smo razgovor. Kao zakljuak ovog razgovora drim da mogu posve pouzdano javiti Vaem Velianstvu: 1. Vae Velianstvo moe kadgod ushtije pozvati na konsultovanje Dr. V. Maeka, te da je taj poziv dostatan za SD. koaliciju, i da e se Dr. V. Maek Vaem Kraljevskom pozivu odmah odazvati. 2. Dr. V. Maek e zagovarati sastav vanparlamentarne vlade, pae, kako je vie puta naglasio i diktatorsku. 3. On bi elio pred Vaim Velianstvom razviti svoje gledite na sastav drave tako je barem naglasio. 4. Na narod u ovim stranama e odluku Vaeg Velianstva, o tomu sam duboko uvjeren, pozdraviti velikim svojim olakanjem i pun nade, uz najsmjerniji poklon Vaem Velianstvu najpokorniji i ponizni Dr. M. Drinkovi 91 Da sauva privid kakvog-takvog parlamentarizma i da prikrije svoje davnanje namjere da se dravi nametne kao jedino rjeenje, kralj Aleksandar je poto je dao mig poslunom predsjedniku vlade Korocu da podnese ostavku svoje koalicione vlade, to je Koroec i uinio 30. XII - otpoeo konzultacije stranakih prvaka u traenju rjeenja. 92 Tako su u dvor bila pozvana i oba predsjednika SDK: Maek i Pribievi i oni su predloili kralju novo dravno ureenje u skladu s rezolucijom SDK od 1. VIII 1928. Poslije druge audijencije VI. Maeka, SDK je izdala komunike u kojem se navodi da je Maekov razgovor s Njegovim Velianstvom kraljem nastavljen u vezi s jueranjim razgovorima u istom smislu i u istom pravcu, te na istoj bazi, t. j. na zakljucima od 1. kolovoza. Tom je prigodom dodirnuto i pitanje postupka. Dr. Vlatko Maek je Njegovom Velianstvu kralju predloio obrazovanje nepolitike vlade, koja ima kraljevo povjerenje, te koja svojim sastavom prua garanciju za uspjeno provoenje predloenog dravnog ureenja. Nakon obavljenih konzultacija Kraljeva je kancelarija pod veer 5. I 1929. dala za javnost ovu obavijest: Povodom ostavke kraljevske vlade kralj je na prijedlog predsjednika parlamenta konzultirao predstavnike svih stranaka i parlamentarnih grupa. Rezultat je konzultiranja pokazao, da meu parlamentarnim grupama postoje oprena gledita za rjeenje dananje krize. Ove se razlike u gleditima pojavljuju ak i u ocjeni pitanja dravnog ureenja. Zbog toga nema mogunosti ni za kakovo parlamentarno rjeenje, koje bi garantiralo odranje potpunoga dravnog i narodnog jedinstva. Kralj Aleksandar je nato objavio svoju osobnu diktaturu u manifestu od 6. I 1929. 9 3 u kojem se, uz ostalo, istie da je nastupio as kad izmeu naroda i kralja ne moe i ne smije vie biti posrednika. Umjesto da parlamentarizam razvija i jaa duh narodnog i dravnog jedinstva, on ovakav kakav jest poinje dovoditi do duhovnog rasula i narodnog razjedinjavanja. Zato mu je sveta dunost kao vladara da svim. sredstvima uva dravno i narodno jedinstvo. Stoga je rijeio da ustav od 28. VI 1921. prestane vaiti. Svi
Isti izvor. Opirnije: Nedim arac, Ispostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), Sarajevo 1975. 93 Ferdo ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajednike drave do danas, Zagreb 1968, str. 2 9 1 - 2 9 3 .
91 92

cr\

zemaljski zakoni ostaju na snazi, dok se ne ukinu kraljevskim ukazom. Na isti nain donosit e se ubudue novi zakoni, a Narodna skuptina izabrana 11. IX 1927. rasputa se. Kralj je odmah imenovao prvu diktatorsku vladu pod predsjednitvom komandanta garde generala Petra Zivkovia i u njoj su nali mjesto A. Koroec i Mate Drinkovi. Maek se pourio da pokae svoju politiku kratkovidnost i u izjavi novinarima rekao u povodu toga ovo: Kak vidite, lajbek je raskopan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina titio hrvatski narod, sruen je! A sruen je ne samo u svijesti naroda, nego i faktino rjeenjem njegova velianstva kralja. Posve sam siguran za slogu i zrelost, a prema tomu i za jakost hrvatskog naroda. Obzirom na veliku mudrost njegova velianstva kralja nadam se, da e nam uspjeti ostvariti ideal hrvatskog naroda: da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj. U Paveliu je u meuvremenu sazrela odluka da krene u emigraciju. Ve su iz zemlje pobjegli u Austriju Gustav Perec, glavni tajnik Hrvatske stranke prava,94 i Branimir Jeli, voa pravake omladine, a za njima je krenuo i sam Paveli kao budui ustaki poglavnik. O tome je SI. Kvaterik izjavio pred istranim organima u Zagrebu 7. II 1947. ovo: Ne sjeam se tono koje je to godine bilo, sigurno poslije smrti Stjepana Radia i nastupa apsolutistikog reima kralja Aleksandra, doao je k meni (A. Paveli) u moje slubene prostorije (u Parcelarskoj banci) i saopio meni: ,Da on ide u inozemstvo u sporazumu s seljakom strankom Dr. Maeka, radi obavjetenja stranih politiara i dravnika o pravom stanju koje vlada u Jugoslaviji, a naroito radi razjanjenja smrti Stjepana Radia, koja je bila organizirana sa napadom u parlamentu i zato je znao i kralj Aleksandar, jer inozemstvo nije pravilno i ispravno upueno o svemu to se radi i dogaa u Hrvatskoj.' Radi ega je Paveli k meni doao, mislim radi toga, jer sam ja bio vien lan stranke ,Prava' i jer sam bio u najboljim vezama sa seljakom strankom Dr. Maeka. Ne znam je li Paveli otiao legalno ili ilegalno u inozemstvo. Paveli je rekao da ide najprije u Austriju na dogovor sa generalom Sarkotiem, a poslije toga u Njemaku jer mu je u glavnom stalo da bude Njemaka orijentirana, jer su oni najslabije upueni u nae dogaaje. On nije rekao da definitivno ide a mislim da nije bila to ni namjera, jer je ostavio svoju obitelj ovdje, nego se je tekar kasnije odluio, kako predmjevam, kad je dolo u zemlji do gustoga, t. j. kad su poeli progoni sa Maekom i Pribieviem.96 Paveli je 19. sijenja 1929. u noi napustio Zagreb a potom i Jugoslaviju da u inozemstvu izvri svoje deranstvo - kako bi to stari pravai rekli.

94 Perec je imao razvijen smisao za konspiraciju: u dopisivanju s Pereviem sluio se sitrom. HSS i Stj. Radia naziva Kon; Sarkotia - Ervin; Duia - Keler, a Perevieva roaka baruna Vesta - Fea. II A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja SI. Kvaternika, I. O. 9 7 / 2 1 - 1 4 5 . Historijski je neodriva legenda da je Paveli prije svog odlaska u emigraciju osnovao ustaki pokret.

DRUGO POGLAVLJE

Ustaa Hrvatska revolucionarna organizacija


1. U potrazi za saveznikom. Paveli je, 20. I, doputovao u Be i tamo ga je na Junom kolodvoru (Sdbahnhof) doekao Ivan Perevi kojega je Paveli ve bio upoznao u Beu 1927. god., pri svom prolazu na putu za Pariz na Kongres gradova1. Ali ga je neprimijeen doekao i izaslanik beogradskog ministarstva unutranjih poslova Vladeta Milievi, koji je u Beu boravio od 1927. god. kao policijski izaslanik pri Meunarodnoj policijskoj
1 U ustakoj je literaturi sporan dan Pavelieva odlaska u emigraciju. Jedni tvrde da je to bilo 8. ili 9. I 1929. i da je otiao na poticaj dra M. Sufflaya; drugi navode 17. 1 kao dan njegova odlaska iz domovine (M. Bzik, I. Bogdan, P. Peki). Iz spisa velikog upana zagrebake oblasti Br. 1235 Pov. 1929. od 24. I 1929. proizlazi da je bivi narodni poslanik Dr Ante Paveli odputovao iz Zagreba 19. ov. mes. nepoznatim pravcem - vjerojatno u Austriju. Vrilac dunosti velikog upana u Zagrebu general V. Maksimovi primio je 24. I ifriranu brzojavku predsjednika vlade i ministra unutranjih poslova Pov. J. B. broj 1894 ovakvog sadraja: Poaljite mi odgovor ovim putem jo danas kad ste saznali da je Dr. Paveli otputovao u Be, kad je on zaista napustio Zagreb i zemlju, kojim je nainom i putem otiao, preko koga je graninog komesarijata izaao iz nae drave, da li izdate i kakve instrukcije graninim komesarima u pogledu njegova putovanja. Kakve ste instrukcije i naredbe izdali efu zagrebake policije u pogledu nadzora i praenja kretanja i rada Pavelievog, koja su lica pratila ovoga i ko je odredio pratioce, da li vi ili ef. Niste odredili i pratnju od ljudi koji su kod vas na slubi. Ko mu je i kad izdao paso i ko i koga datuma vizu i zato kad je i ranije voen nadzor nad njim i nareivano da se prati a optuivan i sudu. Do koga je krivica, to je on uputen i omogueno mu da ode. Zato mu viza nije ponitena bilo na pasou, bilo naredbom komesarijatima na granici. Izvetaj poslati na odelenje javne bezbednosti. Maksimovi je vlastoruno sastavio ovakav koncept odgovora predsjedniku vlade: Na Pov. J. Br. 1894. O odlasku dr. Pavelia saznao sam 2 2 . ov. mes. pred vee. Po izjavi njegove ene Paveli je otputovao u no 1 9 - 2 0 ov. mes. vozom za Be, nepoznato preko kojeg pograninog komesarijata jer Maribor, Koprivnica i Kotoriba ni do veeras nisu izvestili o njegovom prelasku tamo u inostranstvo. Pogranini komesarijati prema Italiji, Austriji i delom (Kotoriba) prema Maarskoj danas podat telegrafski nalog da Pavelia zadre odnosno jave o njegovom prelasku ako je ovo ve izvreno. Nareenje za praenje Pavelia izdano je odmah posle 20 juna prole godine. Ovo sam nareenje i ja pootrio 7 ovog meseca. Stalno ga je pratio po jedan agent, u dve smene, i to celoga dana i u no do god se videla svetlost u Pavelievom stanu. U toku ostatka noi nije se pazilo i to je vreme on i upotrebio da otputuje vozom posle 11 sati noi. Pratili su ga agenti Milo Draga i Simo Veri koji su vaili kao pouzdani; odredio ih je ef detektiva pouzdani inovnik policije Tuan. Novi agenti jo nisu u slubi praenja jer su formirani tek 16 ovog m e j e C a ' to su andarmi u civilu. Paso i vizu za Austriju Paveli je dobio 25 avgusta 1928 god. po odobrenju ministarstva unutranjih dela sa rokom 6 meseci. Krivica to je uputen moe biti do agenata to ga nisu pazili i cele noi. Ali za ovakvu slubu Zagrebaka policija sada nema dovoljno agenata, jer sa 29 politikih agenata mora se stalno mesecima pratiti 7 politiara i paziti na s t 5. a n e konzulate, dve eljeznike stanice i na tri izlaska iz varoi, pritom jo mora se pratiti po varoi izvesan broj stranaca i sumnjivih lica. Paso Paveliev i vizu istoga nisam ponitio jer nisam m znao da ima paso. Veliki upan je brzojavkom Br. 1318 Pov. 1929. od 2 5 . 1 informirao ministarstvo unutranjih

organizaciji sa sjeditem u Beu/ U tu svrhu bio je pridijeljen tamonjem poslanstvu s titulom specijalnog ataeja. Nekoliko dana nakon Pavelievog dolaska, Milievi je dobio upute iz Beograda da pripazi i nadzire djelatnost Pavelia i drugih oko njega, u prvom redu Gustava Pereca. Od tog vremena Milieviu e taj zadatak biti gotovo iskljuiva dunost policajca. Dakako, Paveli je naiao na srdaan doek kod ljudi iz kruga Stjepana Sarkotia, a sam Perevi se pobrinuo da legalizira Perecov boravak u Beu pribavi mu novinarsku legitimaciju i time status novinara. Na drugoj strani, za Branimira Jelia pobrinuo se Pereviev drug iz austrougarske vojske potpukovnik S. Dui koji se u Grazu zauzeo da Jeli tamo u tajerskoj nastavi svoj studij medicine.3 Paveli se u Beu prvo orijentirao, a zatim zapoeo uspostavljati kontakte s onima za koje je pretpostavljao da e ga podrati. Stoga se u drutvu s Perecom zaputio u Budimpetu, pa preko Rumunjske i Vidina u Sofiju gdje su stigli, sveano doekani, 19. IV 1929. godine. Bugarska je tampa pozdravila Paveliev dolazak kao dolazak velikog zatitnika naih mladih studenata, a dr K. D. Staniev, u svojstvu predsjednika Makedonskoga Nacionalnog Komiteta, pozdravio je Pavelia ovim rijeima: Ja u ovom asu osobno sam vanredno veseo, jer danas makedonska emigracija ima radost, da kao svoje goste vidi i dostojne i blagorodne sinove bratskoga hrvatskoga naroda, da vidi i da doeka g. Dr. Antu Pavelia, uglednoga branitelja naih Studenata, i dozvolite mi mnogo uvaeni gospodine Paveliu, da u ime majka onih sinova Makedonije, koji danas ginu u srpskim tamnicama i koje ste Vi tako dostojno branili, u ime cijele Makedonije, a u znak nae iskrene blagodarnosti, Vas pozdravim sa bratskim poljupcem. Da ivi Hrvatska, da ivi bratski hrvatski narod! 4 Paveli je ovako odgovorio na taj pozdrav: Brao Makedonci! Brao Bugari! Dozvolite mi, da Vas u ime svoje, u ime moga druga, u ime cjelokupnog hrvatskog naroda i napose u ime glavnoga grada Zagreba najsrdanije i
poslova ovako: U predmetu odlaska Dr Pavelia u inostranstvo izvjeujem dalje: odputovao u noi 19 ov. mes. u 23.25 h vozom. Njegova ena dobila iz Bea kartu bez oznake adrese sa samom obavjesti: sretno doputovao - Ante i datumom 22 jan. 1929 god. ena izjavila, da e i ostala pisma staviti policiji na raspolaganje, ako stignu. Lekar Radonii izjavio, da je Paveliu savjetovao nek se lei u sanatorijumu Wiener Cotage, koji se nalazi 18. Bezirk - Sternwartestrasse 74. Jesenice i Rakek javljaju, da onuda nije preao. Verovatno preao granicu kod Maribora, gde se ne vodi evidencija o prelazima (svi ti spisi nalaze se u A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII). 2 No, Milievi u svojoj knjizi A King Dies in Marseilles. The Crime and its Background, Bad Godesberg 1959, navodi dva datuma Pavelieva odlaska iz Jugoslavije odnosno njegova dolaska u Be: jednom je to 19. I (str. 11) to je i tono za odlazak; drugi put 14. I (str. 30) to je netono za Paveliev dolazak u Be. Ministarstvo unutranjih poslova je pod Pov. J.B. Br. 2 1 9 7 od 29. I dostavilo zagrebakom velikom upanu da je iz Bea primilo ovakav izvjetaj: Prema podacima dobivenim danas iz policije, Dr. Paveli sa naim pasoem i dozvolom advokatske komore doputovao je u Be 22. ov. mes. (Isti izvor kao pod 1). 3 Izjava Perevieva pred istranim organima 3.1. 1947. (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia, I. O. 9, 5 / 6 , 1 - 8 2 ) . 4 Za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Povodom trogodinjice Sofijske deklaracije za zajedniku borbu Hrvata i Makedonaca, Naklada Gria 1932, str. 7. Zagrebaki veliki upan obavijestio je telegrafski ministarstvo unutranjih poslova, 20. IV 1929, ovako: Imam saopenje da je doktor Paveli sa Perecom preko Budimpete otputovao u Bugarsku. Kod Vidina bio sveano doekan po velikom broju Makedonstvujuih a jednako i u Sofiji toka Beka policija utvrdila je da su faktino pre tri dana otputovali preko Budimpete (A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII).

bratski p o z d r a v i m i da V a m reem, da je d o a o as, da m e d u V a i m i naim n a r o d o m nastane iskrena i bratska suradnja. T o o d u e v l j e n j e i t a l j u b a v , s k o j o m ste n a s V i susreli, d o k a z je, d a j e takova suradnja nastala. Dozvolite u p r v o m redu, da u asu ove bratske manifestacije o d a m o ast u s p o m e n i m u e n i k a , koji p a d o e z a m a k e d o n s k u i z a h r v a t s k u n e z a v i s n o s t . D a s e s j e t i m o njih i svih o n i h , koji d a n a s lee u t a m n i c a m a . D a o d a m o p o a s t v e l i k o m e h r v a t s k o m e v o d i S t j e p a n u R a d i u , koji u b o r b i p o g i b e . N a k o n t o g a , P a v e l i j e u g o v o r u n a g l a s i o z a j e d n i k e i n t e r e s e koji p o v e z u j u H r v a t e i M a k e d o n c e u borbi protiv b e o g r a d s k e tiranije koja h o e p r e m a Paveliu d a t a d v a n a r o d a lii n e s a m o i m e n a n e g o i p o s l j e d n j e k o r i c e k r u h a , p a i i v o t a . Z a t o neka ovaj susret i o v a oduevljena manifestacija poslue k a o tvrd temelj za zajedniki r a d , za zajedniku b o r b u do osloboenja i izvojtenja p o t p u n e nezavisnosti jednoga i drugog n a r o d a . 5 Z a t i m j e g o v o r i o i P e r e c , n e htijui z a o s t a t i z a P a v e l i e m . D r a g a b r a o r e k a o j e s k o r o e t e slaviti p e d e s e t o g o d i n j i c u j e d n o g a s v o g o s l o b o e n j a . N u d a n a s k a d a s m o stigli u V i d i n , g d j e n a m j e m a k e d o n s k a e m i g r a c i j a p r i r e d i l a isto t a k o lijepi i s r d a n i d o e k , m i v i d j e s m o n a m a k e d o n s k o j z a s t a v i c r n u v r p c u . T o n a s p o d s j e t i , d a i d a n a s i m a d e j o B u g a r a , koji s t r a d a j u u r o p s t v u i t o jo s t r a n i j e m , n e g o l i u p r o l o s t i . N u z n a j t e , d r a g a b r a o M a k e d o n c i uzviknuo je Perec da e se dananjim tlaiteljima M a k e d o n i j e s k o r o d o g o d i t i o n o , t o s e j e d o g o d i l o o n i m a , koji s u n a d n j o m v l a d a l i prije 1 9 1 2 . godine.6 Na velikom b a n k e t u p r i r e e n o m njima u ast, 2 0 . IV, o d r a o je Staniev uvodni g o v o r 7 i r e k a o : K a o svaki tirani, t a k o su i sultani posizali za n a o m i m o v i n o m i n a i m b l a g o m . N o n i k a d a nisu p o s e g n u l i z a n a o m n a r o d n o s t i . Svi mi o v d j e p r i s u t n i m a k e d o n s k i B u g a r i : p r o f e s o r i , ininiri, lijenici i t. d. postigli s m o s v o j e o b r a z o v a n j e u s v o j o j v l a s t i t o j d o m o v i n i . I m a l i s m o s v o j e n o v i n e , p j e v a s m o s v o j e p j e s m e , m o l i s m o s e S v e v i n j e m u n a n a e m jeziku. N u d o d e u n a k r a j k a o g o s p o d a r neeljeni b e o g r a d s k i o v i n i s t , k o g a p o z n a v a s m o jo i z t u r s k i h v r e m e n a k a o n a e g n e p r i j a t e l j a , jer s e j o i o n d a n a l a z i o r a m e u z r a m e s a T u r c i m a p r o t i n a e m n a r o d u , jer j e j o i o n d a r a d i o n a t o m e d a M a k e d o n i j a n e b u d e M a k e d o n c i m a , k a k o j e t o i o n d a bila n a a d e v i z a . O d t a d a u n a o j d o m o v i n i p r o g o n i s e sve, t o z n a d e i t a t i i pisati i z r o e n e zemlje, p r o g o n i se s v e e n s t v o , u i t e l j s t v o , a z a t v a r a j u se n a e k o l e . P r i s v o j i e n a e c r k v e i z a b r a n i e n a m nositi n a a v l a s t i t a i m e n a . N a a r o d b i n a a m i u vlanim t a m n i c a m a . itav n a r o d p r o g o n i se i unituje. H r v a t s k a j e s u d b i n a ista k a o i n a a , i s t o g a s e o d a z v a e b r a a H r v a t i , d a z a j e d n i k i p o r a d i m o , i m a j u i j e d n u t e istu zlu s u d b i n u p r o t i z a j e d n i k o m e tiraninu. I evo p r i g o d o m o v o g a posjeta, nai gosti hrvatski predstavnici izradie s n a m a z a j e d n i k u d e k l a r a c i j u , k o j u u m a l o k a s n i j e p r o i t a t i , s kojom je utvren rad proti zajednikom neprijatelju. H r v a t i nisu p o z n a v a l i S r b a , k a d a s u doli s n j i m a u Z a j e d n i c u , k a o t o smo ih poznavali mi od davnine - nastavljao je on. -1 eto tako se dogodilo, da d a n a s p o s t o j i u m j e s t o d r a v e S H S V e l i k a S r b i j a . T o j e z a v j e t n a m i s a o Srbijan c a . Z a ideju t e velike Srbije, t v r d e o n i , d a n e p o s t o j i n i M a k e d o n i j a , n e g o t o b o e J u n a S r b i j a . Z a njih n e m a B u g a r a , n e g o s u svi Srbi. Za Nezavisnu Dravu Hrvatsku..., str. 8 - 1 0 . Isti izvor, str. 1 0 - 1 1 . Isti izvor, str. 1 6 - 1 8 .

Radi ideje Velike Srbije ustrijelie i predstavnike hrvatskoga naroda u beogradskoj skuptini, nu s tim ne uspjee da svladaju kulturnoga hrvatskoga naroda. A onda proglasie i diktaturu. Unitie svaki javni glas, raspustie stranke, nema vie ni onakovoga parlamenta, kaki je bio, a nema vie slobode ni za nikakovi drugi kulturni rad. Radi te ideje dre veliku armadu vojske i podravaju agitatore u vanjskom svijetu, da zavaravaju vanjsko javno mnijenje o istinitom stanju. Staniev je zatim proitao Deklaraciju ovog sadraja: Prigodom bratskog posjeta hrvatskoga narodnoga zastupnika Dra Ante Pavelia i gradskoga zastupnika grada Zagreba Gustava Pereca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogui reim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalae, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojtenje ovjejih i narodnih prava, politike slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da e u budue upreti sve svoje napore za postignue tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. 8 Deklaraciju su potpisali: Paveli, Perec, Staniev i drugi. Zatim je govorio Paveli9 i pokuao prisutnima protumaiti u emu je spor izmeu Hrvata i Srba. Ustvrdio je da je hrvatski narod od osnutka svoje drave, prije tisuu godina, pa do godine 1918. imao neprestano i nepromjenjivo svoj narodni osjeaj, svoju slobodu i nezavisnost te kontinuitet svoga dravnog i narodnog individualiteta, samosvojnosti. Kroz stoljea ivio je hrvatski narod nastavljao je Paveli svoj samostalni dravopravni ivot, imajui svoje samostalne institucije. Nu kada su u nau zemlju doli Srbi, tobonji osloboditelji, sve je to uniteno. Ve prvih dana poee Hrvatsku pljakati. Mi smo, rekoe, sada nova drava, pa treba da imamo i nove pare. Vae stare su austrijske i nevaljaju. I uvedoe mjesto naih kruna, ne nove novce, nego stare srpske dinare, koji su u onom asu manje vrijedili od nae krune, nu unato tome odredie izmjenu etiri krune za jedan dinar. I tako ti tobonji osloboditelji oslobodie hrvatski narod njegove gotovine, jer tom izmjenom orobie hrvatski narod za 75 posto od njegove gotove imovine. Hrvatska je imala svega. Hrvatski je narod imao i ita i blaga, i kada dooe ti tobonji osloboditelji,oslobodie' ga svega toga i danas je gospodarski potpuno uniten. A eto kroz ovih 10 godina hrvatski narod plaa i est puta vei porez, nego li ga plaaju Srbijanci u Srbiji. Opljakavi tako Hrvatsku gospodarski, pooe da briu i hrvatsko ime. Zavedoe u kole knjige, u kojima je izbrisana i svaka spomen o hrvatskoj prolosti, a uvedoe, da djeca ue samo srpsku prolost. Danas je poznato nastavio je da veliki dio bosansko-hercegovakih Hrvata umire od gladi, a kada se u Zagrebu sabire pomo da im se kupi hrana, beogradski vlastodrci zabranjuju novinama da o tome piu. Paklena je namjera beogradskih vlastodraca, da sve ono, to je slavensko, a to nije srpsko, ima biti pretvoreno u Srbe. Bugari u Makedoniji, po miljenju i eljama beogradskih vlastodraca jesu Srbi, a Hrvati moraju
8 9

Isti izvor, str. 1 8 - 2 0 . Isti izvor, str. 2 0 - 2 3 .

postati Srbi. Nu to nikada biti nee, i Srbi e se u tom svom poslu uguiti, jer stoje ukljeteni izmeu Bugara i Hrvata. Prijatelji i brao! Mi imademo za simbol lipu jedno njeno drvo, i goluba jednu nevinu i krotku pticu, nu kad bude trebalo, mi emo imati za simbol sokola, orla i hrast. Jer na ljutu ranu treba meati i ljutu travu. Kada idemo na zabavu, oblaimo frak, nu kada poemo u ljutu borbu, obui emo drugo odijelo. Mi ne moemo da se borimo nastavljao je on sa molitvenikom u ruci proti umadijskim razbojnicima. Poslije svjetskoga rata mnogi su mislili, da e nastupiti mir. No ne moe biti mira ni spokojstva, dok jedan narod tlai drugi. Mir moe vladati samo meu slobodnim narodima. Kakav je to mir, kada su Makedonija i Hrvatska zarobljene. Ta su dva naroda dola u ropstvo na temelju jedne velike lai, da u Makedoniji i Hrvatskoj ivu Srbi i da je makedonski narod srpski. Nu to nije bilo niti e biti. Ako skrstimo ruke, i ekamo tek na to da nam kulturni svijet pomogne, i naa unuad umirati e u ropstvu. Ako elimo da vidimo svoju domovinu slobodnu, treba da zasuemo rukave i poemo u borbu. Uvaeni predsjednik Makedonskog Komiteta ree u svom lijepom govoru jednu istinu, da Hrvati nisu do godine 1918. poznavali Srbijance. To je istina, da ih mnogi nisu poznavali i radi toga su im vjerovali. A vjerovali su i tobonjem njihovom jugoslavenstvu. No danas je svako na istu o tome, da je jugoslavenstvo samo most za velikosrbstvo. Mi Hrvati i Makedonci ne emo takvoga jugoslavenstva, mi hoemo: nezavisnu Hrvatsku i nezavisnu Makedoniju! to znai to jugoslavenstvo, kad u njegovo ime danas 5 0 0 . 0 0 0 makedonskih Bugara mora ostaviti svoju domovinu i mora bjeati iz nje? to znai to jugoslavenstvo, kada Srbijanci u tobonje njegovo ime ubijaju hrvatskog vou Stjepana Radia u beogradskom parlamentu? Brao i sestre, naa borba zakljuio je Paveli svoj govor nee ostati samo kod rijei. Ona e prei i u djelo. Naa borba nee prestati, dokle god ne bude poluen cilj: uspostava posve nezavisne i samostalne drave Hrvatske i posve nezavisne i samostalne drave Makedonije! Mi, prijatelji, pripadamo stranki nadovezao je Perec10 to ju je osnovao u Hrvatskoj uitelj Ante Starevi, tako zvanoj Stranci Prava, to e rei, da se borimo za pravdu. Juer u mom govoru kod susreta rekoh, da emo se boriti i sa nelegalnim sredstvima. To je iznenadilo neke novinare i oni dooe danas pitati, to to znai i to mislimo pod nelegalnom borbom. Nu nijedan od njih nije mi mogao naznaiti niti jednog legalnoga sredstva, s kojim bi se mogli boriti proti naim tlaiteljima, Mi danas ne moemo niti pisati, niti govoriti u domovini za naa prava. Kakovo jo legalno sredstvo nam preostaje, kada ne moemo initi ni to? Koje je sredstvo legalno a koje nelegalno? Ova zima bijae neobino stroga i studena, drage sestre i brao, a stotine Hrvata bilo je zatvoreno po raznim zatvorima, gdje su leali na cementnim podovima. A znate to to znai kod studeni od 30 stupnjeva ispod ledita? To znai sigurnu smrt. I danas u zatvorima u Zagrebu lei preko 400 ljudi. Mnogi uslijed takvog reima bjee u goru, a Vi znate, to ini onaj, tko ide u goru, Taj uzima puku da se brani od zvjeri i od onih, koji ga gone. Mi treba da imamo tvrdu vjeru i nepokolebivu volju zakljuio je Perec )er na svijetu nema nita jaega od volje. Ta moe da napravi mnoga udesa.
0

Isti izvor, str. 2 3 - 2 4 .

Hvalei Vam za srdani i bratski prijem, vjerujem, da je blizu dan, kada e Makedonci i Hrvati vidjeti ostvarene svoje lozinke: Makedonija Makedoncima, Hrvatska Hrvatima. Sutradan je Paveli dao u Sofiji izjavu o prilikama u Jugoslaviji. U Jugoslaviji je izjavio je on 11 ukinuta svaka graanska sloboda, a ekonomska bijeda raste iz dana u dan. Velika glad u Bosni i Hercegovini problem je s nesavladivim tekoama i on se ne moe odstraniti nikakvim financijskim operacijama. Izrazio je miljenje da e diktatura u Beogradu biti oborena. Iskljuena je zajednika suradnja hrvatskih politiara s Beogradom. Jedino Hrvatski sabor u Zagrebu moe upravljati Hrvatskom. U budunosti nezamisliv je opstanak Hrvatske u jugoslavenskoj federativnoj dravi i Hrvati zahtijevaju potpunu politiku nezavisnost Hrvatske. Njena privredna neovisnost od Srbije izvan svake je sumnje. Na kraju je povjerio novinarima da iz Sofije odlazi u Tursku. Ali, prije nego to je otputovao posjetio je dravnog terorista i predvodnika reakcionarnog dijela VMRO Ivana-Vanu Mihajlova u selu Banki, gdje je Mihajlov imao u okolici vilu i logore svojih makedonstvujuih. Tu su, zapravo, poeli pravi razgovori i dogovori o buduoj zajednikoj revolucionarnoj akciji. 12 Ostavio je Pereca kod Mihajlova, a sm je zatim otputovao u Carigrad, da tamo - kako je pisala bugarska tampa - obavijesti javno miljenje o pravim stradanjima Muslimana, Bosanaca, Hecegovaca i Makedonaca od srpske vojne diktature u predveerje zakljuenja pakta i trgovinskog ugovora izmeu Turske i Jugoslavije. Iz Turske je Paveli otputovao u Italiju. Vlada P. ivkovia odrala je, 2 2 . IV, u Beogradu sjednicu i donijela zakljuak da se odmah uputi nalog poslaniku Lj. Neiu u Sofiji da najenerginije protestira kod bugarske vlade zbog toga kako je Paveli bio doekan u Sofiji i demonstracija koje su prilikom boravka Pavelia i Pereca uslijedile. 13 Istodobno je vlada odluila da dra Pavelia preda Sudu za zatitu drave zbog zloina veleizdaje prema zakonu o zatiti drave od 6. I 1929. 19. IV g. Paveli i Perec stoji u jednom elaboratu izraenom u jugoslavenskom ministarstvu unutranjih poslova u Beogradu 14 doli su u
Isti izvor, str. 3 1 - 3 2 . Ministarstvo unutranjih poslova je aktom Pov. J. B. Br. 1 4 5 5 9 od 11. VI 1929. obavijestilo zagrebakog velikog upana o informaciji iz sigurnog izvora: Kako se saznaje Dr. Ante Paveli obeava V. M. R. O. da se pristupi pogoranju situacije u naoj dravi i to pomou pojedinanih atentata na istaknute Hrvate, koji su orijentisani ka Beogradu. Ove atentate imali bi da vre omladinci. On nije mogao da da garanciju za ustanak hrvatskih masa, koje vodi Dr. Maek. Obeao je da e preko svojih ljudi razgovarati i eventualno privoleti Maeka za ovu akciju.
11 12

Prema obavetenjima, akcija treba da se povede prvo u Hrvatskoj pa tek onda ka Jugu i to u prvom redu sa Albanske strane i pri eventualnom uspehu u Hrvatskoj sa atentatima i upadima sa Albanske strane, onda bi Makedonski Komitet proglasio samo Bugarsku Makedoniju NEZAVISNOM i kao takva ona bi izvrila napad na nau Makedoniju radi spajanja u jednu dravu. Izgleda da se u Bugarsku Makedoniju prikupljaju besposleni oficiri i podoficiri radi pripreme upada (A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII). 13 Na protest jugoslavenske vlade uslijedio je odgovor bugarske vlade. Bugarski poslanik u Beogradu izjavio je predsjedniku vlade P. ivkoviu i zastupniku ministra vanjskih poslova K. Kumanudiju da.bugarska vlada ali nezgodne i neeljene dogaaje koji su se desili u Vidinu i Sofiji za vreme bavljenja Dr. A. Pavelia i Gustava Pereca, da je bila njima iznenaena, da ih osuuje i da e u budue takve dogaaje spreiti ako se budu dogodili (Arhiv Jugoslavije, Beograd - skraeno AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33). 14 Isti izvor.

Bugarsku sveano doekani od Makedonstvujuih. Sastanak je bio u cilju sporazuma i organizovanja teroristike akcije. Ideju o zajednikoj saradnji propovedao je najpre Julije Saks, novinar iz Bea i profesijonalni pijun i plaenik Rima kao i njegov ef Valerijo Benuci, biv. delegat M. U. P, iz Rima. Da bi ovu ideju plasirali u Rimu tamo su ova dvojica pre ovog sastanka i putovali. Na sastanku proklamovana je nelegalna borba. U ovo vreme kovanja zavere i pripreme za ilegalnu akciju protiv Jugoslavije italijanska tampa preduzima ofanzivu protiv Jugoslavije pripisujui ratoborne namere jugoslovenskom eneraltabu. Celokupna faistika tampa donosi lanke pod najfantastinijim naslovima (ornale d'Italija, Korijere dela Sera, tampa, Popolo d'Italija, Gazeta del Popolo i t. d.). Kremonski Farinaijev Reime faista doneo je 20/IV. 29. god. lanak novinara Liskia da se Jugoslavija sprema otvoreno organizujui komite i tajna udruenja, da e da vodi ne rat, nego gerilu, paljevine, trovanje voda, potajna ubistva, pljaku i otimaine, izdajstvo u svim formama sve dela nelojalna i podmukla, koja moe da zamisli duh razbojnika i divljaka i t. d. Sve je ovo doneto kad su ovakva nedela pod protektoratom zv. [anine] Italije spremana od strane emigranata i V. M. R. O. u Sofiji. Isto kao postupak Austrije. Prilikom dolaska Pavelia i Pereca u Sofiju - stoji dalje u elaboratu - ovaj poslednji je sa balkona Union Palasa izmeu ostalog kazao: ,legalna borba nita ne pomae, te vas brao Bugari i Makedonci pozivam da sa nama Hrvatima stupite u zajedniku i ilegalnu borbu za osloboenje Hrvata i Makedonaca'. Na brzu ruku bila je podignuta protiv Pavelia i Pereca optunica i jo bre provedena rasprava pred Sudom za zatitu drave u Beogradu. Na osnovi lana 1, toka 1. i 5. zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi, a zbog zloinstva izdaje domovine po paragrafu 78. A, D. srpskoga kaznenog zakona javljale su tih dana beogradske novine podnio je dravni odvjetnik dr Ucovi Dravnom sudu za zatitu drave prijedlog za optubu protiv Pavelia i Pereca. Svi potrebni elementi za optubu postoje i suenje dru Paveliu i Perecu bit e u vrlo skorom vremenu, bez obzira na to to nisu u zemlji i to nee prisustvovati suenju. Sud je 17. VII, pod predsjedanjem dra Nikole Ogorelice, izrekao ovu oglunu osudu: U ime Nj. Velianstva Kralja Optueni Dr. Ante Paveli, rodom iz Ivan-planine u Hercegovini, 39 godina star, rimokatolike vjere, odvjetnik, oenjen, neporoan i Gustav Perec, rodom iz Valpova, 42 godine star, rimokatolike vjere, novinar, neporoan, krivi su: to su, stigavi 19. travnja 1929. u Sofiju: I na sofijskoj eljeznikoj stanici pred mnotvom svijeta, a naroito pred mnotvom makedonskih emigranata na pozdrav dra K. Stanieva, predsjednika makedonskog nacionalnog komiteta u Bugarskoj, koji ih je doekao drali govor, II to su na banketu odranom 20. travnja 1929. godine, koji im je priredio makedonski nacionalni komitet u Sofiji, odrali protudravne govore, III Paveli dr. Ante pored toga, to je dana 21. travnja 1929. godine dao novinarima izvjetaj za tampu pa je gore spomenutim, radnjama vrio propagandu i uvjeravanje drugih da treba promijeniti politiki poredak u rzavi zloinakim nasiljima ili ma kojom vrsti teroriziranja stvarajui veze u 'nostranstvu u cilju dobivanja pomoi radi priprema za revoluciju ili razorne

promjene dananjega politikog stanja u zemlji, pomagao to drutvo obeavanjem suradnje u cilju izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz dravne zajednice i ako mu je bilo poznato, da to drutvo teroristiki radi protiv ureenog poretka i javnog mira nae drave, kao i da je u gore spomenutim vijestima istovremeno iznosio i prenosio razna tvrenja u namjeri da izloi poruzi i prezrenju politick; poredak u naoj zemlji, da prouzrokuje neraspoloenje protiv ovoga i naposljetku da u pojedinim podrujima izazove raspoloenje za plemensko razdvajanje i plemenski razdor: - ime su uinili zloinstvo iz lana 1. toke 1. i 2. zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi, kao prestupak iz lana IV. i V. istog zakona pa se obzirom na paragrafe 68. i 78, srpskog krivinog zakona osuuju na kaznu smrti. 15 Vlasti su pretpostavljale da e to biti dovoljno i pomonik ministra unutranjih poslova . Simonovi je zadovoljno izjavio VI. Milieviu koji se tih dana zatekao u Beogradu: Sad emo pomou ove presude ganjati Pavelia po Evropi! U Bologni su se Paveli i Perec, 20. i 21. VI prije nego to je pala navedena osuda Suda za zatitu drave sastali s izaslanicima organizacije Vane Mihajlova i dogovorili konkretne mjere i akcije. Svi su se sloili da odmah nastave s jo jaim i djelotvornijim diverzijama na teritoriju Jugoslavije. Da bi Pavelieva strana dobila potrebne osposobljene ljude za takve akcije, odlueno je da se otpone s odgovarajuom obukom odreenog broja ljudi, i to u prvom redu onih koji ive na jugoslavenskom teritoriju i koji su samim tim imali mnogo vee mogunosti da prikladno djeluju za razliku od onih koji su bili ubacivani iz inozemstva. Taj je zadatak obuavanja ljuditerorista Paveli povjerio Perecu, kao bivem austrougarskom oficiru. U okviru protujugoslavenske kampanje talijanske tampe, transki II Popolo di Trieste donio je na uvodnom mjestu na etiri stupca interview svoga specijalnog dopisnika (Michele Serra) s Ivicom Frankom u Budimpeti. Datiran je s nadnevkom 11. V, a ima ovakav naslov: Izjava voe hrvatskih nacionalista Popolu di Trieste. Srbi igraju strahotnim kartama: mirom evropskim.
Za Nezavisnu Dravu Hrvatsku..., str. 4 5 - 4 6 . Pomonik ministra unutranjih poslova brzojavno je 17. VIII informirao velikog upana M. Zoriia da se iz Ljubljane alje neki Paveliev komunike pojedinim redakcijama. Sm komunike glasio je ovako: Hrvatski predstavnici i predstavnici macedonskih emigrantskih organizacija (Macedonski Nacionalni Komitet) izmjenie misli o postignutim rezultatima dosadanje borbe proti srbijanskom ugnjetavanju, te o novim legalnim sredstvima za dalnju borbu. Konstatirali su, da do sada postignuti rezultati zadovoljavaju, te su stvorene odluke za dalnji jo intenzivniji rad. Podjedno izjavljuju, da se borba hrvatskoga naroda i macedonskoga naroda za vlastitu slobodu - koja je i u interesu pravoga svjetskoga mira - vodi bez ikakovoga stranoga upliva ili sudjelovanja (Isti izvor kao pod 12). Taj komunike zasigurno se odnosi na taj sastanak u Bologni. ef zagrebake policije izvijestio je velikog upana 2. IX da je povedenim izvidima i propitkivanjem u gornjem predmetu [Paveli, akcija sa atentatima] u krugovima bliskim Dru. Paveliu ustanovljeno, da je Dr. Paveli emigrirao bez predhodnog dogovora sa svojim prijateljima, a navodno ni Hrvatska Stranka Prav'a',' iji je Paveli pristaa o tom njegovom koraku nije bila ranije izvjetena. U istim krugovima se govori da nema mesta poduzimanju atentata na istaknute Hrvate, orjentisane prema Beogradu jer da bi se time postiglo sasvim protivno t. j. jo vei pritisak na .hrvatski narod. Tim krugovima nije poznato, da je Dr. Paveli preko svojih prijatelja pokuao nagovoriti Dr. Maka, da pripravi-ustanak hrvatskih narodnih masa. Ovo se uope ne e pokuavati, jer je Dr. Maek miroljubiv i protivnik svake buntovnike akcije. U Zagrebu se budno pazi akcija frankovaca, ali do sada nije uspjelo odkriti da se ostvaruje kakav komitet u zajednici sa Makedoncima (Isti izvor kao pod 12).
15 16

U ovim danima najmutnijeg bunila beogradskog - stoji o tome u izvjetaju ataeja za tampu u Trstu Ivana Ivania Milanu Marjanoviu, efu Centralnog presbiroa od 13. V 1 9 2 9 1 7 rei koje je hteo da nam kae Ivan Frank, voda integralnog nacionalizma hrvatskog, vrede koliko za jueranju istoriju, koju mnogi ve zaboravljaju, toliko za dananju stvarnost i za nepredvienosti sutranjice, kojima se fatalno pribliuju narodi Evrope. Ivan Frank je, bez sumnje, jedan od najpoznatijih politikih ljudi E v r o p e pie Michele Serra. Neka se ne zaboravi, da su ovih poslednjih godina zajedno s njim ogromne mase i ako su primorane na utanje, iz straha od opasnih protivnika. On ivi u Budimpeti, vezan uvek za sudbinu svoga naroda, sa kojim se nije video ima deset godina, od 1919. kada su ga, sutradan po propasti austro-ugarskoj, Srbi zatvorili kao jednog od najogorenijih protivnika obrazovanja vienarodne monarhije beogradske. Ne seamo se takode ni staroga Franka vie, oca hrvatskog pokreta, ni Ivana Franka, i on je ve u godinama, koji su dali svoje ime takozvanoj partiji frankovakoj', koja predstavlja najistiji hrvatski nacionalizam, oboren izuzetnim zakonima, koji su stupili na snagu posle famoznog 6. januara 1929. Kralja Aleksandra i Pere Zivkovia. Tano ime bilo bi ,stranka prava', ali Hrvati, koji su se jo u vremenima dvojne monarhije bili okupili oko Ivana Franka, uzeli su njegovo ime kao simbol razvijajueg se sluha nezavisnosti. Negda poslanik zagrebake skuptine hrvatskog Sabora, koji je se sa svojim lanovima okupio bio u nemirnom periodu, posle zloina od prole godine u beogradskoj skuptini, da proklamuje hrvatsko odvajanje on, deset godina ranije, sa jednom vizijom realnosti, koja danas izgleda proroka, odbio je s indignacijom da ude u jugoslovensku skuptinu, rdavu masku hegemonije srpske. Deset godina on ivi daleko od svoje otadbine: posle putovanja po Italiji i Francuskoj, posvetio se bio emigriranju hrvatskom iz Jugoslavije, rukovodei kretanjem onih, koji nisu mogli da odole pritisku pansrpskom. Posle Rapalskog ugovora, kojim izgleda da je se Italija izmirila sa idejom grotesknog mozaika S. H. S., on koji je se borio za autonomnu Hrvatsku, kad je vidio da ova, iz gospodarstva habsburkog, prelazi pod tiraniju beogradsku, on se povukao, ranjen, ali ne i pobeen, nejednakom borbom. Poznavanje naroda i mentaliteta, ljudi i aspiracija, otvorili" su brzo oi hrvatskom ,leader-u'. Za vreme velikog rata, Frank se je izjasnio u zagrebakom Saboru otvorenim protivnikom projektovanoj srpsko-hrvatskoj koaliciji, koja je ve snevala o buduoj Jugoslaviji. S trudoljubivim obrazovanjem beogradske Kraljevine pie taj faistiki novinar - izbili su na povrinu stari i novi ljudi, ispunjeni nadama i zabludama ideja koje su kruile dunavskom Evropom, sutradan po primirju. I mnogi Hrvati upali su u tu zabludu, koje se danas odriu, po cenu svoje slobode. Ali Ivan Frank nije popustio i hrvatske mase, koje ga i danas prate u njegovu progonstvu, nadale su se u ljude, koji su ostali na bojnom polju. Maek iz osnova frankovac - morao je i sam uvideti i ako i suvie kasno, kakve su istinske namere Srba i suvie kasno morao je priznati, da su federativne ideje Radievih seljaka bile slabosti i iluzije. Frankovaki autonomizam ostaje, na taj nain, jedan predviajui dokaz odlune nepopustljivosti. Znamo koliko na autonomiju aspiriraju Hrvati, ali
AJ, Centralni Presbiro, Dopisnitvo u Italiji.

znamo, na isti nain, kako je uguen svaki antisrpski glas u troimenoj kraljevini. Iz toga razloga pridajemo jo veu vrednost misli autoritativnog oveka. Voda hrvatskih nacionalista stanuje u jednoj mirnoj kuici, u jednome kraju petanske periferije. On nam je izloio svoju misao s jasnoom i odlunim tonom, koji dolazi kao izraz dubokog ubedenja svesne volje. Poto ga je Serra ovako pozitivno portretirao da se ni sm Frank ne bi prepoznao na toj slici! dolazi sm interview u kojem je Frank izjavio talijanskom novinaru ovo: Spor srpsko-hrvatski rekao je on novinaru - nije nov: on prirodno proistie iz fakta to interesi Srba idu u suprotnom pravcu interesa hrvatskih. Srbi hoe stvarno ,veliku Srbiju' Jugoslavija' je samo jedan pretekst - i uspevaj u da se ispostave pred Hrvatima, jer su se doepali vlasti, hvalei se i brojnom superiornou nad ovim poslednjima, superiornost koja je dosta udaljena, sudei prema poslednjim statistikama Beograda, koje od cele populacije daju 53 procenata Srbima, raunajui u Srbe Bugare-Maedonce, Muslimane, Arnaute i ostale manje etnike grupe. Ova igra ciframa otkriva se na lak nain. Srbi stvarno ne ine vie od 35 procenata od jugoslovenskog stanovnitva: svega oko 4,600.000. - Naspram tog broja stoje: oko 4,000.000 Hrvata, jedan milijun Slovenaca, 600.000 Madara i Nemaca, 250.000 Crnogoraca, vie od 150.000 Arnauta, najmanje 400.000 Maedonaca koji jo nisu emigrirali, i vie hiljada Italijana, Kucovlaha i Turaka. Sadanja drava jugoslovenska je gora od propale carevine austro-ugarske, koja je, u relativnim ciframa, predstavljala veu homogenost etniku, kojom su upravljali konstruktivni elementi. U Jugoslaviji, meutim, Srbi pored inferiorne sposobnosti za upravljanje i administraciju, ne sainjavaju do jednu treinu stanovnitva, ostali delovi su i ostaju centrifugalni. Oni izvesno znaju, da, da bi uinili neto ozbiljno, moraju, iznad svega, zadovoljiti Hrvate; sa njima ne mogu uiniti drugojaije. Obrnuto, srpska politika naspram Hrvatske nije pokazala da shvata i ceni tu stvarnost i radi toga Hrvati, ne naavi u aktuelnoj Jugoslaviji mogunost za ivot, moraju da je trae izvan nje. Posle dravnog udara od 6. januara, Kralj je obeao novi ustav, koji bi zadovoljio sve narode jugoslovenske. Obeanje je dolo od Kralja i, radi toga, svi imaju prava da veruju da e njegova re biti odrana; ipak, Hrvati nisu sigurni da e Kralj uiniti koliko je obeao ili bolje da e mu Srbi ovinisti to odobriti. Za sada u Jugoslaviji nedostaje svaka politika aktivnost. Politiki ljudi ne mogu ni govoriti, ni pisati o onome to misle. Sva ustavna prava su ukinuta. U kratko, politiki ivot je umro. Istina je takode, da radi toga, u Jugoslaviji vlada mir, ali taj mir, kojim se diktatura hvali da ga je postigla, opasniji je i od samog antisrpskog pokreta, koji je prethodio dravnom udaru. Predvianja se mogu initi i nije ih teko uiniti, jer poznavanje stvari sugerira sliku kako e se razvijati neposredna budunost. Apsolutizam srpski nee trajati dugo, jer i sami Srbi nisu njime zadovoljni. Politiki ljudi Srbije naviknuti su da slobodno manifestuju, ak i suvie, svoju misao i svoju akciju, dok su, meutim, sada osueni na apsolutno utanje. Ukazuje se, da je nezadovoljan srpski elemenat opasniji i od samog hrvatskog, jer Hrvati, najzad, nisu nemirni kao Srbi. Jedan pokret protiv aktuelnog reima beogradskog koji bi otpoeli Srbi, bie beskrajno ozbiljniji, a ja znam, da je veina samog srpskog stanovnitva protivna reimu Zivkovievom.

Kakve su hrvatske aspiracije? upitao je Serra. Nekoliko dana pre dravnog udara Maek je tvrdio odgovorio je I. Frank da Hrvati trae pravo da apsolutno raspolau sami sobom, ne potpadajui ni pod koji drugi narod i odbijajui i reim proste 'personalne unije' predstavljene u Kralju. Od dravnog udara poto su ukinuti ili kupljeni od Beograda svi antisrpski listovi - Hrvati se nisu ni za jedan korak udaljili od opozicije: oni hoe nezavisnu republiku, bez iega zajednikog sa Srbima. Takode i poslednjih dana, svi emigranti hrvatski, koji bee iz svoje zemlje, ponavljaju da oni hoe apsolutno da sebi konstituiu jednu nezavisnu dravu. Predvianja za blisku budunost? - upitao je Franka talijanski novinar. Situacija e ostati tako rei ista, sve do jeseni. U oktobru ili u novembru Kralj e dati jedan ustav, ali se moe predvideti, da se situacija nee izmeniti, a to je da novi ustav nee zadovoljiti Hrvate. Najvea krivica nije, moda, na Kralju. On je obeao i osea dunost da obeanje odri, ali srpski ovinizam je jai od njega. I ivkovi bi se, moda, sloio s Kraljem, ali javna volja srpska jaa je i od volje samoga Kralja. Kralj e biti prinuen na kompromis sa Srbima, ije miljenje tei kod njega vie od hrvatskog. Najzad, ne zaboravimo to, on je Srbin. Putevi naravnjavanja ne mogu se sagledati, ali ako Srbi ne pristanu na jednu soluciju pogodnu Hrvatima, situacija e po njih biti tea od one u noi 6. januara. Diktatura Pere Zivkovia samo je ultima ratio. Na sluaj nemogunosti sporazuma, Hrvatima ne ostaju sredstva. Ja sam dobar Hrvat, ali, na ovoj taci, predvianja postaju teka i mrana. Jedno mirno reenje bilo bi moguno, samo ako bi se mogla pretpostaviti dobra volja od srpske strane; meutim svi znaci daju za pravo onima, koji misle da se sa Srbima nita ne moe uiniti. Moe se iveti zajedno deset godina, a da se ne izmeni aktuelna situacija. Koji su konkretniji razlozi hrvatskog neprijateljstva spram Srba? bilo je drugo pitanje. Mnogi: Hrvati nee da ratuju s Italijom - odgovorio je Frank -, ali se boje da imperijalizam srpski ne insistira u svojoj nameri, da doe do predominantnog poloaja na Jadranu. Nova Italija je jedna gorostasna sila. ta moemo mi da uinimo protiv nje? Za sluaj rata, iz geografskog razloga, najneposredniju i najveu tetu imaemo mi Hrvati. I za tu eventualnost, pre no to bi doli do sporazuma sa Srbima, hoemo da imamo odreene garancije od Srba. Hrvati nee da uzmu uee u jednome ratu, koji bi izazvali Srbi. Imperijalistika politika Srba uvek je dovodila do katastrofa i mi se sada isto bojimo da jedna internacionalna komplikacija ne prouzrokuje opasnu katastrofu za Hrvate. Ja dobro znam da je srpski mentalitet agresivan. Madarska i Bugarska s druge strane su prirodne i nepomirljive protivnice Srbije; ipak ovinizam Beograda nema granica. Kakav je danas odnos izmeu te imperijalistike agresivnosti srpske i graninih incidenata? palo je novo pitanje. Teroristike organizacije i upadi preko granica, direktno su favorizirani od srpske vlade. Pre rata postojale su neke nezavisne organizacije od Vlade, ali sa neposrednim uticajem na nju. Danas veza je intimnija i upadi na granicu slovenaku-italijansku, koje publikuju listovi, srpska su poduzea, o kojima jirvati nita ne znaju i koji se izazivaju u cilju da zaotre odnose izmeu "alijana i Hrvata. Tako antitalijanske manifestacije od prole godine koje su

se desile u Splitu i ibeniku, bile su pripremljene i nareene od Srba, u tome smeru. Vraujui se na unutranju situaciju Srbije, valja primetiti, da je najozbiljnija opasnost u javnom miljenju srpskom. To je takozvana 'Carija', pijaca politike, koja je ve otpoela da radi protiv reima, i ivkovia je vie strah od arije, jer je on jak samo vojniki. Na ovoj taci je esencijalna razlika izmeu italijanskog reima i srpskog, u kojima bi neki hteli da vide slinost. U Italiji je se pokret faistiki popeo na vlast iz naroda: u Jugoslaviji jedan mali broj osoba je se istavio zemlji. Nezadovoljstvo Carije, istinske berze beogradske politike, proirilo je se na vojsku koja je ratovala, dok je ivkovi ostao blizu Dvoru. Likvidiranje tolikih enerala, izvreno nedavno, jeste jedna politika represalija. Kraj ove situacije, ako se moe imati nade u jedan kraj, bie da ni Srbi, ni Hrvati nee biti zadovoljni. Ja sam siguran da Hrvati oekuju od velikih sila, od Italije i Engleske, ne od Francuske, onu potporu, koja e ih staviti u poloaj, da realizuju svoje nacionalne aspiracije. Ako bi potrajalo aktuelno stanje stvari, t. j. hegemonija srpska, mogue je da se i Hrvati late nelegalnih sredstava, jer se moe postaviti pitanje Srbima, koji osuuju tu eventualnost, na koji nain bi Hrvati mogli doi legalno do svojih prava. Revolucija je moguna, ali Hrvati nee da budu nemirni elemenat i ne ele da se pokau agresivnima. Kazali smo ve da svi neredi od prole godine u Zagrebu i na Primorju provocirani su od Srba i, naroito, da bi pojaali antagonizam italijanskohrvatski. Taj antagonizam stvorila je u prolom veku Austrija, ali on je bio i ostaje jedan vetaki nesporazum. Sada ne postoji nikakav razlog da se veruje u njega i da postoji bojazan, da e taj antagonizam trajati. Po neki hrvatski list se die protiv Italije, ali po zapovesti iz Beograda. Srbi ipak ne uspevaju da stvore mrnju izmeu dvaju naroda. Jedno dosta prosto rezonovanje, na stranu sve druge obzire, nalae Hrvatima da se priveu za Italijane i da se bore protiv Srba. U Italiji ive nekoliko hiljada Hrvata, u Srbiji ih ima etiri milijona; njih svaki dan nestaje, iz dana u dan, usled srbizatorskog pritiska. Jasno je dakle, da ako Hrvati imaju da tee jednoj nacionalnoj akciji, pretpostavljaju da oslobode ispod beogradskog ropstva etiri milijona ljudi, nego da budu protiv Italije, u kojoj ima samo malo hiljada Hrvata. Iredentizam hrvatski, antitalijanski, pokree se i iskoriuje od strane Srba, ba u smeru da bi se stvorilo neprijateljstvo izmeu dvaju naroda, dok Hrvati imaju celu svoju naciju pod gospodarstvom beogradskog reima. Tako i pohara u Prestraneku, o kojoj se italo po listovima, jeste jedna srpska provokacija, izvrena od ljudi koji rade po srpskim direktivama. Srbi su uvek opasni i oni su, izvesno je, ubili Toni legela, moe biti zato, kao to se govori, to je imao suvie uticaja na Kralja, i srpski radikali su bili ljubomorni i ispunjeni sumnjom. Na taj nain je se postigla dupla namera sistem beogradski otresti se jednog protivnika ili jedne osobe na koji bilo nain opasne, i uiniti da krivica padne na Hrvate. Ovi poslednji, na stranu drugo, nisu imali razloga da izvre ubistvo, nedostajao im je za to motiv i objektiv, jer je legel uivao izvesnu popularnost po mnogim krajevima Hrvatske. Vraujui se na odnose izmeu nezavisne Hrvatske i faistike Italije
18

U Zagrebu, 22. III 1929.

leader hrvatskog nacionalizma kako ga laskavo naziva Serra rekao je jo i ovo: Ne poznajem lino Mussolinija, ali veoma mu se divim, jer on ima ogromnu energiju i inteligenciju, dve osobine upotrebljene u najkorisnije smerove. On je ovek provienja, ne samo za Italiju, ve i izvan njenih granica. Mi Hrvati nemamo zato da se bojimo imperijalizma i novih ideja koje su ponikle u Italiji; imamo jo da ih iskoristimo, jer uticaj Mussolinija prelazi granice i svuda se pojavljuju organizacije po faistikom obrascu. to se tie takozvanog jadranskog imperijalizma, dobro je utvrditi neke osnovne take. Posle 1918 godine naslednici austrougarske carevine na Jadranu su Italijani. J a d r a n s k o pitanje' moe i treba da bude reeno samo od jadranskih naroda: Italije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije. Ove dve poslednje zemlje su prijatelji Italije, a Crna Gora, takoe uokvirena u jugoslovensku dravu, uva svoju etniku jedinicu. Hrvati, najzad, kad bi bili slobodni, da ne budu pod Srbima, sloili bi se odmah sa Mussolinijem. Hrvatska je suvie mala, da bi mislila na politiku ekspanzije na Jadranu. Ona bi mogla iveti, izvesno je, pod zatitom jedne jake Italije, sa vie mira i sigurnosti no pod Srbijom, koja vodi, meutim, jednu imperijalistiku politiku, bez mogunosti za kakvu korist po Hrvatsku. Znam za snove o ,velikoj Jugoslaviji', koja bi trebala da se protee od Carigrada do Soe. Ova i druge megalomanske fantazije, pored toga to nisu ostvarljive ne mogu drugo, do da dovedu do katastrofe i to ne samo za Srbiju, ve i za druge zemlje, koje se nalaze u toj malo srenoj situaciji, da su vezane sa Srbijom. I ovo je, kao to sam kazao, glavni razlog, radi koga Hrvatska hoe, po koju bilo cenu, da sebi osigura nezavisnost od Srbije. Hrvati raunaju s faktom da e Mussolini, kao i cela Italija, znajui ravu sadanju situaciju Hrvata, znati da ine razliku izmeu nas i Srba. Prirodna tendencija Hrvata je upravljena Rimu, ne Vizantiji. U svojoj hegemonistikoj akciji Srbi se slue sa insistencijom pravoslavnom propagandom, jer diferencija religije je jedan od najjaih korena nesrodnosti izmeu razliitih naroda aktuelne Jugoslavije. Nije to samo jedna prosta razlika u verama, ve istinska podeljenost izmeu Zapada i Orijenta. Hrvati su vazda imali religiju i civilizaciju Zapada, a Srbi tee, meutim, da unite razliku izmeu raznih naroda jugoslovenskih. Pravoslavna propaganda ne bi uzela maha u naem stanovnitvu, ali, kao i u svakoj drugoj aktivnosti, Srbi joj dodavaju svoju prepredenost i zavodljivost. Tako oni pokuavaju da oive antike slovenske obiaje, kako bi dali vie snage nacionalnom karakteru srpskom njihove vere. Oni tee, istovremeno, da atakiraju i dezorganiu kompaktnost katoliku, uvodei klice izme: tako, na primer, pomou propagande protiv celibata svetenika katolikih i protiv drugih kanona vere rimske. Hrvati su meutim isti i uporni katolici i pravoslavni Srbi nee uspeti u svojim namerama. Nije za preutkivanje ni sistematska lana kampanja, koja se iri preko lugoslovenske tampe. Srpski listovi, napustivi jednom svoju taktiku utanja, umanjavanja i izvrtanja vesti nepovoljnih po Beograd, navalice su uveavali izjave poslanika Pavelia u Sofiji, na nain da su ga prikazali opasnim revolucionarcem, izdajicom svoje roene zemlje, koga su se odrekli i u Hrvatskoj, koji pravedno podlei strogim sankcijama. Srpski metodi su sada poznati i izvan Balkana. Srbi su istinsko ognjite svih nemira na Poluostrvu, sa njihovom neizleivom pasijom za intrigu, klevetanjem, agresivnou, komplotima, meunarodnim incidentima. Srbi
5

Ante Paveli i ustae

(. C

igraju stranim kartama: mirom Evrope, i radi toga, zakljuuje Ivan Frank, mi Hrvati elimo da se potpuno odelimo od njih, hoemo nau nezavisnu i ujedinjenu Otadbinu, miroljubivu i slobodnu, hrvatsku republiku, hrvatskog naroda, civilizovanog, radenog, slonog, katolikog, okrenutu ivotu Zapada, od koga je primio veru i civlizaciju. Frank je zavrio svoje strasno izlaganje - zakljuuje Serra taj podugaki interview sa tonom ivljim i sa sjajem u oima, koji je nada i izvesnost. On koji je se toliko borio da bi vodio svoj narod ka ostvarenju integralne nacionalne ideje, ima prava da misli, da su etiri milijona Hrvata jai od jedne nemirne, pretee, prepotentne bande. Paveli se - dakako - nije zadovoljio uspostavom dodira i dogovorom o buduim akcijama s Vanom Mihajlovim i njegovom komitadijskom organizacijom, nego je traio saveznika i drugdje. Tako je dolo do njegova sastanka u Italiji s predstojnikom politikog odjela maarskog ministarstva vanjskih poslova barunom Gborom Aporom (Bologna, 23. VII 1929). Apor mu je odmah priznao - stoji u zabiljeki tog razgovora19 - da njegov [Paveliev] posjet Budimpeti nije bio koristan ni za jednu stranu, no to ne znai da Maarska nije zainteresirana za hrvatska pitanja. Htio bi, naprotiv, ponoviti da je Maarska ve ranije takoer i Maeku - naglasila da se zanima za ono to Paveli poduzima u inozemstvu i da Maarska moe staviti na raspolaganje novac za to djelovanje u inozemstvu. Paveli je posebno istakao da mu nije bila namjera da ostane u Maarskoj; nije imao ni namjeru da madarsko-talijanske odnose iznosi u javnost. Htio je samo razgovarati u Maarskoj. Apor je predloio da bi za stalne kontakte - i to iskljuivo - najbolje posluilo neko maarsko diplomatsko-konzularno predstavnitvo u inozemstvu. Dogovoreno je da za to bude nadlean konzulat u Milanu. Paveli je upitao Apora bi li Maarska mogla snabdijevati orujem hrvatski ustanak, a Apor je odgovorio da je to nemogue uslijed austrijske situacije. Paveli mu je na to odvratio da je Maarska ve jednom doturila oruje Hrvatima preko Suaka. Hrvati su, osim toga, pregovarali s maarskim vojnim organima o liferaciji 2000 revolvera, ali bez uspjeha. Ta bi se isporuka, ipak, mogla lako provesti, jer u Maarskoj postoji jedno talijansko nabavno poduzee koje je izrazilo spremnost da revolvere prebaci u Italiju. Apor je izjavio da e se o tome informirati u Budimpeti i jo jednom naglasio d? Maarska ne moe nikako isporuivati puke. Na kraju je Paveli obavijestio visokog funkcionara maarskog ministarstva vanjskih poslova da djeluje zajedno s Makedoncima i da je s njima zakljuio usmeni sporazum.20 Popolo di Trieste je u broju od 4. V 1929. donio vijest beogradskih novina da je austrijska vlada, uslijed koraka jugoslavenskog poslanika u Beu, odluila da uskrati dozvolu boravka na austrijskom teritoriju Paveliu i Perecu. Pri tom je talijanski list saopio i to da je ta vijest izazvala u Zagrebu, u krugovima politiara, veliko uenje. Ta je vijest o uskrati dozvole boravka Paveliu bila doista tona. Uistinu je
Tu sam zabiljeku dobio od kolege dra Holma Sundhausena, Mnchen i koristim se i ovom prilikom da mu se na njoj zahvalim. Nalazi se u Orszagos Leveltar, Budimpeta, Km. pol. Vegyes bizalmas iratok. 421 cs., 3 8 1 - 3 8 4 . 20 Taj sastanak Paveli - Apor spominje i V. Vinaver (nav. djelo, str. 399). **

austrijska vlada poslije njegova boravka u Sofiji uskratila Paveliu boravak na austrijskom teritoriju. To jasno proizlazi iz pisma to ga je Perevi koji je u meuratnom razdoblju bio itavo vrijeme maarski dravljanin uputio maarskom poslaniku u Beu Gyuli Ambrzyju (Be, 29. V 1929).21 Perevi u njemu pie kako se nada da je Miki predao poslaniku Perevievo pismo od 18. V, i to uslijed hitnosti direktno. Po imenu poslaniku je valjda poznat hrvatski zastupnik dr Ante Paveli, kao i njegovo [Pavelievo] miljenje i odluno djelovanje koje u svakom pogledu odgovara naim namjerama. Tom je gospodinu austrijska vlada, na temelju neuvenoga vanjskopolitikog pritiska, uskratila boravak u Austriji. Dr A. P. je stoga zatraio da mu se izda ulazna viza za Maarsku. Kako su mu, Pereviu, ovog asa saopili, ministarstvo vanjskih poslova u Budimpeti glatko je odbilo izdavanje takve ulazne vize. Dr Paveli u tome ne vidi samo nepotivanje danih obeanja nego, prije svega, naputanje revizionistike politike Maarske, o emu Paveli mora po dunosti bez sustezanja obavijestiti svoje nalogodavce u domovini, to e bez sumnje izazvati potpuno izmijenjeno dranje politikog vodstva u Zagrebu, a to bi moglo biti od nesagledivih posljedica. Pod tim uvjetima pie dalje Perevi ne bi bilo vie ni njemu osobno mogue kako e to Ambrzy sm dobro moi shvatiti da nadalje igra svoju dotadanju ulogu i bio bi prisiljen da se potpuno povue i uskrati svako zanimanje za preuzimanje ili nepreuzimanje mjesta pokojnog Si-a o emu je Perevi pisao poslaniku u svom pismu od 18. V. Izraava uvjerenje i nadu, na kraju, da gospoda u Budimpeti nisu sebi stvorila pravu sliku o posljedicama takvog uskraivanja, donesenog na laku ruku, i Ambrzy bi sebi, u interesu velike stvari, pribavio nove zasluge ako bi najvie mjesto obavijestio o tome u prikladnoj formi. Perevi moli poslanika da ga najhitnije obavijesti je li Paveliev, vie nego razumljiv, pesimizam opravdan ili nije, prije nego to bude prekasno, jer bez uporita mora i najozbiljnija akcija doivjeti neuspjeh. Postojanje takvog uporita u Szegedu spasilo je Maarsku od boljevizma. Iz jednog drugog Perevievog pisma Ambrzyju (Be, 10. VI 1929) 22 sazrajemo da je Paveli u meuvremenu napustio Be. Perevi se u njemu, naime, zahvaljuje poslaniku na njegovom ljubaznom obavjetenju od 4. VI koje je Perevi primio nakon to je Paveli ve bio otputovao iz Bea. Perevi je stoga izvijestio Pavelia pismenim putem da postoji mogunost da mu pribave putnu ispravu one vrste kako je to Ambrzy spomenuo. Paveli mu je na pismo odmah odgovorio iz Italije kamo je otputovao iz Bea da bi bio vrlo zahvalan kad bi doista mogao dobiti takvu ispravu; ipak primjeuje da mu ve dva mjeseca obeavaju takav dokument, a da ga do tada jo nije dobio. Ako bi Ambrzy stoga poduzeo energine korake radi ostvarenja svog prijedloga, i u tom poluio to bri uspjeh, to bi mnogo koristilo naoj stvari. Stoga mu Perevi to posebno toplo preporua. Za orijentaciju Ambrzyjevu i njegovih prijatelja Perevi u pismu istie da je I aveli legitimni i ovlateni delegat u inozemstvu i da njegove korake potpuno odobrava vodstvo u domovini. Osim toga, Paveli uiva povjerenje itavog
21 Nndori Pal, A Marseille-i gyilkossg nemzetkzi jogi vonatkozsai, Budapest 1972, str. n <68-269. 22 Isti izvor, str. 271.

naroda, i to ne samo u uoj Hrvatskoj nego i u Bosni-Hercegovini i Dalmaciji, o emu postoje viestruki dokazi. ini se da se s austrijskom policijom nije moglo aliti. Paveli se, naime, vratio u Be i tamo ivio neprijavljen. To su iskoristile jugoslavenske vlasti da ga prijave i zatrae njegov definitivan izgon iz Austrije. Paveli nato biva uhapen u Beu 25. IX 1929. i protjeran u Njemaku (kako je sm i zahtijevao) a ne u Italiju (kako je jugoslavenska policija pretpostavljala), nakon to je bio izdrao policijsku kaznu ini se tri dana zatvora zbog neprijavljivanja. 23 Jugoslavenski su ga policajci zatim oekivali na austrijsko-talijanskoj granici u pretpostavci da e otputovati u Italiju, ali je Paveli odabrao drugi pravac: Mnchen. I tu su mu tek kasnije uhvatili trag. Tamo ga je doekao slubenik talijanskog poslanstva u Beu i novinar Eugenio Morreale, 24 predao mu talijanski paso na ime Antonio Serdar 2 ' i otpratio do Verone gdje je Paveli saekao dolazak svoje obitelji, u prvom redu supruge Mare. U Veroni, kao privremenom sjeditu, ostao je do poetka 1930. godine.26 2. Zapoinje akcija na politikom i teroristikom planu. Prvi ustaki centar nalazio se u Beu i Perec se pripremao da pokrene osvetniku akciju. Vezu izmeu njega i frankovakih omladinaca u Zagrebu odravao je Marko Hranilovi.27 Njegova pisma stizala su u Be na adresu baruna Fedora Vesta, brata Perevieve supruge, koji je bio zaposlen u konzularnom odjelu maarskog poslanstva u Beu. No, osim te veze putem pote Hranilovi se u veljai i oujku 1929. godine sastajao osobno s Perecom. Pri tom je Hraniloviu pomagao Perecov pouzdanik Antun Herceg sa Suaka. Hranilovi je
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. U Hrvatskoj sekciji poslanstva faistike Italije u Beu djelovala su dva novinara po obavjetajnoj liniji kao agenti OVRE. To su bili dr Italo Zingarelli i dr Eugenio Morreale. Perevi je u svom iskazu pred naim istranim organima, 3. I 1947, ustvrdio da je Paveli u Beu 1929. godine bio vrsto povezan s Morrealeom. Kad je Paveli ve bio u Italiji, Pavelieva supruga dola je iz Jugoslavije u Be gdje je ostala poslije Pavelieva puta u Bugarsku i Italiju. Morreale je nju otpratio u Italiju, ini se, potkraj svibnja 1929. godine. Perevi je Pavelia - ini se - upoznao u Beu s Hlinkom, voom slovakih separatista, koji je tamo ivio u kapucinskom samostanu, a preporuili su ga i dru Schoberu, efu policijske direkcije u Beu. Pavelia su povezali i s drutvom stranih novinara u koje je Perec ve bio ulanjen (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia, I. O. 9, 5 / 6 1 - 8 2 ) . 25 Paveli se koristio raznim lanim imenima: Antonio Serdar, Lin, Adam, Dr. Sarti, D. M. Kobilinski, A. S. Mrzlodorski, Senian i druga. Perec je bio Zdenko; Perevi - Gospar; Eugen Kvaternik - Longin i Marko; Stijepo P e r i aki, a od 1933. god. Sukni; Ivo Hereni - Hetman; Mijo Kralj - Nikola; Martin Nemec Vinko; Stjepan Bili - Hamid; Ivan Jeli, brat Branimira - Andrija; M. Bzik - Marko; Vladimir Radi - Parianin; Ante Trumbi - Mogul i Gospar s mora (Isti izvor kao pod 23). ini se da je Trumbi nastavljao svoju suradnju s Paveliem i nakon 6. I 1929. 26 to je Paveli radio u Austriji i Njemakoj ne znam - iskazao je Slavko Kvaternik 7. II 1947 - nego jedino da nije naao u Njemakoj potrebnog razumijevanja, a reeno mu je da je to po Nijemcima upuen u Italiju, jer da su Nijemci nemoni, to su faktino i bili u ono doba, a Mussolini je ve u internacionalnom ivotu traio i vrio stanovitu ulogu. Kakve je on razgovore, pregovore i nagodbe imao sa Mussolinijem, ne znam, nego prvo to sam uo bilo je od Ivana Perevia u Beu, prigodom moga prolaznog posjeta u poslovne svrhe (radi poslova Parcelarne banke), pa sam od njega uo da Paveli organizira ustaki pokret u inozemstvu meu naim radnicima uglavnom u Belgiji, Francuskoj i Njemakoj (A-VII, Zapisnik sasluanja SI. Kvaternika, NDH, I. Q. 9. 7 / 2 1 - 1 4 5 ) . 27 Postoji popis istaknutijih omladinaca Hrvatske Pravake Revolucionarne Omladine (Hrvatski Domobran) koji je dostavio zagrebakom velikom upanu komandant IV armijske oblasti gen. Sv. Mati (A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII).
23 24

-"

jednom stigao sve do Bea i tamo primio od Pavelia i Pereca nareenje da progovore samokresi. Kao prva rtva bio je odabran Anton (Tonika) Schlegel za kojega se pretpostavljalo da je vrlo utjecajan na dvoru i da je perjanica Aleksandrove diktature u Zagrebu. Pobrinuli su se da posredstvom Hercega snabdiju Hranilovia i drugove potrebnim eksplozivom i orujem za planirane daljnje akcije nakon prvog okraja i te su poiljke Hranilovi i njegov bliski drug Zvonimir Pospiil skrivali u Zaraznoj bolnici u Zagrebu. Hranilovi je namjeravao u poetku da izvede atentat na Schlegela sam, bez pomagaa. Vrebao je nekoliko veeri na odabranu rtvu pred zgradom Novosti, odnosno Jugotampe u Masarykovoj ulici i pokuavao da ga prati. No, Schlegel je obino izlazio iz redakcije u pratnji nekoliko svojih suradnika koji bi ga pratili sve do stana na Prilazu (danas Prilaz JNA). Hranilovi je pozvao u pomo svoje najpouzdanije suradnike: Miju Babia i Matiju Soldina. Na temelju prethodnog dogovora sastali su sva trojica 22. III 1929. uveer oko 20 sati pred zgradom Novosti i rasporedili se: Hranilovi je imao saekati Schlegela, i pratei ga uluiti zgodnu priliku da puca, dok su Babi i Soldin krenuli na Prilaz da tamo, pred Schlegelovim stanom, doekaju rtvu, ako je ve prije ne bi ubio Hranilovi. Schlegel je izaao iz redakcije i pojavio se na vratima zgrade u drutvu nekoga svog suradnika, ali se od njega oprostio i sam poao do stajalita taksija pred Kazalinom kavanom i sjeo u taksi da se odveze kui na Prilaz. Hranilovi je, iznenaen, uzeo drugi taksi i poao istim putem. Ali, kad je stigao i izaao iz taksija, ve su odjeknula dva pucnja. Pucao je Mijo Babi koji je presreo Schlegela pred vratima kue u kojoj je stanovao (broj 86) i s lea mu ispalio dva smrtonosna metka. 28 No, Perecovi se teroristi nisu htjeli zadrati samo na tome, nego su u svibnju iste godine poduzeli nekoliko diverzija na cesti i eljeznikoj pruzi (kod Brezovice i Velike Gorice, na primjer). Na diverzantsku obuku Perec je pozvao ve prokuane atentatore: Soldina i Zvonka Pospiila. O tome je kasnije Soldin iskazao ovo: Perecov poziv dobio sam preko Marka Hranilovia. Uzeo sam odsustvo od svoga poslodavca i otputovao prvih dana mjeseca augusta 1929. godine u Ferdinandovac. Tamo me je saekao jedan, meni nepoznat ovjek, sa kojim sam stupio u kontakt pomou ugovorene ifre koju mi je Hranilovi dao pri polasku na put. Ovaj ovjek me je prebacio preko Drave, i dalje do eljeznike stanice Vizvar u Maarskoj. Odatle sam se vozio eljeznicom do Peuja. Sa mnom je putovao i Pospiil. U Peuju nas je policija uhvatila, ali smo se pozvali na tampara Bertu. Posle kraeg vremena, Berta je doao u policiju, prihvatio nas je i odveo jednom maarskom graninom oficiru po imenu Kova. Posle kraeg razgovora i upoznavanja, Kova nas je poveo na vojno strelite. Dao nam je revolvere, te smo tu uili gaati iz njih. Isto tako, tu nam )e pokazao kako se postupa sa eksplozivom. Poslije ruka sastali smo se, u Bertinom stanu, sa Perecom i Stankom Hraniloviem. Perec nam je dao uputstva za rad u zemlji, revolvere, eksploziv i svakom po hiljadu dinara. Iza
Schlegel je pravovremeno sastavio oporuku (Zagreb, 21. I 1929) i rasporedio dionice Jugoslavenske tampe d. d. No, kasnije se ustanovilo da te dionice nisu u cijelosti Schlegelova ostavtina nego da polovica pripada kralju Aleksandru. Stojadinovieva je vlada ipak, 1937. godine, dopitala Schlegelovoj udovici Nevenki dosmrtnu mjesenu pomo od 1200 din. (AJ, rond Milana M. Stojadinovia, fasc. 54).

toga otputovali smo istim putem natrag do granice, odakle nas je jedan seljak prebacio preko, te smo doli u Klotar, a odatle sa eljeznicom u Zagreb. 29 Nova diverzija bila je u Zagrebu izvedena oko ponoi 5. na 6. VIII, kad je u jakoj detonaciji eksplodirala vea koliina eksploziva na ulinoj strani kasarne Savskog andarmerijskog puka u Branimirovoj ulici u Zagrebu. U to vrijeme na ulici se nije nitko zadesio, a deurni je straar bio u vei, tako da su poinitelji mogli na vrijeme pobjei. 30 S velikim zakanjenjem dala se zagrebaka policija u hvatanje ubojica A. Schlegela. Pri tom je opravdano posumnjala na Miju Babia i Zvonka Pospiila, no njih nije bilo lako uhvatiti. Prilikom hapenja Babi je pucao na dvojicu agenata od kojih je jednog ubio (Josipa Keu) a drugog ranio (Josipa Bana). Policija je na to postavila zasjede u Babievom i Pospiilovom stanu i kod Pospiila je agentima polo za rukom da uhvate nadolog i naoruanog Pospiilova prijatelja Dragutina Krinjaka. Krinjak je odmah priznao policiji da je revolver dobio od Stranke prava; da mu ga je dao Marko Hranilovi, i to nakon Krinjakova povratka iz Austrije gdje je posjetio Pereca; da mu je poznato kako je Hranilovi dao revolvere jo nekim pravakim omladincima: Babiu, Pospiilu i Soldinu. Na policiji je Krinjak otkucavao dalje i, ak, izrazio spremnost da povede policiju radi zasjede u Hraniloviev stan. Na postavljenu zasjedu naletio je prvi Hranilovi, dok su podalje stajali Babi, Pospiil i Soldin. Hranilovi se u susretu s policajcima dobro snaao i otvorio vatru na agente (Tremskog i Blagovia); kad su ostali iz zasjede pritrali zatekli su Tremskog i Blagovia na zemlji (Tremskog na izdisaju, a Blagovia teko ranjenog); Hranilovi i ostali uspjeli su u mraku pobjei. Ipak je policiji, zaslugom Krinjaka, ubrzo polo za rukom da uhapsi Soldina i Hranilovia. U toku istrage ne samo da su priznali sudjelovanje u atentatu na Schlegela i organiziranju drugih diverzija nego su otkrili teroristiku mreu i pomagae. Policija je nato poduzela brojna hapenja; meu ostalim, uhapsila je i Stipu Javora koji je, navodno, bio Paveliev zamjenik u Zagrebu. 31 Ali se Babiu i Pospiilu izgubio svaki trag. Tim lanovima prvog ustakog roja polo je za rukom da se u drugoj polovici studenog, kod Suaka, prebace preko granice i da dou u Italiju Paveliu.32 Sjedite teroristikog centra u Beu nalazilo se u Perecovom stanu na poznatoj bekoj arteriji Wiener-Grtelu, br. 6. 33 Tu je Perec, uz ostalo,
Nikola Milovanovi, Generali izdaje, knjiga I, Beograd 1977, str. 3 1 4 - 3 1 5 . Ministarstvo unutranjih poslova dostavilo je, 2. IX 1929, ovakav izvjetaj karlovakom velikom upanu: Povodom poslednjeg atentata u andarmerijskoj kasarni, ovdanji Hrvati, separatisti i emigranti, govore kako e se u budue uvek tako periodino ponavljati atentati da bi se odrao narod u borbenom stavu, a i radi ukazivanja spoljnom svetu kako se stoji pred reavanjem ,Hrvatskog pitanja'. Separatisti i emigranti vrlo su ogoreni na rad i dranje Janka Bedekovia. Ovi Hrvati otvoreno govore da atentate ne pripremaju komuniste, nego nacionalistike organizacije (Isti izvor kao pod 27). 31 Kako to tvrdi Mijo Bzik (etrnaest godina ustake borbe; u zborniku: Hrvatska na novom putu, Zagreb s. a., str. 105). 32 Ministarstvo unutranjih poslova obavijestilo je oko sredine sijenja 1930. da delegat ministarstva u Beu (VI. Milievi) pod 3. 1 javlja ovo: Obavjeten sam iz emigrantskih krugova da su hrvatski emigranti dobili azil kod Maara i da e se od sada prikupljati tamo poto im je ovamo onemoguena akcija. Naroito se pominju mesta Ereklak i Visvar, gde se nalaze imanja grofa Elimira Jankovia i njihovih prijatelja i onamo navraat e ee voe emigranata. Tvrdi se sad da je onamo Dr. Paveli o boinim praznicima i da su ve onamo stigli i emigranti: Babi i Pospiil, koji e biti sklonjeni na imanju grofa Jankovia, o emu sam obavjestio Ministarstvo aktom Pov. broj 1793 od 31 pr. mes. (Isti izvor kao i pod 30). 33 Ministarstvo unutranjih poslova informiralo je, 27. XI 1929, Bansku upravu Savske
29 30
-TA

zasnovao razgranatu akciju montiranja paklenih strojeva u vlakove, koji iz Austrije odlaze u Jugoslaviju, da bi eksplodirali na jugoslavenskom teritoriju. I ta je akcija otpoela u proljee 1930. godine i tako biljeimo eksplozije na eljeznikoj pruzi kod Zemuna, Zidanog Mosta i Vinkovaca. 34 Perevi je pred naim istranim organima (Zagreb, 20. X 1946) 35 izjavio da je Pavelia prvi put posjetio u Italiji na poetku 1930. godine, i to u Veroni u drutvu s Perecom. Sloili smo se da su mjesne garde najprikladniji temelj za tu vojsku priznao je on - i da je naoruanje te vojske iz vana nemogue, te da je potrebno nabaviti oruje i naboj u zemlji, na nelegalan nain. Na upit, kome bi trebalo povjeriti taj organizatorni posao predloio sam Milutina Kvaternika, dok Slavko Kvaternik da se bavi izradbom operacionog plana. Neto kasnije (Zagreb, 3. I 1947) Perevi je nadopunio svoj iskaz ovako: Ne, ja sam u Italiji bio vie puta. Prvi put bio sam pozvan od Pavelia da doem u Veronu, na razgovor po pitanju ustakog pokreta. Ovaj moj sastanak s Paveliem bio je odran 1930. god. a bili smo prisutni ja, Perec i Paveli. Na sastanku smo stvarali planove o propagandnom radu na irenju Hrvatskog oslobodilakog pokreta i to za jaanje propagandnog pokreta kod nas u Beu i osnivanju propagandne ustake jedinice u Junoj i Sjevernoj Americi. Nadalje, u koliko se dobro sjeam, Perec je na temelju ovog sastanka ili na temelju nekog pisma, dobio zadatak od Pavelia, da poe u Belgiju i da osnuje meu tamonjim radnitvom ustaki pokret pod nazivom Hrvatski savez. Perec je poslije toga i otiao i na taj nain je u Belgiji osnovan ustaki pokret. 36 Na povratku iz Italije nisu se Perec i Perevi vraali istim putem preko Udina, jer je Perec morao otii u Innsbruck da tamo posjeti Mladena Lorkovia,37 koji je u Innsbrucku studirao, i da mu javi kako je Paveli bolestan, zbog upale vena, pa ne moe doi na planirani sastanak s Lorkoviem. Taj sastanak Lorkovi-Paveli bio je odran kasnije. Na udaru reima nije se nala samo Komunistika partija Jugoslavije premda je s njom postupao najokrutnije i najbezobzirnije nego i pojedini frankovci (na primjer, Milovan ani) i voe Seljako-demokratske koalicije: Pribievi i Maek. Pribievia je Aleksandar dao u svibnju 1929. uhapsiti na beogradskom kolodvoru pri pokuaju da uspostavi suradnju sa srbijanskom opozicijom, poto efu zagrebake policije dru Janku Bedekoviu nije polo za
banovine: Potpuno je tano utvreno, da Perec Gustav s vremena na vreme dolazi iz Bea u Maarsku, odseda u Peti, a vrlo esto dolazi do nae granice, u Gjekenje i u Peuj. Zna se, da u Peuju dolazi u kontakt sa maarskim majorom Klarom. Van svakog je spora, da ovi esti dolasci Perecovi u Maarsku, a naroito njegovi dolasci na nau granicu, nisu ni zbog ega drugog, do radi odravanja veze sa hrvatskim separatistikim elementima iz nae drave tim pre, to jedan drugi izvor kao sigurno tvrdi, da hrvatska emigracija u inostranstvu, naravno u koliko je ima, v e zu sa svojim jednomiljenicima odrava preko Maarske i to ba preko Peuja i Gjekenjea... (Isti izvor kao i pod 30). Na primjer, Mijo Seletkovi, bivi a. u. kapetan, i Mijo Kirhmajer podmetnuli su pakleni u noi 2 1 / 2 2 . IV 1 9 3 0 , na pruzi izmeu Vrpolja i Starih Mikanovaca (kod sela Budrovca), u namjeri da dignu u zrak poklonstvenu deputaciju na putu u Beograd. Atentat je bio sprijeen sluajno, jer je kapsula s fitiljem spala s tranice). 3 5 A-VII, N D H , Izjava I. Perevia od 2 0 . X 1 9 4 6 , I. O. 9, 3 / 6 1 - 4 3 . 3 6 A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1 9 4 7 , I. O. 9, 5 / 6 1 - 8 2 . To je bio Hrvatski savez za uzajamnu pomo sa sjeditem u Seraingu (Belgija). Paveliu je taj savez sluio kao neko ustako povjerenitvo za Belgiju. 37 Zagrebaka je policija, 15. X I 1 9 2 9 , raspisala tjeralicu za pravnikom Mladenom Lorkovicem, i to radi sumnje sudionitva ubijstva policijskih agenata Josipa Kee i Matije Tremski. Lorkoviu je polo za rukom da prijee granicu i doe u Austriju.
34 s t toj,

rukom da ga pred odlazak zastrai vijeu da se na nj priprema atentat. Pribievi je bio zatim interniran u Brusu; zbog bolesti prebaen je pod straom u beogradsku bolnicu, gdje je - tvrdoglav i nesavitljiv otpoeo trajk gladu i na molbu Praga bio puten s tim da napusti Jugoslaviju i kao emigrant ode u ehoslovaku. 38 Maeka je reim takoer pokuao zaplaiti, ali bez uspjeha, pa ga je zatim uhapsio i nevjeto upleo u proces protiv radievskog omladinca Ivana Bernardia i drugova, ali i to bez uspjeha, jer je Sud za zatitu drave Maeka ipak oslobodio krivnje. 39 Zanimljivo je i to da je sam Paveli pokuao da uspostavi osobni dodir s Maekom. Maek je, naime, u pratnji Ivana ubaia, u listopadu 1930, otputovao na lijeenje ui u Karlove Vary. Na putu se zadrao u Beu gdje se sastao s J. Krnjeviem i A. Koutiem, dvojicom prvaka HSS, koji su napustili domovinu i otili u emigraciju, s tim da je Krnjevi bio zaduen za zapadne demokracije sa sjeditem u enevi, dok je Koutiu sjedite bilo u Beu s tim da obraduje Austriju, Njemaku i Italiju. Pri Maekovom povratku u domovinu pie Jere Jareb 40 posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Paveli. Uao je u vlak u Schwarzach-St. Veitu, a iziao u Villachu. Radi Subaieve prisutnosti, Paveli nije htio s Maekom razgovarati o politici. Smatrao je ubaia osobom povjerenja kralja Aleksandra. Paveli se u meuvremenu, u toku 1930. god., preselio iz Verone u Pesaro, gdje je stanovao u Viale Castelfidardo No 20. ini se da se i dalje krio pod imenom Antonio Serdar. Radi svoje akcije - stoji u jednom policijskom elaboratu 41 - dolazio je krajem 1930. god. Dr Paveli na Rijeku i Opatiju. U razgovoru govorio je da mu je zadatak: da pomou Italije stvori samostalnu hrvatsku dravu i da su Italijani naroito skloni ovoj akciji. Bio je sa Vjekoslavom Servacijem. Cilj: da stvori propagandne kanale i organizuje prihvaanje izbeglica iz Jugoslavije. Kazao je takoe, da Italiji konvenira razaranje jedinstvene Jugoslavije i da ona direktno pomae njegovu akciju za stvaranje samostalne Hrvatske i to ne iz kakvih naroitih simpatija prema Hrvatima ve iz istoga svoga rauna, jer da im nikako ne konvenira u ovom delu Evrope jedna velika i konsolidovana jugoslavenska Kraljevina. Jugoslavija, kazao je dalje, ima svog najjaeg i najveeg protivnika u faistikoj Italiji, s toga da e im ona sa koordinacijom ciljeva najvie pomoi, poto da e slomom Jugoslavije stvoriti se nezavisna hrv. drava a istovremeno nestati i suparnik Kralj. Italije na jadranskom moru ime da e se znatno oslabiti meunarodni poloaj Francuske. Za vreme njegovog boravka na Rijeci pratili su ga i uvali italijanski agenti. Odatle sa Servacijem otputovao je u Milan; odakle je Paveli poslao Servaci-a u Be kao kurira, odakle je ovaj [Servatzy] otiao u Milano. 5. februara (1931) - stoji dalje u tom elaboratu 42 - otseo je Dr Paveli u ,Albergo Redjina' u Opatiji sa jednim italijanskim dj.[eneral] tabnim ofici38 Opirnije o Sv. Pribieviu: Ljubo Boban, Svetozar Pribievi u opoziciji (1928-1936), Zagreb 1973. 39 Vidi materijale toga procesa: Stenografske beleke sa suenja teroristima, I -111 u Arhivu Jugoslavije. Bernardi je kasnije objavio knjigu uspomena pod naslovom: ivot iza eljeznih reetki. Prema-vlastitom iskustvu i neposrednom opaanju, Zagreb s. a. ali vjerojatno 1940. godine. 40 J. J a r e b , nav. djelo, str. 47. 41 AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. 42 Isti izvor.

rom. Tu je odravao konferencije sa svojim ljudima. uvali su ga 1 uniformisani karabinjer i nekoliko agenata. Odatle otputovao za Trst. U ovo vreme on je esto dolazio u Trst gde su mu ital.fijanske] faistike vlasti izlazile u susret. Tamo je dolazio u vezu takoe sa nekoliko emigranata (Milievi, Majdi, Kuzmanovi itd.) ija je veza sa ital. vlastima bila oigledna. Svi su oni po dolasku u Trst primani od zvaninih ital. pretstavnika. Dr Pavelia najee je primao prefekt, zatim Manfredi, vojno politiki obav.[jetajni] oficir, preko koga se najveim delom sprovodila akcija protiv nae drave. Karlo Valori dopisnik ,Korijere dela Sera' u Beu izjavljivao je da izmeu Italije i Pavelia postoji pismeni sporazum. Dok se Paveli tako kretao po Italiji i drugdje, u Milanu, u via Bambaia, nalazila se Hrvatska emigrantska kancelarija koju je vodio novinar Stanko, brat Marka Hranilovia (konspirativno mu je ime Paolo uri). 43 U vicarskoj je, u Luganu, postojala potanska veza sa svijetom: potanski pretinac na koji je stizala pota za kancelariju, odnosno Pavelia. U inozemstvu su ve otprije djelovali centri za prihvat izbjeglica iz Jugoslavije i upuivanje propagandnog i drugog materijala u zemlju. Tako je u Grazu djelovao punkt na elu s Branimirom Jeliem, s tim da je tamo glavni ovjek bio Stevo Dui; na Rijeci je rukovodilac tamonjeg punkta bio Vjekoslav Servatzy; u Zadru Ante Brkan, u Trstu Ante Godina. Da bi buduu organizaciju mogao postaviti na noge, Paveliu su bili potrebni njeni budui lanovi. Kako u zemljama koje su mu pruale politiku podrku i materijalnu pomo nije bilo naih radnika hrvatskog porijekla u iole veem broju (Italija, Maarska, pa i Austrija), morao je traiti pristae u Belgiji, Francuskoj, Njemakoj, Junoj i Sjevernoj Americi. Kao ilegalna i konspirativna ova organizacija stoji u jednom drugom policijskom elaboratu 44 nije mogla da ove ljude u spomenutim dravama vrbuje javno, s toga je prethodno pristupila stvaranju organizacija kojima je dala sasvim drugi karakter i koje su trebale da poslue kao pripremna etapa i ljudski depo, iz koga se imao odabirati potreban ljudski materijal. Tako je n. pr. u Belgiji stvoren 1930 g. Hrvatski savez u Serengu [Seraing]. Ovaj savez bio je prijavljen i odobren kao udruenje za uzajamnu pomo. To se vidi iz l. 4 odobrenih pravila koji glasi: ,Hrvatski savez ima za cilj: a) da u jednu organizaciju udrui ove Hrvate i sve Hrvate koji ive u inostranstvu t. j. u Belgiji; b) da se bori protiv analfabetizma i da podie kulturu i civilizaciju meu svojim lanovima; c) da pomae bolesne ili neuposlene lanove; d) da pomae oskudne porodice preminulih lanova; e) da pomae neuposlene lanove u nalaenju zaposlenja; f) da u sluajevima potrebe intervenie kod nadlenih vlasti u korist lanova udruenja.' Kao to se iz ovih ciljeva vidi, sem prve take, koja je trebala da poslui kao osnov da se u ovo udruenje primaju samo lica koja su iskljuivo plemenski orijentisana, sve je ostalo imalo isto kulturni i humani karakter. A da bi ovo drutvo jo jae prikrilo svoj pravi cilj pred belgijskim vlastima unelo je u svoja pravila odredbu, da se za lanove ovog udruenja nee primati
43 44

Kasnije je premjetena u Bolognu, via Castelfidardo 12. Isti izvor kao pod 42.

lica koja su lanovi kakve komunistike organizacije ili se ogreila o zakon u opte ili bila kanjena zbog kakvog krivinog dela. Ovako je zapoelo rad ovo udruenje stvoreno sa ciljem da poslui za organizaciju ,ustaa'. Vode udruenja (ori, Milas i dr.) odlino su poznavale svoj zadatak ali to nije bio sluaj i sa svim lanovima. Sem onih koji su kod nas krivino odgovarali u drutvo su pristupali u prvo vreme mnogi koji su bili primamljeni njegovim lepim i humanim ciljevima. Sem toga i kriza je uinila svoje. Kad se tako nakupio lep broj lanstva poelo se sa jakom akcijom. Akcija je bila upravljena u dva pravca: 1. da se jakom propagandom (ivom reju, emigrantskom tampom, brourama, letcima itd.) revolucioniziraju lanovi Hrvatskog saveza i 2. da se na pogodan nain stvori ubeenje kod sviju, sem kod belgijskih vlasti za koje su bila merodavna drutvena pravila, da je Hrvatski savez jedna isto ustaka filijala. Ovo je upravi trebalo s jedne strane da zatvori jugoslovenska pretstavnitva za lanove saveza i tako ih od njih potpuno otui i s druge strane da ubedi lanove saveza da su kompromitovani pred jugoslovenskim vlastima i da im ne preostaje nita drugo nego da se predadu svojoj sudbini i zaplove ,ustakim' vodama. Da bi u ovome to bolje uspeli prireivali su razne javne manifestacije, fotografisali se, iznosili imena i podvige za ustake ciljeve pojedinih ljudi u ustakim novinama itd. itd. Zahvaljujui nepoznavanju stvari i ljudi s nae strane ova je akcija potpuno uspela i Belgija je postala depo za snabdevanje ljudstvom ustakih logora istie se u elaboratu. Isti je pokuaj uinjen i sa Junom Amerikom, gde je radi organizacije otputovao Dr Branimir Jeli 1931 god. Ante Valenta, Ante Doen i drugi bili su mu tamo odlini pomagai: Organizovani Domobran vrio je slinu ulogu kao i Hrvatski savez.4S Marko Fil-Vujeva doao je 1930. god. iz June Amerike u enevu naveo je u svom iskazu Perevi46 da podnese memorandum junoamerikih Hrvata Drutvu naroda protiv diktature u Jugoslaviji. 47 Tom je prilikom posjetio Pavelia i zamolio da nekoga poalje u Junu Ameriku da bi tamo organizirao Hrvate i povezao ih u organizaciju. Stoga odlaze u Ameriku Jeli i Valenta sa zadatkom da tamo osnuju ustaki pokret. Jeli to formalno nije uinio nego je osnovao Hrvatski Domobran, i to zato to ga je i u domovini prije bio osnovao. Pozvan na red zbog nediscipline, ispriao je Paveliu, kao svoje opravdanje, kako nije dobio dozvolu argentinskih vlasti da osnuje bilo kakvu organizaciju pod ustakim imenom. Paveli je, dakako, bio prisiljen da pomilja i na propagandu. Zato je ve 1929. god. objavio brouru pod naslovom Uspostava hrvatske drave trajni mir na Balkanu.4* U njoj je dao svoju, romantinu interpretaciju povijesti Hrvata, istiui pri tom da je u podsvijesti naroda duboko pohranjena misao o slobodnoj i nezavisnoj dravi. Od Jadranskog mora sa zapada pa izmeu rijeke Drave i Dunava od sjevera, i rijeke Drine od istoka prostire se starodrevna hrvatska drava pie on u kojoj su se za vrijeme seobe naroda u prvoj polovici VI. vijeka naselili Hrvati. Odmah u prvim danima uredili su u toj svojoj postojbini dravu, koja je ve od godine 905. a za vrijeme krunisanja prvog hrvatskog kralja Tomislava, bila sreena i uzorno ureena evropska
45 O Jelievom radu u Argentini 1931. god. postoji povjerljivi izvjetaj u arhivu Kraljeve kancelarije, 7 4 - 1 1 - 2 0 u Arhivu Jugoslavije. 46 AJ, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1947, I. O. 9, 5 / 6 1 - 8 2 . 4 7 R. H o r v a t , nav. djelo, str. 4 7 2 - 4 7 6 . 48 Poglavnik Dr. Ante Paveli, Ustaki godinjak 1942, str. 3 4 - 3 5 .

drava. Do godine 905. pod vodstvom knezova i upana, kao i poslije do godine 1102. pod kraljevima vlastite krvi, sauvae Hrvati svoju dravnu samostalnost i odhrvae se napadajima Franaka, Mleana, Arapa, Maara i Bizantinaca. Od godine 1102. nastavlja on napravie Hrvati sa Ugarskom personalnu uniju, izabravi Kolomana Arpadovca svojim vladarom, te opet ouvae svoju nezavisnost u velikim borbama proti Veneciji i Bizantu, a kasnije proti Turcima. U dugim i estim ratovima sa Turcima iskrvarie se bezprimjerno, te u toj borbi na ivot i smrt zaustavie daljnje prodiranje Turaka, koji su bili poli prema srcu Evrope i zadobivi astan naziv Antemurale christianitatis. Te velike i oajne borbe s Turcima prinukae Hrvate, da potrae nove saveznike, te na svom saboru u Cetinu (stari Cetin-grad kraj bosanske granice) izabrae godine 1527. za svog vladara Ferdinanda Habsburga. Kako su meutim i Maari izabrali Habsburga za svoga vladara, to je nastala unija izmeu Hrvatske, Maarske i Austrije. Ljuti se bojevi sa Turcima nastavie; i dok je Turcima podlegao itav Balkan, preko Hrvatske ne mogoe, jer ih Hrvati suzbie iz svojih utvrenih gradova i u otvorenim bitkama. I dok je gotovo itava Ugarska bila osvojena, dok su Turci dospjeli ak pod Be, obranila je Hrvatska svoju nezavisnost proti tada najjaem zavojevau u svijetu. Bila je dodue okljatrena i stegnuta na najue granice ( reliquiae reliquiarum olim incliti regni Croatiae, kako se u saborskim zapisnicima XVI. tog vijeka uvijek naziva), nu ipak osta nezavisna drava. Godine 1868. uredila je hrvatska drava svoje odnoaje sa Madarskom dravom meunarodnim dvostranim dravopravnim ugovorom, zvanim 'Dravopravna ugarsko-hrvatska nagodba'. Po tom ugovoru sauvala je Hrvatska svoju legislativu i administrativnu autonomiju, nu tadanji maarski vlastodrci nastojali su izbjegavati svim obavezama i prezirati prava utvrena tom nagodbom, naroito u financijalnom pogledu. Uslijed toga su Hrvati u toj eri vodili odlunu borbu (po Anti Stareviu povedeni t. zv. pravaki pokret) za razrijeenje maarsko-hrvatske nagodbe i podpunu uspostavu hrvatske dravne samostalnosti na temelju hrvatskoga historijskoga dravnoga prava. U tom dravnopravnom stanju zakljuuje on - zatekao je Hrvatsku svijetski rat. Nastavljajui akciju na politiko-propagandnom polju, Paveli je u ranu jesen iste godine predao Drutvu naroda svoj memorandum (eneva, 1. IX 1929). 49 U njemu Paveli istie da je hrvatski narod u proteklom desetljeu na izborima neprekidno davao dokaze da se ne odrie svog prava na samoodreenje. Za nj se borio miroljubivim i zakonitim sredstvima, izbjegavajui oruane sukobe, jer je uvijek bio duboko uvjeren da je mir najvee dobro ovjeanstva. Kraljevina Srbija najprije je godine 1918. onemoguila Kraljevini Crnoj Gori slobodan ulazak u dravnu zajednicu, ponitivi crnogorsku nezavisnost koja jo ni danas nije pravno prestala postojati nijednim meunarodnim ugovorom. Isto tako, Srbija je onemoguila Hrvatskoj i hrvatskom narodu da uistinu izvri svoje pravo na samoodreenje, jer je ona - ne pitajui hrvatski narod i protiv njegove jasno izraene volje - nametnula mu oruanom silom svoju dinastiju i svoju hegemoniju, pa od onda postupa s Hrvatskom kao s osvojenom neprijateljskom zemljom. U znak protesta, hrvatsko narodno zastupstvo nije u poetku sudjelovalo u zakonodavnoj djelatnosti
49

R. H o r v a t , nav. djelo, str. 4 4 7 - 4 5 1 .

beogradskog parlamenta; ipak je ono - da sprijei oruani sukob izmeu Hrvatske i Srbije uinilo posljednji pokuaj da hrvatsko pitanje rijei mirnim putem, pa je od 1924. god. sudjelovalo u parlamentarnom radu Narodne skuptine u Beogradu. No, 20. VI 1928. dolo je do krvoprolia u njoj i predsjednik Stj. Radi podlegao je rani, zadobivenoj u tom atentatu. Ta umorstva predstavnika hrvatskog naroda dogaaj usamljen u povijesti parlamentarizma uope - uinio je zauvijek nemoguim prema Pavelievoj ocjeni bilo kakav dravnopravni zajedniki ivot Hrvatske sa Srbijom, kako je to izrazilo hrvatsko narodno zastupstvo svojim zakljukom od 1. VIII 1928. Suprotno oekivanju da e kralj Srbije na to sklopiti miroljubiv sporazum sa zastupstvom hrvatskog naroda, dogodilo se sasvim protivno; proglasio se 6. I 1929. apsolutnim vladarom. Ali hrvatski je narod toliko zreo da e umjeti makar i uz najvee rtve suprotstaviti se nametnutoj podlonosti. Premda Hrvati po svojoj stoljetnoj tradiciji poznaju samo borbu sa zakonitim sredstvima - nastavljao je dalje Paveli svoje izlaganje - ipak ne e oni u asu, kada im se ta sredstva oduzmu, uzmaknuti pred drugim sredstvima, jer se sada radi o njihovom narodnom opstanku i slobodi. Ovih se drugih borbenih sredstava ne moe hrvatski narod u budunosti odrei, i to tim manje, to su za osam mjesenog apsolutistikog gospodstva srpskoga kralja nad Hrvatskom miroljubivi graani bili u masama zatvarani i mueni, a njihov je posjed bio zaplijenjen i opljakan. Vjera se ne potuje, te se uvijek opetuje, da slubeni organi javno i bezkanjeno ubijaju. Sukrivci umorstva u prijanjoj Narodnoj skuptini hodaju okolo slobodni, a izvritelj atentata dobio je samo formalnu kaznu lienja slobode. Teajem posljednjih mjeseci uvedene su u Hrvatskoj metode, koje su do sada bile upotrebljavane samo u Macedoniji protiv macedonskog naroda, koji isto tako protiv svoje volje ami pod krvavom hegemonijom Srbije. Poslije svega toga hrvatski je narod doao do konanog osvjedoenja, da srpski kralj nema namjere potraiti poteno i pravedno rjeenje za odnoaj izmeu Hrvatske i Srbije, ime bi posluio stvari mira. Lien svoje slobode i svoje tisuljetne dravnosti, u svojoj ivahnoj osjetljivosti i duboko povrijeen hrvatski narod - najavljuje Paveli - nikako ne e uzmaknuti pred krvavim nasilnim gospodstvom jedne tue vlade, nego samo otklanja pred cijelim svijetom odgovornost, ako u budunosti nastanu teki sukobi, koji moraju nastupiti, ostane li bez posljedica jednoduno i nepromjenljivo zahtijevanje, da oboruana snaga kraljevine Srbije isprazni hrvatske zemlje, kako bi Hrvati opet mogli u miru urediti svoju dravu, pa kako bi mogli u zajednikom radu s kulturnim narodima uzeti djelotvorni udio za osiguranje vjenoga mira. Izaslanici HSS u inozemstvu pohitali su na to da i oni upute memorandume Drutvu naroda: J. Krnjevi sam (Be, 7. IX 1929); Krnjevi i A. Kouti zajedno (eneva, 25. I 1930). 50 Potkraj godine Perec je dao borbenu izjavu suradniku budimpetanskog lista Elre, koju su talijanski listovi donijeli u izvodu, kao izjavu jednog od hrvatskih voa, a zadarski je Littorio dalmatico, u broju od 1. I 1930, zabiljeio neke vrlo vane izjave hrvatskoga stranakog vode Pavelia koji je demaskirao hrvatsku poklonstvenu deputaciju, . . . otkrio kako je Srbija, za vrij,eme rata, htjela izdati svoje saveznike, nudei Austro-Ugarskoj sepa50

Isti izvor, str. 4 6 4 - 4 6 6 .

ratni mir i koji je na kraju predloio neka se provede plebiscit u Jugoslaviji pod nadzorom Evrope i ako velika veina hrvatskog naroda ne odlui otcjepljenje od Srbije, spreman je da ode u Beograd i da se tamo stavi na raspolaganje srpskim vodeim krugovima da bi se izvrila nad njim smrtna kazna koju su prolog ljeta izrekli protiv njega. 51 Paveli je postepeno razgranao i izdavaku djelatnost, posebno tampanje novina. ini se da je prvi poeo izlaziti u Buenos Airesu tjednik Hrvatski Domobran 1930. godine, kao glavno glasilo Organizacije ,Hrvatski domobran'. Iste je godine bio pokrenut, takoer u Buenos Airesu, mjesenik pod naslovom Croazia, boletin mensual, a zatim Croazia, boletin informativo. Tamo je jo izlazio list Zajednica, u Berlinu Nova ves, u New Yorku, Pittsburghu i Chicagu Nezavisna Drava Hrvatska, u San Franciscu Hrvatsko pravo. Osim toga Hrvatski Domobran izdavao je svake godine godinjak pod istim naslovom, kao vrstu kalendara. U Berlinu je neko vrijeme izlazio list Die Kroatische Frage, u Beu Gri, a uz njega bila je pokrenuta i korespondencija Velebit, koja je kasnije imala i svoju agenciju u Junoj Americi.5 Dakako, glavni je organ predstavljao list Ustaa, koji je poeo izlaziti u Glavnom ustakom stanu u Italiji, te Nezavisna hrvatska drava, list koji se tampao u vicarskoj, Njemakoj i Danzigu. Atentat na A. Schlegela dao je maha zagrebakoj policiji i njenom sadistiki okrutnom efu dru Janku Bedekoviu. Umorstvo Schlegela bilo je izlika za teror u svim oblicima konstatira tono novinar Josip Horvat.55 Politika se srodila s gangsterskim kriminalom. Redovne su upravne vlasti potisnute u pozadinu, u dnevnom ivotu vladaju tajne policije, pored redovne vojna policija, dvorska policija, policija pojedinih utjecajnih linosti sa etom dostavljaa, agenata provokatora, s ekipama strunjaka za torturu prema iskustvima iz panjolske inkvizicije i prakse caristike Ohrane. Zagrebaka policija, kojoj je na elu dr Janko Bedekovi s pomonikom ZeisbergeromStepanoviem, daje ritam i akustiku svoj mrei po zemlji. Sm Bedekovi je kliniki psihopat sadist, pri tome praznovjerno religiozan, ovjek opsene kulture, sakuplja starina, ak strunjak za primijenjenu umjetnost klasicizma i bidermajera, u drutvu besprijekornih manira i povremeno alkoholiar. S rodom Bedekovia iz Zagorja nema nikakve veze. Sm je lino vrio torturu, prvenstveno nad enama, nou, nakon ega bi, svukavi okrvavljeno ruho, presvuen u frak odlazio natrag u veselo drutvo, odakle bi opet u zoru odlazio kleati u nekoj crkvi, esto se ispovijedao (i dobio odreenje od
AJ, Centralni Presbiro, Pregled dopisnika CPB (Rim, 7. 1 1930). U cilju izdavanja ,Gria' - iskazao je I. Perevi odrali smo sastanak sredinom januara 1929 godine, kojem sastanku smo prisustvovali ja, Perec, Sarkoti i Paveli. Znam da je Paveli naroito odobravao predloeno ime lista od strane Pereca. Smjernice za pisanje bile su postavljene, pisati u ustakom duhu i u svemu izraavati borbu protiv diktature u Jugoslaviji. Svaki od nas - nastavljao je Perevi svoj iskaz - imao je svoj krug poznanstva, kao to je Branko Jeli imao organizirane studente, Perec radio sa novinarima, ja da primam vijesti iz domovine i da ih ureujem i pripremam za izdavanje lista ,Gria', te da od vremena do vremena Poaljem Paveliu izvjetaje o radu. Nadalje sam prevaao s francuskog i engleskog jezika razne lanke i izvlaio njihove citate iz novina te ih slao Paveliu (VII NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1947, I. O. 9 5 / 6 1 - 8 2 ) . Ivan (Johann) Kodani, tipograf i slikar, prihvatio se kao austrijski dravljanin da bude glavni i odgovorni urednik Gria. Kasnije je Alfred Neumann-Furijakovi bio izdava Pregleda tampe (Presseschau); to je bio zapravo nastavak bekog Gria nakon to je Perec otiao u Maarsku kao zakupac Janka-puste. Josip H o r v a t , Hrvatski panoptikum, Zagreb 1965, str. 223.
51 52

grijeha) i opet sutradan nastavljao. Pri tome bi kod osumnjienika koji su mu bili, tko e znati zbog ega, simpatini, bio susretljiv, putao ih iz zatvora. Tortura se vrila nad politikim uhapenicima pie dalje Horvat od komunista do nacionalista. Naziv nacionalista obuhvaao je onda pripadnike HSS i razliitih pravakih grupa. Frankovci su bili uglavnom poteeni, neki su ak bili suradnici policije. Torturi je bio cilj iznuditi ili nametnuti neko priznanje koje e posluiti protiv neke druge osobe ili likvidirati pojedince. Kasnije, na procesu pred sam rat 1941, jedan je svjedok iskazao pred sudom: ,Pred ondanjom policijom, Bedekoviem i Stepanoviem bio bi rekao da se zovem Haile Selasije da su to traili. to vi znate kakav je onda bio teror'. Zagrebaka policija izvela je atentat 18. II1931. na poznatog albanologa i publicista Milana pl. ufflaya. j4 Pripremajui trei svezak arhivske grae Codex albanicus u izdanju beke Akademije znanosti, ufflay je stoga krae vrijeme boravio u Tirani. Potkraj sijenja 1931. rukopis je bio dovren i pripremljen za tampu. Nakon povratka u Zagreb, primio je 24. I prijetee pismo reimske organizacije Za kralja i otadbinu. Ta je organizacija nastupala kao omladinska, ali je zapravo bila tipino reimska, kao neka Beekovieva pomona eta (J. Horvat). 55 Tri tjedna kasnije, suaka je Naa sloga objavila lanak pod naslovom: Dosta nam je toga i u njemu aludirala na ufflaya, koji da je po ocjeni lista tajni voa opozicije, a tri dana kasnije (18. II) uvodnik: Padat e glave. Doista, uvee 18. II presreli su ga agenti zagrebake policije u Dalmatinskoj ulici i jedan od njih (Branko Zwerger) udario ga je debelim tapom tako snano da mu je razbio lubanju. Dakako, to je umorstvo izazvalo veliko uzbuenje, pa i osudu u javnosti, a tek devet godina kasnije ufflayevo je umorstvo bilo donekle rasvijetljeno. Pred zagrebakim sudom bila je u ljeto 1940. godine provedena rasprava protiv trojice policijskih agenata: spomenutog Branka Zwergera, Ljubomira Beloevia i Steve Veerinca zbog tog umorstva. Sud je utvrdio da je atentat organizirao Bedekoviev pomonik Zeisberger-Stepanovi; da su Zwerger i Beloevi kao i ostali sukrivci ostali i dalje u slubi policije, a da je policija (zasigurno Bedekovi) prvu dvojicu izaslala jo iste godine u Be da tamo izvre jedan atentat pred sudom nije bilo reeno na koga ali su pri tom bili uhapeni. Kasnije su bili u vicarskoj i Njemakoj. Sud je osudio Zwergera na doivotnu robiju, Beloevia na 5 godina, dok je Veerinac bio osloboen. Za vrijeme ustake drave bio je proces protiv Zwergera obnovljen, Zwerger ponovo odveden u Lepoglavu gdje je kasnije ubijen. Pred zagrebakim Sudbenim stolom, kao delegiranim sudom, otpoela je, 4. V 1931, rasprava protiv atentatora Marka Hranilovia i Matije Soldina, Stipe Javora i drugih/6 Sud je, pod predsjedanjem Dragana Bubnja, osudio
54 Zanimat e Vas - pie VI. Maek J. Jarebu 31. I 1963 - da je nakon proglaene Aleksandrove diktature esto znao naim razgovorima prisustvovati i pok. Vilder (takoer konkolarac iz gimnazije) pa iako je Vilder izticao svoje Jugoslavenstvo' a uflaj svoje simpatije za savez sa Maarskom, nismo se radi toga zavadili, nego smo se mirno razili, da se opet prije ili kasnije sastanemo. Kada je uflaj ubijen, Vilder mu je napisao liepi nekrolog, karakterizirajui ga kao ,uenjaka sa djetinjom duom'. I doista bio je pok. uflaj, uza svu svoju uenost, naivan kao diete. Spleo se je sa nekim sumnjivim tipom Mankom Gagliardiem. Iako smo ga i ja (i) drugi upozoravali, neka ga se otrese, on se nije dao krstiti, nego mi je tvrdio, da je Manko karakter ,sredovjenog viteza'. Kada je bio ubijen, govorilo se je po Zagrebu, da je tu i Manko imao svog udiela (J. Jareb, nav. rasprava, str. 336). 55 J. H o r v a t , nav. djelo, str. 2 2 5 , 56 R. H o r v a t , nav. djelo, str. 4 8 6 - 4 9 1 .

prvu dvojicu na kaznu smrti vjeanjem, a ostalima su bile izreene teke vremenske kazne (Stipe Javor: 20 godina robije, Antun Herceg: 20 godina, Dragutin Krinjak: 18 godina, itd., dok je kasniji bliski suradnik i pouzdanik A. Pavelia Mijo Bzik bio puten na slobodu). Zbog ubistva naelnika Nove Gradike Andrije Beria, zapoela je, 6. VII, rasprava pred Sudom za zatitu drave u Beogradu protiv Ivana Rosia, biveg andara Ivana Ljevakovia i drugova.57 Sud je prvu dvojicu osudio na smrt vjeanjem, samo to je kralj Aleksandar Ljevakoviu smrtnu kaznu izmijenio u doivotnu robiju, dok je kazna nad Rosiem bila izvrena. U Beu je na osmatranici bio VI. Milievi i pratio djelovanje bekog centra na elu s G. Perecom. Milievi je, 17. I 1931, 58 javio svom ministarstvu (odjelu za dravnu zatitu) da saznaje iz sasvim pouzdanog izvora da e hrvatski studenti u Berlinu, zajedno s njemakim studentima, 27. I prirediti protestni miting protiv reima u Jugoslaviji. Od Hrvata govorit e na mitingu Mladen Lorkovi. Milievi je neto kasnije (30. I)59 nadovezao na prethodni izvjetaj novu informaciju da je taj najavljeni miting u meuvremenu odgoen i da e se odrati sigurno 18. veljae. U povodu toga doputovat e kako je Milievi obavijeten iz pouzdanog izvora i dr Paveli u Berlin i u ime Hrvata odrati govor pored Ml. Lorkovia. Put dr Pavelia dri se za sada u najveoj tajnosti javlja Milievi ministarstvu jer e putovati pod drugim nekim imenom. Da li e otputovati u Berlin i neko iz Bea nije jo poznato. Milievi je, 4. III,60 bio prisiljen da izvijesti ministarstvo da je spomenuti miting ponovo odgoen zbog toga - kako je svoje izvijestio Mladen Lorkovi - jer je Paveli a on je na tom mitingu imao odrati govor bio sprijeen da doe u Berlin. Novi datum mitinga jo nije odreen. Malo zatim, u Beu je Paveliev centar organizirao zadunice za msgr. Davorina Krmpotia i Sufflaya za dan 13. III u crkvi sv. Petra u Beu. I Milievi je toga dana61 obavijestio ministarstvo da su te zadunice bile odrane. Obredu su prisustvovali: itav odbor bekog drutva Hrvatska prosvjeta, u ime urednitva Gria Ivan Kodani i potpukovnik Alfred Furijakovi,62 za urednitvo Budunosti Petar Gruber, zatim general Sarkoti, I. Perevi i jo neke beznaajne linosti. Milievi dalje navodi da su od stranaca zadunicama prisustvovali: ef Austrijske monarhistike caru vjerne stranke (Oesterreichische monarchistische Kaisertreue Partei) pukovnik Wolf i ef talijanskog presbiroa pri talijanskom poslanstvu u Beu Eugenio Morreale. Perec nije bio na parastosu i ako se nalazi u Beu javlja Milievi na kraju - jer se njegov boravak ovdje krije. Na parastosu pevao je operski peva Piero Pieroti. Paveliu su prilazili pojedinci, uz ostale i advokat iz akova dr Antun Crvi, koji je posljednji put bio vien - prema policijskim izvjetajima - pri proglaenju presude u Beogradu u parnici protiv Ivana Bernardia i drugova, a zatim je emigrirao u Maarsku. Za Crvia se - u jednom nepotpisanom elaboratu izraenom u ministarIsti izvor, str. 4 9 2 - 4 9 5 . AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. Isti izvor. 60 Isti izvor. 1 Isti izvor. Alfred Neumann-Furijakovi bio je a. u. oficir a zatim preuzet u jugoslavensku vojsku; Kasnije je emigrirao u Austriju. Zanimljivo je pri tom da je u emigraciji primao poljsku dravnu Penziju.

stvu unutranjih poslova u Beogradu63 navodi da je u svibnju 1931. doao u Rijeku. Za Pavelia se u istom aktu tvrdi da je u travnju iste godine otputovao iz Pesara u Belgiju, a dr Jeli u Ameriku.64 Sa italijanskim lanim pasoem dolazio (Paveli) juna mes.[eca] u enevu. Docnije bio u Baru radi organizovanja teroristikih akata. Avgusta msc. [meseca] sastao se dr Paveli sa Lukom uliem, koji je tada bio u Serengu, negde na belgijskoj granici i arirao ga da nade jedno lice da ga uputi u Jug.foslaviju] radi ruenja kakvog objekta ili ubistva neke linosti. U nakladi hrvatske korespondencije Gri u Beu izlazi oko sredine te godine na njemakom jeziku Pavelieva knjiica pod naslovom: Aus dem Kampfe um den selbstndigen Staat Kroatien. Einige Dokumente und Bilder (Iz borbe za nezavisnu dravu Hrvatsku. Nekoliko dokumenata i slika).65 U toj su knjiici prikupljeni krai podaci o povijesti Hrvata, o hrvatskim zemljama i stanovnitvu, privredi, kulturi i civilizaciji, da bi zatim bili nanizani razni dokumenti iz hrvatske prolosti (pismo pape Ivana VIII hrvatskom knezu Branimiru od 879. i drugo), razdoblja od 1918. do 1928. i onog nakon proglaenja diktature od 6. I 1929. godine. Pri tom je, dakako, za nas zanimljiv samo Uvod (str. 35) u kojem Paveli daje svoju ocjenu korijena hrvatskog pitanja. Odmah postavlja tezu da je ono postojalo od samog osnutka drave SHS. Predstavnici reima nastoje svim silama da ga pred inozemstvom pie on prikau kao izrazito unutranjopolitiko pitanje, kao iskljuivi izraz nezadovoljstva Hrvata administrativnim ureenjem drave. Istodobno se pokuava svaki pokret hrvatskog naroda, kojim bi manifestirao svoje pravo raspoloenje i prave elje, suzbiti u samom zaetku. Tome je stavljena kruna zloinom u Narodnoj skuptini 1928. god. i proglaenjem diktature kralja Aleksandra 6. I 1929. Protivno tome, predstavnici hrvatskog naroda pie dalje Paveli neprekidno su isticali i nadalje istiu da sukob izmeu Zagreba i Beograda, sukob izmeu Hrvatske i Srbije predstavlja meunarodnopravno pitanje, budui da osnivanje jugoslavenske jedinstvene drave nije pravovaljano i nije uslijedilo s pristankom Hrvata nego nasilno, a sadanje faktino stanje odrava se sredstvima prisile. A hrvatska nacija tei na temelju prava na samoodreenje a pozivajui se i na tisugodinje hrvatsko dravno pravo da osnuje vlastitu samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Hrvatsko je pitanje do sada privlailo zanimanje vanjskog svijeta i nema sumnje da e ono u dogledno vrijeme postati predmet slubenog razmatranja mjerodavnih meunarodnih foruma, a da e njegovo skidanje s dnevnog reda biti tek onda mogue kad se bude nalo odgovarajue rjeenje u skladu sa eljama hrvatskog naroda. Hrvatska lei pie dalje Paveli na raskru Istoka i Zapada. Podruje kojim se Hrvatska prostire bilo je ve pozornica velikih historijskih zbivanja. Tu se nekadanje Rimsko Carstvo razlomilo u dva dijela; tu se ve u rano doba borio Istok sa Zapadom; tu se vodi borba jo i danas za zapadnu ili istonu civilizaciju. I upravo u toj borbi Hrvatska predstavlja najistureniju borbenu grupu Evrope, civilizacije i ovjenosti. Preko hrvatskog teritorija
Isti izvor kao pod 61. Dolaskom Dr. Jelia u Junu Ameriku domobranstvo se poelo i ovdje naglo iriti i ve 12. lipnja (1931) izlazi 1. broj domobranskog glasila ,Hrvatski Domobran' (Hrvatski Domobran, Buenos Aires, god. III, br. 52 od 11. VI 1932). Jeli je putovao u Ameriku s maarskim pasoem. 65 Ministarstvo unutranjih poslova u Beogradu tu je knjiicu zabranilo rjeenjem od 16. V 1931 (A-IHRPH, Zabrane tampe, kut. 22).
63 64

vode prometnice u pravcu Istoka; Hrvatska predstavlja rezervoar golemih prirodnih bogatstava to susjedne zemlje a takoer i ostale drave stavljaju u svoj raun. Na jugoistonim granicama Hrvatske bilo je zaustavljeno prodiranje Turaka u Evropu i borbama Hrvata protiv osmanlijske moi zavrava se historijska epoha borbi srednje Evrope protiv Osmanlijskag Carstva. Tu je pala i prva iskra koja je zapalila Evropu i svijet i koja je izazvala veliki svjetski rat. A ta iskra proizala je iz trvenja u borbi izmeu Srbije i Hrvatske. Beograd je bacio svijet u plamen iz straha da e predstojei dogaaji pokopati njegove planove o napredovanju u Hrvatsku i osnivanju Velike Srbije. Podvrgavanjem Hrvatske pod jaram Beograda - tvrdi Paveli nastala je nova situacija koja ne samo da nije konsolidirala odnose u tom dijelu Evrope, nego je, tovie, otvorila vrata novim neizbjeivim sukobima koji se tamo odigravaju ve vie od deset godina, a koji e u dogledno vrijeme poprimiti takve dimenzije da e odjeknuti po itavom svijetu, i to ne bez tekih posljedica. Na kraju, Paveli istie kao prikladnije i svrsishodnije ako umjesto rasprave o sukobu izmeu Hrvatske i Srbije prui prikaz politikih odnosa u Hrvatskoj, kako to proizlazi iz dokumenata nastalih u borbi Hrvata za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Zagrebaka policija pokuala je da izvede novi husarski potez, spomenut u procesu protiv Zwergera i drugova: da u Beu izvede atentat na Gustava Pereca. Stoga je J. Bedekovi uputio u Be trojicu svojih agenata (Branka Zwergera, Ljubu Beloevia i Stjepana Tomljenovia) da tamo presretnu i ubiju Pereca. Ali njihov pokuaj nije uspio i sva trojica pali su u ruke bekoj policiji. Maarske novine Pesti Napio, u broju od 15. III 1931," javile su da je beko redarstvo toga dana uhapsilo trojicu jugoslavenskih dravljana jer su pripremali atentat. Kod njih su naeni krivotvoreni pasoi, revolveri, bodei i uope nisu bili prijavljeni u Beu. Kod dvojice su pronaene fotografije G. Pereca, a bilo je primijeeno da su se upadljivo uljali oko Perecovog stana u Beu. Austrijska vlada nakon suenja nije bila voljna da se na njenom teritoriju obraunavaju meusobno agenti jugoslavenske policije i pripadnici Pavelieve grupe, pa je u strahu od vanjskopolitikih komplikacija s vladom u Beogradu - donijela odluku o izgonu G. Pereca. Perec je na to prebacio svoj centar u Gradie, u grad opron, da bi neto kasnije uzeo u zakup majur Janka-pustu u neposrednoj blizini jugoslavenske granice. Cini se da jugoslavenska policija nije, ipak, naputala ideju o nasilnom uklanjanju predvodnika separatistike akcije i u Mnchenu je, u jesen 1931, bio ponovo pokuan atentat i na Pavelia, no bez uspjeha.66 Milievi je i nadalje - nakon Perecovog odlaska - paljivo pratio djelovanje oslabljenoga bekog centra i 29. IX 67 obavijestio ministarstvo unutranjih poslova u Beogradu da je na emigrant o kojem je ve u Pfkoliko navrata pisao ministarstvu - imenom Alfred Neumann-Furijakovi, bivi oficir, ve nekoliko dana u Carigradu kod tamonjeg trgovca Biljana.
10-3 66 "Ona (diktatura) pokuava i u inozemstvu s atentatom na Poglavnika, u jeseni godine ' " 3 1 . U Mnchenu, koji hvala Providnosti nije uspio (Mijo Bzik, etrnaest godina ustake o r be; zbornik: Hrvatska na novom putu, Zagreb 1943, str. 106). AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.
6

Ante Paveli i ustae

81

On je otputovao preko Trsta a namerava da se vrati preko Sofije i Bukureta - pie Milievi jer bi eleo da obide svoje ratne drugove i da sa njima obnovi prijateljstvo a naravno u cilju propagande hrvatskih emigranata. Prilikom posete Sofiji uinie posetu i Makedoncima da bi ovima izruio pozdrave Pereca i Perevia i ostalih emigranata. Naelnik odjela za dravnu zatitu ministarstva unutranjih poslova je, 22. X 6 8 , s tim u vezi dostavio Milieviu dopunske informacije o Furijakoviu, dobivene od policijskog povjerenika. Prema njima, Furijakovi je nedavno doao u Bugarsku; bio je neko vrijeme u Sofiji i stupio u vezu s voama makedonstvujuih. Prema poslednjem izvetaju - prenosi naelnik B. Zegarac Beu - Furjakovi se nalazi u Gornjoj Dumaji, gde slui kao instruktor za obuku makedonskih terorista i atentatora. Jedan poverenik tvrdi mi, da Furjakovi u Gornjoj Dumaji stanuje kod drugog lana Centralnog Komiteta Ivana Karadova. Kako saznajem Furjakovi je rodom iz Krievaca ili nekog mesta u njegovoj neposrednoj blizini. Jedno vreme bio je na oficir a zatim je emigrirao u Be gde je radio kao saradnik emigrantskog biltena Gria. Izgleda da su Furjakovia u Bugarsku uputili i stavili na raspoloenje V.M.R.O-u pukovnik Perevi i general Sarkoti. Milievi je slubeno o tome, 28. X, 6 9 obavijestio policijsku direkciju u Beu istiui pri tom da je rije o jugoslavenskom emigrantu koji ivi u Beu i zajedno s Pereviem surauje na korespondenciji Gri. Sada se nalazi u Bugarskoj gdje je, po Perevievom nalogu, instruktor bande Ivana Mihajlova. Policijska direkcija odgovorila je jugoslavenskom poslanstvu u Beu, 4. XI, 7 0 da je potpukovnik Furijakovi, roen u Vrbovcu 13. IX 1878. a nastanjen u Beu, IV, Linke Wienzeile Nr. 46/11, poljski dravljanin, da prema rezultatu provedene istrage boravi u Beu i uope nije u posljednje vrijeme putovao u inozemstvo. Milievi je nekoliko dana kasnije (7. XI) 71 obavijestio svoje ministarstvo da se Furijakovi vratio u Be iz Carigrada. Poljski je dravljanin, zaviajan u Lavovu, a nije tona vijest da je otiao Ivanu Mihajlovu kao instruktor komitadija. On i nadalje radi kod Perevia na prijevodima i Griu. Milievi, na kraju, najavljuje da e se raspitati kod Poljaka, jer nije iskljueno da je paso laan. I naelnik egarac je - aktom od 15. XII 72 informirao Milievia da ministarstvo ima izvjetaj povjerenika da je Furijakovi nedavno otiao iz Bugarske u Be, proboravivi gotovo dva mjeseca u Sofiji i bugarskoj Makedoniji. Za vrijeme svog boravka Furijakovi je neprestano bio u drutvu makedonstvujuih, a neko vrijeme ivio je u Gornjoj Dumaji. Prema saznanjima Furijakovi je ovde radio pie egarac na zajednikom nainu teroristike akcije Hrvata-emigranata i makedonstvujuih protivu nae drave. Furijakovi treba da se sada nalazi ili u Maarskoj ili u Austriji. Na zahtjev svog ministarstva od 2. I I 1 9 3 2 . da javi je li Furijakovi u Beu, odnosno koliko je vremena bio odsutan iz Bea, Milievi je odgovorio ministarstvu73 kako je ve bio javio da je Furiakovi otputovao preko Trsta za Carigrad u posetu kod trgovca Biljana, odakle se posle preko Bugarske
68 69 70 71 72 73

Isti Isti Isti Isti Isti Isti

izvor. izvor. izvor. izvor. izvor. izvor.

vratio u Be. Dakle, Furiakovi je krajem meseca septembra doputovao u Bugarsku i tamo ostao do polovine oktobra p.g. Oko polovine oktobra p.g. on se nanovo pojavio u Beu i od tada nije naputao Be i ovde stalno aktivno saraduje na biltenima hrvatskih emigranata, isecima i prevodima iz naih novina plasirajui zatim tendenciozne vesti putem Perevia kroz stranu tampu. Kao to sam izvestio Ministarstvo Furiakovi je samo uinio posetu Makedoncima, pa verovatno i Mihailovu i drugima iz ilegalne akcije, ali dosada se nije moglo utvrditi da je bio neka vrsta instruktora ili pak da je on uio makedonske metode. Smatrao sam za potrebno po njegovu povratku iz Bugarske - nastavlja Milievi - da skrenem panju ovd.[anjoj] policiji na njega, s obzirom da ga ovd.[anje] vlasti smatraju za mirnog i da se samo urnalistiki bavi odnosno prevodima, i da vremenom nastanem da se ukloni iz Bea, kao to mi je polo za rukom sa drugima. No, ovd. policija svojim aktom Pr. Br: IV.-4975, od 4. novembra 1931. tvrdi da je Furiakovi u Beu i da se u zadnje vreme nije primetilo da je putovao po inostranstvu. Nanovo sam proverio kod njegove stare gazdarice u IV. b.[ecirku] linke Vincajle br. 46/11 gde je stanovao do 1. januara t. g., i ona je potvrdila da je Furiakovi bio na putu u Carigrad i Bugarskoj, gde se zadrao oko mesec dana, ne zna tano, pa se vratio polovinom oktobra p. g. i od tada do 1. januara nije naputao Be. Furiakovi se do sada samo istainjao [!] na propagandistikom polju zakljuuje Milievi svoj izvjetaj i to samo na tehnikim radovima, inae on ne odrava nikakve veze, to je dunost Ivana Perevia. On danas radi Gri na nemakom i naem jeziku, kao i letke, koje sam dostavljao Ministarstvu. egarac je, 14. II,74 odgovorio Milieviu i zatraio da uznastoji tono utvrditi vrijeme kad je i kako Furijakovi dobio poljsko dravljanstvo. To je potrebno ministarstvu radi poduzimanja daljnjih mjera. Milievi je odgovorio 23. II75 i javio ministarstvu da se Furijakovi neprekidno predstavljao kao jugoslavenski emigrant (Hrvat) i uope ne govori nikome da je primio poljsko dravljanstvo. Milieviu je polo za rukom da u poljskom poslanstvu u Beu sve to provjeri i njegova je provjera pokazala da je Furijakovi penzioner poljskog ministarstva vojske i da prima ve sedam godina penziju poljske drave. No, Furijakovi se i nadalje istie kao na emigrant i nezadovoljnik iako ima poljski paso i prima penziju poljske drave i zajedno s p. pukovnikom Pereviem stoji na elu akcije protiv Jugoslavije - zakljuuje Milievi svoj izvjetaj o Furijakoviu. 3. U slubi Italije i Maarske. Paveli je u Italiji prema svim raspoloivim znacima osnovao prvi ustaki logor u malom planinskom mjestu Bovegno, pokrajina Brescia, u drugoj polovici 1931. godine.76 Broj pripadnika toga logora nije bio velik: u poetku njih desetak-petnaestak, medu kojima nalazimo Miju Babia i Zvonka Pospiila. Neto kasnije, njihov je broj porastao na etrdesetak. Zapovjednitvo logora nalazilo se u sreditu pokrajine (Brescia), kamo se iz Verone preselio i sm Paveli, a tu se nalazila i tiskara Glavnog Ustakog Stana (skraeno: G. U; S.) u kojoj se tiskao list Jstasa. Tu su nastale i prve organizacione odredbe Ustae - hrvatske revolu74 76

Isti izvor. Isti izvor. Mijo Bzik, Ustaka pobjeda. U danima ustanka i osloboenja, Zagreb 1942, str. 22.

cionarne organizacije (UHRO); tu su bili doneseni prvi vojniki propisi a u samom se logoru odmah pristupilo vojnoj obuci. 7 Ettore Conti, generalni inspektor talijanske policije, zaduen za vezu i nadzor nad Paveliem i njegovom organizacijom, datira s godinom 1932. formalno doputenje talijanske vlade Paveliu da u Italiji osnuje jedno vojniki organizirano jezgro. Ta je odluka najvjerojatnije povezana s drugom jednom paralelnom odlukom: da se unutar ministarstva vanjskih poslova u Rimu osnuje odjel Hrvatska, povjeren diplomatskom slubeniku imenom Paolo Cortese, kao strunjaku za balkanska pitanja, poto je slubovao u Albaniji od 1926. do 1928. godine. S njim je Paveli od svog dolaska u Italiju ionako neprekidno odravao dodir to je uostalom i bilo slubeno zaduenje samog Cortesea. Da bi se poveao vie nego skroman broj pripadnika u tom logoru, povedena je akcija da Pavelievi izaslanici zavrbuju budue ustae u Belgiji i Junoj Americi. U Belgiju je, u rudarsko mjesto Seraing u blizini Liegea, bio odaslan dr Stijepo Peri da tamo posredstvom Hrvatskog saveza za uzajamnu pomo u Belgiji i ljudi iz uprave Saveza (Stjepan Marui, Luka uli, Stjepan Milas i drugi) prikupi to vie buduih boraca za slobodu hrvatskog naroda. Takav zadatak za pojedine drave June Amerike bio je povjeren dru Branimiru Jeliu, koji je u Buenos Airesu osnovao proustaku organizaciju Hrvatski Domobran,78 ali nije naiao na vei odaziv naih ekonomskih emigranata, dok je u Seraingu ve otprije bio pripremljen teren, pa je tamo i bio, sve do jeseni 1934. godine, glavni ustaki regrutni centar za vrbovanje naih, ekonomskom krizom i nezaposlenou ugroenih i nezbrinutih, a od naih konzularnih vlasti naputenih ljudi.79 Perec se nije zadrao u opronu nego je - posredstvom maarskih vlasti i maarskim novcem kako je ve. spomenuto, uzeo u zakup majur uz samu jugoslavensku granicu u blizini Nagy Kanizse, tzv. Janka-pusta. Pod lanim imenom Horvth Emil, postao je Perec zakupnik, upravitelj i sve i sva na tom imanju. U poetku je prikupio desetak-petnaestak pripadnika, a disciplina i vojniki zapt bili su gotovo nepodnoljivi. Perec se prema tim ljudima odnosio krajnje grubo (osorno i bezobzirno) rekla bi njegova tadanja ljubavnica i, istodobno, agent jugoslavenske policije Jelka Pogorelec, i tu je ona upoznala ustae: Miju Seletkovia, dra Antuna Crvia, Ignaca Domitrovia, Ljubomira Kremzira i druge.
77 Postoje - ini se - samo dva organizaciona propisa iz 1932. god. i to: Propis o provaanju ustake organizacije, novaenju i t. d.; Propis o vraanju u domovinu i djelovanju poslije toga. 8 Pri zakljuku lista stigla je vijest - pie Gri u broju od 28. V 1932 - da se hrvatski narodni borac dr Branimir Jeli sretno vratio u Evropu. /9 Valja ovdje citirati to je Uro Kuli, nosilac Spomenice 1 9 4 1 , napisao u pismu Mihailu Mariu, autoru serije novinskih lanaka pod naslovom: Tajna ubistva kralja Aleksandra u Veernjim novostima. Sve je tano to autor iznosi u feljtonu o ustakoj organizaciji u belgijskom industrijskom gradu Serengu, gde je ivelo pet-est hiljada (sa okolnim mestima) naih ekonomskih emigranata - pie Kuli. - Meutim, da itaoci ne bi stekli sliku kao da je tada Sereng bio ,bastion ustatva', elim da istaknem da je u tom mestu bila veoma jaka naa napredna organizacija. Uz ustaki .Hrvatski savez', maekovski ,Hrvatski seljaki savez', postojao je SAVEZ RADNIKA I SELJAKA, ilegalan, pod vodstvom komunista, koji je ak i brojno uvek bio jai od ustake i drugih organizacija u Serengu. Dovoljno je da navedem kao dokaz samo ova dva podatka: naa, napredna organizacija iz Belgije poslala je u paniju 183 borca, ekonomskih emigranata veinom iz Hrvatske, dok je Sereng bio jedan od najznaajnijih centara belgijskog Pokreta otpora u drugom svetskom ratu, u kome je bilo veoma zapaeno uee naih ljudi iz Jugoslavije Veernje novosti, 16. III 1972).

Zanimljivo je pisanje ustake tampe u to vrijeme. Stoga emo objaviti itav Paveliev direktivni uvodnik, pod naslovom: Ropstvo je dodijalo, objavljen u Ustai - vjesniku hrvatskih revolucionaraca za veljau 1932. godine. Tko misli - pie u njemu Paveli da je danas jo potrebno raspravljati o tome, kojim e putem hrvatski narod doi do svoje slobode, taj je za razvojem dogaaja zaostao vie od jednog desetljea. Tko misli, da je sramota, da hrvatski narod u svojoj borbi proti beogradskoj tiraniji upotrebljuje i najkrvavija i najokrutnija sredstva, taj ne misli ozbiljno na osloboenje i nezna, da se proti razbojnicima nemoe boriti lijepim rijeima i komplimentima, nego samo ljutim i krvavim orujem. Tko misli, da je hrvatski narod preslab da oruanom rukom strese sa sebe tuinski jaram, taj hoe da sjenu svoga vlastitoga kukaviluka baci na narod, koji je u cijeloj svojoj prolosti bio glasovit sa hrabrosti, junatva i snage. Tko misli, da je mogu zajedniki opstanak Hrvatske i Srbije u jednoj te istoj dravi, te da ima ikoga meu Srbijancima, ko o Hrvatskoj i hrvatskom narodu misli drugaije negoli misli dananji krvavi diktatorski reim u Beogradu, taj kroz trinaest godina ,osloboenja i ujedinjenja' nije nita nauio. Tko misli, da u Hrvatskoj moe biti kruha, ruha i ivota, dok ona ne bude samostalna i nezavisna drava, taj nezna, da kuda neprijateljsko kopito prolazi, tuda trava ne raste. Dosta je bilo svega - pie dalje on. - Beograd nije nikada ni uhom maknuo na sve politike pothvate. Naprotiv tome postajali su beogradski'tirani sve drzovitiji i bezobrazniji, jer su svaku politiku akciju, koja je sa hrvatske strane dolazila, u neoruanoj i nekrvavoj formi smatrali slabou. Postajali su sve bezobrazniji, dok nije ciganin kralj proglasio sm sebe diktatorom, te na najveu porugu i sramotu hrvatskog naroda sebe proglasio njegovim ,voom'. Vee se poruge i sramote nemoe ni zamisliti. Njegovi ankolizi i pripuzi, krpelji na hrvatskom narodnom tijelu, trubili su, da e diktatura kralja ciganina donijeti ekonomsko i gospodarsko sreenje. A donijela je ono, to je svaki poten i razuman mogao znati i predvidjeti. Donijela je ropstvo i glad. Hrvatski je narod doao u poloaj, u kome ne vrijede vie nikakove fraze, nikakove deklamacije, nikakove mudrolije ni nadmudrivanja. R O P S T V O JE DODIJALO, A GLAD OIJU NEMA. Zaludu hrvatski seljak u krupnom znoju ore teke brazde, kada plodove pobira beogradski razbojnik. Zaludu se hrvatski mornar bori s divljim valovima, kada mu je beogradski drznik podrezao ile kucavice. Zaludu se hrvatski radnik kinji u tvornici, kada su mu ruke klonule - od gladi. N O , R E V O L V E R , B O M B A I PAKLENI S T R O J - istie Paveli - to su idoli, koji imaju povratiti seljaku plodove njegove zemlje, radniku kruh a Hrvatskoj slobodu. To su argumenti, koji su jedini kadri osvjedoiti Evropu, da i Hrvati imaju pravo na slobodu, na ivot. To su gusle, na kojima hrvatski narod ima odguditi posmrtnu koranicu tuinskoj vlasti. No, revolver, strojna puka i pakleni stroj, to su zvona, koja e navjestiti osvit zore i USKRSNUE NEZAVISNE HRVATSKE DRAVE. U drugom uvodniku ( Ustaa, za travanj 1932) Paveli istie svoj optimizam i ponovo poziva na borbu (U borbi za samostalnu hrvatsku dravu nema

oduka, nema odmora, nema primirja, dokle god i najzadnji trag tuinskom gospodstvu ne bude izbrisan sa teritorija hrvatskih zemalja, dokle god nebude podpuno uspostavljena slobodna i nezavisna hrvatska drava.). U broju Ustae za svibanj 1932. Paveli je u uvodniku, pod naslovom Gvoem i ognjem, najavio obraun s Beogradom i odredio svojstva ustae (Hrvatski ustaa nije i nemoe biti mlaki i mirni posmatra polaganoga i mirnoga razvitka dogoaja i ekati neka dobra vremena, dok se oblai i razvedruje. Hrvatski revolucionarac i ustaa ima drugu veliku zadau. On mora biti krut i nemilosrdan, bez milosti i pardona, jer je njegova dunost, da gvoem, vatrom i krvlju skrati muke hrvatskoga naroda, da silom skrha vrat tuinskome nametniku i tako oslobodi svoju domovinu.). U narednom broju Ustae (za lipanj 1932) stoji crno na bijelom ovakva uputa: Ustaka je dunost vraati milo za drago. Nu ne jednakom mjerom. Ustae, zapamtite, ustaki se plaa: za zub glavu, za glavu - deset glava! Tako veli ustako evanelje. Spomenuti brojevi Ustae - a to je bilo glasilo Glavnog Ustakog Stana donosili su pojedinosti o revolucionarnom radu organizacije, budui da se u GUS-u vodi rauna o svim pitanjima, koja se odnose na revoluciju. Tono i temeljito ispituje se svaka i najmanja stvar, koja je od vanosti u revolucionarnom radu u ope, a napose u konanom obraunu. Ispituje se svaka mjera, koja je potrebna u revolucionarnom poduzeu, te je potpuno izraena tehnika revolucije. Pri tom Ustaa donosi pojedinosti iz poglavlja Predradnje, u koje, kao tehnike akcione predradnje, list ubraja sabotau i atentate. U poglavlju pod naslovom Ustanak stoji i ovo: Revolucija se ima izvriti istovremenim opim ustankom u svim hrvatskim zemljama, u kome e revolucionara oteti iz ruke vlast neprijateljskim dravnim organima, od najniih do najviih. U prvi mah treba onemoguiti nie izvrne organe neprijateljske vlasti i to na sveokupnom podruju javnoga ivota i u svim granama. To imaju izvriti ustake revolucionarne jedinice, svaka u svom podruju bez ikakova obzira, te svakoga organa, koji bi se suprotstavio, fiziki onemoguiti, i t. d. Zatim se razmatraju pojedinosti o atentatima na objekte, paklenim strojevima, poarima i pijunima, o izvianju putova, zgrada, kolodvora, PTT ureaja i drugom. Ustaa je donio i obavijest GUS-a da priprema odore i opremu za ustake jedinice. Odora je kroja i boje pie list koja najvie odgovara revolucionarnoj svrsi te prilikama, pod kojima e ustae u konanom obraunu sa neprijateljem nastupiti. Na kapi nalaze se sprijeda (gore) znak u obliku slova U, u kome je iznutra gorua bomba. Oprema za noenje oruja, bombe i inoga ubojitog materijala od dobre je koe i tako udeena da ustaa moe lahko na sebi ponijeti sve potrebno: oruje i municiju, te hranu. U odlunom asu glavni e ustaki stan ustake redove s odorom i opremom obskrbiti. U Griu, kao evropskom prilogu Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu, u broju od 16. IV iste godine, Paveli je objavio krai lanak (Promjene) i dao svoja tumaenja promjeni na elu vlade (V. Marinkovi umjesto gen. Petra Zivkovia). Ovako je zakljuio taj svoj lanak: Nu mi znamo, da nema razlike izmeu Marinkovia i ivkovia, Aleksandra Karaorevia i svih onih, koji iz Beograda vladaju. Svi su oni jednaki, svi su oni tlaitelji hrvatskoga naroda i Hrvatske. Svi su oni neprijatelji svega to je hrvatsko, i svi su oni uprli svoje sile, da hrvatski narod unite. Mi znamo, da e hrvatski narod biti sretan i zadovoljan samo onda, kada
JL ..

se konano i za uvijek rijei i Beograda i njegovih vlada. Kruh, sreu i estiti ivot moe hrvatski narod imati samo u svojoj samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj dravi. U svom uvodniku (Borba) u Griu, od 23. IV, Paveli ponovo poziva u borbu: Treba se u borbu baciti na svim linijama, sa svim sredstvima pie on. Nije dosta zaklanjati se za sjene velikih mrtvih i poginulih hrvatskih voa, i ekati dok sloboda iz neba pane. Treba zasukati rukave, i borbom, neumoljivom, neustraivom, nepopustljivom i beskompromisnom borbom kidati okove, ruiti tuinsku silu i vlast. Nesmije biti obzira, to e rei ovaj ili onaj o tome, kakovim se sredstvima proti tuinskoj tiraniji borimo. Nae je pravo tuina iz nae domovine istjerati, pa nema sredstva, koje nebi bilo za to dovoljno sveto i pravedno. U borbu zato - poziva on sa svim sredstvima, jer sada je zato vrijeme! Ako hoemo da nam oinsko ognjite bude odista nae, ne prezajmo pred niim. Da to pako bude, treba dumana sa doma otjerati, konano i jedanput za uvijek. Nema autonomija, federacija i drugih prevara i podvala. Toga mi neemo. Mi hoemo potpunu slobodu, a to je samo u hrvatskoj republici, u samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj dravi. I u drugom uvodniku, pod naslovom: U nervozi (Gri, 25. VI), ponavija istu misao i pie: U Hrvatskoj nee [reim] time uskolebati nikoga, nikoga u inozemstvu, a ni vanjskoga svijeta nemoe vie zavarati. Hrvatski je pako narod u domovini svjestan svoga poloaja, u kome se nalazi, a svjestan je i toga, to ima initi i uraditi, da se oslobodi. U tom radu i u toj borbi dozvoljena su mu sva sredstva, pa se nijednoga ne aca niti acati nee, jer se radi o ivotu, o biti ili nebiti. Uinit emo sve, da Hrvatska bude slobodna i nezavisna drava. Paveli je ponovo, u uvodniku U agoniji (Gri, 21. V), pisao o kaosu koji je nastao u Jugoslaviji gdje se sve valja nizbrdice. Nitko vie ne vjeruje u opstanak te umjetne i neprirodne tvorevine pie on. Zar hrvatski narod pita Paveli treba dulje trpiti to nad sobom? Zar on, kraj svega svoga dobra mora danas trpiti glad zato, jer nad njim vladaju raspikue i zloinci? Ne, tuinske nametnute vlastodrce treba za vremena maknuti sa grbae hrvatskoga naroda. I svaki daljnji as, koga nad Hrvatskom vladaju, daljnji je teki zloin, kojim ubijaju i ono malo gospodarske snage, koja je jo preostala. Treba zato svim sredstvima, u interesu hrvatskog naroda i u interesu ovjeanstva tu smrtnu agoniju skratiti, konanu i definitivnu katastrofu pospjeiti, i to ruglo im prije sruiti, da na korist hrvatskog naroda i ovjeanstva im prije uskrsne slobodna i nezavisna hrvatska drava. Treba sada hitno raditi. U Pavelievom uvodniku Svi proti Beogradu (Gri, 28. V) istie se s naglaskom da se danas protiv Beograda ne die samo Hrvatska, nego i Makedonija, Crna Gora pa i Slovenija. Svima je dodijao nametnuti krvavi beogradski jaram, svi su proti njemu a za svoju slobodu! Tu navalu nebi izdrao niti tko drugi, jai i pametniji od beogradskih siledija i vlastodraca zakljuuje on. Njihove sile i drzovitosti narodi e se osloboditi, te e na ruevinama beogradske tiranije uskrsnuti SAMOSTALNA I NEZAVISNA HRVATSKA DRAVA. Treba uprijeti sve sile, da to bude im prije. Gri se u broju od 16. VII li Pavelievom uvodniku elina garda pozabavio navodnim formiranjem borbene organizacije onih koji su voljni da s orujem u ruci brane jedinstvo Jugoslavije pod nazivom eljezna garda. Nu sve kada bi to i doista bila ,eljezna garda' pie on hrvatski se narod

ne plai nje niti ikakove druge garde, jer je on kadar danas u svojoj ljutoj borbi za najvei ideal, za slobodu svoje domovine i roene grude, za uspostavu nezavisne drave Hrvatske, staviti proti svakome svoju ne eljeznu, nego ELINU GARDU, koju sainjavaju ne samo njegovi pobjedonosni sinovi, prokuani na svim frontama evropskog rata, nego napose i ljuta domobransko-ustaka vojska, koja e znati temeljito obraunati sa tuinskim nametnicima. Beograd sprema tobonju eljeznu ardu, kojom hoe odrati nae ropstvo. Nu na nju e nasrnuti hrvatska CELINA GARDA, da tuinsku silu pretvori u iverje, i da svojom junakom desnicom na njoj podigne samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. U lanku Varnava i ika Lazi [Gri, 23. VII) Paveli igoe 1918. godinu kao godinu ujedinjenja, kad je Hrvatska - po njemu - pala u ralje velikosrpskih halapljivaca. Tad je Beograd - pie on - na elu s Aleksandrom Karaoreviem poeo praviti eksperimente kako i kojim sredstvima e hrvatske zemlje pretvoriti u obini srbijanski paaluk, po uzoru kako je Srbija nekoliko stoljea bila paaluk turski, te kako e hrvatski narod razbatiniti od njegove tisugodinje dravnosti, uguiti mu svijest njegove narodne osebujnosti, oduzeti mu njegovu kulturu, civilizaciju i njegovu imovinu, te od njega nainiti materijal za stvaranje velikosrpstva i Velike Srbije. U tu svrhu sluila je pie dalje on krivokletva tadanjega regenta Aleksandra, u tu svrhu sluilo je obmanjivanje onih hrvatskih politikih nedotupavaca, koje je Beograd namamio u svoju zamku, da pod firmom tog tobonjeg jugoslovenstva (Od Nehrvata izmiljene proste spekulacije) i za volju perfidnog tobonjeg narodnog jedinstva izdadu, na najkukavniji i najpodliji nain hrvatske najvee svetinje, a u tu svrhu sluila je i podla rabota onih, koji su, roeni na hrvatskoj grudi kao guja u njedrima hrvatskog naroda, odriui se kroz zadnjih esdeset godina hrvatskog imena i pripadnosti a prihvaaju strano ime, u kobnom asu godine 1918. posluili kao lanci, kojima je Beograd okivao ruke i noge Hrvatstvu. U tu svrhu sluio je i Vidovdanski ustav, no sve to nije moglo izbrisati hrvatsku narodnu svijest i najvii ideal: samostalnu hrvatsku dravu. Beograd i Aleksandar troe svoje posljednje snage u dva usporedna smjera: jedan je navala na vjeru otaca hrvatskog naroda, a drugi opet upotreba najbrutalnije sile u upravi ne bi li se silom sprijeio svaki hrvatski pokret. Te dvije smjernice predstavljaju novi patrijarh Varnava i novi ministar unutranjih poslova Zika Lazi, no uspostava samostalne hrvatske drave treba pokopati i kralja Aleksandra i njegove Varnave i Lazie najavljuje Paveli.80 U povodu godinjice izlaenja Hrvatskog Domobrana u Junoj Americi odtampana je u tom listu (Buenos Aires, 18. VI 1932, god. III, br. 53) Pavelieva poruka i estitka listu, pod naslovom astna godinjica. U njoj Paveli pie i ovo: Teko ropstvo, to ga je Hrvatskoj nametnuo Beograd, pritislo je ispaeni hrvatski narod. Tuinski tlaitelji, koji su godine 1918. doli u hrvatske zemlje prevarom i izdajom, to ju poinie na vlastitoj majci neki njezini izrodi, bacili su se prodrljivou hijena i bijesom steklih pasa na ivo tijelo hrvatskoga naroda. Uprli su sve sile, da ga porobe i ogole, da mu unite svako njegovo dobro, da ga lie njegove staroslavne proslosti, njegova imena i njegove narodne i dravne osebujnosti, te da na svetom hrvatskom tlu
80

Zanimljiva je pojedinost da je i Vladimir Radi bio u emigraciji suradnik ustake tampe.

Maarski paso I. pl. Perevia (si. desno)

Maarski paso dra B. Jelia (si. dolje)

Potvrda G. Pereca o primljenoj maarskoj pomoi (si. gore)

G. Perec i Jelka Pogorelec na Jankapuszti (si. lijevo)

Potvrda G. Pereca o primljenoj maarskoj pomoi iz 1923. godine (si. dolje)

podignu velikosrpsko Duanovo carstvo, davnu sanju sviju velikosrpskih ovinista i mahnitavaca. Cjelokupni hrvatski narod upro je sve svoje sile, da se odhrva toj zloinakoj tuoj najezdi, da obrani svoje asno ime, svoju svetu zemlju, da pred tuinskim nasrtljivcima spasi svoj vlastiti dom i u njemu kruh svagdanji svojoj djeci i potomstvu - da uspostavi svoju slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Toj borbi naroda nastavlja Paveli priskoili su u pomo njegovi sinovi u Junoj Americi, ujedinjeni u Hrvatskom Domobranu, organizaciji za uspostavu nezavisne hrvatske drave. Predstoji zavrna i najtea borba, jer dumanina, tiranina, nametnika i tlaitelja se ne moli, njega se bije, njega se baca iz vlastite kue! zakljuuje Paveli. Paveli se nije zadovoljio samo pisanjem takvih patetinih i revolucionarnih i njima slinih novinskih lanaka, nego je 1932. godine obznanio i Ustav UHRO-a.81 U njemu se u toki prvoj istie da ustaki pokret ima zadau da svim sredstvima, pa i oruanim ustankom, oslobodi Hrvatsku ispod tuinskog jarma, da bi postala potpuno samostalna i nezavisna drava na itavom svom narodnom i povijesnom podruju. Kad taj cilj bude jednom postignut navodi se u drugoj toki ustaki e pokret braniti svim sredstvima dravnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda i boriti se za to da u hrvatskoj dravi uvijek vlada samo hrvatski narod, te da on bude potpuni gospodar svih stvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno ureenoj u duhu Ustakih naela. UHRO se sastoji od tabora, logora, stoera i Glavnog ustakog stana (tabor je ustaka jedinica na podruju jedne upravne opine; logor je skup svih tabora na podruju jednog upravnog kotara; stoer je skup svih logora na podruju jedne upe a cjelokupni je pokret usredotoen u Glavnom ustakom stanu, koji upravlja svim poslovima to se odnose na cjelokupni pokret i oslobodilaki rad) (toka trea); na elu tabora stoji tabornik; na elu logora logornik; na elu stoera stoernik, a na elu GUS-a poglavnik. Tabornike, logornike i stoernike imenuje i razrjeava dunosti, po odredbi poglavnika, GUS, a poglavnika biraju ustae-utemeljitelji, odnosno po ispranjenju GUS (toka etvrta). GUS sainjavaju Doglavniko vijee i Poboniki zbor. Doglavnike, njih najvie dvanaest na broju, te poglavne pobonike, njih najvie sedam na broju, imenuje i razrjeava poglavnik (toka peta). GUS imenuje po odredbi poglavnika, uz bok tabornika, logornika i stoernika, do est tabornih, logornih odnosno stoernih pobonika za obavljanje pojedinih grana poslova, koji su u dotinoj jedinici potrebni, a te poslove oni obavljaju po nalogu dotinog tabornika, logornika, odnosno stoernika (toka esta). GUS imenuje, po odredbi poglavnika, prema potrebi, strune osobe, te im opredjeljuje in i slubu u taboru, logoru, stoeru, GUS-u, u pokretu uope, te ustanku i izvoenju ustakih djela napose (toka sedma). GUS imenuje, po odredbi poglavnika, i posebne ustake dunosnike i povjerenike kojima se povjeravaju po potrebi naroiti poslovi (toka osma). Ustaom moe postati odreuje toka deveta svaki Hrvat, koji je sposoban za ustaku borbu, koji je potpuno odan temeljnim ustakim naelima spomenutim u tokama 1 i 2 ovog Ustava, te je spreman preuzeti i izvriti sve odredbe i naloge koje mu izdaju- ustake vlasti i pretpostavljeni. lanom UHRO-a prestaje se biti samo razrjeenjem dunosti i otpustom to izdaje GUS po odredbi poglavnika (toka deveta). Ustae su djelatni i priuvni.
81

Ustav je bio objavljen u Hrvatskoj poti, god. I, br. 11.

Djelatni je ustaa onaj koji je stupio u UHRO ve u pripremnom stanju (prije ustanka), te u organizaciji ostaje trajno za vrijeme ustanka i poslije njega, ili pristupi u trajno lanstvo poslije ustanka. Priuvni je onaj koji pod. ustaku zastavu stupi kao ustaa u asu ustanka te pod njom ostaje dok se ustanak ne dovri, odnosno dok GUS, po odredbi poglavnika, ne naloi razvojaenje. Djelatni je ustaa vezan ustakim propisima i nalozima pretpostavljenih trajno, dok je priuvni vezan za vrijeme pokretnog stanja, za vrijeme dok je pod zastavom (toka deseta). U toki jedanaestoj naveden je tekst ustake zakletve. Prisega koju ustae polau glasi: Zaklinjem se Bogom svemoguim i svime to mi je sveto, da u se drati ustakih Naela i pokoravati se propisima te bezuslovno izvravati sve odredbe Poglavnika, da u svaku povjerenu mi tajnu najstroije uvati i nikada nikome nita odati. Zaklinjem se da u se u ustakim redovima boriti za izvojevanje samostalne drave Hrvatske i sve uiniti to mi Poglavnik naloi. Zaklinjem se da u jedamput izvojevanu hrvatsku dravnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustakim redovima uvati i braniti. Ako se ogrijeim o ovu prisegu, svijestan si svoje odgovornosti za svaki svoj in i propust, ima me po ustakim propisima stii kazna smrti. Tako mi Bog pomogao! Amen! Disciplinsku vlast u pokretu imaju nadleni ustaki dunosnici, prema posebnim napucima i uz odobrenje GUS-a. Suenje pripada posebnom ustakom sudu i njega, za svaki pojedini sluaj, postavlja po odredbi poglavnika GUS, a osudu izvravaju naroito za to na isti nain odreeni ustae. Poglavnik e, po potrebi, u tom kao i u svakom drugom pogledu svoje ovlasti prenijeti na nekoga od svojih pobonika ili drugih dunosnika (toka dvanaesta). GUS e po odredbi poglavnika stoji u trinaestoj zavrnoj toki izdati posebne propise o postrojavanju ustakih jedinica, o novaenju i polaganju prisege, o ustakoj izobrazbi za borbu, o odori, opremi i naoruanju, o disciplini, radu i obavljanju slube te o svemu to se odnosi na ustaki pokret i djelatnost. Paveli je iste godine kao izdanje Gria objavio brouru na francuskom jeziku pod naslovom: La restauration economique des pays danubiens. Le desarmement, Belgrade et la Croatie (Gospodarska obnova podunavskih zemalja. Razoruanje, Beograd i Hrvatska). 82 Broura sadri zapravo tri priloga (o Hrvatskoj i podunavskim zemljama; o razoruanju i naoruanju). U vezi s teritorijem takozvane Jugoslavije istie Paveli u njoj ne moe se ozbiljno pretpostavljati da su politika vlast, koncentrirana danas u Beogradu, i njena djelatnost na polju vanjske i unutranje politike izraz volje i osjeaja hrvatskog naroda. Kad je kralj Aleksandar proglasio diktaturu i u svom manifestu inzistirao na krizi drave, istiui da je dravno jedinstvo dovedeno u pitanje, strani posmatra u nemogunosti da ue u problematiku do kraja mogao je moda pomisliti da je ta kriza zaista posljedica nesloge politikih stranaka. Danas, poto je diktatura pretrpjela potpun neuspjeh i pokazala se nesposobnom da rijei krizu, naprotiv samo ju je pootravala i dovela do vrhunca, itav svijet mora spoznati da su njeni
82 S tom Pavelievom brourom nesumnjivo je u vezi i knjiga Lazara Markovia, objavljena u Parizu iste godine, pod naslovom: Le desarmement et la politique de Belgrade (Razoruanje i politika Beograda).

uzroci mnogo dublji. Danas, nakon stratekog uzmaka diktature, devedeset posto hrvatskog naroda bojkotiralo je izbore na temelju oktroiranog ustava iz 1931- godine, u asu kad reim u Beogradu nastoji svim sredstvima uspostaviti dodir s hrvatskim narodom posredstvom njegovih istinskih predstavnika iako je objavio urbi et orbi da je hrvatsko pitanje rijeeno; kad hrvatski narod - usprkos drakonskim mjerama vojne diktature nastavlja svoj otpor i u vie navrata marfifestira svoje neprihvaanje ne samo reima i njegovih predstavnika nego direktno drave kao takve - nitko ne moe zatvarati oi i ne htjeti vidjeti da je kriza te drave uvjetovana tim to itav hrvatski narod svjestan svoga historijskog, politikog i nacionalnog individualiteta ne eli vie sadanju dravu nego eli osnovati vlastitu dravu, apsolutno nezavisnu i suverenu, i to u obliku republike. itav dravni sistem nastavlja dalje Paveli temelji se iskljuivo na policijskom aparatu s ciljem da itavom jednom narodu onemogui slobodan i normalan opstanak. Ubojstvo profesora ufflaya, hrvatskog politiara i uenjaka, pripremljeno je i izvreno usred Zagreba, pred blagonaklonim pogledima dravne policije. Hrvati su godinama najbrutalnije mueni u policijskim zatvorima. Stotine osoba, bez razlike doba i spola, podvrgnuto je torturi (svjetskoj su javnosti poznati sluajevi otkriveni u toku procesa protiv VI. Maeka, St. Javora, dra Totha, itd.). Izvanredni sudovi izriu i izvruju a bez dovoljno dokaza smrtne kazne nad hrvatskim idealistima, na zgraanje pravnikog svijeta. Metode vojne diktature primjenjuju se jednako i u reimu na izgled ustavnom, koji je zapravo samo nastavak diktature. Te su metode bile uostalom one kojima su se sluili svi prethodni beogradski reimi i imajui pred oima prirodu odnosa izmeu Srba i Hrvata moe se s matematikom sigurnou prorei da e te metode i svi budui beogradski reimi nadalje primjenjivati. Kakvo udo, dakle, ako hrvatski narod tei promjeni sadanjeg poloaja i ako jedino rjeenje vidi u potpunoj rastavi od Beograda, to tumai permanentnost krize? Vie je nego oigledno da nepodnoljivi uvjeti na polju politike vrlo tetno utjeu na ekonomsku situaciju. U dravi koju dvije treine stanovnitva smatra neprijateljskom i ne svojom domovinom osim kod Hrvata, koji sainjavaju gotovo polovicu ukupnog stanovnitva, isto raspoloenje vlada u nekoliko milijuna ostalih stanovnika: Makedonaca, Albanaca, Crnogoraca, itd. iskljuen je bilo kakav konstruktivni pothvat i oigledno prevladava destruktivni duh. Destrukcija se osjea i na politikom i na ekonomskom planu. Broj osoba koje u svojstvu slubenih trgovaca vide vlastito ekonomsko blagostanje ovisno o prosperiteru u dravi jako je ogranien. No, iroki slojevi, znatna veina stanovnitva ne vidi u danim politikim uvjetima napredak u dravi i nije voljna da mu daje svoj doprinos, jer joj se uvrivanje financijske moi drave ini da vodi ujedno i jaanju neprijatelja i vlastitom slabljenju. Koliko se god taj fenomen inio paradoksalan u normalnim uvjetima, vie je nego razumljiv kad je rije o dravi kojoj njeni vlastodrci daju svojstva tipino balkanske drave. Moda neki stranac, neupuen u prilike, nee razumjeti da dvije treine stanovnitva te drave ima za devizu: Sto gore - to bolje!, a ipak je tako. Beograd je to izazvao. itava politika Beograda poslije 1918. godine kao sredita politike moi - od agrarne reforme provedene njkoruptivnije, i s oiglednim ciljem propagande politike hegemonije, do potpuno nemogueg poreznog sistema ini se da ima za cilj unitenje Hrvatske nastavlja Paveli. Nove primitivne i balkanske metode naruile su normalan razvitak, gospodarskog ivota u

Hrvatskoj, jer se naelo hegemonije Srbije nad Hrvatskom uzimalo u Beogradu kao vrhovna politika mudrost i Srbija nije oklijevala da ekonomski reim podvrgne tom naelu. No, takav je postupak nuno izazvao stagnaciju gospodarskog ivota u Hrvatskoj, to se danas odraava na gospodarskim prilikama itavoga podunavskog bazena. Beograd je doao da diskutira, u ime Hrvatske, o pitanju obnove podunavskog bazena, unitivi i razbivi taj zdravi gospodarski faktor - tvrdi Paveli. Beograd je zadobio vlast nad golemim teritorijem, koji mu ne pripada ni u etnikom ni geopolitikom pogledu, i upravlja tim teritorijem tako da ga minira, stvarajui time kaos i gospodarske krize i u drugim zainteresiranim teritorijima. Beograd ne moe postupati drukije iz jednostavnog razloga jer mu nedostaju i volja i mogunost. Beograd nije element izgradnje i konsolidacije nego destrukcije i razbijanja. Nikakva pomo ili podrka Evrope Beogradu nee moi ozdraviti gospodarski i financijski poloaj. Ako bi Evropa stavila polovicu svojih gospodarskih sredstava Srbiji na raspolaganje, ona bi ih proerdala bez rezultata u najkraem roku. Nezavisna hrvatska drava - slobodna od hegemonistikih i militaristikih mana i oporavljena od bolesti nezdravih unutranjih prilika - mogla bi da s drugim podunavskim dravama odrava odnose, prikladne da uvelike pridonose opoj konsolidaciji i ozdravljenju. Jugoslavija sa svojim militaristikim i hegemonistikim duhom, nagriena do raspadanja iznutra a u neprijateljstvu s gotovo svim svojim susjedima, predstavlja zapreku konsolidaciji i samo zaotrava krizu. Danas su to predstavnici beogradskog reima koji govore u ime hrvatskog naroda bez prava na to i bez prave legitimacije jer su im Hrvati u mnogo navrata uskratili pravo da govore u njihovo ime. Beograd nije bio tuma volje hrvatskog naroda za dosadanje naoruanje, a nije to ni za razoruanje. A dananje naoruanje, to ga Beograd provodi do maksimuma, ima - prema Paveliu dvostruku svrhu: da povede ofenzivne vojne akcije protiv susjeda, ako izbije sukob, a za vrijeme mira da prisilno dri u ropstvu hrvatski narod. No, Jugoslavija zasigurno nee pristupiti razoruanju prognozira Paveli. Prema tome e napori onih koji iskreno ele mir i spas ovjeanstva ostati besplodni, jer se samo s idealnim formulama nee moi ukloniti opasnost koja prijeti od te umjetne dravne tvorevine, opasnost oruanih sukoba, ukratko opasnost za svjetski mir. Ovdje je rije o problemu koji zahtijeva rjeenje, u opem interesu mira, s pomou najdjelotvornijih sredstava. Postoji samo jedno sredstvo da se likvidira taj problem koji se pojavljuje na vratima Balkana i prirodno pripada kompleksu pitanja vezanih uz ope razoruanje. To sredstvo na koje su predstavnici hrvatskog naroda u vie navrata ukazivali pred enevskim forumom jest: uspostava nezavisne hrvatske drave. Hrvatski je narod jednoduan u toj elji i tom zahtjevu. Stvaranjem nezavisne hrvatske drave nastavlja on postii e se istinsko razoruanje na najranjivijoj toki, na toki na kojoj se presijecaju Evropa i Balkan. Tako e se stvoriti ravnotea snaga i Evropa e imati u hrvatskoj dravi zagovornika istinskoga i trajnog mira. Osnutak nezavisne hrvatske drave bit e takoer in pravde na koji hrvatski narod tako miroljubiv ima pravo i na temelju naela o samoodreenju naroda i po svom tisugodinjem javnom pravu. Istodobno, to e predstavljati dragocjen zalog mira za narode na jugu Evrope. Bila diktatura otvorena ili prikrivena zakljuuje Paveli svoja razmatranja Jugoslavija koju ona predstavlja po mentalitetu vlastodraca i po

mentalitetu onih koji podravaju takvu situaciju nee nikada predstavljati za Evropu element od kojega ona moe oekivati korisnu gestu ni u pitanju gospodarske obnove ni u onom razoruanja. Sastav jugoslavenske drave kao takve nesolidan je i nemogu i predstavlja zapreku konsolidaciji i obnavljanju. Svi reimi u njoj od pseudoparlamentarnog preko vojne diktature do dananje prikrivene diktature - samo su odraz te politike situacije, pune suprotnosti. Paveli osobno nije ni u 1932. godini mirovao na jednom mjestu nego se kretao, i to ne samo po Italiji nego i po inozemstvu. Sluio se i dalje raznim lanim imenima: dr Sarti, G. M. Kobilinski, Giorgini Senian, Mantagna, Tonetti, itd. Za talijanske vlasti bio je Senian. Policija (Janko Bedekovi) nije nikako htjela napustiti misao o novim atentatima i njeni pouzdanici (aban ahinovi, Adem Saranija i Vojo Karakanovi, svi iz Tuzle!) izveli su u po bijela dana (pred podne) 7. VI 1932. atentat na zagrebakog advokata, knjievnika i politiara iz Hrvatske stranke prava dra Milu Budaka. Saekali su ga u zasjedi na prolazu u stan (Ilica br. 10), naoruani tekim batinama i revolverima, presreli i nekoliko puta udarili po glavi, nato se Budak onesvijeten sruio u prolazu. Samo okolnosti da je Budakova lubanja bila izvanredno otporna (za razliku od Sufflayeve koja je opet bila izvanredno mekana i krhka!) ima se pripisati da je za dlaku izbjegao smrt. Atentat na Budaka izazvao je u graanstvu opu osudu, pa i gnuanje nad takvim postupcima policije i reima. Dokaz za to prua protest i apel hrvatskih knjievnika, umjetnika, kulturnih i drugih javnih radnika u povodu tog atentata (Zagreb, srpanj 1932) 8 ' koji sadri vie od dvije stotine potpisa, medu kojima potpis Boidara Adije, Ljube Babia, Ljube Babia-Gjalskog, Slavka Batuia, don Frane Bulia, Augusta Cesarca, Dobrie Cesaria, Milana Durmana, Stevana Galogae, Branka Gavele, Krste Hegeduia, Vladimira Nazora, Ive Politea, Mirka Rakog i mnogih drugih. U tom se dokumentu spominju i interpelacije reimskih poslanika na tadanjeg ministra unutranjih poslova dra Milana Srkia u Narodnoj skuptini. U prvoj interpelaciji istie se naroito da sluaj dra Budaka daje povoda svim moguim kombinacijama, koje su bezuvjetno na tetu dravne vlasti, a u prvom redu neposrednih organa ministra unutranjih djela, a zatim se naglaava da je ope uvjerenje u Zagrebu da postoji jedna organizacija neodgovornih elemenata, koja dapae uiva protekciju izvjesnih odgovornih faktora, na koje pada sumnja odgovornosti za ove zaplotnjake i kandalozne napadaje (na Sufflaya i Budaka). U drugoj se interpelaciji navodi da se graani Zagreba zaprepateno pitaju, kako to da na dan napadaja nije nigdje u blizini bilo organa sigurnosti, premda se inae nalaze uvijek pred oblinjom kuom talijanskog konzula. Isto se tako uznemireno pitaju zato je atentator Saban ahinovi u policiji preobuen, zato pozvani policajac nije napadnutom pritekao u pomo, zato je atentator kojega je graanstvo uhvatilo bio puten na slobodu, a zato su naprotiv hapeni graani koji su vlastima predali ahinovia i zato je napokon vlast zabranila apele tampe oevicima i svjedocima pokuaja umorstva. Pitanja koja interpelacija upuuje ministru bila su ova: zato se ponavljaju politika ubojstva i napadi na kulturne i politike linosti u Zagrebu i zato ih ministrova policija ne prevenira; zato do danas nije rasvijetljena misteriozna smrt Milana Sufflaya zbog koje se
83

Odtampan i u Hrvatskoj reviji, god. X X V , svezak 4 / 1 0 0 , prosinac 1975, str. 6 6 8 - 6 7 5 .

pobunio sav kulturni svijet; zar se moe razbiti sumnja da su napadai na dra Budaka slubenici tajne policije, da su na pijunskom spisku i plaani iz povjerljivih fondova; misli li ministar da bi tek dio njegova odgovora morao biti: smjena upravnika policije u Zagrebu, itd. Zbog odjeka izazvanog tim postupkom zagrebake policije (J. Bedekovi) i interpelacije dra N. Nikia, dra Grge Andjelinovia i drugih, u Zagreb je doao generalni inspektor ministarstva unutranjih poslova Aleksandar Kuzmanovi da provede istragu na svoju ruku. Zaobiao je Bedekovia, i Bedekovi je bio ponukan da se zbog toga ali samom ministru.84 No, ostao je i nadalje na svom poloaju. Budak se postepeno oporavljao i zatim je odluio da ode u emigraciju.85 O tome je pred naim istranim organima, 26. V 1945, izjavio ovo: U ustaki pokret stupio sam koncem oujka 1933. g. kada sam u emigraciji doao dr. Paveliu u Italiji, a u emigraciju sam otiao iz slijedeih razloga: Ja sam se od vajkada bavio politikom i to u mladim danima bio sam u hrvatskom pokretu, a poslije svjetskog rata u stranci prava, pa sam tako poslije odlaska Dr. Pavelia u emigraciju bio pretstavnik Hrvatske stranke prava u SDK. Kad je grupa (Javor, Soldin, Hranilovi) bila pohapena, uhapen sam i ja. To je bilo koncem studenoga 1929. g. U zatvoru sam bio 8 mjeseci, a protiv mene nije provedena niti istraga, jer nije bilo nikakovih dokaza, kada sam puten na slobodu. Meutim, tadanji ef policije Dr. Bedekovi javno je tvrdio da je Budak voa te grupe, pa su upueni dokazivali, da je uslijed takvog stava njegov tadanji Novi pokret organizirao na mene atentat 7. VI 1932. g. Bio sam teko ranjen i ostao sam iv. Nakon toga je bio dva puta na mene zasnovan atentat, ali je svaki puta bio osujeen. Ali ja uslijed takvih prilika vie nisam mogao ostati u zemlji, jer sam uslijed svega bio i pod stalnom policijskom paskom, tako da su se moji klijenti razbjeali. Stoga sam se odluio za emigraciju. Dobio sam redovnu putnicu za lijeenje u Karlsbadu, no ostao sam u Gracu u jednom sanatoriju, gdje sam ostao oko jedan do jedan i po mjesec i uspostavio vezu sa Dr. Paveliem i nakon toga krenuo sam k njemu u Modenu. 86 U jesen 1932. Paveliu se inilo da bi valjalo neto zapoeti u Lici kao pogodnom podruju, budui da je u samom Gospiu postojala ustaka organizacija kojoj je intelektualni voa bio tamonji odvjetnik dr Andrija Artukovi.8 Organizaciji su pripadali od vienijih: Marko Doen, posjednik, Juraj-Juco Rukavina, bivi a. u. oficir, Josip Tomljenovi i Nikola Orekovi, trgovci, te Josip Japuni, poreski inovnik. I faistikoj je Italiji u tom asu odgovaralo da provjeri na terenu mogunosti dizanja ustanka u Hrvatskoj, jer ta zamisao (ustanak u Hrvatskoj!) kao da nije htjela napustiti Mussolinija pri njegovom planiranju smjelih vanjskopolitikih poteza prema Balkanu i Podunavlju. Ne oekujui prelomne rezultate od prve, Mussolini je, ipak, elio da poneto uzdrma iznutra Jugoslaviju i sa balkona e promatrati to se to zbiva kod jadranskog susjeda. Jezgra gospike organizacije bila je u vezi s ustakim vodstvom u inozemstvu i neki od njih odlazili su u Austriju ili Italiju da bi se sastali s Paveliem ili
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. Vi. Milievi (nav. djelo, str. 43) navodi da je Budak emigrirao 1931. godine! A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Budaka 26. V 1945, I. O. 9 4 / 3 1 - 2 0 . 87 O ustakoj organizaciji u Lici, prvenstveno u Gospiu: Jakov Blaevi, Traio sam crvenu nit, Zagreb 1976, str. 2 5 - 2 6 .
84 85 86

fti

'

Perecom, kao glavnim ljudima itave organizacije. 88 Pri tom su odabrali Zadar kao najprikladniji za prebacivanje oruja i drugog materijala, a u njemu je ve ionako djelovao ustaki centar pod vodstvom Ante Brkana (drugi centri na jadranskoj obali nalazili su se u to vrijeme u Trstu, Rijeci i Lastovu). U proljee 1932. god. poelo je prebacivanje oruja iz Italije (iz Zadra, manje iz Rijeke), a gospiki su ustae uznastojali da svoju organizaciju proire na pojedina lika sela, poput Klanca u kojem je ivio J. Rukavina, ali i na vojsku jer su u okviru ire akcije zamislili napad i osvajanje kasarne i gospikog arsenala. Meutim, osobito kod vojske su im rezultati bili mravi jer im je polo za rukom da zavrbuju samo dva narednika (Josipa aia i Antu Malbau). ini se da im je glavna poiljka oruja stigla 28. VIII 1932. nekom talijanskom laom iz Zadra. Da bi izazvali potreban propagandistiki efekt, bilo je prebaeno iz Zadra na Velebit ve u srpnju 5 (slovima: pet) ustaa, a s posljednjom poiljkom oruja stiglo je kao pojaanje novih pet. Vjerojatno da je odluka o otpoinjanju akcije u Lici donesena u austrijskom mjestu Spittal na savjetovanju kojem je prisustvovao i sm Paveli. O tome je Perevi izjavio poneto konfuzno - pred naim istranim organima 3. I 1947. ovo: 1932. godine dolo je do sastanka izmeu Pavelia, Perecai Servatzyja i jo nekih iz domovine u Spittalu u Korukoj. Nisam siguran da je na ovom sastanku donesena odluka da se neto poduzme protiv vlasti u Jugoslaviji, jer je neto poslije toga dolo do poznatog ispada ustaa u Lici (Liki ustanak) koju akciju je organizirao Servatzy. Budui da se u to vrijeme u Bovegnu nalazilo oko 20 ustaa, polovica od njih je naoruana preko Zadra ubaena u Velebit, gdje su uz pomo tamonjih ustaa organizirali taj liki ustanak. Izvjestan broj ljudi bio se prikljuio ustaama, tako da je biva jugoslavenska vlast morala upotrebiti vojsku za uguenje tog ustanka. Od ustaa ubaenih iz Italije svi su se vratili osim jednog, koji je u borbi poginuo, a pored toga u emigraciju su doli Artukovi i stari Doen. Nije mi poznato da li je netko od seljaka doao tada u Italiju. 89 Prije nego to je i zapoela prava akcija (napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima), u Zadar su iz Gospia emigrirali Artukovi i Doen! Artukovi je - prema optunici u procesu voenom protiv njega u Sudu za zatitu drave u Beogradu u oujku 1936. god. 90 u istrazi izjavio da je u Gospiu suraivao s J. Tomljenoviem zvanim Joa, Nikolom Orekoviem, Josipom Japuniem, Ivanom ariem i drugima. Oni su mu jednom povjerili da je iz Zadra dola vea koliina oruja i Tomljenovi je organizirao njeno prebacivanje posredstvom Drage Devia preko Velebita u Liku. Nakon nekog vremena priali su mu navedeni da se u Lici priprema ustaka pobuna; Japuni mu je priao da su u ustakoj organizaciji i dva podoficira, a sama organizacija da je provedena po direktivama Ante Brkana iz Zadra. Iz Jugoslavije je izbjegao 31. VIII a na Rijeci se sastao s Vj. Servatzyjem i Paveliem. Sama akcija sastojala se prema spomenutoj optunici u ovome: Ivica Abramovi, Jerko Sudar, Antun uper i Josip Bari su nou izmeu ' 1932. u Bruanima, u drutvu s desetoricom uniformiranih ustaa, naoruani revolverima, runim bombama, strojnicama i paklenim strojevima,
88 Opirno o svemu tome: Todor S t o j k o v , O takozvanom Likom ustanku 1 9 3 2 , asopis za suvremenu povijest, god. II, Zagreb 1 9 7 0 , fer. 2, str. 1 6 7 - 1 8 0 . I Blaevi (nav. djelo, str. 2 5 ) daje krai osvrt na tu ustaku aferu u Lici. 9o A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1 9 4 7 , I. O. 9 5 / 6 1 - 8 2 . . J Optunica D. T. Broj 1995/34 protiv dra Andrije Artukovia: AJ, Fond Milana M. ojadmovia, fasc. 6 5 . Artukovia je pred sudom 1 9 3 6 . god. branio dr Juraj utej.

a u namjeri ruenja andarmerijske kasarne i ubojstva andara, opkolili kasarnu. Sudar je podmetnuo pod ulazna vrata pakleni stroj koji je ubrzo eksplodirao otetivi zidove i krov, izbio pojedine cigle, sruio vrata, razbio prozore i prouzrokovao pukotine na ulaznim stupovima kue, ime je bila priinjena teta od 64.999 dinara i 50 para. Na to su svi iz svojih revolvera otvorili brzu paljbu i bacili bombe prema prozorima kasarne, iza kojih su se zaklonila i branila dva andara; istodobno je nekoliko ustaa otvorilo vatru na kue u kojima su stanovali andarmerijski narednik Jovo Batinica i podnarednik Duan unjar da ih ubiju i tako sprijee da podu u pomo andarima u kasarni a neki su od ustaa presjekli telefonske ice i onemoguili vezu s Gospiem. I ti su se andari branili vatrom, kao i njihovi drugovi iz oteene kasarne. I na tome je akcija zavrila. U optunici se jo navodi da su se ustae, zatim, povlaili prema velebitskim umama uz poklike ivio Paveli, ivio Perec i dobre li dosjetke dravnog tuioca ivio komunizam! Pri povratku je u sukobu s potjerom poginuo kod sela Jadovna ustaa Stjepan Devi. Ustae koje su oestvovale u napadu na andarmerisku stanicu u Bruanima preli su u Zadar u dve grupe stoji u jednom elaboratu ministarstva unutranjih poslova u Beogradu/ 1 Prva grupa u kojoj je bio Petar arlija, Mile Barii, B. Ventura [zapravo Ventura Baljak] i 1 lice sa nadimkom ,stari' prela je granicu suvim izmeu Brebinja i Babin Duba. ,Stari' je bio lako ranjen iz lovake puke u grudi. On je odmah upuen na Rijeku radi leenja. Druga grupa, njih 5, ukrala je jednu barku pod Koino sreza biogradskog pa su poli pored obale u Zadar. 18. X 1932. u Zadar su doli sa pesmom nosei sobom oruje i uniforme. U ovoj grupi bili su Ivan Devi, zv. Pivac, Jure Rukavina, Pavao Devi, Jure Devi i Boban Rafael. U Zadru se prialo da je 18. X 32. g. lino dolazio do granice kod Dikla prefekt iz Zadra i da je upozorio karabinjere da banditima ne ometaju prelaz i da ukau eventualnu pomo onima koji su ranjeni. Ove dve grupe upuene su u banditski logor u unutranjost Italije. Kroz Zadar su takoer proli Dr Artukovi, Doen Marko, ari Ivica sa bratom, Jozo Tomljenovi i Niko Orekovi. Dr Artukovi, ija je dunost vrbovanje ,Ustaa' sa ovim licima bio je neko vreme na Rijeci. Kao kurir iao je neko vreme na Lastovo i Kruno Devi. Reim je na tu ustaku akciju reagirao izvanredno drastino, grubo i bezobzirno. Ima pravo dr Todor Stojkov kad pie: Posle diverzije u Bruanima preduzeto je temeljito ,proeljavanje' podruja Like i Primorja, potraga za orujem i ljudima koji su bilo kako, esto i neznajui o emu se zapravo radilo, bili umeani u prebacivanje i razdeobu oruja koje je stizalo sa italijanske teritorije. Tom prilikom, osim uesnika u zaveri, pohapeno je ili zlostavljano mnotvo nedunih ljudi samo zato to je kod njih pronaeno oruje. Ispostavilo se, meutim, da se prilian broj seljaka, pritisnut materijalnom bedom, bavio vercom i preprodajom oruja. 92 Pri pretresanju terena uinjene su i ne male materijalne tete ljudima nastavlja Stojkov. Na podruju Velebita u potrazi za orujem i sakrivenim
91 92 93

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. T. Stojkov, nav. rasprava, str. 175. Isti izvor, str. 1 7 5 - 1 7 6 .

odmetnicima, bilo iz osvete, bilo iz predostronosti, spaljivane su pojate, stogovi sena i si. Takvi postupci organa vlasti nisu, razume se, mogli da deluj u pozitivno na politiko raspoloenje stanovnitva onoga kraja. U stvari, lojalno dranje stanovnitva htelo se obezbediti zastraivanjem a ne ekonomskosocijalnim merama i poboljanjem njegovoga politikog raspoloenja. Pravo opsadno stanje na tom podruju trajalo je vie meseci. Kako je koji kraj bio u centru panje istrage, tako je sledila zabrana kretanja stanovnitva van mesta stalnog boravka bez posebnih dozvola vlasti. Isto tako due vreme bilo je zabranjeno kretanje plovnih objekata privatnih vlasnika na podruju optine Karlobag, a verovatno i susednim priobalnim optinama to je nanelo materijalne tete njihovim vlasnicima. Dakako, takvi su postupci vlasti i reima uope ostavili duboke tragove kod stanovnitva Like. Talijanska i maarska tampa dramatizirale su prikaze tih dogaaja i najavljivale svijetu da, eto, zapoinje graanski rat u Jugoslaviji i da Hrvati napadom na andarmerijsku stanicu u Bruanima u borbi protiv reimskog vrha u Beogradu prelaze s politike borbe na izrazito oruanu!94 Sam Paveli je nakon tog potpuno neuspjelog pokuaja u Lici objavio u Griu ovakav lanak pod naslovom Ustae, nama je sudba dosudila koji emo prenijeti u cijelosti: Na ustaku navalu, smiljenu, proraunanu, te po planu i nalogu izvedenu pie on ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodrci, a zadrhtali i zacvilili domai izdajnici, jer su svi osjetili, da se je poelo pribliavati ono, to hrvatski narod eljno oekuje, to ustaka organizacija strpljivo ve kroz godine sprema i pred im dumani strepe, a to je oba i odluna bitka za osloboenje hrvatskog naroda ispod krvnike tiranske ruke i za uzpostavu nezavisne samostalne drave Hrvatske. Prvi pokuaj, kojim je uinjen prelaz od priprema na izvrenje djela, izveden je odlino i iznad svakog neprijateljskog oekivanja. Hrabri ustaki velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijatelja zaprepastio. Svaki pojedini ustaa u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za roenu grudu, kao i dokaza vanredne sposobnosti, te bezprimjernog junatva. O karakteru te akcije kuao je Beograd iriti razne i izmiljene neistinite viesti. Glavni Ustaki Stan radi meutim sve po starom i izraenom planu pa svaki ustaa kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budunosti, koju nose dogaaji, to ih sprema i izvada ustaka organizacija i hrabra ustaka vojska. Akcija je zapoela, zapoela po planu i po planu se dalje izvaa. Ustaka vojska znade zato se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojitima i razbojitima, glasoviti s velike vojnike spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu proljevali svoju krv za drugoga i sijali junake kosti po dalekim krajevima za tue interese. Danas je doao as, kada se junaka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu hrvatsku domovinu. Ona se ne bori za niije tue osvajanje, nego zato, da sa svoje roene grude iztjera dumanina, koji je
94 Primivi vijesti o ustanku kralj Aleksandar je rekao talijanskom posredniku (Cappiju) neka im to kae u Italiji i neka rekne gospodinu Mussoliniju kao osobnu poruku da im treba - ako ze le izazvati ozbiljne nerede u Jugoslaviji ili postii promjenu reima - da pucaju na nj i da budu Potpuno sigurni da su ga ubili jer samo u tom sluaju doi e do neke promjene ovdje. Ponovio je: ', 8 a imaju ubiti i to dokrajiti! (John Fiournoy M o n t g o m e r y , Hungary. The unwilling Satellite, New York 1947, str. 261).

Ante Paveli i ustae

07

zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuinskog gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Ona se bori zato, da u toj svojoj samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj dravi uzpostavi vlast i vladu hrvatskoga naroda. Ona se bori zato, da osigura hrvatskom narodu i njegovome potomstvu ona dobra, to ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko More, to oplakuje krne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krevite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske ume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, to je sve zahvatila tuinska neprijateljska ruka i po emu sve gazi dumanska noga. Ona se bori zato, da u Hrvatskoj, osigura kruh i miran ivot hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike iardije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru ive i tove se na biedu hrvatskog naroda. Za te i takove ciljeve ni jednome ustakome vojniku nije teko pograbiti strojnu puku, bombu i otri bode, jer svatko, u kome hrvatska krv vrije, gori od elje da im prije izie na bojno polje da izvri zavjet, da izvri zavjet otaca. Ustae! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvrimo. Mi smo ga izvravati poeli, mi emo ga i kraju privesti. Sve to na put stane ima pasti, a Hrvatska e biti slobodna i nezavisna hrvatska drava! Za Dom Spremni! Paveli je Artukovia, na sastanku u Veneciji, privolio da prihvati imenovanje za zapovjednika svih (malobrojnih) ustakih jedinica u Italiji 95 a neto kasnije pozvao je iz Bea Perevia, iz Graza St. Duia i iz Zagreba SI. Kvaternika na sastanak (neku vrstu vojnog savjetovanja) u Bresciji. Neto poslije, nego to su se ovi ustae vratili u Italiju - izjavio je Perevi u istrazi 1947 9 6 dobio sam poziv od Pavelia, da doem u Breiju, jer da imamo raspravljati neka pitanja. Nakon to sam doao k njemu, tamo sam naao Artukovia i Doena, koji su mi priali o likom ustanku, o borbama koje su vodili, o uspjesima koje su postigli. Naime, Artukovi i Doen, do likog ustanka su ivjeli u Gospiu kao graani i odravali veze sa ustaama, koji su se nalazili u Velebitu. Kad su oni sve to ispriali Paveli mi je naglasio da me je pozvao ba radi toga da donesemo nekakve zakljuke o steenim iskustvima iz ove borbe, a isto tako i o nedostacima koje bi u budue trebalo odstraniti. Na kraju svega sloili smo se u tome, da u budue nije pametno organizirati ovakve ustanke iz vana, jer da time samo gubimo ljudstvo, a ne postiemo nikakvu korist. Zakljuili smo nadalje, da u budue ne poduzimamo nita iz vana, nego da, u koliko to bude mogue, organiziramo u domovini, a iz inostranstva pruiti tek neku pomo. U tom cilju sloili smo se s time da nije poeljno skupljati veliku vojsku u inostranstvu, nego da je potrebno stvoriti jednu dobro naoruanu i izvjebanu legiju, koja bi, kad doe do preokreta dola u domovinu i preuzela vlast. Kako sam naveo, ovi ustae trebali su biti vrlo dobro naoruani svim modernim prevoznim sredstvima i modernim naoruanjem, tako da to prije mogu stii u domovinu. Godinu dana poslije nego to je odran ovaj sastanak u Italiji ve je bio organizovan
95 Paveli je tom prilikom povjerio Artukoviu da - iako akcija sama po sebi nije vana - on je htio da ispita upornost ustaa, odjek akcije u narodu i reagiranje organa vlasti (T. Stojkov, nav. rasprava, str. 174. bilj. 21). 96 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1947, I. O. 9 5 / 6 1 - 8 2 .

jedan bataljon ustaa, koji se po planu bio izobraavao juno od Piacenze, kako je ve ranije navedeno, po ijoj vojnoj spremi sam ja sa Dujiem i Paveliem dao izjavu. to se tie naoruanja samih ustanika u domovini, zakljueno je, da ga moraju sami pribaviti, jer je praksa pokazala (liki ustanak) da se oruje u veim koliinama iz inostranstva ne moe i nemogue ga je slati. Ustaka legija formirana u inostranstvu trebala je dobiti moderno naoruanje od Mussolinija u Italiji, to je kasnije i bilo. Dakle, kako je iz svega ovoga vidljivo, ovaj trei sastanak s Paveliem bio je iskljuivo vojnike naravi i to po pitanju stvaranja i jaanja ustakih vojnih formacija. Tom savjetovanju prisustvovao je i Slavko Kvaternik. O tome je u istrazi izjavio: U Austriju sam putovao sasvim legalno poslovno. U Vilahu me je saekao pukovnik Duji, te smo skupa otili Paveliu. Paveli mi je tada najprije tumaio njegov odnoaj sa Musolinijem i tvrdio da Musolinijeva politika nije uperena protiv Hrvatske, nego naprotiv on hoe najintimnije prijateljstvo sa Hrvatima, da moe provoditi svoju kolonijalnu politiku, jer njegovi interesi lee uglavnom u Africi. Tom zgodom je naveo da on ide tako daleko u svojoj naklonosti da emo dobiti natrag od Musolinija Zadar i Rijeku. Dalje mi je tumaio kako je dolo do osnivanja ustakog pokreta u sporazumu sa Musolinijem. Zatim, odnoaje sa hrvatskim emigrantima u Belgiji i u drugim zemljama. Dalje mi je priao da ustaki pokret ima podrku u Junoj Americi, napose u Argentini, gde su osnovane organizacije i gde je jedna filijala (Hrvatski Domobran) vodena po njegovim suradnicima. Obiao sam logor u kojemu su bili smeteni ustae. Bilo ih je ukupno 92 i to sa onima koji su tu prispjeli poslije likog ustanka. Vojniki jo nisu bili izobraeni. O likom ustanku je bilo samo razgovarano o posljedicama. U vezi toga ja sam rekao da je on doao isuvie iznenada, bez da smo mi bili obavjeteni i da su njegove posljedice zaista teke. 9 O planovima donijetim na tome sastanku, a koji su se odnosili na budue akcije ustaa usmjerene na razbijanje Jugoslavije, Kvaternik je rekao: Dalji razgovor sa Paveliem vodio sam o tom kako emo mi Hrvati doi do drave. Paveli je isticao na prvom mjestu kako on ima dozvolu od Musolinija za organizaciju jedne jae vojske u Italiji, u koju svrhu e od Musolinija dobiti itavo naoruanje za tu vojsku. to se tie ljudstva rekao je da e ga sakupiti medu emigracijom u Nemakoj, Belgiji, Francuskoj i Junoj Americi. Osim oruja, od Musolinija e dobiti i svu ostalu vojnu opremu. Ova vojska biti e upotrebljena u zajednikom ratu kojeg e Musolini povesti protiv Jugoslavije i stvorit e Hrvatsku dravu. Ja sam u vezi ovih razgovora spremio jedan vojniki plan na koji bi nain sve to bilo mogue izvesti, a na samom sastanku s Paveliem, ja i Duji smo djelomino i razradili u Razgovoru |aj plan. Taj plan je uglavnom bio razraen na bazi da pomou Musolinija i Italijana doemo do samostalne drave. Od strane Pavelia nije bilo nikakvih primedbi na moj prijedlog da u domovini organiziramo kakvu gardu ili zatitu. Iz Italije sam se, preko Tirola, sa Dujiem, povratio u Austriju, a Perevi
97 Citirano po N. M i l o v a n o v i u , nav. djelo, I, str, 3 2 3 - 3 2 4 . No, tekst iz zapisnika ^vaternikova sasluanja od 7. II 1 9 4 7 . poneto se razlikuje od citiranog (A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja SI. Kvaternika 7. II 1 9 4 7 , I. O. 9 7 / 2 1 - 1 4 5 ) .

je ostao u Italiji kod Pavelia. Poslije nekoliko dana poao sam natrag u Zagreb. 98 Krajem oktobra 1932. g. Paveli je ponovno na Rijeci - navodi se u elaboratu ministarstva unutranjih poslova49 stanuje kod penz.[ioniranog] pol.[icijskog] komesara D'Alesandrija, sada menjaa u Opatiji. uvan od agenata i milicionera. Novembra meseca opet ga vidimo u Trstu praenog od agenata. Tamo je u drutvu i jednog vieg oficira transke prefekture. Zalazi u kafanu Miramare. uvan od 5 agenata, 2 pred kafanom, 3 za astalima. ,Poslanica Dr Pavelia Hrvatskoj domobr.jansko] ustakoj vojsci na novo ljeto 1933. g.' U ovoj se poslanici govori ,Pred nama stoji godina novih napora, novih borbi i ako Bog da velikih pobjeda! Borbu u koju smo zagrezli proti crnom dumaninu nastavit emo i postostruiti.' itd. Vladeta Milievi je iz Bea javio ministarstvu unutranjih poslova u Beogradu na poetku studenog 1932. god. 100 da su Josip Milkovi i Ivan Perevi prema njegovim informacijama sudjelovali na emigrantskoj konferenciji u Zadru, kojoj su prisustvovali i predstavnici makedonske organizacije te Talijana i Maara. Na konferenciji se raspravljalo o pitanju emigrantske akcije u detaljima i ustakom pokuaju na Velebitu. Reeno je javljao je on sa svoje beke osmatranice da se sa terenskom akcijom prekine zbog ravog vremena i da se preko zime razvije spoljna i unutranja propaganda. Naroito da se pohvataju veze i kanali u zemlji i sprovede ustaka organizacija na terenu tako, da na prolee bude sve spremno za ustanak. Emigranti su odluili da se ustanak digne u prolee u zajednici sa Makedoncima. Italijani i Maari, kako tvrdi Miljkovi obeali su potpunu spoljnu potporu za izvoenje ustanka i sav potreban materijal i novac. Zadar je u to vrijeme uope predstavljao vaan ustaki punkt na jadranskoj obali kojim je upravljao Ante Brkan. Kati Jerolim i avi Marko iz Starog Grada - stoji u elaboratu beogradskog ministarstva unutranjih poslova 01 preli su iz Jugoslavije u Zadar 22. XI. 1932. g. Njima je istog dana Brkan dao po 2 paklene maine, po 2 revolvera i po 4 bombe, da to prenesu na nau teritoriju, te da paklene maine postave negde na dan ujedinjenja. Ova su 2 [dvojica] taj materijal doneli do granice, ali ga nisu preneli, jer nisu dobili ugovoreni znak od avi Jadre, koji je bio s druge stranice granice. Ni nova 2 pokuaja nisu uspela, i kad je preao Jadre u Zadar - sva su trojica upuena u logor. Kao ustaki poverenik i organizator za severnu Dalmaciju imenovan je od glavnog ustakog stana Brkan Anton, posednik u Zadru sa stanom u ulici Borgo broj 4. U njegovoj kui odravaju se svi vaniji sastanci i preko njega prelazi sav materijal i novac koji je namenjen za ustaku akciju u Sev. Dalmaciji. Glavni materijal uva se u magacinu odnosno stanu Simunovia Frane (ovaj je imunovi nedavno uklonjen iz Zadra i otputovao je za Maarsku). Pre odlaska u logor svratio je u Perecov stan u B. Peti (u Perlinija ulici bez imena izmeu Val de Giza i Ravnice 6) preko puta dejeg konvikta. Inae materijal za svakidanju potrebu drao je Brkan kod sebe.
98 99 100

VIII.
101

N. Milovanovi, nav. djelo, str. 3 2 4 . AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. -IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

Brkan vri lino sve isplate za organizaciju i to onima koji ive na jug. [oslavenskoj] teritoriji u dinarima, a onim na ital. [ijanskoj] u lirama. On stoji u bliskim odnosima sa zvaninim italijanskim vlastima tako da ove poslednje, na njegov zahtev, hapse njemu sumnjive i neposlune ,ustae'. Tako su na njegovu prijavu, a sporazumno sa akiem bili uhapeni prolog leta 2 brata Baljak iz Islama Grkog sreza benkovakog kao sumnjivi da prate banditski rad. Sa detektivima je bilo tako dogovoreno da kad aki izloi u prozor svoje radnje list Littorio Dalmatico, da oni uhapse one koji iz radnje izau. Odleali su po mesec dana u zadarskom zatvoru. Upadljiva je blagonaklonost i predusretljivost ital. vlasti ne samo prema Brkanu ve i svakom ,ustai'. Kad bi karabinjeri kod nekog nali kakav revolver, im bi se ovaj legitimisao kao ,ustaa' odmah bi ga putali. Isto bi se deavalo kad bi neko od njih bio odveden na kvesturu. Sa radom bandita odlino je bio upoznat raniji prefekt pa i ovaj novi, koji su za nj imali detaljnje instrukcije, kao i vii inovnik na kvesturi, Maka. Iz Brkanove kue delila se i propagandistika lektira. Eksploziv prenoen je iz Rijeke u sanducima po kuririma. Taj posao vrila su razna lica, a meu njima i Niko Orekovi, Kruno i Ivan Devi i drugi. Karakteristino je da se magacin nalazio izvan grada, dakle da bi se izbegao pregled prilikom unosa u grad (jer nesumnjivo svi nisu znali). Ustae po logorima naoruane su brovning revolverima, mauzer revolverima, mainskim pukama sa 50 metaka i bombama. Pored odela, obue, vea, hrane i stana primaju jo i po 150 lira meseno na ime deparca. Ustako oruje sastojalo se iz sledeih vrsti oruja: 1. brovning f. m. kal. 9 m. m., sa kojim je naoruana [jugoslavenska] vojska, Azul sa po 5, metaka na dobo, automatski pitolj Valter kalibar 7,65 m. m., revolvere sistema Mauser 2. mainske puke sa po 50 metaka 3. bombe (2 vrste) 4. bode. Namera je bila napasti u 4 pravca, od kojih jedna grupa od 500 ustaa trebala je da provali iz Zadra u [severnu] Dalmaciju i Velebit. Istovremeno je trebao da se izvri napad na [junu] Srbiju i iz Maarske u Slavoniju. Marko Otri je strpan u zatvor zato jer nije hteo da ide u logor. 102 I Lastovo je - uz Trst, Rijeku i, dakako, Zadar bilo vaan ustaki punkt. 9. oktobra 1932. god. citiramo dio takoer iz drugog elaborata ministarstva unutranjih poslova103 pronaeno je u uvali Prai 925 komada manliherove municije, 525 komada Gria, 210 komada Ustae i 14 komada Domobrana. Sve je to preneto sa ostrva Lastova. Eksponent,ustaa' u ovo vreme bio je neki Martin Prelog, ije ime izgleda da je bilo lano. On je docnije sa Lastova povuen. 104
102 O osudi A. Brkana pred sudom za zatitu drave govori pismo upueno Bogoljubu Jevtiu kao ministru vanjskih poslova (AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33). 105 Isti izvor.

ef Mussolinijeva kabineta Pompeo Aloisi zapisao je u svoj dnevnik pod 28. X I 1 9 3 2 . da je Duce bio prema njemu armantan, a zatim su razgovarali o revoluciji u Hrvatskoj, i to dugo. Aloisi je upozorio da bi valjalo paziti na reakcije Male Antante i Francuske, a zatim je Mussoliniju estitao to je odgodio sporazum koji je zatraio kralj Jugoslavije. Duce se nada da e se Srbi Podignuti prije nego Hrvati (Pompeo Aloisi, Journal (25 Juillet 1932 - 14 Juin 1936), Paris 1 9 5 7 , str. 25). Aloisi zapisuje pod 15. prosinca kako je protekla konferencija s dravnim podsekretarom u ministarstvu vanjskih poslova F. Suvichem, G. Butijem, opunomoenim ministrom u istom
104

U godini 1932 - osim ustakih bitaka po Lici, od Bruana do Jadovnog, kako bi to teatralno nazvao Paveli biljeimo vie ustakih akcija poduzetih iz ustakog logora Janka-pusta pod komandom G. Pereca. To su bile: eksplozije paklenog stroja na kolodvoru u Osijeku, u vagonu Osijek-Vinkovci, na pruzi ZagrebBeograd, u Zagrebu pred pravoslavnom crkvom i u dvoritu kasarne 32. pjeadijskog ptfka. Za taj logor u Maarskoj posebno su bile zaintresirane jugoslavenske pogranine vlasti u susjedstvu, i komesar pogranine policije Duan Babi javio je iz Ferdinandovca, 13. V 1932: Janka-pusta nalazi se u srezu urgo optina Murakerestur, sa lijeve strane puta koji vodi iz Gjekenjea u Nagjkaniu, preko puta naeg pograninog mjesta Legrad. Po prianju poverenika dolo je na reenu pustaru u mjesecu oktobru 1931. godine 25 hrv. emigranata, kojima se prava imena nisu mogla doznati, iz razloga to ivu svi pod ilegalnim imenom i prezimenom a i ta esto mjenjaju. Prije tri nedjelje razili su se emigranti po Maarskoj, dok se sada tamo nalaze samo trojica koji ivu pod imenom: Horvat Emil, Markovi Mato i Dragoner Stefan. Seletkovi Mijo otiao je sa pustare prije 8 dana nepoznato kuda, a tamo se je njegovo pravo prezime znalo, dok je imao krsno ime Ferenc. Perec Gustav koji se sada nalazi u Budimpeti zajedno sa Ivanom Domitroviem posjeivao je na pustari boravite emigranata ee puta. Emigranti na pustari nita ne rade, ivu dobro i imadu novaca - javlja dalje Babi. - Horvat Emil imade blagajnu kod sebe, i po prianju poverenika alio se da ne moe naih nekih banknota nikako da promijeni. Bie da su banknote od 1000 Dinara, koje nisu igosane. U maarskim pograninim selima du nae granice, na podruju ovoga komesarijata nije jo do sada opaeno nastanjenje emigranata. Sve mjere opreznosti poduzete su da se emigrantima onemogui svaki ilegalni rad u naoj dravi. 105 Sreski naelnik u Prelogu javio je nadlenima 22. V i ovo: Na susednoj pustari J a n k a Pusta' vlasnitvo nekog Kevira, nalazio se nastanjen neki Horvat ili Hrvat, nezna se tano jer se krije pod lanim imenom. Taj Hrvat to Maari nazivaju Horvat esto puta odlazi i stanuje u Beu, a zna se, da je jugoslavenski podanik. Verovatno je, da se pod tim imenom krije Perec Gustav, koji je tamo poznat kao Hrvat. 106
ministarstvu, i P. Quaronijem, visokim slubenikom u istom ministarstvu. Pretresli su tekue poslove i pri tom se pozabavili situacijom u Hrvatskoj i pitanjem Etiopije. U pogledu Etiopije sve je ostalo onako kako je to A. bio ostavio. Treba - zapisuje on - smjesta otpoeti s famoznom periferijskom politikom. U tu svrhu zakazao je sastanak za prekosutra. Poslovi u Hrvatskoj vie su delikatni i teki i oni ga mnogo zaokupljuju. Aloisi misli da bismo se nali - ako bismo nastavili s planom sastavljenim prije njegova dolaska u ministarstvo - suoeni s izvanredno tekom meunarodnom situacijom, osobito pred Drutvom naroda, a osim toga izgubili bismo korist od onoga to smo do tada postigli na Balkanu. Hrvatska u jednoj federativnoj dravi ojaala bi tenje Beograda prema Sofiji, a takoer prema Tirani koja bi neizbjeno bila privuena u tu federativnu dravu. Vidjet e kako e moi izai iz te delikatne situacije koja se zaotrila uslijed lanaka W. Steeda, lanaka koji su u posljednjoj konzekvenciji izazvali vandalizme u Trogiru (italofobske demonstracije s unitenjem mletakih lavova). U pogledu Albanije dao je pozvati savjetnika poslanstva u Tirani Kocha da bi pojaali akciju (isti izvor, str. 3 9 - 4 0 ) . Pod 29. XII zapisuje: u 18.30 sati zajedno sa Suvichem i Corteseom zbog poslova u Hrvatskoj. Ispitali su do kraja situaciju sa svim posljedicama i utvrdili da se ne moe vie ii nazad. Ispitali smo dakle mjere koje valja poduzeti a da ne bi bili kompromitirani ili bar ne toliko da prue optubama tona uporita. No to je stvar koju treba nadzirati (isti izvor, str. 4142). 105 A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata, VIII. 1 0 6 Isti izvor.

Sreski naelnik u Koprivnici je, 17. X, 1 0 7 javio da se sada na Janka Pusta u Maarskoj nalazi naih izbeglica ukupno 42 koji su se prikupili poetkom oktobra. Raspored je ovih emigranata dosta podoban vojnikom ivotu, kuhanje je za sve i svi se zajedno hrane. Milievi se prirodno zainteresirao za ljubavnicu G. Pereca Jelku Pogorelec i njenu sestru Mariju. Marija je eljela da sestru - koja je imala nezakonito ensko dijete sa stricem izvue iz ustake sredine i okrene protiv Pereca - to je i Milievi pomagao i stoga je otputovala iz Austrije k njoj u Maarsku, na Janka-pustu. S obzirom da nema nikakve opasnosti za Mariju a i da joj je nezgodno da napusti sestru Jelku posle ovih pisama ve eli i nju da izvue iz ove sredine javlja VI. Milievi iz Bea svom ministarstvu 8. IX 1932 1 0 8 - to se Marija reila da se odazove pozivu Jelke i strica [G. Pereca] i najavila je svoj dolazak za 9. o. m. Nju e saekati u Murakeresturu njena sestra sa kolima i odvesti na imanje. Sa sobom Marija ne moe nositi simpatetino mastilo a niti pokuavati da doe s nama u vezu u prvo vreme jer e biti natpaavana i pretresana, te mora svoju ispravnost u svakom momentu da dokae. Ona e pak zato otvoriti oi na svaku stvar i prikupljati materijal i sva potrebna obavetenja, koja e nam za docnije posluiti, i nastati, kao i ranije, da se unesu intrige i nepoverenje meu emigrantima, to e joj vrlo lako poi za rukom uz pomo svoje sestre. Marija e nastajati da svoju sestru to vie razoara i privue k nama a sada e je poplaiti kako sam ja stavio do znanja Mariji o svemu i pripretio da u morati sve stvari publikovati i upotrebiti ako ne odri svoje obeanje. Ovo e Marija lako izvesti toboe kao da sam je ja saekao i premda ona nije htela sa mnom da razgovara na silu sam ja priao i kada je videla o emu se radi ona me paljivo sasluala. Na ovaj nain Marija je u stanju da vidi tano situaciju i da Jelku dri u svojoj vlasti i postepeno istu obrauje u nau korist. Krajem septembra imanje Janka-pusta treba da se likvidira - nastavlja Milievi i sestre e prei da stanuju u Budimpetu i tada bi Marija nastala da doe u vezu sa nama i ako bude nepotrebna tamo da pokua da se vrati u Be a u protivnom da doe kod nas. Ako bi pak situacija bila neizdrljiva, ja sam joj rekao da telefonom zatrai lino Gospodina Poslanika Duia, koji e jedini biti obaveten o ovoj stvari u koliko to treba, pa da mu se samo javi pod imenom Ljubica Petrovi i zatrai njen paso, a ako bi sa njom pristala da putuje i sestra, tj. da bude i nju privolela onda da zatrai paso i za njenu roaku Marijanu, te da zakae na kome e mestu saekati inovnika Poslanstva da im predadu traene stvari. Da bi se ipak izbeglo prislukivanje maarskih vlasti na telefonu onda neka se sastanak zakazuje toboe za sutra to bi pak znailo danas a 9. sati ujutru znailo bi u 9. asova istoga dana uvee, na pr. sutra u 9. asova ujutro, to bi znailo sastanak istog dana u 9. asova uvee, te mesto se moe otvoreno rei jer nema u ovom sluaju opasnosti. Ona e na telefonu rei za gde eli pasoe ako bi rekla da eli da vidi majku, to bi bilo za zemlju i u tom sluaju bilo bi dovoljno sestrama izdati pasavane, a ako kae da eli da vidi Vladetu, to znai pasoe izdati za Be, jedan ili dva kako bude ona zahtevala. Ovo se mora tano utvrditi jer e njoj biti potrebno ranije ili docnije da se obrati za dokumenta za odlazak iz Maarske, ako joj nebi dali emigranti maarske isprave to je sumnjivo. A
\J Isti izvor. 108 AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

moe da emigranti posumnjaju u sestre pa e morati i ranije, nego to se misli da napuste Maarsku. U svakom sluaju ja sam rekao Mariji da to vie prikupi materijala i kada bude vanijih stvari imala u ruci da uzme pasavan i da krene za nau zemlju, ako pak nebi mogla nikako da dobije dozvolu da doe u Be. Uredio sam i tako, da kada vidi da je niko ne prati a bude u varoi dostavlja mi, u koliko je to mogue, neto od prikupljenog materijala. Vrijedi zabiljeiti to je o Perecu i Janka-pusti iskazao bivi emigrant Marijan Maeri, iz Hlebina, u zapisnik, sastavljen kod sreskog naelnika u Koprivnici 14. XII 1932. 1 0 9 Maeri je, naime, 23. VIII 1931 - ne htijui sluiti u jugoslavenskoj vojsci a nezadovoljan stanjem u Jugoslaviji - zajedno s Ivanom Mrazom, Dragutinom Sikiricom i Stjepanom Petroviem preao Dravu i emigrirao u Maarsku, u elji da se tamo prikljue Paveliu i Perecu. Dopraeni preko Pecuha, u Budimpeti su se sastali na tamonjoj policiji s Perecom. Nakon nekoliko dana doao je Perec po nas stoji doslovno u zapisniku - i onda smo s njime bez ikakve pratnje otili vlakom do Nagy Kanie, a odanle kolima do Janka pustare. Mi smo bili prvi, koji smo doli na tu pustaru, pa nam je Perec odmah odredio svakom njegovu dunost. Ja sam npr. imao brigu oko krava, pilia, pilenje drva, a drugi su kreili sobe i obavljali razne kune poslove, dok ne stignu drugi. Ovo je trajalo nekih 5 - 6 dana, a onda je doao k nama kapetan Seletkovi Josip [Mijo a ne Josip] i Marko Simunovi, za kojega znam, da to nije njegovo pravo ime. Ovom prilikom izjavljujem da nam je Perec u Budimpeti kazao, kako se imamo nazivati. Ja sam se npr. nazivao Josipovi, Mraz je bio Jakovac, Sikirica bio je Gjuri, a Petrovi je bio Dragani. Par dana iza toga doao je opet Domitrovi Ignac sa enom, koji nije tamo nita radio jer je bio bolestan. Izjavljujem nadalje, da su sa Perecom na Janka pustari bile i Jelka Pogorelec i njezina sestra Mica [Marija]. Opet nakon nekih 5 - 6 dana doao je Hasari Huski, radnik iz Belgije, koji je tamo dobio izgon i preao preko Austrije u Maarsku. Spomenuti Huski imao je krivo ime Mustafi Avdo. Par dana iza toga doao je Kremzir Ljubo, trg. pomonik iz Zagreba, kojemu se sjeam da je imao ime Jakob, ali prezimena se ne mogu vie setiti. S njim je istodobno doao iz Belgije jedan mlai ovjek, star oko 26. g. vrlo niskog stasa, koji je poinio atentat na naeg konzula u Belgiji u Luxemburgu, gde je bio zaposlen kao radnik. Taj ovjek dobio je izgon iz Belgije i doao isto preko Austrije u Maarsku. Kako se je dotini zvao to ne znam, ali mi je poznato, da se danas nalazi u Americi. Poslije ovih doao je Tomas Antal, kojemu ne znam pravog imena, sa svojom prilenicom nekom Herceg, koja je rodom iz Zagreba. Isti su doli navodno iz Trsta. Poslije toga doao je Kruhak Mirko, rodom iz Zlatara, a iza njega Dr. Crvi. To su bile sve osobe, koje su se nalazile na Janka pustari. Svi mi, osim Dr. Crvia i kapetana Seletkovia, koji su radili sa Perecom u kancelariji, bili smo uposleni na obraivanju pustare i kod kunih poslova. Jedino Domitrovi bio je od Pereca teen, jer je bio bolestan. Dr. Crvi, nakon par dana to je radio sa Perecom, poeo se je buniti protiv toga, da njemu zapovjeda jedan nadripisar tj. Perec. Zbog toga trvenja preselio se je iz zgrade gdje je zajedno stanovao sa Perecom, Seletkoviem i Simunoviem u onu zgradu, gdje smo svi drugi bili nastanjeni. Nakon njegovog preseljenja u nau sredinu, poeo nas je buniti protiv Pereca zbog vrlo slabe hrane i tekih poslova, te smo
109

A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata,

dapae atakirali na njegovu zgradu i sa batinama. Perec je zbog toga zamolio pomo od efa pograninih trupa kapetana Pera, koji mu je dao 4 andarma da ga uvaju. Budui da se mi nikako nismo hteli umiriti, doao je na zahtjev Pereca iz Budimpete major Kova, koji se krivo naziva Klar, da nas on umiri jer je dobro vladao naim jezikom, ali mu to nije uspjelo. Poslije toga dolazio je kapetan Peher, ef pogr.faninih] trupa u Gjekenjeu, koji isto u tom pogledu nije uspio. Konano doao je iz Bea Perevi Ivan, potpukovnik, ali ni sva njegova nagovaranja nisu nita koristila, jer mi smo svi zahtjevali, da se Perec makne sa pustare a upravu da preuzme Dr. Crvi. Perec naime nije na to hteo pristati, pa je onda konano stvorena odluka da se nas razmesti po maarskim gradovima, a Perec da ostane sam na pustari sa svojim pristaama. Tako je Perec i ostao sa trojicom svojih pristalica i to Petrovi Stjepanom, nekim Kinstler [Knstler] Gustavom, radnikom iz Belgije i nekim treim licem, kojemu ne znam imena, jer se tada nisam vie nalazio na pustari. Ja, Mraz, Sikirica, te Tomas kao i Domitrovi - nastavljao je svoj iskaz Maeri bili smo premeteni u Debrecin, da ne moemo doi u blizinu Perecovu. Tomas i Domitrovi, jer su imali sa sobom ene dobivali su putem Pereca mjeseni doprinos za uzdravanje, doim smo mi ostali bili dodeljeni na slubu oficirima maarske vojske, koji stoje u pijunskoj slubi. Tako sam ja bio dodeljen kapetanu vitezu Husar Endre kao sluga na njegovoj pustari, koja je udaljena od Debrecina 23 km, a u blizini je sela Samon. Sikirica je bio kao sluga kod pukovnika viteza Tokoa Gjule u samom Debrecinu. Mraz Ivan bio je kroz 2 meseca bolestan, te je stanovao kod Domitrovia, a za njegovo uzdravanje doprinaao je stanovite iznose potpukovnik Perevi. Kada je ozdravio bio je i on dodijeljen kapetanu Husaru, te smo tako bili obojica zajedno do 6 listopada ove godine [1932] tj. dok nije Mraz pobegao u Rumunjsku. Kod navedenog kapetana smo obavljali sasma obine poljske poslove, i u ime nagrade dobivali smo po 10 penga meseno. Spomenuti kapetan nije nikada s nama razgovarao o onom zbog ega smo doli u Maarsku, ve jedino o sasma obinim stvarima. Drim, da je navedeni u tom pravcu dobio takvo nareenje od majora Varadia, koji je bio ef pijunae u Debrecinu. Kada se je saznalo da je Mraz Ivan pobjegao, dobio je Domitrovi telefonski nalog, da se odmah preseli u Budimpetu, gdje e dobiti daljnje upute. Isto tako morao je odmah iz Debrecina otii i Tomas, a mene su po nalogu majora Varadia uhapsili i vezanog u lancima otpremili u Budimpetu, gdje sam bio osumnjien da sam komunist. Tako sam u zatvoru odleao 14 dana, i onda bio natrag vraen u Debrecin na svoje staro mjesto tj. kapetanu Husaru. Ja sam nakon svog povratka u Debrecin pisao Ivi Pereviu u Be, Karolinengasse br. 7, za to su me zatvorili. On mi je odgovorio, da je to na zahtev beogradske vlade, koja da se uvek slui takvim trikom tj. da nabaci na nekoga sumnju komunizma i da se u drugim dravama za ovakvu stvar kanjava sa jedan mesec zatvora i na izgon iz drave. Meutim nai gostopnmci da su u tom pogledu puno bolji, te da nas niti tako strogo kanjavaju, a niti iz Maarske izgone. Poslije svega doivljenog Maeriu je pritekao u pomo njegov otac, uitelj u penziji, i obojici je polo za rukom poto je Marijan kriom iz Debrecina stigao u Budimpetu da tamo za Marijana dobiju putnu ispravu i da on s ocem napusti Maarsku. U citiranom zapisniku zabiljeeno je i ovo: Izjavljujem nadalje da mi je poznato, da potpukovnik Perevi dolazi navodno svaki mjesec po tri puta u

Budimpetu gdje ima dogovore sa Perecom, poto oni rade u Maarskoj protiv nae drave, kako Paveli i Dr. Crvi u Italiji, i porunik Servaci, koji stanuje u Trstu via Canova no. 2. Poznato mi je nadalje, da se ni jedan od naih emigranata, koji su od manje vanosti, ne moe direktno dopisivati sa Paveliem, ve ako neto od njega hoe, da se mora pismo upraviti na Perevia, koji ga dalje dostavlja na adresu Servacia, koji jedino znade gdje se Paveli momentalno nalazi. Prema prianju Domitrovia dodao je Maeri poznato mi je, da se Kremzir Ljubo, Kruhak Mirko, kapetan Seletkovi sada nalaze u Italiji, ali u kojem mestu, to mi nije poznato. Huski Hasan nalazi se, koliko mi je poznato, jo i danas u Maarskoj, ali ne znam u kojem mjestu. 110 U Italiji je po nalogu poglavnika poglavni pobonik Ivan Bukovaki cirkularnom Odredbom br. G. 2/32 iz G. U. S.-a 30. XI 1932. 111 obavijestio sve tabornike, logornike i ostale ustake funkcionare da dotadanja adresa GUS-a [a GUS je tamo gdje se nalazi boravite Pavelia!] vrijedi jo samo do 28. XI. Od 30. XI bit e nova adresa i ona e biti dostavljena svim funkcionarima, odmah nakon otpreme ovoga dopisa, posebnim dopisom u kome osim adrese nita drugo nee biti navedeno. Stoga se pozivaju svi tabornici, logornici, stoernici i ostali funkcionari da od 30. studenog sve dopise za GUS, a isto tako i pisma za bilo koga, to idu preko iste adrese, alju na novu adresu. Uskoro e svi tabornici primiti nove obavijesti i upute o postrojavanju. Poglavni pobonik M. Turopoljski je u Odredbi br. G. 3/32 od 21. XI 112 naredio u pogledu ustakog svrstavanja na podruju II i III E 4. [ P. II i III to je Italija] do daljnjega ovo: U logoru Tiskara, izravno podreenom GUS-u, postavlja se za logornika Mijo Seletkovi. U tiskarskom logoru postrojavaju se dva tabora, i to: tabor slagarski i tabor otpremniki. Za tabornika slagarskog postavlja se ustaa Hasan Huski, a u taj se tabor pridjeljuju ustae Franjo Butorac, Franjo ari, tabornik Petar arlija (dok se ne postroji novi tabor za nj) te ustae koji e naknadno pridoi. Za tabornika tabora otpremnikog postavlja se ustaa Ljubomir Kremzir i u taj se tabor pridjeljuju ustaa Slavko Tomljanovi i svi ustae koji su na prolazu ili privremeno borave u tom logoru. U sabirnom logoru br. 1 postavlja se za logornika Mirko Kruhak; u njemu se postrojavaju dva tabora: prvi i drugi, Za tabornika prvog tabora postavlja se Ante Pejkovi, i u taj se tabor pridjeljuju ustae Ventura Baljak, Mile Barii i Martin Devi, te oni ustae koji e naknadno pridoi tom taboru. Za tabornika drugog tabora postavlja se Jakov Rukavina, i u taj se tabor pridjeljuju ustae Pavao i Jure Devi, Dominik uti i oni ustae koji e naknadno pridoi. Tabornici Ivan Devi i Rafael Boban premjetaju se iz slubenih razloga. Odredite i dan odlaska bit e im saopeni, a poglavni pobonik I. Bukovaki poziva se da tu Odredbu saopi i izvri te o uinjenom izvijesti.
110 Stjepana Petrovia kasnije je osudio sud za zatitu drave na doivotnu robiju, jer je kao lan UHRO prenosio paklene strojeve i oruje iz Maarske; doao je, 1. XII 1933, s Janka-puste u Zagreb u drutvu Andre Gredieka radi atentata na bana I. Perovia; na povratku u Maarsku pucao je s Grediekom na andara Grozdania i teko ga ranio. Nakon povratka na Janka-pustu, Petrovia je ustaki sud osudio na smrt, jer je odustao od atentata na bana, stoga je pokuao bijeg u Jugoslaviju to mu je i polo za rukom; prijavio se vlastima i dao mnogo podataka o ustakoj organizaciji. Kaznu je izdravao u Sremskoj Mitrovici. 111 A-VII, NDH, Kut. 85 f . 1 1 2 Isti izvor.

Sm Paveli potpisao je Odredbu br. G. 4/32 od 26. XI 1932. 113 da se poglavni pobonik u Glavnom Ustakom Stanu dr Andrija Artukovi imenuje za upravnog i nadzornog zapovjednika svih ustakih jedinica na podruju II i III E. 4 i 5 (Italija) i da tim danom preuzme svoju dunost. O tome se obavjeuju funkcionari i svi ustae odnosnih jedinica, s time da u smislu ustakog Ustava i propisa, te poloene prisege naloge imenovanog zapovjednika izvruju i na njega se u svim pitanjima i prilikama po propisima obraaju. Banska uprava Savske banovine uputila je cirkular od 24. XI 1932. o trenutanoj situaciji u vezi s ustakom organizacijom u inozemstvu.114 Glavni ustaki stan stoji u tom cirkularu - nalazi se u Italiji, na elu kojeg stoji poglavnik, koji je Dr. Paveli sa ostalim pobonicima, medu kojima je i Gustav Perec, koji vodi akciju iz Maarske, Vjekoslav Servaci, Stanko Hranilovi, Dr. Crvi i dr., koji vode akciju iz Zadra, Trsta i sa Rijeke. Prema svemu za sada je akcija obustavljena, ali ipak moe se oekivati po neki atentat na objekte, tek da se nervoza duhovna odri, to im je vano za cilj, dok se glavna revolucionarna akcija, za koju oni svim svojim ljudima tvrde, da e biti velika oslobodilaka priprema u toku ove zime na proljee. Naroito se obraa panja na hvatanje veza u zemlji, prikupljanje obavetenja o rasporedu vojske i andarmerije, hvatanju veza meu ovima, organizovanje poverenika, jednom reju sprovoenje ,Ustake' organizacije u zemlji i to poevi od granice Maarske i Italije. Za sada u inostranstvu podelili su akciju na dva dela: propagandistiku sa centrom u Beu, gde e i nadalje izlaziti Gri i odakle e se vriti redakcija za Hrvatski Domobran t.j. slati vesti, te uticati i na pisanje strane tampe drei ovu tendenciozno obavetenu o prilikama kod nas; i drugi vrbovanje ,Ustaa' meu zdravim radnicima, koji su naroito bez posla. Za sada se meu naim radenikim kolonijama, naroito u Belgiji i J. Americi vrbuju ,Ustae', zatim se zaklinju i za sada se teoriski obuavaju od izaslanika ,Glavnog Ustakog Stana', koji ih zaklinju. Naroito se Ustae ue utanju i da se ne interesiraju, ak ni izmeu sebe i da kriju svoja prava imena, te veinom menjaju svoja prava imena. Ovim novim Ustaama preporuuje se, ako ve nisu bili u vojsci, da se upisuju u streljake kole ili da na (deijim gaalitima) na vaarima pokuaju da izvode ovu obuku. Krajem pak februara, poetkom marta, vrie se prebacivanje ovih Ustaa u Italiju i Maarsku, gde e dobiti terenske obuke i da budu pripravni za prolee tj. veliki pokret. Emigranti svima tvrde da im je ve obeana pomo od Italije, Maarske i drugih zemalja, da e im se materijalno i diplomatski pomoi. Emisari A. Pavelia imaju naroito nareenje da priznaju rad sa Italijom i Maarima na poverljivim sastancima, ali da odbijaju nae napade da ih pomau samo iz razloga to je Dr. Paveli obeao Italiji - Dalmaciju, a Maarima neka druga teritorijalna obeanja. 4. Prikupljanje i selidbe. Po odredbi poglavnika poglavni pobonik I. Bukovaki potpisao je Odredbu br. G. 2/33 od 19. II 1933.115 kojom se odreuje da na elu ustakog logora u Berlinu bude poglavni pobonik dr Branimir Jeli, kojemu je stavljeno u dunost da tamo vodi sve izravne i neizravne poslove ustake organizacije. U smislu ustakog Ustava i ustakih
113

^^

1,4 115

Isti izvor. A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI Zbirka izmeu dva rata, A-VII, NDH, Kut. 85'.

propisa imaju svi ustae, koji su u tome logoru, ubudue strogo izvravati sve odredbe i naloge koje navedeni poglavni pobonik bude izdavao u ime GUS-a. Njemu se napose stavlja u dunost da sve ustae svog logora tono uputi u dunosti na koje su u smislu Ustava i ustakih propisa svi ustae obvezani. GUS pri tom napose podsjea sve pripadnike tog logora da su na vrlo vanom mjestu, da im je dunost esto saobraanje sa stranim svijetom, zatim opetovano putovanje i rad medu hrvatskim iseljenicima, pa ih se upozorava da je u takvim poslovima po ustakim naelima naroito propisan trijezan i solidan ivot, izbjegavanje svega to bi moglo i najmanje koditi asti i ugledu to moraju resiti svakoga ustakog borca u radu i borbi za uspostavu samostalne hrvatske drave. O tome se obavjeuje navedeni poglavni pobonik, s tim da Odredbu nadleno objavi i nakon to je potpiu svi lanovi vrati GUS-u. Na originalu te Odredbe nalaze se potpisi dra Jelia, dra Peria i J. Milkovia. Malobrojna ustaka grupa u sabirnom logoru Bovegno, u provinciji Brescia, nije ostala dugo na tom mjestu. U drugoj polovici oujka 1933. preseljena je. Ustae su prebaeni u opinu Borgoval di Taro, u provinciji Parmi, najvjerojatnije iz sigurnosnih razloga, jer je prijetila opasnost da jugoslavenski organi saznaju raniju lokaciju logora, uslijed sudjelovanja pojedinaca iz njega u neuspjeloj akciji na Velebitu. U novom mjestu bili su smjeteni u velikoj zgradi nazvanoj Palaa (il Palazzo). O toj selidbi govori Odredba br. G. 3/33. od 23. III 1933. a glasila je ovako: Glavni je ustaki stan odluio, da se ustaki logor P II. i III. E 4 preseli iz dosadanjeg svoga boravita u novo. U tu svrhu odreduje se posebice slijedee: 1. U 9 sati na veer imade se u logoru uiniti opi prijavak. Na tom prijavku imade vojni zapovjednik g. Herbst 116 odrediti, da se svi ustae smjesta spreme i na sebe metnu sve svoje stvari, ukljuivo svaki svoj pokriva i plahte. 2. Odmah iza toga ima cijeli logor (osim nie navedenih) krenuti pjeice na put uz najveu tiinu i uz najstrou zabranu da bilo ko progovori ma i jednu rije. 3. Kada se logor udalji koji kilometar od nastambe, nastaviti e putovanje prevoznim sredstvom opet uz najstroi nalog, da se ukrcavanje ima obaviti bez i jedne rijei i u najveoj tiini, koja potonja i dalje cijelim putem ima vladati. 4. Nain prevaanja, pravac puta te sve ostalo potrebno saopiti e g. voj.fnom] zapovjedniku Herbstu pog.jlavni] pob.[onik] Ivan Bukovaki. 5. Sve oruje i streljivo ima se prije polaska uruiti pog. pob. Bukovakom, koji e ga preuzeti i u novo odredite ustakim teretnim podvozom otpremiti. 6. Ni prigodom prijavka a ni kasnije putem nema se logoru rei da se radi o preselenju. 7. U dosadanjoj nastambi ima do daljnje odrebe ostati kroja Knstler sa svim svojim krojakim potrebtinama, a isto tako ima tamo ostati logornik g. Mirko Kruhak i tu ekati na novi logor, koji e tamo stii, te ga preuzeti. Sadanje priruno skladite ima predati skupa sa naastarom, zakljuivi ga i potpisavi ga pob. Ivanu Bukovakom, koji e ga skupa sa orujem otpremiti, potvrdivi logorniku primitak. Novi pribor, koji sa novim logorom dode, ima logornik Kruhak preuzeti i propisno uskladititi.
116

To je bio Narcis Jeszenszky (Herbst - jesen).

Ova toka ove odredbe ima se neposredno prije polaska reenoj dvojici na samu proitati znanja i ravnanja radi. 8. Tiskarski logor imade ostati i nadalje u svojoj dosadanjoj nastambi. U tom logoru imadu ostati tabornik Hasan Huski, tab. Kremzir, St. Tomljanovi, skladitar Marko Otri te na oporavku se nalazei tabornik Rukavina. 9. Nakon stignua u novu nastambu ima se odmah uiniti opi prijavak i ustanoviti event.[ualne] dugove pojedinaca u starom boravitu, popisati svote i vjerovnike, te to predati p.[oglavnom] p.[oboniku] Bukovakom. 10. Sve oruje i streljivo, koje se nalazi u tiskarskom logoru, ima se uruiti p. p. Bukovakom osim onoga, koje slui za linu potrebu upravnog i nadzornog zapovjednika g. dra Artukovia i tab. Rukavine. 11. Svega to se tie nastambe i obskrbe u novom boravitu, saopiti e g. v.[ojnom] z.[apovjedniku] Herbstu p. p. Bukovaki. Ova se odredba ima izvriti odmah. 117 Paveli je, nakon preseljenja logora, 1. IV imenovao Narcisa pl. Jeszenszkog [Herbst] ustakim vojnim zapovjednikom za E. 4. u P. II i III, te mu povjerio vojnu izobrazbu cjelokupnog ustakog stalia koji se nalazi u tom djelokrugu.118 Istodobno mu je podijelio in ustakog etnika (majora) s danom 1. IV 1933, s pravom na beriva i ustake distinkcije, naznaene u posebnom propisu o vojnim asnicima i potasnicima ustake vojske. Glavni ustaki stan stoji u toj Odredbi poznavajui Vau vojnu spremu, Va odlini karakter i veliko hrvatsko rodoljublje [Jeszenszky je bio Slovak!], siguran je, da ete u pripremnom i konanom radu kao hrvatski vojni asnik hrvatske vojske za osloboenje Hrvatskoga naroda i za uspostavu samostalne i nezavisne Hrvatske drave, najbolje, najasnije i najhrabrije svoje dunosti izvriti. U taj sabirni logor stigao je i student iz Zagreba Ante Mokov. 119 Evo, kako je Mokov - koji je bjeao iz Zagreba zajedno s A. Bubalom pred naim istranim organima poslije rata opisao svoj dolazak u taj logor: Jo prije nego to smo doli u Trevizo, uhapsili su me talijanski agenti koji su pregledavali vlak skupa sa Bubalom, i odveli nas u komesarijat u Trevizu. Tu sam ostao u zatvoru 3 dana, dok je Bubalo bio otiao drugi dan. Za njegov dolazak je ve bilo javljeno, pa je onda i on doao i rekao da sam ja s njim doao i u kakvoj sam prilici, pa su me Talijani prepratili do Udina i na samom kolodvoru Udina upoznao sam nekog Marui Stjepana, koji je ini se iz Imotskog, oenjen je sa jednom Poljakinjom. On je stanovao u Uinama i bio je neke vrsti veza izmeu talijanskih vlasti i emigracije, odnosno formalno u ono vrijeme ustaa i Talijana. On me je prihvatio u Udinama i kupio mi kartu, pa me je lino prepratio do Milana gdje sam stigao na adresu Buja, Via Padova. To je bio jedan stan gdje je dolazila pota i ljudi, tj. neka vrst male stanice preko koje su ljudi upuivani dalje u logor koji je bio u Borgo Val di Taro. Ja sam tu ekao u Milanu dok nisu doli jedan ili dva radnika iz Belgije koji su upuivani od tamo u logor i skupa sa njima otiao sam u Borgo Val di Taro gdje su u jednoj velikoj kui [to je bio il Palazzo] bili smjeteni ljudi. U okolnim selima bilo je ve skupljeno oko 300 ljudi. Ljudi su bili odjeveni u uniformama, ali ne kompletnim uniformama, nego su izgledale i civilne i vojnike (neki oferski kroj). Vrili su vojnike vjebe, i kada se ilo van na
A-VII, NDH, Kut. 85*. J 18 To je Odredba Br. G S/33 (A-VII, NDH, Kut. 85 f ). 119 Mokov je emigrirao u svibnju 1933. god. zajedno s Antom Bubalom.
117

vjebe metnuli su vojnike kape na glavu. Inae u samom selu gdje su stanovali bili su bez kapa, ili sa obinim kapama. Narod nas je smatrao i govorio da smo Bugari. Par dana nakon to sam bio tamo, doao je Paveli i u njegovu prisustvu pravljene su vojnike vjebe, gaanja i neke vrsti ispita za nepismene. Tada su se vrila i prva promaknua. Zapovjednik logora bio je Narcis Jesenski koji je sluio u domobranstvu za vrijeme Austrije, inae je bio Slovak. Kako je on poeo praviti prve vjebovnike, to je onda traio pomonu silu osobito za crtanje, pa kako sam ja prilian crta, to je mene uzeo za ucrtavanje raznih postrojbi i skica gdje su se odravale vjebe bojna, postrojbi, do visine jedne satnije. Tamo je bila i tiskara gdje se tiskao list Gri, a kasnije je taj dobio naslov Ustaa. ivot se sastojao u svakodnevnim vjebama. Jednoga dana dobili smo 3 - 4 telefonska aparata (poljska). Jesenski se interesirao da li se tko razume u telefonij u, pa poto sam ja neto o tome znao, prijavio sam se i postao instruktor za telefon. 120 U Odredbi od 4. V 1933. stoji: Na predlog ustakog glavnog vojnostrunog stoera, grupirao je Glavni Ustaki Stan za sve pokretne ustake sile u P(odruja) I, II. i P. III. Svako P. podjeljeno je na potrebni broj O.(kruja) (prije se zvalo E.), a u svakom O. nalaze se po rednom broju s. 1. (s.fabirni] logor). Odgovarajui tomu postavlja Glavni Ustaki Stan za svako od ovih vojnoustakih tijela u smislu toke 7. i 8. ustakog ustava odgovornu osobu iz ustakih redova, koja im na elu stoji. Na elu P.fodruja] stoji upravni zapovjednik. Na njegov predlog postavlja Glavni Ustaki Stan na elo O.fkruja] upravitelja, a na elu s.logora logornika. Ovoga potonjega nije potrebno uvijek postavljati, napose ne tamo, gdje sa s.[abirnim] I.[ogorom] upravlja vojno-struni asnik ili podasnik, koji ujedno vri izobrazbu i upravu. Zapovjednik P.[odruja] moe biti samo iz reda najvieg ustakog asnitva, doim ostale dvije dunosti mogu biti povjerene svakome iz ustakih redova uope, koji zato sposobnou i vrsnoom odgovara. P. II. i III. ostaju predbjeno spojeni. Sve pismene naloge, koje izdaje P. zapovjednitvo, imadu nositi natpis: ,Zapovjed', a imadu svravati sa ,Po nalogu zapovjednitva' P.I. (ili P.II. i III.) zapovjed. pobonik. Zapovjedi imade potpisivati po nalogu zapovjednika zapovjedniki pobonik koga si sam zapovjednik postavi, a njegovo ime treba saopiti Glavnom Ustakom Stanu. Zapovjed mora biti proviena peatom, a koji ima oblik i grb istovjetan sa peatom Glavnog Ustakog Stana, a natpis: ,Ustaa - Zapovjednitvo' P. I. (ili II. i III.). Upravitelj O.fkruja] kao ni s.[abirni] logornik ne mogu izdavati nikakovih pismenih naloga. Zapovjednik P. odreuje i nadzire itavu upravu svega, to u dotini P. spada. Odreuje nain opskrbe, visinu mazde, vri disciplinarnu vlast 'i prenaa ju po potrebi na podinjene, ustraja ustaki sud za suenje nelanovima ustake organizacije, brine se za sudovanje i suenje lanovima ustake organizacije u smislu toke 12. ustakog ustava, ustraja nove s.fabirne] logore, pronalazi mjesta za njih u sporazumu s Glavnim Ustakim Stanom, odnosno glavnim ustakim vojno-strunim stoerom, te predlae Glavnom Ustakom
120

A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, I. O. 9 1 / 4 1 - 1 1 7 .

Stanu na odredbu sve ono to je po ustavu i ostalim propisima samom Glavnom Ustakom Stanu pridrano i konano odreuje sve, to se u njegovom P- ukae potrebnim, a u suglasju je sa ustakim naelima te ustavom i propisima. Zapovjedniku P. sva potinjena tijela i pojedinci imadu njegove zapovjedi izvravati. Zapovjednitvo P. nosi odgovornost samo naprama Glavnome Ustakome Stanu, koji rjeava i eventualne pismene pritube ili pritube iznesene na prijavku. Ova odredba, izdana u smislu ustakog ustava, saopuje se zapovjednitvima P. I. i P. II. i III., time, da je saope svojim potinjenim pokretnim vojnoustakim jedinicama, te se ima odmah izvriti. 121 Perevi i St. Dui bili su pozvani da dou Paveliu u Italiju i da budu kao bivi a. u. oficiri od karijere promatrai vojnih vjebi ustaa u tom logoru. Prema Perevievoj procjeni, bilo je tamo oko 3 0 0 do 4 0 0 ustaa. Obojicu je u Italiji doekao sam Paveli i prilikom njihova boravka unaprijedio ih u in pukovnika (Perevi u istrazi tvrdi pogreno: u in krilnika!). To je Paveli uinio Odredbom br. G. 9/33 od 12. V 1933. 1 2 2 i u njoj imenovao za pukovnika vieg asnika nekadanje hrvatske vojske Stipu Duia i Ivu pl. Perevia sa inom od 1. V; za potpukovnika asnika nekadanje austro-ugarske vojske Josipa Metzgera viteza Ferenczfalvy sa inom od 1. V; za asnikog namjesnika poglavnog pobonika Ivana Bukovakog, takoer sa inom od 1. V, i to kao zapovjednika ustakog automobilskog sklada u P. I. U Beu je VI. Milievi kao strogo poverljivo sastavio opirniji pregled sastava i djelatnosti ustako-domobranske organizacije (Be, 30. V 1933). 1 2 3 Hrvatski Domobran je isto organizacija Dr. Paveli Ante premda emigranti nastaju pie Milievi svom ministarstvu da u ovoj organizaciji okupe sve nezadovoljne Hrvate bez razlike na stranaku pripadnost. Dr. Paveli, Gustav Perec i Dr. Branimir Jeli, sa jo nekim drugim, pokrenuli su ovu organizaciju u zemlji odmah posle atentata u Skuptini. Iza kako su izbegli u inostranstvo a organizacija u zemlji zabranjena pa i list Hrvatski Domobran, to se rodila ideja da se ovakva organizacija sprovede u inostranstvu meu naim radenikim kolonijama. Odmah su njihovi agenti proputovali sve nae radenike kolonije poevi od Belgije, porajnske oblasti, francuskih opustoenih krajeva, gde ima najvie naih radnika, pa su proli i o k . . . [neitko opaska B. K.] u cilju propagande i organizovanja. Meuvremeno im je koristila kriza rada, neobavetenost radenika o prilikama kod nas jer do ovih radnika ne dolaze nae novine, te su lako uspeli agenti Dr. Pavelia u svom poslu da stvore neraspoloenje kod radnika, da izgube veru u postojanost drave, te na ovaj nain da izvestan broj radnika privuku u svoje organizacije. Ministarstvu je poznat rad emigranata po naim kolonijama i njihove organizacije i ja samo elim da iznesem dananje stanje ovih organizacija i linosti koje rade na sirenju istih ne uputajui se u raniji rad emigranata, koji je ve poznat Ministarstvu iz mojih i drugih izvetaja. Dr. Ante Paveli, vrhovni stareina Hrvatskog Domobrana i teroristike organizacije Ustaa - javlja dalje Milievi - nalazi se stalno u Italiji, veinom u Pesaru (u originalu stoji: Parizu!), to se krije iz vie razloga a glavna su
121 122 123

A-VII, NDH, Kut. 85 f . Isti izvor. AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

dva i to; to Italija ipak ne eli da se javno zna da ona ima rauna i pomae rad hrvatskih emigranata na ruenju Jugoslavije, i to pak ni sm Paveli ne voli da se pouzdano zna, premda je to javna tajna, da on ivi u Italiji i radi pod njenom kontrolom. Ipak u Italiji se mnogo radi na ovoj organizaciji i otuda se daju direktive Beu i Berlinu, te i Perecu u Budimpeti. U Italji radi se Gri na naem jeziku i alje se po inostranstvu preko Bea, a sa Rijeke ili Zadra ubacuju se u nau zemlju, ili iz Maarske. Takoer se u Italiji radi organ ustake organizacije Ustaa, koji se za Rim alje iz Maarske. Sva pravila ,Ustake' organizacije, ustav, propisi o sprovodenju organizacije na terenu, itd., koja sam dostavio Ministarstvu u faksimilima, bili su tampani u Italiji. Dr. Paveli sa veom grupom emigranata dri celu organizaciju bilo legalnu u ,Vrhovnom domobranskom stareinstvu' ili onu teroristiku u ,Glavnom ustakom tabu'. Glavni pomonici Dr. Pavelia su: jo od ranije Vjekoslav Servaci, Dr. Antun Crvi, Stanko Hranilovi, a sada i Marko Doen, Dr. Artukovi, i dr. koji ive u Italiji; dok drugi deo terorista radi u Maarskoj pod vostvom Gustava Pereca i njegovih pomonika: Mija Seletkovia i Ignjaca Domitrovia. Perec stalno stanuje u Budimpeti a njegovi su ljudi smeteni na Janki-pustoj, izmeu Belezne i Na Kanjie u blizini ove eleznike pruge. Na ovoj pustari obuavaju se emigranti, ili bolje rei radenici dovedeni iz Belgije, Amerike, i dr. mesta, u rukovanju orujem, prouavanju karata, i u revolucionarnoj akciji kako bi sutra, kada bude dato nareenje, mogli prihvatiti mesne ete, ili sreske, i ove voditi u napadu na nas. im se pojedine partije obue oni se upuuju pored granice na odravanju kanala a drugi dolaze na kurs na pustari. Isto se ovako radi i u Italiji, negde u pozadini Rijeke i Trsta, dok u Zadru imaju kanale za organizovanje,,ustaa' kod nas. Emigranti, s obzirom da su bili onemogueni u Beu - pie dalje delegat ministarstva u Beu izabrali su Berlin za razvijanje svoje propagande i tamo su se okupili: Dr. Branimir Jeli, Josip Miljkovi [Milkovi a ne Miljkovi kako ga Milievi neprekidno naziva], sekretar Vrh. stareinstva Hrvatskog Domobrana, Mladen Lorkovi, Slavko Cihlar i Dr. Stjepo Peri, advokat iz Dubrovnika. Ova je grupa uspela da stvori veze sa istaknutijim hitlerovcima i da dobije azil u Nemakoj za svoj rad. Pre kratkog vremena poeli su emigranti da izdaju Kroacia-pres na mesto Gria, koji je zabranjen u Beu. Ova korespondencija Dr. Pavelia, odgovorni urednik Josip Miljkovi [sic!], ima za cilj da ubacuje tendenciozne vesti o nama u stranoj tampi i da alimentira svoju tampu u S. i J. Americi, te i Gnna naem jeziku koji izlazi u Italiji. Ovoj grupi povereno je naroito organizovanje Hrvatskog Domobrana po naim kolonijama u porajnskoj oblasti, Belgiji, Francuskoj i vrbovanje ustaa u redovima domobranaca. Organizacija Hrvatskog Domobrana je ba u tom cilju stvorena da iz svojih redova stvara ,ustae' te se naroito sada na ovom nastaje, t. j. u drugoj napadnoj fazi, kako je emigranti nazivaju. Gore pomenuta lica obilaze nesmetano iz Berlina sve nae radenike kolonije, organizuju ove u borbi protivu nas, probiraju ,Ustae' i ove odvode u Maarsku ili Italiju. Naroito nastaju emigranti to vei broj nezaposlenih radenika da povrate u zemlju i da ovi, prethodno zakleti na ustaki ustav, stvaraju svoje mesne organizacije, sreske i okrune, prema ve utvrenom propisu dostavljenom Ministarstvu, i zatim da dolaze u vezu sa emigrantima u inostranstvu radi daljnih instrukcija. Oni pak koji se alju u Maarsku ili Italiju alju se radi obuke kako bi mogli preduzimati voenje eta ili pak pojedinane teroristike akcije na sluaj da emigrantima uopte ne poe za rukom lokalne pobune na koje sada raunaju.

Dr. Branimir Jeli i Josip Miljkovi [!] i Dr. Peri prilikom uskrnjih praznika obilazili su nae radenike kolonije u Francuskoj i tamo vrbovali ustae i proirivali svoje organizacije. Dr. Jeli i Dr. Peri obili su Francusku a J. Miljkovi [!] obiao je organizacije u Belgiji o emu sam podneo zasebne izvetaje. Dakle, ova berlinska grupa vodi sada akciju Hrvatskog Domobrana u ime Dr. Pavelia i stoji u vezi i sa S. i J. Amerikom, gde pak imaju svoga delegata u licu Ante Valente, B.fuenos] Aires, koji je zajedno sa Dr. Jeliem doao iz Bea u Buenos Aires radi sprovaanja Hrvatskog Domobrana u Argentini i zatim i po ostalim dravama u J. Americi. Vrijedi zabiljeiti ovdje prve utiske A. Mokova pri susretu s pojedincima iz UHRO u Italiji. Moj prvi direktni kontakt sa organiziranim lanovima ustakog pokreta, odnosno sa organizacijom kao takovom iskazao je on 124 bio je u Milanu, gdje sam u tzv. prolaznoj stanici koju je vodio Stanko Hranilovi (brat objeenog Hranilovia) upoznao se jo sa Josipom Milkoviem, Andrijom Artukoviem, Markom Doenom, Babiem pod imenom ovani, Ljubom Kremzirom, Jovanoviem (,Stric') i nekom Katicom [isler] koja se poslije udala za Tomu Grgia. 125 Zamiljao sam da medu svima vlada potpuna sloga, bratstvo i ljubav, te sam bio upravo oduevljen naavi siguran stan i hranu u krugu drugih Hrvata. Kako mi nisu dali izlaziti iz stana, to sam opazio odmah po postupku Hranilovia i ovania da prave razlike u nainu razgovora, primanja i uope dranja prema pojedincima. Tako na primjer prema nekima su se pokazali dosta hladnima, dok su sa drugima imali uvijek neke posebne dogovore i aptanja. To mi je malo smetalo, ali mislio sam da to spada u konspirativnu praksu. Meutim odmah sam uvidio da su stvari drugaije naravi, jer se je pojedincima u razgovoru, iako su nastojali to od mene prikriti, izmakla po koja rije prema kojoj sam vidio da su neke osobe smatrane nepouzdanim, da se od njih krije principijelno sve, pa ak i ono to nema nikakove vanosti poevi od toga to e se danas jesti. Primjetio sam da je glavni cilj toga napada, odnosno tih sumnjienja bio Artukovi, a uz njega svi oni koji su sa njim dobro stajali i prijateljski se drali. Jedne veeri, ba dan prije nego u otii, doao je Artukovi u stan, jer je on stanovao na drugom mjestu, pa kako nije bilo kod kue Hranilovia a nita jo nije bilo spremljeno za veeru, uzeo me sa sobom te smo otili u jednu gostionu veerati. Tamo je doao i stari Doen i ,Stric' Jovanovi. Nakon veere zapoeo je razgovor o ivljenju u Milanu i o nemoguim odnosima sa pojedinim ljudima, optuivali su i stavljali ih kao odgovorne za te prilike Hranilovia i Dovania, te kao njihovog najpouzdanijeg ovjeka Kremzira. Mene je sve to iznenadilo i bilo mi je prilino neugodno jer sam odmah primjetio da postoji nesloga i neke vrsti razdora meu tim ljudima koje sam svakako smatrao na najodgovornijim poloajima i kao neke vrste voa. Moje sumnje u postojanje stvarnog razdora obistinile su se iste veeri kad sam se vratio kui gdje je nastala velika rasprava glede mog izlaska sa Artukoviem, kada je Hranilovi napao Artukovia zato me je zvao van, te mu se stao prijetiti i govoriti da naruava disciplinu i da se ostavi starog posla to je imalo znaiti, kako sam kasnije doznao, hvatanje
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, I. O. 9 1 / 4 1 - 1 1 7 . Iz dopisa poglavnog pobonika I. Bukovakog od 8. IV 1933. ustaici Kati isler proizlazi kako je sretno stigla i da ostaje kod ustakog povjerenstva gdje se prijavila (Milano) (A-VII, NDH, Kut. 85').
124 125
K Ante Paveli i ustae

113

svojih ljudi. Ja se nisam mogao radi toga izlaska sve do polaska sutradan uvee maknuti iz sobe na minutu. Nakon dolaska u logor (Borgo Val di Taro) skoro sam zaboravio na ovo to se dogodilo u Milanu - nastavio je dalje svoj iskaz Mokov - i u oduevljenju to nalazim toliki broj Hrvata na jednom okupu, priao sam im oduevljeno o domovini, o onome to sam ja sam tamo radio to i drugi rade, o prilikama, o tome kako je narod prilino sloan i izrazio veliko zadovoljstvo na injenicu da kako oni makar i u tuini, a sada i ja s njima, moemo slobodno hrvatski i o hrvatskim stvarima raspravljati i slono ivjeti i raditi na osloboenju Hrvatske. Na ta moja izlaganja odgovorio mi je Slavo Tomljanovi: ,Nemoj se previe veseliti. Nije sve ba ruiasto kako zamilja. Ima tu i drugih stvari.' Mene je to jako zainteresiralo i zaudio sam se o emu se radi, te sam ga zamolio kada smo bili na samo da mi ree u emu je stvar. Sada mi je on poeo priati o prilikama i odnosima izmeu pojedinaca u logoru i izvan logora. Po njegovom prianju to iznosim: Prvi ustaki logor u emigraciji bio je smjeten u provinciji Brescia u selu Bovegno. Tamo su bili sklonjeni uesnici tzv. Likog ustanka (mislim 1931. ili 1932. godine). Zapovjednik tog prvog logora u kojega su doli i prvi izbjeglice iz domovine kao i nekoliko ljudi koji su ve prije bili pobjegli (oko 40), bio je ovani Babi, osoba najveeg povjerenja Pavelia. Njegov zamjenik bio je Zvonko Pospiil, inae njegov drug i atentator na Tonu Slegla, urednika Novosti. Tako se izmeu njih dvojice razvila neke vrsti nezdrave ambicije koju je Babi znao prikazati kao posljedicu neizgraenosti Pospiila, a sama stvar je u daljnjem toku zavrila na taj nain da je Pospiil bio prikazan kao nepouzdan i radi toga iz logora udaljen u Maarsku gdje je ve postojao logor na Janka Pusti, a iji je zapovjednik bio Gustav Perec. U stvari da se nije o niem drugom radilo nego o borbi za svoje ljude tj. za svoju grupu ljudi od strane Babia. Kako je Babi svemoan i kako njemu Paveli apsolutno sve vjeruje, izlaskom Artukovia iz zemlje u kojoj je suraivao sa ljudima koji su uzeli uea u tom ustanku u Lici, te ih sve lino poznavao, to je Artukovi imenovan za zapovijednika logora, dok je Babi bio stalno uz Pavelia. Logor se radi toga novog imenovanja podijelio na dva dijela: jedni tzv. ljudi Artukovia, a drugi ljudi Babia. Ovi zadnji, jer su bili privilegirani u svaemu, nastojali su na sve mogue naine da bi se Babi povratio, doim ovi drugi otvoreno su pred Artukoviem iznosili Babievu nepravednost i protekciju prema njegovim ljudima od kojih je glavni eksponent bio Kremzir kojega su otvoreno nazivali ,ovaniev pijun'. ini se da se i sam Babi osjetio pogoenim radi imenovanja Artukovia zapovjednikom logora, te da li samo iz toga motiva ili radi imenovanja Artukovia zapovjednikom logora, ili radi kojih drugih sumnja, poeo je posredstvom svojih ljudi voditi kampanju protiv Artukovia, i to u pravcu da Artukovi eli zadobiti za sebe ljude kako bi ih kasnije imao uza se i mogao preuzeti vodeu ulogu, izbacivi iz sedla Pavelia. Tomljenovi mi je jo rekao da je ista situacija i sa Perecom u Maarskoj, te da se Perec i Paveli ne slau. Ja sam se interesirao u emu se sastoji taj razlog, da li u ideolokom pogledu ili emu drugom. On je rekao da se ne radi o niem jer su svi sloni u tome da se bore za slobodnu nezavisnu hrvatsku dravu, ve da se radi o borbi za prvenstvo tj. tko e biti voa, odnosno da u stvari nema ni tu sa strane ni Pereca ni Artukovia nikakovih nemira, ali da postoji bojazan Pavelia koju potpiruje Babi, te da sve posljedice toga se osjeaju meu ljudima. Dalje mi je priao kako je Babi osobno optuio Artukovia da je u Brescii u jednoj

kavani izvadio revolver i pucao psujui mater Talijanima i Mussoliniju, ali da e to biti obina podvala jer da je on bio prisutan kod toga, i u istinu pao je jedan hitac ali to nehotice, i to samom ovaniu. ovani da je uspio stvar okrenuti sasma i da je ,Hadija' (pseudonim Artukovia) radi toga bio kao zapovjednik smjenjen i udaljen od ljudi. Da se ta sumnja protiv Artukovia jo uvijek umjetno podrava, naime sumnja o grabljenju prvenstva, i da je bilo situacija kada je i sama glava Artukovia bila u opasnosti. Dovani, kao najpouzdaniji ovjek Pavelia kome on sve vjeruje, ima svoj krug ljudi i dounike koji mu iz logora javljaju o svemu i svaemu, a izgleda da je najvei grijeh onda ako netko neto lijepo o Artukoviu kae. Radi tih odnosa izmeu Artukovia i ovania i meu ljudima u logoru ve postoje dvije struje: jedna za jednoga, a druga za drugoga. ovani ima punu protekciju i moe odlaziti i u grad, doim ovaj drugi je gledan prilino mauhinski. Iz svega sam razabrao, to mi je on kasnije i potvrdio, da se i on nalazi na strani Artukovia i da je nemogue trpjeti takav postupak i pijuniranje kao i podvaljivanje ovanijevih. Kako se smatra da i zapovjednik Jesenski spada u krug Artukovia radi toga jer je njegov lini prijatelj, to i protiv njega rade ovanijevi ljudi. U meuvremenu je u Italiji izala knjiga faista imenom Eugenio Coselschi, pod naslovom Croazia libera,116 i autor je tu svoju knjigu posvetio Stj. Radiu i svim muenicima palim za hrvatsku slobodu. Kraljeva kancelarija u Beogradu odmah se za nju zainteresirala i vrilac dunosti ministra dvora, 7. II 1933, 127 zatraio je od upravnika dvora da putem poslanstva u Rimu nabave tu knjigu. Hrvatski seljaci - tim rijeima poinje Coselschi svoju knjigu - vode surovu ali i najplemenitiju borbu za najsvetiju stvar: za nezavisnost i slobodu. Italija je po njegovu miljenju faktor mira i smirenja na Balkanu i u dokaz te svoje teze autor nabraja: njenu obranu nezavisnosti albanske kraljevine; zblienje izmeu Rumunjske i Maarske pod utjecajem Rima; poboljanje i intenzifikacija najsrdanijih odnosa s Turskom, itd. Na drugoj strani stoji Srbija i tu autor spominje kao njen minus Belu ruku, brutalni militarizam i Orjunu. Zatim prikazuje odnose Italije i Hrvatske u razdoblju Risorgimenta (Eugen Kvaternik), odnose Preana i Srbijanaca, hrvatsko pitanje, Vatikan i drugo, da bi zatim postavio svoju osnovnu tezu koja nije bila daleko od ondanjih teza Ducea i talijanskog ministarstva vanjskih poslova: Jugoslavija - koja kao drava predstavlja negaciju prirodnih i geografskih kriterija ne moe dugo postojati. Namjesto njene kaotine, lane i grudobolne egzistencije, bez sigurnosti, mora neizbjeno doi jadranska konfederacija u kojoj e se Talij ani, Hrvati, Crnogorci i Albanci moi slobodno kretati i napredovati, pruajui ruke jedni drugima u zajednikoj tenji prema vioj civilizaciji, prema jednoj direktivnoj normi vioj i starijoj, izvoru neprekidnog napretka. A ta norma, to pravilo mogu biti - po Coselschiju - samo oni Rima. Tako e svi jadranski narodi moi biti obasjani velikim imperijalnim svjetlom, svjetlom koje poziva na suradnju, harmoniju, uzdizanje, sloan i plodonosan rad, to predstavlja antitezu divljem i surovom militarizmu, tlaitelju slobode i preziran j u pravde, okrenutom jedino vlastitim ciljevima tlaenja i muenja. Na kraju knjige Coselschi je nanizao dokumente s odreenom ustaofilj2 Roma 1933, Editrice Nuova Europa. *" Ministarstvo unutranjih poslova u Beogradu tu je knjigu zabranilo 27. II 1933. (AiHRPH, Zabrane tampe, Kut. 22).
T

skom tendencijom, to govori da je pri komponiranju knjige bio u dosluhu s Paveliem. To su, uz ostalo, protest Hrvata u Njemakoj upuen Drutvu naroda u enevi, pojedinosti o justifikaciji Hranilovia i Soldina, proglas hrvatskih studenata protiv srpskog militarizma, rezolucija Hrvatske bratske zajednice, pisanje bekog Reichsposta o akciji u Lici 1932. godine te izvod iz poznate Pavelieve broure o ekonomskoj obnovi podunavskih zemalja. Paveli je u Budimpeti u ime UHRO uz asistenciju maarskog ministarstva vanjskih poslova zakljuio 17. III 1933. sporazum s voom Kosovskog komiteta Hasan-begom Pritinom.128 injenica da se i Hrvati i velik dio Albanaca nalaze pod srpskom dominacijom stoji u tekstu tog sporazuma raa za ta dva naroda potrebu da usklade svoju aktivnost u borbi za slobodu protiv zajednikog neprijatelja. Sigurno je da ta dva naroda mogu zadobiti slobodu samo ruenjem drave koja se zove Jugoslavija. Stoga se oba naroda slau u potrebi meusobne suradnje i na polju politike i na tehnikom polju njihove borbe za slobodu. Ta borba, uostalom, nije upravljena samo protiv sadanjeg reima; njen konani cilj jest: postii potpuno osloboenje ispod srpske dominacije, bez obzira na eventualne unutranjopolitike promjene u jugoslavenskoj dravi. Budui da u tom pravcu ve postoji sporazum i uspjena suradnja izmeu Makedonaca i Hrvata, apsolutno je potrebno uspostaviti takoer takav, sporazum i suradnju izmeu Albanaca i Makedonaca. Stoga obje strane-potpisnice sporazuma ele da to prije doe do sastanka predstavnika triju naroda radi detaljne i konkretne diskusije o paralelnoj akciji. Na tom sastanku bit e zgoda potraiti mogunosti da se i Crnogorci prikljue toj zajednikoj akciji. Da bi se osigurala budua sloboda dvaju naroda, vano je utvrditi zajedniku granicu izmeu slobodne hrvatske drave i albanskih teritorija koji e biti osloboeni. Obje strane daju sveanu izjavu da e potovati taj sporazum. Hrvatska je strana (Paveli) pripravna da zakljui sporazum s Makedoncima i Albancima da bi poveli i vodili zajedniku akciju, uperenu ne samo protiv svih pansrpskih i hegemonistikih tendencija na Balkanu nego s krajnjim ciljem osloboenja svih naroda koji se trenutano nalaze pod dominacijom Srba. Izmeu UHRO (njenog poglavnika Pavelia) i Maarske revizionistike lige (predsjednika dra Tibora Eckhardta) bio je u Zrichu, 24. VII 1933, zakljuen i potpisan ugovor o buduoj suradnji.129 Na njihovom sastanku tog dana utvrdili su: 1. Ustaa - Hrvatska revolucionarna organizacija radi na ponovnoj uspostavi samostalne i potpuno nezavisne drave Hrvatske na njenom itavom etnikom i historijskom podruju. Sjevernu granicu nezavisne drave Hrvatske sainjavaju: Mura do utoka u Dravu, Drava do utoka u Dunav i Dunav do utoka Save. Sve to lei sjeverno od oznaenog podruja ne predstavlja objekt
Nndori Pl, nav. djelo, str. 2 7 6 - 2 7 7 . Osnovan i jedan Komitet od naih emigranata u Beratu - stoji u jednom elaboratu ministarstva unutranjih poslova - iji bi cilj bio da radi na atentatima, odmetanju i pobunama u naoj zemlji. Akcioni odbor odrao je 10. II. zbor u Beratu. Predvieno je da u Komitet uu emigranti Crnogorci, Makedonci i Kosovari. Celoj je ovoj akciji patronirao italijanski servis u Albaniji (AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33). A-VII, NDH, Kut. 233, Br. Reg. 1 7 / 8 . Taj se dokument nalazi odtampan u citiranoj knjizi Nndori Pala (str. 2 7 4 - 2 7 5 ) , a jednu kopiju (xerox) istog dokumenta iz Politikog arhiva njemakog ministarstva vanjskih poslova u Bonnu dobio sam posredstvom kolege Holma Sundhausena (Mnchen) na emu mu i ovom prilikom zahvaljujem.
128

hrvatskih tenji. Ni u kom sluaju ne moe bilo koje podruje juno od te granice biti podvrgnuto plebiscitu. 2. Maarska revizionistika liga radi na reviziji sadanjih granica kraljevine Maarske. Ta se revizija granica ni u kom sluaju ne odnosi na historijsko hrvatsko podruje, uslijed ega MRL priznaje u toki 1. navedenu sjevernu granicu samostalne i nezavisne drave Hrvatske pod uvjetom da stanovnitvo glasanjem treba da odlui o pripadnosti Meimurja (Meumurja, Murakz) Maarskoj ili Hrvatskoj. No, podruja Baranje, Bake i Banata imaju se vratiti Maarskoj. 3. MRL e pomagati UHRO u njenoj djelatnosti u cilju ponovne uspostave samostalne i nezavisne drave Hrvatske. 4. UHRO e uzimajui za podlogu dravne granice navedene u toki 1. i 2 - pomagati MRL u njenoj djelatnosti za reviziju sadanjih granica kraljevine Maarske. 5. Budua samostalna i nezavisna drava Hrvatska stajat e s kraljevinom Maarskom u najprijateljskijim susjedskim odnosima i uz uzajamno potivanje potpunoga dravnog suvereniteta urediti dvostranim ugovorima meunarodnopravnog svojstva privredne i trgovinske odnose. Osobito treba osigurati i unapreivati slobodan saobraaj iz Maarske prema Jadranu. 1 ' 0 Ustaki je poglavnik, 1. VI 1933, u Glavnom ustakom stanu obnarodovao Naela ustakog pokreta131 u 17 toaka: 1. Hrvatski je narod samosvojna etnika jedinica; on je narod sam po sebi i u etnikom pogledu nije istovjetan s nijednim drugim narodom niti je dio ili pleme kojeg drugog naroda. 2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat; pod njim se pojavio u davno povijesno doba, pod njim je prije 1400 godina doao u dananju svoju postojbinu i pod njim ivi sve do danas. To njegovo ime ne moe i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime. 3. Hrvatski je narod svoju dananju postojbinu ve u pradavna vremena uinio svojom domovinom; u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne moe se zamijeniti ni jednim drugim imenom.
1 3 0 Paveli je Mussoliniju bio predao razraen plan o akciji u Hrvatskoj i o tome Aloisi, pod 9. I 1933, zapisuje raspravu o Hrvatskoj i tome planu sa Suvichem, pukovnikom Sognom i Corteseom. Sogno kae da su svi - razmotrivi s ministrom rata i efom generaltaba plan to ga je Paveli bio uruio Corteseu - imali utisak da taj plan neizbjeno vodi u rat. Takav je od samog poetka i bio Aloisijev dojam. Uslijedila je zatim duga diskusija i A. je izrazio miljenje da bi valjalo uiniti sve to ih ne bi kompromitiralo na meunarodnom planu. Suvich i Sogno sloili su se s njim, no kako je to pitanje izvanredno ozbiljno i delikatno, trebalo bi, po miljenju Aloisija, da jo ekaju jer kritina toka jugoslavenskog raspada jo nije nastupila i tek nakon to e proces raspadanja dosei krajnju toku, mogu neto pokuati s odreenom ansom uspjeha i sigurnosti. Inae, suoeni s jugoslavenskom osjetljivou, podstaknutom sada do paroksizma i u traganju za nekom diverzijom, kako je to Beograd u posljednje vrijeme pokazao u povodu carinske unije Italije s Albanijom, riskiraju da budu dovedeni u poloaj apsolutne inferiornosti pred Drutvom naroda ili da izazovu preventivni rat. Poslije takvih zakljuaka prekinuli su sjednicu. U meuvremenu, otkrie upuivanja oruja u Austriju i nadalje zaokuplja panju i o tome valja voditi rauna. Istog dana izaao je austrijski demanti. Talijanska strana nee objaviti demanti. Vidjet e se kakva e biti u Evropi reakcija (P. Aloisi, nav. djelo, str. 4 8 - 4 9 ) . 131 I Naela su odtampana u Hrvatskoj poti, god. I, br. 11. Odtampana su i kod R. Horvata (nav. djelo str. 5 2 1 - 5 2 3 ) . U vie umnoenih primjeraka nalaze se u A-VII, NDH, Kut. 85' i Kut. 290.

4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vie pokrajina; one su svoja posebna pokrajinska imena imale djelomice jo prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sainjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe. 5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku doao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauvijek je uinio svojom. 6. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku doao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojniki, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu dravu sa svim obiljejima dravnosti. 7. Svoju dravu Hrvatsku, osnovanu ve u vrijeme kad su mnogi drugi narodi ivjeli jo posve nesreeno (neorganizirano), hrvatski je narod odrao kroz sve vjekove do svretka svjetskog rata. On se nije nje kao ni prava na nju nikada, pa ni nakon svretka svjetskog rata bilo kojim inom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, a niti je to svoje pravo prenio na koga drugoga. Tek mu je na svretku rata 1918. god. tuinska sila sprijeila da svoja suverena prava dalje vri u svojoj vlastitoj dravi Hrvatskoj. 8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast oivotvori u vlastitoj dravi Hrvatskoj na itavom svom etnikom i povijesnom podruju, to jest ponovo uspostavi svoju potpuno samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. Tu uspostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruja. Njega ne veu nikakve meunarodne ni dravnopravne obaveze iz sadanjosti ili prolosti koje nisu u potpunoj suglasnosti s tim naelima, niti e se na takve obazirati u svojoj nezavisnoj dravi Hrvatskoj. 9. Hrvatski narod ima pravo na sreu i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao lan te cjeline. Ta srea i to blagostanje mogu se oivotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao lanove cjeline, jedino u posve samostalnoj i nezavisnoj dravi Hrvatskoj koja ne smije i ne moe biti sastavnim dijelom, ni u kojem obliku, ni jedne druge drave ili bilo kakve ine dravne tvorevine. 10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj dravi i upravljati svim svojim dravnim i narodnim poslovima. 11. U hrvatskim dravnim i narodnim poslovima u samostalnoj i nezavisnoj dravi Hrvatskoj ne smije odluivati nitko tko nije po koljenima i po krvi lan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbnimi hrvatskog naroda i hrvatske drave odluivati ni jedan strani narod ili drava. 12. Seljatvo nije samo temelj i izvor svakog ivota nego ono samo po sebi sainjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nosilac i vrilac svake dravne vlasti u hrvatskoj dravi. I kraj svega toga, svi stalei hrvatskog naroda sainjavaju jednu narodnu cjelinu, budui da i ostali stalei u hrvatskom narodu, kojih su lanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjee iz seljake obitelji, taj u devedeset sluajeva od sto nije hrvatskog porijekla ni krvi nego je doseljeni stranac. 13. Sva materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj dravi vlasnitvo su naroda, te je on jedini ovlaten da njima raspolae i njima se koristi. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene ume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moe biti vlasnitvo samo onoga koji je obrauje sm sa svojom obitelji, to jest seljaka.

14. Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dunost. Stoga u hrvatskoj dravi rad oznaava stupanj vrijednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moe imati ikakvih posebnih prava nego svakome samo dunosti prema narodu i dravi daju pravo na obezbjeen ivot. 15. Vrenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili drave vri javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim ivotom za sva djela ili propuste. No, dunost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnim ivotu svakoga pojedinog lana hrvatskog naroda. 16. Teite moralne snage hrvatskog naroda lei u urednom i vjerskom obiteljskom ivotu, njegova gospodarska snaga lei u seljakom gospodarstvu, zadrunom ivotu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim i prokuanim vojnim vrlinama. Prosvjetni i kulturni napredak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokuanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvjete. Industrija, obrt, kuna radinost i trgovina imaju biti ruka pomonica cjelokupnom seljakom i opem narodnom gospodarstvu. Te grane ivota imaju biti polje potenog rada i izvor dostojnog ivota radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovini u rukama kapitalista. 17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavravanje svih narodnih vrlina i grana narodnog ivota zadaa je svih pregnua javnog rada i dravne vlasti kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadanjih i buduih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te opstojnosti i sigurnosti nezavisne drave Hrvatske. Valja na ovom mjestu upozoriti da od asa premjetaja ustakog nucleusa - tako se naime naziva u talijanskoj slubenoj korespondenciji - iz Bovegna u Borgo Val di Taro (oujak 1933) nadzor nad Paveliem i njegovim ustaama i brigu za njih preuzima policijski generalni inspektor Ettore Conti sa sjeditem u Pisi i Conti je tu dunost zadrao sve do proglaenja ustake drave u travnju 1941. godine. Svoje izvjetaje o njima podnosio je direktno efu talijanske policije senatoru Arturu Bocchiniju, a istodobno i jednom viem slubeniku ministarstva vanjskih poslova u Rimu koji je stajao na elu posebnog ureda Hrvatska (Croazia) u ministarstvu (u poetku je to bio Paolo Cortese, zatim Quinto Mazzolini nakon atentata u Marseilleu, i, na kraju, od srpnja 1936. Luigi Vidau). 132 ini se da je nadlenost izmeu policije i diplomacije bila u pogledu ustakog nucleus-a ovako podijeljena: Conti je bio duan da odrava dodir s Paveliem iskljuivo da bi mu olakavao organiziranje i, kasnije, preseljavanje sabirnog logora (nucleus-a), I financijska pomo pritjecala mu je posredstvom Contija, no za direktivne ovlasti, i to ne samo politike prirode, bili su iskljuivo nadleni diplomatski slubenici, odnosno ministarstvo vanjskih poslova. Prema tome, Cortese (kasnije njegovi nasljednici) bio je zaduen da odrava i nadalje stalan kontakt s Paveliem, da preuzima zahtjeve koje bi
132 Teodoro Sala, Basi italiane del separatismo croato ( 1 9 2 9 - 1 9 4 0 ) , str. 20 (umnoeni referat sa talijansko-jugoslavenskog susreta i skupa historiara u Anconi 1977. godine). Stavio mi ga je na raspolaganje kolega dr Rade Petrovi sa sarajevskog Filozofskog fakulteta i zato mu i na ovom mjestu izriem zahvalnost.

mu Paveli upuivao, u prvom redu one o vojnoj organizaciji nucleus-a i naoruavanju ustaa. Za vrijeme boravka sabirnog logora u Borgo Val di Taro, ustaka je grupa uslijed pridolaska ekonomskih emigranata (ugroenih ili pogoenih nezaposlenou i krizom), preteno iz Belgije, ili pojedinaca iz domovine - od 140 porasla na oko 300 pripadnika. Bila je razvrstana po jedinicama, naoruana i vojno vjebana. Okolno ih je stanovnitvo dralo za bugarske radnike zatim - uslijed preoite vojnike aktivnosti - za vojnike-dezertere, prijatelje Italije.

Taj je sabirni logor bio premjeten 19. VII 1933. u Vischetto, opina Bardi, u provinciji Parma. Tamo su ih seljaci iz okolice primali kao talijanske goste iz - Albanije. U Parmu su preli i civilni funkcionari i svih zajedno u grupi bilo je tada oko 400. Velik dio novih pridolica pristizao je iz Belgije glavnog regrutnog centra UHRO - i to preko Klna, gdje se nalazio prihvatni punkt koji ih je upuivao dalje na jug. U Italiji su za nj, kao i za ostale, postojala prihvatilita u Comu, Udinama, Rijeci i Milanu, dok je u Austriji postojao takav punkt u Klagenfurtu (Celovcu).133 Najvaniji centar za infor133 Erih Lisak - u sasluanju - spomenuo je prihvatni punkt ustaa u Austriji, opisujui vlastiti bijeg iz Zagreba. U to vrijeme na glavni veznik u Klagenfurtu bio je Hereni, student ekonomsko-komercijalne kole (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja E. Lisaka 24. I 1 9 4 6 , 1 . O. 9 2 / 6 1-36). Odredbom Br. G 31/34 od 6. VIII 1934. bio je Lisak imenovan u in zastavnika sa stalinim redom od 1. VIII 1933. (A-VII, NDH, Kut. 85').

macije i pregrupaciju nalazio se i nadalje u Milanu, u rukama pouzdanog Paola uria (zapravo Stanka Hranilovia), i taj je centar radi vee sigurnosti bio u svibnju 1934. premjeten u Bolognu. O toj seobi logora govori Odredba br. G. 9/33 od 30. VI 1933. koja glasi ovako: Sabirni logor u P. II. i III. 0.4 imade danas preseliti u novu nastambu pod vodstvom g. etnika Herbsta. Preseljenje se ima obaviti u hodnji, a svaki ustaa ima sobom ponijeti toliko opreme i stvari, koliko moe nositi. Bode [bod-bode] imadu ustae sobom nositi skrovito, a sve ostalo oruje i streljivo, kao i ostali predmeti, koji su vlasnitvo logora, imaju se otpremiti kamionima. Selenje ima se obaviti nou i na nain, da nitko ne sazna za selenje, a jo manje za pravac odlaska. U dosadanjem logoru ima ostati tiskara, a s njom do daljnje odredbe ostaju ustaa zastupnik Jovanovi i Vlado. O tome obavijest zapovjednitvu s.jabirnog] logora. 134 Odredba GUS-a br. G. 9d/33 od 13. VII 13 sadravala je ozbiljno upozorenje, a glasila je ovako: Ustaka vojska, koja se nalazi izvan teritorija hrvatskih zemalja, uiva gostoprimstvo stranih naroda koji joj iz prijateljskih sklonosti pruaju mogunost boravka na svom teritoriju. Nu to je gostoprimstvo uvjetovano s najveim uvanjem tajnosti boravita, jer u onom asu, kada neprijatelj hrvatskog naroda sazna za boravita pojedinih ustakih logora, morat e uslijed meunarodno-politikih razloga to gostoprimstvo prestati i ustaka se vojska raspustiti. Taj sluaj bi nastupio naroito, ako neprijatelj koje boravite sazna krivnjom kojega lana ustake vojske. Radi toga upozoruje Glavni Ustaki Stan sve podrune ustake oblasti i zapovjednitva ponovno, da u svojem djelokrugu sve podinjene najozbiljnije upozore na uvanje tajnosti boravita i da predoe, da povreda te tajnosti sainjava ogrjeenje o ustaku zakletvu, za koje ogrjeenje ustaki ustav propisuje kaznu smrti. Glavni Ustaki Stan saopuje, da e se proti svakom, tko se o to ogrjei, najstroe postupiti i da e ustaki sudovi u takvom sluaju bezuvjetno propisanu smrtnu kaznu primjeniti, jer taj prestupak stavlja u pogibelj opstojnost ustake vojske. Ovom zgodom upozoruje Glavni Ustaki Stan sva podruna zapovjednitva, da je najstroe zabranjen svaki saobraaj izmeu ustaa i lokalnog puanstva, pa e se i takav prestupak najstroe kazniti i disciplinarnim kaznama, u koliko u konkretnom sluaju ne bi takav prestupak obzirom na sigurnost opstojnosti ustake vojske inio i povredu ustake zakletve, za koju je najtea kazna propisana. O tom obavijest svim podrunim zapovjednitvima, da po ovoj odredbi strogo postupaju. GUS je donio Odredbu br. G. 9e/33 od 9. VIII 136 kojom savezno s Odredbom od 10. VII privremeno postavlja dra Milu Budaka upravnim zapovjednikom P. II i III pokretnih ustakih sila.
134 135 136

A-VII, NDH, Kut. 85 f . Isti izvor. Isti izvor.

Zanimljivo je pri tom da je Budak, u svom sasluanju pred naim istranim organom, potpuno preutio to imenovanje. Prihvatio sam iskazuje on 137 njegovo (Pavelievo) stanovite da treba uspostaviti nezavisnu dravu Hrvatsku, jer se sa Srbijom ne moe ivjeti hrvatskim nacionalnim ivotom. Naa akcija u vezi s time bila je predviena za dui rok, jer se znalo da Jugoslavija nee propasti bez veeg rata. Nismo ovom prilikom razgovarali o konkretnijim zadaama pojedinaca, no Dr. Paveli je ve sada poeo osnivati ustake logore u koje su dolazili nai ljudi, koji su morali bjeati iz Hrvatske, zatim iz raznih stranih zemalja, gdje su bili na radu. Prvi logor je bio Bovegno kod Breije. U pogledu financijskih sredstava za nau akciju protiv Jugoslavije znam da je Dr. Paveli prije odlaska u I. hrvatsku tedionicu stavio vei polog novca, ne znam od kuda, a rekao mi je u Italiji, da dobiva novac iz Amerike, to je bila i istina. Sve do internacije nae na Liparima nisam mogao saznati, a niti sam se interesirao da li tadanja italijanska vlada financira pokret. Moja je zadaa bila da stupim u vezu sa odreenim funkcionerom talijanskog ministarstva vanjskih poslova (zove se Randi) za kulturne veze. Rodom je iz Splita, a imena u mu se naknadno sjetiti [to je bio Oscar Randi, pisac biografije Nikole Paia]. Stupivi sa njime u vezu moja je prva elja bila da preko njega postignemo da se u talijanskoj literaturi Hrvate ne blati paualno, a napose sam mu tumaio, kako je meu austrijskim vojnicima, koji su sluili u Italiji, a i po stvarnim i navodnim zlodjelima u Italiji svi uzeti kao Hrvati, bilo svih moguih narodnosti bive monarhije, pa i Talijana. Na je odnos bio isto kulturne prirode, a nikako politike. U Italiji, tada o naem pokretu i hrvatskom pitanju nije nita objavljeno, jer se Italija pro forma drala korektno prema tadanjoj Jugoslaviji. Istakao sam napose kako u talijanskim'kolskim udbenicima falsificirana je ne samo povijest, nego i zemljopis. 138 Logor u Bovegnu nastavlja Budak svoj iskaz nije ostao dugo, jer je navodno jugoslavenska pijunaa za njega doznala i preselio se u srednju Italiju, u neko zabaeno selo u brdovitom kraju. Taj sam logor posjetio ljeti 1933. g. sa poglavnikom. Tom zgodom odrali smo sastanak sa ljudima i govorili o potrebi provoenja akcije za ostvarenje hrvatske dravnosti. Svi logorai nisu imali puke, pa su se naizmjenino vjebali u rukovanju orujem. A Ante Mokov iskazao je u istrazi ovako: U Borgo Val di Taro ostali smo do poetka ljeta 1933. g., a onda smo se preselili u Viketo [Vischetto], blizu Bardi-a, to je sve provincija Parma. 139 Ovdje se nastavilo sa vjebama. Od studenata zatekao sam tamo Tihomira Vrljia, Vladu Hunia, Juru Francetia, a neto prije preseljenja doao je i Frajsman. Lisak jo nije doao. Bubalo je bio ostao i otiao kod Budaka. U Viketo su neprestano pridolazili ljudi i to najvie radnici iz Belgije koji su tamo radili po rudnicima.140 Kroz to vrijeme doao je u logor Seletkovi Mijo,
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Budaka 26. V 1945, I. O. 9 4 / 3 1 - 2 0 . Budak je u SAD 1934, god. objavio knjigu: Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu (Izdanje Hrvatskog Kola u Sjedinjenim Dravama i Kanadi). 1 3 9 Tokom noi, kad je sve spavalo, ustaa je jednostavno nestalo, i sutradan ih na opu alost puanstva vie nije bilo. Tako je to ilo od Bovegna do Borgo Val di Tara, odatle do Bardia, pa dalje Arezzo, Oliveto, pa konano u San Demetrio nei Vestini u pokrajini Aquila, a konano Lipari, Calabria, Sardegna (M. Bzik, Ustaka pobjeda, str. 27). 1 4 0 Upute su glasile:,Putem nita govoriti. Kad doete u to mjesto, treba sii i pod lozinkom se obratiti na takvog i takvog ovjeka, koji e ekati na odnosnom mjestu. On e vam dati daljnje upute i sve to je potrebno za dalnji put. Meu sobom im manje govoriti hrvatski, a ako tko putem pita kuda idete, odgovorite da se vraate u domovinu. Pazite na svakoga tkogod vam se
137 138

bivi austrijski asnik i bivi andarmerijski oficir za vrijeme Jugoslavije. On je doao u inu satnika. Isto tako bio je doao u inu bojnika (majora) Stjepan Tomii koji je imao pseudonim ,Dabia'. Pseudonim su imali i svi ostali koji su bili na vanim mjestima. Ja nisam imao nikakovog pseudonima. Nakon preseljenja stigao je iz Maarske satnik ,Slavia', a zvao se Slavonski ili Slavinski, tako neto. Jesenski je bio otiao iz logora jer je doao u sukob sa grupom pouzdanika koji su bili oko samog Pavelia. U Viketu dobilo se i oruje koje je stiglo jednog dana s kamionom u sanducima. Stigle su i austrijske puke zapakovane u sanducima. Tako su skoro svi ljudi kroz 20 dana imali puke za vjebu. Logor su glede instrukcija posjeivali i davali generalne upute neki koje ja nisam poznavao osim pukovnika Dujia, biveg austrijskog generaltabnog oficira. Oni su uglavnom davali generalne vojnike upute i ispitivali da vide kako se u vojnikom znanju napredovalo. Ja sam tako doao u osobni kontakt sa pukovnikom Dujiem koji se interesirao za prilike i moj kraj, poto je bio glavnostoerni asnik kod ofenzive na Crnu Goru za vrijeme prvog svjetskog rata. Kako sam ja pokazivao mnogo interesa za vojnike stvari, to mi je on poslao sa jednim dugakim listom nekoliko vojnikih prirunika iz kojih sam ja vadio i prepisivao i slagao vjebovnike vojnike. Meu ostalim tim vojnikim stvarima dobili smo i neke aparate za signalizaciju, pa sam ja preuzeo na sebe izobrazbu dojavne slube (telefon, telegraf i ostala pomagala). Logor je bio razdjeljen na dva dijela jer nije bilo nastambe za itavo ljudstvo na jednom mjestu. Kako su izbile trzavice meu ljudstvom radi prvenstva, to se logor razdijelio na 2 grupe, jedna tzv. dalmatinska i druga koja je obuhvatala sve ostale. Jedan je logor ostao u Viketu, a Dalmatinci su bili preseljeni jedno 15 kilometara dalje u Pione. Dalmatincima je bio zapovjednik ,Slavia' a ostalima Seletkovi, dok je nad obadva logora bio zapovjednik Tomii. U meuvremenu je doao u logor Lisak i Hereni. Lisak je ostao i preuzeo zdravstvenu slubu, a Hereni je postao pobonik kod Tomiia. Kasno u jesen bila je napravljena jedna zajednika vjeba izmeu obadva logora na koju je doao Paveli, Duji, Perevi, jedan Bugarin kome ne znam imena, i jo dvojica u civilu, ne znam im imena. Duji je poslao i svoja dva sina koji su bili u logoru skoro mjesec i po dana. Tom prilikom nakon zavretka te vjebe ja sam poloio prisegu sa mnogim ostalima koji su bili stigli u razdoblju kao i ja. 141 GUS je 10. IX izdao Odredbu br. G. 9/33142 o osnivanju podrunih komisija kojom se propisuje postupak pri unovaivanju ustakih lanova. Naime, oni koji pristupaju u neku ustaku jedinicu na djelatnu ustaku slubu imaju se podvri posebnom podrunom povjerenstvu. Ono im mora najozbiljnije predoiti prije nego to bi im se odobrio pristup u ,djelatno stanje' da se stupanjem u to stanje podvrgavaju, osim redovnim ustakim propisima, joi naroitim i najteim odredbama i naredbama; da time prekidaju svaki
priblii. Dounici e vas pratiti na svakom koraku i nastojat e saznati kuda putujete. Stoga, kad se pribliuje i nadziratelj putnih karata ili putnica, nastojte da u taj as ne bude nitko u blizini, jer bi nadziratelj mogao postaviti kakvo pitanje, iz kojeg bi dounik mogao saznati ili naslutiti kuda putujete. Kad stignete na odnosnu postaju, morate opet promijeniti vlak. Pazite vrlo dobro, jer je tamo blizu jugoslavenska' granica i morate pitati i izabrati taj i taj vlak, koji stoji na tom i tom kolosjeku. S obzirom na to da ne poznajete jezik zemlje u koju putujete, ne uputajte se ni s kim u razgovor, ve nastojte nai posebni odjel u vagonu i poduzeti sve mogue da se nitko nema razloga upustiti s vama u razgovor. Doi ete tako u . . . gdje e vas doekati opet povjerenik, na kojeg e vas onaj prvi uputiti. Taj e vas uputiti dalje' (M. Bzik, isti izvor, str. 24). A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, I / O . 9 1 / 4 1 - 1 1 7 . 1 4 2 A-VII, NDH, Kut. 85 f .

saobraaj s vanjskim svijetom; da se povreda tajnosti kanjava smrtnom kaznom; da time prekidaju s pripadnou bilo kojoj stranci ili javnom ili tajnom drutvu; da osim nadlenih ustakih vlasti i pretpostavljenih nema nikakvih drugih; da u tom poloaju pojedinac mora biti spreman na najoskudniji ivot i najvea pregaranja u materijalnom i moralnom pogledu, te na ine tegobe, odgovornosti i dunosti. Tek nakon toga ako se kandidat obvee na najstroe izvrenje predoenog moe ga se primiti. GUS je, 12. XII, izdao Odredbu br.G 12/33143 kojom se krilni zapovjednik ustakih pokretnih sila u P. II i III O 3. etnik N. Jeszenszky privremeno dodjeluje GUS-u za vojnostrunog izvjestitelja i nadzornika vojnoizobrazbene ustake slube, dok se sluba krilnog zapovjednika povjerava privremeno zapovjedniku sabirnih logora 1. i 2. satniku Stjepanu Tomiiu. to je, zapravo, stajalo iza te smjene otkriva nam Mokov. Ovaj prvi rascjep koji sam opazio zauzeo je konkretni oblik kada je jednoga dana doveo sa autom ovani jednoga kojega je predstavio pod imenom Sinia, kao novog zapovjednika u logoru i istog dana odveo sa sobom Jesenskog. Ovaj Sinia je bio Kopinovi Stjepan, stari drug ovania, a inae je ivio i imao nekakove funkcije u Maarskoj na Janka Pusti. To sam doznao mnogo kasnije od Frajsmana. Kopinovi je nastupio odmah sa rijeima: ,Ja u tu napraviti red, tko mene ne slua taj e zlo proi.' udne su mi bile ove njegove rijei jer stvarnoga nereda nije bilo. Sutradan po nastupanju dunosti on je odmah upitao koji su ovdje studenti. Kako nas tri studenta nismo bili prisutni, to nas nije upoznao. Kada smo doli na objed, onda je bez daljnjega ispitivanja odredio da mu se ima oprati auto, i odredio mene i jo drugu dvojicu, te nam zaprijetio da nitko ne smije napustiti niti dvorite zgrade bez njegovog pismenog odobrenja. Poslije podne smo otili na pranje automobila mi koji smo bili odreeni, to je bilo prema samom selu u jednoj garai. S nama su ili jo neki po hranu i meu njima student Vrlji. Upravo kada smo zavrili ienje doao je Sinia, poeo vikati to radimo toliko izvan kue i svaki je dao svoje opravdanje. Nije mogao nikom nita napraviti osim Vrljiu kojega je odmah metnuo u auto, odveo u logor i zatvorio. Usput je naao jo dvojicu izvan dvorita logora gdje se moralo izai uostalom i radi same vode, te je i njih dao zatvoriti. Uvee je doao ponovo u nastambu i poeo se derati da e on napraviti red i da tu nee praviti nitko pa ni studenti ono to ih je volja, da tu nije ni Artukovi ni Jesenski zapovjednik nego on, i dao je jo iste veeri u podrumu pripremiti poseban zatvor, te vezavi Vrljia i ovu dvojicu bacio ih u taj podrum. Na mene je to bilo strano djelovalo te sam o tome odmah priao sa drugima koji su isto bili nezadovoljni. Raspravljali smo i doli do zakljuka da sutradan kada doe Sinia i odri ve najavljeni prijavak prema kojemu e izrei kaznu uhapenicima tj. da e ih drati stalno u lancima i dati im samo kruh i vodu, da emo ga zaskoiti, razoruati i onemoguiti, pa makar morali i glavom platiti. Napravili smo bili detaljan raspored ako bi on poveo svoju pratnju kako emo postupiti i podijelili smo uloge. Meutim na neki nain je za to saznao Sinia te nije uope dolazio ve je poruio da je u logoru izbila otvorena pobuna. Trei dan nakon toga doao je Paveli u pratnji ovania koji je prema svemu imao u pripremi revolver. Nastala su sasluavanja koja je sam vrio osobno Paveli, i meu ostalima sam i ja bio presluan. Ja sam mu onda otvoreno iznio sve moje prve utiske kao i postupak Kopinovia. Govorio sam mu o onome to sam oekivao, kako sam zami143

Isti izvor.

ljao slogu da postoji meu Hrvatima vani i na ono to sam naao. Stvar je zavrila tako da je Kopinovi bio smjenjen, a zapovjednikom logora bio je opet imenovan Jesenski, ali za kratko vrijeme tj. dok nije doao Tomii. Sa ovim ipak nije bilo zavreno tj. ta odvajanja ljudi jedni od drugih, nego su se ta vie te dvije struje jo vie zaotrile. Dolaskom Tomiia to se jo vie ispoljilo jer je on bio ovjek ovaniev. Kao to je bilo u logoru, tako izgleda isto da je podvojenost vladala i medu onima koji su ivjeli izvan logora. Prva posljedica toga je bila da najavljeni studenti koji su trebali doi iz domovine nisu doli jer je Hranilovi poslao poruku da emigracija ne treba studenata. Za ovu poruku sam doznao od Frajsmana, a kasnije je bila poznata skoro svima. Od studenata bili smo ja, Vrlji i Huni, kao i Franceti smatrani da pripadamo grupi Artukovia. Frajsman nije smatran da pripada ni jednoj grupi, odnosno bio je u dobrim odnosima sa jednima i drugima. Sjeam se da su Hereni i Lisak bili najpouzdaniji u grupi ovania, a kasnije i Penikar koji je doao u logor tek u Oliveto. Grupi Artukovia uglavnom su pripadali Liani i Dalmatinci, a ostali su pripadali grupi ovania. 144 Prije preseljenja logora iz Borgo Tara u Bardi citiramo ponovo iskaz A. Mokova14^ izbio je jedan incident koji bi ponovo mogao dovesti do tekih posljedica. U ali neki su Kremziru, glavnom ovjeku ovania, namjestili krevet da se srui. Ovaj je to iste veeri javio ovaniu koji je odmah stigao i sa revolverom u ruci sve iz kreveta podigao viui da se tu radi o zavjerama i da se vodi kampanja protiv njega, a preko njega i protiv Pavelia. Stvar sama od sebe je bila neozbiljna, ali najbolje ilustrira reakcije ovania. Slijedeih dana traeni su krivci i rezultat je bio da su iz logora nepoznato odvedeni kao glavni buntovnici Marko Otri, Vladimir Huni, Ivan ari i Zorko udina. Ivan ari i Zorko udina povratili su se u logor tek kad je logor preseljen iz Bardia u Oliveto. Za sudbinu ostale dvojice nisam znao dugo, tek nakon povratka u domovinu saznao sam da su navodno umrli, a nakon svretka rata doznao sam tono, nato u se kasnije osvrnuti. Prelaskom logora u Viketo (Bardi) nastavlja Mokov 146 javila se organizirana kontrola svakog pojedinog ovjeka u logoru. Tu je kontrolu po nalogu Pavelia, kako sam kasnije doznao na Liparima, organizirao Joa Milkovi koji je bio imenovan za tzv. odjelnog upravitelja sa dunou: briga za opskrbu logora, veza izravna sa talijanskim vlastima u provinciji, uope nadzor nad logorom i odgoj u logoru. Milkovi je obavjetajni nadzor bio organizirao preko svojih sumjetana Slave Tomljanovia j Stjepana Butorca, te njihovih prijatelja i suradnika jo iz domovine Josipa Tomljenovia i nekih drugih Liana. Meutim ta kontrola se ipak osjetila sa strane ljudi. Nastalo je izvjesno komeanje i nezadovoljstvo, poelo se govoriti o crnoj knjizi, o pijunima, o andarima i izbijati meusobno nepovjerenje. Iako je o ovome ovanieva grupa bila izgleda informirana da je to po nalogu Pavelia, ipak su poeli i oni sa svoje strane doprinositi opem nezadovoljstvu, odnosno raditi kako Milkovi ne bi mogao okupiti ljude, odnosno imati ljude uza se. Dolo je do takvog razmjera da se logor podijelio na dva dijela koji su neko vrijeme gledali se skoro neprijateljski, a dolazilo je i do osobnih razraunavanja. Radi svega toga kao i pridolaskom novih ljudi, logor se podijelio: jedan dio logora koji se ve bio preselio u susjedno selo oko 15 km. udaljeno, Pione. Tom
144 145 146

Isti izvor kao pod 141. Isti izvor. Isti izvor.

prilikom su ljudi otvoreno govorili: ,Doli smo se boriti za Hrvatsku i za nju dati glavu, gonjeni smo bili od andara, a ovdje ima i andara i pijuna medu nama.' Svaki je isticao koliko je trpio do sada radi hrvatstva, te da nee trpiti dalje. Dajmatinci koji su bili u ogromnoj veini bili su uglavnom nosioci ovog nemira. Nakon par posjeta ovania logoru i njegovog sastanka sa svojim ljudima, Milkovi je maknut sa poloaja odjelnog upravitelja. Ja sam tada obavljao dunost pisara u jednoj satniji kao i ostali studenti i pismeniji. Kod ovih promjena koje su nastale, nastupile su i neke druge. Tako je iz logora otiao Franceti kao neke vrsti pobonika Servaziu koji je otiao u Maarsku da preuzme dunost zapovjednika tamonjeg logora na Janka Pusti kao upravni zapovjednik. Frajsman je takoer otiao iz logora kao pomo Valenti u organiziranju u Junoj Americi, Argentini. Na mjesto Milkovia doao je za odjelnog upravitelja neki pod pseudonimom ,Dania'. Ja sam tek od Artukovia doznao u Maarskoj tko je zapravo taj Dania. Radi se o Marku Fil Vujevi, jedan tip za sebe, nesreen i abnormalan. On je emigrirao neznam koje godine iz Hrvatske u Argentinu gdje je kao obini varalica uspio bio namjestiti se kao glavni ininir u jednoj velikoj elektrocentrali od kuda je moralo pobjei. U svojim avanturistikim podhvatima bio je uspio tako daleko da su brazilijanske novine 1930. ili 1931. g. bile donijele uz njegovu sliku na prvim stranama lanak pod naslovom ,Biti e rijeena kriza brazilijanske kave. Marko Fil Vujeva, hrvatski ministar, doao je pregovarati sa naom vladom o otkupu k a v e . . . i si.' U stvari je bio nepismen te se nauio pisati neto u Zagrebu, a uglavnom u Argentini.147 GUS je Odredbom br. G 14/33 od 12. XII 148 propisao da ustaki asnici, asniki pripravnici i vii doasnici imaju uvijek kad su u ustakoj uniformi nositi na pripasnom remenu bod, privren na viseoj kesici. Svi ostali doasnici i ustae imaju s uniformom nositi pripasni remen, a bod odnosno bode onda kad su u straarskoj ili nadzornoj slubi i na vjebama, kad je noenje boda, odnosno bodea, odredio zapovjednik. Bod je, tzv. bajonet koji se stavlja na puku, a bode je ustaki crni no. Drugom Odredbom od istog dana (br. G 15/33/49 uvedeno je novo zvanje: skladitari, koji vode odjevna skladita a direktno su podreeni GUS-u. Odredba br. G 16/33 od 13. XII 150 sadravala je ove openite odredbe: 1. Cilj izobrazbe. Utemeljitelja ustake organizacije vodila je vazda ustaka misao, da je samo sa orujem mogue osloboditi hrvatski narod ispod srpskog jarma. Ustaka organizacija vodi borbu sa raznolinim sredstvima ve od est godina na polju diplomatskom, agitacijom, izdavanjem novina, uznemiravanjem neprijatelja, proirivanjem ustake organizacije, osnivanjem novih ustakih logora, itd. Sve su ove grane ustake borbe jednako vane, nu jesu samo sredstva, pripreme za zadnji cilj, da preuzme u danom asu glavnu ulogu oruje u vrstim akama ustaa vojnika. Ustaka misao zahtijeva toliko i takovih ustakih vojnika, koliko je potrebno, da se cilj postignut uzmogne. Broj ustaa danomice raste i rasti e, izobrazbu istih treba nastaviti sa napetim silama.
147 148 149 150

Dio korespondencije Marka Fil Vujeve nalazi se u A-VII, NDH, Kut. 85 f . A-VII, NDH, Kut. 85 f . Isti izvor. Isti izvor.

2. Odgoj ustaa u vjeri u pobjedu. Sveukupna ustaka vojska mora se odgajati u jednoj misli: da sav ustaki rad vodi do sigurne pobjede. To je vjera Poglavnika, koja mu je dala snagu, da mu je uspjelo postaviti vojsku ak i u stranom svijetu. Ovu vjeru o sigurnoj pobjedi treba kod izobrazbe fanatiki iriti. Izobrazba ustaa ne smije da bude ablonska. Nije tako vano, da vjeba ispadne najbolje u taktikom smislu, da kod dogovora kritika bude svestrana, vano je to, da ustaa usvoji odluan, siguran nastup, samostalnost i ustaki vojniki ponos. Vjena kritika, stalno ispravljanje ubija samopouzdanje. Naelo kod izobrazbe mora biti: Vojnik ustaa, koji ide sa vatrenim srcem u boj, koji ne stvori u sebi brzu, ali promiljenju odluku, te ovu svoju odrijeitu odluku nije kadar u srca svojih suboraca sa sigurnim glasom, znakom ili primjerom prenijeti, ili kod stvaranja makar i te najbolje odluke nema dobrog nastupa, te koleba, kod izdavanja zapovjedi ne gori mu u oima plamen sigurne pobjede, nego sa najmanjim nesigurnim mahom ruke odaje svoju neodlunost, taj zapovjednik je ve bitku izgubio. Da se vjera u pobjedu usadi u srca ustaa, pedagoka sredstva su za to: narodna samosvijest, da je Hrvat roen vojnik, da je kadar pobijediti i bez oruja, najbolja je obrana odluna navala, i najloija odluka, ako se odluno, slono provede, vodi do pobjede. Poglavnika prati u njegovom neumornom radu i srea, pratit e ga i tada, kada bude svoju zadau dovrio, jer vjeruje u konanu pobjedu i ova vrsta vjera mora da unikne u due svijuh ustaa vojnika. 3. Politiki odgoj. U ovom pogledu mora biti svaki ustaa na istom, da samo ona vojska vrijedi, koja je odgojena u narodnom duhu. Naa vojska nije revolucionarna vojska, nego je ustaka. Ona e dizati ustanak cijeloga naroda proti neprijatelju a ne neku revoluciju jedne stranke proti druge unutar vlastitog naroda. Svaki ustaa mora znati, da je hrvatski narod dovoljno velik i jak, da moe biti nezavisan i moe imati svoju nezavisnu dravu. Svaki ustaa nadalje treba znati gotovo na pamet Naela, to ih je Poglavnik napisao za ustaki pokret. Ta naela treba ustaama raziniti i raztumaiti toku po toku. Iz tih naela je vidljiv politiki i socijalni program ustakog pokreta. Napose treba ustaama raztumaiti, da je ustaki pokret pravi seljaki pokret, jer su ustae seljaci i seljaki sinovi, te je namjera ustakog pokreta, da u slobodnoj hrvatskoj dravi ne bude vladao nitko drugi, nego hrvatski seljaci, organizirani u ustaku organizaciju. 4. Slobodan duh. Kod izobrazbe sva sredstva treba upotrijebiti, da se ustaa uvjeri, da uz sva ogranienja, koja su uslijed tekog poloaja ustake vojske vrlo nudna, je potpunoma slobodan, ravnopravan, cijenjen ustaki vojnik. Svaki prokuan Hrvat, koji je stupio u ustake redove dobrovoljno, im mu je doputeno, da poloi ustaku prisegu, postao je ravnopravnim lanom ustake vojske. Zasluge, koje je postigao prije toga, neovlatavaju ga na nikakove posebne prednosti, jer to je god tko uinio, uinio je kao svoju hrvatsku narodnu dunost. Svaka sluba, koja se ustai odredi, je jednako vana za napredak i uspjeh. U ustakoj vojsci svaki vojnik je potpunoma slobodan: ima velika prava, ali ima i teke dunosti. Nitko mu nema pravo zapovjedati, samo njegov predpostavljeni te nitko ga nema pravo kazniti nepravedno, jer ima pravo, da se pritui slubenim putem. Kod izobrazbe valja nastojati, da se izbjegava svemu, to potlaiva slobodan duh i goji servilnost. 5. Vojniki duh. Kod izobrazbe sa svim sredstvima treba iskoristiti onaj povoljan poloaj, koji je Poglavnik izvojevao sa svojim neumornim radom, da ustaka vojska raste, te ima neogranienu mogunost, da se vojniki odgaja.

No treba drati tajnom, da ustaka vojska u danom asu biti e pravodobno oboruana najmodernijim orujem i da e nabujati tako, da svoj cilj postigne. Da je ustaka vojska osnutak stalne narodne vojske. Da u dananje doba vae samo vojnike drave, te da slobodna Hrvatska biti e vojnika. Osim onih malo ustaa, koji nisu obvezani vriti vojniku ustaku slubu, koji su predestinirani za politiki rad, te koji ve nemaju vremena, da budu podvrgnuti novakoj izobrazbi, od sada dalje nitko ne moe postii nikakav ustaki in, dok ne poloi ispit nakon novake izobrazbe za doasnika, te ne moe stavljen biti u viu slubu, bez da poloi asniki ispit. Za doasnitvo i asnitvo, za njihova imenovanja i promaknua izdati e Glavni Ustaki Stan posebnu odredbu. Treba poduavati ustae, da ustaka vojska ne stoji izvan naroda, nego je njegov sastavni dio i to najbolji, najsvjesniji, najodluniji. Napose treba ustae poduavati o tome, kako e oni u asu ustanka u domovini narod pod ustaku zastavu okupiti i na ustanak povesti (Upute i vjebe za dizanje ustanka u selima i gradovima). 6. Posebna ustaka izobrazba. Kod izobrazbe mora se drati na umu, da ustae osim normalne vojnike izobrazbe dobiju i onu, koju naroita zadaa ustakih eta i ustakih pojedinaca zahtjeva. Ima vojnikih predmeta, koji su za ustaku vojsku manje vani, nasuprot tome, ima vojnikih vjetina, u kojima mora ustaa nadmaiti normalnog vojnika, te ima grana izobrazbe, koje su posebno ustake. Treba ustae naroito odgajati i poduavati za samostalan rad u asu ustanka, jer e u taki poloaj vrlo lahko i vrlo esto doi. 7. Sastav osnove za dvomjesenu izobrazbu. Vojno struni izvjestitelj sastaviti e potanju osnovu za izobrazbu novaka, doasnika i asnika. Ova osnova izdati e se svim krilnim i etnim zapovjednicima time, da na temelju one izrade najtoniji program sa satovnom razdiobom posla, tako, da na temelju istog od 1. sijenja zapoeti e zimska izobrazba. Hvalevrijedno je, da gg. asnici rade na sastavljanju za izobrazbu potrebnih pomagala. Ova e se pomagala im prije umnoavati kod Glavnog Ustakog Stana, stoga se gg. asnici umoljavaju, da dogotovljene koncepte ovamo priposlati izvole. Na drugoj je strani u Maarskoj jo uvijek postojao sabirni logor Janka-pusta pod upravom G. Pereca i o njemu je sreski naelnik u Prelogu, 16. IX 1933, 151 izvjetavao ovako: Na Janka pusti nalazi se oko 30 hrvatskih emigranata, koji se bave svakodnevno sa vebanjem u rukovanju sa orujem, bombama i paklenim mainama. Ove vebe sa njima izvodi neki peadiski maarski kapetan, na izbeglica, koji se zove Horvat. Taj Horvat stanuje navodno u Kapovaru i Velikoj Kanii. Svakog meseca od 5. do 8. donosi taj kapetan u drutvu jednog civilnog lica platu emigrantima. Koliko i na iji teret nema podataka. Verovatno je, da bi ovo mogao da bude Perec Gustav u uniformi maarskog kapetana. Na Janka pusti nalazi se jedna prostorija krcata raznim eksplozivom i biciklima. Sve ovo da je dopremljeno iz tvornice epelja kraj Budim Pete. Prema podatcima ovaj materijal predan je emigrantima na revers s tim, da
151

VIII.

A-IHRPH, Mjere vlade i teror vladajueg reima - grupa XVI - Zbirka izmeu dva rata,

Trojka u ustakom logoru

Ustaki poglavnik u logoru u Italiji

Ustaki odred na vjebi u Italiji

Oruane vjebe ustaa u Italiji

Pribor za polaganje ustake zakletve

Mile Budak (drugi s lijeva) u Berlinu u pratnji dra Branimira Jelia (prvi s lijeva) i supruga Cihlar

Imenovanje dra A. Artukovia iz 1932. godine

se Maarskoj plati, kada se ostvari nezavisna drava Hrvatska. Za isplatu da jami Italija. U to vrijeme Perec nije ni slutio da mu se priprema crni petak, jer je dugo vremena na svom srcu uvao guju: ljubavnicu Jelku Pogorelec, koja e ubrzo u zagrebakim novinama Novosti (od 5. do 14. X 1933) objaviti seriju lanaka o njemu, Janka-pusti i pojedinostima u vezi s ustaama u Maarskoj. Ti njeni lanci zatim su izali u posebnoj brouri pod naslovom: Tajne emigrantskih zloinaca. Ispovjest Jelke Pogorelec (Zagreb 1933). 152 Otkria J. Pogorelec teko su kompromitirala Pereca i on je - u nemilosti kod Pavelia ve zbog rivalstva - bio ubrzo prisiljen da zapovjednitvo nad Jankovcem preda Vjekoslavu Servatzyju. Toj primopredaji prisustvovao je, kao Paveliev izaslanik, I. Perevi. I jugoslavensko ministarstvo vanjskih poslova iskoristilo je ta otkria i posredstvom poslanstva u Budimpeti dostavilo primjerak broure, uz krai prikaz njenog sadraja na francuskom jeziku.153 Tu se spominju jugoslavenski dravljani Paveli, Perec, Jeli, Domitrovi, dr Crvi i drugi; prikazuje teroristika djelatnost ustaa okupljenih na Janka-pusti, pobuna do koje je dolo i upuivanja jednih (Domitrovia i Huskia u zatvor u Szegedu) a Seletkovia, Kremzira i Crvia u Italiju, u Paveliev logor, koji da se nalazi u blizini grada Brescia. Sm Perec, kao zakupnik pustare Janka-pusta, pod lanim imenom Emil Horvth stanuje na Janka-pusti ili u Budimpeti (prvi mu se stan u Budimpeti nalazio u IV kvartu, Becsi-utca 5, a zamijenio ga je - po savjetu vlasti - za sigurniji: Jozsefter, No. 12/III-8). Prvi stan dijelio je sa svojom ljubavnicom i sekretaricom, dok u drugom danas stanuje sam. Kralj Aleksandar namjeravao je da svoj roendan (17. XII) proslavi u Zagrebu i Paveli je elio da tu priliku iskoristi da ga makne i tako izazove prevrat u Hrvatskoj. Zamislio je itav plan odailjanja atentatora iz Italije, i u tu je svrhu bio izabran Petar Oreb, pridolica u ustaki logor u Borgotaru, siromani seljak-ribar s Korule, koji se bavio krijumarenjem izmeu Lastova i Korule. 154 Na Lastovu je bio povezan s ustakim povjerenikom Ivanom Valentom, koji ga je i doveo u Zadar u ljetu 1933. godine. U Zadru je pro forma bio dva dana u zatvoru, a zatim je otputovao u Trst gdje se sastao s oveom grupom (oko 20). Prvi je stupio s njim u dodir neki Bego, koji ga je nagovorio da stupi u ustaku organizaciju. Oreb, u poetku, nije znao pravo ime Bega, ali je kasnije saznao da je to Vjekoslav Servatzy. Oreb je pristao da se ulani i, prije nego to je otiao dalje, poloio je propisanu ustaku zakletvu. Grupu je vodio M. Seletkovi i iz Trsta su najprije otputovali u Veneciju, a odatle dalje u Bresciju, gdje ih je doekao neki Orebu nepoznati ovjek koji ih je preuzeo i s njima produio autobusom dalje. Na kraju, stigli su u Borgotaro i tamo uli u zgradu sabirnog logora koja je bila udaljena nekoliko kilometara od samog mjesta. U Palai (il Palazzo) ivjelo se isto vojnikim ivotom: ustajanje u 7 sati; doruak; od 8 do 11 sati vjeba; u 11.30 objed, pa ponovo vjeba od 14 do 16 ili 17 sati. Ilo se i u etnju, ali su u 21 sat svi morali biti ve u spavaonicama. Imali su ak i svog trubaa, i to je
Francuska verzija: Les secrets des organisations terroristes au service du revisionisme. Ta je verbalna nota poslanstva Br. 1101 od 21. XII 1933. s prilogom odtampana u saopenju jugoslavenske vlade Vijeu Drutva naroda (Communication du gouvernement yougoslave au Conseil de la Societe des Nations relative aux responsabilites encourues par les autorites hongroises dans l'action terroriste dirigee contre la Yougoslavie, Geneve, Novembre 1934). 1 5 4 Svi podaci o Orebu i njegovom (neuspjelom) pokuaju nalaze se u vie dokumenata u AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.
152 153
9 Ante Paveli i ustae

129

bio ustaa Rudolf epin. U logoru su se kretali u ustakim uniformama. Uniforma je tada bila sive boje i sastojala se od vojnike bluze, dugakih hlaa i kape nalik na ajkau. Ta je kapa bila tako krojena da se mogla spustiti na lice i potpuno ga pokriti. Na tom njenom dijelu bile su dvije rupe za oi. injeli su bili zelene boje, neto zelenije od boje uniforme tadanjih jugoslavenskih finanaca. Kapa, opet, sive boje a na njoj metalno slovo U, dok su im cipele bile vojnike. Iz logora u II Palazzo krenuo je Oreb s ostalima u novi logor (Vischetto) i za to vrijeme broj pripadnika neprekidno je rastao, no i tu se ivjelo vojnikim ivotom i vjebama je rukovodio prema Orebovom iskazu u istrazi i kasnije pred sudom neki Dabia, Jeszenszky i Zeki. Osim vjebi, drana su im i predavanja i na njima itana razna pravila i upute kojih se moraju pridravati. Uz vjebanje s orujem i eksplozivom bili su pouavani u kidanju telefonskih i telegrafskih ica, u spajanju ica sa zemljom, itd. Posjeivali su ih Paveli i Budak. Dolazili su u civilu, ali su za vrijeme boravka u logoru oblaili ustaku uniformu. Oreb je, 8. XII, dobio nalog da otputuje i sutradan je krenuo, u drutvu nekoliko ustaa, u Piacenzu. Tamo su ih doekali: Bego, Josip Milkovi i neki Sladojevi. Kasnije je stigao Ivan Hereni i, na kraju, glavom sam Paveli. Jo prije nego to se pojavio poglavnik, Bego je ispriao Orebu radi ega ide u Zagreb (da ubije kralja), s tim da se u svemu ima pokoravati Hereniu. Povjerio mu je da je sve organizirano i da e za to ako atentat uspije dobiti nagradu od 500.000 dinara. To je kasnije Orebu potvrdio i Paveli. Poli su (Hereni i on), i oruje i bombe dobio je Oreb od Herenia u vlaku. Paso (maarski) mu je glasio na ime Emila Benedikta, uitelja, a Hereniev je glasio na Janoa Krena. Tako su putovali do Klagenfurta (Celovca), gdje su u prihvatnom centru potraili Vladu (Singera), ali ga nisu nali. Preli su ilegalno granicu, prenoili u Celju, i doli u Zagreb 11. XII gdje ih je prihvatio student Josip Begovi i poveo u svoj stan (tosova ul. 4). Aleksandar je stigao u Zagreb 16. XII oko pet sati poslije podne i na uglu tadanjeg Jelaievog trga i Prake ulice (ispred Singera) - na putu u dvorac u Visokoj ulici - doekali su ga Oreb i Begovi. Oreb je stajao desno od Begovia, u paliru, a Begovi, u skijakom odijelu i sa skijama u rukama, neto pozadi da bi skijama ukazivao Orebu pravac uzmaka u guvi nakon izvrenog atentata. No, Oreba su impresionirali poklici i pustio je da povorka automobila proe pokraj njega. Neobavljena posla vratili su se u tosovu ulicu, u stan, odgodivi atentat za sutradan. Pridruio im se Begoviev ujak Antun Podgorelec, zidarski radnik, no po njih su rano izjutra dola dva detektiva (ivota uri i Kota Lei), budui da je Milieviu u meuvremenu polo za rukom da sazna kako se atentatori nalaze u tosovoj ul. 4, u Zagrebu. U stanu je Oreb ubio uria a ranio Leia, no ranjeni agent ipak je izjurio za pobjeglim ustaama na ulicu, alarmirao ofera i Begovi i Podgorelec bili su ubrzo uhvaeni, a zatim je uhvaen i Oreb, iako se u Graneinskim Novakima preobukao u cigana. Jedino je Hereni uspio pobjei preko granice Paveliu. Kasnije su sva trojica (Oreb, Begovi i Podgorelec) bili izvedeni pred Sud za zatitu drave i sud je, 28. III 1934, osudio svu trojicu na kaznu smrti vjeanjem. Kazna nad prvom dvojicom bila je izvrena, a Podgorelecu je bila pretvorena u doivotnu robiju. U konceptu zavrnog izvjetaja o djelatnosti podotsjeka 111/1*7 beograd-

skog ministarstva unutranjih poslova za 1933. godinu155 stoji, uz ostalo, i ovo: U prvom redu u godini 1933 nastavljen je intenzivni rad emigranata koji su, pomognuti materijalno i moralno od nekih nama susednih drava, produili da vrbuju za novac razne banditske tipove, obuavajui ih u rukovanju sa orujem i eksplozivima da bi ih docnije upotrebili u naoj dravi za vrenje atentata bilo na pojedine visoke linosti, bilo na razne dravne objekte. Glavni su centri prema tom izvjetaju u Zadru, Rijeci, Lastovu i Trstu (Italija); Beu (Austrija); Janka-pusti (Maarska). Prebacuje se u zemlju i destruktivna lektira: od novina Ustaa (za koje ministarstvo ima podatke da se tampa u Italiji); Gri (koji se tampa u Beu); Gri-Presseschau (Be); Nezavisna hrvatska drava (koja se tampala u Berlinu); Croatia-Presse (Berlin). Osim novina, ubacuju se i razni leci i toj lektiri dvostruki je cilj: 1) da u emigraciji (Amerika, Belgija, Francuska, itd.) stvara nezadovoljstvo i tako pripremi teren i nade ljude potrebne za akciju; 2) da ubaena u zemlju sije nezadovoljstvo u narodu i priprema teren za revoluciju. Za akcije iz Italije u elaboratu se navodi: talijanski je radio prenosio vijesti agencije Gri, koje su istodobno bile tampane u spomenutim novinama. Ve januara i februara o. g. pronaeno je razno ,ustako' oruje u srezovima benkovakom, ibenikom i prekom. Tako je u benkovakom srezu bio pronaen 51 revolver, od kojih 16 revolvera tipa ,Brovning', a 35 tipa ,Azul', zatim 1602 revolverskih metaka, 1 italijanski karabin sa 24 metaka, 3 italijanske defanzivne bombe, 2 ustake kame, 1 mainski revolver sa produenim kundakom i 83 metaka za njega, 2 ipke za ienje revolvera i 2 paklene maine. U srezu ibenikom bilo je pronaeno 13 revolvera tipa ,Azul', 11 revolvera tipa ,Brovning', 1 paklena maina, 23 obina i 2 crnogorska revolvera sa 260 metaka. U srezu Preko pronaeno je takoe 6 paklenih maina, 13 revolvera tipa ,Leb', 4 tipa ,Azul', 2 tipa ,Nagan', 840 metaka, 3 kame sa monogramom ,Ustaa', 30 ekrazit patrona iste veliine sa onima, koje su ve bile nametene u paklen;m mainama. Sem ovog oruja pronaeno je jo i dosta letaka i primitaka Ustaa... f ve je to bilo ubaeno na jugoslavenski teritorij iz Zadra. Ante Brkan, predstavnik ustake organizacije u Zadru, davao je oruje naim ljudima nagovarajui ih prethodno da za novac ili razna druga obeanja pristupe u organizaciju. Zato je i osuen na smrt in contumatiam. S granice su uklonjene neke osobe koje su sudjelovale u ustakim akcijama i u elaboratu se pri tom spominje da su Servatzy i Mate Devi uklonjeni iz Rijeke. Dalje se spominje Petar Matije Oreb, upuen u Zagreb oko sredine prosinca, da izvri atentat. Prebjegao je iz Korule na Lastovo (Italija) 15. IV 1933, a odatle je preko Zadra bio upuen u Trst i dalje. Za akcije iz Maarske u elaboratu se navodi ovo: 1. 20. srpnja pokuaj nekih bandita da se iz Maarske prebace preko Drave (izmeu Legrada i Gjelekovca); nakon borbe s graniarima, pokuaj prebacivanja bio je osujeen; 2. 30. srpnja - eksplozija paklenog stroja u eljeznikom komesarijatu u Koprivnici; eksplozijom je bila znatno oteena zgrada komesarijata; ubijen policijski agent Josip Kronast, a teko ranjen zastupnik komesara Milutin Stevanovi i jo jedan agent; istraga je utvrdila da su taj pakleni stroj predali
155

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

Edo Premec i Mijo Kralj (jedan od atentatora u Marseilleu 1934. god.!) u Gyekenesu, 29. VII, nadzorniku kola eljezniaru Karlu agaru s nalogom da stroj, skriven u obliku poiljke knjige, preda na potu br. 2 u Zagrebu, adresiran na Dragutina Bubnja, suca Dravnog suda za zatitu drave u Beogradu. Knjiga je bila obavijena prozirnim papirom i na njoj se mogao proitati naslov: Immer wieder Serbien (Neprestano Srbija); 3. 14. rujna pronaen je pakleni stroj umotan u novine Ustaa na putu u mjestu Gola (slian onom koji je eksplodirao u Koprivnici); 4. 20. rujna pronaena su dva paklena stroja na 29-tom kilometru eljeznike pruge Zidani most-Zagreb; istragom je bilo utvreno da ih je tamo postavio Josip Krobot; 5. nou od 6. na 7. listopada eksplodirao je pakleni stroj izmeu Podsuseda i Zapreia (i njega je postavio Krobot); 6. 11. listopada dolo je do snane eksplozije u kui Marka Krobota, u Ladanju Gornjem; sruila je itavu kuu i ubila Josipa Krobota i njegovu majku Janju, a teko ranila tri druge osobe; istraga je utvrdila da se Krobot nakon povratka iz Amerike zadrao u Maarskoj; da je tamo stupio u vezu s Perecom i maarskim slubenim organima; da je bio na teroristikom kursu i vjebao u rukovanju orujem, paklenim strojem i bombama; jo je u nekoliko navrata prelazio u Maarsku; dalje je istraga utvrdila da je Krobot u drutvu s Franjom Zrinskim, po nareenju G. Pereca, ubio s tri metka iz revolvera biveg ministra Mirka Najdorfera na njegovom imanju u Zlataru; prilikom te eksplozije u Ladanju Gornjem eksplodirala su etiri paklena stroja, od kojih su dva imala biti postavljena u Varadinu, a dva u vlaku koji poslije podne odlazi iz akovca u Zagreb, tako da eksplodiraju u vlaku u asu kad bi se pribliio Zagrebu ili u samom Zagrebu. Utvreno je i to da je sav taj materijal i veliku koliinu konspirativne lektire prenio preko granice sam Krobot. Rezultati istrage po ovom sluaju zakljuuje se u elaboratu porazni su za susednu Maarsku i oni tano utvruju, da se na maarskoj teritoriji vre pripreme i obuka za teroristiku akciju u naoj zemlji, da maarske vlasti dolaze u vezu sa tim teroristima, da ih pomau, prikrivaju im tragove, da se sa njihove teritorije prenosi oruje, eksploziv i destruktivna lektira u nau dravu itd. 5. Tajni pregovori Mussolini - kralj Aleksandar. Kralj Aleksandar, kao najmoniji zagovornik kursa suradnje s Mussolinijevom Italijom - gotovo opsjednut eljom da poto-poto uspostavi dobrosusjedske odnose s jadranskim susjedom eli da udari temelje za dugoronu politiku suradnju s Italijom. eli da ugovor o prijateljstvu iz 1924. god. produi ne na pet nego na trideset godina, s tim da bi uzajamno definitivno priznali granice Rapalla i Rimskih ugovora, steene talijanske ekonomske pozicije u Albaniji i ojaali ekonomske talijansko-jugoslavenske odnose. Kralj nije iskljuivao u okviru takve sistematizacije ni zakljuenje carinske unije, ni posebnoga vojnog sporazuma o zajednikoj vojnoj obrani Jadrana i sjevernih granica od eventualnog pritiska sa sjevera (Njemaka!). Zauzvrat je zahtijevao da talijanska vlada ne podrava revizionistike pretenzije Maarske i Bugarske, da ne pomae hrvatske separatiste oko I. Franka, V. Sachsa i drugih (kasnije i A. Pavelia, kad je na poetku 1929. god. emigrirao i kasnije se nastanio u Italiji), da napusti svaki plan vojnih operacija i poteza u Albaniji i odrekne se svih teritorijalnih zahtjeva na Dalmaciju. Pri tom je Albanija bila najosjetljivija toka i av u tkivu talijansko-jugoslavenskih odnosa. Mussolini je uao u

pregovore s Beogradom, ali je odbijao da se definitivno izjasni i obvee sklapanjem takvoga ugovora. U Parizu je 18. III 1926. bio parafiran (ali ne i potpisan!) pripremljeni jugoslavensko-francuski ugovor o prijateljstvu i suradnji koji je Aleksandar elio proiriti na Italiju, u trostrani ugovor o prijateljstvu, nenapadanju i arbitrai. 156 To je Rim odluno otklonio i dirnuo Aleksandra tamo gdje je bio najosjetljiviji: U Tirani je 27. XI 1926. bio zakljuen talijansko-albanski ugovor o prijateljstvu i sigurnosti koji je Albaniju doveo pod prikriveni protektorat Italije. Njime je Italija zakoraila na Balkan i neposredno se umijeala u balkansku politiku, pokazujui svijetu da su njeni interesi jednaki interesima balkanskih drava. Nato je u Parizu bio potpisan taj ugovor o prijateljstvu i suradnji s Francuskom (11. XI 1927), zakljuen na pet godina (produivan 1932. i 1937). Duce je smjesta odgovorio zakljuivanjem drugoga Tiranskog ugovora, 22. XI 1927, o obrambenom savezu Italije i Albanije, a Ahmed Zogu proglasio se 1. IX 1928. kraljem Albanaca (prema tome i onih na Kosovu i Metohiji!). Da bi udobrovoljio namrgoenog Ducea, Aleksandar poslije krvoprolia u Narodnoj skuptini 20. lipnja 1928 - pouruje po svome ministru vanjskih poslova V. Marinkoviu ratifikaciju izvanredno nepopularnih Nettunskih konvencija (13. VIII 1928), no Mussolini odbija pruenu ruku i ne pristaje da se ugovor iz 1924. godine dalje produuje. Ni taj korak nije pokolebao kralja Aleksandra u traenju puta do Mussolinija: tvrdoglavio se i nije ni tada htio napustiti svoju zamisao o traenju dodirnih toaka s Duceom! I tako zapoinju dvije akcije s istim stratekim ciljem: jednu vodi ministar vanjskih poslova Marinkovi (s tadanjim talijanskim ministrom vanjskih poslova Dinom Grandijem); drugu sam kralj Aleksandar, prirodno u najveoj tajnosti. Novi talijanski poslanik u Beogradu Carlo Galli, kao nasljednik gen. A. Bodrera - prema vlastorunoj zabiljeki kralja Aleksandra na francuskom jeziku (Sv. Janez, Bohinjsko jezero, 24. VII 1930) 15 - obavijestio ga je da je Mussolini spreman da otponu razgovori i da se uje njegovo miljenje: Poslanik mu je dalje povjerio Mussolinijeve pohvale na adresu kralja i priznao da je uznapredovao u odnosima s Duceom. Ipak, ali odsutnost J-a s kojim je rekao je Duce uspostavio odnose punog povjerenja. Nalazi da je trenutak povoljan da rijee dva temeljna pitanja, koja se sastoje u tome da nam se garantira integritet kraljevstva a da mi jamimo da nismo oruani instrument Francuske. Sva ostala pitanja nee vie postojati, kad jednom budu rijeena ta dva. Mussolinijevi govori bili su za domai svijet. U pregovorima na nivou efova diplomacija (Vojislav Marinkovi-Dino Grandi) jabuku razdora predstavljala je Albanija. 158 Marinkovi (kralj Aleksandar) predloio je talijanskom kolegi pretvaranje Tiranskog pakta u etvorni: talijansko-jugoslavensko-albansko-grki kojim bi drave ugovornice garantirale nezavisnost Albanije i nepovredivost njenih granica. U tim pregovorima Marinkovi je 1930. god. ovako skicirao svoj stav: Kraljevina Jugosla156

dalje.

Opirnije:

B.

Krizman,

Vanjska politika jugoslavenske drave 1918-1941, str. 44 i

157 DASSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, fasc. 100. O svemu tome u mojoj raspravi: Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla ( 1 9 1 8 - 1 9 4 1 ) , asopis za suvremenu povijest, Zagreb 1975, god. VII, br. 1 (17), str. 3 3 - 5 8 (za razdoblje vladavine regenta odn. kralja Aleksandra). 1 5 8 Literatura o tome u mojoj citiranoj raspravi o Italiji, str. 42, bilj. 25.

vija spremna je da s Italijom zakljui ugovor o najdugotrajnijem savezu, ak i na vie decenija, prihvaajui jasno i potpuno njenu evropsku politiku i onda, ako bi se razlikovala od francuske, pod uvjetom da ne vodi sukobu s Francuskom, a da se Italija odrekne ma kakve podrke revizionistikoj politici prema Jugoslaviji (Maarska i Bugarska u prvom redu). Predloio je Grandiju da Rim obustavi svaku iredentistiku propagandu prema jadranskom podruju i prestane bilo kako podravati ak i tolerirati! jugoslavenske unutranje separatistike pokrete, s tim da zauzvrat vlada u Beogradu jednako postupa s domaim iredentizmom i izvanredno brojnim pripadnicima manjina na teritoriju Jugoslavije. Predloio je istodobno postepenu uniformnost talijanske i jugoslavenske vojske u naoruanju i najiru razmjenu oficira, da bi tako postigli sve vee zbliavanje naroda. Pregovori su se nastavljali a kralj Aleksandar koji ih je vrlo paljivo pratio potvrdio je Marinkoviu da se slae s njim da je Albanija sredinja toka. Po njegovu miljenju Talijani su tamo ve postigli maksimum onoga emu su se mogli nadati. Na stav u albanskom pitanju isticao je Aleksandar mora biti jasan i vrst. Albanija se ne moe usporeivati ni s Belgijom ni s ijednom drugom dravom; ona je samo balkanska drava i to mora ostati. Ne smijemo pustiti da se u njoj Italija smjesti ili da narui njenu nezavisnost i suverenitet. Svaki razgovor koji bi dovodio u sumnju nau odlunost da se suprotstavimo takvoj politici samo bi tetio i naim i albanskim interesima. Moda najbolje ilustriraju vanjskopolitiki koncept kralja Aleksandra u to vrijeme vlastoruno napisane upute (kolovoz, 1931) to ih je zatim predao Marinkoviu pred odlazak u Zenevu na zasjedanje Drutva naroda. (1) Ni pod kakvim objanjenjem ne moemo primiti intervenciju Italije u Arbaniji. Ona bi bila napad na nae ivotne interese; na bezbednost Jugoslavije. I najbolje garancije su slabe da umanje opasnost. Eventualni neredi u Arbaniji su prolaznog karaktera, dok je intervencija za vaspostavljanje reda stvarna okupacija na neodreeno vreme. (2) Ne moemo primiti ni zajedniku intervenciju. Ona neminovno vodi podeli sfera intervencije odnosno podeli Arbanije. (3) Najvie mogunosti za smirivanje i konsolidaciju Arbanije dae nae zajednike garancije za nezavisnost i integritet Arbanije i nemeanje u njene unutarnje poslove. Sa nae strane pristajemo za ovo dati sva potrebna, mogua jemstva. (4) U sluaju nereda, ije bi razmere bile opasne po interese jedne ili druge ugovornice, moemo traiti zajedniki ili jednovremeno od Drutva Naroda meunarodnu andarmeriju nezainteresovanih sila. (5) Za finansisko sreenje Arbanije pristajemo garantovati zajam kod Drutva Naroda, koji bi taj posao i kontrolu vrio. (6) Naoruanje i organizacija arbanske vojske mora se svesti do potreba unutarnjeg poretka i javne bezbednosti Arbanije. (7) Od Arbanije ne traimo nita sem potpunu korektnost i slobodno razvijanje naih uzajamnih trgovinskih i privrednih odnosa. (8) Italiji priznajemo sva steena trgovinska i finansiska prava i razvijanje buduih interesa u tome pravcu. Pristajemo na kooperaciju i zajedniko obezbeenje svih obostranih interesa. 159
1 5 9 Taj sam tekst dobio od nekadanjeg sekretara V. Marinkovia K. St. Pavlovia iz Cambridgea pismom od 23. II 1974 i koristim se i ovom prilikom da mu se od srca zahvalim na kolegijalnoj pomoi.

Indirektni i tajni pregovori izmeu Aleksandra i Mussolinija zapoeli su potkraj 1930. godine, i to uz pomo posrednika po imenu Guido Malagola Cappi. 160 Razgovarajui esto s njim, Aleksandar siguran da e Cappi sve vjerno prenijeti Mussoliniju - neprekidno istie potrebu nagodbe i dobrih odnosa s Rimom. U jednom asu 161 Cappi ga je upitao bi li htio da se sastane s Mussolinijem, a kralj mu je odgovorio da bi to vrlo rado uinio jer je o Mussoliniju uvijek govorio s divljenjem i razumijevanjem, ak oduevljeno; rado bi razgovarao s njim mirno i otvoreno, ali bi elio biti siguran da je i Mussolini vrsto rijeen i spreman da nau put sporazumu i da kad ga nau - njime zajedno i podu. Kralj ne bi elio da njihov razgovor doivi sudbinu svih drugih razgovora ministara koji, pobudivi samo nadu - nisu vodili niemu. Cini mu se da Mussolini - govorei openito - nije dobro obavijeten. U Italiji ljudi vrsto vjeruju da je Jugoslavija pod vlau generala Petra ivkovia to je opet jedna od loih informacija jer on (kralj) dri sve u svojim rukama i sm je doveo ivkovia na poloaj predsjednika vlade iz jednostavnog razloga to je elio da na tom poloaju ima ovjeka koji nema nieg zajednikog s politikom. General ivkovi nema politikih ambicija, slui svom kralju kao odani sluga a spreman je napustiti svoje mjesto i otii u svoj puk kad god to kralj zaeli. Duce se esto izjanjavao nastavljao je Aleksandar svoju misao 162 u prilog verzije mirovnih ugovora a da pri tom nije posebice naglaavao bi li ta revizija imala biti uperena protiv Jugoslavije. Kad bismo mogli razgovarati, vjerojatno bismo mogli postii sporazum u tom delikatnom i vanom pitanju, moda najdelikatnijem i najvanijem od svih. No, prirodno, sve do tog vremena on je (kralj) na strani onih koji se protive reviziji. Govori se da smo zbog toga vazali Francuske. Mi nismo niiji vazali, ali imamo s Francuskom ugovore koji nas uzajamno veu i jedva se moe netko uditi, to smo i to i dalje ostajemo u sporazumu s onima koji su, poput nas, zainteresirani za spreavanje revizije ugovora. Plan o Aleksandrovu sastanku s Mussolinijem bio je utvren u svibnju 1931, ali je taj sastanak, poslije neuspjenih pregovora Marinkovi-Grandi u enevi, bio na veliku alost kralja odgoen na neodreeno vrijeme. Vidite - govorio je Aleksandar Cappiju (Mussoliniju) 163 sporazum s Italijom znai promjenu itave moje politike i potpuno je preokree. Moja sadanja politika temelji se na'mogunosti da doe do rata: to je politika ugovora o savezu kojim se pribavlja zatita, ako do napada doe, politika naoruanja. Nema sumnje, to je dobra politika i u sadanjim okolnostima mi smo prisiljeni da je slijedimo, no postoji i jedna mnogo bolja. Sadanja je politika negativna i unitavajua, politika koja unitava bogatstva naih drava, koja nas sili da troimo bilijune na naoruanje, i to najveim dijelom u inozemstvu. Na drugoj strani, politika koju bismo mogli slijediti ako bismo imali sporazum s Italijom bila bi pozitivna, politika koja stvara bogatstva na liniji trgovinskog i industrijskog razvitka. Mi bismo smanjili nae izdatke na naoruanje, a da ne raunamo goleme koristi koje bismo imali od mira i povjerenja, kad bi jednom bila uklonjena ratna opasnost u Evropi, jer na,
160 161 162 163

Vidi biljeku 28 na str. 44 citirane rasprave u SP. J. F. M o n t g o m e r y , nav. djelo, str. 248 i dalje. Isti izvor, str. 250. Isti izvor, str. 2 5 1 .

kraju krajeva, mi nemamo drugih neprijatelja da se plaimo osim Italije, a Italija nema nijednog drugog osim nas. A ako nastavimo da budemo neprijatelji, doi e dan kad e rat biti neizbjeiv. A rat bi neizbjeno bio svjetski rat ili barem evropski i to bi bilo ono to prevruje mjeru za Evropu. Kakav rezultat! Sauvaj nas Boe od toga! Pretpostavimo nastavljao je kralj da Italija povede rat i da u njemu pobijedi: to bi dobila? Dalmaciju. Pretpostavimo li da pobijedi Jugoslavija, mogli bismo dobiti Albaniju, Istru i Trst. Ali Albaniju ne bih uzeo ni kao dar; Istra nema veu vrijednost, a Trst ne bismo mogli drati zbog njemakog pritiska jer ga ele Nijemci da bi imali vlastitu luku na Sredozemlju. Pa kad bismo ga i mogli drati, bio bi za nas samo izvor izdataka i briga, budui da imamo pune ruke posla sa Suakom i Splitom, a Trst bi za nas bio luka s pasivnom bilancom upravo tako kako je to sada za Italiju. Jedno od osnovnih pitanja jest pitanje Albanije - upozoravao je Aleksandar. Italija je zakljuila Tiranski pakt da titi i brani nezavisnost i integritet Albanije, no u tom se pitanju potpuno slaemo, i ja sam izriito naglasio u javnosti kako sam takoer spreman da garantiram integritet i nezavisnost Albanije. U lipnju 1931. god. - razmatrajui mogunost susreta s Mussolinijem, jer je Aleksandar i nadalje ivo elio da se s njim sastane - ponovo su dodirnuli u razgovoru (Cappi i on) pitanje Albanije, kao najvanije za njega i Mussolinija. 164 Tom je prilikom kralj primijetio da je Albanija za Italiju prava vojna baza protiv Jugoslavije, placarm koji je poput strijele u naem tijelu. U srpnju 165 se Cappi vratio iz Italije, gdje je Duceu prenio kraljevu ozbiljnu elju da se s njim sastane, i donio poruku kako bi Mussoliniju odgovaralo da do njihova sastanka doe tek u rujnu te godine. Kralj se odmah suglasio s tom odgodom. Drugog je dana 166 Cappiju obrazloio jugoslavensku vanjsku politiku i inzistirao na tome da Jugoslavija nema, apsolutno nema, nikakvih agresivnih namjera, jer je ve mirovnim ugovorima 1919. i 1920. god. postigla sve to je mogla eljeti. Uz to, ona nema nikakvih ekspanzionistikih tenji na polju meunarodne politike, budui da ne eli ni kolonije ni mandate. Njena je politika lokalna politika poto imamo vie pokrajina, poput Crne Gore i drugih, koje su prostrane i izvanredno siromane. Mi smo zainteresirani samo u pitanjima srednje Evrope koja se mogu odraziti na nas: Italija, naprotiv, kao velesila mora voditi svjetsku politiku i biti zainteresirana za azijska, afrika i druga pitanja sve pitanja o kojima mi neemo nikada imati da bilo to kaemo i zbog kojih nee logino biti nikakvog sukoba meu nama. No, kralj je i dalje inzistirao da bude tono informiran o talijanskom stanovitu prema albanskom pitanju, budui da samo ono ima - govorio je kapitalnu vanost za odnose Italije i Jugoslavije. Stoga je Cappiju predloio da Mussolini poalje njemu u Beograd nekoga strunjaka za to pitanje - ili da mu dopusti da on s Cappijem poalje u Rim onoga koga smatra da je najprikladniji za tu zadau, jer je uz njega ve dugi niz godina i stoga poznaje njegove ideje o tome, a to je Bogoljub Jevti, ministar dvora. Nitko u kraljevoj okolini - govorio je on - ne zna nita o razgovorima s Cappijem, ak ni ministar vanjskih poslova Marinkovi! Doe li do sastanka s Mussolinijem i postignu li njih dvojica sporazum, rei e Marinkoviu: Tu politiku imate slijediti i Marinkovi e to izvriti.
164 165 166

Isti izvor, str. 252. Isti izvor, str. 252. Isti izvor, str. 2 5 2 - 2 5 3 .

Ustae u Italiji polau zakletvu (si. gore)

Ustaki poglavnik vri prijavak (si. lijevo)

Poglavnik i njegovi ustae u Italiji (si. dolje)

Ali Jevtiev put u Rim bio je potpuno jalov: Mussolini ga ak nije ni primio i Aleksandar je zbog toga bio bijesan. 16 ' Do planiranog sastanka u rujnu nije dolo, ali je poslanik Galli na poetku 1932. god. stigao iz Rima nosei kralju nacrt sporazuma potpunog do u detalje. U razgovoru s Gallijem kralj se interesirao je li razgovarao s Mussolinijem o albanskom pitanju, a talijanski mu je poslanik ljubazno odgovorio: Naravno, Velianstvo, ali u toj toki Italija se ne moe odrei svojih prava..., to je Aleksandra razljutilo a po prirodi je bio neurastenik jer je albansko pitanje bilo za nj jedino u kojem je elio da Italija popusti, dok je u svim drugim pitanjima bio spreman da prihvati talijanska stanovita u cjelini. Sporazum izmeu Italije i Jugoslavije izjavio je Cappiju drugog dana 168 mora biti apsolutan i potpun ili ne moe uope postojati. Previe smo blizu jedni drugima i nai interesi previe su slini. Mi moramo biti ili vrlo dobri prijatelji ili neprijatelji. Tu nema srednjeg puta. U Italiji govore: Jadran mora biti na. Zar on nije va? Moemo li se mi s naa etiri broda natjecati s Italijom? Italija mora imati kljueve Jadrana, a nije li ih ona ve dobila s otocima? I kad jednom budemo povezani dobrim prijateljstvom, zar mi neemo imati isti interes da zajedno uvamo kljueve Jadrana? Tada bih bio voljan predati vam Boku Kotorsku da zajedno branimo nae zajednike interese na Jadranu protiv treih. Kad se Aleksandar konano uvjerio da je Mussolini izrazio najozbiljniju elju da pripremi sastanak s njim, 169 odmah je rekao Cappiju neka ode Mussoliniju, saopi mu njegove ope poglede, i to kako slijedi: Vanjska politika. Mir i srdani sporazumi s naim susjedima i udaljenim dravama. Puna sloboda za talijansku ekspanziju. Italija, prirodno, ima potrebu da se iri zbog prevelike gustoe stanovnitva; i to u Africi ili u Aziji. Ako bi druge velesile eljele da blokiraju te tenje Italije, mi emo biti uvijek spremni da je podrimo. Mi nemamo kolonijalnih tenji, budui da imamo dovoljno posla kod kue. Drutvo naroda. - Mi se obavezujemo da emo podravati talijansku politiku i slono veslati u svim pitanjima. Sporazum bi donio razoruanje kao neposrednu i automatsku posljedicu, jer se mi naoruavamo iskljuivo protiv vas. Mi bismo mogli stoga u enevi podravati Duceove prijedloge o razoruanju. Francuska. Mi nemamo nita protiv Francuske i ja neu nita uiniti protiv nje, jer sam joj previe obavezan, ali ja u joj samo iskreno i slobodno rei: Mi smo vrlo dobri prijatelji ali ja imam takoer druge dobre prijatelje: nae susjede Talijane i to je sve. Francuska nee imati to da kae. Unutranja politika. Mi nemamo nita da mijenjamo i nemamo nikakvih pretenzija za teritorijalno irenje. Rat do istrage protiv svake mogue boljevike infiltracije u zemlju. Nikakva snoljivost, nikakav obzir, nikakav azil i za jednog talijanskog antifaistikog emigranta. Unapreivanje kulturnog i trgovinskog razvitka, itd., smanjenje naoruanja na tono potrebnu mjeru i upotreba golemih vojnih investicija u korist mirnodopske industrije. Trgovinska i financijska politika. Mi smo pripravni da kupujemo sve talijanske proizvode, iskljuujui proizvode drugih zemalja s pomou carinskih tarifa. Mi smo spremni ii ak tako daleko da zakljuimo neku vrstu
167 168 169

Isti izvor, str. 254. Isti izvor, str. 255. Isti izvor, str. 2 5 5 - 2 5 7 .

carinske unije i sruimo granice, i ak Maarsku uvedemo u tu kombinaciju, budui da nemamo nikakve posebne ili ozbiljne razloge za sukob s njom. Unapreenje i zatita organizacije talijanskih banaka u zemlji, prednosti za talijanski kapital. Ako se sporazum ostvari, bit e kao da je netko otvorio nasip rezervoara za vodu: voda e tei prirodno i neodoljivo i nitko nee biti potreban da to ini. Industrijski proizvodi, novac, sve e ii iz jedne zemlje u drugu u skladu s potrebama i prirodnim interesima i to e biti stvaran, razborit i potpun sporazum. Konano, individualni interesi zajedno ine opi interes nekog naroda i veze interesa najprirodnije su i najtrajnije. Albanija. O tome sam ja ve vama dovoljno govorio, ali ponavljam i izjavljujem da nemam nikakvih pretenzija i nikakvih skrivenih buduih ciljeva u pogledu Albanije. Ponavljam da ne elim imati ni Albance ni Albaniju. Ja sam spreman da zajedno s Italijom garantiram integritet, slobodu i nezavisnost Albanije u najpotpunijoj formi, koju bi Italija mogla zahtijevati ak da i treu velesilu (Englesku) uinimo stranom-ugovornicom toga ugovora. Formula koja je prihvaena s Belgijom i za Belgiju bila bi idealna za Albaniju. Govorei openito, ja mislim da se slaemo s Italijom. Mogao bih dodati da me je Engleska informirala posredstvom engleskog poslanika u Beogradu kako bi sa zadovoljstvom primila zakljuenje sporazuma s Italijom i odvajanje od Francuske, a da su - uz to najutjecajnije osobe u Jugoslaviji listom sklone takvom sporazumu. ini mi se zakljuio je Aleksandar da sam vam sve rekao. Idite, posjetite Mussolinija i izruite mu od mene izraze dobre volje i povjerenja u njega, ali bih vas molio da mu kaete kako ga zaklinjem da to uzme u vlastite ruke. Dovoljno smo imali onih koji su govorili u nae ime. Cappi je otputovao u Rim i o audijenciji kod Ducea, 1. III 1932, nainio biljeku na francuskom jeziku koja u prijevodu glasi ovako: Recite Nj. V. Kralju da sam s velikim zanimanjem proitao sve to mi je po vama poruio jer se u ovom vrlo interesantnom dokumentu, koji ste mi donijeli, nalaze, ini mi se, svi potrebni elementi da se sporazumijemo. Neka mi, dakle, da vremena da formuliram ,nacrt' sporazuma ije su glavne ideje ove: Uvod. Italija i Jugoslavija, u cilju i sa eljom da osiguraju mir, da uspostave povjerenje, ne samo izmeu vlastitih naroda nego i u itavoj Evropi, ele da dou do uzajamnog iskrenog, lojalnog i konanog sporazuma. Zato I. Italija i Jugoslavija priznajui da u cilju da se doe do tog mira imaju iste interese da garantiraju cjelokupnost i nezavisnost Albanije. II. Ipak, Jugoslavija priznaje da u Albaniji prevladavaju talijanski interesi, kao to su to priznali ugovori i Konferencija ambasadora. III. Italija se, uza sve to, obvezuje da u Albaniji nee uiniti nita to bi moglo povrijediti interese Jugoslavije ili oslabiti [,menomare' u tekstu] na pakt o prijateljstvu. Mussolini ne vjeruje da je svrsishodno dopustiti da neka trea sila garantira sporazum, kako ne bismo imali neku treu silu da se mijea na Jadranu, bilo pod kojim izgovorom. Uostalom, albansko pitanje otpada samo od sebe. Ja bih imao pravo i, tovie, dunost da interveniram u Albaniji na temelju pakta br. 2, kojim sam garantirao status quo u Albaniji sada kad taj pakt vie ne postoji, nemam ni razloga, hi prava, ni elje da interveniram.

Iskrcavanje u Albaniji bilo bi od interesa da smo u ratu s Jugoslavijom ali - kad smo jednom u prijateljstvu taj interes otpada automatski. Trgovina. Trgovinske ugovore formulirat e strunjaci, ali nalazim interesantnom ideju da ak doe i do mogunosti carinske unije. ,Trebalo bi isto tako stvoriti jedinstveni talijansko-jugoslavenski luki konzorcij za rijeku luku i za luku Baro. Danas Rijeka ne ivi jer nema zalea [,retroterra']' luka Baro ne ivi, jer ga nema dovoljno i premala je. Organizacija bankarstva Italije ima takoer mnogo interesa i jednu od naih velikih banaka mogli bismo zaduiti time na organski i opi nain. Gospodin Mussolini pristaa je prilino dugih sporazuma. Trebalo bi, dakle, da na sporazum mogne imati rok trajanja najmanje 10 godina, pa ak i dvadeset. Nacrt ugovora izradio bi sm Mussolini ,u toku ovog mjeseca' a nakon toga bi se mogli sastati. Za svijet e taj ugovor biti plod naeg susreta, ali zapravo i meu nama taj susret bit e kruna ugovora i trebat e predstavljati uvod u dobre i prijateljske odnose izmeu naih naroda. U pogledu drugih pitanja potpuno se slaemo i sve je to samo materijalna kompilacija. Ja vie volim da se sporazumijemo prije nego to se sastanemo. Nije uvijek lako raspravljati s jednim Kraljem! Potrebno je da se na naem sastanku ne mogu pojaviti ,nepoznate' [,incognite'] nego on treba biti sastanak dvaju prijatelja. Recite Nj. V. Kralju da e me nai s najboljim namjerama, jer taj sporazum ima biti potpun, lojalan, ,plodonosan' [,fruttifero'j da bi mogao biti ,trajan' [,duraturo'j. Potkraj mjeseca doi ete po taj ,nacrt' ali mi saopite, po redu, miljenje Njegovog Velianstva o tim opim pitanjima. 170 Cappi je tu zabiljeku uruio Aleksandru u Beogradu prilikom audijencije 5. III 1932. Aleksandar je, 15. III, izdiktirao Cappiju - sluei se vlastitom zabiljekom na francuskom jeziku kao podlogom - ovo: Zahvaljujemo sa zadovoljstvom na jasnoi misli i lojalnosti s kojom je [Duce] govorio o bitnim elementima trajnog sporazuma izmeu nae dvije zemlje. Kako se ini da smo sporazumni u glavnim linijama, ostaje samo da se konano sporazumijemo, sastavivi jasan i precizan ugovor. Na nau alost, toka II predloenog Uvoda ne ini nam se da je u Skladu s naelom nezavisnosti i nepovredivosti Albanije, priznatim od naih dviju garantirajuih zemalja. Mi ne bismo mogli u naelu priznati ovu premo talijanskih interesa u Albaniji. Mi u njoj vidimo stalnu opasnost za na sporazum. Ta premo daje neodreeno povoda podozrivosti. U tome e se izgubiti povjerenje!
170

DASSIP, Zbirka V. M. Jovanovia, fasc. 100.

Nema sumnje da su talijanski ekonomski i financijski interesi u Albaniji vei od interesa Jugoslavije. Ubudue oni e biti jo vei. Mi ne poriemo to faktino stanje i neemo uiniti nita da mu nakodimo. Kako e na sporazum - koji treba da bude lojalan i duboko iskren - sam od sebe uiniti da nestane albansko pitanje, mi ne vidimo razloga za naroito priznanje prevlasti talijanskih interesa u Albaniji. U pogledu svega ostalog mi se slaemo i dijelimo miljenje g. M.jussoliMi ekamo s najivljom nadom i primit emo s najboljim namjerama nacrt ugovora g. M.[ussolinija]. 171 Kralj je, zatim, 172 raspravljao s Cappijem o pitanju je li mudro od Italije da puta naoruanje u rukama tako djetinjastog naroda kakav su Albanci pa je nastavio ovako: Mi emo uiniti neto veliko. ak e Francuska kad jednom sazna da smo se potpuno pomirili s Italijom na trajan i lojalan nain - osjetiti potrebu da se priblii Italiji. Na e biti prvi, uistinu ozbiljan i pozitivan korak koji e pruiti dobar primjer. Ne moe se predugo vremena koraati u mjestu i, ako se mi odluimo, drugi e morati neizostavno da nas slijede. Iako su pitanja koja dijele Italiju od Francuske mnogo ozbiljnija jer sadre kolonijalna pitanja, pitanje Tunisa, pitanje mornarikog pariteta, itd. ja ne sumnjam da e Francuska nakon naeg sporazuma biti mnogo skromnija u zahtjevima. Kad sam bio u Parizu, razgovarao sam s g. Lavalom koji mi je rekao da namjerava popraviti odnose s Italijom i upitao me kako je to uinio i g. Tardieu imam li tome to prigovoriti ili bih bio na neki nain nezadovoljan time. Naravno, odgovorio sam da nemam nita protiv i da bi mi to priinjalo veliko zadovoljstvo. Francuski poslanik u Beogradu upitao me je isto druge veeri i ja sam mu dao isti odgovor. Upitan to misli o prijedlogu Andrea Tardieua o podunavskom paktu, Aleksandar je odgovorio: Vrlo sam skeptian i ne mislim da e ita od toga biti. Mislim, meutim, da e se drati u Francuskoj budui da svijet ne zna da mi ve dugo vremena pripremamo na sporazum - da smo ga na brzinu sklopili da bismo torpedirali plan g. Tardieua o sporazumu u Podunavlju. to se mene tie, nisam ni najmanje uznemiren zbog toga, to bi se moglo rei ili pomisliti. Potpuno sam indiferentan i nadam se da e g. Mussolini misliti kao ja. Osim toga, kako sam rekao prije, ja sam skeptian. Previe smo naueni da svake minute ujemo o novim prijedlozima, koje u javnost iznose, bez ikakve solidne pripreme i zatim slijede konferencije i konferencije s istim rezultatom: razoaranjem. Mislim da bi valjalo postupati obratno, onako kao to smo mi uinili: prethodno pripremati, prouavati detalje i interese u pitanju, raspravljati ih, i kad je sve pripremljeno, podnijeti pozitivan, konkretan, vitalan i definitivan rezultat. To je sasvim drugo. Zatraite u g. Mussolinija - rekao je kralj na kraju Cappiju da vam da nacrt ugovora koji oekujem s nadom, povjerenjem i dobrom voljom - jednako kao to ekam s nestrpljivou utvrivanje datuma za na sastanak. Idite, dakle, i neka je Bog s vama. Ali, niti je stigao nacrt ugovora, niti je dolo do sastanka kralja Aleksandra s Mussolinijem. ini se da Mussolini intimno nije uope elio nagodbu i neki dugoroniji sporazum s kraljem Aleksandrom nego se sad vie sad manje zanosio idejom dizanja ustanka u Hrvatskoj, pri emu mu je imala sluiti
171 Isti izvor. Zanimljivo je i to da je taj dokument u cijelosti (svih est kartica) potrgan u dva dijela, kao da ga je kralj Aleksandar - poznat kao neurastenik - kasnije u ljutnji potrgao. 2 J. F. M o n t g o m e r y , nav. djelo, str. 2 5 9 - 2 6 0 .

kao sredstvo pritiska ustaka organizacija u Italiji (UHRO) pod vodstvom Ante Pavelia.173 6. Marseille - progovorio je ustaki samokres. Kralj je izrazio elju saznavi da je policija uhvatila atentatora - da osobno, neprimijeen, prisustvuje sasluanju. Preuredili su na brzinu radnu sobu efa zagrebakog redarstva (J. Bedekovia) i u kutu podigli zastor od stropa do poda iza kojeg se pritajio Aleksandar da prati Orebovo sasluavanje. Na zastoru su napravili rupu kao na kazalinom zastoru! da moe promatrati Oreba. Uveli su ga i tako se Aleksandru pruila prilika da prvi put za vrijeme svoga vladanja (kao regent, a poslije kralj) 174 prati (kulturno) sasluanje svoje policije. Oreb nije tajio odakle je doao i to je sve u Italiji radio, i to je Aleksandra do kraja razbjesnilo. Vrativi se u rezidenciju u Visokoj ulici, naredio je da mu doe Ivan Metrovi i na veliki kipar objavio je kasnije, u svojim memoarima,175 sadraj toga razgovora. Ljubazan, ali pomalo uzbuen i kanda neispavan pie Metrovi 17b upitao ga da li zna to se desilo i kad mu je Metrovi potvrdio, kralj se oborio na svog poslanika Jovana Duia rijeima: Tako mi je juer dola ona budala Dui, i donio pismo od Mussolinija, gdje me Mussolini uvjerava o najboljim namjerama za prijateljske odnose* a moj poslanik, koji sjedi u Rimu, ak tvrdi, da je to iskreno. Ja-, ima ve godina dana, izmjenjujem pisma s Mussolinijem. Nosio ih je Avakumovi177 pa sad mi, eto, na jednu stranu alje pismo, a na drugu, u isto vrijeme, atentatore, da me ubiju. Kad se primirio - nastavlja Metrovi 178 vratio se je na atentat, te je priao, kako nije mogao spavati, te kako se je, iza tolikih krivih obavjetenja, htio osobno uvjeriti, o emu se ovaj put radi. U tu svrhu, da je naredio, da se atentatora rano ujutro ispituje, a on da je sluao iza zastora i promatrao krivca. Opisao mi je stas i oblik atentatora, a onda njegov iskaz. Stas mu je bio srednji, ali krupan, izgled i fizionomija dalmatinskoga ribara. Glas jasan i energian i bez trunka straha. Nakon to je Oreb opisao svoje nevolje sa andarima, koji su ga dva puta zatvarali i nemilosrdno tukli, trei put mu je bilo dojavljeno, da ga to i slijedeih dana opet eka, pa je pobjegao ribarskom laicom na talijanski otoi, odakle su ga Talijani prevezli u Italiju i uputili u ustaki logor, gdje da se je vjebao pucanju i bacanju bombi. Kad se je saznalo, da e Kralj doi u Zagreb, odreeno je, da jedna trojka poe u Zagreb i da na
173 Sm tadanji direktor za poslove Evrope, Levanta i Afrike u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova Raffaele Guariglia priznaje da su dva najvanija aspekta talijanske politike prema Jugoslaviji: albansko i hrvatsko pitanje sluili Rimu kao instrumenti pritiska da bi prisilili Beograd da prihvati svrene ine (R. Guariglia, Ricordi 1922-1946, Napoli 1949, str. 74). Time je najbolje okarakterizirana i uloga A. Pavelia i njegovih ustaa kao instrumenta talijanske politike prema Jugoslaviji. Kao da je faistika Italija poslije 1925. godine preuzela - u izmijenjenim uvjetima - staru parolu Habsburkog Carstva: divide et impera jer linija ponaanja (gotovo permanentnog) faistike vlade B. Mussolinija sadri hegemonistiki pritisak u jugoistonoj Evropi, a tu joj najvie smeta jugoslavenska drava na istonoj obali Jadrana. Jer na je interes - formulirao je to vrlo upeatljivo Mussolini 1933. godine - da imamo na naoj granici (pragu) prainu dravavie nego jednu monu i solidnu dravu (Renzo De Felice, Mussolini il duce, I. G li anni del consenso 1929-1936, Torino 1974, str. 447). To je Mussoliniju i polo za rukom u Rimskim ugovorima s Paveliem. 1 7 4 Aleksandar je postao kralj 17. VIII 1921. 175 Uspomene na politike ljude i dogaaje, Buenos Aires 1961. 1 7 6 I. Metrovi, nav. djelo, str. 2 6 1 - 2 6 2 . 177 Aleksandar Avakumovi, jugoslavenski diplomat. 178 I. Metrovi, nav. djelo, str. 262.

njega izvri atentat. Odlueno je, da se izabere kockom, tko e poi. On je, meutim, zatraio, da ide bez kocke, u vrstoj odluci i elji, da izvri atentat. Udovoljeno mu je, i on je doao s jo dvojicom, ija imena ne e da kae, pa makar ga pekli, nego da e govoriti samo o sebi. Uoi Kraljeva dolaska izabrao si je mjesto na uglu Jelaieva trga i ulice, koja vodi na Zrinjevac. Oboruan je bio velikim pitoljem i bombom. Doao je punih pola sata prije Kraljeva dolaska na izabrano mjesto i hodao meu svijetom, koji je ekao, i opet se vraao na izabrano mjesto, jo uvijek s vrstom odlukom, da izvri svoj naum. Toliko Metrovi. Ogoren, ljut i razoaran - jer Mussolini, oigledno, nije htio da prihvati pruenu ruku, a sve vie predosjeajui da e biti ubijen 179 - kralj je otputovao na Bled i tamo je, 5. I 1934, sastavio ovakav akt: Raeno 5 Januara 1934 Na Bledu. Po slobodnoj volji i svome najboljem uverenju da ovim sluim najbolje interesima moje mile Otadbine, Kraljevine Jugoslavije, moga dragog naroda kao i moga Kraljevskog doma. Ja, na osnovu lana 42 Ustava Kraljevine Jugoslavije, odreujem da za sluaj da Naslednik Prestola iz uzroka nabrojenih u l. 41 Ustava ne moe da vri Kraljevsku vlast Namesniku vlast vre 1. Nj. K. V. Knez Pavle Karadorevi, 2. Dr Radenko Stankovi, senator i Min.fistar] prosvete, 3. Dr Ivo N. Perovi, ban Savske banovine. Kao zamenjenika za Kneza Pavla odreujem: Arm. enerala Vojislava Tomia, komandanta Beograda. Kao zamenjenika za Dr Radenka Stankovia odreujem: Jovu Banjanina, Senatora. Kao zamenjenika Dra Perovia odreujem: Dr Zeca, Senatora. Ovaj akt napisao sam i potpisao svojeruno u dva originalna primerka od kojih e jedan uvati Nj. V. Kraljica, a drugi Predsednik min. Saveta. Sva dva primerka ovoga akta kovertovana su i zapeaena su mojim peatom. Aleksandar Aleksandar Karadorevi Kralj Jugoslavije. 180 Istog dana Aleksandar je sastavio svoju osobnu oporuku (Bled, 5. I 1934) koja glasi ovako: Za privatno imanje maloletne moje dece odreujem za staratelja Nj. K. V. Kneza Pavla. Namesnicima (svima) odrediti po 50.000 din meseno iz civiliste. Knez Pavle pored toga, i ostali lanovi Kraljevskog doma primae doivotno apanae koje su do sada primali - iz civiliste.
Isti izvor, str. 2 6 7 , gdje Metar navodi ove kraljeve rijei: Ja, medu nama reeno, imam predosjeaj, da u biti ubijen, kad, kako, i od koga, to ne znam. Po svoj prilii e biti talijanski prsti po srijedi. Svejedno, pripravan sam i na to. Ali se varaju, kad misle, da e, ako pogode mene, pogoditi Jugoslaviju. I ja sam tek ovjek, a Jugoslaviju su gradili mnogi prije mene, pa e biti jo jaa, ako i ja za nju padnem. 180 A . V i I ; p o p i s n i 1216-3/55.
179

Odrediti Zeeviu181 pristojnu penziju. Moj sprovod da bude skroman isto vojniki - bez stranaca. Aleksandar. 182 Dakako, tajni su jugoslavensko-talijanski pregovori bili prekinuti i na diplomatskom planu izmeu Beograda i Rima dolo je do dubokog zamrzavanja. Posrednik u tim pregovorima Cappi pribiljeio je da je kralj Aleksandar u prvoj polovici 1934. godine potpuno otklanjao diskusiju o pregovorima; ali u lipnju iste godine spomenuo mu je etvorni pakt i primijetio da misli iako Mala Antanta paktu zamjera to naginje teritorijalnoj reviziji na koju kralj nee nikada pristati od svoje volje kako je taj pakt sam po sebi najpozitivniji sporazum zakljuen za neko vrijeme, budui da daje utisak smirenosti i sigurnosti toliko potrebnih Evropi. Kad je Cappi s tim u vezi izrazio aljenje to su prekinuti talijansko-jugoslavenski pregovori, kralj je o tome govorio vie tuno nego ljutito. Nije to moja pogreka rekao je on; kad je nastupio pogodan trenutak, ekali smo uzalud na konkretne prijedloge koji nisu nikada stigli. Ako se to tako dalje nastavi, bojim se da nee nikada doi do sporazuma ili - ako do njega doe - sporazum e izgubiti vrijednost i bit e'potpuno beskoristan. Italiji treba ekspanzija: ona trai kolonije tamo u dalekom svijetu, a ima ovdje pri ruci jednu zemlju bogatu prirodnim izvorima koja bi joj rado ponudila olakice u zamjenu za reciprone koristi. Poto je s priznanjem spomenuo napore poslanika Carla Gallija, kralj je ponovo pripisao neuspjeh pregovora pogrenim procjenama unutranje situacije koje prevladavaju u Italiji. Tamo ima, govorio je on, previe zainteresiranih pojedinaca koji ive s perspektivom budue katastrofe i koji se dre ocjene: jo samo jedan mali udarac i Jugoslavija e se raspasti. Previe je oportunista oko samog Mussolinija koji mu referiraju ono to misle da e mu se svidjeti pa da tako steknu njegovu naklonost. S druge strane, izvjetaji ozbiljnih, nezainteresiranih i objektivnih ljudi stavljaju se u akta koja nikada ne dopru do Mussolinija. Zato ne moe biti nekoga drugog tumaenja Mussolinijevoj tvrdnji na poetku 1933. godine da Jugoslavija nee moi opstati poslije oujka ili travnja najkasnije. Kralj je priznao da postoji hrvatsko pitanje u ozbiljnoj formi, ali je dodao da to nije smrtna bolest. Ima sredstava da se tamo odri kontrola i on e upotrijebiti sve, ako bude potrebno, za dobro zemlje. Kaite Mussoliniju zakljuio je da kralj Aleksandar nee napustiti zemlju,.poput drugih, i da bi on mogao biti za Italiju i njega samoga lojalan i koristan prijatelj. Na diplomatskom planu jugoslavensko je ministarstvo vanjskih poslova predalo britanskom Foreign Officeu oko sredine sijenja 1934. godine memorandum ovog sadraja: 1. Liki Ustanak u jesen 1932. godine bio je, zapravo, samo upad izvjesnog broja naoruanih ljudi, ubaenih iz Zadra (talijanski teritorij). Proces voen protiv voa te akcije potpuno je pokazao da je jedan od glavnih organizatora bio Antun Brkan, jugoslavenski dravljanin koji stanuje u Zadru i tamo uiva svu naklonost talijanskih vlasti. One su i odbile da ga izrue. Kad je kraljevska vlada zatraila slubeno od talijanske vlade da udalji Brkana s jugoslavenske granice, bilo joj je slubeno odgovoreno da je Brkan mirna i ispravna osoba i da talijanska vlada ne moe udovoljiti zahtjevu kraljevske vlade. Jugoslavenski je sud osudio Brkana na smrt u odsutnosti.
181 182

To je bio sluga kralja Aleksandra (Zeka), Isti izvor kao pod 180.

2. Ubojica koji je 6. X I 1 9 2 9 . [pogrean datum atentata u originalu!] ubio Tonija legela, direktora zagrebakih Novosti, pobjegao je u Rijeku, preavi suaki granini most. Dobio je utoite kod talijanskih vlasti koje su i ovdje odbile da odobre ekstradiciju. 3. Isto takva akcija uperena protiv Jugoslavije - i u pogledu sredstava i u pogledu ciljeva povedena je na podruju Kraljevine Maarske. Jelka Pogorelec, osobna sekretarica Gustava Pereca (jednog od organizatora teroristike akcije), prokazala je - to je uostalom bilo dokazano i s pomou pomne istrage da na maarskom teritoriju na Janka-pusti, juno od Nagy Kanizse, postoji logor terorista u kojem se po uputama i pod nadzorom maarskih oficira pouavaju u baratanju orujem pojedinci zadueni da vre atentate u Jugoslaviji. Suradnja maarskih vlasti ila je tako daleko da su spomenutoj osobi izdale, 2 5 . V 1 9 3 2 , maarski dravni paso pod brojem A . 3 0 5 9 1 5 / 6 3 3 0 . Izmeu toliko drugih, i te injenice bacaju posebno svjetlo na rezultate te akcije zamiljene u Maarskoj. Istraga povedena u povodu eksplozije paklenog stroja na kolodvoru u Osijeku (u blizini maarske granice) 15. VII 1 9 3 2 , pokazala je da je terorist Stjepan Koprek poinio u Jugoslaviji jo i druge atentate na eljeznikim prugama i javnim zgradama. Ta su djela bila poinjena u skladu s uputama primljenim na maarskom teritoriju i s pomou eksplozivnih naprava maarskog porijekla, otposlanih od teroristikih grupacija kojih egzistencija na maarskom teritoriju ne moe biti nepoznata vlastima te drave.

Pakleni strojevi, pristigli direktno iz Maarske, esplodirali su na pograninom kolodvoru u Koprivnici, 3 0 . VII 1 9 3 3 , i na pograninoj andarmerijskoj stanici Goli, 14. IX 1 9 3 3 , prouzroivi smrt ili ranjavanje nevinih rtava. Po nareenju i uputama spomenutog Pereca, M a r k o [Josip a ne Marko] Krobot i Franjo Zrinski ubili su, 2 4 . VIII 1 9 3 3 , biveg ministra Mirka Neudorfera orujem unesenim iz Maarske. U kui spomenutog Krobota u Ladanju Gornjem, na jugoslavenskom teritoriju, u blizini maarske granice, eksplodirala su (sluajno), 11. X 1 9 3 3 , etiri paklena stroja, unesena kriom iz Maarske da bi bili upotrijebljeni u Jugoslaviji.

Politika oporuka kralja Aleksandra

Osobna oporuka kralja Aleksandra

Jugoslavenska kraljevska vlada nije proputala prilike da skrene panju maarskoj kraljevskoj vladi u vie navrata na te injenice. 4. Na roendan Njegova Velianstva, 17. XII 1933, bio je uhapen u Zagrebu, gdje je kralj boravio, neki Petar Oreb s dva sauesnika. U asu hapenja Oreb, naoruan bombama i revolverima, ubio je jednog policijskog agenta a drugog teko ranio. Prema Orebovim izjavama, koje su bile provjeravane, preao je u prolo proljee kriom iz Jugoslavije na otok Lastovo (Italija). Nekoliko tjedana kasnije bio je odveden u Trst, proavi kroz Zadar. Kua u kojoj je bio smjeten sluila je iskljuivo lanovima teroristike organizacije na prolazu u Trstu. Takoer u Italiji - gdje je esto boravio - Ante Paveli, voa te organizacije (a takoer Brkana i Pereca), daje ve neko vrijeme da se pojedinci pouavaju u vjebanju orujem da bi ih zatim upuivao, pojedinano ili grupno, u Jugoslaviju da tamo vre atentate. Poto je proveo desetak dana u Trstu, Oreba su odveli, u drutvu s vie drugih lanova organizacije, preko Brescije i Parme u Borgotaro (jugozapadno od Parme) a odande, u selo Bardi, smjeteno nedaleko od Borgotara i skriveno u planinama. Tamo je Oreb zatekao grupu od 140 ljudi, smjetenih pod istim krovom, u uniformama, vojniki organiziranih i podvrgnutih kako vjebanju u rukovanju orujem i eksplozivnim napravama tako intenzivnoj propagandi usmjerenoj na potrebu primjene teroristikih sredstava u Jugoslaviji. Na poetku prosinca 1933. godine u prisutnosti vode (Pavelia) i vie pripadnika te grupe, meu njima i Petra Oreba, bilo je odreeno da izvre atentat na kralja, i to 17. prosinca, na dan njegova roendana. Oreb je u selu Bardi primio dvije bombe talijanske proizvodnje i dva revolvera. Istodobno su mu dali upute da nakon izvrenog atentata pobjegne u Italiju gdje nema ega da se plai. Iz tog sela bio je odveden prvo autom a zatim vlakom pod lanim imenom s maarskim pasoem u depu u Klagenfurt-Celovec (Austrija) a odatle je kriom prebaen u Jugoslaviju i doveden u Zagreb. Zahvaljujui budnosti i energinoj akciji jugoslavenskih policijskih organa, uspjelo se taj zloin pripreman dugo vremena na talijanskom teritoriju sprijeiti na sam dan 17. XII, samo nekoliko sati prije njegova izvrenja pred katedralom pri dolasku suverena na sveani Te Deum.183 Orebov pokuaj atentata u Zagrebu izazvao je novo preseljenje ustakog sabirnog logora, no prije nego to je do toga dolo GUS je izdao niz Odredaba od kojih emo vie njih ovdje nanizati. U Odredbi br. 1/34 od 1. I 1934. stoji: Glavni Ustaki Stan odredio je, da se od sada sva dopisivanja izmeu pojedinih ustakih tijela i povjerenitava sa Glavnim Ustakim Stanom i sva dopisivanja pojedinih tijela i povjerenitava meusobno imaju vriti u slubenoj ustakoj formi, i to na slijedei nain: 1. Dopisi imadu biti posve stvarnog oblika i sadraja. 2. Na poetku dopisa ne stavlja se nikakav naslov, uobiajen privatnim pismima, niti se tim nainom zavruju. 3. Nad sadraj dopisa, na lijevu stranu, imade se staviti oznaka tijela ili povjerenitva, a odmah do te oznake redni broj dopisa, uz oznaku godine. 4. Na desnu stranu ima se staviti datum. 5. Ispod toga, a prije teksta, imade se staviti naslov, na koga se dopis alje, u slubenoj kratici. 6. Na koncu teksta imade izvjestitelj staviti svoj
XII
10

* > o s ' a n s t v o kraljevine Jugoslavije u Londonu, F - I / 1 9 3 4 - Str. pov. br. 981 od 3.


Anre Paveli i ustae

145

potpis, i to ili sa pravim imenom ili sa slubenim imenom, prema tome, kako je ve kod dotinog tijela uvedeno. Svako tijelo, odnosno povjerenitvo, mora voditi kratki otpremni, odnosno urudbeni zapisnik, u kome imade po rednom broju unijeti primie, odnosno otpravak dopisa. Osim toga imade kopiju svakog dopisa, koji otprema, kod sebe zadrati i po rednom broju i datumu sloiti. Te kopije imade kod sebe trajno zadrati, a ukoliko nije za dotino tijelo ureeno, da ih od vremena do vremena alje u arhiv Glavnom Ustakom Stanu. Slubene kratice naslova, koje obzirom na ovu odredbu dolaze u obzir, i koje je potrebno obzirom na to da sva tijela i povjerenitva znadu, jesu slijedee: Glavni Ustaki Stan ima oznaku G. Svi dopisi, koji idu iz Maarske, imadu oznaku - P. I. Dopisi, koji idu iz Italije, imadu oznaku P. II. i III. Dopisi, koji idu iz Austrije, imadu oznaku P. IV. Dopisi, koji idu iz Njemake, imadu oznaku - P. V. Dopisi, koji idu iz June Amerike, imadu oznaku J. A. Dopisi, koji idu iz Sjeverne Amerike, imadu oznaku S. A. Unutar P. II. i III. dopisi, koji su dosada ili od imena Paolo Gyurics [Stanko Hranilovi], odnosno na to ime, imaju oznaku P. II. i III. Ps. 1. Ostale oznake tijela unutar pojedinih P. ostaju kao i dosada. Osim toga posebne oznake imadu otpremna povjerenitva i to Op. i to tako, da se povjerenitvo Stjepanovo oznauje sa Op. I., 1 8 4 povjerenitvo Bilievo sa Op. 2. 185 a povjerenitvo Antino sa - Op. 3. Upravna zapovjednitva imadu unutar svoga djelokruga upozoriti sva tijela da se dre oznaka, navedenih u odredbi Glavnog Ustakog Stana od 9. kolovoza 1933, odnosno u naknadnim odredbama uinjenih promjena. Ostale oznake tijela, koja ovdje nisu navedena, biti e po potrebi saopena naroitim povjerljivim putem. Ova odredba stupa odmah na snagu, te se imade tono izvravati.186 U Odredbi br. 2/34. od 11. I 187 stavlja se tabornik Nenadi, zvan aruga, koji je u ustakim redovima u Belgiji, pod ustaku istragu i ustaki sud jer je odbio da ide u logor i najavio da prestaje biti lanom UHRO. Odredba br. 3/34 od istog datuma188 spominje ustakog povjerenika u Kolnu dra Antu Crvia, koji je svojim dopisom od 2. I 1934. zatraio da se protiv njega povede istraga zbog navodnog incidenta u Klnu izmeu njega i ustaa: Ivana Capina, Jure Lubina i drugova. U povodu toga GUS je odredio da se dr Crvi stavlja pod ustaki sud, a istragu ima provesti upravno zapovjednitvo P. II i III. U Odredbi br. 4/34 od 15. I 189 rije je o pravilnom odnosu asnika prema potasnicima, u prvom redu vodnicima. Zanimljiva je Odredba br. 10/34 od 23. I o ustakoj obavjetajnoj slubi.190 U njoj se odreuje da je ustaka obavjetajna sluba (UOS) upravne prirode, stoga je provode upravna zapovjednitva u sporazumu s vojnostrunim krilnim zapovjednitvima; svaka ustaka jedinica mora imati provedenu
184 185 186 187 188 189 190

Op. 1 nalazilo se u Udinama (Stjepan Marui). To je otpremno povjerenitvo u Klnu P. V Op. 2. A-VII, NDH, Kut. 85'. Isti izvor. Isti izvor. Isti izvor. Isti izvor.

UO-slubu; u sabirnim logorima gdje ne postoji vojnostruna izobrazba postavlja se iz redova ustaa voditelj UOS; o njemu ne treba znati ni logornik ni ostali ustae. U sabirnim logorima, gdje se vri vojnostruna izobrazba imade se UOS provesti na slijedei nain: a) Upravno Zapovjednitvo u sporazumu sa Krilnim Zapovjednitvom postavlja u svakoj eti jednoga voditelja UOS iz redova podasnika; b) Krilno Zapovjednitvo obavjeuje zapovjednike eta o osobi voditelja UOS; c) Zapovjednici eta imadu iz redova ustaa iz svake satnije izabrati po jednoga izvjestitelja, koga preko Krilnog Zapovjednitva saopuju Upravnom Zapovjednitvu, a ovo ga dodjeljuje voditelju UOS; d) Zapovjednici eta imadu ustae u svojim satnijama obavijestiti o osobama voditelja UOS, doim osobe izvjestitelja iz pojedinih satnija ostaju najstroom tajnom; voditelj UOS u svakoj eti imade voditi knjigu opasaka i to posebno o svakom ustai po imenu i posebno dnevnik opasaka openito. Te opaske moraju biti stvarne i ozbiljne naravi; f) Voditelji UOS imadu svaki tjedan barem jedanput izvjestiti Upravno Zapovjednitvo o svom radu, a u hitnim sluajevima o pojedinim dogaajima odmah. Osim toga Upravna Zapovjednitva imadu pravo i dunost svakodobno zatraiti izvjea od voditelja UOS te zagledati u knjige opasaka; g) Zapovjednici eta imadu dunost barem svaki tjedan jedanput pregledati knjige opasaka; h) Izvjestitelji UOS iz pojedinih satnija ne smiju voditi nikakvih pismenih biljeaka o svojim opaanjima, nego ih moraju usmeno saopavati voditeljima UOS; i) Izvjestitelji iz pojedinih satnija, budui da su tajni organi, ne smiju imati nikakvoga posebna poloaja obzirom na ovu slubu, doim voditeljima UOS imadu zapovjednici eta ovu slubu olakati, te im svagdje, gdje ustreba na ruku ii; j) Povreda tajnosti UO slube u svakom pogledu smatra se povredom ustake prisege sa svim posljedicama, predvienim u ustakom ustavu i propisima. Na to treba naroito upozoriti sve one, koji u toj slubi dolaze u obzir; k) Voditelji UOS kao i satnijski izvjestitelji imadu uvijek stajati na raspolaganju Upravnom Zapovjednitvu, kada god to ono od Krilnog Zapovjednitva zatrai. Zapovjednitvo ima takovom zahtjevu redovitim slubenim putem najhitnije udovoljiti. Na kraju Odredba propisuje da poslove UOS obavlja Upravno zapovjednitvo neposredno ili po svojim odjelnim upraviteljima, a Upravna zapovjednitva imaju GUS tono i redovito o UOS bar svakih 14 dana izvjetavati, a o hitnim i vanim sluajevima odmah. Zanimljive su jo dvije Odredbe GUS-a br. 12/34 i 13/34.191 U prvoj (o Podrujima i Upravnim zapovjednitvima) konstatira se da je GUS razdijelio sve pokretne ustake sile u pripravnom stanju na Upravna Podruja (P) oznaena rimskim brojkama (IVII), a ta se podruja pokrivaju s Ustakim Vojskama (V), oznaenim takoer rimskim brojkama. Upravne poslove svakog P. vodi Upravno Zapovjednitvo na elu s upravnim zapovjednikom. Podruja su podijeljena na Odjele (O), oznaene rednim arapskim brojevima, na elu s odjelnim upraviteljima, a odjeli se pokrivaju s vojnostrunim Krilima. Odjeli se po potrebi dijele na logore (s. 1.) na elu s logornicima, a logori se pokrivaju s vojnostrunim etama. Upravni zapovjednici postavljaju se po odredbi poglavnika GUS-a iz redova najvieg ustakog asnitva, te po potrebi i njihovi zamjenici i pobonici. Odjelni upravitelji i logornici postavljaju se na prijedlog Upravnog zapovjednitva po odredbi poglavnika GUS-a iz ustakih redova. Djelokrugu Upravnog zapovjednitva pripada: a) voenje i nadziranje svih redovitih upravnih poslova u
191

Isti izvor. 147

io-

cijelom Podruju, a uz odobrenje GUS-a napose, b) odreivanje visine mazde, c) ustrajanje novih odjela i logora, d) voenje naelne i ope naobrazbe ustaa, te konano, e) svi poslovi koji su mu odredbama GUS-a stavljeni u dunost, poput voenja UOS, transport, tiskara itd. 9. U asu ustanka doslovce se navodi u toj Odredbi namie Upravno zapovjednitvo opskrbu i oruje ustakim pokretnim silama na itavom predjelu, koji granii s njegovim Podrujem, te odmah preuzima i vodi uz odobrenje Glavnog Ustakog Stana svu graansku upravu osloboenih krajeva u tom predjelu. 10. Odjelni upravitelji vre i nadziru po odobrenju Upravnog zapovjednitva upravu redovitih upravnih poslova u svom Odjelu, a osim toga vre sve poslove, koji su im pojedinim Odredbama Glavnog Ustakog Stana i Zapovjedima Upravnog zapovjednitva dodijeljeni. Odjelni upravitelji jesu prema krilnim zapovjednitvima zastupnici Upravnog zapovjednitva. 11. Osim tih upravnih jedinica postavlja po odredbi Poglavnika Glavni Ustaki Stan posebne povjerenike za izvjesne poslove, koji te poslove vre prema dobivenim uputama od Glavnog Ustakog Stana. 12. Logornici vode redovite upravne poslove logora i vre sve poslove, koje im Upravno Zapovjednitvo u dunost stavi. 13. Za naroite poslove postavlja po odredbi Poglavnika Glavni Ustaki Stan ustake poklisare. U drugoj Odredbi (o ustrojstvu vojnopokretnih sila) GUS je razdijelio sve ustake pokretne vojne sile na Vojske (V.), oznaene rimskim brojevima (V. I do V. III, kao prve bojne redove), te V. IV do V. VII kao doknadne bojne redove, s tim da se Vojske pokrivaju s Podrujima (P.); vojnostrunim poslovima svake Vojske zapovijedaju vojnostruna zapovjednitva na elu s Vojnim Zapovjednikom; svaka Vojska dijeli se na Krila, oznaena rednim arapskim brojevima (npr., K. 1.), koja se pokrivaju s upravnim Odjelima istog rednog broja; vojnostrunim poslovima Krila zapovijedaju Krilna Zapovjednitva, oznaena arapskim brojevima; Krila se dijele na ete, oznaene rednim arapskim brojevima, a pokrivaju se s upravnim logorima istih rednih brojeva; njima zapovijedaju etna zapovjednitva na elu sa etnim zapovjednikom; ete se dijele na satnije, satnije na vodove, vodovi na rojeve; u sluaju potrebe moe Vojno zapovjednitvo od eta unutar pojedinih Krila postrojiti po dvije ili vie pukovnija i njima zapovijedaju pukovnijska zapovjednitva na elu sa zapovjednikom pukovnije; u djelokrug vojnostrunih zapovjednitava ulaze svi poslovi vojnostrune prirode, te oni upravni poslovi koji su im pojedinim Odredbama GUS-a dodijeljeni; u asu ustanka preuzima Vojno zapovjednitvo i svu upravu koja se odnosi na vojnoustake pokretne sile; sve ostalo propisano je ustakim vojnim slubovnikom. Uslijed iskaza P. Oreba pred zagrebakom policijom, sabirni logor u Vischettu bio je preseljen, i to 7. II 1934. u sredinju Italiju, u Oliveto, opina Civitella u Val di Chiana (Arezzo). To preseljenje je obavljeno nou, po snjenim stazama Apenina, u najveoj konspiraciji. U Olivetu bila je smjetena i tamparija u kojoj su se tampale novine, a disciplina je tamo bila vie nego stroga, tako da je sm Conti morao izvijestiti svoje pretpostavljene da valja raunati s izvrenjem smrtnih kazni u tom ustakom logoru. Nekako u zimi, i to poslije Boia, moralo je biti poetkom 1934. g.

iskazao je pred istranim organima o tome A. Mokov 192 doao je nalog za preseljenje logora. Pravi uzrok preseljenja nije mi poznat. Mislim da je to bilo povodom hvatanja atentatora Oreba koji je bio poslan iz logora u Zagreb da izvri atentat na kralja Aleksandra. Tom prilikom, koliko se moglo vidjeti iz novina, izalo je na javnost postojanje i mjesto ustakog logora u Italiji. Pjeice smo preli preko planine dok nismo doli na prugu, a u blizinu Borgo Val di Tara i od tuda smo preli u Arezzo, provincija Toscana u jedno malo selo koje se zvalo Oliveto. Tu se nastavilo sa vjebama i onda je logor bio opet zajedniki i nije bio odvojen kao ranije, ali su ipak satnije bile odvojene, tj. Dalmatinci u jednoj, a ostali u drugim satnijama. U proljee 1934. g. opet su se vrile vjebe i manevri. Tu su ispitivani svi glede sposobnosti vodenja, poevi od roja, desetine i voda, pa do satnije. Isto tako su se polagali neke vrsti ispita i zapovjedui asnici Tomii, Seletkovi, ne znam tono da li i Slavia. Bio je opet prisutan Duji koji je uglavnom vrio ispite. Kako sam se ja pokazao kao vrstan zapovjednik i vodi satnije, bio sam promaknut u in naslovnog vodnika, i dobio sam zapovjednitvo satnije. Tu su se vrile vjebe sve do poetka ljeta, i nitko se nije mogao kao ni u prolim logorima udaljiti iz mjesta bez pismene dozvole i bez pratnje jednog od onih koji su mogli stanovati u gradu. Osim vojnikih vjebi bili su otvoreni neki kursevi osobito za vozae automobila i motocikla. Ja sam u to vrijeme, uslijed napornog prelaza prilikom seljenja logora, obolio na herniji i traio sam da se neto poduzme tj. napravi operacija jer sam dosta trpio. Meutim to se odlagalo neprestano, a kako sam bio doao u svau sa zapovjednicima osobito sa Tomiiem, to sam onda bio predloen da me se udalji iz logora to je i napravljeno, te sam bio poslan za Maarsku. Na drugom mjestu svog iskaza 193 Mokov se vraa na logor u Olivetu i kae: Prelaskom logora u Oliveto i odlaskom Milkovia ljudi su se prilino stiali te je bilo opalo pokrajinsko razmimoilaenje izmeu Dalmatinaca i ostalih. Tamo u Olivetu su bili doli na neko vrijeme u logor dr Peri i prof. Brkan koji su utjecali na Dalmatince da budu mirniji, dok je Budak isto par puta posjetio logor te djelovao na ostale. Nedugo iza dolaska u Oliveto, proigrao se i Marko Fil Vujeva koji je inae u novanom poslovanju bio bez ikakve zamjerke. On se proigrao pred Talijanima sa svojim nemoguim prianjima tako da su ga odmah prozreli tko je, a osim toga zapoeo je bio kampanju protiv oficira u logoru napadnuvi ih otvoreno pred ljudima da ljudi nisu austrijske kobile. Na mjesto Fil Vujeva doao je Tomo Grgi koji je upravo bio pobjegao iz domovine. Pred ljudima u logoru ostali su kompromitirani te na njih se nije lijepo gledalo. Bile su dvije grupe: tzv. grupa ovania i grupa Milkovia. O grupi Artukovia kao takvoj manje se ve govorilo, jer Artukovi uope nije vie mogao dolaziti u kontakt ni izravni ni neizravni sa logorom. Grupa ovania istina smatrala je grupu Milkovia kao nekom podrunicom Artukovia, ali u stvari ona to nije bila, ve joj je dato zasebno obiljeje i ako su mnogi ljudi iz grupe Milkovia bili simpatizeri i osobni prijatelji Artukovia. U grupi ovania glavni eksponenti su bili u logoru Hereni, Lisak, Penikar, Martin Nemec, a od asnika Seletkovi i Tomii, ali bez aktivne uloge. U Milkovievoj grupi su bili glavni: Butorac, Tomljanovi, Josip Tomljenovi, Marko Rajkovi i neki drugi. Ja sam tada doao u
192 193

A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1-117. Isti izvor.

otvoreni sukob sa Seletkoviem, te umalo da nije dolo do tvornog obraunavanja, jer mi je bio pred svima rekao da sam ja glavni uzrok i podstreka svih nemira. Izbila je velika svaa i ja sam bio stavljen ponovo na stranu i nakon toga je odlueno da idem u logor u Maarsku. Jeszenszky je 27. II izdao Odredbu br. 6 v. iz. 194 i u njoj naveo niz prividnih imena, umjesto zemljopisnih naziva za budue dopisivanje. To su: Uljanik, umjesto Oliveto; Senj, umjesto Arezzo; Dolac, umjesto Albergo; Kula, umjesto Civitella; Imotski, umjesto Indicatore; Trstenik, umjesto Tegoleto; Livno, umjesto Cigiano; Drvar, umjesto Alberoro; Mostar, umjesto Pergine za mjesta; Zrmanja, umjesto Arno; Korana, umjesto Chiana; Vuka, umjesto Leprone za rijeke; Mali vrh, umjesto Monte Mucci; Strmi brijeg, umjesto P. del Sarto; Sljeme, umjesto Monte Pratomagno za brda. Budak je o seobama u istrazi izjavio i ovo: Pod jesen 1933. ovaj se logor preselio jo junije i tako se stalno logor preseljavao i poveavao. Svaka je seoba uslijedila na vijest da je jugoslavenska pijunaa neto posumnjala ili neto otkrila. Talijani su valjda svaki put poglavnika na to upozorili. Ustaka naela kao i sve ustake propise vazda je sastavljao poglavnik sam, osim ustakog vjebovnika, kojeg je sastavljao pukovnik Jesenski. Za ta ustaka naela znao sam iste godine ja kao i ostali u logoru. Ja sam najprije u Modeni, a kasnije u Torinu ivio s mojom porodicom u zajednikom kuanstvu sa poglavnikom i njegovom porodicom, a poglavnik je namicao materijalna sredstva.195 Poetkom 1934. g. nastavlja Budak poslao me je poglavnik u Berlin, kod sebe bilo kakvu fotografiju koja se odnosi na ustake ustanove, ustake formacije ili pojedine ustae, a Odredbom br. G. 22/34 od 30. III205 GUS je vratim u Italiju. Moja je zadaa bila politiko-propagandistika u vezi s naom akcijom. Izdavao sam tamo nekoliko brojeva lista Nezavisna hrvatska drava, koji je tampan najprije u Berlinu, a zatim u Danzigu. Imao sam zadau da stupim u vezu sa njemakom nacional-socijalistikom strankom, odnosno da kod nje nastavim Jeliev rad i na tome da ih uputim na tenje hrvatskog naroda. Uspjeh nije bio velik, osim izdavanja lista, jer su nas samo tolerirali. GUS je pod br. 20/34 od 25. III 1934. 1 9 6 postavio Antu Bubala (Antiu) za pobonika odjelnog upravitelja; sam Budak bio je po osobnoj odredbi poglavnika od 6. V 1934. 197 imenovan u in poglavnog doglavnika sa svim pravima i dunostima, koja mu po gornjoj odredbi pripadaju a sa stalinim redom od dananjeg dana (br. G. 32/34). Istodobno je Stijepo Peri bio imenovan u in poglavnog pobonika (br. G. 33/34, 198 a Vjekoslav Srijemski (to je bio Servatzy) za upravnog zapovjednika P. I. (Maarska) (br. G. 34/34). 199 Paveli je Odredbom br. G. 41/34 od 6. V 200 imenovao Marka Doena zaasnim proelnikom ustakog doglavnikog vijea da time u ime hrvatske ustake organizacije oda potovanje najstarijem ustakom borcu; etnik Narcis Jania bio je unaprijeen u in pukovnika, s tim da se dodjeljuje GUS-u
194 19s 196 197 198 199 200

A-VII, NDH, Kut. 85 f . A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Budaka 26. V 1945, I. O. 9 4 / 3 1 - 2 0 . A-VII, NDH, Kut. 85'. Isti izvor. Isti izvor. Isti izvor. Isti izvor.

u svojstvu vojnog izvjestitelja. Istog dana 201 bili su unaprijeeni ustaki vodnici Kruno Devi i Jerolim Kati u in ustakog asnikog namjesnika; Tomo Tomia za namjesnika odjelnog upravitelja s tim da vodi 05 u P. II i III; Eugen Rakovaki (Eugen Dido Kvaternik) za pobonika upravnog zapovjednitva P. II i III s tim da ga je Paveli Odredbom br. G. 39/34 od 7. V zaduio voenjem blagajne GUS-a; Ante Brkan za odjelnog upravitelja za 04 u P. II i III; rojnik, naslovni dovodnik Rafael Boban bio je unaprijeen u in rojnika naslovnog vodnika, a zatim ustaki vodnik Nikola Zeli i ustaki naslovni vodnici Ivan Devi, Ante Pajkovi i Ante Oluji svi u in ustakih asnikih namjesnika; ustaki naslovni dovodnici Ante Mokov i Ivo Hereni bili su promaknuti u naslovne vodnike, a ustaki asniki namjesnik Ivan Bukovaki u in ustakog zastavnika te Stjepan estanovi u naslovnog dopriglednika, dok je, 17. VIII, Andrija Andria postao pobonik odjelnog upravitelja s tim da ga udjeljuje u 06 u P. II i III da dri teajeve asnikim pripravnicima i doasnicima. 202 Vrijedi posebno istai jedno imenovanje na temelju Odredbe br. G. 40/34 od 6. V 1934. 203 Njome se faist Luigi Serboli imenuje zaasnim zastavnikom. U obrazloenju Paveli doslovno navodi ovo: . . . da time u ime Ustae - hrvatske revolucionarne organizacije, kao predstavnice oruane borbe hrvatskog naroda za uspostavu samostalne i nezavisne drave Hrvatske, odf i ast slavnoj Italiji i izrazim duboko potovanje i veliku zahvalnost njezinom najveem preporoditelju njegovoj preuzvienosti Benitu Mussolini-u za sva ona dobra, koja hrvatskom narodu u njegovoj tekoj oslobodilakoj borbi dobrohotno i u povijesti bezprimjerno velikoduno prua. Odredbom br. G. 9/34 od 11. III 204 bilo je zabranjeno svakome da dri kod sebe bilu kakvu fotografiju koja se odnosi na ustake ustanove, ustake formacije ili pojedine ustae, a Odredbom br. G. 22/34 od 30. III 205 GUS je cjelokupno ustako asnitvo podijelio na tri skupine: 1. asnitvo UHRO; 2. upravni asnici i doasnici hrvatske ustake vojske; 3. vojni asnici i doasnici hrvatske ustake vojske. Dalje se kae da poglavni doglavnici, zajedno s poglavnikom, sainjavaju ustako doglavniko vijee koje na poziv poglavnika vijea i vodi brigu o opim domovinskim pitanjima. Doglavnici su ujedno i lanovi GUS-a, zajedno s poglvnim pobonicima i ustakim poklisarima, a imenuje ih i razrjeava poglavnik na neodreeno vrijeme s tim da je njihov broj neodreen. Poglavni pobonici i poklisari sainjavaju s doglavnicima GUS, i po odredbi poglavnika imaju ustavom odreene dunosti, postavljaju se i razrjeuju, a broj pobonika odreen je ustavom. to vrijedi za poglavne pobonike, to vrijedi i za poklisare, a osim toga njima se po odredbi poglavnika povjeravaju i posebne dunosti zastupanja ustake organizacije; ukljueni su u ustavom odreeni broj poglavnih pobonika, osim onih poklisara koji su odreeni da trajno zastupaju ustaku organizaciju u inozemstvu. Ustaki povjerenici su oni kojima GUS povjerava obavljanje pojedinih zadataka. Upravne poslove hrvatske ustake vojske vode upravni ustaki asnici i doasnici, a to su upravni zapovjednici na elu uprave podruja (P.), odjelni upravitelji i njihovi namjesnici koji stoje na elu uprave odjela (O.), pobonici upravnih zapovjednitava, pobonici odjelnih upravitelja, a meu ustake
201 202 203 204 205

Isti Isti Isti Isti Isti

izvor. izvor. izvor. izvor. izvor.

upravne doasnike valja svrstan i ustake nadglednike, nadpriglednike, priglednike i dopriglednike. Najvii su vojni asnici hrvatske ustake vojske ratovoda, koji vodi sve ratne poslove ustake vojske, nadvojskovoda koji zamjenjuje po potrebi ratovou i vojskovoe koji su na elu pojedinih vojski. Vii su asnici krilnik na elu Krila, pukovnik na elu pukovnije i etnici na elu eta; nii su satnici na elu satnija, natporunici na elu polusatnija i porunici na elu vodova. asniki su pripravnici: zastavnici i asniki namjesnici, a doasnici (vii i nii), od kojih su vii vodnici, dok su nii dovodnici, rojnici i dorojnici. Vrhovni zapovjednik sveukupnih ustakih vojnih sila, pokretnih i nepokretnih, jest poglavnik. Odmah za njom slijedila je Odredba br. G. 23/34 od 30. III2U6 o oznakama inova ustakog asnitva i doasnitva, Odredba br. G. 24/34 od istog dana 207 o ustakoj mazdi i berivima, pa ona (br. G. 30/34 od 20. IV) 208 o ustakim duobrinicima, koji su prema njoj trojaki: ustaki duhovni pastir u GUS-u na elu duhovne pastve cjelokupnih ustakih vojnih sila, ustaki plovani i ustaki duhovnici! No, ponovo je dolo vrijeme da se ustae sele: do preseljenja sabirnog logora Uljanik (Oliveto) dolo je iz razloga sigurnosti o emu govori Odredba br. G. 46/34 od 16. VII 1934. 209 Ona glasi: Glavnom Ustakom Stanu dolo je do znanja povjerljivim putem, da je u neposrednoj blizini Ustakog Logora u Uljaniku proao jedan automobil sa diplomatskim znakom (C. D.) u kojem su se nalazile 4 osobe, navodno lanovi srpskog poslanstva kod Vatikana. Postoji temeljita sumnja, da su dotine osobe prole kraj Uljanika sa svrhom, da po mogunosti ustanove boravite Ustakog Logora. Obzirom na ovo odreuje Glavni Ustaki Stan, da Krilno Zapovjednitvo 5 imade: 1. Strogo bditi nad tim, da se svaki eventualni ponovni taki sluaj ustanovi i priblienje takovih izvidnih automobila odmah sprijei. 2. Izdati potrebite zapovjedi, da se izvan teritorija nastambe nijedan ustaa do daljnje odredbe ne smije kretati u odori, to znai, da se izlaz u slobodno vrijeme imade dozvoliti samo u graanskom odijelu. 3. Izlaz u odorama i s orujem vriti samo kod polaza na vjebu u zatvorenom redu. Glavnom Ustakom Stanu dojavljeno je nadalje povjerljivim putem, da je u okolici Uljanika zapaeno kretanje nekih nepoznatih osoba, koje imadu za zadau ustanoviti poloaj ustakih skladita. Obzirom na to imade Krilno Zapovjednitvo 6 izdati shodne zapovijedi u sporazumu sa Upravnim Zapovjednitvom (sa Odjelnim Upraviteljem), da se unutar nastambe odrede podesne prostorije, da se sva ustaka skladita smjesta u njih prenesu. Nakon prenoenja skladita imade se u dosadanjim skladitima ostaviti nona straa i to: u orunom skladitu kao do sada da se ne vidi promjena, a u odjevnom skladitu tajno u samoj prostoriji. Ova odredba se imade smjesta izvesti, te o uinjenom u najkrae vrijeme Glavni Ustaki Stan obavijestiti. Ve prije najavljeno i pripremljeno preseljenje uslijedilo je prema Conti206 207 208 103

Isti Isti Isti Isti

izvor. izvor. izvor. izvor.

jevom izvjetaju Bocchiniju 210 u noi od 30. na 31. VIII1934, budui da su ini se - za Uljanik saznali slubenici jugoslavenskog poslanstva pri Vatikanu. Ustae su u najveoj tajnosti bili prebaeni u nove logore u srcu Apenina, u provinciji Aquilli, s tim da je nucleus bio podijeljen na tri dijela: jedan u San Demetrio ne' Vestini, u nastambu na imanju markiza Cappellija; drugi na podruje opine Fontecchio, u neki nenastanjeni samostan i trei u San Lorenzo, opina Acciano, i to na neko privatno imanje (majur). Dijelovi su novoga sabirnog logora bili udaljeni meusobno vie od deset kilometara. Slubeno su ustae bili oznaeni kao radnici specijalizirani za radove poumljivanja i 31. VIII u trenutku seobe bilo je oko 450 pripadnika logora. Senjan (Paveli) je pristao poto mu je Conti razloio delikatnost vanjskopolitikog poloaja Italije u tom trenutku da se tamo obustave vjebe orujem i naoruanje dano ustaama povue u oblinje vojne magazine. Delikatnost situacije bila je povezana s ponudom za pregovore novoga francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua Italiji - a Francuska je u to vrijeme jo vaila kao neka zatitnica Jugoslavije i eventualnim smanjenjem zategnutosti izmeu Beograda i Rima. O tome je neto progovorio i Perevi u svom sasluanju u Zagrebu 3. I 1947. 2 1 1 Posljednji moj sastanak sa Paveliem bio je polovicom 1934 i to na poziv Pavelia - iskazao je on. Sastanku nije nitko prisustvovao osim mene i njega i u razgovoru on mi je povjerio da je od povjerljivih lica saznao, da e Mussolini izmijeniti svoj dosadanji neprijateljski stav prema vlasti u Jugoslaviji, tj. da e doi do izmirenja. Da bi mi preduhitrili to izmirenje, naime, da bi jo prije nego to doe do izmirenja neto poduzeli za spaavanje ustaa iz Italije, zakljueno je, da se nae mogunost kako bi se iste iselilo u druge zemlje. U tom cilju Branko Jeli, koji se nalazio u Sjevernoj Americi dobio je pismeno nareenje od Pavelia, da ispita mogunosti preseljenja izvjesnog broja ustaa u Sjevernu Ameriku, a Valenta Ante da ispita za Junu Ameriku. Sjeam se, da je bilo govora da se jedan dio ustaa prebaci u Belgiju (naroito oni, koji su iz Belgije doli). Radi toga da i mi (grupa Sarkoti)) budemo upoznati sa time i da i mi preko naih veza pokuamo neto detaljnije saznati to kako se stvar odvija. O svemu to uspijemo doznati, trebamo njega hitno izvijestiti, kako bi se znao u danom momentu na neto odluiti. Ovaj sastanak s Paveliem odran je u Torinu. Vijesti koje je Paveli o zblienju Italije sa Jugoslavijom bio saznao, bile su u stvari tane, jer je izvjesno vrijeme poslije toga Mussolini u svom govoru neto slino naglasio, poslije ega je dolo do izmjene talijanskog poslanika u Beogradu. Zanimljivi su podaci dodue oskudni koje sadre Cappijeve biljeke o dva razgovora s kraljem Aleksandrom. 212 Prvi: u oujku 1934, kad je kralj izrazio aljenje to Mussolini nije primio tadanjeg ministra dvora Bogoljuba Jevtia prilikom njegova tajnog posjeta Rimu 1931. godine. Jevtia je bio kralj ovlastio da kae Mussoliniju, u kraljevo ime, neto to nije smio rei nikome drugome. Sastanak u to vrijeme (1931-) - rekao je Aleksandar - mogao je izmijeniti evropsku politiku i sprijeiti mnoge nesretne dogaaje koji su zatim nastupili. Govorei o Francuskoj, kralj je primijetio da njegovi odnosi s njom ne bi mogli sprijeiti njegovo prijateljstvo s Italijom, koje bi ak i Francuska povoljno primila. U pogledu Albanije, nedavni dogaaji u njoj mogli su jedino
T. Sala, nav. referat, str. 3 1 - 3 2 . A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia 3. I 1947, I. O. 9 5 / 6 1 - 8 2 . B. Krizman, nav. rasprava o Italiji, SP, 1 / 1 9 7 5 , bilj. 53 na str. 57.

2"2

uvjeriti Mussolinija u nezahvalnost Albanije i njegovu osobnu pogreku pri nastojanju da uini za nju tako mnogo..Posljednji susret Cappi-Aleksandar uslijedio je upravo pred posjet L. Barthoua Bukuretu, za koji je kralj pretpostavljao da e imati neki-koristan rezultat. Kralj je tada rekao da su se pojavile nove injenice koje bi moda mogle koristiti obnovi pregovora s Italijom. Neke injenice i okolnosti u pogledu pogrene informacije o mojoj zemlji rairene u Italiji nisu mogle izbjei otroumnom zapaanju Mussolinija. Ako Italija na koncu konca bude stekla uvjerenje o stvarnim prilikama kod nas, shvatit e da je nae prijateljstvo bolje nego nae neprijateljstvo. Vlada faistike Italije prema podacima iz slubenih talijanskih izvora koje donosi T. Sala 213 troila je na izdravanje ustakih emigranata, uoi atentata u Marseilleu, u ime pomoi 200.000 talijanskih lira emu valja pribrojiti, u ime izvanrednih izdataka, novih stotinu tisua lira za razne deficite i dugove ustakih prvaka i drugih pripadnika UHRO u Italiji. Vrativi se u Italiju [iz Maarske, gdje se podvrgnuo operaciji] naveo je dalje u svom iskazu Mokov 214 zatekao sam logor ve premjeten u Abruzzima gdje sam ja doao i gdje se nadamnom vodila istraga o navodnom neposluhu. U logoru nisam naao tzv. grupu Milkovia koja je tek naknadno dola kad smo preselili bili na Lipare, a bila je ostavljena toboe radi mira u logoru kroz itavo vrijeme u Olivetu. Logor je bio u Abruzzima ponovno razdijeljen i nategnutost koja je ponovo izbila bila je vrlo kritina tako da je bio zabranjen svaki kontakt izmeu ljudi logora u San Demetriu (Dalmatinci) i ostalih u San Lorenzu, iako je udaljenost bila svega kojih 5 - 6 km. Razlozi ovoj situaciji bili su ponovo uskrsavanje grupe ovania i preuzimanje sa njihove strane kontrole koja se sastojala u davanju ocjena tko je dobar a tko nije dobar. Voene su protiv mnogih ljudi istrage ali ne otvoreno, nego se ispitivalo kod pojedinaca i trailo se materijal da bi se protiv istoga moglo postupiti. Mnogima je bilo i zaprijeeno, da paze dobro to rade jer da bi mogli stradati, iako nisu imali ba nikakove krivnje. To je bio zadnji refleks, moe se rei takozvanog grupiranja oko Artukovia, odnosno tako je dala nasluivati grupa ovania jer su svakog onog skoro kojega su objeivali, dovodili u vezu s imenom Artukovia, odnosno sa starim grijehom Artukovia. Oruje u Abruzzima ljudi vie nisu imali i ono je lealo negdje u skladitu. GUS je 13. IX izdao Odredbu br. G. 50/34 215 o ustakom kovanom novcu (srebrnih 5 kuna) kojim upravlja Pjeneznica GUS-a, kao njegov posebni ured, a 15. IX donio O d r e d b ^ 6 o osnivanju novoga ustakog podruja u Belgiji (P. VI), s tim da Hrvatski savez i nadalje ostane u sklopu Hrvatskog Domobrana, a da dr t. Peri i nadalje vri dunost izaslanika Vrhovnog stareinstva Hrvatskog domobrana. Istog je dana GUS donio i Odredbu21 o ustakom radu u P. VI, no na njoj stoji pribiljeka olovkom: Prijedlog odgaa se, ne dolazi za sada u obzir. U jednom elaboratu, izraenom u beogradskom ministarstvu unutranjih poslova potkraj 1934. godine,218 nabrajaju se ustaka podruja, i to pet (Maarska, Italija, Njemaka, Austrija i Belgija). U Glavnom ustakom stanu, u Torinu, nalaze se tri odjela: upravno-organizacioni pod upravom Mije
213 214 215 216 217 218

T. Sala, nav. referat, str. 2 3 - 2 4 . A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1 - 1 1 7 . A-VII, NDH, Kut. 85 f . Isti izvor. Isti izvor. AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

Bzika; financijski pod upravom E. Kvaternika i vojnostruni pod upravom Josipa Milkovia. Glavni je tajnik GUS-a Stanko Hranilovi u Milanu, a organizacija u Italiji ima, uz 4 razne ekpoziture: u Zadru s Brkanom, u Rijeci sa Servatzyjem, na Lastovu s Fumlizijem i u Trstu s nepoznatim Petrom (to je bio Ante Godina). Podruje u Budimpeti: ranije s Perecom, kasnije sa Servatzyjem, M. Doenom i Artukoviem, bavilo se uglavnom propagandom i teroristikim akcijama, s tim da je pod nadzorom I. Perevia; podruje u Berlinu: u njemu su zaposleni Budak, Jeli, Bubalo, Peri.i, do svog odlaska u Italiju, Bzik bavilo se organizacionim ustakim poslovima, propagandom, obavjetajnom slubom i tampom; ekspozitura mu je u Kolnu (ovi) i ona prihvaa ustae zavrbovane u Belgiji; podruje u Beu prikuplja izvjetaje s teritorija Jugoslavije, nabavlja lane pasoe, ubacuje konspirativnu potu, u vezi je s Amerikom, obavlja novane transakcije, itd. Savjetnik ministarstva unutranjih poslova u Beogradu . Simonovi posjetio je u Beu, zajedno s delegatom VI. Milieviem, u drugoj polovici rujna 1934. dra Weisera, efa politike policije u Saveznoj policijskoj direkciji. U svom izvjetaju ministru unutranjih poslova od 2 5 . IX 2 1 9 Simonovi pie da se u razgovoru dotakao pitanja postojanja separatistikog udruenja Tomislav, u Beu, na ijem je elu emigrant Josip Mrmi, student. Osim njega su u drutvu Djuro Matonickin, student, Piero Pieroti, operni pjeva, i jo neki drugi. Ali mu je dr Weiser odvratio da to drutvo broji etiri lana i da nita ne predstavlja, no da e nastojati da drutvo obustavi svoj rad. Simonovi mu je spomenuo drutvo Prosvjetu (Hrvatska Prosvjeta) koje bi po pravilima trebalo da bude izrazito kulturno i da okuplja samo austrijske dravljane, no ono prima i emigrante i dravljane drugih drava, naroito bive austrougarske oficire koji su zadojeni mrnjom protiv Jugoslavije. U takve se elemente ubrajaju: Perevi, Furijakovi, Pieroti, Kodani i drugi. Dr Weiser mu je odgovorio da e i to pitanje uzeti u razmatranje. Simonovi je jo spomenuo obustavu izlaenja korespondencije Gri, to je dr Weiser samo potvrdio i dodao da su protiv izdavaa i urednika Gria Johanna (Ivana) Kodania podnijeli prijavu sudu i da e on zasigurno, kako se Weiser nada, biti novano kanjen. Govorei o Griu, Simonovi je spomenuo i I. Perevia, biveg a. u. potpukovnika, koji je sada na elu emigranata u Beu, a uz to je i pravi urednik Gria i onaj koji odreuje pravac i ton pisanja. Upozorio je Weisera i na esta Perevieva putovanja. Weiser je odvratio da beka policija vodi rauna o Pereviu i da pazi na nj; da su izvrili pretres u njegovom stanu, no da nisu mogli nita sumnjiva kod njega utvrditi. Sada kao da se bavi pisanjem knjige iz vremena rata i da se njegova esta putovanja objanjavaju potrebom da prikupi materijal za nju. Osim toga, upozorio je Simonovia na Perevievo dravljanstvo koje nije jugoslavensko. Simonovi je u vezi s Griom spomenuo i Alfreda Neumann-Furijakovia, biveg a. u. i jugoslavenskog oficira, a sada poljskoga dravnog penzionera, i to je uinio zato to je i on bio u redakciji Gria. Za nj je dr Weiser samo pripomenuo da je vrlo inteligentan i da je radio samo prevodilake poslove. Simonovi se u razgovoru opirnije pozabavio boravkom E. Kvaternika u Beu, u oujku 1934. godine, u vezi s hapenjem dra Artukovia i VI. Singera. Doznao je od bekih policajaca da je Kvaternik bio tamo prijavljen od 19. III sve do hapenja spomenute dvojice; da je Singer u istrazi izjavio kako ga poznaje jo iz Zagreba i da ga je stoga primio sebi na prenoite. Simonovi se propitao za Singerovu sudbinu, a dr Weiser je

odgovorio kako jo izdrava kaznu zatvora, a zatim e biti protjeran u onu dravu koju bude sam oznaio. Na kraju svog izvjetaja Simonovi daje Tadanju sliku ustake emigracije u cjelini. Kao to je poznato pie on - posle atentata vrenih paklenin mainama po vozovima u naoj zemlji, a kada se utvrdilo, da ih prireuju emigranti nastanjeni u Austriji na elu sa zloglasnim Gustavom Perecom, austrijske policiske vlasti, na nau intervenciju, proterale su nekolike emigrante, dok su neki i sami pobegli iz Austrije. Meutim, pokraj svega toga, nije bilo sluaja da su bili otsutni iz Austrije svi emigranti. Bilo ih je koji su stalno tamo boravili, bavei se nedoputenom tendencioznom propagandom i akcijom protivu nae zemlje, a bilo je i takvih, koji su od vremena do vremena sa lanim putnim ispravama i imenima navraali u Austriju radi izvrenja izvesnih odreenih misija (Artukovi, Hereni, Singer, itd.). Meu one koji stalno borave u Austriji, Simonovi na prvo mjesto stavlja Perevia, kao elnika ustake emigracije i vezu s Perecom i Artukoviem, koji sada ive u Budimpeti, s jedne, s Paveliem u Italiji i grupom u Berlinu s druge strane. Perevi je davao smjer pisanja korespondenciji Gri, dok je izlazila. Njegov pomaga u Beu je Johann-Ivan Kodani kao odgovorni urednik Gria, no sluio je Pereviu i za druge misije (put u Seraing, Sofiju, itd.); Kodani je po zvanju slikar i austrijski dravljanin, legitimistiki orijentiran. Drugi je Pereviev pomaga Furijakovi, koji se bavi prevoenjem za Gri, a takoer je legitimist. U Beu ivi i djeluje Josip Mrmi, student tehnike, koji je prvo djelovao u Prosvjeti, ali se tamo posvaao s upravom, pa je istupio i osnovao studentsko drutvo Tomislav kome je na elu, a drutvo je prema Simonoviu rasadnik separatizma. Drutvo Prosvjeta ima svoju itaonicu u Bankgasse l/II, i u njoj se nalaze svi emigrantski listovi poput Hrvatskog Domobrana, Nezavisne hrvatske drave, Ustae, Gria, Hrvatskog lista, Danice, itd. Predsjednik je toga drutva Milohni, zubar, austrijski dravljanin, u velikom prijateljstvu s generalom Sarkotiem; tajnik drutva je Roko Gustovi, takoer austrijski dravljanin i zagrieni separatist, a u Grazu je Stevo Dui koji se uglavnom bavi pijunaom. Upravo je na njega u Cehoslovakoj, u Karlovym Varyma bio izvren atentat i Dui je 28. IX naen objeen u hotelskoj sobi. Ustaka je verzija bila da su Duia zadavili pa zatim objesili jugoslavenski policijski agenti; Perevi je pred jugoslavenskim istranim organima poslije osloboenja u svom iskazu dao svoju verziju pozadine tog umorstva koja nije nezanimljiva.22" Kako bilo da bilo, Paveli je St. Duia, 6. VI 1941, unaprijedio posmrtno u in generala kao svijetli primjer dojduim pokolenjima. 221 ini se da je odluka o atentatu na kralja Aleksandra za vrijeme njegova boravka u Francuskoj pala u kolovozu 1934. godine u Rimu, gdje su se u tu svrhu sastali A. Paveli i Vana Mihajlov, koji je u meuvremenu bio prisiljen da pobjegne iz Bugarske i da se (privremeno) skloni u Tursku. Poueni zagrebakim iskustvom (Oreb), odluili su da za tu priliku odaberu najpouzdanije, i Mihajlov je spremno odredio svog odabranika: Velika Georgijeva Kerina222 koji je ve za sobom imao nekoliko politikih ubistava. Bilo je
2 2 0 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja I. Perevia 3 . 1 1 9 4 7 , 1 . O. 9 5 / 6 1 - 8 2 . Perevi kao da ne iskljuuje mogunost da su u umorstvo St. Duia upleteni i Pavelievi prsti! 221 Hrvatski narod, Zagreb 7. VI 1941. 2 2 2 Odabranik V. Mihajlova sluio se raznim imenima: Vlada ernozemski, Veliko Georgijev, Veliko Stojanov, Stepan Dimitrov, Vlada ofer, Vlada Georgijev ernozemski, a pravo mu je ime bilo Veliko Georgijev Kerin.

dogovoreno da ustaki atentatori budu odabrani iz kadra koji se trenutano nalazio u Maarskoj (a ne u Italiji!), nakon formalnog rasputanja logora na Jankapusti, a da organizaciju atentata pripremi Paveli. Paveli je vrlo osjetljivu i delikatnu ulogu pratioca atentatora na lice mjesta povjerio svom (tada) vrlo bliskom suradniku Eugenu Kvaterniku koji je imao i taj preduvjet to je dobro govorio francuski. Ustaka je tampa, zatim, poela psiholoku pripremu za atentat; sastavljane su i objavljivane rezolucije o neophodnoj potrebi radikalnog zahvata; u uurbanom pripremanju odnosno planiranju onoga to bi imalo uslijediti nakon atentata kao da se zaboravilo na pravilo konspiracije (inae tako drago Paveliu) i vijest o pripremanju atentata na kralja procurila je i iz vie izvora dospjela do jugoslavenskih vlasti. Da ironija bude vea, Pavelievu namjeru da konano ukloni kralja otkrio je jugoslavenskim vlastima, uz ostale, stari ovejani frankovac i bliski suradnik Ivice Franka: Vladimir Sachs Petrovi koji je pod ifrom prijatelj obavijestio o tome dra Ivana Subbotia, stalnoga jugoslavenskog delegata kod Drutva naroda u enevi. 223 Radi provoenja smiljenog plana Paveli je formalno povjerio Miji Bziku, kao osobi posebnog povjerenja, da otputuje preko Bea u Maarsku i posjeti tamonje ustae, apravi Bzikov zadatak krije Odredba G. U. S.-a br. G. 51/34 od 22. IX 1934. Ona glasi ovako: Pobonik Upravnog Zapovjednitva g. Marko Milia [tj. Bzik], lan je posebnog povjerenstva U. N. O., pa po nalogu toga povjerenstva imade putovati u razna Podruja, da obavi povjerene mu zadae. Glavni Ustaki Stan ovim odreuje, da sve ustake vlasti u svome djelokrugu imadu g. Milii u svakom pogledu na ruku ii. G. Milia imade ovlatenje naloge povjerenstva pojedinim ustakim vlastima i pojedincima usmeno saopavati, te se ti po njemu usmeno predani nalozi imadu bezuvjetno izvriti, bili oni ma koje naravi: osobne ili stvarne. Ovo ovlatenje traje 14. dana od dana izdatbe ove Odredbe. Bzik je, zatim, otputovao; u Beu je potraio Perevia i obojica su zajedno otila u Budimpetu, gdje je Perevi imao pribaviti maarske pasoe, a Bzik ii dalje do Nagy Kanizse, gdje su u to vrijeme bili u Horthy Miklos-utca 23 okupljeni pripadnici rasputenog logora Jankovac. Tamo je Bzik obavijestio Miju Kralja, Ivana Rajia i Zvonka Pospiila da imaju poi s njim, pokazavi im poglavnikovu zapovijed da mu se bez raspravljanja moraju pokoravati. Izabranici su, pojedinano jedan za drugim, odlazili u Budimpetu radi pasoa, a zatim ih je Bzik poveo put vicarske (Zrich). Istodobno je iz Italije doao E. Kvaternik s Vladom-oferom i trojka iz Maarske stigla je na ciriki kolodvor 28. IX u podne. U Zrichu ih je doekao Kvaternik, kao Paveliev izaslanik, pod imenom Egon Kramer. S njim u drutvu bio je i Vlada-ofer. Kvaternik, kao neprikosnoveni ef grupe, poveo je svoje tienike u Lausanneu da im kupi nova (reprezentativnija) odijela da ne bi svojom vanjtinom pobudili sumnju policije, a usput i, osim zamjene odijela, da zamijene i pasoe jer je trojka iz Maarske putovala s maarskim pasoima. Tamo su svi dobili od Kvaternika krivotvorene ehoslovake pasoe, u ispravnoj pretpostavci da atentatorska grupa kao ehoslovaci nee pobuditi veu panju francuske granine policije koja ionako uoi dolaska jugosla223 224

Milan M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka 1970, str. 307. A-VII, NDH, Kut. 85'.

venskog suverena nije pokazivala pretjeranu panju i budnost, produili su u dvije grupe do Thonona i tu se ponovo sastali pa preko Fontainbleaua krenuli u francusku prijestolnicu, i to tako da su put od Fontainbleaua do Pariza prevalili autobusom da bi izbjegli strou policijsku pasku na parikim kolodvorima gdje pristiu vlakovi iz inozemstva. U Parizu je Kvaternik podijelio atentatore na dvije grupe: marsejsku, kao glavnu, u kojoj je dakako bio Vlada-ofer (s Rajiem), pariku kao rezervnu s Kraljem i Pospiilom. Ali je, 6. X, dolo do izmjene: Raji je preao u pariku, a Kralj u marsejsku. Parika grupa dobila je zadatak da tono proui dijelove Pariza i Versaillesa (mjesta kojima e kralj prolaziti prilikom svog boravka u francuskoj metropoli). Marsejska je grupa, 8. X, otputovala u Avignon i u Aix-en-Provence, a na kraju su obili sam Marseille, mjesto gdje e se kralj, po programu, iskrcati. Prije nego to su Vlada-ofer i Mijo Kralj otputovali u Aix, Kvaternik im je koji je uostalom svu etvoricu izvrsno vodio225 - zamijenio stare novim ehoslovakim pasoima: Vlada-ofer postao je Peter Kelemen (dotad je bio Rudolf Suk); Mijo Kralj je postao Silvestr Maly (prije: Jan Haek). Rasporedivi tako grupe i pripremivi ustaki doek kralju, Kvaternik je napustio Francusku. Prije toga pobrinuo se za to da brani par Godina (Ante i Stana lijepa plavojka), stigavi u Pariz pa zatim dalje u Avignon i Aix, neometano dostave revolvere i bombe i parikoj i marsejskoj grupi atentatora i da pravovremeno prijeu francusku granicu. Pri tom je posebno dobro bio naoruan Vlada-ofer: nosio je dva revolvera od kojih je onaj kojim je pucao na kralja Aleksandra bio automatski; nosio je bombu takve eksplozivne snage da bi njom Vlada-ofer poubijao sve ivo oko sebe; imao je i 112 metaka - itav mali arsenal! Aleksandar je krenuo na put iz Beograda do Boke Kotorske u drutvu kraljice, kneza Pavla i kneginje Olge i 6. X je iz Zelenike isplovio razara Dubrovnik s kraljem Aleksandrom a kraljica se vratila u Beograd da vlakom otputuje u Francusku i tamo se pridrui muu. Putem, kraljevski putnik na Dubrovniku nije imao dobro more i teko je podnosio valove. Pribliavajui se francuskom kopnu i marsejskoj luci, 9. X poslije podne, kralju su saopili Milievievu najnoviju informaciju koju je Milievi bio primio u Parizu od nekoga svog agenta u Italiji da e atentatori (njih pet ili est) pokuati atentat u Marseilleu, a da je druga grupa otila u Pariz da tamo pokua atentat, ako ne bi uspjeli oni na obali. Zbog toga su zabrinuti dvorjani predlagali Aleksandru da se ne iskrcava nego da ostane na brodu dok se ne poduzmu sve mjere opreza, ili, da uplove u ratnu luku Toulon a ne Marseille, no Aleksandar izmoren putovanjem i rezigniran odgovorio je da je sad prekasno za sve to. Program se mora izvriti! Isto tako je ve prije, pri oblaenju admiralske uniforme, otklonio molbu svog sobara Zeevia (Zeke) da navue zatitnu potkoulju od elika, to bi mu tom prilikom zasigurno spasilo ivot. Napustio je razara i motornim se amcem, u pratnji francuskog ministra mornarice F. Pietrija (roenog Korzikanca), zaputio prema obali gdje su ga na Quai des Beiges oekivali okupljeni dostojanstvenici. Pozdravio se s francuskim ministrom vanjskih poslova Barthouom i drugima, a zatim je zajedno s Barthouom uao u poluotvoreni slubeni Delage koji su pratila dva oficira Republikanske garde na konjima. U autu je kralju i Barthouu nasuprot sjedio general Georges, lan Vrhovnog ratnog savjeta.
2 2 5 U jednom pismu od 21. IX 1936. Kvaternik izriito priznaje svoje sudjelovanje u pripremama atentata nazivajui ga moje remek djelo.

Auto je tek krenuo i prevalio oko 100 metara u pravcu prefekture, kroz palir okupljenih znatieljnika, kad je progovorio ustaki samokres. Vladaofer izdvojio se iz publike nosei u buketu cvijea skriven svoj revolver i uz poklike Vive le roi! (ivio kralj!) pritrao automobilu, skoio na papuicu i sasuo metke u kralja. ofer Foissac uhvatio je Velika za kaput a pukovnik Piollet ga je sabljom udarajui ga po glavi - oborio na tlo. Aleksandra su u panici koja je nastala uslijed pucnjave (ne samo iz Kerinova revolvera!) prevezli u prefekturu, no on je ve bio duboko u agoniji i tamo je izdahnuo. No, Aleksandar nije bio jedina rtva: uz ranjene iz publike^ smrtno je bio ranjen Barthou koji je iskrvario, a teko je bio ranjen i general Georges. Paveli i ne samo on! imao je pravo da od zadovoljstva trlja ruke. vrsto je raunao s raspadom Jugoslavije i mislio da sada vie nita ne moe sprijeiti njegov povratak na elu ustake vojne sile iz Italije u osloboenu Hrvatsku. Ali to mu se tada nije ostvarilo. Prije samog atentata (9. X) pozvao je hitno Budaka da napusti Njemaku i doe k njemu u Italiju na sigurno. No, to isto nije htio uiniti s Gustavom Perecom u Maarskoj, teko kompromitiranim aferom J. Pogorelec. Iz Berlina me poglavnik pozvao u Bolognu izjavio je Budak pred naim istranim organima 226 i sada je nakon nekoliko dana uslijedio marsejski atentat. Nisam znao zato sam pozvan, no nakon tog atentata mi je bilo reeno da bi nas Njemaka sve pohapsila i izruila. U Bologni sam ostao samo desetak dana, a zatim sam otiao sa pok. enom [Ivkom] opet u Torino poglavnikovoj porodici. Poglavnik je uhapen 17. X 1934. osam dana nakon atentata na kralja Aleksandra. Pereca su preplaeni Maari u najstrooj 'konspiraciji preko Udina, ipak, uputili u Italiju (24. X 1934), 2 2 7 i to u preostaloj grupi od svega deset ustaa; meu kojima su osim Pereca - bili Servatzy, Perecova supruga i autant. Talijani su ih smjestili u provinciju Cosenza, prvo u Longobucco, zatim Cerchiara Calabra, Monalto Uffugo i na kraju u Luccu i na otok Giglio. U veljai 1935, ve u Longobuccu, Servatzy je dao ubiti Pereca zajedno sa suprugom i adjutantom. Tako se Paveli rijeio svoga najopasnijeg takmaca.

A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja M. Budaka 2 6 . V 1 9 4 5 , I. O. 9 4 / 3 1 - 2 0 . O tome daje pojedinosti bivi maarski vojni atae u Beogradu Gustav Hennyey u knjizi U"8arns 44><4^lena; Schicksal zwischen Ost und West. Lebenserinnerungen, Mainz 1 9 7 5 , str. 1 T. Sala daje pouzdane pojedinosti o toj ustakoj grupi i Maarske na elu s Perecom (nav. referat, str. 26 i 35).

Atentator ]e izvrio zadatak

Snimak Aleksandra i Barthoua neposredno pred atentatom

Kralj na odru u marsejskoj prefekturi

Posmrtna maska kralja Aleksandra

Atentatori pred sudom u Aixu (pred njima lijevo sjedi branitelj Desbons)

TREE POGLAVLJE

Razdoblje velike utnje


1. Istraga. Da bi nekako popravili sve svoje (oigledne) propuste pri osiguranju i profesionalnu blamau da im kraljevski gost bude ubijen ve pri samom iskrcavanju na francusko kopno, francuski policijski organi bacili su se zduno na posao da utvrde tko je atentator i gdje su njegovi eventualni pomagai. Atentator je bio u policijskoj zgradi u Marseilleu, gdje je oko 20 sati i umro, ne dolazei uope vie k svijesti. Imao je ehoslovaki paso na ime Petr Kelemen i policija je pri pomnijem ispitivanju utvrdila kako pria Alexandre Guibbal, ef Devete brigade motorizirane policije1 da je paso krivotvoren, no da mu je fotografija na pasou u redu. Pri pretrazi tijela pronali su na jednoj ruci tetoviranu mrtvaku glavu i dvije kosti unakrst s natpisom u irilici: Sloboda ili smrt! (znak VMRO).2 Drugi revolver nali su u depu njegova kaputa, kao i bombu neubiajenog modela u Francuskoj. Ali, pomna pretraga odijela omoguila je istrazi da se zaputi jednim od prvih tragova u potrazi za vjerojatnim pomagaima. Smee prugasto odijelo atentatora bilo je po izgledu novo i bilo je kupljeno u jednoj od trgovina La Belle Jardiniere. Zahvaljujui informacijama
1 Alexandre Guibbal, L'assassiriat du roi Alexandre I er de Yougoslavie Marseille, Revue internationale de criminologie et de police technique, Geneve 1955, No 1, str. 1 - 1 7 . Postoji relativno obilna literatura o atentatu u Marseilleu. Ovdje emo nabrojiti samo neke naslove: Vladeta Milievi, A King Dies in Marseilles. The Crime and its Background, Bad Godesberg 1959; Annelie und Andrew Thorndike, Karl Radatz, Unternehmen Teutonenschwert. Die grosse Karriere eines kleinen Spions, Berlin 1959; V. K. Volkov, Operacia tevtonski me", Moskva 1 9 6 6 ; Tibor E c k h a r d t , Regicide at Marseille, New York 1964; Stephane M a s s o n , L'assassinat d'Alexandre I" de Yougoslavie, Miroire de l'Histoire, No 178,octobre 1964, str. 5 8 - 6 1 ; Ante M a t e k a l o et Henri Legros, L'attentat de Marseille, Historia, Paris, No 215, octobre 1964, str. 5 5 6 - 5 6 4 ; Sz. O r m o s Maria, Merenylet Marseille-ben, Budimpeta 1968; Roger Colombani - Jean-Rene Laplayne, La mort d'un Roi. La verite sur i assassinat d'Alexandre de Yougoslavie, Paris 1 9 7 1 ; N n d o r i Pal, A Marseille-i gyilkossg nemzetkzi jogi vonatkozsai, Budimpeta 1972. Valja upozoriti na obimnu disertaciju londonskog sveuilita kojoj je autor G. Cserenyey; The Assassination of King Alexandre of Yugoslavia in 1934 and the Political Background of the Crime (London 1954). Zanimljivo je i to o svemu tome pie odgojitelj kralja Petra II Cecil Parrott u knjizi uspomena: The Tightrope, London 1975.

Publicist Mihailo Mari objavio je u beogradskim Veernjim novostima od 28. II do 6. V 1972. seriju zanimljivih nastavaka pod naslovom: Tajna ubistva kralja Aleksandra. Mari donosi mnotvo podataka, preteno preuzimanih od Vladete Milievia, povratnika iz emigracije, i to nekritiki, s oiglednom tenjom da zagolica znatielju italake publike - s tim da Mariev (itak) tekst obiluje i faktografskim omakama. O tome (organizaciji VMRO) postoji elaborat na engleskom jeziku iz prosinca 1935. u AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.
1Q7
11

A n t e Paveli i u s t a e

161

to su ih dobili u marsejskim prdavaonicama te tvrtke, policiji je polo za rukom zahvaljujui broju proizvodnje u prsluku da utvrdi kako je odijelo kupljeno u nekoj od podrunica tvrtke na trgu Clichy u Parizu. Parika policija, telefonski alarmirana, vrlo je brzo ustanovila (Jean Belin, ef slube u direkciji ministarstva unutranjih poslova) da je odijelo kupljeno samo e$t dana prije, i to zajedno s drugima. Kupci su bili etvorica stranaca a peti je bio voa; taj se izraavao korektno francuski i platio raun za sva odijela, koja su zatim isporuili u hotel u ulici Mazagran. Uz to je vlasnica hotela (Hotel Moderne) u Aix-en-Provence izjavila policiji da na fotografiji ubojice, objavljenoj u tampi, prepoznaje jednog od njenih hotelskih gostiju koji su nestali ujutro 9. X, na dan kad je atentat bio izvren. Tako su istraitelji mogli utvrditi da se nepoznati javio u hotelu u nedjelju, 7. listopada oko 20 sati, a sobu je za nj neto prije rezervirao neki ovjek koji se prilino dobro izraavao francuski. Taj drugi neznanac upisao se u knjigu gostiju pod imenom Egon Kramer, trgovac u Pragu, i on je osim svoje sobe - unajmio sobu s dva kreveta; s njim je bio pratilac koji se upisao u knjigu pod imenom Silvestr Malny a sobni se drug Malnyja pojavio neto kasnije: to je bio taj Kelemen. I tako su saznali i tu pojedinost da su sva trojica bila van hotela itav dan, a uveer su Malny i Kelemen veerali sami u restauraciji hotela, dok se Kramer jedini koji je od njih govorio francuski - nije uope vie pojavljivao u hotelu. U utorak na dan atentata - nakon vie aperitiva Kelemen i Malny objedovali su i napustili hotel u 12,15 sati, plativi trokove boravka sve trojice i dvokrevetnu sobu unaprijed za no od utorka 9. X na srijedu 10. X. U utorak naveer Malny se vratio u hotel sam (u 18,30 potvrdili su Guibbalu svjedoci; u 16.30 tvrdit e optueni Mijo Kralj alias Malny u toku procesa). Smjestio se u hotelskoj blagovaonici i objasnio efu sale da eli saekati svoga druga koji je u to vrijeme ve izdisao u prostorijama marsejske policije. Ne doekavi ga, Malny je oko 19 sati napustio hotel. Tako vie nije bilo nikakve sumnje da je atentator boravio u hotelu u Aixu i da je rije o zavjeri, to su je organizirali stranci koji su doli iz Pariza. To je bilo polazite za sve kasnije poteze i brojna hapenja u Francuskoj i drugdje. Belin je, zatim, iz Pariza poslao cirkularnu brzojavku o ostalima iz grupe i ubrzo bio obavijeten da su dvojicu sumnjivih pronali u nekom hotelu u Thononu (na francusko-vicarskoj granici). Imali su falsificirane ehoslovake pasoe na ime Bene i Novak, a u istrazi su priznali da se zovu Zvonimir Pospiil i Ivan Raji; da su u Parizu oekujui nova nareenja saznali za atentat na kralja i da su u panici pokuali da dodu u vicarsku, na sigurno. Guibbalova traganja za Kelemenovim drugom i pravcem njegova bijega iz hotela u Aixu dovela su ga do tajanstvenog branog para koji je u to isto vrijeme stanovao u jednom uglednom hotelu (Petar i Lijepa plavoj ka) i Guibbal je ubrzo utvrdio ovo: U subotu, 6. X, tri dana prije atentata, u Avignonu je bila neka ena plave kose, prilino elegantno odjevena, od 25 do 28 godina, ugodne vanjtine i pojavila se oko 20 sati u hotelu Regina. Na vrlo jadnom francuskom jeziku zatraila je sobu s dva kreveta, s tim da e joj se pridruiti njen suprug. Ispisala je prijavnicu na ime Marija Vondraek, sa stanom u Trstu a na putu iz Pariza. Njen prtljag sastojao se od dva povea kovega iz ute koe. Napustivi hotel, ubrzo zatim - za vrijeme njene odsutnosti propitao se za nju neki stranac koji se osoblju hotela na recepciji predstavio kao Kramer. Marija se oko 21 sat vratila u pratnji nekog mukarca, kojega je predstavila kao svog supruga, i

oboje su bili osobito zadovoljni, kad su saznali da se za njih interesirao neki Kramer. I jo uvijek u Avignonu, samo u drugom hotelu, Guibbal je pronaao trag boravka Kramera, Kelemena i Malnyja. Sutradan, u nedjelju 7. X, popodne plavojka i njen suprug otputovali su u Aix autom, a Kramer je u 19 sati takoer bio u Aixu i unajmio taksi. Daje oferu adresu hotela (L'htel du Cours Mirbeau i Moderne, u blizini kolodvora) i u toku vonje zaustavlja taksi da bi primio plavojku koja ga je, ini se, ekala na trotoaru - ovaj put - sa etiri kovega. Poto je iskrcao putnicu sa samo dva kovega pred prvim hotelom, zaputio se u drugi gdje je uzeo - kao to ve znamo - dvije sobe, jednu za sebe a drugu (s dva kreveta) za Kelemena i Malnyja. Sutradan (8. X) svi su rano napustili hotel i vratili se tek uveer na veeru. Toga su dana obili Marseille da atentatorska dvojka (Kelemen i Malny) upozna situaciju i da plavojka - kupi sebi skupocjenu svilenu haljinu u jednoj od najelegantnijih trgovina Marseillea! Istog ponedjeljka Kramer je u taksiju napustio Marseille i na kolodvor u Avignonu stigao u 23.15 pa je Guibbal pretpostavio - potpuno opravdano - da je Krmer saznao za uspjeh pothvata 9. X izvan granica Francuske. Na sam dan atentata plavojka i njen suprug - kojega su zvali Petar! - naputaju hotel i unajmljuju auto da ih odveze u Avignon do kolodvora, odakle su i oni otputovali, napustivi tako Francusku. I Malny je ne doekavi svoga sobnog druga unajmio u Aixu taksi i odvezao se na kolodvor u Avignonu i odatle - bez ikakve prtljage - otputovao u smjeru Pariza. Pri legitimiranju u Fontainbleauu - poto se policajcu uinio sumnjiv Malny se dao u bijeg i sakrio u gustoj umi, gdje se skrivao puna etiri dana, penjui se pred potjerama na stabla. Glad i umor prisilili su ga, ipak, da konano izae iz skrovita i da potrai hranu u nekoj restauraciji. Tu je ubrzo bio uhien i na presluavanju priznao da je njegovo pravo ime Mijo Kralj. Upozorio je policiju da je prije svoga odlaska iz Aixa ostavio u madracu jednog od kreveta sobe u hotelu Moderne, koju je dijelio s Kelemenom, revolver, dvije bombe i naboje. U njihovoj bivoj sobi alarmirana policija zatekla je na tom krevetu mladi brani par koji nije mogao ni u snu pomisliti da sp .va na bombama! Pospiil, Raji i Kralj bili su zatim prebaeni u zatvor Cbave u Marseilleu i tu ih je Guibbal viao ee radi pojedinosti njihova identiteta. A istrani sudac (Ducup de Saint-Paul) nije vie mogao ni spavati: morao je poslovati brzo; sa svih su mu strana javljali za ustae u svakom kutu Francuske; mnogi ljudi vidjeli su plavojku tu i tamo; izdavao je mnotvo naloga za hapenje, privoenje, sasluanje i tako dalje a novinari svih boja upravo su ga opsjedali. Dakako, jugoslavenski su policijski organi bili posebno zainteresirani da sudjeluju i pomau u istrazi, nastojei da je usmjere u pravcu koji bi reimu u Beogradu najvie odgovarao. Ministar vanjskih poslova Bogoljub Jevti-je telegramom, 16. X, 3 upuenim osobno otpravniku poslanstva u Parizu Lazareviu upozorio da je iz dosadanje istrage, koju vode francuske istrane vlasti, ustanovljeno nesumnjivo da je komplot protiv kralja Aleksandra bio postavljen na irokoj osnovi, ^toga Jevti moli da otpravnik hitno saopi francuskoj vladi kako vlada kraljevine Jugoslavije smatra da je: 1. apsolutno potrebno da se i dalje istraga u francuskoj vodi uz suradnju jugoslavenskih policijskih organa; 2. da interes Pravilne istrage zahtijeva poto je u pitanju komplot velikih razmjera da se
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, Marseljski atentat, II fasc.; fasc. 33, Pov. Br. 2 2 9 1 2 .

zadre u pritvoru, osim Pospiila i Rajia, i sva ostala uhapena sumnjiva lica [meu njima i Sv. Pribievi i VI. Radi], dok se rezultatom istrage ne utvrdi tko je sve umijean u tu zavjeru. Jevti, na kraju, moli da ga poslanstvo telegrafski izvijesti o rezultatu poduzetih koraka. Delegat ministarstva unutranjih poslova VI. Milievi je, u pismu iz Pariza generalnom kontroloru francuske javne sigurnosti Pierreu Mondanelu 18. X4 pozivajui se na razgovor od dan ranije - dostavio podatke za osobe koje su - po njegovoj ocjeni - organizirale atentat u Marseilleu. Prvo daje personalne podatke za Antu Pavelia i navodi da je emigrirao 1929. god. i zakljuio ugovor s makedonskim bandama koji je bio objavljen u novinama i bio uperen protiv Jugoslavije. Od tog asa, Paveli je uvijek usko suraivao s makedonstvujuima, to objanjava zato je Ivan Mihajlov uputio svog predstavnika Vladu Georgijeva Cernozemskog Paveliu da pouava njegove ljude u rukovanju bombama i paklenim strojevima. Pavelia je jugoslavenski sud osudio na smrt i on je - prema informacijama svih najrazliitijih izvora - u Milanu, ali ga esto viaju i u Rimu. Njegovi mu ljudi piu iz Bologne. Neko vrijeme stanovao je u Pesaru, pod imenom Ante Serdar, viale Castelfidardo 10, ali je zatim ponovo otputovao u Milano. Drugi je Gustav Perec, bivi novinar, on je na elu hrvatskih terorista u Maarskoj. Tamo je zakupio nekoliko imanja (Janka-pusta, Baza) ali ne ivi pod svojim pravim imenom u. Budimpeti. Poznat je pod imenom Josip Neumann, maarski novinar, a unajmio je Janka-pustu pod imenom Emila Horvtha. Na Boi 1933. otputovao je u Berlin, gdje ga je policija poznavala pod imenom J. Neumann, to pokazuje da putuje okolo i da je poznat pod tim imenom. Posljednjeg mjeseca boravio je u Budimpeti. Nakon podataka o Perecu, Milievi daje krae podatke o Miji Bziku (Marku) i pri tom se poziva na iskaz Mije Kralja, jednog od atentatora, koji tvrdi da je Bzik doao iz Italije i prenio mu Pavelievo nareenje da otputuje u Zrich. Zatim o Ivanu Odavna Pereviu, potpukovniku austrougarske vojske, koji je vrlo kratko vrijeme sluio u jugoslavenskoj vojsci, potom dezertirao i od tada ivi neprekidno u Beu. Posjeduje maarski paso i stanuje u Beu, Carolinengasse 7, etvrti okrug. Perevi je uvijek bio predstavnik terorista u Austriji i sluio kao posrednik u korespondenciji izmeu Pavelia i ostalih koji su bili u Maarskoj. Prima sa svih strana takoer potporu za teroriste i dijeli je. U vodstvu terorista pripada mu vrlo velika uloga. Izdavao je takoer teroristiku korespondenciju (Gri) koju su u prvo vrijeme bile austrijske vlasti zabranile. Bivi trgovac Vjekoslav Servatzy Alojz - boravio je neko vrijeme u Italiji, a zatim je prije godinu dana bio poslan u Budimpetu u svojstvu vrhovnog efa terorista. U Budimpeti ivi sa svojom enom, ali je poznat pod drugim maarskim imenom. Njegova je kua glavni tab emigranata. I na kraju, krai podaci o Eugenu Didi Kvaterniku, sinu biveg pukovnika austrougarske vojske, studentu; u posljednje vrijeme ivio je u Berlinu, Wilmersdorf, a bio je takoer u Beu prije est mjeseci s maarskim pasoem, pod imenom Jan Koaternik, novinar iz Budimpete. Jevti je iz Beograda obavijestio, 18. X, 5 pariko poslanstvo da Celovec (konzulat) javlja da se u Buchsu na vicarsko-austrijskoj granici nalazi neki Tihomir Vrlji koji stupa u vezu s naim dravljanima povratnicima iz Francuske ili Amerike - vrbujui ih protudravnom propagandom, vjerojatno,
4 s

Isti izvor, Marseljski atentat, II fasc.; fasc. 3 3 . Isti izvor, Marseljski atentat, II fasc.; fasc. 33, Pov. Br. 2 3 0 0 1 .

ustake logore. Jevti moli da poslanstvo s tim upozna vicarske vlasti i zatrai Vrljievo uklanjanje. Inspektor ministarstva unutranjih poslova . Simonovi podnio je iz Marseillea istog dana6 opiran izvjetaj ministru unutranjih poslova u Beogradu u kojem je izvijestio svoga efa o rezultatima istrage u Lausanni. Za vrijeme svog bavljenja u Lausanni, u toku 14. X, na konferenciji s gospodinom Jaquardom, efom javne sigurnosti, obavijeten je pie Simonovi da je dan ranije, tj. u subotu 13. X, gospodin Zwahlen, direktor magazina R. K. Z. (konfekcija za gospodu) izjavio kako smatra da je imao kao svoje muterije suuesnike u zloinu u Marseilleu, ako nije bio medu njima i sam ubojica. Zbog toga je bio odmah upuen jedan policijski komesar u spomenutu radnju da prikupi potrebna obavjetenja. Zwahlen mu je tom prilikom rekao da je u petak, 28. IX 1934, izmeu 17 i 18 sati pet osoba dolo u njegovu trgovinu; inilo mu se da su stranci a jedan od njih, visok i plave kose, oko 35 godina, vodio je glavnu rije i sluio kao tuma svojim drugovima koji nisu govorili nimalo francuski i meusobno su razgovarali na slavenskom jeziku. Taj tuma objasnio je u trgovini da ele kupiti gotova odjela. Budui da im se oigledno jako urilo, nisu pristali na nune prepravke i trojica su kupila gotova odijela. Onaj meu njima koji je sluio kao tuma isplatio je raun od 261 vicarskog franka. Da bi platio, uzeo je novac od pete nepoznane osobe, to se do tada drala po strani, i nije kupila odijelo. Tri stara odijela bila su upakovana i blagajnik je kao to je obiaj upitao za imena tih sluajnih kupaca, ali su oni odbili da ih kau i urno su napustili duan. Zwahlen i njegovo osoblje bili su vrlo iznenaeni loim dranjem svojih muterija. Samo visoki plavokosi, koji je sluio kao tuma, nosio je pristojno odijelo; ostala etvorica imala su stara, iznoena i neista odijela. Ona trojica, koja su kupila nova odijela, imala su prije toga na sebi svjetlosiva kockasta odijela. U duanu su Zwahlenu i prodavaima bile pokazane fotografije Ladislava Benea (Ivana Rajia) i Jaroslava Novaka (Zvonimira Pospiila) uhapenih u Annemasse; zatim Silvestra Malnyja (Mije Kralja) i Petra Kelemena (Vladimira Georgijeva-ernozemskog) i oni su odmah prepoznali dvojicu: Rajia i Pospiila; prvi prodava Weiss vjeruje da u Malnyju prepoznaje treeg kupca a Zwahlen i drugi prodava izjavljuju da vjeruju da je Malny bio trei kupac, ali kau da se u tom pogledu ne mogu sigurno izjasniti. Weiss svakako misli kako je Kelemen ona osoba koja je dala novac tumau da plati raun. Naputajui radnju, peti nepoznati (Kvaternik) zatraio je adresu prodavaonice eira i Weiss im je dao adresu, no provjeravanja u toj prodavaonici nisu dala nikakvih pozitivnih rezultata. Poslije te provjere pokazali su fotografije Pospiila, Rajia, Kralja i Vlade-ofera direktoru radnje Bata i on ih nije mogao prepoznati. Ali, Morgenthaler, prodava, koji je dvorio trojicu od njih, prepoznao je po Pospiilovoj slici osobu koja je platila tri para cipela. Pospiil je govorio nepravilno njemaki, dok njegovi drugovi nisu govorili ni francuski ni njemaki.

za

Fotografije Pospiila, Rajia, Kralja i Vlade-ofera pokazali su i osoblju hotela Des Palmiers u Lausanni, gdje su bili odsjeli, i osoblje se, uglavnom, izjasnilo da u slikama prepoznaje osobe koje su bile hotelu.

Daljim izvianjem u Lozani ustanovio sam - javlja Simonovi - da su u hotelu De Palmie bili otseli Pospiil, Raji, Cernozemski i Kralj i to pod sledeim imenima: Pospiil inae na Janka Pusti zvani 'Djerdj' ili 'Zmaj' pod imenom Bombaj Jano, roen 1906 u Fiumi, po narodnosti Maar, a zanimanje kancelariski momak, nadlean u Budimpeti; maarski paso; Raji, inae na Janka Pusti zvani 'Grga', pod imenom Sever Jozef, roen 1904 u Subotici, narodnosti maarske, zanimanjem dravni slubenik, nadlean u Budimpeti; maarski paso; Georgijev-ernozemski, inae meu njima zvani 'Vlado', pod imenom Suk Rudolf, roen 1894 godine u Trstu, narodnosti ehoslovake, po zanimanju trgovac, nadlean u Brnu; Kralj, inae na Janka Pusti poznat pod nadimkom 'Silni' bio je prijavljen pod imenom Lugar Itvan, roen 1908 u Ujvidek-Novi Sad, narodnosti maarske, po zanimanju mehaniar, nadlean u Budimpeti. U prilogu ast mi je poslati - pie dalje Simonovi etiri fotografska snimka ovih lista. Kao to se iz samih ovih lista moe videti, a to je i izviajem utvreno, sve liste je popunilo jedno isto lice a samo su ih posebice potpisali oni, na ije ime je lista glasila. Popunjavanje je izvrio tzv. delegat, odnosno voa ovih zlikovaca Kvaternik Eugen, koji je jedini znao francuski, te im je u svakom sluaju sluio za tumaa. Kao to sam i ranije rekao, u Lozani su prenoili samo Pospiil, Raji, Cernozemski i Kralj. Kvaternik je bio otiao nekuda. Kasnije u Parizu, saznao sam da je on no izmeu 28 i 29 septembra t.g. koju su njegovi drugovi prespavali u Lozani u hotelu De Palmie proveo u jednom hotelu male francuske granine varoi Kiloze (Culose). Zbog ega je ovo Kvaternik uinio jo nisam mogao tano utvrditi. Dve su mogunosti: a) to je ovo bilo jedno izmeu svih tih lica predostronosti, koje Kvaternik je preduzimao, da sebe ne bi izloio i suvie velikoj opasnosti; b) ili je pak iao tamo, u naroitom cilju, kao na primer radi sastanka sa nekim od sauesnika, koji su ve bili na francuskoj teritoriji. Ova druga mogunost nije sasvim iskljuena i moda je ak i verovatnija nego ona prva predpostavka. U ostalom na ovom pitanju u se jo naknadno obazreti upozorava Simonovi. U toku konferisanja sa g. Zakjarom u Lozani saznao sam nastavlja Simonovi da su teroriste, da bi svakojako mogli negde staviti stara odela kupili jedan obian runi kufer, jer su oni sa sobom nosili samo obine take. Ovo verovatno radi lakeg i nesmetanog kretanja. Kako su prema g. Zakjarovom tvrenju oni sobom odneli kufer iz hotela, a meutim posle sa kuferom nisu vieni u Evijanu i Tononu, to sam g. akjaru skrenuo panju na to, da bi kufer eventualno mogao biti ostavljen i u depozitu na eleznikoj stanici, te ga umolio da poalje jednog agenta da to proveri. On je obeao da e to i uiniti. Kada sam docnije u Melenu ispitivao Kralja Miju, pitao sam ga i za kufer i on je potvrdio moju predpostavku, tj. rekao da su kufer ostavili u garderobi na eleznikoj stanici. Sutradan izjutra po zavrenom sasluanju Kralja, pozvao sam telefonom g. akjara da vidim ta je uinio po ovome, i on mi je tada saoptio, da je zaista, na stanici naao reeni kufer i u njemu one stvari, ali osim toga i jedan revolver sistema mauzer koji nije sasvim nov. O tome odmah poslao je i pismeni izvetaj parikoj policiji, te u dobaviti kopiju i naknadno je poslati Ministarstvu.

I Milievi je istog dana (18. X) 7 suraujui sa Simonoviem obavijestio iz Pariza ministarstvo u Beogradu da je toga dana francusko ministarstvo unutranjih poslova primilo dva telegrama iz Rima s potpisom efa talijanske nolicije A. Bocchinija. Jedan telegram glasi - izvjetava Milievi - da je na traenje francuskih vlasti uhapen jugoslavenski podanik Eugen Kveternik, student, i trae se detaljni podatci kako bi se istraga mogla nastaviti. Drugi telegram javlja, da je na traenje francuskih vlasti uhapen jugoslavenski podanik Dr. Ante Paveli, advokat, roen u Ivan Planini, te da se trae podatci radi dalje istrage. U ovom telegramu izvjetavaju se francuske vlasti da nema nikakvog traga za Pereca, koji se ne nalazi u Italiji. U dogovoru s jugoslavenskom stranom, generalni kontrolor P. Mondanel, koji je vodio istragu, uputio je istog dana jednog policijskog agenta (inspektora) u Italiju, povjerivi mu dunost da se uvjeri jesu li zaista te osobe identine s traenima i da ih ukoliko je to mogue - u glavnim linijama ispita. Odmah je bio zamoljen istrani sudac u Marseilleu da pripremi materijal i zatrai od talijanskih vlasti da ih zadre u zatvoru radi ekstradicije. Gospodin Savetnik Simonovi u 20. asova obavestio me je iz Marseille-a - javlja dalje Milievi da su onamonje sudske vlasti (gen. dravni tuilac i isledni sudija) razmiljali ta e da rade u ovom sluaju i nisu bili odluni da trae ekstradiciju ali ih je jedan fakat na ovo naterao i dao im je potpun dokaz 0 sauesnicima [saueu?] Dr. Pavelia u organizovanju atentata u Marseilleu. Naime, danas je policija u Marseille-u zajedno sa gospodinom Savetnikom Simonoviem utvrdila da je Dr. Paveli od 30. septembra do 1. oktobra o. g. stanovao u hotelu Littl-Palace - bulevar Digomije, sa jednom enom od 4 0 - 4 5 god. Dr. Paveli se prijavio u hotelu kao PAVELESKU or i Madame Pavelesku Marie, roen 24. XI 1888. g. srez Kalerasi Rumunija, nadlean u Bukuretu, ulica Karoman 42, dolazei iz Pariza, paso br. 103377 iz 1934., soba u hotelu br. 19. Posluga hotela i ostali poznali su u pokazanim fotografijama Dr. Pavelia. Na osnovu ovoga i sasluanja optuenih francuske vlasti zatraie da se i Dr. Paveli zadri u zatvoru i pripremie potreban materijal za ekstradiciju. Dalje, gospodin Simonovi saoptava - nastavlja Milievi - da su u Marseille-u sva trojica i da je nastavio sa francuskim vlastima sasluavanja. Gotovo svi ostaju pri svojim iskazima datim kod policijskih vlasti i pred nama 1 samo izvesne dopune unose. Dok se Pospiil Zvonimir uvek dri rezervisan i dri politike govore, tj. o nezavisnoj Hrvatskoj i njegovoj organizaciji. On je potpuno okoreo i odan bandi Dr. Pavelia, pa ak ga ni smrt ne moe da zbuni. Ipak se nastaje svima moguim nainima da i on progovori o stvarima koje zna poto nema sumnje on kao ,pobonik' organizacije ponajvie je i znao. Kralj Mij o dopunio je raniju svoju izjavu, koju smo dostavili Ministarstvu, da je on zajedno sa Premcem organizovao atentat koji se desio u Koprivnici. [o jeste oni su hteli da ova paklena maina eksplodira kod Dragana Bubnja. Ovu je mainu izradio na Janka-pusti Pospiil. ONI SU TAKOER IZRADILI I JEDNU PAKLENU MAINU U VIDU KUTIJE ZA ADIDJARE PA JE 1OTREBNO OBRATITI PANJU DA SE OVA NEKOME NE POALJE. Kralj kae da su svi emigranti stanovali u Nadj-Kanjii MIKLO HORTI UICA BROJ 23. U ovoj kui stanovali su naime: Kralj Mijo, Pospiil

Zvonimir, Franceti (Laslo), neki Maks, jedan mornar, i jo jedno lice. Svi su ostali sem Pospiila i Kralja. Upitan od g. Simonovia zato su im trebali automobili i koga su vozili, Kralj je odgovorio da su dobili nareenje preko Francetia iz Italije da konje sa pustare prodadu i kupe kola, te je on zato otiao u Budimpetu, gde ga je zateklo nareenje. Dalje, na tragu smo da je Svetozar Pribievi bio od 11. do 14. VIII o. g. u Burbul-u, departman Puy de Dome, te izgleda da se tamo sastao sa Dr. Paveliem, to e se naknadno utvrditi. U cilju ovoga proveravanja zatraiu sutra da se Pribievi zadri u pritvoru (La Sante) dok se ova provera ne uini a takoer i dok se cela njegova zaplenjena korespondencija ne pregleda.8 to se tie njegove korespondencije i one [Vladimira] Radia koje su konfiskovane od ovd. vlasti mi smo najenerginije nastajali da do iste doemo ali je ovaj materijal zapeaen i upuen u Marseille islednom sudiji, koji je traio, pa je obeano od ovd. vlasti da e nam se sav ovaj materijal pokazati, te e verovatno sada gospodin Simonovi moi isti iskoristiti u cilju dalje istrage i rasvetljavanja dogaaja. Imamo u vidu da se ove stvari i preslikaju. Milievi, dalje, javlja kako je od Mondanela zatraio da uputi zahtjev Austrijancima za hapenje Ivana Perevia na temelju izjave Mije Kralja i Mondanel mu je odgovorio da mora to pitanje prouiti, jer se iz istrage ne vidi da je Perevi suuesnik, kao dr Paveli, u organiziranju atentata na kralja Aleksandra. Milievi je inzistirao da se zatrai od beke policije da i ona otvori istragu protiv Perevia, pa e se sama uvjeriti ima li temelja da se i nadalje zadri u zatvoru, jer bi nam se inae moglo dogoditi da se Perevi na vrijeme skloni. Zatraeno je od Maara i Talijana da zatvore Gustava Pereca i Miju Bzika. Za Pereca je Milievi dao Francuzima njegova lana imena; pri tom je naroito upozorio da je Perec u posljednje vrijeme bio prijavljen u Budimpeti kao Jozef Nojman, maarski novinar, pod kojim je imenom i s pasoem Perec bio u Berlinu o Boiu 1933. godine. Ministarstvo spoljnih poslova, odnosno Naelnik Gospodin Martinac, traio je putem telefona da se zatrai hapenje i Dr. Artukovia. Bilo je sasvim prirodno da se i ovaj stavi u zatvor zajedno sa Singerom i drugima ali za ove
8 Svetozar Pribievi ovako je opisao svoje hapenje prof. R. W. Seton-Watsonu u pismu od 5. XI 1934: Doivio sam ovde stvari, koje nikad nisam smatrao za mogue. Kralj je ubijen u 4 sata po podne, a ve u 10 sati u vee ja sam bio uhapen i odveden na prefekturu, gde sam u jednom zadimljenom hodniku proveo dva dana i dve noi, a da se nisam mogao ni ispruiti, a kamo li oka sklopiti. Kad sam traio, da mi se donese posteljina od kue, pitao me je komesar policije, da li hou i ensku, da mi dovedu. U meuvremenu obavili su pretres kod mene i odneli moju korespondenciju. U policiji sam zatekao jo 14 sunarodnika, denunciranih od poslanstva, medu njima i Radieva sina Vlatka, koji naravno nisu imali nikakve veze s atentatom. Iz policije bio sam voen kod suca istraitelja, koji je zajedno sa mnom pregledao korespondenciju u prisustvu tumaa i na pitanje iz ministarstva, koje je dolo odmah posle pregledane korespondencije, dok sam ja jo bio kod njega, odgovorio telefonom, da nije naao nita, to bi bilo interesantno za istragu. Ali pored svega toga, trei dan otpremljeni smo svi u zatvor Sante. Tu smo smjeteni u grozne elije. Kad sam se penjao uz basamake, jer nisam mogao brzo ii radi ranjene noge, gurnuo me je jedan poddirektor snano u rebra. Isto je uinio i jedan polic, komesar, kad su me vodili kui na premetainu. U zatvoru, da ne duljim, trpio sam reim obinih zloinaca, koji se tamo strogo provodi, potpuno isolovan od sveta, tako da niko nije mogao k meni, a nisam mogao da dobijem iz svog stana nita. Nisam punih sedam dana nita okusio, jer mi se sve gadilo, a ne za to, to sam hteo da provodim trajk glau (R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni. Korespondencija 1906-1941, II, 1 9 1 8 - 1 9 4 1 , Zagreb-London 1976, str. 2 9 7 - 2 9 8 ) . Opirnije o Pribieviu u Parizu: Todor S t o j k o v , Svetozar Pribievi u politikoj emigraciji u Francuskoj, Istraivanja 4, Novi Sad 1975, str. 3 4 3 - 4 1 3 .

nemam materijala iz ove istrage da bi se i za njih trailo hapenje a jo manje ekstradicija u vezi atentata na Nj. V. Kralja. Moda e se u toku istrage stei uverenje da su i ovi uestvovali ali za sada nema naina da preduzimam korake kod Francuza da i protivu ovih povedu istragu jer bi se na ovaj nain znatno slabila anketa koja je uzela potpuno dobar pravac. Uveren sam da emo na osnovu ovoga prikupljeno'g materijala imati mogunosti da docnije zatraimo od zemalja gde su ovi banditi nali sklonita, da se uklone, fi] predadu nama. Uostalom molim za instrukcije na sluaj da Ministarstvo ima kakvih drugih nareenja po ovome. Milievi, dalje, prenosi Simonovievu molbu da mu iz Beograda poalju materijal (izvod) iz istrage protiv P. Oreba (pokuaj atentata u Zagrebu 1933) i Premca (paklena maina u Koprivnici), kao i sve ono to ministarstvo smatra za potrebno da se pokae francuskim vlastima. Naknadno je telefonski obavijeten od sav. [jetnika] Simonovia da e on zajedno s francuskom policijom obii Aix-en-Provence da bi na licu mjesta gde su banditi imali glavni stan poveo istragu i provjerio iskaze Mije Kralja, tj. je li se Kralj vratio u hotel kritinog dana u 16 sati ili u 18,30, tj. poslije suuesnitva u atentatu. Kralj se brani da je u posljednji as odustao od atentata i pobjegao, ali je do sada sve protiv njega i kao da stoji injenica da je i on ekao u Marseilleu, samo moda na drugom mjestu. Sasluanje e se nastaviti da se i to provjeri i Simonovi se nada da e mu poi za rukom da dobije i ostala priznanja. Do sada nam je polo za rukom, zahvaljujui vlastima koje su nam prepustile ispitivanje optuenih, da i pored strogih instrukcija i unapred smiljenih lai nateramo ove da jedan dobar deo istine odadu i sada e ve lake biti da se i onaj drugi deo sazna, a naroito prilikom suoenja, koje e na kraju biti. Pa i Pospiil Zvonimir priznao je ve u Anemasu zakljuuje Milievi svoj izvjetaj - da je video nareenje kod delegata [Kvaternika] potpisano od ,poglavnika' Dr. Pavelia, iji je rukopis poznao, da imaju izvriti sve to od njih bude traio delegat i da idu za Pariz. On je samo rekao da nije znao odmah kakva je to bila misija ali je sada potpuno siguran da se radilo o Kralju. Upitan da li bi izvrio da mu je bilo nareeno bez predomiljanja odgovorio je da je zakleti ,ustaa' i da bi zato uinio, pa ak i da mu ,poglavnik' naredi da skae sa Ajfelove Kule. On je zatim govorio o organizaciji i ovu je svoju izjavu potpisao. Dok Kralj i Raji gotovo isto izjavljuju i potpisali su svoja sasluanja teretei takoer Dr Pavelia. O ovome detaljno ne javljam jer su ve izvetaji dostavljeni Ministarstvu a opiran izvetaj sa celokupnim materijalom donee g. Savetnik Simonovi na povratku jer se sada materijal sakuplja i istraga je jo u toku. Milievi je jo uvijek 18. X dostavio ministarstvu drugi izvjetaj9 u kojem javlja da su Simonovi i on 17. posjetili u Parizu zatvor La Sante u kojem su pritvoreni jugoslavenski dravljani, ve osueni na protjerivanje iz francuske, pa su Simonovi i on zamolili francuske vlasti da ih mogu ispitati ima li neki od njih kakve veze s atentatorima. Uhapeni su bili istog dana kad je bio izvren atentat, i to Boo Asanovi, Boo Adi, Ivan Beni, Bruno "antoni, Polga Duan, Ivo Pasari, Tomislav Nikoli, Nikola Gotovac, Vladimir Radi, Ljubomir Ili i Duan Leki. Neki od njih bili su funkcionari ili lanovi drutva jugoslavenskih emigranata, ali je panju jugoslavenskih policajaca privukao Vladimir, sin Stjepana Radia. Bio je uhapen jer su kod njega zatekli 9. X uveer trojicu: Nikolu Gotovca, Josipa Rendulia i Ivana aiju
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, Marseljski atentat, II fasc., fasc. 33.

(Cacia). Taj trei imao je uza se mali revolver, to ga je tog dana kupio, da bi zatitio Radia jer se plaio da bi moglo doi do obrauna, tj. da bi ga Srbi prema Radievoj izjavi mogli eventualno napasti, mislei da je on (Radi) upleten u atentat. aija koji je Radiev pristaa bit e kasnije kanjen zbog noenja oruja i protjeran iz Francuske. Radi priznaje na ispitu pred nama pie Milievi da je pisao za Gri i ostale separatistike novine da bi sebe izdravao i dobijao je od svojih lanaka na 1000 fr. meseno za izdravanje, pa je skromno iveo. On kae da je odravao veze sa Koutiem, svojim zetom, te i sa Krnjeviem u enevi, i stajao je u vezi sa novinama Dr. Pavelievim ali se nije sastajao sa njegovim ljudima, pa ak ni sa Dr. Paveliem kada je ovaj bio u Parizu jer ga nije potraio, te mu se tek javio kartom kada je napustio Pariz. On kae da je samo za samoopredeljenje hrvatskog naroda, tj. za slobodne izbore, a da nije nikada podravao teroristiku akciju ma sa koje strane ona dolazila. On je odmah kada je proitao u novinama da je Kralj ubijen poverovao da bi to samo mogla da izvri makedonska organizacija a kada mu je reeno da su bili i ljudi Dr. Pavelia nije nita odgovorio pravei se da se udi. On je tvrdio da nije nita pripremao za dolazak Nj. V. Kralja i da nije tano da je mislio da sa svojim ljudima pravi demonstracije. Upitan zato je sakupio oko sebe gore pomenutu trojicu, odgovorio je da su oni sami doli da upitaju ta e sada biti kada je Kralj ubijen i da im proita novine jer neznaju francuski. Posle razgovora sa nama on je ak izjavio elju da bi se povratio kui kada bi mu se osiguralo da ga vlasti nee hapsiti tj. kada bi bila neka amnestija ili da mu se obea da nee biti optuivan, te nas je pitao kome treba da se obrati. Savjetnik Simonovi je iz Marseillea, 21. X, 1 0 uputio svom ministru opiran izvjetaj o koracima koje je poduzimao od 16. nadalje. Toga dana, poslije podne, sastavio je za ministra izvjetaj o sasluavanju i izjavama Mije Kralja danim u noi izmeu 15. i 16. X u Melunu. Osim toga sredio je dotadanji materijal i zatraio od ministarstva da provjere o raznim osobama. Sutradan je posjetio generalnog kontrolora Mondanela i tom mu je prilikom Francuz povjerio da je dobio odgovor Uprave policije iz Budimpete na Mondanelov zahtjev da se pronae i uhapsi Eugen Kvaternik. Taj odgovor, upuen radio-telegrafskim putem, glasi ovako: ' Interieur Surete Recherches - Paris. U odgovor na va radio-telegram br. 61 ast mi je izvestiti vas, da su imena Kramer Egon, Kvaternik Eugen ili Eugen Janz nepoznata naoj slubi i ne postoje u naoj sudskoj kartoteci. Vae saoptenje u radio-telegramu napominje, da smo mi, prefektura policije u Budimpeti izjavili da je Kramer Egon identian sa Kvaternik Eugenom, meutim to je greka, jer nama unutranja bezbednost nije nikada uputila jedno takvo traenje i mi, prefektura policije u Budimpeti, nismo nikada oznaili da je Kramer Egon identian sa Kvaternikom Eugenom. Prefektura policije u Budimpeti. Taj telegram budimpetanske policije pokazuje komentira pri tom Simonovi svu njenu zbunjenost i muku kako da odgovori na potjernicu francuske policije izdanu za Kvaternikom jer razumije se francuska policija u svom telegramu upuenom budimpetanskoj, odnosno maarskoj policiji nije nigdje tvrdila da je maarska policija izjavila da je Egon Kramer identian s Eugenom Kvaternikom. To pokazuje koliko im je prema

- neista savjest u itavoj toj tekoj aferi, jer nisu mogli ni jasno da shvate telegram francuske policije! Poslije toga, Mondanel mu je saopio dva telegrama primljena iz Rima, kao odgovor na potjernicu izdatu za Paveliem, Perecom i Kvaternikom. Prvi telegram glasio je ovako: Br. 3 2 3 3 8 . Paveli Ante, jugoslovenski dravljanin, boravio je izvesno vreme u Italiji. Izdata su hitna nareenja za njegovo traenje. Rezerviem se da vam dam naknadna obavetenja. ef italijanske policije Bokini. Drugi telegram: Br. 3 2 2 5 7 . - Perec Gustav, roen u Valpovu 1885 godine i Kvaternik Eugen, odnosno Kramer Egon, student prava, roen u Zagrebu 29. marta 1910 godine, ne boravi u Italiji i nije ni ranije boravio. Izdata su nareenja za traganje. Rezerviem se da dam naknadna obavetenja. ef italijanske policije Bokini. Prilikom tog sastanka s Mondanelom, Simonovi mu je predao i pismeni izvjetaj o tome da je usporeivanje otisaka prstiju uzetih s lea Petra Kelemena u Marseilleu s otiscima prstiju Vladimira Georgijeva-ernozemskog, to su ih dobili od policijske direkcije u Sofiji, pokazalo nesumnjivo da je to jedna ista osoba. Isto tako predao je generalnom kontroloru i izvjetaj o Borislavi Abzacovoj iz koga proizlazi da je napustila Opatiju 6. ili 8. listopada. Dogovorio je s Mondanelom i to da istog dana poslije podne on i Milievi sasluaju jugoslavenske dravljane koje su Francuzi uhapsili nakon atentata u Parizu i blioj okolici pod sumnjom da bi mogli biti upleteni u atentat. Poslije tog sastanka, Simonovi je otiao u poslanstvo gdje su mu saopili da treba jo iste veeri krenuti u Marseille, budui da su sva tri uhapena atentatora dovedena tamo i istrani sudac poeo ih je sasluavati. Stoga su Milievi i on otili u centralni zatvor da tamo sasluaju pritvorenike. Svoje zabiljeke ostavio je Milieviu da on podnese skupni izvjetaj ministarstvu. U Marseille je stigao 18. X prije podne i Guibbal ga je odmah odveo istranom sucu koji je upravo sasluavao Miju Kralja. Ja sam, sa dozvolom sudije, ostao da prisustvujem. Kralj nije ni u emu izmenio svoje izjave, date u Melenu. Samo je ostajao i dalje uporno pri svome tvrenju, da je on iz Marselja poao jo pre izvrenog atenta i da je u Eks-an-Provansu stigao ve oko 16 1/2 asova. Meutim, prema izjavama hotelskog osoblja, on je doao u hotel Modern tek oko 18 asova i moda neto kasnije, prema emu je on otiao iz Marselja tek po izvrenom atentatu, dakle onda, kada se je uverio, da on nema ta tamo da radi. Kralj se na ime trudi nastavlja Simonovi - da dokae, kako je on odustao od namere da ubije Nj. V. Kralja i da se pokajao, te je toboe napustio Marselj jo pre atentata. Za vreme jedne pauze, a kada je istrani sudija bio izaao, pitao sam Kralja da li poznaje Premeca Edu. To je ono lice, koje je zajedno sa Kraljem predalo jednu paklenu mainu u vidu knjige agaru Stjepanu, da je preda na posti u Zagrebu. Na ovoj tobonjoj knjizi, kao to je poznato, bila je stavljena adresa Dragana Bubnja, sudije dravnog suda za zatitu drave. agar je odneo ,knjigu' u komesarijat pogranine i eljeznike policije u Koprivnici i ona tamo posle eksplodirala. Na moje pitanje Kralj mi je odgovorio da vrlo dobro poznaje Premeca. Isto tako, veli, poznaje i agara. Odmah sam mu zatim kazao da je on zajedno sa Premcem poslao ovu paklenu mainu. Kralj je pokuao, da vrda, ali kada sam mu ja kazao, da mu
Simonoviu

to nita ne vredi, i da je to poznata stvar, on je onda priznao i, na moje pitanje, izjavio da je tu paklenu mainu izradio Pospiil, kao to je u ostalom i druge paklene maine on izraivao na Janka Pusti. Pitao sam ga, gde se krio onda, kada je bila izdata poternica za njima i on mi je izjavio, da je bio na Janka Pusti. Prema tome maarske vlasti su morale znati, da se on tamo nalazi, ali da ga nisu htele uhvatiti, jer bi ga morale tada predati nama, kao naeg dravljanina, a onda bi se otkrile mnoge stvari, koje bi teko kompromitovale Maarsku. Jer se na ime iz sasluanja Kraljevih vidi, da je on vrlo dobro bio obaveten o svemu i celoj akciji i da je bio jedan od lica, koji su uivali veliko poverenje glaveina banditskih. Simonovi se zanimao kod istranog suca to je bilo prilikom sasluanja Pospiila i Rajia, a sudac mu je odgovorio da su i oni ostali pri svojim ranijim iskazima danim u komesarijatu u Annemasse. I sasluavanje svjedoka, koji su vidjeli teroriste u Aixu i Avignonu, produilo se dugo u no i svi su potvrivali da u Miji Kralju prepoznaju jednu od osoba koje su bile u drutvu s atentatorom. Za vreme jednog odmora izmeu dva sasluanja javlja dalje Simonovi - pretstavio sam se Generalnom Prokuratoru Republike pri marseljskom sudu. On me je takoe predusretljivo primio i tom prilikom mi saoptio, da je tog asa dobio izvetaj da su Paveli i Kvaternik uhapeni u Turinu, i da je naredio da se odmah izda ,mandat d'aret' (nalog za hapenje) za obojicu, a u smislu francuskog krivinog postupka, a i da se spremi potreban materijal za traenje njihove ekstradicije. Jo istog dana spremljen je nalog za hapenje, o emu je izveteno odmah i Ministarstvo Inostranih Poslova radi saoptenja talijanskim nadlenim vlastima. Sutradan (19. X), Simonovi je prvo otiao istranom sucu, oekujui da e nastaviti sasluanja, ali je on sreivao dotadanji istrani materijal da bi pripremio to treba za traenje ekstradicije. Izrazio je Simonoviu odreene rezerve u pogledu ekstradicije A. Pavelia, jer kae kako nije utvreno da je Paveli zajedno s atentatorima bio u Francuskoj. Simonovi mu je odvratio kako je po njegovoj ocjeni dovoljna ona optuba koju protiv Pavelia sadri Pospiilov iskaz, da je Paveli vrhovni ef teroristike bande i nita se ne moe uraditi bez njegove naredbe; kako je on, Pospiil, dobio nareenje pisano Pavelievom rukom da ode u Francusku, a zna se radi ega je tamo upuen. U drutvu komesara Guibbala poao je u Aix da bi s pomou fotografija pokuao utvrditi identitet onoga nepoznatog ovjeka koji je bio u drutvu sa enom pod imenom Marija Vondraek, no bez uspjeha: nitko nije mogao meu pokazanim fotografijama nai tajanstvenog Petra. Vrativi se u Marseille, istrani mu je sudac povjerio da je ve pripremio potreban materijal radi traenja ekstradicije za Pavelia i Kvaternika i da je dobio dokaz kako je Paveli 30. rujna boravio u Marseilleu, u Little Palace Hotelu, Boulevard Dugommier 67, te da sada, prema tome, ima u ruci potpun dokaz o Pavelievoj krivnji. Dao je Simonoviu i tonije podatke koje je dobio od marsejske policije, iz kojih je proizlazilo da je 30. IX u spomenutom hotelu boravio gost pod imenom Georges Pavelescu, a s njim je kao njegova supruga bila i jedna ena od oko 40 do 45 godina. Kako je policija posumnjala pie Simonovi da bi se iza toga imena i osobe mogao kriti Paveli, otila je u hotel i pokazala njegovu sliku. Vlasnik hotela i sobarica potvrdili su i na pismenom sasluanju izjavili da u osobi ija

im je fotografija pokazana prepoznaju onu, koja je kod njih 30. septembra boravila pod imenom Georges Pavelescu. Na osnovi toga zakljuilo se da je to zaista bio Paveli, i kako je ovdje obiaj da se sve odmah udari na velika zvona i da nita ne ostane tajna, i to je saopeno novinarima i objavljeno. Ali ve drugi dan javio se Pavelescu iz Bukureta, koji uistinu postoji i koji je zaista lino sa svojom suprugom ostao u noi 30. septembra u Marseju, odakle je sutradan produio za Nicu i dalje za svoju zemlju. Prema tome to nije bio Paveli. To je unijelo izvjesnu zabunu medu Francuze pa se sada pitaju hoe li ekstradicija Pavelia i Kvaternika uspjeti ili nee, a to se prenijelo i u tampu i sve je zahvatila neka psihoza i gotovo se ne mire s tim da eventualni zahtjev za ekstradicijom ne bude uspjean. Dakako, uglavnom sve zavisi upozorava Simonovi - od stava francuske vlade i, ako bi ona energino ustrajala pri tom zahtjevu, Simonovi je duboko uvjeren da bi ih talijanske vlasti morale izruiti Francuzima. Naroito jo i zato to su pravni uvjeti ispunjeni. Odricanje i Pavelia i Kvaternika irelevantno je, kad postoje dokazi da je Paveli dao pismeni nalog Pospiilu da otputuje u Francusku i kad ga je Pospiil nedvosmisleno optuio svojim priznanjem u Annemasse. Isto je tako i Kvaternikova obrana prema Simonovievoj ocjeni bez vrijednosti pred utvrenim injenicama da je on bio taj koji je kao Paveliev delegat vodio grupu u Francusku i dao joj potrebne upute i naloge. Ako bi se ova dvoumica, koja poinje obuhvaati francuske pravne krugove prenela i na Vladu, moglo bi biti veoma nezgodnih posledica. S toga drim, da bi se sa nae strane trebalo energino insistirati da se francuska vlada bez rezerve angauje kod italijanske vlade po ovome pitanju zakljuuje Simonovi. Belgijska je policija uhapsila u Liegeu, 17. X uveer, dra Stjepana Peria javlja Milievi iz Pariza ministarstvu 21. X 1 1 i kod njega nisu nali nita vanije (disertaciju Mladena Lorkovia, otkucanu na njemakom jeziku, neke potvrde o primitku novca, jedno pismo Ante Bubala koji je ivio u Berlinu s drom Budakom a pie Periu da je kraj njegovom boravku u Berlinu, jer ele tedjeti, pa e vjerojatno morati u logor). Peri je bio prvi put u Berlinu u studenom 1932. godine, a izjavio je da je politiki bio pristaa dra Trumbia i bloka pravaa i federalista. Opetovano je boravio u Belgiji, u Seraingu, radi uspostavljanja sloge u upravi Hrvatskog saveza kojem je sada na elu Milan Ani. U Parizu je jednom boravio s drom Jeliem i tamo su, navodno, neprestano bili u drutvu VI. Radia, a Jeli se jednom prilikom sastao i sa Svetozarom Pribieviem. Do 24. jula (1933) ziveo je u Berlinu javlja Milievi. Lorkovi je takoe stanovao u Berlinu i pao je u nemilost kod Dr Pavelia jer je ovome uputio pismo traei obavetenja, da li je tano to da je Slavko Cihlar kod njega video u Minhenu jednom prilikom veliki broj jugoslovenskih falsifikovanih novanica od 1 0 0 0 - D i n a r a (isto to je i Gruber saoptio) te je takoe traio od ovoga da se njegovo ime ne jnesa u razne atentate i da mu se ovi pripisuju. Od toga vremena, tvrdi Peri, Lorkovi se dri po strani i izdrava se od stipendije i pomoi od kue, te ivi skromno. Zatim je 2 4 . jula 1933 otiao u Milano, gde je sreo Gavru Jovanovia iz Neretve, trg., Kremzira Ljubomira i Dr Artukovia. Tu je oekivao sastanak sa bratom ali vlasti mu nisu dale paso. Ovde je imao mali ncident sa Dr Paveliem jer mu je prebacio da je njegova privatna korespon-

dencija koju je iz Italije vodio sa svojom prijateljicom cenzurisana i ova nije primila ni jedno pismo. Paveli se pravio da za ovo nita nezna. Ipak on je znao da je Peri pisao jedno pismo svojoj prijateljici u kome joj javlja da je sreo jednog od glavnih voda pobune u Lici, koji je sada nezadovoljan i razoaran. Stvarno, tvrdi Peri, Artukovi se ve razoarao u emigraciji ali je morao da uti, te je ovo nezadovoljstvo samo poveravao najbliim prijateljima kao Periu. Od tada datira i osobito nepoverenje Pavelia prema Periu, kako kae i uverava ovaj. Ovo je nepoverenje naroito pojaao kod Pavelia njegov ljubimac Dr. Jeli, koji se nikako nije slagao sa Dr. Periem. Peri ak tvrdi da nekoliko svojih lanaka, oko 5, nisu onaki kako su puteni na javnost ve da ih je Paveli, ili njegovi suradnici, izmenili istiui linost diktatora Pavelia i ,Ustaku' ideju. Zatim je otiao u Veneciju i kako mu brat ni tamo nije mogao doi onda je otiao za Trst, gde je uzeo 5.000.-lira kod Kihlera i komp. poslatih mu od brata, te je zatim otiao na ostrvo Lastovo, gde je proveo 15 dana. udno je da je Peri zadravao hartije o isplati svih suma dostavljenih mu od brata, valjda je hteo na ovaj nain da kae da je vie troio od svojih para. Koncem avgusta ostavio je Italiju i preselio se za Minhen gde je u Garmi-Partenkirhenu zajedno sa prijateljicom ostao do 1 4 - 1 5 . septembra. Od toga vremena, doavi u Berlinu iveo je u Kaiserdam 110 arlotenburg, jer mu je u blizini stanovala prijateljica sve do 26 marta ove godine i tvrdi da nije u to vreme napustio Berlin. U Berlinu su u to vreme bili: Josip Miljkovi [Milkovi], Dr. Jeli Branimir, prijateljica Dr. Jelia, Katica isler, sa kojom se Dr. Jeli neto posvaao, zatim neki Marko, pomonik Jelia, i kada mu je pokazata jedna masa slika poznao je u slici Bzika Mije ovoga Marka a i opis dat ranije slagao se sa Bzikom. Dakle, to je taj Marko koga sam ja esto pominjao u svojim izvetajima i koji je potpisivao nareenja kada nije bio Jeli ili Miljkovi [!] u Berlinu ili Luganu, dok su imali tamo kancelariju. Dr. Peri se zatim opet uputio za Italiju radi sastanka sa bratom i da malo jiromeni, kako on kae, klimu, t.j. da se sastane posigurno sa Dr. Paveliem. iveo je u Milanu aprila ove godine. Viao se sa uriem Paolom, Gavrom Jovanoviem. Od brata je tada primio 6.000. lira preko Kihlera i komp. Trst. Za Duhove ove godine vratio se u Berlin Budak sa gospoom u Emsertrase 3. Vilmersdorf. Kada je doao naao je stan u Savinjiplac 13, uvek u arlotenburgu. Tu je ostao do 21. jula, kada je otputovao za Belgiju i kod policije se odjavio. U Belgiji je ostao do 1. avgusta i posetio nekoliko organizacija: Sereng, Liege-Beteri, Vilvord Charleroi, dolazei u dodir samo sa vodeim lanovima. U Serengu bilo je 280 lanova jer je vei dio otiao u ustae. On tvrdi da se nije nikada interesovao da sazna gde su logori koji su uostalom esto menjani. Zna da ih ima u Italiji i Maarskoj i jednom je uo, to ranije, da ih ima na 40 samo na Janki Pusti. U Serengu je bila svaa i to ga je vie zadralo jer je bila privremena uprava pa je svaki hteo da dobije mesto u upravi. Najzad je dobio za predsednika Milan Ani. Peri tvrdi pie dalje Milievi da je savjetovao radnicima da ne izazivaju uline nerede, jer e zbog njih onemoguiti i drutvo. Bilo je govora o tome da doe stalni delegat umjesto protjeranog Milasa, pa je Paveli nudio njemu to mjesto, no Peri ga nije htio prihvatiti, vjerojatno zato to mu se nije sviao ivot u malom mjestu. U Berlin se vratio 2. kolovoza i tamo ostao do 7. VIII, a toga je dana otputovao u Nordseebad s prijateljicom Njemicom [Ericka Sieg] i tamo ostao do 21. VIII. Vrativi se u Berlin, smjestio se konano u stanu dra Budaka koji je u meuvremenu preko Salzburga otputovao u nepoznatom pravcu. U inozemstvo je otputovao 16. X elei da doe u London i da se tamo

s v e t i u enju jezika, to vie to je i Artukovi tamo, a poslije je namjeravao da otputuje u Sjevernu ili Junu Ameriku i da se bavi advokatskim poslovima

za iseljenike. Upitan kad je Bzik bio posljednji put u Berlinu, Peri je odgovorio da ga je vidio u sijenju ili veljai 1934. godine ali nije iskljueno da je navraao a nije mu se javljao. Maarski mu je paso dao dr Budak i Peri vjeruje da je originalan jer mu je tako rekao i sam Budak. Upitan zato je doao u Liege, Peri je odgovorio da je doao da naplati dug od Ania, predsjednika Hrvatskog saveza. Vidjelo se istie Milievi da je Peri vercao registarske odnosno turistike marke i pri tom zaraivao 30 posto, a pomagali su mu Ani, Stipe uto i Mirko Biljan, svi iz Hrvatskog saveza u Seraingu. Milievi je istog dana iz Pariza uputio drugi izvjetaj ministarstvu unutranjih poslova 12 u kojem javlja da je 17. X uhapen u Dieppeu (Francuska), pri dolasku iz Londona, sumnjivac kojega je do francuske obale sproveo organ Scotland Yarda. Pri sprovoenju do Pariza, bio je sasluavan a kako se pokazalo da govori naki, pozvali su Milievia da ga saslua. Milievi je u njemu prepoznao dra Andriju Artukovia, advokata iz Gospia. Posjedovao je maarski paso, izdat u Budimpeti 5. II 1934, na ime Andras Artukovi, maarski dravljanin. U pasou su bile utisnute engleska i francuska viza; iz pasoa se vidjelo da je stigao u Englesku 15. IX, a da je iz Londona bio protjeran, tj. da mu je daljnji boravak u Engleskoj bio uskraen i to zato kako sam tvrdi to nema novca. Dr. Artukovi tvrdi pie Milievi da je bio u opoziciji posle 1929 godine jer mu se diktatura nije dopadala kao reim, pa je posle [!] like bune pobegao zajedno sa Doenom Markom u Zadar. On nastaje da se brani da je imao aktivnog uea u buni ali zato Stjepan Peri na sasluanju kae da je ovaj bio jedan od glavnih u ovom upadu ,Ustaa'. Artukovi pria da je bio puten od italijanskih vlasti da se slobodno kree na njihovoj teritoriji i oni su zatim otili na Rijeku, pa zatim preko Servacija Vjekoslava doli u vezu sa Dr. Paveliem. Sa Paveliem su se sastali u Veneciji, septembra 1 9 3 2 godine u hotelu Nacional, misli. Na Rijeci su se znali jo sa trg. Taljaferom, koji je bio u vezi sa Servacijem. Doen je otiao sa Dr. Paveliem dok se on povratio na Rijeku. On toboe kae da je mislio da se povrati kui pa kada je video da se hapse i ljudi koji su manje odgovorni od njega otiao je u Veneciju, gde je ostao oko 2 meseca. On je kae svoje vreme vie upotrebljavao na prouavanje istorije i jezika. Priznaje da je pripadao organizaciji Dr. Pavelia ali je bio samo za propagandistiki rad i irenje Hrvatskog Domobrana, te da se ova organizacija proiri ali nije saraivao na teroristikoj akciji kako on kae. Sa Dr. Paveliem nije imao nikakvih intimnijih veza jer ovaj je sebe smatrao za direktora [diktatora?] ali priznaje da se sa njim sretao i razgovarao o propagandi. Zatim je preao u Bresciju i odatle u Milano, gde je stanovao Via Paster 12. Peri pak na svome sasluanju precizira da je Dr Artukovi upravljao jednim manjim logorom Pavelievih ljudi, ili bolje rei jednom kuom, pa je optuen da je proneverio dati mu novac, to ga je dosta udaljilo od Dr Pavelia. O ovome Artukovi nije govorio. Verovatno posle ovoga reio je da ide za Be, kako on kae, da prouava biblioteke i prikuplja potreban materijal za hrvatsku istoriju. Artukovi priznaje da se jednom prilikom video u Bresciji i sa Pereviem kada je ovaj doao sa Dr. Paveliem, pa je preko

ovoga dobio i maarski paso na ime Dr. David Arnaut, rez. oficir, roen na Rijeci, a ne kako se misli u Beu da je imao italijanski, jer je zabuna bila to je rezervni oficir sa Rijeke. Sa ovim pasoem doao je u Be i uzeo stan Linke Vincajle 40. On misli da je to bilo krajem oktobra p. g. U Beu je malo ostao pa je otiao kod Marka Doena, koji se tada nekako povratio iz Bugarske i oboleo od raka u crevima. On je bio u Peti i negovao due vremena Doena. Priznaje da je bio na suenju Premcu u Konosvar [Kaposvaru] zajedno sa Ivicom Frankom i Jurajem Francetiem, te i jo dvojica emigranata, ijih se imena ne sea ili ih pak nije ni uo. Sto se Bea tie on tvrdi da ga je sa nekim studentom Hrvatom Vilme upoznao Perevi, Kodani ili Vilim Penikar, koji su bili njegovi poznanici, tano se ne sea, pa mu je ustupio svoj stan za vreme dok bude u Peti. Posle povratka iz Pete bio je uhapen i tek je uo u zatvoru da je Penikar Vladimir Singer da je kod njega stanovao i Evgen Kvaternik, koga je znao, te da je kod ovih naeno oruje i eksploziv, te i strihnin. Artukovi tvrdi da je kod njega samo naen paso i jedan revolver, te da je kanjen zbog lane prijave na 48 sati zatvora a zbog noenja oruja na 6 dana zatvora, dok je proveo u zatvoru oko dva meseca zbog traenja ekstradicije. On kae da su austrijske vlasti lako odbile traenje ekstradicije jer su videle da smo mi na urbu i bez velikih dokaza dostavili traenje. Iz pasoa sam video - pie Milievi - da je Artukovi 25. marta preko Bruknsdorfa uao u Austriju, kada je uhapen, a izaao 20. maja, kada je proteran za Maarsku, te se jasno vidi da je on i ovaj paso upotrebljavao za kretanje a prijavio se sa drugim, te je verovatno da je paso koji je glasio na Dr. David Arnaut italijanski sa kojim je i doputovao prvi put u Be. Znai da mu je beka policija povratila ovaj maarski paso prilikom proterivanja. O svojoj misiji u Beu nastavlja Milievi u izvjetaju ministarstvu Artukovi ne eli govoriti, tj. zavarava s tobonjim uenjem jezika i posjeivanjem biblioteka. Priznaje da se viao s Pereviem, a Carketi-a [?] nije upoznao; vie je bio u drutvu Kodania i Penikara, pa i Hammera, a ne Singera. Protjeran iz Bea, otiao je u Budimpetu gdje je proveo neko vrijeme i neprestano bio u drutvu Gae Balenovia, maarskog majora, Marka Doena, Ivice Franka, pukovnika Petrievia, Vj. Servacija (koji je stanovao u hotelu Bellevue, Attila-utca, pod maarskim imenom, samo to Artukovi ne zna kojim). Pereca je vidio u Peti, u veljai, a sad ne (a to nije tono prema Milievievim obavjetenjima). Poslije je odluio da putuje u Italiju i u tu je svrhu dobio maarski paso na novo, izmiljeno ime, da bi lake preao preko austrijskog dravnog teritorija, dok je za Italiju opet upotrebljavao svoj prijanji paso. Stigao je u Italiju na poetku rujna, u Milanu se sastao s Paveliem i s njim proveo dva-tri sata u razgovoru u kavani na Piazza del Duomo. Razgovarali su samo o Artukovievom putu u London i njegovim daljnjim studijama: o razgledavanju British Museuma i to sve treba vidjeti! Ali, primjeuje Milievi, Artukovi je imao zadatak da posjeti neke Engleze i da pokua odanle iriti propagandu. Artukovi je dodao napominje Milievi - da je u Peti video i kapetana Emila Lahovskog, koji je bio instruktor emigranata, ali tvrdi da nije nikada iao na pustare, te da i nezna gde se emigranti sada nalaze. U Milanu je video 1933. g. Dr. Jelia i isto tako i Dr. St. Peria, kada je ovaj iao za Lastovo da provede izvesno vreme. Upitan kako se sretao sa Dr. Paveliem, rekao je da je ove sastanke uredio uri Paolo, Via Bambaja 4 ili 6. Tu adresu ve i mi imamo sa poverljive strane. Kroz ovoga se dolazilo u vezu i sa drugim

koji ive u Italiji. Kroz ovu su adresu pisali Dr. Paveliu. Ovaj treba da bude Slovenac, suv, srednjeg rasta, oko 3 0 g. Na pitanje da li zna kapetana Jasenskog [Jeszenszky] odgovorio je da ga zna i da ga je viao u Peti januara ove godine a starog emigranta Dr. Vladimira Saksa, koji treba da se nalazi u Italiji, nije viao ve je samo o njemu sluao, te se lino ne poznaje. Ovo poslednje ne izgleda mi verovatno jer bi se kosilo sa svima primljenim obavetenjima, te po ovome i ostalom izgleda da ovaj mnoge stvari preutkuje i priznaje samo ono to mora jer nam je ve poznato. Artukovi tvrdi da je u Londonu stalno boravio od 1S. septembra do 18. oktobra, te bi trebalo ovo i proveriti. On odbija da je uzimao uea, pa ak i da je znao o atentatu na Nj. V. Kralja. On naglaava da bi se rado povratio posle jedne amnestije jer mu je emigracija dosadila. Na kraju, Milievi napominje kako je kod Francuza intervenirao da ga zadre u zatvoru i da ga zasad - optue za laan paso to je francuska strana i uinila, zatvorivi ga u pariki zatvor La Sante. Milievi je na zahtjev parikog poslanstva dostavio poslanstvu ovakav izvjetaj o svom djelovanju (Pariz, 2 3 . X 1934) 1 3 kao neku vrstu osobnog opravdanja: Odmah po dolasku u Pariz - pie on - stavio sam (se) u vezu sa ovdanjim vlastima i njihovim Ministarstvom Unutranjih Poslova radi osiguranja bezbednosti Nj. V. Kralja prilikom njegovog dolaska u Francusku. Kako je ovdanja Prefektura nadlena samo za Pariz a Javna Bezbednost pri Ministarstvu Unutranjih Poslova za unutranjost Francuske, odnosno Marseille, to sam morao sve obii i svakome sam saoptiti da mi imamo obavetenja da HRVATSKI BANDITI, O D N O S N O D R . PAVELI, PRIPREMAJU ATENTAT NA N J . VEL. KRALJA, to sam po dolasku i Kr. Poslanstvu saoptio a i Kr. Poslanstvo je i sa svoje strane imalo obavetenja odnosno telegram Praga, i dr. Prvo sam posetio direktora kabineta ov. Prefekta g. Bresoa i zamolio da budem primljen od Prefekta ali sam bio upuen na direktora politike slube g. Perija, koji me je doveo u vezu sa specijalnim komesarom Udarom a ovaj pak sa glavnim inspektorom Rufjakom, koji ima slubu osiguranja stranih vladara, pa je uvek osiguravao i naeg Kralja prilikom njegovih dolazaka u Pariz a takoer i Nj. V. Kraljicu. Svima sam redom ponavljao opasnost koja je nad naim glavama i molio da se preduzimaju najstroije mere kontrole kako na granici, po hotelima tako i po naim kolonijama. Dao sam im spisak i slike koje sam imao kod sebe sumnjivih lica a cim mi je doneo nove slike i spisak lica g. Nikoli od strane Ministarstva i to im je predano. Stvarno, ovi su sva lica pretraivali po hotelskim listama i u prijavnom odelenju ali nisu preduzeli nikakve stroge mere po hotelima za praenje stranaca a niti na granici to smo se i po nama samim mi jugoslavenski policajci i uverili. Posetio sam i direktora javne bezbednosti Bertoana, koji m e je primio samo jedan momenat odnosno doao da pozdravi kod Generalnog Kontrolora Sisterona kome je bila data ova sluba jer je on ef bezbednosti njihovog Predsednika Republike. Olako shvatanje Sisterona koji je inae stariji gospodin i na prvom pogledu nesposoban, nije mi se dopalo osiguranje i p r e n u o sam mu ozbiljnu panju na bezbednost Nj. V. Kralja i da to veu slubu organizuje i dovede i sa sviju strana kako andarme, tako i agente u Marseille. Traio sam i izvidnicu za dvorski voz ali mi je on rekao da to nije
uri
13

e m igrantima,

Isti izvor.

12

Ante Paveli i ustae

predvideno ali e preduzeti osiguranje mostova, tunela i stanica, dok sam ja traio i cele pruge od strane vojske. Sve je bilo najzad obeano i Sisteron je ak posetio i g. Marala Dimitrijevia sa kojim se razgovarao o bezbednosti, koji mi je razgovor nepoznat. Znam da mu je g. Maral skrenuo strogu panju. Stvarno, ovi su odavde poveli velik broj policajaca, tvrdi se 100, i sa drugih strana doveli su policiju u Marseille. Ja sam pak uputio u Marseille g. Nikolia odmah po njegovom dolasku u Pariz, t. j. 7. o. meseca i on je bio u Marseille-u 8. ujutru i stupio u vezu sa njihovom policijom. Koliko sam mogao videti od Nikolia oni su na papiru predvideli slubu, koje nareenje ima Nikoli i poneo ga sa sobom radi podnoenja izvetaja o Marseille-u Ministarstvu Unutranjih Poslova, ali ovoga se nareenja nisu drali i sada jedan na drugoga bacaju odgovornost: vojska na policiju a policija na optinu i vojsku. Uostalom odgovorni su uklonjeni iz slube: Berthoin, Sisteron, zaboravio sam da navedem da smo i marseljskoj policiji odnosno i ovd. Ministarstvu dali sumnjiva lica i slike koje je Nikoli doneo. Ovde sam posetio i direktora optinske policije Guichard-a i sa ovim due konferisao o ureenju kortea i bezbednosti na ulici i po raznim sveanostima, i groblju, koje je udaljeno jedan as od Pariza i mora se prolaziti kroz najgori radeniki raj [kraj?]. Tom prilikom rekao mi je direktor Guichard da je ak i u optini prijem nesiguran jer ima meu odbornicima dosta komunista koji su jednom prilikom i protivu Afganistanskog vladara priredili demonstracije u optini. Ovo sam saoptio g. Poslaniku i g. Maralu a od Guichard-a i ostalih efova traio sam da se poalje na prijem u optini to vei broj civilnih policajaca i osigura izvanrednim merama bezbednost. Groblje sam sam obilazio jer mi niko od policajaca nije bio pridodat ve je reeno da svaki svoju misiju preventivnog osiguranja obavlja i da e se tek pridodati za linu bezbednost policajci kada Kralj stigne u Pariz. Lino sam morao obilaziti hotel, Place Concorde, pregledati sve posetioce hotela, njihovu privatnu poslugu (130 momaka) i ostalu hotelsku, osiguravati prijem paketa za dvor i. t. d. Obilazio sam i sve arondismane, kuda je Nj. V. Kralj imao prolaziti u svojih 11 izlazaka predvienih po protokolu. Traio sam i stalno insistirao da se lista sumnjivih predata od Poslanstva i sva lica sinjalirani od mene pronau, pritvore, i zatim po odlasku Kralja proteraju. ak sam, kada policija nije mogla izai na susret jer se kosilo sa njihovim zakonima, otiao sa dozvolom Kr. Poslanstva kod direktora politikog odelenja Ministarstva Spoljnih Poslova Blaseta, a sa mnom je bio Nikoli, glavni inspektor Rufijak, i sekretar Marala g. Dimitrijevia g. Botori, pa sam i kod njega insistirao za hapenje po listi Poslanstva ali mi je ovaj odgovorio da je listu ostavio Ministarstvu Unutranjih Poslova ali da se ova lica ne mogu tako hapsiti jer u Francuskoj ima zakona i ovi nisu nita protiv zakona uinili ali da e se uzeti pod strogu kontrolu. Kr. Poslanstvo je bilo o svemu obaveteno. Bilo bi dugo izlagati sve mere koje sam preduzimao danju-nono jurei sam jer nisam nailazio na potporu kod ovd. vlasti, to je bilo poznato Kr. Poslanstvu zavrava svoj iskaz VI. Milievi. 14
14 Postoji jedan elaborat pod naslovom: Marseljski atentat. Po onome to smo proitali, uli i videli, a glasi ovako: Kraljevom dolasku, kau, da je prethodilo politiko dogovaranje: Sa francuske strane, elja da se put i dolazak odgodi za poetak novembra zbog ranije predvianih manifestacija leviarskih elemenata u zemlji i u samom Parizu poetkom oktobra, to je neminovno izazvalo koncentraciju najsumnjivijih tipova, ne samo Francuske nego i okolnih zemalja (Belgije), i to je angaovalo sve organe reda i javne bezbednosti. Sa nae strane, insistiranje za oktobar - verovatno po miljenju Jevtievom - zbog projektovanog plana puta

U vezi s izvjetajem o sasluanju VI. Radia i A. Artukovia Milievi je - u izvjetaju ministarstvu unutranjih poslova od 24. X 1 5 - dostavio naknadno neke dopune i obavjetenja koja je, 23. X, dobio od Sv. Pribievia u zatvoru La Sante. U tom parikom zatvoru su sve one osobe imena kojih je ve bio dostavio ministarstvu i Francuzi oekuju da im kau kad treba da ih orotjeraju, jer su svi ve ionako osueni na protjerivanje iz Francuske, pa i Pribievi. No, nadaju se da e preko veza i advokata ponititi ta rjeenja, osobito se Pribievi i Radi nadaju da e im to poi za rukom. Prvo je Na pitanje, koje sam mu postavio - pie Milievi da li zna Dr. Jeliai Dr. Peria jer ovaj poslednji tvrdi na sasluanju kod belgijske policije da je bio prole godine sa Dr. Jeliem u Parizu i da su bili stalno u drutvu Radia, R a d i j e posle malo vrdanja priznao da je bio sa ovima u drutvu aprila prole godine i da su zajedno posetili Versailles. Radi pria da su Ovi doli da obiu neke svoje ljude, radenike, koje su zatim otpravili u logor ali nee da kae n j i h o v a imena. Radi kae da ovi nisu imali mnogo svojih pristalica i to su bili
Bartua za Rim. Francuska nije smatrala da treba da bude energina. Znai, prvi poznati faktor: postojala je jedna iroka i opta opasnost prilikom dolaska suverena. Beogradska policija je bila dala i naem poslanstvu i francuskim vlastima blagovremeno sledea obavetenja i predloge: Da je verovatno da e biti preduzeti atentati protiv Kralja. Da je Paveli-Pereceva grupa organizovana i da ima svoj domen rada i u Francuskoj. Da bi bilo poeljno i potrebno da se izvesne linosti nau i proteraju. Listu sumnjivih lica sa svima podatcima. (Meu njima obeleena dvojica od uhapenih sauesnika, to dokazuje sa koliko je sigurnosti naa policija posredovala.) Predlog da uestvuje u preduzimanju mera sigurnosti prilikom Kraljeve posete. Francuzi su, kau, na to odgovorili: Da oni ne mogu, kao liberalna zemlja, koja u punoj meri potuje pravo azila politikim krivcima, da uhapse ili proteruju lica koja ne mogu pozitivno da optue. Da jugoslavenska policija nije potrebna i da e Surete Generale umeti da uva svoje goste. Da je preduzeto sve da se atentat ne dogodi i da Suveren bude u sigurnosti. Francuzi su se za sve vreme pregovora i ureivanja plana za kraljevo bavljenje u Parizu drali kao nadmona i velika drava, koja ne eli da polae raun, niti da joj se meaju ljudi iz nae policije. Po dobivenoj listi imena i fotografija sumnjivih lica, preduzete su formalne mere, to znai nijedno nije pronaeno (u vreme kada su svi konspiratori uvelike bili u Francuskoj, u Aixu, Fantainbleauu ili samom Parizu). Krivica Francuza, pozvanih visokih inovnika, je oigledna u predistoriji atentata. Savesnosti radi treba navesti i ono to objanjava takvo dranje njihovo: specifinost francuske rase, njihovo sitno-burujstvo i njihovu irinu do nemarnosti; razumljivu nemogunost da uu u naa isto unutranje-politika pitanja i na kraju jedno, opet razumljivo, omalovaavanje te nove, daleke, balkansko-varvarske drave, ije ime ak nije dovoljno jasno iroj publici. (Spiker na radiu danas kada je Jugoslavija poznatija nego ikad, donosi vesti iz Jugoslovaqui.) Jugoslovenski deo krivice je bez olakanja. Poslanstvo i maral [Aca Dimitrijevi] (doao deset dana ranije u Pariz) spremali su plan i program doeka. ta i ko u stvari? Spalajkovi se vratio u poslednjem momentu u Pariz (on nikad nije ovde). Uostalom, kau, da je na poruku Jevtievu da to pre doe u Pariz, odgovorio: Vrlo dobro, recite da polazim za deset dana. Savetnici i sekretari su spremali pozivnice za veere i bankete, diskutovali listu kandidata za legiju asti i pisali raspored imena prema tituli i stareinstvu za sve zvanine prilike. Maral je pregovarao sa efom francuskog protokola Fukijarom i, moe biti, imao dovoljno interesa da obezbedi Kraljevu linost u Parizu. Sirmaj, ubogi avo [specijalni atae u poslanstvu], ije usluge svaki trai, koji je n e z a m e n l j i v i koga ceo svet sa titulom prilino voli da ignorie, lebdeo je izmeu hotel Krijona i svih moguih i nemoguih francuskih nadletava. Bio posrednik maralu, bio delegat poslanika, zamenjivao u najdelikatnijim prilikama sve i svakoga, poslednjeg dana pretvoren u detektiva pregledao sve okove i ormane u apartmanu hotela Krijon (AJ, Ministarstvoo unutranjih poslova, Marseljski atentat, I fasc., fasc. 33). Postoje i elaborati: Lekarski izvetaji o smrti Blaenopoiveg Kralja Aleksandra I i Protokol o utvr'vanju identiteta Blaenopoiveg Kralja Aleksandra I (A-VII, kut. 55, br. reg. 13/6-1 14/6-1). Pored toga: Zapisnik o konzerviranju tela Blaenopoiveg Vitekog kralja Aleksandra I Ujedinitelja (AJ, Uprava dvora, fasc. 273).

Milievi presluao VI. R a d i a .

zatucani radnici. On tvrdi da je sa ovima samo poznanik ali ne i njihov simpatizer ve da je on uvek pristalica seljake stranke, pa je u Francuskoj radio na organizovanju Radievih organizacija ali bez velikog uspeha: u Saint Denis-u tri do etiri radnika, u Gennevillier-u gde ima oko 15 radnika. Ove su organizacije, po Radiu, imale karakter Lige za pravo oveka da bi se radnici zatitili kod francuskih vlasti, lake nali posla i. t. d., naravno da je ovaj kroz iste nastojao da sprovodi i politiku. On tvrdi da nije nikako video Dr. Pavelia u inostranstvu ali kae da je dopisivao za njegove listove a to bi radio i za svaki drugi opozicioni koji bi mu platio jer se na ovaj nain izdravao. Radi je, dalje, energino zanijekao da pozna Bugarina Vasilija Hristova koji bi - prema obavjetenjima Praga - stanovao u Parizu; priznao je da se druio s Vorkapiem i da je on sada u Sofiji; za Koutia i J. Krnjevia izjavio je da ive mizerno i povueno jer nemaju novca, a kad malo prikupe novca iz Sjeverne Amerike da odmah izdaju jedan broj svog lista. Upitan kakva je to svaa izmeu njih dvojice, Radi je priznao da meu njima postoje neka razilaenja ali je odbio da ulazi u to pitanje, te se vidi zakljuuje Milievida Krnjevi sam vodi taj list. Do sastanka s trojicom (Gotovac, Renduli i aija) u njegovom stanu 9. X dolo je - prema Radiu - potpuno spontano i sasvim sluajno; nikakve se organizacije nisu stvarale, kako se to sada eli predstaviti, a u pogledu raznih dostava da je pripremao neke demonstracije pri dolasku kralja ustvrdio je da nije imao nikakve namjere u tom pravcu i da je jedva ekao da sve to proe, jer je vidio da ga prate i da se ne moe slobodno kretati. Za Kvaternika je tvrdio da ga nikada nije vidio. Toliko VI. Radi. Dr Artukovi tvrdi i nadalje istie Milievi da nije organizirao liki upad nego da je to isto osobno djelo Ante Pavelia. Nakon naputanja zemlje, po dolasku u Italiju, Paveli je iskoritavao njegovo ime za javnost, a Artukoviu je bilo nemogue da to demantira. Izjavljuje da ga veseli to e dr Paveli sada odgovarati za svoj rad, te da nee moi nita rei za njega jer je on (Artukovi) bio uvijek protiv teroristikih akcija a samo za propagandu u inozemstvu. Zbog toga to su se odnosi s Paveliem ohladili nije ni suraivao u njegovim listovima, ili korespondenciji, nego je dao samo jedan lanak, vie teoretski, u godinjaku Hrvatski Domobran 1933. godine. Tvrdi da u zemlji nije primio nikakav novac od Pavelia, a to kae dr Peri da je on (Artukovi) vodio jednu kuu u Bresciji, to je posve drukije. Naime, kad je doao u Bresciju na sastanak s Paveliem i Perecom, Paveli mu je ponudio da se brine o tamonjim emigrantima (njih 15-20), ali je to Artukovi odbio, pa je prema tome netono da je ma kakav drutveni novac pronevjerio. Naravno, Paveli mu moe imputirati sve to eli iza lea, no on (Artukovi) uvijek je spreman da dokae protivno i u prisutnosti samog Pavelia. Za Be je izjavio ponovo da je tamo doao radi pohaanja biblioteka; ali zbog bolesti M. Doena morao je otii u Budimpetu gdje je ostao due vremena. Nije znao za rad Singera i Kvaternika i za taj rad saznao je tek u zatvoru na sasluanjima. U Be je stigao s dva maarska pasoa, i to s jednim na pravo ime, koji je sad naen kod njega, i s drugim na ime dra Davida Arnauta s kojim se prijavio u Beu, eda bi ostao nezapaen od jugoslavenskih vlasti. Taj drugi mu je beka policija zadrala, a onaj prvi (na pravo ime) mu je vratila na intervenciju maarskih vlasti koje su potvrdile da je originalan. Sad, meutim, maarsko poslanstvo u Parizu - kako kae Artukovi potvruje istranom sucu da je to pravi paso, no da ga nisu izdale maarske vlasti! Oba mu je dao Perevi koji ima dobrih veza s Budimpetom.

Artukovi priznaje da je u Milanu odlazio u Via Bambaja 4 ili 6, kod Paola F) ria, gdje se upoznao s Lj. Kremzirom, ali da je njega sve do danas znao kao idova' imenom Bergmann, te i taj podatak pokazuje koliko se sve krilo red njim. Tamo se viao i s J. Milkoviem, a sreo je i dra Peria, prvi i ^osliednji p U t u inozemstvu. Spomenuti stan u Milanu sastojao se od dvije sobice i sluio je kao punkt za vezu izmeu Pavelievih ljudi i samog Pavelia. U Budimpeti je bio neprestano u drutvu M. Doena, a posredstvom Doena sretao se s Perecom a i sa Servatzyjem, prije nego to je Servatzy napustio Petu. U Londonu je stanovao, na Kvaternikovu preporuku, u pansionu, u kojem je Kvaternik stanovao kad je studirao tamo. Milievi mu je pokazao i slike to ih je bio dobio od dra Peria, snimljene u Milanu, i Artukovi mu je potvrdio da je na slici' doista kua u Milanu, Via Bambaja, kod uria, a na slikama je prepoznao Bergmanna, odnosno Kremzira, Gavru Jovanovia, dra Peria, J. Milkovia, pa je na poleini slike pripisao da je fotografija nainjena u Milanu. Slike e Milievi naknadno dostaviti ministarstvu, kad savjetnik Simonovi bude navratio u Beograd. Toliko Artukovi. Milievi je Sv. Pribievia pozvao radi nekih obavjetenja potrebnih parikoj policiji, no Pribievi je, nakostrijeen, postavio pitanje povrede francuskog suvereniteta i izrazio uenje to Francuzi doputaju da jugoslavenski policajci u Francuskoj ispituju pritvorenike. Upitao je prisutnog komesara Belina mora li odgovarati. Milievi ga je u lijepoj formi - kako pie ministarstvu uvjerio da je za nj bolje da se neka pitanja rasprave, i da su ga [Milievia] ba Francuzi zamolili da im pomogne zato to poznaje pitanje i Pavelievu bandu, a da se Pribievi vara kad tvrdi da je to zadiranje u francuski suverenitet, jer se Milievi, eto, pojavljuje samo kao ekspert, Pribievi je najzad pristao razgovarati s Milieviem i dati mu zatraena obavjetenja. Preao sam na ispitivanje pie Milievi dalje i zapitao ga u jednoj zgodnoj formi o prijavi protivu njega, da je jednom prilikom, posle pokuaja atentata P. Oreba u Zagrebu (1933), ruao ili veerao u drutvu jednog francuskog avijatikog pukovnika i biv. direktora jugosl. putnikog biroa Pakera, pa je govorio da je pokuaj atentata u Zagrebu bio ravo organizovan ali drugi put e uspeti, te je sa najveim preciznostima izneo pokuaj ovog atentata. Pribievi se setio ovog ruka i objanjava da je to la. Stvarno ruao je sa jednim majorom ili p. pukovnikom koji je bio u drutvu francuskog novinara Sansiom-a i Pakera, ali je to bilo mnogo ranije od pokuaja atentata u Zagrebu i koliko se on sea to je bilo u leto prole godine, bila je vruina, te su ruali u jednom gurmanskom restoranu kod Istone stanice. Bilo je govora 0 politici i on je govorio protivu reima i Kralja ali o atentatu nije bilo ni govora, pa moli da se saslua i taj Francuz kao i novinar Sansiom i Paker. Pa ne bi bio lud, kae on, da govori o atentatu ovako jasno! Upitan, da li je viao Dr. Pavelia ili da li je ovaj, kada je navraao u rancusku, zatraio kakav kontakt sa njim, odgovorio je da u inostranstvu nije viao Dr. Pavelia a da ovaj nije traio kontakta sa njim jer vrlo dobro zna a nema nikakvog mogueg kontakta izmeu ove dve grupe. Pa i njegov sin tojan, koji je sada u Americi, bori se sa Dr. Jeliem, izaslanikom Dr. Pavelia, oji nastaje da rui seljake organizacije i da ove pridobije za Pavelia. 1 ikakve veze nee, kae Pribievi, sa Paveliem premda bi on kao politiar rebao da svakoga vidi i uje, to radi u Francuskoj i drui se poevi od rancuskih royalista pa do krajnih leviara. On za sebe kae da je krajni evicar i da e kao takav ostati, te da je ovaj program javno dao i sve to radi

ne krije. Tada sarri ga zapitao za Burbul, gde je boravio od 11. avgusta do 9. septembra ove godine radi leenja u hotelu Metropol. Odgovorio je da je stvarno bio tamo radi leenja i da je tamo samo bio neki Franjo Luki, iz Praga, da ga obide a sa drugima se nije video. I ovdanja policija je sprovela na moje traenje istragu i nije mogla da utvrdi da je Dr. Paveli u ovo vreme dolazio u Burbul a niti je Pribievi primao koju linost sem jedne mlade ene. U hotelu je vek bio sam i nije nikako telefonirao. to se tie navoda Dr. Stjepana Peria da je Dr. Jeli prole godine aprila imao dui razgovor sa Pribieviem, on se nasmejao i kae da svaki to moe rei a naroito ovaj deran da bi dobio pred Peri em neki znaaj. Peri je stvarno rekao da nije video kada su se ova dvojica sastali a niti zna ta je bilo govora. Pribievi onda izlae da Paveli eli da Hrvatsku napravi drugom Albanijom dok Pribievi eli federaciju sa Bugarskom unutra, te je protivu faizma za koji je pak Dr. Paveli. On samo moe sa jednom demokratskom Italijom da razgovara dok Paveli danas stoji sa faistikom Italijom u vezi i od nje je pomagan. Spominjali su organizaciju U. R. O., te Pribievi navodi da mu je poznat program mlaih ljudi poput Vorkapia i njegova vlastitog sina, no on (Pribievi) bio je protiv tog programa koji je bio blizak komunizmu i organizacija je prestala da radi. Priznao je Milieviu da je Vorkapi otiao daleko ulijevo pa i njegov sin Stojan. Vorkapi je sada u Sofiji da bi lake ivio jer ovdje u Parizu vie nije imao mogunosti, a Pribievi je spomenuo Milieviu da sam ne prima jugoslavensku penziju a ni pomo od drave, nego mu je nagovijestio da je prima od prijatelja. On dalje kae pie Milievi da mi elimo da ga uvuemo u atentat na Kralja po onoj istoj staroj austrijskoj taktici i da on ba eka Marseljski proces da moe da progovori. Kae da se mi hvatamo na rekla-kazala kao i Austrijanci na neki telegram da su neka dva vola kupljena, i. t. d., te elimo da stvaramo politike procese. Naravno da sam energiki odbio ovo i ukazao mu da mi samo traimo materijalnu istinu i da istraujemo konce Pavelieve bande. Na kraju, Milievi istie da savjetnik Simonovi pregledava korespondenciju VI. Radia i Sv. Pribievia koja se nalazi u Marseilleu, pa e valjda nai kakvu indiciju da bi se istraga mogla nastaviti. Milievi je u svom izvjetaju ministarstvu iz Pariza, 25. X, 1 6 upozorio da odmah postupa po traenjima ministarstva koja prima, upuujui pismene note ministarstvu unutranjih poslova u Parizu, a i usmeno obavjetava svoje francuske kolege da bi dobili to jasniji pregled rada svakoga od tih bandita. Dostavio im je i sluaj Alojzija Novaka koji je uhapen u Villachu (Beljak), a tog dana (25. X) obavijestio ih je o dru Budaku i Josipu Milkoviu, molei ih da i za njih, kao i za Vladu Singera, otvore istragu i zatrae njihovo hapenje i ekstradiciju. Ovdanju e pariku policiju obavijestiti i o dru Jeliu da bi i njega vodili u evidenciji, ali bi za njega bilo takoer korisno kad bi se njegovo hapenje i istraga o radu u Sjevernoj Americi zatraili preko Washingtona, kao i za ostala lica iz njegove okoline. Ovdanje vlasti mi kau pie Milievi da one rado primaju od mene sav ovaj materijal koji im je nesumnjivo potreban za upoznavanje ove bande i ovaj materijal, naravno, uzimaju u dalji rad koliko je to mogue, jer se mora
16

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, Marseljski atentat, II fasc., fasc. 33.

uvek voditi, kau oni, rauna da li ova lica imaju kakve veze u atentatu. U koliko pak koje lice ima neke veze sa atentatom u Marselju oni e izlaziti na susret, t. j. nareivati hapenje i traiti ekstradiciju u dogovoru s nadlenim islednim sudijom u Marselju, koji je za traenje hapenja i ekstradiciju i jedini nadlean. Ipak i pored ove velike rezerve i zakonskog vezivanja polo mi je za rukom da se zatrai od austrijskih vlasti hapenje Perevia i istraga nad njim, premda su Francuzi u prvo vreme tvrdili da on nema direktnog uea u atentatu, t. j- iz dosadanje istrage, to da nije dovoljno to je on pre dueg vremena poslao u Maarsku Kralja Mije. Traeno je hapenje Pereca Gustava i data su sva obavetenja, te je u vie mahova i urgirano ali maarske vlasti ostaju uvek pri prvom odgovoru da mu se nije moglo ui u trag. Isto tako i za Bzika Mija nije se nita jo saznalo. Ostaju jo plava ena i Petar i za njih nemaju jo uvijek nikakvih podataka. Nastao sam kod ovd. policije zakljuuje Milievi svoj izvjetaj da se prikupi to vie materijala za Dr. Artukovia i Dr. Peria preko Policija gde su iveli, te da se i preko ovih utvrdi tano njihovo kretanje a naroito u kritino doba. Sa sviju strana Kr. Poslanstvo dobija razne dostave koje se odmah uzimaju u rad a takoer i albe naih radenika protivu raznih antidravnih tipova l'"ji iskoriavaju smrt Nj. V. Kralja da bi svoju akciju to vie razvili u nadi da e se kod nas unutarnje stanje pogorati. Nastao sam u vie mahova, pa mi je sada i obeano, da e se u Francuskoj stati na put radu ovakvih lica i zabraniti razna udruenja anti-jugoslovenskog karaktera. To sam isto uinio i u Briselu, pa je i tamo obeano da e se najozbiljnije prouiti i doneti izvesna nareenja. Samo je tamo malo tee zbog socijalista ali se nadam da e s obzirom na ozbiljnost situacije u naim radenikim kolonijama, specijalno u Serengu, i ovi morati da se ova banditska organizacija zabrani, tim pre, to se savez raznim svojim izjavama i preko novina emigranata kompromitovao. Moglo bi se nastati preko naih vlasti, da se zabrane organizacije u S. i J. Americi. U noti Federalnog politikog odjela (vanjski poslovi) (Bern, 29. X 1934), 1 7 upuenoj jugoslavenskom poslanstvu u Parizu, stoji obavjetenje o trojici jugoslavenskih dravljana koje je vicarska policija uhapsila 9. listopada. Rije je o ovoj trojici: Stjepanu Vrljiu, Mati Milasu i Petru Cvitanoviu. Poslanstvo je, takoer, izrazilo elju da mu vicarske vlasti dostave informaciju o korespondenciji, upuenoj na Antuna Zidara, a zaplijenjenoj u potanskom uredu u Luganu prilikom hapenja spomenutih jugoslavenskih dravljana. Prema primljenim podacima vicarske policije to je korespondencija iz raznih zemalja na hrvatskom jeziku. ini se da ne sadri aluzije o pripremanju atentata na jugoslavenskog kralja nego informacije o ustakoj organizaciji kojoj je Zidar prema potvrdama pronaenim u raznim pismima bio blagajnik. Korespondencija sadri adrese raznih lanova organizacije i vicarsko je ministarstvo spremno dati korespondenciju na raspolaganje predstavniku jugoslavenske policije da je pregleda u Bernu. U drugoj noti (Bern, 29. X 1934) 1 8 isto ministarstvo obavjetava jugoslavensko poslanstvo da je primilo njegov zahtjev iz note od 26. X koji se odnosi na Vladu Singera, glavnog atentatora u jednom atentatu na kralja Aleksandra,
17 18

Isti izvor. Isti izvor.

a koji je izdrao u Austriji kaznu zatvora od est mjeseci. Singer se, ini se, sklonio u vicarsku na poetku listopada. Poslanstvo je stoga zamolilo vicarske policijske vlasti za potragu, da Singera uhapse i zadre u zatvoru, u oekivanju zahtjeva za ekstradicijom francuskih vlasti zaduenih istragom atentata u Marseilleu. Ministarstvo odgovara da je saopilo primljena obavjetenja o Singeru vicarskim policijskim organima koji e odmah povesti istragu nalazi li se taj terorist u vicarskoj. U treoj noti (Bern, 29. X 1934), 19 ministarstvo potvruje primitak note poslanstva od 27. X kojim je poslanstvo dostavilo podatke i fotografiju Mile Budaka, utjecajnog lana ustake organizacije, koji je otputovao iz Berlina 5. X i doputovao, kako se ini, u vicarsku. Ministarstvo je podatke i fotografiju imenovanog dostavilo policijskim organima da bi ga potraili i, eventualno, uhapsili kao suuesnika u ubojstvu kralja Aleksandra. I francusko ministarstvo vanjskih poslova je u noti upuenoj jugoslavenskom poslanstvu u Parizu (Pariz, 30. X 1934), 20 potvrdilo primitak note poslanstva od 27. X u predmetu Ivana Perevia i saopilo kako je zatrailo od austrijske vlade njegovo uhienje i izruenje, pod optubom francuskih sudskih organa da je suuesnik u ubojstvu i pokuaju ubojstva. U noti poslanstva, br. 1121 od 2. XI 1934, 21 upuenoj P. Lavalu, novom francuskom ministru vanjskih poslova, navodi se pozivajui se na prethodne note br. 942 od 17. X i br. 1048 od 27. X 1934 - da je premetaina berlinske policije provedena 30. X u stanu B. Jelia, M. Budaka i E. Kvaternika, voa teroristike ustake organizacije u Reichu, dovela do otkria nekih dokumenata koji teko optuuju Vladimira Radia, navodnog publicista u Parizu, kao lana te organizacije i jednog od intelektualnih podstrekaa atentata u Marseilleu. To su, uz ostalo, primjerci novina Nezavisna Hrvatska Drava, br. 35 od 22. IX 1934, organa ustake organizacije ameriko izdanje, tampano u Pittsburgu. Taj broj sadri pod punim potpisom VI. Radia lanak proet krajnjom estinom protiv reima u Jugoslaviji pod znaajnim naslovom: Politiki atentat - izraz narodnog nezadovoljstva - koji se nalazi u prilogu noti (u prijevodu). Pri toj premetaini policijski su organi pronali omot adresiran na Branimira Jelia u Berlinu koji je na poleini imao adresu odailjaoca: Vladimir Radi, rue Jacquier 17 (Paris 14 e ). Originali dokumenata iz tog omota nalaze se u poslanstvu i ono je spremno da ih stavi na raspolaganje francuskim vlastima im to zatrae. Ti dokumenti sadre poraavajue optube protiv VI. Radia, budui da iz njih proizlazi, barem u moralnom smislu, materijalni dokaz odnosa to ih je odravao s teroristikim voama, direktnim organizatorima zavjere. Imajui pred oima te injenice, a po nalogu vlade, poslanstvo moli Lavala da intervenira kod nadlenih francuskih vlasti da bi ponovo uhapsile Radia i stavile ga na raspolaganje istranom sucu u Marseilleu. Istog je dana Alexis Leger, generalni sekretar francuskog ministarstva vanjskih poslova, uputio notu22 jugoslavenskom poslaniku u Parizu dru Miroslavu Spalajkoviu pozivajui se na Spalajkovievo pismo od 26. X kojim mu je Spalajkovi ukazivao koliko bi za tok istrage zbog ubojstva u Marseilleu bila korisna ekstradicija E. Kvaternika, uhapenog u Torinu. Leger
19 20 21 22

Isti Isti Isti Isti

izvor. izvor. izvor. izvor.

s tim u vezi saopava da je ve zatraio od talijanske vlade izruenje toga optuenog, kao i A. Pavelia, uhapenog u isto vrijeme kad i Kvaternik. Pozivajui se na svoju notu, br. 1084 od 2. XI, poslanstvo u Parizu - u noti br. 1128 od 4. XI 2 3 - dostavlja francuskom ministarstvu vanjskih poslova dopunska obavjetenja o materijalu koji se odnosi ha djelatnost ustake organizacije. Najvaniji dio te dokumentacije zaplijenila je austrijska policija prilikom hapenja Artukovia, Singera i Penikara u Beu prolog oujka, poto su te osobe bile utvrene kao lanovi zavjerenike drube koja je pripremila Orebov atentat u Zagrebu, u prosincu 1933. godine. etvrti l^n te grupe, Eugen Kvaternik, uspio je pobjei a da mu nije polo za rukom da ponese ili uniti velik dio materijala o vlastitoj aktivnosti u teroristikoj organizaciji. Poslanstvo upozorava ministarstvo da bi u tom pitanju bila od najvee vanosti pouzdana provjera pasoa kojima se Kvaternik sluio na svojim brojnim putovanjima u to vrijeme. Stavljajui to na znanje ministarstvu, poslanstvo moli da naslov ispita bi li bilo mogue dati potrebne upute poslanstvu u Beu da se ono zauzme kod nadlenih austrijskih organa da materijal o kojem je rije bude u cijelosti stavljen na raspolaganje organima francuske policije koji bi bili zadueni prouiti ga. U kontaktu s austrijskim policijskim organima u Beu francuski policijski komesar Roger Barthelet i Milievi - kako Milievi svjedoi u svojoj knjizi o atentatu u Marseilleu 24 nailazili su na blagonaklonu opoziciju koja je smjesta ukazivala, bez ikakve sumnje, da austrijske vlasti nemaju nipoto namjeru da izrue I. Perevia kojega su bile uhapsile. U meuvremenu jugoslovensko kraljevsko poslanstvo u Berlinu pie dr Duan Biber u svojoj dokumentiranoj raspravi o ustaama i Treem Reichu 25 - svestrano se angaovalo da bi se ustanovile i razjasnile eventualne veze ustakog centra u Berlinu s atentatom u Marselju. U mnogobrojnim verbalnim notama poslanstvo je trailo podatke o raznim linostima, kao to su: dr Mile Budak, Eugen Kvaternik, Josip Milkovi, Mladen Lorkovi, dr Branimir Jeli, dr Stjepo Peri i drugi, interesujui se pre svega da li su oni za vreme atentata i nekoliko dana ranije bili u Berlinu, odnosno kuda su otputovali. Poslanstvo je zamolilo nemake vlasti da obrate najveu mogunu panju na kretanje hrvatskih separatista i emigranata, navodei da je prema obavetenjima jugoslovenskog Ministarstva inostranih poslova oko 90 ustakih terorista krenulo iz Austrije i Italije s namerom da za vreme kraljeve sahrane izvre nove atentate. Njemako ministarstvo vanjskih poslova dostavilo je prepise tih nota Gestapu molei da spomenute osobe pritvore u istrani zatvor, ukoliko se za njih ne moe preuzeti garancija. Ministarstvo je zatim obavijestilo jugoslavensko poslanstvo da su, uglavnom, sve spomenute osobe (ustae) otputovale iz Reicha, kako je Ante Paveli bio, dodue, vie puta u Berlinu, no da je istraga u vezi s E. Kvaternikom ostala bez rezultata. Slavko Cihlar bio je uhapen 17. X, ali kasnije puten na slobodu, jer nema veze s atentatom. Mile Budak je prema podacima kojima raspolae Gestapo otiao iz Reicha 5. X, navevi kao cilj putovanja Englesku, a njegova supruga Ivka otputovala je dan kasnije u Maarsku.
Isti izvor. A King Dies in Marseilles, str. 77. Ustae i Trei Reich. Prilog problemaitici jugoslovensko-nemakih odnosa 1 9 3 3 - 1 9 3 9 , Jugoslavenski istorijski asopis, god. 1964, broj 2, str. 44.
23 24 25

Jugoslovensko poslanstvo je napokon, u cilju breg sprovoenja istrage, 27. oktobra zamolilo nastavlja dr Biber26 da mu se dozvoli direktno obraanje nemakim policijskim vlastima. Ministerijalni direktor u Auswrtiges Amtu Kpke pisao je Gringu i zaloio se da se molbi jugoslovenskog poslanstva iznimno izae u susret. On je obavestio Gringa da e u tu svrhu doi u Berlin specijalni izaslanik jugoslovenske policije. Gring je poslaniku Balugdiu obeao linu podrku kako bi dr Ivan Mogorovi mogao da to uspenije sarauje s nemakom policijom. Ipak je jugoslovenskom policijskom izaslaniku stavljeno do znanja da e moi da sarauje samo u svojstvu savetnika. Jugoslovensko poslanstvo verbalnom notom zamolilo je da se dr Mogoroviu omogui uvid u ustaku tampu, rukopise, literaturu i korespondenciju koja je bila naena u stanu dr Budaka. U poetku je jugoslovenska tampa javljala da je dr Mogoroviu ukazana najvea predusretljivost, te da je on doao u Berlin po elji same nemake vlade i da je tamo pronaena tajna arhiva ustake organizacije, mada je ta arhiva prilino nepotpuna. U kasnijim izvetajima ipak je naglaeno da pronaeni dokumenti ,za obavetenu jugoslovensku javnost ne predstavljaju moda nita naroito novo'. Dr Mogorovi praktino u Berlinu nije nita postigao, pa su se i on i otpravnik poslova Rai otvoreno alili zbog mravih i nezadovoljavajuih rezultata istrage, kao i na injenicu da Mladen Lorkovi i Slavko Cihlar nisu bili uhapeni. Gring je konano lino naredio njihovo hapenje da bi tako barem delimino stiao nezadovoljstvo jugoslovenskog poslanstva. Oni su, meutim, sredinom februara 1935. g. puteni na osnovu odluke suda, koji je odbio jugoslovenski zahtev za ekstradiciju. Na elju Auswrtiges Amta Lorkovi i Cihlar dali su Gestapou pismenu izjavu, obavezujui se da e za vreme svog boravka u Nemakoj uzdrati se od bilo kakve politike aktivnosti, a pogotovo protiv postojanja i bezbednosti jugoslovenske drave, a da e javljati svaku promenu svog boravka. Auswrtiges Amt je marta 1935. g. dao direktivu nemakim konzularnim vlastima u Italiji da ne izdaju dr Jeliu ulaznu tfizu za povratak u Nemaku, poto bi to iz poznatih politikih razloga bilo nepoeljno. 2. Ustaka organizacija poslije Marseillea. Suoen sa situacijom nastalom neposredno nakon atentata u Marseilleu i razoaran izostankom bilo kakvog znaka bunta unutar granica Jugoslavije (ustanak u Hrvatskoj koji je Duce ivo elio!), Mussolini donosi odluku o uklanjanju Pavelia i Kvaternika i njihovom stavljanju u zatvor u Torinu. Istodobno rjeava pitanje ustake organizacije u Italiji i njenih tamonjih logora jednostavno i radikalno: prikupljene ustae prebacuju talijanske vlasti brodom iz luke Civitavechia na vulkanski otok Lipari.27 Evo, kako je te prve dane, nakon uspjeno okonanog pothvata u Marseilleu, opisao Ante Mokov u iskazu pred naim istranim organima 12. V 1947: U takvom ivotu i natezanju - kae on28 zatekao je nas i atentat u Marseilleu. Taj dogoaj je imao veliki uinak na dranje ljudi i na raspoloenje uope, tako da su ljudi momentalno zaboravili svaku suprotnost i osobnu i
Isti izvor, str. 4445. Ustae su bili prebaeni do luke u specijalnoj kompoziciji, u civilu i razoruani, da bi ih zatim brodom prebacili na otok Lipari, u tvravu istoimenog mjesta. Talijanske su im vlasti pridruile i osmoricu ukrajinskih separatista, a kasnije su im pridoli pojedinci iz Italije, i, takoer, kompromitirani, policijski protjerani ili samo ugroeni iz pojedinih evropskih zemalja, u prvom redu iz Belgije (njih vie od stotinjak). Tako da ih je u progonstvu bilo oko 5 5 0 svega. 28 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1-117.
26 27

pokrajinsku, te grlei se, ljubei i plaui od radosti jedni druge posjeivali i uzvraali posjete. Vjerovalo se da je sa Jugoslavijom svreno i da e se kroz najkrae vrijeme, neki su raunali dane, vratiti kui. Meutim dogoaji su se razvijali sasvim drugaije. Prva pojava koja je sve zabrinula bila je osim pisanja talijanske tampe, pojava odreda karabinjera u neposrednoj blizini logora. To se tumailo ispoetka kao neko osiguranje da ne bi jugoslavenski pijuni mogli doznati gdje se logor nalazi, ali kasnije kada su ti karabinjeri poeli braniti svako kretanje u neposrednoj okolici, to je prije bilo dozvoljeno, i pri tome se dosta grubo drali, ljudi su poeli sumnjati u predpostavku o osiguranju od pijuna. Jednoga dana doao je nalog da e se logor preseliti, kuda i kamo nije nitko znao, ali kako je to bio obiaj i do tada seliti se u nepoznato, to relativno ovo seljenje nije izazvalo nikakovih loih kombinacija. Preko luke Civita Vechia gdje smo se ukrcali u jedan parobrod prevezeni smo pod pratnjom dva talijanska manja ratna broda na otok Lipari, u tvravu. Sada je svakome bilo jasno da se radi o internaciji, a osobito kada se vodila vrlo jaka kontrola sa strane talijanskih vlasti nije bilo vie nikakovih iluzija u tom pogledu. U to su novine donijele da je dr. Paveli uhapen i zatvoren u zatvoru u Torinu. Poeli su praviti kombinacije da li e doi ili ne do izruivanja jugoslavenskim vlastima, no meutim s te strane umirio je ljudstvo Budak koji je stvar prikazao kao mjere koje su nuno po talijanskim vlastima morale biti poduzete radi svjetske javnosti. Period internacije na Liparima nastavlja Mokov bio je jedan od najteih. Osjeaj interniraca, a u prvo vrijeme zatvorenika bio je za ljude koji neprestano sanjaju o slobodi vrlo teak. Atmosfera apsolutne nemoi i injenica da se je bilo bez ikakove veze sa vanjskim svijetom dovodila je pojedince u oaj, tako da je bilo sluajeva da su neki poremetili umom, a i sluajeva samoubistva (imunovi). Na Liparima je izbila do kulminacije unutranja nepovezanost logora, te su se strasti, voene raznim strujanjima, potpuno razbuktale. Ante Paveli kao ustaki poglavnik i vrhovni starjeina Hrvatskog Domobrana izdao je da bi nekako smirio duhove Odredbu, pod brojem G. 52/34 u Glavnom ustakom stanu 19. listopada 1934. godine.29 Ta Pavelieva poruka iz zatvora a ne Glavnog ustakog stana glasila je ovako: Veliki dogoaj, to se je nedavno zbio, odjeknuo je cijelim svijetom tako nenadano i tako silno, da je svim narodima ovoga svijeta kao bengalskom vatrom osvijetlio jedno veliko i vano pitanje, tj. pitanje hrvatskog naroda, koji se ve preko desetljea nalazi u tekom ropstvu pod tuom silom, i koji hoe pod svaku cijenu da izvojuje svoju narodnu i dravnu slobodu. Svi oni, koji jo do nedavna nisu o tome vodili nikakova rauna ni brige, danas znadu, da hrvatski narod na svom osloboenju doista radi. Znadu, da velikoj svijetskoj politici i narodima ne moe i ne smije ta stvar ostati ravnoduna, jer evo iz borbe hrvatskog naroda nastupi potres u cijelome svijetu. Svatko danas znade, i mora znati, jer smo na to sve i svakoga ve dugaki niz godina upozoravali, da Hrvat za te dogoaje nije kriv, nego da krivnju nose oni imbenici, koji su hrvatskom narodu nametnuli teko i oajno ropstvo, kao i oni, koji su to zloinako tlaenje hrvatskoga naroda svojom politikom podupirali.
Mijo Bzik, Ustaki pogledi, str. 8 4 - 8 8 . Prijepis te Odredbe iz pisarne Glavnog ustakog stana nosi ispravljeni datum: 1. studenoga 1934. (A-VII, NDH, Kut. 85 f ). Ovdje citiramo prema tom prijepisu.

Krivi su oni, koji su ubili na pravdi Boga velikog hrvatskog vou, Stjepana Radia, raunajui, da e poslije njegove smrti glatko provesti konano unitenje hrvatskog naroda, kao takovog, nakon toga to su brutalnom silom razorili sva njegova moralna i materijalna dobra, to ih je on kroz duge vijekove svojim marom, svojim radom i svojom svijeu sebi i svojem potomstvu bio priskrbio. Krivi su oni, koji su tisue i tisue hrvatskih sinova, ena, djece i staraca po mranim tamnicama mrcvarili i ubijali, samo zato, to se nisu mogli odrei svoje Domovine i svoga naroda. Krivi su oni, koji su podigli vjeala po hrvatskim zemljama, da na ta vjeala penju svijesne hrvatske sinove, koji se nisu mogli odricati svoje vlastite krvi. Hrvatska je opustoena, Hrvatska je porobljena, njom hara avet gladi i smrti, njom odjekuju jecaji boli, bijede i oaja, jer su nametnuti silnici u svome bjesomunom ovinizmu sve unitili i opljakali, da nad satrtim i iznemoglim hrvatskim narodom budu mogli svoje megalomanske ciljeve provesti. Tko je mogao i smio oekivati, da e hrvatski narod, stare i velike prolosti, to je na granicama svoje Domovine i ujedno na granicama zapadne kulture i civilizacije, herojski i uz neopisive rtve kroz est vijekova uspjeno branio svoju slobodu i ujedno mir Europe proti azijatskoj najezdi, tko je smio oekivati, da e sa malodujem podnijeti novu navalu, da e mirno gledati svoju propast i smrt, i da se ne e latiti svih sredstava nune obrane svoga gologa ivota. Na to ima pravo i to mu je dunost. Da ogorenje onih, koji su zlostavljani i progonjeni kao zvijeri dovede i do ovakovih ina, koji se u normalnoj borbi ne bi mogli i smjeli dogaati, nije nikakvo udo. Tlaitelji hrvatskog naroda stavili su sami svaki normalni rad i borbu izvan zakona i izvan granica politike te politikog morala. Do ovoga asa rade u Cijelome svijetu redarstvene i diplomatske sile. Napose su organi beogradske policije u vanjskom svijetu do ovoga asa vrili svoju kod kue uobiajenu tunu ulogu krivotvorenja, podmeivanja, iskrivljavanja i zavaravanja javnog mnijenja, zlorabei mogunost, u koju su doli, da budu prevodioci istranih redarstvenih vlasti proti svakom zakonu i moralu, te [se] na taj nain drzovito nabacivali neosnovanim i prozirnim objedama na pojedine osobe, pa ak i na pojedine drave i na njihove vlade. Nu ve sada, im im se ta mogunost iz ruku izmie, otkriva se istina, koja te sramotne podvale hametice tue. Svaki svijesni Hrvat, gdjegod se on nalazio, napose svaki ustaki borac, mora ovoga asa biti svijestan zamaitosti dogoaja, te usuvati i odrati najvei mir i zapt. Naa je dunost, da slijedimo beziznimno primjer nepreglednog niza svih onih muenika, koji su za narodnu stvar dali sve, pa i ivote, te da junaki, svijesno i vesela srca podnesemo sve tekoe, sve terete, pa ak i svaku bol i bijedu u ovim uzburkanim asovima da budemo dostojni i vrijedni one velike uloge, koja nam je namijenjena, uloge boraca u skoroj velikoj, odlunoj i odsudnoj borbi naega narodnoga i dravnoga osloboenja. Taj as e skoro doi. Hrvatski narod diljem svih hrvatskih zemalja, kao i svaki hrvatski sin u tuini, nije nikada bio tako svijestan blizine dana velike borbe za osloboenje kao danas u asu, kada su tlaitelji i nametnuti silnici i sami svijesni svoga rasula, te skorog kraja njihove tiranije. Zapt, portvovnost i samoprijegor nada sve! Skoro e kucnuti as, skoro emo u odlunu borbu, za sveta prava hrvatskog naroda i za uspostavu samostalne i nezavisne drave Hrvatske!

Za dom spremni! I iz drugih zemalja u prvom redu iz Belgije (Seraing) - poeli su u Italiju postepeno u manjim grupama pristizati protjerani, ugroeni ili samo preplaeni simpatizeri ustaa i A. Pavelia i njih su talijanske vlasti odmah prebacivale u maticu: na Lipare. 30 U Odredbi br. G. S3/343: citiraju se poglavnikove rijei iz prethodne Odredbe o miru i zaptu i upozoravaju lanovi organizacije da je to poglavnik rekao tada (19. X) a da to kae i sada. Poslije izvrene osvete hrvatskog naroda nad najveim i najpodlijim neprijateljem njegovim, poslije pada krvavoga tiranina i zatornika svega to je hrvatsko, svijet se je probudio navodi se u njoj. - Svijet, koji nije prije uo vapaj zlostavljanih, koji nije uo pla nedunih ena i djece, koji nije uo samrtne uzdisaje ubijenih u zatvorima i vjeanih na srpskim vjealima, koji nije uo krik onih, kojima su dane popaliti kue, svijet, koji nije uo i razumio nebrojene hrvatske memorandume i rezolucije, taj se svijet sada probudio. Dobar dio toga svijeta dao je kroz svoje novinstvo ili kroz usta ponajboljih svojih sinova pravo potlaenom i pogaenom hrvatskom narodu. Na drugi dio svijeta, koji se je padom zakletog tiranina naao pogoen, ne pod glasom svoje savjesti, ne zato to bi vidio u tom djelu poinjenu nepravdu, nego zato, jer mu je to djelo pogodilo njegove interese, to mu je donijelo neugodne posljedice, jer je tim dogoajem izgubio jedan stup obrane steene pljake, taj dakle dio svijeta graknuo je na hrvatske ustae, graknuo je na Hrvatstvo, graknuo je na sve ono to se bori za promjenu dananjeg nepravednog stahja u Evropi, taj dio svijeta je graknuo i na nae prijatelje. Graknuo je na one, koji sa simpatijama prate nau borbu za osloboenje i za uspostavu posve slobodne i o nikom ovisne drave Hrvatske. I to nam nalae najveu panju i oprez! Dalje se u toj Odredbi patetino istie da je marsejski atentat najvaniji dogaaj u povijesti svijeta posljednjih nekoliko vjekova i da je od tolike vanosti da e u skoroj budunosti izmijeniti kartu Evrope! A osobito je vaan za Hrvate, jer poslije njega jedno je sasvim sigurno: dolazi konani obraun, dolazi odluna borba, dolazi uskrsnue drave Hrvatske. Sveto geslo ustaa glasi: Za Dom spremni!, i u te tri kratke rijei zbito je itavo evanelje ustako-domobranskog pokreta, a za njima stoji danas itava potlaena i ispaena domovina Hrvatska. Za tim svetim rijeima stoje danas organizirani i sloni Hrvati June i Sjeverne Amerike, Australije, te evropskih drava: Belgije, Francuske, eke, Njemake, Nizozemske, Luxemburga, Austrije, Maarske i drugih, iz kojih su zemalja, nakon dogaaja u Marseilleu, pristigli spontani brzojavi i pisma s jednim te istim sadrajem: Zovite, svi smo za Dom spremni! Ustae! Polovian rad, rad uz ograde i uvjete, ili rad sa pekuliranjem na poloaj, koji emo ve sada ili u buduoj Hrvatskoj zasjesti, nije ustaki rad. Polovino raditi mogu obini smrtnici ljudske zajednice. Oni mogu, ako hoe, a ne moraju ako nee raditi. Ustaa mora vriti potpuno svoju dunost.
Tomia je 3. X I 1 9 3 4 . samo za 06 u P. II i III javio da do tog dana postoji dug od 4 5 . 0 0 0 lira; kako se moe uzeti da se dnevno ta svota uveava na hrani i ostalome za 1300 lira; graanske kabanice imaju 104 ustae, a nemaju 2 5 6 ; odijelo ima njih 330, a nemaju 3 0 ; graanske kape imaju svi, itd. (A-VII, NDH, Kut. 85 f ). 31 Isti izvor.

Ustaa mora vriti svoju dunost bez obzira na to, hoe li on sam svojim oima ugledati plodove svojih nastojanja i svojih rtava. Za Dom spremni - to je jedini smisao ustakog ivota i rada. Hrvatska je u okovima. Treba ju osloboditi. Ustae su pozvani da joj skinu okove. Ustae su pozvani i odredeni da uspostave samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu. I za to, za taj sveti cilj, potrebno je podnijeti sve asovite rtve, sva stradanja, sve patnje i sve nevolje. Treba imati na umu, da nam sve rtve, koje nas vode ovom velikom cilju, ne smiju biti prevelike, a da se taj cilj postigne, nuna je stroa disciplina, nego ikada inae. To je nuno napose na sadanjem Vaem putovanju i na novom mjestu, te e se svako i najmanje kvarenje skladnosti i ustakog bratstva ustaki kazniti. U Odredbi br. 55/34 od 27. XI, 32 s potpisom poglavnog pobonika Slunjskog, stoji da je Glavni ustaki stan, po odredbi poglavnika, odredio: 1. Potvruju se sve svrsishodne odredbe dane na licu mjesta od strane izaslanika Glavnog Ustakog Stana, pobonika Paola [St. Hranilovia] i Bukovakog. 2. S obzirom na posebni meunarodni politiki poloaj, koji je za hrvatski narod i njegovo konano osloboenje iz dana u dan sve bolji, sve ustake pokretne sile moraju biti u neprestanoj pripremi na konanu borbu za uspostavljanje nezavisne hrvatske drave. U vezi s time imade se u svim ustakim logorima uzdrati najstroa disciplina i zapt, a u smislu ustakih propisa i odnosnih odredaba. 3. Sa otoka, koji se nalazi na podruju 07, ne smije se nitko maknuti bez izriitog odobrenja Poglavnika ili Glavnog Ustakog Stana. 4. Do daljnje odredbe ukida se svako privatno dopisivanje. 5. Na podruju 07 do daljnje odredbe mora se nositi samo civilno odijelo. asnici, doasnici i ustae ne smiju dolaziti u nikakav saobraaj s tamonjim puanstvom, kao ni sa dravnim organima. U sluajevima slubene potrebe saobraati e s organima vlasti i s puanstvom gospoda: zapovjednik Krila Dabia [St. Tomii], nam.fjesnik] od.[jelnog] up.[ravitelja] Tomia, te u potrebama zdravstva g. zastavnik Zdravia. Osim spomenutih ne smije saobraati ni usmeno ni pismeno nitko drugi. 6. Svako zalaenje u gostionice i pijanevanje u njima, najstroije e se kazniti u smislu postojeih ustakih propisa. 7. Prosvjetni teaj pod vodstvom voditelja teaja, pob.[onika] od.[jelnog] up.[ravitelja] Andrie [A. Luetia], imade se najveim marom odmah nastaviti. 8. Isto tako imade se odmah nastaviti sa vojnostrunim izobrazbenim teajem pod vodstvom voditelja teaja g. pukovnika Janie [Jeszenszkog] a prema ve prije odreenom rasporedu. 9. Vjebe se do daljnje odredbe nee odravati. 10. Za lanove ustake organizacije, koji su do sada bili izvan logora na raznim ustakim stanicama, za ustakog plovana [Buria], za voditelja prosvjetnog teaja, te za ustae sa obiteljima, odreene su na licu mjesta posebne nastanbe, udaljene od skupnih ustakih nastanba. 11. asnicima e Glavni Ustaki Stan prema potrebi odobriti posebne nastanbe, nu one moraju biti u blizini zajednikih ustakih nastanba. 12. Do daljnje odredbe hraniti e se i svi asnici, kao i lanovi ustake organizacije, koji su odijeljeni u posebnim nastanbama, iz zajednike ustake kuhinje, iz koje e se onim odijeljenima hrana na najpodesniji nain dostavljati. U gostioni niti izvan ustakog logora ne moe se nitko do daljnje odredbe hraniti. 13. lanicama ustake organizacije, bilo s obiteljima bilo pojedinima, koje se nalaze u 07, najstroe se
32

Isti izvor.

zabranjuje posjeivanje ustakih nastanba te uope bilo kakav saobraaj sa ustaama. 14. Ustae iz skupnih nastanba mogu posjeivati one u odijeljenjim i udaljenim nastanbama samo uz posebnu pismenu dozvolu zapovjednika Krila. Isto to vrijedi za posjeivanje skupnih nastanba po onim ustaama, koji se nalaze u posebnim nastanbama, o kojima je rije u to. 10. ove odredbe. Ovim postupkom izuzeti su oni, koji idu po slubenoj dunosti. 15. Sva ostala pitanja urediti e se posebnim odredbama. U Odredbi br. G. 56/34 od 27. XI, 33 namijenjenoj povjerljivo gg. asnicima i odnosnim pojedincima a s potpisom pogl. pobonika Slunjskog, pie ovo: Glavni Ustaki Stan po odredbi Poglavnika odobrio je do daljnje odredbe raspored ustakih nastanba na podruju 07 ureen na licu mjesta po pobonicima Paolu i Bukovakom, koji su o preseljenju i smjetenju podnijeli GUS-u izvjetaj. Na temelju toga Glavni Ustaki Stan po odredbi Poglavnika odreuje slijedee: 1. lanovima ustake organizacije, koji su dosada u vrenju ustake dunosti bili na pojedinim ustakim postajama izvan logora, najstroe se zabranjuje pripovijedati ili s njima raspravljati o posebnim ustakim tajnama, koje znadu, o naravi svoga ustakog rada u prijanjem mjestu boravka, o prilikama, koje vladaju na tim stanicama, kao i o svim drugim stvarima, koje su vidjeli, ili saznali za vrijeme svog boravka u kojoj stanici. Prekraj u tom pogledu bit e najstroe kanjen po odnosnim ustakim propisima. 2. Upozoruje se ih posebno, da se imaju bezuvjetno pokoravati rasporedu nastanba i slinim odredbama, danim na licu mjesta, kao i u pogledu hrane iz zajednike kuhinje. Kao i za sve drugo, tako i za njih vrijedi Odredba br. 55 u pogledu saobraaja sa puanstvom i organima vlasti, u pogledu zalaenja u gostione, itd. lanovi ustake organizacije, koji se nalaze smjeteni po posebnim odvojenim nastanbama ne smiju poslije 11 sati na veer biti izvan svojih nastanba. 3. Gg. asnicima i doasnicima se napose stavlja na srce da u pogledu gore reenoga kao i u pogledu svega reenoga u Odredbi br. 55 bude zaista sve provaano kako odnosno toke odredaba propisuju. Isto tako se stavlja na srce gg. asnicima i doasnicima, da svojim nainom ivota i vladanja budu velikim primjerom svima ostalima, jer se samo na taj nain moe postii eljena i traena disciplina i zapt. Gg. su asnici u prvom redu odgovorni za svaki rad u protivnom pravcu kao i za svaki propust. 4. U ovim kritinim danima hrvatske oslobodilake borbe, kada se svaki cas mogu u svijetu oekivati najkrupniji politiki dogaaji i kada moramo vie nego ikada do sada biti spremni za poziv na najvea ustaka djela, moraju gg. asnici i vii doasnici nastojati svim silama sprijeiti nemile pojave, koje su na prijanjim boravitima od vremena do vremena naalost izbijale. Glavni Ustaki Stan e u protivnom sluaju postupati bezobzirno. U dopisu Tomie kao namj.[esnika] odj.[elnog] upravitelja od 29. XII 1934. 34 upuenom upravnom zapovjednitvu P. II i III stoji o ustaama ovo: 3. Sto se tie novaka, to se ovdje s njima postupa prema postojeim odredbama kao i do sada. Do danas na 07 ima 404 ustake due, a u tome broju su i 4 ene i 4 djece. Nu taj broj je nastao time, to su stigla trojica iz
33 34

Isti izvor. Isti izvor.

Fr.[ancuske], 12 iz Bel.[gije], 1 iz Zadra, 1 lan G[US - Glavnog ustakog stana] i Branimir [Jeli]. Osim toga su najavljeni za danas 5, a za sutra ili preksutra 11. K tome ih imade jo na stanicama, gdje se utvruje boja, pa se moe okruglo raunati sa vie od 50 novaka. I ako je mjesto ve iskorieno, opet se nae prostora za sve, koji dolaze i dao Bog, da ne prestanu dolaziti, jer je to tako divan osjeaj, kad niu u tako krasnoj maniri. VI. Milievi koji se u meuvremenu vratio iz Pariza na svoju redovnu dunost u Be - obavijestio je ministarstvo unutranjih poslova u Beogradu 15. I 1935 3 5 : informiran je iz emigrantskih krugova u Beu da su manje grupice lanova Hrvatskog saveza protjeranih iz Belgije navraale u Be, u sijenju, i njih je I. Kodani upuivao dalje u Italiju. Granine austrijske vlasti nisu gledale jesu li im pasoi ve istekli i stavljale su na granici svoje vize. No kad je naila grupa od 33 putnika u Passau, poslije intervencije s jugoslavenske strane, bilo je nareeno pograninim vlastima da ih ne smiju putati u Austriju. Dva dana kasnije delegat iz Bea javio je ministarstvu36 kako je obavijeten iz Serainga da je broj lanova tamonjega Hrvatskog saveza znatno pao i da sada broji oko 80 do 90 lanova za koje se zna, dok su ostali pritajeni simpatizeri i boje se javno isticati, iz straha da bi ih Belgijanci mogli protjerati kao one koji su se isticali u akciji protiv reima. Milievi mora priznati da su ovaj put belgijske vlasti izale u susret i da onemoguavaju rad Saveza. Ali, ipak, preostaje jo jedno pitanje koje valja prouiti, a to je protjerivanje istaknutijih lanova Saveza iz Belgije. Ministarstvu je poznato - pie Milievi da je vea grupa radnika protjerana iz Belgije; tako se jedna grupa od 33 radnika ve nalazi u Passau, dok ih je vei broj na putu od Aachena prema Passau i kreu se od mjesta do mjesta jer nemaju novac za vlak. Jedna je grupa ve prela preko Austrije. ini se da ih ima na stotinu protjeranih i onih koji su napustili Belgiju, a svima je cilj da odu u logore terorista u Italiji. Poznato je da je vrbovanje ,ustaa' medu radenicima u Belgiji pre marsejskog atentata bilo vrlo oteano jer su radenici znali ta ih sve eka tamo i na sve naine nastajali su da se ne odazivaju pozivima. Sada pak ovo proterivanje od strane belgijskih vlasti naprotiv gura radenike u logore jer se plae da se vraaju kuama, tim pre, to im je reeno u Belgiji da su proterivani na nae traenje i to im nisu produeni pasoi. Mislim da bi trebalo meu radenicima jo pre proterivanja nastati da se povrate kuama i tamo im jo omoguiti povratak. U svakom sluaju bilo bi dobro da belgijske vlasti zabrane postojanje Hrvatskog saveza ili slinih organizacija i da onemoguavaju agente Dr. Pavelia pojaanom kontrolom, raznim kaznama, te i proterivanjem glavnih agenata dok ona proterivanja u masi mislim da su tetna jer bi se ovi radenici naom propagandom i radom raznih naih nacionalnih udruenja mogli izvesti na pravi put i povratit kuama. Milievi je, 6. II 37 , iz Bea obavijestio svoje ministarstvo kako je informiran iz Serainga da je onamonji Hrvatski savez u neprestanom opadanju jer lanovi Saveza, kojih ima oko 70, ne dolaze na zborove iz straha od policijske kontrole i protjerivanja. Momentalno je Savez bez predsjednika, jer je protjeran, a uprava nastoji da sazove skuptinu da bi izabrala novog predsjednika. Agenti Dr. Pavelia pie dalje nastaju da onemogue povratak pojedinih
35 36 37

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. Isti izvor. Isti izvor.

lanova i simpatizera Hrv. saveza u zemlju i pustili su na sve strane glasove kako mi namamljujemo lanove saveza da se vraaju kuama i tamo ih odmah zatvaramo i muimo, te ovde lei razlog da se svi plae da se povrate. Na neki nain potrebno je ove vesti parirati. Neto kasnije (19. II i 22. II)38 Milievi je svojim dopisima dostavio ministarstvu popise pojedinih lanova Hrvatskog saveza, koji su na proputovanju za Italiju proli kroz Be (u dopisu od 19. II: 19), dok drugi dopis sadri popis osoba koje su napustile Belgiju, ili bile protjerane iz nje, a simpatizirale su Hrvatski savez (njih 27). Neto kasnije (9. IV 193 5) 39 novi je delegat ministarstva u Beu (Bogdan Bankovi) dostavio ministarstvu popis novih lanova Hrvatskog saveza u Seraingu koji se kao to je ve ministarstvu poznato bio raspao poslije atentata u Marseilleu, a sada se ponovo uspio formirati. Iz priloenog spiska - pie on vidi se da su to mahom ista lica, koja su i ranije bila ulanjena u pom. Savezu a koja to Ministarstvo vodi u svojoj evidenciji. Iz priloenog popisa vidi se da ih je bilo 70. Paveli je smatrao da mora ponovo iz zatvora ohrabriti ljude na Liparima i 3. I 1935. uputio im je ovu poruku: Ustae! U ovim najodlunijim asovima u kojima se nalazi hrvatska oslobodilaka borba, u asovima, kada se na zakleti i krvavi neprijatelj u Beogradu pogoen junakom i herojskom rukom, po ustaama potuen, nalazi u samrtnim trzajima, kuajui oajnikim potezima spasiti trulu ostavtinu krvavoga djela Aleksandra Karaorevia, u asu, kad se itav svijet ozbiljno zanima hrvatskim pitanjem i iekuje njegovo rijeenje, u tim asovima, svaki lan ustake organizacije mora, vie nego ikada do sada, biti na svome mjestu. Svaki od nas mora biti svjestan teine asova u kojima se nalazimo, te asti, ozbiljnosti i svetosti borbe za uspostavu samostalne i nezavisne drave Hrvatske, koja borba stoji pred nama. Ozbiljni asovi trae i ozbiljne ljude, koji znaju to je samoprijegor i izdrljivost, trae odlune borce, koji znaju, to je borba, a pogotovo, to je krvava borba za osloboenje svoje Domovine. Ustaka organizacija je organizacija ozbiljnih ljudi, junaka i boraca, organizacija dobrovoljnih i strpljivih patnika, ali i organizacija ljutih i sigurnih osvetnika nad hrvatskim neprijateljima i nad izrodima hrvatske krvi. Ustae, u ovim velikim i ozbiljnim asovima budimo ozbiljni i dorasli ljudi - budimo potpuni ustae, i kao uvijek dostojni naega velikog gesla. Za Dom Spremni! Torino, u zatvoru 3. sijenja 1935. Poglavnik40 Ubrzo zatim izdao je novu, preteno organizacionu Odredbu (od 10. I).41
Isti izvor. Isti izvor. 40 A-VII, NDH, Kut. 85 f . 41 Isti izvor. Ista Odredbi je rukom dopisano: Prepisano iz prepisa, kojeg je dostavio g. Conti (Potpis: Milia).
38 39
13 A n t e P a v e l i i ustae

193

Odredbom od 18. listopada 1934. saopio sam svima ustakim logorima stoji u njoj da je obzirom na zbile se dogaaje u interesu hrvatske narodne stvari i u interesu hrvatskoga oslobodilakog pokreta bezuvjetno potrebno, da se svi beziznimno podvrgnemo izvjesnim mjerama, koje nadole prilike zahtjevaju. Svoj ustakoj brai saopujem ovim, da je prvi dio tih mjera zavren, a u drugom dijelu, koji jo predstoji, potrebno je isto tako, da doprinesemo svaku rtvu, koja nam se namie, jer se tako stavljamo na raspolaganje oslobodilakoj borbi. Za vrijeme ovoga drugog perioda odreujem slijedee: Zapovjednikom svih ustakih logora na podruju P. II. i III. imenujem poglavnog doglavnika dra. Milu Budaka, kojemu u tom svojstvu pripadaju sva prava i dunosti, koja po ustavu i po odredbama i po propisima o ustrojstvu u.[stakih] p.[okretnih] sila pripadaju i kao zapovjedniku P.[odruja] i zapovjedniku V.[ojske] u P. II. i III. odnosno V.[ojske] /////. Za njegove pobonike u poslovima openite naravi za cijelo P. IIIII odnosno V. IIIII imenujem: 1. Pukovnika Janiu [Jeszenszky] kao izvjestitelja za v.fojno] strune poslove. 2. pog. pob. Miliu [M. Bzika] za upravne poslove. 3. pog. pob. Bukovakog za novane poslove. Sva dosadanja podjelba tijela (odjelaka) obiju vrsti (upravnih i tehnikih) ostaje netaknuta pod dosadanjim upravama i zapovjednitvima, kao to i svi dosadanji zapovjednici odnosno upravitelji ostaju i dalje u svojim dunostima. Za trajanja ovoga perioda ima se odrati najstroa disciplina, dostojna i ustake svijesti i velike rodoljubne dunosti, koju smo svaki od nas poloenom prisegom na sebe preuzeli. Dunost je sviju da u smislu ove odredbe i ovom zgodom svoju dunost u najveoj mjeri izvre, a napose da bez ikakova oklijevanja i sa potpunim pouzdanjem izvre svaki nalog, koji e kroz ovo vrijeme primiti kako sa strane zapovjednitva tako i sa strane vlasti. Brao ustae! U naoj domovini vlada neizmjerno oduevljenje nad dogaajima, koji su se zbili te itav narod s velikim pouzdanjem gleda na ono, to se velikom brzinom primie. U neprijateljskim redovima vlada zaprepatenje, zabuna i strah, koji ih sile na poputanje, nu koje nee zaustaviti njihove potpune katastrofe. Najnoviji dogaaji u meunarodnoj politici potpuno su izmijenili meunarodno politiko stanje. Neprijatelj nae domovine i nae slobode ostaje osamljen i stvarno naputen od dosadanjega svoga najmonijeg zatitnika, a nai prijatelji ostaju sa udivljenja vrijednom nepokolebivou na naoj strani to nikakvim, ni najteim naim osobnim rtvama nismo u stanju dovoljno naplatiti. Svaki od nas mora gledati s ponosom na nae do sada izvojtene pobjede i s punom vjerom i svijeu u budunost, koja znai pobjedu hrvatskog naroda i hrvatske drave. U zadnjoj borbi za tu pobjedu, koja nije daleko, imati emo priliku i veliku ast, dati svoje sile i svoje zadnje rtve. Za Dom Spremni! Dne 10. sijenja 1935. Poglavnik: Dr. Ante Paveli

Talijani su nakon skoro pola godine - nastavlja Mokov svoj iskaz o tome42 - bili popustili u unutarnjem nadzoru nad ivotom ljudstva [na Liparima], a odgovornost za rad u samom logoru preuzeo je na sebe osobno dr. Budak, i tom je prilikom odrao jedan govor pred svima pozivajui sve da budu mirni, disciplinirani i da ga sluaju, i da e se jedino na taj nain moi popraviti situacija i teke prilike.43 Ljudima je stvarno bilo olakalo kada nisu vidjeli svaki dan kako ih talijanski karabinjeri po tri puta broje. Opet su uspostavljene satnije i dobilo se neke vrsti civilnog odijela, tako da je i sa te strane logor izgubio svaku vojniku oznaku. U gradu na Liparima ivjeli su Budak, Bubalo, Tomii, Milkovi, Hranilovi, Babi, Lisak, prof. Brkan, Grgi, sveenik Buri, ,Stric' Jovanovi, Fil Vujeva, a kasnije Kvaternik kada je doao, zatim profesor Lueti i Jeli koji je naknadno doao. Ovaj zadnji je takoer imao u poetku stan u gradu, ali ga je napustio i doao ivjeti u logor, to mu je bilo vrlo zamerano sa strane ostalih koji su bili u gradu. Ponovo se oglasio Paveli, da bi opet ohrabrio svoje ustae na Liparima. Ta njegova poruka glasila je ovako: U torinskoj tamnici dana 29. oujka 1935. Brao ustae! Medunarodna je politika situacija donijela sobom dogoaje, koji po svojim vanjskim znacima izgledaju u pogledu naega organizatornoga stanja ovdje protivni naem oslobodilakom pokretu. Smatram svojom dunou da Vam o tome saopim slijedee: 1. Znaenje tih dogoaja takovo je samo po svom vanjskom obliju. 2. Ovaj as nije mogue tono utvrditi, koliko e trajati ovo sadanje stanje u kom se vi nalazite. 3. Mogue je, da e u ovom stanju s nae strane imati biti uinjeni jo koji koraci, na koje smo svaki od nas kao ustaki borci za svetu hrvatsku stvar uvijek .' ado spremni, da se postignu nove i dalnje mogunosti rada u danom asu. A . Svaki od nas moe u ovoj zemlji gostoprimstva s potpunim pouzdanjem lino gledati u budue dane, i biti bez ikakove brige. 5. Onim asom im bude utvreno posve i nedvojbeno, kakova situacija ima proistei za organizatorne prilike iz gore navedenih politikih dogoaja, javiti u Vam tono pravo stanje kakovo e biti. 6. Openiti politiki poloaj u svijetu ne moe hrvatskoj narodnoj stvari nanijeti nikakove tete, nego e iz svakog meunarodnog sukoba, kakove god on naravi bio, Hrvatska izii kao samostalna i nezavisna drava, jer smo za to svojim dosadanjim radom stvorili sve uvjete. 7. Hrvatski oslobodilaki pokret ne miruje niti sada, niti ga ito na svijetu ustaviti moe. Borba se vodi istom ogorenou, makar se to iz novinstva ne vidi, a imati ete prilike o tom se osvjedoiti.
A-VII, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1-117. Budak radnju svog romana Na vulkanima smjetava na Lipare (roman objavljivan u nastavcima u Hrvatskom narodu 1941. godine). Roman je autobiografski: Janko je Budak; Stoina Branimir Jeli; Paveli se samo usput spominje kao onaj gore, itd. Zanimljiv je podatak, kao svojevrstan kuriozum, da o ustaama postoji roman na njemakom jeziku iz 1932. godine: Graf Riko Maria Ritter Kimet-Ledin (Tomislav Vitezovi), Die Anderen, Be 1932, Almathea Verlag.
42

135

8. Nema niega na svijetu, to bi nas moglo odvratiti od pravca borbe, kojim smo poli, kada smo poloili ustaku prisegu hrvatskoj stvari. Ako i kada nastane oruani sukob izmeu drava, mi i svi nai uinit emo svoju dunost. Ako ne doe u skoro vrijeme do takvog sukoba, uiniti emo mi i svi nai svoju dunost, kako smo si je jur preduzeli i kako je vama svima poznato. 9. Za mene osobno nemajte nikakove brige. Bez borbe, rtava i tamnice nema slobode. im iz tamnice izidem, a taj dan mora doi, neu ni asa ekati da ispunim svoje dunosti, koje Vama i meni nalae naa prisega i naa vjernost hrvatskoj domovini i hrvatskom narodu. Brao ustae! Gore srca! Vjekovna je naa domovina, vjekovan je hrvatski narod, a prelazna je tuinska sila, koja nada njim danas vlada. Unato svima onima, koji misle protivno, kaem Vam sa punom vjerom, da hrvatski narod nikad nije bio tako blizu svome potpunom osloboenju, kao to je danas. Ovaj as ekajmo mirno, jer smo Za Dom Spremni! Peat GUS-a Dr. Ante Paveli, v. r.

P. S. Profesor [Andrija Luetic] i plovan [Matija Buri] nalaze se na drugom mjestu, a vrlo dobro im je. Dobili su dozvolu, da borave na drugom mjestu. Peat GUS-a Dr. Ante Paveli, v. r. 44 Upravno zapovjednitvo u logoru na Liparima bilo je prisiljeno da stisne kaji i da smanji materijalne izdatke. O tome govori Otpravak od 29. IV 1935. 45 u kojem se istie potreba tednje. S obzirom na velike izvanredne novane izdatke koje e morati izdati blagajna ustake organizacije, a da se ustaama ipak ne uskrauje njihova ionako malena mazda, potrebno je stoji u tom Otpravku da pojedini lanovi ustake organizacije koji primaju vea beriva rtvuju dio za opu korist ustaa. U tu se svrhu odreuje: 1. Ni jedan lan ustake organizacije koji se nalazi na Liparima ukljuivi i lanove Glavnog Ustakog Stana ne moe od sada primati vie od 300 lira mjeseno u ime beriva ukoliko prima hranu iz zajednike ustake kuhinje. 2. Povrh beriva ili mazde isplatit e se mjeseno svakom, izvan logora nastanjenom ustai po 60 lira, iz kojih si mora sm od sada plaati stan i kotu i sve ostale kune potrebe. Upozorava se svakog da mora sm od sada voditi brigu o svjetlu i stanarini. 3. Ukoliko se koji ustaa eli posebno hraniti, to mu se doputa, te u ime hranarine moe primati samo toliko, koliko doe hranarina i svakog ustae u logoru koji se hrani iz zajednike kuhinje. Razumije se da svaki takav ustaa ima pravo da ivene namirnice nabavlja u ustakom skladitu za hranu uz nabavnu cijenu. Hranarina se isplauje koncem svakog mjeseca, poto skladite podnese raun hranarine za protekli mjesec. Nitko ne moe u ime hranarine primati vei doplatak od onoga kolika je hranarina za ustae u logoru. 4. Svaki lan ustake organizacije koji se nalazi izvan logora, a koji prima
44 45

A-VII, NDH, Kut. 85 f . Isti izvor.

mjesena beriva manja od 2 0 0 lira, ima pravo da podigne iz ustakog skladita godinje jedno ustako odijelo i dva para cipela. Odijelo moe dobiti samo onakvo kakvo momentano nose i ostali ustae. 5. Nitko nema pravo na raun organizacije nabavljati bilo kakve predmete u duanima. Isto tako ne moe nitko na raun nabave odijela ili bilo kakve robe dobiti predujam od ustake organizacije. Tko eli imati neku posebnu odjeu ili obuu moe je nabaviti iskljuivo od svojih beriva i svoje utednje. 6. Temeljem ovih propisa ustanovljuju se slijedea beriva: a) za pobonike U. Z.[upravnog zapovjednika], V. Z.[vojnog zapovjednika], lanove GUS-a[Glavnog ustakog stana] i za ustakog satnika mjeseno 3 0 0 . - lira; b) za namjesnike od. up.[odjelnog upravitelja] u i izvan slube 225 lira; c) za por. Staniu i Tihu Vrljia 1 5 0 . - lira; d) za Strica i Siniu 105 lira; e) za nadglednike Vinka i Horvatia 60 lira; f) za Jou[Tomljenovia] i Slavu Tomlj.[anovia] mazdu; g) za Lovru Franulovia dorojniku mazdu; h) za Pilava i Bandera ustaku mazdu. Kako je gore reeno, povrh tih beriva ili mazda dobija svaki mjeseno 60 lira za stanarinu i svjetlo. 7. Zapovjednicima ustakih eta odreuje se povrh beriva mjeseni doplatak s obzirom na posebne dunosti u iznosu od 30. lira. 8. Zapovjedniku logora pripada doplatak na posebne dunosti od 2 0 . lira. 9. Beriva za lanove ustake organizacije s obiteljima odredit e se posebnim otpravkom. Tajnik Hrvatskog saveza u Seraingu Pero Badrov, jedan od najveih separatistikih propagatora meu naim radnicima u Belgiji kako ga karakterizira novi delegat ministarstva unutranjih poslova u Beu B. Bankovi u dopisu svom ministarstavu od 29. V 1935 dobio je od belgijskih policijskih vlasti nareenje da u najkraem roku napusti belgijski teritorij. Zbog toga se Badrov obratio Bankovievu povjereniku (a taj se tog asa nalazio u gradu Passau) s molbom da mu pomogne i privremeno ga skloni kako ne bi pao u ruke jugoslavenskoj policiji. Istom je povjereniku uputio pismo i poznati emigrant i terorist Grgica preporuujui mu da Badrova primi na stan i hranu dok ne bude mogue da se Badrov prebaci u Italiju ili Maarsku. Iz pisma Badrova kao i iz pisma pom.fenutog] Grgice jasno izlazi da je Badrov igrao veliku ulogu u udruenju a verovatno da je i sam uestvovao u teroristikim aktima, a moda i u samom atentatu na Blaenopo. Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Zbog toga sam - pie Bankovi - svom povereniku izdao instrukcije da odmah odgovori Badrovu kao i Grgici da e Badrova primiti kod sebe i uvati ga u svojoj kui za izvesno vreme. Za izdatke oko privremenog izdravanja Badrova poslao sam mu potrebnu sumu, iji mi je prijem ve danas potvrdio. Kako je poverenik, o kome je ovde re, u poslednje vreme postao naroito lice od velikog poverenja kod vode emigranata, to u preko njega nastati da od ovog Badrova saznam to je mogue vie o radu terorista u inostranstvu a potom da ga dovedem u Be pod izgovorom da se javi Kodaniu ili Pereviu i tu uhapsim i na osnovu ranijih obeanja austrijskih vlasti, da e svakog hrvatskog teroristu prebacivati u Jugoslaviju, zatraim da ga sprovedu do Maribora i tamo predadu naim graninim
46

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

vlastima, kao to su to uinili po mom traenju sa Banoviem Lovrom. Badrov kree iz Serenga 31. ov. meseca u 23 asa i bie u Pasavi 2. Juna t. g. Savetnik Simonovi je u Beogradu na samom aktu koncipirao odgovor ministarstva i obavijestio Bankovia da ministarstvo usvaja njegov plan o postupku s licem o kome je rije u Bankovievom dopisu, te mu se preporuuje da uznastoji doi do to boljih i detaljnijih podataka o ustakoj organizaciji u Belgiji, a zatim da ga prebaci u Jugoslaviju. U meuvremenu se stanje u logoru na Liparima neprestano pogoravalo. Ovo umirenje nakon to je Budak preuzeo nadzor nad unutranjim ivotom u tvravi iskazuje dalje Mokov 47 bilo je kratkog vijeka. Odnos Branka Jelia prema Paveliu kojemu nije htio poloiti zakletvu i kojega je grupa ovania[Mije Babica] proglasila nepouzdanim i smatrala konkurentom Pavelia, imao je velikog odraza na dranje velikog broja ljudi, skoro svih Dalmatinaca. Ljudi pak nisu dobili nikada dojam da bi se tu radilo o prvenstvu izmeu Budaka i Jelia. Jeli je do tada bio u Njemakoj, a prije toga bio je u Americi i to Junoj, gdje je stvarao i organizirao tamonje nae iseljenike, organizirao hrvatske domobrane pokrenuvi i novine pod istim imenom Hrvatski Domobran. Ja sam sa njim imao prilike razgovarati, tesam iz njegovog razgovora mogao razabrati da apsolutno ne vjeruje Talijanima i da misli da su Talijani kadri izruiti nas. Glavna mu je bila misao, kao uglavnom i nama svima da se oslobodi Lipara, a onda dalje da iz Italije ode. Mogao sam razabrati da to njegovo miljenje o Talijanima nije nastalo radi interniranja na Liparima, ve da je to njegovo miljenje ve od prije, i da je to glavni razlog razmimoilaenja sa Paveliem, iako on nikada nije pred nikim nijednu lou rije a niti aluziju u loem pravcu rekao o Paveliu. Naprotiv, kada je jednom prilikom drao jedan govor, dalo se iz govora naslutiti da i on stoji iza politike Pavelia, nazivajui samoga sebe ustaom. Glasovi koji su se proirili sa strane grupe Dovania, a i sa strane samoga Budaka o njegovoj prisegi, tj. da nije poloio prisegu, nisu imali nikakvog odjeka meu ljudima koji nisu to ni vjerovali, a sm Jeli to nikada nije ni spomenuo. Meni pak i Mati Sumanu, kada smo mu otvoreno postavili to pitanje, da li je istina da se pria da nije poloio ustaku prisegu, on je odgovorio: ,Istina je, ja se principijelno nikada nikome do sada nisam prisegao niti mislim, a Paveli meni taj zahtjev nije ni postavio.' Zamolio nas je tom prilikom da o tim stvarima s nikim ne razgovaramo. Bojazan Budaka i grupe Dovania da Jeli okupi oko sebe ljude, bila je temeljena na injenici to je uz Jelia, koji je osobno vrlo simpatina osoba, zna razgovarati sa ovjekom, inae vrlo dobar govornik i ugodan u drutvu, pristajalo osim skoro svih Dalmatinaca sve vei i vei broj i ostalih. Inae je Jeli Dalmatinac. Sve njihove optube i ubacivanja raznih glasova protiv njega ljudi nisu primali nego gledali u tome zlonamjerno podvaljivanje i bojazan optuivalaca radi sposobnosti Jelieve. Tako malo po malo nastavlja Mokov iskristalizirala se, skoro otvorena borba izmeu grupe Jelia, odnosno veine ljudi koji su bili uz Jelia s jedne strane, i Budaka te grupe Dovania s druge strane. Takozvana grupa Milkovi je bila takoer u otvorenom sukobu sa grupom Dovania, ali se je ograivala i od Jelia. Interesantno je kod toga da je sm Jeli u tom natezanju i grupiranju najmanje osobnog uea uzimao. Jeli da bi se oslobodio Lipara i itave te teke atmosfere zapoeo je trajk sa glau te na taj nain bio uspio
47

A-VII, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1-117.

nrisiliti talijanske vlasti da ga maknu sa otoka, i tek nakon njegova odlaska r a z m a h a l e su se strasti i iskristaliziralo grupiranje do kulminacije. I poglavnikova Odredba od 12. VIII 1935. 48 svjedoi o nepovoljnim i napetim odnosima u logoru na Liparima. Ona glasi ovako: Temeljem ustakoga ustava i propisa o ustrojstvu hrvatske ustake vojske, odreujem slijedee: Prima se do znanja zamolba svih ustakih funkcionera upravnoga svojstva, kojom trae da ih se rijei dunosti u upravnom podruju u P. II. i P. III., te slijedom toga u tom Podruju ostaje u dosadanjem svojstvu samo poglavni doglavnik dr. Budak, dok se svi ostali rjeavaju svojih dunosti do dalnje odredbe. U vojnostrunom staliu imenuju se ovim vojnim pobonikom zastavnik Nikola Zeli uz bok poglavnog doglavnika dra. Budaka. Vojnim zapovjednikom logora imenuje se zastavnik Ivan Devi, koji je ujedno i zapovjednik obiju eta. Svi ostali zapovjednici satnija, kao i ostali vojnostruni asnici i doasnici, koji ovoga asa vre odreenu dunost, ostaju i nadalje na svome mjestu. Iz upravnih razloga odreuje se, da se iz dosadanjega mjesta premjeste: pripadnici vojnog stalia, pukovnik Jania, etnik Dabia sa obitelju, satnik Stania, zastavnik Sinia, zastavnik Bukovaki, dovodnik Tomljanovi Slavo i dovodnik Tomljenovi Joa. Iz upravnog stalia od. up. Ante Brkan s obitelju, povjerenik Stjepan Marui s obitelju, povjerenik Mate Devi s obitelju, povjerenik Paolo, pob.[onik] U. Z. [Upravnog zapovjednika] Smiljanski, povjerenik Singer, povjerenik Vrlji, pob. U. Z. Tomia, povjerenik Vujeva, povjerenik Kremzir, pob. U. Z. Milia, pob. U. Z. Antia, nadglednik Cikovi i nadglednik Hervati [Knstler]. Te konano ustae: uman, Kata, Gabro Jovanovi, i napokon u taj logor pridoli: Muhamed Pilav i Josip Pevec. Svi gore imenovani imadu smjesta, kada im poglavni doglavnik o tom obavijest dade, preseliti se u mjesto, koje e im on naznaiti. Nakon odseljenja imadu prekinuti bezuvjetno i bezuslovno do dalnje odredbe svaki bilo osobni ili pismeni saobraaj sa sadanjim logorom i njegovim pripadnicima. U novoj nastanbi imadu ivjeti i vladati se kako propisuju ustaki propisi, te se pokoravati bezuslovno odredbama i nalozima, koje e primati od nadlene ustake vlasti, tj. bilo izravno od Glavnog Ustakog Stana, bilo od poglavnog doglavnika kao izvritelja odredaba GUS-a. Ustanovljuje se, da je bilo pogrjeno tumaeno s vie strana kao da se Glavni Ustaki Stan nalazi u tamonjem logoru. Glavni Ustaki Stan sainjavaju uz Poglavnika samo poglavni doglavnici kao zbor a sredite tomu zboru je tamo, gdje se nalazi Poglavnik. Oni, koji su iz GUS-a doli u tamonji logor, bili su u Glavnom Ustakom Stanu odnosno pojedinim uredima GUS-a dodijeljeni na rad, a njihovim preseljenjem svojedobno u tamonji logor prestala je svaka njihova topogledna funkcija, u koliko im poglavni doglavnik nije tamo u svom djelokrugu kakovi naroiti posao dodijelio. Glede voenja poslova u novoj nastanbi, imade poglavni doglavnik odrediti osobe i nain rada, a tome se nalogu imadu svi pokoriti.
48

A-VII, NDH, Kut. 85f.

U sadanjem logoru imade poglavni doglavnik po potrebi iz logorskog stalia izabrati si ustae odnosno ustake doasnike, koji e ga pomagati po potrebi u njegovu radu u pogledu vodenja poslova opskrbe, uprave itd. U dosadanjem logoru svi zapovjednici i podzapovjednici vojnoga stalia imadu najsavjesnije i najtonije vriti svoje dunosti, te najsavjesnije podravati ustaku disciplinu i red. Sve ustae imadu najsavjesnije ispunjavati svoje ustake dunosti, i savjesno i ustaki izvriti sve nadleno im izdate odredbe i naloge. U borbi za osloboenje hrvatskoga naroda a isto tako i u sadanjem poloaju, sve su ustae jednaki bez razlike kraja iz koga su i stalia iz koga potiu, te niti se i jedan ustaa ne smije u tom pogledu od drugoga razlikovati niti itko smije u tom pogledu meu ustaama razlike praviti. NAPOSE PROTIVNO JE USTAKOME DUHU, PROTIVNO JE HRVATSKOM NARODNOM OSLOBODILAKOM RADU, DA SE U USTAKIM REDOVIMA UMJETNO PRAVE NEKE POJEDINE GRUPE ILI GRUPICE BILO IZ IJIH OSOBNIH ILI KOJIH DRUGIH RAZLOGA. Svatko tko u tom smislu uzradi bilo javno ili potajno, ogreuje se o ustake propise i o poloenu prisegu, te e svojedobno po ustakim propisima za takovu neustaku, nehrvatsku i neozbiljnu djelatnost odgovarati. Ustaki plovan [Buri] i profesor Andria [Lueti] nalaze se u posebnom mjestu sasvim tako, kao to e u posebnom mjestu biti i u ovoj odredbi gore navedeni za preseljenje odreeni. Ovo preseljenje sviju gore navedenih bilo je odreeno istodobno sa preseljenjem plovana i Andrie, nu ta preseljenja bila su obustavljena onda iz tehnikih razloga, koji su stajali izvan ustake organizacije, koje su zaprjeke sada odstranjene, i radi ega se to preseljenje sada potpuno provaa. Od gore navedenih za preseljenje odreenih biti e neki upueni u isto mjesto, gdje se plovan i Andria nalaze. to se tie opskrbe svih gore navedenih, koji se imadu preseliti, imade poglavni doglavnik nain opskrbe i visinu beriva odrediti prema mjesnim prilikama i to za one koji su bez obitelji tako da dobivaju svi jednako, a oni koji imaju obitelji toliko, koliko prama postojeim propisima osim njihovog uzdravanja potrebe obitelji iziskuju. Ova se odredba ima izvriti odmah im sa nadlene strane bude oznaeno mjesto nove nastanbe. Za Dom Spremni! Poglavnik 12. kolovoza, 1935. Dr A n t e P a v d i ) v r << Evo kako dalje prikazuje situaciju u logoru na Liparima sm Mokov: 49 Osobni prijatelji Jelia, kako su se sami smatrali, na elu sa prof. Luetiem, sveenikom Buriem, prof. Brkanom, koji je u prvo vrijeme bio protiv Jelia a poslije njegov najvei zagovaratelj, i neki u samom logoru, otvoreno su poeli govoriti pred ljudima protiv grupe Dovania i protiv Budaka. Osobito je bio u tome aktivan prof. Lueti, inae alkoholiar koji je doao i do otvorenog obraunavanja sa nekim Talijanom, poeo je praviti osobito u pijanstvu razne kandale traei i on da ga se makne sa Lipara. To je na koncu i postigao, te je prevezen kako sam kasnije doznao k Jeliu negdje u neku bolnicu na kontinentu. Za njega se proirila vijest da je bio srpski pijun sa naroitom zadaom da pobuni logor. Da li je to bila istina ili nije ja ne
49

A-VII, Zapisnik sasluanja A. Mokova, I. O. 9 1 / 4 1-117.

rnogu tvrditi, i nikakav dokaz nije nitko pruio, ali Budak je jednom prilikom izjavi0 da mu je inspektor talijanskog ministarstva unutranjih poslova, koji je bio od prvog poetka osoba koja se izravno brinula o prilikama i ivotu hrvatskih emigranata u Italiji [Ercole Conti], da je prof. Lueti njemu za novac Dodnosio izvjetaje ta sve govori Jeli dok su bili skupa u bolnici. to se tie propagande u logoru - rekao je Mokov 50 , iskazujui o propagandi u logoru na Liparima, kao i ranije u drugim ustakim logorima ona je bila dosta oskudna. U domovini se prialo da se alju letci preko granice. Za inozemnu tampu postojao je neke vrsti izvjetajni ured koji je izdavao jedan bilten Croatia press od kojega su par brojeva doli i u logor. Oni su sadravali izvjetaje iz domovine kao i osvrt na politike prilike u domovini uope. Tko je ureivao taj bilten ne znam, ali mi se ini da je neko vrijeme Milkovi, a neko i Kvaternik, ukoliko nisu skupa, jer oni dva su najbolje poznavali strane jezike, a bilten je izdavan na francuskom, talijanskom i njemakom jeziku. U logoru do njegovog preseljenja u Viketo (Vischetto) tiskao se list Gri koji je kasnije dobio naziv Ustaa na runoj tampariji. Kasnije je to tiskanje bilo na nekom drugom mjestu, ali neznam gdje, a glavni urednik i suraiva kao slagar bio je Mijo Bzik. Ovaj list je redovito dolazio u logor. Osim njega poeli su dolaziti i ostali iz Amerike.i to iz June Amerike list Hrvatski domobran, a iz Sjeverne Amerike tek na Liparima list Nezavisna Drava Hrvatska. Za vrijeme dok je Milkovi bio odjelni upravitelj on je pisao i u logor donosio nekoliko primjeraka tzv. Tjedni pregled strane tampe gdje je prikupio obino sve vijesti koje su se odnosile na problem Jugoslavije i to iskljuivo one u negativnom smislu i tome je dodavao jednu vrstu komentara. Taj tjedni bilten za logor itao se zajedniki pred svim ljudima. On je prestao izlaziti kada je Milkovi bio smjenjen. Jedina knjiga koju smo u logoru dobili i koja se itala je bila od Budaka Hrvatska drava u kojoj je tretiran problem hrvatskog dravnog prava i politikog odnosa Hrvata prema Beogradu. Osim toga Milkovi je za vrijeme svog upravljanja sa logorom bio napisao kratku povijest Hrvata koju su onda ljudi, ukoliko su ve tada znali pisati, prepisivali, uili, a kasnije iz toga polagali ispit. Kada je dolazio Budak u logor u par navrata u Viketo i u Oliveto, onda je odrao nekoliko predavanja kojima je tumaio ustaka naela. Paveli je samo dva puta prilikom njegova dolaska u logor odrao govor. Oba su govora bila neke vrsti, nakon kratkog povjesnog pregleda, opravdanje nunosti apsolutnog otcjepljenja od Beograda i borbe protiv Beograda. ^ Na Liparima bilo je otvoreno neka vrst teajeva za itavo ljudstvo. Prvi teaj je bio za nepismene, a 4 ostala teaja imala su odgovarati kao 4 razreda gimnazije. Tu su se uili svi predmeti kao i u gimnaziji prema programu koji je izraen u logoru. Predavai su bili skoro svi studenti osim Lisaka kao i neki aci srednjih kola. Jedan od glavnih predmeta je bio hrvatski jezik i povijest. Na zavretku teaja polagali su se ispiti i davale ocjene. itav teaj je vodio Prof. Lueti. U domovini je mnogima na temelju jedne zakonske odredbe priznat ovaj teaj te su dobivali i svjedodbe od prvog do etvrtog razreda gimnazije kao i pukokolske. Nikada nije bilo niti jednog predavanja o idejno-politikim ili ekonomsko-politikim strujama ni u naoj domovini ni izvarrnje. Budak je jedino jedanput u svom govoru drei predavanje openito Politikim strankama naglasio da emo mi urediti domovinu kako najbolje odgovara naem narodu i tradicijama, te govorei o raznim strankama

spomenuvi i faizam i komunizam i liberalizam naglasio da nije svaka izma za svaku nogu. Tako da i nama odgovara neto posebno, odnosno Budak je na neki nain nabavio nekoliko knjiga iz domovine. Koliko se sjeam to su skoro sve bila izdanja Kuglieva iz Zagreba i to u prvom redu kolske knjige koje su sluile kao prirunici za nastavnike i nekoliko povjesnih knjiga. Pojedinci od nas nisu mogli niti imali nikakove mogunosti nabaviti ikakvu knjigu. Kao to sam ve rekao iskazuje Mokov nije mi poznato poblie o propagandi u domovini, samo znam da oni koji su bili po raznim dunostima kada su se vratili, odnosno kada su bili internirani na Liparima da su priali kako su prebacivali razni propagadni materijal osobito letke i brojeve lista Gri, odnosno Ustaa preko granice. U Italiji izgleda da je glavni put za to prebacivanje bio otok Lastovo i Rijeka. Na Rijeci je bio skoro stalno Servaci do njegovog odlaska u Maarsku, a poslije student Vrlji. Na Lastovu je bio Marui, a poslije Dominik uti. Isto tako prebacivalo se, prema prianju Servacia i iz Maarske preko Drave i preko podruja dala i Gole. Istim putem je dolazio materijal iz zemlje van. 3. Tuba Jugoslavije pred Drutvom naroda. Premda je Namjesnitvu s knezom Pavlom na elu i vladi u Beogradu bilo potpuno jasno da bar jednaku ako ne i mnogo veu odgovornost za atentat u Marseilleu snosi faistika Italija Benita Mussolinija, jugoslavenska je vlada na pritisak parikih slubenih krugova, u prvom redu novog ministra vanjskih poslova Pierrea Lavala optuila pred Drutvom naroda samo Maarsku. Jugoslavenski ministar vanjskih poslova Bogoljub Jevti uputio je generalnom sekretaru Drutva naroda J. Avenolu notu (eneva, 22. XI 1934) 51 u kojoj, uz ostalo, stoji i ovo: Odvratan zloin u Marsilleu, koji je uzbudio savjest svih civiliziranih naroda, primorava jugoslavensku vladu da obrati panju vijeu Drutva naroda na odreene, naroito ozbiljne aspekte toga zloina to ih je utvrdila policija nekoliko drava, a oni su takve naravi da mogu pomutiti dobre odnose i mir izmeu Jugoslavije i njene susjede Maarske. Svojim saopenjem uinjenim vijeu Drutva naroda 4. VI, jugoslavenska je vlada imala ast da skrene panju vijea na zloinake radnje izvjesnih teroristikih elemenata nastanjenih u Maarskoj i na pomo i suuesnitvo koje su ti elementi nali kod nekih maarskih organa vlasti. Poto je izloila, na sjednici vijea 4. VI, suuesnitvo maarskih organa, jugoslavenska je vlada izrazila svoju spremnost da uredi u direktnim pregovorima cjelokupnost situacije na maarsko-jugoslavenskoj granici, vrsto uvjerena da e maarska vlada suoena tako s vlastitom odgovornou poduzeti potrebne mjere za okonanje pruanja podrke koju su do tada uivali teroristiki elementi u Maarskoj. Samo u tom duhu otpoeli su pregovori s maarskom vladom i bili okonani sporazumom, potpisanim u Beogradu 21. srpnja. Ali rezultati istrage, voene nakon ubistva kralja Aleksandra i francuskog ministra vanjskih poslova L. Barthoua u Marseilleu, pokazali su da je taj zloin bio organiziran i izvren uz sudjelovanje teroristikih elemenata izbjeglih u Maarsku, koji su i nadalje uivali u njoj gostoprimstvo i suuesnitvo, kao i ranije, i samo zahvaljujui tome mogao je biti i izvren taj odvratan zloin u
31 Zahtjev jugoslavenske vlade na temelju lana 11, odjeljak 2 pakta Drutva naroda u pogledu odgovornosti maarskih vlasti za teroristiku djelatnost uperenu protiv Jugoslavije. Akti i dokumenti (22 studeni-10 prosinac 1934) Requete du gouvernement yougoslave en vertu de Particle 11, paragraphe 2, du pacte de la Societe des Nations relative aux responsabilites encourues par les autorites hongroises dans Paction terroriste dirigee contre la Yougoslavie. Actes et documents (22 novembre-10 decembre 1934), Beograd 1935, str. 5 - 6 .

Marseilleu. Doista, meu suuesnicima terorista nalaze se teroristi na koje se jugoslavenska vlada alila maarskoj vladi i utvreno je, na temelju njihovih iskaza, da nisu samo uivali azil u Maarskoj nego da su ak boravili u grupi na njenom teritoriju sve do uoi atentata. Rezultati istrage osvjetljuju na uzbudljiv i posebno teak nain odgovornost maarskih vlasti u pomoi i podrci ukazanim teroristikoj akciji odreenih jugoslavenskih dravljanaemigranata. (U detaljnom memorandumu jugoslavenska e vlada pruiti vijeu sva obavjetenja i dokumente kojima o tome raspolae.) Jugoslavenski narod vjeruje da e se potpuno osvijetliti okolnosti kako je atentat bio pripremljen i izvren; proet je ogorenjem na one koji su potakli i pomagali njegovo izvrenje, a koji se nalaze izvan njegova narodnog podruja. Ako je mogao sauvati svoje dostojanstvo i hladnokrvnost u okrutnom iskuenju kroz koje prolazi, to je zato - istie Jevti - to jo vjeruje u djelotvornost institucija Drutva naroda, uvara mira i meunarodne moralnosti od koje taj mir zavisi. Jugoslavenska vlada svjesna svoje meunarodne odgovornosti, ali i svojih dunosti prema svom narodu prisiljena je da se obrati vijeu Drutva naroda da bi joj ono vratilo vjeru u meunarodnu pravdu i moralnost to su sve tragini dogaaji u Marseilleu ozbiljno pokolebali. Apsolutno je potrebno da se utvrdi odgovornost pred najviim organom meunarodne zajednice, jer ne bi bilo vee opasnosti za mir i dobre meunarodne odnose od odbijenog osjeaja jednog naroda da je bio u osobi svoga najslavnijeg voe rtva zloina, a da krivci za taj zloin uzmognu izbjei pravednu kaznu. Uz to, dogaaji u Marseilleu postavljaju sve veom otrinom pitanje nekih metoda na polju meunarodne politike, nedopustivih ne samo u pogledu Jugoslavije nego takoer svake civilizirane nacije. Nije rije o politikom ubojstvu, inu jednog usamljenog pojedinca; nije rije vie o azilu ukazanom politikim emigrantima. Pitanje koje se postavlja jest: vjebanje na teritoriju jedne strane drave profesionalnih zloinaca zaduenih da vre niz atentata i ubojstava s odreenim politikim ciljem. Pogodnosti i zatita koje su uivali zloinci na maarskom teritoriju za vrijeme njihove dugotrajne i briljive pripreme gotovo su nevjerojatne. Ako najbolji sluge nacije i najodluniji podravatelji meunarodnog mira mogu biti ubijeni pri vrenju svojih dunosti od masovno organiziranih i uvjebanih kriminalaca, uz predusretljivost i podrku vlasti jedne druge drave, onda ne bi uope bila mogua organizirana vlada. Tada bi za civilizirani svijet nastalo razdoblje anarhije i meunarodnog barbarstva, razdoblje u kojem bi neizbjeno potonuli osnovni temelji meunarodnog mira. Pred ozbiljnou tih injenica, jugoslavenska vlada, zabrinuta za odranje mira i ispunjena povjerenjem u autoritet Drutva naroda, prinuena je prema stavu drugom XI lana pakta da se obrati vijeu u ovakvoj situaciji, koja ozbiljno naruava odnose izmeu Jugoslavije i Maarske, i prijeti da narui mir i dobro razumijevanje izmeu naroda. Na kraju, Jevti moli generalnog sekretara da unese to pitanje u dnevni red iduega redovnog sastanka vijea. Istog su dana ministri vanjskih poslova ehoslovake i Rumunjske uputili svaki posebno generalnom sekretaru identine note 52 u kojima navode ovo: budui da injenice to ih spominje jugoslavenska vlada u svojoj albi, s obzirom na njihovu izuzetnu ozbiljnost, stoje u neposrednoj vezi s ehoslovakom i Rumunjskom i s odnosima dobrog susjedstva s Maarskom, zbog toga su oni sada u opasnosti, kao i opi uvjeti od kojih zavisi mir u srednjoj
52

Isti izvor, str. 7 - 8 .

Evropi, vlada ehoslovaka odnosno rumunjska, kao lanice Drutva naroda, pridruuju se potpuno zahtjevu jugoslavenske vlade. Isto se tako pridruuju jugoslavenskom zahtjevu da se to pitanje stavi na dnevni red iduega redovnog zasjedanja vijea. Uz Jevtievu notu bilo je priloeno opirno saopenje jugoslavenske vlade od 28. XI 1934. 53 U njemu su strunjaci ministarstva vanjskih poslova pokuali obrazloiti zato se atentat u Marseilleu ne moe smatrati izrazom osobnog ina. Atentat u Marseilleu, prirodno, djelo je zavjere, koja je odavno bila pripremana i organizirana protiv Jugoslavije, i to na stranom teritoriju. U saopenju je, dalje, navedeno zato jugoslavenske vlasti nisu mogle da se bore protiv takve teroristike akcije i zato je potrebna meunarodna akcija protiv takve borbe uperene protiv opstanka drava. Jugoslavenska se vlada borila kako je znala i mogla; ona je uzalud traila pomo maarskih vlasti jer su te vlasti, naprotiv, davale pomo izvriocima atentata. Maarska im je vlada pomogla da su doli do mjesta zloina i na svoja lea natovarila i odgovornost. Zato Jugoslavija i izvodi Maarsku pred zajednicu naroda da joj se sudi. Materijal u tom vladinom saopenju rasporeen je u vie poglavlja: I Poetak teroristike akcije na maarskom teritoriju. Tu se tvrdi da teroristika akcija, uperena s maarskog teritorija protiv sigurnosti jugoslavenske drave, nije bila uvjetovana iskljuivo jugoslavenskom emigracijom koja se smjestila u Maarskoj. Prije dolaska dostatnog broja emigranata i njihovih voa kao pripadnika organizacije Ustaa, tom su akcijom upravljali odreeni maarski oficiri koji su uspostavljali direktan kontakt s teroristima i davali im potrebne upute da bi mogli, zatim, izvriti zadatke. Prvi emigranti bili su brigom maarskih vlasti smjetavani u kasarne i druge javne zgrade. Uz to su se neka maarska udruenja na primjer Nemzeti Munkavedelmi Tartalek i tajno udruenje Arpad Fiai sa svojom teroristikom sekcijom Ifiu Garda ve bavila ilegalnom aktivnou protiv susjednih drava da bi izazvala prevrat u tadanjem poretku. Pri tom se navodi aktivnost komiteta koji je osnovalo udruenje Probueni Maari, na poetku 1921. god. sa zadatkom osloboenje Hrvatske, a u kojem su bili vrlo aktivni maarski oficiri: Metzger, Petrasz, Balenovi, Lukas i drugi. U trenutku kad voe jugoslavenskih emigranata-terorista trae prikladne centre za organizaciju sistematske akcije, u Maarskoj nalaze ve potpuno pripremljen teren. Samo se uklapaju u ve osnovane organizacije koje postaju samo jedan od izvrnih organa. Ti teroristi i njihova akcija postali su time sredstvo u slubi maarskog revizionizma. II Organizacija teroristikog pokreta na maarskom teritoriju uz pomo jugoslavenskih emigranata. Prvi jugoslavenski emigranti, pristigli na maarski teritorij, bili su smjeteni i hranjeni u maarskim kasarnama. Ve su na poetku 1931. god. teroristi Mijo Seletkovi, Zvonimir Pospiil i Mijo Babi, izbjegli iz Jugoslavije, bili smjeteni u kasarni Frigyes u Peuhu. Budui da je teroristika akcija imala poprimati uvijek sve ire razmjere, osjetila se potreba da sve bandite koncentriraju u vie glavnih centara kako bi ih podvrgli sistematskoj izobrazbi i strooj disciplini. Tako je Gustav Perec, jedan od voa terorista, na savjet maarskih oficira, doao na ideju da uzme u zakup imanje Janka-pustu i tamo smjesti teroristiki logor. Smijeno prikriven lanim imenom Emila Horvtha zakupio je to imanje na poetku jeseni 1931.
53

Isti izvor, str. 9 - 3 2 .

204

vijeu Drutva naroda od 4. VI 1934. Iskazi to su ih dali teroristi uhvaeni u F r a n c u s k o j potvruju u svim pojedinostima to saopenje jugoslavenske vlade. Teroristi su tamo bili podvrgnuti strogoj disciplini i sistematskoj izobrazbi za zanat terorista. Valja dodati da Janka-pusta nije bila jedini logor jugoslavenskih terorista na maarskom teritoriju. Jugoslavenski teroristi i emigranti nalazili su se ili su jo uvijek, na majuru Ana, nedaleko od sela Becshely, u upaniji Zala; na Bagolapuszti udaljenoj dva kilometra od Nagy Kanisze; u Kaposvaru (ta je grupa kasnije prebaena u Rabamolnari, kotar Vsvar); jedna grupa terorista bila je prebaena u travnju 1934. s Janka-puste u susjedni grad Nagy Kaniszu i smjetena u kuu Horthy Miklos-utca 23 (prema iskazu Mije Kralja u toj su kui rijebom odreena trojica atentatora na kralja Aleksandra); u selu Rabamolnari, kotar Vsvar (tu se nalazi grupa emigranata koji su neko vrijeme boravili u Kaposvaru); Szurdapuszta, udaljena dva kilometra juno od sela Becshely. Sva navedena mjesta nisu udaljena od jugoslavenske granice vie od dvadesetak kilometara. III Moralnost i prolost terorista smjetenih u Maarskoj. Po porijeklu mogu se teroristi rasporediti u pet kategorija: Prvu kategoriju sainjavaju bivi oficiri austrougarske vojske koji su potpuno denacionalizirani i nakon raspada Austro-Ugarske nisu se nikada vratili u novu domovinu ili su je iz raznih razloga ubrzo zatim napustili. Nali su se u poloaju emigranata, ak i prije nego to je nova jugoslavenska drava poprimila svoju konanu formu. Njihova borba protiv jugoslavenske drave datira ve od 1919. godine. Medu njima valja spomenuti prije svega generala Sarkotia, koji je opcijom postao austrijski dravljanin i austrijska mu je drava dodijelila vojniku penziju; pukovnika Ivana Perevia, jednog od organizatora atentata u Marseilleu; potpukovnika Stevu Duia, opcijom austrijskog dravljanina; majora Stipetia; kapetana Josipa Metzgera, jednog od vjerojatnih organizatora atentata u Marseilleu; kapetana Balenovia, u maarskoj slubi u svojstvu efa pijunae na sektoru Barcsa; kapetana Emila Lahovskog, instruktora na Janka-pusti, itd. Ti oficiri koji se nisu mogli prilagoditi reimu novih nacionalnih drava - formirali su vodei kadar teroristikog pokreta. Vjerojatno nije na njih mislio Tibor Eckhardt, predstavnik Maarske u Drutvu naroda, kad je u svom govoru od 5. XI 1934, odranom u Udruenju strane tampe u Budimpeti, govorio o nesretnicima koji se spaavaju goli, potpuno iscrpljeni i bez legitimacije preko maarske granice da bi uivali pravo azila na maarskom teritoriju. U drugu kategoriju ulaze teroristi kojih je prolost mrana i odavna su ve uli u vojsku kriminalaca. Josip Balenovi, na primjer, optuen je zbog pronevjera; Emil Lahovsky, prebjegao je kao pripadnik jugoslavenske vojske u Maarsku nakon pronevjera; Mijo Seletkovi, jedan od najpoznatijih terorista, emigrirao je u Maarsku, poto je bio otputen iz policijske slube u akovu zbog tekih nepravilnosti poinjenih u slubi; Z. Pospiil, jedan od suuesnika u atentatu u Marseilleu i glavni proizvoa paklenih strojeva na Janka-pusti, osuen je na smrt zbog ubojstva prije dolaska u Maarsku; terorist J. Krobot, osuen zbog tunjave i nasilja; drugog terorista s JankaPuste Hasana Huskia bio je osudio belgijski sud i protjeran je iz Belgije nakon to je izdrao kaznu; Vlado Georgijev-ernozemski (kojemu je pravo ime Veliko Georgijev-Kerin, bugarske nacionalnosti, roen u Kamenici, Bugarska), ubojica kralja Aleksandra i L. Barthoua i instruktor u logorima terorista,

god. U tom pogledu nema s

jedan je od najveih poznatih kriminalaca. U Sofiji je ubio bugarskog zastupnika Dimova; za taj zloin bio je osuen na smrt a zatim pomilovan; kasnije je ponovo bio osuen, i to doivotno na prisilni rad zbog ubojstva Nauma Tomalevskog, disidentskog predstavnika Makedonskog komiteta pa opet pomilovan, i tako dalje. Treu kategoriju sainjavaju ekonomski emigranti iz radnikih kolonija June i Sjeverne Amerike, Belgije, itd. Agenti ustake organizacije Branimir Jeli i Stjepan Peri, takoer upleteni u marsejski atentat, esto su posjeivali te kolonije da iz njih regrutiraju nove pripadnike organizacije. Njima je pri tom mranom poslu pomagala ekonomska kriza koja je liila mnoge jugoslavenske radnike u inozemstvu rada i sredstava. Ti su radnici bili privueni obeanjima da e dobiti unosno zaposlenje i osigurati sebi lagodniji ivot. Jedan od suuesnika u marsejskom atentatu Ivan Raji bio je zavrbovan u Brazilu i doveden u logor Janka-pusta. Tako je isto bilo i s teroristom Krobotom, ubijenim pri eksploziji bombi i paklenih strojeva to ih je Krobot skrivao u kui. Prema svjedoenju uhapenih terorista, na Janka-pusti bilo je desetak emigranata iz June Amerike a neki su pristigli iz Belgije, na primjer Josip arko koji je poinio samoubojstvo na Janka-pusti, Hasan Huski i drugi. etvrtu sainjavaju nezaposleni radnici i siromani seljaci, nastanjeni na jugoslavenskom podruju blizu maarske granice, namamljeni obeanjima sigurne i lake zarade u Maarskoj. Ti jednostavni i lakovjerni ljudi, nakon svog dolaska u logore terorista, ubrzo su se razoarali ali se vie nisu mogli, kompromitirani, osloboditi novih gospodara. Bez novaca i bez ikakve legitimacije, pod paskom voa i instruktora u logoru a maarskih policijskih organa van njega, bio im je onemoguen bijeg a da se ne izloe smrtnoj opasnosti. Ipak, vie njih nije moglo podnositi postupak u logoru na Jankapusti i vratili su se dobrovoljno, izlaui svoj ivot, kui da bi se predali domaim vlastima. Tako su, na primjer, postupili Dragutin Sikirica, koji se vratio 9. V 1932; Ivan Mraz, 4. XII 1932; Marijan Maeri, 13. XII 1932, itd. Na kraju, u petu kategoriju bandita smjetenih u Maarskoj ulaze lanovi revolucionarne makedonske organizacije (VMRO ili Orim). U travnju 1929. bio je u Sofiji zakljuen ugovor o uzajamnoj suradnji izmeu voa ustake organizacije Pavelia i Pereca i predstavnika te makedonske organizacije. Taj je ugovor imao kao cilj, prije svega, da ustakoj organizaciji pribavi potrebne instruktore kako bi lanove ustake organizacije uputili u teroristiki zanat. Taj savez izmeu ustake organizacije i makedonske organizacije bio je opepoznat. U govorima, odranim u toku njihova posjeta Sofiji 21. IV 1929, Paveli i Perec su s balkona hotela i u toku sveanog banketa, kao voe ustake organizacije te dr Staniev u ime makedonske organizacije isticali i zagovarali ilegalnu zajedniku akciju protiv Jugoslavije. U prosincu 1933. jugoslavensko poslanstvo u Sofiji moralo je protestirati u noti br. 1629 kod bugarske vlade, zbog aktivnosti jednog agenta ustake organizacije, Marka Doena, koji je u prostorijama Makedonske revolucionarne organizacije regrutirao teroriste za ustake logore. Meu teroristima koje je Makedonski komitet uputio u Maarsku, u ustake logore mogu se navesti: Dimi tri Avramov, delegat VMRO, kojega je kasnije zamijenio Kiril Drangov (Drangovu je pripala prvorazredna uloga u ustakoj organizaciji), Gligor Milinov, Vlado Georgijev (ini se da je boravio u Maarskoj pod lanim imenom Bonev). Za Vladu Georgijeva bugarska policija u svom pismu od 3. XI 1934. tvrdi da mu se u Bugarskoj gubi svaki trag od 15. srpnja 1932, to e rei od

kad je po drugi put bio amnestiran i, prema obavjetenjima policije, upuen od VMRO hrvatskim teroristima na njihovo traenje kao instruktor.54
trenutka

IV Dokaz da je maarska vlada znala za metode i ciljeve teroristike akcije organizirane na njenom teritoriju. Nemogue je pretpostaviti da maarske vlasti nisu znale ni za ciljeve ni za metode rada terorista-emigranata na maarskom dravnom teritoriju. U prvom redu, svi teroristi sa Janka-puste povezani su u teroristiku organizaciju Ustaa koja nije nipoto skrivala ni svoje postojanje, ni ciljeve, ni sredstva za akciju. Ta organizacija posjeduje svoja slubena glasila: Gri kojim upravlja I. Perevi, Ustaa i Nezavisna Hrvatska Drava. Teroristi su bili zadueni da unose velike koliine primjeraka Gria i Ustae u graninu jugoslavensko-maarsku zonu i taj su posao obavljali pred oima maarskih vlasti. Ukratko, svaki broj spomenutih listova i drugi propagandni materijal bili su samo poziv i podsticaj na ubojstvo kralja Jugoslavije i lanova vlade u Beogradu, sastavljeni u najeem i najodvratnijem obliku. Drugo: lanovi ustake organizacije nosili su vojnike uniforme propisane statutom. Odreeni broj terorista, prebjeglih iz logora Janka-pusta na jugoslavenski teritorij nosio ih je i prilikom bijega. Osim toga, ustaka organizacija da bi impresionirala pristae i psiholoki djelovala na jednostavne i lakovjerne ljude - raspolagala je vlastitim novcem (Kuna) koji je bio u opticaju kod njenih lanova. Na kraju, oigledno je da grupa osoba koje se neskriveno prema jednodunom svjedoenju svih terorista i pred stranim i pred jugoslavenskim vlastima vojno izobraavaju u rukovanju vatrenim orujem, bombama itd. ne moe ostati nezapaena od vlasti organizirane drave, osobito kad ih je jugoslavenska strana ve upozorila na to. No, stav maarskih vlasti nije se ograniio na pasivno toleriranje; one se nisu ustruavale da im u danom asu ne ukau aktivnu podrku, i ta se podrka nije iscrpljivala samo u regrutaciji terorista. Maarski su andari, na primjer, nadzirali sve prilaze logoru da bi sprijeili pribliavanje nepoeljnih osoba. V Pitanje maarskih pasoa izdanih teroristima.Vrlo je visok broj pasoa to su ih maarske vlasti izdale teroristima i sumnjivim pojedincima jugoslavenskog dravljanstva, a to se tumai tim to su teroristi i njihovi efovi imali zadau da esto putuju po inozemstvu radi izvrenja povjerenih im zadataka. U nemogunosti da nabroje sve sluajeve ilegalnog izdavanja pasoa, u saopenju se navode samo neki od njih u vezi s najpoznatijim imenima, na primjer, Dimitrije alev i Gligorije Atanasov, dr Branimir Jeli, Stjepan Peri, Andrija Artukovi, Josip Milkovi, atentator Petar Oreb (s maarskim pasoem na lano ime Emil Benedikt), Orebov suuesnik Ivan Hereni (s pasoem na ime Janos Kren), Antun Crvi (paso na lano ime Alfred Klein) i, na kraju, Gustav Perec s vie maarskih pasoa na lana imena (Emil Horvth, Joszef Steiner, Illes Groom, itd.). A i marsejski atentatori imali su maarske pasoe. VI Pitanje financijske pomoi i materijalne podrke teroristike akcije. Samo po sebi namee se svakom nepristranom ovjeku pitanje: odakle su pristizali pomo u materijalu i financijska sredstva, bez ega se ne moe zamisliti teroristika akcija takvih razmjera? Ve je maarska strana isticala da su teroristi primali pomo od radnikih kolonija u Junoj i Sjevernoj
54 Vidi o tome opirnije dva elaborata: Postanak, razvitak i organizacija Unutranje Makedonske Revolucionarne Organizacije V. M. R. O i Stanje u petrikom kraju (AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33).

Americi, u Belgiji i drugdje i da su, uostalom, ivjeli od vlastite zarade. Ali se takva tvrdnja ne moe odrati, pri iole ozbiljnijem ispitivanju. Ako bi se i pretpostavilo da su neke kolonije jugoslavenskih emigranata u inozemstvu bile voljne da materijalno pomau teroristiku akciju to nije nipoto do danas dokazano potpuno je iskljueno da bi ta pomo mogla biti znaajna, jer je nezaposlenost teko pogodila i jugoslavenske (ekonomske) emigrante i oni teko ive. Upravo se u tekim ivotnim uvjetima tih jugoslavenskih radnika u inozemstvu mora traiti razlog to su neki od njih pristali da postanu lanovi ustake organizacije koja im je osiguravala barem odijelo, hranu i prikladan smjetaj. Uz to, podravanje teroristike akcije takvog obujma, ishrana, oblaenje i naoruavanje vie od pet godina sve te grupe bandita pretpostavlja vrlo znatna sredstva kojima ni jedna sadanja privatna organizacija bez obzira na njenu mo ne moe raspolagati. U prvom redu, lanovi ustake organizacije primali su mjesenu plau; vrlo esta putovanja terorista i njihovih efova iziskivala su znatne svote novca; osim toga, raskoan ivot velikog broja ponajglavnijih terorista, bez ikakvog priznatog dohotka, upuuje na pretpostavku o dostatnim prihodima; na kraju, organizacija marsejskog atentata odvijala se u atmosferi pravog luksuza kakav se malokad susree pri pothvatima takve vrste. Atentatori su bili obueni u potpuno nova odijela; smjeteni i hranjeni u prvoklasnim hotelima; posvuda vodeni; svaki od njih raspolagao je svotama novca koje se kreu od dvije do tri tisue francuskih franaka. Sve se to nije moglo ostvariti bez financijske pomoi koja znatno prelazi sredstva neke izrazito privatne organizacije. Osim toga, lakou kojom su se teroristi naoruavali i to su u svojim logorima raspolagali pravim arsenalima municije i eksploziva, teko je zamisliti bez sudjelovanja organa neke drave. VII Intervencije jugoslavenske vlade kod maarske vlade u cilju obustave rovarenja terorista. Odgovornost maarske vlade posebno poveava to to jugoslavenska vlada nije prestajala s tubama zbog rovarenja^ terorista smjetenih na maarskom teritoriju, koje se pretvaralo u dug niz atentata na jugoslavenskom teritoriju prije nego to e zavriti u marsejskom zloinu, zahtijevajui istodobno od nje da poduzme odgovarajue mjere da to prestane. Prva je takva njena intervencija iz listopada 1930. godine, u povodu hapenja dvojice terorista koji su nosili odreenu koliinu eksploziva maarske proizvodnje a iskazali su u istrazi, uz ostalo, i to da su im u pripremanju atentata pomagali i pouavali ih maarski oficiri (major Klr). Poto je uslijedilo vie atentata na jugoslavenske eljeznice u toku 1931. godine, koje su poinile osobe iz Maarske eksplozivom maarskog porijekla, jugoslavensko je poslanstvo u Budimpeti, svojom notom br. 695/41 od 1. X 1931, ukazalo maarskom ministarstvu vanjskih poslova na tu injenicu, no kako je intervencija ostala praktino bez rezultata, poslanstvo je u noti br. 738 od 20. X 1931. navelo poimence teroriste koji predstavljaju prvu ekipu Janka-puste: Gustav Perec, Ignjac Domitrovi i Mijo Seletkovi, kao i imena makedonskih terorista pristiglih iz Bugarske. Ali, nota je ostala bez odgovora. etvrti pokuaj jugoslavenske vlade, sadran je u memorandumu jugoslavenskog otpravnika poslova br. 811/31 od 14. XI 1931, i na njega je maarska vlada, ipak, odgovorila svojom notom br. 4955 od 28. XI 1931. Taj njen odgovor moe posluiti kao klasian primjer kako se maarska vlada ponaa u pogledu svih intervencija jugoslavenske vlade u vezi s aktivnou terorista: maarske su vlasti povele istragu, ali nita nisu mogle utvrditi; spomenuti pojedinci nepoznati su maarskim vlastima i, prema tome, nita se nema poduzeti. Kad

su jugoslavenski organi uhapsili dvojicu terorista naoruanih revolverima i bombama pri ilegalnom prebacivanju iz Maarske, jugoslavenska se vlada nonovo obratila vladi u Budimpeti notom br. 642/32 od 7. XI 1932, no i ta je nota ostala bez odgovora. Nova intervencija jugoslavenske vlade bila je uinjena 10. VII 1933. u povodu drugog incidenta spomenutog u memorandumu br. 566/33, sastavljenom u energinijem tonu. Pri ponovljenom pokuaju u povodu osude jugoslavenskih sudova dvojice terorista pristiglih iz Maarske (Stjepan Koprek i Mihajlo Sigean) - maarska je vlada najzad odgovorila u noti br. 591/7 od 15. XI 1933. uvala se da negira utvrene injenice, ali je predbacila jugoslavenskim vlastima neto to je teko povjerovati da loe uvaju granicu i da izazivaju ilegalne prijelaze. Jugoslavenska je vlada notom br. 1101 od 2 1 . XII 1933. dostavila maarskoj vladi sadraj broure Jelke Pogorelec, bive prijateljice G. Pereca, jednog od voa terorista, u kojoj se otkriva, sa svim pojedinostima, skandal Janka-puste. Sve injenice sadrane u toj brouri, u kojoj se spominju imena vie maarskih oficira to su pomagali Perecu pri njegovu zadatku, bile su kasnije potvrene. Ali, maarska vlada uti i tek u svojoj noti od 26. IV 1934. ograniava se na izjavu da su tvrdnje J. Pogorelec fantastine, a da ih pri tom nikako ne pobija. Ipak, u toj istoj noti vlada priznaje postojanje terorista na Janka-pusti i kompromitaciju nekih njenih slubenika. Dalje se u saopenju spominje diplomatska korespondencija u vezi s atentatom u Koprivnici, koji su organizirali na maarskom teritoriju teroristi s Janka-puste a izvrila dvojica od njih (Mijo Kralj i Eduard Premec). Za itavo to razdoblje teroristika aktivnost ne jenjava; povlai za sobom smrt vie jugoslavenskih graana i slubenika, kao i znatne materijalne tete. Zato jugoslavenska vlada upuuje, 13. III 1934, notu o pomoi koju su maarske vlasti ukazivale pri vrenju kriminalnih akata na jugoslavenskom teritoriju, uperenih protiv sigurnosti jugoslavenske drave i ivota njenih graana. Maarska je vlada odgovorila nakon mjesec i po dana (nota br. 1211/pol./1934 od 26. IV 1934) i u noti priznala da su njeni slubenici upleteni u odnose s teroristima, no u dobroj vjeri; da postoji Jankapusta i izjavila da je prije note od 13. III poduzela sve potrebne mjere da likvidira logore terorista, obeavi ponovo da e jugoslavenske emigrante staviti pod nadzor maarskih vlasti. Na kraju valja spomenuti navodi se u saopenju intervenciju jugoslavenskog poslanstva u Budimpeti, uinjenu verbalnom notom br. 1132 od 28. X 1934, to jest poslije marsejskog atentata. U njoj je poslanstvo zamolilo maarsko ministarstvo vanjskih poslova da ga obavijesti o boravku jugoslavenskih emigranata u Maarskoj, pozivajui se na obeanje maarske strane u noti od 2 6 . IV da e jugoslavenski emigranti, koji se jo nalaze u Maarskoj, biti i nadalje pod nadzorom maarskih vlasti. Ministarstvo je odgovorilo notom br. 3 7 2 6 od 2. XI i zatrailo bliu oznaku izraza hrvatski emigranti to ga je poslanstvo upotrijebilo u spomenutoj noti. Poslanstvo je ubrzo odgovorilo svojom notom br. 1176 od 8. XI, navodei da je rije o jugoslavenskim emigrantima u Maarskoj, poznatim kraljevskim maarskim vlastima po njihovoj teroristikoj i separatistikoj djelatnosti protiv Jugoslavije. Ministarstvo je na to odgovorilo notom br. 3873/pol. od 2 1 . XI i noti priloilo dva popisa, od kojih je prvi sadravao imena jugoslavenskih podanika pristiglih u Maarsku, porijeklom iz bive Hrvatske-Slavonije koji su napustili Maarsku u razdoblju 1 9 3 1 - 1 9 3 4 , te drugi u kojem su bila navedena imena osoba, jugoslavenskih graanja, porijeklom iz bive Hrvatske-Slavonije i useljenih u Maarsku poslije 1919. godine. Ministarstvo u noti izraava uvjerenje da se svi jugoslavenski emi14

A n t e P a v e l i i ustt.c

2 0 9

granti koji bi mogli potpasti pod tu definiciju nalaze izvan Maarske. Prema tome, popis osoba koje trenutano borave u Maarskoj i poznate su maarskoj vladi po svojoj separatistikoj i teroristikoj djelatnosti ne bi se mogao sastaviti. U prvoj se listi nalaze nanizana imena svih jugoslavenskih terorista uhapenih posljednjih godina na jugoslavenskom teritoriju. U njemu se nalaze takoer i imena trojice marsejskih kriminalaca (Z. Pospiil, I. Raji i M. Kralj). Z prvu dvojicu maarske vlasti priznaju da su boravili na Janka-pusti i da su nestali u rujnu 1934, to jest nekoliko dana prije marsejskog atentata; za treeg iste vlasti pretpostavljaju da je nestao s Janka-puste u srpnju 1933. godine. Meutim, sm M. Kralj izjavljuje da je otputovao iz Nagy Kanisze istodobno kad i druga dvojica kriminalaca. VIII Atentat u Koprivnici i osuda maarskog suda u Kaposvaru. Da bi se obranila od tekih optubi i da bi bar jednom pokazala kako strogo postupa s teroristima, maarska se vlada uvijek poziva na osudu suda u Kaposvaru protiv terorista imenom E. Premec, osuenog na 15 godina zatvora jer je poslao u Jugoslaviju pakleni stroj kojega je eksplozija prouzrokovala smrt jednog jugoslavenskog policijskog agenta (J. Kronast) i teko ranila drugu dvojicu. Taj pakleni stroj u obliku knjige bio je - prema iskazu Mije Kralja, jednog od suuesnika u marsejskom zloinu, uhapenog u Fontainbleauu nainjen u logoru Janka-pusta; sastavio ga je drugi suuesnik iz Marseillea, uhapen u Annemasse: Z. Pospiil. Premec, ogranieni seljak koji je ivio od krijumarenja u graninoj zoni, bio je samo statist koji je imao prema uputama Mije Kralja i voe ustaa predati taj stroj nekom jugoslavenskom eljezniaru, no taj ga je odnio - umjesto da ga preda na potu i poalje na adresu Dragana Bubnja, predsjednika suda u Zagrebu u policijski komesarijat u Koprivnici gdje je i eksplodirao. Maarska je vlada na to izjavila da ne moe pronai Miju Kralja na svom podruju. Ali, Kralj je nakon hapenja izjavio, kako je za vrijeme potrage maarska policije mirno ivio na Jankapusti i drugim majurima nastanjenim teroristima i da ga nitko nije uznemiravao. A to se moe tumaiti tako to je Kralja, toga opasnog terorista, trebalo sauvati za druge pothvate koji su predstojali, a jednostavni seljak Premec mogao je biti rtvovan da opravda jedan politiki proces, komu je jedini cilj bio oivljavanje pitanja jugoslavenske unutranje politike i stvaranja alibija za maarsku vladu. Premec je postao u skladu s mirovnim ugovorima jugoslavenski dravljanin i njega su takvim uvijek smatrale jugoslavenske vlasti jer nikada nije zatraio ni dobio doputenje za prijelaz u drugo dravljanstvo. Da bi otklonili izruenje, maarske su se vlasti pozvale na to da je Premec 1927. god. postao maarski dravljanin. Trebalo je prihvatiti tu formalnu tvrdnju maarskih vlasti, iako je promjena dravljanstva toga primitivnog seljaka kojemu je itava obitelj sauvala jugoslavensko dravljanstvo neobjanjiva u vie toaka. Sm je proces bio briljivo pripremljen i prisustvovali su mu svi lanovi ustake organizacije i drugi emigranti. Zapaeni su posebno bili: Ivo Frank, jugoslavenski emigrant iz 1919. godine, koji je imao posluiti kao krunski svjedok, dr Andrija Artukovi, koji je iskoristio priliku da slavi teroristike akte ustaa u vrlo poznatom maarskom dnevniku Az Est (u broju od 17. III 1934) stanovnici Janka-puste, itd. IX Rezultati teroristike akcije prije zloina u Marseilleu. Da bi se dobila potpunija slika teroristikih akata poinjenih na jugoslavenskom teritoriju, a pripremljenih ili potaknutih sa maarskog teritorija, treba nabrojiti sve atentate i ubistva u vremenskom rasponu od 1929. do 1934. godine, a zatim

nanizati

terorista i

presude jugoslavenskog Suda za zatitu drave koje sadravaju osude utvrivanje uvjeta u kojima su atentati i ubistva bili izvreni.

A. Teroristiki akti:. U 1929. godini. 1. 22. III, ubojstvo Tonija legela, direktora dnevnika Novosti u Zagrebu; 2. 5. VIII, eksplozija izazvana s 2 kg ekrazita u kasarni andarmerijskog puka u Zagrebu; 3. 30. VIII, ubistvo policijskog agenta Josipa Kea i pokuaj ubistva policijskog agenta Josipa Bana koji je teko ranjen; 4. Istog dana ubistvo policijskog agenta Matije Tremskog i pokuaj ubistva agenta Franje Blagovia. U 1930. godini. 5. U noi od 21. na 22. IV pokuaj atentata postavljanjem paklenog stroja na prugu StrizivojnaVrpolje-Mikanovci koji je imao eksplodirati pri prolazu kompozicije u kojoj se nalazila deputacija seljaka na putu u Beograd; 6. U srpnju pokuaj atentata terorista Tilmana i drugova u Valpovu. U 1931. godini. 7. 3. I, eksplozija paklenog stroja u zgradi Savske banovine u Zagrebu; 8. 3. II, ubistvo Andrije Beria, naelnika u Novoj Gradiki. U 1932. godini. 9. 17. VII, eksplozija paklenog stroja na kolodvoru u Osijeku; 10. 15. VIII, eksplozija paklenog stroja u vagonu drugog razreda na pruzi OsijekVinkovci; 11. U noi od 8. na 9. rujna eksplozija paklenog stroja na pruzi Beograd-Zagreb, izmeu stanica Mikanovci i Ivankovo; 12. 1. XII, pakleni stroj eksplodirao je kraj pravoslavne crkve u Zagrebu a drugi u dvoritu kasarne 32. pjeadijskog puka u Zagrebu. U 1933. godini. 13. 20. VII, oko ponoi, vie osoba htjelo je prijei rijeku Dravu, u blizini sela Delekovec, s namjerom da unesu na jugoslavenski teritorij veliku koliinu oruja i eksplozivnog materijala. Pogranine strae s jugoslavenske strane su ih opazile i dolo je do pukaranja i graniar Marko uri bio je teko ranjen; 14. 30. VII, eksplozija paklenog stroja u policijskom komesarijatu u Koprivnici kojom je prilikom jedan policijski agent bio ubijen a dva druga teko ranjena; 15. 24. VIII, ubijen je bivi ministar i zastupnik Mirko Najdorfer na svom imanju u Zlataru. Poinitelj tog ubistva Josip Krobot proveo je vie mjeseci u Maarskoj, na Janka-pusti, a zatim se potajno vratio preko jugoslavenskomaarske granice u Jugoslaviju. esto je odlazio u Maarsku da se snabdije orujem i eksplozivnim materijalom a zatim ga prebacivao u Jugoslaviju. Krobot je naao smrt 11. X 1933. u strahovitoj eksploziji koja je potpuno razorila njegovu kuu pravi arsenal oruja i paklenih strojeva unesenih iz Maarske; 16. 14. IX, eksplozija paklenog stroja u Goli; 17. 29. IX, dva paklena stroja bila su postavljena u blizini kolodvora u Rajhenburgu ali je eksplozija pravovremeno osujeena; 18. 8. X, eksplozija dva paklena stroja u blizini kolodvora u Zapreiu; 19. 9. XII, otkrili su jugoslavenski andari dvojicu terorista (Petrovi i Grediek), koji su doli iz logora na Janka-pusti, na cesti izmeu Ludbrega i

Koprivnice. Teroristi su uspjeli ilegalno prijei maarsko-jugoslavensku granicu, nosei vie paklenih strojeva i bombi. Otvorili su odmah vatru na andare i teko ranili andara Zivka Grozdania. U. 1934. godini. 20. 15. III, eksplozija paklenog stroja u garderobi kolodvora u Zagrebu. B. Presude Suda za zatitu drave i odgovarajue injenice. 1. Presudom tog suda od 23. V 1931. bio je terorist Andrija Tilman osuen na smrt, to mu je kasnije bilo smanjeno na doivotnu kaznu prisilnog rada, Antun Herman i Ivan Ruskaj na 18 godina prisilnog rada, a Aleksandar Gros na 15 godina. Osim toga, terorist Mijo Seletkovi bio je osuen na kaznu smrti u odsutnosti. Seletkovi, izbjegavi na maarski teritorij, bio je kako je to sud utvrdio lan teroristike organizacije; postavio je pakleni stroj na prugu Strizivojna-Vrpolje-Mikanovci; pribavio je Tilmanu, Hermanu i Grosu, za vrijeme njihova boravka u Maarskoj, oruje, eksploziv i propagandni materijal u vezi s teroristikom akcijom. Presudom od 23. VII 1931. sud je osudio terorista Ivana Rosia i Ivana Ljevakovia iz ovih razloga: Ljevakovi je otiao u Maarsku, a kasnije u Be gdje se povezao s vodama terorista Pereviem i Perecom da bi dobio upute o teroristikoj akciji i pijunai u Jugoslaviji; Perec ga je u opronu pouavao u rukovanju eksplozivom i paklenim strojevima; podsticao je, u skladu s primljenim uputama teroristike organizacije, Ivana Rosia da ubije Dragutina Karlu Kovaevia, potpredsjednika Narodne skuptine u Beogradu, i Andriju Beria, naelnika u Novoj Gradiki; podstican od Ivana Ljevakovia Rosi je ubio Beria. 3. Isti je sud osudio presudom od 5. XII 1931. Josipa Miklauia to je s Josipom Poropatom, kao suuesnikom, stavio u zgradu Savske banovine pakleni stroj koji je tamo eksplodirao 3. I 1931. Sud je pri tom utvrdio da su paklene strojeve i drugi eksploziv poslali Miklauiu u dva navrata Perec i njegov agent Domitrovi, nastanjen u Maarskoj. Eksploziv je prvi put u Kadrakutu predao Perec; drugi put u Nagy Kaniszi. 4. Presudom istog suda od 14. III 1932. osueni su na smrt u odsutnosti Mijo Babi i Zvonimir Pospiil, prvi za ubistvo Tonija legela, direktora velikoga zagrebakog dnevnika (Novosti) i policijskog agenta Josipa Kea, a za pokuaj ubistvo agenta Josipa Bana; oba terorista zajedno su izazvali s pomou dva kg ekrazita eksploziju u kasarni andarmerijskog puka u Zagrebu, ubili agenta Matiju Tremskog i teko ranili agenta Franju Blagovia. Sud je utvrdio da su obojica imali vie susreta u inozemstvu sa efom bande G. Perecom i da ih je, za vrijeme njihova boravka u Peuhu, pouavao u rukovanju eksplozivom. 5. Presudom istog suda od 3. V 1933. sud je osudio u odsutnosti na kaznu smrti terorista Stjepana Kopreka a maarskog dravljanina Mihajla Sigeana na dvanaest godina prisilnog rada. Sud je utvrdio da je Koprek, nastanjen u Maarskoj, doao 15. VIII 1932. u Jugoslaviju da na pruzi Osijek-Vinkovci, u dva razliita vagona, podmetne paklene strojeve; jedan od njih eksplodirao je i unitio vagon; isti je individuum ponovo doao na jugoslavenski teritorij 8. IX iste godine i podmetnuo na liniji BeogradZagreb, u blizini stanice Mikanovci, pakleni stroj koji je eksplodirao u asu prolaza brzog vlaka; da su kod Sigeana, poto je ilegalno preao jugoslavensku granicu, bila pronaena dva revolvera sa sto metaka, runa bomba i teroristike novine. 6. Sud je presudom od 21. III 1934. osudio na kaznu smrti Franju

Tomu Kelemena na doivotnu kaznu prisilnog rada i Stjepana Pietu, izbjeglog u Maarsku, na kaznu smrti u odsutnosti. etvrti optueni, Josip Krobot bio je ubijen u eksploziji, koju je sm izazvao kod svoje kue r u k o v a n j e m paklenim strojem, prije presude suda. Trojica osuenih poinila su ove zloine: a) ubojstvo zastupnika i biveg ministra Mirka Najdorfera 24. VIII 1933; b) postavljanje dva paklena stroja u noi 29. IX 1933. na prugu Zagreb-Ljubljana, u blizini kolodvora u Rajhenburgu, prije prolaza vlaka u kojem su putovali ministri vanjskih poslova Rumunjske i ehoslovake u Z a g r e b na sastanak vijea Male Antante; c) postavljanje dva paklena stroja u blizini kolodvora u Zapreiu na istoj pruzi. Iz iskaza okrivljenih i iz izjava d r u g i h svjedoka proizlazi da je J. Krobot u vie navrata odlazio u Maarsku gdje je stupio, posredstvom maarskih vlasti, u direktni dodir s Paveliem i Perecom. Pri povratku u Jugoslaviju polazilo mu je za rukom, zahvaljujui maarskim vlastima, da prelazi kriom granicu prenosei velike koliine eksploziva. 7. Presudom istog suda od 2. VIII 1934. dvojica terorista s Janka-puste, Stjepan Petrovi i Andrija Grediek, bili su osueni: prvi na kaznu prisilnog rada, drugi na kaznu smrti u odsutnosti. Sud je na raspravi utvrdio da su Petrovi i Grediek primili na Janka-pusti potkraj studenog 1933. nalog dra Pavelia i Pereca da izvre atentat na bana Savske banovine; da su im Perec i njegov agent Z. Pospiil u tu svrhu predali osam runih bombi, etiri revolvera, municiju i izvjesnu svotu novca; da su stigli u Zagreb, no u posljednji as ponestalo im je hrabrosti da izvre zadatak i obojica su se vratila na Jankapustu; da su ih tamo voe ustake organizacije osudili na smrt jer nisu izvrili zadatak; da su uspjeli pobjei pri izvoenju na mjesto gdje su imali biti likvidirani.
Zrinskog,

X Preuzete odgovornosti za atentat u Marseilleu. Odgovornost Maarske proizlazi iz ove tri injenice: 1. atentatori su bili izabrani na maarskom teritoriju meu teroristima i briljivo pripremljeni u posebnim logorima za izvrenje akata te prirode; 2. kriminalci su otputovali slobodno s maarskog teritorija, snabdjeveni maarskim pasoima; 3. prema tome je marsejski atentat posljedica teroristike akcije, godinama podsticane i pomagane na maarskom teritoriju. U jednoj seriji diplomatskih koraka jugoslavenska je vlada skretala panju maarskoj vladi na postupke terorista smjetenih na njenom teritoriju. Nije prestajala da zahtijeva od nje rasputanje logora i donoenje potrebnih mjera za obustavljanje te kriminalne djelatnosti. Jugoslavenska je vlada ponovila iste zahtjeve pred vijeem Drutva naroda u lipnju 1933, formulirajui ih kao uvjet za ureenje otvorenih pitanja izmeu Jugoslavije i Maarske. A kakvo je bilo dranje maarske vlade? U poetku, dugo je vremena jednostavno ignorirala intervencije jugoslavenske vlade. Ne samo da nisu bile poduzete nikakve djelotvorne mjere protiv terorista u razdoblju 19301934, nego je to doba neprekidnog porasta teroristike aktivnosti nizom atentata na jugoslavenskom teritoriju. Tek je u travnju 1934. maarska vlada odluila da djelomino prizna postojanje terorista na maarskom teritoriju i njihove zlokobne metode. Tek tada se pristupilo prebacivanju pojedinih terorista iz logora Janka-pusta, no to prebacivanje nije nipoto znailo prekid teroristike djelatnosti. Oni su samo bili prebaeni na drugo mjesto a i nadalje su uivali istu zatitu kao prije. Zahvaljujui tom dugotrajnom toleriranju teroristike akcije, na maarskom se teritoriju mogao formirati skup izvjebanih ubojica medu kojima su organizatori marsejskog aten-

tata izabrali svoje ljude. Prema priznanju jednog od suuesnika u atentatu (Mije Kralja), petnaestak terorista bilo je prebaeno iz Janka-puste u Nagy Kaniszu i tamo su, u prisutnosti pukovnika Perevia, drijebom izabrana trojica izvritelja atentata. Trojica izabranih: M. Kralj, Z. Pospiil i I. Raji bivi su pripadnici logora Janka-pusta gdje su poznati pod lanim imenima: Silni, Gyrgy i Grga. Otputovali su iz Nagy Kanisze snabdjeveni maarskim pasoima pod lanim imenima: Sever Joszef, Ingar Istvan i Bombaj Janos, kako je to utvrdila policija u Lausanni i potvrdili krivci u svojim priznanjima pred francuskim vlastima. Nareenje da putuju u Francusku s maarskim pasoima, vozne karte i potreban novac poslali su im voe organizacije, nastanjeni u Budimpeti, a donio ih je terorist Mijo Bzik. XI Dranje maarske vlade poslije zloina u Marseilleu. U tom odjeljku vladina saopenja ukazuje se na odbojno dranje maarske policije u meunarodnoj istrazi o marsejskom atentatu. Pri tom se navodi tekst telegrama policijske prefekture u Budimpeti u kojem prefektura odgovara na pitanje o Gustavu Perecu. Prefektura se dri njegova lana imena (Joszef Neumann, novinar) i tvrdi u svom odgovoru da nije pronaen nikakav trag boravka osobe pod tim imenom (Neumann) u Budimpeti. Kao da nije rijei o tome je li Gustav Perec, jedan od voa terorista, boravio u Maarskoj pod bilo kojim imenom (kao Neumann ili kojim drugim). Dalje, maarske vlasti kau da je majur Janka-pusta zakupio neki Emil Horvth. Zar one nisu jo uvijek stigle poslije 1931. godine ili bar nakon to je Janka-pusta postala meunarodni skandal ustanoviti tko se zapravo krije iza tog imena? Ili se jo uvijek pretpostavlja, nakon priznanja u noti br. 1211 od 26. IV 1934, da su politiki bjegunci i jugoslavenski emigranti uzeli u zakup taj majur, da je Emil Horvth, ovjek od krvi i mesa, razliit od Gustava Pereca? U popisu priloenom noti br. 3873 od 21. XI 1934. nalazi se slubeno priznanje maarskih vlasti da je Perec identian s Emilom Horvthom. Ali ni u tom priznanju nije reena puna istina. Maarske vlasti tvrde da je Perec nestao iz Budimpete potkraj 1933. godine, no jugoslavenske vlasti raspolau originalnom Perecovom potvrdom pod njegovim pseudonimom Zdenko s nadnevkom: Budimpeta, 24. VII 1934. Osim toga, raspolau i jednim pismom terorista Vjekoslava Servatzyja upuenim u to vrijeme drugom jednom lanu ustake organizacije, i u tom pismu Servatzy pie da je Perec iznajmio novi stan u Budimpeti, Baross-utca 129, trei kat lijevo. Servatzy navodi i to da se preselio u novi stan kamionom u pratnji jednog policijskog agenta! U pogledu Mije Kralja spomenuti telegram budimpetanske policije priznaje mogunost njegova boravka na Janka-pusti, no da tu okolnost nisu mogli utvrditi. Ipak, u popisu priloenom citiranoj noti ministarstva vanjskih poslova priznaje se da je Kralj boravio na Janka-pusti od veljae do srpnja 1933. i zatim nestao. To obavjetenje protuslovi ranijoj noti istog ministarstva u kojoj se tvrdi da je Kralj boravio u Maarskoj samo od veljae do travnja 1933. godine. ini se da i ta druga verzija nije tona jer sm Kralj i njegovi suuesnici izjavljuju da su zajedno otputovali iz Nagy Kanisze tek potkraj rujna 1934. godine. Sluaj Vj. Servatzyja, spomenut u tom brzojavu, zasluuje posebnu panju, jer maarska policija priznaje da je boravio u Budimpeti pod lanim imenom Janos Szendrey, no da je bez traga nestao 13. X 1934. zajedno sa suprugom. Ostavljajui po strani taj vrlo udnovat nestanak, treba upozoriti stoji u saopenju na neke injenice koje su mu prethodile. Naime, 23. X uveer ef Ureda za tampu budimpetanske policije izjavio je novinarima da su maar-

vlasti osobu - za koju je jugoslavenska vlada zatraila hapenje u vezi s marsejskim atentatom uhapsile, a to je mogao biti samo Servatzy, jer je jugoslavenska vlada zahtijevala jedino njegovo hapenje. Tu je vijest objavila strana tampa, a jugoslavensko je poslanstvo u Budimpeti javilo telegramom u Beograd iste veeri da je Servatzy uhapen. No sutradan, 2 4 . X, bila je ta vijest demantirana. Bilo bi zanimljivo znati to se dogodilo u tom intervalu i to je bilo sa Servatzyjem, prvo uhapenim a zatim iezlim bez traga! Valja se zadrati askom na saopenju maarske vlade od 12. XI 1934. u kojem maarska policija izjavljuje da je istraga o marsejskom atentatu okonana. Saopenje spominje hapenje 21 pojedinca koji su sasluani i izjavljuje da ni jedan od njih nije u vezi s atentatom. U saopenju se zakljuno tvrdi da e jugoslavenski emigranti iako istraga nije nita otkrila protiv njih - ostati pod nadzorom. Iz te lakonske formulacije saopenja ne mogu se saznati ni imena uhapenih ni njihove izjave u istrazi. Ne spominje se ni to je li se istraga protegla na pitanje boravka i odlaska iz Maarske suuesnika u atentatu, koje je uhapsila francuska policija. Imajui to na umu, ne moe se pravo vidjeti u kojem je cilju istraga uope otpoeta i zato je 21 pripadnik jugoslavenske emigracije bio uhapen. Osim toga, u jugoslavenskom se saopenju skree panja na kontradikciju u vezi s rasputanjem logora na Janka-pusti (u noti od 26. IV 1934. vlada tvrdi da su jugoslavenski bjegunci i emigranti napustili ij logor znatno prije nego to je primila verbalnu notu jugoslavenskog poslanstva od 13. III iste godine; u saopenju maarskih poslanstava u inozemstvu nakon atentata tvrdi se da je logor na Janka-pusti rasputen u travnju 1934. godine). Taj drugi podatak potvruju dvojica suuesnika; trei (Raji) ak izjavljuje da je ostao na Janka-pusti s nekoliko drugova do rujna te godine. Zatim se u zakljuku saopenja jugoslavenske vlade ukazuje na to da je marsejski zloin prirodan zakljuak zavjere protiv Jugoslavije, zavjere ve dugo vremena organizirane i pomagane iz inozemstva. Vlasti samo jedne drave nemone su da se brane od takve akcije terorista i bez makar minimuma lojalnosti ako ve ne meunarodne suradnje borba je protiv takva posebno opasnog oblika meunarodnog kriminaliteta nemogua. Jugoslavenska se vlada borila protiv akcije terorista kojoj su se sredita nalazila izvan jugoslavenskog teritorija svim raspoloivim sredstvima. Uzalud je, u mnogim prilikama, zatraila suradnju maarske vlade. Umjesto da joj ukau pomo u suzbijanju rovarenja terorista, koja su stajala toliko ljudskih ivota na jugoslavenskoj strani, maarske su vlasti podravale ta rovarenja i maarska vlada nije poduzimala nikakvu djelotvornu akciju da ih sprijei. Zahvaljujui takvom njenom dranju, mogla je teroristika akcija, odavna voena protiv Jugoslavije, zavriti zloinom u Marseilleu. Maarska je vlada time preuzela teku odgovornost koju jugoslavenska vlada kao svoju prvu meunarodnu dunost mora objaviti pred najviim organom zajednice nacija. Toliko u saopenju jugoslavenske vlade. Jugoslavenske su vlasti uoi prvog zasjedanja osamdeset i treega izvanrednog saziva vijea Drutva naroda 5. XII 1934 - opet jednom bez sluha i osjeaja za svjetsko javno miljenje! poele naglo da u masama prebacuju preko granice u Maarsku sve maarske optante nastanjene u Jugoslaviji od Pnje rata 191418, a bez sreenog pitanja dravljanstva. Vlada je takav postupak objanjavala kao potpuno legalnu mjeru. 2 7 . 0 0 0 maarskih podanika objanjavala je vlada iveli su i radili su u Jugoslaviji sa dozvolom koja se imala obnavljati svaka tri ili est meseca. S pogledom na veliki broj

s ke

nezaposlenih u Jugoslaviji, na dranje Maara u enevi i na to to maarske vlasti nisu obnovile nekoliko stotinama Jugoslovena u Maarskoj dozvole za rad i stanovanje, vlada je odluila da ne obnavlja dozvole Maarima u Jugoslaviji. Kako je mnogim dozvolama istekao rok, vlada je takve Maare pozvala da napuste Jugoslaviju, neke odmah a neke u najkraem roku. Ova mera konstatira Jovan M. Jovanovi 55 naila je na javnu osudu u Evropi, i smatrana je kao neka vrsta odmazde za dela koja su po Jugoslaviji injena iz Maarske etiri godine uzastopce. Svima su u seanju bila slina izgonjenja Jevreja iz Nemake pod vladom Hitlera, kao odgovor na rad nemakih emigranata, Jevreja, u Evropi. Reakcija svetskoga javnoga mnenja, koju su vrlo veto i za svoju stvar iskoristile maarske vlasti u Evropi i uoi raspravljanja marseljskog atentata u enevi, primorala je vladu Nikole Uzunovia da obustavi dalje prebacivanje Maara preko granice. Londonska vlada je morala da pozove beogradsku vladu da prekine odmah sa takvom merom, o kojoj je bilo dva puta rei u Donjem domu. Doista ova vladina mera nije se slagala sa dranjem, koje je imala jugoslovenska delegacija u enevi, a oteavala joj je rad i mogla je da dovede do veih zapleta. Vijee Drutva naroda, na svojoj sjednici 5. XII 1934. u enevi, donijelo je zakljuak da se zahtjev jugoslavenske vlade stavi na dnevni red zasjedanja. 56 Na javnoj sjednici vijea, 7. XII, odrao je ekspoze ministar vanjskih poslova B. Jevti, kao predstavnik Jugoslavije. Ovako je saeo svoje argumente protiy maarske vlade: 1. za vrijeme posljednjih est godine izvreno je dvadeset teroristikih akata na jugoslavenskom teritoriju; 2. mjesta izvrenja svih tih akata u blizini su maarske granice; 3. sudskim presudama utvreno je da su sve te akte pokuali ili izvrili teroristi koji su doli sa maarskog teritorija a orujem i eksplozivom kriom prenesenim s tog teritorija; 4. iz svjedoenja gotovo svih terorista uhvaenih do sada proizlazi da su bili podvrgnuti, u specijalnim logorima u Maarskoj, metodikoj pouci za zanat terorista; 5. istraga inozemne policije utvrdila je da su trojica kriminalaca bila izabrana na maarskom teritoriju za izvrenje atentata u Francuskoj, da su snabdjeveni maarskim pasoima slobodno otputovali iz Maarske, iako je maarska vlada u vie navrata obeala jugoslavenskoj vladi da e emigrante, poznate po teroristikoj djelatnosti, podvrgnuti paljivom nadzoru; 6. maarska je vlada slubeno priznala u vie nota ovo: a) postojanje emigranataterorista na svom teritoriju; b) boravak na Janka-pusti velikog broja terorista koji su kasnije bili uhapeni u Jugoslaviji prilikom izvrenja atentata; c) injenicu da su neke maarske vlasti bile nasamarene od terorista; d) injenicu da su dva suuesnika marsejskog zloina boravila pod lanim imenima u Maarskoj sve do uoi atentata, a da je trei, Kralj, nestao upravo u trenutku kad je jugoslavenska vlada zatraila njegovo izruenje zbog drugoga krivinog djela; 7. teroristi su esto putovali u inozemstvo uvijek uz pomo maarskih pasoa i broj pasoa u posjedu tih terorista do danas je ve vrlo visok; 8. teroristika organizacija na maarskom teritoriju raspolagala je obilnim financijskim sredstvima koja nisu mogla pritjecati iz privatnog izvora; imala, je na raspolaganju impresionantnu koliinu oruja i eksploziva to se teko moe nabaviti u privatnoj trgovini, ogranienoj propisima, bez sudjeloss Jovan M. J o v a n o v i , Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, II knjiga, Beograd 1939, str. 4 4 1 . Zahtjev jugoslavenske v l a d e . . . , str. 33. O tubi jugoslavenske vlade vidi: George Scott, The Rise and Fall of the League of Nations, London 1973, str. 3 1 3 - 3 1 6 .

vanj a organa nadlenih za kontrolu; 9. maarske su vlasti poslije zloina u Marseilleu odbijale aktivno suraivati u istragama da bi se rasvijetlilo pitanje korijena i rasprostranjenosti zavjere i, posebno, utvrdilo pitanje prelaza i boravka kriminalaca i njihovih suradnika u Maarskoj; upravo obratno, maarski su organi zauzimali stav proet suzdrljivou, izgovorima i kontradikcijama - zakljuio je Jevti. 57 Predstavnik Cehoslovake E. Bene izjavio je na to da zasad nema nita da doda i da se njegova vlada prikljuuje izjavi ministra Jevtia. Isto je zatim izjavio i rumunjski ministar vanjskih poslova N. Titulescu. Zatim je odrao svoj ekspoze predstavnik Maarske u Drutvu naroda Tibor Eckhardt. 58 Zapoeo je svoj govor upozorenjem da ne eli slijediti predstavnike Male Antante na opasnom putu koji su izabrali da napadnu Maarsku bez razloga i bez opravdanja. Istakao je zatim u ime vlade zgraanje nad zloinom poinjenim u Marseilleu i openito je hvalio muevno dranje kralja Aleksandra. Vjeto je pri tom upozorio na promaenost mjera jugoslavenskih vlasti koje su u kratkom roku protjerale preko granice vie od 2000 ljudi, i to jugoslavenskih dravljana koji govore maarski i maarskoj su vladi stoga otvorena dva puta: ili da zbog toga primijeni represalije ili da zatrai brzu intervenciju Drutva naroda. Maarska e strana zasigurno odabrati ovaj drugi put jer bi prvi sadravao previe opasnosti za svjetski mir. Eckhardt je, zatim, protestirao protiv neodrivih optubi u vezi s gnusnim zloinom poinjenim u Marseilleu; najavio je predaju memoranduma maarske vlade kao odgovor na temeljne toke jugoslavenskog zahtjeva od 22. XI, tvrdei da su jugoslavenski argumenti o nekoj krivnji Maarske zgrada od karata. Ustvrdio je da Janka-pusta nije nikada bila logor. To je skromno imanje na kojem je ivjelo trideset do etrdeset hrvatskih emigranata. Zakup tog majura je, prirodno, u nadlenosti privatnog prava, zakljuen na temelju ugovora dviju ugovornih strana. Stoga maarska vlada kad je i odluila da raspusti tu grupu na Janka-pusti nije to mogla uiniti silom nego pritiskom lokalnih organa vlasti na njih da dobrovoljno napuste majur. Nakon takvih mjera lokalnih vlasti likvidacija Janka-puste otpoeta je u travnju. Ta je likvidacija morala biti postepena, jer je najprije bio raskinut ugovor o zakupu, zatim rasprodana etva, a sve je bilo okonano 1. X 1934. Odlazak Hrvata, koji su tamo stanovali, zapoeo je im je vlada dala svoje upute i takoer je morao biti postepen, ovisno O osiguranju nove materijalne egzistencije za njih. Izvjestan broj njih nastanio se u drugim opinama i na majurima gdje su uspjeli da nau posla. Ostali su preli u Nagy Kaniszu da tamo potrae zaposlenje. Ustanovljeno je da je najmanje polovica emigranata, koji su boravili na Janka-pusti, napustila Maarsku u razdoblju od proljea do rujna 1934. godine. Novi zakupac nastanio se na Janka-pusti 1. X i tako je bio potpuno okonan prethodni zakupni odnos.
Isti izvor kao pod 56, str. 7 7 - 8 3 . Ovaj zaetak italijansko-francuskog pribliavanja nije ni malo odgovarao politici Jevtia, koja je, zanesena idejom da se kazne krivci za marseljski zloin, neminovno morala da svoje optube prenese preko Pete na Rim. Ali se odmah videlo da francuska vlada ne eli da pomogne Jevtieve zahteve, koje je on bio izneo za vreme zasedanja Drutva naroda u enevi, traei da se istraga za zloin proiri, pored Maarske i Austrije, jo i na Italiju. Njegov govor u enevi ostavio je slab u t ' s a k i jedva da je bio i sasluan u optem agoru i indiferentnosti delegata drugih drava. Oevidno je bilo da Francuska eli sporazum sa Italijom i da ni malo nije raspoloena da pomae ma kakav i u 8 o s ' o v e n s k i zahtev prema Rimu (M. M. Stojadinovi, nav. djelo, str. 332). 58 Zahtjev jugoslavenske vlade..., str. 8 3 - 9 1 . O tome je Eckhardt napisao i knjigu (Regicide at Marseille).
57

Eckhardt je, dalje, nabrojio pojedine toke za koje se Maarska optuuje i glatko ih i kratko odbio, ne uputajui se u njihovu potanju analizu ili navoenje protuargumentacije. U svemu zakljuio je svoj ekspoze Maarska odbija neosnovane optube vlada Male Antante i izjavljuje da je taj njihov korak napad na moralni integritet Maarske i politiki manevar koji mirne savjesti preputa vijeu Drutva naroda na rjeavanje. U memorandumu maarske vlade od 8. XII 1934. 5 9 navodi se da su optube jugoslavenske vlade kojima se pridruie u potpunosti Cehoslovaka i Rumunjska - prikladne da opasno narue sustav meunarodnih odnosa i, openito, svjetski mir. U njemu se ponovo decidirano tvrdi da Jankapusta nije nikada bila logor nego je to skromno imanje na kojemu je boravilo 3 0 - 4 0 ljudi, jugoslavenskih emigranata. Zakup tog imanja bio je, prirodno, u nadlenosti privatnog prava i tako dalje, i tako dalje. Navodi se, dalje, nota upuena jugoslavenskom poslanstvu u Budimpeti kojoj je bio priloen spisak jugoslavenskih dravljana hrvatskog porijekla, a napustili su Maarsku u razdoblju od 1931. do 1934. godine, i tvrdi da pravo azila, to im ga je davala maarska vlada, nije prelazilo granice toga prava kako se shvaa, openito, u svim dravama a sastoji se u toleriranju osoba koje trae utoite ispred politikih progona. Istodobno je maarska vlada imala nad njima maksimalno mogu policijski nadzor. No, tekoa je u tome - stoji dalje u memorandumu to ustaka organizacija nije nastala u Maarskoj nego u Jugoslaviji, a zatim se razgranala po inozemstvu. Ako su hrvatski emigranti potraili utoite u Maarskoj, to je upravo zato to je njihova tajna organizacija bila otkrivena u Jugoslaviji i stoga su bili prisiljeni bjeati preko granice da bi se zatitili od progona. Ne treba zaboraviti ni to da je za Hrvate, koji bjee ispred jugoslavenske diktature, Maarska bila prva postaja gdje su mogli slobodno disati. Odatle su odlazili u druge zemlje, osobito prema Zapadu. Svuda su meusobno odravali tajne yeze; svoju su organizaciju prikrivali a zakletva i strah od smrtne osvete nametali su im dunost uvanja tajne. I zbog drugih razloga bio je otean nadzor nad njima. Nisu, prirodno, posjedovali legitimacije i neprekidno su mijenjali boravite bez prethodnog obavjetenja. Osim toga, uvijek su se skrivali pred vlastima; oni koji su se negdje ve smjestili pomagali su pridolicama da se oslobode svake kontrole i nisu se ustruavali ni od prevara kako bi zavarali maarske vlasti. Upotrebljavali su, dakle, metode koje su nauili i prakticirali u Jugoslaviji. Mogli su utoliko vie da tako djeluju, jer maarskim vlastima te metode nisu bile poznate. Memorandum se potanje bavi presudom E. Premca, profesionalnim konspiratorom G. Perecom, boravkom trojice atentatora u Maarskoj i I. Pereviem koji, navodno, nije dolazio u Maarsku poslije prolog proljea, da bi zatim sastavljai memoranduma odbacili pojedinano toke jugoslavenske tube kao neosnovane jer - Maarska nije bila poprite ni zamisli, ni priprema, ni izvrenja zloina. Ni jedan in u vezi s atentatom u Marseilleu nije bio poinjen na njenom teritoriju i ona zato ne snosi ni najmanju krivicu za nj! P. Laval, kao predstavnik Francuske, bio je prvi govornik na sjednici vijea 8. XII 1934. 6 0 U ovoj ozbiljnoj raspravi - rekao je Laval - Francuska stoji na strani Jugoslavije. Na francuskoj je zemlji bio poinjen zloin i na francuskoj je zemlji strana ruka istodobno pogodila i prijateljskog vladara (Aleksandra) i velikog slugu republike (L. Barthoua). Jugoslaviji treba dati zadovoljtinu, na
59 60

Isti izvor kao pod 56, 57 i 58, str. 9 9 - 1 0 7 . Isti izvor, str. 1 0 8 - 1 1 0 .

koju moe raunati, i iz atentata u Marseilleu izvui pouke, koje se nameu, da bi meunarodna solidarnost u praksi ubudue uinila nemoguim takve zloine. Laval se posebno zadrao na X lanu pakta Drutva naroda koji, uz ostalo, propisuje vladama da se uzdre od svake akcije koja bi mogla n o v r i j e d i t i teritorijalni integritet i nezavisnost drava; taj lan takoer sadri i zabranu da vlade bodre ili trpe na svom teritoriju ikakvu djelatnost u tom cilju. I iz t o g naela, sadranog u paktu Drutva naroda ustvrdio je on moraju se izvui sve posljedice. Barun Pompeo Aloisi, kao predstavnik Italije, pridruio se uvodnom ablonskom odavanju poasti uspomeni kralja Aleksandra i ministra Barthoua61 i odmah se pourio da spomene govor efa faistike vlade u Milanu kojim je najjasnije posvjedoio svoju spremnost za suradnju i mir. Skrenuo je zatim panju vijeu na to da se jugoslavenski memorandum odnosi na dva razliita razdoblja maarsko-jugoslavenskih odnosa: jedno koje se protee do srpnja 1934. godine i drugo od toga mjeseca do atentata. Ta se dva razdoblja meusobno razlikuju i vijee - da bi dobro shvatilo situaciju mora imati pred oima tu temeljnu okolnost, jer se izmeu jednog i drugog razdoblja zbio dogaaj kojemu je potrebno istaknuti pravnu i politiku vanost, a to je izmjena objanjenja diplomatskim putem izmeu dviju vlada koja je okonana
61 Isti izvor, str. 1 1 0 - 1 1 1 . Taj Aloisi zapisao je u svoj dnevnik pod 1. IX audijenciju talijanskog poslanika u Beogradu C. Gallija kod Mussolinija. Galli je Duceu podnio referat o situaciji u Jugoslaviji i ustvrdio da je jugoslavenski narod u biti sklon Italiji, osim nekih usamljenih izuzetaka; postoji samo jedna psiholoka zapreka: osoba kralja. Kralj je, nakon neuspjeha raznih pokuaja da doe do zblienja s Italijom (Cappi!), ogoreno protiv Rima. Ne pozdravlja vie Gallija i nije htio da jugoslavenska vojna misija prisustvuje talijanskim manevrima. Da bi prevladao takvu situaciju, Galli je zatraio: da se definitivno likvidira pitanje ustaa; da mu daju dvadesetak dana da bi pripremio teren; da jedna rije i iskrena akcija Mussolinija kod kralja popravi situaciju. Razvila se zanimljiva diskusija: Mussolini je upitao Gallija cijeni li Jugoslavija mo Italije, a Galli odgovorio potvrdno, osobito u vojnom pogledu; na pitanje kakva je njena ekonomska situacija Galli je odgovorio da je dobra; na pitanje o stavu prema Anschlussu i njenim odnosima s Njemakom, Galli je odgovorio da Jugoslavija u tom asu ne ini nita to bi je udaljilo od Njemake, dok njeno nastojanje da se priblii Italiji sadri tenju da stvore zajedniki front na Alpama protiv njemake opasnosti. Mussolini je, na kraju, dao Galliju upute da se vrati u Beograd i diskretno uvjeri jugoslavensku vladu u njegovu sklonost da zakljue ugovor. Aloisi odmah u dnevniku dodaje da su takve instrukcije neodreene i da nee biti od velike koristi (P. Aloisi, nav. djelo, str. 2 1 3 - 2 1 4 ) . Mussolini je, 6. X, u Milanu - da mu ne zagledaju u karte - odrao govor i na adresu Beograda rekao da nema velikih ansi za poboljanje odnosa s jadranskom susjedom iza Snjenika dok god se nastavljaju novinske polemike koje pogaaju Talijane u ivac. Prvi uvjet prijateljske politike jest da se ni najmanje ne sumnja u vrijednost talijanske oruane sile, vojske koja se borila u korist sviju. Ipak, osjeaju se dovoljno snani a to i jesu i stoga mogu izjaviti da je talijanska strana spremna na sporazum za koji postoje elementi preciznih injenica. Aloisi je, dalje, zapisao pod 10. X da mu je Duce telefonirao u vezi s brzojavima sauea predsjedniku francuske i jugoslavenske vlade. Paolo Cortese je rekao Aloisiju da istog dana ili sutradan zapoinju pokreti u Hrvatskoj u povodu kraljeva ubistva. Cortese cijeni da e zapoeti raspad jugoslavenskog kraljevstva. To je zasigurno mogue - zapisuje Aloisi - no valja saekati reagiranja u zemlji. Italija e izaslati na kraljev sprovod jednog princa kraljevske kue (isti izvor,

Pod 16. X zabiljeio je diskusiju sa Suvichem i Corteseom o pitanju Pavelieva hapenja koje se namee (str. 2 2 7 ) , a pod 2 0 . biljei razgovor to ga je vodio s vojvodom od Spoleta koji je slubeno prisustvovao sahrani. Povjerio mu je da je u Beogradu sve bilo savreno organizirano; da su se prema njemu osobno odnosili besprikorno; da je vojvoda - a to je onaj Paveliev Tomislav - siguran da nee nastupiti nikakav raspad Jugoslavije. Aloisiju je zatim doao comte de Dampierre iz francuske ambasade da zatrai Pavelievu ekstradiciju, no A. mu je odvratio da ne Postoji ekstradicija za politike delikte (isti izvor, str. 2 2 7 - 2 2 8 ) . Aloisi je na kraju, pod 16. XI, zapisao da mu je Duce naredio da u enevi brani Maarsku Pod svaku cijenu (isti izvor, str. 2 2 9 ) .

sporazumom potpisanim u Beogradu 21. VII 1934. U njemu je maarska vlada utvrdila mjere koje e poduzeti. Prema tome, vratiti se sada na situaciju koja je prethodila tom sporazumu nije s juridike toke - umjesno. to je, naprotiv, umjesno i bitno, to je utvrditi je li maarska vlada - u razdoblju nakon zakljuenog sporazuma - ispunila vjerno svoje preuzete obaveze ili ih nije ispunila. Za talijanskog predstavnika bilo je izvan sumnje da ih je vlada proeta eljom za meunarodnom suradnjom ispunila! Zatim je uzeo rije predstavnik SSSR-a M. Litvinov62 i izjavio, izmeu ostalog, i to da Francuska i Jugoslavija, i da nisu imale dovoljno dokaza za izvreni zloin, imale su pravo govorei strogo pravniki potraiti sud vijea Drutva naroda, podiui tubu protiv nepoznatog. Izvan je sumnje da su tragini dogaaji u Marseilleu ne samo posljedica djela atentatora nego takoer toleriranja, a moda ak i suuesnitva, recimo privremenih, nekih nepoznatih vlasti neke nepoznate drave. Predstavnik Velike Britanije Anthony Eden63 odao je poast Aleksandru i Barthouu a zatim se odmah vjeto ogradio, istiui da mu je teko toga asa precizno izraziti svoj sud o pojedinim tokama memoranduma jugoslavenske vlade. Nakon njega govorili su predstavnici Poljske, panjolske, Meksika i ilea. 64 Na sjednici 10. XII 65 izredali su se brojni diskutanti od kojih je rumunjski predstavnik (Titulescu) pokazao zavidnu sposobnost polemiara. Polemizirajui s maarskim predstavnikom Eckhardtom, Titulescu je rekao i ovo: Umjesto ispravljanja injenica, ako je mogue, umjesto iskrene ponude za suradnju radi uklanjanja svih teroristikih akata, umjesto toga neka konstrukcija sui generis od maarskog predstavnika. Izlaganje maarskog predstavnika puno je negiranja, odjevenog u neuobiajenu izazivaku formu. Maarska strana saima u est toaka katekizam svojeg pobijanja i smatra da e time oboriti jugoslavenske dokaze. Prva njena toka: Maarska porie da su ikada njeni vojni ili graanski slubenici pouavali ili organizirali hrvatske bjegunce na Janka-pusti ili drugdje. Titulescuu se ini da Maarska odgovara sama na pitanje koje se postavlja. Malo je vano tko je pouavao u vojnom pogledu te emigrante. Titulescu se pita: jesu li emigranti na Janka-pusti odravali vojne vjebe, da ili ne? Ako ne, zato nije Maarska smjesta to zanijekala? Ako da, kako su maarske vlasti mogle promatrati oinskim pogledom vjebe koje nemaju nita zajedniko s djejim igrama? Druga toka: Maarska porie da su hrvatski bjegunci ikada primili oruje ili municiju od maarskih civilnih ili vojnih vlasti, bilo na Janka-pusti bilo gdje drugdje, i tvrdi da ih nisu nikada mogli nabaviti u Maarskoj. No, istodobno tvrdi da nijedan hrvatski emigrant nije mogao legalno nabaviti eksploziv u Maarskoj. Legalno ne, a ilegalno? Maarska je obrana, zapravo, indirektno priznanje. Trea toka: Maarska porie pruanje materijalne pomoi hrvatskim emigrantima. Meutim, u pogledu novca (Kune), koji se nalazio u opticaju kod bjegunaca na Janka-pusti, citirano je miljenje jugoslavenskih strunjaka.
62 63 64 65

Zahtjev jugoslavenske vlade..., str. 1 1 1 - 1 1 3 . Isti izvor, str. 1 1 3 - 1 1 5 . Isti izvor, str. 1 1 5 - 1 1 9 . Isti izvor, str. 120 i dalje.

Miljenje strunjaka iziskuje protuargumente strunjaka, no maarska strana nije zatraila protivno miljenje. etvrta toka: Maarska porie da su hrvatski emigranti mogli pribaviti maarske pasoe legalnim putem. Titulescu pita: A ilegalno? To poricanje je, zapravo, priznanje. Peta toka: Maarska porie da su njene vlasti imale veze s teroristima. Titulescu okree optubu i upuuje prigovor maarskim vlastima to nisu imale dodir s emigrantima i jugoslavenskim teroristima. Kako? Na teritoriju neke drave bjegunci odravaju vojne vjebe! Zato ih maarske vlasti nisu zapazile? Ti bjegunci posjeduju oruje i eksploziv koji nisu legalne maarske provenijencije. Zato maarske vlasti nisu to znale? Pasoi su izdavani tim bjeguncima. Zato su to maarske vlasti htjele? Postoji toliko nehaja, toliki niz propusta da je u najboljem sluaju ovdje rije o krivici in omittendo. To to maarski predstavnik nijee akciju, zapravo je priznanje propusta. A to je upravo ono to je Jugoslavija htjela dokazati. esta toka: Maarska tvrdi da pravo azila dano jugoslavenskim emigrantima nije prelazilo granice tog prava, kako se ono podrazumijeva u svim dravama. Titulescu pita: vjeruje li predstavnik Maarske iskreno da su ikada V. Britanija ili vicarska odobrile azil ljudima naoruanim orujem i eksplozivom? S maarskim predstavnikom polemizirali su zatim Bene i Jevti. ef jugoslavenske diplomacije bjelodano je pokazao u toku debate da nije dorastao situaciji i ostavio je ponovo lo dojam. Njima je odgovorio maarski predstavnik, umjerenije i blae, odajui dakako priznanje i zahvalnost predstavniku Italije. Pri tom je istakao da je potpuno suglasan ne samo sa slovom nego i s duhom njegova govora. Na kraju, predsjedavajui je predloio A. Edena za izvjestioca, to su lanovi vijea jednoduno prihvatili. U nastavku sjednice istog dana Eden je proitao etiri glave rezolucije. 66 U prvoj, vijee kao tuma osjeaja itavog Drutva naroda jednoduno ali atentat u Marseilleu; osuuje taj odvratni zloin; pridruuje se alosti naroda Jugoslavije i zahtijeva da se svi odgovorni kazne. U drugoj glavi podsjea da svaka drava ima dunost da ne ohrabruje i da ne trpi na svom teritoriju nikakvu teroristiku aktivnost s politikim ciljevima; da nijedna drava ne smije nita propustiti kako bi sprijeila i suzbila akte te vrste a pruila u istom cilju svoju pomo vladama koje to od nje zatrae; konstatira da se te dunosti posebice nameu lanovima Drutva naroda s obzirom na obveze koje izviru iz pakta, u vezi s njihovom preuzetom obvezom da e potivati teritorijalni integritet i sadanju politiku nezavisnost drugih lanica. U treoj, vijee zaokupljeno brigom da meu lanicama Drutva vlada sloga od koje zavisi mir ukazuje im povjerenje i poziva ih da izbjegavaju sve to bi je moglo naruiti; utvruje da iz rasprava voenih u vijeu i dokumenata koji su mu bili dostavljeni, naroito iz diplomatske korespondencije iz razdoblja 19311934. izmeu maarske i jugoslavenske vlade, proizlazi da razna pitanja koja se odnose na postojanje ili djelatnost teroristikih elemenata izvan jugoslavenskog teritorija nisu bila ureena tako da bi dala zadovoljtinu jugoslavenskoj vladi; konstatira da su prema tim raspravama i dokumentima neke maarske vlasti, u najmanju ruku iz nebrige, odgovorne za radnje koje su u vezi s atentatom u Marseilleu; smatra uz to da maarska vlada, svjesna svoje
66

Isti izvor, str. 1 4 6 - 1 4 9 .

meunarodne odgovornosti, ima dunost da poduzme ili primijeni odmah sve primjerene sankcije prema onim njenim vlastima ija bi se odgovornost utvrdila a uvjereno da je voljna ispuniti tu dunost, poziva maarsku vladu da mu saopi mjere koje e u tom pravcu poduzeti. U etvrtoj, zavrnoj glavi rije je o pitanju terorizma uope i vijee zakljuuje da formira odbor strunjaka koji e prouiti to pitanje radi izrade prednacrta meunarodne konvencije protiv politikog terorizma. Prisutni lanovi vijea, kao i predstavnici Male Antante i Maarske, jednoglasno su prihvatili rezoluciju koju je predloio Eden. Ova rezolucija, zahvaljujui taktu engleskog predstavnika i strahu od rata pie J. M. Jovanovi 67 bila je dobro primljena u Maarskoj; u Jugoslaviji veina je bila zadovoljna, a Evropa je smatrala da je Liga naroda imala dobar uspeh za uvrivanje mira, i da su se Italija i Francuska znatno pribliile na ovome sporu. Mesec dana po ovoj rezoluciji saveta Lige, maarska vlada je podnela, a na osnovu iste rezolucije, svoj odgovor o rezultatima istrage voene od maarskih vlasti. U tome odgovoru maarska vlada je ostala pri starome, tj. poricala je da je Maarska bila mesto na kome je zaet plan o marseljskom atentatu, da je na njenom tlu pripreman atentat, niti da je izvren i da, prema tome, kad nikakav akt nije izvren u Maarskoj u vezi s marseljskim atentatom, maarske vlasti ne nose nikakvu odgovornost, posrednu ili neposrednu, ma kako ona mala bila. U odgovoru se izrijekom kae: Izvesni organi niih maarskih vlasti... nisu motrili na emigrante sa dovoljno p a n j e . . . i zato je vlada protivu njih, gde je bilo potrebno, primenila odgovarajue kazne. Uticajem dogaaja u Marselju maarska vlada je pootrila mere za kontrolu stranaca i reim izdavanja pasoa.... Maarska vlada... svesna svojih meunarodnih odgovornosti smatra da je potpuno izvrila ono nato ju je savet pozvao - zakljuuje se u tom odgovoru maarske vlade. Jugoslavenska je vlada B. Jevtia - koji je u meuvremenu postao i predsjednik vlade - podnijela 21. III 1935. odreene napomene o smislu i sadraju navedenoga maarskog saopenja (od 1 2 . 1 1 9 3 5 ) i pri tom utvrdila: 1. Saoptenje Maarske je pre kritika nego izvrenje rezolucije saveta; 2. Primajui rezoluciju saveta Maarske je priznala da je postojala odgovornost njenih organa, svojim odgovorom ona odbija svoje priznanje; isto tako 3. primajui rezoluciju saveta, Maarska je priznala da nije zadovoljavala zahteve jugoslovenske vlade u pogledu dranja i rada emigranata terorista, u ovom odgovoru ona ponovo porie svoje priznanje i 4. zato jugoslovenska vlada trai da se doslovno izvri rezolucija saveta i dobiju naknadna obavetenja. Oko ovoga jo su se diplomatskim putem - pie. dalje Jovanovi 68 vodili razgovori izmeu zainteresovanih strana do 25. maja 1935. Na osamdeset estoj sednici saveta Lige naroda, uzeta je i poslednji put u pretres alba
J. M. J o v a n o v i , nav. djelo, str. 4 4 9 - 4 5 0 . Isti izvor, str. 451. Aloisi je pod 17. X 1934. zabiljeio kako je primio maarskog poslanika u Rimu da bi se sloili o postupku u povodu jugoslavenske ofenzive u enevi (P. Aloisi, nav. djelo. str. 230). Dva dana kasnije, primio je baruna Bergera koji ga je obavijestio o svojim razgovorima s
67 68

I soslavije. Na toj sednici izvestilac, britanski ministar Idn, dao je izjavu: Na jednoj od januarskih sednica saveta traeno je od svih lanova saveta da podnesu svoje primedbe na maarsko saoptenje od 12. januara 1935. Prema tome moglo se sa pravom traiti od maarske vlade da prui naknadna obavetenja o izvrenju rezolucije saveta koja je bila i jeste baza za njegov rad i zadrava punu vanost u svemu. Meutim, po susretljivosti jugoslovenske vlade i elji da se ova stvar skine sa dnevnog reda, predlaem da se obustavi dalji postupak po ovoj stvari... u nadi da e to doprineti boljim odnosima izmeu dve zemlje i pomoi odranje meunarodne sloge u tom delu Evrope. Nakon izjave delegata Maarske, Jugoslavije, Italije, Francuske, ehosloMussolinijem. Dogovorili su zajedniku akciju u enevi, ako doe do predaje memoranduma u vezi s tragedijom u Marseilleu, to je vie nego sigurno. Stoga je A. pozvao francuskog ambasadora da ga upozori na taj jugoslavenski manevar i da mu kae kako bi bilo bolje da memorandum bude predan u vrijeme kad Vijee ne zasjeda (isti izvor, str. 230). Maarski ga je poslanik informirao - zapisuje A. pod 21. XI - kako maarska vlada eli da jugoslavenski memorandum bude diskutiran... (isti izvor, str. 230). Pod 24. XI zapisuje da je Duce sastavio komunike u kojem stoji kako Italija smatra da je Maarska u pravu to eli bezodvlanu diskusiju o jugoslavenskom memorandumu i stoga Duce nareuje svojim predstavnicima da brane to stajalite. Situacija postaje ozbiljna... (isti izvor, str. 231). Stigavi u enevu, Aloisi zapisuje pod 4. XII: prvi maarski delegat Eckhardt smjesta ga je posjetio i oni su se sloili u pitanju obrane od jugoslavenskog memoranduma; A. mu je tom prigodom izloio svoje misli s kojima se Eckhardt sloio. U l i sati Aloisi se sastao s francuskim ministrom vanjskih poslova P. Lavalom. Aloisi mu je tom prilikom, uz ostalo, rekao da bi osobno mogao pobijati jugoslavenski memorandum, no kako mu nudi da, naprotiv, od njega uine uporinu toku za talijansko-francuski sporazum, pa je zatim izloio efu francuske diplomacije svoje poglede na postupak i sredstva da sve skrenu u pravcu meunarodne nagodbe. Laval se sloio s njim, no tekoa e biti u tome - rekao je on - da se dobije pristanak Jugoslavena. Laval e jo istog dana to pokuati i saopit e Aloisiju rezultat. Zatim je A. otiao Avenolu, kome je govorio u istom smislu, a Avenol se, takoer, sloio. Popodne se sastao s Anthonyjem Edenom da bi mu saopio ideje izloene Lavalu, no Eden se ogradio, navodei da mora telefonirati u London. Poslije sastanka Odbora trojice, posjetio je ponovo Lavala koji mu saopava da Jugoslaveni pristaju da ne zatrae ni akciju protiv Maarske ni istragu. ele se olakati verbalno i ele nagodbu na meunarodnom planu. Zahtijevaju da ni Talijani ni Francuzi ne budu lanovi Odbora. Aloisiju se stoga ini da na takvoj bazi to predstavlja potpunu pobjedu talijanske teze. I Eckhardt - koga je A. pozvao k sebi - pokazao se zadovoljnim (isti izvor, str. 2 3 2 - 2 3 3 ) . Pod 5. XII zapisuje da se Vijee sastalo na zatvorenu sjednicu i zakljuilo da se jugoslavenski memorandum uvrsti u dnevni red. Tako je osnovna elja Mussolinija bila prihvaena... (isti izvor, str. 233). Aloisi je sutradan raspravljao s Francuzima i Eckhardtom o tekstu kompromisne odluke Vijea, a maarski ministar vanjskih poslova Knya mu je zatim priao o protjerivanju njegovih zemljaka iz Jugoslavije (isti izvor, str. 2 3 3 - 2 3 4 ) . Pod 7. XII opisuje tok sjednice Vijea i daje nepovoljnu ocjenu Jevtievom nastupu; naprotiv, Eckhardt prolazi mnogo bolje i A. hvali njegov govor i vjetinu izlaganja (isti izvor, str. 234). Sutradan zapisuje da mu je lan francuske delegacije Massigli donio tekst Lavalovog govora pred Vijeem u vezi s jugoslavenskim memorandumom, a zatim su se obojica sloili i u pogledu teksta istupa samog Aloisija na popodnevnoj sjednici (isti izvor, str. 234). Aloisi opisuje, dalje, tok popodnevne sjednice Vijea i navodi da se veina govornika izjasnila protiv Jugoslavije (isti izvor, str. 235). Nedjelja, 9. XII: kriza je na vrhuncu jer jugoslavenska strana - nezadovoljna istupanjem pojedinih govornika na protekloj sjednici Vijea - prijeti da e povui memorandum i zadobiti slobodu akcije - a to za Aloisija znai rat! Kasno popodne Aloisi je kod Lavala koji mu kae da je krajnje to je mogao prije podne postii kod jako razljuenog Jevtia dokument, to su ga sastavili Massigli i on (Laval), u kojem se jugoslavenskoj strani ine sitni ustupci. Aloisi je obeao Lavalu da e uznastojati privoljeti Maare da to prihvate (isti izvor, str. 2 3 5 - 2 3 6 ) . 10. XII: Aloisi je itavo prijepodne proveo s Edenom, Knyjom i njihovim strunjacima da pronau formulu za nacrt odluke koji Eden, kao izvjestilac, mora popodne podnijeti Vijeu na prihvaanje. Zatim Aloisi biljei sve detalje oko konanog prihvaanja teksta odluke Vijea (isti izvor, 2 3 6 - 2 3 7 ) .

vake, Poljske i Rumunjske, na Edenov prijedlog, spor je definitivno bio skinut s dnevnog reda vijea. Mjesec dana nakon toga, 24. VI 1935, knez Pavle pozvao je na kormilo svog odabranika: Milana M. Stojadinovia. .4. Proces u Aixu i njegova pozadina. Konano je - nakon pomnih priprema zapoeo u Aixu 17. studenog 1935. pred porotnim sudom proces trojici suuesnika u marsejskom atentatu.69 Posrijedi je bila ne samo smrt kralja Aleksandra i ministra Barthoua nego i smrt nekoliko Francuza, nastradalih prilikom pucnjave 9. X 1934. Dakako, elja optuenih kao i njihova prvog branitelja, parikog advokata Georgesa Desbonsa - bila je prebaciti sve na politiki teren, prikazati djelo kao protest potlaenoga hrvatskog naroda a ustaku organizaciju, kojoj su suuesnici Vlade-ofera pripadali, kao skup idealista i boraca za slobodu Hrvatske.70 Vijeu je u poetku predsjedavao De la Broise, optubu je zastupao glavni tuilac Rol, a Desbons je preuzeo zadatak branitelja. Sm proces, u odsutnosti zastupnika privatne tube (ustanove koju je francuski krivini procesni postupak poznavao),71 otpoeo je u prisutnosti brojnih novinara, jer je svjetska tampa s velikom panjom namjeravala pratiti sm tok rasprave, u nadi da e doi do novih otkria u vezi s atentatom i njegovom pozadinom. Odmah od poetka prisutnima je bilo jasno da e rjeiti Desbons iskoristiti svaku priliku da naglaava politiku dimenziju atentata, da pita i zadrava, da se istie i da bude neugodan i tuiocu i samom sudu postavljajui dopunska pitanja, podnosei zakljuke, hvatajui se za formalnosti, zahtijevajui izuzee tumaa i si. Njegove su intervencije postajale sve agresivnije i ee to je rasprava dalje napredovala, i ve drugoga dana nanio je niz uvreda sudu, tako da je dravni tuilac bio prisiljen to se dogaalo malokad u analima francuskog sudstva da zatrai brisanje Desbonsa iz popisa branitelja i sud je taj njegov prijedlog prihvatio. Ali, brisani branitelj odbijao je da napusti sudnicu i uzviknuo je, slijedei historijski primjer grofa Mirabeaua: Pokorit u se samo sili! Pokorio se nareenju andarmerijskog kapetana, koji mu je stavio ruku na rame, no prije nego to je izaao, zatraio je teatralno da dobije pratnju dvojice inspektora, pretpostavljajui da je fiziki ugroen prihvaanjem obrane Kralja, Pospiila i Rajia. Optueni nisu dobro shvatili incident i agor u publici pa im je tuma morao objasniti i rei da e im sud suditi tek u nastavku procesa. Pospiil je odmah reagirao i rekao: Ako gospodin Desbons nije tu, mi neemo nita odgovarati. Proces je bio nastavljen 5. veljae 1936. U meuvremenu bio je smijenjen dotadanji predsjednik i predsjedniku dunost preuzeo je Loison koji se ve istakao vjetim i autoritativnim voenjem procesa protiv francuskih autonomista u Colmaru. Dunost branitelja preuzeo je predsjednik parike Advokatske komore de Saint-Auban, okruen trojicom mlaih kolega iz Aixa. Loison je dalje dobro vodio proces i iz iskaza svjedoka, kao i samih optuenih, uspjelo je rekonstruirati shemu Pavelieve ustake organizacije i tok priprema za atentat, iako su brojne pojedinosti oko samog atentata ostale i dalje nerasvijetljene. Pospiil je spominjao ustaku zakletvu, a na pitanje predsjednika je li pri polasku znao kakav ih zadatak eka u Francuskoj ustvrdio je da to nije znao
69 70 71

Opirno: disertacija G. Cserenyey, (vol. II) navedena u bilj. 1. Taj Desbons je za vrijeme rata boravio u Zagrebu. To je uinila kraljica Marija na pritisak Pariza.

vim tono, no da ne bi oklijevao da ukloni kralja Aleksandra da mu je vrhovni ef (Poglavnik) to bio naredio; da bi se ak bacio s Eiffelovog tornja da mu je on to bio naredio! Predsjednik je u toku rasprave proitao pismo kraljevske udovice, upueno njenom zastupniku kao zastupniku privatne tube J. Paul-Boncouru, poznatom francuskom pravniku i istaknutom politiaru kojim povlai punomo imajui puno povjerenje u francusko pravosue. itanje njenog pisma nije ostalo bez utiska na francuske porotnike. Ali, nlaidoyer branitelja de Saint-Aubana bio je uzor braniteljske vjetine i govornitva u francuskoj sudnici i samo njemu valja pripisati to je porota odgovarajui na trideset dva pitanja 12. II 1936 s jednim glasom veine priznala ustakim suuesnicima atentata olakavajue okolnosti, osudivi ih samo na doivotnu kaznu zatvora s prisilnim radom. 72 Poto su sasluali presudu, Pospiil je ustao i zavikao: Dolje krvnici! ivio Paveli! ivjela slobodna Hrvatska! 73 U kraoj raspravi o krivnji Pavelia, Perevia i Kvaternika nije bilo problema; njih je sud osudio na smrt u odsutnosti. To bi bio - u najkraim crtama - izvjetaj sa suenja u Aix-en-Provenceu. Ali, postoji zavrni (sintetiki) izvjetaj novinara Stanislava Vinavera efu Centralnog presbiroa predsjednitva vlade u Beogradu (CPB) K. Lukoviu (Beograd, 19. II 1936) 7 4 u kojem Vinaver, kao ef servisa CPB-a u Aixu za vrijeme suenja, iznosi mnoge nepoznate pojedinosti o samom procesu. Za predsjednika suda Loisona Vinaver ima samo rijei pohvale. Posle gospodina De la Broaza koji je onako mlako i mlitavo vodio proces u Eksu za koji nije bio sposoban ni po svojoj prolosti pretsednika za parnice drugog tipa, ni po svome temperamentu i koji je bio izigran i od advokata Debona i od sticaja okolnosti koje nije predvideo, morao je doi pie Vinaver jedan
72 U toku okupacije Francuske Pospiil, Kralj i Raji bili su - prema francuskim izvorima puteni na slobodu iz centralnog zatvora u Fontevraultu. Vratili su se navodno u Zagreb i zatim im se gubi trag. No, drugi francuski izvor tvrdi da su kaznu izdravali u robijakoj koloniji u Francuskoj Guayani (R. B e l b e n o i t , Suha giljotina, Zagreb 1966, str. 120). 73 ef Centralnog Presbiroa K. Lukovi - u dopisu ministru dvora M. Antiu od 6. II 1936 dostavlja ovaj izvjetaj dopisnika CPB-a u Parizu: Ovih dana general Kastelno je razgovarao sa Sent-Obanom, braniocem osuenih terorista. General Kastelno, koji dobro poznaje g. SentObana i koji je njegov politiki jednomiljenik, prebacio mu je to je. prilikom suenja zauzeo neprijateljski stav prema saveznikoj Jugoslaviji. Na to je g. Sent-Oban odgovorio da je, prouavajui dosje optuenih, doao do ubeenja da su oni politiki krivci. Zatim je u daljem razgovoru g. Sent-Oban kazao generalu Kastelnou da su isprva porotnici bili odluili da Pospiila, Kralja i Rajia oslobode krivice, i da su se odluili da ih osude tek poto je pretsednik suda Loazon energino intervenisao kod porotnika i pretstavio im do kakvih bi tekih posledica dolo, kad bi optueni teroristi bili osloboeni (AJ, Kancelarija kralja, Kut. 1). 74 AJ, Kancelarija kralja, Kut. 1. Zanimljive pojedinosti o samom procesu daje J. Paul Boncour u knjizi uspomena: Entre deux guerres. Souvenirs sur la III Republique, Sur les chemins de la defaite 1935-1940, Paris 1946, str. 22 i dalje. Jugoslavenska strana trudila se da na propagandnom planu zabiljei koji poen u svoju korist 1 u tu svrhu izdane su dvije broure istog autora: Edouard E. Plantagenet: La Bande Tenoriste I avelitch-Pertchetz-Pertchevitch a la solde du revisionisme, Paris (1935) i isti autor: Les crimes de ' O.R.I.M. Organisation terroriste. Les Exploits de Vantcho Mikhailoff et de TchernozemskiKerin VAssassin du Roi Alexandre et de Louis Barthou, Paris (1935). Valja spomenuti i jednu antimasonsku brouru. Henry-Robert Petit, Alexandre de Yougoslav>e, victime d'une conjuration ma$onnique, Paris s. a. U ustakoj se publikaciji (uro P. L i p o v a c , Tamna prolost kue Karaorevia, Zagreb 1941) naprotiv tvrdi da je Aleksandar bio slobodni zidar i pri tom autor citira londonski The Daily .Telegraph (str. 4 3 - 4 4 ) .

Ante Paveli i ustae

225

pretsednik koji bi ve odbranio zaljuljani presti Francuske. Izbor g. Loazona prema prolosti g. Loazonove bio je stvar koja se tako rei sama sobom nametala. On je bio i ovek jake ruke, i ovek velikog patriotskog oseanja i uven pretsednik i najzad poznat po jednom procesu koji je bio politiki. Osim toga vlada je u njega bila potpuno sigurna. Kad bi se stvar gledala sa jednog potpuno apstraktnog gledita, ako je ono uopte mogue, sa gledita neke apsolutne pravde i pravnikog postupka onda bi na francuski sud mogla da padne velika senka zbog uplitanja politikih faktora. Pre svega direktno uplitanje vlade u vodenju procesa u Eksu, prilikom prve parnice, bilo je isuvie esto i isuvie providno. Ono nije ostalo nezapaeno. Vlada je kao to je poznato zabranila da se Italija spominje. Za vreme prvog procesa vlada se i inae stalno meala u tok stvari, i ne uvek onako kako je bilo ak i u njenim krajnjim intencijama, ve po inspiraciji momenta. Pretsednik de la Broaz koga sam posetio - on je penzionisan i njegov poraz dotukao ga je rekao mi je da je on prvi put, im mu je ponueno da pretsedava odbio sa motivacijom da te stvari nije radio i da ne e biti dobar. Vlada ga je naterala. Tu je bila njena pogreka. Ona je naravno raunala sa neokaljanom prolou pretsednika de la Broaza i njegovim velikim autoritetom pred porotom. Ali ona nije raunala sa tekoama i naroito nije raunala sa gangsterskim metodama advokata Debona na sudu kao ni sa daljim razvojem prilika koje su se zaotravale dotle da je dolo do direktnog sukoba advokature i magistrature, ime je onemogueno da se nae odmah advokat ex officio. Isto tako nastavlja Vinaver i nae uplitanje u stvari ekskoga suenja bilo je stalno i esto. Mora se istai da je to uplitanje bilo tako veto i dobro izvoeno da ono nije palo u oi francuskoj ni uoj ni iroj javnosti. Ono je bilo neobino znaajno. Ne samo da su radili veliki faktori kao to je poslanstvo i drugi faktori, nego su na licu mesta radili sa najveom aktivnou strunjaci. Tako je poznato da je na generalni konzul u Marselju g. Lazarevi uticao mnogo na sud i u vie mahova i svojim razgovorima i svojim savetovanjima i na sve druge naine. Tako je isto i na ekspert iz Ministarstva spoljnih poslova g. Stojkovi bio u stalnom kontaktu i sa pretsednikom suda - i jednim i drugim i sa sudijama i sa dravnim tuiocem. Ovo je sve vreno sa najveom diskrecijom i nije padalo u oi. Ma da smo esto viali pretsednika suda - jer smo stanovali u istome hotelu i ruavali u istome holu ipak smo pred publikom samo ga sa najveom utivou pozdravljali i javno mu nismo prilazili. Izgledalo je da izmeu nas postoje samo najosnovnije forme velike utivosti. Koliko je ovakva diskrecija bila potrebna vidi se ve po onoj buri koju je uspeo da stvori branilac okrivljenih de Sent-Oban povodom imena g. Simonovia kada se iz akata samo videlo da je g. Simonovi sluio kao tuma okrivljenih ma da je u slubi srpske policije i time je podozriv ne kao linost nego kao faktor koji je nepoeljan kada se tie rada francuskih paragrafa. Branilac de Sent-Oban i njegov pomonik de Vezin La Ri u prijateljskim razgovorima istakli su mi vie puta da je epizoda sa g. Simonoviem takve vrste da bi ve zbog nje Kasacija mogla da obesnai proces zasnovan na protokolima gde dolazi u obzir i tumaenje g. Simonovia - a da ve i inae ta stvar mora da se iskoristi zbog francuske porote i klasine osetljivosti francuske javnosti koja ne trpi nikakvo strano meanje u svoje sudske stvari. Pa kada je samo izraena sumnja u jedno tehniko tumaenje g. Simonovia bila te prirode da je dala itav dan najunije debate i da je dala itav niz dobro proraunatih poteza odbrani, onda treba imati u vidu kako bi strano moglo delovati kada bi se videlo ma kakvo nae uplitanje u stvari francuskog suda. S

edne strane ono je izvoeno veto i diskretno i nije padalo u oi. S druge strane mi smo svi, naroito jugoslovenski novinari bili u znaku stalnog orotesta to se izvesne stvari protivu nas iznose i istiu da smo uvek izgledali uvreeni i neraspoloeni i da nikome ni na kraj pameti ne bi moglo doi da mi j z a kulisa dejstvujemo. Na uticaj - tvrdi Vinaver bio je i veliki i stalan. to se mene lino tie ja sam imao u hotelu ,Sekstijusu' sobu koja je direktno komunicirala sa pretsednikovom te smo tako svakog dana mogli dugo i obilato da razgovaramo. Ja sam mogao da mu prikaem izvesne psiholoke pojedinosti koje su za njega bile od velike vanosti jer su mu tano pokazivale nae gledite i njegovu opravdanost. On je naroito usvojio gledite da su protivu Jugoslavije pre svega bili svi oni koji joj zavide i koji je mrze zbog pobede Srbije. On nije dozvolio sebi da spomene ni pojam o Habsburzima - o ijem je radu u pripremanju atentata Centralni presbiro izdao u to vreme u Parizu jednu brouru s potpisom g. Plantaenea ali usvojio je ovo tumaenje o naim neprijateljima po nagonu, i tim tumaenjem objanjavao je sve to se kod nas deava, kada mu je to trebalo. On je dobio od mene ne samo podatke koje je mogao dobijati i koje je dobijao i od naih drugih strunjaka, naroito g. konzula Lazarevia i g. Stojkovia nego je dobio opti psiholoki i filozofski pregled nae istorije, nae borbe za opstanak, naeg stava u svetu, to mu je pomoglo da nikada ni za trenutak i pored neznanja mnogih injenica ne uini kakvu materijalnu pogreku o nama. On je bio rukovoen sa nekoliko osnovnih ideja od kojih je glavna da je prirodno to je Jugoslavija naila na neprijatelja u onom logoru koji je pobeen i koji nije mogao da oprosti pobedu Srbiji i njenom olienju u pokojnom Kralju Aleksandru koji je proirio Srbiju do njenog zakljunog ideala Jugoslavije. Da nije bilo pretsednika Loazona - istie dalje Vinaver - proces bi nam dao mnoga neprijatna iznenaenja. Isto tako samo je njegova zasluga to je porota, kada su ve priznate olakavajue okolnosti, odluila se za veitu robiju. On mi je posle presude sutradan u etiri oka priao da je prilikom dugog veanja direktno uticao na porotu i neovlaen i to sa glavnim razlc gom koji je stekao u svojoj dugoj sudijskoj i pretsednikoj karijeri. On mi je tukao: ,Zar vam nije jasno da ti zloinci nikada ne mogu da se poprave, pa al.o se vrate zar vam nije jasno da e oni opet da ine zloine?' Ovaj razlog veli g. Loazon - uvek je presudan pred francuskom saveu. G. Loazon je i francuskoj vladi uinio znaajnih usluga jer bez njegove intervencije ipak bi dolo do mnogih otkria i nezgodnih rei naroito o Italiji. On je prekinuo na vreme i branioce u vie mahova, i svedoka g. Loazo-a [Charles Loiseau], i pojedine svedoke policajce uvek kada je trebalo i kada se pojavljivala opasnost da se Italija spomene. Pojedine stvari koje su reene on je sa mnogo vetine zabaurivao. Ipak te stvari postoje u stenogramu. Takoer Postoji nekoliko izjava samog dravnog tuioca koje je pretsednik pokuao da prekine ali koje su ipak bile izreene do kraja. Pretsednik g. Loazon blagodarei tehnici procesa koja je zahtevala stalno prevoenje sa francuskog na srpski i sa srpskog na francuski naao je naina da jednu istu stvar ponovi dva, tri ili vie puta i to tako to je davao u nekoliko rnahova, kad je to zatrebalo, prevodiocu jedan kratak rezime koji treba Prevesti. On je blagodarei tome toliko govorio da se ceo proces pretvorio tako rei u jedan komentar, u njegov pretsednikov komentar. On je tako dejstvovao i na tampu i na porotu. Treba uzeti u obzir i injenicu da su sve
is>

227

pojedinosti procesa bile neobino strane i tue svima i da se moglo stalno padati u greke. Pretsednik Loazon naglaavao je uvek, rezimirao je, komentarisao je, ironisao i podvlaio. Osim toga u okviru svoje diskrecione moi koju mu daje francuski postupak on je sa oevidnim smislom za psiholoke efekte umeo da nametne itanje kakvoga vanoga dokumenta koji je dejstvovao na duhove. O drugom branitelju ustaa u Aixu de Saint-Aubanu Vinaver iznosi ovo: Osim toga pie on pretsednik je imao neuvenih tekoa pre svega da Sent-Obana pridobije za glavnog branioca. Sent-Obanu je trebalo mnogo laskati da bi dao potrebne garancije, garancije formalne prirode. Sent-Oban kako mi je pretsednik odmah rekao - dao je te garancije. On je obeao ,da e pledirati francuski', tj. da nee biti incidenata, podvala, nezgodnih momenata i grubih aluzija. Osim toga Sent-Oban je obeao a ovo obeanje moda nije bilo potrebno kada se uzme u obzir ono to je Sent-Oban stvarno radio - da nee praviti aluzije protivu Italije. Sent-Obana je trebalo moralnim nainima i olakim komplimentima kupiti za stvar pretsednika Loazona, tj. za instrukcije francuske Republike. Osim pitanja Italije bilo je i drugih momenata nezgodnih za reim - kao na primer pitanje odgovornosti francuske policije u atentatu - i Sent-Oban obeao je da e sve to respektovati. Najzad Loazonu je trebalo da Sent-Oban pravi iluziju pravoga branioca. To mu je trebalo i u duhu instrukcija koje su htele da se istakne francusko pravosue i njegova nepristrasnost a i zbog linog autoriteta i to neophodno. Jer posle sukoba magistrature i advokature trebalo je stvoriti utisak u irokoj publici da je francusko pravosue na pravoj visini, da postoje razni obziri ali da je najvii obzir u striktnom izvravanju pravde. Samo sa tim veitim laskanjem, esto preteranim i nespretnim, a najee potpuno praznim pa ak i bezukusnim pretsednik Loazon nije postigao ono to je eleo: da sahrani svoga protivnika u procesu pod cveem laskanja. Kada je Sent-Oban u tradicijama francuske advokature, iskoriavajui izvesne momente do kraja otpoeo patetino da se pokazuje kao neki tobonji pristalica velike pravinosti, onda je to nagomilano laskanje oko njegova imena dalo mu i u oima porote i u oima novinara neverovatan autoritet. Jer drugo je kada u ime istorije i vene pravde Jugoslaviju napada jedan drski Debon za koga se ne tvrdi da je slava Francuske, a drugo je kada nas sa suzama (ma da su one vetake) napada jedan starac od 78 godina a za koga Se reklo da je neraskidno deo francuske slave i francuskog duhovnog naslea. Sve ono to je on kazao u najvioj emociji izgledalo je preobraeno ba zbog pretsednikovih komplimenata i pretsednik nije vie imao naina da to nekako zadri naglom negacijom jednog oveka koga je malo pre uzdizao do nebesa. Ovu dilemu priznao mi je i sam pretsednik sutradan posle presude u jednom intimnom i dugom razgovoru. Proces ostaje ipak pie Vinaver slava pretsednika Loazona. On se pokazao na najveoj visini. On je ispunio do slovceta naredbe reima u Parizu. On je i prema nama bio ispravan i idealan i bez njega ne bismo dobili onakvu osudu tri okrivljena zloinca. On je i prema novinarima i prema javnosti ispao na zavidnoj visini. Kao jedinu elju ori mi je izrazio ovo: da dobije portret Njenog Velianstva Kraljice Marije kojoj se divi i da taj portret na najsveanijem mestu u svome stanu izloi optem potovanju svih koji budu posetiu prvog pretsednika suda u Eksu koji po rangu dolazi odmah posle onog u Parizu. Za dravnog tuioca Rola Vinaver kae da je nadmaio sva o e k i v a n j a jugoslavenske strane. Nitko se nije mogao nadati tolikom naporu od njega. U

om procesu bio je uslijed svoje brzopletosti jo vei krivac negoli i sm De la Broise. Roi je bio taj koji je zahtijevao d ; P j v o k a t s k o g reda i time stvorio bezizlaznu situaciju. U prvo vrijeme nije bio 3 o z n a t sa injenicama pa je dugotrajnim radom i uz veliki trud svladao redmet. Brisanje Desbonsa iz advokatskog reda, kampanja tampe, laskanja
^ r e d s j e d n i k

oostao neobino ponosan na svoju ulogu u prolom procesu. Meutim, jasno je upozorava Vinaver da sa makiavelistike take gledita gledano nije bilo dobro to je sud tako jasno pokazao svoje karte i da bi bilo bolje da je sud imao drugu taktiku i da je teio tome da Debon sam o n e m o g u i svoje branjenike. Iz moga izvetaja o prvom procesu, iz mnogobrojnih poverljivih izvetaja iz toga vremena vidi se jasno koliko je ogorenje izazivao Debon kod porotnika sa kojima nije raunao. Vidi se tamo su pobrojani i dokazi da bi ona prva porota nesumnjivo i to zbog Debona osudila svu trojicu okrivljenih na smrt. Novim procesom u Aixu Roi je dobio kao neku ivotnu misiju: htio je da dokae da je bio u pravu kad je predloio brisanje Desbonsa i uope da su okrivljeni, koje je branio Desbons, pravi zloinci. Iz uasne mrnje na Desbonsa proizali su neki njegovi potezi koje Pariz nije elio. Tako je Roi s potrebnom jasnoom a na najvee negodovanje Maara koji su bili i u sudnici zastupljeni s nekoliko novinara i agenata ocrtao ulogu slubene Maarske i istakao njenu apsolutnu odgovornost. Isto je tako bez uvijanja naglasio kobnu i zloinaku ulogu Habsburgovaca i legitimista. Usvojio je hvali se Vinaver - njegovu osobnu argumentaciju da Jugoslaviju prirodno i nagonski mrze oni koje je Srbija pobijedila i kojima je i sama ideja Jugoslavije neprihvatljiva. Re koju je drao g. Roi na kraju pie Vinaver trajala je punih 7 sati. Njoj su zamerali novinari pa i sam pretsednik suda suvinu epsku opirnost. Ona je bila osim toga puna optih mesta i sasvim banalnih razvijanja. Ali ona je sadravala toplu uvodnu komemoraciju Kralja Aleksandra. Osim toga sva su ta razvijanja bila potrebna radi francuske porote koja ipak nije bila dovoljno upoznata sa komplikovanim jugoslovenskim imenima i komplikovanom jugoslovenskom tematikom. Roi je prikazao te stvari opirno ali sa tolikom profesorskom jasnoom da je to moralo apsolutno i svakome da izgleda jasno i razgovetno. Osim toga Roi je bez dvosmislenosti kazao mnoge stvari sa kojima se pretsednik nije slagao a koje nije mogao da sprei i koje su povoljne za nau propagandu. To je pitanje odgovornosti Habsburgovaca i Maarske pa ak donekle i Italije. Ovo poslednje nije bilo reeno jasno ali se dalo zamisliti. G. Roi nije bio srean u svojim intervencijama. On nije umeo da ih postavi kako treba. Cesto one nisu ni bile potrebne jer je pretsednik u neku ruku vrio i ulogu dravnog tuioca, u nau korist. Ali g. Roi dao je ogroman ekspoze, istina neto banalan ali jedinstven u preglednosti, iscrpnosti i odreenosti. Njegova optuba imala je uspeha i kod tampe. Ona pretstavlja najsvetliji trenutak sudske karijere g. Rola. Pored svega drugoga kako je g. Roi nesumnjivo pristalica one druge Francuske koja nije katolika, to su i neki njegovi razlozi takve prirode da ih pretsednik Loazon nije mogao dati a da ih je trebalo rei zbog porotnika i listova koji ne naginju preteranom katolicizmu i zbog onih koji su mu protivni duhom i doktrinom. Tako smo imali i katoliku i anti-katoliku Francusku oliene u pretsedniku Loazonu i dravnom tuiocu Rolu obe za nas, obe u stavu koji za nas pledira. Ceo svet pitao se pie Vinaver u poglavlju svog izvjetaja o obrani pa i

pretsednik g. Loazon, ta je bilo Debonu kada je predloio prestarelog SentObana za branioca. Meutim raun Debonov pokazao se ipak kao taan. Sent-Oban je branio godine 1895 u poznatom ,anarhistikom procesu' istaknute francuske intelektualce i anarhiste i - ma da desniar, branio ih je tako da su osloboeni. To je dalo Sent-Obanu veliku slavu. Ali je od tog vremena prolo 40 godina. Sent-Oban vaio je kao izlapeo. Njegov ugled kao batonijea [btonier, ef advokata u nekom suenju] i poznatog pisca bio je jo uvek veliki. Debon ga je ovde nemam sigurnih podataka ali sam u to duboko uveren uspeo da kupi. Honorar je nesumnjivo vrlo veliki. Jer Sent-Oban nije radio samo kao advokat koji se odaziva svetome pozivu pravde i kao slavni pravnik koji na zalasku dana eli da zablesne. On je radio i nesumnjivo u duhu onoga to je eleo Debon tj. da diskredituje Jugoslaviju i da brani Maarsku. to se tie Italije tu je opasnost bila minimalna jer i sam pretsednik suda ne bi dozvolio nikakav ispad prema Italiji. Da je Sent-Oban radio za materijalne interese - nastavlja Vinaver svoje optube pored ostalog dokaz je i u tome to je njegova sekretarica bila stalno sa Maarima, to mu je ona slala pismene podatke, to su Maari bili esto sa njim i to je on u vie momenata branio Maare i kada to nije traio interes njegovih branjenika. Osim toga sam sistem njegove obrane nije bio u tome da se trae olakavajue okolnosti za trojicu okrivljenih koji bi se pretstavili kao slepo orue i nita vie. Njegov sistem obrane bio je da se brane ustai en bloc, da se brani i Paveli i Perec i Perevi a tri okrivljena da su samo sastavni deo celog jednog bloka koji se brani. Da je Sent-Oban radio samo po svojoj inspiraciji a bez materijalne zainteresovanosti i zavisnosti od Debona on bi nesumnjivo okrivljene nekako odvojio od onih drugih. Osvrui se na dranje okrivljenih ustaa, Vinaver pie i ovo: Okrivljeni su vrlo esto izjavljivali da nemaju ta da kau kada bi ih advokati za to zamolili. U vie mahova uo sam da su im advokati odbrane zabranjivali da ma ta kau u nezgodnom trenutku. uo sam i rei: sada nije zgodno, nije oportuno, kvarilo bi sve itd. Tako su im zabranili da govore posle izjave generala Zora, posle itanja pisma Nj. V. Kraljice Marije i u vie drugih momenata. Okrivljeni su bili neobino posluni svakoj takvoj sugestiji i naredbi. Videlo se da im je stalo da budu branjeni i odbranjeni. Kada su im posle presude porote advokati saoptili da postoje olakavne okolnosti i da im je ivot obezbeen - a to se nije moglo jo znati jer je pretstajalo dugo itanje odgovora na pitanja sva tri okrivljena bila su vrlo srena i razdragana i smejali su se a naroito Pospiil i Kralj. I ovim okrivljeni su pokazali koliko drhte za ivot i ne spadaju u klasu pasioniranih idealista. Neto vie dostojanstvenosti pokazao je Raji. Pospiil i Kralj i inae izgledaju sasvim vulgarno, Kralj sa izvesnom narcistikom klovnovskom tendencijom, Pospiil sa nesumnjivim karakteristikama gangstera. Zanimljivo je ono to Vinaver iznosi kao veliku tajnu procesa koju mu je povjerio sudski vjetak psihijatar prof. Did. U najveem i najprijateljskijem poverenju ovaj put prof. Did hteo je da mi saopti i najveu tajnu ovoga procesa. On mi je rekao doslovce da je na njega injen pritisak da Miju Kralja oglasi umobolnim. To je ve bio uradio marseljski praktiar lekar pozvat da ispita duevno stanje Mije Kralja. Da je prof. Did dao takvo miljenje, procesa uopte ne bi bilo jer bi glavni krivac za koga ima nekih dokaza bio neuraunljiv a ostale bi onda nekako izmanevrisali. Prof. Did mi tvrdi da je na njega injen pritisak i to vrlo jak od centralne vlasti preko dravnog tuioca u Tuluzi, gde prof. Did upravlja najveim francuskim zavodom za umobolne.

Prof. Did nije hteo da postupi po ovoj izrinoj elji i naredbi centralne vlasti i tako je protivno njenim intencijama moralo da dode do procesa. Prof. Did mi tvrdi da su mu to vrlo ravo uzeli i da mu drava od toga dana nije poverila ni jednu ekspertizu, dok [su] se ranije redovno na njega obraali za velike stvari. I na kraju upozorava Vinaver i na ovo: Vrlo je karakteristino pie on da nije doao kao svedok bivi ef marseljske policije Kals. Sent-Oban mi je priao da se i iz filma koji je snimljen vidi da je francuska policija pucala na auto gde je bio Kralj, u panici. Da je doao Kals tvrdi mi Sent-Oban bilo bi velikih incidenata vrlo zgodnih za odbranu i vrlo nezgodnih za Republiku. Unakrsnim pitanjima dokazao bi se nehat francuske policije, njena strana odgovornost i nesposobnost. Odbrana bi se ovakvim detaljima mnogo zadrala. Pretsednik g. Loazon gledao je da se aluzija na ovako to ta zabauri. Iz stenograma moe se videti jo nekoliko dosta tamnih i nerazjanjenih stvari u radu francuske policije koji slue kao dokumenat nesavesnosti. Takva je epizoda sa komesarom Paoli-em koji vane stvari Ae saoptava; takva je epizoda sa vlasnicom hotela Modem koja je odmah skrenula panju policije na zloince a ijoj izjavi nije poklonjeno dovoljno ni panje ni vere. Takve su i druge male epizode koje su uguene ali koje se dadu naslutiti iz stenograma a koje smo mi, prisutni procesu jo mnogo bolje videli iz mimike pojedinih svedoka, naroito policijskih komesara i detektiva i iz napora pretsednikovih da sprei vetim nainom i jo vetijim pitanjima, da se sluajno ta ne obelodani. 5. Prilike kod ustaa. Mussolini nije htio Pa velia izruiti i drao ga je u zatvoru, ili u zatvoru dok se nije stiala bura. Nakon donesene presude u Aixu, ekao je krae vrijeme i zatim ga pustio na slobodu. U literaturi nije raieno je li Paveli bio puten 29. III ili 20. IV 1936, 75 ali je sasvim sigurno da je Paveli 9. IV 1936. iz Glavnog ustakog stana uputio pod brojem G. U. S. Br. 5269/1936 ovu estitku: Svim stoernicima, logornicima, tabornicima, pobonim pomonicima i svim mojim hrabrim ,USTAAMA' u spremi i van spreme napose muenicima: Pospiilu, Rajiu i Kralju i ostalim zarobljenim ustakim borcima. Svim u odrednim predstojnicima, ,U' naroite poslunosti, U. T. S. odredu, U. F. C. odjelcima, U. ,Kuno kovnici', U. misionim delegatima, U. O. delegatima, U. A. odredima, 1, 2, 3, U. P. odredu, U. S. odredu, svim USTAAMA. Svim predsjednicima ogranaka ,Organizacije Hrvatskog Domobrana', kao i svim svojim Hrvatskim Domobranima, Savezu Hrvatskog Sokola, svim starostama kao i svim Hrvatskim Sokolima, predsjednitvu Hrvatske zaje75 Paveli je - prema E. Kvaterniku - uhapen 16. X 1934, a puten iz zatvora 29. III 1936. Ti su nadnevci sigurno toni. Iza putanja iz zatvora Paveli je preselio u Salerno, gdje je ivio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinovi - Ciano 25. III 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju od 29. III 1936. do 25. III 1937. on je politiki aktivan i dri vezu s domovinom (J. Jareb, nav. djelo, str. 52, bilj. 65). Sam Jareb na istoj stranici navodi da je Paveli bio uhapen 15. X 1934. i da je ostao u zatvoru do 20. IV 1936. U isto su vrijeme ustae iz kopnene Italije prebaeni na Lipare. Nakon izlaska iz zatvora, Paveli je daljnje tri godine ( 1 9 3 6 - 1 9 3 9 ) interniran u gradu Sieni. T. Sala, u svom citiranom referatu a na temelju talijanskih slubenih izvora, navodi da je Paveli bio puten na slobodu iz zatvora-sanatorija Moncalieri; da se naselio u Cava de' Tirreni (Salerno), pa u Firenci i na kraju u Sieni (travanj 1937). Paveli je - prema Sali - smjesta uspostavio vezu sa svojim pristaama i punktovima preko granice, iako je sigurno da su postojali kontakti s njim i za vrijeme zatvora. Uz slubenu dozvolu Paveli je odravao od rujna 1936. vezu s ostalim istaknutim ljudima ustake organizacije: Artukoviem, Ml. Lorkoviem, a posebno ivo s Ivanom Pereviem u Beu.

dnice i njegovom lanstvu, svim predsjednicima Hrvatskih radnikih organizacija i svim hrvatskim radnicima, upravama nae tampe, osobito Nezavisnoj Hrvatskoj Dravi, Hrvatski Domobran, Ustaa, Gri, Hrvatski Dom i drugima, napokon svim dobroiniteljima i prijateljima Hrvatskog Domobranskog pokreta elim sretan Uskrs. Bog Vam pomogao iz tuine ugledati sa svih strana svijeta Uskrsnue stare nam domovine Hrvatske. Sigurni u Uskrsnue nae zadae za povratak Ustae, Za Dom spremni! Iz Glavnog Ustakog Stana 9. travnja 1936. Dr. Ante Paveli v. r. poglavnik76 Uputio je i drugu estitku (G. U. S. I. Br. 5237/1936) koja glasi ovako: Svome dragom narodu u miloj Domovini Hrvatskoj elim ,Sretan Uskrs'. Skoro Uskrsnue na koje smo se zakleli (to. 1. Ustakog ustava) i za koju ginemo doekati e ispaeni Hrvatski Narode. Bojim blagoslovom uz pomo svih Hrvata Tvoji Ustae pridonijet e svoje djelo velikom Uskrsnuu Nezavisne Hrvatske Drave. Za Dom - spremni! Iz Glavnog Ustakog Stana 9. travnja 1936. Dr. Ante Paveli v. r. poglavnik77 Talijanska je vlada oko sredine svibnja slubeno objavila da e pustiti Pavelia na slobodu, i to ini se sa zakanjenjem jer je on ve bio na slobodi. Evo to o tome pie dr D. Biber u svojoj raspravi o ustaama i Treem Reichu: Posle sloma Etiopije italijanska vlada nije pokazivala nikakvih znakova da namerava ispuniti data obeanja. Apelacioni sud u Torinu odbio je ekstradiciju Pavelia francuskim vlastima, a posle donesene presude francuskog suda u Aix-en-Provence italijanske sudske vlasti uopte nisu pokrenule sudski postupak protiv ustaa zateenih u Italiji. Italijansko Ministarstvo za tampu i propagandu 14. maja 1936. g. zvanino je obavestilo strane dopisnike u Rimu da e Paveli uskoro biti puten na slobodu. U vezi s tim jugoslovenska vlada uinila je nekoliko demara kod italijanskog poslanika Viole, a italijanska vlada davala je evazivne odgovore. Na ta pitanja predsednik vlade dr Stojadinovi skrenuo je panju i britanskoj vladi.78 Iz sauvanih policijskih izvjetaja moe se zakljuiti da je veza izmeu Glavnog ustakog stana u Italiji i pojedinih podruja i centara bila ponovo uspostavljena u prvoj polovici 1936. godine. Na primjer, u (nedatiranom) izvjetaju Uprave grada Beograda79 stoji i ovo: Iz dobijenog materijala dade se i to zakljuiti da je posle Marseljskog atentata bila prekinuta svaka veza izmeu ustakih podruja i glavnog ustakog stana u Italiji. Nezna se tano kad je veza ponova vaspostavljena, ali izgleda prvom polovinom 1936. god. Tako nailazimo na jedno pismo dr. Ante Pavelia od 25. juna 1936. god., upueno na dr. Mladena Lorkovia, kojim mu zahvaljuje u ime organizacije na rad za vreme njegovog tamnovanja i poverava mu i nadalje voenje
76 77 78 79

AJ, Isti D. AJ,

Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 12. izvor. Biber, nav. rasprava, str. 47. Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33.

organizacionih poslova i zastupanje i pretstavljanje prema svim faktorima izvan organizacije u Nemakoj. U meuvremenu se prilike meu interniranim ustaama na Liparima nisu nikako poboljavale. 80 Ni nakon odlaska profesora [Luetia] iskazuje A. Mokov 81 - ljudi se nisu umirili, te je stanje bilo takovo da polovica logora nije razgovarala s drugom polovicom. Kod nekih se bila pojavila misao da je bolje da opet Talijani imaju i unutranju upravu logora, te su neki (Bilanko i Mustafi) bili otili bez ikakovog dogovora s ostalim kod talijanskog komesara policije koji je bio odgovoran za nadzor nad internircima na otoku, sa molbom da opet Talijani preuzmu nadzor i u samoj tvravi. Tom prilikom su iznijeli kako u logoru vlada nered, podvojenost, te ako oni [Talijani] ne preuzmu vlast da e u logoru doi do krvi. Za ovaj njihov zahtjev u logoru znali su svega desetak ljudi. Istoga dana pojaana je straa karabinjera na ulazima u tvravu, a bile su postavljene i strojnice na krovovima kua koje dominiraju sa glavnim ulazom u tvravu. (U tvravi nas je bilo oko 560). Svi smo pitali ta to znai i osjeaj zajednike opasnosti kao da je umirio strasti, te su se ljudi opet jedni drugima pribliili. Sutradan je doao policijski komesar te je u nastupu pred svima u prisutnosti Budaka iznio da on ne moe, kako su neki zahtjevali, bez odobrenja preuzeti vlast, a koliko mu je poznato da to nije ni potrebno te da on moli u koliko bi bilo neto konkretnoga da mu se iznese. Rezultat svega je bio taj da je Budak odredio nakon par dana i nakon istrage nad Bilankom i drugima koji su bili s njim u sporazumu, da se isti imaju izolirati u posebnu jednu zgradu. Tom prilikom je objavio to je ova grupa namjeravala i to je napravila. Najblii prijatelji ove grupe, a to su bili uglavnom Dalmatinci skoili su na iste te su htjeli linovati nazivajui ih izdajicama. Ovaj dogoaj je imao za posljedicu da su se svi ljudi sakupili i da su svi oni koji su stanovah u gradu osim Budaka i Lisaka bili premjeteni u susjedno mjesto na otoku Canetto te da se otvorila istraga koju je vodio sam Budak u pogledu svih dogoaja za vrijeme ivota po logorima u Italiji. Na toj istrazi skoro svi su se izredali i svaki je iznesao bilo optube bilo samo injenice, kako se onda govorilo, svatko je istresao svoju torbu. Paveli je ve tada bio puten iz zatvora te su talijanske vlasti dozvolile njegov sastanak u Messini sa zapovjednicima koji su onda bili u logoru, zatim sa onima koji su smatrani za voe bilo Dalmatinci, bilo Bosanci ili Liani u samom logoru, ili sa onima koji su traili da se sastanu s njime ne htijui pred Budakom govoriti o stvarima koje su im bile poznate, jer nisu u njega imali povjerenje. Tih je sastanaka bilo jedno desetak u dva navrata jer je u jedanput odlazilo najvie do 10 ljudi. Nakon zavrene istrage koja je trajala mjesecima odreena je bila neke vrsti sudske rasprave i to pred sudom u obliku porotnog
80 Prema iskazu I. Devia, zapovjednika logora u K. 7 (L. Pag 29. X 1936.-a, Pag je ifra za Lipare): Brojani stali logora jest 4 4 6 ustaa (A-VII, NDH, Kut. 85 f ). Jugoslavenski je poslanik iz Budimpete 8. III 1936, javio brzojavno svom ministarstvu u Beogradu: Glavni poverenik saoptava: Ovih dana oekuje se odluka italijanske Vlade po pitanju ustake organizacije: obnova akcije ili njena likvidacija (AJ, Kancelarija kralja, Kut. 2). A. Vukevi je dva dana ranije obavijestio ministarstvo o aktivnosti biveg kapetana Metzgera, koji se sada naziva vitez Ferencfalvi a koji je u vezi s teroristikom akcijom voenom iz Maarske. Maarskim je vlastima Metzger u nekoliko mahova bio sumnjiv da pokuava obnoviti akciju, pa je zbog toga bio vie puta opominjan. Kretanje mu je bilo oteano i malokad je naputao imanje svoga tasta u Visvru. Meutim, sad saznaju da Metzger u posljednje vrijeme vrlo esto dolazi u Nagy Kanizsu gdje je prije dolaska u Visvr stalno boravio (isti izvor). Taj Metzger bio je upleten u poznatu aferu Diamantenstein (1919). 81 A-VII, NDH, Zapisnik zasluanja A. Mokova, 1 / 4 1 - 1 1 7 .

suda gdje su iz svake satnije 6 izabranih porotnika uzeli uea u sudovanju. Za voditelja rasprave bio sm ja odreden skupa sa Krunom Deviem i u prvo vrijeme Jerolimom Katiem, ali na zahtjev Bosanaca i Hercegovaca umjesto Katia izabran je bio Boban. Rasprava se vodila protiv svih onih koji su imali uea izravno ili neizravno sa sluajem Bilankova kao i u vezi sa rezultatima koje je dala opa istraga. Osude koje su tada pale nisu izvrene i uope itava stvar imala je glavnu svrhu, kako se to tek naknadno vidjelo, da slui smirenju ljudi, odnosno kao neka predstava kojom su se ljudi pola godine manje vie zabavljali. Napominjem jo neke stvari navodi Mokov u svom iskazu od 13. V 1947 8 2 koje su se odigrale na Liparima. Tamo je dolo na koncu do otvorene svae i izmeu Budaka i ovanieve grupe. Ovi su Budaku zamjerali poputanje i osjetio se pogoen jer je dozvolio bio u istrazi da i njihove ljude optuuju. Uz ovania bio je glavni, ako ne i najglavniji voa te grupe Stanko Hranilovi koji je uope igrao najvaniju ulogu u itavom razdoblju emigracije do njegove svae sa Budakom. Na Liparima se ispostavilo da je vodio neke vrsti posebne kartoteke o svima koliko pripadnicima organizacije toliko i o svima ljudima koji su dolazili direktno ili indirektno u dodir sa emigracijom i sa problemom hrvatstva, borbe i uope politike. Za to se doznalo nakon to se isti Hranilovi posvadio sa Budakom radi istrage i radi preseljenja sa drugima koji su stanovali u gradu u mjesto Canetto. Meutim mora da je bilo i nekih drugih dubljih motiva jer se on zadnjih godina Lipara odvojio od svih te se drao po strani, a kako sam sm mogao zakljuiti 1938. g. u zatvoru u Kietiu gdje sam se s njim naao, i on je bio zatvoren radi dolaska Hitlera, nije vie bio u dobrim odnosima ni sa Paveliem. Da je doista tako dade se zakljuiti po tome to je u domovinu doao neto kasnije poslije nas ostalih, i koliko je meni poznato, nije imao nikakove dunosti, nego se bavio trgovinom. Njegov nerazdruivi prijatelj s kojim je uvijek bio skupa bio je Stjepan Marui. Hranilovi je bio osoba neogranienog povjerenja Pavelia i vjerujem najupueniji u sve prilike emigracije, te jedan od odluujuih faktora to se tie unutranjeg ivota i rada u organizaciji. To je ovjek koji je sigurno najvie o svim dogaajima i momentima u razdoblju do internacije na Liparima znao. ivio je i radio pod imenom Paolo, te je drao apsolutno sve konce takozvane ovanieve grupe u svojim rukama, a i mnoge ako ne veinu Pavelievih. Nakon to je doao u konflikt sa Budakom, bio je posvaen i sa Kvaternikom koji je bio isto jedan od glavnih u ovanijevoj grupi iako se od iste nekako odvajao, te imao uope poseban poloaj. Na koncu se i,Paolo' Hranilovi bio udaljio i od samoga Babia. Nakon toga izbila je bila svaa i razmimoilaenje izmeu Budaka i mladog Kvaternika, ali koji su pravi uzroci, meni do najnovijih vremena nakon rata nije bilo poznato. Na sve te svae i razmimoilaenja onda sam a i kasnije gledao kao na momentalne pojave uzrokovane razliitou mentaliteta i naravi pojedinaca koji su se sukobljavali bez pravog povoda jer svi su se upravo natjecali u ispovjedanju zajednikog ideala i cilja hrvatske nezavisne drave. I ja sam za te svae bio i naao neku vrst forme za to: previe mozga na malom prostoru, a malo pameti za te prilike. Ja sam se osobno drao po strani od svih grupa, te sam samo od ovanieve grupe bio ubrajan u pristalice protivnih grupa jednom Artukovieve, drugima Budakove, pa onda dalmatinske itd. Prema tome su se isti iz grupe ovania i odnosili prema meni, a specijalno Hereni, Penikar i Lisak u logoru, a izvan
82

Isti izvor.

logora Babi i Hranilovi. Ta je stvar bila poznata svima koji su bili doli u logor do interniranja na Liparima. Potpuno je u pravu D. Biber kad tvrdi da su vladini krugovi u Beogradu povjerovali da e Paveli teite svog rada prenijeti u Njemaku. Jugoslavenski poslanik u Berlinu Cincar-Markovi pie Biber 83 - posetio je 25. maja 1936. g. von Blowa, dravnog sekretara u Auswrtiges Amtu i izrazio zabrinutost da e Paveli i Jeli nastojati da se prebace u Nemaku i da e odatle spremati nove zavere. Stojadinovieva vlada smatrala je da je ta verovatnoa utoliko vea to su se neke ustae jo uvek zadravale u Nemakoj. Cincar-Markovi hitno je molio nemake vlasti da preduzmu sve potrebne mere, kako bi se spreio njihov dolazak. Auswrtiges Amt izaao je u susret toj elji jugoslavenske vlade i stvarno jo istoga dana naredio nemakim konzulatima u Italiji da Paveliu ne izdaju ulaznu vizu za Nemaku, a u vezi Jelia to je uinjeno jo prole, 1935. g. O tome je zvanino bio obaveten i Gestapo. Meutim, dr Branislav Jeli ipak se nesmetano pojavio u Nemakoj i tu je i ostao. Savetnik Auswrtiges Amta Busse tek je 2. jula 1936. g. saznao i zabeleio da je dr Jeli bez nemake ulazne vize, vojnim avionom, poetkom maja 1936. g. doleteo iz Italije u Nemaku i uputio se direktno Mlleru, Obersturmbannfhrern Gestapoa, kasnije naelniku III odeljenja u Glavnom uredu bezbednosti (Reichssicherheitshauptamt). Za vrijeme internacije na Liparima navodi Mokov 84 pristiglo je i nekoliko ljudi koji su u to vrijeme ili pobjegli iz zemlje, ili doli iz drugih zemalja: Belgije, Francuske a i Njemake u Italiju, traei da stupe u vezu sa ustaama. Tako je iz domovine doao student Pilav, iz Njemake ak Pevec i iz drugih drava skoro oko 50 ljudi. Tek pred povratak u domovinu kada smo se bili sakupili u Pistoi, saznao sam da su i ustae iz Maarske itavo vrijeme bili u Italiji nakon atentata u Marseille-u i da su bili internirani neki u Kalabriji, na jugu Italije, a neki na otoku Sardiniji. Meu ovima su se nalazili Servatzy i Franceti. Krupnih dogaaja nakon istrage i suda na Liparima nije vie bilo... Paveli je do 28. X 1936. dovrio opirniji elaborat namijenjen Njemakoj pod naslovom Hrvatsko pitanje i dostavio ga njemakom ministarstvu vanjskih poslova. 85 Da se novo stvoreni evropski sustav osigura za sva vremena pie u njemu Paveli poduzelo se sve preko versailleskog diktata, prigodom stvaranja novih drava, da se uniti svaka osnova (elemenat) koja bi razaranju ovog sustava bilo to doprinjela, te se je poduzelo da ju se ukljui u takve dravne tvorevine, koje bi je morale posvema upiti ili je u najmanju ruku tako podvrgnuti, da bi je one onesposobile za duga vremena za svaki otpor. Jedan od najjasnijih primjera ovoga postupka (metode) je St. Germainski mirovni ugovor, kojim je hrvatski narod podvrgnut srpskom gospodstvu u t. zv. Jugoslovenskoj dravi.
D. Biber, nav. rasprava, str. 47. A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, 1 / 4 1 - 1 1 7 . 85 A-VII, NDH, Kut. 85 e . Na njemakom jeziku nalazi se u Politikom arhivu njemakog ministarstva vanjskih poslova u Bonnu, Bro Staatssekretr, Jugoslawien, Bd. 3. Taj elaborat objavljen je na njemakom jeziku u Berlinu 1941. god. za slubene interne potrebe instituta prof. dra Carla v. Loescha. Zanimljivo je pri tom da je taj Paveliev elaborat stigao u njemako ministarstvo vanjskih poslova tek na poetku travnja 1941. godine kad su Nijemci pripremali pohod na Jugoslaviju! U Zagrebu je 1942. god. odtampan u redakciji I. Bogdana pod naslovom: Dr. Ante Paveli rieio je hrvatsko pitanje.
83 84

Nije puki sluaj istie on dalje da su saveznici svim narodima bive Austro-Ugarske, pa i onima koji prije nisu imali autonomiju, spremno pribavili i priznali dravnu nezavisnost, ali su to pravo uskratili jedino hrvatskom narodu, iako je na temelju svoje hiljadugodinje dravne prolosti, sve do 1918. godine, imao ne samo upravnu politiku nego tovie i zakonodavnu samostalnost. Saveznici su i predobro znali da e svi oni narodi koji su neprijateljski raspoloeni prema Nijemcima formirati jurine ete protiv uskrsnua njemake veliine, a isto tako su dobro znali da bi Hrvati bili prvi koji bi s Nijemstvom stupali protiv nepravednog mirovnog diktata. Stoga je tada bilo potrebno tu opasnost temeljito sprijeiti. Kako su saveznici nepromiljeno rtvovali tezu o samoodreenju naroda koju su zastupali nastavlja on - kad je trebalo slijediti vlastite politike interese, pokazuje najbolje usporedba izmeu Austrije i Hrvatske. Versajskim diktatom stvorena je nezavisna Austrija i do dananjeg su dana upotrebljavana sva sredstva da se sprijei njeno pripojenje Reichu; istodobno su Hrvati prisiljeni ivjeti u tuoj dravi i do dananjeg se dana poduzima sve da se ta strana dravna tvorevina Jugoslavija usprkos njihovom nezadovoljstvu odri. Upravo se nastoji da se mirovnim diktatom stvoreno stanje odri i u tu se svrhu pomau svi elementi koji se protive borbi Nijemaca protiv nepravednog evropskog poretka, a ujedno se spreava sve to bi Nijemce podupiralo. Tu je pravi razlog zato se hrvatski narod nalazi u dananjem poloaju bez slobode, a sve drugo su vie ili manje prozirni diplomatski obrasci koji bi imali prikriti pravo injenino stanje. Predobro je poznato da bi se osloboenjem Hrvatske razbio onaj blok takozvanih malih narodnosti koji zaokruuju Njemaku. To je injenica. Isto tako je injenica pie Paveli - da postoji hrvatsko pitanje usprkos svim nastojanjima. tovie, i sami vladajui krugovi u Jugoslaviji smatraju to pitanje tako otvorenim i tako goruim da ono predstavlja polaznu toku i predmet svih politikih dogaaja i raspravljanja to su na dnevnom redu. Od kada je stvorena t. zv. Jugoslavija sva dravna djelatnost se usredotouje u vjeitoj borbi za odranje jedinstva drave, koja je zbog nerjeenog hrvatskog pitanja uvijek ugroena. Od prvog dana ni jedno pitanje politikog ili drutvenog ivota nije ozbiljno rijeavano, a jo manje rijeeno, jer sve potiskuje teina hrvatskog pitanja. Radi toga pitanja je Beograd odmah nakon osnutka drave sprijeio ostvarenje ustavotvorne skuptine, koja je bila zajamena od vladara, a kasnije zanijekana. Radi toga je izglasan vidovdanski ustav (1921. g.) bez sudjelovanja Hrvata, koji je imao nametnuti ne samo dravno, nego i narodno jedinstvo. Zbog toga je vladar 6. sijenja 1929. ovaj ustav ukinuo, jer je po njegovoj vlastitoj izjavi pruao preslabo jamstvo za odranje dravnog jedinstva, te uveo svoju osobnu diktaturu (samovladu). Poradi toga i dananja beogradska vlada stoji na labavim temeljima; oslanja se u Skuptini, koja je stvorena na izborima kod kojih vladina stranka uope nije sudjelovala. Radi toga su beogradski vlastodrci u zadnjih osamnaest godina tako esto i slubeno izjavljivali, da je drava konano i stalno ureena, poto su je najprije razdijelili u upanije, pa u banovine, te njom vladali jedanput demokratski, a drugi put diktatorski, a onda opet lano demokratski (pseudodemokratski), da konano ipak priznaju, da uope jo nije nita ureeno i da e istom sada biti sve uinjeno i Hrvati pozvani, da sudjeluju u novom poretku drave. Ali, hrvatsko pitanje nije prema Pavelievoj ocjeni samo jezgra unutarnje politike jugoslavenske drave. Opetovano se oitovalo da je to

ozbiljno meunarodno pitanje iz kojeg bi se mogli izroditi nepredvidivi potresi. To pitanje nije rijeeno od 1918. godine nadalje; ono postoji i danas i postojat e u svakom novom poretku june Evrope ukoliko e se opet rjeavati bez sudjelovanja hrvatskog naroda na temelju ureenja jugoslavenske drave kao takve a ne na osnovi Hrvatske kao narodnopravnog subjekta. Bilo bi stoga korisno kad bi se hrvatskom pitanju u Njemakoj posvetila vea panja kao dijelu revizionistikog i podunavskog problema, a napose kad bi se priznalo: 1. to je u biti hrvatsko pitanje i od ega zavisi njegovo evropsko znaenje; 2. koji su sastavni dijelovi hrvatskoga narodnog podruja; 3. to je svrha hrvatskoga oslobodilakog pokreta; 4. tko su neprijatelji tog pokreta; 5. na emu se temelje glavne smjernice beogradske vanjske politike i 6. kako se hrvatski narod odnosi prema aktualnim politikim pitanjima Evrope, a napose prema onima koja se tiu Njemake. I 1. Odgovarajui na prvu toku o biti hrvatskog pitanja Paveli istie da je takozvana jugoslavenska drava sagraena na dvjema izmiljotinama, dvjema fikcijama, i to, prvo, da su Hrvati i Srbi jedan narod, a drugo, da Hrvati ele tu dravu. Povrh toga, beogradski vlastodrci ire po svijetu neistinu kako Srbi imaju u toj dravi veliku veinu, a Hrvati da su u manjini i, prema tome, prisiljeni su podloiti se interesima veine. Naroito tvrde i to da su Srbi, osim toga, vaan vojni i gospodarski imbenik, a Hrvati su, naprotiv, neznatni i nevani. Da bi dokazao tezu, Paveli daje svoju interpretaciju prolosti Hrvata i istie da su pri stvaranju protuprirodnoga jugoslavenskog imena i pri irenju jugoslavenske misli prvotno i odluno sudjelovali Habsburgovci. U nastojanju da sprijee buenje naroda i u uvjerenju da se nee moi za dalekosene osnove svoje balkanske politike posluiti Hrvatima, koji su opozicionarci, zanosili su se milju da stvaranjem raznorodne jugoslavenske drave u sklopu Habsburke Monarhije, i u opoj dravi u velikom, i za pojedine narode, izigraju u borbi jedne protiv drugih. Tako je najodliniji prvoborac jugoslavenske misli u Hrvata, akovaki biskup J. J. Strossmayer bio onaj koji je sa svog poloaja habsburkog dvorskog kapelana bio postavljen na biskupsku stolicu. Kroz vie desetljea, sve do kraja prolog stoljea, bila je i jugoslavenska misao oruje beke politike; uplivni beki krugovi zanosili su se njome ak i za vrijeme rata 1914-1918. Meutim, u hrvatskom narodu ta misao nije nikada mogla pustiti korijenje. Izuzevi mali dio inteligencije, ponajvie tuinske krvi, hrvatski je narod najodlunije otklonio jugoslavenstvo, a prije svega hrvatsko seljatvo. U irokim slojevima hrvatskog naroda nije nikada postojala neka opa slavenska svijest koja bi se mogla ozbiljno suprotstaviti hrvatskoj narodnoj svijesti. Ti se slojevi nikada nisu osjeali pripadnicima Slavenstva te su otklonili, po svom osjeaju, kao neto tue i opasno slavensku i jugoslavensku propagandu Praga, Moskve i Beograda. Ta neoboriva injenica prua nam daljnji dokaz da Hrvati uope i nisu slavenskog nego gotskog porijekla, tvrdnja koja je ve ozbiljno raspravljana. Prema tome: Hrvati kao narod, svjestan svoje tisuljetne narodne osobitosti, ne mogu i nee nikada napustiti svoj narodni individualitet i suprotstavit e se svom unitavanju bezuvjetno svim raspoloivim sredstvima. 2. - Iz injenice da su Hrvati samostalna narodnost, a ne dio tobonjeg

jugoslavenskog naroda proizlazi po Pavelievom miljenju druga nuna injenica: da Hrvati najodlunije otklanjaju jugoslavensku dravu. Ta je drava tvrdi on osnovana protiv volje hrvatskog naroda; izaslanstvo zagrebakog Narodnog vijea, koje je 1. prosinca 1918. u Beogradu proglasilo ujedinjenje Hrvatske i Srbije, nije za to imalo nikada punomoi od hrvatskog naroda. Odmah iza nekoliko dana nakon osnutka drave morao se je strojnim pukama slomiti otpor Hrvata u Zagrebu [Paveli pri tom misli na krvoprolie na Jelaievom trgu 5. XII 1918]. Tadanji voda pretene veine Hrvata Stjepan Radi uputio je godine 1919. mirovnoj konferenciji predstavku potpisanu sa vie stotina tisua potpisa, traei osnivanje Nezavisne Drave Hrvatske. Saveznici su unato toga silom proveli ujedinjenje sa Srbijom. Time je Hrvatska baena u zbrku i potpuni balkanski kaos, koji je bio prepun politike i privatne amoralnosti, gdje je nered i korupcija vladala redovitom dravnom upravom, a neudorednost je bila ideal privatnog ivota. Sve da se i ne ponavljaju grozote, koje je Srbija poinila minulih osamnaest godina, pod zatitom, te materijalnom i moralnom pomoi Francuske nad hrvatskim narodom, a to je ve vie puta sa hrvatske strane dokazano i opetovano, svakome e biti jasno, da se hrvatski narod ne e podvri ovakvome stanju. Od godine 1918. sve su politike manifestacije i dogadaji dokazali nepokolebivu volju hrvatskog otpora protiv tuinske srbske vladavine. Ovaj otpor ne smjera samo na ublaavanje, nego i na konano zbacivanje tuinske vladavine, kao i na raspadanje t. zv. jugoslavenske drave. Zbog toga hrvatsko pitanje nije samo unutarnje pitanje Jugoslavije, nego i pitanje meunarodne politike, a kao takvo vie puta i opetovano ve se i pokazalo. 3. Hrvati su brojano jaki i Srbija prema Paveliu moe tim manje Hrvatstvo rastoiti, kao to ne mogu ni esi tri i pol milijuna Sudetskih Nijemaca koje su im Saveznici isto tako velikoduno gurnuli u drijelo kao to su Hrvate Srbima. Beogradska vlada prikazuje svagdje u inozemstvu kao da ima samo dva i pol milijuna Hrvata, a zato sedam i pol milijuna Srba. Ali to ne odgovara istini ni po slubenim statistikim podacima, iako su ti podaci potpuno nepouzdani i temelje se na krivotvorenim brojkama. Uistinu ima pet i pol milijuna katolikih i muslimanskih Hrvata, a ukupno pet milijuna grko-istonih Srba. 4. - U meunarodnoj se politici istie dalje Paveli - rauna s tzv. jugoslavenskom dravom kao sa znaajnim vojnim faktorom. Ta vanost ne poiva toliko na samoj jugoslavenskoj dravi koliko preteno na hrvatskom dijelu te drave. Naime, zemlja nastanjena Hrvatima lei s ove strane crte koja odvaja truplo evropskog kontinenta od Balkanskog poluotoka. Na drugoj se strani Hrvatska sputa k Jadranu koji je spaja s jednom od najrazvijenih obala zemaljske kugle, sa svijetom Sredozemlja. Taj je geopolitiki poloaj ve u ranijim vremenima uvjetovao politiko-vojno znaenje hrvatske drave, a i danas se na tom prostoru ukrtavaju znaajni vojni i politiki interesi. U ratu nee biti bez znaenja na ijoj e strani stajati hrvatski narod, a on e bez sumnje i posve prirodno stajati na strani neprijatelja Srbije. A to njegovo znaenje jo je pojaano ratnikim vrlinama hrvatskog naroda. 5. Ekonomsko znaenje dananje jugoslavenske drave poiva u prvom redu na gospodarskoj snazi Hrvatske - tvrdi dalje Paveli. Hrvatske se zemlje prostiru na podruju od 107.753 km2 od ega otpada 5,900.000 hektara na plodnu zemlju koja daje toliko ivenih namirnica da nakon podmirenja potreba sveukupnog stanovnitva ostaje znatan viak za izvoz. Hrvatska je u

srednjoj Evropi zemlja najbogatija umama; hrvatsko je podruje vrlo bogato ugljenom i rudama, a ima i zemnog plina i ulja. Ako se jo uzme u obzir izvoz stoke, peradi i jaja iz Jugoslavije, koji gotovo iskljuivo dolazi iz hrvatskih zemalja (osim svinja kojima je Srbija bogata), oito je da je Jugoslavija postala gospodarski faktor uslijed njena hrvatskoga sastavnog dijela i da je Hrvatska, bez svake sumnje, gospodarski sposobna za ivot. II Prikazujui narodni prostor Hrvata, Paveli pie i ovo: Hrvatska se zapravo ne sastoji samo iz malog podruja do 1918. godine autonomne banovine Hrvatske (sa Slavonijom i Srijemom), koja je kao takva veinom naznaena na zemljopisnim kartama, ve iz svih njenih povijesnih sastavnih dijelova banovine Hrvatske, Dalmacije, te Bosne i Hercegovine. Taj prostor obuhvaa, kao to je ve spomenuto, 107.000 km 2 . Hrvatstvo ima na te pokrajine ne samo povijesno pravo, ve i ivo pravo u sadanjosti, jer u njima ivi hrvatski narod u neprekidnom narodnosnom kontinuitetu i tvori kao iskonski ivalj znatnu veinu. Nehrvatske narodne skupine, koje u ovim pojedinim pokrajinama nalazimo kao narodne manjine, prodirale su u zatvoreno hrvatsko podruje kao rasprene skupine, djelomice za vrijeme Turaka, a djelomice u najnovije vrijeme, po jednoj politiki proraunatoj kolonizacionoj osnovi. Svoju pripadnost hrvatstvu i svoju volju za ujedinjenje u jednu nezavisnu dravu hrvatsku, dokazalo je s ogromnom veinom puanstvo svih tih pokrajina u svakoj danoj prilici. III Paveli, u tom svom memorandumu, ovako skicira ciljeve hrvatskoga oslobodilakog pokreta: pokret nastoji uspostaviti slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom povijesnom i narodnozaokruenom podruju hrvatskog naroda, i to stoga jer to odgovara volji cjelokupnoga hrvatskog naroda i njegovim ivotnim potrebama i jer hrvatski narod ima na to neprijeporno pravo. Nitko nije ovlaten da mu to pravo pod bilo kakvom izlikom uskrati! To je cilj hrvatskog oslobodilakog pokreta - istie on za koji su tisue i tisue hrvatskih boraca svoj ivot rtvovali, slobodu, zdravlje ili imetak. Iz prozirnih razloga oklevetali su neprijatelji hrvatski oslobodilaki pokret i tvrdili, kao da bi on bio u slubi ove ili one susjedne drave ili da se bori za politiki ili dapae i za teritorijalni probitak nekog tueg naroda, ali dogaaji zadnjih godina su ih kaznili kao lace. Naravno, da hrvatski narod trai u svojoj borbi za slobodu prijatelja, jer se jo nikada ni jedna nacija iz slinog poloaja nije barem bez moralne potpore izvana mogla sama osloboditi. Iz toga se pak nikako ne smije zakljuiti, da se hrvatska oslobodilaka borba vodi za probitak bilo koje strane drave ili, dapae, da je od takve upravljana. Hrvatski narod vodi svoju borbu ponajprije za svoj vlastiti probitak. Pored toga upotrebljava sva sredstva, koja mu stoje na raspolaganju i kojima su se do sada svi narodi uspjeno posluili i oslobodili iz slinog poloaja. Teka je ta borba, pogotovo radi velikih zaprijeka, o kojima e se jo govoriti. Unato toga ova je borba dovela do bitnih uspjeha i mi u to vjerujemo nepokolebivo konani uspjeh ne e izostati. to su Hrvati godine 1918. pali u robstvo nastavlja Paveli svoja

pseudohistorijska izlaganja dogodilo se iz razloga u svakom pogledu, koji su bili izvan moi hrvatskog naroda. Hrvati su tada bili razoruani, ali ne kao Hrvati, nego kao sastavni dio Centralnih vlasti i to ne od Srba, nego od armija Saveznika koji su Hrvatsku zaposjeli na temelju sklopljenog primirja sa Centralnim velevlastima. Rame o rame s njemakim drugovima borili su se hrvatski vojnici do zadnjeg asa na svim bojitima. Kad su se na temelju ugovora o primirju vratili kui, nali su tamo savezniku vojsku. Samo zatiti ovih vojska moe se pripisati, da je zagrebako Narodno vijee, koje je bilo stvoreno ad hoc u glavnom kao drutvo slobodnih zidara pod njihovom zatitom, a protiv volje hrvatskog naroda moglo proglasiti ujedinjenje Hrvatske sa Srbijom. Srbska vojska nije igrala nikakvu ulogu kod ovih dogaaja, jer tada jo zapravo nije postojala. Povratila se je tek kasnije pod zatitom Saveznika, nakon to je bila obnovljena poslije sklapanja ugovora o primirju. Tako je Hrvatska poslije rata bila razoruana isto kao Njemaka, Austrija, Maarska i Bugarska. Dok su Njemaka i ostale drave ostale nezavisne, Hrvatska je postala sastavni dio jugoslavenske drave pod vrhovnitvom Srba, tako da ni jednom nije dobila ni vlastitu samoupravu. Vlade zemalja koje su bile pobijeene u ratu mogle su kasnije raskinuti okove versajskog diktata i ponovo se naoruati. U Hrvatskoj je svaka mogunost ponovnog naoruanja bila osuena na neuspjeh, a bez oruja podjarmljeni narod, naravno, ne moe postii svoju slobodu, ni provesti ma koju veliku i uspjenu djelatnost. Tako je Hrvatima preostao kao jedini otvoreni put, put revolucionarne djelatnosti i revolucionarnog naoruanja, put koji je inae Evropi poznat kao ustako banditstvo, a iji su zastupnici bili proglaeni razbojnicima. Od nove Njemake mogao bi hrvatski narod oekivati puno razumijevanje za svoju junaku borbu protiv Versaillesa. Tko se za to zanima, moe se uvjeriti po brojidbi istie Paveli da je zadnjih osamnaest godina u veim ili manjim revolucionarnim djelatnostima palo tisue hrvatskih boraca za slobodu. Preko ovih djelatnosti prisiljena je strahovita tiranija na uzmak, a ona je u Jugoslaviji bila uperena protiv Hrvata, dok je neprijateljsko gospodstvo bilo tako uzdrmano, da danas revolucionarna Hrvatska ide u susret konanom revolucionarnom djelu. Nakon to je borba ustaa stvorila za sve to preduslove, moe samo ona zavriti pobjedom i osloboenjem. Tko poznaje sve te injenice, koje dostatno jasno govore, ne e ni malo povjerovati objedama, da je hrvatski narod nesposoban za samoobranu. IV U neprijatelje hrvatskoga oslobodilakog pokreta Paveli ubraja srpsku dravnu vlast, meunarodno slobodno zidarstvo, idovstvo i komunizam. Na prvom je mjestu srpska dravna vlast, a osim nje stoje hrvatskom oslobodilakom pokretu na putu i druge sile koje su mone i raspolau golemim sredstvima, bezobzirno upotrebljavanim protiv tog pokreta. Pri pobliem prouavanju pie on razvidno je da itava dravna vlast u Jugoslaviji poiva u rukama slobodnih zidara. Oni su za vrijeme rata izmislili osnivanje Jugoslavije: slobodno je zidarstvo u tu svrhu u inozemstvu podravalo Jugoslavenski odbor koji prema Pavelievoj ocjeni predstavlja prvu klicu Jugoslavije, a koji je stajao pod gospodujuim utjecajem uplivnoga engleskog slobodnog zidara, mrzitelja Nijemaca: Wickhama Steeda. Ono je takoer podralo zagrebako Narodno vijee, osnovano u listopadu 1918. u Zagrebu, a koje je zatim proglasilo ujedinjenje sa Srbijom. To vijee bilo je potpuno u

rukama slobodnih zidara. Meunarodno slobodno zidarstvo dri jugoslavensku dravu kao vlastitu tvorevinu vrsto u rukama. Sve linosti koje su od osnivanja drave imale znaajni politiki ili samo vaniji upravni poloaj bili su lanovi loa. Vrhovni je pokrovitelj jugoslavenskoga slobodnog zidarstva dinastija Karaorevia, a vladar nosi u pravilu ast velikog metra jugoslavenskih loa. Ta injenica ima na vanjsku i unutranju politiku Beograda odluan utjecaj. Jugoslavensko-bugarsko zblienje posljednjih godina prema Pavelievoj procjeni - djelo je slobodnih zidara, a i svoju je diktaturu kralj Aleksandar 1929. godine proglasio uz prethodno odobrenje slobodnog zidarstva. Samo se po sebi razumije da je i jugoslavensko kao i meunarodno slobodno zidarstvo uoilo i budno pratilo hrvatski oslobodilaki pokret koji je ustao protiv slobodnozidarske Jugoslavije. Pokuavalo je u zemlji svakoga onog Hrvata za kojeg se pretpostavljalo da je imao neki, pa makar i najmanji udio u pokretu, potpuno unititi, dok je u inozemstvu, naroito u tzv. demokratskim zemljama, s pomou tamonjeg novinstva, koje je potpuno u njihovim rukama, irilo najbestidnije izmiljotine o pokretu. Slobodno zidarstvo nije napadalo one hrvatske stranake politiare koji su zastupali zahtjev za autonomijom Hrvatske u granicama Jugoslavije na temelju demokracije, jer su oni djelomino i sami bili saveznici Zidova i slobodnog zidarstva. Njihova djelatnost bila je uperena veinom i iskljuivo protiv pokreta za potpunom nezavisnou koji nije ni slobodnozidarski ni demokratski, nego se bori za osloboenje Hrvatske i za izgradnju unutranjeg reda i poretka na zdravim nacionalistikim naelima s pomou kojih bi zauvijek bio odstranjen svaki utjecaj idovsko-slobodnozidarske demokracije. U Hrvatsko] su danas - konstatira Paveli gotovo cjelokupno bankarstvo i gotovo sva trgovina u rukama idova. To je bilo mogue samo zato to ih je drava povlaivala jer je i u tome vidjela slabljenje hrvatske narodne snage. idovstvo je s velikim veseljem pozdravilo osnivanje tzv. jugoslavenske drave, jer im hrvatska narodna drava ne bi nikada tako odgovarala kao Jugoslavija - drava raznih naroda! U narodnosnom meteu - pie Pavelilei Judino carstvo; tu se moe idovstvo kao novano jak i prividno odan elemenat dravnoj vlasti dodvoriti i zadobiti naklonost vlastodraca. Hrvatska narodna drava nije se sviala idovstvu i iz razloga, jer je osniva modernog hrvatskog nacionalizma dr Ante Starevi bio otvoreni protivnik idovstva (antisemita). I doista, Jugoslavija se razvila onako, kao to su to idovi predvidjeli, u pravi Eldorado idovstva zbog podmitljivosti javnoga ivota u Srbiji. Ono je bilo veoma zahvalno Beogradu za prueno zatitnitvo na taj nain, da je od hrvatskog naroda ukradeni kapital upotrebilo za borbu protiv hrvatskog oslobodilakog pokreta. U svakoj prilici oitovalo je idovstvo u Hrvatskoj na njemu svojstven i buan nain svoju odanost jugoslavenstvu i dravnom jedinstvu, da bi u inozemstvu stvorilo dojam, kao da su Hrvati zadovoljni svojom sudbinom. U idovskim se rukama nalazi cjelokupno novinstvo u Hrvatskoj. To idovsko-slobodnozidarsko novinstvo neprekidno napada Njemaku, njemaki narod i nacionalsocijalizam, a nakon toga pojavljuju se predstavnici Beograda i prikazuju kao da se radi o novinstvu iz Hrvatske, te iz toga izvode kao da su Hrvati neprijateljski raspoloeni prema Nijemcima. Na etvrtom mjestu spominje komunizam koji prema Paveliu nije uspio prodrijeti u iroke slojeve hrvatskog naroda. Za Pavelia stoji injenica da reim u Beogradu nastoji pod svaku cijenu unititi hrvatski nacionalizam koji je u neprestanom porastu i postaje neposredna opasnost za opstanak
16 Ante Paveli i ustae

241

drave. Nakon to su se sva dotadanja nastojanja izjalovila, reim uzima komunistiki pokret kao sredstvo kojim e potkopati hrvatski nacionalizam. Komunisti Jugoslavije - prema Paveliu bili su od uvijek najbolji ,Jugosloveni', i to zbog toga to jugoslavenstvo odgovara komunistikoj ideologiji o stvaranju narodnosno pomijeanih dravnih oblika (dravnih organizacija), na kojem naelu poiva i Sovjetsko carstvo. Komunisti su odmah prihvatili jugoslavensku borbu, te su ve 1918. godine, dok je jo stvaranje drave bilo vidljivo tek u mutnim obrisima, nazvali svoju stranku Komunistika partija Jugoslavije isto onako, kao to su i Zidovi primili ovu dravu i ovo ime s najveim veseljem. Komunizam i idovstvo u tom pogledu potpuno se podudaraju i zajedniki rade protiv narodnog (nacionalnog) osloboenja Hrvatske. Osim toga stoji i Kominterna, u ovom sluaju na potpuno ispravnom stanovitu, da se boljeviki ciljevi mnogo lake postizavaju u jednoj nesreenoj, podmitljivoj i uslijed hrvatsko-srpske suprotnosti razdrmanoj dravi, nego u narodnosno vrstoj Hrvatskoj dravi, ije narodnosno jedinstvo, zdravo seljatvo, jaka srednjeevropska uljudbena predaja (kulturna tradicija) i povijesno poslanstvo (misija) jesu tvrave Zapada protiv Istoka: tvrava upravo stvorena od sudbine, da bude brana protiv boljevizma. Zbog toga se zalau boljevici za odranje jugoslavenske drave, te se bore s upravo neizmjernom mrnjom protiv naeg narodnog pokreta za nezavisnou. Iz tih razloga je suvie razumljivo, zato su beogradski vlastodrci, gledajui sa svog uskog vidokruga, podnosili, dapae i poduprli marksizam i komunizam u Hrvatskoj. Vei dio intelektualnog narataja i najvei dio irokih slojeva srpskog naroda poslije rata konstatira Paveli bio je uslijed nemarnosti drave na socijalnom i kulturnom polju pristupaan komunistikom razaranju. Svretak rata nije tim slojevima donio poboljavanje njihovih najnunijih ivotnih uvjeta. Trideset vlada koje su od 1918. do 1936. upravljale dravom pridonijele su, dodue, mnogo bogaenju stotina vladajuih beogradskih obitelji i nekoliko stotina pekulanata, ali nisu nita poduzele da poprave poloaj irokih narodnih slojeva, u prvom redu seljatva. Nitko danas nee osporiti tvrdnju da su gospodarske prilike tih slojeva danas mnogo gore i tee nego to su to bile u maloj predratnoj Srbiji. Postoje jo i drugi socijalni i kulturnopovijesni razlozi koji uvjetuju neotpornost srpskog naroda prema komunizmu, no oni u sklopu tako kratkog razlaganja ne mogu biti prikazani. Jedan od najjaih razloga te pojave je okolnost da je Srbija, uslijed sloma carizma u Rusiji, izgubila svoj oslonac i nije mogla - zbog kulturnih, povijesnih i geopolitikih razloga nai unutranju vezu s drugim kulturnim i snanim politikim sreditima. Srbija - koja je nekad predstavljala produenu ruku Rusije prirodno je najpristupanija boljevizmu. Tim to je srpski narod jako okuen komunizmom razjanjava se i napadno kolebljivo dranje srpskih graanskih politiara u odnosu prema komunizmu: oni izjavljuju svoju naklonost za nj dok su u opoziciji, a odriu ga se tek kad su doli na vlast. Tzv. graanske stranke Srbije ne predstavljaju nikakvu zapreku za irenje komunizma, i to stoga to u narodu nemaju iskrenih pristaa. To se po raznim znacima moe vrlo jasno raspoznati. Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS), koju vodi Nikola Uzunovi, odrala se za vrijeme ivota kralja Aleksandra etiri godine na vlasti ujedinjujui prividno sve glasae. Poslije Aleksandrove smrti, Namjesnitvo ju je sruilo, a na izborima nije mogla postaviti vie svoju samostalnu listu, usprkos tome to je nekoliko mjeseci prije izjavila da broji vie od dva milijuna upisanih lanova, no ta brojka postojala je, naravno,

samo na papiru. Ni s lanovima kasnije Jevtieve stranke nije bilo drukije, a isto tako s Jugoslavenskom radikalnom zajednicom koju je stvorio M. Stojadinovi. Jevti je na izborima, 5. V 1935, dobio veinu mandata (osim u Hrvatskoj), da bi poslije dva mjeseca nakon to je odlukom Namjesnitva bio udaljen s vlasti mogao zadrati u Skuptini samo jo dva tuceta vjernika. Dvjesta pedeset poslanika biranih na njegovoj listi prikljuilo se bez imalo oklijevanja novom predsjedniku vlade Stojadinoviu, koji nije uope kandidirao na izborima. Ni s tzv. srpskim opozicionim strankama nije drukije nego to je s vladinim strankama. Narod je od njih udaljen i u svom oajanju gleda u Moskvu, u vjeri da e ga ona osloboditi od stotinu beogradskih obitelji poznatih pod imenom ,arija', obitelji koje od osnutka srpske drave iskoriuju narod i dravu. Beogradski vlastodrci, koji prema inozemstvu zastupaju ovo tako naglaeno neprijateljstvo prema Moskvi pie Paveli ne poduzimaju nita uspjenoga, da bi ozbiljno zaprijeili irenje komunizma. Oni i ne mogu nita znatnijeg poduzeti, jer podravaju stanje, koje predstavlja najpogodnije tlo za uspjevanje komunizma. Kako beogradski antikomunizam u stvarnosti izgleda, moe se prosuditi prema dranju Beograda kod komunistikih pojava u drugim zemljama Evrope. Dok Beograd s jedne strane ne priznaje sovjetsku dravu, s druge strane u cjelokupnom srbskom novinstvu i u slubenim izvjetajima iskazuje najvee simpatije za madridsku marksistiku vladu; jugoslavenske lade sudjeluju pri dopremi oruja za ,crvene'. Dok Jugoslavija s jedne strane ne priznaje Sovjete, s druge strane u okviru Male Antante stoji rame uz rame sa ehoslovakom, sovjetskim saveznikom, i s njom je sklopila vojniki savez, a osim toga njihovi su glavni stoeri u najuoj suradnji. Paveli izraava uvjerenje suprotno miljenju inozemstva da ni sama jugoslavenska vojska ne predstavlja nikakvu branu boljevizmu. To je u prvom redu stoga to je udarna mo te vojske vrlo mala. Ne moe se usporeivati dananju jugoslavensku vojsku s onom Srbije prije rata. Sadanje prilike medu puanstvom osjeaju se i u vojsci. To nije jedinstvena narodna vojska nego arena vojska raznih narodnosti. U ozbiljnom sluaju Hrvati, Makedonci i Albanci ne samo da se nee boriti za tu dravu nego e, tovie, oruje koje im bude dano u ruke upotrijebiti za borbu protiv nje. Zbog takvih prilika nije se ni jedanput mogla provesti mobilizacija u Hrvatskoj. Raspad bi nastao u asu kad bi bila izdana naredba za mobilizaciju. Sto se tie oficirskog kora, on se, prije svega u pogledu viih oficira, sastoji gotovo iskljuivo od Srba i tim se jednoj vojsci ne moe dati jedinstveni duh narodne vojske. Znaenje te injenice poveano je jo i uslijed toga to se generali meusobno bore za vlast i utjecaj, te stvaraju zavjere protiv pojedinih vlada i protiv Namjesnitva. Dovoljno je ovdje spomenuti ulogu generala P. ivkovia i V. Tomia. Uz to je, uslijed sklapanja brakova prezaduenih oficira sa idovkama, oficirski kor posljednjih godina opasno poidovljen: treina mladih oficira beogradskog oficirskog kora oenjena je idovkama, a takve su prilike za komunizam u vojsci plodno tlo. Sa sigurnou se moglo ustanoviti da u redovima mladih oficira postoje organizirane oficirske komunistike elije. Opetovana hapenja i sudske rasprave potvrdile su to i u javnosti. V Srbija je bila tvrdi Paveli - tradicionalni neprijatelj Njemake. To njeno neprijateljstvo nije sluajno nego poiva na dubljim povijesnim, kulturnim i

geopolitikim uzrocima. To neprijateljstvo naslijedila je Jugoslavija i Beograd se takoer potrudio da to prikrije zbog toga to ga je hrvatsko pitanje ugroavalo. Kad ne bi postojalo to pitanje, ne bi Beograd nikada hinio i drao na licu krinku prijateljstva prema Njemakoj nego bi pokazao svoje pravo lice koje e prvom zgodom biti raskrinkano. Glavni pravac vanjske politike Jugoslavije jest i ostaje tenja da se prijei svaka promjena stanja, koje je stvoreno preko mirovnog diktata. Zbog toga je Jugoslavija nerazdruiv saveznik Francuske, ije je gledite odrati mirovne ugovore preko kolektivne sigurnosti. Za to je ona u politikom i vojnikom savezu sa Cehoslovakom i ostat e uvijek sa njom u savezu bilo kakav reim gospodario u Francuskoj, pa i tad svejedno, da li je eka u savezu sa Sovjetskom Unijom ili nije. To je trajni i slubeni pravac vanjske politike Beograda, koji se unato svih spekulativnih balansiranja od vremena na vrijeme u ozbiljnim poloajima mora priznati, kao to se to dogaa n.pr. redovno na svim konferencijama Male Antante. Razlike u miljenju koje su se pojavile od vremena na vrijeme izmeu Beograda i njegovih saveznika ne dotiu nikako glavni pravac jugoslavenske vanjske politike; Jugoslavija ivi upravo prema versailleskom zakonu uz koji je ona pristala. Sva drugorazredna pitanja vanjske politike obavljala je beogradska diplomatska birokracija posve prema potrebama koje proizlaze iz razvoja hrvatskog pitanja i ustakog oslobodilakog pokreta. Svuda gdje hrvatski oslobodilaki pokret posjeduje samo jednu ansu za stjecanje simpatija ili gdje se to samo nasluuje, ulazi beogradska diplomatska birokracija odmah, bilo s prijetnjama ili prijateljskim ponudama, ali, svakako, ve prema tome je li rije 0 slabijoj dravi ili nije. To je onaj dio vanjske politike Beograda prema kome se upravlja pri potrebi uguivanja hrvatskog oslobodilakog pokreta koji neprestano kao Damoklov ma visi nad glavama beogradskih vlastodraca. VI I o dranju hrvatskog naroda prema drugim narodima kao i o buduim odnosima hrvatske drave prema susjednim dravama vladaju u inozemstvu mnogostruko neznanje i krivotvorene predodbe, a ire ih u prozirnoj namjeri neprijatelji hrvatskog naroda. Naroito politiki krugovi Male Antante smatraju, da Hrvati ele uspostaviti dravnu zajednicu sa Austrijom i Maarskom. Ovo je potpuno neopravdano. Sigurno je, da se Hrvati nisu nikada tako izjasnili, a jo je odlunije, da bi ovakva nastojanja stajala u otvorenoj protivnosti prema politikim ciljevima hrvatskog naroda, a kako je hrvatski narod u dravnim zajednicama sa drugim narodima suvie pretrpio, zbog toga danas on odbacuje svako drugo rjeenje osim stvaranja potpuno slobodne, nezavisne i suverene hrvatske drave. Svaka dravna zajednica sa nekim drugim narodom bila bi Hrvatima na tetu. Samo nezavisna hrvatska drava moe osigurati potrebne preduslove za odranje i napredak hrvatskog naroda. Bilo bi nerazumljivo, zato bi hrvatski narod danas podnosio toliko teke rtve za svoju slobodu, kad bi postojala namjera, da se ta sloboda ponovno napusti u jednoj dravnoj zajednici sa Austrijom ili Maarskom, gdje bi Hrvati silom prilika ponovno bili zapostavljeni kao narod drugog ili treeg reda. Sve te tvrdnje su besmislene 1 imaju peat neistine. Njihovi zastupnici ire i druge izmiljotine, koje sa prvom stoje u proturjeju, kao n. pr. da hrvatski oslobodilaki pokret ide za podjarmljivanjem hrvatskih podruja Italiji. U Francuskoj ire zastupnici

Male Antante opet glasine, da je hrvatski oslobodilaki pokret skroz nacionalsocijalistiki i da iskljuivo radi za interese Njemakog Reicha. Sve ove protivurjene izmiljotine imaju samo svrhu, da hrvatski oslobodilaki pokret kod pojedinih evropskih vlasti politiki i moralno izvrgnu ruglu. Slobodna i nezavisna hrvatska drava prorie Paveli uredit e svoje odnose sa drugim dravama politiki i pravno onako, kako to odgovara volji i predaji hrvatskoga naroda, kao i njegovim gospodarskim probitcima, koji su iskljuivo upereni prema srednjoj Evropi i Jadranskom Moru. Jo nikada nije Hrvatska u svojoj prolosti bila vezana uz Francusku, Rusiju ili uz zemlje Male Antante. Paveli se, na kraju, osvre i na pitanje restauracije Hasburgovaca, pitanje koje Beograd i Mala Antanta pokuavaju okrenuti protiv Hrvata, a ono, meutim, za Hrvate uope ne postoji. U irokim slojevima hrvatskog naroda, a ni medu intelektualcima nema nikoga koji pomilja na ponovno uspostavljanje Habsburgovaca u Hrvatskoj, pa ni takvih koji tu mogunost potajno prieljkuju. Kao i prije mnogo stoljea zakljuuje Paveli svoja razmatranja tako gledaju i sada Hrvati ne samo na jedan dio Nijemstva, koji lei na rubu njemakog narodnog prostora, ve na njemaki narod kao cjelinu, ije sredite predstavlja Njemaki Reich, a koji je danas utjelovljen u nacional-socijalistikom pokretu pod vodstvom njegovog najveeg i najboljeg sina Adolfa Hitlera. U borbi za slobodu i nezavisnost, koju vodi hrvatski narod proti nametnutog mu jarma preko mirovnog diktata, on tei za naklonou (simpatijama) Hitlerove Njemake, u kojoj gleda najmonijeg borca za prirodno pravo, istinsku uljudbu (kulturu) i viu obrazovanost (civilizaciju). Aladar Tamas, sekretar Maarske revizionistike lige u enevi i novinar, vrlo blizak ustaama, pie iz eneve, 20. XI 193 6, 86 poslije puta u Italiju u drutvu Branimira Jelia da je proveo nekoliko nezaboravnih dana u drutvu ,naeg oca' [Pavelia] sa kojim smo diskutovali pitanja koja nas interesuju. Naravno da nas je Milanski govor iznenadno stavio pred jednu dilemu i da nismo mogli zakljuiti nita pozitivno. Mi smo se sporazumeli da se na ,otac' zainteresuje kod kompetentnih linosti o dranju koje e Italija zauzeti prema naem pitanju. U svakom sluaju mi smo se sporazumeli da produimo sa naim radom ak i u sluaju ako slubena politika ne bude sporazumna sa nama. Mi emo se ponovo skoro sastati i objasniti na program. to se tie pitanja BeogradRim ja sam iznenaen, ali unapred mogu da kaem, da nai vodei krugovi ne veruju u mogunost priblienja; moglo bi biti da e doi do nekog privremenog jadranskog flerta, ali taj nee biti od dugog trajanja. Meu sauvanim Stojadinovievim spisima nalazi se njegov koncept pisma A. Cincar-Markoviu, poslaniku u Berlinu (Beograd, 27. II 1937), 87 kojim moli poslanika da saopi H. Gringu kako posjeduju izvjetaje da je A. Paveli iao van Italije, da odrava veze s Jeliem i da se ini kako ustae spremaju opet neki atentat, moda na kneza Pavla kad bude putovao u London. Cilj je toga poslanikovog saopenja: prvo, da pokae neiskrenost Talijana u trenutku kad s njima jugoslavenska vlada pregovara; drugo, da zatrai izruenje B. Jelia, jer se on sve vie ispoljava kao vrlo opasan teroristiki voa. I prije nego to je dolo do formalnog sporazuma vlade Milana Stojadinovia s Italijom (25. III 1937), Berlin je pristao da prihvati posebnog izaslanika
86 87

AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. AJ, Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 14.

jugoslavenske policije kojemu je Gestapo stavio na pregled i koritenje dio zaplijenjene ustake korespondencije. Dobijeni materijal - stoji u nedatiranom konceptu referata na slubenom formularu iz Uprave grada Beograda 88 - potie od Mladena Lorkovia nastanjenog u Berlinu i vode podruja ,B' te Mije Gavranovia, ustakog tabornika u Altenburgu. 89 Pisma naena kod Mladena Lorkovia novijeg su datuma, dok su ona naena kod Mije Gavranovia i iz ranijeg doba, poevi od 1933. god. Iz ovoga bi se dalo zakljuiti, da je Mladen Lorkovi, koji je posle Marseljskog atentata preuzeo voenje ustakih poslova izvan Italije i preko koga je ila sva korespondencija za glavni ustaki stan, pa ak i prepiska izmeu dr Pavelia i advokata Debona, jedan deo svoje arhive - i to onaj vaniji i ranijeg datuma preneo na drugo mesto. Gavranovi nije imao potrebe da to radi s toga, to je on obian seljak, koji je sretnim sluajem postao bogat i koji je za organizaciju imao vrednosti samo u toliko, to je imao razne veze sa raznim kuarcima u Nemakoj, kojima je pomou jedne nemake firme nabavljao dozvole za rad i finansirao ih. Kod njega se, s toga, nalo samo podataka sporednijeg znaaja, ali ipak od vanosti da bi se utvrdio rad organizacije. Iz dobijenog materijala vidi se, da je posle Marseljskog atentata u organizaciji nastala velika pometnja, da su im presuila sredstva koja su im dotle stajala na raspoloenju, da su lanovi organizacije koji su se nali izvan Italije dobili poruku od Perevia, ustakog eksponenta u Beu, da za neko vreme nemaju ta da oekuju sa Juga (iz Italije), ve da svaki mora da se sam postara za sebe. Izgleda da je za prvo vreme bila i prekinuta veza sa Italijom, ali se ona uskoro uspostavlja i sva prepiska izmeu Debona i glavnog ustakog stana, odnosno Pavelia, vodi se preko Berlina. Tako isto i sva druga prepiska. Za ovo vreme, za koje je prestalo finansiranje od strane Italije, glavni novani izvor za izdravanje ustake organizacije ostao je Mija Gavranovi, a sem njega poeli su [se] skupljati i dobrovoljni prilozi meu naim kuarcima u Nemakoj, koji su inae ovisni o Miji Gavranoviu. U materijalu je pronaen i popis osoba, njih osamnaest, takoer pokuaraca koji su dobili svaki svoj broj. To su, vjerojatno, povjerenici za podruje ,B' (u Berlinu) i na tom je popisu pod brojem 10 neki Petar Bili. Iz jednog Lorkovievog pisma Gavranoviu oko sredine prosinca 1936. proizlazi da je iz Njemake bio upuen u Zagreb neki Petar koji je imao da odnese tri pisma dru Dumandiu, advokatu, i jedan paket Slavku Kvaterniku, ocu Eugena Kvaternika. Taj Petar imao je ustakim prijateljima ponijeti i razne upute i ostati
AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33. Delegat ministarstva unutranjih poslova u Beu B. Bankovi zanimao se za M. Gavranovia i u dopisu od 20. VII 1936. dostavio u prilogu pismo to ga je M. Gavranovi uputio jednom lanu UHRO poslije svoga sastanka s Paveliem u Italiji. Iz ovog pisma vidi se - pie Bankovi da Paveli prikuplja ljude, obavlja sastanke i izdaje instrukcije svojim najvernijim i najbliim saradnicima za pretstojeu teroristiku akciju svoje organizacije, koja e svakako u najskorije vreme zapoeti na naoj teritoriji. Sm pak Gavranovi pie, izmeu ostalog, doslovno ovako: Daklen tose pak tie Dr. Lorkovia, on je zdravo i sve je u redu primio vaa pisma, za koje se ne trebate nita da vi brigate. A tose pak tie da vam nije ni na jedno dao odgovor to se ja mogu misliti zato vam nije dao nanje odgovor, dakle ja i Dr. Lorkovi, bili smo kod nae miloga Sunca [t. j. Pavelia], koje e zagrijati brzo ako Bog dade nad naom milom i dragoj Domovini (AJ, Ministarstvo unutranjih poslova, fasc. 33).
88 89

tamo oko tri mjeseca. Policiji je zapelo za oko da Lorkovi naziva Petra naim junakim Petrom. Iako je teko povjerovati stoji u tom policijskom referatu - da bi se onaj Petar [zapravo Ante Godina] iz marsejskog atentata koji je s plavom damom [suprugom Stanom] snabdio atentatore orujem i bombama u Francuskoj, usudio doi u Jugoslaviju, ipak je karakteristino da se taj Petar naziva junakim, kad se zna da je mnogo ljudi iz organizacije i prije prelazilo u Jugoslaviju, a nigdje se za njih nije upotrijebio epitet junaki. Uz to, ne valja smetnuti s-uma kako je jo ranije za Petra iz marsejskog atentata bio primljen izvjetaj iz pouzdanog izvora da je jedan od najhrabrijih ljudi u ustakoj organizaciji, da je to tip spreman na sve, da je bio u vezi sa svim teroristikim atentatima izvrenim u naoj zemlji, da je nabavljao paklene strojeve i ostali destruktivni materijal, pa i sam sudjelovao u izvrenju nekih atentata. Kad se sve to dovede u vezu, onda bi epitet junaki mogao da se dovede u vezu s Petrom iz Francuske. U dobijenom materijalu ima mnogo pisama i dr. Stijepa Peria. Ta pisma datiraju posle njegovog povratka iz Belgije, odnosno posle odustanka naeg od traenja njegove ekstradicije. Iz tih pisama se vidi da je Peri, neko vreme posle povratka u Nemaku, zapao u teke materijalne prilike i stoga se obraao Miji Gavranoviu, meceni ustakih voda, koji je i inae izdravao Lorkovia i finansirao ustaki pokret, kada su bila presuila sredstva iz Ital:,j, da mu prui novanu pomo. Ta mu je pomo i pruena. Docnije se pojavljuje sumnja medu ustaama u Perievu ispravnost i Mladen Lorkovi daje uputstva Miji Gavranoviu da on i njegovi drugovi ne pozajmljuju novac Periu i da to svoje odbijanje motiviu sa bojaznou od nemake policije, koja da pazi na veze sa ustakim ljudima. Iz jednog pisma Lorkovievog vidi se ak i to, da su se ustae u tetinu spremale da napadnu Peria, od ega ih je Lorkovi odvraao. Peri je oseao nepoverenje prema sebi, pa je sve pokuavao da se rehabilituje. Tako vidimo da su njegova pisma najrevolucionarnija. On pie da treba poi u Domovinu, i da e on sa Mladenom i kuarcima zaista to uiniti i da e se Sava, Dunav i t. d. zacrveniti od prolivene krvi. Dobija se utisak da su to samo njegove fraze, kojima je pokuao da otkloni od sebe sumnju. Iz jednog pisma Mladenovog dalo bi se naslutiti da mu je to i uspelo. Kod Lorkovia je naeno jedno pismo E. Kvaternika od 21. IX 1936. Pismo je pisano konspirativno (u ifri) i znaajno je zbog toga to Kvaternik naziva marsejski atentat svojim remek-djelom. Iz ostalog materijala naenog kod Lorkovia vidi se, da ustae sada raspolau sa dva obavetajna centra, koja se meusobno popunjuju i kontroliu. To su centar u Beu, kome je na elu Perevi i centar u Berlinu, kome je na elu Lorkovi. I jedan i drugi primaju razne informacije iz razliitih izvora u Domovini i kontroliu ih. Te informacije alju jedan drugome na proveru. U koliko je to netano u njima, oni to ispravljaju. Vidi se da su vrlo dobro informirani i da budno prate ceo politiki ivot u naoj zemlji. Iz ranijih saznanja smatralo se kao pozitivno da je Ivan Perevi u Italijanskoj obavetajnoj slubi i da on dejstvuje protiv nae zemlje. Za Lorkovia se to ne bi moglo rei. On je mlad, uvreen je i radi iz osvete. Njegovo raspoloenje i njegove izvore iskoriuje Perevi za onoga od koga je dobro plaen. Iz izvetaja Perevievih vidi se, da on javlja i skree panju Mladenu Lorkoviu na sistematsku kampanju koju vodi H. S. S. protiv Frankovaca, nato se Beograd raduje, a u njegovom izvetaju od 12. decembra 1936. god. nalazi se i ovaj pasus: ,U prilogu je kopija jednoga pisma od 4. novembra upuenog od Maeka Butkoviu, koje sam ja danas primio od Velebitskog [Andrije Artuko-

vica] sa molbom da Vam ga poaljem.' Iz ovog pisma proizlazi da je ljudima iz H. S. S. milije ,seljakovati' pod pokroviteljstvom Beograda nego se pomou Faista osloboditi od Beogradskog jarma. Time se i razjanjava, to Maek svima koji hoe da uju izjavljuje: ,posve sam prekinuo sa Frankovcima, jer se sa ovim ljudima neda raditi'. Iz drugog jednog izvetaja vidi se, da Perevi veruje da Maek nee da zakljui sporazum s toga, to svakog dana prima pretea pisma. U referatu se spominju i dva putovanja u Italiju. Njih spominje Paveli u pismu od 1. X, zatim M. Lorkovi u pismu od 16. XII i A. Tomas - koji je jugoslavenskoj policiji, za divno udo, nepoznat! - u pismu od 20. XI 1936. Prvo su putovanje poduzeli Lorkovi i Andreja (vjerojatno Artukovi) u rujnu, a drugo Tomas [Aladar Tams] i B. Jeli na poetku studenog 1936. godine. Ne vidi se kakav je rezultat donio prvi sastanak u Italiji, a o drugom sastanku govori se i u Lorkovievom i u Tamsovom pismu. Tams uz ve poznato navodi i to kako e se potruditi i pribaviti tone informacije o flirtu Beograda s Rimom i da e ga o tome obavijestiti. Govori se dalje i o ustaama u Maarskoj za iji poloaj Tams kae da je vrlo teak, budui da se maarske vlasti boje da im daju dozvolu za zaposlenje, no ipak se nada da e se i to pitanje urediti. U Tamsovom pismu ne govori se o tome je li izmijenjen poloaj ustaa i u Italiji. Ali, o tome ima neto u pismu M. Lorkovia. Tu on pie M. Gavranoviu kako je Branko [Jeli] dobro stigao i da je mnogo tota uredio kod poglavnika; zatim iako nije sve onako kako je bilo, ipak je sasvim drukije nego to je bilo prije kratkog vremena. Spominje i neki ek i u referatu se upozorava da bi to moglo znaiti da je Jeli uredio novano pitanje s Paveliem i da e tim ekom poslati Gavranoviu novac potreban za izdravanje njegove taborske kancelarije i ljudi koji u njoj rade (budui da Lorkovi s drugim novcem nije raspolagao). U istom pismu Lorkovi izvjetava Gavranovia da je Paveli pripremio proglas za Ameriku, kako e se taj proglas, koji je prava priest za hrvatski narod, tampati u Americi a zatim prenijeti i u Evropu, odakle e se preko ehoslovake ubacivati u nau dravu. Isto se tako prema tom pismu pripremaju i neki drugi pothvati, pa i nabavka nekog stroja (vjerojatno tamparije ili ciklostila), no tono se ne vidi nita konkretno. Prije bi se moglo pretpostaviti da je rije o nekoj publicistiko-propagandistikoj akciji nego teroristikoj. Ipak je karakteristino stoji na kraju referata da je u materijalu kod Lorkovia naena jedna skica za buduu ustaku organizaciju u Domovini. Tom se skicom predvia da se od teritorijalne organizacije pree na taborsku organizaciju po strukama, poto se prethodno organizuje Zemlja, Zagreb i univerzitet po maralatima. Cela Zemlja trebala bi da bude podeljena na est maralata i svakom maralatu bio bi na elu po jedan maral. Ovi marali bili bi podreeni glavnom ustakom taboru. Prvi maralat bio bi Zagrebaki i obuhvatao bi tri kajkavske upanije i Zagreb. Drugi maralat obuhvatao bi tri Slavonske upe i Vojvodinu i nazivao bi se Osjeki; Trei maralat, Suaki, obuhvatao bi Liku i Modruko-rijeku upaniju; Splitski maralat obuhvatao bi Dalmaciju; Peti maralat bio bi Sarajevski i imao dunost da organizuje katoliku Bosnu; i konano esti Maralat predvien je za Muslimane. Ovi maralati, odnosno marali imali bi 22 stoernika, zatim 44 pobonika i 22 savetnika i t. d. Posebna je organizacija na istoj bazi predvidena za Zagreb i za Zagrebaki univerzitet. U Referatu raenom o istom predmetu u ministarstvu unutranjih

poslova u Beogradu 27. I 1937.911 navodi se da je uhvaeno ukupno oko 150 pisama, i to najveim dijelom od Stj. Peria, Ml. Lorkovia, I. Perevia, M. Budaka, A. Pavelia, M. Gavranovia, Branimira Jelia, advokata Desbonsa, nepoznatog A. Tamsa i jo nekih manje vanih i nepoznatih osoba. Cjelokupna je korespondencija zaplijenjena na dva mjesta: kod dra Lorkovia u Berlinu i kod Mije Gavranovia u Altenburgu. Ona naena kod prvog manje je vana, jer je po svoj prilici vaniju sakrio ili unitio, bojei se onoga to mu se de facto dogodilo, dok je kod Gavranovia, koji je neinteligentan ovjek i ini se prilino komotan, naeno mnogo vie i ono to policiju moe zanimati. Uhvaena korespodencija po vremenu nastanka dijeli se na dva dijela: manji dio datira iz razdoblja prije marsejskog atentata; vei je dio iz 1935. i 1936. godine. U prvom dijelu ima karakteristinih potvrda mnogih pojedinosti koje su jugoslavenskoj policiji ve odavno poznate; u drugom dijelu nalaze se i neki novi podaci. Radi to boljeg pregleda svega to je naeno, itava je korespondencija podijeljena u dvadeset i nekoliko blokova i prema njima e se korespondencije pregledati. Iz pisama od 1933. godine navodi se dalje vidi se prepiska izmeu berlinske kancelarije UHRO u Emserstrasse 3 i Glavnog ustakog stana u Milanu s jedne te Mije Gavranovia, glavnog tabornika ustake organizacije u Njemakoj, s druge strane. Pisma sadre najveim dijelom upute o tome kako e se ustae slati u Italiju i kako e ih po Njemakoj vrbovati. Iz ovoga dela korespondencije vidi se naroito okolnost, da je berlinska kancelarija, dok su u njoj bili Dr. Jeli i Mijo Bzik, obavljala sve ustake poslove. Meutim, kad su ovo dvoje napustili Nemaku prvi je otiao u Junu Ameriku a drugi na poziv Pavelia u glavni stan u Italiju berlinska kancelarija izgubila je svoju vanost, kao to e se to videti iz daljeg izlaganja. Sva pisma iz 1934. godine upuena su M. Gavranoviu. Berlinsku kancelariju zastupa u toj godini dr Budak i ona gubi vanost za isto ustakokonspirativne poslove i postaje neke vrste novinska ekspozitura Pavelieve organizacije pa ak i to je trebalo likvidirati, prema izvjetajima iz pouzdanog izvora kojima ministarstvo raspolae. I u ovom delu korespondencije nema niega to Ministarstvu nije bilo do sada poznato. Jedino karakteristino je pismo Dr Budaka od 6. oktobra 1934 godine, kojim se oprata od Mije Gavranovia. To je upravo potvrda ranijeg naeg izvetaja, da je toga dana Budak primio od Pavelia iz Italije telegram da odmah k njemu doe, jer je toboe u Italiju stigao Dr. Stepinac, pa je s njime trebao da porazgovara. To je jedini Budak, koga je Paveli blagovremeno sklonio pre zloina u Marselju, a svi drugi pa i tabornici po Nemakoj, ostali su na milost i nemilost vlasti, koje su posle atentata u svima zemljama otpoele sa hapenjem istaknutijih lanova Pavelieve organizacije, to je svojedobno napravilo itavu buru meu intelektualcima protiv Pavelia. Meu Perievim pismima neka su karakteristina, jer u njima Peri jedno pie a drugo misli, kao to se i o njemu Periu ne pie ono to se o njemu de facto misli. Tako, na primjer, Peri pie Lorkoviu kao najboljem prijatelju za koga se zauzima, materijalno ga pomae, voli do oboavanja, dok taj isti Lorkovi pouava njegove (Perieve) ljude da ga novano ne pomau, iako zna da je njihova pomo za Peria njegov jedini izvor; M. Gavranoviu se Peri tako rei udvara, poznavajui njegove funkcije i veze, dok ga kod drugog prijatelja napada; s Jeliem se nakon njegova povratka iz Italije ljubi, a mrzi

ga iz dubine due; u pismima Miji velia politiku Poglavnika o nezavisnoj hrvatskoj dravi, dok stvarno Peri nije nikada naputao koncepciju jugoslavenske federativne drave, a potpisanom je referentu [zasigurno Vladeti Milieviu koji se u to vrijeme nalazio na slubi u centrali: u ministarstvu unutranjih poslova u Beogradu] izdao ne samo Miju nego sve to je znao o Pavelievoj organizaciji. Danas prodaje robu kuarcima i naputen od nas trudi se ostati Lorkoviev prijatelj, kao to se trudi da popravi svoju situaciju kod Mije tabornika jer mu, posle svega, nita drugo ne ostaje. Inae, nigde se u priloenim pismima ne vidi makakva njegova akcija u ustakom smislu. Iz pisama Ml. Lorkovia vidi se da Lorkovi potkraj prve etvrti 1935. godine donekle potajno od Peria, a u dogovoru s M. Gavranoviem preuzima sve one poslove koje je nekada vodila berlinska kancelarija u Emserstrasse 3. Do atentata u organizaciji niko i nita, o emu smo i mi i nemake vlasti naisto, od atentata Lorkovi korenito menja svoj stav i sasvim se predaje idejama, taktici i radu Dr. Pavelia. Stupa u intimnu saradnju sa Gavranoviem, koji je glavni tabornik u Nemakoj odrava vrlo este veze sa Pereviem trai i dobija vezu sa Paveliem, njemu ak sa Gavranoviem odlazi na poklonjenje i primanje direktnih instrukcija za dalji rad bodri ljude po Nemakoj stupa u vezu sa svima konspiratorima i van Nemake redakciju N. H. D. [Nezavisne Hrvatske Drave] zasipa najrevolucionarnijim lancima jednom reju, Lorkovi je sticajem prilika i okolnosti postao jedan od najistaknutijih u Pavelievoj organizaciji a u Nemakoj je spiritus rector toga pokreta. Sve ovo Ministarstvo je i do sada delimino znalo, a uhvaenom se korespondencijom sve napred dokazuje. Postoje tri pisma Branimira Jelia, sva bez datuma i mjesta odakle ih pie, no iz teksta se moe razaznati da su pisana u Italiji 1935. i 1936. godine. Adresirana su na M. Gavranovia, a u jednom od njih Jeli moli Miju da nabavi i poalje cvijee gi Retter, Jelievoj ljubavnici. Ta je gospoa bila supruga vlasnika kue u kojoj se nalazila berlinska kancelarija UHRO; Jelieva je metresa bila upuena u gotovo sve ustake poslove kojima se Jeli bavio, a ak je u toku 1933. godine posjetila ustaki logor u Italiji. U drugom se pismu Jeli ispriava Gavranoviu to mu se uslijed bolesti nije mogao dugo javiti, a pri prolazu iz poznatih razloga to nije smio uiniti. Rije je o Jelievu prolazu preko Njemake 26. XI 1934, kad se na povratku iz Amerike iskrcao u Hamburgu i na najbliem aerodromu angairao avion za Italiju. U pismima dra Pavelia (3 na broju) Gavranoviu nagovjetava se Lorkoviev i Gavranoviev posjet Paveliu u ljeto 1936. godine; inae u njima nema nieg vanijeg. Spominjujui pisma M. Bzika, Milievi daje o njemu ovu karakteristiku: Eksponirani borac meu frankovakom omladinom u Zagrebu, nekolovan, ali pismen i do neverovatnosti talentirani konspirativac, sve i sva u berlinskoj kancelariji dok je radila ustake poslove, potom glavna linost u milanskom Pavelievom biro-u, desna ruka Pavelia, Mijo Bzik je u stvari centralna linost s kojom opte ,Tabornici' iz Evrope. Njegova smo pisma nali u luganskoj poti, u ranije dobavljenoj arhivi u Berlinu, pa i u ovoj ih korespondenciji ima. Beznaajna su, jer sve podatke iz njih znamo izranije, a u ovom bloku izdvojena [su] samo dva, da bi se konkretnim primerom pokazalo koliko i kako Bzik konspirativno pie kao i zbog jednog karakteristinog dogaaja koji e se iz samog pisma videti, u kome je dogaaju igrala ulogu i nemaka vlast, odnosno vii oficir nemake vojne obavjetajne] slube, sa kojim je organizacija (Bzik, Jeli i Gavranovi, kao i sm Paveli) bila u vezi.

Pismo je pisano 14. XII 1934, to znai da je Bzik nakon atentata ostao u Italiji na slobodi. Pismo glasi: Dragi moj preteju, saznao sam upravo u ovaj as, da ti je prijatelj Bilor jue pisa jedno pisamce. Reka mi je, da je zaboravia neto napisati, pa neka ti to ja javim. Pa evo, da se i nas dvoje malo pospominjamo. Ti zna, itasmo neto o onom mladom u Kresovom gradu. Izgleda da se on, papuar i njihova bolja polovica nalaze malo u hladovini. Pisa ti je jue Bilor, neka se o stvari interesira. Nu, to nije dosta. Ciglar kae i moli svoga dragog Miju, da ode odmah do prijatelja, do kojeg je Gavran iao par puta s Kresom ili Bilorom kroz untergrundban na razgovor ugodni. Ti njemu reci i moli ga, neka upre sve svoje snage, da se ova trojica nau gdje su i bili. Joefu, ti preteju, lipo i podrobno objasni da je to od velike potribe i za nas i za njih i da ne bi bilo i za njih lipo vrime, ako bi papuar ili nekoji od njih predugo bolovao, jer bi papuara mogao uhvatiti gnjev pa se baciti u velike akule, to bi bilo za jedne i za druge neugodno. Dakle, dragi preteju, reci Gavranu neka hiti u Kresa grad i neka odmah u tom pogledu sa Joefom pripoveda. Pii Biloru im prije da se znade to je Gavran uinio. Ako Leonida nae za potrebno neka Gavran uzme Mladom i papuaru i papuariu fikala. Aisbain s. r. Ovako ifrirano pismo teko bi se dalo deifrirati da mu nije Peri u svoje vrijeme pie Milievi deifrirao petnaestak Bzikovih pisama s masom konspirativnih nadimaka. Pismo zapravo glasi ovako: Dragi prijatelju, jue sam ti pisao, ali sam neto zaboravio pa ti piem naknadno. Tebi je poznato, a mi smo itali neto o Cihlaru [Slavku] u Berlinu. Izgleda da su on, Lorkovi i njihova bolja polovina u zatvoru. Pisao sam ti da se za stvar interesuje ali to nije dovoljno. Molim te da ode odmah (ili Paveli te moli, jer ciglar je Paveli) do onog prijatelja kod koga si sa mnom par puta odlazio podzemnom eljeznicom rad razgovora. Reci mu i moli ga da upre sve svoje snage da ovi troje budu osloboeni. Reci mu i objasni da je to velika nuda i za njih i za nas i da ni po njih ne bi bilo dobro, ako bi Lorkovi ili nekoji od njih ostao dugo u zatvoru, jer bi Lorkovia mogao uhvatiti bes pa bi udario u velika prianja to bi i jednima i drugima bilo neugodno. Dakle idi brzo u Berlin i javljaj to je s prijateljem bilo. Ako prijatelj nae za potrebno neka im uzme advokata. Mijo Bzik. Jozef odnosno Leonida po ocjeni Milievia vii je njemaki oficir obavjetajne slube koji j.e radio s ustaama i, ini se, na poziv Pavelia 1934. godine u ljeto obiao ustake logore. Tom prilikom ga je od vicarske granice do logora i natrag pratio Vlada Georgijev. Na navedeno pismo Gavranovi je odgovorio Bziku da je bio kod Joefa/ Leonide; kako ga je taj lijepo primio, ali molio je da mu se oprosti to momentano ne moe u tom pogledu apsolutno nita uiniti. U vezi s blokom pisama Ivana Perevia Milievi pie o njemu ovo: Stari, davnanji i nepopravimi grenik, koji je jo do pred atentat savetovao berlinskoj kancelariji da se kloni Dr. Lorkovia, pa ak da ga putem veze sa nemakom vlau i protera iz Nemake; poto se po svoj prilici dobro uverio da je Lorkovi korenito izmenio svoje dranje i da je sasvim uplivao u vode

organizacije, a znajui s druge strane da je to vrlo inteligentan mladi, ije ime tei u Hrvatskoj - poinje tek 1936 godine da Lorkovia bombarduje sve eom korespondencijom, domamljujui i od njega toliko istu, ali ne u istom smeru. I jedan i drugi se meusobno izvetavaju o svima detaljima politikog ivota u Jugoslaviji, imajui u njoj - to se iz Perevievih pisama vidi svoje direktne obavetae, kao i o svemu onom to se o Jugoslaviji u svetskoj tampi pie. Dok to Lorkovi ini bez mnogo iskustva i uz moe biti neznatne saradnike - kao taze pridobijen idejni pristalica za borbu stvaranja nezavisne hrvatske drave, mladiski i nepokvareno, dotle Perevi kao stari lisac, kao bivi i sadanji organ austrijskog i talijanskog eneraltaba, svojim pismima i informacijama Lorkoviu betonira dananje shvatanje i tee od njega moda svoju zamenu za raun austriske i italijanske pijunae. Kod pasusa o pismu Eugena Kvaternika Lorkoviu Milievi pie: Kvaternik je Lorkovia upoznao u Berlinu, dok se u Zagrebu nisu poznavali i politiki su se razmimoilazili: Kvaternik je bio ovejan Frankovac, dok je Lorkovi bio uz Trumbia. Sad mu pie iz Italije (21. IX 1936) trai mu izvetaje o naim optinskim izborima. Pismo potpisuje ve ranije poznatim pseudonimom ,Dido'. U pismu nema nieg vanog, izuzev reenice: ,Inae sam zapjevao rekvijem onom crnom ciganinu' ime naravno i sm potvruje svoje uee u marseljskom atentatu. Kod pisama A. Tamsa ini Milievi opet greku i pretpostavlja da je Tamas izmiljeno lice i da se pod tim imenom krije hrvatski emigrant. U korespondenciji se nalazi samo jedno pismo advokata G. Desbonsa, bez osobitog znaenja, odnosno znaajno je utoliko to se iz njega vidi da je Desbons korespondirao s Paveliem posredstvom Lorkovia. Osim toga pisma, ima jo neko pismo u Upravi grada, ali nita osobito. Desbons velia svoje usluge uinjene hrvatskoj stvari, jako naglaava svoje materijalne nezgode zbog toga i tako oigledno nastoji da mu se odnekle udijeli neki novac. Milievi, na kraju, konstatira da je kod Lorkovia pronaen rukopis nepoznatog autora broure o hrvatskom pitanju. Moe biti da je Lorkovi pisac, no nije sigurno. ini se da je netko od onih u Italiji, moda i sm Paveli, sudei po stilu. Osim toga rukopisa [nesumnjivo Pavelieva!], naena je skica o ustakoj organizaciji, sabirne liste i trokovnik to ga je vodio sm Lorkovi o izdacima za organizaciju. U svakom sluaju zakljuuje ispravno Milievi ustaka organizacija jo uvek se nalazi u stanju potpunog mirovanja. Sve se svodi na dopisivanje izmeu onih u Italiji i pojedinih zaostalih lanova u Evropi, naroito u Nemakoj, gde je, blagodarei akciji Lorkovia, taj posao dopisivanja, meusobnog obavetavanja, novinarske kampanje i tome slino naroito razvijen. Istie se, pored ovoga, obavetajna sluba Perevia u Beu. Meutim, iz svega to je u korespondenciji naeno jo nema ni traga o pripremama iste teroristike akcije, niti je, izgleda, ona mogua u skorije vreme obzirom na stanje organizacije u Italiji, a naroito u Evropi, gde su mnoge veze pokidane, depo-i ustaa rastureni, krediti ukinuti i gde politiko-policiske vlasti pojedinih zemalja prate rad i kretanje emigranata, to ranije do atentata nije bio sluaj. Gestapo je u vezi sa zaplijenjenom njihovom korespondencijom sasluavao pojedine ustake prvake. Tako u prijevodu berlinskog sasluanja Andrije Artukovia od 16. II 1937. 9 1 stoji ovo: Pozvan pristupi dr. Andr.[ija]
91

Isti izvor.

Art.[ukovi], roen 19. XI 99 u Klobuku (Herc.)[egovina], bez podanstva, sada nastanjen u Berlinu (Charlottenburg, Nrnbergstrasse 18, Pension Elli) i izjavi: Januara mes.[eca] zaplenjena su moja lina dokumenta, paso i amerika dokumenta za imigriranje, u stanu Dr. Lorkovia. Ja sam ih predao bio Dr. Lorkoviu, poto sam se u to vreme nalazio u tetinu. Pomenuta amerika dokumenta odnose se na garantnu izjavu moga brata i mojih roaka za sumu od 100.000 dinara koja ima da slui kao garancija za moj ulazak u Ameriku. Ja nameravam da otputujem u Ameriku svome bratu Ivanu Artukoviu, nastanjenom u Los Angeles, Kalifornia Av. 6203 i da tamo stalno ostanem. Poto nameravam da se odmah krenem na put, to molim da mi se dadu moja dokumenta. Na postavljena pitanja imam da izjavim sledee: Nisam lan ustakog pokreta niti organizacije, niti sam joj ikada pripadao. Ali zbog mog dugogodinjeg prijateljstva sa mnogim lanovima ove organizacije mogu da kaem ovo o njenim ciljevima i upotrebljenim sredstvima: Ustaki pokret je jedna organizacija, koja, sluei se legalnim i ilegalnim sredstvima, ima za cilj samostalnost Hrvata. Pod ilegalnim sredstvima ja podrazumevam ,sva sredstva koja stoje na raspoloenju jednome narodu u borbi za njegovu slobodu'. Ja time mislim, da ustaki pokret za postignue svojih ciljeva iskoriava sva sredstva, pa da naravno nee ustuknuti ni pred terorom. Voa pokreta je neki Paveli koga ja poznajem samo po imenu. Lino ga nisam nikada upoznao. Ipak ovde moram da ispravim, da sam poznao Pavelia pre 13 godina u Zagrebu. Tada je bio advokat. Ja sam tada bio mladi sudski pripravnik u zagrebakom sudu i poznavao sam Pavelia samo po njegovu pozivu. Koliko znam on tada jo nije bio voa ustakog pokreta. Proglas Paveliev upuen domobrancima i ustaama poznat mi je. Ja taj proglas ne smatram kao poziv na obnovu teroristikih planova ili uopte kao neki potstrek na teror, nego vie drim taj proglas kao sredstvo da u moralnom pogledu dejstvuje na borbenu snagu. Sedite ustakog pokreta je po mome miljenju u samoj Hrvatskoj. Ja time nikako ne mislim da se vostvo pokreta nalazi tamo, nego da je tamo glavna snaga pokreta. Gde se pak samo vostvo nalazi ja to ne mogu da kaem. Isto tako ni gde se nalaze eventualni dalji ogranci tog pokreta i njihovo vostvo, poto ja kao nelan nisam imao nikakvog uvida (Einblick) u organizaciju. Neki Andre Thomas iz eneve nije mi poznat. To ime nisam nikada uo u svome ivotu i prema tome ne mogu nita da kaem kakvu ulogu taj nepoznati ovek igra u organizaciji. Drugih izjava u ovom pogledu ja ne mogu da dam. Ja sada hou samo, ako je ikako mogue, da otputujem u Severnu Ameriku, da tamo ostanem kod mojih roaka i moga brata. Ja stoga ponovno molim da mi se izdadu moja potrebna mi lina dokumenta. Ja nemam namere da se u Severnoj Americi bavim politikom. Dr. An.jdrija] Art.jukovi] Jugoslavenski je policajac u nastavku nanizao ova pitanja: 1. Kakav paso ima Dr. Artukovi i gde ga je dobio? 2. Zar Dr, Artukovi nije bio stareina jednog ustakog logora? 3. Zar Dr. Artukovi nije sreo Pavelia kao vou ustaa i od njega dobio neki novac? 4. Gde se je nalazio prvom polovinom januara meseca o. g.?

5. Da li je ifrirao neka pisma, po ijem traenju i kome? 6. Gde je sve bio posle izlaska iz Jugoslavije? Evo i drugog policijskog sasluanja njemakih organa (Gestapo), i to Mladena Lorkovia od 24. II 1937. 9 2 u vezi s uzapenom korespondencijom. Pretstade Dr. Mladen Lorkovi, bez podanstva, roden u Zagr.[ebu] 1. III 1909 g., sada nastanjen u Berlinu arlotenburg, Fritschstrasse 27 i izjavi: Ja se izjavljujem pripravnim da po najboljem znanju na postavljena pitanja dam tane izjave i podatke: Na prvo pitanje kada sam i iz kojih razloga postao lan ustake organizacije i koji su me razlozi rukovodili da u toj organizaciji postanem jedan od njenih voda mogu da kaem ovo: Kao to sam u mnogim mojim sasluanjima ponovio, meu ostalim i prilikom mog hapenja posle marseljskog atentata, ja nikada u svom ivotu nisam bio lan te organizacije. Prema tome ja nisam mogao da budem ni neki stareina u toj organizaciji. Ali ipak stavljam do znanja da ja sa tom organizacijom simpatiem, kao to to na kraju krajeva ine svi Hrvati. Na dalje pitanje to imam da kaem o ciljevima ove organizacije, kakve ona ima sada zadatke i da li se ta organizacija sada udaljila od ranije njene teroristike linije ili se je i dalje vrsto dri imam da kaem ovo: Koliko ja znam jedini cilj postojanja ustake organizacije jeste: stvaranje nezavisne hrvatske drave. Kao i celi hrvatski narod tako i ustaki pokret stoji na stanovitu da Hrvati kao jedna historijska i prava kulturna nacija imaju neotuivo i neokrnjivo pravo na slobodnu i nezavisnu dravu. Ugovorom u parikom predgrau od 1919 g. nasilno je oduzeto ovo hrv.[atsko] pravo. I Hrvati su bili podjarmljeni tuem srpskom gospodstvu. Tako je hrvatski narod u svojoj sopstvenoj kui skoro ve 20 godina bespravan. Razumljivo je da hrvatski narod nije nikada priznao ovo protupravno stanje u kome se nalazi i da ga nikad nee moi priznati. Protiv srpske tue vladavine hrv.[atski] narod se borio sa legalnim i revol.[ucionarnim] sredstvima. Sa revol.jucionarnim] sredstvima sluio se naroito ustaki pokret za vreme diktature Kralja Aleksandra kada je u Hrvatskoj bez ikakvog obzira bilo ugueno svako politiko delovanje. Samo za vreme ove diktature koja je u Hrvatskoj stvorila jedno izuzetno stanje dolazilo je do revolucionarnih] akcija. Od sloma kraljeve diktature 1934/35 ponovo postoji u Hrvatskoj mogunost legalne politike borbe. Ja nisam uo ni za jedan sluaj da bi se od strane ustaa u Hrvatskoj vrila ma kakva revol. [uionama] akcija. to se tie terorizma njega Hrvati nisu nikada smatrali kao pogodno sredstvo u polit.[ikoj] borbi. Za poslednje 2 god. nisu se u Hrv.[atskoj] izvrili ma kakvi teror.[istiki] akti od strane hrv.[atskih] krugova. Takvi su samo pre i posle vreni od strane Srba. Ja sam u ustakim listovima proitao razne izjave Dr. Pavelia, u kojima se ograuje da se ustaka akcija obeleava kao teroristika. On je taj pokret oznaio kao jednu organizaciju kojoj je u prvom redu cilj da revolucionira duhove. Na pitanje ko su voe ustake org.[anizacije] mogu da odgovorim ovo: Voa ustaa je Dr. A. Paveli, parlamentarac i predstavnik hrv.[atskog] glavnog grada u Parlamentu. Ko jo pripada vodstvu meni je nepoznato. to se tie lanova ni o tome ne mogu da dam sigurne podatke. Ja mogu samo da kaem da je za vreme Kraljeve dikt.[ature] bilo u Hrv.[atskoj] osueno'oko 5 0 0 0 lanova-ustaa. Prema tome ja zakljuujem da se lanovi te organizacije u prvom redu nalaze u Hrvatskoj. Poto ivim u inostranstvu ne poznajem ih.
92

Isti izvor.

Meni takoer nije poznato da su Dr. Jeli, Dr. Peri, Dr. Artukovi ili M. Gavranovi igrali ma kakvu ili imali kakvu funkciju u ust.Jakoj] organizaciji]- to se tie Dr. Artuk.[ovia] mogu da ukaem na to da je on 1934 g. bio od strane franc, [uske] vlade ekstradiran Jugos.[laviji] sa motivacijom da je ustaa i terorista. Aprila meseca 1936 g. je ipak od dr.[avnog] suda za zatitu dr.[ave] u Beogradu osloboen. Ja mislim da je samim tim ovo pitanje regulisano. Dalje pitanje na koji nain ovd.fanja] org.fanizacija] stoji u vezi sa Gl.[avnim] U.[stakim] S.[tanom] takoe je likvidirano ranijim mojim izlaganjem. Postojanje neke. ustake org.[anizacije] u Nemakoj ili njeni vode i lanovi nisu mi poznati, tako da ja naravno o tome ne mogu ni da dam nikakve podatke. Prilog 1: Ovde se ne radi o nekoj listi sa prikupljenim prilozima za neki fond ili o nekoj listi sa lanskim ulozima, nego o ovome: Mifogobrojni torbari Hrvati u Nemakoj nisu lanovi nikakve bolesnike blagajne ili kakve dobrotvorne ustanove, stoga su pristupili privatnom sakupljanju, pa da novac koji skupa uloe, da bi se pomogli u sluajevima potrebe. Ja ovde potseam na sluaj Mate Belia koji se nenadno teko razboleo, ostao bez srestava i morao biti upuen u uboki dom u Berlinu. Prilog 2: Pisac ovog pisma nije Andre Thomas, nego maarski urnalista Andre Thams, koji kod Drutva naroda u enevi vri propagandu za reviz.[iju] mirovnih ugovora. Ja poznajem Tamsa jo iz vremena studiranja sa jednog internacionalnog] studentskog kongresa u Beu i od tog sam mu vremena poznat. to se tie sastanka koji je on imao, na kome se je sastao sa ,ocem', to se radi o sastanku sa jednim hrv.[atskim] politiarem iz domovine koji se posle tog sastanka ponovo vratio u Jugosl.[aviju], Na ovom sastanku govorilo se o hrv.[atskom] pitanju u vezi sa propagandom koju Tams vri za reviz.fiju] mirov.[nog] ugovora. Iz razumljivih razloga ja moram da odbijem da kaem ime hrv.[atskog] politiara koje je ovde oznaeno pseudonimom. Prilog 3: Pismo o kome se ovde radi i u kome se nalaze razne skraenice nije meni upueno i ja ne mogu da dam nikakve podatke o znaenju i cilju ovih skraenica. Pismo sam ja primio na uvanje za jednog poznanika i ba za gore navedenog hrv.[atskog] politiara, ije ime ja ne mogu da kaem, ali koji se spominja pod pseudonimom ,Vater' [otac]. Dalje podatke o ovom pismu ne mogu da dam. Prilog 4: Ovde se radi o jednom grafikom prikazu ust.fake] org.[anizacije] i on je izvaen iz memoranduma koji je Dr. Paveli uputio u Eks an Provansu u Fr.[ancuskoj]. Ovim memor.[andumom], a povodom procesa protiv Kraljoubica Dr. Pav.[eli] se obratio sudu da ispravi mnogobrojne lane prikaze o ciljevima ustakog pokreta. Ova spomenica ottampana je u S.A.D. u Pitsburgu u listu Nez.[avisna] Hrv.[atska] D.[rava] i tamo se moe i traiti. Ja sam ovaj plan sam nacrtao prema jednom planu koji sam imao od ranije. Ja sam ovaj plan precrtao iz isto informativnih motiva. Prilog 5: Ovaj napis potie od 1 proputovalog intelekt, [ualca] koji se na mene obratio. On je od mene hteo da uje kakvi su listovi podesni za suzbijanje komun.[istike] agitacije meu akad.[emskom] oml.[adinom]. Ja sam mu savetovao da Hrvatsku nac.fionalnu] ak.fademsku] ligu u Zagrebu dovede u vezu sa Antikominternom. Poto odnosnog pisca iz ranije nisam poznavao i poto sam sa njime bio u vezi samo taj 1 put, to se ne mogu da setim njegovog imena. Prilog 6: Nekog Ivana Mustapia iz Drezdena ne poznajem. Ja nikako ne

mogu da se setim da sam ikada imao posla sa nekim licem pod tim imenom. Kad mi se sada prua ova karta moram da ostanem pri svome navodu. Potpuno sam zaboravio o kome se oveku ovde radi. Prilog 7: Radi se o 1 estitci iz Belgije upuenoj Gavranoviu. Nepoznajem poiljaoca. Prilog 8: I ovaj napis isto kao ni onaj pod 3 nije meni upuen, nego ,ocu', od koga sam to ja na uvanje primio. Prilog 9: Neposredno posle mars.[ejskog] at.[entata], poto sam u N j e makoj] bio zatvoren saznao sam da je istovremeno bio stavljen u pritvor u Turinu moj kolski drug Kvaternik zajedno sa Dr. Pav.jeliem]. Posle mog osloboenja obratio sam se pismom na istrani zatvor u Turinu i korespondirao sa Kvat.[ernikom]. Na taj sam nain doao u vezu sa Debonom, koji je bio branilac i Kvat.[ernika]. Ovaj me je zamolio, poto su mu u Frjancuskoj] esto nestajala pisma da njegova korespondencija sa Kvaternikom i Paveliem prelazi preko mene. Ja sam primljena pisma slao drav.[nom] potom neposredno na Dr. Pav.jelia] odnosno Kvjaternika], Adresa je bila: sudski zatvor Turin. Dakle nikakav pseudonim ili ifra. Prilog 10: Ovde se ponovo radi o 1 pismu koje meni nije upueno, nego na dosad tako esto spominjanog ,oca'. Ja ni o 5 taci ne mogu da dam nikakvo obavetenje. Pod ,B' se sigurno razume ,otac', ali to sigurno ne mogu da kaem. Prilog 11: Pismo potie od mog kolskog druga Kv.faternika]. ,Dido' je njegovo ime iz detinjstva, kojim su ga kod kue zvali. Koliko mi je poznato sada se Kv.[aternik] nalazi u Italiji. Kakvim se poslom tamo bavi ili da li u opte politiki dejstvuje, to ne mogu da kaem. U pismu me moli da mu poaljem nekoliko nov.finskih] iseaka. Prilog 12: Ovde se radi o jednom prepisu a ne o originalnom pismu. Tu se radi o jednom pismu meni nepoznatog oveka. Prepis pisma upuen mi je iz Bea od nekog p.puk.fovnika] Perevia koga poznajem iz ranije. U pismu spomenuti fond za osloboenje, jeste fond koji je osnovan u Americi radi odbrane 3 optuenih ustaa u Franc.[uskoj]. Iz ovoga fonda isplaena je nagrada odbrani. Prilog 13: Ovde se ponovo radi o 1 pismu koje na mene nije bilo upueno. Primalac je esto spominjani ,otac' za koga sam ja to pismo podigao. Ime Velebitski [pseudonim za Artukovia] nije mi poznato. Poto pismo nije bilo upueno meni, to i ne znam na koga se sa tim imenom misli. Prilog 14: Pozivam se na moje navode u ta.[ki] 13. Ovde se radi o istoj stvari. Na pitanje da li su pojedine ust.[ake] org.[anizacije] posle mars.[ejskog] at.[entata] i dalje ostale u meus.fobnoj] vezi, odakle su bile finans. tirane], a naroito to je sa ustjakom] u Nemjakoj] - mogu ovo da kaem: Na poetku svog sasluanja kazao sam da ne znam da li u Njemakoj] postoji neka ustjaka] orgjanizacija], ali da u to sumnjam. Ali mogu da kaem da u Amerjici] ima vie ustjakih] org.fanizacija] koje odravaju meusjobnu] vezu. Ove se orgjanizacije] finansiraju od njih. [ovih] lanova odn.fosno] od njih. [ovih] priloga. Pod Petrom se podrazumeva P. Gavran, [ovi]. Ja tvrdim da sam u 1 pismu M. Gavrjanoviu] o bratu Petru na hrvjatskom] jeziku napisao ,na junaki Petar', ali to ne znai junaan (tapfer) ili hrabar P.fetar], ve vie na vredni ili dobri Pjetar]. Ja ovde moram da primetim da smo mi junjaci navikli da bujnije i egzaltiranije govorimo i piemo. Ovaj izraz dobar ili vredan odnosi se na ovo: do sada nije nijedan hrvjatski] torbar ikada poneo neko pismo ili

uinio neku uslugu za nekog Hrv.[ata] u inostr.[anstvu]. Kad se je sad P.[etar] izjavio pripremnim da ponese i preda 1 par cipela i nekoliko pisama potpuno nevinog sadraja sa naroitim pozdravom, ja sam njegovom bratu sa gornjim reima izrazio svoje priznanje. To je od P.fetra] bila jedna naroita usluga da potrai prijatelje u Z.fagrebu], poto je on usled 1 krae noge telesno ogranien. Miljenje da bi P.fetar] G.[avranovi] dobio neki teror.fistiki] nalog pogreno je i pri samom pogledu tog nesretnog bia ta misao otpada. P.fetar] je potpuno bolestan ovek koji teko moe da ivi i koji je usled svoje krae noge i bolesnog eludca spreen u svom napredovanju. Neku politiku delatnost spreava njegovo bolesno telo, a koliko bi tek on morao biti sposoban za izvrenje 1 teror.[istikog] naloga! Prilog 14 a : Poznat mi je proglas na ust.fae] i dom.[obrane]. Radi se o 1 izjavi u am.[erikom] hrv.[atskom] listu Nez.[avisna] Hr.[vatska] D.[ravaJ u Pitsburgu, koji je odtampan bez potpisa. Ja ne znam usled ega se ova izjava pripisuje Dr. P.[aveliu]. U ostalom u ovoj se izjavi kae da posle 1 revolucionarne] faze hrv.[atska] oslobodilaka borba ulazi u drugu. Ja imam utisak da se time najavljuju novi metodi borbe. Nita ne govori za to da bi se u ovom proglasu moglo nazreti produenje ter.[oristikih] akcija. Izgleda mi da mu je vie cilj apel na hrv.[atski] narod da ostane jedinstven i vrst i da ne izgubi nadu na konanu pobedu. U ostalom mislim da se ovoj izjavi ili proglasu, poto nije ni od koga potpisan ne moe da da vei znaaj. Prilog 14 g : Pisac ovog pisma neki Paul Petar Bazovski sin je poznatog slov.[akog] politiara Bazovskog, koji je nedavno u ekoj osuen na dui zatvor. Da bi se spasao od ekih proganjanja morao je ml.[adi] Baz.[ovski] da napusti svoju otadbinu. On je pobegao u Nem.[aku], gde sam ga upoznao pre nekoliko mes.[eci]. Posle se je preselio u Bud.[im] P.[etu], gde sada ivi. On je borac za slobodnu Slovaku. Pre pola godine izale su u ekim novinama i eh.[o]sl.[ovakoj] tampi u Am.ferici] vesti o nekoj navodnoj hrv.[atsko-]slov.[akoj] akciji. Kad sam docnije upoznao Dr. B.[azovskog] mi smo se zbog ovih vesti smejali. Pokazani mi izvod iz njegovog pisma u vezi je sa gornjim novinskim vestima i ironizira zbog straha eha i Rumuna od potlaenih naroda. Ja. mislim da je suvino naglaavati da neka hrv.[atsko-]slov.[aka] rev.[olucionarna] akcija nije nikad postojala i da nije u vidu. Prilog 1: Pismo zaista potie od moje majke i nema nikakav konspirativan karakter ili neto slino. Na pitanje koja su lica pod pojedinim imenima imam da kaem: ,Gabrek' je sluga na imanju moje majke, ali ga ja ne poznajem s toga, to sam davno u inostranstvu. ,Fimkas' je neko ime iji znaaj ja rie znam. Ja zaista danas ne znam ko se pod tim imenom zamilja. ,Glavni voa' (Hauptfhrer) ovde se radi o sledeem: Jedno nemako drutvo prolo je kroz Z.fagreb] i 1 lan ovog dru.[tva] posetio je moju majku, poto me poznaje odavde. Glavni voa o kome je ovde re, to je putni pratilac ili putni voda. I ova dopisna kar. [ta] potie od moje majke i nema pol.[itikog] sadraja. Na izraeno pitanje, to se u mom pismu od 16. XI 36. upuenom M. Gavr.[anoviu] spominje jedna maina, moram na to da izjavim sledee: Ja sam stvarno to napisao, a u stvari radi se o ovome: Ja sam esto govorio sa Gavr.[anoviem] o tampanju i ceni njegovih prop.[ratnih] listova za rasprodaju njegove robe preko torbara. Tada sam na izlobi u Deutschlandshalle video nekoliko jeftinih tamparskih maina i o tome sam pisao G.[avranoviu]. Da je tada takva maina kupljena nije mi poznato. Takoer je u istom tom pismu bilo neto i o nekom eku, a to je ovo: radilo se o nekom eku, koji
17 Ante Paveli i ustase

257

je Dr. Art.fukoviu] bio upuen od njegovih srodnika u Am.[erici] i koga on odmah nije mogao da naplati. Gdja. Kouti to je erka ubijenog hrv.[atskog] vode S. Radia i ena hrv.[atskog] posl.[anika] in. A. Koutia. Ona sada ivi u Z.[agrebu]. Dr. Krnjevi je 1 hrv.[atski] poslanik koji vie god.[ina] ivi u enevi. On je navodno trebao da bude primljen od engl.[eskog] Min.[istra] sp. [oljnih] p.[oslova] Edena. Od koga mi je u svoje vreme ovo saoptenje stiglo danas vie ne mogu da kaem. Do sad esto spominjani proglas odn.[osno] navodni proglas Dr. P.[avelia] na dom. [obrane] i ust.[ae] zaista je ottampan i to u gore navedenom hrv.[atsko-]amer.[ikom] listu u Pitsburgu, odakle sam i ja to saznao. O teroristikoj aktivnosti koja se nazire u ovom proglasu ja sam ve dao detaljno objanjenje. Gde se nalaze odjelci ili ogranci ustakih organizacija i kako dejstvuju potpuno mi je nepoznato. Perevi je biv.[i] a.[ustro-] i u.[garski] t. [eneraltabni] ppuk.[ovnik] i Hrvat. To je stari gospodin koji politiki nije aktivan, sa kojim ja, i ako retko, korespondiram. Da li je on ustaa ne mogu da kaem, ali ne verujem. Dati podaci su istiniti i dati kako sam najbolje znao. Dr. Ml. Lorkovi. Iz sauvanog policijskog zapisnika o sasluanju Branimira Jelia u Berlinu iz tih dana93 proizlazi da je Jeli policiji izjavio kako u posljednje vrijeme nije imao nikakav sastanak s Paveliem. Nije ga ni vidio gotovo godinu dana; posljednji put ga je vidio prije nego to se preselio iz Italije u Njemaku. Jozu Jakupia iz Zagreba poznaje, a dr Manzoni mu je kolski drug; danas je asistent ortopedije na zagrebakoj klinici. Artukovi je pri ponovnom sasluanju u Gestapu94 izjavio da je Jugoslaviju napustio prvi put u rujnu 1932. godine u drutvu s Markom Doenom. Prvo je otiao u Italiju gdje je ostao do kraja 1933. godine. Uglavnom se zadravao u Veneciji. Potkraj 1933. god. preselio se u Be i tamo ostao do poetka kolovoza 1934. godine. Iz Bea je otiao u London i tamo ivio sve do 20. X 1934, kad je bio protjeran iz Engleske na temelju zahtjeva jugoslavenske vlade. Preko Francuske htio je opet u Austriju, ali su ga u Dieppeu uhapsili Francuzi. U Parizu je bio u zatvoru La Sante svega tri mjeseca, a zatim izruen jugoslavenskim vlastima. U zatvoru je proveo 18 mjeseci, ali ga je Sud za zatitu drave u Beogradu oslobodio optube. Na slobodu je bio puten 16. IV 1936. i Artukovi je otiao u Gospi, a u svibnju iste godine ponovo emigrirao preko Austrije u Njemaku i tu sad stalno ivi. Artukovi je ustvrdio da se samo jednom sastao s Paveliem (studeni 1932. na Rijeci) a nijekao da je lan ustake organizacije! To je isto tako nijekao i B. Jeli. To nije htio priznati ni Mijo Gavranovi u svom sasluanju,95 ali je priznao da Pavelievu sliku dri na svom stolu jer ga priznaje za sadanjeg vodu hrvatskog naroda. Referatu upravniku grada Beograda (Beograd, 10. marta 1937) 96 priloeno je sasluanje St. Peria. I ono je kao i ostala sasluanja o kojima je do sada bilo rijei negativno. Dr Jeli, Lorkovi, Peri i M. Gavranovi uope
93 94 95 96

Isti Isti Isti Isti

izvor. izvor. izvor. izvor.

poriu da su ikada bili lanovi ustake organizacije i tvrde Gavranovi, Jeli i Artukovi uz neke rezerve da ta organizacija sada nema u vidu nikakvu teroristiku akciju. Prva tvrdnja te petorice netona je (da nisu lanovi ustake organizacije), dok je druga ini se tona (po miljenju referenta), jer nema traga o spominjanju neke akcije u cjelokupnom materijalu stavljenom mu na raspolaganje, u snimcima felefonskih razgovora (na ploama), itd. Da je ta ocjena tona, uvjerilo ga je i to to glavni ustae u Njemakoj nemaju nikakvih materijalnih sredstava, ne samo za akciju nego ni za sebe. Dr Lorkovi, koga Paveli odreuje za predstavnika ustake organizacije u Njemakoj, nema novca ni za hranu. Jedino to iz materijala proizlazi stoji u referatu to je da pojedini ustae stoje u meusobnoj vezi, da dr. Paveli alje ifrirana pisma, a tako isto da tim nainom i izmeu sebe korespondiraju i da se pripremaju na izvesnu propagandistiku akciju, zato su nameravali da nabave i jednu mainu za t a m p a n j e . . . Lorkovi prima sredstva od majke (nedovoljno); daje mu i M. Gavranovi a Artukovi dobiva novac od rodbine u Americi. M. Gavranovi glavni je ustaki financijer u Njemakoj, a momentano su u pritvoru Lorkovi, Jeli, Peri i Gavranovi. Na kraju se u referatu predlae da u Berlin poalju iz Beograda policijskog delegata. U ustakom centru u Beu vrlo je aktivan na publicistiko-prevodilakom sektoru bio bivi austrougarski major Alfred Neuman-Furjakovi. O njemu je delegat ministarstva unutranjih poslova u Beu Bogdan Bankovi uputio ministarstvu 3. XI 1936. ovakav izvjetaj: ast mi je - pie Bankovi 9 7 - radi evidencije a u vezi svojih ranijih izvetaja o potpukovniku Furijakoviu Najmanu Alfredu dostaviti sledee podatke: Furijakovi je roen 13. Septembra 1878. god. u Vrbovcu sreza Krievakog Savske banovine; poljski je dravljanin, katolike vere, neoenjen, stanuje u Beu u Habsburgertrase br. 6, 2 sprat kod gdje vabi. Posle poraza Austrougarske vojske primljen je kao biv.jsi] austrougarski major u nau vojsku i do 1 9 2 4 . god. sluio je [kao] na vii oficir u 38. artiljerijskom puku u Osijeku. Ove godine demonstrativno naputa nau vojsku i odlazi u inostranstvo. Posle toga na osnovu steene zaviajnosti od pre rata u Lavovu ubrzo je dobio poljsko podanstvo i postaje penzioner Poljskog Ministarstva vojske koju penziju i sada uiva. U doba osnivanja hrvatske organizacije u Beu Furijakovi se prestavlja kao Hrvat i emigrant iz Jugoslavije i u akciji ove organizacije uzima velikog udela. On je jedan od glavnih urednika biv.[eg] separatistikog biltena Gri i pisac mnogih lanaka u Rajbspostu i drugim listovima protivu nae vojske i dravnog ureenja. U drugoj polovini 1 9 3 1 . god. putuje navodno u goste kod ,trgovca' Biljana Josipa a odatle dolazi u Sofiju gde je posetio mnoge viene linosti iz politikih partija. Furijakovi je navodno poznat dobro i na Bugarskom dvoru i rado [o] Nj. V. Kralju Borisu govori. Isto tako je intiman prijatelj i sa Dr. Filipom Atanasovim lekarom i jednim od vodeih ljudi iz bugarskih federalistikih krugova. Furijakovi je stalni i intimni saradnik Perevia Ivana, ali u poslednje vreme ljut je na Perevia ma da ovaj eli njegovo prijateljstvo da zadri. Glavni razlog je taj to ga je Perevi uvek drao u podreenom poloaju i to se nikad prema njemu nije pokazao kavaljerski u pogledu razdeljivanja pomoi koju su sa strane hrvatski emigranti dobijali. On je tuberkulozan i vrlo
97

Isti izvor.

mrzovoljan i jednom prilikom u takvom oseanju povereniku Delegacije, odnosno svojih veza sa Pereviem i ostalima, kazao je sledee: Da je zbog Perevia i hrvatske emigrantske organizacije imao velikih neprilika i da je mnogo za njih uinio, ali veli da se uverio da ,ti ljudi ni sami neznaju ta hoe'. Za dokaz ovome je veli sam Marseljski atentat, kojim nije nita postignuto sem to je baena za uvek jedna hrava senka na Hrvate. Rascep Hrvata u Beu osuuje, ali do ovoga je moralo doi, jer udruenje nije bilo sastavljeno od pravih ljudi. Za sebe veli da je monarhista i misli da bi Hrvatska jedino mogla iveti ponovo u blagostanju ako doe u okvir Austrije pod Habsburzima kao ranije. Sve sadanje politiare u Hrvatskoj osuuje, jer politiku vode samo iz linih i egoistinih ciljeva. Sa Cankloin se poznaje ali ga ne ceni. O pukovniku Pereviu i pored insistiranja poverenika nije hteo da se izjanjava. Za vreme dok je (1. ov. mca uvee) sedeo sa poverenikom u gostionici priao mu je neki pukovnik Lada (Vladimir) i pitao ga hoe li ii u Prag, to je sa boleu odbio. Furijakovi govori pored nemakog odlino francuski i poljski. Najvei [dio] dan[a] provodi u stanu gde vrlo mnogo prevodi i pie za Rajhspost i jo neke listove. Imenovani prima i na list Politiku ali ne na svoje ime ve na ime svoje gazdarice G-dje vabi, to je oevidno hteo da se u Beogradu nezna da je on u stvari pretplatnik i italac ovog lista. Bankovi je 22. XII 1936. 98 obavijestio ministarstvo o novom momentu kod Furjakovia: U poslednje vreme pie delegat esto poboljeva i kako je neoenjen to troi veliki novac na one koji ga u bolesti neguju. U jednom drutvu je nedavno izjavio da je sit separatistikog i konspirativnog rada i veli da bi se najradije nastanio kod svoje sestre u Zagrebu, samo kad ne bi bio od naih vlasti proganjan i optuivan. On je tuberkulozan i skoro je bio tee oboleo od gripa i veruje da mu je ova bolest ostavila silnih posledica. ini se da nadleno ministarstvo u Beogradu nije uope reagiralo na tu promjenu raspoloenja kod Furjakovia. Zanimljivo je to Mokov iskazuje o odnosima meu ustaama u Maarskoj u to vrijeme a i prije: Odnosi izmeu emigranata u Maarskoj navodi Mokov 99 bili su isto tako nepovezani kao i u Italiji. Ja sam za te odnose doznao za vrijeme mog lijeenja u bolnici u Peti od Vujeve a i od Artukovia koji je isto bio u Peti. Zapovjednikom logora Janka puste u Maarskoj bio je Gustav Perec. On se po prianju gore navedenih smatrao isto tako voom kao i Paveli. Radi njegovih postupaka, radi navodno loeg upravljanja sa imanjima Janka Puste kao i radi netaktinosti u saobraaju sa ljudima, isti je bio skinut sa zapovjednitva, a na njegovo mjesto postavljen Servatzy Vjekoslav. Neznam koliko je tonosti bilo u navedenim uzrocima glede njegovog smjenjivanja, ali je posve sigurno da su Dovani i Hranilovi bili oni koji su nastojali eliminirati njega sa jednog takvog mjesta, i da je glavni uzrok svakako bio njegovo dranje i odnos prema Paveliu. Neko vrijeme bio je neke vrste nadzornika ili slino i Perevi u Maarskoj. Taj logor ivio je uglavnom od obraivanja dobra na Janka Pusti. U tom logoru je takoer postojao, moglo bi se rei, ogranak grupe ovania kojeg su predstavljali do njihovog odlaska u Italiju Kopinovi i Martin Nemec. Odnos Pereca sa Jelkom Pogorelec imao je isto tako odsu98 99

Isti izvor. A-VII, Zapisnik sasluanja A. Mokova. I.O. 9 1 / 4 1 - 1 1 7 .

dnog znaaja za razvoj prilika i odnosa u logoru Janka Puste. Posve je tano da je Jelka Pogorelec, iako je imala dijete sa Perecom, bila pijunka beogradske policije, samo meni nije bilo jasno a niti mi je danas, da li je ona dola van kao pijunka, ili je radi okolnosti i prilika u kojima se nala, naknadno postala. U Maarskoj nisam bio na Janka Pusti nastavljao je Mokov svoj iskaz 13. V 1947 1 0 0 - niti sam vidio ikoga od tamonjih ljudi osim jedino onih koji su ivjeli u Peti. To je bio Servatzy, Franceti, Doen, Artukovi, Perec i jednom prilikom je bio doao Pospiil. Za Pereca se, koliko znam, ne moe rei da je imao svoje ljude ili grupu, bar ne dok sam ja bio u Peti jer nisam nikad uo da bi se uz njegovo ime vezivalo i ije drugo, osim to je jednom prilikom Servatzy rekao da se je u Pospiilu odmah razoarao i Perecu kad je stigao u Maarsku. Nakon afere sa Pogorelevom i njegovog udaljavanja sa poloaja zapovjednika u Maarskoj, ivio je sam povueno u Peti. Da li je doao u Italiju kao i drugi nakon atentata u Marseju nije mi poznato, ali sumnjam. Nakon povratka u domovinu jednom sam pitao, to je bilo odmah u poetku, Servatzyja gdje je Perec i ta je s njim. On mi je odgovorio: ,Sta te se tie, kupa se u Dunavu'. U meuvremenu nakon razbacivanja sa Lipara i interniranja na kopnu nisu mi poznati odnosi. Doznao sam naknadno bio da su neki meusobno drali stalno kontakt i da su neki sastajali se sa Paveliem, a i ivjeli sa njime. Osobito zadnje godine pred povratak u domovinu kao Kvaternik, ovani, Servatzy, Franceti, a zadnje vrijeme Hereni, Penikar, Lisak i Singer. Dakako, i knez Pavle bio je zainteresiran za politika kretanja u Hrvatskoj i stoga je ef Stojadinovieva kabineta J. Gai dostavio ministru dvora M. Antiu, pismom od 14. VIII 1936, 101 povjerljivi izvjetaj upravnika zagrebake policije o kretanju frankovaca. U njemu upravnik javlja da dr Bu i dr Ivo Ramljak stoje na elu akcije pokrenute u cilju obnavljanja Hrvatske stranke prava i opetovano se dre sastanci ili u kancelariji dra Bua ili Ramljaka. Njima gotovo redovito prisustvuju dr Mirko Kouti i Petar Kvaternik, a i neki studenti Dalmatinci. U posljednjim je razgovorima odlueno da se s pomou prikupljanja priloga imaju nabaviti sredstva za tjednik koji e odluno zastupati Pavelievu liniju i iznajmiti lokal u kojem e se sastajati APovci i svi ostali lanovi frankovake organizacije, a u tom lokalu nalazila bi se i redakcija lista. Taj lokal bit e po svoj prilici u Gajevoj ulici 9 i ve se pregovara s kuevlasnikom o iznajmljivanju prostorija. Bu je sve predradnje povjerio studentskoj organizaciji. Pavelievi pristae tvrde da vlasti toleriraju akciju dra Maeka i da su maekovci u najtjenjem kontaktu s policijom i odgovornim organima vlasti, a da je tako dokazuje i to to dr Ivan Pernar na sva usta napada Udruenu opoziciju i hvali predsjednika vlade Stojadinovia. To sada treba sprijeiti reorganizacijom Stranke prava a vrsta organizacija ZAP-ovaca, kao vrsta hrvatska falanga, jedina je garancija da Maek ne skrene na stranputicu i ne uvede hrvatski narod u ropstvo Beograda. Takvo miljenje zastupaju i dijele i neki bivi austrougarski oficiri na elu s bivim pukovnikom Slavkom Stancerom. U toku itave akcije jedan od najvanijih zakljuaka jest taj da se u najskorije vrijeme izaalje jedan lan Stranke prava u Italiju i povee s Paveliem kako bi mu u pravom svjetlu prikazao dananju situaciju i zatraio upute za daljnji rad. To je potrebno naroito radi toga da bi
100 101

Isti izvor. AJ, Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 4.

odnosa ustakog pokreta prema drugim strankama ni prema pojedinim osobama, osobito ne prema Maeku, tako da su bila razna miljenja i potpuno vrsto uvjerenje da emigracija ustaka i HSS na elu sa Maekom sve sporazumno radi. Ljudi su sami pravili razne kombinacije te zamiljali kako e jednom u slobodnoj Hrvatskoj biti predsjednik republike Maek, a predsjednik vlade Paveli. Nitko nije takove kombinacije javno osuivao niti im prigovarao niti se slubeno uope zauzimalo kakav stav u tome pogledu. Jedino tzv. grupa Dovania predstavljala je takozvanu isto frankovaku orijentaciju ekstremista koji su gdjekada govorili protiv svih koji nisu frankovci, pa i protiv Radia i Maeka. Jednom je izbila reakcija sa strane ljudi na rijei jednoga iz ove grupe protiv Radia na Liparima, pa je onda Budak morao drati jedan govor i osudio takove napadaje. 6. Sporazum s Italijom. Knez Pavle na samom startu - gotovo potpuno neupuen u politiku i ostavljan namjerno godinama po strani - nije htio nita mijenjati dok se ne uputi i orijentira. Ostavio je privremeno na kormilu N. Uzunovia,101' da bi ga zatim zamijenio B. Jevtiem. 104 Ali je i to bilo privremeno jer mu je oko zapelo na Milanu Stojadinoviu, ministru financija u Jevtievoj vladi. Stojadinovi se Pavlu inio najprikladnijim da provodi njegovu (Pavlovu) politiku. Sauvani pozivi u Stojadinovievoj ostavtini govore da ga je Pavle u rasponu od 11. sijenja do 11. lipnja 1935. godine pozivao etrnaest puta u audijenciju! Dakako, glavna je briga kneza Pavla u tom razdoblju kao uostalom i jugoslavenske diplomacije uope bila Italija. 105 Posle marseljskog atentata jugoslovenska vlada - pie dr Biber 106 - je posvetila glavnu panju Italiji. Mussolini je u drugoj polovini novembra 1934. g. u razgovoru s francuskim ambasadorom rekao da nee izruiti Pavelia, ali da e povesti sudski postupak i narediti konfinaciju ustaa na Liparima. On je izrazio aljenje zbog pogibije Aleksandra, tvrdei da je nameravao da se s njim, kako je ve u svoje vreme pregovarano, toboe sluajno sastane u San Marinu. Treba, pri tom, rei da je britanska diplomacija poela pojaavati, vrlo diskretno, pritisak na kneza Pavla da pokua izai iz krize u odnosima s Rimom. Tako je britanski poslanik u Beogradu Sir Nevile Henderson - poznat kao persona gratissima na dvoru pokojnog kralja, 6. II 1935, 1 0 7 u pismu sugerirao knezu s izvjesnim ustruavanjem kako je nastupio psiholoki moment da knez uini korak naprijed u pravcu Italije. Vidi se pisao je Henderson - da je mir u zraku. Britanija se poinje vie zanimati za evropska pitanja i stoga je njegovo skromno miljenje kako je nastupio as da Jugoslavija preuzme inicijativu. Osobno za kneza moe od toga biti samo koristi, a tete ako knez to ne uini. Knez je, ini se, posluao taj savjet - a uope je bio osjetljiv na sve to je dolazilo iz Lonona - i u proljee 1935. dolazi do povjerljivih razgovora u
Povjerivi mu - nakon Marseillea - mandat za sastav vlade. Od druge polovice prosinca, s tim da je u Jevtievoj vladi dobio resor financija M. M. Stojadinovi. 105 Vidi vie o tome u raspravi Dragoljuba J o v a n o v i a , La politique exterieure de la Yougoslavie, La Politique etrangere, svezak 2 za travanj 1938, str. 1 4 4 - 1 5 5 . 06 D. Biber, nav. rasprava, str. 4647. 107 Jacob B. Hoptner, Yugoslavia as neutralist: 1 9 3 7 , Journal of Central European Affairs, vol. XVI, No 2, srpanj 1956, str. 172.
103 1114

Runu o pitanju ustaa i hrvatskih emigranata u Italiji i o poboljanju odnosa izmeu Italije i Jugoslavije. Mussolini je pri tome otiao tako daleko da je pristao zapisuje s odobravanjem njegov ef kabineta P. Aloisi u svoj dnevnik 30. IV 1935 1 0 8 - da Jevti doe u Italiju na razgovore sa Suvichem. Jevti je, ak, zatraio referat u ministarstvu trgovine i industrije o privrednim odnosima s Italijom, 109 ali je Aloisi bio prisiljen da u svoj dnevnik, 16. V , n 0 unese zabiljeku da je sastanak Jevti-Suvich naputen jer Jevti ne moe napustiti zemlju prije 6. lipnja. Ubrzo zatim Jevti je pao i 24. VI doao je na njegovo mjesto Stojadinovi. Stojadinovieva vlada, dakako, pohitala je da formalno potvrdi svoju vjernost obvezama prema Maloj Antanti, Balkanskom sporazumu i Francuskoj, ali se paljivim promatraima inilo to neto drukijim. Njemaki poslanik u Beogradu Victor v. Heeren koji je vrlo budno, ..paljivo i inteligentno pratio i tumaio zbivanja u Jugoslaviji sve do 1941. godine izvijestio je tih dana 111 ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu kako su korijeni promjene vlade (Jevti-Stojadinovi) izrazito unutranjopolitike prirode i da e sudbina i dugotrajnost nove vlade zavisiti od njena uspjeha ili neuspjeha na polju unutranje politike. Heeren je naglaavao kako je osnovna linija jugoslavenske vanjske politike zacrtana stvaranjem i razvitkom nove drave, te da od jedne smjene vlade ne valja oekivati neke senzacionalne promjene. Ali, ta promjena vlade s pravom je izazvala uznemirenost u Francuskoj, ehoslovakoj i Rumunjskoj jer je bilo poznato da je Stojadinovi, jo kao ministar financija u Jevtievoj vladi, naginjao ekonomskom zblienju s Njemakom. Imajui u vidu tendencije za zblienje s Njemakom na privrednom polju, koje su dovele do zakljuenja trgovinskog ugovora od 1. svibnja 1934, posjet H. Gringa prilikom sprovoda kralja Aleksandra i izvjesno udaljavanje od Francuske i Male Antante, izazvano francuskom politikom zblienja s Italijom i Sovjetskim Savezom, dolazak M. Stojadinovia na poloaj ministra predsjednika i ministra vanjskih poslova morao je da ukazuje - prema Heerenu - na daljnje jaanje novoga vanjskopolitikog kursa Jugoslavije. Uznemirenost je ubrzo postala jaa, jer je Stojadinovi zatraio odgaanje sjednice Stalnog savjeta ministara Male Antante, koju je trebalo odrati oko sredine lipnja 1935, a tako je isto odugovlaio da se odazove hitnom francuskom pozivu da doe u Pariz. Heeren je izraavao miljenje da e Stojadinovi kome je potreban vanjski mir radi sreivanja unutranjopolitikih prilika u zemlji voditi obazrivu politiku neuvlaenja Jugoslavije u evropske sukobe zbog tuih interesa i da e teiti osamostaljenju svoje vanjske politike, to znai izvlaenje Jugoslavije ispod francuskog utjecaja. Zato je v. Heeren zakljuio da dolazak Stojadinovia s njemake strane moe biti samo pozdravljen. U knezu Pavlu postepeno je sazrijevao ovaj vanjskopolitiki koncept: 1. forsirati i nastaviti ekonomsko zbliavanje s Njemakom (to je ve zacrtao i zapoeo sm kralj Aleksandar); 2. uznastojati da se prolost (atentat u Marseilleu) preda zaboravu i da se potrae putovi suradnje i zblienja s faistikom Italijom (to zapravo znai samo ponavljanje diplomatskih nastoP. Aloisi, nav. djelo, str. 268. AJ, Iz Arhiva Bogoljuba Jevtia 1 9 3 4 - 3 5 ; akt Kabineta ministra trgovine i industrije Br. 1091 od 30. V 1935. 110 P. Aloisi, nav. djelo str. 271. 1,1 ivko Avramovski, Balkanske zemlje i velike sile 1935-1937. Od italijanske agresije na Etiopiju do jugoslovensko-italijanskog pakta, Beograd 1968, str. 4 7 - 4 8 .
108 109

janja poginulog kralja), te 3. udaljavanje od Francuske i vei (ali diskretni) naslon na Veliku Britaniju (to je intimno potpuno odgovaralo knezu i itavom njegovom habitusu). Pri tom je htio iskoristiti dobre odnose s Berlinom, kao eventualno pokrie i osiguranje od nemirnog i uvijek opasnoga talijanskog susjeda na Jadranu, dok mu je istodobno lebdjela pred oima vizija britansko-njemakog pomirenja i suradnje, emu bi i Jugoslavija mogla poneto pridonijeti. A sve je to zapravo znailo da se Jugoslavija postepeno oslobaa saveznikih obveza i pretvara se u neutralnu dravu, ako bi iz ovog ili onog razloga dolo do rata. Zato je novi jugoslavenski poslanik u Berlinu Aleksandar Cincar-Markovi, u prosincu 1935, 112 u ime kneza Pavla i Stojadinovia izjavio Hitleru, prilikom predaje akreditivnih pisama, da Jugoslavija ubudue ne samo to nee ulaziti ni u kakve aranmane protiv Njemake, nego e - ukoliko ve ne moe istupiti iz tadanjih obveza te obveze olabaviti i nastojati da se i u tim okvirima ne donose nikakve odluke na tetu Njemake. Knez Pavle ustrajao je dosljedno na toj liniji i na prvom tajnom sastanku izmeu njega i Hitlera, u Berchtesgadenu 1936. god., 113 bilo mu je s njemake strane obeano kako Njemaka u eventualnom ratu eli samo neutralnost Jugoslavije i da je Reich spreman garantirati, zauzvrat, njene granice. ini se da korijen novoj vanjskopolitikoj orijentaciji Jugoslavije i njenom ekonomskom, pa potom, nuno, i politikom pribliavanju Njemakoj valja djelomino traiti medu utjecajnim konzervativcima V. Britanije koje je knez kao ovejani anglofil uvijek rado sluao. Zato je osobno knez Pavle neimar nove vanjskopolitike linije Jugoslavije: postepenog naputanja dotadanjih pozicija i prelaenja na liniju neutralnosti. Odbijajui da izrui Pavelia, Duce je ozlovoljio jugoslavensku vladu ali je pokuao i da je nekako udobrovolji: novoimenovani talijanski poslanik u Beogradu conte Viola di Campoalto izjavio je, 16. III 1935, 114 kako mu je Mussolini povjerio misiju da pripremi zblienje izmeu Beograda i Rima. Rekao je dalje da Italija ne namjerava tetiti unutranjem razvitku i integritetu Jugoslavije; da Italija eli suradnju i politiki i privredni sporazum. Napad faistike Italije na Etiopiju, 3. listopada 1935, nije, ini se, zabrinuo Pavla (Stojadinovia). Kao da im je odgovarala talijanska ekspanzija u Africi kao i Pierreu Lavalu, uostalom! no ipak je Stojadinovieva vlada, u naelu i formalno, odbila svaku podrku talijanskoj agresiji i sudjelovala je u nedjelotvornim sankcijama koje je Drutvo naroda - nakon pada Adis-Abebe - moralo u srpnju 1936. staviti van snage. Poslanik v. Heeren je u drugoj polovici travnja 1936. 115 upozorio ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu na nove elemente u situaciji izazvanoj tim ratnim pohodom. Kad se Italija jednom javljao je vrati iz Afrike kao pobjednica, predstavljat e neposrednu prijetnju za Jugoslaviju i zato se pred odgovorne faktore jugoslavenske vanjske politike postavlja pitanje nove orijentacije. Naime, v. Heeren konstatira da jugoslavenski mjerodavni faktori smatraju da je za zatajivanje aparata Drutva naroda u vezi sa sankcijama protiv Italije odgovorna prije svega
J a c o b B. H o p t n e r , Jugoslavija u krizi 1934-1941, B. Krizman: Predgovor str. 9 i dalje. Hans-Adolf Jacobsen, National-sozialistische Aussenpolitik 1933-1938, Frankfurt a. M.-Berlin 1968, str. 823. Tu se spominje taj posjet kneza Pavla u Berchtesgadenu 17. X 1936. 1 1 4 Bogdan Krizman, Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla ( 1 9 1 8 - 1 9 4 1 ) , asopis za suvremenu povijest, god. VII, Zagreb 1975, br. 1 (17), str. 62. 1 1 5 . Avramovski, nav. djelo, str. 154.
1 113

Francuska, te da se zbog toga osjea sve vee udaljavanje jugoslavenske vanjske politike od tradicionalne linije prijateljstva s Francuskom. Mussoliniju je uspjenim zavojevanjem u Africi porasla cijena i on je, 9. svibnja 1936, proklamirao Carstvo to je povuklo za sobom i spomenutu obustavu sankcija (4. VII 1936), kobnu po autoritet Drutva naroda i sistem kolektivne sigurnosti uope. Koristei se takvom situacijom, Hitler je uputio u Rim izaslanika (H. Franka) koji je, u razgovoru s Duceom i novim talijanskim ministrom vanjskih poslova Galeazzom Cianom, 23. rujna 1936, 116 jasno istakao da Njemaka Adolfa Hitlera nema nikakvih interesa ili pretenzija u Sredozemlju. Hitler poruuje, isticao je Frank, da Sredozemno more smatra talijanskim morem i da Italiji tamo pripada, ili bar treba da pripadne, privilegirani poloaj i nadzor. Ciano je ubrzo otputovao u Njemaku i 21. X 1 1 7 razgovarao s v. Neurathom, njemakim ministrom vanjskih poslova, koji mu je preporuio poboljanje odnosa s Jugoslavijom! \ to iz dva razloga: prvo, da tako pojaaju branu protiv komunizma; drugo, zbog specifino talijanskog interesa da se Beograd pridobije, a s tim i oslobodi od utjecaja Londona, budui da je vladi Reicha poznato, i to iz pouzdana izvora, kako se Englezi trude da zadobiju jugoslavensko prijateljstvo i tako za sebe osiguraju dalmatinske baze za sluaj sukoba i dovre pokuaj zaokruenja Italije. U Berlinu je Ciano potpisao ve prije u diplomatskim pregovorima dogovoren i sporazumno formuliran protokol, u kojem se predvia zajedniko nastupanje Italije i Njemake u nizu pitanja (Drutvo naroda, boljevizam, panjolska, Austrija, kolonije, Podunavlje). U Berchtesgadenu je, 24. X, 1 1 8 razgovarao s Hitlerom i tom mu je prilikom Hitler ukazao na potrebu ofenzivnog saveza izmeu Italije i Njemake kako bi Englesku prisilili da popusti ili da je poraze. Njemaka je za tri godine spremna govorio je za etiri vie nego spremna, a rok od pet godina jo je bolji. Taktiko polje suradnje mora biti borba protiv boljevizma. Talijansko-njemaki savez, kao barijera protiv unutranjo- i vanjskopolitike opasnosti boljevizma, privui e mnoge drave koje bi inae ostale po strani iz straha od pangermanizma i talijanskog imperijalizma. Sredozemno more talijanski je ivotni prostor - govorio je Hitler Cianu i svaka promjena u sadanjoj ravnotei mora ii u korist Italije. Njemaka mora imati slobodne ruke u pravcu Istoka i u prostoru Baltika i, ako se oba dinamizma upute u tim pravcima, nikada nee doi do nekog sukoba interesa izmeu Njemake i Italije. Tako su iskovali Osovinu Berlin-Rim to je Mussolini i objavio svijetu u svom poznatom govoru u Milanu, 1. studenog 1936. Poslije smjene strae u Beogradu, novi predsjednik vlade M. Stojadinovi posjetio je na kraju Pariz i tamo mu je Laval, 2. IX 1935, 119 govorio kako je sporazum Jugoslavije s Italijom neophodno potreban, upravo conditio sine qua non za odranje stanja stvorenog ugovorima o miru, i da Jugoslavija apsolutno treba uiniti- sve da se ti odnosi normaliziraju i postigne zblienje izmeu Rima i Beograda, kakvo je ve postignuto izmeu latinskih sestara: Italije i Francuske. Kad je kriza oko talijanske agresije na Etiopiju ulazila u sve zaotreniju fazu, pa se spominjale i vojne sankcije, talijanski poslanik u
1,6 Rodolfo M o s c a , L'Europa verso la catastrofe, volume primo, Milano 1964, str. 7 9 - 8 5 ; u prijevodu Tajni arhivi grofa Ciana (1936-1942), Zagreb 1952, str. 5 8 - 6 2 . O nastanku Osovine Kim-Berlin: Jens Petersen, Hitler-Mussolini. Die Entstehung der Achse Berlin-Rom 1933-1936, Tbingen 1973. 117 R. M o s c a , nav. djelo, I, str. 9 4 - 9 9 ; Tajni arhivi grofa Ciana, str. 6 7 - 7 1 . 118 R. M o s c a , nav. djelo, I, str. 9 9 - 1 0 6 ; Tajni arhivi grofa Ciana, str. 7 2 - 7 7 . 1 , 9 M. M. Stojadinovi, nav. djelo, str. 3 6 8 - 3 6 9 .

Beogradu Viola dao je, 13. XI 193 5, 120 izjavu u kojoj je rekao da nee doi do pogoranja talijansko-jugoslavenskih odnosa usprkos tome to Jugoslavija sudjeluje u provoenju sankcija protiv Italije. Tako rei svakog dana - rekao je talijanski poslanik reavam administrativnim putem sa jugoslavenskom vladom niz pitanja, i to pitanja, koja su u prolosti smetala naim odnosima. Imamo utvren program saradnje. Treba da se oslobodimo ostataka prolosti. Iz njih emo izii polako, ali sigurno. Taj isti conte Viola je, 3. III 1936, 121 povjerio Stojadinoviu da rat u Etiopiji nije nimalo umanjio zanimanje Italije za ovaj sektor u Evropi. Italija i Austrija pridaju veliko znaenje Jugoslaviji i ele da Jugoslavija pomogne ideju stvaranja Dunavskog pakta, a takoer i to da pristupi Rimskim protokolima izmeu Italije, Austrije i Maarske (tzv. Rimski trougao). Da bi potvrdio izjavu svoga poslanika, Mussolini je jo vie uvrstio svoje pozicije u Albaniji, zakljuivi nove talijansko-albanske sporazume, 19. III 1936, koji su predstavljali kraj svih prieljkivanja da se kralj Zogu odvoji od Rima i jo vie utvrivali politiku i ekonomsku podreenost i zavisnost Albanije od Rima. Potkraj srpnja poto su sankcije bile neslavno ukinute talijanska je vlada zatraila da s jugoslavenskom stranom zakljui provizorij, koji bi u toku vremena doveo do normalnih trgovinskih odnosa (poremeenih provoenjem ekonomskih sankcija), a 1. listopada stupio je na snagu novi trgovinski sporazum s Italijom. Stojadinovi je iskoristio tu priliku da izjavi kako su Italija i Jugoslavija dvije susjedne zemlje koje se sretno upotpunjuju, zahvaljujui strukturi njihovih privreda to ih samo upuuje da proire uzajamne trgovinske i privredne veze. Ali Hitler nije Cianu u Berchtesgadenu govorio samo o potrebi zakljuenja ofenzivnog saveza, nego je uvjeravao Ciana kako Njemaka ima dobre odnose s Jugoslavijom i da eli da takve odnose uspostavi s njom i Italija. Ciano je na to odgovorio kako Italija ve radi na tome i da je nastupilo znatno poputanje zategnutosti u talijansko-jugoslavenskim odnosima. Poznati Mussolinijev govor u Milanu samo je javno manifestirao spremnost Rima da otvori novu stranicu u odnosima s Jugoslavijom, jer je Duce, tom prilikom, izjavio da postoje svi uvjeti za istinske prijateljske odnose izmeu Jugoslavije i Italije. Takve izjave pale su i prilikom predaje akreditivnih pisama novoga talijanskog poslanika u Beogradu M. Indellija. Stojadinovi je na Mussolinijev govor u Milanu reagirao tako to je uputio cirkularnu brzojavku svim poslanstvima u inozemstvu1-2 u kojoj je istakao da je Mussolinijev govor primljen u Beogradu sa zadovoljstvom. Zakljuenje novog italo-jugoslovenskog trgovakog ugovora proteklo je - navodi se u njoj - u znatno boljoj atmosferi, nego to je ranije meu nama vladala. Mi nemamo razloga da budemo protivnici Italije ako ona potuje nae dravne granice, nae legitimne interese i prava. Stojadinovi je uznastojao - naravno u suglasnosti s knezom - da ispita prave namjere talijanske strane i Ciano je na iznenaenje poslanika J. Duia, Stojadinovia i samog kneza - ustro izjavio da ele zakljuiti s Jugoslavijom savez u okviru Osovine Rim-Berlin! Istodobno su Stojadinovievi strunjaci u ministarstvu vanjskih poslova izradili elaborat o buduoj politici prema Italiji. U cilju sreivanja i pobolja120 121 122

B. K r i z m a n , nav. rasprava pod 114, str. 64. Isti izvor. M. M. S t o j a d i n o v i , nav. djelo, str. 411.

nja odnosa sa Italijom moglo bi se upotrebiti - stoji u njemu 123 - dva puta: 1. stvoriti kao polaznu taku jednu povoljnu atmosferu (detant) sa nekoliko optih obostranih deklaracija o uzajamnoj elji da se sva otvorena pitanja ree u duhu prijateljstva i saradnje, propraenih sa nekoliko simbolinih manifestacija (izmena poseta, potpisivanje jedne zajednike deklaracije nalik na poljsko-nemaku od januara 1934. itd.). Zatim, u tako stvorenoj atmosferi pristupiti postepeno reavanju svih spornih pitanja i po njihovom uspenom reenju zakljuiti Ugovor slian paktu o prijateljstvu izmeu nae Kraljevine i Italije od 27. januara 1924 godine; 2. pristupiti odmah direktnim pregovorima za zakljuenje jednog slinog pakta koji bi pretstavljao, u isto vreme, reenje najvanijih politikih pitanja izmeu nae Kraljevine i Italije, a ostavio ostale manje vane probleme da budu reeni u docnijim pregovorima. S obzirom na samu prirodu naih odnosa sa Italijom, a naroito na promenljivu talijansku politiku stoji dalje u elaboratu - trebalo bi pretpostaviti ovaj drugi put. Jedna obina manifestacija dobrih namera Italije prema nama, bez ikakvih konkretnih akata koji bi te namere priveli u delo, ne bi za nas, u dananjem stanju stvari, bila od neke velike praktine koristi. Mi ne bi imali nikakvog naroitog interesa da zapoinjemo jednu novu politiku prema Italiji, koja ne bi mogla ostati bez reperkusija na nae postojee odnose sa ostalim dravama, ako sa talijanske strane ne bi dobili nikakve realne i trajne garantije. Prelazei na praktian teren eventualnih pregovora stoji dalje u elaboratu - ugovor koji bi imao da bude zakljuen izmeu nae Kraljevine i Italije, trebalo bi da bude baziran na ovim glavnim linijama: (1) na prvom mestu trebalo bi stipulisati uzajamno potovanje postojeeg teritorijalnog statuta obeju drava. Ovu bi obavezu trebalo redigovati tako da se ne odnosi samo na zajednike granice, ve i na ostale nae granice u jugoistonoj Evropi i na Balkanu. Formula koja se nalazi u lanu 1 Rimskog ugovora od 1924 bila bi za nas vrlo povoljna, ali je Italija, s obzirom na njen dananji politiki stav, svakako ne bi mogla prihvatiti. Zbog toga bi trebalo nai neku drugu formulu koja bi u sutini bila ista, ali po svojoj redakciji razliita. Na drugo mjesto dola bi odredba - predlae se dalje u elaboratu - kojom se obje strane obvezuju da u svojim buduim odnosima i u svima spornim pitanjima, koja se budu pojavila, nee pribjegavati sili nego e ih rjeavati, bilo direktnim pregovorima, bilo upotrebom raznih miroljubivih sredstava za rjeavanje meunarodnih sporova. Zatim bi dola odredba kojoj bi bio cilj konstatacija da se ugovor ne protivi nijednoj meunarodnoj obvezi koju su drave-potpisnice do sada bile zakljuile. Rimski ugovor iz 1924. godine imao je dopunski protokol u kome je bilo izriito reeno da sporazumi koje je jugoslavenska drava zakljuila s ostalim dravama Male Antante nisu u suprotnosti s Rimskim paktom. Ali danas, imajui u vidu izmijenjene prilike i nove obveze koje je naa drava u meuvremenu zakljuila, trebalo bi unijeti jednu opu odredbu koja bi pokrila sve nae dosadanje saveze i sporazume, kao i obveze koje potjeu iz pakta Drutva naroda. U tu svrhu mogla bi se usvojiti formula slina onoj kakva je u poljsko-njemakoj deklaraciji iz 1934. godine. Iz obavjetenja kojima raspolae ministarstvo proizlazi kako bi Italija bila voljna da nam dade odreene garancije i u pogledu Albanije. Kako Albanija pretstavlja jednu od najosetljivijih taaka naih odnosa sa Italijom
123

B. Krizman, nav. rasprava pod 114, str. 6 5 - 6 7 .

navodi se u elaboratu teko bi bilo zamisliti jedno regulisanje i normalizovanje odnosa sa njom kojim ne bi bilo obuhvaeno i ovo pitanje. Ali ono ne bi trebalo da ude u sam ugovor, ve da bude predmet jednog zasebnog protokola, koji bi bio potpisan jednovremeno sa glavnim ugovorom. Osnovne linije toga sporazuma trebalo bi da se sastoje iz uzajamne deklaracije o potovanju nezavisnosti Albanije. Tekst bi se mogao, donekle, inspirisati lanom 88 Senermenskog ugovora, koji se odnosi na nezavisnost Austrije i enevskim protokolima od 1922 po istom predmetu. U ovom pogledu bi se pojavile svakako tekoe zbog izjave od 9 novembra 1921 godine, koja priznaje Italiji izvesne specijalne interese u Albaniji, ali te tekoe ne bi bile nepremostive. Kao loginu posledicu garantije nezavisnosti, trebalo bi zahtevati i neutralizaciju granine zone prema Jugoslaviji, t.j. zabranu dizanja utvrenja i ostalih vojnih objekata i ruenje ve sagraenih. Osim spomenutih, postoje izmeu Jugoslavije i Italije - prema elaboratu jo i ova pitanja: pitanje terorista u Italiji (ustaa), pitanje naih manjina, kompleks pitanja u vezi s izvrenjem ve zakljuenih konvencija (dalmatinski agrar, statut talijanskih optanata u Dalmaciji, talijanske kole, ribolov, itd.). Definitivnu likvidaciju teroristike akcije uperene protivu nae drave trebalo bi smatrati - zakljuuje se u elaboratu - kao preduslov za sreivanje odnosa sa Italijom. U tome pogledu postoje ranija formalna obeanja talijanske vlade koja bi trebalo samo izvriti. To bi se moglo uiniti spontanim merama talijanske vlade pre potpisivanja ugovora. to se tie naih manjina u Italiji nema izgleda da bi Italija pristala da primi ma kakve obaveze u tom pogledu. Ni Nemaka nije mogla da postigne neke koncesije za svoje manjine u Junom Tirolu. Ipak, moda, bi se moglo dobiti obeanje da se internim administrativnim putem pobolja situacija i postupanje sa naim manjinama. Najzad, ostaje kompleks pitanja u Dalmaciji u vezi sa izvravanjem ve zakljuenih konvencija. U tome pogledu mi ne bismo mogli initi nikakve nove koncesije poto je sa ve postojeim konvencijama Italiji zaista priznat maksimum koji se mogao dati. Za likvidaciju nastalih sporova u izvrenju tih konvencija potrebni su dui pregovori uz saradnju strunih lica i sa jedne i sa druge strane. Njih bi trebalo povesti posle zakljuenja glavnog ugovora sa Italijom da se on inae ne bi morao odloiti na due vreme, ime bi mnogo izgubio od svog praktinog znaaja. U ovom momentu bi se moglo predvideti samo jednom optom formulom da e se pri reenju tih pitanja obe strane rukovoditi duhom prijateljstva i uzajamne saradnje. Knez Pavle je izabrao taj drugi put i odobrio da Stojadinovi, oko sredine prosinca, uputi u Rim dva opunomoena pregovaraa: jednog za ekonomska (Milivoj Pilja) a drugog za politika pitanja (stalni delegat u Drutvu naroda Ivan Subboti). 124 Ciano je taj korak pozdravio, rekavi Duiu: Glavno pitanje treba maem presei... kao to ja obino uradim... i kao to sam uradio sa Hitlerom. Subboti je ponio na put u Rim agendu s osam pitanja: politiki ugovor; sporazum o pitanju ustake organizacije; jugoslavenska manjina u Italiji; Albanija; pitanje Mahovljana u Bosni; talijanski optanti u Dalmaciji; pitanje provoenja raznih konvencija; pitanje naknade u vezi s provoenjem agrarne reforme u Dalmaciji. Ali su najvanija bila ova pitanja: sm ugovor, Albanija, manjine i dakako - ustae.
124

O Subbotievim pregovorima u Rimu:. Avramovski, nav. djelo, str. 2 6 7 i dalje.

Subboti je u Rimu u pet navrata razgovarao s Cianovim opunomoenicima: Ginom Butijem i Leonardom Vitettijem, visokim inovnicima ministarstva vanjskih poslova. Moje dranje u svima ovim razgovorima kretalo se izvjetavao je Subboti Stojadinovia u svom strogo povjerljivom izvjetaju iz Beograda od 19. I 1937 125 u okviru sledeih ideja: 1. Insistirati na naoj naelnoj elji za prijateljstvom sa njima i na naoj gotovosti da tu elju realizujemo; 2. Pustiti da Italijani izau sa svojim politikim predlozima, ne angaovati se na licu mesta ve rezervisati odluku mojih pretpostavljenima; 3. Ne dati da se stvari upute ka jednoj suvie tesnoj kolaboraciji koja bi nas suvie vezala; 4. Odrati njihovo poverenje; 5. Nastojati na bezuslovnoj potrebi hitnog reenja pitanja terorista, zahtevati za Albaniju stvarnu nezavisnost; 6. Obezbediti mogunost da zahtevamo jo i reenje nekih drugih pitanja (npr. optanata, Mahovljana* i dr.) pre zakljuenja sporazuma. U razgovoru u Rimu s visokim funkcionarima ministarstva vanjskih poslova Butijem i Vitettijem, 15. I 1937, 1 2 6 Buti je ponovio Subbotiu da jugoslavenska strana moe raunati da e pitanje terorista biti rijeeno i da ga treba prepustiti njima da ga rijee na najpodesniji nain. Subboti je upitao kad e to pitanje biti rijeeno a Buti je odgovorio: istodobno sa sporazumom. Subboti je inzistirao na potrebi da se to pitanje to prije, tj. prethodno, rijei i nakon diskusije Buti je pristao predloiti svom efu grofu Cianu da talijanska strana slubeno to prije, i to prije zakljuenja sporazuma i nezavisno od toga, izjavi kako e teroristika organizacija u svakom sluaju i bez obzira na sudbinu pregovora - biti likvidirana i obustavljena njena djelatnost, kako ti ljudi ili njima slini nee moi ni u kojem obliku tetno djelovati za jugoslavensku dravu. Buti je izrazio miljenje kako bi njegova vlada prihvatila da talijanski poslanik u Beogradu uini jugoslavenskom ministru vanjskih poslova takvu slubenu izjavu. No, izjava bi imala biti usmena, a onaj koji je bude primio (ministar ili njegov pomonik) mogao bi je doslovno zabiljeiti. Izvravajui obveze iz te izjave, talijanske bi vlasti raspustile teroristike organizacije i uinile ustae bezopasnima za daljnju akciju. Osim toga, u tekst politikog sporazuma ula bi klauzula kojom se obje strane-ugovornice obvezuju da nee na svojem teritoriju trpjeti nikakvu aktivnost koja bi bila uperena protiv sigurnosti druge strane-ugovornice. Zanimljivo je da je Ciano, prilikom razgovora u Palazzo Cbigi 16. I,12 rekao Subbotiu kako eli neto veliko i spomenuo mu savez. Pohvalio mu se, takoer, kako je vanjskopolitiki poloaj Italije vrlo dobar, kako mu je polo za rukom srediti odnose s Engleskom (zakljuenjem tzv. Gentlemen's agreementa od 2. sijenja 1937); s Njemakom su u velikom prijateljstvu, s Jugoslavijom u odnosima dobrog susjedstva, i to s perspektivom velikih mogunosti; u srednjoj Evropi imaju Maarsku i Austriju za dobre prijatelje, a s Francuskom mogu u roku od 24 sata uspostaviti najsrdanije odnose, jer Francuska tri za talijanskim prijateljstvom. Dakle zakljuio je Ciano vidite da nam je situacija vrlo dobra. Subboti: Zbilja vi ste uspeli za ovo nekoliko meseci ne samo da sredite mnoge spoljne odnose Italije, nego da ih sredite na najprobitaniji nain.
126

B. Krizman, nav. rasprava pod 114, str. 6 7 - 6 8 . Subbotiev drugi izvjetaj od 15. i 16.1 1937. u AJ, Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 14. 127 Isti izvor. " Naselje Talijana kod Laktaa (selo kod Banja Luke) u Bosni.
125

Ciano: Jeste, i ja elim da ih sredim i sa Jugoslavijom. Subboti: To je i elja naih merodavnih, prema tome tu se slaemo i ja u tu dragocenu konstataciju poneti u Beograd. Ipak mislim da bi bilo vrlo korisno kada biste mi rekli i vae poruke, s jedne strane, o otvorenim pitanjima o kojima sam diskutovao s vaim pretstavnicima, a s druge strane, o samom aktu sporazuma. Poznato vam je koliku vanost pripisujemo nekima od tih otvorenih pitanja; i da bi politiki sporazum bio ne samo sporazum ,de fassade', potrebno je ta pitanja reiti. Smem li vas pitati da li imate to da mi kaete u pogledu terorista? Ciano: Budite uvereni to e pitanje biti reeno. Subboti: Kako ga mislite reiti? Ciano: Ne brinite, ostavite to nama, mi emo sami nai najbolji nain. Jedne emo ukloniti iz zemlje: poslaemo ih u Afriku ili dati im da odu daleko izvan Evrope, druge emo zadrati pod strogim policiskim nadzorom u zemlji. Uglavnom: rasturiemo ih i onemoguiti im akciju! Kaem vam, ne brinite, to e biti reeno. Hajdemo dalje. Subboti: Dozvolite da rezimiram: mi ovo pitanje smatramo za izvanredno vano i ja sam sve detalje naeg stava jasno izneo vaim delegatima i ja vas molim da tom pitanju poklonite istu panju koju i mi poklanjamo. Ovo je za nas jedno prethodno pitanje. Prelazim na Albaniju. Jugoslavenski su pregovarai zatim napustili Rim. Pregovori su privremeno bili prekinuti i Subboti se u pauzi vratio u Zenevu. Njemu je knez Pavle naredio da tamo posjeti Anthonyja Edena, britanskoga dravnog sekretara za vanjske poslove, i da mu u najstroem povjerenju ispria kako su tekli pregovori s Italijom. 128 Eden ga je paljivo sasluao, oigledno zadovoljan porukom. Bio je ukratko obavijeten od poslanika u Beogradu (Sir Ronalda Campbella), ali nije znao detalje. Zamolio je Subbotia da prenese knezu ovu poruku: On (Eden) smatra da smo dobro uinili to nismo odbili razgovore. Isto tako smatra da je dobro da smo pokuali doznati prave namere Italijana prema nama. (Primetio sam - pie Subboti - da ga je vrlo i to vrlo interesovalo kada sam mu izlagao italijanske sugestije.) Smatra da je mudro ne ii suvie daleko. Smatra da treba da radimo na popravci odnosa sa Italijom u etapama. Ne treba da se ustruavamo da preduzimamo sve to treba u cilju poboljanja naih odnosa sa Italijom, ali to treba tako izvoditi da ne izazove nepoverenje ostalih (tu je ciljao na Francusku i Balkance, a ne na sebe i Englesku). Ovo to smo do sada uinili i o emu ga Nj. Kr. Vis. Knez obavetava je dobro, a on ima puno poverenje u politiku Nj. Kr. Visoanstva (kurz. B. K.). Njemu e biti vrlo milo ako bi ga Nj. Kr. Visoanstvo i dalje dralo strogo poverljivim putem u toku o daljem razvoju razgovora. A ako bi on, u meuvremenu, imao togod da izvesti Nj. Kr. Visoanstvo, on e to uiniti najpogodnijim i strogo poverljivim nainom. Nekoliko dana kasnije javio je jugoslavenski poslanik u Londonu Slavko Gruji Stojadinoviu da je 2. II razgovarao s Edenom. U toku daljeg razgovora g. Idn - javljao je Gruji 129 izjavio je uglavnom ovo: mi moemo biti uvereni u njegovu dobru volju i elju da nam pomogne; da nema drave sa
128 129

B. Krizman, nav. rasprava, str. 68. Isti izvor, str. 6 8 - 6 9 .

kojom Engleska ima bolje odnose nego sa Jugoslavijom; da ti odnosi treba da budu trajni; da Engleska i Jugoslavija imaju da igraju zajedno veliku ulogu. Istog dana (2. veljae) 130 Cincar-Markovi uputio je knezu pismo o svom razgovoru s H. Gringom, im se Gring vratio s puta u Italiju. Odmah u poetku razgovora Gring ga je pie Cincar-Markovi zamolio da saopenja koja mu bude uinio ne dostavlja obinim diplomatskim putem nego da ih uini osobno Knezu-Namjesniku i predsjedniku Stojadinoviu. Gring je u razgovorima s Mussolinijem spomenuo i pitanje Austrije, zahtijevajui da Duce ubudue Austriju smatra kao njemaku zemlju i uvjetovao svaku daljnju intimniju vojno-politiku suradnju s Italijom priznanjem Rima da Austrija ima jednog dana pripasti Reichu. Mussolini je to uzeo do znanja, ali je dodao da momentano ne bi bilo politiki cjelishodno definitivno rjeavati austrijsko pitanje. U razgovoru o Sredozemnom Moru i interesima Italije u tome podruju, Gering je izjavio Musoliniju potpunu dezinteresovanost Nemake - pie dalje Cincar-Markovi ali sa jednim izuzetkom, koji je naroito naglasio, Jugoslavija (Musolini, kae mi Gering, sa naroitom napregnutou oekivao je saznati ta hoe Gering time da kae). Gering mi tada dao da proitam pasus iz zapisnika njegovih razgovora sa Musolinijem po ovoj stvari. Musolini, kae mi Gering, im je uo da se radi o Jugoslaviji, ugrabio je priliku da postavi direktno pitanje kakvi stvarno odnosi postoje izmeu Nemake i Jugoslavije? Odgovor Geringa je glasio: odnosi iskrenog prijateljstva i punog poverenja, i ako ne postoje nikakvi pisani ugovori i sporazumi. U daljem razgovoru sa Musolinijem o nama, Gering podvlaei realnosti i vanost jugoslovenske drave; njen predominatan poloaj na Balkanu i uzdiui vrednost jugoslovenske vojske, zastupao je kao potrebu nemake politike neprikosnovenost Jugoslavije i integritet njenih granica. Musolini je uglavnom odobravao izlaganje Geringa, ali uinio rezerve u pogledu odnosa Jugoslavije s Malom Antantom, a naroito sa Engleskom. Glavna bojaznost Italije dolazi od eventualnog ustupanja naih luka na Jadranu engleskoj floti u sluaju kakvog sukoba izmeu Italije i Engleske. I zato bi elja Italije bila, kako je razumeo Gering, da sa Jugoslavijom doe do jednog potpunog vojnog saveza. Ovo mi je dalo povoda nastavlja Cincar-Markovi da kaem Geringu da i mi imamo istu irhpresiju iz dosadanjih razgovora sa Italijom, kao i da ga upoznam sa dosadanjim tekoama tih razgovora. Rekao sam mu da je naa elja da u pregovorima sa Italijom idemo postupno, po etapama, i u korak sa Nemakom. Gering je se potpuno sloio sa naim dranjem i obeao svu pomo i zajedniko sporazumevanje u pogledu dalje nae politike prema Italiji. Rekao mi je da bi za sada kao najvie mogli primiti jedan pakt o prijateljstvu s Italijom. U vezi sa njihovom dananjom politikom prema Italiji, Gering mi govorio i 0 njihovom dranju prema Engleskoj. Nemaka se nalazi danas izmeu Italije 1 Engleske, i sve ini da se sporazume prvenstveno sa Engleskom poslednji govor Hitlera je najbolji dokaz za to ali na alost jo uvek ne nailazi na potrebno razumevanje sa engleske strane. S druge strane pak, Musolinijeva Italija, prema nemakom milenju pretstavlja danas neosporno jednu od najsnanijih drava i sa njom se mora raunati. Njena avijacija zadivila je i samog Geringa. Musolini je realan i energian dravnik, pored sve svoje
130

Isti izvor, str. 6 9 - 7 0 .

18

Ante Paveli i ustae

273

megalomanije i oholosti. Danas Italija, moe se slobodno rei, kako nalazi Gering, vojniki potpuno vlada Sredozemnim Morem. Zbog toga se za Nemaku postavlja pitanje da li je bolje imati ,debelog vrapca u ruci' (Italija) ili ,goluba na krovu kome je rep ve oerupan' (Engleska) - kakvo je poredenje napravio Gering. U najstroem poverenju Gering mi je rekao da je na sastanku sa Musolinijem postignut i sporazum da se sa talijanske i nemake strane izbegava za vreme od 2 godine svaki povod za sukobe koji bi mogli uvui Nemaku ili Italiju u rat, s obzirom na jo nepotpunu vojnu spremu Nemake, a specijalno na moru. Zbog toga je Nemaka ponova i pokrenula pregovore o dopunskom kvalitativnom pomorskom sporazumu sa Engleskom, kako bi to pre ostvarila svoj plan o pomorskom naoruanju. Na kraju razgovora Gering me je umolio da saznam miljenje Kraljevske Vlade da li bi .i pod kojim uslovima bila voljna da zakljui i sa Maarskom pakt prijateljstva slian jugoslovensko-bugarskom, kao i da li bismo i u koliko mogli uticati na Rumuniju u pogledu njenog priblienja sa Nemakom. Na kraju Cincar-Markovi prenosi knezu Gringovu elju da se s knezom ponovo sastane. Rekao je poslaniku da je do 15. veljae slobodan, a da mu odmah poslije 15. predstoji put u Poljsku. Sastanak s knezom bio bi u Miinchenu. Pregovore su jugoslavenski opunomoenici nastavili u Rimu na poetku oujka. Subboti je prvo razgovarao s Cianom (3. III), 131 a zatim s onim istim talijanskim diplomatima s kojima je u Rimu i' u sijenju pregovarao (Buti i Vitetti). Subboti je tom prilikom izjavio Cianu kako je siguran da e njihov sporazum kad ga objave svijetu imati samo pozitivan odjek. Osobito e pokazati kako su dvije zemlje eljne prijateljskih odnosa i suradnje i kako nastoje izbjei neprijateljstvo i prepirku. Ali, sablasti neprijateljstva i prepirke jo lebde. Hrvatski teroristi (ustae) ubojice kralja Aleksandra! ive u Italiji i snuju razbijanje jugoslavenske drave. Jugoslavenska je strana ak ula i to da njihov poglavnik Paveli, neometen od Talijana, potajno putuje u inozemstvo. Ciano je odvratio da takve vijesti djeluju kao hladan tu. Dokle god Talijani ne uine to treba da se obuzda ustaka agitacija, predsjednik Stojadinovi je - rekao je Subboti zabrinut za budunost talijanskojugoslavenskih odnosa. Samo je velika vjera u nunost prijateljstva dviju zemalja . . . sprijeila odgovorne u Beogradu da ne napuste put kojim su poeli ii. Usprkos tome, nastavio je Subboti, njegov predsjednik vlade vjeruje Cianu. On pretpostavlja da e Ciano bezuvjetno i nedvosmisleno zabraniti djelatnost i slobodu kretanja teroristima. To je prijeko potrebno, ako elite nae meusobne odnose postaviti na nove osnove. Ako jugoslavenska vlada zahtijeva likvidaciju terorista, to nije stoga to bi se leaderi Jugoslavije bojali novih zloina protiv zemlje. Dostatno smo jaki rekao je Subboti da se moemo ponijeti s tom bandom kriminalaca. Pa i kad ne bismo za to bili dostatno jaki, moemo se obratiti zemljama koje e jedva doekati da nam pomognu. Na vama je, grofe Ciano, i vaoj vladi, da preuzmete inicijativu i okonate takvo stanje stvari. Morate shvatiti da ako hoete postaviti nae meusobne odnose na nove osnove, onda teroristika djelatnost mora konano prestati... i cijeli svijet mora znati da je okonana.
131

J. B. H o p t n e r , Jugoslavija u krizi 1934-1941, str. 100.

Subboti je kasnije 132 obavijestio Stojadinovia da je to stajalite izloio mirno, bez ljutnje i vrlo prijateljskim i ozbiljnim tonom. Rekao je predsjedniku i to da se pri tom nije htio pozvati na Cianovu moralnost i obzirnost nego radije na njegov smisao za politiku. Jugoslavija i Italija - govorio je Cianu ne mogu stvarati nove odnose, ako postoji i najmanja neizvjesnost glede budunosti terorista i ako cijelo vrijeme krue vijesti o Pavelievim odlascima i dolascima. Ciano je sve to sluao paljivo, ali nestrpljivo, zlovoljno. Reagirao je zapazio je Subboti kao da mu o tome nije trebalo govoriti, toliko mu je to neugodno. Naposljetku je nervoznom kretnjom prekinuo pritube jugoslavenske strane: Ne, n e . . . sve je to neistina reagirao je temperamentno. Puka izmiljotina klevetnika, dounika... Recite doktoru Stojadinoviu da sam vam ja, grof Ciano osobno, dao svoju potenu rije da su svi teroristi pod policijskim nadzorom, ve mjesecima. Zapravo zatvorenici... Nije tono, rekao je dalje, da je Paveli bio na putovanju. Naprotiv, talijanska mu je policija zaprijeila svaku politiku djelatnost. On je bijesan. Stalno mi alje poruke krivei mene to je Italija napustila hrvatsku stvar. Ja mu uope ne odgovaram. Ne zanimaju me ni on ni njemu slini. Dosta mi je njih. Oni se stalno svaaju meusobno... Ali ih ne mogu izruiti vama. To nipoto nije nekakvo sloeno pitanje. To je sitna stvar... Mi smo dostatno jaki za daleko vee stvari. Subboti je ustrajao kod svoga i priznao da je ministrovo dranje pohvalno, no predloio je istodobno neka Italija prui Jugoslaviji oigledan i opipljiv dokaz onoga to talijanska vlada treba poduzeti, na primjer, neka naredi svojoj policiji da surauje s jugoslavenskim policijskim organima u nadzoru nad Paveliem. Ciano se ogluio na taj prijedlog i samo je zatraio da Stojadinovi ima povjerenja u njega. Kao nov dokaz svojih pobuda, posegnuo je za telefonom i nazvao efa policije [A. Bocchinija]. Di, ovdje Ciano, kako stoje stvari s Hrvatima? Jesu li mirni i pod nadzorom? Nije me briga. Pojaajte strae. c.pustivi slualicu, okrenuo se Subbotiu i zamolio ga da kae Stojadinovia: Ja sam osobno i u vaoj nazonosti ponovio nalog. ef policije kae da Paveli cijelo se vrijeme tui, dok su ostali mirni. Recite gospodinu Stojadinoviu neka ima povjerenje u mene. Napokon, ja sam sve to ve prije porekao, preko gospodina Indelija. Subboti mu je odgovorio uvjeravajui ga da on, Subboti, sad ne bi bio u Rimu kad jugoslavenski predsjednik vlade ne bi imao povjerenja u grofa Ciana. Meutim, potrebno je dodavi da Ciano dokae kako to povjerenje nije neumjesno, ne samo na ovaj nain, preko mene, u etiri oka tako rei, nego tadoer i na nain koji bi se mogao koristiti protiv onih koji kritiziraju politiku vrste suradnje s Italijom. Hoe li mi Ekselencija u tom smislu dati kakvu poruku za predsjednika vlade? upitao je jugoslavenski pregovara. Na to je Ciano zamolio Subbotia neka izvijesti Beograd da Italija nee dopustiti nikakvu teroristiku djelatnost i da su i Paveli i svi ostali pod najstroim nadzorom. tovie, obeao je Ciano, kad se politiki problemi
132

Isti izvor, str. 1 0 0 - 1 0 2 .

srede, on e potpuno likvidirati teroristiku organizaciju. Naglasio je kako e to biti samo stvar izdavanja nekoliko naloga telefonom, dodavi da bi on u tom smislu elio unijeti jedan paragraf u ugovor. U vijestima koje krue o nekoj teroristikoj djelatnosti ustaa nema nikakve istine. Mi elimo s vama suraivati, a ne oslabiti vas. Ja elim da se ostvari savez izmeu nas; ako to nije mogue odmah, onda bar moramo ii tim smjerom. S velikim iznenaenjem Subboti je zatim sasluao Cianovu nimalo diplomatsku izjavu o nacionalsocijalistikoj Njemakoj, kao osovinskom partneru. Ja sam prijatelj Njemake povjerio je Ciano Subbotiu tom prilikom ali - meu nama i u povjerenju Njemaka je ne samo opasan protivnik svojim neprijateljima, nego i teak prijatelj svojim prijateljima. Ja sad ne mislim da bismo se mi morali organizirati protiv Njemake, ali ovjek mora imati na umu da e se i na i va poloaj u odnosu na Njemaku poboljati ako budemo zajedno. Naih 42 milijuna i vaih 15 milijuna vie e znaiti zajedno nego odjelito. Nemojte me krivo shvatiti. Ne mislim da se moramo okrenuti protiv Njemake, ali moramo - izmeu sebe - organizirati svoju suradnju s njom. S Butijem i Vitettijem Subboti je najvema pregovarao o ustaama (teroristima) i skici samog pakta, a kasnije su se pozabavili i ostalim pitanjima. Subboti se njima alio to talijanska strana jo uvijek nije dala izjavu o tome da e likvidirati organizaciju terorista, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh samih pregovora, no Buti se izvukao s primjedbom kako su oekivali da se jugoslavenska strana suglasi s tekstom izjave. Predloio je Subbotiu ovo: 1. Indeli da uini prema Subbotievom (etvrtom) izvjetaju ovu izjavu i to u onom trenutku kad mi kaemo da elimo (to jest odmah ili pre dolaska ana); 2. da se jedan na policijski strunjak stavi u direktan kontakt s njihovom policijom u cilju dogovora o nainu na koji se ima izvriti likvidacija; 3. ova likvidacija nee imati vid ni ekstradicije ni suenja od strane Italije. Pristaju da puste da se u Jugoslaviju vrate oni koji to iz sopstvene inicijative zahtevaju i koje mi pristajemo da primimo. Za ostale da se vidi da li je bolje, prema pojedinom sluaju, da se upute u kolonije ili i dalje zadre pod nadzorom u Italiji; 4. lista. Ja sam energino traio da nam je [listu] odmah predadu. Kazao sam da i kada bi se ovi opasni zloinci smatrali kao obini politiki emigranti, predaja te liste ne bi znaila povredu prava azila, ona bi imala karakter jednog obavetenja. 133 U petom izvjetaju (od 11. III 1937) 134 Subboti je izvijestio Stojadinovia da je Ciano spreman poslati Indelliju izjavu za jugoslavensku vladu, u usmenoj formi, s tim da jugoslavenski ministar vanjskih poslova njenu prvu toku upotrijebi povjerljivo i diskretno dok njen preostali dio mora ostati apsolutno tajan. Njen tekst u prijevodu glasio bi ovako: 1. Zabranjuje se sada kao i ubudue opstanak svih organizacija kao i aktivnost osoba, kojih je djelatnost uperena protiv teritorijalnog integriteta i javnog poretka (utvrenog poretka) jugoslavenske drave, i to u svakom sluaju i nezavisno od rezultata pregovora koji su "u toku. 2. Paveli, E. Kvaternik i druge voe bit e internirani 3. Sprijeit e im se kao i drugima da razvijaju bilo kakvu aktivnost i voama e se takoer onemoguiti da odravaju dodir s drugim
1 3 3 Subbotiev etvrti izvjetaj iz Rima o razgovorima od 3. do 6. III 1937. (AJ, Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 14). 1 3 4 Isti izvor, fasc. 14.

ljudima i inozemstvom. 4. Odreeni broj tih ljudi mogao bi se uputiti u svojstvu radnika u talijanske kolonije, i to individualno ili u manjoj grupi. 5. Talijanska e policija obavijestiti jugoslavensku policiju o mjestu ili mjestima gdje su naprijed spomenute osobe internirane ili konfinirane. 6. Talijanska e policija saopiti jugoslavenskoj policiji imena onih koji ele da se vrate u Jugoslaviju. 7. Jednom jugoslavenskom policijskom slubeniku bit e omogueno da uspostavi dodir s talijanskom policijom u vezi s onim to je naprijed navedeno. U pitanju Albanije pregovarai su ukrstili koplja, sloivi se samo u tome da deklaracija o Albaniji dobije oblik izmjene pisama izmeu ministara vanjskih poslova prilikom potpisa ugovora. Talijani nisu nikako pristajali da se njihovom tekstu doda Subbotiev dodatak kojim se precizira kako nijedna strana-ugovomica nee u Albaniji zahtijevati nikakvo preimustvo politike, ekonomske ili financijske prirode koje bi posredno ili neposredno bilo nautrb nezavisnosti Albanije. U pogledu manjina bili su voljni da to pitanje rijee kako su s Austrijom rijeili pitanje njemake manjine u Italiji (da Inelli izjavi kako e talijanska vlada dobrohotno prouiti molbe talijanskih dravljana slovenskog ili srpskohrvatskog jezika u pogledu privatne nastave tih jezika pod nadzorom drave kao i bogosluenja na tim jezicima, pod uvjetom, prirodno, da se potuju zakoni o javnom poretku). Raspravu o kulturnoj konvenciji nije jugoslavenska strana htjela prihvatiti dok su se o pitanju Mahovljana brzo sloili (da ih jugoslavenska vlada postepeno prevede u jugoslavensko dravljanstvo, s tim da Italija prihvati one koji ne bi bili voljni da prime nae dravljanstvo). Subboti je za rjeenje pitanja vezanih uz brojne konvencije predlagao formiranje mjeovite komisije; pri pitanju visine odtete talijanska je strana ponavljala argumente u prilog vee odtete talijanskim zemljoposjednicima nego naima. Subboti je, 19. oujka, 133 prilino dugo raspravljao s Cianom koji je takoer odluno odbijao da prihvati Subbotiev dodatak izjavi o Albaniji, jer bi takva verzija dovodila u diskusiju sve one privilegije to ih je Italija ve bila postigla, a on (Ciano) predlae da postave podlogu za politiku u budunosti. Dva dana kasnije Buti je ponudio Subbotiu nekoliko varijanti i jugoslavenska se strana odluila za onu u kojoj se navodi da obje strane obeaju da nee traiti nikakvu posebnu ili iskljuivu prednost politikog poretka ili ekonomske ili politike prirode koja bi mogla direktno ili indirektno da ugrozi nezavisnost Albanije, a da e zajedno pristupati prijateljskom ispitivanju svake situacije koja bi mogla nastati a bila bi nespojiva s namjerama istaknutim naprijed. U pogledu izjave o ustaama sloili su se kasnije da izraz javni poredak zamijene izrazom postojei poredak da bi prema stajalitu talijanske strane obuhvatili zloine protiv osoba koje predstavljaju najvii red drave, ali je Subboti ustrajao pri tvrdnji da djelatnost protiv javnog poretka ukljuuje misao o zloinima protiv visokih linosti. Trojica su pregovaraa, na kraju, sastavili ovakav tekst izjave s tim da je Ciano i Stojadinovi konano odobre: U trenutku potpisivanja sporazuma, dvojica ministara vanjskih poslova izmijenit e slijedeu izjavu: pod izrazom postojei poredak' upotrijebljen u lanu 5 ugovora potpisanog danas razumijeva se svaka djelatnost uperena protiv efova dviju drava, lanova dviju kraljevskih
135

B. Krizman, nav. rasprava pod 128, str. 7 2 - 7 3 .

obitelji, efova ili lanova vlade kao i predstavnika javne vlasti. Ciano je zatim prihvatio taj tekst, pod uvjetom da to ne bude javna izjava nego usmeno saopenje i u tom smislu predloio korekturu uvoda izjave, a sloio se da jugoslavenska strana ako se to od njega zatrai u vrijeme potpisivanja ugovora dade izjavu omanjoj grupi stranakih voa i diplomatima prijateljskih zemalja. to se tie pitanja manjina postignuto je da Ciano uputi Stojadinoviu pismo u kojem e mu saopiti da je njegova vlada, na Cianov prijedlog a prije nego to je napustio Italiju, izdala upute nadlenim talijanskim vlastima neka blagonaklono ispitaju molbe talijanskih podanika o privatnoj nastavi na slovenskom i srpskohrvatskom jeziku i o crkvenim obredima na tim jezicima u okviru pozitivnih zakona. Uz to, vlasti e razmotriti pitanje objavljivanja knjiga i jednih ili vie novina i drugih kulturnih manifestacija na istim jezicima. Subboti je, u svom pismu Stojadinoviu 11. oujka, 156 ovako najavio Cianov dolazak u Beograd: Iz razgovora sa Butiem vidim da oni ovako zamiljaju njegov boravak: 24 stiu u vee; potpis ugovora isto vee ili sutra dan pre podne. Ostatak (25 ov. m.) namenjen razgovorima i eventualnim ceremonijama. (,Svakako emo posetiti grob neznanog junaka'.) Za tp vreme prividno avion nosi ugovor u Rim da ga kobajagi njihova vlada vidi. U samoj stvari oni e sobom poneti i instrument ratifikacioni. Trei dan izmena ratifikacija i odlazak. Pri tom je upozorio Stojadinovia na Cianov stil: Imam utisak da je anu - pie on dalje - mnogo stalo da doe u Beograd i da izazove senzaciju. Meni izgleda da e oni tu celu posetu izvesti onako to no bismo kazali ,husarski'. Doletee, odletee, zbunie ceo svet. Tako su Ciano i Stojadinovi, 25. oujka, u Beogradu potpisali Beogradske ugovore. To su bili: politiki sporazum i dopunski privredni sporazum. Dvije strane-ugovornice obvezuju se u politikom sporazumu da e potivati zajednike granice i, ako bi jedna od njih bila rtva neizazvanog napada jedne ili vie sila, druga e se strana uzdrati od svake akcije koja bi mogla koristiti napadau (l. 1 pakta); u meunarodnim zapletima a straneugovornice se sloe da su njihovi interesi ugroeni ili bi mogli biti ugroeni obje se strane obvezuju da se dogovore o mjerama koje e poduzeti da bi zatitile svoje interese (l. 2); strane-ugovornice ponovo potvruju svoju volju da u meusobnim odnosima ne pribjegavaju ratu kao instrumentu vlastite nacionalne politike i sve sporove i sukobe, koji bi se mogli pojaviti izmeu njih, rjeavaju miroljubivim sredstvima (l. 3); strane-ugovornice obvezuju se da na svom teritoriju nee trpjeti ni pomagati na bilo koji nain ma kakvu aktivnost koja bi bila uperena protiv teritorijalnog integriteta ili postojeeg poretka druge strane-ugovornice ili koja bi bila takve prirode da bi kodila prijateljskim odnosima izmeu dviju zemalja (l. 4); u cilju da daju svojim postojeim trgovinskim odnosima nov podstrek, koji bi bio vie u skladu s prijateljskim odnosima utvrenim izmeu njih, strane-ugovornice sporazumne su da pojaaju i proire svoju trgovinsku razmjenu, kao i da ispitaju uvjete za obimniju privrednu suradnju; u tu svrhu bit e u najkraem roku zakljueni specijalni sporazumi (l. 5); strane-ugovornice suglasne su da se nita u ovom sporazumu nee smatrati kao protivno postojeim meunarodnim obvezama dviju zemalja, obvezama koje su, uostalom, javne (l. 6); ovaj sporazum imat e rok trajanja od pet godina; izuzimajui otkaz u roku od est
136 Fond M. M. Stojadinovia, fasc. 14.

mjeseci, sporazum e se produivati preutno iz godine u godinu (l. 7); sporazum e biti ratificiran, a na snagu e stupiti na dan izmjene ratifikacionih instrumenata; ta izmjena obavit e se u Beogradu to je mogue prije (l. 8). Prilikom boravka u Beogradu Ciana je primio knez Pavle i Ciano mu je rekao 137 da Jadransko more i manjine treba, po njegovom miljenju, da povezuju dvije drave a ne da ih dijele. Njemaka je opasan neprijatelj, ali i neugodan prijatelj rekao je. Anschluss Austrije je neizbjeiv a talijanskojugoslavenska sloga potr