A N T E P A V E L I

LIEPA PLAVKA

ROMAN IZ BORBE HRVATSKOG NARODA ZA SLOBODU I
NEZAVISNOST








20.






ANTE PAVELI
DJELA II.
1.
LIEPA PLAV KA
2.
Izdanje 1935.
3.
Izdanje 1954.
4.
Izdanje 1969.
5.
Izdanje 1990.
Izdanje 2003.

COPYRIGHT - Sva Prava Pridrana NIZ "Domovina"

Izpravak izvrio: Prof. Dr. Andrija Ili

Deposito Legal: M.10322


Vinja Paveli

Apartado 19.247 - 28080 Madrid - Espana




























Posveeno

Ustakim borcima - Hraniloviima, Soldinima, Rosiima, Javorima,
Deviima, Plavkama i bezbrojnim znanim i neznanim, koji su se borili za
uzpostavu i obranu Nezavisne Drave Hrvatske!


















5

Prof. dr . Ante Bonifai

k 3. izdanju:

Chicago, USA - 1969.

Kao uvarica hrvatskog narodnog i svog obiteljskog Ognjita, Vinja Paveli, objavila je drugu knjigu
sakupljenih djela Poglavnika dra Ante Pavelia.
To je 3. izdanje Liepe Plavke. Ova prekrasna knjiga, kojoj nema premca u hrvatskoj emigrantskoj izdavalakoj
djelatnosti sa preko 400 stranica teksta i dokumenata, slui nama svima na ast. Knjiga je uvezana u platno s
naslovom u zlatorezu, a na proelju je dobra fotografija. Dokumentacija zapoinje s fotokopijom pisma
Poglavnika dra Ante Pavelia iz torinske tamnice francuzkom odvjetniku dru Georges Desbons-u s izvadcima
propisnika Ustaa - Hrvatskog Oslobodilakog Pokreta,

a na francuzkom j eziku pr iposlanog i z t orinske
tamnice dravnom odvjetniku Prizivnog Suda u Aix-en-Provence, Francuzka.
"Naa narodna borba ima jasnou i istou kristala",

pie Poglavnik svome odvjetniku. Desbons mu odgovara
da pie knjigu o Hrvatskoj, koja je kao i njegove uspomene spremna za tisak, jer uz ustaka naela, hrvatska se
borba nastavlja do konane pobjede.

Medju os talim do kumentima obj avljeni s u poz dravi i podpi si Hrvatskih Domobranaca i z Sjeverne i J une
Amerike iz mjeseca travnja 1935., koja i danas podpisuju na tisue hrvatskih domobranaca iz tih zemalja, koji
jo onda nisu bili rodjeni.
Premda su nas zatajili kroniari - Eden, MacMillan, Murphy, Sulzberger i t . d . - Hrvati i hrvatsko p itanje
nalaze se i danas u sreditu podzemnog uskladjivanja globusa.
Ovim prilozima Liepa Plavka

nije samo knjievna sublimacija unitenja jednoga tiranina, ve strogo poviestna
dokumentacija Ustakog Pokreta.

Svaki Hrvat, koji proita Poglavnikovo djelo, prisiljen je poviestnim obrazloenjima, da je jedini odgovor na
hrvatsko narodno unitavanje - borba za slobodu.
Liepa Plavka

je pravi pravcati realistiki roman i ita se na duak. Sladki i teni hrvatski jezik rodjenog
pripovjedaa, nastavlja klasinu hrvatsku prozu Gjalskoga, Kovaia i Kumiia. Dok su se Amerikanci
pobunili i p ostali u stae zbog pretjeranih daa i poreza, Hrvati su kroz nekoliko stoljea vodili borbu za
slobodu i nezavisnost bez obzira na materialne probleme. Od Vitezica do Starevia niu se kao maljevi i
buzdovani Hrvatska Prava i Hrvatske Pravice. To nije pobuna radnika ni seljaka nego sveobuhvatna borba
itavog hrvatskog naroda. Na dan Radieve smrti i na dan 10. Travnja, sav je hrvatski narod bio jedna dua i
jedno tielo.

Radi i Poglavnik sa stotinama tisua boraca su pali u toj borbi, ali nitko nije unitio u poviesti niti e unititi
u budunosti hrvatski narod.
Liepa Plavka

je povi est hrvatske bor be - od umorstva Stjepana Radia do smaknua njegova krvnika u
Marseillesu - ali sva ideologija i nain borbe za budunost sadrane su takodjer unutar ovoga romana, jer iste
prilike stvaraju uviek iste odgovore. Dokaz tome je hrvanje hrvatskih radnika i seljaka sa srbo-komunistikim
profesionalnim agentima. Sve novine su svakog dana pune spomendana i podataka o novim borcima i novim
rtvama. Nisu klonuli krvnici niti su klonuli borci.
Kada je Poglavnik zapoeo oruanu borbu s lozinkom "na ljutu ranu, ljutu travu" iza u morstva hr vatskih
narodnih zastupnika u beogradskoj konjunici imao je daleko manji broj ustaa uase nego to postoje danas
irom globusa, kada srbo-komunisti nazivlju sve Hrvate, pa ak i svoje hrvatske nogometae - ustaama.
6

Ali suvremeno pokoljenje nije jo dalo vodje, koje bi bili kadri u nae vrieme zamieniti velianstveno
pokoljenje boraca, koje j e Poglavnik stvorio. Hrvati se irom svieta uivljavaju kroz liepu plavku

kao svoje
herojsko doba, koje je teko izjednaiti, a jo tee nadmaiti.
Tko je liepa plavka? Svi znamo, da nije samo junakinja jednog romana ve sastavni dio stvarnosti kao gotovo
sva lica u zamiljenoj prii pisanoj u torinskoj tamnici kao obrana i glorificiranje junaka i junakinja. Koji od
nas ne bi htio da je vidi onakvu, kako ju je odkrio Krunoslav Dulibi u 26 Goldegg-Gasse u carskom Beu?
Uzdignuta u okvire bive hrvatske priestolnice za koju su Hrvati toliko krvi prolili, kao kerka K.u.K. likog
generala k ao s totine d rugih hrvatskih g enerala i marala, mi j oj n e zn amo p rezimena. O na
je gospodjica, idealno savreno bie hrvatskog romanopisca, koji ne slae samo reenice nego kao da ciglama
i mramorom zida vlastitu dravu, od kontora gospodina Bluma do plave grobnice na azurnoj obali.

Krunoslav
Dulibi je danas za nas lik Ante Pavelia, dok sluamo njegov glas tako "ugodan, tako topao i mek".

Poglavnik nije sigurno opisivao sebe u zatvoru, ali njegovi drugovi su bili svi tako slini duevno i tjelesno kao
i njihovi protivnici, da se danas ne moemo oteti dojmu, da je pod likom svog junaka, kao i svi slikari velikim
dielom, naslikao i samoga sebe. to da kaemo za druge tipine nae utvare i napasti? Tko ne pozna sve te
Blume, Donnere, Greife, Krautnere i ardanie, koji su se pretvorili u strojeve za raunanje, zbrajali od
potrebe ivotinjske i ljudske koe, znoj i krv na stranicama svog sebinog knjigovodstva. Nije se uzalud alio
Mile Budak, da je Bog stvorio krumpir, da i sirotinja ima kome kou guliti.
Majore Sretene i kapetane Glie, koji su zajedno vojevali na Kajmakalanu i Solunu, jeli grah iz jedne zdjele
i pili i z i ste boce, danas zamjenjuju narodne heroje sa Kozare i Neretve, pretvoreni u broncu po hrvatskim
trgovinama i nenadmaive heroje u partizanskim filmovima. Njima Prelci igraju "radnike svinje" preruene u
direktore narodnih "preduzea" i cigani sviraju, dok ae i tanjuri prskaju. Sve se je samo povealo i umnoilo
na tisue puta.

Poglavnik nije izmiljao imena na evapoviima, ni Gursuzoviima ni piclerima, sami su ih sebi nadjeli i
vre i dalje iste poslove: kradu dravu na sve mogue naine, zatvaraju i mue nevine, koji ne plaze pred njima.
Tko se ne sjea hodnika Petrinjske i ne zna za Lepoglave i Stare Gradike. Proli su uz to teajevi u Odesi i
Lenjingradu, a do potrebe i en glezke i a merikanske metode Scotland Yarda i FBI, d a l au, mau, v araju i
ubijaju Hrvate, koji nedaju, da im u ime "ujedinjenja", "demokracije", "bratstva i jedinstva" jae na grbai
moralno i duhovno nii tipovi i izrodi. Danas ih sav sviet pozna po hrvatskim opisima ili e ih upoznati kao to
smo ih mi upoznali.

Svi ti nai Dulibii i Tuge i Rue, svi nai Dabie i Barie imali su vrlinu cjelovitih i podpunih linosti, na
kojima je Poglavnik gradio NDH. Vjerovali su jedan drugome, drali se zadane riei i zakletve. Danas vidimo
romantiku - carbonara i hajduka, - jer je prolo gotovo pola stoljea u tom ratu na ivot i smrt, ali svi se pitamo,
kako da se te nevolje oslobodimo: Kukunjeevii i Tutunpetrovii se ne mienjaju, pa kako da se mienjaju
hrvatski radnici, koji nose tovare blaga iz stranih svieta pod oblikom plastinih bomba i paklenih strojeva s
istim humorom, s kojim Poglavnik opisuje otvaranje "umjetnike figure", u kojima su ugursuzi na pisali
ljubavno pismo s rieima: "pion Mitar Gursuzovi velika je budala".
Romanopisac u tamnici u Torinu udara u tanke ice i pada u zanos kad opisuje priestolnicu Hrvatske i sigurno
je najbolji hrvatski opis protenita Majke Boje Bistrike - Kraljice Hrvata. I danas Hrvati znaju, da Ona nije
podpisala -Protokola -

i da "njezine blage crte lica i oi, to siplju svoj blagoslov na glave vjernih, i u djetece,
to ga dri u naruju i svima ga pokazuje, kao da veli: "Za va spas, za vau sreu rtvovat e se On, moj sin,
za odkup va umriet e na kriu stranih muka".
I od gospodjice postala je sestra TUGA kao i tisuu drugih Hrvata i Hrvatica... molei "Nju Majku sviju majka,
neka dozvoli i njoj siroti djevojci, da se i ona rtvuje, da i ona umre na mukama za spas onih, koji trpe, jer zna,
jer vidi, da je njihova bol velika"...
Zbog t oga j e d anas Liepa Plavka "razgovor ugodni naroda hrvatskoga", romantinih junaka i "pravog
ovjeka". Narodi po Jungu idu kao i p ojedinci z a svojim i ndividualiziranjem, o stvaruju s voje o rientalne
"mandale" i grade svoje Borobudure. U ivotu Hrvata, koji svaki predstavlja stotine pokoljenja istoga ivota i
7

istoga vjerovanja, drava nije samo propisi i zabrane, zakoni i ukazi, politika nije igra i borba za vlast nego
iskonska borba dobra sa zlim. To se ne da izkorieniti niti ubiti.

elio bih samo, da svi nai PASOARI proitaju Liepu Plavku.

Druge promibe ne trebaju.

Htio bih navesti Poglavnikovu pjesmu iz torinske tamnice ustakom astniku I. - Ivanu uti:
Nisu dugi u tamnici danci,
Al su teki okovi i lanci,
to hrvatski narod su sapeli

Kako su to dumani eljeli.
Nu proi e od tamnice danci,
Popucat e okovi i lanci,

A Hrvatska e slobodna biti!



















NEZAVI SNA DRAVA HRVATSKA
Glasilo Ujedinjenih Kanadskih Hrvata
Toronto, Ontario - Canada Kolovoz 1969. -
Broj 8 (109).



































Hrvatski Korienski Pravopis
prema Zakonskoj Odredbi o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, 14. kolovoza 1941.
Broj CCXLIX - 1083 - Z. p. 1941
9


I.


Trei je ve dan, to Kruno Dulibi luta po bekim ulicama gotovo svih kotareva i trai namjetenu sobu.
Danas je ve rano u jutro sjedio u kavani pred hrpom dnevnih novina, to danomice poplavljuju nekada oholu
priestolnicu austrijske carevine, ita oglase i biljei u mali depni blok adrese. Zabiljeio ih je est. Nu
obzirom na izkustvo prolih dvaju dana, nisu ga oduevile ponude, koje je danas naao. Jo juer, kada bi
proitao kako se iznajmljuje liepo uredjena soba, na vrlo zgodnom poloaju, sa svim udobnostima, prekrasnim
izgledom, a uz vrlo povoljnu cienu, ve se vidio, kako udobno sjedi u toploj sobi i gleda kroz prozor na vlanu
ulicu i kvrgave plonike sa pogledom punim saaljenja za one, koji po njima uurbano i mrzovoljasto idu, kako
to zna gledati samo onaj, tko je i sam kroz vie dana umornih nogu Beom vrludao u potrazi za stanom. Danas
ve znade, kako uglavnom izgledaju te "liepo" uredjene sobe, iju ljepotu naplauje stranac povoljnom, ili ak
vrlo povoljnom cienom. Danas ve znade i to, to pod povoljnim cienama razumievaju dobroudne beke
kuanice, koje jo uviek rado raunaju na milione, kao za vrieme one vrtoglave inflacije prvih poslijeratnih
godina, kada je tiskara nove Republike Austrije

na vrlo jeftini nain uspievala zadovoljiti milionaku ambiciju
svakog bekog gradjanina - sa kupom pl avo i zaranoga pa pira, koji j e n a s ebi n osio ba joslovne br ojeve
nominalne vriednosti.
Poslijepodne istoga dana proao je od tih est adresa ve etiri, gotovo u etiri oprena vjetra, nu uviek sa istim
uspjehom.

Sve same male, dvoritne, hladne i neprijazne sobice na kraju hodnika velikih stanbenih zgrada, od kojih svaka
u ovo doba predstavlja jedno malo suvereno carstvo okrugle i okretne kuepaziteljice, kao vidljivi rudiment
nekadanjega predratnog ustavnog prava pod ezlom, to ga je drao grevito u desnoj pandi na grbu crni
dvoglavi orao Austrijsko-Rimsko-Jeruzalemskoga Cara.

Namjetaj tih sobica obino je vrlo smjela kompozicija starog raznovrstnog pokustva raznoga stila i
nejednake dobi. Nu nije to, to bi Krunoslavu Dulibiu u sadanjem njegovom poloaju tako jako oteavalo
izbor. Daleko vie odluuje tu pitanje visina najamnine. Svote, koje su od njega traene, nadmauju, ako ne ba
mogunost njegovih mravih mjesenih beriva, a to svakako granicu, na kojoj njegova savjest postavlja
neprekoraivu ogradu. Zna on dobro, da organizacija kojoj se j e odao bez i kakve promisli, koja razpolae s
njime, sa svakom esticom njega samoga, pa i sa istim njegovim ivotom, treba novana sredstva na sve strane,
te da razsipati ta sredstva ne znai sluiti ciljevima organizacije i stvari za koju ona postoji, nego je oteivati.

Nu i drugi su jo razlozi, koji odluuju kod njega o izboru stana, koji inae u obinom ivotu nemaju gotovo
nikakve vanosti. Uloga, to ju on vri, trai bezuvjetno da ostane im manje zapaen, da ivi povueno, da
izbjegava svakom nepotrebnom saobraaju s ljudima u tudjem svietu, i da bude im skrovitiji znatieljnim, pa
makar i be zazleno znatieljnim po gledima ljudi u s vakome r adu i kretanju. L jubopitne g ospodje, to
iznajmljuju namjetene sobe, esto su ga tako izpitivale pogledima, kao da j e doao u oglede kakvoj staroj
tetki, kakve bogate za udaju dorasle djevojke. Mnoge su traile da im ocrta svoju prolost i da navede sve
znamenitije i uplivne linosti, koje ga poznaju i koje mogu za njega jamiti, kao da ga primaju za blagajnika
kakvog velikog poduzea, a ne za podnajamnika u siromanu podkrovnu sobicu.
- Znate, takva s u n esigurna v remena nastala. Treba zn ati, koga se p rima p od vlastiti k rov - umovale su s
ozbiljnim licem astne najmodavke.
Pa onda toliki stanari! Gotovo svaka ta najmodavka bavi se obrtimino iznajmljivanjem soba svoga stana, koga
je imala sreu zaposjesti moda jo u blaena vremena cara Franje Josipa, te za koga plaa jo uviek istu
najamninu kao i prije rata, makar ta najamnina danas vie ne slui ni za nabavu crvene boje za mazanje usnica
kerima nekada dobrostojeeg bekoga kuevlasnika, to je prije rata udobno i bezbrino utucao dane svoga
lagodnoga ivota bez ikakva zvanja i zanimanja, pijuckajui u svojoj stalnoj Weinstube kiseljkasto bielo vino
iz burgelandskih vinograda i itajui uz guste dimove kratke cigare svoje omiljele ivotne novine Kronen
Zeitung.
10


Te dobre gospodje daju u podnajam sve: sobu, predsoblje, pojedine krevete, pa ak po potrebi naizmjence isti
krevet jednome podstanaru za dan, a drugome za no. One se same esto povlae stanovati u kuhinji, a kraj toga
jo ee iznajmljuju i njezinu nuzuporabu, kada se kao podnajamnik desi kakvi mladi par, koji nema volje i
mogunosti, da si sam za sebe osnuje podpuno kuanstvo, ili kakva u godinama podmakla us idjelica, koja
osamljena ivi od kakve rente ili ostavtine, to joj je namriee roditelji, moda nekada ugledni dravljani stare
Podunavske Monarhije.
Pa onda bezbroj stanara u ostalim susjednim stanovima, ije oi uviek lue kroz male i crvenkastim platnom
zastrte prozore, to gledaju na polumrane i hladne hodnike im zakripe ili zalupe vrata od kojeg stana. Pa one
strane kuepaziteljice, stooki cerberi, koji po svojoj dunosti - vie p rema p otovanoj r edarstvenoj vl asti
na Schottenringu

negoli prema gotovo nepoznatome kuevlastniku - vre strogi skrutinij nad podanicima svoga
kuepaziteljskoga carstva, te o svakome stanaru znadu vie i podrobnije negoli svi uredi kriminalne i politike
evidencije, ve likog, d anas t ako arenoga i nternacionalnoga grada, to l ei na d esnoj o bali, u p jesmama
plavoga, a u naravi mutnog i ukastog, znudenog i lienoga Dunava.

Sve to nisu stanovi za Krunoslava Dulibia, ije je zvanje i rad tajna za nebo i zemlju, za svakoga, osim za mali
broj, koji negdje daleko od njega skrovito i tajanstveno diele uloge lanovima velike podzemne, neumoljive i
nepomirljive organizacije.

- Ba je nezavidan posao traiti sobu u Beu - promrmlja Dulibi, kada je izaao iz vee jedne ve trone
velike kue, jedne od onih, to nalie starim vojarnama, naputenima ve nekoliko desetljea. Na ploniku
zastade na as, okrenu se kao neodluno na lievo, a onda na desno, pognut i sveudilj gledajui u vrke svojih
cipela. Zatim se polagano uputi do susjedne kue i skloni se pred dosadnom sitnom kiom, to je sipila kroz
planu proljetnu maglu, pod ovei balkon, to je strio nad kunom veom. Glavom mu prodje lagano
uspomena iz djakih vremena, kada je kao mladi sveuilitarac zagrebakoga Sveuilita toliko put traio
namjetenu sobu. Na tu uspomenu lice mu se malo razvedri i sjeti se onih liepih asova bezbrinoga ivota,
kada je traei sobu zalazio u kue Kaieve, Medulieve, Palmotieve i mnogih ostalih ulica, kojima je na
ulaznim vratima bila izvjeena cedulja, da se iznajmljuje namjetena soba.

Sjeti se onih iskrenih i simpatinih lica ljepuastih domaica, koje su ga ljubazno primale kada bi im rekao, da
je sveuilitarac zagrebakog Sveuilita, s kojim se svako zagrebako diete toliko ponosi. Jer tamo, u onoj
tamnoutoj zgradi, to se koi iza visokih platana na sjevernoj strani velikog Sveuilitnog trga, toliko je
narodne prolosti, narodnoga ponosa i toliko nada za budunost. Iza kratkog matanja probudi ga nenadano
sadanjost, malo se strese i opet promrmlja u sebi:

- Pa ipak moram ovo ludo pitanje stana im prije rieiti - i istodobno turi ruku u unutarnji dep kaputa
i izvadi pismo, koje je sigurno ve tri puta proitao, nu unato tomu ga razmota i ponovno proita:
Dne 30. oujka 1932. Po danas izdanoj odredbi imate se smjesta preseliti u Be. im tamo stignete, javite
svoju adresu, na koju ete odmah zatim dobiti daljne upute.
Predbjelno ne treba za Va tamonji boravak znati nitko od naih, koji se u Beu nalaze.

Pobonik: Baria

- Eto ve je trei dan to sam ovdje, a jo ne mogu javiti svoje adrese, koju tamo sigurno hitno oekuju, jer
mora bi ti hitan i vaan razlog, da sam ovamo premjeten, kada j e t a odredba t ako nenadano dola - pomisli
Dulibi i metnu pismo natrag u dep. Odmah zatim izvadi odlunim kretom ruke iz drugoga depa blok s
adresama i proita sliedeu, petu od pronadjenih adresa u malom oglasniku novina: Goldegg-Gasse 26. Odmah
zatim izvadi iz depa nacrt grada Bea i nadje, da se ta ulica nalazi u etvrtom kotaru,
nedaleko Karolinen-Platza izpod Junog kolodvora. Malo promisli, smota nacrt i spravi ga u dep, a zatim se
odluno uputi prema prvoj tramvajskoj postaji i uzpe se u tramvaj, koji vozi na Juni kolodvor.
Nije mu bilo teko pronai tu ulicu. Nakon deset minuta uzpinjao se je ve u prvi kat kue broj 26
Goldegg-Gasse. U oglasu su bila oznaena vrata broj 3. Na vratima je bio urezan otvor za ubacivanje listova,
nu nije bilo uobiajne posjetnice niti kakove druge staklene ili porculanske ploe, na kojoj bi bilo oznaeno
11

ime posjednika toga stana. Dok mu je to opaanje lagano prohujalo mozgom, pritisnu na elektrino zvonce i
uzdahnu: - Oh, opet pred izpitno povjerenstvo! - Lagan podsmjeh preleti mu preko lica, a odmah zatim pomisli
kao za alu: - kada vlasnik stana i sam uva svoju bezimenost i ne iztie na vrata svoje posjetnice, mogue ga
ne e mnogo zanimati ni toni opis moje istovjetnosti.

-
U taj as se otvori mali okrugli otvor na vratima, na koga se nadviri jedno tamno oko, koje je i kroz taj mali
otvor imalo dosta mogunosti, da obujmi gornji dio tjela i lica Krunoslava Dulibia. On se pouri razjasniti
svrhu svoje posjete. Oito je njegova vanjtina ulila u tamno oko dovoljno povjerenja, jer se odmah iza toga
otvorie vrata, i Dulibi unidje utivo i sigurno u predsoblje.
-
Gospodin eli pogledati na mjetenu s obu - zazvoni u bekoj niemtini okrugli glas pristale gospodje,
izmedju trideset i tridesetipet godina, koja je vrata otvorila, i koja ponovno prodje pogledom od glave do pete
posjetnika, onim pogledom kojim se izpituje svakoga, tko nam se prvi put u ivotu pokae na kunom pragu.
-
Da, da milostiva gospodjo - odvrati pripravno Dulibi, koji je znao da se u Beu, kao i u Zagrebu, svaku
gospodju oslovljuje milostivom.

Izvolite - nadoveza gospodja, pomae se za nekoliko koraka i ot vori pr va sobna vrata, koja s u vodila i z
predsoblja, te pusti napried doljaka, i ne smeui s njega oiju.
-
Dulibi unidje u sobu, zastade po prilici u sredini, i kao u neprilici zaokrui raztreseno oima po sobi. Podidje
ga udan osjeaj. Dok je do sada s vaka soba to j u j e pog ledao, pr avila na nj ega u tisak sasvim ba nalnog
sklonita, udeenog za kakvog samca iz redova onih tisuu i tisuu malih i neznatih, nepoznatih i od drutva
nepriznatih inovia, trgovakih namjetenika ili strunih radnika, ovoga puta osjeti Dulibi neto posve
drugoga. Suha i svietla sobica, namjetena ednim ali skladnim i ukusno porazmjetenim pokustvom,
odsjevala je istoom i dojmila ga se onako, kao to se vlastiti dom dojmi ovjeka, kada se u njega povrati
nakon duljeg. napornog i neudobnog putovanja.
-
Odgovara l i va m?- zapita g ospodja i prikloni n eznatno g lavu n a desnu s tranu u z l jubazan s mieak, k oji
odkriva niza zdravih bielih zubi.
Koja je ciena?- upita Dulibi i uperi pogled ne u oi, nego u biele gospodjine zube.
- Osamdeset Schillinga - odgovori gospodja.

- Dozvolite mi, gospodjo jedno pitanje. Ima li jo drugih podstanara u stanu?

Gospodja ga pogleda neodluno, a zatim sa jaim smiekom ree: - Kako se uzme. Moj mu i ja smo zapravo
podstanari, u koliko nas gospodjica, iji je zapravo stan, ve iz dugogodinje navike zajednikog ivota, ne
smatra kao jednu te istu obitelj. Drugih podstanara nema. Ova soba jo do sada nije bila iznajmljivana, ve je
sluila kao soba za strance, ili bolje rei za jednu staru gospodju, gospodjiinu rodjakinju, koja je svake godine
dolazila u Be na boravak preko zime. Ove zime nije vie dola. Sirota stara gospodja umrla je ba neto prije
svog zimskog lastavijeg lieta u ovaj na liepi Be.
- Soba mi odgovara, te sam spreman uzeti je uz cienu od osamdeset Schillinga - izjavi Dulibi odluno,
gotovo i ne sluajui posljednih gospodjinih riei.
- Dobro, nu morat ete govoriti jo i sa samom gospodjicom jer konana odluka, razumije se, pripada
njoj.
- Kada u moi govoriti sa gospodjicom?

- Danas teko, jer ona stie kui istom nakon sedam sati. Nu poto je sutra nedjelja, biti e kod kue, pa
moete doi i prije podne, tako oko jedanaest sati.

Dulibi se malo namrti. Nije mogao ekati asa, da se ve jednom smjesti i pomisli, kako e morati jo jednu
no proboraviti u hotelu, a zapravo jo u neizvjestnosti. Prodje pogledom jo jedanput po sobi, ovaj put mnogo
sabranije, primie se k malom pisaem stolu, koji je bio smjeten kraj prozora, nesviestno i posve nepotrebno
ga opipa rukom, a zatim se povrati prema vratima i ree:
- Molim, doi u sutra i nadam se, da me gospodjica ne e odbiti. - Kod tih se riei nehotice nasmije. Taj
as predstavljao si je u duhu tu gospodjicu, koja je preko dana negdje namjetena, i koja e ga sutra sigurno
12

podvri izpitu sa svom strogou djevianskog usidjelikog morala i zabrinutosti za ugled i poten glas svog
vlastitog doma, te za neoskvrnivost svoga ukusnog i urednog pokustva.


Samo tako si je mogao protumaiti da ga gospodja, koja mu je sobu pokazala, nije nijednom rieju upitala ni
za zvanje ni za dobre preporuke.
Gospodja se osmjehnu takodjer, nu ne ree nita. Dulibi se nakloni i u ime oprotaja protisnu kroz zube neto
slino kao:

- Do vidjenja!

Umjesto pozdrava gospodja ga pogleda opet izpitujuim pogledom i ree:

-Gospodin je oito inozemac?

Dulibi je pogleda i u taj mu as sinu misao, da je htio izii, a da se gospodji nije ni zahvalio, to mu je sobu
pokazala, te pomisli s neugodnou, da se taj upit odnosi upravo na tu, recimo manjkavost, u odgoju.
- Da, stranac sam, odgovori gotovo u neprilici i da nekako odbije taj umiljeni prikor, dodade:
- Razabirate po mojoj slaboj niemtini?
-
- O ne, gospodin govori korektno njemaki, nu mislim da po vaem tipu nije t eko p ogoditi, d a niste
Austrijanac.

Moe biti. Nu ne u vas vie zadravati. Najljepa vam hvala na dobroti, to ste mi sobu pokazali. Sutra u
biti slobodan doi u jedanaest sati.

Gospodja ga izprati do vanjskih vrata i zatvarajui ih polagano ree takodjer:

-Do vidjenja!
Kada je Dubili iziao iz kue broj 26 Goldegg-Gasse, bilo je oko pet sati poslijepodne. Imajui nalog, da
njegov boravak ima za sada u Beu ostati tajnom, ak i za lanove organizacije, koji u Beu borave, razumio
je da tajnost ima biti im vema uvana pred agentima i pionima neprijateljske vlasti, koja budnim okom i na
sve mogue naine, bdije nad svakim, za koga i najmanje posumnja da bi mogao stajati u bilo kakvoj vezi s
pokretom, koji je proti njoj uperen. Sigurno je, da ta uhodarska sluba, koja je u Beu tako razgranata, bdije
nad svakim lanom organizacije, kojoj on pripada, kojigod tu dulje vremena boravi, pa bi i on bio lako
odkriven, im bi se sastao bilo s kojim od njih.
Na samu pak pomisao, da je ve tri dana vrludao po Beu u potrazi za stanom osjeti, da se i odvie izloio
mogunosti da se sastane s kime od poznatih na ulici, i da na taj nain bude odkriven. Stoga odlui otii odmah
najkraim putem u hotel i ne izlaziti do sutra sve do asa, kada se bude trebao povratiti natrag radi konanog
pitanja sobe.

*


Gospodja Ana Beranek povrati se nakon Dulibieva odlazka u kuhinju, gdje je uslied njegova dolazka bila
prekinula pregledavanje nekog rauna, to ga je bila doniela dvorkinja Fani Raftl,

mrava i kotunjava, slabo
obuena ena, kao to su obuene sve radnike ene, koje u tom velikom gradu svakoga jutra, nakon to im mu
ode na naporni rad, urno odlaze u gradjanske kue na dvorbu od nekoliko sati za neznatnu plau, ostavljajui
u vlanoj podrumskoj sobici svoju nejaku djecu zamotanu u otrcane vunene rubce, preputajui ih da starije
bdije nad mladjim.

- Bili ste sigurno nestrpljivi. Znam da vam se uri - ree gospodja Beranek ulazei u kuhinju.
Kotunjava enica ustade sa kuhinjske stolice, na kojoj je sjedila, sa kretnjom koja je odavala urbu.
13

-
-
Da, moja mala Roza ima ve od jutros temperaturu. Kada sam pred podne sa dvorbe kui dola, nala sam je
vrlo bliedu i klonulu, a ruice su bile vrue kao vatra. Bojim se da je ozbiljno bolestna.
Ah, bio je jedan gospodin pogledati sobu. Odluio se da je uzme. Moemo raun rublja pregledati i sutra,
kada dodjete na dvorbu. Idite sada kui. Ne e biti sigurno nita opasnoga. Mala je valjda samo prehladjena, a
sada vlada u cielom gradu laka influenza.
Dvorkinja rado prihvati odgodu i pouri se otii. Kada je sila niz stepenice u prizemlje, nadje se pred
kuepaziteljskim stanom kuepaziteljice Mizzi Kropfmayer,
-
kako s toji naslonjena na poluotvorena vr ata.
Izgledala je kao sve kuepaziteljice: debela, nizka, okruglog lica, prepletenog tu i tamo plavkastim ilicama,
tupastog nosa i neuredne kose, obuena u kratkoj crvenkastoj suknji, koja je radi velikog trbunog obujma bila
sprieda neto uzdignuta i kraa negoli otraga i gotovo joj do koljena odkrivala dvie zdepaste no ge u
namrskanim, poneto zasukanim i ve dobrano izpranim sivkastim arapama. Ustavi dv orkinju i s ladko
namjetenim smiekom ree:
O, gospa Fani!
-
to je vas vodilo ovamo tako kasno, pred veer? Ta vi podvorbu vrite samo prije podne. ta
se je dogodilo?
Nita, gospa Kropfmayer,
-
nosila sam gospodji Beranek raun rublja - odgovori dvorkinja i htjede proi mimo
nje.
-
Jesu li ve iznajmili sobu?- pouri se kuepaziteljica upitati i postavi se pred dvorkinju, kao da joj hoe sa
cielim obilatim obujmom svoga okrugloga tiela zakriti put.
-
Mogue; ba je malo prije bio jedan gospodin, koji je sobu pogledao - odgovori dvorkinja, tapkajui nogama
na mjestu u znak nestrpljivosti.

Ah! - uzkliknu kuepaziteljica, a mastno joj se i mesnato lice rastegnu, - netko je bio malo prije. Kako da ga
nisam vidjela! Je li star ili mlad?
-
Dvorkinju oito ozlovolji to suvino i prilino zlobno pitanje, pa pokaza jo veu nestrpljivost, htjede zaobii
oko kuepaziteljice i ree:
-
Nisam ga vidjela. Idite pitati gospodju Beranek. Meni se uri kui, diete mi je bolestno.
-
Ali, gospa Fani, - kao uvriedjeno e kuepaziteljica - vi mene uviek izbjegavate. Uviek vam se uri i s vama
se ovjek ne moe nikada porazgovoriti.
Zbogom g ospa Kropfmayer, uri mi se kui - ree glasnije dvorkinja, promae mimo kuepaziteljice i
odskakuta hitro preko jo ono nekoliko stepenica, to su iz prizemlja do kunih vrata vodile, te umae na ulicu.

- Zbogom - promrmlja srdito kuepaziteljica, te odgega u svoj stan mrmljajui kroz zube: - od ove se betije ne
moe nita saznati.

Gospodja je Beranek jedva ekala, da gospodjica stigne kui da joj pripovjedi o dogodjaju. Za nju je to doista
bio jedan mali dogodjaj. U svojoj dobroj dui veselila se svemu, to bi moglo razveseliti gospodjicu, koju je
tako volila, kao da joj je ki ili rodjena mladja sestra. Nije ni udo! Ve je toliko godina to su zajedno, i koje
ih vee u dobru i u zlu, u veselju i alosti, kao da im je sudbina dosudila zajedniki ivot, na koga su se bile
tako n avikle, da s i gospodja Beranek nije uobe mogla predstaviti, kako bi bilo mogue, da taj jedanput
prestane i da se razidju. Razmiljajui o tome, okretno se je vrtila oko tednjaka priredjujui veeru. Njezin
mu Jan Beranek, namjeten je uz dosta slabu plau u jednom ekom trgovakom poduzeu kao raunovodja
i dolazi kui oko pol sedam na veeru, a odmah poslije veere ide u jedan eki lokal, u treem kotaru, gdje kao
gusla u jednom malom orkestru zasluuje mali honorar, kojim nadopunjuje svoj mjeseni dohodak, potreban
za ivot. Gospodjica dolazi iz svoga ureda odmah iza sedam sati i do tada treba prirediti veeru.

Iza est sati stigao je Jan Beranek i odmah se otiao presvui u crno odielo, u kojem je obavljao svoju veernju
slubu. Kada je veera bila gotova, ekalo se je na gospodjicu. Nu zaudo, gospodjice nije dugo bilo. Ve je
sedam sati bilo davno prolo, a ona nije jo stizala, iako je inae bila vrlo tona. Poslije ureda nije se nikada u
gradu zadravala, a pogotovo ne, bez da bi prije t oga gospodji Beranek rekla, ako se j e mislila negdje dulje
zadravati. Jan Beranek nije mogao ekati. Gospodja mu je dala na brzu ruku veeru, i on je u pol osam otiao.
Malo uznemirena, ekala je Ana nestrpljivo i svaki je as pogledavala na veliku uru, to je visila na stieni sobe
u kojoj se je jelo. Tako u samoi ekajui, opetovano joj se vraala misao na novog podstanara i na nove
okolnosti u kui, koje e nastati primajui pod krov novu nepoznatu osobu, to jo nikada do sada nije bilo.
14

Tako razmiljajui pomisli nekako i nehotice, da e od sada u nepomueni sklad, koji je toliko godina vladao
izmedju nje i gospodjice doi netko trei, ime e moda taj sklad biti poremeen. Nu, ta joj se misao priini
smienom; ta to je samo jedan podstanar, koji sa njihovim zajednikim ivotom i njihovim medjusobnim
odnosom ne e imati nita zajednikoga.


- Tko zna, tko je i to je taj ovjek? - pomisli, i misao joj se vrati k pristaloj i ozbiljnoj linosti
Krunoslava Dulibia: - zbilja liep i pristao ovjek! Bog zna od kuda je doao?
-
-
Ah, oprostite, draga Ano! - odjeknu zvonki djevojaki glas kao veselo srebrno zvonce pred velikim oltarom
svetoga Stjepana na dan velike uzkrsne mise, i vitka se pojava mlade djevojke baci u naruaj gospodji Ani
Beranek.
-
Tako ste me dugo ekali! Nu nije moja krivnja. Danas sam se morala u uredu dulje zadrati, budui da sam
morala napisati veliki broj pisama, koja se odnose na neki novi veliki posao, to ga je tvrdka preuzela - zavri
nadola gospodjica, odlaui ogrta.

No, no, nije nita! Bila sam u brizi, nu sada sam vesela, kada ste doli i kada vidim, da se nije nita stranoga
dogodilo - ree toplo gospodja Beranek i poljubi u bielo, liepo elo gospodjicu, koja je ve bila ivahnim
kretom ruke skinula sa glave mali pristali eiri, izpod koga se zatalasala bujna plava kosa kao sjajna aureola
oko kakvog svetakog lika.
Za as su sjedile obje kod veere za prostrtim stolom. Ruiasto lice gospodjice je odsievalo od svjeine. Na
njemu se zrcalila mladenaka srea, jer se nije nigdje osjeala tako sretnom i zadovoljnom kao kod svoje kue,
kraj s voje d obre p rijateljice Ane, nakon p ovratka i z ne snosnoga ur eda, u kojemu j e u vrtlogu b ezdune
poslijeratne trgovake pekulacije, kroz itav dan pisala na pisaem stroju pisma i odgovore na banalne
trgovake transakcije, a esto i bljutave, nepismene, a po kadkad i drzovite umotvorine svojih poslodavaca,
novih velikana, novim zakonima zatienog i u registrima trgovakog suda protokoliranog plemstva
pekulacije i otimaine tudjeg dobra.
- Pomislite, draga Ano, to se sve ovjeku moe dogoditi. Oko etiri sata poslije podne pozvao me je
prvi prokurist tvrdke u svoju sobu i ree mi, da je uo da elim dati u podnajam jednu sobu od naeg stana.
Rekao je nadalje, da e k nama u ured doi jedan novi inovnik od pridruenog poduzea sirove koe iz
Lavova, da e kod nas u uredu ostati nekoliko mjeseci, pa budui da treba jednu namjetenu sobu, neka ga ja
uzmem na stan. Sigurno mu je to izbrbljala moja uredska drugarica, ona podmukla Berta Klinger,

kojoj sam na
nesreu u raztresenosti pred nekoliko dana pripoviedala, da kanimo jednu sobu iznajmiti.
Dok je gospodjici to na duak govorila, mieajui graciozno liicom slador u svojoj alici aja, gledala ju je
gospodja Ana velikim oima, koje su umjesto nje vidjele Krunoslava Dulibia i pomisli, kako ipak taj previe
otmjeno izgleda, a da bi mogao biti neki agent sirove koe i ovjek iz kruga onih tipova, to sirotu gospodjicu
okruuju u onim neurednim prostorijama, to na vratima nose nadpis: Blum et Comp., agenturni i komisioni
ured.
-
U prvi as je, naime, bila pomislila, da je dananji posjetilac mogao biti taj inovnik, koga je gospodjici
njezin pr okurist na stanovanje ponu dio, a t o valjda uslied t oga, to j e n jegov pos jet pa o n eposredno i za
vremena, koga je gospodjica navela. No brzo se sabra, izgubi iz vida Dulibiev lik i gledajui dalje ukoenim
pogledom u gospodjicu - upita:
-
Nu, to ste odgovorili?
-
Ah, moja draga Ano, to mislite to sam rekla? Taj upit oinuo me je kao bi. Samo bi nam jo to trebalo, da
nam tu u s tanu sjedi neki agent neke sumnjive agenture sirove koe. Brrr!- strese se gospodjica draestnom
glavom i sae njeno ramenima, kao da je izpila licu neke gorke medicine.
-
to ste odgovorili? - upita ponovno i nestrpljivo gospodja Ana.
Ne znam kako, ali odluila sam munjevitom brzinom, i... slagala sam. Sram me je, ali nisam mogla drugaije.
Rekla sam, da je naalost soba ve iznajmljena.
-
U prvi as se Ana zabezeknula, a onda se osmjehnu i ree:
-
Neka vam bude savjest ista; rekli ste istinu.
-
Kako? To nije mogue! - uzkliknu gospodjica, skoi na noge, pritri k Ani, sagnu se i zagleda joj se izbliza
u lice.
to govorite? Nije mogue, ta istom je danas prvi put imao izai oglas u novinama.
15

-
-
Unato tome - odgovori Ana, i odmah se izpravi - naravno, ako vi pristanete, kada sutra u jedanaest sati dodje
ovamo gospodin, koji je sobu pogledao i izjavio, da je spreman uzeti je. Ja, dakako, nisam mogla umjesto vas,
dati konanoga pristanka, jer se o tome nismo bile nita dogovorile.
-
Da, kako sam bila luda, da vam nisam rekla, da sobu iznajmite i bez mene ako vam onaj, tko bude sobu traio,
bude odgovarao. Tko bi mislio, da e ve prvi dan netko doi. A onda, draga Ano, pa to se samo po sebi
razumije, da ste trebali definitivno urediti, ako ste drali da reflektant odgovara. Kako ste mogli i pomisliti da
to ne moete i bez mene uiniti - ree gospodjica u sladkom prikornom tonu, osjetivi se i sama oaloena na
pomisao, da je Ana mogla biti povriedjena, to ju na to nije bila ovlastila, i njeno je zagrli.
-
Ne bih to bila nikako mogla uiniti bez vas - odgovori ljubazno Ana, pa pogladivi rukom njeno ruiasto
lice svoje mlade prijateljice nastavi:

Nismo do sada jo nikada imale u stanu stranog ovjeka. Pa onda dotini gospodin izgleda da je stranac, dosta
je mlad, po prilici trideset godina i vrlo pristao ovjek.
-
Gospodjica odvi ruke sa zagasitog i oblog vrata Ane Beranek, izpravi se i ree kroz smieh:
-
Draga Ano, ta vi ste domaica. Mene i tako nema po ciele dane kod kue, pa e podstanar i tako biti samo va
teret, ili - smijui se jo jae - na vae zadovoljstvo, ako je tako pristao, kao to velite.
-
Nita, vidjet ete sutra i odluiti ete. Nadajmo se, da nije nikakav pustolov, a niti kakav traljavi agent sirove
koe - ree Ana, takodjer sa smiehom.
-
Pa moramo ga primiti, kada sam ja danas u uredu rekla, da je soba ve iznajmljena. Pomislite, ona brbljava
Berta, kada bi saznala da soba nije iznajmljena, denuncirala bi me, a l ako si moete predstaviti, da bi me t o
moglo stajati i mjesta.

I ja mislim, da ete ga primiti, jer sam uvjerena, da e i na vas uiniti dobar dojam- ree Ana ravnodunim
glasom, kao da hoe zakljuiti razgovor o tome predmetu, a onda predje na neki drugi svagdanji razgovor. I jo
su dugo avrljale.

Kada je gospodjica bila ve u postelji, i kada joj je iz mekoga vanjkua virio tek draestni pravilni nosi i
nekoliko pramenova plave kose, mislila je na sutranju svoju smienu ulogu iznajmiteljice namjetene sobe, i
gledala u duhu sama sebe, kako e vano i ozbiljno tu svoju ulogu morati odigrati.



















16


II.
N

edjeljom i veliki gradovi poprimaju oblije malih pokrajinskih mjesta. Jednostavno i edno obuene ene
srednjeg stalea, koje se u obinim danima gotovo nikad ne vide na ulicama, idu mirno i spokojna lica prema
crkvama, to se nalaze po raznim kotarevima Bea, medju obinim velikim kuama, i koje se o d nj ih
razpoznaju tek ako ih se gleda sa suprotnoga plonika i po tome, to pred vratima obino stoje po jedan ili dva
prosjaka pogurenih ledja i glave, inei ak i u ljeti utisak, kao da drhu od zime. Ulice su mnogo pustije nego
obino, koju pusto jo vie upodpunjuju eljeznim kapcima zatvoreni izlozi i vrata duana, a uslied ega one
velike i tamne kue jednostavnih proelja poprimaju posve drugi izgled, jer dobivaju kao neke zatitne oklope
sve do prvoga kata, i postaju nekako ukoene i utljive kao lica ljudi, kada vrsto zatvore usta.
Tek oko jedanaest sati pojave se u sreditu grada na Kaerntner-Ringu

razkone i izazovne oprave, raznobojna
teka i laka krzna, iz kojih se pomaljaju namazana lica, grimizno bojadisane usne i izpod umjetnih fantastino
zavinutih obrva crno uokvirene oi dugih, umjetno naljepljenih trepavica.

Tu se u namjetenoj dostojanstvenosti izlau prijepodnevnome suncu i drzovito dugim pogledima kavanskih i
ulinih lavova, ene i keri visokog velegradskoga drutva, podbuhle od vjenih drutvenih i kunih zabava i
plesova, izprepletenih praznim duhovitostima poslijeratnih salona, i po novom shvaanju posve prirodno
dozvoljenim ljubakanjima, kojima vie ne postavlja granice ni brak ni moral, jer se poslijeratni, na laku ruku
obogaeni i iz dubiozne prolosti proizili sviet, uzdigao visoko nad smiene zastarjele nazore.
Krunoslav Dulibi je ekao neto prije jedanaest sati na tramvajskoj postaji ba na tome Ringu i ekao D-kola,
koja vode prema j unome kolodvoru, te promatrao taj velegradski bogataki sviet, to se polagano i umorno
vue plonikom kao zamuljena rieka u ravnici. I kasnije iz tramvajskih kola promatrao je tu sliku sve do
zaokreta, gdje tramvaj sa Ringa zaokree preko Schwarzenberger - Platza u ulicu Prinza Eugena, koje je ime
Be toj ulici dao da poasti uspomenu velikoga austrijskog vojskovodje, a inae lana talijanske savojske
dinastije. N a samom t rgu s toji v eliki s pomenik podi gnut dr ugom j ednom vojskovodji,
knezu Schwarzenbergu. Dulibi odvrati pogled od plonika i od bogatakoga svieta te ga upravi na spomenik
i na viteza, to na elinom konju uztrajno jai, i nakon to je car jedne noi kriom i kroz polumrane ulice
ostavio priestolnicu i prepustio je bez bitke i bez carske bule, Adlerima, Rennerima i Breitnerima,

koji mu se
zato bogato oduie i potedie te spomenike stare slave, te ne podigoe novoga spomenika Judi Iskariotu, kao
to uinie njihovi drugovi u Moskvi.
Gledajui taj spomenik i pomislivi da e skoro zakrenuti u ulicu Prinza Eugena, sjeti se Dulibi, kako je dobri
fratar, veliki hrvatski pjesnik Andrija Kai Mioi, u svojoj pjesmarici hrvatskih junakih pjesama opjevao i
vojnike vrline princa Eugena Savojskog,

jer je t aj carski general, kao i stotine drugih prije i poslije njega,
imao mnogo prilika gledati hrvatske vojnike liti svoju krvcu u obranu domovine, kranstva i Europe proti
velikom otomanskome zmaju, to se je kroz pet stoljea sa golom britkom sabljom u ruci zalietao sa Bospora
preko pokorenoga Balkana, do hrvatskih ravnica. Sigurno je dobri fratar zato dobio i spomenik u Zagrebu na
uglu Ilice i podnoju Mesnike ulice, gdje se njegov upravo svetaki lik miea s plavilom neba, to se naslanja
na stari Gornji Grad, i tako mu ini divnu pozadinu.

Kako je izviedljivo gledao iz tramvajskih kola na spomenik, nagnuvi se sa sjedala napried da bolje vidi kroz
prozor, - nekoliko s uputnika, to su usuprot n jega s jedili ok renuti ledjima spomeniku, kao pod nekom
sugestijom okrenue glave i pogledae kroz prozor, kao to to ljudi obino ine u tramvaju, nemajui drugog
posla i nesviestno u elji da vide, to netko drugi gleda. Nu ne vidjevi nita drugo osim spomenika, pokraj
koga ve godine i godine svaki dan prolaze kao da ga i nema, okrenue glave natrag i upriee oi u Dulibia,
koji ga je jo uviek gledao oima i mislima. Kada spomenik zamae, povue se i on natrag na svojoj klupi, a
pogled mu se susretne s otrim pogledom ovjeka runog i odbojnoga lica, to je ba nasuprot njega sjedio.
Dulibi odvrati pogled kao malo smeten, prodje rukom preko lica i zatvori izpod dlana oi, da si dobro
zabiljei likove ljudi koji u njemu pobude i samo malo sumnje, a lik ovjeka to je nasuprot njega sjedio,
uinio mu se sumnjiv i radi toga, to ga je tako tono i otro promatrao svojim zelenim oima, koje s u
pokazivale previe znatielje, a radi crta lica svojstvenih ljudima iji izgled obino ne obeaje nita dobra.
17

Na ugl u prije Goldegg-Gasse ustavi se tramvaj i Dulibi izidje. Na ploniku malo zastade, i okrenut prema
nadvojvodskom d vorcu Belvedere, iz kojega j e nesudjeni nasljednik Franje Josipa otiao godine 1914. na
svoje posljednje vojno-nadgledno putovanje u Sarajevo, pogleda koso izpod oka u tramvaj i opazi, kako se onaj
suputnik podigao napola na noge, i neto opruena vrata oito promatrao kojim e pravcem Dulibi krenuti.
Tek kada je tramvaj zamaknuo prema Junom kolodvoru, zakrenu Dulibi u

Goldegg-Gasse.

- Ako je kakvi agent ili uhoda, upao sam mu u oi, jer sam gledao spomenik, to obino domai ljudi ne
ine - pomisli Dulibi, srdit sam na sebe to je spomenik gledao.

Ulazei u veu broj 26 ve je bio zaokupljen milju na sobu i na svoju nepoznatu stanodavku. Unato tomu
opazi u malom etverouglastom prozoriu paziteljskoga stana jedno okruglo i debelo lice i dva oka, koja su
ga na as obuhvatila.
-
- Kuepaziteljica - promrmlja Dulibi i ode uz stepenice. Kada je bio ve u prvom katu pred novim
stanom zau, kako u prizemlju lagano zalupie vrata. Pozvoni i ekajui okrenut napola prema stepenicama,
opazi i zmedju stubinih ograda gornji di o debeljkastog enskog t iela, nadvitog nad ogradu, kako uzdignute
glave gleda prema njemu, kao da hoe neto upitati. Uto se otvorie vrata, iza kojih se ukaza polovice tiela
gospodje Beranek i cielo njezino simpatino lice.
-
Izvolite unii - progovori gospodja Beranek, dok se je on skidajui eira, umjesto pozdrava lagano naklonio.
Dok je ulazio u predsoblje, izidje iz jedne sobe mlada enska pojava u tamnoj haljini, koja se niz vitko gibko
tielo elegantno sputala, kao t unika na savrenim kipovima grkih boginja. Dulibi se nakloni i prema njoj,
drei eir u sputenoj ruci.
-
Ovo je gospodin, koji je juer pogledao sobu! - Gospodjica odzdravi kratkim pokretom glave i ree: - Molim,
izvolite n apried - i pr ui pos trance r uku, pokazujui vrata s obe, i z koje je bila as prije izila. Sve troje
unidjoe u prostranu jedau sobu, liepo namjetenu tamnim pokustvom staro-njemakog stila.
Izvolite sjesti - ponudi gospodjica Dulibiu i pokaza mu laganim kretom ruke jedan od dvaju
-

nizkih i udobnih
stolaca, obtoenih tamnom koom, to su bili smjeteni kraj malog nizkog stolia u okruglo izboenoj udubini
ulinog zida, providjenog trokrilnim prozorom i sama se spusti u drugi stolac. Gospodja Beranek primaknu za
sebe jedan od etiriju stolaca, to su stajali oko stola u sredini sobe.

I gospodjica i Dulibi utili su, kao da ne znaju kako e zapoeti razgovor. Nu gospodja Beranek zapoe
sigurnou zrele ene, malo pjevajuim glasom:

- Vi ste doista toan gospodin. Ba je odbijalo jedanaest sati, kada ste pozvonili. - Zatim s e malo
nakrenu gospodjici i nastavi: - Gospodin je juer pogledao sobu.
Gospodjica j e treptala ubrzano tamnim trepavicama preko vedrog plavila oborenih oiju, neodluno i
nemogui se jo nikako uiviti u ulogu kuanice koja iznajmljuje sobu, i koja se mora upustiti u razpravu o tom
pitanju s nepoznatim ovjekom.
Dulibi nije skidao pogleda sa liepoga djevojakoga lika, koga je pomalo podilazila rumen sve do kose, iji su
se izrazito plavi pahuljasti pramovi savijali natrag preko tjemena, gubei se podrezani u kosinu na zatiljku.
- Da, pogledao sam i odluio sam je uzeti, ako je gospodjica spremna da mi je iznajmi - ree odluno
Dulibi.
Gospodjica podigne k njemu svoje bistre oi, poprimi posve mirni izraaj, koji jo vie odrazi ljepotu njezinog
pravilnog i njenoga lica, pa izusti jo uviek malo nesigurnim glasom:

- Prijateljica - kod toga se malo okrenu k gospodji Beranek - rekla vam je uvjete. Uostalom nije bilo ni
potrebno ekati do danas, ve ste mogli zakljuiti to jo juer. Ja sam podpuno sporazumna, kako ona stvar
uredi.

Gospodja Beranek se je branila od toga izraaja povjerenja, nu s osmjehom neke zahvalnosti, a Dulibi je
gledao sad jednu, sad drugu, pitajui se u sebi, kakva veza moe medju njima postojati.
18


- Juer smo ustanovili samo cienu - a sada bi nam gospodin trebao rei, misli li sobu uzeti u najam na
dulje vrieme, ili samo za koji mjesec. U potonjem sluaju ne bi nam, naravno, iznajmljenje konveniralo.

Dulibi namrti neznatno obrve, zateen s tim pitanjem i sviestan si, da nije na istu, hoe li ostati u Beu krae
ili dulje vremena, pa se umiri u brzo stvorenoj odluci i ree:

- Predvidjam, da e moj boravak u Beu trajati dulje vremena, a jer ne volim mienjati stanove, moete u
tom pogledu biti mirni, a vrsto se nadam, da ete sa mnom kao stanaru biti zadovoljni.

Opet je nastala kratka utnja, a Dulibi ju prekinu:

-to se tie ostaloga, moete takodjer biti mirni. Traei ve mnogo put stan, poznata su mi sva pitanja, koja
iznajmiteljice obino na novoga stanara stavljaju, a koja vama, koji se s time niste bavili, teko idu preko zubi,
nu na sva takva pitanja mogu dati odgovore, koji bi mogli udovoljiti i najstroim zahtjevima. Ne ete sa mnom
imati nikakve neprilike. Posjeti kojega moga prijatelja i li z nanca, koji k meni kadkada dodj u na r azgovor
drim, da vas ne e smetati, niti e za bilo kakvu smetnju biti povoda.
-
Gospodja Beranek kimnu glavom u znak pristanka, a gospodjica izrazi licem Dulibiu upravu neku zahvalnost,
to ju je tim kratkim, ali uvjerljivim rieima rieio razgovora, koga nije znala ni zapoeti ni voditi. Njegove
riei ulie u njih dvie neku sigurnost i povjerenje.
-
Treba dati svoje osobne podatke za izpunjenje prijavnice za redarstvenu oblast - ree gospodja Beranek, kao
da hoe zakljuiti razgovor o s obi. - Budui da ste stranac, potrebno je da dadete putnicu, jer istu treba
predoiti redarstvu sa prijavnicom.
-
Ako mi dozvolite, ja u sam tu formalnost prijave obaviti ve sutra i donieti u vam, od redarstva potvrdjenu
prijavnicu - upade Dulibi ivahno u riei gospodje Beranek.
-
Biti emo vam zahvalni - ree gospodja Beranek i ustade, jer je u taj as dvorkinja pokucala na vrata i
nakrinula ih, ne ekajui poziva da unidje. Gospodja Beranek se izpria i odlazei prema vratima doviknu:

Evo, gospa Fani, idem odmah! Vi ste na odlazku. Jeste li sve svrili? - i izidje iz sobe, da odpremi dvorkinju.

Gospodjica je za vrieme, dok je gospodja Beranek govorila o tom, da je Dulibi stranac, bila posve slobodno
uprla u njega puni pogled, iz koga se je odrazivalo, kao da mu neto ita s lica, a onda zakrenu malo glavom i
upravi pogled na veliku sliku, to je visila na suprotnoj stieni u tekom tamnom okviru. Dulibieve se smedje
krupne oi povedoe za gospodjiinim pogledom, te se takodjer ustavie na slici. Gospodjica to opazi i iz
pogleda Dulibieva razabra kao neko pitanje, te izusti:
-Moj otac! - Nu odmah se zatim malo usupnu, obori oi, a licem joj udari jae rumenilo kao znak posramljenja,
jer u taj as pomisli da e Dulibi misliti, kao da je ona htjela upozoriti ga na sliku svoga otca, iako je to uinila
posve nehotice i zavedena zaudnom slinou tipa njegova sa tipom, to ga je predstavljao lik njezina otca.
Dulibi to nije opazio, jer je uporno gledao u sliku, izpravivi jae gornji dio tiela i primivi vrsto obim
rukama prostrane naslonjae stolca. Pogled mu se je ustrmio u njegov otri pogled sa slike, izpod visokog ela
i jakih obrva. Ozbiljno lice izrazitih vojnikih crta odrazivalo se sa slike, kao reliev. Plava surka sa zlatnim
ovratnikom te crvena boja podstave na prsima raztvorene teke kabanice, odavala je visoki in generala bive
carske i kraljevske vojske.
Dulibi je dugo gledao u sliku, a u duhu su mu se redale uspomene. Prenese se u mislima unatrag dvanaest
godina, kada j e kao dvadesetgodinji priuvni porunik 26. Hrvatske Domobranske pukovnije na fronti na
Soi, sa svojim domobrancima odolievao paklenoj vatri tekoga topnitva, to su je kroz mjesece i mjesece bez
prekida talijanski topovi sipali na njih uz teku tutnjavu. Gledajui lik generala na slici priini mu se, da stoji
pred njim kao onog proljetnog dana godine tisuu devetstoosamnaeste, kada je on iz Glavnoga Stana doao
pregledavati vojne jedinice na fronti. Njegova, Dulibieva pukovnija, bila je tada na kratko vrieme izmienjena
iz rovova i nalazila se na oporavku u Gorici. Dok su momci stajali kao ukoeni u skladnom redu, prolazio je
general mimo njih sa svojom pratnjom. Poslije pregleda postavili su se pred njega svi astnici pukovnije, koji
su od ubojtog oruja bili svedeni na prilino maleni broj, i koji su, osim zapovjednika pukovnija, bili sve mladi
priuvni astnici, veinom nesvreni djaci.
19


General je sa svakim izmienio po slubenom obiaju po koju rie. Kada je doao do Dulibia, odmah mu je
zapalo oko o etiri kolajne za hrabrost, dvie zlatne, a dvie srebrne, to i h j e stekao na i stoj f ronti u kratko
vrieme, prije nego je poluio astniki in. General mu je tada srdano pruio ruku. On je pozdravio na
vojniku i uz uobiajenu vojniku formulu rekao svoje ime i in.

- Dulibi... - ponovio je general njegovo ime razvedrena lica i zvunim glasom odmah dodao: -
Zemljae, jeste li ve dugo na fronti? Vidim sluite na diku nae junake domovine!

General j e govorio istim hrvatskim jezikom izgovarajui riei krupno i tvrdoom svojstvenim starim
graniarskim astnicima.
-
Sve je to prohujalo mislima Dulibia i gledajui sliku, inilo mu se, kao da opet uje taj zvuni glas. Bogzna,
kako bi jo dugo bio motrio sliku i ne opaajui zbunjenost gospodjice, da nije opet u sobu unila gospodja
Beranek. Dulibi se prenu, pogleda gospodjicu. koja je naliila svome otcu i ree:
-
Va otac? Je li jo iv?

Ne, odgovori gospodjica nujno, ne diui oiju. - Umro je kratko vrieme nakon Prevrata. - Liepim joj licem
preleti lagana sjena, a crvene se usne njeno skupie.
-
Dulibi ju je promatrao i pomisli: - liepa je i kada je nujna! Promatrajui je jo koji as, opazi kao sjena sa lica
nestaje, duge joj se trepavice podigoe, a na oba obraza kraj usana, ukaza jedna odluna crta, koja je odskakala
od njenog lica, ali je bila u podpunom skladu sa zanosnim elom i izrazitim obrvama. Gledala je u gospodju
Beranek, koja je opet sjela na svoj stolac i koja je ulazei ula posljednje riei razgovora, nu ne ree nita
ekajui oito, da njih dvoje govor nastave. Nu Dulibi se nije usudio nita vie pitati, bojei se probudjivati
oito alostne gospodjiine uspomene. Njemu je njezin usud bio prilino jasan i osjeti za nju, kao neim
ponesen, duboku suut.
-
Je li dvorkinja otila? - upita gospodjica gospodju Beranek, samo da neto rekne.
Jest, diete joj je jo uviek bolestno, pa se uri - odvrati gospodja Beranek i pogleda naizmjence gospodjicu
i Dulibia, kao da joj je bilo ao, to se izmedju njih zapoeti razgovor ne nastavlja. Dulibi joj je bio toliko
simpatian, da joj se inilo kao da im je stari znanac, te je u njezinoj dobroti obuze volja, da s njime razgovara
o ivotu gospodjice i svome. Ta ju je elja podila kao potreba podieliti s nekim ono, to je uviek tako-rei,
zatvoreno u ovom stanu medju etiri zida i medju njom i gospodjicom, jer su makar ivjei u ovom velikom
gradu, ivjele kao odrezane od ostaloga svieta tiho i neopaeno. Osim njezinog mua, tako-rei nitko ne zna za
njih, a i on neimajui s njihovim duama nita zajednikoga, stajao je pokraj njih vie-manje kao neki strani
ovjek. Prirodjenom marljivou svoje rase, zaradjivao je svagdanji kruh, svoju je enu volio kao korektan
mu, a gospodjicu potivao, sjeajui se, da njezinom pokojnom otcu duguje zahvalnost za nekada uinjena
dobroinstva. Dublje u ivot, kojim se ivi u ovom stanu, niti ga je to vuklo, niti je tko od njega neto vie
traio.
Nu i samoj gospodji B eranek nadodje misao, da b i gospodjici bi lo neugodno r azgovarati o t ome pr ed
ovjekom, kojega je po prvi put u ivotu vidjela, i odlui u sebi, da e za to biti poslije prilike. I Dulibi osjeti,
da toga asa nema vie to razgovarati, uini kao da se hoe ustati i ree:
- Gospodjice, nisam jo uo vau zadnju rie?

- Molim, ja sam sporazumna, moete useliti - odgovori gospodjica, uz ivahan podsmjeh.

Dulibi ustade i ree:

- Useliti u odmah danas poslije podne!

Obje ga izpratie u predsoblje. Gospodja Beranek mu dade klju od predsoblja, koga je imala u ruci ve kada
se ono bila povratila u sobu. Predajui mu klju primieti:
20


- Glede kljua kune vee biti e dobro, da se nagodite s kuepaziteljicom, da ne budete morali u noi
svaki put zvoniti i ulazninu joj plaati.

Dulibi se zahvali i izidje.
-
Kada su gospodja Beranek i gospodjica ostale same u predsoblju pogledae se, stojei jedna pred drugom.
-
Je li, da sam imala pravo, kada sam vam rekla da je pristao i simpatian? - ree veselo gospodja Beranek.
-
Jest, imali ste pravo - odgovori gospodjica, primi gospodju Beranek izpod ruke i povede je natrag prema sobi
ali zato je tako dugo i uporno gledao sliku moga pokojnoga otca? Bio je kao zaudjen, a lice mu je odavalo kao
da nastoji, da se neto sjeti.

Mogue je nekada vidio pokojnog generala za ivota - odvrati gospodja Beranek, kao da tome ne pridaje
nikakvu vanost i otidje u sobu.


*

Dulibi je iao hitnim korakom kroz Goldegg-Gasse, da im prije stigne na potu Junog kolodvora, sa kojega
e odmah javiti svoju adresu prema dobivenom nalogu. Zakrenuvi u ulicu Prinz-Eugena, sjeti se ovjeka, koji
ga j e p romatrao u t ramvaju, malo s e o gleda i nemalo s e i znenadi o pazivi g a, k ako stoji k raj el jezne
ograde Belvederskog Parka

i ita novine.

- Oho, - pomisli - nisam se prevario!

Kada je Dulibi zamicao u ulicu idui mirno i ne obazrevi se na ovjeka, to je stajao uz eljeznu ogradu,
prestade ovaj itati, savi polagano novine i stavi ih u dep kaputa, pogleda na sat, uputi se tramvajskoj postaji,
i odveze se u sredite grada. Ve se za etvrt sata nalazio u zgradi jednog poslanstva, za koje ve vie godina
vri neke usluge. Znao je, da se na poslanstvu nalaze inovnici i nedjeljom oko dvanaest sati u podne. Unidje
u predsoblje sa sigurnou svagdanjeg posjetitelja i pridje malom stoliu kraj prozora, za kojim je sjedio
uredski podvornik u svoj vanosti svoga slubenoga poloaja i slagao kup raztvorenih putnica.
-
- Je li u uredu gospodin Gursuzovi? - upita potiho i nagnu se nad stoli. Podvornik je dalje slagao
putnice i otvarao svaku tako, da inovnik bude mogao redom stavljati svoj podpis pod ve udareni peat, i tek
kada je zadnju metnuo na kup, pogleda s pol oka doljaka, poravna bridove putnica, i ree hladnim slubenim
glasom:
-
Jest, ovaj je as uniao.

Molim vas, najavite me.

Podvornik ustade polagano, upirui se rukama o stoli i najprije pogleda kroz prozor, a zatim uze putnice i ode
pred jedna vrata. Jedan se korak pred vratima ustavi, okrenu se natrag i pogleda preko oala mimo doljaka na
svoj stoli, kao da gleda nije li mu na stoliu to ostalo, zatim skinu oale i unidje u sobu. Nakon nekoliko
asaka izidje, nosei u ruci jedan spis, pridje k stoliu, otvori ladicu i u nju ga zakljua, a onda se tek obrnu k
doljaku i ree nehajno:
-
- to se ono rekli? elite ka gospodinu Gursuzoviu?
-
Da, molim vas najavite me - odgovori doljak i dobaci mu srdit pogled.
-
Hm, vidjet emo! Danas je nedjelja, pa primamo samo u hitnim predmetima.

Ta znadete, da je predmet mojih posjeta uviek hitne naravi - ree doljak ujedljivo.

Podvornik jo malo postaja, oito donaajui sam u sebi odluku o ovom vanom uredskom predmetu, a onda
pridje k jednim malim vratima, koja se u zidu nisu gotovo ni razpoznavala, otvori ih i nestade iza njih. Za as
se povrati, mahnu doljaku jo s vrata rukom, dajui mu time znak da unidje, i zatvori za njim vrata.
21

-
Voditelj sigurnostne slube poslanstva Mitar Gursuzovi, sjedio je za praznim pisaim stolom, na lievu ruku
podboene glave i zarinutih prstiju u crnu mastnu kosu. Tamno i od neprospavane noi podbuhlo mu lice,
poprimilo je ukastu boju. I ne miui se, upravi pogled na doljaka i ree hrapavim glasom:
-
O, picleru, to mi dobroga nosite?
-
Nita osobita, gospodine savjetnie; imam tek jednu malenkost - ree Spicler i mignu vodenim oima. - ini
mi se, da sam u tragu jednoj zvjerki iz vaeg zoolokog vrta.
-
Ajde, picleru. Vi uviek lovite z ecove, a nikada d a b iste i ztjerali iz b rloga lisjaka - ree podrugljivo
Gursuzovi, i ne maknu se iz svoga poloaja radi oite teine glave, kojoj je poslije toliko kroz cielu no
popitog i prolitog pjenuca i cognaca i te kako bila potrebna podpora ruke.
-
Dajte mi, molim vas, va album, da ga pogledam. ini mi se, da se ne varam, Jedanput ste mi bili dali neke
fotografije, nu nisam tada po njima mogao nita pronai. ini mi se, da sam danas vidio nekoga, ija je
fotografija medju onima bila.
-
Neka vas vrag nosi picleru, samo me zabadava bunite - promrmlja Gursuzovi i ustade s naporom, raztegnu
lice, kao da je progutao kiseli krastavac, i pridje k jednom ormaru, pritiui dlan na elo.

Evo vam zvjerinjaka - ree nehajno i baci na okrugli stol usred sobe ovei album sa slikama, to ga je izvadio
iz ormara.

picler se baci na album kao maak na vrabca, otvori ga i stade pregledavati fotografije, dok je Gursuzovi
opet sjeo za svoj pisai stol, turio ruke u dep i pruio noge daleko pod stol. Glavu je spustio na tvrdo utirkana
prsa koulje, koja se svinula i izobliila, naubio je malo nakrivljene usne i zamirio kao pijanci, kada pred
zoru zaspu za stolom u nonoj kavani.

picler je listao po albumu nizko pognute glave, koju je pomicao za fotografijama. Nakon to je prelistao vie
stranica, zaustavi se, izpravi se, podie, odmaknu ga dalje i primaknu ga blie k oima naizmjence nekoliko
puta, o nda naheri malo glavu i j o j ednom pogleda dobro jednu sliku p rema svietlu i napokon se primae
pisaem stolu i ree:

- Gospodine savjetnie, ne varam se, evo ovaj!
Gursuzovi se malo pomae, lieno otvori oi i ree zievajui:
- Hajde, da vidimo to si naao!
-
picler mu prinese blizu album i pokaza prstom jednu fotografiju, izpod koje je bilo napisan broj 107.
-
to?! - Skoi Gursuzovi kao pomaman. - Ovoga si vidio? Nije mogue! Ve je vie od godine dana,kako smo
ga bili posve izgubili s vida. picler, ako je istina, onda si ovoga puta digao lisjaka i eka te mastna nagrada.
Vi to gospodine savjetnie uviek tako velite, nu ja si vrlo riedko omaujem bradu sa tim mastnim nagradama
- odgovori picler lukavou sluge, koji uviek usluge cieni veima od primljene plae.
-
- Pripoviedate, kako i gdje ste ga pronali? navali Gursuzovi na piclera, oivi i otresavi se gotovo
od umora i pospanosti.
-
Ej, gospodine savjetnie, vi uviek elite znati moje tajne - ree picler, nakrivi glavu i zakilji na jedno oko.
- Nego, molim vas, recite mi prije, koliko vam vriedi ovo moje odkrie?
-
Ne zabrundavajte, nego mi odgovarajte ako ne elite da vas izpraim van iz sobe - povika Gursuzovi, hinei
srditost.
No, no, gospodine savjetnie, hou samo rei, da me valjda ne ete i ovoga puta odpraviti sa par
mizernih Schillinga -
-
ree ponizno picler i zagega se na svojim krivim nogama.
Dobit e koliko zasluuje. Da nema mene, ve bi te vrag bio davno odnio - izdera se Gursuzovi - Gdje si
ga susreo?
picler uze opet u ruke album, pogleda jo jednom dobro sliku i poe pripoviedati:
- Vozio sam se tramvajem. Na Schwarzenbergerovom trgu opazih na suprotnoj klupi ovjeka, koji je
promatrao kroz prozor spomenik znatieljom stranca, ili barem ovjeka, koji ve dulje vremena nije bio u
Beu. Promotrih ga pozorno i priini mi se, da sam njega ili njegovu sliku ve jedanput vidio. Iziao je iz
tramvaja na stajalitu kod Karolinen-gasse. Razumije se samo po sebi, da je to u meni pobudilo sumnju. Ta me
22

ulica kota ve mojih ivaca. Nisam ga putao s vida i odmah sam pred sliedeom postajom izkoio iz
tramvaja. Nu on nije zakrenuo u Karolinengasse, nego u Goldegg-Gasse. Ve sam bio na as izgubio nadu i
pomislio, da sam se prevario u fizionomiji. Nu ipak se pourih i za as sam bio na uglu ulice. Zavirivi oprezno
u ulicu, vidio sam ga kako ide od jedne kue do druge i gleda kune brojeve. Pred jednom se zaustavi, pogleda
je od temelja do krova, izvadi iz depa jednu cedulju i zaviri u nju; jo jedanput pogleda na kuni broj, a onda
unidje u kunu veu. Vidjelo se da trai neku adresu. Pourih se za njim pred tu kuu. To je bila kua broj 26.
Udjoh oprezno u veu. Pred kuepaziteljskim stanom je stajala debela ena, oito kuepaziteljica. Upita me,
to traim. Brzo se snadjoh i upitah je, da li se u ovoj kui iznajmljuje koja namjetena soba. Ona mi potvrdi
da ima u prvom katu jedna soba za iznajmiti. Ja se zahvalih i rekoh, da u se kasnije povratiti. Otiao sam na
to pr ed Belvederski Park,

te sam ekao oko pol sata, dok je taj ovjek iziao. Otiao j e p rema J unom
kolodvoru.
-
Time je picler zavrio priu o svojoj detektivskoj tajni, a zatim upravi u Gursuzovia svoj vlani pogled, koji
je izraavao misao: - valjda u ve na temelju ovoga dobiti bar neki predujam!
-
to, ot iao je na kolodvor! Valjda nije odputovao? - izlanu uplaeno Gursuzovi - zar ga niste pratili do
kolodvora?!

Ne. ini mi se, da sam mu u tramvaju bio upao u oi, pa sam se bojao da mu ne postanem previe napadnim.
Nu moete biti mirni, sigurno ima na kolodvoru u garderobi svoje stvari, pa je otiao po njih. Sigurno je uzeo
sobu.
Gursuzovi izvadi iz depa listnicu, otvori je, prui picleru banknotu od 50 Schillinga

i ree:

- Evo, ne putajte ga s vida. Ustanovite tono kuda se kree, to radi i skim se sastaje.
-
picler, ne nauan na Gursuzovievu veliku dareljivost, segnu lakomo za banknotom, brzo ju strpa u dep i
ree:
-
Biti ete o svemu tono obavieteni, - a zatim se ponizno nakloni i podje k vratima.
Zbogom! - doviknu mu Gursuzovi - pazite dobro, nagrada vam ne e manjakti.
Kada je picler iziao, pridje Gursuzovi k ormaru, izvadi iz njega spis broj 107, sjede natrag k stolu, otvori
spis i poe itati:

"Krunoslav Dulibi, sin Ivana i Marije, rodjene Veljai, rodjen 4. svibnja 1898. u Dreniku, kotar Slunj.
Svrio pravne nauke na Sveuilitu u Zagrebu. Bio dvie godine odvjetniki perovodja, nu nakon opetovanih
zatvora radi protudravnoga rada, koji mu se na sudu nije nikada mogao dokazati, umakao u inozemstvo, gdje
je sa protudravnim radom nastavio. lan je ustake organizacije, koja ima za cilj odcjepljenje Hrvatske od
dravne cjelovitosti i osnivanje samostalne hrvatske drave. U bivoj Austro-Ugarskoj vojski imao je in
priuvnog porunika. Sposoban je i talentiran, pa je tim pogibeljniji za jedinstvo drave. Naroiti posao, koji
mu je u organizaciji dodieljen, jest podravanje veza izmedju lanova organizacije u domovini i onih u
inozemstvu".

Gursuzovi sjede odmah k pisaem stroju i napisa sliedee izvjee ministarstvu:

"Danas je vidjen ovdje u Beu poznati i opasni hrvatski revolucionarac i terorist Krunoslav Dulibi. Poduzeo
sam sve mjere, da se nad njim vri najstroi nadzor, da se onemogui njegov zloinaki i protudravni rad".
Smjesta sam stavi spis u kuvertu, naslovi ga, zovne podvornika i naloi mu, da ga odmah odpremi, a zatim, se
protegnu, predje rukom preko ela, uze eir i tap te izidje iz ureda.
Sutradan Gursuzovi izviesti svoga predpostavljenog o odkriu, koga je uinio. Oko jedanaest sati unidje u
uredsku sobu predpostavljenoga, u kojoj je u dubokom konatom fotelju sjedio gospodin "poslanik na strani"
s jednom pod sobom podvinutom nogom. U jednoj je ruci drao raztvorene jutarnje novine, a u drugoj u visini
prsiju alicu, koju je od asa do asa prinaao k ustima i srkao crnu kavu, ve treu toga prijepodneva, ne
skidajui oiju s novina.
23

-
-
Dobro jutro ree Gursuzovi i postavi se pred svoga predpostavljenoga.
-
Vraga j e dobro - odvrati surovim glasom poslanik iz fotelja, i srknu naglo kratkim i zvunim srkom vruu
kavu, namrti elo i podigavi visoko obrve, kao da su se iste automatski povukle sa naglim srkom.
-
Zar niste itali dananje novine? Evo, digli su opet u zrak jedan vlak. Ovaj su nam put lopovi dali dobar
udarac. Pomislite tridesetak kilometara pred Zagrebom odletio je u zrak jedan vagon vlaka, u kome su se imali
voziti u Beograd d va i nozemna ministra, nai saveznici. Na svu sreu, da je u zadnji as bio promienjen
program puta, i oni su proputovali s jednim vlakom prije. Liepo bi bilo svrilo, da promjena nije u zadnji as
uinjena. Ima nekoliko mrtvih i mnogo ranjenih. Kada emo ve jedanput stati na kraj tim teroristikim
zloincima! - dovrio je poslanik odlaui alicu i novine te pogledavi Gursuzovia, koji je pred njim stajao
blied i neizpavan, jer je te noi bilo primanje kod jednog glasovitog industrialca, ija jo glasovitija supruga,
prima sve do pred zoru.

Vidite, t ako se dogadja kada policija nita ne vriedi - ree Gursuzovi nakon kratkog razmiljanja. Da oni
dolje u dravi vre posao onako zduno i savjestno kao mi vani, ve davno ne bilo ni traga tim zloincima.
-
Poslanik ga pogleda i upita:
-
Gursuzoviu, kako to izgledate, kao da ste ve tri dana bili u grobu? Jeste li bolestan?
-
Nisam bolestan, nego sam gotovo izcrpljen - odpuhnu Gursuzovi sa gestom ovjeka, koji je od tekog rada
i napora iznemogao. - Ve sam etrnaest dana gotovo nou i danju na nogama. Nu nije mi ao, nije bilo uzalud.
Iako je bilo teko, pronaao sam onoga, koga sam traio. Velika lovina. Skoro emo imati podpuni uvid u jedno
pakleno pripremanje novih uzbuna u zemlji. Vlada e nam morati biti do groba zahvalna.
-
Koga ste pronali?
-
Znamenitog i opasnog ustakog zloinca Krunoslava Dulibia, kojemu je povjerena jedna velika zadaa, koju
je on ve napola pripremio, i radi ega se nalazi sada ovdje u Beu.
-
Ah, Gursuzoviu, vi ste doista nenadkriljiv! - uskliknu poslanik, pomae se u fotelju i izprui nogu, na kojoj
je do sada sjedio. - Treba ga odmah prijaviti ovdanjoj policiji i zatraiti njegovo uhapenje, da tako sprieimo
namjeravani zloin.
-
Ne, to ne smijemo napraviti. Time ne bismo mnogo poluili. ini mi se, da je priprema ve tako daleko
dosegla, da njegovim hapenjem ne bi smo stvar o meli, a o ni dr ugi bi nam i zmakli. Trebamo ga pustiti na
slobodi, da moemo njegovo djelovanje pratiti, da tako dodjemo u mogunost da u zadnji as pohvatamo svu
tu bandu dolje u zemlji. Tako emo dravi uiniti najveu uslugu.
-
ef je pratio sa zanimanjem Gursuzovievo razlaganje, a onda ree:

Imate pravo! To e biti opet jedno remek djelo vae sposobnosti i revnosti. Ne izvjeujem ja badava svakom
zgodom o velikim vaim zaslugama za uvanje jedinstva nae velike i mone drave.

Gursuzovi protrlja zadovoljno ruke i nasmija se u sebi. Nije se ni sam nadao, da e mu ova podvala tako dobro
izpasti.








24


III.
Blum et Comp. agenturni komisioni ured, postao je ve poznata trgovaka firma. Robert Blum izpao je pod konac
godine 1919. bogzna od kuda. Preko godinu dana hodao je po selima i nudio po kuama na prodaju raznu sitnu
robu, pravei svoje dobre poslove sa selskim mladiima i djevojkama. Odmah poslije rata moglo se je svata
prodavati. Sviet se bio zaelio raznih sitnarija, kojih je u ozbiljno ratno vrieme bilo posve nestalo. Ljudi nakon
rata izgubili su pravu mjeru o vriednosti novca i robe, te su plaali za kakvugod sitnicu velike svote. Kada je
dola ona silna inflacija, trebalo je papirnate Krune

visokih brojki troiti na to bilo.
Kada je Blumu dosadilo skitati se po selima, primakao se u veliki centar. Tu je naao svoje znance i prijatelje.
Malo se iznenadio, to su svi dobro obueni, ve poneto zaobljenoga trbuha i sa finim cigarama u ustima. Nu
brzo se je osvjedoio, da to nije tako teko postii. Ve je za kratko vrieme stajao i on naveer pred bekim
kazalitima, i uz bajoslovne ci ene prodavao ulaznice, koje su posjetnici uzalud na kazalitnim i koncertnim
blagajnama traili, jer je na svim blagajnama obino ve rano na veer bio izvjeen nadpis: "razprodano". Be
je jurio u kazalita, na koncerte i zabave, kao i svi ostali gradovi poslije rata. Nije se pitalo to kota ulaznica:
- mora biti! Predugo je trajao rat, premalo zadovoljstva donio kada je svrio, pa je trebalo nadoknaditi sve one
zabave i uitke, koji su bili za vrieme rata izgubljeni. Nevolja j e vladala, ali j e bilo previe onih, koji bi j oj
lieka traili u emu drugome, negoli u zabavi i uitku.

Oni, koji su shvatili da te zabave i uitci tisua, mogu donieti i neku korist stotinama, koji dodue ne idu na
koncerte i zabave, ali znadu za vremena pokupovati ul aznice, pravili su "dobre poslove". I Blum j e t o brzo
shvatio. Gubiti se nije moglo, jer iako je valuta rapidno padala, tko je znao mogao je tediti, a kraj toga su ciene
raznim ul aznicama, to s e aputanjem i na migivanjem pod triemovima ka zalita kriom prodaju, rasle ka o
trstika iz vode.
Nu Blum je imao sreu. Jedne se je veeri gurao u guvi po triemu kazalita "Theater an der Wien"

medju
publikom sa etiri ulaznice u depu, kao da se uri da im prije unidje u dvoranu i zauzme svoje mjesto. Nu nije
mu to bilo ni na kraj pameti. Gurao se medju publikom i strigao oima traei one, kojima se na licu vidi, da
do ulaznice nisu doli. Doguravi se do u blizinu blagajne opazi ovjeka, nizkog, debeljkastog, u tekoj
zimskoj krznenoj kabanici i pod tvrdim okruglim eirom, kako se od blagajne odmie s otegnutim izrazom u
licu, kao to ga otegnu oni, koji stignu na kolodvor, nakon to je vlak ve otiao. Blum je odmah pogodio o
emu se radi, i nije ga putao s vida. Vidio je kako se primie dvjema enama, to su stajale u tekim krznenim
kabanicama na kr aju vr eve pokraj zida, i ve likim oima nestrpljivo promatrale uurbanu strku. Potisnu se
odmah za njim, da mu bude blie negoli koji drugi prodava toliko udjenih ulaznica. ovjek pod tvrdim
eirom stade pred dva arena teka krzna i etiri izbuljena upitna oka, odpuhnu, sae ramenima i ree:

- Sve je razprodano, nemamo sree!

Starija je ena ostala hladna, a druga je zavrnula nosom, razkopala srdito krzno, malo se napried nagnula i
podboila ruke o bokove. Iz oiju joj se prosu srba, a koa joj se na bradi malo namrskala kao u djeteta prije
nego e zaplakati:
Ah, papa! - dobaci otcu - mi uviek svakamo dodjemo prekasno! Zato se nisi pobrinuo prije za ulaznicu. to
emo sada? Rosenfeldovi su sigurno ve unutra. Oni su se pravodobno...
Nije dospjela dovriti svoga predbacivanja, jer je u taj as starija gospodja primila za ruke nju i ovjeka pod
tvrdim eirom, kao da ih hoe okrenuti. Pred njima je stajao Blum i gledao as nju, as njezina mua, drei
ruku u depu i neodluan, bi li im ulaznice ponudio ili ne bi, ili bi od njih traio neko razjanjenje.

-A, Blum! - uzkliknu debeljkasti ovjek pod tvrdim eirom i podie u zrak obje zdepaste ruke, na kojima su
bile navuene crvenkaste konate rukavice. - Blum, ovjee, jesi li to ti?!
Blum nije odmah odgovorio, kao da jo nije bio na istu, u koji bi ih pretinac svojih poznanstava svrstao,
pogleda jo jedanput svih troje drei otvorena usta, a onda ree:
- Donner, oh Donner, skoro te nisam prepoznao Kako si se samo udebljao!
25



Donner ga je ve tapkao svojom rukom po pleima i brzo govorio:

- Zar ne pozna moju enu? Ah, ah, Frieda, to kae, to ti je na stari znanac Robert Blum! Boe moj,
Boe moj! - govorio j e br zo Donner i vrtio se na mjestu, sad pr ema Blumu, sad pr ema eni - a ovo j e naa
Lilica, naa kerka... da, ona je bila onda jo malena, nisi je zaboravio, ha Blum?

Frieda Donneru prui ruku i ree:
- Kako ga ne bih poznala! - a pred oima joj se povrati nekadanja davna slika, kada je skupa s njezinim
muem u Zagrebu na ulazu u sajmite prodavao stare dronjke i pokrpane lonce, kada su obojica njih mrava i
nikada valjano o brijana l ica, za mazanih i p oderanih ci pela, hodali p o za gorskim selima svaki sa velikim
svjenjem na pleima, i prodavali po sajmovima i pred crkvama djevojkama limene broeve, umjetne cvjetie
od bieloga voska, okrugla ogledala i ute mjedene prstene; momcima male depne noie, a starcima zemljane
lule od crvene ilovae, nataknute na kvrgave trenjeve ibuke.
-
Lilica je odvratila glavu od tronog odiela Blumova i njegove neugledne figure te gledala nestrpljivo otca, kao
da hoe rei: - Koga vraga vie, kao da si se sastao s Rotschildom, a ne s ovim nekakvim otrcanim Blumom
zguvanog ovratnika i zamazane kravate!
-
Tebi idu dobro poslovi, a Donner? Vidi se - ree Blum mjerei Donnera vlanim oima,
Da, da tako t ako, i vi se - branio se Donner oito bojei se, da e ga Blum na raun staroga poznanstva i
kompanjonstva taj as staviti na pumpu za nekoliko Schillinga,
-
pa da izbjegne, dodade alostnim glasom:
-
Eto, j edanput sam htio neto priutiti svojoj enici i svojoj keri Lilici i ne moemo dobiti ulaznice. Juer
smo stigli od kue iz Zagreba, zna, malo poslova radi, a malo da se familija raztrese.
-
Vidi Donner, to bi ti da nema svoga staroga Bluma? -ree u pobjedonosnom smiehu Blum, i izvadi iz depa
ulaznice za najljepa mjesta u parketu. Lilica poskoi kao tele na lancu, a Donneru se razvedri lice, nasmija se
izpod crnog neurednog brka i pokaza velike ute zube:
-
Bravo Blum, bravo! - povika i prui ruku za ulaznicama. -Vidim, da si jo uviek onaj stari majstor, koji na
svaemu znade zasluiti - potapka ga ponovno po ramenu, zakilji na jedno oko i upita: - Koliko kota?
etrdeset tisua Kruna

po komadu - odvrati Blum.
Dok je Donner turio ruku u dep i vadio novarku, pogleda u enu i umjesto oduevljenja opazi j oj na l icu
zaprepatenje. Dosjeti se jadu i ree: - Frieda, ne plai se, zna to su ti nove austrijske Krune. To ti iznosi po
prilici samo etiri predratne Krune. ena ne odgovori nita samo sae usnama. Izgleda da j oj se i to previe
inilo. Lilica se nije uplaila te visoke brojke, pogledala je zahvalno Bluma, koji joj je malo prije bio odvratan,
a onda pograbi za ruke otca i majku, kao da ih hoe povui, u strahu da ne zakasne na poetak operete. Dok je
Blum smotavao primljene banknote ree mu uurbano Donner:
- Hvala Blum, napravio si mi veliku uslugu - prui mu ruku, a onda dodade, kao da se neto dosjetio:
-Zna mi stanujemo u hotelu Bristol, tamo, zna,na Ringu; - dodji sutra oko deset sati... moda emo neto
govoriti o poslovima... moda u imati neto za tebe - zavri Donner ve odlazei za kerju, koja ga je za ruku
vukla, i gledajui na Bluma natrag okrenute glave. Za njima se je tiskala i gospodja Donner mahnuvi rukom
Blumu u znak oprotaja.

Blum je stajao i gledao neko vrieme za njima, onda pogleda etvrtu ulaznicu, koja mu je ostala u rukama,
ogleda se na sve strane i opet se izgubi u guvi.
Donner je malo gledao na pozornicu. Najprije je razmiljao o Blumu i sve vie dolazio do zakljuka, da je Blum
izvrstna akvizicija za njegov posao sirovom koom, kojeg je ba poeo tjerati u Zagrebu. inilo mu se, da je
Blum kao stvoren za taj posao. Zatim se malo prenese mislima u prolost, kada su zajedno zasluivali one
siromane krajcere kao staretinari i pokuari. Onda je doao rat. Bluma je od jedanput nestalo. Izgubio se
bogzna kuda, bez da mu rekao i - zbogom! A onda su dole velike liferacije stoke za vojsku. On je dobio mjesto
kod jednog liferanta, koji ga je slao po selu kupovati goveda, tjerati ih na kolodvore i ukrcavati. S vremenom
se je malo operjatio, poeo je i sam dobivati neke manje dobave za vojsku, a pod konac rata bio je ve "gotov
ovjek". Odmah poslije Prevrata ili su poslovi kao ludi. Na svemu se zasluivalo. Ve je imao i novu veliku
kuu usred Zagreba. Sada je poeo i trgovinom sirove koe. Izvrstan posao. Na klaonici se kupuje po
etiri Krune po kilogramu, soli i metne u skladita, a kada se za mjesec dana naberu tri do etiri vagona,
26

prodaju se po dvadeset i etiri Krune po kilogramu. Prodaju se u Zagrebu domaoj tvornici koa. Nu, kada bi
je prodavao u inozemstvu, mogao bi zasluiti jo i mnogo vie. Blum e biti za taj posao kao stvoren. Treba u
Beu otvoriti agenturu... sve e ii kao po loju. Sutra, sutra e to sve sa Blumom dogovoriti... I preselivi tako
svoje misli na sutra, Donner se u toplom zraku parketa pomalo uljuljao u san i tvrdo zaspao, sjedei izmedju
ene, koja je sjedila vrsto stisnutih usnica, i keri, koja je sjedila na pol stolca i napried nagnuta zurila u
pjevae, kao da e sad otii na pozornicu.
Sutradan je sjedio Donner duboko u velikom konatom fotelju u dvorani hotela Bristol,

gdje je primio Bluma.
Blum je otvorenih usta sluao njegovo razlaganje i obim rukama prihvatio da bude njegov kompanjon, i da u
Beu otvori poslovnicu za posao prodaje sirove koe. Donner mu je tumaio kako taj posao dobro ide. kako je
konjunktura silna i kako novac lei na ulici, samo se treba sagnuti i pobrati ga. I nije se u raunu prevario.






Tada u Beu osnovani Agenturni i Komisioni Ured radio je, posao je napredovao, a zarada je rasla kao kvas na
vruoj pei. Blum je skoro uniao u niz stotina i stotina trgovakih velikana, koji su zabiljeeni na
poslijeratnom trgovakom horizontu, kao zviezde za vedre zimske noi. Danas, nakon deset godina, sjedi
uvaljen u mekom stolcu pred stolom zatrpanim raznim ponudama i bankovnim biltenima u svom kabinetu, na
koga se nastavlja nekoliko velikih soba, punih pisaih stolova i stroja, za kojima sjedi desetak namjetenika,
inovnika, agenata i tipkaica, to se kroz cieli dan kine i gutaju sve zaguljiviji zrak, im je vea aktiva
tekuih rauna, to u nekoliko velikih banaka to su otvoreni na ime

Blum i Kam, Agenturni i Komisioni posao
u Beu, Spiegelgasse broj 17.

U jednoj od tih soba sjedi ve nekoliko godina za pisaim strojem liepa i njena generalska ki, i neumorno
prebire sitnim ruiastnim prstiima po tastaturi pisaeg stroja prikovana za njega kao galiot na kanjenikim
galijama rimskog imperija.
Prvoga dana, kada je bila primljena u tu kovnicu Blumove sree, predstavio ju je ef ostalom personalu s
rieima: "Naa nova plava tipkaica". Od toga dana nije nitko vie pitao za njezino ime, za njezino podrietlo,
za njezine osjeaje, jer su svi gledali tek koliko je dopisa na dan odtipkala i zvali je jednostavno: Liepa plavka!

Robert Blum ju je primio u svoj ured na preporuku jednog visokog vladinog inovnika, nekadanjeg astnika iz
astnikog zbora njezinog pokojnog otca tek zato, da se ne zamjeri toj uplivnoj linosti. Nu skoro se osvjedoi
da ne treba aliti, to ju je u svoj ured primio. Plavka je bila nenadkriljiva tipkaica; za kratko je vrieme sama
sastavljala dopise i odgovarala na pisma, a osim toga vladala je sa vie jezika.
Kao diete rodjeno u Beu od otca carskoga generala i majke proiztekle takodjer iz visoke astnike obitelji,
poznavala je vrlo dobro njemaki jezik. Francuzki je nauila u riei i pismu od odgojiteljice, koja joj je poslije
materine smrti, j o kao t rogodinje d iete, za d ugih i zbivanja otca n a vojnim vjebana i r atnim p oljanama,
nadomjestila i otca i majku. Osim toga vladala j e i hrvatskim j ezikom, j er stari general nije propustio, da j e
naui i da s njom uviek govori onim jezikom s kojim je sa svojih osamnaest godina doao u carsku vojsku, da
od pjeaka dotjera do generala, kao to su dotjerali toliki i toliki sinovi iz hrvatske Vojne Krajine,

jer je carska
mudrost za svoju vojsku jedini obru bila, koji je na okupu drao tolike razliite zemlje i narode, i vie cienila
bistri um, vojniki talent i hrabrost srdca, negoli sve svjedobe vojnih akademija i sva stabla rodbinskih
podrietla.

Ovo poznavanje hrvatskog jezika, uzeo je Robert Blum posebice u svoj raun, cienei da e mu to jedanput
dobro doi, kada e se dobro operjaiti i nadje za zgodno, da se otrese svoga druga Donnera, to sjedi u Zagrebu
i po njegovom miljenju ne radi nita drugo, nego s njim dobitak napola dieli, i kada odlui da sam svoju vagu
na zagrebaku klaonicu postavi, jer e mu onda trebati namjetenici, koji poznaju tamonji jezik.
27


Gospodjica je radila neumorno kroz dane i mjesece u tom uredu, zatiena nevinou i djevianskom istoom
kao neprobojnim oklopom od nasrtljivih pogleda i riei onih, koji su u istom uredu s njome radili, ili koji su u
taj ur ed po s vojim s pekulacijama dol azili. Kod kue ju je naveer uviek ekala njezina dobra i vjerna
prijateljica Ana Beranek, na ijem se krilu odmarala od dnevnoga napora, ponienja i povreda svetih i njenih
osjeaja, da sliedeega dana okriepljena i ojaana, opet ponese kri svoga ivota, ne znajui i ne videi, kada
e ga moi sa svoga nejakoga ramena odloiti. Ljudi su joj bili tudji i strani,inili su joj se kao bez srdca i due.
Svi su jurili za svojim interesima, za svojim prohtjevima i zabavama, a ona u bujici te urnjave stupala mirna
i osamljena. Dodue svaki as se je tkogod spotakao o nju, dobacio joj pogled, nu ne da je utjei, ne da je
osokoli, ne da joj pomogne izii iz te strane struje, gdje nemilice jedan drugoga gura laktima u rebra, da kraj
njega bre pojuri u svojoj mahnitosti, to ga je zahvatila u jurnjavi za blagom i uitkom, nego da uzput, na as
pokua pruiti svoje uprljane ruke za njezinom ljepotom i istoom. Koliko je put dola naveer kui i kao pred
jastrebom umakla golubica, spustila zaplakano lice u krilo prijateljice, drhuih ramena od bolnog jecanja.

Oh, teko tebi, nejaka keri onih, koji za tebe ive samo u uspomeni i daleko na zviezdama, i ije skrbne
roditeljske oi bdiju nad tobom samo u tvojim djetinjim snima, kada ti na malu glavu, u tvojoj posteljici padaju
kose u hladne zrake none mjeseine! Teko tebi u vrtlogu bezdunoga laktanja, jo bezdunijeg svieta, u
kojemu su te ostavili nejaku, da se kroz njega sama probija na putu do svoga smirenja i do svoje sree!

Tako su prolazili dani mladoga joj ivota,u kojima nije upoznala ni dobrote ni ljubavi osim one, to joj je
pruala Ana, koja joj je nadomjetala i sestru i majku.

Nu kraj svega toga probudjivao joj se od vremena do vremena, negdje duboko u dui neki osjeaj, kao traak
nade da to ipak ne moe tako vjeno trajati, i da u tom svietu, njoj tako tudjem i za nju tako hladnom, mora ipak
negdje biti neto, to bi njoj siroti djevojci moralo biti blizko i drago, i da bi to jedanput moralo doi od nekuda
potiho i neujno, makar ne zna kako bi se morala primai neka nevidljiva njena ruka, koja bi pogladila one
plave kose, koje nikada na sebi ne outie blagoga milovanja materine ljubavi. Oh, kako bi kroz suze
radostnice gledala u t aj et erski l ik, koji b i s e b ez uma p oput s jene s agnuo, da s e usnama dot akne pl avih
pramova njezine kose, kako bi se zaronila u duboke oi, iste i tople, koje bi je gledale pogledom neke velike,
uzviene i nedozene, prave i iste ljubavi!

Ali to su bila samo snatrenja hranjena od vremena do vremena onom nadom, koja se je kadkada pomaljala iz
skrovitoga kuta due, i to na as, da opet zatim izesne, a za njom se povraala zbilja, neumoljiva zbilja,
okruena prazninom koja sirote dieli od ostaloga svieta kao hladni morski valovi otoi od kopna.

Nu od nekog doba poeli su se u mladjahnoj dui ee pojavljivati ti osjeaji nade, nekako su joj se vie, dulje
i odvanije misli zabavljale s matanjem, niklih iz tih osjeaja. esto se je gledala sigurnijom i jaom. Nije
znala zato je to, niti si je mogla raztumaiti, nu svakog puta, kada bi se zaniela u matanju, inilo joj se da vidi
nekoga, ne zna koga, tko je izvor toga poleta, na koga se njezine neodredjene nade oslanjaju. Taj neodredjeni
lik, nevidljiva osoba, poela je i nehotice u mati dobiti sve konkretnije oblike. to dalje, taj je lik bivao sve
izrazitiji, i s vremenom poe kao da ju prome neto u srdcu, kao da kroz njega naglo prostruji neko sjeanje.
Svaki put bi se kod toga nesviestno jae izpravila, kao da je u grudima osjetila neki gr, nu koji ipak nije
izazivao nikakvu bol, nego naprotiv neko nejasno ugodno uvstvo.

I opet joj se jednoga dana, kada je sjedila za pisaim strojem u uredu i dok je isto mehaniki prstima po stroju
prebirala, zanesoe misli u tihu sanju. Pisai strojevi i za njima pogureni inovnici, agenti i komisionari, to su
u sobi sjedili, i podbuhla i blieda Berta namazanih usta i obojene kose, koja je usuprot njoj sjedila, sve se to
poe pomalo gubiti u nekoj magli, koja ju je obuzimala. Obuze je i neko ugodno toplo uvstvo i osjeti, kao da
se stolac na kome je sjedila, nekuda nagiba, nu u svojoj mati ipak je bila sigurna, da e se sad pokazati onaj
vrsti i nepomini lik, na koga e se osloniti njezini pogledi i njezine misli. I doista za as poee zasjenjene
oi razpoznavati sve jasnije obrise lika koji je, im je u njega vie upirala oi, postajao sve to jasniji, dok se na
jedanput itava ne trgnu, prenerazi i gotovo povika ... Pred njezinim oima stajao je lik Krunoslava Dulibia!
Berta prestade tipkati i pogleda je zaudjeno. Ona se malo strese i dodje k sebi. Nije znala gdje je prestala s
pisanjem, pogleda zbunjeno i pomaknuvi valjak na pisaem stroju, sagne se na njega kao da ita posljednje
redke, koje je bila napisala. Nu nije razumjela to ita. Misli su joj bile raztresene.
28


-
Dok se je ona tako silila da se sabere, u sobi su Roberta Bluma sjedila, njemu suelice, dva elava ovjeka
srednje dobi. Lica su sve trojice bila uzbudjena. Razpravljali su zapuhani, upadajui jedan drugome u rie, a na
asove sva su trojica govorila u jedan mah.
-
Gospodin Blum - vikao je nii deblji elavi ovjek - ovo je posljednji put, da smo robu preuzeli bez protesta.
Drugi put, ako bude u ovakvome stanju, sudbeno emo protestirati i staviti vam ju na razpolaganje. Znate i
sami, kakvu ete tetu pretrpjeti, kada se u trgovakome svietu prouje nesolidnost vaega poslovanja. Roba
nikako ne odgovara pogodbenim uvjetima, jer su gotovo svi komadi izrezani i oteeni.
-
Osim t oga je koa kr ivo klasificirana - upade uzbudjeno drugi elavi ovjek - i to tako oito, da se to nije
moglo dogoditi zabunom... Roba je preko polovice tree vrsti, dok po vaoj ponudi smije tree vrsti biti najvie
pet posto. Gospodine Blum, vi znate, kakvo se i me pred sudom daje takvom poslu! - Da, pred sudom i pred
dravnim odvjetnikom!
-
Ali gospodo moja - branio se Blum - ta ne ete valjda meni insinuirati prevaru? Rekao sam vam, da se s ovom
poiljkom oito dogodila neka zabuna. Ja u stvar izviditi. Vi znadete, da robu ne preuzimam izravno ja u
Zagrebu, ne go moj drug Donner, i on je izravno odprema kupcima. Ja u mu sluaj odmah javiti i traiti
razjanjenje. Za Boju volju, ne ete valjda rei, da sam ja naprama vama hotimice uinio neto nepotenoga,
s kojima ve toliko vremena radimo, i prema kojima sam bio uviek korektan trgovac?
-
Da, da, va drug Donner - prihvati mirnije manji elavi ovjek - o tom se ba i radi. Ne predbacujemo mi vama
nepotenje, ali o vaem se drugu Donneru govori svata. Ve cielo beko trite sirove koe govori da je va
drug Donner na psu, da je sasvim propao, a onda nije udo da je poeo ovako raditi. Njegov e vam postupak
ubiti svaki kredit.
-
uo sam i ja mnogo toga o njemu, ali to sve ne e biti istina. Konkurencija pretjeruje - ree Blum malo
znudena lica.

Nita konkurencija - upade opet onaj vei elavi ovjek - luksuz, luksuz, moj dragi, to je ono to je Donnera
upropastilo. Gostba, trkai konji, keri, oficiri koji kerima udvaraju, trka za ordenima, to su uzroci krivo
klasificirane sirove koe, to je va kompanjon dobavlja potenim muterijama.

Blumu je nekako uspjelo umiriti ove muterije, brau Freitag, tvorniare koe, te ih nakon nekoliko uvjerljivih
riei izprati konobarskom utivosti do u sobu svojih namjetenika, koja je stajala do njegove sobe. U toj se sobi
nalazio ostariji, prosjedi, dobro obuen ovjek, nu prostakoga lica i kukastoga nosa, koji je ekao da unidje
k Blumu, kada bude slobodan. Kada je Blum s braom tvorniara iz svoje sobe doao, upravo se bio ovaj
primaknuo plavoj tipkaici i nudio joj svjei bombona, gledajui je naherene glave sitnim svinjskim
krmeljivim oima, kao da hoe rei: - ta od koga biste pr imili, a ko ne od mene! Gospodjica g a nije n i
pogledala. Tipkala je dalje sagnuta na pisai stol i hladno protisnula kroz zube:

-Hvala, ne trebam!

Blum se je kod vratiju tri puta naklonio tvorniarima, oprostio se od njih s najprijaznijim smiekom na licu, a
onda okrenu, uozbilji se, pogleda preko oka prosjedoga ovjeka krmeljivih oiju i upita:
-
- to eli Samuel?
-
Imam vrlo vaan razgovor s tobom - odgovori ovaj i pohita za Blumom u njegovu sobu.
-
Kakvi vraji vaan razgovor - dobaci mu prezirno Blum, kada su ve bili u sobi iza zatvorenih vrata, znajui
da Samuel ne e imati nita vanoga, nego tako esto dolazi u njegovu poslovnicu samo zato, da napastuje
plavu tipkaicu. - Dolazi samo buniti i smetati moje osoblje!

Oh Blum, ne interesira me tvoje osoblje. Mene interesira samo tvoja plava tipkaica. Prekrasna djevojka! Da
si ti samo malo mladji, ne bi ona dugo sjedila tamo preko. Bila bi sigurno tvoja osobna tajnica, a moda jo i
to vie. Ve bi davno tvoja Sara bila na ulici, a plava bi tipkaica tipkala kod tebe doma. Ha, ha, ha, smijao se
Samuel prostaki, - ja sam jo mlad, ja si mogu takvog to priutiti!
29


Blum g a ni je s luao, ne go s u mu se misli vrzle jo oko razgovora sa tvorniarima, braom Freitag. Nije
Samuela bacao iz svoga ureda, jer ga je vie puta trebao, da mu obavi neke manje poslove i transakcije, koje
poteni t rgovac ne moe osobno i u svoje i me obavljati. Radi t oga j e t rpio i njegova dosadjivanja. I dok j e
Samuel dalje brbljao malo o plavoj tipkaici, a malo o nekom mranom poslu, Blum je razmiljao i kopkao
prstima oko nosa. Mislio je o svome drugu u Zagrebu. Ve je dulje vremena opazio, da sa Donnerom neto nije
u redu. U svojoj ivahnoj prefriganosti i velikom poslovnom izkustvu, stvorio je za as svoj plan. Brbljanje o
plavoj tipkaici dozvalo mu je neto u pamet i uskorilo odluku.
-
Dok je Blum tako razmiljao i sluajui Samuela, plava je tipkaica u prednjoj sobi sa svetakim mirom
odbijala ujedljive primjetbe inovnika.
-
O, to to znai, primjetila je runa Berta odmah, im je Samuel otiao za Blumom u sobu, - gospodjici se nose
bomboni!
-
Ja, stari su kavaliri najbolji! - dobaci malo guravi inovnii crvene kose, velikih usta i klempavih uiju, koji
se svojim bezuspjenim udvaranjem nametao plavoj tipkaici od prvoga dana, kada je u ured dola.
Meni se ovakvi komplimenti ne prave - ree Berta - zna, da bih mu ih u glavu bacila.
-
- No, no, samo vi utite - ubaci jedan stariji kontist, podvlaei uz linir crvenom tintom crtu pod veliki
stupac brojeva, i pogleda Bertu podrugljivim pogledom, - kada bi vam samo tkogod htio to ponuditi.
-
Prostak! - izlanu Berta i srdito povue valjak pisaeg stroja.

Da se pravite sveticom, sigurno bi i vi dobivali darove od starih kavalira, ree opet guravi inovnii prema
Berti i nasmija se sam svojoj duhovitosti, a usta mu se raztegnu do uiju.

Plava je tipkaica skupljena nad pisaim strojem tipkala neumorno, i neobzirno na ujedljive zadjevice, a na
licu joj se vidjelo, da se sili, kako ih ne bi ula.

U to je Samuel iziao iz Blumove sobe i idui k vratima poigravao na krivim nogama te doviknu: - Zbogom,
moja gospodo! Zbogom plava tipkaice! i izidje migajui krmeljivim oima prema plavoj tipkaici. Nitko
mu nije odzdravio. Iz Blumove se sobe zau zvonce. Podvornik, koji je sve do toga asa stajao kraj sobe kod
izlaznih vrata, i na prsima prekrienih ruku promatrao namjetenike, tre se i ivim korakom udje u Blumovu
sobu. Za as se povrati, upravi pogled na plavu tipkaicu i ree:

- Gospodjice, k gospodinu efu!
-
Plava tipkaica, ini se nije ula toga poziva, tako se je bila zadubila u posao, nu zato je Berta odmah skoila
i pola prema Blumovoj sobi.
-
Ne vi, gospodin ef zove gospodjicu - ree ponovno podvornik i pokaza prstom na plavu tipkaicu. Ona
podie glavu i ostajui na mjestu pogleda u podvornika, kao da jo ne razumije.

Gospodin ef vas zove - ree uporno podvornik. Ona ustade i idui prema Blumovoj sobi zau, kako je Berta
srdito zalupila valjkom pisaega stroja, kada je sjedala natrag za njega.
-
Kada je gospodjica u sobu stupila, Blum je vadio iz blagajne jedan spis. Nosei spis u rukama, stade pred nju,
pogleda joj otro u oi i ree:
-
Gospodjice, mogu li se u vas pouzdati?
-
Ne razumijem vas, gospodine efe.
-
Odmah ete razumjeti - ree Blum, okrene se i sjede za svoj pisai stol, pritisnu na elektrino zvonce, na glas
koga opet unidje podvornik.

Donesite gospodjiin pisai stroj ovamo - zapoviedi mu Blum.

im je podvornik stroj donio, sjede gospodjica za njega, jo uviek zbunjena i gledajui u Bluma. On je
namrtena ela listao po spisu, koji je leao pred njim na stolu, a onda joj poe diktirati:
Dragi Donner,
30

Glasom toke 6 naega medjusobnog drutvenog ugovora, utanaeno je medju nama, da svaki od nas dvojice
ima pravo osobno, ili preko svoje pouzdane osobe, nadzirati poslovanje drugoga bilo trajno, bilo od vremena
do vremena, prema vlastitoj uvidjavnosti.
Iako nae zajedniko poslovanje traje ve jedanaest godina, nije se nijedan od nas tim pravom do sada
posluio. Ne bih se ni ja, ni sada, a ni u budue, kada me na to ne bi silile osobite okolnosti. U zadnjoj godini
dana ve se je nekoliko puta dogodilo, da roba nije odgovarala uvjetima, koje smo kupcima stavili, a evo, ba
danas su bila kod mene braa Freitag i malo je falilo, da mi nisu robu na razpolaganje stavili. Ti e vjerovati,
da ja imam u Tebe podpuno povjerenje, ba onako, kao i prvi dan naega zajednikoga poslovanja, nu sigurno
ima netko u Tvojoj poslovnici, tko je vjerojatno podmien od konkurencije i nama nanaa tetu i kompromitira
na dobri glas da nas na tritu uniti. Ti u Tvojoj zaposlenosti, ili iz kojih drugih razloga, ne moe tome na
kraj stati, pa stoga radi mog vlastitog umirenja, i radi naeg zajednikog interesa, aljem skorih dana jednu
moju povjerljivu osobu, koja e kroz neko vrieme na poslovanje paziti. Uvjeren sam, da e i Ti ovu moju
odluku u interesu naega dobroga glasa i nae tvrdke, s veseljem pozdraviti.

Ciena teleim koama poima naglo rasti, jer se otvorilo novo veliko trite. Jedna velika drava, poela je
naglim naoruanjem, pa e velike koliine ii za vojnike teleake. Treba, dakle, telee koe opet nabavljati u
velikoj koliini.

Biljeim se pozdravom, Tvoj Blum.

- Gospodjice, imate li svoje putne izprave? - ree Blum, kada je svrio diktiranje.
-
Gospodjicu je ovo pitanje iznenadilo. Unato sadraja pisma, nije mogla razumjeti, zato bi ona trebala imati
putne izprave - i ne odgovori nita.
-
Niste razumili - ree Blum. - Osoba moga povjerenja koja e putovati u Zagreb, biti ete Vi. Razumjete li
sada?

Razumijem - ree gospodjica isto mehanikim tonom inovnika, navikla da uviek tako odgovara svome
predpostavljenome, premda jo nije mogla shvatiti, kako bi ona ila u Zagreb kao osoba njegova povjerenja, i
u emu bi njezina zadaa stajala, i kako bi ona to mogla vriti.

Blum se je kroz dvie godine, to je gospodjica u njegovu uredu radila pronicavou trgovca koji na sve misli,
osvjedoio se o njezinoj neumornoj marljivosti, kao i osobitoj bistrini u svakom poslu. Vidio j e s kakvom
vjetinom odgovara i najzamrenije poslovne dopise. Od svih njegovih namjetenika bila je ona jedina, na iju
se savjest mogao podpuno osloniti. Osim toga poznavao je njezine moralne vrline, te je bio siguran da ne e
podlei nikakvoj napasti. Videi, da ona jo pravo ne shvaa njegove namisli, ree:
- Ve dulje vremena opaam, da poslovanje moga druga Donnera u Zagrebu, nije u redu. Od poslovnih
prijatelja s aznajem, d a b i r azlozi t omu mogli b iti u p rivatnom ivotu njegovom i

njegove obitelji, koja troi vie negoli Donner zasluuje. Ja to moram tono znati. Vidite, ni jedan moj
povjerenik ne bi mogao to tako tono izviditi kao vi. im dobijem potvrdu primitka ovoga pisma, javiti u
Donneru, da e moj povjerenik biti jedna gospodjica, te da je doeka i primi vie kao prijatelja negoli kao moga
inovnika. Time e biti polueno dvoje: Prvo, vi ete imati prilike za gledati tono iz bliza u njihov nain
ivota i osvjedoiti se, da li doista ive i prosipaju imetak onako, kako mi se to javlja, to ni jedan mukarac
ne bi imao prilike. Drugo, kada moj drug Donner vidi, da se radi o jednoj gospodjici, a ne o kakvom poslovnom
pouzdaniku naroite trgovake spreme i otrovidnosti, ne e ni pokuati da svoj nain ivota i poslovanja
maskira mislei, da vi ne ete biti u stanju prozreti stanje stvari. Naravno, osim njegovog privatnog ivota,
nadzirati ete i poslovanje s robom, klasificiranje, vaganje i uskladitavanje, te ete me o svemu tono
izvjeivati. Vi ste ve dosta dugo u mome poslu, inteligentna ste djevojka, i u svom dosadanjem radu kao
namjetenica pokazali ste, da nau struku dobro poznate.
-
Gospodjica je gledala u zid i s poluotvorenim ustima sluala. To je dolo tako nenadano i neoekivano, da se
nije mogla nikako sabrati i u zbilju toga uiviti.
Sada moete otii. Priredite putne izprave, ili ako ih nemate - ree Blum - nabavite ih, jer ete mogue
odputovati ve za nekoliko dana.
31

- Imam ih - ree gospodjica - i tek sada pomisli kako to, da je Blum ni ne pita, da li je ona voljna ii na put ili
ne, nego joj to jednostavno nalae, kao da se radi tek o tom da napie najobinije pismo. Nu onda se sjeti, da
je ona namjetenica, koja slui za plau i da je sasvim razumljivo da njezin poslodavac izdaje naloge, a ona da
ih mora izvriti. Ustade, pozdravi i izidje. U drugoj sobi nije bilo vie nikoga osim podvornika, koji je ekao
da dovrenu potu dade Blumu na podpis. Drugi su ve bili izili. Ve se hvatao mrak.
Gospodjica se nala na ulici, a da ni sama nije znala, kako j e i z ureda i zila. Nije se ni sjetila uzpeti s e na
tramvaj, nego se posve nesviestno uputi pjeice kui.
-Ah, Zagreb, Zagreb! - uzkliknu u sebi trei preko Ringa. Vidjet u Zagreb, vidjet u svoju domovinu, koju
poznam samo iz prianja pokojnoga otca! Je li to mogue?
Tako se je pitala gospodjica koracajui urno plonikom. Svjei veernji zrak, koji je strujao
preko Schwarzenbergova

trga, hladio joj je od uzbudjenja zarumenilo lice, a oi su joj blistale na pomisao, da
joj s e t ako nenadano pr uila pr ilika, da vidi s voju domovinu, k oju s i j e do s ada s amo nejasno u mislima
predstavljala. Pokojni general priao joj je jo kao djetetu o Zagrebu i govorio, kako e je tamo povesti, im
svri rat i im podje u mirovinu, jer da eli tamo u domovini provesti zadnje dane svoga ivota. Nije mu se
izpunila elja, jer su mu umirovljenje njegovo i ciele velike carske vojske, kao i njegova smrt, doli istodobno.
Kod te joj se pomisli oi ovlaie, a kroz srdce joj se provue neki trag tuge. U Zagreb e doi sama bez svoga
starog otca, koji je to tako vrue elio. Pa kako e doi? Kao namjetenica neke tvrdke Blum. Kod toga joj se
obrve malo sakupie: Kako e doi? S kakvom zadaom? Doi e k nekim Donnerima, koji razsipaju imetak i
krivo klasificiraju sirovu kou! Kod te pomisli neto je stee u grlu, pred oima joj sinu neto, na to nije
mislila tamo u uredu, kada joj je poslodavac govorio. Poto ona tamo ide? Nadzirati privatni ivot tih nekakvih
nepoznatih ljudi. Nadzirati to rade, kako troe i kako posluju. Kakva je to njezina uloga? pijun? Da, pijun!
Za koga? Zar je to postalo njezino zvanje, zar je ona zato stvorena? Zar je to poteno?

I kako su joj misli jurile, tako su joj se koraci ubrzavali, grudi su joj se nadimale, a zraka joj ponestalo. Kako
se mogu na to odluiti? S kim u se posavjetovati? S Anom? to mi moe ona siromana moja prijateljica
savjetovati? Dakle, s kime?
Nenadano se pred njezinim oima stvori onaj lik, kao danas u uredu, n u ne p ostepeno i p olagano, nego
iznenada, te ga je gledala, kao da ide prema njoj i da ju gleda ravno u oi svojim dubokim i mirnim pogledom.
Sloi obje ruke na prsa i osjeti, kako joj naglo srdce kuca. Nekoliko prolaznika ogledalo se za nju, jer je oito
pravila na njih neobian dojam. Nu ona ih je samo napola vidjela. A onda zastade i mislima joj prodje: - da, on,
on!

Ve je nekoliko mjeseci odkako pozna Dulibia. Oni su se dodue vidjevali vrlo riedko, jer je ona cieli dan u
uredu. Ana s njime esto razgovara i naveer joj pria. Pria joj o njemu vrlo esto tako, da joj je postao kao
pravi znanac. A onih nekoliko riedkih puta, to su se susreli u predsoblju, samo su se pozdravljali i tek po koju
rie izmienili. Nu njegov je glas tako ugodan, tako topao i mek, da joj se svaki put priinilo, kao da ju njegove
riei miluju po licu. Pa onda ju je sa svojim dubokim pogledima gledao tako, kao da ju i s pogledom miluje.
Kad im se pogledi susretnu, ona ne moe izdrati, nego ponikne i zacrveni se, jer su njegove tamne oi pune
neega, to nije lako razumjeti. Nu ona se je na to ve tako navikla, kao da te oi pozna bogzna kako dugo. I
ne samo da ih se ne plai, nego ih trai, da odmah zatim pred njima ponikne. Te oi ulievaju u nju neko
pouzdanje, pa ih zato s radou trai. I kada ne gleda u njih osjea ih na sebi, nu ne brani se od njih, jer se u njih
toliko pouzdaje. Moda e ih susreti i sada, kada kui dodje. Oh, da ih susretne! Mora ih susreti! Mora u njima
potraiti savjeta. Njemu, da, nj emu t reba rei, to joj predstoji, a iz njegovih dubokih i toplih oiju itat e
odgovor, itat e da li smije ii, ili ne smije.

Tako razmiljajui opazi, da je ve blizu kue i pouri se jo bre, kao da ju privlae one oi, koje je prije u
duhu gledala. Bilo joj je tako jasno, da e ga nagovoriti, a ako ga sretne, da e mu sve priati i za savjet ga
pitati, kao da je to najnaravnija stvar. Pa koga bi drugog pitala?

I opet je neto malo stegnu u grudima!
32


Kada se je uzpela u prvi kat otvori malim laganim kljuiem vrata. U predsoblju je stajao Dulibi u razgovoru
s Aninim muem. Gospodjica se malo uztuknu, a pogled joj se susretne sa Dulibievim. Osjeti bilo, kako joj
naglo bije, jedva odzdravi na njegov pozdrav, projuri pokraj njih i umae u sobu. Zato? Ne zna, ali onaj joj je
as bilo jasno, kako je neizvediva bila njezina odluka.


























33


IV.


Prvih je desetaka dana svoga boravka u Beu Dulibi s nestrpljivou ekao svoju novu zadau. Vjerovao je,
da e biti neto osobito vanoga. Bio je eljan napetog i pogibeljnog rada. Tko se jedanput navikao hodati po
uzkim stazama na vrletima iznad gudura i ponora, penjati se uz klisure, koje jedva da je kada ovjeja noga
dosegla, i prelazei preko uzkih brvi nad dubokim ponorima gledati s omaglicom u glavi, kako se duboko pod
njim medju stienama blieska i pjeni buna gorska rieka, tome te pogibelji postanu potrebnom hranom. I kada
sidje u ravnicu i stupa irokim ravnim putevima, obuzima ga neodoljiva enja, da se vrati na klisure i nad
ponore. iroka i ugodna cesta i bezopasnost dosadne ravnice umaraju mu svjeinu duha i tiela.

Dulibi je nakon napornog i uzbudjujueg rada, koga je nedavno zavrio, bio kroz nekoliko mjeseci u jednom
velikom gradu u t udjini, b ez r ada i go tovo b ez i kakvog d oticaja bilo s kime, ekajui na as kada e biti
pozvan, da opet dodje na posao. I sada kada je stigao u Be, veselio se novom radu.

Nu posao je poeo pridolaziti tek nakon desetak dana, vrlo sporo i pod okolnostima koje ga nisu zadovoljavale.
inilo mu se, da j e sve ono, to mu j e j avljano i to je od njega traeno, da sve ono nije dosta ozbiljno, a u
najmanju ruku, da nije od nikakve vee vanosti. Iz poetka ga je to bolilo, jer je u njemu pobudjivalo neki
traak sumnje, kao da se njegove sposobnosti Podcjenjuju i kao da ga se zapostavlja. Nu takove je sumnje brzo
odbijao, da mu se opet iza njih povrati vjera i sviest, da to tako mora biti iz nekih osobitih razloga. Iz onoga to
je dobivao, nije mogao vidjeti pravih kontura posla koga e morati izvriti. Nu znao je, da se tako radi esto
zbog ouvanja im vee tajnosti. Radi toga se je sve vie umirivao, a osim toga je poeo opaati da je sve vie
nadziran. Onoga nesimpatinog ovjeka iz tramvaja nije dodue vie susretao, nu mnogo mu se toga inilo oko
njega napadnim, i uviek je imao osjeaj neije oi, koje ga ne putaju s vida. To ga j e oivljavalo. Ljudi se
igraju od djetinjstva do najkasnije starosti, tek to u razno doba ivota biraju razne igrake, poevi od drvenih
konjia, pa do najozbiljnijih knjiga, nu nema ljepe igre doli one, to je igraju potajno radnici tajnih pokreta sa
tajnom policijom.

K svemu je tomu pridolo jo neto novoga. Od onoga asa, kada je prvi put vidio liepu plavu djevojku, nije se
mogao otresti njezine slike. Iz poetka ga nije to smetalo. Mislio je, da to nije nikakvo udo. Tako neobina
ljepota ne moe nikome ostati neopaena i nezapamena. Toliko ljudi priaju jedan drugome da su jedanput,
bogzna gdje, pred mnogo godina vidjeli neku osobitu ljepoticu, i nakon mnogo, mnogo godina, znaju opisivati
njezino lice, njezine oi, njezin stas s najveom tonou, makar su je vidjeli samo jedanput u ivotu, sluajno
negdje na ulici, u vl aku ili na kojoj zabavi.
Nu s vremenom je opazio, da onaj utisak to ga je plava djevojka na njega napravila, nije neto tom slinoga.
On je poeo sve ee s nekim veseljem misliti na nju. tovie, sve ee ga je obuzimala elja, da je im ee
vidi. Kada bi pred veer sjedio u svojoj sobi, s nekom je nestrpljivou izekivao, kada e zazvoniti zvonce, da
se odmah poslije njega zauje u predsoblju njezin zvonki glas. Pozorno je sluao da uje njezine lagane korake,
gledao ju u dahu kako prolazi predsobljem i odlae eiri, izpod koga se prospu pramovi plave kose.
Toj se je privlaivosti podavao toliko, da je sve ee traio zgodu, da ju vidi i ve je nekoliko put iziao u
predsoblje u asu, kada je zvonce zazvonilo, uzeo bi svoj eir i poao van, samo da je moe susresti i
pozdraviti. Nu svakoga puta se je zasramio, videi u sebi djeaia, koji se na taj nespretni nain pribliuje
djevojci. im bi tako iziao iz predsoblja, sjetio bi se da e ona sigurno opaziti, da je iziao samo radi toga da
nju susretne, te da e u njezinim oima postati smiean. Tada bi ga podiao sram i zlovolja. Ljutio bi se sam na
sebe, to je mogao takvu ludoriju praviti. Kada bi sliedeega dana razgovarao sa gospodjom Beranek, oekivao
bi sa strahom, ne e li iz njezinih riei razabrati, da ga je pred njom plava gospodjica izsmjehavala radi toga
njegovoga ponaanja. A kad toga ne bi mogao razabrati, umirio bi se i tovie, iako je svaki put bio odluio da
toga vie ne e initi, poeo bi se sam sebi smijati, kako si je mogao predbacivati tu stvar. Ta zar nije opazio,
da se gospodjiin pogled na njemu ustavi i zadri svaki put, kada s e s usretnu? Zar mu s e s vaki put ne
osmjehne? Oh, onaj osmjeh, to zna zatitrati na njezinom ruiastom licu, kao zlatni trag sunca na rosi? U tomu
su mu prolazili dani i tjedni.
34



U drugoj polovici srpnja stie Dulibiu obaviest, da e ga posjetiti jedan mladi, koji e kod njega ostaviti neke
predmete, a odmah iza toga, da e stii dva druga mladia kojima treba te predmete izruiti. U toj obaviesti bilo
je tono naznaeno, kada i kako e se sastati sa prvim mladiem.

Dne d vadesetoga s rpnja p red veer, iziao je Dulibi iz svoga stana. Kad je doao na plonik zastao je i
pogledao na nebo, kao da hoe vidjeti, da li e skoro padati kia iz oblaka, koji su nadviti visoko i valovito
davali vruem ljetnom predveerju neto zagasitije svietlo. Dulibia nije zapravo nimalo zanimalo, da li e
kia padati ili ne. Zastao je i pogledao u oblake samo zato, da moe sputajui pogled s neba nenapadno
pogledati na desno i lievo ulicom. Nije opazio nita sumnjiva, pa ode odmjerenim korakom.


*
Dok je Dulibi izlazio iz kue, sjedio je Gursuzovi sa dva ovjeka u jednoj manjoj kavani u Ungargasse.

S
jednim je od njih potiho razgovarao, dok je drugi, krupan postariji ovjek prosiede kose i sa velikim oalima
na nosu, pozorno pratio njihov razgovor, naslonjen lievim laktom na mramornu plou stola, i drao dlan ruke
iza desnoga uha, kao da nastoji, da mu ni jedna rie ne izbjegne.

- Dakle, Cerniu, to nam dobroga moete saobiti? - pitao je Gursuzovi sa znatieljom u licu suhoga
mladia, to je imao gladko obrijano lice i male ivahne smedje oi.

Cerni primaknu svoju stolicu blie, malo se nagnu prema Gursuzoviem i odgovori:

- Zvao sam vas na razgovor, da vam saobim jednu stvar, koja e biti za vas svakako od nekog interesa.
Nisam mogao sve tono uhvatiti, ali iz onoga to sam uo u naim redovima, moi ete sigurno barem neto
odkriti.

Dok je to govorio, gledao je u stol, a oko usta mu je titrao neki jedva neprimjetljivi smieak. A onda nastavi:
-
- Veeras e Dulibi imati u ovoj kavani sastanak s jednim ovjekom. Ne znam tko je, ni kako se zove.
To nisam mogao saznati. Imaju dogovoriti jednu vrlo vanu stvar. Taj e ovjek Dulibiu dati jedan ili dva
omota, koji imaju kod Dulibia ostati dok ne dodju za nekoliko dana dva trgovca, koji e od Dulibia te stvari
preuzeti i p onieti sobom p reko granice. I zgleda d a j e b ilo p redvidjeno d a t i trgovci i maju s a t im stvarima
putovati nonim vlakom, nu kasnije sam uo, da je reeno da e biti bolje, ako putuju po danu, jer da je u
vlakovima po danu manja kontrola. Tih predmeta nema mnogo, a ne znam pravo kakve su vrsti i emu imaju
sluiti, nu razabrao sam, da jedan od tih predmeta slui samo u t u svrhu, da se u njega sakrije na neki osobit
i do sada nepoznati nain i - da se uobe ne moe pronai nacrt i uputa za jednu veliku akciju, koja se ima skoro
provesti negdje u Posavini, mislim napose negdje u blizini Slavonskoga Broda.
-
To e biti izvrstna lovina - ree zadovoljno Gursuzovi - samo kako emo saznati, kada e doi ti trgovci i
kada e natrag putovati?
To j e vaa stvar - odvrati Cerni, gledajui i dalje u mramornu plou stola. - Ako meni bude mogue to
saznati, javiti u vam. U protivnom sluaju nastojite to sami ustanoviti. A to vam ne e biti teko. Vai e
konfidenti lako opaziti, kada oni trgovci k Dulibiu dodju. Nu sada se moram udaljiti, jer Dulibi moe stii
svaki as. Sjest u za drugi stol i kada uhvatim priliku, pribliiti u mu se, a vi ete s ovoga mjesta moi
promatrati njega i onoga s kim e se sastati.

Rekavi to ustade, oprosti se od Gursuzovia i njegova druga, pridje k polici na kojoj su bile razne novine, uze
nekoliko primjeraka te ode, sjede za drugi stol i uini se kao da ita novine.
Krupni je ovjek, to je ostao sa Gursuzoviem gledao za Cerniem kroz svoje velike oale, iza kojih su se jako
izticale biele ronice njegovih krupnih oiju, dok je Gursuzovi neto biljeio u svoj depni notes.
35

-
-
Tko je taj ovjek? - upita krupni ovjek vraajui pogled na Gursuzovia.
-
To je jedan njihov - odgovori Gursuzovi, - biljeei dalje u notes, - to jest, lan je njihove organizacije te
uiva prilino povjerenje u njihovim redovima. Ovdje se nalazi ve koju godinu dana, a meni je uspjelo, da ga
dobijem u nau slubu.
Odmah imate preko njega podpuni uvid u svako njihovo kretanje i uviek ste obavieteni o svemu - ree krupni
ovjek i pogleda Gursuzovia izrazom lica, koji je znaio da oekuje potvrdu. Gursuzovi ne odgovori odmah.
Kada je zavrio biljeku, spremi notes u dep, gutnu malo vode iz jedne od aa, sto su pred njima na stolu
stajale, a onda razmisli i ree:
-
- Nije to tako lako. Kod njih ni njihovi najpouzdaniji redovno ne znaju nita o onome, to drugi rade.
Svaki znade uglavnom samo ono, to se tie njega izravno. Oni se redovno ni ne poznaju medjusobno, a napose
ne z naju j edan d rugome za p rava i mena, o sim a ko s u se medjusobno p oznavali p rije ne go s u d oli u
organizaciju. U o rganizaciji i ma s vaki drugo ime. Mi vi e-manje z nademo gotovo sva t a i mena, nu u vrlo
riedkim sluajevima znamo tko se pod kojim imenom krije. Radi toga nisam do sada mogao saznati od Cernia
nita osobito vanoga. Ako je istina ono, to nam je danas rekao, imati u veliki uspjeh. Sigurno je, da u tom
sluaju, odnosno u tom podhvatu, ima i sam Cerni nekog udjela, jer inae ne bi znao pojedinosti, koje nam je
malo prije pripoviedio.
-
Sigurno e biti tako - dodaje krupni ovjek, - nu imate li u Cernia podpuno povjerenje? Nije li on u vaoj
slubi samo prividno?
-
Ta to je teka stvar! Dodue okolnosti, pod kojima je stupio u moju slubu, ne pobudjuju sumnje. Morao bi
biti izvanredno sposoban i lukav ovjek, a tko je mogao sve ono glumiti. A onda, novac je ipak najvea mo.
S novcem se da sve kupiti. To mi znamo i u tome imamo toliko izkustva. Molim vas, koje su sve linosti do
sada od nas novac primile! Koliko je liepih lanaka u ovih nekoliko godina u svjetskoj tampi izilo, u kojima
se u zviezde kuje sloboda koja vlada u naoj dravi, i to ne iz pera kakvogod novinaria, nego iz pera ljudi
velikoga glasa. Pa kada se za novac moe to dobiti, zato se ne bi moglo kupiti za novac jednog siromanog
revolucionarca u emigraciji. Morate znati, da nema gorkijeg i nezavidnijega ivota od njihova, a pogotovo
ovih, koji imaju posla s nama, s naim sistemom i s naim reimima. Uostalom na ovom emo sluaju Cernia
posve izprobati.
-
Molim vas, ako u tom podhvatu ima udjela doista i sam Cerni, iako podhvat dodje do blizu izvrenja, to ete
sigurno dopustiti radi svoga to boljeg uspjeha, kako ete postupati prema samome Cerniu?
-
To je jednostavno. Ako u pripremanju toga podhvata predje granicu i dodje u dravu, biti e i on uhapen.
Ako granice ne predje, traiti emo ovdje njegovo hapenje i izruenje naim vlastima. Kada dodje u ruke dolje
naima, i kada mu metnu pod tabane eravku, onda e govoriti i ono, to ovdje nama za novac nije govorio.
-
A ne e li vam konvenirati, da ga i dalje upotrebljavate za pijuniranje?
-
Ne. Oni e se, kada budu iznenadjeni i pohapeni njihovi drugovi lako dosjetiti da ih je Cerni izdao, pa ne
bi vie mogao ostati u njihovim redovima.
-
A kako biste dobili od ovdanjih vlasti njegovo izruenje? Pa u ovim se sluajevima radi o politikim djelima,
a za ta nema izruenja.

Trice! Kakva politika djela! Ta nismo mi budale da traimo izruenje radi politikih djela. U zahtjevu za
izruenje navesti e se, da je tamo negdje u Sisku ili Osieku pokrao novce ili ubio kotarskog predstojnika ili to
slino. Za takve poslove mi imamo uviek svjedoka koliko hoete. Ta ne plaa drava za badava tolike agente
i konfidente.
-
Gursuzovi se je kod posljednjih riei nagnuo ledjima daleko natrag na naslon stolca, odbio gusti dim iz
cigarete i namrtio elo, kao da hoe rei kako ga boli to drava toliki novac troi na te konfidente, a onda
nastavi:
-
Upravo me veseli, kako emo te lopove pohvatati. Ovoga u puta upotriebiti moje najbolje konfidente. Ne e
mi ni jedan od te zloinake bande izbjei, koji bude sudjelovao kod te akcije. Vani pred kavanom stoje dva
moja konfidenta, koji su pravi majstori u tom poslu. Ne e Dulibia, niti onoga koji e se ovdje danas s njime
sastati, kao ni one trgovce putati s vida, sve dok ih s onu stranu granice ne metnemo u lance i kod njih u tom
nekom zagonetkom predmetu ne pronadjemo plan akcije.
Pa sa planom se ne ete moi mnogo koristiti. Oni, koji imaju dolje izvriti akciju, ne e plana dobiti kada ga
vi kod trgovaca uhvatite, pa ne e nita ni poimati, a kako kaete, oni imaju svi kriva imena, pa ako u planu
36

budu sama kriva imena, koga ete onda moi hapsiti? - ree vrlo ivahno ovjek s velikim oalima, koga je
oito zabavljalo razpravljanje o tom predmetu.
-Ha, ha, ha, - nasmija se Gursuzovi, - ta nije naa policija nekih europskih manira! Nae s u metode malo
drugaije, a budui da uviek vode k sigurnom uspjehu, zato su najbolje, najmodernije i najkulturnije. Kada vas
ba zanima, evo, odmah ete uti kako emo i te kakve koristi imati od toga plana. Kada ti tobonji trgovci, koji
sigurno nisu nita drugo, nego dva vrlo pouzdana i vana lana njihove organizacije, budu uhapeni
u Mariboru
-
i kad kod njih bude pronadjen plan, biti e svezani i pod dobrom pratnjom odpremljeni na redarstvo
u Zagreb. Tu e biti podvrgnuti presluavanju. Iz poetka, naravno, ne e htjeti nita odati, nu onda e doi
nae prokuane metode. Pod batinama, to e ih tamo dobiti, priznati e, ako hoete, da su ensko, a ne muko,
a kamoli ne bi priznali to drugo. Onda e odati komu nose plan. Kada budemo to imali, onda e taj plan odnieti
dva naa agenta onima, kojima su ga imali predati ti trgovci. Ovi e opet sa svoje strane pristupiti izvrenju
plana, koga mi dobro poznajemo. Postaviti emo im zasjede i pohvatati sve do jednoga. Je li vam sada jasno?
-
Jest. Ima tu, dodue, potankosti, koje bi mogle stvar sprieiti. Mogue oni, koji imaju primiti plan, poznaju
trgovce osobno, pa ne e htjeti toga plana primiti od koga drugoga.

Da, to su pojedinosti, ali naa policija zna ve kako e i takve sitnice svladati. Glavno je, da imamo u rukama
glavnu nit i da poznamo glavne kolovodje.
U kavani se poelo pomalo mraiti, nu svietla jo nisu bila upaljena. Ljeti gosti obino sjede vani pred
kavanom, pa vlastnici za ono nekoliko riedkih gostiju, koji u ljetnim veerima unutra sjede, ne pale svietla dok
se ne uhvati tvrdi mrak. I konobari su veinom vani, a unutra tek ulaze po naruene crne kave i hladne ljetne
napitke. U kavani je sjedila blagajnica za svojim visokim pultom, slagala kocke eera u male srebrne tanjurie
i brisala svaki as znoj sa lica, nu oprezno da ne obrie i umjetno priljepljenih crnih obrva.
Oko pol devet sati uniao je u kavanu Dulibi. Malo se ogleda po sumranoj prostoriji, a zatim sjede za jedan
stol u uglu. Prije nego j e s jeo, objesi crnu konatu t orbu o klin na zidu, nu ne i znad sebe nego malo dalje.
Narui crnu kavu i izvadi iz depa knjigu posve crnih korica te se zadubi u itanje. Nu nije itao! Preko lica mu
je prola mrzovoljasta sjena. Kada je ulazio u kavanu, opazio je i prepoznao Cernia. To ga je uznemirilo. Znao
je, da je Cerni lan organizacije, nu nije mu se ipak svidjalo da ga vidi, a napose ne kod veeranjega sastanka.
Osim toga se je o Cerniu u njihovim redovima svata govorilo. Neki su dapae, tvrdili, da stoji u
neprijateljskoj slubi. im je vie o tome mislio, tim mu je postajalo sumnjivije, da se Cerni nalazi ba te
veeri u toj kavani. Onda ga je ljutilo i to, to je ovaj sastanak odredjen ba u toj kavani, gdje se u neposrednoj
blizini nalazi hotel, u kome odsjedaju pijuni gotovo itavoga svieta. Pa onda uobe Trei kotar! Pa tu su toliki
stranci, da ovjek mora nabasati na nekog vraga.

Odmah za Dulibiem unidjoe u kavanu dva ovjeka i sjedoe za stol uz suprotni zid oito tako, da ga mogu
promatrati. Kada su ulazili, ili su kao da nikoga ne gledaju, a za stolom su poeli odmah ivahni razgovor o
nekom portskom dogodjaju. Dulibi ih je preko svoje knjige pogledao, i bilo mu je prilino jasno, da su se
smjestili tako, da obojica mogu gledati prema njemu. Nu to ga nije nimalo smetalo.

Malo iza toga unidje u kavanu jo jedan posjetnik, mlad, bogato i elegantno obuen ovjek. Prolazei kroz
kavanu zakruio j e pogledom po svim stolovima, i zaustavljao ga na svakom od gostiju, a zatim j e priao k
stolu, koji je bio smjeten neposredno pokraj Dulibieva stola. Dok je prolazio kroz kavanu, pratile su ga oi
sve petorice gostiju, to su u kavani sjedili, a kada je stao kod stola, i opet oima zaokruio po kavani, svi su
odvratili od njega pogled, oito da mu ne postanu napadni, osim Dulibia, koji je jo jedanput s njime izmienio
pogled na nenapadan nain. Doljak u tom asu odloi svoju crnu runu torbu na crveno obivenu klupu
izmedju Dulibia i sebe i sjede za stol. U taj as zapalie se u kavani svietla.

Doljak je bubnjao prstima po mramornoj ploi stola, okretao glavu i ogledao se po kavani, kao da hoe rei da
eli im prije konobara, jer u taj as nije u kavani ni jednoga od njih bilo. Malo zatim pridolo je jo nekoliko
novih gostiju, a onda nanidjoe i dva konobara i podvorie goste.

Gursuzovi je gledao nekako uznemireno as prema Dulibiu, as prema elegantnom doljaku, as prema
svojoj dvojici konfidenta, to su sjedili usuprot Dulibiu, a as opet Cernia, kao da ih sviju pita, je li onaj
elegantni mladi onaj, koji se ima sastati s Dulibiem?
37


Kroz gotovo pol sata ostao je svaki od gostiju na svome mjestu. Dulibiev je susjed popio crnu kavu, a onda je
itao novine, drei ih u lievoj ruci, doim je desnu drao izpruenu na stolu i sveudilj prstima bubnjao
polagano i jedva ujno po mramornoj ploi. Dulibi je drao pred sobom knjigu, nu nije vie itao, nego je
neto biljeio na komadiu papira, koji se u knjizi nalazio. Po zategnutim crtama lica moglo se je vidjeti, da je
sav napet u nekom jakom duevnom naporu.
-
Agenti, to su sjedili usuprot Dulibiu, nisu vie razgovarali, nego su obojica gledala izpod oka na Dulibia i
na njegova susjeda. Krupni ovjek s velikim oima gledao je naizmjence Dulibia i Gursuzovia, koji se
nemirno na stolcu vrtio, pa ak ree:
-
ujete, nema nita. Ta dvojica ni ne razgovaraju. ak se ni ne gledaju.
-
Mogue im je netko sumnjiv, pa ekaju na zgodan as, da se jedan drugome priblie i u razgovor upuste -
odvrati Gursuzovi kroz zube.

Jest, vraga, eno Dulibiev susjed plaa i sprema se na odlazak - dobaci opet krupni ovjek.
-
Doista mladi je elegantni ovjek platio, ustao, uzeo torbu i iziao iz kavane. Odmah za njim izidje i jedan od
dvojice agenata, doim je drugi plaao konobaru raun. Dulibi je mirno itao jo neko vrieme, a zatim plati i
on, uze torbu i podje. U taj as ustade Cerni i pridje k njemu.
-
Zar me ne poznate? - upita Cerni Dulibia i pogleda mu ravno u oi.
Kako ne! - odgovori Dulibi prijazno i iznenadjen, kao da ga prije nije bio ni opazio. Nekoliko su asaka
razgovarali stojei, a zatim se Dulibi oprosti i izidje.
-
Cerni pristupi k Gursuzoviu s ravnodunim izraajem u licu.
-
Pa nisu izmienili ni riei - ree naglo i uzrujano Gursuzovi. - Sigurno su se samo po nekom ugovorenom
znaku prepoznali, a sastati e se negdje vani.
-
Moe biti - odgovori Cerni, a glas mu je zvuio malo podrugljivo.
Jedan je agent otiao za onim prvim, nu koga vraga eka ovaj drugi agent i zato ne ide za Dulibiem?
Dvojica bi ih bolje sliedili i promatrali. Dok ovaj agent izidje, bogzna gdje e oni ve biti ree srdito
Gursuzovi, ustade naglo i pogleda tamo gdje je agent jo uviek za stolom sjedio. Ovaj je opazio Gursuzoviev
biesni pogled, pa ustade i mirno pridje k njima.
-
- to j e, zato ne i dete za njima - viknu Gursuzovi priguenim glasom. urite se, da vidite kada mu
bude predavao stvari.
-
Nije potrebno. Ve je to obavljeno - odgovori mirno agent.

Kako gotovo! to brbljate? - uzrujavao se Gursuzovi.
-
-
Gotovo - ree opet mirno agent. - Stvari mu je ve predao i ujedno mu je rekao sve, to mu je imao rei.

Ta jo neto! Kakve su to gluposti? Mislite li da sam ja budala? Kupite se odmah i ako tono ne ustanovite,
da li e mu predati stvari, ne dolazite mi vie na oi. to mislite, da vas plaam za vae budalatine?

Agent se nasmija, a onda se uozbilji i ree:

- Pa zar niste vidjeli? Zar niste vidjeli, kako je onaj elegantni mladi bubnjao prstima po stolu, a Dulibi
neto biljeio olovkom na jedan komad papira, koji je leao u knjizi. Sve mu je rekao ugovorenim morseovim
znakovima.
-
Gursuzovi, Cerni i ovjek s velikim oalima pogledae se uzajamno zaudjenim pogledima.
-
Je li mogue? - izvali Gursuzovi. - Kako to nismo opazili?!
Ima pr avo - ubaci krupni ovjek - i ja sam vidio, kako je onaj prstima po stolu tipkao, a Dulibi neto
olovkom u knjizi biljeio. Jest, jest, ima pravo! Kako se prije nisam sjetio, da mu je na taj nain neto diktirao.
-
- Pa jeste li razumjeli, to mu je odbubnjao? - upita uurbano Gursuzovi agenta i prihvati ga za rukav.
to bih razumio? Ja, dodue, poznam vrlo dobro morseove znakove i mogu ih itati po sluhu, nu odmah sam
vidio, da pojedini znakovi oznauju posebno dogovorena slova, te nisam mogao nita razumjeti to mu je
saobivao - odgovori agent.
38

-
-
A stvari? Ne ete valjda opet rei da mu je i stvari predao- ree Gursuzovi s izrazom nevjerojatnosti u licu
i glasu.
Pa, zar niste opazili? - ree smiekom agent. - Zar niste vidjeli, da s u si upravo divnim mirom i krasnom
spretnou izmienili rune konate torbe?
-
Svi napee jo jae pozornost, a agent nastavi:
-
Kada smo ja i moj kolega unili i sjeli, usuprot nama je sjedio Dulibi, a njegova je torba visila na zidu o
klinanici malo dalje od njega. Kad je onaj drugi uniao, stavio je svoju torbu na divan izmedju sebe i Dulibia.
Kada je poao van uzeo je onu torbu sa klina, a opet Dulibi, kada je izlazio uzeo je onu torbu sa divana. Da li
sada vjerujete, da mu je i stvari predao? Mislite li i nakon toga, da je potrebno da bjeim za njima gledati, kako
e si stvari predavati? - Agent se kod posljednjih riei nasmijao ironino i dodao ne ekajui odgovora i ree:
-
Dosta je, da moj drug prati onoga drugoga, da vidi kuda e, a za Dulibia sam siguran da je otiao sa
dobivenim stvarima ravno kui. - Gursuzovi ostade u prvi as kao poraen, nu odmah mu se zasja lice i ree:
-
Dakle, smo ih upecali! - Zadovoljno se nasmija i pogleda krupnoga ovjeka, kao da mu hoe rei da je jasno,
da je Cerni govorio istinu. Onda se malo zamisli, pogleda opet agenta i ree:
Dobro ste opaali. Sada moete ii, a sutra prijepodne dodjite k meni, da vam dadem daljnje naloge. - Agent
ode, a ostala trojica sjedoe opet za stol.

Kada je Dulibi iziao iz kavane, iao je do prvog ugla polaganim korakom. inilo mu se, kao da se iza njega
uju koraci i kao da ga u ledja bode neki pogled. Radi toga se je silio da polagano koraca, makar ga je neto
tjeralo napried. utio je kako svoje korake mora silom usporavati, jer su mu se noge nastojale pokretati same
od sebe brzo, uslied ega su mu koraci bili nejednaki i ukoeni. Konata mu se je torba, to ju je nosio pod
rukom, inila tekom i osjeao ju je istim uvstvom koga ima ovjek, kada u zabuni metne tudji eir na glavu.
U toliko je tekih i pogibeljnih podhvata uviek ostao miran i hladnokrvan, nikada se nije bojao za izpad djela
koja izvruje, niti za sigurnost svoga ivota, a, evo, ovaj neznatni sastanak u kavani, tako rei mala igra
izvedena brzo i spretno, toliko ga je uznemirila. Osjeajui pod rukom torbu podilazila ga je nekakva bojazan,
ne sa sebe samoga, nego za nekog drugoga, ne zna koga, nekog neodredjenog, negdje daleko, a ipak nj emu
neposredno blizu. Kada je zamaknuo za ugao ubrza korake. Proao je kroz vie ulica, i im je iao dalje, tim se
je vie umirivao. Volja nauna nadvladati i duh i tielo, skoro je uzpostavila u njemu mir i ravnoteu. Kada je
ulazio u svoju sobu, bio je ve posve miran i sabran. Najprije je izvadio iz knjige onaj komadi papira, na kome
je biljeio u kavani znakove, to ih je elegantni mladi odbubnjao prstima na stolu, te ih deifrirao. Nije mnogo
toga bilo, a glasilo je:

"U torbi tri predmeta. Najmanjega zadri kod sebe, a dva vea predati dvojici, koji e dvadesetipetoga doi u
stan".

Kada j e sa deifriranjem dovrio, zapali nad pepeljarom papiri, koji se itav za as pretvorio u mali kupi
crnoga pepela. Zatim otvori konatu torbu i oprezno izvadi jedan za drugim tri predmeta umotana u plavi papir.
Odmota manjega i nadje u nj emu jednu figuru od gibsa, koja je predstavljala jednog djeaka, kako jai na
svinji. Dulibiu preleti smieak preko lica i Pomisli kakvi li se misterij krije u toj svinji. Uze figuru u ruke,
okrenu je na sve strane i ogleda je od svuda. Nemogui nita na njoj opaziti, stavi je oprezno na pisai stol. U
taj as zauje, kako se vrata od predsoblja otvorie, a u predsoblju zautae koraci. Instinktivno metnu oba
ostala omota u torbu, spravi ih brzo u ladicu pisaega stola, a onda ustade i pridje k otvorenom prozoru, nasloni
se laktima na njega, te se zagleda u nerazsvietljene prozore suprotne kue. Dok se primicao prozoru, bile su mu
misli jo zaokupljene maloprijanjim sastankom i omotima u plavom papiru, nu im je pogledao u suprotne
prozore, svratie mu se misli na plavu gospodjicu. Gledajui u suprotne prozore pomisli, kako bi bilo liepo, da
plava gospodjica stanuje tamo u suprotnoj kui. Tako bi je mogao esto vidjeti i promatrati, jer ovako kako je
sada, iako se nalaze oboje pod istim krovom, dapae u istom stanu, ipak nema prilike da je esto vidi. inilo
mu se, da bi joj bio mnogo blie, da stanuje tamo u suprotnoj kui. A onda opet pomisli, kako bi sigurno, kada
bi on sam stanovao u suprotnoj kui i kada bi esto vidio plavu gospodjicu odonuda zavidjao nekome tko bi
stanovao u sadanjem njegovom stanu, i kako bi elio u taj isti stan doi, da joj bude im blie.
39


- Eto, tako je to - ree sam sebi - valjda uobe u ivotu. Kada ovjek stoji podalje od nekog cilja misli, da bi
bio sretan da mu se moe pribliiti, a kad se pokraj njega nalazi, opet osjea da mu je dalek i nedosean. Misli
mu se zavedoe daleko tamo, onom njegovom najveem idealu i cilju. Tamo daleko, gdje sada negdje pod
plastom tame miruju doline i bregovi, gdje se svjetlucaju crvenkastim svietlom mali prozorii na selskim
kuicama, iz kojih se u nono doba ne uje nita doli uzdaha, to se izvijaju iz sna sjetnih i priguenih udaha
za mirom i slobodom. Jest, oni tamo svi sanjaju o slobodi, sanjaju, uzdiu i ekaju dan, koji e slobodu donieti.
Bogzna, koliko ih u tim malim selskim domovima manjka, koliko ih svake noi brutalna ruka die iz njihovog
vlastitoga leaja, da ih nemilosrdno, uz brutalne kletve i drzovite poruge odvede...
A, zato? Zato, jer ne mogu pjevati, kada im srdce plae, jer ne mogu blagoslivati ono, to je u njihovim oima
prokleto, jer ne mogu pogrdjivati ono to im je sveto, jer ne mogu svetogrdno razbacivati humke, to im kriju
kosti otaca, jer ne mogu la primati pod istinu, jer se ne mogu odrei sebe i svoje krvi. Boe, zato smo tako
nesretni! Dulibi je posljednje misli gotovo glasno izrekao, jer je trebalo neim razkinuti uzao, koji ga je bio
u grlu zapeo. Pred oima mu se ukazae toliki i toliki poznati, kojih danas vie nema. A koliko je onih, koji nije
ni poznavao. Bogzna, nema li i plava gospodjica dolje u domovini jo rodjaka, koji prolaze tu istu kalvariju...
Dulibi se malo prenu iz snatrenja i pomisli, kako da na to nije prije mislio. U duhu mu se prikaza plava
gospodjica onakva, kakvu je prvi put vidio u svojoj ljepoti, koja ga je odmah oarala. Ta i ona je ista krv, diete
stare graniarske obitelji, nikla iz stare vojniko-seljake kune zadruge u Hrvatskoj Krajini. Sjeti se, to mu
je nedavno pripoviedala gospodja Beranek i prodje to u mislima ba onako, kako je od nje uo, kao da j e na
pamet nauio:

"Neposredno prije rata, kada je pokojni general bio jo pukovnik, bio je u Beu zapovjednik 4.
Bosansko-hercegovake pukovnije. Stajao je na elu onih krasnih sinova Bosne i Hercegovine, to su onako
stasiti u plavim odorama s crvenim fesom na glavi, zanaali poglede i srdca liepih i veselih bekih djevojaka.
Ostao je udovac sa nejakim enskim djetetom. Naao je gospodjicu Anu, izobraenu djevojku bez roditelja,
koju je uzeo za odgojiteljicu djetetu. Ona je diete zavolila, kao da je njezino. Kod pukovnijske glasbe sluio je
Jan Beranek kao doastnik. Zamjenjivao je kapelnika. Doao je rat. Pukovnik je postao general i otiao na
ratite. Na bojnim poljima su glasbe bile zagluene tutnjavom topova, pa je Beranek postao gospodarski
astnik. General ga je sa ratita slao esto u Be po poslu, a ujedno da mu donese viesti o djetetu. Beranek se
je upoznao s Anom i brzo se s njome vjenao, jer su se za vrieme rata sklapale enitbe gdjegod i kakogod je to
bilo mogue. Takvi je bio nastao obiaj. Rat je svrio. Stari se general nije vratio u svoju domovinu, kako je
elio, jer su tamo doli drugi. Vratio se u Be, nu nije mogao preboliti bolest, koju nitko nije mogao ustanoviti,
jer te bolesti nema nigdje u medicinskim knjigama, nego samo u srdcima razoaranih i ojadjenih, i skoro je
zaklopio oi za uviek, nakon to je po zadnji put poljubio plave kose djevojice i sa suzom u oku, njezinu
budunost stavio na srdce dobroj i potenoj gospodji Ani Beranek. Jan se je Beranek povratio sa ratita i ostao
sa enom u generalovom stanu, jer je mislio da nije potrebno da se vrati u eku, budui da je znao, da tamo
ima i bez njega i previe onih, koji znadu svirati na desetak glasbala. ivotarili su u Beu. Djevojica je rasla
i uzdravale se od ono malo zlata i nakita, to je ostalo iza rano preminule majke i staroga generala. Kada je
podrasla, zasluivala je sama svoj svagdanji kruh".

Dok je Dulibi tako u mislima opetovao ono, to mu je Ana pripoviedala, imao je zatvorene oi, a onda ih
otvori. Obuze ga uvstvo ne ograniene njenosti i ljubavi naprama plavoj gospodjici, koju bi sada najradje
uzeo za ruku i poveo je tamo u domovinu kui, u gorovitu i tajanstvenu Krajinu, ili na tople ale plavog
Jadranskoga mora. Vidio j e u duhu i kao liepu plavu djevojku onakvu, kakvu ju je upoznao, i istodobno kao
malu djevojicu nevinih i zaudjenih plavih oiju, kakvu si je predstavljao u asu, kada joj je plave pramove
djetinje male glave dotaknuo, posljednji cjelov starog otca.
-
Dulibi neko vrieme nije nita uo ni vidio, toliko je bio zaokupljen tim uvstvom. Nu kada j e pogledao na
lievo, opazi na susjednom izboenom prozoru nejasne obrise gospodjice i gospodje Beranek, te zau njihovo
avrljanje. U dosta slabom svietlu uline razsvjete priini mu se, da gledaju prema njemu, pa ih pozdravi, a one
obje odzdravie.
Gospodine Dulibiu - doviknu gospodja Beranek - znate li to ima novoga?
40

-
-
to bi moglo biti - upita Dulibi - ne oekujui nita osobitoga i nape one zjenice, ne bi li jasnije vi dio
gospodjiino lice.
Naa nas gospodjica ostavlja - odvrati gospodja Beranek malo tugaljivim glasom.
-
- Kako?! -iznenadi se Dulibi, ne mogui razabrati, da li se gospodja Beranek ali ili govori ozbiljno.
-
Doista, i moda ve za nekoliko dana - umiea se gospodjiin zvonki glas - nu naravno ne za uviek.
-
Daleko? - upita opet Dulibi, koji je na te njezine riei protrnuo.
-
Dosta daleko - ree gospodjica glasom, za koji bi se moglo rei, da je bio tuan i radostan.
I trebat e neke vae upute. Vi poznajete sigurno mjesto, u koje gospodjica ide - ree gospodja Beranek i
znaajno naglasi posljednje riei.

Dulibiu je odmah sinulo, da gospodjica ide u domovinu, to u njemu pobudi znatielju, pa brzo upita:

- Mogu li odmah izvriti tu ugodnu i neoekivanu dunost?
-
Gospodja Beranek i gospodjica izmienie medjusobno nekoliko riei, a onda ree gospodja Beranek:
-
Moete li doi na jedan as preko k nama?

Kako ne bih? - odgovori Dulibi i osjeti kako mu je srdce jae zakucalo.

Kada je iziao iz sobe u predsoblje, u isti je as izila u predsoblje i gospodjica, te ga ekala kod vratiju. Prui
mu ruku uz smieak, od koga joj lice odsjevnu kao vedro jutro. Dulibi zadra asak njezinu ruku u svojoj,
gledajui u njezine plave oi, koje su kod veernjeg svietla bile tamno plave poput mirnoga mora... Osjeti
drhtaj, nu nije bio siguran, da li je zadrhtala njegova ili njezina ruka.
-
U sobi su sjedili ba onako kao prvoga dana, kada je Dulibi u stan doao. On je poprimio miran izraz, koji je
odavao ozbiljnosti i muevnost mladoga i liepoga ovjeka. Gladko obrijano lice otrih i izrazitih crta zagasite
boje, naliilo je kipu od kamena. Gospodjica je ukratko izpripoviedila da putuje u Zagreb, da e tamo ostati
moda i koji mjesec dana i gledala je zaudjeno, da ga to nije iznenadilo, a onda ree:
-
Kada ste prvi put bili ovdje, nisam mogla shvatiti zato ste tako dugo gledali sliku moga pokojnog otca. Nu
kada smo iz vae prijavnice razabrali da ste Hrvat bilo mi je jasno. Sigurno ste ga poznavali za ivota, ili ste
barem po imenu razabrali, da je bio Hrvat.
-
I da ste i vi Hrvatica - dodade Dulibi.
-
Jesam - odgovori ona neodluno - nu t o j e prvi put u ivotu, da mi j e t o netko rekao. Nisam nikada na t o
pomislila, jer sam ovdje u Beu odgojena i u ovaj se ivot uivila.
-
Niste jo nikada bili u domovini? - upita Dulibi.
-
Nisam, i ba bih vas zato htjela moliti, da mi reete neto o Zagrebu, o tamonjim prilikama i ivotu, da mi
se bude lake snai. Ne idem tamo na izlet, nego po poslu moje tvrdke, pa mi je elja da se snadjem, kako bih
mogla svoju dunost bolje obaviti.

Za ono to u tu svrhu trebate, ne e biti potrebno mnogo riei. Nu ja bih bio sretan, ako mi dozvolite, da vam
reem i mnogo vie, da vas upoznam sa svime... sa svim onim, to danas svaki Hrvat razumije i svaka Hrvatica
mora znati. Nu za to treba vie vremena, barem nekoliko dana.
-
Gospodjica s e, k ao u neprilici, obr atila pog ledom na g ospodju Beranek, k oja j e mirno s luala i n jih obj e
promatrala, kao da na neto misli. Dulibi nastavi:
-
Za ono prvo to vam treba, rei u vamo odmah u kratko. Ali najbolje e biti, da vas najprije upoznam s
gradom. Ako dozvolite, pokazati u vam ga na karti, koju imam u svojoj sobi u pisaem stolu. Sada je i
gospodja Beranek pokazala interes na razgovoru i ree povienim glasom:
Imate kartu? To je najbolje, tako e se gospodjica odmah moi orientirati. Ja sam ba radi toga bila u brizi,
jer je vrlo neugodno kada ovjek, a napose mlada djevojka, dodje prvi put u jedan joj nepoznati grad...
41


Dulibi je ve iziao i za as se povratio sa zemljopisnom kartom, koju je razastro na stol. Svi su troje nagnuli
glavu nad kartom, a Dulibi je pokazivao ulice i trgove, poevi s izlazom iz glavnog kolodvora. Gospodjica
je stavljala s djetinjom znatieljom pitanja o raznim pojedinostima. Dulibi je govorio izprekidano. Glave su
im bile tako blizu, da je osjeao kao da ga po licu miluje njezina toplina, a miris ga je njezine kose omamljivao.
Ruka, u kojoj je drao olovku lagano je podrhtavala, a dah mu se zaustavljalo. Osjeao je, da ne e moi dugo
tako izdrati, a ipak je elio da to tumaenje karte nikada ne prestane. Kada je gospodjica stavila koje pitanje,
nagnula bi malo glavu na stranu, a pogled bi uprla u njega. On bi j u pogledao i vidio, kako zatrepere duge
trepavice, a lagano se rumenilo penje do uvojaka plave kose. Dulibi nije ni sam znao, kako je dugo tumaio
kartu, dok ga od jedanputa ne prekine gospodja Beranek, koja se izpravi i upita:

- to je vae zvanje, gospodine? Jeste li profesor?

Dulibi se malo trgnu, pogleda je i ree kroz smieh:

Nisam! Moje je zvanje mnogo pogibeljnije i... tu se Dulibi zaustavi i pomisli, da je to pitanje proraunato i da
one moda neto o njemu znaju, a onda nastavi: - i kada se gospodjica povrati iz Zagreba, onda e vam moi
sigurno rei ime se mi svi dolje zanimamo.

Gospodju Beranek taj odgovor nije zadovoljio, nu ne ree nita, nego samo pogleda gospodjicu pogledom, koji
je mogao znaiti: - dakle, onda gledaj da sama sazna!

Dulibi je prestao sa daljnjim tumaenjem karte. Jo su malo avrljali, a onda se Dulibi oprosti. Gospodjica
mu prui opet svoju malu bielu ruku. Dulibi se jedva svladao, da je ne prenese k ustima.

Te veeri nije gospodjica mogla dugo zapasti. Mislila je s nekim djetinjim veseljem na zemljopisnu kartu, na
Zagreb i na... Dulibia. Kada je sliedeega dana dola u svoj ured, nije se vie osjeala onako osamljenom i
izgubljenom kao prije. Sada je osjeala u sebi neku sigurnost i samosviest. Ni osobe, kojima je bila okruena,
nisu joj vie ulievale bojazni. Gledajui ih, osjeala je da ne stoji prema njima bezpomona i bez obrane. Onaj
beznadni osjeaj to ga je prije imala, da e itav svoj ivot morati ivjeti medju tim ljudima i biti izvrgnuta
vjeno njihovim izazovnim pogledima, njihovim primjetbama i nasrtajima, ustupio je mjesto nekom osjeaju
nade, da e to sve jedanput, moda skoro za uviek prestati. Osjeala se jakom i zatienom, a svi joj ti ljudi nisu
izgledali tako strani i pogibeljni kao prije. Nije nikoga od njih nikada mrzila, nu danas ih se vie nije bojala,
te su joj postali sasvim ravnoduni. Bila im je svima nadmona i radi toga joj vie nisu bili odvratni kao do
sada. tovie, nije joj bio tako odvratan ni onaj inovnii velikih usta, ni onaj posjetnik svinjskih oiju, jer je
bila sigurna da joj stoje daleko i da joj se ne mogu pribliiti. Nije joj ni tipkaica Berta izgledala vie tako zla,
te joj se inilo, da ni njezino lice nije vie tako podbuhlo i podmuklo.






Blum je ve rano ujutro, uniao u svoju radnu sobu s jednim ugojenim ovjekom tamne puti i jakih crnih
brkova. Toga su ovjeka poznavali svi namjetenici. Bio je to Donner, Blumov kompanjon iz Zagreba. Nisu ga
ve dugo vremena vidjeli, jer ve nije gotovo dvie zadnje godine dolazio. Medju s obom s u se pot iho
propitkivali, to bi to moglo biti, da je on sada od j edanput, nakon toliko vremena doao. Sigurno neki novi
veliki posao.
Nu plava je tipkaica znala, zato je doao Donner. Sigurno savezno s njezinim putom u Zagreb. Tako je i
doista b ilo. Kada j e D onner pr imio B lumovu viest, da mu o n alje j ednu svoju nouzdanu os obu r adi
nadgledavanja p oslova, uz nemirio s e. N e z ato, to bi ga uznemirivala s avjest. O n j e s padao u o naj r ed
poslovnih ljudi, koji vode malo rauna o savjesti, nu pobojao se. I radi te bojazni odmah je javio Blumu, da e
osobno doi u Be. I danas, kada je doao dugo je razpravljao sa Blumom. U razgovoru je nekoliko puta izrazio
svoje veliko udjenje, da Blum sada od jedanput nema povjerenja u njega, a isto toliko je put aludirao na dosta
42

jasan nain na prilike, u kojima se je Blum nalazio onda, kada ga je on za svoga kompanjona uzeo, da tako
svome udjenju dade im tvrdji temelj i da ga osvjedoi, kako je ta kontrola nepotrebna. No Blum nije
poputao. Nakon gotovo dvosatnoga razgovora pritisnu elektrino zvonce, pozva plavu tipkaicu i predstavi je
Donneru kao osobu svoga povjerenja, koja e poi u Zagreb. Kod toga je postrance gledao u Donnerovo lice da
vidi, kako e na njega djelovati. Donnerovo se je lice razvedrilo, a u sebi pomisli: - no sa tom emo lako izii
na kraj! U asu je stvorio plan i odmah ponudio gospodjici sve mogue usluge, pa ak i stanovanje u vlastitoj
obitelji. Odmah joj je priao o arima prekrasnoga grada, o zabavama, o izletima i o sjajnom drutvu. A, kada
je gospodjica izila, poalio je to se je tako zaletio, pa poeo opet Blumu predbacivati, to alje kontrolu, da
ne bi Blum pogodio njegovih misli, i da ne bi u zadnji as poslao koga drugoga. Pravio se je, da je onako
govorio samo zato, jer se radi o jednoj gospodjici, kojoj se mora rei koja liepa rie.Blum se smijao sam u sebi
od zadovoljstva, kako se nije prevario, i kako ga je dobro bio prosudio.























43


V.

U

sred sobe za etverouglastim stolom, zatrpanim kupovima novina, sjedio je napola odjeven suhonjav mladi
crne puti i nizkog stasa. Pokraj s tola na podu i na krevetu leali su porazbacani o moti, vezani pagom, na
kojima su bi le prieliepljene neke adrese, kao da su priredjene za odpremu na potu. Pod krevetom i u svim
uglovima malene sobe naslagani su jedan na drugome razni putni kovezi, neuredni i zapraeni, kao u
ropotarnicama gradjanskih kuanstva, u koju domaica nikada ne zaviruje, i koja ima ast da tek dva tri puta
na godinu primi posjet dvorkinje, to jest u rano proljee i u kasnu jesen, kada malogradjanin zamjenjuje ljetno
odielo sa zimskim i obratno. Jedina elektrina arulja, sputena nizko nad stol, razsvjetljivala je samo glavu
suhonjavog mladog ovjeka i stol pred njime. Kovezi u sjeni, to je po cieloj s obi b acalo l imeni z aslon
arulje, sablazno su strili u kutovima kao sive stiene u nekoj mranoj guduri. Po podu su bili porazbacani
razni papirii, a zrak je bio pun zadaha, kakovim zaudara pod sobe, koji ne vidje ve dugo metle.

Mali kotunjavi ovjek, koji je nosio krivo ime Palia, to mu ga je dala organizacija, toliko je uvao povjereno
mu blago, da nije mogao dopustiti, da se soba posprema, jer po njegovom miljenju ne smije nikakvo strano
oko oskvrnuti predmete, koji su sainjavali sviet njegovog tajanstvenoga rada. Stoga je praina mirno poivala
po podu, jer onih par zamaha kusastom metlom, to ih je sam Palia svaka tri do etiri tjedna jedanput po podu
potegao, prainu su malo uzdigli i razigravali, da se ona odmah zatim natrag slegne kao jato vrabaca, to ih je
lepranjem krila bio uplaio pjeva sa bunita.

Sve to ne smeta Paliu. Za njega ne postoji nita na svietu osim njegova tajanstvenoga rada. On radi nou. Radi
ciele noi, jer mu danje svietlo izgleda previe indiskretnim, a njegov rad ne trpi nikakve indiskrecije. Zato on
i jest osoba osobitog povjerenja. Oni poslovi, koji imaju ostati za uviek zapeaenom tajnom, prolaze kroz
njegove ruke. Oni razgovori, koji se ne smiju nikada saznati, vode se u Paliinoj gluhoj i zaputenoj sobici, a
one osobe, koje moraju kroz dulje ili krae vrieme ostati nepoznate i neopaene, sakrivaju u toj riznici mnogih
i velikih tajna, o kojima ovisi toliko podhvata, toliko uspjeha i toliko ljudskih ivota.

Palia j e sjedio z a stolom i n eto b iljeio o lovkom na malim komadiima papira ni ne gledajui visokog,
kotunjavog i uzorno obuenog ovjeka, koji je sjedio s druge strane stola te neprestano i brzo govorio. Palia
ga je sluao i u odmjerenim razmacima vremena zubima premjetao sa jednog kraja ustiju na drugi, kratki crni
cigarluk u koga je bila zataknuta polovica cigarete, te je od vremena do vremena u njegovo prianje ubacivao:
- Mislite... moglo bi biti... tako je! tako je!... - i jo po koju rie. Razgovor nije bio od nikakva znaenja. Visoki
ovjek bio je naruen da dodje Palii, gdje se ima sastati s jednim izaslanikom radi vanog posla, pa je ekajui
priao Palii togod, samo da utue vrieme i da udovolji svojoj neodoljivoj potrebi govorenja.
-
- Vrag vas dao Palia, kada ete jedanput dati estito pomesti svoju sobu. Jedne e vam noi parcovi odgristi
ui, tko je vidio po danu spavati, a po noi raditi, imate li svaki dan toliko omota za odpremiti, ja ve dugo
vremena neke nisam dobio, negdje su valjda na poti zapeli, to mislite hoe li Baria skoro doi, ve je sigurno
prolo pol noi, evo ve je jedan sat po polnoi - govorio je sve u jednom tonu i u jedan dah visoki ovjek,
gladei as obrijano lice, a as orlovski nos i gledajui u Paliu velikim oima neizrazite boje, kao da govori
sam za sebe i kao da mu nije stalo do toga, da li ga on slua ili ne slua.
-
Gospodine ime - prekinu ga Palia i odloi olovku te se nasloni ledjima na naslon stolca - zar ste nestrpljivi?
Ja bih naprotiv rado da Baria ne dodje jo barem za jedan sat, jer vas tako rado sluam, kada pripoviedate.
-
Dragi moj Palia, rugajte se vi s kim drugim, a ne sa mnom - ree aljivo ime.

to bih se rugao - odgovori Palia, drei i dalje cigarluk u ustima - nisam ja sam, koji tako misli. Nitko ne
moe odoliti vaem prianju. Samo ne razumijem kako je mogue kad toliko govorite, da nitko iv ipak ne
moe od vas nikada nita doznati.
Doista, ime je govorio uviek i neumorno o svaemu i sa svakim, tko ga je god htio sluati, nu ta se je njegova
rjeitost izkaljivala uviek u punoj mjeri samo na nedunim i aljivim predmetima razgovora, a o radu i tajnama
utio je kao grob.
44

-
-
Vidite Palia - opet e aljivo ime - to je tajna. Meni je organizacija dala vid trgovca, i ja sam se u tu ulogu
morao uiviti. Treba mnogo govoriti, ako hoe da te ljudi dre trgovcem. Naravno, treba kraj toga mnogo
lagati, jer kakav bi bio trgovac, koji govori istinu. Kada putujem sa punim kovezima onih liepih naih
"igraaka", uivam u vlaku pripoviedati svojim suputnicima, da sam trgovac nakita za boina drvca, i da u
kovezima nosim uzorke.
-
Doista je najtea dunost u naem radu utiti - primieti Palia.
-
U svakom ovjeku ima neki instinkt koji ga sili, da odkrije bilo komu ono to on zna, a drugi ne znaju.
Pogotovo ima svatko potrebu pripoviedati drugima o svojim djelima. To je vrlo teko preutjeti. ovjeku se
svidja biti tajnovit, nu pravi mu uitak nastupa tek onda, kada tajnu to je u sebi nosi, moe nekome drugome
povjeriti, dakle, kada ve nije tajna. Napose u naem radu takovo odavanje tajne sadri u sebi hvalisavost, a ta
je ljudima tako prirodjena, da se hoe velike portovnosti i vrst karakter, da se je moe nadvladati.
-
E, kada toga ne bi bilo, bilo bi u radu vie uspjeha, a manje stradanja - ree ime i opet pogleda na uru.
-
I, da nema pia i ena - dometnu Palia.
-
Pie je opasno, ali ene...- pouri se rei ime i smijui se pogleda Paliu, koji je poznavao iminu slabost,
i rie "ena" napose naglasi: - ene su opasne samo bedacima.
-
ene su vam vrag. Neprijatelj se s njima uviek slui, a esto i s uspjehom. Da mi nismo odmah prozreli one
ptiice, to ih je neprijateljska pijunaa okruila oko one nae nesree, znate koga mislim, koliko bi bila naa
stvar pretrpila, i koliko bi naih najboljih ljudi bilo stradalo.

Vi Palia mrzite ene, - nasmija se ime.

U taj as zabruji neto posve tiho iza jedne male police, zatrpane knjigama i novinama. Palia naheri malo
glavu i nategnu desnu stranu lica, kao da hoe nategnuti uho. I ime umuknu. Najprije je zabrujao tiho, posve
tiho odulji zvuk, kao da zvoni negdje duboko i zagueno slabo zvonce, a zatim nakon kratke stanke odbrujae
naizmjence mukli zvukovi, koji su oznaavali dva duga i tri kratka poteza te nekoliko toaka.

- Dolazi ! - ree mirno Palia, - ustade i izidje iz sobe.

ime j e j o uviek gledao prema polici od kuda je as prije doao neki mukli zvuk i pomisli: - vrlo dobro za
none posjete! Mora da je zvonce slabo i s neim dobro omotano.
-
Nakon nekoliko asaka unidje u sobu zajedno s Paliom osrednji ovjek, moda neto iznad trideset godina
star, riedke kose i jakih eljusti. Rukovao se sa imom i sjede na stolicu, na kojoj je malo prije sjedio Palia,
a ovaj sjede na krevet.
-
Malo sam zakasnio - ree Baria dubokim glasom.
Vlak je dodue stigao na vrieme, ali ja nisam mogao ii odmah ravno ovamo. Kada sam izlazio iz kolodvora
priinilo mi se, da me dva individua promatraju. Zato sam se s taxijem odveo najprije na sasvim protivnu
stranu grada, tamo sam iziao u jednoj pustoj ulici, i onda sam iao pjeice dobar dio
uta, dok sam doao opet do jedne postaje taxija. Kako ste ime?
- Hvala, dobro! - odgovori ime, koji je sada imao podpuno ozbiljno lice.
-
- Dakle, je li sve pripremljeno?
-
Jest. Pred tri dana povratio se je Ribar k Jakovu. On je obiao sve tabore. Svi su po njemu poruili, da su
podpuno spremni. Oruje je porazmjeteno na mjesta, koja su oni oznaili.
-
Pazite, ime, je li su svi dobro shvatili, da se ne radi o konanom velikom ustanku, nego samo o jednom
lokalnom pokusu, da se na taj nain izpita neprijateljska sprema. Znadete, da je odredba u tom pogledu strogo
odmjerena.
Moete biti sigurni i mirne due u tom pravcu izviestiti, jer je to svima izriito reeno.
-
- Jesu li i uniforme porazdieljene?
-
Jesu, nu drim, da e biti potrebne i zimske kabanice. Gore je u velebitskim planinama koncem kolovoza,
osobito nou, ve dosta hladno, a pogotovo u rujnu.
-
Mislite li, da e to trajati vie od mjesec dana, i da e se zavui do rujna?
Moe biti! Kabanice svakako trebaju, a moi e im se dostaviti i naknadno, kada budu ve u Velebitu.
45

-
- Dobro, izviestiti u i biti e odmah stavljeno na razpolaganje, nu to ne e biti kabanice nego ogrtai,
kako je za sada propisima predvidjeno, nu za pokus bit e dostatno.
-
Molim pourite, da ih se bude moglo im prije dostaviti. A kada se ima poeti?
-
Odmah! Kada bude sve spremno javite, da odmah zaponu.
-
Pivac sada eka kod Jakova. Sutra e naveer biti tamo, i odmah emo ga odpremiti.
-
Jeste li sigurni, da je do sada ostalo sve u podpunoj tajnosti, i da se ne e saznati nita prije nego se zapone?
-
Posve siguran! Neprijatelj nije nita primietio, i a ma ba nita ne sumnja. Jakov je sve dobro uredio, a Pivac
je nenadkriljiv.
Nadajmo se, da ne e odkriti ni ovih jo nekoliko dana. Tajnosti je sigurno mnogo dopriniela i injenica, to
je protivnik zaveden na stranputicu. Ve je tri mjeseca, to je Poslan Dulibi u Be, da tamo ivi pod
tajanstvenim okolnostima, kao da se preko njega sprema neto osobitoga. On ni sam ne zna, da je tamo samo
u tu svrhu i da slui samo zato, da neprijateljsku pijunau zavede u bludnju i da odvrati njezinu panju od ove
akcije. pijuni su mu naravno bili odmah u tragu, te je svratio na sebe pozornost toliko, da je pijunaa dobila
siguran dojam da on neto osobito sprema, pa s druge strane nita ne oekuje. U stvari je igrao ulogu i jedan
sretan sluaj. Jedan Gursuzoviev konfident prepoznao je Dulibia odmah im je stigao u Be, pa je naem
Cerniu ovaj put bilo vrlo lako odigrati svoju ulogu. Gursuzovi vjeruje podpuno Cerniu, ne sumnja u njega
nimalo, i misli da je on zbilja u njihovoj slubi.
- to e se negdje iznenaditi, kada pone akcija!- ree ime, a oi mu se zakriesie u sumraku kao dva
plamena u tamnome gaju. Ovoga e puta biti krupno.
- Sigurno - ree Baria i prignu glavu.
-
- Naalost bit e rtava, ali bez toga ne i de. Bez rtava nema slobode! - Zatim i zpravi glavu, pogleda
imu i ree:
-
Uredite sve potrebno i za uzmak poslije pokusa.

Sve je predvidjeno - ree ime uvjerljivim glasom.
-
Palia je za vrieme cieloga razgovora sjedio na krevetu i gledao pred sebe kao da razmilja i kao da ni ne uje
to njih dvojica govore. U mislima je prolazio dogodjaje, kako ih je predvidjao da e sliediti iza ovoga naloga.
Bariine riei, da e biti rtava, presjekle su tok njegovih misli, koje se na te riei svratie tamo daleko u visoke
planine, obrasle gustom umom u maleno selo, to se savilo na obronku izmedju dviju zelenih glavica, te se
ustavie na jednom grobnom humku, to lei pokraj sela. inilo mu se je kao da vidi kri bez ikakva nadpisa,
jer l judski z akoni ne d ozvoljavaju n adgrobne na dpise oni ma, k oji s u po n jima, a n e po z akonu B ojem
povraeni majci zemlji. Nu zato nevidljiva ruka kiti svakoga dana svjeim kitama cviea taj grobni humak, iji
nevidljivi nadpis na drvenom kriu nikada ne izbliedjuje ni od vremena, niti ga ita izbrisati moe.
A bez rtava nema slobode! - ree Palia kroz zube kao sam za sebe, nakon to je ime bio potvrdio zadnje
Bariino pitanje. Njih obojica pogledae u Paliu i zautie, kao da ga hoe pustiti da nastavi razgovor sam sa
sobom, jer je obojici bilo jasno na to on misli.

Nakon dulje stanke prekinu utnju Baria:
- ime, imamo li jo to naroitoga govoriti u pogledu ove
-
akcije?
-
Ja mislim da nema nita vie, - odgovori Sime, - a to se tie mojih ostalih poslova, nema ovaj as nita
osobito vanoga, jer sam u zadnje vrieme bio sav zaokupljen s ovim poslom. Za sada ne bi bilo nita drugo,
nego to bi se trebalo dogovoriti glede jednog novog suradnika, izvanredno sposobnog i vriednog, koga sam
ve prilino prokuao, i koji e biti od velike koristi...

Kada se svri ova akcija - upade mu u rie Baria, - onda ete i onako morati doi gore, pa ete tom zgodom
o tome, i o svemu drugome, tamo sam izravno izviestiti i dogovoriti. Ja i tako idem odavle dalje na put, pa ovaj
as ne bih mogao o tome izviestiti. Za danas je bilo glavno ovo, to se tie te akcije, da budete mogli o svemu
brzo i tono izveivati.

ime kod zadnjih Bariinih riei ustade i odmah se oprosti. Palia ga izprati do ulice.
Baria i Palia ostadoe jo itav jedan sat u razgovoru. Palia mu saobi ukratko najnovije viesti, koje su te
veeri stigle iz raznih podruja, a zatim ree:
46


Spomenuli ste Dulibia. Evo, ba je veeras stigao izvjetaj od Cernia. Odnosi se na jednu djevojku kod koje
stanuje Dulibi. Opisuje ju kao izvanrednu ljepoticu i dodaje, da Dulibi za nju pokazuje veliki interes.
- Ne e biti nita osobitoga - ree Baria, nakon kratkog razmiljanja. - Dulibi je toliko prokuan i izgradjen,
da si ne mogu predstaviti, da bi ga mogla zanieti i najvea ljepotica. On sigurno dri uviek pred oima obvezu
to je svaki od nas na sebe preuzeo, - da e u interesu rada odolievati svakoj enskoj napasti. Uostalom, treba
stvar drati u oevidnosti. Poduzmite, da se odmah tono izvidi, tko je ta enska i sve ostalo to se na nju
odnosi, pa mi to odmah poaljite, da budem mogao izviestiti o toj stvari, im se s puta vratim.

Nakon to j e Bariu i zpratio, v rati se P alia u s voju s obicu i sjede za s tol, d a n astavi s voje b iljeenje p o
papiriima, dok ne zabieli dan.








































47


VI

D

ulibi je izekivao dan, kada e doi dvojica mladia, to su mu najavljeni. Svake je veeri bio kod kue i
razgovarao s plavom gospodjicom. Odjedanput je medju njima nastao posve drugi odnos. Pristupali su jedno k
drugome bez sustezanja, kao da se poznaju ve bogzna od kada. Govorio joj je o domovini, ne kako se to govori
odraslim osobama, nego joj je priao kao djetetu, ije je znanje o obim stvarima jo nepodpuno. A ona ga je
tako rado sluala. Njemu se inilo, da ga ona slua i da sa tolikim zanimanjem prati ono, to joj je priao samo
zato to je to zanima, a njoj se je inilo, iako su je te stvari osobito zanimale, da ih tako rado slua samo radi
toga, jer ih on pria i jer joj je tako ugodno sjediti usuprot njega i gledati njegovo inae mirno i pravilno lice,
kako se zanosno razvedruje kada govori o prolosti i o budunosti, ili kako se zasjenjuje sjetom, im pone
govoriti o sadanjosti.

Jedne je veeri bila i gospodjica neto sjetna. U uzbudjenosti, koju je proivljavala zadnjih dana, nastupale su
male stanke, to ih je izazvala stvarnost njezina puta, koji joj predstoji, i razstanka s Anom, s kojom je bila kroz
toliko godina zajedno uviek i bez prekida, a moda i s razstanka sa Dulibiem. Te stanke bile su kao one nujne
melankoline note, kojima su protkane do obiesti vesele pjesme, to ih pjevaju magjarski seljaci na pusztama,
utonulima u bezkonane ravnice magjarske zemlje.
Ta se njezina sjeta za as preniela i na Dulibia. Razgovor je zapeo. U Dulibiu se nenadano poeo javljati glas
savjesti: -

Kako? - mislio je - zar ja smijem ovo raditi? Zar se smijem zanaati za o vom liepom djevojkom? S kojim
pravom? Zar smijem uiniti ito, to bi moglo nju i najmanje uz mene vezati? Tko sam ja? to joj mogu pruiti?
Smijem li ja nju iz njezine djetinske nevinosti, pa samo i na as povui sobom u vrtlog u kome ivim, u vjenoj
borbi u kojoj stojim neprestano na pr agu t amnice, i l ebdim neprestano i zmedju ivota i smrti, i t o smrti na
vjealima poput najgorjega zloinca. to bi ona rekla da zna, da mogu sutra biti negdje uhvaen i odpremljen
dolje, pred iznimnim sudom osudjen i objeen tamo negdje u dvoritu jedne tamnice, gdje su u ovo nekoliko
godina svrili toliki moji drugovi?

Nisam li iao predaleko, kada sam se ovako njoj pribliio? Ne stavljam li time u pogibelj i njezinu sigurnost?
Nisam li je u pogibelj stavio ve time, to sam ovdje na stanu? A ona ni ne sluti u kakvoj se pogibelji nalazi ve
sada, niti sluti da ovdje pred njom sjedi ovjek, koji je spreman na svako djelo, j er ga na to nj egova prisega
vee, pa i na onakvu, na iju bi samu pomisao ona pala u nesviest!

Dulibia podidjoe trnci po cielom tielu, elo mu se namrti, a obrve sakupie.
- Zato ste danas tako alostni?- zabruji gospodjiin zvonki

glas.

Dulibi se prenu i prenerazi. Prvi put odkako ju je upoznao, progovorila je hrvatskim jezikom. Pojedine riei
izgovorila je tvrdo i na nain, kako ih izgovaraju stari krajinski astnici, te sa neznatno loim naglaskom. Tako
tvrdo izgovorene riei pristajale su joj malo udno ali draestno u njezinim malenim ustima, koja je kod
izgovaranja jae otvarala, a svjee usne kod izgovora slova "o" zaokruivala kao to se to slovo izgovara u
njemakom jeziku. Gledao ju je zapanjeno, i ne mislei odgovoriti na njezino pitanje.
- Izgleda mi, da ste alostan - ponovi gospodjica.

Dulibi se je jo neko vrieme borio sam sa sobom i nije znao, bi li odgovorio na njezino pitanje, ili bi izrazio
svoje udjenje, to je progovorila njegovim materinskim jezikom. Ta rie iz njezinih usta popraena onim
pogledom koji tako osvaja, toliko ga je zaniela i oduevila, da bi bio najradje skoio i obuhvatio rukama liepu
plavu glavu, da poljubcima obaspe ta sladka usta i te divne oi. Nu onda se svlada, zakljui sam u sebi, da je
posve naravno i razumljivo, - to ona tim jezikom govori, pa ree:
48

- Nisam alostan.

- O emu ste razmiljali?

Dulibia zatee to pitanje. Nije mogao rei istinu. Kako bi joj rekao da je razmiljao o tome, kako e jednog
dana svoj ivot zavriti na vjealima, i odlui rei neistinu:
-
-
Razmiljao sam, kako je prolost naega naroda puna bolnih i turobnih dogodjaja, to ih je sam narod opjevao
u tolikim baladama.
-
Zar imamo balada, to ih je sam narod izpjevao?
-
Imamo. Niste nita uli o Hasanaginici?
-
Nisam. Pripoviedajte mi!
To je divna balada. Goethe ju je preveo na njemaki jezik pod naslovom: "Das Trauerlied der edlen Frau von
Hasanaga".

Sadraj joj je ovaj:
Kada j e s ilno Otomansko Carstvo pr odiralo u Europu, j edan di o nae do movine, t o j est da nanja Bosna i
Hercegovina, bile su osvojene od Turaka. Pet vjekova branio j e mali hrvatski narod svoju domovinu i vrata
Europe proti turskoj najezdi. I nikada turska vojska, silna i jaka, nije uspjela prodrieti do Zagreba. Nu u onom
pograninom dielu, to su Turci bili osvojili, veliki je broj hrvatskih velikaa od svoje bogumilske vjere preao
na islam.
Nu, njihova nova vjera sukobljivala se je u njima trajno sa starim narodnim obiajima. Tako i ena
hrvatskoga velikaa Hasanage doivljuje svoju tragediju u tom sukobu vjere i narodnosti.
Hasanaga se vraa iz boja i lei pod adorom nedaleko svoga dvora. Boluje dugo vremena i ne moe shvatiti,
zato ga ne dolazi posjetiti njegova ljuba Hasanaginica. Ta to je dunost hrvatske ene. I u njemu uzkipi srdce,
pa joj poruuje: "Neka me ne eka ni u domu, ni u rodu mome".
Hasanaginica primi poruku, pokorava j oj se i ostavlja dvor, nu ne moe r azumjeti, zato j u t jera to ga nije
posjetila, kada islam, njegova i njezina vjera, toga ne dozvoljava. Muslimanka ne smije ii pod adorove ni
svome vlastitome muu. I ona ostavlja Hasanagin dvor i u njemu troje nejake djece. Najmanje je jo u kolievki.
Doao je po nju njezin brat Pintorovibeg, uvriedjen s Hasanaginoga postupka, te ju je odveo u roditeljsku
kuu.

Po islamskom z akonu nije ona vie mati ono t roje djece, to i h je ostavila u H asanaginome dvoru, jer ona
pripadaju o tcu, nu kao Hrvatica ne moe i h zab oraviti i srdce j oj krvari za njima. Po i slamskom zakonu i
shvaanju nije ona vie ni Hasanagina ena, nu kao Hrvatica ostaje mu ona i dalje vjerna, t e odbija ponude
imotskoga kadije, koji je snubi da postane njegova ena. Ona odbija, nu njezina je rodbina prisili da podje za
kadiju. I kada krenue svatovi, da je vode u dom imotskom Kadiji, morali su proi pokraj Hasanagina dvora.
Ona ih moli da joj dobro pokriju lice kada mimo toga dvora budu prolazili, da ne vidi svoje sirotadi. Nu kada
su doli pred dvor, nije mogla odoljeti, nego j e zamolila, da j e puste u dvor, da obdari svoju dj ecu. Kada j e
unila u dvor, vidjela je Hasanagu, kako je okupio oko sebe djecu, jer je ona veli - srdca kamenoga. Ona djecu
gleda i dariva ih, a kada je dola do najmladjega, to je lealo jo u kolievci, pogleda ga i srdce joj pue. - Nije
bilo kameno!
- Ah, to je divno! - uzkliknu gospodjica. Dakle, to su Hrvati muslimani. Sada mi je jasno, zato su oni krasni
vojnici, kojima je zapoviedao moj pokojni otac, nosili na glavi fes, a ne kapu.
- Da, to su bili nai Bonjaci.

- Pripoviedajte, molim vas, jo! Vi pripoviedate tako liepo. - Bilo je jo traginijih sluajeva. Evo jo jednoga:
Kada su Turci prolazili, tuda su kupili roblje i vodili ih sobom u robstvo. Odvodili su i nejaku hrvatsku djecu,
a onda bi ih poturili. ensku su odgajali za hareme sultana i vezira, a muku za vojnike. Ta su djeca, kad bi
ponarasla, sainjavala onu stranu vojsku, koja je po cielome svietu poznata pod imenom: janjiari - to
znai jenji ar, - to jest mlada vojska. Tako je Hrvat janjiar, slavni Mehmedbeg Sokolovi dotjerao u
Turskome Carstvu do ina velikog vezira to jest, prvoga ministra turske carevine i vrhovnog zapovjednika
cjelokupne turske vojske, onda najvee i najstranije u cielome svietu. I taj Mehmedbeg Sokolovi poveo je tu
silnu vojsku skupa sa sultanom proti Europe. Nu, t a se j e vojska slomila pod Sigetom, koji j e branio slavni
hrvatski vojskovodja i junak, hrvatski ban Nikola ubi Zrinjski.Tu se je odigrala velika tragedija i to
49

dvostruka. Prva je tragedija, to hrvatsko diete, Mehmedbeg Sokolovi postaje Turin; otet negdje kao diete sa
materinih g rudi. Druga je tragedija, to taj isti Mehmedbeg Sokolovi, kada je postao veliki vezir silnoga
Turskoga Carstva, vodi tursku vojsku proti Hrvatskoj. A balada? Evo i balade. Dok Nikola ubi Zrinjski brani
Siget kao lav i die u zrak grad i sebe, da ne dopadnu u turske ruke, dotle se njegova rodjena ki Jelena zaljubi
u velikog vezira Mehmedbega Sokolovia.

-

Molim vas pripoviedate jo - ree uzbudjeno gospodjica i primaknu svoj stolac blie k Dulibiu.
- Jo jednu baladu?

- Da, baladu! To je tako tuno, a ipak tako liepo.

Dulibi nastavi polaganim i tihim glasom, koji je zvuio tajnovito u sumraku, to je sobu zastro:
-

Bilo je to davno, pred nekoliko stoljea, tamo u Krajini. U ravnici medju dvima planinama, bielila se je
visoka kula, a na kuli u najvioj odaji sidi starica kraj prozora i gleda u daljinu niz ravno polje. Ostarile oi
upire tamo, gdje se u laganoj maglici vedro plavilo nebeskoga svoda spaja sa zelenim poljem i zlatnim klasjem.
Gleda i uzdie. Jednoga dana opazi starica, kako poljem jau uzporedo tri neznane delije i primiu se biloj kuli.
Starica zove svoje sluge i govori im:

"Evo dico, poljem jau tri neznane delije, sigurno su sa daleka puta, umorni su i izgladnili su. Otvorite od kule
kapiju, uvedite konje u avliju, a delije na bilu kulu, da se oni mladi okripe sladkim sankom i bilom pogaom.
Ovi dvori od vrimena davna, svakom putniku otvorena jesu, kog nanese dobra sria na njih".

Posluae virne sluge i otvorie od kule kapiju, doekae neznane delije, pa ih vode na visoku kulu. Dvojica su
dva mlada junaka a medj njima prilipa divojka. Kad su doli na visoku kulu, gledala ih otmena starica, gledala
ih i suze ronila. Sitila se svoje stare boli. I lipo je goste pogostila: iznosi im svakih povlastica. A kad su se gosti
okripili, posidae na meke divane, uzporedu dvi delije mlade, a medj njima prilipa divojka; sad je jednom, a
sad drugom glavu na junako naslanjala rame. Gledala ih otmena starica, gledala ih i suze ronila. Tu opazi
jedan mladi delija, gdi na zi du visi tamburica, pa govori otmenoj starici: "Oj starice otmena gospodjo, j e li
meni mladu dozvoljeno, da zasviram na tu tamburicu?". Starica je suze otirala, pa ovako njemu odgovara: "Oj
borati, mladjani d elija, n e s kidaj mi sa zi da tamburice, j er b i moje s rdce pripuknulo, kad bi ula sladjane
zvukove sa tananih od tambure ica. To su ice moje sirotadi, i odkad ih moja grdna rano, sa bile nestalo ih
kule, od tambure jo se ne u zvuka".

Al su gosti i dalje molili. Starici se srdce umekalo, pa mu daje sa zida tamburicu. Uz tamburu jedno mome
svira, a sve troje uz nju zapivae:
"Oj starice otmena gospodjo, oj posluaj ovu pismu nau..." Kod tog se je sladko nasmijala, svojoj brai prilipa
divojka. Kroz suze ih gledala starica, briu suze teko uzdisala. Zazveie od t ambure ice, zapivae do tri
grla mlada, jedno piva, a dva pripivaju:

"Ima e vo p etnaest g odina, k ad s u t urci u Krajinu sili, p opalie s ela i g radove, p osikoe mlade v itezove,
orobie po Krajini kule, odvedoe zarobljeno roblje. Usrid polja bila jedna kula, u njoj soko savio gnjizdo, sivi
soko mladjani vitee. Kada je vitez na vojnu poao, u kuli je ljubu ostavio i u krilu svoje virne ljube, troje svoje
sitne nejaadi, dva sinia do dva sokolia, i medj njima mezime divoje. U boju je vitez poginuo, Turci bilu
porobie kulu i sve troje die zarobie, pa ih vode do Stambula grada. Sve troje su tamo poturili, imena im
turska nadinili. Maloga Ivu, Mujom znamenovae, Juru, veeg, Omerom nazvae, a Ruici nejakoj sestrici
tursko ime Fatima dadoe. Sviju troje Turci uposlie: Oba brata da im konje pasu, a nejaka sestrica Ruica, da
bulama hladnu vodu nosi.
Prolazile duge godinice, u suzama i emernom jadu. Kad bi Ivi ivot dotuio, tiili ga bratac i sestrica; kad bi
Juri ivot dojadio, tiila ga Ivo i Ruica, kad bi Ruu bule proklinjale, tiila je dva bratca rodjena. A kada su
braa ponarasla, tada su se oni zaelili, u Krajini svoje bile kule i u kuli ostarile majke. Viteko si ruho
pribavie, p a kad su se p onapili Turci rujna vina i r akije l jute, ponapili i t vrdo z aspali, o sedlae t ri dobra
50

konjica, priekae dokle noca padne i dok Rua na vodu izidje. Tada dobre konje uzjaie, put Krajine hitro
odjezdie. Kad stigoe u to polje ravno, ugledae svoju bilu kulu i ravno se k njojzi uputie. Tu ih eka ostarila
majka, kraj prozora vazdan postajkuje, suze roni, a u polje gleda, ne bil svoju dicu ugledala. Kad su bili prid
bilom kulom, na njoj su se otvorila vrata. Uspee se na bilu kulu, da zagrle svoju staru majku..."

Sitni glasovi odajom odjeknue, uzpravi se ostarila majka, dosjeti se to ta pjesma kae, pa raziri ostarile ruke
da zagrli svoju dicu dragu i povika od radosti glasom: dico moja...! Al joj rica zape, na zemljicu pade - od
radosti Pripuklo joj srdce..."

Dulibi je bio toliko zanesen, da nije ni opazio, kako se je plava gospodjica isto priljubila uz njega, te stavila
svoju ruku na njegovu i lako naslonila glavu na njegovo rame, dok su joj oi gledale u tamu. Kod posljednjih
njegovih riei ote joj se iz grudiju glasan i bolan poklik: ah! Odmaknu naglo glavu sa njegova ramena, nu ruku
ostavi na njegovoj, neznatno je stisnu, a pogledi im se susretoe i odsjevnue u tami.

Dulibi joj predje rukom njeno po plavoj kosi, naglo ustade, njeno joj stisnu ruku i izidje iz sobe.

































51


VII

Sutradan, dne dvadeset i petoga srpnja, oekivao je Dulibi najavljenu dvojicu mladia. Cieli je dan bio odsutan
od kue. Otiao je ve rano ujutro sa jednoga maloga kolodvora izvan grada, da si zametne trag i da bude
mogao tono promatrati kada se povrati, da li ga tko sliedi. U velikom gradu, gdje se svukuda mieaju toliki
ljudi, t eko j e t o opaziti, zato s e j e i zvezao izvan grada. Siao j e s a v laka u Voeslau i o dmah s e uputio u
okolicu, po kojoj su razsijane male krmice, znamenite radi toenja dobroga vina, na koje hodoasti u jesen
itav Be. Pred veer se je povratio kui i vraajui motrio oko sebe pozornim okom. Kada je zakrenuo
u Goldegg-Gasse, opazio j e kako na uglu stoji jedan ovjek, kao da nekoga eka. Dvadesetak koraka pred
svojom kunom veom nadje jednoga prosjaka sa crnim oalima obratena lica crnom neurednom bradom,
kako se je prislonio uz zid kue. iroki obod velikoga sivoga eira zaklanjao mu je dobar dio obraza i elo.
Dulibi se ustavi, izvadi iz depa nekoliko groa i prui mu. Prosjak se najprije nadje kao u maloj neprilici, a
zatim izprui ruku, da primi novac. Dulibi je sa svojim otrim pogledom ve ekao, kada e prosjak
pruiti ruku,

da je dobro promotri. Prosjakova ruka je bila suhonjava, nu ista i uredno odrezanih i istih nokata
na prstima.
-Dobro je - pomisli Dulibi u sebi - obojica su pijuni. Zatim podje jo nekoliko koraka prema kunoj vei, a
onda se naglo okrenu i povrati, kao da se je neto predomislio. Prosjak je stajao i dalje nepomino. Dulibi
pogleda uz ulicu i opazi kako je onaj ovjek, to je stajao na uglu, spremio hitro u dep neki crni predmet.
-A ha, - nasmjei se Dulibi - sigurno fotografski aparat! Nu njih ne e moi fotografirati, jer oni e sigurno
doi kada bude ve mrak. - Zatim upravi korak ravno prema tome ovjeku, pristupi mu posve blizu i postavi se
kraj njega. Ovaj se je malo smeo i poe etati nekoliko koraka napried i natrag.

- To su dvojica - govorio je Dulibi sam sebi - a sigurno ih je jo i vie. Je li mogue, da su to saznali? Dodue,
ve nekoliko dana opaam ovuda takove sjene, nu veeras mi je to nekako sumnjivije. Vidjet emo. Morat
emo biti vrlo oprezni.
Dulibi odlui ostati na ulici im dulje i podje na drugu stranu ulice, tamo gdje se je ona kriala
sa Argentinier-Strasse.

I doista, i tamo je stajao mladji ovjek, okrenut prema jednoj kui na uglu, te je gledao
na prozore prvoga kata kao da oekuje da e se netko pokazati na prozoru, nu tako da je istodobno mogao dobro
vidjeti veu kue, u kojoj je Dulibi stanovao. I njegov je jedan vanjski dep od kaputa bio izboen i zategnut,
kao da se u njemu nalazi neki teki predmet. Oito je i on imao u depu fotografski aparat.

Dulibi je dosta dugo etao ulicom. Kad god bi proao pokraj prosjaka, pogledao bi ga napadno, to je ovome
postalo neugodno, pa je preao na suprotni plonik za koju kuu dalje, gdje se je opet postavio uz zid.
Goldegg-Gasse je kratka poprena ulica gotovo bez ikakva prometa. Ve se je bilo poelo smraiti, nu nije
nitko prolazio ulicom, osim koje sluavke, to bi u papuama odskakutala do blinje sitniarije i po nekoliko
starih gospodja, koje su se sa etnje vraale kuama. Kada je drao da je ve dosta tamno, i da njegovi
posjetnici ne e vie moi biti fotografirani, zaputi se kui. Zalazei u veu vidio je, kako tamo u pravcu
od Karolinen-trga

prilazi u ulicu vie osoba, veinom ena i djece, to oito dolaze iz crkve sa trga sa veernje
molitve. Djeca zastadoe gledajui tri fratra, to kraj njih prodjoe urnim korakom, kako fratri obino idu.

Koji as iza toga to je uniao u svoju sobu, zazvoni u predsoblju elektrino zvonce, a malo zatim stvorie se
na njegovo veliko zaudjenje u njegovoj sobi sva tri fratra, to ih je ulazei u veu na ulici vidio. Jo se vie
zaudi, kada u jednom od tih fratara prepozna Cernia. Druge dvojice nije poznavao. Obojica su bili stasiti
mladii rumenih lica, iz kojih se je odraavala mladost i svjeina.

Dulibi ih je gledao malo iznenadjen, a onda pogleda opet Cernia i elo mu se namrti. Cerni se malo nasmija
drei jo uviek u ruci putni koveg, koga je sobom donio i ree:
52

-

Dulibiu, to su vaa dva mladia, koje oekujete. Dolje na ulici nalaze se tri konfidenta i sigurno s u nas
primietili, ka da smo u ve u unili. Nu t o ne smeta nita. Njih dvojicu ne s miju vidjeti, kada b udu izlazili.
Odmah u vam pripovjediti sve o emu se radi.

Cerni se zatim okrene prema svojoj dvojici fratarskih pratioca i ree gotovo zapovjedajuim glasom:

-Deki, svlaite se!

Oba mlada fratra svukoe preko glave fratarske mantije u isti as, kao vojnici na vjebalitu na astniku
zapovied, i ostadoe stajati u podpunoj planinarskoj odjei sa hlaama do koljena, nu golih gnjatova i bosih
nogu u fratarskim sandalama. Cerni poloi na pod svoj koveg, otvori ga i izvadi iz njega dvie planinarske
uprtne torbe, dva para visokih planinarskih arapa i dva para tekih planinarskih cipela, te ih baci pred
mladie, a odmah zatim strpa u koveg obje fratarske mantije i zatvori ga. Mladii sjedoe na pod i poee
oblaiti arape i cipele. Dok su se oni s tim zabavljali, uze Cerni Dulibia izpod ruke, privede ga na kraj sobe,
te mu poe polagano govoriti:
- Dovle je ilo u redu. Ja u sada izii i tono u u pol noi doi pred kunu veu s jednim automobilom. Deki
neka budu spremni da odmah, im ja s autom pred vrata stignem, izidju i u auto uskoe. Predajte im ona dva
predmeta, koja ste dobi li u konatoj t orbi. U njima se nalazi otrov curare,

to ga dol je u domovini t rebaju.
Mladii idu unutra kao planinari preko Karavanki i preniet e ga sigurno. Ako elite to poruiti kui, moete
to uiniti po njima. Obojica su vrlo dobri momci.

Dulibi ga je gledao, nu taj as nije dvojio u njegovu pouzdanost. Iz svega j e razabrao, da j e i njemu u t om
poslu povjerena neka uloga, pa mu se je sada uinilo posve naravnim, da se je naao tamo u onoj kavani, kada
je on imao sastanak i preuzeo predmete u konatoj runoj torbi. Iako je Cerni sada u njega ulievao podpuno
povjerenje, htio je biti ipak posve siguran. Radi toga mu ree kao zov rie, koja mu je bila saobena kao znak
prepoznavanja u ovome podhvatu. Cerni odmah odgovori sa odzivom, koji je posve odgovarao.

Cernieva primjedba, da po ovim mladiima moe poruiti kui, ako to poruiti ima, nekako mu se je usjekla
naroito u pamet. to bih imao poruiti? I priini mu se, da zbilja ima neto za poruiti; neto vanoga, svoga
intimnoga, nu nije se mogao dosjetiti to. Nu pomisli, da ima zato vremena do pola noi i otrese se za sada te
misli.

Dok su njih dvojica razgovarali, mladii su se ve obuli.

Cerni se oprosti, izadje i odnese sa sobom koveg, a Dulibi ostade sa mladiima i upita:
- Kako je u domovini?

- Dobro, odgovori jedan od mladia i nasmija se. - im nas vie pritiu, tim smo odporniji i jai.
Dulibiu prodjoe mislima sve pogibelji kroz koje su ova dva mladia prola, dok su prelazili preko granice, i
na one pogibelji u domovini, to ih ekaju na povratku. Tamnica i vjeala? Doista, sve odporniji i jai! to vie
tamnica i vjeala, to vie boraca. Kako je to udno. U svakome od nas ivi tridesetak narataja, u koje je
utisnuta duga prolost sa svojom tisugodinjom linou, na kojoj su upisani neizbrisivim slovima vjekovi
borba, bojeva, ratova, slave, uspjeha, ponosa, rtava, stare kulture, ci vilizacije, vjere i... slobode. Po svemu
tome prevre danas bezduno i barbarski tudja ruka. I

to brutalnije zahvaa, to vie svaki od nas postaje
odporniji i jai. To se prenaa od jednog na drugog, od starijeg na mladjega, nevidno, neujno i bez riei. Tu
odpornost prenaa narodni genij od jednoga na drugoga, od pokoljenja na pokoljenje, kao to pelica prenaa
pelud od jednoga cvieta na drugi, da se oplodjuju i vjeno u ivotu obnavljaju. Evo, ovih dvojice mladia,
mladih kao jutarnja rosa. Tko ih je nagovorio, tko ih je poduio? Nitko. Ta svaka je rie zabranjena, kanjiva,
a ipak... oni su metnuli na svoja ramena kri, ne marei i ne plaei se, da e jednoga dana biti na njega razapeti
za pravo i za slobodu.
53


Dok je Dulibi tako razmiljao, mladii su sjedili na podu i jeli kruh i sir, to su ga izvadili iz svojih torba i sa
takvim tekom i uitkom su jeli tu svoju siromanu veericu, kao da sjede za najbogatijim prostrtim stolom
kakvog sladokusnoga bogataa. Kada su progutali zadnje zalogaje, pruie se obojica j edan kraj drugoga po
podu, smotae torbe pod glavu blaeno i mirno, kao da su legli na najmeku postelju.
- Prole smo noi malo spavali - ree jedan od njih.
- Noas emo cielu no putovati, jer ujutro rano moramo prei preko granice, pa sada moramo malo prospavati.
Hoete li nas probuditi na vrieme?

- Probuditi u vas - ree Dulibi

Za as se je zaulo mirno i dugako disanje mladia. Zaspali su kao djeca na materinskom krilu.

Dulibi je ugasio svietlo i iziao iz sobe. Poao je da na as pogleda na ulicu. Nu u predsoblju se susrete sa
gospodjom Beranek. Lice joj je bilo prijazno kao obino i neto malo zalostno. Preko ruke je nosila jedno
ensko odielo, a u ruci je drala male enske cipelice. Dulibi je pogledao u njezino lice, a onda u cipelice, kao
da neto pita. Ana je pogled razumila i ree:
- Gospodjica sutra putuje. Sada sprema stvari za put.

Dulibi malo probliedi, kao da ga je ta viest iznenada zatekla, premda je ve od nekoliko dana dobro znao, da
njezin odlazak predstoji neposredno, a onda ree:
- Sigurno u imati prilike jo prije odlazka vidjeti gospodjicu?
- Sigurno - odgovori Ana.

- Dobili ste posjet, pa valjda ne ete sada izii. Ili su vai posjetitelji ve otili?

Kod tih riei pogleda Dulibia nekako aljivo izazovno, a onda dodade:
-Tko bi mislio, da se vi druite i posjeujete sa Bojim ugodnicima!
Dulibi se malo osmjehnu, pridje blie k gospodji Ani i ree: - Hoete ih vidjeti?

Nije bio sam na istu, zato je to rekao. Nije mu bilo jasno, zato se je ponudio, da uini neto to je posve
protivno njegovim dunostima koje ga veu, da uva tajnu. Nu inilo mu se je, da je tako morao uiniti. Toliko
je bio ponosan na te mladie, da bi ih bio najradje pokazao cielom svietu, da ih svatko vidi mislei, da bi se
cieli sviet nad njima oduevljavao tako kao i on.

Gospodja ga je Ana u udu gledala, jer to nikako nije oekivala. On nikada nije ni riei govorio o svojim
posjetima. im bi se govor ma samo malo svratio na njega, na njegovo zanimanje, na njegova poznanstva,
smjesta je prelazio na to drugo, samo da izbjegne takav razgovor.
- Da ih vidim?
- Da, i gospodjica da ih vidi, - ree Dulibi sa jo jaim osmiehom.
- Odmah u je zvati - ree Ana i otidje u gospodjiinu sobu, da se za as obe povrate.
Kada ju je Dulibi vidio, za as ga zaokupi njezina pojava i sjeti se, da ju sutra, a onda i bogzna kako dugo, a
moda i vie nikada ne e vidjeti. To ga je toliko obuzelo, da je u taj as zaboravio na svoje mladie, a na lice
mu se navue sjena potitenosti, i ree:
- Zar zbilja ve sutra putujete?

- Jest, sutra - odgovori gospodjica - jutros mi je rekao ef, da sliedei tjedan ne trebam vie doi u ured i da eli,
da jo prije konca ovoga mjeseca budem u Zagrebu. Putujem odmah sutra, da ve u ponedjeljak budem mogla
zapoeti svoj novi posao. A to ste mi htjeli pokazati?
54

Dulibia je taj as neto sinulo u glavi i zamisli se, kao da ga je gospodjiin upit sjetio na neto davno
zaboravljenoga, i ree:
-A, nije nita. ao mi je, da sam vas radi toga pomeo u vaem spremanju za put. Gospodja Ana je uinila jednu
aluzija na jedan moj dananji posjet, pa sam htio pokazati moje posjetitelje, nu to nije tako vano.
- Tri su fratra u sobi gospodina Dulibia - ree gospodja Beranek i nasmija se, kao da ju je zabavljalo, da tri
fratra ve kasno pod no nekome u posjet dolaze.

Gospodjica je gledala kao da ne razumije. Oito nije shvatila, da se radi doista o fratrima.
-

Znate to? - ree Dulibi, koji si u taj as nije mogao predstaviti, kako e ih uvesti u svoju sobu, da gledaju
kako mladii spavaju, a na to as prije nije mislio - znate moji fratri sada spavaju. Malo kasnije u ih
probuditi, pa u vam ih pokazati, ako prije ne odete na poinak.

Gospodjica j e sada j o manje razumjela i gledala jo zaudjenije sad Dulibia, a sad gospodju Anu. Dulibi
nastavi:
- Moram sada izai na kratko vrieme, a kada se vratim, biti u slobodan pozvati vas i pokazati vam fratre.

- Dobro, ree gospodja Ana, - mi imamo i tako jo barem jedan sat posla sa spremanjem gospodjiinih kovega.

Dulibi je iziao na ulicu. Makar je bilo ve kasno, kuna je vea bila otvorena, a na ploniku pred veom
stajala je kuepaziteljica malo razkoraenih nogu kao kakvi mukarac, ruke je drala sloene otraga, a medju
prstima je prematala nekakav klju. Okrenuta je bila ledjima prema vei, nu im je zaula iza sebe korake,
naglo se okrenu i gotovo zakri Dulibiu prolaz svojim omanim tielom. Kada joj se je Dulibi pribliio,
pogleda ga u lice, a onda se malo ukloni, na njegov pozdrav spusti kapke i odzdravi.

Dulibi je etao ulicom. Na uglovima je vidio opet onu dvojicu ljudi, nu nije se gotovo ni obazirao na njih.
Kada je iz kue izlazio, pala mu je na pamet jedna misao, koja ga je poela muiti, i koje se nije mogao otresti:
Kako to da mu gospodjica nije ve prije rekla, da sutra odlazi? Kako da ga nije zvala? Da nije sluajno sreo
Anu, valjda ne bi bio ni znao. Zar je mislila otii, a da se prije niti ne oprosti? Zar nije mislila, da si imaju
medjusobno to rei prije njezina odlazka? Nije li mogue poalila, to mu se je sino bila tako pribliila?...
Bio je siguran, da joj nije ravnoduan, nu nije li ona spoznala, da sve to nema nikakva smisla, nije li naslutila
njegov poloaj i nije li se odluila odmah u zametku prekinuti, a za to joj se sada, kada odlazi, prua dobra
zgoda?
-

Pa nita - nastavio je misliti, - ako je tako, ne e ni meni preostati nita drugo nego zaboraviti...

Time se je htio utjeiti i silio se, da ne misli na nju. Nu to je bila samo vanjska utjeha. Unutra, u prsima neto
mu se je sleglo i pritiskalo ga, a izpod toga neega pojavljivala se svaki as kao kratki bliesak nada, da tomu
ipak nije tako, da nema nikakva razloga, da tako misli i zato bi uobe morao u nju podvojiti.
Kada se je vratio u stan, zaviri najprije u svoju sobu. Mladii su jo uviek spavali. Zatim pokuca na vrata
gospodjiine sobe, iza kojih se je uo razgovor.
- Odmah, - oglasi se gospodjica i za as izidjoe u predsoblje ona i Ana.
- Jeste li se spremili za put? - upita Dulibi i pogleda gospodjicu kao da hoe proitati iz njezinih oiju, da li
je opravdana sumnja, koja ga je bila obuzela. Silio se je, da mu glas zvui ravnoduno, nu osjeao je, da mu
ipak malo podrhtava. udio se je, kako je njezino lice spokojno. On si je predstavljao kroz sve dane, odkako
je saznao, da ona putuje, da e biti uzrujana, neodluna, tovie da e se i plaiti tog puta. Stoga ga je zaudilo
njezino mirno i gotovo bezbrino dranje. Gospodjica stavi svoju ruku izpod Anine, malo se nasloni na nju i
ree:
- Jo samo da vidim vae fratre i da se... - tu se gospodjica malo zaustavi - i da se oprostim s vama, a onda na
put. - Kod tih ga je riei pogledala, a na oima joj se je vidjelo, da e joj taj oprotaj biti teak.
55

- Ali ete mi dozvoliti, da vas vidim jo sutra u jutro prije odlazka - ree Dulibi osokoljen i ve je htio dodati,
kako bi najradije on s njom putovao, nu predomisli se i zauti.
- I ja se nadam, da emo se sutra u jutro jo vidjeti - ree gospodjica i naroito naglasi - i ja se nadam.
- A sada da vidim vae f ratre - ree Ana i opet se nasmija, sada se nasmija i gospodjica, jer im je to bilo
smieno, i jer nisu mogle nikako shvatiti zato im Dulibi eli pokazati fratre, iako su si o tom as prije same
u sobi glavu razbijale. Ana odmah dodade:

- Zar nije smieno ii gledati fratre kako spavaju? - Vidjet ete - ree Dulibi i nasmija se i on. - Naravno, fratri
nikad ne spavaju na krevetu, nego na podu. To ste vidjeli sigurno ve negdje na kakvoj slici.
Dulibi podje napried, a njih dvie za njim. Kada su unili u sobu, upali Dulibi svietlo. Mladii su na podu
spokojno spavali.
- Kako? - zaudi se Ana, - pa to nisu fratri! A ja sam ih na svoje oi vidjela, kada su unili. Gdje su im fratarske
halje?
- Dulibi se nasmija poluglasno, a onda ree:

- To su moji fratri; s ada s te ih vidjeli. Ali sada imam j a na vas dvie velike molbe, prvo, da ni kome, pa ni
gospodinu Beraneku ne pripoviedate o ovoj ali i drugo, da dozvolite da i moji fratri vide vas. Ovo potonje
samo i z r azloga pravinosti i reciprociteta. Ne bi bilo pravedno ni liepo, da vam ih samo ovako u snu
predstavim, da vi vidite njih, a oni da ne vide vas.

Po aljivom tonu, kojim je Dulibi govorio, sudile su obje da se doista radi o ali, te pristadoe i obeae
priekati u jedaoj sobi, dok ih Dulibi probudi i dovede. Kada su prispjele u jedau sobu, pristupi Ana posve
blizu gospodjici, te joj je potiho u uho neto govorila. Gospodjica je sluala i pokretala glavom, kao da joj se
ini nevjerojatnim ono, to joj je Ana govorila. Ana joj zatim, ini se, stavi nekakvi priedlog, ona ga odobri
glavom i Ana odmah zatim izidje.

Dulibi je probudio mladie etvrt sata poslije jedanaest. Zadrmao je za rame najprije jednoga, a onda drugoga.
Obojica su se malo branila i neto gundjala, a onda se protegnu i konano jedan za drugim se podigoe napola
gledajui u Dulibia oima na kojima se moglo razabrati, da jo pravo ne vide i da ne znaju gdje se nalaze.
Vidjelo se, da jo spavaju kod otvorenih oiju. A onda se pomalo sabrae, protrljae oi, ustadoe i popravie
odielo rukama i gibanjem ramena. Onda im je Dulibi neto potiho govorio i to dosta dugo. Jedan je od njih od
vremena do vremena opetovao neke njegove riei i reenice, pogledavao u drugog, a onda bi ovaj drugi iste
riei opetovao. To se je ponovilo po nekoliko puta. Vidjelo se je, da ue na pamet ono, to im je Dulibi
kazivao. Tako se to radi uviek, kada se ima ponieti neka poruka, koja se ne smije napisati, da ne bi dola u ruke
kome nepozvanomu.
Kada su to dovrili, izidje Dulibi i za as se povrati te ih pozva. Sva trojica unidjoe u jedau sobu. Na stolu
su bile alice sa ajem to je Dulibia iznenadilo. No jo vie ga zaudilo, kako su mladii na gospodjiin poziv
sjeli za stol s naravnou i sigurnou i poeli piti aj kao da su to i oekivali, i kao da svaki dan za tim stolom
sjede. Gospodja je Ana s njima razgovarala. Obojica su govorila njemaki s izgovorom, to ga imaju stranci.
Dok je jedan s njome ivahno razgovarao, drugi je svaki as pogledavao gospodjicu, koja je sjedila na kraju
stola i razgovarala s Dulibiem. Pogledavao ju je tako, kao da hoe upamtiti njezin lik i fizionomiju. Nekoliko
asaka prije pol noi dao je Dulibi mladiima oima znak, nato obojica ustadoe te se zahvalie na aju. I
Dulibi se oprosti, pa sva trojica izidjoe. Dulibi iznese iz sobe u predsoblje njihove planinarske torbe, metnu
u svaku po jedan od onih predmeta, to ih je u kavani primio, a onda podjoe. Kada su izili na stubite, bilo
je ono za udo razsvietljeno, to je bilo neobino, jer se svietlo na stubitu gasi uviek u deset sati naveer.
Dulibi je otiao prvi niz stepenice i zaustavio se na zavoju, odakle je mogao vidjeti do stana kuepaziteljice.
Pred vratima nije bilo nikoga. Onda dade mladiima znak, pokaza im zatim na arulju, koja je bila privrena
na zidu ba nad zavojem, odakle je razsvjetljivala stepenice prema gore i prema dolje te kunu veu. Oni se
spustie niz stepenice do njega na zavoju i zastadoe. Jedan od njih prui jednu nogu napried, a drugu natrag,
sagne se i podboi se obim rukama na koljena. Drugi je mladi bio za as na njegovim ramenima. Odvrnu
elektrinu arulju na zidu i ostadoe u mraku. Odmah se sva trojica spustie niz stepenice u kuni veu. Dulibi
odkljua vrata ba u as, kada se je auto pred njim zaustavio, a Dulibi zatvori za njima vrataca od auta. U taj
56

se je as pribliio jedan ovjek brzim koracima, a kada nije mogao vidjeti nikoga drugoga osim Dulibia,
okrenu se da vidi broj auta, koji je ve jurio, nu Dulibi stade pred njega tako, da nije ni to mogao vidjet.




























57


VIII.

Iste je veeri sjedio Gursuzovi u svome uredu kraj brzoglasnog aparata i obirno izvjeivao, kako sada ima u
rukama sve niti one zavjere, za koju je svojedobno javio, da ju je odkrio. Javljao je, da sutra ili koji sliedei
dan, putuju iz Bea vlakom dva terorista, po izgledu trgovci, koji sa sobom nose upute, nacrte i naloge za jednu
vrlo pogibeljnu ustaku akciju u Posavini. Javljao je nadalje, da je tono ustanovio koji su to teroristi, i da ih
ve dva dana dri pod najstroom pazkom, da e biti praeni u vlaku, tovie da e ih pratiti on sam sa svojom
dvojicom najboljih konfidenta tako, da ih se bude moglo uhititi odmah im vlak predje granicu, a onda e biti
lako dalje postupiti na t emelju onoga, to se kod njih nadje. Traio j e da se za svaki sluaj sluba na granici
odmah poo tri, da ne budu mogli u nijednom sluaju umai. Prije negoli je slualicu odloio, smieio se
blaeno, naherivao glavu i govorio:
-Hvala, hvala... o, da... da... tako mi... hvala, hvala! - Oito mu je onaj, tko je s druge strane na brzoglasu bio,
estitao laskavim rieima na tolikom uspjehu. Kada je slualicu odloio, proeta nekoliko put po sobi
zadovoljan i nasmijana lica.
Za t u je no Gursuzovi bio udario svoj glavni stan u jednoj nonoj ka vani
u Wiedner-Hauptstrasse, gdje e ekati na izvjea svojih agenata, koji e ga izvjeivati tokom noi o svemu
to ustanove, da tako bude o svemu tono obavieten, i da sam bude mogao upravljati sa tim dobrim l ovom
odatle, pa sve do granice. Nu prije nego je poao iz ureda, dosjeti se, da bi to

natezanje moglo potrajati i cielu
no, pa da mu ne bude dosadno, treba nai i nekakvu zabavu, koja mu je potrebna tim vema, to je veeras tako
dobre volje. Znao je, da u tu nonu kavanu ne dolazi nita boljega, sasvim obine uline djevojke, koje nisu
vie za njega. U svojoj viegodinjoj diplomatskoj karieri nauio se je ve na neto boljega. Pridje opet
brzoglasu i nazva. Posljednje su mu riei glasile:

-Dobro, onda dodjite obje!
U dvoritu iza none kavane Bodner,

nadogradjena je uz kuu jedna dugaka drvena prizemna zgrada. Ciela je
zgrada izpregradjena na male prostorije, ije su stiene bile izarane fantastinim modernim slikarijama, a na
stropu svake prostorije bio je dosta velik okrugli otvor, pokriven sa debelim staklenim poklopcem. Ljeti su ti
poklopci bili otvoreni. U svakoj je prostoriji pred vratima bio u dugakom drvenom sanduku cvjetnjak sa
zelenim ljestvicama, po kojima su se penjale i izprepletale zelene lozice i sa gustim liem, te bliedo modrim
cvietovima zvonasta oblika zastirali pogled u prostoriju i onda, kada su vrata bila otvorena. I po stienama su
bile vaze na drvenim stalcima, a iz njih se sputalo niz stienu cviee i lozice, tako da je svaka ta prostorija
izgledala kao kakva vrtna sjenica. Mudri kavanar, znao se je na taj nain pobrinuti, da svojim gostima dade i
ljeti ono, to im treba, da im tako doara malo prirode. Ljeti ljubav cvjeta u prirodi ba kao i cviee, u zelenilu
i u cvieu njezina je opojnost jaa. Naravno, nije dobri kavanar u te prostorije nasadio cviee zato, da njegovim
gostima ljubav bolje mirii, nego zato da sada u ljetu ne odu za ljubavlju u prirodu i da njegova kasa ne presui
ni za vrieme ljetne ege.

U jednoj od tih prostorija sjedio je ve u devet sati naveer Gursuzovi medju dvjema damama. Pokraj jedne
od njih sjedio je jo jedan elegantno obueni gospodin srednje dobi sa monoklom na oku - gospodin savjetnik,
kako su ga dame nazivale, Vaclav Novotnv, tako se je on zvao, bio je doista savjetnik na jednom poslanstvu.
Prijateljevao je sa Gursuzoviem, jer su im njihovi diplomatski poslovi bili esto zajedniki i uzajamni.
Gursuzovi ga je te veeri pozvao, jer njegova Luli, koju je na brzoglas naruio, nije mogla doi sama, ve je
morala povesti sobom i svoju prijateljicu Lizi, koju je ba dan prije - ve trei put - otjerao mu, jer ju je opet
jedanput bio zatekao kod kue, kada se je nenadano povratio, nekoga trgovakog putnika i to ba u svojoj
rodjenoj sobi. Zato ju je Luli morala k sebi primiti i naravno te veeri sobom povesti, da si sama kod kue ne
dosadjuje.
Naiprije se je poelo sa nekim osvjeavajuim piem. Nu Gursuzovia nije takvo pie oduevljavalo i skoro je
na stolu iz leda virio grljak boce od pjenuca. Crno obueni konobar, ulizane i na sredini t jemena precizno
58

razdieljene kose, toio ga je sa velikom vanou i paljivou. Svakoga puta, kada bi flau primakao novoj
ai, stavio bi se u poloaj naklona i sastavio noge kao vojnik u pozoru. Uviek se drao pri tome u respektnoj
udaljenosti od gostiju, naroito od dama, te je s najveom diskrecijom izbjegavao, da u njih gleda. Dame su
naravno izrazile elju, da bi neto i jele, jer nisu dospjele prije odlazka veerati. U kavani, dodue, nema
kuhinje za jelo, nu zato ima bekih kobasica, sandwicha, sardina, raznih sireva i svakakovih sladkia. Za edne
eludce jo ednijih dama dosta je i to. Ta nisu one tako ni izbirljive.

- Luli, odkako te ve nisam vidio! - uzkliknu razdragano Gursuzovi, kada je konobar iziao, i zagrli svoju
Lulicu. - Ve dugo, zar ne?
- Ve dugo, dugo! Nita ne misli na mene. ekaj, ekaj, moj diplomate, ve e se ti jedanput sjeati svoje
Lulice! Zloest si! - odpjeva Lulica u bekom narjeju i malo ga potegnu za uho.
- Ah pusti t o, ti zna, da t e volim. Pusti to sada. Zna da sam ja uviek zaposlen, a i veeras, veeras... da, i
veeras sam zaposlen, nu tako sam veseo, tako sretan, da bih cieli sviet zagrlio. Oh, volim tebe, volim i ovu
tvoju prijateljicu - kod tih riei zagrli i Liziku - i tebe, da, i tebe, Vaclave, volim. Sviju volim. Veselimo se i
pijmo na to veselje!

Svi se maie za visoke stalke kristalnih aa kao marljivi kopai za drke motike, podigoe ih i pogledae se
svi naizmjence u oi drei ae u zraku - tako se to ini u svim dobrim drutvima - i izpie. Gursuzovi je au
drao u desnoj ruci, a lieva mu je bila jo uviek savita oko golog Luliinog vrata.

Lizika i Novotnv nisu se bili j o pr imakli sasvim b lizu j edno k dr ugomu. Novotnv j e s jedio n eto malo
ukoeno, kako to i pristoji ovjeku njegova poloaja, napose i drutvu sa damom, kojoj je istom predstavljen.
Lizika je pak gledala izpod oka i oito ga badarila. Tko zna, esto puta su u te velike gospode malene
novarke. Pa onda ima ih svakakovih. Treba se prije malo onjuiti. Nu kako su se ae praznile, tako se je u
istom razmjeru smanjivao prostor, koji ih je dielio. Doskora su se i njih dvoje zagrlili. Gursuzovi je postao sve
oduevljeniji. Oko deset sati stigla je prva viest. Zvali su ga na brzoglas, a kada se povratio, poskakivao je od
veselja, i prije nego je sjeo, prihvati au:
-

Pijmo!
Opet svi digoe au. Gursuzovi je zaboravio ceremoniju medjusobnoga gledanja, nagne i izkapi, a zatim
podie au u zrak i baci je na pod. aa zazvoni, a komadii stakla prasnue se po podu. Dame zavrisnue u
jedan glas i skoie. Lizika je sjela Novotnvu na krilo, toboe od straha. Lulika skoi na stolac i podie suknju
do koljena vriui dalje i sagne se, da toboe vidi, da joj se nije to nogama dogodilo. Gursuzovi vrisnu
takodjer, obujmi Luliku r ukama i znad koljena i p renese j e nekoliko p uta kroz sobu, a o nda j e uz s mieh i
vriskanje sviju spusti na konati divan, to je bio smjeten u uglu sobe. Lulika je leala na uzmaku i mahala
nogama po zraku, a rukama drala Gursuzovia za kose, dok se je on pognut povlaio natrag i rukama nastojao
odstraniti njezine prste iz svoje kose. Lizi se na Novotnivevu krilu savijala neto od smieha, a neto od toga,
to ju je on po rebrima kakljao. Gursuzovi je zapuhan i razupane kose popravljao svoj ovratnik i kravatu, a
Lulika je brisala suze, koje su joj od smieha bile udarile. I Lizika je sjela opet natrag na svoje mjesto. Naravno,
obje su izvadile iz svojih runih torbica minku. Trebalo je popraviti, to su suze i smieh pokvarili.
- Sigurno je bila neka dobra viest na brzoglasu, kada si se toliko razigrao - ree Vaclav.
- Kolosalna viest. Sve ide u najboljem redu. Imam ih, ne e mi izbjei - odgovorio je Gursuzovi sav izvan sebe
od veselja.
- Koga ima? Sigurno neke prijateljice - dobaci Lulika toboe ljubomorno.
- Ah, kakove vraje prijateljice! Njih, njih imam! Ha, ha, ha - nasmija se obiestno Gursuzovi - njih, ha, ha,
ha... fratre! Imam ih!
- Kakve fratre? - upitae svi u jedanput.
- Ha, ha, ha - cerio se Gursuzovi dalje -to e biti divno!
- to, hoete li ih moda pozvati ovamo? Ah, to bi zbilja bilo divno - povika Lulika, i svi prasnue u smieh.
- Fratre, fratre, ah divna ideja, - povika i Lizika - dajte ih pozovite odmah! Ah, kako e to biti zabavno!
- Divno! - povika opet Lulika.
59


- Nisam jo nikada lumpala sa fratrima. Oh, dragi Gursuzoviu, dobro moje, daj uini to. Ne e valjda biti
ljubomoran - i jednom ga rukom zagrli, a drugom potapka po licu.

Gursuzovi prasnu opet u smieh i povika:
-

Pijmo u zdravlje fratara, a za nekoliko emo dana dati piti i njima! Danas pijmo mi i bez njih - i prinese au
k ustima.

Kod dama je nastupilo malo razoaranje, kao da su se bile as prije ozbiljno ponadale, da e Gursuzovi
pozvati fratre. Nu doskora im se povrati dobro raspoloenje. Novotnv se domislio po prilici o emu se radi i da
se preko toga priedje, zametnu drugi razgovor, koji se je kretao oko nekog diela donje enske odjee. Obje su
dame u tom duhovitom razgovoru sudjelovale. Nu Gursuzovi se nije u taj razgovor mieao, kao da ga nisu taj
as zanimale pikanterije i dvolini izrazi, koje je Novotnv u tom razgovoru birao, a u emu su ga dame sa
velikom vjetinom izdano podupirale. Gursuzovi se toga asa zadovoljavao time, to je drao rukom Lilikinu
nogu, a lice mu je sjalo od nekog veselja, koga su mu sigurno pribavile misli na lovinu, do koje je doao i koja
e mu donieti sigurno promaknue, moda i kakvi orden, a to je najvanije, nakon takvoga uspjeha i zasluge
za d ravu, sigurno e biti poveana i novana sredstva, koja su mu i do sada u dosta ve likoj mjeri na
razpolaganje stajala kao fond za njegov diplomatski rad.

Novotnv j e preao na p ripoviedanje kr upnih i mastnih ala, to j e o pet i zazivalo s mieh i hihot, a to j e i
Gursuzovia probudilo iz njegovih misli. Pilo se je. Konobar je lukavo ulazio, izmjenjivao boce, toio ae,
donaao cigarete i crnu kavu. Dame su sjedile na krilu svojih kavalira. Novotnv i Lizika kao da su se o neemu
sporazumievali. Gursuzovi je opet razbijao ae, nu ne vie o pod, nego o stiene i o strop. Crna mu je put lica
dobivala neku ukastu boju, vlanu od znoja. Donja mu se je usna malo objesila. Od vremena do vremena
priinjalo mu se, kao da je umoran, te bi zautio, naslonio se na stol desnim laktom, podboio glavu dlanom,
dok bi desnu ruku pomicao po vratu, pleima i lievom Luliinom boku, kao da neto trai. Lulika bi mu tada
zavirivala u lice, pruila bi se na njegovu krilu gotovo u vodoravnom poloaju, dizala bi po jednu nogu u zrak
i pokazivala svoje svilene arape. Primala bi ga rukom za nos ili za podbradak i potezala, a Gursuzovieva bi
se glava kod toga njihala sad na desno sad na lievo, dok bi mu oi buljile uviek u istu toku. Lulika je govorila
njeno:
-

Ej, diplomate, to si se snudio? Pusti k vragu svoje fratre, tu smo mi, tu sam ja, tvoja Lulika!

Gursuzovi bi se na to trgnuo, Luliku tinuo za bedro, da je zavrisnula i za osvetu ga za kosu potegla.
Gursuzovi povie opet:
- Pijmo, Vaclave, to si se ukoio, kao da ti na krilu sjedi ciela tvoja republika, a ne ova mala vabica! ast
tvojoj republici, ali ona sigurno ne plaa za usluge svojih diplomata tako dobro kao moja vlada... ha, ha, ha,
dok je revolucionara bit e naih fondova, pa makar dolje svi umirovljenici pomrli od gladi ekajui na svoje
mirovine! Ha, ha, ha!
Gursuzovi je ve teko izgovarao riei i zamjenjivao pojedina slova, kao da mu je jezik poeo oticati.
Opet se je pilo. Nu neto prije pol noi nije vie pomagalo
n

i Lulikino povlaenje za nos i podbradak.
Gursuzovieva se je glava skliznula sa dlana i spustila na ruku pruenu po stolu. Zaspao je. Svladali ga fratri,
fondovi, dareljiva vlada, gladni umirovljenici, savjestna sluba... neduna razonoda i zabava, na koju ima
pravo s vaki d iplomat, to u i nozemstvu na s vojim ledjima no si d io s uvereniteta s voje d rave. L ulika je
poznavala slabost kavalira pa ree:
-

Neka, neka malo poine. Za pola e sata biti opet na svom mjestu, a onda dolazi liker, crna kava, luksuzni
auto sa diplomatskim brojem i sve e biti opet u najboljem redu. - Zatim se spusti polagano sa njegovih koljena
i primae se Liziki i Vaclavu, da nastave zabavu u troje.
Pol sata iza polnoi uniao je u sobu kavanski pikolo i donio jednu cedulju za Gursuzovia. Probudie ga.
60


- Imam ih u rukama - progundja Gursuzovi, budei se i gledajui blesasto u drutvo, u ae i u mokri stolnjak,
to je bio ve zamazan od pepela cigareta.
- Gursuzoviu, jedna cedulja za tebe - ree Vaclav, uze od pikola cedulju i prui je Gursuzoviu. Gursuzovi
se trgnu, pograbi jednom rukom cedulju, dok je drugom trljao oi i mokru bradu. Proita, ustade i ree pikolu:
- Neka odmah dodje ovamo!
Pikolo je mali krzmao, a onda ree:
- Nismo ga pustili unutra, jer... jer je tako loe obuen.

- Nita zato, neka odmah unidje ovamo - ree Gursuzovi i poe etati po sobi otresajui nogama kao da su mu
utrnule.
-
Za as unidje u sobu otrcan ovjek sa crnim oalima i crvenom bradom, te se postavi pred Gursuzovia, drei
u rukama veliki sivi, zamazani eir.

Govori, gdje su? Jesu li fotografirani? Jeste li im zapamtili fizionomiju?

ovjek je utio, kao da je niem.
- t o j e?

Govori! - povie Gursuzovi i primae mu se blie.

ovjek spusti eir na zemlju i skide brzim pokretom obih ruku od jedanput velike crne oale i crvenu bradu,
izpod kojih se ukaza uto i suho piclerovo lice. Oale i bradu trpao je u dep gestom, koja je odavala oitu
nepriliku, u kojoj se je nalazio, a onda spusti pogled na pod i ree tiho i zdvojno:
- Naalost n ita! Umakli s u. Nismo nikoga prepoznali, n ismo mi mogli n i v idjeti lica; a k amoli u pamtiti.
Zametnuo im se trag.
- to... o? Lopovi! Pustili ste ih pobjei... povika Gursuzovi i gurnu piclera akom u prsa, a ovaj zatetura i
bio bi pao, da se ne ustavi o zid.

- Auto, auto, brzo auto! - vikao je Gursuzovi kao pomaman, vrtei se po sobi sav zapjenjen od biesa.

Na t u n jegovu divlju viku dotra konobar. Dame su sjedile ukoeno na svojim mjestima, a Vaclav se
pribliavao Gursuzoviu, kao da ga ide umiriti. Nu on je dalje vikao i lupao nogama po podu.

Vaclav pogleda konobara, koji j e stajao hladokrvno i koji j e od s voje mladosti navikao takvim izgredima i
pijanih gostiju, kimnu mu glavom, pokaza na Gursuzovia i ree:
-

Konobaru, raun! - i zatim ode na drugi kraj sobe, kao da ga nimalo ne zanima taj prizor i ono, to iza toga
sada dolazi, i kao da ga se ne tie nita ono, to je te veeri bilo.

Konobar izvadi iz listnice ve gotovi raun, prui ga Gursuzoviu i ree ponizno i usluno:
- Odmah u naruiti auto.

Gursuzovi pridje k stolu, lupi biesno akom po njemu, pogleda zakrvavljenim oima na drugi kraj sobe, gdje
je Vaclav stajao okrenut k stieni, kao da promatra jednu slikariju izradjenu obinom liilakom rukom, izvadi
listnicu i ba ci na s tol nekoliko pl avkastih ba nknota, i zbaci n ekoliko bo gumrzkih kletvi i odj uri i z s obe.
Konobar pobra novce, pogleda hitno raunsku svotu i ode za njim. picler se tri put pokloni, zaeli drutvu
laku no i odgega iz sobe na svojim krivim nogama. Vaclav se priblii damama, uze ih izpod ruke i ode
ponosno medju njima, kao da idu na pir.
61


IX.

N
-
a bekom junom kolodvoru opratala se je plava gospodjica s Anom. Putnici su vrvili po nogostupima kao
mravi u mravinjaku. Nedjelja je, pa mnogi putuju, a brzi vlak to odlazi iz Bea prema Grazu i dalje do Zagreba
u 9.15 sati uviek je pun. Na kolodvoru obini prizori opratanja, nespretnog uzpinjanja u vagone onih koji
riedko putuju, brkati veinom malo pogureni sluznici, to turaju hrpe kovega na svojim kolicima, dim
lokomotiva pod podk rovljem, um vlakova koji ul aze i i zlaze, da htanje l okomotiva, z akanjeli p utnici
razoaranog lica...
-
Unidjite, zaposjest e vam tko mjesto - govorila je Ana - odmah e vlak poi. Eno, tamo ve stoji eljezniki
inovnik sa crvenom kapom i ploicom u ruki i odmah e dati znak.

Idem, idem, - odgovori gospodjica - Ana molim vas, recite gospodinu Dulibiu, da sam ga dala jo jedanput
liepo pozdraviti! Tako mi je neugodno kako smo se razstali.
Gospodjica se je, naime, bila odluno spremila, da se sa Dulibiem oprosti onako, kako je odgovaralo njezinom
uvstvu i njezinom srdcu, da mu ree neto osobitoga, neto srdanoga, prijateljskoga, dapae neto vie nego
prijateljskoga, i da se razstanu u uvjerenju, da e se opet skoro vidjeti. No u asu kada su se opratali bila je tako
zbunjena, da nije mogla smoi ni jedne riei, koja bi odgovarala onome to je osjeala. Izustila je Je tek obinu
oprotajnu rie: - Do vidjenja, ne zaboravite me!

Dulibi je bio gotovo isto tako zbunjen te je ostao ukoen,
poraen kao ovjek, koji je dobio neku nenadanu poraznu viest, koja mu je poruila sve nade i planove.

- Rei u mu, da ste odputovali mislei na njega - ree Ana - a onda se zagrlie i gospodjica se uzpe u vagon,
i vlak krenu.

Gospodjica je bila u jednom odjelu treega razreda. Sva su mjesta bila zaposjednuta. Ona je sjedila kraj
prozora. Pokraj nje sjedila je stara ena, koja je svaki as duboko uzdisala i kadkada obrisala suhom starakom
rukom suzu. Usuprot njoj sjedila je ena po izgledu malogradjanka, ili napola seljakinja. Njezin mu je stajao
usred odjela i sredjivao prtljagu. Iako je vlak ve bio dobrano odmaknuo od kolodvora, nije nikako mogao
staviti u red obilnu prtljagu, koju su sobom nosili. Njihovo dvoje djece, curica i djeai, sjedili su na istoj
klupi kao i gospodjica pokraj one stare ene. I djeca su svojim savjetima pomagala otcu kako e bolje spremiti
prtljagu. Napoko iza toga ovjeka uniao je drugi putnik, debeljkast ovjek, koji je takodjer trebao mnogo
vremena dok se smjestio. Nekoliko je puta skidao sa police svoj koveg i stavljao ga natrag, neto vadio iz
njega, a neto opet i z depova u njega stavljao. Pod sebe j e s motao gunj, da mu bude meke sjediti, s kinuo
ovratnik, zatim kaput, a malo kasnije i cipele te je navukao neke papue. Onda se smjestio u uglu, miui se i
traei kako bi naao im povoljniji poloaj svome tielu, koje je oito vrlo cienio. Jednom rieju, smjetao se,
kao da kani u vl aku ljetovati.

Gospodjica je sviju promatrala bezazlenim oima. I drugi su nju gledali, kao to je to obino da se medjusobno
gledaju u vlaku putnici, koji se tako sluajno nadju nepoznati na tako malom prostoru osudjeni, da krae ili
dulje vrieme skupa jedni kraj drugih proborave, iako ih nita na ovom svietu i na tome mjestu medjusobno ne
vee, nego jedna jedina elja, posve naravna i ovjeku prirodjena, da za vrieme svoga putovanja svaki im
udobnije sjedi i da im manje te svoje udobnosti na korist drugoga rtvuje. Obino putnici, koji se tako sluajno
u t iesnom odjelu nadju, gl edaju jedan drugoga neprijateljskim pogledima i ne govore medjusobno sve dotle,
dok vlak ne stane na kojoj veoj postaji i dok ne navale novi putnici. Tada starosjedioci osjete od jedanput
medjusobnu solidarnost i zajednikim silama odbijaju nove nasrtnike te zatajuju prazna mjesta, koja se jo
uviek nalaze. Tek iza toga poinju prijazni pogledi i razgovori, koji esto nakon nekog izvjestnog vremena
svravaju sa gotovim prijateljstvom, i kada se razstaju ljudi koji se do tada nikada u ivotu nisu vidjeli, niti e
se moda ikada vidjeti, oprataju se tako srdano, kao da su skupa odrasli. Svega toga gospodjica nije znala, jer
je tako riedko putovala i to tek na kojoj kratkoj prugi, pa ju je iz poetka udilo, to su svi suputnici tako
neprijazni i to tako sebino izgledaju.
62


Putnik u uglu zatvorio je oi i ruke sloio na omanome trbuhu. Izgledalo je da spava. Njegov j e susjed tada
nekako naao mjesta za svoju obilnu prtljagu, a onda sjeo pokraj svoje ene i brisao znoj. Nu nije dugo sjedio.
Nakon to je sa enom i djecom izmienio nekoliko riei, koji je razgovor izgledao kao neko obiteljsko viee i
dogovor, ustao je, skinuo sa police sveanj zamotan u bielu krpu i metnuo ga na enino krilo. Ona ga razveza
te odmota unutarnji papir, iz kojega se pokae krila, bataci i bielo meso peenoga pileta te komad domaega
kruha. Mu je dotle izvadio i otvorio depni noi. Djeca su se napried nagnula i velikim oima gledala u
razvezani sveanj, ili bolje rei u pilee batake. Mati im je dielila, a dielei odmjerivala komade oima, jer je
oito htjela pravedno podieliti. Za as su pucketale sitnije koice pileta, koje je sigurno jo juer skakutalo
negdje po dvoritu, i koje je moralo poginuti za volju ovoga putovanja.
Starica je micala usnama, kao da sama sobom neto govori, a putnik u kutu otvorio je nekoliko put oi i
pogledao nestrpljivo i prezirno obitelj to j e j ela, naroito djecu to su usuprot njega sjedila i drala svako u
jednoj ruki komadi kruha, a u drugoj komadi pileta, kao da ga je njihovo vakanje smetalo i kao da je htio rei
... zar u to morati gledati i sluati cieli dan - kad e li ve jednom prestati? Gospodjicu je to zabavljalo kako
djeca slastno jedu i kako se kraj toga dre ozbiljno, kao da sluaju Propovied svog katehete.
Okolica, kroz koju je jo za sada vlak prolazio, nije gospodjicu zanimala, jer joj je bila poznata, nu svejedno je
gledala kroz prozor. Vjetar to je nastajao samo od brzine vlaka, igrao se sa pramovima njezine kose. Bila je
zadovoljna, to putuje, kao svaki putnik na poetku vonje, prije nego ga ponu umarati dosada i drndanje
vlaka. Kada je vlak stigao u Beko Novo Mjesto,

onaj putnik u kutu, koji se bio smjestio tako kao da e u vlaku
ostati cielo ljeto, uurbano je obuo cipele, obukao kaput, pograbio svoj eir i brzo izaao iz vlaka, nosei
ovratnik u ruki, jer nije imao vremena da ga stavi oko vrata, a na njegovo je mjesto sjeo novi putnik, postariji
ovjek, dobro obuen, prosiede kose, sa zlatnim oalima i debelim zlatnim lancem na prsluku.
Kako se je sunce sve vie dizalo na obzorju, tako je u vlaku bivalo vruije. Svi su pomalo brisali sa ela znoj.
ena to je sjedila usuprot gospodjici postala je prijaznija, nakon to je sveanj bio prazan. Ona je prva poela
razgovor, naravno o vruini i o tom, kako je teko putovati s djecom. Govorila je da su njezina djeca dodue ve
velika i pogledavi djecu i zabrinutim okom dodala, kako je to ipak doba kada na njih treba najvie paziti, jer
su u toj dobi najnemirnija. I doista, djeci je skoro poela dosadjivati vonja, pa su se uzvrpoljila. Svaki as bi
koje od nj ih ustalo i izilo na hodnik, to naravno mati nije mogla dozvoliti, nego ih j e odmah natrag zvala.
Onda je poela govoriti starica. A onda opet mati djece upitala gospodjicu, da li i ona putuje daleko. Odmah je
pripoviedala da oni p utuju u tajersku, t amo ne gdje malo da lje od Graza. Starica j e p ostala skoro vrlo
razgovorljiva. Pripoviedala je zato je putovala u Be i zato se tako brzo iz Bea vraa; kako je njezin sin to
ivi u Beu, i kod koga je bila u posjetima krasan ovjek, izvrstan sin i dobar radnik, nu snaha, to da je neka
zmija, p rosta e na r azsipnica i b ogzna, to j oj j e jo s vega na l edja n atrpala. Ona j e p utovala u Bruck na
Muri. Tamo je imala ker, kojoj sada ide. Naravno, njezina je ki najuzoritija ena to je na svietu ima. Ima
dvoje djece, ba kao i ovo dvoje to kraj nje sjede. Siedi je gospodin iz poetka itao, a onda s e upustio u
razgovor sa svojim susjedom. Razgovarali su neto o vjeri o sveenicima. ini se, da su bili istih nazora i da su
se dobro sporazumili.

Gospodjica je gledala i sluala, a kadkada razgovarala sa staricom i sa enom, to je usuprot njoj sjedila. im
je vlak odmicao dalje, tim je vie mislila na Dulibia i na Anu. A onda je mislila i na svrhu svoga puta. esto
put bi zatvorila oi i htjela si predoiti sliku grada u koji putuje, nu toj joj nije nikako uspievalo. Iako joj je
Dulibi pokazao tono nacrt i nekoliko razglednica, nije si nikako mogla stvoriti slike toga grada. Opet je
razgovarala a onda itala, i tako joj je vrieme prolazilo. Nekoliko put se je zaustavio pred vratima odjela ovjek
crne puti, zakrvaljenih i podbuhli oiju, te je sviju gledao izpitujujuim pogledom. Na gospodjicu je pravio
utisak neke odvratnosti, a inilo joj se da nju naroito gleda pa bi svaki put, kada se je on na vratima pojavio
zakrenula glavom i pogledala kroz prozor. Nu Gursuzovi ovjek krvavih oiju, nije se zaustavljao samo pred
vratima toga odjela, nego je vrludao po cielom vlaku sa dvojicom svojih agenata. Zavirivali su u svaki odjel.
Gursuzovi je oajno traio ona dva trgovca. Kada je noas iztrao iz kavane, nije sam znao kuda ide. Neto od
alkohola, a neto od biesa, u koga ga je natjerala piclerova viest, bio je sav izvan sebe te je jurio ulicama kao
bez glave. Neto je morao uiniti odmah, smjesta, nu nije sam znao to. Uzeo je taxi, odvezao se na Juni
kolodvor, proao sve ekaone, nu jo nije znao zapravo to radi. Kada je ponovno doao na zrak, nije znao kojim
bi pravcem udario, pa zastade i poe se siliti na razmiljanje. Da li e dolje negdje biti izvrena koja
63

revolucionarna akcija, da li e ti ugroziti dravu i njezino jedinstvo, to ga nije nimalo zanimalo. Neka si drugi
time r azbijaju gl avu. Njega je muilo i u bies natjeravalo, to njemu Mitru Gursuzoviu, tako glasovitom
policajcu i piunu, koji je u diplomatskom fraku i sa svim blagodatima ekstrateritorialnosti ve toliko godina
tjera vjeto svoj zanat na zadovoljstvo svojih poslodavaca, izbjee tako mastna lovina, a s njome promaknue,
orden i povienje fonda. - Nu to jo nije sve izgubljeno - promrmljao je Gursuzovi poluglasno - na vlakove, na
vlakove!... Moram ih pronai. Skupo e mi platiti, jer u ih opisati kao jo prefriganije i pogibeljnije negoli
jesu. Lanci, presluavanje uz gramofon i eravka po tabanima ne e im manjkati! - Pomisao na osvetu i uitak,
koji e ta osveta pruiti, malo ga umirie i sredie mu misli, te odlui poi s prvim jutarnjim vlakom do granice
vjerujui, da e ih u vlaku nai. A ako ih ne nadje u tom vlaku, voziti e se s granice autom natrag pred vlakove,
brze i osobne, pa e ih u jednom od njih sigurno pronai. Nije njemu dosta da ih pogranine vlasti na granici
uhvate. Treba ih on uoiti jo prije granice, da ih onda na granici pograninim vlastima pokae. Sve do kraja
mora biti samo njegova zasluga.


Gursuzovi je zatim otiao u svoj ured, probudio podvornika, koji je u uredu stanovao, te ga odtjerao da jo
prije dana obaviesti dvojicu njegovih najboljih konfidenta, da u osam sati u jutro budu na Junom kolodvoru
spremni za put i za odsutnosti moda od nekoliko dana. A onda ga svladae alkohol i umor, baci se na divan
ureda i zaspa. U jutro je neizpavan, krvavih oiju i podbuhla lica uniao sa svojim agentima u vlak, sa kojim se
vozila i plava gospodjica. Nu zaludu je zavirivao u sve odjele. U svima su bili putnici, neki stariji neki mladji,
neki obueni bolje neki gore. Na nijednome se nije moglo vidjeti nita sumnjivoga. Uostalom, po emu e
prepoznati one koje trai, kada nema o njima ba nikakvih podataka. Noas, kada je u pijanom stanju odluio
da e ih nai u vlaku jo prije granice i predati pograninim oblastima, nije pomislio na to, da mu njegovi
konfidenti nisu mogli dati o njima nikakvih podataka i da sada nema niega po emu bi ih u vlaku prepoznao.

im je vlak dalje odmicao i im je vruina bila vea, tim se Gursuzovi gore osjeao. Glava mu je bila kao
izdubena bundeva, u kojoj se muka neka tekuina, a i neto je i udaralo po njoj. Dolazila mu je munina. Kod
svakog jaeg pokreta, to bi vagon uinio, jae bi osjetio muninu u eludcu i u grlu. Nije se vie mogao drati
na nogama, pa unidje u jedan odjel prvoga razreda, prui se po sjedalu i zaspa.
im se vlak vie pribliavao granici, tim se je vie u njemu putnitvo izmjenjivalo, te je postalo sve rjedje,
unato novim pridolicama. Gospodjiini su se suputnici gotovo sasvim izmienili. Od prijanjih ostalo je samo
onaj sa zlatnim oalima i zlatnim lancem. Osim njega bili su u odjelu jo dva putnika, koji su unili u vlak
u Grazu. Obojica s u bi li l judi u najboljim godinama, dobrog izgleda i ugladjenog pona anja. Neto
prije Spielfelda, zadnje austrijske postaje, probudili su Gursuzovia njegovi agenti. Kada se s naao gdje j e,
brzo si je popravio zguvano odielo, protrljao oi i obrisao rubiem lice koje je bilo mastno od znoja. Jedan je
agent sjeo kraj njega i neto mu povjerljivo govorio. Onda izidjoe obojica, prodjoe vlakom i zustavie se pred
odjelom u kome je bila plava gospodjica. Gursuzovi je neko vrieme promatrao onu dvojicu putnika, to su
unili u vlak u Grazu,

a onda opet svrnuo pogled na plavu gospodjicu, te ju je dugo promatrao. inilo mu se, da
ju pozna, nu ni je znao od ku da. U silnom mamurluku nije se mogao sjetiti, da ju je ve prije vidio u vlaku.
Uobe se nije mogao pravo sjetiti nieg onoga, to je bilo prole noi i toga jutra. Kao jedina iva uspomena
ostala mu je jaka glavobolja i edja, i to edja za svjeom hladnom vodom.
Austrijanci s u u Spielfeldu
-
brzo obavili pogranine formalnosti pregledavanja putnica i prtljage. Sve se
odvijalo brzo bez ikakva uzrujavanja, i vlak je krenuo dalje. Za pet asaka zaustavio se opet.
St. Ilj - ree jedan od dvojice suputnika, to su u vlak unili u Grazu,
-
i koji je gledao kroz prozor i dodao - sada
prelazimo preko granice! Kada je gospodjica ula te riei naglo ustade, nasloni se na prozor i znatieljno
pogleda napolje. U taj as nahrupilo je mnotvo naoruanih ljudi na prolaze vagona. Jedni u loim ukastim
odorama, a drugi u zelenim otrcanim, sa bodovima nataknutim na puke, a medju njima je bilo desetak ljudi u
gradjanskom odielu, nu bez prtljage. Gospodjica zaudjeno pogleda u suputnika, koji je takodjer gledao kroz
prozor.

andari, f inanci i policajni agenti - ree ovaj, kao da je razumio to znai gospodjiin pogled, a licem mu
preleti ironian podsmieh.
64


Vlak je odmah krenuo dalje, jer na toj postaji stoji samo toliko, koliko je potrebno da ta vojska pograninih
kontrolnih organa unidje. Gospoica je gledala jo jedan as kroz prozor u liepe breuljke, koji su obrateni
mladom borovinom, a kada se okrenu opazi, da je hodnik pun andara. Za as pristupi onaj zakrvavljenih oiju
sa jo jednim ovjekom u loem gradjanskom odielu i dvojicom andara. Onaj slabo obueni ovjek naloi
andarima da se postave pred vrata odjela, u kome je putovala gospodjica, i da se do daljnje odredbe ne miu i
da nikoga ne puste izii iz odiela. Gospodjica je razumjela njegov nalog, malo probliedi, srdce joj poe jae
kucati, a jo jae se uznemiri kada opazi, da pogledi onih zakrvavljenih oiju opet na njoj poivaju. Vlak je
medjutim proao kroz jedan kratki tunel i uniao u mariborski kolodvor.

Gospodjica je opet gledala kroz prozor. Na kolodvorskom peronu bilo je mnogo svieta, no svi su ljudi stajali
zbijeni u jednoj grupi iza jakog andarskog kordona. Pred peronom i na nogostupima izmedju tranica nije bilo
nikoga osim andara, nekoliko eljeznikih inovnika, nekolicine gologlavih ljudi u tronim i neugladanim
gradjanskim odielima, te opet andara. Oni andari, koji su doli vlakom, izidjoe napolje i postavie se pred
vratima vagona. Nasta nekakova vika. Desetak je onih loe obuenih ljudi vikalo: - Nitko ne smije izii iz
vlaka!

Neki su putnici, oito oni koji nisu razumjeli jezika, htjeli izii, nu andari su ih natrag vratili. U vlaku su
putnici stajali na nogama, gledali kroz prozore, a onda se pogledavali medjusobno. uli su se upiti u nekoliko
jezika, to su si ih medju se stavljali, kao: - to je? to se dogodilo? to e biti... ?
-
I gospodjica se obrati onom istom suputniku i zapita ga:
-
Zar je to uviek na granici ?

Jest - odgovori potiho ovaj. - Na ovoj je granici uviek velika kontrola, nu izgleda da je danas jo i pootrena.
Moralo se je neto osobitoga dogoditi.

U istom vagonu u drugim odjelima ve se je obavljala pregledba putnica i prtljage. Svagdje je trajala dosta
dugo. uli su se neki osorni zapovjedni glasovi, a i neki protesti putnika, poao je red i na onaj odjel, u kome
je bi la gospodjica. Unidje policajni komesar u t amnoj izlizanoj uniformi, zatrai putnice, pobra i h i odnese.
Odmah iza njega unidje u odjel drugi u gradjanskom odielu s okruglom vojnikom ili inovnikom kapom u
pratnji dvojice financijskih straara i povika: - Otvarajte kovege!

Putnici skidae kovege i otvorie ih. Financijski straari bacie se na kofere, turie ruke u njih i povadie sve
predmete. Za as su kovezi bili prazni, a klupe pune rublja i ostalih putnih potrebtina, razbacanih i
izpremieanih. P regledavali su pozorno svaku i najmanju stvaricu. Kada su vadili stvari iz gospodjiina
kovega, ona se malo zacrveni i obori oi. Najintimnji predmeti njezina rublja i nekih drugih protebtina leali
su na klupi, a financijski su ih straari razmotavali i u njih zavirivali, kao da u njima trae gamad. inovnik s
okruglom kapom naloi zatim putniku sa zlatnim oalima i lancem, da digne ruke u vis. Ovaj je malo krzmao,
nu vidjei surovih lica andara i financijskih straara, koji su iza inovnika stajali i gledali ga podrljivim
oima, uzdahnu i podie nevoljno ruke u vis. Jedan od financijskih straara premetnu mu sve depove.
Pregledavanje je zavrilo, nu carinski inovnik, financijski straari i andari nisu se odmicali, nego su stajali i
dalje kao da neto ekaju. Gospodjica je brzo, jo uviek crvena u licu, spremala natrag u kovege drhuom
rukom svoje razbacano rublje.
Dva sata je iza podne. U vlaku je vladala nesnosna vruina, a putnici su uzalud pogledavali kroz prozore, ne bi
li mogli dobiti vode ili kakvog drugog pia. Na kolodvoru je bila jo ista situacija. Narod je stajao na peronu u
stisci, j o uviek i za andarskog kordona. P red vratima s u vagona stajali andari, a uz vlak s u pr olazili
eljezniki inovnici, agenti i neki drugi individui, te se medjusobno dozivali i rukama mahali. U gospodjiin
odjel dodje ponovno policajni komesar, nu sada u drutvu onog odvratnog ovjeka s kravim oima. Gospodjicu
prodjoe trnci po cielom tielu. Taj ovjek pokaza prstom komesaru onu dvojicu putnika, to su u Grazu unili
u vlak.

- Gospodo, ree komesar prema njima, - izvolite sa mnom. Ponesite svoje stvari!
65


Ta dva putnika nisu se ni micala, nego su gledali u komesara i onoga ovjeka, a on se izdera na njih osornim
glasom:

- Zar niste uli? - Izvolite odmah sa mnom!

Jedan od njih dvojce ustade, pogleda komesara u oi i ree na njemakom jeziku:

- elite neto od nas? Mi ne razumijemo vaega jezika!
-
Komesar je ve htio svoj nalog ponoviti na njemakom jeziku, kad se umiea Gursuzovi i ree:
to nebi razumjeli, samo se tako prave.
A onda se priblii k njima i ree prieteim glasom:
- Razumijet ete vi ve!

Oba su putnika gledala s nerazumijevanjem, a onaj isti ponovi odlunim glasom:

Ne razumijemo jezika, to hoete od nas?

Komesar mu tada ponovi u looj niemtini, da uzmu svoje stvari i da ga sliede. Oni su pitali zato i kuda ga
moraju sliediti. Protestirali su, nu nita nije pomoglo i odvedoe ih.
Gospodjica je gledala velikim oima i stiskala se sve vie u kut. Po glavi joj se vrzla misao, to li su bogzna ti
ljudi skrivili, da ih sada nekuda odvedu. Otmjeni je ovjek sa zlatnim oalima sjedio rezignirano na svom
sjedalu, a andari su i dalje stajali pred vratima odjela i drali puke uz nogu. U dva sata i deset asaka imao bi
po voznom redu vlak krenuti dalje, nu nije se micao, niti je bilo ikakvog znaka po kome bi se moglo zakljuiti
da e se skoro maknuti.
-
Nakon dugog vremena, ve nakon pol sata, dovedoe natrag u vagon onu dvojicu putnika, na nisu ih pustili ii
u isti odjel - nego izpraznie jedan poluodjel na kraju vagona, povedoe ih unutra i andare premjestie pred taj
odjel, a trojicu putnika koji su do sada tamo bili, premjestie u onaj odjel, gdje je bila gospodjica. Ona dvojica
putnika su protestirali uarena lica. Jedan je drao u ruci putnicu i srdito lupao s njom po drugoj ruci, te neto
govorio. Komesar mu je doviknuo sa hodnika:
-
Ne uzrujavajte se, u Zagrebu e se na redarstvu sve urediti, - a onda je dodao kao da se izpriava, - zabuna se
moe lako svakome dogoditi. Iza tih riei okrenu se komesar prema Gursuzoviu, koji je pokraj njega stajao i
ree mu glasom, iz kojega je odzvanjivao malo zloban prizvuk:
-
Gospodine Gursuzoviu, prevarili ste se. Putnice su posve izpravne i ovi su ljudi doista stranci, i to njemaki
industrialci, tvorniari cigareta, koji putuju u svrhu nabave duhana.
-
Pa to mislite, to j e t u z a n apraviti? - upita Gursuzovi, a na licu mu se izmjenjivala neka uta boja sa
zelenkastom.

Stvar je neugodna. Ve ono to je do sada uinjeno kompromitira nae oblasti. Postupili smo s njima kao sa
kakvim banditima, i na va smo ih zahtjev svukli do gola, te traili kod njih neke revolucionarne planove. Ja
perem ruke. U zapisniku sam konstatirao, da je sve to uinjeno na va izriiti zahtjev i unato toga to sam vas
upozorio, da se vjerojatno radi o zabuni.
-
-
Pa recite, to bi bilo bolje napraviti? - prekide ga Gursuzovi.

Najbolje bi bilo da ih nismo dirali, a drim da ete sada odustati od toga, da i onu gospodju ili gospodjicu, to
ve jest, koja je s njima u istom odjelu putovala, vodimo na presluanje i da je dademo svlaiti do gola.
Komesar je tako govorio i gledao nekako pobjedonosno u Gursuzovia i u sebi mislio sa veseljem, kako mu je
ipak jedanput taj famozni diplomat doao pod ruke. Ima ve nekoliko godina to neprestano dobiva
66

predbacivanja i ukore od svojih predpostavljenih, da se na granici u Mariboru ne vri sluba kako treba, jer da
iz Bea
-
neprestano dolaze viesti, kako t u razni tipovi prelaze preko granice, kao da etaju na korzu, a on da
nikada nikoga ne moe uhvatiti. Znao je, da te informacije alje Gursuzovi, da tako pokae svoju veliku
marljivost i sposobnost. A sada je nasjeo.
-
Pa dobro, onda ih pustite, - promuca Gursuzovi, - a one koje traimo uhvatiti emo u kom drugom vlaku.
Komesar se malo napuhnu, pogleda s visokoga, i ree:

E, ne moe tako, sada je kasno! Neka sada ide sve svojim putom. to ste skuhali to morate i pojesti. Ja sam
svoju dunost uinio, a vi kako znate. - Dovidjenja! - Idem javiti glavaru postaje, da vlak moe krenuti.

Komesar podje, da e izii iz vagona, a onda se sjeti da u ruci ima jo putnice od gospodjice i onoga putnika sa
zlatnim oalima i predade im putnice, a zatim izidje iz vagona. Gursuzovi je iziao za njim slomljem i
pokunjen. Vlak je krenuo sa zakanjenjem od itavog sata i pol. Putnicima je odlanulo, a promaja koja je uslied
gibanja vlaka nastala, omoguila im je dublje dihati, ega su bili eljni nakon dvosatne muke to su ih podnieli
u uarenom vlaku, dok je stajao na pograninom kolodvoru.

Plava se gospodjica povukla opet iz svoga kuta, primirila se i s uitkom gledala kroz prozor zelene panjake, to
su se prostirali koso, kao zeleni sagovi po breuljcima i bregovima izmedju gustih borovih uma i u male biele
kapelice s vitkim i iljastim tornjiima, to su posijane po vrhuncima bregova. Te crkvice u onom zelenilu i
pokraj ravnih crta, koje omedjauju ume, njive i travnike uz vijugaste biele ceste, daju krasnoj slovenskoj
zemlji svaki dan sveani izgled nedjelje ili blagdana.
Gospodjica se opet sjeti Dulibia. On joj je priao o tim ljepotama prirode u Sloveniji. Priao joj je kako
Slovenija lei do Hrvatske, kako e na hrvatsko tlo stupiti onda, kada vlak predje rieku Sutlu, koja ini granicu
izmedju Slovenije i Hrvatske. Obuze je neka elja, neka enja i pomisli, kako bi bilo liepo da skupa putuju, da
on sjedi sada pokraj nje i da joj svojim mirnim i toplim glasom tumai mjesta i predjele kroz koje se vozi. A
onda joj se priini, da to nikako ne bi bilo mogue. Sjeti se prizora s ona dva putnika, s kojima su na granici
u Mariboru

tako postupili, a onda se sjeti Dulibieva lica, koji je poprimilo alostan izraz uviek, kada je
govorio o putovanju u domovinu. Neki joj je unutarnji glas govorio da on, onaj liepi i stasiti i umni ovjek, koji
je njoj tako bliz i tako ugodan, bogzna zato ne moe ili ne smije putovati onuda, kuda ona sada prolazi.

Vrieme je brzo prolazilo. Suputnici su razgovarali o tom, kako vlak ima veliko zakanjenje, nu nitko se nije na
to nimalo tuio, kao to se ljudi ne tue ni na svakdanje nepogode, na koje se naviknu i koje podnaaju kao neto
to mora biti. Mnogi su izgledali umorni i izcrpljeni od putovanja. I ona je osjeala umor u svim udovima, nu
ne umor koji ovjeka sili na sjedenje ili leanje, nego onaj umor svoje vrsti, koga ovjek osjeti jedino u
eljeznici nakon dugog putovanja, a koji ga sili da se kree, da hoda, kao da e ga to gibanje odmoriti. I odlui
izii na hodnik.

Vlak je bio ve blizu Hrvatske i stao j e po pos ljednji put u Sloveniji na j ednoj maloj pos taji. Pred malim
kolodvorom ekalo je mnogo izletnika i planinara, koji su iz Hrvatske doli na izlet u Sloveniju, kao to je to
stari obiaj. Jedno desetak planinara natiska se u hodnik vagona u kome je bila gospodjica, a vlak krenu dalje.
Gospodjica se prisloni uz stienu hodnika da naini mjesta, jer su neki planinari htjeli proi dalje, zavirujui u
odjele i traei, oito umorni, gdje bi nali koje mjesto da sjednu. Od jedanput joj zastade dah, raztvori oi i
skoro neto povika. Neposredno kraj nje stajala su ona dva mladia to su juer bili kod Dulibia. Stajali su
malo zapuhani, vlane i malo zamrene kose, lica vedra nu umorna, u svojim planinarskim odjeama i s
planinarskim torbama na ledjima... Onaj, koji ju je naveer kod aja onako promatrao, stavi kaiprst pred usta,
kao da joj hoe rei da uti, a zatim izvadi komadi papira, napisa na njemu neto olovkom, dade ga gospodjici
i upita potiho:

- Je li ovo vaa tona adresa u Zagrebu? Ona proita i odgovori: - Jest! - i htjede neto upitati, nu on j oj uze
natrag papiri, opet neto napisa na drugoj strani, povrati joj i isto tako ree:
67


- Evo Vam j edne a drese. Ako bu dete k ada to t rebali, obr atite s e na nju s podpun im pou zdanjem i
povjerenjem.
Gospodjica uze cedulju i proita u sebi: Gospodjica Rua Gusi, Pivarska ulica broj 6, prizemno.

Nakon to je
proitala pogleda mladia, a on ree opet tiho:

- Moete biti bez ikakve brige, mi emo bditi nad vama! - A onda se u znak oprataja neznatno nakloni
i pomiea se medju ostale planinare. Ona smota ceduljicu, stavi je u svoju torbicu i povrati se na svoje mjesto.
Taj joj je susret bio malo tajanstven, nu nije ju uznemirivao, nego joj je, dapae, ulievao neku veu odvanost
i sigurnost.

U Za greb je vlak s tigao u os am sati umjesto est i pol. Gospodjica j e i zila iz k olodvora n oena b ujicom
putnika, koja je tekla kroz izlaz iz kolodvora. Drala se uz slunika, koji je nosio njezine kovege.

Kada je izila iz kolodvora stade kao zapanjena. Prenerazila ju je slika, koja je pred njom bila. Pred kolodvorom
je veliki i iroki prostor, to se sa sjeverne strane pretvara u divni park, koji se nalazi dolje nizko, oko tri metra
duboko i zpod t rga. T o j e Trg Kralja Tomislava, pr vog h rvatskog kralja n arodne k rvi, k oji j e g odine 925.
okrunjen na Duvanjskom p olju. Uz t aj trg s jedne i druge s trane, ne koliko metara na d nj egovom razinom,
pruaju se dvie linije skladnih i liepih kua, pokraj kojih idu ravne i uredno asfaltirane ulice paralelno sa
dvjema alejama lipovih stabala, koje se pruaju dalje preko Akademskog i Zrinjskog trga u duljini od gotovo
tisuu metara. Ti se trgovi nastavljaju jedan za drugim, a zasadjeni su ogromnim i sjenovitim platanama.
Gledala je sa kolodvora u te parkove, te u bizarnu zgradu Umjetnikog Paviljona, to dieli trg kralja Tomislava
od Adademskog trga i to na gledalaca tako djeluje svojim udnim staklenim krovom i udnim dimnjacima. Iza
svega toga, tamo daleko u veernoj plavkastoj maglici uzdie se tamna Zagrebaka Gora, pred kojom se kao
pred ogromnom kulisom uzvisuju dva visoka i biela tornja zagrebake katedrale na kaptolskom breuljku. Ta
slika u svojoj mirnoi i skladnom velianstvu djeluje kao melem na duu svakog Zagrebana, kada se u Zagreb,
pa i nakon najkrae odsutnosti povrati, a kao zaarani i ruama obrasli dvor na svakog onoga, tko te trgove vidi
prvi put kad izalazi iz kolodvora - obasute jutarnjim ili veernjim zrakama ljetnoga sunca.
-
Gospodjica je stajala i gledala kao zaarana i sigurno bi bila jo dugo gledala, da je nije slunik upitao, hoe li
uzeti taxi. Ona se sjeti, da joj je Dulibi rekao neka se sa kolodvora ne vozi taxijem, nego neka uzme koiju, da
bude mogla bolje uivati u pogledu na taj dio grada i ree:
-
Ne, nego koiju!

Hm! izusti slunik, kao da j e dvojio, hoe li to biti mogue, i spusti kovege na plonik. Samovozi, koji su
pred kolodvorom stajali u redu, odlazili su jedan za drugim i odvaali putnike. Tek tamo. posve na kraju, stajale
su edno dvie koije, kao posljednji svjedoci, koji imaju posvjedoiti no vom pokoljenju, da j e nekada bilo
drugaije, dok su ljudi s uitkom sladokusaca polagano pili iz ae ivota i dok nisu mahnitom brzinom jurili
kraj ljepota, to im je Svevinji na ovoj zemlji za uitak pruio.
Slunik se je i zdigao na nonim prstima i rukom domahivao starom koijau. to je sjedio pognut na boku
koije
1
gledao u zemlju s istim mirom s kojim su i njegovi slabi konjii spustili svoje glave i bezutno gledali
u plonik. Jedva ga je dozvao. Kada je koija priao blie, gospodjica se uzpe u koiju
1

sjede jedva skidajui
oi sa slike, koja se pred njom pruala. Slunik se udaljio im je svoju naplatu primio. Koija se na boku
napola okrenuo natrag i ekao nalog kuda e voziti. Gospodjica izvadi iz torbice svoj mali notes, otvori ga,
neto Proita i ree njemaki u bekom narjeju:
- Vozite me na Trg Kralja Oslobodioca broj 16!
-
Koija se na to okrenu posve natrag, pogleda gospodjicu i zakrenu nekoliko puta nieno glavom. Ona se
dosjeti, da je to rekla na njemakom jeziku i da on vjerojatno ne razumije, pa onda odmah ponovi to i sto na
hrvatskom jeziku. Nu koija ponovno zakrenu glavom i ree:
-
Gospodjice, toga trga nema u Zagrebu!
Kako? - zaudi se gospodjica i nadje se u neprilici.
68

-
-
Nema, ne! Ja sam stari fiaker, pa bih morao znati, kada bi takav trg postojao.
-
Ali, kako ne? - ree gospodjica, - evo, vidite i mam tu napisano. Oni, koji su mi t u adresu dali, nisu valjda
mogli izmisliti tog imena.
-
Je, j a o nda ne z nam! - ree koija neodluno, jer je njezina argumentacija oito pokolebala njegovu
sigurnost, a onda se ogleda naokolo, mahnu rukom jednom suhom, siedom sluniku upalih obraza i
podrezanoga brka, to je na ploniku stajao i drao ruke otraga, i doviknu:

Ej, Bla, dodji mali sim!
-
Stari slunik s crvenom vrbcom oko slunike kape pridje polaganim korakom.
-
Reci Bla. jel ti zna, gde bi bil Trg kralja... tu zape i ogleda se na gospodjicu, velei: -Kak s te r ekli
gospodina?
Kralja oslobodioca!
-
- upade gospodjica.
Da, kralja oslobodioca, -
-
ponovi koija, nisam nigdar ul, da takav trg u Zagrebu postoji!

Kak ne zna, - dobaci slunik. - Em ti je to idovsko groblje!

Gospodjica se namrti, jer joj se priinilo, da se stari slunik ali i ree ljutito:
-
- Ali, kakvo groblje: to mora biti jedan veliki trg!
Jest, jest, gospodjice, to je jedan veliki trg, - ree slunik, a onda pogleda koijaa i nastavi prema njemu: - Pa
to ti je Trg jsj!
-
Kaj ne zna, da se tom trgu veli i idovsko groblje?
Aa, Trg N!
-
- dosjeti se koija, popravi eir i povue ga malo nie na elo, primi uzde i htjede potjerati.
-
ekajte malo! - ree gospodjica, kojoj se je priinila nerazumljiva ta mnogoimena pripoviest, pa se pobojala,
da je koija ne bi vozao po gradu od jednog trga do drugog, te htjede se osvjedoiti, da li doista on zna, kuda
je treba voziti i upita:

Kako je to s imenima toga trga?
Slunik se primakne malo blie, metnu ruku na sputeni krov koije i poe razlagati mirom i sigurnou
dobroga poznavatelja svih gradskih prilika i neprilika:
- Eto gospodina, to vam je ovako: To je jedan veliki novi trg, koji je izgradjen odmah poslije rata. Dok se trg
jo izgradjival i dok gospoda gradski zastupniki nisu tome trgu jo bili ime, pribili su gradski ingjinjiri na svoju
ruku na tom trgu jednu plou s nadpisom Trg N tako, da se znadu orientirati dok trg dobije pravo ime. A onda
trg nije dugo imena dobil, jer su oni od vlade zahtevali, da se trg nazove imenom kralja oslobodioca, - potra ga
kri Boji! Nai su pak gradski oci utili, drei se valda neke stare ege, ili kako se to ve zove ta naa pravica,
i pravili su se da ne uju. I tako je to trajalo dugo, sve dok je kod nas bilo naih otaca. A onda, kada ih vie nije
bilo, i kad su t amo na gradu postavili neke druge, bogzna t ko su, i koji ni su vie nai stari gradski oci, nego
sluaju, eto onda je taj trg dobil drugo ime. Ali za to se ime malo zna, jer dok je to tako dugo trajalo, i dok je
trg dobil to ime, dotle su mu sami ljudi dali ve jedno tree ime. Evo kako: - Tamo su sagradjene odmah poslije
rata velike kue. Onda je bilo mnogo novaca, a te kue su sagradili nai idovi koji imaju najvie novaca, jer
znate za velike kue trebaju i veliki novci. A onda su dola druga vremena. Oslobodjenje je ilo dalje i kod nas
su ljudi oslobodjeni od mnogo toga, a borme i od svojih penez, i oni koji su na tom trgu sagradili one velike
kue, malo su se zaletili. Kue su kotale vie nego je bilo novaca. A onda su oni malo po malo se zaduili na
te kue. Zakopali su se i eto zato ljudi kau, da je to idovsko groblje. Oslobodi nas Bog groblja i
oslobodjenja!

Je li sad razmete gospodina?

Gospodjica je strpljivo i sa zanimanjem sluala staroga slunika, i makar nije sve pravo razumjela, ree:

- Jesam, hvala vam liepa!
69


Slunik se zadovoljno nasmjei oito radi toga, to je tako liepo pripoviedao jednu veliku stranicu poviesti
svoga grada, a koija se opet malo popravi na boku, potjera konje i ree:

- Te vrag.., ter te, stari osel, jesi li ve jenput svril?

Fiaker se je sklizao polagano i neujno na gumenim kotaima ulicom uz iztonu stranu Tomislavova trga.
Gospodjica j e gledala biele staze, to su izprepletene izmedju zelenih ploha cvjetnjaka i nasada na trgu, koji
lei nekoliki metara dolje izpod ceste i etalita. Gledala je ljude, koju su se sa nekim sveanim dranjem ljetne
veeri etali alejom, i djecu manju i veu, koja su leprala dolje na trgu u lakim opravicama ivih boja poput
leptira, p o b ielim stazama, i zmedju c rvenih p erunika, b ielih r ua i tamno-plavih gr mova, g ustih i ni zko
obrezanih stabalaca.

inilo joj se, kao da su joj poznata sva ta djeica i svi ti prolaznici, koji su se okretali k njoj, pogledavali je
mirna i prijazna lica. inilo joj se, kao da ih svaki dan vidi i pomisli, da bi mogla sii sa koije, umieati se
medju njih, s njima se etati i s njima razgovarati, kao sa starim znancima. inilo joj se, da oni svi znadu tko je
ona. A znala je i o emu bi s njima razovarala... - o toj liepoj sliki, koja stoji pred njezinim oima, o onome to
je nekada, moda davno, vrlo davno bilo. - o onome sada i o onome to e moda skoro, skoro biti, ba onako
kako je razgovarala u veernjem sumraku sa Dulibiem. A onda pogleda u Umjetniki paviljom. Ta zgrada sa
svojim bizarnim krovom i jo bizarnijim dimnjacima, to su sakriti u umjetnike forme malih tornjia sa svojom
visikom staklenom kupolom, ta zgrada to stoji medju dva zelena trga izmedju dvaju redova aleja i dvaju nizova
visokih i istih proelja, priini joj se onom kulom u ravnici medju dviju planina iz one balade, to joj je
pripoviedao Dulibi i koja ju je tako ganula. Podie oi prema visokoj kupoli kao da hoe vidjeti, ne sjedi li
tamo gore iza onih stakala starica majka i ne brie li suze sa starakoga lica, ne gleda li tamo u daljinu i ne eka
li svoju djecu, da se vrate iz tudjine, kamo ih je odagnula tudja sila, nakon to im je ubila otca, dok je branio ona
zelena polja to se pred kulom prostiru, one njive i ono zlatno klasje, s kojima se miea rub veernjeg ruiastog
svoda nebeskoga, dok je branio kulu i u njoj svoju vjernu ljubu i nejaku svoju djecu. A onda joj sinu misao, nije
li ona j edno od te nejake djece, koje j e bila negdje daleko u t udjini bogzna zato, nu sigurno isto tako uslied
neke nepravde ili nekoga nasilja i nekoga zla, koje je opet jedanput zadesilo otinsku kulu i ne vraa li se sada
natrag u zagrljaj i na krilo stare majke. Da, tako bi nekako moralo biti. I ona se ne vraa jo, jer neto manjka,
neto je nepodpuno i nije sasvim onako kao u onoj turobnoj baladi. Jest, kako ne bi manjkalo, kada je ona, evo
sama, a u baladi se ona l iepa vitez-djevojka ne vraa sama, nego skupa sa svojom braom s kojom pjeva uz
tamburicu i kojoj brai naslanja glavu na ramena. Zato nije doao s njom Dulibi? Onda bi to bio povratak,
onda bi poli tamo gore na kulu, da ih ogrli stara majka, onda bi pjevali, a onda bi naslonila glavu na njegovo
rame i svi, svi... bi bili sretni!

Fiaker j e z amaknuo s Akademskog t rga na de sno, pr oao kroz nekoliko pr avilnih ulica, pr eao pr eko
Drakovieve ulice i zaustavio se na velikom okruglom trgu pred jednom, visokom kuom. Na cielom trgu nije
bilo gotovo ni ive due.

- Tu smo, gospodjice, - ree koija, kada je koija stala, i spusti se polagano i oprezno s boka, te skide kovege
i metnu ih na plonik. Gospodjica je jo iz koije pogledala uz kuu, a zatim na malu eljeznu ploicu, to je
bila privrena nad kunim vratima. Broj je jo bio itljiv, makar se ve hvatao mrak. Gospodjica je pogledala
u broj kao da se hoe osvjedoiti, da li je stigla na pravo mjesto, a onda izkoi iz koije laganim skokom. Dok
je brojila novac, koji nije najbolje razpoznavala, koija je gledao u njezine biele ruke, a kad je novac primio
ree:
-
- Tu nema nikoga, tko bi vam ponio kovege, zatim malo zaviri u veu, a onda pridje kovezima, uze ih
u ruke i opet ree:
-
Ja u vam ih ponieti. U koji kat?

U prvi kat! - odgovori gospodjica i unidje u veu.
Kod kue nije bilo nikoga osim sluavke, koja je takodjer malo prije dola sa nedjeljnje etnje. Bila je jo
obuena u svoju sveanu nedjeljnu opravu medjimurskoga kroja, u irokoj kratkoj suknji, koja joj je bokove
70

inila visokim i irokim te u arenoj bluzi, koja joj je plea uztezala, a prsi dobro izboila. Uurbano je preuzela
gospodjiine kovege, odvede je u jednu malu dvoritnu sobicu i ree:


- Milostiva su rekli, da ete ovdje stanovati. Zar ne, da ste jako umorni? J ezu, t ako d aleki p ut s te
napravili! - Govorei tako, gledala je gospodjicu svojim tamnim, malo kosim oima, a okruglo lice crvenih
jabuica izraavalo je neko udivljenje, a onda jo uzkliknu:

- Kako ste mlada i liepa!
-
Gospodjici se je dopala prostodunost male Medjimurke, osmjehnu se, sjede na stolac to je stajo kraj malog
stolia s ogledalom, protrlja obim dlanovima lice, kao da se pere, a onda ree:
-
Moram se malo urediti prije nego me povedete gospodji Donner i gospodjici Sidi.
Je, j e, uredite se, ali danas vie sigurno ne ete vidjeti nikoga. Milostiva su u toplicama, i ba e se sutra
vratiti. Gospon je otiao po nju, a gospodjica Sida izvela se s gospodinom majorom na izlet i sigurno se ne e
tako skoro povratiti. Znate gospodjice, to vam je kod nas u familiji uviek tako. Svatko ide na svoj kraj, ni naa
sobarica se ne vraa nikada prije pola noi, kada nedjeljom ima izlaz.

Gospodjica je sluala sa zanimanjem, kako ju je Jana odmah i ukratko upoznala sa kuom. Jana se jo neto
dosjeti:

Joj, gospodjice, vi ste sigurno gladni od tako dalekog puta - to emo napraviti? Kod nas vam nedjeljom nema
nikada veere, jer nema nikoga kod kue.

Gospodjica je bila dosta umorna, nu gladi nije osjeala pa ree:

- Ne brinite se, imam ja sobom jo neto od onoga to sam na put poniela! Zatim otvori svoju putnu torbicu,
izvadi iz nje komad okolade, prui je Jani ree: - Imam neto i za vas!

Jana se je najprije malo nekala, a onda primi okoladu i poe je odmah jesti, jer je sigurno drala, da to trai
dobar odgoj.

Gospodjicu nije trebalo njihati da zaspi. Tjelesni je umor bio jai o svih utisaka, od svih doivljaja i od svih
osjeaja, koji su je obuzimali nakon tolikog puta i tolike promjene, koja je za nju nastala.









71


X

S

liedeeg je jutra pisala gospodjica u Be svome poslodavcu. Javila mu je, da je dobro stigla, nu da toga prvoga
dana ne e moi jo nita obaviti, jer je Donner odsutan, i da e se, kako joj je reeno, tokom dana povratiti.
Pisala je i Ani dugo pismo. Opisala je svoje putovanje prilino obirno, nu onih neugodnih upadica nije ni
spomenula. Molila ju je, da mnogo i toplo pozdravi Dulibia i da mu ree, da je uzhiena od prvog utiska to ga
je dobila od Zagreba, kada je iz kolodvora izila. Bila bi najradije pisala i izravno Dulibiu, da mu opie svoja
uvstva i utiske s puta, nu jer to nije mogla uiniti, zadovoljila se time, da to ini preko Ane. U pismu nije
spomenula njegova imena, nego ga je oznaila nazivom Petar,

kako su ga ona i Ana medjusobno nazvale od
prvoga dana kada su ga vidjele, jer su pronale da je izvanredno slian Aninom bratu, koji je jo pred nekoliko
godina otiao u Afriku. To je bio i razlog, da je Dulibi bio Ani tako simpatian i da ga je upravo obasipala
ljubaznostima i paljivou. Toliko ju je sjealo na njezina b rata s kojim j u je v ezala o d d jetinstva veza
najnjenije bratske ljubavi.
U pisanju je gospodjici prolo cielo prijepodne, a kad ju svrila odlui, da e pisma odnieti sama na potu.
Sobarica joj je raztumaila kako e doi do pote, to nije bilo teko ni komplicirano, jer od Trga

do glavne
pote u Juriievoj ulici ima samo nekoliko asaka.

Kada je prolazila Juriievom ulicom, ogledavali su se Prolaznici za njom. Zagreb je, dodue, glasovit sa liepih
ena i nije nikakva riedkost, da ovjek na ulici susretne koju ljepoticu, nu ljepota gospodjiina lica i vitkost
njezina stasa upadali su svakome u oi. Njezina plava pahuljiava kosa, koja je uokvirila bielo elo i gornji dio
lica kao nekom sunanom aureolom, nije moglo nikome ostati nezapaena. Ona je bila naviknuta na to, da je
ljudi gledaju. Ni u Beu nije se mogla nikuda maknuti, a da prolaznici ne zabadaju u nju svoje poglede. Nu tamo
joj je to bilo ravnoduno, tovie, smetalo ju je, a esto i srdilo. Ovdje naprotiv na zagrebakim ulicama, osjeti
po prvi put da joj godi, to ju ljudi gledaju. U Beu, kada je na ulici osjetila da je progonjena pogledima, ubrzala
bi korake kao da hoe tim pogledima izbjei, nu ovdje je nesviestno korake usporila, kao da je elila da je ljudi
vide im vie i im dulje.

Kada se povratila kui, ve su Donner i njegova supruga bili stigli. Donner je u svojoj radnoj sobi ba upuivao
svoju ker Sidu, kako se treba drati prema gospodjici: - Treba je im vie zabaviti, govorio je otinskom
zabrinutou za gospodjiino dobr o, - i o dmah j e uvedi u d rutvo. T reba j e t oliko z aokupiti d rutvom i
zabavama, da sve vrieme na tome izgubi i da se ne miea u moje poslove. Nu Sida, - govorio je dalje Donner,
- znam da tebi to ne e bi teko, ti ima drutva i zabave na pretek, pa e moi i njoj neto od toga priutiti...
Donner se s ladko nasmijao i pokazao izpod crvenih brkova velike ute zube. Sida j e prosvjedovala da i ma
drutva i z abave na pr etek, te j e naprotiv t vrdila, da j e uv iek s ama, da j e ubi ja dos ada i da nema onog a
ljubaznoga majora, koji bi se za nju toliko zanimao, da zbilja ne zna kako bi vrieme utukla.
-
Gospodja je Donner sjedila u jednom malom fotelju i prisustvovala tom razgovoru stisnutih ustnica i zabrinuto
kimala glavom. Nju je titila lakoumnost mueva i njegovi poslovi, za koje je znala da ne idu dobro, i kerine
zabave i drutva, i taj ljubazni major, a konano i posjet te gospodjice koji nije mogao znaiti nita dobroga, ve
je dao naslutiti da je Blum vrlo nezadovoljan i da Donnerovi poslovi stoje mnogo gore, nego je ona i mislila.
Nakon kerina prosvjeda nije se mogla vie uzdrati, nego gleda zlovoljno mua ree priekornim glasom:
Jako liepo, liepo je poduava. Ne samo da se nikada, pa ni pod stare dane ne e sam popraviti, nego jo i nju
kvari i vie nego je sama od sebe pokvarena. Meni se sve to nita ne dopada. A
-
i poslovi...
-
No, no stara, - upada joj u rie Donner, - to je zla na tome ako se zabavlja. Donnerova ki mora biti u prvim
drutvima. To zahtievaju moji poslovi, to zahtieva moj poloaj koga sam si znao stei. Vidi, svi nai prijatelji
i znanci ostali su kod onoga, kod ega su bili, trgovci i nita vie. A vidi moje veze i poznanstva, - generali,
dravni sekretari, ministri, inspektori i sve same visoke linosti. Draga moja, vidjet e, kako e to nositi. A to
se poslova tie, to hoe? Ima svega dosta i netreba se za nita brinuti.
Sve se to meni ne dopada, - odgovori ena. - Moj pokojni otac radio je i trgovao u malome selu u Zagorju i
stekao veliki i metak s ve b ez ministara i b ez generala, pa je mogao nama, etirima kerima, kada smo se
72

udavale, dati krasan miraz. Zar se vie ne

sjea koliko sam doniela, kada sam se za tebe udala? A mi, to smo
Lilici za udaju dali, dali smo, a za ovu tu, bojim se ne e vie nita preostati.
Donner se je namrgodio, kada je ena spomenula miraz. Toga je on profukao ve davno, odmah prvih godina
braka, jo prije nego je prodavao sa Blumom stare krpe i lonce. Srdilo ga je, jer to nije bio prvi put to mu ona
taj miraz predbacuje. Uviek mu je na tanjuru.
- Pa onda t aj major, - nastavila j e Donnerica, - ni to mi s e n ita ne svidja i ja se tebi udim, da ti to
poduprie. Umjesto da se uda za jednog potenog trgovca, ona gubi svoj poteni glas s nekim majorom, kao da
je to partija za nju. Eno, to fali Lilici to se

udala za potenoga trgovca Altmanna. Ima svega dosta, pa Altmann
nije nikada bio ni kaplar, a kamoli major.
Sida je nestrpljivo tapkala nogom po podu i gledala otca kao da hoe rei: Joj, kako je dosadna ta mama! Donner
je Postao tokodjer nestrpljiv, nu nisu ga enine riei nimalo dirale, jer je malo koji dan da to sve isto ne uje i
ve unapried znade sve to e ona rei. Ustade, potapka enu po ramenu i ree:

- Pusti to, eno, ti se u to ne razumije. Sve e dobro biti, nego sada vi idite i poaljite curu da mi dovede
tu gospodjicu, da govorim s njom o poslovima, a onda u je dovesti k vama. - ena ustade, jo uviek zle volje,
podje van s kerkom i ree:

- Pouri se, valjda emo skoro i k stolu ii.

Malo i za t oga d ovela j e J ana gospodjicu u Donnerovu biblioteku, kako je on oznaivao svoju radnu sobu.
Donner joj je ukratko s oitim nehajem rekao, da e je sutra poslijepodne odvesti u svoju poslovnicu, koja se
nalazi u prizemlju iste kue, da e se tamo upoznati sa svojim personalom, a dalje da e ona sama znati svoj
posao. Zatim ju je odveo u salon i predstavio svojoj eni i kerki. Svi su govorili s njom njemaki, jer je to u
Donnerovoj kui bio slubeni jezik, a Donner nije mogao slutiti da gospodjica, koja dolazi iz Bea, govori
hrvatski. Ona je takodjer govorila samo njemaki, jer ju je Blum kod odlazka zamolio, da po mogunosti zadri
tajnom da znade hrvatski.

Sida se je prema gospodjici pokazivala vrlo prijaznom, premda joj je to ilo preko srdca. Njezina ju je ljepota
prenerazila i odmah izazvala kod nje veliku zavist i ve unapried ljubomoru radi svih kavalira, s kojima e ju
po el ji svoga otca morati upoznati. Premda ni ona nije bila ba r una, tovie nosila j e na sebi i kraj j akih
oznaka svoje rase i neke znakove ljepote, nu ve unapried vidjela, kako e mizerno izgledati u oima svojih
udvaraa kraj tako izrazite ljepotice.
- Kod nas e vam biti liepo, - govorila je gospodjici tonom i kretnjama, u koje je htjela uliti svu teinu
neke umiljene otmjenosti, i ne e vam sigurno biti dosadno. Mi imamo toliko otmjenih poznanstava, da vam ne
e biti ao za vremenom to ete ga kod nas proboraviti. Dodue u zimi je ljepe i animiranije, nu mi si ni ljeti
ne dosadjujemo. Ja sam ve bila mjesec dana na moru i bila bih ostala jo, nu ove e godine u kolovozu biti
ovdje posebnih atrakcija, pa nisam htjela da ih se liim. Praviti emo, ako budete sporazumni, i liepih izleta.

Gospodjica je na te ponude bila pripravna, jer joj je Blum rekao, da e je sigurno nastojati odvratiti sa zabavama
od njezine zadae, pa se nije od tih ponuda ni osobito branila. Gospodja se je Donner, sluajui kerine projekte
o drutvima i zabavama, jedva uzdrala, da opet ne pone svoju obiajnu propovied, dok je Donner keri
povladjivao, buno jeo i preko punih usta mastne peenke ubacivao:

- Jest, jest, vidjet ete, kod nas ima zabave na pretek!

Gospodjica je doista imala prilike, da se o tome osvjedoi. Jo istoga se je dana gospodjica upoznala sa
poslovanjem u Donnerovoj poslovnici, a sliedeeg ju je dana odveo poslovodja u klaonicu, gdje su Donnerovi
namjetenici p reuzimali o d mesara t ek o drezane koe i vagali i h, a zat im u skladite, koje s e nalazilo na
Zavrtnici, nedaleko klaonice, gdje su radnici kou solili i u skladite spremali.
73


Nu treega dana rano ujutro, neto prije osam sati, doao je u Donnerov stan jedan redarstveni agent i traio da
govori s Donnerom. Gospodja je Donner bila jo od djetinstva nauna ustajati rano, pa je ustajala i sada, kao
nekada u onom malom zagorskom selu, u Velikom Trgovitu, kada je tako rei prije dana otvarala napola vrata
malog oteva duana, nedaleko malog kolodvora, i toila rakiju koijaima, koji su na kolodvor dolazili sa
svojim malim selskim koijama i dovaali putnike na zagorski vlak iz blinjih i daljnjih sela. Koijai bi ekali
na vlakove i popili po koju aicu rakije. Nije toga bilo mnogo. Zasluivalo se kojih etrdeset, pedeset krajcera
na dan, nu njezin je otac izraunao, da to iznosi godinje 150-180 forinti, a to je u ono vrieme bio veliki novac.
Zato je ona, kada se je udavala i mogla donieti Donneru onaj liepi miraz, za kojim jo danas uzdie. Kako je tada
navikla, tako se je i sada rano ustajala, premda nije vie toila rakije koijaima.
-
Agent je autoritativno i s podpunom sviesti svoga slubenog poloaja raztumaio, da eli odmah govoriti s
gospodinom Donnerom i predstavio se naravno, da je on detektiv. Taj naziv uobiajen je u Zagrebu za sve
redarstvene agente jo od onih vremena, dok su se oni jo doista i bavili odkrivanjem zloina i zloinaca.
Dobroudni i miroljubivi gradjani dali su im taj zvuni naslov, da im se kako-tako odue dosta jeftino, ali ipak
velikoduno zato, to su oni bdili nad njihovim ivotima i dobrima. Gospodja se Donner udila, to hoe
detektiv od njezinoga mua, uglednog trgovca, koji ima tako sjajne veze s tolikim generalima. enina viest, da
neki detektiv hoe s njim govoriti podsjetila ga je na neke ekove, na koje je on ve zaboravio. Izidje uurbano
u kunoj haljini i malo smeten uvede agenta u svoju radnu sobu.
-
Izvolite, izvolite... - govorio je Donner i ponudio agentu stolac. Ovaj ne sjedne, nego odmah predje na stvar...

Kod vas se u kui nalazi ve nekoliko dana jedna osoba, koju moram predvesti na redarstvo. Jedna gospodjica,
to je stigla iz Bea.
-
Donneru malo odlanu, kada je vidio, da se ne radi o nikakvim ekovima, malo promisli, a onda ree:
-
to, zar je nismo prijavili na prijavni ured? Pa ja sam mome poslovodji izriito naloio, da izpuni i preda
prijavnicu. Eto, sada u sigurno globu platiti. Ah, ti namjetenici! ovjek ima s njima samo neprilike. Dakako,
odbiti u mu od plae.
Prijavnica je izpunjena i u redu predana, - prekide ga agent.
-
- Pa to bi je onda zvali? - zaudi se Donner.
-
Ne znam, ree agent, - ja imam samo nalog da je predvedem. Moda nije nita. Svaki stranac mora nekoliko
dana nakon dolazka doi osobno na redarstvo da opravda svrhu svoga boravka.
-
Sigurno, sigurno e biti. da se o tome radi, nu nije potrebno da vi gubite vrieme, ja u je sam dovesti govorio
je Donner, koji se pobojao, da e tko vidjeti - kako detektiv vodi nekoga iz njegova stana, a to mu ne bi bilo
ugodno.
Naalost ne moe biti, moram je ja predvesti, - odvrati suho agent.

Donner je sam osobno gospodjici saobio, da je zovu na redarstvo, jer da svaki stranac mora doi osobno se
predstaviti gospodi od redarstva. Gospodjica je izvadila iz kovega putnicu i otila s agentom, premda nije
mogla pravo shvatiti vanost takvog propisa, nu nije se uzrujala niti uplaila. Kada to moraju initi svi stranci,
nije mogla misliti, da ne bi morala i ona.
Neto iza osam sati doveo ju je agent u drugi kat redarstvene zgrade u Petrinjskoj ulici, u kome je na zidu
privrena cedulja sa velikim tiskanim slovima: - Politiko Redarstvo.

Pristupili su k jednim vratima, a agent
je na njih pokucao. Nije se odazvao nitko. Agent otvori malo i oprezno vrata, t e pogleda u uredsku sobu, nu
budui da u njoj nije bilo nikoga, zatvori vrata i ree gospodjici:

- Treba ekati, jo nije doao gospodin komesar!
Gospodjica je etala po hodniku, a agent je iao za njom kao sjena. Prolo je pola sata, agent je opet zavirio u
sobu, nu opet nita. Na hodniku se medjutim skupilo dosta ljudi, koji su oito bili pozvani da dodju u osam sati
i svi su ekali. Netko je ekao strpljivo, a netko nestrpljivo, ve prema temperamentu i vriednosti, koju je za
koga vrieme predstavljalo. Bilo je i ena i djece. Jedna na gradjansku obuena ena, visoka, bliedoga lica i
velikih plavih kolobara izpod oiju, stajala je kraj prozora i drala za ruku jednu djevojicu od kojih est
74

godina. Svaki je as pogledavala kroz prozor. Djevojica je grizkala komad kruha, kadkada se je malo
poskliznula jednom nogom po podu hodnika, njihala sa materinom rukom i gledala u ljude. Svi su utili. Netko
je stajao na mjestu i gledao u pod, a netko je opet etao nekoliko koraka napried i nekoliko koraka natrag. Jedan
je ovjek itao novine, drugi je neto biljeio na komad papira, koji je bio premotan trostruko, ve mnogo
izpisan i prilino zamazan, a jedan je opet neto na prste brojio.


Gospodjica je opazila, kako ona visoka ena neprestano gleda kroz prozor, pa i ona pridje k prozoru i pogleda
kroz njega. Dolje je bilo etverouglasto dvorite, unutar etiri krila zgrade.

Na d voritu j e s tajalo o ko p etdeset uniformiranih straara p od p ukama u d va reda, a p red n jima j e s tajao
zapovjednik, koji im je neto itao. Suprotno, i juno popreno krilo zgrade nisu imali prozora ili bolje reeno,
prozori su bili zagradjeni nekim oklopima od dasaka, koji su stajali koso tako, da je donja strana prozora bila
zagradjena i svietlu i zraku, dok j e oklop na gornjoj strani bio malo odmaknut, valjda da moe ulaziti zrak i
svietlo. Gospodjica je gledala u te oklope, nu nije si mogla domisliti, da su to zatvori.

Na hodniku j e medjutim postalo ivahnije. Poeli su prolaziti podvornici sa spisima pod rukom. Dolazili su
neka gospoda, koja su ila s amosviestno i vano, t e ulazila u pojedine sobe zaokruivi pr ije pogl edom po
ekaocima. Po gdjekoji ekalac skinuo bi eir i pozdravio koga od t e g ospode. P rolazili s u un iformirani
straari s orujem i bez oruja, a proao bi i koji gospodin sa konatom torbom pod rukom zavirujui medju
ljude, kao da nekoga trai.

Od jedanput se zause neki teki koraci. Uz stube su dola etiri andara i vodili dva seljaka. Ruke su im bile
svezane sa lancima. Jedan je bio ve gotovo starac, sied i malo poguren, a drugi ovjek u najboljim godinama,
jak i zdrav. Obojica su imali modrice po licu. Jedan je andar uniao u jednu sobu, a ostala trojica su stajala oko
seljaka i drali u rukama puke sa nataknutim bodeima. Onaj se je andar skoro vratio sa nadstraarom, a zatim
odvede seljake kroz jedna teka eljezna vrata, koja su vodila u juno popreno krilo zgrade... oito zatvor.
Stari j e seljak capkao nogama i micao usnicama, kao da se Bogu moli, a mladji je stupao vrsto sa stisnutim
zubima.
Neki su od ekalaca bili ve pozvani u razne sobe. Od jedanput se otvorie ona teka eljezna vrata, na koja su
bili uvedeni seljaci, a kroz njih dva straara izvedoe, ili bolje rei izvukoe jednog ovjeka otmjenoga lica,
plavih oiju i prosiede iljaste brade i brkova. Ruke su mu i noge bile okovane tekim lancima. Bio je sav
poguren, a dosta novo i dobro odielo mu je bilo razparano na nekoliko mjesta. Lice mu je bilo zakrvavljeno, a
stopala umotana u debele krpe. Cipele nije na nogama imao. Jedva se pomicao, stenjao i kripio zubima. Visoka
ena vrisnu i potra prema njemu, nu straar je odgurnu. Djevojica proplaka i povie:

- Tata! Tata!

Teko okovani ovjek pogledao je enu i diete vlanim oima, kimnuo im malo glavom, pomakao malo
okovanim rukama, kao da ih hoe pozdraviti. Odvedoe ga u jednu sobu.

Dodje red i na gospodjicu. Agent je uvede u onu uredovnu sobu. Za pisaim je stolom u sobi vano sjedio
komesar. Pred njim je bio jedan spis po kojemu je listao.

- S kim ste vi putovali u Zagreb? - upita, ni ne gledajui je.
Gospodjica je utila, naglo je dihala i nije se snala u prvi as.

- Zato ne odgovarate? - ree komesar ponovno, ne diui oiju sa spisa.

Gospodjica je utila i dalje, nu sada proraunato, jer se ve snala.
Komesar namrti lice, naglo podie glavu i otvori usta, kao da hoe neto jakim glasom povikati, nu ne izree
nita, nego ostane zabezeknuto, gledajui u gospodjicu. Gospodjica obori oi i malo da se ne nasmije, jer joj je
75

komesarevo l ice i zgledalo j ako smieno i bedasto. On j u j e neko vrieme gledao, a onda se neto predomisli,
ustade i ode u susjednu sobu, odakle se za as povrati s jednim drugim komesarom, koji je imao neto ugodniji
izgled. Ovaj se obrati gospodjici i upita je netonim njemakim jezikom:
-
-
Gospodjice, ne razumijete li jezika?

Ne, - odgovori ona i jako se zacrveni u licu.
-
inovnici izmienie potiho nekoliko riei medju sobom, a onda je poslae opet na hodnik, da jo malo poeka.
-
To su prefrigani lopovi, - ree onaj prvi komesar, kada su ostali sami u sobi. - Ni ona dvojica se ne daju nikako
smesti. Ostaju uporno kod tvrdnje da ne razumiju naega jezika. Ni pod batinama se nisu htjeli izdati.
-
Pazi Stojane, - ree drugi komesar, - ini mi se, da se tu ipak radi o zabuni. I pogranini komesar iz Maribora
konstatirao je u zapisniku, da se radi o zabuni.
-
Ali ne moe biti zabuna, - ree opet prvi komesar. Iz Bea su javili, da nikoga prije ni kasnije tih dana na
vlakovima nisu pronali, a imaju posve sigurne podatke, da su odozgo dvojica odputovala sa planovima za neku
akciju. Metnut u i nju u zatvor, pa emo vidjeti, moda e ona otvoriti usta. Gdje su je samo lopovi tako liepu
nali!
-
Nemoj se prenagliti. I ona je strana dravljanka.
-
Pa to bih napravio? - upita onaj prvi.

Vrati stvar efu, neka dade izpitivati nekome drugome, koji zna njemaki, - odgovori drugi i izidje iz sobe.
-
Gospodjica je ekala u hodniku jo kojih pola sata, uviek pod nadzorom agenta, a zatim je pozvae u dr ugu
sobu. Tu ju je poeo presluavati drugi komesar na njemakom jeziku.
-
S kim ste doputovali u Zagreb?
-
Doputovala sam sama.
-
Radi ega ste doli ovamo?
Moj poslodavac Robert Blum, poslao me je ovamo radi posla.

- Kakav je to posao?

Gospodjica je malo krzmala, a onda ree:
- Ne znam, da li sam duna odgovoriti vam na to pitanje, nu drim da je dosta, ako vam kaem da sam
namjetenica tvrdke Blum I Drug u Beu, i da sam poslana ovamo radi nekih poslova dobave sirove koe s
kojom se trgovinom ta tvrdka bavi.
- Hm, malo udna stvar. Tako mlada i liepa gospodjica, pa dolazi radi nabave sirovih koa. Nemojte se
gospodjice pr aviti n evjetom. Mi z namo sve! Znamo, da s u v as dr ugi u potriebili s amo k ao or uje u ovo m
zloinakom radu proti naoj dravi. Najbolje vam je da priznate sve, pa vam se ne e nita dogoditi. tovie,
ako nam odate sve one koji su ovdje u Zagrebu ili drugdje u zemlji u taj protudravni rad umieani, mi emo vas
jo i dobro nagraditi. Vidite, gospodjice, vi ste liepa i mlada, a eto sada imate j o i prilike zasluiti i mnogo
novaca. to vas briga za one bandite i razbojnike, koji su vas kao oruje upotriebili i ovamo poslali. Uostalom,
kako hoete! Ako ne priznate i ne odate sukrivce po dobru, mi ve imamo sredstava s kojima emo vas prisiliti
da go vorite. Dakle, d ajem va m dvie minute vremena d a se p redomislite i d a govorite, a a ko i nakon t oga
vremena, ako ostanete kod dosadanjeg svog dranja, onda u vas odmah staviti u zatvor. Dakle, promislite
dobro.

Gospodjica je malo probliedila, a onda ree odlunim glasom:

- Vi se alite, nu ja si takvu alu zabranjujem. Ako elite to o meni znati poblie, izvolite se obratiti na
gospodina igu Donnera, druga tvrdke, koja se nalazi ovdje u Zagrebu, i od njega moete sve saznati.
Gospodjiino je lice poprimilo neki zanosni izraaj, a plave su joj oi sjevnule kao dva arka plamena. Riei
komesarove pobudie u njoj osjeaj prezira i ujedno neki prkos, te je bila spremna i na najteu borbu. Sjeti se
76

onog odvratnog ovjeka u vlaku s krvavim oima, staroga seljaka medju andarima, ovjeka u tekim lancima
i sa nogama omotanim u krpe, vriska ene i plaa djeteta, te joj se pred oima raztvori vidik neega, to joj je
do sada bilo zastrto kao nekom tminom. Sjeti se Dulibia, i postade j oj jasno mnogo od onoga, to j oj j e on
govorio, a to ona tada nije pravo shvaala.


Njezin je otri odgovor usupnuo komesara. Znao je i sam kako je itava prijava labava i kako nema nikakva
dokaza, pa niti ozbiljnih razloga sumnje protiv one dvojice uhienih stranaca, a jo manje proti njoj. Radi svega
toga izgubi odvanost i poe nesigurnim glasom:

- Ne trebate se uzrujavati, gospodjice, stvar e se ve razjasniti!.
-
Na otvorenim vratima, koja su vodila u pokrajnu sobu, sabralo se je nekoliko komesara, koji su stajali, drali
ruke u depovima, pratili tok presluavanja, promatrali gospodjicu i pravili medjusobno potiho neke primjetbe.
Netko pokuca na vrata. Bez da je komesar dao dozvolu za ulazak, unidje u sobu malo zapuhan ovjek srednje
dobi, sa konatom torbom pod rukom. Pridje blizu k pisaem stolu, malo se nakloni komesaru i ree:
-
Oprostite to smetam, nu ini mi se, da se tu radi ba o stvari, u kojoj sam ba u ovaj as bio kod gospodina
efa. - A zatim se okrenu malo natrag, pogleda gospodjicu i nastavi: - Ako se ne varam, ova gospodjica j e iz
Bea. Zatim se opet okrenu prema komesaru i ree:
-
Ja sam pravni zastupnik gospodina ige Donnera i on me zamolio, da u ovoj stvari interveniram. Ve sam
razloio gospodinu efu o emu se radi, pa vas molim nazovite ga na telefon, jer on to eli.
-
Ja ba gospodjicu presluavam, nu ako elite, ja u odmah nazvati efa, - ree komesar i digne brzoglasnu
slualicu s a parata, j avi se efu, a nakon kratkog vremena, o dloi s lualicu k roz ko ju j e s luao, p ogleda
odvjetnika i ree:

Gospodine doktore, strpite se jo nekoliko minuta, dok sa gospodjicom obavim jo jednu formalnost, a onda
u vam rei rezultat.
Odvjetnik se nakloni i izidje. Komesar podie opet brzoglasnu slualicu i naloi da mu dovedu ona dva Niemca,
to su uhiena u Mariboru. Za nekoliko asaka uvedoe straari onu dvojicu gospodjiinih suputnika, to su bili
unili u vl ak u Grazu.
Obojica se iznenadie, kada su je vidjeli. Kose su im bile nepoeljane. odiela zguvana, bili se bez ovratnika,
a cipele su im od hoda klapale, jer su iz njih bile izvadjene podvezice.
- Poznate li ovu gospodjicu? - upita komesar. Jedan od njih
odgovori:
- Ne. Vidjeli smo je prvi put u vlaku, kada smo ovamo putovali.
- A vi gospodjice, poznajete li ovu gospodu?
- Osim u vlaku, nisam ih nikada u ivotu ni vidjela. Komesar je trljao rukom po elu i nije znao, to bi
dalje pitao. Nakon odulje stanke, ree onoj dvojici Niemaca u isto slubenom stilu:

- Ovo je kraljevsko redarstvo zatrailo diplomatskim putom od vae drave informacije glede istinosti
vaih navoda. Odgovor jo nije stigao, pa zato morate ostati i dalje u zatvoru dok taj odgovor ne stigne.

Zatim se okrenu prema gospodjici i ree:

- A vi ste gospodjice slobodni i moete ii.

Ona su dvojica uhienika prosvjedovali i zgraali se nad tim postupkom, govorei obojica u isti mah, a
gospodjica je pola prema vratima. Nu komesar se jo neega dosjeti, pozva je natrag i ree:
- Skoro sam zaboravio. Gospodjice, morate doi opet na redarstvo sutra u osam sati ujutro, i to u sobu
broj 26 radi opravdanja svoga boravka.
77


Gospodjica kimne malo glavom i izidje. Na hodniku ju je ekao odvjetnik, koji pristupi k njoj ree svoje ime.
-
- Hvala vam, gospodine dokt ore, - ree gospodjica i prui mu ruku. U taj su as vodili opet s traari
hodnikom onoga okovanoga ovjeka, koji se je jedva vukao na nogama, omotanim debelim krpama i ponovno
zau jecanje visoke ene i pla djevojice. Gospodjicu prodjoe trnci po cielom tielu.
-
Kako je to strano! - ree gospodjica prema odvjetniku.
-
Ah, odmahnu odvjetnik rukom, - to je jedna velika tragedija. Taj ovjek je tu ve blizu godinu dana u zatvoru
i jo nije predan sudu, - a zatim dodade tie: - Kau, da je bio strano muen. - Kod tih riei odvjetnik se ogleda
oprezno oko sebe.

Pa to je jadnik skrivio? - upita gospodjica saalnim glasom.

Odvjetnik opet odmahnu rukom, kao da ne e nita rei, a onda izusti jo tie:

- Politika! Okrivljen je, da je lan organizacije, koja radi na oslobodjenju Hrvatske. Ima ih takovih na
tisue u zatvoru.

Gospodjica je neko vrieme gledala odvjetnika kao zaudjena, malo se zamisli, a onda ree:

Vidjela s am j utros, kako su andari o vamo d oveli i dva seljaka o kovana u l ancima. Nisu valjda i o ni r adi
politike?

- Sigurno, - odgovori odvjetnik. - Svi su seljaci u Hrvatskoj za t u i stu politiku. I ne poputaju nikako.
Bogzna, kako e to sve svriti!

Odvjetnik uini kretnju, kao da e poi, gospodjica podje uz njega i opet upita:

- Pa zato oni hoe osloboditi Hrvatsku? Zar im nije dobro ovako kako je sada?
-
Odvjetnik se malo osmjehnu i ne odgovori odmah nita, nego tek nakon dulje stanke, kao da je dobro promislio:
-
Kako mi je gospodin Donner rekao, vi ete ostati ovdje koji mjesec dana.
-
Mogue, odgovori gospodjica, osmjehnu se i dodade:
Ako me ovi ovdje prije ne zatvore i moda objese.
-
Odvjetnik se nasmije, pa ree:
-
Nadajmo se da ne e, onda ete sami nai odgovora na ono pitanje, to ste mi ga malo prije postavili. elite
li, da vas odpratim do kue?
-
Hvala, pogodit u i sama. Vae je vrieme dragocjeno. Zahvaljujem va m p onovno na va oj intervenciji i
oekujem va raun. - Kod posljednjih riei prui mu ruku. - Odvjetnik prihvati ruku, nakloni se i ree
smiekom:

Moj je honorar ve naplaen. Par minuta razgovor s vama vriedi vie nego najbolji odvjetniki honorar!

Gospodjica se je vraala kui urnim korakom. Sama se je sebi udila kako je bila odvana, i bila je sama sobom
zadovoljna. Sjeti se, da si je sebe uviek tako i predstavljala, kada je prije kadkada promiljala na to, da e
jedanput u ivotu doi u neprilike i u pogibelji. A onda joj se priini da je to nekako naravno i da ovdje moraju
postojati za nju te neprilike i pogibelji, kada postoje za tisue onih koji, kako ree odvjetnik, su u zatvoru i za
one seljake, koji ne e nikako da poputaju. Sada joj je postajalo jasno, zato joj je u vlaku onaj mladi u
planinarskom odielu dao jednu adresu i rekao, da se na nju obrati, ako bude u kakvoj neprilici. isto mehaniki
otvori runu torbicu, izvadi iz nje adresu, pogleda i zastade. Noge joj u koljenima zadrhtae, a lice joj probliedi.
78


- Pa to je strano, - promisli, - da su me ovi tamo doista uhapsili, sigurno bi me premetnuli i kod mene bi
nali ovu adresu. Ta gospodjica Rua sigurno stoji u nekoj vezi s Dulibiem, kao i onaj mladi, koji mi je tu
adresu dao, a svi oni sigurno stoje opet u nekoj vezi sa tisuama onih, to se nalaze u zatvorima i s onim
seljacima, to i h a ndari u zat vor vode i to n ikako n e popu taju, i s vi o ni sigurno r ade z a os lobodjenje
Hrvatske, kako je to odvjetnik rekao. I onda bi uhapsili tu gospodjicu Ruu, a i onoga mladia i bogzna koga jo
sve ne. I, eto, t ako sam mogla staviti u pogibelj t oliko l judskih ivota. - Malo drhuom rukom zguva tu
cedulju i stavi je natrag u torbicu i odlui da e je, kada dodje u Donnerov stan, unititi.

Kada je stigla kui, sjede i napisa u Be izvjee, to je sve vidjela na klaonici kod preuzimanja robe u
skladitu, koje j e da n pr ije bi la pog ledala. Donnerovo o soblje u pos lovnici gledalo j e g ospodjicu s ne kim
udjenjem. Dok im se juer priinila kao neka bojaljiva licejka, nesigurna u kretanju i razgovoru, danas je
izgledala kao neka odluna i samosviestna uiteljica, koja na njih sviju gleda kao na djecu u kolskoj klupi.
Svaki im se njezin pogled priini kao pronicav, kao da izpituje njihovu sposobnost i znanje. Naroito se
usupnuo poslovodja Senei, ovjek srednjeg stasa i crne malo progruane kose. Nije shvaao, da li se je
prevario juer, kada mu se priinilo da je podpuno neopasna i da nema nikakove pogibelji, da e prozrieti
njegove manipulacije i poslovne t ajne i li danas, kada j e ul ievala u nj ega neki r espekt. A pomislio j e i malo
zlorado naprama svome poslodavcu, kako se je Donner prevario kada je mislio, da e se sa tom djevojkom lako
izii na kraj. Mudrija je onaj Donnerov kompanjom u Beu i zna koga je poslao. Senei je tako umovao,
uvjeren da se promjena koju je danas na gospodjici vidio, odnosi na poslovne stvari Blumove i Donnerove.
-
Kada j e o podn e s jedila kod obj eda s a Donnerovom obi telji, kroz dugo vremena j e bi o pr edmet r azgovora
sluaj, koji se gospodjici sa redarstvom desio.
-
Kakova luda zabuna, - govorio je Donner. Vas ni krivu ni dunu pomieati s onim najgorim zloincima i
banditima, to se bune proti naem vitekom kralju, proti naoj monoj, velikoj i ujedinjenoj dravi, a za volju
neke njihove republike, u kojoj bi gospodarili i vladali seljaci i oni banditi, to se sada vuku po zatvorima i po
inozemstvu. No to bi nam jo trebalo, - umovao je dalje, - to bi bio liepi posao! - A onda pogleda enu i nastavi:

Zna draga moja stara, to bi bila katastrofa. Svi bi poslovi otili k vragu. Seljak bi onda traio za jedno jaje
vie nego danas t rai za vola, a j edna bi piljiva sirova kravlja koa kotala vie nego smo mi dali za Sidin
glasovir. Blum i ja bi bogme odmah zatvorili svoj posao, a ti bi duice, morala pod stare dane natrag u Zagorje
toiti u onoj maloj pelunki kraj kolodvora koijaima rakiju, ako bi nam i to ta prokleta bagaa dozvolila. Nu
dati emo im mi hrvatske republike! - Izprsi se Donner, kao da vidi kako pred njegovim nogama lei u prahu sva
ta odiozna bagaa, kao da e na nekoga navaliti i dodade:

- Dat emo im mi! Mi imamo zato policiju i andare, a naa vlada ve zna, kako e s njima obraunati!
-
Sida nije ni sluala velikog i umnog dravnikog govora svoga otca i oito su joj misli bile negdje drugdje,
valjda kod majora. Stara Donnerica je sjedila kao obino stisnutih ustnica, a inilo joj se da njezine misli lutaju
nekamo drugud, mogue ba tamo u Zagorje, medju one iste seljake, kojima je toila rakije, a kojima nj ezin
mu, andari i policija ele tako veliko dobro, da e im ve dati republiku, i medju kojima je njezin otac
zasluio na jajima, na ularima, na avlima, na kosama i brusovima, na malo soli i eera, te na neto rakije onaj
veliki miraz koji je dao njoj i njezinim trim sestrama. Jedina je gospodjica pozorno sluala Donnera i pomalo
mienjala boju lica.
-
Uostalom, - obrati se Donner n joj, - ja u se potuiti. Odmah u se potuiti mojim prijateljima, momu
prijatelju Kumundurumdijeviu i generalu Tutungjorgjeviu. Odmah u ii u Beograd i potuiti se, kako su
vas ti bedasti inovnici mogli dovesti u vezu s onim razbojnicima i najveim neprijateljima nae drave i naih
potenih trgovakih poslova. - A onda se obrati k Sidi, kao da se je neega dosjetio i kao da je odmah na tu svoju
odluku zaboravio, te ree vrlo ljubazno:
No Sida, jesi li za veeras pozvala drutvo? Pazi dobro, to mora bi ti samo bi rano dr utvo! - Pri t ome se
nasmija i z aprieti j oj k aiprstom. - Zna, j a s am po zvao i gospodina i nspektora od m inistarstva t rgovine,
Atanazija Kaldrmijevia, koji je ba jutros doao ovamo iz Beograda radi neke iztrage. Imam s njim veliki
79

dogovor r adi jednog vrlo dobrog posla. - Donner se dobro pr ui na stolcu, pogladi se po omanom trbuhu,
nasloni glavu na naslon stolca, okrenu je prema eni i sladko se nasmija:


- Zna stara, ako mi taj posao uspije, za kratko emo vrieme biti prva i najbogatija kua u Zagrebu.
-
Donnerica odmahnu glavom, kao da ne vjeruje u to skoro veliko bogatstvo, a Sida ree:
-
Budi bez brige, pozvala sam same otmjene ljude. Za gospodina majora priredila sam jedno veliko
iznenadjenje. Znam da e biti izvan sebe od veselja.

Kakovo i znenadjenje? - upita srdito stara Donnerica i dodade zagriljivo: - Sigurno si opet naruila kakvu
ludoriju, za koju e nam onda kroz pola godine opet dolaziti svaki dan inkasatori sa raunom!
Donneru je i Sidi bila pred gospodjicom neugodna ta primjetba, pa se Sida prisiljeno glasno nasmija i ree:
- Mama se uviek ali! Donnerica je oinu biesnim pogledom i opet stisnu ustne.
- Stara s tobom ovjek ne moe nikada pametno razgovarati. Eto, Sida eli pokazati svoju duhovitost i
malo razveseliti nae prijatelje s nekim iznenadjenjem, a ti si se ve nabrusila.

- Radije, da si koji koji krajcer metne na stranu, nego da troi na kakove budalatine. Koji e je vrag
oeniti bez miraza. Ve je dosta stara, pa bi mogla na to misliti, - progundja ujedljivo stara Donnerica.

Gospodjica se nije mieala u taj obiteljski parlament i jedva ekala, da objed svri i da izidje. Dok su se lanovi
Donnerove obitelji obdarivali medjuse tim izrazima njenosti, gospodjica je pravila osnovu, kako e jo toga
dana posjetiti Ruu Gui. Nakon svega to je u ovo kratko vrieme ula, vidjela i proivjela, smatrala je to
nekako svojom dunosti. A osim toga ju je na to tjeralo i jo neto drugo. Od kada je otila iz Bea, osjeala je
oko sebe neku prazninu. Zadnjih se je dana svoga boravka u Beu navikla na Dulibievo drutvo i na njegovu
blizinu, da joj te to sada upravo manjkalo i taj je manjak svaki dan sve vie osjeala. Mislila je, da e se kod te
nepoznate Rue, u njezinom drutvu, osjeati kao u blizini Dulibievoj, jer ne moe biti nikakve dvojbe, da ta
Rua stoji s njim u bilo nekoj vezi. Moda mu je i rodjakinja. S njom e moi govoriti i o njemu. Pripoviedati
e o njemu i rei joj kako ga pozna i kako su dobri... prijatelji. A Rua e sigurno njoj pripoviedati o njemu, o
njegovoj prolosti, o njegovoj mladosti i bogzna o emu jo.
Objed j e bi o pr i kraju i b a kada j e g ospodjica ustala d a i zidje, unila j e s luavka i j avila, d a j e d oao
nadkonobar iz restauracije Gradski Podrum,

koji eli pogledati prostorije u kojima e biti veera, da bude znao
razporediti stolove i sve ostalo potrebno.

Donnerova j e obi telj, n akon to j e i zila g ospodjica i n akon to j e k onobar sobe pr egledao, ope t ot vorila
medjusobno unakrstnu vatru pitanja, odgovora i predbacivanja. Gospodjica je unila u svoju sobu, izvadila iz
rune torbice Anino pismo, koje je stiglo jo sino, i poela ga itati, valjda ve po peti put. Na dnu Anina pisma
dodao je Dulibi svojom rukom nekoliko redaka, u kojima se zahvaljuje na sjeanju, veli kako je sve pusto bez
nje, raduje se, to se ona ugodno iznenadila s onim to je vidjela i... ali to ne moe biti u njezinoj blizini, da
to skupa uivaju. Gospodjica je na to pismo napisala dugi odgovor, a onda otila u poslovnicu.





80


XI

Ljetna ega u Zagrebu znade u mjesecu srpnju dosei nesnost gotovo tropske vruine, nu traje samo do pred
veer. im

se s unce spusti t amo prema prvim slovenskim breuljcima, zastruji sa Zagrebake gore lagani
povjetarac, to nosi sobom svjei zrak, koji odie hladovinom velikih i kronjastih bukava i kestena te zelenih
borova, kojima je obratena ciela Zagrebaka gora, i pod kojima je u toilima i jarcima u najeoj vruini
hladovina kao u kakvoj praumi. Gornji Grad, zadnji od obronaka, to se sputaju s podnoja Zagrebake gore
do Posavske ravnice, naroito je izloen strujanju toga svjeega vjetria, pa je tamo i usred ljeta u predveerje
lagan i ugodan zrak.



Tu u Gornjem Gradu koracao je oko est sati poslije podne preko Radieva trga Ivo Plavi. U jednoj je ruci
drao eir, a drugom je od vremena do vremena prolazio kroz bujnu kestenjavu kosu. Lice mu je bilo zaareno,
jer s e j e uzpeo pjeice drvenim stubama, to uz prugu uzpinjae vode iz Donjega u Gornji Grad. Iao je
polagano i duboko udisao, zadovoljan sa razlikom u toplini i svjeini zraka, koja se tako dobro osjea izmedju
Gornjega i Donjega G rada. K ada j e za ao u P ivovarsku ulicu, iztra iz pekarne Franje abia jedan
dvanaestgodinji djeai, koji pretra ulicu u nekoliko koraka i stvori se za as na suprotnom ploniku pred
Plaviem. On se zaustavi i pomilova djeaka po licu, dok je djeak gledao u njega odozdo gore bistrim plavim
oima.
- to to nosi? -upita djeaka.
- Nosim kruh - odgovori djeak, i podie obadvie ruke, u kojima je drao u ukastom papiru zamotan ovei
komad kruha.
- Je li tko kod kue? - upita Plavi opet djeaka, stavi mu ruku na rame i podje napried. Djeak je iao uz njega
napola okrenut k njemu, gledao mu u lice i ree:

- Svi su kod kue. U vrtu su, itaju i razgovaraju.
Nakon nekoliko koraka zakrenue obojica u veu ukaste kue, koja je bila trea od ugla, te koja je izmedju
kunih vrata i jednog prizemnog prozora nosila ploicu, na kojoj je stajao broj 6.

U toj je kui u prizemlju
stanovala udova Kata Gusi sa svoje etvero djece. Dvadesetgodinji sin Zvonimir uio je pravne nauke na
Sveuilitu, dvadesetetirigodinja ki Rua svrila je ve pred pet godina uiteljsku kolu, nu namjetenja nije
dobila, niti je bilo ikakve nade, da e ga tako skoro dobiti, a petnaestgodinja Nada i etrnaestgodinji
Kreimir, polazili su srednju kolu.

Iza kue stiskao se je mali, uredni i ukusni vrti, koji je bio jedva de setak metara dug i i sto t oliko irok.
Nekoliko grmova jorgovana i ljeskovine raslo je uz visoki zid ograde, koja je vrti dielila od susjednoga
dvorita. Medju zelenim liem toga jorgovana i lisaka sjedila je ciela obitelj, kada su Plavi i Kreimir u vrti
unili.
Gospdja je Gusi imala u rukama neki runi rad, Rua je neto itala, Nada je iz jedne kolske knjige uila
poluglasno napamet neko tivo, doim je Zvonko ba taj as bio otiao u kuu. im je Nada opazila Plavia i
Kreimira, odloi knjigu na zemlju, potra uzkim bielim puteljkom k njima, uze Plavia izpod ruke i povede ga
napried. Idui pokraj njega koracala je dugim koracima i oponaala njegov odmjereni hod. Plavi se nije branio
nego se pusti voditi, kljanjajui se jo iz daleka gospodji Gusi i Rui. Kada se je pribliio, poljubi gospodji
ruku, a sa Ruom se srdano izrukova i nadvi se nad njezinu otvorenu knjigu, kao da hoe vidjeti to ita.

Kroz cielo to vrieme nije mogao doi do riei, jer je onaj petnaestgodinji vrai toliko br bljao u
deklamatorskom tonu, da su za as obim rukama zaepili ui.
- Prestani ve jedanput - govorila je kroz smieh gospodja Gusi. Nu Nada se nije dala smesti.
81


- Deklamirala je dalje stihove iz Hasanaginice, kako ih je baladi dodao veliki dramatiar Milan Ogrizovi, kada
je tu baladu dramatizirao:

"U bai mi bulbul pjeva, ja ga ne ujem, U bai mi izvor voda, ja je ne pijem, U bai mi rua cvate, ja je ne
gledam..."

Tako je govorila Hasanaginica, sjedei tuno u svome vrtu i uzalud ekala, da e Hasanaga po nju doi, unato
tome, to ju je sa svoje kule odpravio, a Nada je tim stihovima htjela aludirati na sestru Ruu i na Plavia, koga
kod njih u posjetima nije bilo ve nekoliko tjedana, dok je Rua svaki dan sjedila u vrtu i izvjedljivo gledala,
kada e doi.
- U bai mi aba krekee, ja je ne ujem...- poe sada deklamirati Plavi aljivim glasom u neposrednoj blizini
Nadina uha, da je nadvie i uutka. Gospodja Gusi i Rua nasmijae se od srdca, a Kreimir povie kroz smieh:
- Sada si dobila! Dobro ste joj rekli, krekee kao prava aba.
- Sjedite, gospodine Ivo, ree gospodja Gusi i pokaza mu jedan mali nizki vrtni stoli.
- Kako ste? Nismo ve duge imali asti...- Gotovo je istodobno govorila Rua:
- Ja sam mislila, da si zaboravio nau ulicu i kuni broj. - Kod tih ga je riei gledala zaljubljeno svojim tamnim
smedjim oima.
- Kako?- udio se Ivo -zar niste znali, da sam bio odsutan? Zar vam nije rekao Zlatko Golubi, da sam
odputovao? A liepo sam ga molio, da vam javi, jer vas nisam mogao pozdraviti prije odlazka.
- Nije nam nita rekao. Nismo ni njega ve dugo vidjeli. Zvonko kae, da ga nije vidio nigdje, odgovori Rua
zatvarajui knjigu, koju je do tada drala otvorenu na krilu, kao da se sprema na razgovor, koji je jako zanima.
Plavi se malo zamisli, a sa lica mu sa odrazi zabrinutost i progovori kao sam za sebe:
- Pa to je moglo biti s njime?
- Sigurno ste bili kod svoje kue? - Zapita gospodja Gusi Plavia, kao da je ne zanima, to se je dogodilo sa
Golubiem, i jer je znala, da je Plavi odlazio esto u svoje selo posjeivati roditelje.
- Kako vai stari?
- Hvala, moji su stari zdravo, nu alostni su. Mati plae po ciele dane. Brata su Nikolu odveli andari u
Varadin. Zato sam i otiao naglo kui, im su mi to javili...
- to se je zaboga opet dogodilo? - upade Rua, a dah joj zastade.
- Odveli su ih preko estdeset iz moga i iz jednog susjednog sela. Medju njima ima mladia i ve starijih
familiarnih ljudi, a ima i nekoliko isto mladih djeaka. Netko ih je prijavio, da su na jednoj svadbi bili okieni
hrvatskim trobojnicama, i da su pjevali jednu hrvatsku pjesmu, ini mi se onu: Oj Hrvati, jo ste ivi... U
Varadinu su presluani i biti e ovih dana odpremljeni u Beograd pred sud za zatitu drave. Brata obtuuju jo
napose, da je u svatovima drao nazdravicu i daje mladencima u nazdravici rekao ove riei: Ostanite uviek
estiti seljaci i pravi Hrvati,kao to su bili i vai stari, a svoju djecu, kojoj ete danas sutra ostaviti ovu svoju
zemljicu, natopljenu tolikim znojem i tolikom krvi vaih djedova odgojite tako, da budu dostojni one grude, na
kojoj smo svi nikli, koju ljubimo i za koju mora svaki od nas dati sve, pa i svoj ivot, kada treba. To je doslovno
napisano u prijavi, koja je podnesena sudu i koju sam proitao kod suda u Varadinu. Prijavi je dometnuto, da
su svatovi bili samo izlika, da se oni sastanu, premda znadu, da je svako sastajanje najstroe zabranjeno, i da su
tu pr iliku upotriebili, da se dogovaraju za or uani ustanak pr oti dr avi, a napose moj br at, da j e t im svojim
govorom pozivao ostale seljake na oruani ustanak, nadalje da su pjevanjem te pjesme povriedili dravno i
narodno jedinstvo, te konano da su svi, kako iz toga govora i pjesme proizlazi, lanovi ustake organizacije.

Rua je sluala stisnutih zubi niemo i ukoeno, a izpod tamnih i izrazitih obrva, to su se sve vie skupljale, im
je dalje plavi govorio, bljeskao je otar i tvrd pogled.

Dok je Plavi govorio uniao je u vrt Zvonko, nosei u rukama jednu razstvorenu zemljovidnu kartu, nu nije
priao sasvim blizu, da ne smeta Plavia u pripoviedanju, nego je zastao i sluao. Kreimir su i Nada stajali
pokraj Plavia i gutali svaku njegovu rie, a gospodja je Gusi spustila runi rad u krilo i sluala alostnoga
lica. Plavi je govorio dalje:
- Bratova je ena u porodu, djeca su nejaka, pa njoj i starcima ne bi imao tko pruiti ni au hladne vode, da ne
dodje svaki as po koja ena iz sela u kuu prigledati. Morao sam se zadrati dulje vremena, da prigledam u
82

polju i na njivama. U vinogradu je toliko posla, a ne moe se dobiti ni iz sela pomoi, jer od mladjih ljudi, to
nisu andari pohvatali i odveli, velik je dio otiao u ume k onima, koji se tamo ve od prije nalaze. Neki su
otili i preko granice.


Tek to je svrio, okrenu se gospodja Gusi glavom prema stanu, malo poslua i ree:
-

ini mi se, da netko zvoni na vratima od stana. Skoi, Nado, pogledaj!

Nada odskakuta i za as se povrati u vrt sa jednom mladom, plavom i liepom gospodjicom, koja je prilazila malo
zarumenjena lica i gledala plavim oima, kao da trai nekoga medju prisutnima.
- Ruo, gospodjica eli s tobom govoriti - doviknu Nada jo iz daleka.

Razgovor je prestao, a svi svratie pogled na nepoznatu gospodjicu. Rua naglo ustade i ide joj u susret. Jedan
as su stajale jedna usuprot dr ugoj, a gospodjica je neto govorila. Ruino se lice razvedri, pr ui joj r uku,
zaokrenu se i podjoe napried drei se desnom rukom o ruku, dok je Rua lievom rukom gospodjicu lagano
zagrlila i govorila:
-

Radostna sam, to ste doli. Bila sam sigurna, da ete doi, nu ipak ste me iznenadili - odvi l ievu ruku sa
gospodjiina ramena i malo pritisnu dlan na svoje prsi, kao da hoe umiriti srdce, koje je oito od iznenadjena
jae kucalo.
- Pa nisam znala, da govorite hrvatski. To mi nije bilo reeno

- Nemate nita proti tomu, da vas upoznam sa mojima?

Gospodjica je kratko dihala i ubrzano treptala sa dugim trepavicama, to su bile mnogo tamnije od kose, kao da
je dola iz mranijega prostora u svietliji. Bila je ugodno iznenadjena, to ju je Rua primila srdanije nego je
to ona oekivala, i odgovori ivahno:
- To se razumije. Radovat u se, da upoznam sve vae drage - i ne ekajui nita vie, pridje gospodji Gusi, dok
je Rua govorila:
- Mama, to je gospodjica za koju sam ti rekla, da je oekujem. Zna to je... nu ne dovri, jer joj gospodja Gusi
mahnu glavom kao da hoe rei da razumije i da nije potrebno nikakovo daljnje razjanjenje, a istodobno prui
gospodjici ruku i ree:

- Liepo od vas, liepo, da ste nas doli posjetiti. Rua mi je pripoviedala, da ete doi i da su joj pripoviedali o
vaoj ljepoti, nu ja si ipak nisam predstavljala, da ste tako liepa.
Rua je gospodjicu upoznavala sa svima, a njoj se je lice jo jae zarumenilo radi posljednjih riei gospodje
Gusi. Nada je ve doskakutala i doniela iz kue stolac za gospodjicu. Zvonku je pala zemljopisna karta na
zemlju, dok se je sa gospodjicom rukovao, a poslije toga je stajao kao ukopan sputenih ruku i nije skidao s nje
oiju. Kreimir je promatrao gospodjiine male cipele i uzporedjivao ih sa svojima, koje su bile dosta velike,
s
prieda razirene i neto malo oguljene, oito od udaranja u veliku konatu loptu, za kojom on i njegovi drugovi
tako rado bjee ne samo na kolskom igralitu, nego i po plonicima ulica kada idu iz kole. Sigurno je mislio,
kako bi bio nesretan, da on i ma t ako malu nogu, j er onda ne bi mogao biti prvi i najbolji nogometa medju
svojim vrnjacima.
- Kako vam se, gospodjice, svidja kod nas u Hrvatskoj? - upita gospodja Gusi tek toliko, da mlade izvede iz
prve zabune, koja uviek nastaje u svakom drutvu, kada netko novi nepoznat pridodje, jer se stari razgovor ne
moe nastaviti, a nitko ne zna, s koje bi strane zapoeo novi razgovor sa novom osobom, koja je pridola.

- Hrvatske jo zapravo niti ne poznam. to se tie Zagreba, divan je grad. Svidja mi se, nu moram rei, da me
se je vrlo neugodno dojmilo ono to sam ovdje u nekoliko dana ula, vidjela i proivjela, kao i ljudi s kojima
sam u doticaj dola - odgovori gospodjica sa nekom tvrdoom i sa sigurnou djaka na izpitu, kada odgovara na
pitanja, za koja ima ve priredjen, dobro naueni odgovor.
83

-

Vidjela sam strane stvari i ivim medju ljudima, koje ne mogu pravo razumjeti.

Gospodjica je izpripoviedila svima doivljaje u vlaku i na redarstvu, kako si je ve bila unapried preduzela da
e pripoviedati Rui. Prisutnost ostalih nije ju ni malo smetala tovie, bilo joj je drago, da sve to moe saobiti
ne samo njoj, nego i drugima. Svi su je pozorno sluali, a Plavi ju je esto prekidao i pitao za potankosti
pojedinih prizora, za imena i za izgled inovnika, koji su je presluavali, te za izgled odvjetnika, skojim je
razgovarala.

Rua joj je ukratko ocrtala, da su gotovo sve te osobe, s kojima je do sada imala posla, sve tudjinci, importirani,
nekoji prije, a nekoji u najnovije doba, i odmah joj poela tumaiti stanje u zemlji i u narodu. Govorila je sa ve
nauenom uvjerljivou propagatora, koji ve nekoliko godina tako pripovieda i govori svagdje, gdje se za to
prilika prui, smatrajui za svoju dunost da uputi svakoga, tko je neupuen i da ga upozna sa stanjem, tenjama
i ciljevima svoga naroda. Gospodjica je sluala sa razumievanjem. Plavi je popraivao Ruina razlaganja,
dodavao i razjanjavao smisao pojedinih izreka, dok je gospodja Gusi s nekim ponosom gledala u ker i
odobravala kimanjem glave.
Svagdje, gdje narod izgubi svoju narodnu i dravnu slobodu, kada se ljudi sastanu, ne govore gotovo o niemu
drugome, nego o svojoj narodnoj nevolji i nesrei. To je i razumljivo jer je sav drugi ivot, ekonomski i
socialni, stavljen u okvir te obe narodne nesree. Sve drugo gubi u razgovoru na znaenju i vanosti, jer se i
onako u tim drugim stvarima ne moe nita uiniti, jer to nita ne ovisi o narodu samome, nego o tudjoj dravnoj
vlasti, koja stoji izvan toga naroda i proti njemu. Tako se ni razgovor onoga maloga kruga u vrtu kue broj 6 u
Pivarskoj ulici, u koji je plava gospodjica prvi put unila, nije mogao izvinuti iz toga okvira. Gospodjicu je taj
razgovor z animao, a o stali s u i t ako, u snu i na j avi, ivjeli uviek s a t im i stim mislima i u viek o t ome
razgovarali, pa ni ona ni oni nisu nali, da je to neobino i neprilino. Plavi je morao jo jedanput i pred
gospodjicom ponoviti ono, to se dogodilo njegovome bratu, a Rua je priala jo neke druge sline dogodjaje
iz najnovijeg vremena. Gospodjica je ekala, hoe li tko spomenuti Dulibia, nu nije ga nitko spominjao, a ona
se sama nije usudila Ruu o njemu to pitati. Tako je ekajui i sluajui zaboravila, da e kod Donnera iste
veeri biti velika veera uglednog i otmjenog drutva, te bi razgovor potrajao jo bogzna kako dugo, da nije u
vrt doao onaj mladi, koji joj je u vlaku dao Ruinu adresu, a s kojim se je sada pozdravila srdano kao sa
kakvim starim znancem. Mladi je otiao sa Plaviem malo na stranu i neto mu saobio, nakon ega je
Plavievo lice postalo veselije, nu on je ujedno ostao raztresen, kao da je od toga asa mislio na neto drugo, to
stoji izvan kruga, u kome se je taj as nalazio. Gospodjica se je opratala, a morala je obeati, da e opet skoro
doi. Rua i Plavi podjoe, da ju odprate jedan komad puta.
-
Kada su izili na ulicu i zakrenuli na trg, Plavi je odmah poeo tumaiti gospodjici, gdje se nalaze:
Evo, ovdje na uglu trga, to je Hrvatski Sabor, gdje su narodni zastupnici sve do godine 1918. stvarali zakone
za Hrvatsku Dravu. Svaki put, kada se je Sabor otvarao, bio je zastupnicima proitan manifest, u kojemu su
bili na zivani l askavim imenima: Velemoni, Dostojni, Pravedni, Mudri i Obzirni,... a ev o d anas o d s ve t e
velemonosti, dostojanstvenosti, pravednosti i obzirnosti, od sve te nae stare slave i veliine nije preostalo
nita drugo, do li ovoga visokoga stupa, to tuno k nebu stri pred praznom zgradom, a na komu se je nekada
ponosno vijala hrvatska zastava crvene, biele i plave boje kao simbol narodnoga suvereniteta, a za koje se boje
danas ide u tamnicu.

Zatim su poli dalje. Usred trga stoji stara upna crkva Gornjeg Grada.
- To je crkva svetoga Marka, - nastavi Plavi - i zat o s e j e ovaj t rg zvao Markov trg. Sve o ve z grade, to
okruuju t rg, b ile su j avne zg rade i u n jima j e b ila smjetena Hrvatska Vlada. Tako j e k roz d ugo vjekova
ime Markova trga postalo ujedno i ime vlade, pa kada se je u vladi dogodio kakav dogodjaj, nije se reklo, da se
zbilo u vladi, nego na Markovu trgu.

Na Markovu trgu su se stvarali zakoni, sa Markova trga se je vladalo.
Nu onda je iza gubitka slobode hrvatski narod zatekla jo jedna velika nesrea. Dne 20. lipnja 1928., ubijen je
u Beogradu u parlamentu vodja hr vatskoga naroda Stjepan Radi. Ucviljeni gradjani grada Zagreba, koji su
onda imali svoje gradsko zastupstvo, nazvae ovaj svoj najstariji trg njegovim imenom, da poaste uspomenu
narodnoga vodje.
84


-
A onda su svi troje proli na desnu stranu crkve, te se ustavili pokraj prostranog ulaza u crkvu, pokraj etiri
kamena, to su u etverokutnom poloaju ukopana u zemlju, i Plavi nastavi:
Ovo vam je jedno tuno priestolje. Prije etiri stoljea kada su austrijanski carevi postali ujedno i kraljevi
Hrvatske oduzimali su domaoj vlasteli posjede i davali ih svojim dvorjanima. Ovi su sa seljacima, koji su po
ondanjem feudalnom sistemu bili kmetovi, postupali jo gore i nasilnije negoli domaa vlastela. I u naega se
je seljaka ve onda probudio ponos ovjeka i duh slobode. I podigoe bunu, koja s e i do da nas u povi esti
zove Seljaka Buna. Vodio ih je seljak Matija Gubec, koji je obenito bio prozvan: seljaki kralj.

Kada su ga
vlastela u bitci zarobili, doveli s u ga ovamo na ovaj t rg, ovdje s u mu na ovim kamenima podigli priestolje,
podigli ga na njega i okrunili ga uarenom eljeznom krunom...

Gospodjica je stajala naslonjena o Ruinu ruku i gledala u kamene kocke, a u duhu je vidjela ovjeka, kako
umire u stranim bolima od usijanoga eljeza.

Plavi je zatim pokazivao ostale zgrade i za svaku rekao njezinu prolost i znaenje.
-

U Gornjem Gradu ima malo stanovnika, tek je malo kua nastanjeno u ulicama koje vode na trg. Veinom su
to starinske velike zgrade, u kojima su sami uredi. Nekada su to bili uredi Hrvatske Vlade, dok je Zagreb bio
priestolnica, a sada su u njima obini uredi, kao i u svakom drugom pokrajinskom gradu. Radi toga nema u
Gornjem Gradu na ulicama i na trgu gotovo nikada prolaznika, osobito ne naveer, kada su uredi zatvoreni. Tu
i tamo prodje po koji podvornik, koja stara ena i po koji umirovljenik, koji se vraa iz okolice sa etnje. U
Gornjem Gradu nema ni duana, nego tek nekoliko sitniarija. - Tako s u gos podjica i n jezino dr utvo
nesmetano prolazili trgom, a onda se uputie na Strossmayerovo etalite.
- Na junom rubu briega, zvanoga Gri, na kome lei stan Gornji Grad, prua se dugaka aleja medju dva reda
visokih i gustih k estena, podzidana glomaznim z idom. - Kada su s tupili n a tu p romenadu, to nosi i me
nekadanjeg djakovakog biskupa, zastade gospodjica iznenadjeno, a iz grudi joj se ote poklik:

-Ah!

Dolje izpod strmog briega, to se u otroj kosini sputa do prvih kua, razprosto se pred njezinim pogledom u
svoj veliini i bljeskavosti Donji Grad, a na njemu se je odraavalo rumenilo ljetnoga zapadnoga neba,
izpremieano sa sjajem svietla, to su ga razprostirale tisue i tisue elektrinih arulja i krunih svjetiljka, a iz
njega su strile kupole i tornjii to nadvisuju kue i ulice, te bacaju duge sjene preko krovova. U ulicama, gdje
i u koliko se je moglo odozgor koso u njih vidjeti, bielila su se proelja kua u ukasto-bielom svietlu. Ravno
pred pogledom pruila se dugaka i ravna Gundulieva ulica, kroz koju su se pruale dvie uzporedne uarene
pruge, to su ih sainjavala dva reda ulinih svjetiljki, da s e i zgube u t amo daleko p reko r ieke S ave s a
tamnoplavim nebeskim svodom nad bezkonanom ravnicom i sjetne Posavine.

Svih je troje utilo. Riei nisu bile ni potrebne. Gospodjica je stajala i gledala kao zaarana. Kada je prije koji
sat ila u Gornji Grad, nije nita od toga vidjela, jer se je uzpela drugim putem i jer je bila zaokupljena mislima.

Plavi podje malo na lievo, a i Rua i gospodjica podjoe za njima, te se primakoe iztonom kraju promenade.
Tu su se pred njima, tamo preko tamnih krovova Tkalieve ulice i Dolca ustoboila na kaptolskom breuljku
dva visoka t ornja katedrale, kojima su se vrci gubili u nebeskom plavilu, a dolje na desno razlievalo se j e i
odsievalo jako svietlo trga.
-

Tu je dolje Jelaiev trg, sredite grada - ree ivo gospodjica - sa liepim palaama, to u sredini ima onaj
veliki spomenik nekoga junaka na konju, koji junak upire sabljom, ini mi se, prema sjeveru.

Plaviu zatitra oko usana smieak, koji je izraavao neku neodredjenu bol, i ree:
- Da, t o j e s pomenik hrvatskoga bana i vojskovodje Jelaia. Jest, maem pokazuje na sjever prema
Magjarskoj, proti kojoj je godine 1848. vodio hrvatsku vojsku. Znate, to je bilo u ona nerazumljiva vremena,
85

kada se Hrvati i Magjari, dva susjedna naroda nisu medju sobom razumjela niti sporazumjela, da zajedniki
podju maem proti zajednikom neprijatelju, nego su se medju sobom izkrvarili u korist toga istoga
zajednikoga neprijatelja.


Poslije tih riei se Plavi malo zamisli, a onda ree kao sam za sebe:
-

U budue, kada im se prilika prui, sigurno e raditi drugaije, jer su medjutim oba poloili jedan teki izpit...

Svi troje zautie i poee se kao po dogovoru sputati niz masivne betonske stube, to su izpod debeloga zida
vodile prema Jelaievom trgu.
Rua i Plavi odpratie gospodjicu sve do Trga N.

Kada je Plavi dopratio Ruu natrag kui, Kreimir su i Nada
aptali neto tajanstveno u jednom kutu u jedaoj sobi i pogledavali Zvonka, koji je stajao usred sobe i pogledao
u Ruu i Plavia upravno sa zdvojnim pogledom, kao da ih je htio upitati:
-

Pa zar ste se sami vratili? A gdje vam je ona divna gospodjica?!



















86


XII.

Kada je p lava gospodjica unila u stan, gotovo ga nije mogla razpoznati. itav je bio pretvoren u neki ljetni
gostioniki vrt. Posvuda su stajale velike zemljane vaze sa cvieem, omotane namrekanim zelenim papirom,
a u predsoblju su stajala etiri velika razcvjetana oleandra, zasadjena u etverokutne drvene sanduke zelene
boje. Sva su vrata i prozori bili otvoreni. Prozori su bili zastrti prozirnim zastorima od pominih dugih resa, na
koje su bili nanizani staklani valjii u raznim bojama. U jednoj velikoj sobi bili su prostrti dugi stolovi, a na
njima se je svjetlucalo posudje i jedai pribor. Druga je susjedna - isto t ako ve lika soba b ila namjetena
udobnim, veim i manjim konatim foteljama te malim etverokutnim i okruglim konatim sjedalima bez
naslona. Na nekoliko malih nizkih stolia stajale su boce raznobojnih likera, aice i otvorene srebrne kutije,
pune biranih cigareta. Desetak konobara u frakovima, sa tvrdim kouljama i ovratnicima, gladko obrijanih lica
i ulizane kose, u b ielim r ukavicama, s tajalo j e p okraj s tolova. Doao j e i s am gospodin S oupal, vl astnik
restauracije Gradskog Podruma,

i on u veernjem odielu, da pogleda da li je sve u redu postavljeno. Otiao je
i u kuhinju, kamo su iz njegove restauracije bili ve doneseni itavi bregovi najraznovrstnijih toplih i hladnih
jela i gdje je iz leda virilo stotinjak grljaka boca pjenuca, kao puane cievi iza nasipa, za kojim se zaklanja
neka ratna rojna pruga.

Donner je prolazio sobama. I on je bio u crno obuen, sa bielom krisantemom u zapuku. ekao je nestrpljivo,
dok ponu dolaziti prvi gosti. I Sida je izila iz svoje sobe u dugoj crvenoj veernjoj haljini, koja se je za pol
metra za njom vukla, golih ruku, ramena i ledja sve do kria, a preko ledja su joj bile unakrtene tek dvie uzke
vrbce, to su na pola golim prsima drale prednji dio oprave. U kosi joj se je neto sjalo kao drago kamenje, a
oko vrata pa do medju dobrano izboenim prsima, sputao se je gjerdan, koji se je sastojao od nekih nanizanih
zelenih etverokutnih ploica, usred kojih je bila po jedna crvena okrugla toka, a koje su ploice bile medju
sobom povezane debelim karikama od neke sjajne kovine. I ona je ekala da pone primati goste. Po dogovoru
ona e stajati u salonu, a Donner e iz predsoblja k njoj goste uvadjati, da im ona pravi drutvo, dok on ode opet
pred druge. Stara je Donnerica bila ve u svome krevetu.
- Gospodjice, zar vi jo niste obueni? - uzkliknu Donner zaudjeno i iznenadjeno, te podie obje ruke u zrak,
kada je gospodjica unila u predsoblje.

- Za Boju volju, za as e poeti dolaziti gosti, a vi znate, da je veeranja sveanost priredjena najvie radi
vas, da se upoznate s ovdanjim otmjenim drutvom. Moj je rodjendan tako rei samo izlika. Sida je obuena i
eka u salonu. Molim vas pourite se obui.

Gospodjica se nije mogla uzdrati, a da se ne nasmije, kada je vidjela Donnera sa krisantemom u zapuku i kada
se je sjetila onoga obiteljskog razgovora kod objeda. Nu Donner nije razumio znaenje toga smieha, nego je
mislio, da se ona smije od veselja. Ona ode u svoju sobu. Da su se Donnerove riei, kad joj je rekao, da se ide
obui, imale shvatiti u onom smislu, u kom se ima shvatiti, da se je Sida ve obukla, onda bi to za gospodjicu
zapravo znailo, da se ima svui. Nu ona je ostala kod onoga smisla, koji se je upotrebljavao u nekada obuenija
vremena, kada jo novac, bezumlje i neednost nisu bili potamnili ukus i stid.

Prije nego su poeli dolaziti gosti, unidjoe dva jaka momka u koulji i zavrnutih rukava, te unesoe medju
sobom j edan sanduk pokrit sa ponjavom, a za njima unidje pola tuceta nekih individua, koji su bili obueni
takodjer u crna odiela, nu prilino zamrljana i izlizana, sa mekanim raznobojnim eirima i veinom sa loe
svezanim kravatama. Jedan od njih takodjer je nosio neki veliki predmet u vrei od crnoga platna.

U predsoblju su stajale sobarica i sluavka Janica. Sobarica je bila obuena u crnu opravu sa malim bielim
zaslonom preko krila, a Janica u svojoj novoj nedjeljnoj medjimurskoj nonji.
Prvi su od gostiju doli Donnerova ki Lila i njezin mu Robert Altmann, ve postariji ovjek naboranog lica
sa oveom iljatom grbom na ledjima. Lila nije bila vie ona suha i hitra Lilica kao onda, kada je pred deset
godina stajala u Beu s otcem i materom pod triemovima kazalita Theater an der Wien zdvojna, to nema
ulaznica za predstavu, nego je postala ugojena ena, irokih bokova, omana trbuha, jakih prsiju i dvostrukog
87

podbradka. Oni nisu ni doli ba kao gosti, nego vie kao lanovi obitelji, i to Altmann, da pomogne Donneru,
a Lila Sidi kod primanja gostiju. Kada je Janica primila Altmannov eir, okrenula se je naglo prema zidu,
zaepila dlanom usta i smijala se prigueno. Bogzna, to joj je bilo smieno.


Odmah iza Altmannovih zazvonile su u predsoblju ostruge. Uniao je major Sreten sa svojim dobrim drugom
kapetanom Gliom. Obojica su bili u izmama, svaki je drao u lievoj ruci sablju, a u desnoj kratku trstiku, kao
da idu u jaionu na jutarnju vjebu. Dok su sobarici predavali kape i sablje, kapetan se je Glia malo sagnuo i
ogledao, gdje bi bacio ik od cigarete, koji mu je bio dogorio ba do nokata. Donner ih je doekao razirenih
ruku i s njima se izrukovao. Major mu je predstavio svoga druga i rekao:
- Poveo sam ga sa sobom. Znate, on je sa mnom vojevao i na Kajmakalanu i na Solunskom frontu. Dosta smo
graha pojeli iz jedne zdjele i dosta rakije popili iz jedne boce. Pa eto, treba da skupa vojujemo i tamo, gdje ima
to uit.

- Kako ne, kako ne, ba me veseli, - govorio je Donner, drei jo uviek ruku kapetana Glie, koji je kraj toga
malo postrance bacao oko na Janicu, a ini se, da je malo i jezikom mljacnuo. Donner ih zatim predade Lili, koja
je ve bila odloila svoju laku crvenu veernju kabanicu i koja ih povede u salon. Major je Sreten iao hrabro,
kako to i pristoji pravome ratniku, a poznavao je ve dobro kuu Donnerovu, nu kapetan je Glia iao za njim
nesigurno, te je oprezno vukao noge i drao ruke malo na iroko, kao da dri ravnoteu, da se ne bi skliznuo po
gladkim parketima. Sida je izila nekoliko koraka u susret majoru, pruila mu obje ruke, malo se natrag nagela
i glavu naklonila na jednu stranu, te ree koketno:
- Vi ste prvi od svih. Znala sam ja to. Tako sam zadovoljna! A i vi ete sigurno biti zadovoljni, jer sam priredila
za vas jedno iznenadjenje. Vidjet ete, znam da e vas veseliti.

- Za mene je najvee veselje, kada vidim vas - odgovori major i glasno se nasmija svojoj duhovitosti, a zatim
joj predstavi svoga kapetana Gliu. Kapetan joj Glia stisnu ruku, da je gotovo zavrisnula.

Sliedei su gosti bili tajnik trgovake komore, direktor Krautner, ovjek srednje dobi, krumpirasta lica, i
njegova gospodja, visoka, dosta mlada i pristojno obuena ena.
-

Ah, ah, liepo od vas, liepo od vas, izvolite - ljubim ruke, milostiva gospodjo... izvolite - vrtio se je oko njih
Donner, jer je tajnik trgovake komore dosta vana linost, a u najmanju ruku moe ovjeku gdje i nakoditi,
ako mu se zamjeri, jer toliki se trgovci obraaju na trgovaku komoru ne samo za informacije o robi i cienama,
nego i o samim pojedinim trgovcima, prije negoli sa njima sklope koji posao.

Kada je gospodjica unila u salon, ve su u njemu stajali i sjedili oni, koji su ve doli, puili i pili likere.
Kapetan bi Glia podizao aicu prema lusteru i kiljei na jedno oko vjetaki promatrao liker kraj svietla,
onda bi malo gucnuo, pa opet aicu podigao i promatrao mljackajui jezikom.

Gospodjica je imala na sebi tek neznatno izrezanu i do glenja dugu tamnu zelenkastu opravu, koja joj je padala
niz tielo kao salivena, dugih rukava sa strane nenapadno razrezanih i izrezane tamne cipelice. Plava kosa, koja
je bila na desnom kraju ela malo jae napahuljena, prelievala joj se preko tjemena u bujnim valovima. Okrugli
vrat i tek malo razodkrivena prsa, tek do izpod nezapaenih kljunih kostiju bielili su se upravo neobinom
bjelinom, kao da su obloeni njenim i tankim slojem najie slonove kosti. U dugoj je opravi izgledala gotovo
visoka, to je tielu davalo jo jai izraaj gibkosti i otmjenosti. Svi su gledali u nju. Sida ju je povela naprije
svojoj se stri i gospodji Krautner. Lili, koja je sada, poto je bila puna i debela, posve sliila svome otcu,
razgoraila je velike oi i pruila joj svoju punu ruku, koja je na svih pet lanaka umjesto izboenih koica
imala pet jamica udubljenih u meso, a nehotice ju je uzporedjivala sa Sidom s izraajem neke zavisti. Gospodja
se je Krautner sa gospodjicom dosta srdano izrukovala. Ona, koja je bila domae zagrebako diete, bila je ve
sita drutva, kao to je ovo kod Donnera, i razgovaranja te drugovanja sa Lilama Sidama, Friedama i kako se
ve sve zovu te kraljice sukna, paromlina, cipela, magazina, odiela, ciglana i sirove koe, pa se je upravo
razveselila, kada joj se je pribliila svjee i privlaiva gospodjica, te se je odmah upustila s njome u razgovor.
im je izila Sida pred nove goste, primae se major Sreten k gospodji Krautner i gospodjici, da se umiea s
njima u razgovor, nu jer nije znao nijedne riei njemaki, morao se zadovoljiti tek sa razgovorom preko
88

gospodje Krautner kao tumaa. Stajao je pred njima razkoraenih nogu, drao je ruke u depovima od hlaa, te
je gornje tielo njihao malo napried malo natrag, a debelo mu se je plosnato lice jo jae rairilo nego inae.

Gosti su pridolazili sve gue. Doao je ve i Josip Mond, bogati tvoniar koe sa svoje dvie keri, i vlastnik
velike drvene industrije Greif sa svoja dva sina, tvorniar papirnatih vreica Niederlaender sa svojom suhom i
visokom enom. Arsenije Kalimegdanovi, to je istom pred nekoliko mjeseci postao direktor dravnih
carinskih s kladita, sa enom Paraskevom, koja se je naroito izticala sa dvie krupne bradavice, jednom na
bradi, a drugom na crvenom nosu. Pantelija Karapetrovi, direktor eljeznikih skladita, sa enom Persom,
debelom enom dobrano obraene gornje usne, zatim jo jedan Mond, veletrgovac vina, obenito zvani
"kanonik", ko ji s i j e t aj na dimak vjerojatno s am p riio r adi r eklame i to b olje p rodaje s vojih vi na, j er j e
obenito poznato, da zagrebaki kanonici imaju u svojim podrumima najbolju kapljicu, to je od milja
zovu suzica matere.

On je bio udovac, pa je doao sa svojom keri, razstavljenom enom, punom prstenja i
briljanata, kao da joj je otac draguljar, a ne trgovac vina.

Doao je i magistratski visoki funkcioner Sardani, ovjek duga vrata, malene glave, prodrljivih oiju i velikih
neravnih zublju, k oji su mu s trili i z u sta k ao da j e kakvi g lodavac. Z atim v eliki broj mladjih i s tarijih,
oenjenih i neoenjenih, raznih linosti iz trgovakog svieta iz kruga svih vanijih visoko-poloajnih
financialnih a dministrativnih i slinih funkcionera, koji svi mogu potenom trgovcu po svom slubenom
poloaju koristiti ili koditi, ve prema tome, u kakvom drutvenom odnosu stoje prema njemu. Netko je doao
sa enom, netko sa kerkom, ve prema tomu kakove su mu bile obiteljske prilike, a neki opet sam, i li to je
samac, ili to se je tik pred odlazak od kue sa enom posvadio. Ti samci nosili su sobom jedino svoju
duhovitost, potrebnu svakome dobrome drutvu, ili veu ili manju zalihu za tu zgodu probranih ala i anekdota,
ili napokon punu vanost svoje potovanje osobnosti, kojom e drutvo poastiti.
Doao je i krupni, visoki advokat Holler, koji je bio slavan po tome, to je prigodom ustolienja jednog od
posljednjih hrvatskih banova istome pred banskim dvorom drao pozdravni govor izpred tisua sakupljenoga
naroda, bez da ga je itko za to molio ili naruio, i premda nije poznavao on bana niti ban njega, ve oito zato,
da po tome govoru, u kojem je kao sluajno po nekoliko puta spomenuo i svoju odvjetniku pisarnu, sazna
iroka javnost za njegove dobre odnose prema prvoj linosti u Hrvatskoj, to svakako ne moe ostati bez dobrih
posljedica za sticanje nove klientele.

A konano je doao i gospodin inspektor, kome se je Donner zapravo jedinome ozbiljno i od srdca radovao i
raunao kao pod sigurno, da e s njime te veeri napraviti onaj posao, koji e njihovu kuu uiniti prvom i
najbogatijom kuom u Zagrebu, kao to je to o podne eni rekao. Vjerovao je, da gospodin inspektor za svoju
uslugu ne e moi mnogo ni traiti nakon dobre veere, mrzloga pjenuca i mirisa razgaljene puti tolikih
ljepotica.

amor je, koji je prilino vladao, zamuknuo, jer se je medju svim gostima pronio apat, da je stigao gospodin
inspektor. Veina ih je ustala, jedino je major Sreten i dalje sjedio izpruenih nogu, iako je inspektor po svom
poloaju daleko nad njim, negdje u rangu generala, nu... vojska ima svoje posebno shvaanje svagdje na svietu
o visini civilnih poloaja. Gospodina su inspektora odmah obkolili i Donner i Sida, a na otev mig ostavi i
debela Lila mladjega Greifova sina, s kojim se je u jednom kutu do tad veselo zabavljala, te pritra inspektoru.
Donner se je klanjao, predstavljao svoje keri. Pa i zeta, a zatim odprati osobno gospodina inspektora u salon,
da ga vie te veeri ne ostavi. Goste su da lje pr imali Lila i njezin mu. Kao posljednji gost uniao je onaj
odvjetnik, to ga je gospodjica upoznala na redarstvu.

Nakon medjusobnog upoznavanja onih, koji se jo nisu poznavali, i nakon jo po koje aice likera, pozvao je
Donner svojih etrdesetak gostiju k stolovima te ih porazmjestio velikom stratekom vjetinom, uglavnom
prema njihovim medjusobnim poslovima, a gospodje je i gospodjice izpremieao izmedju njih poznatog joj
odvjetnika i starijeg Greifova s ina Edmunda Greifa, dosta pristalog mladog ovjeka, poznatog daleko, kao
uviek pobjedonosnog udvorice mladim enama i djevojkama. im su gosti posjedali, nahrupie konobari s
jelima, jedai je pribor poeo zveati, a epovi boca pjenuca poee pucati kao topovi uoi otvorenje kakove
velike dravne ili narodne sveanosti.
89

Odvjetnik, to je kraj gospodjice sjedio, razgovarao je sa gospodjom Krautner, koja je sjedila s desne njegove
strane. Razgovarali su o prilikama u Zagrebu, o raznim dogodjajima te o

osobama i obiteljima, koje su
im b ile o bojici p oznate. E dmund Greif j e n apinjao s ve sile, d a gospodjicu zab avlja. Nizao j e j ednu s voju
duhovitost za drugom, prokuane ve kroz godine u mnogim uspjenim osvajanjima enskih tvrdjava. Zato ga
je gospodjica Sida, koja na njemu nije imala ve koju godinu nikakvog daljnjeg osobitog interesa, smjestila da
sjedi pokraj gospodjice, jer je vjerovala, da e joj se dopasti i da e joj barem malo zavrtiti mozgom. Da ga u
njegovom podhvatu osokoli, dospjela mu je prigodom primanja priapnuti, kako joj je gospodjica kazala, da joj
se on od svih prisutnih gostiju najvie svidja. Nu gospodjicu je vie zanimao razgovor, to su ga vodili gospodja
Krautner i odvjetnik. Sluala je imena, to su ih njih dvoje spominjali, imena slina njezinome, Plavievome,
Dulibievome, Guievome, koja nisu sliila gotovo ni jednome ili tek jednome od imena, koja je te veeri kod
predstavljanja ula. Sluala je, kako njih dvoje pripoviedaju tko se oenio, tko je umro, tko je otiao u tamnicu
i tko je odputen iz slube. Gospodja Krautner rodjena Krui, tuila se je na prilike:
- Ah, molim vas, - govorila je odvjetniku, - sve ovo ne e dobro svriti. Ovi svi, - i pokaza glavom malo
prezirno prema drutvu, - a i oni tamo dolje, svi oni ne znaju, to se u narodu govori, radi i sprema. Ja imam
prilike vie put uti mnogo toga i srsi mi prolaze na pomisao onoga, to e jedanput doi. Bojim se i za
svoga mua. On je uviek u ovim drutvima, a oni to pod zemljom rade, vode oevidnost o svakome.

- Imate pravo, - odgovarao j e odvjetnik, - ve se je sada teror toliko razmahao, da ovjek nije nikada
siguran, ne e li mu gdje iza ledja eksplodirati kakva bomba. Ni zatvori, ni sve druge mjere nisu u stanju toga
suzbiti. Mi pravnici najbolje znamo, da zatvori nisu sredstvo, pa ak ni vjeala, koja bi to mogla spreavati. Da
je to tako, onda bi i obinog kriminala nestalo, jer sudovi svaki kriminalni in kanjavaju zatvorima i vjealima,
nu kriminal j e uviek isti. Tako j e i u t ome i t rebalo bi t o paralizirati s posve drugim sredstvima, j er j e t eror
najstranija stvar. Ja sigurno nisam nikakvi reimski ovjek i imam svoje slobodno uvjerenje, iako ga danas
ovjek ne moe manifestirati, nu osudjujem teror kao najodvratnije sredstvo politike borbe, politiki se
uspjesi postizavaju dogovorom i sporazumom medju protivnicima, a ne sa silom i terorom.

Gospodja Krautner, rodjena Krui, htjela je neto odgovoriti s izraajem u licu, kao da je u tom predmetu ula
i ve nekih drugih miljenja, nu opazi da je njezin susjed, neki visoki financialni inovnik, nekako preblizu
primakao k njoj svoje uho, pa zauti. Gospodjica je tono ula posljednje riei odvjetnika, pa se zamisli. Dodje
joj neka udna misao, kako bi se mogao onaj ovjek, to ga je vidjela u tekim okovima i oko nogu zamotanih
krpa dogovoriti i sporazumiti s onima, koji su ga u okove stavili i bogzna to od njegovih nogu uinili.
-
Donner j e z abavljao g ospodina inspektora i ekao zgodan as kada e mu iznieti svoj priedlog o onome
mastnome poslu. Major Sreten j e dobrim t ekom sluao to mu Sida pripovieda. Lila j e r azgovarala glasno s
nekoliko gostiju, koji su sjedili podalje od nje, a ka petan se j e Glia izmedju svakog j ela naslanjao daleko
natrag n a s tolcu i postrance zavirivao u g ola ledja j edne ve ne ba mlade gospodje, kraj koje je sjedio.
Zasukivao je brkove i po kadkada se poeao po kvrgavom licu. Kada je drutvo bilo ve ivahnije i
razpoloenije, i nakon to su konobari ve jedanput izmienili boce pjenuca, pozva Sida jednog konobara i
neto mu priapne. Ovaj ode i zatvori dvokrilna vrata, koja su vodila u predsoblje. Nakon desetak asaka
otvorie se naglo oba krila tih vrata. Gosti pogledae i vidjee u predsoblju glasbu, koju je sainjavalo est
srbijanskih cigana s guslama u rukama. U isti as odjeknue zvui gusala, i dok se gosti jo nisu bili snali, zaori
iz hrapavih ciganskih grla buna i neobuzdana pjesma, kako to samo cigani guslai pjevati znaju.
-
Bravo, bravo! povikae gosti u velikom oduevljenju. Sida se zagleda u lice majora Sretena, koje je sjalo od
veselja.

E, ta vam valja! ree major Sidi kliknuvi: - ta vam valja! Ba ste me obradovali.

Sida je takodjer sjala od zadovoljstva, to je tako svoga majora zadovoljila. Cielo drutvo posta jo veselije, sve
se je nekako ivlje gibalo, glasovi su postajali glasniji, na asove se je upravo vikalo, a cigani su svirali i
pjevali, pjevali kao narueno, i to onu pjesmu, koju je major Sreten tako volio, koja ga je u srdce dirala,
razigravala i raznjeila, da je pjevao i on skupa sa ciganima:
90


"Zna li majko, to bi bilo najbolje, najbolje, Da iznesem ovaj krevet napolje, napolje, Da mi legne moj dragan,
kada dodje naderan...!".
- Juh, juh,. jukao je kapetan Glia, poigravajui na stolcu.

- Kakova je to svinjarija! - ree gospodja Krautner odvjetniku, nu major Sreten i veina drutva je bila
drugoga miljenja. Velika "poezija i l jepota", to s u ih t i s tihovi s adravali, oduevljavali s u ih. Kapetan je
Glia dalje ijukao i mahao razirenim laktima, kao ciganin kad na konju jai.
-
U vrh stola, tamo na protivnom kraju i suelice od inspektora, sjedio je gradski funkcionar Sardani. Kada je na
as zamukla ciganska pjesma, ustade, zazvoni noem po ai i pogleda dugim pogledom goste, kao da ih broji.
-
Mir..., ujmo! - gospodin Sardani ima rie! - zaue se mnogi muki i enski glasovi, a netko je psikao, kao
to to ini publika, kada tko za vrieme predstave u kazalitu govori poluglasno, ape ili sjedalom kripi.

ujmo, ujmo! - ponavljali su se glasovi. Prolo je kojih dva tri asaka, dok je nastao podpuni mir. Mnogi su
se urili da zavre u svome razgovoru zapoete reenice, a onda se svi pomakoe na svojim sjedalima i
nakrenue malo koso, da bolje vide govornika. Nekoliko konobara, koje je taj sveani moment zatekao u sobi,
ne usudie se vie izii, da ne smetu mir nego se na prstima douljae k zidu, prislonie se na njega i prekrstie
ruke na prsima. Jedan se konobar ba u tom asu pojavio na vratima sa dvie velike zdjele u rukama, nu gosti
zamahae rukama prema njemu u znak, da ne ulazi. Sardani se malo jae izprsi, protegnu dva tri put i onako
dugaki vrat, malo se nakalja kroz nos i poe govoriti sveanim glasom:

- tovane gospodje, draestne gospodjice i odlina gospodo! Smatram svojom dunou i
osobitom au, da u ovom, ovako odlinom i visokom drutvu progovorim nekoliko riei. Nas sviju nije
ovamo veeras sakupilo ni ovo silno jelo, sve po izbor najbolji proizvodi, to ih uobe kuharska znanost moe
dati, i koja se malogdje, to velim, koja se nigdje na svietu ne primjenjuje tako dobro, kao u kuhinji potovane
obitelji Donner, niti nas je ovamo sakupilo ovo dobro i obilno pie. Nas je ovdje sakupilo neto mnogo
idealnijega i mnogo uzvienijega, a to nije nita drugo, negoli i skreno i duboko potovanje, to ga u svojim
srdcima nosimo svi mi, naprama ovome astnome i odlinome domu, u kome se sada nalazimo...

- Bravo, bravo! Tako je! - zavikae enski i muki glasovi, izprekidani s pljeskom ruku. Od mukaraca
je ostao nepomian i bez riei jedini kapetan Glia, koji je nekim saalnim pogledom gledao u pune zdjele jela
i raznih kolaa, kao da je metao na vagu, to je istina od onoga, to je Sardani govorio to jest, da li je i njega
ovamo domamilo duboko potovanje prema astnom domu, ili duboke zdjele pune jela. Sardani je nastavio:

- Ali j o j e j edna vana z goda, k oja nas j e o vdje s akupila, j edna velika i vana zgoda, to j est
dananji dan, koji je od osobitoga znaenja za ovaj potovani dom i za nas sviju, a to je dan kada na dragi,
vriedni i potovani domain, na iga Donner u krugu s voje drage obitelji i svojih najbliih i najiskrenijih
prijatelja, slavi svoj estdeseti rodjendan!

- ivio, iviooo! - povika drutvo kao u zboru, a neki htjedoe ustati, nu Sardani dade znak, da e jo
govoriti i nastavi:
-
- Mi svi dobro poznamo naeg odlinog kuedomaina i bila bi uzaludna svaka moja daljna rie
koju bih ja ovdje u njegovu ast i slavu rekao. Nu ipak je jedno to moram naroito iztaknuti i naglasiti, a to je
ovo: - Evo, j a kao kompetentna o soba, vi i funkcionar ovoga grada, izjavljujem ovdje sveano pred licem
vaim, potovane gospodje, gospodjice i gospodo, i pred licem cieloga kulturnoga svieta, da se ovaj na grad
dii i ponosi, to u njemu ivi tako odlian, tako poten i tako znamenit ovjek, kao to je ovdje na prisutni
kuedomain, na estdesetgodinji slavni iga Donner!
ivio, ivioooo! - zaori opet. Svi se digoe na noge i uzee ae u ruke. Sardani pridje prvi k Donneru, da se
s njime kucne, a onda svi drugi za njim uz tropot stolaca, koje ustajui pomaknue, a neke i na pod prevalie.
Donner se je kucao sa svojim gostima i klanjao, a donja mu se usna objesila i tresla, kao da hoe zaplakati od
ganua. Mnogi, nakon to su se kucnuli s Donnerom i izpili ae, pridjoe k Sardaniu i estitae mu na
91

kolosalnome govoru, to ga je izrekao, jer da tako liepog i umnoga govora nisu jo nikada uli. U isti as, kada
je Sardani prestao govoriti, zasvirala je buno i divlje ciganska glasba, a konobari pritrae da napune
izpranjene ae.
-

Tko j e onaj gospodin, to je govorio? - upita gospodjica gospodju Krautner. Umjesto od govora odmahnu
gospodja Krautner prezirno s rukom, kao da hoe rei: - ne pitajte, poznata nitarija!

Opet svi posjedae na svoja mjesta, a razgovor se, jelo i pilo, nastavie. Kapetan je Glia opet zavirivao u gola
ledja svoje susjede te esto, valjda ve po deseti put te veeri, izlazio u predsoblje i namigivao Janici, koja je
sjedila u predsoblju iza cigana, drala ruke na krilu i najizmjence se smijala i zievala ve prema tomu, da li su
cigani svirali, ili se odmarali.

Donner je drao da je doao as, kada treba inspektoru govoriti o onom poslu. Sada je poslije Sardanieva
govora najbolja prilika za to. Gospodin inspektor imao je prilike uti na svoje vlastite ui iz usta
najkompetenije osobe, kakova je Donner linost, kako ga svi potuju i ciene, i kako se itav grad s njime ponosi,
pa e se sada sigurno s njime u taj posao upustiti. Kada je Donner sam sebe tako osokolio, nagne se malo blie
k inspektoru i ree povjerljivim glasom:

- Gospodine inspektore, danas je prvi put, to vas imam ast vidjeti kod svoga stola. Nu moja je najvea
elja, da to ne bude i posljednji put..., - i tu Donner zapne ne znajui, kako bi dalje nastavio.

Inspektor ga je gledao i mahao glavom, kao da ga hoe osokoliti da dalje govori. Donner se malo poee po
zatiljku, a onda nastavi:

- Znate gospodine inspektore, mislim da bude prilike i tako nekoga razloga, da i u budue poastite moj
stol.

Inspektor se glasno nakalja, popravi kravatu i pogleda desno i lievo oko sebe, kao da hoe vidjeti, da li tko
slua, a ako slua, da kaljem nadglasa Donnerov glas, onda ustade i podje polagano prema prozoru. Donner je
razumio, pa ustade i on i podje za njim, a kada su se kod prozora zaustavili, nastavi:
- Kako vam j e p oznato, j a t jeram t rgovinu s a s irovom ko om. Kupujem j e o vdje na t ritu i o vdje
prodajem, nu kako su kod nas nizke ciene, to ih plaa onaj lopov Mond, jedini tvorniar koe ovdje, to taj
posao koji je inae zlatna ruda, ne odbacuje onoliko koliko bi morao. Radi toga sam se udruio s jednim
kompanjonom u Austriji, pa sirovu kou izvaam u inozemstvo, a on je tamo prodaje. Ciene su dodue dosta
nizke, nu ipak se neto zasluuje. Ali na tom bi se poslu mogli zasluiti teki milioni, kada ne bi bilo te nesretne
izvozne carine, koja je udarena na sirovu kou. Kada bi se moglo tu izvoznu carinu mimoii, sva trojica bismo
bili za kratko vrieme veliki bogatai, - zavri Donner i osobito naglasi rie:

- trojica.
-
Inspektor je gledao u pod, kao da razmilja, a onda ree:
-
Mimoii carinu..., ne znam kako bi se to moglo. Tu su vani dravni interesi. Ne moe se to tako lako.
-
Dravni interesi ne bi nita tetovali, - ree urno Donner, - to se da tako napraviti, da drava nita ne tetuje.

Kako mislite, d a d rava n e b i tetovala? - upita i nspektor i pogl eda ga z natieljno. - Kako bi se t o da lo
napraviti?
-
Donner izidje odmah sa svojim ve gotovim odgovorom:
Vrlo jednostavno. Uzmimo, da ja imam u Austriji svoju vlastitu tvornicu koa. Ja ovdje kupim sirovu kou,
poaljem je u tu svoju vlastitu tvornicu u Austriju i opet je, nakon to bude izradjena, dovozim natrag ovamo.
Budui da roba ne ide u inozemstvo na prodaju, nego u moju vlastitu tvornicu, a iz nje opet dolazi natrag
ovamo, to roba nije faktino niti izvoena i ja ne trebam platiti izvoznu carinu. Kada tako izradjena roba dolazi
natrag ovako k meni, onda to nije iz inozemstva uvoena i zato ja ne trebam platiti carine. Roba iz drave izila,
roba opet natrag u dravu unila, dakle drava nije nita tetovala.
92

-
-
Hm, hm, - razmiljao je inspektor i gledao u Donnera, kao da mu je izgledalo da Donner ima podpuno pravo.
Roba izila i opet opet natrag unila... - Drava nita ne tetuje, nema to tetovati. A onda upita:
-
A imate li vi tvornicu u Austriji?
-
To je posve sporedno, - odgovori Donner, - glavno je, da je uvozim onoliko izradjene koe iz Austrije, koliko
izvozim sirove koe u Austriju. Sasvim je svejedno, da li je koa izradjena u mojoj tvornici, ili i ijoj drugoj.
Hm, hm, - mrmljao je inspektor i mislio: - dobro si mislio! Znai robu izvozim i prodam bez izvozne carine,
a drugu uvozim i ovdje prodam i opet bez uvozne carine. Roba izila, roba unila. Drava ne tetuje nita. Nije
ni tako lo posao, a i formula nije loa. Moda bi se dalo udesiti. Dalo bi se sigurno, ali to treba uiniti u
sporazumu s onim kolegom inspektorom Kukunjeeviem. Obojica skupa moemo, ali e trebati i s njime
dieliti...

im je Donner vidio da inspektor razmilja, bilo mu je jasno da shvaa i da e prihvatiti. Da ga jo bolje u
shvaanju utvrdi, poe dalje razlagati:

- Dobitak bi bio ogroman. Izvozna carina na sirovoj koi iznosi dva zlatna franka po kilogramu, to na
jednom vagonu iznosi dvadeset tisua zlatnih franaka. Ja izvozim godinje oko dvadeset i etiri vagona sirove
koe, to na izvoznoj carini iznosi godinje etiristotine osamdeset tisua zlatnih franaka, ili u naem novcu ni
vie ni manje nego pet miliona. Ako istodobno uvozimo dvadeset etiri vagona izradjene robe iz inozemstva
bez uvozne carine, to zasluga na samoj uvoznoj carini iznosi oko daljnjih pet miliona, ili ukupno u jednoj godini
dana deset miliona na samoj carini, kao da si udario dlanom u dlan. A kraj svega toga drava nita ne gubi, jer
roba izila, roba opet unila.
-
Raun je bio izpravan i inspektor mu nije mogao nita prigovoriti, dobitak je kolosalan a kraj toga, to je dakako
najvanije, drava nita ne tetuje.
-
A kako mislite, gospodine Donner, kako bi..., kako se ono kae..., kako bi i ao dobitak? - upita i nspektor,
mislei jo i dalje na interese drave.
-
Na jednake dielove, naravno, na jednake dielove to jest, na tri diela, jer i mome kompanjonu u Beu moramo
dati j ednaki dio, - odgovori Donner, - mislei sam u sebi: - vraga kompanjon, to Blum t reba znati, da l i j a
carinu plaam ili ne.

Da, posao je realan, - ree inspektor, - a budui da drava nita ne tetuje, jer roba iz drave izila, roba opet
u dravu uni la, j a mislim da se t o da napraviti, samo ne mogu t o j a sam, nego samo skupa sa j o dvojicom
kolega, koji samnom skupa odluuju, pa treba i s njima na jednake dielove. A znate to moe tako, da ono to ide
njima ide opet na tri diela, tako jedan dio platim ja, jedan dio vi, a jedan dio va kompanjon.
-
Donner je malo razmiljao. Ovaj mu raun nije nekako sasvim odgovarao, jer budui da Blum ne dolazi u obzir
kod dobitka, to znai da on, Donner ima plaati za one neke druge inspektore dvie treine, a ovaj inspektor
samo jednu treinu. A bogzna, da li ti inspektori uobe i postoje, pa zakljuivi da taj raun zbilja ne valja ree:
-
Znate, gospodine inspektore, reija, pogibelji, direktor eljeznice, prometni koji doznauju vagone, pa svi
drugi, sve su to veliki izdatci, koji padaju na mene, pa e taj raun trebati postaviti malo drugaije. Nu glavno
je, da smo sporazumni u naelu.

Jest, ja sam sporazuman, - odgovori inspektor, - dodjite za desetak dana dolje k meni u Beograd, pa emo sve
urediti.
-
Drutvo je bualo, cigani su svirali i pjevali, a pjenuac se prolievao.
-
Nita zato, - mislio je Donner, kada je sjeo natrag k stolu vesela i razdragana lica..., - nita zato, neka je veselo
- dvadeset i etiri vagona unutra, dvadeset i etiri vagona van, a milioni e curiti kao kia, kada se oblak
prolomi.

Da, da, roba iz drave van, roba u dravu unutra, a drava nita ne gubi, - razmiljao j e i nspektor, kada se
vraao na svoje mjesto, a onda sjede i izpi na duak au pjenuca.
93

Od jedanput skoi iz predsoblja u sobu ovjek u otrcanom i zamazanom radnikom odielu, u tekim poderanim
cipelama i sa zamazanim i na oi navuenim eirom, te zatetura nasred sobe pijan kao batina. enski lanovi
drutva zavrisnue i zatvorie dlanovima oi, kapetan Glia ustade i udari se rukom po boku, kao da e trgnuti
sablju, a Donner skoi, kao da e potrati k pijanome drzniku da ga izbaci napolje, nu Sida ga povue za ruku
i prisili da sjedne. Ostali gosti ostadoe zapanjeni i ukoeni. Greifov stariji sin, to je sjedio kraj gospodjice,
pogleda prezirno u onu mizernu figuru, to je usred sobe teturala, a onda s prezirom odvrnu glavu na stranu i
primae je neto previe blizu k gospodjici, koja se malo ugne i odmaknu, a on ree srdito:
- Pfui, koji je vrag tu pijanu radniku betiju pustio unutra! Zau se jo jedan glas, koji povika:

to trai ta radnika svinja tu? - medjutim netko uini: - pst, pst, pst i povie:

ujmo, ujmo!

U taj je as onaj odrapanac ve deklamirao. Oponaao je pijanog radnika, koji se vraa kui iz birtije i sprema
se, kako e tui enu. Sada je drutvo shvatilo o emu se radi. To je poslije cigana drugo iznenadjenje, to ga
je Sida priredila gostima, da im veer bude nezaboravna. Zato je naruila glumca Prelca, da se svojim aljivim
deklamacijama goste jo bolje animira i pozabavi, a kako je on dobro oponaao pijanca, drutvo je u prvi mah
pomislilo, da je zbilja nekakva pijanica u sobu unila. Nu sada, kada su razumjeli o emu se radi, uivali su
gosti, a ulo se primjetbi: - Izvrstan je! - ba tako izgledaju oni prokleti radnici, kojima plae nikad nisu dosta
velike i kojima bismo mi sve to i mamo morali dati, da budu zadovoljni, kao da se mi trgovci i i ndustrialci
muimo samo za njih. Kada je deklamator svrio, provali burni pljesak, a glasovi opet povikae:

- Bravo, Sida, bravo... - kolosalna ideja!

Najvie je pljeskao i oduevljavao se Greifov stariji sin te vikao:
-

Jesam ja vam rekao, da to nije pravi pijanac nego deklamator. Kako ste se dali prevariti! - Glupo mu je lice
kod toga vikanja izgledalo jo gluplje. Opet su zasvirali cigani, opet se je vikalo, podcikivalo i pilo. Stolnjaci
su na stolu bili ve mokri, jer gdje se pije tu se i prolieva, a gosti su se njihali na stolcima, saginjali, glavama
i rukama mahali po taktu glasbe, kao da je svaki od njih postao ciganski prima. A onda netko povika:

- Plesati!

Za as je jedna gospodjica sjela k glasoviru, a gosti, stari i mladi poskakae na lagane noge i odoe u susjednu
sobu, koja bila prazna i za ples priredjena. Greifov stariji sin, kojemu se ve jezik zaplitao, ustade i prui ruku
prema gospodjici, kao da e je zagrliti, htijui je time pozvati da s njime plee, nu ona odbi, jer da ona ne plee,
i nastavi razgovor, to ga je as prije vodila s odvjetnikom, a onda ustade i potrai oima Sidu. Nu Sida je bila
ve u drugoj sobi i lagano se pomicala po parketu, naslonjena na majorovo rame i obujmljena oko pasa
njegovom jakom rukom. Gospodjica joj je oito htjela neto rei, pa je ekala da se Sida odliepi od majora, nu
nije mogla doekati, jer se je ona to dalje sve vie i vie, pritiskivala uz majora, te se vrtila medju ostalim
parovima. Gospodjica pristupi k gospodji Krautner, neto joj potiho ree, rukovae se, a ona izidje iz dvorane
i provue se kroz predsoblje kraj cigana, koji su u taj as drali u rukama tanjure i izbuljenih oiju gutali
komade narezanoga mesa. Za as je gospodjica bila u svojoj sobi u krevetu.

Kada se je poeo tamo nad Maksimirom tamno plavilo neba pretvarati u bielu pozlaenu plohu, Donnerovi su
gosti buno sjedali u automobile, to su dolje pred kuom bili nanizani, da za as jedan za drugim, u raznim
pravcima izeznu ulicama u utrobi grada, koji se poeo buditi.



*

94


U jutro oko osam sati spavala je jo ciela Donnerova obitelj, pa ak i stara Donnerica, koja se inae ustaje rano
i koja je, dodue ve od rane veeri bila u krvetu, nu nije ni oka stisnula ciele noi, neto od buke, koja je do nje
dopirala od pijanoga drutva, a neto od jada i brige. Medjutim je gospodjica u to vrieme izila iz sobe i prola
kroz predsoblje, u kojemu se j e slegao teak i neugodan zadah od vina, ci gara i ci gareta, a kada j e i zila na
ulicu, duboko je uzdahnula i uputila se na redarstvo, kamo je bila pozvana za osam sati.

Opet ista slika. Na hodniku ljudi, ene i djeca, svi pozvani za osam sati ekaju, stoje, etaju i razmiljaju. Dolje
u dvoritu opet stoje poredani naoruani straari, kojima zapovjednik ita dnevnu zapovied. Opet ulaze
inovnici, prolaze podvornici, a po nekoga vode straari i andari. Prolazi etvrt devet, primie se trietvrt
devet, a nitko ne proziva ni gospodjicu niti koga drugog od ekalaca.

- Bit e sigurno kao i juer, - pomisli gospodjica i odeta malo dalje hodnikom glavnoga krila zgrade, to lei
na Petrinjskoj ulici. U taj asak odjeknu straan prasak. itava se zgrada strese iz temelja, stakla na prozorima
zazvonie, razletie se u tisuu komada, a ljudi, ene i djeca popadae po podu. Tamo iz krajnjeg ugla sjevernog
krila zgrade, to lei na Gjorgjievoj ulici, suknu gusti crni dim, napuni dvorite i hodnike i prekri za as svaki
vidik.
Kada se je gospodjica sabrala, nadje se kako lei na podu hodnika. Podie glavu i opazi, kako se i drugi ustaju
sa poda i uz vrisak jure prema stubama u divljem biegu. Srdce joj je naglo kucalo, a zraka joj ponestalo. Ustade
i ona naglo, hitro priskoi k prozoru da uzdahne zraka i opazi, kako u dvoritu straari odbacuju puke i bjee
kroz dim u divljem biegu prema irokom izlazu, koji vodi iz dvorita u glavno krilo zgrade. I

nju obuze panika
i potra niz stube, kao kroz maglu opazi onog istog komesara, to ju je izpitivao i sa zatvorom se grozio, kako
se kotrlja niz stube kao puna vrea. Oito mu je u paniki netko podmetnuo nogu, pa je pao. Nije znala ni sama,
kako je u prizemlju zakrenula u ono krilo to lei u Gjorgjievoj ulici, u kome se je eksplozija dogodila. Kod
izlaza to vodi na ulicu, bila je strana stiska, jer je svatko htio da im prije izbjegne iz zgrade, a izlaz je bio
tiesan, jer je samo jedno krilo vrata bilo otvoreno, doim je drugo bilo zakreno malim paviljonom, u kojemu
prodaje biljege udova jednoga straara, to je prije nekoliko godina poginuo u ulinim borbama. Sa svih su
strana odjekivali oajni poklici: - Bombe, bombe!

Kao svi, tako se je gurala i gospodjica i krila si put i ba u asu, kada je ve jednom nogom zakoraila na ulini
plonik, odjeknu dr ugi pr asak, i sto tako j ak i straan i t o o vaj put u dr ugom k atu z grade. Opet se z idovi
potresoe, sa prozora se susjednih kua prosue uz zvek i cilik jo ona stakla, koja su bila preostala od pr ve
eksplozije, a ulica se napuni gustim crnim dimom, koji se je slegao i nad krov zgrade, a kroz koga za as liznu
nekoliko plamenih jezika.

Na ulici je vladala zbrka i panika, sve je bjealo prema Zrinjskom trgu i u Petrinjsku ulicu. I gospodjica potra
na Zrinjski trg, t e s e zaustavi t ek u s rednjoj aleji platana pokraj paviljona za g lasbu. Ne zna, kako je dugo
stajala. Pred oima su joj se mieali ljudi izmedju plavih i crnih kolobara, koji su se pred njom vrtili, nu onda
od jedanput tih kolobara nestade, a ona osjeti u desnom laktu bol, pokua pruiti ruku, nu od bola joj suze
udarie.
Za nekoliko asaka zatrubie jake sirene i dojurie vatrogasni samovozi, na kojima su strile sloene ljestve, i
skoro poee kroz zrak praskati i pucketati mlazovi vode. Gospoica se sabra i ode kroz Sudniku ulicu prema
Trgu N.,

drei desnu ruku u lievoj.

Toga je dana bilo uhapeno nekoliko stotina ljudi, a naveer nije vie u elijama bilo mjesta za nove
uhapenike.


95


XIII

D

ulibi je rano ujutro sjedio u jednoj kavani i itao u jutarnjim bekim novinama viest, da je dan prije poinjen
atentat na zgradu zagrebake policije. Eksplodirale su dvie teke paklene maine, zgrada je oteena, ljudskih
rtava nema. Uhapen je jedan student, koji da je priznao, da je on paklene maine postavio i da ih je primio od
jednoga svoga rodjaka, takodjer studenta, nu koji se nalazi u inozemstvu u emigraciji. Taj njegov rodjak da je
doao iz inozemstva, predao mu dvie paklene maine i uputio ga, kako e s njima postupati. Tako j e glasila
novinska viest...
Dulibi je trljao elo, jer nije mogao pravo razumjeti te viesti. Po imenu uhapenikovu znao je tono tko je i to
je taj ovjek. Istina, on je nekad bio student, nu nije svrio nauka, nego je ve nekoliko godina bio policajni
inovnik. Svi su ga njegovi kolski drugovi smatrali izdajicom i eto sada taj isti ovjek rui paklenim mainama
redarstvenu zgradu. Znao je nadalje, da taj policajni inovnik nije nikakov rodjak onoga drugoga studenta, ije
je ime stajalo u novinama, nego je u rodu sa enom jednoga vrlo dalekoga rodjaka toga studenta. Dulibi je znao
osim toga, da onaj student, to se je nalazio u inozemstvu, nije mogao niti smio ii u Zagreb, kada ga svaki
policajni agent pozna i kada je za njim razpisana ve davno tjeralica, a znao je i to, da je najstroe zabranjeno
prelaziti granicu svima onima, koji su bili radi ega progonjeni, to je tim shvatljivije, kada je bilo na stotine
i tisue drugih dolje u domovini, koji mogu s manje pogibelji granice prelaziti.
- To je vjerojatno izmiljeno, - zakljui u sebi Dulibi.
- Bogzna radi ega i u koju je svrhu te paklene maine trebalo upisati u knjigu dugovanja onoga studenta u
inozemstvu. Nu odkuda je onaj policajni inovnik dobio paklene maine? Da li ih je on doista postavio? Da li
je on zbilja bio kao i mnogi drugi tek prividno u slubi policije - pitao se je Dulibi, a onda pomisli:
- Da, tko to znade. Nitko od nas ne zna i nema uvida, kako i kuda je organizacija razgranjena, nitko ne zna, to
se dogadja i sprema, tek svaki znade samo ono, to sam ima izvriti, a esto moda ne zna ni to... i Dulibi se
kod toga tre te udari dlanom po elu, kao da mu je neto puklo pred oima, uzvrpolji se na kavanskome divanu,
a lice mu probliedi. Pred njim se u duhu stvorie ona dva mladia u planinarskom odielu i ona dva predmeta
koje im je dao iz konate rune torbe, to ju je bio dobio umjesto svoje u onoj kavani u Ungar-Gasse,

a da nije
ni pogledao, stoje u tim omotima. Te su omote odnieli oni mladii i sigurno su to bile te paklene maine, koje
su prole kroz njegove ruke, bez da je on to i znao.

U prvi mah se je Dulibi malo razestio, nu onda mu se lice razvedri, nasmija se i ree sam u sebi:
- Ipak je to sve kolosalno organizirano! Zar nije bolje i pametnije, to ja nisam znao o emu se radi, negoli da
mi je to bilo reeno, jer tako se nisam brinuo niti strahovao, ne e li mladiima, kada se budu preko granice
verali, koja od tih maina na ledjima eksplodirati, a niti sam mogao poiniti kakovu indiskreciju. - I opet se
nasmija u sebi:

- Eto srdio sam se, da sam tu u Beu bezposlen, a ni sam nisam znao, da neki posao vrim. I onaj Cerni, onaj
udni i zagonetni Cerni, za koga sam drao da stoji u neprijateljskoj s lubi, rekao mi je da j e u paketima
indianski otrov. Ili mi je to rekao zato, da otupi moju znatielju, da ih ne otvaram, ili zato, jer je i sam mislio,
da je tako i jer su i njemu tako rekli.
Nu onda se opet Dulibievo lice namrti i uozbilji. Sjetio se je onoga treega predmeta, koji je ostao na
njegovom stolu. Bog zna, to je u onome malome svinjetu od gipsa, a sigurno je neto moralo biti, jer nije
mogue, da mu je ta figura poslana bez ikakove svrhe. Lice mu poprimi zabrinuti izraaj, uznemiri se, plati
konobaru doruak i ode urnim korakom kui.
-
Kada je stupio u sobu, malo se prenerazi. Ana je stajala usred sobe, dok su dva nepoznata mu ovjeka prekapala
po njegovim stvarima. Anino je lice izgledalo uplaeno. Prije nego je dospio ita rei, pristupi k njemu jedan od
tih ljudi, prui mu jednu strojem izpisanu odluku i ree:
Gospodine Dulibiu, mi smo redarstveni inovnici i vrimo premetainu u vaem stanu. Izvolite, ovo je
odluka redarstvenog ravnateljstva.
96



Dulibi je mirno preuzeo odluku, proitao ju i spremio u dep. Nije se nimalo uzrujavao, jer je na to uviek bio
pripravan, a bio je siguran, da u njegovoj sobi ne mogu nai nita, to bi ga moglo kompromitirati. Takove se
stvari ne dre kod sebe, a pisma se unitavaju odmah, nakon to ih se proita. Nu jedno ga je smetalo i
nenapadno baci pogled na pisai stol. Figura od gipsa stajala je na svom mjestu netaknuta.

Agenti su predmetnuli sve za to su drali, da bi moglo sadravati kakove predmete ili spise, nu nisu pronali
nita. Onaj se isti agent obrati opet k Dulibiu i ree:
- Na alost imamo nalog, da vas nakon obavljene premetaine povedemo sa sobom na redarstvo.

- Molim, izvolite - odgovorio je Dulibi hladno ali sigurnim glasom. Znao je, da e ostati u zatvoru, jer je
sigurno radi one eksplozije u Zagrebu zatraeno njegovo izruenje, nu bio je siguran da do izruenja ne moe
doi, a biti u zatvoru u Beu, ili gdjegod u inozemstvu u prispodobi sa zatvorom u domovini, znai biti na
odmoru kao u kakvom ljetovalitu.

Nu prije nego su poli, baci onaj isti policajni agent pogled ponovno po cieloj sobi, kao da hoe upamtiti kako
izgleda, a onda mu se pogled zaustavi na figuri od gipsa, to je stajala na pisaem stolu. Pridje k stolu, uze
figuru u ruku, ogleda ju sa svih strana, malo strese s njome, a onda ju opet spusti na stol i podje, Nu nakon to
je uinio dva koraka, povratio se natrag, uze opet figuru u ruku, malo je zanjiha, kao da je vae, razstegnu lice,
kao da mu se je priinila teom, nego to bi morala biti, a onda pogleda u Dulibi i ree:

- Ovu emo figuru ponieti sa sobom. Izvolite - odgovorio Dulibi i ne trenu ni okom.

Ana je gledala cielo vrieme uplaeno, a kada je agent rekao, da Dulibia moraju odvesti sa sobom, ovlaie joj
se oi. Primaknu se posve blizu k njemu, kao da mu hoe neto rei, nu odmah pristupi blie jedan od agenata,
kao da se hoe porinuti medju njih.
- Nije mogue, da e vas zadrati u zatvor? - ree Ana zabrinuto i malo drhuim glasom.

- Budite bez brige - odgovori Dulibi, - ne moe mi se nita dogoditi. Molim vas pozdraviti mi najljepe...- tu
zastade, a nakon kratke stanke nastavi: - gospodina supruga.

Ana je shvatila to je htio rei, kimnu glavom, malo se osmjehnu i prui mu ruku kao da hoe rei:
-

Znam, uinit u.

Kada je Dulibi bio doveden na redarstvo, bio je odmah ukratko presluan o osobnim podatcima, a o nda
odpremljen u zatvor. Komesar, koji ga je presluao, saobio mu je prijazno i uljudno, da je uhapen na zahtjev
vlade iz njegove drave i da e biti presluan o stvari, radi koje ga obtuuje, kada stignu upiti diplomatskim
putem.
Nakon kojih osam dana, bio je preveden opet pred istoga inovnika, pred kojima je na pisaem stolu stajala
figura od gipsa.
- Gospodine Dulibiu, je li ova figura vaa? - upita komesar. - Jest, - odgovori Dulibi malo zabrinuta lica. -
Kako je dugo imate?

- Ne znam, mislim dosta dugo. J este li je imah prije nego ste doli u Be, ili ste je nabavili odkako ste u Beu?

Dulibi je malo utio u neprilici to bi odgovorio, a inovnik ree opet:
- No, to se moete lako sjetiti.

- Odkako sam u Beu - odgovorio, a inovnik ree opet: - Od koga ste dobili ovu figuru?
Dulibiu je sada ve bilo jasno, da ta figura igra neku vanu i za njega fatalnu ulogu. Nije znao ni na to pitanje
odgovoriti, pa je utio.
97

- Dakle, od koga ste je dobili? Ili ste je moda gdje kupili? - ree inovnik, a u posljednjim mu je rieima bio
mali prizvuk ironije.
- Moram li odgovoriti na to pitanje? - upita Dulibi. Ne - ree inovnik
- Ne morate odgovoriti na nijedno pitanje. Kod nas nema sile, - dodade komesar uz podsmieh - i ovisi o vama,
da li ete odgovoriti ili ne. Nu svakako je u vaem interesu, da na pitanja odgovarate.

- Onda ne u odgovoriti, jer je u mom interesu, da na to pitanje ne odgovorim - ree Dulibi takodjer ironino.

inovnik ga malo udno pogleda, slegnu ramenima i ree:
-

Nu dozvolit ete, da ovu figuru razbijemo, da moemo vidjeti, to se u njoj nalazi. Zbog interesa iztrage
naravno pristoji nama pravo figuru razbiti i bez vae dozvole, nu mi ipak tako ne postupamo. Ako u figuri nema
nita, nema zapreke, da i vi na to Pristanete. Figura nije od nikakove umjetnike vriednosti. Komesar uze figuru
u ruke te je ogleda.
- Obina bazarska roba, a protuvriednost e vam biti svakako nadoknadjena - dovri inovnik i pogleda
Dulibia u oi. Dulibi je pogled izdrao i mislio, da li dozvolim ili ne dozvolim, figura e biti otvorena, nu
princip je princip. Ne smijem ja sam iztrage olakavati u nijednom sluaju. Ne radi se samo o meni.

Bogzna, to je u figuri i tko sve moe biti kompromitiran njezinim sadrajem.
- Ja svoga pristanka ne mogu dati, - ree suho.
- teta - dobaci inovnik - stavljate nas u neugodni poloaj, da je otvorimo i bez vaega pristanka.
- ao mi je, ali ne mogu drugaije, a traim, da je se otvori u mojoj prisutnosti, ako je ipak budete otvarali - ree
Dulibi.

- Svakako, i t o ne samo u vaoj prisutnosti, nego i u prisutnosti dvojice pirotehnikih vjetaka. Oni e je
otvoriti. P rijava dodu e - mogu vam to i rei - ne t vrdi d a s e u figuri n alazi bezuvjetno e ksploziv, nego
predpostavlja i to drugo, nu jer je u prijavi doputena i ta mogunost, moramo upotriebiti tu mjeru opreza. Nu
molim vas prije toga jo jedno pitanje. Zar vi ne vodite ba s nikim korespondencije?

Dulibi se malo nasmije i odgovori:
- Naravno da vodim. - Pa kod vas nije pronadjeno ni u stanu ni kod osobne premetaine nijedno pismo. Gdje
vam se nalazi korespondencija? - Nigdje - odgovori Dulibi.
- Kako nigdje? Ako vodite korespondenciju, morate je negdje i imati.
- Ne moram, - odgovori Dulibi - jer ja svako pismo spali im ga proitam.
- Zato to inite?

- Da vama utedim posao da itate pismo, koja vas doista ne bi nimalo zanimala. Ja znadem, da za svakoga od
nas, koji ovdje boravimo, dnevno dobivate zamolbe za hapenje, presluavanje i za premetaine, pa zato da
vam jo i mi zadajemo posla. Ovako ste svaki put s nama bre gotovi, kad nas morate presluavati petraivati.

inovnik se malo nasmija, a onda ree:
-

Sada emo ii u na kemijski laboratorij, a malo je zati doao i komesar sa dvojicom vjetaka. Vjetaci su
figuru ogledava sa svih strana, a onda je odvagnue na jednoj preciznoj vagi. Prema onome, to su medju sobom
razgovarali, t eina j e mogla o dgovarati p redpostavci s koje s u kod t e p regledbe p olazili. Zatim j edan o d
vjetaka uze jedan mali lagani drveni eki i nekoliko puta udari lagano po figuri, a obojica su napeto sluali
zvuk. Zatim ju opet uze jedan u ruke, pridje blie k prozoru i poe je promatrati iz bliza, sa polustisnutim oima
sa svih strana. Promatrao ju je dosta dugo, a onda se malo osmjehnu i vrati se od prozora.
- to je? - upita drugi vjetak.
- Naao sam - odgovori prvi vjetak, a zatim pridje k jednom ormariu, izvadi dvie male boice, u kojima su bile
neke tekuine, natoi jednu au vode i nakapa u nju po nekoliko kapi iz svake boice. Voda za as pobjeli i
dobi istu boju, koju je imala i figura od gipsa. Zatim vjetak zamoi u pobieljenu tekuinu jenu krpicu, a onda
je omota oko figure, tamo gdje se je djeak spajao sa figurom svinje, izvadi depnu uru, pogleda na nju i stavi
je na stol. Nakon deset minuta odmota vjetak mokru krpu, primi sa dva prsta figuru djeaia, malo potegnu i
98

razstavi ju od svinjeta. Tamo gdje je djeai sjedio, ostala je u ledjima svinjeta rupa u veliini od po prilici
jednog

Schillinga.

Dulibi je stajao mirno, a komesar se primie vjetacima i znatieljno se nadviri nad rupicu. Unutra je bio neki
predmet. Okrenu se i pogleda znaajno Dulibia, koji je stajao nepomino i nije odavao nikakova uzbudjenja,
premda mu je srdce naglo kucalo, a cielom tielom prolazila neka mrzlina.

Vjetak opet prinese f iguru k prozoru, dobro zaviri u r upu. Povrati se natrag i i zvadi i z nje s malim tankim
drvenim klietima j ednu l imenu kutijicu valjkasta oblika, koja j e s jedne strane bila ci ela, a s druge j e i mala
poklopac. V jetak skine P oklopac u z veliki o prez, i zvadi i z k utijice komad p apira, raztvori ga i pr eda
inovniku. Ovaj uze papir i proita ga, pogleda u Dulibia i prasnu u smieh.

Na papiru je bilo napisano: "pijon Mitar Gursuzovi velika je budala!





















99


XIV.


Gospodjica se je rano ujutro bila spremila da izidje iz kue. Htjela je otii na as u poslovnicu, a onda na vagu
kod klaonice, gdje je poslovodja preuzimao od mesara koe. Odluila je, da e toga dana cielo prijepodne ostati
kod vage da tono nadzire kako poslovodja kou sortira i klasificira. Nu ba u asu, kada je htjela izii iz sobe,
donese joj sobarica dva pisma, koja je listonoa donio toga asa. Jedno je bilo u ruiastoj omotnici, a naslov
je bio izpisan nepoznatim joj rukopisom; na drugom je prepoznala Anin rukopis i odmah ga otvori i poe itati.
I im ga je dalje itala, sve vie joj je lice bliedilo i smraivalo se. Tamne joj se obrve skupie, a oi zasuzie.
Ana joj je javljala, da je Dulibi uhapen i da je u novinama pisalo, da je traeno njegovo izruenje savezno sa
nekim atentatom u Zagrebu.
-

To nije istina - povika gotovo glasno - Dulibi nema sa tim nikakve veze.

Nu odmah se zatim zamisli, prodje u mislima nekoliko dana unatrag i sjeti se onih dvaju mladia u
planinarskom odielu, to su bili kod Dulibia i koje je opet nedaleko pred Zagrebom u vlaku sastala, zamagli joj
se pred oima, spusti se na stolac i pokri rukama oi i lice.
-

Strano, strano, - uzdahnu - je li to mogue? - i pomisli, kako e Dulibi biti izruen i kako e ga po hodniku
redarstva voditi slomljena i okovana u tekim okovima i sa krpama zamotanima oko nogu. Neto ju je guilo u
grlu i u prsima pritiskalo. Uze pismo, proita ga jo jedanput, a onda brinu u pla. Suze su joj curile, a ramena
se tresla od jecanja. Sve ono, to se je kroz nekoliko dana bilo u njoj nakupilo i to ju je tako guilo, nalo je
oduka u ovim suzama. I plakala j e gorko, kako nije plakala od onoga dana, kada j oj je kao djetetu otac na
smrtnoj postelji poljubio plavu kosu. Plakala je dugo, a onda joj je odlanulo. Kada su joj se osuile oi i lice
podje da e izii, nu sjeti se drugoga pisma, otvori ga i proita:
Cienjena i mila gospodjice!
Nikada ne u zaboraviti sretnih asova, to sam ih proveo preksino u Vaem drutvu. Od onoga asa, kada sam
Vas prvi put vidio, za mene ne postoji nita drugo na svietu do li Vas. Sve moje misli nalaze se samo kod Vas,
srdce bije samo za Vas, a oi ne ele nita drugo, nego da Vas opet im prije vide. Nemojte prezreti ljubavi
onoga ovjeka, koji gine za Vama, nego se sjetite, da sam za uviek Va oboavatelj

Edmund Greif
Sa gospodjiina lica se odrazi prezir, raztrga pismo na male komadie, baci ih u mali ko, to je stajao kraj
stolia i izidje naglo. U poslovnici se je zadrala tek nekoliko asaka, a onda se uputi pjeice na klaonicu, do
koje od t rga N.

ima gotovo sat hoda. Nu ona je osjeala potrebu kretanja, da s njime zatomi nemir, koji ju je
obuzeo nakon Anina pisma. Neprestano joj se povraala misao, da bi trebala neto uiniti za Dulibia, nu nije
joj nikako moglo postati jasno, to bi to moralo biti.
Na klaonicu j e stigla oko devet i pol sati i postavila se pokraj vage. Mesarski su pomonici i egrti donosili
koe, jedan ih je radnik vagao, a poslovodja je biljeio u svoju biljenicu ime mesara, od koga je koa preuzeta
i njezinu teinu. Zatim bi radnici kou raztegnuli, poslovodja bi je pregledao, a onda odredio, da li spada u prvu,
drugu ili treu vrstu, na to bi jedan radnik privrstio na kou limenu ploicu, koja je oznaivala kako je ta koa
klasificirana.

Gospodjica j e stajala na j ednoj daski, da se ne zamae, j er j e oko vage bilo blato i zpremieano sa krvi, te je
tono pratila taj posao. Tako stojei opazi malo podalje jednu grupu ljudi, kako se je skupila, kao da gleda neto
zanimivoga. Bili su to veinom nezaposleni mesarski pomonici, koji se obino oko klaonice motaju, ne bi li
dobili posla, i koji su taj as neto promatrali. Gospodjica ode, da i ona vidi to je tamo tako zanimljivoga.
U kaljui blata stajao je jedan seoski djeai od kojih deset do dvanaest godina, gologlav i bos, do koljena
zavrnutih hlaica, koje bi mu inae sigurno dosegle i do preko glenjeva, i u istoj ali pokrpanoj kouljici od
debeloga seljakoga platna. Na kratkoj je uzici drao kravu crvene boje i natrag zavinutih rogova. Odmah kraj
100

krave stajala je jedna seljakinja i drala u naruju malo diete i brisala rukom suze. Uz njih su stajala dva andara
sa pukama i na nj ima na taknutim b odeima. Oko kr ave je obilazio jedan mesar crvenoga nosa i ve likoga
trbuha, medju o stalim mesarima p oznata p ijanica i p ropalica, k oji nije k ao d rugi mesari ku povao s toku na
sajmu, nego samo izpod ruke ili na kakvoj prisilnoj drabi, a kadkada i od sumnjivih osoba te bez marvinske
putnice. Nakon to j e k ravu dobr o pr egledao i n ekoliko p uta j e opi pao po l edjima i po r ebrima, obr ati se
andarima i ponudi im cienu, koja se obino plaala za jedva malo vee tele. andarima je bilo ve dodijalo
stajati, prihvatie cienu i rekoe eni, da drugih kupaca nema, pa da kravu treba dati za tu cienu. ena brinu u
glasan pla, andari preuzee od mesara novce, okrenue se i otidjoe. Jedan egrt uze djeaiu iz ruke ue i
povede kravu. Krava se malo ustoboi i sagne glavu, kao da e se natrag pomaknuti, nu mesar je udari izmom
u zadnju nogu, na to se krava malo strese i ode za egrtom. Djeai pogleda za njom i zajeca, a krupne mu se
suze prolie niz bliede djetinjske obraze. Od onih to su naokolo stajali, netko pljucnu, netko neto promrmlja,
a onda se svi razidjoe. Gospodjica se priblii djeaiu, pogladi ga po glavi i ree.

- Nemoj plakati... Zato plae?

Djeai podie glavu i pogleda ju kroz suze. Gospodjici, koja se je cielo jutro uzdravala od plaa, zatitra
neto oko sljepooica i oko usana, te i njoj potekoe suze, kada je vidjela djeakove mokre oi i lice, a onda se
priblii eni, koja je jo uviek stajala na istom mjestu, jecala i rubi drala na oima. Kada joj je dola blizu,
privinu se blie k materi djetece, to joj je bilo u naruju i vrsto joj stavi ruicu oko vrata, a gospodjicu
pogleda velikim oima.
-

Ne plaite, eno. Recite mi, to vam se je dogodilo i mogu li vam kako pomoi? - ree gospodjica.

Seljakina skinu rubi s oiju, pogleda je kroz suzne oi, uzdahnu i ree:
- Ah, kako mi moete pomoi! To mi je bila posljednja nada i uporite, a eto sad i to ode. to u sada sa djecom
i s im u ih prehraniti, jadna sam i kukavna.
-V idjela sam, da su andari uzeli novac, - ree gospodjica, - zar krava nije bila vaa?
- Jest, jest, bila je naa - odgovori ena i opet zajeca.
- Pa zato su odnieli novac? - upita opet gospodjica.
- Za porez... za porez, proklet bio - odgovori ena jecajui.
- A time nije jo ni namiren. Ne znam to e mi sada jo uzeti. Sada nemam vie nita, nego troje gole i gladne
djece - i opet zajeca glasno, a nove joj krupne suze potekoe niz lice.
- Zar nemate mua?... Zar nemate zemlje?
- Imam i mua i zemlju - odgovori seljanka i pogleda prema nebu, kao da odozgo pomo trai - nu mu mi je ve
dvie godine u tamnici. Osudjen je na doivotnu tamnicu i nikada ga sigurno ni moje ni djeje oi ne e vidjeti,
- i opet brinu u pla.

- Osudie ga radi politike, radi republike. Tko e mu zemlju obradjivati i od kuda u porez plaati? Eto,
odvedoe mi i zadnju hranu moje sirotne djeice.

Uto se priblii djeai, uze majku za ruku i ree:
- Ne plai, majko, otac e se ve jedanput vratiti, a dotle u ja raditi.

Seljakinji se potresoe opet ramena od jecanja. Gospodjica otvori svoju runu torbicu, izvadi sve svoje novce
to ih je imala, turi ih eni u ruku, okrenu se i ode briui suze.

Nije mogla vie i zdrati kod vage. Pope se na Donnerova lovaka kola, koja su u blizini vage stajala, i pod
kojima su bila upregnuta dva ugojena crna konja, te ree koijau da je odveze u Gornji Grad. Kada je dola u
Pivarsku ulicu, nadje kod kue gospodju Gusi i Ruu. Rua je gladala rublje najednom stoliu na hodniku, a
njena je mati sjedila kraj nje i plakala.
- to se je za Boga dogodilo? - upita gospodjica, ulazei u hodnik i videi suze u oima gospodje Gusi.
- Brata su Zvonka zatvorili, pa mama plae. Nu ne e biti nita, to je ve obina stvar. Kadagod se neto dogodi,
policija pozatvara nekoliko stotina mladei, koju i inae dri u oevidnosti kao pogibeljne kolovodje. Zvonko
101

je uviek medju njima i on je ve nauen na zatvore, a budui da mu se ne e moi nita dokazati ni ovoga puta,
bit e puten za koja dva, tri mjeseca. Ali mati kao mati, pa plae - dovri Rua.

- Znam ja to sve - ree gospodja Gusi i obrisa suzu, - ali tako teko mi je kada pomislim, to rade od nae djece.
Oh, kada e to ve jedanput prestati?

Rua sada istom opazi, da je gospodjica blieda u licu, da su joj oi malo crvene i da se na njima vide tragovi
suza. Primae joj se blie, pogleda je pozorno i ree:
- Ali to je vama? ini mi se kao da ste i vi plakali.
- Jesam, - odgovori gospodjica i odmah izpripoviedi prizor, kojimu je bila svjedokom kod klaonice.
- Naalost, i to je dnevna slika i ve uobiajena stvar-uzdahnu Rua.

- Ali ima jo neto, to me je jako raztuilo, a to bih vam morala pripoviedati - ree gospodjica malo drhtavim
glasom.

Gospodja Gusi ustade i ree:
- Ne u vas smetati - i ode briui suze.

Gospodjica je osjeala neki umor u nogama, pa sjede na stolac, s kojega je ustala gospodja Gusi.
-

Pripoviedajte to vam se je opet dogodilo - ree zabrinuto Rua.

Gospodjica j e utila jedan as i gledala pred sebe, kao da se predomilja, kako bi poela, a onda pogleda
bojaljivo u Ruu i ree:
- Poznajte li Krunoslava Dulibia?
- Poznam - odgovori Rua, gledajui u mali depni rubi, preko koga je ba prelazila vruim gladalom.
- Sigurno vam je pripoviedao onaj mladi to mi je dao vau adresu u vlaku, da Dulibi stanuje u Beu u mojem
stanu i da se dobro poznamo.

- Nije mi nita pripoviedao, nu ja sam znala to ve i prije - odgovori Rua ne skidajui oiju sa rubia, koga
je bila ve previla u mali etverokut.

Gospodjica se malo iznenadi, nu onda pomisli, da je sigurno sam Dulibi pisao o tome Rui i nastavi:
- Jutros sam dobila pismo od moje prijateljice, koja mi javlja, da je Dulibi uhapen u Beu savezno atentatom,
koji je prekjuer izvren na ovdanjem redarstvu i da...

- Znam, - prekine je Rua - nu ne trebate se nita bojati. Njemu se ne e nita dogoditi i za kratko e vrieme biti
puten na slobodu.

Gospodjica se ugodno iznenadi, jer si nije mogla protumaiti, odkuda to sve Rua znade, i ujedno joj odlanu to
je Rua kazala da e biti puten na slobodu. Sada je Rua pogleda pa razabra njezine misli i dodade:
-

Ne mogu vam o tome nita vie rei, nu moete biti posve mirni, njemu, se ne e nita dogoditi.
-
Te se Ruine riei podpuno umirile gospodjicu, jer je Rua govorila tako sigurno i uvjerljivo, a ona sigurno to
tono znade.
I ja se nadam, da mu se ne e nita dogoditi - ree gospodjica smireno.

Rua odloi gladalo, primae se gospodjici, metnu joj ruku na rame, posgleda joj ravno u oi i ree:
-

Da li ga jako volite?

Gospodjica zatrepta oima, a lice joj se zacrveni, jer nije oekivala toga pitanja. Osjeti, kako joj na lievoj strani
vrata tue bilo naglo i jako, a onda obori oi i ree:
102

- Da - malo zauti, a onda pogleda opet u Ruine oi i

nastavi:
Ne inim li moda time kome krivo? Nije li u tome moda to zla?
- Ne - odgovori Rua - za sve nas, koji ga poznamo, to je samo radostno, nu... - malo se zaustavi - nu ne znam,
da li vam je neto jasno...
- to? - upade gospodjica glasom, koji nije izraavao nikakve znatielje, nego ba protivno, kao da joj sve jasno
i kao da ono, to bi jo imala saznati, ne moe nita promieniti na toj stvari.
- Pretrpiti ete mnogo. Znam, da i Dulibi voli vas i pretrpiti ete mnogo oboje, jer on nije...
- to on nije?- upade gospodjica sada neto znatieljnije.

-...jer on nije slobodan - dovri Rua.

Gospodjica obori oi, obrve joj se neznatno skupie, nu sa lica joj se odrazi mir, kao da je oekivala taj odgovor.
Bilo joj je jasno, da izmedju Dulibia i nje postoji neka velika zapreka. Iz Ruinih je riei morala zakljuiti, da
Dulibi pripada ve nekome, tko na njega ima pravo. Neka ljubav iz mladjih dana i neka obveza, koju e on, koji
je tako poten i estit, i odrati. Ona dodue nije jo nikada mislila na to da njezina uvstva, to ih osjea za
Dulibia, moraju biti neim naplaena, neim stvarnim, to bi joj na njega davalo neko pravo, to bi ga uinilo
npravo izkljuivo njezinim. Niti je ikada pomislila na to, da on ve pripada nekome drugom, nekoj eni, koja ga
isto toliko voli kao i ona, mogue ve odavna, i mnogo vie nego ona, i koja na njega ima moda neko pravo i
sa kojom ga neto vee. A on, tako uzoran i tako estit, on je toj vezi sigurno i vjeran.

Razmiljajui tako, sjeti se one veeri, kada joj je pripoviedao balade, koje su je tako zaniele, kada ih je
pripoviedao svojim toplim glasom, a u njegovim se je oima u polumraku bljeskao neki sjaj. Sjeti se, kako se
je, ne znajui ni sama kako, pribliila i naslonila mu glavu na rame, a on je ustao, tek je pogladio po kosi i naglo
otiao. Sigurno su njegove obveze i njihov znaaj bili jai od njezinih plavih kosa i njezinog ruiastog lica. Da,
sigurno medju njima stoji neka zapreka, koju on ne e, ne moe i ne smije odstraniti. Nakon Ruinih riei i
nakon ovoga razmatranja osjeti, da joj je Dulibi jo blii i jo drai i da ga nikada nije tako volila i tako eznula
za njim, kao ba toga asa. A onda pogleda Ruu svojim plavim oima i ree:
- Ja ga svejedno volim.

Rua je znala, da gospodjica jo ne zna tajne ili barem da jo pravo ne razumije radi ega Dulibi nije slobodan
i da njezine riei ne moe shvatiti drugaije, nego to ih je gospodjica doista shvaala as prije, pa itajui
njezine misli ree:
-

Ne mogu vam rei zato Dulibi nije slobodan, nu nije ono, to vi mislite, to njegovu slobodu vee.

Gospodjica ju je gledala i ne znajui, da je as prije samo mislila a ne govorila, uzela kao posve naravno, da
Rua znade na koju zapreku misli i ree:
- Radi ega drugoga ne bi bio slobodan?
- To e vam rei moda on sam jedanput, - odgovori Rua - nu dotle smatrajte, kao da vam ja nisam nita rekla.
Uostalom, nisam vam ni rekla, da vaoj ljubavi stoji na putu neka zapreka, nego samo to, da ete mnogo trpjeti.
To sam vam bila duna rei, jer mi je naloeno, da vam to kaem i jer vas volim.
Gospodjica se nije zaudila tome odgovoru, nego osjeti, kako se i u nju samu uvlai neka tajnovitost, kojom je
okruena i Rua i oni mladii, koji su je na tako tajnovit nain sa Ruom upoznali, a i oko samoga Dulibia i
njegovoga boravka u Beu. Sve

je to izprepletalo sa tajnovitou sve njezine dogodjaje, to ih je u to kratko
vrieme proivila, a i njezine osjeaje, pa i samu ljubav prema Dulibiu, a sigurno i njegovu ljubav prema njoj.
Opet je poela malo bliediti u licu, a onda joj nenadano oi sievnue, a kraj usana joj se pokaza ona jedna ravna
i odluna crta. Pred oima joj prodjoe Dulibi, seljaci to ih vode andari, onaj teko okovani ovjek, krik
visoke ene i pla djeteta, suze djeaia na sajmitu i jecanje seljakinje, sve joj to prodje pred oima u ivoj
boji izrazito i hitro kao munjom razsvietljeno. Ustade naglo, uze Ruinu ruku i gotovo nesviestno ree
odlunim glasom:
- Ne u ni ja jo dugo moi biti slobodna!
103



Rua se iznenadi, pogleda je svojim tamnim oima, to su takodjer u taj as sievnule izpod jakih i sratenih
obrva, a zatim je naglo zagrli i poljubi.
Pred vratima se hodnika zaue zvonki glasovi Nade i Kr e

imira, koji su dolazili iz kole i susreli se ba u
kunoj vei te galamili, kao da se nalaze na kolskom hodniku za vrieme odmora. Rua poskoi da otvori vrata,
a gospodjica se sjeti, da je ve podne i uze svoju runu torbicu to je stajala na stolu, na komu je Rua gladala
rublje. Nada i Kreimir su se jedan as gurali na vratima, tko e prije unii, a onda utrae, opazie gospodjicu
i oboje ju primie za ruke, kao da su joj stari znanci i kao da je hoe sobom povui, a pri tom su vikali u jedan
glas:
- Nemojte otii, ostanite jo malo s nama!
- Moram, moram kui - branila se je gospodjica, te ote ruku iz Nadine ruke i pogladi je po licu. Djeca odtrae
dalje hodnikom, a gospodjica ree Rui:
- Prije nego odem, moram vam rei jo neto. Danas sam Primila jedno nastrljivo pismo od nekoga Edmunda
Greifa, koji je bio neku veer na veeri tamo gdje stanujem i koji mi je cielu veer dosadjivao. Sigurno e to
opet pokuati, pa ako bude trebala i u tome vae pomoi, ne ete me odbiti?

- Razumije se, - odgovori Rua - a uostalom do sutra u saznati, tko je taj nasrtnik.

Na odlazku je Rua dala gospodjici dvie knjige, da ih sobom ponese, a onda se oprostie.

Kada je gospodjica dola kui, doekala ju je u predsoblju Janica, te joj je veselo rekla, da je za nju stigao jedan
veliki buket cviea. Gospodjica namrti elo i odmah se sjeti, da to ne moe biti od nikoga drugoga, nego od
onoga nasrtljivoga Greifa, od koga je jutros i pismo dobila.

I doista je u njezinoj sobi na stoliu stajao u staklenoj vazi ogroman rukovet cviea, a u njemu sa crvenom
vrbcom unakrst svezani komad ruiastoga papira, na kome je bila izpisana neka dugaka pjesma, koju je Greif
od nekuda s krivim pravopisom prepisao, ili si je dao od nekoga sastaviti. Na koncu je pjesme dodao nekoliko
redaka, u kojima je moli, da mu dozvolim da pred veer dodje po nju sa svojim autom od est cilindera neke
znamenite marke, da je izveze na etnju u okolicu.
-

to je taj drzovit - mislila je gospodjica trgajui pjesmu na komadie, a onda pozva Janicu i zamoli je, da to
cviee baci, ili ga metne u svoju sobu.

Janica je bila nauna, da joj Sida deset puta na dan strogo naloi da pazi da ne uvene cviee, koje je ona
dobivala od svojih kavalira, pa je gledala u udu gospodjicu, te mislila da se ona samo ali i nije se usudila ni
dotaknuti cviee. Gospodjica uze cviee, stavi ga Jani u ruke i ree:
-

Evo va m, o dnesite ga u svoju s obu! - U taj se je as pokazala na vratima stara Donnerica, koja je ula
gospodjiine riei i ree:
- Imate pravo, gospodjice. Sva su ta gospoda same barabe. Ti samo povlae okolo mlade djevojke, a nijedan ne
misli poteno. To se samo zabavlja i zabavlja, troi i razsipa, a sami vrag zna, od kuda im novci. Nijedan nije
nita vriedan. Imate pravo gospodjice, ah - uzdahnu teko - da je samo moja Sida takova! Ali ona, eto i ovu je
no bila na nekoj vrtnoj zabavi do zore. I sada je jo u krevetu. Tko je to vidio! Ti su mladi ljudi danas isto
poludili, i promienili su upravo no u dan, a dan u no. Gdje bi to nekada bilo, da jedna djevojka ostaje po ciele
noi vani sama sa nekim majorima i dr ugim dangubima. Da sam j a t ako r adila, moj bi me pokojni ot ac bio
zadavio i ne bi mi dao ni jednog krajcera

za miraz. Ali danas je sve to drugaije - dovri stara Donnerica i opet
duboko uzdahne.
Toga s u d ana stara D onnerica i gospodjica bi le same kod obj eda, j er j e D onner bi o nekuda nenadano
odputovao, a Sida j e bi la j o u krevetu, premda ni je vie spavala. Nekako, kao da se t oga dana nije usudila
materi na oi. Dogadjalo se je tako vie put, nakon koje naroito dobro provedene noi na kakvoj zabavi a esto
104

se je i to dogadjalo, da bi koji mjesec dana iza takove noi Sida bila pozvana nekuda k nekoj prijateljici, gdje
bi ostala po desetak dana, makar se takve odsutnosti nisu staroj Donnerici nekako najbolje svidjele.


Toga se je dana pred veer doista ustavio pred kuom jedan elegantni auto, a iz njega je izkoio Edmund Greif
i potrao uz stepenice. Nu u stanu su mu rekli, da gospodjice nema kod kue. Greif je namrtio elo i nervozno
udarao o bedro bielim rukavicama, kao da se ne moe nauditi, da ga gospodjica nije ekala. Nu rekli su mu,
da se vjerojatno nalazi u prizemlju u poslovnici.

Kada j e Greif uniao u poslovnicu, gospodjica j e ba zavravala svoje i zvjetaje, koje j e pravila svaki dan i
slala tvrdki Blum u Be. Kada ju je Greif vidio, ponadao se je da je ipak njega ekala, pa pridje blie k njoj.
Idui kroz poslovnicu, sklizao je noge i njihao se je nekom posebnom elegancijom, kako to ine svi kavaliri te
vrste, lice je raztegnuo na glupi smieak, a onda rekao:
- Oh, gospodjice, kako sam sretan, to ste me ekali!

Gospodjica je ba zaljepljivala omotnicu, u koju je stavila svoje izvjee, pogleda prezirno i ree:
- Zato bih ja vas ekala? to mislite time rei?

- Kako? - iznenadi se Greif - zar niste dobili moje redke, koje sam vam poslao...- i tu se prekinu, jer je uvidio,
da ne bi bilo previe ukusno spomenuti, da joj je poslao cviee.

U gospodjici je kuhalo od biesa kao u kipuem loncu, nu svlada se, a onda pomisli, zato da se srdi, promieni
ton glasa i ree:
-

Gospodin Greif, izvolite mi raztumaiti o emu se radi, jer vas nisam pravo razumjela.

Greifovo se lice opet razvedri i poprimi isti onaj namjeteni smieak, s kojima je malo prije pred nju stupio te
ree:
- Oh gospodjice, da z nadete ka ko vas obo avam! P isao s am vam i zamolio va s, da mi doz volite, da vas
povezem malo p o okolici sa s vojim a utom. Znate tako e legantnoga a uta ne ma u c ielom Zagrebu, a j a s am
vozim. Znate, sada pred veer je divno i malo dalje, zar ne, gospodjice? Oh, da znadete, kako u biti sretan!

- Dobro, gospodine Greif, ali ba ovaj as ne mogu, nego me priekajte sa vaim elegantnim autom na
Jelaievom trgu, a ja u doi za jedno pol sata.

Greifovo lice zasja od veselja, oprosti se i ode opet s onom istom elegancijom, nakon to je uzkliknuo:
-

Oh, kako sam sretan!

Malo kasnije j e g ospodjica pr edala pi smo na po tu, a o nda sjede pr ed po tom na t ramvaj i od veze s e u
Maksimir, da se u to toplo i sparno predveerje nauiva svjeega, upravo gorskoga zraka u tom krasnom
prirodnom perivoju, to lei na iztonoj periferiji grada.

Gref je uzalud ekao na Jelaievom trgu, a istom se je kasno na veer dosjetio, da gospodjica sigurno ne e
doi.




105


XV.

D

ani su prolazili. Ljetna je ega pripicala, kao to to znade pripei samo u prvoj polovici kolovoza. Zrak se je
ario od vruine i treperio nad ulinim asfaltima, koji su od vruine nabubrivali i omekavali, da se na njima
gotovo poznaju otisci prolaznikih peta.

Unato vruini, zagrebake su ulice ive kroz cieli dan. Ve rano jutrom vrve ljudi ulicama, naroito Ilicom i
onim ostalim ulicama, to vode na Jelaiev trg. Iza Jelaieva trga nalazi se na Dolcu i na Kaptolu jutarnje
dnevno t rite i venih namirnica, sa kojima se obskrbljuje s t ih t rita veliki dio grada. Sa Kaptola malom
strmom Bakaevom ulicom, kratkom ulicom to vodi s Dolca, pa ulicom Pavla Radia, salieva se na Jelaiev
trg od zore do pred podne nepregledno mnotvo ljudstva, kao duboke zatalasane rieke u more, da se opet odatle
odvalja Ilicom, Juriievom i ostalim ulicama, to sa trga vode. ene, mukarci, djevojke, te uobe ljudi
obojega spola i svih slojeva prekrivaju itave ulice kao neki gibivi sag, izprepleten bljetavim bielim i ivim
crvenilom n arodnih o diela estinskih s eljaka i seljakinja. S ve ide uurbano i no si u r ukama r ogoare i
rogoarie pune povra, jaja, svjeeg sira, vrhnja, mesa i peradi. Zagreb se obskrbljuje za jedan dan svim
onim, to j e svakomu potrebno za odravanje na ivotu vlastitog grienoga t iela da sutra, prekosutra i t ako
svaki sliedei dan opet ponovi istu pjesmu, to na tim tritima i oko njih bruji.

Gospodjica j e g otovo s vakoga d ana u j utro hodala p o t im t rgovima. P rolazila j e i zmedju b regova zel enja,
naslaganoga na klupama bugarskih vr tlara, pokraj dugih ni zova kl upa, i za ko jih stoje estinske s eljanke,
zdrava i rumena lica, kraj kupova zelenja, jaja i jo mokroga sira na velikom listu od loze ili kelja, to je sve
pred svakom na klupi razprostrto. Prolazila je kroz vrevu ljudi i s uitkom promatrala vrevu i ono neumorno
gibanje, koje se odvija odmjerenim ritmom i nikada ne prestaje, te je sluala amor to umi sastavljen od
tisua glasova, kao um vodopada kakve rieke, iz koje tek po kadkada probije kao povik brodskog kapetana nad
umom uzbrkanoga mora, koji glas prodavaa to robu izvikuje, ili koga slunika, to gura runa kolica i
povicima trai da mu ljudi naprave mjesta.
Jednoga se je dana sredinom kolovoza gospodjica vraala iz te vreve, nu nije zakrenula prema Trgu N. Nije joj
se dalo ii u poslovnicu, neto ju je vuklo da luta po ulicama i zaputi se sa Jelaieva trga u Ilicu, glavnu ilu
kucavicu grada. Kada je dola do prolaza, to vodi od Ilice na Preradoviev trg kroz veliku palau Prve
Hrvatske tedionice opazi, da s e u prolazu nalazi veliko mnotvo ljudi. Mukarci su i ene s tajali u gusto
zbitom dugakom redu, koji se je pruao gotovo od plonika Ilice, pa sve do sredine zgrade, tamo gdje prolaz
zakree na desno i usred zgrade sainjava Oktogon,

iz kojega se ul azi u veliku dvoranu bankovne blagajne.
Ljudi su stajali u redu, kao to se je u ratno vrieme stajalo pred prodavaonama aprovizacije. Svima se je na licu
odraavao neki strah, svatko je strepio hoe li se jo na vrieme dogurati do blagajne da spasi, ako se jo to
spasiti dade.
Gospodjica zakrenu u prolaz. Prolazila je pokraj dugoga reda ljudi i znatieljno gledala, kao da bi htjela znati
to ekaju. U redu su stajali gradjani edno obueni, seljaci iz blie okolice, a najvie je bilo starijih ena.
Neke su drale u ruci male knjiice, na kojima je bilo napisano: Ulona knjiica.

Straari su hodali uz taj red
tamo i ovamo sa pukama na ramenima. Iz reda se nije ulo ni govora ni amora, svi su stajali stisnutih zubi,
a mnogi su protezali vrat i podizali se na nonim prstima, kao da hoe vidjeti preko onih to stoje pred njima,
da li se tamo sprieda pred ulazom u banku to mie. Tamo sprieda se je doista gibalo, jer su straari i bankovni
podvornici od vremena do vremena putali kroz vrata u banku po etvoricu iz reda, a oni koji su neposredo iza
tih sretnika stajali, pomicali su se napried za jedan korak. Nu to je ilo tako polagano, da se to na kraju repa,
tamo kod Ilice, gdje su pridolazili uviek novi, nije gotovo ni opaalo. Gospodjica je stajala i gledala. Kraj nje
se zaustavi jedan prolaznik, dosta star ovjek, po izgledu neki ve dugo umirovljeni vii inovnik. I on je stajao
i promatrao, kako ljudi u redu stoje i nogama od nestrpljivosti tapkaju. Gospodjicu svlada znatielja, okrenu se
k umirovljeniku i upita:
-

Oprostite, gospodine, smijem li vas pitati, to ekaju ovi ljudi?
106


Stari ju gospodin pogledao svojim vodenim oima, kao da se udi, da ona ne zna o emu se radi, malo strese
glavom, licem mu prodje neki udan smieak, a onda odgovori:
-

Eto i na nju je doao red... Tko bi to bio mogao nekada i pomisliti... hm, hm... izdrala je dosta dugo...

Stari je umirovljenik govorio vie za sebe, a ne kao da odgovara na gospodjiino pitanje. Ona ga je gledala,
lovila njegove riei i silila se da ih shvati, nu nije mogla nita razumjeti. Stari gospodin opet zakrenu glavom
desno i lievo, kucnu nekoliko puta tapom o pod, a onda nastavi:
-

Eto najstariji, najvei i najsigurniji na novani zavod, ode i on k vragu. Tko bi to bio mogao pomisliti.
Naravno, kada je sve drugo propalo, nije ni on vie mogao izdrati. Danas nema vie ni jedne jedine banke, sve
su zatvorene. Liepo su nas uredili. Sve nam unitie! Ubogi ljudi. To su sve mali ulagai i sigurno e izgubiti
svoje ul oke- zavri umirovljenik, predje pogledom jo jedanput preko dugog reda ljudi, kao da ih hoe
prebrojiti, pogladi malo rukom svoj siedi brk, kimnu malo gospodjici glavom i ode polagano dalje.

Malo iza toga razli se kroz dugi i gusti red ekalaca amor, koji su prekidali neki uplaeni upiti: - to je, to se
dogodilo?... vratovi se jae izpruie, ljudi se poee jae podizati na nonim prstima, dok se za as amor ne
pretvori u zaglunu viku, koja se prolomi kroz dugi prolaz, kao bura kroz umu u planini. Ulazna se vrata banke
naglo zatvorie eljeznim k apcima, p red koja s e p ostavi d esetak naoruanih s traara, a j edan b ankovni
podvornik javi otrim glasom sa prve stepenice ulaza, da banka uloaka vie ne izplauje... Nastade guva
razoaranih ulagaa, koji se uzkomeae u prolazu kao mravi u mravinjaku.

Gospodjica izidje iz prolaza i zaputi se Ilicom. Nu ve se nakon nekoliko koraka stvori pred njom Edmund
Greif, koji je na sebi imao elegantno odielo i biele konate rukavice na rukama, kojima je na tankom konatom
uetu vodio ogromnu psinu krvavih oiju, klempavih uiju i dugake dlake. Gospodjica htjede proi mimo
njega, kao da ga ni ne vidi, nu on se postavi pred nju i nakloni se nacerena lica. Nije pomagalo nita, to ga je
gospodjica odbijala niti je koristilo, to mu nikad na sastanak nije dola, on se nije dao nikako smesti, nego je
kao orav nasrtao na nju, gdjegod ju je susreo.
- Kuda, kuda, gospodjice, ako smijem znati? - upita Greif, duboko se nakloni i skinu duboko eir.
- etam po ulicama - odgovori gospodjica nehajno, a kod toga ga nije ni pogledala, nego je promatrala psinu,
koja je dahala od vruine i debljine te objesila dugaku jeziinu preko zubi.
- Onda ete dozvoliti, da vas malo pratim - pouri se rei Greif i odmah se postavi njoj s lieve strane.
Gospodjica nije mogla odbiti, jer je znala da to ne bi koristilo i da se on svejedno ne bi odliepio, pa ne ree
nita, nego podje napried. On podje uz nju i nastavi:

- Ali kakova je to ideja, gospodjice etati po ulicama po toj vruini. Sada se ide na Savu na kupanje, ili u
Tukanac, tamo u onaj debeli hlad. Ja u vas odpratiti tamo, vidjet ete kako je tamo hladno i ugodno.

Ili su dalje. Greif je pripoviedao o svome cucku, o svome autu, o nekim svojim prijateljima, o zabavama i o
nekim plesaicama. Ulagao je sve svoje sile glasovitog i na daleko poznatog zabavljaa i udvaraa krasnom
spolu, da gospodjicu z abavi i o duevi, a g ospodjica j e s luala i ne sluala, t u i t amo b i to p rimietila, a
uglavnom postajkivala je pred duanskim izlozima i u njih zavirivala.

Prolo j e n ekoliko G reifovih z nanaca i p rijatelja, s k ojima se j e o n p ozdravljao, a s vaki ga j e znaajno
pogledao, kao da mu hoe estitati na sigurnoj novoj avanturi sa takvom ljepoticom, za kojom bi se svaki kad
bi ve proao ogledao i svoje udivljenje izrazio. Greif je koracao kraj gospodjice ponosno i sviestan, da mu svi
zavidjaju na toj novoj ribici, to ju je upecao, kako se je to u tim kavalirskim krugovima izraavalo.
Kad su proli ugao Mesnike ulice i stigli do Frankopanske ulice, htjede Greif zakrenuti u prolaz, to vodi u
Tukanac, nu gospodjica zastade, jer toga prolaza nije poznavala. Nu za as je vidjela, da kroz taj prolaz idu
mnogi prolaznici, naroito mnogo djece sa loptama i drvenim lopaticama u ruci u pratnji odgojiteljica i
dojkinja, pa joj se probudi znatielja da vidi taj znameniti park, te i ona zakrenu u prolaz i za nekoliko se
asaka nadjoe u Tukancu. Tu se gospodjica odmah osvjedoi,da to nije nikakav park, kako to na
topografskim kartama pie, nego prava pravcata uma, koja se nalazi eto tu, tako rei u sredini grada. Izmedju
107

Gornjeg Grada s desne strane i strmog visokog briega Josipovca s lieve strane, vodila je iroka ista cesta kroz
umu d ebelih i starih b ukava i hrasta. Nakon nekoliko s totina ko raka z avijala j e na l ievo i p enjala se n a
Josipovac kao uz pravi gorski lanac. U debeloj je sjeni bilo hladno kao u planini, a zeleno je lie na drveu
treperilo od lakoga strujanja svjeega zraka, kao da apue neku tihu jedva ujnu molitvu. Sa malih puteljaka,
to se vijugaju strminom desno i lievo od ceste, odzvanjali su veseli i tanki glasovi djece, koja su se po umi
igrala. Gospodjica stade i duboko udahnu:

- Ba je divno! - Ona si do toga asa doista nije mogla predstaviti, da usred grada moe biti tako naravna i liepa
uma.

- Vidite, gospodjice, - ree zadovoljno Greif - vi meni nita ne vjerujete, a sada ste se mogli osvjedoiti da
nisam onakov, kakvoga me vi sigurno zamiljate. Vidite, kako ja znam dobro voditi. Oh, gospodjice, - i sklopi
ruke pred prsima dajte, da vas vodim kroz itav ivot! Vodi u vas uviek tamo gdje je najljepe, vodit u vas
kroz itav ivot kroz ovakve divne perivoje po sjeni i hladovini, ne u nita drugo raditi, nego u vjeno traiti,
da nadjem gdje e vam biti ljepe. Hoete, gospodjice, zar ne, staviti ete svoju bielu, mali ruicu u moje ruke,
da vas vodim, da vas uviek imam kraj sebe, jer je to jedina moja elja, to ju jo uobe imam, jer je to jedini cilj
moga ivota?...

Gospodjica je sluala, nu nije ula, gledala je, nu nije vidjela Greifa, nego je u duhu gledala Dulibia, koji je
toga asa amio tamo daleko u zatvoru, dok ona stoji u ovom divnom zelenilu, pokraj t oga smienog i njoj
odvratnoga ovjeka. Oi joj bljesnue, a kraj usana zatitra ona znaajna crta.
Budui da nije odgovarala nego zaneseno gledala daleko u guste zelene kronje drvea, kroz koje su tu i tamo
padale na zemlju malene zlatne sunane ploice, mislio je Greif da su njegove riei konano djelovale na
nju i

da se je zaniela za arima, koje joj je doaravao, pa nastavi dalje jo bljutavije i nasrtljivije:
-

Gospodjice, zlatna gospodjice, nitko vas na ovome svietu ne moe i ne zna voliti i ljubiti kao ja. Sve u svoje
bogatstvo staviti pred vae noge, sve e biti vae, samo usliajte moju molbu i podjite sa mnom. Idemo kuda
hoete, kuda elite, ja u vas na svojim rukama nositi, vozit u vas u svom liepom autu, veselit emo se i
uivati, jer za vas su ivot, uitak i veselje da ih provadjate uz ovakovog ovjeka kao to sam ja, koji vas voli
i oboava, a ne da sjedite tamo u poslovnici nekoga Donnera i da se onda negdje udate za nekoga inovniia
ili njegova poslovodju, koji prevre sirove kravlje koe. Ne, to ja nikada, nikada ne u dozvoliti! Te vae liepe
ruice nisu stvorene, da grle kogagod, ta vaa mala liepa usta ne smiju cjelivati nikoga drugoga do li mene. Oh
podjite sa mnom, odmah sada, jer bez vas ne mogu ivjeti...
-
Greif, prokuani udvara, zaveo je sa takvim i slinim bljutavtinama ve mnogu neizkusnu djevojku iz
takozvanih irokih slojeva, raznih namjetenica iz privatnih i javnih ureda, pa je vjerovao, da e djelovati i na
gospodjicu, jer ju je drao malom neznatnom namjetenicom, kojoj njegov auto, novac, konfuzne njegove riei
i obeanje o putovanjima i uivanjima mogu zavrtiti mozgom. Kada je gospodjici ve bilo dosta uvreda iz usta
toga gospodskog majmuna, uzkipi u njoj, oi joj bljesnue, ruke zadrhtae i pesti se zgrie, pogleda ga biesno
i protisnu kroz stisnute zube:

Bezobraznik! Ne usudite mi se vie nikada pribliiti! - Okrenu se naglo i ode brzim korakom.

Greif je oekivao sve prije negoli to i osta otvorenih usta i izbuljenih oiju. Kada je gospodjica zamakla prema
Josipovcu, ogleda se Greif oko sebe i opazi dvie dojkinje, koje su nedaleko prolazile sa hrpom djeice, koje su
ga gledale i savijale se od smieha pred onim, to mu se je dogodilo. Greif stisnu vrsto obim rukama pasje ue
i ree biesno poluglasno:
- Neka, bezobrazna djevojko, upamtit e ti mene, - a zatim se okrenu sav crven u licu i ode urnim korakom
natrag u gr ad. Takovo to jo mu se u ivotu ni je dogodilo. Njemu, Edmundu Greifu, na daleko i iroko
poznatome osvajau enskih srdaca, njemu, za kojim su uzdisale tolike i tolike udate i neudate ene, koje su
sretne, da im se on samo malo nasmiei, njemu, koji je nauio sa takvom hladnoom osvajati jednu tvrdjavu za
drugom, njemu, jednom od najuglednijih, najbogatijih i najljepih kavalira, da mu jedna nekakva inovnica
dobaci u lice, da je bezobraznik. To je ipak neuveno. Neuveno i strano, jer to e rei njegovi prijatelji, koji
108

ve svi znadu, da si je preduzeo da e ju osvojiti i pred kojima se je zakleo, da e ona biti njegova ve za
nekoliko dana. to e rei oni, kada vide da se on vie ne moe k njoj ni pribliiti? Izsmijehivat e ga, a toga
on ne moe podnieti.

- Treba da te drzovite pisarice odmah nestane iz Zagreba - zakleo se Edmund Greif u sebi.
U toj srditosti nije ni opazio kako je brzo iao. Za as je proao cielu donju Ilicu i za as je stigao na Jelaiev
trg, a onda zakrenu u vrtnu restauraciju Gradskoga Podruma, da svoj bies ublai sa aom svjee pive. U uglu
vrta sjedio je sam za jednim stolom policajni komesar Jevren evapovi i hladio se mrzlom pivom. Greif je bio
s n jime poz nat. Upoznali su se negdje u j ednom ot mjenom dr utvu i od t ada su ve mnogu no zajedno
probanili. Dakako, kavalirska narav bogatoga Greifa nije nikada mogla dopustiti, da dravni inovnik od
svojih malih dohodaka plaa potroak, pa je stoga revni uvar javne sigurnosti rado traio Greifovo
drutvo. Stoga

mu se i sada, im je opazio da Greif dolazi, razvedri lice, naglo izpi pivu, koja je pred njim
stajala, narui odmah drugu i zovnu Greifa, koji je dotle traio stol u boljoj sjeni, te ga nije ni opazio. Nu kada
je uo povik i prepoznao evapoviev glas pouri se k njemu i sjede za njegov stol.
- Kako to, gospodin Greif, zar niste na Savi na kupanju? - upita evapovi i izpi do kapi novu au pive, koju
mu je konobar ba donio, da bude mogao ii uzporedo sa Greifom, koji je takodjer toga asa pivu naruio.
- Ne, nisam danas iao - odgovori nehajno Greif - ne izplati se. Nema tamo nita vie vriednoga, sve samo ve
obrano voe. Pred nekoliko dana bilo je jo nekoliko boljih ptica; bile su dvie sestre, neke Vera i Dora, te neka
slovenska mamica, nu sve tri su odletile u Sloveniju u gore na ljetovanje. Ono to je na Savi ostalo, ne privlae
me.

- Da, da, to vi tako govorite, vama je mozgom zavrtila ona liepa Beanka, to se ve nekoliko tjedana nalazi
ovdje - ree sa zlobnim podsmiehom evapovi. - Kau, da ste joj po itave dane za petama. Neki dapae tvrde
zlobno, da nemate ba osobitoga uspjeha, makar ste se zakleli da e ona za nekoliko dana izgarati u vaem
naruju.

Greif pozeleni od jada, kada je uo, da se ve sumnja u njegov uspjeh i pomisli, to e se istom onda govoriti,
kada se sazna da je izgubio svaku nadu. Trebalo je spasiti svoj dobar glas, pa odmahnu rukom i ree nehajno:
- Ah, to je bilo reeno u ali, nu ona me ne zanima, niti me je ikada ozbiljno zanimala. Mora se dodue rei, da
je vanredno liepa, nu ima na njoj neto drugo, to bi moda moralo vie zanimati vas, negoli mene. Kada je to
izrekao prinese au k ustima i dobro potegnu, zadovoljan to mu je u asu pala na um jedna divna misao, koju
je na tako vjet nain poeo ve izvadjati.

- Ha, ha, ha, - nasmija se evapovi - zadrite j e vi sami za s ebe. Ja se ne uputam u osvajanje t ako t vrdih
tvrdjava. To je najjednostavnije. Kada je ne moete osvojiti, onda je preputate drugome. Ha, ha, ha!

Greif je vidio, da ga evapovi nije razumio, pa nastavi:
- Nisam ja tako mislio. Htio sam samo rei, da je ona za mene previe pogibeljna, a ta njezina pogibeljnost
mogla bi biti za vas privlaila.
- to hoete time rei? - upita komesar i malo se uozbilji.
- Mislim rei da je pijonka- odgovori Greif, a on da s e malo z amisli, kao d a u mislima sabire sav s voj
obtubeni material proti njoj i nastavi:
- U prvom redu ona je vanredna ljepotica, a vi ete kao izkusan i znameniti kriminalist dozvoliti, da se za
pijonke uviek upotrebljuju samo ene osobite ljepote...
- Ah, stara pripoviest, - upade evapovi - kada bi sve ljepotice bile pijonke, tko bi dravama nadavao toliko
novaca, koliko bi ga one potroile.
- ekajte malo - nastavi Greif ne dajui se smesti.
- Ima jo neto drugo. Vi ste je ve sigurno vidjeli. Pa zar ona vama izgleda kao obina tipkaica neke tvrdke
sirove koe? Zar niste opazili po njezinim kretnjama i manirama, da to mora biti neka dama iz visokog drutva,
ili je barem specialno za takovo ponaanje izobraena u pijonskoj koli? Od kuda bi jedna obina tipkaica
dola do takvog ponaanja?
evapovi je poeo sluati sa sve veim zanimanjem Greifovo izlaganje, a ovaj nastavi dalje:
109


- Ali ima i jo neto dalje. Ta je dama Beanka i tvrdi, da ne zna ni riei hrvatski, a kad tamo neki dan su je uli,
kako kod klaonice razgovara sa jednom seljankom. Dakle, to velite na to?
-
Nu ima jo neto. Ja sam je vidio sam svojim oima u drutvu studenata i drugih sumnjivih tipova, koji su vama
sigurno poznati kao protudravni elementi, hrvatski revolucionari i teroristi.

Boga mi, Greif, vi ete biti jo znameniti detektiv! - uzkliknu evapovi napola u ali, a napola ozbiljno
iznenadjen Greifovim opaanjima, koja se i njemu samome toga asa priinie zanimljivim i temeljitim.

Greif se j e zadovoljno i pobjedonosno smiekao, ali je zatajio, da je u posljednje vrieme proitao sve one
romane o liepim pijonkama, koji su poslije rata poplavile cieli sviet, i da se veina njegovih razloga sumnje
nalazi u ovim romanima primienjenih na svaku od tih j unakinja. Da j e gospodjica na sajmitu kraj klaonice
govorila hrvatski, uo je u Donnerovoj poslovnici, kada je jedanput doao tamo traiti je. Netko je od
namjetenika uo onaj razgovor kod klaonice, pa je to u poslovnici pripoviedao drugim namjetenicima ba u
asu, kada je Greif u poslovnici bio.

evapovi se je malo zamislio, a onda je izvadio iz depa notes i u njega neto zabiljeio.
- Eto, to vam je pripoviest o onoj liepoj plavoj gospodjici, - ree opet Greif - i sada razumijete, zato biste na
njoj mogli imati vie interesa vi, negoli ja. Za mene bi to mogla biti pogibeljna stvar.

- Sluajte, gospodine Greif - ree ozbiljno evapovi, u kome se je toga asa probudila policajna dua i velika
briga za dravu, - vi ste poznat kao dobar i lojalan dravljanin. Vi biste mogli, a to tako rei i vaa je dunost,
pruiti dravi u ovoj stvari j ednu veliku uslugu. Naravno dravi i nikome dr ugome. Eto vi dite, vi ste s t om
enskom poznati, a ini se da joj niste ni antipatini. Vi biste trebali ba njoj nastaviti udvarati i bez obzira na
svoj uspjeh, nego u i nteresu drave. Vi biste t rebali neprestano biti u njezinom dr utvu, nadzirati je, dobro
paziti s kim se sastaje i kuda se kree, i to sve meni tono javljati. Je li tako, gospodin Greif? Tako e drava
doi do svih njezinih tajnih niti i jednoga e dana doi u ruke pravde ne samo ona, nego sigurno i veliki broj
drugih za dravu pogibeljnih individua. Jo neto, gospodin Greif! U interesu je drave, u njezinom ivotnom
interesu, da vi od ovoga asa nikada vie pred nikim ne izrazite ni najmanje sumnje proti toj gospodjici, jer bi
to moglo sve pokvariti, i drava bi pretrpila ogromnu tetu.

evapovi je ve bio skovao plan, kako e on sam bez pomoi i jednog drugog kolege odkriti tu opasnu
pijonku i bogzna koliko drugih protudravnih elemenata, te e se tako on pokazati silno zaslunim za dravu
i on e sam dobiti orden i postii dobro promaknue,a moda postati i ef redarstva. Radi toga ne smije Greif
nikome nita, rei, radi toga ne smije nitko drugi, osim njega, nita o tome znati.

Greifu se nije nikako svidio evapoviev priedlog, da on u ime svoje dravljanske lojalnosti i dalje udvara
plavoj gospodjici nakon onoga to je danas doivio, a nije drao ni za mogue, da e ga ona ikada vie u svoju
blizinu p ustiti. D a p okua jo jedanput? Ako ne ide drugaije, uinit e i to, nu prije toga pokua jo
evapovia nagovoriti, da on taj posao obavi nekako i bez njega, pa ree:
- Malo je teko, da se ja i dalje s njom uputam. Tko zna, moglo bi biti i pogibeljno. Nije izkljueno, da njezini
pomagai to opaze, pa bih ja kod toga mogao i loe proi - pri tom se doista pobojao, da bi mogao to izvui,
kao da je i sam bio uvjeren o istinitosti svoje obtube, a onda nastavi:
- Zar ne bi bilo bolje, da vi nju odmah strpate u zatvor?
- To ne bi nita vriedilo, - odgovori evapovi - jer bismo t ako i mali u r ukama samo nj u, a ne bismo i mali
njezinih pomagaa niti dobro sakupljenog obtubenoga materiala. - Uistinu pak mislio je evapovi, da se bez
dobre podvale ne postie tako lako orden i promaknue.
- Kako znate, - ree malo zlovoljno Greif - ja u vam sa svoje strane uiniti svaku uslugu, koliko god budem
mogao. I meni je, kao dobrome i vjernome dravljaninu ove nae ujedinjene i mone Kraljevine stalo do toga,
da se ti protudravni zloinci, koji su toliki mah oteli u Hrvatskoj, ve jedanput unite. - Uistinu je u sebi sa
zadovoljstvom mislio, kako j e glavno, da se dobr o osveti toj dr zovitoj dj evojci, koja ga j e t ako uvriedila u
njegovom ponosu, da je zatvore ili odtjeraju, da tako njegovi prijatelji ne budu imali prilike, da mu se smiju i
izrugavaju radi neuspjeha.
110



evapovi mu je dao jo neke upute, a onda Greif plati za obojicu popitu pivu i otidjoe skupa iz restauracije.
Konobar, koji je cielo vrieme njihova razgovora stajao dosta blizu, pozdravi ih sa nekoliko dubokih naklona,
pobra sa stola ae promrlja neto, to je zvuilo kao: - lopovi!

*

Gospodjica se j e, nakon to j e ostavila Greifa, uzpela j ednom krivuljastom stazom na Josipovac, t e se dugo
etala po tome glasovitom perivoju i promatrala krasne vile, koje su se oko njega nanizale. Oko j ednog sata
poslije podne stigla je kui. im je unila u predsoblje, zauje glasan i oajan pla. Uplai se, potra preko
predsoblja i upita Janicu, koja je stajala pred kuhinjom:
-

to se je dogodilo? Tko plae?

Janica joj ree, da plae stara Donnerica, no nije joj znala rei zato, i gospodjica je istom kasnije saznala, to
se je dogodilo.
Stara je Donnerica kroz deset godina potajno i bez mueva znanja sakupljala svaki krajcer, do koga je dola,
po kadkada oistila i koji muev dep, kako to obino dobre i tedine ene kraj razsipnih mueva ine, a novac
je ulagala u Prvu Hrvatsku tedionicu

kao neku priuvu za stare dane za Sidin miraz. A svota je bila ve
prilino narasla. Danas, kada je Donnerica ula, da je nakon svih ostalih banaka zatvorila blagajnu i ta banka,
u kojoj su leali njezini teko skucani krajceri, pala je u nesviest, a kada je dola natrag k sviesti, nije prestala
plakati. Uboga je ena plakala, to njezina Sida ne e imati miraza za udaju.















111


XVI.

Rua je jednoga dana htjela hitno govoriti sa plavom gospodjicom, nu nije ona k njoj dolazila ve par dana, pa

je
bila i malo uznemirena. Napisa brzo malo pisamce, nu ne da ga poalje potom, jer se listovi, za koje se ne eli
da dodju u nepozvane ruke, ve nekoliko godina tako ne alju, nego ga metnu u svoju runu torbicu, izidje na
ulicu i uputi se Mesnikom ulicom do ugla Frankopanske ulice, gdje je obino stajao stari slunik auk, koji
je uviek svaku povjerenu mu misiju vjerno izvravao. Rua podje pokraj slunika, pogleda ga znaajno i zadje
u iroku kunu veu, prve od kue od ugla. auk je razumio njezin pogled i za nekoliko asaka unidje i on u istu
veu, a da bolje odvrati pozornost, iao je lieno i zievao. Kada mu je Rua predala pisamce i dobro raztumaila
sve to je on trebao izvriti, kimnuo je malo glavom, a oi mu se malo zasjae, kao da je htio rei: - Za stvar i
u vatru!
Gospodjica nije zadnjih dana dolazila k Rui, jer je opazila, da se za njom vue uviek neki ovjek, kao da je
njezina sjena. Htjela se je prije dobro osvjedoiti, da li je to jedan od tolikih bezposlenih ljudi, koji se svagdje
u svietu bave gotovo izkljuivo time, da sliede liepe ene kao da im je to ivotna zadaa, ili se tu radi o neemu
drugome. I skoro je stekla uvjerenje, da se ne radi o prvome sluaju, jer se je ta sjena uljala oko nje previe
oprezno, a da bi se moglo drati, da se radi tek o obinome trkau za enskim suknjama. Drala je stoga da nije
upitno ii k Rui, da ne bi nju i njezinu obitelj izloila kakvoj neprilici.

Oko pola pet posl i j e podne naao je sl uni k gospodj i cu u Donner ovoj posl ovni ci . Pr edao joj je
l i st i ost ao st aj at i pr ed nj om, kao da eka odgovor . Gospodj i ca se ne mal o zaudi , kada j e l i st
pr oi t al a. Rua j oj j e pi sal a, da el i s nj ome hi t no govor i t i nu neka ne dodj e k nj oj kui , nego da e
se sast at i na j ednom dr ugom mj est u.
- Dakl e i oni su opazi l i , da sam sl i edj ena - pomi sl i i nast avi dal j e i t at i . U pi smu j e bi o opi san
t ono nai n, kako e se sast at i . Ona pot r ga l i st i uni t i ga, t e pogl eda sl uni ka. Sl uni k se mal o
osmj ehnu, ki mnu gl avom i i zi dj e. Nekol i ko asaka i za nj ega i ona. Pogl eda po t r gu i opazi sl uni ka
na ugl u ul i ce, t o vodi pr ema J ur i i evoj ul i ci , kako st oj i i u r uci dr i mal u novar ku, kao da br oj i
novce, kako t o sl uzni ci obi no na ul i ci r ade. Kada mu se j e pr i makl a na nekol i ko kor aka, podj e on
napr i ed, a da j e ni j e ni pogl edao, i ona ode za nj i m. Opazi l a j e, da se j e ve na ul i ci st vor i l a ona sj ena,
koj a je nepr est ano prat i , i mal o se uznemi r i . I l i su dugo, a kada su nakon dvadeset ak asaka st i gl i
na t r g Ladi sl ava Pej aevi a, ust avi se sl uni k pr ed j edni m i zl ogom i j ako se nakal j a. Gospodj i ca
pr odj e mi mo nj ega i zamae u pr vu kunu veu, t o j e do i zl oga st aj al a. Kada j e unut r a uni l a okr enu
se, pogl eda na ul i cu i opazi na supr ot nom pl oni ku onoga ovj eka, t o j u j e sl i edi o, kako gl eda
naokol o uzr uj ano, j er oi t o ni j e opazi o, kada j e ona u veu uni l a. Kada j e st upi l a u dvor i t e, pr i st upi
k nj oj Rua i povede je kr oz jedan vr t u jo jedno dr ugo dvor i t e, a onda opet kr oz jo jedan vr t u jo
j edno dvor i t e i za nekol i ko asaka nadj oe se u Medul i evoj ul i ci , pr edj oe pr eko nj e, uni dj oe opet
u j ednu kunu veu, pr edj oe pr eko dvor i t a i uni dj oe u j ednu st ol ar sku r adi onu, koj a se je nal azi l a
u j ednoj dvor i t noj zgr adi . U r adi oni ni j e bi l o ni koga. Rua pokuca t r i put a na vr at a, koj a se skor o
ot vor i e, a i za nj i h s e pokaza u m al om t amnom ho dni ku j edna ml ada ena, ko j a i h pust i u nut r a i
odmah ih zat i m uvede u pr ost r anu i ugodnu sobu sa dva pr ozor a, ne na dvor i t e, nego pr ema vr t u koj i
j e l eao i za kue. U sobi j e bi o ml ad ovj ek, kest enj ave kose i ot r i h cr t a l i ca. Rua se j e pozdr avi l a
s nj i me i sa enom, pr edst avi l a i m gospodj i cu i sve et ver o sj edoe za st ol . ovj ek i zvadi i z j edne
knj i ge t o j e l eal a na st ol u, j ednu fot ogr afi j u, pr ui j e pl avoj gospodj i ci i upi t a pot i ho:

- Gospodj i ca, poznaj et e l i ovu osobu?

Gospodj i ca uze sl i ku u r uku, pogl eda j e, r azt vor i sa zaudj enj em oi i ust a, nu ni j e mogl a odmah
smoi daha, i ost a dal j e gl edaj ui u sl i ku. ovj ek upi t a opet :
- Je l i t o ona osoba, koj a vas ve nekol i ko dana nepr est ano pr at i ?
- Jest , - s moe gospodj i ca od govor , a u fot ogr af i j i j e do i st a pr epoznal a o nu sj enu, t o j e
nepr est ano pr at i .
112

- Dobr o, - r ee ovj ek - uze sl i ku i spr emi j e nat r ag u knj i gu, a onda se obr at i k Rui i nast avi :

- To j e vr l o opasni konf i dent , nu ni j e sl ubeni agent pol i ci j e. Vi di se, da u ovome sl uaj u r adi
samo za komesar a evapovi a. To znai , da evapovi ni j e j o ni kome na pol i ci j i st var i povj er i o,
nego j e vodi o sam na svoj u r uku, da mu ne bi t ko dr ugi ot eo sl avu. Konobar t o ni j e mogao dobr o
r azabr at i iz nj egova razgovor a sa Gr ei f om, nu sada je jasno da pol i ci j a kao takova ne zna o t ome jo
ni t a. Nu svej edno t r eba bi t i na vel i kom opr ezu. Mi emo medj ut i m svoj e ui ni t i .

Gospodj i ca j e gl edal a zaudj eno, nu ni j e shvaal a t o u t o ul azi Gr ei f. Zar neka nj egova osvet a?
Rua j e pogadj al a nj ezi na mi sl i i r ee j oj :
- Mal o u vam kasni j e sve r azj asni t i , - a onda se obr at i k ovj eku i nj egovoj eni t e r ee:
- U nedj el j u emo se vi dj et i u Mar i j i Bi st r i ci . Ove e godi ne bi t i nar oi t o mnogo svi et a.
- Moj a e ena i i u subot u na veer pj ei ce sa hodoast ni ci ma, - odgovor i ovj ek - nu j a u i i
u nedj el j u u uj ut r o sa vl akom, j er u subot u na veer i mam j o vanoga posl a.
- Mi emo i i aut om, t o nam ga j e st avi o na r azpol aganj e Ri bi , j er e nj egova obi t el j i i i st om
sl i edee nedj el j e - r ee Rua, a onda se okr enu gospodj i ci i r ee:

- I vi et e gospodj i ce s nama.

Gospodj i ca ni j e znal a o emu se zapr avo r adi , ve j e mi sl i l a, da se ide na neki izl et i odgovor i :
- Hou, vr l o r ado.

- Nu ne s n ama u i st i m ko l i ma - r ee opet Rua, j er t o ne bi bi l o zgodno. I i et e sa j ednom
dr ugom obi t el j i i bi t e vam l i epo. Ja sam t o ve ur edi l a. Bi t e vam l i epo.

Nakon j o kr at kog r azgovor a sa m l adom enom, i zi dj e na j pr i j e R ua, nakon t o s u s e j o
dogovor i l e, da e u nedj el j u r ano uj ut r o doi po gospodj i cu aut o, a onda et vr t sat a i za nj e opr ost i
se i gospodj i ca t e i ona i zi dj e. Sl i edei h j e dana gospodj i ca ekal a sa nekom r adou nedj el j u,
vesel ei se i zl et u koj i e, kako j e Rua r ekl a, t r aj at i i t av dan.
Sve t e godi ne u mj esecu kol ovozu i du i z ci el e hr vat ske hodoast ni ci na pr ot enj e u mal o
zagor sko sel o Mariju Bistricu,

t o se j e savi l o t amo i za Zagr ebake Gor e, i usr ed koga se na breul j ku
uzvi suj e bi el a zavj et na cr kva Maj ke Boj e Bi st r i ke. Poboni nar od i z svi h upa i z ci el e Gor nj e
Hr vat ske gr ne da pokl ekne pr ed sl i kom Maj ke svi j u maj ka, i da se ut ee Nj ezi noj vel i koj i monoj
zat i t i . To j e st ar a t r adi ci j a, za koj u ni t ko ne zna kada j e poel a, a si gur no ne e pr est at i , dok god
bude pobona nar oda, koj i t r ai l i eka r anama svoj e due u mol i t vi , vj enoj ut j ehi l j udskog sr dca,
koj ega ona t j ei i l i ei uvi ek, pa i onda, kada zat aj i sve dr ugo, t o mu ovaj svi et za ut j ehu pr ui t i
moe.
Jo pr i j e nekol i ko godi na dol azi o j e k Maj ci Boj oj Bi st r i koj t ek poboni nar od i z Gor nj e, ue
Hr vat ske, j er vel i ki h pr ot eni t a maj ke Boj e i ma i u ost al i m kr aj evi ma, pa nar od i z svakoga kr aj a
nosi svoj a sr dca pr ed Nj ezi n ol t ar u svome kr aj u, gdj e mu j e bl i e. Nu zadnj i h j e nekol i ko godi na
dobi l o ovo pr ot enj e j o j edno znaenj e, kao obe ut oi t e j edne obe vel i ke bol i , t o j ednako t i t i
sr dca svakoga Hr vat a i u ci el oj hr vat skoj domovi ni . I sada nar od u t oj zaj edni koj bol i , pr oet i
vodj en i st om el j om, udei da se ona i zpuni , dol azi i z svi h kr aj eva, da t u bol svoj u pr ost r e pr ed
Nj ezi ne noge, pr ed Nj u, u koj u vj er uj e, pod i j e se okr i l j e st avl j a, koj oj se mol i i koj oj j edi noj na
kol j eni ma pj eva Nj ezi nu hi mnu: ''Rajska djevo, Kraljice Hrvata".
U nedj el j u u sedam sat i uj ut r o ekao j e aut o gospodj i cu pr ed st anom na Trgu N. Kada j e si l a,
mahnu j oj vesel o i pri j azno rukom i z aut a j edna ena, koj a j e duboko u konat om sj edal u sj edi l a, i
pomae se mal o dal j e na kr aj , da j oj kr aj sebe napr avi mal o vi e mj est a. Na mal i m s u sj edi l i ma
sj edi l a dva dj eaka i zmedj u t r i naest i pet naest godi na, a spr i eda uz vozaa ovj eka pl ave kose i ot r o
podr ezani h brkova, koj i j e odmah skoi o i z aut a, sam ot vor i o vr at a i pomogao gospodj i ci uni i . Ona
113

j e u pr vi as bi l a mal o u nepr i l i ci , kada j e sj el a u aut o sa sasvi m nepoznat i m osobama, nu nai n na
koj i su j e doekal i i pr i mi l i , dj el ovao j e t ako, da se j e za as osj eal a, kao da j e l an nj i hove obi t el j i .


Aut o j e i ao s r ednj om b r zi nom kr oz V l aku u l i cu i Maksi mi r sku cest u, a kada j e s t i gao u
Maksi mi r , poj ur i bre cest om, t o j e vodi l a kr oz pl odne ravni ce prema Sesvet ama. Posl i j e Sesvet a
zakr enu na l i evo uom cest om i nakon nekog vr emena poe se penj at i pr ema Lai ma i pr est i zavat i
sl abi j e aut omobi l e, koi j e i l agana ot vor ena kol a, koj i h se j e na st ot i ne uzpi nj al o st r mom cest om i
zavoj i ma, a sva su bi l a puna ena, dj ece i mukar aca, t o su svi il i k i st om cil j u kao i obi t el j s koj om
se je vozi l a gospodj i ca. Ot ac obi t el j i , t o je sj edi o spr i eda sa vozaem, pozdr avl j ao se j e mal o ne sa
svi ma, a i gospodj a j e mnogi ma domahi val a r ukom i r azgovar al a sa gospodj i com govor ei gl asno, j er
j e vj et ar odnosi o gl as.
Oko osam sat i bil i su na vr hu Lazi , odakl e je pukao vidi k dal eko po Zagor j u. Gospodj i ci je sj al o
l i ce od ui t ka i zadovol j st va. Tamo dolj e ni zko prost i r al a se je ravni ca, i zpr epl et ena mal i m okr ugl i m
br eul j ci ma u di vnom zel eni l u i obasj ana j o j ut ar nj i m suncem. Kr asna sl i ka Hr vat skoga Zagor j a,
domovi ne pj esme, vi na i dj ece, koj a se t u r adj aj u i r ast u kao l j i ve posl i j e ki e. A t amo na j ednoj
uzvi si ni bi el i l a se j e na sunanom bl j esku bi el a cr kva Maj ke Boj e Bi st r i ke.
i m j e aut o dal j e odmi cao, t i m j e cest a bi l a zakr eni j a, kol a i aut omobi l i su se nani zal i got ovo
j edni za dr ugi m, a nj i ma su se ukl anj al e ci el e gr upe l j udi , t o su i l i pj ei ce. Kada su st i gl i do sel a
Mar i j e Bi st r i ce, ni j e aut o vi e mogao napr i ed. Cest a j e bi l a podpuno zakr ena ogr omni m mnot vom
svi et a, koj e se j e t al asal o kao vel i ka r i eka pr ed svoj i m uem. U t aj su as dol azi l i u povor ci sa
kol odvor a Zlatar Bistrica

i oni hodoast ni ci , koj i su u j ut r o u pet sat i ot i l i i z Zagr eba s vl akom.
Ogr omno mnot vo svi et a, koj e se j e sa dol azkom zagr ebaki h hodoast ni ka j o i poveal o, val j al o
se j e prema t r gu, na koj emu se j e post r oj aval a povor ka. A post r oj aval a se j e t i ho, got ovo bez r i ei
bez napi sanoga r edosl i eda i bez r edat el j a. Od t i sua i t i sua l j udi , ena, dj evoj aka, ml adi a i dj ece,
svat ko j e naao svoj e mj est o, svat ko j e st ao u skl adni red, kao da t o mj est o dobr o poznaj e i kao da
na nj emu st oj i svaki dan.

Na tor nj u su zvoni l a zvona, a i z cr kve su poel i i zl azi t i sveeni ci , dva i dva u r edu sa gor ui m
svi eama u r ukama. St upal i su za pr opel om, a i za nj i h j e i l o est sveeni ka u t ekom sveanom
pozl aenom or nat u. i m su se sveeni ci post avi l i na el o povor ke, ono nepr egl edno mnot vo povadi
i z depova i r uni h t or bi ca mal e medal j i ce sa sl i kom Maj ke Boj e Bi st r i ke, koj e su bi l e pr i vr ene
na hr vat skoj nar odnoj t r oboj noj vr bci , i za as se na gr udi ma svi j u ena i mukar aca, st ar i h i ml adi h,
zaar eni e i ve boj e tr oboj ke, a na l i ci ma se odr azi vesel j e, kao da su svi j edva ekal i t aj as, i kao
da su svi , oni i z bl i za i i z dal eka, dol i ovamo samo zat o, da na j edan as pod zat i t om Nj ezi nom, pod
zat i t om svoj e zat i t ni ce, mogu na svoj e gr udi pr i vr st i t i uz Nj ezi n l i k i svoj u nar odnu t r oboj ku.
Mnoge se oi or osi e suzama, kr oz koj e vi dj ee, kako se uz cest u i za ogr ada, po vr t ovi ma i
dvor i t i ma podmukl o svj et l ucaj u st ot i ne andar ski h bodea.
I povor ka kr enu, zaokr ui tr gom i podje na kraj sel a, da se odonuda opet povr at i nat r ag u cr kvu.
Zabr uj i mol i t vom sveeni ka, t o su i l i pr ed povor kom, a i z t i sue gr l a zaor i skl adna, ot egnut a i
vel i anst vena pj esma: "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata...".

Pl ava j e gospodj i ca st aj al a na kr aj u tr ga s gospodj om, s koj om se j e dovezl a i koj a j u j e dr al a
i zpod r uke, t e j e gl edal a kr oz suze, a l i ce j oj j e sj al o kao da j e obasj ano pr vi m t r aci ma j ut ar nj ega
sunca, koj i se j o j edva pomal j ahu s i zt onoga neba. Gospodj a j u j e pr omat r al a sa zani manj em, a
onda j e pr i vue bl i e k sebi i r ee:
-

Nas d vi e ne emo i i u povor ku, nego emo ost at i na r ubu cest e, da povor ku budemo mogl i
pr omat r at i u i t avoj nj ezi noj cj el i ni , kada se bude nat r ag vr aal a, onda emo ot i i u cr kvu. - Nj ezi n
mu i dj eaci svr st al i su se u povor ku medj u zagr ebake hodoast ni ke, nu pr i j e t oga su pr i vr st i l i na
nj ezi na pr sa i na pr sa gospodj i ce mal e medal j i ce sa hr vat skom t r oboj kom.
114

Kada se j e povor ka vr aal a, st aj al e su pokr aj cest e u sj eni j ednoga st abl a i pr omat r al e j e. Odmah
i za sveeni ka i l a j e gr upa est i nski h sel j aka i sel j aki nj a. Sel j aci s u st upal i u s voj i m s vi et l i m
vi soki m i zmama i cr veni m er mama, a za nj i ma sel j aki nj e u bi el i m kr at ki m opr avama od bi el og
domaega pl at na sa cr veni m pr sl uci ma i cr veni m r ubci ma na gl avi . I zgl edal e su kao f i gur e od bi el oga
eer a, t o se vi dj aj u u i zl ozi ma sl ast i cama. Onda j e i l a gr upa sl avonski h hodoast ni ka, mukar ci
u i r oki m bi el i m hl aama i pl avi m pr sl uci ma, a ene i dj evoj ke u dugaki m bi el i m hal j i nama,
st egnut i m na pr si ma mal i m pr sl uci ma, a svaka je imal a oko vr at a ni z vel i ki h zl at ni h dukat a. Onda su
st upal i Dal mat i nci sa vel i ki m sr ebr ni m tokom na grudi ma, a u r ukama su dr al i mal e cr vene kapi ce,
pa Li ani sa konat i m emer i ma oko pasa; Bonj aci i Her cegovci u svoj i m odi el i ma or i ent al noga
kr oj a i s a t amni m f esovi ma, zat i m Z agor ci , Podr avci , Posavci , Sr i emci , M osl avci , P r i mor ci i
Medj i mur ci , svi u svoj i m pokr aj i nski m nar odni m nonj ama, koj e su i ni l e skl adnu sl i ku, kao da j u
j e nasl i kal a vj et a umj et ni ka r uka. Konano su na koncu povor ke i l i zagr ebaki hodoast ni ci u
gr adj anski m odi el i ma.
Gospodj a j e pl avoj gospodj i ci t umai l a za svaku gr upu i z koj ega j e kr aj a, t e j oj opi si val a i
i zt i cal a nj i hove nar oi t e znaaj ke. Kada j e povor ka pr ol a, pol e su za nj om t e se nadj oe pod
t r i emovi ma, t o su sagr adj eni oko ci el e cr kve i izsl i kani razni m zgodama, u koj i ma j e Ona, uzdani ca
i pomoni ca svi j u, koj i se na nj u obr aaj u, udom spaaval a i i zbavl j al a. U j ednom j e t r i emu
nasl i kana l adj a na uz bur kanom i pobj enj el om mor u. Mor nar i , k oj i ma j e bur a pot r gal a j edr a, u
smr t noj su opasnost i , kl ee na kol j eni ma i mol e. Ukazuj e se Ona i spaava i h. U

dr ugom tr i emu Nj ezi n
modr i i zl at ni m zr akama obasj ani l i k vodi i z kr vave bi t ke r anj enoga voj ni ka i spaava ga. U t r eem
se j e nadvi l a Svoj i m svet aki m l i cem nad kol i evku nej akoga dj et et a u kui , t o j u pr odi r e pl amen
poar a, a dj et ece se smi ei i pr ua pr ema Nj oj svoj e mal e r ui ce. Poar j e uni t i o ci el u kuu, sve
osi m sobe i kol i evke, u koj oj j e l eal o dj et ece. U et vr t om, pet om. . . deset om i svi m ost al i m
t r i emovi ma Ona, spasi t el j i ca i zat i t ni ca, spaava i zat i uj e, t j ei i bodr i oal oene, j er j e i kr oz
Nj ezi no sr dce j edanput pr oao ma od sedam al ost i .
Dvor i t e j e oko cr kve puno, t r i emovi s u puni , cr kva j e puna. Pr ed r t veni kom se uzdi e mi r i s
t amj ana, zvona skl adno zvone, t i sue vj er ni ka kl ee na kol j eni ma pr ed N j ezi ni m l i kom, a pod
vi soki m cr kveni m svodom odj ekuj e pj esma: -

"Rajska Djevo, Kraljice Hrvata...".

Pl ava j e gospodj i ca pr ol a s gospodj om izpod tr i emova, gledal e su sl i ke, a onda se pr ot i skae u
cr kvu na pokr aj na vr at a bl i zu ol t ar a. Pobono uvst vo, koj e j e vl adal o t i suama sr daca, obuze i nj u;
kl eknu i upr avi oi u sl i ku, t o se j e u zl at nom okvi r u nadvi si val a nad Boj i m r t veni kom. Gl edal a
j e dugo, dugo u Nj ezi ne bl age cr t e l i ca i u oi , t o si pl j u svoj bl agosl ov na gl ave vj er ni h, i u dj et ece
t o ga dr i u nar uj u i svi ma ga pokazuj e kao da vel i : - Za va spas, za vau sr eu r t vovat e se On,
moj si n, za odkup va umr i et e na kr i u st r ani h muka. Gospodj i ca j e kl eal a, usne su j oj apt al e i
podr ht aval e. . . mol i l a j e Nj u, Maj ku svi j u maj ka, neka d ozvol i i nj oj s i r ot i d j evoj ci , d a se i o na
r t vuj e, da i ona umr e u mukama za spas oni h, koj i tr pe, jer zna, jer vi di , da je nj i hova bol vel i ka. . .

U pr edveer j e se j e svi et poeo r azi l azi t i . Svr st aval e su se poj edi ne gr upe, da se vr at e nat r ag
svoj i m domovi ma. O bi t el j , s koj i ma j e b i l a p l ava gospodj i ca, sj edi l a j e u vr t u j edne gost i one i
spr emal a se na odl azak. S nj i me su bi l i Rua i nj ezi na obi t el j . Odl ui e, da se odvezu na kol odvor ,
da i zpr at e Rui nu br au i sest r u, koj i se vr aaj u vl akom s ost al i m hodoast ni ci ma, a onda e se
povr at i t i u Zagr eb ne i st i m put em pr eko Laza, koj i m su dol i , nego pr eko St ubi ce, da gospodj i ca vi di
onaj di o zel enoga Zagor j a. Pr ovezoe se kr oz mal a sel a, t o su se ni zal a pokr aj cest e, a u koj i ma su
seoske kui ce st aj al e kao j at a p t i ca, koj e s u na ze ml j u p al e. N a kol odvor su s t i gl i p r i j e nego
hodoast ni ci , koj i su i l i u povor kama. I zi dj oe i z kol a i post avi e se kr aj zi da kol odvor ske zgr ade.
Gospodj i ca j e opazi l a, da se iza kol odvor skog skl adi t a net o svj et l uca, nu ni j e mogl a razabr at i , t o
bi t o mogl o bi t i . Kr aj kol odvor a st aj al o j e t r i deset ak andar a di vl j akog i zgl eda.
Gr upe s u s e pr i mi cal e. J edna j e gr upa s t ar i h ena g l asno m ol i l a, a j edna gr upa s l avonski h
dj evoj aka pj eval a. Zagr ebaki su hodoast ni ci i l i napr i ed. Kada su st i gl i pr ed kol odvor , napuni se
ci el i pr ost or mnot vom nar oda. Gospodj i ca j e st aj al a nedal eko ul azni h vr at a, a neposr edno uz nj u
115

st aj ao je pet naest godi nj i Ivi ca, si n rodi t el j a, s koj i ma je ona dol a. Nekol i ko kor aka dal j e od nj i h
st aj al a j e Rua sa I vi i ni m r odi t el j i ma i ml adj i m nj egovi m br at om.

Odj edanput pr or eza zr akom ot ar zvi duk, na koj i znak o ni h t r i deset ak andar a, t o su st aj al i
kr aj kol odvor a, i j o nj i h dvadeset ak, t o i zkoi e i za kol odvor skog skl adi t a, naval i e bi esom i uz
di vl j aku vi ku na hodoast ni ke, t e i m poee s pr si j u t r gat i t r oboj ke i nemi l osr dno udar at i
kundaci ma po l j udi ma, enama, st ar ci ma i dj eci . Nast a vr i ska ena i dj ece pomi eane sa andar ski m
kl et vama. U t aj as dot r i pr ed gospodj i cu andar , pogr abi j e j ednom r ukom za pr sa, da j oj ot egne
t r oboj ni cu, a dr ugom r ukom i st odobno udar i s puani m kundakom I vi cu, pet naest godi nj eg dj eaka
po l ubanj i . Dj eak se zanj i ha, a kr v mu obl i el o i l i ce. Gospodj i ca se okr enu, da ga pr i hvat i i zat i t i
svoj i m t i el om, nu u t aj as osj et i st r aan udar ac u pl ea. Smr kne j oj se pr ed oi ma i sl oi se na zeml j u
bez svi est i skupa s dj eakom, koj i j e t akodj er pao u nesvi est .

Kada se j e osvi est i l a, nal azi l a se j e u samovozu pokr aj dj eaka, koj i j e zamot ane gl ave i bl i eda
l i ca l eao na sl onj en na mat er i no kr i l o. Pokr aj kol a s u pr oni el i j ednoga s el j aka, t o mu j e andar
pr obi o bodeom pr sa. . .





Kada se j e pl ava gospodj i ca sl i edeega j ut r a pr obudi l a, osj eal a j e t eki umor u ci el om t i el u i
t r ai l a j e uzr ok t oj umor nost i , kao da se ne moe sj et i t i , t o j e j uer bi l o. Kada se j e pomaknul a,
osj et i u pl ei ma j aku bol , kao da j oj j e u nj i h zar i nut no, koj i se po mal o pomi e sve dubl j e i dubl j e
u t i el o. Uzpr avi pol agano gor nj i di o t i el a, a onda spust i noge s kr evet a, ust ade svi j aj ui se od bol i ,
st ade koso pr ed ogl edal o, spust i s pl ea nonu kuul j u, i pogl eda pr eko r amena u ogl edal o, t e ugl eda
na pl ei ma dugul j ast u modr i cu, t o se j e na bi el oj put i pl avi l a kao kakova mr l j a na sni egu. Naj pr i j e
pr obl i edi , a onda j oj udar i cr veni l o u l i ce, oi j oj bl j esnue i opazi u ogl edal u na svome l i cu onu
upor nu cr t u, koj u sama na svom li cu jo ni kada do tada ni j e vi dj el a. Vl ast i t o j oj se l i ce ui ni na as
kao nepoznat o i neobi no. Od bol i ? Ne od bol i , nego od neega, t o j u j e t oga asa pr oel o nekom
do t ada nepoznat om snagom.

Mal o kasni j e st i gl a je pot a. Dol o je pismo od Ane. Ona joj pie, da je nekol i ko put a posj et i l a
Dul i bi a u zat vor u i r eeno j oj j e, da e za kr at ko vr i eme bi t i put en na sl obodu. On j e mnogo
pozdr avl j a, a r ekao j e, da e j oj i sam pi sat i , i m dodj e na sl obodu.
- Oh moj a Ano, oh, moj . . . Dul i bi u - uzdahnu gl asno gospodj i ca i zat vor i oi , kao da i h oboj e
hoe u duhu vi dj et i , a onda se spust i na kr evet , na kome j e sj edi l a dugo, dugo, onako neobuena,
dr ei u r uci pi smo i r azmi l j aj ui . U mi sl i ma j e pr oi vl j aval a one veer i , koj e j e pr ovel a pokr aj
nj ega i sl ual a nj egovo pr i povi edanj e. Pr i i ni l o j oj se j e, kao da uj e nj egov t opl i gl as. Kako j e t o
onda bi l o l i epo, i kako j e dal eko od nj ega.

Al i zat o e t o j o bol j e znat i ci eni t i , kada se povr at i nat r ag u Be, kada budu opet sj edi l i jedno
usupr ot dr ugome, kada bude gl edal a opet u nj egove t amne oi i sl ual a nj egov mi r ni i zvuni gl as,
koj i e j e zanaat i kao one veer i , kada j e bezsvi est no nasl oni l a gl avu na nj egovo r ame. Odmah,
odmah, i m j oj t o bude mogue, odmah e se povr at i t i u Be, j er Ana j avl j a, da e on ve za nekol i ko
dana doi na sl obodu. Rekao j e, da e j oj odmah pi sat i , a ona, kad nj egovo pi smo dobi j e, ne e mu
odgovor i t i , nego e odmah put ovat i , da i m pr i j e bude t amo u nj egovoj bl i zi ni pokr aj nj ega. Odmah
e danas pi sat i t vr dki Bl um, da j e ovdj e ve bi l a dost a, da t u nema vi e t o r adi t i , da j e ve sve
svr i l a, da se ne osj ea dobr o. . . sve e t o t ako pi sat i i da se ve moe povr at i t i .
I sj ede k st ol i u, pa umj est o t oga pi sma napi sa dugo, dugo pi s mo Ani . Napi sal a j oj j e sve onako,
kako j e osj eal a, kako j e as pr i j e snat r i l a i kako j e samu sebe vi dj el a, gdj e sj edi kr aj nj ega, sl ua
ga i nasl anj a glavu na nj egovo r ame. Svoj oj dobr oj pr i j at el j i ci Ani , nj oj mor a podpuno ot vor i t i svoj e
sr dce, nj oj mor a r ei sve.
116



Ve j e dva put a sobar i ca pokucal a na vr at a, navi kl a da gospodj i ca i zl azi r ano, nu ona je sj edi l a
u koul j i za mal i m st ol i em, pi sal a i pi sal a, i ni j e ul a kucanj a, ni t i na nj ega odgovar al a. Zabor avi l a
j e na bol u pl ei ma, na posl ovni cu, na onu sj enu, t o j e vj eno pr at i , na odvr at nog j oj Gr ei fa, na sve.
Zabor avi l a j e na ci el i svi et , a mi sl i l a j e samo na nj ega.

























117


XVII.

Poet kom mj eseca r uj na poel i su se po Zagr ebu pr onosi t i gl asovi , da se u Li ci net o dogadj a.
Mnogi su pr i povi edal i , da su vi dj el i vel i ke odj el e or uni ka, dapae i i t ave pukovni j e voj ske, koj e
da su odpr eml j ene l i kom el j ezni com, nu ni t ko ni j e znao pr avo i t ono r ei o emu se r adi . Govor i l o
se je, da su se u Li ki pojavi l i ust ae, da kr ue po Vel ebi t u, a da ih ima i u Dal maci j i . Gl asovi su se
pr onosi l i , net ko i m j e vj er ovao, a net ko ni j e; nar oi t o i m ni su u pr vi as daval i ni kakve vanost i oni ,
koj i se vj eno br i nu samo za svoj e unosne posl ove. Oni t akvoga t a ne el e, pa zat o u t o ni su ni
vj er oval i . Oni dol j aci , t o se obi no r azvr st avaj u po vel i ki m kavanama i gost e obi l ni m veer ama,
ni su dol i da sl uaj u o neki m bunama i ust anci ma, nego da val j ano i spr et no obave svoj e posl ove i
nagr nu t o vie novaca, pa u svoj oj ur bi nemaj u smi sl a ni vremena da sl uaj u ono, t o moe zani mat i
samo i zr abl j i vane i p r ogonj ene. Nu, zat o s e j e u mal i m gost i onama, zapr aeni m r adi onama, u
zaput eni m st ar i m et vr t i ma gr ada i na per i fer i j i sve vi e govor kal o i aput al o, da se negdj e net o
dogadj a.
-
ovj ek sr ednj e dobi , ml adol i ka, ener gi na i sar kast i na l i ca, sazvao j e u svoj u ur edovnu sobu
svoj e podi nj ene pol i caj ne komesar e i govor i o i m:

Gl asovi , t o se i r e o uzbuni u Li ki i o ust aama u Vel ebi t u ni su posve i zmi l j eni , j er j e st i gl a
i sl ubena pot vr da. Ni su i st i ni t e sve one fant ast i ne vi est i , koj e kol aj u i koj e post aj u sve
fant ast i ni j e, t o se dal j e i r e, nu i st i na j e da su se na Vel ebi t u poj avi l i ust ae. Moe se dogodi t i , da
se nj i hova akci j a pr oi r i , a moe ak i ovdj e nai svoga odj eka. Tr eba st oga sve mj er e poot r i t i nu
t ako, da se to za sada ne opazi . Svi st r aar i i agent i mor aj u bi t i u tr aj noj spr emi , a t o j e naj vani j e,
t r eba u ci el ome gr adu uhi t i t i one naj gl avni j e, a nad oni ma manj e vani ma pazku poj aat i . Jest e l i me
r azumj el i ?

Nakon t o su komesar i pr i mi l i j o neke podr obni j e uput e, i zi l i su i z sobe, a unut r a j e zaost ao
samo komesar evapovi , kao da svome ef u i ma net o na samu r ei . ef sj ede za svoj st ol i upi t a
evapovi a:
- t o bi st e r ada?
- I mao bi h vam saobi t i net o osobi t oga.
- Govor i t e, - r ee ef zaposl eni m gl asom visokog pr edpost avl j enoga, gl edaj ui u spi se, koj i su
na s t ol u s t aj al i .
- Ja sam u t r agu j ednoj pogi bel j noj konspi r at or ki i i ni mi se, da sam pr i l i no ut vr di o nj ezi nu
dj el at nost i nj ezi ne veze.
- Opet neka ena, - r ee ef i r oni no.
- Vi , evapovi u, l ovi t e samo ene. Pazi t e, j edanput e one ul ovi t i vas.
- Ovaj put je sasvi m ozbi l j na st var . Radi se o jednoj pogi bel j noj ust akoj ter or i st ki nj i , koj u je
nae r edar st vo ve j ednom i mal o u r ukama ovdj e na r avnat el j st vu. Bi l a j e pr esl uana i onda
odput ena, a kol ege su j oj got ovo pol j ubi l i r uku i mol i l i za opr ot enj e, t e j u sami osvj edoaval i o
nj ezi noj nevi nost i . - t o im se j e negdj e mor al a u sebi smi j at i ! - i zr ee evapovi , a l i cem mu pr edj e
podr ugl j i vi i zl oban podsmi eh.
- O kome se t o r adi ? - upi t a ef i ne podi ui oi j u sa spi sa.
- O onoj l i epoj gospodj i ci , t o j e pred mj esec dana do l a i z

Bea.

ef j e bi o uo o egzot i noj nj ezi noj l j epot i , t e j e svoj edobno na i nt er venci j u Donner ova
odvj et ni ka sam odr edi o, da j u se pust i . Kada j e evapovi nj u spomenuo, mal o se t r e, pogl eda ga
i r ee:
- t o j e s nj om, t o st e s aznal i ?
118


evapovi mal o nat egnu vr at , popr avi ovr at ni k, a onda r ee:
- Od onoga pr voga asa, kada sam j e vi di o ovdj e na r edar st vu, kada j u j e kol ega Par i povi
pr esl uavao, st ekao sam ut i sak da s nj ome ni j e net o u r edu. Sve sam j e od t oga asa dr ao pod okom
i ni sam se pr evar i o. Ust anovi o sam vr l o vane okol nost i . U prvom r edu ona je t vr di l a na redar st vu,
a i sada svakome t vr di , da zna govor i t i samo nj emaki . Ja sam medj ut i m us t anovi o da j e r azgovar al a
s j ednom sel j aki nj om kod kl aoni ce, kao da j e rodj ena i odr asl a u Vl akoj ul i ci . Pr at i o sam j e dal j e
i ust anovi o sam, da s e sast aj e s vr l o sumnj i vi m t i povi ma. A onda j u j e odal a i j o j edna okol nost .
Odmah i m j e st i gl a u Zagr eb, spl el a j e mr ee oko bogat og enskar a Edmunda Gr ei f a i pr i l i epi l a se
za nj kao i ak. Oni nj ezi ni l opovi znadu dobr o, da s e Gr ei f m nogo dr ui s ne ki m pol i caj ni m
komesar i ma i si gur no j e dobi l a zadau, da pr eko Gr ei f a zapl et e u svoj e mr ee i koj ega od nas, kako
bi oni i mal i t one obavi est i o svemu, t o se zna i t o se r adi na r edar st vu. A konano sam ust anovi o
i j o j ednu por aznu i nj eni cu. Pr eko j ednog mog dobr og pr i j at el j a dobi o sam,

evo, i z Bea pot vr du
od r edar st venoga pr i j avnog u r eda, da u n j ezi nom s t anu s n j om z aj edno st anuj e zl ogasni u st aa
Kr unosl av Dul i bi .

ef j e sa sve vei m zani manj em pr at i o evapovi evo i zvj ee, a kod posl j ednj i h r i ei skoi na
noge i ot vor i ust a, kao da hoe net o povi kat i . evapovi j e medj ut i m st avi o pr ed nj ega na st ol
pot vr du pr i j avnog ur eda bekog r edar st va.
-
Dok j e evapovi govor i o, uni ao j e u sobu j edan st ar i i si edi podvor ni k, ko j i j e u s l ubi na
r edar st vu ve od davni h vr emena, t e uvi ek vr i sl ubu pr esi di al nog podvor ni ka. efovi su se uvi ek
mi enj al i , a on j e uvi ek ost aj ao na svome mj est u, j er i novi efovi t r ebaj u st ar oga podvor ni ka r adi
nj egova dobroga poznavanj a pri l i ka, t o je svakako pot r ebno za val j ano vr enj e redar st vene sl ube.
I ao je kroz sobu na pr st i ma, da ne smet a gospodu u si gur no vanom sl ubenome razgovor u i ba se
j e udal j i vao i z sobe u asu, kada j e evapovi zavr i o svoj e i zvj ee, i nakon t o j e ost avi o na st ol u
hr pu spi sa.

Je l i t a enska j o ovdj e u Zagr ebu, i l i j e ve umakl a? - upi t a ef.

evapovi ni j e odmah odgovor i o, nego j e mal o r azmi l j ao, kao da se nast oj i neega dosj et i t i , a
onda r ee:
- Jest , j o j e u Zagr ebu. Sada sam u t r ag i neki m i nj ezi ni m or t aci ma. Mogu si gur no uzt vr di t i ,
da je ona doni el a i z inozemst va one pakl ene mai ne, t o su ekspl odi r at i ovdj e u naoj zgr adi . Kada
j e uhi t i mo, odat i e si gur no i one, koj i ma j e t e pakl ene mai ne pr edal a, i t ako e se ust anovi t i t ko
j e t aj at ent at poi ni o, j er j a j o uvi ek ne vj er uj em da j e pr avi onaj , t o smo ga zat vor i l i , i ako j e on
t o t ek pod bat i nama pr i znao. Nu t o ni j e dost a. Ona i ma i neku dr ugu zadau. Da se j e r adi l o samo o
t i m pakl eni m mai nama, ona bi bi l a nat r ag odpr eml j ena odmah, i m i h j e ovdj e pr edal a. Budui da
j e j o uvi ek ovdj e, znai da i ma j o neki posao. Nadam se, da u moi i t o ust anovi t i , t e pohvat at i
sve nj ezi ne or t ake, a mogue u odkr i t i i samo sr edi t e or gani zaci j e.
- Pazi t e dobr o, da vam ne umakne - r ee zabr i nut o ef.

- Uzmi t e za t u st var naj bol j e agent e.
Odmah nakon t o j e i zi ao evapovi , uni dj e k ef u j edna vi soka uni for mi r ana osoba, koj a j e s
nj i me dugo konfer i r al a. St var je bi l a vr l o ozbi l j na. Iz Li ke su dol azi l e nove i sve al ar mant ni j e vi est i .
Sada j e bi l o ve si gur no, da se na Vel ebi t u nal aze ust ae, nu nit ko nij e mogao ust anovi t i , kol i ko ih
j e i u koj em se pr avcu kr eu. Lokal ne su obl ast i i zvi est i l e, da ust ae s pl ani na si l aze u sel a i da i h
puanst vo svuda oduevl j eno pr i ma i pozdr avl j a. ak dol aze nedj el j om u sel a i i gr aj u ko l o kod
cr kve. Svi su uni for mi r ani i dobr o naor uani . Nadal j e i zvj euj u l okal ne obl ast i , da se ust aki br oj
svaki dan poveaj e, j er mnogi sel j aci ost avl j aj u kuu i i du u Vel ebi t u ust ae. A i ma i j o j edna
neugodna vi est . andar i poi nj u zat aj i vat i , t o se naj bol j e vi di po t ome, da j o ni su ni t i j ednog
ust au ubi l i ni t i zar obi l i , pr emda i h j e na t i sue posl ano u Vel ebi t . Ta okol nost zabr i nj uj e nar oi t o
zat o, t o se one dvi e voj ne posade, t o se u Li ki nal aze, ne mogu upot r i ebi t i za suzbi j anj e ust ake
119

akci j e, nego t r eba dopr emi t i et e i z Sr bi j e, a t o j e nepr i l i no, j er t o mnogo kot a i j er t e t r upe sl abo
poznaj u t er en, doi m ust ae poznaj u svaku st azu u Vel ebi t u. Konano se uj u gl asovi , da akci j a i ma
odj eka i u dr ugi m kr aj evi ma i da nar od svuda j edva eka i t o, da se i u Zagr ebu ve svat a uka,
nar oi t o po per i fer i j i i po et vr t i ma i r oki h sl oj eva. Bogzna, ne e l i u ci el oj Hr vat skoj buknut i
ust anak. O svemu j e t ome r azgovar al a i r azpr avl j al a vi soka l i nost sa efom, t e su se skupa
dogovar al i o mj er ama, koj e t r eba odmah produzet i .


Dok se j e t ako medj u ve l i kom go spodom u u r edi ma r azpr avl j al o, i dok su s e s mi l j al e mj er e,
kako e se ust anak suzbi t i , dot l e su se doi st a gr adom i r i l e uzbudj uj ue vi est i , koj e su svaki dan sve
vi e r asl e. P l ava j e g ospodj i ca ul a u Donner ovoj posl ovni ci mnogo t i h vi est i . Namj et eni ci su
pr i povi edal i , da j e net ko uo, kako j e net ko pr i povi edao, da su se ust ae poj avi l i ve i u Zagr ebakoj
gor i i da se svaki dan oekuj e, kada e naval i t i na Zagr eb, da se na per i fer i j i gr ada ust ae unovauj u
i obl ae u uni for me, da e di i ust anak, da e post avi t i svoj u vl adu u Zagr ebu, da e pr ogl asi t i
samost al nu hr vat sku r epubl i ku, da e uhi t i t i i povj eat i sve bogat ae, j er da su oni pomagal i t udj i
r ei m, da e bogat ai ma oduzet i kue i u nj i hove st anove nast ani t i r adni ke, da e pr edsj edni k
r epubl i ke bi t i j edan sel j ak, da e gospoda, koj a ne budu poubi j ana, bi t i pr edana sel j aci ma kao sl uge
da i m svi nj e pasu, i j o koj ekakve mogue i nemogue st var i . Nar avno svak j e namj et eni k u
Donner ovoj posl ovni ci kao i svi dr ugi , koj i su t e vi est i i r i l i , pr i povi edao na svoj nai n t e pr i kazi vao
i t umai o pr ogr am budue sel j ake i ust ake vl ade po svome r ecept u i onako, kako j e el i o i kako bi
on s am po s vome vl ast i t om pr ogr amu na pr avi o. Nu u t om s u bi l i s l oni svi , da e skor o buknut i
ust anak i da e Hr vat ska bi t i samost al na dr ava.

Tako j e t o ul a gospodj i ca u posl ovni ci . Nu mnogo j e t o ul a i u Donner ovoj kui . Donner j e
pr i povi edao ono, t o j e uo na Bur zi i u kavani u Tr govakom domu. Kada j e j ednoga dana
gospodj i ca dol a kui na obj ed, sj edi o j e Donner kod st ol a i dr ao gl avu obi m r ukama. i m j e ona
sj el a, obr at i se nj oj :
- Jest e l i ul i , gospodj i ce, t o se spr ema? Boe moj , ako se t o dogodi , onda smo pr opal i . Da,
pr opal i smo do t emel j a!
- t o se spr ema, gospodi ne Donner u? - upi t a gospodj i ca nai vno, kao da o ni emu ne zna.

- St r ane s t var i , s t r ane s t var i ! Vj er uj t e, a ko s e t o dog odi , z a nas bi bo l j e bi l o, da se ni smo
ni kada ni r odi l i . Lako oni ma, koj i mogu nekud ot i i . Eno, Si gmund Ber ger ve j e ot i ao sa ci el om
svoj om f ami l i j om u Pet u, a Gol dman, i Si l ber st ei n i mnogi dr ugi ot i l i su u Aust r i j u. Lako nj i ma,
oni i maj u novaca. Nu kuda u j a, koj i i st om ekam na onaj vel i ki posao, na kome u mnogo zasl ui t i .
Nu ako ta vr aj a revol uci j a i republ i ka dodj u skor o, onda zbogom posao i mi l i oni . I ba sada t o mor a
doi , kada sam sve naj l j epe s i nspekt or om dogovor i o. Uh, da t o pr okl et st vo ne dodj e j o bar em
j ednu godi nu dana, dok zasl ui m nekol i ko mi l i ona, a onda, t o me br i ga, neka sve i de k vr agu. Nu
j ako se boj i m. Danas sam susr eo moga pr i j at el j a Kur uml i j evi a i on se spr ema na odl azak. Rekao
mi j e, da su ve i ast ni ci i neki vi soki i novni ci odpr emi l i svoj e obi t el j i . Ah, ah, samo da t a nesr ea
ne dodje jo godi nu dana, a onda neka ide sve k vr agu! - A onda se okr enu k Si di i poe bi esno vi kat i :
-

I t voj maj or , i on neka i de k vr agu i da mi ga ni si vi e vodi l a u kuu j er j o. . . j o e oni sel j aki
i ust aki bandi t i r ei da j a dr i m s r ei mom i j o e kuu zapal i t i , zat vor i t i me, obj esi t i i t o j a sve
znam!

Si da ga j e gl edal a pr est r aeni m oi ma, a st ar a j e Donner i ca sl ual a mi r no i st i snut i h usni ca
muevo j adi kovanj e, t e j e ki mal a g l avom. Kada j e Donner povi kao, da vr ag no si i maj or a, oi vi
Donner i ca i pr i hvat i :
- Da, da, moj dr agi , j a s am t o uvi ek govor i l a. t o t r eba t u nekakvoga maj or a. Da t o ni j e bi l o,
mogl a se j e ve udat i za koj ega pot enoga t r govca. Ja sam t i uvi ek govor i l a da t r eba dr at i sa
sel j aci ma, a ne s t i m nekakvi m Kukunj eevi i ma, Tut unpet r ovi i ma i kako se sve t a nj i hova i mena
120

i zgovar aj u, t o su se dokl at i l i ovamo u na Zagr eb. t o t oga t r eba? Kako j e moj pokoj ni ot ac t amo
u Zagor j u uvi ek dr ao sa sel j aci ma, i bogme l i epo zasl ui o, da j e meni i moj i ma. . .

- Pr est ani ve j ednom sa t voj i m mi r azom! - i zder e se Donner , - t o vr aga ne vi di , da e skor o
r evol uci j a, pa t ko j o mi sl i na mi r az!

Donner i ca zaut i i pokunj i se.

Gospodj i ca, koj a j e j o dobr ano ut i l a onaj kundak na pl ei ma, ni j e se mi eal a u r azpr avu, nego
j e s amo sl ual a sa z l or adi m s mi ekom, t o o st al i ni su ni o pazi l i , j er su bi l i t ako zaokupl j eni t i m
vel i ki m br i gama.
-
Nu ni j e samo Donner pr i povi edao o t i m dogodj aj i ma. Pr i povi edal a j e i Jani ca. Kada j e
gospodj i ca posl i j e objeda dol a u svoj u sobu, dol a je k nj oj Jani ca i pri povi edal a joj uar ena li ca,
da ju je jut r os na tr gu, kada je onamo i l a kupovat i i vene nami r ni ce, ekao nj ezi n zar uni k t ef ek.
Rekao j oj j e, da j u j e doao poi skat i , da se snj om opr ost i , j er da e si gur no za koj i dan ot i i u ust ae,
kamo su ot i l i t ol i ki nj egovi pr i j at el j i i da svi i maj u l i epu hr vat sku uni f or mu, puke, bodee. . .

Pa t o st e mu vi r ekl i ? - upi t a gospodj i ca vesel o, j er j u j e Jani i no pr i povi edanj e zabavl j al o.

Jana se i zpr sa i odgovor i ponosno:
- Rekl a sam mu, neka odmah i de. t o bi h mu dr ugo mogl a r ei ? Ja bi h, da sam deko, t akodj er
odmah ot i l a. - Kod toga se Jani ca okr ene napol a pr ema vr at i ma, st i snu zube i zapr i et i se st i snut om
akom t amo pr ema j edaoj sobi . Bogzna, j e l i t o bi l o upr avl j eno samo pr ema Donner ovoj obi t el j i ,
koj a j e bi l a j o uvi ek u j edaoj sobi , sj edi l a i j adi koval a, i l i uobe t amo pr ema i zt oku.
- Zar bi st e vi Jana zbi l j a i l i ? - upi t a je gospodj i ca kao u al i . - Nego t o! Odmah bi h il a, samo
da hoe uzet i i nas enske u ust ae.
- A t o su t o ust ae?- upi t a gospodj i ca, kao da j e pr vi put ul a t u r i e.
- Pa t o vi t o, gospodj i ce, ne znat e?! - zaudi se Jana i pomi sl i , da gospodj i ca si gur no nema
svoga deka, j er da ga i ma, si gur no bi t o znal a i dodade.
- Pa t o s u nai hr vat ski sol dat i .
- A i ma l i i h mnogo?- upi t a opet gospodj i ca.
- Kako ne, svi su deki ust ae, - odgovor i Jana spr emno, a onda upi t a i st o nai vno:
- Zar kod vas t amo u Beu vi nemat e svoj e ust ae?

Oi t o si j e Jana pr edst avl j al a, da t oga mor a bi t i po ci el ome svi et u, j er kako bi bi l i deki , a da
ni su ust ae.

Gospodj i ca se nas mi j a gl asno i od sr dca, a onda r ee:
-

Da, da, Jana, i moj j e deko ust aa!

Vi e ni j e tr ebal o razgovar at i . Jani no je li ce govor i l o: - e, onda se r azumi j emo! Od t oga j e asa
j o vi e ci eni l a gospodj i cu.


*
Ti h pr vi h dana u mj esecu r uj nu r i edko se j e gospodj i ca s sast aj al a s Ruom. Kada su se zadnj i
put vi dj el e, i zgl edal a j e vr l o zaposl ena i net o zabr i nut a. Rekl a j oj j e, neka se dobr o uva i neka
mnogo ne hoda po gr adu j er bi se mogl a nai u kakvoj nepr i l i ci , budui da su r edar st veni agent i i
pr eobueni andar i vr vi l i po gr adu kao mr avi po mr avi nj aku. Zal azi l i su i po kuama, pr avi l i
pr emet ai ne, t e vodi l i u zat vor ml ado i st ar o. Rua j oj j e po sl uni ku auku sl al a knj i ge, pa j e vr i eme
pr ovodi l a u i t anj u, kada bi se povr at i l a s kl aoni ce i l i i z posl ovni ce. Nakon one nj ezi ne mi st er i ozne
121

posj et e u Medul i evoj ul i ci ni j e vi e vi dj el a onoga ovj eka, koj i j u j e pr at i o, nu zat o j e opazi l a da
j e sada pr at e dvoj i ca dr ugi h i ndi vi dua, koj i se kao sl uaj no uvi ek nal aze u nj ezi noj bl i zi ni .

Od Ane ni j e ve nekol i ko dana dobi val a pi sma, a gor i l a j e od r adoznal ost i t o j e s Dul i bi em,
da l i j e ve na sl obodi , i ako j est , zat o j oj ve ni j e pi sao, kao t o j e t o Ani obeao.

Razmi l j aj ui o t ome, si nul a j oj j e u gl avi mi sao, ni j e l i mogue da r edar st vo, koj e t ako budno
nad nj om bdij e, pl i eni i nj ezi na pisma na pot i . To joj j e post al o j o vj er oj at ni j e, kada se j e sj et i l a,
da j e od Rue ul a, da se pot om ne al j u ona pi sma, koj a bi mogl a koga kompr omi t i r at i . Ta j e
pomi sao uznemi r i . Bogzna t o j e Ana pi sal a u svoj i m pi smi ma, koj a su si gur no ve u r ukama
r edar st va! Odl ui odmah st avi t i se u vezu s Ruom, da j oj saobi t u svoj u sumnj u i da j e pi t a za savj et
t o bi ui ni l a. Odmah j e por ui l a Rui po sl uni ku auku, da bi se ht j el a s nj ome sast at i . I sast al e
su se i st e veer i na i st i nai n - kao prvi put - u sobi pokr aj one st ol ar ske r adi one u Medul i evoj ul i ci .
Odmah j e Rui saobi l a svoj u sumnj u gl ede pi sama. Rua se mal o os mj ehnu, i zvadi i z svoj e
t or bi ce j edno pi smo, pr ui j oj ga

i r ee:
-

Evo vam pi sma, koj e j e ba danas dol o i koj e sam vam ht j el a posl at i ba onaj as, kada j e st i gl a
od vas vi est , da se el i t e sa mnom sast at i .

Gospodj i ca pr epozna odmah po r ukopi su na omot u, da j e pi smo od Ane, zaudi se i upi t a:

-Pa t o j e pi smo od moj e Ane! Kako j e dol o vama u r uke?

Rua se opet nasmi j ei i r ee:
- Vr l o j ednost avno, saznal i smo za j edan r azgovor , koj i j e na r edar st vu vodj en i zmedj u efa i
pol i caj nog komesar a evapovi a. i m nam j e t aj r azgovor d oj avl j en, j avi l i smo p osebni m p ut em
Ani , neka vam i zr avno vi e ne pi e, nego da pi sma ur ui osobi , koj a j oj j e t u vi est doni el a. I evo t o
j e pr vo pi smo, koj e je ti m put em dol o. Danas sam vas ht j el a o tome obavi est i t i i zamol i t i vas, da ni
vi vi e ne pi et e pr eko pot e, nego da svoj a pi sma za Anu pr edat e meni . Vi et e r azumj et i o emu s e
r adi !

Gospodj i ca se j e ve bi l a navi kl a na t e neobi ne st var i , s koj i ma se j e susr et al a got ovo svakog
dana, odkada je dol a u Zagr eb, pa j e i t o pr i mi l a kao nar avnu st var . Ot vor i pi smo i pr el et i ga oi ma.
Bi l o j e kr at ko, a u nj emu j e Ana j avl j al a t ek t ol i ko, da e Dul i bi bi t i sl i edeega dana put en na
sl obodu.

Kada j e Rua vi dj el a, da j e gospodj i ca svr i l a s i t anj em, pr i mae svoj st ol ac bl i e k nj oj , uze
j e za r uku i poe govor i t i bl agi m gl asom:

- Vi se ne et e uznemi r i t i na ono, t o u vam sada r ei . Je l i , obeaj t e mi , da se ne et e upl ai t i
ni uznemi r i t i ?

Gospodj i ca j u j e gl edal a l j ubopi t no, nu ne upl aeno, j er j e u svoj oj nut r i ni bi l a ve pr i pr avna na
sve, mal o uzdahnu i odgovor i :
-

Ne u. Ve osj eam, da se nal azi m u nekoj st r anoj si t uaci j i , i ni j edna me vaa obj ava ne e
vi e uznemi r i t i . Nu r eci t e mi , kako da se zahval i m vama i vai ma za svu br i gu, koj u za mene t ol i ko
vodi t e?

Rua ne odgovor i na t o pi t anj e nego r ee:
122

- Sl uaj t e. Mi znamo posve si gur no, da j e r edar st vo saznal o, da Dul i bi u Beu st anuj e kod vas.
Redar st vo d r i , d a j e o n p osl ao one pakl ene mai ne, t o s u e kspl odi r al e u r edar st venoj zgr adi u
Pet r i nj skoj ul i ci . Dr i nadal j e, da st e vi Dul i bi eva l j ubovca i da j e on t e pakl ene mai ne posl ao po
vama. t o vas do s ada ni su j o uhvat i l i l ei samo u t ome, t o r edar st vo vj er uj e da i mat e j o neku
zadau ovdj e i zvr i t i , pa sada nast oj i , da naj pr i j e ust anovi t ko su vai or t aci i da onda i nj i h uhi t i .
St oga vas sada pr at e dva agent a, a pr ed vaom kuom na Trgu N.

st oj i st r aa i po noi i po danu, da
i m ne bi st e i zmakl i . N aj bol j e bi bi l o, kada bi st e sada odmah odput oval i u Be, nu t o ni j e vi e
mogue, j er bi vas uhvat i l i naj kasni j e na gr ani ci u Mar i bor u. U Beu t akodj er ne bi st e i mal i mi r a,
dok se t a ci el a st var ne ut i a, j er bi na ovdanj i zaht j ev t amonj e r edar st vo mor al o nad vama bdi t i ,
pr esl uavat i vas, a moda bi st e neko vr i eme mor al i i i i u zat vor . Radi svega t oga j e absol ut no
pot r ebno, da ovi h dana ne i zl azi t e uobe i z kue, da vas j a mogu svaki as nai , kadgod bude t r ebal o.
Kod kue moet e bi t i mi r ni , j er emo se mi za sve dal j e pobr i nut i . Jest e l i spor azumni ?
- Jesam, - odgovor i gospodj i ca i od mah doda de - a kako e mol i m vas sve t o svr i t i ? - Rui
zat i t r a na l i cu j edna sj ena, koj a j e odaval a zabr i nut ost , nu za as se nasmi ei i r ee:

- Sve e dobr o svr i t i . Budi t e posve mi r ni !

Dok su Rua i gospodj i ca t ako r azgovar al e u Medul i evoj ul i ci , dot l e j e r edar st vo obkol j eval o
s j aki m kor donom st r aar a onu kunu veu na Pej aevi evom t r gu, u koj u j e pl ava gospodj i ca uni l a
mal o pr i j e kao i onaj pr vi put , kada se j e s Ruom sast al a, i kr oz t u kuu, dvor i t e i r azne vr t ove
pr ol a, da dodj e na Medul i evu ul i cu. St r aar i su zaposj el i i dvor i t e kue na Pej aevi evom t r gu,
a agent i su pr et r ai l i ci el u kuu i dvor i t e.
Gospodj i ca se j e dr al a Rui ne uput e i kada se j e i z Medul i eve ul i ce povr at i l a kui na Trg
N.,

ni j e vi e i zl azi l a, a ukuani ma j e r ekl a, da se ne osj ea dobr o. i m j e ona uni l a u kuu, skoi o
j e j edan agent , koj i j e u bl i zi ni kune vee st aj ao u j ednu obl i nj u posl ovni cu i t el ef oni r ao na
r edar st vo, da se j e ona kui povr at i l a. Pr emet ai na j e u kui na Pej aevi evom t r gu bi l a odmah
pr eki nut a.

I st e se j e t e veer i pr oni o gr adom gl as, da su dva dana pr i j e t oga ust ae naval i l i na or uni ku
voj ar nu u Br uani ma, da su j e di gl i u zr ak i da j e pogi nul o mnogo andar a. Sut r adan se j e pr oul o
j o vi est , da j e u Vel ebi t u kod Jadovna bi l a vel i ka bi t ka, a od t oga asa da su pr eki nut e sve br zoj avne
i br zogl asne veze s Li kom.


















123


XVIII.

Dok j e t e veer i pl ava gospodj i ca u svoj oj sobi r azmi l j al a o svome pol oaj u, u ko me s e j e
nal azi l a, dot l e j e u j ednoj podr umskoj sobi u Tkal i evoj ul i ci sj edi l o u t ami nekol i ko l j udi i
r azgovar al o. U sobi se ni j e vi dj el o ni t a, pa se ni oni , koj i su bi l i unut r a, ni su mogl i medj u sobom
vi dj et i . Sudei po gl asovi ma mogl o i h j e b i t i pe t or i ca, a po t ome o d kuda s u gl asovi dol azi l i
i zgl edal o j e, da s j ede n a j ednom k r aj u s obe s kupa, v al j da za n eki m st ol om. N eko v r i eme s u
r azgovar al i , t e su se nai zmj ence ul i nj i hovi gl asovi . Razgovar al i su o dogodj aj i ma, o koj i ma su se
gr adom i r i l e al ar mant ne vi est i . Nakon nekoga vr emena r ee j edan duboki gl as:

- Hoemo l i poet i ? Vr i eme pr ol azi i skor o bi mor ao doi Tor pedo.

Na t e r i ei svi uut i e, a duboki gl as nast avi :
- Pozvao s am va s, da s e ne t o dogovor i mo gl ede one dj evoj ke, o koj oj st e ve svi ul i . Mi j e
mor amo spasi t i . Svaki as pr i et i pogi bel j da j e uhi t e i onda j e pr opal a zauvi ek, makar j adna nema ni
poj ma o svemu onome, r adi ega j e obt uuj u. Dul i bi j e puki m sl uaj em uzeo u naj am u Beu sobu
u njezi nu st anu. Dol a j e ovamo nekol i ko dana pr i j e at ent at a na redar st venu zgr adu. Jedan bogat aki
l opov, poznat i enskar , obt ui o ju je redar st vu, da je pi j unka, jer je odbil a nj egova udvar anj a. Sve
t o, t o se j e sl uaj no oko nj e spl el o, dost at no j e r edar st vu, da j e uhi t i , a si gur no e kod dananj i h
pr i l i ka bi t i osudj ena na vj eal a.
Rua, ona naa dj evoj ka, s koj om se j e ovdj e dr ui l a kae, da j e t o dj evoj ka vanr edne l j epot e,
r i edkoga kar akt er a i da j e danas ve naoj st var i odana duom i t i el om. Tr eba sada ui ni t i sve, da j e
spasi mo, ako ni j e ve pr ekasno. Mor amo j e t o pr i j e, po mogunost i odmah, pr ebaci t i pr eko gr ani ce.
- Pr i j e nedj el j e ne e bi t i ni kako mogue, - r ee j edan dr ugi gl as.
- U nedj el j u e i i et vor i ca pr eko Kar avanki u Aust r i j u. Dvoj i ca e ost at i u i nozemst vu, a dr uga
e dvoj i ca doni et i nat r ag neki mat er i al . Dvoj i ca su od nj i h t i m put em ve est o pr ol azi l a, a sva
et vor i ca su odvani momci , pa e moi pr i ei s nj i ma.

- Boj i m se, da ne bi bi l o pr ekasno, - r ee opet duboki gl as - nu vi dj et emo. Radi t oga sam i
nar ui o Tor peda, da nas i zvi est i , kako j e dal eko st var dol a na r edar st vu. U svakom sl uaj u mor amo
spr i ei t i , da ve sut r a bude uhi ena, j er pr i j e sut r a na veer ne moemo ni t a ui ni t i , a mor amo. . .

U t aj se as zau nekol i ko l agani h udar aca i duboki gl as zaut i . Udar ci se ponovi e j o nekol i ko
put a, a onda net o zakr i pi , kao da su se neka vr at a ot vor i l a i opet zat vor i l a, a zat i m se s onoga kr aj a,
gdj e su vr at a zakr i pi l a, zau j edan suhi gl as:
- Za Dom!
- Spr emni ! - odgovor i bez buke u j edanput pet gl asova s dr uge st r ane sobe.
- Tor pedo? - upi t a duboki gl as.
- Da, - odgovor i gl as od vr at a, a zat i m i zr ee upi t ni m gl asom sl i edea sl ova: - St . G. Zg.

- J est , dobro je - odgovor i duboki gl as i odmah upi t a: - Kako st oj i s onom dj evoj kom? - Boj i m
se zl o - odgovor i gl as od vr at a. - Zat o zl o? Zar j e ve uhi ena? - Ni j e, al i e bi t i sut r a.

I z kut a, od kuda j e dol azi o duboki gl as, zaumi nekol i ko uzdaha, a onda se duboki gl as zau
opet :
To se mor a na svaki nai n spr i ei t i !

Nast a ut nj a, koj a j e znai l a, da su svi r azmi l j al i o nai nu, kako bi se t o spr i ei l o. Ta j e ut nj a
t r aj al a dost a dugo, a onda se zau j edan gl as, koj i j e zvui o mukl o, kao da j e obl oen kadi fom:
- Ja mi sl i m, da t r eba r edar st vo zavest i u bl udnj u bi l o i me, da uhi enj e odl oi za j edan dan.
124


Opet j e nast al a duga ut nj a, a onda se zau opet onaj duboki gl as:
- Tor pedo, t o vi mor at e t or pedi r at i . - Da, - odgovor i gl as od vr at a - al i kako? - Da l i st var t e
dj evoj ke i ma u r ukama j o uvi ek i st i i novni k?
- I ma j e komesar evapovi i znam si gur no, da j e danas odr edi o dva agent a i nekol i ko st r aar a,
koj i i maj u doi sut r a u devet sat i uj ut r o u nj egovu ur edovnu sobu, gdj e e i m dat i pot onj e uput e, onda
e i i s nj i me na Tr g N. i zvr i t i j edno uhi enj e. Taj nal og j e i zdao pr eda mnom ba u asu, kada sam
bi o u nj egovoj sobi i podnaao mu ono i zvj ee, koj e st e mi pr ekj uer sast avi l i i dal i .
- Moet e l i govor i t i s nj i me j o veer as?
- Dvoj i m, da u ga veer as vi e vi dj et i . Nu mogu s nj i me govor i t i sut r a u j ut r o u devet sat i , pr i j e
nego ode i zvr i t i uhi enj e.

- Dobr o, onda mor at e t o svakako ui ni t i sut r a, ako ga ne pr onadj et e j o veer as. - A t o u mu
r ei ?

Opet j e nast al a ut nj a, a onda pr ogovor i duboki gl as spor o i kao r azmi l j aj ui :
- Rei et e mu, da st e veer as saznal i , da sut r a posve si gur no dol azi i z Vel ebi t a j edan gl asni k,
koj i nosi sa sobom vane vi est i o ust anku u Li ki . Taj e gl asni k sut r a kasno na veer doi k onoj
dj evoj ci i ost at i e kod nj e do pr ed j ut r o. Pr edat i e j oj t o i zvj ee, a ona e i h onda odni et i u
i nozemst vu za vanj ske novi ne. Jest e l i r azumj el i ?
- Jesam! - odgovor i gl as od vr at a, a i z gr upe opet net o zaut i kao uzdasi odl anua.
- I ma l i j o dr ugo novo?- upi t a duboki gl as.

- I ma j o net o. Sut r a e u Zagr eb poet i hapenj a na vel i ko. Bi t i e uhi eni svi , koj e r edar st vo
dr i pod pazkom. To j e r adi l i ke akci j e. Vi est i , t o i h i maj u na r edar st vu gl ase, da se j e ust aka
akci j a j ako r azmahal a i da su obl ast i nemone, j er j e nar od uz ust ae. Kae se, da j e odr edj eno, da
se andar i i voj ska pr obi j u u Vel ebi t i da zaposj ednu sva vr el a, da t ako ust ae ost anu bez vode, a onda
da ne e moi i zdr at i .
- Kada e sut r a poet i hapenj e u Zagr ebu? - Ja mi sl i m posl i j e podne.
- Dobr o - zakl j ui r azgovor duboki gl as -i zvr i t e ovo, t o sam vam veer as r ekao, pod svaku
ci enu.
- I zvr i t u t o pr i j e budem mogao- odgovor i gl as od vr at a, a onda se zau j o j edanput duboki
gl as:
- Za Dom!

- Spr emni ! - odgovor i e s vi ost al i gl asovi .



*


Sl i edeega dana oko j edanaest sat i pr i j e podne st aj ao j e opet pol i caj ni komesar evapovi pr ed
pi sai m st ol om svoga efa.
- Dakl e, kako st oj i st var ? Gdj e se nal azi ta enska?- upi t a ef , i m j e evapovi uni ao u sobu.
- Nal azi se u s vom s t anu- odgovor i evapovi .
- Ht i o sam, da j e uhi t i mo ve j ut r os, nu pr edomi sl i o sam se i uhi t i t i emo j e noas posl i j e pol a
noi , odnosno uj ut r o pr i j e dana. Nadam se, t ako sam ust anovi o, da e noas doi k nj oj j edan or t ak,
koj i e ost at i kod nj e ci el u no, pa emo t ako i nj ega uhvat i t i . Taj j e i mao doi j ut r os sa zadnj i m
vl akom, t o j e j o st i gao i z Li ke, i pr edat i e nj oj obi r no i zvj ee o dogadj aj i ma u Li ki , a t o bi
i zvj ee i mal a ona sut r a s pr vi m vl akom odni et i u Be, da ga dade novi nar i ma za svj et ski t i sak. Nu
t u emo i m st at i za vr at . I zvee e past i meni u r uke skupa s gospodj com i nj ezi ni m or t akom, vanj ski
novi nar i neka f ukaj u.
125


- To e bi t i kol osal no, r ee ef, ako nam i t o i zvj ee padne u r uke. I z nj ega emo saznat i mnogo,
j er e u nj emu si gur no bi t i i poj edi nost i , koj e ni su za novi ne, pa e se t ako odkr i t i moda i t ogod,
t o e ol akat i uguenj e ust anka. Pazi t e, evapovi u, dobr o, da nam t a pl ava pt i ca ne i zmakne.

evapovi se j e zadovol j no nasmi j ao, a onda r ee mal o kr zmaj ui :
- Gospodi ne efe, opr ost i t e, ht i o bi h vam net o r ei . . . - Govor i t e! - pr eki de ga ef.
- Vi vi di t e, da j a u sl ubi uvi ek pokazuj em t ol i ku spr emu i r evnost , a i pak dr ugi kol ege. . .

- Budi t e mi r ni , upade opet ef, kada ova l ovi na svr i - j a ve znam t o u za vas ui ni t i . Budi t e
si gur ni , odmah u napi sat i vel i ko i zvj ee. Pr omaknue i or den za zasl uge za kr al j evski dom ne e
vam manj kat i .
-
Toga asa ni j e dodue ef mi sl i o mnogo na evapovi a, nego j e sam sebe gl edao u duhu, kako
e ve post at i u mi ni st ar st vu ef obe j avne si gur nost i za ci el u dr avu, a onda pr ui evapovi u r uku
i r ee:

Dakl e na posao! Noas se ne spava. I j a u sam pr i sust ovat i kod hapenj a i kod pr vi h
pr esl uavanj a.
Te veer i j e oko pol a noi komesar evapovi uzbudj eno et ao po svoj oj ur edovnoj sobi .
Napr avi o j e pl an, da e u dva sat a u noi obkol i t i Donner ovu kuu na Trgu N.

sa st r aar i ma i agent i ma
i da posl i j e t oga ne e put at i ni koga van ni unut r a. U et i r i e sat a uj ut r o pr oval i t i u kuu i u
Donner ov st an, t e i zvui i z kr evet a pl avu t er or i st ki nj u i nj ezi nog or t aka, odvest i i h na r edar st vo,
podvr i i h pr esl uavanj u, kako t o samo on znade, i . . . dr ava j e spaena, a pr omaknue i or deni su t u.
Dok t o ne b ude svr eno, ne i zpl at i se i i spavat i . A ni j e on od uzbudj enj a ni osj eao pot r ebe za
spavanj e. et ao j e po sobi dal j e, a onda se ust avi i pozvoni na el ekt r i no zvonce. Uni dj e j edan
st r aar , koj i j e vr i o nonu sl ubu.
- Ni kol a, skoi u Gr adski Podr um i donesi mi pet boca dobroga cr noga vi na. Reci samo dir ekt or u
r est aur aci j e, da j e vi no za mene, a on ve zna, koj u e vr st vi na dat i , r ee evapovi st r aar u.
- I dem odmah, - r ee st r aar i ost ade st aj at i na mj est u.
- t o st oj i ? Zat o ne i de? - i zder e se evapovi .
- I dem, i dem, - odgovor i br zo st r aar - al i . . . al i ni st e mi dal i novac za vi no.

- Kakovi h novaca! t o tebe br i ga za novce, r azest i se komesar - i ma sl uat i i i i po vi no, onda
i m r eci j o j edanput , da vi no nosi za mene, komesar a evapovi a.

Kada j e st r aar nakon dvadeset aka asaka doni o vi no, sj edi o j e evapovi i r azgovar ao s j o
dvoj i com komesar a. St r aar j e doni o i z j ednoga or mar a i nekol i ko aa, t e su gospoda poel a pi t i .
- Dakl e evapovi u - govor i o je jedan od dvoj i ce komesar a - t i noas spaava dr avu. Ej , t ko
e se s t obom!

- A kau, da j e t er or i st ki nj a, t o e j e noas ul ovi t i , vel i ka l j epot i ca - r ee dr ugi komesar i
pogl eda evapovi a i zpod oka.

evapovi se j e smi ei o, odbi j ao gust e di move i z ci gar et e, pa odgovor i podr ugl j i vo:
- t o hoet e? Evo, pozvao sam vas na vi no, pa pi j t e i ne br i ni t e se za dr avu ni za l i epu
t er or i st ki nj u. To i t ako ni j e posao za vas.
- Vi di , vi di , kako si se uzohol i o - r ee pr vi komesar . - Nu dozvol i t e nam noas bar em t o da
vi di mo t u l j epot i cu, kada j e dovede ovamo na r edar st vo.
- Ako vam se ba i zpl at i ekat i do et i r i sat a, moi et e j e i vi dj et i . Onda et e vi dj et i , da sam
se i mao i na t o uzohol i t i . Ako vam se ba bude ht j el o, dat u vam, da pr esl uavat e onoga, t o j e
doao i z Vel ebi t a, a nj u u pr esl uavat i j a sam. Znam, da mi na t om pr esl uavanj u zavi dj at e.
126

- t o bi smo mi t ebi zavi dj al i ? - r ee dr ugi komesar sa pr ezi r ni m zvukom.
- I j a mi sl i m - r ee uj edl j i vi m t onom evapovi - ne zavi dj aj t e mi ni na pr omaknuu ni na
or denu.
Komesar i zaut i e, uzee ae i i zpi e.
- Gar ant i r am vam, - poe opet evapovi - da u za koj i mj esec dana bi t i zamj eni k efa.

- E, onda emo dr ugai j e s t obom r azgovar at i - r ee pr vi komesar , a sva t r oj i ca se nasmi j ae i
kucnue aama.

Oko j edan sat posl i j e ponoi doao j e ef. Uni dj e u evapovi evu sobu i zat et ur a. Oi su mu se
kr i esi l e, a noge zapl i t al e. Bi o j e pi j an.

Komesar i ust adoe i po zdr avi e ga, a o n pr i dj e k s t ol u, uze j enu bo cu vi na, po gl eda i zbl i za
mar ku na nal j epni ci , pr i nese gr l j ak k no su, pomi r i sa i vi knu:
-

Fuj , kakav t o ki sel i pi j et e. Sada et e vi dj et i t o pi j e gospodi n ef. Ni kol a! Ni kol a!

Hr apavi j e efov gl as odj eknuo val j da kr oz ci el u zgr adu. Uni dj e sl ubuj ui st r aar , post avi se
u pozor pr ed ef a, t e r ee br zo i ot r o sl ubeno:
- Na zapovi ed, gospodi ne efe!
- Evo t i kl j u, donesi i z or mar a i z moj e sobe j ednu fl au r aki j e, onu na koj oj pi e godi na 1912.
Jesu l i r azumi o? - r ee ef i j ae se zanj i ha.
- Razumi o sam - odgovor i st r aar , okr enu se na pet ama i i zi dj e:

ef se spust i na j ednu st ol i cu, uzdahnu i zamahne r ukama po zr aku, a onda r ee:
-

Ah, da sam j a u Li ki ! Da sam j a t amo, da vi di , kako bi h za t r i dana ust anak ugui o. t o e t amo
napr avi t i oni andar ski of i ci r i i oni pol i caj ni i novni ci , t o su i h bogzna odkuda t amo posl al i , kao
da t u nema mene sl avnoga i naj veega efa pol i ci j e na ci el ome svi et u, - i kod t oga se udar i akom
u pr sa - t o oni znadu? Oni i h samo hapse i t uku, a t o ni j e ni t a. Ja bi h i m upao nokt e, onako kako
t o samo j a znadem, pa da vi di , za t r i dana nema bune.

Komesar i s u s j edi l i i s l uboul j udno sl ual i s voga pr edpost avl j enoga, t e m u odobr aval i
ki manj em gl ave, a ef j e nast avi o:
-

t o?! Da ni j e bi l o mene, sl avnoga Janka, ove dr ave ve odavno ne bi bi l o. Tko bi bi o pohvat ao
t i sue i t i sue ovi h r azboj ni ka, t o nau dr avu r azbi j aj u. Dr agi moj i , da ni j e bi l o mene, ve bi
odavno bi o vr ag sve odni o.

Komesar i su odobr aval i i smi j al i s e, j er kada j e ef p i j an, o nda svi mor aj u b i t i vesel i . A u
pi j anst vu se j e on vol i o i al i t i , a dozvol j avao j e, da i podi nj eni al e zbi vaj u. To ga j e zabavl j al o.
Zat o onaj pr vi komesar r ee kao u al i :
- Mol i m vas, gospodi ne ef e, a t o bi bi l o, da se l i ki ust anak pr oi r i po ci el oj Hr vat skoj , da
uspi j u da pr ogl ase samost al nu hr vat sku dr avu t e post ave svoj u vl adu?

- Ni t a! t o bi bi l o? - povi kne ef jaki m gl asom - ne bi bi l o ni t a! Vas bi sve povj eal i , a ja bi h
ost ao i dal j e ef pol i ci j e. Jest , j a bi h ost ao, j er e i oni t r ebat i Janka!

Komesar i zapl j eskae r ukama, pr asnue u smi eh i povi kae:
- I zvr st no! Si gur no! I oni e t r ebat i t akvu si l u, kakve nema u ci el oj Eur opi .

- Ni t i u Eur opi , ni t i na ci el oj kugl i zemal j skoj - povi kne zadovol j no ef.
127


Kada j e st r aar doni o r aki j u, post ao j e r azgovor j o buni j i i vesel i j i . Onaj se dr ugi komesar opet
naal i :
- Noas e i na evapovi post at i sl avan.
- Zat o bi on post ao sl avan? - upi t a ef, pr ogut a au r aki j e i st r ese gl avom kao konj pr i j e nego
e pot r at i .
- Pa noas e pr esl uavat i onu l i epu t er or i st ki nj u - r ee komesar .

- t o bi on presl uao, - r azest i se ef - j a u nj u pr esl uavat i . Ta j a sam val j da ef ! Ja hapsi m,
j a zatvar am, ja pr esl uavam, ja dr avu spaavam, j a or dene dobi vam! Ja sam sve u ovoj dr avi , ja sam
va Bog, a vi st e moj i psi ! - i opet i zkapi au r aki j e.

Komesar pogl edae u evapovi a i zl obno se nasmi j ae, evapovi j e bi esan! - uzdahnu ef. -
Ni sam j a pi j an. Nemoj t e mi sl i t i . - Bi esan sam, bi esan sam. Uh, da sam sada u Li ki ! Sada bi h j a nji h
t amo pr esl uavao. t o nemat e noas ovdj e ni koga za pr esl uavanj e?
Onaj se pr vi komesar pour i r ei :
- Nemamo. O ne, t o i h s e po vaem da nanj em nal ogu hapsi u masama, i vr hu ega bi i h
pr esl uaval i ?
- Svej edno, j a mor amo nekoga noas pr esl uavat i , pa bi l o koga.
- Pr ed zor u e bi t i za pr esl uavanj e dvoj e, t o u i h j a uhapsi t i - r ee poni zno evapovi .

- To j e kasno; sada, sada j a hou pr esl uavat i . I di t e t amo k ur eduj uem komesar u i ako i ma koga,
neka ga dovede ovamo, j er j a hou sada pr esl uavat i . Ako nema ni koga svj eega, dovedi t e bi l o koga
i z el i j e, j er j a mor am sada pr esl uavat i . . .

Jedan od komesar a i zi dj e ur no, a kada se j e povr at i o za nekol i ko asaka r ee:
- Gospodi ne efe, za pr esl uavanj e nema ni koga, nu ba su sada i z Radni kog Dol a i i z Vl ake
ul i ce dovel i dvanaest or i cu u smi sl u vaega dananj ega nal oga. Ti su sumnj i vi , da ur uj u s ust aama.

- Vr l o dobr o, i demo i h vi dj et i . Hou, da i h odmah vi di m, a vi et e vi dj et i , kako Janko ur eduj e.
ef se s mukom di gne sa st ol ca i odt et ur a pr ema vr at i ma, a komesar i za nj i m. Kada su izi l i na
hodni k, ba su st r aar i dvanaest uhi eni ka i t o j ednoga za dr ugi m u zat vor vodi l i .
- A, t o s u t i b andi t i ! To s u o ni , t o r ue naega kr al j a i c i epaj u nau dr avu! - povi kne ef,
post avi se uz zi d, zasuka r ukav desne r uke i ponovno povi kne.

- Vodi t e i h i zpr ed mene!

St r aar i su posl ual i i vodi l i uhi eni ke j ednoga za dr ugi m i zpr ed ef a, t e kako j e god koj i
uhi eni k pr ed nj ega doao, t ako ga j e on udar i o akom po gl avi i l i pl j uskom po l i cu. Zamahi vao j e
r ukom t ako j ako, da bi i sam svaki put nakon udar ca zat et ur ao i l i posr nuo. Sva t r i s u s e komesar a
post avi l a odmah u red do ef a j edan pokr aj drugoga, t e su i oni udar al i i st o t ako uhi eni ke.
-

Ja u vas naui t i ci epat i dr avu - vi kao j e ef, a udar ci su odj eki val i - puf, na, e vo t i t voj e
r epubl i ke!

Uhi eni ci su pr ol azi l i , svi j al i se pod udar ci ma i zubi ma kr i pal i . Bi l o i h j e st ar i j i h i ml adj i h,
r adni ka, gr adj ana i sel j aka s per i fer i j e gr ada. Kada su sve uhi eni ke pr ovel i , odt et ur a ef nat r ag u
sobu, a ko mesar i za nj i m. Svi su s pust i l i r ukave desne r uke, ko j e s u bi l i z asukal i , da mogu l ake
udar at i . ef dot et ur a do st ol a, i zt r ese u sebe au r aki j e, st r ese opet gl avom i r ee:
-

Aha, aha, ba sam se umor i o. Oh, kako sada godi ova ai ca r aki j e!
128


Vr i eme j e pr ol azi l o. evapovi pogl eda na sat . Do dva sat a j e fal i l o samo nekol i ko mi nut a.
evapovi ust ade i r ee:
-

Odmah e bi t i dva sat a. Ja mor am i i obkol i t i kuu po napr avl j enom pl anu.
- Aj de, ajde - pr omr ml j a ef, koj i se j e ve j edva na st ol cu dr ao - aj de, j a u ekat i ovdj e, a kada
i h dovede, onda u i h j a pr esl uavat i . Jesi l i me r azumi o?

- Jesam - r ee evapovi , ugr i ze se za usne i i zi dj e.

Mal o su kasni j e ona dva druga komesar a odvel i medj u sobom efa u sobu, t o se nal azi kr aj sobe
ur eduj ueg i novni ka, t e ga pol oi l i na kr evet , koj i se j e t amo nal azi o i na kome i nae ovaj spava,
kada po noi nema posl a. ef j e za as hr kao, kao da dr va pi l i .





evapovi j e podpuno i zveo svoj st r at eki pl an. U dva j e sat a post avi o et i r i st r aar a i dva
agent a pr ed kuu, a i st o t ol i ko br oj u Dr akovi evoj ul i ci , da mu ne bi t ko pobj egao kr oz dvor i t e na
t u ul i cu. U et i r i j e sat a pozvoni o na kuna vr at a. Nakon duge zvonj ave poj avi o se j e kuepazi t el j
i ot vor i o vr at a.
-

Pol i ci j a! - r ee evapovi odl uni m gl asom. Kuepazi t el j se mal o t r e, pr ot r l j a r ukom snene
oi i ukl oni se mal o na st r anu. evapovi uni dj e s et i r i st r aar a i dva agent a u kunu veu. Dva
st r aar a p ost avi u d vor i t e, a s ost al om d voj i com i s agent i ma ode u pr vi ka t i pozvoni na vr at a
Donner ova st ana. Zvoni o j e dugo i opet ovano. I st om se nakon koj i h et vr t sat a zaue u pr edsobl j u
kor aci i l upkanj e neki h papua.
- Tko j e? - j avi se i znut r a Jani i n gl as.
- Ot var aj t e, - r ee evapovi - ovdj e j e pol i ci j a, i mamo go spodi nu D onner u ne t o hi t noga
saobi t i .
- Jezu i Mar i j a! - uo se j e i znut r a Jani i n gl as - i dem odmah zvat i gospodi na.
Kada su se vr at a ot vor i l a, st aj al a su u pr edsobl j u u noni m hal j i nama Donner i Donner i ca, a i za
nj i h j e st aj al a Jani ca u koul j i . Donner i ca j e st aj al a st i snut i h usana, a Donner u su kl ecal a kol j ena.
- Ja sam pol i caj ni komesar evapovi , - pr edst avi t i se evapovi dost oj anst veno i udj e u
pr edsobl j e - a ovi su moj i agent i i st r aar i - pokaza r ukom na svoj u pr at nj u.
- Dobr o veer , dobr o veer - kl anj ao se Donner uplaeno - i zvol i t e, i zvol i t e unut r a. i me mogu
sl ui t i ?
- Gospodi ne Donner u, ovdj e kod vas st anuj e j edna gospodj i ca, koj a j e dol a i z Bea pr i j e
koj i h mj esec dana. - Jest , j est , gospodj i ca - pr omuca Donner . - Gdj e j e nj ezi na soba?

- Evo, t u, t u - pokaza Donner pr st om na j edna vr at a.

evapovi dade agent i ma r ukom neki znak i nj i h se dvoj i ca post avi e pr ed vr at a, i zvadi e i z
depova samokr ese i uper i e i h pr ema vr at i ma.

evapovi i zvadi t akodj er samokr es, pr i dj e k vr at i ma i pokuca na nj i h. Neko j e vr i eme ekao,
nu ni t ko ni j e odgovar ao, a onda udar i j ako akom nekol i ko put a po vrat i ma. Opet se ni t ko ni j e j avi o.
Zat i m udar i dr kom od samokr esa nekol i ko put a t ako j ako, da se i ni l o, da e vr at a pr snut i . Nu opet
ni t a.
-

Aha! - r ee evapovi - zal udu vam, ne e t o ni t a pomoi .
129


-
Zat i m p r i hvat i r ukom za kv aku, pr i t i snu j e i pol agano nakr i nu vr at a, a oba a gent a pr ui e
samokr ese kr oz ot vor . evapovi se povue mal o nat r ag i pust i agent e, da oni i du napr i ed. Agent i
su opr ezno ot var al i vr at a i ul azi l i unut r a. J edan i zvadi l i evom r ukom i z depa r unu svj et i l j ku,
r azsvi et l i sobu, nadj e kr aj vr at a puce el ekt r i nog svi et l a pr i t i snu ga i soba se r azsvi et l i . Agent i
pr i dj oe kr evet u, a onda se nat r ag okr enue i j edan r ee:
-
Nema ni koga!

t o? - povi e evapovi , - t r ai t e, s akr i l i s u se!

Agent i s u ot vor i l i or mar , zavi r i l i pod kr evet , pr egl edal i s ve, nu u s obi ni j e bi l o ni koga.
-

Kako ne ma ni koga! - bi esni o j e evapovi . - Nema, gospodi ne komesar u, - r ekoe agent i .
evapovi se obr at i Donner u:
- Gospodi ne Donner u, gdj e je gospodj i ca? - Gospodj i ca? Nemam pojma, gospodi ne komesar u -
r ee Donner , a onda se okr enu k eni :

- St ar a, gdj e bi mogl a bi t i gospodj i ca?

Donner i ca sl egnu r ameni ma, okr enu se k Jani ci i upi t a:
- Jana, gdj e j e gospodj i ca?

- Ne znam - odgovor i Jana - si no, kada sam ot i l a spavat i , bi l a j e j o t u u sobi . Ja ne znam gdj e
j e.

Komesar i h j e gl edao svi h t r oj e i r ee:
-

E, onda gospodi ne Donner u, onda mor amo napr avi t i pr emet ai nu u svi m sobama, i u va i m.

evapovi j e i mao j o nade, da se gospodj i ca skr i va u koj oj dr ugoj sobi .
-

Al i , gospodi ne komesar u - nema gospodj i ce u moj i m sobama. t o mi sl i t e o meni ? - br ani o se
Donner , koj i j e s ada post ao hr abr i j i , kada j e vi di o, da se zbi l j a r adi s amo o gospodj i ci .

Nu ni j e ni t a kor i st i l o. Agent i s u pr et r ai val i sve sobe, nu gospodj i ce ni j e bi l o.

I Si da j e mor al a ust at i i z kr evet a, da j u evapovi dobr o vi di i da se osvj edoi , da t o ni j e ona,
koj u on tr ai . Ist o tako i sobar i ca. A ni j e se ni j edna od nj i h ba mnogo ni brani l a ni sr di l a, makar su
bi l e t ek u koul j i . evapovi j e st aj ao usr ed pr edsobl j a r azoar an i por aen i dugo j e r azmi l j ao, a
onda posl a agent a, da mu opet dovede Jani cu, koj a j e bi l a ot i l a u svoj u sobu i ve opet l egl a.
- Sl uaj t e - i zder a se na nj u - vi mor at e znat i gdj e j e t a gospodj i ca.
- Zat o bi h j a mor al a znat i - odgovor i J ana ot r esi t o - t o se mene t i e gospodj i ca?
- Ja u vas zat vor i t i , j est e l i ul i - povi ka opet evapovi - govor i t e gdj e j e, i l i vas o dmah
vodi mo u zat vor .
- t o vi mi sl i t e, da se j a boj i m vaega zat vor a - odgovor i Jana jo ot r esi t i j e. - Lovi t e si j e, t o
j a znam gdj e j e.
- Kada st e j e zadnj i put vi dj el i ?
- Si no. Od pr eksi no ni j e i zl azi l a od kue, a si no j e bi l a t u u sobi , kada sam j a ot i l a spavat i .
To sam vam ve r ekl a, pa t o hoet e vi e?

- Je l i t ko si no i l i j uer popodne k nj oj dol azi o?
Jana se mal o zami sl i , a onda r ee.
130


- Jest , sj eam se. Si no j e oko devet sat i dol a j edna gospodj a i pi t al a za gospodj i cu, da hoe s
nj om govor i t i . Ja sam j e odvel a u gospodj i i nu sobu. t o su t amo r adi l e, j a ne znam.
- Kako j e i zgl edal a t a gospodj a?
- Bi l a j e vi soka i kr upna, na gl avi j e i mal a bi el i vel i ki ei r , a u r uci j e nosi l a j edan koveg.

- A kada j e ot i l a t a gospodj a?

Jani ca se opet mal o zami sl i , a onda r ee:
-

Vi di t e, gospodi ne koms ar u, t o ne znam. Kada sam j e odvel a u gospodj i i nu sobu, onda sam
ot i l a u kuhi nj u i ni sam vi e u gospodj i i nu sobu gl edal a, ni t i sam vi dj el a, kada j e ona gospodj a
ot i l a.

evapovi ni j e znao, t o bi vi e Jani cu pi t ao, net o pr omr ml j a sam za sebe, oi t o neku kr upni j u
psovku, a onda ode skupa sa svoj i m agent i ma i st r aar i ma.

Kada j e Jani ca za nj i ma zat vor i l a vr at a, i zpl azi j ezi k i r ee:
-

Beeeee, da Bog da, noge pol omi l i ni z st epeni ce!

















131


XIX.

Te

i st e veer i , kada j e i mal a bi t i uhi ena pl ava gospodj i ca, st aj ao j e pr ed kunom veom kao
obi no zadnj i h dana j edan r edar st veni agent , koj i j e zabi l j ei o u svoj not es sl i edee:
"U pol a deset sat i uni l a j e u kuu j edna j ako vi soka ena sa bi el i m ei r om na gl avi . U r uci j e
i mal a ovei r ogoar . I zgl edal a j e kao neka dobr o st oj ea ena i z pr ovi nci j e. U kunu j e veu uni l a
si gur no, kao da j oj je

kua poznat a, j er ni j e pr i j e t oga gl edal a na kuni br oj .

Oko t r i et vr t deset i zi l a j e i z kue j edna sl uavka, koj a j e vodi l a na l ani u j ednog mal og cr nog
cucka val j da na et nj u".

et vr t sat a kasni j e zabi l j ei o j e agent ovo:

"U deset sat i i zi l a j e ona vi soka ena i z pr ovi nci j e sa bi el i m ei r om na gl avi . S nj om j e i ao
i zpod r uke j edan dj eak od 16-17 godi na, j o u kr at ki m hl aama i s oal i ma. I mao j e pod r ukom
nekol i ko knj i ga. I zgl eda da j e dj ak i da j e si n t e ene i z pr ovi nci j e i da ga j e ona dol a posj et i t i ".

Mal o i za toga dol a j e agent u izmj ena. Doao je dr ugi agent , koj i je preuzeo nj egovo sl ubeno
mj est o. Dosadanj i agent r ekao j e ne t o novom agent u po vj er l j i vo, a onda se okr enuo i ot i ao na
r edar st vo. Novi j e agent nast avi o pr ed kuom et nj u na i st i nai n kao i onaj koj i j e ot i ao, samo se
j e dr ao bl i e uz zi dove kua, j er j e ki a, koj a j e ve dugo vr emena si pi l a poel a j ako i nagl o padat i .
Sl uavka, t o j e vodi l a cucka na et nj u, dot r al a j e pl oni kom, vukui psi a za sobom, koj i j e
skakut ao na t r i noge, t e j e ut r al a u kunu veu, t u se zaust avi l a i ot r esal a sa opr ave kapi ki e. Za
nj om j e ut r ao u veu agent , t e se upust i o s nj ome u r azgovor , dok j e psi nj ui o oko nogavi ca
nj egovi h hl aa, a onda j e doao kuepazi t el j i zakl j uao kuna vr at a.
Kada su ena sa vel i ki m bi el i m ei r om i dj eak zamakl i sa Trga N.,

okr enue kr oz Dr akovi evu
ul i cu, te odoe brzi m kor akom kr oz Vl aku ul i cu do Kapt ol a, a odanl e preko Dol ca, t e zakr enue u
Tkal i evu ul i cu. Ki a j e sve j ae padal a, pa su ul i ce bi l e dost a pust e. i m su i l i dal j e Tkal i evom
ul i com, post aj al o j e mr ani j e, j er j e j avna r azsvj et a ul i ce bi val a sve r j edj a i sl abi j a. ena j e i l a
dugi m i br zi m kor akom, a dj eak j e svaki as zaost aj ao, pa bi od vr emena do vr emena poskoi o za
j edan k or ak, da s e n adj e opet u zpor edo s a enom. S met al e su ga oal e, koj e su se bi l e zar osi l e i
zamagl i l e od ki e, usl i ed ega j e sl abo vi di o, a ul i ne svj et i l j ke i ni l e su mu se kao neke i r oke i
vel i ke razt ezane zvi ezde dugi h i nej ednaki h kr akova.
-

Samo j o mal o, skor o emo st i i - r ekl a je ena, kada je dj eak bi o opet zast ao za pol a kor aka.
- Pazi t e, t u j e vee bl at o, pr edj i mo na dr ugu st r anu.

Po st ar oj , ner egul i r anoj i neasfal t i r anoj Tkal i evoj ul i ci l eal e su i t ave ml ake vode, kao da j e
t ko po nj oj por azbacao neke vel i ke tanj ur e i zdj el e, a na nj i ma se j e odr aaval o sl abo svi et l o ul i ne
r azsvj et e. St ar e ni zke kue, t o su se ni zal e j edna i za dr uge u ner avnoj l i ni j i , zabadal e su neka vi e,
a neka manj e svoj e ugl ove u ul i ci , a mokr a su i m pr oel j a odaval a sl i ku sel a i l i kakvog zaput enog
mal og pr ovi nci al nog gr adi a.

ena i dj eak pr edj oe ul i ce pr eskaui ml ake i kal j ue, dodj oe do mj est a, gdj e su sa zapadne
st r ane ul i ce pr est al e kue, a onda se uzpee uz j ednu mal u br i nu, na j ednu dr ugu uzku, bl at nu i
got ovo posve ner azsvi et l j enu ul i i cu, koj a j e t u poi mal a i i l a dal j e uzpor edo sa Tkal i evom
ul i com. Iz t e su mal e uli ce vodi l e dr vene st epeni ce pr ema Gor nj em Gr adu, a i zl azi l e su u uli cu Pavl a
Radi a, t amo negdj e u bl i zi ni , odakl e se i z t e ul i ce zakr ee u Gor nj i Gr ad kr oz Kameni t a Vr at a.
132


ena i dj eak zakr enue na st epeni ce i kada su dol i po pr i l i ci na pol ovi cu ust avi e se, a vi soka
se ena zagl eda u ogr adu od i r oki h dasaka, koj a se je pr ual a pokr aj st epeni ca, a iza koj e je bi o neki
vr t . Ogl eda se dol j e i gor e uz s t epeni ce, a kada se j e osvj edoi l a, da ne i de ni t ko ni gor e ni dol j e,
pr ovue se i zpod nasl ona, koj i m su st epeni ce ogr adj ene, spust i se sa st epeni ca u mal i j ar ak, opi pa
r ukama nekol i ko d asaka, o d ko j i h se j edna o t vor i p r ema unut r a kao kr i l o o d ka kvi h mal i h vr at a,
obazr e se na dj eaka i r ee:
-

Hodi t e za mnom.

Dj eak se spust i k nj oj u j ar ak, a onda se oboj e pr ovukoe kr oz ot vor i nest ade i h i za ogr ade.
Naj pr i j e su i l i deset ak kor aka kr oz vi soku mokr u t r avu po zeml j i t u t o j e koso vi sj el o, a onda se
nadj oe na j ednom uzkom i skl i skom st r mom put el j ku. Dok su se t i m put el j kom uzpi nj al i , dj eak se
j e svaki as poskl i znuo i da moe i i dal j e za enom, dr ao se j e r ukom za nj ezi nu opr avu kod pasa.
Tako su prol i po mr aku koj i h tr i deset ak kor aka, gdj e j e st aza zakr et al a na desno, a onda prodj oe
kr oz vr at aca j edne dr uge ogr ade, t e se nadj oe u j ednom mal om, mr anom i zamazanom dvor i t u.
Pr edj oe pr eko dvor i t a i uni dj oe u j ednu st ar u ni zku kuu, i zi dj oe opet i z nj e na dr ugoj st r ani ,
pr edj oe opet j edno mal o dvor i t e i udj oe u j ednu oveu kuu. U t oj su kui pr ol azi l i kr oz nekol i ko
vel i ki h soba, a onda opet kr oz neke uzke, ni zke i mr ane hodni ke, dok se ne nadj oe u j ednoj veoj ,
nepr avi l noj i vl anoj pr ost or i j i .
- Tu smo - r ee ena, duboko uzdahnu i st r ese s opr avom, sa koj e pol et i e kapl j i ce, kao sa st abl a
posl i j e ki e, kada vj et ar puhne, i prosue se po zeml j anom podu sobe.
- Mor at e se odmah pr esvui , da se ne pr ehl adi t e. Negdj e st e mokr i do koe.
- Do koe - r ee pl ava gospodj i ca i ski nu sa gl ave mokr u por t sku kapu i oal e s oi j u - nu ne
smet a me ni t a dr ugo, nego mi j e neugodno, t o su mi noge mokr e. i ni mi se, kao da st oj i m u vodi .

- Sj edi t e - r ee ena i pokaza j oj j ednu dugaku dr venu kl upu, t o j e st aj al a kr aj st ol a - odmah
et e se pr esvui i pr eobui .

ena met nu na st ol svoj rogoar i i zvadi i z nj ega gospodj i i no r ubl j e, odi el o, ar ape i ci pel e, a
onda r ee opet :
-

Pr esvuci t e se odmah, da ovo odiel o met nemo sui t i . Tko zna, moe se dogodi t i , da bist e ga ove
i st e noi mogl i j o j edanput t r ebat i .
-
Gospodj i ca s j edne opr ezno n a kl upu i ogl eda se po sobi , koj a j e bi l a vi e mr ana negol i
r azsvi et l j ena, j er j u j e razsvj et l j i val a t ek j edna mal a pet r ol ej ska svj et i l j ka, koj a j e vi sj el a na zi du,
i upi t a sa nai vni m gl asom:
Ne e ni t ko gl edat i unut r a?
-
ena se nas mi j a i r ee:
Nema od kuda, vr at a sam zakl j ual a, kada s mo uni l e.
Gospodj i ca se o gl eda o pet po s obi i sada t ek o pazi , da na pr ost or i j i nema ni gdj e ni j ednoga
pr ozor a, pa se poe svl ai t i . Ski de naj pr i j e kaput i i pr usl uk, a onda pol agano posve mokr e hl ae,
koj e su j oj se bi l e got ovo pr i l i epi l e uz t i el o.
- Hou l i mor at i ovdj e pr enoi t i ? - upi t a enu, odl azei mokr e komade odj el a na st ol .
- Da, al i ne u ovoj t amni ci . Kada se pr esvuet e, odvest i u vas u j ednu sobi cu, koj a e dot l e bi t i
pospr eml j ena.
133

- Gospodj i cu taj odgovor mal o ut j ei , j er je ova pr ost or i j a bi l a st r ano vl ana i zadul j i va. Kada
j e bi l a pr esvuena, pogl eda enu i r ee j oj :
- Al i i vi st e sasvi m mokr a, i di t e se i vi pr esvui , da se ne pr ehl adi t e.

- Nemaj t e br i ge za mene - odgovor i ena i dodade: - Sada pr i ekaj t e j edan as, i dem vi dj et i j e
l i sobi ca preur edj ena- i odmah zat i m odkl j ua vr at a i i zi dj e. Gospodj i ca j e sj edi l a na kl upi sput eni h
r uku u kri l o. Bi l a j e posve mi r na i sabr ana, kao da je posve nar avno, da se sada nal azi na ovom mj est u
i u ovi m udni m pr i l i kama. Sj edi l a j e t ako koj i h et vr t sat a ne mi ui se i ni t a ne mi sl ei . Onda se
povr at i ona ena, nu ne sama, nego s j edni m st asi t i m ovj ekom sr ednj e dobi , koj i se pr i bl i i
gospodj i ci , pr ui j oj r uku i r ee:
-

Gospodj i ce, ao mi j e, da vam ne moemo pr ui t i bol j ega konai t a, nu mor at e se zadovol j i t i
i s ovi m, t o vam moemo dat i . Gl avno j e, da sve pr odj e u r edu.

Gospodj i ca pr i hvat i r uku i r ee:
- Hval a, j a u bi t i sa svi me zadovol j na, samo mi j e ao, t o r adi mene i mat e t ol i ke br i ge i t ol i ko
nepr i l i ka.

- Ni t a, mi s mo sr et ni , da moemo za vas net o ui ni t i . Spavat et e u j ednoj mal oj sobi ci . Ako
uj et e r azgovar at i neke muke gl asove, ne t r eba vas t o ni t a smet at i . To su nai , koj i e ci el u no
bdi et i i dr at i st r au. Moet e spavat i posve mi r no, a pot r ebno je da dobr o poi net e, j er j e mogue da
sl i edeu no ne et e uobe i mat i pr i l i ke spavat i i odmor i t i se. Nu onda e posl i j e t oga opet bi t i sve
dobr o. Sut r a e vas pr i j e podne posj et i t i gospodj i ca Rua, j er veer as ni j e mogl a doi , budui da j e
zapr i eena vani m posl om. Ona vas l i epo pozdr avl j a.
- Hval a! - odvr at i gospodj i ca.

- A sada: l aku no! Budi t e mi r ni i spavaj t e dobr o.

ovj ek i zi dj e, a odmah zat i m odvede ena i gospodj i cu u nj ezi nu sobi cu. Pr ol e su pr eko
j ednoga hodni ka i uni l e u j ednu veu i st o t ako r azsvi et l j enu sobu, koj a j e imal a j ednu st i enu dr venu,
a u st i eni mal a vr at a i j edan mal i pr ozor i . Pr odj oe kr oz t a mal a vr at a i nadj oe se u j ednoj mal oj
pr ost or i j i , t ek t ol i koj , koli ko j e mogao u nj u st at i j edan mal i el j ezni kr evet i j edan umi vaoni k, nu
sve j e bi l o i st o i ur edno, a post el j i na j e mi r i sal a od i st oe i svj ei ne.
- Evo, ovdj e et e spavat i - r ee ena, kada su unut r a uni l e.
- Zapal i t emo svi eu, a j a u pet r ol ej sku svj et i l j ku i zni et i , da ne zaudar a. Ne e vam bi t i
t j eskobno, j er e u ovoj dr ugoj sobi bi t i ci el u no st r aa, a j a u sut r a doi r ano uj ut r o k vama, da
vam budem na r uku za sve, t o budet e t r ebal i . Tr ebat e l i , t o sada?

- Hval a, ne t r ebam ni t a vi e za veer as.

Kada j e gospodj i ca ost al a sama u sobi , sj ede na kr evet i ost a dugo zami l j ena. Osj eal a se j e
ugodno. Kada j e dol a u ovu kuu, bi l o j oj j e hl adno, j er j e od ki e bi l o mokr o ne samo odi el o nego
i t i el o. Sada, pr esvuena u svoj u opr avu, ut i l a j e po ci el om t i el u neku ugodnu t opl i nu, a ni sobi ca
ni j e bi l a vlana i zr ak nij e bi o t ako zagul j i v. Ht j el a se j e poet i svl ai t i , nu pr edomi sl i se i ost a dal j e
sj edi t i na k r evet u. K ako j e g od i s amoj i zgl edal o, da j e posve m i r na, i pak j e s ve t o, t o j e
pr oi vl j aval a, dj el oval o na nj u, t e j e ut i l a, kao da u nj oj net o t i t r a, nu t aj j oj osj eaj ni j e bi o
neugodan, nego j u j e t ovi e napunj ao neki m zadovol j st vom. Ni j e j oj se dal o l ei , kao da j e ht j el a
pr i ekat i , da vi di t o e j o posl i j e svega t oga doi .
Mal o zat i m zauj e t i he kor ake u sobi , od koj e j e bi l a odi el j ena samo t ankom dr venom st i enom,
i u koj u j e bi o ur ezan mal i pr ozor i , nu koj i j e bi o zast r t sa j ednom t amnom zavj esom. Sudei po
kor aci ma, uni l o j e u onu dr ugu sobu vi e osoba, a kada su se kor aci umi r i l i , zau se vi e muki h
gl asova, koj i su pol agano govor i l i , nu kada se j e pozor no sl ual o, mogl a se j e dobr o r azabr at i svaka
r i e.
134



Gospodj i cu obuz e el j a da v i di , t ko se nal azi u t oj s obi . Mal o pr omi sl i , kako bi t o mogl a
neopaeno ui ni t i , a onda ugasi svi eu, pomakne zavj esu, koj a j e zast i r al a pr ozor i , i pr ovi r i kr oz
st akl o. U sobi su za st ol om sj edi l a et i r i mukar ca. Jedan j e mogao i mat i oko t r i deset i pet godi na,
bi o j e t amne put i i ozbi l j na l i ca. Dr ugi j e bi o j ak i vr l o r azvi j en ovj ek oko t r i deset godi na, u
sel j akom odi el u, a ost al a su dvoj i ca bi l i ml adi i i zmedj u dvadeset i dvadeset pet godi na, po izgl edu
sudei j edan dj ak, a dr ugi r adni k. Oboj i ca su i mal a ml adol i ka, got ovo dj evoj aka l i ca. Mal o podal j e
od nj i h l eal o j e na dugakom st ol u nekol i ko vel i ki h samokr esa i gol i h bodea. Onaj naj st ar i j i net o
j e i t ao pol ugl asno, a ost al i su ga sl ual i . Kada j e pr est ao i t at i , mal o se zami sl i , a onda r ee:
- Ba su r edar st va ci el oga svi et a nesposobna. Kakva sva sr edst va i maj u na r azpol aganj e, a ne
mogu ni kada ni t a sama odkr i t i . t ogod saznadu i pr onadj u, nanese i m to sami puki sl uaj , i l i j e t o
pl od kakove i zdaj e.
- To j e i naa sr e a- r ee ml adi r adni k. - Da je redar st vo it a vr i edno, zar bi smo mi mogl i radi t i
kako r adi mo?
- To j e dr uga st var - r ee sel j ak - s nama j e ci el i nar od, a r edar st vo j e nemono pr ot i nar oda, t e
ne bi mogl o ni t a napr avi t i , da j e i naj sposobni j e.
- Da, al i da je sposobni j e, ipak bi mogl o koj et a vi e saznat i i odkr i t i - r ee opet r adni k - nu ono
ni kada ni t a val j ano ne zna.
- Kako ne bi znal o - r ee podr ugl j i vo dj ak - zar ne vidi , kako u novi nama pi e got ovo svaki dan,
da r edar st vo zna za svako nae kr et anj e, znadu sve t o r adi mo, poznaj u nas sve, znadu ak t o nai
u i nozemst vu r uaj u i veer aj u, zavr i podr ugl i j vi m gl asom dj ak.
- Nu, to oni uvi ek znadu i st om onda, kada se je net o dogodi l o. Onda se oni pr i kazuj u vel i ki m,
a medj ut i m ni su ni t a znal i - r ee r adni k.
- Eh, d a o ni t o unapr i ed zn adu z nadu, o nda s e n e b i ni kada ni t a ni d ogodi l o, a kada se t o
dogodi , onda zna i moj a baba - r ee sel j ak.
- Ja ne poznam t voj e babe - r ee r adni k - nu si gur no je, da je pamet ni j a i sposobni j a od mnogog
ef a pol i ci j e - r ee r adni k. - I od mnogog di pl omat e - r ee dj ak
- A j esu i di pl omat i svoj e novce vr i edni , - r ee onaj naj st ar i j i .

- Kod nj i h ide uviek sve u r edu. Oni li epo napr ave plan, kako bi se net o imal o napr avi t i , napr ave
pr ogr am i za t udj e dr ave, koj e se est o nj i h uobe ni ne t i u, sast anu se, napr ave neki pakt i onda
mi sl e, da e t o bi t i sve t ako, kako su oni zami sl i l i i kako su se dogovor i l i . t o mi sl i nar od, i l i nar odi ,
t o j e nj i ma svej edno. Oni sa nar odom i sa i vot om nemaj u ni t a zaj edni koga. Nj i hovo j e sve samo
na papi r u i na zel enom st ol u. Nar avno, onda dadu novi nar i ma svoj e izj ave, kako su oni to sve dobr o
i l i epo napr avi l i i novi ne ci el oga svi et a pi u, kako j e t a i t a di pl omaci j a napr avi l a vel i ko dj el o. A
onda negdj e nar od mal o st r ese r ameni ma, i nj i hovo se dj el o sr ui kao kul a na pi esku. Nu di pl omat i
se mal o zaudi e vi e put a ne e i l i ne mogu ni vj er ovat i , da se j e t akvoga t o dogodi l o, al i pouke
odat l e ne povl ae, nego opet t j er aj u nanovo i st o, moda samo mal o dr ugai j e. t o j e t o nj i ma ui ni t i
i l i i nsceni r at i , da se u j ednoj zeml j i post avi neka vl ada, koj a nema za sobom mogue vi e od
t r i deset ak l j udi . Oni t akvu vl adu pr ogl ase spasom za dot i ni nar od, nazovu j e negdj e aut or at i vnom
vl adom, negdj e pl emeni t om vr st i demokr aci j e, negdj e vl adom ml adj e gener aci j e, vl adom k akvog
ml adj eg di pl omat e novi j e kol e i onda ekaj u vel i ke r ezul t at e za svj et ski mi r . Jer nj i ma j e gl avno mi r
i si gur nost . A onda se negdj e mal o st r ese nar od, komu je takova vlada, t o je post avl j ena radi t oboe
medj unar odne pot r ebe i obi h medj unar odni h i nt er esa t ako mi l a i pot r ebna, da j e nest ane, kao da j u
j e vj et ar doni o, pa se di pl omaci j a onda t ome ne moe naudi t i . Ne moe se naudi t i , da j e dot i ni
nar od ni j e mogao shvat i t i . E, nar avno, kad nar od ni j e svr i o di pl omat ske kol e.
Tako oni mi sl e, da se moe i jedan nar odni pokr et zust avi t i , kada god se hoe, ako i m t aj pokr et
asovi t o ne konveni r a, a onda opet , da ga se moe pust i t i , da se i r i i da i de napr i ed, kada t o oni nadj u
opet shodno, kao da je to neki predmet koj i se moe drat i na konopcu i pomi cat i po vol j i , a ne znaj u
da svaki pokr et , bil o naci onal ni bil o soci al ni , i de svoj i m put om bez obzi r a na sve dipl omaci j e ci el og
ovog svi et a, j er t o ni j e ni kakav pakt ni t i kakovi dr ugi di pl omat ski akt , koj i se moe kada se hoe
135

skl opi t i i opet , kada se hoe r azr i ei t i , nego j e t o i vot , koj i i de i koj i i vi , ba kao t o i vi i t o se
gi ba ovj eanst vo od i skona, pa do konca svi et a, - dovr i onaj naj st ar i j i i zagl eda se u st r op.
- I kol i ko se onda pr ol i j e nedune kr vi , kada se nar od r j eava na t aj nai n namet nut i h mu
vl adavi na, - r ee dj ak.
- Ej , dr agi , t o t i j e di pl omat ski t er or , - nasmi j a se r adni k.
- I nae su oni pr ot i t er or u, - dobaci sel j ak.
- Ni su ni o ni p r ot i svakom t er or u. I ma d i pl omaci j a koj a kae, d a s u o ne samo p r ot i
i ndi vi dual nom t er or u, - r ee dj ak.
- Da, pr ot i i ndi vi dual nom t er or u, a l i su zat o za t er or u masama i t o onda, kada i madu vl ast u
r ukama i kada ga mogu vr i t i bez svoj e osobne pogi bel j i . Kada t ako poubi j aj u na st ot i ne i t i sue l j udi
bez i kakove obr ane, onda t aj t er or ni j e po nj i hovome mi l j enj u odvr at no i ogavno zl oi nako dj el o
- odgovor i r adni k.
- Da, to za nji h nij e t er or , t o j e po nji hovom mi l j enj u vr enj e pr avde, a ter or i st i su oni , koj i se
od t e pr avde brane- r ee sel j ak.
- Ubi j anj e je naj st r ani j a st var , pa vri l o se ono u masama i l i indi vi dual no- r ee onaj naj st ar i j i
- i nema vee t r agedi j e negol i pol i t i ka bor ba, u koj oj se dodj e do t i h sr edst ava.
- Zar i onda, kada se vr i u pr avednoj obr ani ? - upi t a sel j ak.
- Uvi ek - odgovor i naj st ar i j i - nu naal ost , danas j e t o post al o svagdanj om poj avom.
- Ni j e udo, kada su oni geni al ni st var at el j i mi r a u svoj i m mi r ovni m ugovor i ma ui ni l i sve, da
se Bal kan pr ot egne i m dal j e u Eur opi i da j e danas dopr o ve do sr dca Eur ope- r ee dj ak.
- Nama j e savj est i st a - r ee sel j ak. - Nakon t o nam ubi e vodj u St j epana Radi a u po bi el a dana
u beogr adskom par l ament u, t o se j o dr ugo moe nazi vat i t er or om?
- Ej , da - r ee r adni k - za di pl omaci j a t o ni j e bi o t er or . Za nj u ni j e t er or ni ono, t o nam j e i z
zasj ede na ul i cama poubi j ano tol i ko naj bol j i h l j udi . Po nji hovom mi l j enj u je ter or samo ono, t o se
vr i odzdo, i z nar oda- r ee r adni k.
- t o je za nj i h nar od? - dodade djak. - Po nj i hovom r j eni ku nar od su samo vl ada i di pl omaci j a
i t o su i nbeni ci , s koj i ma oni r aunaj u i koj i i maj u pr avo na sve. Mi l i oni l j udi , t o fakt i no
sai nj avaj u nar od, t o za nj i h ni j e ni t a, t o j e masa koj a i ma vl adu sl uat i , pl aat i por ez i davat i
voj ni ke koj i e i i u r at gi nut i , kada oni napr ave j edan novi pakt , i l i j edan st ar i r azval e. Oni r aunaj u
samo s vl adama, bez obzi r a na to, da l i su te vl ade proi zt ekl e i z nar oda, il i su podravane tek tudj i m
sr edst vi ma i kakvom t udj om podzemnom si l om.
- Ni j e onda udo, - r ee r adni k - da dnevno vi u, da j e ci el a Eur opa u zbr ki i ner edu, i da svaki
as moe opet buknut i r at . Da oni pust e nar odi ma neka sami odl uuj u, svega t oga ne bi bi l o, ni t i bi
bi l o pogi bel j i od r at a. Nu ovako, dok di pl omaci j a i r edar st vo odl uuj u, ne moe dr ugai j e ni bi t i .
- Da, a l i o ni mi sl e, da su oni i pak kadr i t o st anj e i zl i ei t i . A znat e kako l i ee? Pakt ovi ma i
konfer enci j ama. Taj nj i hov posao sl i i r adu l i eni ka, koj i bi bol est ni ku davao ki ni ne i l i aspi r i ne, da
mu i zl i ei t emper at ur u, koj a mu j e nast upi l a od upal e neke r ane, umj est o da mu l i ei samu r anu - r ee
naj st ar i j i .
- Da, da, nar od za nj i h ni t a ne znai , - r ee sel j ak. Et o, kol i ko put a smo se mi na nj i h obr at i l i
u naem j adu i nevol j i , sl al i memor andume i nabr aj al i sva zl odj el a, koj a su na nama izvr ena. A oni
ni t a. Ja ipak mi sl i m, da j e naj i zpr avni j e mi l j enj e oni h, koj i dr e da ni kada ne emo ni t a pol ui t i ,
dok se budemo mi na dr uge t ui l i , nego da t r eba r adi t i t ako, da se dr ugi na nas t ue - r ee sel j ak.
- To j e si gur no t ako - r ee dj ak.
- Onda e val j da shvat i t i t o hoemo i t o t r ai mo, kada uvi ek govor e, da mi ni sami ne znamo
t o hoemo - r ee r adni k.
- Nar avno, nazi vat e nas bandi t i ma, t er or i st i ma i Bog zna kakovi m i meni ma- r ee naj st ar i j i .

- Da nji h tko zat vor i u j ednu te ist u pi l j u sa vukovi ma vi dj el i bi , bi l i tako govor i l i i ne bi l i onda
r azumi l i , da ovj ek, kada se nal azi u i st oj pi l j i sa vukovi ma, mor a zavi j at i kao i vukovi - dovr i
sel j ak.
Govor j e post aj ao sve gl asni j i , kako j e t o i nar avno kod svi h l j udi , kada ponu r azpr avl j at i o
neemu, t o i h zagr i j ava i opet net ko poe govor i t i uzdi gnut i m gl asom, nu sel j ak mahnu r ukom, kao
da se j e net o dosj et i o i r ee:
136


- Ti e, ova j adna enska t u kr aj nas ne e moi ci el u no oka st i snut i od nae gal ame.
- I ma pr avo - r ee naj st ar i j i - r azvi kal i smo se, kao da smo na kakvoj medj unar odnoj
konfer enci j i . Nego vr i eme j e, da vas dvoj i ca l egnet e, - i pokaza na r adni ka i dj aka - a nas dvoj i ca
emo st r ai t i i pr obudi t i emo vas za j edno t r i sat a.

- Tako je! - r ee sel j ak, ust ade i sj ede na j edan st ar i st ol ac, a dj ak i r adni k se pr ui e odmah na
kl upe.

Ci el o j e t o vr i eme pl ava gospodj i ca st aj al a kod pr ozor i a, pr omat r al a t u et vor i cu i sl ual a
nj i hov r azgovor . Sve j e ul a, nu sve ni j e pr avo shvat i l a, a naj vi e se j e udi l a, kako l j udi r azne dobi
i razni h st anovi t a sj ede t ako zaj edno i r azgovar aj u, pa pomi sl i :
-

Dakl e svi j ednako mi sl e. - Od ci el og r azgovor a ost al e su j oj u pamet i duboko usj eene nar oi t o
dvi e r eeni ce i t o ono, t o j e r ekao sel j ak, da post oj i pr avedna obr ana.

Sput aj ui zast or na pr ozor , sj et i se sebe i pol oaj a, u kome se nal azi . Zar ona ne t r eba obr ane
i zar nj ezi na obr ana ne bi bi l a pr avedna? Pa t o j e ui ni l a i skr i vi l a, da j e hoe uhi t i t i , zat vor i t i , a
moda i mui t i , a moda ak i sudi t i i obj esi t i . Zat o? Zar t o ni j e st r ana nepr avda? Si gur no se t akva
nepr avda i ni i t amo oni ma u sobi i svi m oni ma nj i hovi m pr i j at el j i ma, s koj i ma j e ona u dot i caj dol a,
i koj i su j oj svi t ako dobr i . Da, si gur no se oni od t e nepr avde br ane pr avednom obr anom. A, evo,
br ane i nj u, koj a i m ni j e ni t a. uvaj u j e, br i nu se za nj u, a bogzna t o e j o sve ui ni t i , da j e i zbave
i z ove pogi bel j i , u koj u j e zapal a.
Gl asovi su posve zamukl i gospodj i ca upal i svi eu, svue se i l egne u kr evet . Si gur no j e bi l o ve
pr ol o pol noi , nu ni j e mogl a ni kako zaspat i . - "Ubijati je najstranije", pa "pravedna obrana"

-
nesvi est no j e ponavl j al a u sebi , a usne su j oj se mi cal e kao da ape. Sve vi e j e zabor avl j al a na sve
ono dr ugo t o j e ul a, a t e su j oj se r i ei usj ecal e u pamet kao ukl esane. Na as j oj se j e pr i i nj al o,
da oni pr eko opet govor e, pa bi napel a sl uh, nu ni j e se ul o ni t a.
t o j e dul j e mi sl i l a, sve j oj j e j asni j e post aj al o, da se nal azi u st r anom pol oaj u. Do t oga asa
ni j e t o t ako j asno osj eal a. Sada se nal azi t u u nekoj mal oj sobi ci , bogzna gdj e i u koj oj kui .

Tamo pokr aj nj e u sobi nal aze se et i r i mukar ca, t o j e uvaj u sa samokr esi ma i bodei ma. Tko
su t i l j udi ? T ko j e o na vi soka ena, t o j u j e upr avo pr ed nosom ugr abi l a r edar st vu uz naj veu
pogi bel j , da bude zat eena i sama uhvaena?

A t o sada? Je li st r ano st anj e ve dovr eno, i l i sada i st om pr avo zapoi nj e. Kako i kada e i zi i
i z ove podr t e i zabor avl j ene kue? t o e bi t i sut r a? Ne e l i j e r edar st vo i pak odkr i t i , ni j e l i ve na
nj ezi nom t r agu, ne e l i j o noas, moda ve za koj i sat , a moda ve za nekol i ko mi nut a pr oval i t i
u t u kuu, nai j e i odvest i . t o e napr avi t i ona et vor i ca l j udi , ako r edar st vo pr oval i ? Tui e se
s nj i ma, si gur no e se t ui , pucat e, t a eno t amo i m na st ol u st oj e samokr esi a onda e bi t i kr vi , bi t i
e r anj eni h, bi t i e mr t vi h, a t o e onda ona? I nj u e si gur no pogodi t i koj a kugl a, bi t e r anj ena,
ubi j ena. . . U ui ma j oj j e umi l o, pr ed oi ma su j oj se vr t i l i pl avi i cr veni kol ut i , vr t i l i su se i mot al i
vr t ogl avo, val j da ci el u no.


*


Rua je dol a oko devet sat i uj ut r o skupa sa vi sokom enom. Uni l a je u vel i ku sobu, u koj oj su
sada bi l a et vor i ca dr ugi h l j udi . Pr i dj e k mal i m vr at i ma, t o su bi l a u dr venoj st i eni , pr i sl oni na nj i h
uho, nu i znut r a se ni j e ni t a ul o. Nakr i nu mal o vr at aca i zavi r i unut r a.
137

-

Jo spava - r ee pot i ho vi sokoj eni .

Doi st a j e gospodj i ca j o uvi ek spaval a t vr do, a pr obudi l a se j e t ek oko j edanaest sat i , kada j e
Rua ponovno dol a. Pr ei vj el i su j e dogodj aj i t ol i ko umor i l i , da j oj j e bi o pot r eban dugi san.
Kada j e Rua s j el a k r aj n j e n a k r evet , mal o se j e p r ot egl a, za kr enul a g l avom na d esno p a n a
l i evo, a onda j e ot vor i l a oi i j o u pol usnu r ekl a:
- Pravedna obranal
- Ja sam Rua, dol a sam vas pr obudi t i - r ee Rua i sagne se nad nj u. Gospodj i ca ot vor i j ae oi ,
pr epozna Ruu, baci j oj obj e ruke oko vr at a i r ee:
- Gospodj i ce Ruo, kako sam vam zahval na!
Rua ui ni , kao da j e pr eul a t e r i ei i nast avi :
- Jo et e danas ost at i ovdj e, a naveer et e put ovat i .

- Kamo? - upi t a gospodj i ca kao i znenadj ena. - Kuda u put ovat i ?

Rua se nasmi j a i upi t a:
- I l i el i t e ost at i ovdj e s nama?
- Kako bi h rado ost al a, kada bi ovdj e bi l e druge pr i l i ke! - uzkl i knu gospodj i ca i odmah dodade:

- Dakl e, danas naveer u put ovat i . Vl ak i de, i ni mi se oko j edanaest sat i , i sut r a oko deset sat i
bi t i u ve u Beu.

Rua se opet nasmi j a:
- Ne et e put ovat i vl akom, j er bi vas na vl aku uhvat i l i . Put ovat et e j edni m dr ugi m put om.

Gospodj i ca se j e ist om sada posve r azabr al a i snal a, t e se sj et i l a svoga pol oaj a. Mal o pr omi sl i
i r ee:
- A hou l i si gur no moi odput ovat i ?
- Hoet e si gur no. Bi t e mal o t eko i t r aj at e dost a dugo, nu sve e pr oi u r edu, - odgovor i Rua
si gur ni m i uvj er l j i vi m gl asom, kako ovj ek govor i samo onda, kada i sam vj er uj e u svoj e r i ei , a
onda dod ade: - Ja sad mor am ot i i , vr at i t u se odmah posl i j e podne, da va m pr avi m dr ut vo do
naveer . Sada sam dol a, da vas samo pogl edam i da vam pr edam pi smo, koj e j e j ut r os za vas st i gl o.

- Pi smo! - uzkl i knu gospodj i ca - si gur no od moj e Ane i od. . .
-
Gospodj i ca ne dovr i , nego pogr abi pismo, koj e joj je Rua prui l a, ust aj ui sa kr evet a i koj a j u
j e pr eki nul a r i ei ma:

Dakl e do vi dj enj a! Gospodj a, k oj a vas j e o vamo dove l a, nal azi s e sada o vdj e u po kr aj noj
vel i koj sobi i dat e vam sve t o t r ebat e. - Na t o se opr ost i e i Rua ode.

U sobi ci j e bi l o t ako mr ano, da gospodj i ca ni j e mogl a i t at i , pa se br zo ust ade i opr emi , t e i zi dj e
u pr ednj u sobu. Ona su et i r i mukar ca i zi l i van, a gospodj a j e st avi l a pr ed nj u dor uak. Nu
gospodj i ca ni j e i mal a vr emena dor ukovat i , nego se j e ur i l a pr oi t at i pi smo. i t al a j e u sebi :
Draga gospodj i ce!
Ne et e se srdi t i , t o Vam pi em, nu ne u bi t i dugaak, pa et e mi si gurno oprost i t i . Gospodj a
mi j e Ana rekl a, da Vam j e pi sal a o svemu, t o se j e dogodi l o. Danas sam put en na sl obodu, nu
naal ost ne mogu vi e ost at i ovdj e, nego moram odmah odput ovat i .
Naravno, da t o samo po sebi , ne bi za me i mal o ni kakvog znaenj a, kada ne bi bi l o dvi j u
i nj eni ca, koj e me t ako t eko t i t e. A t o j e prvo, t o ne u bi t i ovdj e u Beu, kada se povrat i t e, da se
barem na j edan as zagl edam u Vae oi , da Vas vi di m i uj em, pa makar samo j o j edanput u i vot u.
I drugo, t o po nal ogu koj i sam dobi o put uj em na mj est o, na kome u ost at i si gurno dugo vremena
138

i od kuda se kroz ci el o t o vri eme ne u moi maknut i t e ne u i mat i ni kakve mogunost i da Vas kroz
ci el o t o vri eme vi di m na bi l o koj i nai n.
To su i nj eni ce koj e mi zadaj u bol , koj u ni sam u st anj u opi sat i u ovi m redci ma. Al i , draga
gospodj i ce, j a sam navi kao zat oml j i vat i svaku bol , pa veeras odl azi m, nosei t u bol u srdcu, da s
nj ome i vi m negdj e dal eko od Vas, a ona e mi bi t i l aka i sl adka, ako od vremena do vremena budem
mogao ut i , da st e Vi sret ni i da barem kadkada mi sl i t e na mene. Sve, t o osi m t oga uvst va i t e bol i
mogu sobom poni et i j est j edna mal a Vaa sl i ka, koj u mi j e dal a dobra gospodj a Ana i nada, da me
ne et e zaboravi t i t e da e se j ednom, moda pri j e nego j a i mi sl i m, svri t i moj kri ni put . A onda,
da u Vas opet vi dj et i , gl edat i u Vae oi i u nj i ma nai sreu, kakove si gurno ni gdj e drugdj e na
svi et u nema. Kada se povrat i t e u Be, nai et e kod gospodj e Ane j ednu adresu, preko koj e u moi
dobi vat i pi sma, pa ako me ve ni st e zaboravi l i nadam se, da u bar kada i mat i sreu proi t at i
nekol i ko sl ova, t o i h napi e Vaa bi el a ruka, a ako mi dozvol i t e i ako Vas bude zani mal o, j a u Vam
preko gospodj e Ane j avl j at i da sam i v i sret an, t o mi sl i t e na mene.

K. Dul i bi

Gospodj i ca spust i r uke sa pi smom na kr i l o i zagl eda se ukoeni m pogl edom u adj avu st i enu
sobe. Li ce j oj j e bl i edi l o, a na nj emu se pokr aj usana pokaza mnogo j ae i i zr azi t i j e ona ukoena cr t a,
koj a j e nj ezi nome l i cu daval a sl i ku t uge, al i i snage. Sj edi l a j e t ako dugo, dugo i ni j e vi dj el a ni ul a,
kako j e ona vi soka ena u sobu ul azi l a i i zl azi l a. Razmi l j al a j e, ni ne t r ept aj ui oi ma, a onda se
ust ade, ode opet u sobi cu, sj ede na kr evet , pokr i l i ce r ukama i spust i gl avu na j ast uk.
-
Kada j e posl i j e podne dol a Rua, nal a j u j e kako j o sj edi na kr evet u. Rua sj ede kr aj nj e, uze
nj ezi nu r uku u svoj e r uke i r ee:

Gospodj a mi j e vani rekl a, da vas j e pi smo, koj e sam vam j ut r os ost avi l a, j ako r azal ost i l o.
-
Gospodj i ca pogl eda Rua dugi m mi r ni m pogl edom, pr ui j oj pi smo i r ee:
Mol i m vas, pr oi t aj t e ga.
Rua uze pi smo, pr oi t a ga, pogl eda u pod i r ee: - Znal a sam!
- Dr aga Ruo, - r ee gospodj i ca - t o mi kor i st i vr aat i se u Be. Po t o? Zar zat o, da idem opet
kao i pr i j e svaki dan u onu posl ovni cu, medj u one l j ude, a kada se na veer vr at i m kui , da ne nadj em,
ne vi di m i ne uj em nj ega. Zat o se j e sve t o dogodi l o, zat o j e mor ao ot i i ?
- Po odr edbi - odgovor i Rua.
- Kakova j e t o odr edba?
- Kakova? Kakovoj se mi svi pokor avamo bezusl ovno i bez i kakva obzi r a.
- Razumi j em - odgovor i gospodj i ca, koj a j e doi st a shvat i l a t o t o znai , a onda upi t a dal j e: - A
kuda j e mor ao ot i i ?
- To vam ne mogu r ei , - odgovor i Rua i pogl eda j e pogl edom, koj i je i zr aavao suut i dodade:

- Sve e t o j edanput svr i t i i onda et e sve znat i i onda e bi t i sve dobr o i l i epo.

Gospodj i ca ust ade, post avi se pr ed Ruu, met nu i dr ugu r uku u nj ezi ne r uke, pogl eda j oj u oi
i r ee:
- Ruo, ja sam sve dobro pr omi sl i l a. Mi sl i m ve nekol i ko dana, a nar oi t o sam pr omi sl i l a danas,
nakon t o sam pr oi t al a pi smo. . .
- t o st e p r omi sl i l i ?- upadne n agl o R ua, a j ake j oj s e obr ve s akupi e, k ao da s u j e t e
gospodj i i ne r i ei zabr i nul e.

- Sve sam pr omi sl i l a, el i m, hou i mor am bi t i i st o t o st e vi , t o j e Dul i bi , t o st e svi vi - r ee
gospodj i ca odl uni m gl asom.

Rua ust ade, pogl eda j e svoj i m duboki m pogl edom u oi i upi t a t vr di m gl asom:
139

- A znat e l i vi t o sam j a, t o s mo mi s vi ? - Sve znam, sve mi j e j asno.
- Vj er uj em, al i si gur no ne znat e, kakove s mo mi obveze pr euzel i na sebe oni m asom, kada smo
post al i ono, t o j esmo.

- Ne znam t ono, al i sam u ovo kr at ko vr i eme vi dj el a popr i l i ci , t o su i kakove su t e obveze. Sve,
sve u t o i j a pr euzet i na sebe. Od t oga me ne moe ni t ko odgovor i t i . Reci t e Ruo, mogu l i i j a t o
post at i , r eci t e, j esam l i dost oj na. J a znam da ovi si o vama da l i u bi t i pr i ml j ena. Reci t e, j er j a udi m,
da budem s vama, da budem i st o t o i svi vi i t o i m pr i j e, odmah.
-
Rua j e gl edal a u zeml j u, dugo j e mi sl i l a, a onda j oj st i snul a mal o j ae r uke, pogl eda j oj u oi
i r ee:

Veer as!

Gospodj i i ne oi zabl j esnue u pol umr aku, r uke j oj mal o zadr ht ae, a sr dce zakuca nagl o i j ako.

Rua j e mal o i za toga ot i l a, nu povr at i l a se j e oko pet sat i posl i j e podne. Sj edi l e su u vel i koj
sobi i r azgovar al e. Oko est sat i doao j e onaj ovj ek, koj i j e pr ol e veer i bi o doao pozdr avi t i
gospodj i cu pr i j e nego j e pol a na poi nak. Pr i povi edao j e, da i z Li ke nema ni kakve vi est i , j er su sve
veze pr eki nut e. U gr adu da je kao obsadno st anj e. i t ave gr upe st r aar a i andar a pr ol aze po ul i cama,
l j udi ne smi j u ni kuda, ni st aj at i u gr upama vi e od dvoj i ce, gost i one se i maj u zat var at i ve u sedam
sat i naveer , a mnogi , koj i su se ot vor eno i zl agal i za r ei m, da se sakr i vaj u, bj ee, i l i se na bj eanj e
spr emaj u. Pr i povi edao j e dal j e, kako i m j e t aj st r ah bezr azl oan, j er da akci j a u Li ki j o ne znai
konani ust anak, j er t o ni j e t ako pr edvi dj eno. Pr i povi edao j e, da j e uhi ena Donner ova sl uavka
Jani ca pod sumnj om, da j e ona pomogl a gospodj i ci pobj ei , da j e Edmund Gr ei f, poznat i bogat a i
enskar , nadj en u bl i zi ni Bot ani kog vr t a i zboden noevi ma i da j e pr evezen u bol ni cu, nu da j e mal o
nade, da e ost at i na i vot u. . .
-
Oko sedam sat i naveer doao j e j edan ml adi i doni o Rui j edno pi samce. Rua ga j e pr oi t al a
nekol i ko put a u sebi , a onda j e pogl edal a gospodj i cu znaaj ni m pogl edom i r ekl a j oj ba kao pr i j e:

Veer as!
Kada j e ot i ao onaj ovj ek, koj i j e pr i povi edao novost i , r ee Rua:
- Dr aga gospodj i ce, kada sam posl i j e podne bi l a ot i l a, pr i obi l a sam nai ma vau el j u. U
pi smu, koj e sam mal o pr i j e dobi l a, j avl j aj u mi , da j e r i eeno i da et e bi t i pr i ml j eni . Noas et e
put ovat i , a pr i j e pol azka bi t et e pr i ml j eni .
- Hval a vam. Ruo! I kada odput uj em, uvj er ena sam, da se i pak s vama ne u ni kada r azst at i i
da emo za uvi ek bi t i pr ave sest r e.
- Hoemo - r ee Rua sa zanosnom i pr i mi nj ezi ne r uke.
-
Oko deset sat i uni dj e opet onaj ml adi i r ee Rui :
Ruo, ekaj u vas.
-
Rua ust ade i r ee gospodj i ci :
I demo!
Obadvi e i zadj oe i podj oe za ml adi i ma. Pr odj oe kr oz j edan t i esni ni zki hodni k, a onda ml adi
ot vor i jedna vr at a i pust i da prodj u kr oz nj i h. Nadj oe se u jednoj sobi bez i jednog prozor a, tamni h
st i ena i ni zkog s t r opa. Na kr aj u j e sobe bi o s t ol , pokr i ven c r ni m s uknom. Na s t ol u su go r i l e dvi e
svi ee, koj e su svoj i m drht avi m svi et l om sl abo razsvi et l j i val e sobu. Medj u nj i ma je st aj al o propel o,
a pred nj i me se je bl j eskao dugi bode, poloen unakr st preko jednoga vel i koga samokr esa. Iza st ol a
su st aj al a t r i ovj eka, sva t r oj i ca vi soki , j aki l j udi , bl i edoga i o zbi l j noga l i ca. Rua p ovede
140

gospodj i cu n apr i ed i us t avi e s e pr ed s t ol om. Gospodj i ci j e sr dce ku cal o, a k ol j ena s u j oj mal o
podr ht aval a. Ona dvoj i ca l j udi , t o su sa st r ane sj edi l a, gl edal a su u t amno sukno st ol a, a t r ei , onaj
t o j e s t aj ao medj u n j i ma, gl edao j e u nj u. Neko j e vr i eme ut i o, a onda r ee duboki m zvuni m
gl asom:

-

Naa nam j e sest r a Rua r ekl a vau el j u. Znademo za va el i ni kar akt er , pl emeni t o i pot eno
sr dce, t e za vau l j ubav za nau s vet u st var . Al i pr i j e ne go pr i mi t e na svoj a r amena t er et , koj i mi
nosi mo, j o vas j edanput upozor uj em, da od onoga asa, kada pol oi t e pr i segu, ne pr i padat e vi e ni t i
sebi samoj ni t i kome dr ugome, nego samo onoj vr hovnoj vlast i , koj a r avna i gospodar i s nama svi ma,
koj a odl uuj e o naem i vot u i o naoj smr t i i koj oj se tr eba za uviek bezuvj et no pokor avat i u svemu,
t o ona nal oi . - Zat i m nadovee sveani m gl asom:
- Pi t am vas j o j edanput , j est e l i dobr o pr omi sl i l i i moet e l i se na t o obvezat i ?
- Pr omi sl i l a s am i mogu s e obvezat i - odgovor i g ospodj i ca r azgovi et no i s i gur ni m g l asom,
gl edaj ui r avno u oi ovj eku, koj i j e pi t anj e st avi o.

- Dobr o, onda st avi t e r uku na ovo or uj e i govor i t e za mnom- r ee t aj ovj ek i poe govor i t i
obr azac pr i sege.

Gospodj i ca pri st upi kor ak bli e, pogl eda u svi et l i bode i ci ev samokr esa, koj a je bi l a okr enut a
ba pr ema nj oj , t e pol oi na nj i h r uku. Osj et i hl adnou el j eza, koj a j oj pr ost r uj i ci el i m t i el om, a
r uka j oj mal o zadr ht a. Onda podi e oi , upr avi i h u ovj eka, sl uaj ui t o govor i .

- Zakl i nj em se Bogom svemogui m. . . , - govor i o j e duboki gl as.

- Zakl i nj em se Bogom svemogui m. . . , - opet oval a j e gospodj i ca za nj i m si gur ni m gl asom.
-
- Da u se bor i t i u ust aki m r edovi ma. . .
-
Da u se bor i t i u ust aki m r edovi ma. . . , opet j e ponavl j al a gospodj i ca.
Za u zpost avu s l obodne i nezavi sne dr ave hr vat ske, da u se pokor avat i svi m nal ozi ma
Pogl avni ka. . .
- Da u uvat i svaku povj er enu mi t aj nu. . .

- Da u i zvr i t i bezuvj et no i pod ci enu vl ast i t oga i vot a sve nal oge. . .
-
Gospodj i ca je govor i l a i dal j e si gur ni m gl asom, a sl abo svi et l o upal j eni h svi ea, t o j e dopi r al o
odozdo sa st ol a, dr ht al o je na nj ezi nom bl i edom l icu i l omi l o se na onoj zagonet noj cr t i kr aj ust i j u,
koj a su se pr i i zgovar anj u t eki h r i ei ot var al a odmj er eno i j ae nego kod obi nog govor a. Duboki
gl as j e govor i o dal j e, a gospodj i ca j e za nj i m opet oval a:
-
I ako se ogr i ei m o ovu pr i segu, i ma me po pr opi si ma. . . st i i kazna smr t i .
-
Tako mi Bog pomogao, Amen! - odzvoni duboki gl as ovj eka.
-
Tako mi Bog pomogao, Amen! - r azl i ee se za nj i m nj ezi n zvonkast i gl as, a oi j oj se spust i e
na Razpet oga.

Amen! - odj eknue mal o ot egnut i gl asovi one dvoj i ce, t o s u st aj al i s de sne i l i eve st r ane
ovj eka, koj i j e pr ed gospodj i com pr i segu govor i o, oi i m se podi goe i sada pr vi put pogl edae
gospodj i cu. Z avl ada duboka t i i na, u k oj oj n i j e ul a ni t a do l i udar anj a svoga bi l a, i dubokoga
di hanj a Rue, koj a j e st aj al a i za nj e i got ovo neuj no pucket anj e gor ui h svi ea.
Ti i na pot r aj a nekol i ko asaka, a onda se opet zau duboki

gl as:
-

Od ovoga st e asa naa pr ava sest r a, koj u emo od sada svi zvat i sest r a Tuga.
141


Zat i m j oj pr ui pr eko svi ea i or uj a r uku, koj u Tuga pr i hvat i i osj et i , da j oj ci el i m t i el om
pr ost r uj i neki ml az, koj i j oj uvr st i i oj aa noge, koj e su sve do t oga asa podr ht aval e. I ost al a j oj
dvoj i ca pr ui e r uke, a onda kor akne Rua napr i ed, uze obi m r ukama nj ezi nu gl avu i pol j ubi j e u
el o.

Ml adi t o i h j e u t u sobu uveo, st aj ao j e kr oz t o ci el o vr i eme kod vr at a. Kada j e pr i sega bi l a
dovr ena, i zi dj e i z sobe i odmah se povr at i sa et vor i com, koj i ost adoe st aj at i na ul azu. Onaj
ovj ek, t o j e st aj ao u sr edi ni i za st ol a, domahnu i m r ukom i oni pr i st upi e bl i e, a duboki gl as r ee:
- Pr edaj em vam sest r u Tugu, da j e noas povedet e sobom i da j e, kada st i gnet e s onu st r anu
gr ani ce, i zr ui t e Kr enu. Neka vam sest r a Tuga bude kao svet i nj a, koj u vam povj er avam, da je spasi t e
i st avi t e u sl obodu i pod ci enu vl ast i t i h i vot a.
- Hoemo! - odgovor i e sl ono sva et vor i ca.
- Sest r o Tugo, - nast avi duboki glas - podj i t e sr et no, pr at i t e vas Bog, duh st ot i na i st ot i na nai h
mueni ka t e ova br aa, u koj u se pouzdaj t e, j er e vas br ani t i i svoj i m i vot i ma. Kada dodj et e u
i nozemst vo, dobi t et e dal j nj e odr edbe.

- Hval a, - odgovor i pot i ho gospodj i ca, a Rua je uze izpod ruke i i zvede iz sobe. Ona je kor acal a
uz nj u vr st i m kor akom i gl edal a napr i ed pogl edom, i z koga se j e mogl o r azabr at i , da gl eda, a da
ni t a ne vi di . I l a j e kao u omagl i ci .

Opet pr odj oe uzki m i ni zki m hodni kom i uni dj oe nat r ag u vel i ku sobu. U sobi s u sj edi l i na
kl upi kr upan sel j ak, dost a s i ede ko se i br kova, t e j edna s el j anka, po i zgl edu j o net o st ar i j a o d
sel j aka, a oboj e u nar odni m est i nanski m nonj ama. Sel j anka odmah poe r azmot at i vel i ki bi el i
sveanj , t o j e bi o na st ol u kr aj nj e i i z nj ega vadi t i komade enskog sel j akog odi el a, kakav j e i na
nj oj bi l o. Rua pr i vede Tugu sel j aku i sel j aki nj i i r ee:
-

Tuga, ovi su t voj i ot ac i mat i . Dol i su po t ebe, obui e t e, i noas e poi s nj i ma. Sel j aki nj a
j e pogl edal a mat er i nski m pogl edom u gospodj i cu i obadvoj e joj prui e ruku, a onda sel j aki nj a upi t a:
- Hoe l i se Tuga odmah obui ?

- Odmah - odgovor i Rua - j er et e skor o poi . - Sel j aki nj a uze Tugu za ruku i odvede je u onu
mal u sobi cu, da j e obue, a Rua sj ede na kl upu pokr aj st ar oga sel j aka i r ee:
- Kako st e I mbr o? Ni sam vas ve dugo vi dj el a. Kada st e dobi l i obavi est ?
- Jut r os - odgovor i st ar i sel j ak. - Mal o je bi l o pr ekr at ko vr i eme, nu i pak sam dospi o javi t i dal j e,
da pr i r ede sve pot r ebno. Sut r a emo moi ve dal j e na put , a u Sl oveni j i u Br ezi cama e ekat i one
ene. Je l i t amo posl ano sve t o t r eba?

- Jest , sve j e odpr eml j eno - odgovor i Rua.

Rua j e r azgovar al a dugo sa sel j akom. I z sobi ce se j e uo od vr emena do vr emena gl as
gospodj i ce, koj a j e na st ar u sel j aki nj u st avl j al a neka pi t anj a, i odgovor i sel j aki nj e, koj a j oj j e oi t o
t umai l a, kako se obl ae poj edi ni komadi r ubl j a i opr ave, koj e gospodj i ca j o do t ada ni j e ni kada
i mal a u r ukama.

Nakon i t avog pol a sat a i zi dj e i z sobi ce sel j aki nj a, a za nj om vi soka i vi t ka poj ava ml ade seoske
dj evoj ke, koj a j e u sel j akoj bi el oj opr avi i zgl edal a kao ki p od eer a sa cr veni m pr sl ukom i tamno
cr veni m i zar ani m r ubcem na gl avi , i z koj ega j e vi r i l o l i epo r ui ast o l i ce. Rua j e pogl eda, ki mnu
zadovol j no gl avom i r ee:

- Dobr o j e, ba si kr asna sel j aki nj a, - a odmah zat i m dodade: - A sada, draga sest r o Tugo, podji
s B ogom! B udi hr abr a, s t obom su B og i Hr vat i ! Zagr l i e s e, ml ada s el j aki nj a nasl oni gl avu n a
Rui no r ame i ost a dugo u nj ezi nom zagr l j aj u.
142


Oko j edanaest sat i poj avi e se, dol azei sa dr veni h st epeni ca, t o i zl aze i z Tkal i eve ul i ce u
ul i cu Pavl a Radi a u bl i zi ni kameni t i h Vr at a dva ovj eka, t e zakr enue ul i com desno. Mal o i za nj i h
odoe j edan sel j ak i dvi e sel j aki nj e, a onda j o dva ml adi a i zamaknue u obl anu i t amnu no pr ema
Zvi ezdi i dal j e pr ema est i nama.


























143


XX.

Tuga j e st upal a s a sel j akom i s el j aki nj om odvano i dugi m ko r akom. U ho du j e na st oj al a
oponaat i st ar u sel j aki nj u. udno se j e ut i l a u svoj oj novoj opr avi , a napose j oj j e bi l o neobi no
hodat i u mal i m sel j aki m opanci ma bez pet a, u koj i ma se j e svaki as na mokr oj ul i ci skl i zal a. Ki a
j e pr est al a padat i , nu bi l o j e j o uvi ek obl ano. i m su dal j e odmi cal i , r azsvj et a j e bi val a sve sl abi j a.
Kada su st i gl i na r azkr e Jur j evske i Ml i nar ske cest e, bi l o j e got ovo t amno, j er su r azsvj et ne ar ul j e
t u na per i f er i j i gr ada post avl j ene t ako r azdal eko, da se t ek spasi for ma i da se ba ne moe r ei , da
gr adska up r ava s voj i m

gr adj ani ma s a per i fer i j e n e da n i t a, k ako t o uvi ek t vr de v odj e r azni h
deput aci j a, t o got ovo svaki t j edan pr edvode na gr adsko pogl avar st vo gr upi ce lj udi , da gospodu od
gr adske upr ave podsj et e, da i oni pl aaj u dae i namet e.

Kad su pr ol i r azkr e, zaust avi e se. Na r ubu cest e st aj al a su dva vol i a, upr egnut a u dugaka
sel j aka kol a, na koj i ma su bi l i nat ovar eni vel i ki svenj i r ubl j a, kako ga est i nski sel j aci pobi r u po
gr adj anski m kuama i voze u est i ne pr al j ama, koj e ga per u, da ga onda opet nakon nekol i ko dana
odvezu nat r ag u gr ad i r azdi el e svoj i m mut er i j ama. Svi h t r oj e pr i dj oe kol i ma, a sel j ak pr i j e t oga
j o dobr o pogl eda na sve st r ane, da li tko ne ide. Sel j aki nj a podi e nekol i ko vel i ki h sveanj a i met nu
i h na dr uge t ako da j e na sr edi ni kol a ost al a medj u ost al i m svenj i ma dol a vel i ka r upa, a onda r ee
pot i ho Tugi :
- I di t e unut r a.

Tuga se uzpe na kol a kao vj ever i ca, sl oi se medj u svenj e, a st ar a sel j aki nj a pomet a na nju one
ost al e svenj e, t o i h je bi l a i zvadi l a. Onda sel j ak i sel j aki nj a obi dj oe oko kol a, dobro pogl edae sa
svi h st r ana medj u svenj e i kada se uvj er i e, da se Tugu ni kako ne vi di , sj ede st ar a sel j aki nj a ot r aga
na kol a, a sel j ak pr i dj e k vo l ovi ma i pot j er a i h napr i ed ni z Ml i nar sku cest u.
Za koj i h deset mi nut a spust i l i su se na vel i ko kr i anj e, koj e se nazi va Zviezda,

pr edj oe preko nj e
i zadj oe na est i nsku cest u. Vol i i su i l i pol agani m i l i eni m kor akom, a st ar i sel j ak uz nj i h.
Razgovar ao j e g l asno s a s t ar om s el j aki nj om, koj a j e s j edi l a ot r aga na ko l i ma, onako ka ko
r azgovar aj u l j udi , nakon t o su pogl edal i mal o dubl j e ai u dno, a od vr emena do vr emena govor i o
j e net o i vol ovi ma, kao da i s nj i ma r azgovor a. Nu kraj svega t oga gl edao je budni m okom napr i ed
i na sve st r ane. Nakon koj i h st o kor aka, nakon t o su i zi l i na est i nsku cest u opazi , kako deset ak
kor aka pr ed nj i m st oj i pet - est obor uani h a ndar a i s t r aar a. Nu i na l i evo na nj i vi i zpod cest e
svj et l ucal i s u se na pukama nat aknut i bodei .
-

Hm, hm - pr omr ml j a st ar i sel j ak i pomi sl i u sebi : obkol i l i su ci el i gr ad, a onda poe j o gl asni j e
r azgovar at i sa s t ar om s el j aki nj om. Kada s u s e p osve pr i makl i andar i ma, pr i dj e j edan od nj i h k
vol ovi ma, dok su dr ugi ost al i st oj ei nasr ed cest e. andar zavi r i sel j aku u l i ce i upi t a:
- St ar i , kuda i de?
- I dem v Si sak - odgovor i sel j ak ot r esi t o.
- U kakovi Si sak, st ar a budal o, ovuda se ide u est i ne, a ne u Si sak - r ee andar i nas mi j a se.
- Pa kaj onda pi t at e, kad znat e, da se ovuda i de v est i ne - r ee sel j ak i zaust avi vol ove.
- A gdj e si bi o?- upi t a andar .

- Kod vaega komandant a na veer i - odgovor i sel j ak i nas mi j a se onako, kako se smi j u pi j ani
l j udi , kada se s ki me al e.
andar se t akodj er opet nasmi j a i r ee:
- Bi o si t i kod vr aga na veer i , gdj e si se i t ako napi o. Nu svej edno t o si pi j an, j a u t ebi
kundakom por avnat i ledj a. Zar ti ne zna, da sam j a andar i da sam ja dr avna vl ast , s koj om se ne
smi j e al i t i ?
144


- Ne al i m se j a s vama, - r ee sel j ak - nego se s vama al e oni , koj i su vas posl al i , da t u na ki i
st oj i t e za badava. Tu vam na cest i nema l opova, zat o i h ne i det e v umi i skat i ?

andar net o opsova, a s t ar a sel j aki nj a vi knu i za kol a:
- I di , st ar i pi j ani vr ae, t o st oj i , kad bur no kui dol i !
- ut i , st ar a, vi di da se l epo r azgovar am s gosponom - odgovor i sel j ak i mal o se zazi ba.
- Aj de, aj de, pi j ana mar vo, pr ol azi , vi di , da t i se babi ur i kui - r ee andar , a onda se okr enu
k kol i ma k st ar oj sel j aki nj i , pa r ee:

- Ne boj se, st ar a, ne emo mi t ebe ust avi t i . Da si ml adj a, aj de de, al i ovako neka t e vr ag nosi
skupa s t voj i m pi j ani m muem.

Sel j ak vi knu na vol ove i oni podj oe. andar dobr o pogl eda u kol a, a onda kao da se j e net o
dosj et i o, vi knu za sel j akom.
-

ekaj st ar a pi j andur o! t o vozi u kol i ma?

Sel j ak ust avi vol ove i pr i dj e k andar u i kol i ma t e r ee:
-

Pogl edaj t e, pa budet e vi del i kaj vozi m. - Ne al i se, nego govor i t o vozi - i zder a se andar .
- Em vi di t e, da vozi mo zamazano r ubl j e na pr anj e - dovi knu sa kol a st ar a sel j aki nj a - kaj zanovet at e!

andar ski de puku sa r ameni ma i poe bodeom bost i u svenj e r ubl j a na kol i ma. Nakon st oj e
pr obo nekol i ko sveanj a, met nu opet puku na rame i i zder a se.
- Pr ol azi , mar vo!
- Hval a l epa na ast i - r ee st ar i sel j ak, vi knu opet na vol ove i odoe dal j e cest om.

Kada su dobr o poodmakl i , pr i dj e sel j ak, k zadnj em kr aj u kol a i r ee:
- Kr v mi se j e bi l a sl edi l a u i l ama, kada j e onaj l opov andar ski poeo bost i bodeom u svenj e.
- Samo da i h ne sast anemo j o dal j e na put u, r ee sel j aki nj a.

- Nema vi e pogi bel j i - r ee sel j ak. - Oni se po noi ne usude i i po cest ama i zvan gr ada, nego
se dr e samo t u oko gr ada.

Vol i i su pol agano odmi cal i , sel j ak i sel j aki nj a su ut j el i , a ki a j e opet poel a padat i .

Kada su st i gl i u est i ne, skr enue kol a u dvor i t e jedne seoske kue. Ni gdj e se ni j e ul o ni i ve
due. Sel j ak i sel j aki nj a poski dae sa kol a svenj e i unesoe i h u j ednu kl i et , a onda ot vor i e kuna
vr at a. Tuga skoi i z kol a i i zeznu u kui .

Sl i edeega j e j ut r a ve r ano ot i l a ml ada seoska dj evoj ka i z est i na sa st ar om sel j aki nj om
podnoj em Zagr ebake gor e pr ema zapadu. Ve kasno u noi st i goe u Zapr ei , gdj e zadj oe i
pr enoi e u j ednoj sel j akoj kui . Sut r adan j e i z kue i zi l a sa j ednom dr ugom st ar om sel j aki nj om
j edna ml ada dj evoj ka u opravi , kakovu nose seoske dj evoj ke i z okol i ce Pue Bi st r e t e odoe dal j e
na zapad, a na veer su st i gl e u Sl oveni j u, gdj e j e opet dobi l a sl ovensku sel j aku opr avu i ot i l a dal j e
vl akom s j ednom t r eom enom. Na j ednoj el j ezni koj post aj i , deset ak ki l omet ar a pr i j e aust r i j ske
gr ani ce, i zi dj oe i z vl aka i odoe dal j e pj ei ce.
Veer nj e se j e sunce sput al o za vi soke vr hunce kar avanski h Al pi , koso bacal o zr ake na pei ne
i obr onke gor e. Kr oz ni zku i ml adu bor ovu umu i l a su et i r i ml adi a i j edna dj evoj ka, uzpi nj ui se
pol agano i t eko po bor ovi m i gl i cama, koj i ma j e pod dr veem posut a zeml j a. Ni su i l i po ni kakvoj
st azi , nego i zmedj u st abal a, kuda j o ni j e pr ol a l j udska noga, od kada j e t a uma nar asl a. i m su se
dal j e penj al i , pr i mi cal i su se sve vi e r ubu ume, gdj e su se kroz gr anj e ve pokazi val i mal i komadi i
145

neba i bi el e st i ene kr a, koj i se j e iza ume nast avl j ao. Pr i j e nego su i zi l i i z ume, ust avi e se svi h
pet er o. St aj al i su neko vr i eme, kao da pr i sl ukuj u, ne uj e l i se od kuda koj i gl as i l i kakvi kor aci .
Ni t a s e n i j e ul o. Jedan od
t

nj i h da de r ukama znak, da se skupe bol j e u hr pu, a onda pos ve t i ho
pr oapt a:
-

Dovl e j e i l o dobr o, nu sada pr est aj e uma. Pr ed nama st oj i j edna i st i na, pr eko koj e mor amo
pr i ei u dul j i ni od po pr i l i ci dvi e st ot i ne met ar a, dok zakr enemo za pei ne. Na t oj se i st i ni nal aze
est o pogr ani ar i , a ako ba i ni su t u, mogu nas vi dj et i i z dal eka i pucat i po nama. U mr aku bi bi l o
l ake pr i ei pr eko t e i st i ne, nu i za nj e dol azi j edna pogi bel j na gudur a, kr oz koj u j e t eko pr oi i po
danu, a po mr aku ne bi smo mogl i ni kako pr eko nj e pr i ei , pa j e mor amo pr eval i t i j o po danu. Posl i j e
t e gudur e i mamo po pr i l i ci et i r i do pet st o kor aka zakl onj ene st aze, gdj e j e manj a pogi bel j od
pogr ani ar a, a onda dol azi j o j edna hr i d, zadnj a opasnost , pr eko koj e mor amo pr i ei . Mor amo dakl e
i i odmah dal j e. Kada sad i zi dj emo i z ume, mor amo l ei na zeml j u i pl azi t i pot r buke sve dot l e, dok
j a ne dadem znak, a onda t r eba ust at i i nagl o pr et r at i pr eko i st i ne. Ja u pl azi t i nekol i ko kor aka
pr ed vama, a znak u dat i , kada se osvj edoi m da nema pogr ani ar a.

Svi su sl ual i mi r no, samo j e dj evoj ka t eko di sal a. Bi l a j e t eko i zmor ena dosadaj i m put om,
t e se j e j edva dr al a na nogama. Onaj ml adi , t o j e apt ao, pogl eda u nj ezi no umor no i od znoj a
vl ano l i ce, pa pr oapt a opet :
- Jest e l i j ako umor ni ? Moet e l i napr i ed?
- Mogu - odvr at i dj evoj ka - sada, kada i mam opet na sebi svoj u opr avu i ove por t ske ci pel e,
hodam mnogo l ake.
- Hoet e l i , da se j o odmor i mo, i l i da odmah i demo dal j e? - upi t a opet onaj ml adi .
- Moemo i i odmah - pr oapt a ona.

- Uost al om, j o et e se mal o odmor i t i , dok budemo l eal i vani na i st i ni . Puzanj e i de vr l o spor o
i oprezno. A sada aj demo dal j e - zavr i opet onaj ml adi .

Kr enue dal j e i za as su bi l i na r ubu ume. Svi pol egoe na t r buhe i poee pol agano, pol agano
puzat i . Tr aj al o j e t o bl i zu pol a sat a. Dj evoj ka j e osj eal a bol i u dl anovi ma i u l akt i ma, j er j u j e svaki
as net o i z t r ave ubol o, a ul j al i su j e na kol j eni ma i na l akt ovi ma ot r i kameni i t ol i ko, da su j oj
od bol i svaki as navi r al e suze na oi .

Nakon po pr i l i ci pol a sat a dade onaj pr vi ml adi r ukom znak i mal o psi knu. Svi nagl o ust adoe
i poj ur i e pogur eni napr i ed. Dvoj i ca ml adi a, koj i su bi l i s l i eve i s desne st r ane dj evoj ke, pr i mi e
j e svaki za jednu ruku iznad l akt a i povukoe j e napr i ed medj u sobom, da je jedva dospj el a doti cat i
nogama zeml j u. J ur i l i su gl edaj ui samo pr ed sebe, j er i m na t ome mj est u, ako i h opaze pogr ani ar i ,
ne kor i st i vi e ni kakvi opr ez, nego t r eba t o pr i j e umaknut i sa i st i ne i ukl oni t i se za pei ne.

Pr et r al i su. Ni j e se ni koga ul o ni vi dj el o, samo j e s desne st r ane dol azi o kr upni l ave j ednog
psa, koj i j e l aj ao si gur no pokr aj st r aar ni ce, koj a j e bi l a udal j ena od t uda koj i h et i r i st ot i ne kor aka.

Kada su bi l i na kr aj u i st i ne, ukaza se pr ed nj i ma kr upna st i ena i za as skoi e i za nj e svi pet er o
u j ednoj gr upi i svi se baci e u i st i as na zeml j u. Nekol i ko su asaka l eal i na zeml j i bez r i ei . Ni j e
se ul o ni t a nego nj i hovo t eko di hanj e i ve sl abi j i l ave psa. Leal i su svi st i snut i u hr pi kao
kuni i u gni ezdu. Onda podi e gl avu i st i onaj ml adi i pr oapt a:
-

Dobr o j e bi l o. A sada mor amo odmah dal j e, da pr edj emo preko gudur e pr i j e nego se smr kne.

Di goe s e i podj oe opr ezno put el j kom, zakl onj eni s desne st r ane vi soki m st i enama, dok j e s
l i eve st r ane bi o duboki ponor . t o su i l i dal j e, st aza j e bi val a sve ua, a rub i m j e ponor a bi o sve
bl i i nogama. I l i su uzast opce j edni za dr ugi ma, dvoj i ca ml adi a napr i ed, a dvoj i ca ot r aga, doi m
j e dj evoj ka bi l a u sr edi ni . Onaj . t o j e bi o pred nj om, mal o okr enu nat r ag gl avu i proapt a:
- Nemoj t e gl edat i na l i evo, nego samo pr ed sebe. St upal i su pol agano i opr ezno dal j e. Razmak
i zmedj u hr i di i ponor a, koj i j e sai nj avao st azu, post ao j e t ako uzak, da su se desni m r ameni ma
dot i cal i st i ene.
146


- Jo samo mal o - pr oapt a onaj , t o je iao pr ed dj evoj kom, a mal o se zat i m svi ust avi e. St aza
se j e bi l a t ako suzi l a, da se ni j e vi e mogl o na nj u st at i , nego j e t r ebal o pr eskoi t i za j edan dugaki
kor ak pr eko po nor a, koj i j e pr opadao okomi t o d ol j e vi e od s t ot i nu met ar a. Onaj pr ed dj evoj kom
apnu opet :
- Ost ani t e st aj at i . Kada j a pr eskoi m i nat r ag se okr enem skoi t e za mnom, a j a u vas na dr ugoj
st r ani doekat i i pr i hvat i t i .

- Dobr o - odgovor i dj evoj ka dr ui m apt om. Naj pr i j e j e pr eskoi o onaj pr vi , a onda za nj i m
onaj t o je bi o pred djevoj kom. Ona pogl eda za nj i m i onda t ek opazi pred kakvi m se ponor om nal azi .
Mal o se zanj i ha, kao da e se sr ui t i u ponor , a onda se t r e, ui ni s l i evom nogom kr at ak kor ak,
odskoi i za t r en oka se nadj e na dr ugoj st r ani ponor a u r ukama dvoj i ce ml adi a. Opet se mal o
zanj i ha, zakor ai j o dva kor aka napr i ed i spust i se na zeml j u. Noge su j oj t ako dr ht al e, da se ni j e
vi e mogl a na nj i ma dr at i . Ost al a su dvoj i ca pr eskoi l a ponor odmah za nj i ma.
- Ne moet e dal j e? - pr oapt a onaj pr vi ml adi i sagne se nad dj evoj ku.
- Odmah, samo da se mal o oporavi m - odvr at i dj evoj ka i pr i t i snu dl anove obi j u r uku na
sl j epoi ce, mal o i h pr ot r l j a, a onda dodade:

- Evo, moemo i i dal j e - i ht j ede ust at i .

Onaj j oj ml adi pol oi r uku na r ame, zadr i j e da ne ust ane i pr oapt a:
-

Sada, i mamo vr emena poi nut i , j er smo pr ol i onaj ponor , pr eko koga po mr aku ne bi ni kako
mogl i pr oi - i sj ede kr aj nj e. Sj edoe i ost al i . Sj edi l i su koj i h deset asaka, a onda pr oapt a onaj
pr vi :
- Hoemo l i ?
-I demo - odvr at i dj evoj ka.

Ust adoe i podj oe dal j e. Opet su se penj al i po kameni t om t l u, a pod nogama i m se j e skl i zi o
l j unak. I l i su koj i h pet st ot i na kor aka, a onda se ust avi e.

- Sada do l azi gl avno i z adnj e- pr oapt a pr vi . -Tr eba pr i ei ovu hr i d, koj a j e pr ed nama. Kada
pr eko nj e pr i edj emo, pr el i s mo i gr ani cu. Hr i d ni j e i r oka.

Onda se por edae t ako, da j e napr i ed i ao onaj pr vi ml adi , za nj i m dvoj i ca, a medj u nj i ma
dj evoj ka i konano j edan i za nj e. -Napr i ed- pr oapt a pr vi .

Opet se sagnue i poj ur i e t o su bol j e mogl i .
- St oj ! - odj eknu j edan gl as i z dal j i ne od koj i h est deset do osamdeset kor aka.

- St oj ! - odj eknu j eka u pei nama.

Oni j ur nue napr i ed kao st r i el e. Pr asnu puani hi t ac, a nad gl avama i m net o zazvi da.

Ml adi , koj i j e bi o s l i eve st r ane dj evoj ke, pogr abi j e i di e na obj e r uke t e skoi napr i ed kao l av
sa pl i enom u zubi ma. Pr asnu dr ugi i t r ei hi t ac, a kugl a zazvi di dj evoj ci kr aj uha. U t aj se as ml adi
baci skupa s nj om na zeml j u, koj a j e ve bi l a st r ma i padal a na dr ugu st r anu pr eko hr i di . Bi l i su ve
s onu s t r ane gr ani ce i va l j al i s e po l j unku ni z kosu s t r mi nu, a za nj i ma s u s e val j al a j o dvoj i ca
ml adi a, doi m et vr t oga, koj i j e na hr i di bi o s desne st r ane dj evoj ke, ni j e bi l o. Ost ao j e na hr i di .
Pogodi o ga j e dr ugi hi t ac.

Gol a i kameni t a kosi na, ni z koj u su se kot r l j al i , ni j e bi l a dugaka. Nakon t r i deset ak met ar a bi l a
j e ve uma. Ust avi e se na r ubu ume. podi goe se i skoi e u umu. Onaj ml adi donese dj evoj ku
u umu na r ukama i pol oi j e na zeml j u kr aj j ednog debel og s t abl a.
- Gdj e j e Ti homi r ? - upi t a onaj pr vi ml adi .
-Pao j e - odgovor i onaj , t o j e na hr i di bi o i za dj evoj ke - kugl a ga j e pogodi l a u gl avu.

- Vj eni mu mi r ! - r ee pr vi ml adi i sva t r oj i ca ski doe kape i obor i e gl ave. Tako su st aj al i i
ut i l i nekol i ko asaka, a onda pr vi r ee:
147

- Ust aa Ti homi r !

- S nama j e! - odgovor i e j ednogl asno dr uga dvoj i ca ml adi a.
Onaj pr vi ml adi sagne se pr ema dj evoj ci , zavi r i j oj u oi , koj e su ukoeno gl edal e. S l i eve
st r ane el a, t i k kod sl j epoi ce, t ekl a j oj j e kr v i cur i l a ni z bl i edo l i ce. Br zo i zvadi iz depa mal i omot ,
a i z dr ugoga depa mal u boi cu i i zpr a j oj r anu al kohol om. Rana j e bi l a posve mal ena, a kr v j e j ako
cur i l a, j er j e r ana oi t o bi l a na nekoj i l i ci i j er j e kr v od uzbudj ena nagl o st r uj al a.
- Ni j e ni t a - pr oapt a dj evoj ka bl i edi m usnama, ust ade i dodade:
-I demo dal j e.

-I demo - r ekoe svi u j edan gl as i zadj oe u umu.

I l i su kr oz bor ovu umu koj i h pol a sat a, a onda i zi dj oe na zel enu i st i nu, pr eko koj e j e vodi o
dost a dobar put .
St upal i s u put om u dva r eda. Napr i ed j e i l a dj evoj ka sa oni m ml adi em, a ost al a dvoj i ca za
nj i ma. Sunce j e bi l o ve davno zapal o, a po br eul j ci ma Kar avanki , t o su se sput al i val ovi t o,
pr ovl ai o se j e kr oz ume i zel ene l i vade mr ak kao t amnopl ava kopr ena, kr oz koj u su i z dal eka
svj et l ucal a s vi et l a pr vi h sel ski h kua, t o se nal aze u bl i zi ni gr ani ce. I z dal eka, i z j edne dol i ne,
r azl i egao se j e gl as zvona t o j e zvoni l o na veer nj u mol i t vu.

Tuga j e st upal a vr st i m kor akom i uzdi gnut oga el a, a na r uuast om l i cu odr aaval a j oj se j e
ona j aka zagonet na i ukoena cr t a l i ca.

















148


XXI



Lausanne, 1. rujna 1934.

Dr agi pr i j at el j u!

Ne mogu t i opi sat i , kako sam sr et an, t o si mi i zhodi o, da sam j a posl an ovamo u ovoj vanoj
mi si j i i ne mogu nai dost a r i ei , koj i ma bi h Ti se zahval i o za t u usl ugu. Zat o sam tako sr et an, vi dj et
e odmah i z moj i h dal j nj i h r edaka, a ovdj e u poet ku l i st a el i m Ti naj pr i j e j avi t i da sam svoj u
zadau podpuno i zvr i o, kako mi j e nal oeno.

i m sam doao ovamo, pokuao sam se st avi t i u vezu s nai m posl ani kom u Ber nu, da ga zamol i m
da mi bude na r uku, ako u ovom posl u budem t r ebao kakve nj egove pomoi , nu naal ost ni sam ga
naao, j er se nal azi na dopust u. Budui da sam dobi o nal og, da t a moj a mi si j a i ma ost at i podpuno
t aj nom i d a o nj oj ne smi j e ni t a ni t ko z nat i o si m e vent ual no j edi no posl ani k, n i sam na r avno ni
pokuao, da se obr at i m na koga od t aj ni ka i l i s avj et ni ka po sl anst va. Dakl e, o st al o j e na meni
samome, da mi si j u obavi m bez i i j e pomoi i obavi o sam j e.

Naao sam naj bol j i hot el , koj i lei na di vnom mj est u i uzeo sam u zakup odgovar aj ue apar t mane
na vr i eme od 15. l i st opada do k onca mj eseca. Hot el j e du boko u p ar ku, na po vi enom mj est u s a
kr asni m pogl edom na pl avo enevsko j ezer o. Razvi di o sam sve. Pol oaj i sama zgr ada odgovar aj u
podpuno, te sam uvj er en, da e bi t i sve u r edu. Sa pr ofesor om sam govor i o ve nekol i ko put a, pa j e
i t o u r edu. Sl ubeno sam i zvee posl ao j o j uer naveer .

A s ada o no dr ugo. Ovdj e s am bi o j edanput kao dj ak pr ed de set godi na, nu i st om sam sada
pr onaao, kako je ovdj e l i epo. To me j e zadr al o, da sam ve j uer odput ovao nakon t o sam posao
svr i o, kako sam bi o nakani o, da posl i j e svr enoga posl a pr oput uj em ci el u vi car sku, t e sam odl ui o
ost at i ovdj e t o dul j e budem mogao. Nu ost ao sam ovdj e i j o r adi j ednog dr ugog r azl oga. Ti e se,
kada pr oi t a ovo pi smo, nasmi j at i i r ei : si gur no opet ene. Nu pr evar i t e se, j er se ovaj put ne
r adi o enama, nego samo o j ednoj eni .

Ovdj e u hot el u, u kome st anuj em, nal azi se jedna pr ekr asna ena. Dol a je ovamo dr ugi dan iza
moga dol azka. Li epa je kao boginj a. Takove l j epot e jo u i vot u ni sam vi di o, a tako mi sl e i svi drugi .
Moj j e h ot el pr vor azr edni mondeni hot el , kamo pr eko l j et a do l aze na j l j epe i naj bogat i j e
Amer i kanke, nu hot el ski mi per sonal vel i , da takove lj epot i ce jo ovdj e ni j e bi l o. Ne zna se, t o j e
na nj oj l j epe: st as kao u vi l e, oi pl ave, pl avi j e nego enevsko j ezer o, kose pl ave, vanr edno udne
pl ave boj e, put bi el a kao u ml i eka, a l i ce r ui ast o kao zor a.

Sve se oko nj e vr t i , nu mor am se pohval i t i , da se meni sr ea naj vi e smi j e. Bi t e da j e i st i na ono,
da se u l j ubavi opr eni t i povi naj vi e pr i vl ae. Ja sam ovdj e u hot el u got ovo j edi ni i zr azi t i cr ni t i p,
pa j e val j da t o, t o ovu pl avu l j epot i cu pr i vl ai .

Ona j e eka dr avl j anka, nu i ni se da pot j ee i z j edne od oni h obi t el j i bive Aust r i j e, koj e su
ve davno poni emene, dok j e eka bi l a j o pod Aust r i j om.
Et o sada moe r azumj et i , zat o sam Ti t ako zahval an. Sada j e est sat i posl i j e podne i ona e
ve si gur no bi t i dol j e u hot el skom par ku. St oga zakl j uuj em i i dem dol j e, da mi se i danas oi naui j u
one lj epot e, koga ui t ka naal ost ne mogu s Tobom di el i t i , j er si tako dal eko. Budi mi zdr avo, dr agi
r odj o pi r o, pozdr avl j a Te,

Tvoj pr i j at el j Ur o.
Tr i deset godi nj i ovj ek, cr ne put i i cr ne kose, st avi o j e ener gi ni m pokr et om ruke svoj podpis
na pi s mo, t o ga j e odt i pkao na mal om pi saem st r oj u. Pr oi t ao ga j e j o j edanput , pr evi nuo ga i
st avi o u ve nasl onj enu omot ni cu, met nuo ga u dep i i zi ao i z sobe el egant noga hot el a, t o se nal azi
na l i evoj st r ani uzbr di t e ul i ce, koj a vodi od kol odvor a u gr ad.
149


U par ku j e pr ed hot el om zast ao i pogl edao u j ednu mal u al ej u, u koj oj j e obi no u t o doba na
opr uenom st ol cu l eal a u hl adu ona l i epa ena, o koj oj j e pi sao svome pr i j at el j u. St ol ac j e bi o u
sj eni na svome obi nome mj est u, nu nj e nij e bil o. Obi ao je po jo nekol i ko put el j aka, nu kada je ni j e
ni gdj e vi di o, ot i ao j e na post aj u i predao na kol odvor skoj pot i pi s mo, a zat i m se odmah vr at i o u
hot el ski par k. Pr ueni st ol ac u sj eni bi o je jo pr azan. Ur o sj ede pr ed hot el om na vr h glavne ulazne
al ej e, odakl e j e mogao vi dj et i t ko ul azi i i zl azi i z hot el a. Mi sl i o j e, da j e pl ava dama j o u svoj i m
sobama u hot el u, pa e j e vi dj et i kada i zi dj e. Pr ed hot el om j e sj edi l o j o nekol i ko gost i j u. Jedna j e
st ar a Amer i kanka sj edi l a udobno u j ednome pl et enome st ol cu, a kr aj nj e j e sj edi l a suha dj evoj ka s
oal i ma i net o j oj i t al a i z j edne knj i ge. Jedan se j e debel i gospodi n i gr ao s j edni m mal i m psi em,
a dvi e su gospodj e sj edi l e ukoeno u pl et eni m st ol ci ma i r azgovar al e engl ezki . Mal o podal j e sj edi l o
j e j o nekol i ko gost i j u oboj ega spol a. Nakon nekoga vremena izi dj e iz hot el a j edan gospodi n sr ednj e
dobi , s koj i m se j e Ur o Mut ul ugdi upoznao odmah pr voga dana, kada j e u Lausannu st i gao, i s
koj i m j e est o r azgovar ao. Taj gospodi n pogl eda s vr at a p o p ar ku i kada j e v i di o Ur oa, uput i se
pol agani m kor akom k nj emu. Pozdr avi e se i gospodi n sj ede pokr aj nj ega, mal o se osmj ehnu i r ee
fr ancuzki m j ezi kom:
- O, gospodi n Our osh, vi st e veer as sami . Zar vam se i znevj er i l a l i epa pl ava dama?

Ur o se usi l j eno nas mi j a i odgovor i takodj er fr ancuzki m jezi kom s izgovor om i nagl askom, kako
se obi no uj e i z ust a bal kanski h di pl omat a:
- Gospodi n Boussier, zar ne moet e pr edpost avi t i , da sam se moda j a i znevj er i o nj oj ?
-To si doi st a ne mogu pr edpost avi t i , - odgovor i Fr ancuz i vahno - j er j e samo kod ena mogue,
da one i znevj er e mukar ca sa dr ugi m, l oi j i m i r uni j i m od nj ega. Da se pak ovj ek i znevj er i j ednoj
l i epoj eni , mor a uzr ok leat i samo u t ome, da je naao jednu dr ugu, jo lj epu. Kol i ko ja znam, ovdj e
u Lausanni , a vj er oj at no ni na da l eko oda vl e nema l j epe od o ve pl ave dame. J a ba r em na vaem
mj est u i u vai m godi nama ne bi h t oga si gur no napr avi o.
-Tako vi , dakl e, sudi t e o vj er nost i ena? Vi di t e, j a na pr i mj er dr i m, da l i epa dama, o koj oj j e
ovdj e govor a, ne bi mogl a bi t i nevj er na onome, koga vol i .
- A po emu t o sudi t e?
-Po t ome, t o j e vr l o ponosna.

- Oh, kako se var at e - zapj eva Fr ancuz. - Nemoj t e mi zamj er i t i , al i j a bi h vam rekao, da pr evi soko
ci eni t e znaaj ena. ena j e ponosna samo onda, kada se osj ea nadmonom nad j edni m mukar cem,
a naj moni j a j e nad nj i ma ba onda, kada ga var a.

Ur o j e r azgovar ao sa Fr ancuzom, nu svaki j e as pogl edavao na hot el ska vr at a i pr ema vr at i ma
hot el skog par ka, kao da ga r azgovor mnogo ne zani ma.
Oko sedam s at i uni dj e u pa r k dos t oj anst veno i t i ho j edan e l egant ni samovoz mar ke Packard

i
zakr enu al ej om odr edj enom za samovoze, t e se zaust avi bez t r opot a desno od hot el ske zgr ade na
mj est u odr edj enom za samovoze, a i za vol ana skoi j edna dama, zal upi vr at aci ma od pr voga sj edal a
el egant ni m pokr et om r uke, koj i j e odavao podpuno vl adanj e sa svi m oni m, t o ovj ek oko samovoza
mor a znat i , a onda podj e pr ema ul azni m vr at i ma hot el a. Ur ou j e sr dce nagl o zakucal o, a oi ma j e
pr at i o el egant nu damu, koj a je st upal a odul j i m kor aci ma i gl edal a r avno pr ed sebe. Ur o j e oeki vao
svaki as, kako e se br e u t om asu ust at i i pozdr avi t i j e. Nu dama j e pr ol a, ne obazr ei se ni kuda,
kao da j e j ako zami l j ena. Ur o se j e mal o u nepr i l i ci vr t i o na st ol cu. Dama ni j e ni i nae u svome
ponaanj u pokazi val a kakve koket nost i , nu ovaj as j e i zgl eda j o mnogo ozbi l j ni j a nego obi no.
Ur o j u j e pr at i o oi ma, sve dok ni j e zamakl a u hot el , a ni j e ni opazi o, da j e i Fr ancuz i st o t ako oi ma
pr at i .
- Danas j e pl ava dama net o pr evi e ozbi l j na- r ee Boussier

- ni j e se udost oj i l a usr ei t i nas ni t i
sa j edni m pogl edom.

Ur o odvr nu pogl ed od hot el ski h vr at a i odgovor i razt r eeno:
- Da, vr l o j e ozbi l j na.
- udne su t e ml ade i l i epe ene - r ee Fr ancuz, kao da j e el i o nast avi t i r azpr avl j anj e o enama
- koj e est o pr omi ene svoj e ponaanj e pr ema mukar ci ma, da i h ovj ek ne moe ni pr epoznat i , a bez
i kakva r azl oga.
- Razl og e neki bi t i , samo mi mukar ci . . . - odgovor i Ur o kao da se hoe domi sl i t i , koj i bi r azl og
mogao bi t i , da j e dama veer as t ako mi mo nj ega pr ol a. Il i je zaokupl j ena neki m mi sl i ma, pa ga ni j e
ni opazi l a, i l i ga j e vi dj el a, nu ni j e ht j el a k nj emu s e okr enut i i z bogzna koga r azl oga. U mi sl i ma
150

pr odj e zadnj i h nekol i ko dana, odkako se j e s nj ome upoznao, nu ne nadj e ni t a, napose ne u zadnj em
j uer anj em r azgovor u, i me bi bi o on dao povoda, da se ona danas t ako dr i . Si no su se r azst al i
sr dano i upr avo pr i j at el j ski .

Tako r azmi l j aj ui , zakl j ui Ur o u sebi , da t aj r azl og si gur no l ei i zvan nj ega i da j e dama t ako
ozbi l j na, i l i moda ak i al ost na, j er j oj s e j e ne t o do godi l o, j er j e dobi l a neku neugodnu i l i
al ost nu vi est i l i net o sl i noga. Pomi sao na t o pot aknu u nj emu odl uku, da se t e veer i dami i m vi e
pr i bl i i , da j oj r ee net o nar oi t oga, net o osobi t oga, t o bi j e mogl o r azvedr i t i i r azvesel i t i , jer je
oi t o, da j oj t r eba neke nar oi t e r azonode i ut j ehe, koj a e j e t r gnut i i z st anj a, u koj e j u j e st avi o t aj
neki nj emu nepoznat i r azl og.

Kada j e dama uni l a u svoj e odaj e, spust i se umor no na di van, l ee nauznak i pokr i l i ce obi m
r ukama. Leal a j e t ako neko vr i eme, a onda odmaknu r uke s oi j u i zagl eda se u st r op.

- Dakl e veer as - r ee sama u sebi - t r eba upot r i ebi t i sve si l e. Oh, kako je t o teko! Kako je teko
gl umi t i na ovoj vel i koj pozor ni ci , na koj oj se poi ma odi gr avat i j edna vel i ka t r agedi j a, u koj oj j e na
mene zapal a znat na ul oga. Da, ono t o ni sam mogl a j o pol ui t i kr oz ove dane, t r eba post i i danas,
j er vr i eme pr ol azi , kao da ga vj et ar nosi .

Opet pokr i r ukama l i ce i oi , kao da e si u t ami l ake st vor i t i sl i ku i pl an, t o i kako t r eba t e
veer i r adi t i . U mi sl i ma pr odj e sve dogodj aj e i sve t o se j e zbi l o u vr i eme od got ovo dvi e godi ne,
t o se je sva posvet i l a jednoj uzvi enoj dunost i za domovi nu i nar od. A onda nakon nekog vr emena
ski de opet r uke s oi j u, mal o se i zpr avi i pr i t i snu na el ekt r i no zvonce, koj e j e st aj al o na mal om
okr ugl om st ol i u, t o j e bi o smj et en bl i zu di vana sa kut i j om ci gar et a i zdj el i com za pepeo, t e
uzdahnu:

-Teko j e, al i dunost t r eba i zpuni t i .
Za koj i se as ot vor i e vr at a, a u sobu uni dj e nj ezi na sobar i ca.
- Ri na, mol i m vas, pr i r edi t e mi veer nj u hal j i nu - r ee dama mel ankol i no.
- Koj u el i t e veer as obui ? - upi t a s obar i ca i podj e u pokr aj nu s obu, u k oj oj se j e nal azi l a
gar der oba pl ave dame.
- Koj u? ne znam. . . i zvadi t e j ednu, koj u j o ni sam i mal a na
sebi .

- Onda onu r ui ast u, onu za koj u st e kod pr obe r ekl i , da vam se osobi t o svi dj a - dovi knu sobar i ca
ve i z gar der obe.

- Dobr o, i zvadi t e onu. Ost at et e ovdj e, da mi pomognet e obui se, nu naj pr i j e pr i r edi t e kupku.
Sobar i ca i zi dj e i z gar der obe i pogl eda j e mal o upi t no, a ona r ee ponovno:
- Danas sam vozi l a sa st o ki l omet ar a, pa se osj eam j ako umor nom.
- Si gur no st e opet bi l i j ako dal eko - r ee sobar i ca. -Jako dal eko, draga moj a Ri no.
- Zat o vozi t e tako st r ano brzo i tako dal eko? Zat o se tako umar at e, kada vam to nij e pot r ebno.
Ja znam, da j e l i epo vozi t i samovoz, al i t ako kako vi r adi t e. . . pa j edanput et e se ubi t i negdj e na
cest i .
- Da u se ubi t i ? - zapi t a dama nagl o i podi e se na r ukama, mal o se zami sl i i onda r ee:
- Ne, ne u se ubi t i ? A bi l i vama, Ri no, bi l o ao, da se j a ubi j em?
- Kako t o moet e pi t at i , - zaudi se Ri na - a onda kol i ki ma bi j o i dr ugi ma bi l o ao?
- Koj i su t o dr ugi , koj i ma bi bi l o ao? t o vi znadet e, da l i i ma i koga, t ko bi za mnom al i o.
- Znam, - dovi knu sobar i ca i z gar der obe vr l o gl asno

- Znam! Kol i ko sam vam put a vi di l a suze u oi ma, kada dodj e od vr emena do vr emena j edno
pi smo i kada ga i t at e. Onaj t ko vam t a pi sma pi e, mor a da vam j e vr l o dr ag i da vam l i epo pi e, j er
sva dr uga pi sma t o i h dobi vat e, i t at e bezut no kao kakvi st ar i upni k, t o i t a svoj br evi ar onako
ve od navi ke.

Pl ava se dama opet pr ui na di van, savi obj e r uke pod gl avu i zagl eda se u st r op.
- A t o bi rekao onaj cr ni gospodi n di pl omat , t o ovdj e u hot el u tol i ko uzdi e za vama - r ee opet
sobar i ca vr agol j ast o i uni dj e i z gar der obe u sobu.
- Odakl e vi znat e, da j e on di pl omat - upi t a dama i pogl eda pr eko oka sobar i cu.
151


- Odakl e znam? Rekao mi j e hot el ski vr at ar . Kae, da i ma di pl omat sku put ni cu. I veer as j e
hodao dol j e po par ku kao i zgubl j eni si n i s oaj ni m l i cem, jer vas dol j e ni j e bil o. I on bi si gur no za
vama al i o, j er mor a da j e st r ano zal j ubl j en u vas.
Dama ni j e ni t a odgovor i l a, a u sebi j e mi sl i l a: vi dj et emo veer as. Odmah u mu na l i cu
vi dj et i , kako j e dj el oval o na nj ega, t o sam prol a, a da ga ni sam ni pogl edal a.
- Kaet e, da j e on di pl omat - r ee dama nakon st anke, - a t o mi sl i t e, da l i on zna, t ko sam j a?
-Pa val j da j e bi o t ol i ko pamet an, pa j e upi t ao kod vr at ar a, kao t o sam i j a pi t al a za nj ega. To
nasl uuj em, al i net o dr ugo znam pozi t i vno.
- t o bi t o bi l o?
- Znam, da j e st r ano l j ubomor an na ml adoga el egant noga gospodi na, koj i j e pr ekj uer s vama
veer ao. - Kako t o znat e?

- Znam po tome, t o je pit ao vr at ar a i konobar e i hot el ske sobar i ce, da li znadu, t ko je taj ml adi
gospodi n.

Dama naper i znat i el j no uho, kao da j e t o j ako zani ma, a onda u el j i , da t o j o j edanput uj e,
zapi t a:
- Mi sl i t e, da se j e zbi l j a za nj ega zani mao?
- Kaem vam, svi j u j e pi t ao. Si gur no j e ht i o saznat i , t o vam j e t aj ml adi gospodi n.
- Mi sl i t e l i zbi l j a, da j e l j ubomor an na t oga ml adi a?
- Ne samo t o j a t o mi sl i m, nego mi j e t o r ekao i hot el ski vr at ar . Rekao. . . ni j e ba i zr i i t o r ekao,
nego se j e kada mi j e t o pr i povi edao, podsmj ehnuo t ako znaaj no, da bi svakoj guski bi l o j asno, t o
j e t i me ht i o r ei .

-I demo, Ri na, dost a j e br bl j anj a - r ee od j edanput dama i ust ade ener gi no sa di vana. - Odmah
u se okupat i , a onda emo se obl ai t i .
U pol devet sat i uni l a j e pl ava dama sama u l uksuznoj veer nj oj hal j i ni u j edai sal on hot el a.
Na i nt enzi vnom svi et l u, koj i m je sa vel i ki h kr i st al ni h lust er a bil a obasj ana razkona dvor ana, biel i l e
su se nj ezi ne gol e r uke, vr at , pr sa i pl ea kao pr vi sni eg na zi mskome suncu. Pr i l a j e k j ednom st ol u,
koj i j e bio rezer vi r an za nj u uz st i enu, po pri l i ci u sr edi ni dvor ane. Dok j e kr oz dvor anu prol azi l a,
pr at i l e su j e, kao i svake veer i , oi svi h gost i j u, koj i su u dvor ani bi l i , a kod mnogi h se j e st ol ova
mogl o vi dj et i , kako se po t kogod na gi ba svome susj edu, kao da ga net o pi t a, i l i kao da mu net o
kazuj e, t o se odnosi na pl avu damu.

Uz supr ot nu st i enu, ba usupr ot plavoj dami , sj edi l e su dvi e vr l o el egant ne dame i dva ot mj ena
gospodi na. Svi h et ver o j e napadno gl edal o u pl avu damu, kada j e kr oz dvor anu pr ol azi l a.
- Vr l o li epa ena - r ee j edna od t i h dvi j u dama - poznaj et e li je? - Ta j e dama sa svoj i m supr ugom
st i gl a i st om t oga dana u hot el , doi m j e dr ugi par bi o u hot el u koj i h osam dana, pa j e dama t o j e
pi t al a, mi sl i l a da j e oni moda poznaj u.

- Ne poznamo je dobro, - r ee nj ezi na susj eda - i ni t ko ovdj e pr avo ne zna, tko j e i t o j e. i t av
se hot el zani ma, nu got ovo ni t a se ne zna o nj oj . Zna se t ek, da i ma eku put ni cu, da govor i
nj emaki i fr ancuzki , da j u j e ovamo doveo j edan mal o post ar i j i gospodi n, koj i j e odmah zat i m
odput ovao, da ima vr l o el egant ni samovoz, koj i sama vozi i s nj i me j ur i po cest ama kao luda, da se
ponaa ot mj eno i ozbi l j no, da j e vei nom sama, da j e pr ekj uer pr vi put s nj ome veer ao j edan vr l o
el egant an i ml ad gospodi n, t e konano, da se za nj u vanr edno zani ma - eno, onaj cr ni gospodi n, neki
di pl omat s n eki m udni m i menom, koj e ne moe ni t ko pr avo i zgovor i t i , i t o sj edi , eno t amo, za
pr vi m st ol om ti k do nj e, i koj i ju je tako pobono pozdr avi o, kada je uni l a, a kome se je ona, kako
sam ba opazi l a, veer as kod pozdr ava nasmi j eal a pr i j azni j e negol i obi no, - zavr i dama, nakon t o
j oj j e bi l o ve posve ponest al o daha, dok j e mu one dr uge dame ki mnuo gl avom kao da j e ht i o r ei :
- kako vi di m, ba se o nj oj ni ne zna bogzna kako mnogo.
Pl ava dama za vr i eme veer e ni j e uobe r azgovar al a sa cr ni m gospodi nom, t o j e sj edi o za
susj edni m st ol om, nu ona i st a dama, t o j e o nj oj t ako mal o znal a, pri mi et i l a j e dost a dobro, da su
se nekol i ko put a medj usobno pogl edal i dul j i m pogl edi ma, negol i t o obi no susj edi i ne, i da su se
j edno dr ugom ak i nasmi j ei l i nekol i ko put a, i ako j e t o bi l o vr l o di skr et no i ne napadno ui nj eno.
Pr i mi et i l a j e i st o t ako posve t ono, da j e pl ava dama veer as i zgl edal a j o l j epa i j o zamaml j i vi j a
nego do sada, ako j e t o uobe mogue, t e da se j e ak i ponaal a net o koket ni j e nego obi no, a cr ni
gospodi n, da j e bi o net o ner vozni j i nego dr ugi h dana.
Tek kada j e svr i l a sa veer om, ust al a j e pl ava dama i pol a, a got ovo j e i st odobno ust ao i cr ni
gospodi n t e j oj se pr i bl i i o, a onda i zmi eni e nekol i ko r i ei t e on net o zacr venj en u l i cu i zpr at i j e
i z dvor ane.
152



Opet su sve oi bi l e upr t e na nj i h, a ona dama, t o j e o nj oj t ako mal o znal a, opet j e posve
i zpr avno opazi l a da cr ni gospodi n ni j e ba naj bol j i i zbor i r ee susj edi :

- Ne moe se ba r ei , da ni on ni j e l i ep ovj ek, nu. . . nekako me net o s met a kod nj ega. Ne
i zgl eda dost a ot mj eno, a pogot ovo kr aj nj ezi ne el eganci j e i mi l i ne, i zgl eda nekako nesi gur an i kao
da mu ne t o ne dost aj e, ka ko se ka e, na dj et i nj em odgoj u. Ne, uz nj u b i pr i st aj al o n et o mnogo
f i ni j ega. Onaj pr eksi noni ml adi gospodi n mnogo je bolj e odgovar ao, mnogo je ot mj eni j i , samo da
ni j e t ako ml ad, - i na l i cu se dame odr azi upr avo nekakva zabr i nut ost i al ost , t o ovaj cr ni kaval i r
ne pri st aj e ba tako dobro uz pl avu damu. A i ma takvi h l j udi na svi et u, koj i doist a od sr dca sudj el j uj u
sa dr ugi ma u n j i hovi m al ost i ma i r adost i ma, makar i h ni ne poznaj u, ba ka o da s e r adi o nj i ma
sami ma i l i nj i hovi m na j bl i i ma. Neki se t i me u pr avo a kt i vno zabavl j aj u, a n eki s e t i me bave k ao
obr t om.

Pl ava su dama i Ur o i zi l i na t er asu, gdj e j e ekal a sobar i ca Ri na sa l aki m ogr t aem, obt oeni m
bi el i m pahul j ast i m kr znom, koj e j e zagr nul a na pl ea svoj e gospodar i ce, a onda su nj i h dvoj e sj el i
j edno pokr aj dr ugoga u udobne pl et ene st ol ce.
- Danas sam bi o vr l o al ost an - r ee Ur o, da zapone nekako r azgovor .
- al ost an? - zaudi se pl ava dama. - Zat o st e bi l i al ost ni ?
- Zat o? Iz vr l o jednost avnoga razl oga - r ee t ur obno di pl omat - j er ni sam i mao ci el i dan sr ee,
da vas vi di m, a onda kada sam vas konano naveer vi di o, kada st e se povr at i l i s aut om, pr ol i st e
pokr aj mene kao duni k pokr aj svoga vj er ovni ka, a da mi ni st e pr i ut i l i ni j ednog pogl eda.
- Gdj e sam pr ol a kr aj vas? - upi t a dama kao i znenadj ena, kao da ga zbi l j a ni j e vi dj el a.
- Gdj e? Tu dolj e u par ku pr ed hot el om - odgovor i Ur o s glasom, koj i j e zvui o i skr eno i i z koga
se j e vi dj el o, da podpuno vj er uj e nj ezi na r i ei ma, j er j e i ona svoj e udj enj e i zr azi l a t ako i skr eno,
da ni t ko ne bi mogao posumnj at i da ga j e doi st a vi dj el a.
- Ah, moe bit i - odgovor i dama i pogl eda mal o na st r anu - moe bi t i , nu ni j e udo, j er sam bi l a
umor na. Posl i j e br ze vonj e uvi ek sam umor na, a osj et i l a kao da mi post anu t upa. Dok sam uz vol an,
u naj veoj br zi ni uj em i vi di m sve t ako j asno, a kada i zi dj em i z kol a, onda kao da me t i i na i
mi r ovanj e omame i nekako ot upe.
- Vi uvi ek vozi t e vel i kom br zi nom?

-To j e moj naj vei ui t ak. J ur i t i , - r ee dama vr l o i vahno i pr ui r uke, kao da e i h met nut i na
vol an, - r ee, di vl j om br zi nom u bezkonanost , t o j e t ako di vno! Onda ovj ek na ni t a ne mi sl i , sve
zabor avi i ui va, kao da sve i zezava s oni m br zoj avni m st upovi ma, koj i h t ako kr aj cest e vr t ogl avo
nast aj u, a ost aj e samo sr ea i zadovol j st vo, t e el j a j ur i t i i j ur i t i j o br e, dal eko, dal eko i r azl et i t i
se od br zi ne u neki et er , u neke i skr e, kao t o se r azl et e one sj aj ne zvi ezde, t o za vedr i h zi mski h noi
padaj u sa pl avoga neba.

Ur o j e g l edao u n j ezi no zanosno l i ce, k oj e s e j e doi st a i skr eno zanaal o, k ada j e mi sl i l a i l i
govor i l a o svoj oj di vl j oj j ur nj avi , i u pl ave oi koj e su doi st a bl j eskal e kao zvi ezde na vedr om
zi mskom nebu. A ona j e onda nast avi l a mal o mi r ni j i m i net o t ur obni j i m gl asom:

-Tako sam naui l a, na t o sam navi kl a od dj et i nj st va. Kada sam i mal a est naest godi na, ve sam
t ako j ur i l a i ve sam se na svoj i m kol i ma ut r ki val a s vj et r om, s ol uj om i sa j ur ei m br zi m vlakovi ma,
t e t r ai l a zgode, da i zpr ed nj i h pr oj ur i m ba u asu, kada se uz t r ani ce sput a na cest u r ampa.

Kod t i h j oj r i ei ni j e vi e gl as zvui o t ako i skr eno kao mal o pr i j e, ni t i j oj j e l i ce bi l o t ako
i st i nski zaneseno, n u Ur o t oga ni j e mogao opazi t i , j er su nj egove oi i nj egovo l i ce bi l i t ol i ko
zaneseni i opoj eni nj ezi nom l j epot om i sl adkoom, da mu j e sve na nj oj bi l o i skr eno i uvj er l j i vo. U
sebi j e mi sl i o, t o j e zapr avo i t ko j e t a l i epa i neobi na ena, kakva j oj j e pr ol ost , kakv j e r oman
nj ezi na i vot a i t o sada ovdj e u o vom gr adu i u ovom hot el u pr oi vl j uj e? Znat i el j a j e sve vi e u
nj emu r asl a t e j e odl ui o, da e j e pi t at i , da e j e pi t at i ot vor eno i i skr eno, kao t o bi i on i skr eno i
ot vor eno rekao nj oj sve o sebi t o bi je god zani mal o, j er bi onda out i o, da j oj se nal azi bl i e, i da
bi pr ekor ai o sve ogr ade, koj e ga od nj e di el e, a koj e i zmedj u nj i h post avl j a i nj eni ca, da se j o
dobr o ne poznaj u, da su se t ek pred nekol i ko dana prvi put vi dj el i i upoznal i , do t ada posve st r ani
i nepoznat i , koj e j e ovdj e puki sl uaj upoznao i moda j edno na dr ugo uput i o. Si gur no i ona sama,
i bez i koga svoga, osj ea pot r ebu da se s neki m bl i e upozna, da se nekome povj er i , a t aj net ko moe
bi t i samo on, pr ema koj emu j e j edi nom medj u svi ma ovdj e u hot el u pokazi val a skl onost , koga evo
veer as susr ee s oni m svoj i m neodol j i vi m pogl edom i kr aj koga, evo sada sj edi ovdj e na t er asi i t ako
mu zanosno pr i povi eda o sebi .
153


t o j e ona? Dj evoj ka, udat a ena i l i udovi ca? Bogat a j e bez dvoj be i vr l o naobr aena. Moda
ena kakvog mi l i oner a, i ndust r i al ca, kakvog st ar ca, r unog i sebi nog ovj eka. Sve t o, sve bi t o Ur o
ht i o u j edanput znat i , sve ga t o zani ma i sve j e t o za nj ega ovaj as vr l o vano. A t ko i t o j oj j e onaj
ml adi , t o j e s nj om pr eksi no veer ao? Br at , pr i j at el j , l j ubavni k? Na t o ona sada mi sl i , sada kada
sj edi t u kr aj nj ega i gl eda pr eko vr aka st abl a t amo pr eko j ezer a, koj e i ma pl avu boj u kao nj ezi ne oi ,
i pr eko j ezer a i pr eko o ni h br da, t o se di u od mah t amo kod o ne dr uge oba l e, t amo i za nj i h u
Fr ancuzkoj ? Da j e pi t a? Dama j e t e veer i bi l a vr l o r azgovor l j i va i ni j e mu bi l o t eko pi t at i , pa r ee:

- A zar se uvi ek sami vozi t e u s vome aut omobi l u?

Pl ava se dama mal o nagnu napr i ed i pogl eda ga i z bl i ega, a on se mal o smet e i osj et i kako j e
zadr ht ao.

- Sama - odgovor i ona, a onda se vragol j ast o nasmi j a - uvi ek sama, kada nema ni koga, t ko bi se
ht i o sa mnom vozi t i .
Ur o se zaudi :

- A t ko se ne bi ht i o s vama vozi t i ? Zar bi se mogao nai net ko, t ko ne bi ht i o bi t i s vama, pa i
na j edan as?

Ona se opet nas mi j a:
-Boj e se. Lj udi se boj e ene, koj a di vl j e j ur i sa s amovozom. I moj se mu boj i .
- Va mu? Va mu? - pr omuca Ur o, a dah mu mal o zast ade.

- Da, moj mu - odgovor i dama i pogl eda ga i zazovno, nu uj edno i vr l o pozor no kao da hoe
vi dj et i kako j e t o na nj ega dj el oval o.

Ur oa se j e u pr vi as neugodno kosnul o t o odkr i e, nu br zo mu dodj e mi sao da j e t ako bol j e, i
ona post ade za nj ega j o vi e pr i vl al j i va. To znai za nj ega veu sl obodu, bez i kakove obveze, bez
i kakovi h po sl j edi ca, a s i gur no i st o t ako i za nj u. N j ezi n ga j e i zazovni p ogl ed u t ome j o v i e
uvr i vao, on se oduevi j o i r ee:
- Da sam j a va mu, j a se ne bi h boj ao. Ja bi h s vama j ur i o kuda god hoet e, makar i u smr t .
- Zar bi st e doi st a? - upi t a ona gl asom, koj i ni j e i zr aavao t ol i ko znat i el j e kol i ko neki pozi v.
-Bi h doi st a - odgovor i Ur o uvj er l j i vi m gl asom, kao da bi t o ht i o odmah i dokazat i .

- Sut r a u vam dat i pr i l i ke, da t o dokaet e - odgovor i dama, na sl oni s e mal o na t r ag i s pust i s
r amena ogr t a, i zpod koga se ukazae bi el e r uke i gol a ramena, a glavu zabaci mal o nat r ag i pogl eda
Ur oa dugi m pr i vl ai vi m pogl edom, kao da ga zove k sebi .
On se mal o uzkomea na svome st ol cu i zagl eda se u nj u, kao da e j u oi ma pr ogut at i . Ni j e
odmah znao t o bi rekao, a onda promuca:

- Makar i odmah veer as!
Ona spust i gl avu i mal o se zami sl i , a onda j e opet zabaci nat r ag i r ee:
- Ne, nego sut r a posl i j e podne. Veer as sam umor na. - A onda ga opet pogl eda izazovno i dodade:
- A vi ? O meni s mo sada dost a govor i l i , a sada da uj emo net o o vama.
- O meni . . . , O meni ? t o bi h vam mogao r ei o sebi - odgovor i Ur o, koj i doi st a u t aj as ni j e
znao, t o bi j oj o sebi mogao r ei .

-I vi imat e si gur no neku pasi j u - r ee ona mal o nehaj no i ogl eda se oko sebe. Na t er asi se j e bi l o
nakupi l o ve dost a gost i j u, a mnogi su opet gl edal i u nj u. Ona zakr enu gl avom, kao da hoe i zr azi t i
neko nezadovol j st vo, a onda odmah dodade:
- Nemat e l i ni t a pr ot i t ome, da si dj emo dol j e u par k, j er j e ovdj e ovj ek uvi ek t ako i zvr gnut
znat i el j ni m pogl edi ma, a t o mi ve poi ma dosadj i vat i .
- Dapae - odgovor i Ur o, a zat i m ust ade i si dj oe u par k pred hot el om, te skr enue u onu al ej u,
u koj oj j e dama obi no sj edi l a. Ona j e i l a t i k uz nj ega t ako, da ga j e od vr emena do vr emena mal o
r ameni ma dot i cal a.
- Dakl e, da uj emo, t o j e vaa pasi j a, - r ee ona, kada su dol i do al ej e, gdj e j e bi l o mal o t amni j e
i pogl eda ga i vahno sa st r ane.
154

- Nemam ni kakove nar oi t e pasi j e, koj u bi h vam mogao r ei i koj a bi vas zani mal a- odgovor i on
mal o u nepr i l i ci . Ona se mal o ugr i ze za donj u usnu, a onda r ee kao neki m pr i ekor ni m gl asom:

-Pa i pak neku osobi t u pasi j u mor at e imat i . Zar ni ovdj e u Lausanni nema nit a osobi t oga, t o vas
nar oi t o zani ma?
- Ovdj e i ma samo j edno t o me zani ma. . . - A t o j e? - pr eki de ga dama.
-To s t e vi - odgovor i o n nagl o, ka o da su mu t e r i ei nehot i ce pobj egl e. Ona se nasmi j a
pol ugl asno i r ee:
-To si gur no naj manj e. Kada sam j a dol a ovamo u Lausannu, vi st e ve bi l i ovdj e. Dakl e j e net ko
dr ugi , t ko vas je zani mao i radi koga st e ovamo dol i . Hm? - r ee ona, nagnu mal o gl avu i pogl eda
ga pogl edom, koj i bi mogao znai t i : - uhvat i l a sam t e, t o vel i na t o?

On j e doao u oi t u nepr i l i ku, a onda pr omuca:
-I st i na, doao sam pr i j e vas, nu. . . ne r adi i koga. . . nego sam doao. . . tako. . . doao sam mal o na
odmor .

- Al i v i s e b a j ako ne odmar at e? - r ee opet ona - i l i vam j e ona osoba, koj u t ako est o
posj euj et e, t ako ugodna, da vam i t r ud, s koj i m svaki dan k nj oj i det e, pr ua ne samo zabavu i
vesel j e, nego i odmor .

Ur o je doi st a svaki dan odl azi o dva put a u onaj hot el , u koj emu je uzeo u naj am sobe, da dade
pot r ebne uput e, kako e se nast anba por azdi el i t i i namj et aj ur edi t i , a i ao j e mnogo put a i j ednom
pr of esor u zubar u, da s nj i me dogovor i r adi or di ni r anj a, koj e e doi u obzi r posl i j e pet naest oga
l i st opada. Kada je dama t e pohode spomenul a, on pomi sl i da ona sumnj a, da on u tom hot el u nekoga
posj euj e, val j da neku enu, i da t o kod nj e i zazi va l j ubomor i l i bar em osobi t u znat i el j u, pa r ee:
-I st i na j e, da j a svaki dan i dem ovdj e nedal eko u j edan hot el , nu ne i dem s e t amo odmar at i u
onom smi sl u, kako vi t o mi sl i t e, nego i dem po posl u, po j ednoj dunost i , koj u sam pr euzeo na sebe,
da j e uz moj odmor koj i pr ovodi m ovdj e, oba vi m za j ednog mog pr i j at el j a - zavr i Ur o, bi r aj ui
opr ezno r i ei .
- O, onda oprost i t e! Posl ove j a ne smat r am pasi j om, pa kakove god oni vr st e bi l i . I st oga me t i
vai posl ovi ne zani maj u. Pi t al a sam vas t o, da mi r eet e, kakovu nar oi t u pasi j u i mat e - r ee dama
t onom, i z koga se j e mor al o r azabr at i , da ona ne vj er uj e, da se r adi o nekom posl u i opet se mal o
oul j i r amenom o nj ega, a s voj om r ukom t ek neznat no dot aknu nj egovu r uku kao nehot i ce. Ur ou
udar i kr v u gl avu, ust avi se, a onda zakor ai pr ema nj oj , kao da e j e pr i mi t i za r uku, nu onda se
svl ada i r ee:
- Vi mi ne vj er uj et e, nu j a vam vel i m, da se doi st a r adi o posl u, odnosno o jednoj usl ugi . Jedan
moj pr i j at el j kani oko pet naest oga l i st opada doi ovamo na odmor , pa me j e zamol i o, da mu u
odnosnom hot el u r ezer vi r am sobe za nj ega i za nj egovu obi t el j , i et o, j a sam mu t u usl ugu ui ni o.

Dama mal o probl i edi , osj et i u gr l u mal i uzao, nu br zo se svl ada i r ee posve nahaj ni m gl asom:
- Mol i m, vj er uj em j a vama, samo se udi m, da nemat e ni kakve dr uge pasi j e, nego za svoga
pr i j at el j a r ezer vi r at i sobe u hot el u. - To r ee mal o i r oni no, nasmi j a se i opet ga pogl eda zavodl j i vo.

- Al i ve sam vam r ekao moj u pasi j u. Ci el i dan ne mi sl i m na ni t a dr ugo, upr avo ne u i nemogu
mi sl i t i na t o dr ugu, nego samo na vas i nast oj i m uvi ek samo na tome, da vas vidi m, a danas kada vas
posl i j e podne ni j e bi l o, bi o sam vr l o nesr et an.

Ona se pr i maknu j o bl i e k nj emu, t ol i ko da ga j e t r aj no dot i cal a svoj i m r amenom i lakt om, a
kadkada j e zakor ai l a mal o na st r anu i onda bi se j o j ae pr i t i snul a na nj ega. On j e svakoga t oga put a
osj et i o, kako mu se u sr dcu net o st ee, a t i el om prodj u neki ugodni t r nci . Li ce mu j e gor i l o i i ni l o
mu se j e, da mi enj a boj u.

Ona r ee opet :

-To mi vr l o l aska, al i mi ni j e r avnoduno, da i pak kr aj svega t oga i det e svaki dan j o nekuda,
kuda vas si gur no j o j edna pasi j a vue, da i st o t ako vi di t e val j da nekoga, radi koga st e nesr et ni , ako
ga ne vi di t e, r eci mo, ci el o j edno posl i j e podne kao mene danas.

Sada ga j e pogl eda j o i zazovni j e i l j ubomor no. Di pl omat u j e t a nj ezi na l j ubomor nost j o vi e
r azdr ai l a, pa r ee:
- Al i kazao sam vam, da i dem u ho t el u po t om posl u.
155

-Pust i mo va posao, ne r adi se o t ome. Radi se o neemu dr ugome. Zar vas ni sam ve nekol i ko
put a susr el a kr aj j edne kue, u koj u t ako r ado zal azi t e?
- Aha! - dosj et i se Ur o i mal o se nasmi j a - t o vi mi sl i t e! Sada mi opet ne et e vj er ovat i , kada vam
kaem, da j e i t o za pr i j at el j a.

- Kako j e to kol osal no - r ee ona u smi ehu - i mat e pr i j at el j a, koj i sve pokr i va. Dakl e, i tamo idet e
r adi pr i j at el j a. A r adi kog a s t e pr i j at el j a bi l i t ako n esr et ni , k ada mene da nas posl i j e podne ni st e
vi dj el i ? Je l i i t o bi l o r adi nekoga pr i j at el j a?- dovr i ona, zast ade i zagl eda mu se r avno u oi .
- Rekao sam, da mi ne et e vj er ovat i , a doi st a se r adi o i st om pr i j at el j u. Evo, sl uaj t e. Moj
pr i j at el j i ma vel i ki h nepr i l i ka sa svoj i m zubi ma, i el i i h t emel j i t o i zl i ei t i i popr avi t i . U onoj kui
i ma svoj u or di naci j u znameni t i pr ofesor , i pr i j at el j e kod nj ega dat i l i ei t i svoj e zube, kada dodj e
ovamo, pa sam t oga pr of esor a posj et i o nekol i ko put i po el j i pr i j at el j a s nj i me dogovor i o gl ede t oga
l i eenj a. Dakl e, ne r adi se opet o ni kakvoj pasi j i , kao t o st e vi mi sl i l i .
- Sada vam s ve vj er uj em- r ee opor no dama, pogl eda na st r anu, a oi j oj bl j esnue.

-Evo, dakl e, sada znat e t o j e moj a pasi j a i sada et e val j da vj er ovat i , da j e t o uj edno i j edi na
moj a pasi j a - r ee Ur o, pogl eda j e zal j ubl j eno i ht j ede se mal o j ae pr i t i snut i na nj u, nu ona se nagl o
odmaknu, a l i ce j oj popr i mi neki udni i zr aaj , ust avi se i r ee:

- Vr at i mo se nat r ag.

On j u j e pogl edao u udu i ni j e mogao r azumj et i , od kuda t a nenadana pr omj ena. Pomi sl i , da mu
ona i pak ne vj er uj e.
- Al i vj er uj et e, j a sam vam govor i o i st u i st i nu- r ee Ur o gl asom, koj i j e i zgl edao kao neka
mol ba i pot r ai oi ma nj ezi n pogl ed, nu ni j e ga mogao susr est i , j er j e ona opet gl edal a na st r anu.

- Vj er uj em vam, al i vam mor amo i skr eno r ei , da sam r azoar ana. Ja sam se nadal a, da et e mi
moi r ei t o dr ugo, t o bi me vi e zani mal o, t o bi me mogl o oduevi t i , neku vel i ku, neobuzdanu
pasi j uj er j a vol i m samo di vl j e i neobuzdane pa si j e-r ee dama, a u gl avi j oj j e odzvanj al a neka
pobj edonosna podr ugl j i vost .
Ur o ost ade kao por aen i poni en, a l i ce mu se ot egnu kao dj aku, koj i ni j e naui o zadae i ne
zna odgovor i t i na pr of esor ova pi t anj a. Ona opet r ee:

- Vr at i mo se nat r ag, a vi et e ve vi dj et i , t o znai pasi j a!

On je kor acao uz nj u bez ri ei , a kada st i goe pr ed hot el ska vr at a, ki mnu mu ona gl avom i r ee:
- Laku no i do vi dj enj a!

- Do vi dj enj a! - pr omuca Ur o s met en i j o se smet ni j e nakl oni , a onda ode ur ni m kor akom.

Ur o j e neko vr i eme hodao, a o nda s e sabr a, s j ede n a j edan p l et eni st ol ac, t o j e s t aj ao p r ed
hot el om, uzdahnu i r ee u sebi :

- udne l i ene! t o sam j oj mor ao r ei , da j e oduevi m i za sebe osvoj i m? Mor ao sam j oj r ei
t ogod, kakvugod l udor i j u, j er se ovakove vj et r ogonj ast e ene mogu zani et i samo kakvom l udou.

Kada j e dama uni l a u svoj u sobu, sj ede k st ol u i napi sa sl i edee br zoj av:
Dodjite odmah stop putujte jo veeras
Marija

Pozva svoj u sobar i cu i r ee j oj :

- Ri na, mol i m vas odnesi t e odmah ovaj br zoj av i pr edaj t e ga. Pl at i t e i za nonu dost avu.

Kada je sobar i ca ot i l a, odkl j ua dama j edan koveg, zar i nu dr hue r uke u nj ega, i zvadi j ednu
sl i ku i zagl eda se u nj u i z bl i za. A onda se spust i na di van, l ee nauznak, zat vor i vr st o oi , a sl i ku
pr i t i snu obi m r ukama na prsa.
156


XXII

Kada

j e sl i edeeg j ut r a uni l a sobar i ca Ri na u sobu pl ave dame, pr ener azi l a se je. Makar je bi l o
ve devet sat i , el ekt r i no j e svi et l o svi et l i l o, a dama j e l eal a na di vanu obuena u veer nj oj opr avi .
Jedna j oj j e r uka bi l a na pr si ma, a dr uga odbaena po st r ani pr eko di vana, a na podu j e leal a jedna
sl i ka. Spaval a j e onako obuena na di vanu, kako j e naveer l egl a. Sobar i ca pr i dj e k nj oj i mal o j e
st r ese. Dama ot vor i oi , pogl eda kao upl aena oko sebe, a onda Ri nu i upi t a:
- t o se j e dogodi l o?
- t o se j e dogodi l o? - odgovor i sobar i ca kao j eka. - Zat o ni st e spaval i u kr evet u? Zaspal i st e
val j da si no t u na di vanu i t ako st e ost al i ci el u no. To j e zat o, kada s t i m nesr et ni m samovozom po
ci el i dan j ur i t e i onda st e naveer t ako umor na- govor i l a j e i sama sebi odgovar al a Ri na.
- Zar j e t o bi l o j uer ? Zar j e ve dr ugi dan? - upi t a dama razt r eseno.
-Jest , ust ani t e i spr emi t e se.
- Hou, hou, - r ee dama, br zo ust ade i upi t a:
-Je l i doao onaj ml adi gospodi n?
- Ne, ni j e doao - odgovor i sobar i ca - j a sam si no br zoj av pr edal a odmah, nu j a mi sl i m, da jo
ni j e mogao doi , a i zadnj i put j e doao t ek oko podne.

- Da, da, i mat e pr avo, mor a doi t ek oko podne.

Pl ava dama ni j e i zl azi l a ci el o pr i j e podne i z svoj i h soba, a net o pr i j e dvanaest sat i s t i gao j e
doi st a onaj ml adi i el egant ni gospodi n. Ona j e s nj i me izi l a, t e su se izvel i sa samovozom na et nj u
uzdu j ezer a. K ada s u o dmakl i n ekol i ko k i l omet ar a od g r ada, u st avi d ama s amovoz, obr at i s e
el egant nom ml adi u, koj i j e kr aj nj e sj edi o, t e r ee:
- Ust anovi l a sam, zat o j e Mut ul ugdi posl an ovamo u Lausannu.
- t o s e ust anovi l i ?
- Ne r adi se o o nome, t o s mo mi sl i l i . Ni j e o n doao o vamo da o r gani zi r a kont r ol u na o voj
fr ancuzkoj gr ani ci , nego r adi posve neeg dr ugoga.
- Dakl e ni j e u vezi s ovom s t var i ?
-I t e kako u ve zi .
- Dakl e o emu se r adi ?
- Uzeo j e u naj am apar t mant u naj el egant ni j em hot el u ovdj e na et r naest dana, poevi od
pet naest oga l i st opada pa do konca mj eseca.
- Za koga? Ta ni j e val j da. . .
- Odmah et e se osvj edoi t i da j est . Dogovor i o se t u s j edni m znameni t i m pr of esor om zubar om
r adi l i eenj a i popr avka zubi za i st og onog, za koga j e uzeo u zakup apar t mane. Sj eat e l i se, da j e
bi l a st i gl a nedavno j edna vi est , da r ol j o i ma vel i ke nepr i l i ke sa zubi ma i da e se mor at i podvr i
t emel j i t om l i eenj u po j ednom st r anom, znameni t om l i eni ku?
- Ah, t o znai posl i j e Par i za, Lausanna!
- Si gur no. Javi t e t o odmah r adi r avnanj a.
Oboj e su neko vr i eme ut i l i , a onda dama zapi t a: - Kol i ko e svega bi t i l j udi ?
- Do sada j e pr edvi dj eno est naest , nu sada e t r ebat i br oj poveat i , j er e i pr i uva za Lausannu
doi za svaki sl uaj u obzi r .
- Hoe l i svi oni pr i ei pr eko ove gr ani ce?
- Ne znam, nu mi sl i m da ne e svi , j er e nj i h est naest si gur no sai nj avat i et i r i gr upe, svaka
gr upa po et vor i cu. Ovuda e pr oi , dr i m, naj vi e dvi e gr upe, j er si gur no ne e ni j edna gr upa za
dr ugu smj et i znat i . Jest e l i ust anovi l i ve pr el aze pr eko gr ani ce?
- Net o sam ust anovi l a, a net o u ust anovi t i j o ovi h dana. I zgl eda mi ve sada, da u t om
pogl edu ovdj e nema ni kakvi h pot ekoa i da bi ovdj e mogl o pr oi i pedeset gr upa.
-Ti m bol j e!
- Mol i m vas, znadet e l i , i ako znadet e, moet e l i mi r ei , hoe l i moj a ul oga svr i t i , kada gr upe
j edanput pr odj u pr eko svi j u gr ani ca, i l i u i mat i i dal j e t o vr i t i ?
- Ne znam, nu si gur no et e o t ome pr avodobno bi t i obavi et eni .
- Znat e zat o bi h t o ht j el a znat i ?
- Zat o?
-Evo, zat o. Bor avei ovdj e u Lausanni , st ekl a sam j edno i zkust vo. Vr l o mi j e nepr i l i no bi t i
ovako samoj u hot el u. Pr evi e sam napadna. Ovdj e t o j o moe ovako pr oi , al i ako bi h mor al a bi t i
neko vr i eme u Fr ancuzkoj , ne bi h vi e mogl a bi t i sama, nego bi j o net ko mor ao bi t i sa mnom.
- Kako mi sl i t e, t ko bi t o mor ao bi t i ?
157

-Tkogod. Neka st ar i j a ena, koj a bi i gr al a ul ogu moj e maj ke i l i t o sl i no
- ena? Dr i m, da t o ne e moi bi t i , j er odkuda bi smo t u u i nozemst vu nal i j ednu st ar i j u enu,
u koj u bi se mogl i pouzdat i . To bi mogao bi t i samo neki mukar ac.
- Onda neki mukar ac, koj i bi mogao i gr at i ul ogu moga ot ca.
- Hm, ul ogu o t ca? I t o b i b i l o t eko! Kol i ko mi i mamo u nai m r edovi ma u i nozemst vu st ar i h
l j udi , od koj i h bi net ko zat o mogao doi u obzi r ? A i z domovi ne ne bi bi l o uput no nekoga dovest i .
Dr i m, da ne bi bi l o mogue ni kako dr ugai j e, nego da net ko i de s vama kao va mu.
- Kao m u? - zami sl i s e d ama - t o bi b i l o pr ema vani dobr o, nu. . . t o bi bi l o z a mene vr l o
nepr i l i no.
- Da, nepr i l i no. Svakako mal o nepr i l i no - r ee ml adi i zagl eda se u nj ezi no r ui ast o l i ce, a
onda se mal o i nehot i ce nasmi j a - da, nepr i l i no za vas, a moda j o vi e za onoga, t ko bi t aj va mu
mor ao bi t i .
Dama ga osi nu ot r i m pogl edom, nu za as se i ona nasmi j a i r ee:

- Sada kako bi l o da bi l o, i bez obzi r a na t o, t ko e bi t i u veoj nepr i l i ci , a ako ba ni kako
dr ugai j e ne bude i l o, onda neka bude mu.

Dama j e neko vr i eme ut i l a i r azmi l j al a, a ml adi j u j e pr omat r ao. Nakon nekol i ko asaka r ee
ml adi :

- Dobr o, j a u t ako i zvi est i t i . Nu, da posl i j e ne bude ni kakve zabune, mogl i bi smo ve sada net o
ust anovi t i , t o e bi t i pot r ebno.

Dama ga pogl eda upi t ni m pogl edom:
- t o bi t r ebal o ust anovi t i ?
-I me t og vaega buduega mua - r ee ml adi i opet se mal o nas mi j e.
- Zat o?
- Zat o, da vam se posl i j e ne bude event ual no pi smeno mor al o j avl j at i i me t oga ovj eka i da
budet e si gur ni da j e pr avi , kada se s nj i me sast anet e i kada vam se on pr edst avi ukol i ko ga mogue
i nae ne poznaj et e.
-I mat e pr avo - r ee dama - kakovo i me da mu dademo?

-I zmi sl i t e vi i me, pa et e ga t ako l ake i zapamt i t i .

Dama se nasl oni na vol an i zagl eda pr ed sebe, kao da r azmi l j a i da tr ai pr i kl adno i me, nu ni j e
se mogl a ni t a pr i kl adnoga sj et i t i .

- No, zar ne moet e ni t a smi sl i t i ? - r ee ml adi - Uzmi t e kakovo god ime: Pet ar , Pavao, Ni kol a,
t ogod.

Dama se mal o t r e i sj et i se, kako su ona i nj ezi na pr i j at el j i ca Ana ve j edanput nekome za al u
nadj el i i me Pet ar , mal o se nas mi j a i r ee:
-Pet ar , Pet ar , neka bude Pet ar !

- Dobr o, neka bude Pet ar - r ee ml adi , j a u t ako j avi t i .
Dama j e j o neko vr i eme s j edi l a mal o zami l j ena, a o nda p ot j er a samovoz, p oveze j o mal o
napr i ed, a onda okr enu i vr at i e se u hot el .

Oko j edan sat posl i j e podne ul azi l a j e pl ava dama u j edai sal on hot el a u pr at nj i el egant noga
ml adi a. Kada su sj el i za st ol , pogl eda ona mal o dvor anom, a kada j e svr nul a oi na l i evo, susr et e
se s pogl edom Ur oa Mut ul ugdi a, koj i j e ve sj edi o na svome mj est u. Dama mal o sl egnu
r ameni ma, kao da hoe r ei : - ne e bi t i ni t a od vonj e, et o vi di t e, ni sam vi e sama, a onda odvr nu
pogl ed, a na l i cu j oj se odr azi opet i r oni ni podsmi eh.

Ona ot mj ena dama, t o je sj edi l a sa svoj i m drut vom uz supr ot nu st i enu, pogl eda zadovol j na li ca
pl avu damu, kao da hoe r ei : -Tako, ovaj vam bol j e pr i st aj e!

158


XXIII

Dne 4.

l i st opada oko podne sj edi l a j e pl ava dama u svoj oj sobi kr aj st ol a i sast avl j al a obr aun
svoj i h pot r oaka, kako j e t o i ni l a svaki t r ei dan, da podnese i zvj ee o i zdat ci ma. Dok j e t ako
sj edi l a udubena u zb r aj anj e b r oj ki , d onesoe j oj j edan b r zoj av. Ona ga j e pol agano ot vor i l a i
pr oi t al a:
Putuj odmah u Pariz stop Odsjedni u hotelu St. Anne.

Petar

- Dakl e i pak! - uzdahnu, kada j e pr oi t al a br zoj av. - Mi sl i l a sam, da e me mi nut i t aj gor ki
napi t ak, nu i ni mi se, da ga mor am i zpi t i . Da, mor am ga i zpi t i do kr aj a.
Pl ava dama sl egnu r ameni ma, kao da hoe sama pr ed sobom pokazat i r avnodunost , nu osj eal a
j e, kako su j oj poel e dr ht at i noge i r uke, a l i ce bl i edi t i . Nasl oni gl avu na obj e r uke na st ol u i zagl eda
pr ed sebe.

- Dakl e ipak - ponovi i osj et i kako joj pr eko ledj a pr odj e zima, kao da je na nj i h pao ml az mr zl e
vode. - To znai , da mor am i zvr i t i sve do kr aj a. Moda u mor at i bi t i ba na l i ce mj est a, sve gl edat i
sa svoj i m oi ma, i j a osobno, ovako kako j esam, t amo j o neki odl uni i n i zvr i t i .

Opet se mal o zgr ozi , a onda pomi sl i dal j e:
-To znai , da mogu t amo, na l i ce mj est a i ost at i moda za uvi ek. I l i u bi t i . . . - pr eki de s e u
mi sl i ma, a pr ed oi ma j oj se poj avi onaj ovj ek, t o ga j e pr ed dvi e godi ne vi dj el a okovana u t eke
l ance. Jo joj jedanput pr odj e zi ma pr eko l edj a, a onda se i zpr avi , st r ese mal o gl avom, kao da hoe
ot j er at i mi sl i i r ee pol ugl asno:

-Ja se za sebe ne boj i m. . . ne smi j em se boj at i , t a j a sam ve odavno sve dobr o pr omi sl i l a, i
nemam sada ni t a' vi e za mi sl i t i , nego samo sl uat i i i zvr i t i t o mi s e nal oi . Dakl e na put !

Ust ade odl uno, pr edj e nekol i ko put a kr oz sobu, a onda st ade i opet se zami sl i :

- Da, al i moda je to moj posl j ednj i put . Zar ni j e pot r ebno, da se pri j e toga opr ost i m s nj i me? On
j e tamo, od kuda, kako mi je onda pisao, ne moe ot i i kr oz dugo vr emena i zai st a od onda su pr ol e
ve dvi e godi ne, a da se vi e ni s mo vi dj el i . Kako mu t o mor a bi t i t eko! Si gur no mu j e t eko, t o se
vi di i z nj egovi h pi sama. Da, mor am mu pi sat i makar samo nekol i ko r i ei , j er moda j e t o posl j ednj e
pi smo, t o e ga od mene pr i mi t i . Kako e mu bi t i pr i dui kada sazna, t o se j e sa mnom dogodi l o,
ako se vi e s ovoga put a ne vr at i m.
Pl ava dama sj ede opet nat r ag k st ol u i napi sa dugo, dugo pi smo. Pi sal a j e i mi sl i l a na nj ega. On
si gur no uobe ni t i ne zna, t o j e bi l o s njome kroz ove dvi e godi ne, j er mu ona u svoj i m pi smi ma ni j e
mogl a r ei , kakove su sve pr omj ene nast al e. Si gur no ni ne zna, da j e ona i st o ono t o i on, ne zna,
t o j e ona ve kr oz t o vr i eme ui ni l a i i zvr i l a, a moda ne e ni kada ni saznat i , ako se ona vi e ne
povr at i . I obuze j e el j a, da mu sada u t om pi s mu, koj e j e moda posl j edne r ee sve, da mu napi e
i opi e od onoga dana, kada j e met nul a dr huu r uku na bl j eskavi bode i mr zl u ci ev samokr esa. Kod
t oga sj eanj a osj et i , kao da j e per o, t o ga je dral a u ruci , od nekog hl adnog met al a i osj et i ist o ono
uvst vo, koj e j e osj et i l a onda od dodi r a mr zl e ci evi samokr esa, a pr ed oi ma j oj zat i t r a net o, t o j oj
se j e i ni l o kao dr ht avo svi et l o oni h dvi j u upal j eni h svi ea i pr i i ni j oj se, da uj e onaj duboki gl as,
koj i je pred nj om pri segu govor i o i koj i kao da kae: ...i da nikada nikome nita odati ne u... tako mi Bog
pomogao! Mal o se t r gnu i z snat r enj a i r ee u sebi : - Ne, ne smi j em i ne mogu nit a o t ome pi sat i . Nu,
on e t o sve i onako si gur no ve j edanput saznat i .
A onda dovr i pi smo i zat vor i ga. Na l i cu j oj se opet pokaza hl adni mi r , a i z oi j u se odr azi
si gur nost i odl unost . Pozva sobar i cu, a kada j e ona uni l a, r ee j oj :
- Ri na, mi danas odl azi mo.

- Danas? Tako nagl o i nenadano? - zaudi se Ri na. - Da, danas i to ja odl azi m odmah sada. - A ja?

Dama se mal o zami sl i , kao da hoe na t o pi t anj e t ono odgovor i t i , a onda r ee:
159

-Evo kako emo napr avi t i . Ja u sada pr oui t i j edan as aut omobi l sku kar t u, a onda odmah
odl azi m s a s amovozom. Sa sobom u poni et i samo t ol i ko st var i , kol i ko moe st at i u j edan manj i
koveg. Vi et e do veer as pospr emi t i sve nae st var i i st avi t i i h u kovege, a onda et e noas
odput ovat i vl akom u ono mj est o, od kuda smo ovamo doput oval e. Tamo et e ekat i na mene. To moe
t r aj at i nekol i ko dana, a moda i vi e od osam dana. Jesmo l i se r azumj el e?

- Ui ni t u t ako - r ee Ri na mal o al ost na.

Pl ava dama zaut i . Obr ve j oj se skupi e, pogl eda u Ri nu, a onda se duboko zami sl i . Sobar i ca ve
ht j ede i zi i u gar der obu, da pone spr emat i st var i , kada j e dama opet pogl eda i r ee:
- Ri na, vi mi uvi ek govor i t e, da u se j edanput ubi t i s moj om l udom vonj om. Ja sam se uvi ek
t omu smi j al a, nu ovoga put a i mam zl u sl ut nj u. Ja sada idem na dost a dal eki put , pa ako mi se t o doi st a
dogodi , mi sl i l a sam ovaj as na vas. . .
- Al i , kako moet e na t o mi sl i t i - pr eki de j e Ri na, nu ona se ne dade smest i nego nast avi :
Mi sl i l a sam, da se i za t akvi sl uaj mor amo dogovor i t i . Dakl e, vi et e u onom mj est u ekat i na
mene, dok ne dodj em. Ako ne dodj em za deset dana, i l i ako pr i j e uj et e, da mi se j e t o dogodi l o,
onda ot i dj i t e u Be k moj oj pr i j at el j i ci Ani , i j u adr esu ve i mat e. Ja u odmah sada napi sat i za nj u
pi smo i u t akovom et e j oj sl uaj u t o pi s mo pr edat i . Pr edat i et e j oj i sve moj e st var i , a ona e dal j e
pr ovi dj et i s vama. Jes mo l i se i u t ome spor azumj el e?
Ri na pr i nese r ubi k oi ma i r ee kr oz suze: - Al i kako moet e t o govor i t i ?

- Ni t a, Ri no, ui ni t e sve onako, kako sam vam r ekl a, a sada i demo na posao.

Dama j e odmah i za t oga napi sal a pi smo za Anu i pr edal a ga Ri ni , zat i m ur edi l a svoj e r aune u
hot el u i u dva sat a po podne skl i znu nj ezi n samovoz i z hot el skoga par ka i odj ur i po gr adskoj cest i .
Nakon net o vi e od j ednoga sat a pr el azi l a j e ve fr ancuzku gr ani cu kod Vallorbe, Fr ancuzki
pogr ani ni or gani pr egl edae nj ezi ne papi r e, r ekoe nekol i ko pr i j azni h r i ei i ona ode dal j e. Kada j e
odmakl a od gr ani ce koj i h dvadeset ak ki l omet ar a, pr i veze kol a kr aj u cest e, ust avi i h i i zi dj e. Izpod
svoga sj edal a i zvadi nekol i ko komada mehani ar skog or udj a, ski de pomou kl j ueva pr ednj u i
st r anj u pl ou, koj e su nosi l e br oj samovoza, t e i h obj e zami eni sa dr ugi m pl oama, na koj i ma j e bi l o
napi sano C D 134,

a onda sj ede u kol a i odj ur i , kao da j e vj et ar nosi .

Rano uj ut r o sl i edeega dana, vozi l a j e pl ava dama kr oz jo pust e par i ke ul i ce. Ruke su joj bil e
got ovo ukoene, a oi j e j edva dr al a ot vor ene od umor a. Kr oz par i ke j e ul i ce i l a si gur no unat o
vel i kome umor u, koj i j u j e bio ovl adao, j er j e gr ad poznaval a vr l o dobro. Jo prol e godi ne bi l a j e
posl ana u Par i z na est mj eseci s jedi nom svr hom, da upozna gr ad, i da se u nj emu, kada bude tr ebal o,
bude mogl a dobr o snai .
Kada j e st i gl a u Avenue de l'Opera, smanj i jo vi e brzi nu, a onda zakr enu u Rue St. Anne i odmah
nakon neki h st ot i nu kor aka st ade pr ed hot el om

-St. Anne.

Kada j e u ni l a u ho t el , i zi dj e pr ed nj u mal en debel j kast vr at ar s a cvi ker om na no su u t amno
pl avkast om vr at ar skom odi el u, nakl oni se dami sa podsmj ehom, kao da j e bogzna odkada ve pozna,
i odmah je povede pr ema svoj oj vrat ar skoj loi , pr ui j oj obr azac za i zpunj enj e pr i j ave i zagl eda se
u kl j ueve, koj i su na st i eni vi si l i nad mal i m pr et i nci ma, t r aei koj u e j oj sobu dodi el i t i i koj i kl j u
dat i .

Dama i zpuni pr i j avni cu, a zat i m r ee:

- Kuda se i de u hot el sku gar au, da spr emi m moj a kol a?
Hot el ski boy,

dj eak od koj i h t r i naest godi na u cr venoj odor i , koj i j e kr aj vr at ar a st aj ao, ponudi
se odmah spr emno i odvede je, da joj pokae gar au. Nakon t o je spr emi l a samovoz, povr at i se dama
k vr at ar u i r ee mu:

- Mol i m vas, ako t ko za mene bude pi t ao, i zvol i t e r ei , da me moe posj et i t i oko j edanaest sat i
pr i j e podne, j er u dot l e spavat i .

Debel j kast i vr at ar se nakl oni i r ee:
160


-Bi t et e sl ueni !

Kada j e dama st i gl a u svoj u sobu, br zo se svue, baci se u kr evet i zaspa svl adana umor om
napor ne i nepr ospavane noi .

Oko dvanaest sat i pr obudi j e zvonce sobnog br zogl asa, koj i j e st aj ao na nonom or mar i u. Jo
na pola u snu pri mi za sl ual i cu, a gl as i st og onog vr at ar a javi joj vr l o di skr et no, da je doao jedan
gospodi n, koj i el i odmah s nj om govor i t i . Ona mal o pr omi sl i u nepr i l i ci t o da odgovor i , pi t aj ui
se sama u sebi , da l i j e ve j edanaest sat i , a onda odgovor i :

- Mol i m vas r eci t e gospodi nu, da sam se i st om ovaj as pr obudi l a i da ga mol i m, neka dodj e gor e
za j edno et vr t sat a.

Nakon net o vie od et vr t sat a sj edi l a j e pl ava dama u kunoj hal j i ni na fot el j u, a pr ed nj om j e
sj edi o na j ednom mal om st ol cu onaj ml adi el egant ni ml adi .
- Kako? - upi t a d ama al j i vo -j a sam mi sl i l a, da u se ovdj e sast at i sa svoj i m nepoznat i m
muem, j er j e on bi o na br zoj avu podpi san.
- Va mu

j e jut r os odput ovao u dr ugo mj est o i meni je dao nal og, da vas ovdj e posj et i m i da vam
saobi m nj egove por uke - odgovor i ml adi t akodj er u al j i vom t onu.
-To j e li ep mu - r ee nasmi j ano dama, - koj i se t ako mal o br i ne za svoj u enu, da je odput ovao
ba u asu, kada ona dol azi . Nu medj ut i m j a sam t u i st oj i m na r azpol aganj e - dodade ozbi l j no.
-Jest na r azpol aganj e, al i ne meni nego vaem muu, j er mor at e znat i , da ovdj e sada sa svi ma
nama r azpol ae t aj va mu. Sada vam mogu r ei , j er et e t o sut r a ve i onako vi dj et i , da on ovdj e
upr avl j a sa ci el i m ovi m posl om. Mogu vam r ei nadal j e, da j e u ci el ome pr ogr amu nenadano nast al a
i j edna p r omj ena. V a mu j e j uer uj ut r o odr edi o, da se i de i u Marseille, t o p r i j e ni j e b i l o
pr edvi dj eno. On j e j ut r os odput ovao t amo, a vi et e odavl e t akodj er odput ovat i t ako, da sut r a u
nedj el j u naveer budet e u Avignonu. Ja u vam kasni j e oznai t i hot el , u koj emu et e
u Avignonu odsj est i . Sut r a naveer st i i e u Avignon i z Marseillea i va mu i tamo et e dobi t i od nj ega
dal j nj e uput e. Ovdj e j e vaa zadaa, da poneset e i z Pariza u Avignon t r i kovega, koj e et e podi i i z
gar der obe na Lyonskom kol odvor u. Ja u vam dat i dot i ne cedul j e od gar der obe. Dr ugo e sve dal j e
odr edi t i va mu, kada st i gnet e u

Avignon.

Pl ava j e dama sl ual a mi r no, a kada j e ml adi dovr i o, podi e pr ema nj emu oi i r ee:
- Sve u i zvr i t i , al i sada pr i j e svega t oga mor at e vi sa svoj e st r ane net o i zvr i t i .

- t o god el i t e - r ee ml adi .

Dama se nasmi j a i r ee:

-Jednu vel i ku dunost , a t a j e, da me pr i ekat e dol j e u vest i bul u hot el a, dok se obuem i da me
povedet e negdj e na obj ed, j er od j uer uj ut r o ni sam j o ni t a j el a. Je l i da et e t u r t vu za mene
dopr i ni et i i j ednu ur u vr emena za mene r t vovat i ?
Ml adi j e doi st a i ni o dr ut vo Tugi za vr i eme obj eda u j ednom ugodnom i t i pi nom r est aur ant u
na o bal i Seine, Bi o bi j oj vr l o r ado r ekao zat o j e na st al a spomenut a pr omj ena, nu ni j e i pak s mi o
pr ekr i t i svoj e pr i sege i r ei , makar i nj oj , ono t o se zbi l o. Bi l o j e pr edvi dj eno, da se zadaa i zvr i
u Parizu, j er pri godom izkr cavanj a sa broda na fr ancuzkoj obal i ni j e bil o i zgl eda na uspj eh. Br od j e
i mao st i i u r at nu l uku Toul on, koj a j e ogr adj ena i u koj oj kod i zkr cavanj a ne bi mogl o pr i sust vovat i
puanst vo. Vi soki gost bi u i st oj l uki pr eao u posebni vl ak i odput ovao dal j e u

Pariz.
Medj ut i m j e upr avo s nj egove st r ane bi l a zat r aena pr omj ena u pr ogr amu i t o t i me, da
i zkr cavanj e bude u Marseillesu,

da t u bude svean doek u pr i suu mnot va, da se t ako i zvr i odmah
pr i dol azku na fr ancuzko t l o vel i ka pr omi ba za svr hu t oga put a.
- t o s t e t ako zami l j eni ? - upi t a Tuga ml adi a.
On se t r gnu i z mi sl i , pogl eda j e zbunj eno, a onda r ee:
- Ni t a, mi sl i m kako mor am na vr i eme st i i , kuda mi j e nal oeno.
161



XXIV

U nedj el j u, dne sedmoga l i st opada pr ed veer sj edi l a j e pl ava dama u svoj oj hot el skoj sobi
u Avignonu.

Hot el ski j e sl uga uni o nj ezi ne kovege j ednog po j ednog i nasl agao i h u kut u sobe. Kako
j e koj i sput ao na pod, t ako bi st r esao gl avom i odahnuo, da izr azi , kako se j e i zmui o, j er su kovezi
bi l i neobi no t eki .

Ona je sj edi l a i razmi l j al a. Sada joj je bi l o jasno, t o je pr edbj eno nj ezi na ul oga, jer je znal a,
t o se nal azi u kovezi ma. Mor a i h ona pr enosi t i i z j ednoga mj est a u dr ugo, j er t ako post oj i manj a
opasnost , da e kovezi kome upast i u oi . Nj u ne e ni t ko ust avi t i , ni t i j oj kovege pr egl edat i unat o
t ome, t o e ovi h dana si gur no bi t i st r oge r edar st vene mj er e, dok bi se oni ma dr ugi ma l ako mogl o
dogodi t i , da upadnu u oi i da i m nadj u ono, t o se u kovezi ma nal azi .

Danj e se j e svi et l o u sobi ve poel o povl ai t i pr ed mr akom, koj i se j e pomal j ao i z kut eva.
ekal a j e, j er j oj j e r eeno da eka u hot el u, dok on dodj e.
- t o ekam, koga ekam? - upi t a se i znenada u mi sl i ma, kao da j e posve zabor avi l a t o j oj j e
r ekao el egant ni ml adi u hot el u u Parizu. Ci el i m put om dovl e, a ni ovdj e sve do ovoga asa, ni j e
mi sl i l a na t o koga eka, i t o j oj pi t anj e sada nagl o uzkr snu u svi est i . Obuze j e neko neugodno
uvst vo. eka sada t u j ednog ovj eka, koga ni j e ni kada vi dj el a, koj i e doi k nj oj kao nj ezi n mu- S
t i m e nepoznat i m ovj ekom bi t i j o sut r a, pr ekosut r a, ovdj e i l i u j o kome dr ugome gr adu i mor at i
e se pr ed l j udi ma ponaat i , kao da j e nj egova ena.

Na as poal i , t o j e svoj edobno t r ai l a, da na
sebe uzme ovakov vi d, ako bude mor al a doi u Fr ancuzku.
Onda joj prodj oe u duhu redom dogodj aj i , t o ih je sve mor al a proi vj et i u ovoj borbi . Sj et i se
svoga pr voga pr el aza pr eko gr ani ce s oni m ml adi i ma, koj i su j e t ako r eku na r ukama pr eni el i kr oz
puane hi t ce, Sj et i se svi h akci j a, u koj i ma j e posl i j e t oga sudj el oval a. Sj et i se one neugodne ul oge,
koj u j e mor al a odi gr at i u Lausanni

i koj a j oj j e bi l a naj t ea i zmedj u svi h nal oga, t o i h j e do sada
i zvr i l a. A sada dol azi net o sl i noga, i ako ni j e onako st r ano, kao t o j e bi l o ono, j er t aj ovj ek, koj i
e doi , nj ezi n j e sur adni k i t aj e si gur no post upat i pr ema nj oj sa t ol i ko obzi r a, da t ei ne ul oge ne
e ni osj et i t i , j er su se svi oni do sada pr ema nj oj uvi ek t ako ponaal i .

- Ah, ah - uzdahnu, - samo da sve to jedanput svr i i da prest ane jedanput t aj i vot , a onda, onda
e bi t i sve dobr o, onda e opet vi dj et i nj ega, na koga uvi ek mi sl i i onda e sve bi t i dr ugai j e.
Dok j e o na u s obi r azmi l j al a, uni ao j e u hot el j edan ovj ek, pr i st upi o pol agano k vr at ar u i
zapi t ao ga, da l i j e st i gl a u hot el j edna dama, koj a da j e nj egova ena i koj a da ga si gur no oekuj e.
Rekao je nj ezi no ime, ono t o ga je ona ovaj put i mal a u svoj oj ekoj

put ni ci , nu vr at ar r adi nj egovog
t vr dog i zgovor a ni j e mogao i mena pr avo r azumj et i , ne go mu j e dao knj i gu, u ko j oj s u up i sani svi
gost i , ko j i s e u ho t el u na l aze. O n pr el et i okom po i meni ma, us t avi s e na j ednome i pokaza ga
kai pr st om vr at ar u. Vr at ar n amj est i na no s c vi ker e, ko j i su mu vi sj el i oko vr at a na cr noj uzi i ci ,
sagne se i pogl eda u knj i gu, pr oi t a i me i r ee gl asno znaaj ni m t onom:
- Ah, da, li epa pl avka! Jest , jest , ona je st i gl a danas i nal azi se u sobi br oj dvadeset i dva. - Nakon
t o j e t o r ekao, nagne vr at ar gl avu mal o na st r anu i pogl eda u dol j aka, kao da ga hoe ogl edat i sa
svi h st r ana da vidi , j e li on mu vri edan takove ene, koj u su on i sve ost al o osobl j e, kada j e u hot el
st i gl a, j ednogl asno i spont ano pr ozval i liepa plavka,

j er i h j e nj ezi na l j epot a i boj a put i zadi vi l a, i
odmah upi t a dal j e:
- Ost aj e l i i gospodi n u hot el u?
- Da, ost aj em.

-Jest , jest - dosj et i se vr at ar - dama j e ve uzel a sobu sa dva kr evet a; i zvol i t e gor e, samo mol i m,
pr i j e i zvol i t e i zpuni t i pr i j avni cu. Dama j e svoj u ve i zpuni l a.
On pogl eda i zpunj enu pr i j avni cu, t o j e j o na v r at ar evom s t ol u st aj al a i na koj oj j e bi l o
napi sano i me i p r ezi me nj egove ene, pr i mae pr i j avni cu r ukom i pr ed i me Marija met nu Petar i
supruga, a onda upi t a vr at ar a:
162


-Je l i dost a ovako?
- Vr at ar opet met nu cvi ker u na nos, pogl eda pr i j avni cu, ki mnu gl avom i r ee:

- Nar avno, posve dost a.

Dama j e u sobi j o uvi ek r azmi l j al a. el i l a j e as, da ost ane t ako sama i m dul j e, t ako dugo dok
j e t o mogue, a as da t aj ovj ek i m pr i j e dodj e, da se t o i m pr i j e svr i i t ako j e l ebdei medj u t e
dvi e el j e, poel a bi t i i mal o uznemi r ena, kada j u t r gne i z mi sl i odmj er eno kucanj e na vr at i ma. Ona
upr avi pogl ed na vr at a i ost a ekaj ui , a da se ni j e ni sj et i l a r ei obi aj nu r i e, koj om se na kucanj e
odgovar a. Ni j e se sj et i l a, i l i t aj as ni j e mogl a smoi gl asa, a da ni sama ni j e znal a zat o.

Kucanj e se ponovi i ona t ek t ada odgovor i , a oi odvr nu od vr at a, kao da el i i m kasni j e vi dj et i
svoga i mpr ovi zi r anoga mua. U t aj se as vr at a ot vor i e; ona zau u sobi kor ake, pogl eda pr ema
ovj eku, koj i j e uni ao, r azt vor i oi , sl oi r uke na pr sa, nagl o ust ade i kr i knu:

- Dul i bi !

Dul i bi st ade usr ed sobe kao ukopan, ne vj er uj ui svoj i m oi ma. Pokua kor ai t i napr i ed, nu
noge mu se ni su mi cal e, pa pomi e napr i ed r uke i ht j ede net o r ei , nu ne dospi j e, j er mu se t aj as
l i epa pl avka baci na gr udi , pr i t i snu l i ce na nj egovo r ame i pr opl aka. On podi e r uku, met nu j e na
nj ezi nu gl avu i pogl adi j oj pl avu kosu.

Dugo su t ako st aj al i . . .
U sobi j e bi o ve got ovo podpuni mr ak, kada su Dul i bi i liepa plavka

sj el i jedno uz drugo pokr aj
pr ozor a.
-Ta, t o ni j e mogue!? - r ee Dul i bi dr hui m gl asom i ne mogui j o uvi ek shvat i t i , kako se j e
mogl o dogodi t i , da nj u nadj e ovdj e.
-Evo, mogue j e - odgovor i ona - vj er uj et e val j da, da sam t o j a, makar s e t ome ni st e nadal i .
- Ni sam t o ni kada mogao pomi sl i t i .
- Ni sam se ni j a nadal a, da u vas ovdj e nai .
- Kako, zar ni st e znal i , da j a dol azi m ovamo? Kako si onda mogu r azt umai t i , da st e ovdj e? -
upi t a Dul i bi zaudj eno.
- Ni sam znal a t ko dol azi . A vi , dakl e, ne znat e ni t a, t o j e bi l o kr oz ove dvi e godi ne? - upi t a ga
ona i pogl eda mu i zbl i za u oi .
- Ne, ne znam ni t a. t o j e mogl o bi t i kr oz t o vr i eme? Ni st e mi ni u j ednom pi smu pi sal i , da j e
t o osobi t oga bi l o.

-I z i nj eni ce, da se sada nal azi m ovdj e, vi di t e, da j e net o bi l o. Zar ne moet e pogodi t i t o?

Dul i bi pr obl i edi , pogl eda j e vel i ki m oi ma, a onda uze nj ezi nu mal u bi el u r uku u svoj e r uke i
r ee mi r ni m gl asom:

-Pogadj am s ve. - Neko j u j e vr i eme gl edao, a nakon kr at ke st anke zapi t a:
- t o r adi vaa Ana?
- Ne znam ni t a vi e nego i vi znat e. Ni sam j e vi e vi dj el a od onoga dana, kada sam pr ed dvi e
godi ne ot i l a u Zagr eb. Kada sam se i z Zagr eba povr at i l a, dopi si val a sam se s nj om i s vama pr eko
nj e i t o j e sve.
-Pa gdj e st e bi l i ove godi ne dana?
- Gdj e s am b i l a. . . ? - ponovi liepa plavka

i z ast ade. - Gdj e s am b i l a? Gdj e s t e vi b i l i kr oz o vo
vr i eme?

Dul i bi se mal o uzt uknu i pogl edae se kao l j udi , koj i se medj usobno nadj u u nekoj nepr i l i ci .
- Gdj e sam j a bi o. . . ? - ponovi Dul i bi .
Ona j e pr i segl a, da ni kada ni kome ne e r ei , gdj e se j e nal azi l a kr oz t o vr i eme i on j e pol oi o
i st o t akvu pri segu za sebe, a napose se je mor ao obvezat i , da sada kada je na ovaj put posl an, ne smi j e
163

ni kome r ei , gdj e j e bi o i t o j e r adi o kr oz t e dvi e godi ne, j er j e t o naj vea t aj na za svakog osi m za
one, koj i s u s kupa s nj i me na i st om mj est u bi l i .


Oboj e su ut i l i i gl edal i se, a onda r ee on:
- Da, mi si t o ne s mi j emo r ei . Et o, i ma t aj ni , koj e su t aj ne i medj u nama.
- Da, i medj u na ma - odgovor i ona t ur obno.
- Al i pr i povi edaj t e mi ono, t o mi moet e pri povi edat i sl obodno- r ee Dul i bi . - Pr i povi edaj t e mi
o svom i vot u u Zagr ebu i kako j e dol o do t oga, da st e dol i medj u nas.

- Da vam t o pr i povi edam?! Dobr o, pr i povi edat u vam sve. Kada sam bi l a dol j e u Zagr ebu, t ol i ko
sam put a eznul a za t i m, da bi h vam mogl a pri povi edat i doi vl j aj e uvi ek kada se je net o dogodi l o,
j er sam onda mi sl i l a, da bi t o bi l a moj a naj vea sr ea i zadovol j st vo. Evo, sada sam t u sr eu doi vi l a
i pr i povi edat u vam.

Dok su tako govor i l i , zabor avi l i su na sve drugo, t o j e oko nj i h, t o j e bi l o i t o e se dogodi t i .
Sve j e bi l o dal eko od nj i h i t aj su as za nj i h post oj al i samo nj i h dvoj e na svi et u. U sobi j e post al o
t ako t amno da se skor o ni su ni vi dj el i . Ona se j e nagnul a mal o nat r ag i poel a pr i povi edat i , a Dul i bi
ust ade, pr i dj e pucet u el ekt r i nog svi et l a, upal i svi et l o i r ee:
Zat o da vas ne gl edam, kada su mi oi t ol i ko eznul e za vai m l i cem.

Nj ezi no se l i ce j ae zar umeni , a oi zat r eper i e br e. On sj ede nat r ag k nj oj i r ee:

-Pr i povi edaj t e, i pr i povi edaj t e sve, a j a u sl uat i i s vama pr oi vl j avat i sve, t o st e t amo
pr oi vi l i .

Ona zat vor i oi , kao da si sr edj uj e mi sl i i kao da t r ai kako e poet i , nu pr i j e nego j e poel a
pr i povi edat i , ot vor i nagl o oi i r ee:

- Naj pr i j e da znadet e, j a se sada zovem s est r a Tuga.
- Sest r a Tuga? - ponovi Dul i bi - sest r a. . . - Da, sest r a Tuga. - Dobr o, Tuga.
- Ne, nego sest r a Tuga - r ee ona i vo, nagne se napr i ed, nasmi j a se i zagl eda mu se u oi .
- Dobr o, dobro, Tuga, t o j e naj st ar i j e hr vat sko ensko i me - nas mi j a se i on.
- Dakl e dobro - r ee ona vesel o - neka bude samo Tuga, j er ni vi ni st e moj br at . . . - pr eki de se,
j er j o ni kada ni j e ul a za nj egovo i me, koj e mu j e dal a or gani zaci j a.
-Br at Pr i bi a - pomae j oj Dul i bi .
-Pr i bi a - opet ova ona.
-Br at Pr i bi a - i zpr avi j e on sa s mi ehom.
- Ne, nego samo Pr i bi a - r ee ona upor no i mal o zaar ena u
l i cu.

- Dakl e, Tugo pri povi edaj t e - zamol i on opet .

Ona j e pr i povi edal a. . . Pr i povi edal a j e sve po r edu od onog asa, kada j e u Beu sj el a na vl ak, pa
sve do one st r ane scene, kada je dva mj eseca i za t oga pr ej ur i l a u nar uj u onoga ml adi a pr eko hr i di
i gr ani ce kr oz puanu vat r u.
Kada j e zavr i l a, nasl oni se dal eko nat r ag, spust i gl avu i zat vor i oi , kao da j u j e obuzeo i st i onaj
umor , koj i j e osj eal a onoga asa, kada j u j e onaj ml adi s dr ugu st r anu gr ani ce pol oi o na zeml j u
kr aj debel oga bor ova st abl a.

I Dul i bi j e osj et i o umor , kao da j e i sam t e veer i pr oi vi o sve ono, t o j e ona pr i povi edal a i t o
j e pr oi vi l a za dva mj eseca s voga bor avka u Zagr ebu.

Neko su vr i eme oboje ut i l i , a onda oboj e od j edanput ust adoe, pogl edae si u oi , a ona upi t a:
- A sada?

- A sada? - ponovi Dul i bi .
St aj al i su nekol i ko asaka i gl edal i se. Nj oj se pr i i ni , kao da se Dul i bi nagi nj e pr ema nj oj i kao
da joj nest aj e poda pod nj om, noge joj mal o zadr ht ae i odj ednom se nadj e u nj egovu nar uj u. On j oj
164

nj eno pogl adi pl avu kosu, spust i svoj u gl avu nad nj ezi nu i dot aknu usnama nj ezi no bi el o el o. I t ako
na as zabor avi e na sve t o j e oko nj i h, na sve, t o j e bi l o i na ono, t o e doi .


A onda se tr goe, ona se odmaknu i opet sj ede. On j e neko vr i eme st aj ao na mj est u, a onda sj ede
i spust i gl avu medj u obj e r uke. Dugo su t ako sj edi l i j edno usupr ot dr ugoga, a da ni su ni r i e
i zgovor i l i .

-Pr i bi a! - r ee odj edanput ona i st i m i si gur ni m gl asom.

On podie gl avu i pogl eda j e. Li ce j oj j e bi l o mi r no i hl adno, pogl ed ot ar i ukoen, a kr aj usana
se pokazal a ona zagonet na i upor na cr t a, koj e on j o ni kada ni j e vi di o. Pr i i ni mu se nj ezi no l i ce kao
novo, got ovo nepoznat o.
-Pr i bi a, mi s mo na i zvr enj u j ednoga nal oga, koj i nam j e dan. Zabor avi mo na sebe!

- Zabor avi mo - r ee Dul i bi t vr di m i odl uni m gl asom, a onda ust ade. Mal o se ogl eda po sobi ,
okr enu se k nj oj i r ee:
- Sut r a u vam saobi t i sve t o i mamo r adi t i , a sada i demo na poi nak. Vi st e si gur no umor ni od
put a. Da - odgovor i ona i obor i gl avu.

-Ja u l ei na di van - r ee on i pokaza na di van, t o j e bi o smj et en i za kr evet a, - a vi ugasni t e
svi et l o i l egni t e u kr evet . - Dobr o- r ee ona i ust ade t akodj er .
Dul i bi se baci obuen na di van. Ona ski de sa kr evet a j edan gunj , pokr i ga s nj i me, zat i m ugasi
svi et l o, svue se, l ee u kr evet i r ee:
- Laku no!
- Laku no! - odgovor i Dul i bi i mal o uzdahnu. Sl i edeeg j e j ut r a Dul i bi ust ao r ano. Kada j e
i zl azi o, bi l a je liepa plavka

j o u kr evet u i pokr i t a t ako, da j oj j e i zpod pokr i vaa vi r i o t ek nosi i mal o
r ui ast og l i ca. Rekao j oj j e, da e se povr at i t i za koj e pol a sat a i da e skor o put ovat i dal j e.

Kada se povr at i o, uni ao j e u sobu u dr ut vu j ednog el egant nog ml adi a. Li epa j e pl avka ekal a
ve obuena i spr emna. Dul i bi j oj ht j ede pr edst avi t i ml adi a, nu opazi , da se ve poznaj u i r ee:
- Vi se poznaj et e?
- Da, - odgovor i l i epa p l avka - poznamo se ve dugo, j er smo se ve vi e put a susr el i kod
i zvr i vanj a nal oga.
-Ja sam val j da j edi ni , - r ee s osmj ehom ml adi - koga got ovo svi poznaj u u i nozemst vu. Ni j e ni
udo, kada sam ve pet godi na vani . Pr i j e, dok sam bi o j o t ako r ei di et e ni j e se mi sl i o na t o, da se
kr i j e moj a i st ovj et nost , kao da su svi r aunal i , da ne u ni kada nar ast i i za kakvi posao bi t i . Nu j a
mi sl i m, da sam svi j u i znenadi o.
- Kada st e dol i u inozemst vo? - upi t a ga Dul i bi , koj i ga j e val j da naj manj e od svi j u poznavao.

- U si enj u godi ne 1930. , odmah nakon s mr t i ot ca. Br aa su mi bi l a onda zat vor ena i bi o sam
ost ao s am s amcat , j er maj ke ni ne pamt i m. Ne z nam k ako, n u dol o mi j e ne t o i pobj egao s am u
i nozemst vo.

Ml adi j e bi o vr l o r azgovor l j i v i pr i povi edao j e i vahno. Li epa ga j e pl avka sl ual a sa
zani manj em, doi m j e Dul i bi bi o r azt r esen i nj u kr adom pogl edavao, kao da se ne usudj e gl edat i j e
i zr avno. Sada j u j e t ono vi di o, j er j e pr ol e veer i bi o t ol i ko i znenadj en, da j oj j e gl edao samo u oi
i l i ce. Sada j e vi di o, da j e post al a net o j aa nego j e bi l a, kada j u j e upoznao. El egant no por t sko
odi el o pri st aj al o joj j e, kao da je na nj oj sal i veno, a kr et nj e su joj bil e si gur ne i odmj er ene kao u svi h
ml adi h ena, koj e se bave por t om.

Dul i bi opazi , da vr i eme pr ol azi , pr eki de ml adi a u nj egovom pr i povi edanj u i upi t a ga:
- Da l i j e dovl e sve u r edu obavl j eno?
- Sve j e u r edu i ovdj e nemamo ni t a vi e za ui ni t i , nego kovege odpr emi t i u Aix en Provence
-

odgovor i ml adi , i kod t oga pogl eda l i epu pl avku, kao da hoe r ei : - nu to i tako nij e moj a st var
ve nj ezi na.
Koj i sat kasni j e sj edi o j e Dul i bi u samovozu kr aj l i epe pl avke; samovoz j e j ur i o di vl j om
br zi nom. ut i l i su. On j u j e gl edao post r ance i udi o se. udi o se l akoi , koj om j e ona upr avl j al a
165

samovozom i ukoenost i nj ezi na l i ca, na kome se j e r ui ast a boj a cakl i l a kao okamenj ena, dok j e
i zpod skupl j eni h obr va nj ezi n ukoeni pogl ed st r i gao kr oz pr ost or , koj i j e pr ed nj i ma bi o i kr oz koj i
su promi cal i do vr t ogl avi ce br zo.

Kada su st i gl i u jedan hot el u Aix en Provence, pr omat r ao i h j e nekol i ko gost i j u, koj i su st aj al i i l i
sj edi l i u bl i zi ni vr at ar ove l oe. Kada j e Dul i bi a i l i epu pl avku hot el ski boy

odvezao l i ft om u pr vi
kat , pr oi t a vr at ar j o j edanput pr i j avni cu, t o j u j e Dul i bi i zpuni o, a onda se pr i mae j ednom gost u
i r ee:
- Oh, kakove l i l i epe ene!
- Da, doi st a liepa plavka! -

odgovor i gost .






















166


XXV.

Dne devet og l i st opada 1934. oko podne et al a j e l i epa pl avka sa Dul i bi em u Marseillesu po
ul i ci Cannebiere. I l i su izpod ruke i pol agani m kor akom onako, kako po ul i cama i du mi r ni i bezbr i ni
et al aci . Pr ol azei ul i com, ust avi l i su se na et i r i mj est a. Dul i bi se j e svaki put mal o ogl edao, a nj oj
se j e svaki put ui ni l o, da j e nekome ki mnuo gl avom, kao da kae: - dobr o! Nu ni j edanput ni j e mogl a
vi dj et i kome, j er j u j e on svakog t oga put a odmah dal j e poveo. Ve pr i kr aj u ul i ce, pr i j e nego se
i zi dj e na mor sku obal u, zaust avi e se opet i t o ondj e, gdj e ul i ca si ee t r g Place de la Bourse.

Dul i bi
se je opet ogl edao mal o naokol o i opet mal o ki mnuo gl avom. I ona se ogl eda naokol o, no Dul i bi j u
povue. Podj oe j o nekol i ko kor aka, ust avi e se ponovno i on r ee:
-Tako, a sada emo se r azst at i . - I zgovor i o j e t o nai nom, kako l j udi obi no odahnu, kada su neki
posao i zvr i l i .
- Ve?! - r ee ona, kao da j u j e i znenadi l o, pr emda j e dobr o znal a, da e se skor o mor at i r azst at i .
Dul i bi nast avi :
-Ja put uj em odmah sada, da j o noas budem u Parizu. I vi et e odmah sada odput ovat i sa
samovozom pr ema Ventimigli. Al i odmah, da pri j e veer i pr edj et e gr ani cu. Nemoj t e se al i t i i put uj t e
odmah. Kada pr edj et e u I t al i j u, put uj t e odmah dal j e u Genovu i t amo me ekaj t e u hot el u Savoia. J a
u si gur no st i i na vr i eme, j er par obr od, t o pl ovi u J unu Amer i ku, odl azi i z Genove dvadeset og
ovog mj eseca. Ja u dot l e si gur no st i i .
- Za mene moet e bi t i si gur ni - odgovor i li epa plavka snudeno - nu boj i m se za vas, da ne et e
vi e moi i zi i i z Fr ancuzke. Zar ba mor at e nat r ag u Paris?
- Mor amo bezuvj et no! O t ome se ne moe ni govor i t i . Tamo me eka dvanaest l j udi .
- Odpr at i t i u vas na kol odvor - r ee l i epa pl avka i ht j ede poi napr i ed.
- Ne, ni j e pot r ebno ni t i zgodno, j er u se j a j o sada do kol odvor a sast at i s j edni m ovj ekom. Vi
mor at e odmah odput ovat i . Ovdj e emo se r azst at i , a onda do vi dj enj a u Genovi

na par obr odu.

Pr ui e si r uke. Li epoj pl avki zadr ht a r uka, l i ce j oj se s mr ai , i neka j e sl ut nj a obuzme. Ht j ede
j o net o r ed, nu Dul i bi j oj st i snu j o j edanput r uku, a onda j e i zpust i , okr enu se i ode.
- S Bogom! - pr oapt a

liepa plavka.

Dok se je Dul i bi gubi o u ul i noj vr evi , ost ade ona na mj est u st oj ei , t r ai l a ga j e oi ma medj u
l j udi ma, ht i j ui da ga t o dul j e vi di , nu za as ga j e nest al o. Ona se okr enu i podj e dal j e pr ema obal i .
Nu ni j e mogl a doi dal eko. Na obal i j e ve st aj ao dugi kor don uni f or mi r ani h agenat a i andar a. Ona
pogl eda pr eko nj i h u l uku i pr edj e oi ma po j ar bol i ma j edr enj aa, t o su se u t oj st ar oj l uki sj at i l i kao
j at o vel i ki h pt i ca na odmor u.

- Da odmah put uj em? - upi t a sama sebe. - Mor al a bi h. Da, mor al a bi h odmah odput ovat i , al i . . .
ht j el a bi vi dj et i .

Obuhvat i j e neka neobuzdana el j a, da ost ane do kr aj a, da vi di t o e bi t i . Mal o j e u mi sl i ma
r aunal a i dol a do zakl j uka, da e j o uvi ek st i i na vr i eme pr eko gr ani ce. Povr at i se nat r ag u gr ad.
Put om se j e u nj oj bor i l a dunost , da odmah ode, sa el j om da ost ane do kr aj a i da vi di t o e bi t i .
Zar i on, Dul i bi . ne ost aj e j o danas, j o moda i ci el u no u Fr ancuzkoj ? I ako on ne ost aj e u
Mar sei l l esu, zar ne e sut r a bi t i u i st oj t akvoj pogi bel j i kao da j e i ovdj e? Zat o ne bi ost al a i ona?
A vj er oj at no j e, da e ona j o uvi ek dospj et i pr ei gr ani cu pr i j e nego t o post ane pogi bel j no. Tamo
na gr ani ci ne e odmah si gur no j o ni t a znat i , a t ko e na nj u i posumnj at i .
- Ost at u! - zakl j ui u sebi .
Net o pr i j e et i r i sat a posl i j e podne st aj al a j e l i epa pl avka na pl oni ku
ul i ce Cannebiere, nedal eko ugl a Place de la Bourse,

medj u ogr omni m mnot vom s vi et a, ko j i s e j e
sl egao u t oj ul i ci . Nad gl avama mnot va vi j al e su se zast ave, t o su vi si l e na kuama i na st upovi ma,
a po uli ci su st aj al i i hodal i agent i i r edar st veni ci t e pazi l i da mnot vo ne si l azi sa pl oni ka na ul i cu.
Lj udi su r azgovar al i , t i skal i se, pr avi l i dosj et ke i nest r pl j i vo ekal i .
Od j edanput se mnot vo poe gi bat i , a kr oz nj ega pr odj e neki amor , koj i j e dol azi o od obal e.
Zat i m se zau od Place de la Bourse Marseillesa, amor ut i hnu, a mnot vo se nape u oeki vanj u.
167

Zvukovi su marseillese zvui l i dal j e, a kr oz nj i h se zaue povi ci i zvi danj e. Kad naj ednom pr asnue
hi t ci , br zo j edan za dr ugi m, nj i h deset ak kao i z st r oj ni ce. U pr vi as se na l i ci ma mnot va odr azi
neko zapr epat enj e, a onda se kr oz zr ak r azl i gl asni amor , koj i se za as pr et vor i u st r anu vi ku.
Dol j e kod Place de la Bourse

nast ade iznenada st r ana guva, koj a se pr enese i na ost al o mnot vo du
ul i ce, kao da se j e kr oz nj u zaval j al a neka r i eka. Svat ko ost avi svoj e mj est o i mnot vo se r azl i sa
pl oni ka na ul i cu.

- Kr al j j e ubi j en. . . Kr al j j e ubi j en. . . ! -zau se sa svi h st r ana.
Li epa pl avka pr obl i edi na j ek hi t aca, zaepi obi m r ukama ui , pr ogur a se kr oz mnot vo i pot r a
u dr ugu pokr aj nu ul i cu, gdj e j oj j e st aj ao samovoz. Skoi u kol a, st avi i h u pogon i odj ur i kao vj et ar .
Samovoz je jur i o divl j om brzi nom po cest i uz mor sku obal u prema Ventimigli, a l i epa se je pl avka
u nj emu up r avo na gnul a na d vo l an, ka o da bi ht j el a zamahom svoga t i el a dat i samovozu j o veu
br zi nu. J ur i l a j e, a u ui ma j oj j e zvoni l a marseillesa,

pomi eana s hi t ci ma. i m j e dal j e odmi cal a,
i ni l o j oj se da su hi t ci t i m j ai i j asni j i , kao da net ko puca ot r aga i za nj e u kol i ma. I t o j oj se j e vi e
i ni l o, da su hi t ci j ai i j asni j i , t i m j e vi e pr i t i skal a nogom na zavor gasa, a samovoz j e sve j ae
j ur i o. Od si l ne br zi ne nij e vi dj el a nit a do li cest e, koj a se j e pr ed nj om vij ugal a. Sve one lj epot e s
desne i l i eve st r ane koj e oar avaj u pr ol azni ke, j ur i l e su kr aj nj e kao u omami , a da i h ni pogl edal a
ni j e.

I za devet sat i st i gl a j e na gr ani cu i uspor i l a vonj u. Kada j e ust avi l a kol a pr ed pogr ani ni m
or gani ma, ni j e j oj sr dce kucal o, nego upr avo dr ht al o, u ci el om j e t i el u osj eal a neku gr ozni cu, nu
si l i l a se, da j oj l i ce bude mi r no i hl adno. Pogr ani ni su or gani pr egl edal i nj ezi ne papi r e, a ona i h j e
nepr i mj et l j i vo pr omat r al a. Na nj i ma se ni j e pokazi val a ni kakva ner voza ni t i nar oi t a st r ogoa.
Nakon pr egl eda povr at i j oj i novni k papi r e i pozdr avi j e. Ona pot j er a kol a a da ni j e ni odzdr avi l a,
j er u t aj as ni j e mi sl i l a na ni t a dr ugo, nego da bude t o pr i j e s onu st r anu gr ani ce. Mal o dal j e
obavi e i t al i j anski pogr ani ni or gani pr opi sane for mal nost i , a onda l i epa pl avka poj ur i opet dal j e.
-Genova! Na p ar obr od! - uzkl i knu got ovo gl asno, a u t aj as opet zauj e u ui ma
zvukove marseillese i hi t ce, koj i j oj se sada pr i i ni e j o mnogo j ai i gl asni j i nego pr i j e. U ui ma j oj
zaumi e i r i ei , t o i h j e ul a kako su l et i l e kr oz mnot vo na ul i ci u Marseillesu:

- Kr al j j e ubi j en!
- Al i ona j e i dal j e j ur i l a kao avet .

Nakon koj i h st ot i nu ki l omet ar a poe osj eat i u r ukama neki umor , a u gl avi st r ani um, kr oz
koj i su se uvi ek ul i oni br zi hi t ci . Osj et i , da gubi vl ast nad samovozom, mal o zakr i vuda, a onda s e
svl ada j o tol i ko, da j e smogl a kol a pr i vest i kr aj u cest e i ust avi ih. Kada su kol a st al a, i zi dj e i z nj i h,
zakor ai u gr abu, spust i se i sj ede na r ub cest e, a gl avu pr i mi obi m r ukama, koj e su j oj bi l e l akt i ma
podboene na kol j eni ma.
- Oh, kako t o st r ano umi u gl avi - r ee u sebi - kako se uj u hi t ci ! Kuda padaj u? Po l j udi ma?
Pr ed oi ma j oj st adoe bl j eskat i neke i skr e, kao neke si t ne, cr venkast e zvi ezdi ce; a odmah j oj
se i znenada pr ed oi ma net o zasj a, i odmah i za t oga nest ane t ama, nu ne posvemanj a t ama, nego
neki pol umr ak ba onako kako j e bi l a r azsvi et l j ena ona soba u Zagr ebu, u koj oj su sj edi l a ona et i r i
ovj eka, t o su one noi uval i st r au pr ed nj ezi nom sobi com i r azgovar al i , dok i h j e ona sl ual a i
gl edal a kr oz mal i pr ozor i , t o j e bi o ur ezan u dr venoj st i eni sobi ce. I naj ednom zau gl as onoga
naj st ar i j ega, t o j e medj u nj i ma bi o, koj i j e govor i o:

- Ubijati je najstranije!
Pr ed oi ma j oj nast a opet j ako svi et l o, nu za i st i as opet pot amni i zau se ponovno onaj i st i
gl as:

- Jest, u svakom sluaju, ubijati je najstranije!
Li epa pl avka pr i t i snu j ae dl ani ma sl j epoi ce, zat vor i oi , nu u ui ma su j oj i dal j e odzvanj al e
r i ei : najstranije, najstranijel Al i sada t o ni j e bi o vi e gl as onoga ovj eka, t o j e bi o na st r ai , nego
neki dr ugi , nepoznat i j oj gl as, koj i j e t e r i ei i zgovar ao br zo, br zo i sve br e, a onda j o nekol i ko
gl asova, a onda mnogo, pa sve vi e i vi e gl asova, dok odj ednom ne zau, kako ono nepr egl edno
mnot vo svi et a, t o j e st aj al o na pl oni ci ma ul i ce i na t r gu vi e u t i sue gl asova:

najstranije,
najstranijel
A onda se t i gl asovi poee i znenada udal j i vat i , kao da t o mnot vo odl azi , kao da se odmi e od
nj e, a ona ost aj e sama na pl oni ku u pol ut ami , a t i sue gl asova, koj i se odmi u, mr mor e sve
168

pol agani j e i pol agani j e: st r ano, st r ano, st r ano. . . , dok se ne i zgubi e negdj e u dal j i ni , a oko nj e
zavl ada podpuni mi r i t ama.


Doao j e ne ki s amovoz i u st avi o s e pokr aj nj ezi nog Packarda.

Kada j e s t ao, mot or mu j e j ae
zaumi o. Li epa se pl avka t r gnu, ot vor i oi i osj et i zi mu po ci el om t i el u. Pokua ust at i , nu pr i i ni j oj
se, da su j oj noge ukoene. Pogl eda na cest u i opazi , kako j oj se pr i mi e ovj ek, koj i j e i zaao i z
svoga samovoza. Ona se t r e j o j ae i ht j ede ponovno ust at i , nu pomi sl i , da e zat et ur at i pr ed t i m
ovj ekom i spust i se nat r ag na r ub cest e. Put ni k j u j e net o pi t ao na t al i j anskom j ezi ku, t o j e ona
shvat i l a ne znaj ui t al i j anski , kao da j e pi t a ni j e l i j oj se samovoz pokvar i o i ne t r eba l i kakove
pomoi ? Ona mu dade r ukom znak, da ne t r eba ni t a. On j e mal o t oni j e pogl eda, a onda pozdr avi ,
okr ene se, sj ede u svoj a kol a i ode.
- Mor am vozi t i da l j e - pomi sl i liepa plavka,

pr i kupi svu snagu i ust ade. Pr vi su j oj as noge
dr ht al e, nu onda j oj se si l e poee vr aat i . Neko j e vr i eme st aj al a kr aj samovoza, dok j oj se j e
povr at i o mi r i snaga, a onda sj ede u kol a i pot j er a napr i ed.
I z poet ka j e vozi l a pol agano. Nu onda opet poe mi sl i t i na ul i cu punu svi et a, na gl asbu, koj a
j e s vi r al a marseillesu

i ponovno zau hi t ce. Ona opet pr i t i snu j ae gas, a samovoz nagl o poj ur i
vel i kom br zi nom, kao da hoe i zbj ei t i m hi t ci ma.

Mj esec j e sj ao na ne bu u podpunom s vom s j aj u i r azsvj et l j i vao cest u, t o s e j e vi j ugal a uz
mor sku obal u. Dol j e i zpod cest e bl j eskal o se j e na mj esei ni mor e i gubi l o se dal eko u dal j i ni i zpod
nebeskoga s voda, koj i se j e na nj ega sput ao i s nj i me se s kupa l agano t al asao.
- Napr i ed, n apr i ed, t amo na mor e, na pa r obr od, t amo da l eko i za obz or j a, pr eko mor a, pr eko
oceana, t amo dal eko u Junu Amer i ku! Samo brzo napr i ed, bre, bre - zuj al o je li epoj plavki u ui ma
- t amo dal eko, gdj e se ne uj e marseillesa

i hi t ci . . .
I opet negdj e i zpod cest e zau onaj , gl as, pa onda vi e gl asova, mnogo, mnogo gl asova, kao da
se je ono vel i ko mnot vo svi et a sa ul i ce pret vor i l o u to duboko i i r oko mor e, koj e lei pod nj om i
koj e umi i bui uvi ek i st e r i ei : -Ubijanje je najstranijeg

i kao da si t ni val ovi ubor e kr oz t amnu no:
- St r ano, st r ano, st r ano. . . !
- Napr i ed - vi knu liepa plavka,

da svoj i m gl asom nadvi e t aj gl as mor a napr i ed ! - i pri t i snu jo
j ae gas, samovoz poj ur i , kao da ga vj et ar ponese, a odj ednom j oj se pr i i ni , da se j e cest a nagnul a,
da s e j e mor e nadi gl o, r uke j oj k l onue. samovoz z akr i vuda, a zr akom se p r ol omi neki p r asak, i z
gr udi j oj se i zvi ni j o j edan kr i k i . . . nast a t ama.
Dol j e pod cest om odjeknu na mor skoj pui ni mukl i udar ac, mor e se r azt vor i pod nei m vel i ki m
cr ni m, pl j usak se di e u zr ak, pade nat r ag na onu vel i ku cr nu t oku, mor e se zapj eni uz mukl i um
vel i ki h kapi , t o su se pr osul e po povr i ni , zabi el i se mor ska pj ena, zabi el i se i i zeznu, a onda nast a
gl uhi mi r .
I st oga su dana kr ugoval ne post aj e i novi nst vo ci el oga svi et a javi l i , da je u Marseillesu poi nj en
at ent at na Aleksandra Karagjorgjevia, kr al j a umj et ne dr avne t vor evi ne, koj oj j e o n da o
i me "Jugoslavija",

i u koj oj je vr i o di kt at or sku vl ast nad zarobl j eni m nar odi ma. Javl j eno j e nadal j e,
da su at ent at i zvr i l i hr vat ski r evol uci onar ci , kao j edan i n u ni zu mnogi h u bor bi za osl obodj enj e
hr vat skoga nar oda i zpod t udj i nske t i r ani j e, a za uzpost avu NEZAVI SNE DRAVE HRVATSKE.

U torinskoj tamnici godine 1935.



AST I SLAVA - LI EPOJ PLAVKI

STANI GODI NA!

169


Prof. DANIEL CRLJEN:



LIEPA PLAVKA


I z knj i ge: NA POGLAVNI K - "Vel ebi t ", Zagr eb, 1934.
U gr ad j e s t i gao j edan j edi ni pr i mj er ak nakon neumor nog t r aganj a nekol i ci ne
naj vj er ni j i h. Taj anst veni m, poboni m apat om pr oi r i l a se j e medj u pouzdani ma vi est , da j e Liepa
Plavka

st i gl a. Lj udi su osj eal i uzbudj enj e kao dj eca pr ed boi ni m dr vcem. U sveanom
r azpol oenj u odl azi l i su r edom na odredj eno mj est o da j e vi de, j er su osj eal i , da e i m bi t i l ake u
dui . Vesel i l i su se samom dodi r u s knj i gom, koj u j e Pogl avni k napi sao, kao da e dodi r nut i nj ega
samoga, t ako dal ekoga i t ako nedohvat l j i voga.

Li st al i su r edom zguvane i poder ane st r ani ce knj i ge, koj a je nosi l a oti ske bezbr oj ni h prst i j u i
t r agove svi h mogui h skl oni t a, u koj a se j e mor al a sakr i t i pr ed haj kom di kt at or ski h nj ukal a.
Knj i ga j e bi l a ve r azt r gana na nekol i ko di el ova, j er ni t ko si ni j e mogao pr i ut i t i l uksuz, da ci el u
knj i gu dr i nekol i ko dana kod sebe, dok j e pr oi t a. Svi su j e el j el i i mat i , i t at i dva-t r i put a, deset
put a, ako j e mogue. A knj i ga j e i pak mor al a nast avi t i svoj put , da i dr ugi ma dodj e u r uke, da j e i
dr ugi dodi r nu i pr oi t aj u. Zat o j e i t at el j dr ugog odl omka, dao pr vi odlomak drugome i t ako redom
ost al e odl omke. Kol i ki su knj i gu pr oi t al i uz el ekt r i no svi et l o i l i l oj ani cu t okom j edne j edi ne noi ,
i sut r adan j e pr edaval i dr ugi ma kr i omi ce i zpod kaput a nei spavani , vel i ki h podonj aka, al i vesel i j i i
zadovol j ni j i nego i kad.

Kol i ki ma j e t a knj i ga doar al a car st vo nj i hovi h snova, u koj em se ne bor e i zmi l j eni j unaci
Di vl j eg Zapada, nego l j udi od kr vi i mesa, i j a i mena svi znaj u. Kol i ki su se s uzhi enj em u duu
svom s voj om r azbukt al om mat om u i vl j aval i u bor bu us t aki h j unaka, koj i s u s e pr osl avi l i , ne
moda avant ur i st i ki m podhvat i ma nekakvi h kopaa zl at a i l i amer i ki h gangst er a, nego uzvi enom
i kr vavom, samopr i egor nom i s vet om bor bom za osl obodj enj e Hr vat ske.

Bezbr oj ml adi h ust aa vi di o j e u Dul i bi u, t om i deal nom l i ku us t akog bor ca, s voj u zor , a u
nj egovom t ekom i opasnom r adu s voj u i vot nu s vr hu.
Ta j e knj i ga odkr i val a t aj ne i vot a i dj el ovanj e ust ake voj ske, od i j i h su se dj el a t r esl i t emel j i
dr ave zl e uspomene, pr ed i j om su r ukom dr ht al i nj ezi ni si l ni ci i vl ast odr ci , u i j em j e i menu
nal azi o hr vat ski nar od ut j ehu i pomo. Di vl j enj e, ponos i samopouzdanj e i zazi val a j e Liepa Plavka,

u
koj oj j e bi l o p r i kazano sve t o hr vat ska dj evoj ka pos j eduj e, l i epo i dr ago, i deal no, po r t vovno i
meko.

O svi m se j unaci ma te knj i ge na dugo r azpr avl j al o, i znoene su mi sl i i ut i sci , t r ai l o se sl i nost
sa i vi ma, i j i j e r ad ve bi o poznat , pogadj al o sr et ni ke, koj i su svoj om ust akom dj el at nou
zavr i edi l i , da i h Pogl avni k u svom dj el u ovj ekovj ei .
A knj i ga j e medj ut i m nast avi l a svoj e podzemno put ovanj e od gr ada do gr ada, od sel a do sel a, jer
j e vanr edno mal i br oj pr i mj er aka bi o r azi r en po Hr vat skoj . Nu i m se j e u nekom kot ar u poj avi l a,
l j udi j e ni su vi e put al i i z r uku, ni t i j e j edan sat l eal a nei t ana. U neki m su mj est i ma bi l e
or gani zi r ane i i t ave skupi ne, koj e su zaj edni ki j e i t al e, da bi t ako knj i gu upoznao u t o kr aem
r oku t o vei br oj l j udi .
A kad j e dospj el a na sel o, okupl j al e bi se obi t el j i oko kunog ognj i t a, t e bi uz vat r u, t og
svj edoka i uvar a svi h sel j aki h r azgovor a, ci el e nar odne mudr ost i , i t ao naj pi smeni j i st r ani cu po
st r ani cu, a svi su ukuani pobono sl ual i . Ni su dodue svi pr avo r azumj el i , o emu se r adi , al i svi
su sl ual i jednako pal j i vo. t o za to, ako po koj u ne razumi j u! Ta to se sl ua, jer je nj i hov Ant e to
napi sao. I u t i m pr i pr ost i m sel j aki m duama vr el o j e svaki dan sve t o j ae, a pod nj i hovi m sur ovi m
hal j et ci ma i kabani cama bukt i o j e vul kan st ar e sl ave i vel i i ne, koj i se j e u naj t ei m dani ma r obst va
obnavl j ao u s vi m hr vat ski m duama.
170


Liepa Plavka

pokazal a i m j e put , koj i m ponosne ust ake post r oj be kr eu, a oni su i nst i nkt i vno
osj et i l i , da j e t aj put j edi ni pr avi hr vat ski put . I z t e su knj i ge naui l i t ei nu i uzvi enost ust ake
bor be, i bi l i su pr i vueni i pot ekoama i sl avom, koj om se Pogl avni kova voj ska ovj enal a. I opet
se j e poveao br oj t i hi h, pr i t aj eni h i nepr i mj et ni h Pogl avni kovi h subor aca.

Kol i ko j e nepr i l i ka bi l o s pr enoenj em t e ust ake dr agocj enost i . Ni j ednom se pr enosi ocu ni j e
r adi l o o redar st veni m mj er ama, obtubi i kazni , al i je svaki zadr ht ao na pomi sao, da jedan pr i mj er ak
t ako r i edke dr agocj enost i pr opadne. Zat o j e uvanj u t e knj i ge bi l o posveeno kadi kad vi e br i ge i
opr eza negol i prenoenj u or uj a, koj e j e gl ave dovodi l o u pi t anj e.
Naj st r oe se j e p azi l o u p r vom r edu, d a ne dospi j e u r uke, pa ak ni da ne dozna za nj ezi no
post oj anj e bi l o t ko, i j a pouzdanost , ozbi l j nost i podpuna odanost ust akoj mi sl i ni su bi l e sasvi m
si gur no dokazane. Ml adj i su smat r al i pravi m odl i kovanj em, ako i m je bi l o doput eno da vi de Liepu
Plavku

i da j e i t aj u. I svak j e duboko u dnu due osj et i o, kako j e mi l a svet i nj a i nepr ocj enj i va
dr agocj enost t a pr l j ava, pode r ana knj i ga, i zt r gani h, pl j esni vi h i mast ni h l i st ova, koj a bi s voj i m
i zgl edom bi l a na sr amot u i naj si r omani j oj i naj neur edni j oj knj i ni ci . A i pak se po obl j ubl j enost i i
vr i ednost i ni j e s nj om mogl o mj er i t i ni j edno di vot i zdanj e bi l o koj eg remek dj el a, pa makar i mal o
zl at or ez i naj f i ni j i papi r , pa makar bi l o i u kou uvezano, a pi sac mu bio svj et skog glasa i geni al ni h
sposobnost i .
Liepa Plavka

bi l a je vi e nego knj i evno r emek djel o. Ona je bi l a dio Pogl avni kovog st var anj a,
pr ema t ome komad nj egove due, koj i m su se zanosi l i i opaj al i pr ezr eni , pr ogonj eni i mueni
nosi t el j i us t ake mi sl i u z ar obl j enoj Domovi ni .

A komadi Pogl avni kove due vr i edni j i j e od svi h remek dj el a svi et a.
Zat o je Liepa Plavka

bi l a uvana kao oko u gl avi , a pi t anj e nj ezi nog uvanj a i i r enj a dal o j e maha
domi l j at ost i i l ukavost i .

Jednom je pri l i kom knj i ga prol a opasan put u koar i jaj a na gl avi pri pr ost e pil j ar i ce. Dr ugom
j u j e pr i l i kom pr eni el o i zpod samar a j edno st r pl j i vo i skr omno magar e. Vi e put a su voj ni ki t ekl i i
zat i eni povj er l j i vou svoj e sl ube pr enosi l i t aj papi r nat i ekspl ozi v, koj i j e nepr i mj et no t r gao i
l omi o t emel j e dr ave zl e uspomene, dj el uj ui j ae i r azor ni j e od naj t ee bombe.

Neobr azovanost i gl upost pl aeni h douni ka i pr ogoni t el j a pomogl a j e kadi kad u sl uaj evi ma,
koj i su se i ni l i beznadni . Jedan se j e dao pr evar i t i nevi ni m omot om knj i ge, a dr ugi j e vr ei
pr emet ai nu u st anu nekog sveui l i t ar ca povj er ovao, da j e t o nekakav l j ubavni r oman, o emu ga j e
s naj neduni j i m i zr azom l i ca uvj er avao vl ast ni k.

I opet j e uzpr kos pot ekoa i per i pet i j a knj i ga dal j e pr odi r al a, i l a i z r uke u r uku, hr ani l a,
oduevl j aval a, vj er om izpunj al a, hr abr ost r azvi j al a. t o se j e vi e poveaval a haj ka za nj om, t i m j e
vei bi o opr ez vj er ni h, i m su bi l e br oj ni j e zamke, koj e j e nepr i j at el j post avl j ao, t i m su r aznovr st ni j e
bi l e var ke i t i m vea domi l j at ost , koj om se j e svi m mogui m zamkama i zmi cal o.
I Liepa Plavka

opet j e svuda dospj el a. U kr evet u pod pokr i vaem, da ni r odi t el j i ne pr i mj et e ni t a
sumnj i vo. U kol i pod kl upom za vr i eme sat ova "dobr i h" pr of esor a, koj i r i edko naput aj u kat edr u.
U uredu, kad j e pr ol o vri eme pr i manj a st r anaka. Na pol j u nakon posl a, za vr i eme izl et a, kad se i pak
mal o l ake i mal o sl obodni j e di e. U zat vor u se j e nal azi l a vr l o est o, ba j oj se t amo ni t ko ni j e
nadao, j er j e t amo bi l a el j ni j e pr i mana nego i gdj e.

Svugdj e j e dopr l a, st ot i ne oduevi l a i pr i vukl a t a knj i ga, koj a j e u nekol i ko pr i mj er aka
skr omnog i zgl eda, i zt r gani h kor i ca i poder ani h l i st ova obi l a Hr vat sku uzpost avl j aj ui i nt i mnu i
duboku, unut ar nj u, samo Ust aama r azuml j i vu vezu i zmedj u Pogl avni ka i Domovi ne.

Sl i ni m j e oduevl j enj em i st r ahopot ovanj em bi l o pr i mano s ve, t o je dolazi l o i z Pogl avni kove
bl i zi ne, i l i j e s nj i m i nj egovi m r adom i mal o bi l o kakve veze.
S kol i ko se j e udni h, neopi si vi h doj mova uzi mal o u r uke i i t al o novi ne koj e su nosi l e
nasl ov: Nezavisna Hrvatska Drava. Lj udi ni su vj er oval i svoj i m oi ma od sr ee i zanosa, da post oj e
novi ne, koj e s mi j u pr omi cat i mi sao hr vat ske dr ave, dok j e u d r avi zl e uspomene no vi nama bi l o
171

spr j eavano i samo hr vat sko i me spomenut i . Gr udi su se i r i l e od ponosa kod i t anj a vi est i o ust akoj
dj el at nost i u i nozemst vu, a l j udi su s uzdahom ol akanj a pr oi t al i sve l anke, koj i su se odnosi l i na
dr avu zl e uspomene, a i z koj i h se vi dj el o, da Hr vat i u i nozemst vu pal j i vo prat e i ot r o reagi r aj u
na si l ni ke post upke ul j eza i namet ni ka po Hr vat skoj .


Net o ee nego "Nezavi sna Hr vat ska Dr ava" dopadao j e Ust aama u domovi ni r uku "Gr i " i
"Ust aa". I z svake r eeni ce t i h l i st ova zr ai o j e duh bor be i vj er e u pobj edu. Kol i ko j e put a nekol i ko
saet i h mi sl i i z "Ust ae" i l i "Gr i a" pr edst avl j al o j edi nu svi et l u t oku Ust aama u naj t ei m dani ma,
kad su na nj i h pr i r edj i vane gor e haj ke nego na umsku di vl j a, kada j e svaki zakon vr i edi o, ako i h
se na temel j u nj egovi h par agr af a mogl o goni t i i osudj i vat i , i kada su svi zakoni bi l i van snage, ako
su t r ebal i zat i t i t i bi l o koj eg est i t og Hr vat a, ubl ai t i kaznu bi l o koj em ust ai . Pogl avni kove r i ei
sadr ane u uvodni ci ma, k oj e j e sam pi sao, bi l e s u " Ust ai " pop ut mal i h od l omaka Svet og P i sma
vj er ni ku i zvor smi r enog pouzdanj a i novog nadovj eanskog samopr i egor a, koj i m se j e ne samo
podnosi l o nemi novne udar ce nepr i j at el j a, ve poj aanom dj el at nou i zazi val o i j unaki pr i mal o j o
t ee, j o okr ut ni j e.

Godi ne, 1932. kad j e di kt at or sko nasi l j e naj t ee pr i t i snul o Hr vat sku, a ci el i se hr vat ski nar od na
svom kr i nom put u nal azi o pr i vr hu Kal var i j e, kad su i pojedi ni si novi hr vat skog nar oda radi svoj eg
dobr a zabor avi l i i i zdal i Hr vat sku gr adei na t oj i zdaj i vl ast i t u kar i j er u i bl agost anj e, Pogl avni k j e
t j ei o svoj nar od, sagnuo se do mal og, mukot r pnog hr vat skog ovj eka i govor i o mu u boi noj
est i t ci , koj u mu j e t ada uput i o:
"Ti, hrvatski narode, ne oekuje svoga spasa od gavana i bogatuna, od mogunika i dostojanstvenika,
koji nemaju srdca, ni u njemu ljubavi za tebe i za tvoj dom, nego e te iz tvog robstva osloboditi i podii
ponieni, pogaeni, omalovaeni, razkueni i na muke stavljeni, jer oni imaju srdca, u njemu ljubavi, u
grudima junatva, u desnici snage.

Oni e pobiedite silnike i dumane, izvojevati slobodu, da se i u tvoje domove povrati mir, srea i
blagostanje, da i po njima zasja svietlo radosti i odjekne pjesma veselja. Pobiedit e oni, koji pregaraju, trpe,
eznu, rade i vjeruju."
I t ako j e od Boi a hr vat skom nar odu vr aena vj er a u bol j e dane, u sl obodu i sr eu, u
samost al nost i bl agost anj e. Vr aao mu j e t u vj er u j edi ni Pogl avni k, j er su mu j e svi ost al i sl abi l i ,
kr nj i l i , umanj i val i i uni t aval i . Zat o se j e l i k Pogl avni kov pomal o i zdvaj ao u oi ma nar odni m
i zmedj u svi h si nova hr vat skog nar oda, k nj emu su se post epeno obr aal e sve nar odne t enj e, nj emu
su i l e s ve nar odne e l j e, n j emu su sa na r azpol aganj e s t avl j al e s ve n ar odne snage. A nj egova j e
boi na est i t ka i l a od gr ada do gr ada, od sel a do sel a, od ognj i t a do ognj i t a, od j ednog boi nog
dr vca do dr ugog, r azvesel j avaj ui , t j eei , ot i r ui suze, donosei mi r i spokoj st vo i i zpunj aj ui svu
Hr vat sku vel i ki m, neogr ani eni m pouzdanj em u Pogl avni ka, koj i se j edi ni bor i , kad dr ugi poput aj u,
koj i j edi ni st oj i , kad se drugi sagi nj u, koj i m j edi ni vodi , j er se ni t ko dr ugi osi m nj ega ne usudj uj e
vodi t i .
Ci el i nar od gl eda u Pogl avni ka, koj i mor a pobi edi t i , j er t o

hoe.

Dugo j e medj ut i m i t eko bi l o ekat i , da t i odr azi Pogl avni kova r ada i dj el at nost i Ust akog
osl obodi l akog pokr et a dodj u i z i nozemst va. Bi l o j e vr l o mal o kanal a, koj i ma j e t o mogl o st i i u
domovi nu, a svaki dan je bil o sve tee odr avat i vezu. Pa i ono t o je st i zal o, bi l o je pr emal o, da se
ust aki m sj emenom zasi j e ci el a nj i va, i t ava Hr vat ska. St oga su ust ae i u domovi ni r adi l i neumor no
na st var anj u ust akog ti ska, da bi Pogl avni kove mi sl i i tenj e, nacr t i i dj el at nost t o pr i j e zahvat i l i
i pr oel i sve hr vat ske kr aj eve.

Dok se j e s j edne st r ane pokuaval o budi t i ust aku svi est pr eko dozvol j enog t i ska pr ovl aei
opr ezno i uvi j eno po koj u dobr u mi sao, br anei obe nar odne pr obi t ke, a dodi r uj ui t ek nei zr avno
naj vani j a pi t anj a, o koj i ma nepr i j at el j ni j e ni kada dao ni j edne r i ei napi sat i , s dr uge se j e st r ane
si pal o u nar od let ke, pr ogl ase i na mal i m st r oj evi ma umnoene li st ove, koj i su ni cal i jedan za dr ugi m
po r azni m hr vat ski m mj est i ma.
Svi se ust ae sj eaj u oni h dana, kad j e i zl azi o "Hr vat ski Nar od", koj i je ust aama u domovi ni i
ci el om hr vat skom nar odu zasi enom nepr i j at el j skom pr omi bom davao pr i eko pot r ebnu duevnu
hr anu. Svi ma j e j o u i voj uspomeni br oj posveen Ant unovu, kada j e na j edi nst ven nai n kr oz kul t
sv. Ant e pr opl et en i di vno i zr aen l i k Pogl avni ka, nepr i mj et no i pr i kr i veno, a opet sr dano i duboko
za sr dca, koj a su ust aki osj eal a, za l j ude, koj i ma j e hr vat ska dua svaku r i e pr ot umai l a.
172



I l egal ni t i sak bi o j e raznol i ki j i i br oj ni j i . Mnogo j e st var i t r ebal o ot vor eno r ei , mnoge pouke
i savj et e bez uvi j anj a i zni et i , mnoge zapovi edi svi m ust aama j asni m i r azuml j i vi m j ezi kom
i zpor ui t i . Mnogo j e put a t r ebal o dosl ovno doni et i neku Pogl avni kovu por uku, pozdr av i l i uput u, a
t r ebal o je i vl ast odr ce dr ave zl e uspomene razkr i nkat i i ot vor eno napast i . Sve je te zadat ke pr euzeo
na sebe i l egal ni ust aki t i sak u domovi ni . I t i h nekol i ko l i st i a, koj i su svako mal o vr emena
zal epr al i nad Hr vat skom, zadaval o j e uvar i ma t udj i nske vl ast i vi e br i ge nego naj kr upni j a dr avna
pi t anj a. Ti su i m l i st i i bi l i svj edoci snage, koj a se oko nj i h nal azi , a i pak i m ni j e na dohvat u r uke,
koj a i m pr i et i , a da oni prot i v nj e ne mogu ni t a poduzet i . ' Oni se boj e t e snage, a boj e se j o vi e
j ednog jedi nog imena, i z koj eg sva ta snaga pr oi zt i e, j ednog j edi nog ovj eka, koj i i z dal j i ne svom
t om t aj anst venom snagom upr avl j a. Oni ga nepr est ano psuj u, j er se nepr est ano pl ae. i m se vi e
pl ae, t i m ga vi e psuj u, a i m ga vi e psuj u, t i m se vi e pl ae. I me za nj i h st r anog, monog,
neobor i vog Pogl avni ka ne da i m mi r a danj u, oduzi ma i m san nou.

A ust ae neumor no rade na sve st r ane, osvaj aj u nove pol oaj e, pr odi r u s obl j epl j eni m i snani m
i menom Pogl avni ka svugdj e i zdi ui nj egov l i k vi soko i znad ci el e Hr vat ske, t ako da svi Hr vat i mogu
u nj ega gl edat i i sl i edi t i ga kao neko t r i Kr al j a s I zt oka udesnu zvi ezdu.

Let ci s e pr osi pl j u na s ve st r ane. N u ni j edan z aci el o n i j e t ako s nano pr odr mao duhove u
Hr vat skoj i i zazvao zapr epat enj e kod nepr i j at el j a, kao onaj , na koj emu je pr vi put uz Pogl avni kove
sl i ke bil a donesena zeml j ovi dna kar t a Nezavi sne Dr ave Hr vat ske. Po odjeku tog l et ka i bezgl avoj
r eakci j i dr avni h vl ast i vi dj el o se, kako su uzdr mani t emel j i dr ave zl e uspomene.

i m se j e bor ba vi e pr i mi cal a kr aj u, t i m su i vot , r ad i bor ba Pogl avni ka dol azi l i vi e do
i zr aaj a u s vi m i l egal ni m ust aki m t i skopi si ma.

Nakon j ednog deset l j ea ust akog r ada bi l o j e j asno, da hr vat ski nar od i ma vodj u, kakav se r adj a
u j ednome nar odu svaki h t i suu godi na. Svi m poznavaoci ma pr i l i ka bi l o j e oi t o, da j e Pogl avni kov
put j edi ni i zpr avni put hr vat skog nar oda, i da j e nj egovo dj el o zal og sr et ni j e budunost i Hr vat ske.

St var anj u i st og uvj er enj a u ci el om hr vat skom nar odu sl ui o j e sav r aznovr st ni ust aki t i sak u
domovi ni i i zvan nj e.