Sie sind auf Seite 1von 105
) 4 “so NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLS 4079 1952) PTAC hee Pblss olen a PM OMER IIIA € Gogol} je poznati prozi piso na Ruskom. Rodio se u selu Sorotincima, nedalcko od Mirgoroda, u poltavskoj Pripadao je porodici sitnih i neimuénih plemiéa posjednika kojoj nisu bila strana ni knjiZevna zanimanja, Njegov otac je takoder pisao drame. U Nezinskoj gimnaziji Gogolj se zanima za suvremena knjiZevna zbivanja, te potinje i sam pisati drame. 1928. kao Ginovnik se zaposljava u Petrogradu. Tih godina na njega posebno uti¢u Zukovski i PuSkin. U Petrogradu intenzivno radi na pripovijetkama iz ukrajinskog 2ivota, objavivsi 1831. i 1832. dvije knjige pripovjedaka sa zajednitkim nazivom Veceri u zasclku kraj Dikanjke. U nastavku rada na pripovjedackoj prozi Gogol} 1835. izdaje jo8 2 zbomika, Mirgorod i Arabeske; ovaj posljednji sadr2avao je i 3 umjetnitke pripovijetke iz kasnijeg ciklusa Petrogradskih pripovjedaka, Tada se pojatano interesira i 7a povijest; kraée vrijeme predaje povijest na Petrogradskom sveutiligtu. Po&etkom 30-tih obraga se i dramskom stvaralastvu; pocinje pisati komediju Zenidba te komediju Revizor. Gotovo istovremeno s Revizorom uoblicuje se i zamisao romana poeme Mrtve duse; to svoje remek-djelo Gogolj je pisao u inozemstvu, Prvi dio Mrtvih dusa zavrSen je 1841. u Rimu. U Rimu takoder radi konatnu redakciju nekih djela (Zenidbe, Sinjela, Tarasa Buljbe) i neka zavrSava (Razlaz postije predstave). Izuzimajuéi Veceri 1 ..., koja snazno odiSe romantigarskim duhom, svojim temama i motivima potpuno uskladena normama evropskog romantizma, Gogoljev umjetnitki opus Gogoljevom opredjeljenju za sve potpunije umjetni umnogome su doprinijele prilike u kojima je sam 2i drusivenog polozaja, dodiri s raznim drustvenim sredinama i stalezima i sve dublje upoznavanje suvremenog ruskog #ivota. Kao osnivat i poneseni - a, reklo bi se, i predodredeni — pisac “naturalne Skole", éiju je glavnu ertu predstavljala te2nja ka tipizaciji, ka umjetnitkom reproduciranju same stvamosti, one obitne i svakodnevne, Gogol} je poéeo obradivati potpuno nov i svje2u tematiku; on nije tragao ni za kakvim rijetkim i izuzctnim junacima, opredijelivsi se od samog potetka za takve knjizevne junake koji se ni po Eemu niisu odvajali, niti razlikovali, od drugih, sasvim obignih, prosjecnih iu Zivotu estih [judi Da izide na Siroki put koji ée ga dovesti do takvih velikih i zrelih umjetnitkih djela kakvi su Revizor i Mrtve duse, Gogolju je mnogo pomogao Puskin, obodrivsi ga i neposredno potakavsi da se prihvati pisanja neteg veceg i zamainijeg. Puskin se, naime — sjeéao se Gogol} kasnije, u svojoj Piscevoj ispovijesti — ushiivao izuzetnom sposobnoséu koju je rano otkrio u njemu: da tako jednostavno «odgonetne Covjeka i da ga u nekoliko poteza odjedanput iznese cijelog , kao da je Ziv»; smatrao je ~ navodi Gogol} dalje - za pravi grijeh «s takvom sposobnoséu ne prihvatiti se velikih djelan. Petrogradskim pripovijerkama Gogolj je utjecao i na ranog Dostojevskog koji je stvarao svoja prva djela u Zanru tih pripovijetki (Wadnici», «Dvojnik», «Bijele nogin, «Netotka Nezvanova» i dr.). ee . REVIZOR = hotrecti jan (Deve realishche Sceushes & Preveo: Roman Sovary “ é Ova komedija napisana je 1835. Izvedena je u Petrogradskom teatru 19. 4, 1836. O ideji Revizora Gogolj govori u Pistevoj ispovijesti: «U Revizora sam nakanio skupiti na jednu hrpu sve zlo u Rusiji koje sam tada poznavao, sve nepravde koje se dine na ‘onim mjestima iu onim prilikama u kojima se od Covjcka trati najvise pravednosti, ju isti mah svemu se narugati.» An TES" Sf ) Prvi_din,_Skupina okupljena oko gradonadelnika nckog kotarskog mjesta u unutraSnjosti Rusije iznenadila se i zaprepastila kad je ¢ula da u njihovu varo$ dolazi drzavni inspektor. Uz ovu komediju Gogolj je napisao i dodatak pod nazivom «Upozorenje onima koji bi hijeli izvesti Revizora kako treba» u kojem je ocrtao neke likove: «edna je od glavnih uloga upravitelj grada (Anton Antonovié Skvoznik- Dmuhanovski). Taj se Covjek navise brine za to da ne propusti ono sto mu samo leti u ruke. Zbog te brige nije imao vremena da malo dublje zaviri u fivot ili da malo bolje promatra sama sebe. Zbog te brige postao je tlacitelj, ne osjecajuci ni sam da je tlacitelj, jer u njega nema pakosne delje da tlaci; ima samo Zelju da pokupi sve Sto mu o¢i vide. Naprosto je zaboravio da je to drugome na teret i da ponckome pucaju od toga leda. Trgoveima, koji su bili namislili da ga ubiju, odjednom je oprostio kad su mu dali primamljivu ponudu, jer su ga ta primamljiva zemaljska blaga opsjela i ucinila da je u njemu otvrdiuo t okorio osjecaj za polozaj i patnje drugoga (...) Sudac (Amos Fjodorovié Ljapkin-Tjapkin) nije toliko grijesio uzimajuéi mito; éak ne nanosi rado nepravdu, ali strastveno voli lov sa psima... Sta éete, svaki Covjek ima nekakvu strast. Zbog nje Ce pociniti mnostvo kojekakvih nepravdi a da nece ni slutiti da ih je poéinio. Zaokupljen je sobom i svojom pamecu, i pokvarenjak je samo sto na tom polju ima prilike da se iskade (...) (Artemij Filipovit) Zemljanika (staratelj dobrowvornih ustanova) je debeo covjek, ali tanan lopoy uza svu svoju neobuhvatnu debljinu, veoma je promucuran i dodvorljiv i prevriljiv u postupcima, (...) Pripada onim Ijudima koji, samo zato da bi sebe spasili, ne ju za drugi nadin nego da potkupljuju druge (.. Skolski nadzornik (Luka Luki¢ Hlopov) nije nista drugo doli covjek prestrasen od Cestih revizija i ukora, tko na zbog éega, pa se zato boji, kao Zive vatre, svakog posjeta ¢ trese, kao prut na vodi, na glas da dolazi revizor, premda ni sam ne zna Sto je skrivio (...) Upravitelj poste (Ivan Kuzmit Spekin) prostodusan je toliko da je i bezazlen, gleda na Zivot kao na skup zanimljivih zgoda kojima éovjek krati vrijeme i o kojima on éita u pismima koja otvara. (.. Dva gradska ogovarala (Petar Ivanovié Dopéinski i Petar Ivanovié Bopéinski) (...) su Yui kojima se sav zivot sastojao u trckaranju po gradu s iskuzivanjem postovanja i u izmjenjivanju novosti. (...) Strast da nesto ispripovijedaju potisnula je svako drugo zanimanje, i ta je strast postala njihova pokretacka strast i tenja u Zivotu.» Anton Antonovic, koji je od svih najvise prestrasen, daje okupljenom drustvu instrukcije kako se ponaSati kad naide revizor. Nitko ne zna tko je revizor, ni odakle ée banuti, ali ih sve muti strah jer su svjesni svojih greSaka, Boptinski i Dopéinski, upadajuéi jedan drugom u rijet, govore da su u jednoj gostionici vidjeli Covjeka koji se éudno ponasa, u sve zaviruje, a smjestaj i hranu dobija na veresiju. Svi su odmah zakljucili da to mora biti porezni inspektor. Anton Antonovié je odmah pohitao u taj lokal da u ime grada izrazi gostu dobrodoslicu. Za njim su se potkrali Boptinski i Dopéinski koji moraju svugdje zaviriti i sve doznati. Drugi Gin. Radnja se dogada u gostionici gdje je odsjeo nepoznati gost po imenu Ivan Aleksandrovié Hlestakov zajedno sa svojim slugom Osipom, Hlestakov je bio ncki éinovnik iz Petrograda koji je radio sve drugo osim svog posla, a to drugo bilo je kockanje razbacivanje noveem, pa je éesto bio bez prebijene. wHlestakov je sam po sebi niStavan covjek. Cak ga i nistarije nazivaju najvecom nistarijom. On ne bi nikad u divotu uspio ista uciniti Sto bi moglo privuci ne¢iju patnju ali je moé opceg straha na¢inila od njega znacajnu komi¢nu osobu.» Treba nesto regi i 0 Osipu. «Osip, njegov sluga, takav je kakvi su obiéno sluge veé u poodmaklim godinama, Govori ozbiljno, malo gleda u zemlju, mudruje i voli sam sebi éitati bukvicu namijenjenu njegovu gospodaru. Glas mu je gotovo uvijek jednolican, ali u razgovoru s gospodarom poprima nabusit, otresit pa éak donckle i grub izraz. Pametniji je od svog gospodara i zato brie shvaca, ali ne voli mnogo govoriti i podmukao je objesenjak.» Hlestakov je sav novac veé spiskao a vlasnik lokala daje mu do znanja da odsad nema niSta na veresiju i da ée, ukoliko Hlestakov ne namiri dug, zovnuti gradskog upravitelja. Kada Antonovig dolazi u gostionicu, nastupa velika komigna scena jer Hlestakov misli da ée sada drito wu zatvor, No nadelnik ga, na njegovo cudenje, obasipa najljepSim_ pozdravima dobrodoslice. Na pitanje ima li ikakvih Zelja Hlestakov odgovara da mu fali 200 rubalja da plati ratun. Antonovig odmah daje 400 misleci da je sve to nekakva igra i da je dobro sto “revizor" prima mito, Napokon, upravnik nudi Hlestakovu smjestaj u svojoj kuéi i usput mu predlaze da pregledaju dgbrotvorne ustanove. Hlestakov bez pogovora pristaje. Njegova taStina i glupost traze da se njemu mora iskazivati pocast, pa je sve uzco zdravo za gotovo jer jo nije mogao shvatiti da su ga zamijenili s nekim. Za svo ovo vrijeme njihova razgovora Doptinski i Bopéinski se naguravaju i prisluskivaju. Boptinski padne zajedno s vratima na pozomicu. ; Tre Nakon sto je dobro doruckovao u bolnici kod Artemija Filipovita, Hlestakov je doSao u kuéu upravitelja grada, Na njegovo pitanje ima li ovdje ikakva kartaonica, Antonovié ponosno odgovara, misleci da je u pitanju zamka, da su karte u njihovom mjestu strogo zabranjene (jako je sam, bas nedavno, «agulion neke Ijude na kartama). Hlestakov se istovremeno zaljubljuje i u Anu Andrejevnu, nacelnikovu Zenu, i u Mariju Antonovnu, kéer. «na Andrejevna (...) provincijalna je kaéiperka, niposto poodmaklih godina, koja je svoj odgoj stekla to citajuci romane i spomenarske stihove, Sto brinudi se za smocnicu i muceci muku sa sluzincadi, Jako je radoznala i prigodice ocituje tastinu. Gdjekada stjece previast nad muem, i to samo zato jer se on ne zna snaéi sta da joj odgovori; ali ta se prevlast protete samo na sitnice i sastoji se od prijekora i ismijavanja. Cetiri puta u toku predstave mijenja svoju toaletun, Kéer se puno nije razlikovala od majke. Hlestakov je sam protitao izvjestan broj djela pa je svojim govorom zadivio i majku i ké Govorio im je da i sam piSe, pa je nabrojio ncka djela drugih autora za koja je rekao da ih je sam napisao. Spomenuvsi djelo Jurij Miloslavski istr&ao se pred rudo jer je Marija Antonovna poznavala to djelo. Ipak, ispravio se rekav$i da postoje dva Jurja Miloslavska, Hvaleéi se dalje, Hlestakov svoj cinovniéki polo2aj, koji je vjerojatno sitan, uzdize na pijedestal istigudi da ga se svi Ginovnici boje. Dok on to govori, Antonovit i prisutni éelnici drSéu od straha, "Revizor" je veé bio malo popio pa se razvezao. Konaéno je dobio priliku da i on grdi Jer je sam stalno u Petrogradu bio nagrdivan. Tko zna Sta bi jo napricao da ga nisu éinovnici odveli na spavanje. Antonovié zatim daje policijskim strazarima zapovijed da nikoga ne puStaju u kuéu dok je uvazeni gost ovdje. Natelnik se bojao da tko od trgovaca bane $ kakvom 2albom te mu upropasti ugled. Cetvrti fin. Slijedeéeg jutra sudac, upravitelj poste i ostali funkcioneri jedan po jedan ulaze (Boptinski i Doptinski ulaze skupa) u prostoriju u kojoj je smjesten Hlestakov te predstavljaju sebe i svoje poslove zalazeéi u detalje. Ivan Aleksandrovié ih nevoljko slua prekidajuci njihova izlaganja scbi svojstvenim pitanjima, Hlestakov im svima uzima novac! Tek nakon ovih primanja Hlestakov zakljutuje da ga smatraju za drdavnika, pa o tome ales pisati prijatelju u Petrograd koji pise élanke za novine i koji ée sigumo objaviti ovaj slugaj. Oko upravnikove kuée je gungula. Mnogo Ijudi pokuSava uci ali im nadstrazari to ne daju, Hlestakov, videéi gu2vu, inzistira da se te osube puste. Trgovei se Zale kako je Antonovié okrutan i neposten prema njima. Hlestakov im, uz "mali" novtani prilog koji tra od njih, obetaje da ée razmotriti taj slutaj i da ée upravnik dobiti svoje. Neka bravarica se 2ali ie upravitelj poslao u vojsku muza mimo reda, izvjesna podoficirka govori da je izbatinana pa moli Hlestakova da joj osigura nagradu, itd, itd, Napokon nasem “revizoru" dodijase ove molbe i vise nikoga nije htio primiti. Dao se na zavodenje. U jednom trenutku prosi upravnikovu kécr, a u drugom Zenu. Dok on tako prosi Anu, upada Antonovié, Hlestakov se izvlagi time Sto govori da u biti prosi Mariju pa je morao Kleknuti pred njenu majku da dobije dopustenje. Upravitelj je van sebe od dragosti. Umjesto kazne koju je oéekivao 2bog Hlestakovljeva razgovora s trgoveima, dobio je pocast. ‘Ana Andrejevna veé sebe zamislja u visokom petrogradskom drustvu. Udiva pri pomisli kako ée im mjeStani njihove varoSi zavidjeti, Muza odmah poutava kakav treba biti kad stupi u drustvenu kremu, Hlestakov ih obayjestava kako mora otiéi kod nekog strica, ali samo na dva-tri dana, poslije éega ée se vratiti i oZeniti Mariju Antonovnu. Svi mu Zele sretan put a Antonovié mu jo$ daje 400 rubalja nek mu se nade. Okupljene u upravnikovoj kuéi zatudilo je to Sto “revizor" odlazi u obiénoj postanskoj kodiji, a Hlestakov im odgovara kako mu ta kola najvise pasu. Peti in. Obitelj Antona Antonoviga zauzeta je pripremama za vjendanje. Trgovei, koji su uli za najnovije dogadaje, dolaze da se isprigaju i da mole upravitelja za oprostenje. Antonovis, Cija je li¢nost u njegovim vlastitim ogima, ali i u o¢ima grada, poprimila gigantske razmjere, baca drvlje i kamenje po trgovcima i trazi da se iskupe bogatim darovima za vjentanje njegove kéeri. Nakon odlaska trgovaca Antonovigeva kuéa je pretrpana mnostvom gostiju koji dolaze éestitati iznenadnu sreéu. Njihovo veselje prekida upravitelj poste Ivan Kuzmié, kojeg je znatizelja, njemu poscbno svojstvena, natjerala da protita pismo koje je Hlestakov spremio prijatelju u Petrograd, Hladan tu srudi se na okupljene kad je Kuzmié pismo proditao. Amos Fjodorovié pote, a ostali se nadodaju u nabrajanju novéanih svota koje su dali laznom inspektoru. Trazi se krivac i sva krivnja pada na Bopéinskog i Doptinskog koji su prvi donijeli vijest da je Hlestakov inspektor koji se o¢ckuje. Napokon 2andar javlja: «Cinovnik koji je po previsnjem nalogu stigao iz Petrograda zove vas da smjesta dodete k njemu, Odsjeo je u gostionici.» E, jebi ya... 1 sad nastupa zadnji prizor u kojem su svi ukipljeni doslovno: «UPRAVITELJ GRADA stoji u sredini kao kip rasirenih ruku ¢ zabadene glave. Zdesna su mu ZENA i KCI, koje su cijelim tijelom nagnute prema njemu; iza njih je upravitelj poste, koji se pretvorio u upitnik okrenut gledaocima, iza njega je LUKA LUKIC, s najblesavijeg zaprepascenja; iza njega, na samom kraju pozornice, TRI DAME, GOSCE, sto su se naslonile jedna na drugu, $ najsatiriénijim izrazom lica koje se neposredno odnosi na obitelj upravitelja grada. S lijeve strane upravitelja grada ZEMLJANIKA, koji je malo naherio glavu u stranu, kao da nesto prisluskuje; iza njega SUDAC rasire jij gotovo cucnuo do poda i napravio ustima kretnju kao da hoée zazvitditi sad, dosao ti je crni petak!" Iza njega stofi KOROPKIN (umirovijeni ¢inovnil éovjek u gradu), okrenut gledaocima, za: grada; iza njega, gotovo na kraju, DOPCINSKI i BOPCINSKI, koji su isprugili ruke jedan Prema drugom, razjapili usta i gledaju se iskolacenih odiju. OSTALI GOST! stoje kao kipovi. Okamenjena grupa ostaje u tom polotaju gotovo jednu i pol minutu.» k, ugledan Emirio jednim okom i zajedljivo skilji u upravitelja GLEDAOC ko Crkovi Ovaj je igrokaz napisan 1836, Preraden je radi Stampe 1842. Objavljen je w izdanju Djela Nikolaja Gogolja, svezak IV, Petrograd, 1842. Ovaj komad Gogolj je napisao pod dojmom premijere Revizora, ali je poslije, pripremaj lanje svojih djela, odlutio da preradi dramu radi tiskanja, Svom je prijatelju N. J. Prokopovitu, koji je nadgledao izdavanje, pisao da je komad «napisao w prom Zaru, ubrzo nakon iz dbe Revizora, pa je pomalo siran prema autora, Preba wiiniti komad ponesto idealijim, yj. da se mofe odnositi na Saki komad koji napada drustwene prekriaje, pa te zato molim da me nagovjeSiujes i ne jes da je napisan u povodu Revizora.» aca id ba eutaain komada potrajao je do 10. 9. 1842., kada Gogol} pise Prokopovitu: «.. Najvise sam posta imao s preostalim komadom ~ Gledaoci se razilaze. U njemu je tol toga trebalo preradit da bik, kunem tise. lakse napisao dva nova komada, Ali mime zavrsavaju Djela pa je zato veoma vazan f zalnijevao Je da se brizhjivo dotjera. Veoma mi je drago Sto ga nisam dirao u Petrograd | Sto se nisam Zurio da ga dovrsim, Po znacenju bite kako zaostajao za danainjim komadom». Igrokaz je osebujan Gogoljev odgovor krititarima Revizora. U nj su usla neka misljenja 0 komediji sto su bila objavljena po éasopisima i novinama, U Gledaoci se razilaze unesena su u dijaloge Bulgarinova podsmjesijiva misljenja 0 Gogoljevoj darovitosti, koju je Puskin tobode preuvelitavao usporedujuéi Gogolja s Fonvizinom i Walterom Scottom. Usporedo s negativnom kritikom Revizora u Gledaoci se razilaze navedeni su pozitivni prikazi P, A. Vjazemskog (u PuSkinovu «Suvremeniku») i V. P. Androsova (u «Moskovskom nabljudatelju»). V. G. Bjelinski je ushiéeno pisao 0 Gledaoci se razilaze (u @ancima "Gogoljeva djela i ruska knjizevnost u 1843, yodini") i istakao nagelni znad: Gogoljevih nazora. Pisao je da Gledaoci se razilaze «sadrsi duboko spoznatu teoriju drustvene komedije i zadovoljavajuce odgovore na sva pitanja ili, bolje reci, na sve pokude koje su izazvali Revizor i druga autorova djela.» Aovallo, SINJEL’ KAP CA OS tenet a pe oli Preveli: Roman Sovary i Milita Milodragovié. 4 enon 7 SVAN? ALLA AMA EO RAS Adee Ova kratka pripovijetka govori o Akakiju Akakijevitu Badmackinu, petrogradiskom sitnom Ginovniku koji se éitav svoj radni vijek bavio prepisivanjem slu2benih spisa (a sada mu je bilo oko $0 godina). Osim prepisivanja ni8ta drugo nije znao raditi, ali je prepisivao vrhunski, Taj posao mu je, Stavige, bio manija i opsesija. Bio je povuden, nije mnogo mario ni 2a svoj izgled, ni za hranu koju ée jesti,a van svog posla rijetko je i izlazio, pa je zbog takvog ponasanja bio esto predmetom poruge svojih kolega. Smjenjivali su se judi na radnim mjestima oko njega, a Basmackin je uvijek ostajao tu, Sutljiv, i svom duSom predan postu, Sinjel je ruski kaput koji je sludio i kao kabanica. Za vrijeme hladnih ruski zima svatko ga je morao nositi, Preko Sinjela se moglo zakljuciti kojem tko stale2u pripada, Akakije nije dr2ao do tih stvari. Njegov Sinjel bio je star i ofucan, te na nekoliko mjesta razderan. Ipak, zima ga je natjerala da se pozabavi i tim pitanjem jer je kroz rupe na Sinjelu ulazila hladnoga koja se vise nije mogla trpjeti. Zato on odluti odaijeti Sinjel krojatu Petrovieu. Taj tip bio je nekada kmet, da bi se nakon oslobadanja prozvao Petroviéem, Cesto Je pio i musterije su uvijek gledale da navrate kid je on bio mamuran, jer je tada bio najpopustlji Na Akakijevu 2alost, Petrovis je ovaj put bio trijezan, Odmah je saopéio naSem junaku da se Sinjel ne mote nikako zakrpati te da treba kupiti novi, Akakije je razoéaran i bezuspjesno pokuSava nagovoriti krojata da ovaj barem pokusa, Konagno, kad je Akakije Vidio da je sve uzalud, dogovore se da ée mu Petrovid satiti novi kaput po cijeni od 80 rubalja, a to je za Akakija bila velika svota Otada Akakijevie podinje skupljati novac, Kida od plage, radi prekovremeno, kui Botovo nista ne okuSa, znoji se, cmti, Kad je konaéno namakao i posljednju kopejku, otvorila Inu se moguénost za nesto Sto je modda podsvjesno teZio, a to je bilo - das novim Sinjelom ide drustveno priznat. 1 doisa, na poslu su, kad su vidjeli BaSmatkina w novom izdanj, Promijenili stav prema njemu — sada je bio primijegen, Pomocnik natelnika odjela, bogatiji cinovnik, pozvao ga je na proslavu svog imendana, To je bilo mozda prvi put u radnom vijeku da Akakije sudjeluje u nekoj zabavi. Njegova sreéa bijase kratka, Kad se poslije zabave koja ga je dusevno ispunil. urealni svijet, v Basmackinov . Sutradan, po prvi put u Zivotu, nije doSao na posao. Uputio se na poli Nakon Sto je nekoliko puta bio odbijen, "vazna osoba", tj. natelnik, konagno primi nesretnika, "Va2na osoba" u dubini svoje duse bio je mozda dobar Sovjek ali ga je generalski cin tjerao da bude nabusit i strog prema svima koji kotiraju nize od njega, Tako se postavio i prema naSem junaku tako da je Akakije prestrasen, prestravijen i napokon = porazen, izletio na ulicu. Vrativsi se kuci, legao je i pogeo poboljevati. Kako se nitko o njemu nije brinuo, akije je uskoro i umro. Nije imao nasljednika, a da je i imad, ne bi im mogao ostaviti bag . bogatstvo: «snopi¢ gusdjih pera, dva tabaka bijele hartije za pisanje, tri para éarapa, dva-tri dugmeta koja su se otkinula s pantalona i éitaocu veé poznati kaput (...) Otislo je stvorenje koje je bez roptanja podnosilo kancelarijska izrugivanja i podsmijehe i koje je na pravdi boga sislo u grob; ali njemu je ipak, makar i pred samim zavrsetkom Zivota, u posjetu dosao svijetao gost, primivsi na sebe lik novoga Sinjcla, koji mu Je za trenutak obasjao njegov jadni Zivot; a onda se, na to stvorenje srucila nesreéa, isto ‘onako naglo i nepodnosivo kako se obara na careve i gospodare svijeta...» Poslije nekoliko dana s posla su poslali posluzitelja s naredbom da se Akakije javi u ured, BaSmackin je veé 4-5 dana lezao u grobu i ovaj cin najbolje ilustrira koliko su njegove kolege dréale do njega. Po Petrogradu su uskoro potele kolati pri¢e da neki mrtvac u liku ¢inovnika, kod Kaljinkina mosta, presreée Ijude i otima im Sinjele. Zbog tih vijesti nastala je panika medu svijetom. Ipak, i za to postoji racionalno objaSnjenje: "Vazna osoba" je cuvsi za Akakijevu tragediju, bila potresena jer je osjecala indirektnu krivicu za njegovu smrt — naéelnika policije proganjala je savjest. Jednom prilikom, kad se ncke zabave na kojoj je bio popio, kogijom uputio svojoj Ijubavnici Karolini Ivanovnoj, puhao je jak vjetar koji mu je odnio Sinjel. Kombinacijom alkohola, vjetra i Akakijeve slike general je pred sobom vidio cinovnika mrtvaca kako $ njega uzima kaput, "Vazna osoba" nikad se kao tad nije prepala, No to je donijelo pozitivan rezultat: general je postao blaai prema klijentima i podredenima. vratila U predgovoru pise: «Pred ovim pi em izvanrednog posmatrackog dara ukazivala se puna polarizacija na dva svijeta: svijet bogatih, moénih i uspjeSnih — svijet siromasnih, slabih i neuspjelih; izmedu ta dva s sto Gogolju takoder nije bilo tesko uoditi, viadala je ogromna nesrazmjera, a jaz koji ih je dijelio bio je nepremostiv. Sirotog i niStavnog junaka Pripovijetke «Sinjel» - koji nosi tako neobitno i pomalo smijeno ime Akakije Akakijevié, dopunjeno takoder neobignim prezimenom Basmatkin (bamak - duboka ili poluduboka cipela) - Gogolj je uvrstio u ogromnu armiju Sto je Ginila ovaj drugi svijet; on je nepovratno izgubljen u legijama sivih i beznatajnih judi, koji bez ikakvog svjesnog cilja pred sobom, polusvjesno i polumehani¢ki, prolaze kroz Zivot, pa tako i odlaze iz njeya ne ostavljajuéi za sobom nikakva traga.» Ipak, osobno mislim da je BaSmatkin ostavio kakav-takav trag jer je, izravno ili neizravno, utjecao na promjenu w sfcu natelnika policije koji je, promijenivsi svoj Zivot nabolje, svojim primjerom svjedogio dobru stvar. MRTVE DUSES— pe cy ieee Keceatne yey tr ch Preveo: Iso Velikanovié Ye Ce Kao i kod Revizora siZe za ovaj roman Gogolj uzima od Puskina. Radnja se, koliko sam skonto, dogada negdje 20-tih god. 19, st., a obuhvaca i urbane i ruralne predjele, id a Pavlovié Citikov, glavni lik romana, u gubemijskom gradu N. N. vrlo je zapaten i svi ugledni Iiudi bore se za njegovo poznanstvo. U N. N. Cicikov je doputovao zajedno sa slugom Petruskom i ko€ijaSem Epifanom. U gostionici gdje je odsjeo predstavio se Kao *koleski savjetnik, Pavel Ivanovié Citikov, vlastelin po svojim potrebama”, O sebi je govorio vrlo malo, ali diplomatski i vjeSto, tako da je u Gudima stvorio samo privid da ga Pozna) jastelini Manilov i Sobakevi8, koji su Zivjeli malo dalje od grada, posebno su bili zainteresirani 2a naSeg gosta te su ga pozvali da ih pohodi. Manilov je naoko «bio nao¢it Coxjek; erte njegova lica nisu bile neprijaine, ali kao da je ta prijatnost bila i presladena; uw ‘manirama mu je iu rijecima bilo nesto sto se umiljava da sickne sklonost i poznanstvo.» Tako bi, nakon prvih utisaka koji su bili povoljni, sugovorniku ubrzo postajao prazan i dosadan. Cigikov je do8avsi kod njega, nakon Sto je ispunio formalnosti uljudnog razgovora, prefao na stvar, a to je bila kupovina mrvih dua! Naime, radilo se 0 kmetovima koji su umrli, a koji su se na revizijskim listama vodili kao da su joS 2ivi, jer pojedini viatelini nisu ih hijeli odjavljivati jer je to koStalo. No Sto se tite poreza, morali su plaéati za onoliko kmetova koliko ih je na papiru. Citikov je igrao na tu kartu da rastereti svoga domagina nepotrebnih dadzbina. Manilov nikako da dode sebi od ove Sudne ponude: kako neko moze kupovati mrtve jude? Njegov ga gost, ipak, svojim Sarmom i uvjerljivim razlozima pridobija za sebe i ovaj pristaje na prodaju, jo8 uvijek smuSen. Dogovorili su se da to ostane u diskreciji. Nakon srdagnog rastanka Cigikov kreée dalje. Slijedeéa destinacija je vlastelin Sobakevig. KotijaS Epifan i na junak upali su na tom putu u nevrijeme pa su bili prisiljeni svratiti u oblianje sclo, Primila ih je starica Nastasja Petrovna Korobocka, takoder viastelinka. Nakon Sto su se okrijepili i prenoéili, Cidikov je istim sistemom dao svoju éudnu ponudu starici. Korobotka je dugo odbijala dok joj Pavel Ivanovié nije obeéao da ée, kad drugi put navrati, kupiti kod nje i "realne" stvari. Cigikov odlazi trljajuéih Saka. Put ih nanese u neku krému, Tu ga je zaskotio Nozdrjov, njegov raniji poznanik iz N. N.-a, Sovjek koji je, usprkos tome Sto je ozenjen i sto ima 35 godina, sklon banéenju i Zenama. Volio se kartati i bio poznat kao dobar pripovjedaé, ali je 90% njegovih priga bilo puka izmisljotina. Kad bi se zblizio s nekim (a vrlo se éesto zblizavao; Covjeku kojega prvi put sreée nudio se kao stari prijatelj), imao je strast da mu u nevem zapapri, ali bez zle namjere: «azglasivao bi izmisljotine, razvrgavao svadbu, trgovinsku ponudu i niposto nije sudio da vam je neprijatelj; naprotiv, ako mu se dogodi slucaj da se opet sastane s vamia, ponijet ée se nanovo prijateljs ée dapace: "Ta ti si niStarija~ nikada mi ne dolazis"». Nozdrjov navaljuje da Cigikov obavezno navrati kod njega i da se naprigaju, Do’: tamo, Citikov i Nozdrjovu pokuSava proturiti ponudu, Zanimljiva je Nozdrjovijeva reakei predlaze da odigraju na karte - ako Pavel dobije, dobiva mrive kmetove déabe, u protivnom = nista od prodaje. Iznenaden ovim kontradiktomim prijedlogom Ciikov pristaje. U igri otkrije ¢a ga protivnik vara pa odluti prekinuti. No Nozdrjov se uvrijedi i dozva dva plecata kmeta da Citikovu ofitaju molenje. Kad su rmpalije koraknule prema njemu, Citikov se usrao no, sretom za njega, tada je netko doSao, a na8 junak jednostavno zbrisao. niga, _tada je do8ao red ina Sobakevita. Taj ovjck bijase, gledajudi vanjski izgled, Yjudina", kao od brda odvaljen. Volio se hvaliti svojim posjedom i kmetovima. Nije se nimalo ee kad je Euo sta mu gost 2eli, veé se krenuo cjenkati kao da je rije€ 0 najobicnijoj robi. jazokon se dogovorise za cijenu od 2 i pol rublja po glavi, Sobakevie je svakom prodanom ‘metu dopisao najljepSe pohvale i preporuke. Sobakevid je, za razliku od dovitljivog Manilova, bio tip koji pljuje po svim velikodostojnicima ali i po obicnoj vlasteli, U blagenju je spomenuo i nekog Pljuskina, a Citikov iz te pri¢e nazrije da bi kod tog Covjcka mogao dobro proci pa odlugi krenuti kod njega. Kod Pljuskina je bilo oko 120 umrlih seljaka Sto je znatilo dobar porez. Citikov mu nudi izlaz iz te situacije koja je, za tvrdice kakav je bio Pljuskin, bila dodatno ote2avajuéa, Starac je zahvalan i presretan zbog toga, a kao zahvalu sto ga je Citikov rijesio umrlih kinctova ostavlja svom gostu neki istroSeni sat koji €e ovaj dobiti tek nakon njegove smrti. Cigikov se vraéa u N. N. da sredi papirologiju. Bio je zadovoljan obavljenim poslom. Cinovnike u opéini uspio je natjerati da misle kako je rijet 0 Zivim kmetovima koje ée, kako je rekao, preseliti u hersonsku guberniju ydje ée osnovati imanje. Svi su se poteli pitati na nacin Cidikov uspjeti izvesti selidbu toliko dusa. Uskoro bude kod gubematora organizirana nekakva zabava na koju je pozvan i Citikov. Na$ se junak zaljubio u gubernatorovu kéer pa se za zabavu dugo spremao. Desi se tu veer, nazalost, da na sijelo upadne nesretni Nozdrjov i to u nakresanom stanju, Pred svim gostima rekao je da Citikov trguje mrivim dusama, Istina je da Nozdrjovu skoro nitko nije vjerovao ali prva iskra sumnje bila je batena. Ta uskoro pretvorila i u vatru. To je bilo ovako: Pavel Ivanovié prolezao je tri dana u krevetu zbog bolesti i nije mogao znati §ta se vani dogada, A dogadalo se to da je recena vlastelinka Korbotka dosla u grad da se raspita za cijene mrivih dusa i da, prema tome, vidi je li dobro prosia, Diskrecija, koju je Cigikov trazio od stranaka, sada je bila naruSena, Uskoro je éitav grad cuo za Cigikovljevu rabotu a oko toga su se nadovezale i druge pritice, kao npr. da Pavel namjerava oteti gubematorovu kéi, Bi pokrenuta i policijska istraga, Sada su konatno gradski cimbenici uvidjeli da o Citikovu ne znaju skoro ~ nista. To se neznanje moralo nadopuniti bilo kakvim tezama. Tako je Ivan Andrejevic, upravnik poste, rekao da je Citikov - kapctan Kopejkin, te © tome razvezao ¢itavu pricu: izvjesni Kopejkin izgubio je u ratu s Francuzima ruku i nogu pa je upomo trazio svoja prava. Kako ta prava nije mogao dobiti, zarekao se da ée on sam nadi nadina, Od tada mu se gubi svaki trag, Zato je Andrejevie smatrao da je Citikov taj kapetan. Ta priga narayno nije prosla jer je Ci¢ikov imao zdrave i ruke i noge. IspitaSe napokon i Nozdrjova, ali ovaj svojim latima nadvisi sam sebe, tako da pomaka nije bilo. Citava ova zbrka jako je uznemirila dréavnog pravobranioca kojeya je, zbog svega ovoga, uskoro udarila kap, pa je izdahnuo. Kad je Citikov ozdravio i krenuo u grad, svi su ga izbjegavali. Nakon Sto ga nisu hijeli kod gubernatora, niSta mu nije bilo jasno. Prvi koji je naSem junaku bar donekle snio situaciju bio je, nitko drugi, do Nozdrjov koji mu je priSao kao starom frendu, Od njega Citikov doznaje da dakle on, Pavel Ivanovig, pravi lagne novéanice i otima gubernatorovu kéer. Nije mu jasno spava Ii ili je budan. Citikov uskoro uvida da tu nesto smrdi i da mu w N. N.-u nema vie mjesta te napusta grad, Javnost u N. N.-u zaokuplja i vijest o dolasku novog general-gubematora koji je Cuven Po svojoj strogosti i zbog kojey mnogi ¢inovnici drscu. Pisac nam tek na kraju prvog dijela daje neke informacije iz Zivota glavnog junaka, Citikovljev otac bio je neki plemié i stalno je tuvio u glavu djetakovu moralna pravila i hatela, iako ih se sam nije pridréavao. Sve je u njihovoj kuti bilo vojnicki strogo. Kad je djetak odlazio uw yradsku Skolu, otac mu je rekao: «Pazi, Pavlusa: uci, ne vraguf i ne objesenjaci s, a nadasve ~ ugadaj uditeljima i starjeSinama, Ako budes ugadao starjesini, onda makar i ne uspio u nauci i makar ti bog ne dao dara, ti ées napredovati i sve ées preteti. Sdrugovima se ne drusi: dobru nauciti, a ako vee bude drusi se $ onima koji su bogatiji. feS na svijetu probiti kopejkom Pavel je pod tim uputama krenuo u Zivot, Bio je dovitljiv, uspjesan i praktigan, ali éim bi dosao do odredene svote novea, posezao bi, ali tajno, i za nekim nezakonitim sredstvima, samo da bi se kopejka uvegala, No tada bi bio otkrivan pa bi pao na nista, a onda opet potinjao ispodetka, Tako doznajemo da je bio, izmedu ostalog, carski Zinovnik. Izvrsno se iskazao u tom postu, ali kad je dobio promaknuce, dosao je u nedozvoljene pozicije, pa je opet pao na glavu. gee ; : Citikov je ipak imao san; buduéi da nikad nije imao vlastiti posjed, Zelio se oZeniti i skrasiti na jednom tako mimom mjestu. Zbog razliitih okolnosti i zbog njegove naravi, to nije uspijevao ostvariti. 1 tako dotazimo do nase prive koja je u Gogoljevu nacrtu trebala biti samo uvod u veliku epopeju koja bi obuhvatila gitav ruski Zivot, koliko je to moguée. Drugi dio 1 ‘Autor je, po Viastitom svjedotenju, potco pisati drugu knjigu epopeje 1840. 1845. Gogolj je spalio rukopis druge knjige koja je, otito, bila veé dovrsena, Radu oko druge verzije Goga je pristupio tek 1848. 1851. zavrSio je drugu knjigu a 1852. ju je spalio. Veé 1840., Gogol} je pisao: «... Njegov mi dalji razvoj postaje u glavi sve jasniji, veli€anstveniji, pa sad vidim da bi s vremenom moglo nastati Stoxta kolosalno.» O prvom dijelu Gogolj je govorio kao o nizu «bezazlenih i skromnih poglavija», prema grandioznom planu drugog dijela. Prvi je dio epopeje nazivao samo «ulaznim stepenicama koje je na brzinu napravio gubernijski graditelj, a koje vode u onaj dvorac sto je zamisljen da se gradi u grandioznim razmjerima.» S konceptima prve i druge verzije drugog dijela Mrtvih dusa, koji su nadeni nakon Gogoljeve smrti, a koji ne daju potpun tekst ni u pojedinim poglavljima ni o opéem sastavu epopeje, upoznali su se itaoci 1855. u izdanju koje je iziSlo pod naslovom Gogoljeva posmrina djela, Moskva, 1855. Uglavnom, Cigikov i ovdje nastavlja sa svojom rabotom. Negdje u tremalahanskom kotaru Zivi vlastelin Andrej Ivanovié Tentetnikov. Opisuju se prirodne Ijepote oko njegova imanja, Tentetnikov je sam po sebi lijen Zovjek i nista od toga ne koristi. Pisac nam daje i njegovu biografiju. Skolovao se za Sinovnika i zdusno je krenuo u Medutim 8kola i posao bili su u potpunoj opreci. Na poslu je uvidio da se ne izira ono Sto je u &koli nauteno — bolilo ga je sto nailazi na lijene i nesposobne Ginovnike i Sto se niSta ne odvija prema onome kako je on ockivao, Zato je napustio sluzbu i oti8ao na selo gdje je osnovao imanje. Isprva je posjed vodio savjesno i 2ustro, ali ga je s vremenom spucala kriza egzistencije pa je zapustio sve to. U nedavnoj proslosti zaljubio se u Ulinjku, kécr susjednog vlastelina, generala Betri8Seva, Njegova ljubav je okopnila kad ga je jedanput general oslovio sa "ti", To je Tentetnikov smatrao provokacijom i nije im vise dolazio. Sada na scenu stupa Cigikov. On dolazi kod Tentetnikova kako bi se nekoliko dana odmorio i skupio tjelesnu i duSevnu snagu za dalje, Tentetnikovu se svidio ovaj gost j Citikov ni u gem nije zamjerao, Napokon, kad se i Pavel Ivanovig udomacio, nalazio je za prikladno, posto se veé bio okolo informirao 0 generalovoj kéeri, napomenuti Tentetnikovu da Je vrijeme da se 2eni, To domagina navede da ispriga éitavu pritu o sebi, generalu i Ulinjki. Citikoy obeéa da ée sam oti¢i do generala i rijesiti stvar. Tako na$ junak dode i do BetriSteva. Generalu diplomatski kazuje kako je Tentetnikovu 2a0 Sto je onako grubo otiSao i prekinuo poznanstvo. Citikov sute pritu da Tentetnikov pise povijest generala iz 1812. Veéu glupost nije mogao izjaviti ali je ona nagnala generala da svog susjeda gleda drukéijim otima, Napokon, kad je vidio da mu je general naklonjen, Cigikov prelazi na svoj posao, Prita kako ima nekog strica koji mu ne Zeli ostaviti nasljedstvo ako nema bar 300 kmetova, Zato ée najbolje biti da mu general proda svoje umrle kako bi papirom uvjerio strica da posjeduje tolike kmetove. Betristev drage volje pristaje i srohotom se smije navinu kako ée tobode Citikov Suknuti stricu. Sada slijedi tekst koji se nije satuvao. S, P. Sevirjov primjecuje: «Ovdje je ispustena Pomirba generala Betrisceva s Tentetnikovim: objed kod gencrala i razgovor njihov 0 vanaestoj godini; zaruke Ulinjkine s Tentetnikovim; molitva njena i plac na majcinu grobu; razgovor zarucenog para u vriu. Cicikov krece po poruci generala Betrisci rodacima da im javi kécrine zaruke i putuje kjednom od tih rodaka, pukovniku Kos Petruska i Cicikov greskom dodose do Petra Petroviéa Petuha koji je bio nema ni na nasim svadbama i kod kojega je uvijek bilo pojest i popit. Citikov je, dosavsi do njega, bio prisiljen od svog domacina da stalno jede, pa je stalno éckao priliku da odmagli. Big je tui neki Platon Mihajlovié Platonov, Citikov mu nudi da putuju skupa. Platon pristaje i moli ga da prvo svrate kod njegove sestre i zeta da se oprosti s njima. Platonov zet, Konstantin Fjodorovié Kostan2oglo, bio je poznat po dobrom imanju, zdravim kmetovima i parolom "radi i steéi rije neyo ée ostati kod Kostan2ogla Cigikov odlazi retenom Koskarjovu. Ne znam zasto, ali uopée mu ne spominje zaruke, ali zato pita za mrive duse, Koskarjov je bio govjck kojemu su papirologija, preciznost, urcdnost, ali i otezanje bili furka. Od Citikova trazi najprije da podnese molbu, zatim slijede potvrde, dozvole, procedure ~ Citikoy ode uglavnom neobavijena posla, Konstan2oglo vidi da bi se od Citikova moguo napraviti dobar vlastelin pa mu nudi da kupi imanje nckog Hlobujeva koji je posjed apsolutno zapustio pa ga mora prodati da ne bankrotira. KonstanZoglo, koji mrzi Ijude koji ne vole raditi, spreman je Cigikova poduprijeti ako mu ovaj obeéa da ée emeiti, znojiti se i rintati, kako bi zaradio svoj kruh i to raspusteno imanje digao na noge. Buduéi da je daljnji tekst logicki nepovezan jer dosta toga nedosteje, najbolje bi bilo ovdje se zaustaviti. Treba reci da je sve papire od prodanih dusa Cigikov dréao u jednoj Skatuljici koju je stalno nosao uza se. Aish + LAW, UCMEKY Cal ne LAER 10 ah OUinitiaf he Pebiak ee. Ole 1 ARCA eee ts OS a ” IVAN SERGEJEVIC TURGENJEV (1818-1883)2 22% 6 627 Beeb rea CY Vihe Rodio se u Orlu. Djetinjstvo je proveo u Spaskom-Lutovinovu, imanju svoje majke. Skolovao se u poznatim moskovskim pansionima Waldenheimera i Krauzea, 1833, upisao se na Moskovsko sveutiliste, a zatim nastavio studije u Petrogradu, gdje je diplomirao 1837. Zatim je studirao filozofiju u Berlinu i 1841. vratio se u Moskvu. Sanjao je da postane profesor filozofije na Petrogradskom sveutilistu, ali mu se ta 2elja nije ostvarila, KnjiZevnim radom poteo se baviti 40-tih godina 19. st; prvo njegovo znatajno djelo bili su Lovéevi zapisi = abirka pripovjedaka objavijena u Casopisu «Suvremenik» od 1847, do 1852. Medutim Turgenjev je poznat u svijetu kao autor romana Rudin (1856), Plemicko gnijezdo (1859), Uoci novih dana (1860), O¢evi i djeca (1862), Dim (1867) i Novine (1877). Njegovi romani imaju jednu srodnu osobinu: tretirali su najaktualnije probleme svog doba i pisani su po estetskim principima kriti¢kog realizma, Pisao je i drame, od kojih su najpoznatije Na tudem hljebu (1848), Mjesec dana na sclu (1850) i Provincijalka (1851), koje su se do danaSnjih dana odrZale na repertoaru ruskog kazalista. Poznat je i po svojim Pjesmama u prozi u kojima je rijetko darovitom orkestracijom poetskog kazivanja pokazao bogatstvo i Ijepotu wvelikog, moénog, pravednog i slobodnog» ruskog jezika. Turgenjev je dugo 2ivio u Francuskoj i mnogo uéinio za populariziranje kulture svog naroda u Evropi. Umro je kraj Pariza, a sahranjen na Volkovom groblju u Petrogradu, LOVCEVIZAPISI [= GhkG OI Kine ev Onginal: H.C.TYPI EHEB: OTLB H ETH Predgovor: Miloslav Babovié, sep thes Cee): 1 Ne 4 tel J Lovdevi zapisi su zbirka pripovjedaka («Hor i Kalinié», «Malinova voda», «Ljgovn, «Betina livada», «Starostay, «Kancelarija», «Birjuk», «Kasjan s Krasive Metin, «Sastanak», «Pjevatin, «Zive mostin, «Suma i stepa») koje povezuje lik lovea-pripovjedaéa, Te prite vrlo dobro oslikavaju atmosferu ruskog sela na polovici stoljeca te prikazuju, kako meduljudske ‘odnose, tako i prirodne Ijepote. Bilo je prigovora da se u tim pritama uopée ne razvija fabula i da je pisac previse baziran na nekoj pojedinatnosti, no upravo u tome je i draz Lovevih zapisa ~ prite su mu kao mozaici, slidice i isjetci iz Zivota koje itekako imaju u sebi ono mmmi m. Hor L Kalini&:Pripovijetka podinje jednom kontrastnom slikom dvaju tipova seljaka Kojima pripadaju junaci Hor i Kalini8: «Orlovski seljak (Kalini¢') je omalen, pogrblien i mrgodan, gledla iskosa, ivi u bijednim jasikovim kucercima, kuluéi kod spahija, ne bavi s trgovinom, slabo se hrani i obuven je w opanke od like: kuluski seljak (Hor) placa obrok stanuje u prostranim kuéama borovim, visoka je rasta, gleda slobodno i veselo, lice mu je Gisto i bijelo; trguje maslom i katranom i 0 praznicima nosi éizme...». Osim navedenih junak tu je i viastelin Polutikin, O njemu pripovjedaé kazuje: «Uposnao sam se sa sitnim kaluskim spahijom Polutikinom, strasnim loveem i, prema tome, dobrim éoyjekom.» Ovom verbalnom pohvalom, autor je omoguéio scbi da nizom komitnih podataka ocrta neSto drugo: naime, taj je Covjek, medu ostalom, prosio sve udavage u guberniji, ali se nijedna nije hijela udati 2a injeza: priga jedan te isti vie, koji viSe ne moze nikoga nasmijati; mucao je, napokon, i samo ime Polutikin na ruskom ima neke negativne konotacije. Hora, Polutikinovog kmeta koji ima vlastito imanje i koji Zivi nasred Sume, daleko od ostalih kmetova, pisac ne uvodi odmah u radnju, veé prvo slika njegovu kuéu, imanje, porodicu, Kuéa (brvnara), staje, ograda - sve je grubo, ali solidno. U kuéi je primitivan namjeStaj, ali stol je ostrugan. Slijedi pojava jednog od Horovih sinova: «Mladié se ubrzo pojavi sa velikim bijelim vréem punim dobra kvasa, ogromnim komadam pXeninog hijeba i desctak kiselih krastavaca u drvenom Canku» Hor ima 9 sinova, divovskog rasta i drevnih ruskih imena: Potap, Sidor, Vasilij, Fjodor... Poslije ove ekspozicije pisac uvodi wu radnju glavnog junaka: «Crte njegova lica podsjecale su na Sokrata: isto tako visoko évornato éelo, iste sitne o¢i, isti préast nos...». Osim fizitke slignosti, Hor sa Sokratom ima i neke duhovne podudamosti: njegove osobine su razumnost i praktiénost. Njega ne zanimaju Ijepote gradova Evrope, veé drustveno uredenje tih zemalja. Gradeéi lik, Turgenjev ipak nije htio da stvori iznimnu lignost: Hor je Covjek svoje sredine, nepismen je i ne tradi da skoluje unuke. Ne cijeni Gistogu i na vlastelinov prigovor odgovara: «Pa treba da se u kuci osjeéa da u njoj Ijudi Ziven. Osim ovoga podcjenjivao je Zene i bio praznovjeran. Potpuno suprotan Horu je Kalinig, Za razliku od Hora, Kalini¢ je nepraktitan i zato — siromah. Kuéica mu je oronula, ali puna suhog smilja i ljckovitih trava, jer se on ni pod krovom ne moze odvojiti od mirisa Sume i polja. Dok Hor zbija Salu s gazdom, Kalini¢ mu vjemo slu2i. Kalinié lijepo pjeva i svira na balalajci. Ima lijepo lice i zanimanje mu je u skladu s dusom: péelar je i rezbar. Kalinié i pripovjedata doSekuje drugaéije ~ kod Hora je : kvas i turSija’; kod Kalinita ~ med i hladna voda sa Sumskog izvora. Hor je sav uronio u zemaljsko, Kalinié zagledan u visinu. I imena su im bitno razlivita: tvor i kalina, _ Malinova voda, To je izvor ruske rjetice Iste gdje pripovjedaé sreée dvojicu ribara te saznaje nesto o njima, Jedan je Stjopka Stepantié iz mjesta Sumihina, Njega su gospodari zaboravili ~ ne vode ga na spiskovima 2ivih i nikog ne zanima ydje je i od dega 2ivi. Sav Zivot njegov svod se na bitku za zalogaj, bilo kakav. «Kad bi umro, niko ne bi primijetio da ga —_ 5 5 io ‘Seljaka su medutim kaluSka ali Kalini¢ po svojim osobinama vite pripada ovom prvom tipu, tj. orlovskom, 1 Obrok = vrsta davanja u noveu ili hrani Sto je kmet morao plaéati gospodaru umjesto kulucenja, ‘Turtija ~ ukiseljeno voce ili povrée saguvano za zimu. nema Stjopka je to osjecao i tako se i ponasa, ne samo da se ne buni, ved se i ne 2ali i ne moli; Koraga negujno, ne smije ni da kasljuene. Stepandiéev drug bio je woslubodeni seljak srofa Petra lli¢a, Mihajlo Saveljov, zvani Magla, On je fivio kod nekog susicavog gradanina iz Bolohova». Ipak, pripovjedata je vise zunimao Stepantié, jer lovae nikako sebi nije mogao da objasni kako neko moze stalno 2ivjeti u nekoj sjeni, kao da ne postoji, Ligovs Lovac se s jaranom Jermolajem, takoder loveem, uputio u mjesto Ligov loviti patke. «gov je veliko stepsko sclo, sa starinskom zidanom crkvom s jednim kubetom i sa dsjema vodenicama na barovitoej rjecici Rosoti. Ta rjecica, jedno pet vrsta od Ligova, postaje Sirok ribnjak», Na tom ribnjaku loveima se pridruzuju i domagin Vladimir te starac Sutok, Vladimir je bio «kmet, pa je osloboden; u ranoj mladosti udio je muziku, zatim je slutio kao sobar; bio je pismen, procitao je (...) neke kujizice, i Ziveci sad kao Sto mnogi ive u Rusiji bez prebijene pare (...) hranio se izgleda manom nebeskom. (...) Pored ostalog, stavio mi je do znanja da ponckad posjeéuje susjedne spahije i da ide u goste u grad, igra preferansa.» 'Sugok je pak bio vlastelinski ribar i s njegovim éamcem su lovili, Taj starac je u svom Zivotu promijenio toliko zanimanja, a Sta je god radio ~ bio je maher, ali samozatajan za razliku od Viadimira koji je bio u svemu diletant, a hvalisavac. Tako se Vlado i sada krenuo hvaliti, no njegovu izvikanu vjestinu lova opovrgavali su totalno promaseni hici, a svaki put kad je promasio, Zalio bi se na pusku, na polo2aj i sl., samo da ne bi priznao da loSe gada, Njegov je zadatak bio i da izbacuje vodu iz amca. No on je to zaboravio pa su se ubrzo prevmuli zboy velike koligine vode, Tad su mu prisutni psovali sve po spisku, Ipak, zahvaljujuéi sabranosti Sutokovoj, lovci su se sretno izvukli na obalu, Botina livada, Pripovjedat se izgubio u nakvoj Sumi, a bila je noé, jezovita i brrrmr. Dospije nekako na livadu pod imenom kakav je i skupinu djeaka kako sjede re pa im se prikljuti, sretan Sto je naiSa Ti djeCaci dosli su ovdje vodeei konje na ispasu, a razlog zasto su to radili noéu bio je taj Sto konja po vrelom Ijetnom danu napada svakakva Zivina i on ne moze pas ko éojek. Djetaci dopusti8e lovcu da legne kraj vatre. Pravivsi se da spava, pripovjedaé stade sluSati dje€atke razgovore. Oni su u skladu s okruzenjem pritali prie o duhovima, vjesticama i sl. Pripovjedaca se posebno dojmio djetak Pavle koji je, o¥ito, bio najodgovorniji i najozbiljniji medu njima, «Djecak, istina, nije bio lijep, pa ipak mi se dopao: gledao je vrlo pametno i otvoreno, a iu glasu mu se osjecala snaga.», Usred neke prige 0 demonima nesto je ‘stvarno zaSuskalo, psi su Zalajali a konji uhvatili Sturu, Dok su ostali djetaci bili ukipljeni od straha, Pavle je hrabro krenuo za konjima i vratio ih ne pokazujuci nitim da se preplasio, Sada je stuo i ostale djetake tjeSiti govoreci im da nema razloga za strah. Pripovjedaé je napokon zaspao a ujutro kad se probudio, svi su djetaci spavali, samo je Pavle bio budan, «a mu klimnuh glavom i podoh kuéi niz rijek Starosta Upravnik imanja izvjesnog Arkadija Pavli¢a Pjenotkina zvao se Sofron. Prva informacija 0 njemu je spahijina pohvala: «mam dobrog upravnikan. Prvi susret s njim, a narodito opis gumna, vjetrenjate, Zive ograde oko imanja (sve je tip-top), kao da to potvrduje. Ali se u atmosferi vlastelinovog zadovoljstva dogada neotckivana scena: scljak Antip sa sinom kleCeéi moli Pjenovkina da ih spasi od upravnika: «Gospodaru, potpuno me je upropastio... Dva sina mi je preko reda postao u vojnike, a sada mi | treéeg otima... Juce mi je, gospodaru, posljednju kravicu iz Stale otjerao, a Zenu moju istukao...» Lovéeva konstatacija: iza paravana urednog imanja krije se stvamost bezakonja, ksplatacije i Ijudskih nesreéa, Kancelarija,’U kancelariju pripovjedaé upada slutajno, misleéi da je neka kuéa buduéi da je trazio skloniste od kise. Posto su ga dugo odbijali, a kad im je objasnio da se zabuni, pustiSe ga u jednu zagrijanu prostoriju. Lovae kroz priéu saznaje da su svi uposlenici Starosta je scoski Cuvar, glavar sela, kojeg je Vlastelin postavljao iz redova imuénijih seljaka kao svog predstavnika i izvrSioca vlasti. kmetovi, da je upravnica neka Njemica Lindamandola, alii da starosta Mihailo Vikuloy obavlja sve upravnitke poslove, Osim glavnog upravnika ovdje radi jo8 pet (1) pisara, Glavni blagajnik, Nikolaj Jeremejié, bio je ujedno i Sef kancelarije. Nakon &to je malo odspavao, pripovjedat je, probudivsi se, mogno sluSati razgovore s druge strane kljuéanice, Jeremejié se najprije cjenkao s nckim trgovcem Antonidem u vezi izyjesne kupoprodaje, Zatim mu je dosao neki seljak i tada je Jeremejit, valjda zbog diskretnosti razgovora, provirio u pripovjedatevu prostoriju, a ovaj se napravio da spava, Potom se Nikolaj vratio i nastavio konverzaciju sa seljakom. Seljak nudi mito glavnom blagajniku a ovaj ga Salje na drugo mjesto gdje Ge to moéi srediti jer ovdje nisu prilike za to. Iz svega ovoga lovac zakljuéuje da je Nikolaj jedna podmukla i gramzljiva osoba, a njegova oholost je poveéana time 8to je dobio polo?aj Sefa kancelarije pa misli da moze raditi sve 310 zadeli, Napokon seljak Pavle upada u kancelariju i tra2i da starosta Mihailo prestane sa svojim spletkarenjem i da se vise ne mijeSa u njegovu Ijubay prema djevojei Tatjani i da ih ostavi na mir. Nakon tjedan dana lovac je saznao da je izvjesna Tatjana otpustena iz slu2be. Birjuk, (Birjuk je u orlovskoj gubemiji nadimak za usamljena i sumorna Zoyjeka). Covjek po nadimku Birjuk bio je Sumar u viastelinskoj slu2bi. Bio je rigorozan u obavijanju svoje duznosti a pogotovo kad je bilo u pitanju kaZnjavanje krivolovaca i onih koji nezakonito sijeku drva. Nitko ga 2bog tog nije volio. Ustvari, radilo se 0 Eovjeku tija se savjest svakodnevno razapinje izmedu asjeéaja duznosti i Zelje da pomogne supatnicima seljacima, Na pitanje: «Kazu, ti nikome ne popusta’?», Sumar je odgovarao: «Radin svoj posao, ne moze se gospodarev hijeb badava jesti.» Jednom prilikom, kad se pripovjedaé zatekao kod njega, on uhvati_nekog prijestupnika, Ovaj moli i preklinje da ga pusti ai pripovjedaé govori da ée on platiti cijenu za drvo, samo da ne muti jadnika. Birjuk je nemilosrdan. Ipak, nakon dugog i teskog nagovaranja, pusta seljaka zaklinjuéi lovea da nikom 0 tome ne govori. Kasjan s Krasive Mei, Pripovjedatu i njegovom kodijasu Jerotiju pukla je osovina na kolima pa su svratili u obli2nje selo kako bi nabavili novu. U selu nije bilo nikoga. Jerotije je potrazio vodu da napoji konje, a lovac je prosetao malo kroz selo, Ugledao je Eovjeka od ‘oko 50 godina koji je izgledao jadno i slabasno, «Sasvim je nemoguée rijecima iskazati kako je on neobicno i éudno izgledao.» Pripovjedaé ya je upitao gdje bi se mogla zbavit osovina. Poslije dugo neckanja i negodovanja, éovjck éije je ime bilo Kasjan, pristao je, ali na svom Konju, odvesti pripovjedaga u gorosjetinu® u kojoj se nalazi nakva kancelarija u kojoj se moze naéi osovina, Putem je Kasjan slabo govorio, a na pripovjedateva pitanja odgovarao je kratko inevoljko. Kad je konatno nabavljena osovina, lovac po2eli malo loviti a Kasjan se ponudi da ide s njim. Sada se Kasjan razvezao prigom i to napadajuéi lovea zasto ubija neduzna stvorenja. «a zacudeno pogledah u Kasjana. Njegove rijeci tekle su slobodno: on ih nije trasio, on je govorio s tihim oduSevljenjem i smjernom dostojanstvenoséu, zatvarajuci pokatkad oi. Lovac uogava da je njegov’suputnik lutalica bez stalnog zanimanja. Ipak, lovio je golubove. Ali nije ih ubijao veé ih je lovio iz razonode da bi ih opet pustio, Pripovjedata je iznenadila mudrost toga Covjeka. «Njegov govor nije imao zvuk seljackog govora, tako ne govore prosti Gudi, pa ni rjeciti Yudi tako ne govore, To je jezik smiljeno svecan i éudany, Kasjan se razumio i u Ijckovito bilje. Govorio je da svugdje u prirodi ima bilja koje lijeti bilo koju bolest, samo ga treba pronaci. __ Nakon Sto je osovina postavijena, Jerotije i lovac uputili su se dalje. Kasjan, zbog svoje nestalnosti na jednom mjestu zvan «Buha», ostavio je neki gudan, a u isto vrijeme dubok i snazan utisak na pripovjedata ~ Kasjan s Krasive Me —<——_—— : Gorosjetina ~ mjesto u Sumi gdje su isjetena drva, ha-ha Wm Sastanak, Pripovjedat, sakriven u grmlju, prati razgovor djevojke Akuline i mladiéa Viktora Alcksandri¢a. Akulina, po odjegi seoska djevojka, vjerojatno je dosla na vrijeme na dogovoreno mjesto, dok je mladié puno kasnio, Z razgovora dalo se zakljutiti da je siromasnoj djevojci mnogo stalo do tog momka i da ga istinski voli, Medutim Viktoru, koji je bio SOBAR nekog bogatog gospodara, Aklulina je bila prolazna strast te je gledao da je se rijesi. «Njegovo lice, rumeno, svjeze, drsko, bilo je od onih lica koja su, koliko sam mogao primijetiti, gotovo uvijek neprijaina muskarcima, ali se, nazalost, vrlo éesto svidaju Zenskinju, On se o€evidno trudio da svojim prilitno grubim criama da izraz prezrenja i dosade: neprestano je skiljio svojim ¢ inace majusnim, milijecno-sivim ocicama, mrstio se, spustao Krajeve usana, usiljeno zijevao i s nemarnom, iako ne bas spretmom, neusiljenoséu Cas je popravijao rukom ridaste, kicoski zakovréene zulufe, Cas je Cupkao Sute dladice Sto su strsale na debeloj gornjoj usni, - jednom rijecju, izmotavao se ne moze gore biti Viktor nemarno objaSnjava djevojei da on mora ici jer je dobio premjestaj i da od njihove Ijubavi ne moze vise biti nista, Akulina ne moze i ne Zeli to shvatiti, sva je u suzama i pokusaje iz svega, ipak, uhvatiti tratak svijetla, Vidjev$i napokon da ne moze nista uéin ona tra2i na rastanku samo jednu jedinu rije’, rije’ koja joj moze dati zmo utjehe, ali ni to ne dobija. Viktor hladno odlazi. Akulina potréa za njim pa pade. U to joj pritréi pripovjedaé da joj pomogne ali ona pobjeze. Ispade joj kitica razli¢aka koje je ubrala za svog dragog. Lovac je cvijeée pokupio i dugo ya Cuvao kao uspomenu na ovu divnu i plemenitu djevojku. Pjevadi. U ekspoziciji prige naglaSena je prozaignost: scena je - seoska kréma, publika = kotijasi, skitnice, pijanice, krémar i nj evati su Jakov i bezimeni poduzetnik. ijede, ali ne samo od sujete veé i od tananog osjeéaja pjesme i straha hoée li moéi prenijeti njenu zvutnu Ijepotu, Snagu umjetnosti autor potvrduje time Sto pjesma za trenutak preobrazava krému u umjetnicku estradu: Ijudi sluSaju pjesmu s uzbudenjem i suze im naviru na oti. Lovéev zakljuéak: Ijudi u teskim i prozai¢nim uvjetima ipak mogu ispuniti svoj 2ivot nedim vrijednim i snaznim, Zive motti_Pripovjedat je u Aleksejevku gdje se nalaze salasi njegove majke. Ovdje doznajemo da se lovac zove Petar Petrovis. On u selu posjecuje Lukerju, nekad najljepsu djevojku u Aleksejevku koja je bila i sluskinja lovéeve obitelji, a koja je sada lezala na samrini¢koj postelji, Ona Petrovicu priga svoju storiju, Prije 6-7 godina ona se trebala udati za izvjesnog Vasilija Poljakova, mom! Petrove majke, Medutim, pala je niz stepenice i nakon toga joj se zdravlje stalno pogorSavalo. Poslali su je ovamo, u Aleksejevku, posto ovdje ima rodbine koja ¢e se brinuti za nju. Vasilije je malo tugovao pa se ofenio drugom djevojkom. Tako sada Lukerja provodi dane éckajuci smrt. Ali ona se ne 2ali, Stovige sretna je jer je pronasla ncki duhovni mir. «Osjecam da sam Siva, disem i to mije sve. Gledam, slusam. Pécle u peelinjaku zuje i bruje; golub padne na krov pa guce; kvocka naide s pilicima da Aljuca mrve: ili vrabac uleti ili leptir = velo mi je prijatno» Lukerja pri¢a kako je obilazi jedna djevojka koju ona uti pjevati pjesmice. U svojim snovima Lukerja nikad nije bolesna: uvijek sanja da je zdrava i da se moze kretati. Jednom je pak sanjala smrt, ali je ta smrt bila tako mila i draga i Lukerja ju je zamolila da je uzme sa sobom. Smit joj je obeéala da ée to biti poslije petrovskog posta. Lovac je zadivljen veli¢inom ove duse koja je, usprkos svim nedaéama, postojana u Kjubavi i vjeri. On joj nudi pomoé ali sve Sto Lukerja tradi jest da Petar zamoli majku da ovdaSnjim seljacima smanji obrok. ‘«Poslije nekoliko nedjelja saznadoh da je Lukerja preminula, Smrt je ipak dosta po nju.. i bas "poslije petrovskog posta". Priali su da je na sam dan smrti neprestano éula zvona iako se od Aleksejvke do crkve racuna vise od pet vrsta, a bio je radni dan, Uostalom, Lukerja je govorila da zvonjenje nije dolazilo od crkve vee "ozgo". = Po svoj prilici nije smjela kazati: $ neba.» Suma 1 stepa. Ova pripovijetka posvecena je ruskom pejzazu, Komponirana je iz. 10 lirskih odlomaka, uvodnog obraéanja Citatelju i oprostaja s njim. Pripovijedanje objedinjuje motiv: ruska priroda. Umjetnik podinje opisom proljctnog svitanja i zavrSava nagovjestajem proljeéa, kad smetovi kopne, Tako je oertan krug godinjih dol mma i stepa» otkriva Fijedak promatratki dar, o emu svjedoze detalji: tikizni trag na travi bjeljoj od jutamje rose; rojevi musica svijetli u sjenci i tamni na suncu; zlatna jesenja breza na blijedoplavom fonu reba; bijela erkva s po2arom kupola; zelenkasto nebo iznad snje2ne ravnine i Sume boje ¢ade;, mokri grm Sto ujutro zapuhne toplim mirisom noéi. ; i an ‘Svu paletu boja vidio je lovae na oblacima, livadama, na vodi, u Sumi, w svitanja, pod sjenkom sutona, na mjesctini ili pri sijevu munje. U pripovijedanje se utkiva muzika prirode: Sapat radi, 2ubor Sumskih izvora, pljusak po trScanom krovu, tisina jesenja u kojoj se svaki zvuk produduje, i narotito pjevanje ptica koje umjetnik prenosi gotovo notalno. Dozivljena svim éulima priroda se takva nameée paméenju Citatelja. U strukturi zbirke pripovijest «Suma i stepa» ima jo8 jednu funkciju: Wjepotom i bogatstvom boja ona kontrastira tuznom prianju o sudbinama Ijudskim. Turgenjevljev odnos prema ovom djelu najljepSe odreduje Zelja da na njegovom grobu piSe: "Ovdje ledi pisac Loveevih zapisa.” OCEVIIDJECA } Preveo: Milo’ Moskovljevié. Roman se sastoji od 28 glava i posveéen je poznatom ruskom kriti¢aru Visarionu Grigorjevitu Bjelinskom. Radnja je smjestena u godinu 1859. i dogada se na podrugju gubemijskog grada ***. Nikola Petrovié Kirsanov dogekuje svog sina Arkadija koji se nalazi na studijama pa je uzbuden jer ga dugo nije vidio. Nikola je bio sin ruskog generala iz 1812., Petra Kirsanova, koji ga je poticao da krene njegovim stopama. «Medutim, Nikola Petrovié stigao je jos za fivota roditelja, i na veliko njihovo ogorcenje, da se zaljubi u kéer cinovnika Prepolovenskog, bivseg viasnika njegovog stana, simpati¢nu i, kao sto se kaze izobrazenu djevojku: ona je u ¢asopisima ¢itala ozbiline clanke u odjeljku "Nauka", Ozenio se njom, éim je prosla Zalost za roditeljima (roditelji su mu, dakle w meduvremenu umrli), pa je ostavio ministarstvo carskih dobara, gdje ga je olac protekcijom bio namjestio, i provodio sreéne dane sa svojom Masom prvo u ljetnoj kuéi blizu Sumarskog instituta, a poslije u gradu, u malom i lijepom stanu, Cistim stepenicama i priliéno hladnim salonom, naposljetku ~ u sclu, gdje se konacno nastanio i gdje mu se uskoro rodio sin Arkadije.», Poslije 1848. razgranitio se sa seljacima koji su mu rijetko plaéali obrok. Uglavnom, provodio je miran scoski Zivot. Kako je vrlo brzo ‘ostao bez Zene, sve je svoje nade polagao u jedinca sina. fis joat Ye & Zajedno s Arkadijem dosao je i Evgenije Vasiljevié Bazarc digev prijatelj i kolega koji se bavio fizikom, kemijom i medicinom i koji je bio nihilisticki nastrojen, Taj tip Je Arkadiju, koji je bio nesto mladi, bio uzor. Tako je pojava Bazarina u Marijinu (Nikola je svoje imanje nazvao po pokojnoj Zeni) bila takva da nije mogla ostati nezapazenom. On je svojim idejama koje se protive svakoj vrsti poretka i ustroja svugdje, a pogotovo ovdje u selu koje njeguje tradiciju, nailazio na antipatije. Nikola Petrovié, posto je od sede bio miran i Povuéen, nije Zclio praviti sranja jer mu je apriomi interes bila sreéa njegova sina, Zato je nastojao biti koliko-toliko u minu s novopetenim gostom, ali takav nije bio Nikolin brat Pavle koji je naprosto uzivao u svadama s Bazarinom. Pavle Pavlovié za razliku od svog brata imao je bumu miladost. Kao oficir imao je mnogo uspjcha kod Zena, Sarao je, kretao se u visokim petrogradskim krugovima i bio dosta cijenjen. Furao se na Engleze. Medutim desi se da se zaljubio u kneginju R., svjetsku damu i hy Kohetu i ona mu poremeti um. Kneginja je bila udata za nakvog starohana pa joj je fazon bio da zavodi mlade od sebe. Nakon Sto je Pavle kod nje postigao uspjeh, ona se obladila j Krenula dalje. No Pavle nije. Stao je pristajati za njom i jednostavno nije vise mogao zamisliti 2ivot bez nje. Ni sam nije mogao objasniti zaSto je to tako. U njoj «cuk i kad se bespovratno podavala, jos jednako kao da je ostajalo nesto obecano i nedostupno, kamo nitko nije mogao doprijetin. Potco ju je pratiti posvuda po Evropi. Kneginja je na kraju iznenada umrla te Pavlu poslala prsten sa sfingom koji je nekad on darovao njoj. Preko sfinge stavila je krid i napisala da je u tome odgovor. Pavle bijae dotuéen. Ouluei napustiti petrogradske krugove i nekako poceti novi Zivot kod brata. ZaSao je u godine kad Covjek vise nije ni mlad ni star, bio je ni tamo ni ovdje, sa socijalni statusom u krizi. Uzalud je Arkadije nagovarao svog prijatelja da mu ne handri strica jer je on vistinu nesretan Covjek. Bazarov je bio bezosjecajan i drzak prema Pavlu, a ni Pavle nije bio nista bolji prema njemu. Na imanju 2ivjela je jo$ jedna osoba - djevojka Fenjitka, koja je bila samozatajna i trudila se da Sto manje pada u oi. Nju i njenu majku Arinu Nikola je prije tri godine pozvao da se nastane kod njega posto ih je muéila neimastina, a Arina je bila i vjesta ekonomka pa je njeno doseljenje dobro doslo i za sredivanje nekih poslova na imanju. No desilo se da je ona uskoro umrla a Fenjitka je ostala kod Nikole jer nije imala nikog svog. Nikoli se svidi djevojka i ona uskoro zanese s njim i rodi malog Mitju. Nisu se vjentali i ta je veza postala obavijena velom tajnosti, Pavle se takoder zaljubio u Fenjitku no o tome je Sutio jer nije Zclio bratu praviti frku. Bazarov je, osim Sto se prepirao s Pavlom oko vjevitih drustvenih i moralnih problema (Pavle je zastupao carizam, dok je Bazarov furao anarhizam, i tako u tom fazonu), izuéavao insekte, Zabe i sl. Sa sobom je imao i posebnu aparaturu. Bio je pravi pozitivist za kog su umjetnost, knjiZevnost i ljubav — trice i kutine, romantizam i zaostalost. Nikola, Ijubitelj lijepoga, bijaSe tuzan sto mu se sin povodi za tim nihilistom, ali ni8ta nije Zelio otvoreno kazivati. Uskoro je u *** doSao Matvej Hit Koljazin, Pavlov i Nikolin rodak, revizijski inspektor i dosada, pa ih je pozvao u *** da se vidi s njima. Pavle i Nikola nisu imali volju da ga vide pa su Bazarin i Arkadije otsli mjesto njih. Matvej lié we bio okretan dvoranin, vrlo lukay, i vise nista; u poslovima se nije nis upravljati svojim licnim poslovima: tu ga veé nitko nije mogao nasamariti, a to ijest glavno.» On pozva mladiée da prekosutra dodu na bal koji prireduje gubemator. Oni obcéase da ée do¢i, U meduvremenu sretnu Sitnikova, Bazarovijeva utenika, kako se sam nazivao, ali moronsku i beskarakternu osubu i ulizicu. «nemir i mpost pokazivali su se u sitnim, inace prijatnim criama njegova zalizanog lica; male, kao prignjecene o¢i gledale su netremice t nemirno, i smijao se nemirno: nekakvim kratkim, suhim smijehom.» Bazarov nije mnogo za njega mario, ali je ovome Bazarov bio idol. Sitnikov im predlaze da zajedno otidu do njegove prijateljice, takoder nihilistkinje, Avdotje NikitiSne ili Jevdoksije Kuksine kako se jo zvala. Ta denska je Zivjela u pravom kokosinjcu pa su Arkadije i Bazarov jedva éckali da odu od nje. «Malena i neugledna prilika emancipirane Zene nije imala nidega rugnog: ali je je lica neprijatno djelovao na gledaoca. I nehotice je éovjek dobijao volju da je upita: "Sta tije, desi li gladna? Mi ti je dosadno? Ii se snebivas? Sta se mudis?". 1 nju je, kao t Sitnikova, wWecito nesto peklo u duSi. Govorila je i kretala se vrlo slobodno, a u isto vrijeme smeteno: ona je o¢ito samu sebe smatrala za dobrocudno i jednostavno stvorenje, a medutim, ma Sta da Je Cinila, stalno se ¢inilo, da ona bas to nije hijela udiniti; sve je kod nje ispadalo, kao Sto djeca kazu~ naro¢ito, to jest, ne jednostavno, ne prirodno.» Dvojica prijatelja nisu se puno zadrZavali kod nje. Konaéno je do8ao i bal. Arkadije je tu veter spazio Anu Sergejevnu Odincovu, udovicu koja je bila nesto starija od njega, i odmah se zaljubio. Kad je to rekao Bazarovy, ovaj ga je samo cinitno pogledao, te prisio toj Zeni milion mana, Medutim osoba koja je zainteresirala Anu bio je upravo Bazarov. ‘Ana Sergejevna Odicova 2ivjela je zajedno sa sestrom Katarinom i tetkom Avdotjom Stepanovom na imanju Nikoljsko, oko 40 vrsta od ***, Njen ota ej Nikolajevié Loktjev, bio je poznati aferista i kartaS. Umrijevsi u dugovima, on ostavi kécrima reéeno imanje koje je bilo bogu iza leda. Buduéi da je odgojena u petrogradskim krugovima, Ana se dugo nije mogla navi¢i na nov navin Zivota. Kao 20-godisnjakinja morala je sama voditi imanje jer joj je sestri bilo 12-13 godina, Nakon bezbriZnog djetinjstva postala je suoSena s oskudicom i neimastinom, a povrh svega morala je trpiti hirove tetke koja je bila pravi despot. Na sreéu, udala se za nekog Odincova koji je nakon 5-6 godina umro ostavivsi joj svo bogatstvo. Odincova poziva Arkadija i Bazarova da je posjete u Nikoljskom. Zeljela je sto bolje upoznati tog nihilistu. Tako se nepredvideno dva drugara zadr2aSe vie nego Sto su namjeravali te se uskoro dadu putem Nikoljskog. Odincova je Arkadiju namjerila svoju mladu sestru Katju koja je bila mia i stidljiva, «Sve je kod nje bilo jos mlado i zeleno: i glas, i malje na cijelom licu, i rudi¢aste ruke s bijelim krudicima na dlanovima, i vrlo malko uska ramena...Ona je neprestano crvenjela i brzo disala», No Arkadije nije bio zaljubljen u Katju veé u Anu. Boravak u Nikoljskom donio je joS jednu ¢udnu promjenu: i Bazarov se zagledao u ‘Anu, ali je to skrivao. Zato je s vremenom postajao sve hladniji prema svom jaranu jer je i on volio Anu. I u Ani se vodila borba - srce je 2eljelo Bazarova, dok je razum nastojao to otkloniti. Svakog gosta tri dana dosta (ovdje je bilo malo vise dana)! Priblidilo se vrijeme rastanka i Bazarov, gotovo u bunilu, skoro nesvjestan postupka, izjavijuje Ani ljubav. Ona, iznenadena, na prvu ga odbija, ali se malo zatim pokaja. Ali bilo je kasno da promjeni misljenje. Bazarov odluti otiéi i posjetiti svog oca, a Arkadije, kako ni on ovdje nije imao Sta traziti, odluti poi s njim mada to ovome, bilo je otito, nije bilo drago. Putem su malo prigali, Bazarov je bio Ijut prvo na sebe, a zatim i na Arkadija i Odincovu. Arkadije je mogao pretpostaviti da su Ana i Bazarov neSto mutili, Tako se zategnuse odnosi izmedu dva prijatelja. Tako su se Bazarovljevi rodite}ji silno obradovali sinovom dolasku, Arkadije i Bazarov su kod njih ostali svega tri dana j w ta tri dana su se pravo otudili, Arkadije je stao uvidati da put nihilizma nije i njegov put jer u njemu jos Zive osjecaji za dobro, posteno i istinito, a te stvari nisu relativne. Nakon Sto je doslo vrijeme da idu, i nakon Sto si Bazarovijevi roditelji, bezuspjeSno pokuSavali nagovoriti sina da ostane jo§ malo, nasi junaci krenuse put Marijina jer su tamo ostali Bazarovijevi instrumenti. Dodose do raskrsnice od koje se desno islo za *** i za Marijino, dok je lijevi put vodio prema Odincovom. Bazarov, skroz neogekivano, skrenu lijevo, ka Nikoljskom, gdje ih sada nitko nije o&ckivao. Ani rckoSe da su navratili uzgred i da idu kod Arkadijevih roditelja, Prosjedili su oko 4 sata, Odincova im Je ispraéajuéi ih rekla da svakako naidu ponovo ali je bila nckako hladna. DoSav8i u Marijino, naisli su na ckonomske probleme Nikole Petrovita, Poslovi na gospodarstvu nikako nisu blistali, Arkadije je bio spreman pomoéi ocu, a Bazarov se, ne mijeSajuéi se ni u Sta, odmah pribvatio svojih 2aba, Arkadije se nikako nije mogao koncentrirati na pomoé ocu. Nije mogao boraviti pod istim krovom s Bazarovom. Zelio se kratati, putovati, mislio je na Anu. Odlutio ju je posjctiti, pa kud puklo da puklo, NaSao je neka pisma koja su nekad izmjenjivale njegova i Anina majka pa ih je odlugio, kao izgovor za rine odnijeti Care tputovao je. Sto je bio blize Nikoljskom, to ga je vise obuzima strah, Ipak, bio je srdatno doéckan, IjepSe nego Sto se i sam nate ee i Vasilije Ivanovig i Arina Vlasjevna, Natrag u Marijino, Bazarov se otudio. Jedina osoba s kojom se volio druziti bila je Fenjitka, «Ona ne samo da je imala povjerenja u njega, ne samo da ga se nije bojala, veé se pred njim driala slobodnije i okretnije nego pred samim Nikolom Petrovicem. Tesko je reéi zbog éega je to tako bilo; moze biti zato, sto je nesvjesno osjeéala odsustvo svega plemickog, svega onog viseg Sto privlaci i plasi.» Kako su se iz dana u dan njih dvoje sve viSe druzili, Bazarovu padne na pamet da je poljubi, mada je ona prema njemu gajila samo osjecaje prijateljstva, Tu je scenu vidio Pavle koji je, kako je kazano, bio zaljubljen u Fenjicku i, toboze da spasi bratovu éast, izazvao Bazarova na dvoboj. U dvoboju Bazarov uspijeva raniti Pavla a Nikoli, koji je blijed doletio na mjesto dogadaja, rekli su neki sasvim treéi razlog dvoboja. Buduéi da se bavio i medicinom, Bazarov je njegovao bolesnika dok nije dosao pravi lijetnik. Taj gest doprinio je smanjenju tenzija izmedu Pavla i Bazarova. Napokon, kad je vidio da je svoje obavio, Bazaroy, rastavsi se s Nikolom, napusti selo, Kad je Pavlu bilo bolje, odmah je stao ispitivati Fenjicku, koja o dvoboju takoder nije znala, voli li Bazarova, Kad ga je napokon uvjerila da voli samo Nikolu Petrovita, Pavle odmah stade nayovarati brata da se 2eni. Bazarov se zaputi u Nikoljsko. Arkadije je u meduvremenu promijenio svoje simpatije = do uSiju se zaljubio u Katju, pa se i Bazarov tome zacudio. Katja i Arkadije postadose k'o dva goluba, bezbrizni i sretni. Oprostivsi se sa Sto je najvaznije - u pozitivnom ambijentu, Bazarov ih dlazi_u otevo selo, Odlutio se ohladiti od svih «zabluda» koje proizvode i. Shvatio je da vi8e nema Sta traziti kod Ane i Arkadija zbog razligitosti pogleda, ali najbimije je bilo to sto ih nije napustio u zlobi i svadi, veé onako — stoicki. Bazarov nije dugo 2i otevu imanju uskoro se razbolio od tifusa i umro. Pisac nam na kraju romana daje pregled onoga sto se desilo s junacima. «Ana Sergejevna nedavno se udala, ne iz jubavi, veé po uvjerenju, za jednog od buducih ruskih javnih radnika, Covjeka vrlo pametnog, poznavaoca zakona, $ jakim prakti¢nim smislom, évrstom voljom, i neobiénim govornickim darom (...). Oni Zive u medusobnoj slozi, cak ée motda dosivjeti i sr pa moida i ubav. Kneginjica (Anina tetka) ...ska umrla je i zaboravijena cim je umrla. Kirsanovi, otac i sin, nastanili su se u Marijinu. Njihovo imovno stanje se popravija. Arkadije je postao revnostan ckonom, i farma veé odnosi prilicno znatan dohodak. Nikola Petrovié postao je posrednik u sporovima seljaka i plemiéa i trudi se iz sve snage. (...) Katarina Sergejevna je rodila sina Kolju, a Mitja veé lijepo tréi i mnogo brblja. Fenjicka, Fedosija Nikolajevna, poslije mua i Mitje nikog tako ne obozava kao svoju snahu.» Pavle se potuca po Berlinu. Otito je clio da se tamo oporavija ali je ostao duze jer je proradila stara krv, KukSina u¢i u Heidelbergu prirodne nauke, Sitnikov naokolo priéa da nastavlja "djelo Bazarova". «dma omanje scosko groblje u jednom udaljenom kutu Rusije. Kao gotovo sva nasa groblja, ono ima tuéan izgled; hendeci, koji ga okrufuju, odavno su zarasli; (...) ovce slobodno Iutaju preko grobova... Ali medu njima ima jedan, koji ne dodiruje éovjek, koji ne ivotinja; samo ptice padaju na njega i pjevaju u zoru. Okrufava ga gvozdena ograda; dvije mlade jele posadene su s jedne i druge njegove strane: Evgenije Bazarov sahranjen je u tom grobu. Njemu dolaze éesto dvoje vee iznemoglih starih iz obliénjeg sela.» 4 anhéca'” | FJODOR MINAJLOVIC DOSTOJEVSKI ( 881) PEC RR CC RIANTE SON el SHARE SGN ARE VA, AER MT OL eat, CAN Ay “ZLOGW 1 KAINA (veueu) Igor, Ares), 4 ANC does en bolnici u kojoj se rodio njegov je a radio kao lijeénik. 1833, stupa v gimnazijski internat, a 2°" 1838. upisuje Injzenerijsku Skolu, Oca mu uw meduvremenu ubijaju kmetovi. 1843, “Dostojevski zavrSava skolovanje u visem oficirskom razredu i stupa u aktivnu sludbu u - petrogradski inj2enjerijski korpus. 1844, napusta slu?bu i prevodi Balzacovu Eugenie Grandet kao i Sandov roman Posijednja Aldinijevka. Poleporys Zs dag Feu uosk Better okeg Hest: De he etyeloye . LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ (1828-1910) — VEG? Geleles KIT) Tt K KOct te Point TMM MCME WH hen tid OO PLI* Wie SATA LE ICE ~peuGs VeLseas! RUSE BEALIZIA, 7. 20 a fn yy . Roden je 1828. u Jasnoj Poljani, u Tulskoj gubemiji, kao sin bivseg potptkovniki i bogate posjednice. Jo8 kao dijete izgubio je najprije majku a zatim i oca; odgajali su ga rodaci. Poéeo je studirati, najprije istoénjacke jezike, a zatim pravo, ali je kasnije postao oficir na Kavkazu, a zatim Sevastopolju, Iz tog perioda su njegova prva knjizevna djela Djetinjstvo,< Djeéastvo, Mladost (1852-1856) i Sevastopoljske price (1854-1855). 1856. podnosi ostavku 7" /*""** na oficirski polodaj i odlazi u Jasnu Poljanu Zcleéi popraviti stanje seljaka. Ideje 0 tome iznio jeu djelu Jutro jednog posjednika (1856). 1861., uodi drustvenih reformi, osniva Skolu. Posto ‘se o2enio Sofijom Andrejevnom Bers, kéerkom lijenika iz Moskve, Tolstoj je zavrSio svoju davno zapotetu pripovijest Kozaci (1863) i napisao svoja najveéa djela Rat i mir (1869) i Ana Karenjina (1877). Radi stvaranja umjetnosti korisne i poutne za najsire mase, on é¢ napisati vise djela od kojih é¢, pored Smrii Ivana Ilji¢a, Carsiva mraka, Hadi Murata, najpoznatiji biti roman Uskrsnude (1899). Zbog svojih ideja dolazi u sukob s dr2avom i crkvom pa ga "Sveti sinod” iskljutuje iz Ruske pravoslavne erkve. U posljednjoj moralnoj krizi, krajem listopada 1910., krenuo je iz Jasne Poljane i, skrhan bolescu, umro na Zeljeznitkoj stanici u Astapovu 7. 11. 1910., a sahranjen je u Jasnoj Poljani. Rat i mir jedno je od tri Tolstojeva najznatajnija djela: djelo ravnoteze i plod govjeka u zenitu snage. Svojim Zarobnim perom Tolstoj je dao Zivot stotinama likova. Ostvario je istinsko ¢udo: uskrsnuo je cijelu epohu, seobe i bitke naroda. Pravi junaci ovog cpa i jesu cijeli narodi, a iza njih su, kao iza Homerovih heroja, si¢usni "bogovi" koji ih vode. Divovske borbe, u kojima skrivena sudbina baca zasljepljujuéa judska stada jedna na druga, imaju mitolosku veliginu, Nameée se pomisao na Ilijadu i drevne indijske cpove. Ana Karenjina je drugi vrhunac razdoblja zrclosti. To je djclo - tvrdi Rolan ~ joS savrSenije; uobligava ga duh jo bogatiji iskustvom i sigumiji u svoj zanat umjetnika za koga svijet srea vi8e nema tajni. Ali ovdje je istezao mladalacki Zar i svjedina odusevljerija. U zatarani krug ljubavi i umjetnosti, koji je oko pisca ocrtala supruga, kradom se uvlate unutamji nemini, Lav Nikolajevié pati od nesanice. Njegov rad zagoréavaju poroditne nesreée: smrt troje djece, smrt najblizih rodaka koji su ga podigli, Zenina smrt. Stoga je i karakter ljubavi u Ani Karenjini oporiji i stroti, zreliji i gulniji; u Ratu i mira je jos previadavala sasvim homerovska ili Sckspirovska “naivnost", tj. odsustvo svake 2elje za nagradivanjem Ijudi prema dobru i zlu, Ana Karenjina je druktija: veé na prvoj stanici srece has neumoljivost epigrafa: «Osveta je moja - reve Gospod ~ i ja éu je izvrsitin. Ana je dio dnustva kojeg pisac prezire jer je licemjemo, ogrezlo u neradu i u jalovoj dokolici rada tragedije kakva je Anina. Izlaz iz gradskog, velikosvjetskog koSmara pisac je naSao u radnom, scoskom Zivotu; moralnom. nistavilu aristokracije i nesretnoj sudbini Ane i Vronskog suprotstavio je ¢istoéu ljubavi Levina i Kiti, Levin je zastupnik pjesnikov u romanu; Levinove WA 19 FEL lATC HOLA OAT Ann Mer AKA “Cendes, dene jy muke su i Tolstojeve muke: izvor njihov je w osjeganju nadrazumne obveze Covjekd 4 bill istinit i dobar. (uzeto sa skracivanjima isl. iz predgovora Vaskrsenju, D. Nedeljkoviéa) “tia Ae peesrd an Vy & cto de cei lei piles (ie. A coat oF recat. Lycee ; tee. hiker Nasu ft slo axial: BO iia uMup. 2”"* Ch pee 19: Zlatko Crkovié (1965) i Stje; an Kranjéevié (1949). = wee Se Y Gris ti ipcecroue /2: Klee My eh Aaa ee Via a Me: per it Hil. ac - a the Chyag? ” PRVIDIO es «cuties Neker kod dvorske yospode Ane Pavlovne Scherer mjeseca srpnja 1805. Cijelo jedno c (4.7 poglavlje ispunjeno je razgovorom Ane Pavlovne s knezom Vasiliem Kuraginom = isprva 0 ° politici, a zatim o obiteljskim osnovama. Ana kazuje knezu posljednju politi¢ku novos! Napoleon je pripojio Genovesku republiku Francuskoj i predao republiku Lucca u vlast svojoj ‘ sestri Elizi’, 4 Knez Vasilije bio je nagonski sklon okoriS¢avanju iz svih moguéih situacija, s tim da nikog namjemo nije 2elio uvrijediti. Stalno je smisljao neke nove sheme i kombinacije, te sklapao poznanstva $ uglednicima da bi uspio probiti vlastite interese. «Bio je 10 sy, Covjek koji je u drustu imao uspjcha i koji je od tog uspjeha stvorio naviku», Imao je dva sina, starijeg Anatola i mladeg Hipolita, Anatol je bio poznat po izgredima i kretao se u , sumnjivom petrogradskom drustvu. Pored njih tu je bila i kéi Helena. Hipolit je «iznenadivao sve svojum neobicnom slicnoscu s Gepoticom sestrom, ali jos vise time Sto je, uza svu tu slignost, bio grozno ruzan. Crie su im lica bile jednake, ali je w nje sve obasjavao dobar, zadovoljan, mlad, vazda isti smijesak i neobicna, anticka Yepota tijela: bratovo je lice, naprotiv, bilo zasjenjeno idiotizmom i neprekidno je odrazavalo samosvjesnu zlovolju Oi, nos, usta ~ sve se skupljalo u neku neodredenu i dosadnu grimasu, a ruke je i noge uvijek dréao neprirodno.» Ana Pavlovna je bila caritina pouzdanica i bila je faca u tim dirovima. Kroz nekoliko dana kod nje bude sijelo. Tu su se nasli, izmedu ostalih, knez Andre} Bolkonski i njegova Zena Lisa koju su svi, zbog njene male visine, zvali mala kneginja. Ona je bila u bremenitom stanju, Lisa je bila, kako se to kaze, pomalo i glupa, yj. plitka, ali je zbog nekakve svoje nestaSnosti i umiljatosti udivala simpatije. Suproinost je bio Andrej. On je bio ozbiljan i nerado je i830 na povrSne zabave visokog ranga jer mu je bilo lijeno stavljati_ masku kreveljenja na lice. Bio je to sin Nikolaja Andrejevita Bolkonskog, koji je joS 2a cara Pavla prognan na selo, u Lise Gore. Nikolaj je bio tvrdoglav i te2ak Covjck. Tako se za novog cara Aleksandra moyao vratiti u Petrograd, on to nije htio, vee je 2ivio kao pravi seoski posjednik, daleko od svake civilizacije. Sin mu je pak 2ivio sa Zenom u gradu, Ana Pavlovna je te veteri posebno pratila postupke mladog Pjera Bezuhova, nezakonitog sina vrlo bogatog grofa Kirila Vladimiroviea, koji je bio na samrti u Moskvi. Pjer se nedavno vratio iz inozemstva gdje je bio na skolama, Buduéi da nije bio vigan elitnom Zivotu, knez Vasilije se zauzco da mu pokaze kako se gospoda zabavlja pa ga je doveo ovdje, na pravo mjesto. Ana Pavlovna nikako nije Zeljela da joj taj mladié eventualnim ispadom “To se dogodilo mjeseca lipnja 180S. Osnovnu histonjsku gradu za prvo poglavije uzeo je Tolstoj iz Thiersove kajige Historija konzulstva 4 imperije, Na inicijativu Aleksandra I. stvorena je g. 1805. protiv Napoleona koalxija, u kojoj su sudjelovale Engleska, Rusija, Svedska, Austrija i Hanover. Zele¢i razbiti taj savez predlo2i Napoleon Engleskoj mir. Engleska zsmoli Aleksandra 1, da posteduje u toj stvari, pa je on poslao diplomata Novosiljceva u Pariz. Poshje Novosilceva odlaska zamrsili su se odnosi izmedu Rusije i Engleske pa se Alcksandar I., kad je od Novosiljceva primio depetu, da je Napoleon prigrabio Genovu i Luccu, okoristio tim slutajem i odazvao Novosiljceva iz Berlina, Tim samim postao je rat s Napoleonom neizbjezivim. Tolstoj je iskonistio taj materijal utiniv4i ga temom razgovora Ane Pavlovne s knezom Vasilijem, Dogadaji prvog dijela prve knjige zbivaju se Vet i u jesen 1805, u Petrogradu, Moskvi i u Lisim Gorama, na imanyu kneza Bolkonskog ANA KAREN TRA s ; RAT 1A Sovatrromauce Shao sy’ slave USKLINUCE PS fuitiler chostny Bs a pokvari zabavu. Pjer je pak svojii smjeliin hvaljenjem Napoleona ipak tu veger navukao na sebe prezir. Osim toga, buduci da nije znao norme ponasanja, Pjer je tu veter sve Cinio nespretno tako da je ispadao i smijeSan. A bio je i od sebe nekako smotan, Knezu Andreju Pjer je bio drag. Pozvao je mladiéa da ga posjeti nakon sijela, Za Pjera treba ri im Sto je u dusi bio dobar, da je bio i povodljiv i lakomislen te je upao u drustvo Vasilijevog sina Anatola koje je po citave noti bantilo. Knez Andre}, koji za to znao, tradi od Pjera obeéanje da viSe neée odlaziti na takva mjesta, Pjer obeéaje jer je ~ u tom trenutku! — to iskreno mislio, ali &im je izi8ao na ulicu, pade mu na pamet da barem jo8 jednom bude noéna ptica, Svrativsi kod ekipe, %a redom je popio nekoliko éa8a kako bi se uklopio i nadoknadio: kasni start, Potom je bio svjedok jedne ¢udne oklade. Vojni oficir Dolohov, koji je zbog pijanstva viSe puta bio degradiran, kladio se s nckim Englezom da ée iskapiti flatu dok sjedi na prozons s nogama isturenim prema vani i da se pritom rukama neée nizasto dréati. Okladu je Dolohov i dobio a Pjeru pade na um da pokusa isto. Drustvo ga je odvratilo od tog nauma jer su vidjeli da je Pjera vee jamilo. Tu veter kod Ane Pavlovne bila je i jedna vremeSna dama ~ Ana Mihajlovna Drubecka, Ona je poticala iz ugledne porodice, ali je financijski bila u govnima, pa je nastojala na ragun aduta koji se zvao "porodisno ime" priskrbljivati si brojne povlastice. Tako od kneza Vasilija uspijeva dobiti obecanje da ée njenog sina Borisa progurati u carevu gardu.” Drubecka je 2eljela i da Boris bude adutant samog Kutuzova’, ali to joj Vasilije, kojemu je ona veé potela igi na neku stvar, nije mogao obeéati. Uskoro se saznaje da su Pjer i drustvo kojemu je komandovao Dolohoy napravili pizdariju: svezali su policajca za medyjeda (!) i bacili ih (dakle obojicu) u kanal. Dolohov je zbog toga dofivio jo8 jednu degradaciju polozaja, a Pjer prognan u Moskvu dok je Anatola izvukao otac. ‘Ana Mihajlovna kroz neko vrijeme ide u Moskvu kod svojih starih prijatelja — Rostovih. Kod njih bi Drubecka uvijek stanovala kad bi boravila u Moskvi. Stari grof Ilija Rostov dobrodoSan je i priprost Zovjek, dakle ne pita se mnogo, veé je u kuéi Sef njegova Zena Natalia, Imaju Eetvero djece: dvoje starijih — Vera i Nikolaj, te dvoje mladih ~ 13-godisnja Natafa i 9-godi8nji PetruSa. S njima Zivi i grofova sinovca, 15-godiSnja Sonja, Natasa je u onim godinama kada je istodobno i djevojéica koja se igra lutkama, i curica koja masta 0 momcima, Boris, sin od Drubecke, obecao joj je da ée je uzeti kroz 4 godine kad ona staga, pa je NataSa sad u tom filmu. Stariji grofov sin Nikolaj bio je na studijama, no sada mu se n¢ prelomilo pa je odluéio postati soldat, bas kao i njegov dobar prijatelj - Boris, Mlada Sonja zaljubljena je u Nikolaj nemoguénosti te ljubavi posto su rodaci. Nikolajeva majka namjerila je sinu izvjesnu Juliju Kuraginu, dobro situiranu. Osje¢aji mladog Nikolaja nestabilni su i bitan mu je samo provod, 0 ozbiljnoj vezi ne razmislja. Njegova sestra Vera ozbiljna je i ljubuje s Casnikom Bergom. Njoj je cilj udati se. ‘Na dan kad je do$la Mihajlovna, majka i kéer (NataSa) slavile su imendan. Ana odmah stade kukati kako nema s dim otpremiti sina u vojsku te izlaze svojoj frendici plan kako sada namjerava oti¢i Borisovom krStenom kumu, recenom grofu Bezuhovu. Tom pritom Ana Mihajlovna Zeljela je nesto dobiti i od same grofice. Zato je grofica, cim je Drubecka otisla, naredila mudu da joj izdvoji $00 rubalja. _ Ana Mihajlovna zatiée grofa Bezuhova na samrti. Uz njega bdiju njegove tri zakonite kéeri i knez Vasilije koji mu je bio blizak prijatelj. Tri sestre nisu se obradovale pojavi Dnubecke. Tu je bio i Pjer koji je nakon incidenta s policajcem doSao ovamo, Lukava Mihajlovna odmah se pogcla njemu umiljavati i diplomatski je uspjela iznuditi da nasljedstvo ——— 7 Ruska vo} 5 + frala woiskasastojala se od armije i garde. Garda je bila pasa aij i ona po potrci sudjclovala u borbama, Frau larionovie Kutuzov (1745-1813), ruski general-feldmaral, z3poxjedniku ruske vojske u atu protiv Pripadne iskljudive Pjeru, Na taj nadin, buduéi da je Pjera lako bilo obmanuti, 2eljela je ugrabiti komad koluga, Mlade su kneginjice bile razo¢arane raspletom, Grof je umro. «jer nista ne shvaéase i, snebivajuéi se crveneti, gledase Suk Aneginju Anu Mihajlovnu. Porazgovorivsi se s Pjerom, Ana Mihajlovna se vratila Rostovijevima i otisla na spavanje. Kad se jutro probudila, prigala je Rostovijevima | svima znancima pojedinosti 0 smrti grofa Bezuhova, Rekla je da je grof umro onako kako bi ona la da umre, da njegova smrt ne samo da je bila dirliva nego i poucna; rastanak pak oca i sina bio je toliko ganuiljiv da nije mogla pomisliti na nj a da ne zaplace.» Pjer uopée nije bio istinski potresen. On nije bio navisto sa svojim osjeéajima, Uvijek je gledao na svoje postupke kroz oti drugih nemajuéi u sebi one évrstine karaktera, Za to vrijeme knez Andrej odlazi ocu u Lise Gore kako bi se oprostio jer odlazi u rat. Sa sobom je poveo i Lisu koja bi trebala ovdje boraviti dok on bude odsutan. Mala kneginja, koja je navikla na zabave i grad, ovim nije bas bila odusevijena. Nikolaj Andrejevié je, osim Andreja, imao i jednu kéer = Marju, Kneginjica Marja je bila strogo odgojena, Navikla je na ogev sistem Zivota koji je bio slitan vojnikom = rad, red i disciplina. Citav dan je bio isprogramiran i nije smjelo biti odstupanja, Na Andrejeve primjedbe o pretjeranosti nekih Nikolajevih postupaka, Marja je branila oca i Gudila se kako njen brat uopée moze postavijati takva pitanja, buduci da je vjerovala u ofevu nepogresivost. Tu je bila i gospodica Bourienne, Francuskinja koja je, posto ne image nikog svog, stanovala pod krovom Nikolaja Bolkonskog. Ona je fizicki bila mnogo IjepSa od Marje. Marja je i sama bila svjesna da nema one proporeije koje traze muskarci, ali o tome nje razbijala glavu — radila je na svojoj dusi i Zivjela krSéanski, Prije nego sto ée Andrej doi, ona primi pismo od svoje grauske prijateljice Julije Karagine, one djevojke Sto je bacila oko na mladog Rostova, Julija pise da je Ana Pavlovna pokrenula inicijativu da Marju udaju za Anatola, Vasilijevog sina. Naime, Vasilije je tradio nadina da umiri svoga vjetrogonju, pa su on i Pavlovna odlutili pokuSati s Marjom koja 0 Anatolu nije puno znala. Prvi dio prve knjige zavrSava Andrejevim oprostajem od najbli2ih. Marja na rastanku daje bratu ikonicu da ya Boy éuva u ratu, DRUGI DIO Ruska armija s Kutuzovom na éelu nalazi se u Austriji. Kutuzov je u pratnji svojih adutanata, kneza Andreja i uvijek nasmijanog i raspolo2enog Nesvickog, obilazio pukove koji su se spremali za borbe. Cekao se ishod bitke austrijskog yenerala Macka i uskoro je stigla vijest da je austrijska vojska pretrpjela velik poraz kod Ulma, a vijest je donio sam general Mack. Bolkonski suosjeéa s Austrijancima a Zerkov, mladi oficir, prijatelj Nesvickog, sklon neslanim Salama, zadirkuje nckog austrijskog éasnika na Sto mu knez Andrej o8tro zaprijeti Nikolaj Rostov dodijeljen je kao junker” Husarskom pavlogradskom puku w eskadron kojem je komandovao Vaska Denisov. Nikolaj je postao Denisovljev adutant i izmedu njih su se razvili prijateljski odnosi. Vaska je bio sklon kocki i jednom prilikom, kad je dosta prokockao, dade Nikolaju kesicu s noveem da je sakrije pod jastuk. Uto dode narednik Teljanin, koji je naoko bio duhovit, ali nikad u razgovoru ne bi gledao sugovorniku u oi, veé bi njegov pogled zirkao i bludio naokolo. Denisov ga nije mogo organski. Kad je Teljanin oti8a0, novci ispod jastuka su nestali, Nikolaj predlaze da se odmah bace u potjeru za njim no Vaska, po prirodi miroljubiv, ne Zeli skandala, Nikolaj je odluéan i liéno dolazi Teljaninu i iznuduje od njega priznanje. Teljanin, stjeran u klopku, priznaje da je otudio novac govoreti kako su mu pare bile prijeko potrcbne. Mladi Rostov, ogoréen, baca mu kesicu natrag i odlazi.. Buduéi da je javno oglasio krivea, komandant puka Bogdanié, kojemu su na prvom mjestu ” Junker ~ plemicki sin koji slu2i kao podoficir. bili red, disciplina i Gast, tra2i od Nikolaja da povute iskaz, ovaj neée, nastaje spor izmedu Rostova i komandanta. Denisov i kapetan Kirsten pokuSavaju urazumiti mladog podoficira, Za to vrijeme Kutuzov uzmite prema Betu ruseéi za sobom mostove, Zadnji je i8ao Pavlogradski puk, a Denisovljevom eskadronu je naredeno da zapali jedan most. Rostov je jedva Eckao tu zapovijed jer je bio 2eljan isticanja i borbe, pogotovo stoa da dokade Bogdanigu da je on, Rostov, itekako vrijedan vojnik. Eskadron je postavijao zapaljivi materijal u trenutku kad ih je francusko topnistvo nemilosrdno bombardiralo 2eleéi sprijediti miSenje mosta. Nikolaj, u svoj silnoj 2elji da se istakne, bijaSe zaista nespretan. Malo se i prosuo pa je jo8 vise bio Ijut na sebe, No most je rijeSen i u redu. Rusi su, nakon dugog povlacenja i gubitaka, preSavsi na lijevu obalu Dunava, ipak izvojevati jednu sitnu pobjedu koja je odjednom preuveli¢ana i izazvala je opée veselje, Knez Andrej je kao glasnik postan na austrijski dvor, koji se zbog opasnosti presclio iz Beta u Bro, da im javi vijest o pobjedi. Andreja je prenerazila jedna opéa nezainteresiranost i ravnoduSnost koja je vladala na dvoru, tako da mu je radost zbog pobjede odjednom splasnula, Odsjeo je kod ruskog diplomata Bilibina. Ovaj mu odmah daje do znanja da njega, kao ni Austrijance, ne zanima puno ta ruska pobjeda, te da izmedu austrijske i ruske strane, iako se zajedno bore, postoje supamitki odnosi. Bilibin govori da je rat najvjcrovatnije izgubljen, te predlaze Andreju da bje2i zajedno s njim i austrijskim rukovodstvom jer mu je preopasno vraéati se nazad. Bolkonskom to nije ni na kraj pameti. Razotaran je zato sto Bilibin i njegovi ruski drugovi, medu kojima je bio i Hipolit, sin kneza Vasilija, ovdje u Bru provode Zivot nezainteresirani za ratna 2bivanja i misle samo na zabavu. Sutradan je Andrej primljen na svetanu audijenciju kod cara Franje. Car se pravio kao da ga interesira bitka, pa je nasumce postavljao opéa pitanja, a da odgovore nije ni sluSao. 1 od cara Bolkonski dobija informaciju da se ruska vojska nalazi u beznadnom polo?aju, te da je Napoleon osvojio Bes. «Ta je vijest zaboljcla, a ujedno i godila knezu Andreju. Cim je doznao da se ruska vojska nalazi u tako beznadnom polozaju, pomisli da je bak njemu sudeno da izvuée rusku vojsku iz tog Skripca, da je upravo tu onaj Toulon koji ée njega izbaciti iz redova nepoznatih oficira ¢ prokréiti mu put do slave!» Bolkonski se pri povratku osvjedotio o sve Sto je éuo od Bilibina i od cara. 1 sam Kutuzov bio je utugen. Andrej od njega traZi da ga odmah stavi u Bagrationov odred koji bi se sutradan trebao sukobiti s Francuzima. Kutuzov ga upozorava da bi tu vrlo lako mogao poginuti, ali knez je odluéan. Inate bilo je potpisano trodnevno primirje izmedu francuskog zapovjednika princa Murata i Bagrationove vojske, Cuvsi za primirje, Napoleon je naredio Muratu da odmah prekine s tim jer za Napoleona primirje ne postoji ako ga nije potpisao sam car. Tako su Francuzi krenuli u akciju a da Bagration i njegovi o tome nista nisu znali i bili su u opuStenom izdanju. Knez Andrej javija se Bagrationu u selu Grand (blizu Schéngrabena oko kojeg se poslije duga uzmicanja utaborila ruska vojska). Zajedno s de2umim jase da pregleda polozaj. Knez Andrej, gledajuéi razmjeStaj ruskih i francuskih snaga oko Schdngrabena, smislja tok ratnih operacija. _ Francuzi dakle napadose iznenada a ruska vojska bi najslabija na svom desnom krilu. Ruski Sesti streljatki puk juriSem je osigurao povlaéenje desnom krilu. U sredini bila je TuSinova artiljerijska baterija koja je svojim hicima zapalila Schéngraben. § Tusinom je bilo najmanje Ijudi ali su Francuzi mislili da je tu glavnina ruske vojske pa se nisu usudivali napasti, Na lijevom krilu, gdje se nije puno pucalo, dva ruska komandanta svadala su se 2a Pravo zapovijedanja. No sve bliéa pucnjava prekinula im je svadu, as (i Su bili w okruzenju. Morali su se probiti. Rostov, koji je samo Eckao ovu ee Je medu prvima w juriSu, No ranjen je u ruku. Zbog nesuglasnosti u ju ruska vojska se ovdje nasla u rasulu. Timohinova écta, u kojoj je slutio i Dolohov, uspjela je satuvati sabranost i goniti Francuze. Dolohov zarobljava i nekog viseg easnika, Na Tusinovu bateriju svi su i zaboravili, Bagration posla tamo Stabskog oficira s naredbom da se TuSin povuce. Stabski oficir je prenio poruku i iste sckunda pobjegao. Iza njega je do8ao knez Andrej. On je bio hrabar te ostao s njima pomogavsi im u povlagenju. Tuin je bio zahvalan. Kad su se povukli, Tussin je opazio nekog ranjenika koji ga je molio da ga primi kod sebe. Bio je to Rostov, TuSin je mladiéa radio primio na svoja kola, Tusina zovnuse ubrzo u glavni stab. Bagration nije imao blage veze Sta se deSavalo na brijegu gdje je bila TuSinova antiljerija, Zato ga je sada stao strogo ispitivati. A deSavalo se to da su TuSinovi Ijudi junacki odolijevali Francuzima koji su sve viSe na njih nadirali. Dva puta je onaj neozbiljni Zerkov bio poslan da ispita stanje kod Tusina, ali je kukavicki odustajao, ‘Sad je Tusin bio pod oStrim okom starjesina i odgovarao je zato 810 se nije povlatio i S10 je izgubio dva topa. Medutim knez Andrej odmah se zauzco za TuSina i rekao da ja za danaSnji uspieh ruske vojske (francuski napad bio je zaustavljen) najzasluanija upravo Tusinova baterija, TRECI DIO Moskva. Knez Vasilije nagovara Pjera da krene s njim u Petregrad. Vasa je imao naravno svoje ratune s Pjerom. Sada kada je mladi Bezuhov postao bogataS, Vasiliju je bilo u interesu da uda svoju Helenu za Pjera. Pjer se u novonastalim prilikama slabo snalazio, prihvatao je svatije savjete, a istodobno je bio sretan jer je Evrsto vjerovao novopetenim prijateljima. Vasilije i Ana Pavlovna (kojoj je nedavno Pjer bio nepo2eljan yost!) sada intenzivno rade na zblizavanju Pjera i Helene. Na pofetku zime 1805, Ana Pavlovna pravi sijelo na kojem bi, po njenom nacrtu, trebalo da se dogodi to zblizavanje. «Pjer prvi put osjeti da je izmedu njega i Helene nastala nekakva veza koju su uoéili i drugi judi, i ta ga misao u isti mah i uplasi, kao da mu netko namece obavezu koju on ne moze izvrsiti.» Pjeru se pak Helena svidjela samo zbog njenog Sutljivog i dostojanstvenog ponaSanja u drustvu, ali dublje osjeéaje nije mogao stvoriti. Primijetio je da u o¢ima drugih njihova veza raste, pa je smatrao normalnim da se ona i ostvari. Stalno je pak odgadao prosnju. Konatno, izjavio joj je ljubav, ali tako nespretno i smotano, da bi sigumo, da nije bilo drustvenog prioriteta, ispao smijeSan. VjentaSe se. Nastanili su se u preuredenoj kuci grofova Bezuhovih u Petrogradu. Posto je zbrinuo kéer, knez Vasilije prelazi na sina Anatola, Zajedno $ njim kreée u posjetu Nikolaju Bolkonskom. Posjetu je obrazlozio rijetima: «dem u reviziju i sto vria mi, izumije se, nije ophoda da pohodim vas, veoma postovani dobrocinitelju (...), a moj me Anatol prati, ide u vojsku; i nadam se da éete mu dopustiti da vam osobno izrazi svoje duboko postovanje koje on, ugledajuti se na oca, gaji prema vama.» Mladu je Marju, koliko god je ona bila vjerski nastrojena, ipak fascinirala fizi¢ka Kjepota Anatola, pa je, ne znajuéi o njegovim izgredima nista, izgled i vrlinu idemtificirala. Medutim Anatol se zagleda u Francuskinju, dok je Vasilije trazio dopustenje Bolkonskog za udaju njegove kéeri, Kad je Marja zatckla gdicu Bourienne i Anatola skupa, sva njena idili¢na masta se srugila. Otisla je ocu i rekla da se niposto nege udati, a stari Nikolaj je to jed dotekao jer nije mogao zamisliti da ée 2ivjeti bez kéeri koja je postala sastavnim dijelom njegove osobe. Vasil je 2a0 Sto je proigrala prijateljstvo. Marja joj prasta otkrivajuéi tako svoj Zivotni poziv — biti apostol i dobrotvor. Odlueila je spojiti Anatola i Amelie Bourienne. Rostovijevi primaju pismo od Nikolaja koji ih izyjeScuje o Schéngrabenskoj bici, 0 svom ranjavanju, kao i o tome da je postao oficir. Ukuéani se vesele, s njima je i Ana Mihajlovna. Rostovljevi piu povratno pismo. Ono ée biti preko Borisa izravno predano Nikolaju. Grof Salje i nesto novea. Za to vrijeme Kutuzovljeva vojska, koja se utaborila kraj Olomouca, spremala se da doteka cuniskog i ruskog cara, Na mikroplanu Boris predaje reteno pismo Nikolaj Sock itadena, 1 prefinjena pojava gardiste odwarala je od Nikolajevog. neurednog rajitkog izeleda. Boris pita o raskosnom 2ivotuj pozmanstvima s poznatim lignostima, dok Nikolaj pripovijeda o svojim ratnim dogodovstinama, pa nastaje velika napetost medu starim Jnana, Uto dolazi Bolkonski koji je, kao sta, bio abeéao da ée se zauzeti 2a Borisovo promaknuée u adutanta neke poznate litnosti. Bolkonski odmah stade na stranu Borisa jer paova nije ni poznavao. U Rostovu kipi. Razmislia da Bolkonskog izazove na dvoboj (vi re meni pritat Sa je fat, vidi vam uniforme), no radi sutratnjeg dana, kada je trebala bit ae rae ndugnaje te misli Jedna lignost je 2a Nikolaja bila iznad svega i dostojna svakog savanna to je bio ~ car Aleksandar. Sutradan su svaki earey pokre, gesta fried izazival trmladom Rostovu osjeéaj divljenja, SSmotra je podigla moral vojnika, «Svi su nakon smotre vierovali u pobjedu, vise no Sto bi verovali nakon dvije dobivene bitke.» Drugoga dana poslije smotre odlazi Boris u Olomouc knezu Andreju. Iako je knez Andrej upravo razgovarao s nekim mnogo jacim inom fd Borsa, on je odmah primio svog Sticenika, Boris shvaéa tu neku *nepisanu subordinaciju" koja bi mu moglaitekako dobro dogi u daljnjem napredovanju. Te veéerinjih dvojica, Boris i Andrej bili su na sjednici kod izvjesnog Dolgorukova, Dolgorukov prenosi zakljuéke na sjednice ratnog vijeéa a oni glase: napad! Uskoro je u Kutuzovljevom stanu ponovo sazvano ratno vijeée na kojem je austrijski general Weyrother izlagao svoj plan napada na Napoleonovu vojsku. Kutuzov je bio sasvim drugog wvjerenja i 2nao je da je taj plan nemogué i da Ge, ako se postupi po uputama Weprothera,bitka navjerovatnije bit izgubljena. No nije Zelio proturjetiti veé je titavo vrijeme bio kno nezainteresiran i dremljiv. Bagration se nije na sastanku ni pojavio. Knez Andrej na sastanak je navratio poslovno ali mu je opusteno da prisustvuje skupw najvisih Tivija, Sada je jedva Cekao priliku da kaze svoje mislienje i da proturjeti Weyrotheru. Medutim 2a to nije bilo prilike, Odluka je donesens. Poslije toga Andrej je dugo razmisjao 0 svojojvlozi u sutraSnjj bici i zakljucio je da, ako stvari krenu loSe, on mora uzeti stvari u svoje ruke i spasiti armiju od unistenja _Sutradan su se i potvrdile njegove sumnje, Nedisciplina, neorganiziranost i smuSe Mladali su medu austrijskor i ruskom vojskom, Austrijski tak cornu SoReal Car Aleksandar pitao je Kutuzova za%to ne potinje s operacijom. Kutuzov, koji je sumnjao u ished bikie moras poves vos, Ake pot La ty _ Francuzi su, ugledavsi Kutuzova, svu paljbu usmijerili prema njegov i ar ees rn ere eesti Hevom i, Knez Andrej osjti da je doSao njegov as, Uzevsi SEReets i > vikati. Omadijani tim potezom, vojnici su se, najprije pojedinatno, a zatim i Zoporativno, dali na juris. Andrej “ezom, vajnici su se, najprije pojedinagno, a zatim i ee enor Honje. Dok fe varios svoj je pogled usnetio preva nebu, Odjeinon ce henna oateg o nitavnosi ove borbe kad se ona uspored sbeskrjim acbom igeretean Na desnom kri jo8 nije bila zapot arose Print a Renee iil Ee Zapoteta. Dolgorukov je 2elio o2ezati dok je Rostov. Mladié je, dok pe vieio a eA eta Lontoch pita Kutuzova Sta ée. Kurir je bio Se pe ea ir evr rl sve vie lai u vt oka, Shvatio je da Su muse pal dees go sera Poko, Na pu je sueeo i garde, Berga i Borsa, kj bika kod Arranges SUB Pes orbs, Rosioy je sve vie naslutivao da je ova bik ea carem. U raspr8enoj vojsci dobivao je See od potrage za Kutuzovom ili $4 ranjeni ili neSto tree, Nikolaj je ubrzo, ni sam ne chersjoty oto een eosin odor mi se oo ell Je ube, ni sam ne vjeryuti u to, ugledao cara. Al } Zhog svoje velike oduSevljenosti Aleksandrom, bojao se pristupiti da ga car ne bi ofjerao, Rostov nije ni primijetio da car tradi pomoé da prijede Jarak, Zato se mladié pokajao kad je vidio nekog kapetana kako pomaze caru, shvativsi da je (on mogao bit na njegovom mjestu i udiniti za cara dobro djelo. Bitka je uskoro izgubljena, Kneza Andreja zarobili su Francuzi, te su ga zbog ranjavanja ostavili na brizi tamoSnjim stanovnicima. Knjiga druga PRVI DIO Podetak 1806. Nikolaj Rostov se vraéa kuéi, u Moskvu, na dopust, zajedno s Denisovom, Dotek kod Rostovljevih vise je nego srdagan. Obitelj trenuta&no dobro stoji s parama pa se cijela Moskva grebe za njihovo drustvo, Kuéa im je kao kolodvor: stalno neki posjeti i fuda. Nikolaj se otudio od Sonje dok se ona stalno nadala njegovoj ljubavi. Nikolaj smatra da ée za ljubav biti vremena poslije, a sada je vrijeme provodio izbivajuéi s Denisovom. Natasa, koja je Sto se tide ljubavi stalno bila nestalna, i koja je uvijek kad bi nai8ao neki novi muskarac bacala pogled na njega (uostalom jo8 je bila dijete), sada se zagledala u Denisova. Ali Natasa je jednostavno bila drazesna i nitko joj ni na éemu nije zamjerao. Uskoro Ilja Rostov prireduje objed u Engleskom klubu u éast kneza Bagrationa (u tom klubu skupljalo se ugledno i bogato plemstvo, medu kojima su prvu rijeé vodili opozicionalci) koji je, buduéi da nije bio iz Moskve (da su ga poznavali, naili bi mu i mane), slavijen kao heroj (0 Kutuzovu se, unatoé njegovim zaslugama, negativno prigalo). Na objed je bio pozvan i Pjer koji je sa Zenom nedayno doputovao iz Petrograda. Suskalo se da Helena nesto muti s Dolohovom koji se u ratu proslavio (zarobljavanje protivnickog oficira i sl.) i sada je u2ivao mnoge potasti. Medutim zlobnost i sarkastignost nisu mu nestale iz duSe. Dolohov na objedu nedvosmislenim indicijama nagovjestava Pjeru da je blizak s njegovom 2enom, a Pjer ga, ne mogav3i otrpjeti, izaziva na dvoboj. Dolohov prihvaca jer ni on nije volio Pjera zbog njegovog novog drustvenog polozaja. Dolohovijev sekundant bio je Nikolaj, koji se u zadnje vrijeme dosta zbliZio s njim, dok je Nesvicki pratio Pjera. Iako Pjer do tada nije rukovao pistoljem, ipak je uz pomoé fortune uspio raniti Dolohova. Pjer se nakon toga mnogo mudi razmiSljajuci o dvoboju. Smatrao je da je to sve besmisleno. Pitao se kako se mogao o2eniti onom koju u biti nije ni voli. Zatim se bumo raspravlja sa Zenom te sedmicu nakon toga odlazi u Petrograd raskidajuéi s Helenom. Za to vrijeme u Lisim Gorama dobijaju vijest o smrti kneza Andreja. I Marja i otac, na svoj nagin su bili utudeni, ali su to nastojali sakriti od male kneginje koja je bila na porodu. Medutim, iznenada s ginckologom dode knez Andrej. Nije bilo vremena za odusevljenje. Lisa je prodivljavala porodajne muke. «Nije se iznenadila S10 je dosao; nije shvatila da je doputovao. Njegov dolazak nije nimalo utjecao na njene muke niti ih je mogao ublazi Napokon, rodio se sin, ali je kneginja podlegla. Sahranili su je, a na njenom mrtvatkom licu bio je izraz koji kao da je govorio: «4h, Sta ste ucinili od mene?» Oéito je da se Lisa nije nimalo mogla adaptirati na scoski Zivot i rezim starog Nikolaja. Sinu je dano ime Andrej. Nikolaj Rostov postavljen je za adutanta moskovskog general-gubernatora. Cesto obilazi ranjenog Dolohova koji Zivi s majkom. Mladom Rostovu se svidjelo kako Dolohov gaji tako plemenite osjecaje prema majei. Dolohov je, posto je ozdravio, esto odlazio Rostovijevima. Svima se svidio osim nestaSnoj, ali pronicljivoj Natasi, koja je pokuSavala uvjeriti brata da je taj Covjek opak. Dolohov se potco udvarati Sonji. Tek kad je postao Jjubomoran, Nikolaj je shvatio da istinski voli svoju sestrignu. Sonja odbija Dolohova. Ovome je povrijeden ponos. Kod moskovskog utitelja plesa Jogela priredivao se ples. Na taj ples dolazile su djevojke od 15-16 godina kako bi nauCile svoje prve plesne korake. Denisov je zapanjen NataSinim Sarmom, a i sam je bio pohvaljen kako odligno pleSe mazurku. Dolohov, koji se od Sonjinog odbijanja nije pojavijivao kod Rostovijevih, poziva Nikolaja na njegovu oprostajnu zabavu u Englesku gostionicu, bududi da se uskoro vraga u Vojsku. Nikolaj odlazi tamo. Dolohov ga nagovara da se karta i Nikolaj gubi 43000 rubalja. Nije znao ima li njegov otae taj novac da mu da, Bilo ga je stid i scbe i svoje obitelji. Kod kuce ga je dodekala vesela atmosfera Sto je odudaralo od njegovog dusevnog stanja. Nikolaj pada pred oca platuéi zbog svoje nepromisljenosti, Dok su otac isin razgovarali, Denisov kod majke prosi Natasu. Medutim odbijen je jer je NataSa jo8 premlada. 1 Nikolaj i Denisov uskoro se vraéaju u svoj puk, svaki gonjen svojim nemirom. DRUGIDIO Pjer se na putu u Petrograd upoznaje s izvjesnim Osipom Aleksejevitem, pripadnikom masona, koji mu predlaze da stupi u njihovo bratstvo. Pjer, Zeljan plemenitih ciljeva, ali breoplet i lakovjeran, obeéava pristup slobodnim zidarima, StigavSi u Petrograd, Pjer je potratio grofa Villarskog koji ga je odveo na masonsko sastajaliste, Posto je izvrSena procedura i posto je upoznat sa svim pravilima slobodnog zidarstva (skromnost, pokoravanje, éudorede, Ijubav prema Covjetanstvu, hrabrost, podasnost i ljubav prema smrti), Pjer je primljen. Nakon toga potpuno je promijenio svoj Zivot. Odlutio se posvetiti bliznjima, Kod Ane Pavlovne su se i dalje priredivala sijela, Lignost koja je bila rado pozivana na zabave, i koja je bila rado videna u visokim krugovima, bio je Boris Drubecki. On je postao adutant neke va2ne litnosti i nosio je vijesti o stanju pruske vojske. Kod Ane Pavlovne upoznaje se s Helenom i sve &eSée se vida s njom. Kako se rat pribli2avao ruskim granicama, u Rusiji se poéela skupljati narodna obrana, Za jednog od zapovjednika postavljen je i Nikolaj Bolkonski. On je taj posao zdusno prihvatio i bio je kao i na domaéinstvu, hladan i strog. Sa sinom se podijelio i dao mu imanje Boguarevo gdje je Andrej provodio veéi dio vremena i gradio kuéu. Andrej je odlutio vi8e ne vraéati se u rat (dok je onda le?a0 ranjen i gledao u nebo, njegovi ideali o ratu i herojstvu su sruseni). Prihvatio se duznosti da pod ogevim zapovjednistvom prikuplja Ijude za narodnu obranu, Nikakvih ideala nije imao. Duznosti je izvrSavao jer tako treba biti dok ga je u dusi nakon Zenine smrti hvatala kriza egzistencije. Za to vrijeme Pjer u Kijevskoj gudemiji nastoji provoditi reformu svojih imanja. Zelio je seljacima pruziti podnosijiv Zivot i obrazovanje. Buduci da nije mogao izvrSavati sve one kreposti koje je trazio masonski red, tjeSio se time da barem izvrSava onu koja mu je svojstvena: ljubav i pomaganje bliznjemu, Medutim upravitelji na imanjima mazali su mu o€i. «Pjer samo nije znao da je ondje gdje su ga docekali s kruhom i solju é gdje su gradili oltar Petra i Pavia bilo trgoviste i sajam za Petrovo, da su altar veé gradili bogati seljani, oni isti Sto su izisli preda nj, a da devet desetina seljaka iz tog scla Zive u najgoroj siromastini.» U svom dobrom raspolo2enju Pjer svraéa starom frendu Andreju, Dusevno stanje dvojice prijatelja bilo je suprotno. Pjer je bio pun vjere u reforme i novi Zivot, dok je Andrej pao u melankoliju i skepti¢nost. Nastaju prepirke oko ivotnih nazora. Andrej je Pjeru najprije pokazao svoje imanje, a zatim ga je odveo u Lise Gore. Kod kneginjice Marje stalno se, kriSom od njenog oca, skupljalo drustvo hodo¢asnika, Ugledavsi ih, Andrej im stade nesto podrugljivo dobacivati, Marji bi neugodno. Ipak, bila je zadovoljna Sto Andrejev prijatelj gaji razumijiva osjeéanja za te Ijude. Svim ukuéanima, pa i starom Nikolaju, Pjer se neobiéno svidio, tako da je i njemu samom bilo ugodno boraviti ov ___ VrativSi se u Pavlogradski puk, Nikolaj Rostov je osjetio veliko olakSanje jer je pobjegao od svih onih divotnih problema koje je susretao kod kuée. Odluvio je maksimalno Stediti novac kako bi se za 5 godina odudio ocu za veliku pozajmnicu, Sretan je bio i Sto se FijeSio Dolohova i nadao se da ga nikad vise nece vidje ___Uvojnitkim redovima tad zavlada glad i neimastina, Zbog toga su mnogi vojnici puka brali nekakay Maskin korijen te se hranili njim mada je bio Stetan i izazivao otekline, Uzalud Je Denisov nagovarao \jude na to ne jedu. Vidjevsi da je njegov puk oSteéen Sto se tige hrane i ’ shvativsi da drugi pukovi dobivaju redovnu opskrbu, Denisov ote posiljku hrane koja je bila namijenjena pjeSadiji i razdijeli je medu svojima, Uskoro je dobio obavijest da ée zbog tog postupka lose progi, Rostov, koji je bio njegov najveti prijatelj, primijetio je da Denisova stvamo muti problem s vojnim sudom, iako to ovaj nije 2elio pokazivati, Sudenje se odgodilo jer je Denisov bio lakSe ranjen i odvezen u bolnicu. Rostov mu dolazi u posjetu. U bolnici je bilo mnogo oboljelih od titusa tako da se zadah svuda osje¢ao. Nikolaj se prepao da se i njegov prijatelj nije zarazio, ali Vaska nije dobio tifus. Njega su vise mudile duSevne tegobe, Nakon nagovaranja oficira koji su bili oko njega, Denisov tesko pristaje na to da piSe cara pismo za pomilovanje, Vaska je bio preponosan da bi takvo neSto pisao, no shvatio je realnost pa je pristao. Rostov je trebao pismo urueiti caru koji se nalazio u Tilsitu. Nikolaj ode. Nikolaj Rostov nije imao pojma o novim politiékim prilikama i da dolazi u nezgodan tas. U Tilsitu su bili i ruski i francuski car koji su sklapali primirje. U pratnji Aleksandra bio je, tko drugi, do Boris Drubecki. Rostoy je dosao kod njega kao stari prijatelj u stan gdje je Drubecki stanovao s poljskim grofom Zilinskim i gdje se upravo priredivala zabava za francuske éasnike. Borisu nije nimalo bilo drago da ovdje vidi Rostova koji je sada bio nekoliko klasa ispod njega, Mladi Nikolaj nije mogao vjerovati svojim ofima da se zabava prireduje za Francuze. Zato je cijelo vrijeme bio mrgodan a kad je ostao nasamo s Borisom, istresao je pred njega Denisovljev sluéaj. Boris je rekao da on ne moze nista udiniti pa je Rostoy, Ijutit, odlugio izravno otici caru. Nakon Sto je sutradan proSao mnoge nelagodnosti i procedure, Nikolaj je uspio pismo dati nekom generalu, Zatim se ugurao u gomilu i radoznalo promatrao sklapanje primirja izmedu Aleksandra i Napoleona. U njegovoj dui javile su se sumnje i razo¢arenja. «Cas se prisjecao Denisova, onako promi pokorna, i cijele bolnice, onih otkinutih ruku i nogu, one prijavstine i bolesti (...). Cas se prisjecao onoga Bonapartea bijele ruke koji je zadovoljan sam sobom i koga voli car Aleksandar, Cemu otrgnute ruke, noge, pobijeni [judi?» Nikolaj je izgubio povjerenje u cara Aleksandra. TRECI DIO Godina je 1809. Napoleon i Aleksandar sada su veliki prijatelji, Ruska vojska u nekim bitkama i pomaze Francuzima kontra Austrijanaca. «Knez Andrej se nije dve godine micao sa scla. Sve one pothvate koje je Pjer poduzeo na svojim imanjima i koji nisu donijeli nikakva ploda, jer je neposredno prelazio s jednog posla na drugi, sve je te pothvate izveo knez Andrej ne govoreéi nikome o njima i ne napreduci se mnogo.» Bio je jedan od prvih posjednika u Rusiji koji je oslobodio seljake. lako je naizgled bio tvrd, nepovjerljiv i skeptian, u duSi su mu se desile mnoge promjene. Iako je 2elio zatomiti budenja vjere u Zivot, taj je osjecaj sve viSe uzimao maha w njegovu srcu. Prvi njegov korak bio je dakle oslobodenje seljaka. Sada su oni postajali "slobodni poljodjelci"". Putujuéi na Rjazanjsko imanje svojeg sina, knez Andrej je ugledavsi hrast dodivio jedan duSevni preporod, onaj isti osjeéaj koji je imao dok je ranjen gledao u plavetnilo neba. Uskoro odlazi zbog svojih tutorskih poslova na imanje Rostovijevih, u Otradno, No¢u éuje razgovor NataSe Rostovijeve sa Sonjom, i razgovor tih djevojaka probudi mu sjetu, Knez Andrej vozi se kuéi (isti hrast). Nove misli (We, Zivot nije svrsen u trideset i prvoj godini» i dr.). Shvatio je da razoaranost u ratu, Zenina smrt, neslaganje s ocem, ne mogu biti razlogom da on Zivi van svijeta. Odlutuje da putuje u Petrograd i da sluzi. Buduéi da je razradio neke prijedloge vojnog zakona, knez Andrej se nadao da ée ih ministri u Petrogradu usvojiti. Medutim to je bilo vrijeme reformi i zadnji papei su mogli pisati zakone, pa knez Andrej nije nai§ao na razumijevanje kod grofa Arak¢ejeva koji se pitao za takve stvari. Speranski, liberal i priznat Covjek u dr2avi, rado je primio Andreja i ponudio mu prijateljstvo. Andreju se To je bila posebna vrsta seljaka koji su nastali prema zakonu iz 1803. Ti seljaci nisu bili podredeni vlastelinima nego dr2aynim vlastima, pa u tom sinistu nisu bili kmetovi. aia Speranski Gini vrlo pametan i konkretan te je odlutio suradivati s njim vidjevSi u njemu svojevrsnog idola. Slijedi opis Pjerova Zivota u zadnje dvije godine. «Posto se vratio s obilaska imanja u Petrograd, Pjer je i nehotice stao na éelo petrogradskih masona. Osnivao je stolne i Zalosne loze, snubio nove élanove, brinuo se da udrudi razlicite lofe i da pribavi originalne dokumente, Davao je novee da se urede prostorije i prilagodio je, koliko je mogao, milodare u cemu je vecina dlanova bila Skria i netacna. On je, tako reéi sam, svojim sredstvima, uzdrzavao sirotinjski dom koji je masonski red bio osnovao u Petrogradu.» Buduéi da je uskoro uotio da masonski red potiva samo na spoljaSnjosti, otiSao je u inozemstvo kako bi se educirao i pokupio najbolje ideje reda. VrativSi se 1809. u Petrograd, odréao je govor pred masonima u kojem je istresao sve Ho misli, te je predlagao radikalne promjene. NaiSavSi na brojna negodovanja, Pjer je napustio sjednicu. Nakon toga pada u Samu. Kriza egzisteneije, Jedan mu mason savjetuje da se pomiri sa Zenom. Jo mu je i punica napriGala kako je Helena bespomoéna, nesretna, bla- bla, Ni Helena nije gubila vremena, Odmah je potela skupljati najviSe petrogradsko drustvo, ali i dosta uSenih Ijudi. «Biti primljen w salonu grofice Bezuhove bilo je isto kao dobit diplomu umnika.» Pjer, ponovo tjeran drusivenom strujom, ide nizvodno - pomiruje se sa Zenom. «Pjer je bio upravo onakav mut kakav je bio potreban 10} sjajnoj syjetskoj Zeni. On je bio onaj rastreseni cudak, mud grand scigneur koji nikome ne smeta i koji ne samo da ne kvari opéi dojam visoka tona u salonu nego joj, odudarajuéi od Zenine oimjenosti i drustvenog takta, sluzi kao pozadina koja nju jos vise istice.» Pjer vodi dnevnik. U njegovim ispovijedima hartiji vidimo da nastoji Zivjeti sto svetije, da ne odbacuje svjetovne duznosti veé da u sve unosi jednu pobodnu ertu. U nove @lanove masona primljen je i Boris Drubecki. On to ini zato Sto je to postalo hit, a i da bued blize Heleni. ako se bori protiv tog dojma, Pjer osjeca mrénju prema njemu, Mason Josif Aleksejevié jako pomaze Pjeru u njegovim dusevnim borbama. Dalje se govori o Rostovijevima. Godine 1809. obitelj se preselila iz Moskve u Petrograd. Bili su u financijskoj krizi, «Mada su w Moskvi Rostovljevi pripadali najvisem druitu, a da ni sami nisu znali ni mislili kojemu drustvu pripadaj u Petrogradu im je drustvo bilo mjesovito i nestalno. U Petrogradu su bili provincijalei pa ih nisu hiyeli ni pogledati isti oni judi koje su Rostovijevi, ne pitajuci th kojemu drustvu pripadaju, u Moskvi hhranili i pojili.» Jedna od takvih bila je i Ana Mihajlovna. Buduéi da je Boris veé bio na dobrom mjestu, ona vise nije vidjela razloga da se drudi s Rostovijevima. Berg je zaprosio Veru. Tu je stvar rijeSena, Natasa jo nijednom nije vidjela Borisa otkako su se, prije 4 godine, jedno drugom obeéali. Ona je davno prestala misliti na Borisa, ali kad ih je Boris, nakon dugo vremena pohodio, izmedu njih ponovo vrcaju iskre, Borisu se ova nova NataSa, kojoj je veé bilo 17, jako svidjela. Uskoro je Boris postao est gost u kuci Rostovijevih, a izbjegavao je idi Heleni. NataSina majka pokuSava nagovoriti kéer da odustane od svoje ljubavi jer Boris sada zacijelo tradi bogatu udavaéu, a nakon majéinog razgovora s Borisom (majka je ispipala Sta Boris ho¢e), ovaj vise nije dolazio. Drubecki je i sam svjestan da, ako 2cli jo8 dalje dospjeti, mora ozeniti Sto bogatiju 2enu. 31. 12. 1809, prireduje se novogodi8nja zabava u jednoj petrogradskoj velikaskoj kuti. I Rostovijevi su bili pozvani iako su bili na margini tadainjeg jet-seta. NataSa se dugo spremala 2a ples i doSavsi konacno na zabavu, dugo je gekala da je netko pozove. Vidjevsi njenu uznemirenost, Pjer jenagovorio kneza Andreja da zapleSe s NataSom. NataSa je bila u sedmom nebu. «Knez Andrej je, kao i svi ljudi koji su odrasli w visokom drustwu, rado sretao u tom druStvu sve S10 nije nosilo opti drustveni pecat. A takva je bila Natasa, njeno éudenje, radost i bojagljivost» Pod tim dojmom knez je uskoro otiSao kod Speranskog koji je Priredivao objed. Drustvo koje je tu bilo okuplicno zabavijalo se neobuzdanoscu i neslanim Salama, tako da je knez Andrej tek sada uvidio nistavnost tog govjeka koji mu je bio politi¢ki uvor, Odlucio je da ga se ubuduce klo Uskoro knez Andrej posjecuje Rostovijeve. Sve ono sto je Natasa osjeéala prema Borisu, nestalo je. Nova Ijubav se stvorila, NataSa se sada ozbiljno zaljubila, Andrej takoder, prave [jubavi je kompromisna ljubav Vere i Berga. Oni se uskoro vjenéaju i prireduju sijelo. Berg je imao sluzbu, Vera neki ugled ~ brak je mogao prosperitetno biti stabilan, Osim Rostovijevih, na recenom sijelu su i Pjer i Boris («On se dr2ao prema Bergu i Veri ponesto nadmogno i zastitnickin), jo8 neki gosti, te Andrej, Pjera ponovo zahvaéaju misli 6 ispraznosti svega Ijudskog, pogotovo otkako je imenovan za carskog komornika (povod tome nadahnuéu bilo je zblizavanje njegove Zene s princom). Knez Andrej odlazi u Lise Gore kako bi od oca dobio dopustenje za brak. Otac, krut, protiv je braka i sayjetuje Andreju da najprije otide na godinu dana u inozemstvo na terapije (Andrej je idalje imao zdravstvenih tegoba), pa da se onda vrati i oZeni s kim god hoée (stari je Bolkonski bio bolestan i mislio je da nee dogekati slijedecu godinu kad ¢e morati dati blagoslov). Razlog otevog odgadanja bio je drustveni polo2aj Rostovljevih. Knez Andrej vraéa se u Petrograd, prosi NataSu i odgada vjenéanje na godinu dana, Zaruke nisu bile obavljene crkveno, tako da je knez Andrej dao Natasi potpunu slobodu da se moze, ako 2cli, predomisliti, NataSa je dugo bila utuéena nakon Andrejeva odlaska, a i Andrej takoder. Ipak, Zelio je ofuvati dobre odnose s ocem i nije Zclio bez njegova blagoslova stupati u brak. Zdravije Nikolaja Andrejeviéa se po sinovom odlasku bitno pogorSalo. Postao je razdra2ljiv i svu svoju nervozu istresao je na kneginjici Marji. Marja je sve to strpljivo podnosila, Dopisivala se s prijateljicom Julijom i mastala o tome da Juliju spoji sa svojim bratom. Pomalo je razogarana kada iz Svicarske dobija Andrejevo pismo u kojem saznaje da njen brat istinski voli NataSu, Andrej je moli da pokusa ublaziti oca, «Nikoluska (tako su zvali malog Andreja) i njegov odgoj, Andrej i vjera bijahu utjehe i radosti kneginjice Marje.» Zadivljena je i hodocasnicima koji su joj esti gosti, tako da i ona odlucuje Zivjeti tako, ali, porazmislivsi malo, ipak odluduje ostati u Lisim Gorama. CETVRTIDIO Ovaj dio je nesto kraci i govori o Zivotu Nikolaja Rostova u Otradnom, nakon Sto je na poziv majke koja ga je molila da se vrati zbog teSkih imovinskih prilika, doSao iz vojske. Zatim se opisuju odlasci u lov i boravei u prirodi, Nikolaj s NataSom provodi dosta vremena, Nije mu drago kad Guje da je zaruénik njegove sestre isti onaj Bolkonski kojega je prije nekoliko godina mislio izazvati na dvoboj. Grof Ilja razmi8lja o prodaji Otradnog, On i grofica pokuSavaju nagovoriti sina da se ozeni Julijom Kuraginom koja je sad postala jedna od najbogatijih udavaéa u Mo: Medutim oni nisi bili tip roditelja koji izricito zahtijevaju Zenidbu. Na prvom mjestu bila im je sreéa djece, NataSa teSko podnosi dane bez Andreja i sve je razdra2ljivija i tuanija. Uskoro je uoti Bo2iéa prireden maskenbal kod MeljukoVljevih koji su imali imanje u blizini Rostovijevih. Na tom balu Nikolaj je konagno istinski pogledao Sonju koja je citavo vrijeme samo 0 njemu maitala. «Nikolaj se nije odvajao od Sonje i gledao ju je sasvim drugim o¢ima, Cinilo mu se da ju je istom danas zbog tih brkova narisanih plutom prvi put potpuno wpoznao, Sonja je doista tu vecer bila vesela, ivahna i lijepa kakvu je Nikolaj nije jos nikad vidio.» Naum da se ozeni Sonjom Nikolaj je saopéio svojim roditeljima. Majka mu daje do znanja da on moze éiniti Sta hoée, ali njihov blagoslov neée dobiti. Nastaje svada Nikolaja i grofice koju prekida Natasa nastojeéi ih pomiriti, «7vrdo naumivsi da napusti vojnu sluzbu posto sredi poslove u puku pa da se vrati kui i oZeni Sonjom, Nikolaj je turoban i ozbiljan, w zavadi s roditeljima, ali strastveno zaljubljen, kako mu se ¢inilo, otputovao u pocetku sijecnja u svoj puk.» Nakon njegova odlaska grofica se razboljela, Sonja je bila tu2na zbog rastanka, grofa su mutile imovinske prilike, a Natasa je sve vise tonula zbog udaljenosti izmedu nije i Andreja. «Grofica ostade u selu, a grof, Sonja i Natasa otputovase potkraj sijecnja u Moskvu. 1DIO Pogetak 1811. Opisuje se Pjerov Zivot. Kod njega je «nestalo odjednom, nakon zaruka kneza Andrea i Natase (Pjer je takoder bio potajno zaljubljen u Natasu) # nakon smrti grofa Josifa “Alcksejeviea, (...) sve éari toga prijasnjeg Zivota. Ostao je samo zivotni kostur: njegova kuéa i lijepa Zena koja je sad bila u milosti neke velike liénosti, poznanstvo s cijelim Petrogradom i ‘sluzba 5 dosadnim formalnostima.» Pjer 2eli promjenu i odlazi u Moskvu. Tu se ono pravo ukljuguje u sve aktivnosti druftvenog Zivota. «Pjera nisu vise, kao prije, nacas spopadali ogajanje, Camotinja i odvratnost prema zivotu; ali je ona ista bolest koja se prije o¢itovala u Zestokim napadima bila stjerana u dubinu i nije ga ni za trenutak opuxtala, "Cemu? Zaxto? Sio se dogada u svifetu?"», Bijeg od pitanja koja ga muge Pjer tra?i u titanju i u piéu. Skeptigan je i prema masonima. Knez Nikolaj Bolkonski i Marja dolaze u Moskvu. Stari knez je sve potasti iskazivao M-Ile Bourienne, te je namjeravao oZeniti je. Prema kéeri je bio da ne moée strozi. Marja se, kako-tako, nosila s tim, Ona se nikako nije mogla prilagoditi 2ivotu u gradu. Otac joj je zabranjivao da ide negdje bez njega, a posto on zbog bolesti nigdje nije mogao igi, Marja nije nikako izlazila. Julija, s Kojom se prije stalno dopisivala i koja je Zivjela ovdje u Moskvi, nije sada bila njezin svijet jer je postala bogata udavata i «er se odala druitvenim udicima, (...) Julija je bila u onim godinama kad gospoda iz visokog drustva podinje da stari i osjeéa da je pposliednja prilika da se uda i da sad ili nikad mora pasti odluka 0 njenoj sudbini». Marji je nedostajao seoski Zivot. Njen otac je za svoj imendan grubo otjerao francuskog lijegnika Métiviera proglasivsi ga francuskim Spijunom (1811. je godina ponovnog rasta napetosti izmedu Francuske i Rusije), te je drvlje i kamenje sasuo po svojoj kéeri zato Sto je pustila da ovaj ude. Nikalaj Bolkonski je pak vrlo rado primao Borisa Drubeckog, Pjer izvjeStava Marju da se Boris uvijek nalazi ondje gdje ima bogatih udavata i da se sad dvoumi izmedu Marje i Julije Karagin. Po8to nije uspio kod Marje, Boris se prihvaca 27-godinje Julije koja je to jedva dogekala. Tu je veliku ulogu odigrala i Ana Mihajlovna koja je sve to matematicki sratunala j rezultat mnoZenja i dijeljenja bio je Borisova proSnja Julije. Dosta aktera se pote skupljati u Moskvi: nakon Pjera dosla je i Helena; Rostovijevi su veé bili tu - otckivao se Andrejev povratak. Rostovljevi su se nastanili kod Marje Dmitrijevne. To je bila neka bogata prijateljica njihove obitelji, Marja nagovara NataSu da otide do starog Bolkonskog i da mu pokuSa dati do znanja da je vrijedna njegova sina. Sutradan je NataSa to i udinila, Oti8la je onamo s ocem. Medutim, Bolkonski je bio isuvise neuljudan mada je kneginjica Marja nastojala to ubladiti. Marja nikako nije mogla, zbog prisustva Melle Bourienne, progovoriti s NataSom nasamo. Marja je 2eljela upoznati tu djevojku koja joj je, onda kad je saznala o zarukama Andreja, pobudila negativne reakcije. Sve u svemu, NataSa se, ogoréena i tu2na, vratila kuci. Jedva je tu veter pristala, na nagovor Marje Dmitrijevne, po¢i u operu. Tamo su medu ostalim bili Boris i Julija. Boris je mislio da je NataSa, zbog svog neraspolozenja, bila Ijubomoma na Juliju, a Natasi on nije bio ni na kraj pameti. Padnju mnogih djevojaka privlaéili su tu vecer Anatol Kuragin i Dolohov. Tu su bili i Pjer i Helena oko koje je uvijek bilo kavalira itd. Poznati Zenskar Anatol bacio je oko na Natasu, Helena, Zeleti udovoljiti svom bratu, odmah tu nesto srediva. Anatol je sada tivio u Moskvi jer ga je otac, zbog njegovog prekomjerog rasipanja, otpravio iz Petrograda. Odsjeo je kod Pjer kojemu on nije bio drag. «Dolohov, koji se poslije progonstva i perzijskih Pustolovina vratio te godine u Moskvu i provodio raskosan, kockarski i raskalasen Zivot, Pridrugio se svom starom petrogradskom drugu Kuraginu i iskoriscivao ga u svoje svrhe.» Helena poziva Natasu i Sonju scbi u goste s ciljem da svog brata spoji s Natasom, Natasu mute dileme. Voljela je Andreja, ali joj se i Anatol na neki nagin poginjao sve vise dopadati. Nikako nije mogla rijesiti sukobe u svojoj glavi. Konagno dobija od Anatola pismo 5 prijedlogom da njih dvoje zajedno bjeze. U trenutku Natasa donosi odluku: West, jest, volim ga!» Vidjevsi otvoreno Anatolovo pismo pored usnule sestritne, Sonja ya uzme i provita. NataSa se budi i priznaje da voli Anatola. Sonja joj kaze da nije dobra i svim silama pokuSava Natasi prosvijetliti pamet, NataSa u naletu impulzivnosti piSe kneginjici Marji da raskida s Andrejom, Sonja je odlucila budno paziti na sestritnu jer je slutila da bi ova mogla izvrSiti bijeg. Anatol je sve vee isplanirao. Medutim, kad je doSao do kuée Marje Dmitrijevne, ova je osujetila njegov plan. Sta je bilo? Marje je dakle natjerala Sonju da joj prizna Sta se dogada s NataSom. Zatim je vidjela regeno pismo, Zestoko napala NataSu i spremala se da doteka ‘Anatola, Dmitrijevna je sve uzela u svoje ruke. «Sutradan je grof Iija Andrejevi¢, kako je i obeéao, stigao pred dorucak s imanja, Bio je veoma dobre volje: prodaja je tekla dobro i sad ga vise nista nije zadravalo u Moskvi i mogao se vratiti grofici koje se ve¢ bio zazelio. Marja Dmiitrijevna ga je docekala i saopcila mu da je Natasi sinoé naglo pozlilo, da su poslali po lijecnika i da joj je sad veé bolje, Natasa nije tog jutra izlazila iz sobe.» Bila je razotarana i mrzovoljna. Marja Dmitrijevna hitno zove Pjera i obavjestava ga o svemu, te ga moli da o tome ne saznaju stari grof i knez Andrej da ne bude belaja. Pjer, de2umi tjesitelj, pokuSaje smiriti NataSu koja, u deliriju napada sve oko sebe braneéi gréevito Anatola. Sutradan Pjer ide kod 2ene gdje srece Anatola te ga napada naredujuéi mu da napusti Moskvu. Uskoro dolazi knez Andrej. Od sestre doznaje da je Nataa prekinula s njim, a Guo je i glasine o Anatolu, lako ga je to silno potreslo, pravio se hladnokrvan, te je stalno priéao o ratu, politici i sl. U NataSinu dusu polako prodire kajanje i ona moli Pjera da u njeno ime tradi od Andreja oprost. Knjiga treéa PRVIDIO Godina je 1812. Knez Andrej tra2i Anatola Kuragina da ga izazove na dvoboj, odlazi s Kutuzovom u Tursku, SaznavSi za pogetak rata s Napoleonom, odlazi knez Andrej u zapadnu vojsku k Barkleyu de Tollyu, a putem svrati u Lise Gore, svada se s ocem i odlazi. Ide u i Drissi. Barkley je zapovijedao prvom armijom, drugom je zapovijedao Bagration, a trecom Tormasov. Vladar je takoder bio u blizini rijeke. Knez Andrej ne odluéuje ostati uz vladara veé sluziti u vojsci na terenu. Dalje se pripovijeda o Nikolaju Rostovu. Potetak rata sprijetio ga je da otputuje kuéi i ozeni se Sonjom. Nikolaj je sada bio zapovjednik pavlogradskog puka te je pod svoju zastitu, kao Sto je nekad njega Vaska, uzco mladog oficira Iljina. Uskoro bude bitka kod Ostrovne. Rostov se odluguje za individualnu akeiju njegovog puka. Akcija bude uspjesna i Rostov dobija odlikovanje, ali ga istodobno musi savjest jer je s leda usmrtio jednog francuskog oficira. Ruske snage ipak se laganini povlaée prema unutrasnjosti. Zatim se opisuju Natasine zgode i nezgode. Govori se o njeno bolesti i raspolozenju poslije pogetka rata. Njena je obitelj sada u Moskvi. NataSa je vise bila potudcna i potiStena nego bolesna. Nikome se nije radovala osim Pjeru koji ju je toplim rijecima znao tjediti. NataSa nalazi mir u crkvi. Pjera nakon NataSina ozdravljenja hvata nemir jer osjeca da je blizu neka katastrofa, Potinje razratunavati ncke brojke iz “Apokalipse”. Prema zidovsk brojéanoj vrijednosti, po kojoj svaki broj oznaéava neko slovo, zbroj brojane vrijednosti iz rijegi "L'Empereur Napoleon" (car Napoleon) iznosi 666 (broj zvijeri). Pjer je postao siguran u to da je Napoleon taj antikrist i scbi je dao zadatak da uéini kraj Napoleonu jer je, igrajuci se dalje brojki i slova, izveo, mada nepravilno napisano, svoje ime na francuskom — I'Russe Besuhof, ¢ija je zbrojena brojéana vrijednost takoder iznosila 666. Petja, Natasin brat, kojemu je sada bilo 15-16 god., takoder trati da ide u vojsku. Roditelji mu ne popustaju, ali je Petja ncumoljiv. Na kraju grof tlja ipak pristaje, pa je pogeo traditi onaj vod u koji bi mogao smjestiti sina bez veée opasnosti. Petju je obuzela ona ljubav prema caru oju jenekad osjeéao Nikolaj. mts 20 a Rusko plemstvo potinje sve viSe govoriti na Cistom ruskom jeziku (bila je moda da se clita, da bi dokazala svoju patctitnost, ucenost i Sta ti ja znam, slu?i francuskim). Na kraju prvog dijela car Boe moskovskom plemstvu pozivajuéi ih na sloznost. DRUGI DI ae Knez Andrej Salje ocu pismo u kojem ga najprije moli 2a oprostenje, a zatim savjetuje da se ukuéani, zbog sigumosti, sklone u Moskvu, Nikolaj Andrejevit niposto nije 2elio napustti Lise Gore, veé je naprotiv, s najvegim 2arom uredivao imanje. Slugu Alpatiéa Salje u Smolensk (koji se nalazio u neposrednoj blizini ratiSta) po neke potrepstine. Stari Bolkonski nikako nije Zelio vjerovati da se Napoleon nalazi u takvoj blizini, Alpatié u Smolensku nailazi na opéu pometnju. Mnogi su napustili grad koji su veé zasipale topovse kugle. Knez Andre} nalazio se u Smolensku te se, ugledavsi Alpati¢a, okomio na njega trazeci odgovor zasto se Lise gore jo8 nisu napustile, Zatim mu predaje pismo za kneginjicu Marju u kojem je napisao da ée za sedmicu dana Lise Gore biti osvojene, te da se putuje odmah, Uskoro je Kutuzov ponovo imenovan glavnim zapovjednikom ruske vojske. Opisuju se petrogradske reakeije na taj izbor. U salonima Helene Bezuhov i Ane Pavlovne vladaju opretna mi8ljenja o Kutuzovu. PoSto je dotekao Alpatiga, stari knez naredi da Marja, m-lle Bourienne i Nikolusku otpreme u Boguéarevo, a zatim u Moskvu, a on se odlugio na potpun nepromisljen potez: sakupiti seljake u narodnu obranu i braniti selo. Kneginjica Marja je bila protiv toga a Nikolaj joj je zatim svasta prigovorio i bio je na vrhuncu bijesa prema svojoj k¢eri. Prigovarao joj je ‘sve Sto se uopée moze prigovoriti. Dok je sakupljao Ijude za obranu, pogodila ga je kap. Kneginjica Marja uzima stvari u ruke i oni putuju, zajedno s imovinom koju su mogli ponije u Boguéarevo, Nikolusku odmah prebacuju u Moskvu. Nikolaj je na samnti a Marji prvi put u Zivotu padaju na pamet misli o slobodi. Podsvjesno je Zeljela ofevu smrt. Malo prije nego sto Ge umrijeti, stari knez se krpz suze kaje za nepravedno ponasanje prema kéeri. Nikolaj umire, a Marju mudi savjest kako je mogla Zeljeti smrt svojeg oca. Bilo kako bilo, Marja je morala sada sve brige preuzeti na sebe. Valjalo je otiéi iz Boguéareva jer su Francuzi bili blizu. Medutim, seljaci iz Bogutareva niposto nisu htjeli otiéi niti su to dozvoljavali kneginjici Marji. Uzalud je Alpatié pokuavao, da ih nagovori. Oni su smatrali da je bolje biti pod francuskom vlasti, nego dopustiti da im se selo opljacka, Malo je falilo da ne izbije otvorena pobuna, Sreéom po Marjy, u blizini sela nasli su se Nikolaj Rostov i Iljin. Rostov nije znao da Bogutarevo pripada Andreju Bolkonskom. Alpatié saopéuje Rostovu da seljaci ne Zele pustiti gospodaricu da otputuje, Nikolaja je to razbjesnilo te je seljake napao svim pogrdama riskirajuéi pritom i svoj Zivot. Ipak uspio je ugusiti klicu pobune i uskoro su kola 2a Marju bila spremna, Kneginjica Marja, koja fizitki nije bila bogzna kako lijepa, znala je u trenucima dubokih dusevnih progivijavanja, svojim pogledom otkriti jednu duboku duSevnu Ijepotu. Lice joj je tada bilo obasjano sjajem i Ijepotom. Takva je bila i kad je upoznala Nikolaja. Bila je zahvalna mladiéu koji je, riskirajuéi svoj Zivot, gotovo sigumo, spasio i nju. Uskoro su se Nikolaj i Marja rastali, ali dojam koji su ostavili jedno na drugo, dgo ih je pratio. __ Knez Andrej nalazi se u Carevom Zajmistu kod Smolenska. Upoznaje se s Vaskom Denisovom, koji je sada bio husarski pukovnik, i koga je Andrej poznavao samo na osnovu Natasinih prita. Andrej se sastaje s Kutuzovom a Vaska iznosi Kutuzovu svoj plan Eincaeakog Fatovanja koje bi, posto Vaska dobro poznaje kraj, bilo dosta udinkovito. ‘utuzov mu odobrava prijedlog. Bolkonski je 2alostan kad je Cuo da mu je umro otac. Moskarsot Hnetiniice Julije u Moskvi raspravija se ho¢e li Moskva pastiu francuske ruke. Je upravljao general-gubernator Rastoptin, On je sastavljao posebne oglase za ' Siroke narodne slojeve. Pi8uéi ih toboze narodnim jezikom, hvalio je Rastopéin rusku odvaznost i pobijao glasove o opasnosti, Pozivao je narod da ne napusta grad. Pjer odlazi u vojsku ba uoti Guvene Borodinske bitke koja se odigrala 26. 8, 1812., kraj Borodina, oko 120 vrsta od Moskve. O bici se nasiroko pripovijeda. Pjer, potpuni \zer Sto se tie vojske i vojnih pitanja, naiSao je na podsmjehe mnogih vojnika. Uopée nije znao kako se ponasati, Boris Drbecki, uw elegantnoj uniformi i uvijek w blizini najvisih funkcionera, obeéaje mu da ée ga odvesti do kneza Andreja. Pjer srece Dolohova koji je stalno degradiran ili promican, Kad ga degradiraju, istakne se nekim junastvom pa bude odlikovan i sve tako. Dolohov moli Pjera za oprostenje zbog ranijih trzavica, Knez Andrej razmislja 0 sutrasnjoj bici, Mute ga eme slutnje, Nezadovoljno i mrzovoljno prima Pjera. Ipak na rastanku se zagrliSe po2eljevsi jedan drugom srecu. : Svanuo je dan, krvavi dan, dan D. Pjer u bici je vi8e smetao nego bio koristan. Seprilja od sebe, naSao se na najjebenijem polo2aju. Nekako su ga izvukli, Bio je to koSmar, klaonica, ne znaS u koga puca’, nemas blage gdje su nasi, njihovi, sve je bilo zbrka. Cas bi jednu kotu dréali Rusi, €as Francuzi, Naredbe su stizale kasno, kao i izyjestaji o toku bitke. Sve se odigravalo munjevitom brzinom. ; : Dobar dio knjige posveéen je bici, no mi éemo se ograniditi na statistiku; Napoleon je Krenuo u bitku sa 120 000 vojnika, dok je Kutuzov imao negdje oko 100 000. Nakon bitke uspostavilo se da su Rusi izgubili oko $0 000 vojnika, a Francuzi znatno manje ~ oko 20 000. Ipak, ta bitka za Ruse je bila od velikog znataja jer su, prvi put od potetka rata 1812., Francuzi bili zaustavljeni, a to je bio Kutuzovljev cilj. Knez Andrej je teSko ranjen. TRECIDIO Ratno vijeée u Filjama, nedaleko od Moskve. Kutuzov prosuduje s gencralima daljnji plan operacija. Nakon duge rasprave odluti se da se Moskva ne moze braniti u Filjama, veé da Francuze treba pustiti u grad, pa se potom obratunati s njima, Mnogi su zamjerali Kutuzovu Sto predaje Moskvu. Za to vrijeme Helena se u Petrogradu zaljubljuje u nckog stranog plemi¢a N. N.-a. i to vrlo. Da bi mogla dobiti razvod, prelazi na katoli¢ku vjeru te pise pimo Pjeru u kojem iznosi svoju namjeru trazeéi od Pjera rastavu, Pjer je uzgred budi reteno prezivio bitku i jo8 je pod mugnim dojmovima, Saznaje za smmt kneza Andreja i Anatola Kuragina, Vrativ3i se u Moskvu, Pjer se sastaje s Rastopéinom koji mu sayjetuje da zbog sigumosti napusti grad, jer su gotovo svi velikaSi veé otiSli iz Moskve. Kad je doSao kuéi, Pjer je napokon protitao ono Zenino pismo, ali bio je potpuno nesabran da bi ista shvatio. Rostovljevi su medu zadnjim napustili Moskvu. Grofica niposto nije htjela odlaziti dok ne vidi Petju za kojeg je toliko strahovala. Rostovijevi u svoju kuéu primige ruske ranjenike. Dosta kola u koja je namjeravao staviti svoje stvari stari je grof dao za transport ranjenika. DoSao je i Pelja i obitelj se, zajedno s mnoStvom ranjenih, uputi iz grada. Uspostavilo se da se medu ranjenim nalazi i knez Andrej. Grofica i Sonja, vidjevsi u kakvu se stanju nalazi, tu su vijest cuvale od NataSe. Pri izlasku iz Moskve sretnu Pjera koji je bio priligno rastresen, Izmijenio je dvije-tri rijeci s NataSom, a zatim nestao, Otkad je napustio S¥9j stan, Pjer se nastanio u kuci masona Bazdjejeva koji je baj d ve} napustio Moskvu. Ostalo Je nesto posluge i Bazdjejevijev buraz Makar Aleksejevié, koji je bio duSevni bolesnik. Napoleon ulazi u Moskvu. Ruske vojske nigdje. «Moskva je bila prazna. U njoj je jos bilo Ijudi, u njoj je jo$ ostalo pedeseti dio svega prijasnjeg stanovnistva, ali on je bila prazna, kao Sto biva konica koja umira bez matice.» Rastoptin je bio Ijut kao ris. Sasuo je drvlje i kamenje na Kutuzova zbog predaje Moskve, Prilikom povlatenja, iz zatvora su pusteni zatvorenici, kao i bolesnici iz duSevnil bolnica. U gradu je vladao kaos. Rulja je trazila zadovoljstinu, a Rastopéin je, da bi izvukao sebe, predao u njihove ruke izvjesnog politi¢kog zatvorenika VereScagina, svaljujuéi na njega svukrivicu. «We samo da se u svojem razmisljanju nije korio zbog toga, Sto je uradio, nego je nalazio uzroke da bude zadovoljan sa sobom. Sto se tako spretno okoristio tim & propos (2godnim slutajem) ~ dla kazni zlocinca i ujedno da umiri gomilu» U twrdavi Kremlj nekolicina je malobrojnih pojedinaca jo$ pokuSala pruziti otpor, no Muratove su ih éete za kratko vrijeme svladale, Pjeru nije bilo ni na kraj pameti da otide iz Utuvio je sebi u glavu da on mora biti taj Koji ée ubiti Napoleona i time okonéati rat. ‘a0 je razraditi plan, Imao je pistolj j nod kao sredstva. PiStolj je stajao na stolu kad je reteni Makar Aleksejevié u bunilu upao u tu prostoriju. Makar je zgrabio piStolj i vikao: «Na or ! U borbu!», Uzalud su mu pokuSavali oteti piStolj. Uto upadose francuski vojnici. Makar navali na oficira, ali Pjer ga sprijedi i otme mu piStolj. Zatim, kad su se vojnici hijeli obraéunati s Makarom, Pjer im objasni da je on psihiéki bolestan i neuratunljiv. Kapetan Ramball, francuski oficir, bijaSe iznenaden time 8to Pjer govori francuski. Mislio je da je Francuz, ali ga je Pjer uvjeravao da je Rus. Rekao mu je samo svoje ime i to je Francuzu bilo dosta. U znak zahvalnosti za spaen Zivot, ponudio je Pjeru prijateljstvo, Kasnije je uz pige Francuz dugo pripovijedao o svom Zivotu i ubavnim pothvatima, Kapetanova iskrenost ponukala je Pjera da i on prita o sebi. Ramballa je iznenadilo kako je taj velikaS ostao u Moskvi buduéi da su svi ostali Pjerovog soja napustili grad. Rostovijevi su u Miti8ima, nedaleko od Moskve, i promatraju poZar. Mnogi su naime stanovnici Moskve'palili objekte i kuée ne Zeleéi da panu Francuzima u ruke. Petja se veé prikljutio svojoj jedinici a NataSa, koja je u meduvremenu saznala da se teSko ranjeni knez Andrej vozi s njima, bila jerdefinitivno utuéena. Covjek kojega je voljela i kojemu je nanijela teSku bol, leZao je na samrti. NataSa je unatoé zabranama odludila da ga mora vidjeti. Kad je usla k njemu, Andrej je jedva bio pri svijesti, no ipak dovoljno da izjavi da joj oprasta i da je voli. U njegovoj se dusi, nakon ranjavanja, potco ponovo javljati krS¢anski osje¢aj i Andrej je bio prozet negim od onoga svijeta. NataSa se vise ne odvaja od Andreja. Za to vrijeme Pjer se kaje Sto je prema Francuzu bio isuvise iskren. Odlutio je da ée odsada biti pazljiviji i praviti se da ne zna francuski, kako bi imao prostora za izvrSenje svog plana, ZaSavSi u grad, u kojemu je bila pometnja i dosta kuéa gorjelo, Pjer se namjeri na neku obitelj Sija je kéer ostala u pozaru, Nije se dvoumio. Odmah je otiSao prema toj kuéi i uspio izvuéi malu. Kad se s djevojéicom vratio natrag, nije mogao naéi tu obitelj. Sad je naiSao na drugu situaciju — francuski vojnici su htjeli obeSéastiti ncku Zidovsku djevojku. Pjer je, ne misleéi na posljedice, jurnuo na njih. Nasta gungula, Napokon Pjera uhitise naSavsi mu jo3 i nod, tako da je na njega odmah pala teSka sumnja, Pjer djevojticu preda najblizoj Zeni te joj naredi da svakako nade njene roditelje. Pjera odvedose u zatvor pod sumnjom da je potpaljivaé. Knjiga éetvrta PRVIDIO Petrograd prima vijest o predaji Moskve. Nikolaj Rostov je u Voronjezu gdje kupuje konje za pukovniju. Voronjez je bio gubemijski grad u kojem su bile smjeStene vecinom bogate obitelji Sto su napustile Moskvu. Nikolaj je pozvan na veceru kod Katarine Pavlovne. On je u nekom opigenom raspolozenju. Marja Bolkonska takoder je u Voronjedu, kod tetke Maljvinceve. Nakon sto je Nikolaj gubematorki ispripovjedio svoj slutajan sustet s kneginjicom Marjuom, gubematorka zajedno s Maljvicevnom pokuSaje upriliditi sastanak Nikolaja i Marje, Kad su se ponovo sastali, Marja je bila presretna, Smatrala je da je pronasla €ovjeka svoga Zivota. Nikolaj je takoder sa zanosom mastao o Marji, ali je s druge strane mastao da bi bilo podlo iznevjeriti se obeéanju koje je dao Sonji. Kad je Marje primila vijest 0 Andrejevom ranjavanju, Nikolaj ju je stao tjeSiti, Pozelio je da se nikad nije obeéa0 Sonji. No zatim su stigla 2 pisma koja su obradovala i Nikolaja i Marju. Oba su bila od Rostovijevih. Prvo je pisala Sonja koja je izjavila da Nikolaj moze biti slobodan. No Nikolaj nije zna0 u Kakvim je okolnostima Sonja napisala to pismo, Naime stara je groica primoljavala Sonju da se odree Nikolaja, jer je jedini spas 2a njihovo finaeijsko stanje bio u tome da se Nikolaj o2eni bogatom udavatom. Protitavsi pismo, Nikolaj je osjetio radost. Drugo pismo pisala je stara grofica koja je sina izvijestila da se Andrej nalazi s njima, da mu je bolje i da ga njeguju Sonja i Natasa. Pjer za to vrijeme prozivijava muke zarobljenistva. Odbija da govori bilo sto o sebi. Jednom prilikom njega i jo8 neke zarobljenike povedoSe u nepoznatom praveu. Neke od njih su strijeljali. Pjer je mislio da ée i na njega do¢i red, ali on je namjemno bio doveden tu da gleda, Pjer je primijetio strah i Zaljenje na licima francuskih vojnika koji su morali vrSiti je bio smijesten upoznao i spi jateljio s Platonom Karatajevim, covjekom koji je volio pripovijedati dugo i naSiroko, ali je ipak bio zanimljiv. «Znao je raditi sve, ne predobro, ali i ne lose. (...) Glavna dra njegova pripovijedanja bila je u tom, Sto su u njegovu govors i najprostiji dogadaji, katkad i oni, koje je Pjer ne i ie svecane Ijepote.» i brata. $ njom su isli i m-lle Bourienne stavila usiljeno i hladno, Ti supamnitki odnosi, buduci da je Marju stara grofica veé proglasila nevjestom, nisu se mogli izbjeéi. NataSa izvjestava Marju da je Andreju iSlo nabolje sve do prije dva dana kada se pojavilo "to", "To" je bilo da je i sama Marja mogla primjetiti Andrejevu ravnodusnost prema vanjskom svijetu i pomirenje sa smréu, Andreja nimalo nije taklo to Sto mu je dosla sestra. Ni sinu se nije obradovao. «Knez ‘Andrej ne samo da je znao, da ée wnrijeti, nego je osjecuo, da umire, da je veé napola mriay. Osjecao je spoznaju otdenosti od svega zemaljskoga i od radosne i Cuden lakoce bitka. Ne fureéi se ine uznemirujuci se, ocekivao je ono, sto je imalo doéi, Ono strasno, nepoznato i daleko, kojega je nazocnost osjecao neprestano citavog Fivota, bilo je sad blizu i = po onoj éudnoj lakoti bitka, koju je sad osjeéao — gotovo shvailjivo i opipljivo.» Sonja i Natasa su po le da se prestao boriti i da su mu to zadnji trenuci Zivota, pa su se i one s tim pomirile. 1 Marja je to uskoro uvidjela. Napokon umrije knez Andrej ostavivsi u tuzi sestru i bivSu zarutnicu, koja ga je ponovo zavoljela, ali on je zaboravio na nju kad je nastupilo «ono», tako da je za Natasu Andrej lagano umro nekoliko dana prije fizi¢ke smrti. DRUGI DIO Veéina ruske vojske nalazi se u Tarutinu. Dok su francuske snage pljatkale Moskvu i dok su bile apsolutno van svake stege, ruska vojska, smjeStena u Tanutinu, bila je u punoj formi. Beningsen je zahtijevao da se odmah navali, dok je Kutuzov bio oprezan. Kutuzov je vet bio popriligno star i nemogan, a imao je dosta neprijatelja unutar vojske. Napokon dana je i Taratinska bitka, «utvrdena je slabost Francuza i bio je dan onaj udarac, koji je Napoleonova vojska sama i oéckivala, pa da zapocne bijeg.» Napoleon raznim povlasticama, odredbama i proglasima pokuSava_uspostaviti povjerenje gradana Moskve. Ipak, neminovnost je bila povlatenje. Zajedno s vojskom povedeni su zarobljenici, a s njima i Pjer. Teskose zarobljeniswva njega su duhovno promijenile, Prije je trazio duSevni mir «x filantropiji, u masonstvu, u lakoumnosti, u vinu, u junackom poértvovanju, u romanti¢noj Yubavi prema Natasi; trazio je to putem misljenja - i (...) sve ga je prevarilo. A sad je i ne misleci na to postigao to umirenje i to slaganje sa samim sobom, samo kroz smrini udas, kroz oskudicu i kroz ono, Sto je razumio u Karatajevu.» Karatajevmu je dakle postao pravi frend i uzor. Prije povlatenja mnogi su francuski vojnici bili srdaéni prema zarobljenicima. Medutim, sada su to bili sasvim drugi Ijudi, hladni i nemilosrdni. Dolohov za to vrijeme provodi partizanske akcije, a Dohturov sprema napad na ete koje se povlate iz Moskve. TRECI DIO Dalje se pripovijeda o uzrocima i natinu partizankog ratovanja, «Prije no Sto je nasa vlada sluzbeno primila partizanski rat, unistili su kozaci i seljaci na tisuée neprijateljske vojske ~ ostalih, pliackasa i sakupljaca hrane, Oni su te jude ubijali isto onako nesvijesno, kao Sto psi nesvijesno dave dolutalo bifesno pscto.» Petja Rostov, koji je bio Zeljan akcije, prikljucio se Denisovljevom partizanskom odredu. Mladié se Cuvao gluposti kako ne bi pao u ocima gerilaca. Napokon, pojavio se i taj strani Dolohov kojeg je Petja znao samo po éuvenju. Dolohov se spremao da, s joS jednim dobrovoljcem, obuée francuske uniforme te se zavuse w neprijateljski logor, kako bi izvidio situaciju, lako su mu sayjetovali da ne ide, Petja je odlutio biti taj dobrovoljac. Dolohov ga je poveo sa sobom, Dok je Petja premirao od straha da ne budu otkriveni, Dolohov je pokazivao samouvjerenu improvizaciju i hladnokrvnost. Poslije, kad su se vratili u logor, Dolohov je bio Ijut na Petju zbog njegove nesabranosti koja ih je mogla odati. Otekivala se sutrainja akcija na francuske Sete koje napustaju vojsku. Petja se, posto- poto, Zelio dokazati kako bi ispravio svoj kukavicluk, Dalje se govori o Pjeru i Karatajevu. Pjer je vidio kako se dva francuska vojnka neSto raspravljaju s Platonom, Nije se obazirao. Zatim se Guo pucanj a potom zavijanje Platonovog psa, Pjer je bio isuviSe zaokupljen svojim mislima da bi povezao ta tri momenta, Tek poslije, kad se trgnuo iz razmi8ljanja i potrazio Platona, kroz glavu mu je prosao pucanj i zavijanje psa. Shvatio je da je Karatajev ubijen, Ali u istom trenutku, tko zna zbog éega, Pjer se sjeti neke djevojke, Poljakinje, koju je upoznao u Kijevu. Bio je u stanju letargije, MjeSavina razlititih misli spajala se u jedan fenomen - san. Pjera su probudili pucnji, Dolohovljevi i Denisovljevi Ijudi napali su Francuze. Petja je, ne obaziruéi se na naredbe da uspori i stane, jurisao na Francuze, ne éckajuéi potpore svojih vojnika. Usred vatre mladié je pao s konja, a poslije, kad su se francuski vojnici predali, bitka dobivena i zarobljenici oslobodeni, Dolohov je hladnokrvno konstatirao da je Petja mriav. Denisov, kojega je Petja u mnogoSemu podsjeéao na Nikolaja, bio je istinski Kneginjica Marja i Natasa su se nakon Andrejeve smrti zblidile, Obje su bile utuéene i to ih je privuklo jednu drugoj. Natasa se otudila i od svoje obitelji. Tek je vijest o Petjinoj smrti istinski razdrmala Natasu. Kneginjica Marja, koja je namjeravala otputovati od Rostovijevih, buduei da je zakljutila da je dovoljno proboravila, sada je odludila ostati uz tu obitelj kako bi je tjeSila, Stara grofica, pedesetogodisnja Zena, odjednom je postala "polumriva starica”. Natasa je nakon Andrejeve smrti potpuno bila digla ruke od sebe i od svega Sto je oknu2uje, ali je sad postala itekako probudena. Najednom joj je Ijubav prema majci pokazala, da bit njezina Zivota — ljubav ~ jo8 Zivi u njoj. «Probudila se ljubav - probudio se Zivot», Nakon izvijesnog vremena otputuje Marja u Moskvu, a s njom i Natasa «kako bi se posavjetovala s lijecnicima, jer je straino omrsavilan. Za to vrijeme Rusi velikom brzinom gone Francuze, «Brzo kretanje za Francuzima djelovalo je na rusku vojsku isto onako razorno kao i bjeZanje na Francuze.» Ruski vojnici bili su neishranjeni, umorni i iscrpljeni, Kutuzov je znao da Francuzi posto-poto Zele Sto prije napustiti Rusiju i da tolika hajka za njima nije potrebna, Medutim on je sada malo toga mogao poduzeti, jer je sam bio omrazen od mnogih zapovjednika i vojnika, Mnogo je francukih vojnika zarobljeno, pa je nastao problem kako ih hraniti kad ni Rusi nisu imali dovoljno hrane. Zatim slijedi bitka kod Krasnog, ali to u biti nije bila prava bitka jer su se s Rusima sukobljavale pojedinatne, potpuno razbijene Francuske trupe. Kad su Francuzi potjerani iz Rusije, car Aleksandar je Zelio da se joS dalje napreduje tadi ravnoteze, «Kutuzov nije shvacao sto znaci Evropa, ravnoteia, Napoleon. Toga on nije mogao razumjeti, Posto je neprijatelj bio unisten, Rusija oslobodena i uzdignuta na najviSi Stupanj svoje slave, predstavnik ruskog naroda, Rus kao Rus, nije vise imao Sto da radi. Predstavniku narodnoga rata nije preostajalo nista drugo nego da umre. Lon je umro.» Dakle tako zavrSava svoj 2ivot Kutuzov. Pjer nakon zarobljenistva le2i u Orelu gdje se oporavlja, Tek sada saznaje da je, nakon Borodina, knez Andrej 2ivio jo mjesce dana i da je bio u Jaroslaviju kod Rostovijevih, Saznaje takoder i za smrt svoje 2ene Helene. Pjer je sada bio sasvim drugi €ovjek. «Prije se cinio doduse dobrim, ali nesremim covjekom, i judi su se i nehotice udaljavali od njega, Sad je oko njegovih usta stalno titrao smijesak fivotne radosti, au ocima mu je sjalo saucesée za Gude ~ pitanje: jesu li zadovoljni kao on? 1 Ijudima je bilo ugodno u njegovoj blizinin. Mason Villarski je, saznavsi da je Pjer u Orelu gdje je bio i sam, posjetio Pjera i iznenadio se oj promjeni, smatrajuéi da je Pjer otpao od pravog puta, ali mu je svejedno bilo ugodno u njegovu drustvu. Godina je 1813. i Moskva se oporavija. Ljudi koji su 2ivjeli u njoj i koji su "sijegli", slili su se u nju. «Pobude Yudi, koji su sa svih strana hirlili u Moskvu, posto je ociséena od neprijatelja, bile su najraznovrsnije, osobne i, u prvo vrijeme vecinom = divije, ivotinjske. Samo jedna pobuda bila je zajednicka svima — to je bila teEnja, da idu onamo, S10 se zvalo Moskva, da tamo razviju svoju djelatnost.» Pjera su zatekli veliki novéani izdaci za obnovu kuée u Moskvi i za Zenine dugove iz Petrograda. Posto se vratio u Moskvu, odvezao se Rastoptinu, Saznao je i da je kneginjica Marja u Moskvi pa ju je odlutio posjetiti. Zatckao ju je u slabo obusjanoj sobici kako sjedi s k nakon nekog vremena Pjer je vidio da je to Natasa, Ugodno se iznenadio. druzbenice a potom pricati i o svojim do2ivijajima, Pozvale su ga da im ponovo navrati ici u Petrograd, ali ya je ovaj iznenadan susret s NataSom zadréao. Kneginjica Marja je primijetila da se NataSa promijenila od Pjcrova dolaska i da je postala malo veselija, Marji je’palo na pamet da pokuSa spojiti ove dvije duse. To joj je uskoro i poslo za rukom. Epilog PRVI DIO Pisac analizira povijesne dogadaje rata i mira, uzroke, posljedice, kretanje naroda, i to nasiroko. Zatim govori o Rostovljevima. «ijencanje Natasino, koja se godine 1813. udala za Bezuhova, bio je posljednji radosni dogadaj u siaroj Rostovijevoj obitelji. Iste godine umre stari grof Ilja Andrejevié, pa kao sto to cesto biva, poslije njegove smrti raspala se prijasnja obitel.» Petjin gubitak i groficino gubljenje razuma nakon toga, djelovali su lose na starog grofa i on je iznenada umro. Nikolaj je za to vrijeme s ruskom vojskom u Parizu, ali je, €uvsi za ofevu smrt, odmah doputovao u Moskvu. Dotekali su ga veliki ofevi dugovi. Imanje je prodano na bubanj, a da bi mogao isplatiti ostali dug, morao je Nikolaj stupiti u civilnu slu2bu, Sto mu nije bilo nimalo drayo jer mu majka nije niposto dozvoljavala da se ponovo vrati u vojsku. Tako Nikolaj uzme mali stan u Moskvi i nastani se u njemu zajedno s majkom i Sonjom. Nikolaj je osim toga od majke morao skrivati da su siromasni jer ona nije mogla shvagati mnoge stvari. Buduci da su Pjer i NataSa 2ivjeli u Petrogradu, oni nisu mogli imati pravi uvid u Nikolajevu financijsku situaciju, Nikolaj je prema Sonji «asjeéao, da je to manje Iiubi, Sto je vise postuje, Uhvatio ju je za rijec u njezinu pismu, kojim mu je davala slobodu, pa se sad viadao prema njoj tako kao da je sve, sto je bilo medu njima, veé odavno zaboravljenon. Uskoro je u Moskvu doputovala kneginjica Marja, Nikolaj niposto nije 2elio da je uzme za Zenu jer bi to znatilo da od nekoga prima milostinju, Medutim, prilikom njihovog sastanka, on je uvidio da je ljubi, i oni su se 1814. vjentali, te se Nikolaj zajedno $ majkom i Sonjom preselio u Lise Gore. Tako se plozaj Rostovijevih iz dana u dan potco popravijati. Nikolaj je postao pravi veleposjednik, €ak i suviSe revan za posao i grub, Sto je Marji katkad smetalo. Ltako... Marja i Nikolaj imali su troje djece, kao i Pjer i Natasa, Natasa je sad bila prava majka, NiSta u njoj nije ostalo od prijasnje nestasnosti, U Pjeru su se podele buditi nove ideje, dekabristi¢ke... DRUGLDIO Svih 12 poglavlja toga dijtla bavi se razmatranjem o historijskom procesu i o hirtorijskoj nauci. Tu je ponovijcno i proSireno ono, sto je djelomitno bilo reéeno prije u teoretskim poglavijima i zastranjivanjima, ANA KARENJINA (1873-1877) = Tory Fe uptee able Dike ky Preveo: Krunoslav Pranjié. fhe AC hikes te Ube OZ bite eres 7 TO RYCO ke WEED WE Radnja se dogada u Rusiji 70-ih god. 19. st. u Moskvi i'u Petrogradu te na ladanjima ruskog plemstva. Dvije su Ijubavne prige u srediStu fabule: tragiéna Ijubavna veza grofa Vronskog i Ane Karenjine, i Konstantina Levina i Kiti Sterbackaje. Glavni likovi su Stiva Oblonski (Petar Andrejié) i njegova Zena Dolly, Ana Karenjina (Stivina sestra) i njen muz Alekse} Aleksejevié Karenjin, Istaknuti likovi su i Serge), Levinov polubrat, njegov brat Nikolaj i Kitty Seerbackaja (sestra Dolly), koja postaje Levinova Zena, grof Vronski i spletkarica Elizabeta (Betsy). Osim tih glavnih likova postoji jo 20-ak sporednih, Dolly Oblonski se uvrijedila saznavsi da njezin muz ima ljubavnu vezu s drugom Zenom. Levin je stigao sa svog sela u Moskvu sa Zeljom da zaprosi Kity. Razgovara sa svojim bratom Sergejom, filozofom, o smislu Zivota. Kitty odbija Levina jer joj se svida mlad i naotit Easnik Vronski. Ana takoder stiZe u Moskvu da pokuSa pomiriti svoga brata s njegovom Zenom Dolly. Pri Aninom dolasku u Moskvu nesretnim je slutajem vlak pregazio Zeljezni8ara, Ana to smatra zlokobnim znakom, Polazi joj za rukom da pomiri Dolly sa Stivom, Na balu je Ana privukla pozomost grofa Vronskog, a i on se njoj svida. Kitty je razotarana ponaSanjem Vronskoga. Levin posjeéuje svoga brat pijanca Nikolaja i nakon toga vraéa se tuZan na svoje imanje. ‘Ana se vraéa u Petrograd, Vronski je takoder u viaku i izjavljuje joj ljubav. Ana je suzdrZana no, susrevsi opet svog muza, postaje svjesna njegovih nedostataka (npr. velikih uSiju, ukoSena dréanja). Sastaje se sa svojim sinom Serjozom; nevoljko se podaje svom muzu i saznajemo da joj je taj brak bio nametnut u ranoj mladosti. Posjeéuje prijateljicu Betsy i sastaje se s Vronskim. Postaje njegova ljubavnica unatoé upozorenjima Betsyna muza koji je saznao za njezinu vezu s Vronskim. Ana je ostala trudna i to je priznala Vronskom neposredno woti konjicke utrke u kojoj je trebao sudjelovati, Zbunjen tom novoSéu Vronski za utrke pada s konja, a zaprepastena Ana se onesvijestila i time pred cijelim svijetom tako reti priznala vezu s njim. Kitty se razboljela zbog odbijanja Vronskog; Levin je sretan na svom imanju, no nije uspjeSan u pokuSaju da se zblidi sa svojim seljacima. Izrazit je kontrast izmedu zaruka Kitty i Levina i Anine nesreée. TeSko se razboljev pri porodaju djevojeice koju Je imala s Vronskim, Ana se pomirila s muzem, No, ustanovivsi da ne moze 2ivjeti s Karenjinom, odlazi s Vronskim u Italiju, ne podnoseéi zahtjev za formalnom rastavom. Od toga vremena odnos izmedu Kitty i Levina postaje kontrast odnosu izmedu Ane i Vronskog. Unatot svojoj zbunjenosti i nespretnosti Levin djeluje sve pozitivnije, dok Vronski Zivi po strogom vojnitkom redu. PokuSao je samoubojstvo kada mu je Ana rekla da se pomirila s Karenjinom, U Italiji se Zeli dokazati kao slikar, no u tom pokuSaju nije uspjeSan. Sve manje razumije Anu, ona je sve nesretnija bez svoga sina Serjoze, Na kraju ga posiccuje bez prethodne najave, SerjoZa je iznenaden jer su mu rekli da mu je mama umrla, U Petrogradu Ana je hladno doéekana, a posebno je bila neugodna reakcija publike kad Ana posjecuje kazaliste, Ana je u teSkoj krizi i sve je vie rastrojena. Odnosi s Vronskim su sve slozeniji, U meduvremenu umro je Levinov brat Nikolaj, Sto je za Levina i Kitty bilo mutno iskustvo. rl ete are Pe ju Vronskoga Ana udobno 2ivi, no njezino Je raspolozenje sumorno. Vronski je napustio vojsku i smatra da mu je karijera upropastena, a smeta ga i ¢injenica da mu kéi ima prezime Karenjin jer Ana ne 2eli rastavu braka. Dolly posjecuje Anu i Vronskog. Ana se naposljetku baca pod jureti vlak. Djelomitno je to bila neposredna reakcija na svadu s Vronskim, no vise je to bio vrhunae njezine potistenosti. Kitty je pak rodila sina, a Levin nalazi smirenje u oscbujnom shvacanju vjere. No nesto kasnije opet je potisten, a Vronski o¢ajan odlazi da se bori na srpskoj strani u Balkanskom ratu. Kitty ne moze shvatiti Levinov otaj. Za fazliku od njega njegov brat profesor Sergej sav se posvetio idealima panslavizma. Jedan od Levinovih seljaka govori 0 svom znancu koji Zivi za duSu i vjeru u Boga. U tome i u dobroti koju on moze unijeti u svoj 2ivot Levin nalazi smirenje. 01 ghia! STEHNDAL (1783-1842) Bc Large HEWRI Beyle f 4 Seer ous Ovo ime je pseudonim Henria Beylea, francuskog romansijera i putopisca, Roden je u Grenobleu, ostao je rano bez majke, a s ocem nikad nije uspostavio dobre odnose. Bio je angadiran kao husarski oficir u Napoleonovoj vojsci, radio u administraciji, trgovini, posjecivao mondenske salone skreéuéi na sebe paznju zbog izoStrenog duha i zajedljivih replika. Bio je francuski konzul u Trstu i Civitavekiji. Putovao je po itavoj Evropi u raznim isijama, a za potrebe Napolcona stizao éak i do Rusije. lalija je, medutim, ostavila najdublji utisak i na njegov ligni Zivot i profesionalni rad, Pobolijevajuci gesto, Stchndal je svoj put gradio suprotstavljajuci se svim nevoljama i Ziveéi punim intezitetom, Umro je od apopleksije ostavivsi mnoge spise nedovrSenim. Sahranjen jeu Montenmartu. Napisao je, izmedu ostalog, romane Armance, Crveno i crno, Parmutskt kartuzijanski samostan, Lisient Levent, Lamielle, zatim O ljubavi, Rim, Napulj, Firenza, Racine t Shakespeare, Rimske Setnje i druga djela. Kao Sto je i predvidao, Stehndal je stekao slavu i naklonost najsirey kruga éitalacke publike u itavom svijetu tek nakon svoje smri "ba AMO SP PEL OME ARENDS OLVCPAE PCL, a LP POTTER MCE MON" TRESS dé neie : WEL a 4 de de. fouge eC Stehndalov Zivot, kao i njegovo djelo, razvijali su se po mjeri bumog pri vremena u kojem je za nesto vise od pola stoljeéa Francuska dozivjela nekoliko revolucija (1789, 1830, 1848), dva dréavna udara (1799, 1851), vise dinastijskih smjena (Bourboni i Orleanci), uspon i pad Napoleona, dvije republike (1792, 1848) i dva carstva (1804, 1852). Radnja ovog romana smijestena je u 1830. god. Prvi dio odigrava se u pokrajni France-Conte, u gradiéu Verrieresu i u neSto veéem gradu Besanconu, dok se drugi dio dogada u Parizu. LDIO Julien Sorel sin je starog Sorela, muSuéavog i krutog seljaka, viasnika pilane u Verrieresu. Stari Sore! na 2ivot gleda samo kroz prizmu viastitih interesa, Julijenova braéa idu putevima oca, dok Julijena vise zanima knjiga nego posao u pilani. Zbog toga je navukao na ae mrenju i prezir oca i braée. 18-godissnjeg Julijena otac bi znao i tuci kada bi ga zatckao s njigom. Neki pukovski lijetnik je joS za rana Julijena zainteresirao za literatura, pogotovo za onu koja se bavila ratovima i Napoleonom. /zvjeStaji velike armije, Dnevnik sa Sv. Helene i Rousseauove Ispovijesti bile su za ovog mladiéa tri "svete knjige". Mjesni 2upnik, opat Chelant, 80-godiSnjak, vidjevSi mladi¢evu darovitost i ne Zcledi da ona ode “krivim pute", poteo je pouavati Julijena latinski i Evandelje, tako da je Julijen uskoro znao éitavu Bibliju na latinskom napamet. Julijen je uSao u novicijat, a opat se nadao da ée tesarov sin postat njegov nasljednik. Gradonatelnik Verrieresa, g-din de Renal, koji stalno strepi od opasnosti od liberala, tra2i kucnog utitelja i odgajatelja djece, ne zbog njihovog odgoja, veé zbog toga da svijet kaze kako on drdi do djece, a najviSe zbog zavisti g-dina Valenauea, upravitelja sirotinjskog doma i njegova supamika. Izbor odgojitelja pada na Julijena. Posto su i gradonagelnik i gita Sorel bili gramzivi i tvrdokorni, seljacka upornost je ipak pobijedila kada su raspravijali 0 uvjetima i cijeni Julijenova zapoSljavanja, Stari Sorel je izvukao dobru paru jer se de Renal bojao da vlasnik pilane ne ustupi sina _njegovom takmacu Valenoueu. 30-godisnja gda de Renal, koja je bila dosta mlada od svog supruga, nije se puno radovala dolasku ki utitelja jer je oSckvala nekog starog i zamomog Eovjcka koji ée samo muditi njenu djecu. Ugodno se iznenadila vidjevsi blage i djetinje erte utiteljeva Tica, Julijen savjesno starta s poslom, ali s jednom predrasudom prema bogatasima u globalu. $ jedne strane on je mrzio imuéne Ijude, dok je s druge strane pod krinkom licemjera Zelio, poSto-poto, ostvariti polozaj, ugled i bogatstvo u drustvu, Predrasuda koja je proizvela tu namjeru onemoguéuje mu da uvidi istinske duhovne vrijednosti gde de Renal, Igra je potela. «Posto Zupnik nije sada odréavao nikakve odnose ni sa gospodinom de renalom, ni sa Valenoom, niko im vise nije mogao otkriti nekadaSnju Zilijenovu strast prema Napoleonu, a on sam govorio je o njemu iskljucivo sa gnusanjem.» Tako je uspio steci i naklonost g-dina de Renala, a djeca su ga naprosto obo?avala, Sobarica Elise se zaljubila u njega na prvi pogled. 1 gda je de Renal osjeéala iz dana u dan sve veéu simpatiju. prema mladom uéitelju. Julijen je osjecao njene poglede ali su mu smicalice koje je éinio da prevesla g-dina de Renala Cinile vece zadovoljstvo od naklonosti g-de de Renal. Ipak mladi¢ nije ostao ravnoduSan prema njoj. U njemu su se sukobljavali motivi njegovih ambicija prema g-di: jedne strane Zelja da on, seljak, osvoji uglednu osobu, dok je s druge strane bila istinska ljubav. Kategoricki je odbio ponudu Zupnika Chelanta da se ozeni Eliseom koja je Zupniku ispovjedila da je zaljubljena u Julijena. Zupnik je od srca 2clio spojiti ovo dvoje mladih jer je uvidjeo da Julijen nema u sebi Zice za svecenika. Julijen je tjerao svojim putem. Obitelj de Renal je imala neko imanje na selu pa su se tamo na jedno vrijeme preselili svi osim gradonagelnika koji je imao posla u gradu. Ovdje je s g-dom de Renal boravila njena rodica g-da Derville i ovdje se prvi put potela ozbiljnije odigravati Ijubav Julijena i g-de de Renal. Kradom od g-de Derville, koja mladiéa nije simpatizirala, oni su uspijevali jedno drugom upuivati tajne signale. Julijena je u tom periodu obuzimalo cuvstvo sreée, ali ne radi uspijcha veé radi ljubavi same. Od svog zanosa zaboravio je jedno jutro na djecu, a baS tada doSao je g-din de Renal i izderao se na nj zbog nemara. Tada je g-da de Renal prvi put istinski zamrzila supruga. G-din de Renal je prebirao po nekim stvarima na tavanu, a Julijen je, pomislivsi da bi ovaj mogao naéi njegovu sliku Napoleona, zamolio gdu de Renal da tu sliku skloni, ali da je ne gleda jer ta slika mu puno znati, a kad bi Je vidjela, mogla bi ste¢i krivo misljenje o njemu. Gda Renal je tu sliku sklonila, nije ju gledala, ali ju je od tada potela mutiti sumnja da je to slika ncke Julijenove djevojke, mozda €ak i Elise. Njenu dusu podinju potresati sumnje koje proiciraju njena odredenja spram njihove ljubavi, a koja se mogu svesti na tri osnovna: 1. ona voli Julijena i on nju; 2. Julijen se poigrava njom i voli Elisu; 3. ona je udata Zena i nema pravo voljeti drugoga, Odluéuje se da se usprkos svemu prema Julijenu postavi hladnije, Julijen, da bi stao na loptu od brojnih svojih dilema i uputio kvalitetan centarSut, tra2i dopust i putuje svom prijatelju Fukeu, mladom trgovcu drvetom. Fuke nudi Julijenu da se EE ORE ALUMI AC (2b) rhe novel} “Che, IO cg amet aa ‘ toe zaposli kod njega jer ée tu moci dosta zaraditi. Julijen se u poget ‘ i. ali ' promistio da bi mu 7-8 najboljih godina proslo u rionterct tts es Ps isuvise vezan za erkvu. Vrativsi se na seosko imanje Renalovih, Julijen je 0 Fukeovoj ponu razmisljao kao 0 moguéoj altemativi. Za vrijeme njegova izbivanja eda Renal je baa Sto je znatilo da ya voli. Julijen medutim opet u njoj gleda samo bogatasicu i to mu smeta da razvije prave osjecaje. ___ Ipak sve dei su njegovi noéni posjeti, Julijen polako uéi sluSati i zapazati unutamje Ijepote gde de Renal. E U Verrieres dolazi kralj. Opat Chelant (on je zbog vjernosti jansenistima bio udaljen iz Verrieresa, dok je na njegovo mjesto doSao jezuit Maslon) takoder je pozvan jer je bio u milosti gdina de la Molea, vrlo utjecanog tipa u pariskim kruzacima, Za svoju pratnju u paradi Chelant je izabrao Julijena, Gda Renal sredila je svom voljenom i to da na taj dan bude élan potasne garde Sto je navuklo brojne reakcije imucnika u Verrieresu. Julijen je, posto je zavrsila parada, 2urno skinuo uniformu garde i obukao odijelo poddakona. Slugajno je imao priliku nasamo porazgovarati s biskupom od Agda koji ga je ugodno iznenadio svojom mladolikoSéu. Kad je svetanost prosla i kad su se akteri vratili na sela, razbolio se gradonatelnikov najmladi sin. Gda de Renal je bila uvjerena da je Bog kaZnjava Sto se iznevjerila muzu. «hulijen je bio duboko potresen! Vidio je da to nije licemjerstvo, niti fraze. "Ona s! yjeruje da njena ljubav prema meni ubija njenog sina, a istovremeno me, sirotica, voli vise nego sina"» Gda Renal razmisija da svoj grijeh prizna muzu ne bi li se cijenom drustvene stigme mogla otkupiti. «Konacno se nebo smilovalo nesretnoj majci. Malo-pomalo, Stanislav poce da se oporavija. Ali spokojstvo je veé bilo naruseno, ona je sad bila svijesna stravicnosti svog grijcha i nije mogla da se vrati u stanje prijasnje ravnotezen. Elise nije mogla da ne primijeti da izmedu Julijena i yde Renal ima nesto, Zato je stvar ispripovjedila gdinu Valenoucu koji se i sam nekada udvarao gdi de Renal, Uskoro je gdin Renal poteo dobivati anonimna pisma Sto ga je navelo na zabrinutost i sumnju. Da bi ra8tistila novonastalu situaciju gda Renal nalozi Julijenu da izreze iz knjige pojedine rijeti i da ih sklopi kao anonimno pismo, te da ih priljepi na plavu hartiju. To je stil g. Valenouea i jen muze ée otkloniti sumnje kada to protita jer ée prepoznati u pismu svog suparnika, Renal ée tako zakljuéiti da mu Valenove 2cli napakostiti i izvrenuti ga sramoti. Plan je uspio a gda Renal je stala govoriti muzu da bi zbog svega ovoga bilo najbolje udaljiti Julijena iz njihove kuée, samo da bi tom gestom jos vise potvrdla njegov ostanak, G, Renalu sada nije bilo nina kraj pameti otpustiti Julijena, veé je razmisljao o tome kako da se osveti Valenoueu. Gda Renal ga je odgovarala od te pomisli govoreéi da bi tako nastao jo$ veéi skandal, a ustvari se bojala da Renal ne pokaze pismo Valenoueu. G. Renal poSalje Julijena na 7 dana u Verrieres kako bi se mogle rijesiti zavrzlame. Tamo se mladié sastao s opatom Chelantom, a i dobi je poziv na rutak kod upravitelja sirotinjskog doma. Valenoue ga nudi da prenoéi kod njih nekoliko dana kako bi se, ako 2cli, mogao odlueiti da se zaposli kod njega za 200 franaka vise. Julijen za tog boravka votava sjaj i bogatstvo njihove kuée, koje je svoj korijen imalo u pljacki i cksplataciji Ijudske radne snage. Poredeéi Valenouea i Renala Julijen je zakljutio da Renal, usprkos svojoj gluposti i gramzivosti, ipak nije lopov kao upravitelj sirotinjskog doma. : j G. Valenoue je, posto je Elise napustila de Renalove, zaposlio ovu sobaricu u nckoj ise je jednom prilikom posjetila opata Chelanta iu ispovjedi mu rekla za Julijena i Sr sk han S- omen © | 2 On aoe bia. rat +1 ETON E ALZAC (1799-1850 eres kak nyeee Ch woe Re a : ~ WB Sek toned: peetyecc tr Heurecie Pro cevecvienes Avene Bio fe fedanodprvih. prolésionolaih pisaca u francuskoj knjizevnosti. Roden je u trgovatkoj gradanskoj sredini. Obitelj se nckada zvala Balssa, a Sesticu "de" dodao je svom imenu sam Balzac 1820, Balzac je roden u Toursu u godini kad zavrSava francuska revolucija i kad potinju njezine posljedice. Prvo vrijedno djelo izlazi mu 1830., da bi praktigki prestao pisati 1848,, nakon Sto je buknula proleterska buna u Parizu. Njegov golemi opus nastao je u srazmjemo kratkom vermenu, a cilj mu je bio da pokaze svijet kojeg je bio ne samo svjedokom, nego i aktivnim sudionikom. Studirao je pravo ali je napustiastudije da bi se mogao baviti pisanjem. Romani iz njegove mladenatke faze potpisivani su raznim psudonimima buduci da jo§ nije bio "izostrio"stil. Balzacovo djelo je golemo i raznovrsno. Ako izuzmemo 35 svezaka mladenagkih romana, ostaju nam pored Ljudske komedije jo8 filozofski romani, kazaliSni komadi, polemike, kratke prite itd. Ljudska komedija broji oko 90 dovrSenih romana i pripovjedaka, dok je znatan broj ostao nedovrsen. Autor je podijelio svoj opus naf Lou! | AWK Mh Chitsices | v° CAE CCEA PN PE LUIGI PIRANDELLO (1867-1936)_ ALITA SEs w” Meer tea 0. MIE FESS KIGT: COZ 7 TUNERS 71 Wt A Ohi PPTCE (tr % VCH RNATA 1 oR eYIVE 4 te e, Rodio se kraj Agrigenta na Siciliji. Od 1888, do 1895. boravio je kao student a zatim kao lektor talijanskog jezika na sveutilistu u Bonny, gdje je 1891. doktorirao s temom 0 rodnom dijalektu. Prvu je zbirku pjesama pod naslovom Veselo zlo objavio 1899. u Palermu, a drugu, Uskrs zemlje, 1891. u Milanu. Posto je upoznao njemacku kulturu i filozofiju vratio se U Rim i do8ao u dodir s veristima; 1894. u Milanu objavljuje prvu zbirku novela Ljubavi bez Mubavi; 1895. izlaze Rajnske elegije, a iduée godine prijevod Goetheovih Rimskih elegija. Grea. ee SPE CS ee Godine 1901, izlazi mu prvi roman Jzopéena, a 1902. knjige novela Sale smrti t fivota i Kad sam bio lud te roman Smjena. Znacajne su godine 1904, kad je objavijen roman Pokojni Mattia Pascal, i 1928, jer izlazi ese) 0 Humorizmu, Manje su znameniti romani Njen mud (1911) i Pazi, snima se. U romanu Stari i mladi (1913) prikazuje drustveno-povijesne prilike na Siciliji krajem 19. st.; Iste godine se prikazuju Sicilijanski limuni i Skripac. Godine 1917. objavijuju se ili prikazuju: Usitak w cestitosti, Tako je (ako vam se Cini), Zara; 1918: Igra uloga, Ali to nije ozbiljno, Covjck, ivotinja i krepost, Diploma; 1920: Kao prije, bolje nego prije; Sve za bolje; 1921: u Rimu objavijuje i prikazuje Sest osoba trazi autora; 1922: Henrik IV i Glupan, a Sest osoba se prikazuje u New Yorku, Godine 1923. odlazi u Pariz, gdje G. Pitoeff rezira Sest osoba, Iste godine se prikazuju komadi Odjenuti gole, Covjek s cvijetom u ustima, Zivot koji sam ti dala, Drugi sin, a 1924. Svatko na svoj nacin, kad objavljuje i roman indikativna naslova /tko, nitko i sto tisuca te Gospodar broda i Diana i Tuda, Slijedi godine 1928, Nova kolonija. Godine 1929. proslavljeni autor postaje élanom Talijanske akademije, a prikazuje mu se Lazar, zatim 1930, Veceras se improvizira, a 1932. Naci se i Kad si netko. Svjetsku slavu Pirandellovu potvrdila je Nobelova nagrada koja mu je dodijeljena 1934. Te se godine prikazuje Pri¢a o zamijenjenom sinu, a iduée Ne zna se kako, Autor niza romana, mnogobrojnih antologijskih novela i preko 40 drama umro je 10. 12. 1936, u Rimu, Posmrtno, 1938. izlaze Novele za godinu dana, s kojima se svrstao medu najveée svjetske pripovjedate. Godine 1941. Svi romani; 1939. Escji, a 1948/9, sabrane drame pod naslovom Gole maske, Njegova djela, sudbine njegovih likova, uzbudljivo pokazuju kako izmite bilo kakva moguénost da se fiksira objektivna, samo jedna istina, buduéi da je iskljueuje njezin tragiéni relativizam, njezina iluzorna postojanost u svakom pojedincu, u svakog drugatija, neostvarljivija kao komunikacija medu blizZnjima, u trajnu sukobu s promjenljivoSéu Zivota kao nezaustavijiva gibanja. U tom smislu filozofi¢nost je sama bit imaginativnog i emotivnog umjetnickog procesa i Pirandello je i sam u raznim prilikama naglaSavao takvu, filozofsku narav teatra, Njegove komade naputuju likovi koji uyjerljivo Zive ne samo zato sto im karaktere i usude odreduje realisti¢ki ustrojen dijalog, nego zbog toga sto im wu pravilu posebne znatajke daje osebujno osjeéanje 2ivota, Upravo zbog takvih svojstava oni nose ‘oje isting, Sto Ge reéi svoje iluzije o istini, i to ih neumitno vodi u sudar s istinom drugih, s strukoséu, drugim rijecima nedeterminiranoscu zbilje, s gibanjem koje je neprilagodljivo njihovoj maski, ukruéenoj ormi ponasanja, Dogadaji, karakteri, sudbine, sami po sebi a kadsto i deklariranjem samih likova, isao reduciraju na upitnost o postojanju i nameéu spoznaju o apsurdnosti egzistencije u neuhvatljivoj zbilji. Tako verizam, koji je u Pirandella i dalje ostao prepoznatljiv po mnogim izraZajnim svojstvima, gubi pozitivistiéke temelje, raspada se i pretate u modem umjetnost u potrazi za novim odgovorima, liSenu évrstih temelja gradanske vizije éovjeka sposobna da Zivot i njegove zakonitosti shvati znanstveno. Junak proslostoljetnih nazora, samosvjesno uvjeren kako je kadar upravljati Zivotom siguran u istinu, sada je spao na puku grotesku. U razdoblju reakcije na naturalizam, kada se raspada takva évrsta slika svijeta, kad se razvojem novih otkri¢a i spoznaja misao okrenula prema nepoznatim sferama govjekove unutraSnjosti, Pirandello je odabrao najradikalniju formulu, koja pojedinca razgoli¢uje kao masku dramatigno zateenu u raljama drustvenog mehanizma. Dok su krizu svijesti proslostoljetnoga drustva na pomolu novog stoljeéa umjetnici razotkrivali rjeSavajuéi pitanja o smislu postupanja raznim formulama, stilskim i izra2ajnim pristupima, Sto se sazimlju u pojmove estetizma, psihologizma, futurizma, nadrealizma, ekspresionizma, Pirandello je, najprije kao pripovjedaé, likove nalazio u sredinama sitnog gradanstva, kao Sto su Sesto Cinili naturalisti koje je nadahnjivao Ijudski dokument, ali njegovi samo prividno naturalisti¢ki postupci zapravo su prodirali u uhutrasnju dramu, u labirinte svijesti nemocnog govjeka, grotesknog u situacijama koje ne moze obuzdati, odbatenog poput lutke 3to visi o nekoj samovoljnoj nepredvidljivoj niti svijeta. Naknadno, poslije 1917, osjetivsi, u svojim iu tudim odnosima u drustvu, a napose u intimnim pa i obiteljskim iskuSenjima, koliko je «muka ovako Zivjetir, posvetio se kav: u njemu je svoja idejna i umjetni¢ka shvacanja pokusao slijediti kao vlastit sustav filozofskog misljenja_nastojeci, ne kao filozof nego kao umjetnik, stvaralatki razrijesiti osjecaj izgubljenosti, psiholoske nepostojanosti i moralnog rasapa gradanskog svijeta. Pirandellov lik kao pojedinac baéen u gibanje Zivota u kojem se svaki Gas stvarnost udini iluzijom a i sam on za svakoga drugatijim pa zato iluzomim, specifigan dojam pobuduje kad se neminovno suoti s himbom i lazi drustva koje, oviseci o tim premisama, ponistava svaku racionalnost. Takav «junak», samotan u neprekinutom toku zbivanja, otkriva svoju grotesknu masku jer je - zapleéuéi se u svakodnevnim situacijama ~ prisiljen, a nemogan, taj tok zaustavljati. Pirandello je sadrzaj tog dojma razradio u eseju o Humorizmu gdje je objasnio bit fenomena uoéljiva u dvjema sukcesivnim fazama: najprije dolazi do zamjecivanja suprotnog, zbog kojeg se lik zatite u smijeSnoj situaciji, a zatim, razvijajuéi se iz tog prvotnog opazanja, poslije komitnog utinka slijedi osjeéanje suprotnog, nastaje dakle druga, tragiéna strana pojave. Prvi put prepoznaje se takav lik u protagonistu romana Pokojni Mattia Pascal i dosta je podsjetiti na njegovu sudbinu da postanu jasne Pirandellove teze, koje nisu samo cerebralna konstrukeija, jer izviru iz price kao smisao njezine umjetnicki autonomne strukture: posto je iz novina doznao da je pronaden IeS za koji drée da je on, dakle da je slu2beno mriav, Mattia Pascal to iskoriStava kako bi nestao iz javnog drustvenog 2ivota, postaje Adriano Meis, ali i tada drustvo oko njega plete neizbjeZnu mrezu, pa kad Mattia otkrije da je pravi identitet onaj koji daje gradanski status i dau takvu stanju kakvu jest ~ ne postoji, da ne moze ni prijaviti lopova, da se ne mo2e ni Zeniti, razofaran odluéi otkriti istinu, da bi Vrativ8i se kuci s gorsinom opazio kako se sredina u kojoj je Zivio veé naviknula na njegovu odsutnost, kako za njega vise nema mjesta, kako je jo8 jedna od individua koje nisu izmaknule teznji drustva dg je umrtvi u masku, da joj ubije duh, da je li8i moguénosti Ijudske komunikacije. Prvi tipitni komad, i jedan od najpoznatiji pa i u nasim kazalistima najéeSée izvodenih, Tako je (ako vam se Gini), nastao 1917. prema noveli Gospoda Frola i gospodin Ponza, njen zet, takoder prikazuje provincijalnu malogradansku sredinu, gdje znati2eljnike uzbuduje éudno ponasanje gospodina Ponze i njegove supruge, koja s majkom, gospodom Frolom, komunicira samo preko papiriéa u koSarici Sto je pusta niz prozor; kako birokracija Zeli sve znati a formalna istina ne postuje intimne razloge individualnih osjcéaja i ljubavi, troje likova, jedno za drugim, objaSnjavaju istinu o drugome, svatko, dakako, svoju. Gospoda Frola: zet joj zabranjuje drugatiji dodir s kéeri; Ponza: neka je ne sluSaju, ona je, otkako joj je kéi umrla, luda, pa joj zato on nastoji stvarati iluziju da joj je kéi Ziva; gospoda Frola opet: lud je on koji je Zenu poslao u ludnicu zato Sto je Ijubomoran. Oboje djeluju tako sugestivno da nijedno ne ostavlja moguénost sumnje, i zato treba pitati gospodu’Ponza Sto je istina; lica zatrta velom ona se pojavi kako bi objasnila da postoji istina gospodina Ponze i istina gospode Frole, a ona je, za sebe, nitko: «ja sam ona kojom me smatrajun. BA TRAZIAUTORA 4", rano Cal : Mnogo slodeniju arhitekturu Pirandello je stvorio i znatno je dalje otisao 1921., u «komadu koji bi trebalo sastavitin Sest osoba tradi autora, gdje biéa neobiéne realnosti, Otac, Majka, Pastorka, Sin i dvoje djece, posto ih je pisac odbacio ne ostvarivsi ih u umjetni¢kom djelu, ponovo prezivljavaju svoju dramu. Naime Majka se rodivsi Sina, zaljubila u Otevog tajnika, Zbog toga je Otac, zajedno sa Sinom, otiSao. Majka je s tajnikom rodila jo3, troje djece. Godine prodoge, tajnik umre, Otac, nesvjestan tko je pred njim, susrece Pastorku u_ , va = OGD 7 EET are Sa ees iba Soom Cohaie “tece Vice patl javnoj kui, gdje se incest sprijegi nadolaskom Majke, razdrte zbog tog dogadaja. Otac, postiden, prihvaga obitelj u kuéu, ali stvara ncodrziv polodaj - Sin se zatvara u neprijateljsku Sutnju, Pastorka koristi sve nagine da napakosti Ocu, Majka je izmedu dvije vatre, djegak i djevojeica zanemareni su. Oni dolaze Redatelju koji upravo s Glumeima uvjezbava neki komad. Osobe imaju maske i svaka maska crta 2ivotnu kob, Navedimo ovdje didaskaliju: «...Otac ima pedesetak godina, bez kose na sljcpoocicama, gustih brci¢a gotovo skucenih oko jos syjezih usta, koja se festo olvaraju nesigurnu i ispraznu smijesku, Blijed je, osobito na siroku éelu, ovalnih plavih ju koje su vrlo sjajne i ostroumne; odjeven je u svijetle hlace i tamnu jaknu, kadsto je kadito ima grube i ostre izljeve. Majku kao da je prestrasio i unistio nepodnosljiv teret sramote i ponizenja, Ograuta gustim udovickim florom, skromno je obuéena u crninu, a kad podigne koprenu pokaze lice koje nije slabunjavo nego kao od voska, a pogled joj je wvijek spusten, Osamnaestogodisnja Pastorka je bezocna, gotovo bestidna. Vrlo lijepa, ¢ ona nosi crninu, ali udara u o¢i njezina elegancija, Odaje prezir prema plailjivu, ojadenu i gotovo izgublienom dranju maloga brata, Djecaka od éetrnaest godina koji je takoder u crnini, a naprotiv veliku njeinost prema sestrici, Djevojéici, kojoj su oko Cetiri godine i koja je obucena u bijelo s crnom svilenom vrpcom oko struka, Sin ima dvadeset i dvije godine, visok je, gotovo ukrucen u suzdréanu preziru prema Ocu i namrgodenoj ravnodusnosti prema Majci, nosi ljubiéast ogrtad i dug zelen Sal oko vrata.» Redatelj i Glumei ispodetka 2ele otjerati negeljene goste ali ovi svoji upornim i neobignim drZzanjem uskoro privlace Redateljevu paznju. Otac u ime svih kaziva kako su oni ivi komad i kako se njihova drama treba prikazati na daskama, Redatelj im daje za pravo da im prikazu Sto se dogadalo, a onda ée on s Glumcima pokuSati to izvesti. No tu nastaju brojni problemi. Glumci ne mogu njihovu tragediju uspjesno izvesti jer svoju tragediju samo Osobe mogu prikazati, samo je oni moyu 2ivjeti, ona je postala njihovom formom. Majstor scene maksimalno se trudi na napravi okruzenje koje Osobe traze. Pastorka inzistira na to¢nim rekvizitima iz javne kuée gdje ée ona obnoviti scenu s Ocem. Ti rekviziti, kao nckom. éudesnom magijom, privukose na scenu jo jednu osobu, a to je bila Madame Pace, vlasnica javne kuée. Njena pojava iznenadi Redatelja, ali ne i Osobe koje su smatrale da je njena pojava nuzna, Prilikom uvjezbavanja dina u javnoj kuGi, Majka, najvi8e od svih, ponovo prodivijuje dramu, tako da joj je teSko bilo upasti u trenu Kad su Otac i Pastorka u zagrljaju. Kad je i to izvedeno, Redatelj bi zadovoljan i kaza da tu ide zastor. Majstor pozorice to shvati bukvalno i spusti zastor ostav] iza njega, na prednjem djelu pozonice, Redatelja i Oca. To stvara komigan efekt. «Drugi Cin» odvija se u vrtu s bazenom u atmosferi noéi i istodobno u kuéi gdje Sin treba obaviti razgovor s Majkom. No on to nikako ne 2eli jer stalno naglaSava da on nema nikakve veze s ovim dolaskom na pozomicu i da neée ponavijati ono sto je veé udinio. PokuSao je on i otici, ali kad je krenuo, kao da ga je neka tajna sila prikovala i on nije mogao si€i sa scene, Djevojéica se igra kraj bazena, a Djetak je u grmlju. Redatelj pokuSaje nekako izmusti od Sina Sto se dogodilo kad je izlazio iz kuée nakon razgovora s Majkom. Sin nevoljko kazuje kako je dosao do bazena i vidio kako se Djevojéica utapa. Krenuo je da joj pomogne, a tada je u grmlju ugledao Djetaka koji je ludatkim otima promatrao kako se Djevojéica utapa. A onda... Odjekne hitac. I to zapravo. Djegak se ubio iz pistolja, Nastade urnebes. Pola Glumaca misli da je Fikcija, a druga pola da je stvamo samoubojstvo. Redatelj je ofajan i trazi svijetlo. Kad se upalilo svijetlo, on otjera Glumce i rege da je proba slijede¢i put. Zatim kaza da se Ponovo ugasi svijetlo i krenu s pozornice. Odmah se, iza spustene pozadine, kao da je netko greskom ukljucio prekidac, upali zeleni reflektor, koji proicira velike i jasne sjene Osoba, osim Djecaka i Djevojéice. Kad ih Redatelj ugleda, uzasnut §mugne s pozornice. Istodobno se ugasi reflektor iza spustene pozadine pa na pozornici opet nastane prijasnja nocna plavigasta sujetlost. S desne strane zastora polako dode naprijed najprije Sin, a prati ga Majka ruku prugenih prema njemu, zatim s lifeve strane Otac. Zaustave se u sredini pozornice i tu ostanu kao sanjane forme. Zadnja s lijeve strane dode Pastorka koja pohita prema jednim od stepenica, na prvoj se stepenici nacas zaustavi da pogleda ostalo troje pa prasne u krestav smijch pojurivsi zatim niz stepenice, potréi kroz prolaz izmedu sjedalica, jos se jednom zaustavi i ponovno nasmije gledajuéi njih troje Sto su gore ostali. Nestane iz dvorane i opet se is fojaca zaduje njezin smijeh, Malo zatim spusti se Zastor DanaSnja stvamost, kaze Otac, sutra je iluzija, a one, Osobe, nepromjenljive konstrukcije mate, «stvorene stvamosti», realnije su od glumaca nemoénih da interpretacijom ponove njihovu, vjegnu, dramu, Rijeé je o dvama planovima, od kojih jedan ispunja duboko dojmljiva strast likova sa svim posljedicama pirandelovske relativistitke problematike, a drugi uzaludnost nemoguéega pokuSaja da se njihova drama odglumi i da postane oblikom kakav glumei dozivijuju. Kontrast izvire iz krize pojedinca sapeta stvamoSéu svoje tako mu bliske i pagene istine i bedema racionalnosti, laznosti, hinjenja o koji se njihova zbilja razbija, U sukobu stvamosti i iluzije, Zivota i glume — oblikuje se dijalektitko évoriste iz kojeg se razrjeSuje Pirandellova dramaturgija. Sest osoba prvi je komad trilogije teatra u teatru, gdje se prozimlju razliiti planovi zbilje, plan glumca, plan likova, plan publike, koji se prikazuju i u djelima Svatko na svoj nagin i Veceras se improvizira. MAKSIM GORKI (1868-1936) Alcksej Maksimovit Pjeskov, u knjiZevnosti zvan Maksim Gorki, roden je 1868. u provincijskom gradu Njiznjem Novgorodu. Rano je ostao bez roditelja, pa je jedno vrijem Zivio s djedom u malogradanskoj porodici. Jo$ kao djeSak poéeo je da pohada "surovu skolu Zivota", putujuéi i mijenjajuéi gradove i zanimanja, Bio je Segrt kod raznih zanatlija, prao posude na brodovima Sto su plovili Volgom, radio kao pekar, éizmar, vrilar, kovat, éuvao je 2eljeznitku prugu, bio nosaé, pisar i — najzad postao pisac. JoS kao mladié prozivijava trenutke dubokih kriza i kolebanja. PokuSao je i samoubojstvo. U Kazanu se zblizava s revolucionamim krugovima, a 1888. prvi je put uhapSen. Postepeno, strpljivo i mukotrpno osvaja Gorki Zivot, postaje poznat i slavan, prosiruje svoja skitanja na Evropu i Ameriku. Sve ono sto se u Rusiji dogadalo od 80.-tih god. 19. st., preko revolucija 1905. i 1918., kontrarevolucije, rata, éitav onaj dramatitni dio modeme ruske povijesti, bio je istovremeno i put Maksima Gorkog. On nije bio sasvim pasivni promatraé, veé i aktivan sudionik, ovjek i pisac, koji je zajedno s Rusijom prosao dobro i zlo, iskreno uvjeren da ée Covjestvo na kraju ipak pobijediti netovje8tvo, Umro je 1936., u mjestu Gorki blizu Moskve. , U knjizevnosti se prvi put javio 1892. pripovijetkom «Makar Cudra», Pisao je mnogo i raznovrsno, od pjesama u prozi («Pjesma o sokolu», «Pjesma o burevjesniku», «Covjek»), preko brojnih kragih i duzih pripovjedaka («Celkas», «Supruznici i orlovi», «Malj «Kretanje leda», «Varenjka Olesova», «Troje», i dr.), romana (Foma Gordajev, Mati, Zivot Mateja Kazemjakina, Djelo Artamonovih, Zivot Klima Samgina), putopisa, Clanaka o ruskoj i evropskoj knjiZevnosti, uspomena i sjeéanja na suvremenika (0 Tolstoju, Cehovu, Andrejevu, Jesenjinu, Koroljenku, Bloku, Lenjinu), ak je i autor jedne povijesti ruske knji2evnosti. govo dramsko stvaralaStvo predstavlja znacajan doprinos w razvoju ne samo ruske nego i evropske knjiZevnosti, Posredstvom Cehova i Moskovskog hudotestvenog teatra, znati na iskustvu Echovijevske dramaturgije i scenskog umjetni¢kog eksperimenta «hudozestvenikan, nastaje dramsko djelo Maksima Gorkog, koji se obitno dijeli na tri perioda, Prvi obuhvaéa drame napisane izmedu 1902. i 1906., drugi se odnosi na drame napisane izmedu dvije revolucije, dok treéi obuhvaéa drame napisane poslije oktobarske revolucije. Prve su drame: Malogradani (1902), Na dnu (1902), Na Ietovanju (1904), Djeca sunca (1905) i Neprijatelji (1906). U drugom periodu nastaju drame: Posljednji (1908), Cudni Ijudi (1910), Djeca (1910), Vasa Zeleznova (1910 — prva varijanta), Laan novac (1913), Starac (1915) i Zikovi (1918). Treéi ciklus obuhvaéa drame: Jegor Buligov i drugi (1931), Dostigajev i drugi (1932), Vasa Zeleznova (1936 — druga varijanta) i Somov i drugi (prvi put prikazana 1953). A DNU?/ Ova je drama filozofskog karaktera i sastoji se od 4 dina, U njoj se najtes¢e cuje rijeé *istina’, Pitanje je da li je ona korisna Covjeku u nevolji ili je bolje da se on zavarava lazima? U komponiranju scenskog prostora i u rasporedu likova na sceni, Gorki se sluzio sredstvima slikarstva, prije svega Boscha i Brojgela, jer umjesto da se dva “portreta” nadu suéelice jedan prema drugom, u dijalokom sukobu, kao kod Ibsena, u drami Na daw dolazi do razbijanja "jedinstva radnje", jer se u scensku sliku istodobno ukljucuje vise prizora. Tako se pojavljuje i viseglasje jer se vodi vise dijaloga odjednom. Pr Junaci drame su Ijudi koji su na razligite nagine stradali u Zivotu i sad se nalaze u siromasnom i neurednom konagistu kod Mihaila Ivanova Kostiljova i njegove puno mlade Zene Vasilisne Karpovne, doslovno "na dnu", Dosta dijaloga su u biti monolozi junaka od Kojih je svaki optereéen svojom sudbinom i svojim patnjama. Satin, vrlo nagitan éovjek, bio je nckad telegrafist, ali je ubio Covjeka da zastiti svoju sestru, Bio u zatvoru, poseo kockati i piti i sad je tu. KleSé, bravar u konaéistu, oZenjen je Anom koja je sada na samrti, yjerovatno zbog toga Sto je citay Zivot podnosila njegovo maltretiranje, Ana je mnogim u Konadistu na teret. Nitko ne pokazuje puno zanimanja za njenu njegu. ta, Kostiljov i Vasilisa, opaki su Ijudi. Na osnovu dugova svojih intemista, ucjenjuju ih trazeéi od njih nckakve rabote iz kojih ¢e izvuti korist. Tako Vaska Pepel, jedini stanar koji ima vlastitu sobu, mora krasti za njih. Vasilisa je uzela Vasku i za Ijubavnika, Zeli ga upotrijebiti kako bi se rijeSila muza koji joj je konkurencija, Natasa, njena mlada sestra, susta je suprotnost. Puna je plemenitih pobuda i potajno je zaljubljena u Vasku. Vasilisa je stalno tuée. To Vaski smeta jer onaj njegov unutamji dio ljubi tu nesretnu djevojku. U kuhinji su zaposleni Kvasnja, mlada Nastja i Barun, Nastja je djevojka koja tradi nadin da pobjegne od stvamosti ditanjem romantignih knjiga pa joj se katkad pomijeSaju realnost i fantazija i onda pri¢a 0 nekoj svojoj idealnoj |jubavi koja u biti ne postoji. Barun, kojeg su tako zvali jer je nckad bio ugledan govjck, stalno joj se smijao i rugao zbog njenih izmisljotina, Glumae, éovjek od oko 40 godina, nekad je imao glumacku karijeru ali ga je alkohol unistio i sad se jada kako neprestano zaboravlja stvari, imena i sl. Bubnov je nekad bio krznar i imao je svoju radionicu. Zena ga je varala i zajedno sa svojim Ijubavnikom mislila ga otrovati. On je otkrio zavjeru i mislio je ubiti Zenu, no predomislio se i otada skita, luta i pije. Tu je jo$ i AljoSka, 20-godi8nji mladi¢, obu¢ar koji svira usnu harmoniku, zatim Medvedev, policajac, Vasilisin NataSin ujak koji dolazi u konaéiste kako bi kartao s Krivim Zobom i Tatarinom, takoder internistima, Glavni junak drame, starac Luka, najzagonetnija je lignost i pru2a moguénost razlititih interpretacija. On se pojavljuje iznenada, Nitko ne zna tko je ni odakle je, Ispogetka ga svi smatraju za Sarlatana ali s Vremenom on svojom postojanoSéu osvijetljava mragne trenutke nekim stanovnicima konatista. Na pitanje tko je i odakle dolazi Luka daje nejasne i neodredene odgovore. On ka2e samo da je «putnik», Luka se odmah laéa posta, Buduéi da su svi lijeni da ¢iste, on uzima metlu Drugi Sin. Ana je na samrti, Kraj nje je Luka, dok Kle8¢ zajedno s Glumcem promatra kao Satin, Barun, Krivi Zob i Tatarin igraju karata, Luka u Aninu ranjenu i nemimu dusu donosi olakSanje govoreéi joj da ée ako umre sigumo dobiti blazeni i vjetni mir koji je zasludila svojim 2ivotom punim muka, Ana je sretna Sto je ovaj starac naSao vremena da je njeguje kad ni vlastitog muza nije briga za nju. Zena mu umire, on gleda kartanje — kreten. Dolazi Vasilisa i zdve Pepela na Ijubavnu igru. Njemu je dopizdilo njeno ponasanje. Vidjevsi da je on sada hldadan, Vasilisa prelazi na plan B: obeéaje da viSe nege tuéi Natasu pod uyjetom da Vaska ubije Kostiljova. Jo$ mu nudi i nesto novaca. Luka savjetuje mladi¢a da izade iz Vasilisinog zataranog kruga i da s NataSom pobjegne u Sibir gdje é naéi Castan posao i dobro 2ivjeti. Potom se Luka vraéa do Anine postelje - ona je ispustila dusu, KleSé ne pokazuje nimalo suosjeéanja veé se pita kako nabaviti novac za ukop. Treéi gin, Scena je u dvoristu konaéista, Nastja place za izmis! Bubnov i Barun je zadirkivaju. Luka je brani i govori joj: «..dko vj voljela... znadi voljela si! Voljela!» NataSa je takoder tu2na i Zali se Sto je sestra tuée, Luka joj predlaze da pode s Vaskom. NataSe je strah jer je Vaska lopov. Luka je tjeSi pricajuéi joj priéu o dvojici lopova koji su banuli u Ijetnikovac koji je on, Luka, nekada éuvao, Mislio ih je ubiti no lopovi su molili milost govoreéi da su morali krasti da prezive. Tad ih je Luka nahranio i zaposlio ih kod sebe i otada im nikad nije palo na pamet da kradu — stvorili su materijalnu egzisteciju. Bubnov, neSto promuicumiji i prizemljeniji, napada Luku da stalno nesto izmiSlja, On bi radije da se govori istina «pa kud puklo da puklo». Na ovo Luka priéa prigu o Sovjeku koji je vjerovao da negdje postoji Pravedna zamlja. Jednom se susreo s nekim udenjakom, poznavateljei kartografije, pa je zatrazio da mu ovaj na karti pokaze tu zemlju. Ugenjak je dugo trazio posto nista nije naSao, uvjerio je Covjcka da ta zemlja ne postoji, nakon Cega je tip otiSao kuci i objesio se. Poanta: treba vjerovati usprkos svemu! Luka uspijeva spojiti Pepela i NataSu. Njihov intimni razgovor s prozora prekida Vasilisa provocirajuéi ih, MijeSa se i Kostiljov naredujuci Natasi da ide pospremati ali Pepel govori da NataSi nitko vise neée naredivati jer je ona sada njegova, Nastaje svada, MijeSa se i Luka, Kostiljov mu govori da on uopée nije nikakav mudrac i isposnik, kakvim se Cini jer nema ~ isprave! Luka odgovara da ima Ijudi i Ijudi - «ima zemlje na kojoj ne vrijedi sijati... ima plodne zenilje... ma Sto na njoj zasijes — rodi...» Zatim govori da je Kostiljov u ovoj prvoj kategoriji poslije Sega mu ovaj prijeti drotom Medvedevom, ali Luka se ne boji. Luka i Glumeu nastoji pomoéi govoreéi mu da negdje postoji zemlja u kojoj je osnovana ustanova za lijecenje alkoholiara i nikad nije kasno ako se Covjek Zeli promijeniti. U Gluméevoj dusi javlja se tratak svijetlosti. Nastaje guéva zbog svade Pepela s Vaslilsom i Kostiljovom. Pepel u Zaru udara Kostiljova i usmréuje ga a da to i nije znao. Kad se vidjelo da je mrtav, nastao je muk. Pepel govori Vasilisi da je to i njezino djelo jer ga je nagovarala da to ueini, Natasa se naljutila jer je mislila da ju je Vaska izigrao. Dolazi policija i Vasilisa im govori da joj je Pepel ubio muza. NataSa pak kazuje da je Vasilisa podgovorila Pepela a Pepel izvrsio zlocin. Moli policajca dai nju, saga s Vasilisom i Pepelom, strpaju u zatvor. Cetwrti_fin, Scena je unutar konavista, Gdje je bila Pepelova soba pregrada je polomljena. «W uglu gdje je bila Pepelova soba lesi Tatarin, prevrée se i ponekad jekne. Za stolom sjedi Kles€; on opravija harmoniku i, s vremena na vrijeme, proba, Na drugom kraju oa enom Ijubavi a jes da si zaista stola Satin, Barun i Nasija. Pred njima flasa votke, tri flase piva i veliki komad hijeba. Na peti se prevrée i kaslje Glumac. Not. Pozornica je osvijetlicna lampom koja stoji nasred stola, Napolju vjetar.» : ___Akteri raspravljaju 0 iznenadnom nestanku Luke. Svi Zale 2a njim govoreéi da je donio vjeru u Zivot mnogima od njih. Nastja govori da ée i ona otici wna kraj svijeta» samo da nije tu, Satin joj kaze da povede i Glumca sa sobom. Nastaje prepirka Glumca i Nastje s Barunom i KleSéom, Satin prekida svadu. Njega se duboko dojmio Lukin boravak w konatistu. «Svi, mili moji, svi koliko ih ima, Zive za nesto bolje? Zato i treba postovati svakog Covjeka... moda se rodio za nasu srecu... da nam bude od velike koristi?... Narotito djedicu treba postovati ... malixane! Malisanima sve puteve treba otvoriti! Ne smetajte djecici da ive... Postyjte djecicu!» Glumac je mratan i uskoro odlazi u trijem govoreéi Tatarinu da se moli za njega. Tatarin mu odgovara: «Moli se sam!», Opet nastaju sitne trzavice i opet se pije i karta, Iz razgovora Bubnova i Medvedeva saznajemo da su Vasilisa i Pepel u zatvoru i da je Natasa nestala, Dolazi Barun i javlja da se Glumac objesio, Nastaje Sutnja, Satin tada tiho kaze: «Eh... pokvari nam pjesmu... budalal» Mati je roman iz 2 dijela, Obraduje tematiku borbe za prava ruskih radnika u drugoj polovici 19. st. Glavni lik je Pelagija Nilovna Vlasova, siromasna starija Zena iz predgrada. Ona i njen sin postaju jedni od glavnih boraca za narod koji je Zivio na rubu egzistencije, mugen teskim radom, niskim pla¢ama i neobrazovanoSéu, Nilovna je i sama prosla kroz pakao Ziveéi s vrlo nasilnim muzem Mihailom, bravarom u tvornici, koji ju je tukao i maltretirao, Djetak Pavle rastuo je w sjeni takva oca, Kad je Mihail umro, on i majka dodivjeli su olakSanje. Stasav$i u mladiéa, Pavle je poteo raditi u tvomnici kao i svi ostali judi iz predyrada. a, sirena bi zasvirala i to je bio znak da svi radnici podu na posao. Njihov rad bio je te2ak. Radili bi cijeli dan u neljudskim uvjetima. Neimastvo i oskudica tjerali bi te Ijude da se u trenucima odmora odaju razvratu, alkoholizmu i tuénjavi jer su tu nalazili oduska za svoje teSko psihicko stanje, Mladi bi subotom odlazili na sijela i pijanke, te bi izbivali do ranih jutarjih sati. Tako je ispotetka radi ic uskoro odustao od zabavijanja, Mati je primijetila da je postao miran i stalo ¢ ozbiljan za svoje godine. Istina, odlazio bi nckud noéu, ali bi se uvijek vracao tr je bilo drago Sto joj sin nije krenuo o&evim stopama, no ipak, Zeljela je znati kuda to ide i s kim se to druzi, Uskoro je i to saznala jer je Pavle poteo dovoditi drustvo u svoju kuéu. Mati je prema njima u podetku bila skeptigna ali je uskoro uvidjela da su ti mladiéi i djevojke vrlo srdaéni i pristojni, da im u o8ima sja neka radost i da rade za neSto novo, njoj dosad nepoznato, Razgovarali bi, izuéavali knjige, a ponekad bi i zapjevali. Mati se osje¢ala ugodno u njihovu drustvy, a i oni su nju drage volje prihvatili, a posebno mladié Hohol'! kojem je Nilovna uskoro postala prava majka jer on svoje nije imao. Hohol je bio srdatna osoba, bio je veseliji od Pavia, radio bi esto kuéanske poslove, cijepao drva i sl. Pavle je zamolio majku da dopusti da se Hohol preseli kod njih a Nilovna je drage volje pristala. Od ostalog drustva koje se tu skupljalo treba izdvojiti Nikolaja Vjesoveikova, Gijeg je ‘ca Pelagija znala kao lopova, Nikolaj je bio sam od sebe tmuran i nedrustven. Nilovnoj se nije svidao, Hohol ju je uyjeravao da je takav Nikolaj postao zbog oca i da ée se sigumo promijeniti, NataSa i SaSenjka bile su jedine sure u ckipi. Sasenjkin otac bio je jedan od ugnjetavata radnika pa je ona pobjegla od kuée i prikljutila se revolucionarnim snagama, Ona "' Hohol - potprdan naziv 2a Ukrajinea. v4 je pomalo volila zapovijedati svima, ali u sustini bila je dobra osoba. Izmedu nje i Pavla su se razvili posebni osjecaji. Pavlu je, medutim, revolucionarna ideja bila va2nija od svega, pai od Ijubavi. Natasa je bila druktija od Sasenjke. Bila je samozatajna i dobro se slagala s Nilovnom, Hohol se zaljubio u nju i mijenjao bi boju lica u njenom prisustvu Sto je posebno uotila mati. Nilovau je pomalo pocela brinuti sinova angaziranost, pogotovo kad je vidjela da njegovi sastanci postaju sve ozbiljniji i da se murija mota oko njihove kuée. Ipak teSila ju je vjera koju ti mladi Ijudi nose u srcu. Znala je da rade protiv cara i protiv dreave ali je osjeéala da mora biti uz njih jer su se usprotivili ropstvu i digli glas za potlatene. Jednom prilikom u njihovoj kuéi bio je pretres i Pavle je uspio sal vaznije knjige, Hohol, Vjesovtikov i jo8 neki su uhapseni. Za vrijeme racije s policijom je upao i lozaé Ribin. On je cijelo vrijeme namigivao majci i bio je veseo, Sto je Nilovnoj izgledalo éudno. Ribin je poslije sam navratio njoj i Pavlu, Rekao je da mu se svida to Sto se sve vise mladih Ijudi pokuSava pobuniti protiv postojeéeg stanja te je ponudio svoju pomoé u tome. Pavle ga je primio i otada je on éesto navraéao. Bio je to Covjek srednjih godina. Posto je bio sa sela, gdje se tesko 2ivjelo, oduSevijavao se Pavlovim idejama ali je i sumnjao u njih jer je mislio da iza svega stoji neki bogataS koji ée opet ugnjetavati seljaka. Jednom su prilikom Ribin, Pavle te njihov drug Sizov organizirali radnitki strajk zbog toga Sto je direktor tvomnice oduzco od radnika odredenu svotu novea da bi isuSio baruStinu. Pavle je uskoro uhapSen, Mati se po prvi put ozbiljno prepala za sina. To je bio onaj strah koji istodobno nosi saznanje: Sta ée$ - mora se. Pojavljuje se na sceni Jegor Ivanovié. To je pomalo bolezljiv Govjek, ali bez obzira na to — vrijedan i poZrtvovan borac. On obavjestava Pelagiju da su s Pavlovim hapSenjem iz tvornice nestali i leci koje je Pavle rasturao, dakle - policija bi mogla zakljuditi da je Pavle voda pobune. Nilovna se ponudila da ona sama rastura letke i stvar je, mada joj nisu rado dopustili, krenula: predstavila se tvornitkom osoblju kao pomoénica svojoj susjedi Mariji Korsunovoj koja je radila u tvorici, te je na taj natin unosila zabranjeni materijal. Prvi put je bila aktivni sudionik radni¢kog pokreta. Bila je ponosna. Uskoro su svi iz zatvora pusteni. SaSenjka i Nilovna su se najvise obradovali Pavlu. Hohol uéi Nilovnu Citati i pisati. Ribin odlazi na selo da pokuSa pobuniti seljake mada su se Pavle i Hohol tome protivili jer su seljaci, unatoé svemu, bili vjerni caru, Priblizavala se proslava Prvog Maja. Tada je to bilo jos u ilegali. Pavle je odlucio nositi rvenu zastavu koja ée iéi na celu povorke. Nilovna i Sasenjka su bile protiv toga ali Pavle je bio tvrdoglav. Kad je doSao taj dan, skupilo se zaista mnogo radnog svijeta. Medutim, kako su se priblizavali policijskom kordonu, sve ih je vi8e napustalo povorku. Pavle, Hohol i oni najhrabriji smjclo su isli naprijed. Nastala je gu2va. Ponovo su akteri pohapscni, Mati je u tom metezu i sama primila nekoliko udaraca. Uspjela je ponijeti kuéi komad zastave koja se bila rastrgala. Budu¢i da je sada Pavle u zatvoru éekao sudenje, jedan od drugova, Nikolaj Ivanovit, ponudio je Nilovni da se preseli kod njega u grad. Mati je pristala. On je Zivio u gradu sa sestrom Sofijom koja je takoder bila udovica, Sofija se bavila ilegalnim poslovima i skrivanjem bj aca, Osim toga bila je i materijalno situirana i svirala Je klavir. Puno je puSila Sto se majci nije dopadalo. Nilovna je sada Zeljela obavljati sve one poslove koji ukljucuju rizik kako bi dokazala da je i ona hrabra, da se i ona zna boriti. Jednom prilikom ona i Sofija krenule su na selo da isporuée novine Ribinu. Sofija se, kao gradanka, nije dopala Ribinu, Ipak, ona mu je spomenula da je bila 12 godina u zatvoru i da je udovica. Na kraju su se srdagno rastali a Ribin je obeéao da ée dilati knjige i novine po selu. Majka je sve vige proaktivna. Natasi, koja je sada uéiteljica, takoder odnosi zabranjenu literatury, Sina posjecuje, SaSenjki pripovijeda o sinu. Jegor Ivanovit je uskoro umro shrvan boleséu, Na sprovodu je osim Nilovne bilo jos osoba. Ni sprovod nije protckao bez incidenata, Na vijencu su bile neke trake koje je ija Zeljela skinuti a Ijudi nisu dali. Izbila je i tuéa. Nilovna je spasila nckog limara Ivana, previla mu rane i odvela ga Sofiji. Kad je, nedugo zatim, dosla do Ribinovog sela, saznala je da je Ribin uhapSen, On je svezanih ruku govorio seljacima kako je uhapSen samo zbog toga Sto je govorio istinu te da i oni trebaju da se bune i da se bore za svoja prava. Ovaj govor je dimuo seljake koji su ga tada uspjcli osloboditi. Ali uskoro je doSao policijski pristav i rastjerao gomilu. Nilovnoj je bilo 2a0 Sto je Ribin uhapSen, ali joj je bilo drago jer je uspio dosta seljaka pridobiti za scbe. Kod scbe je imala kovéeg knjiga i novina koje je trebala unigiti njemu. Nije znala sto ée sad s njima. U kuéi u kojoj je odsjela poéela je govoriti o pravima radnika i o druStvenoj nepravdi, Riskirala je. Uopée nije poznavala te ljude, Na sreéu, oni su njen govor odusevjeno prihvatili tako da je posiljku mogla slobodno ostaviti njima, Vratila se u grad, sretna sto je ipak obavila zadatak. Nikolaj Vjesovcikov, nakon Sto je uspio pobjeci iz zatvora, postao je totalno druga osoba. Vise nije bio tmuran i agresivan. Rado se nudio da obavija poslove za prijatelje. Zelio je dokazati da se na njega moze ratunati. Poscbno se pokazao kad su organizirali Ri bijeg iz zatvora, Uskoro je Hoholu, Pavlu i ostalima potelo sudenje. To je bila sam farsa jer je presuda ranije bila doneena. Svi su bili osudeni na progonstvo. Prisutne u sudnici dimuo je Pavlov govor koji je u biti bio govor svakog potlatenog Covjeka Rusije. Ljudmila, koja je Stampala zabranjenu literaturu, otipkala je i taj govor. Mada su joj drugovi zabranjivali, Nilovna je odludila da ona bude ta koja ée prenijeti sinov govor medu narod. Dok je Gekala vlak, prisli su joj neki nepoznati Ijudi. Slutila je da neSto nije u redu. Trazili su da pregledaju kofer, majka nije dala. Oni su joj silom istrgli, a leci su poletjcli u zrak, Narod koji je bio na stanici kupio ih je. Nastala je gungula. Nilovna je vikala iz sveg glasa da je to govor njezina sina koji se bori za istinu, te da se ni ona sama ne boji poi u smrt zbog istine. «Gurali su je u vrat, u leda, wkli po ramenima, po glavi; sve joj se zavrtjelo, uzvitlalo kao tamni vihor uzvika, jauka, zvizdanja; nesto gusto, zaglusno ulazilo joj je u usi, skupljalo se u grlu, gusilo, pod joj se provalio pod nogama, Ijuljao se, noge su joj klecale, tijelo drhtalo u mukama bola, otezavalo ¢ Iuljalo se, iznemoglo. Ali joj se o¢i nisu gasile, vidjele su mnogo drugih ociju ~ sve su gorjele poznatim joj smjelim, ostrim plamenom — plamenom bliskim njenom srcu.» Zandar ju je potco daviti. CELKAS Priredio: Miroslav Sicel. Iz predgovora: Pripovijetka «CelkaS» jedno je od prvih vedi ostvarenja Gorkoga, a nastala je u vrijeme kad je Gorki pisao o bosjacima, Ijudima koji su se provlatili kroz 2ivot na razne nadine, Zivjeli veoma tesko i mukotrpno, bavili se svim mogiéim poslovima, ali nikad nisu ni u najveéoj bijedi i neimastini izgubili svoj ponos Covjeka i osjcéaj Ijudskog dostojanstva. Takav je i njegov CelkaS, skitnica, kradljivac i pijanica, éovjck koji se snalazi kako zna i moze, no unatoé svim svojim negativnim osobinama daleko se izdize iznad Gavrila, seljaka koji gramzi za novcem i koji ¢e za nj popljuvati i sama sebe i izgubiti svaki Ijudski ponos. Ligna nezavisnost i dostojanstvo Covjcka — to je bitno osjecanje CelkaSa, a to je i osnovna poruka Gorkog, pisca i Covjeka; koju Zcli naglasiti u ovoj pripovijetki. Radnja podinje u nekom ruskom brodskom pristanistu gdje se lucki radnici okupljaju kako bi rugali, Medu njih dolazi Griska Celka8, Govjck poznat kao skitnica i alkoholik. Radnicima nije milo vidjeti ga jer se boje da bi im nesto mogao dipiti, Na zajedljiva dobacivanja radnika CelkaS odgovara u istom tonu, Carinski sluzbenik, Semjonié, udaljuje ga iz luke nakon Sto ga je CelkaS moralno ponizio pred ostalima navodeci da su iz skladista nestala dva zavealjaja manufakture, a Semjonié je tada stao mijenjati boje lica Sto je bilo znak da je upravo on lopov. ‘Nakon sto se nasao na ulici, Celkas je umovao kako ée slijedege nogi sam morati iéi u kradu buduéi da je njegov ortak u tom poslu, Miska, ozlijedio nogu, Nedugo zatim naiSao je na nekog mladiéa koji mu je bio zanimljiv, pa je odmah s njim zapoteo razgovor. Saznao je da je mladié sa sela i da je siromaSan te da je doSao u grad kako bi zaradio novaca, ali sada muku mui mrevareéi se po nadnicama za nisku placu. Mladié se zvao Gavrilo i sanjao je 0 tome kako ée, ako mu se prudi prilika da dobro zaradi, steéi ugled i postovanje u svom selu, CelkaS mu nudi da s njim slijedeée nogi pode u kradu ~ na taj natin ée mogi odjednom doéi do veée svote. Gavrilo se dvoumi, no pohlepa za novcem jata je od postenja, i on pristaje. Kad se smratilo, najprije su otisli u krému gdje su malo popili da se razbije trema. Mladiéa, koji nije bio sklon alkoholu, pice je zamantalo. Medutim, kad su izaSli iz kréme i dosli do ¢amca, Gavrilo se povratio, Nije znao ni kuda idu ni o emu se togno radi, Dobio je samo naredenje da vesla, Dosti su do nekog zida uz more. Celka8 je zatrazio da Gavrlio primakne ¢amac ravno uz zid, poslije gega se Celka8 iskreao i nestao. Zatim se pojavio spustajuéi u Gamac dva teska predmeta, Potom su zaveslali prema nekom krijuméarskom brodu gdje ée isporusiti materijal. Gavrilu je svo to vrijeme srce bilo u petama, Nakon Sto je Celka$ isporutio materijal, obojica su zaspala na tom brodu. Kad su ujutro sjeli ponovo u éamac i uputili se prema obali, Gavrilo je upitao koliko su zaradili. CelkaS je odgovorio: $40 ja. Zeleéi vidjeti mladigevu reakciju, Griska je rekao da od te sume Gavrilo dobija 40. ijetio je da je mladié time vidno nezadovoljan. Kad su izasli na obalu, Gavrilo je stao zapomagati da mu Celka8 ostavi sav novac jer ée ga on znati potrositi, dok bi ga Griska svega popio. CelkaS je inage namjeravao dati mladiéu visu svotu, samo je 2clio ispitati njegove reakcije. No, sad, vidio je niskost koja mu se gadila, pa mu je sav novac bacio pred noge a Gavrilo ga sretan pokupio. «Celkas je sluéao njegove radosne vapaje, gledao blistavo lice unakateno zanosom, pohlepom i osjeéao da on — lopov, skitnica, otrgnut od svega domaceg - nikada neée biti tako pohlepan, nizak, bez svog ponosa.» ad je mladié spomenuo da ga je, dok su plovili prema obali, mislio gurnuti u more i sam otiéi s novcem, GriSka je popizdio. Stao je daviti Gavrila i uzco mu je novac, Zatim se okrenuo i poSao u nckom pravcu. Gavrilo je uzeo buljak i pogodio ga u glavu, Vidjevsi Sto je uCinio, mladié je priao CelkaSu i sta ga preklinjati da mu oprosti, Celkas, krvave glave, govori mu da se gubi, da je pokazao tko je. Vadi novac i daje ga svega Gavrilu, On se zahvaljuje i odlazi «Uskoro su kiga i valovi, sprali crvenu mrlju na tom mjestu gdje je lefao Celkas i zbrisali s pijeska stope CelkaSeve i mladi¢eve... | na pustoj morskoj obali nije ostalo nista Sto bi podsjeéalo na malu dramu koja se odigrala izmedu dva Covjeka.» MARCEL PROUST (1871-1927; Put k Swannu Mkefek bole tut ena” ___ Prousta se moze smatrati, uz Katku i Joycea, zaéetnikom modernizma u evropskoj knjizevnosti. Njegovo je Zivotno djelo roman U potrazi za izgubljenim vremenom (1913- 1927). Ono je u cjelini objavijeno na hrvatskom 1965. (Miroslav Brandt, Tin Ujevié, Vinko Tecizali¢). Naslovi pojedinih knjiga romana su Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatoéenica, Bjegunica i Pronadeno vrijeme. PENN =, cad ys ae ere apa (SPENCER | Nee A ep om Cs a - f ea ee Ee ta. Ostala su mu djela eseji (Protiv Sainte-Beuvea), prijevodi (engleskog escjiste i esteti¢ara Johna Ruskina), kritike Pastisi i svastice, te nedovrseni roman iz mladosti Jean Santeuil, kao i bogata prepiska, Svojim knjiZevnim opusom koji spaja 19. i 20. st., Proust je izvrsio presudan utjecaj na razvoj modeme evropske knji2evnosti, On je napisao prvi veliki roman o dvostrukom problemu subjekta i Biéa u vremenu, razigranom i promjenijivom svijetu kojeg se mijene manifestiraju tokom vremena, zahvaljujuéi dugom trajanju i paméenju éovjeka, Roman o zaboravu i ponovno pronadenom sjeéanju, tek je prvi sloj znacenja ispod kojeg se krije nesto drugo. Svojom potetnom idejom da u vremenu pokaze dijalekticku isprepletenost Zivota i umjetnosti, on najavljuje temeljnu knjiZevnu preokupaciju 20. st: to je odnos tjelesnosti i jezika u pisanju, odnos Govjeka, zbilje i vremena u stvaralastvv, Proust 2eli pokazati Plotinova ideju da su Zelja i misao nedjeljivi, cime se nijede klasiéna ontoloska podijeljenost na tjelesno i duhovno u biéu, Sto govjck vise osjeéa, vise i misli; kad je umjctnik, on misli i za druge. Proustova je modemost upravo u intuiciji o emotivnoj inteligenciji bez koje nema stvaralastva. Pisanje traga za minulim 2udnjama, ono ih priziva i oZivijuje u nekada&njem intezitetu zahvaljujuéi magiji pjesniéke rijeci. Teziste pripovijedanja je preba¢eno na psihitka zbivanja i na prividno nevazna dogadanja, Radi se o tzv. romanu umjetnika, u kojem pratimo odrastanje preosjetljivog djeéaka u pisca; radi se 0 polaganom i zagonetnom otkrivanju Vlastita umjetnickog poziva. Prvi dijelovi romana govore o ljubavi Pripovjedata prema obitelji, pogotovo prema majei, zatim prema prirodi i knjigamat za vrijeme idilignih kolskih praznika na ladanju u Combreyu. Kasniji dijelovi romana opisuju odrastanje i Zivot Pripovjedaga u Parizu, njegove uspjche u aristokratskim i gradanskim krugovima, njegova prijateljstva i (nesretne) Ijubavi, Ijubomoru i bol koji postepeno zamjenjuju osjecaj sreé mladosti, Na kraju, nakon cijelog niza razocarenja, on, veé bolestan i slute¢i smrt, odlutuje napisati roman 0 svom uzaludno potroenom ivotu i tako mu, naknadno, dati smisao. Ukupna poruka je istodobno nujna i utjesna: Jjubay je neuzvracena; bol je izvor spoznaje; u opcoj odsutnosti sreée, sreéa ipak postoji; Zivot je sam po sebi umjetnost, a umjetnost je sublimiran, koncentriran, od umiranja spasen Zivot, zemaljska transcendencija... Bit pisma je Metafora, naj dijalekticki treéi Clan koji povezuje suprotnosti materije i duha, poezije i spoznaje, ceznje i smisla, osobnog i univerzalnog iskustva. To je vrlo osoban stil, i lirski i ¢ulan i racionalan istovremeno. Tesko Pom Ace ean nee ae Ab OO AN ON Ahly ae CR PL USN, eo ae eet tA) RG COWL NANI Roden je u pragu kao sin Zidovskog trgovca Hermanna i njegove Zene Julije. Od 1901, do 1906. studira na Njematkom sveutilistu u Pragu — germanistiku, a potom pravo. 1902, provodi praznike u Libochu i Trieschu. Susreée se s Maxom Brodom (kasnije istaknut pisac, najvjemiji Kafkin prijatelj i izdavat njegove knjizevne zaostavStine). 1904-5 pie Opis jednog boja; prvi redovni sastanci s Oscarom Baumom, Maxom Brodom i Felixom Weltschom, 1906. promoviran je u doktora prava. 1907. piSe Svadbene pripreme na selu. Stupa u zavod «Assicurazioni Generali», 1908. stupa u «Zavod za osiguranje od nesreéa na radu», gdje ostaje do umirovijenja. Casopis «Hyperion» objavijuje 8 njegovih proznih fragmenata, s kojima se Katka prvi put pjavijuje u javnosti. 1912. piSe nacrte za roman /séezli, zatim Presudu, Razmatranje te pripovijetku Preobrafaj. 1914. zarutuje se s Felice Bauer, ali razvrgava uskoro zaruke. Podinje pisati Proces, U kainjenickoj koloniji, do kraja godine dovrSava roman [sez/i, Puno putuje i puno pise. Tu su joS i pripovijetke «Posejdon», «Noun, «O pitanju zakona», «Cigra», zatim zbirka pripovijedaka Seoski lijeénik, te romani Zamak, Umjetik u gladovanju, Istrazivanja jednog psa. Njegova nova glumica Dora Diamante. 1924. 2ivi u Parizu kao profi pisac, potom ide u Prag. Nastaje pripovijetka Wozefina». Potom odlazi iz Praga. S Dorom Diamant i Robertom Klopstockom boravi u sanatoriju kraj Beta gdje i umire 3. 7. 1924. U ljeto se pojavijuje zbirka od 4 pripovijetke pod nazivom Umyetmik u gladovanju. Da se Kafka ne moze uvrstiti ni u jedan postojeéi knjiZevni pravac, dokazuju nam sve historije novije knjizevnosti Ginjenicom da ga, kao i Joycea, uvijek izolirano tretiraju. Dvije osobine njegovih dijela izgleda kao da negiraju jedna drugu: «okvir koji nam Kafkina djela zacrtavaju djeluje kao fantasti¢an i nestvaran, a pojedinosti ocrtane u tom okviru djeluju krajnje realisti¢ki, pa ¢ak i naturalistic! kina djela pokazuju srodnost s jednim likovnim smjerom — «magijskim realizmom» koji se javio kao reakcija na ekspresionizam i futurizam. Njegovi glavni predstavnici su De Chirico i grupa zvana «l Valori plastici». Kafka je Zivio u Austrougarskoj, prototipu idealnog birokratskog poretka. To je bila birokracija koja je zahvaéala sva Zivotna i duhovna podrusja, ne samo sferu prava i zakona, I sam sluzbenik jedne birokratske ustanove, Kafka je imao priliku da birokraciju osjeti iznutra. Kafkini junaci se otuduju od takvog poretka. To se vidi u trima romanima - [éesli, Proces i Zamak, U prvom je otudenje drustveno, u drugom birokratsko-militaristi¢ko, a u treéem kozmicko i univerzalno, - Ppt Ss AS ie hae LARWL FEY PROCES WNNG AUG — EA migEn (225) Pre ogomir Herman. OU SILD BP FAVG CM (1%) ; Predgovor: Ivan Focht. TAMEPIER (fG —CAAVG ER FA Roman se sastoji od 10 glava. Glava prva. U stan Josefa K., cinovnika banke, iznenada su upala dva Covjeka te mu rekli da je uhapSen. K. je 2ivio kao podstanar u jednoj sobi koja je pripadala stanu gospode Grubach. U drugoj sobi Zivjela je daktilogratkinja, gdica Bimster s kojom stanodavka nije bila bas u dobrim odnosima, Josef K. bio je iznenaden i upitao ih zbog éega je uhapSen. Znao je da nista nije skrivio, Oni su mu rekli da su oni samo stradari i da nije njihovo da mu objasne. K. je Primij io toga dana (na njegov 30. rodendan) mnogo ¢udnih pojedinosti, npr. Usiieca “A aa mete AA CXKOS/ Wed 5 eS eeceated | She ie she alert eile onl 1926, izlazi roman Sunce se ponovo rada. Ovaj roman oznatuje povijesni datum wv razvitku americke proze. Prvi put u ameritkoj knji2evnosti pojavijuje se roman u kojem nema nijednog «pozitivnog karaktera». Svi likovi su upropasteni ratom. Nimfomanka lady Bret Aschley, Ijupka, drustvena Zena, koja se podaje jednom muskarcu za drugim, Mike Cambel, njen avjerenik», Skot, kojeg je rat zaglupio i unakazio, «pijan tri éetvrtine vremena», Robert Kohn, mali Zidoy, bivsi boksatki prvak, pun kompleksa nize vrijednosti, osjetljiv na uvrede, neprijatan, mazohist, i Jack Warence, pripovjedat, jedini Sovjek kojeg bi Bret mogla voljeti, da nije u ratu lien muskosti i sada sposoban samo za prijateljstvo. Svi oni tra2e spas uv alkoholu. Radnja se najvecim dijelom odvija u Parizu i djelimiéno u Spanjolskoj, Italiji i drugdje. Ali «gradovi su za njih samo kavane. | ako im dode da misle, oni blijede pred tim kao da vide utvare i opijaju se, a pijanstvo im je jo praznije od duha. To je pijanstvo kretena. Koliko smo daleko od genijalnih preklapanja pijanica iz ruskih vremena» (Maurice-Edoard Coindreau), Ipak te lignosti djeluju vise kao nesretne, nego kao odvratne, a njihova tragedija je optuzba rata. 1927. Emest se Zeni Paulinom Pfeiffer, urednicom magazina «Voguen. Slijedeée zodine ubija mu se otac, SnaZan udarac i zagonetka za Hemingwaya, Vra¢a se u Ameriku i tivi u Key Westu na Floridi. Iz braka s Paulinom dobija sina Patricka, 1929. izlazi roman Zbogom orudje. Sastavijen je iz dviju priga, iz prise o bitkama, porazima, pijanstvu, iz razgovora izmedu vojnika; i price o ljubavi porutnika Henrya i bolnigarke Catherine, Skotlandanke. I dok pritaju o ratu, daje pune realistiéne slike, storijom o Ijubavnicima, unosi clemente romanticnog. VidjevSi besmislenost rata, Henry bjeZi iz njega. Snagna Ijubav dominira gitavim djelom dok Catherine, rodivsi mrtvo dijete, i sama ne umre, i Henry produzuje Zivot sam. | u ovom romanu lignosti ne upravijaju svojim Zivotom ni sobom. Radnja se dogada u Italiji i u ovom romanu je prvi put u potpunosti prikazan rat a ne samo djelimitno kao u proslom. 1932. rada mu se i drugi sin Gregory i izlazi knjiga Smrt w tokw Jednog poslijepodneva kojoj su tema borbe s bikovima, Opsesija nasilne smrti, kojoj je htio da nade odgovor, tjerala je Hemingwaya da stalno tra2i mjesta gdje ju je moguée vidjeti. Wedino mijesto gdje je Covjek mogao da vidi Zivot i smrt, tj. nasilnu smrt, sad kada su ratovi prosli,* bila je arena, i mnogo sam Zelio da odem u Spanjolsku gdje Eovjek moze da je proutajen rekao je Hemingway u tom djelu, 1933. izlazi zbirka pripovjedaka Pobjednik ne dobija nista. U djelu Zelena brda Afrike (1935) daje izvjestaj o lovu u samom sreu Afrike. U ovom djelu on kaze da je uvijek Zclio znati «dokle proza moze da ide ako je ¢ovjek dovoljno ozbiljan i ima srece, Postoje cetvrta i peta dimenzija koje se mogu postici. Ona (proza) je te2a od poerije. To je proza kojom se jos nije pisalo, Ali njome se moze i mora da se pise bez trikova i zavaravanja. Bez i¢eg sto bi docnije moglo biti rdavo.» 1936. Hemingway s mnogim intelektualcima Amerike odlazi u Spanjolsku da bude na strani republikanaca u gradanskom ratu, Tu ostaje godinu dana. Polako prelazi iz «izgubljene generacijen u jedan vedriji i optimisti¢niji pogled. To se moze vidjeti u njegovom slijede¢em romanu Imati i nemati (1937) gdje se radnja prvi put dogada na ameri¢kom thu, Glavni junak romana je Morgan, vlasnik jednog broda koji vozi bogataSe na riboloy, krijuméari rum, orudje, a kad ustreba i Ijude - 2ute Ijude ubacuje u SAD bez isprava, Morgan je u biti smion i éestit Sovjek, neka vrsta modemog Robina Hooda ili «gusara bajronovskog tipa, ali bez pompeznosti njegovog Jezika i osje¢ajan. Zbog Zivotnih uvjeta ovaj proleter pretvorio se u modernog gusara samo da bi mogao izdrZavati svoju porodicu. Hemingway slika Zivot smjelih pothvata, sportova, i zlodina usporedo sa Zivotom zasi¢enih bogataSa. Roman, medutim, zbog svoje neodredeno: Titerame nedovrsenosti i nedostataka bilo kakvog zakljucka, nije oznatio nikakav umjetnitki porast pisca, mada s druge strane, tko god bude proutava knjizevni razvitak Hemingwaya, nege moti da prede preko ovog djela. U opkoljenom Madridu, u hotelu Florida, koji je vise puta stradao, piSe svoj prvi kazalisni komad Peta kolona koji je uz mati i nemati zatetak «polititke budnosti jedne 6 stra2ari su mu pojeli dorugak, na prozoru susjedne zgrade neki su Ijudi znatizeljno promatrali, kao da su znali da je K. uhapSen. Stradari su ga odveli u sobu gdice Birnster koja je tada bila ‘odsutna, Tu ga je saéckao njihov nadzomik. K. 2eli znati razlog hapSenja, no ni nadzornik mu ne zna nista pouzdano reci, Neka tri sluzbenika za to vrijeme gledaju fotografije gdice Bamster Sto se K.-u udinilo velo nepristojno. Nadzomik je saopcio K.-u da on moze normalno obavljati svoje poslove u banci i da ne mora u zatvor - oni su mu samo dosti reéi da je protiv njega pokrenut proces, i u redu, K.-u je olaknulo, Odlutio je ne obazirati se na to jer je posrijedi neka greska. On je nevin i to ¢e se kad-tad otkriti, Nadzomik je na rastanku poslao s Josefom jo’ tri ni2a Ginovnika banke (oni koji su gledali slike, to su K. ove kolege, on ih nije ni poznao) da ga otprate do posla. Vrativsi se doma, prigao je s gazdaricom 0 svemu tome, no ona mu je rekla da se ne zabrinjava previse i da ée sve biti O.K. K. se uzdao u malu pomoé dice Birstner ne bi li ona, kao daktilografkinja, uspjela barem nesto saznati. Stoga je oko 11 naveter (nje nije bilo preko dana) otiSao u njenu sobu. Gdica Biirnster je bila umoma i nevoljko ga je sluSala, Rekla mu je na kraju da joj je dao premalo podataka da bi i8ta saznala, Glava druva. K. je dobio telefonski poziv u kojem je saznao da slijedeéu nedjelju ima prvo sasluSanje. Nedjelja je dosla i K. se mamuran i bez dorutka uputio na oznateno mu mijesto. lznenadio se kad je umjesto zgrade suda kakvu je zamiSljao, ugledao obiénu sirotinjsku zgradu. Na njoj je bilo nekoliko ulaza i K. nije znao koji je pravi. Nisu mu ni rekli. Zato je krenuo na onaj ulaz koji mu je bio najbli2i. Zyrada je bila vrlo neuredna. Vrata od stanova bila su otvorena i posvuda su trékarala djecurlija. Na zadnjem, petom katu, pozvonio je i jedna mu je mlada Zena rekla da ude, Unutra je bilo mnogo svijetine i bilo je zagusljivo. Istra2ni sudac mu je sugerirao da je zakasnio i da ga uopée ne bi trebalo sasluSati, ali ovaj ée put uGiniti iznimku. Kad je sudac upitao je li K. soboslikar, Josefu je prekipilo. Istresao je pred prisutne sve ono Sto ga je tistalo od hapSenja do ovog sasluSanja. Svojim govorom je optuzio sud zbog apsurda i gluposti i tim nikako nije ostavio dobar dojam u sudnici, ustvari u privatnom stanu. Na kraju, kad je K. napustao prostoriju, sudac je rekao da je K. ovim nastupom oduzeo sebi pravo sasluSanj K. je ipak ogckivao poziv, ali buduci da ga nije dobio, otiSao je sam onamo slijedeée nedjelje. Nije bilo sjednice. Zatckao je samo onu mladu 2enu koja mu je nedavno otvorila vrata, Ovaj put se naSao u obignom stanu, Zena mu je objasnila da je ona supruga sudskog posluzitelja i da oni ustupaju svoj stan sudskim sjednicama. Ta Zena mu se dopala, a dopao se i on njoj. Ponudila mu je svoju pomos jer je bila Ijubavnica nekih visih Einovnika. To je morala biti kako bi njen muz ostao na poslu, U to dode i neki student prava koji ju je htio ponijeti istraznom sucu. K. se usprotivio i htio se potuci s njim, ali Zena mu je rekla da to nema smisla ako Zcli da mu pomogne u procesu. Kad je student odnio Zenu, K. je vidio da idu na tavan neke obliZnje zgrade. Josef nije mogao vjerovati i da se kancelarije nalaze na tako zabagenim mjestima. Uskoro je dosao i sam sudski posluzitelj koji je bio veoma srdagan prema K.-u i ponudio mu da mu pokaze sudske kancelarije gdje je radio. K. je pristao. Kancelarije su bile uske i zagusljive. Vidio je neke optuzene kako éekaju u hodniku. S jednim se malo i naSalio kad ga je upitao neSto s visoka, Jadnik je mislio da je Josef neki nadredeni pa se zbunio, Uskoro je K.-u pozlilo i onesvijestio se. Pomogli su mu neka djevojka i obavjestavat koji je jedini imao novo odijelo, Djevojka mu je objasnila da taj tip zbog svoje slu2be treba imati novu uniformu dok ostalima ne treba. Interesantno je da su mu to kupili radnici od svojeg novea, a ne uprava, Kad je izaSao iz zgrade, K.-u se vratila snaga. Glava Getvrta, K. je dugo pokuSavao do¢i do gdice Biimster ali nje nikad nije bilo Od gde Grubach doznaje da se u njenu sobu uselila i gdica Montag. I njoj je gda ch nalazila mane, no to nije bitno. SluZavka donosi vijest da gdica Montag poziva “fs pa kratak razgovor. K. je odmah otiSa0 u blagovaonicu i usao bez kucanja, Gdica koja je na jednu nogu Sepala, obayjeStava K.-a da su ona i gdica Biimster bliske ena prijateljica nije zadovoljna time Sto K. stalno inzistira na razgovoru jer taj Fazgovor ne bi nitim rezultirao. U blagovaonicu ulazi kapetan Lanz kojega je Josef vidio prvi Put. Poljubio je ruku gdici Montag i bio prema njoj pazljiv sto je bila suprotnost od K.-ova ponaSanja. Josef se osjetio suvisnim i napustio blagovaonicu. Zatim se uputio prema sobi gdice Birmster, ali nje nije bilo. Pretpostavljao je da se odsclila w trenutku kad je on Tazgovarao s gdicom Montag. Kad je zatvorio vrata, vidio je kako ga kapctan i gdica Montag promatraju kao da su ga cijelo vrijeme pratili. Glava peta, Kad je K. jednom prilikom ostao na postu duze, tuo je u nekoj prostoriji viku, pa je zavirio da vidi Sto se dogada, To je bila soba za stare stvari i u njoj je vidio kako se Eovjek sa Sibom priprema da istude strazare Franza i Willema. K. je upitao u Semu je kvaka, a straZari su mu odgovorili da ée oni sada primiti degenck zato sto se Josef Zalio na njih istranom sucu. K.-u pade na pamet da je on tokom sasluSanja doista rekao da su se stradari nekultumo ponijeli (to su oni isti koji su mu doSli re¢i da je uhapSen), ali da ée ih sibati zbog 2a, i to jo$ u njegovoj banci, to nije mogao zamisliti. Sud je dakle posvuda. PokuSao je sve ne bi li Sibata sprijetio, ali Sibaé je bio neumoljiv govoreéi da on samo radi svoj posao. K. je zatim razalo3éen napustio prostoriju. Sutradan je rekao posluziteljima da potiste onu sobu za stare2 jer im nije smio direktno reéi Sto se u njoj dogodilo. Treba napomenuti da je Josef od potetka procesa vrlo dobro napredaovao u svom postu i trudio se da nikome ne daje do znanja da je uplasen zbog procesa. Glava Sesta, Jednog poslijepodneva u K.-ovu sobu upao je njegov stric Karl, koji je imao posjed negdje na selu. Stric ga je napao Sto ga nije obavijestio o njegovom slugaju. Karl je osudio Josefovu neangaziranost i rekao da se ishod procesa ne tite samo K.-a, nego i cijele porodice. Doista, K. se dotada nije previSe trudio da se opravda. Proces je bio negdje izvan njega. Zato ga je Karl poveo odvjetniku Huldu, svom osobnom prijatelju. Kad su dosli tamo, otvorila im je Huldova tajnica Leni te rekla da je advokat bolestan, Huld ih je ipak primio. Rekao je Josefu da je veé obavijesten o njegovu procesu jer se kreée u tim krugovima, Odmah je istakao da je kazneni sud vrlo dobro organiziran i da odvjetnici tu ne igraju veliku ulogu. Ipak, Huld je obeéao da ée nastojati pomosi. Odjednom se iz sjene pojavi upravitelj sudskih kancelarija koji je cijelo vrijeme pritajen sjedio u éosku. Huld ga je upoznao sa svojim gostima. Ubrzo éuSe neke zvukve koji su lidili na lomljenje porculana. K. je oti8ao da vidi koj je belaj i susreo se u hodniku s Leni te saznao da je ona ujedno Huldova i njegovateljica i tajnica. Josef se toliko bio zadrzao s njom, da je zaboravio strica i odvjetnika. Leni je rekla da ju veoma zanima njegov slu¢aj. Ponudila se da mu bude ljubavnica i da mu pomogne. K. joj govori da on veé ima Ijubavnicu, neku Elsu, ali da ona nema pojma o procesu. Ipak pristaje ostati u vezi s Leni, Kad je iziSao na ulicu, susrco je strica koji ga je napao jer se nije pojavio te tako naSkodio i sebi i njemu, koji mu je nastojao pomoéi Glava sedma. K. je pokuSavao u svom uredu napisati jednu autobiografiju koju bi predao sudu, ali nikako mu to nije polazilo za rukom, Advokatu je ipak odlazio ali je bio siguran da Huld éini premalo za njegovu stvar. Huld mu nastoji donckle objasniti sustave sudstva. «Hijerarhija cinova i klasa u tom sudu upravo je beskonaéna, i nepregledna éak i za onog tko je dobro upuéen u stvar. A postupak u pojedinim instancijama tajan je, po pravilu, i za nige Ginovnike, i zato oni ne mogu gotovo nikad tocno pratiti tok pojedinih predmeta kad jednom odu iz njihovih ruku; predmet, dakle, dolazi pred njih a da oni Cesto ne znaju odakle je dosao, i odlazi da nemaju pojma kamo je otisao». K. je osjeéao potrebu da se i sam angadira jer je shvaéao da «on vise nema moguénosti da bira hoée li proces prihvatiti ili odbiti, on je veé zaglibio i mora se braniti.» Poteo ga je polako hvatati umor od svega tako da je jednom prilikom, kad je neki tvornitar tjestenine doSao kod njega u banku na yazan razgovor, K. samo Sutio ne mogavsi pratiti tvornigarevo izlaganje. Odmah se umijesao zamjenik direktora, koji se pribojavao Josefove konkurencije, te mu otco stranku, Ubrzo se tvornitar vratio u K.-ov ured, izvijestio ga da je posao zakljuten, te mu rekao da zna za njegov proces i da je 2a njega uo od nekog slikara Titorellia, Tvornitar dodaje da je Titorelli siromaSan slikar te da on kupuje slike od njega kako bi mu pomogao. K. se odmah uputio iru bez obzira na to Sto su ga neke stranke dugo &ckale, Titorelli je stanovao u potkroviju u vrlo oskudnom ateljcu koji mu je dodijelio sud. K.-a su na stepenistu koji vodi do ateljea zadirkivale neke djevojvice. Slikar ih je otjerao i ispricao se Josefu zbog toga. Titorelli govori K.-u da se ne treba nista bojati ako je nevin. Dodaje jo$ i to da mu u redovitom postupku ne moze pomodi, ali sto se tige litnih utjecaja kojima je sud podlozan, tu bi moglo uroditi plodom, Titorelli je (kao i njegov otac!) bio i sudski slikar, Radio je portrete raznih pravnih osoba, Slikar govori nagem junaku da postoje tri vrste oslobodenja: stvamo oslobodenje, prividno oslobodenje i odugovlacenje. Prvo je nemoguée; drugo, prividno oslobodenje, je kad je covjek slobodan, ali u svakom trenutku ga mogu pokupiti. Odugovlatenje pak predstavija dugotrajan napor, Optuaeni mora stalno biti u toku, gnjaviti pravnike i ginovnike te polako stvar gurati naprijed. Titorelli mu je obeéao da mu moze pomogi u ova dva zadnja sluéaja. Kad bi se, recimo, K. odlugio za prividno oslobodenje, on bi mogao biti osloboden samo od nigeg suda, ali postoj i sud Koji je tajan i svugdje prisutan i kojeg slikar nimalo ne poznaje. K. je rekao da ée razmisliti, U ateljeu je bilo zagusljivo i K. je pozelio da Sto prije otide. Slikar mu je za rastanak prodao neke svoje slike i ispratio ga kroz jedna druga vrata koja je K. tek primijetio i koja su se nalazila iza kreveta, Ta su vrata vodila u nekakvu sudsku Eckaonicu Sto je bio jo8 jedan dokaz da je sud posvuda. Glava osma, Josef je napokon odludio dati otkaz advokatu. Kad je doSao tamo, susreo je u éckaonici ovjeka s kojim se nedavno naSalio glumeti predpostavijenog. To je bio trgovac Block koji je imao obigan pravni slutaj ali se i njegov proces uduljio. K. se zacudio Sto Huld uzima i jednostavne slugajeve. Block prita kako osim Hulda ima tajno jo8 nckoliko odvjetnika i kako je sve ove godine procesa nautio biti maksimalno poslusan i neprimjetan kako bi mu se neki advokat smilovao i zauzco se za njega. Svu svoju ustedevinu potrosio je na proces. Block Josefu pri¢a svoju pritu i iz te priée K. doznaje kako postoje nadriadvokati, mali advokati i veliki advokati. Huld je bio mali advokat. Do velikih se nije moglo doéi, dok su nadriadvokati bili obi¢na pravna piskarala éiji posao nije bio posve legitiman. K. od Leni saznaje da Block ak i spava kod njih éekajuci da ga Huld primi. Kad je Josef rekao Huldu da ne eli vise da ga ovaj zastupa, Huld je pokuSao utiniti sve da ga odgovori od toga. K. se zabvalio na svemu Sto je advokat za'njega udinio ali je dodao da to nije bilo dovoljno. Zatim je Huld pozvao Blocka samo da bi Josefu demonstrirao kakva je njegova moé, Block je éak i Kleknuo pred odvjetnika. K. je odmah skodio i napao ga Sto to radi. Huld je svojim govorom omalovazavao i mrevario Blocka, samo da K.-u pokaze u kakvom je sretnom poloZaju kad ga odyjetnik joS i moli da mu ne otkaze - samo K.-a prima u svaka doba, najviSe se brine za K.- oy proces, prijatelj mu je sa stricem, a i njega je zavolio, Josef je ostao pri svojoj odluci. Glava_deveta (ostala nedovrsena). K. je trebao nekom Talijanu, prijatelju banke, pokazati gradske znamenitosti. Buduéi da je bio ograniéen vremenom, Talijan je odludio razgledati samo katedralu. Dogovorili su se da se u odredeno vrijeme tamo nadu. Josef je do829, ali se Talijan nije pojavijivao. U katedrali je bila samo neka starija Zena. Uskoro se na propovjedaonici pojavio svecenik. K. je mislio da ée biti ncka sluzba, ali bilo mu je cudno sto je katedrala prazna, Josef odlugi otigi, Medutim, kad je doSao do vrata, sveéenik je rekao: «osef K.!», NaS se junak skamenio. Prigao je blize propovjedaonici. Sveéenik kaza da je on tamnitki kapelan i da ga je on domamio ovamo na razgovor. Talijan je samo bio paravan. Svecenik rege da proces ide silaznom putanjom i da bi mogao lose zavrsiti. Konaéno, K. zamoli sveéenika da side s propovjedaonice. On to i utini. Josef primijeti da se s tim Covjekom moze ugodno razgovarati. Svecenik tada isprita priéu o seljaku koji dolazi vrataru Sto Suva ogromna vrata zakona, te ga moli da ga pusti u zakon. «Seljak malo promisti i upita da li ée onda kasnije smjeti uci. Moda, kate mu vratar ali sada ne. Ali kako kapija koja voui u zakon, kao uvijck stoji otvorena a vratar se makne malo u stranu, seljak se sagnu da kroz kapiju vidi kako je tamo unutra, Primijetivsi to, vratar se nasmija { reve: Kad te toliko privlaci, hajde pokusaj da udes usprkos mojoj zabrani, Samo i: ja sam mocan. A tk sam najnifi vratar, A unutra od dvorane do dvorane takoder stoje vratari, sve jedan moéniji od drugoga. Veé treéi je tako strasan da éak ni jane Seljak nije oéekivao da ée naici na takve teskoée, ta zakon bi trebao ije vratara (...) ipak odludi da ée biti bolje da priécka dok ne dobije dozvolu. Vratar mu dade stoli¢icu i rece mu da sjede pored kapije. Tamo ti on sjedi danima i godinama. Pokusava t pokusava da ga puste unutra (...). Vratar ga éesto podvrgava kratkim saslusanjima (...) ali sve su to ravnodusna pitanja Seljak, koji se dobro snabdio za put, daje sve, (...) da bi vratara podmitio. Ovaj sve uzima, ali pri tom govori: - Ja to primam samo zato da ti ne bi mislio da si udinio neki propust. U tok mnogih godina seljak s vratara ne skida oka. Zaboravlja da unutra ima jos vratara i smatra da je ovaj prvi jedina prepreka na ulazu u zakon (...). Sve vise podjetinjava, i kako je u toku dugogodisnjeg proucavanja vratara upoznao i bube u njegovu krznenu ovratniku, poéinje i od njih da moli da mu pomognu i sklone vratara na popuitanje (...). Poslije toga nije dugo zivio. Prije smrti u glavi su mu se sva iskustva iz log vremena si jedno pitanje koje vrataru dosad nije postavio. On mu glavom dade znak da pride, jer vise nije mogao da uspravi svoje ukoceno tijelo (...). No, Sta bi jos Zelio znati - upita vratar (...) = Evo Sta: svi judi tee za zakonom - rece seljak - a kako to da onda u toku svih ovih godina io da u njega ude, osim mene? ~ Vratar vidje da seljaku veé otkucava posijednj €as, i da bi mu jo§ dopro do sluha koji se gasio, prodra se na njega: - Ovdje inade nitko nije mogao dobiti dozvolu da ude, jer ovaj ulaz je bio odreden samo za tebe. Sada idem da ga zatvorim.» ; K. i sveéenik iscrpno su analizirali ovu pri¢u koja je na neki éudan nadin objaSnjavala i Josefov sludaj. Glava deseta. Uosi Josefova 31.-og rodendana u njegov stan dodose dva Covjek: crom te ga povedoSe sa sobom priljubivsi se uza nj. Bila je veter. K. se nije Zelio opirati je slutio da ide u smrt. Josef je odredivao smijer u kojem su isli, a on je namjerno pratio neku gospodicu. wedino S10 sad mogu da ucinim, 10 je da do kraja sacuvam ovo pocetno spokojstvo uma», mislio je K. Zaustavili su se u nekom kamenolomu. Dugo su se neckali da probodu K.-a ofckujuci da ¢e on sam to utiniti. No, on to nije htio. «Gdje je visoki sud do koga nikad nije dosao? Gdje je sudac koga on nikad nije vidio?» Posljednje rijeti su mu bile: «Kao pas!» ZAIt vevlad Slamnig Predgovor: Milivoj Solar Iz predgovora: U... (ovoj pripovjetci) se lako mogu ruzabrati gotovo sve osobitosti Kafkine kn tehnike, kao i njegovog posebnog "svijeta” koji se zahvaljujuci takvoj tchnici "otvara” Citateljima, Ona, naime pocinje preobrazbom ¢inovnika Gregora Samse u kukca, preobrazbom koja se nicim ne objasnjava, 1 koja doduse zbunjuje ukuéane, ali ne iz zapanjenost niti reakcije kakve bismo o¢ekivali. Gregorova obitel} ne traéi pomoé od okoline, ne zove, recimo, policiju, niti misli da se radi o halucinacijama; ona prima to kao doduse strasnu, ali ne i kao nemoguéu i nestvarnu nesrecu. Pri tome se odmah vidi da se ne radi o stilu koji bi, recimo, odgovarao bajci, nego da je temeljni postupak bajke zapravo bitno okrenut, U bajci se, naime, dogada nemoguée i nestvarno, ali ono nikoga ne strasi niti se smatra nemogucim: zmajevi se Zone djevojkama, Ijudi razgovaraju sa divotinjama, a nevjesta S€ pretvara u zmiju, No, dok se pri tome Zivotinje najcesée pretvaraju u jude, jer ih netko suasjecanjem oslobada od njthova fivotinjskog oblika, kod Kafke se covjck pretvara u tivotinju, i ta je pretvorba nezaustavijiva, zacudujuca kao iznenadna nesreca, ali konaéna i nepovratna, Slijedimo li tu usporedbu, preobrazba u Kafkinoj pripovijetci potinje dvostrukim okretom: ona je konacno negativna, a ne zbiva se na kraju, nego na pocetku. Psiholoska tjerfjivest preobrazbe svih likova protkana je nadalje samosyjescu glavnog junaka, kojl je zapravo dovrsio proces "osamostaljivanja" krajnjom osamijenoséu i prekidom komunikacije, Na potetku preobrazbe on jos moze nesio govoriti, ali "kukac" doista postaje kad vise ne govori, nego jedino jos razumije govor drugoga i moze se sjeéati. Njegovo sjeéanje tako omogueuje da se u retrospektivi upoznamo s time kakav je bio prije preobrazbe, a ujedno njegova razmisljanja pokazuju Kijucnu dilemu nemoci: njemu ne preostaje drugo nego da écka, pa on samo éeka poboljsanje ili novo "cudo" koje bi ga spasilo; on se zapravo pomiryje. Straviéan dojam tako Kafka postize time Sto sasvim mirno, objektivno iu smislu izyjeséa saoptuje kako je "erknuo" onda kada je trebalo da "erkne", i kako ga je sluzavka onda odnijela na smetliste, Sto je doduse uznemirilo njegovu obitelj, ali je ni u kom slucaju nije sablaznilo, Naprotiv, ona je na kraju gotovo sretna jer se jedna nezgodna epizoda u njihovu Zivotu zavrsila. ‘ I, Gregor Samsa se, dakle, jednog jutra probudio, te je ustanovio da se pretvorio u kukca. Medutim, 0 tome nije puno razmisljao veé je kontao o tome kako ée se sada pojaviti na poslovnom sastanku buduéi da je zakasnio. Gregor je bio poslovni trgovac i sa svojom plaéom uzdr2avao je obitelj. Tako je uspio da im priskrbi solidnu kuéu za boravak. Imali su éak i sluskinju. Ukuéanima bijase éudno kako totni Gregor vise ne ustaje. Poteli su kucati na vrata njegove sobe te ga zvati. Uskoro je doSao i njegov prokurist te ga zvao na posao. Gregor je uvidio da mu je govor nejasan i nerazumljiv te im je davao Sto kraée odgovore, a sam je nastojao da ovlada kretnjama kako bi mogao ustati i otvoriti vrata. Majka je nalodila kéerci Greti da ode po lijecnika primijetivsi da Gregor ima éudan glas, a sludavki Ani rekla je da otide po bravara da obije bravu. Kada je Gregor konatno, zadnjim naporima snage, uspio otvoriti vrata, nai8ao je na zaprepastenje prisutnih. Pokusao je zadrZati prokurista govoreéi mu da ga izvine Sto je okasnio te da je voljan otici na posao, Prokurist, naravno, niSta nije skonto. Majei je pozlilo a prokurist je polako krenuo natrag, a kad je vidio da je odmakao, izbezumljeno je potréao i nestao iz kuée. Gregor je poSao za njim ne misleéi puno o svom sadaSnjem stanju. U glavi mu je samo bio njegov posao koji je sada bio na kocki. Otac je uzco Stap, koji je prokurist ostavio, i novine te je poteo mahati prema Gregoru u namjeri da ga vrati u sobu. Gregor je igao u rikvere bojeti se da ga otac ne bi, ako bi se okrenuo (a okretanje je i8lo sporo) udario Stapom. U ovom polozaju tesko je mogao prodi kroz vrata. Trebao se uspraviti. Ovako je pretrpio teske ozlijede i jo3 pokoji udarac Stapa dok se nije nagao u sobi. Vrata su se zakljuéala s vanjske strane. I, Gregor je otada bio zakljutan u svojoj sobi. Posjecivala ga je samo sestra koja mu je donosila hranu, dok se majka nije usudivala priéi. No, za vrijeme sestrine posjete Gregor bi se zavukao pod kanape da ju ne uplasi. Najprije mu je donijela mlijeko ali ga Gregor, usprkos tome Sto ga je volio, nije mogo okusiti. Zatim mu je 17-godiSnja sestra donosila otpatke od jela jer je on i po prehrani postao kukac. Samo mu je svijest bila Ijudska, ali kakva mu korist kad je ona bila zarobljena u ovoj |justuri, Gregor je primijetio da je sestra Ijubazna prema njemu, ali je ona to radila (donosila hranu) samo jer ju je zapala ta du?nost. Gregor je mogao, kad bi se priblizio vratima, Euti razgovore ukuéana. Glavna tema bila je kako sada, posto nitko ne radi, privredivati, Otac je bio veé 5 godina bez posla nakon bankrota njegove firme. Gregoru je bilo Zao §10 ne moze pomosi obitelji. Uskoro su majka i sestra ispraznile njegovu sobu da bi se mogao lakSe kretati. Gregoru Je bilo 2a0 onih stvari za koje su ga vezale uspomene. Poscbno mu je bilo 2a0 slike dame $ krznom pa je, kad su majka i sestra dosle po nju, izaSao ispod kanapea i stao na sliku (kao kukae mogao se kretati po svim povrsinama) da je zastiti. Majka se, vidjev8i ga, onesvijestila. Sestra ju je odvela u susjednu sobu a i Gregor je krenuo za njom 2cleéi pomodi. Medutim naletio je na oca koji se vratio s posla (zaposlio se kao bankovni cinovnik. Gregora je iznenadilo to sto mu se otac dok je bio bez posla, stalno 2alio na zdravlje, a sada je postao sna2an, jak i pokretijiv). Gregor ga je htio udobrovoljiti time Sto ée se povusi u sobu. Otac je, naravno, Gregora smatrao kriveem za ovaj incident te je nasmnuo. Gregor je uzmicao. Obojica su se po sobi kretala sporo s tim da je Gregor morao utrositi dosta snage za pokrete, a smatrao je neumijesnim da pobjegne uza zid. Otac je zatim uzco jabuke i gadao ga, Jedna se jabuka zabila u Gregorova leda Sto je izazvalo nepodnosijivu bol u njegovu veé umomom i izranjenom tijelu. Zatim je pritréala majka koja je dosla scbi i zamolila oca da ga ne ubije, Il], Gregor poboljeva pa su i clanovi obitelji nesto blazi prema njemu. Vise ga ne zakljutavaju pa Gregor koristi priliku da izade iz sobe i pritajeno sluSa obiteljske razgovore. Oni nemaju neki sadr2aj. Otac, umoran od posla, spava na naslonjaéu, dok ostali prigajuymalo i poslovno. Zbog financijskih poteSkoca morali su otpustiti sluzavku Anu, «uzeli su neku kosatu, "bedinerku"», Sestra se takoder zaposlila u nekom duéanu, a majka je,2a odredene Ijude Sila odjeéu. Nova dvorkinja Sesto bi navraéala u Gregorovu sobu te ga provocirala. Gregor je bio izgubio apetit i uskoro je rijetko i izlazio iz sobe. Obitelj je uzela i trojicu podstanara pa su sve nepotrebne i suvisne stvari odnosili uw Gregorovu sobu tako da mu je postajalo preusko. Podstanarima se posebno povladivalo jer ukuéani nisu htjeli niposto da ih izgube. Jedne veteri Greta je svirala violinu. Gregor je, dok je bio u Ijudskom tijelu, volio, sluSati svoju sestru kako svira. I sada ga je svirka omamila i smogao je hrabrosti prici blize. Nasta zaprepastenje. Otac je silom pokuSavao odvratiti pogled podstanara te ih iz njihove sobe a oni su izjavili da otkazuju smjestaj i da, zbog prilika koje viadaju u kuci, neée platiti ni ono sto su duzni. Posto su podstanari oti8li u sobe, sestra je rekla da ovo ne moze vise ovako i da Gregor mora van. Gregor se prema svojoj sobi jedva micao. Vrata su se opet za njim zakljutala, To je bila zadnja njegova nog. Ujutro ga je sluskinja nasla mrtva, Obitelj umjesto suéuti govori daje dobro zavrsilo. Podstanari su ustali i zatrazili dorutak a gospodin Samsa ih je s apetitom otjerao. Otac, majka i Greta zadovoljni su otisli taj dan na izlet izvan grada i razgovarali o planovima za buduénost i Zivjeli sretno do kraja Zivota, VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893-1930) Roden je u selu Bagdadi kao sin Sumara. Potco je stvarati u vrijeme kada je ruskom poezijom jo uvijek viadao simbolizam, Bio je nezadovoljan tom poezijom i tradicionalnom ruskom poezijom uopée. Ipak, utio je kod najveceg eksperimentatora ruskog simbolizma Andreja Beloga'?, Majakovski je isprva krenuo prema évrstim dodirima s likovnim umjetnostima - a i sam se bio otprije posvetio slikarskom studiju. U prvim, poslije 1912. objavijenim stihovima izrazit je njegov osjetaj boje i vizualnog dozivijaja, a predrevolucionama poczija Majakovskog mode se usporedivati s kubisti¢kim slikarstvom, premda je pjesnik poznavao tck prve korake ruskog slikarskog modemizma. Vizualni Andrej Beli (1880-1934), ruski knjiZevnik, predstavnik i teoreti¢ar si bolizma (poezija Zlato u azuru, romani Srebrni gol (poe 7 ij razdrtoga grada i Cudnovatih mijena u njemu oblikovan pomocu karakteristi¢nih metafora = osnovna je karakteristika prvih pjesama pisca koji je stupio s Jucionarnim parolama u borbu za obnavijanje umjetni¢kih postupaka u ruskoj poeziji, Najavijena, puna manifestativnosti, borba ruskog futurizma, Majakovskog i njegovih ja, slikara Davida Burljuka i pjesnika-eksperimentatora Velimira Hlebnikova’?, nian cijeli ruski klasicni realizam, Puskina, Dostojevskog i Tolstoja, da bi se mogli opravdati novi postupei koji su remetili sklad ruskog knjizevnog jezika i trebali su da odgovaraju novom, prije svega urbanom, razdoblju u povijesti Ijudske civilizacije. Ruski futuristi nisu htjeli samo obogatiti pjesnicki jezik neologizmima i dotada "nepjesni¢kim" urbanim Ieksikom, nego su dosli do zakljueka da je rjeSenje umjetnickih zadaéa u knjiZevnosti u prvom redu rjeSavanje unutar same rijeti "kao takve" (slovo kao takove), i kao Sto su njihovi i likovnih umjetnosti dolazili do apstrakcije ("bespredmetnost" Malevigeva i Tat futuristitki pjesnici (Hlebnikov, Krugonih, Kamenski) dolazili do rada na “rijeti samoj za sebe" (samovitoe slovo) i do iracionalne poczije (zaum) koja se sastojala od zvukova bez smisla. Mnogi njihovi cksperimenti danas su zaboravijeni, jer nisu nikada do&ekali svoju umjetnicku kristalizaciju, ali je iz ove sredine izrasla poezija Majakovskog, pjesnika koji uv uvijek priznavao svoj dug prema velikom fatalisti - «predsjedniku zemaljske kugle» - Velimiru Hlebnikovu. Pobuna protiv pjesnitkih tradicija znaéila je ujedno i pobunu protiv shvaganja estetskog. Majakovski je, s drugim futuristima ustao ne samo protiv konvencijalnih rijedi, nego i protiv konvencijalnog shvaéanja Ijepote uopée. Estetizmu simbolista koji su padljivo birali rijeti i simbole, a kojih je pocziju futurizam nazivao «parfimerijskim bludom» (tako se govorilo o manifesta «Cuska drustvenom ukusu» 0 Baljmontu), suprotstavio j antiestetizam vulgarih i ulignih izraza, Ijepotama scoskog pejzaza i fantasti¢nom svijetu *stvamih legendi", rugobu grada gdje se «ulice provaljuju kao nosevi sifilitaran, a zatim i prizore s ratnih klaonica u koje je poslije 1914. tako nemilosrdno pretvorena Europa, Ne priznavajuéi, razlitit i u tome od simbolista kojima je mistika bila umjetnicki credo, postojanje bilo kakvog svijeta osim ovoga, zemaljskoga, Majakovski ga je pretvarao u grotesku i izvrgavao ruglu osamljeng pjesnika. Lirski subjekt njegovih pjesnickih ciklusa napisanih prije revolucije pretvara se postepeno u izraziti lik pjesnika koji je odgovoran za sve zlo na ovome svijetu i koji, u ime Govjcka, dolazi u sukob ne samo s drustvom, nego i s bogom ili nevidljivim silama koje pokreéu svijet njegovih gradskih pejzaza i, kasnije, dovede do patnje unakazene Ijude kojih je pjesnik apostol i prorok. U tome je smistu karakteristigna za ranoga Majakovskoga njegova "tragedija" «Vladimir Majakovski» (1913) koja veé u samom naslovu ne pravi, otito demonstrativno, razliku izmedu lirskog subjekta i autora, sva je oblikovana zapravo u velikom lirskom monologu, punom vrtoglave metaforike, a koncentrirana je oko osnovne ideje ~ oslobodenja éovjeka. Njezine ée osnovne motive razviti i velike predrevolucioname ideje, Alcksamdar Flaker. Oblak uw hlacama — svoju prvu poemu Majakovski naziva kao i Vladimira Majakovskoga — tragedijom. lako je objavijena za vrijeme rata, rat se u njoj pojavijuje samo u nckim metaforama, Tema je pjesnikova patnja kojoj je uzrok neostvarena Ijubay, ali i pobuna protiv drustva, njegove umjetnosti i morala, U ovoj poemi pjesnik, prvi put u svom stvaranju, zaziva revoluciju i naziva sebe njezinim pretecom. On polemizira sa salonskim pjesnikom i Hlebnikov, jedan od organizatora futuristi¢kog pokreta (Saman i Venera) ** Vladimir Jefprafovie Tathjin (1888-1983), ruski slikar, scenograf i kipar, osnivae konstruktivizma; 1913-14. stvara prve prostome konstrukcije geometrjske apstrakcije, a 1915, tzv. kutne reljefe; anticipirao u mnogocemu suvremenu skulptorsku praksu i prostome konstrukcije. oe Severjaninom i deklarira antiesteticizam, smirenom toku Homerovih epova suprotstavlja svoj krik adetiri krika Cetiriju dijelova» pocma. U toj buntovnoj retorici pocme logicki se trgaju, uvode se asocijativni odnosi medu pojedinim dijelovima. . SERGES JESENJIN (1891-1925) ' (evue. Lele.” NURS: Loin edenfins GON eats promatran {2 * visina buduénosti" kako bi rekao Gorki, predstavlja zanimljivu i znagajnu pojavu u ruskoj knjizevnosti. Njegove pjesme, iako neposredne, ipak «komplikovane i wu mnogome Koniradiktomen, vezane su za vrijeme u kojem su nastale i ilustriaju jednu odredenu drustvenu sredinu koja je naSla svoj izraz u "jesenjinstini", To je, ustvari, poctizaciia boemsivg_dosade, krémi, banditizma, divota koji vodi srustvenoj Sahar, pijanstvu, nervnom poremeéaju, samoubistvu, i predstavija jedan mutan san, odavno prozivijen. Taj Jesenjin, kao éovjek, nije mogao doéi do socijalnog oslonca da «pobedi rusku bedu», naprotiv, ona je «pobedila njega». Josenjin je si mladié dolazi sa sela u Moskvu 1912. Tu Zbog nemoguénosti ostanka u Moskvi vraéa se u rodno mjesto. Zatim, 1915., odlazi u Petrograd gdje ulazi u knjiZevne krugove. To je vrijeme 1. svj. rata, vrijeme polititke potistenosti, nacionalne utudenosti te gradanskog zamora i klonulosti. Rjazanski momak u Zivopisnom narodnom ruhu i cizmama, s plavim ogima i plavom kosom, koji je doskora napasao krave i wiz 2vezda i zora utio skolu», ubrzo s kreée na sebe paznju. U drustvu narodnih pjesnika njegov glas se nekako odmah izdvaja i snazno odjekuje, Au revoluciji stihovima «Zamani krilima dugim, nck grane snaga Zivan postaje veoma popularan. Daolazak Jesenjinov u Petrograd predstav i veliki preokret_u njegovom Zivotu. Prijateljstvo s Kljujevom i Gorodeckim, poznanstvo s Cuvenim pjesnivima A. Blokom, Andrejem Belim i kritifarem Ivanov-Razumnjikom mnogo utjete na njega, U tom drustvu Jesenjin, s jedne strane, usavrSava pjesnigku formu a s druge strane, unosi u liriku vise umjetniékih elemenata. Tako se on u prvim koracima vezuje za blokovsku simbolisti¢ku nijansu u lirici. Po Sergeju Gorodeckom, Jesenjin u petrogradskom klubu narodnih pjevata predstavlja pravo éudo. «Svu ubogu lepotu», piSe on, «koja je Zivela u selu, u njegovim mratnim erkvicama, u beskrajnim povorkama sirotinje, donosi Jesenjin ovom kruzoku i pokazuje mu novi svet i novi sjaj kao sintezu drevne seoske lepote», Ovo toliko djeluje u sredini punoj otajanja da se Jesenjina potinja dovoditi u razne prijestolnitke salone gdje éita i pjeva svoje pjesme uz harmoniku, Petrograd 1915. i Moskva 1918., prema mnogim suvremenicima, do’ekuju s prijatnim osmijchom simpati¢nog «pesnika Sela. Njegove pjesnitke zbirke iz razdoblja od 1915. do 1920. vezane su poglavito za djetinjstvo i zavieaj, puni su vedrina i plavetnila, lijepih breza, seoskih idila i posveta ljubavi i prirodi. Tu spadaju zbirke Radnjica, 1916; Plavemilo, Lsus mladenac, Preobrazenje i Seoski Caslovac, 1918: Tersjadnjca--1915;-+-Fripi1920_lese }920_lesenjinova originalnost je ovdje U soénom jeziku i spekiru boja u kojem se prelijevaju likovi svetaca, Bogorodice, Mikule (seljacki naziv sv. Nikole), narodnih junaka i domacih i divjih 2ivotinja. U ovom ciklusu treba podvuti stihove o ranjenoj lisici koja izdise pod brijegom dok joj se jezik ledi na rani: Zuti rep, ko potar, u sneg je upao, : bali iz reda narodnih Fath ko kovana mrkva usna je otckla... Sirio se inja i saéme dah zao Ary, wrh écljusti, curila je, tekla. Pjesma o ker a je i najbolja u nizu stihova o seljatkoj Rusiji, 0 zabaéenom kraju, 0 zavigaju surovom i pustom, Jesenjinove prve pjesme pune su realisti¢kih detalja w smislu «seljackih uoblienja». Pjesniku jesen Tigi na «ridu kobilu», mjesee na «kudravo janje», oblak je «2drijebe», itd. 1 Kriza'u Jesenjinovom 2ivotu i radu nastupa 1920, kada osjeca da je on eposliedati_ skog_sé Taj moment zabiljezio je njegov drug Anatolij Mariengof, prvo u VO, inevniku pa poslije u Romanu bez Putujuéi s Jesenjinom vlakom kroz Ukrajinu, otojiea su pratili kroz prozor trku lokomotive i konja, kojeg je Jesenjin dirljivo bdrio da ustraje. «Celicni i Zivi konj tréali su usporedo dva kilometra», piSe Mariengof. «Zatim je €etveronozZac poceo zaostajati i mi smo ga izgubili iz vida... Jesenjin je bio van sebe.» Umijetnizku evokaciju ovog sjecanja daje Jesenjin u pjesmi «Da li ste vidjeli kako poljem jurin, u kojoj biljeti da je «konja Ziva pobijedila konjica éeliénan. Ovi stihovi su opelo seljacke Rusije, ali i slom Jesenjinovog ideala, jer se gubi nada u ono Sto on smatra glavnim izvorom snage — selo. Ovo prvo razotarenje pretvara se poslije u pravo otajanje i posetak njegove osobne drame, Tu nastaje drugi period njegovog Zivota i rada, tj. vrijeme kada on svoju seljatku kosulju zamijenjuje varoskim kaputom i lakiranim cipelama, vrijeme orgija i 2ena, boemstva, pijancenja i raznih izgreda; kada_se_2eni_Isidorom_Dun: balerinom. koja igra znatajnu ulogu.snjegovom Zivotu. s njom putuje avionom u Berlin, Zivi u Parizu, odlazi u New York. Javnost Evrope i Amerike govori o njegovim skandalima. To je vrijeme njegovih avantura i strasnih dusevnih sukoba te moralnog pada, narodito nakon rastanka sa Zenom, kada se 1923. vratio u Moskvu sasvim bolestan. U tom vremenu nastaju zbirke: Ispovijest mangupa (1921), tragedija Pugadov (1922), Pjesme izgrednika (1923) i Kavanska Moskva (1924). Tu su jo8 i: Bi Pjesine 0 Rusiji i revoluciji, Perzijski motivi, «Pjesma 0 velikom pohodu» i, najzad, «Sovjetska Rusija», sve napisano 1925. Pjesme «Stance», «Metava», «Proljecen, «Povratak u zavitaj» i «Sovjetska Rusija» ilustraci njegovog teSkog duSevnog stanja."U "pi: ni, majci, djedu i i sestri, njeZnim i ofajnim, koja mu stvaraju njeznu, osobito «Pismo majei», ima bolnih zagovaranja, toboze da je «izbegao sa talasa pad», da ée prezivjeti agoniju pijanstva i da ée se vratiti u selo kao pobjednik. Autobiografska poema Ana Snjegina takoder pripada ovom tragitnom ciklusu Jesenjinovih dijela, Zapotcta na Kavkazu 1924, ona prikazuje selo wu raznim ratnim i revolucionarnim situacijama; i puna je romantike. To je neka vrsta novog Evgenija Onjegina sa scoskom atmosferom i naravima u doba i revolucije, Ova lirska poema najbolje ilustrira pjesnikovu ljubav, koja nikad nije mogla biti ostvarena, jer je spahijska kéi Ana Snjegina vidjela glavnu prepreku u stalezu. Udata kasnije za oficira Borju, koji gine u ratu, ona sav svoj jed izljeva na pripovjedaca koji je tobo2e «ratni zabusant», i to w trenutku kad on odvraéa Prona i pobunjene seljake od namjere da odmah preotmu imanje njene porodice. Kasnije, kada se to dogada i kada je pobunjenici zajedno s majkom dotjeraju u selo, Ana jedva éeka da mu postane Zena, jer u njemu i mlinaru vidi jedine spasioce 2ivota. Izidora takoder pokuSaje Sergeja odvratiti od alkohola. Ona sve ¢ini kako bi ga urazumila, Jesenjin se u divnoj pjesmi «Koéalovijevom psu» ispovijeda njegovom Dzimiju, sjecajui se Zene, To je vrlo dirljiva pjesma i nabijena simbolikom. Poslije se Jesenjin Zeni Sofijom Andrejevnom. U noti s 27. na 28, 12, Jesenjin je oduzco scbi Zivot u hoteu "Angleter" u Moskvi. Sahranjen je 30. 12. 1925, na Vaganjkovskom groblju u Moskvi. KRAVA Oronula, ispali zubi, Rog joj od godina mrk. Tukao gonié je grubi I tjerao poljem u trk. Ne mari sree za buku, Mis grebe u kutu svom. Zalosne misli je vuku Za Sarenim teletom. Ne, nema radosti Zbog sina u srcu tom Sad vjetar ko2u mu njise Na kolcu, pod jasikom. I sama sudbinu tezu Mote dozivjeti jos, Kad vrat joj konopcem sve2u Todvedu je pod no2. Zalosno, tu2no, bez varke U zemlju ée zabiti rog, Sanjajué bijele Sumarke Ltravnjak sred luga svog. (G. Krklec) PESMA O KERUSI Jutros u koSari, gde sja, Suska niz rogoza 2uckastih i krutih; sedmero je ostenila kucka, otenila sedmero je Zutih. Do u sumrak grlila ih nedno i lizala niz dlaku Sto rudi, i slivo se mlak sok neizbc2no iz tih toplih materinskih grudi, A uvete, kad Zivina juri da zauzme motke, il' prut jak, izigo je tad domaéin tmuri i svu Stenad potrpo u dZak, A ona je za tragom tréala, stizala ga kao kad uhod I dugo je, dugo je drhtala nezamrala povrsina vode. Pri povratku vukué se po tmini, j li2udi sok s bedara lenih, mesee joj se nad izbom ucini, kao rein od kudiga njenih, Zurila je w svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u polima, Nemo, ko od milosti il’ sreée, ad joj bace kamiak niz.breg, pale su i njene oti psece kao zlatni sjaj zvezda u sneg. PISMO MAJCV Jesi I iva, starice moja! Sin tvoj Zivi i pozdrav ti Salje. Nek uveger nad kolibom tvojom Ona cudna svjetlost sja i dalje. Pisu mi, da vidaju te esto Zboy mene veoma zabrinutu Ida ideS svaki as na cestu U svom trosnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te cesto Uvijek isto prividenje muti: Kako su u krémi finski noza U srce mi zabili u tudi. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti sree zebe. Tako ipak propio se nisam, Da bih umro ne vidjevsi tebe. Kao nekad, i sad sam njezan. I stce mi Zivi samo snom, Da Sto prije pobijegnem od jada ¢ T vratim se u na§ niski dom. Vratit éu se kad u naSem vrtu Rasire se grane pune cvijeta. Samo nemoj dau ranu zor Budi8 me ko prije osam Ijeta, Nemoj budit odsanjane snove, Nek minuje ono tega ne bi: Odveé rano zamoren Zivotom, Samo &emer osjeéam na scbi. (749, MAIKK COU Ine udi da se molim, Pustit Nema vise vraganja ka starom. Ti jedina uijeha si moja, Svijetlo Sto mi sija istim Zarom. Umiri se! Nemoj da te testo Vidaju onako zabrinutu Ine idi svaki gas na cestu U svom trosnom starinskom kaputu. (Dobriga Cesarié) THAT TH TB Tob hy here Mh, BERTOLT BRECHT (1898-1956) 6M PERTIOR DY TIEN : (2 Sho seca het Reeiigs Chait a. nen hen me Pe FS cm 8, RAM | TAS Rodio seu Augsburgus © Bavarskoj."kao si tvomniéara papira. Zapodevsi 1917. u Miinchenu studirati prirodne znanosti i medicinu, na izmaku 1. s¥j. rata slu2i u sanitetu, Potom napusta studij i posvecuje se dramaturgiji. 1920. postaje dramaturg miinchenskog teatra Kammerspiele. 1924. prelazi u Berlin, piSe komade, rezira predstave, svoje i tude, te intenzivno sudjeluje u onodobnom vrlo Zivom intelektualnom gibanju u Berlinu, Talentiranom su mladom piscu suradnici poznati redatelji Max Reinhardt i Erwin Piscator, te pisci, slikari i glazbenici. 1928/29 potinje se zanimati 2a marksizam. 1933. prisiljen je, kao i drugi antinacisti, posi u izbjegliStvo. Dolazi u Dansku gdje na otoku Fynu pise svoje najslavnije komade. 1940, kada rat zahva¢a i Dansku, odlazi u SAD, u Kaliforniju, 1948, vraéa se u Berlin, gdje s glumicom i suprugom Helenom Veigel osniva i vodi znameniti Berliner Ensemble. 1956. umire u Berlinu. Poznati su njegovi kazaliSni komadi: Baal, 1922; Bubnjevi u noéi, 1922; U guitari gradova, 1924; Zivor Eduarda Il, kralja Engleske, 1924; Covjek je éovjek, 1927; Prosiack opera, 1928; Uspon i pad grada Mahagony, 1929; Onaj koji kaze "da" i onaj k 1930; Majka Courage i njezina djeca, 1941; Zadrsivi uspon Artura Via, 1941; Dobra dusa iz Seduana, 1942; Svejk u Drugom syjetskom ratu®, 1944; Gospodin Puntila i njegov sluga Matti, 1948; Kavkaski krug kredom, 1948; i dr. Dobar dio njegovih komada napisan je u suradnji s drugim autorima ili kao preradbe $ poznatim predloScima, npr, Eduard IJ. prema engleskom piscu Marloweu, Prosjecka opera prema eng. skladatelju Gayu, Majka Courage prema njematkom baroknom_ piscu Grimmelshausenu, Gospodin Puntila prema romanu finske spisateljice Helle Wuolijo Bio je Brecht, prema rijegima danaSnje tcorije knjidevnosti, intertekstualan i intermedijalan pisac, od ane utjecaja na dramu, kazaliste i dramaturgiju 20. st. peur. op I WU Wiesel ( RAGE VNakzina pscea eee wes Preveo: Ante Stamaé, Predgovor: Ante Stamaé, Drama u 12 prizora. ERC AN os Th Ubtfet REN RA Kee teecminne mya [palgedes, fo " Dobri vojak Svejk 4 a! 1 Dobr veak Svejk poznai je roman Jaroslava Hatcka, Glavai lik romana posta je smb 2a raynodutnost, oniju i iabjegavanje nametnutih duznosti prema dr2avi i njenim osnovnim polugama, w prvom redu Vojsci. $3 Ova drama s podnaslovom «Kronika iz Tridesetogodisnjeg ratan'® slovi kao vrhunac Brechtova dramskog stvaralastva, Radnja se zbiva izmedu 1624. i 1636. te obuhvaéa razdoblje od izbijanja rata 1618., do Westfalskog mira 1648, Majka Courage, glavni lik komada, trgovkinja je i vojna opskrbnica, koja u svojim kolima putuje od mjesta do mjesta trgujuci s vojskom, Ima troje djece. Najstariji sin Eiliff mobiliziran je u evangelistickoj vojsci. On je nasilnik koji misli da ako krade stoku seljacima na suprotnoj strani, éini dobro, Drugi sin, Ementaler'”, Gista je suprotnost starijem bratu. On je posluSan i vrijedan vojnik, Trece dijete je kéerka Kattrin koja je nijema i veoma osjeéajna i puna sucuti za Ijudska stradanja, Majka Courage je snalazjiva i sve ¢ini kako bi profitirala w ratu, U drugom prizora Majka Courage zajedno sa Svedskom vojskom kreée Poljskom. Kuhani eli prodati kopuna po visokoj cijeni. Kuhar se spori s njom. Dolazi vojni kapetan zajedno s Eiliffom i vojnim 2upnikom, a hrane nema pa je Kuhar prisiljen kupiti hranu za viSu cijenu. Eiliff je poteo pjevati neku pjesmu a Courage je iz kuhinje prihvatila i tako su se majka i sin sreli. Treti prizor se dogada u vojnom logoru, Majka Courage, Ijupka Yvette Pottier, Kattrin j itendant Ementaler ofckuju dolazak katolika, pa spaSavaju robu. Courage savjetuje Ementaleru da baci blagajnu regimente, ali on to ne 2eli, Courage Zupniku daje kabanicu da ga ne prepoznaju, a Kattrin maze pepelom da je ne bi katolici odveli sa sobom, Katolici hvataju Ementalera i dovode ga u Sator jer sumnjaju da je kod njega nesto skriveno (on je blagajnu veé bio sakrio kraj rijeke). Pored toga, on je bio viden kraj Satora Majke Courage pa su ga doveli sada u Sator da vide imaju li oni neke veze s Ementalerom. Majka Courage zatajuje sina i vojnici ga odvode. 1 Yvette se veé bila spetljala s nckim narednikom. Courage trazi od nje da namakne novac da oslobode Ementalera. Vojska tra2i preko Yvette 200 guldena, no Majka Courage spremna je dati samo 120, Njezina skrtost kosta glave Ementalera. Njegov leS dovukli su jo8 jedamput do Courage i pitali je da li va pozna, Dobili su opet negativan odgovor. Les je dan strvoderu jer je ustanovijeno da Ementaler nema nikakve rodbine. U éetvrtom prizoru neki se mladi katolitki vojnik 2ali na to kako je imao velike zasluge a slabo je placen, pa se Zeli obratunati s kapetanom. Uglavnom redaju se prizori, da ih sada ne navodimo, Majka Courgae pjeva pjesmu 0 kapitulaciji, Najstariji sin Eiliff pogiba za vrijeme svoje pliacke. Cattrin izaziva nered u nekoj scoskoj kuci (tamo ju je majka smjestila da bi mogla nesmetano trgovati). Naime, popcla se na krov kad su doSli katolicki vojnici te stala bubnjati da upozori gradane grada Hallea na opasnost, Upozoravali su je ukuéani pa zatim i vojnici da prestane, ali ona je sve jate bubnjala, Na kraju su je ubili, no ona je ipak upsjela dati signal i tako spasiti grad. Majka Courage ostaje sama potucajuéi se kolima od nemila do nedraga. Majka Courage, profesijom ratna hijena, sudbinom Zivotna gubitnica, ne moze izbjedi protuslovljima totala, te svojom sudbinom potvrduje pretpostavke toga totala, Inage u drami pojedini likovi esto pjevaju pjesme koje potkrepljuju neku misao koja se proviagi kroz radnju, Tridesetogoditnji rat; rat katolika i protestanata (1618-1648). Bio je to dug i iserpljujuéi rat, a vodio se u {1avoj Sjevernoj i Srednjoj Evtopi. Njematka je tada izgubila dvije trecine stanovnisiva. U prijevodu je "Svicarski Sir, ali ja smatran da to nije adckvatan prijevod jer ima drugatije konotacije pa pitem izvoro = "Ementaler". 84 HEMINGWAY (1899-1961) i Bret ot MS ONE olhee HERD da/Le> lg ce | BI CiPeaantCue maseuie icine cerioten je volio’s Kad je iSao u lov, Uribarenje, ili lijeciti Indijance. Bio je drugo od Sestero djece. Kao godina njegovog rodenja Sesto se natazi 1x08. zawv sto je sam Hemingway tu godinu dao vlastima Kao godinu svog rodenja, kada je, po ulasku Amerike w I. sy, rat, Zelio stupiti w vojsku, a zbog starosti to nije mogao. Medutim i ina¢e je zbog slabosti ofiju bio odbijen. U dobi od 18- 19 godina visi razne poslove, radi kao poljoprivrednik, boksaé i napokon kao novinski Feporter u novinama «Kansas City Star», Zatim uspijeva da se kao vozaé ambulantnih kola Ameritkog ervenog kriza prebaci u Evropu. Bori se u laliji, na Pijemontu. Nekoliko puta je Tanjavan (iz jedne noge mu je izvadeno 28 gelera). Dobio je talijanski orden za hrabrost al Yalore Militare. On rat dotivljuje kao anonimnu Klaonicu, becumlje, anarhiju. Ali s druge Strane sagleda kako se na pozadini smrti naijasnije ocrtava divot, Zatim neko vrijeme 2ivi u Chicagu, Zeni se Hadley Richardson, a potom odlazi u Evropu da Salje izyjeStaje 0 gréko- turskom ratu. Poslije rata odlazi u Pariz. gdje se upoznaje s Gertrude Stein, koja mu znatno Pomaze da dode do svog stila i kojoj dugujemo danas usvojeni termin za poslijeratnu Beneraciju ameritkih pisaca nastanjenih van zemlje, a poglavito u Parizu, termin «izgubljena generacija». Hemingway ovdje Zivot provodi po kafanama, posjeéuje konjske trke, odlazi u planine na skijanje i u Spanjolsku na borbe bikovima. U kasnijem Zivotu putovanja ga vode po Evropi, Aziji, Africi. Citav ovaj nemimi i lutalatki Zivot i sva bogata iskustva, izrazena i izra2avana u njegovim djelima, uvjetovana su u osnovi jedaim romanti¢kim temperamentom, temperamentom govjeka u kojem su, joS vrlo mladom, surovost Zivota u sjevernim Sumama, pa onda bezumlje i nemilosrdnost rata izazvali najprije iznenadenje, pa zgranutost. To je natjeralo Hemingwaya pista da tradi odgovor na tu swvamost, da - ono Sto je surovo, bez uljepSavanja, uobliguje i da pise istinski nikako ne 2eleéi da wapstrakeija stoji umjesto samog iskustvan. U njegovom stvaralastvu, narogito u prvom period, to odreduje teme njegovih djela i umjetni¢ku metodu. 1923. objavijuje knjigu Tri pripovijetke i deset pjesama, U Parizu 1924., poslije izvjesnih pokusaja na polju poezije, izdaje djelo U nase vrijeme. To je zbirka Pripovijedaka vezanih vinjetama ili kratkim pjesmama u prozi, Ova ista zbirka w nesto Prosirenom izdanju pojavila se ponovo 1925. Svjede u pogledu jezika i novo u pogledu kompozicije, ovo djclo samo donckle izaziva padnju javnosti, mada se u njemu w zametku nalaze sva ona obilje?ja koja ée on kasnije razviti do umjetnitke punoge i zrelosti. Zbirka Pripovijedaka «U nase vrijeme» daje i sliku potpunog razvitka mladenastva Nikea Adamsa, dietaka iz micigenskih suma i istovremeno i sliku evropskog rata. Pripovijetke vezane vinjetama (kratkim natpisima o rataim zbivanjima) dine cjelinu ali i svaka moze stajati sama 2a se. Prva pripovijetka govori o porodaju jedne Indijanke kojoj lijetnik obignim nozem pravi carski rez, Dijete se rodi 2ivo, ali u Supi nalaze le8 mu2a koji je, ne mogavsi podnijeti Zenine krike, izvrsio samoubojstvo, ~ 1 na taj nagin Hemingway razvijajuci naizmjenitno pripovijest i vinjete uspijeva dati slozenu sliku stvamosti i prenijeti u isto vrijem dodivljaj rata w pozadini. A Hemingway napomo radi na odvajanju knjitevnog izrigaja od reporterskog. Osim njegovih utitelja u Parizu u tome mu pomadu i Biblija i Hucklerbary Fin, Poslije Profiemih Anjiga (1926) on uspijeva u potpunosti izraziti onaj sadr2aj nad kojim smatra da mora imati Mast i otkriti mu smisao, Sto moze samo ako bilje2i stvarnost onakva kakva a Hetningwaya je 2ivot (u tom periodu) postao prije svega zadatak da se Covjck odr2i éuvajuct i usavrSavajuéi svoju umjetnost. Umjetnost je postala krajnja a modda i jedina obrana. 85 v Komads ima mnogo akcije, snage i boje, ali je otighedno da Hemingway nije vremena sacekati da muostali materijal sazre i objedini dramu, U drami, onakvoj kakva Jest, podjednako su naglaSai elementi policijske drame, ligne drame policajea kao Goyjeka, drame Spanjolskog naroda U predgovoru Hemingway kaze: «Kada ide8 gdje moras da ideS, i radi§ $to mora da radi8, i gleda$ Sto moraS da gledaS, otkupljujes instrument kojim pies.» 1940. razvodi se od Pauline. Objavijuje roman o Spanjolskom gradanskom ratu Kome zvono zvoni. Zeni se Nathom Gellhorn. Putuju u Kinu i zatim se nastanjuju na Kubi, nedaleko od Havane. Nastaje knjiZevna pauza. 1942. nudi ameri¢koj ratnoj momarici svoju jahtu «Pilar» s tim da ova kao samoubilacki brod napadne neprijateljski brod ili podmomnicu. Viasti to odbijaju, Uspijeva kao ratni dopisnik otigi u Englesku, 1944., po iskrcavanju saveznitkih trupa u Francusku, uspostavija vezu s francuskim Pokretom otpora. Organizira neku jedinicu na svoju ruku i ulazi u Pariz sasvim drugim putem od regulamih snaga. Svoj «Stab» smjeSta u neki hotel. Zatim odlazi u borbe u Njematkoj. Poslije rata neko vrijeme provodi u Veneciji. 1950, objavljuje roman Preko rijeke u Sumu. U meduvremenu 2eni se Mary Welsh, dopisnicom magazina «Time», Zatim Zivi na Kubi, na imanju Finea Vigia. Zatim se Hemingway ~ ovaj wgradanin svijeta» - joS dva-tri puta pojavio u sredistu svjetske paznje - kada je objavljen njegov kratki roman Starac i more (1952), pozdravljen kao novo remek-djelo ameritke knjitevnosti; kada je 1954. pao iz aviona u blizini belgijskog Konga; kada je dobio Pulicerovu (1953) i Nobelovu (1954) nagradu; i napokon kada je izvrsio samoubojstvo 1961. (napisno na osnovu predgovora u Kome zvono zvoni, Svetozara Brki¢a) Lveybey: hp poe Radnja romana smjestena je u 1936. godinu, a obraduje jednu epizodu iz Spanjolskog gradanskog rata. Glavni lik, Robert Jordan, Amerikanac je koji je radio kao profesor Spanjolskog u SAD-u, a sada se bori na strani republikanaca protiv fasista. Epizoda koja se obraduje odvija se u kastiljskom gorju u blizini Segovije, 70-ak (bubam!) km sjeverno od Madrida, Jordan je od generala Golza dobi zadatak da se ubaci medu gerilce na fasisti¢kom teritoriju te digne u zrak most koji je od strateskog znacaja za napad koji istodobno trebaju izvrSiti republikanci. Ponijevsi sa sobom sav potreban materijal, Jordan pristupa partizanima, Skupina koja je stanovala u pecini bila je Sarolika, Na elu joj je bila jedna 2ena Pilar koja je, nakon Sto joj je mu Pablo utonuo u nevoljkost i pesimizam, preuzela inicijativu u svoje ruke. Jordan doznaje da je Pablo u prvim danima revolucije bio dosta aktivan, vrsio je bombaske napade, organizirao pobune, jednom rijeti - bio je strah i trepet. Medutim, s vremenom je postao zatvoreniji i nervozniji, mozda zbog sumnje u ishod revolucije, mislio je samo na svoje prezivijavanje, s cinizmom je gledao na sve ratne pokrete, S cinizmom je dotekao i Jordana i njegovu ideju rusenja mosta, ali Pabla se sada nije puno pitalo. Njegova Zena, krupna, drska i 2eljna akcije, osim Sto je obavijala Zenske poslove u ovoj grupici, bila je i glayni autoritet medu njima, Bila je i neSto praznovjerna (u smislu: ovo donosi srecu, ovo nesrecu) i voljela je gledati u dlan, Pogledavsi Robertu u dlan, problijedila je, ali nije mu htjela reti sta je vidjela. Clanovi druzine, otkako su dosli u planing, nisu imali nikakvih narocitih akeija, osim Jednog napada na voz kojeg je predvodio ruski miner Kaskin, Taj Kaskin, koji se otpnje poznavao $ Jordanom, prilikom te akcije bio je nasmrt ranjen i, na njegovo izriito trazenje, Jordan ga je ubio. Napad na voz u ovim planinama dugo je prepri¢avan i slavljen kao ogromni uspjeh mada to u biti nije bio jer je to bila vrlo skromna i beznatajna akeija. ‘ Po Jordanovu dolasku najbli2i i najpouzdaniji éovjck mladom Amerikancu je postao starac Anselmo, Bio je to éovjek koji je volio lov, ali lov na ivotinje i, za razliku od Pabla, marzio je ubijanje Ijudi. Ipak, ako je to bilo nu2no, ako je bilo «za stvar», za Republiku, on je to Ginio ali se u svojoj dusi nije mirio s tim éinima i smatrao je da ée njegovi Ijudi morati, ako KOME ZVONO ZVON fomeg te musket, i njihova vojska pobijedi u ratu, znati oprastati i moliti za oprostenje kako bi se nepravda uklonila, Anselmo se odmah stavio Robertu na raspolaganje: iao je izvidati most i izvjeStavati Amera o pokretima i stanju na mostu, Tu je i Ciganin Rafael. Osoba je to kojoj se ne zna kad laze, a kad govori istinu. Boji se borbe i na njega se tesko osloniti. Ipak on neée napustiti svoje prijatelje i zna biti vrlo hrabar kad zagusti. Jo§ je jedna Zenska osoba u tom drustvu. To je djevojka Maria koju su partizani uspjeli osloboditi prilikom napada na vlak. Ona je prethodno doZivjela tragitnu sudbinu: fasisti su na njene ogi ubili joj roditelje, a nju o8i8ali na¢elavo i silovali. Do pojave Jordana ona je bila u teSkom psihiékom stanju. Pilar je 0 njoj vodila glavnu brigu i nije dopustala nijednom muskarcu da je krivo pogleda. Pilar je pak u scbi imala taj neki instinkt i osjeéala je da je Jordan pravi muskarac za njenu Stiécnicu. Nije pogrijcsila. Jordan je, éim je stigao u logor, bacio oko na Mariu, a i Maria se od njegovog dolaska poéela naglo oporavijati. Jordan nikad prije nije imao vremena za zene, bio je i previse okupiran svojim aktivnostima. Ipak u njemu je éuéala ncka tajna, neiskazana Zelja da do2ivi istinski trenutak bliskosti drage osobe, i to ée uskoro i dodzivjeti. Tu je bio i Augustino, naoko dosta drzak i surov éovjek. Svaka druga rijeé bila mu je psovka, no Robert je ubrzo shvatio da je to Covjek na kojeg se itekako moze ratunati. Takav je bio i Primitivo, Sovjek dosta ru2nog fizitkog izgleda s o2iljkom na licu. U logonu su se jo8 nalazili Fernando, tih i samozatajan gerilac, te braéa Edigio i Andres, po2rtvovani i ozbiljni. Kad je Amerikanac, kojeg su odmah prozvali «Ingles» mada je on uporno pokuSavao dokazati da nije Englez, donio plan za rusenje mosta, Pablo se Zestoko usprotivio imajuéi na umu rizik takve akcije (na jednom mjestu u romanu istige se kako Pablo nije viSe «uk» kao nckada, veé da je postao «lisica»), Pilar je bila «a» a i ostali su, gledajuéi nju, prihvatili ideju. Potelo se ozbiljno razmisljati o tome da se Pablo likvidira jer nitko nije znao Sta je sve u stanju ovaj udiniti ako mu se povrijedi ponos. Robert i Maria, uz pomoé Pilar, uskoro se zblizuju. Treba redi i to da se radnja Cesto prekida pojedinim pri¢ama iz Pilarine mladosti, ali i Robertovim unutamjim monolozima u kojima se sukobljavaju dva glasa njegove savjesti. Medutim to bitno ne naruSava dinamiku djcla i slu2i kao objagnjenje nekih uzroeno-posljedi¢nih veza. Pilar prita 0 svojoj prvoj Ijubavi, nekom toreadoru koji se vrlo hrabro i odvaéno nosio s bikovima. Od udarca roga zadobio je unutamje krvarenje koje je uzrokovalo tuberkulozu, a malo zatim i smrt ovog toreadora. Pilar ga se jo8 uvijek Zivo sjecala. Ona pri¢a i o prvim danima njezine veze s Pablom, 0 njegovim akcijama i zalaganju, kao i o brutalnosti kojom su pod njegovim zapovjedni8tvom republikanci pristupali fasistima u nekom selu, kako su podnapiti probisvijeti mutili nenaoruzane jude. Pablo je danas bio sasvim drugi Covjek i sva se njegova briga skoncentrirala na konje. Pilar Mariji daje savjete kako ée pristupati njenom voljenom. Pilar, koliko je god bila zadovoljna njihovom vezom, toliko je bila i Ijubomoma jer je Mariu, koja joj je mnogo znatila i kojoj je ipak zavidjela zbog mladosti i ljepote, morala s nekim dijel Robert Jordan je, Sto se tite vojnih naredbi bio hladan i metodigan. Ne valja razmi8ljati © s\rsi zadatka nego ga treba to bolje izvrsiti i jedino se tako mode ubrzati proces pobjede. Ipak u nogi su ga salijetala razna mozganja i razmiSljanja o ratu, o ljubavi i 0 Zivot opéenito. «Zivot je sokol na nebu, Zivot je zemljani kréag vode u prasini vrSidbe kad zrnje ispada a slama leti. Zivot je konj izmedu nogu i karabin uz jednu nogu i brdo, i dolina, i potok s drveéem dut obala i daleka padina doline s brdima pozadi.» Jo8 je jedna druzina ovdje u blizini a to je El Sordova druzina. Jordan ratuna i na njihovu pomoé. El Sordo obeéaje da ée nati dovoljan broj konja za povlatenje nakon akcije. Dvije noi prije akcije pao je snijeg, iako je bio kraj petog mjeseca. Bila je to klasigna kratkotrajna Ijetna megava koja nije bila strana ovom gorju, Bez obzira na iznenadni snijeg 10 je vjemno osmatrao most iako se smrzavao, pa su ga Robert Jordan i ostali poveli traditi i nasli ga skoro bez svijesti. Te nogi Jordan je razmisljao 0 svom drug Karkovu, ruskom novinaru s kojim se esto druzio u Madridu (Madrid je pripadao Republici), kao i ostalog madridskog drustva. Zamisljao je kako ée, kad akeija zavrSi, tamo poéi s Marijom, Kad ga je ona prekinula u razmisljanju, ispripovjedio joj je svoju namjeru, Kako je veter odmicala, snijeg je sve manje padao, Bilo je sigumo da ée do sutra prestati, Pablo je bio odsutan nakon Sto je Zitay dan pio i provocirao ostale. Druzina je sad raspravljala o tome tko je najpodesniji da ubije Pabla jer su bili uvjereni da je situacija: «ili oni njega ili on njih», Robert Jordan je, uz veliko protivljenje Marie, to odludio uzeti na sebe, U tom trenutku pojavio se Pablo i izjavio da se predomislio i da je i on sada «za most», Obegao je da ée poslije napada on voditi povlatenje u Gredos buduéi da najbolje poznaje teren. Svi su bili iznenaden? tom neoSekivanom Pablovom odlukom. Ujutro, dok je Robert u svojoj vreéi za spavanje leZao s Marijom ispred peéine, ugledao je nepoznatog jahata kako se priblizava. Po obilje2jima Robert je zakljudio da se radi 0 faSistidkoj konjici. Jahaé je uotio Roberta ali je ovaj bio brdi te ga pogodio. Tijelo su mu odvukli u logor, a Pablo mu je uzco konja i odjahao na njemu u drugom smjeru kako bi faSistima zameo trag. Snijeg je prestao ali ga je i dalje bilo dovoljno da se u njemu ostavijaju trago Robert, Primitivo i Augustino odmah postavise puskomitraljez na jednu éeku, Robert narcdi da se puca samo ako to bude nuzno jer se danas, radi uspjeSnosti sutraSnje akcije, pod svaku cijenu mora izbjeti bitka, NaidoSe uskoro i éetiri nova konjanika. To su zacijelo bili drugovi ovoga Sto ga je Robert koknuo. Augustino je 2elio pucati ali mu Jordan nije dao. Konjanici su produzili svojim putem. Nisu opazili gerilce, Nedugo zatim naide gitav vod. Robert shvati da oni traze El Sorda koji je, kad je noéas iSao u kradu konja, sigumo ostavio tragove, El Sordo je dakle bio otkriven i vise mu nije bilo pomodi, Sutrasnja akeija je time jo8 viSe osakagena, a da pomognu El Sordu, kako je to trazio Augustino, samo bi tako scbe otkrili i svi bi izginuli. Primitivo, koji je bio na osmatratnici, imao je bliske drugove u El Sordovoj druzini i bi mu Za0 Sto ne mogu dejstvovati. El Sordo, nakon sto je otkriven, dobro se dréao na nekom brezuljku dok nije dosla avijacija koja je u bombardiranju, osim njegovih, pobila i dosta svojih Ijudi. Kroz akeiju opsade breZuljka dan nam je i kratak psiholoski presjek fasisti¢kog porutnika Berenda. Covjek je to koji prezire rat'i sve Sto se u njem dogada, Ipak naredbe su naredbe i treba ih izvrSavati, Tako je naredio da se svakom partizanu odsjete glava kako bi nadle2nim pruzio dokaz da je unisiena El Sordova druzina. IzvrSenju naredenja nije prisustvovao, okrenud se i svom mrtvom drugu rekao: «Kako je rdava stvar rat.» Anselmo, koji je bio u izvidanju, uspio je vidjeti kad su glave mrtvih gerilaca prevezene kolima. Zurio se u logor da to isprita ostalima, ali oni su to veé bili saznali od Pabla, Te je veéeri uglavljeno dosta pojedinosti za sutra, a Robert je poslao jednog od braée, Andresa, u Navaceradu u Republici, s izvjeStajem za generala Golza, Andresu bi a0 Sto samim tim neée sudjelovati u borbi, ali je ipak krenuo, Te noti Robert razmisja o svom djedu, borcu iz ameri¢kog gradanskog rata, i 0 svom cu koji je izvrsio samoubojstvo. «...Bas bih volio da je djed ovdje, pomisli, Bar na sat. Ovo malo Sto imam u sebi, moda mi je poslao preko onoga koji je zloupotrijebio orusje. Mozda je to jedina veza izmedu nas (...), Volio bih da vremenski razmak nije bio tako velik i da me on naucio onom Sto ovaj drugi nije nikad dospio.» Robert i Maria mastaju 0 buduéem Zivotu u Madridu a zatim tonu u san. Pilar budi Jordana oko dva u noéi s vijeSéu da je nestalo nesto eksploziva, detonator i - Pablo. Robert nije Zclio sad, pred akeiju, praviti paniku. Kazao je Pilar da se vrati spavati jer Pablo, Sta je tu je, ipak nije uzco vadne stvari i most se moze i ovako bez problema minirati, Robert je pak u sebi bio svjestan da ée sada, bez detonatora, cksploziju morati aktivirati iz male blizine Sto je rizigno, No bio j Ng hladan i vratio se spavanju, Zalio je samo sto izdajicu Pabla nije ubio na vrijeme. Razmisljao je kako ga je boravak medu ovim Ijudima meee mada je tu samo 3-4 dana, «Citav svoj Zivot sam u ovim planinama, otkako sam tu. Anselmo je moj najstariji prijatelj (...). Augustin, taj sa prijavim jezikom, je moj brat, a nikad nisam imao brata. Maria Je moja istinska ljubav i moja Zena. Nikad nisam imao istinske jubavi. Nikad nisam imao Zenu (...). Mrzim da napustam nesto sto je dobro. Kad su svi ustali i spremali se za pokret, Pilar reve «nglesu» da se ne brine u vezi s dlanom i da ne misli na to. Na opée iznenadenje pojavio se i Pablo te doveo sa sobom jo8 petoricu Ijudi. Rekao je da ga je bio uzco trenutak slabosti a onda mu je savjest proradila, pa se vratio, Robert vise nije znao sta da misli o tom govjeku. No ipak pouzdanje se s Pablom vratilo u druzinu, Ovi novi Ijudi koje je doveo mogu komotno zamijeniti El Sordovu grupu. Za to je vrijeme Andres muku mutio da dode do Golza. Kroz fasistitki teritorij se bez problema, ali je frka nastala kad je doSao u Republiku. Morao je stalno pitivanja: Sto, kako, kada, zbog cega i sl., a vrijeme je oticalo, Sreéom’za njega jedan od oficira, Gomez, ponudio mu se za pratnju do Golza. No i dalje je bilo problema. Najvise ih je provocirao neki francuski general, vrlo uticajna osoba s potetka Revolucije, ali sada uzurpator i ludak. Stvar je rijeSio novinar Karkov, ranije spomenuti Jordanov prijatelj. Njegovog su se pera svi bojali. Na njegovu prijetnju ludi general je morao ove propustiti i tako je izvjeStaj napokon stigao do Golzi Je potela. Jordan je ranije dobio instrukcije da minira most cim éuje puskaranje. S njim je bio Anselmo, Pilar, Fernando, Eladio, Rafael i Primitivo bili su zastita s jedne strane, dok je Pablo sa svojim Ijudima Stitio drugu stranu. Augustino je puskomitraljezom izbliza motrio most. Na mostu su bila dva strazara. Robert je eliminirao Robert tada u o¢ima starca primijeti tugu zbog ubojstva Covjcka, ali i spremnost da nastavi s radom, Tada Amerikanac stade minirati a Anselmo se povuce spreman da na Robertovu zapovijed prespoji Zice i digne most u zrak, Maria je za to vrijeme bila kod konja, na najsigurnijem mjestu. Nasta Zestoka puenjava. Eladio je poginuo a Fernando te So prije postavi dinamit. Vidjevsi kolonu fasisti¢kih vozila koja je dosla u blizinu mosta, Jordan brzo napusti most i dade znak starcu, Uslijedi snazna eksplozija a Anselmo poginu od materijala koji je padao. Uz kisu metaka i bombi valjalo se sada povuéi. Cekalo se na Pabla. On se pojavio bez svojih Ijudi. Na pitanje kako ih j htio dati izravan odgovor, pa se moglo pretpostavijati da ih je on sam pobio kako bi imao dovoljan broj konja za povlacenje, «isu pripadali naioj drugini» = bio je Pablov odgovor za pet ljudi koje je izgubio. Sada se pak 0 tome nije dalo rasp = valjalo je hitati. Pod tenkovskom paljbom pretréavali su neku cistinu (mislim: prejahavali su). Robert je i8n0 zadnji, Malo prije nego 810 ée se domo¢i Sume, granata je pala blizu njega, a pritom mu je konj, padajuci po njem, zdrobio karli¢nu kost, Bilo je evidentno da Jordan ne mote dalje, Zovnuo je Pabla i rekao mu da Mariu pod svaku cijenu odvede odavde iako ée ona htjeti ostati $ njim. Zatim je pozvao Mariu i na dirljiv se natin oprostio s njom. «Sad ti odlazis za nas oboje stvarno, Oboje sad odlazimo u tebi. To sam ti obeéao. Ti si vrlo mila i vrlo dobra Sto odlazi8.» Maria je plakala i nije htjela igi a Jordan joj je rekao da ée, samo ako ode, otuvati uspomenu na njega i njihovu Ijubay. Maria je sva slomljena od bola krenula za ostalim. Jordan je ostao le2ati sam na rubu nesvjestice. Sve Sto je sad 2elio bilo je da naidu faSisti i da pogine boreéi se. Medutim nitko nije nailazio a on se mogao svakog trena onesvijestiti, Zato mu je padalo na um da se ustrijeli. Ipak tad je ugledao fasisti¢ku patrolu na konjima, NaniSanio je u oficira. Taj oficir bio je veé spomenuti Berendo. Na potetku romana nalazi se misao Johna Dona: «NIJEDAN COVJEK nije Otok, sam po scbi cjelina; svaki je Covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako grudu Zemlje odnese More, ko ranjen. Robert se Zurio da Evrope je manje, kao da je odnijelo neki Rt, kao da je odnijelo Posjed tvojih prijatelja ili tej; smrt ma kog Eovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaéen Covjecanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom.» ' STARAC 1 MORE Pre Karlo Ostojié Radnja ovog kratkog romana smjeStena je na Kubu, blizu Havane u devetom mjesecu, «mjesecu velikih riba», kako kaze starac Santiago, glavni protagonist romana. To je starac, koji je nekad bio vrstan ribar, ali sad mu nije iSlo. Veé 84 dana nije ulovio nijednu ribu. Prvih 40 dana s njim se nalazio djetak Manolin kojem je starac davao uputstva u ribarenju, Zatim su roditelji zabranili djetaku da odlazi sa starcem jer je starac senilan, Ipak dje€ak je nastavio pomagati starcu kad se ovaj vraéao praznih ruku uveder s mora. Star’evo wedro bijake zakrpljeno vrecama od brasna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.» Starac ipak nije izgubio nadu i vjeru. «Na njemu je sve, osim odiju, izgledalo staro, a odi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.» Djetak je esto dolazio starcu u njegovu kolibu u kojoj je dréao jarbol. «Jarbol bijase skoro isto toliko dug koliko i ova jedina prostorija kolibe. Koliba je bila sagradena od dilave kore pupoljaka kraljevskih palmi, zvanih guano, i u njoj se nalazio krevet, stol, stolice kao i ognjiste na zemljanom podu gdje se moglo kuhati na drvenom ugliu.» Na zidu su bile slike svetog Isusovog srea i Gospe od Kobre koje su pripadale njegovoj Zeni koja je umrla, Starac nije imao nikog svog i djetak mu je bio jedina utjeha. Kad Santiago ne bi imao Sta jesti, djetak bi iz oblidnjcg restorana «Terasa» donosio hranu. Starac se éesto prisjeéao svojih ranih putovanja u Afriku i lavova koji su mu tada dolazili na san i vraéali ga u mladost. Sjeéao se i dana kad je intenzivno pratio bejzbol, poscbno igrata Di Maggia iz New Yorka koji mu je bio idol. ' Djegak je sad, po o¢evu naredenju, iSao u ribu s nekim drugim ribarima. No svakoga bi se jutra oprastao sa starcem. Tako je utinio sada, kada je starac 85-i put isplovijavao, te mu podelio sreéu, Starac se ovaj put Zelio otisnuti malo dalje jer je znao da u ovo doba na pucini ima velikih riba, a velika riba mu je i bila cilj. Putem je promatrao ptice koje su trazile svoj ulov. «Bilo mu je £ao ptica, narodito malih, njesnih morskih lasta, koje su neprestano letjele i traiile i skoro nikada nista nisu nalazile, i on je mislio da je pticji Zivot tezi od nasega, izuzev plica grabljivica. Zasto se radaju tako njezne i fine ptice, kao one morske laste, kada je more u stanju da bude tako grozno. Ono je dobroéudno i éarobno lijepo. Ali ono mote biti tako strasno.» Starac postavi 3 mamea, jedan na dubinu od 40 arsina'’, drugi na 75, a treéi izmedu 100 i 125. Dok je éekao da se neSto ulovi, uhvatio se kako pria sam sa sobom. Dok je bio s djeéakom, «pridali su samo noéu ili kada nisu mogli zbog nevremena da isplove iz luke. Na moru se smatralo vrlinom ne govoriti suvisno i starac se toga uvijek driao i postovao. Sada Je, medutim, svoje misli glasno izrazavao, jer time nikom nije dosadivao.» Odjednom se na ‘naj najdublju mamac ulovilo neSto veliko. Starac je bio van sebe od dragosti. Medutim, kad Je pokuSao izvuéi konop, nije to mogao jer je riba bila preteska, Plivala je na velikoj dubini i potela za sobom vuéi Eamac. Starac nije htio pustati, vet je preko leda zategnuo konop, tako da je osjeéao veliku bol. Santiago je ulovio ribu, riba je ulovila njega, Plovili su tako sve dalje i dalje, prema otvorenom moru, Starac vise nije znao gdje se nalazi. Kako bi volio da je djetak sada tu da vidi ulov i da mu pomogne, Tu ée 2elju esto ponavijati na ovom putovanju. Prolazilo je vrijeme, dosla je noé, a i zora, a nista se nije mijenjalo, Starac je imao samo jednu bocu vode za piti, pa ju je stedio. Tu i tamo stavio bi u usta komad sirovog tunja "1 artin = izmedu 65 175 cm. da ublazi glad, ali ne puno da ne bi povracao. Nadao se da ée se riba kad-tad umoriti i isplivati na povrsinu kako bi je onda pogodio harpunom. Od konopca su ga boljela leda i ruke. Ako bi riba koji put trznula, to bi udinilo ranu na njegovom ramenu jer bi ga konopac zaparao, Lijeva mu je ruka zbog takovog polozaja bila zertena, Riba odjednom krenu prema gore i pojavi se na povrsini. Starac je mogao konagno vidjeti kako izgleda. Bila je du2a od tamea, «Njen kijun bijase dug kao palica za bejzbol i zaostren kao rapir.» Naravno, radilo se 0 uljesturi. Riba je potom opet zaronila i starac ju je izgubio iz vida. Santiago 2ali sada za svojom mladosti i snagom i sjeéa se kada je nekad u jednoj krémi Casablanci igrao na ruke s jednim snaZnim cmeem. Borili su se dan i nog, dok Santiago nije konaéno skupio zadnje atome snage i oborio protivnikovu ruku. Da mu je sad ta snaga. Predveter se na njegovu manju udicu ulovio delfin. Starac je bio sretan jer ée imati nesto hrane. Potom je nekako zategao konopac da uspije napraviti kakav-takav polo%aj za spavanje. Probudilo ga je trzanje konopca koje mu je jo3 viSe povetalo bolove. «Sunce se radalo tre¢i put otkako se otisnuo na more, a riba je tada pocela da krudi.» Priblizavala se povrSini. Kad se pojavila, starac je dugo vodio borbu s njom. «Svu svoju paznju, sve ono Sto mu je jos ostalo od snage i davno izgubljenog ponosa, suprotstavi sad agoniji ribe, i riba mu pride i zapliva lagano, skoro dodirujuci kljunom daske camca, i poée da prolazi kraj njega, dugacka, Siroka, visoka, srebrnasta s purpurnim prugama, i beskrajna u vodi.» Konaéno je starac prostrijeli harpunom. Sada je opet nastao problem: ovoliku ribu nije bilo moguée izvuéi na éamac, pa ju je morao za njega privezati. Od svih Ijudi koje je poznavao, ovoliku ribu nitko nikada nije ulovio. «WV staréevoj glavi bilo je sad sve potaman, osjecao se odlucan, ali s malo nade na uspjeh. Bilo je suvise lijepo da bi moglo da traje, pomisli.» Uskoro je krv ribe privukla morskog psa. Ovaj je napao uljestury, a starac je uzeo harpun i, svom snagom Sto je imao, zabio ga morskom psu u mozak. Morski pas odgrizao je jedan komad ribe i potonuo zajedno s harpunom jer je konop od harpuna bio prekratak. Riba je jo8 vise krvarila, a to je namamilo i druge pse. Starac tada uze noZ, priévrsti ga za kraj vesla, i spremi se za obranu, Sada su dosle dvije ajkule. Dok su kidale meso ribe, on je zabijao noz svom silinom ci i u kIjucne totke — kiému i mozak. Riba je veé bila dobro nagrizena, napad odbijen, noz izgubljen, starac porazen, Znao je da vise ribi nema spasa. Od oruzja imao je jo8 samo dva vesla, rugicu od krme i kratku batinu, Predvecer su dosla jo dva morska psa — galanosa. Jednom rukom ih je mlatio, jer mu je druga bila skroz nemoéna, dok ih nije otjerao. U ponoé je bila posljednja i zavrSna bitka. Morski psi su dosli u Goporu. Starac je mlatio batinom, a kad ju je izgubio, udarao je rucicom od krme, «Znao je da je sada konacno potucen, nepovratno i vidje da ée se slomijeni ostatak rucice mo¢i uslijebiti u otvor kormila i da ée se njime moti dosta dobro upravijati.» Vratio se kuéi s kosturom privezanim uz ¢amac. Zaspao je snom mrtvaca, Odmah mu je navratio djegak koji je, vidjevsi ga takva, stao plakati, Ribari su se bili u meduvremenu skupili oko kostura i razmjeravali ga. Nisu se mogli udom nacuditi ni otkriti uzroke toj pojavi, Kad se starac nakon duga sna probudio i kad se sve razjasnilo, rekao je da ribar Pedriko moze uzeti glavu a djetak neka sebi uzme kljun ribe. Sada djeéak nareduje starcu da se brzo oporavi, jer ée odsad njih dva uvijek skupa iéi u ribu. Toga popodneva su se neki turisti okupili na «Terasi» i promatrali adugu bifelu kiému s ogromnim repom, koji se juljao tamo-amo na valovima.» Pitali su kelnera Sta je to, a on im je rekao da je to morski pas. «Mislio je da ée time objasniti sve sto se dogodilo (...). Gore u kolibi na starceve o¢i ponovo se navukao san. Spavao je jos uvijek s licem zagnjurenim u postelju, a djecak je sjedio kraj njega, posmatrajuci ga. Starac je sanjao 0 lavovima.» Svoje posljednje iskustvo i najviSu «eticku poruku» Hemingway je otvoreno i nedvosmisleno ostvario parabolom, djelom Starac i more. Tu je trijumfirala umjetnitka efikasnost i zanatska Kompetentnost — osobine na koje su ga prsiljavala osjeanja litne duanosti i moralne odgovornosti prema divotu ~ tako mu se i desilo da je bio spreman kad mu se asreéa» ukazala, “ei 3? Reanan(~ ROTA Ke APD Ave fuck Gets MAID Roden je u New Albanyu u Mississipiju, 1902, s roditeljima preselio u Oxford, gdje je prozivio djetinjstvo i mladost, ozenio se, kupio kuéu u koju se uvijek vraéao, i u kojoj je umro. Ne zavrsivsi srednju Skolu, pred kraj Prvog svjetskog rata, prijavio se u britansko zrakoplovstvo (za americku je avijaciju bio niska rasta!). U prijavi za vojsku prvi put je sluzbeno upotrijebio novu ortografiju svog prezimena ~ Faulkner (inate se prezivao Falkner). Ne okusivsi ratne okrsaje, vratio se u Oxford. Kao ratni veteran mogao se i bez mature upisati na sveutiliste i kratko je vrijeme «studirao» jezike. Igrao je tenis i golf, radio je za deparac i kao soboslikar, vodio je malu lokalnu post w Oxfordu. Zarana je poco piti, pa je s vremenom postajao i alkoholi¢ar. Druzio se s piscima i umjetnicima, poteo pisati za novine i, premda vrlo siromaSan, kao mladié iz «dobre obiteljin posjecivao je i elegantnije gradanske krugove. Sveutiligni list «The Mississipian» tiskao mu je prvu pjesmu i prvu novelu tck 1919. Njegovo prvo tiskano djelo bila je knjiga losih pjesama Mramorni faun (1924). 1926, izlazi njegoy prvi roman Ve Ito je bio potetnitki rad. Uslijedio je Faulknerov mo2da Roman Zastave u prasini, koji je zbog cenzure preimenovan u Sartoris (1929), predstavija prekretnicu. $ tim romanom potinje izgradnja cijelog povijesno-geografskog univerzuma Faulknerova «Mississipija», te njegova zavicaja Lafavette, koji dobija indijansko ime Joknapatafa, dok se Ripley, New Albany i Oxford stapaju u «apokrifni» Jefferson, Joknapatafa je zamisijena i uredena veoma realno i precizno. Roman Krik i bijes tiskan je 1929. Mnogi su kriti¢ari bili odusevijeni, ali se roman slabo prodavao. Te je jeseni Faulkner, veé bjesomutno i nadahnuto, pisao Dok lefah na samrti, “> > TA GAT oe De SE Ae es + PROAC CHT od s — KRIKIBIIES!/ 7 sce) Preveo: Stjepan Kresié. Tema romana je propadanje jedne stare aristokratske porodice na jugu SAD-a, u izmis\jenom gradu Jeffersonu, u dréavi Mississipi. Roman je podijeljen na 4 dijela. U prvom dijelu prikazano je to propadanje kroz monolog maloumnog potomka Compsonove porodice = Benjyja. Otac porodice je Jason III. — advokat, koji umire kao kronitni alkos 1912., upropastiv8i svoje imanje i ostaviv$i za sobom Zenu Karolinu , rod. Bascomb, jedinicu keer Caddy, sinove Quentina IIL, Jasona IV. i Benjyja, kao i staru sluéavku ~ ernkinju Dilsey s njenom porodicom, U drugom dijelu govori najstariji brat Quentin, u treéem pri¢a brat Jason, au éetvriom dijelu prikaz Zivota porodice iznosi crnkinja Dilsey. Kronoloski dijelovi romana vezani su uz odredene dane (1. dio ~ 7. 4. 1928, ~ Velika subota; 2. dio ~ 2. 6. 1910; 3. dio - 6. 4. 1928. - Veliki Petak; 4, dio ~ 8. 4. 1928, ~ Uskrs). Svaki od ta 4 dijela sadr2i posebno gledanje svakog pojedinog Clana porodice na iste dogadaje. A ti su dogadaji: Benjy, koji u prvom dijelu slavi 33. rodendan, obodava svoju sestru Candace ili Caddy. Benjy posve objektivno, djetinjom pamecu, «fotografiran prizore | or doslovno «snimay dijaloge oko sebe. Roditelji prodaju njegovu livadu da bi najstariji brat Quentin II, mogao na sveuciliste. Quentin, kao student sveutiliSa Harvard u gradu Cambridgeu, izvrsi samoubojstvo utopivsi se u rijeci, jer ne moze podnijeti gubitak nevinosti svoje sestre Caddy, sto u njegovim ocima predstavlja gubitak poroditne Casti, Caddy voli bracu Benjyja i Quentina, a mrzi brata Jasona. U mladosti se zabavijala 5 Daltonom Amesom, a zatim se udaje za jednog bankara, no, rodivsi nezakonitu kéer Quentin, rastaje se od njega. Jason je predstavnik «snopesizma». Po rasi na majku, on mrzi Compsonove. Ne voli brata Quentina, zato Sto je poslan na sveutiliste, a on nije. Nada se da ée ga sestrin muZ namjestiti u banci, ali kad se sestrinim razvodom to izjalovi, namjesti se u jJednoj trgovini i postaje glava porodice. Sestra Caddy mu Salje svoju kéer Quentin, placajudi za njeno uzdreavanje. No on taj novac ne tro8i na nju, nego ga cuva za sebe, dok mu ga Quentin ne ukrade pobjegavsi s nekim cirkusantom «au ervenoj kravati». Poslije majéine smrti Jason posalje Benjyja u dusevnu bolnicu i raspusti poslugu. O nastanku Krika i bijesa Faulkner je poslije éesto govorio, a najéeSée je spominjao dva polazista: sliku djevojéice blatom uprljanih gaéica koja zaviruje u prijeteci svijet odraslih, udje se obavljaju pirpreme za pogreb, i patos djedije nevinosti koju predstavija Benjy «... bila su tri djecaka i jedna djevojcica, i djevojcica je imala hrabrosti da se popne na ono drvo i pogleda kroz zabranjeni prozor da bi vidjela Sto se dogada... Bila je to vrlo potresna slika koju je simbolizirao blatni donji dio njezinih gaéica... I simbolizam blainih gatica preobrazio se w izgubljenu Caddy, Sto je jednog brata dovelo do samoubojstva, dok je drugi brat prisvojio novac koji je slala djetetu, kéerci... (Merivether, str. 31-32) Ljubav prema Caddy opsesivno motivira i Quentinov monolog u kojem sestra - zbog svog promiskuiteta — predstavlja iznevjereni ideal ju2njacke éasti. Poetski zgusnut i retori¢ki zahuktan, Quentinov je monolog stilski Sista suprotnost Benjyjevu, ali mu je temats jer su oba brata opsjednuta gubitkom sestre, I Jason je opsjednut uspomenom na Caddy, ali on je motiviran mrénjom. Njegov je odjeljak romana originalni spoj melodrame, Sokantne okrutnosti i krajnje kolokvijalnog stila. U prva tri dijela romana, sadainjost i proslost neprestao se vrtoglavo ispreplecu, dok éetvrti dio, ispri¢an tradicionalno, u treéem licu, ostaje i zakljucuje radnju. Znamo da je Quentin skovio u rijeku, da je Caddy, odbagena od muta, rodila prijebraka zateto dijete, Quentin. Znamo joS da je (tasta i hladna) majka, ucjeniv$i oca, kéerku zauvijek deljila od kuée, i da se otac propio i umro. Takoder napokon prvi put avidimo» predivjele protagoniste prige i oro..alu ku¢u, sruSene gospodarske zgrade, ogoljele Zidove i rasklimanu obiteljsku koéiju. Iz takve sredine mlada Quentin bjezi zauvijek s nekim cirkuskim artistom... Sonja Basié usporeduje u svom radu «Vampir povijesti» Joycea, Faulknera i Krlezu: u sva tri pisca nailazimo na veliku ljubav prema zemlji u kojoj 2ive koja se paradoksalno mijesa 5 mrénjom ili netim to se, u ironigno iskrenutoj samoobrani, idcoloski iskazuje kao mrZnja, a stilski izraZava naturalisti¢kim ili ckspresionisti¢kim Sokom, grotesknom hiperbolom i hermetigkom ili viSeznagnom naracijom. Kao Sto u Uliksw Joyce konstruira tri potpuno razlitite struje svijesti (Stephena Dedalusa, Leopolda Blooma i njegove nevjeme Penelope, Molly), tako i Faulkner prva tri dijela ramana prikazuje kao unutamje monologe tri brata Compsona. Kad leFah na samrti. To je jedno od Faulknerovih remek-dijela, Njegovi su junaci élanovi obitelji siromasnih bijelih farmera, Bunderovi, koji s najrazlititijim osje¢ajima dotivljuju smrt majke Addie, a zatim je tvrdoglavo, i nerazumno, doslovno kroz vatru i kroz vodu, u lijesu prevoze na dalcko groblje u Jeffersonu, zato Sto je to bila njezina posljednja Zelja. Roman je pisan tehnikom struje svijesti, s 15 razlititih pripovjedatkih motrista, koja su podijeljena na 60-ak odjeljaka. Radnja je ekstravagantna, ali je prozcta silnom Ijudskom toplinom. Naslov Potjeve iz jedanaeste knjige Odisee u kojoj duh Agamemnonov govori Odiseju kako mu, kad Je le2ao na samrti, Zene psecih of%ju nisu hijele zaklopiti kapke dok se spustao u Had, RUEVODI FAULKNEROVIH DIJELA 7 + Svjetto u Augusta, Sime Balen. Zagreb: Zora, 1953. + Ameritha knjigevnost, van Slamnigi Amtun Soljan. Zagreb: Seljatka sloga, 1957, + Krik i Bijes, Stjepan Kresié, Zagreb: Naprijed, 1958, + Grad, Branko Busar. Zagreb: Mladost, 1959, = Izsuvremene ameritke proze, Zeljko Bujas. Zagreb: SK, 1959. + Palata, B, Brusar. Zagreb: Mladost, 1962. . Brusar. Zagreb: Mladost, 1964. ' = Sartoris, Ivan Slamnig. Zagreb: MH, 1968. > William Faulkner, Kabrana dijela Williama Fautknera (devet knjiga),'Sime Belan. Zagreb: Globus, 1977. 1. Pristup Faulkneru. Zbirka eseja, Clanaka i intervjua s uvodnom studijom Sonje Basié. = 2. Sartoris, Ivan Slamni = 3. Krik i bijes, Stjepan Kresi 4. Svjetlost u kolovozu, Sime Balen. 73ST 5. Absalome, sine moj!, Nada Soljan. 6. 1. 8 9. =s toe AYN 2 ANT eA Ala , Viera, Balen Heidl. . Uljer u prasinu, Blanka Peénik - Kroflin, . Palada, Branko Brusar. |. Pripovijetke (Sime Balen j ostali). + Svetiste, Gordana Popovié Vujgié. Zagreb: Liber, 1981, = Mex rea VA Vv jama Faulknera, 12 greb 1977, str. 15-109. + Subvercije modernizma: Joyce i Faulkner, Biblioteka «L» Zagreb, Zavod za znanost 0 knjizevnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1966. - «Wampir Povijesti: Joyce, Faulkner i KrleZa», Republika 5-6, 1996, str, 123-135. brana djela W. Faulknera, Pristup Faulkneru, « a Te Meee. JEAN-PAUL SART : Muginind 124 tariocen ~ UE NES / Te: CMON PRISMA = prghie PUR VEO Feanel Re NG Tete? Preveo: Tin Uievié, CRE Porlinkoubre TEA MUGE ATT “ Z Fogovor: Jear-vaul Sartre pojavijuje se na obzorju francuskog javnog 2ivota i Knjidevnosti kao uodljiv medaS izmedu ambicija i moguénosti. meduratne i poratne knjigevnosti, kao totka na kraju jedne duge i retori¢kim obratima bogate, sna2nim slikama potkrijepljene knjidevnosti, te kao veliki inicijal na potetku nove retenice u kojoj se zrcale teinje koje s nuznim obratima more knjiZevnost i ovog trenutka. Tako je roman Mucnina objelodanjen joS_1938,.u tom su djelu imaginativne kajitevnosti zapotele zivjeti i djelovati ideje koje ée Sartrea u prvim poznatim godinama 95 Cp ey ee, Pe eee Leulnal ty ki i pobornikom novog svjefonazora pod fmcnom eg zistencija 1izam, koji ¢e postati jedan od srediSnjih duhovnih pokreta u kojem su se o¢itovale brojne nedoumice i strepnje Eovjeka Zapada, Medutim, prije no Sto pokusamo ocrtati neke od bitnih znavajki Sartreova bogata i vrlo raznolikog opusa, valja se upitati odakle je krenuo na to osvajanje evropskog duhovnog prostora i do kuda je na tom pohodu stigao. , _ Dva su mu osnovna ishodista, S jedne strane filozofija egzistencije, odnosno filozofija tivota koja se proteze od Pascala pa ide preko Kierkegaardove misli Ijudskoj tjeskobi do ideja njematkih mislilaca kao Sto su Husserl i Heidegger, a s druge strane, tu su iskustva naturalizma s njegovim karakteristitnim povjerenjem u povijesno-drustveni determinizam, kao i iskustva novog ameriékog romana Giju je pojavu Sartre kao knjidevni krititar s neskrivenim oduSevijenjem jo uoéi rata pozdravio. Te sastavnice razliditih tradicija pretvorit Ge se u vektor njegova romanesknog prvijenca i u romanu Mucnina o€itovat ée se kroz razne slike unutamjeg dozivljaja svijeta koje u njemu izazivaju osjeéaj mucnine, tjeskobe, besmisla. Svojim gradanskim podrijeklom Sartre je ispunjavao sve pretpostavke da postane gradanski pisac, njegova karijera mogla jc biti blistava i popraéena dosta banalnim 2ivotopisom, ali sudbina kao da je Zeljela drugatije obiljeziti njegov Zivotni put, pa je sin ugledne obitelji i zatim srednjoskolski profesor filozofije radije krenuo putem kusnje, ali i slave kojoj nije tezio premda ju je zasluzeno stekao. Jean-Paul Sartre (21. VI. 1905 = 15. IV. 1980) ostao je rano bez oca koji bijase pomorski Easnik, pa je djetinjstvo proveo kod svog djeda i bake u polukatoli¢koj i poluprotestanskoj sredini. Skolovao se na uglednim francuskim skolama, da bi na kraju io Ecole Normale Superior. Isprva predaje kao srednjoskolski profesor, a zatim odlazi na vrijeme u Francuski institut u Berlin i tamo se posveéuje ozbiljnom izuéavanju filozofije Edmonda Husserla i Martina Heideggera, Sto ¢e ostaviti snazan dojam na budu¢eg pisca i filozofa, a utjecat ée i na konagno oblikovanje njegova filozofskog svjetonazora koji ée biti najtemehjitje izraden u spisima Biée i nistavilo, Egzistencijalizam je, humanizam, te Kritika dijalektickog uma, kao i-u romanima Muénina, Pudvt Ae ee U memoarskim zapisima Rijeci. (...) Medutim, iaoko je knijizev no priznanje pestigao veé Mudninom, Sartre tek po zavrsetku rata postaje lice dostojno paznje javnosti i to posebice poslije pokretanja Easopisa «Les Temps Modemesn, koji ée cijelo desetljece biti najutjecajnija francuska javna tribina i glavno glasilo egzisten iGkog pokreta, Prilika je da upozorimo da je Jean-Paul Sartre bio papa egzistencijalisti¢kog pokreta i da mu je po drustvenom utjecaju bio blizak samo Albert Camus. Poslije krize pokreta i sve veéeg broja disidenata Sartre nastavija da, ako nigim drugim, a onda osobnim primjerom i dalje utjege na francuski javni Zivot, ali uskoro prerasta granice svoje domovine, vrlo testo javija se u ulozi intelektualne savjesti ¢ovjetanstva, premda u svojim postupcima ponckad ide do krajnosti koje smisao te pobune i njezinu djelotvornost relativiziraju. Tako je poznat njegov angazman u alzirskom ratu, u Vijetnamy, ali i u slutaju Madarske ili Cchoslovatke, nalazi se takoder u prvim redovima studentskih pobunjenika u Parizu 1968, ali uvijck zadr2ava pravo da po osobnom nahodenju odabere stranu koju ée zastidivati. Ta 2iva angaZiranost svjedoti da je Sartre bio uronjen u svakidasnjicu i da je uvijek reagirao voden busolom savjesti, bez obzira na posljedice koje su ga mogle zadesiti. (... Zaokupljen problemima filozofije egzistencije, Sartre kao pripovjedaé radije polazi od deskripcije, od stanja u kojem se nalazi njegov junak nego Sto te2i za eksplikacijom i analizom, Stoga je naravno da je kao narativnu formu odabrao dnevnik, dnevnik kojeg vodi njegov glavni junak i kroz koji se prelamaju vanjski dogadaji s unutra kristaliziranim fragmentima svijesti. Analiza tjeskobe, osamljenosti, nemoéi i uzaludnosti - dakle sve ono Sto je u romantiéara bilo obuhvaceno pojmom nesretna svije: Njegov junak Roquentin, kao Sto smo veé kazali, vodi dnevnik, ali to nij pukog biljeZenja zbivanja, nego je to natin svjedotenja i povjeravanja egzistencij utiniti glavnim ideolog dnevnik svih onih ee Oe Oeil 7 Le nedoumica koje se kristaliziraju oko pojma i smisla Ijudskog postojanja. U tom htijenju dozivljaja postojanja Sartre nije sam, imao je prethodnike u povijesti i filozofije i knjizevnosti, ali uskoro Ge naci i brojne privrtenike uw svojoj_neposrednoj intelektualnoj blizini, a to znati_u prvom redu u djelima Alberta Camusa i Simone de Beauvoir kao beletrista — filozofa, te u filozofskom djelu Maurice Merleau Pontya. Ali vratimo se Mucnini, Premda se pojavljuje kao markancija na samom potetku ovog bogatog i uljecajnog djela, u njoj je fiksirana ne samo poctika modernog romana nago i konkretni dodivljaj postojanja. Ovo djelo predstavlja jedan od vrhova francuske knjiZevnosti. To je dnevnik junaka koji se bavi pisanjem studije o litnosti XVIII. stoljeéa. Tijekom tog posla Antoime Roquentina odjednom zahvaéa osje¢aj mutnine, neodredeni osjcéaj besmislenosti vlastitog Zivota i postojanja, ali i svijeta u kojemu 2ivi, kao i nistavnosti judi koji ga okruzuju. Taj osjeéaj pretvara se u stvamu metaforu jer se potinje osjeéati cak odvojn od viastitog tijela, on se ne moze pouzdati u Ijude koje ne zna, on ne moze temeljiti svoja uuyjerenja na Ijudskoj dobroti ili \judskoj zainteresiranosti za poboljanje drustvenog ustrojstva, onako kako on to shvaéa, da je Eovjek slobodan i da ne postoji niSta promjenljivo u Jjudskoj naravi, (...) Isto tako ne mode biti uvjeren da ée njegovi istomisljenici nastaviti njegov rad i dovesti ga do kraja, da su ti Ijudi slobodni i da sutra mogu slobodno odleiti kakav treba biti Eovjek. Zato je svaka Ijudska borba besperspektivna, jer uporista nisu ¢vrsta, jer nema nade i jer mu povijest nigdje ne dokazuje da je Eovjek "dobar" ili da ivi samo zato da bi syjet "pobolja0". Roman kazuje peripetije egzistencije junaka Antoinea Roquentina i govori o njegovoj neuspjesnoj borbi protiv mutnine koja ga obuzima nakon spoznaje svijeta kao apsurdnog i okrutnog mehanizma, Da bi lik i problemi koji mite glavnog junaka bili plasti¢niji, Sartre mu suprotstavlja Samouka kojeg dodivijava kao vlastitu karikaturu. Samouk je tzv, mali Sovjek, figura po mnogome nalik grotesknim likovima jednog Gogolja. Opéinski je sluzbenik i sve svoje slobodno vrijeme provodi u mjesnoj javnoj knjiznici gdje uporno skuplja znanje, i to tako da éita po abecednom redu kataloga sve knjige. On Zeli postiéi apsolutno znanje i tako vrlo dojmljivo ilustrira komedijasku poziciju tradicionalnog humanisti¢kog intelektualca. Posjedovati sve znanje znati ovladati cijelom kulturom. Medutim, u 2elji da stekne sve Sto su drugi spoznali, Samouk nije kadar postiéi nista vlastito. Zivi od posne hrane tudih citata, misljenja, nazora, njemu_je pojam kriti¢kog duha posve stran, on je uvijek fasciniran prosjetnim, konvencionafnim. Dakle sve one oznake protiv kojih se Roquentinovo biée pobunilo, Roquentin je dat kao lik koji Zeli opravdati svoje postojanje, ali da bi tu Zelju ostvario pronalazi premalo évrstih i pouzdanih uporista. On se ispituje kroz dijaloge, monologe, meditacije. Spoznaje do kojih dolazi nisu uljeSne, one ne mogu nikako uci u sliku tradicionalnog postojanja (!); ipak on i dalje trazi izlaz, ali svaka vrata na koja je zakucao samo su iluzija koja ne vodi nikamo... «Trebalo bi, da to bude kujiga: povijest govori 0 onome Sto je postojalo, - nikada jedan postojeci ne moze opravidati opstanak drugoga postojeéega. Moja je pogreska bila sto sam htio uskrsnuti g. de Rollebona. Treba neka druga¢ija knjiga, ne znam jasno kakva — ali bi trebalo da se pogodi iza tiskanih rife Stranica nesto Sto ne bi postojalo, sto bi bilo iznad opstanka. Na primjer prita, kakva se ne mote dogoditi, pustolovina. Trebalo bi da bude lijepa i twrda kao éelik i da posrami Ijude zbog njihova opstanka.» Ova j réman svojevrstan je dnevnik raspadanja junaka koji nije naSao uporiste u scbi. Kroz slike egzistencijalnog sunovraganja u nistavilo i kroz reflekse u kojima se zreali konkretan Zivot malogradanstine francuske pokrajine, Sartre je ilustrirao jedan od sredisnjih Pojmova svoje filozofije ~ pojam kon ti ge nc ij € koji se moze prevesti kao slucajnost, moguénost, neizvjesnost, neodredenost, pa prema tome opstanak nije nu2an. veel ETAR IG RO)? WA el tha CUCLe Ae lee as ae ee ne, Cater a So OSs yes lene Heck Ahan ke Cotta, « 7 VRTOF| EUGENE IONSCO (1972-1994) = Aeoreesid Ged - cuge Gal Ag (Grd CME, Tee Perce PAMAGE Me, lec) Guhca Iz predgovora Visnje Machiedo Roden je u Slatini u Rumunjskoj od oca Rumunja i majke Francuskinje. 1913. nalazi se s obitelji u Francuskoj: uz boravak kod bake u La Chapelle-Athenaise vezu ga najljepSe i nezaboravne uspomene. Prvi mu je jezik francuski. 1927. na poziv svog oca vrata se u Bukurest gdje potinje utiti rumunjski i nastavija Skolovanje, 1934. stjece diplomu Filozofskog, fakulteta i radi kao profesor ftancuskog na jednom koled2u u Bukurestu. Pise pjesme i oglede na rumunjskom. 1935. objavljuje esej o istovjetnosti suprotnosti po znakovitim naslovom Nu (Ne). 1936. Zcni se Rodicom Borileanu, studenticom filozofije. 1938." kao stipendist ramunjske vlade vraéa se u Francusku gdje priprema doktorsku disertaciju O grijehw i smrti u francuskoj poeziji od Baudleairea na ovamo, Redovito pise danke za éasopis «Viata Romanesed» u Bukurestu, Od 1942. do 1944, zajedno sa suprugom hastanjuje se u Marseilleu gdje se suotava s teskim materijalnim problemima. 1945 — povratak u Pariz; rodenje kéeri Marie-France. Obavija svakakve poslove da bi prehranio obitelj. 1948. podinje raditi kao korektor u jednoj nakladnickoj kuéi, PiSe Celavu pjevadicu, svoj prvi kazaligni komad. Praizvedba je 1950., zatim Poduke (1951) i Stolice (1951); Jacques ili pokornost (1950), Novi stanar (1953), (1957). 1958. Kenneth Tynan vodi u Londonu polemiku protiv lonescova teatra koji se veé pomalo izvodi diljem svijta. I u Engleskoj se on veé naveliko izvodi u najboljim postavama, 1959. - scenska izvedba Neplaéenog ubojice. 1960, — prva izvedba u jednom velikom kazalistu: J. -L. Berrault redira i igra Nosoroga u Odéon-Thédtre de France. Slavni francuski redatelj i glumac postavit ée na scenu Zracnog pi Jonescovu satiru 0 akademiku koji nije uspio maturirati. U londonskoj izvedbi Nosoroga glumi Sir Laurence Oliver. 1962 - kazaliSna izvedba komada Kralj umire. lonesco objavijuje pripovijetke Pukovnikova fotografija i zapise 0 svojem teatru Biljeske i protubiljeske. 1965. ~ Zed i glad (komad napisan 1964) izvodi se u Comédie-Frangaise. U londonskoj predstavi Exit she King glumi slavni Alec Guinnes. see zi Dnevnik u mrvicama. 1970. Jonesco je izabran u Francusku akademiju, Snima calc vlastitom scenariju. [gre krvoprolica izvode se u kazaliStu. 1972. prikazuje se Macbett. loneso odsad Seste-putuje i pogasnim je éanom u Zirijima za dodjelu knjizevnih nfgrada, 1973. izlazi CSace Ignescov jedini roman, Izvodi se Taj kazalisni kupleraj. 1977. izlazi mu esej fFovi. 1978., u kolovozu posveéen je Tonescu kolokvij u glasovitom Medunarodnom kulturnom centru Cerisy-la-Salle. 1979. izlazi Covjek w pitanju, zbirka élanaka prethodno tiskanih u Gasopisima. 1980. izlazi Putovanje k mrtvima, 1981. lonescu je posveéen drugi kolokviju centru Cerisy-la-Salle, Slijede godine osobne krize, 1989, dobiva nagradu «Moligre» za svoj kazaliSni opus. 1991. izlazi Sabrani teatar (Gallimard, Pariz). 28. 3. 1994. umire lonesco nakon duge i teSke bolesti. U naturalisti¢koj komediji Jacques ili pokornost izvrgavaju se ruglu stereotipni odnosi 1 obitelji, a napose snubljenje neposlugnog sina na Zenidbu i njegovo buduce zavodenje sto ga uduéa mladenka (s tri pikasovska nosa na licu) izvodi u smijeSnoj nadrealisti¢ko-crot¢koj vaniri. ___Problem umisijene ili urodene krivnje obraden je u Zrtvama duznosti, gdje tobo?nji ‘licajac prisiljava nekog govjeka da kopa po svojoj proslosti, Na red dolazi i nesvjesno Zodutje, otjelovijeno u prijete¢em divovskom rastu leSa na pozomici (Amédée ili kako ga Ki a 0 fF Ce Mee (O PX FRO 1 crtredrcst ) Fole otie So peeee a) tel EP; Bry oes ele ty oe 8 hey li razmnozavanje. pohucstva koje gusi Novog sidnara. U'stalnim koordinatama hasilnosti i ugrozenosti, ti likovi vi8e nisu subjekti nego marionete koje se kopreaju u klingu proturjecnosti, Medutim, u Neplacenom ubojici pojavijuje se Bérenger, pravi "subjekt" i prvi lonescov "junak”, svojevrsni autorov “alter ego". On se zalaze i izlaze za javno dobro, te se = unatoé cini¢noj prijetvornosti, ravnoduSnosti ili rezigniranoj tuposti svoje okoline — daje u potjera za bezimenim zlogincem koji podmuklo unistava oazu «sunganoga graday, braneéi naivno i pateti¢no moral pojedinca u drustvu koje ga nastoji ukinuti. Ljudski rod nije samo izlo2en epidemijama, nego i njegov duh povremeno podlijeze opasnim oboljenjima, Jedno takvo oboljenje je fanatizam, duhovno ugnjctavanje, poSast koja je zavladala i u 20. st. u obliku fa8izma, nacizma, staljinizma, itd. U Nosorogu lonesco predotuje simptome koji podmuklo vode gubljenju individualne svijesti, savjesti i drustvene etike. Premda se ne osjeca dobro ni u viastitoj ko2i ni u ovome svijetu, pa stoga trazi sebi oduSak u piu, Bérenger se postupno u Nosorogu pretvara u sve osamljenijeg borca protiv fanatizma, kolektivne histerije i terora, Okruzen Ijudima pretvorenim u nosoroge Koji su podlegi uravnilovki totalitarizma i groteskno gaze svaki znamen individualizma i pluralizma, Bérenger nam prkosno porutuje: «a sam posljednji Covjek i ostat ¢u to do kraja. Ja se ne predajem.» U remek-djelu Kralj umire Bérenger se potom suotava s najteZom kusnjom, umiranjem i smréu, ubuduée opsesivnom temom lonescove egzistencijalne i metafizi¢ke tjeskobe, Trajno jedinstvo vremena, prostora i radnje, u kojem se odvijaju Bérengerove tragikomigne vjezbe umiranja, odnosno sukob razligitih svjetonazora (stoi¢kog, cinitkog, agnostiékog...), pruza novi dokaz da lonesco, tragajuéi za nekim temeljnim humanizmom, obnavlja usporedice i neke klasiéne dramaturske obrasce. Time je opovrgnut dio kritike koja je Ionesca brzopleto svrstala medu dramatigare koji «odbijaju svako nasljeden. (On sam, uostalom, u svojim ¢lancima, ogledima i razgovorima, nije nikada tajio svoje knjizevne i filozofske uzore na Molierea, Shakespearea do Jarrya, od Baudleairea do Prousta i Kafke, od Dionizija Acropagita i Pascala do Crocea i Heideggera). Valja spomenuti da se Ionesco svojedobno nasao i na udaru pomodnog “brehtijanizma”, Ijevitarskog dogmatizma, teatrologa i teoretiara strukturalizma, Osvetio im se na Moliereov natin, napisavsi svoju Impromtu ("Improvizaciju" u kojoj je sam scbe glumio) - duhovit obraéun s trojicom preuzetnih i (nadri)utenih teatrologa koji ga uzalud nastoje preodgojiti i militantnom kritikom ukrotiti njegovu kazaliSnu intuiciju i pjesni¢ku slobodu. Danas vise nitko ne osporava slojevitost i viSeznacnost lonescova teatra koji postavlja bitna pitanja o smislu Zivota i hvata se ukostac s opéeljudskim traumama, Njegova izvornost potiva na dijalekti¢ki svagda novih protuslovlja, na zatudnoj ravnote2i medu protivnicima, na «ivoj, dinamiénoj gradnji supamniStva, te na oniri¢koj ili iracionalnoj «pokretnoj arhitckturi» scenskih prizora.. «Nema kazaliSta bez antagonizma», zakljucuje Tonesco (Biljeske ¢ protubiljeske). Zato on probleme sadasnjosti promislja u opreci prema vjetnosti, «zemaljsku tamnicun w opreci prema zagonetnoj onostranosti, dano i zadano u opreci prema onom nepredvidljivom, éudesnort. lonescovo je kazaliste kriZanac svi ame. «Dva su osnovna stanja svijesti u mojim komadima», kade autor, «as previadava jedno, éas drugo, éas se ona mijeSaju. Ta dva osnovna oblika svijesti su leprSavost i tedina, praznina i pretjerana punina, nestvarna prozraénost svijeta i njegova neprozimost, svjetlost i guste mrkline», Kao smijeh i suze. Taj lonescov gordijski Evor suprotnosti zrcali se i u sitnim odsjeccima dijaloga razini strukture dramskog djela. Ako je prevaga zla u svijetu golema, ipak nije posven Covjek joj se suprotstavija svojom duhovnom slobodom, spoznajom, svojim otkri stvaranjem. Umjetni¢ko djelo cija se nova Ijepota spreze s moralnom odgovornoscu «vodi u noé koja se mode osuti zvijezdama.» Ono je imaginacijski Cin vjere u dostojo pre: Hjudskog biéa u svemiru, ako ne i u cudo nekog boljeg svijeta. Ovaj antikomad, kako ga autor naziva, odigrava se u stanu G. Smitha i Gde Smith, bragnog para iz Engleske koji 2ivi u okolici Londona. G. Smith sjedi u naslonjatu i ita novine, dok gda Smith, takoder u naslonjatu, krpi Carape. Prije potctka njihova dijaloga veliki sat otkucava 17 puta. Taj ée se sat citavo vrijeme kroz dramu, u veéim ili manjim razmacima, oglaSavati. Gda Smith priga o hrani. Zatim se vodi besmislen i isprazan razgovor upitne logike. Govore o smrti nckog Bobbya Watsona a zatim i o nekim drugim Ijudima od kojih se svaki zove Bobby Watson. Dolazi sluavka Mary koja najavljuje goste: g-dina i g-du Martin koji su &ckali pred vratima. Supru2nici Smith su se otiSli presvuci a Mary je uvela Martinove u primaéu sobu, Martinovi razgovaraju kao da se uopée ne poznaju. G. Martin stalno ponavija kako mu je ova neSto poznata ali se ne moze sjetiti odakle je zna, Analizom mjesta stanovanja, zgrade, broja stana, izgleda stana te djevojtice Alice (koja ima jedno crveno i jedno bijelo oko!) oni zakljutuju da su muz i Zena te da je re¢ena Alice njihova kéi, Zatim dolaze Smithovi koji se uopée nisu presvukli. Nakon uvodnog pozdrava gde Smith, nastaje Sutnja jer nitko ne zna kako da potme razgovor. Poncko se zakaslje, netko kage neSto u stil: "Eeece, ja.... Stas...", pa opet Sutnja, Napokon gda Smith zatrazi od suprudnika Martin da prigaju o svojim putovanjima, buduéi da mnogo putuju. Gda Martin ispri¢a kako je, dok je i8la'na tr2nicu, vidjela Covjeka koji se sageo kleknuvsi na jedno koljeno!!! Odmah se prisutni zaprepastise i zakljuti8e kako je to "netuveno". G. Martin dodao je da je on u podzemnoj Zeljeznici vidio Covjeka koji je sjedio na klupi i Gitao novine. Sugovomici zakljuéise da se tome ne treba previse éuditi jer danas ima svakakvih frikova. Na vratima je zazvonilo zvono. Gda Smith je otvorila ali nikog nije bilo. Zatim je ponovo zazvonilo, no i ovaj put na vratima se nitko nije pojavljivao. Treéi put eda Smith nije hijela otvarati ali ju je g. Smith uvjerio da to mora biti netko. Opet je gda Smith otvorila, no gostu ni traga. Nastaje prepirka oko toga stoji li netko, kad se oglasi zvono, pred vratima ili ne stoji. Kad se, po éctvrti put, ulo zvonjenje, g. Smith, koji j je zastupao tezu da netko mora biti pred vratima, ot je i otvorio vrata. Pred njim je stajao vatrogasni kapetan. Prisutni obavjestavaju kapetana‘o prepirci koju su vodili te traze da on odludi tko je u pravu. Kapetan ih pomiryje : «Kad zvoni, vise puta je netko pred vratima, a vie puta nema nikoga.» Bratni parovi, umireni ovom dijalcktikom, traze od kapetana da im prita o svojim pustolovinama. Kapetan govori ncke viceve i postapalice koje su rastrojene i nepovezane, a ovi mu se dive. Zatim dolazi Mary. Ona bi takoder htjela ispritati pri¢u koja je, po njoj, veoma vadna, Martinovi i Smithovi je gledaju zaprepasteno jer nije red da jedna sluskinja samo tako upane u njihov razgovor. Kad je kapetan vidio Mary, pohitao joj je u susret. Mary je takoder bila ugodno iznenadena vidjev3i vatrogasca. Cini se da su nekad bili vrlo bliski, te da su se nakon toliko godina pronasli. Nama, ditateljima, ¢ini se da radnja ipak ima neku nit. Kad je kapetan odlazio, pitao je Sta je sa éelavom pjevacicom. Nastala je Sutnja. Lica su se uozbiljila, Tada je gda Smith rekla da se ona «od (...) uvijek deilja na isti nacin», Vatrogasni kapetan je otiSao i ona prividna nit radnje potpuno jg pukla. Kao da je vatrogasac podmetnuo "po?ar rastrojstva". Razgovor koji se dalje odvija ne lidi ni na sta. Vidi se da se polako zahuktava atmosfera u stanu Smithovih. Ali to se primijeti samo kroz didaskalije jer se iz retenica koje izgovaraju protagonisti ne mo2e, zbog njihove besmislenosti, nista zakljutiti, Na kraju su svi izvan sebe. Gasi se svjetlo a buka u mraku postaje sve glasnija. Kad se, napokon, ponovo upali svijetlo, buke nestane a prizor je isti kao i na potetku, samo su umjesto Smithova na sceni Martinovi. Cp eb he ag: Asti? ee 1007 SUeh hake ALBERT CAMUS (1913-1960) ie bere pe ROMApS TR, Ry OLTIGL LIAL HeAe Wttiein kl (it Dobitnik je Nobelove nagrade za knjiZevnost 1957. Postao je slavan neposredno nakon 2. svj. rata kao autor romana Stranac, koji je objavljen 1942. U njegovom romanu Sretma smrt mozemo vidjeti tzv. nigcanski vital zanos. Za razliku od Srete smrti, ubojstvo Sto ga u Strancu izvrsava Meursault u najmanju ruku remeti skladnu Ijepotu Ijetnog dana pa i upozorava kako u ckstatiénom poistovjecivanju sa suncem postoji granica koja se nekaznjeno ne moze prekoratiti. I tako “stranac” osjeéa da smrtnu presudu donosi i drustvo sa svojim lazima, ali da ni ravynoduSnost svijeta stvari ne ostavija nuzno govjeku moguénost nepomuéenog pristanka na svijet bez Ijudi. Tako tema Ijubavi zauzima vazZno mjesto u Camusovim prvim knjigama Lice i naligje (1937) i Lieto (1939) — mladanaékim lirskim esejima objavijenima u Alziru, dugo smo mislili da nas je prerana Camusova smrt liSila knjige na kojoj je radio u trenutku pogibije. A onda je Camusova kéi odluéila tu knjigu prirediti za tisak i gotovo 35 g. nakon Camusove smrti pojavio se u Parizu, 1994., Camusov autobiografski roman Prvi covjek, Rukopis je pronaden nakon automobilske nesreéé-pokraj kola u kojma je Camus stradao. Do kraja 1994. prodano je u Francuskoj gotovo 500 000 primjeraka, knjiga je ubrzo prevedena u 30-ak zemalja, 1996, prevedena je i na hrvatski. Ova knjiga dragocjena je i po tome Sto naglasava kohcrentnost Camusova spisateljskog pothvata. Ako se Camus kroz iskustvo “apsurda", tj. pobune kao negacije, Zumo kretao ka pobuni kao traganju za pozitivnim vrijednostima, onda je Prvi covjek knjiga za kojom on Zudi od potetka i kojom na razne natine dodiruje vecinu ostalih knjiga — narotito prvu (Lice i naligje), ali medu ostalim i Kugu ili Pad. On je veze medu svojim knjigama i njihova komplementamost naglaSavao ne samo "izvana", w interyjuima i li radnim biljekama, nego i “iznutra" — u samim knjigama. U Strancu najavijuje temu Nesporazuma, a u Kugi podsjeéa na temu Stranca = iako iz djcla u djclo ne prati iste lil